Ovo delo posveujem uspomeni m oje supruge Mileve i keri Vjere

taocima ne make V ra je d ivizije" i rtvama hrvatskog koncentracio nog logora Jasenovca.

Vukain R. P eroyi A U DIATU R ET A LT E R A PAR S!

Sva prava pridrava pisac. Izdanje piSevo

tamparija: Etzendorfer & Co., Salzburg

VUKAIN R. PEROVI

AUDIATUR ET ALTERA PARS!

SLOM JUGOSLOVENSTVA KA O DUHOVNE MISLI, P O R A Z DJENERALA MIHAILOVIA I POBEDA M ARALA T IT A U SVETLU 1000 DO KU M EN ATA

Knjiga I., Tom I. S a l z b u r g 1952

UMESTO PREDGOVORA. Prve tri knjige ovih mojih uspomena i zabeleaka pripremio sam za tampu jo krajem 1947 godine. U medjuvremenu obraao sam se, u neko liko mahova, sa apelima na pojedine linosti i ustanove u slobodnom sveto, da bi mi materijalno omoguili objavljivanje ovih dokumenata. To je, medjntim, sve ostajalo bez uspeha, ak i odgovora. Zbog toga se nije moglo pristu piti objavljivanju ovog dela sve dosad. Osnovni cilj ovog napora jeste elja, da se zainteresovana javnost upozna sa izvesnim politikim momentima, kao i nejavnim i nepoznatim dokumentima. Tendenca ovog prikaza nije polemika o stvari, ve pruanje konkretnog ma terijala, kao izraz oseaja dunosti, da bih i ja, sa svoje strane, koliko to liko, doprineo objanjenju izvesnih injenica. Nijedna od njih nema u osnovi proizvoljno ili neargumentirano objanjenje, ve je svaka zasnovana na izlo enom dokumentu. Nastoji se u osnovi, da se unese u kompleks to vie do kumenata, t. j. hladnog materijala. Po mome miljenju, a i injeninom stanju, objanjenje jugoslovenskoig kompleksa jeste vrlo teak zadatak, koji po svojoj prirodi spada u nereive probleme. S jedne strane opsenoat problema, u kojemu se sukobljavaju u isto vreme nasledjene, steene, psiholoke, kulturno politike, nacionalne i mentalne suprotnosti, ije upoznavanje zahteva studiju vezanu uz jednu siste matsku obradu pod specijalnim prilikama, i s druge objektivno otsustvo ma terijalne mogunosti za upoznavanje s tim problemom i njegovim osnovama, unose sve vie nejasnosti u stvar. Svi oni pojedinci, koji bi uzeli na sebe za datak, da dokumentima razjanjavaju razloge i uzroke istoriskog razvoja jugoslovenskog problema i sve do njegove akutne faze: najnovije tragedije jugoslovenkih naroda, latili bi se jednog vrlo obimnog posla, koji bi preao granice dohvata jednog posmatraa i interpretatora. Otsustvo solidnosti n argumentaciji izlaganja i razmatranja jugoslovenskog kompleksa izvinjava i dosadanja lutanja kod njegova objanjavanja. U sutini nedostaju ak i siste matske osnove pogledima na problem. Sva dosadanja objanjenja i razmatranja nisu imala mnogo sree u odnosa na taj kompleks. Bila su parcijalna u odnosu na nj; bazirana na nesredjenoj obradi i protkana subjektivietikim momentima. Osim toga za obradu jugo slovenskog kompleksa ne postoji ni spremna ekipa, kako u zemlji tako i izvan nje. Ne postoji elja, kao to ne postoji ni zdrava nauna inicijativa, a ni materijalna mogunost. Iznad svega ne postoji nuna uzajamnost i 6aradnja ak ni kod pretstavnika jedinstvenog gledita na jugoslovenski problem. Ne dostaje medjusobna povezanost javnih radnika u slobodnom svetu, da bi se ipak mogli doneti naelni zakljuci ili otkriti istine naelnog karaktera. V

Tako je, tokom posleratnog perioda, u domenima slobodnog sveta, umesto argumentacije kod izlaganja, jugoslovenski problem postao neka vrsta arene sukoba proizvoljnih interpretacija, pri emu su lina gledita postala neka vrsta propagande saobraene linim sklonostima i simpatijama. Na drugoj strani ne postoji mogunost izlaganja stvarnih istina u javnosti same zemlje, obzirom na politike prilike i sistem, koji vladaju u Jugoslaviji. U inostranstvu se osea potreba jednog sintetikog pregleda, ne u cilju razjanjenja linih miljenja ili odnosa pretstavnika emigrantskih grupa ili njihovih politikih koncepcija, ve iz razloga istoriske istine. To je u sutini i postulat samog problema, jer se jugoslovenski kompleks ne sme da razmatra izoliramo, ve su njime zainteresovani, velikim delom i elementi, koji ne pripa daju jugoslovenskom kolektivu. Ukoliko se u razjanjenjima tog kompleksa luta ili proizvoljno postupa, utoliko su objektivno slabiji izgledi za njegovo zdravije i solidnije reavanje. Taj razlog, sine ira et studio, potstrekao me, da se na linu inicijativu, pod veoma tekim okolnostima, latim tog vrlo odgovornog posla. Taj zadatak je, po svojoj prirodi, veoma teak, materijalno odgovoran u podjednakom razmeru i prema istini i objektivnom stanju, a kao pothvat veoma smeo. U sutini nema objanjenja u kompleksu socijalnih odnosa, koje nije, makar i delimino, protkano izvesnim subjektivizmom. On lei u osnovnom motivu, jer je izvesan deo izlaganja, u svakom sluaju, vezan uz polaznu taku objanjenja. Objektivna tekoa pojaava se faktom, to se u konkretnom sluaj jugoslovenski problem razmatra iz emigracije. U tom sluaju nedostajae je dan od elemenata, koji je vrlo vaan kod psiholokog razmatranja problema jugoslovenskih prilika. Nedostajae sud, doneen na osnovi utisaka, koji se pribiraju u centru zbivanja. Ovde je sam problem u centru panje, a ne mi ljenja o njemu. Jugoslavija je zemlja, u kojoj stalno plamti nacionalno nacionalistiko socijalistika revolucija, ije delovanje moe samo da se ispravno ocenjuje, posmatranjem stvari iz samog centra. Osim ovoga, to u sutini vai za jedan momenat, jugoslovenska stvar nost, u itavom svom bitisanju, bila je, u manjem ili veem obimu, niz re volucionarnih faza i politikih udara, iju sadrinu, ne samo to je teko shvatiti ili kritikovati, ve se ona ustvari i ne eli da izlae kao objanjena injenica. Zasenjeni svojim linim interesima, konfesionalno regionalnim mentalitetom, iskljuoivou politikog sektatva, ljudi i sada kao i pre, u zemlji i izvan nje, bee od istina. To je, kao injenica, imalo za posledicu ono najfatalnije, t. j. da je jugoslovenska stvarnost uspevala da dezavuie svoje ideologe ili da ona sama bude dezavuisana radom sopstvenih neimara. U ovom sluaju imaju da govore dokumenta, bez obzira na koga se odnose. U osnovi, ovim izlaganjima nije cilj napa-danje jednog oredjenog ili od brana drugog politikog htenja, ve je teite na objanjenju kompleksa zbi vanja u Jugoslaviji kao celini, u kojoj pobeda komunistike revolucije, raz matrane same za sebe, ne bi smela da se uzme kao iskljuivi rezultat sile i bezobzirnosti, ve i kao plod ranijih greaka u medjusobnoj borbi elemenata u zemlji i izvan nje. VI

D osledno tom gleditu, ovo delo ne treb a p o sm a trati kao p rik az fa k a ta narativ no hronolokog k a ra k te ra , ve kao k riti k o an alitik i o sv rt istorisko politikog smisla. T em a dela ne obuhvata samo m a terija l ak u tn e faze i ak tu eln ih dogadjaja u zem lji o kojoj se rad i, ve se ona posveuje analizi id ejn o g i k u ltu rn o politikog procesa odnosa triju narod a, k o ji su u jednoj fazi svog razvoja stvorili zajedniku dravu. S utina sad an jih zbivanja u toj d ravi, kao i opti pogled na njen u p ro b lem atik u , iskljuivo su politikog k a ra k te ra . Id eja, koja je leala u osnovi samog o p ravd anja te dravne zajednice, nalazi se u k ritin o j fazi, k oja se sva svela na bo rb u , ,,Za ili P ro tiv 4 4 te drav n e zajednice. Ovo delo ne treb a sm a trati naporom oveka, k o ji se zalae za jed an odre< 1je ni nacionalni ili politiki in te res, id eju , pogled ili fo rm u , ve kao sintezu an aliziranih m om enata, b aziran ih na isto rk k im argum entim a, koji tre b a ju da poslue samom itaocu za sopstveno donoenje su d a o stv arim a i odnosim a. Svaki sub jek tiv an sud, u k o n k retn o m sluaju, im a da poiva na ob jektivnim injenicam a. O tuda se ovo delo, kao celina, jav lja sa svojim k riti k o polem ikim tonom , k ao k o m en taro m fak a ta. P obed u ideje kom un istik e revolucije u Jugoslaviji, n e treb a , n i u kom sluaju sm a trati dokazom zrelosti jugoslovenskih n aro d a kao celine. P o b ed a te ideje u svojoj osnovnoj zam isli, bila je fata ln a p o d u d arn o st uticajniih v an j skih fa k to ra sa odredjenim strem ljen jem iz n u tra , d a bd se itavom problem u dao tak av sad raj i smisao, k o ji im aju d a isk lju e sve ostale su p ro tn e ili opo zicione fa k to re i poglede. P od firm om borbe za Jugoslaviju kao p o litik u celinu, razbijena je u stv a ri ideja Jugoslovenstva. U m esto duhovnog sadraja, ta ideja je tran sfo rm isan a u partisk o po litik i in stru m e n at. N aro d kao fa k to r nije doao do izraaja. T aj proces zbivanja u Jugoslaviji, ne b i sm eo, gledano s d ru g e stran e , da se k a ra k te rie ni kao m odernizam doba n kom e ivimo, n i kao anahronizam u odnosu na d ru tv en e p otreb e. Jugoslaviji je bila p o treb n a jed na socijalno nacionalna i realn a rev o lu cija u d uhu p o treb a n ajirih naro d n ih slojeva. M edjutim so cijalistik a revo lucija, onakva kak v a je provedena tokom ra ta i posle r a ta u Jugoslaviji, pola je u k ra jn o st, k o ja n i sa jednog gledita ne moe da zadovolji. To je istanje, k o je se m ora uz velike n ap ore i rtv e n aro d a d a odrava, ustv ari n am etn u to odozgo. Sklop svih politik ih i nacionalnih g rupacija u zem lji, k o je su to k o m ra ta p retstav ljale opoziciju socijalistikom revolucionisanju Jugoslavije, tre b a raz m a tra ti vrlo k riti k i. R azjedinjenost te opozicije treb a uzeti kao no rm alan odnos su p ro tn o sti u jednoj zem lji, ko ja je sam a om oguavala p obedu k o m u nistikog h te n ja. T a opozicija kao celina nije m ogla da se pojavi n i u zem lji ni izvan nje kao k o n stru k tiv a n fa k to r. U svojstvu p olitik e em igracije ta opo zicija is dana u dan postaje sve slabiji k o n tra -fa k to r sta n ju u zem lji. U koliko bi sam a em igracija bila u stan ju da pom ogne o b jan jen ju jugoslovenskog kom pleksa, dop rinela b i tim e svoj najvei prilog, k o ji jed n a em igracija moe da prinese. To je zapravo jedino m ogue i realno delo, koje jugoslovenska politik a em igracija moe da ostv ari iz poloaja u kom se nalazi.

VII

Pored itavog niza zvaninih dokumenata, izloena je u ovom delu jedina serija neobjavljenih akata o radu pojedinih faktora u Jugoslaviji, koji se na laze jo u ivotu u njoj i izvan nje. Taj momenat e biti utoliko interesantniji i osetljiviji, jer ljudi gledaju na istine sopstvenim oima. Sva izlaganja u delu, ostala su u opsegu i formi, u kojoj sam ih tokom 1947 godine sredjivao za objavljivanje. Mada su pojedini momenti, koji su se tokom 1947 godine mogli nasluivati po iskustvima, u medjuvremenu doli do punog izraaja, tekst je ostao neizmenjen. Poto sam od poetka do kraja u itavoj stvari, kako kod izbora materi jala, tako i kod njegova sredjivanja bio redaktor, korektor i sintetiar, unapred se izvinjavam za sve sluajeve neotklonjivih greaka i omaki, koje su svojstvene svakom aktivnom pojednicu, koji nije u stanju da uoi i otkloni sve ono, to e biti primeeno od italake publike. Svojstvenost stila, naina izlaganja i tona, ustvari su odraz karaktera i intimnih oseaja pisoa ovih redova. Kod pojedinih momenata u delu, miljenje autora nalo je svoj izraz u ponaanju prema pojedinim objektima kritikog razmatranja. Moji prijatelji, koji su itali ovo delo tokom obrade, sloili su se i sami sa faktom, da karakteristinost stila nije mogue korigirati no zahtevu jezike discipline, jer je to svojstvenost samog autora. Taj momenat, koji e biti odmah upadljiv zainteresovanim itaocima, imaju da prime kao specifinost jednog karaktera. Imena onih mojih zaslunih prijatelja, uz iju blagonaklonost i razumevanje veem mogunost objave ovog dela, izneu umesto pogovora na njegovoj zavrnoj strani. Delo predajem javnosti u sveskama od po 64 stranice, jer usled materi jalne oskudnosti nisam u stanju da delo objavim shodno tehnikoj povezanosti materijala i sistematizaciji izlaganja. U Salzburgu, na Vidovdan 1952 godine. A .u t o r

VIII

AUDIATUR ET ALTERA PARS!

Linosti, njihova dela i miljenja pred 6udom. O tpisi mu kako zna vladiko, a uvaj mu obraz ka on tehi. Njego. Uvod. Tandem aliquando! Logiki je i u skladu sa dosadanjim apsurdumima, da se dotaknu i mene, da i mene na svoj nain zakae. Verovatno su saznali da sam jo u ivotu ili tek sada doli d o m oje adrese, pa odluili da i moje im e izvuku iz neke svoje evidencije ratnih zloinaca4 4 ili narodnih neprijatelja . Nisu se morali muiti. Mogao sam im pruiti detaljnije podatke o svom radu u inostranstvu, ukoliko im je bilo stalo do toga. Oni vrlo dobro znadu da ja ne nameravam da se krijem. Ne strepim za svoj ivot da bih zbog toga preutao istinu ili nastojao da se materijalno koristim. Oni, naalost i utrb na i njihov, bee od istina. M edjutim i sada kao i ranije podvlaim : si licet exemplis in parvo, grandibus uti, neka mi bude doputeno da se posluim onom poz natom cara Napoleona III: Sve je izgubljeno sem asti ! Jugoslovenski dnevnik P olitika4 4 objavljuje u serijama tendenciozne na pade protiv politikih emigranata i bivih ritnih zarobljenika. U jednom od njih dotakla se i mene.*) Sonim izrazima uvrstila me je medju k olja e4 4 , ok orele ratne zloince4 4 , da b i dola do kulminacije i nazvala me poznatim pijunom Gestapoa u Hercegovini4 4 . Ti ljudi se pristojno pretstavljaju. Hvala im. Nisam iznenadjen, ni uzbudjen. Oni vode M efistofelsku politiku: primenjujui njegovo uenje: K levetaj, klevetaj, uvek e se neto zadrati4 4 . N jihov postupak prema meni, lino mi nije interesantan, jer ih ja pozna jem. U pravu su prema njihovom stanovitu i moralnim obzirima. A li me to dranje poziva, da ja sa svoje strane osvetlim izvesne momente n interesu istine. A ko jugoslovenska vlada i njeni agenti i u drugim prilikama ovako slue istini kao to jo j slue u mome sluaju; ovakvim izmiljotinama daju karakter istina; ako ovakvim obavetenjima hrane svoje prijatelje i javnost; ako tak vim istinama4 4 iskupljuju savest pred onima, k oji u nama trebaju da vide ono, to im prua ovakva sluba i tampa, onda se mogu smatrati srenim, to sam ostao bez Otadbine, Otadbine u k ojoj vladaju takav moral i sa vest. Takve se Otadbine javno odriem , jer to nije Otadbina za slobodne ljude, v e tamnica za nevoljne sunje.4 4 *) B roj 12.530 od 9. februara 1947, strana 6.

IX

Kada P olitika4 1 takvim istinama hrani svoju italaku publiku, i kada takve nametene ,,injenice u ime jedne zvanine vlade saoptava svetskoj javnosti, onda zaista nije udo, to se njen direktor u vie mahova do sada javno odricao svojih prijatelja, k oji su mu u tekim asovima ukazivali panju i spasili mu glavu. Setie se njen direktor svoga postupka prema M alom Crncu" i karakteristike koju je, kao strunjak dao o odioznom novinaru1 1i drugima. Ovaj nekada poznati prestoniki list, srozao se na nizak niveau inform a tivnog biltena, jednog, s brda s dola, sakupljenog drutva narodnih prijatelja1 1 kojima je cilj da doturaju u javnost lai i klevete. Naalost u tom se kolu na laze i oni, k oji su brzo zaboravili, kakvo je bilo etniko dranje prema njima u momentima kad je glava representovala vrednost jednog metka ili uboda noa. Mi smo ih smatrali braom, jer je to bio osnovni princip nae borbe, mada smo znali kome intimno pripadaju i kuda vode njihovi putevi. Nikada nismo ni pokuali da im sugeriemo nae miljenje, a kamo li da im ga silom nametnemo. Sloboda linosti i miljenja bio je jedan od ciljeva nae borbe. Klevete u ovom sluaju neu razgoliti na onaj nain, kako bih postupao na sudskom procesu, gde se ovek kao jedinka brani. Zauzeu stav, kako se iz slobode brani istina, a ne jedna linost. Na pisca lanka u P o litici1 1 ne ljutim se, jer ga poznajem vrlo dobro. Nemam moralnoga prava da se ljutim, jer bi to znailo pridavanje vanosti nevanim stvarima. Osim toga poznat mi je vrlo dobro odnos sluga i poslo davaca svuda u svetu. Taj odnos je u zemljama narodnih dem okratija doao do punog izraaja. Ne samo postupak prema jednoj linosti, ve poziv istine postrekao me, da u smislu naela Audiatur et altera pars iznesem deo istina pred javnost, da bi i najmerodavniji i najpozvaniji mogli vide ti lice svih onih, k oji nisu u stanju da o sebi donesu sud. U tom smislu morau i nehotice da preuzmem ulogu tuioca, ne samo linosti nego shvatanja i kolektivnih tendencija, da bi se m oglo sa vie sigur nosti rasudjivati o zbivanjima u jednoj zemlji. To vai, u svakom sluaju i za pojedine grupe ili linosti. Stavljam javnosti na raspoloenje injenice, da bi na osnovu njih mogla doneti sud o iniocima. Ne iskljuujem ni sebe.

PREGLED SAD RA JA GLAVE I.:*) O t s e k I.: Dijalektika pojma ,,koljatvo i njegova mistika. Logika novih ,.poturenjaka . Dravniki horizonat Dra Ante Pavelia. Pozitiv ni faizam i dem okratije na umoru1 1 . Komunisti mogu samo do naih gra nica! Kako hrvatski Djeneraltab gleda na stvari. Kako nemaki opuno moeni general postupa u Zagrebu. Poruka hrvatskog eksperta1 1 iz Berlina. Apel crkve i kole na hrvatske intelektualce. Crkva oprata ustaama sve! Dokumenta sasvim obratno govore. Prva Hrvatska Dravna Vlada i njene dravnike mere. Srpsko pravoslavna crkva pred licem Hrvat skog sabora. Srpski narod u NDH pred saveu hrvatskog naroda. D oku menta osavesnom vrenju poverene dunosti. Udrite prvo po imunim! O t s e k II.: Ministar pravosudja Dr. Mirko Puk i njegov ekspoze o antidravnim verama i antihrvatskim crkvama. Njegova dokumenta govore drugae. Konkretan primer. O t s e k III.: Zvanine mere o zatiti nacionalne asti i ariske krvi hrvatskog naroda. Zakonski propisi o proletarizaciji i pauperizaciji Srba i Zidova. Agencija V elebit1 1 javno poziva na akciju. Rasni teoretiar Dr. V ilko Rieger moli. Sliica iz Banje Luke. Prve nemake pohvale o uspenoj borbi protiv Balkantine i id ovstva/1 0 1 8 e k IV .: U m caruje, snaga klade valja . Logika misao O tca Dom ovine4 4 . B og i Hrvati4 4 ili sila i Nemci. Maral Tito u Jajcu u Napoleonovoj pozi pred Piramidama. Savica Kosanovi prvi estita. Da li je Jugoslovenska armija4 4 isto to i Jugoslovenska vojska4 4 ? Britanski poverljivi dokumenat i Dr. Smodlaka. Stvarna misija jugoslovenskih kom u nista. Junake partizanke i italijanski tenkovi. Proglas gradjanstvu Splita4 4 . Prvi triumvirat u Jajcu. Da li je Dr. Ribar nacionalno opredeljen? ta o njemu misli Dr. Spalajkovi. Kako stvar izgleda onima u Zagrebu. Patriotski rad Dra ubrilovia. Dve delegacije u Kairu po istom poslu. ..Pobuna4 4 jugoslovenske kraljevske vojske. Novi Laurens na Suecu. Mudra politika ambasadora Novikova. Zavrna uloga generala Simovia. O t s e k V .: Savest majora Dragoslava Djuria. Kasno probudjeni pa triotski oseaj. I ambasador Gromiko mora biti zadovoljan. Jedan retki ali iskreni Britanac. Fatalno otstupanje od osvetanih maksima. Umrite Srbi Churchill je s vama! Maral Tito nije samo na saveznik, ve neto *) Usled opsenosti materijala i naina objavljivanja dela, sadraj e biti izlagan po glavama unapred radi pribline orijentacije itaoca.

XI

vie. Kralj Petar II. sudi o stvarima. K ralja Petra pred sud! Detaljna uputstva o demonstracijama. Jo jedan dokaz o stvarima i ubedljiva slika sa sudjenja u Beogradu. O t s e k V I.: Realni motivi gradjanskog rata u Jugoslaviji. - etnici i komunisti su refleksi suprotnosti saveznika. Sovjeti su mit. - U istom razmeru. Zar su i to oslobodjeni gradovi*1? Prve platonske izjave. Bez kontrole i savesti. Jasno odredjeno. - Slika kolainskog Katyna. Moa Pijade kao strateg. Sudbina prve crnogorske deputacije Drai Mihailoviu. Krstaki rat bez pape. Ostavite okupatora na miru dok ne raspra vimo sa izrodim a1 1 . Dokumenta ne znadu za srdbu. O t s e k V II.: Prva uputstva i direktive. Prvo vatreno krtenje i slom. Umesto na ustae i Italijane, ide se na popa Periia. - Mihailovievtina1 1 u Sloveniji podjednako prolazi. Totalna akcija, totalna reakcija. Dr. Ale Bebler duh instrukcija. Prikaz partizanskog oslobodjenja Banje Luke. T radicija oslobodjenja Nevesinja1 1 . Neretuirana fotografija linosti i rada profesora Petra Komnenia. Serija falsifikata bez komentara. I v itez1 1 Dr. Vrani ima re u kon certu . Nas i Nemiaca milijun milijuna11! Kad su se etnici tukli o partizanima niko nije ni u o . Najnovije vesti s Marsa u m os kovskoj redakciji. V ae rei o generalu Mihailoviu ne sme da slua naa publika!1 1 P okolj u Kragiujevcu i komunistika beletristika u B o rb i1 1 . T echnik der Massetnerschiessung1 1 nije stvar Nedia i nedievaca ve nemakog komandanta. Zar se i to moe nazvati slubom narodu! I sami Nemci su nezadovoljni sopstvenim radom. Nova uputstva za streljanje! A p e l Srpskom narodu1 1 . Jo jedan oinski savet vie! Djeneralu Milanu Nediu pripada mesto u Srpskom panteonu! O t s e k V III.: Teza o preuranjenosti narodnog ustanka prema okupatoru je tana! Svest o istoriskoj odgovornosti prema sopstvenom narodu nije svojstvena svakome! Antiokupatorski je mislio svaki Srbin. - Fiasko im peratora Emanuela na Cetinju. Sloboda je za ive, a ne za mrtve! Shvative nas da bi mogli o nama da govorite! Slom narodnog ustanka u Srbiji oivljava ustanak u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Ne srpska saradnja sa Italijanima, ve cepanje Osovine! Uvod u cepanje NDH. General Ambrozio prvi poinje! Saoptenje DNB-a. V ojvode Biranin i Jevdjevi vre svoju dunost! B an do1 1 od 7 septembra i NHD. NHD pregovara sa sopstvenim gradjanima da je priznadu. Sukob i optube saveznika. Poslednji srdani razgovor1 1 na M arkovom trgu. Poglavnik poruuje: u vajte mi suverenitet! Provodom atentata na Radmila Grdjia. Jevdjevi je bez takmaca! Minister A rtukovi moli za priznanje drave. O t s e k IX .: Italijanska reokupacija brie i pokrajinske i dravne gra nice. Taj momenat najvie smeta komunistima! Razoarani Hrvati trae rehabilitaciju u komunistima. Izjava novinara slui kao dokaz za optubu protiv Srba. Jasno je pitanje za koga je bio srpski narod! Da li su misli Dimitrija Ljotia o ,-M itrovakom sporazumu1 1 zaista tane? Komunisti sviju zemalja u slubi Hitlerove teze. Kad su jugoslovenski komunisti poeli da misle svojom glavom? Dokumenta o komunistikom defetizmu. Svim

XIT

diktatorima jedan deo puta je zajedniki! I klerikalna tampa utire put komunizmu! 22 juni 1941 godine izm enjuje taktiku i drugih! Proglas Centralnog Komiteta Komunistike partije Jugoslavije". Naknadno priznanje Moe Pijada. Patriotizam jugoslo venskih komunista je iznudien. Iznenadjenje komunista u NDH. Prve zakonske mere. Poglavnik Paveli u pozi Casara. Prvi zuavieni harangerski akti. Prvi poziv za iseljenje iz NDH. Zvanina uputstva. Zvanino objanjenje o nemirima u NDH je falsifikat! Prva masovna streljanja pod firm om borbe protiv komunizma. Elita komunistika je raunala da se Nemci ale. Prvi oglasi o kolektivnoj odmazdi. Epilog kao uvod. O t s e k X .: Prognoza za 1942 nije ruiasta. Slom ustanka u Srbiji spaava duh Titove armije. Prvi rezultati ustako komunistikog dodira na teritoriji NDH. Logika ministra za inform acije g. Save Kosanovia. I jo jednom sasvim besmisleno! L joti je bio vei patriota od Save Kosanovia! Razmatranja. Zvanina FNRJ pravda ustae. I Indro Montanelli ima re! Draa Mihailovi o Kosti Peancu. Nespretan falsifikat politikog komesara Vladimira Dedijera.- Da ujem o ta kae djeneral Nedi po stvari! O t s e k X I.: Sve u znaku uzajamnosti! to za Ruse ,,Harao , za Engleze N ed ob ro1 1 . Engleska u dilemi. Dravniki govor marala Staiinia od 23 februara 1942 god. u svetlu engleskih razmatranja. V odim o rat da spasemo m ir1 1 jeste opte poznata fraza. B orba protiv okupatora1 1 je takodje maska stvarnosti. Draa i Tito su neuporedive vrenosti. Jedna jedina dodirna taka. Ovaj sukob je loginiji od sporazuma. Engleska je izgubila moralno pravo na Balkan. Prve vesti o predaji Evrope Sovjetima podiu buru negodovanja. V olkischer Beobachter1 1 prima stvar stoiki. emu slui frazeologija iz Atlanske P ovelje? T itov tajni govor1 1 objanjava sutinu. Moral u politici jeste poslovni moral drutva. Komunisti su ipak izvrsni spekulanti u politici. Samo za Balkance poloaj Balkana nije bip jasan. Neoprostive zablude pukovnika McDowella. Tass je bio realniji. O t s e k X II.: Churchillov put u V ashington izaziva optu uzbunu u oku piranoj Evropi. Poloaj V rhovnog taba N O V i POJ jeste taktika po nudi. Poloaj V rhovnog taba Jugoslovenske vojske u otadbini jeste taktika po smislu. Muslimanski prvaci pozdravljaju dolazak Drae Mihailovia u Avtovac. Komunisti trae novu teritoriju. - Fatalan Proglas Ministarstva hrvatskog domobranstva1 1 . Proglaenje Bihake republike i obrazovanje AVNOJ-a. Tito na tribini. Narodni poslanik Pavao K rce i senator Pozderac dopunjavaju logiku po receptu. Jo jedna kriva legitimacija novinara Dedijera. Spomenik Kralja Aleksandra u Ulogu i ustaka propaganda za komuniste. I Salih Balji eli da bude dravnik. Ovo su dokazi papa gajske logike! I AVNOJ postaje krivokletnik. Jo jedan politiki bare skae u maglu. Nisu svi Hrvati bili protiv Mihailovia. V ei b roj Mus limana je bio na strani Mihailovia nego i Tita i Pavelia. Audiatur et altera pars! O t s e k X III.: L^talia libera1 1 i italo-komunistika saradnja. General Cerutti pokrovitelj slovenakih komunista! Hitlerovo pismo maralu Pe-

XIII

tainu odnosi se i na Balkan! Proglas Francuskom Narodu1 *. Izvanredno pamenje generala v. Lohra u komunistikoj reprodukciji. Da li se i ova komedija moe nazvati sudjenjem? Intimna misao grofa Ciana o etnicima. Kako stvar izgleda u reprodukciji ministra Vrania kao eksperta za Jadran ska pitanja? Jedini neprijatelj NDH su etnici! Sve je u znaku politikih programa. Svetle figure etnikih vojvoda. Osovina general Horstenaugeneral Velebit. Andrija Hebrang tienik Pavelia. General Popivoda tienik generala Ceruttija. Osovina Tito-Velebit-Hitler. General Ruggero i njegova junaka dela. Neka sama javnost rasudjuje! Replika Drae Mihailovia u redakciji 0 Konskog, Nije ni V ojvoda D ju ji naivno mislio! Pogledajm o malo i sa one strane! Podudarnost Drae i Tita u taktici. Otimaina o Muslimane. I opet Dedijer neveto falsifikuje! K arta F e derativne Jugoslavije1 * i njen komentar. Hrvatska kultura ili austro-madjarska dresura? Beskrvni duel V ojvoda Jevdjevd-mimistar Vrani. Demonstracija u vazduhu nad Mostarom! Proglasi narodima Hercegovine!*1 Proklonim o se svetlim muslimanskim rtvama za srpsku stvar! Kako ustaki pukovnik Jakovljevi truje muslimanske prvake! Hrvati pozdrav ljaju ubistvo Dra Popovca! Skupo plaena glava Muje Paia. Hvala Amerikancima na uvidjavnosti! Setite se samo ovih imena! Uspeli spo razum Kidri- pukovnik Rossi! Pismo Hitlera Mussoliniju povodom likvi dacije pokreta pod Mihailoviem. DNB javlja: B ieg Drae M ihailovia!1 1 Jevdjevi i D ju ji u kritici Corrispodenza Republicana1 1 . Primitivistika logika V olkischer Beobachtera1 1 . Logika Dra Miloa Pantia! I jo je d nom bez logike i smisla! O t s e k X IV .: asna re francuskog generala Janina. Razmatranja bez komentara. Iz zabeleaka pukovnika Krena. Iz dnevnika Ante Pavelia u Berlinu. Neka govore dokumenta! Maral Laka i upnik sa Stupa. Jedno ispravno ali zakanjelo gledite. Teorija o Srbokom unizm u1 1 . Hrvati ne znadu uopte da misle politiki! Misao Constantina Browna. Epilog u Teheranu nije dobro reprodukovan! Engleska politika i Jugoslo venska vlada onemoguavali su Mihailovia! Iz dnevnika Waltera Mansfielda. Nemako-komunistika saradnja i Ostroka tragedija. Politika logika Sekule Drljevia i monarhistiko republikanstvo1 1 Jovana D jon ovia . U drite etnicima u ledja dok se oni bore protiv Nemaca1 1 ! Ko je kriv za tragediju Dra Sime Miloevia i drugova u V rbnici? Jedna scena iz sara jevskog Gestapoa bez komentara. I jo jednom g. Kosanovi na tribini! Da li se istorija ponavlja? Dravnika misao A dolfa Hitlera! Da li su bolje proli nemaki ili britanski saveznici u ovom ratu? Nije vodjen rat protiv Nazisma ve protiv Nemake! Jo jedna fatalna zabluda o Sovjetima! Umesna isprovest Davida Martina. K orisne budale1 1 odigravaju svoju crnaku ulogu! Nekrolog dvojici blizanaca u ,,Whitehall News . Teheran i Jugoslavija u Donjem domu. Srbi se ipak nisu znali snalaziti u ovom ratu. Da li se ova misao moe nazvati dravnitvom ili farisejstvom ? Fatalne zablude Komunistike partije Jugoslavije. Istoriski sud o Mihailoviu i n jego vom htenju moe biti samo povoljan.

