You are on page 1of 188

Iva Buchberger

kritiko

P r i r u n i k k r i t i k o g mi l je n j a , slu a n j a , i ta n j a i pi s a n j a

miljenje

P r i r u n i k k r i t i k o g m i l j e n j a , slu a n j a , i ta n j a i pi s a n j a

Iva Buchberger

kritiko

miljenje

P r i r u n i k k r i t i k o g m i l j e n j a , slu a n j a , i ta n j a i pi s a n j a

Iva Buchberger

kritiko

miljenje

Izdava: Udruga za razvoj visokoga kolstva Universitas, Sveuilina avenija 6, HR 51000 Rijeka T: ++ 385 51 26 57 13, F: ++ 385 51 26 57 99 universitas@universitas.hr , www.universitas.hr Za izdavaa: prof. dr. sc. Jasminka Ledi, predsjednica Udruge Autorica: Iva Buchberger Urednici: dr. sc. Bojana ulum, doc. Marko Turk Recenzenti: dr. sc. Vlatka Domovi, red. prof. dr. sc. Majda Trobok, izv. prof. Lektura: Boena Bai Mikuli Grafiko oblikovanje: Luka Buchberger Tisak: Sagita d.o.o., Opatija Rijeka, listopad 2012. 1. izdanje Naklada 300 primjeraka CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Sveuiline knjinice Rijeka pod brojem 121218069 ISBN 978-953-56300-1-2

Prirunik je izdan kao jedna od aktivnosti projekta Mislim kritiki! Projekt osposobljavanja studenata za kritiko miljenje, sluanje, itanje i pisanje, kojeg provodi Udruga za razvoj visokoga kolstva Universitas uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH. Miljenja izraena u ovoj Publikaciji su miljenja autorice i urednika te nuno ne izraavaju stajalite Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH.

Sadraj
Rije autorice 6 1. Kritiko miljenje 11 1.1. to je kritiko miljenje? 11 1.2. Reproduktivno miljenje nasuprot kritikom miljenju 14 1.3. Kritiko miljenje i filozofija 15

2. Argument 21 2.1. to je argument? 21 2.2. Argument ili objanjenje? 35 2.3. Vrste argumenata 39 Misaoni izazov (1) 41

2.4. Valjanost argumenta 47 Misaoni izazov (2) 50

2.5. Pravila prirodne dedukcije 57

3. Pogreke u zakljuivanju 67 4. Metodoloki okvir za analizu i kritiku 73 4.1. Kritiko sluanje i itanje 75 4.1.1. Metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove rasprave 75 Misaoni izazov (3) 80

4.1.2. Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pregledne radove 86 4.1.3. Metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove o rezultatima istraivanja 93

4.2. Kritiko pisanje 94 4.2.1. Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje rada rasprave 96 4.2.2. Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad rasprave 158

5. Umjesto zakljuka: kritiki pristup priruniku 171 Rjeenja 174 Literatura 184

Rije autorice
Razvoj vjetina kritikog miljenja sve se ee postavlja kao jedan od ciljeva u podruju odgoja i obrazovanja. Naalost, zalaganje za razvoj kritikog miljenja jo je uvijek prisutniji u teoriji, nego u praksi. U kontekstu nesklada teorije i prakse, prirunikom nastojim pruiti potporu razvoju kritikog miljenja, kojeg drim iznimno vrijednim. Prirunik Kritiko miljenje: prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja razmatra sloen koncept kritikog miljenja te izravno, uz brojne primjere i zadatke, pouava vjetinama kritikog miljenja. Stoga je osnovna namjera prirunika da itatelje poui tim vjetinama. Prirunikom nastojim pruiti potporu kolegama i kolegicama u procesu razvoja njihova kritikog miljenja, za njihovu dobrobit, ali i za dobrobit itave zajednice. Prirunik je posebno namijenjen srednjokolskoj i studentskoj populaciji, no ne iskljuuje sve one pojedince koji ele razvijati i unaprjeivati svoje miljenje. Upravo iz tog razloga jezik, nain izlaganja, koriteni primjeri i razmatrani radovi nastojali su se prilagoditi irem itateljstvu. Pritom elim naglasiti da u proces razvoja vjetina kritikog miljenja treba uloiti vrijeme, trud i strpljenje. Pozivam vas da sadraju koji je pred vama pristupite sa strpljenjem te da sebi i razvoju vlastita kritikog miljenja posvetite vrijeme i u to uloite trud. Kritiko miljenje je slojevito i izazovno, njime se propituje, njime pojedinci grade sebe i svoje stavove te ono zahtijeva visoke razine apstraktnog miljenja. Prema tome, proces razvoja vjetina kritikog miljenja nije brz ni lagan. U ovom vremenu instant rjeenja, povrnosti i izvrnutih vrijednosti, svjesna sam da takva nastojanja riskiraju biti odbaena. Usprkos tome, vjerujem da postoji nemali broj pojedinaca koji su, svjesni vrijednosti kritikoga miljenja, spremni uloiti vrijeme i trud u njegov razvoj. Dugorona dobrobit koju kritiko miljenje prua u razliitim podrujima je neminovna. Prirunik je podijeljen na pet poglavlja, koji redom razmatraju sljedee: Prvo poglavlje Kritiko miljenje nastoji odrediti koncept kritikog miljenja, usporediti ga s oprenim miljenjem reproduktivnim miljenjem, te konano utvrditi odnos filozofije i kritikoga miljenja. Drugo poglavlje Argument razmatra jedan od temeljnih pojmova kritikog miljenja argument, na nain da odreuje to argument jest, usporeuje i navodi razliku izmeu argumenta i slinog skupa tvrdnji objanjenja, razmatra valjanost kao vanu karakteristiku argumenta te donosi pravila prirodne dedukcije kao primjer formaliziranog prirodnog zakljuivanja. Sljedee poglavlje Pogreke u zakljui-

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

vanju donosi pregled najeih pogreaka u zakljuivanju uz navoenje primjera s ciljem osvjeivanja pogreaka u zakljuivanju i njihova ispravljanja. Nadalje, poglavlje Metodoloki okvir za analizu i kritiku podijeljeno na kritiko sluanje i itanje te kritiko pisanje donosi pet metodolokih okvira za analizu i kritiku metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove rasprave (MOZAK 1); metodoloki okvir za analizu i kritiku za pregledne radove (MOZAK 2); metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove o rezultatima istraivanja (MOZAK 3); metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje rada rasprave (MOZAK 4); metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad rasprave (MOZAK 5) koji itatelju slue kao vodii razvoja kritikoga miljenja. Sredinja poglavlja prirunika Argument, Pogreke u zakljuivanju i Metodoloki okvir za analizu i kritiku ukljuuju brojne primjere i zadatke kojima se nastoji pribliiti razmatrano, a ija se rjeenja nalaze na kraju prirunika. Konano, u poglavlju Umjesto zakljuka: kritiki pristup priruniku upozorava se na kritiki pristup koji valja imati i prema ovome priruniku. Iskreno se nadam da e prirunik ispuniti svoju zadau skrenuti pozornost na vanost kritikog miljenja i pomoi pojedincima u razvoju njihovih vjetina kritikog miljenja. Na kraju upuujem zahvalu suradnicima na projektu, predsjednici Udruge Universitas, prof. dr. sc. Jasminki Ledi, koja je prepoznala vanost kritikog miljenja i pruila potporu ideji, urednicima dr. sc. Bojani ulum i Marku Turku, recenzenticama dr. sc. Majdi Trobok i dr. sc. Vlatki Domovi na komentarima, raspravama, sugestijama, primjedbama i podrci. Osobitu zahvalnost upuujem mojoj obitelji i prijateljima, iji je doprinos u procesu nastajanja ovoga prirunika bio neprocjenjiv.

U Rijeci, svibanj 2012. Iva Buchberger

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

1.

Kritiko miljenje
1.1. to je kritiko miljenje?
Kritika dolazi od grke rijei krino to znai luiti, birati, suditi. Kritika je analiza, prosuivanje i vrednovanje nekoga predmeta1, postupka, djela, itd. (Klai, 2007). Pritom, analiza, prosuivanje i vrednovanje ne moraju nuno imati za posljedicu negativan sud o predmetu u smislu Ovaj predmet nije ispravan / lijep / pametan (ili Ovaj predmet je neispravan / ruan / glup.) Nerijetko u svakodnevnoj uporabi rije kritika ima upravo negativno znaenje i odnosi se na isticanje negativnih elemenata nekog predmeta, to dovodi do neprihvaanja ili zaziranja od kritike. Meutim, kritika2 u kontekstu suvremenog odgoja i obrazovanja ima svoju pozitivnu konotaciju. Koncept nastave koji je njegovala tzv. stara kola3, u kojoj se od uenika zahtijevalo da mehaniki pamte propisani sadraj bez sustavnog promiljanja o njemu, suvremena kola nastoji prevazii. esto se u suvremenom odgoju i obrazovanju susreemo sa zahtjevima da se kod uenika razvijaju vjetine kritikog miljenja. Naime, kritiko miljenje postaje imperativom suvremenog svijeta (Pei, 2003). Najmanje su dva razloga za navedeno: (i) suvremeno demokratsko drutvo pretpostavlja aktivne graane koji promiljaju, preispituju, vrednuju i donose odluke pa e u tom smislu samo graani s razvijenim vjetinama kritikog miljenja moi odgovarati zahtjevima suvremenog demokratskog svijeta; (ii) odlike su suvremenog svijeta izniman tehnoloki napredak, vrijeme brzih i stalnih promjena, izloenost pojedinca velikoj koliini informacija i znaajno poveanoj razini dostupnosti informacija koje nameu potrebu za aktivnim, promiljenim i preispitujuim, kritikim pristupom. Kritiko miljenje, iako se esto vezuje uz potrebe suvremenog svijeta, koncepte suvremenog odgoja i obrazovanja i slino, ima svoje utemeljenje u poetcima razvoja drutva. Sokrat (469-399 pr.n.e.) je razvio metodu pouavanja koja ukljuuje elemente kritikog miljenja. Prvi stupanj Sokratove metode pouavanja - ironija, ukljuuje dijalog putem kojeg uenik biva suoen s vlastitim neznanjem na nain da se pokazuje kako je njegovo dosadanje znanje nerijetko utemeljeno na predrasudama i nepreispitanim tvrdnjama. Drugi stupanj - majeutika, ukljuuje dijalog u kojem uenik pomou uiteljevih pitanja sam dolazi do spoznaje.4 Upravo su analiza tvrdnji, pronalaenje opravdanja za tvrdnje, uoavanje nedostataka pojedinih tvrdnji te aktivan odnos uenika prema spoznaji elementi kritikog miljenja koje se razabiru u Sokratovoj metodi pouavanja.
1 Ovdje rije predmet stoji za onaj entitet na koji je usmjeren neki proces (u ovom sluaju proces analize, prosuivanja i vrednovanja). Dakle, ne samo na 'materijalne predmete'. Analiziramo, prosuujemo, vrednujemo osobu, stvar ili dogaaj to su, dakle, predmeti. Uporaba rijei predmet u daljnjem je tekstu istovjetna. 2 Termini kritika i kritiko miljenje koristit e se kao sinonimi. 3 'Stara kola' u pedagogiji oznaava pristup odgoju i obrazovanju kojeg obiljeava didaktiki materijalizam, formalizam, pasivnost uenika, mehaniko pamenje i reproduktivno iznoenje sadraja, a najpoznatijim predstavnikom smatra se njemaki filozof i pedagog Johann Friedrich Herbart (1776-1841). Staroj koli suprotstavlja se tzv. 'nova kola', koju obiljeava novi pristup odgojno-obrazovnom procesu u kojem se, osim materijalnog zadatka nastave, nastoje razviti i funkcionalni i odgojni te se uenika smatra aktivnim subjektom nastave koji promilja, vrednuje i iznosi vlastite stavove. Neki od predstavnika nove kole su John Dewey, Georg Kershensteiner, Edouard Claparede, Anton Makarenko i Wolfgang Brezinka. 4 Vidi vie u: Zori, V. (2008). Sokratova dijaloka metoda. ivot i kola, 20, 56, 27-40.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

11

Ocem modernog kritikog miljenja smatra se John Dewey (1859-1952), koji kritiko miljenje naziva refleksivnim miljenjem i definira ga u svojoj knjizi Kako mislimo (How we think, 1910) kao aktivan, ustrajan i temeljit proces razmatranja vjerovanja uz razmatranje onih postavki koje podupiru to vjerovanje.5 Drugim rijeima, definira ga kao proces traenja i primjerenog ispitivanja osnova ili dokaza za odreeno vjerovanje.6 Ono to je Dewey nazvao refleksivnim miljenjem danas nazivamo kritikim miljenjem. Refleksivnom miljenju Dewey suprotstavlja tzv. obino miljenje, koje podrazumijeva proces prihvaanja vjerovanja s malo ili gotovo niti jednim dokazom.7 Od najistaknutijih suvremenih autora ije je podruje interesa kritiko miljenje valja istai Roberta Ennisa i Matthewa Lipmana. Robert Ennis, suvremeni ameriki filozof, jedan je od prvih teoretiara koji je razradio koncept kritikog miljenja. Prema njemu, kritiko miljenje je vjetina racionalnog prosuivanja u to vjerovati ili to uiniti koja ukljuuje vrijednosti intelektualnog potenja i otvorenosti, autonomije i samokritinosti, vjernosti istini i osjetljivosti na kontekst. Prema Ennisu, kritiko miljenje ukljuuje vjetine razlikovanja injenica i vrijednosti, razlikovanja eksplicitnih i implicitnih pretpostavki, razlikovanja argumentiranih i neargumentiranih tvrdnji, prepoznavanje greaka u zakljuivanju i odreivanja snage argumenata.8 Matthew Lipman (1922-2010) jedan je od najpoznatijih suvremenih teoretiara kritikog miljenja kao odgojno-obrazovnog koncepta. Razvio je jedan specifian odgojno-obrazovni koncept usko povezan s kritikim miljenjem filozofiju za djecu.9 Podruje odgoja i obrazovanja predstavlja iznimno plodno tlo za oprimjerenje kritike. Upravo u tom kontekstu kritiku valja promatrati i kao odgojno-obrazovni koncept iji elementi poput kritikog sluanja, itanja i pisanja ine vaan dio pozitivnog razvoja odgoja i obrazovanja koji odgovara potrebama pojedinca i drutva. Kritiko miljenje je sloen koncept koji se ne vezuje samo za podruje odgoja i obrazovanja, ve zahvaa i puno ire podruje (Pei, 2003). Kritiki mislimo i u profesionalnom djelovanju, u svakodnevnoj komunikaciji s drugima i svakodnevnom rjeavanju problema i donoenju odluka. Nadalje, postoje profesionalni kritiari koji su razvili podruja tzv. glazbene, likovne, knjievne i filmske kritike. Budui da zahvaa razliita podruja i poprima razliite oblike, ne postoji jednoznano odreenje kritikog miljenja. Meutim, za potrebe ovoga prirunika ponudit e se definicija kritikog miljenja uz napomenu i priznanje da koncept kritikog miljenja potrebuje detaljniju pojmovnu analizu koja premauje svrhu ovoga rada. Prije definiranja kritikog miljenja valja istaknuti i sugerirati sljedee. Prvo, pristupite kritici osloboeni njezine negativne konotacije kojom je obojena u svakodnevnici jer kritika nije samo isticanje negativnih elemenata nekog predmeta, ve naprosto promiljeno vrednovanje koje moe biti pozitivno ili negativno. Drugo, pristupite kritici svjesni njene mnogostruke vanosti u razliitim podrujima ovjekova ivota. Kritika kao proces i rezultat analize, prosuivanja i vrednovanja doprinosi razvoju autonomnog, samosvjesnog i cjelovitog pojedinca budui da procesi analize, prosuivanja i vrednovanja postavljaju zahtjev i otvaraju mogunost za refleksivnost i vlastitost koje su
5 Vidi vie u: Ficher, A. (2001). Critical Thinking. Cambridge: Cambridge University Press. 6 Vidi vie u: Milia, Z., urko, B. (2010). Odgoj za kritiko miljenje i medijska manipulacija. Medianali - znanstveni asopis za medije, novinarstvo, masovno komuniciranje, odnose s javnostima i kulturu drutva, 4, 7, 57-72. 7 Ibid. 8 Vidi vie u: Bonjak, Z. (2009). Primjena konstruktivistikog pouavanja i kritikog miljenja u srednjokolskoj nastavi sociologije: pilot istraivanje. Revija za sociologiju. 40, 257-277. 9 Vidi vie u: Pritchard, M. (2009). Philosophy for Children. Preuzeto 1. svibnja 2011. s The Stanford Encyclopedia of Philosophy http://plato.stanford.edu/archives/sum2009/entries/children/

12

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

temeljne odrednice ovjeka. Nadalje, kritika predstavlja iznimnu vanost za suvremeno demokratsko drutvo, kao to je ranije istaknuto. Konano, kritika doprinosi razvoju uenja i pouavanja, koji kao rezultat donose dugotrajnije, dublje, uporabnije, a samim time i vrjednije, znanje. Definicija kritikog miljenja: Kritiko miljenje je sloeni proces i rezultat (i) analize i vrednovanja tvrdnji10, (ii) pronalaenja opravdanja za tvrdnje, (iii) usporedbe s drugim i/ili suprotnim tvrdnjama i generiranje prigovora tvrdnjama te konano (iv) zauzimanja stava. Uz navoenje definicije kritikog miljenja vano je odrediti koje intelektualne sposobnosti ukljuuje te koje intelektualne vrijednosti njeguje i razvija. Kritiko miljenje ukljuuje sljedee intelektualne sposobnosti: Sposobnost analize pojmova, informacija i gledita Sposobnost razlikovanja relevantnih i irelevantnih informacija unutar zadanog konteksta Sposobnost interpretacije informacija Sposobnost povezivanja prethodnog znanja i novih informacija te razliitih informacija iz razliitih podruja Sposobnost sinteze informacija Sposobnost organizacije sadraja u smislenu cjelinu Sposobnost razlikovanja opravdanih i neopravdanih tvrdnji Sposobnost sagledavanja predmeta rasprava iz razliitih gledita Sposobnost vrednovanja informacija i gledita Sposobnost formiranja stavova i zastupanja ideja Sposobnost opravdanja stavova, gledita Sposobnost preuzimanja aktivne uloge u procesu uenja Sposobnost zamiljanja moguih situacija Sposobnost nadgledanja i procjenjivanja vlastitog razumijevanja informacija Sposobnost usmjeravanja vlastita miljenja k ispravnosti11

Kritiko miljenje njeguje i razvija sljedee intelektualne vrijednosti:12 Jasnou Relevantnost


10 U priruniku se termini tvrdnja, teza, sud i propozicija koriste kao sinonimi. 11 Sposobnost nadgledanja i procjenjivanja vlastitog razumijevanja informacija i sposobnost usmjeravanja vlastita miljenja k ispravnosti spadaju u tzv. metakognitivne sposobnosti. 12 Neke od navedenih vrijednosti kritikog miljenja istiu i Scriven i Paul kao predstavnici Nacionalnog vijea za izvrsnost kritikog miljenja (National Council for Excellence in Critical Thinking) u sklopu Zaklade za kritiko miljenje (Foundation for Critical Thinking) preuzeto 28. travnja 2011. s http://www.criticalthinking.org/page.cfm?PageID=766&CategoryID=51. Vidi vie o Nacionalnom vijeu za izvrsnost kritikog miljenja i Zakladi za kritiko miljenje na http://www.criticalthinking.org. Isto tako, Gensler (2010) u navoenju karakteristika koje treba imati dobar argument navodi neke od gore spomenutih elemenata.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

13

Dubinu Preciznost Konzistentnost13 Koherentnost14 Loginost Objektivnost

U razmatranju koncepta kritikog miljenja valja uoiti njegove tri dimenzije: (i) uenje ispravnog rasuivanja; (ii) aktivno usvajanje sadraja; (iii) refleksivni pristup ivotu. Prve dvije dimenzije objanjene su u prijanjim razmatranjima. Pod dimenzijom refleksivnog pristupa ivotu podrazumijeva se to da pojedinac razvijenih vjetina kritikog miljenja obrazac analiziranja, propitivanja i vrednovanja koristi i u svakodnevnom ivotu. Drugim rijeima, razvoj vjetina kritikog miljenja omoguava to da e pojedinac koji posjeduje navedene vjetine istu strukturu rezoniranja koristiti i u svakodnevnom ivotu jer e razvojem tih vjetina naprosto nauiti tako misliti. U skladu s navedenim, izvjesno je da e pojedinac razvijenih vjetina kritikog miljenja ivjeti refleksivni ivot. Pouavanje vjetinama kritikog miljenja najefikasnije je i najprirodnije posredno kroz pouavanje odreenog sadraja u procesu obrazovanja. Poeljno je da pouavanje kritikog miljenja bude prisutno kroz cjelokupno obrazovanje. Prema tome, ono ne bi trebalo biti iskljuivo sadrajno zasebno podruje. Meutim, u fazi nedovoljne razvijenosti i prisutnosti kritikog miljenja od iznimne je vanosti uiti kritikom miljenju izravno, aktivno i glasno.

1.2. Reproduktivno miljenje nasuprot kritikom miljenju


Oprena vrsta miljenja kritikom miljenju je reproduktivno miljenje. Reproduktivno miljenje je proces i rezultat bazinog usvajanja i razumijevanja informacija koji se iscrpljuje u ponavljanju onoga to se misli ili onoga to netko misli. Reproduktivno miljenje nerijetko izbjegava pojedinevu vlastitost i refleksivnost. Primjerice, itajui odreeni tekst pojedinac ije je miljenje reproduktivno ponavljat e ono proitano bez dodatnog propitivanja, s bazinim razumijevanjem, koristei iste strukture reenica kao one na koje nailazi u tekstu.15 Meutim, pojedinac ije je miljenje kritiko, itajui odreeni tekst ne ponavlja ono proitano bez propitivanja i s bazinim razumijevanjem. Bazino razumijevanje informacija tek je poetna pozicija za daljnje kognitivne procese, poput traenja opravdanja za tvrdnju koja se zastupa, traenja prigovora za izneseni stav o odreenom pitanju, itd.

13 Skup propozicija je konzistentan ako propozicije koje ine taj skup mogu biti istovremeno istinite. (Blackburn, 2005., str. 75.) 14 Skup propozicija je koherentan ako su propozicije koje ine taj skup meusobno povezane, podupiru se i nisu kontradiktorne. 15 Valja napomenuti da ne treba teiti tomu da se reproduktivno miljenje u potpunosti i u svim podrujima prevazie. Problem je, i to je ono to se ovim prirunikom nastoji razmotriti i prevazii, redukcija pojedineva miljenja na iskljuivo reproduktivno miljenje i to u svim podrujima.

14

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Reproduktivno miljenje bazino razumijevanje nepovezivanje informacija u smislenu cjelinu nedovoenje u pitanje iznesenog ponavljanje onoga to se misli ili to netko misli razvoj konvergentnosti koja podrazumijeva sagledavanje situacije iz jedne perspektive i ukljuuje traenje jednog tonog rjeenja

Kritiko miljenje bazino razumijevanje informacija nije cilj uenja, ve poetna pozicija povezivanje informacija i stvaranje cjeline dovoenje u pitanje iznesenog i 'filtriranje' informacija refleksivno i 'vlastito' miljenje razvoj divergentnosti koja podrazumijeva sagledavanje situacije iz vie razliitih perspektiva i ukljuuje mogunost vie razliitih rjeenja na postavljena pitanja

Tablica 1. Usporedba reproduktivnog i kritikog miljenja

1.3. Kritiko miljenje i filozofija


Istaknuti suvremeni analitiki filozof Bertrand Russell (1872-1970) u svojem radu Vrijednost filozofije istie kako su mnogi skloni promatrati filozofiju kao beskorisnu igru, isprazno cjepidlaenje ili njegovim rijeima: (...) mnogi su ljudi pod utjecajem znanosti i potreba praktinog ivota, skloni dvojiti o tome je li filozofija imalo bolja od nevine ali nekorisne igre, cjepidlakih distinkcija i kontroverzija u pitanjima glede kojih je spoznaja nemogua. (Russell, 1982, str. 243.) Ovdje se ne misli detaljno razmatrati pitanje vanosti filozofije jer to prelazi nastojanja ovoga prirunika. U nastavku, nastojat e se ukratko pokazati koja je vanost filozofije uz isticanje njene uske povezanosti s kritikim miljenjem. Uska povezanost filozofije i kritikog miljenja ukazuje na vanost filozofije u ivotu svakog pojedinca, a ne samo (profesionalnog) filozofa. Budui da je refleksivnost, koja je sutinska ovjeku, bitna odrednica kritikog miljenja i filozofije. Jo i danas postoje razliita odreenja filozofije filozofija kao proces traganja za istinom, kao znanost, kao povijest filozofije, kao pojmovna analiza, kao proces stvaranja jedinstvene i sveobuhvatne slike svijeta, kao refleksija.16 Iako se o jednoznanom odreenju filozofije jo raspravlja, ono to nije predmet rasprave jesu neke njene karakteristike. Filozofiju karakteriziraju procesi preispitivanja,
16 Povodom proslave Svjetskog dana filozofije na Odsjeku filozofije Sveuilita u Rijeci, Boran Beri odrao je predavanje na temu to je filozofija?, na kojem je izloio navedena odreenja filozofije. Preuzeto 21. travnja 2012. s hrcak.srce.hr/file/65008. Predavanje moete pogledati na web stranici http://avc.uniri.hr/hr/node/13

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

15

vrednovanja, traenja smisla, ukidanja samorazumljivosti, razvijanja sposobnosti argumentiranja i stvaranja novih struktura. Brojni su filozofi isticali vanost i korist filozofije u kojima se prepoznaju navedene karakteristike, a mogu se saeti u sljedeem: Filozofija vodi k slobodi miljenja (Kalin, 1982) Filozofija zadovoljava ljudske duhovne potrebe (Russell, 1982) Filozofija pomae u primjerenom stjecanju i koritenju znanja te ispravnom bavljenju dravnim poslovima (Aristotel, 1996) Filozofija vodi k razjanjavanju misli, kritikoj analizi i ispitivanju predrasuda, mnijenja, svakodnevnih razmiljanja (Russell, 1982; Wittgenstein,1987; Warburton, 1999; Nagel, 2002) Potonje odreenje je usko povezano s kritikim miljenjem. Warburton (1999) istie kako filozofija omoguava dobar nain uenja kako jasnije misliti o razliitim pitanjima o svijetu te osposobljava vjetinama koji se mogu prenijeti na sva podruja ivota. Metoda spoznavanja u filozofiji je miljenje (Rekovac, 2008), ali ne bilo kakvo miljenje ve kritiko miljenje. Drugim rijeima, filozofija ui kako (kritiki) misliti koristei kao metodu spoznavanja kritiko miljenje. Prema tome, kritiko miljenje je filozofsko. Posljedino, razvoj vjetina kritikog miljenja nerazdvojiv je od filozofije. Kritiko miljenje tei izbjegavanju pukog verbalizma, formalizma i reproduktivnog znanja, a usmjerava se na procese analiziranja, istraivanja i preispitivanja. Sve je navedeno temeljna odlika filozofije. Prema tome, teiti ostvarenju karakteristika kritikog miljenja znai priznati i pridati vanost filozofiji i njenom pristupu svijetu. Filozofska disciplina iji je zadatak uenje pravilnog miljenja je logika. Logika se, izmeu ostalog, bavi metodama i principima koji se koriste da bi se (i) razlikovalo pravilno od nepravilnog zakljuivanja; (ii) identificirale prirodne pogreke zakljuivanja; (iii) pronale, usvojile i koristile tehnike provjeravanja valjanih zakljuaka. Razvoj pravilnog zakljuivanja, kao temelja kritikog miljenja, nerazdvojiv je od logike. Dobro i kvalitetno obrazovanje17 podrazumijeva posjedovanje sposobnosti pravilnoga zakljuivanja i istinitih uvjerenja. Budui da je logika filozofska disciplina koja razvija sposobnost pravilnog zakljuivanja, ona predstavlja jedan od temelja dobrog i kvalitetnog obrazovanja. Iako jest sluaj da pojedinci spontano i neosvijeteno u svakodnevnom razmiljanju i komuniciranju koriste oblike valjane misli, logika pojedincu omoguava uenje boljeg miljenja, uoavanje odreenih logikih pogreaka i naina ispravljanja pogreaka. Znaaj je logike u tome to razvija sposobnost miljenja, razvija kvalitetu miljenja i na taj nain poveava mogunost da zakljuci temeljeni na tom miljenju budu valjani. Logika je usustavila odreena pravila i time omoguava pojedincima da, znajui ta pravila, postanu sigurni u valjanost svojega miljenja. Uiti misliti predstavlja temelj i proima sve pore ovjekovog ivota jer ovjek jest prije svega intelektualno, mislee bie. Na taj je nain logika, kao temelj i nositelj sustava valjane misli, temelj i sastavnica svakog intelektualnog podruja ovjekovog ivota. Ukoliko logika postane i u svakodnevnoj praksi temelj intelektualnih podruja, svaki e pojedinac postati stvaralac koji, unosei vlastitost i jedinstvenost, prestaje biti puki oponaatelj ve gotovog i oblikovanog sadraja. Nastojanja ostvarivanja ciljeva razvoja kritikog miljenja s pozivanjem na logiku izglednija su u kontekstu sve veeg prodora i protoka informacija gdje naelo Usvoji to vie informacija! vie nema smisla.

17 Obrazovanje kao proces stjecanja znanja i vjetina.

16

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Dakle, logika predstavlja vaan segment u ivotu misleeg bia i okosnicu razvoja uspjenih pojedinaca koji e biti sposobni aktivno i stvaralaki sudjelovati u privatnom i drutvenom ivotu. U dvama poglavljima koja slijede nastojat e se izloiti i razmotriti temeljna podruja filozofije, odnosno preciznije logike, ije poznavanje ini osnovu za razvoj vjetina kritikog miljenja. Ponuenim sadrajima ne ulazi se preduboko u podruje logike, iako neki dijelovi predstavljaju, kako su i nazvani, misaone izazove. Ponueno znanje od iznimne je koristi u procesu stjecanja vjetina kritikog miljenja i ono bi trebalo biti dijelom ivota svakog pojedinca koji misli. Napisano je u prijanjim recima: Logika je potrebna da se vjeba pravilno zakljuivati, da se analiziraju najee prirodne pogreke zakljuivanja te da se pronau, usvoje i koriste tehnike provjeravanja valjanih zakljuaka. Upravo iz toga razloga nastoje se ponuditi ona znanja iz logike koja doprinose pravilnom zakljuivanju i razvoju kritikoga miljenja.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

17

2.

Argument
Svakodnevno smo i na razne naine okrueni tvrdnjama poput: Doruak je najvaniji obrok. Glasujte za nezavisnog kandidata Isaka Borga. Crkva se ne bi trebala mijeati u politiku. Osnovna kola treba biti obavezna. ena bez djece nije realizirana ena. Roditelji imaju iskljuivo pravo donositi odluke za svoju djecu. Treba prakticirati siguran seks. Treba zabraniti rad nedjeljom. Djeca s razvojnim tekoama trebaju biti ukljuena u redovne kole. Nije posao mukarca da obavlja kuanske poslove., itd. Ako pritom reflektiramo o tvrdnji i pitamo Zato? Zato je doruak najvaniji obrok? Zato glasovati za nezavisnog kandidata Isaka Borga? Zato se crkva ne bi trebala mijeati u politiku? Zato osnovna kola treba biti obavezna? Zato ena bez djece nije realizirana ena?, itd. traimo razloge, odnosno opravdanje za odreenu tvrdnju.18 Reflektirajui i traei razloge, odnosno opravdanje za tvrdnju, gradimo argument.

2.1. to je argument?
Argument19 je, skup tvrdnji20 (Copi, 2011) kojeg ini: Konkluzija21 tvrdnja koja se nastoji opravdati22 Premisa tvrdnja kojom se konkluzija nastoji opravdati23 Razmotrimo definiciju na sljedeem primjeru. Primjer 1. Puenje je loe zato to ugroava zdravlje. Navedeni primjer je argument sadri skup tvrdnji kojeg ini (i) konkluzija tvrdnja koja se nastoji opravdati Puenje je loe; (ii) premisa tvrdnja kojom se konkluzija nastoji opravdati Puenje ugroava zdravlje. Zapis argumenta izgleda ovako: P: Puenje ugroava zdravlje. K24: Puenje je loe. Razmotrimo sljedei primjer: Primjer 2. Stresne situacije u trudnoi, osim to tete majci, tete i djetetu. Trudnice bi trebale izbjegavati ono to teti njima i djetetu. Prema tome, trudnice bi trebale izbjegavati stresne situacije.
18 Vidi vie u: Bowel, T., Kemp, G. (2010). Critical Thinking: A Concise Guide. London, New York: Routledge. 19 Argument se jo naziva zakljukom. 20 Prema Blackburnu (2005) argument je, osim skupa tvrdnji, odnosno rezultata procesa pronalaenja opravdanja za odreenu tvrdnju, i proces pronalaenja opravdanja za odreenu tvrdnju. 21 Konkluzija se jo naziva zakljuni sud ili zaglavak. 22 Jo se moe rei tvrdnja ija se istinitost nastoji dokazati ili za koju se nastoje iznai razlozi. 23 Jo se moe rei tvrdnja ili tvrdnje kojima se konkluzija nastoji dokazati ili koje ine razloge za konkluziju. 24 P oznaava premisu, K oznaava konkluziju.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

21

U navedenom primjeru argumenta tvrdnje Stresne situacije u trudnoi, osim to tete majci, tete i djetetu i Trudnice bi trebale izbjegavati ono to teti njima i djetetu su premise, a tvrdnja Trudnice bi trebale izbjegavati stresne situacije je konkluzija. Argument moemo zapisati na sljedei nain: P1: Stresne situacije u trudnoi, osim to tete majci, tete i djetetu. P2: Trudnice bi trebale izbjegavati ono to teti njima i djetetu. K: Trudnice bi trebale izbjegavati stresne situacije. Nadalje, razmotrimo sljedei primjer: Primjer 3. Leptiri su ivotinje. ivotinje nisu biljke. Dakle, leptiri nisu biljke. U navedenom primjeru argumenta tvrdnje Leptiri su ivotinje i ivotinje nisu biljke su premise, a Leptiri nisu biljke je konkluzija. Zapis argumenta: P1: Leptiri su ivotinje. P2: ivotinje nisu biljke. K: Leptiri nisu biljke. Argument kao skup tvrdnji ima jednu konkluziju i jednu (kao u primjeru 1) ili vie (kao u primjeru 2 i 3) premisa. Razmotrimo jo i sljedei primjer: Primjer 4. Suprunici Karla i Gottlob raspravljaju o obavljanju kuanskih poslova. Oboje se slau oko toga da bi Karla trebala obavljati kuanske poslove, ali se ne slau oko toga da bi i Gottlob trebao obavljati kuanske poslove. Naime, Gottlob tvrdi da i on treba obavljati kuanske poslove, a Karla tvrdi suprotno da on ne treba obavljati kuanske poslove. Da bi Karla i Gottlob imali argument, oni moraju svoje tvrdnje i opravdati. Drugim rijeima, trebaju navesti razloge za tvrdnje. Gottlob tvrdi sljedee: Ja (Gottlob) trebam obavljati kuanske poslove zato to, uz ostalo, obavljanjem kuanskih poslova brinem za svoju obitelj i iskazujem potovanje prema njoj. Svaki ravnopravni lan obitelji sposoban za rad treba brinuti za svoju obitelj i iskazivati potovanje prema njoj u skladu sa svojim resursima (vremenskim, zdravstvenim, ...), a ja (Gottlob) sam ravnopravni lan obitelji sposoban za rad. Karla, s druge strane, tvrdi sljedee: Gottlob ne treba obavljati kuanske poslove jer je on mukarac, a uloga je i dunost ene, ne mukarca, da obavlja kuanske poslove budui da je u prirodi ene da je usredotoena na obitelj i dom.

22

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Argument je skup tvrdnji koji obuhvaa (i) tvrdnju koja se nastoji opravdati - u Gottlobovu sluaju to je tvrdnja Ja (Gottlob) trebam obavljati kuanske poslove; i (ii) razloge ili opravdanje za tvrdnju u Gottlobovu sluaju to su tvrdnje (1) Obavljanjem kuanskih poslova brinemo za svoju obitelj i iskazujemo potovanje prema njoj; (2) Svaki ravnopravni lan obitelji sposoban za rad treba brinuti za svoju obitelj i iskazivati potovanje prema njoj u skladu sa svojim resursima (vremenskim, zdravstvenim, ...); (3) Ja (Gottlob) sam ravnopravni lan obitelji sposoban za rad. Zapis argumenta: P1: Obavljanjem kuanskih poslova, uz ostalo, brinemo za svoju obitelj i iskazujemo potovanje prema njoj. P2: Svaki ravnopravni lan obitelji sposoban za rad treba brinuti za svoju obitelj i iskazivati potovanje prema njoj u skladu sa svojim resursima (vremenskim, zdravstvenim, ...). P3: Gottlob je ravnopravni lan obitelji sposoban za rad. K: Gottlob treba obavljati kuanske poslove. Isto tako, u Karlinu sluaju argument ini (i) tvrdnju koja se nastoji opravdati Gottlob ne treba obavljati kuanske poslove; i (ii) razloge ili opravdanje za tvrdnju a to su tvrdnje (1) U prirodi je ene, a ne mukarca, da je usredotoena na obitelj i dom; (2) Uloga je i dunost ene da obavlja kuanske poslove; (3) Gottlob je mukarac. Zapis argumenta: P1: U prirodi je ene, a ne mukarca, da je usredotoena na obitelj i dom. P2: Uloga je i dunost ene da obavlja kuanske poslove. P3: Gottlob je mukarac. K: Gottlob ne treba obavljati kuanske poslove. Kod traenja opravdanja odreene tvrdnje ne postoji jednoznano rjeenje. Kao to je ranije navedeno, kritiko miljenje je divergentno. Opravdanje odreene tvrdnje moe biti skup tvrdnji x i/ili skup tvrdnji y i/ili skup tvrdnji z. U potonjem sluaju tvrdnja je, budui da sadri vie od jednog opravdanja, uvjerljivija. U tom smislu, tim bolje ukoliko imate vie od jednog opravdanja za svoju tvrdnju. Ilustrirajmo navedeno sljedeim primjerom: Primjer 5. Sergej u razgovoru sa svojom prijateljicom Hanom raspravlja o volontiranju i tvrdi sljedee: Svaki pojedinac sposoban za rad trebao bi volontirati u svojoj zajednici zato to volontiranje razvija empatiju, solidarnost i brigu za zajednicu, a poveana empatija, solidarnost i briga za drugoga doprinosi boljitku zajednice. Ono to doprinosi boljitku zajednice svaki pojedinac sposoban za rad treba initi, pa time i volontirati. Uz to, volontiranjem u svojoj zajednici svaki pojedinac postaje bolji ovjek, a one aktivnosti u zajednici koje vode k tome da njeni lanovi postanu bolji, naprosto treba initi.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

23

Iz navedenog primjera moemo uoiti kako Sergej ima sljedea dva opravdanja za tvrdnju Svaki pojedinac sposoban za rad trebao bi volontirati u svojoj zajednici: Opravdanje 1: Volontiranje razvija empatiju, solidarnost i brigu za zajednicu. Poveana empatija, solidarnost i briga za drugoga doprinosi boljitku zajednice. Ono to doprinosi boljitku zajednice svaki pojedinac sposoban za rad treba initi; Opravdanje 2: Volontiranjem u svojoj zajednici svaki pojedinac postaje bolji ovjek. Treba razvijati one aktivnosti u zajednici koje vode k tome da njeni lanovi postanu bolji. Grafiki, Sergejevo rezoniranje izgleda ovako:

Opravdanje 1

Opravdanje 2

Konkluzija

Slika 1. Grafiki prikaz Sergejeva argumenta

Pritom, Sergej nema dva argumenta, ve ima dva opravdanja za jednu te istu tvrdnju (konkluziju). Ono to odreuje broj argumenata je broj konkluzija u odreenoj jezinoj cjelini. Budui da Sergej opravdava jednu tvrdnju u jednoj jezinoj cjelini, on ima dva opravdanja, ali jedan argument. Argument je iznimno vaan u podruju kritikog miljenja. Moe se nazvati centralnim elementom kritikog miljenja zato to pred mislioca postavlja zahtjev za jasnim formuliranjem odreene tvrdnje koja treba biti opravdana, a ne bez razmatranja preuzeta, to je odlika reproduktivnog miljenja. Povrh toga, prije iznesena definicija kritikog miljenja ukljuuje elemente koji u temelju sadre argument: Analiza i vrednovanje tvrdnje ukljuuje analizu konkluzije; Pronalaenje opravdanja za tvrdnju i generiranje prigovora tvrdnji predstavlja proces konstrukcije argumenta; Zauzimanje stava podrazumijeva zastupanje odreene teze koja treba biti opravdana, to i jest argument.

24

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Zadatak 1. Odredite koji od ponuenih primjera predstavlja argument. Zadaci prirunika sastavljeni su tako da ispituju vae sposobnosti logikoga zakljuivanja koje predstavljaju znaajnu kariku u razvoju kritikoga miljenja. Neki zadaci imaju jedno tono rjeenje, dok drugi imaju vie tonih rjeenja. Rjeenja ete pronai na kraju prirunika. Ako uoite da je va odgovor pogrean, vratite se na zadatak i posvetite se njegovu rjeavanju sve dok ga ne shvatite i rijeite. Budite ustrajni i strpljivi, vaa e se ustrajnost i strpljivost isplatiti. 1. Djecu i njihova miljenja treba vie uzimati u obzir zato to su ona iskrenija od nas odraslih. 2. Ako nisam u Rijeci, nisam u Hrvatskoj. Nisam u Rijeci. Prema tome, nisam u Hrvatskoj. 3. Bartolov sin ima sina. Prema tome, Bartol je djed. 4. Bartol je djed. 5. Zato treba zabraniti rad nedjeljom? 6. Svaki se pojedinac treba baviti nekom tjelesnom aktivnou zato to ona poveava pojedinevo duhovno i tjelesno zdravlje, a jasno je da treba raditi ono to poveava duhovno i tjelesno zdravlje. 7. Ako budem ustrajan i strpljiv u rjeavanju zadataka, moja e se ustrajnost i strpljivost isplatiti. 8. Zatvori prozor! 9. Kasnit u zato to sam zaspao. 10. Nije li puenje loe zato to ugroava zdravlje? Prije daljnje razrade argumenta valja (ukratko) razmotriti dva temeljna elementa pojam i sud koji tvore svaki argument. Prema tradicionalnom odreenju pojma, pojam je misao o bitnim karakteristikama onoga to mislimo. Primjerice, pojam stabla je misao o bitnim karakteristikama stabla ili drugim rijeima, misao o onim svojstvima stabla prema kojima je stablo stablo (Petrovi, 1994). Prema novijim odreenjima (npr. Blackburn, 2005), pojam je ono to razumijemo pod odreenim terminom. Pojam je dakle u glavi i treba ga razlikovati od rijei (skupa glasova jednog jezika kojemu je pridrueno neko znaenje25) ili termina (znanstveni ili struni naziv ili ime za odreeni pojam26) za koje se moe rei da su oznaitelji pojma.27 U svrhu boljeg razumijevanja pojma, rijei i termina
25 Ani, V. (2000). Rjenik hrvatskog jezika. Zagreb: Novi liber, str. 1007. 26 Ibid., str. 1190. 27 Odreenje pojma nije opeprihvaeno niti neprijeporno. Kao to smo prije naveli pojam je sloeni pojam i predmet je brojnih filozofskih rasprava. Prema Petroviu (1994) postoji nekoliko logikih teorija pojma, a to su redom: (i) formalistika teorija pojma prema kojoj je pojam element suda; (ii) psihologistika teorija pojma prema kojoj je pojam opa predodba predodba o onome to je zajedniko veem broju predmeta, (iii) nominalistika teorija pojma prema kojoj je pojam rije; (iv) realistina teorija pojma prema kojoj je pojam odraz bitnih svojstava materijalnih stvari. Za daljnju raspravu o sloenom pojmu pojma preporuujemo sljedeu literaturu: Devitt, M.; Sterelny, K. (2002). Jezik i stvarnost. Zagreb: KruZak.; Frege, G. (1995). Osnove aritmetike i drugi spisi. Zagreb: KruZak.; Quine, W. O. (1999). Rije i predmet. Zagreb: KruZak.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

25

valja rei da se isti pojam moe iskazati razliitim rijeima ili terminima. Razmotrimo sljedeu tablicu koja e pribliiti reeno:

Pojam 'Pas' (misao o domaoj ivotinji koja laje)

Rije, termin Pas Dog Cane Chein Hund C

Sud (ili propozicija, tvrdnja) je smisleni iskaz kojim se neto tvrdi ili porie. U argumentu, konkluzija i premise su sudovi. Sud sadri pojmove. Za razliku od pojmova, sud ima istinitosnu vrijednost. Dakle, sud moe biti istinit ili neistinit. Pojam nije istinit ili neistinit. Sud treba razlikovati od reenice na isti nain na koji treba razlikovati pojam od rijei. Isti se sud, dakle, moe iskazati razliitim reenicama. Razmotrimo sljedeu tablicu koja e pribliiti reeno:

Sud Ja sam iva

Reenica Ja sam iva. I am alive. Io sono viva. Je suis vivante. Ich bin am Leben. a.

Kao to je prije navedeno, imati argument znai imati sud (tvrdnju) i opravdanje (razloge) za taj sud. Opravdana tvrdnja je konkluzija, a razlozi su premise. Postavlja se pitanje kako u odreenom tekstu razaznati argument i njegove elemente premisu/e i konkluziju. Kao pomo u identificiranju premisa u skupu tvrdnji slue indikatori premisa koji najavljuju premise, a kao pomo u identificiranju konkluzija slue indikatori konkluzije koji najavljuju konkluziju. Rijei koje najavljuju premise ili konkluziju zapravo su rijei koje se koriste u svakodnevnoj komunikaciji i ine svakodnevni jezik rasuivanja.

Indikatori premisa su primjerice rijei poput: jer ..., stoga to ..., zato to ..., budui da ..., s obzirom na ..., s obzirom da ..., poto ..., slijedi iz ..., moe se zakljuiti iz ..., razlozi su sljedei ..., prvo....drugo ..., slijedi iz injenice da...

26

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Indikatori konkluzije su primjerice rijei poput: dakle ..., slijedi da ..., stoga ..., to implicira da ..., to dokazuje da ..., iz svega navedenog se zakljuuje da ..., opravdava gledite da ..., posljedino ..., zakljuujem da ...

Zadatak 2. Identificirajte premise i konkluziju u sljedeim argumentima. 1. Budui da nijedan leptir nije ptica, a neke su ivotinje leptiri, slijedi da neke ivotinje nisu ptice. Rjeenje: P1: Nijedan leptir nije ptica. P2: Neke ivotinje su leptiri. K: Neke ivotinje nisu ptice. 2. Aljoa ne leti zato to je ovjek, a ljudi ne lete. 3. Ispravno je ono to Bog hoe. Bog hoe da budemo milostivi. Dakle, ispravno je da budemo milostivi. 4. Ako sam sam, onda sam sretan. Budui da sam sam, mogu zakljuiti da sam sretan. 5. Prijatelji su jako vani u ivotu pojedinca. Ono to je jako vano u ivotu pojedinca treba njegovati. Prema tome, prijateljstvo treba njegovati. 6. Budui da postoji samo ono to mogu zahvatiti svojim osjetilima, a Boga ne mogu zahvatiti svojim osjetilima, Bog ne postoji. 7. Majid Majidi je redatelj ili fiziar. Majid Majidi nije fiziar. Prema tome, Majid Majidi je redatelj. 8. Melem od lavande na prirodan nain ublaava tegobe glavobolje. Kupujem ono to na prirodan nain ublaava tegobe glavobolje. Dakle, kupujem melem od lavande. 9. Jabuka je zdrava s obzirom na to da je voe, a voe je zdravo. 10. Ako je Swordfishtrombones prvi album Toma Waitsa, onda je Rain Dogs drugi album Toma Waitsa. Budui da Rain Dogs nije drugi album Toma Waitsa slijedi da Swordfishtrombones nije prvi album Toma Waitsa. Ne moe se iskljuivo i samo na temelju odreene rijei (indikatora premisa ili indikatora konkluzije), zakljuiti da se radi o premisi ili konkluziji. Naime, indikatori predstavljaju naznaku mogueg argumenta koja zahtijeva daljnje razmatranje. Moe biti primjera u kojima (i) se za odreeni skup tvrdnji koji sadri tzv. indikatore premisa ili indikatore konkluzije uope ne moe govoriti o argumentu28 ili

28 Za daljnje objanjenje vidi u daljnjem tekstu, posebice u potpoglavlju Argument ili objanjenje?

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

27

(ii) odreeni skup tvrdnji jest argument, ali ne sadri indikatore premisa i/ili indikatore konkluzije. Ukoliko se rasuivanje (ili raspravljanje ili iznoenje argumenata) ne moe bez analize razaznati u odreenom tekstu, postoje metode koje pomau u razjanjavanju takovog rasuivanja. Jedna od takovih metoda je uvoenje indikatora premisa i indikatora konkluzije.29 Primjena metode uvoenje indikatora premisa i indikatora konkluzije moe se ilustrirati na sljedeem tekstu: Nedvojbeno je istina da ljudi u razliitim drutvima imaju razliite obiaje i razliite pojmove o tome to je ispravno, a to je pogreno. Ne postoji u svijetu slaganje o tome koji su postupci ispravni, a koji pogreni, mada se gledita o tome prilino preklapaju. Ako razmotrimo koliko su se moralna gledita mijenjala od mjesta do mjesta i od stoljea do stoljea, bilo bi privlano pomisliti kako ne postoji nikakva apsolutna moralna injenica, ve kako je moralnost uvijek relativna u odnosu na drutvo u kojem ste odgojeni. (Warburton, 1999, str. 62.) Navedeni tekst ne sadri indikatore premisa ili indikatore konkluzije, stoga se u svrhu to boljeg razumijevanja teksta moe iskoristiti metoda uvoenja indikatora premisa i indikatora konkluzije. Postupak ukljuuje sljedee korake: 1. Proitati tekst s razumijevanjem. 2. Interpretirati, parafrazirati tekst uvoenjem indikatora premisa i indikatora konkluzije slijedei smisao teksta i prirodno zakljuivanje. Koristite se pomonim pitanjima: to je pitanje rasprave? to autor zakljuuje? Odgovor na pitanje rasprave (ili autorov zakljuak) je konkluzija argumenta. Prije reenice za koju smatrate da oznaava autorov zakljuak dodajte rijei poput dakle, stoga, zakljuujem da... Na koji nain autor nastoji dokazati ono to zakljuuje? Koji su razlozi njegova zakljuka? Zato x (autorov zakljuak)? Prije reenica za koje smatrate da oznaavaju razloge za autorov zakljuak dodajte rijei poput jer, budui da ... 3. Identificirati konkluziju (ono to se tvrdi) i premisu/e (razloge, opravdanje). 4. Konstruirati argument odrediti premise i konkluziju. U konstrukciji argumenta ne moraju se koristiti doslovne strukture reenica iz teksta vano je interpretirati, objasniti, sumirati tekst. Rad na tekstu: 1. Nedvojbeno je istina da ljudi u razliitim drutvima imaju razliite obiaje i razliite pojmove o tome to je ispravno, a to je pogreno. Ne postoji u svijetu slaganje o tome koji su postupci ispravni, a koji pogreni, mada se gledita o tome prilino preklapaju. Ako razmotrimo koliko su se moralna gledita mijenjala od mjesta do mjesta i od stoljea do stoljea, bilo bi privlano pomisliti kako ne postoji nikakva apsolutna moralna injenica, ve kako je moralnost uvijek relativna u odnosu na drutvo u kojem ste odgojeni. (Warburton, 1999, str. 62.)

29 Uvoenje indikatora premisa i konkluzije je metoda razjanjavanja nejasnog rasuivanja nalik na dakle test (The 'therefore' test) koji predlae Alec Fisher u svojoj knjizi Critical Thinking: An Introduction (2001).

28

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

2. Nakon itanja teksta s razumijevanjem postavlja se pitanje: to je pitanje rasprave? U ovom tekstu raspravlja se o pitanju relativnosti moralnosti. to autor zakljuuje? Autor zakljuuje da je moralnost relativna ili da moralnost nije apsolutna. Budui da je prikladnije koristiti jesne formulacije moemo zakljuiti da je konkluzija sljedea: Konkluzija: Moralnost je relativna. Nedvojbeno je istina da ljudi u razliitim drutvima imaju razliite obiaje i razliite pojmove o tome to je ispravno, a to je pogreno. Ne postoji u svijetu slaganje o tome koji su postupci ispravni, a koji pogreni, mada se gledita o tome prilino preklapaju. Ako razmotrimo koliko su se moralna gledita mijenjala od mjesta do mjesta i od stoljea do stoljea, bilo bi privlano pomisliti kako ne postoji nikakva apsolutna moralna injenica, ve kako je moralnost uvijek relativna u odnosu na drutvo u kojem ste odgojeni. (Warburton, 1999, str. 62.) Na koji nain autor nastoji dokazati ono to zakljuuje? Koji su razlozi njegova zakljuka? Zato je moralnost relativna? Moralnost je relativna zato to (indikator premise) ljudi u razliitim drutvima imaju razliite obiaje i pojmove o tome to je ispravno, ne postoji univerzalno slaganje o tome to je moralno ispravno, a to pogreno, te su moralna gledita vremenski i prostorno promjenjiva. Premise: Ljudi u razliitim drutvima imaju razliite obiaje i pojmove o tome to je ispravno. Ne postoji univerzalno slaganje o tome to je moralno ispravno, a to pogreno. Moralna gledita su vremenski i prostorno promjenjiva. Nakon identificiranja konkluzije i premisa, argument se moe konstruirati na sljedei nain: Argument: P1: Ljudi u razliitim drutvima imaju razliite obiaje i pojmove o tome to je ispravno. P2: Ne postoji univerzalno slaganje o tome to je moralno ispravno, a to pogreno. P3: Moralna gledita su vremenski i prostorno promjenjiva. K: Moralnost je relativna. Postoje argumenti u kojima se jedna ili vie premisa eksplicitno ne tvrde ili konkluzija nije eksplicitno formulirana. Ta vrsta argumenta naziva se entimem. Razmotrimo sljedee primjere: Primjer 1. Protivnik sam pobaaja zato to ne prihvaam ubojstvo.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

29

Primjer 2. Ono to je dobro za pojedinca, to ga ne ini nesretnim. Ljubav ponekad pojedinca ini nesretnim. Primjer 3. Muzika oslobaa jer samo iznimne tvorevine oslobaaju. U primjeru 1 jasno je da je konkluzija argumenta Protivnik sam pobaaja, a premisa (na to upuuje i rije zato to) Ne prihvaam ubojstvo. Ono to se isto tako primjeuje jest da je navedeni primjer entimem, budui da je argument koji sadri i jednu implicitnu premisu Pobaaj je ubojstvo. Nadalje, primjer 2 takoer je entimem budui da je konkluzija argumenta implicitna, odnosno nije eksplicitno formulirana. Konkluzija glasi: Ljubav ponekad nije dobra za pojedinca, tvrdnje Ono to je dobro za pojedinca to ga ne ini nesretnim. i Ljubav ponekad pojedinca ini nesretnim. su premise argumenta. Konano, u primjeru 3 nastoji se dokazati tvrdnja da muzika oslobaa na nain da se eksplicitno navodi jedan razlog Iznimne tvorevine oslobaaju, dok se drugi razlog (odnosno premisa) ne navodi eksplicitno Muzika je iznimna tvorevina. Dakle, primjer 3 takoer je primjer entimema.

Za one koji ele znati vie Razlikujemo deskriptivne (injenine) i normativne (propisne) tvrdnje. Deskriptivne tvrdnje opisuju stanje stvari, opisuju kakvo neto jest. Normativne tvrdnje propisuju kakvo neto treba biti. U filozofiji je ta razlika poznata kao razlika izmeu jest (eng. Is) i treba (eng. Ought). David Hume (1711-1776), kotski filozof, navodi razliku izmeu deskriptivnih i normativnih tvrdnji smatrajui kako ne moemo tvrditi da neto treba biti na osnovi onoga to jest. Taj je princip poznat pod nazivom Humeov zakon (ili Humeove ralje30). George Edward Moore (1873-1958), engleski filozof, u svojoj knjizi Principia Ethica (1903) kritizira utilitarizam prema kojem je dobro ugoda (ili korist, srea, itd.). Prema Mooreu, ako kaemo: X je X, onda je suvino postaviti pitanje je li X zaista X, ali ako kaemo dobro je ugoda (ili korist, srea, itd.) onda je razlono pitati je li dobro zaista ugoda (ili korist, srea, itd.) Taj Mooreov argument poznat je pod nazivom argument otvorenog pitanja. U tom smislu jasno je da se injenina kategorija (poput ugode, koristi, sree) ne moe identificirati s propisnom kategorijom (poput dobra). Prema Mooreu (2009), dobro se ne moe identificirati s niti jednom injeninom (ili prirodnom) karakteristikom inimo li to, uinili smo naturalistiku pogreku. Imajui u vidu sve navedeno, u konstrukciji argumenata valja voditi rauna o tome jesu li nam tvrdnje deskriptivne ili normativne jer postoji pravilo da ako je konkluzija normativna, onda barem jedna od premisa mora biti normativna (ili Humeovim rijeima: ne moemo tvrditi da neto treba biti na osnovi onoga to jest). Primjerice, sljedei argument nije valjan, budui da su sve premise deskriptivne (u ovom sluaju jedna premisa), a konkluzija normativna: Prirodno je imati djecu. (deskriptivna tvrdnja) Dakle, treba imati djecu. (normativna tvrdnja)
30 Humeove ralje je termin koji se odnosi, osim na distinkciju jest/treba i na (i) podjelu predmeta ljudskog uma na odnose ideja i injenice (Hume, 1988); (ii) deterministiku dilemu (ako je sve determinirano, onda nismo slobodni, ako nije sve determinirano, onda je sluajno i opet nismo slobodni);

30

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Navedeni argument bi bio valjan ukoliko bi barem jedna premisa bila normativna, primjerice: Prirodno je imati djecu. (deskriptivna tvrdnja) Treba teiti onome to je prirodno. (normativna tvrdnja) Dakle, treba imati djecu. (normativna tvrdnja)

Analizirajmo sljedei tekst: Treba li se, meutim, dravi u potpunosti prepustiti financiranje visokog obrazovanja zbog ostvarivanja pravednosti, kao narednog kriterija za ocjenu javnih politika? (...) velika veina studenata potjee iz bogatijih slojeva drutva pa se onda pokazuje da se proraunskim novcem plaa obrazovanje bogatijeg sloja drutva. Stoga se prikljuujem policy stavu Instituta za razvoj obrazovanja da kolarine ne rjeavaju problem. (Petak, 2009, str. 199.) I na ovom primjeru slijedite navedene korake: 1. Proitati tekst s razumijevanjem. 2. Interpretirati, parafrazirati tekst uvoenjem indikatora premisa i indikatora konkluzije slijedei smisao teksta i prirodno zakljuivanje, koristei se pomonim pitanjima. 3. Identificirati konkluziju i premisu/e. 4. Konstruirati argument. Treba li se, meutim, dravi u potpunosti prepustiti financiranje visokog obrazovanja zbog ostvarivanja pravednosti, kao narednog kriterija za ocjenu javnih politika? (...) velika veina studenata potjee iz bogatijih slojeva drutva pa se onda pokazuje da se proraunskim novcem plaa obrazovanje bogatijeg sloja drutva. Stoga se prikljuujem policy stavu Instituta za razvoj obrazovanja da kolarine ne rjeavaju problem. (Petak, 2009, str. 199.) to je pitanje rasprave? U tekstu je jasno postavljeno pitanje rasprave, to olakava identificiranje konkluzije, odnosno autorov zakljuak koji nije eksplicitno izraen, ve ga treba iitati iz teksta. Pitanje rasprave je: Treba li se dravi u potpunosti prepustiti financiranje visokog obrazovanja zbog ostvarivanja pravednosti? Kao to je navedeno pri analizi prethodnog primjera, odgovor na postavljeno pitanje rasprave je konkluzija argumenta. Moemo zakljuiti da je konkluzija argumenta, na to nas upuuje i indikator konkluzije stoga doslovno to pie u tekstu: kolarine ne rjeavaju problem. No, dobro je konkluziju oblikovati na nain da je saeta, jasna i informativna te da odgovara na postavljeno pitanje rasprave npr. Dravi se ne treba u potpunosti prepustiti financiranje visokog obrazovanja zbog ostvarivanja pravednosti. Nakon identificiranja konkluzije postavite pitanje na koji nain autor nastoji dokazati to to zakljuuje. Zato dravi ne treba prepustiti financiranje visokog obrazovanja zbog ostvarivanja pravednosti?

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

31

Treba li se, meutim, dravi u potpunosti prepustiti financiranje visokog obrazovanja zbog ostvarivanja pravednosti, kao narednog kriterija za ocjenu javnih politika? (..) velika veina studenata potjee iz bogatijih slojeva drutva pa se onda pokazuje da se proraunskim novcem plaa obrazovanje bogatijeg sloja drutva. Stoga se prikljuujem policy stavu Instituta za razvoj obrazovanja da kolarine ne rjeavaju problem. (Petak, 2009, str. 199.) Koristite indikatore premisa. Budui da velika veina studenata potjee iz bogatijih slojeva drutva pa se proraunskim novcem plaa obrazovanje bogatijeg sloja drutva, moemo zakljuiti da ... Dakle, propozicije Velika veina studenata potjee iz bogatijih slojeva drutva i Proraunskim novcem plaa se obrazovanje bogatijeg sloja drutva su premise argumenta. No, valja primijetiti da navedene pretpostavke nisu dovoljne da se zakljui da dravi ne treba prepustiti financiranje visokog obrazovanja zbog ostvarivanja pravednosti. Autor dodatno pretpostavlja jo i to da pravednost, izmeu ostalog, ukljuuje financijsku pomo i podrku drave siromanim graanima u svrhu postizanja jednake dostupnosti obrazovanja. Nakon identificiranja konkluzije i premisa argument se moe konstruirati na sljedei nain: Argument: P1: Velika veina studenata potjee iz bogatijih slojeva drutva. P2: Proraunskim novcem plaa se obrazovanje bogatijeg sloja drutva. P: Pravednost ukljuuje financijsku pomo i podrku drave siromanim graanima u svrhu postizanja jednake dostupnosti obrazovanja. 31 K: Dravi ne treba u potpunosti prepustiti financiranje visokog obrazovanja zbog ostvarivanja pravednosti. Isto tako u naem svakodnevnom zakljuivanju i iznoenju argumenata nerijetko koristimo entimeme, argumente u kojima se jedna ili vie premisa eksplicitno ne tvrde ili konkluzija nije eksplicitno formulirana. Razmotrimo sljedei primjer: Primjer 4. Ernst i Herbert sjede u kafiu, priaju i piju pivo. Na stolu je kikiriki u ljusci Ernst ga jede, Herbert ne. Ernst kae Herbertu, s ciljem da ga uvjeri da ovaj treba jesti kikiriki: Kikiriki treba jesti kada pije pivo jer se njihovi okusi izvrsno slau. Herbert na to odgovara: Mislim da ja ne trebam jesti kikiriki zato to sam na njega alergian.