XIV

Glava prva. PRIPADN OST NARODU I NACIONALNO OPTEREENJE. ili Uvod u gradjanski rat u Jugoslaviji.

Otsek

I.

Dijalektiva pojma koljatvo4 4 i njegova mistika. Logika novih p oturenjaka . Dravniki horizonat Dra Ante Pavelia. Pozitivni faizam i dem okratije na umoru1 1 . Komunisti mogu samo do naih granica! Kako hrvatski Djeneraltab gleda na stvari. Kako nemaki opunom oeni General postupa u Zagrebu. P o ruka hrvatskog eksperta4 4 iz Berlina. Apel crkve i kole na hrvatske intelektualce. Crkva oprata ustaama sve! Dokumenta sasvim obratno govo re. Prva Hrvatska Dravna Vlada i njene dravnike mere. Srpsko pravoslavna crkva pred licem Hrvatskog Sabora. Srpski narod u NDH pred saveu hrvatskog naroda. Dokumenta o savesnom4 4 vrenju poverene dunosti. Udrite prvo po imunim!

B oginja istorije je najneumoljivija od sviju ostalih; ona ne zna ni za simpatiju ni za antipatiju; ona trai istinu istine radi.4 4 Schiller 1. U naelu namee se pitanje: ta jugoslovenski komunisti podrazumevaju pod pojm om k o lja 4 4 i otkuda njima moralno-etika legitimacija, da se oni oseaju pozvanim za vrenje takve klasifikacije ljudi? U konkretnom sluaju, postavlja se daleko intimnije pitanje: ta oni ele da postignu, uvrujui i moju linost u kategoriju takvih ljudi. Savesnom analizom stvarnih injenica, takav postupak m oe da se vee uz svest neodgovornih elemenata; taj postupak je lien dostojanstvenosti posto-

janosti i po svojoj zamisli je nii moralno od inkvizdtorskog postupanja. Medjutim i taj momenat treba analizirati u im e pravde. Mogli su eventualno da uzmu kao osnovu injenicu, to pripadam jednoj staroj srpskoj porodici iz Crne Gore. Sam fakat pripadnosti toj porodici i toj pokrajini, ini mi, u svakom sluaju, veliku ast. bez obzira na to, sto su se kroz vekove, mnogi suptilni4 1 dubovi zgroavali pri pomisli, da su Crnogorci p ri padnici evropske rase, ali rase koja ,,kolje ! Kao i uvek, bilo je, a i bie naroda pod suncem, kojim a je nesrena sud bina sastavni deo ivota, da kojekakvi skorojevii ili belosvetski snobovi, mogu d o i u situaciju, da kvalifikuju sklonosti1 1 pojedinih plemena i pojedinih ka raktera. Tako su na srpsku nacionalnu nesreu i jugoslovenski komunisti doli ti situaciju da kvalifikuju ljude i karaktere. Medjutim i pored svih takvih kvalifikacija, meni lino ini ast, sve, ono, to su stari Crnogorci radili, bez obzira, kako su se takve osobine reprodukovale, i ocrtavale u svesti malogradskih shvatanja, u koja reunam i ona, koja se nazivaju modernim, savremenim, materijalistikim i socijalistikim. Istoriska je istina, da je po starocrnoigorskom shvatanju koljatvo bilo viteka crta, jer je to ibio jedanj od uslova takmienja, nikao iz svesti o opstan ku ivota u jednom moralnom svetu vrednosti. Nijedan od svetaca nijedne religije u svetskoj istoriji, nije ustao protiv klanja1 1 kao sretstva u slubi odravanja ivota i odbrane asti. B ogovi ideja ovenosti: M ojsej, Isus ili Tolstoj, sa svojim principima i naukama o: N e ubij11! ili N e opiri se zlu1 1 !, naili su u praktinom ivotu na zemlji, na daleko slabiji prijem i razumevanje, ak i kod svojih sledbenika, nego to je bila i ostala ideja svete osvete.1 1 Rat je kod Crnogoraca bio gledan kao neka vrsta industrije; pljaka, kao neka vrsta unapred odredjene i odmerene ratne otete, jer su se o Crnu Goru otimali bogatiji od nje, koliko se ticalo materijalnog bogatstva. Osveta je bila osvetani nain iskupljavanja pravde. Koljatvo je bilo diktat jednog stalnog stanja nude u borbi protiv nasrtljivaca: Turaka i Latina, t. j. imperijalista; jednih sa Istoka, a drugih sat Zapada. I, kao smisao svega, to ini sutinu ivota po jednom shvatanjn za jedno istorisko razdoblje; na jednom odredjenom terene; u izvesnim nametnutim odnosima civilizacija, koljatvo je bilo zveta zatita asnog Krsta i Slobode Zlatne, kao sinteze misli i ivotne filosofije jednog dela sveta. 2. Nije se uopte dralo tajnom, da je po starocrnogorskom gleditu bio daleko vei greh, pojesti ribu saragu na V eliki Petak, nego zaklati Turina na junakom megdanu, t. j. dok traje boj. N eprijatelj, kojem u je bila oduzeta m o gunost da se kao slobodan bori, nije vie smatran neprijateljem. im je prispeo u vlast Crnogoraca kao pobednika, ivot mu je bio zagarantovan kao i svakom drugom gradjaninu, k oji po moralnim obzirima i obiajima, ima pravo da uiva slobodu. Ko je u boju ruke okrvavio bio je' junak, jer je i sam svoj sobstveni ivot izloio, t. j. reskirao da i sam bude zaklan. Onaj grenik, koji bi se zaboravio i na Veliki Petak stavio u usta kom adi ribe, smatran je otpadnikom od vere i Hrista i kao takav bio poroan. Tu vrstu crnogorskog koljatva, ja lino nazivam etikom u njenom najizrazitijem, najpotpuni jem i najstroijem smislu. ak, jednim viim stepenom etike, nego to je ova,

koja se formulie i forsira medjunarodnim i javno-pravnim aktima, karita tivnim ustanovama Novog Veka ili najnovijim statutima UNO-a. Protiv takve etike shavatanja nije ustao ni sveti Avgustin ni Toma Aquinski, kao to nije ustao nijedan rimski papa ili vaseljenski patrijarh kroz istoriju. U tom smislu, bilo da se radilo o religioznom ili nacionalnom shvatanju ivota, starocrnogorsko shvatanje bilo je u potpunom skladu s kulturnim zahtevom vremena kao opte nunosti drutva. Po tom optem kriteriju sve nacije sveta proglaavale su svoje zatoenike vere i slobode nacionalnim svetinjama. Etika medjunarodnog prava u praksi, daleko je nia po sadraju od one, koja je izbilaja iz oseaja mojih predaka-Crnogoraca. Oni su je do tanina poznavali i! bili jo j podredjeni, mada nisu imali pojma o postojanju medjunarodno javno-pravnih norm i i njihovih sankcija. Ba zbog nakaradnoig pojimanja sutine prava od strane brojnih i prepotentnih naroda, koljatvo je nastalo kao sretstvo za borbu, gde je u svakom sluaju ono, kao sretstvo, bilo vitekije od namera onih, koji su ga svojim dranjem izazvali. Kroz dugi period od petsto godina, ko se nije hteo turiti ili latiniti, dru goga izbora nije bilo ve koljatvo ili smrt. Ko je pristao da se turi ili latini, imao je u izgledu izvesnu zatitu ili mu se zatita nudila kao novom lanu drutva. Jednoga je titio Serijat, a drugoga Sveta Stolica. No opet, ta je zati ta ila na tetu onih, k oji se ne htedoe njima pridruiti, ve ostadoe verni svojim linijama. Tako se broj nacionalnih neprijatelja poveao. Oni, k oji & e zbeae u planine, da ginu i krv prolevaju, moradoe da nastave borbu i sa jo jednim novim neprijateljem , t. j. sa onima, koji m enjajui veru, promenie i naciju, a time i shvatanje i psihologiju. Prosto im bilo to tamo odoe, da spasu glavu, no neprosto to se stavie u slubu dumaninu za anak soiva. Takav proces davno je poeo, i kao po fatumu jo uvek se nastavlja, svakako u svojstvenim formama i shodno karakteru pojedinih junaka dana, t. j. psihologiji novih ,,poturenjaka . Tako n. pr. jedan veliki prijatelj Nezavisne Drave Hrvatske i poznati ustaki ideolog, inae rodom iz Pipera kod Podgorice, sa najveom autoritativnou je tvrdio, poto je jedno vreme bio po narodnosti Crnogorac, da bi kasnije pristao da se nazove i Crvenim Hrvatom, da je istraga poturica u Crnoj Gori bio zloin, ne samo sa etiko-moralnog, ve nacionalnog gledita, jer je taj hrvatski nacionalno isti elemenat iz Crvene Hrvatske primao Islam iz uverenja, a ne iz Spekulativnih pobuda, koje su sluile kao pretpostavka reenju problema materijalnog blagostanja, linog mira i bezbednosti. Po njegovom miljenju i oni Crnogorci iz ere vladike Danila su bili neka vrsta autohtonih etnika odnosno tzv, ,,koljaa , poto u to doba nije postojala veza izmedju Crne Gore i Srbije, da bi Crnogorci mogli poprimiti ,,Srbijantinu . 3. Kada je 1941 godine proglaena Nezavisna Drava Hrvatska, i kada je u nizu prvih dravnih akata te nove politike tvorevine, najavljen javni atak na sve to je svojstveno i sveto srpskom oveku, ovaj C rnogorac4 4 , razmatra jui dela svojih saveznika iz perspektive obinog slovoslagaa, ostaje do kraja na svojoj liniji, glorifikujui stavljanje van zakona dva i po miliona stanovnika Nezavisne Drave Hrvatske, zato to su bili pripadnici triju vera: srpskopravoslavne, jevrejske i starokatolike. On je istrebljenje i ponienje srpskog

elementa smatrao nunou za uvrivanje novog evropskog poretka, prema ijem shvatanju i sama Crna Gora ima da blagodari za svoju slobodu1 ' pobedi nazi t faistikog oruja. Kako je on to sebi pretstavljao, tako on sam i iznosi: P oetak rata izmedju Jugoslavije i sila osi, pozdravili su crno gorski nacionalisti kao poetak svog oslobodjenja. Onog asa kad su njemake ete ule u Zagreb lo travnja 1941, potpisani je imao ast, po odobrenju vodjstva crnogorskog narodnog pokreta, uputiti putem hrvat skog i njem akog krugovala i novinstva apel na vojsku sila osi da u ovom ratu ne smatraju Crnogorce svojim ratnim neprijateljima, nego savezni cima, k oji se bore za isti cilj, i kojih se, kao naroda kojeg je domovina bila do sada od Srbije okupirana, rat izmedju Jugoslavije i sila osi ne tie. Od toga asa Crnogorce je trebalo smatrati saveznicima isto kao i Hrvate i druge narode, kojima je pobjeda njemakog oruja i njihova dotadanja borba stvorila mogunost da se slobodno opredijile i da sudje luju u zajednikoj borbi . . . . . . . . Budua sudbina Crne Gore bie ogledalo savjesti Evrope, a muenitvo i rtve Crnogoraca neka budu jamstvo njihove vjernosti idejama za koje se bore danas udrueni evropski narodi na elu s Velikim Njemakim Reichom . . . . *) 4. D ok ovako Stedimlija post factum iznosi svoj stav prema faistikim silama i njihovim politikim programima, jugoslovenskom problemu i odnosu Srbije i Crne Gore, u istom duhu Dr. Ante Paveli kao budui Poglavnik NDH, posle dobivenih garancija u Berlinu i Rimu o hrvatskim politikim i dravnim slobodama4 1 rediguje svoj PROGLAS HRVATSK OM NARODU ! G odine 1918 zaposjela je Srbija na prevaru hrvatske zemlje. Od toga asa pa do danas ugnjetavala je Srbija na najstraniji nain hrvatski narod. Beogradski su vlastodrci podigli vjeala za hrvatske sinove, prolili su toliko hrvatske muenike krvi i na hiljade hrvatskih sinova zatvarali i muili po tamnicama. Srbijansko je nasilje bilo postiglo svoj vrhunac u krvavoj diktaturi koju je bio uveo srpski kralj, a k oji je htio ne samo za uvijek silom pokoriti hrvatski narod, nego izbrisati sa lica zemlje njegovo ime i svaki trag njegove obstojnosti. Nu, mi smo protiv tog neuveno nasilnikog pothvata podigli svoju hrvatsku ustaku borbu, koja je tu krvavu neprijateljsku diktaturu krvavo sruila. Nakon pada kraljevske srbijanske diktature, pokuali su beogradski vlastodrci zadrati hrvatski narod pod svojom vlau ponovo prevarom, jer su znali, da to silom m oi nee. Stoga su se latili stare varke sporazuma i uoi buknua novog europskog rata, k oji je otvorio novi put hrvatskom narodnom i dravnom oslobodjenju, potpisan je sramotan sporazum, da se tako zavara hrvatski narod i vanjski svijet, da izigra hrvatsko narodno i dravno oslobodjenje. Nu, kao to kraljevska diktatura nije mogla nadvladati, ni slomiti ustake borce, tako ih nije mogao ni sporazum *) tedimlija: Crna Gora i savjest Evrope, H rvatski Narod1 1 b n 960. od 15 februara 1944. g.

zavarati. Hrvatski je ustaki pokret nastavio i dalje tu borbu, koja je evo dola do zadnjeg odluno oslobodilakog udarca. H R V A TSK I NARODE! Doao je as oslobodjenja. Ustaj na noge, lati se oruja, svrstaj se u bojne redove, stupaj pod ustaku zastavu, na k o jo j su zapisana slavna djela i pobjede. Kucnuo je as naeg oslobodjenja, dii se da svoju domovinu od neprijetelja otisnemo i uspostavimo svoju slobodu, u svojoj kui, u sa mostalnoj i Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, u k o jo j e biti ujedinjene sve hrvatske zemlje, od Mure i Drave do Drine, od Dunava do Sinjeg Jadranskog Mora, a u k o jo j e vladati samo Bog i Hrvatski Narod. H R A V A T SK I N ARO DE! Naa je pobjeda osigurana, jest, nae je oslobodjenje gotova stvar. Hrvatski ustaki pokret stavio se ne od danas ve od lo godina uz bok naih prijatelja, uz bok velikog talijanskog i njemakog naroda; vojske Mussolinija i Hitlera, kojim a se vie nitko oduprijeti ne moe, stoje na nau odbrana, te zajamuju nae oslobo djenje, nau pobjedu, nau slobodu, nau Nezavisnu Dravu Hrvatsku, na cijelom hrvatskom povjestnom i neprekinutom narodnom podruju. H R VA TSK I N ARO DE! Pom ou bojom i naih velikih prijatelja, na rtvama i prolivenoj hrvatskoj krvi, na neobuzdanoj borbi hrvatske ustake vojske i njezine vjernosti tebi, die se slobodna i Nezavisna Drava Hrvatska, u k o jo j e hrvatski narode, biti u tvojim rukama sva zemlja i sva vlast, u k o jo j e zavladati pravo i potenje, iz koje e biti iskorenjen sav korov, to ga je tudjinska dumanska ruka bila posijala. U Dravi Hrvatskoj bit e osiguran kruh i blagostanje, sloboda i ast kroz duge vjekove hrvatskim pokoljenjim a. Slava svima muenicima, k oji svoju krv i ivote u tem elje hrvatske slobode i hrvatske drave uzidae! ivjela Nezavisna Drava Hrvatska! ivio hrvatski narod! ivjela ustaka vojska! ivjele velike, slavne i nepobjedive prijateljske vojske vojske velikih vodja Mussolinija i Hitlera! Za Dom spremni. 5. 4. 1941. D r. Ante Paveli v. r.*) 5. Ova fanatina vera u pobedu Nazi-faizma, njegov zdravi duh i pravilno shvatanje, bila je kod tedimlije izraz prkosa i antisrbijanskog nastrojenja uopte. On je, kao i mnogi njegovi zemljaci, bez obzira na politiko uverenje, bio liriar u politici, lako opsenjiv onim to ga okruava. U toku dvadeset godina svog javnog rada u Jugoslaviji, pokazao se veoma spretnim u tehnici izvrtanja injenica i njihovog postavljanja na glavu mesto na noge. Pratei borbu Tita i Saveznika protiv jugoslovenskog monarha i nacio nalnog pokreta pod Mihailoviem, on krajem 1944 pie: P o d zastavom kralja Petra uinjeni su nad hrvatskim narodom do danas svi zloini, nasilja, ponienja i uvrede, k oje je doivio od 1918. Danas se vodi odluna bitka, u k o jo j mora pasti odluka, da ta zastava bude zauvijek zavijena, te uniten no k oji je u n joj umotan i nabruen *) Poglavnik govori, Knjiga II., Zagreb 1941, s. 5.

% hrvatski narod. D rukije shvatiti smisao ove bitke mogu samo izrodi,
otpadnici i izdajice i oni, k o ji se ne ponose to su sinovi ove zemlje, to nose asno ime svoga naroda, nego im je svejedno, kako e se zvati, kako e ivjeti, to e o njima budunost suditi i pod ijim e kopitom izvriti svoju izmearsku slubu u prezrenju i ponienju. U ov oj bitci ima jedan jedini put, kojim mora poi svatko, a to je put borbe i otpora protiv najezde, koja se vri u ime kralja Petra i pod njegovom zastavom. Svaki drugi put vodi ili u grob ili u ropstvo. Hrvatski je narod izabrao svoj put, a to je put ivota i slobode. On e se boriti i sigurno pobijediti te za uvijek od sebe i svojih buduih pokoljenja ukloniti opasnost pa i samu pomisao, da mu se iko ikada vie namee i ugroava ga u ime dinastije Karadiordjevia i velikosrpskih ciljeva. *) Dr. Ante Paveli, naprotiv, nije bio liriar u politici, ve realista, ali realista negativnog smisla. K od njega se njegov izraaj misli u citiranom pro glasu ne srne da uzme kao utioaj momenta oduevljenog oveka, kojeg zanosi iluzija da e on dekretom postati neogranieni gospodar jedne drave. Njegovo oduevljenje Nazi-faizmom bilo je svesni izraaj shvatanja, koje mu je sluilo kao osnova njegove itave socijalno politike filosofije. Njegova era < u pobadu Na*i-faizma, bila je jedna od poluga, kojom je on sistematski razarao konsolidovanje unutarnjih politikih prilika u Jugoslaviji i to po konceptu politike temlence Naza-faizma. Tom svom intimnon uverenju, Dr. Ante Paveli daje puni izraaj, dana 14 aprila 1941, kada se posle 12 godina emigracije, vraa pobedonosno"1 u Zagreb, da bi svom narodu najavio potpunu nacionalnu i dravnu slobodu . Taj govor donosim u izvodu, a prema kasnijim publikacijama Nezavisne Drave Hrvatske: Hrvatska brao i sestre! ?,Neu Vam govoriti dugo, jer kod nas Ustaa nije obiaj govoriti, nego raditi . Iza toga Poglavnik kae, kako su nas nai tobonji pri jatelji s druge strane Drine kroz 22 godine nagovarali, da je potrebno da se Srbi i Hrvati sjedine, jer da su u naem susjedstvu velike drave Njemaka i Italija i da su nam one opasne. Srbi i Hrvati zajedniki bit e toliko jaki, da e im se m oi uspjeno odupirati. Medjutim trebalo je samo malo dana borbe i Jugoslavije nema vie. Na njezinim ruevi nama uskrsla je samostalna i Nezavisna Drava Hrvatska. Tobonja braa su nam, kako se svi sjeamo 20 godina govorili, kako smo mi Ustae fantasti i kako traimo neto nemoguega i neizvediva, medjutim se danas vidi, da smo mi imali pravo, i da su oni bili ludjaci i drznici. Poglavnik snano istie, da moemo biti posve sigurni, da je naa Nezavisnost potpuna, zato on ima garancije i politika priznanja. Hrvatski narod je eto, svojom uzdrljivou i borbom ustake desnice i ustake krvi ostvario svoju Hrvatsku Dravu, a uz pom o velikih naih prijatelja Fiihrera Hitlera i Ducea Mussolinia. *) tedimlija: ,,U ime kralja Petra . ..Hrvatski Narod br. 1155/44 od 7. 10. 1944.

Poglavnik dalje istie, da u ovom e asu nae misli i nai osjeaji idu velikom njemakom narodu i njegovoj nikad nepobjedivoj vojsci i prijateljskom italijanskom narodu i njegovoj bratskoj vojsci. Sada smo stvorili Hrvatsku Dravu i nju nitko vie nikada ne moe sruiti, jer em o nau slobodu znati braniti. U Hrvatskoj vladae red i rad. U Hrvatskoj Dravi nitko i nikada nee m oi piti krv hrvatskog naroda. Svatko e raditi i biti odgovaran Poglavniku, a Poglavnik ee biti odgovoran hrvatskom narodu. Zagreb, 14 travnja 1941.*) 6. U svojim filosofskim razmatranjima o svetskim problemima, jo kao emigrant, Dr. Ante Paveli sintetie svoje misli, vezan uz pretpostavku, da sve ono to ga je opsenjavalo 20 godina, ima da bude i nepobitna stvarnost. Koliko su antipolitikog smisla imale njegove nauno-socijalne pretpostavke, to se moe izvesti iz njegova uporedjivanja stvari kao neodgovornog politikog izbegliee i iz injenica, koje su se zbivale i vezale uz njegovo ime. S ciljem da upozna hrvatsku javnost o sutini ruskog boljevizma, a neposredno pred rat, on stvari izlae doslovno ovako: to je to redarstvo u Rusiji? Sve! Pod njegov izravni nadzor stav ljeno je sve, to zasijeca u bilo k oju granu javnog ivota, pa i posebniki ivot svakog pojedinca, podanika boljevike Rusije. To se vidi iz imena pod kojim je ta policija rodjena: proturevolucija, sabotaa, pekulacija. T ko je proturevolucionaran? Proturevolucionaran je svaki onaj, tko nije duom i tielom za boljeviku vladavinu. Nu takav je svaki lan b o lj evike vladavine. Nu takav je svaki lan boljevike stranke, ako pokae samo i malo svoje nezadovoljstvo s onim, to boljeviki vlasto drci ine. T ko sabotira? Sabotira svaki onaj, tko robski ne izvrava sve i najludje i najneovenije boljevike zapoviedi, a pekulant je onaj, tko potrai samo i koricu kruha osim one, to je prua boljeviko zajednitvo / kolektivizam /, a zna se, da je ono daje samo odabranima . . .**) A faizam, onaj pravi, kako su ga dale Italija i Njemaka, jest od raz volje naroda, njegovih najirih slojeva, te ga treba razlikovati od proraunatih smiljenosti spekulativnih kom binicija to slue samo za odravanje izvjesnih vladavina na vlasti u demokracijama na umoru i od pseudofaizm a4 4 vlada, koje nisu proistekle ni iz dem okracije ni iz faizma, nego su tek prigodne / okazionalne / i proistekle iz naroitih prilika i u naroite svrhe, a u glavnom stvarno su i nehotice najbolje *) Ovaj govor je objavljen pod naslovom: .,Prve rijei Obnovitelja Ne zavisne Drave Hrvatske na tlu slobodne dom ovine" u knjizi Poglavnik govori, strana 7. (Autoru nije uspelo i pored svih napora da dodje do kompletnog govora Poglavnika Hrvatske. Naalost sva arhiva iz tog doba, ukoliko nije unitena od strane samih politikih faktora u NDH, uvrena je u tajni arhiv, k oji je jo uvek nedostupan javnosti. Blagodarei vezama autora sa izvesnam austriskim kulturnim radnicima uspelo mu je da elimino dobije uvid u zabranjenu1 4 literaturu). **) Dr. Ante Paveli: Strahote zabluda. Zagreb 1941, strana 136.

i najpoesnije pretee boljevizma jer mu radi svoje omraenosti u narodu pospjeno uravnavaju put. Dem okracije narod rastouju, ba kako to ele boljevici, a faizam je mogu samo u jednom narodu, jedinstvenom po krvi, po osjeaju i po jedinstvenoj volji, pa je s toga on tvrdjava, koje boljevizam ne moe osvojiti, i sila, pred kojom on mora uztuknuti . . . . * ) D ok ova dva velika pokreta, s jedne strane faizam kao pokret ide ja i naroda, a s druge strane boljevizam kao sljub / sinteza I barbarstva i razaranja, diele medju sobom veliki dvoboj, dotle je demokracija osudjena na ulogu mirnog posmatraa ili vlasnika polja, na kojem se taj dvoboj dieli, a kad se ta borba zavri, nee na polju ostati ni zelene trave od dem okratske ideologije1 1 i demokratskog drutvenog poredka . . . . **) 7. A ko bi istorija dli statistika postavile sebi zadatak, da registruju i iznose neovenosti jedne revolucije, bez obzira na njen smisao i tenju; ako bi uopte bilo mogue izneti takve podatke u najobjektivnijoj i najistinitijoj form i, onda bi se vrlo lako moglo doi do uverenja da su sva nedela boljevike revo lu cije1 1 , uzeta u etiko-moralnom smislu sa svim najgroznijim pretstavama i reprodukcijam a, bila bleda slika neovenosti u uporedjenju sa delima vlasto draca u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. A ko b i jugoslovenska komunistika partija postavila sebi zadatak, da analizira osnove svoje pobede, i ako bi jo j bilo stalo do materijalnih istina, nala bi u postupku hrvatske dravne vlade i njenih organa, kao i nedoslednostii samih Hrvata, vei procenat materijalnih sretstava, koja su jo j pomogla da svoju borbu popularie, nego to je sama svojom borbom oprinela da se doepa vlasti. Iz ove konstatacije me bi smeo da se izvede zakljuak, da se Hrvati nisu hteli boriti ili nisu borili protiv komunizma u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Iz injenica, koje e se tokom daljeg izlaganja tretirati, videe se, da se Hrvati nisu znali boriti protiv komunizma. Sva njihova borba protiv boljevizm a1 1 , kao i sama vera u svoju dravnu i nacionalnu samostalnost1 ', imala je samo onoliko sadraja i elana, koliko je bila jaka vera u pobedu Hitlerove Nemake. Sa onim momentom kad je hrvatska dravna vlada obelodanila i poela da provodi u delo svoj politiki program na bazi jedinstvenosti krvi1 1 i oseaja hrvatskog katolikog elementa, t. j. verske i nacionalne iskljuivosti, ona je postala nesvesno orudje u komunistikim rukama. Taj momenat je dolazio do izraaja u izvesnoj postepenosti i razvijao se u skladu sa slabljenjem ubojne snage osovinskih sila, da bi posle italijanske kapitulacije doao do triumfa pobede komunistike partije u svim pravcima i u zemlji i u inostranstvu.***) Posle pokuaja atentata na volju Reicha sredinom 1944 g. u krugovima ustakog elementa NDH otpoelo je strujanje, koje je dovelo do itavog niza atentata i samoubistava1 1 merodavnih vojnikih i politikih faktora u zemlji. *) Paveli: Strahote zabluda, s. 265. **) Isto, strana 266. ***) Detalji u glavi VII. ovog dela.