31 P' oznaava implicitnu pretpostavku.

32

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Usredotoimo se na Herbertov argument: Ne trebam jesti kikiriki zato to sam na njega alergian. Identificirajmo konkluziju i premise. to Herbert eli rei? to Herbert tvrdi? Herbert tvrdi da ne treba jesti kikiriki. Tvrdnja Ne trebam jesti kikiriki je konkluzija. Na koji nain Herbert tu tvrdnju opravdava? Zato to je indikator premise, dakle premisa je Alergian sam na kikiriki. Navedena premisa je razlog za tvrdnju da ne trebam jesti kikiriki. Da biste iz suda Alergian sam na kikiriki izveli sud Ne trebam jesti kikiriki, oito je da pritom podrazumijevate da ako sam na neko jelo alergian, onda to jelo ne trebam jesti. Tvrdnja koju podrazumijevate i koja u argumentu nije eksplicitno izreena naziva se implicitna pretpostavka ili premisa, ako se tvrdnja odnosi na premise.32 Zapis Herbertovog argumenta izgleda ovako: P1: Alergian sam na kikiriki. P: Ako sam na neko jelo alergian, onda to jelo ne trebam jesti. K: Kikiriki ne trebam jesti. Ponekad se argumenti iznose u obliku pitanja, iako to dakako nisu argumenti u tehnikom smislu jer tvrdnje ne iskazuju eksplicitno. Argumenti iznoeni u obliku pitanja su tzv. retorika pitanja. Katkada se, dakle, upuivanjem pitanja neto tvrdi ili porie posredno pa je u tom smislu vano pri analizi i kritikom razmatranju teksta iitavati ono to autor nije eksplicitno izrekao, ono to pretpostavlja i ono to misli, a to se iz teksta dade iitati. Analizirajmo sljedei primjer: Primjer 5. Kako moete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svjeinu zraka i bistrinu vode, kako vi to moete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pjeana obala, svaka magla u tamnoj umi, svaki kukac sveti su u pamenju i iskustvu mog naroda. Sokovi koji kolaju kroz drvee nose sjeanje na crvenog ovjeka. (indijanski poglavica Seattle, 1854) Nakon itanja cjelovitog teksta s razumijevanjem, valja se upitati to xy, u ovome sluaju indijanski poglavica Seattle, tvrdi i kako to opravdava. Indijanski poglavica Seattle u pismu upuenom amerikom predsjedniku Georgeu Washingtonu, kada je ovaj poelio kupiti njegovu zemlju, tvrdi: Vi ne moete kupiti ili prodati svjeinu zraka i bistrinu vode, ili nebo, toplinu zemlje. Postavlja se pitanje na koji nain Seattle tu tvrdnju opravdava? Formalizacija33 njegova argumenta izgleda ovako: P1: Ako mi ne posjedujemo svjeinu zraka i bistrinu vode, onda vi to ne moete kupiti. P2: Mi ne posjedujemo svjeinu zraka i bistrinu vode. K: Vi ne moete kupiti ili prodati svjeinu zraka i bistrinu vode, ili nebo, toplinu zemlje.

32 Kao to je prije navedeno, niti konkluzija ne mora biti eksplicitno formulirana u argumentu. 33 Pod formalizacijom ne mislimo na proces prevoenja argumenata s prirodnog jezika na jezik simbolike logike, ve termin koristimo u puno irem, svakodnevnom znaenju formalizacija kao proces usmjerenosti na formu.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

33

P1 i P2 su premise opravdanje, K je konkluzija tvrdnja koja se opravdava. Iako Seattle nije eksplicitno izrekao navedene rijei, iz primjerice iskaza: Kako moete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. dade se iitati Seattleova tvrdnja Ne moete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje. Retorika pitanja takoer su dio jezika svakodnevnog rasuivanja. Pitanja poput Nije li u ovom restoranu najukusnija hrana? (koji sadri tvrdnju U ovom restoranu je najukusnija hrana), Je li odgovorno kasniti na posao svaki dan? (koji sadri tvrdnju Nije odgovorno kasniti na posao svaki dan), Nisi li sada bio malo bezobrazan? (koji sadri tvrdnju Sada si bio malo bezobrazan), itd. nerijetko se koriste u svakodnevnom komuniciranju. Prema tome, vano je prilikom analize argumenata voditi rauna i onome to u tekstu nije eksplicitno reeno, ono to se podrazumijeva ili ono to je ve ukljueno u eksplicitne tvrdnje budui da je takav nain komuniciranja vrlo est u rasuivanju. Zadatak 3. Konstruirajte argumente na sljedeim primjerima. 1. Veina graana nema znanja, vjetine i strunost da prosude prikladnost i znaaj politikih programa i politikih kandidata koji bi te programe provodili. Budui da veina graana nema spomenuta znanja i vjetine, oni prosuuju na osnovi nevanih karakteristika, poput lijepog izgleda politiara, elokvencije, danih obeanja, itd. Predstavnika demokracija podrazumijeva to da u prosudbi politikih programa i politikih kandidata te donoenju politikih odluka mogu sudjelovati svi graani. Prema tome, predstavnika demokracija nije prihvatljiv politiki sustav. 2. Svaki ovjek ima vlasnitvo nad sobom i svojim proizvodima, posjedovanje samog sebe odnosi se i na posjedovanje vlastitih funkcija, pa tako i reproduktivnih. Dakle, roditelji imaju vlasnitvo nad svojom djecom. 3. Navikni se na pomisao da za nas smrt nita ne znai jer sve to je dobro i loe nalazi se u osjeanju, a smrt predstavlja kraj naeg osjeanja. (Epikur u: Laertije, 1979, str. 370.) 4. Oduzimanje slobode kao oblik kanjavanja za one pojedince koji su poinili neko kazneno djelo je opravdana zato to se na taj nain drutvo titi od ljudi koji su skloni initi kaznena djela. 5. Ako Bog nareuje ili voli ono to netko ini zato to je to moralno dobro, onda to ini na neki nain moralnost neovisnu od Boga. (...) S tog gledita, Bog nije izvor morala. (Warburton, 1999, str. 45.) 6. Prema nacrtu Zakona o sveuilitu, financiranje iz proraunskih sredstava ureuje se programskim ugovorima koje e drava sklapati s javnim sveuilitima za trogodinja razdoblja (l. 23-26). Premda se radi o ugovorima iznimno velike vrijednosti kojima Vlada raspolae sredstvima poreznih obveznika, rektor i Vlada o njima pregovaraju bez javne kontrole. Na strani drave, nisu predvieni mehanizmi koji bi mogli sprijeiti da izvrna vlast iz politikih razloga pogoduje pojedinim sveuilitima ili znanstvenim podrujima. Na strani sveuilita, ne postoje pravila koja bi omoguila lano-

34

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

vima sveuiline zajednice da sudjeluju u artikuliranju stavova sveuilita o tome kako se ono treba razvijati. Senat, kao jedino predstavniko tijelo sveuiline zajednice, na sadraj programskog ugovora nema nikakav utjecaj. Na nacrt pregovarakog ugovora suglasnost, meutim, daje sveuilino vijee, na iji sastav utjee izvrna vlast. Nema, dakle, mehanizma koji bi jamio da e programski ugovor biti izraz opeg interesa, a ne osobnog dogovora izvrne vlasti i rektora. (Akademska solidarnost, 2011) 7. Bezrazlona smrt je ubojstvo. Meso koje tako matovito pri nije sono, ukusno ili lijepo, ono je bezrazlona smrt. (The Smiths, Meat Is Murder) 8. Ne smatram se ocem osloboenja atomske energije. Moja uloga je bila neizravna. (...) Vjerovao sam samo da je to teorijski mogue. To je postalo praktino kroz sluajno otkrie lanane reakcije, a to nije neto to sam mogao predvidjeti. (Einstein, 1945) 9. Osjeam da sam vei prijatelj Britanaca sada, nego ikada prije. Jedan od razloga je taj to su oni danas u nevolji. Moje prijateljstvo, dakle, zahtijeva da bih ih trebao spasiti od njihovih greaka. Kako ja gledam na trenutnu situaciju, oni su na rubu ponora. Dakle, postaje moja dunost upozoriti ih na njihovu opasnost, unato tome to bih ih to moglo naljutiti do te mjere da odsjeku prijateljsku ruku koja je ispruena da im pomogne. (Gandhi, 1942) 10. Vladimir: Hoe li rotkvicu? Estragon: To je sve to ima? Vladimir: Imam rotkvice i repice. Estragon: Mrkve vie nema? Vladimir: Ne. Uostalom ti pretjeruje s tim svojim mrkvama. Estragon: Onda mi daj rotkvicu. (Vladimir prekapa po depovima, no nalazi same repice. Napokon izvue jednu rotkvu i prui je Estragonu, koji je ugleda sa svih strana i njui.) Crna je! Vladimir: To je rotkva. Estragon: Ja volim samo crvene, zna i sam! Vladimir: Dakle, ovu nee? Estragon: Ja volim samo crvene. (Beckett, 1997, str. 53)

2.2.Argument ili objanjenje?


U svakodnevnoj komunikaciji esto susreemo skupove tvrdnji koji su nalik argumentima. Razmotrimo sljedee: Primjer 1. Ludwig se danas osjea sretnim zato to je juer gledao zanimljivu predstavu u kazalitu. Ukoliko tvrdimo da se Ludwig danas osjea sretnim zato to je juer gledao zanimljivu predstavu u kazalitu, izrekli smo neto nalik argumentu. Izrekli smo objanjenje. Objanjavanje, odnosno iznoenje objanjenja je nerijetko vrlo slino procesu rasuivanja, odnosno iznoenju argumenata. Objanjenje i argument imaju istu strukturu i objanjenje i argument moemo odrediti kao skup tvrdnji kojeg ini (i) jedna ili vie tvrdnji koje predstavljaju razloge za (ii) tvrdnju kojoj se nastoje pronai

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

35

razlozi. U navedenom primjeru, tvrdnja Ludwig je juer gledao zanimljivu predstavu u kazalitu predstavlja razlog za tvrdnju Ludwig se danas osjea sretnim. Postavlja se pitanje kako onda razlikovati argument i objanjenje. Da bismo razlikovali argument i objanjenje, trebamo razmotriti kontekst iznoenja tvrdnji. Naime, argument ukljuuje kontekst uvjeravanja, objanjenje ne.34 Drugim rijeima, ono to razlikuje argument i objanjenje je njihov cilj. Iznositi objanjenje podrazumijeva obrazloenje zato x, a istinitost x-a se pritom ne dovodi u pitanje i nije problematina. Iznositi argument, u protivnom, podrazumijeva dokazivanje x-a (konkluzije, onoga to se tvrdi), iznoenje razloga za x, opravdanje x-a, a istinitost x-a se dovodi u pitanje i otvara raspravu te ukljuuje uvjeravanje sugovornika, itatelja u ono to se tvrdi. Razmotrimo gore spomenuti primjer objanjenja. Kada smo iznijeli tvrdnju da se Ludwig danas osjea sretnim, njenu istinitost nismo doveli u pitanje, samo smo tvrdnjom Ludwig je juer gledao zanimljivu predstavu u kazalitu nastojali objasniti zato je Ludwig sretan. S druge strane, prije spomenuti primjer o Ernstu i Herbertu (vidi str. 32.) primjer je argumenta. Zato je navedeni primjer argument, a ne objanjenje? Naime, istinitost teze Ernst treba jesti kikiriki kada pije pivo dovodi se u pitanje, a primjer ukljuuje kontekst uvjeravanja Herbert nastoji uvjeriti Ernsta da ovaj treba jesti kikiriki kada pije pivo, a Ernst nastoji uvjeriti Herberta u suprotno. Analizirajmo sljedea dva primjera i uoimo razliku: Primjer 2. Jednog poslijepodneva Branimir sree srednjokolskog prijatelja Davida i nakon to je ovaj saznao da je Branimir upisao fakultet, upita ga: Branimire, zato si upisao fakultet? Pa ti si uvijek govorio da fakultet nije za tebe i da te daljnje obrazovanje ne zanima. Branimir odgovara: Upisao sam se na fakultet zato to obrazovanje nikada ne moe biti loa odluka. Primjer 3. Jednog poslijepodneva Branimir sree srednjokolskog prijatelja Davida te oni zaponu razgovor o upisivanju na fakultet. David e Branimiru: Zato uope upisivati fakultet kada, ini se, diploma u ovoj zemlji malo vrijedi? Branimir odgovara: Dobro je upisati se na fakultet zato to obrazovanje nikada ne moe biti loa odluka. U navedenim primjerima valja uoiti sljedee. Iako su primjeri vrlo slini i moglo bi se zakljuiti da oba ukljuuju argumente, to nije sluaj. Upisao sam se na fakultet zato to obrazovanje nikada ne moe biti loa odluka. primjer je objanjenja. Dobro je upisati se na fakultet zato to obrazovanje nikada ne moe biti loa odluka. primjer je argumenta. Zato? Valja promotriti kontekst iznoenja tvrdnji. U primjeru 1, ne dovodi se u pitanje tvrdnja Branimir se upisao na fakultet pa se razlogom koji se navodi Obrazovanje nikada ne moe biti loa odluka navedena tvrdnja samo objanjava. S druge strane, u primjeru 2, dovodi se u pitanje tvrdnja Dobro je upisati se na fakultet pa se razlogom Obrazovanje nikada ne moe biti loa odluka tvrdnja nastoji opravdati s ciljem uvjeravanja sugovornika u njenu istinitost.

34 U prijanjem potpoglavlju odredili smo argument kao opravdanje tvrdnje. No, kako smo naveli, i objanjenje se moe takoer odrediti kao opravdanje tvrdnje. Sukladno tomu, opravdanje tvrdnje nije dovoljno odreenje argumenta pa bi preciznije odreenje argumenta, da bismo ga mogli razlikovati od objanjenja, bilo opravdanje tvrdnje u kontekstu uvjeravanja.

36

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Nadalje, ilustrirajmo razliku argumenta i objanjenja i sljedeim primjerom: Primjer 4. Ako je netko osoba onda posjeduje racionalnost, sposobnost zakljuivanja, sposobnost komunikacije i svjesnost. Fetus ne posjeduje navedene karakteristike, pa prema tome fetus nije osoba. Iz potonjeg je primjera jasno da se za tvrdnju Fetus nije osoba nastoje iznai razlozi, ali je isto tako jasno da je istinitost tvrdnje Fetus nije osoba problematina i otvara raspravu pa se uz nastojanje pronalaska razloga za navedenu tvrdnju i istinitost te tvrdnje nastoji dokazati. Prema tome, navedeni primjer je primjer argumenta.

Argument ista struktura kao i kod objanjenja moe sadravati indikatore premisa i konkluzije istinitost onoga to se tvrdi dovodi se u pitanje ono to se tvrdi ini raspravu sugovornika, itatelja se eli uvjeriti u x
Tablica 2. Usporedba argumenta i objanjenja

Objanjenje ista struktura kao i kod argumenta moe sadravati indikatore premisa i konkluzije istinitost onoga to se tvrdi ne dovodi se u pitanje ono to se tvrdi ne ini raspravu sugovorniku, itatelju se objanjava zato x

Razlika izmeu argumenta i objanjenja ponekad nije toliko jasna. Hoemo li neto smatrati argumentom ili objanjenjem, kao to je navedeno, zavisi o kontekstu. Razmotrimo primjerice sljedei primjer: Primjer 5. Svemogui dobri Bog podario nam je slobodu volje. Istina je da sloboda volje ponekad dovodi do zla koje postoji u svijetu. No, uloga slobode volje je ta to nam omoguava moralnu dobrotu jer, da bismo se mogli zvati moralno dobrima, moramo imati mogunost slobodna izbora. Navedeni tekst moemo odrediti i kao objanjenje i kao argument ukoliko o njemu nemamo dodatnih informacija, ukoliko nam kontekst nije poznat. Ako, primjerice, navedeni tekst izgovara vjerouitelj svojim uenicima na satu vjeronauka, zakljuit emo da se tu radi o objanjenju jer se u tom sluaju nita od onoga to se tvrdi ne dovodi u pitanje budui da je rije o dogmi niti postojanje svemogueg dobrog Boga, niti kompatibilnost svemogueg dobrog Boga s postojanjem zla u svijetu, niti uloga slobode volje, itd. U sluaju sata vjeronauka vjerouitelj ui uenike, odnosno objanjava uenicima ono to je sluaj. S druge strane ukoliko ovaj tekst izgovara uenica na satu filozofije usred rasprave o postojanju Boga zakljuit emo da se tu radi o argumentu kojim eli uvjeriti sugovornike (suuenike) u primjerice kompatibilnost postojanja svemogueg dobrog Boga s postojanjem zla u svijetu i slobode volje.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

37

U odreenju objanjenja i argumenta potrebno je, dakle, ustvrditi kontekst iznoenja tvrdnji te iitati nastojanje autora, govornika. Drugim rijeima potrebno je pitati to autor, govornik tvrdnjom eli postii: (i) uvjeriti itatelja, sugovornika u ono to tvrdi na nain da iznosi dokaz za iznesenu tvrdnju, ili (ii) ne dovodei u pitanje istinitost tvrdnje, samo objanjava zato vrijedi ono to tvrdi. Prvo se odnosi na argument, drugo na objanjenje.

Zadatak 4. Odredite jesu li navedeni primjeri argumenti ili objanjenja. 1. Ptice lete zato to imaju krila. 2. Otro se protivimo privatizaciji svih institucija i poduzea koja upravljaju prirodnim resursima jer se tim resursima treba odrivo upravljati radi dugoronog javnog interesa, a privatna poduzea po prirodi stvari njima upravljaju radi uveanja kratkoronih profita. (Tomaevi, et al., to to inite s vodama?, 2011) 3. A ako patnje djece samo popunjavaju onu koliinu patnje koja je bila potrebna da se otkupi istina, onda unaprijed tvrdim da sva istina ne vrijedi toga. (...) previsoku su cijenu odredili toj harmoniji, nije za na dep tolika ulaznina. (...) Nije da Boga ja ne priznajem, Aljoa, nego mu samo najponiznije vraam ulaznicu. (Dostojevski, Braa Karamazovi, 2004, str. 271.) 4. Sokrat je umro zato to je popio otrovan sok kukute. 5. Jednom su na svijetu ivjele tri sestrice poeo je Puh u velikoj urbi i zvale su se Zdravka, ivka i Zdenka; jer su ivjele na dnu zdenca, ive i zdrave. (Carroll, Alica u Zemlji udesa i iza zrcala, 2004, str. 80.) 6. Osjeam da je ivot podijeljen na uasno i bijedno. To su dvije kategorije. Uasno bi bili krajnji sluajevi: slijepi ljudi, osakaeni. Ne znam kako oni prolaze kroz ivot. To smatram nevjerojatnim. Bijedni su svi ostali. Tako da kada prolazi kroz ivot, trebao bi biti zahvalan to si bijedan. (iz filma Annie Hall, Allen, 1977) 7. lanstvo u Europskoj uniji je dobro za nau domovinu i za sve nas. Europska unija je velika prilika za napredak Hrvatske. Bit e jamstvo mira, sigurnosti i bolje budunosti za nas i nau djecu. (Josipovi, referendumska video poruka o lanstvu u Europskoj uniji, preuzeto s http://www.youtube.com/ watch?v=UXWiGNOeeh4 25. sijenja 2012.) 8. Tko, dakle, ne voli usamljenost, ne voli ni slobodu: jer slobodni smo samo kad smo sami. (Schopenhauer, O mudrosti ivota, 2011., str. 133.) 9. Mila je zebra. Ona misli da je svaki doruak zelen, a ja mislim da je aren. (...) Ja dorukujem ujutro. Mila dorukuje onda kada mama kae da treba pospremiti igrake. Jer onaj tko vodi Milu na doruak, ne moe pospremati igrake. (Lovreni, Kako je dobro sa svim tim ivotinjama, 2009, str. 5.)

38

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

10. Znam da je samoubojstvo jedan od smrtnih grijeha. Ali biti nesretnim je veliki grijeh, takoer. Kada si nesretan, ozljeuje druge ljude. Nije li to grijeh? Ozljeivanje obitelji, prijatelja, sebe... Bog je milosrdan i velik i ne eli vidjeti da njegova stvorenja pate. On je toliko velik da nas ne eli prisiliti da ivimo. Upravo je to razlog zbog kojeg je Bog obdario ovjeka tim rjeenjem. (iz filma Okus treanja, Kiarostami,1997) 11. U glavnoj stvari umjetnicima dajem vie prava nego svim filozofima dosad: oni nisu izgubili trag po kojim hoda ivot, voljeli su stvari ovoga svijeta, voljeli su svoja osjetila. (Nietzsche, Volja za moi, 2006, str. 395.) 12. Primjeivao sam da su ljudi pod svojom maskom zapravo nesusretljivi, hladni, okrutno indiferentni spram svega to momentalno ne spada u sferu njihovog neposrednog interesa, da su ogranieni, dosadni, nametljivi, da se ogovaraju zbog nevjerojatne zaslijepljenosti, da ne ispunjavaju obaveze, da ne plaaju dugove, da se majmunski slijepo, ogranieno, praznovjerno, tato, slavohlepno guraju za ivotnim probicima (uglavnom probicima crijeva i tjelesne udobnosti) i, u takvim potitenim, zapravo vidovitim raspoloenjima, ja bih se odbio od tog ljudskog amora jer mi je u tali s tim preivaima i dvopapkarima postajalo od vremena na vrijeme suvie zaguljivo. (Krlea, Na rubu pameti, 2004, str. 19.) 13. Nijedna stvar na svijetu nije bolje raspodijeljena nego zdrav razum jer svatko smatra da ga ima u tolikoj mjeri te ak i oni, koje je najtee zadovoljiti u svemu drugom, nemaju obiaj da ga ele vie negoli ga imaju. (Descartes, Rasprava o metodi, 1951, str. 11.) 14. Nosim crno izvana jer je crno kako se osjeam iznutra. (The Smiths, Unloveable) 15. Ljubavna pjesma mora biti roena u kraljevstvu iracionalnoga, apsurdnoga, smuenoga, melankolinoga, opsesivnoga, suludoga jer ljubavna pjesma je buka ljubavi same, a ljubav je, naravno, oblik ludila. (Cave, King Ink, 2004, str. 11.)

2.3.Vrste argumenata
Razlikujemo dvije vrste argumenata: (i) deduktivan argument; (ii) induktivan argument. Deduktivan argument je argument kojemu je cilj da konkluzija nuno slijedi iz premisa. Induktivan argument je argument kojemu je cilj da konkluzija slijedi iz premisa s odreenom vjerojatnou.35 Ilustrirajmo razliku deduktivnog i induktivnog argumenta na sljedeim primjerima.

35 Valja napomenuti da se nerijetko u literaturi spominje drugaije odreenje deduktivnog, odnosno induktivnog argumenta (vidi primjerice u Petrovi, 1965). No, pogreno je odreenje deduktivnog argumenta kao argumenta u kojem zakljuivanje ide od opeg na posebno, a induktivnog kao argumenta u kojem zakljuivanje ide od posebnog na ope. Razlog navedenog je primjerice to to u podruju deduktivnog zakljuivanja postoji zakljuivanje od 'posebnog na ope', a to je zakljuivanje prema pravilima egzistencijalne i univerzalne generalizacije. Vidi vie o navedenim pravilima u: Copi, I. M., Cohen, C. (2008). Introduction to Logic. New Jersey: Prentice Hall.; Cauman, L. S. (2004). Uvod u logiku prvog reda. Zagreb: Jesenski i Turk.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

39

Deduktivni argument Primjer 1. Budui da je mrkva zdrava, a zdravo trebamo jesti, moemo zakljuiti da mrkvu trebamo jesti. Primjer 2. Svi psi su sisavci. Svi njemaki boxeri su psi. Dakle, svi njemaki boxeri su sisavci. Primjer 3. Ako Rudolf pije aj od kadulje, ne boli ga grlo. Rudolf pije aj od kadulje. Dakle, Rudolfa ne boli grlo. Induktivni argument Primjer 4. Tadija, Toma i Maa vole filozofiju. Tadija, Toma i Maa su studenti. Dakle, svi studenti vole filozofiju.36 Primjer 5. Veina Portugalaca ima tamnu kosu. Eduardo je Portugalac. Dakle, Eduardo ima tamnu kosu. Primjer 6. U ponedjeljak je izalo Sunce. U utorak je izalo Sunce. U srijedu je izalo Sunce. U etvrtak je izalo Sunce. U petak je izalo Sunce. U subotu je izalo Sunce. Dakle, u nedjelju e izai Sunce. Primjer 7. Sat i oko imaju svojstvo sofisticiranosti i prilagoenosti funkciji koju izvode. Sat ima stvoritelja. Dakle, oko ima stvoritelja - Boga.37 U primjeru 1 iz suda da je mrkva zdrava i da zdravo trebamo jesti nuno i sa sigurnou zakljuujemo da onda mrkvu trebamo jesti. U tom sluaju, ako je istina da je mrkva zdrava i da zdravo trebamo jesti, onda je sigurno istina i da mrkvu trebamo jesti. U primjeru 4 iz sudova da Tadija, Toma i Maa vole filozofiju i da su studenti, ne moemo nuno i sa sigurnou zakljuiti da onda svi studenti vole filozofiju, ve samo s odreenom vjerojatnou. U tom sluaju, ako je istina da Tadija, Toma i Maa vole filozofiju i da su studenti, onda nije nuno ili sigurno istina i da svi studenti vole filozofiju, ve je u odreenom stupnju vjerojatno da svi studenti vole filozofiju. Zadatak 5. Odredite koji je od ponuenih argumenta deduktivni argument, a koji induktivni argument. 1. Jakovu, Lani, Dori i Luciji najdrai nastavni predmet je likovna kultura. Jakov, Lana, Dora i Lucija su uenici petog razreda. Dakle, svim uenicima petog razreda najdrai nastavni predmet je likovna kultura. 2. Sve ivotinje su iva bia. Neke ivotinje su mesojedi. Dakle, neka iva bia su mesojedi. 3. Studirao sam 2009. godine, studirao sam 2010. godine, studirao sam 2011. godine, studiram 2012. godine. Dakle, studirat u 2013. godine. 4. S obzirom da je fizika znanost, a sve znanosti imaju svoj predmet istraivanja, valja zakljuiti da fizika ima svoj predmet istraivanja.

36 Ovu vrstu induktivnog argumenta Kova (2009) naziva poopavajui induktivan zakljuak. 37 Ova vrsta induktivnog argumenta je argument po analogiji.

40

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

5. Zelena boja je lijepa. Crvena boja je lijepa. uta boja je lijepa. Plava boja je lijepa. Ne postoji niti jedna druga boja osim zelene, crvene, ute i plave. Dakle, sve boje su lijepe. Za one koji ele znati vie Induktivno zakljuivanje, za razliku od deduktivnog zakljuivanja, ve prije moebitne pogrene uporabe, nosi u sebi odreene manjkavosti. Naime, induktivni argument koji poiva na vjerojatnosti nije posve pouzdan. Brojni su filozofi raspravljali o problemu indukcije navodei kako, za razliku od deduktivnog, induktivno zakljuivanje nije uvar istine. Ako su premise induktivnog argumenta istinite, konkluzija ne mora biti istinita. Primjerice, ako je Sunce izalo u ponedjeljak, utorak, srijedu, etvrtak, petak i subotu (drugim rijeima, istiniti su sudovi kojima se to tvrdi), to ne znai da e Sunce sigurno izai i u nedjelju. Bertrand Russell u svojem djelu Problemi filozofije (The Problems of Philosophy, 1912) razmatra problem indukcije i navodi primjer pileta koji se budi svako jutro s milju da e ga seljak nahraniti kao i svaki prethodni dan. Jedno jutro pile se die s istom milju, ali umjesto da ga seljak nahrani, on ga ubije.38 Pile je koristilo induktivni argument i oito je da je na dan svojeg ubojstva pogreno zakljuilo. Russell se pita: Jesmo li i mi ljudi, budui da veliki dio naeg zakljuivanja temeljimo na induktivnom zakljuivanju, glupi kao i to pile? Brojni su filozofi, razmatrajui problem indukcije, u svojim radovima nudili razliita rjeenja, no mi u tu raspravu neemo ulaziti. Vano je da ste upoznati s problemom i da promiljate o tome. Indukcija predstavlja temelj naeg svakidanjeg rezoniranja te zauzima znaajno mjesto u znanosti, pa je njena uporaba opravdana bez obzira na spomenute manjkavosti.

Misaoni izazov (1)


Razmotrimo deduktivno zakljuivanje zakljuivanje kod kojeg se nastoji da konkluzija nuno slijedi iz premisa. Povijesno gledajui, klasina ili Aristotelova logika bavila se kategorikim silogizmima. Kategoriki silogizam je vrsta deduktivnog argumenta koji sadri tri kategorike propozicije koje sadre tono tri termina koji se pojavljuju u tono dvije propozicije.39 (Copi, et al., 2011.) Prije navoenja primjera kategorikih silogizama, valja navesti mogue oblike kategorikih propozicija. Kategorike propozicije su propozicije sljedeih oblika: Svi S su P. kategorika propozicija ovog oblika je ope-potvrdna kategorika propozicija (A) Primjer 1. Sve gljive su jestive. (A) Primjer 2. Svi violinisti su umjetnici. (A) Neki S su P. kategorika propozicija ovog oblika je posebno-potvrdna kategorika propozicija (I)

38 Vidi vie: Russell, B. On induction preuzeto 6. srpnja 2011. s http://www.personal.kent.edu/~rmuhamma/Philosophy/ RBwritings/ProbPhiloBook/chap-VI.htm 39 Navedena definicija analizirat e se na primjeru u daljnjem tekstu.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

41

Primjer 3. Neki ljudi su filozofi. (I) Primjer 4. Neki ajevi su gorki. (I) Nijedan S nije P. kategorika propozicija ovog oblika je ope-nijena kategorika propozicija (E) Primjer 5. Nijedan pas nije biljka. (E) Primjer 6. Nijedan ovjek ne leti. (E) Neki S nije P. kategorika propozicija ovog oblika je posebno-nijena kategorika propozicija (O40) Primjer 7. Neki ljudi nisu poteni. (O) Primjer 8. Neki studenti ne znaju kritiki pristupati tekstovima. (O) Zadatak 6. Odredite vrstu kategorike propozicije: 1. Svi pjesnici su osjeajni. Rjeenje: ope-potvrdna kategorika propozicija (A) 2. Neki gitaristi ne znaju pjevati. 3. Neke ivotinje su opasne. 4. Svi kuhari znaju kuhati. 5. Nijedan majmun ne leti. 6. Neka hrana nije ukusna. 7. Nijedan nokat nije slomljen. 8. Neki filmovi su zanimljivi. 9. Sve knjige su poune. 10. Neke pjesme su dosadne. Navodimo nekoliko primjera kategorikih silogizama: Primjer 1. Svi glazbenici su umjetnici. Svi violinisti su glazbenici. Dakle, svi violinisti su umjetnici. Primjer 2. Svi filozofi su znanstvenici. Neki ljudi su filozofi. Dakle, neki ljudi su znanstvenici. Primjer 3. Nijedan laljivac nije poten. Neki ljudi su laljivci. Dakle, neki ljudi nisu poteni. Primjer 4. Sva umjetnika djela su vrijedna. Nijedna reprodukcija nije vrijedna. Dakle, nijedna reprodukcija nije umjetniko djelo. Primjer 5. Neke kritike su dobronamjerne. Nijedan zlobni komentar nije dobronamjeran. Dakle, neki zlobni komentari nisu kritike.

40 Oznake A, I, E, O za vrstu kategorikih propozcija dolaze od latinskih rijei affirmo (potvrujem) i nego (negiram). Za ope-potvrdnu kategoriku propoziciju uzima se oznaka A prvi samoglasnik rijei affirmo, a za posebno-potvrdnu kategoriku propozciju oznaka I drugi samoglasnik rijei affirmo. Za ope-nijenu kategoriku propoziciju uzima se oznaka E prvi samoglasnik rijei nego, a za posebno-nijenu kategoriku propoziciju O drugi samoglasnik rijei nego.

42

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Analizirajmo ranije navedenu definiciju kategorikog silogizma na primjeru 1: kategoriki silogizam je vrsta deduktivnog argumenta dakle, ovom je argumentu cilj da konkluzija nuno slijedi iz premisa; sadri tri kategorike propozicije - (i) Svi glazbenici su umjetnici; (ii) Svi violinisti su glazbenici; (iii) Svi violinisti su umjetnici; kategorike propozicije sadre tono tri termina glazbenici, violinisti, umjetnici termini se pojavljuju u tono dvije propozicije termin umjetnici pojavljuje se u propoziciji (i) i (iii); termin violinisti u propoziciji (ii) i (iii); termin glazbenici u propoziciji (i) i (ii). Razmotrite vrstu zadataka koji od vas zahtijevaju da zakljuite to slijedi iz ponuenih premisa, a da pritom ponuene premise i pronaena konkluzija tvore kategoriki silogizam. Takva vrsta zadataka pojavljuje se i u brojnim testovima pri zapoljavanju, to je jo jedna potvrda vanosti razvoja logikih vjetina. Pri rjeavanju takvih zadataka moete samo zamiljati postavljene situacije i zakljuiti to slijedi iz ponuenih tvrdnji ili, budui da su ponekad primjeri sloeni, moete grafiki prikazati tvrdnje, odnosno ponuene premise, pa si na taj nain olakati zakljuivanje. Analizirajmo sljedei primjer: Primjer 6. P1: Nijedan muziar nije dosadan. P2: Svi violinisti su muziari. to moete zakljuiti na temelju ponuenih premisa, a da ponuene premise i pronaena konkluzija tvore kategoriki silogizam? to (nuno) slijedi iz tvrdnji da nijedan muziar nije dosadan te da su svi violinisti muziari? Iz ponuenih premisa slijedi41 konkluzija: Nijedan violinist nije dosadan. Cjeloviti argument moemo zapisati na sljedei nain: Zapis argumenta: P1: Nijedan muziar nije dosadan. P2: Svi violinisti su muziari. K: Nijedan violinist nije dosadan. Kao to smo ranije naveli, da biste si olakali zakljuivanje, ponuene premise moete grafiki prikazati42 i to na sljedei nain: 1. Odredite skupove predmeta koji se pojavljuju u premisama. U naem primjeru to je (i) skup muziara kojeg smo oznaili s M; (ii) skup dosadnih predmeta kojeg smo oznaili s D; (iii) skup violinista kojeg smo oznaili s V.

41 Konkluzija Nijedan violinist nije dosadan nije jedino mogue rjeenje. Iz ponuenih premisa moe slijediti i primjerice (i) Nitko dosadan nije violinist (to je ekvivalentan sud sudu Nijedan violinist nije dosadan); (ii) Nijedan muziar nije dosadan ili pada kia, itd. Takvih je primjera, odnosno moguih rjeenja, beskonano mnogo to upuuje na divergentnost logikoga, odnosno kritikoga miljenja. No, budui da je va zadatak bio pronai konkluziju koja e s ponuenim premisama tvoriti kategoriki silogizam, propozicija Nijedan muziar nije dosadan ili pada kia nije ispravno rjeenje. 42 Savjetujemo vam da pri grafikom prikazivanju premisa krenete s opim kategorikim propozicijama.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

43

2. Krugovima, koji predstavljaju skupove, prikaite premise43. Primjerice, kategorike propozicije mogu se grafiki prikazati krugovima na sljedei nain:44

P S

(a) Svi S su P

(b) Neki S su P

(c) Nijedan S nije P

(d) Neki S nisu P

Sukladno ponuenom grafikom prikazu kategorikih propozicija, premise iz primjera 6 moemo prikazati na sljedei nain: Nijedan muziar nije dosadan:

Legenda: M - skup muziara D - skup dosadnih predmeta

43 Prilikom grafikog prikaza premisa, obino se koristi jedinstveni grafiki prikaz, odnosno obje se premise grafiki prikazuju na istoj slici. U ovom emo sluaju zasebno prikazati prvu premisu i drugu premisu (vidi grafike prikaze u daljnjem tekstu) u svrhu vaeg boljeg razumijevanja naina grafikog prikazivanja sudova. No, dovoljno je, dakle, grafiki prikazati sve premise na jednom grafikom prikazu kako bismo odredili to iz prikazanih premisa slijedi. 44 U logici se ova vrsta grafikog prikazivanja naziva Venn-Eulerovi dijagrami, prema vicarskom matematiaru i fiziaru Leonhardu Euleru (1707-1783) i britanskom logiaru i filozofu Johnu Vennu (1834-1923). (Neki autori spomenute dijagrame nazivaju samo - Eulerovi dijagrami)

44

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Svi violinisti su muziari:

Legenda: M - skup muziara V - skup violinista

Grafiki prikaz premisa: Nijedan muziar nije dosadan, Svi violinisti su muziari:

Legenda: M - skup muziara V - skup violinista D - skup dosadnih predmeta

Nakon to ste grafiki prikazali premise, iz toga grafikog prikaza iitavate konkluziju. Drugim rijeima, ako neto slijedi iz ponuenih premisa, onda je to grafiki prikazano ve samim prikazom premisa i ne moe se ponuditi takav grafiki prikaz iz kojega se nee moi iitati konkluzija. Dakle, na gornjem grafikom prikazu premisa dade se iitati sud da nijedan violinist nije dosadan i ne moemo grafiki prikazati premise Nijedan muziar nije dosadan, Svi violinisti su muziari na nain da se iz toga grafikog prikaza konkluzija ne moe iitati. Prema tome moemo zakljuiti da iz premisa Nijedan muziar nije dosadan i Svi violinisti su muziari slijedi konkluzija Nijedan violinist nije dosadan. Nadalje, razmotrimo sljedei primjer: Primjer 7. P1: Neke ivotinje su opasne. P2. Sve zmije su opasne. to moete zakljuiti na temelju ponuenih premisa, a da ponuene premise i pronaena konkluzija tvore kategoriki silogizam? to (nuno) slijedi iz tvrdnji da su neke ivotinje opasne i da su sve zmije opasne? Iz ponuenih premisa nuno ne slijedi niti jedna konkluzija45 koja bi s ponuenim premisama tvorila kategoriki silogizam. Da biste si olakali zakljuivanje, moete si dakle pomoi grafikim prikazom premisa. Pri grafikom prikazivanju premisa iz primjera 7 nailazimo na mogunost grafikog prikazivanja premisa na vie naina. Ponuene premise mogu se grafiki prikazati na nain (a) iz kojeg iitavamo tvrdnju Nijedna zmija nije ivotinja ili na nain (b) iz kojeg iitavamo tvrdnju Neke zmije su ivotinje ili na nain (c) iz kojeg iitavamo tvrdnju Sve zmije su ivotinje. Prema tome, moemo zakljuiti da iz ponuenih premisa nuno ne slijedi niti jedna konkluzija koja bi s njima tvorila kategoriki silogizam. Ponavljamo, ako

45 Ukoliko iskljuimo mogunost ponavljanja premisa i ponavljanja premisa uz dodatak nekog disjunkta. U ovom primjeru iz ponuenih premisa Neke ivotinje su opasne i Sve zmije su opasne moemo zakljuiti (i) Dakle, neke ivotinje su opasne; (ii) Dakle, sve zmije su opasne; (iii) Dakle, neke ivotinje su opasne ili pada kia; (iv) Dakle, neke ivotinje su opasne ili volim umu; (v) Dakle, neke ivotinje su opasne i sve zmije su opasne, itd.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

45

pri grafikom prikazivanju premisa, premise moemo prikazati na vie naina iz kojih se ne moe iitati uvijek ista tvrdnja (razliita od ponuenih premisa), moemo zakljuiti da iz ponuenih premisa nuno ne slijedi niti jedna konkluzija koja bi s njima tvorila kategoriki silogizam.

Legenda: O- skup opasnih predmeta Z - skup zmija - skup ivotinja

Razmotrimo jo sljedei primjer prije vaeg samostalnog rjeavanja zadataka: Primjer 8. P1: Svi leptiri imaju krila. P2: Neke ivotinje su leptiri. to moete zakljuiti na temelju ponuenih premisa, a da ponuene premise i pronaena konkluzija tvore kategoriki silogizam? to (nuno) slijedi iz tvrdnji da svi leptiri imaju krila i da su neke ivotinje leptiri? Iz ponuenih premisa slijedi konkluzija: Neke ivotinje imaju krila. Ako si pri zakljuivanju pomognemo grafikim prikazom premisa, doznajemo da ponuene premise moemo prikazati na vie naina:

Legenda: L- skup leptira K - skup predmeta koji imaju krila - skup ivotinja

Na temelju toga mogli bismo zakljuiti da iz ponuenih premisa ne slijedi niti jedna konkluzija koja bi s njima tvorila kategoriki silogizam, no budui da je premisa Neke ivotinje imaju krila itljiva iz svih prikaza - grafiki prikaz (a), grafiki prikaz (b), zakljuujemo da je upravo potonja tvrdnja konkluzija koja nuno slijedi iz premisa i koja s njima tvori kategoriki silogizam. Za vas prijeporan moe biti grafiki prikaz (b) iz kojeg iitavamo tvrdnju Sve ivotinje imaju krila. No, primijetite da se iz toga grafikog prikaza dade iitati i tvrdnja Neke ivotinje imaju krila jer ako sve ivotinje imaju krila, slijedi i da neke ivotinje imaju krila. Drugim rijeima, tvrdnja Sve ivotinje imaju krila u sebi sadrava tvrdnju Neke ivotinje imaju krila, pa je prema tome tvrdnja Neke ivotinje imaju krila konkluzija koju traimo jer se dade iitati iz svih grafikih prikaza ponuenih premisa.

46

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Cjeloviti argument moemo zapisati na sljedei nain: Zapis argumenta: P1: Svi leptiri imaju krila. P2: Neke ivotinje su leptiri. K: Neke ivotinje imaju krila. Zadatak 7. Odredite to slijedi iz ponuenih premisa, a da ponuene premise i pronaena konkluzija tvore kategoriki silogizam. Koristite grafike prikaze na koje smo vas uputili kako biste si olakali zakljuivanje. U nekim primjerima iz navedenih premisa ne slijedi niti jedna konkluzija koja bi s ponuenim premisama tvorila kategoriki silogizam. 1. Svi pjesnici su osjeajni. Neki ljudi su pjesnici. Dakle, ... Rjeenje: neki ljudi su osjeajni. 2. Neki gitaristi ne znaju pjevati. Svi gitaristi su muziari. Dakle, ... 3. Neke ivotinje su heterotrofni organizmi. Sve gljive su heterotrofni organizmi. Dakle, ... 4. Svi kuhari znaju kuhati. Neki ljudi su kuhari. Dakle, ... 5. Nijedan majmun ne leti. Sve impanze su majmuni. Dakle, ... 6. Neka hrana nije ukusna. Sve voe je hrana. Dakle, ... 7. Nijedan nokat nije slomljen. Neke ruke su slomljene. Dakle, ... 8. Neki filmovi su zanimljivi. Svi filmovi su umjetnika djela. Dakle, ... 9. Sve knjige su poune. Sve pouno je korisno. Dakle, ... 10. Neke pjesme su dosadne. Neke pjesme su uzviene. Dakle, ... 11. Ne stoji da nijedna aba nije zelena ivotinja. Sve zelene ivotinje su jestive. Dakle, ... 12. Sve aice za rakiju su ae. Ne stoji da su sve aice za rakiju razbijene. Dakle, ... 13. Ne stoji da nijedna ena nije majka. Nije istina da sve majke vole svoju djecu. Dakle, ... 14. Nije istina da neka stabla nisu lijepa. Sve bukve su stabla. Dakle, ... 15. Nije istina da nije istina da su neki satovi plavi. Svi satovi su predmeti. Dakle, ...

2.4.Valjanost argumenata
U procesu konstruiranja argumenata, u procesu zakljuivanja, teimo tome da nam argumenti budu valjani, odnosno da ispravno zakljuujemo. Pritom, pojam valjanosti vezujemo uz deduktivne argumente, argumente kojima je cilj da konkluzija nuno slijedi iz premisa. Dakle, deduktivan argument je valjan ili nije valjan. Pojam valjanosti se ne odnosi na induktivne argumente. Induktivni argumenti mogu biti jaki ili slabi. Jaki induktivan argument je onaj induktivan argument kojemu konkluzija s veom vjerojatnou slijedi iz premisa. Slabi induktivan argument je onaj induktivan argument kojemu konkluzija s manjom vjerojatnou slijedi iz premisa. Dodavanjem premisa induktivan je argument mogue oslabiti ili ojaati, dok to nije mogue kod deduktivnog argumenta.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

47

to je valjan argument? Valjan argument (eng. Valid) je svaki onaj (deduktivan) argument kod kojeg vrijedi sljedee: ako su sve premise istinite i konkluzija mora biti istinita. Pritom nije nuno da za valjani argument premise i konkluzija budu de facto istinite, ve pod pretpostavkom da su premise istinite i konkluzija nuno mora biti istinita. Uvjet valjanosti: ako su sve premise istinite i konkluzija mora biti istinita. Prema tome, moemo imati primjer valjanog argumenta kod kojeg su premise i konkluzija lane ili su premise lane, ali je konkluzija istinita. Istinitost premisa, dakle, ne utjee na valjanost argumenta. Za valjan argument vrijedi da ako pretpostavimo da su premise istinite i konkluzija mora biti istinita. Istinita konkluzija Istinita premisa (istinite premise) Mogu valjan argument Primjer: Svi psi su sisavci. Svi sisavci su ivotinje. Dakle, svi psi su ivotinje. Lana premisa (lane premise) Mogu valjan argument Primjer: Sve su make vodozemci. Sve su abe make. Dakle, sve su abe vodozemci. Mogu valjan argument Primjer: Sve ribe su sisavci. Svi sisavci su biljke. Dakle, sve ribe su biljke. Lana konkluzija Nije mogu valjan argument

Tablica 3. Prikaz moguih valjanih argumenata u odnosu na istinitost i lanost premise/a i konkluzije.

Za one koji ele znati vie Neki autori (primjerice Baggini, Fosl, Wiley-Blackwell) uvode razliitu definiciju deduktivnog argumenta prema kojoj je deduktivan argument svaki argument u kojem konkluzija nuno slijedi iz premisa. Dakle, prema toj definiciji ne postoji deduktivan argument koji nije valjan, jer kada argument nije valjan konkluzija ne slijedi iz premisa, a kamo li nuno. Ipak, neki se autori (primjerice Copi) ne slau s tim odreenjem deduktivnog argumenta i navode kako deduktivan argument moe biti valjan ili ne. Slijedei to odreenje, definicija deduktivnog argumenta u ovome priruniku glasi: Deduktivan argument je argument kojemu je cilj da konkluzija nuno slijedi iz premisa.

Osim pojma valjanosti jo je jedan vaan pojam koji valja pripisati deduktivnom argumentu pouzdanost.

48

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Pouzdan argument (eng. Sound) je svaki onaj valjan argument kojemu su sve premise istinite.46 Pojam valjanog i pouzdanog argumenta je vaan u podruju kritikog miljenja zato to branei odreenu poziciju ili opravdavajui odreenu tvrdnju, nastojimo graditi valjane i pouzdane argumente.47 Drugim rijeima, branei odreenu poziciju nastojimo ispravno zakljuivati temeljei nae zakljuivanje na valjanim argumentima. Uz to nastojimo da ono to tvrdimo bude istinito gradei pouzdane argumente. Pouzdan argument (eng. Sound) je svaki onaj valjan argument kojemu su sve premise istinite. Prema tome, valjanost argumenta je nuan, no ne i dovoljan uvjet stabilnosti pozicije koja se zastupa. Gradei odreenu poziciju osim to treba teiti valjanom zakljuivanju, treba zadovoljiti i uvjet istinitosti. Uvjeti stabilnosti pozicije koja se zastupa: Ispravnost zakljuivanja zakljuivanje temeljeno na valjanim deduktivnim (i/ili jakim induktivnim) argumentima Istinitost zakljuivanje temeljeno na pouzdanim deduktivnim (i/ili uvjerljivim induktivnim) argumentima Ukoliko navedeni uvjeti stabilnosti odreene pozicije koju zastupate nisu zadovoljeni, vaa pozicija moe biti pobijena ili opovrgnuta.

Za one koji ele znati vie U filozofiji se koriste termini prigovora, protuargumenta i protuprimjera za situacije pobijanja ili opovrgavanja odreene (opravdane) tvrdnje, stava, pozicije. Prigovor je najiri termin budui da oznaava sve situacije opovrgavanja tvrdnje, pa ukljuuje i protuprimjere i protuargumente. Protuargument podrazumijeva navoenje prigovora, kako i sama rije upuuje, u obliku argumenta. Drugim rijeima, protuargument je svaki prigovor izraen kao skup tvrdnji (premise/a i konkluzije). Primjerice, prigovor tvrdnji Bog je savreno dobar stvoritelj i gospodar svijeta moe biti sljedei argument: Ako je Bog savreno dobar stvoritelj i gospodar svijeta, onda on ne bi dopustio postojanje zla na svijetu. Zlo na svijetu postoji. Prema tome, Bog nije savreno dobar stvoritelj i gospodar svijeta. Dakle, navedeni argument je protuargument tvrdnji jer je prigovor iznesen u obliku argumenta s premisama (i) Ako je Bog savreno dobar stvoritelj i gospodar svijeta, onda on ne bi dopustio postojanje zla u svijetu (ii) Zlo na svijetu postoji i konkluzijom Bog nije savreno dobar stvoritelj i gospodar svijeta. Nadalje, protuprimjer je prigovor iznesen u obliku navoenja primjera. Sukladno tome, prigovor tvrdnji Svi koji imaju krila su ptice iznesen u obliku navoenja primjera da postoji bie s krilima koje nije ptica imi je protuprimjer. Prema tome, nije uputno rei da je ukazivanje na postojanje imia protuargument tvrdnji da su svi koji imaju krila ptice, ve protuprimjer. Konano, termin protuprimjer je i logiki termin koji vezujemo uz odreivanje valjanosti deduktivnih argumenata, kojeg smo spominjali ranije ako je protuprimjer mogu, argument nije valjan i obrnuto, ako protuprimjer nije mogu, argument je valjan.

46 Jaki induktivan argument kojemu su sve premise istinite naziva se uvjerljiv argument (eng. cogent). 47 Ukoliko poziciju gradimo na induktivnim argumentima, onda nastojimo da ti argumenti budu jaki i uvjerljivi.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

49

Ukratko, u procesu iznoenja i opravdavanja odreene pozicije razuman e pojedinac (i) nastojati ispravno zakljuivati, dakle, konstruirati valjane (ili jake) argumente; (ii) nastojati iznositi istinite tvrdnje. Oba su navedena uvjeta sadrana u nastojanju konstruiranja pouzdanih argumenata budui da su, kako je ranije navedeno, pouzdani argumenti valjani argumenti s istinitim propozicijama (premisama i konkluzijom). Na ovom je mjestu jo vano napomenuti da pojam istinitosti nije primjenjiv na argumente, ve na tvrdnje. Prema tome, argumenti mogu biti valjani (i pouzdani) ili ne, a tvrdnje istinite ili neistinite. Zadatak 8. Odredite koje su tvrdnje istinite, a koje neistinite. 1. Argument je valjan akko48 su sve premise argumenta istinite. 2. Svaki argument je valjan. 3. Neki induktivni argumenti su valjani. 4. Ne postoji valjan argument kod kojeg su premise istinite, a konkluzija lana. 5. Nije istina da ne postoji valjan argument kod kojeg su premise lane, a konkluzija istinita. 6. Neki deduktivni argumenti su istiniti. 7. Argument je valjan akko konkluzija argumenta nije neistinita kada je svaka premisa argumenta istinita. 8. Svaki argument ima samo jednu premisu. 9. Svaki argument ima samo jednu konkluziju. 10. Termin zakljuak ima dva znaenja: (i) argument; (ii) konkluzija. 11. Svakom je entimemu barem jedna premisa implicitna. 12. Valjan argument koji ima sve istinite premise i lanu konkluziju ne postoji. 13. Zato to, budui da, jer, posljedino, slijedi da primjeri su indikatora premisa. 14. Svaki pouzdan argument je valjan. 15. Nije istina da je valjanom argumentu konkluzija istinita samo ako su i sve njegove premise istinite.

Misaoni izazov (2)


Na koji se nain odreuje valjanost argumenta? U logici postoje razne metode odreivanja valjanosti argumenata.49 U ovom priruniku predstavit e se zdravorazumska metoda pronalaenje protuprimjera50. Metoda se sastoji od sljedeeg: ukoliko se argumentu ne moe nai protuprimjer, argument je valjan; u protivnom, nije valjan.

48 Akko je skraenica koja se koristi u filozofiji i matematici za 'ako i samo ako' 49 Neke od metoda odreivanja valjanosti argumenata (kategorikih silogizama vidi str. 50.) su: Vennovi dijagrami, Venn-Eulerovi dijagrami, test zvjezdica (the star test). Vidi vie u: Gensler, H. J. (2010). Introduction to Logic. New York, London: Routledge. 50 Vie o protuprimjeru, protuargumentu i prigovoru itajte u daljnjem dijelu teksta Za one koji ele znati vie, str. 49., te u poglavlju Metodoloki okvir za analizu i kritiku element protuargument, str. 79.

50

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Protuprimjer se odnosi na primjer, odnosno odreenu moguu51 situaciju za koju vrijedi da su premise istinite, a konkluzija lana. Pronalaskom primjera u kojem su premise istinite, a konkluzija lana, uvjet valjanosti (ako su sve premise istinite i konkluzija mora biti istinita) biva nezadovoljen pa u skladu s tim valja rei da argument nije valjan. Za odreivanje valjanosti argumenata treba zamiljati mogue situacije. O tome govore i Epstein i Kernberg (2010) navodei kako za dobro rasuivanje treba koristiti imaginaciju. Odreivanje valjanosti argumenta: 1. Nema protuprimjera = argument je valjan (Nije mogua situacija u kojoj su sve premise istinite, a konkluzija je lana.) 2. Ima protuprimjera = argument nije valjan (Mogua je situacija u kojoj su sve premise istinite, a konkluzija lana.) Pribliimo navedeno sljedeim primjerom: Primjer 1: Saa nije mukarac. Dakle, Saa je ena. Za odreivanje valjanosti argumenta trebate koristiti vau imaginaciju zamiljati mogue situacije. Ako je argument valjan, onda nije mogua situacija u kojoj je premisa istinita, a konkluzija lana. Moemo li zamisliti situaciju u kojoj e premisa biti istinita, a konkluzija lana? Ako pretpostavimo da je premisa Saa nije mukarac istinita, konkluzija ne mora nuno biti istinita jer moe postojati mogua situacija navodimo protuprimjer u kojoj Saa nije mukarac i Saa nije ena (dakle, konkluzija Saa je ena je lana), ve je Saa kornjaa, Igorov kuni ljubimac. Iz svega navedenog slijedi da argument iz primjera 1 nije valjan. Nadalje, razmotrite sljedei primjer. Je li navedeni argument valjan? Primjer 2. Svi sisavci imaju plua. Svi konji su sisavci. Dakle, svi konji imaju plua. Je li navedeni argument valjan? Ako je argument valjan, onda nije mogua situacija u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Dakle, ako je navedeni argument valjan, onda nije mogua situacija u kojoj je istina da svi sisavci imaju plua i da su svi konji sisavci, a la da svi konji imaju plua. U odreivanju valjanosti argumenta pitamo se je li mogua takva situacija, odnosno moemo li zamisliti takvu situaciju. Ako moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana, pronali smo protuprimjer navedenom argumentu i moemo zakljuiti da navedeni argument nije valjan. Budui da ne moemo zamisliti situaciju u kojoj svi sisavci imaju plua i svi su konji sisavci, a da pritom postoji barem jedan konj koji nema plua52, moemo zakljuiti da je argument iz primjera 1 valjan.

51 Mogunost se ovdje odnosi na logiku mogunost, koja podrazumijeva zamiljanje svih onih situacija koje nisu kontradiktorne. Primjerice, logiki je mogue da ljudi lete, da sve ivotinje imaju dlaku, da na svijetu vlada mir, da na svijetu ne postoji niti jedan neboder, itd., iako to moda nije praktiki ili fiziki mogue. S druge strane, logiki nije mogue da ako pada kia, onda ne pada kia, da pada snijeg i ne pada snijeg, itd. Sukladno tomu, svaki primjer u procesu pronalaenja protuprimjera koji ukljuuje situaciju koja je moda praktiki ili fiziki nemogua, ali nije kontradiktorna, jest dobar kandidat za protuprimjer odreenom argumentu. 52 Ovdje je konkluzija negirana, odnosno pretpostavilo se da je konkluzija lana.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

51

Razmotrite jo i sljedei primjer. Je li navedeni argument valjan? Primjer 3. Svi studenti prve godine preddiplomskog studija moraju skupiti u jednoj akademskoj godini najmanje 3 ECTS boda iz podruja kritikoga miljenja. Filip nije student prve godine preddiplomskog studija. Dakle, Filip ne mora skupiti u jednoj akademskoj godini najmanje 3 ECTS boda iz podruja kritikoga miljenja. Ako je argument valjan, onda nije mogua situacija u kojoj se premise istinite, a konkluzija lana. Navedeni argument nije valjan zato to ako pretpostavimo da su premise istinite, konkluzija ne mora nuno biti istinita jer moe postojati mogua situacija u kojoj je istina da svi studenti prve godine preddiplomskog studija moraju skupiti u jednoj akademskoj godini najmanje 3 ECTS boda iz podruja kritikoga miljenja, da Filip nije student prve godine preddiplomskog studija, ali nije istina da Filip ne mora skupiti u jednoj akademskoj godini najmanje 3 ECTS boda iz podruja kritikoga miljenja jer vrijedi i da studenti druge godine preddiplomskog studija moraju skupiti u jednoj akademskoj godini najmanje 3 ECTS boda iz podruja kritikoga miljenja, a Filip je student druge godine preddiplomskog studija. Primjer koji bi sadravao premisu Svi i samo studenti prve godine preddiplomskog studija moraju skupiti u jednoj akademskoj godini najmanje 3 ECTS boda iz podruja kritikoga miljenja. uz ostale navedene propozicije bio bi valjan jer tada ne bi mogla postojati situacija u kojoj bi premise bile istinite, a konkluzija lana. Nadalje, razmotrite sljedei primjer. Je li navedeni argument valjan? Primjer 4. Sve cikle su ukusne. Sve povre je ukusno. Dakle, sve cikle su povre. Je li navedeni argument valjan? Ako je argument valjan, onda nije mogua situacija u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Navedeni argument nije valjan zato to ako pretpostavimo da su premise istinite, konkluzija ne mora nuno biti istinita jer moe postojati mogua situacija navodimo protuprimjer u kojoj niti jedna cikla nije povre, ili, drugim rijeima, moe postojati mogua situacija u kojoj su C (skup cikli) i P (skup povra) disjunktni skupovi, odnosno skupovi koji nemaju zajednike elemente. Dakle, moemo zamisliti situaciju u kojoj su sve cikle ukusne i sve je povre ukusno, no nisu sve cikle povre jer niti jedna cikla nije povre. Navedenu moguu situaciju (u kojoj bi premise bile istinite, a konkluzija lana) moemo grafiki prikazati na sljedei nain (to je ujedno i grafiki prikaz protuprimjera):

Legenda: C- skup cikli P - skup povra U - skup ukusnih predmeta

52

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

U odreivanju valjanosti argumenta koji sadri kategorike propozicije moete si pomoi grafikim prikazom premisa, na isti nain kako smo grafiki prikazivali premise odreujui to slijedi iz ponuenih premisa. Za odreivanje valjanosti argumenta koji sadri kategorike propozicije postupak je sljedei: 1. Grafiki prikaite prvu premisu.53 2. Grafiki prikaite drugu premisu nastojei uiniti tako da se iz toga grafikog prikaza dade iitati negacija konkluzije (ili drugim rijeima, dade iitati to da je konkluzija lana). 3. Ako uspijete grafiki prikazati premise na nain da je ujedno iz toga grafikog prikaza itljiva i negacija konkluzije (kao to smo mi uspjeli na potonjem grafikom prikazu), onda moete zakljuiti da argument kojeg razmatrate nije valjan zato to postoji situacija u kojoj su sve premise istinite, a konkluzija lana. Ono to vas u primjeru 2 moe zbunjivati jest istinitost konkluzije sve cikle jesu povre. Konkluzija Sve cikle su povre je istinita propozicija, no istinitost propozicija ne odreuje valjanost argumenta. Kada se razmatra valjanost argumenta, onda se razmatra ispravnost zakljuivanja onoga to argument iznosi i pritom se ne ispituje istinitost onoga to se tvrdi, odnosno pritom se ne ispituje odgovara li ono to se tvrdi zbilji.54 Prema tome, u odreivanju valjanosti ne zanima nas istinitost propozicija, ve nas zanima moe li postojati situacija u kojoj ako pretpostavimo istinitost premisa, konkluzija ne mora nuno biti istinita. Ukoliko je takva situacija mogua, argument kojeg razmatramo nije valjan. U primjeru 2 mogua je situacija u kojoj su sve cikle ukusne i sve je povre ukusno, ali naprosto cikla nije povre. Treba razlikovati pojam valjanosti i pojam istine. Valjanost se odnosi na ispravnost zakljuivanja. Dakle, u primjerima gdje se od vas oekuje da odredite valjanost odreenog argumenta, ne trebate ispitivati istinitost premisa i samo na temelju (ne)istinitosti premisa zakljuiti da argument (ni)je valjan. Pribliimo reeno sljedeim primjerom: Primjer 5. Sve knjige su filmovi. Svi filmovi jedu mrkve. Dakle, sve knjige jedu mrkve. Navedeni je argument valjan, odnosno primjer je ispravnog zakljuivanja jer ako pretpostavimo da su sve knjige filmovi i da svi filmovi jedu mrkve, ispravno je zakljuiti i nuno slijedi da, prema tome to smo pretpostavili, sve knjige jedu mrkve. Odnosno, ne postoji mogua situacija u kojoj bi sve knjige bile filmovi, svi filmovi jeli mrkve, a da pritom sve knjige ne jedu mrkve. U odreivanju valjanosti argumenata treba se distancirati od onoga to odgovara naem realnom svijetu, a fokusirati se na zamiljanje moguih, ponekad i apsurdnih, situacija. Iako je navedeni argument valjan, budui da sadri neistinite tvrdnje, on nije pouzdan.