Kao borbeni elemenat Hrvati su pretstavljali balast za Nemce odmah posle italijanske kapitulacije. Usled nezavodovoljstva sa stanjem stvari u NDH, otpoela je itava dis lokacija nemakog komadnog osoblja i borbenih jedinica na svim sektorima. Sa tim momentom otpoinje pom irljivo dranje Nemaca prema svim grupama otpora i preutno priznanje partizana kao zaraene strane.*) 8. Kakav e politiko praktini smisao pokazati ti nepobjedivi i udru eni1 1 evropski narodi, da bi svoju stvar mogli uspeno propagirati, tu autori misli o demokratijama na um oru" i politikim slobodam a" Hrvatske i Crne Gore nisu hteli dublje da zalaze, to je svakako i razumljivo. I jedan i drugi u smatrali, da je pobeda nazi-faistikog oruja tu, da je definitivna, i da medju vrlo vane probleme Nazi-faizma spadaju srpsko-hrvatske razmirice i balkanske dravne granice. Subjektivno i za jednog i za drugog, ta vera je bila neophodna i to: za Pavelia kao nekrunisanog gospodara jednog podneblja, a za drugog kao crnogorskog am basadora" na dvoru u Zagrebu. Koga bi ovaj am basador" trebao da pretstavlja po svojim koncepcijama, verujem da je i sam lutao, sto je kasnije svojim linim primerom i potvrdio, ak u onom m o mentu, kada su i najkratkovidiji Hrvati progledali i svrstali se u red pred Ravnateljstvom za javni red i bezbjednost", da bi im ovo izdalo putnicu** za prelaz granice Reicha, kao ubejenim prijateljima zapadnih demokratija, anti-komunistima i muenicima na frontu borbe protiv najezde sa Istoka**. On tom prilikom pie: ,,Od lo travnja 1941 g. Hrvafske se ne tiu nikakve osnove Beograda, bez obzira na sustav njegove vladavine, ali se nje tiu osnove, po kojima bi htio zavarati i zavesti malodune, podvrgavajui ih izdajicama vlasti tog naroda, da bi preko njih krivotvorio narodnu volju i pokazao da se hrvatski narod svojom voljom odrekao sebe, odbacio zavjet svojih preia, pljunuo na krv svojih naiboljih sinova i muenika i predao se ponovo u naruje dojueranjih svojih tlaitelja. Razumije se, ne treba se plaiti njihova uspjeha u tome, jer je taj uspjeh uvjetovan njihovom pobjedom , a to toga ne moe i nee nikada doi. S toga se na te njihove ciljeve osvremo vie zbog onih, k oji su malodum i kolebljivi, ako takvih imade, i zbog onih, k oji misle, da demokratija onakva, kakvu provode u ivot partizani i njihovi saveznici, omo?;uu e izraaj prave narodne volje . . **) U ovakvom uverenju ..Deus ex machina" iveli su vlastodrci NDH, ak i u onom momentu kad su detonacije granata sovjetske artilerije po Srbiji i Vojvodini dopirale ak do Zagreba. Da bi podigao narodni duh, naelnik hrvatskog Djeneraltaba ustaki pukovnik i domobranski djeneral Tomislav Serti. na dan 2 januara 1945 interpretira javno govor V odje Reicha odranog 1- januara 1945.. i tom prilikom kae: P ojava boljevike vojske na granicama nekojih europskih drava, koje postoje stotinu godina, izazvala je u ovim dravama malodunost, *) Detalji u glavi X V ., pod naslovom: P u generala Vokia**. **) tedimlija: N arodna" volja u partizanskoj demokratiji**. Hrvatski Narod" br. 1221 od 28 decembra 1944 str. 1.

zabunu i kolebanje. Drave su se poljuljale u svojim temeljima i sruile se kao sablastne grajevine od kartona. U tom medjuvreinenu kriza je bila djelom ino zahvatila i nau vojsku. Ona je pojava imala znaaj cikline krize i kratkog trajanja, ali su posledice bile blagoslovene: pljevu je odnio vjetar, a jedro zrnje je ostalo. Medjutim pojava boljevika na granicama Hrvatske ujedinila je hrvatski narod kao nikada u njegovoj povijesti u borbi protivu svih neprijatelja izvan zemlje i u njoj. Danas je hrvatska vojska moralno1jaa nego ikada . . . . *) 9. Od jedne itave serije dokumenata, koja su sauvana i iz kojih se vrlo jasno moe videti kakav je moral bio u hrvatskoj vojsci, ovde u navesti samo dva i to ba ona, koja su objavljena u momentu kad je djeneral Serti gledao u V okievom puu i Koutdevim sporazumima sa Maekom i komunistima znaaj cikline krize". Ta dva dokumenta su interesantnija utoliko, to su ona trebala da poslue samom Poglavniku kao dokaz njegove odanosti eljama SS Obergruppenfiihrera i opunom oenog generala za Hrvatsku von Priitzmaima. po ijim je uputstvima zapravo i uguivana ,,pobuna pod vodjstvom Dra Lorkovia i djenerala Vokia i Blakovia.**) OGLAS D ana 28 prosinca 1944 g. izvrila je skupina naoruanih odmetnika strojnikom vatrom iz zasjede kod sela Kruljeva, kotar Donja Stubica, atentat na jednog vieg astnika saveznike vojske i jednog vieg hrvat skog astnika. Radi tog zloinakog ina, izvrena je na spomenutom mjestu o d mazda kaznom smru vjeanjem, na osnovu -a 1. 2 i 3 Zakonske odredbe o zatitnim mjerama zbog sabotae protiv javnom redu i sigurnosti od 30 listopada 1943. broj. CCXXII 2728 D. V. 1943 nad slijedeom 50toricom uglavljenih djelatnih odmetnika i komunista: 1) Franjom Krm arek 16) Anom Vorkapi 2) Antonom Horvat 17) Tomislavom Bobeti 3) irilom Drenski 18) Ivanom Ognjenovi 4) M ijom Luki 19) Brankom Stefani 5) V jerom Fabijani 20) Bogumirom Am broi 6) Ruom Crnkovi 21) Francom Hmelj 7) Stjepanom Metrovi 22) Dragutinom ibralt 8) M ijom Lukiki 23) Antom Dobri 9) Otom Fuks 24) Ivanom Prebeg 10) Nikolom V odopijec 25) Ludvigom Valentini 11) Kolomanom Dr. Schneller 26) D jurom Prpi 12) Josipom Belajec 27) Vladimirom Pajni 13) Dragutinom Batievac 28) Mirkom ing. Pavlekovi 14) Matom Doku 29) Dragutinom Jeri 15) Josipom Sladarec 30) Dragutinom Cvija *) Hrvatski Narod br. 1225. od 3. januara 1945. str. I. **) Detalji u glavi X V pod naslovom: Pu djenerala Vokia.

10

31) 32) 33) 34) 35) 36) 37) 38) 39) 40)

Antonom Bere Ivicom Skukan Fabijanom Jaki Josipom Koli Herminom Bruehner Vjekoslavom Placek Milom Gerzej R udolfom Novak Dimitrijem Spets Franjom Lokoar

41) 42) 43) 44) 45) 46) 47) 48) 49) 30)

Milanom V ukovi Ivanom Beji Jurjem Bori Josipom Babekovi Ivanom Jurjevi Jaukom Matun Jurjem Novak Ibrahimom Sijai Vaom Savi Mirkom Vii.

Zagreb, dana 2. 1. 1945. g. Iz ministarstva unutranjih poslova, Ravnateljstvo za javni red i sigur nost.1 ' Odmah iza ove, donosi se druga smrtna presuda, koja se objavljuje neko lika dana kasnije zvanino putem dnevne tampe i to onako kako je bila formulisana sudski, a po istom sluaju. OGLAS D ana 28 prosinca 1944 g. oko 22 sata u noi izvrila je jedna sku pina naoruanih ljudi strojnikom vatrom iz zasjede napadaj na slubujue redarstvenike. Toni prilikom ubijen je jedan redarstvenik dok su daljna dvojica lake ranjeni. Dana 6 sijenja 1943 g. u 21 sat na veer, izvrila je jedna skupina naoruanih osoba strojnikom vatrom iz zasjede ponovno napadaj na istom mjestu na slubujue redarstvenike. Tom prilikom je usmrena jedna gradjanska osoba, dok su dva redarstvenika lake ranjena. Radi tih zloinakih ina izvrena je na istom mjestu odmazda kaznom smru vjeanjem, na osnovu -a 1, 2 i 3 Zakonske odredbe o zatitnim mjerama zbog ina sabotae protiv javnom redu i sigurnosti od 30 listopada 1943 br. CCXXII 2728 D. V . 1943 nad 15 toricom uglednih djelatnih odmetnika i komunista. 1) Aleksandrom V ojkovi, rodj. 1900 u Generalskom Stolu, sinom V ojka i Ertelke rodj. Pinter, to je bio lan K om unistike partije Jugoslavije i NOO, obnaao dunost partizanskog teklia, obavjetavao partizane o kretanju i brojanom stanju naih oruanih snaga, davao novane priloge za Crvenu pom o , te to je nagovarao neupueni sviet, da pristupa u partizanske ,,odrede i NOO. 2) Ing. Tomom Meleh, rodj. 1911 u Grianima, sinom Kuzme i Ma rije rodj. Crni, to je bio lan i odbornik NOO, dostavljao partizanima podatke o kretanju naih oruanih snaga, odravao tajne komunistike sastanke i raspaavao razno komunistiko promibeno tvorivo, to je davao i prikupljao za partizane zdravstveno tvorivo, novac, obuu i odjeu te ivene namirnice. 3) Karlom M ikeli, rodj. 1893 u Trstu, sinom Josipa i Antonije Fon da, to je bio lan NOO: partizanima dostavljao podatke o kretanju

11

naih oruanih snaga, odravao tajne komunistike sastanke, te to je davao novane priloge za Crvenu pom o. 4) Ivanom Orhanovi, rodj. u Podobuu, sinom Matije i Marije rodj. Miroslav, to je bio lan i odbornik NOO i M jesnog komiteta , odravao tajne komunistike sastaiike, raspaavao razno komunistiko tvorivo, pri kupljao te partizanima dostavljao podatke o astnicima i doastnicima naih oruanih snaga, te to ie prijetei dolaskom odmetnikih bandi od neupuenog svieta iznudio ivene namirnice, obuu i odjeu, te isto slao partizanima. 5) Vinkom Rajtmajer, rodj. 1916 u Mariboru, sinom Karla i Kata rine rodj. Lopornik, to je bio lan i odbornik NOO, sastavljao, umno avao i raspaavao razno komunistiko prom ibeno tvorivo, davao i prikupljao novane priloge za Crvenu pom o , te to je zajedno sa Orhanoviem prikupljao i partizanima dostavljao podatke o astnicima i doastnicima naih oruanih snaga. 6) Vinkom elesnik, rodj. 1909 u Ljubljani, sinom Mihajla i Franciske rodj. Truglas. 7) Ivanom Jurak, rodj. 1914 u Reici, sinom Martina i Marije rodj. Mandelc. 8) Vilimom Halami, rodj. 1904 u Pregradi, sinom Franje i Julije rodj. Novak. 9) Petrom Crnogorac, rodj. 1914 u Polai, sinom Marka i Ivane rodj. Crnogorac. 10) Jovanom Stani, sinom Alekse i Latinke rodj. Lonar. 11) Ivankom Neveanin, rodj. 1905 u Marini, sinom Marka i Marije rodj. Vujoevi. 12) Katarinom Salopek, rodj. 1913 u Otarijama, kerkom Nikole i Bare rodj. Juri. 13^ Ivanom Kancer, rodj. 1924 u Zagrebu, sinom Martina i Josipe rodj. Knez. 14) Franjom Medjureean, rodj. 1907 u Kalinovcn, sinom Vinka i Marte rodj. ivko. 15) Ahmetom Suljagi, rodj. 1912 u Brkom , sinom Suljage i Fatime rodj. Kavrai. Iz ministarstva! unutranjih poslova, Zagreb, 8. 1. 1945. Ravnateljstva za javni red i sigurnost*)

10. Da bi sa svoje strane, kao renomirani poznavalac prilika u Nemakoj * kao odani prijatelj ustakog reima u NDH, potkrepio tu veru hrvatskog naroda u sigurnu poben Nemake, g. Stjepan Tom ii, Poglavnikov atae Za tampu u Berlinu, podvlai takodje momenat optimizma, k oji podjednako ima da se prima u zemljama, koje se bore ram e uz rame s Velikim Njema *) Objavljeno u H rvatskom Narodu*4 b roj: 1231/45 od 9. I. 1945.

12

kim R eichom ". Sedei na samom izvoru zbivanja, on ovako pie tih kritinih dana u Hrvatskoj: Svakako je razumljivo, da su prosinaki dogadjaji na Zapadnom bojitu, k oji se ovde smatraju konkludentnim znakom buduih ratnih dogadjaja, stvorili i s te strane preduvjete potrebne za optimistiko gradjansko raspoloenje, tako da njemako puanstvo nije trebalo crpsti svoj optimizam kao do sada samo iz sviesti o svojoj volji i snazi, o k o jo j danas ne sumnjaju niti protivnici Njemake, ne samo iz povjerenja prema svome vodjstvu, k oje nije nikada bilo uzdrmano i koje takodje danas svi uoavaju nego i iz vanjskih manifestacija te njemake snage, volje i uspjenosti vodjstva. Jedino je teka sudbina Budimpete, koju danas moemo oznaiti epopejom , izpunjala saueem sve one, k o ji su ba u te blagdanske dane teko osjeali taj prodor Iztoka do jednog od vitalnih sredita Srednje Europe. No i tu se izraavala nada, koja sigurno nije samo izraz blagdanskog raspoloenja, da e protumjere s njemake strane dati toj epopeji ugarskog naroda, ija je sudbina slina kao i naa da stoji na ,,limesu Europe i Zapada, pobjedonosni zavretak. Nije bilo Nijemca, k oji nije sluao poslije novogodiniih zvona Hitlerov govor. Tim je govorom Hitler prekinuo dugu utnju i zavrio razdoblje tajanstvenog i grozniavog pripremanja za novo ratno raz doblje, kom e godina 1945 ima biti vremensko poprite. Svi su u N je m akoj shvatili, da je to jedan od najvanijih i najljepih govora, koje je A dolf Hitler odrao u preko dva decenija svoje velike borbe za afirma ciju Reicha u Europi i svietu, te za njegov obstanak. Nije dakle ni udo, da je ak R obert Lloyt u ,,Daily Telegraph nazvao H itlerov glas glasom ovjeka, k oji s vieg stanovita gleda na dnevne borbe i koga treba smatrati poviestnom linou, koja svietu ima neto rei i ija rie zasluuje panju . . . . * ) 11. U duhu mera, kojima je bio cilj, da se fikcijam a podigne pali moral hrvatskog naroda, vlast mobilie ak i najvie hrvatske naunjake i crkvene velikodostojanstvenike, da bi ovi svojim glasom digli palu veru svog naroda. Evociraju se uspomene na borbu brae Radia, kao duhovnih pretea Pavelia, koji u pobedi Nazi-faizma vidi spas Hrvatske, afirmaciju evropstke misli i poziv glasa oveanstva; ba sve ono, to demokrate sa Zapada nisu u f>tanju da vide. Tako n. pr. rektor zagrebakog universiteta Ing. Stjepan Horvat, upuuje svoje apele u form i Pisama hrvatskim intelektualcim a", u kojima *) Stipe Tom ii: Utisci iz Njemake, H rvatski Narod br. 1234/45 od 14 januara 1945. (Kad je Njemake kapitulirala, Stipe Tom ii se nastanio u Austriji, promenio ime u Alfonz Dalma, postao glavni saradnik lista Salzburger Nachrichten i njegov duhovni vodj. Sa time je postao jedan od vrlo vanih faktora austriske demokratske tampe i vrlo aktivan propagator istih ideja, koje je zastupao za vreme rata).

13

izlae svoje misli o aktuelnim problemima, meju koje spada borba protiv Jugoslavije. On tvrdi da: Izm edju nas i ideje o obnovi Jugoslavije stoji prolivena krv najportvovanijili hrvatskih sinova; lee ruevine naih sela i gradova i uni tena golema hrvatska narodna dobra, a sve nam to mora, absolutno mora dokazivati, da je povratak u staro stanje nemogu sada, i u bu dunosti sve dotle, dok Hrvati budu Hrvati . . . . Da bi se ovim pismima i mislima dao jedan iri publicitet d upoznao se ljaki narod Hrvatske, katoliki svetemik i javni radnik Dr. fra Krsto Krdand pie o ovim pismima kao o novom Evandjelju Hrvata, k oji ne smeju da prezaju ni od ega, da bd odrali Poglavnika i Nezavisnost1 ". On apeluje na hrvatske intelektualce sledeim recima: H rvatski intelektualci moraju biti konstruktivni i pozititivno dra votvorni. Oni moraju prezreti kao negativnu batinu nae prolosti pasivno gledanje, nezainteresovano ekanje, destruktivno opozicionalstvo, jer se radi o najveem dobru odravanju drave za trajno dobro svih Hrvata a posebno intelektualaca. Ustatvo je stvorilo dravu. Stvorili su je Poglavnik i ustae, uz cienu mora ustake krvi. Oni je uz cienu svoje dragocjene krvi i danas dre. Pojedini ustae mogu imati osobnih pogrijeaka, ali je njihova bitna zasluga da su svojom rtvom i krvlju osnovali novu hrvatsku dravu. Bilo bi ludo radi njihovih nebitnih p o grijeaka biti protiv njihovog bitnog ivotnog uspjeha: Hrvatske Drave . . . . *) Kakav je izgledao u praksi taj sluaj osobnih pogrijeaka1 1 i ta ih je inauguriralo, treba dati re dokumentima, koja su nastajala u eri vere, da je Nezavisna Drava Hrvatska neoboriva gradjevina Nazifaizma. Iz te vere o neodgovornosti, nastajala su dela puna odgovornosti. 12. Pre zvanine kapitulacije kraljevske Jugoslovenske vojske, Poglavnik Nezavisne Drave Hrvatske, upuuje Hrvatskom narodu sledei: PROGLAS Hrvatskom Narodu. Hrvatski Narode! Hrvatski je narod osnovao svoju dravu prije 1400 godina. Godine 1102 Hrvatska Drava izgubila je po prvi put najvaniju oznaku svoga potpunog suvereniteta. Od godine 1.102 pa do danas, dakle punih 839 godina, hrvatski narod nije imao svoje samostalne nezavisne drave. Sada, nakon punih 839 godina, evo, po prvi put nakon to je uspotstavIjena potpuno samostalna Nezavisna Drava Hrvatska, doao je as, da se uspostavi i odgovorna dravna vlada u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Ovim asom postavljam i imenujem prvu hrvatsku dravnu vladu. Predsjednitvo vlade i vanjske poslove preuzimam osobno. Podpredsjednikom vlade imenujem Dra Osmana Kulenovia iz Bihaa. Zapovjed *) Pisma hrvatskim intelektualcima1', komentarisao Dr. fra Krsto Krianii, ..Hrvatski Narod1 1 broj: 1228 od 6. januara 1945 god.
14

nikom vojske i ujedno ministrom hrvatskog domobranstva, satojeeg se od kopnene, zrane i pomorske vojske te orunitva i cjelokupnog pro meta imenujem V ojskovodju Slavka Kvaternika iz Zagreba. Podjedno u svakom sluaju, u kojem bi bio sprijeen vriti dunost Poglavnika Drave, imenujem ga svojim zamjenikom. Ministrom pravosudja imenujem Dra Mirka Puka iz Gline. Ministrom unutranjih poslova Dra Andriju Artukovia iz Ljubukog. Ministrom zdravstva imenujem Dra Ivana Petria iz olte. Ministrom narodnog gospodarstva imenujem Dra Lovra Suica iz M rkopolja. Ministrom bogotovlja i nastave imenujem Dra Milu Budaka iz Svetog Roka. Ministrom uma i rudnika imenujem Ing. Ivicu Frkovia iz L ikog Novog. Ministrom udrube imenujem Dra Jozu Dumandia iz Ljubukog. Predsjednikom zakonodavnog povjerenstva imenujem Dra Milovana ania iz Senja. Svi ovi, po meni imenovani ministri prve hrvatske dravne vlade, poloiti e prisegu, u k o jo j e se prisegi, koja je od njih podpisana kao i Ja oitovati, da e svu svoju imovinu, kao i imovinu svoje ene i djece navesti, navodei i nain kako ju je stekao, te se obvezati pozivom na poloenu ustaku prisegu, t. j. pod prijetnjom smrtne kazne, da dok god budu vrili ovu od drave povjerenu slubu, nee se baviti nikakvim privrednim poslom, niti kojim nainom stjecati bilo kakvu imovinu. Podjedno e svaki predoiti svoj krsni, odnosno rodni list. U Zagrebu, 17 travnja 1941. Dr. Ante Paveli s. r."*) 13. Naredbe, kojima je ova vlast olieloaiiila svoj stav prema izvesnom delu svojih gradjana, nisu znaile samo atak na izvesno politiko gledite, ve je na najjavrtiji nain' pakleno izraena misao, kako da se jedna vlast lii sviju obzira oportunosti i ovenosti prema jednom delu stanovnitva. Sledeeg dana posle preuzimanja vlasti u zemlji, t. j. 18 aprila 1941 godine, hrvatska dravna vlada je potpisala dekret o onim merama, iji je koncept ve bio spremljen, dok je hrvatska vlada bila logor ustaa u emigraciji. 19 aprila, t. j. drugog dana posle podele ministarskih portfelja, vlada je donela N aredbu o imenovanju poverenika kod sviju privatnih preduzea Srba i Zidova" na teritoriji Nezavisne Drave Hrvatske. Poverenici su od tog m o menta raspolagali im ovinom i itavim kapitalom preduzea, dok su sopstvenici i dalje ostali nominalnim posenicima, ali bez prava raspolaganja imovinom. 20 aprila, t. j. treeg dana posle imenovanja vlade, donesena je ..Naredba o zabrani otudjivanja motornih vozila". To je bila prva mera u cilju oduzi manja sviju motornih vozila Srbima i idovima. *) Poglavnik govori, knjiga II, Zagreb 1941 strana 10/11.

15

25 aprila donesena je Zakonska naredba o zabrani pisma irilice u javnom i privatnom saobraaju na teritoriji Nezavisne Drave Hrvatske4 4 . Istodobno je doneseno neobjavljeno uputstvo o zatvaranju i ruenju pravoslavnih crkava, uklanjanju pravoslavnog svetenstva ubijanju bez suda i to po nahodjenju lokalnih ustakih vlasti. Poto su Hrvati samo u toku 1941 godine na najsvirepiji nain ubili etiri srpska episkopa, pet stotina srpskih svetenika, poruili 175 pravoslavnih crkava i manastira na teritoriji Nezavisne Drave Hrvatske, upropastili, t. j. predali vatri i pljaki oko sedam milijardi dinara vrednosti stanovnika Srba, sam Poglavnik Nezavisne Drave Hrvatske, daje u svom uvenom eksposeu razloge o merama protivu srpske pravoslavne crkve i to pred Hrvatskim Sa borom, dana 28 februara 1942 godine, gde stvar ovako izlaze: V isok i hrvatski dravni sabore! Jedna stvar koja je toliko puta, u hrvatskom narodu, u hrvatskoj domovini imala svoje reperkusije, dobre pa i zle, jest pitanje pravoslavne crkve. Ne vjere, jer vjera je kranska, ve crkve. Crkva je pravoslavna. Mi smo u hrvatskoj dom ovini imali grko-istonu crkvu. Grko-istona se zvala zato jer su bili pripadnici pra voslavlja u naoj zem lji podvrgnuti grkom patrijarhu, k oji se za njih brinuo samo toliko, to je od biskupa da ih pomae, dobivao velike na grade. Onda je, koliko se sjeam, i u hrvatskom saboru stvoren jedan zakonski lanak, po kojem u su svi pripadnici pravoslavlja u Hrvatskoj podvrgnuti srpskom patrijarhu i tako je postala srpsko-pravoslavna crkva . . . . , Nije istina da Hrvatska Drava nastoji, da pravoslavne prevede na katoliku vjeru. T o nije politika. T o je puteno svakome na volju. Ja sam osobno napisao okrunicu i zamolio, da se dostavi nadle nim oblastima, da oblasti vode evidenciju o prelazu ne samo na katoliku ve i na muslimansku i evangelistiku i da izdadu dozvolu samo onda, ako se osvjedoe, da je to poten ov jek i ako to radi iz uvjerenja (Pljesak!) . . . Gospodo! U pravoslavlje ne dira niko, ali u H rvatskoj ne moe biti Srpsko-pravoslavne crkve (Oduevljen pljesak. Svi ustaju i oduevljeno odobravaju). Kaem jo jednom : ne moe biti srpske, a ne moe biti ni grko pravoslavne crkve. Zato? Zato jer su svugdje na svijetu pravoslavne crkve nacionalne crkve. Srpsko-pravoslavna crkva jest dio srpske drave Srbije. Srbija, njezini dravni pretstavnici postavljaju patrijarha ili bar u najmanju ruku preteno sudjeluju kod njegova postavljanja, a od njega ovisi itava dravna hijerarhija od upnika do kapelana. Sve to ovisi o dravnoj vlasti Srbije, moda je to m oglo biti u bivoj i nesrenoj Jugo slaviji, ali ne u Hrvatskoj dravi, to ne moe i nee biti (Oduevljeno odobravanje) . . . . * ) Izolirano razmatranje ovog eksposea ne bi bilo uopte interesantno. To to je u njemu materijalno reeno je suta suprotnost injeninom stanju u zemlji. Traginost lei u injenici, to je kontrola rada zvanine politike bila *) Stenografske beleske Hrvatskog Narodu4 4 , broj 363 od 1 marta 1942. g. Sabora, objavljene u H rvatskom

16

nemogua. Jedna strana nije mogla biti nikako sasluana. Sam Poglavnik kao ef drave, bio je inicijator zvaninog tona, ije izjave od poetka do kraja, stoje u suprotnosti sa deiima, kojima je njegov potpis davao neprikosnovenost. 14. 09m og dana posle preuzimanja vlasti, hrvatska dravna vlada suspenuje sve zakonske propise austriskog i jugoslovenskog zakonodavstva, k oji su se odnosili na prava gradjana za slobodno raspolaganje nekretninama; za branjuje se svako otudjivanje i optereivanje nekretnina i u cilju regulisanja postupka, vlada donosi: Zakon o nekretninama, koji svojom 4-tom takom predvidja postupak kod sticanja i otudjivanja. M olba za odobrenje otudjivanja ili optereivanja, mora se biljegovati po zakonu o taksama, a treba da sadri slijedee podatke: 1) Ime i prezime, vjeroispovijest, zanimanje i prebivalite uesnika, te vjeroispovijesti njihovih obitelji; 2) Vrijednost nekretnina koje se otudjuju; i 3) Razloge otudjivanja, sticanja ili optereivanja . . . . U Zagrebu, 28 travnja 1941. Br. 52 Z. P. 1941. Ministar pravosudja Dr. M irko Puk v. r.*) 15. Kakvim je merama ova zakonska odredba trebala da prethodi, i ta joj je bio cilj, to je postalo vrlo jasno nekolike sedmice kasnije. Pauperiziranje i proletariziranje srpskog i idovskog elementa na teritoriji NDH bio je cilj aktivnosti hrvatske dravne vlade tokom itavog rata. To e se videti iz sledeih dokumenata i administrativnih mera: OGLAS Ravnateljstva za Ponovu, savjetodavni odbor. Zagreb 25. VII. 1941. N aoj javnosti je dobro poznato, da su razne idovske i srpske tvrtke u naem privrednom ivotu igrale odlunu ulogu, a na tetu hrvatskih probitaka, k o ji nisu nikade mogli doi do punog izraaja. Ustaka Hrvatska, koja isti ivot od svih nehrvatskih elemenata, nije mogla ostaviti idovske i srpske tvrtke, da i dalje rade na tetu hrvatskih privrednika. Da bi hrvatska privreda bila zaista hrvatska, kod Ravnatelj stva za Ponovu osnovan je zato savjetodavni odbor izmedju poslodavaca i pretstavnika S. H. P . N-a u pogledu preuzimanja idovskih i srpskih radnji. Savez hrvatskih privrednih namjetenika, sa svoje strane prikupio je podatke u pogledu strunog osoblja, k oje m oe posluiti prilikom ovog rada. Struni od jel trgovakih pomonika lanova S. H. P. N-a, odluio je na okupu da raspravi to pitanje, kako bi hrvatski namjetenici mogli posluiti hrvatskoj privredi . . . . **) *) N arodne novine1 1 br. 14 od 29 travnja 1941. g. **) Objavljeno u form i okrunice, a kasnije obelodanjeno u svim novi nama Nezavisne Drave Hrvatske.

17

U toku sledeeih deset dana to pitanje je raspravljeno i 7. VIII. 1941 hrvatska agencija ..V elebit" objavljuje sledei poziv: ONIMA KOJI ELE KU PITI ID O VSK A I SRPSKA PODUZEA. Obaviest Trgovake kom ore u Zagrebu. Zagreb, dana 7. VIII. 1941. Trgovaka kom ora u Zagrebu obaviestila je danas prije podne d o pisom sve interesente za kupnju idovskih i srpskih poduzea, da je prema odluci Ravnateljstva za gospodarsku ponovu potrebno podnijeti m olbe za otkup istih poduzea, bilo izravno spomenutom Ravnateljstvu bilo putem Trgovake kom ore u Zagrebu. Molbe treba biljegovati sa lo kuna, a iste moraju sadravati ove podatke: Garanciju o politikoj ispravnosti; tone podatke o strunoj spremi; kupovnu cienu k oju je interesent spreman platiti; nain isplate i koja poduzea kani kupiti; Interesenti k oji ele kupiti pojedino poduzee, mogu dotino pre gledati i traiti posebne obavijesti kod povjerenika u dotinom podu zeu, ali na takav nain, da se povjerenici ne sprijeavaju u vrenju njihovih dunosti. ,,Velebit . 16. Kako je izgledalo u praksi vrenje dunosti poverenika u srpskim i idovskim preduzeima, ovde u navesti samo po jedan primer iz svake godine rata, t. j. u vremenu dok je srpskim i idovskim kapitalom upravljala potena i pravedna hrvatska politika4 4 . Ministarstvo unutranjih poslova Zagreb B roj: 6240/42 Zagreb, 27 sienja 1942 g. OGLAS P o pokretnom priekom sudu u Hrvatskoj M itrovici osudjen je dana 23 sienja 1942 godine na kazan smrti strijeljanjem: Vladko Rendeli, 43 god. star, rkt. vjere iz Hrvatske M itrovice iz razloga to je u razdoblju od 26. V I. do 10. X I. 1941 u Hrvatskoj M itro vici postavljen kod tt. Julio Kova, Lea Freund, Jelke Leerer i Jovana Kostia dravnim nadzornim povjerenikom i preuzeo iz blagajne istih ukupnu svotu od 152.070 kuna, te taj iznos nije priveo odredjenoj svrsi, nego u svoju korist upotrebio; nadalje to je sebi prisvojio jedan ilim vrijednosti 10.000 kuna, jedan hladnjak vrijednosti 3.000 kuna, jedan kip vrijedan 1.000 kuna, i 1 hvat gorivog drveta u vrijednosti od 1.200 kuna. Kazna smrti M itrovici.4 4 nad istim izvrena je strijeljanjem u Hrvatskoj

Godinu dana kasnije, a medju ostalima, nalazi se i ovaj gornjemu slian sluaj, k oji isto tako objanjava nain gospodarenja sa podravljenom im ovi nom Srba i idova.

18

Ministarstvo unutranjih poslova Glavno Ravnateljstvo za javni red i sigurnost Zagreb, dana 7 travnja 1943 godine. B roj: 65041/43. OGLAS Pokretni prieki sud u Zagrebu osudio je dana 7 travnja 1943 na kaznu smrti strijeljanjem: 1) Ing. Ivana Havraneka, sina Ivana i Matilde rodjene Hudoba, rodj. 15 kolovoza 1906 u Hrvatskoj Kostajnici, dravljanina Nezavisne Drave Hrvatske, rkt., riznikog tajnika, dodijeljenog u svojstvu tajnika Nabavljakoj zadruzi dravnih slubenika u Zagrebu, oenjenog, otca troje djece, imunog, neporonog: a) to je koncem prosinca 1942 godine od tvrtke Petar Tesli iz Siska prim io, ov oj tvrtci izdanu dozvolu Ministarstva narodnog gospo darstva, od jel za vanjsku trgovinu od 19 studenoga 1942 b roj: 30.276 reg. b roj: 99.041 S. T. za uvoz 597 komada olova u ukupnoj teini od 40.000 kgr. u Nezavisnu Dravu Hrvatsku, te pom ou Aleksandra Justa i Ing. Ferde Galia proveo u Srbiju prienos te robe iz kontigenta Nezavisne Drave Hrvatske u kontigenat vicarske, te olovo umjesto da ga uveze u Nezavisnu Dravu Hrvatsku, preko odprem nog poduzea D. Kovaevi u Zagrebu, tranzitnim putem odprem io u vicarsku i prodao tvrtci Limor d. d. u Chiassu. b) to je neustanovljenog dana koncem 1942 bez dozvole nadlenih oblasti nabavio u vicarskoj 700 komada zlatnih napoleondora i platio ih posredovanjem Ing. Ferde Galia slobodnim devizama, nabavljenih nainom oznaenim u taci ,,a ovog oglasa. c) to je od nabavljenih 700 komada zlatnih napoleondora dana 21 oujka 1943 pokuao prenijeti u Madjarsku 260 komada, bez dozvole nadlenih oblasti. 2) Dra Ivana Kolaka, sina Ivana i Katarine rodj. Kolak, rodjenog 30. 9. 1901 u Peruiu, dravljanina Nezavisne Drave Hrvatske, rkt., nadstojnika ureda ministarstva vanjskih poslova, neoenjenog, neimunog, neporonog. a) to je nakon predhodnog dogovora s osudjenim Ing. Ivanom Havranekom i Ing. Ferdom Galiem koncem veljae 1943. putem kurirske pote Nezavisne Drave Hrvatske primio iz vicarske 700 zlatnih napoleondora te ih nakon toga izruio M ariji Gali, radi daljeg izruenja osudjenom Ing. Ivanu Havraneku, za k oje djelo je primio od Marije Gali 600.000 kuna. b) to je neustanovljenog dana bez dozvole nadlenih oblatsi odpre mio iz Nezavisne Drave Hrvatske 200.000 kuna u Madjarsku. Godinu dana kasnije imamo jo jedan dokaz vie, prema kojem u se vidi, da se sasvim drugae radilo u nadletvima NDH, nego to je bilo najavljeno u proglasima ideologa ustake drave. Tudjinski se k orov previe ukorenio u ovoj dravi teoretskog puritanstva, kako to sama zvanina vlast najavljuje.