53 Savjetujemo vam da pri grafikom prikazivanju premisa krenete s opim kategorikim propozicijama. 54 U filozofiji postoji nekoliko teorija istine (i) korespondencijska teorija istine; (ii) koherencijska teorija istine; (iii) pragmatina teorija istine. Te teorije istinu shvaaju na razliite naine. Mi emo u priruniku, svjesni konceptualne rasprave o istini i ne ulazei u istu, prihvatiti korespondencijsku teoriju istine prema kojoj je istina ono to odgovara zbilji. Razlog je taj to je takvo shvaanje blisko zdravorazumskom shvaanju istine. Filozofi koji ne prihvaaju tu koncepciju istine istiu kako je temeljni nedostatak te koncepcije taj to se korespondencijom podrazumijeva postojanje vanjskog svijeta i mogunosti nae spoznaje istog.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

53

Za one koji ele znati vie U filozofiji, preciznije u epistemologiji, postoji nekoliko teorija istine (i) korespondencijska teorija istine, prema kojoj je istina ono to odgovara stvarnom stanju stvari; (ii) koherencijska teorija istine, prema kojoj je istina ono to nije proturjeno i to je poduprto sveukupnim skupom vjerovanja; (iii) pragmatina teorija istine, prema kojoj je istina ono u to je korisno vjerovati. U priruniku e se, uzimajui u obzir konceptualnu raspravu o istini i ne ulazei u nju, prihvatiti korespondencijsku teoriju istine, prema kojoj je istina ono to odgovara zbilji. Razlog je taj to je takvo shvaanje blisko zdravorazumskom shvaanju istine. Filozofi koji ne prihvaaju tu koncepciju istine istiu kako je temeljni nedostatak te koncepcije taj to se korespondencijom podrazumijeva postojanje vanjskog svijeta i mogunosti nae spoznaje istog, a to je pitanje rasprave.

Analizirajmo sljedee primjere: Primjer 6. Sve pjesme PJ Harvey su lijepe. Sve pjesme Toma Waitsa su lijepe. Dakle, sve pjesme PJ Harvey su pjesme Toma Waitsa. Je li navedeni argument valjan? Ako je, onda nije mogua situacija u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. U primjeru 2 mogua je situacija u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana iz istih razloga kao kod primjera 1 moemo zamisliti situaciju u kojoj i pjesme PJ Harvey i pjesme Toma Waitsa pripadaju skupu lijepih pjesama, no niti jedna pjesma PJ Harvey nije pjesma Toma Waitsa. Grafiki to moemo prikazati na sljedei nain:

Legenda: L- skup lijepih predmeta H - skup pjesama PJ Harvey T - skup pjesama Toma Waitsa

Moda vam je u ovom sluaju bilo lake zamisliti situaciju jer ponueni protuprimjer odgovara zbilji, dok u primjeru 1 ne odgovara. No, ponavljamo, valja razlikovati pojmove valjanosti i istinitosti. Primjer 7. Svi ljudi imaju krila. Svi koji imaju krila su ptice. Dakle, svi ljudi su ptice. Je li navedeni argument valjan? Ako jest, onda nije mogua situacija u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Navedeni argument je valjan jer nije mogua situacija u kojoj svi ljudi imaju krila i svi koji imaju krila su ptice, a da pritom nisu svi ljudi ptice.

54

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Primjer 8. Ako sluam Chopina, lake podnosim svijet. Lake podnosim svijet. Dakle, sluam Chopina. Je li navedeni argument valjan? Ako je, onda nije mogua situacija u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Navedeni argument nije valjan jer je mogua situacija u kojoj je istina da lake podnosim svijet ako sluam Chopina i u kojoj je istina da lake podnosim svijet, ali da ne sluam Chopina, jer je razlog mog lakeg podnoenja svijeta neto sasvim drugo primjerice planinarenje. Dakle, uspjeno generiranje protuprimjera argumentu navoenje mogue situacije u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana: Istina je da ako sluam Chopina, lake podnosim svijet. Istina je da lake podnosim svijet. No, nije istina da sluam Chopina i zato lake podnosim svijet, ve je istina da planinarim pa zato lake podnosim svijet vodi k tome da za argument kojeg razmatramo moemo rei da nije valjan. Primjer 9. Ako sluam Chopina, lake podnosim svijet. Sluam Chopina. Dakle, lake podnosim svijet. Je li navedeni argument valjan? Ako je, onda nije mogua situacija u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Navedeni argument je valjan jer nije mogua situacija u kojoj je istina da ako sluam Chopina, lake podnosim svijet i pritom je istina da sluam Chopina, a nije istina da lake podnosim svijet. U ovom sluaju ne vrijedi protuprimjer nekog drugog razloga za lake podnoenje svijeta jer u ovom sluaju neki drugi razlog lakeg podnoenja svijeta nije potreban budui da je istinit razlog za lake podnoenje svijeta - sluanje Chopina. Dakle, iz navedenih premisa nuno slijedi konkluzija da lake podnosim svijet. Primjer 10. Oblano je ili ne pijemo aj. Pijemo aj. Ako nije oblano, onda nije jesen. Dakle, jesen je. Je li navedeni argument valjan? Ako je, onda nije mogua situacija u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Navedeni argument nije valjan jer je mogua situacija u kojoj su sve premise istinite, a konkluzija je lana. Kako to u ovom sloenijem primjeru provjeriti? Prvo kreemo od jednostavnog suda Pijemo aj. Ako pretpostavimo da je taj sud istinit, onda je istina da je oblano. Preciznije, istina je da je oblano jer je istina da je oblano ili ne pijemo aj, a budui da mi pijemo aj, vrijedi da je oblano. Konano, iz suda Ako nije oblano, onda nije jesen i iz izvedenog suda Oblano je nuno ne slijedi da je jesen. Prema tome, moe vrijediti i da nije jesen. Dakle, mogua je situacija da su sve premise istinite: Ako nije oblano, onda nije jesen. Oblano je ili ne pijemo aj. Pijemo aj., a da konkluzija nije istinita Nije jesen. Pijemo aj istina. Oblano je ili ne pijemo aj istina. (Ako je istina da pijemo aj prethodna premisa, onda je istina da je oblano jer vrijedi da je oblano ili ne pijemo aj) Ako nije oblano, onda nije jesen. istina Ako je sve navedeno istina, nije nuno istina da je jesen. Dakle, konkluzija moe biti lana. Uvjet valjanosti u ovome sluaju nije zadovoljen pa moemo zakljuiti da argument nije valjan.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

55

Za one koji ele znati vie: Deskriptivne i normativne tvrdnje Deskriptivne tvrdnje koje ine odreenu poziciju, budui da se njima nastoji opisati injenino stanje stvari, mogu zadovoljiti relaciju istinitosti, odnosno mogu odgovarati ili ne odgovarati zbilji. Primjerice, tvrdnja Pauci imaju etiri para nogu je deskriptivna tvrdnja i njome se opisuje injenino stanje stvari u ovom konkretnom sluaju, ono to se tvrdi odgovara zbilji pa je tvrdnja istinita. S druge strane postoje tzv. normativne tvrdnje, kojima se tvrdi ili porie kakvo bi neto trebalo biti, to bi se trebalo initi, itd. Njima se ne nastoji opisati injenino stanje stvari pa one ne zadovoljavaju relaciju istinitosti, odnosno ne odgovaraju ili ne odgovaraju zbilji. Primjerice, tvrdnja ovjek treba biti tjelesno aktivan je normativna tvrdnja i njome se tvrdi kakvo bi neto trebalo biti u ovom konkretnom sluaju odgovaranje ili neodgovaranje zbilji se ne dovodi u pitanje, pa ova tvrdnja nije ni istinita ni neistinita. Nadalje, etika, estetika, ekologija itd., koje u veini sadre normativne tvrdnje, ne mogu biti istinite ili neistinite. U tom kontekstu, ukoliko vaa pozicija sadri normativne tvrdnje, ne zahtijeva se da one zadovolje uvjet istinitosti budui da normativne tvrdnje ne odgovaraju ili ne odgovaraju zbilji. Ipak, postoje autori koji e se protiviti tome odreenju normativnosti pa e primjerice tvrditi da postoje moralne injenice (primjerice da je odreeno djelovanje moralno dobro ili loe pa u tom smislu Ubojstvo je moralno loe moe biti moralna injenica) koje, dakle, omoguuju da se etikim tvrdnjama odredi istinitost. Navedeno moe vrijediti i za primjerice, estetske tvrdnje. O moralnim injenicama vidi vie u: Campbell, R. (2008). Moral Epistemology. Preuzeto 24. srpnja 2011. s http://plato.stanford. edu/archives/fall2008/entries/moral-epistemology/ Sayre-McCord, G. (2009). Moral Realism. Preuzeto 24. srpnja 2011. s http://plato.stanford. edu/archives/sum2011/entries/moral-realism/ Sinnott-Armstrong, W. (2009). Moral Skepticism. Preuzeto 24. srpnja 2011. s http://plato. stanford.edu/archives/sum2009/entries/skepticism-moral/

Zadatak 9. Odredite jesu li navedeni argumenti valjani. Objasnite zato je odreeni argument valjan ili nije. 1. Sve trenje su biljke. Sve biljke su iva bia. Dakle, sve trenje su iva bia. 2. Juraj nema ker. Dakle, Juraj ima sina. 3. Neke trenje su biljke. Sve biljke su iva bia. Dakle, sve trenje su iva bia. 4. Ako jedem raznoliko, zdrava sam. Jedem raznoliko. Dakle, zdrava sam. 5. Nijedna ptica nije sisavac. Neke ivotinje su ptice. Dakle, neke ivotinje su sisavci. 6. Ii u u panjolsku ili u ostati kui. Neu ostati kui. Dakle, ii u u panjolsku. 7. Ako ivim u umi, sretna sam. Ne ivim u umi. Dakle, nisam sretna. 8. Neki ljudi imaju smisla za humor. Svi ljudi su iva bia. Dakle, neka iva bia imaju smisla za humor. 9. Ili je tako da nije dobro gledati televiziju ili nije istina da je dobro sluati muziku. Nije dobro gledati televiziju. Dakle, dobro je sluati muziku.

56

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

10. Ako nije oblano, onda nije jesen. Nije oblano ili ne pijemo aj. Pijemo aj. Dakle, nije jesen. Zadatak 10. Odredite jesu li navedeni argumenti samo valjani ili su ujedno i pouzdani55. 1. Sve make su sisavci. Neke make imaju crnu dlaku. Dakle, neki sisavci imaju crnu dlaku. 2. Sva svemirska tijela su jestiva. Neke gljive nisu jestive. Dakle, neke gljive nisu svemirska tijela. 3. Sve flaute su instrumenti. Svi instrumenti su predmeti. Sve flaute su predmeti. 4. Nijedan pas nije riba. Svi kantari su ribe. Dakle, kantar nije pas. 5. Svi gradovi su prenapueni. Sva sela su gradovi. Dakle, sva sela su prenapuena.

2.5. Pravila prirodne dedukcije


Ispravno rasuivanje temelj je kvalitetnog kritikog miljenja. Logika, kao filozofska disciplina koja ui metodama ispravnog zakljuivanja, moe u mnogoemu pomoi u podruju kritikog miljenja budui da sistematizira i formalizira pravila zakljuivanja koja se mogu slijediti te detektira pogreke u zakljuivanju koje se pritom mogu ispravljati. Prirodna dedukcija je dio logike u kojem su odreeni ispravni naini zakljuivanja sistematizirani i formalizirani u skup pravila. Ona predstavlja vrstu deduktivnog dokazivanja u kojemu je logiko zakljuivanje izraeno pomou pravila bliskim prirodnom zakljuivanju pa otuda naziv prirodna dedukcija. Prirodna dedukcija, dakle, predstavlja formalizaciju prirodnog zakljuivanja kojemu je cilj da konkluzija nuno slijedi iz premisa. Slijede neka pravila prirodne dedukcije s ciljem usmjeravanja vaeg prirodnog zakljuivanja k ispravnosti. Navedena pravila moete koristiti u konstruiranju argumenata i protuargumenata. Modus ponendo ponens (MPP) Ako p56, onda q. P. Dakle, q.

55 Svaki je pouzdani argument ujedno i valjan, no nije svaki valjan argument ujedno i pouzdan. 56 Umjesto p (ili q) moe stajati bilo koja propozicija jednostavna (primjerice, Sva stabla posjeduju iznimnu energiju) ili sloena (primjerice, Ako se penjem na Uku, onda je nedjelja). Svjesno smo reducirali koritenje simbolikog jezika logike na njegovo uvodno koritenje (primjerice, uvoenje simbola p za bilo koju propoziciju) kako bismo sadraj prirunika pribliili onima koji se ne bave filozofijom, odnosno logikom.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

57

Primjer 1. Ako sam na koncertu, sluam muziku. Na koncertu sam. Dakle, sluam muziku.57 Primjer 2. Ako pije vodu, onda si edan. Pije vodu. Dakle, edan si. Modus tollendo tollens (MTT) Ako p, onda q. Ne-q. Dakle, ne-p. Primjer 3. Ako sam na koncertu, sluam muziku. Ne sluam muziku. Dakle, nisam na koncertu. Primjer 4. Ako je jeam ukusan, jest u ga danas za ruak. Neu danas jesti jeam za ruak. Dakle, jeam nije ukusan. Uvoenje konjunkcije P. Q. Dakle, p i q. Primjer 5. Matej je sretan. Matej je zdrav. Dakle, Matej je sretan i zdrav. Primjer 6. Konj je ivotinja. Lipa je ivotinja ili biljka. Dakle, konj je ivotinja i lipa je ivotinja ili biljka58. Eliminacija konjunkcije P i q. Dakle, p. Ili P i q. Dakle, q. Primjer 7. Akira svira violinu i gitaru. Dakle, Akira svira violinu. Primjer 8. Med je zdrav i ukusan. Dakle, med je ukusan. Dvostruka negacija Ne ne-q. Dakle, q. ili

57 U ovom primjeru za p stoji propozicija Idem na koncert, a za q Sluam muziku. 58 Konjunkt moe biti i sloeni sud, kao to je sluaj u ovome primjeru.

58

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Q. Dakle, ne ne-q. Primjer 9. Nije da Ferhad nije u koli. Dakle, Ferhad je u koli. Primjer 10. Cikla je crvena. Dakle, nije da cikla nije crvena. Uvoenje disjunkcije P. Dakle, p ili q. Primjer 11. Chinawoman je 2011. godine odrala koncert u Zagrebu. Dakle, Chinawoman je 2011. godine odrala koncert u Zagrebu ili je Indija prenapuena. Primjer 12. Redatelj filma Annie Hall je Woody Allen. Dakle, redatelj filma Annie Hall je Woody Allen ili je redatelj filma udnije od raja Jim Jarmusch. Disjunktivni silogizam P ili q. Ne-p. Dakle, q. Primjer 13. Volim sluati Chopina ili letim svaki dan. Ne letim svaki dan. Dakle, volim sluati Chopina. Primjer 14. Gdje ti je kua, prijatelju? je iranski film ili kokoi nesu jaja. Kokoi ne nesu jaja. Dakle, Gdje ti je kua, prijatelju? je iranski film. Reductio ad absurdum Ako pretpostavivi neku premisu p, doemo do kontradikcije59, moemo pretpostaviti suprotno dakle, ne-p. Primjer 15. Pretpostavimo da kranski Bog postoji. Dakle, naa je poetna premisa (P1): Kranski Bog postoji. Dalje, zakljuujemo da, ako kranski Bog postoji, onda je Bog, prema odreenju kranskoga Boga - svemogu, sveznajui i savreno dobar. Isto tako vrijedi da zlo postoji u svijetu. Dakle, Zlo postoji u svijetu je jo jedna pretpostavka, odnosno premisa naeg argumenta. Nadalje, isto tako vrijedi da je, prema kranskom odreenju Boga, Bog stvorio sve pa dalje zakljuujemo da Ako je Bog stvorio sve, onda je Bog stvorio i zlo. Nadalje slijedi da Ako je Bog stvorio zlo, onda Bog nije savreno dobar. Primijetite da na skup tvrdnji sadri dvije tvrdnje koje su kontradiktorne - Bog je
59 Kontradikcija je vrsta propozicije koja je logiki nemogua. Navodimo primjere kontradikcije: (i) Oleg voli itati i ne voli itati; (ii) Ako Bonnie Prince Billy ide u kino, onda Bonnie Prince Billy ne ide u kino; itd.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

59

savreno dobar i Bog nije savreno dobar. Prema pravilu reductio ad absurdum, ako pretpostavivi neku premisu doemo do kontradikcije, moemo pretpostaviti suprotno. Dakle, poetnu premisu (P1) Kranski Bog postoji moemo odbaciti i u skladu sa svim navedenim moemo zakljuiti, suprotno poetnoj premisi, da kranski Bog ne postoji. Zadatak 11. Odredite koje se pravilo prirodne dedukcije moe iitati iz ponuenih argumenata. 1. Pas laje. Pas rei. Dakle, pas laje i rei. iz ponuenog argumenta moemo iitati pravilo uvoenje konjunkcije 2. Kia pada ili sja sunce. Kia ne pada. Dakle, sja sunce. 3. Ako Antun spava, idemo u kino. Antun spava. Dakle, idemo u kino. 4. Ako Antun spava, idemo u kino. Ne idemo u kino. Dakle, Antun ne spava. 5. Skuhao sam izvrstan ruak. Prema tome, skuhao sam izvrstan ruak ili sam porezao prst na no. Zadatak 12. Odredite pravilo prirodne dedukcije koje moete primijeniti na ponuenim premisama, uzimajui sve premise u obzir, da biste doli do konkluzije koju pritom i navedite. Ne postoji jedno ispravno rjeenje, a isto tako u nekim primjerima niti jedna konkluzija ne slijedi iz navedenih premisa. Prema tome, niti jedno pravilo prirodne dedukcije ne moemo primijeniti na nekim primjerima, ako sve premise uzmemo u obzir. 1. Otto voli logiku. Otto voli matematiku. Rjeenje: koristei pravilo uvoenje konjunkcije moemo doi do konkluzije Otto voli logiku i matematiku. 2. Srce je ljudski organ koji pumpa krv. 3. Martin Heidegger napisao je knjigu Bitak i vrijeme ili knjigu Bitak i nita. Martin Heidegger nije napisao knjigu Bitak i nita. 4. Ako slua klasinu muziku, mozak ti bolje radi. Mozak ti bolje radi. 5. Nije da se ljudi ne smiju. 6. Ako slua klasinu muziku, mozak ti bolje radi. Slua klasinu muziku. 7. Mare je uiteljica i doktorica. 8. Halber Mensch je trei studijski album benda Einstrzende Neubauten. 9. Ako brie prainu, soba ti je ista. Soba ti nije ista. 10. Friedrich Chopin, poljski skladatelj i pijanist, nije napisao niti jednu operu ili Robert Schumann nije predstavnik njemakog romantizma. Robert Schumann je predstavnik njemakog romantizma. Logika se ne odnosi samo na teorijsko razmatranje i formalno zakljuivanje koje povezujemo sa znanou i sl. Logika je usko povezana s naim svakodnevnim ivotima. Na koji nain pravila prirodne dedukcije, i openito pravila koja nam nudi logika, moemo primjenjivati u svakodnevnom ivotu? Na koji nam nain pravila prirodne dedukcije, ali i openito logika, mogu pomoi u kritikom miljenju? Razmotrimo sljedei primjer.

60

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Primjer 16. Netko je uzeo knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na stolu. Knjiniarka razmilja: Knjigu je uzela studentica Leda, koja je bila u knjinici, ako je taj dan imala ispit. Ako knjigu nije uzela studentica Leda, onda ju je uzela druga knjiniarka i sakrila, ne bi li napravila zbrku u knjinici. Druga knjiniarka je knjigu uzela i sakrila ako i samo ako je studentica Leda nije primijetila. Studentica Leda ju je primijetila ako nije imala ispit. Pitanje glasi: Tko je uzeo knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na stolu? 60 Navedena situacija je ivotna. U slinim se situacijama, koje zahtijevaju zakljuivanje, svakodnevno susreemo u ivotu. Oito je da elimo ispravno zakljuivati. Logika nam pomae u tome. U ovom konkretnom sluaju moemo doi do traenog zakljuka koristei pravilo prirodne dedukcije reductio ad absurdum: Pretpostavimo da je primjerice studentica Leda uzela knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na stolu. Prema pravilu reductio ad absurdum, ukoliko doemo do kontradikcije, moemo odbaciti poetnu pretpostavku (Studentica Leda je uzela knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na stolu) i zakljuiti suprotno. Ako vrijedi da je knjigu uzela Leda, onda vrijedi da je ona imala ispit jer se navodi kako je knjigu uzela Leda, ali samo ako je taj dan imala ispit. Isto tako ako je knjigu uzela Leda, onda je nije uzela druga knjiniarka. Nadalje, moemo zakljuiti da studentica Leda nije primijetila drugu knjiniarku jer je imala ispit. Ali iz toga slijedi da je onda druga knjiniarka uzela knjigu jer vrijedi da ju je uzela druga knjiniarka ako i samo ako je Leda nije primijetila. Primijetite, doli smo do kontradikcije: (a) Druga knjiniarka je uzela knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na stolu. (b) Druga knjiniarka nije uzela knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na stolu. Dakle, prema pravilu reductio ad absurdum, moemo negirati poetnu pretpostavku Studentica Leda uzela je knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na stolu pa iz toga slijedi tvrdnja Studentica Leda nije uzela knjigu iz knjinice fakulteta ostavljenu na stolu. Sukladno tome, iz potonje tvrdnje i tvrdnje Ako knjigu nije uzela studentica Leda, onda ju je uzela druga knjiniarka i sakrila, ne bi li napravila zbrku u knjinici moemo zakljuiti da je knjigu uzela druga knjiniarka ne bi li napravila zbrku u knjinici. Moda ete rei da vi ovako ne zakljuujete, da je ovakvo zakljuivanje preformalno i kruto (navedeni primjer i jest svojevrsna formalizacija naeg prirodnog zakljuivanja), no ovakvu ili slinu vrstu zakljuivanja koristimo svakodnevno i to na nesvjesnoj razini neki vie, neki manje uspjeno. Budui da nam je cilj biti to uspjeniji u tom za ljude neminovnom procesu, a logika nam pomae stei veu uspjenost u zakljuivanju, jasno je zato je logika vana i zato bismo je trebali uiti. Svakodnevno, prilikom donoenja razliitih odluka u ivotu, zakljuujemo. Uspjeno donoenje odluka u pravilu ovisi o naoj sposobnosti ispravnog zakljuivanja. Karakteristike poput postupnosti,
60 Zadatak je postavljen po uzoru na zadatke postavljene u knjizi Kova, S., arni, B. (2008). Logika pitanja i postupci: problemski uvod u elementarnu logiku. Zagreb: KruZak.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

61

promiljenosti i razlonosti uvelike koriste u traenju rjeenja za svakodnevne probleme s kojima se suoavamo. Razmotrimo sada sljedea dva primjera koji se dotiu problema racionalnog djelovanja, odnosno stvaranja namjere za racionalno djelovanje61: Primjer 17. Ivan eli proi ispit iz logike. Ivan vjeruje da je najbolji nain (najmoralniji, najjednostavniji, najbezbolniji, najefikasniji ...) da proe ispit iz logike da ide redovito na predavanja, da aktivno sudjeluje na predavanjima, da redovito vjeba kod kue ono to su radili na predavanjima, da ode na konzultacije ukoliko je to potrebno, da ponovi prije ispita to je redovito uio cijelo vrijeme i potom izae na ispit. to bi Ivan trebao uiniti? Pretpostavka je da Ivan eli proi ispit iz logike na najbolji nain. P1: Ako budem iao redovito na predavanja, aktivno sudjelovao na predavanjima, redovito vjebao kod kue ono to smo radili na predavanjima, iao na konzultacije ukoliko to bude potrebno, ponovio prije ispita to sam redovito uio cijelo vrijeme i potom izaao na ispit, proi u ispit iz logike na najbolji mogui nain. P2: ? K: Proi u ispit iz logike. to Ivan mora uiniti da bi proao ispit iz logike? Ivan e, ako je racionalan, ispravno zakljuiti (prema modus ponedo ponensu) da e redovito ii na predavanja, aktivno sudjelovati na predavanjima, redovito vjebati kod kue ono to su radili na predavanjima, ii na konzultacije ukoliko je to potrebno, ponoviti prije ispita to je redovito uio cijelo vrijeme, izai na ispit i pritom ostvariti svoju elju proi ispit iz logike. Cjeloviti Ivanov argument izgleda ovako: P1: Ako budem iao redovito na predavanja, aktivno sudjelovao na predavanjima, redovito vjebao kod kue ono to smo radili na predavanjima, iao na konzultacije ukoliko to bude potrebno, ponovio prije ispita to sam redovito uio cijelo vrijeme i potom izaao na ispit, proi u ispit iz logike na najbolji mogui nain. P2: Redovito u ii na predavanja, aktivno sudjelovati na predavanjima, redovito vjebati kod kue ono to su radili na predavanjima, ii na konzultacije ukoliko je to potrebno, ponoviti prije ispita to je redovito uio cijelo vrijeme i izai na ispit. K: Dakle, proi u ispit iz logike.

61 Problem racionalnog djelovanja, odnosno stvaranja namjere za racionalno djelovanje koji se jo naziva i praktina racionalnost, puno je sloeniji od naina na koji je prikazan i razmatran u ovome priruniku. U priruniku se uvodno dotie navedeni problem bez njegovog detaljnijeg i dubljeg razmatranja jer bi se u protivnom prevazila namjera ovoga prirunika i prilino bi se zakorailo u podruje filozofije uma.

62

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Primjer 18. Alvy razmilja: Ako redovito idem na jutarnje tranje, onda bolje spavam, zdraviji sam, zadovoljniji sam, imam vie samopouzdanja, manje sam depresivan i manje pod stresom. elim bolje spavati, biti zdraviji, zadovoljniji, imati vie samopouzdanja, biti manje depresivan i manje pod stresom i to je moja dugorona elja. Ako idem na jutarnje tranje, onda se ustajem rano ujutro. Ne elim se ustajati rano ujutro, ali ta elja je trenutna i deset minuta nakon ustajanja mislim da je dobro dizati se rano ujutro. Mogao bih ii na veernje ili popodnevno tranje i tako bih izbjegao rano ustajanje, ali elim ii na jutarnje tranje jer je jutro posebno lijepo i intenzivno, nije guva, moe se meditirati i teta je propustiti taj dio dana. Vjerujem da prvenstvo nad trenutnim eljama imaju dugorone elje. Ako prvenstvo imaju dugorone elje, trebam ostvariti elju da bolje spavam, budem zdraviji, zadovoljniji, imam vie samopouzdanja, budem manje depresivan i manje pod stresom, a ne elju da ne ustajem rano ujutro. Navodimo tri mogua ishoda situacije: (1) Alvy zakljuuje da bi redovito trebao ii na jutarnje tranje i odluuje da e to i initi. Jutro poslije Alvy ustaje, odlazi na jutarnje tranje i tako ini i naredne dane. (2) Alvy zakljuuje da ne bi trebao ii na jutarnje tranje i odluuje da to nee initi jer ne eli rano ustajati. (3) Alvy zakljuuje da bi redovito trebao ii na jutarnje tranje i odluuje da e to i initi. Jutro poslije Alvy ne ustaje, ne odlazi na jutarnje tranje i tako ini i naredne dane. U kojoj je situaciji Alvy ispravno zakljuio? Alvy je ispravno zakljuio u situaciji (1) i (3), zakljuivi kako bi trebao ii na jutarnje tranje. No, usprkos ispravnom62, racionalnom zakljuivanju, u situaciji (3) Alvy nije racionalno postupio. to bi bilo racionalno da Alvy ini pod pretpostavkom da Alvy vjeruje da je poeljno ostvarivati elje i initi ono to dovodi do ostvarivanja elja? Iz navedenih postavki bilo bi racionalno da Alvy redovito ide na jutarnje tranje. Dakle, usprkos Alvyevom ispravom zakljuivanju u situaciji (1) i (3), Alvy je u situaciji (1) racionalniji budui da je i teorijski i praktino racionalan. Jasno artikulirana elja i formirano vjerovanje o tome koji je najbolji nain ostvarivanja elje dovodi do toga da stvorimo namjeru za djelovanje i time uinimo ono to je u naoj moi da elju i ostvarimo.63 Kako je i prije navedeno, znanjem iz logike razvijamo karakteristike postupnosti,

62 U ovom razmatranju zanemaruje se pitanje moralne ispravnosti (dakako da ona ne smije biti zanemarena u ivotu!), budui da je predmet zanimanja iskljuivo logika ispravnost zakljuivanja i postupanje u skladu s njom. Primjerice, ubojica moe biti racionalan pa je u tom sluaju ispravan u pogledu zakljuivanja i postupanja u skladu s njim, no dakako nije moralno ispravan. U raspravu moralne ispravnosti nee se ulaziti. Meutim, valja istaknuti njenu vanost u smislu njenog utjecaja na formiranje vjerovanja, izvoenje zakljuaka i postupanje u skladu s njima. 63 Jasno je da su ljudi i ivotne situacije puno kompleksnije, zahtjevnije i bogatije (i) postoji situacija sukoba elja u kojoj jedna od elja uvijek ostaje neostvarena (istovremeno istim intenzitetom elimo dvije stvari koje se meusobno iskljuuju, primjerice: elim volontirati u Tanzaniji godinu dana; elim zadrati posao u Rijeci); (ii) postoje drugi faktori koji utjeu na ostvarivanje naih elja, a koji ne ovise o nama (poput primjerice bolesti, nedostatka financijskih sredstava, itd.); (iii) ovjek nije samo racionalno, ve i emocionalno bie, itd. No, mnoge bi se ivotne situacije, sukobi i problemi rijeili ukoliko bismo ispravno zakljuivali i bili racionalni jer mnoge ivotne situacije, sukobi i problemi mogu ovisiti samo o naem ispravnom zakljuivanju i djelovanju kada su svi drugi uvjeti za rjeenje ispunjeni (poput primjerice zdravlja, financijskih sredstava, vremena itd., ovisno o situaciji).

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

63

promiljenosti i razlonosti i time stvaramo preduvjete za moebitno bolje donoenje odluka u ivotu. Vjerojatno neemo ispisivati nae elje i vjerovanja na papir, konstruirati argumente, razmiljati o tome koje pravilo prirodne dedukcije primijeniti ne bismo li doli do konkluzije koja nuno slijedi iz napisanih postavki.64 No, vjebanjem logike i kritikim promiljanjem naprosto uimo ispravno misliti i zakljuivati pa tu nauenu vjetinu spontano koristimo u svim situacijama miljenja i zakljuivanja pa i u podruju svakodnevnog ivota. Iz svega navedenog proizlazi vanost logike i nain na koji ona proima na svakodnevni ivot to vas moe motivirati na stjecanje znanja iz logike i razvoj kritikoga miljenja.

64 Iako bi moda to u nekim ivotnim situacijama bilo i korisno.

64

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

3.

Pogreke u zakljuivanju
Zakljuivanje kao proces donoenja zakljuaka na temelju odreenih postavki moe biti ispravno i neispravno, odnosno dobro i loe. Kod neispravnog (ili loeg) zakljuivanja javljaju se odreene pogreke. Logika se, izmeu ostalog, bavi i pogrekama u zakljuivanju odreujui te pogreke kao logike. Osnovno je nastojanje identificiranja, odreivanja i razmatranja logikih pogreaka, njihovo krajnje izbjegavanje u procesu zakljuivanja. Drugim rijeima, postizanje ispravnog zakljuivanja. Jasno je da valja teiti kritikom miljenju iji e temelj biti ispravno zakljuivanje. Ponekad se logike pogreke ne nastoje izbjei. Naprotiv, one slue kao orue za dolaenje do cilja. Primjerice, u kaznenom pravu, dok se optueni ne dokae krivim, smatra se nevinim (argument iz neznanja65); u marketingu umjesto racionalnih argumenata koriste se sredstva za buenje entuzijazma (argument iz naroda66). Nadalje, valja razlikovati paralogizme i sofizme. Paralogizmi su nenamjerne i nesvjesne logike pogreke koje se ine u procesu zakljuivanja unato nastojanju da se zakljuuje ispravno i ne obmanjuje sugovornika. Sofizmi su, s druge strane, namjerne i svjesne logike pogreke koje se ine u procesu zakljuivanja s ciljem obmanjivanja i zbunjivanja sugovornika. Sofizme su u povijesti filozofije koristili sofisti (Protagora, Gorgija, Trasimah, Hipija, Kalikle) dovodei ih ak do krajnjih granica ispraznih nadmudrivanja (eristike). Neki od primjera sofizama su: 1. Sofizam Rogati: - to nisi izgubio ima?; - Da!; - Rogove nisi izgubio?; - Ne!; - Dakle, ima rogove. 2. Sofizam Gomila: - ini li jedno zrno gomilu?; - Ne.; - A dva zrna?; - Ne.; - A tri zrna?; - Ne. (Nastavljamo s pitanjima dok sugovornik u jednom trenutku odgovori da primjerice deset zrna ini gomilu); - Devet zrna ne ini gomilu, a deset da. Dakle, gomila nastaje dodavanjem jednog zrna. 3. Sofizam Krokodil: Krokodil koji je uhvatio dijete obea majci koja stoji na obali da e joj ga vratiti ako pogodi to on namjerava uiniti s njim. Majka promilja: Ti namjerava ili pojesti dijete ili mi ga vratiti. Ako ga namjerava vratiti, vratit e mi ga zato to mi ga namjerava vratiti. Ako ga namjerava pojesti, a ja to pogodim, vratit e mi ga zato to sam pogodila. Prema tome, vratit e ga u svakom sluaju. Krokodil na to odgovara: Ako namjeravam pojesti dijete, a ti to pogodi, neu ti ga vratiti zato to ga namjeravam pojesti. Ako ne namjeravam pojesti dijete, a ti to ne pogodi, neu ti ga vratiti zato to nisi pogodila. Dakle, neu ti ga vratiti ni u kojem sluaju. ee se, naravno, logike pogreke u zakljuivanju nastoje izbjei. U svrhu izbjegavanja pogreaka u zakljuivanju i usmjeravanja naega kritikog miljenja k ispravnosti, slijede neke od najeih logikih pogreaka.

65 Razmatra se u daljnjem tekstu. 66 Isto

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

67

Argument iz neznanja (Ad Ignoratium) Smatra se istinitom ona propozicija za koju se nije ustvrdilo da je lana. Drugim rijeima, ako ne znamo da neto nije, onda zakljuujemo da to jest, a vrijedi i obrnuto ako ne znamo da neto jest, onda zakljuujemo da to nije. Primjer 1. Ne znamo da ne postoji ivot poslije smrti. Dakle, postoji ivot poslije smrti. Primjer 2. Nema dokaza da vanzemaljci postoje. Dakle, vanzemaljci ne postoje. Argument iz apeliranja na neprimjereni autoritet: Apeliramo na autoritet iz jednog podruja, dok govorimo o nekom drugom podruju. esto se argument iz apeliranja na neprimjereni argument koristi u reklamama. Primjer 3. Petar Metlii, profesionalni rukometa, reklamira odreeni madrac tvrdei kako je taj madrac vrhunski. Reklama zapoinje prikazivanjem rukometne utakmice i najavom Petra Metliia kao vrhunskog rukometaa. Primijetite da se u spomenutoj reklami apelira na autoritet iz jednog podruja (profesionalni rukometa), dok se govori o nekom drugom podruju (anatomskim i ortopedskim madracima). Argument protiv ovjeka (Ad Hominem) Ne napada se istinitost neke tvrdnje, ve ovjek koji te tvrdnje govori. Primjer 4. Toma tvrdi da u odgoju djece treba biti dosljedan i strpljiv, ali to on zna o odgoju djece kada nema vlastitu djecu. Argument iz cirkularnosti (Petitio Principi; Begging the question) Pretpostavlja se istinitost onoga to se tek mora dokazati. Primjer 5. Tvrdim da je duh besmrtan budui da smatram da duh ne moe umrijeti. Argument iz naroda (a) umjesto racionalnih argumenata koriste se sredstva za buenje entuzijazma, mrnje...; (b) tvrdimo istinitost suda zato to veina ljudi smatra taj sud istinitim. Primjer 6. Svaki Hrvat, ako je pravi Hrvat i ako mu je stalo do nae lijepe i jedine Hrvatske, nee nikada prodati svoju djedovinu. Prema tome, vi ne biste trebali prodati svoju djedovinu. (a) Primjer 7. Svi koji su gledali film Graanin Kane rekli su da je taj film dobar. Dakle, Graanin Kane je dobar film. (b)

68

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Ekvivokacija Pogreka koja se javlja kada zamijenimo nekoliko znaenja rijei u jednom argumentu. Drugim rijeima, kada u argumentu koristimo homonime u jednom dijelu argumenta jedno znaenje odreene rijei, u drugom dijelu drugo. Primjer 8. Kosa je opasno orue. eljala sam kosu. Dakle, eljala sam opasno orue. Primjer 9. Pas laje. Pas je dio mojeg tijela. Dio mojeg tijela laje. Kompozicija Pogreka koja se javlja kada cjelini pripisujemo svojstva koju imaju dijelovi. Primjer 10. Svaki dio ovog ormara je lagan. Dakle, ormar je lagan. Primjer 11. Niti jedna stanica moga tijela ne vidi se prostim okom. Dakle, moje tijelo se ne vidi prostim okom. Pogreka opozicije Pogreka koja se javlja kada nai protivnici tvrde x, a mi tvrdimo, samo zbog toga to su oni nai protivnici, da je ono to tvrde pogreno. Primjer 12. Ja sam liberal, a konzervativci tvrde da su obiaji vaan dio ovjekova ivota, to je naravno pogreno. Non sequitur Pogreka koja se javlja kada se navodi konkluzija koja ne slijedi iz premisa. Drugim rijeima, premise nisu opravdanje za konkluziju. Sve se navedene logike pogreke mogu svrstati pod pogreku non sequitur jer u svim primjerima logikih pogreaka je sluaj da konkluzija ne slijedi iz premisa. Primjer 13. Uta je dobila posao. Dakle, Uta je zasluila posao. Afirmacija konsekvensa67 Logika pogreka koja se vezuje uz formulaciju Ako p, onda q i potvrivanje q-a, iz ega se onda zakljuuje da vrijedi i p. Primjer 14. Ako pada kia, nosim kiobran. Nosim kiobran. Dakle, pada kia. Afirmacija konsekvensa je vrlo esta pogreka u prirodnom zakljuivanju. Napravite test sa svojim
67 U formulaciji Ako p onda q, p je antecedens, q je konzekvens.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

69

prijateljima i pitajte ih to mogu zakljuiti iz sudova Ako pada kia, nosim kiobran i Nosim kiobran? Veliki dio njih odgovoriti e upravo: Pa, da pada kia. to je pogreno. Zato? Razmislite, iz injenice da sam nosim kiobran i iz toga da postoji uvjet da ako pada kia, onda nosim kiobran, ne slijedi nuno da pada kia jer na taj nain iskljuujemo druge mogunosti, primjerice da pada snijeg, pa zato nosim kiobran. Negacija antecedensa Logika pogreka koja se vezuje uz formulaciju Ako p, onda q i odbacivanje p-a, iz ega se onda zakljuuje da ne vrijedi niti q. Primjer 15. Ako pada kia, nosim kiobran. Ne pada kia. Dakle, ne nosim kiobran. Negacija antecedensa, kao i afirmacija konsekvensa, je vrlo esta pogreka u prirodnom zakljuivanju. Kao i kod afirmacije konsekvensa, kod ove pogreke dolazi do iskljuivanja ostalih mogunosti. Iz sudova Ako pada kia, nosim kiobran i Ne pada kia ne mogu zakljuiti da ne nosim kiobran, zato to na taj nain iskljuujem mogunost da, primjerice, pada snijeg pa zato nosim kiobran. Zadatak 13. Odredite logike pogreke u tekstovima koji slijede. Mogue je da tekst ne sadri logiku pogreku. 1. Ako me voli, raduje se mojem uspjehu. Raduje se mojem uspjehu. Dakle, voli me. 2. Svaki sastojak kolaa je ukusan, dakle kola je ukusan. 3. Svi tvrde da je obrazovanje vano, dakle obrazovanje je vano. 4. Ako me voli, raduje se mojem uspjehu. Voli me. Dakle, raduje se mojem uspjehu. 5. Biblija je od Boga. U Bibliji pie da Bog postoji. Prema tome, Bog postoji. 6. Veina ljudi smatra da je Zemlja okrugla. Dakle, Zemlja je okrugla. 7. Ja sam ateist i svi vjernici koji tvrde da treba pomagati drugima oito grijee. 8. Smatram da je homoseksualnost bolest jer nije odraz ovjekova zdravlja. 9. Ako itam puno knjiga, razvijam rjenik. Ne itam puno knjiga. Dakle, ne razvijam rjenik. 10. Luk je indijansko orue. Luk je zdravo povre. Indijansko orue je zdravo povre. Preispitujete vlastito prirodno zakljuivanje, osvijestite greke koje koristite u svakodnevnom komuniciranju s drugima i izgradnji vlastitih stavova te iskoristite logiku i njene spoznaje u postizanju ispravnog zakljuivanja na kojem e se temeljiti vae (kritiko) miljenje.

70

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

4.

Metodoloki okvir za analizu i kritiku


Instrument kritikog sluanja, itanja i pisanja
Kritiko sluanje, itanje i pisanje kao podaktivnosti kritikog miljenja, ali i kao instrumenti njegova razvijanja i primjene, prema odrednicama kritikog miljenja trebaju ukljuivati (i) analizu i vrednovanje tvrdnji; (ii) pronalaenje opravdanja za tvrdnje koje se zastupaju; (iii) traenje manjkavosti postavljenim tvrdnjama i usporedbu s drugim i/ili suprotnim tvrdnjama; te naposljetku (iv) iznoenje vlastita stava. Kritiko sluanje, kao podaktivnost i instrument kritikog miljenja, jest aktivno68 auditivno usvajanje, ali i analiza, prosuivanje i vrednovanje informacija. Kritiko itanje, kao podaktivnost i instrument kritikog miljenja, jest dubinsko69 usvajanje, ali i analiza, prosuivanje i vrednovanje informacija napisanog teksta. Naposljetku, kritiko pisanje, kao podaktivnost i instrument kritikog miljenja, jest refleksivno pismeno izlaganje, ali i analiza, prosuivanje i vrednovanje informacija. Sluanje, itanje i pisanje su isprepletene aktivnosti i vjetine. Pojedinac koji nastoji kritiki pisati, pritom treba i kritiki sluati i itati. Prema tome, kritiko sluanje, itanje i pisanje odreuju se kao povezane i komplementarne podaktivnosti kritikog miljenja. U ovome priruniku izdvajaju se upravo podaktivnosti sluanja, itanja i pisanja70 budui da one predstavljaju temeljne studentske aktivnosti u podruju nastave tijekom studiranja. Veliki dio studiranja zauzimaju upravo aktivnosti sluanja kroz prisustvovanje na predavanjima i sluanje predavaa-nastavnika; aktivnosti itanja kroz istraivanje i itanje obavezne i dodatne literature; te aktivnosti pisanja kroz pisanje eseja, seminarskih i diplomskih radova. U potpoglavljima koja slijede predstavljen je metodoloki okvir za analizu71 i kritiku osmiljen kao okvir ili instrument kojim se pokuava onome koji nastoji kritiki sluati, itati i pisati pomoi u postizanju dobrih rezultata u navedenim aktivnostima na nain da ga se tijekom tih aktivnosti vodi istaknutim elementima, smjernicama i pomonim pitanjima. U podruju kritikog sluanja i itanja razvijena su tri metodoloka okvira za analizu i kritiku:
68 Sluanje opreno aktivnom je pasivno sluanje. 69 itanje opreno dubinskom je povrno itanje. 70 Usredotoenost na pismeno i zanemarivanje usmenog izraavanja u ovome priruniku je namjerno. Pritom se ne smatra da bi se (kritiko) usmeno izraavanje (studenata) trebalo inae zanemarivati naprotiv. Razlog zanemarivanja usmenog izraavanja u ovome radu je taj da ono zahtijeva dodatno istraivanje i proirivanje podruja rasprave na, primjerice, podruje retorike, vjetine usmenog izlaganja i sl., to premauje svrhu ovoga rada. Ipak, odreene smjernice za (kritiko) usmeno izraavanje valja pronai i u danim smjernicama kritikog sluanja, itanja i pisanja budui da i kritiko usmeno izraavanja predstavlja jednu od podaktivnosti kritikog miljenja pa je time povezano i s kritikim sluanjem, itanjem i pisanjem. 71 Iako pojam kritika u sebi sadri i proces analize, posebno se, uz pojam kritike, istaknuo i pojam analize u nazivu metodolokog okvira zato to on prije svega predstavlja vodi za proces analize pa vodi za ostale procese koji se javljaju u procesu kritikog miljenja. Drugim rijeima, ono to se kritiki razmatra putem predstavljenih metodolokih okvira prije svega se analizira uz pomo njihovih istaknutih elemenata.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

73

MOZAK 1 metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove rasprave; MOZAK 2 metodoloki okvir za analizu i kritiku za pregledne radove; MOZAK 3 metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove o rezultatima istraivanja. U podruju kritikog pisanja razvijena su dva metodoloka okvira za analizu i kritiku: MOZAK 4 metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje rada rasprave; MOZAK 5 metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad rasprave. Metodoloki okviri za analizu i kritiku su, kako i sam naziv govori, okviri ili moe se rei vodii usmjeravanja kritikog miljenja, odnosno kritikog itanja, sluanja i pisanja. Oni predstavljaju vodie u procesu razvijanja vjetina kritikog miljenja i koriste ste na sljedei nain. Svaki se metodoloki okvir sastoji od nekoliko elemenata (osnovne teze, argumenta, protuargumenta, itd.) koji se u procesu kritikog sluanja, itanja i pisanja trebaju: Analizirati, pronai i konstruirati u onome to se ita ili slua Analizirati, pronai i konstruirati u onome to se pie Okvir usmjerava pojedinca koji okvir da primjenjuje na one elemente koji ine dio kritikog razmatranja. U fazi razvijanja vjetina kritikog miljenja svaki od elemenata vano je zapisivati u obliku biljeaka, kao to ete vidjeti da se inilo u ovome priruniku. Moda vam kasnije zapisivanje natuknica na taj nain nee biti potrebno pa ete elemente i njihovu primjenu imati u glavi. Pritom je isto tako vano okvir prilagoditi odreenom radu ovisno o njegovu sadraju, formi i sl., a ne ga mehaniki primjenjivati i bez razmiljanja i uvianja znaenja pojedinog elementa koristiti. Isto tako, nee se svaki rad moi, ili jednostavno nee biti potrebno, kritiki razmatrati na osnovi svakog istaknutog elementa. Budui da postoji opasnost od reproduktivnog koritenja metodolokih okvira, valja upozoriti na to da su okviri samo pomona sredstva kojih se ne treba slijepo drati, ve i o njima treba kritiki promiljati. Iznimno je vano u procesu stjecanja vjetina kritikog miljenja odmah u poetku razviti odmak od reproduktivnog miljenja. Zadaa je okvira usmjeravati i voditi kritikog mislioca koji e pritom zadrati aktivnost i razvijati kreativnost. U priruniku se, osim prikaza metodolokih okvira za analizu i kritiku, nalazi i objanjenje svakog elementa uz primjenu okvira na zadani primjer to e, dakako, poveati razumijevanje i olakati njihovu primjenu.

74

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

4.1. Kritiko sluanje i itanje


4.1.1.Metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove rasprave
Metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove rasprave (MOZAK 1) predstavlja okvir koji se primjenjuje na radove rasprave prilikom njihove analize i kritike u aktivnostima sluanja i itanja.72 Radovi rasprave su radovi (usmeni ili pismeni) u kojima autor dominantno raspravlja o nekom pitanju te iznosi neku tezu kao odgovor na postavljeno pitanje rasprave nastojei je opravdati.

Metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove rasprave (MOZAK 1) 1. Osnovna teza. 2. Kontekstualizacija teze. 3. Osnovni pojmovi. 4. Argument. 5. Protuargument. 6. Vlastita pozicija.

Razmotrimo elemente okvira uz postavljanje pomonih pitanja primjenom okvira na zadani primjer odlomak73 iz (pismenog74) rada rasprave.

(...) djeca nisu u poloaju tititi svoje interese. Kao mala, posve ovise o odraslima. Ova ovisnost s godinama se smanjuje, no ona su jo dugo izloena opasnosti zanemarivanja i zlostavljanja. Liberali tu vide presudnu ulogu drave kao zatitnika koliko je to u njezinoj moi osnovnih interesa djece. (Barry, 2006, str. 240.) Prije primjene metodolokog okvira za analizu i kritiku na odreeni rad rasprave u okviru kritikog itanja cjeloviti rad valja proitati s razumijevanjem. Nakon itanja cjelovitog teksta valja pristupiti njegovoj analizi i kritikom razmatranju. Kada (kritiki) itate radove, nemojte usmjeravati panju samo na sadraj, ve i na formu rada.

72 Isti se okvir moe primijeniti i za kritiko itanje i za kritiko sluanje. Primjena okvira prilikom kritikog sluanja, primjerice predavanja, neto je zahtjevnija budui da 'sluatelji' ne odreuju tempo izlaganja informacija i sl. S druge strane, tijekom itanja itatelj moe nekoliko puta proitati dio teksta koji mu je zahtjevniji, moe raditi pauze izmeu dijelova teksta i sl. 73 Ukoliko vam primjena metodolokog okvira za analizu i raspravu za radove rasprave na jednom odlomku teksta nije dovoljna za razumijevanje, postupak primjene ovog okvira ukljuen je i u primjeni metodolokog okvira za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad rasprave koji donosimo u nastavku prirunika budui da pisanje kritikog osvrta ukljuuje i predradnju kritikog itanja. 74 Kritiki pristup usmenom radu je istovjetan. Razlika je samo u nainu kojim 'primatelj' informacija 'prima' informacije itajui ili sluajui.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

75

(1) Osnovna teza Prvi element metodolokog okvira za analizu i kritiku za radove rasprave je osnovna teza. Osnovna teza rada rasprave je stav o odreenom pitanju koji se u radu nastoji obraniti. Prilikom analize teksta, nakon itanja cjelovitog teksta, prvo pitanje koje valja postaviti je Koje je pitanje rasprave? O emu se u tekstu raspravlja? Postavljanje pitanja rasprave pomae u identificiranju osnovne teze (onoga to se u tekstu tvrdi i nastoji opravdati). Vano je znati identificirati osnovnu tezu, tezu koja ini okosnicu rada, ono to autor krajnje zakljuuje. Valja razlikovati pitanje rasprave i osnovnu tezu osnovna teza je odgovor na postavljeno pitanje rasprave. Nadalje, u radu rasprave autor moe iznositi, to je i vrlo esto sluaj, vie tvrdnji. Va je zadatak identificirati osnovnu tezu tvrdnju koja ini okosnicu rada, tvrdnju koja je nadreena svim ostalim tvrdnjama iznesenim u radu. Osnovna teza treba biti postavljena u obliku saete i jasne tvrdnje. (a) Primjena okvira na zadani primjer osnovna teza Koje je pitanje rasprave? Pitanje rasprave je Tko treba titi interese djece? Koja je osnovna teza? to se u tekstu tvrdi? Osnovna teza je: Drava treba tititi interese djece.

Osnovna teza: Drava treba tititi interese djece.

(2) Kontekstualizacija teze Nakon odreenja osnovne teze, navedenu tezu potrebno je staviti u odreeni kontekst. Kontekstualizacija teze vaan je element kritikoga razmatranja budui da teza stavljena u pripadajui kontekst omoguava njeno cjelovito razumijevanje. Vanost svakog primjerenog progovaranja o odreenom autoru i njegovim tezama ukljuuje svjesnost o povijesnom razdoblju i filozofskom, pedagokom, politikom ili bilo kojem drugom pravcu kojem taj autor pripada. Svaka teza uronjena u razliite kontekste dobiva razliita znaenja. Imajui potonje u vidu, teze o, primjerice, robovima, ukoliko se govori o Aristotelovim tezama, mogu na odreeni nain biti razumljive ukoliko ih se kontekstualizira - uroni u povijesni kontekst postojanja robovlasnikih drutava. Prilikom kontekstualizacije teze postavljamo pitanja Tko je autor teksta? Kojem razdoblju autor pripada? Pripada li autor kojem filozofskom, pedagokom, politikom... pravcu? (a) Primjena okvira na zadani primjer kontekstualizacija teze Kontekstualizacija teze: Brian Barry (1936-2009) je jedan od vodeih suvremenih politikih filozofa. Predstavnik je egalitarnog liberalizma - filozofskog stajalita prema kojem valja titi slobodu pojedinca, ali uz potivanje jednakosti.

76

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

(3) Osnovni pojmovi Trei element metodolokog okvira za analizu i kritiku za radove rasprave su osnovni pojmovi. Pitanje koje je potrebno postaviti je Koji su osnovni pojmovi u tekstu? Vanost elementa osnovni pojmovi je u tome to, da bi se dobro rasuivalo, treba razumjeti znaenje rijei kojima se pojmovi (ono to je u glavi) oznauju. Jo je Sokrat svoje rasprave zapoinjao na nain da bi sugovornike pitao o znaenju rijei primjerice, ako bi raspravljao o pravednosti, prvo je sugovornika pitao to za njega znai pravednost: Trasimah: - uj dakle, ja tvrdim da pravedno nije nita drugo nego korist jaega. (...) Sokrat: - Moram prije pojmiti rekoh to govori jer sad jo ne znam. Veli da je pravedno korist jaega; time to misli, Trasimae? Ta jamano ne ovo: ako je rva Polidamant od nas jai i ako njegovu tijelu koristi govedina, zar je ta hrana i nama, koji smo od njega slabiji, ujedno korisna i pravedna? Tasimah: - Uasan si, Sokrate; shvaa govor onako kako bi mu najvie naudio. Sokrat: - Nipoto, izvrsnie, nego reci jasnije to misli. (...) Trasimah: - Svaka vlast postavlja zakone za svoju korist, puka puku korisne, pojedinac sebi, a tako i ostale; postavivi zakone proglase da je to tj. njihova korist, pravedno za podlonike; i koji to prestupi, kazne ga to kri zakone i krivo ini. To je dakle ono, mudraino, to velim da se u svim tim dravama isto smatra pravednim, naime: korist vlasti koja postoji. Ona je jamano jaa u dravi; zato je za onoga koji pravo misli svuda ono, to rekoh, pravedno: korist jaega. (Platon, 2004, str. 73-74) Brojni su filozofi jezika, istie Mievi (2003), upravo jezik proglaavali izvorom pogreaka i zabluda te su uoili da nepreciznosti i nejasnoe u jeziku mogu voditi do pogreaka i zbrke u miljenju. Kao primjer najee pogreke u zakljuivanju navodi se ona koja proizlazi iz vieznanosti odreenih rijei i njihovu brkanju. Isto tako, navodi Mievi (2003), ljudi koriste mnoge rijei, a da pritom ne razmiljanju o njihovu znaenju pa ih koriste mehaniki onako kako ih se obino koristi. O razumijevanju znaenja rijei za dobro rasuivanje govore i Epstein i Kernberg (2010) te Gensler (2010), koji navode kako prije kritikog razmatranja treba razumjeti. Primjerice, ukoliko raspravljamo (ili itamo/sluamo raspravu) o postojanju Boga, prvo to nam mora biti jasno jest to oznaava rije Bog ili to mislimo pod rijeju Bog, dakle, koji je na pojam Boga (i) priroda, (ii) svemogui, sveznajui, savreno dobar stvoritelj, ili (iii) nadnaravna energija. Ukoliko nedostaje jasnoa u znaenju rijei ili odnosu izmeu rijei i pojma (onoga to mislimo pod odreenom rijeju) kojih u raspravi koristimo, rasprava je isprazna i besmislena jer u zauzimanju stava o nekom pitanju rasprave (primjerice o pitanju Postoji li Bog?) treba znati na to mislimo kada kaemo Bog da bismo afirmativno ili negacijski odgovorili na postavljeno pitanje te dalje raspravljali s drugima o postavljenom pitanju. Zamislite situaciju u kojoj dvojica raspravljaju o pitanju postojanja Boga, gdje jedan tvrdi da Bog postoji mislei pritom na Boga kao prirodu, a drugi tvrdi da Bog ne postoji mislei pritom na Boga kao na svemogueg, sveznajueg, savreno dobrog stvoritelja. Moe se zakljuiti da bi njihova rasprava bila besmisle-

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

77

na i uzaludna75 budui da bi toj raspravi nedostajalo razumijevanje naime, u ovom sluaju govornici koji sudjeluju u raspravi iako koriste iste rijei, nemaju isti pojam Boga. Dakle, valja zakljuiti kako je iznimno vaan korak u raspravi jasno odrediti koji su osnovni pojmovi rasprave, odnosno na to mislimo kada raspravljamo o odreenom pitanju. Identificirajui osnovne pojmove, u zadani okvir biljeimo rijei koje oznaavaju pojmove. Ponekad su, kao u ovom koritenom primjeru, pojmovi jasni, pa ne zahtijevaju detaljna odreenja. No, nerijetko e rad na odreenim tekstovima zahtijevati biljeenje i definicije osnovnih pojmova budui da oni nee biti jednoznani ili samorazumljivi. (a) Primjena okvira na zadani primjer osnovni pojmovi Osnovni pojmovi: Drava Djeca

(4) Argument Sljedei element metodolokog okvira za analizu i kritiku za radove rasprave je argument. O tome to je argument detaljno se pisalo u zasebnom poglavlju ovoga prirunika. Sve znanje koje ste stekli itajui to poglavlje koristite kritiki itajui tekst referirajui se na element argument. Ono to dodatno u ovome kontekstu valja navesti su pitanja koja pomau u identificiranju argumenta, a to su Koju tezu autor zastupa? Kako autor opravdava tezu koja se zastupa? Koje razloge zastupanja teze autor navodi? to pretpostavlja? Postoje li implicitne pretpostavke autorove pozicije? Argument je u direktnoj vezi s osnovnom tezom. Naime, osnovna teza je konkluzija argumenta. Kada postavite pitanje Koju tezu autor zastupa?, traite osnovnu tezu rada. Ako ste ve analizirali tekst prema elementu osnovna teza odgovor na to postavljeno pitanje ve imate, odnosno ve imate konkluziju argumenta. Sada trebate pronai premise koje pronalazite postavljajui pitanje Kako autor opravdava tezu koja se zastupa? ili Koje razloge zastupanja teze autor navodi? Neki razlozi su eksplicitno dani u tekstu, neki se podrazumijevaju ili su ukljueni u eksplicitne premise. Tada imamo primjer entimema76. (a) Primjena okvira na zadani primjer argument Argument: P1: Djeca nisu u poloaju tititi svoje interese. P2: Drava treba tititi interese onih koji ih nisu u stanju tititi sami. K: Drava treba tititi interese djece.

75 Dakako, rasprava bi bila smislena ukoliko bi oni raspravljali o pojmu Boga, no u ovom primjeru ne radi se o konceptualnoj analizi Boga. 76 Vidi vie str. x.

78

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Ukoliko se ne bavite filozofijom, pa ak niti u tom sluaju, argument ne mora imati strogu formalnu logiku strukturu, ve je dovoljno, i treba teiti tomu, da se u raspravama argument navodi u duhu prirodnog jezika i prirodnog (ispravnog) zakljuivanja. U tom smislu valja koristiti strukture reenica koje upuuju77 na argument i koje se koriste u svakodnevnom rasuivanju. Takve strukture reenica su, primjerice: Tvrdi se X jer Y i Z. Na temelju Y i Z zakljuuje se da X. X zato to Y i Z. Y i Z, dakle X. Budui da Y i Z, dakle X.78 Argument: Budui da djeca nisu u poloaju tititi svoje interese, a zadaa je i obveza drave da titi interese onih koji ih nisu u stanju tititi sami, moe se zakljuiti da drava treba/ima obvezu tititi interese djece.

(5) Protuargument Nadalje, peti element metodolokog okvira za analizu i kritiku za radove rasprave je protuargument. Ve se prije objasnilo u dijelu Za one koji ele znati vie (str. 49.) da je termin protuargument usko povezan s terminima prigovor i protuprimjer. Valja ponoviti ukratko, prigovor je najiri termin i odnosi se na sve situacije opovrgavanja tvrdnje. Protuargument i protuprimjer se, s druge strane, odnose na prvi: opovrgavanje tvrdnje u obliku argumenta; potonji: opovrgavanje tvrdnje u obliku navoenja primjera. Kada kritiki itate rad rasprave od vas se zahtijeva da generirate prigovor autorovom argumentu (odnosno poziciji) na nain da taj prigovor iznesete u obliku argumenta. Generiranje protuargumenta od vas trai da, osim pronalaska prigovora, prigovor iznesete u obliku argumenta pa time vjebate konstruiranje argumenata. Kada god je to mogue, prigovor iznesite u obliku argumenta. Prigovor moete uputiti na dvije razine: Razina naina zakljuivanja zakljuivanje na kojem se temelji rad nije ispravno na nain da (i) (deduktivan) argument koji se u radu iznosi nije valjan; (ii) (induktivan) argument koji se u radu iznosi nije jak; (iii) zakljuivanje na kojem se temelji rad poiva na logikoj pogreci79.

77 Ali ne nuno. Vidi vie u potpoglavlju Argument ili objanjenje? 78 X u svim primjerima stoji za konkluziju, a Y i Z za premise. 79 Neke su logike pogreke odnose na sadraj, ne na nain zakljuivanja primjerice, ekvivokacija (vidi str. 69.)

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

79

Sadrajna razina prigovor se iznosi (i) ukazivanjem da odreena pretpostavka nije istinita; (ii) prezentiranjem novog argumenta koji e ukljuivati negaciju konkluzije argumenta koji se dovodi u pitanje; (iii) navoenjem primjera.