19

OGLAS /.titvi zloupotrebe slubene dunosti i primanja odnosno davanja mita. Pokretni prieki sud u Zagrebu osudom od 23 lipnja 1944 broj Pps 22/44 osudio je zbog zloupotrebe slubene dunosti i primanja odnosno davanja mita na kaznu smrti sledee: Bogumil;] Lonarevia, rodj. 10 lipnja 1910, biveg djelatnog dom o branskog satnika i izvjestitelja za ljudsku hranu u obskrbnikom odjelu Minorsa, oenjenog, otca jednog djeteta, dotada neporonog. Ivana K ra ljia, rodj. 3 srpnja 1912 biveg djelatnog porunika s odjelbom I. zbor nom skladitu u Zagrebu, oenjenog, otea dvoje djece, dotada neporo nog, zato to su i to: Bogumil Lonarevi tokom godine 1942, 1943 i poetkom 1944 u Zagrebu kao isvjestitelj za ljudsku hranu u ohskrbnom odjelu Minorsa primio povremene nagrade u iznosu od 1.000 do 250.000 kuna od vojnih dobavljaa zato, da bi p o voljno izviestio o njihovim ponudama za dobavu raznih ivenih namir nica oruanim snagama, a od jednog vojnog dobavljaa napose primio u tri navrata po 1.000.000 kuna, u istu svrhu, kod kojeg je primanja mita sudjelovao i porunik Ivan Kralji. Ivan Kralji posredovao je u tri navrata kod primanja mita u iznosu svaki puta po kuna 1.000.000. po Bogumilu Lonareviu, te se zaloio i sam za prih vat ponuda vojnog dobavljaa i nakon toga prihvatio se i dunosti p ovje renika za izvrenje te pogodbe; nadalje to je kao obskrbniki astnik pod tudjim imenom podnosio ponude obskrbnom odjelu Minorsa, te posredovao za prihvat tih ponuda, davajui Bogumilu Lonareviu osim novanih iznosa jo i besplatan stan u svojoj kui, te dobivajui od ovoga za uzvrat sve potrebne podatke o dobavama u vojsci. Osuda je izvrena u zakonskom roku. Hrvatski D ojavni U red' . 17. Osim ova nekolika primera, kao dokaza savesti inovnika i sitnih slubenika NDH, imamo na raspoloenju dokaze, tla su najvii dravni funkciioneri organizovali i spremali svoje ekipe, sastavljene takodje od dravnih slubenika, sa zadatkom da vre pljaku imovine uglednih porodica Srba i idova. Ova nekolika sluaja su izala na svetio dana, blagoAarei sukobu medju samim Hrvatima, koji su se sredinom 1941 poelii medjusobno takmiiti, kome e pripasti koje imanje Srba i idova. U tom hrvanju dolo je do uzajamnih denunciranja. Ovo je imalo za posledicu, da su se vrlo visoki dravni funkcioneri dovodili u nelagodnu situaciju. Sam Poglavnik spaavao je ugled p oje dincima. i-emetajuci ih iz unutranjosti u centralna nadletva u Zagreb. Ovde u navesti samo dva sluaja, koja tangiraju dva najuglednija P o glavnik ova saradndka u ND H , i to linosti, koje su jo uvek na ivotu.

20

Ministarstvo unutranjih poslova u Zagrebu B roj: 58.989/42 Zagreb, 25 lipnja 1942. g. OGLAS Pokretni prieki sud u Zagrebu osudio je dana 23 lipnja 1942 na smrt strieljanjem: Maltaria Stjepana 24 g. starog, neoenjenog, rodom iz Cvetljinske Jazbine, redarstvenog straara iz Zagreba, Gola Daniela, rodom iz Griana, 20 g. starog, ustakog arkara, Sabljaka Marka rodom iz Rakovice, 25 g. starog, redarstvenog straara iz Zagreba, te Hajdukovia Stjepana, rodom iz Toreca, 23 g. starog, redarstvenog straara iz Zagreba, to su nou od 23 na 24 svibnja 1942 svoje koristi radi, a nakon smrti barunice Kriste Nikoli u Zagrebu, Pantovak br. 68. prisvojili si raznih dragocjenosti, orobivi pri tom runu blagajnu u vrijednosti od 850.000 kuna. Kazna smrti izvrena je dana 24 lipnja 1942. Ovo je samo jedan od primena rada organa dravne policije u glavnom graJu Hrvatske. Ovaj primer naveden je zbog jednog vanijeg momenta, nego to je bila injenica, to sin organi javne Viezbe< 1nost;i sami ubijali i pljakali gradsko stanovnitvo. Prilikom istrage po ovom sluaju, putevi su odveli u Ministarstvo unu tranjih dela i Ministarstvo vojske. Kao organizatori ovog i slinih sluajeva pokazali su se Ljubom ir Kvatem ik, po zlu uvena Veliki upan upe Biha i Generalni inspektor slube rada u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj Ferdo pl. Hallia. Da se ne bi izloili javnom kompromitovanju najtenji saraniei P o glavnika Hrvatske, dva meseca kasnije objavljeno je zvanino saoptenje iz Poglavnikova Ureda.*) Zagreb 15 rujna 1942. Dravno povjerenstvo za ispitivanje podrijetla imovine obustavilo je nakon dovrenog izvrnog postupka daljni postupak u stvari ispiti vanja podrijetla imovine profesora Dra Save Ulmanskog iz Zagreba, njegove ene M arije-Karoline i kerke Sofije. Nedalje je dravno p o vjerenstvo pozvalo na podnoenje prijave o stanju i podrijetlu' cjelokupne imovine svoje, svoje ene i svoje djece Ferdu pl. Hallu, prijanjeg dravnog vodju rada, sada na radu kod ministarstva hrvatskog dom o branstva, te Ljubom ira Kvaternika, velikog upana na radu kod mini starstva unutranjih poslova u Zagrebu. Sledeeg dana izalo je novo obavetenje po ovom sluaju: Zagreb 16. rujna 1942. Ministarstvo unutranjih poslova javlja: Savezno biljeki u Hrvatskom Narodu4 4 od 16. 9. 1942 broj 530 str. 4. stupac 7 pod naslovom. Ispitivanje imovine4 4 , po nalogu ministra unutranjih poslova umoljava se donijeti u prvom broju slijedee: *) Objavio -H rvatski Narod broj 530 od 16. 9. 1942.

21

L jubom ir Kvaternik veliki upan, k oji je pozvan, da dravnom povjerenstvu za ispitivanje podrijetla imovine, podnese prijavu o stanju i podrijetlu cjelokupne svoje imovine, svoje ene i svoje djece, umi rovljen je odredbom od 11 oujka 1942. b roj: 7550 1 1942 i ne nalazi se na radu kod ministarstva unutranjih poslova. Iz ministarstva unutranjih poslova.4 4 *) 18. Ova praksa sistematskog pljakanja gradjanstva, nastavljena je i dalje u Zagrebu, jer su njeni organizatori i dalje ostali u mogunosti, da sa njom nastave, kao to se vidi iz sledeeg zvaninog saoptenja: PROGLAS Po pokretnom prijekom sudu u Zagrebu osudjeni su na kazan smrti strijeljanjem: Optueni Josip Cesar, rkt. vjere iz Zagreba, 33 god. star, oenjen, otac troje djece. Optueni Dragutin Ocvirek, rkt. iz Ivanca, 26 god. star, oenjen, otac dvoje djece. Optueni Josip Sabljari, rkt. vjere iz Karlovca, 36 god. star, oe njen, otac troje djece. Optuena And jela Luki, rkt. vjere iz Vraba, 36 god. stara, udata, majka troje djece. to su Josip Cesar, Dragutin Ocvirek i Josip Sabljari, nakom od Josipa Sabljaria primljenih podataka preko Andjelke Luki, da D o minik Bumber ima kod kue veu svotu novaca, ovoga opljakali. Josip Cesar doao je u stan Bumbera i nakon to se pretstavio kao ustaki izvidnik i pod izlikom premetaine otvorio ormar i iz jednog sanduia odnio 900.000 kuna zaprijetivi se kunoj pom onici Julki Fresl, samo kresom i bombom , da e ubiti nju, gospodara i gospodaricu, kad bi ona to prijavila, zatim sastavi se sa Josipom Sabljariem, k oji je pred kuom straario. a kasnije i sa Dragutinom Ocvirekom, dao je Sabljariu sumu od 205.000, a Ocvireku 25.000 kuna i jo neke manje svote neustanovljene vrijednosti. to su pak dana 25 rujna 1942, nakon od Andjelke Luki danih Sabljariu podataka o prilikama Dra Mile Frkovia, iste veeri u lo sati, Josip Cesar i Dragutin Ocvirek doli u stan Dra Frkovia i prisilivi namjetenicu Dragicu Poega samokresom da uti, odnijeli iz rune blagajne u pisaem stolu cca 60.000 kuna gotovog novca, jednu ulonu knjiicu na 27.583 kune, dvije lanske knjiice ulonice za Kreditnu zadrugu S. O. J u Vrabu na 1.180 kuna odnosno 2.633 kune, 3 sveska ekova po 50 kuna i 4 mjenice, te ostale predmete koji u se u blagajni nali. *) Objavljeno u Hrvatskom Narodu1 4 b roj: 531 od 17. 9. 1942 godine kao slubena obavest bez oznake potpisa na aktu. (Oglas je objavljen po linom zahtevu ministra unutranjih poslova Dra Andrije Artukovia na molbu samog Ljubomira Kvaternika kao ministrovog linog prijatelja i lana jedne od najuglednijih fam ilija ustake Hrvatske.

22

to su Josip Cesar i Ocvirek Dragutin, dana 3 rujna 1942, nakon Sto je Ocvirek prethodno izvidio prilike kod Marije Vidovi na Zavrtnici kbr. 8., Josip Cesar doao u njen stan u svojstvu redarstvenog izvinika. i zapriietivi se samokresom istoj odnio 1.500 kuna gotovog novca, k oji ie podiielio sa Ocvirekom. davi mu 500, te 600 u ime nekog duga. to su dana 7 listopada 1942, nakon prethodnog sporazuma, Josip Cesar uao u stan Dra Antuna ?u k Iiieenika na Kreimirovom Trgu kbr. 20. dok ie Ocvirek ostao pred stanom da strai, pretstavivi se kunoj pom onici Katici Orekovi kao izvidnik zatitnog redarstva, otvorio nasilno pisai stol i ormar te oduzeo ukupno 355.000 kuna gotovog novca, jedan samokres Braunning call. 6.35; 15 kutija a 100 kom . cigareta; 6 pari svilenih arapa i 5 komada toiletnih sapuna, davi od toga Ocvireku 30.000 kuna. to su Josip Cesar i Dragut:n Ocvirek, posjedovali neovlateno svaki po Jedan samokres; to ie Ocvirek iednog neustanovljenog dana, doao sa Stienanom Pent u stan trscovca Stoiia u namjeri da mn kao redar stveni izvidnik oduzme novac iz blagajne. to su Josip Sabljari i Josip Cesar, nakon to je Sabljari neustanovUeno" dana sainio lani oruni list, potpisavi ga sam, predao Josipu Cesaru, koii se s njime sluio, mada je znao da je laan. And Jelka Luki to ie neustanovljenog dana, a prije 5 rujna 1942 rekla Sabljariu da oteeni Bumber ima novaca opisavi mu tano gdje se novac nalazi i kazala mu, da jutrom, Bumber nema nikoga kod kue osim sluavke, koia ie dosta smuena i koja se ne bi znala snai ako bi tko d o sao. i to > e nakon izvrene pljake primila od Sabljaria u ime nagrade 4.000 kuna. to je ista takodie neustanovljenog dana pruila podatke Josipu SaMJariu o stanu i o imovinskim prilikama Dra Frkovia, znajui za nanpere nJe<*ove pljake i to je nakon izvrene iste primila od Sabliarion 30.000 kuna. Smrtna kazna izvrena je nad istima u zakonskom roku, a milou Poglavnika Andielki Luki smrtna kazna pretvorena je u 5 godina teke tamnice. U Zagrebu 12. prosinca 1942 godine. Iz ministarstva unutranjih poslova B roj.: 143. 766/42. Niie potrebno naglaavati, pored ovakvog stanja stvari u glavnom gradu Np7avinp Drave Hrvatske, ta se tek radilo po nmitranjosti zemlje. Ovde sn navedeni rrim eri postupka prema Pfrlednim Hrvatima, javnim radnicima i zakonski prim atom elementu, koii ie imao pravo da trai zatitu. Po=tnnak prema Srbima i idovima bie predmet posebnog izlaganja na odgovarajuem mestu. Otsek II. Ministar pravosudja Dr. Mirko Puk i njegov ekspoze o antidravnim verama i antihrvatskim crkvama. Njegova dokumenta govore drugae. Konkretan primer.

23

19. Kao vrlo karakteristian momenat tadanjeg hvatanja stvari u NDH jeste debata u Hrvatskom Saboru povodom eksposea ministra pravosudja i bogotovlja Dra Mirka Puka. Njegov ekspose uglavnom tretira razloge progona etaro-katolike crkve u NDH i pravdanje mera hrvatske dravne vlade o p ri silnom prevodjenjn Srba pravoslavne vere na katoliku veru. Tom prilikom Dr. Puk izlae stvari, ali tako, da se na svakom koraku sukobljava sa idejom ranije navedenog eksposea Poglavnika. On kae: Starokatolika sljedba osnovana je u Austro-Ugarskoj monarhiji povodom dekreta vatikanskog sabora od malog broja njemakih sveenika godine 1882 i stekla neto pristalica samo u N jem akoj, Austriji i vi carskoj. U bivoj Austro-Ugarskoj monarhiji uspjelo je staro-katolicima uza svu podporu dravnih oblasti osnovati samo dvije crkvene opine i to u Beu i Riedu (Gornja Austrija). U ostalim kraljevinam a i zemljama zastupanim u carevinskom vieu (austrijskoj poli monarhije), kao ni u drugoj poli monarhije, starokatolici nijesu uope postojali, napose nije starokatolika bilo u Slovenakim krajevima, u Dalmaciji i Medjumurju, niti u V ojvodini, dakle na podrujim a koja su od 1918 pripala bivoj Jugoslaviji. Zakonski priznatom vjerom postali su starokatolici za dravno podruje kraljevina i zemalja zastupanim u carevinskom vieu , dakle za austrisku polu bive Austro-Ugarske monarhije, nared bom carskog i kraljevskog ministarstva za bogotovlje i nastavu u Beu od 18 listopada 1877. I ako su tim starokatolici bili de jure priznati za itavo dravno podruje austriske pole monarhije, nisu se u drugim pokrajinama (osim Gornje Austrije) nigdje de facto smatrali zakonom priznatom vjerom , jer nigdje nisu imali niti vjernika niti uredjene crkvene opine. Kada je 1918 g. proglaena kraljevina SHS., nije ni na jednom pod ruju, koje je pripalo novoj dravnoj tvorevini, bilo starokatolika, niti su oni magdje na tom podruju imali kakvu crkvenu opinu ili bilo kakvu vjersku organizaciju. U novoj dravi SHS., smatralo se je, da su na temelju obaveza preu zetih takozvanim^ Saint Germainskim ugovorom o miru od 10 rujna 1919, koje se odnose na vjersku zatitu manjine, kao zakonom priznate sve one vjere, koje su postojale kod puanstva pripalog n ovoj dravi, ako njihovo ispovijedanje nije u protivnosti s javnim poredkom i moralom. Za one vjere, koje u novosteenim obiastinia nisu uope postojale medju puanstvom, nije se preuzela, niti se je mogla preuzeti kakva obaveza, to je samo po sebi jasno . . . Medjutim vama je, gospodo lanovi hrvatskog dravnog sabora dobro poznato, zato je osnovana i koje su bile tendencije, da se u Hrvatskoj osnovala staro-katolika crkva. Beograd je to traio, jer je Beograd htio da pomou te crkve razdvoji vjersko i nacionalno jedinstvo hrvatskog naroda i da pom ou starokatolike crkve zavlada nad hrvatskim narodom. (P oklici: tako je! . . .) Zato je hrvatska dravna vlada, medju svojim prvim aktima, kada je preuzela punu vlast u svoje ruke, u prvom redu zabranila sudjenje u enidbenim stvarima duhovnom sudu staro-katolike crkve (T ak o je ! )

24

jer postojanje vjere nije priznato, pa ne moe postojati niti posebno sudovanje njezino. (T ako je !i*) Nakon toga zabranila je vodjenje njihovih matica, dalje zabranila daljne uredovanje i na koncu zatvorila njihovu crkvu (T ak o je ! ) Ministar Dr. Budak: ,,A ta e biti sa izmjenom ena ? Predsjednik: T o je stvar budunosti!1 1 . . . D r Mirko Puk: G ospodo lanovi hrvatskog dravnog sabora! Jo da se osvrnem na tzv. srpsko-pravoslavnu crkvu odnosno na grko-istonu vjeru. U tom pravcu izjaviti mi je, da Nezavisna Drava Hrvatska ne progoni grko-istonu vjeru dok nasuprot ne moe priznati srpskopravoslavnu crkvu (poklici: tako je! Pljesak). Poznata je injenica da istone crkve pripadaju tzv. cezaristikim crkvama, t. j. takvim crkvama, gdje je upliv dravne vlasti na sve grane vjerske i ne samo postav ljanje vjerskih slubenika tolik, da u stvarnosti te crkve ne uivaju nikakvu ni organizacijsku ni funkcionalnu slobodu, nego su te crkve organi dravne vlasti, jer je i sam vrhovni poglavar drave ujedno i vrhovni poglavar crkve, te jer je poznata injenica, da laiki elemenat u tim crkvama imade predominantnu ulogu. Prema tome dozvoliti na teritoriji Nezavisne Drave Hrvatske o r gan i/ora n je i obs tanak srpske-pravoslavne crkve, znailo bi dozvoliti vlasti drave Srbije, da vri jedan dio svoje dravne vlasti putem srpske pravoslavne crkve i na teritoriji Nezavisne Drave Hrvatske, to nijedna drava na svijetu ne bi dozvolila i ne moe dozvoliti, a to isto nee dozvoliti ni Nezavisne Drava Hrvatska (T ak o je ! ). Sto se tie grko istonog ivlja, k oji se nalazi na teritoriji Ne zavisne Drave Hrvatske, to je, gospodo lanovi hrvatskog dravnog sabora poznato, da je taj ivalj u nekim krajevima Hrvatske drave nastao istom nakon dolaska Osmanlija u nae krajeve. Jedan dio ivlja, k oji je bio katolike vjere pretoen je iz katolike crkve u grkoistonjake i 16 i 17 stoljeu, kada je pod terorom grko-istonjakih popova i uz favoriziranje od strane Osmanlija itava jugo-istona Hercegovina, gdje se nalazila nekadanja trebinjska biskupija prela na grko-istonu vjeru . . Teror grko-istonih popova na katolike za prelaz na grkoistonu vjeru bio je toliki, da n. pr. franjevac Filip Lastri veli u jednom svom izvjetaju: M i u njima t. j. u popovima, ljue dumane imamo, nego li su sami Turci, jer nikada ne prestaju raditi o tome, da nas pod svoju vlast sprave. Sto se dogadjalo u Istonoj Hercegovini, to se dogadjalo i u drugim krajevima Bosne, Srijema i Slavonije. Prema tome Nezavisna Drava Hrvatska podupire akciju prelaza grko-istonjaka na katoliku vjeru, jer je taj prelaz samo povrat prijanjoj djedovskoj vjeri, te jer je dravi poznato, da je samo prom ibom iz toga hrvatskog elementa stvoreno naknadnom prom ibom srbstvo. Ovim prelazom na djedovsku vjeru, vraa se jedinstvo hrvatskog naroda u svim onim krajevima, gdje je silom prilika to jedinstvo bilo izgubljeno, oni se vraaju iskonskim svojim pre dajama i duhovnim izvorima.

25

T ko ne eli iz bilo kojih razloga, ovo povjesno stanje, prosto mu stoji napustiti teritorij ove drave (brojni usklici: tako je! Dugotrajni pljesak) . . . *) 20. Ova misao ministra Dra Puka je materijalno tanija od citiranih misli njegova dravnog poglavara. Vlast nije ustvari pitala da li je ko poten ov je k " ili iz uvjerenja naputa svoju vjeru , ve je bio stavljen no pod grlo sa parolom : ili prelaz na katolicizam ili smrt. Ukolikom je siepenu prelaz na katolicizam pomogao pojedincima, videe se iz kasnijeg izlaganja. Ovde u navesti samo jedan momenat, kako se u praksi provadjalo prelaenje iz vere u veru iz uvjerenja1 1 . P redstojnitvo kotarskog suda Zemun, 15./XI. 1941. Posl. b roj: Su 751 1/1941/1 Ministarstvo pravosudja i bogotovlja u Zagrebu dopisom od 11. studenoga 1941. g. 83.490 41., saopilo je ovom e pretstojnitvu suda sliedee: P oziva se naslov, da pozove sve slubenike i to: dnevniare zvaninike, zvaninike, dnevniare podvornike i podvornike, k oji su grkoiztone vjere, da imadu u roku od mjesec dana dostaviti ovom mini starstvu, putem naslova, potvrdu crkvenih vlasti, da su primljeni u rmkt. odnosno, grko-kat., muslimansku, evangeliku vjeru, i da su upisani u matice tih vjera. ODLUKA Uslied toga pozivaju se ovosudni zvanienik Duan Eror i podvornik Mati arko, da prema gornjem nalogu ministarstva pravosudja i bogotolja u Zagrebu u roku od m j e s e c d a n a podnesu ovom predstojnitvu suda potvrdu crkvenih vlasti, da su primljeni u rim okatoliku odnosno grkokatoliku, muslimansku, evangeliku vjeru i da su upisani u matice tih vjera.- Obaviest: Eror Duan i Mati arko. Predstojnik suda: L. S. Potpis neitak**) 21. Ove i ovakve naredbe tokom itavog rata. imale su posledicu, da su
se vrlo visoko drutveno obrazovani Hrvati odricali svoiih ena. koje su bile Srpkinje po rodu. da bi na taj nain dokazali vlasti NDH. u kolikom stepenn

su ovi vrli sinovi slavne Hrvatske1 4 (!) privreni intencijama njenih najm o dernijih vlastodraca. Bilo ie ak i takvih sluajeva, gde su se Hr vati vii oficiri kraljevske Jugoslovenske vojske, ak zetovi djenerala i ministara jugoslovenske vojske i mornarice, javno odricali svojih supruga zato to su Srbi janke. Bilo je ak sluajeva, gde su se oevi odricali svoje dece, zato to su ih Srpkinje radjale ili su ene hrvatice, denuncirale vlasti svoje mueve i decu, *) Stenografske beleke hrvatskog sabora, obiavliene u ..Hrvatskom Naro du4 4 broj: 362 od 25 februara 1942 pod naslovom:4 4 Zato ne priznajemo starokatoliku sektu. **) F otokopija originala u posedu pisca.

26

da bi pokazale svome Poglavniku, koliko su one odane njegovim eljama. Bilo je, ta vie, i takvih patolokih pojava, gde su ustaki dunosnici1 1 po ocu Hrvati i rimokatolici, u znak protesta protiv Srpstva u NDH., zahtevali da im se ubije sopstvena majka, zato to je bila Srpkinja. Bilo je sluajeva, k oji gu bili ustvari i pravilo, da je svaki Srbin prelaznik1 1 na muslimansku veru, ubijan po kratkom postupku ili poslan u sabirni logor1 1 zato to je prelazom na Islam demonstrirao svoje neraspoloenje prema rim okatolikoj veri, koja se forsirala u NDH. Bilo je sluajeva, gde su Zidovi po rasi, proglaeni Zido vima hrvatske rase, im su se obratili upniku za prelaz u rimokatoliku veru, dok oni, koji su odbili tu blagonaklonu ponudu, i preli na Islam, odmah su kao subversivni1 1 poslani u koncentracioni logor.*) OTSEK III. Zvanine mere o zatiti nacionalne asti i ariske krvi hrvatskog na roda. Zakonski propisi o proletarizaciji i pauperizaciji Srba i Zidova. Agencija V elebit1 1 javno poziva na akciju. Rasni teo retiar Dr. Vilko Rieger moli. Sliica iz Banje Luke. Prve nemake pohvale o uspenoj borbi protiv Balkantine i idovstva1 1 . 22. Postupak hrvatskih vlasti prema Zidovima bio je ustvari kopija nemakog postupka prema ovima u duhu nazistike doktrine. Postupak Hrvata prema Srbima bio je ustvari originalan. Prvo je trebalo da se i jedni i drugi materijalno unite, pa tek onda da se bioloki istrebe. Srbi su pozivani da predju na pradedovsku1 1 veru, t. i. katoliku, jedinospasavaiuu. Kod idova taj momenat nije mogao da se naglaava iz razloga, to su Zidovi i kao nacija i kao nosilac religiskog shvatania identian pojam, a kultiurno-istoriski stariji od Hrvata i kao naroda i kao reklamera rimskog katolicizma na Balkanu. Tako se nije moglo pristupiti jednom politikom triku prema Zidovima, kao to se pristupalo prema Srbima, t. j. u operacijama protiv pravoslavne vere i srpske narodnosti. Analogno tom gleditu, ve dvanaestog dana posle preuzimanja vlasti u zemlji, Hrvatska dravna vlada donela je i proglasila: ZAKON SKU ODREDBU o zatiti ariske krvi i asti hrvatskog naroda. T ok a 1. Brak idova i inih osoba, k oje nisu ariskog porijekla, s osobama ariskog poriiekla je zabranjen. Isto tako zabranien je brak osoba, koje pored ariskih predaka, imaju predka drugog koljenja po rasi idova ili drugog europskog nearijca s osobom koja je po rasi jednakog pori iekla. Predsjednik zakonodavnog Poslavnik povjerenstva pri Poglavniku. Nezavisne Drave Hrvatske Dr. Milovan Zani v. r. Dr. Ante Paveli v. r.**) *) Pojedinosti u glavi VIII. ovog dela. **) N arodne novine1 1 br. 15 od 30. IV. 1941. g.

27

Petog juna 1941 godine donesena je i objavljena: ZAK O N SK A ODREDBA o spreavanju prikrivanja idovskog imetka. 1. Tko prikriva imetak idova ili obiljeje idovskog poduzea, kaznie se zatvorom od 1 5 godina i oduzimanjem imovine. Istom kaz nom kaznie se, tko za idova sklopi pravni posao i pri tome zavede u bludnju ugovarajuu stranu time, to zataji, da pravni posao sklapa za idova . . . . Poglavnik Nezavisne Drave Hrvatske Dr. Ante Paveli v. r.*) 23. Da bi sa svoje strane doprinela pritisku na odiozni elemenat. ustaka policija preduzima one mere, k oje n joj kao upravnoj vlasti stoje na raspolo enju. Ovdte se radi samo o onim merama, koje imaju za cilj psihiku torturu elemenata. Na dan 25 juna 1941 objavljuje se sledei: OGLAS. Zabranjuje se svim idovima obiju spolova kupanje u javnim ku palitima na Savi, te zadravanje u blizini istih . . . . Ujedno se upozoravaju jo jednom svi idovi, da se ne zadravaju na zabranjenim mjestima, te da ne smiju kupovati na trnicama prije lo sati prije podne i da se strogo pridravaju svih do sada izdatih odre daba, jer e se u protivnom sluaju prim jenjivati najstroije sankcije. Isto tako pozivaju se svi idovi vlasnici fotokam era, kinokamera i kinoprojektora, naroito posjednici ,,Contax , ,,Leica , ,,Retina apa rata, da ih smjesta predadu ovom odsjeku, D jordjevieva ulica 2, II. Ustako redarstvo idovski odsjek. Ovo je bio tiip naredbe, koju su teritoriji NDH., sa punom primenom su bili odredjeni za sedita Velikih kreu onim lulicama, k oje su dobile mahom glavne ulice gradova. imale da izdaju sve polioiske uprave na i na Srbe. U svim gradovima NDH., koji upana, Srbi i idovi nisu smeli da se naziv: Poiglavnikova ulica . To su bile

U nizu naelnih zakonskih mera u cilju pauperizacije d proletarizacije Srba i Zidova na teritoriji NDH., moemo se posluiti primerima kao konkretnim dokazima kako se stvar dalje razvijala sistematski. V eleobrtnika komora u Zagrebu upuuje preko javnosti sledei. POZIV o prijavi idovskih i srpskih veleobrtnikih poduzea. V eleobrtnika kom ora u Zagrebu umoljava sva poduzea, kojih su vlasnici idovi po rasi, kao i tvrtke, kod kojih je samo jedan su *) Narodne novine br. 44 od. 5. VI. 1941. g. 28

vlasnik idov po rasi, nadalje sve tvrtke, koje su pravne osobe (dionika, komanditma i si. drutva), ukratko sva poduzea, k oja se po postojeim zakonskim propisima smatraju idovskim, da to to prije saope komori. Kod pravnih osoba smatra se idovskom tvrtkom i ono poduzee, ako je makar i jedan lan upravnog odbora, nadzornog odbora ili ravnatelj stva idov, odnosno ako se na vodeem mjestu nalazi ma i jedan idov po rasi, nadalje ako pripada vie od jedne etvrtine idovima po rasi ili konano ako imadu uesnici idovi po rasi 50/ ili vie glasova. Kod dionikog poduzea treba navesti, da li idov po rasi posjeduje dionica i koliko? Isto tako pozvala je kom ora sve Srbe vlasnike industriskih poduze a, da jo j to pismeno jave. Zagreb, dana 12. 7. 1941. g. ,,VeIebit .