Misaoni izazov (3)


U ovome e se dijelu, prije upuivanja prigovora tezi o zatiti djece iz gore navedenog primjera, navesti mogui oblici upuivanja prigovora odreenoj poziciji. Primjeri upuivanja prigovora odreenoj poziciji su sljedei: Primjer 1. Autor xy razmatra problem opravdanja oduzimanja slobode pojedincu kao oblik kanjavanja. Pitanje rasprave koje razmatra u svome radu je: Je li opravdano zatvorom kanjavati pojedince koji su poinili kazneno djelo? Autor xy zastupa poziciju prema kojoj je mogunost kanjavanja pojedinaca koji su poinili odreeno kazneno djelo zatvorom opravdano. Tezu opravdava na sljedei nain: Opravdano je ono to smanjuje broj poinitelja kaznenih djela u drutvu. Mogunost odlaska u zatvor pojedinaca koji su poinili odreeno kazneno djelo smanjuje broj poinitelja kaznenih djela. Dakle, mogunost odlaska u zatvor je opravdana. Zapis argumenta: P1: Opravdano je ono to smanjuje broj poinitelja kaznenih djela u drutvu. P2: Mogunost odlaska u zatvor pojedinaca koji su poinili odreeno kazneno djelo smanjuje broj poinitelja kaznenih djela. K: Mogunost odlaska u zatvor pojedinaca koji su poinili odreeno kazneno djelo je opravdana. Prigovor 1. Na koji se nain navedenoj poziciji moe prigovoriti? Nakon to ste identificirali temeljni argument pozicije, prvo to se razmatra je ispravnost zakljuivanja. U ovom sluaju zakljuivanje je ispravno pa se ovoj poziciji moe prigovoriti samo na sadrajnoj razini (1) ukazivanjem da odreena pretpostavka nije istinita; (2) prezentiranjem novog argumenta koji e ukljuivati negaciju konkluzije argumenta koji se dovodi u pitanje; (3) primjerom. U ovom sluaju moemo dovesti u pitanje istinitost premise Mogunost odlaska u zatvor pojedinaca koji su poinili odreeno kazneno djelo smanjuje broj poinitelja kaznenih djela. Da bi se istinitost premise dovela u pitanje, mogu se primjerice navesti empirijski podaci koji odreuju odnos izmeu tipa kanjavanja i stope kaznenih djela i prema kojima mogunost odlaska u zatvor ne smanjuje broj kaznenih djela. Tim bi se empirijskim podacima, dakle, dovela u pitanje istinitost navedene teze i pozicija bi bila opovrgnuta. U ovom primjeru iznijeli smo prigovor na sadrajnoj razni ukazivanjem da jedna od pretpostavki nije istinita. Primjer 2. Autor xy razmatra problem odnosa seksa i ljubavi. Pitanje rasprave na koje u radu pokuava odgovoriti je: Je li seks bez ljubavi nemoralan i lo? Autor xy zastupa poziciju prema kojoj je seks bez ljubavi nemoralan i lo, a tezu opravdava na sljedei nain: Seks bez ljubavi je nemoralan i lo jer je seks koji je povezan s ljubavlju puniji, humaniji i bolji.

80

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Zapis argumenta: P1: Seks koji je povezan s ljubavlju je puniji, humaniji i bolji. K: Seks bez ljubavi je nemoralan i lo. Prigovor 2. Na koji se nain navedenoj poziciji moe prigovoriti? Nakon to ste identificirali temeljni argument pozicije, prvo to se razmatra je ispravnost zakljuivanja. U ovom sluaju zakljuivanje nije ispravno pa se ovoj poziciji moe prigovoriti na razini naina zakljuivanja. Naime, ako je neto punije, humanije i bolje, ne znai da je ovo drugo nemoralno i loe. Ako je x bolji od y, ne znai da je y lo, ve samo da je gori od x-a ili ako je x vei od y, ne znai da je y malen, ve samo da je manji od x-a, itd. Ovo je primjer logike pogreke non sequitur jer konkluzija ne slijedi iz premisa. Dakle, poziciju valja odbaciti jer se temelji na logikoj pogreci. U ovom primjeru iznijeli smo prigovor na razini zakljuivanja ukazivanjem da argument koji je u temelju pozicije koju zastupa autor xy poiva na logikoj pogreci. Primjer 3. Autor xy razmatra pitanje: Mogu li ribe patiti? Teza koju zastupa je da ribe ne mogu patiti, a tezu opravdava na sljedei nain: Svatko tko ima ivani sustav kao ovjek moe patiti. Riba nema ivani sustav kao ovjek. Dakle, riba ne moe patiti. Zapis argumenta: P1: Svatko tko ima ivani sustav kao ovjek moe patiti. P2: Riba nema ivani sustav kao ovjek. K: Riba ne moe patiti. Prigovor 3. Na koji se nain navedenoj poziciji moe prigovoriti? Nakon to ste identificirali temeljni argument pozicije, prvo to se razmatra je ispravnost zakljuivanja. U ovom sluaju zakljuivanje nije ispravno pa se ovoj poziciji moe prigovoriti na razini naina zakljuivanja. (Deduktivan) argument koji se u radu iznosi nije valjan jer moemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da svatko tko ima ivani sustav kao ovjek moe patiti i da riba nema ivani sustav kao ovjek, ali da nije istina da riba ne moe patiti. Drugim rijeima, moemo zamisliti situaciju u kojoj postoji skup predmeta koji pate koji sadri skup riba i skup predmeta koji imaju ivani sustav kao ovjek, a koji nemaju zajednike elemente. Grafiki tu situaciju moemo prikazati na sljedei nain:

Legenda: - skup predmeta koji imaju ivani sustav kao i ovjek R - skup riba P - skup predmeta koji pate

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

81

Dakle, uvjet valjanosti (ako su sve premise istinite i konkluzija mora biti istinita) nije zadovoljen, pa argument nije valjan. Budui da argument nije valjan moemo odbaciti poziciju koja se temelji na tom argumentu. U ovom primjeru iznijeli smo prigovor na razini zakljuivanja ukazivanjem da argument koji je u temelju pozicije koju zastupa autor xy nije valjan. Primjer 4. Autor xy razmatra pitanje: Postoji li Bog? Teza koju zastupa je da Bog postoji, a tezu opravdava na sljedei nain: Bog je savren, apsolutno dobar, svemogu i sveznajui budui da je najvie bie. Ako je Bog savren, onda i postoji jer savreno i najvie bie ne bi bilo savreno i najvie da ne postoji. Iz navedenih razloga, xy zakljuuje da Bog postoji. Zapis argumenta: P1: Bog je savren, apsolutno dobar, svemogu i sveznajui. P2: Ako je Bog savren, onda on i postoji. K: Bog postoji. Prigovor 4. Na koji se nain navedenoj poziciji moe prigovoriti? Nakon to ste identificirali temeljni argument pozicije, prvo to se razmatra je ispravnost zakljuivanja. U ovom sluaju zakljuivanje je ispravno konkluzija slijedi iz premisa na temelju pravila prirodne dedukcije modus ponendo ponens80 pa se ovoj poziciji ne moe prigovoriti na razini naina zakljuivanja, ve moebitno na sadrajnoj razini. Prezentirat emo novi argument koji e ukljuivati negaciju konkluzije; drugim rijeima, prezentirat emo protuargument: Pretpostavimo da Bog postoji. Ako Bog postoji, onda je Bog svemogu, sveznajui i savreno dobar. Zlo postoji u svijetu. Bog je stvorio sve. Ako je Bog stvorio sve, onda je Bog stvorio zlo. Ako je Bog stvorio zlo, onda Bog nije savreno dobar. Bog je savreno dobar i Bog nije savreno dobar je kontradikcija na koju nailazimo u ovom skupu tvrdnji, dakle prvotnu premisu Bog postoji, temeljem pravila prirodne dedukcije reductio ad apsurdum81 moemo odbaciti. Dakle, Bog ne postoji. U ovom primjeru iznijeli smo prigovor na sadrajnoj razini prezentiranjem novog argumenta koji ukljuuje negaciju konkluzije argumenta koji se dovodi u pitanje. Primjer 5. Autor xy razmatra pitanje: Postoji li svijet materijalnih predmeta stabla, cvijee, kue, knjige, ljudska tijela, ibice, mravi...? Teza koju zastupa je da svijet materijalnih predmeta postoji, a tezu opravdava na sljedei nain: Naa osjetila su pouzdana i daju nam tonu predodbu o onome to je izvan nas. Ako vidimo, ujemo, miriemo, kuamo, diramo materijalne predmete, onda oni postoje. Vidimo, ujemo, miriemo, kuamo, diramo predmete. Iz navedenih razloga, xy zakljuuje da svijet materijalnih predmeta postoji.82

80 Vidi potpoglavlje Pravila prirodne dedukcije. 81 Ibid. 82 U filozofiji se ova pozicija o postojanju materijalnih predmeta naziva zdravorazumski realizam.

82

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Zapis argumenta: P1: Naa osjetila su pouzdana i daju nam tonu prosudbu o onome to je izvan nas. P2: Ako vidimo, ujemo, miriemo, kuamo, diramo materijalne predmete, onda oni postoje. P3: Vidimo, ujemo, miriemo, kuamo, diramo predmete. K: Svijet materijalnih predmeta postoji. Prigovor 5. Na koji se nain navedenoj poziciji moe prigovoriti? Nakon to smo identificirali temeljni argument pozicije, prvo to se razmatra je ispravnost zakljuivanja. U ovom sluaju zakljuivanje je ispravno konkluzija slijedi iz premisa na temelju pravila prirodne dedukcije modus ponendo ponens pa se ovoj poziciji ne moe prigovoriti na razini naina zakljuivanja, ve moebitno na sadrajnoj razini. U ovom sluaju moemo dovesti u pitanje istinitost premise Naa osjetila su pouzdana i daju nam tonu prosudbu o onome to je izvan nas. Ako su osjetila pouzdana, onda nas ne varaju. Ako su osjetila nepouzdana, onda nas varaju. tap uronjen u vodu nije ravan, a izvan vode je ravan. Dinja je gorka ako se jede nakon neeg to je jako slatko, a ako se jede iza neeg slinog okusa, onda je slatka. Ista koulja moe u polumraku izgledati plavo, a na svjetlu zeleno. Okrugli novi iz odreenog kuta izgleda eliptino, itd. Svi navedeni primjeri pokazuju da nas osjetila varaju. Dakle, osjetila nisu pouzdana. Dovoenjem u pitanje istinitost premise opovrgnuli smo poziciju koju xy zastupa. U ovom primjeru iznijeli smo prigovor na sadrajnoj razni ukazivanjem da jedna od pretpostavki nije istinita. Primjer 6. Wilhelm se pita koju boju kose imaju lanovi peterolane obitelji Rauher. Ukoliko promotri koju boju kose imaju, moi e to i zakljuiti. Matija ima crvenu kosu. Sara ima crvenu kosu. Nikola ima crvenu kosu. Goran ima crvenu kosu. Wilhelm, zakljuuje, no ne vidjevi petog lana, da svi lanovi peterolane obitelji Rauher imaju crvenu kosu. Zapis argumenta: P1: Matija ima crvenu kosu. P2: Sara ima crvenu kosu. P3: Nikola ima crvenu kosu. P4: Goran ima crvenu kosu. P5: Matija, Sara, Nikola i Goran su lanovi peterolane obitelji Rauher. K: Svi lanovi obitelji Rauher imaju crvenu kosu. Prigovor 6. Na koji se nain navedenoj poziciji moe prigovoriti? Nakon to smo identificirali temeljni argument pozicije, prvo to se razmatra je ispravnost zakljuivanja. U ovom sluaju zakljuivanje je ispravno konkluzija slijedi iz premisa s velikom vjerojatnou (primijetite da je primjer 6. primjer induktivnog argumenta pa konkluzija ne slijedi nuno iz premisa, ve s odreenom vjerojatnou) pa se ovoj poziciji ne moe prigovoriti na razini naina zakljuivanja, ve moebitno na sadrajnoj razini. U ovom sluaju navoenjem primjera upuujemo prigovor poziciji.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

83

Poziciju prema kojoj Svi lanovi obitelji Rauher imaju crvenu kosu moemo opovrgnuli navoenjem primjera Hana je lan peterolane obitelji Rauher i nema crvenu, ve tamno smeu kosu. Tim smo primjerom opovrgnuli tvrdnju da svi lanovi obitelji Rauher imaju crvenu kosu. U ovom primjeru iznijeli smo prigovor na sadrajnoj razni navoenjem primjera. Kada pokuavate uputiti prigovor odreenoj poziciji, tada va zadatak nije pronai jedno tono rjeenje. Ponavljamo, kritiko miljenje je divergentno. Upuivanje prigovora, posebice upuivanje prigovora poziciji na sadrajnoj razini, od vas zahtijeva imaginaciju, kreativnost i odvanost. Jo k tome da vas ohrabrimo, svakoj se poziciji moe uputiti prigovor. I jo k tome, svakom prigovoru prigovor, itd.

Kritiki itajui rad kroz perspektivu elementa protuargumenta, postavljate pitanje to se tezi koja se zastupa moe prigovoriti? Protuargument je reakcija na argument i tezu koja se zastupa u tekstu. On ukljuuje proces i rezultat traenja manjkavosti postavljane pozicije (osnovne teze i argumenta) autorova teksta te razmatranje moguih postavki koje se suprotstavljaju postavljenoj (osnovnoj) tezi. Pritom je iznimno vano distancirati se od vlastita miljenja. Naime, i u sluajevima kada se slaete s autorovom tezom va je zadatak pronai manjkavosti teze, koju u tom specifinom sluaju zastupate vi i autor. Drugim rijeima, ak i kada se slaete s autorom, generirajte protuargument budui da ti intelektualni procesi rezultiraju slobodom miljenja i razvijanjem sposobnosti za sagledavanje problema iz razliitih perspektiva. Distanciranje od vlastita miljenja ili preciznije reeno, osobnog gledita na odreeni problem, treba zadrati do elementa (6) metodolokog okvira za analizu i kritiku koji i jest iznoenje vlastite pozicije. Do elementa (6) postavljen je zahtjev za to objektivnijim pristupom tekstu. (a) Primjena okvira na zadani primjer protuargument Nakon to ste identificirali temeljni argument pozicije - Budui da djeca nisu u poloaju tititi svoje interese, a zadaa je i obveza drave da titi interese onih koji ih nisu u stanju tititi sami, moe se zakljuiti da drava treba/ima obvezu tititi interese djece - prvo to trebate razmotriti je razina naina zakljuivanja. U ovome sluaju zakljuivanje je ispravno. Nadalje, razmatramo sadrajnu razinu argumenta moemo dovesti u pitanje istinitost premisa ili moemo prezentirati novi argumenta koji e ukljuivati negaciju konkluzije argumenta koji se dovodi u pitanje ili moemo navesti primjer kojim e se pozicija dovesti u pitanje. Donosimo primjer upuivanja prigovora prezentiranjem novog argumenta koji ukljuuje negaciju konkluzije argumenta koji se dovodi u pitanje: Protuargument: Trebamo potovati slobodu pojedinca. Sloboda pojedinca ukljuuje i iskljuivo pravo roditelja da odluuju o tome to je dobro za njihovu djecu. U tom sluaju je uplitanje drave u odluivanje o tome to je dobro za djecu krenje slobode pojedinca. Prema tome, drava ne treba tititi interese djece.

84

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

(6) Vlastita pozicija Zakljuno, esti element metodolokog okvira za analizu i kritiku za radove rasprave je vlastita pozicija. Koji je va stav? Koja je vaa pozicija? Kako vi odgovarate na postavljeno pitanje rasprave? pitanja su na koja valja odgovoriti kritiki itajui tekst iz aspekta elementa vlastita pozicija. Postavljanje vlastite pozicije zasigurno je na veoj razini ukoliko prati trostruku strukturu: teza osnovni pojmovi argument. Dakle, nije dovoljno da napiete va stav, ve stav trebate i opravdati. Elementi metodolokog okvira za analizu i kritiku (1)-(5), kao to smo ve napomenuli, trebaju biti usmjereni k to objektivnijem pristupu tekstu. Drugim rijeima, u analizi elemenata (1)-(5) valja nadii vlastito subjektivno miljenje o odreenom pitanju rasprave. Dok element (6), vlastita pozicija, ukljuuje iskazivanje vaeg osobnog stava o pitanju koje se razmatra. Ovdje, dakle, nudite vlastiti stav o pitanju rasprave, no teite tomu da uinite i korak vie budite odvani i kreirajte vlastito rjeenje, stvarajte nove koncepte i teorije, grafiki prikazuje svoje ideje, budite kreativni, originalni, inovativni. (a) Primjena okvira na zadani primjer vlastita pozicija Vlastita pozicija: Teza: Drava treba tititi interese djece. Osnovni pojmovi: Drava, djeca Argument: Budui da su nezreli pojedinci, djeca ne mogu sama tititi svoje interese. Interese djece treba tititi onaj tko najobjektivnije i najrazumnije moe odluiti to je dobro za djecu, a to je drava. Prema tome, moemo zakljuiti da drava treba tititi interese djece. Va rad nakon kritikog itanja rada rasprave uz koritenje metodolokog okvira za analizu i kritiku u cijelosti moe83 izgledati ovako:

Kritiko itanje rada prema METODOLOKOM OKVIRU ZA ANALIZU I KRITIKU ZA RADOVE RASPRAVE Osnovna teza Drava treba tititi interese djece. Kontekstualizacija teze Brian Barry (1936-2009) je jedan od vodeih suvremenih politikih filozofa. Predstavnik je egalitarnog liberalizma - filozofskog stajalita prema kojem valja titi slobodu pojedinca, ali uz potivanje jednakosti.

83 Govorimo u terminima mogunosti zato to kritiko itanje ne rezultira jednim ispravim rjeenjem. Sjetite se da smo naveli u prijanjim poglavljima kako je kritiko miljenje divergentno. Iznimno u segmentu odreenja osnovne teze, osnovnih pojmova i argumenta teimo jednom ispravnom rjeenju, no ukoliko smatrate da je neka druga tvrdnja autorova osnovna teza, neki drugi argument nain opravdanja te teze i ako to opravdate, to je dovoljno da se vae rjeenje smatra ispravnim.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

85

Osnovni pojmovi Drava Djeca Argument Budui da djeca nisu u poloaju tititi svoje interese, a zadaa je i obveza drave da titi interese onih koji ih nisu u stanju tititi sami, moe se zakljuiti da drava treba, odnosno ima obvezu tititi interese djece. Protuargument Trebamo potovati slobodu pojedinca. Sloboda pojedinca ukljuuje i iskljuivo pravo roditelja da odluuju o tome to je dobro za njihovu djecu. U tom sluaju je uplitanje drave u odluivanje o tome to je dobro za djecu krenje slobode pojedinca. Prema tome, drava ne treba tititi interese djece. Vlastita pozicija Teza: Drava treba tititi interese djece. Osnovni pojmovi: Drava, djeca Argument: Budui da su nezreli pojedinci, djeca ne mogu sama titi svoje interese. Interese djece treba tititi onaj tko najobjektivnije i najrazumnije moe odluiti to je dobro za djecu, a to je drava. Prema tome, moemo zakljuiti da drava treba tititi interese djece.

4.1.2. Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pregledne radove


Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pregledne radove (MOZAK 2) predstavlja okvir koji se primjenjuje na pregledne radove prilikom njihove analize i kritike. Pregledni radovi su radovi u kojima autor dominantno izlae odreenu temu, a naglasak je na davanju informacija itatelju o odreenoj temi. Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pregledne radove (MOZAK 2) 1. Tema. 2. Prethodno znanje. 3. Bitne informacije. 4. Razumijevanje. 5. Povezivanje. 6. Primjena. 7. Rasprava.

86

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Razmotrimo elemente okvira uz postavljanje pomonih pitanja primjenom okvira na zadani primjer odlomak iz (pismenog84) preglednog rada. Kognitivne strategije su orua koja uenicima olakavaju uenje i poveavaju vjerojatnost uspjeha. Tekoe u uenju esto su posljedica nepoznavanja strategija uenja, uvjeta i naina primjene i motiviranosti za njihovu primjenu. Kognitivne strategije slue za pripremu informacija za integraciju s postojeim znanjem i uskladitavanje u dugorono pamenje. Tri osnovne kognitivne strategije su: ponavljanje, elaboracija i organizacija. Ponavljanje. Kod jednostavnih zadataka za upamivanje pjesme ili glavnih gradova drava potrebno je ponavljanje. Ponavljanje se provodi tihim ili glasnim ponavljanjem informacija. Istraivanja pokazuju da su esta ponavljanja distribuirana u kraim periodima efikasnija od manjeg broja koncentriranih ponavljanja. (...) Strategije ponavljanja za sloene zadatke ukljuuju glasno itanje, pravljenje doslovnih biljeaka te podcrtavanje i oznaavanje. Ponavljanje pri glasnom itanju jest ponovni ulaz informacija dok sebe sluamo dok itamo. Podcrtavanje je korisna strategija jer omoguava brzo pronalaenje i pregledavanje vanih informacija u tekstu. Dakle, naglasak je na podcrtavanju samo vanih informacija jer podvlaenje nebitnog smanjuje doziv vanih informacija. (...) (Koli-Vehovec, 1998, str. 40.-41.) (1) Tema Prvi element metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je tema. Pitanje na koje valja odgovoriti je Koja se tema u radu izlae? O emu se u radu govori? Element tema je iznimno vaan zato to se na taj nain pokuava na jasan i saet nain iskazati to se u radu razmatra. Vano je, prema tome, temu izloiti jasno i saeto. (a) Primjena okvira na zadani primjer tema Tema: Kognitivne strategije (ponavljanje, elaboracija, organizacija) kao orua olakavanja uenja s posebnim naglaskom na ponavljanje. (2) Prethodno znanje Drugi element metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je prethodno znanje. Pitanje na koje valja odgovoriti je to o temi koja se u radu izlae ve znate? Velika vanost elementa prethodnog znanja oituje se u injenici da se novo znanje koje se nadograuje na staro ili prethodno znanje, lake ui i sporije zaboravlja. Ukoliko se u procesu uenja, prije usvajanja novih informacija, dozovu informacije koje o odreenoj temi ve posjedujemo, usvajanje novih informacija bit e lake i bre, a njihovo zadravanje u pamenju dugotrajnije. U literaturi se ovaj proces doziva
84 Kritiki pristup usmenom radu je istovjetan. Razlika je samo u nainu kojim 'primatelj' informacija 'prima' informacije itajui ili sluajui.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

87

informacija pohranjenih u dugoronom pamenju naziva evokacija ija se svrhovitost prepoznaje u (i) odreenju procesa uenja kao procesa povezivanja novog s onim to se ve zna i razumije; (ii) odreenju procesa uenja kao aktivnog procesa u kojem je uenik/student aktivan sudionik u procesu usvajanja znanja, vjetina i navika, a ne samo pasivan primatelj. (Steele, J. et al., 2001) (a) Primjena okvira na zadani primjer prethodno znanje Prethodno znanje: Iz iskustva vlastita uenja: (i) strategije koje pomau u uenju su glasno itanje, podcrtavanje teksta, pravljenje biljeaka; (ii) uenje prema sistemu ponavljanje manjeg dijela gradiva pauza ponavljanje gradiva je efikasnije od uzastopnog dugotrajnog ponavljanja gradiva.

(3) Bitne informacije Sljedei element metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove su bitne informacije. Pitanje na koje valja odgovoriti je Koje bitne informacije o postavljenoj temi valja usvojiti? Iznimno je vano istaknuti i mehaniki pamtiti samo bitne informacije. Element bitne informacije je element gdje je na snazi reproduktivno miljenje budui da se informacije zapravo ne propituju, ve se reproduciraju na nain iskazan u tekstu. Drugim rijeima, bitne informacije na kojima se temelji tekst se ne dovode u pitanje, ve ih se usvaja kao vane podatke koje valja (mehaniki) upamtiti. Reproduktivni pristup tekstu, na kojem se temelji tradicionalna nastava u aritu stare kole iscrpljuje se u elementu bitne informacije, uz napomenu da se u reproduktivnom pristupu tekstu gotovo veina informacija iz teksta smatra bitnima. S druge strane, kritiki pristup tekstu, iako u ovom elementu zahtijeva reprodukciju, podrazumijeva razvijanje vjetina razlikovanja bitnih od nebitnih/posrednih informacija te isticanje i usvajanje samo bitnih. Pritom se na temeljima usvojenih bitnih informacija grade strukture sadraja kroz aktivnosti razumijevanja i povezivanja, ne reproduciranja. K tome, iako se bitne informacije usvajaju bez propitivanja i na neki nain reproduciraju prilikom analize i kritike iz aspekta elementa (2) metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove, u daljnjim razmatranjima (element (7) metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove) poeljno je postavljati pitanja Stoji li x (bitna informacija 1)? Stoji li y (bitna informacija 2)?, itd. i na taj nain otvarati raspravu o odreenom podruju. Rasprava i postavljanje pitanja, naime, omoguavaju napredak i rast. (a) Primjena okvira na zadani primjer bitne informacije Bitne informacije: Kognitivne strategije su orua, instrumenti koji uenicima olakavaju uenje. Kognitivne strategije su: ponavljanje, elaboracija, organizacija. Strategije ponavljanja za jednostavnije zadatke: tiho ili glasno ponavljanje informacija. Strategije ponavljanja za sloenije zadatke: glasno itanje, doslovne biljeke, podcrtavanje, oznaavanje.

88

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

(4) Razumijevanje Nadalje, etvrti element metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je razumijevanje. Element razumijevanje od vas trai da objasnite, sumirate, parafrazirate, interpretirajte svojim rijeima informacije iz rada. Nakon to proitate cjeloviti tekst, odredite temu rada, dozovete prethodno znanje i istaknete bitne informacije, cjeloviti tekst trebate prepriati. Kljuno je, dakle, parafraziranje teksta kojim se izbjegava reprodukcija ili mehaniko ponavljanje proitanog. Da biste tekst mogli parafrazirati, morate ga razumjeti, a razumijevanje je temeljno za (due i lake) zapamivanje i koritenje informacija. Prilikom parafraziranja, pomognite si sintagmom drugim rijeima. Dobro parafraziranje je ono u kojem druge rijei zahvaaju osnovne odrednice originalnog teksta. (Foundation for Critical Thinking) Primjerice, nastojite li parafrazirati sljedei odlomak teksta: Teko je odrediti precizan datum nastanka te kulture moi koja je povela rat protiv prirode, ali neki e poetak tog nerazumijevanja i neprijateljstva potraiti ve u 16. i 17. stoljeu. Prvo, s baconovskim naputkom o potrebi kroenja prirode i oblikovanju prirode na nakovnju te kartezijanskim odvajanjem prirode od ovjeka, pri emu bi ovjek trebao vladati i upravljati prirodom kao neim Drugim. (...) Kao vodea paradigma ekonomskog rasta misao o prirodnim resursima kao nepovezanim i izoliranim elementima koje se moe nekontrolirano oblikovati na nakovnju bez ugroavanja cijelog sustava zadravala se sve do 70-ih godina prolog stoljea. Tada se sve vie poinje upozoravati na preteki konzumerizam graana zapadnih visokoindustrijaliziranih zemalja, kratkovidnu zaluenost progresom i materijalno-ekonomskim rastom, neizdriv pritisak potroakog drutva na okoli i Zemlju, to kasnije rezultira zagaenim i manje kvalitetnim ivotnim prostorom, bolestima, siromatvom i, kako kae Reusswig (1993.), samopropadanjem drutva. Poinju se spominjati granice rasta (Meadows i sur., 1973.), odnosno nagovjeuje se kriza resursa, razgoliuju se mitovi napretka (Kalanj, 1994.) (...) Negdje u to vrijeme inauguriran je novi termin koji je trebao, ne zaustaviti, ve kvalitativno preusmjeriti zahuktalu mainu postratnog gospodarskog rasta i razvoja. U Stockholmu 1972. godine, na prvoj UN-ovoj konferenciji o okoliu i razvoju, zagovarala se nunost etike koja bi pomirila gospodarski rast i zatitu okolia, a kao rjeenje za sve vee unitavanje prirode te siromatvo i ljudsku bijedu dobili smo koncept odrivog razvoja. (imlea, 2003, str. 403.) proitajte tekst i nakon toga zaponite parafraziranje sintagmom drugim rijeima, .... i krenite izlagati ono to je autor napisao u tekstu, ali svojim rijeima: Drugim rijeima, precizan datum nastanka kulture moi ovjeka nad prirodom teko je odrediti. Poeci rata protiv prirode vezuju se uz 16. i 17. stoljee i to uz mislioce Bacona i Descartesa. Bacon je govorio o potrebi kroenja prirode i oblikovanju prirode na nakovnju, a Descartes o odvajanju prirode od ovjeka prilikom kojeg ovjek vlada i upravlja. Rat protiv prirode vodio se sve do 70-ih godina prolog stoljea. Tada se poelo upozoravati na pretjerani konzumerizam graana zapadnih visokoindustrijaliziranih zemalja, redukciju pojma razvoja samo na materijalno-ekonomski rast i pritisak potroakog drutva na okoli i Zemlju jer

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

89

je sve navedeno dovelo do zagaenog i manje kvalitetnog ivotnog prostora, siromatva i bolesti. U tom kontekstu poinju se spominjati granice rasta i kriza resursa te se na prvoj UN-ovoj konferenciji o okoliu i razvoju (Stockholm, 1972) oblikuje novi termin odrivi razvoj kojim se sve do danas nastoji pomiriti gospodarski rast i zatita okolia. (a) Primjena okvira na zadani primjer razumijevanje Razumijevanje: Kognitivne strategije su metode pomou kojih uenici lake ue i poveavaju vjerojatnost za uspjeh. Postoje tri kognitivne strategije: ponavljanje, elaboracija i organizacija. Kognitivna strategija ponavljanja ukljuuje (i) za jednostavne zadatke (primjerice85: uenje pjesmice napamet, uenje tablice mnoenja, zapamivanje godina vanih povijesnih dogaaja): tiho ili glasno ponavljanje distribuirano u krae periode; (ii) za sloene zadatke (primjerice: uenje opsenijeg gradiva iz povijesti): glasno itanje, pravljenje doslovnih biljeaka i podcrtavanje. Ova kognitivna strategija zahtijeva razlikovanje bitnih od nebitnih informacija.

(5) Povezivanje Peti element metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je povezivanje. Pitanje na koje valja odgovoriti je Na koja se sve podruja/discipline tema odnosi? Povezivanje ukljuuje, osim interdisciplinarnosti, i element prethodnog znanja gdje se zahtijeva da se staro/prethodno znanje povee s novim. Povezivanje iz aspekta prethodnog znanja je objanjeno u elementu prethodno znanje metodolokog okvira. Povezivanje iz aspekta interdisciplinarnosti jo valja objasniti. Ono je iznimno vano jer se na taj nain informacije iz jednog podruja prenose i koriste i u nekom drugom podruju. U tom kontekstu informacije se promatraju iz razliitih gledita/pozicija/podruja/disciplina te se na taj nain stvara kompleksna slika zbilje povezivanjem razliitih disciplina. Povezivanjem informacija i njihovim sagledavanjem iz razliitih perspektiva stvaraju se preduvjeti za lake zapamivanje i tee zaboravljanje informacija. (a) Primjena okvira na zadani primjer povezivanje Povezivanje: Tema Kognitivne strategije (ponavljanje, elaboracija, organizacija) kao orua olakavanja uenja s posebnim naglaskom na ponavljanje odnosi se na podruje edukacijske psihologije i didaktike. (6) Primjena esti element metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je primjena. Pitanja na
85 Pokuajte dati va primjer.

90

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

koje valja odgovoriti je Gdje se i kako znanje steeno u ovom radu moe primijeniti? Kako vam znanje steeno u ovom radu moe pomoi u (buduoj) profesiji? Kako vam znanje steeno u ovom radu moe pomoi u svakodnevnom ivotu? Primjenom, nauene informacije postaju korisne i uporabljive, povezane sa svakodnevnim ivotom, a time se poveava razumijevanje i znaaj nauenog. (a) Primjena okvira na zadani primjer primjena Primjena: Znanje o kognitivnim strategijama trebaju primjenjivati nastavnici (uiti uenike kognitivnim strategijama, poticati uenike da koriste kognitivne strategije prilikom uenja, itd.), ali i svaki pojedinac prilikom uenja. Kao pedagogu, znanje iz kognitivnih strategija moe mi pomoi na nain da u svojoj buduoj koli organiziram radionice za uenike na temu kognitivne strategije te, naravno, prilikom mog vlastitog uenja. (7) Rasprava Konano, sedmi element metodolokog okvira za analizu i kritiku za pregledne radove je rasprava. Pitanja na koja valja odgovoriti su Koje su bitne informacije u tekstu i moemo li ih dovesti u pitanje? Koje je pitanje rasprave (ukoliko ga u tekstu nema, postavite ga sami)? Koji je va stav? Koje je opravdanje vaeg stava? Generiranjem pitanja rasprave, problematiziranjem o odreenoj temi i postavljanjem problema otvara se mogunost za (i) donoenje rjeenja; a time i (ii) poboljanje i razvoj postojeeg stanja stvari. (a) Primjena okvira na zadani primjer rasprava Rasprava: Pitanje rasprave: Ue li uenici u koli u zadovoljavajuoj mjeri kako uiti? Moj stav: Smatram da uenici u koli ne ue kako uiti u zadovoljavajuoj mjeri zato to je uenje u kolama gotovo iskljuivo usredotoeno na uenje sadraja. U prilog tome isto tako govori neuspjeh uenika u koli, brojne tekoe uenika u uenju, veliki broj uenika koji odlaze na privatne instrukcije jer ne znaju kako uiti, uenikov doivljaj uenja kao muenja, a ne zadovoljstva i istinske ljudske potrebe.

Kritiko itanje rada prema METODOLOKOM OKVIRU ZA ANALIZU I KRITIKU ZA PREGLEDNE RADOVE Tema Kognitivne strategije (ponavljanje, elaboracija, organizacija) kao orua olakavanja uenja s posebnim naglaskom na ponavljanje.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

91

Prethodno znanje Iz iskustva vlastita uenja: (i) strategije koje pomau u uenju su glasno itanje, podcrtavanje teksta, pravljenje biljeaka; (ii) uenje prema sistemu ponavljanje manjeg dijela gradiva pauza ponavljanje gradiva je efikasnije od uzastopnog dugotrajnog ponavljanja gradiva. Bitne informacije Kognitivne strategije su orua, instrumenti koji uenicima olakavaju uenje. Kognitivne strategije su: ponavljanje, elaboracija, organizacija. Strategije ponavljanja za jednostavnije zadatke: tiho ili glasno ponavljanje informacija. Strategije ponavljanja za sloenije zadatke: glasno itanje, doslovne biljeke, podcrtavanje, oznaavanje. Razumijevanje Kognitivne strategije su metode pomou kojih uenici lake ue i poveavaju vjerojatnost za uspjeh. Postoje tri kognitivne strategije: ponavljanje, elaboracija i organizacija. Kognitivna strategija ponavljanja ukljuuje (i) za jednostavne zadatke (primjerice: uenje pjesmice napamet, uenje tablice mnoenja, zapamivanje godina vanih povijesnih dogaaja): tiho ili glasno ponavljanje distribuirano u krae periode; (ii) za sloene zadatke (primjerice: uenje opsenijeg gradiva iz povijesti): glasno itanje, pravljenje doslovnih biljeaka i podcrtavanje. Ova kognitivna strategija zahtijeva razlikovanje bitnih od nebitnih informacija. Povezivanje Tema Kognitivne strategije (ponavljanje, elaboracija, organizacija) kao orua olakavanja uenja s posebnim naglaskom na ponavljanje odnosi se na podruje edukacijske psihologije i didaktike. Primjena Znanje o kognitivnim strategijama trebaju primjenjivati nastavnici (uiti uenike kognitivnim strategijama, poticati uenike da koriste kognitivne strategije prilikom uenja, itd.), ali i svaki pojedinac prilikom uenja. Kao pedagogu, znanje iz kognitivnih strategija moe mi pomoi na nain da u svojoj buduoj koli organiziram radionice za uenike na temu kognitivne strategije te, naravno, prilikom mog vlastitog uenja. Rasprava Pitanje rasprave: Ue li uenici u koli u zadovoljavajuoj mjeri kako uiti? Moj stav: Smatram da uenici u koli ne ue kako uiti u zadovoljavajuoj mjeri. Razlozi za: Usredotoenost na uenje sadraja, ne uenje uenja. U prilog tome govori neuspjeh uenika u koli, tekoe u uenju, uenje kao muenje, ne zadovoljstvo i ovjekova potreba.

92

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

4.1.3.Metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove o rezultatima istraivanja


Metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove o rezultatima istraivanja (MOZAK 3) predstavlja okvir koji se primjenjuje na radove o rezultatima istraivanja prilikom njihove analize i kritike. Radovi o rezultatima istraivanja su radovi u kojima autor dominantno iznosi rezultate istraivanja, a naglasak stavlja na nove spoznaje u odreenom podruju. Metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove o rezultatima istraivanja (MOZAK 3) 1. Tema. 2. Prethodno znanje. 3. Bitne informacije. 4. Razumijevanje. 5. Metodologija i rezultati istraivanja. 6. Povezivanje. 7. Primjena. 8. Rasprava. Razmotrimo elemente okvira uz postavljanje pomonih pitanja primjenom okvira na zadani primjer (odlomak iz (pismenog86) rada o rezultatima istraivanja). U teorijskom dijelu rada daje se prikaz razliitih pristupa i definicija odrivog razvoja, analizira se uloga visokokolskih institucija u promicanju ideje odrivog razvoja i izloeni su rezultati dosadanjih istraivanja koja se bave socijalno-ekolokom problematikom. U empirijskom dijelu rada izlau se rezultati pilot istraivanja provedenog na Sveuilitu u Rijeci (2007.) na uzorku od 105 studenata. (Ronevi, Ledi, ulum, 2008, str. 62.) Cilj istraivanja je ispitati informiranost i razumijevanje koncepta odrivog razvoja, kao i stavove i ponaanje povezane s nekim aspektima tog koncepta. Glavna pretpostavka istraivanja je da ispitanici slabo poznaju koncept odrivog razvoja, da ga prvenstveno ili u potpunosti identificiraju s podrujem zatite okolia te da, kao posljedica, njihovi stavovi i ivotne navike ne daju garancije za potreban pristup ovome podruju. Istraivanje je potvrdilo poetnu pretpostavku istraivanja. (Ronevi, Ledi, ulum, 2008, str. 67.) (...) Ispitanici slabo poznaju koncept odrivog razvoja i veina ga identificira sa zatitom okolia. Naime, u odgovorima ispitanika dominira odgovor ne znam, ak 41,6%, a gotovo etvrtina ga povezuje s odnosom prema okoliu i pri86 Kritiki pristup usmenom radu je istovjetan. Razlika je samo u nainu kojim 'primatelj' informacija 'prima' informacije itajui ili sluajui.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

93

rodi. Jedanaest odgovora svrstano je u kategoriju ostalo, a kako njihov sadraj uglavnom ukazuje na nepoznavanje koncepta odrivog razvoja, u konanici se zakljuuje kako vie od polovice anketiranih uope ne poznaje ili slabo poznaje koncept odrivog razvoja. Iako ispitanici iskazuju svjesnost o posljedicama vlastitog ponaanja na deklarativnoj razini, njihove navike i ponaanje nisu konzistentni, ime se ne daje garancija za potreban pristup ovom podruju. Ispitanici na prvom mjestu navode kako informacije o odrivom razvoju primarno dobivaju iz medija, tek neto vie od polovice anketiranih. (Ronevi, Ledi, ulum, 2008, str. 72.) Budui da se metodoloki okvir za analizu i kritiku za radove o rezultatima istraivanja samo u jednom elementu razlikuje od metodolokog okvira za pregledne radove, razmotrit e se samo taj razlikovni element metodologija i rezultati istraivanja. (5) Metodologija i rezultati istraivanja Peti element metodolokog okvira za analizu i kritiku za radove o rezultatima istraivanja je metodologija i rezultati istraivanja. Pitanja na koje valja odgovoriti su Koje se istraivako pitanje u radu postavlja? Koja se metodoloka paradigma i metode istraivanja koriste? Na kakvom se uzorku provodi istraivanje? Koji su rezultati istraivanja (istaknite nove spoznaje)? (a) Primjena okvira na zadani primjer metodologija i rezultati istraivanja Metodologija i rezultati istraivanja: Istraivako pitanje: Koliko su studenti informirani o konceptu odrivog razvoja, koliko ga razumiju i koliko to utjee na njihove stavove i ponaanje? Metodoloka paradigma: Kvantitativna paradigma Metoda istraivanja: Metoda anketiranja Uzorak: 105 studenata Sveuilita u Rijeci Rezultati istraivanja: Ispitanici slabo poznaju koncept odrivog razvoja i veina ga identificira sa zatitom okolia.87

4.2. Kritiko pisanje


Kritiko pisanje, kao podaktivnost i instrument kritikog miljenja, jest refleksivno pismeno izlaganje, ali i analiza, prosuivanje i vrednovanje informacija. Predstavit e se i analizirati dva oblika refleksivnog pismenog izlaganja pisanje rada rasprave i pisanje osvrta na rad rasprave. Rad rasprave
87 Istaknut je samo jedan rezultat istraivanja budui da primjer ukljuuje samo isjeke lanka o rezultatima istraivanja. Koliko ete rezultata istraivanja istaknuti ovisi o tekstu koji kritiki razmatrate.

94

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

je pismeni rad u kojem se analizira, prosuuje i vrednuje odreeni problem. Osvrt na rad rasprave (ili kritiki osvrt88) je pismeni rad u kojem se analizira, prosuuje i vrednuje neki rad rasprave. Drugim rijeima, osvrt na rad rasprave je kritiki pristup problemu razmatranom od strane odreenog autora, a rad rasprave je autorski kritiki pristup problemu. U nastavku se teksta donose, kako je ranije i navedeno, dva metodoloka okvira za analizu i kritiku koja predstavljaju vodie za pisanje (i) rada rasprave MOZAK 4; te (ii) osvrta na rad rasprave MOZAK 5. Prije predstavljanja okvira, valja navesti sljedee. Proces pisanja ne zapoinje konkretnim pisanjem rada, ve odreenim predradnjama koje se provode kako bi rad, koji se nastoji napisati, bio to uspjeniji. Predradnje kritikom pisanju su: Ispitivanje intuicija. Prije pisanja rada rasprave ili osvrta na rad rasprave razmotrite koji je va intuitivni stav o temi o kojoj se raspravlja. Postavite pitanje: Koji je moj (intuitivni) stav o x-u? to bez detaljnog razmatranja i promiljanja mislim o x-u? Imam li i koje je moje opravdanje ili koji su moji razlozi za tvrdnju x? Primjerice, ukoliko je pitanje rasprave Treba li legalizirati marihuanu?, ispitajte vae intuicije i pitajte se Koji je moj (intuitivni) stav o legaliziranju marihuane i na kojim razlozima temeljim svoj stav? Va intuitivni stav je vaa poetna pozicija. Poetni intuitivni stav u sebi nerijetko sadri predrasude, pristranost, stereotipe koji se analiziranjem i razmatranjem smanjuju.89 Ispitivanje intuicija je vaan segment u procesu pisanja radova zato to nam upravo ta (pred)radnja omoguava nadgledanje vlastitoga promiljanja o odreenoj temi i njegove (mogue) promjene. Prikupljanje literature. Prije pisanja rada, a poslije ispitivanja intuicija o temi o kojoj se raspravlja, pretraite i prikupite literaturu o temi. Dodatni podaci o odreenoj temi su vani jer time razvijamo bolje razumijevanje teme, pristupamo temi iz razliitih perspektiva i prikupljamo informacije koje su nam potrebne u konstruiranju vlastite pozicije. Koliina pretraene i prikupljene literature ovisit e o koliini vremena kojeg posjedujete za bavljenje odreenom temom i razinom zahtjevnosti postavljenog zadatka. Primjerice, predradnja prikupljanje literature zasigurno e se razlikovati u situaciji pisanja diplomskog rada od situacije pisanja seminarskog rada. Kritiko itanje. Dakako, svakom procesu kritikog pisanja prethodi faza kritikog itanja, posebice u procesu pisanja osvrta na rad rasprave. Prilikom kritikog pisanja radova, osim to valja pratiti elemente koji se javljaju u metodolokim okvirima za analizu i kritiku za pisanje, valja voditi rauna i o nainu strukturiranja radova.

88 Kritiki osvrt Zelenika (2011) naziva kritiki prikaz, kojeg definira kao posebnu vrstu pismenog rada u kojem se prosuuje i vrednuje tue djelo (knjiga, rasprava, lanak). Slian pojam kritikom prikazu je pojam recenzije, kojeg Zelenika (2011) definira kao posebnu vrstu kvalitetnog strunog djela kojom recenzent treba prosuditi, ocijeniti i vrednovati rezultate tueg djela: udbenika, prirunika, lanka ili drugog pisanog djela. Kritiki prikaz i recenzija razlikuju se u tome to je recenzija, prema Zeleniki, suptilnija, znanstvenija i na vioj razini analiza i ocjena nekog djela nego to je to kritiki prikaz. Uz navedeno, recenzija se pie prije objavljivanja nekog djela, a kritiki prikaz nakon objavljivanja nekog djela. 89 Pritom se ne misli da se predrasude, pristranost i stereotipi analiziranjem i razmatranjem u potpunosti gube, ve samo smanjuju. Naime, poznato je da ovjek ima tendenciju zadravanja starih vjerovanja. Dakle, njegova su vjerovanja konzervativna, nerijetko i bez obzira na racionalne razloge za njihovo odbacivanje.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

95

Poeljno je da se u prvim fazama kritikoga pisanja prati standardna struktura radova, koja podrazumijeva da rad ima uvodni, sredinji i zakljuni dio, koji se piu redoslijedom kako su navedeni. Meutim, va rad ne treba nuno pratiti standardnu strukturu pisanja radova, ve rad moete zapoeti, primjerice, in medias res - bez uvodnog dijela. Poeljno je da promiljate i razvijate vlastite strukture. Ipak, u poetku vaeg kritikog pisanja, drite se standardne strukture jer e vam ona omoguiti da na bri, jednostavniji i precizniji nain usvojite vjetine kritikog pisanja. Nakon usvajanja temeljnih vjetina kritikog pisanja i nakon elaboriranja metodolokih okvira, izgledno je da ete imati sposobnost razviti se, ukoliko to elite, u samostalnog kritikog pisca.

4.2.1.Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje rada rasprave


Dio koji slijedi odnosi se na pisanje rada rasprave. Nastojat e se odgovoriti na pitanje Kako dobro napisati rad rasprave? Rad rasprave je, kao to je reeno u prijanjem poglavlju, rad u kojem autor dominantno raspravlja o nekom pitanju te iznosi neku tezu kao odgovor na postavljeno pitanje rasprave nastojei je opravdati.

Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje rada rasprave (MOZAK 4) 1. Pitanje rasprave. 2. Podruje rasprave. 3. Cilj rasprave. 4. Ve reeno. 5. Osnovna teza. 6. Argument. 7. Protuargument. 8. Otvorena pitanja.

Razmotrimo elemente okvira uz postavljanje pomonih pitanja i navoenje primjera dijelova razliitih radova rasprave. Obratite panju na sadraj, ali i na strukturu navedenih primjera dijelova radova rasprave. Oni elementi koji su se detaljno razmatrali u prijanjim poglavljima prirunika bilo bi suvino detaljno razmatrati i na ovome mjestu pa to nije uinjeno. Uvodni dio Uvodni dio, kako i sam naziv kae, uvodi itatelja u odreeno podruje koje se razmatra. Uvodom itatelj treba biti upoznat s pitanjem, podrujem te naposljetku ciljem rasprave.

96

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

(1) Pitanje rasprave Poetak pisanja rada zapoinje jasnim i saetim formuliranjem pitanja rasprave. Postavite pitanje Koje je pitanje rasprave rada? Na koje temeljno pitanje u radu nastojim odgovoriti? Pitanje na koje elimo pokuati odgovoriti glasi: Ako demokracija nije vladavina naroda (demos i kratein) niti oblik vladanja narodom, moe li ona postati neto tree? (Rodin, 2006, str. 3.) U raspravama o politici visokog obrazovanja jedno od najzanimljivijih poglavlja je ono koje se odnosi na pitanje je li obrazovanje javno ili privatno dobro. (Petak, 2009, str. 198.) Ovaj prvi korak pisanja, koji podrazumijeva jasno i saeto formuliranje pitanja rasprave, iznimno je vaan jer e i vas kao pisca fokusirati na centralni dio vae rasprave pitanje koje postavljate i na koje ete nastojati odgovoriti zastupajui odreenu tezu. (2) Podruje rasprave Nadalje, postavite pitanje O kojem podruju raspravljam? Govoriti o pobaaju znai govoriti o temi ovjekova postojanja koja u sebi ukljuuje ivot i smrt i njihove razliite aspekte te ima simbolino znaenje govora o ljudskoj egzistenciji. U tom smislu pitanje pobaaja neminovno je i znaajno bioetiko pitanje. (Cifri, Marinovi Jerolimov, 2008, str. 248.) (3) Cilj rasprave Jo, postavite pitanje Koji su ciljevi, nastojanja rada? U odgovoru na postavljeno pitanje poeljno bi bilo koristiti sljedee strukture reenica: Osnovni je cilj ovoga lanka ... Svrha ovoga rada je ... U radu e se nastojati pokazati da ... ili U radu u nastojati pokazati da...90 U ovom radu nastojat e se braniti tvrdnja da ... Stoga emo u ovom tekstu nastojati vidjeti to matematike sudove ini istinitima, o emu oni govore i kako ih spoznajemo. (Beri, 2005, str. 945.) U radu utvrujemo uinak odabranih sociodemografskih prediktora dob, obrazovanje, broj djece, brani status ena i imanje predkolskoga djeteta na zaposlenost ena u Hrvatskoj. (Gelo, et al., 2011, str. 69.)

90 Za postizanje vee objektivnosti u radu, preporua se pisanje u neutralnoj treoj osobi i izbjegavanje pisanja u prvoj osobi. Meutim, kada u radu jasno iznosite vlastiti stav o postavljenom pitanju rasprave, opravdano je pisati u prvoj osobi.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

97

Isto tako moete navesti cilj koji elite postii u svakom dijelu rada pa koristite strukture reenica kao na primjer: U prvom dijelu ogleda branit e se... U prvom poglavlju brani se, analizira se, istrauje se... U sredinjem dijelu rada daje se prikaz x-a te se raspravlja o y-u... Sredinji dio Sredinji dio rada rasprave predstavlja izlaganje teme na nain da se (i) izloi i dade osvrt na ono to su o odreenom pitanju rasprave pisali drugi (relevantni) autori; (ii) izloi vlastita pozicija kao odgovor na postavljeno pitanje rasprave. (4) Ve reeno Element ve reeno ukljuuje izlaganje onoga to su o temi rasprave prije pisali, govorili relevantni autori. Kada izlaete ono to su o odreenom pitanju rasprave pisali drugi autori, vano je odabrati relevantne autore i one dijelove njihova rada koji su kljuni za temu o kojoj se raspravlja. Poeljno bi bilo koristiti sljedee strukture reenica: Brojni su filozofi/znanstvenici/povjesniari pisali o problemu x. XY u svojem djelu Z pie ... i pokuava opravdati poziciju prema kojoj ... Na pitanje x, autor XY odgovara na nain da w i z. Isto tako, istaknite to biste prigovorili autorima koje ste naveli, istaknite to mislite da su manjkavosti njihovih pozicija i zato. Poeljno je da pritom koristite i primjere. (5) Osnovna teza; (6) Argument U izlaganju vlastite pozicije kao odgovora na postavljeno pitanje rasprave iznesite osnovnu tezu i argument. Poeljno bi bilo koristiti sljedee strukture reenica: U radu e se nastojati obraniti teza da ... na nain da se (i)...; (ii)... U radu e se nastojati pokazati da x. X se nastoji opravdati na sljedei nain: y, w i z. Tvrdim x. Razlozi navedene tvrdnje su sljedei: y, w, z... Zakljuni dio Zakljunim dijelom rada zaokruujete vau raspravu u jednu cjelinu. Ovaj dio rada sadri, uz elemente protuargument i otvorena pitanja, i kratko navoenje pitanja rasprave i odgovora na njega (osnovnu tezu i argument). (7) Protuargument Element protuargument ukljuuje, kao to je ve reeno, generiranje prigovora odreenoj poziciji. Taj posao je zasigurno laki ukoliko upuujete prigovor poziciji koju ne zastupate, no uoavanje manjka-

98

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

vosti pozicije koju zastupate odlika je vrsnog kritikog mislioca. Svrha fokusiranja na ovaj element je razvoj sposobnosti sagledavanja situacija iz razliitih perspektiva te razvoj karakteristike objektivnosti. U iskazivanju protuargumenta poeljno bi bilo koristiti sljedee strukture reenica: Autorova se teza moe dovesti u pitanje na nain da ... Autorovoj poziciji moe se prigovoriti na sljedei nain: .... Manjkavost teze x istie se u tome da ... Upuujem prigovor poziciji koja tvrdi da... Prigovor mogu saeti u sjedeem: ...

(8) Otvorena pitanja Razmatranjem odreenog problema, na brojna pitanja ne moemo odgovoriti. Primjerice, jedan od razloga je taj to odgovori na njih prelaze svrhu i nastojanja rada. Ukoliko odreena pitanja ostaju u radu otvorena, to valja napomenuti i navesti razloge neodgovaranja na njih. Navoenjem otvorenih pitanja stvaramo prostor za moebitne budue rasprave kojim e se postavljati nova pitanja i nuditi nova rjeenja ime e se podruje rasprave postepeno i sustavno otkrivati. Navoenjem otvorenih pitanja otvarate sebi, ali i svojim kolegama, putove daljnjih istraivanja. Poeljno bi bilo koristiti sljedee strukture reenica: X, y, w su pitanja koja u ovom radu ostaju neodgovorena, no rad je pritom osigurao prostor za jedno zasebno istraivanje za daljnju raspravu o z-u na nain da je a, b, c. Ponueni odgovor na postavljeno pitanje rasprave otvorio je nekolicinu drugih pitanja koja premauju nastojanja ovoga rada, a to su x, y, z. Dodatno: Saetak Poeljno je da va rad ukljuuje i saetak. Saetak je jezgrovit prikaz cijeloga rada, a ne samo zakljuka (Silobri, 2003). Sadri otprilike 250 rijei. Sadrajno saetak ukljuuje navoenje osnovnog cilja rada, pitanja rasprave, osnovne teze i njenog opravdanja. Obino se pie u treem licu (primjerice, Autori su istraili...) i u pasivu (primjerice, Istraena je primjenjivost...) ako se radovi piu na engleskom jeziku i u podruju prirodnih znanosti, dok za drutvene i humanistike znanosti i druge jezike nije obavezan navedeni zahtjev. Prema Zeleniki (2011), saetak ima namjenu da (i) omogui itateljima brz i pregledan uvid u zanimljivost i relevantnost odreenog rada za njihovo istraivanje; (ii) poslui javnosti kao informacija o odreenom radu. U radu se smjeta ili na poetku ili na kraju rada. No, u procesu pisanja, poeljno ga je pisati pri kraju procesa pisanja, ne na poetku, budui da ukratko sadri sve bitne elemente rada. Karakteristike dobroga rada rasprave Vodite rauna o sljedeim karakteristikama koje bi va rad rasprave trebao imati: Jasnoa karakteristika koja razvija situaciju u kojoj se itatelju omoguuje da razumije ono to ita. Nemojte oekivati da e vai itatelji biti strpljivi i bogati vremenom. Budite usmjereni na itatelja vodite rauna o tome da ne piete samo sebi va rad je namijenjen nekome itatelju. Konzistentnost i koherentnost iznimno je vano da pozicija koju izlaete u radu bude konzistentna i koherentna, odnosno (i) da sve tvrdnje mogu biti istovremeno istinite (drugim rije-

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

99

ima, da pozicija ne ukljuuje kontradiktorne tvrdnje); (ii) da se tvrdnje meusobno podupiru. Originalnost u pisanju rada razvijajte vau originalnost. Usmjerite vau originalnost na dvije razine: (i) sadrajnu originalnost koja ukljuuje ponudu razliitih i inovativnih rjeenja, stvaranje novih struktura, inovativno povezivanje i usporeivanje elementa, itd.; (ii) originalnost forme koja ukljuuje inovativno izlaganje i oblikovanje sadraja, inovativnost stila, itd. Konano, vano je napomenuti da va rad rasprave ne treba nuno ukljuivati sve elemente okvira. To e, dakako, ovisiti o vaem stilu pisanja, podruju rasprave i sl. No ipak, element koji rad rasprave treba ukljuivati je argument, odnosno navoenje onoga to zastupamo i kako to opravdavamo, budui da on predstavlja sr rada rasprave. Odstupanja u navoenju drugih elemenata, a posebice redoslijeda istih, su doputena. Valja podsjetiti, kritiko miljenje je divergentno ne postoji jedno tono rjeenje. Zadatak 14. Kritiki proitajte dolje navedene radove rasprave vodei rauna o sadraju i formi rada te identificirajte elemente metodolokog okvira za analizu i kritiku za pisanje rada rasprave (MOZAK 4). Vano je da prije no to prijeete na sljedei dio prirunika, samostalno kritiki proitate dolje navedene radove. Na taj ete nain, uz kasnije itanje radova s ponuenom analizom koja slijedi u daljnjim dijelovima prirunika, izravno doprinijeti boljem razumijevanju elemenata okvira i procesu razvoja nadgledanja vlastita uenja. Primjere cjelovitih radova pronai ete: Primjer 1. Beri, B., onli, V. (2009). Tjelesno vjebanje u suvremenim uvjetima ivota, Filozofska istraivanja. 29, 449-460. na http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=71349 Primjer 2. Priji-Samarija, S. (2007). Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije. U: Baccarini, E., Priji-Samarija, S. (2007). Praktina etika: ogledi liberalnoga pristupa nekim problemima praktine etike. Zagreb: Hrvatsko filozofsko drutvo. Primjer 3. alaj, B. (2006). Politiko obrazovanje i politika indoktrinacija. Politiko obrazovanje, 2, 43-52. na www.politologija.hr/download_file.php?file=Salaj_1_22.pdf Primjer 4. Buchberger, I. (2007). Smisao seksualne perverzije, seminarski rad napisan za potrebe kolegija Filozofija seksualnosti na preddiplomskom studiju Filozofije Filozofskog fakulteta u Rijeci na www.universitas.hr/projekti/mislim-kriticki/smisao-seksualne-perverzije/

Zadatak 15. Nakon itanja i analiziranja navedenih radova rasprave, usporedite i evaluirajte vlastito kritiko itanje s ponuenom analizom, identifikacijom elemenata metodolokog okvira za analizu i kritiku za pisanje radova rasprave i sugestijama koje slijede u nastavku, redom za svaki navedeni rad.

100

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Primjer 1. Beri, B., onli, V. (2009). Tjelesno vjebanje u suvremenim uvjetima ivota, Filozofska istraivanja. 29, 449-460.

Tjelesno vjebanje u suvremenim uvjetima ivota


Saetak Nedostatak ljudskog kretanja u suvremenim uvjetima ivljenja je dananja stvarnost i nepobitna injenica. Budui da je tjelesna aktivnost biotika potreba ovjeka, potreban je vei angaman drutva u cjelini, isto kao i svakog pojedinca koji je duan voditi brigu o svom tjelesno zdravstvenom statusu. Tjelesna aktivnost ima nezamjenjivu instrumentalnu vrijednost jer predstavlja najbolje sredstvo za postizanje i odranje zdravlja. Pored toga, tjelesna aktivnost ima i intrinzinu vrijednost zato to omoguava realiziranje i usavravanje ovjekovih motorikih znanja i dostignua. Smatramo da zapostavljanje tjelesno-zdravstvenog aspekta naruava cjelovitost linosti te da stoga svatko ima razloga za redovito tjelesno vjebanje. Saetak je kratki prikaz sadraja rada pomou kojeg se itatelju omoguuje brzi pregled rada. Pie se na poetku ili na kraju rada. Poeljno je da saetak rada rasprave sadri tezu koja se zastupa i opravdanje za nju. Kljune rijei tjelesna aktivnost, sport, intrinzine i instrumentalne vrijednosti, razlozi, sposobnosti, razvoj Uvod i problem U ovom radu predmet izuavanja i kritikog razmatranja jest nedovoljna tjelesna aktivnost veine stanovnitva u dananjim uvjetima ivota. Poeljno je da uvodni dio rasprave zapone jasnom formulacijom predmeta razmatranja, odnosno o emu se u radu raspravlja ili koje je pitanje rasprave. Predmet razmatranja valja iskazati saeto i jasno. Predmet razmatranja u ovom tekstu, kako navode autori, je: nedovoljna tjelesna aktivnost veine stanovnitva u dananjim uvjetima ivota. Nastojat e se pokazati, U uvodnom dijelu rada dobro je napisati to se radom nastoji postii...

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

101

kroz niz statistikih podataka, saznanja i istraivanja, ...i na koji nain da je redovito tjelesno vjebanje neophodno u suvremenom nainu ivota, te da predstavlja sastavni dio stvaranja kompletne osobe. Poeljno je odmah na poetku rada jasno istaknuti koji je cilj rada, a ujedno i krajnji zakljuak (osnovna teza, tvrdnja) koji se u radu eli opravdati i u njega uvjeriti itatelja. Kao to se smatra da sporta koji se paralelno i intelektualno ne obrazuje nije kompletna osoba, tako i ovjek koji se treba intelektualno obrazovati tijekom cijelog ivota paralelno mora voditi brigu i o svojoj tjelesnoj kondiciji i zdravlju, a sredstvo kojim e to postii jest upravo tjelesna vjeba. Dananja saznanja nedvojbeno nam pokazuju da je stupanj zdravlja ljudi, osim nasljednih faktora i utjecaja okoline, znaajnim dijelom odraz razliitih aspekata naina ivota povezanih s obiteljskom tradicijom, kulturolokim i socioekonomskim okoliem. Niz spoznaja i istraivanja povezuje kvalitetan nain ivljenja sa stilom ivota koji podrazumijeva, pored nepuenja, neovisnosti o alkoholu i drogama, zdravog naina prehrane, otpornosti prema stresu i infekcijama, tjelesno vjebanje kao vaan udio u stvaranju zdravog ljudskog organizma. Stoga se podrazumijeva da su navedeni faktori u dananjim uvjetima sastavni dio kulture ivljenja svakog pojedinca. Da bi takva konstatacija imala uporite, trebamo se vratiti u prolost u kojoj su se ljudi vie kretali jer su zbog podmirenja osnovnih potreba u daleko veoj mjeri fiziki radili te nisu morali dodatno upranjavati tjelesnu aktivnost. Dananji ivot nezamisliv je bez suvremenih tehnikih sredstava, ija je upotreba zamijenila fiziki rad iz prolosti koji je sluio za preivljavanje, to je dovelo do situacije nedostatne tjelesne aktivnosti. Taj nedostatak mogue je u suvremenom drutvu kompenzirati organiziranim grupnim ili samostalnim tjelesnim vjebanjem, koje je postalo neizostavna potreba i sastavni dio kvalitetnog i zdravog naina ivljenja svakog suvremenog ovjeka. Analiza stanja Ljudi se danas nedovoljno kreu. ezdeset posto ljudi u svijetu nije dovoljno tjelesno aktivno. Od nekretanja, kao imbenika smrti, svake godine umire preko 2 milijuna ljudi (Svjetska zdravstvena organizacija, WHO). U Hrvatskoj je situacija daleko sloenija jer oko 83% ljudi nije dovoljno tjelesno aktivno (Bartoluci i sur., 2008.).

102

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Ukljuenost stanovnitva u Republici Hrvatskoj u sportske i rekreativne aktivnosti u 2006. godini91

Podruje Natjecateljski sport Rekreacija Ukupno aktivnih

Broj sudionika 280 000 520 000 800 000

Postotak u odnosu na ukupan broj sudionika 6% 11% 17

U razvijenim srednjoeuropskim i skandinavskim zemljama stanovnitvo je daleko aktivnije po pitanju tjelesnog vjebanja nego u Hrvatskoj.92 Nekretanje koje zabrinjava mnoge zdravstvene institucije u svijetu, u naoj zemlji predstavlja jo vei problem. Ukoliko vau raspravu moete obogatiti empirijskim podacima uinite to. Iskoristite rezultate istraivanja iz razliitih znanosti. Koritenjem empirijskih podataka koji govore u prilog vaoj tezi, teza postaje uvjerljivija. Uinak tjelesnog vjebanja na ljudski organizam Tjelesno vjebanje poveava opskrbu stanica kisikom te tako dovodi do raspada slobodnih radikala. Takoer podie razinu psihofizikih i funkcionalnih sposobnosti, koje su osnovni pokazatelj stupnja zdravlja. Redovita tjelesna aktivnost poveava kvalitetu ivota na fiziolokom i psiholokom planu (Cox,2005.). Stupanj zdravlja jedna je od osnovnih odrednica razine kvalitete ivota. Ljudski je organizam evolucijom formiran za lokomociju, to podrazumijeva da mu je tjelesna aktivnost potrebna kako bi pravilno funkcionirao. Visoki kapaciteti tjelesne sposobnosti predstavljaju pozitivan kriterij zdravlja. Redovito tjelesno vjebanje povezano je s tri aspekta zdravlja: somatskim, mentalnim i socijalnim. Rezultati dosadanjih istraivanja pokazuju da redovito, ispravno planirano i programirano tjelesno vjebanje ima pozitivan utjecaj i na povieni krvni tlak (Faggard i Tipton, 1994.), masnou u krvi (Berg i sur., 1994.) te povieni indeks tjelesne mase (Miigoj i Durakovi, 2000.). Takoer smo svjedoci da tjelesna aktivnost promovira nepuaki stil ivota i pravilnu ishranu te djeluje na povienje razine pozitivnih psihosocijalnih karakteristika smanjenjem pojave ovisnosti kao i intenzitet neuroza i depresija (Heimer, 1979.).

91 Bartoluci, kori, 2008. Zbornik radova 17. ljetne kole kineziologa Republike Hrvatske, str. 468 (Izvor: Dravni zavod za statistiku Republike Hrvatske). 92 U Finskoj je 77% ljudi ukljueno u barem jedan oblik rekreacije, a u Hrvatskoj se kontinuirano rekreacijom bavi manje od 10% stanovnitva, Ana Sren, Sport ne smije biti ekskluziva pojedinca http://www.adventuresport.net/ index.php?option=com_sport&task=article&id=779&rid=8&catid=138&Itemid=0.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

103

Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije (The European Health Report 2005, WHO) ustanovljeno je deset vodeih rizinih imbenika povezanih s ukupnom smrtnou93 Rizini imbenici 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. Povieni krvni tlak Puenje Poviena razina kolesterola Povien indeks tjelesne mase Tjelesna neaktivnost Niski unos voa i povra u prehrani Alkohol Zagaenje zraka u okoliu Neodgovorno spolno ponaanje Profesionalna izloenost karcinogenima Udio 26,4% 21,3% 18,3% 11,9% 6,9% 5,2% 4,1% 0,6% 0,6% 0,4%

Rizini imbenici najvie pridonose bolestima srca i krvnih ila, koje su glavni uzrok smrti u svijetu. Broj umrlih od krvoilnih bolesti i postotak u odnosu na ukupnu smrtnost (2005. g. WHO)94 Podruje Svijet Europa Hrvatska Broj umrlih u godini 17 000 000 5 000 000 26 000 Postotak od ukupne smrtnosti 30% 49% 50%

Analiza stava prema tjelesnom vjebanju Iako je sport u dananje vrijeme relativno vrlo popularan jer milijuni ljudi prate sportska dogaanja, este su blokade koje se nalaze na putu prema osobnoj primjeni redovite

93 Kinkela, D., onli, V., Moretti, V. (2008). Cjeloivotno tjelesno vjebanje za odrivi razvoj, Zbornik radova Meunarodne konferencije: Cjeloivotno uenje za odrivi razvoj, Plitvice. 94 Ibid.

104

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

tjelesne aktivnosti. isto racionalni uvid nije dovoljan za promjenu sedentarnog naina ivota, koji je masovno zahvatio dananjeg ovjeka. Takav nain ivota nastao je kao posljedica razvoja suvremenih tehnolokih sredstava, a vidljiva posljedica je sve manji obim kretanja. Bez obzira na svakodnevna saznanja o negativnim posljedicama nekretanja po zdravlje ovjeka, pojedincu ta saznanja nee nita znaiti ukoliko ima negativan stav prema tjelesnom vjebanju. Stoga bi rjeenje problema trebalo ukljuivati promjenu stava i usmjeravanje uma k stvaranju novih navika, kako bi se preventivno, a u ponekim sluajevima i terapijski, djelovalo na zdravlje pojedinca. Mnogi uenici, studenti i poslovni ljudi te oni starije dobi gaje negativne stavove prema sportu i rekreaciji. Uenik i student e esto, jednako kao i odrastao ovjek, biti frustriran i nezadovoljan obavljanjem bilo kojeg oblika tjelesnog vjebanja, sve dok o njima razmilja kao o frustrirajuim. Iz tog razloga e i zdravstveni rezultati koje bi trebali poluiti organizmi pojedinaca biti neadekvatni. Promjena u stavu prema tjelesnom vjebanju u novijim uvjetima ivota koji su zahvaeni masovnom pojavom hipokinezije nedostatka kretanja, mogu drastino promijeniti rezultate zdravstvenog statusa pojedinca. Najvea revolucija moje generacije je otkrie da individue promjenom unutarnjeg mentalnog stava mogu promijeniti vanjske aspekte svog ivota. (William James) Na putu prema promijeni statikog naina ivota, ovjek vrlo esto, iako ima izgraen pozitivan stav o tjelesnom vjebanju, ne uspijeva isto provesti u djelo. Tome svjedoi i istraivanje* koje je provedeno sa studentima 1. i 2. godine Filozofskog fakulteta u Rijeci u ak. 2006/07. god., a ono pokazuje da, iako velika veina ispitanih studenata smatra da tjelesno vjebanje pozitivno djeluje na zdravlje (92%) te da ima niz pozitivnih efekata (73%), veina se njih (59%) u slobodno vrijeme ne bavi nikakvom tjelesnom aktivnou te smatraju da nastava tjelesne i zdravstvene kulture ne bi trebala biti obvezna (60%). Razlog takvog stanja vjerojatno lei u injenici da, iako mnogi znaju koje posljedice nosi nekretanje, istovremeno ele ivjeti leernim ivotom. Postizanje cilja trai odreena odricanja, a kad je tjelesno vjebanje u pitanju, podaci o nekretanju ukazuju da veliki dio puanstva naprosto nije spreman na takav vid odricanja. Misli tog dijela ljudi vode smjerom da e radije poveavati stupanj dugovanja prema vlastitom zdravlju nego propustiti neke manje vane stvari koje si u odreenom trenutku ele priutiti. Takva stajalita potvruje istraivanje njemake savjetnike tvrtke za marketing Brand-Trust,95 koje je ustanovilo da u novije vrijeme Europljani iz istonih zemalja te Azijci preferiraju materijalna dobra za zadovoljenje sree, dok je onima iz naprednih zapadnih zemalja ostvarivanje sree usmjereno prema nematerijalnom luksuzu, to uglavnom podrazumijeva zdravlje, odravanje psihofizike kondicije i obrazovanje.

95 Odisej. Biz Portal, Nematerijalni luksuz vaniji od raskoi, http://www.odisej.biz/revija/ clanak.asp?id=4431.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

105

Kako bi negativna razmiljanja postala pozitivna, potrebno je akumulirati one vrijednosti koje e prije svega biti usmjerene prema zdravlju. Ukoliko u ovjeku prevladavaju vrijednosti koje su usmjerene na materijalni prosperitet te uslijed toga pojedinac nije dovoljno tjelesno aktivan, tada moemo govoriti o nezdravom nainu ivota. Isto tako i ulaganje u sport s ciljem postizanja iskljuivo vrhunskih rezultata i stvaranja profita, a da se pri tom paralelno zapostavlja razvijanje masovnog tjelesnog vjebanja puanstva, stvara negativan stav kod veine stanovnitva u shvaanju svrhe primjene tjelesne vjebe. Takvo gledite ne potie stanovnitvo na kretanje pa u uvjetima stresnog naina ivota dovodi do posljedica koje se manifestiraju u irokom vidu zdravstvenih i psiholokih problema. Obrazovanje stanovnitva, izmeu ostalog podrazumijeva i shvaanje sutine tjelesne vjebe s njenim pozitivnim posljedicama na zdravstveni status pojedinca. Suvremeni nain ivljenja nametnuo je stjecanje novca, intelektualnog znanja96 i zabavu kao prioritet u stvaranju kriterija dobrog ivota, a tjelesno vjebanje u cilju stjecanja zdravlja smatra se manje vanim imbenikom. Stoga se nedovoljna tjelesna aktivnost esto opravdava nedostatkom vremena. Zgrtanje kao posljedica emocija usmjerenih prema stjecanju materijalnih vrijednosti, te ostalih akcija vezanih za prosperitet pojedinca proizvest e negativne posljedice onog trenutka kada tjelesna aktivnost s ciljem postizanja zdravlja nije upravljana razumom. Ukoliko tjelesna vjeba doe u kontekst sporednog u odnosu na prethodno navedene akcije, ne moemo govoriti da je ona u skladu s razvojem cjelokupne linosti. Istinski intelektualno bie ovjek to e biti uistinu onda kada se razvija u onom smjeru koji omoguuje njegov potpuni prosperitet, intelektualni, emocionalni i tjelesno zdravstveni. Razvijanje pojedinih segmenata ivota koji su jednostrani, a nisu usmjereni u one vrijednosti koje omoguuju njegov bioloki opstanak, spadaju u domenu iskrivljenog naina shvaanja ivota. Adekvatan stav bit e u slubi tjelesne kulture ovjeka samo ako je usmjeren na shvaanje tjelesne kretnje kao sredstva s kojim emo postii plemenito zdravstveno stanje. Ako je uz to tjelesna vjeba i dosljedno primjenjivana u svakodnevnom ivotu, moemo govoriti o uspostavljanju visoke razine kulture ivljenja, to je osnovna filozofija misao vodilja, usmjerena k vraanju dananjeg ovjeka iskonskom nainu ivota. Jedan od estih stereotipa u naem drutvu jest da smo mi sportska nacija. Meutim, taj stereotip, zasnovan na vrhunskim uspjesima proporcionalno vrlo malog broja sportaa, nije ba sasvim toan i prikriva pravo stanje u naciji.

96 Findak, V., Metiko, D., Mrakovi, M. (1994.), str. 449: 'Kako drugaije tumaiti injenicu da se itav odgojnoobrazovni sustav obraa mozgu, a ne ovjeku. Vrednuje se ono to je netko uspio zapamtiti za neku ocjenu, a ne npr. i stupanj zdravlja (osnovni indikatori stupnja razvoja nekih osobina i sposobnosti: odstupanje u miinoj i balastnoj masi, motorikim i funkcionalnim sposobnostima). Porast broja tzv. dobrih uenika povezan je i s poveanjem broja aktualnih ili potencijalno nesposobnih i bolesnih. Zbog svih navedenih injenica zauuje stav prema tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi uope, posebice u kolstvu gdje se ponekad taj predmet smatra suvinim.'

106

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Osvojeno mjesto u svijetu prema broju medalja po stanovniku na ljetnim OI od 1998. do2004. godine Olimpijske igre Atlanta Sydney Atena Mjesto 34 43 16

Ukupno gledano, Hrvatska je od 1992. godine, ukljuujui ljetne i zimske OI, po broju medalja osvojenih po stanovniku, 23. zemlja. Uzimajui u obzir samo osvojene medalje, Hrvatska je na svim OI od osamostaljenja do posljednjih ZOI, 53. zemlja svih vremena. Na posljednjoj ljetnoj Olimpijadi u Pekingu po broju osvojenih medalja Hrvatska je zauzela 57. mjesto. Obzirom na infrastrukturne i financijske uvjete u Ateni, gdje je Hrvatska imala najuspjenije igre, po toj ljestvici (prema GDP-u) Hrvatska je bila 23. zemlja. Ispred nas bile su zemlje poput Bahama, Australije, Kube, Estonije, Slovenije, Jamajke, Latvije, Maarske, Bugarske, Bjelorusije, Grke, Danske, Armenije, Moldavije, Kazahstana i Namibije. Navedene zemlje rijetko emo okarakterizirati kao izrazito sportske, a neke su i daleko nerazvijenije od Hrvatske.97 Na osnovu iznijetih podataka, postavlja se pitanje za razmiljanje: je li dojam i raireno miljenje u Hrvatskoj kao sportskoj zemlji u stvari kompenzacija za nedostatak bavljenja sportom i sportskom rekreacijom veine stanovnitva ili se smatra praenje sportskih dogaanja drugih, kroz medije, sportske kladionice i sl., sastavnim dijelom epiteta sportske nacije? Filozofsko opravdanje tjelesnog vjebanja Osim empirijskog opravdanja odreene teze koritenjem rezultata istraivanja iz razliitih znanosti, dobro je tezu opravdati i filozofski razmatranjem pojmova, analizom teze, konstruiranjem argumenata, itd. U praktinom kontekstu opravdanje X-a jest davanje razloga da se ini X. Stoga opravdanje tjelesnog vjebanja jest davanje razloga za tjelesno vjebanje. Razlozi za bavljenje vrhunskim sportom i razlozi za bavljenje rekreativnim sportom dijelom se podudaraju a dijelom razlikuju. To mogu biti isti razlozi, ali drugaije rangirani. U ovom radu prvenstveno emo razmatrati razloge za bavljenje rekreativnim sportom, to jest redovitim tjelesnim vjebanjem velikog broja ljudi. Razloge za bavljenje vrhunskim sportom razmotrit emo samo uzgredno. Nadalje, prvenstveno emo razmatrati razloge za tjelesno vjebanje, a motive emo razmotriti uzgredno.

97 Tomislav Pacak, 'Hrvatska sportska zemlja?', http://www.sportnet.hr/Vijest.aspx?ID=363314.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

107

Ukoliko vaa rasprava obuhvaa iroka i razliita podruja, razmotrite o kojem se podruju (ili dijelu odreenog podruja) vi bavite. Fokusirajte svoje razmatranje na odreeno podruje ili dio podruja. Preciziranje podruja rasprave vodi k usmjeravanju misli i konano vrstom i jasnom formuliranju tvrdnje koja se u radu zastupa. Razlozi su normativna kategorija, a motivi deskriptivna. To znai da su razlozi ono to bi nas trebalo pokretati na djelovanje, dok su motivi ono to nas de facto pokree na djelovanje. Vaan segment rada zauzima i definiranje pojmova koji se u radu koriste. Jasno definiranje bitnih pojmova u radu onemoguit e nerazumijevanje i itateljevo intelektualno vrludanje. Stoga se u ovom radu prvenstveno bavimo razlozima zbog kojih bi ljudi trebali biti tjelesno aktivni, a tek sporedno motivima zbog kojih jesu tjelesno aktivni. U idealnom sluaju razlozi i motivi se podudaraju, no naalost esto dolazi do osjetnih odstupanja. Na primjer, Primjeri nam slue da bismo ilustrirali nau poziciju i time je pribliili itatelju. Primjerima naa pozicija postaje jasnija, razumljivija, dostupnija i zanimljivija. Koristite zanimljive primjere u radu jer e oni zadrati itateljevu panju. moe se rei da postizanje dobrog izgleda predstavlja motiv za tjelesno vjebanje u daleko veoj mjeri nego to bi trebalo biti. Isto tako, roditelji su esto motivirani eljom da im dijete bude vrhunski sporta, no to ne bi trebao biti razlog da se dijete bavi sportom. Nadalje, prihvaamo plauzibilnu pretpostavku da vrijednost neke aktivnosti jest razlog za bavljenje tom aktivnou. Stoga razmatranje vrijednosti tjelesnog vjebanja naprosto jest razmatranje razloga za tjelesno vjebanje.98 Bavljenje nekom aktivnou moe imati instrumentalnu i/ili intrinzinu vrijednost. To znai da bavljenje tom aktivnou moe biti dobro zbog neeg drugog ili zbog same sebe. Stoga emo razmotriti instrumentalne i intrinzine vrijednosti tjelesnog vjebanja. Iako instrumentalna vrijednost neke aktivnosti moe biti vanija od intrinzine, i zbog toga predstavljati jai razlog za bavljenje tom aktivnou, u filozofskoj analizi zanimljivije je razmatranje intrinzinih vrijednosti. Prvo emo razmotriti instrumentalne razloge za tjelesno vjebanje.

98 Ovdje neemo ulaziti u takozvani buck passing account of value kojega su razvili Rawls i Scanlon. Dakle, neemo ulaziti u openito pitanje o tome to dolazi prvo i to ovisi o emu, vrijednosti o razlozima ili razlozi o vrijednostima.

108

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Iznimno je vano itatelja voditi kroz tekst jer to smanjuje itateljevo nerazumijevanje, a time i zadrava itateljevu panju. Navedite korake vae rasprave. Tjelesnim vjebanjem postie se i odrava zdravlje. To je najjai ili svakako vrlo jaki razlog za bavljenje rekreacijom i sportom te za odravanje nastave tjelesne i zdravstvene kulture u vrtiima, kolama i fakultetima. Postizanje i odravanje zdravlja i tjelesne kondicije trebalo bi biti prioritet, kako za pojedinca tako i za rukovodstvo drave ili lokalne zajednice koje moe poticati razliite aktivnosti. U tom svom aspektu, rekreativni sport predstavlja sredstvo za postizanje zdravlja. Dakle, njegova je vrijednost instrumentalna. Pored toga, smatramo da je tjelesno vjebanje dobar nain postizanja i odravanja zdravlja. To znai da tjelesno vjebanje vrednujemo i kao dobro sredstvo za postizanje zadanog cilja. Dakle, vrijednost tjelesnog vjebanja nije samo u vrijednosti cilja do kojeg dovodi ve i u tome to predstavlja dobro sredstvo za postizanje zadanog cilja. Pored postizanja i odravanja zdravlja, bavljenje rekreacijom i sportom ima i neke druge instrumentalne vrijednosti, na primjer, dovodi do dobrog izgleda. Smatramo da je postizanje dobrog izgleda sasvim legitiman, ali ne posebno vaan razlog za bavljenje navedenim aktivnostima. Openito je zanimljivo pitanje zato se dobar izgled smatra neim poeljnim. Moe imati intrinzinu estetsku vrijednost, ali je vjerojatno u najveoj mjeri poeljan kao indikator ili simptom funkcionalne sposobnosti i zdravlja organizma. Sport moe dovesti do zarade, no to vrijedi samo za vrhunski profesionalni sport, a ta tema nije prioritet u ovom radu. Sport moe dovesti do promocije zemlje u svijetu. To je sasvim legitiman razlog, no isto tako vrijedi samo za vrhunski sport. Sport i sportska rekreacija omoguuju druenje. To je sigurno jedna od vrijednosti bavljenja sportom i sportskom rekreacijom, a esto moe biti jedan od motiva za bavljenje istim. Ovo prvenstveno vrijedi za ekipne sportove, ali i za individualne u mjeri u kojoj se odvijaju u klubovima. Jasno, sport i sportska rekreacija nisu jedini naini okupljanja ljudi te u tom svom aspektu predstavlja samo jedno od moguih sredstava za postizanje cilja. Druenje sigurno ima vrijednost po sebi, no vrijednost druenja ovisi i o vrijednosti aktivnosti oko koje su se ljudi okupili. Postoje dobri i manje dobri razlozi za druenje. Stoga je sport, ne samo aktivnost koja dovodi do okupljanja, nego i aktivnost koja je vrijedna okupljanja. Iako postizanje i odravanje zdravlja jest najjai razlog za bavljenje rekreacijom i sportom, to nije jedini razlog. I kada rekreativni sport ne bi dovodio do zdravlja i dalje bi imao vrijednost, ljudi bi i dalje imali razloga da se njime bave; kada rekreativno bavljenje sportom ne bi ni poboljavalo ni pogoravalo zdravstveno stanje, i dalje bismo imali razloga da se bavimo tom aktivnou.99

99 Ovo je varijanta Mooreovog testa izolacije. Vrlo je zanimljivo pitanje je li uope zamislivo da tjelesno vjebanje ne dovodi do zdravlja. Naime, budui da tjelesno vjebanje po svojoj biti jest realizacija funkcija organizma i budui da je realizacija funkcija bitni dio zdravlja, moglo bi se tvrditi da je tjelesno vjebanje neto to po svojoj biti vodi do zdravlja te da je zbog toga nezamislivo da tjelesno vjebanje ne dovodi do zdravlja.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

109

To pokazuje da vrijednost rekreacije i sporta nije isto instrumentalna; dakle, da se ne svodi samo na postizanje i odravanje zdravlja, ve i da ima intrinzinu vrijednost. Imamo osjeaj da bi ovjek koji bi se rekreativno bavio sportom samo zato to mu je to preporuio lijenik propustio neto bitno u toj aktivnosti. Bavljenje sportom, ak i rekreativno, ima neki element koji ga ini bitno razliitim od fizikalne terapije, korektivne gimnastike ili kineziterapije openito. Moda bi se moglo tvrditi da su fizikalna terapija i kineziterapija kurativne, dok je rekreativni sport preventivan, no imamo dojam da se razlika izmeu ta dva oblika tjelesnog vjebanja ne svodi samo na poloaj u vremenu u odnosu na ozljedu, imamo dojam da se ne radi samo o tome da li tjelesno vjebanje dolazi prije ili poslije ozljede ili bolesti. Vrijednost tjelesnog vjebanja ne svodi se samo na prevenciju i terapiju zdravlja, ve ima i intrinzinu vrijednost. Jedan od zanimljivih aspekata sporta je postizanje rezultata, natjecanje i izazov. Olimpijski slogan Citius, altius, fortius smatra se samorazumljivim, no zapravo je prilino nejasno u emu je vrijednost breg, vieg i jaeg. Postizanje rezultata moda nije bitan element sporta, ali je sigurno vrlo vaan element. Pobjeda nije vana samo u vrhunskom i profesionalnom sportu. I rekreativcima je esto itekako stalo do pobjede. Truizam je da je dobro pobijediti, a loe izgubiti. esto se govori o slasti pobjede i gorini poraza. To je uvijek tako, ak i kada pobjeda niemu ne slui, a to pokazuje da se radi o intrinzinoj vrijednosti.100 Jasno, izazov treba biti relativan u odnosu na sposobnosti sportaa, dob, intenzitet treniranja, itd. No, elja za pobjedom je integralni dio olimpijskog finala isto kao i lokalne prijateljske utakmice. Zadavanje i postizanje cilja integralni je dio skoro svake sportske aktivnosti, bilo to postizanje olimpijske norme, ulazak u finale dravnog prvenstva ili penjanje na Sljeme. Rekreativac moe imati cilj podii 100 kg na benchu ili trati 1 km ispod 3 minute isto kao to vrhunski sporta moe imati za cilj ulazak u dravnu reprezentaciju ili osvajanje medalje na svjetskom prvenstvu. Postizanje rezultata moe biti motiv i razlog na dva naina: u odnosu na druge i u odnosu na sebe. Dakle, moemo nastojati da budemo bolji od drugih, a moemo nastojati da budemo bolji nego to smo bili prije 6 mjeseci. Oba su elementa integralni dio vrhunskog bavljenja sportom, a esto i rekreativnog. Vrlo je zanimljivo pitanje koji je element vaniji. to je bolje, trati 10 km za 40 min gdje drugi tre za 45 ili trati za 30 gdje drugi tre za 28? Drugim rijeima, pitanje je koji rezultat vie vrijedi, apsolutni ili relativni? Savladavanje izazova dovodi nas do ope karakteristike svake ljudske aktivnosti, to je tenja prema usavravanju. Prirodno je da to god radimo, nastojimo raditi dobro. Ako ono to radimo ne nastojimo raditi dobro, onda nije ba sasvim jasno ni zato uope to radimo. ak i stvari koje radimo samo za plau, kad ih ve radimo, prirodno je da ih nastojimo napraviti to je mogue bolje. To vrijedi za sve ljudske aktivnosti: asfaltiranje ulice, operiranje srca, pokretanje velike vojne operacije, slikanje, pjevanje, igranje nogometa, veslanje, itd. Rawls

100 Tenja k pobjedi konstitutivna je za svako natjecanje; natjecanje naprosto nije natjecanje ako natjecatelji ne nastoje pobijediti.

110

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

je to nazvao aristotelovski princip: ljudi uivaju u realizaciji svojih (uroenih ili steenih) sposobnosti i taj je uitak to vei to se sposobnost vie realizira.101 Ovo je motivacijski, psiholoki princip, ali je toliko duboko usaen u ljudskoj prirodi da moemo rei da svatko ima razlog da realizira i usavrava svoje sposobnosti. Prirodno je da onaj koji ima oi eli gledati; da onaj koji ima noge eli hodati i trati; da onaj koji moe plivati eli plivati; da se onaj koji se moe boriti eli boriti; itd. Stoga moemo ustvrditi da je bavljenje sportom, bilo vrhunskim, bilo rekreativnim, i tjelesno vjebanje openito dobro zato to omoguava realiziranje i usavravanje prirodnih sposobnosti. P1: Ako imamo sposobnost X, trebamo je koristiti. P2: Ma to inili, to to inimo trebamo initi to je mogue bolje. K: Dakle, trebamo razvijati i usavravati sposobnost X.

Centralni dio rada rasprave je iznoenje osnovne teze i opravdanja za navedenu tezu. To se jo naziva i konstrukcija argumenta. Naravno, nije nuno konstruirati argument na nain da se tono istiu premise i konkluzija, da se koriste logiki termini, itd., kao to je sluaj u ovome radu. Dovoljno je jasno i precizno istaknuti osnovnu tezu tvrdnju koja se u radu zastupa, te navesti razloge, odnosno dokaze za navedenu tvrdnju u duhu prirodnog jezika, primjerice: Smatram da ... zato to ... Budui da vrijedi (i), (ii) i (iii), slijedi da ... S obzirom na to da ..., moe se zakljuiti ...

Jasno, tenja za usavravanjem treba biti relativna u odnosu na sposobnost, uvjete treniranja, dob, itd. Stariji sportai ponekad su frustrirani jer s vremenom postiu sve loije rezultate. No, njihova je frustracija neopravdana jer su zanemarili injenicu da sposobnosti s godinama slabe. Posjedovanje sposobnosti je neto to je po sebi dobro, stoga svatko ima razloga razvijati i usavravati svoje sposobnosti. Po sebi je bolje znati infinitezimalni raun nego ne znati. Po sebi je bolje znati svirati Mondschein sonatu nego ne znati. Po sebi je bolje moi pretrati 10 km nego ne moi. Po sebi je bolje moi podii 100 kg u benchu nego ne moi.

101 John Rawls, A Theory of Justice, Harvard University Press, 1999. (1971), str. 374.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

111

Budui da ovjek ima niz sposobnosti, kako umnih tako i tjelesnih, te sposobnosti treba razvijati ravnomjerno. Biti neobrazovani vrhunski sporta jednako je loe kao i biti tjelesno potpuno neaktivni vrhunski intelektualac. tovie, ne samo da je jednako loe, nego je loe upravo na istoj osnovi naruavanju sklada osobe. Potpuna osoba je osoba koja je u potpunosti i ravnomjerno razvila sve svoje sposobnosti, kako intelektualne, emocionalne, drutvene tako i tjelesne.102 Stoga neobrazovan ovjek nije potpuna osoba isto kao to ni tjelesno neaktivan ovjek nije potpuna osoba. Zbog toga svatko ima razloga realizirati i usavravati sve svoje sposobnosti, kako umne tako i tjelesne. Zaputanje neke skupine svojih sposobnosti predstavlja naruavanje cjelovitosti ovjeka. ovjek koji zapostavi neku skupinu svojih sposobnosti naprosto nije cjelovit ovjek. On je krnji ovjek. Njemu neto nedostaje. Tenja prema realizaciji i usavravanju sposobnosti dovodi nas do deontolokog okvira za vrednovanje aktivnosti. Poznata je tradicionalna podjela dunosti na dunosti prema sebi i dunosti prema drugima. Odravanje i usavravanje vlastitih sposobnosti jedna je od osnovnih dunosti prema sebi, koja sigurno ukljuuje odravanje i usavravanje vlastitih tjelesnih sposobnosti. Stoga one koji se ne bave nikakvom tjelesnom aktivnou trebamo kritizirati zato to ne izvravaju dunost koju imaju prema samima sebi. Upravo je to ono to imamo na umu kada za nekoga kaemo da se zapustio. Aretiki okvir posebno je prikladan za opravdanje tjelesnog vjebanja.103 Pored moralnih i intelektualnih vrlina treba govoriti i o tjelesnim vrlinama. Snaga, brzina, izdrljivost itd., predstavljaju vrline; dok slabost, sporost, brzo zamaranje, itd., predstavljaju mane. Isto kao i u sluaju intelektualnih i moralnih vrlina, trebamo razvijati tjelesne vrline te ispravljati tjelesne mane. Na koncu, est razlog za bilo to, pa tako i za bavljenje sportom i rekreacijom jest: Zato to to volim! Niz rekreativnih sportaa tvrdi da se nakon treninga naprosto osjea bolje. Tjelesni napor je prirodna potreba organizma te je stoga jasno da se ovjek osjea bolje nakon to zadovolji svoju prirodnu potrebu. Kineziolozi govore o iskonskoj biotikoj potrebi za kretanjem. Na koncu, rije rekreacija etimoloki znai ponovno stvaranje te svoj puni smisao ima upravo kod onih koji se nakon rekreacije osjeaju kao preporoeni. Unutar utilitaristikog okvira opravdano je sve ono to dovodi do sree upravo zato to dovodi do sree. Stoga je u tom smislu bavljenje sportom i sportskom rekreacijom opravdano zato to dovodi do sree i u mjeri u kojoj dovodi do sree. A svatko tko se bavio sportom i tko poznaje sportae zna da je ta mjera izuzetno visoka. Koliko god utilitaristiko opravdanje bilo jako i koliko god srea bila prirodan kandidat za najvie dobro, smatramo da analiza vrijednosti bavljenja sportom i sportskom rekreacijom tu ne zavrava. Naime, aktivnosti koje dovode ili ne dovode do sree
102 Kane, J. E. (1984.), Psihologija i sport, str. 67: 'Razliiti tipovi razvoja tjelesni, intelektualni, emocionalni i drutveni nisu jednostavno skup nezavisnih dijelova, ve meu njima postoji organsko jedinstvo za njega vrijedi tvrdnja da su organizirani tako da ine cjelinu koja je vie od zbroja dijelova koji je ine.' Starom izrekom 'U zdravom tijelu zdrav duh!' ne tvrdi se samo postojanje korelacije izmeu tjelesnog i duevnog zdravlja, ve ju se moe shvatiti i u jaem smislu da u nezdravom tijelu zdrav duh naprosto nije mogu. Smatramo da izreku prvenstveno treba shvatiti u smislu da se u cjelini u kojoj neki dio nije razvijen ne mogu razviti niti ostali dijelovi. 103 Aristotelijanski okvir izgleda posebno primjeren za opravdanje tjelesnog vjebanja prvenstveno zbog ideje telosa ideje da organi i sposobnosti imaju funkciju ili svrhu.

112

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

moemo vrednovati kao aktivnosti koje bi trebale dovoditi do sree ili kao aktivnosti koje ne bi smjele dovoditi do sree. Budui da potreba za koritenjem i usavravanjem tjelesnih sposobnosti pripada u samu bit ovjeka, tjelesno vjebanje nije samo neto to dovodi do sree, ve i neto to bi trebalo dovoditi do sree. Zbog toga trebamo biti zabrinuti za one koje bavljenje sportom i rekreacijom ne dovodi do sree jer je bavljenje sportom i rekreacijom neto to bi ih trebalo initi sretnima. Srea do koje dovodi bavljenje tjelesnom aktivnou sigurno je neto to sportu i rekreaciji daje dodatnu vrijednost, ali, najjednostavnije reeno, nije tjelesno vjebanje dobro zato to nas ini sretnima, nego nas ini sretnima jer je dobro. A dobro je zato to ono jest realizacija i usavravanje sposobnosti koje pripadaju naoj bitnoj prirodi. to uiniti? Uspjean stav prepoznat emo ako je njegova primjena prisutna u svakodnevnom ivotu ovjeka, a u suprotnom on e ostati prazna fraza. Cjeloivotno tjelesno vjebanje imat e svoju svrhu ukoliko bude sastavni dio cjeloivotnog uenja o potrebi za kretanjem u uvjetima hipokinezije. Razmiljanje da je tjelesna aktivnost namijenjena samo za nekog drugog, u dananjim uvjetima ivljenja nema odgovarajue uporite u filozofiji slobodnog vremena i sporta. Promatranje sportskih dogaanja i ulaganje u sport i sportske objekte samo s ciljem postizanja sportskog rezultata nee nadomjestiti biotiku potrebu veine stanovnitva za tjelesnom aktivnou. Iskonska ovjekova potreba za kretanjem ne moe i ne smije biti u podreenom poloaju u odnosu na bilo koju drugu ljudsku aktivnost. Stoga je potrebno daleko vie ulagati u izgradnju sportskih objekata za masovnu tjelesnu aktivnost puanstva, poevi od kolskih dvorana, te omoguavanja svakodnevne tjelesne aktivnosti djece i omladine. Navike redovitog tjelesnog vjebanja treba stvoriti u mladosti jer oito dosadanja dva sata tjedno nastave tjelesne i zdravstvene kulture nisu dovoljna za razvijanje istih. Treba izgraditi dovoljan broj biciklistikih i trim staza, bazena za graanstvo, etnica, otvorenih igralita, itd. Takoer je potrebno uvoditi u Nacionalne programe redovitu tjelesnu aktivnost koja e biti prilagoena svim graanima razliitih uzrasta i sposobnosti. To podrazumijeva da se i u program Cjeloivotnog uenja tjelesno vjebanje uvrsti kao njegov sastavni dio. Propaganda putem medija treba biti uinkovitija i usmjerena na potrebu bavljenja tjelesnim vjebanjem i zdravog naina ivota iroke mase ljudi, a ne prvenstveno usmjerena na postizanje sportskih rezultata, te stvaranjem krivog dojma o veem znaaju natjecateljskog sporta u odnosu na masovno tjelesno vjebanje veine stanovnitva. Protivno tome, hvalisanje o vlastitoj velikoj sportskoj naciji u situaciji kad je ona preteito nedovoljno tjelesno aktivna bit e nita drugo nego paravan s kojim e se navedeni problem kompenzirati. Redovita primjena tjelesnog vjebanja pojedinca moe imati instrumentalnu ili intrinzinu vrijednost. Iako instrumentalna vrijednost moe biti vanija, ne moemo zanemariti niti intrinzinu vrijednost ukoliko ona pokree veinu stanovnitva na tjelesno vjebanje, a da se pri tom postiu pozitivne antropoloke transformacije kod svakog pojedinca. Stoga, treba promicati te vrijednosti jer su one razlozi za masovno tjelesno vjebanje pod optimalnim tjelesnim optereenjem.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

113

Samo ovjek koji ima pozitivno razvijen stav o potrebi redovite tjelesne vjebe te ga primjenjuje u stvarnosti, paralelno sa stjecanjem intelektualnih znanja i vjetina te ostalih osobina potrebnih za njegov prosperitet bit e u potpunosti izgraena linost. U zakljunom dijelu rada ukratko prikaite vau poziciju i nain kako ste je opravdali.

Primjer 2. Priji-Samarija, S. (2007). Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije. U: Baccarini, E., Priji-Samarija, S. (2007). Praktina etika: ogledi liberalnoga pristupa nekim problemima praktine etike. Zagreb: Hrvatsko filozofsko drutvo.

Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije


Saetak Unato injenici da se neki oblici afirmativne akcije (poglavito praksa kvota) primjenjuju u praksi zemalja tzv. razvijene demokracije ve gotovo tri desetljea, polemike o njihovoj moralnoj i zakonskoj opravdanosti ne jenjavaju. Cilj je ovog ogleda viestruk: (i) konstatirati postojanje razliitih oblika spolne diskriminacije; (ii) razmotriti pitanje opravdavaju li spolne razliitosti spolnu diskriminaciju; (iii) izloiti argumente pro et conra prakse afirmativne akcije u domeni spolne diskriminacije, (iv) branei sam koncept afirmativne akcije, ukazati na mogui pravac izbjegavanja najteih prigovora kroz prijedlog umjerene afirmativne akcije. U lanku se ukratko konstatira postojanje diskriminacijskih drutvenih praksi u formi otvorene i prikrivene diskriminacije te razmatra povijesno-teorijska pozadina spolne diskriminacije i razlozi zbog kojih je takva diskriminacija pogrena. Nakon razmatranja dvije vrste argumenata u prilog afirmativne akcije - onih koji poivaju na kompenzacijskim i utilitaristikim naelima pravednosti detaljno se razmatraju kljuni prigovori praksi afirmativne akcije. Konano, oslanjajui se na argumente za i protiv prakse afirmativne akcije, predlae se razlikovanje izmeu tzv. stroge afirmativne akcije, kojoj odgovara naziv obrnute diskriminacije, i programa umjerene afirmativne akcije, unutar koje se naputa koncept pozitivne ili obrnute diskriminacije. Saetak kao kratki prikaz sadraja rada pomou kojeg se itatelju omoguuje brzi pregled rada moe sadravati prikaz (i) cilja ili ciljeva rada; u skladu s postavljenim ciljem ili ciljevima (ii) rezultate rada, koja ujedno predstavljaju strukturu rada. U ovom sluaju autorica jasno pie da se u radu (i) konstatira

114

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

a; (ii) razmatra b, te detaljno razmatra c i (iii) predlae d. Bilo bi poeljno da je u saetku navedena i osnovna teza rada. Programi afirmativne akcije104 imaju svoje pobornike i kritiare. Unato injenici da se neki oblici afirmativne akcije primjenjuju u praksi zemalja tzv. razvijene demokracije ve gotovo tri desetljea, polemike o njihovoj moralnoj i zakonskoj opravdanosti ne jenjavaju. Cilj je ovog lanka izloiti argumente pro et conra prakse afirmativne akcije u domeni spolne diskriminacije te, branei sam koncept afirmativne akcije, ukazati na mogui pravac izbjegavanja najteih prigovora. Argumentacija koju navodim nije izvorno kreirana samo za sluaj spolne diskriminacije ve i za druge vrste (anti)diskriminacijskih praksi. Razmatrajui stavove za i protiv ograniit u se , meutim, samo na sluaj spolne diskriminacije referirajui pritom iskljuivo na zemlje koje u veoj ili manjoj mjeri uvaavaju naela liberalne demokracije (jer je narav i rasprostranjenost spolne diskriminacije te potreba za primjenom odreenih vrsta anti-diskriminacijskih praksi potpuno razliita u zemljama liberalne demokracije od onih u tzv. patrijarhalnim tradicionalistikim zemljama). U prvom u dijelu ukratko konstatirati postojanje diskriminacijskih drutvenih praksi u formi otvorene i prikrivene diskriminacije, povijesno-teorijsku pozadinu spolne diskriminacije te razloge zbog kojih je takva diskriminacija pogrena. U drugom dijelu u izloiti dvije vrste argumenata u prilog afirmativne akcije: one koji poivaju na kompenzacijskim i utilitaristikim naelima pravednosti. U treem dijelu prikazat u kljune prigovore praksi afirmativne akcije. Konano, oslanjajui se na argumente za i protiv prakse afirmativne akcije, predloit u razlikovanje izmeu tzv. snane afirmativne akcije (SAA), kojoj odgovara naziv obrnute diskriminacije, i programa umjerene afirmativne akcije (UAA). Pokuat u argumentirati u prilog zakonske i moralne opravdanosti i djelotvornosti UAA. U uvodom dijelu rada poeljno je napisati, kako i u saetku, cilj ili ciljeve rada; strukturu rada, odnosno ono to e pojedini dio rada sadravati: U prvom dijelu rada ukratko u konstatirati ... U drugom dijelu rada izloit u...Za razliku od saetka, u ovom uvodnom dijelu rada autorica je istaknula osnovnu tezu, iako u obliku nastojanja - Pokuat u argumentirati u prilog zakonske i moralne opravdanosti i djelotvornosti UAA no osnovna se teza dade iitati i glasi: Umjerena afirmativna akcija je moralni i zakonski opravdan postupak ukidanja postojee zakinutosti ena i treba je provoditi.

1 elim odmah na poetku napomenuti da pod pojmom 'afirmativne akcije' ne mislim nita vie i nita manje od preferencijalnog tretmana odreenih drutvenih skupina od ena do razliitih manjinskih skupina. Iznimno je vano razjasniti osnovne pojmove rada. Takvo e razjanjenje smanjiti mogunost nerazumijevanja i mogue pogrene interpretacije pozicije koja se na odreenim osnovnim pojmovima temelji. Drugim rijeima, koristim pojam u najopenitijem smislu u kojem se neka skupina planski i organizirano preferira prilikom zapoljavanja, upisivanja, napredovanja i sl. U praksi je uobiajena klasifikacija programa afirmativne akcije na one koje ukljuuju kvote ili ciljane brojane rezultate i one koje zahtijevaju kvalitativno povlateni tretman jedna skupine nad drugima. Meutim, u lanku neu posebno diskutirati opravdanost niti kvantitativnog niti kvalitativnog programa afirmativne akcije, ve samo naelnu opravdanost programa.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

115

Otvorena i prikrivena diskriminacija Unato anti-diskriminacijskim zakonima, spolna diskriminacija je i dalje prisutna, a vidljiva je, posebice, u domeni zapoljavanja - iako vjerojatno ne u mjeri kao prije donoenja tih zakona. Statistike otkrivaju Poeljno je raspravu zapoeti odreenim empirijskim podacima, u ovom sluaju statistikim. Ukoliko je mogue, ukoliko to rasprava i sadraj rasprave doputaju, razmotrite problem iz deskriptivne perspektive. Drugim rijeima, konstatirajte stanje stvari. da u pravilu ene zarauju manje od mukaraca za istu vrstu posla, da ee od mukaraca obavljaju slabije plaene poslove, daleko su rjee zastupljene na vanijim, viim i odgovornijim mjestima i da, konano, ene s istim kvalifikacijama i relevantnim zaslugama daleko sporije napreduju od svojih mukih kolega.105 Statistike, meutim, ne otkrivaju da u podlozi ovakvog drutvenog poloaja ena lee dva razliita oblika spolne diskriminacije: otvorena i prikrivena diskriminacija.106 1. OTVORENA DISKRIMINACIJA. Diskriminacija je otvorena u sluajevima u kojima je ena diskriminirana zato jer je ena. Uzroci i razlozi takve diskriminacije mogu biti raznovrsni: od pukih predrasuda (odbojnost prema enama u javnim djelatnostima, stav da mukarci moraju zaraivati vie od ena ili da ena ne smije biti nadreena mukarcu i sl.) do uvjerenja kako su ene manje sposobne i prilagoene djelovati u javnoj ili poslovnoj sferi, manje kompetitivne, previe iracionalne i sl. Ovaj tip diskriminacije ilustriraju stereotipne situacije u kojima poslodavci ne ele zaposliti upravo enu vjerujui da je javna domena ili odreeni posao primjereniji mukarcima. Uvjerenje o inferiornosti i nepoeljnosti ena u javnoj domeni ima svoju dugu povijest i teorijski razraeniji oblik u esencijalistikim stavovima istaknutih mislilaca poput Dobro je dati povijesni pregled ideja znaajnih autora koje su povezane s problemom rasprave (element ve reeno). Ovdje je vano nai mjeru valja odabrati samo relevantne autore i navesti njihove kljune teze najznaajnije za raspravu.

105 Vidi, primjerice, Good for Business: Making Full Use of the Nation's Human Capital, A Fact-Finding Report of the Federal Glass Ceiling Commission, March 1995; Neumark, D., Blank,R. and Van Nort, K., (1995), Sex Discrimination in Restaurant Hiring: An Audit Study , National Bureau of Economic Opportunity Working Paper, No. 5024; The Status of Equal Opportunity in the American Workforce, EEOC, Office of Communications, 1995. etc. Treba napomenuti da su najdostupniji statistika istraivanja provedena u SAD-u. Meutim, nema razloga pretpostaviti da je situacija u veini zemalja tzv. svijeta razvijene demokracije bitno drugaija. 106 Ova distinkcija odgovara distinkciji izmeu primarne i sekundarne diskriminacije koju nalazimo kod M.A. Warren. Vidi, Warren, M.A., (1977), "Secondary Sexism and Quota Hiring", Philosophy and Public Affairs, Vol. 6, No. 3. Preferiram, meutim, pojmove otvorene i prikrivene diskriminacije kako bi se izbjegla konfuzija s pojmovima primarne diskriminacije, koja referira na diskriminaciju ena, i sekundarne, koja referira na diskriminaciju mukaraca unutar programa AA.

116

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Platona, J.J. Rousseaua, G.W.F. Hegela, J. Benthama, S. Freuda i dr. Oni ne samo to vjeruju da postoje dvije razliite ljudske prirode muka i enska (esencijalizam), ve i da je enska priroda takva da enu u javnim poslovima ini nedjelotvornom i subverzivnom. Svi su oni drali da je privatna domena enin prirodni kontekst te da enska priroda onemoguuje eni da funkcionira prema racionalnim, objektivnim ili univerzalnim pravilima imajui u vidu ope ciljeve, to ih posljedino ini nepoeljnima u javnoj domeni. Platon u Dravi izrijekom tvrdi da ena predstavlja prijetnju ostvarivanju opeg blagostanja, dok je u Zakonima enski spol opisan kao remetilaki initelj, openito predisponiran da oslabljuje drutvo. J.J. Rousseau107 zastupa stav o spolno odreenim moralnim vrijednostima, odnosno stav da su vrline koje ine enu kreposnom razliite od onih koje mukarca ine kreposnim. Blagost, razumijevanje, portvovnost, sentimentalnost, urednost, povuenost i slino vrline su ene dok su istovremeno mane za mukarca; neovisnost ene, racionalnost, kompetitivnost i slino, prema Rousseauu, dovode do toga da ena gubi one kvalitete koje je ine poeljnom i cijenjenom. G.W. F. Hegel108 podrava istu distinkciju prema kojoj je ena odreena privatnom sferom, a mukarac poglavito javnom sferom. Nije sluajno to je ena usredotoena na obitelj gdje dominiraju osjeaji, subjektivnost i partikularni altruizam, ve je to u prirodi ene ili, kako kae, ureeno boanskim zakonima. S druge strane, budui je drava izgraena na razumu i zakonima te zahtijeva univerzalnu perspektivu, ona ne pripada eni. Mukarac moe ivjeti u obje sfere, racionalnost moe spojiti sa subjektivnim, s osjeajima i obitelji, dok je enina subjektivnost nespojiva s osobinama koja trai javni ivot. Prema Hegelu, ena ne moe ivjeti kompletan etiki ivot koji karakterizira graanina jer je svojom prirodom orijentirana na obitelj i ograniena osjeajima, zbog ega i predstavlja prijetnju zajednici i razumu na kojem je utemeljen ljudski zakon. tovie, Hegel smatra da su ena i politika mo nespojivi jer ena svoje djelovanje ne usklauje s univerzalnim ve proizvoljnim sklonostima i stavovima vezanim primarno za ouvanje dobro odreenih lanova njezine obitelji. Unato svojim liberalnim politikim stajalitima i povremenim potporama sufraetkinjama, Jeremy Bentham109 smatra da je nemogue od ena oekivati da se dre principa utilitarizma zbog njihove esencijalne nesposobnosti da univerzaliziraju moralne sudove, to ih ini subverzivnima u politikoj areni. Na sebi svojstven nain, i F. Nietzsche110 je iskazivao radikalni stav o inferiornosti ena. Za njega su ene nia bia, koja nisu sposobna biti prijatelji, ve samo voljeti, a upravo u ljubavi ene lei sljepilo i nepravda prema svemu to one ne vole. Nietzsche tvrdi kako se ena ne razumije u pitanja ponosa i asti, i dok je enina dua povrna i plitka, dua mukarca je duboka tako da njegova struja ubori u podzemnim peinama. Otac psihoanalize, S. Freud111 takoer vjeruje kako je ena kao uvar obitelji i kao takva nuno neprijatelj civilizacije, koja se temelji na pravu, pravdi
107 Emil ili o odgoju 108 Hegel, G.W. F., The Philosophy of Right, Oxford, Claredon, 1952; Hegel, G.W. F., Fenomenologija duha, Beograd, BIGZ, 1979. 109 Bentham, J., Introduction to the Principles of Morals and Legislation, ur. J.H. Burns i H.L.A. Hart, London, Athlone, 1970. 110 Nietzsche, F., Tako je govorio Zaratustra, Zagreb, Mladost, 1955. 111 Freud, S., Civilisation and Its Discontents, vol. 21. u J. Strachey i A. Freud (ur. i prev. ) The Standard Edition of the Complete Psychological Works, London, Hogarth, 1961.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

117

i zakonima. Prema njemu su ljubav i institucije poput obitelji, u kojima se ena realizira, u sukobu s opim interesima civilizacije, koji poivaju na drugaijim osnovama. Istraujui moralni razvoj pojedinaca, Lawrence Kohlberg 112 nee izrijekom zagovarati prirodnu razliku izmeu ena i mukaraca, ali tvrdi kako ene u moralnom razvoji ostaju u pravilu na treem stupnju (od est), na kojem je moralno djelovanje motivirano eljom da ugode i pomognu drugima te sklonou konformiranja sa stereotipovima onoga to se smatra normalnim ponaanjem. Drugim rijeima, mnogo vie mukaraca nego ena postie najvii esti stupanj karakteriziran slijeenjem univerzalnih pravila i apstrahiranjem od pojedinanog partikularnog sluaja. Kohlberg tvrdi kako su rijetke ene koje dospiju do stupnja moralnog razvoja na kojem se prava shvaaju i definiraju kao odluka savjesti, u skladu sa samoizabranim etikim principima koji se pozivaju na logiku, univerzalnost i konzistentnost.113 Kako bilo, povijest razvoja ideja stvorila je snanu teorijsku osnovu za drutvene prakse koje se danas manifestiraju kao diskriminirajue po enu. Dobro je to to je autorica istaknula vanost povijesti ideja o razmatranom problemu zato to se na taj nain itatelju objanjava dio rada, koji pritom postaje vaan dio smislene cjeline. 2. PRIKRIVENA DISKRIMINACIJA. Meutim, postoji i drugi, prikriveni oblik diskriminacije, kojeg je nerijetko teko i prepoznati. Radi se o diskriminatornim praksama koje se ne temelje na gore spominjanim uvjerenjima o prirodi ena, ve na ekonomskim ili pragmatikim razlozima. Paradigmatini sluaj ovakvog tipa diskriminacije je situacija u kojoj poslodavac, rukovodei se razlozima profita, preferira mukarca pred enom, ne zato jer vjeruje da je mukarac prirodno sposobniji ili efikasniji od ene, ve zato to smatra da ena ima (ili e imati) obveze prema kuanstvu i djeci koja e utjecati na vrijeme koje moe provesti na poslu, to e znaajno umanjiti koncentriranost na posao ili sl. Zapazimo da je kriterij kojeg primjenjuje poslodavac potpuno drugaiji od onih koji su na djelu u otvorenoj diskriminaciji - radi se o spolno-neutralnom kriteriju profita. Meutim, u kontekstu tradicionalne podjele poslova u kojoj je briga za djecu obveza ena, ovakva primjena spolno-neutralnih ekonomskih razloga generira povlateni poloaj mukaraca prilikom zapoljavanja.114 ***

112 Kohlberg, L., (1981), The Philosophy of Moral Development: Moral Stages and the Idea of Justice, San Francisco, Harper & Raw 113 Vidi u Okin, S., (1990), "Thinking like a Woman", u D. Rode (ur.), Theoretical Perspectives on Sexual Difference, Yale University Press. 114 Zapazimo da prikrivena diskriminacija nije skriveni oblik otvorene spolne diskriminacije. Dakako, da ono to mi nazivamo otvorenom diskriminacijom moe poprimiti prikrivenije forme zbog zakonske regulative koja zabranjuje spolnu diskriminaciju. Meutim, ovdje se pod prikrivenom diskriminacijom ne referira na skrivanje ili prikrivanje realno diskriminacijske prakse utemlejne na predrasudama i uvjerenjima o enskoj inferiornosti u javnoj domeni, ve na posebnu vrstu diskriminacije koja je motivirana profitom.

118

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Otvorena spolna diskriminacija je nepravedna jer relevantni kriteriji za zapoljavanje mogu biti samo kvalifikacije i druge strune zasluge, a ne spol. Prikrivena diskriminacija je, meutim, nepravedna jer pridonosi i perpetuira postojeu nepravdu prema enama kanjavajui ih dodatno zbog postojee drutvene pozicije u kojoj su ionako ve zakinute. Unato spolno neutralnoj naravi samih kriterija, prikrivena diskriminacija je nepravedna poput otvorene jer je primjena takvih ekonomskih razloga u datom kontekstu diskriminirajua za ene. Krajnje je nepravedno i moralno neopravdano da neovisno o njihovim zaslugama, postojee drutvene uloge ena slue kao isprika za njihovo iskljuivanje iz natjecanja za poeljno zaposlenje. Ovakva je praksa nepravedna i zato jer stvara zaarani krug u kojem su ene, gotovo potpuno identino kao i u sluaju otvorene diskriminacije, hendikepirane u ostvarivanju svojeg ivotnog plana, odnosno, temeljnog ljudskog prava. Ukratko, temeljno je pogrena u obama tipovima spolne diskriminacije - otvorene i prikrivene - injenica da sustavno smjetaju enu u podreeni poloaj u drutvu krei njihovo pravo na jednak tretman i zatitu. Poeljno je ukratko i jasno istai to se smatra neprihvatljivim kod odreene pozicije, stava, prakse u ovom sluaju diskriminacije - kako bi se u to jasnijem svjetlu prikazala pozicija koja se u radu nastoji zastupati i opravdati.

Spolna razliitost i spolna diskriminacija Pogledajmo preciznije to je zapravo moralno pogreno u spolnoj diskriminaciji. Kada se u radu navodi to se nastoji postii u odreenom dijelu teksta, itatelj biva upoznat s autoriinim namjerama i voen kroz tekst, to olakava razumijevanje i zadrava itateljevu panju. Prema standardnom stajalitu zasnovanom na Aristotelovom principu pravednosti, jednaki trebaju biti tretirani jednako, a nejednaki nejednako. Slijedei ovo standardno poimanje pravednosti, moe se tvrditi da ene i mukarci nisu jednaki, bar u nekim aspektima, ta da je spolna diskriminacija opravdana spolnom razlikom u sposobnostima. Primjerice, Poeljno je navoditi primjere u radu jer se na taj nain itatelju teza pribliava i ilustrira pa time postaje razumljivija i zanimljivija. prosjena ena je manje fiziki snana i agresivna od prosjenog mukarca ili prosjena ena pokazuje vie brige, suosjeanja i vie je sklona pomoi od prosjenog mukarca. Budui da su u tim aspektima ene i mukarci nejednaki, prema standardom stajalitu slijedi da

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

119

ene i mukarci trebaju biti nejednako tretirani. Upravo je postojea praksa prema kojoj se za poslove u vojsci preferiraju mukarci, a u predkolskim i odgojnim ustanovama ene, opravdana standardnim stajalitem. Trebamo li stoga prihvatiti da postojee spolne uloge nisu diskriminatorne jer slijede spolne razlike? *** injenica je da esencijalistiki stav o razliitosti mukaraca i ena nije rijedak ni u suvremenoj literaturi. Primjerice, jedna od kljunih osoba enske scene, C. Gilligan, zagovara stav da su mukarci i ene razliiti u nainu moralnog rezoniranja i ponaanja.115 Budui da se veina sudionika u raspravi slae da su mukarci i ene na neki nain ipak razliiti, nije li razliiti tretman uistinu opravdan? Da bismo odgovorili na pitanje o opravdanosti razliitog tretmana ena i mukarca, treba najprije razjasniti jedno drugo pitanje. Jesu li spolne razliitosti koje primjeujemo utemeljene na mukoj i enskoj monolitnoj i nepromjenjivoj naravi ili su takve osobine i prihvaanje odgovarajuih vrijednosti posljedica dugotrajne drutvene prakse u kojoj su mukarci ene zauzimali razliite drutvene poloaje? Ovo pitanje otvorit e dva nova: Ako su spolne razliitosti drutveno konstruirane, ne bi li trebalo takve umjetne razlike otkloniti, a ne podravati nejednakim tretmanom mukaraca i ena? Ako pak mukarci i ene i jesu razliiti, znai li takav stav o razliitosti mukaraca i ena i potrebu da budu razliito tretirani na nain da ena zarauje manje za isti posao, da radi na slabije plaenim poslovima ili da ne zauzimati kljuna mjesta u javnim slubama? Poeljno je jasno postaviti pitanja na koja se u radu nastoji odgovoriti. injenica je da se temeljna drutvena uloga ene stoljeima svodila samo na majinstvo, brigu za djecu i dom ili njegovanje drugih. Mukarci su za to vrijeme sudjelovali u javnim poslovima, obrazovali se, gradili karijere, odlazili u vojsku i ratove. U podreenom poloaju u drutvu u kojem su na mjestima moi dominirali mukarci, ene su razvijale i njegovale karakteristike poput podlonosti, ovisnosti, sklonosti da ugode, gubitku inicijative i slino, kojima su ugaale dominantnoj grupi i njihovim potrebama.116 ak i kada se ne bi radilo o razliitim mukim i enskim prirodama, duga povijest razliitog ivljenja i ciljeva mogla je dovesti do toga da se formira enska i muka ljestvica moralnih vrijednosti, svojstava i prioriteta. Drugim rijeima, ak i pod pretpostavkom da se uistinu radi o jedinstvenoj, jednoj jedinoj unisex ljudskoj prirodi, stoljetna praksa razliitih drutvenih uloga posve je lako mogla dovesti do toga da ene i mukarci postanu drugaiji, da razliito reagiraju i (moralno) prosuuju. Mnoge autorice, ali i socioloke studije spolnih stereotipa, objanjavaju
115 tovie, upravo je i dominantna tendencija u kojoj se tvrdi da su mukarci i ene razliiti. Vidi primjerice, Giligan,C.,(1982), In a Different Voice, Cambridge, Mass., Harvard University Press; Kohlberg, L., et all, (1978), Assesing Moral Stages: A Manual, Cambridge, Mass., HArvard University Press. 116 Miller, J.B., (1976), Toward new psychology of Women, Boston, Beacon

120

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

ensko rezoniranje primarno upravo stoljetnom pozicijom obespravljenosti ena.117 itav niz stoljea ene nisu imale prava i mogunosti koje su bile dostupne mukarcima, a nasuprot tome stoji tek nekoliko desetljea pravne jednakosti, koja jo nije u potpunosti zaivjela u praksi. Treba pridodati da je u takvom spolnom diferenciranju, osim puke socijalne i pravne prakse, ukljuen i stanoviti psiholoki mehanizam frustracije elja. Naime, kada je jednom enama formalno omogueno obrazovanje, sudjelovanje u javnom ivotu i sl., posljedica je bila da ene to nisu htjele. esto smo svjedoci da ene zapravo ni ne ele muke poslove i uloge te da uistinu ele zadrati svoje enske poslove. Upravo mehanizam frustracije elja objanjava zato se to dogaa. ene koje su eljele muke poslove nerijetko nisu uspijevale ili su bile izloene mnogim iskuenjima i preprekama. Kako svatko eli postii to je vie mogue zadovoljstva u ivotu, ene koje su eljele da se otrgnu od enske pozicije i zauzmu muku imale su daleko vie ansi da bude nezadovoljene i frustrirane nego ene koje su prihvatile enski ivotni obrazac. Upravo nagonski psiholoki mehanizam koji nastoji sprijeiti tenzije, frustracije i napetosti navodio je ene da adaptiraju svoje preferencije i prilagode svoje elje onom to im je postizivo.118 Tako, jednom kada su uloge podijeljene, obrazac se uglavnom sam reproducirao. ak i sada, postojanje otvorene i prikrivene diskriminativne prakse omoguava da isti mehanizam jo uvijek djeluje. Jo uvijek bi se moglo govoriti o stanovitoj auto-cenzuri elja kod ena, nekakvoj rezervi, strahu od mukih domena, kanaliziranju ambicija na one domene u kojima ve ima ena ili u kojima je put vie-manje prokren. Na to da je ovakav obrazac povijesnog razvoja spolnih razliitosti mogu, upuuju i autorice Ukoliko potkrepljenje odreene teze pronaete u radovima relevantnih autora, navedite to u svome radu. koje, raspravljajui o ljudskoj prirodi, uvode pretpostavku da je ljudska priroda plastina i ukalupljiva te da ene i mukarci razvijaju svoj spolni identitet, osobnu motivaciju i razumijevanje sebe kroz drutvena oekivanja koja su im nametnuta. Pritom se pozivaju na istraivanja koja sugeriraju da su ljudske bebe biseksualne te da usvajaju stanoviti muki i enski identitet imitirajui i identificirajui se s modelima odraslih.119 No, ak i ako se ini vjerojatnim da se jedna jedinstvena priroda mogla oblikovati u dvije pod utjecajem drutva, to jo ne dokazuje da se uistinu radi o jednoj jedinstvenoj prirodi. Sasvim je vjerojatna i pretpostavka da se radi o dvije razliite prirode te da su drutvene uloge samo slijedile prirodne razlike. tovie, meu suvremenim autoricama ima i onih koje jasno zagovaraju stav da se radi o dvije prirode, mukoj i enskoj, odnosno da razlike

117 Broverman, I.K, and al.,(1972), "Sex-Role Stereotypes: A Current Appraisal", Journal of Social Issues, No. 28/2. 118 Elster, J., (1982), Sour Grapes u A. Sen i B. Williams (ur.). Utilitarsim and Beyond, Cambridge, Cambridge University Press. 119 Primjerice, Ferguson, A., (1977), "Androgyny as an Ideal for Human Development" u M. Vetterling-Braggin i dr. (ur.), Feminism and Philosophy, Totowa, NJ: Littlefield, Adams.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

121

u mukom i enskom moralnom funkcioniranju poivaju na razliitim naravima.120 Tvrdi se, naime, da bioloka razlika izmeu mukaraca i ena ne moe biti ignorirana prilikom rasprave o mukoj i enskoj prirodi, njihovim osobinama i nainu moralnog prosuivanja. Ako kod svih drugih vrsta bioloke razlike dovode i do razliitih socijalnih modela ((re) produkcija, raanje, majinstvo i sl.), bioloke razlike izmeu mukaraca i ena mogle bi jednako tako uzrokovati razlike u instinktu, potrebama, nainu ili perspektivi kroz koju razumijevamo sebe i druge. Ukratko, iako se moe dvojiti treba li se odreenje toga to je ljudska priroda u potpunosti svesti na bioloke odrednice, jasno je da se bioloka razliitost ne moe iskljuiti kao irelevantna. Bilo bi krajnje neobino tvrditi da bioloke ili fizike razliitosti (genetska i morfoloka struktura) ne proizvode nikakve mentalne razliitosti.121 Kako bilo, u bliskoj budunosti zasigurno neemo dobiti odgovor na pitanje podrijetla spolnih razliitosti. Da bi dokazali tvrdnju o biolokoj determiniranosti ili socijalnoj kontinuiranosti postojeih razlika izmeu mukaraca i ena, potreban nam je jednako tako dug eksperimentalni period u kojima bi enama i mukarcima bila jednako dostupne sve mogunosti. Tada bismo moda mogli utvrditi radi li se o jednoj ili dvije prirode. Neki bi mogli prigovoriti da ni u tom sluaju ne bismo mogli tono utvrditi postoji li jedna priroda ili dvije. Naime, u raspravama nije rijedak niti relativizirajui stav o ljudskoj prirodi prema kojem se ne moe definirati to je ljudska priroda neovisno o kulturnoj perspektivi. Upravo kultura, kakvo god ona bila, odreuje to emo misliti o sebi i to e se smatrati mukom ili enskom prirodom. Postojea drutvena praksa dovela je do diferencijacije na muka i enska svojstva i vrline, na muko i ensko moralno prosuivanje i miljenje. Svaka druga praksa, pa i ona u kojoj bi bili potpuno i stvarno izjednaeni u pravima i mogunostima, oblikovala bi stav da se radi o jednoj prirodi. U svakom sluaju, pitanje radi li se o jednoj ili dvije prirode, za nas do daljnjeg ostaje neprozirno.122 Navedite pitanja koja u radu ostaju otvorena i obrazloite zato je tome tako.