24. Pored izlaganja i harangiranja isto Viukakog i propagandnog smisla, hrvatska dravna vlada je nauno-rasnu i istorisko-razvojnu borbu Hrvata protiv idova poverila profesoru zagrebakog luniversiteta Dru Ing. Vdlku Riegeru. U tom smislu pretsedridk dravne vlade uzeo je u neposrednu nad lenost obradu materijala protiv idovstva u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Da bi tom cilju to nauenije posluio, odmah posle preuzimanja te dunosti, dana 5 januara 1942, Rieger upuuje slede i apel hrvatskoj javnosti: POZIV svima posebniarima, k oji posjeduju bilo kakve knjige o idovima. Zagreb 5 sienja 1942. Dravni izvjetajni i promibeni ured kod Predsjednitva vlade moli sve one, k oji posjeduju bilo kakvu knjigu o idovima, koja je izala na podruju Nezavisne Drave Hrvatske od najstarijih vremena do danas, da te knjige stave na raspoloenje naem protuidovskom izvjestitelju. Ovo se tie i knjiga koje nisu pisane na hrvatskom jeziku. Knjige ostaju vlasnitvo njihovog posjednika jer su ovom odsjeku potrebne jedino zbog sastavljanja brojidbenih podataka u cjelokupnoj literaturi o idovskom pitanju. U obzir dolaze ne samo knjige koje su pisane u protuidovskom duhu ve i one, koje su pisane u smislu obrane idova i idovstva. Medju ovim se knjigama nalaze i djela, koja su za branjena po dravnoj cenzuri. Kako posjednici do sada nisu mogli tono znati, koja su od ovih djela doputena, a koja ne, to naglaavamo da posjednici takovih knjiga ne e imati nikakvih neprilika, ve e im to vie takva djela biti ostavljena, te e biti preputeno njima samima da ta djela po svojoj savjesti unite ili predadu naem protuidovskom odsjeku. Medju djelima, koja e nam pokazati njihovi vlasnici nai e se i takovih djela, koja po svom sadraju ili poi svom izdanju pretstavljaju bibliotekarsku vrijednost obzirom na idovsko pitanje. V e unapred molimo vlasnike takovih djela, da nam ih na kratko vrijem e posude, prodadu ili poklone.
90

Molimo jo jednom sve posebnike, da se odazovu ovom naem pozi vu, ime e mnogo pridonijeti naem radu na sabiranju svih podatska o idovskom pitanju u Hrvatskoj . . . Dravni izvjetajni i promibeni ured kod Predsjednitva vlade Proelnik Dr. V ilko Rieger v. r.*) 25. Rad dravnog i prom ibenog ureda4 4 pri Pretseniku vlade imao je ustvari administrativno kabinetski karakter. Ustaka policija i upravna poli tika u NDH, davale su sasvim realnije rezultate. Jedna takva slika iz Banje Luke, evocira uspomenu tih dana, kada je ona zakonski bila predvidjena prestonicom ustake drave po elji Poglavnika. Opunomoeni komesar Poglav nika Dr. V iktor Guti pie tih dana: ,,U Banjoj Luci se tek vide tragovi irilice, a od pravoslavne crkve ostalo ie jo samo nekoliko kamenia. Ova crkva se nalazila pred hotel ,,Bosna u sreditu grada i Hrvati su je nazivali prkos crkva . A tako je uistini i bilo. Ova ie gradievina zatvarala i unitavala izgled glavnog sredinjeg trea. Sa!ratena ie radi prkosa, radi inata, kao simbol srpstva. Nien torani arhitektonski nemogue produI;en. nadvisivao ie najvii vrh elavne banialuke damije. Pravos avno ie trehalo biti iznad islamstva. Katolici i muslimani nisu mogli doi do rijei. Danas crkve nema vie.**) Da bi hrvatska dravna vlada mogla pokazati svoje svetio lice pred svoiim zatitnicima, jedna dravna komisiia iz Berlina, ve kraiem 1941 godine obilazi Nezavisnu Dravu Hrvatsku u ciliu upoznavanja sa radom i merama njene vlade. Kao najmarkantniji uspeh Hrvatske vlade, pokazani su Nemcima resultati u form i: ..Obraunavanja s Balkantinom i idovstvom4 1 . P od tim naslovom iznosi Franz Ripdel u ..Berliner Borsenzeitung-u4 4 , svoje utiske iz Hrvatske i kae, pored ostalog: D ruea znaajna promena, kom ie odmah upadna strancu, jeste ta, da ie Zasrreb li'en idovske hoie. Tz gradskog ivota idovi su potpuno nestali. Niih ie bilo u Zatrehu oko 9.000. i u slavnim ulicama prinadao im ie slavni hroi trgovina. T o se mostio videti io u inlii po natpisima: idovska f,vrtka . Sada ie ovosra pogotovo nestalo. Vrlo retko moe se sresti mukarac ili ena sa 5u*>m jnakom . Munipvitom hr/inom izvren je n Za^rpKu obraun sa privredno iakim idovima, a da pri tom niie ickrela nikakva notp-koa u ntivre^nom nov^d k o e ie morao nroi ovako ko >e i<'nio u ptad ir i'mitrn?njoti. i koia je svojim mavarskim stilom strila kao strano telo, uklonjena je . . . OTSFK IV. ..Um car"ie. napa klade valia4 4 . T,o<riVa misao . Otca D om ovine4 4 . -Bog i Hrvati4 4 ili sila i Ncmci. Maral Tito u Jaicu u Nanoleonovoi p o zi pred Piram'dama. Savica Knsannvi prvi c=tita. Da li je Jugoslovenska armija4 4 isto sto i ..Jueoslovenska vojska4 4 ? *^ Hrvatski Narod4 4 hroi 31 R od 6 iarmara 1042. **) Hrvatski Narod4 4 broj 166 od 30. jula 1941. g.

30

Britanski poverljivi dokumenat i Dr. Smodlaka. Stvar na misija jugoslovenskih komunista. Junake partizan ke i italijanski tenkovi. Proglas gradjanstvu Splita.1 1 Prvi triumvirat u Jajcu. Da li je Dr. Ribar nacionalno opredeljen? ta o nje mu misli Dr. Spalajkovi. Kako stvar izgle da onima u Zagrebu. Patriotski rad Dra ubrilovia. Dve delegacije u Kairu po istom poslu. P obuna1 1 jugoslovenske kraljevske vojske. Novi Laurens na Suecu. Mudra poli tika ambasadora Novikova. Zavrna uloga generala Simovica! 26. Isto kao to je zdravi razum morao da dezavuise logiku misli i ehvatanja vlastodraca u NDH i njihovih protektora, tako e vreme i injenice da dezavuiu logiku ideja i smisla borbe jednog itavog niza faktora i iz one druge grupe, koja se bila postavila neprijateljski prema nosiocima ustakih ideja i namera njihovih protektora. Dok je jedan kompleks imao da se otklanja silom, drugi je imao u svojoj osnovi silu, kojom se propagirao i nametao. Objektivni sud istorije nee m oi biti mnogo blai prema ideolozima so cijalistike revolucije u Jugoslaviji, nego bi mogao i morao biti prema idejama i logici Nazi-faizma. U tom smislu ne bi smeli bolje da prodju ak ni oni, koji su u doba Kraljevine Jugoslavije pripadali tzv. demokratskim blokovima, uko liko bi se smelo rei da jedan blok kao celina poseduje demokratske elemente. Ono to se naziva u politici demokratskim, u naoj, t. j. jugoslovenskoj sredini, bilo je naopako postavljeno. Sa tog gledita treba analizirati pojedine momente bitne za nau sredinu, t. j. na kolektivni mentalitet. Da je Pavelieva ustaka vlada, poetkom svoje ere, zauzela drugai stav prema Srbima i idovima, t. j. da ih je proglasila, makar form alno, ravnoprav nim elementom, t. j. da ih nije svela na rang nezatiene divljai, ona bi time objektivno bolje posluila svom narodnom interesu nego to je to u konkretnom sluaju postigla. Mada bi veoma malen broj Srba u NDH primio ovu dravu kao svoju, u najmanju ruku ne bi se pred svetskom javnou onako grubo pri kazala psihologija Hrvata, a i Srbi i idovi bi i dalje naglaavali da je Hrvatski narod kulturan narod. Isto onako kao to su se zagrebaki idovi kroz vekove lojalno ponaali prema zemlji u k ojoj im je bilo dobro, to bi oni i dalje radili. Ne bi posto jao nikakav naroiti razlog, da se Srbi u NDH, ne bi jo jednom zagrejali za teoriju o srpsko-hrvatskom bratstvu. Mada je to bratstvo1 1 u sutini bilo naj obinija fikcija, pre kao i posle, kao to e ostati i u budunosti, izbeglo bi se u najmanju ruku ono, to je bilo i najtraginije. Revolucionarne faze od usta kog napada na srpski elemenat pa do revana od strane etnika i partizana, kao i obrauna etnika i partizana, ne bi mogle napraviti onakvu pusto na tom delu Jugoslavije. Svest o ustakim, pa tek onda o okupatorskim nedelima, na

31

pravila je s pravom etniku i komunis tiko-partizansku borbu verom u pobedu pravedne stvari. Medjutim tokom rata komunisti nastoje, da jaz medju nacionalitetima to vie prodube; nastoje da izazovu to vie nereda, da bi se zatim pojavili kao spasioci" naroda. Masa nije moigla da prozre njihove namere. Oni nisu doputali da im se analizira i kritiikuje program. U daljem procesu odnosa, t. j. sa sveu i injenicama, da Nazifaistika ideja sve vie gubi od onih elemenata na koje se naslanjala, nastaje sve jaa d ife rencijacija shvatanja kod naroda. Nacionalne suprotnosti, istoriska optereenja, ueobavetenost i si. komunisti koriste vrlo mudro. K od nesrpskog elementa produbljuju bojazan od Srba, Srpstva, Velikosrpstva, to sve vie povezuje taj elemenat uz njih. Postavljeni lice u lice jedni prema drugima: etnici i partizani postaju politiki problem zemlje iznutra. Elementi, k oji su tokom medjuratnog perioda razarali zemlju iznutra, dolaze do izraaja ta'kodje sa komunistima. Komunisti postaju centar gledita onih elemenata, k oji siu objektivno indiferentni prema srpskom nacionalnom interesu i prema Jugoslaviji kao zajednikom krovu Srba, Hrvata i Slovenaca. Vis^a-vlis narodu unutra pojavljuju se kao patriote, u sutini su otimai o vliast. Vis-a-vis svetskoj javnosti nastupaju kao slobodarska ekipa u beskompromisnoj borb i protiv okupatora, a u sutini su naj podliji okupatorski sluge jer u svakoj prilici po planu su odredili lica za vezu sa oku patorskim komandama. Gledita srpskih politiara i srpskih politikih stranaka svode se uglavnom na istu taku, t. j. na podudarnost gledita o sutini Nazifaizma, ija se tenja sastoji u razbijanju Jugoslavije i parcelisanjiu srpskih zemalja. T o isto to su hteli okupatori htelii su separatistiki elementi u zemlji. Najopasniji od njih bili su Hrvati separatisti, kojima nije bio cilj onemoguavanje Jugoslavije, ve su ili za tim, da unite srpski narod na svom podruju NDH. Komunisti su bili za Jugoslaviju, ali ne sia gledita nacionalnog interesa, ve sa gledita socijalistike revolucije, koja ima tenju da proiri uticaj Koiiiiu tem e. iji se integralni centar nalazi u Moskvi. Gledita srpskih politikih prvaka jae su se diferencirala na pitanju vojnikih akcija protiv okupatora, nego na pitanju unutarnjeg uredjenja zemlje i njenog vlaavinskog sistema. Oni su u kom unistikoj koncepciji gledali istu opasnost kao i u nameriama okupatora. Ovaj momenat sluio je jugosloveuskim komunistima kao teite optube protiv Mihailovia. Medjutim osnove sukoba izm edju pristalica Mihailovia i Tita nisu ni ispravno ni o b jektivno iznesene niti solidno reprodukovane u komunistikim publikacijama. Jedna nesolidna, povrna i jednostrana neotmena nota proim lje sav nain i ton izlaganja misli o tim momentima. Komunisti ak i aktivnost po vojnikoj liniji neispravno reprodukuju. A kcije po vojnikoj liniji kod oba pravca nacionalnog otpora bile su uglav nom sekundarnog znaaja. Teite je bilo u aktivnosti politikog smisla, gle danog iznutra. Djeneral Mihailovi sa svojim Vojnim i Politikim tabom postaje centar okupljanja onih elemenata koji ne usvajaju ni okupatorsku kao m i kom uni stiku koncepciju. 32

Gradjamski rat u zemlji, t. j. rat izm edju pristalica Mihailovia i Tita nije izbio us Iod neaktivnosti jedinog ili drugog po vojn ikoj liniji. Osnova tom suko bu lei u suprotnosti gledita na politike problem e Jugoslavije, u k oji se z i momenat ukljuuje i akcija po vojnikoj liniji. Komunisti siu tu liniju forsirali kao kamuflau svojih krajnjih ciljeva. Stojei na drugom podiumu gree i svi ostali posmatrai borbe u Jugoslaviji tokom rata. Anti okupatorska akcija krajem 1941 godine, pada u svim pravcima, tako rei na nulu. Teite borbe prenosi se ma drugu stranu, t. j. na oruanu borbu izm edju etnika i partizana. Anti-iinjenina je tvrdnja komunista, po k ojoj je etniki pokret u jednom momentu postao pomona borbena grupa okupatora. Sa daleko jaim argumentima mogu etnici da ovo tvrde za komuniste. Za njih je bilo primarno da se etnika organizacija likvidira. U tom se sastojala sva njihova aktiv nost. Kao posledica te injenice, -dolazi interes okupatora, k oji sa svoje strane pokuava da taj jaz produbi. Kod ovakvog stanja stvari nije uopte mogue govoriti o optoj sistemat skoj i logino osmiljenoj borbi protiv okupatora. Na samom poetkiu borba je imala isto buntovniki karakter jer je poela mestimino, spontano i neorgandzovano. Ovaj momenat su sami komunisti forsirali. Razdraavanje oku patora bila je najbolja propaganda za tva r komunista. Narodni ustanak u Crnoj Gori bio je prvi znak na uzbunu u Jugoslaviji. Ovu akciju misu dirigo val i idejno ni etnici ni partizani odnosno komunisti, ve patriotski' oseaj Crnogoraca idealista, k oji su vie voleli da ginu nego da im se pripie izdaja, usvajanjem italijanske koncepcije o proglaenju N e zavisne Crne Gore . To je bio patriotski gest lien politikog oportuniteta materijalistikog smisla. To je bio gest romantiara, k oji je komunistima doao veoma dobro. im se prelo na sistematske pripreme anti okupatorske ak cije i povezivanja borbenog elementa, komunisti po plantu pristupaju sistemat skom ubijanju nacionalnog elementa. To je bio uvod u gradjanski rat, k oji je okupatoru vrlo dobro doao. Taj muki napad komunista na etniki elemenat rasteretio je okupatora borbe na jednom delu fronta. Na teritoriji NDH ustaki elemenat je bio instrumeriat okupatora. Da se sam okupator ne bi izlagao borbi protiv srpskog elementa i etnikog pokreta postavio je Hrvate ustae kao svoju avangardu. Da bi se etnici mogli tui protiv okupatora trebali su prvo da razbiju ustae -i njihovu dravu. U tom trenju elemenata izbio je takodje gradjanski rat ustvari izm edju Srba i Hrvata. Tako je okupator postigao upravo 0110 to mu je trebalo: obraun domaeg elementa. Ovo vai i za one delove Jugoslavije koji su bili pod vlau Madjara, Bugara i Arnauta. 27. U toku prvih sukoba sa okupatorima diferencirala su se gledita iz medju etnika i komunista. Medjutim taj momenat nije nastupio istovremeno na itavoj teritoriji Jugoslavije. Nastupio je ustvari najranije i najizrazitije u Srbiji. Ovaj momenat je doao otuda, to je simbol borbe protiv okupatora, t- j. proklamovanje rata u ime Jugoslavije i posle njene kapitulacije u aprilu 1941 godine nalo svoj embrio u Srbiji. Komunisti su po unapre utvrdjenom planu organizovali svoj Vrhovni tab upravo na onoj teritoriji na kojoj se

33

ve nalazio Vrhovni tab djenerala Mihailovia. Nastojali eu da koriste ve stvorenu psihozu i delimino izvrenu organizaciju. Da bi paralisala akciju pod Mihailoviem Komunistika partija Jugo slavije takodje razvija barjak borbe protiv okupatora". Da bi svoju borbu popularisala u oima Sovjetskog saveza Kompartija Jugoslavije deklarie sebe kao legitimnog pretstavnika pokreta otpora. Da bi preuzela inicijativu pristupa najobinijem banditskom ubijanju lica bilo iz okupatorske vojne ili civilne uprave ili istaknutih nacionalista i poznatih ljudi iz naroda. Nastoji svim sretstvima da izazove nerede na onim delovima teritorije Srbije gde se popu larisala akcija djenerala Mihailovia. Na svim ostalim delovima Jugoslavije akcija Komunistike partije je skoro neprimetna. Sve ide u znaku etnikog otpora. Gledita o narodnim rtvama, ona ne samo to je odbijala kao buroasko gledite1 1 , ve je ona sama nastojala, da upotrebi sva mogua sretstva, da se izazove to vie nereda u okupiranim krajevima Jugoslavije. To je bila jedna od najvanijih pretpostavaka mogunosti jaanja njene armije. to vie bude unesreenih pojedinaca, utoliko vie rezigniranih boraca i osvetnika. U tom smislu komunistika partija aranira sve mere, da bi lake postigla svoj cilj. Koristi okupatora u svim pravcima u zemlji, a svojim nastupom prema vanj skom svetu, zauzima stav beskompromisnog borca protiv okupatora. Sva ta beskompromisna borba je vodila pauperizaciji naroda do krajnjih granica. Jedan takav argumenat prua nam opis ,,borbe narodno-oslobodilakog odbora u Ljubljani poetkom 1942 godine. K ada je u proleu 1942 g. iziao na teren Izvrni odbor OF iz Ljubljane, svi lanovi V rhovnog taba narodno-oslobodilake vojske1 1 su posedovali line uredne propusnice izdate od strane Komande XI. armiskog korpusa u Ljubljani. Jasna i dogovorna akcija carske savojske vojske i OF protiv slovenakog naroda dostie svoj vrhunac u julu i avgustu 1942, kada je po sporazumu carskog i partizanskog vojnog vodjstva proglaeno opsadno stanje i carska vojska sa ogromnim snagama poela svoju uvenu ofan zivu" koja je trebala biti uperena protiv komunista. Ustvari ta ofan ziva1 1 je bila uperena samo protiv slovenakog naroda i njegove imovine. Obe vojske izbegavale su se medjusobno i to po unapred ugovorenim nainima obavetavanja gde se koja u kojem momentu nalazi. N arodnooslobodilaka vojska1 1 neposredno pred poetak ,,ofanzive povukla se iz svih mesta, gde je poetkom 1942 bila obrazovala sovjetske republike: naime iz Loke doline i iz Dobrepolja. Sva ova mesta je ostavila na mi lost i nemilost carskoj vojsci i njenim represalijama. T okom meseci pred ovu ,,ofanzifu OF je javno irila glasove i propagirala, da su ovi krajevi zauvek oslobodjen i1 1 i da nee okupator nikada kroiti na njihovo tlo i da e se narodno-oslobodilaka armija boriti do poslednje kapi krvi da ova mesta sauva. Ova vojska se bez ijednog metka udaljila iz ovih krajeva . . . . *) *) Crne bukve, strana 204. Ljubljana 1944.

34

Pojedinosti o ovoj uvenoj ofanzivi udruenih Italijana i Nemaca, k oji su operisali sa 100.000 vojnika protiv slovenakih komunista, donele su sve vanije komunistike publikacije, dok su radio-vesti o toj ofanzivi4 4 javljale isto to i o ofanzivi feldmarala Rommela u A frici. Ta slavna pobeda4 4 kom u nista u Sloveniji, bila je utoliko interesantnija jer su jugoslovenski partizani svojom borbom ukoili vie neprijateljskih boraca nego to ih je operisalo a uvenoj afrikoj kampanji tih dana.*) O sutini stvari nisu hteli da glasno go vore ni Nemci ni Italijani, dok je neobavetena svetska javnost primala ovakve izmiljotine kao stvarnost i istinu. Sovjeti, k oji su u ovakvim potezima partiza na gledali njihovu portvovanost, poli su istim putem, kojim su poli i ostali ovako obavetavani. Da bi prikazali svoju privrenost Sovjetskom Savezu, jugoslovenski kom u nisti su izlivali javno svoje simpatije za stvar Rusije i njenu afirmaciju, da bi sa time, svakako, iznudili sovjetsku naklonost u jo jaem stepenu. B ilten1 - Vrhovnog taba narodno-oslobodilake vojske u svom broju 14-15 od februara i marta 1942 g. donosi jedan takav sluaj izliva oduevljenja za stvar Sovjeta. D rugu Staljinu! Tebi vodjo i uitelju naprednog ovjeanstva, Tebi organizatore pobjeda herojske sovjetske vojske, Tebi branioe velike sozijalistike otadbine od nasrtaja faistikih zvijeri, alju pozdrave partizani Lovenskog NOP odreda. Pozdravljajui Tebe, organizatora pobjeda nad faizmom, mi se zavjetujemo, da neemo aliti svoje ivote u borbi p ro tiv faistikog okupatora. Mi izjavljujem o svoju uvjerenost, da emo naom borbom oistiti rodnu grudu od tudjina i ugnjetaa. Pozdravljajui Tebe, drue Staljine, mi pozdravljamo pobjedonosnu Crvenu armiju, poz dravljamo odbranjenu Moskvu i Lenjingrad, pozdravljam o narode Sov jetskog saveza i sve potlaene narode svijeta. Sa savjetovanja komandanata i politkomesara, la nova taba Lovenskog NOP odreda4 1 .**) Tim putem jugoslovenski komunisti uspevaju faktiki, a svoju borbu plasiraju u duhu politikih tenja sovjetske komunistike partije, prema emu jedna faza borbe na odredjenom podruju ima da pretstavlja uspenu fazu borbe na liniji komunistikog internacionalizma. Ona se, u konkretnom slu aju, javlja kao borac protiv okupatora i praktino vee njegove snage rastereivanjem drugih vanijih frontova. U tom smislu kompartija Jugoslavije postaje objektivno faktor svetskog znaaja, ija popularnost raste po zasluzi. U tom sluaju demokratska javnost sveta podupire njenu akciju, jer se svojom borbom ona deklarie kao demokratski faktor. Konkretno, ona postaje tim samim punopravni faktor u svesti antifaistike i nacionalne javnosti sveta. To je slika gledanja izvana. Taj momenat, medjutim, okuplja automatski onaj deo javnosti, k oji je ili antisrpski nastrojen ili u srpskoj koncepciji gleda izraaj hegemonistikih *) Deijer Vladimir: Dnevnik, knjiga II, Beograd 1946, strana 27. **) Zbornik dokumenata i podataka o narodno-oslobodilakom ratu Jugoslovenskih naroda, Beograd 1949, Tom II. strana 146/147.

35

tenji srpskog elementa uopte. Taj momenat ovlauje jugoslovenske kom u niste, da u ime demokratije i njene ideje ubijaju demokratski raspoloene pojedince, t. j. protivnike njihove politike beskompromisnosti. Automatski su ukljuili u svoju koncepciju i onaj deo srpske javnosti, koji je bio sklon da se podredi njihovim gleditima. S jedne strane straan teror i masovna ubistva i s druge mogunost ukljuivanja u njihove redove, deklarisali su Si politiki kao nosioce jedne srednje linije, koja se postavila medju nacional nim ekstremima: koncepcije Pavelia i ustaa i Mihailovia i etnika. Ovi oba su za njih bili podjednako obojeni. Isto tako su obojili sve grupe ili pojedince, k oji su se jo nalazili u semoi jugoslovenske konservativne politike. Sa tim pretpostavkama o politikoj aktivnosti ljudi, koji su se tokom rata zadesili u zemlji, otpoeli su komunisti sa svojim optubama protiv njih. Saradnja sa okupatorom je bila poluga tog htenja. Komunistike optube zlbog saradnje sa okupatorom protiv Drae Miliailovia, njegovih etnika i pristalica; Milana Nedia i njegove vlade; Dimitrije Ljotia i njegovih ,,Zboraa ; Dra Maeka i jednog dela HSS.; djenerala Rupnika i njegovih domobrana, bile su smiljene mere depopularisanja ljudi, k oji su bili izrazito konservativni i anti-komunis tiki nastrojeni. Optube protiv pojedinih politiara zbog uea ili odobravanja 6-jauuarske politike kao apsolutistiog sistema vladavine, bile su smiljene i prazne fraze, da bi se kroz propagandu neutralisao njihov uticaj na jugosllovenski raspoloeni deo gradjanstva. M edjutim sve ove optube su bile podignute tek onda, kad su se kom u nisti uverili, da pojedina lica ili pokreti nisu voljni da se podrede komunistima. ta vie, komunisti su preko svojih agenata uspeli da velikim delom neutraliu ustako-klerofaiistiku borbenost prema njima, jer su je ovi usmerili p ro tiv srpskog naroda i pokreta pod Mihailoviem. Taj momenat odbrane pokre nuo je na akciju protiv komunista i samog Ljotia i njegov pokret, kao najbeskompromisniji izraz antikomunistikog pravca u zemlji. Tek onda, kada su odbijene sve molbe, apeli i pretnje, da se izbegne gradjanski rat u zemlji, otpoeo je zaista pokret za borbu protiv komunista. Kad je nastupio jedan sistematski val ubistava u Srbiji, sam narod je ustao na oruje, to se ne sme dovoditi uopte sa aktivnou o saranji sa okupatorom ". Borba protiv ustaa kao nazaistike form acije, bila je kod naroda u NDH sasvim popularna bez obzira na lina uverenja boraca. To je bila samoodhrarva jednog dela stanovnitva te zemlje. Medjutim ni na ovoj liniji etnici i par tizani nisu bili podjednakog gledita. Iskljuivali su se odmah im se prelo na politika pitanja u zemlji. Komunisti su takticizirali, dok su etnici bili bes kompromisnu. U toj borbi etnicima nije trebala nikakva propaganda, jer su bili posve jasno odredili stav prema vlasti NDH. Komunisti su medjutim nastojali da izbegnu borbu i da ustaama prikau svoju borbu kao borbu za ostvarenje jednog dela hrvatskog politikog programa tukui srpske etnike. U tom smislu Srbi u NDH bdlu su u specijalnoj situaciji; u stanju nune od brane i jednom stalnom stavu puke na nian , kako to opisuje jedan Nemac, radi inform acija pripadnicima nemakih SS form acija i policiskih odelenja svili nemakih jedinica na Balkanu. 36

Ustae nisu imale pred sobom jedan rasno inferiorni elemenat, koji je doputao da se kolje, ve su to bili vrsti oprobani graniari, k oji su se stavili u odbranu. itava je Srbija jauknula od bola, kad su prve hiljade izbeglica, donele vesti o hrvatskim metodama istrebljivanja Srba."*) 28. U praksi se borba ideologa hrvatske dravne d nacionalne nezavis nosti" pokazala kao najobinija profana otimaima tudjeg dobra: sloboda i ivota. Ta je borba, objektivno gledana, bila liena svakog realno politikog smisla, zdravog uverenja borbe a pravednu stvar jednog naroda i naposletku bila liena svesti o sposobnosti preuzimanja tereta, gledajui svesno na zavr etak i posledice. Kao i mnogi drugi mali narodi u Evropi, Hrvati su tokom rata bili opsenjeni znaajem brojaka o veliini i opsegu istoriskog i suvislog dravnog i narodnog podruja od Mure do Drine, od Dunava do Sinjeg Ja dranskog M ora". Ovako izraen politiki apetit Hrvata je koncept najnovijeg doba. P oli tika megalomija je dola do izraaja tek onda, kad su se srpske drave Srbija i Crna Gora pojavile za zelenim stolovima Evrope, kao politiki faktori. Upravo do tog doba, zemlje izmedju Save, Drine i Dinare bile su za Hrvate sasvim nepoznate.**) Tu koncepciju je i sam Poglavnik naglasio kao neto novo, i to ak kao ef ustake Hrvatske. Prilikom prijema i pozdrava izaslanstva Stranke Prava, na dan 12 oktobra 1941., on doslovno kae: B rao pravai! Ima jo jedna velika stvar. U Hrvatskoj medju Hrvatima, bilo se zaboravilo, a s time pronevjeren jedan veliki, jedan vaan dio hrvatskog naroda. Maliani, sitniari, bili su kao noj zakopali glavu u pijesak izmedju Save i Drave. Veliki uitelj, najvei Hrvat vidio je preko Save, vidio je sve do Drine. Vidio je nau zemlju, nau Bosnu, nau Hercegovinu. Vidio je u njima jedan dio hrvatskog naroda, krv nae krvi; vidio je Hrvate muslimane i rekao, da je to najplemenitiji dio hrvatskoga naroda . . . . Brao pravai! Starevi nam je ostavio nauku, ostavio nam je i namro ast i ponos, namro nam je potenje, namro nam je ustrajnost i izdrljivost. Ova njegova ostavtina bila je zaloga za nas, njegove nasljednike, i ona je bila poluga, kojom smo mi digli kamenje, k ojeg su neprijatelji i izdajice bili navalili na hrvatski narod, kao nad grobom, da iz njega uskrsne i Nezavisna Drava Hrvatska. On nam je ostavio namro poklik, u kojem u je bilo sadrano sve. On je ostavio B og i H rvati!" Brao pravai! Danas je njegova izreka, koja je kroz desetljea bila naim pozdravom takodje ostvarena, jer u naoj zemlji ne gospodari nitko drugi, nego B og i hrvatski narod. Brao pravai! U znak, u ast pravatva, njegove prolosti i njegove borbe, ja sam malo prije na prijedlog V ojskovodje, za vrhovnog Vikara *) Fritz Karl: Von Apis bis Tito, bez oznake mesta i datuma izdanja. Knjiga je preporuena kao prirunik od strane SS. Gen. Rivsenera. **) Pojedinosti u Glavi X X V pod naslovom: Odnos Srba i Hrvata kroz vekove.

37

domobrana katolike vjere imenovao staroga pravaa popa Stipu Vuetia, a za njegova zamjenika mladoga ustau popa Cecelju . . . *) U ovoj i ovakvoj dravi B oga i Hrvata1 4 nisu vladali ni Bog ni Hrvati, ve Nemci i njihovi plaenici. Ova drava nije bila ni napor pravedne borbe ni izraaj misli zrelog naroda. Hrvatski narod nije u njenom stvaranju ni uestvovao niti bio pozvan da uestvuje. On nije bio svestan znaaja te drave. U duhu mentaliteta Hrvata i NDH je kao momenat u hronologiji Hrvatskog naroda nastala bez pitanja tog naroda. Nju su propagirali kao svrenu inje nicu duhovi iz podzemlja ostavivi za sobom sraman trag krvolotva. Bog nije imao niega zajednikog sa ovom dravom. On obino brani i uva osmiljene i logine pojave, a ne apsurdume kao to je bila Nezavisna Drava Hrvatska4 4 . Medjutim u tom stvarno tekom i skupo plaenom naporu jednog dela hrvatskog naroda, da bi neostvarivo ostvario, nije bilo niega asnoga osim manijake elje i poude, da se jedna oligarhija popne na vlast. edj za vlau bila je pomraila pojm ove kod ustakog i klerofaistikog dela hrvatskog naroda u istoj razmeri, u k ojoj je to manifestovala Komunistika partija Jugoslavije. U tom medjusobnom obraunavanju na jednoj strani sa Srpstvom i Pravoslav ljem, Hrvali su utrli put komunistima, da bi i ovi u drugoj faza borbe te iste Srbe proglasili narodnim neprijateljima1 4 . Ta sprega je dolazila sve jae do izraaja ukoliko je ratna srea Osovinskih sila izgledala sve slabija. U ovom smislu ne moe biti potedjena kritike ni jedna demokratska partija Jugoslavije. Ideolozi ustake drave ostali su i dalje u svom fanatizmu dosledni. Oni svoju ideju gaje jo i sada, i pored potpune bezizglednosti njihove borbe. Oni tu ideju propagiraju u hrvatskim masama, mada su i ove svesne te velike prevare. 29. Sada medjutim treba dati odgovor na pitanje, u kolikom stepenu su ostali dosledni svojim nazorima (ukoliko su ih uopte imali) svi oni, koji su svoju politiku u toku medjuratnog i ratnog perioda propagirali kao dem o kratsku. Treba dati odgovor na pitanje, da li su takvi dem okrati4 4 bili pozvani, da diu svoj glas u ime naroda? Svaka revolucija, makar bila razvijana u okviru jedne sobe, mora imati svojih neloginosti. Medjutim revolucionar ne sme biti alogian. Na dan 29 novembra 1943 godine, za vreme Drugog zasedanja AVNOJ-a u Jajcu, maral Tito dri govor, u kojemu izmedju ostalog kae: . . . Medjutim ima ipak neto to se nije izmenilo tokom proteklih godina, usprkos injenicama koje smo naveli: to je politika izdajnike vlade, koja jo uvek residira u Kairu i koju jo uvek saveznici smatraju legitimnim pretstavnikom jugoslovenskih naroda. Nije m oja namera da u ovom kratkom izlaganju objanjavam razloge zato saveznici ovu vladu jo uvek trpe i pored fakta to ova vlada nema ni trunke potpore u narodu, iz razloga to ona preko svoga ministra Drae Mihailovia ve dve i po godine saradjute sa okupatorom protiv narodno oslobodi lake vojske t. j. protiv interesa jugoslovenskih naroda. Osim toga ta *) Poglavnik govori, str. 88/89. 38

vlada je u potpunom smislu reakcionarna i veliko-srpska, to proizlazi iz njenog sastava i to je sainjavaju elementi, koji su poznati kao faktori u vojno-faistikoj diktaturi od 6 januara 1929 godine, kao n. pr. Pera ivkovi. Jedno mogu da garantujem, a to je : da ne postoji nijedan jedini pripadnik narodno-oslobodilake vojske kao i nijedan patriotski uesnik u ovoj naoj gigantskoj borbi, kojem u se ne bi srce stezalo od bola pri pomisli, koliko zloupotreba tereti savest te vlade, koja pripada kliki ratnih hukaa i koja jo uvek uiva gostoprimstvo naih saveznika. Nama svima je dobro poznato, to ta vlada a to vai i za kralja sve mogue preduzima, da bi se jo jednom uvukla u zemlju, pre nego to narod kae svoju odlunu re o svojoj sudbini. Nama je veoma dobro poznato, da se u inostranstvu nalazi jedna itava klika na koju se ova vlada i kralj naslanjaju. Medjutim nama nije ostalo nepoznato, da se takorlj u saveznikim zemljama nalazi velik broj naprednog dem okrat skog elementa, koji od srca eli da nai narodi sami odluuju o svojoj sudbini i uspostave onu form u vladavine, koja njima odgovara. Mi znamo da su nas klevetali i da nas jo uvek klevetaju sa sviju strana i to po unapred odredjenom planu. Svi okupatori sa njihovim Quislinzima, ustakim plaenicima, Nedievim sledbenicima, etnicima Drae Mihai lovia u zemlji kao i njihovi zatitnici u inostranstvu, svi su tvrdili i tvrde, da naa oslobodilaka borba u Jugoslaviji ima komunistiki ka rakter: boljeviziranje zemlje, pokuaj komunista da se domognu vlasti, oduziman ie privatne imovine, unitenje crkava i religije, jednom re ju unitenje kulturnih tvorevina. To su ustvari stare i otrcane fraze, prirediene u kuhinji Dra Gobelsa, to slui kao dnevna hrana faistikoj tampi, koia time nabiia slave stanovnitva N ove Evrope i pokuava da to izvozi i van evropskog kontinenta. Mali hroi liudi u svetu veruie u te lai, dok medjutim medju naro dima Jucoslaviie n>ko. Naa borba za opstanak je krvava i teka: neizmerno m noo trpili su nai narodi tokom poslednje tri godine, da bi se mogli zanositi ovakvim klevetama i otrcanim frazama i da bi mogli da skrenu sa svoga nuta i slavne borbe za slobuu i boliu budunost. Prola su vremena kada se sve ovo moglo sa uspehom da podmee jugoslovenskim komunistima, da hi se na tai nain udaljili od naroda. Tokom ove velike nnrn<1t\o-oslobodila?ke borbe, mi smo svojim delima uverili narode Jmroslaviie. da su komunisti naiverniii sinovi naroda, uvek spremni da za dobro naroda podnesu naivee rtve. Uzevi sve ovo u oK'Hr, a sneeiialno razvoi narodnost ustanka; uzevi u obzir teke p ro bleme. koii se pred narodom posfavliaiu: uzevi u obzir razvoi prilika u inostranstvu. potrebno ie da se to bre preduzmu mere u cilju dalje i nsnene borbe za na=e nacionalno oslobodienie. Moraju se preuzeti sve mere nntem ko'ih ima < ^ a e naim narodima zagarantuje takav vlaflovlnclci sioten. k o :i ima da nosiva na bratstvu, ravnopravnosti svim naroda Jugoslavije: da se zagarantuie takav vladavinski sistem, k o ji e da n m ?! stvai-nu slobodu svim drutvenim slojevima i da garantuje demokratske slobode.