*** Dakle, sada se moemo vratiti na pitanje postavljeno na poetku ove rasprave o spolnim razliitostima: opravdava li postojea razliitost izmeu ena i mukaraca nejednak tretman?

120 Wolgast, E., (1980), Equality and the Rights of the Women, Ithaca, NY: Cernall University Press. 121 Midgley, M. i Huges, J., (1983), Woman's Choices, London, Weidenfeld and Nicholson. 122 Vidi u Annas, J., (1993), "Woman and the Quality od Life: Two Normas or One", u M.C. Nussbaum i A. Sen, The Quality of Life, Oxford, Oxford University Press.

122

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Poeljno je ponoviti postavljeno pitanje rasprave kada se u radu fokusirate na njega. Time se itatelja vodi kroz itanje to mu zadrava panju i osigurava bolje razumijevanje rada. Nedvojbeno je potrebno razjasniti to tono znai u standardnom stavu da jednaki trebaju biti tretirani jednako, a nejednaki nejednako. Iznimno je vano odrediti i razjasniti u kojem znaenju koristite odreene termine, naela, itd. da bi itatelji znali na to ste mislili kada ste upotrijebili odreeni termin, naelo, itd. Vano je da autor i itatelj imaju iste pojmove. U ovom sluaju jednaki trebaju biti tretirani jednako, a nejednaki nejednako trai dodatno pojanjenje i odreenje, to autorica prua itatelju. P. Singer, primjerice, smatra da nejasan i proizvoljan pojam jednakosti koji se koristi u standardnom stajalitu kri temeljni moralni princip - princip jednakog tretiranja svaijeg interesa.123 Temeljna klauzula svih legislativa koje se tiu ljudskih prava jest da svaka osoba, bez obzira na razliitosti, ima pravo na jednak tretman, to znai da svaka osoba ima pravo na iste mogunosti u pogledu stjecanja ili pristupa drutvenim dobrima i na istu zatitu od strane vlasti.124 Ako je, dakle, pravo na jednak tretman definirano kao pravo na jednakost u dostupnosti neke mogunosti, slijedi nedvosmisleno da je da spolna diskriminacija - kako otvorenog tako i prikrivenog tipa - moralno i zakonski nedopustiva. Pokuat emo u nastavku pokazati Vodite itatelja kroz rad i navedite koja je namjera dijela rada koji slijedi. da ovakvo odreenje prava na jednak tretman, nasuprot mnogim kritikama, opravdava i programe umjerene afirmativne akcije (UAA). Preciznije, kritiari programa afirmativne akcije prigovaraju da, ukoliko je diskriminacija pogrena temeljem prava na jednak tretman, onda jednako tako i svaka praksa afirmativne akcije koja privilegira jedne nad drugima nuno povreuje to isto pravo na jednakost u dostupnosti mogunostima i zatiti. Nasuprot njima, pokuat u pokazati da programi umjerene afirmativne akcije mogu biti opravdani temeljem istog principa koji zabranjuje postojee oblike otvorene i prikrivene spolne diskriminacije. tovie, pokuat u pokazati da UAA ne predstavlja nekakav slabiji oblik obrnute diskriminacije, ve da nije niti diskriminacija u pravom znaenju te rijei.
123 Singer, P., (1978), "Is Racial Discrimination Arbitrary?", Philosophia, Vol. 8, No. 2-3. 124 Treba istaknuti da ovdje slijedim definiciju R. Dworkina. Dworkin, R. (2000), Sovereign Virtue, Cambridge, Mass., Harvard University Press.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

123

Argumenti u korist programa afirmativne akcije Programi afirmativne akcije (AA) stvoreni su kako bi ispravili nepravde uzrokovane spolnom diskriminacijom. AA, kako se uobiajeno shvaa, sastoji se u povlatenom tretmanu utemeljenom na spolu ili, drugim rijeima, diskriminiranju mukaraca u korist ena s ciljem izjednaavanja njihova poloaja. Upravo iz tog razloga za ovaj tip programa esto se koristi i pojam obrnuta diskriminacija ili ak pozitivna diskriminacija. U nastavku u ukratko izloiti Vodite itatelja kroz rad i navedite koja je namjera dijela rada koji slijedi. kljune argumente u korist potrebe ustanovljavanja i primjene ovog tipa drutvene prakse. Argumente u korist programa AA moemo svrstati u dvije skupine: u prvu skupinu svrstavaju se argumenti orijentirani na prolost (backward looking), a u drugu oni orijentirani na budunost (forward looking).125 Prva linija argumentacije, orijentirana na prolost, naglaava potrebu kompenziranja teta osobama ili skupinama koje su proistekle iz spolne diskriminacije u prolosti, dok je druga argumentacijska linija, ona orijentirana na budunost, usredotoena na ustanovljavanje budueg drutva u kojem nee biti diskriminacije ili e ona biti u znatnoj mjeri smanjena. Prva skupina argumenata, tako, temelji se na principu kompenzacijske pravde i pretpostavlja deontoloki etiki pristup, dok je druga skupina argumenata utemeljena na principu korisnosti te, posljedino, pretpostavlja konsekvencijalistiki ili ak utilitaristiki etiki pristup. PRISTUP ORIJENIRAN NA PROLOST. Princip kompenzacijske pravde pretpostavlja da, kad god je poinjena nepravda, oteenoj strani teta treba biti nadoknaena.126 Budui da su ene u prolosti bile diskriminirane, program AA je zamiljen kao nain da se enama nadoknadi teta koja im je uinjena, osiguravajui im ono ega su bile liene u prolosti. Preciznije, AA u obliku povlatenog zapoljavanja ili sklapanja povlatenih ugovora je nain da se kompenzira nepravda uinjena enama u prolosti. Kako su ene u prolosti u domeni zapoljavanja dobivale manje nego to je pravedno, tvrdi se kako one sada zasluuju vie kako bi im se nadoknadili gubici. Pretpostavljeno je da ovaj tip kompenzacijske politike treba biti primijenjen na ene u cjelini, kao na grupu, te da im treba osigurati povlateni

125 Ova se distinkcija uobiajila u literaturi o AA. Vidi. Nagel, T., (1977) "Introduction" u M. Cohen, T. Nagel, T. Scanlon (ur.), Equality and Preferential Treatment, Princeton, Princeton University Press; Fullinwider, R.K., (1980), The Reverse Discrimination Controversy, Totowa, N.J.: Rowman and Littlefield; Goldman, A., (1979), Justice and Reverse Discrimination, Princeton: Princeton University Press. 126 Vidi debatu o ovom argumentu u M. Cohen, T. Nagel, T. Scanlon (ur.), Equality and Preferential Treatment, Princeton, Princeton University Press; Fullinwider, R.K., (1980), The Reverse Discrimination Controversy, Totowa, N.J.: Rowman and Littlefield; Goldman, A., (1979), Justice and Reverse Discrimination, Princeton: Princeton University Press; Boxill, B.R., (1978), "The Morality of Preferential Hiring" Philosophy and Public Affairs 7, No.3; Mosley, A.G. i Capaldi, N.,(1996), Affirmative Action: Social Justice or Unfair Preference?, Totowa, N.J.: Rowman and Littlefield.

124

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

poloaj prilikom zapoljavanja neovisno o niim kvalifikacijama ili slabijoj osposobljenosti za dati posao u usporedbi s njihovim mukim protukandidatima. Naime, pretpostavlja se da su nie kvalifikacije takoer posljedica prolih nepravdi, nedostupnosti mogunosti obrazovanja, koje sada trebaju biti kompenzirane. Valja zapaziti da se, slijedei ovaj tip argumentacije za AA, spol i dalje percipira kao moralno relevantan kriterij prilikom zapoljavanja. Poeljno je naglasiti specifinost koja e ili moe utjecati na smjer rasprave, mogue prigovore i sl. PRISTUP ORIJENTIRAN NA BUDUNOST. Temeljni cilj programa AA, prema ovom pristupu, nije kompenzacija zbog diskriminacije u prolosti ve stvaranje budueg dobra - i to, kako neposredno moralnih dobara (vie jednakosti, vie pravednosti), tako i prudencijalnih dobara (vie mogunosti za sve i sl.) - koji e dokinuti podreeni drutveni poloaj ena. Ovaj tip argumentacije openito se temelji na pretpostavci da povlateni tretman ena predstavlja strategiju koja e drutvo u cjelini uiniti boljim. Pretpostavlja se da programi AA dosljednije tite prava jer stvaraju drutvo u kojem e krenje prava biti smanjeno, ako ne ve u potpunosti ukinuto. Osim ove openite forme argumenta, dva specifinija argumenta navode konkretna budua dobra koja slijede iz primjene AA programa: argument uzora (role-model) i argument raznovrsnosti (diversity). Argument uzora polazi od pretpostavke da svi imamo stanovitu potrebu za uzorima jer nas ohrabruje saznanje da drugi poput nas mogu biti uspjeni. Povlateni tretman ena omoguuje enama da u mjeri veoj nego do sada zaposjednu poeljnije i bolje plaene pozicije. Posljedino, privilegirani tretman ena bi mladim enama osigurao uzore i tako premostio postojei problem samoispunjavajuih predvianja koji navode te iste mlade ene da odustanu ili ne uspiju.127 Nadalje, privilegirani ili povlateni tretman ena, dolaskom ena na neke kljune drutvene pozicije, osigurao bi vie raznovrsnosti nego do sada kada kljune poloaje zauzimaju mukarci to bi, posljedino, osiguralo iru osnovu za djelovanje. Primjerice, kada bi ene zauzimale kljune javne poloaje, predstavljanje ili zastupanje bilo bi daleko kompletnije. Raznovrsnost je posebno nuna u politici, policiji ili socijalnim slubama jer ene daleko autoritativnije mogu zastupati interese ena, daleko lake zadobiti povjerenje ena i daleko djelotvornije rjeavati neke od njihovih problema.128 U tom smislu, smatra se da AA programi promiu vrijednost raznovrsnosti i pluralnosti. Kako i ovaj pristup, poput kompenzacijskog, percipira spol kao moralno relevantan kriterij prilikom zapoljavanja, moemo zakljuiti da prakse AA openito pretpostavljaju da je spolna pripadnost bitan kriterij prilikom zapoljavanja.
127 Vidi, Thomson, J.J. (1977), "A Preferential Hiring", u M. Cohen, T. Nagel i T. Scanlon (ur.) Equality and Preferential Treatment, Princeton: Princeton University Press; Goldman, A., (1979), Justice and Reverse Discrimination, Princeton: Princeton University Press; Koggel, C.M., (1997), "Expanding the Role of Role Modelling", u W. Cragg i C. Koggel (ur.), Contemporary Moral Issues, Toronto: McGraw-Hill Ryerson. 128 Bergmann, B., (1996), In Defense of Affirmative Action, NewYork, Basic Books.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

125

Istaknite zakljuke do kojih se doli u odreenoj fazi rasprave.

DISKRIMINACIJA MUKARACA. Svaki povlateni tretman jedne osobe povlai da e neka druga biti zakinuta. Preferencijalni tretman ena povreuje prava mukaraca na jednak tretman. Apologeti programa AA, bez obzira kakvi bili njihovi argumenti, moraju se suoiti s moralnim i pravnim posljedicama diskriminacije mukaraca. Naime, prisiljeni su ponuditi objanjenje kako ovakva diskriminacija mukaraca unutar programa AA moe biti opravdana. Nekoliko je strategija opravdavanja diskriminatorne prakse AA. Jasno istaknite opravdanja odreene tvrdnje i tvrdnju, koji zajedno ine argument. Dobro je to initi jasno i razgovijetno. Primjerice: X se opravdava (ili moe opravdati ili nastoji opravdati) na sljedee naine: Prvo, ... Drugo, ... Tree, ... Prvo , tvrdi se da su mukarci neposredno ili posredno odgovorni za diskriminaciju ena kroz prolost. Naime, mukarci su neposredno uivali dobrobiti zbog praksi kojima su diskriminirane ene. Ako sami i nisu sudjelovali u diskriminatornim praksama, u seksistikim sustavima koji su uskraivali anse enama imali su prednosti prilikom zapoljavanja, ali istodobno i u stvaranju psiholokog profila samopotovanja i samopouzdanosti koji nije na isti nain razvijan kod ena.129 Tako, ak i ako neki mukarci mogu biti neduni kada je u pitanju diskriminiranje ena, svi izvlae nepravedne koristi iz injenice to su ene u podreenom poloaju. Imajui sve to na umu, tvrdi se da je opravdano diskriminirati mukarce preferirajui prilikom zapoljavanja slabije kvalificiranu enu. Drugo , tvrdi se da programi AA nisu istinski nepravedni, ak i kada proizvode situaciju u kojoj je mukarcu tee nai posao nego eni koja je slabije kvalificirana, zato jer korijeni nepravde nisu u preferencijalnom zapoljavanju ena, ve u onima koji su koristei svoju mo provodili politiku zapoljavanja na nain da su ene zapoljavane u daleko manjem broju nego mukarci. Stvarni izvor zakinutosti mukarca koja slijedi iz primjene programa AA nisu sami programi ve cijeli povijesni sustav, koji sam po sebi nije u stanju potaknuti bilo kakve promjene.130 Tree , praksa koja preferira ene pred bolje kvalificiranim mukarcima moe se opravdati temeljem razborite pretpostavke da je takva praksa dobra za drutvo u cjelini, ak i ako se
129 Thomson, J.J. (1977), "A Preferential Hiring", u M. Cohen, T. Nagel i T. Scanlon (ur.) Equality and Preferential Treatment, Princeton: Princeton University Press. 130 Nagel, T. (1973), "Equal Treatment and Compensatory Justice", Philosophy and Public Affairs 2, No. 4.

126

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

uraunaju i gubici mukaraca. Diskriminacija mukaraca je cijena koja se mora platiti u cilju stvaranja veeg dobra.131 Ova opravdavalaka strategija utemeljena je na distinkciji izmeu prava na jednak tretman i prava da se bude tretiran kao jednak. Mukarci imaju pravo na jednak tretman, ali nemaju pravo na posao samo zato jer je netko drugi dobio posao. Drugim rijeima, pravo osobe da bude tretirana kao jednaka znai da zajednica mora voditi rauna o njegovom moguem gubitku, ali da njegov potencijalni gubitak ne smije pretegnuti nad interesima zajednice kao cjeline. Ako je preferencijalni tretman ena praksa koja smanjuje razlike u statusu i snazi koje sada postoje izmeu mukaraca i ena, onda je to u interesu zajednice i pojedinani gubitak ne moe biti nadreen dobrobiti zajednice kao takve. Argumenti protiv programa AA etiri su linije argumentacije protiv prakse AA ili obrnute diskriminacije: 1) principijelni ili openiti argumenti protiv programa AA; 2) kritika kompenzacijskog pristupa; 3) kritika pristupa usmjerenog na budue koristi, 4) kritika opravdanja diskriminacije mukaraca. Razmotrimo preciznije sve etiri argumentacijske strategije. Jasno istaknite prigovore (protuargumente) odreenoj tvrdnji, poziciji. Dobro je to initi jasno i razgovijetno. Primjerice: Prigovori tvrdnji x mogu se saeti u sljedeem: Prvo, ... Drugo, ... Tree, ... Primijetite, autorica navodi etiri linije argumentacije protiv prakse AA. Svaka linija argumentacije protiv moe unutar sebe sadravati vie protuargumenta. Drugim rijeima, autorica je prigovore usmjerene protiv AA kategorizirala u etiri skupine ovisno o tome koji se element pozicije proglasio manjkavim: (i) principijelne prigovore; (ii) kritiku kompenzacijskog pristupa; (iii) kritiku pristupa utemeljenog na buduoj koristi; (iv) kritiku diskriminacije mukaraca, a unutar svake navodi vie protuargumenata. Poeljno je biti uredan u pisanju pa, ukoliko je mogue, kategorizirajte ideje, odredite odreene kriterije slaganja ideja u ladice. Red u pisanju osigurava jasnou rada i otkriva autorovu ozbiljnost i nastojanje da bude shvaen. PRINCIPIJELNI PRIGOVORI PROGRAMIMA AA. Kritiari prakse AA stoje na stajalitu da ako je diskriminacija pogrena, AA ne moe biti ispravna. Naime, ako je svaka diskriminacija prima facie pogrena jer kri pravdu, tj. pravo na jednaki tretman, isto vrijedi i za AA. L.
131 Dworkin, R. (1986) A Matter of Principle, Cambridge. Mass., Harvard University Press; Dworkin, R., (2000), Sovereign Virtue, Cambridge, Mass., Harvard University Press.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

127

Newton odvaja nespecificirani moralni ideal jednakosti od uvjeta pravednosti u politikom smislu.132 Moralno opravdanje AA ne moe biti isprika za povredu prava i zakona. U politikom kontekstu, jednakost je odreena kao jednakopravnost, tj. jednakost graana. U tom kontekstu, ako netko preferira enu prilikom zapoljavanja, ini nepravdu. AA kri javnu jednakost koja definira graansku pripadnost i zakon sadran u legislativama o graanskim pravima. Nadalje, kritiari smatraju kako postoji stanovita unutranja proturjenosti u programima AA. Naime, ideal jednakosti koristi se kao opravdanje za krenje pravednosti. Krenje pravde, meutim, ne moe se opravdati pozivanjem na ideal jednakosti upravo iz razloga jer je taj ideal izveden iz pojma pravednosti. AA tako, krei jednakost mogunosti za sve, kri naela svog vlastitog programa.133 2. KRITIKA KOMPENZACIJSKOG PRISTUPA. Mnogobrojne su i razliite primjedbe primjeni principa kompenzacijske pravde u sluaju programa AA. Prvo, kritiari tvrde kako nema zakonske osnove za nadoknadu tete koja je u prolosti poinjena enama. Obeteenje zakinutih skupina bi bila mogua samo u sluaju da je postojao zakon koji je prekren postupkom kojim je datoj skupini nanesena teta. Meutim, obeteenje nije mogue realizirati ukoliko nije postojao zakon koji je titio oteene skupine. Sama injenica trpljenja ena nije dostatan razlog da bi se sada uvelo trpljenje drugih. Prava nadoknade postoje samo ondje gdje postoji zakon koji to regulira. Ukoliko ne postoji zakon koji nekoga titi od diskriminacije, ne postoji ni pravo koje bi trebalo kompenzirati. Izvan domene pravde definirane zakonima, nema uope smisla govoriti ni o kakvim grupnim pravima ili enskim pravima.134 Posljedino, izvan domene koja je definirana i zatiena zakonima, naprosto nema ni objektivnog kriterija temeljem kojeg je mogue odrediti visinu nadoknade. Drugim rijeima, nije mogue postaviti bilo kakav kriterij temeljem kojeg bi bilo mogue procijeniti vrstu i visinu nadoknade, odnosno, koliko e privilegiranog tretmana kompenzirati poinjenu tetu. Drugo, AA u obliku preferencijalnog tretmana ena producira stanoviti zaarani krug, tvrde kritiari. Mukarci koji su zakinuti zbog povlatenog tretmana ena, mogu sami biti ozbiljno ekonomski i drutveno oteeni te, posljedino, i sami subjekti kompenzacijskih programa. Princip kompenzacijske pravde opravdava preferencijalni tretman za sve pojedince ili skupine kojima je u prolosti poinjena nepravda, posve neovisno o spolu. Budui je spol irelevantna kategorija za ovakav pristup, princip kompenzacijske pravde nalae da i oni pojedinci koji su sada zakinuti zbog primjene kompenzacijskog programa AA budu obeteeni u budunosti. Preciznije, prema protivnicima AA, upravo ovaj beskonani regres
132 Newton, L., (1973), "Reverse Discrimination as Unjustified", Ethics, Vol. 83. 133 Blackstone, W.T., (1975), "Reverse Discrimination and Compensatory Justice", Social Theory and Practice, Vol. 3, No. 3; Newton, L., (1973), "Reverse Discrimination as Unjustified", Ethics, Vol. 83. 134 Newton, L., (1973), "Reverse Discrimination as Unjustified", Ethics, Vol. 83; Newton, L. (1978), "Bakke and Davis: Justice, American Style", National Forum (The Phi Kappa Phi Journal), Vol. LVIII, No. 1.

128

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

predstavlja ozbiljan problem za kompenzacijski pristup. Tree, unutar kompenzacijskog pristupa pretpostavlja se da sve ene imaju pravo na preferencijalni tretman. Meutim, jasno je da sve ene nisu na isti nain i u istoj mjeri trpjele zbog diskriminacijske prakse, kao ni to da su bile oteene vie nego, primjerice, siromaan mukarac. Takoer, nemogue je sada ustanoviti koliko bi ena, primjerice, bilo obrazovanije da je ivot u prolosti bio drugaiji. Ukratko, kritiari tvrde da sve ene ne zasluuju preferencijalni tretman, ve eventualno samo one koje su uistinu oteene diskriminacijskom praksom u prolosti.135 Povlateni tretman u formi kompenzacije trebao bi biti u naelu individualan i specifian. Nije opravdano obeteivati ene kao skupinu zato jer su tete koje su onemoguile nekim enama ukljuivanje u natjecanje u naelu specifine za svaki pojedini sluaj. Svaka teta treba biti nadoknaena odreenoj osobi od strane druge osobe koja je izazvala tu tetu. etvrto, ak i kada bi bilo mogue identificirati ene koje su oteene nekom odreenom drutvenom praksom, nije jasno koji bi oblik preferencijalnog tretmana najprimjerenije nadoknadio tetu koju su pretrpjele. Naime, neki kritiari AA smatraju da bi ispravna nadoknada trebala biti spolno neutralna; primjerice, nadoknada u obliku novanih isplata bila bi primjerenija nego povlateni tretman slabije kvalificirane ene u odnosu na kvalificiranijeg mukarca.136 3. KRITIKA PRISTUPA UTEMELJENOG NA BUDUOJ KORISTI. Trea grupa argumenata protiv AA naglaava navodne loe posljedice koje prevladavaju nad drutvenim dobrima koje takvi programi proizvode. Prvo, tvrdi se kako AA ne mogu stvoriti pravednije drutvo ve samo drutveni kaos zato jer proizvode nove nepravde, nove rtve diskriminacije, koje e i same moi, opravdano, zahtijevati primjenu povlatenog tretmana. Drugo, AA je nedjelotvorna ili, to je jo i gore, proizvodi samo negativne posljedice za sve, ukljuujui i one koji trpe zbog nepravde poinjenih u prolosti. Kritiari dre da e povlateni tretman ena izazvati vie seksizma te da e tragino pojaati predrasude ili stereotipe koji uzrokuju nejednakosti. Pojedinci oteni praksom AA biti e plodno tlo za stvaranje osjeaja oteenosti, netrpeljivosti i predrasuda prema enama. AA e, s druge strane, pojaati i osjeaj inferiornosti i samopodcjenjivanje ve i sada prisutno meu enama jer se njihovo zapoljavanje i napredovanje nee tumaiti njihovim sposobnostima ve praksama koje su ih privilegirale. Praksom AA, ene mogu postii odreene drutvene pozicije, ali e uvijek biti prisutna sumnja da ih svojim sposobnostima ne zasluuju. Najbolji nain da se uspostavi sustav uzora nije promocija osobe zbog njezinog spola ve iskljuivo zbog bolje kvalificiranosti za dati posao.
135 Sher, G., (1975), "Justifying Reverse Discrimination in Employment", Philosophy and Public Affairs, Vol. 4, No. 2. 136 Pojman, L.P., (1992), "A Moral Status of Affirmative Action" Public Affairs Quarterly, Vol. 6, No.2. Blackstone, W.T., (1975), "Reverse Discrimination and Compensatory Justice", Social Theory and Practice, Vol. 3, No. 3.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

129

Tree, prema nekim protivnicima AA, posebice prema L. Pojmanu, praksa koja preferira slabije kvalificirane ene pred kvalificiranijim mukarcima rezultira openitim sniavanjem kvalitete, to onda ima sveukupno negativne posljedice na drutvo, ukljuujui i rtve nepravde zbog kojih su kreirani programi AA.137 Prema njima, AA proturjei tradicionalnom naelu zasluga, tj. uvjerenju kako odreenom pozicijom u drutvu trebaju biti nagraeni oni koji su za nju najbolje kvalificirani. Nagraivanje izvrsnosti ne samo to je pravedno u odnosu na pojedince, ve je i drutveno najefikasnija praksa. Drutvo moe biti bolje samo ukoliko se promovira i honorira strunost. Nasuprot tome, rezultati primjene AA programa su krajnje dvojbeni upravo zato jer promoviraju prosjenost, neefikasnost i negodovanje. Tono jest da raznovrsnost moe proiriti nae moralne horizonte, a potpora sustavu uzora moe pomoi enama u uvrivanju samopotovanja. Meutim, kritiari AA dre kako vanost strunosti za drutvo nadilazi korisnost raznovrsnosti i potrebu za uzorima. 4. KRITIKA DISKRIMINACIJE MUKARACA. Gotovo svi kritiari AA, neovisno o tome na koji je aspekt ovog programa usredotoena njihova argumentacija, naglaavaju da je AA nepravedna jer kanjava mukarce koji nisu vie od ostalih odgovorni za prolu diskriminaciju ena, ako su uope i odgovorni. Ne samo mukarci, ve i veina lanova drutva, ne moe prihvatiti da mukarci trebaju biti kanjeni zbog nejednakosti koje su se dogodile, a koje oni niti su mogli kontrolirati niti mogu za njih biti odgovorni. Tvrdi se kako nije pravedno raspodjeljivati teret stvaranja boljeg drutva na nain da se kanjavaju nevine osobe.138 Odgovornost mora biti individualna i specifina. Nijedan sin privilegiranog oca nema obveze prema povrijeenim enama, kao to nijedan nevini mukarac nema obvezu rtvovati se zbog ena koje su zbog diskriminacijske prakse oteene. Nadalje, respekt prema osobi pretpostavlja da svaku osobu trebamo tretirati kao cilj, a ne kao puko sredstvo za neke drutvene ciljeve. Programi AA ili obrnute diskriminacije nisu prihvatljivi iz istog razloga zbog kojih i primarna diskriminacija ena nije moralno i pravno prihvatljiva: prema mukarcima, kao i ranije prema enama, ne odnosi se kao prema osobama koje imaju svoje dostojanstvo kao pojedinci, a prosuuje ih se iskljuivo prema njihovom spolu, umjesto prema njihovim zaslugama. Ukoliko dostojanstvo osobe treba biti potivano, tada sve pojedince treba tretirati obzirom na njihove zasluge, a ne kao instrumente drutvene politike.139 Umjerena afirmativna akcija Nakon ovog kratkog prikaza argumenata za i protiv obrnute diskriminacije, pokuat u
137 Pojman, L.P., (1992), "A Moral Status of Affirmative Action" Public Affairs Quarterly, Vol. 6, No.2. Blackstone, W.T., (1975), "Reverse Discrimination and Compensatory Justice", Social Theory and Practice, Vol. 3, No. 3. 138 Sher, G., (1975), "Justifying Reverse Discrimination in Employment", Philosophy and Public Affairs, Vol. 4, No. 2; Blackstone, W.T., (1975), "Reverse Discrimination and Compensatory Justice", Social Theory and Practice, Vol. 3, No. 3; Newton, L., (1973), "Reverse Discrimination as Unjustified", Ethics, Vol. 83. 139 Pojman, L.P., (1992), "A Moral Status of Affirmative Action" Public Affairs Quarterly, Vol. 6, No.2.

130

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

izbjei neke utemeljene prigovore kritiara afirmativne akcije predlaui umjereni oblik afirmativne akcije (UAA). Vodite itatelja kroz rad na nain da ukaete na ono to ste do sada izloili i razmotrili te navedite to ete nastojati uiniti u dijelovima rada koji slijede. Kako je i UAA vrsta afirmativna akcije, a budui da se radi o prijedlogu koji na neki nain oslabljuje izvorni oblik afirmativne akcije, predlaem da uobiajene programe afirmativne akcije na koje se u kritikama referiralo nazivamo strogom afirmativnom akcijom (SAA). Prije toga, podsjetimo se konteksta u kojem se uope raspravlja o pravednosti programa stroge afirmativne akcije (SAA). Budui da otvorena i prikrivena diskriminacija povreuju pravo ena na jednak tretman, ene kao graanke nemaju iste mogunosti da postignu eljenu drutvenu poziciju, posao i standard kojeg imaju mukarci. Statistike potvruju da su mukarci u privilegiranom poloaju, tj. da ostvaruju stanovita dobra upravo zbog postojanja ove nepravednosti. Vlast svake zemlje ima obvezu jednako se brinuti o sudbini svih svojih graana, to znai ispravljati ovakve nepravednosti na najbolji mogui nain. Treba rei da kritiarima SAA nije cilj braniti praksu primarne diskriminacije nad enama, ve dokazati da praksa SAA nije primjereno sredstvo vlasti za ispravljanje takvih nepravednosti. Preciznije, ini se da smatraju da SAA proizvodi jednaku vrstu zla koju generira i primarna diskriminacija (u otvorenom ili prikrivenom smislu) ili ak i veu. U potpunosti bih se sloila sa Jasno istaknite vae stavove s ime se slaete, s ime ne i zato. svakim tko tvrdi da dva zla ne mogu proizvesti dobro. Meutim, moemo li u potpunosti izjednaiti zlo primarne diskriminaciju i SAA? Ne bih rekla. R. Dworkin, primjerice, ispravno primjeuje da je primarna diskriminacija zloudna vrsta diskriminacije, tj. zloudnija u odnosu na SAA jer odraava uvjerenja i predrasude usmjerene protiv ena. Naprotiv, praksa SAA nije izraz bilo kakvih predrasuda i stereotipa, ve praksa nastala sa eljom da ih se iskorijeni. Branitelji SAA, oito i s dozom osjeaja krivnje, esto naglaavaju da je SAA nuna, ali samo na kratki rok kako bismo izbrisali dugorone nepravedne posljedice spolne diskriminacije koje se ne mogu rijeiti na drugi nain. to god mislili o SAA, valja naglasiti da moralni status primarne diskriminacije i SAA ne moe biti identian.140 Tek sada je mogue napraviti korak dalje od Dworkinova stava. On je nedvojbeno u pravu kada naglaava kako su uzroci ili motivacija za neko djelovanje kljuni openiti aspekti koji

140 Dworkin, R., (2000), Sovereign Virtue, Cambridge, Mass., Harvard University Press

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

131

ulaze u moralnu i zakonsku procjenu.141 Meutim, ini mi se da je primjena ovakvog kriterija vrednovanja ograniena, bar kada se radi o kontekstu spolne diskriminacije. Naime, ako je SAA opravdana zbog ispravnih motiva koji lee u njezinoj pozadini, isto opravdanje vrijedit e analogno i za sluajeve prikrivene diskriminacije koji su motivirani spolno neutralnim i legitimnim ekonomskim interesima. Netko bi mogao primijetiti da u sluajevima prikrivene diskriminacije iza ekonomskog interesa uvijek lei nekakva predrasuda prema enama. ak i kada bi pretpostavili da je to istina za mnoge, ne smije se zanemariti ni injenica da postoje i stvarni ekonomski razlozi ili ak moralni razlozi za zapoljavanje mukaraca. Kao to smo i ranije spominjali, moemo zamisliti poslodavca koji nema predrasuda, ali ima na umu postojeu raspodjelu obveza u kojoj ene u pravilu brinu za djecu. Takav e poslodavac, zbog razloga poslovne efikasnosti i profita, birati mukarca jer on nee izostajati zbog djejih bolesti, moi e ostajati i poslije radnog vremena i sl. Jednako tako poslodavac pri izboru mukaraca moe biti motiviran injenicom da se pri postojeoj raspodjeli uloga od mukaraca oekuje da financijski skrbe za enu i djecu. U oba sluaja, nema niega moralno i legalno upitnog u poslodavevim izborima. Uoimo da kontingentne drutvene okolnosti tradicionalne podjele poslova i uloga ine ove izbore diskriminirajuim po ene, a ne sami motivi poslodavaca. Posljedino, kada bismo opravdavali moralni i zakonski status SAA injenicom da se ne oslanja na spolne predrasude, prikrivena bi diskriminacija takoer trebala biti klasificirana kao dobroudni oblik diskriminacije nalik na SAA. Kako je, meutim, injenica da se praksa prikrivene diskriminacije ne smije opravdavati jer de facto perpetuira diskriminaciju, moramo zakljuiti da ni SAA ne moemo opravdavati samo injenicom da nije motivirana nikakvim predrasudama. Nasuprot mnogim braniteljima SAA, smatram da ona ima moralno i pravno nebranjive nedostatke. tovie, smatram posebno ozbiljnim sljedee argumente protiv SAA: Jasno istaknite vae stavove s ime se slaete, s ime ne i zato. (i) prigovore zakonskom statusu programa SAA; (ii) argumente protiv kompenzacijskog opravdanja SAA, ukljuujui i opravdanje diskriminacije nad mukarcima; (iii) kritiku prema kojoj programi SAA zamjenjuju kriterij nagraivanja prema zaslugama spolno obojenim kriterijima. Meutim, ne smatram da su ovi progovori pogubni za praksu afirmativne akcije. Naprotiv, smatram da je mogue izbjei ove prigovore unutar programa umjerene afirmativne akcije, koje u pokuati braniti. Strategija obrane UAA temeljit e se na stanovitim oslabljenim verzijama kako kompenzacijskog tako i utilitaristikog pristupa. ***
141 Treba napomenuti da Dworkin povlai ovu distinkciju raspravljajui iskljuivo problem rasne diskriminacije. Meutim, nema razloga ne pretpostaviti da bi u tom smislu pravio razliku izmeu rasne i drugih vrsta diskriminacije. Dworkin, R., (2000), Sovereign Virtue, Cambridge, Mass., Harvard University Press

132

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Obzirom na spomenuto, potrebno je jasno izloiti desiderate kojima, prema mom miljenju, treba udovoljiti svaka praksa afirmativne akcije: Poeljno je jasno izloiti na emu se temelji pozicija koju zastupate. 1. zakonska opravdanost, tj. treba potivati pravo svake osobe na jednake mogunosti i jednaku zatitu vlasti; 2. moralna opravdanost, to znai da se ne smije nametati nevinim osobama obveze da nadoknauju prole nepravde ili budu rtve stvaranja boljeg drutva; 3. potivanje zasluga ili kvalifikacija kao prima facie razlog za nagraivanje, tj. naelo prema kojem svatko treba biti nagraivan sukladno njegovim individualnim zaslugama. Pokuat u pokazati da UAA, za razliku od SAA, udovoljava svim navedenim zahtjevima. Istaknite to ete nastojati uiniti u recima koji slijede. 1. NAELO ZASLUGA. Potrebno je odmah napomenuti da prihvaamo tradicionalnu pretpostavku prema kojoj najbolje pozicije u drutvu trebaju pripasti najvie kvalificiranim ili najstrunijim osobama. Argumenti koji se obino iznose u raspravama za i protiv meritokracije mogu grubo biti podijeljeni u dvije skupine: argumenti koji se pozivaju na pravednosti i oni koji se pozivaju na djelotvornost. S jedne strane, istaknuti autori poput J. Rawlsa, R. Dworkina i R. Wasserstorma odbacuju naelo zasluga ili kvalifikacija kao kljuan kriterij stjecanja dobara pa i pri zapoljavanju.142 Premda se slaem da zasluge ne mogu biti apsolutna vrijednost, postoje jaki razlozi za nagraivanje ili zapoljavanje upravo na osnovi zasluga. Svi mi elimo najbolje politiare, uitelje, odvjetnike, lijenike i policajce, te kada bismo mogli birati, svi bismo izabrali da nas vode, tite ili lijee upravo oni s najviim kvalifikacijama. ak i pod pretpostavkom da ponekad kvalifikacije ne odraavaju stvarnu strunost pojedinaca ili da su mnogi struni zahvaljujui prirodnoj lutriji koja im je dodijelila inteligenciju ili talent (a ne zbog osobnih zasluga), u konkretnim situacijama uvijek emo izabrati kvalificiranijeg lijenika ili uitelja za nau djecu. Unato jasnoj svijesti da bi dugorono neki drugi kriteriji mogli uiniti drutvo boljim i dalje emo teiti tome da nai odvjetnici ili politiari budu izabrani upravo zato jer su kvalificiraniji, struniji ili talentiraniji. to se tie druge argumentacijske linije koja se poziva na djelotvornost, D. Ingram, primjerice, primjeuje da kvalifikacije nisu uvijek pouzdan indikator sposobnosti obavljanja nekog posla te da ak mogu biti i irele142 Rawls, J., (1971), A Theory of Justice, Harvard University Press; Dworkin, R. (2000), Sovereign Virtue, Cambridge, Mass., Harvard University Press.; Wasserstorm, R, (1978), "A Defence of Programs of Preferential Treatment", National Forum (The Phi Kappa Phi Journal), Vol. LVIII, No.1.pp 15-18.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

133

vantne za uspjeno obavljanje posla.143 Posve je izvjesno da je Ingram u pravu utoliko to se referira na potrebu razlikovanja reputacijskih i objektivnih strunjaka.144 Meutim, ako je uope ita, kvalifikacije su u postojeim okolnostima najpouzdaniji pokazatelj strunosti. Ukratko, smatram da je nagraivanje izvrsnosti, ne samo pravedan in u odnosu na pojedinca koji se natjee, ve da i drutvo kao cjelinu ini efikasnijim.145 Nasuprot praksi SAA, smatramo potrebnim neutralizirati postojeu zakinutost ena bez da se ugrozi naelo zasluga. Programi SAA kakve poznajemo ne mogu zadovoljiti naelo zasluga jer preferencijalno tretiraju ene pred mukarcima neovisno o njihovim zaslugama. Smatramo da je uistinu pogreno da manje kvalificirana osoba bude nagraena pa ak i pod izlikom da se radi o afirmativnoj akciji. Drugim rijeima, nije ispravno zakinuti strunijeg mukarca na raun manje strune ene samo zato jer je ona ena. Prema prijedlogu UAA, preferencijalni tretman ena bit e opravdan samo u onim sluajevima u kojima su one jednako kvalificirane kao i njihovi muki protukandidati (i, dakako, u situacijama kada su ene bolje kvalificirane). 2. NADOKNAIVANJE ANSI. Pokazano je da ukoliko afirmativnu akciju shvatimo na nain kako se shvaa u programima SAA kao oblik nadoknade za prole gubitke otvara se prostor za ozbiljne prigovore njezinoj pravednosti. tovie, smatramo da je pravedna nadoknada gubitka nastalih u prolosti gotovo neizvediva iz dva posve tehnika razloga: (i) nemogue je precizno identificirati i specificirati sam gubitak; (ii) svaka takva nadoknada ini se proizvoljnom i, ukoliko se slijedi isti princip, povlai daljnje beskonane nadoknade. Nasuprot tome, na prijedlog UAA ne temelji se na pukoj kompenzaciji prolih gubitaka ve na kompenzaciji sada postojeih neravnopravnosti koje su nastale kao posljedica diskriminacije u prolosti i koje su dovele ene u situaciju u kojima su zakinute. Preciznije, UAA kao privilegiranje ena pred jednako kvalificiranim protukandidatima nadoknauje enama anse za koje su, kako svjedoe statistike, zakinute u postojeim kvalifikacijskim procedurama. Cilj UAA, tako, nije puka kompenzacija prolih gubitaka ve neutraliziranje postojee neravnopravnosti i uspostavljanje jednakih mogunosti ili jednakog pristupa dobrima (koji su predmet natjecanja, natjeaja i sl.). Ovaj je pristup ipak kompenzacijski jer se, ipak, nadoknauje onima ija je postojea zakinutost u natjecanjima posljedica diskriminacije u prolosti. Primarna motivacija za UAA je jednostavno poveavanje postojeeg stupnja pravednosti natjecanja kako bi se svim graanima osigurale jednake mogunosti ostvarivanja njihovog plana sretnog i ispunjenog ivota. Preferencijalni tretman, zbog toga, treba biti primijenjen na sve ene kao na grupu (ak i ako pojedina ena nikada nije iskusila bilo kakvu diskriminaciju) zato jer njihovo lanstvo u grupi ini vrlo vjerojatnim da e biti diskriminirane u ansama za postizanje uspjeha. Upravo zato, UAA predstavlja efikasno sredstvo kojim bi bilo mogue postii vrijedan i znaaj socijalni ideal jednakosti.
143 See, Ingram, D., (2000), Group Rights, Lawrence, University Press of Kansas. 144 Vidi u Goldman, A.I., (1987) , "Foundations of Social Epistemics", Sythese, br. 73; Goldman, A.I., (1991),"Epistemic Paternalism: Communication Control in Law and Society", The Journal of Philosophy, Vol. LXXXVIII, No. 3. 145 Unato vanosti i zanimljivosti ove rasprave, ona nadilazi ciljeve ovog rada.

134

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

3. UAA: ENE I MUKARCI. Program koji preferira enu pred jednako kvalificiranim mukarcem ne umanjuje pravedne anse za uspjeh mukaraca, tj. ne umanjuje ih ispod razine koju bi imali u pravednom drutvu u kojem mukarci i ene uivaju potpunu jednakost mogunosti i u kojima su natjecanja utemeljena na zaslugama. Umanjuje ih samo utoliko da ih iz privilegirane pozicije dovode u ravnopravnu. Na taj nain, ne ini se mukarcima nikakva teta koju bi trebalo nadoknaditi u budunosti. Program UAA ne zahtijeva nikakve agresivne privilegije za ene, ve se iskljuivo poziva na objektivne kriterije koji e biti jednako vaei za sve. Budui su u naem prijedlogu privilegirane samo one ene koje su jednako kvalificirane kao muki kandidati, ne radi se ni o kakvom rtvovanju mukaraca, ve se samo, pod drutvenim okolnostima u kojima ivimo, stvaraju situacije u kojima mukarci nee imati vee anse od onih koje imaju ene.146 Ukratko, UAA je pravedna i opravdana jer neutralizira postojeu nejednakost u ansama prilikom natjecanja te izjednauje anse za uspjeh mukaraca i ena. UAA nije mogue uputiti ni prigovor da se za bolje drutvo rtvuju (nevini ili ne) mukarci jer se dananji mukarci i ne smatraju odgovornima za prole nepravde. Oni nisu nevine rtve jer se ovdje radi samo o reduciranju postojeih privilegija ili poetno veih ansi na razinu koju imaju ene s istom kvalifikacijom. Ne radi se ovdje niti o pretpostavci da su mukarci odgovorni jer uivaju dobra koja proizlaze iz prolih nepravdi, ve samo o stavu da e zbog prolih nepravdi, ukoliko se ne bude primjenjivala UAA, oni biti u privilegiranoj poziciji u odnosu na ene. 4. EFIKASNOST PROGRAMA UAA. Veina prigovora upuena efikasnosti programa SAA nije primjenjiva na UAA. Naime, budui da je u programima UAA prihvaeno naelo zasluga, kvaliteta obavljenog posla ili efikasnost u izvrenju poslova nije dovedena u pitanje. tovie, poveanjem ansi za kvalificirane ene stvara se osnova za bolju selekciju temeljem zasluga pa time i poboljanje kvalitete. Pod pretpostavkom naela zasluga, argumenti o modelima-uzorima i razliitosti dobivaju na snazi. Kvalificirana ena na bitnim mjestima optimalan je uzor za mlade ene, jednako kao to se raznovrsnosti koja pretpostavlja istu kvalificiranost ne moe nita prigovoriti. Preferencijalni tretman strunih ena poeljan je za ene jer potie samopouzdanje i daje enama nadu da, ukoliko ulau u svoju strunost, mogu biti izabrane i uspjeti. Takoer, promovirajui vrijednost strunosti i raznovrsnosti, ujedinjuju se dvije kljune vrijednosti koje mogu, kroz participaciju ena u policiji, socijalnim slubama, politici, medicinskoj praksi, ekonomiji i sl., podii stupanj efikasnosti zato jer je pola populacije koja se obraa tim slubama - upravo enska. Nadalje, primjedba da bilo koji oblik afirmativne akcije pojaava seksizam i predrasude na strani mukaraca i osjeaj inferiornosti na strani ena ne moe biti predmetom spekulacija ve samo empirijskog istraivanja. Primjerice, R. Dworkin detaljno analizira zakljuke istraivanja

146 Sistem slabih kvota M.A. Warren temelji se na slinoj argumentaciji. Vidi u Warren, M.A. (1977), "Secondary Sexism and Quota Hiring", Philosophy and Public Affairs, Vol. 6, No. 3,; Sher, G., (1975), "Justifying Reverse Discrimination in Employment", Philosophy and Public Affairs, Vol. 4, No. 2.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

135

pod nazivom The Shape of River, koje je prema njemu najbolje dostupno i prvo sveobuhvatno i statistiki dostatno sofisticirano istraivanje stvarnih efekata tridesetogodinje prakse afirmativne akcije na amerikim sveuilitima. Pokazano je da ve primijenjeni programi SAA nemaju kontraproduktivne posljedice u niti jednom od spominjanih oblika.147 Meutim, ak i neovisno o empirijskim rezultatima, treba dodati da ova vrsta kritike nipoto ne povlai odbacivanje bilo koje prakse afirmativne akcije, a posebice UAA. Naime, ope je prihvaena pretpostavka da predrasude treba uklanjati, a ne podilaziti im. Traiti odbacivanje programa UAA zato to pojaava seksizam bilo bi isto kao i traiti da se ukinu graanska prava ena jer pojaavaju seksizam kod mukaraca. Konano, treba naglasiti da programe UAA, kao i one stroe, treba shvaati samo kao privremenu mjeru, a stalno promatranje, empirijska istraivanja i statistike o poloaju ena i mukaraca jedini su pouzdani indikator, kako njihove nunosti, tako i potrebe da budu ukinuti. Diskriminacija i klasifikacija Dva su prigovora koja je mogue uputiti prijedlogu UAA koje bih eljela razmotriti: Razmotrite prigovore koji se mogu uputiti vaoj poziciji i probajte na njih odgovoriti. jedan bi mogao biti upuen od strane protivnika praksi afirmativne akcije, a drugi od njezinih zagovornika. Prvi prigovor temelji se na pitanju zakonskog statusa UAA. Naime, obzirom na postavljene desiderate, moe se rei da, ak i kad bi UAA uistinu uspio neutralizirati neravnopravnosti u natjecanjima i ostvariti bolje drutvo izjednaenih ansi te ak i pod pretpostavkom uvaavanja objektivnog kriterija naela zasluga - jo uvijek ostaje prigovor da se kri pravo na jednake mogunosti i zahtjev za jednakom zatitom svih graana. Moe se primijetiti da UAA jo uvijek diskriminira mukarce jer e anse mukaraca za dobivanje posla biti manje nego njegove jednako kvalificirane protukandidatkinje. Ili, moe se rei da, iako je smanjivanje ansi mukaraca moralno opravdano, jo uvijek e biti rijei o zakonski nedopustivom krenju klauzula o jednakim mogunostima i jednakoj zatiti koje su proklamirane u svim ustavima liberalno-demokratskog svijeta. Da bismo pokazali kako ovaj prigovor nije opravdan, zamislimo nekoliko situacija. Zamislimo Autorica je kao opravdanje svoje tvrdnje da UAA ne kri pravo svake osobe na jednake mogunosti i jednaku zatitu vlasti upotrijebila tzv. misaoni
147 Istie se da su zakljuci istraivanja, iako je ono ciljano poglavito na ustanovljavanje rezultata primjene programa afirmativne akcije na problem rasne diskriminacije, indikativni i za druge oblike primjene programa afirmativne akcije. Dworkin, R. (2000), Sovereign Virtue, Cambridge, Mass., Harvard University Press.

136

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

eksperiment. Misaoni eksperiment je hipotetska situacija koju se zamilja kako bi se dokuile posljedice te situacije. U filozofiji se misaoni eksperiment koristi kao nain opravdanja ili opovrgavanja odreene teze. U ovom konkretnom primjeru, itatelja se navodi da zamisli situaciju (iz tog je razloga to primjer misaonog eksperimenta) u kojoj su svi kandidati za neki posao mukarci s jednakim kvalifikacijama. Ono to se time eli pokazati jest da u toj situaciji zapoljavanja presuuju irelevantne karakteristike poput elegancije, elokvencije, prvog dojma. U tom sluaju, situaciju, tvrdi autorica, neemo prozvati diskriminirajuom. Na isti nain, situaciju u kojoj su kandidati jednako kvalificirani mukarci i ene pa se zapoljava ena (za to se zalau pobornici UAA), neemo zvati diskriminirajuom. najprije situaciju u kojoj su svi kandidati za neki posao mukarci s jednakim kvalifikacijama. Vrlo je vjerojatno da e u toj situaciji presuditi neke irelevantne osobine u smislu elegancije, elokvencije, prvog dojma koji kandidat ostavlja, hobija, karakternih preferencija poslodavca i sl. Rijetko tko bi se u takvoj situaciji pozivao na gore spomenuta ustavna prava ili okarakterizirao situaciju kao diskriminirajuu. Naprosto, klasifikacija se morala obaviti, a svaka selekcija nije zloudna diskriminacija. Zamislimo sada situaciju u kojem su za isti posao prijavljeni jednako obrazovani kandidati oba spola. Selekcija treba biti obavljena. Ukoliko se primjeni UAA, pored kvalifikacija, drugi odluan kriterij bit e spolna pripadnost. Prihvaamo da spol nije i ne smije biti kljuni relevantni kriterij zapoljavanja, jednako kao to to ne smije biti izgled ili hobiji. Analogno, primjena UAA e biti neustavna samo ukoliko smo spremni tvrditi da je svaki sluaj odabira izmeu jednako kvalificiranih - po izgledu, eleganciji, hobijima i sl. - sluaj krenja ustavnih prava. Ukratko, izbor ene unutar UAA programa nije ni priblino maligno diskriminatoran prema mukarcima kao to je to bilo koji sluaj primarne ili sekundarne (obrnute) diskriminacije koji kri jedino relevantan kriterij pri zapoljavanju kriterij zasluga i kvalifikacija. Upravo radi razrjeavanja ovog pitanja valja razdvojiti pojam diskriminacije koji se pojavljuje unutar UAA od onoga na to se uobiajeno referira pod tim pojmom. Odredite osnovne pojmove na kojima se temelji vaa pozicija. Diskriminacija u punom smislu rijei je ona kojom se kri zakon. Ona je nepravedna jer kri pravo svakog graanina da mu u jednakoj mjeri budu dostupne sve mogunosti kao i drugim graanima. Ustavi i zakoni jame jednaku zatitu od diskriminacije za sve graane, to u naem sluaju znai zatita svih graana da prilikom zapoljavanje ne budu primijenjeni irelevantni umjesto relevantnih kriterija. Kako je svaki kriterij osim kriterija zasluga i kvalifikacija irelevantan, prava diskriminacija je zapravo ona bazirana na primjeni irelevantnih kriterija. Primarna diskriminacija - u otvorenom i prikrivenom obliku - ali i

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

137

obrnuta diskriminacija u obliku SAA maligne su i pogrene jer se spolna pripadnost pojavljuje kao relevantan kriterij pri zapoljavanju. Nasuprot tome, UAA jest primjer klasifikacije kandidata, ali ne i primjer diskriminacije jer ne kri zakon i zato to se sve osobe tretiraju jednako obzirom na potivanje relevantnih kriterija zasluge ili kvalifikacija. Svaki odabir jedne osobe izmeu dviju jednako kvalificiranih jest klasifikacija, a ne i diskriminacija. Pravo na jednaku zatitu ne jami da izmeu dviju jednako kvalificiranih osoba niti jedna niti obje moraju biti zaposlene, ve zahtijeva potivanje objektivnih i relevantnih kriterija. Bilo bi besmisleno rei da je svaki odabir izmeu jednako kvalificiranih osoba ili osoba koje jednako udovoljavaju relevantnim kriterijima za dobivanje posla - istodobno i diskriminacija. Niti jedan zakon ili ustav ne jami da manje kvalificirana osoba, mukarac ili ena, ne bi smjela dobiti posao ukoliko se na natjeaj prijavila kvalificiranija osoba. Klasifikacije jednako kvalificiranih kandidata drutvena su nunost. Bilo bi krajnje neprimjereno prigovarati programima UAA da uvode kriterij spolne pripadnosti ako bi se i inae primjenjivali neki kontingentni kriteriji poput hobija, prvog dojma koji kandidat ostavlja, elokventnosti i sl. tovie, bilo bi posebno nepoteno kritizirati UAA da uvodi kriterij privilegiranja ena iste kvalifikacije ako je jasno da e, ako toga ne bude, prevladavati tradicionalnu ukorijenjen kriterij privilegiranja mukaraca. K tome, nasuprot nekim interpretacijama zakonskih regulativa, moglo bi se rei da one ne bi trebale biti ni interpretirane na radikalno spolno-neutralan nain.148 Ne bih bila sklona tvrditi s Dworkinom da je ponekad opravdano uvesti spolne klasifikacije kako bi se sprijeila diskriminacija. Meutim, bila bih sklona zagovarati neku oslabljenu varijantu Dworkinova stava: izvornu antidiskriminacijsku poziciju zakona ne bi trebalo tumaiti kao eliminaciju svake spolne klasifikacije, ve samo one koja kri objektivni i relevantni kriterij zasluga. Pod tom pretpostavkom, preferencijalni tretman ena pored jednako kvalificiranim mukim protukandidatima predstavljao bi u potpunosti opravdanu klasifikaciju iji je cilj preraspodijeliti mogunosti zapoljavanja na nain da budu jednako dostupni i enama.149 Ukratko, odbacujemo mogunost da se openite ili principijelne primjedbe upuene programima SAA upute i predloenim programima UAA. UAA ne kri niije pravo na jednak tretman, ve samo tei neutraliziranju postojee privilegirane pozicije mukaraca prilikom zapoljavanja. Ovi programi nisu diskriminacija u pravom znaenju diskriminacije jer UAA ne kri zakonske odredbe o jednakoj zatiti i dostupnosti svih mogunosti svim graanima. Gubici koje trpe mukarci nisu proistekli ni iz kakve predrasude, stava da su mukarci odgovorni za postojee diskriminacije niti da trebaju biti rtve stvaranja boljeg drutva. Prava mukaraca se ne smanjuju ispod razine prava koja imaju ene ve se

148 D. Ingram, primjerice, raspravlja o interpretacijama ustava i zakona od strane zagovornika teorija prirodnog zakona i "originalistikih" teorija. Prema njemu, protivnici afirmativne akcije openito se pozivaju na jedan od ta dva pristupa interpretaciji zakona koji reguliraju ljudska prava zabranjujui poslodavcima da primjenjuju kriterije rasne, spolne ili nacionalne pripadnosti. On sam, sa pozicija "originalistikog" pristupa, tvrdi da antidiskriminacijska politika u zakonima nije zamiljena na nain da eliminira svaku vrstu rasne, spolne ili etnike pripadnosti ve samo one koje teti enama ili manjinama. Ingram, D. (2000), Group Rights, Lawrence, University Press of Kansas. 149 Vidi u Dworkin, R. (2000), Sovereign Virtue, Cambridge, Mass., Harvard University Press.

138

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

s njima izjednauju. Gubitak koji mukarac moe pretrpjeti odnosi se samo na pad iz privilegirane pozicije u jednakopravnu poziciju. UAA ne trpi od unutranjih proturjenosti jer se ideal jednakosti u mogunostima ne postie krenjem tog istog prava. Konano, klasifikacije koje bi proistekle iz UAA minimalna su cijena za poeljne drutvene posljedice. Je li UAA uope efikasna? Na prijedlog UAA mogao bi biti kritiziran i s pozicija stroih verzija afirmativne akcije. Moglo bi se rei da je UAA neefikasna i da su promjene kojim rezultira samo kozmetike. Primjer odgovora na mogue postavljen prigovor, ime se nastoji ojaati zastupana pozicija. tovie, moe se tvrditi da je na prijedlog stanovito ispuhivanje praksi afirmativne akcije na nain da se gubi njihov raison detre. eljela bih vjerovati da to nije sluaj i smatram da imam za to neke dobre razloge. Drim da rezultati UAA nisu nipoto zanemarivi. Usporedimo, primjerice, stanje primarne diskriminacije kakvo je sada, rezultate primjene SAA ili obrnute diskriminacije i UAA. U sluajevima kakvi su jo uvijek predominantni, gdje se ne primjenjuju nikakvi oblici afirmativne akcije, jo uvijek imamo na djelu primarnu diskriminaciju ili privilegiranje mukaraca pri zapoljavanju pred enama. U tom sluaju, vjerojatno je (slijedei ve spominjane statistike) da e mukarac dobiti posao, kako u sluaju u kojem je bolje kvalificiran od ene, tako i u sluajevima u kojima je jednako ili ak manje kvalificiran od ene. U sluajevima u kojima bi se primjenjivala SAA, ena bi vjerojatno dobila posao u sve tri situacije: u kojoj je bolje kvalificirana, ali i u onima u kojima je manje ili jednako kvalificirana kao i muki protukandidat. U sluaju u kojem bi se primjenjivala UAA, mukarac bi dobio posao u sluajevima u kojima je bolje kvalificiran, a ena u sluaju u kojem je ona bolje kvalificirana, ali i u onom u kojemu su jednako kvalificirani. Drugim rijeima, primjena UAA poveava participaciju ena na poeljnim pozicijama od nijedne na dvije u odnosu na situacija koje su dominantne pri postojeem izostanku bilo kakve afirmativne akcije (ili bar od jedne na dvije ukoliko pretpostavimo da i danas postoje optimistiniji scenariji u kojima e kvalificiranija ena sigurno dobiti posao pred manje kvalificiranim mukarcem). U odnosu na situaciju u kojoj bi bila primijenjena praksa SAA, participacija ena je smanjena s tri na dvije. Prema tome, UAA nesumnjivo poboljava postojeu situaciju obzirom na problem diskriminacije ena. ini mi se da su rezultati koji se dobivaju UAA optimalni ukoliko pretpostavimo da se u potpunosti izbjeglo prigovorima za nezakonitost ili neustavnost, unutranja proturjeja te prigovor diskriminacije mukaraca, a da je sauvano naelo zasluga. Ostaje otvorenom mogunost da se primijeti kako primjenom UAA ritam promjena nee odgovarati potrebama drutva. Meutim, pravedno drutvo se ne bazira samo na iskorjenjivanju spolne diskriminacije ve na poticanju vrijednosti izvrsnosti i potivanja prava svih graana. Prema naem miljenju,

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

139

UAA, bolje od drugih prijedloga programa afirmativne akcije, usklauje efikasnost i ouvanje vrijednosti pravednog drutva. U zakljunom djelu rada ukratko rezimirajte vau poziciju, istaknite va konani zakljuak i navedite koja su pitanja ostala otvorena.

Primjer 3: alaj, B. (2006). Politiko obrazovanje i politika indoktrinacija. Politiko obrazovanje, 2, 43-52.

Politiko obrazovanje i politika indoktrinacija


Saetak U ovom izlaganju fenomeni obrazovanja i indoktrinacije tematiziraju se preko podruja pouavanja o politici jer se polazi od teze da se upravo analizom ovog segmenta moe ukazati na kompleksnost odnosa obrazovanja i indoktrinacije. Objanjavajui vanost politikoga obrazovanja za funkcioniranje demokratskih politikih sustava autor naznauje osnovnu, klasinu, razliku izmeu politikoga obrazovanja i politike indoktrinacije. U osnovi ove razlike jest distinkcija izmeu prisilnog nametanja tono odreenih vrijednosti i razvoja sposobnosti za kritiko promiljanje razliitih vrijednosti. Na ovu jednostavnu razliku naslanja se kompleksniji odnos obrazovanja i indoktrinacije koji se moe oznaiti kao paradoks obrazovanja u liberalno-demokratskim drutvima. Ovaj paradoks proizlazi iz injenice da obrazovanje ne moe biti vrijednosno neutralno, to jest da se putem obrazovnog sustava uvijek promovira odreena vizija dobrog drutva i dobrog graanstva. Autor zastupa tezu da je svim demokratskim politikim sustavima, ukoliko ele opstati, imanentna odreena razina demokratske indoktrinacije. U suvremenim demokratskim drutvima razlikovanje obrazovanja i indoktrinacije ne ovisi toliko o sadrajima koji se nastoji prenijeti mlaim naratajima ve vie o nainu odluivanja o obrazovnoj politici, to jest o ciljevima obrazovanja. Autor smatra kako formuliranje obrazovne politike mora biti produkt kooperativnoga napora politiara, obrazovnih eksperata i zainteresiranih graana. Kljune rijei: politiko obrazovanje, politika indoktrinacija, obrazovna politika Kao to je vidljivo iz samog naslova u ovom radu odnos obrazovanja i indoktrinacije promatra se na jednom specifinom podruju: podruju politikoga.

140

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Poeljno je da se u uvodnom dijelu rasprave jasno odredi podruje rasprave, posebice ako se odreena tema, kao to je u ovom sluaju tema odnosa obrazovanja i indoktrinacije, moe razmatrati iz perspektive razliitih podruja. Fenomen politikoga i pouavanje mladih ljudi o politici vrlo su zahvalni za razjanjavanje kompleksnoga odnosa izmeu obrazovanja i indoktrinacije. To proizlazi iz injenice da je, za razliku od pouavanja o prirodnim i tehnikim fenomenima, pouavanje o politici nuno povezano s pitanjem vrijednosti. Prije tematiziranja samog odnosa obrazovanja i indoktrinacije potrebno je neto detaljnije obrazloiti na koji se nain u ovom radu koristi pojam politikoga obrazovanja. Ovaj dio teksta prikladan je iz dva razloga: (i) itatelja se vodi kroz tekst; (ii) razjanjavaju se osnovni pojmovi. Politiko obrazovanje, ili obrazovanje za politiku, razumijeva se kao zaseban segment obrazovnoga sustava koji kao svoju primarnu funkciju ima razvoj demokratske politike kulture uenika. Ideja politikoga obrazovanja nije nova ideja jer neto nalik pojmu politikoga obrazovanja postoji otkako su ljudi poeli govoriti i pisati o politici. Ovaj interes proizlazi iz injenice da su se sva politiki organizirana drutva suoavala i jo se suoavaju s pitanjem pripreme ljudi za sudjelovanje u sferi politike. Pregled povijesti politike misli Poeljno je navesti autore iz povijesti, te njihove teze i razmatranja, koji su ve pisali o temi koju u radu razmatrate jer na taj nain (i) irite i produbljujete znanja o odreenoj tezi; (ii) izbjegavate mogue protuargumente vaoj tezi razmatrajui argumente i protuargumente prijanjih autora. Ipak, ne treba svaki rad rasprave sadravati povijesni pregled teme. Dovoljno je u procesu pisanja rada rasprave, ako ne napisati ono to je ve napisano o odreenoj temi, onda prouiti i istraiti ono to je ve napisano o odreenoj temi. svjedoi da je postojao itav niz autora koji su tematizirali ulogu obrazovanja u pripremi graana za sudjelovanje u javnom ivotu. Tako npr. Aristotel u svom radu Politika itavo jedno poglavlje, posljednju knjigu, posveuje pitanju obrazovanja i mogunostima da obrazovanje bude sredstvo ouvanja stabilnosti dravnog ureenja. Jean-Jacques Rousseau u radu iz 1765. pie: Stvoriti vladavinu za narod svakako je korisna stvar, no znam jo jednu korisniju: odgojiti naciju za vladavinu (Rousseau, 1979.: 118). Rasprave o politikom obrazovanju dobivaju na znaenju s procesom irenja prava glasa, a naroito s uvoenjem instituta opeg prava glasa. U situaciji u kojoj svi graani dobivaju mogunost da, barem posredno, sudjeluju u upravljanju politikom zajednicom iji su lanovi, vrlo vano postaje pi-

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

141

tanje u kojoj su mjeri graani sposobni za tu politiku ulogu. Politiko obrazovanje poinje se u raspravama sve intenzivnije navoditi kao jedan od moguih odgovora na ovo pitanje, a sam proces politikoga obrazovanja sve ee postoje i predmetom znanstvenoga bavljenja. Ove znanstveno-teorijske rasprave odrazile su se i na empirijskoj razini pa tako na poetku 21.stoljea politiko obrazovanje predstavlja sastavni obavezni segment kolskih sustava znaajnog broja demokratskih drava (alaj, 2002.a: 127-145). Konsenzus o nunosti postojanja ovog segmenta obrazovanja kao bitnog dijela kolskog sustava temelji se na razumijevanju da budunost demokratskih politikih sustava uvelike ovisi i o postojanju demokratske politike kulture. U prilog politikome obrazovanju govore rezultati empirijskih istraivanja Ukoliko, osim teoretskih razmatranja teme, postoji i empirijsko razmatranje teme, poeljno ga je izloiti u radu. koja pokazuju da programi politikoga obrazovanja pozitivno utjeu na razvoj pojedinih dimenzija politike kulture. No, vanost politikoga obrazovanja proizlazi i iz zdravo-razumske logike: ako je cilj obrazovanja pouiti mlade o stvarima koje su vane, onda se ini loginim da ih treba pouiti i o politici jer je politika neizbjena injenica drutvenoga ivota (Crick, 1999.:339). Drugim rijeima, obrazloenje za politiko obrazovanje ini se oitim: pouavati o politici kao to pouavamo i o drugim stvarima koje su vane. Politiko obrazovanje razumijeva se, dakle, u ovom radu kao segment obrazovnog sustava kojemu je primarna zadaa da pojedincima omogui stjecanje znanja, intelektualnih i participacijskih sposobnosti te stavova koji su preduvjet za ukljuivanje u politike procese u zajednicama u kojima ive. Poeljno je definirati osnovne pojmove u radu. Posebice je vano odrediti definiciju, koja e se koristiti u odreenom radu, onih pojmova, odnosno termina koji oznauju odreene pojmove, ije znaenje nije jednoznano. Ovakvo odreenje na tragu je razumijevanja politikoga obrazovanja ugledne amerike politologinje Amy Gutmann, koja ne samo da smatra nunim postojanje politikoga obrazovanja kao sastavnog dijela obrazovnih programa, ve upravo politiko obrazovanje istie kao najvaniji cilj javnog obrazovanja navodei kako politiko obrazovanje kultiviranje vrlina, znanja i sposobnosti nunih za politiku participaciju ima moralni primat nad drugim svrhama javnoga obrazovanja u demokratskom drutvu (Gutmann, 1987.: 287), jer upravo e ta znanja, te sposobnosti i te vrline omoguiti uenicima da kada odrastu mogu na informiran i odgovoran nain participirati u procesu oblikovanja drutva u kojemu ive.

142

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Prihvati li se ovakvo odreenje politikoga obrazovanja sljedee pitanje je: na koji se nain politika indoktrinacija razlikuje od politikoga obrazovanja? Postavljajte jasna i konkretna pitanja u radu, na koja onda nastojite odgovoriti. Klasino odreenje politike indoktrinacije u okviru politike znanosti dao je Clive Harber, koji politiku indoktrinaciju definira kao promoviranje jedne odreene doktrine, ideologije, nazora ili pogleda na svijet kao apsolutne istine, pri emu se ne respektira nikakva kritika diskusija o valjanosti dokaza (Harber, 1991.:248). Ovaj proces vrlo esto ukljuuje ignoriranje odreenih injenica, prezentiranje injenica na pristran i iskrivljen nain te falsificiranje injenica, a sve u svrhu postizanja eljenog cilja. Harber smatra da upravo mogunost kritike diskusije utemeljene na argumentima i dokazima jest kljuna razlika izmeu politikoga obrazovanja i politike indoktrinacije, a politiko obrazovanje, ukoliko se eli razlikovati od politike indoktrinacije, mora poticati kritiko razmiljanje uenika o sadrajima koje ue. Iz ovog Harberovog shvaanja moe se izvesti teza da politiko obrazovanje i politika indoktrinacija imaju nekoliko zajednikih elemenata. U oba procesa nastoje se prenijeti odreena znanja, promovirati razvoj odreenih stavova te potaknuti odreeno politiko djelovanje. Pri tome se, naravno, moe govoriti o razliitim tipovima znanja, o razliitim vrstama stavova i o razliitim oblicima politikoga djelovanja, no injenica je da su u elementima znanja, stavova i participacijskih sposobnosti politiko obrazovanje i politika indoktrinacija vrlo slini. Kljuna razlika jest u elementu intelektualnih sposobnosti, to jest u razvoju sposobnosti kritikoga razmiljanja o fenomenu politikoga. U procesima politike indoktrinacije uenici nemaju priliku opisivati, objanjavati i vrednovati politike dogaaje jer su ti dogaaji ve opisani, objanjeni i vrednovani od strane voa i njihovih suradnika, pri emu naravno ne postoji mogunost da su voe, s obzirom da su spoznali apsolutnu istinu, napravili pogreku. Stoga, uenici ne trebaju i ne smiju dovoditi u pitanje te interpretacije, ve usvojiti ponuena znanja, razviti stavove koji su poeljni i djelovati u smjeru koji se od njih oekuje. Ovo razlikovanje politikoga obrazovanja i politike indoktrinacije moglo bi se nazvati klasinim i ono se na prvi pogled podudara s razlikom demokratskih i nedemokratskih politikih sustava, gdje politiko obrazovanje povezujemo s demokratskim, a politiku indoktrinaciju s nedemokratskim sustavima. I zaista, teko je i zamisliti kako bi to politiko obrazovanje, u smislu opisanom u ovom radu, moglo postojati u nedemokratskim politikim sustavima. Britanski politiki teoretiar Bernard Crick iskazuje to na jednostavan nain u slijedeoj reenici: Ako ivimo u drutvu u kojemu relevantne injenice o tome kako vlast djeluje ili to to politika jest ne mogu biti izreene javno, tada je politiko obrazovanje nemogue (Crick, 2000.: 162). Moglo bi se postaviti i dodatno pitanje: da li je u nedemokratskim sustavima moguu postojanje politike shvaene kao propitivanje vrijednosti u kojima je utemeljena zajednica, odnosno politike kao propitivanje o tome to je zajedniko dobro?

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

143

ini se da je odgovor negativan, a injenica da i nedemokratski reimi svoja nastojanja oko pouavanja o politici oznaavaju terminom politiko obrazovanje samo pokazuje da je jezik medij koji je vrlo prikladan za zloupotrebljivanje. Ako se odbaci mogunost postojanja politikoga obrazovanja u nedemokratskim sustavima, preostaje pitanje o postojanju politike indoktrinacije u demokratskim politikim sustavima. Pritom se u ovom radu pri raspravi o tome da li se i u demokratskim sustavima moe javljati politika indoktrinacija ostavlja po strani pitanje razliitih oblika neformalnih i informalnih obrazovnih programa. Analiza se fokusira na Vodite itatelja kroz rad istiui na koji se element rasprava fokusira. formalni obrazovni sustav, odnosno sustav javnoga obrazovanja koji je pod nadzorom i kontrolom dravne vlasti. Pitanje je, dakle, sljedee: da li se i u demokratskim dravama u okviru sustava javnoga obrazovanja pod krinkom politikoga obrazovanja zapravo dogaa politika indoktrinacija? Postavljajte jasna i konkretna pitanja u radu, na koja onda nastojite odgovoriti. Kod odgovora na ovo pitanje moe se krenuti od sadraja pojedinih programa politikoga obrazovanja i onda na temelju analize sadraja vrednovati te programe. Ako programi uz prenoenje odreenih znanja i stavova nastoje kod uenika potaknuti i razvoj sposobnosti kritikoga promiljanja razliitih vrijednosti, onda se zaista moe govoriti o politikom obrazovanju. Ukoliko se putem programa namee samo jedan tip vrijednosti i uenicima ne omoguava kritiko propitivanje tih vrijednosti, radi se o politikoj indoktrinaciji pod krinkom politikoga obrazovanja. Ukoliko se analiziraju postojei, konkretni programi politikoga obrazovanja u etabliranim demokratskim dravama, moe se rei kako su to zaista programi politikoga obrazovanja, a ne politike indoktrinacije. Drugim rijeima, uenike se zaista pokuava osposobiti za samostalno opisivanje, objanjavanje i vrednovanje fenomena politikoga i ne namee im se samo jedan tip vrijednosti, ve im se prezentiraju razliiti tipovi vrijednosti koji su kompatibilni s demokracijom (alaj, 2002.b: 110-119). Analiza sadraja navodi na zakljuak Istaknite zakljuke do kojih se doli u odreenom dijelu rada. kako su etablirane demokracije iz svojih obrazovnih sustava izbacile politiku indoktrinaciju, to uglavnom proizlazi iz injenice da uenike izlau razliitim vrijednostima i da ih pokuavaju osposobiti za kritiko razmiljanje. Meutim, to ako pojedini graani smatraju

144

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

da upravo ovo izlaganje razliitim vrijednostima i pokuaj osposobljavanja djece da kritiki razmiljaju jest politika indoktrinacija? Obino se navodi kako drava, to jest politika vlast, izbjegava indoktrinaciju time to omoguava uenicima da na temelju slobodnog i kritikog promiljanja odaberu svoje vrijednosti. to ako odreeni graani upravo ovakve obrazovne programe shvaaju kao indoktrinaciju? Pitanje je sljedee: da li nastavni program koji tei kultiviranju razvoja kritikoga miljenja i objektivnoga prosuivanja takoer predstavlja oblik indoktrinacije? Postavljajte jasna i konkretna pitanja u radu, na koja onda nastojite odgovoriti. Ovo se pitanje, osim u teorijskim raspravama, javlja i na empirijskoj razini, to jest u konkretnoj obrazovnoj praksi. Dva najpoznatija sluaja u kojima je grupa graana jasno izrazila stav da drava koristi formalni obrazovni sustav kako bi uenicima nametnula vrijednost kritikog razmiljanja dogodila su se u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Tamo su tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prolog stoljea dvije vjerske skupine amii i radikalni protestanti u dva odvojena sluaja podigle sudske tube protiv obrazovnih vlasti kako bi od suda ishodili dozvolu da njihova djeca ne moraju pohaati obrazovne programe za koje su smatrali da ugroavaju opstanak njihove kulture. Pritom su amii, u sluaju Wisconsin vs. Yoder, od suda zahtijevali doputenje da svoju djecu povuku iz sustava javnoga kolovanja prije nego to ona zavre zakonom propisano obavezno obrazovanje, a radikalni protestanti su u sluaju Mozert v. Hawkins Board of Education traili odobrenje da njihova djeca ne pohaaju predmete u kojima se koriste knjige iji su sadraji u suprotnosti s njihovim vjerskim uvjerenjima (Stolzenberg, 1993.: 581-585). Osnovna zamjerka prema obrazovnom sustavu u oba sluaja bila je da kole djecu izlau razliitim vrijednostima i uvjerenjima i potiu ih na kritiko razmiljanje te na taj nain navode djecu da odbace nain ivota svojih roditelja. U temelju ovih sudskih sporova bilo je sljedee pitanje: ima li drava pravo da, putem sustava javnog obrazovanja, djecu izlae vrijednosnom sustavu koji je u suprotnosti s vrijednosnim sustavom njihovih roditelja pa makar to bio i vrijednosni sustav koji je uvjet opstanka liberalno-demokratskih drutava? Ove tube su dovele u pitanje klasino razlikovanje izmeu namjere i procesa indoktrinacije, na jednoj strani, i namjere i procesa obrazovanja, na drugoj strani, jer su jasno ukazale da i sposobnost kritikog razmiljanja i tolerancija jesu vrijednosti koje pojedine grupe mogu smatrati upitnima i ije promoviranje mogu oznaiti kao indoktrinaciju. Oito je da se ovdje radi o paradoksu koji se u literaturi esto oznaava i kao paradoks obrazovanja u liberalno-demokratskim drutvima (Carrig, 2001: 41-76), a koji sastoji se od injenice da liberalno-demokratska drutva koja nastoje biti vrijednosno neutralna, moraju, ukoliko ele opstati, putem svog obrazovnog sustava promovirati vrijednosti kao to su kritiko razmiljanje, tolerancija, privrenost demokratskim naelima, itd. Iz ovoga proizlazi da je liberalno-demokratskim drutvima inherentan jedan poseban tip indoktrinacije,

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

145

koji se moe, na tragu razmiljanja Amy Gutmann (1987.), oznaiti pojmom demokratske indoktrinacije, Jasno odredite osnovne pojmove koji se razmatraju u radu. jer se za razliku od klasinog tipa indoktrinacije u ovom sluaju ne radi o nasilnom nametanju jedne apsolutne vrijednosti i istine ve o promoviranju demokratske politike kulture utemeljene u pluralistikom pogledu na ivot. Pitanje koje se namee jest: moe li se ova demokratska indoktrinacija izbjei, a da se pri tome ouva demokracija kao oblik organiziranja politikoga ivota u zajednici? Postavljajte jasna i konkretna pitanja u radu na koja onda nastojite odgovoriti. ini se da je odgovor negativan te da emo i dalje imati situaciju u kojoj e se ova demokratska indoktrinacija koristiti kao vrlo vano sredstvo u ouvanju demokratskih politikih sustava, a istodobno e se odreene grupe tome protiviti i oznaavati te procese kao puku indoktrinaciju.150 O tome koliko je ova demokratska indoktrinacija uinkovita moe se, naravno, raspravljati, no to je veim dijelom izvan teme ovoga rada. Zavrno Istaknite zavrni dio rada. treba istaknuti kako je mogu jedan drugaiji nain razlikovanja obrazovanja i indoktrinacije pa onda i politikoga obrazovanja i politike indoktrinacije. Kod ovoga razlikovanja ne polazi se, kao kod prethodnoga, od analize sadraja ve od analize procesa donoenja odluka o obrazovnoj politici u nekoj zajednici. Kada se radi o sadrajima, vidjeli smo da se i kod obrazovanja i kod indoktrinacije radi o tome da prenosimo odreena znanja, sposobnosti i stavove koje smatramo vrijednima, odnosno prenosimo svoju viziju o tome kako bi
150 Moe se postaviti pitanje koliko je opis situacije iz Sjedinjenih Amerikih Drava relevantan za hrvatsku situaciju, to jest da li se i mi suoavamo sa slinim problemima ili su oni ipak tipino ameriki te stoga neprikladni za raspravu o obrazovanju i indoktrinaciji u hrvatskom kontekstu. Smatram da je problem demokratske indoktrinacije inherentan svim liberalno-demokratskim sustavima pa stoga i naem u mjeri u kojoj se pribliavamo idealu. Jedno od pitanja koje se pojavilo u Hrvatskoj, a koje je jednim dijelom slino opisanim situacijama, bio je zahtjev za moratorijem na pouavanje hrvatske povijesti za djecu hrvatskih graana srpske nacionalnosti u Podunavlju. ini se da je zbog politike korektnosti i smirivanja napetosti na tim prostorima ovaj zahtjev olako prihvaen te je proputena prilika da ga se iskoristi kao povod za javnu raspravu o tome koje su to vrijednosti koje se putem obrazovnoga sustava prenose mladim generacijama, kao i rasprava o tome tko odreuje te vrijednosti.

146

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

idealno drutvo i idealni graanin trebali izgledati. Drugim rijeima, funkcija obrazovnih programa u demokratskim dravama vrlo je slina onim u nedemokratskim: indukcija mladih ljudi u vrijednosti na kojima je utemeljen aktualni reim. Pitanje koje ukazuje na razliku jest: tko donosi odluku o znanjima, sposobnostima i stavovima koje putem obrazovnoga sustava treba prenijeti na mlade narataje? Drugim rijeima, tko odreuje obrazovnu politiku, shvaenu kao preskripciju djelovanja koja smjera na ouvanje ili izmjenu obrazovnih institucija i praksi (McLaughlin, 2000.: 442) ili, jo krae tko odreuje obrazovne ciljeve u nekoj zajednici? Da li tu odluku donosi politika elita bez konzultacije s obrazovnim ekspertima i ne vodei rauna o eljama graana ili je obrazovna politika produkt javne rasprave u koju je ukljuen itav niz aktera? U demokratskim politikim sustavima graani imaju mogunost da obrazovanje akcentuiraju kao vano politiko pitanje na temelju kojeg e odluivati o izboru svojih politikih predstavnika. Tu je bitna razlika izmeu demokratskih i nedemokratskih politikih sustava, razlika koja nam govori da u nedemokratskim sustavima obrazovanje i politiko obrazovanje zapravo i ne mogu postojati. No, i u demokratskim sustavima postoji opasnost da odreivanje obrazovne politike za sebe rezerviraju odreene skupine profesionalnih reformatora i to najee pod izgovorom da obrazovanje treba depolitizirati. Na ovaj nain eli se graane iskljuiti iz procesa donoenja obrazovne politike. Meutim, ako je politika djelovanje koje smjera na maksimiziranje zajednikoga dobra, onda je obrazovanje par excellance politiko pitanje jer je odluka o obrazovnoj politici zapravo odluka o zajednikoj budunosti. Proces pouavanja mladih u nekom drutvu pribliavati e se idealu obrazovanja u mjeri u kojoj e odreivanje obrazovne politike biti kooperativni napor politiara, eksperata i zainteresirane javnosti. Ovako definiran proces usvajanja obrazovne politike omoguava nam da jasno razlikujemo obrazovanje i indoktrinaciju, odnosno politiko obrazovanje i politiku indoktrinaciju. Jasno izloite va krajnji zakljuak.

Primjer 4: Buchberger, I. (2007). Smisao seksualne perverzije, seminarski rad napisan za potrebe kolegija Filozofija seksualnosti na preddiplomskom studiju Filozofije.

Smisao seksualne perverzije


Uvod to je seksualna perverzija? Je li razlono i opravdano odreene seksualne sklonosti nazivati perverznima i to to tono znai? tovie, imamo li opravdane razloge odreene pojedince nazivati pervertitima i na taj ih nain negativno obiljeavati? pitanja su koja se razmatraju u ovom radu.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

147

Poeljno je da uvodni dio rada rasprave zapone pitanjima o kojima e se u radu raspravljati. Pitanja rasprave rada Smisao seksualne perverzije su, kako se i navodi: 1. to je seksualna perverzija? 2. Je li razlono i opravdano odreene seksualne sklonosti nazivati perverznima i to to tono znai? 3. Imamo li opravdane razloge odreene pojedince nazivati pervertitima i na taj ih nain negativno obiljeavati? Vano je, dakako, u daljnjem tekstu rada odgovoriti na postavljena pitanja rasprave. Ukoliko se na pitanje rasprave ne uspije odgovoriti, ostavljeno otvoreno pitanje rasprave treba obrazloiti. Rad Smisao seksualne perverzije nastoji prikazati i analizirati stajalita filozofa o seksualnoj perverziji, tonije ono Thomasa Nagela i Grahama Priesta, te zakljuno ponuditi mogui odgovor na postavljena pitanja rasprave Navedite ono to se radom nastoji postii. koji se moe saeti u tezama (i) pojam seksualne perverzije ima smisla i odnosi se na svaku onu seksualnu aktivnost koja izaziva istinsko, duboko gaenje kod odreenog pojedinca; (ii) imamo opravdane razloge odreene pojedince nazivati pervertitima jer time izraavamo nae osjeaje prema razliitim (seksualnim) pojavama u svijetu. Na poetku rada jasno i saeto istaknite tezu/e koju/e u radu zastupate i pokuavate opravdati.

Seksualna perverzija kao nedostatak interakcije u seksualnim odnosima Ovaj dio rada razrauje element ve reeno. Element ve reeno u ovom radu fokusira se na dva filozofa koji su pisali o temi seksualne perverzije Thomas Nagel i Graham Priest. Dakle, nije nuno, a nerijetko je i suvino, da element ve reeno obuhvaa cjelokupan (povijesni) pregled onoga to su o temi koja se razmatra pisali drugi autori. Thomas Nagel na poetku lanka Seksualna perverzija navodi da eli obraniti pojam seksu-

148

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

alne perverzije od optube nerazumljivosti na nain da pronae i odredi to je to u ljudskoj seksualnosti to se moe definirati kao seksualna perverzija. U odreenju pojma seksualne perverzije, Nagel istie odrednicu neprirodnosti, pritom definirajui seksualnu perverziju (jo uvijek u terminima moebitne razlonosti postojanja) kao neprirodnu seksualnu udnju, sklonost ili postupak. Nadalje, Nagel jasno iznosi kako odbacuje odreenje seksualne perverzije (i) kroz vezu izmeu seksa i reprodukcije jer, njegovim rijeima: Seksualna perverzija je pojam od psiholokog, a ne fiziolokog interesa. (Nagel, 2003, str. 92. ) i (ii) na temelju drutvenog (ne)odobravanja i navike. Nagel nudi psiholoki prikaz seksualne perverzije koji se temelji na lingvistikoj filozofiji seksualnosti. Njegova filozofija seksualnosti, a pritom i odreenje seksualne perverzije, odreena je injenicom da je: (...) seksualna udnja osjeaj prema drugim osobama. (Nagel, 2003, str. 94. ) Dakle, Nagel polazi od pretpostavke da je seks odnos izmeu osoba koji ukljuuje interakciju, komunikaciju, te da se seksualna perverzija moe razumjeti samo analiziranjem tog odnosa. Analiziranjem seksualnog odnosa kao interakcije, Nagel donosi sljedee zakljuke: (i) sloena psiholoka razmjena tvori prirodni razvoj seksualne privlanosti; (ii) uzajamna udnja ukljuuje sustav slojevitog uzajamnog opaanja; (iii) esencijalno za odreenje seksualnog odnosa je postojanje sloenog sustava seksualnih opaanja i interakcija; (iv) seksualni odnos pretpostavlja postojanje partnera koji je uzbuen svijeu o uzbuenosti svoga partnera. Odreenjem seksa kao vieslojnog interpersonalnog odnosa, Nagel otvara mogunost da se sve to jest seksualna aktivnost, ali ne predstavlja vieslojni interpersonalni odnos, odredi kao seksualna perverzija (iako navodi da nije plauzibilno svaki otklon od vieslojnog interpersonalnog seksualnog odnosa odrediti kao perverziju): Primjerice, ukoliko partneri u heteroseksualnom odnosu udovoljavaju privatnim heteroseksualnim fantazijama, to e pomutiti priznavanje stvarnog partnera i tako, prema teoriji uiniti seksualnu vezu manjkavom. To se, meutim, openito ne smatra perverzijom. (Nagel, 2003, str. 102. ) Imajui u vidu odreenje seksa kao vieslojnog interpersonalnog odnosa, prema Nagelu lista perverzija otprilike bi izgledala ovako: 1. NEKROFILIJA 2. PEDOFILIJA 3. ZOOFILIJA 4. SADIZAM

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

149

5. MAZOHIZAM 6. VOAJERSTVO 7. EGZIBICIONIZAM 8. FETIIZAM 9. MASTURBACIJA Linija kritike odreenja seksualne perverzije kao otklona od potpunog vieslojnog interakcijskog odnosa moe se postaviti na sljedee naine. U navedenom se istie element protuargument metodolokog okvira iznoenje prigovora autoru. Ukoliko se prihvati Nagelovo odreenje seksualne perverzije, sam pojam perverzije postaje prestrog i neprimjeren dosadanjem znaenju istog. Miljenja sam da se perverziju ne moe odrediti kao manjak vieslojne interakcije u seksualnom odnosu budui da takvo odreenje u potpunosti izjednauje (ili ak na bolje mjesto stavlja) pedofiliju u odnosu na masturbaciju. Ima neto neprijeporno neprihvatljivo u teoriji koja naziva sebe liberalnom te istodobno svrstava masturbaciju na listu seksualnih perverzija. U tom sluaju perverzija postaje iznimno strog pojam koji gubi jednu svoju bitnu odrednicu moralnu gadljivost. No, ukoliko Nagel ipak zadrava odreenje pojma seksualne perverzije na temelju odrednice moralne gadljivosti, onda mora preuzeti odgovornost za svoju tvrdnju i izrei da istu koliinu moralne gadljivosti valja osjeati prema pedofiliji i masturbaciji ili ukoliko koliina moralne gadljivosti prema navedenim pojavama nije ista, prihvatiti posljedicu da u odreenju masturbacije i pedofilije nema nieg toliko razliitog. Bi li Nagel prihvatio takvo izjednaenje potonjih pojava prema njegovoj definiciji seksualnih perverzija? Odreenje smisla seksa kao vieslojnog interakcijskog odnosa meu osobama, a pritom odreenja seksualnih aktivnosti koje to nisu kao perverziju, neprimjereno je iz vie razloga. Iako Nagel napominje da se ne moe svaki otklon od vieslojnog interakcijskog seksualnog odnosa odrediti kao perverzija, on ne navodi koje su to odrednice manjkave seksualne interakcije koje jednu skupinu otklona odreuju kao perverziju, dok drugu ne. Budui da Nagel navodi iskljuivo nepotpunost seksualne interakcije kao karakteristiku koja diferencira normalne seksualne odnose od seksualnih perverzija, na temelju ega zakljuuje da nisu svi seksualni odnosi za koje je karakteristina nepotpunost seksualne interakcije, seksualne perverzije? Besmisao pojma seksualna perverzija Autor koji odbacuje pojam seksualne perverzije i proglaava ga besmislenim je Graham Priest. Priest svoj lanak Seksualna perverzija zapoinje biljeenjem odrednica pojma seksualne perverzije koje su sljedee. Sam pojam seksualne perverzije nije puki deskriptivan pojam,

150

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

ve pojam koji ukljuuje moralnu negativnost, no ipak se ne moe seksualna perverzija odrediti kao moralno neispravan seksualni in jer bi time primjerice preljub bio seksualna perverzija, to je neprihvatljivo, zakljuuje Priest. Odrednica koja oteava shvaanje pojma seksualne perverzije je njegova ekstenzija budui da postoji izrazito neslaganje oko odreenja pojava na koje se pojam seksualne perverzije odnosi. Nadalje, Priest ukratko navodi Nagelovu analizu seksualne perverzije te zakljuuje da je jedan problem s Nagelovim objanjenjem povlaenje linije na listi seksualnih aktivnosti na vrlo udnom mjestu, a drugi da ukoliko se seksualna perverzija odredi na Nagelov nain, nema nikakva razloga zbog ega bi perverzija trebala biti pojam s moralnim znaenjem. Priest navodi da se kod odreenja seksualne perverzije valja zadrati na njenoj drugoj odrednici neprirodnosti. U razjanjenju pojma seksualne perverzije kao neprirodnosti, prije svega, valja odrediti znaenje pojma prirodno. Preist navodi neka tradicionalna odreenja pojma prirodno - (i) ono to se dogaa u prirodi; (ii) uobiajeno/normalno u statistikom smislu; (iii) ono to ispunjava svoju funkciju/to dovodi do cilja, istiui kao najprimjerenije odreenje prirodnog u kontekstu perverzije ovo posljednje. Imajui u vidu definiranje prirodnog kao onoga to ispunjava svoju funkciju/to dovodi do cilja, seksualnu perverziju valja odrediti kao upotrebu seksa za ono to nije njegov pravi cilj. No, problem nastaje u samom odreenju koji je cilj seksa. Priest navodi ostale, prema njegovu miljenju, diskutabilne posljedice funkcionalne definicije perverzije, kao na primjer zato bi neto to je perverzno u smislu neispunjenja funkcije trebalo biti u tom smislu neispravno? Izgleda da nema nikakve veze izmeu upotrebljavanja neega za neto drugo osim njegove prirodne funkcije i neispravnosti toga. (Priest, 2003, str. 165. ) Ne bi li se odredila veza izmeu prirodne funkcije i ispravnosti, valja se vratiti na aristotelizam koji podrazumijeva svijet u kojem su stvari usmjerene prema svome cilju, a vrlina se sastoji u sposobnosti neega da obavlja sebi svojstvenu funkciju. U teleolokome kontekstu prirodni i moralni poredak su neodvojivi i time veza prirodne funkcije i ispravnosti biva odreena. Nadalje, Priest pie da je utjecajem Akvinskog, koji je preuzeo aristotelovu teleoloku sliku svijeta, i ulaskom kranstva u kulturu, aristotelizam postao nesvjesno prihvatljiv. No, kasnije je ieznuo pod nemilosrdnim utjecajem teorije evolucije, koja istie i odreuje evoluciju kao slijepi kauzalni proces koji nije usmjeren cilju (u aristotelovskom smislu). Ipak, u okviru teorije evolucije, pojam funkcije moe ostati upotrebljiv u kontekstu odreenja (ne)ispravnosti to navode dvije teorije: etioloka (uinak je funkcija ako je uzrono doprinio daljnjem opstanku njegova posjednika) i dispozicijska (uinak je funkcija ako njegova pojava poveava vjerojatnost da e organizam preivjeti kako bi ostavio posebne gene). Meutim, smatra Priest, nijedna teorija ne podupire pojam perverzije jer nijedna ne podrava kljunu tvrdnju da je moralno loe upotrebljavati neto za neto drugo osim za njegovu funkciju. U kontekstu evolucije, neke tradicionalno odreene seksualne perverzije mogu postati evolucijski razborita strategija. Primjerice, homoseksualnost, koja pret-

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

151

postavlja neprokreacijske seksualne odnose, moe postati evolucijski razborita strategija zbog nadolazee prijetnje prekomjerne napuenosti koja vodi do propasti okoline, a time i do propasti ljudskih genetskih resursa. Ovako postavljeno, homoseksualnost ima funkciju omoguavanja daljnjeg ivota na Zemlji, ali ne samo homoseksualnost ve i svi ostali neprokreacijski oblici seksualnih aktivnosti. Priest smatra da je jedini nain odrivog utemeljenja pojma perverzije zadravanje veze izmeu prirodnih i moralnih karakteristika. Uzimajui potonju pretpostavku u obzir, seksualna perverzija definira se kao seksualni in koji ne ispunjava svoju prirodnu funkciju i koji je pritom lo. Budui da ovakvo odreenje seksualne perverzije ovisi o aristotelovskom pogledu na svijet, a koji dananjem modernom svijetu nije primjeren, valja zakljuiti da je pojam seksualne perverzije besmislen. Seksualna perverzija je stoga jo jedan pojam koji treba odloiti na hrpu starog eljeza u povijesti ideja. (Priest, 2003, str. 174.) Ono to se Priestu moe zamjeriti je to to zaboravlja preispitati drugu odrednicu seksualne perverzije moralnu gadljivost, razmatrajui pritom iskljuivo odrednicu neprirodnosti koju vee uz nemoralnost kroz aristotelizam. Dakle, na osnovi nepotpunog razmatranja problema, Priest dolazi do zakljuka da je pojam seksualne perverzije besmislen. U navedenom se istie element protuargument metodolokog okvira iznoenje prigovora autoru. Je li pojam seksualne perverzije zaista besmislen? Poruujemo li to svijetu kada odredimo neku pojavu perverznom? Miljenja sam da pojam seksualne perverzije nije besmislen budui da odreivanjem neke pojave perverznom dajemo novu, sadrajnu informaciju svijetu o toj pojavi. Namee se pitanje koja se nova sadrajna informacija poruuje svijetu i ima li ona smisla.

Seksualna perverzija VS. moralno neprihvatljivo seksualno ponaanje Poglavlje koje slijedi ukljuuje iznoenje vlastite pozicije. Seksualna perverzija se tradicionalno definira kroz dvije odrednice neprirodnost i moralnu gadljivost. Odrednicu neprirodnosti paljivo odbijam zato to smatram da je prihvatljiva definicija prirodnog - ono to se pojavljuje u prirodi. Budui da su sve seksualne sklonosti unutarnje, iracionalne privlanosti pojedinca prema onomu to on smatra seksualnim objektom, one su pojave u prirodi, a samim time i prirodne. Vezivanjem za kategoriju nepri-

152

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

rodnosti, pojam seksualne perverzije gubi smisao. Razliite se seksualne sklonosti pojavljuju i to nije prijeporno pa su u tom smislu sve su seksualne sklonosti prirodne. Namee se pitanje kada odreena seksualna sklonost postaje perverzija i to to znai kada odreenu (prirodnu) seksualnu sklonost odredimo kao seksualnu perverziju. Odreujem perverziju kao seksualnu aktivnost koja kod odreenog pojedinca izaziva duboko, istinsko gaenje, osjeaj muke u elucu i elju da se ta seksualna aktivnost to prije zaustavi. Precizno odreenje osnovnog pojma pojma seksualne perverzije. Dakle, iz druge tradicionalne odrednice seksualne perverzije izbacujem kategoriju moralnosti i ostavljam kategoriju gadljivosti kao pukog, iracionalnog osjeaja. Seksualna perverzija moe biti odreena trima odrednicama, a to su redom: neprirodnost, nemoralnost i gadljivost. Miljenja sam da je gadljivost odrednica seksualne perverzije koja uistinu bespredrasudno rasvjetljava kontroverznu pojavu seksualne perverzije. Osjeaj kojim svaki pojedinac biva proet je subjektivna, relativna, trenutna, kontingentna pojava. Jalovi pokuaji mnogih filozofa u odreenju seksualne perverzije i postojanje brojnih neslaganja oko ekstenzije pojma seksualne perverzije nastaju iz nastojanja da se ono to pripada kategoriji subjektivnog, pojedinanog, relativnog ugura u kategoriju objektivnog, univerzalnog i konanog. Prvo, miljenja sam da seksualna perverzija spada u kategoriju subjektivnog, relativnog, ovisnog o neponovljivom pojedincu, i drugo, da time to seksualna perverzija jest relativna kategorija pritom ne smije biti proglaena besmislenom, a time odbaenom. Razmotrimo, primjerice, pojam ljepote. Ljepota je relativan pojam meni lijepo nije univerzalno lijepo. Hoemo li pojam ljepote odbaciti? to je s pojmom antipatian? Pojam je relativan i uvelike koristi u odreenjima svijeta oko nas. Dakako, treba priznati veu koliinu negativne obojenosti pojma seksualni pervertit od pojma antipatian pojedinac, no to nije razlog da ne priznamo razlonost upotrebe pojma seksualne perverzije kao pojma koji odreuje pojedinev odnos prema odreenim seksualnim aktivnostima, pojedinevu vlastitost u odreenju prirodnih pojava. Seksualna perverzija je svaka ona seksualna aktivnost koja izaziva istinsko, duboko gaenje kod odreenog pojedinca. Univerzalna lista seksualnih perverzija ne postoji. Moja izgleda ovako: 1. PEDOFILIJA 2. NEKROFILIJA 3. ZOOFILIJA 4. SILOVANJE Miljenja sam Kada u radu jasno iznosite vlastiti stav o postavljenom pitanju rasprave, opravdano je pisati u prvoj osobi.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

153

da samo odreenje seksualne perverzije (kao seksualne aktivnosti koja izaziva istinsko, duboko gaenje kod odreenog pojedinca) ne treba biti inficirano kategorijom moralnosti budui da moralnost predstavlja nastojanja da se odreene vrijednosti uine univerzalnima, apsolutnima. Moralni sustav nastoji odgovoriti na pitanje kakvo drutvo elimo, to je ono to emo smatrati poeljnim i koji su racionalni razlozi za to. Moralnost zahtijeva razloge, opravdanja, dosljednost i pravinost, osjeaji ne. Dakako, ovaj stav ne iskljuuje mogunost da odreena seksualna perverzija (nekog pojedinca) ujedno bude i univerzalno, drutveno prihvaeno moralno neispravno ponaanje. Moralno neispravna seksualna ponaanja su ona koja podrazumijevaju ukljuivanje drugih bia u seksualni in bez njihova pristanka. Kod odreenih se pojedinaca lista moralno neispravnih seksualnih ponaanja i lista seksualnih perverzija moe u potpunosti podudarati to nije razlog da se pojmovi seksualna perverzija i moralno neispravno ponaanje pomijeaju, zamijene, da se jedan od pojmova izbaci i sl. U kojem su odnosu seksualna perverzija i moralno neprihvatljivo ponaanje? Jedna seksualna aktivnost moe biti istodobno i seksualna perverzija i moralno neprihvatljivo seksualno ponaanje. Odrediti odreenu seksualnu aktivnost kao seksualnu perverziju znai osjeati istinsko, dubinsko gaenje prema odreenoj seksualnoj aktivnosti, dok s druge strane odrediti odreenu seksualnu aktivnost kao moralno neprihvatljivo seksualno ponaanje znai teiti univerzalnom sustavu vrijednosti koji, temeljen na racionalnim osnovama, odreuje moralni status odreene seksualne aktivnosti zahtijevajui da navedeni moralni status biva proglaen konanim i univerzalnim. Konanosti i univerzalnosti u kategoriji seksualnih perverzija nije mjesto.

A. SEKSUALNA PERVERZIJA

B. MORALNO NEPRIHVATLJIVO SEKSUALNO PONAANJE

IRACIONALNOST SUBJEKTIVNOST RELATIVNOST AMORALNOST

RACIONALNOST OBJEKTIVNOST APSOLUTNOST MORALNOST

Slika1. Grafiki prikaz odnosa seksualne perverzije i moralno neprihvatljivog ponaanja

154

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Ukoliko vau ideju moete prikazati grafiki, uinite to. Grafiki prikaz ideja itatelju omoguava bolje razumijevanje, posebice apstraktnih ideja. Ono to najoitije diferencira seksualnu perverziju od moralno neprihvatljivog seksualnog ponaanja je kategorija neodgovornosti. Osoba koja predstavlja subjekt seksualne perverzije ne treba moralno, zakonski odgovarati za svoja (ne)djela. Seksualni pervertit biva kanjen negativnim miljenjem nekog drugog pojedinca, biva obojen najgorim oblikom (iracionalnog) neprihvaanja od strane istog. No, vano je naglasiti da pojedinac koji osjea gadljivost prema odreenoj seksualnoj pojavi nema nikakvo pravo ni na koji nain intervenirati u ivot pojedinca koji je povezan s tom seksualnom pojavom. Drugim rijeima, budui da je osnova neprihvaanja u ovom sluaju iracionalna, subjektivna, pojedinana, ovaj oblik neprihvaanja ostaje (treba ostati) na razini osobnog stava. Oblik neprihvaanja nazvan seksualnom perverzijom izvire iz iracionalnog dijela pojedineva uma pa se naziva iracionalno neprihvaanje. U kategoriju iracionalnog neprihvaanja spada i, primjerice, antipatinost, runoa. Dok, s druge strane osoba koja predstavlja subjekt moralno neprihvatljivog seksualnog ponaanja mora moralno, zakonski odgovarati za svoja (ne)djela budui da je drutvo racionalno, dosljedno i pravino odredilo koje aktivnosti valja sankcionirati. Oblik neprihvaanja nazvan moralno neprihvatljivo ponaanje izvire iz racionalnog dijela ovjekova uma pa se naziva racionalno neprihvaanje. Pedofilija je, primjerice, Navoenje primjera kojem se anticipira odgovor na mogui prigovor poziciji koja se zastupa. pojava koju nemali broj ljudi proglaava seksualnom perverzijom, no ona ujedno predstavlja i moralno neispravno seksualno ponaanje (zbog ugroavanja ivota djeteta). Upravo zbog pojava (kao to je pedofilija) koje su istovremeno (kod veine pojedinaca) i seksualna perverzija i moralno neispravno seksualno ponaanje dolazi do nerazumijevanja i nejasnoa u odreivanju pojma seksualne perverzije. Pedofilija je pojava koja (kod veine) izaziva osjeaj istinskog, dubokog gaenja, ali istodobno i osjeaj moralnog neprihvaanja to pojedinca navodi da, obuzet dvojakim osjeajima koji izviru iz razliitih dijelova uma, proglaava istu seksualnom perverzijom iz pogrenih moralnih razloga. Iz navedenih se nejasnoa razvija odrednica moralne gadljivosti koja na neprimjeren nain spaja dvije razliite kategorije. Ono to, takoer, valja napomenuti jest sklonost ljudi da ono prema emu osjeaju nelagodu odmah proglaavaju (moralno) loim, pritom neprimjereno stavljajui moral pod okrilje iracionalnosti, to je nerijetki sluaj upravo sa seksualnim perverzijama. Primjerice, nemali broj pojedinaca homoseksualno ponaanje proglaava seksualnom perverzijom. Takvo odreenje je prihvatljivo, ali samo u sluaju ukoliko seksualnu perverziju definiramo kao seksualnu aktivnost koja izaziva duboki osjeaj gaenja kod pojedinaca. Podsjeamo,

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

155

pojedinac koji osjea gadljivost prema odreenoj seksualnoj pojavi nema nikakvo pravo ni na koji nain intervenirati u ivot pojedinca koji je povezan s tom seksualnom pojavom. Tako u sluaju pojedinca koji homoseksualnost proglaava seksualnom perverzijom valja naglasiti da on nema nikakvo pravo ni na koji nain intervenirati u ivot homoseksualca (sluajevi nasilja nad homoseksualcima su naprosto neprihvatljivi). Ono na to taj pojedinac ima pravo je osjeaj gadljivosti koji osjea i izraavanje istog u obliku osobnog stava i nita vie. Isto to pravo ima pojedinac koji osjea antipatiju prema odreenom pojedincu taj ima pravo na osjeaj antipatije i izraavanje istog u obliku osobnog stava i nita vie. Naalost, svjedoci smo da u praksi tome nije tako, posebice u sluaju homoseksualaca. Problem nastaje kada seksualna perverzija biva kontaminirana kategorijom moralnosti pa se homoseksualno ponaanje proglaava moralno neprihvatljivim. Nema niti jednog racionalnog razloga zato bi se homoseksualno ponaanje proglasilo moralno neispravnim ponaanjem, dok se racionalni razlog za proglaenje istog seksualnom perverzijom ne treba niti traiti. Nerijetko se homoseksualnost usporeuje s pedofilijom, no oita je razlika izmeu navedenih pojava pedofilija je moralno neispravno seksualno ponaanje prilikom kojeg se ugroava ivot djeteta. Ukratko, seksualna perverzija je kategorija kojom neponovljivi pojedinac poruuje navlastiti odnos prema odreenim seksualnim aktivnostima, vlastitost u odreenju prirodnih pojava komunicirajui svijetu kakav on jest. Navlastitost neponovljivog pojedinca u odreivanju pojava oko sebe je nova sadrajna informacija koju svijet dobiva u trenutku kada pojedinac odredi neku pojavu perverznom. Kada pojedinac odredi neku pojavu perverznom, on poruuje svijetu: Ja osjeam istinsko, duboko gaenje prema ovoj pojavi. Moje se cijelo bie iskreno odupire prihvaanju ove pojave. Time vam, svijete, poruujem kakav ja jesam i pritom nemam nikakvo pravo intervenirati u ivot pojedinca koji je povezan s onim to ja nazivan seksualnom perverzijom. Ono na to imam pravo je moj osjeaj gaenja i izraavanje istog u obliku osobnog stava i nita vie. Takvo je odreenje nuno subjektivno, relativno, ali i potrebito. Zato odbaciti pojmove koji slikovitije doaravaju na osjeaj prema pojavama u svijetu, na osebujan duhovni odnos prema izvanjskome? Zakljuak U razmatranju pojma seksualne perverzije (izokrenuto, izopaeno, naopako, nenormalno, neprirodno, gadljivo, bolesno zadovoljavanje spolnih nagona) istaknule su se tri njene odrednice neprirodnost, nemoralnost i gadljivost. Koju od navedenih odrednica oznaiti kao onu koja uistinu bespredrasudno rasvjetljava kontroverznu pojavu seksualne perverzije? Istinska, duboka gadljivost je odrednica koja u potpunosti rasvjetljava kontroverznu pojavu

156

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

seksualne perverzije i time je spaava od odlaganja na hrpu starih ideja. Seksualna perverzija je svaka ona seksualna aktivnost koja izaziva istinsko, duboko gaenje pojedinca prema odreenoj seksualnoj pojavi. Pojedinev je um podijeljen na racionalni i iracionalni dio. Iracionalni dio uma omoguava pojedincu neposredno uvianje izvanjskoga i unutarnjega svijeta. Neposredno uvianje zahvaa kategoriju subjektivnog, relativnog, specifinog, no takoer zauzima znaajno mjesto u individualnom spoznavanju svijeta. Seksualna perverzija odreena kao istinsko, duboko gaenje koje pretpostavlja neposredni, nepromiljeni, instinktivni osjeaj zauzima podruje iracionalnog dijela pojedineva uma. Pojedinevo proglaenje odreene seksualne aktivnosti seksualnom perverzijom predstavlja pojedinevu vlastitost u odreenju seksualnih pojava. Navedeno proglaenje nema racionalnu osnovu da postane opi zakon, no unato tome, zasluuje znaajno mjesto u odreivanju specifinosti svijeta. Smisao je pojma seksualne perverzije da omoguava pojedincu iskazivanje neposrednog osjeaja prema odreenim seksualnim aktivnostima te time slikovitije odredi i opie sebe. Zakljuno, odgovor na prije postavljeno pitanje: Imamo li opravdane razloge odreene pojedince nazivati pervertitima i na taj ih nain negativno obiljeavati? glasi: Imamo opravdane razloge odreene pojedince nazivati pervertitima jer time izraavamo nae osjeaje prema razliitim pojavama u svijetu. U zakljunom dijelu rada valja odgovoriti na postavljeno pitanje rasprave na jasan i precizan nain. Perverznim oznaavamo najviu razinu naeg iracionalnog neprihvaanja pojava istiui duboku razliitost razmatranih pojava od nae neponovljive vlastitosti, otkrivajui pritom sebe. Valja biti oprezan da potonje otkrivanje sebe ne biva kontaminirano moralnou i imperativom da na vlastiti stav postane opi zakon jer tada seksualna perverzija ulazi u podruje moralno neprihvatljivog seksualnog ponaanja, u podruje racionalnog dijela uma i riskira biti proglaena besmislenom. Literatura Nagel, T. (1979). Seksualna perverzija. U: Primorac, I. (ur.) Suvremena filozofija seksualnosti. Zagreb: Kruzak. Priest, G. (1997). Seksualna perverzija. U: Primorac, I. (ur.) Suvremena filozofija seksualnosti. Zagreb: Kruzak. Na kraju rada navedite koju ste literaturu u radu koristili. Pritom je vano da budete dosljedni u provoenju forme citiranja, navoenja referenci, itd. Primjerice, koristite APA stil.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

157

4.2.2.Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad rasprave Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad rasprave povezan je s metodolokim okvirom za analizu i kritiku za radove rasprave u podruju itanja i sluanja. Naime, sadrajno oba okvira uglavnom prate iste elemente osnovnu tezu, kontekstualizaciju teze, argument, protuargument i vlastitu poziciju. Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje rada osvrta na rad rasprave sadri dodatne elemente pitanje rasprave i strukturu rada, ali ne sadri element osnovni pojmovi. Navedeni se okviri razlikuju i u rezultatu primjene istih rezultat koritenja metodolokog okvira za analizu i kritiku za radove rasprave su natuknice o sadraju rada, dok je rezultat metodolokog okvira za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad rasprave cjeloviti rad. Metodoloki okvir za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad rasprave (MOZAK 5) 1. Pitanje rasprave. 2. Osnovna teza. 3. Kontekstualizacija teze. 4. Struktura rada. 5. Argument. 6. Protuargument. 7. Vlastita pozicija. Prije razmatranja i objanjavanja elemenata prikazanog okvira, valja napomenuti da kritiki osvrt ne sadri dio o terminologiji, stilu i jeziku koje autor u radu koristi ili o literaturi, o aktualnosti sadraja, o naslovu djela (Zelenika, 2011), ve se prilikom kritikog osvrta valja usredotoiti na sadraj rada, odnosno na ono to se u radu tvrdi ili zastupa. Budui da MOZAK 5 sadri odreene elemente MOZAK-a 1 i MOZAK-a 4, u ovom dijelu elaborirat emo samo one razlikovne elemente i izloiti dodatne napomene za elemente koji se ponavljaju. Dakako, sve ono to smo pisali za objanjavanje MOZAK-a 1 i MOZAK-a 4 primijenite i za analizu i kritiku za pisanje osvrta na rad rasprave budui da navedeni okviri sadravaju neke istovjetne elemente. Elementi ovoga metodolokog okvira objanjavat e se ukratko kroz izlaganje standardne strukture tekstova i konkretno na napisanom primjeru osvrta na rad rasprave Opravdanost programa afirmativne akcije koji slijedi u nastavku. Uvodni dio Uvodni dio osvrta na rad rasprave (ugrubo) sadri sljedee elemente metodolokog okvira pitanje rasprave, osnovnu tezu i kontekstualizaciju teze. Uvodni dio uvodi itatelja u rad pa uvodni dio osvrta na rad rasprave treba zapoeti jasnim odreenjem pitanja rasprave. Nakon postavljanja pitanja rasprave, valja na jasan i precizan nain dati odgovor na nj. Odgovor na postavljano pitanje

158

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

rasprave je ujedno i osnovna teza rada. Osnovnu autorovu tezu dobro je saeto i jasno napisati odmah na poetku rada jer je na taj nain itatelju jasan predmet rasprave i teza koja se u radu koji se kritiki razmatra nastoji braniti. Isto tako, element osnovna teza javit e se i u sredinjem dijelu rada budui da element argument u sebi sadri osnovnu tezu koja, kao to je napomenuto u prethodnim dijelovima prirunika, predstavlja konkluziju argumenta. Nakon navoenja pitanja rasprave i osnovne teze, poeljno je navesti i kontekstualizaciju teze koja ukljuuje navoenje autora rada, razdoblja te filozofskog, pedagokog, politikog ili bilo kojeg drugog pravca kojem autor pripada. Sredinji dio Sredinji dio osvrta na rad rasprave ukljuuje sljedee elemente metodolokog okvira struktura rada, osnovna teza, argument, protuargument i vlastita pozicija. Sredinji dio osvrta na rad rasprave sadri (i) sintetizirani pregled rada o kojem se pie; (ii) kritiki osvrt u uem smislu151 (koji ukljuuje protuargument i vlastitu poziciju). Sintetizirani pregled rada ukljuuje elemente struktura rada, osnovna teza i argument. U sintetiziranom pregledu rada ukratko prikaemo strukturu rada koristei primjerice sljedee strukture reenica: Rad x podijeljen je na y poglavlja. U poglavlju a daje se kratki povijesni pregled b-a. Nadalje, u poglavlju c nastoji se odgovoriti na d. U zavrnom poglavlju e razmatra se pitanje f te se na postavljeno pitanje daje odgovor g ... Rad x strukturiran je na nain da prvotno opisuje a, razmatra b te konano nastoji ponuditi rjeenje na postavljeno pitanje... U prvom dijelu rada autor/ica daje kratak prikaz x-a, zatim razmatra pitanje y na nain da a, b, c te konano predlae z ... Zatim, jasno istaknite autorovu osnovnu tezu i opravdanje koje autor predlae za tezu koju zastupa. Kritiki dio osvrta ukljuuje elemente protuargument i vlastita pozicija. U ovom dijelu rada pokuavamo pronai manjkavosti autorove pozicije pokuavajui generirati prigovore. Koristite sve dosadanje upute povezane s razmatranim elementima. Konano, ukratko izlaete vlastitu poziciju na postavljeno pitanje rasprave. Element vlastita pozicija u pojedinim osvrtima na radove rasprave izostaje, ona je zapravo i najzahtjevnija te je est sluaj da kritiari ne iznose vlastite pozicije, ve samo razmatraju tue. Ovo se obiljeje, isticanjem elementa vlastita pozicija, nastoji prevladati. Zakljuni dio Zakljuni dio osvrta na rad rasprave sadri kratki zakljuni prikaz pitanja rasprave, osnovne teze i protuargumenta uz navoenje vlastite pozicije. U ovom se dijelu isto tako ukratko rezimiraju pozitivne i negativne toke rada koji se razmatra. Primjena okvira na zadani primjer: kritiki osvrt na rad Priji-Samarija, S. (2007). Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije Prije pisanja kritikog osvrta slijedi kritiko itanje rada:
151 Kritiki osvrt u uem smislu je dio kritikoga osvrta koji predstavlja kritiku u punom smislu budui da ukljuuje iznoenje protuargumenta i vlastite pozicije koji ukljuuju sve elemente kritikoga miljenja analizu, opravdanje, usporedbu i vrednovanje teze te iznoenje vlastita stava.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

159

Kritiko itanje rada prema METODOLOKOM OKVIRU ZA ANALIZU I KRITIKU ZA RADOVE RASPRAVE Osnovna teza Treba provoditi umjerenu afirmativnu akciju koja je moralni i zakonski opravdan postupak ukidanja postojee zakinutosti ena. Kontekstualizacija teze Snjeana Priji-Samarija suvremena je filozofkinja koja se bavi pitanjima iz podruja epistemologije, praktine etike i filozofije seksualnosti. Nerijetko se u radovima posebice dotie tzv. enskih pitanja. U tom kontekstu i u radu Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije razmatra ensko pitanje pitanje nejednakog tretmana ena naspram mukaraca, pritom zastupajui feministike stavove u smislu da tvrdi da (i) ene i mukarci nemaju jednak drutveni tretman; (ii) ene i mukarci trebali bi imati jednak drutveni tretman. Osnovni pojmovi Afirmativna akcija (u kontekstu spolne diskriminacije) postupak diskriminacije mukaraca u korist ena iji je cilj izjednaavanje njihova poloaja. (a) Snana afirmativna akcija postupak u kojem se ene preferencijalno tretiraju pred mukarcima neovisno o njihovim zaslugama; (b) Umjerena postupak u kojem se ene preferencijalno tretiraju pred mukarcima samo u situaciji jednakih kvalifikacija mukaraca i ena. Diskriminacija nejednako postupanje prema pojedincu ili skupini ljudi u situacijama koje moralno i zakonski zahtijevaju jednako postupanje. Kriterij za nejednako postupanje su irelevantne karakteristike npr. spol, rasa, seksualna orijentacija... ene Argument Treba ukinuti postojeu zakinutost ena. Treba potivati pravo svake osobe na jednake mogunosti i jednaku zatitu vlasti. (zakonska opravdanost) Ne smiju se nametati obveze da se nadoknauju prole nepravde ili stvaraju rtve stvaranja boljeg drutva. (moralna opravdanost) Svatko treba biti nagraivan sukladno svojim individualnim zaslugama. (naelo zasluga) Programi afirmativne akcije ukidaju postojeu zakinutost ena. Snana afirmativna akcija ukida postojeu zakinutost ena, ali ne potuje moralno i zakonsko naelo te naelo zasluga. Umjerena afirmativna akcija ukida postojeu zakinutost ena i potuje moralno i zakonsko naelo te naelo zasluga. Programe koji ukidaju postojeu zakinutost ena i potuju moralno i zakonsko na-

160

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

elo te naelo zasluga treba provoditi. Dakle, treba provoditi umjerenu afirmativnu akciju koja je moralni i zakonski opravdan postupak ukidanja postojee zakinutosti ena. Protuargument Opravdanje teze UAA potuje zakonsko naelo koje navodi Priji-Samarija ne stoji152 budui da ne moemo proglasiti analognom situaciju zapoljavanja jednako kvalificiranih mukaraca (situacija 1) u kojoj je presudila neka irelevantna karakteristika poput prvog dojma, sa situacijom zapoljavanja jednako kvalificiranog mukarca i ene (situacija 2) u kojoj je namjerno presudila irelevantna karakteristika (enski) spol. Situacije, dakle, nisu analogne upravo zbog elementa namjere. Naime, u situaciji 1 osoba zaduena za odabir zaposlenika nesvjesno odabire jednu osobu na osnovi irelevantne karakteristike, poput primjerice prvog dojma, dok u situaciji 2 osoba zaduena za odabir zaposlenika svjesno i planski odabire jednu osobu na osnovi irelevantne karakteristike (enskog) spola. Svjesni i planski odabir na osnovi irelevantne karakteristike predstavlja osnovu za krenje prava na jednak tretman. Budui da situacija 1 ne ukljuuje svjesni i planski odabir na osnovi irelevantne karakteristike, ona ne kri pravo na jednak tretman, dok situacija 2 ukljuuje svjesni i planski odabir na osnovi irelevantne karakteristike pa je, dakle, u tom sluaju postavljeno zakonsko naelo ugroeno. Vlastita pozicija Nejednako tretiranje i vrednovanje pojedinaca iskljuivo na temelju irelevantnih karakteristika (spola, rase, vjere....) nije prihvatljivo u niti jednom sluaju. Budui da programi afirmativne akcije (SAA i UAA) predstavljaju istovrsni oblik vrednovanja pojedinaca vrednovanje na temelju irelevantnih karakteristika, oni nisu prihvatljivi. Neprihvatljivost programa afirmativne akcije u najveoj mjeri izvire iz njihove nemogunosti nadilaenja okvira diskriminacijskog rezoniranja. Sustavno, namjerno i jasno odreeni naini djelovanja prema pojedincima utemeljeni na normativnoj kategorizaciji istih, iskljuivo prema irelevantnim kategorijama, predstavljaju temelj za izgradnju nepravednog drutva. Nadilaenje vrednovanja pojedinaca prema irelevantnim kategorijama i osloboenje umova od besmislenih rangova predstavlja prikladan nain stvaranja pravednijeg drutva. Jedini nedostatak navedenog rjeenja jest taj to on predstavlja dugotrajan i kompleksan proces.

U nastavku slijedi primjer osvrta na rad rasprave koji sadri navedene elemente okvira. Ovo je kolski primjer osvrta na rad rasprave koji prati sve elemente MOZAK-a 5. Kao poetni kritiki pisac dobro je da pratite navedene upute i na neki nain mehaniki koristite ponuene strukture. No, u daljnjem procesu razvoja vaih vjetina kritikog pisanja razvijate vlastiti stil, ali pritom nastojite da su iz ponuene nove strukture itljive karakteristike kritikog miljenja.
152 Upuuje se prigovor na sadrajnoj razini ukazivanjem da premisa UAA potuje zakonsko naelo nije istinita.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

161

(Ne)opravdanost programa afirmativne akcije


Kritiki osvrt153 na rad
Priji-Samarija, S. (2007). Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije.154 Afirmativna akcija, u kontekstu spolne diskriminacije, podrazumijeva postupak diskriminacije mukaraca u korist ena iji je cilj izjednaavanje njihova poloaja. Programi afirmativne akcije mogu se odrediti i kao pokuaji ispravljanja nepravde uzrokovane spolnom diskriminacijom (Priji-Samarija, 2007). Neprijeporno se namee pitanje na koji nain opravdati takve postupke, jesu li oni razloni, dovodi li ili moe li dovesti njihova primjena do ispunjenja njihova cilja. Drugim rijeima, treba li provoditi programe afirmativne akcije, odnosno programe preferencijalnog tretmana odreenih drutvenih skupina, u ovom sluaju ena? Navoenje pitanja rasprave. Upravo se navedenim pitanjima bavi i Snjeana Priji-Samarija u radu Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije razmatrajui programe snane i umjerene akcije te zastupajui tezu da treba provoditi umjerenu afirmativnu akciju koja je moralni i zakonski opravdan postupak ukidanja postojee zakinutosti ena. Navoenje osnovne teze. Snjeana Priji-Samarija suvremena je filozofkinja koja se bavi pitanjima iz podruja epistemologije, praktine etike i filozofije seksualnosti. Nerijetko se u radovima posebice dotie tzv. enskih pitanja. U tom kontekstu i u radu Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije razmatra ensko pitanje pitanje nejednakog tretmana ena naspram mukaraca, pritom zastupajui feministike155 stavove u smislu da tvrdi (i) ene i mukarci nemaju jednak drutveni tretman; (ii) ene i mukarci trebali bi imati jednak drutveni tretman.