39

Monarhija se tokom 23 godine vladanja u Jugoslaviji pred narodom posve kompromitovala. Ona nije bila nosilac demokratskih principa ve diktatura, kakvu je elela reakcionarna klika. Monarhija nije mogla da poslui sbratimljenju jugoslovenskih naroda i nije se uopte pokazala sklonom da ostvari narodno jedinstvo i narodnu vladu. Monarhija je bila izraaj hegemonistikih ciljeva srpskih reakcionera i imala je osnovni cilj da ugnjetava druge narodnosti. Kralj Aleksandar raspustio je parlamenat u godini 1929, uspostavio je vojnu diktaturu i tako uvrstio jedan reim terora i ugnjetavanja. Posle stupanja na presto, kralj Petar II., postao je centar oko kojeg su se okupljali reakcionarni elementi, koji su nau zemlju gurnuli u propast. Osim toga kralj Petar je tokom rata, sve do sada podravao sramnog izdajnika Drau Mihailovia i u svojoj vladi drao njegove ,,vojvode . O ovom predmetu imamo stotine i hiljade dokaza, to je uopte poznato naim narodima. Prema tome, jedan demokratsko-republikanski vladavinski sistem moe da omete po navljanje slinih narodnih nesrea . . .*) Komentar ovog govora bie iznesen u posebnoj glavi kad bude re o nunosti i opravdanju 6-januarske politike i njenim po sledi ama. Ovde je, medjutim, teite na izlaganju momenata, k oji siu nastajali u vezi sa izloenim mislima u samoj izjavi. 30. Na dan 5 decembra 1943. svega sedam dana posle ovog govora mara la Tita, bivi kraljevski jugoslovenski ministar za inform acije i istaknuti lan samostalno demokratske stranke g. Sava Kosanovi, dri u New Yorku govor, povodom zasedanja AVNOJ-a i obrazovanja vlade Tito Ribar Smodlaka. Pored ostalog on u svom govoru kae: O n o to se dogodilo u Jugoslaviji, to jutronje novine javljaju, logian je razvitak. Odgovor Srba, Hrvata, Slovenaca i Makedonaca na strane zloine, k oje je nacizam i faizam poinio u Jugoslaviji, samo da je razbije njihovo je junatvo jae nego ikad. I kad ne bi bilo dru gih razloga, dovoljan bi bio samo taj, da oveanstvo pomogne nasto janja Jugoslovena. Neprijatelj a naalost i slubena jugoslovenska propaganda, prikazivali su, da je zajednica Srba i Hrvata nemogua i da je unitena za uvek. Oslobodilaka vojska i partizani, b orcem kakvu oveanstvo nije vielo dokazali su, da je to bila la. Na 25 godinjicu stvaranja Jugoslavije, manifestira oslobodilaka borba u zemlji radjanje nove, lepe, vee Jugoslavije, koja e biti Jugoslavija malog oveka, u k ojoj nee biti eksploatacije i nasilja. Vlada Tito Ribar Smodlaka, potpomognuta velikim pokretom narodne vojske pokazuje politiku zrelost Srba, Hrvata i Slovenaca, iju zajednicu ni zloin, ni nasilje, ni glupost ne mogu unititi. Za Jugoslovene ne postoji vie problem Srbin ili Hrvat, pravoslavni ili katolik, nego, partizan ili nepartizan. K o hoe Jugoslaviju, demokratiju, slo*) Keesings Archiv der Gegrinvart. Bd. XV. S. 29'A. 40

bodu i dostojanstvo eoveka, ko hoe jedinstvo Srba, Hrvata i Slovenaca taj mora biti za partizanski front.*) Gosp. Sava Kosanovi je logikom slinih misli i zbog svojili ranijih izjava kao lan jugoslovenskog parlamenta i politiar-desniar. kanjavan disciplinski iskljuivanjem sa sednica parlamenta tokom 1927 g. U znak protesta gradjana protiv njegovih izjava u parlamentu i van parlamenta, javno je bio i amar an na ulici Beograda pred hotel ,,M oskvom " od strane jednog bosanskog m u slimana. Gosp. Sava Kosanovi je poslednjih trideset godina igrao ulogu politikog oveka-lana konservativne grupe, dok je u komunistikoj evidenciji bio upisan kao odan ideologiji jugoslovenskih komunista1 4 . D obijanjem poloaja m ini stra za inform acije4 4 u puistikoj vladi 27. marta 1941 godine, jugoslovenski komunisti su dobili najsoliidniju mogunost uvida u akcije vlade. Njegov ka binet je postao sala za konferencije jo tada ilegalne Kom unistike partije Jugoslavije. Prema tome, logiku ovog govora u New Yorku ne treba traiti u solidnosti njegovih inform acija, ve u anti-srbijanskoj nastrojenosti samog Kosanovia. To je ustvari kompleks, k oji se imia vezati uz klonost samostalno demokratske stranke poslednjih dvadeset godina. 31. Medjutim uveik bi se mogao nai momenat za izvinjenje jednog takvog stava, da je politika jugoslovenske kompartije bar i jednini delom ostvarila rei, nade i uverenja onih, k oji su u nju verovali. Revolucionarna politika vojska kao pojam i dem okratija kao princip siu antipodi u svakom sluaju. To je moralo da ostane kao zakon i u jugoslovenskom primeru. Svi lanovi; K o munistike partije Jugoslavije bili su sa tim pojmovima naisto, samo ne na alost prvaci demokratskih partija Jugoslavije. Petar Kalan ili pravim imenom Boris Kidri, sekretar pokrajinskog k o miteta Komunistike partije Slovenije, govorei o zadacima slovenake Oslo bodite! jne Fronte kae: Z a nas, slovenaku partizansku vojsku, vai: imati na umu da smo politika vojska sa politikim zadacima i dunostima, vojska, k oja mora da vri uticaj na ceo slovenaki narod u politikom smislu; vojska, koja m ora umeti da svoja dela i svoje ciljeve prosudjuje kako u velikom tako i u malom opsegu sa politikog gledita . . .4 t . . . Tu tako visoku svest o svojoj politikoj funkciji, o svojim politikim zadacima i dunostima odmah i stvarno preneti i u ivot . . . **) Na dan 8 decembra 1943 godine, politiki komesar X X V II divizije narodno oslobodlike vojske izdaje okrunicu pod naslovom: Vaspitni zadaci p oli tikih komesara4 4 , gde se kae: D rugovi politkomesari! Naa narodno oslobodilaka vojska, u istoriji oveanstva, predstavlja jednu od prvih pojava politike vojske, Pored ruskog i nekih drugih naroda, k oji se ponose svojim partizanskim *) Kosanovi: ta se moglo videti iz emigracije, Beograd 1945. g. S. 68/69. **) Slovenski partizan4 4 , glas Glavne komande slovenake narodno oslo bodilake vojske i partizanskih odreda Slovenije, god II. br. 5.. sveska za novembar 1942.

41

vojskama, narodi Jugoslavije jedinstveni su tom svojom tekovinom. Oni su prvi i jedini, k oji su u dananjem ratu stvorili tako potpunu, u duhu dananjeg revolucionarnog vremena organizovanu armiju. Osnovali smo politiku vojsku, jer su nam dati i uslovi za to. *) Razmatranja o politikom karakteru komunistiko partizanskih vojnih odreda NOV i POJ bila su vaan deo rada politikih referata jugoslovenske vojske u Otadbini pod komandom djenerala Drae Mihailovia. U jednom referatu po tom pitanju, na kongresu pozdemne demokratske tampe Jugo slavije, a poetkom 1945 godine, iznosi se sledee zapaanje: ,,U naredjenju taba 9. brigade 23. udarne divizije pod brojem : 227 od 30. novembra 1944 g. ef taba St. M. Predi saoptava podredjenim jedinicama sledee: O d 68. korpusa Crvene armije dobili smo vojne instruktore oficire, k o ji e da vode nae kurseve. Oni se ve nalaze kod pojedinih di vizija . . Danas se ve sa potpunou moe raunati, da je Titova armija sastavni deo Crvene armije, ne samo po ideolokoj povezanosti i mate rijalnoj zavisnosti ve i po komanovaniu. Sam naziv Jugoslovenska armija4 1 , a ne Jugoslovenska v o :ska niie sluaian. ve ie uskladien duhu sovjetskog ustava, to sledi iz injenice, da pojedine sovjetske republike mogu imati svoie armije. V ojna intervencija Sovjeta u Srbiji, dovela je stvarno partizane na korm ilo to znai, prosto reeno, prva fa*a preuzimanja vlasti za raun Moskve. Organizacija vojske i njena ideologija, t. j. povezanost njenog vojstva za Crvenom armiiom, kao i niena zavisnost o ovoj, ustvari su druga faza. Ostaje io samo posledn;a sitnica da se ostvari, t. j. form alno proglaenje Jugoslavije odnosno Srbi:e saveznom republikom Sovjetske Uniie, to bi bilo u potnimom skladu sa sovietskim ustavom, t. j. da se Jueoslovenska armiia4 4 protlasi ..Tusoslovenskom armiiom sovjetske voiske4 4 . Na ovaj nain sovietska in terven ira u Srbiii. u cilju form iranja komunistikom sistema u Beogradu, znai or^anizovanie sov jetske udarne armije na Balkanu. T o zrai, da ie sa time postavliena osnova sovjetskoi prevlasti na Balkanu. Na se zadatak konkretno sa stoji u tome, da Srbiju. .Tusroslaviiu, Ba'kan. Evronu i nanosletfcn itavi svet alarmiramo, to smatram na'w n svetom du*'ou i oveanski. da bi se form irao zajedniki odbranbeni front, sa cil;em odbrane Demokratije i Slobode, rukovodieni sveu. da u sbiaiu naeg neusneha, evropska kultura s nama zajedno ima da nadje svoj grob u najskorijem vremenu.4 4 ** Iz perspektive ovakvog sjedita o stvarima- ima da se razmatra nolo?aj Jugoslovenske voiske u Ofabini prema NOV i PO J. a analogno i medinobni odnos vodeih faktora u jednom i u drugom bloku. Fraze o demokratskim *) rne bukve4 4 , strana 46.. Ljubljana 1944. **) Iz pieve privatne arhive. (Ovaj srpski tekst nee biti identian sa njegovim originalnom, jer je tekst prevod prevoda sa nemakog jezika). 42

slobodama i m edjusobnoj ravnopravnosti ..malih i velikih ljudi1 4 u komuni stikoj Jugoslaviji, kao i opasnost od pobede misli Drae Mihailovia, bile su lepak za neupuene. U misli pokreta Drae Mihailovia nije bilo ni teatralnosti m i frazeologije; nije postojao m i jedan momenat, k oji bi kao improvizioniran imao da se naputa pod diktatom stvarnog ivota u jednoj zajednici kao to je Jugoslavija. U tom smislu rad politikih prvaka Titovih saradnika, u najveem moeuem stepenu, bie primoran da otstupa od svoje linije a toku nametanja politikog programa Komunistike partije Jugoslavije. 32. U jednom poverljivom britanskom izvetaju. a povodom zasedanja AVNOJ-a u Jajcu, t. j. u analizi fakata, koja su sledila politiku AVNOJ-a, stoji napisano: ..Jedan korak dalie u ciliu formulisapia iueoslovenske spoljne poli tike. uinjen je Imenovanjem Dra Josipa Smodlake za ministra snolinih poslova u novembru 1943 kao i postavlianem Dra Vladimira Bakaria njegovim pomonikom, ne^to kasnije. D r Smodlaka naglaava, da e se spolina politika Juaoslaviie, u paiirim p otezim a. saobraziti liniii Ujedinienih Naroda, emu on lino daie i^ra^ai u svom lanku u S lobodn oj Dalmaciji4 4 od 11. decembra 1943 godine, gde kae:
..Sutina n a 'e sp oljn e p ol-tik e ok a ra k ter:sana ie n esebin om b o r bom nae n arodn o oslob od ila k e voisk e. Na pep riia teli ie faizam , a pai saveznici Sovjetsk a TJniia. S*ediniene D ra ve i V elik a B ritan iia, sa k oiim a sm o se m i zaiedn o nnnstili u rat za spas ovean stva od fai stike onnsnosti. Aflanska P ov elia . k o ia ie osn ova n iih ov oe saveza, kam en je temeHa** stava. U bndu^em ustavu na"e drave i usnostave naih granica. m k ov od i^ em o s< * vl>om naroda. k o ia im a da e n o 't n ie u potpunoctj. Na narod iklinio svn*ii sloh odp bezgraninim nrnlevapiem svoie k rv i i n ee tole^isati sam ovoliu svoiih vlasto^r^a^a. M i ne tratim o nita to nam ne nrinada. ali takod* dopustiti. da i naim anii deo pa=er naroda ostane nod tn d :om vln="ii. Cili<v* nae snoUnp p olitik e sastoje se u paran** ! narodnih p olitik ih sloboda. so<*i'alnoi nravdi i on?tpm nanre*kn np?e n ove i bol*e In ^oslavi'e. k o ia 'm a da se ' " r a d i na dem okratskim osnovam a i or^anj-^ovana na fed era ln o! ba^i. P o tom pitaniu sve ostale dem okratske nnrtiie. ko^e u narodu im a H svoi k oren , sablasne su a k om u n istik om nartJiom. T o ie nro^ram a i'e ie ostva renih sto ine b il'a d a nae<r cveta m ladosti p o d i"lo o r u 'e i ne p ostoji vie sila. k oia Je u stapiu da n arodu nam etne dru^u solueiiu u pitaniim a nae drave. Mi sm o u vereni. da ie ov o program , k o ie a e a p ov eren iem i odolirn vanV m prim iti pa=i veliki savezni}. iii vladavinski sistem i ta k od ie n oivaiu na itim dem okratskim nr!n<**nima i samounravamH. M i sa noverpTi:^>m o^ekniem o sne"i*alno nosle Mo^kovsk** k o n fe r e n cije da saveznike vlade n ee n^k^ati*! n ^ o ^ n n ^m o ^acio**alpom TComitetu, k o ii se nod vo-*: stvom marala Josipa B roza Tita, b ori za ostvaren je ov og program a.4 4 *)

*) Th National Liberation Movement o f Yugoslavia, P IC ,276. Confidential. June 1944.. s. 90.

43

Ne ulazei u analizu fakta, da je program vlade Tito-Ribar-Smodlaka bio u sutini hrvatski, a ne ni srpski ni jugoslovenski i da je sva politika te ere bila nadahnuta antisrpskim smislom, ovde u navesti samo jedan momenat, iz kojeg e se videti, da je antd-faistdka politika Dra Josipa Smodlake, svega tri meseca pred sastanak AVNOJ-a u Jajcu bila faistiko kolaboraterska s tog razloga, to se on kao predestinirani ministar vanjskih poslova marala Tita stalno nalazio pod zatitom italijanskih karabinjera i s njihovom se doz volom slobodno kretao po Dalmaciji. Prema tome ne bi se smeo izvesti za kljuak. da je on u pravu rei: ,.autina nae spoljne politike okarakerisana je nesebinom borbom nae nar odu o -o sloli odi 1ak e vojske . Tenja itave borbe narodno oslobodilake vojske bila je konkretno svedena na pitanja unutranje uprave Jugoslavije, a ne na pitanja njenog medjunarono javno pravnog poloaja. Ta borba je imala u prvom redu nacionalno politiki pa tek onda socijalno reform atorski karakter. Pod velom nacionalno politikog nastojanja, bila je u vrlo umenoj form i pri krivena anti srpska linija, koja moe vrlo jednostavno da se objasni. Ako Bosna i Hercegovina ne mogu biti sastavni deo Nezavisne Drave Hrvatske, one, po komunistikoj logici ne smeju postati sastavni deo fede rativne jedinice Srbije. Ako Stara Srbija ne moe biti sastavni deo carevine Bugarske u duhu San-Stefanskog ugovora i sporazuma von Ribhentrop Filov, ona ne sme da bude ni sastavni dieo federativne jedinice Srbije. Da bi ta koncepcija bila to jae branjena, po m a z i r a n j i m a prvaka Komunistike partije Jugoslavije, ima da se form ira i forsira makedonski jezik. Polazei a Ie dve take gledita, komunisti Jugoslavije su do tanina izgradili plan o razbijanju mogunosti integrisanja Srpstva. Ako Crna Gora ne moe biti samostalnom dravom " u duhu sporazuma Hitler Mussolini i Mazzolini D rljevi, ona ne sme da bude sastavni deo federativne jedinice Srbije. U duhu te politike ima da se forsira lokalni pa triotizam i crnogorska nacionalnost. To je takodje nova form a smetanja inte gracije Srpstva. Na drugoj strani stoji koncepcija sa sasvim drugom logikom . Pokrajina Dalmacija, koja ni etnografski nd kulturno, kao ni istoriski ili ekonom ski ne (retstavlja integralni deo Hrvatske, ona po komunistikoj koncepciji ima da bude sastavni deo Federativne Narodne Republike Hrvatske. Isti sluaj imamo sa etnikim karakterom Like, Sretna i Slavonije. D ok na jednoj strani ide tenja da se zadovolje svi separatistiko antisrpski elementi u zemlji, isto tako se izraava tenja, da se kroz unutarnju upravu zemlje zadovolje susedne drave, kao to je sluaj sa Bugarskom organizovanjem FNR Makedonije ili a Albanijom organizovanjem samoupravnog podruja Kosmeta. Tek posle realizacije ovakvog politikog programa kao primarnog, javlja ^e socijalizacija i ekonomska reorganizacija kao mera sekundarnog znaaja. Iz ove perspektive treba razmatrali te takozvane ideoloke sukobe u Jugo slaviji za vreme rata i posle rata. U razmatranju ovih momenata treba nazreti osnovu nesporazuma medju vodjama nacionalnog otpora; sukove dvaju nacionaliteta u Jugoslaviji; gradjanski rat u zemlji i poloaj velikoj dela istaknutih politiara u medjuratnom periodu Jugoslavije. Na tom pitanju pao je u ne milost kod svojevrem eno vladajueg kralja Jugoslavije i sam Dr. Josip Smo44

dlaka. Pao je u nemilost zbog svog antisrpskog, antipravoslavnog i antimonarhistikog stava. Pao je u nemilost zbog svoje izrazito naglaene prokomunistike literarne aktivnosti i pored svog vrlo uglednog i visokog poloaja u jugoslovenskoj diplom aciji. Prema tome tvrdnja britanske obavetajne slube, po kojoj je Dr. Smodlaka pripadao staroj generaciji beskompromisnih boraca anti-centraliista poiva na iluzijama, a ne na injenicama. ta vie, Dra Smodlaku je prozvao Stjepan Radi D rom Josipom Stodlakom4 4 , upravo zbog njegovog oportunistikog stava u jugoslovenskoj politici. 33. 0 radu Dra Smodlake, pre Drugog zasedanja AVNOJ-a, izneseni su u hrvatskoj tampi pojedini momenti, k oji nasluuju, da se njegov prilog narodno oslobodilakoj borbi sasvim drugae tretirao u hrvatskoj javnosti, nego to ga je tretirala britanska ohavetajria sluba. Jedan citat iz toga doba glasi ovak o: ,,U proglasu Gladjanstvu Splita , jedinom podpisanom dokumentu partizanske anonimne vlasti u Splitu, k o ji je za narodno oslobodilaki odbor podpisao dr Josip Smodlaka s nadnevkom od 13. IX . kae se, da italijanske vojnike i oficire ne treba smatrati vie neprijatelskom vojskom . Tome su predhodili pismeni sporazum izmedju predstavnika talijanske vojske i partizansko komunistikog vodjstva kao i vrlo znaajne manifestacije na splitskoj obali. Jo prije nego to je talijansko vojniko vodjstvo odluilo predati u Splitu vlast komunistima, ovi su na splitskoj obali priredili komunistike demonstracije. O njima izvjeuje Slobodna Dalmacija4 4 u br. od 16. rujna ove godine. Kad su se komunisti sabrali na obali, krenuli su protiv njih karabinjeri i talijanski tenkovi, ali ih komunistiki agitatori doekuju pozivima na saradnju. K arabinjeri doslovce pie Slobodna Dalmacija4 4 ne znadu to bi. Htjeli bi da razjure masu. Ali im mi dokazujem o, da ovo nije p fotiv italijanskoga naroda i pozivam o ih u zajedniku borbu. U to dolaze i tenkovi. Da li e moda pucati? Medjutim nai mladii i djevojke skau na tenkove, a talijanski vojnici ih primaju,4 4. . . Sutradan je dolo do pismenoga sporazuma izmedju partizanskog vojnog vodjstva i talijanske vojske. D oslovce emo citirati dio zapisnika, koji je tom prigodom sastavljen u Park-Hotelu. Naslov zapisnika I k oji je napisan na talijanskom jeziku I glasi: Sporazum izmedju zapovjednika divizije Bergamo i gospodina Milica, zamjenika zapovjednika IV. partizanskog operativnog podruja dne 12. rujna 1943.4 4 Iza toga sledi doslovce: ,,U jutro 13. ovog mjeseca jedan predstavnik partizanskog zapovjednitva doi e u zapovjednitvo divizije, koja e predati orule to e biti obavljeno u skladitu baruta na Spinutu. K tom je utvrdjeno: asnicima ostaje samokres na rie generala zapovjednika. zapovjednitvu divizije ostaje pet prevoznih osobnih samovoza i dva autobusa. dozvoljeno je naoruanje od stotinu puaka za uvanje nastanbi. nastanbe eta ostae iste kao i sada.

45

 obskrba gradjanskog puanstva kao i vojske povjerava se par tizanskom zapovjednitvu, kod kojega e biti jedan predstavnik divizije.4 4 Time saradnja izmedju Talijana i partizana u Splitu nije iscrpljena. Partizani su za Talijane pokrenuli posebne novine pod naslovom: ,,Liberta4 4 . U tome listu itamo pozive talijanskih urednika svojim suna rodnjacima, da se svrstaju uz ov e velianstvene partizanske borce pro tiv zajednikog neprijatelja4 4. . . Veoma je zanimljiva zahvala, koja je u istom listu L iberta4 4 od 24 rujna izala pod naslovom: G eneral Becuzzi zahvaljuje.4 4 Ta viest glasi: Kom andant divizije Bergamo zahvaljuje preko nas vlastima na rodno oslobodilake vojske Jugoslavije na zanimanju, koje nepre stano pokazuju u prilog talijanskih eta i talijanskog puanstva . . . *) U jednom kasnijem lanku, a povodom zbivanja u Dalmaciji tih dana, hrvatska tampa se ponova osvre na karakter d rad Dra Josipa Smodlake i njegove uloge kao ,.crvenog diktatora4 4 u Dalmaciji u svojstvu pretsednika Narono-oslobodilakog odbora u Splitu, gde se kae: R adi tosta partizansko vodjstvo niie htjelo pokazati svoiu pravu boiu. Ni njihovi pristae nisu znali za imena voia pa se njihova vla davina u Splitu moe nazvati strahovladom anonimnosti. Nitko nije smio doznati, tko zapravo donosi odluke o politikim pitanjima? T ko odlu uje o sastavu njihovog narodnog ratnog suda4 4 ? Tko odred iuie, koga se ima izvesti pred taj sud? Tko vodi vojnike djelatnosti? Tko oluuie o odvodieniu u umu i o prisilnoj m obilizaciji i po tome o sudbini stotina i tisua ljudi? Dodue i u Splitu su komunisti ostali vierni aore spomenutoj taktici, pa su pokucali stvoriti nekakvu prividnu vlast pod firmom ..Narodno oslobodilako? odbora4 4 , koiem u su na e'o stavili poznatoaa dra Josipa Smodlaku, bive<ia iu^oslovenskos poslanika u paniolskoi, koii ie uviek bio poznat radi svoiih smuenih nehrvatskih stanovita i lieviarskih simnatiia. T-askaiui amhiciii torra starosta gospodina, pro^lasi^e ga crvenim diktatorom. Nani ?iru iavnost e zanimati iedipi podpisan p ro glas za 16 dana partizanske strahovlade u Splitu, kojim se anonimni partizanski odbor predstavio Splitu. Taj proglas glasi: Gradjanstvu Splita.

..^ m d Snlit oslobodi** ie zajednikim nanorirnu svo? rodoliiibivog stanovnitva i n a'e iimake narodno oslobodilake voiske. U niemu se od danas nsnostavl'a narodna vlast. i! sn nos'o-i narodno oslo bodilaki odbor Split, kao oran civ'lne i Komanda SnUtskog podruja kao orsran voino partizanskih yiasfi. U Split ulaze jedinice Narodno Oslobodilake V ojske da preuzmu vlast. Poto se nalazimo u ratnom stanju, kada nae iunake jedinice vode borbu protiv Niiemaca i ustala, stanovnitvo se pozivlie da se zbiie oko svoje voiske i narodnih vlasti i oreanizira naiuzorniii red u gradu. Privatno vlasnitvo, vjera i lina bezbjednost zagarantovani su. *) H rvatski Narod4 4 od 4. novembra 1943, strana 2.

46

Pri Komandi podruja obrazovan je Ratni sud. Svako djelo pljake i nasilja kaznit e se smru. Strogo e se kanjavati pijanenje, pucanje po gradu i svaki nered. Pravo uredovanja i patrolirali ja imaju samo ovlaeni organi K o mande podruja i vojne posade u Splitu. Svako neovlaeno lice, koje bude pokuavalo da ureduje, bit e stavljeno pod Ratni sud. Poto su jedinice talijanske vojske postupile po lacije i zahtjeva taba IV. Oper. Zone i predale oruje talijanske vojnike i oficire (izuzev ratnih zloinaca), vie neprijateljskom vojskom . Nitko nema prava da vlaenih organa. uslovima kapitu naim jedinicama, ne treba smatrati ureduje, osim o-

Poziva se stanovnitvo da podnese podatke o zloinima izvrenim za zadnje dvije godine od strane pojedinih funkcionera i domaih izdaj nika, kako bi isti bili izvedini pred sud i kanjeni. Split, dne 13. IX. 1943. Smrt faizmu Sloboda narodu! Za Komandu Splitskog Podruja Arai Nikola

Za Narodno oslobodilaki odbor D r Josip Smodlaka*)

U daljem izlaganju konstatuje se u hrvatskom izvetaju: P otpisujui proglas u kojem u se govori o partizanskom ratnom sudu dr Smodlaka je preuzeo na sebe teiku odgovornost. Moda je on u svojoj naivnosti i zanesenjatvu povjerovao, da e se partizani drati obeanja, koje su dali njemu i njegovim nekomunistikim prijateljima iz N arodno oslobodilakog odbora . Naime, partizansko vodjstvo je, kako smo doznali iz pouzdanog izvora dru Smodlaki i drugovima obealo, da se za vrieme interregnuma ima iskljuiti tretiranje svih stranakih politikih pitanja kao i pitanje dravnog uredjenja, da nitko nee biti lien slobode, osim tko je u sporazuma s talijanskim okupacionim vlastima krao i pljakao . Medjutim partizani su ubrzo prekrili svoje ob e anje, te su ustrojili na svoju ruku ratni sud, da niti svi lanovi N a rodno oslobodilakog odbora", nisu znali, tko je sve u tome narodnom ratnom sudu , a jo manje, tko je uhapen. Za neka strieljanja su d o znali tek poslije svrenog ina. **) 34. Pojedinosti o politikoj naelnosti i linom karakteru Dra Ivana R i bara kao treeg lana triumvirata od 29 novembra 1943 g. izneu reima ta danje srpske i hrvatske tampe, t. j. mislima javnosti Beograda i Zagreba. Skoro svaka tadanja beogradska i zagrebaka novina, posvetila je linosti Dra Ribara izvesan deo misli i dobu njegove politike karijere od poloaja pretsenika Ustavotvorne skuptine kraljevine Jugoslavije do pretsednika AVNOJ a u Bihau i Jajcu. *) Detalji i kritika u glavi X X X II ovog dela pod naslovom: Kritika k o munistike partije Jugoslavije od njenog osnivanja do dolaska na vlast. **) H rvatski Narod br. 877. od 5 studenoga 1943; strana 1.