153 Kritiki osvrt napisala Iva Buchberger. 154 Priji-Samarija, S. (2007). Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije. U: Baccarini, E., Priji-Samarija, S. (2007). Praktina etika: ogledi liberalnoga pristupa nekim problemima praktine etike. Zagreb: Hrvatsko filozofsko drutvo. 155 Feminizam je kompleksan pojam, o ijem odreenju ne postoji konsenzus i ije je odreenje nerijetko u drutvu negativno obojeno. No, u svojem najopenitijem smislu feminizam je pozicija prema kojoj postoji drutvena nepravda koja se ini enama i koja treba biti okonana. (Priji-Samarija, predavanja s kolegija Bioetika i ensko pitanje) U navedenom najopenitijem znaenju koristim termin feminizam u ovom kritikom osvrtu.

162

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Kontekstualizacija teze. Prije izlaganja osnovnih toaka rada Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije valja prikazati osnovne odrednice programa afirmativne akcije koji e doprinijeti boljem razumijevanju pitanja rasprave. Naime, pobornici afirmativne akcije detektirajui znaajan nepovoljniji poloaj ena spram mukaraca u drutvu, postavljaju zahtjev za akcijom ispravljanjem nepravde. ene, prema statistikim podacima, u pravilu zarauju manje od mukaraca za istu vrstu posla, nerijetko obavljaju slabije plaene poslove, znatno manje su zastupljene na odgovornijim, viim i znaajnijim poslovima te nerijetko sporije napreduju u karijeri iako posjeduju iste kvalifikacije i zasluge kao i mukarci. Na osnovi dostupnih statistikih podataka zakljuuje se o postojanju diskriminacije i nejednakog drutvenog tretmana ena naspram mukaraca (Priji, 2007). U takovoj situaciji pobornici afirmativne akcije predlau da se, s ciljem ukidanja drutvene nepravde prema enama, (i) u kontekstu programa snane afirmativne akcije ene preferencijalno tretiraju pred mukarcima neovisno o njihovim zaslugama; ili (ii) u kontekstu programa umjerene afirmativne akcije ene preferencijalno tretiraju pred mukarcima u sluajevima jednakih zasluga. Priji-Samarija u svome radu, prihvaajui nedostatke snane afirmativne akcije i nemogunost da takvi programi izbjegnu upuenim im prigovorima, nastoji obraniti umjerenu afirmativnu akciju. Rad Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije strukturiran je na nain da Izlaganje strukture rada. se prvotno utvruje postojanje diskriminacijskih drutvenih praksi, potom razmatra povijesno--teorijska pozadina spolne diskriminacije i razlozi zbog kojih je takva diskriminacija pogrena, nakon toga se razmatraju argumenti u prilog i protiv afirmativne akcije te se konano predlae i pokuava obraniti umjerena afirmativna akcija. Pobornici afirmativne akcije navode kako su takvi postupci potrebni u izgradnji pravednijeg drutva i da e preferencijalni tretman ena u podruju zapoljavanja, napredovanja, upisivanja i sl. dovesti do drutva u kojem e ene imati zaslueni poloaj. Ipak se pred pobornike afirmativne akcije, imajui u vidu da je u temelju njihova programa diskriminacija mukaraca, postavlja zahtjev za opravdanjem iste, koju obiljeava moralna neispravnost. Neka od opravdanja diskriminacije mukaraca koja navode su sljedea: (i) mukarci su odgovorni za diskriminaciju ena kroz povijest; (ii) takova je praksa dobra za drutvo u cjelini budui da e upravo ona dovesti do pravednijeg drutva; (iii) afirmativna akcija nije izvor diskriminacije mukaraca, ve cijeli povijesni sustav.156
156 Ibid.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

163

Autorica , kako je ranije istaknuto, zastupa tezu Izlaganje osnovne teze rada. da treba provoditi umjerenu afirmativnu akciju koja je moralni i zakonski opravdan postupak ukidanja postojee zakinutosti ena. Tezu opravdava Izlaganje opravdanja osnovne teze koje uz ranije navoenje osnovne teze ini izlaganje argumenta. prije svega kreui od konstatacije zakinutosti ena u drutvu i naputka da istu valja ukinuti. Zatim, navodi sljedeu trijadu naela: (i) treba potivati pravo svake osobe na jednake mogunosti i jednaku zatitu vlasti; (ii) ne smiju se nametati obveze da se nadoknauju prole nepravde ili stvaraju rtve stvaranja boljeg drutva; (iii) svatko treba biti nagraivan sukladno svojim individualnim zaslugama. Nadalje, uvodei razliku izmeu snane i umjerene afirmativne akcije priznaje kako snana afirmativna akcija ukida postojeu zakinutost ena, ali ne potuje postavljenu trijadu naela, ali da zato umjerena afirmativna akcija postie oboje ukida zakinutost i potuje naela. Naposljetku, smatra da programe koji ukidaju postojeu zakinutost ena i potuju moralno i zakonsko naelo te naelo zasluga treba provoditi i zakljuuje da je umjerena afirmativna akcija moralni i zakonski opravdan postupak ukidanja postojee zakinutosti ena i da ju treba provoditi. Autoriin argument izgleda ovako:Treba ukinuti postojeu zakinutost ena. 1. Treba potivati pravo svake osobe na jednake mogunosti i jednaku zatitu vlasti. (zakonska opravdanost) 2. Ne smiju se nametati obveze da se nadoknauju prole nepravde ili stvaraju rtve stvaranja boljeg drutva. (moralna opravdanost) 3. Svatko treba biti nagraivan sukladno svojim individualnim zaslugama. (naelo zasluga) 4. Snana afirmativna akcija ukida postojeu zakinutost ena, ali ne potuje moralno i zakonsko naelo te naelo zasluga. 5. Umjerena afirmativna akcija ukida postojeu zakinutost ena i potuje moralno i zakonsko naelo te naelo zasluga. 6. Programe koji ukidaju postojeu zakinutost ena i potuju moralno i zakonsko naelo te naelo zasluga treba provoditi. 7. Treba provoditi umjerenu afirmativnu akciju koja je moralni i zakonski opravdan postupak ukidanja postojee zakinutosti ena. Unutar navedenog argumenta tvrdnja Umjerena afirmativna akcija ukida postojeu zakinutost

164

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

ena i potuje moralno i zakonsko naelo te naelo zasluga zahtijeva dodatno opravdanje koje Priji-Samarija u radu i navodi. Kao manjkavost autoriine pozicije Izlaganje protuargumenta. navodim upitnost tvrdnje da umjerena afirmativna akcija potuje zakonsko naelo jednakih mogunosti i jednake zatite vlasti. Opravdanje za navedenu tvrdnju koje autorica nudi jest sljedee. Autorica itatelja navodi da zamisli situaciju u kojoj su svi kandidati za neki posao mukarci s jednakim kvalifikacijama. Ono to time eli pokazati jest da u toj situaciji zapoljavanja presuuju irelevantne karakteristike poput elegancije, elokvencije ili prvog dojma. U tom sluaju situaciju, tvrdi autorica, neemo smatrati diskriminirajuom. Analogno, situaciju u kojoj su kandidati jednako kvalificirani mukarci i ene i u kojoj presudi (irelevantni) kriterij (enskog) spola (za to se zalau pobornici UAA) neemo smatrati diskriminirajuom. Autorica tvrdi da su to sluajevi puke selekcije, ne diskriminacije, te da se u tim situacijama ne kri zakonsko naelo jednakih mogunosti i jednake zatite vlasti. Smatram da opravdanje tvrdnje UAA potuje zakonsko naelo koje navodi Priji-Samarija ne stoji budui da ne moemo proglasiti analognom situaciju zapoljavanja jednako kvalificiranih mukaraca (situacija 1) u kojoj je presudila neka irelevantna karakteristika poput prvog dojma, sa situacijom zapoljavanja jednako kvalificiranog mukarca i ene (situacija 2) u kojoj je namjerno presudila irelevantna karakteristika (enski) spol. Situacije, dakle, nisu analogne upravo zbog elementa namjere. Naime, u situaciji 1 osoba zaduena za odabir zaposlenika nesvjesno odabire jednu osobu na osnovi irelevantne karakteristike, poput primjerice prvog dojma, dok u situaciji 2 osoba zaduena za odabir zaposlenika svjesno i planski odabire jednu osobu na osnovi irelevantne karakteristike (enskog) spola. Svjesni i planski odabir na osnovi irelevantne karakteristike predstavlja osnovu za krenje prava na jednak tretman. Budui da situacija 1 ne ukljuuje svjesni i planski odabir na osnovi irelevantne karakteristike, ona ne kri pravo na jednak tretman. S druge strane, situacija 2 ukljuuje svjesni i planski odabir na osnovi irelevantne karakteristike pa je, dakle, u tom sluaju zakonsko naelo ugroeno. Zauzimajui stav protiv afirmativne akcije Izlaganje vlastite pozicije. navodim razloge koji ga podupiru (i) afirmativna akcija je oblik diskriminacije; (ii) afirmativna akcija ostaje djelovati u okviru prihvaanja relevantnosti otre dihotomije ena i mukaraca; (iii) afirmativna akcija ne priznaje manjkavosti statistike kao metode; (iv) afirmativna akcija zanemaruje kompleksnost identiteta drutvenih jedinica pojedinaca. Valja elaborirati svaki od navedenih razloga. Prvo, afirmativna akcija predstavlja oblik diskriminacije i kao takva je moralno neispravna. Afirmativna akcija kao proces preferiranja

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

165

ena naspram mukaraca, kao proces u kojem osobe iskljuivo, sustavno i samo obzirom na spol nisu tretirane i vrednovane jednako, neprijeporno iscrpljuje sukus fenomena spolne diskriminacije. Postavlja se pitanje kako i moe li se uope na temelju diskriminacije stvoriti pravednije drutvo. ini se da ne. ak i sluajevima provoenja umjerene afirmativne akcije, prilikom koje emo primjerice zaposliti jednako kvalificiranu enu spram jednako kvalificiranog mukarca samo zato to je ena, inimo nepravdu pojedincu kojeg namjerno percipiramo, procjenjujemo, kategoriziramo, rangiramo na temelju irelevantne karakteristike - spola. Drugo, problem djelovanja programa afirmativne akcije unutar okvira prihvaanja relevantnosti otre dihotomije ena i mukaraca ukazuje na nemogunost pobornika afirmativne akcije da se odupru neprikladnoj kategorizaciji i vrednovanju pojedinaca iskljuivo na temelju bioloke dimenzije - u ovom sluaju spola. Drugim rijeima, pobornici afirmativne akcije slijede neprikladnu i neispravnu liniju svrstavanja i nagraivanja/kanjavanja pojedinaca na temelju njihove bioloke pripadnosti odreenim skupinama te time pokazuju nemogunost nadilaenja etiketiranja i vrednovanja pojedinaca na temelju irelevantnih karakteristika (spol, rasa...) ostajui u okvirima diskriminacijskog rezoniranja. Nadalje, afirmativna akcija ne priznaje manjkavosti statistike kao metode. Naime, statistika predstavlja stanje trenutka koje gledano kontekstualno moe dati nerealne podatke.157 Naposljetku, afirmativna akcija zanemaruje kompleksnost identiteta drutvenih jedinica pojedinaca. Kako provesti afirmativnu akciju u korist ena kada istovremeno postoje ostale skupine ljudi (razliitih rasa, razliitih tekoa, razliitog materijalnog statusa, razliitih fizikih karakteristika) koje su (bile) diskriminirane?158 to s njima? Ne ine li se pritom programi afirmativne akcije u korist ena jednostranima i povrnima? Koga zaposliti, jednako kvalificiranu osobu bez invaliditeta enskog spola ili jednako kvalificiranu osobu s invaliditetom mukog spola? Hoemo li statistiki odrediti koja je skupina (primjerice ena ili osoba s invaliditetom) kroz povijest u veoj mjeri diskriminirana pa na temelju dobivenog podatka preferirati jednu skupinu naspram druge? Nadalje, statistike bi zasigurno pokazale da su, primjerice, runiji ljudi imali (i imaju) nepovlateni poloaj u drutvu te da su nerijetko, primjerice, rjee dobivali posao od lijepih. Hoemo li se zalagati za programe afirmativne akcije prema kojima e jednako kvalificirana runa osoba imati povlateni tretman naspram lijepe? Na kojim bi se irelevantnim karakteristikama programi afirmativne akcije zaustavili? Navedeni primjer pokazuje da vrednovanje ljudi prema irelevantnim karakteristikama dovodi do apsurda. Postoji mnotvo irelevantnih karakteristika prema kojima bismo ljude mogli podijeliti i prema kojima bi se statistiki pokazalo da je jedna skupina bila (i jest) diskriminirana homoseksualci, ljevaci, runi ljudi... Nae je drutvo naviknuto na isticanje posljedica otre dihotomije ene/mukarci, manje na isticanje ostalih (iako nimalo manje vanih) posljedica
157 Vidi Letwin, W. (1983). How Much Inequality is There? U: Letwin, W. (ur). Against Equality. London: Macmillan. Dakako, valja imati na umu da govorim o kontekstu praksi koje se temelje na naelima liberalne demokracije. Sluaj diskriminacije ena u patrijarhalnim tradicionalistikim zemljama je oit i svaka je statistika u takovim kontekstima suvina. 158 Pojman, L.P. (2006). The Case Against Affirmative Action. U: Pojman, L.P. (2006). Philosophy: The Quest for Truth. New York/Oxford: Oxford University Press.

166

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

postojeih dihotomija. Ukratko, nejednako tretiranje i vrednovanje pojedinaca iskljuivo na temelju irelevantnih karakteristika (spola, rase, vjere, spolne orijentacije, fizikog izgleda, itd.) nije prihvatljivo u niti jednom sluaju. Budui da programi afirmativne akcije predstavljaju istovrsni oblik vrednovanja pojedinaca vrednovanje na temelju irelevantnih karakteristika, oni nisu prihvatljivi. Neprihvatljivost programa afirmativne akcije u najveoj mjeri izvire iz njihove nemogunosti nadilaenja okvira diskriminacijskog rezoniranja. Sustavno, namjerno i jasno odreeni naini djelovanja prema pojedincima utemeljeni na njihovoj normativnoj kategorizaciji, iskljuivo prema irelevantnim kategorijama, predstavljaju temelj za izgradnju nepravednog drutva. Nadilaenje vrednovanja pojedinaca prema irelevantnim kategorijama i osloboenje umova od besmislenih rangova predstavlja jedini nain stvaranja pravednijeg drutva. Jedini nedostatak navedenog rjeenja jest taj to on predstavlja dugotrajan i kompleksan proces. Zakljuno, Zakljuni dio osvrta ukljuuje kratki zakljuni prikaz pitanja rasprave, osnovne autoriine teze i protuargument uz navoenje vlastite pozicije. rad Snjeane Priji-Samarije Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije razmatra vano pitanje nejednakog tretmana ena u drutvu i naina kako da se navedeni nejednaki tretman ukine predlaui program umjerene afirmativne akcije koji podrazumijeva program u kojem se ene preferencijalno tretiraju pred mukarcima u sluajevima jednakih zasluga. Detektirajui slabu toku autoriina argumenta upitnost teze da UAA potuje zakonsko naelo dovodim u pitanje autoriinu poziciju te dodatno navodim razloge za poziciju protiv afirmativne akcije uope. Pritom, priznajem vanost i uspjenost rada Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije u (i) jasnom i iscrpnom elaboriranju problema nejednakog tretmana ena u drutvu i naina kako da se navedeni nejednaki tretman ukine; (ii) smanjivanju oitih negativnosti programa snane afirmativne akcije, predlaui umjereniji program kojeg moemo priznati kao moebitnu privremenu alternativu u nekim iznimnim sluajevima. No, kako i sama autorica navodi, u sluajevima provoenja programa umjerene afirmativne akcije treba priznati da se odreena cijena pritom plaa:

(...) klasifikacije koje bi proistekle iz UAA, minimalna su cijena159 za poeljne drutvene posljedice. (Priji-Samarija, 2007, str. 227.)

159 Istaknula I.B.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

167

Literatura: Na kraju rada navedite popis koritene literature. Letwin, W. (1983). How Much Inequality is There? U: Letwin, W. (ur). Against Equality. London: Macmillan. Pojman, L.P. (2006). The Case Against Affirmative Action. U: Pojman, L.P. (2006). Philosophy: The Quest for Truth. New York/Oxford: Oxford University Press. Priji-Samarija, S. (2007). Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije. U: Baccarini, E.; Priji-Samarija, S. (2007). Praktina etika-ogledi iz liberalnoga pristupa nekim problemima praktine etike. Zagreb: Hrvatsko filozofsko drutvo.

168

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

5.

Umjesto zakljuka: kritiki pristup priruniku


U ovome poglavlju nastoji se usmjeriti panja na kritiko itanje ovoga prirunika. Nakon to ste proitali prirunik postavite si pitanje jeste li itajui i uei kritiko miljenje, priruniku pristupali reproduktivno ili kritiki. Naime, ukoliko ste teze zastupljene u priruniku mehaniki i bez propitivanja prihvatili, va je pristup priruniku bio reproduktivan, u protivnom bio je kritiki. Nastojei u vama razviti vjetine kritikog miljenja i vjerujui u njegovu vrijednost, vano je istai da se i teze prirunika trebaju preispitivati i kritizirati, da u odnosu na njih treba razviti vlastiti stav te da treba koristiti i prihvatiti one informacije koje ste razmotrili, vrednovali i smatrate vrijednima. Teze iznesene u priruniku mogu se (i trebaju!) dovesti u pitanje i mnogi se s njima i nee sloiti. Primjerice, u priruniku se zastupa teza da je logika filozofska disciplina, da je kritiko miljenje filozofsko, itd. Razmotrite sljedei dio teksta prirunika: Kritiko miljenje tei izbjegavanju pukog verbalizma, formalizma i reproduktivnog znanja, a usmjerava se na procese analiziranja, istraivanja i preispitivanja. Sve je navedeno temeljna odlika filozofije. Dakle, kritiko miljenje je filozofsko. Jo k tome, dodaje se i sljedee: Teiti ostvarenju karakteristika kritikog miljenja znai priznati i pridati vanost filozofiji i njenom pristupu svijetu. Ove teze nisu samorazumljive i neprijeporno im moemo uputiti prigovore. Sr kritikog miljenja nije davanje (tonog) odgovora, ve proces propitivanja, aktivnost miljenja i postupak vrednovanja. Nadalje, metodoloke okvire za analizu i kritiku predstavljene u ovome priruniku treba prilagoditi sebi i odreenom radu koji kritiki analizirate ovisno o njegovu sadraju i formi, a ne ga mehaniki primjenjivati i bez razmiljanja koristiti. Okviri su pomona sredstva kojih se ne treba slijepo drati, ve i o njima treba kritiki promiljati. Zadaa je okvira usmjeravati, voditi i potaknuti kritikog mislioca koji e pritom zadrati aktivnost, razvijati kreativnost i konano izai iz okvira. Stavovi o kritikom miljenju i njegovoj vanosti izneseni u ovome priruniku su jasni. U priruniku je iskazan stav da je kritiko miljenje iznimno vano iz vie razloga koji se jasno iznose u brojnim recima. No, dovesti u pitanje moe se i stav pro kritiko miljenje. alaj, primjerice, u radu koji je uzet kao primjer dobroga rada rasprave postavlja pitanje o pozitivnosti kritikog miljenja, odnosno postavlja pitanje o tome moemo li programe koji propagiraju kritiko miljenje smatrati oblikom politike indoktrinacije:

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

171

Ukoliko se analiziraju postojei, konkretni programi politikoga obrazovanja u etabliranim demokratskim dravama, moe se rei kako su to zaista programi politikoga obrazovanja, a ne politike indoktrinacije. Drugim rijeima, uenike se zaista pokuava osposobiti za samostalno opisivanje, objanjavanje i vrednovanje fenomena politikoga i ne namee im se samo jedan tip vrijednosti, ve im se prezentiraju razliiti tipovi vrijednosti koji su kompatibilni s demokracijom (alaj, 2002.b: 110-119). Analiza sadraja navodi na zakljuak kako su etablirane demokracije iz svojih obrazovnih sustava izbacile politiku indoktrinaciju, to uglavnom proizlazi iz injenice da uenike izlau razliitim vrijednostima i da ih pokuavaju osposobiti za kritiko razmiljanje. Meutim, to ako pojedini graani smatraju da upravo ovo izlaganje razliitim vrijednostima i pokuaj osposobljavanja djece da kritiki razmiljaju jest politika indoktrinacija? Obino se navodi kako drava, to jest politika vlast, izbjegava indoktrinaciju time to omoguava uenicima da na temelju slobodnog i kritikog promiljanja odaberu svoje vrijednosti. to ako odreeni graani upravo ovakve obrazovne programe shvaaju kao indoktrinaciju? Pitanje je sljedee: da li nastavni program koji tei kultiviranju razvoja kritikoga miljenja i objektivnoga prosuivanja takoer predstavlja oblik indoktrinacije? (alaj, 2006, str. 47.-48.) Valja razmotriti i tezu o obliku politike indoktrinacije u temeljima programa koji propagiraju razvoj kritikog miljenja te i o tome zauzeti stav. Na kraju, pozvani ste na kritiku, osloboeni njene negativne konotacije. Usudite se razmotriti, ispitati, pitati, vrednovati, istaknuti opravdano (ne)slaganje. Na taj ete nain zasigurno doprinijeti tomu da se razvijete u autonomnog, samosvjesnog i cjelovitog pojedinca, ali i upuivanjem kritike omoguiti napredak i razvoj onome kome je kritika upuena.

Kritike na prirunik moete poslati putem elektronike pote na: mislim.kriticki@universitas.hr

172

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Rjeenja
Zadatak 1. 1. Djecu i njihova miljenja treba vie uzimati u obzir zato to su ona iskrenija od nas odraslih. argument 2. Ako nisam u Rijeci, nisam u Hrvatskoj. Nisam u Rijeci. Prema tome, nisam u Hrvatskoj. argument 3. Bartolov sin ima sina. Prema tome, Bartol je djed. argument 4. Bartol je djed. nije argument, to je tvrdnja bez opravdanja 5. Zato treba zabraniti rad nedjeljom? nije argument, to je pitanje 6. Svaki se pojedinac treba baviti nekom tjelesnom aktivnou zato to ona poveava pojedinevo duhovno i tjelesno zdravlje, a jasno je da treba raditi ono to poveava duhovno i tjelesno zdravlje. argument 7. Ako budem ustrajan i strpljiv u rjeavanju zadataka, moja e se ustrajnost i strpljivost isplatiti. nije argument, to je kondicional 8. Zatvori prozor! nije argument, to je naredba 9. Kasnit u zato to sam zaspao. nije argument, iako ima strukturu argumenta, navodi se tvrdnja i razlog, ali nema konteksta uvjeravanja, to je objanjenje. (o objanjenju vidi potpoglavlje Argument ili objanjenje?) 10. Nije li puenje loe zato to ugroava zdravlje? nije argument u tehnikom smislu, to je retoriko pitanje, njime se tvrdnje ne iskazuju eksplicitno, no budui da predstavlja opravdanje tvrdnje u kontekstu uvjeravanja, moemo ga nazvati svojevrsnim argumentom. K tome, retoriko pitanje je entimem. (o entimemu vidi str. 29.) Zadatak 2. 1. Premise: Nijedan leptir nije ptica. Neke su ivotinje leptiri; Konkluzija: Neke ivotinje nisu ptice. 2. Premise: Aljoa je ovjek. Ljudi ne lete; Konkluzija: Aljoa ne leti. 3. Premise: Ispravno je ono to Bog hoe. Bog hoe da budemo milostivi. Konkluzija: Ispravno je da budemo milostivi. 4. Premise: Ako sam sam, onda sam sretan. Sam sam. Konkluzija: Sretan sam. 5. Premise: Prijatelji su jako vani u ivotu pojedinca. Ono to je jako vano u ivotu pojedinca treba njegovati. Konkluzija: Prijateljstvo treba njegovati. 6. Premise: Postoji samo ono to mogu zahvatiti svojim osjetilima. Boga ne mogu zahvatiti svojim osjetilima. Konkluzija: Bog ne postoji. 7. Premise: Majid Majidi je redatelj ili fiziar. Majid Majidi nije fiziar. Konkluzija: Majid Majidi je redatelj.

174

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

8. Premise: Melem od lavande na prirodan nain ublaava tegobe glavobolje. Kupujem ono to na prirodan nain ublaava tegobe glavobolje. Konkluzija: Kupujem melem od lavande. 9. Premise: Jabuka je voe. Voe je zdravo. Konkluzija: Jabuka je zdrava. 10. Premise: Ako je Swordfishtrombones prvi album Toma Waitsa, onda je Rain Dogs drugi album Toma Waitsa. Rain Dogs nije drugi album Toma Waitsa. Konkluzija: Swordfishtrombones nije prvi album Toma Waitsa. Zadatak 3. 1. P1: Veina graana nema znanja, vjetine i strunost da prosude prikladnost i znaaj politikih programa i politikih kandidata koji bi te programe provodili. P2: Budui da veina graana nema spomenuta znanja i vjetine, oni prosuuju na osnovi nevanih karakteristika, poput lijepog izgleda politiara, elokvencije, danih obeanja, itd. P3: Predstavnika demokracija podrazumijeva to da u prosudbi politikih programa i politikih kandidata te donoenju politikih odluka mogu sudjelovati svi graani. K: Predstavnika demokracija nije prihvatljiv politiki sustav. 2. P1: Svaki ovjek ima vlasnitvo nad sobom i svojim proizvodima. P2: Posjedovanje samog sebe odnosi se i na posjedovanje vlastitih funkcija, pa tako i reproduktivnih. K: Roditelji imaju vlasnitvo nad svojom djecom. 3. P1: Sve to je dobro i loe nalazi se u osjeanju. P2: Smrt predstavlja kraj naeg osjeanja. K: Smrt za nas nita ne znai. 4. P1: Oduzimanjem slobode drutvo se titi od ljudi koji su skloni initi kaznena djela. P2 (implicitna pretpostavka): Opravdano je ono to titi drutvo. K: Oduzimanje slobode kao oblik kanjavanja za one pojedince koji su poinili neko kazneno djelo je opravdano. 5. P1: Ako Bog nareuje ili voli ono to netko ini zato to je to moralno dobro, onda to ini na neki nain moralnost neovisnu od Boga. P2 (implicitna pretpostavka): Bog nareuje ili voli ono to netko ini zato to je to moralno dobro. K: Bog nije izvor morala. (Odnosno, moralnost je neovisna od Boga) ovo je primjer enitimema jer argument sadri jednu implicitnu pretpostavku. 6. P1: Prema nacrtu Zakona o sveuilitu, financiranje iz proraunskih sredstava ureuje se programskim ugovorima koje e drava sklapati s javnim sveuilitima za trogodinja razdoblja (l. 23-26). P2: Premda se radi o ugovorima iznimno velike vrijednosti kojima Vlada raspolae sredstvima poreznih obveznika, rektor i Vlada o njima pregovaraju bez javne kontrole. P3: Na strani drave, nisu predvieni mehanizmi koji bi mogli sprijeiti da izvrna vlast iz politikih razloga pogoduje pojedinim sveuilitima ili znanstvenim podrujima. P4: Na strani sveuilita, ne postoje pravila koja bi omoguila lanovima sveuiline zajednice da sudjeluju u artikuliranju stavova sveuilita o tome kako se ono treba razvijati. P5: Senat, kao jedino predstavniko tijelo sveuiline zajednice, na sadraj programskog ugovora nema nikakav utjecaj. P6: Na nacrt pregovarakog ugovora suglasnost, meutim, daje sveuilino vijee, na iji sastav utjee izvrna vlast. K: Nema mehanizma koji bi jamio da e programski ugovor biti izraz opeg interesa, a ne osobnog dogovora izvrne vlasti i rektora. 7. P1: Bezrazlona smrt je ubojstvo. P2: Meso koje tako matovito pri nije sono, ukusno ili lijepo, ono je bezrazlona smrt. K (nije eksplicitno formulirana): Meso je ubojstvo. - ovo je primjer enitimema jer argument sadri konkluziju koja nije eksplicitno formulirana.

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

175

8. P1: Moja uloga je bila neizravna. (...) P3: Vjerovao sam samo da je to teorijski mogue. P3: To je postalo praktino kroz sluajno otkrie lanane reakcije, a to nije neto to sam mogao predvidjeti. K: Ne smatram se ocem osloboenja atomske energije. 9. P1: Britanci su danas u nevolji. P2: Osjeam da sam vei prijatelj Britanaca sada, nego ikada prije. P3: Moje prijateljstvo zahtijeva da bih ih trebao spasiti od njihovih greaka. P4: Kako ja gledam na trenutnu situaciju, oni su na rubu ponora. K: Postaje moja dunost upozoriti ih na njihovu opasnost, unato tome to bih ih to moglo naljutiti do te mjere da odsjeku prijateljsku ruku koja je ispruena da im pomogne. 10. P1: Volim samo crvene rotkvice. P2: Hou samo ono to volim. P3: Nema crvene rotkvice, nego samo crnu rotkvicu. K: Neu rotkvicu. Zadatak 4. 1. Ptice lete zato to imaju krila. objanjenje 2. Otro se protivimo privatizaciji svih institucija i poduzea koja upravljaju prirodnim resursima jer se tim resursima treba odrivo upravljati radi dugoronog javnog interesa, a privatna poduzea po prirodi stvari njima upravljaju radi uveanja kratkoronih profita. argument 3. A ako patnje djece samo popunjavaju onu koliinu patnje koja je bila potrebna da se otkupi istina, onda unaprijed tvrdim da sva istina ne vrijedi toga. (...) previsoku su cijenu odredili toj harmoniji, nije za na dep tolika ulaznina. (...) Nije da Boga ja ne priznajem Aljoa, nego mu samo najponiznije vraam ulaznicu. argument 4. Sokrat je umro zato to je popio otrovan sok kukute. objanjenje 5. Jednom su na svijetu ivjele tri sestrice poeo je Puh u velikoj urbi i zvale su se Zdravka, ivka i Zdenka; jer su ivjele na dnu zdenca, ive i zdrave. objanjenje 6. Osjeam da je ivot podijeljen na uasno i bijedno. To su dvije kategorije. Uasno bi bili krajnji sluajevi: slijepi ljudi, osakaeni. Ne znam kako oni prolaze kroz ivot. To smatram nevjerojatnim. Bijedni su svi ostali. Tako da kada prolazi kroz ivot, trebao bi biti zahvalan to si bijedan. argument 7. lanstvo u Europskoj uniji je dobro za nau domovinu i sve nas. Europska unija je velika prilika za napredak Hrvatske. Bit e jamstvo mira, sigurnosti i bolje budunosti za nas i nau djecu. argument 8. Tko, dakle, ne voli usamljenost, ne voli ni slobodu: jer slobodni smo samo kad smo sami. argument 9. Mila je zebra. Ona misli da je svaki doruak zelen, a ja mislim da je aren. (...) Ja dorukujem ujutro. Mila dorukuje onda kada mama kae da treba pospremiti igrake. Jer onaj tko vodi Milu na doruak, ne moe pospremati igrake. - objanjenje 10. Znam da je samoubojstvo jedan od smrtnih grijeha. Ali biti nesretnim je veliki grijeh, takoer. Kada si nesretan ozljeuje druge ljude. Nije li to grijeh? Ozljeivanje obitelji, prijatelja, sebe... Bog je milosrdan i velik i ne eli vidjeti da njegova stvorenja pate. On je toliko velik da nas ne eli prisiliti da ivimo. Upravo je to razlog zbog kojeg je Bog obdario ovjeka tim rjeenjem. argument 11. U glavnoj stvari umjetnicima dajem vie prava nego svim filozofima dosad: oni nisu izgubili trag po kojim hoda ivot, voljeli su stvari ovoga svijeta, voljeli su svoja osjetila. argument

176

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

12. Primjeivao sam da su ljudi pod svojom maskom zapravo nesusretljivi, hladni, okrutno indiferentni spram svega to momentalno ne spada u sferu njihovog neposrednog interesa, da su ogranieni, dosadni, nametljivi, da ogovaraju zbog nevjerojatne zaslijepljenosti, da ne ispunjavaju obveze, da ne plaaju dugove, da se majmunski slijepo, ogranieno, praznovjerno, tato, slavohlepno guraju za ivotnim probicima (uglavnom probicima crijeva i tjelesne udobnosti) i, u takvim potitenim, zapravo vidovitim raspoloenjima, ja bih se odbio od tog ljudskog amora jer mi je u tali s tim preivaima i dvopapkarima postajalo od vremena na vrijeme suvie zaguljivo. objanjenje 13. Nijedna stvar na svijetu nije bolje raspodijeljena nego zdrav razum jer svatko smatra da ga ima u tolikoj mjeri te ak i oni, koje je najtee zadovoljiti u svemu drugom, nemaju obiaj da ga ele vie negoli ga imaju. argument 14. Nosim crno izvana jer je crno kako se osjeam iznutra. - objanjenje 15. Ljubavna pjesma mora biti roena u kraljevstvu iracionalnoga, apsurdnoga, smuenoga, melankolinoga, opsesivnoga, suludoga jer ljubavna pjesma je buka ljubavi same, a ljubav je, naravno, oblik ludila. argument Zadatak 5. 1. Jakovu, Lani, Dori i Luciji najdrai nastavni predmet je likovna kultura. Jakov, Lana, Dora i Lucija su uenici petog razreda. Dakle, svim uenicima petog razreda najdrai nastavni predmet je likovna kultura. induktivni argument 2. Sve ivotinje su iva bia. Neke ivotinje su mesojedi. Dakle, neka iva bia su mesojedi. deduktivni argument 3. Studirao sam 2009. godine, studirao sam 2010. godine, studirao sam 2011. godine, studiram 2012. godine. Dakle, studirat u 2013. godine. induktivni argument 4. S obzirom da je fizika znanost, a sve znanosti imaju svoj predmet istraivanja, valja zakljuiti da fizika ima svoj predmet istraivanja. deduktivni argument 5. Zelena boja je lijepa. Crvena boja je lijepa. uta boja je lijepa. Plava boja je lijepa. Ne postoji niti jedna druga boja osim zelene, crvene, ute i plave. Dakle, sve boje su lijepe. iako je ponueni argument strukturom nalik induktivnom argumentu, i u brojnoj literaturi naziva se potpunim induktivnim argumentom jer se konkluzija izvodi na temelju premisa koje ukljuuju sve predmete odreenog skupa, budui da mu je cilj da konkluzija nuno slijedi iz premisa, ovo je zapravo primjer deduktivnog argumenta. Zadatak 6. 1. Svi pjesnici su osjeajni. ope-potvrdna kategorika propozicija (A) 2. Neki gitaristi ne znaju pjevati. posebno-nijena kategorika propozicija (O) 3. Neke ivotinje su opasne. posebno-potvrdna kategorika propozicija (I) 4. Svi kuhari znaju kuhati. ope-potvrdna kategorika propozicija (A) 5. Nijedan majmun ne leti. ope-nijena kategorika propozicija (E) 6. Neka hrana nije ukusna. posebno-nijena kategorika propozicija (O)

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

177

7. Nijedan nokat nije slomljen. ope-nijena kategorika propozicija (E) 8. Neki jezici su zahtjevni. posebno-potvrdna kategorika propozicija (I) 9. Sve knjige su poune. ope-potvrdna kategorika propozicija (A) 10. Neke pjesme su dosadne. posebno-potvrdna kategorika propozicija (I) Zadatak 7. 1. Svi pjesnici su osjeajni. Neki ljudi su pjesnici. Dakle, neki ljudi su osjeajni. 2. Neki gitaristi ne znaju pjevati. Svi gitaristi su muziari. Dakle, neki muziari ne znaju pjevati. 3. Neke ivotinje su heterotrofni organizmi. Sve gljive su heterotrofni organizmi. iz navedenih kategorikih propozicija nuno ne slijedi niti jedna konkluzija. 4. Svi kuhari znaju kuhati. Neki ljudi su kuhari. Dakle, neki ljudi znaju kuhati. 5. Nijedan majmun ne leti. Sve impanze su majmuni. Dakle, nijedna impanza ne leti. 6. Neka hrana nije ukusna. Sve voe je hrana. iz navedenih kategorikih propozicija nuno ne slijedi niti jedna konkluzija. Moda ste zakljuili iz navedenih premisa da neko voe nije ukusno, no to nije nuan zakljuak jer moemo zamisliti situaciju u kojoj neka hrana nije ukusna i sve je voe hrana, a da je pritom neko voe ukusno i to upravo ono voe koje je hrana, ali ona hrana koja je ukusna. Primijetite, premisa kae da neka hrana nije ukusna, to ne iskljuuje mogunost da je neka hrana ukusna i to moda upravo voe. 7. Nijedan nokat nije slomljen. Neke ruke su slomljene. iz navedenih kategorikih propozicija nuno ne slijedi niti jedna konkluzija. 8. Neki filmovi su zanimljivi. Svi filmovi su umjetnika djela. Dakle, neka umjetnika djela su zanimljiva. 9. Sve knjige su poune. Sve pouno je korisno. Dakle, sve knjige su korisne. 10. Neke pjesme su dosadne. Neke pjesme su uzviene. iz navedenih kategorikih propozicija nuno ne slijedi niti jedna konkluzija. 11. Ne stoji da nijedna aba nije zelena ivotinja. Sve zelene ivotinje su jestive. Dakle, neke abe su jestive. (ili Ne stoji da nijedna aba nije jestiva) negacija suda (Ne stoji da .../ Nije istina da) moe zbunjivati. U ovome sluaju iz negacije suda da nijedna aba nije zelena ivotinja slijedi da su neke abe zelene ivotinje. Iz sudova da su neke abe zelene ivotinje i da su sve zelene ivotinje jestive nuno slijedi da su neke abe jestive (to je negacija suda Nijedna aba nije jestiva.) Iz negacije suda x slijedi sud y:
x Svi S su P. Npr. Sve abe su zelene. Nijedan S nije P. Npr. Nijedna aba nije zelena. Neki S je P. Npr. Neke abe su zelene. Neki S nije P. Npr. Neke abe nisu zelene. y Neki S nisu P. Npr. Neke abe nisu zelene. Neki S je P. Npr. Neke abe nisu zelene. Nijedan S nije P. Npr. Nijedna aba nije zelena. Svi S su P. Npr. Sve abe su zelene.

178

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

12. Sve aice za rakiju su ae. Ne stoji da su sve aice za rakiju razbijene. Dakle, neke ae nisu razbijene (ili Ne stoji da su sve ae razbijene) 13. Ne stoji da nijedna ena nije majka. Nije istina da sve majke vole svoju djecu. iz navedenih kategorikih propozicija nuno ne slijedi niti jedna konkluzija. 14. Nije istina da neka stabla nisu lijepa. Sve bukve su stabla. Dakle, sve su bukve lijepe. 15. Nije istina da nije istina da su neki satovi plavi. Svi satovi su predmeti. Dakle, neki predmeti su plavi. negacija negacije suda (Ne stoji da ne stoji da.../ Nije istina da nije istina da ...) moe zbunjivati, ali jednostavno ako nije istina da nije istina onda je istina dakle, u ovom primjeru istina je da su neki satovi plavi, odnosno neki satovi su plavi. Zadatak 8. 1. Argument je valjan akko su sve premise argumenta istinite. neistina 2. Svaki argument je valjan. neistina 3. Neki induktivni argumenti su valjani. neistina. Termin valjanosti ne vezujemo uz induktivne, ve uz deduktivne argumente. Induktivan argument je jak ili slab. 4. Ne postoji valjan argument kod kojeg su premise istinite, a konkluzija lana. istina 5. Nije istina da ne postoji valjan argument kod kojeg su premise lane, a konkluzija istinita. istina 6. Neki deduktivni argumenti su istiniti. neistina. Termin istinitosti vezujemo uz propozicije, ne argumente. 7. Argument je valjan akko konkluzija argumenta nije neistinita kada je svaka premisa argumenta istinita. istina 8. Svaki argument ima samo jednu premisu. neistina 9. Svaki argument ima samo jednu konkluziju. istina. Konkluzija odreuje broj argumenata, dakle ako imamo vie konkluzija, imamo i vie argumenata, pa posljedino svaki argument ima samo jednu konkluziju. 10. Termin zakljuak ima dva znaenja: (i) argument; (ii) konkluzija. neistina. Termin zakljuak odnosi se samo na argument, a termin zakljuni sud odnosi se na konkluziju. 11. Svakom je entimemu barem jedna premisa implicitna. neistina. Postoje entimemi koji imaju sve eksplicitne premise, a implicitna im je konkluzija. 12. Valjan argument koji ima sve istinite premise i lanu konkluziju ne postoji. istina 13. Zato to, budui da, jer, posljedino, slijedi da su primjeri indikatora premisa. neistina 14. Svaki pouzdan argument je valjan. istina 15. Nije istina da je valjanom argumentu konkluzija istinita samo ako su i sve njegove premise istinite. istina Zadatak 9. 1. Sve trenje su biljke. Sve biljke su iva bia. Dakle, sve trenje su iva bia. ovaj argument je valjan zato to ne moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Ne

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

179

moemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da su sve trenje biljke i sve biljke su iva bia, a da pritom nisu sve trenje iva bia. 2. Juraj nema ker. Dakle, Juraj ima sina. - ovaj argument nije valjan zato to moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Moemo zamisliti situaciju u kojoj Juraj nema ker, ali nema niti sina jer Juraj naprosto nema djece. 3. Neke trenje su biljke. Sve biljke su iva bia. Dakle, sve trenje su iva bia. ovaj argument nije valjan zato to moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Moemo zamisliti da su neke trenje biljke, da su sve biljke iva bia i da pritom nisu sve trenje iva bia i to upravo one trenje koje nisu biljke. Upozoravamo vas da valja razlikovati istinitost i valjanost to to de facto sve trenje jesu iva bia ne utjee na moguu valjanost argumenta koji sadre tu propoziciju. 4. Ako jedem raznoliko, zdrava sam. Jedem raznoliko. Dakle, zdrava sam. ovaj argument je valjan zato to ne moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Ne moemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da ako jedem raznoliko, onda sam zdrava i u kojoj je istina da jedem raznoliko, a da pritom kaem da nisam zdrava, odnosno da nije istina da sam zdrava. Ono to moemo pretpostaviti da moete (pogreno) ponuditi kao protuprimjer jest: Moemo zamisliti situaciju u kojoj jedem raznovrsno, ali nisam zdrava. to moemo rei na ponueni protuprimjer? Dobar protuprimjer je onaj koji nudi situaciju u kojoj su sve premise istinite, a konkluzija lana. U ponuenom protuprimjeru, istinitost prve premise Ako jedem raznoliko, zdrava sam. se dovodi u pitanje. Dakle, ponueni protuprimjer nije primjer situacije u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Stoga moemo zakljuiti da ponueni protuprimjer nije primjer kojim ruimo valjanost ponuenog argumenta. 5. Nijedna ptica nije sisavac. Neke ivotinje su ptice. Dakle, neke ivotinje su sisavci. ovaj argument nije valjan zato to moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Moemo zamisliti da nijedna ptica nije sisavac, da su neke ivotinje ptice, a da pritom neke ivotinje nisu sisavci. Grafiki taj protuprimjer moemo prikazati na sljedei nain:

Legenda: - skup ivotinja P - skup ptica S - skup sisavaca

180

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

6. Ii u u panjolsku ili u ostati kui. Neu ostati kui. Dakle, ii u u panjolsku. ovaj argument je valjan zato to ne moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Ne moemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da u ii u panjolsku ili u ostati kui i u kojoj je istina da neu ostati kui, a da pritom nije istina da u ii u panjolsku. 7. Ako ivim u umi, sretna sam. Ne ivim u umi. Dakle, nisam sretna. ovaj argument nije valjan zato to moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Moemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da sam sretna ako ivim u umi i u kojoj je istina da ne ivim u umi, te da pritom nije istina da nisam sretna. Razlog moje sree u toj moguoj situaciji nije ivot u umi, nego primjerice moja obitelj i prijatelji. 8. Neki ljudi imaju smisla za humor. Svi ljudi su iva bia. Dakle, neka iva bia imaju smisla za humor. ovaj argument je valjan zato to ne moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Ne moemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da neki ljudi imaju smisla za humor, svi su ljudi iva bia, a pritom nije istina da neka iva bia imaju smisla za humor. 9. Ili je tako da nije dobro gledati televiziju ili nije istina da je dobro sluati muziku. Nije dobro gledati televiziju. Dakle, dobro je sluati muziku. ovaj argument je valjan zato to ne moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Ne moemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da ili nije dobro gledati televiziju ili nije tako da je dobro sluati muziku i nije dobro gledati televiziju, a da pritom nije istina da je dobro sluati muziku. Prva je premisa primjer tzv. ekskluzivne disjunkcije (ili P ili Q) koja iskljuuje mogunost da su oba suda (disjunkta P, Q) istinita. Sukladno navedenom, uz istinitost prve premise i druge premise, koja ujedno predstavlja prvi disjunkt, drugi je disjunkt nuno neistinit dakle, nije istina da nije istina da je dobro sluati muziku ili jednostavnije dobro je sluati muziku. U ovom argumentu konkluzija nuno slijedi iz premisa, odnosno, kako smo ranije naveli, ne moemo zamisliti situaciju u kojoj su sve premise istinite, a konkluzija lana, pa je prema tome argument valjan. 10. Ako nije oblano, onda nije jesen. Nije oblano ili ne pijemo aj. Pijemo aj. Dakle, nije jesen. - ovaj argument je valjan zato to ne moemo zamisliti situaciju u kojoj su premise istinite, a konkluzija lana. Ne moemo zamisliti situaciju u kojoj je istina da pijemo aj, istina je da nije oblano ili ne pijemo aj (pa u tom sluaju, uzimajui u obzir prethodan sud, nije oblano), vrijedi da ako nije oblano, onda nije jesen, a da pritom ne vrijedi da nije jesen. Konkluzija nuno slijedi iz premisa. Zadatak 10. 1. Sve make su sisavci. Neke make imaju crnu dlaku. Dakle, neki sisavci imaju crnu dlaku. pouzdan argument (jer su premise i konkluzija istinite) 2. Sva svemirska tijela su jestiva. Neke gljive nisu jestive. Dakle, neke gljive nisu svemirska tijela. valjan argument 3. Sve flaute su instrumenti. Svi instrumenti su predmeti. Sve flaute su predmeti. pouzdan argument 4. Nijedan pas nije riba. Svi kantari su ribe. Dakle, kantar nije pas. pouzdan argument 5. Svi gradovi su prenapueni. Sva sela su gradovi. Dakle, sva sela su prenapuena. valjan argument

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

181

Zadatak 11. 1. Pas laje. Pas rei. Dakle, pas laje i rei. iz ponuenog argumenta moemo iitati pravilo uvoenje konjunkcije. 2. Kia pada ili sja sunce. Kia ne pada. Dakle, sja sunce. iz ponuenog argumenta moemo iitati pravilo disjunktivni silogizam. 3. Ako Antun spava, idemo u kino. Antun spava. Dakle, idemo u kino. iz ponuenog argumenta moemo iitati pravilo modus ponendo ponens. 4. Ako Antun spava, idemo u kino. Ne idemo u kino. Dakle, Antun ne spava. iz ponuenog argumenta moemo iitati pravilo modus tolendo tollens. 5. Skuhao sam izvrstan ruak. Prema tome, skuhao sam izvrstan ruak ili sam porezao prst na no. iz ponuenog argumenta moemo iitati pravilo uvoenje disjunkcije. Zadatak 12. 1. Otto voli logiku. Otto voli matematiku. koristei pravilo uvoenje konjunkcije moemo doi do konkluzije Otto voli logiku i matematiku. 2. Srce je ljudski organ koji pumpa krv. koristei pravilo uvoenje disjunkcije moemo doi do konkluzije Srce je ljudski organ koji pumpa krv ili su knjige korisne. (Drugi disjunkt moe biti bilo koja propozicija.) 3. Martin Heidegger napisao je knjigu Bitak i vrijeme ili knjigu Bitak i nita. Martin Heidegger nije napisao knjigu Bitak i nita. koristei pravilo disjunktivni silogizam moemo doi do konkluzije Martin Heidegger napisao je knjigu Bitak i vrijeme. 4. Ako slua klasinu muziku, mozak ti bolje radi. Mozak ti bolje radi. u ovome primjeru niti jedna konkluzija ne slijedi iz navedenih premisa. Prema tome, niti jedno pravilo prirodne dedukcije ne moemo primijeniti na ovome primjeru. Moda su neki od vas pogreno iz navedenih premisa izveli konkluziju Slua klasinu muziku pogreno primjenjujui pravilo modus ponendo ponens. Naime, iz premisa Ako p, onda q (u ovom sluaju: Ako slua klasinu muziku, mozak ti bolje radi) i Q (u ovom sluaju: Mozak ti bolje radi), ne moemo izvesti konkluziju P (u ovom sluaju: Slua klasinu muziku), to bismo mogli uiniti kada bi umjesto druge premise Q, stajala premisa P (vidi kako glasi pravilo modus ponendo ponens) Dodatno, zdravorazumski razmatrajui primjer jasno je da iz premisa Ako slua klasinu muziku, mozak ti bolje radi i Mozak ti bolje radi nuno (podsjetite se da (prirodna) dedukcija poiva na nunosti) ne slijedi niti jedna konkluzija, pa niti ta da sluam muziku jer naprosto mozak mi moe bolje raditi iz nekog drugog razloga. Vano je napomenuti i sljedee. Ukoliko ne uzmemo obje premise u obzir, onda primjerice iz premise 2 koristei pravilo uvoenje disjunkcije moemo doi do konkluzije Mozak ti bolje radi ili u subotu idem u kazalite (Drugi disjunkt moe biti bilo koja propozicija.) No, budui da je zadatak od vas traio da sve premise uzmete u obzir prilikom odreivanja pravila prirodne dedukcije kojeg moete iskoristiti da biste doli do odreene konkluzije, potonje ponueno rjeenje nije dobro. Sukladno svemu navedenom, slijedi da, kako smo i naveli ranije, niti jedna konkluzija ne slijedi iz navedenih premisa, pa niti jedno pravilo prirodne dedukcije ne moemo primijeniti na ovome primjeru.

182

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

5. Nije da se ljudi ne smiju. koristei pravilo dvostruka negacija moemo doi do konkluzije Ljudi se smiju. 6. Ako slua klasinu muziku, mozak ti bolje radi. Slua klasinu muziku. koristei pravilo modus ponendo ponens moemo doi do konkluzije Mozak ti bolje radi. 7. Mare je uiteljica i doktorica. koristei pravilo eliminacija konjunkcije moemo doi do konkluzije Mare je uiteljica ili do konkluzije Mare je doktorica. 8. Halber Mensch je trei studijski album benda Einstrzende Neubauten. koristei pravilo uvoenje disjunkcije moemo doi do konkluzije Halber Mensch je trei studijski album benda Einstrzende Neubauten ili je staklo razbijeno. (Drugi disjunkt moe biti bilo koja propozicija.) 9. Ako brie prainu, soba ti je ista. Soba ti nije ista. koristei pravilo modus tollendo tollens moemo doi do konkluzije Ne brie prainu. 10. Friedrich Chopin, poljski skladatelj i pijanist, nije napisao niti jednu operu ili Robert Schumann nije predstavnik njemakog romantizma. Robert Schumann je predstavnik njemakog romantizma. u ovome primjeru moemo koristiti dva pravila prirodne dedukcije da bismo doli do konkluzije koja nuno slijedi iz premisa. Prvo, koristimo pravilo dvostruka negacija na premisi Robert Schumann je predstavnik njemakog romantizma i dobivamo propoziciju Nije da Robert Schumann nije predstavnik njemakog romantizma. Drugo, iz propozicije Friedrich Chopin, poljski skladatelj i pijanist, nije napisao niti jednu operu ili Robert Schumann nije predstavnik njemakog romantizma i iz dobivene propozicije Nije da Robert Schumann nije predstavnik njemakog romantizma koristei pravilo disjunktivni silogizam moemo doi do konkluzije Friedrich Chopin, poljski skladatelj i pijanist, nije napisao niti jednu operu. Zadatak 13. 1. Ako me voli, raduje se mojem uspjehu. Raduje se mojem uspjehu. Dakle, voli me. afirmacija konsekvensa 2. Svaki sastojak iz ovog kolaa je ukusan, dakle kola je ukusan. kompozicija 3. Svi tvrde da je obrazovanje vano, dakle obrazovanje je vano. argument iz naroda 4. Ako me voli, raduje se mojem uspjehu. Voli me. Dakle, raduje se mojem uspjehu. nema logike pogreke 5. Biblija je od Boga. U Bibliji pie da Bog postoji. Prema tome, Bog postoji. cirkularnost 6. Veina ljudi smatra da je Zemlja okrugla. Dakle, Zemlja je okrugla. argument iz naroda 7. Ja sam ateist i svi vjernici koji tvrde da treba pomagati drugima oito grijee. pogreka opozicije 8. Smatram da je homoseksualnost bolest jer nije odraz ovjekova zdravlja. cirkularnost 9. Ako itam puno knjiga, razvijam rjenik. Ne itam puno knjiga. Dakle, ne razvijam rjenik. negacija antecedensa 10. Luk je indijansko orue. Luk je zdravo povre. Indijansko orue je zdravo povre. ekvivokacija

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

183

Literatura
Ani, V. (2000). Rjenik hrvatskog jezika. Zagreb: Novi liber. Aristotel (1996). Nagovor na filozofiju. Zagreb: Naprijed. Beckett, S. (1997). U oekivanju Godota. Zagreb: SysPrint. Beri, B., onli, V. (2009). Tjelesno vjebanje u suvremenim uvjetima ivota, Filozofska istraivanja. 29, 449-460. Blackburn, S. (2005). Dictonary of Philosophy. Oxford, New York: Oxford University Press. Bonjak, Z. (2009). Primjena konstruktivistikog pouavanja i kritikog miljenja u srednjokolskoj nastavi sociologije: pilot istraivanje. Revija za sociologiju, 40, 257-277. Bowel, T., Kemp, G. (2010). Critical Thinking: A Concise Guide. London, New York: Routledge. Carroll, L. (2004). Alica u Zemlji udesa i iza zrcala. Zagreb: kolska knjiga. Cauman, L. S. (2004). Uvod u logiku prvog reda. Zagreb: Jesenski i Turk. Cave, N. (2004). King Ink. Koprivnica: areni duan. Copi, I. M., Cohen, C., McMahon, K. (2011). Introduction to Logic. New Jersey: Prentice Hall. Dostojevski, F. M. (2004). Braa Karamazovi. Zagreb: Globus media. Epstein, R. L., Kernberger, C. (2010). The Pocket Guide to Critical Thinking. Socorro: Advanced Reasonig Forum. Ficher, A. (2001). Critical Thinking. Cambridge: Cambridge University Press. Gensler, H. J. (2010). Introduction to Logic. New York, London: Routledge. Hume, D. (1988). Istraivanje o ljudskom razumu. Zagreb: Naprijed. Kalin, B. (1982). Logika i oblikovanje kritikog miljenja. Zagreb: kolska knjiga. Klai, B. (2007). Rjenik stranih rijei. Zagreb: kolska knjiga. Kova, S. (2009). Logika. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada. Kova, S., arni, B. (2008). Logika pitanja i postupci: problemski uvod u elementarnu logiku. Zagreb: KruZak. Krlea, M. (2004). Na rubu pameti. Zagreb: Globus Media. Laertije, D. (1979). ivoti i miljenja istaknutih filozofa. Beograd: Beogradski izdavako-grafiki zavod. Lovreni, S. (2009). Kako je dobro sa svim tim ivotinjama. Zagreb: Leykam international. Mievi, N. (2003). Filozofija jezika. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk. Moore, G. E. (2009). Principia Ethica. Zagreb. KruZak. Nagel, T. (2002). to sve to znai: vrlo kratak uvod u filozofiju. Zagreb: KruZak. Pei, J. (2003). Kritiko miljenje izmeu pomodarstva i promiljanja: ka teorijskom utemeljenju koncepta. Psihologija, 36, 4, 411-423. Petrovi, G. (1994). Logika. Zagreb: Element. Platon (2004). Drava. Zagreb: Naklada Juri. Priji-Samarija, S. (2007). Spolne razliitosti, spolna diskriminacija i programi afirmativne akcije. U: Baccarini, E., Priji-Samarija, S. (2007). Praktina etika - ogledi iz liberalnoga pristupa nekim problemima praktine etike. Zagreb: Hrvatsko filozofsko drutvo. Rekovac, T. (2008). Filozofija. Zagreb: Profil. Russell, B. (1982). Vrijednost filozofije u: Brki, J. (ur). emu jo filozofija? Zagreb: Znaci. Schopenhauer, A. (2011). O mudrosti ivota. Zagreb: CID-NOVA.

184

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

Silobri, V. (2003). Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo. Zagreb: Medicinska naklada. Steele, J., Meredith, K., Temple, C., Walter, S. (2001). itanje i pisanje za kritiko miljenje (vodi kroz projekt I). Zagreb: Forum za slobodu odgoja. alaj, B. (2006). Politiko obrazovanje i politika indoktrinacija. Politiko obrazovanje, 2, 43-52. imlea, D. (2003). Podrava li biznis odrivi razvoj? Drutvena istraivanja, 12, 3-4, 403-426. Warburton, N. (1999). Filozofija osnove. Zagreb: KruZak. Wittgenstein, L. (1987). Tractatus logico-philosophicus. Sarajevo: Veselin Maslea. Zelenika, R. (2011). Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i strunog djela. Rijeka: Ekonomski fakultet u Rijeci. Zori, V. (2008). Sokratova dijaloka metoda. ivot i kola, 20, 56, 27-40.

Akademska solidarnost (2011). Zato trajkamo? Preuzeto 14. srpnja 2011. s http://gss.srce. hr/pithos/rest/njovanovic@ffzg.hr/files/akadsolid/as-zastostrajkamo-ocr.pdf Beri, B. (2005). Zato 2+2=4? Preuzeto 5. srpnja 2011. s http://hrcak.srce.hr/index. php?show=clanak&id_clanak_jezik=3981 Cifri, I.; Marinovi Jerolimov, D. (2008). Pobaaj kao bioetiki izazov. Preuzeto 5. srpnja 2011. s http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=32520 Einstein, A. (1945). I do not consider ... U: Fairchild, M. (2007). Albert Einstein: Pacifism, the bomb, and the social responsibility of scientists Preuzeto 14. srpnja s http://filebox.vt.edu/ users/mdfairc/portfolio/Assessments/Assessment8/AlbertEinstein.pdf Gandhi, M. (1942). The Quit India speech. Preuzeto 14. srpnja 2011. s http://www.famousquotes.me.uk/speeches/Mahatma_Gandhi/ Gelo, J., Smoli, ., Strmota, M. (2011). Sociodemografske odrednice zaposlenosti ena u Hrvatskoj. Preuzeto 5. srpnja 2011. s http://hrcak.srce.hr/index. php?show=clanak&id_clanak_jezik=97828 Milia, Z., urko, B. (2010). Odgoj za kritiko miljenje i medijska manipulacija. Medianali - znanstveni asopis za medije, novinarstvo, masovno komuniciranje, odnose s javnostima i kulturu drutva, 4, 7, 57-72. Preuzeto 1. svibnja 2011. s http://hrcak.srce.hr/index. php?show=clanak&id_clanak_jezik=84138 Petak, Z. (2009). Je li obrazovanje javno dobro? Revija za socijalnu politiku, 16, 2, 198-199 Preuzeto 2. svibnja 2011. s http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp/article/view/877 Pritchard, M. (2009). Philosophy for Children. Preuzeto 1. svibnja 2011. s The Stanford Encyclopedia of Philosophy http://plato.stanford.edu/archives/sum2009/entries/children/ Rodin, D. (2006). Demokracija nije ni vladavina naroda, niti vladanje narodom?Preuzeto 5. srpnja 2011. s http://hrcak.srce.hr/file/32121 Russell, B. On induction. Preuzeto 6. srpnja 2011. s http://www.personal.kent. edu/~rmuhamma/Philosophy/RBwritings/ProbPhiloBook/chap-VI.htm Seattle (1854). Pismo Georgu Washingtonu. Preuzeto 11. srpnja 2011. s http://www.kyphilom.com/www/seattle.html Tomaevi, et al. (2011). to to inite s vodama? Preuzeto 17. srpnja 2011. s http://www.zamirzine.net/spip.php?article10491

Kritiko miljenje: Prirunik kritikog miljenja, sluanja, itanja i pisanja

185

kritiko

miljenje

Iako je razvoj kritikog miljenja jedan od vanih ciljeva odgoja i obrazovanja u naem se odgojno obrazovnom sustavu pouavanje kritikog miljenja i njegova upotreba esto zanemaruje. Stoga je pojavljivanje ovog prirunika neobino znaajno za uenike i studente, ali i uitelje i nastavnike u osnovnim i srednjim kolama te predavae i profesore na fakultetima, osobito onima koji koluju budue prosvjetne djelatnike. Osobita vrijednost ovog prirunika proizlazi iz injenice da je pisan na nain koji itatelju omoguava aktivno i samostalno uenje. Tekst osim iznoenja i obrazlaganja koncepata i definicija obiluje primjerima koji su jasni, sadrajno raznoliki, atraktivni i zanimljivi. Prirunik je napisan na najvioj strunoj razini, ali jezikom pristupanim irokoj publici. dr. sc. Vlatka Domovi, red. prof., Uiteljski fakultet u Zagrebu

Smatram da Prirunik nee biti samo koristan buduim uiteljima, pedagozima i svima ukljuenima direktno u odgojno-obrazovni proces, ve i svima onima koji smatraju da je kritiki stav prema pojavama i sudovima prirodan nain da se postavimo prema pojavama i svijetu openito. dr. sc. Majda Trobok, izv. prof., Filozofski fakultet u Rijeci