47

Glavni urednik Ribaru sledee:

beogradske O bnove4 ' Ratko ivainovi

pie

dru

,,U sutini nije vano, da li je dr Ribar Srbin, Hrvat ili Slovenac, mada je poreklom iz sreza V ojnikog u Kordunu i da mu do sada niko nije osporavao hrvatsko poreklo, pa ak ni njegovi najvei protivnici u Hrvatskoj, kao to je isto tako istina da je glavni deo njegovog p oli tikog delovanja protekao u Beogradu iz koga se od svog dolaska u Ustavotvornu skuptinu, pa do begstva u umu nije selio . . U Beogradu dr. Ribar izbija na povrinu, postaje pretsednik Ustavotvorne skuptine. Ali njega na taj poloaj dovodi Svetozar Pribievi iz svojih sebinih razloga, da ova mala glavica ne bi veliinom poloaja premaila Svetozara. D ovodi ga pod izgovorom , da je pretsednik vlade Srbin, pa je pravo da pretsednik skuptine bude Hrvat i sa zaista veli anstvenom m otivacijom da ima krupan glas", k o ji moe dominirati u uzburkanoj atm osferi Ustavotvorne skuptine . . . Da bi se osvetio Svetozaru Pribieviu (zbog kasnijih sukoba medju njima), on stupa u zaveru Ljube Davidovia i igra dosta vidnu ulogu u donoenju zagrebake rezolucije, hvaljen naroito od onih, k oji ga se danas odriu i pokuavaju da ga prikau kao Slovenca . . . Predsednik Ustavotvorne skuptine, koja je utvrdila principe agrarne reform e, postaje pravobranilac posednika. Sa potsetnicom biveg predsednika Ustavotvorne skuptine1 1 on je jedan od najeih poselilaca kabineta ministra uma i ruda kao i ministarstva agrarne reform e, sve dok 1931 godine ne izbija afera Dracha i dok se direktnim naredjenjem kralja Aleksandra ne zabranjuje ministrima primanje bilo kakve inter vencije biveg pretsednika ustavotvorne skuptine . . . Dr Ribar posle rasputanja parlamenta i suspendovanja. ustava pri lazi 6-januarskom reimu, pokuava na sve naine da postane ministar i posle svakog izlaska bilo kog Hrvata iz vlade sam otvoreno postavlja svoju kandidaciju . . .*) O politikoj naelnosti dra Ivana Ribara, donosi svoj sud tih dana dr Miroslav Spalajkovi, na osnovi svojih zapaanja, kojom prilikom pie sledee: Z a pretsednika vlade (partizanske) postavljen je Hrvat Ivan Ribar, nekadanji pretsednik jugoslovenskog parlamenta. U demokratskoj stranci Ljube Davidovia, a docnije Milana Grola, on je pretstavljao krajnje levo krilo. Taktikom trojanskog k on ja" on je iskoriavao svoj poloaj i u stranci i u skuptini za smerove komunizma. Tako je ulazio u sve kru gove i uticao na sve usijane glave, drei se strogo uputstava kominterne. To se naroito zapazilo u famoznom periodu vladavine Cvetkovi M eek. Za nekoliko meseci je komunistika organizacija u Jugoslaviji potajno sprovedena do najmanjih sitnica i planski pripremljena za akciju u ovom e ratu. Ivan Ribar ima za to najveih zasluga. Tesne veze iz medju njega i Tita, koje potvrdjuje sadanja niihova saradnia, datiraiu jamano jo iz toga vremena . . . *) ..Obnova" od 19 decembra 1943 g.

48

Ivan Ribar i ja znamo se iz doba Konstituante. U njegovom pogledu, crnilo m. se uvek, da v.dun odblesak onog nadiranja kome j T ^ r o k m oj nepom irljivi antiboljeviki stav. Naroito sam to osetio prilikom mog govora u Ustavotvornoj skuptini 11 maja 1921 godine o bolje vizmu i komunizmu kao patolokim socijalnim pojavama. Ivan Ribar je pretsedavao toj sednici i prekidao me je svaki as, opom injui me da ne smeni prekoraiti vreme odredjeno za govornike. On je bio prema meni nekorektniji i od samih komunistikih poslanika, kojih je tada bilo u Ustavotvornoj skuptini oko 40 sa Simom Markoviem na elu . . . *) U daljim izlaganjima se konstatuje, da je Ivan Ribar bio pretsednik one skuptine, koja je donela obznanu protiv komunistike partije; da je u svom poznatom govoru posle pogibije ministra Milorada Drakovia u Delnicama nazvao njegove ubice komuniste zlikovcim a1 1 , a Komunistiku partiju Ju goslavije teroristikom organizacijom1 1 i slino. Crpei podatke o Ivanu Ribaru iz tadanje srpske tampe, hrvatska javnost se takoje izraava o njemu kao vrlo nenaelnom oveku, ali, da bi hrvatska nacija sauvala svoju moralnu istou, za nju Ivan Ribar nije Hrvat ve Slo venac, i to poznat ak pod imenom JoJian Fier. Stojei na gleditu da b i u sluaju nemake pobede Ivan Ribar zaista mogao da dokazuje svoje germansko poreklo, misao o ivotnom putu dra Ivana Ribara1 1 zavrava se ovako: O penito je poznato da su Ribari podrijetlom Slovenci. Da li se dr Ivan Ribar bilo kada u svom ivotu osjeao Hrvatom, to je njegova tajna, ali oni, k oji su pratili njegov javni i politiki rad i k oji ga poznaju, znadu, da se nije nikada osjeao Hrvatom, to je on najbolje dokazao svojim radom kroz cieli ivot. Ali uzmimo, da doista nije vano, kako tvrdi spomenuti beogradski list, da li je dr Ribar Slovenac, Hrvat, ili Srbin, nu vano je i odluno, kakav je bio njegov ivotni put i za ije je probitke eielog svog ivota radio. A o tome nam je samo beogradsko novinstvo pruilo najvie podataka, oznaujii ga kao ovjeka, k oji je svu svoju djelatnost razvijao u srbijanskoj sredini, u Beogradu, u sklopu sveukupne srbijanske politike djelatnosti, koja je bila usmjerena protiv hrvatskih probitaka i eilieva. Pristupanjem u izrazito srbijanske politike stranke i pristajanjem uz nasilniki diktatorski reim Aleksandra Karadjordjevia, te konano odmetanjem u umu radi borbe protiv najsvetijih probitaka hrvatskog naroda dr. Ribar se, ako se uope ikada osjeao Hrvatom, odrekao hrvatske narodnosti, jer nema sluaja, da jedan naci onalno sviestan ovjek, stupa u politiku stranku drugog naroda, dok ona vodi otru borbu protivu njegovog vlastitog naroda. Politika poviest bit e zahvalna dru Ribaru, to je svojim prim jerom dao dokaz, da su takvi sluajevi ipak mogui. A ko ne po emu drugome, po ovome e njegovo ime, biti najdulje pameno . . . U vrieme kad se u bivoj Jugoslaviji poinje vriti promiba za stvaranje puke fronte1 1 dr Ribar zajedno s beogradskim odvjetnikom edom Pleeviem stupa u demokratsku stranku, koja je bila izrazito *) ..Novo V rem e1 1 od 19 decembra 1943. godine.

49

srbska, te tamo s nekim ljeviarima stvara njezino t. zv. lievo k rilo". . , A ko imamo na umu, da je beogradska Ustavotvorna skuptina doniela za vrieme predsjedanja dra Ivana Kibara odluke, koje su najtee pogodile hrvatski narod, te se on protiv njih morao boriti svim silama za vrieme postojanja bive Jugoslavije, zatim da je korupcija, k o jo j je bilo sredite u Beogradu i protiv koje se hrvatski narod takodje borio, imala u dru Ribaru vidnog predstavnika, te na kraju da srbska uzbuna protiv konkordata nije bila samo uzbuna ravnopravnosti rimo katolike crkve s ostalim priznatim crkvama u bivoj Jugoslaviji, nego je to bila najveim dielom uzbuna protiv probitaka hrvatskog naroda, k oji je u najveoj m jeri rim okatoliki onda nam postaje jasan pravac ivotnog puta Ivana Kibara u odnosu prema hrvatskom narodu i nje govim probitcim a . . . *) 35. Povodom istih zbivanja u zemlji, ali posmatrano oima neobavetenog dzbeglice, prvak Zemljoradnike stranke Jugoslavije i lan puistike vlade Dr Branko Cubrilovi pie u svojim uspomenama o 29. novembru 1943 sledee: M etjutim , 29 novembra 1943 godine, objavljena je Titova deklara cija u Jajcu. Napadnuti su svi dosadanji reimi u Jugoslaviji, a naro ito diktatura Aleksandra Karadjordjevia od 1929 godine. Postavljeno je pitanje nove Jugoslavije na principu demokratije i est federacija, kao i pitanje monarhije, o k o jo j e narodi da odlue kad budu slobodni. I sve to, kao i prisustvo vojnih izaslanika i saveznikih osmatraa u zemlji, okrenulo je javno miljenje cijelog svijeta u korist narodno oslobodilake borbe. Titovu deklaraciju popularisali su engleski i ame riki novinari. I narodno oslobodilaka borba u svjetskoj javnosti legalizovana je vojniki, a donekle i politiki. U decembru 1944 pristigla je i prva vojna delegacija marala Tita iz zemlje, pod vodjstvom generala Velebita. Ta se delegacija nastanila u Aleksandriji. Zadaa jo j je bila da s Englezima i saveznicima uredi pi tanje vojnike pom oi. U toj delegaciji bio je potpukovnik Dedijer, bivi dopisnik ,,Politike , a i oboljeli narodni borac i politiki komesar, Melentije P opovi. Potpukovnik D edijer pruio je tada svjetskoj javnosti mnogo dokumenata protiv Drae Mihailovia i drugova. Sastao sam se s njim u jednoj od engleskih bolnica u Kairu, u sobi gdje je leao Melentije P opovi . . . Iz razgovora sa gosp. Dedijerom doznao sam za razne veze Drae Mihailovia sa okupatorom kao i za njegovu ulogu u borbi protiv Narodno oslobodilakog pokreta. Razumljivo je da smo nas nekolicina, pristaa Narodno oslobodilakog pokreta, sve te iz vjetaje g. Dedijera doturili stranoj tampi i javnosti. S tim u vezi, jo jae smo ometali i rad g. Puria oko jaanja njegovih spoljno politi kih pothvata i namjera. Titova deklaracija od 29 novembra 1943 i dolazak gg. Velebita i Dedijera u Kairo, podigli su ponovo opali autoritet Jugoslavije. Svijet je poeo da vjeruje u pobjedu nove Jugoslavije. *) H rvatski Narod br. 924 od 4 januara 1944. strana 3.

50

G. Piiri, i pored njegove vjetine i snalaenja u spoljnim dogadjajima, pomalo je tamnio, nestajao . . . *) 36. Medjutim da bi se lake razumela zbivanja, koja su komunistima Ju goslavije utrla put pobedi, treba se osvrnuti na jedan fakat, k oji je bio siste matski obdelevan, jo daleko pre drugog zasedanja AVNOJ-a u Jajcu. Sav materijal, kojim su raspolagale nemake, italijanske i ustake obavetajne slube, kojim se u bilo kojem pravcu mogao optuivati Draa Mihailovi, bio je stalno prikupljan od strane Titovih oficira za vezu, k oji su bili odredjeni za tu funkciju od strane V rhovnog taba NOV i POJ. Jedna od centralnih linosti te nadlenosti i to na niajosetljivijem mestu ukrtanja interesa svi ju zaraenih strana na obalskom pojasu Jadrana bio je general Vladimir Velebit.**) Svi ostali posrednici su bili njemu p odredjeni i bez njega se nije smela izvriti bilo kakva naredba Nemiaea u odnosu na partizane ni obratno. Taj materijal je bio sistematski obradjem i spremljen pre uvenog govora marala Tita u Jajcu. Jedan deo tog materijala su trebali da odnesu u Kairo Velebit i Dedijer, kao stvar primarnog znaaja, da bi se sa time upoznala sovjetska ambasada, koja se tih dana kompletirala u Kairu. Istovremeno su trebali da taj materijal dobiju lanovi kraljevske jugoslovenske vlade, k oji su simpatizirali Tita. P o vodom toga Dr. ubrilovi kae u svojim uspomenama: R anije sam spomenuo, da je u Kairo prispjela i sovjetska ambasa da. im se smjestila, razvila je ivu politiku akciju. U pitanju Tito Mihailovi bila je odluno na strani Tita. Ona je vrila odbranu Tita taktino i pametno. G. Novikov, primio me je, 3. januara 1944, u ambasadi. On je sred njeg rasta, dobro gradjen i plavkast. Odmjeren, ali iv diplomata, on je pun takta i ljubeznosti. U razgovoru vie kupuje, a manje od sebe daje. Preli smo na optu svjetsku politiku, a potom na Jugoslaviju. Tema je bila Tito Mihailovi. N ovikov vjeruje da Tito pretstavlja narodnu volju. Nasuprot Titu, kako misli g. Novikov, Mihailovi je pretstavnik ueg nacionalizma, reakcionarnog, malo spremnog za borbu, To proizlazi i iz toga to je Mihailovi u vezi sa okupatorom. N ovikov je naglasio, da su jugoslovenski partizani svojom borbom zaduili ne samo Jugoslaviju i Sovjete ve i cijelo rodoljubivo ov je anstvo. T o je razlog, to iza Tita stoje Sovjeti i Crvena armija.***) etvrtog dana posle ovog sastanka u sovjetskoj ambasadi, izbija na dan 7 januara 1944 g. pobuna u redovima jugoslovenske kraljevske vojske i Kaira i kanalskoj zoui.****) *) Dr Branko ubrilovi: Zapisi iz tudjine, Sarajevo 1946. s. 188. **) Detalji o radu generala Velebita u toku rata, bie izneeni na poseb nom mestu. ***) Dr. Branko ubrilovi: isto, s. 194. ****) Prema ubrilovievom izlaganju, pobunu su izazvali Slovenci sa Drom okom na elu, ali po uputstvima britanske obavetajne slube, t. j. pobunom je dirigovao britanski major Ker. 51

37. Ve tili dana jedan deo amerike vojne misije kod Tiba, trebao je da odnese onaj deo materijala, k oji je bio namenjen i spremljen za State D e partment. To isto su imali da urade i lanovi misije Njegovog Velianstva z-a vladu Velike Britanije. Istovremeno su lanovi misija ii amerike i b ri tanske u tabu djenerala Mihailovia imali takodje da dostave svojim vladama, odnosno da lino donesu materijal, k oji je skupljan u tabu Mihailovia. Pod kakvim su dojmom stajale vlade i Amerike i Engleske, to najbolje opisuje sam David Martin u ,,New Leaderu" od 13 aprila 1946. K ad su potpukovnik William Deakin i brigadir Fitzroy Mac Clean stigli iz Titova glavnog stana, donosei visoke pohvale o partizanskom komandantu, bilo im je omogueno da dre javne zborove i konferencije tampe u Engleskoj. Medjutim kad su pukovnik Bailey, pukovnik Hudson, brigadir Armstrong i ostali lanovi britanske misije, prispeli iz Redakcija u D nevniku1 1 III, Vladimira Dedijera je drugaa i sa sasvim drugim motivima i razlozima. On kae: P rvog januara stvarno je vojska otkazala poslunost kralju Petru i Peri iv'koviu. jovan ovi i Markovi posluati su na savet. Pazili su da ne padnu u greku u koju su zapali nai grki drugovi u Egiptu. Oni su dopustili da ih faisti provociraju, dolo je do borbe, dolo je do krvi, prekog suda i streljanja. 0 pobuni su znale i engleske vlasti. One su osetile da se neto sprema, pa su zabranile kretanje jugoslovenskim oficirim a. Tako nije stigao brzo proglas za prelaz u narodno-oslobodilaku vojsku u najveu jedinicu kraljevske vojske, u gairdiski bataljun, k oji ise nalazio oko Sueskog Kanala. Grupa Jovanovia 1 Aleka Markovia uputila je vojski sledei proglas- k oji donosim u njihovoj stilizaciji: Drugovima Jugoslovenima u inostranstvu! Jedna mala grupa bivih jugoslovenskih politiara, diplomata-miljenika bivih i sadanjih vlada u zemlji i inostranstvu, bivih policajaca i nekih ge nerala i viih oficira, koji su uspeli dia se spasu sa slvojim familijama u inostranstvo, evo ve tri godnie izmenjuje ministarske fotelje u raznim nazovi1 1 jugosloveniskiim vladama u inostranstvu, po onoj narodnoj poslovici da sjae kurta da uzjae murta1 1 . Njihov cilj i zadatak jeste to bolje iveti u inostran stvu napuniti depove funtama i zlatom, sanjajui i stvarajui planove, kako e sie vratiti kao oslobod ioci1 1 i da ponovo uzjau na narodnu grbau-produe posao protekle 23 godine. Za to vreme u naoj otadbini odigravali su se sudbonosni dogadjaji po opstanak i budunost naeg naroda. Iako su kukavike vojskovodje i samo zvani politiari izdali svoju otadbinu i svoj narod, naredjujui optu kapitula ciju vojne sile, narod nije kapitulirao ni do danas. Svojim sopstvenim snagama, gotovo goloruk, ustao je da brani svoju ast i svoj goli ivot. On se, evo, ve vie od ve godine bori u krvavom boju protivu svih neprijatelja naeg naroda. Ni tenkovi, ni avioni, ni podli napadi noem u ledja od strane izdajnika, nisu mogli .unitti narodni oipor i borbu za slobodu. Ali u ovu herojsku borbu naeg naroda uplele su svoje djavoljske prste i jugoslovenske vlade iz inostranstva. naredjujui svome plaeniku Drai Mi 52

Glavnog stana djenerala Mihailovia u Englesku, stavljeni su pod nad zor. U Sjedinjenim dravama, potpukovnik Louis Huot i ostali oficiri, k oji su simpatisali Tita, imali su punu slobodu rei. Medjutim kad se vratio pukovnik Seitz i kapetan W alter Mansfield iz Jugoslavije, u rano prolee 1944, i doneli svoje izvetaje o Mihailoviu, im su stigli u Washington, bilo je izriito zabranjeno svim lanovima komiteta za vojne poslove, da sa njima razgovaraju. 38. Paralelno ovim koracima, kojima je davana direktiva iz zemlje, t. j. iz Vrhovnog taba NOV i POJ, ime je trebalo izvana tui Drau Mihailovia, a indirektno kralja i tadanju jugoslovensku vlada s jedne strane i vezama kra ljevskih jugoslovenskih ministara sa sovjetskom ambasadom s druge strane, kao i prijateljskim diskusijama Titove delegacije sa misijom generala Kornjejeva, britanska obavetajna sluba, odmah posle Drugog zasedanja AVNOJ-a, hailoviu da pobije i uniti sve one iste narodne elemente, koji su jedini pravi izraz narodne volje i narodnih ideala, a ne izraz neiste sa vesti jugoslovenskih vlada u inostranstvu. I posluni plaenik, ne razmiljajui, poeo je krvoprolie. U jesen 1941 godine etniki odredi Drae Mihailovia u Zapadnoj Srbiji u trenutku najvee borbe protivu Nemaca i faista, m uki siu napali s ledja odrede jugoslovenske oslobodilake vojske i partizanske odrede. I bratoubilaki rat je poeo. Na jednoj strani nalazi se vojska pod komandom Tita, u koju su uli naj b olji sinovi iz sviju krajeva otadbine, koja nosi naziv Jugoslovenska oslobo dilaka narodna vojska i partizanski odredi. Na drugoj strani je vojska faista Nemaca, Italdjana, Madjara, Bugara, ustaa, nedievaca, Drae M i hailovia i jugoslovenska vlada u inostranstvu. Uasno ali potpuno jasno. Mi, Jugosloveni u; inostranstvu, o svemu ovome doskora nismo skoro nita znali. Zato? Jer smo od strane raznih jugoslovenskih vlada u inostranstvu lano i pogreno obavetavani o borbama i situaciji u zemlji, koje su od nas veto i briljivo krile istinu. Te vlade, su uspehe i borbe Na rodno-oslobodilake vojske i partizanskih odreda, jedinih pravih boraca protivu okupatora i izdajnika, pripisivale Drai Mihailoviu, svome ministru vojnom i njegovim bandama. One su takodje obmanjivale nae savez nike i stranu tampu, pretstavljajui sve ome, koji nisu sa etnicima Drae Mihailovia, kao robijae*4 i kao komunistike teroriste1 1 . . . Koliko je ovo korist u optem naporu saveznika dokazuje se time to su Velika Britanija, Sovjetski Savez i SAD priznale Jugoslovensku oslobodilaku narodnu vojsku i partizanske odrede za svoje saveznike, uspostavivi kod marala Tita svoje saveznike misije i preuzimajui na sebe davanje vojnike, moralne i materijalne pomoi. Ova naa voiska bori se za sledee ideale: 1) Oslobodjenje Jugoslavije od okupatora; 2) Federativno uredjenje drave; 3) Demokratske slobode za sve delove jugoslovenskog naroda; 4) Neprikosnovenost privatnog vlasnitva i privatne inicijative u ekonom skom ivotu i 53

razvila je vrlo ivu akciju u cilju odvajanja vanijeg komandnog osob lja u Vrhovnom tabu djenerala Mihailovia. Cilj ovih koraka bio je, da se Mihailovi to vie osami i kao linost kompromituje. U tom smislu Britanci su uspeli, da u majoru Lukaeviu, kasnijem Adjutantu Njegovog Velianstva Kralja, nadju najpovoljniju linost. Medjutim bar do sada, ostalo je dubokom tajnom za javnost, kakva je obeanja dobio major Lukaevi prilikom svog boravka u Londonu za vreme kraljeve svadbe. Isto tako ostalo je tajnom, kakva su obeanja dobili on i pukovnik Petar B aovi u Komandi britanskih trupa za Bliski Istok u Kairu. Isto tako ostalo je tajnom, na kakav' je nain dospeo Vojislav Lukaevi u partizansko ropstvo krajem oktobra 1944 g. posle nesrenog pothvata protiv Nemaca na sektoru Trebinje-Dubrovnik 21 septembra 1944 g. na jednoj strani i istovremenog otpora davanog komunistima 29. partizanske divizije Vlade egrta na istom sektoru na drugoj strani. Posto zvanina jugoslovenska i britanska tampa nisu do sada pruile nikakav podatak o ovom sluaju, zbog ega se izlaganja o tome ne mogu ni bazirati na dokumentima zvaninog karaktera, taj sluaj e, medjutim, biti iznesen po seanju i utiscima iz razgovora, k oje sam tih tmurnih dana sep tembra i oktobra 1944. vodio sa samim majorom Lukaeviem po selima istone Hercegovine. Obrada tog sluaja ukljuena je u posebnu glavu, koja nosi naslov: Saradnja sa okupatorom. U taj kompleks ulazi onaj deo mate rijala, k oji se ne bazira na zvaninim dokumentima ve na uspomenama i utiscima u toku rada kroz itavi ratni period.*) 5) Po potrebi socijalne reform e, preduzete od pretstavnika izabranih slobodnom voljom naroda. Prema tome ovaj program nije komunistiki, kao to hoe da ga pretstavi vlada u Kairu, ve isto nacionalno oslobodilaki pokret, niti ovinistiki, koji ima Nedi u Beogradu, Paveli u Zagrebu i vlada u Kairu. Ovaj program daje slobodu upotrebe imena: Srbin, Hrvat, Slovenac, Bosanac, Sremac, Makedonac, Dalmatinac, Lianin, Slavonac, Banaanin, Sumadinac, Bavanin, Zagorac, Hercegovac, B okelj itd. i punu slobodu ispovedanja veroispovesti pod okriljem jugoslovenske dravne zajednice . . . (Karakteristino je, da je autor kojemu nije uspelo da se ovde naj bolje kamuflira, ipak zaboravio da naglasi i slobodu imena: Crnogorac. Pre bi se reklo, da su ovu stilizaciju" Markovia i Jovanovia sainili na brzine delegati Velebit i Dedijer, pa su u ovom krdu jugoslovenskih nacionalnosti zaboravili da pomenu jednu tako vanu, kao to je crnogorska nacionalnost. Medjutim izaziva udjenje, da se niko od politikih magnata FNR Crne Gore nije naao da digne glas protiv ove nekorektnosti, da se zaboravi, pored nacio nalnosti Sremca, Lianina, Zagorca ili Bokelja ba jedna tako vana nacional nost u FNR Jugoslaviji kao to je Crnogorska nacionalnost4 1 ). *) Jedini ivi svedok i lan te zavere protiv djenerala Mihailovia. pot pisnik ..Peticije P etorice" za obrazovanje i proklamiran je Nezavisnog nacio nalnog otpora" u zemlji jeste novinar g. V eljko Krivoi. On je jedini preiveo svoje drugove iz tog komplota, a i jedini k oji bi mogao biti najmerodavniji da o ovom sluaju kae istinu u najveem stepenu. On je na jednom dugom

54

39. Da bi se ovom kompleksu dao potpun patriotski karakter najizrasitijeg stepana, tih burnih dana poetkom 1944 godine, biva ,,umoljen i djeneral g. Duan Simovi. da kao 27-martovski autoritet i oprobani prijatelj demokratija. uputi sa svoje strane apel preko londonskog1BBC jugoslo venskom narodu, da se to pre svrsta pod jugoslovensku zastavu marala Tita. Taj govor donosim kompletan prema redakciji hrvatske publicistike: G ovorim , jer u ovim danima, kada na narod proivljuje teku borbu za svoj obstanak, elim javno kazati svoje miljenje. Ne govorim kao politiar, jer to nikada nisam ni bio, i jer nemam politikih ambicija. Ne govorim da bi sakupio oko sebe pristae. Kao slobodan gradjanin imam pravo kazati rie, a kao sudionik u prolim vanim dogadjajima podpuno sam sviestan svoje odgovornosti. Govorim kao vt jnik, k o ji je uviek imao, a i danas ima pred oim a interes otadbine i spas naroda. D a javno iztupan pobudjen sam velikom brigom zbog razvoja dogadjaja u naoj zem lji iz bojazni, da naa borba za slobodu ne zavri medjusobnim sukobima, k oji bi nas odveli u gradjanski rat ii medjusobno istriebljenje. Iako odpor i borba naeg naroda za oslobodjenje igraju vanu ulogu za budunost Jugoslavije i cieloga Balkana, ipak ima u naoj zemlji ljudi, k oji vas hoe zavesti, a i u inozemstvu ima stanovitih osoba, koje jo danas nee gledati javnosti u oi. Jedni i drugi oteavaju prirodni proces razvoja dogadjaja u svietu, te hotice ili nehotice pripremaju put novim nesreama naega naroda, kao da nije ve dosta pretrpeo zbog nesloge i medjusobnih sukoba. Proces razvoja prema novom svietu nije lagan, osobito u naoj sredini zatrovanoj izdajicama i profiterim a, zasliepljenoj neprijateljskom propagandom i zavedenoj aktivnou stanovitih naih faktora izvan zemlje. Ludo je ometati taj proces radjanja nove Jugo slavije, kada je jasno da je izmjena generacija prirodna pojava. Samou bilaki je taj lokalni ovinizam, koji je razpiren u naem narodu, kada njegov spas lei u slozi i uzajamnom povjerenju, znatnom jaanju ivot nih interesa naih naroda i budunosti nae otadbine, i kada mnoge vee zemlje trae nove jake zajednice. N evjetojatno je, da se izuzev izdajnika moe nai jo netko, k oji ometa velianstvenu oslobodilaku borbu naeg naroda. Ne samo sa veznici, ve i nai neprijatelji priznaju moralni znaaj i stvarni utje caj ove borbe na obe ratno stanje. Ne treba biti vojniki strunjak, da bi bilo jasno, kako razvoj dogadjaja u Jugoslaviji i naa oslobodilaka akcija imadu neposredan utjecaj na tok ovoga rata. Umjesto da se time ponosimo, da smo oduevljeni i puni pouzdanja za budunost, mi ove akcije ometamo, pa ak i osudjujem o narodne uspjehe. Radimo dakle vremenskom putu pratio sav razvoj stvari od odlaska Lukaevia i Baovia u Kairo, pa sve do proklamovanja O pte m obilizacije" protiv Nemaca i ustaa u septembru 1944 godine. On je verovatno i jedini, k oji je izneo iz zemlje iscrpnije podatke o ovoj zaveri, jer, koliko je autoru ovog dela poznato ne postoji ni jedno drugo lice, koje bi moglo bilo ta posedovati izvan onoga Ito se moe rekonstruisati po seanju.

55

isto, to ine i nai neprijatelji. Tako neto svijet sigurno ne pamti. Borba naih naroda nije uzaludna. Ona ima za cilj to jae vezivati ne prijateljske snage za Balkan; ona ima utjecaja na djelatnost naih sevezaika na iztonoj fronti, u A frici i Italiji, k oji utjecaj nije za podcienjivati. U odlunom razdoblju rata koje treba biti ove godine donieti konanu pobjedu ujedinjenih naroda nad mrskim ljem borba e naega naroda biti u vezi s operacijama naih kako na Balkanu i u Italiji, tako i na kolektivnom bojitu srednjeg Dunava. i koje ima neprijate saveznika, u bazenu

Zbog toga narodno-oslobodilaki pokret u Jugoslaviji, koji je sa da najaktivniji i najizrazatiji dio te krvave borbe naega naroda, pomae nae velike saveznike: bratsku Rusiju, Veliku Britaniju i Ameriku. Tom se pokretu trebaju pridruiti i s njime saradjivati sve ostale aktivnosti naih rodoljuba u zemlji i u inostranstvu, s jedinim obim i glavnim ciljem : pobjeda nad neprijateljem . Ne priznavati taj pokret i raditi protiv njega znai raditi protiv naih saveznika i olakati rad i djelat nost naih neprijatelja. Stoga se ja pitam: Zar mi Srbi poslije tolikih rtava, koje smo sviesno dali za obu savezniku stvar, te poslije mora prolivene krvi nae brae od strane neprijatelja i njegovih najamnika smijemo sada u posljednjem odsudnom asu ostati po strani i poi putem, kojim em o se mimoii s naim velikim saveznicima. Moj odgovor na to glasi: NE. T o ne smijemo! Naprotiv, dunost prema palim rtvama nalae nam sloni rad i zajedniku borbu, da neprijatelju nanosimo to vee gubitke i tetu, i time doprinesemo pobjedi naih velikih saveznika, koja pobjeda ima donieti naem narodu slobodu. Nem ojmo zazirati od pom oi, koju saveznici pruaju borcima, k oji danas ginu za oslobodjenje naeg naroda. Ne smiju se ponoviti pogrieke prolosti, kada nai reimi iz ideolokih i sentimentalnih razloga tiekom 25 godina nisu htjeli uzpostaviti normalne diplomatske odnose sa Sovjetskom Rusijom. A kada su ih, pod pritiskom dogadjaja uzpostavili god. 1940. za ovoga rata, dakle u posljednjem momentu, tada je bilo kasno, da nam ona (t. j. Sovjetska Rusija. Op. ur.) prui svaku pom o. Najvie se udim onim Srbima, k oji su zbunjeni i k oji dozvoljava ju, da ih zavara Hitlerova promiba i promiba njegovih slugu. A ko bi na narod bio podpuno podlegao, ne bi Niemci i njihovi sateliti drali u Jugoslaviji oko 20 svojih divizija. Ima li jo pojedinaca, kojima to nije jasno? Naalost ima. Ali ni tada oni nemaju pravo ometati veli anstvenu borbu one stotine hiljada dobrovoljaca smrti. To ometanje ne mogu opravdati nikakvi razliiti politiki razlozi. Danas nije dozvo ljeno postaviti politiko gledite na prvo mjesto, dok se ne pobjedi ne prijatelja i osigura pravo narodne slobode. to bi se dogodilo, da su Englezi i Amerikanci rekli: ne emo pomagati Ruse, jer su oni komunisti, a mi to nismo. U ratu ne smiju igrati ulogu razna politika miljenja, jer to znai direktno raditi za najveeg neprijatelja ovjeanstva, za naciste.

Pravi je put pokazao Churchill u asu Hitlerova napadaja na Rusiju poviestnim rieima: Svaki onaj, k oji se bori protiv naih neprijatelja pravi je sin naega naroda brat je mio, koje vjere bio! Srbi nisu nikada bili izvan okvira velikih svjetskih zbivanja. Niti jedan pravi Srbin moe dozvoliti, da ga lana Hitlerova i quislinka pro paganda ukloni s pozornice dananjih dogadjaja. U zajednici s braom Hrvatima i Slovencima, najvea je gradjanska dunost za svakoga: ak tivnost protiv neprijatelja. A ko prilike ne dozvoljavaju otvorenu astivnost, interesi naroda zahtijevaju barem to, da se ne ometa borba narod nog oslobodilakog pokreta, u kojem , prema objavljenim podacima, sud jeluje relativno najvie Srba. T o je uostalom i najvanija inienica, pred kojom padaju i sve ostale. Narodno oslobodilaki pokret naega naroda nosi izrazito jugoslovensko obiljeje, i obzirom na relativno najvei broj Srba, koji sud jeluju, taj je pokret jugoslovenski i srbski. I ako veina naeg naroda Srba, Hrvata i Slovenaca sudjeluje u tom pokretu, da li ostali dio Srba moe i smije ostati izvan istoga ili zastupati kakvo drugo plemensko i ideoloko obiljeje i protusrbski karakter. To je vodilo gradjanskom ratu, bratoubilakoj borbi i medjusobnom istrebljenju naeg naroda. Smijemo li dozvoliti, da se Srbi nazivaju diktatorima i reakcionerima, to im je za vrieme nenarodnih reima u toku posljednjeg pe rioda izmedju prolog i ovog rata, nepravilno nabacivano, iako su oni najliberalniji narod na svietu. Oni su najvie trpjeli za tih reima, pod nosei ih samo u obem interesu i da ne oteavaju unutarnjih prilika. Dvadesetgodinje izkustvo je pokazalo, da su stanovite parole o obrani ugroenog srbstva i borbi protiv komunista sluile kao maska, da se prikriju osobne ambicije pojedinaca, interesi profitera i korupcionaa, koji su bili protiv obih interesa srbstva i Jugoslavije. U interesu bu dunosti srbskog naroda i ciele Jugoslavije i tenji da se spriei daljni bratoubilakih rat apeliram na sve dobronamjerne i srbske elemente. Srbski narod nee nikada propasti, kako to quislinka propaganda plai naivne medju vama. A li kakva e biti budunost Srbije i Jugosla vije, to ovisi od sadanjeg naeg dranja. Oslobodimo zemlju od tudjinskog jarma i osigurajmo narodu pravo da odlui sam o svojoi sudbini, pa neka se onda nitko ne boji, da se njegova rie ne e uti. Danas m o ramo imati pred oim a jedan cilj: nepotedna borba protiv neprijatelja trai, da to vie doprinesemo velianstvenoj pobjedi naih saveznika, koja pobjeda ima donieti vaskrsenje nae otadbine. Sve osobne ambicije, privatni interesi i ideoloke razlike danas su od sporednog znaaja i beskorisne. Stoga ih odbacim o i sjedinimo se svi u zajednikoj borbi za postignue glavnog cilja: izvojevan je pobjede. A ko ne moemo pom oi onima, k oji se danas bore za sve nas, nemojmo ih ometati u njihovim podvizima, kojima se divi cieli sviet. Nai borci su sinovi naih naroda, a Srbi su uviek na prvom mjestu cienili borce i junake. Ostajmo vjerni tim narodnim tradicijama, u interesu Srbije i ciele Jugoslavije, i velikoj ideji 27. marta, koja nas je povela u veli-

57

anstvenu borbu za obranu asti, slobode i budunosti naeg naroda. Ostajmo vjerni naim velikim saveznicima i uz svoj narod.4 1 *)

Otsek V. Savest majora Dragoslava Djuria. Kasno probudjeni patriotski oseaj. I ambasador Gromiko mora biti zadovoljan. Jedan retki ali iskreni Britanac. Fatalno otstupanje od osvetanih maksimaUmrite Srbi Churchill je s vama. Maral Tito nije samo na saveznik, ve neto vie. Kralj Petar II sudi o stvarima. K ralja Petra pred sud!4 4 Detaljna uputstva o demonstracijama. Jo jedan dokaz o stvarima i ubedljiva slika sa sudjenja u Beogradu. 40. Paralelno toku svih ovih mera: zavera, apela i proglasa, imamo slu ajeve razaranja organizacije iznutra, ali po unapred spremljenim planovima. Jedan od istaknutih organizatora etnikog otpora u okviru pokreta pod k o mandom djenerala Mihailovia i linost njegova poverenja, m ajor Dragoslav Djuri, bio je stalno tokom rata u vezi sa Vrhovnim tabom NOV i POJ i od njega primao direktive preko komunistikih agenata, k oji su istovremeno bili ukljueni i u nemaku obavetajnu slubu.**) Kakvu je ulogu imao Djuri u D ra/ino j organizaciji, to sam Draa nagla ava u jednom od svojih uputstava za podredjene Komandante istaknutih, elova Vrhovne komande. . . . Prema ovome svemu moemo smatrati da smo u n ovoj godini svrili mnoge vojnike poslove. Stanje u Srbiji je vrlo dobro. M ajor D juri u organizaciji stigao u Junoj Srbiji sve do Velesa, Kieva, Gostivara i Bitolja. Imamo svoje organizacije u Rumuniji, Bugarskoj, Albaniji i G rkoj; otuda nam javljaju da rad ide takodje dobro. Nae snage pod orujem sada samo u Crnoj Gori broje preko 50.000 odlino naoruanih ljudi sa sjajnim moralom.4 4 ***) Medjutim prilikom sudjenja djeneralu Mihailoviu u Beogradu 1946 go dine, D juri je igrao ulogu glavnog svedoka protiv svog dotadanjeg k o mandanta. Svetska tampa je zabeleila ovaj momenat, kao vrlo karakteristian i donela u izvatku izjavu majora Djuria, kao K ronzeuge4 4 sa sudjenja Mihai loviu u Beogradu. Taj momenat. Djurievog svedoenja protiv Mihailovia, *) Sprem nost4 4 b ro j: 105 od 27. februara 1944 Zagreb. **) Jugoslovenskoj Mata Hari, spretnoj pijunki Veri Pei, bie posveem jedan otsek u ovom delu. ***) Iz pisma delegata Vrhovne komande za zapadnu Bosnu, kapetana Bore Mitranovia komandantu V ojno-etnikog odredaj K ralj Petar II4 4 . Dokumenat se nalazi u knjizi: ..Dokumenti o izdajstvu Drae Mihailovia4 4 , Beograd 1945, strana 237/8.

58

komunistika tampa je koristila kao najverodostojniju argumentaciju optu b e " protiv Mihailovia, kao potvrdu stalno naglaavane teze o imperijalistikim i hegemonistikim tenjama1 1 M ih ailo viceve organizacije na Balkanu. Tekst njegove izjave u izvodu glasi: Svedok uglavnom potvrdjuje tok dogadjaja u oktobru i novembru 1941 g. u. smislu optunice, kao i iskaza samog optuenog Mihailovia. Prema njegovom izlaganju, BBC pozvao je javno sve jugoslovenske oru ane jedinice, da se stave pod komandu Mihailovia. Ovim pozivom su javno potvrdjena uputstva, koja je davao Hudson Mihailoviu. Prema njegovim izjavama dalje proizlazi, da ga je Mihailovi opunom oio da po tom pitanju razgovara sa Titom sa izriitom eljom, da se s Titom ima postii sporazum. Dalje svedok opisuje ogrom ne tekoe, k oje su stajale na putu izvrenja M ihailovievog narejenja, da se sa zajednikog fronta izlue etnike jedinice od partizanskih. T o je bilo utoliko tee, to su sve jedinice bile izmeane, snabdevanje bilo iz zajednikih rezervi, a sanitetske, ambulantne i municione kolone bile takodje zajednike. Poto su propali svi pokuaji, da se partizani podrede komandi Mihailovia, poto se nije mogla postii, ak ni bilo kakva form a saveznikog odnosa, medju ovim jedinicama, Mihailovi je 7 novembra 1941 (u dokumentu stoji grekom tampara 1942) naredio opitu mobilizaciju protiv parti zana. Iz daljeg izlaganja svedoka proizlazi, da ga je Mihailovi bio snabdeo punom ojem , da uspostavi vezu sa pokretom Damjana Veleva u cilju organizacije Zem ljoradnike partije Bugarske i povezivanja sa njom e, da bi se tako stvorio zajedniki front protivu partizana. Dalja zamisao te saradnje bila je, da se obrazuje Balkanski Savez sa dinastijom Karadjordjevia na elu, a to se trebalo postii spajanjem Mihailovievog i V elevog pokreta. Zatim svedok potvrdjuje postojanje politikih veza sa pokretom Muharema Barjaktara u Albaniji i Zervasa u G rkoj.*) Jedna beskrajna serija slinih primera nedoslednosti mogla bi se navesti, ali e se, bar za sada ovde, izlaganja ograniiti na ova nekolika uzgredno spo menuta. Ja lino ovim ljudima ne smern da zameram, jer se svako ponaa po svojoj sklonosti, t. j. dolazi do izraaja u svojoj b oji i veliini. Ukolikom se stepenu za jednu revoluciju moe kazati da je kriza duha ili krizom duha iza zvana, ona je isto tako i konjunktura karaktera, t. j. momenat gde se karakteri istiu i deklariu. U naem jugoslovenskom sluaju od poetka rata pa sve do sada, sav razvoj politike situacije stoji u znaku konjunkture inferiornih elemenata. To je tip ljudi, k oji je dobio u toku rata, renikom naih seljaka etnika veoma slikovito izraeno Sredonja1 1 . To je hladni tip oveka, koji svesno i intenzivno pekulie kako e najbolje da se provue ili da se izvue iz situacije, koja moe da mu ozledi interes. To je ustvari i najnesimpatiniji tip srpske, a skoro se moe rei jugoslovenske sredine. 41. Vera u pobedu nemakog oruja ili iluzija da e se na Balkanu iskrcati Englezi, povela je mnoge od ovih junaka u borbu za nacionalnu slobodu1 1 . Medjutim kako je tokom rata postajalo sve jasnije da se sprema ukrcava*) Keesing's Archiv der Gegenwart, Bd. X Y I X Y U . S. 816/H.

59

uje Rusa u Srbiju, poeli su svi ovi sredonje da se migolje i da se lagano pre baaju iz jednog tabora u drugi. Posle trogodinjeg mirnog ekanja, razmi ljanja i promatranja, ,,primanja funta i dolara", poeli su lagano ovi patrioti" da prilaze tuboru pobedndka Jugoslavije. To su oni karakteri kojima obiluje svaka sredina u svetu bez obzira u kojiu su politiku partiju upisani. Analogan sluaj imamo u taboru onih delata iz ere NDH. k oji su posle tri godine arenja i palenja srpskih, domova po Hrvatskoj, istovremeno sa ovim mahinaoijama oko Mihailovia poeli da prilaze maralu Titu ili pokuali da svrgnu" Pavelia, da bii m ogli da pokau svoje svetio lice pred zapadnim saveznicima, da se ne bi ponovila 1918. , po reoima V okievog delegata pu kovnika Ivana Babica prilikom odlaska u Italiju na p reg ov ore" sa saveznikom komandom u B ariju. Tako se i ovde jo jedinom potvrdila istina o neoborivosti starih regula kao to su: P oturica gori od Turina", ili P apskiji od pape", ili njima sline koje su nikle na narodnom iskustvu. Svako grupno ili individualno ponaamje jeste metoda za postizanje isrvesnog cilja. Jedno drugome se saobraava prema vremenu i prostoru. Ako su mnogi nai prijatelji i braa mogli pre nekoliko vekova da promene veru i napuste Hrista iz ljubavi prema 20 unuma ilovae i 20 kv. metara sopstvenog krova nad glavom i to u ono doba kad je vera religija bila, ondia se ni najmanje ne treba uditi skorojeviima njihovim unucima, k oji za ljubav obeanja napustie Drau Mihailovia, im siu videli da su ga poeli dia na putaju i oni, k oji su bili duni da ga pomau, ako ne radi Dnainog moralno etikog ?hvatanja politike, njegova diuha i pogleda ili dunih obzira prema Drainom narodu, ono barem zbog njihovog sopstvenog interesa. Tako je opet dola do izraaja poznata istina i ovde: ne pada sneg da pomori svet, ve da se u naem, t. j. jugoslovenskom sluaju otkrije i ta istima, da u politici koja se vodi inatom, svaki rezultat mora biti nakaradan. Na primenu Drae Mihailovia i njegova htenjia, dola je do izraaja puna amoralnost shvatanja politike, bez obzira da li se radilo o akcijama njegovih protivnika ili saveznika. U procesu naputanja" djenerala Mihailovia kao borca od stranie Sa veznika, trebala je da se kamuflira saveznika nesaoseajnost prema belom crncu, to je Draa Mihailovi kao sin naroda, kao tuma narodnog raspo loenja i poloaja najispravndje ocenio, t. j. uvidjajui, da e doprinos jugo* slovenske" otvorene borbe protiv okupatora, uj danima nepripremljenosti, stajati u strahovitim nesrazmerama prema narodnim rtvama. Ovo utoliko pre, to je teite borbe lealo na srpskom narodu. Ovaj momenat nisu hteli da uoe ,,saveznii0i kao to nisu to znali da uoe nai politiari izvan zemlje, kako to antilogiki i antiinjenino podvlai Dr. Branko Cuhrilovi u svom pismu sovjetskom ambasadoru u Washingtonu g. Gromiku. S poljno politiki, Mihailovi se zamjerio Englezima, a naroito njihovom vojnikom planu o jaanju podzemnog fronta okupiranih ze malja, kao vanoj injenici, poto pobuna tih naroda uslovljava i ubrzava opti napor saveznika ka pobjedi neprijatelja. Maral Tito, naprotiv, organizujui i Srbe i Hrvate i Slovence u neprikidnom otporu prema zavojevaima, spoljno politiki i vojniki, otskoio je tako visoko, da su ga saveznici priznali kao medjusaveznikog generala. Tim je spoljno

60

politiki, maral Tito pobijedio Mihailovia, i postao medjunarodni, a i jugoslovenski faktor. I danas bez njega ne mogu ni Srbi ni Hrvati ni Slovenci ni ostali narodi da rjeavaju problem Jugoslavije . . . *) Tako su ga jedni napustili jer su bili u njegovom suparniku uoili pogod niju linost za svoje ciljeve i sposobnijeg vojnikog faktora, ne u cilju jaanja podzem nog fronta", ve u jaanju otvorenog"4 sukoba s neprijateljem. Nali siu u jugoslovenskim komunistima i partizanima istinskog saveznika, koji jr u stanju da dri ma lancu" itave divizije neprijatelja. Tako je izgledala stvar gledana spolja. Drugi, naime, poeli su da ga naputaju po sugestijama i obeanjima ovih prvih, dok trei, k oji siu bili i najinteresantniji tu koncertu, nisu hteli da uju za nj, ak ni onih dana, dok je Draa Mihailovi bio bez konkurenta, bar prividno, ma frontu u Srbiji, odnosno u Jugoslaviji. To su momenti o kojima se u javnosti vrlo malo uje. Tako se redjala itava serija grupa, k oje su ga naputale", dok se nije dolo do poslednje, koja ga je na pustila, da bii sebe rehabilitovala, kad je njegov poraz postao sasvim oevidan. U tu grupu spadaju svi oni prijatelji Zapadnih saveznika i Sovjetskog saveza, k oji nisu bili obaveteni" o sitanjiu stvari u Jugoslaviji sve dok nije Titova delegacija stigla na lice mesta gde se nalazila Kraljevska jugoslovenska vlada i njeni garnizoni. Tako se detsilo u toku ovog procesa naputanja" i ono, to je u sutini i najinteresantnije, a i niajtraiginiije, t. j. da se svesno napu stio i jedan od osvetaniih principa politike Velike Britanije, t. j. da se pri jatelji i neprijatelji Britanske Imperije kroz vekove memjaju, ali ipak ostaje pri tome jedan princip nepromenjiiv, a to je interes Britanske Im perije". Na sluaju Drae Mihailovia razbijena je nepotbitnost te politike bezgrenosti, logikom samih onih, ija je ideja vodilja bila ova zvuna maksima. 42. U jednom mome Pismu prijateljim a", pisanom 1947 godine, um noenom na Gestettmeru" u jednom ilegalnom biltenu 1948, a objavljenom u Glasu Kanadskih Srba" 1950, stoji jedan ovakav pasus: Slavopojke o uspesima armije marala Tita izazvale su pod uticajem ovih emisija divljenje sveta s jedne strane, a i depopularisanje svakog onoga, ko to tako nije hteo da primi. Patriotizam, demokratska produhovIjenost, portvovanost jug. komunista postajali su tim vie svetliji u oima javnosti, jer su ih istovremeno obasjavali reflektori sviju ideja i sa Istoka i sa Zapada. ta je ostalo onom odioznom delu nae nacionalne javnosti da napominje, kada se i London i Moskva i Slobodna Jugoslavija sutjeu u jednu taku. Jedna od najperfidnijih obmana je uspela. Tito je savreno uspeo da plasira svoja uveravanja da su mu demokratija i slobodoum lje osnovni potstrek borbe, sa ime je, po prirodi stvari, zasenjavao oi i prijate ljima i neprijateljima. Bilo da se radilo o propagandi ili reklami, proba je uspela. Jedan od ortaka u preduzeu odigrao je ulogu crnca. General Mihailovi sa svojom armijom, ukoliko na jednoj strani nije uspeo da uveri nosioce ruske politike i njihove ideje kod Balkanskih faktora da je raspoloen rusofilski i ,,sveslovenski , t. j- da je spreman *) Dr. u brilovi: Zapisi iz tudjine, str. 240.

61

na potinjavanje sebe i naroda Staljinovoj diktaturi, jo manje je uspeo kod zapadnih saveznika, svojim stavom prema njima, da bi ovi, valjda kroz njegov rusofobski oseaj, imali garanciju i uverenje o stvarnoj jugoslovenskoj posleratnoj orijentaciji. Rezultati su u jednoj fazi postali sasvim jasni. Tragino su se svrili po sve podjednako. Svi su podjednako vodili nenaelnu politiku. Jedini je bio u borbi ispravan sa svojim sta vom general M ihailovi . . .*) 43. Medjutim, daleko od svake pomisli, da bih traio idealistiko soci jalne elemente u politikim postulatima im perijalistikih velesila, ipak se ne bi smela zaboratiivi ona imena, koja se tokom novije istorije Balkana, t. j. na liniji istih interesa, imaju da veu uz istine o trezvenim gleditima. Upravo ;>re trideset godina, jedan posmatra balkanskih prilika, razmatrajui osnove britanskog gledita o Balkanoi, kae vrlo ispravno u svojim uspomenama: N aim e, nae interesovanje sudbinom Srbije, nije samo izraaj sen timentalne naklonosti monog saveznika prema malom; taj interes je zasnovan na neemu mnogo osetljivijem , nego to su platonske sim patije za viteku malu Srbiju. U Srbima, se njihovim izrazito jakim nacionalnim oseajem, njihovom tradicionalnom, slovenskom, jakom ne prijateljskom zaziranju od Tevtonaca, mi nalazimo prirodnu tampon dravu, koja treba da sprei Nemcima prodor za Indiju i Istok i da im onemogui izlaz na Sredozemlje i Solun. Ako bi Nemaka uspela da se uvrsti na ovim pozicijama, izazvala bi porem eaj u svetskoj ravnotei sila na moru, a time nas primorala, da u eilju odbrane Egipta drimo stalno jaku flotu na Levantu.**) Ovo realno i vrlo iskreno glasno izraavanje o stvari, principijelnog je karaktera i no Li smelo da se uzme kao stvar linog nadiranja posmatraareportera, ve je ono izraaj misli politiara jake Engleske. Ovo je jo uvek bila faza britanskog samostalnog donoenja odluka, kako da reira figure shodno svom interesu. U sluaju djenerala Drae Mihailovia ona to vie nije mogla da radi. Onog momenta, kad je njena politika poela da ukazuje prstom na odioznog saveznika, otkrila je svoju i materijalnu i potencijalnu slabost; pruila je mogunost da je dezavuiu fakta. To je u ovom sluaj ilo postepeno, jasno i javno. Objanjenje sluaja djenerala Mihailovia treba traiti u iroj osnovi istog politikog kompleksa, a ne u lokalnim borbama izmedju njega i Tita o podeli vlasti u Jugoslaviji. Sluaj Drae Mihailovia i njegovih etnika otkrio je ustvari jedan prak tian zakon, po kojem u e Britanska imperija, paralelno istorisko-sociolokom procesu i to u proporciji, imati svakim danom priliku registracije novih ..izdajnika4 1 , t. j. onih, koje e morati da naputa1 1 , svakako suprotno svojoj dobroj volji i stvarnom interesu. Ukolikom stepenu je ovo naputanje1 1 djenerala Drae Mihailovia zaslueno njegovim dranjem, da bi se moglo principijelnou braniti, i u kolikom stepenu ..izdaja1 1 saveznike stvari objektivno moe da tereti linost *) B roj: 969 od 30 marta 1950. **) G. Ward P rie: The Story o f the Salonica Army, London 1917. p. 7.

62

djenerala Mihailovia i njegove saradnike, ima da se objasni dokumentima. Moda to svo objanjenje nee imati nekog praktinog znaaja ili utieaja na proces k oji je u toku, ali se ipak ne sme dopustiti jednostrano posmatranje stvari u interesu istine i samog Miliailovia kao simbola jednog fatenja. Njega nije pom o sa strane, ni sezonsla podrka moralnog znaaja od strane savez nika odvela u borbu, ' e diktat jednog gledita, koje nema niega zajednikog kako sa pomaganjem tako ni sa naputanjem. Njegovo lino gledite o stvarima nije izm enjeno, bez obzira da li se radilo o dobu kad su ga pom agali1 1 savez nici ili o momentima kad je bio naputen. On je sa svog gledita iao u susret stvarima i ocenjivao ih onako kako su njemu izgledale, bez obzira na sva zbivanja oko njega, koja su inaugurisala nunost podeavanja stava prema samim saveznicima. 44. Medjutim radi svestranijeg omoguavanja razmatranja kompleksa zbivanja u Jugoslaviji, koji istinoljubivu javnost sveta mora da intesuje, taj sav proces izdaje1 1 . naputanja1 1 ili odbacivanja treba da se osvetli onim nizom dokumenata, k oji ne ide u prilog politikoj liniji, koja je u toku rata bila za tezu, da se zaista djeneral Mihailovi oglasi za izdajnika1 1 . Ako bi to naputanje trebalo da bude neka vrsta vie sankije zbog nelojalnog dranja jednog saveznika, onda opravdanje zauzimanja takvog stava treba traiti svakako u neemu viem i naelnijem. U tom sluaju saveznici trebaju da podju od sebe prema djeneralu Mihailoviu, a ne obratno. Korak, k oji bi imao za motiv da objasni, bar delom , razloge tih me tamorfoza, naiao bi u svakom sluaju na daleko vee prepreke i smetnje, nego sto ih imaju oni, k oji vode praznom i besadrajnom deklamiranju fraza o ..saradnji sa okupatorom 1 1 . Ta teorema postala je neka vrsta religioznog pra vila, u koje kao u dogmu nee niko da dim e, da se ne zameri faktorima, koji su tu dogmu uzeli kao osnovu svog dranja i principa. injenice i pogledi stoje sasvim drugae, ako se okolnosti budu razmatrale vie kritiki, a manje paualno. Gospodin Winston Churchill u svom govoru, odranom dana 27 marta 1941 godine, povodom zbivanja u Jugoslaviji kae: ,,U ovom momentu imam da Vam saoptim jednu veliku novost vanu i za vas i za itavu zemlju. Jutros u ranim jutarnjim asovima, ju goslovenski narod je naao svoju duu. U Beogradu je izbila revolucija, koja je ministre, k oji su tek juer potpisali pakt i ast i slobodu zemlje pogazili, strpala u haps. Ovaj patriotski korak, nastao iz srdbe jedne svesne i ratnike rase, odgovor je na slabost njenih vodja, k oji su kroz niske intrige Osovinskih sila izdali svoju zemlju. Zbog toga moemo gajiti nade prirodna stvar, ja govorim na osnovi inform acija, koje sam dobio da e se obrazovati nova jugo slovenska vlada, dostojna da brani slobodu i jedinstvo svoje zemlje. Jedna takva vlada bie od strane Britanske Imperije, a u to uopte ne sumnjam, i od strane Sjedinjenih Drava Amerike, na isti nain potpo mognuta, i bie joj ukazana svaka pom o i podrka, tako, da bi u svojim nastojanjima uspela. 63

Britansko carstvo i njegovi saveznici smatrae, da su njihovi interesi i interesi jugoslovenskog naroda, zajednika stvar, jer emo ii ruku pod ruku kroz sva zajednika iskuenja, dok puna i konana pobeda ne bude izvojevana.4 1 *) Sem pretpostavke, koja je bazirana na drai, to dva miliona najboljih bajcneta Evrope s Britanskom Imperijom zajedno mariraju1 1 , sav ovaj govor nijednom svojom dispozicijom ne odgovara injeninom stanju u Jugoslaviji na dan 27 marta 1941 godine, kao to je i svo obeanje dato u njemu dezavuisano radom britanske vlade tokom rata.**) Deset dana kasnije, kad je Jugoslavija bila izloena jednom zajedljivo-razidraenom napadu sa sviju strana, ije riuilako dejstvo nee izbrisati jedan itav vek, primamo od gospodina Churchilla, na dan 6. aprila 1941 gledeu poruku: V ae junatvo upisae se zlatnim slovima u vaoj istoriji i bie nagradjeno vrlo brzo. Makar i rtvovali sadanjost, spasali ste svoju budunost.1 1 Upravo etiri godine kasnije, kada je vladu jugoslovenskog diktatora tre balo legalizovati, i kada je jedva ujna opozicija jugoslovenske egzil vlade sa zakonitim monarhom na elu, digla svoj glas u borbi za form u, britanski pre mijer daje u Donjem domu, dama 18 januara 1945., svoju sveanu izjavu na adresu onih, k o ji se ne mire sa istinama da je prvi maral Jugoslavije zaista dokazao, koliko je Komunistika partija Jugoslavije demokratski nastrojena1 1 , u to je g. Churchill bio sam uveren. Deo govora, k oji se odnosi na Jugoslaviju, donosim prema Reiterovoj vesti: ,,U odnosu na oslobodjene teritorije ili pokajnike satelitske drave, mi stojimo na principu, kojeg mogu u najjednostavnijoj form i da izrazim: vlada naroda kroz narod i za narod ima da se obrazuje na tem elju opleg i slobodnog prava glasa. To je bila uvek politika britanske vlade prema svim dravama i pri tom gleditu ostade i ubudue. T o lei u naem linom interesu jer sa tom politikom mi nastojimo da s puta uklonimo sve smetnje, tekoe i opasnosti. Mi poklanjamo punu panju volji naro da i na taj nain dajemo mu mogunost i priliku da on sam odluuje o svojoj sudbini, bez da bi bio terorisan bilo s k oje strane. U tome se sastoji naa politika prema Italiji, prema Jugoslaviji i prema G rkoj. Sem tih, drugih interesa mi uopte nemamo i iskljuivo u odbrani tih interesa mi smo spremni da se borim o. To osnovno naelo, koje ovde izloih, rukovodi nas i u naoj politici prema Jugoslaviji. Mi smo uopte dizinteresovani, kakav e reim vladati u Jugoslaviji. Jo manje e se nai ljudi u Engleskoj, k oji e se uiti zbog principa budueg jugoslo venskog ustava. injenino je tano, da su jugoslovenski kralj i njegova vlada, posle nemake invazije njihove zemlje, nali u naoj zemlji skloni te i mi smo prema toj vladi i narodu s one strane Jadrana preuzeli *) Govor odran u Centralnom Komitetu Nacionalne Unije. (Nemakitajni arhiv). **) Detalji i argumentacija u IX. glavi ovog dela. 64

izvesne obaveze, koje se moraju ispuniti 11 korektnoj form i. t. j. putem provodjenja jednog plebiscita u zemlji. Ja spadam u inostranstvu medju prve, k oji su se zaloili za maral Tita. Upravo pre godinu dana, ja sam sa ovoga mesta ukazao na njegov junaki otpor. Izvesni m oji dobri prijatelji sa m ajorom Randolfom Churchillom nalaze se sada u njegovom tabu. vrsto sam uveren da hj Titu moglo poi za rukom da spase i ujedini svoju zemlju, na ijem se elu on kao neosporiv faktor u Jugoslaviji nalazi. U poslednje vreme dospele su Bugarska i Rumunija pod sovjetsku vojnu upravu, i ruske armije s armijama zemalja pod njihovom kon. trolom stoje ve u direktnom kontaktu sa jugoslovenskom armijom. Poto smo se pobojali da medju nama i Sovjetima moe doi do nesugla. sica po pitanju Jugoslavije, to je i razumljivo da do toga moe doi kaj se dodirnu vojske na jednom teritoriju u kojem vlada nered. U tom smislu su Eden i Staljin zakljuili u Moskvi jedan sporazum, prema k. jemu e nae obe zemlje voditi politiku sporazuma u odnosu na jug, slovensko podruje i da u vezi s time budu u stalnom kontaktu. Ovaj sporazum nije dodirivao pitanje otstupanja podruja ili podele interesnih sfera posle rata. Sporazum se odnosio na tok dogadjaja k o ji su izazivali trvenje medju velikim saveznicima. Ja sam lino u ime britanske vlade izmenjao telegrame po tom pitanju sa maralom Staljinom. Pretsednik R oosevelt bio je stalno obavetavan o toku dogadjaja. Na principima nae zajednike politike u pitanju Jugoslavije, zahtevali smo sporazumevanje izmedju vlade marala Tita, koja uz pom o Rusa ve vlada u Beogradu i Jugoslovenske kraljevske vlade, koja se nalazi u Londonu, i koja je od nas, a koliko se ne varam i od strane svih Ujedinjenih nacija priznata. Maral Staljin i britanska vlada smatraju da je taj sporazum naj. pametnija solucija po ovom pitanju. Mi verujemo da bi zakljuci, shodii sporazumu Tito ubai, bili i najzdravije reenje, koje se za skoiu budunost Jugoslavije moe da predvidi. Zakljuci stoje na gleditu mo narhistikog uredjenja i predvidjaju jedan slobodan plebiscit, im to okolnosti budu dopustile. Kralj Petar II. je sa tim zakljucima spora zuman uz izvesne prigovore o kojim a se, koliko se seam, sada ras pravlja. Ja ne elim da prorokujem ili da obeavam, da e se to sve dobro svriti ali ipak ako se uzmu u obzir sve okolnosti; ako se ispravno oceni haotino stanje u zemlji, izazvano ratnim pustoenjima, ja ne vidim d a bi se moglo bilo to izmeniti u sporazumu Tito ubai, a sa ime M britanska i sovjetska vlada mogle da doprinesu bilo ta povoljnijeg tt reenju unutarnjih problema Jugoslavije, i da bi se sa time otklonili razlogi trvenja medju saveznicima. Odluka po tom pitanju ima da padu* to skorije; to je zapravo pitanje dana. Medjutim ako bi smo bili toliko nesreni, da ne uspemo da dobijem o saglasnost kralja Petra, stvari it se razvijati isto onako kao da je kralj Petar dao svoj pristanak . . .* ) *) Keesings Archiv der Gegenv> art. Band X V ., S. 47/C . (f

Kritikim razmatranjem ove izjave, bilo bi nemogue predoiti sliku stanja injenica, na koje se ona trebala da odnosi, ako bi se njen komentar bazirao na sadrim i redu misli u n joj. Ovo tim pre, to konstatacija injenica nije isto to i komentar fakata. Sam fakat legalizacije marala Tita, po svojoj materi jalnoj vanosti, a u odnosu na Veliku Britaniju, u sutini nije ni najmanje bi tan, kao to nije bitan ni u odnosu na Linost marala Tita uopte. Tito bi bio i bez ove formalne legalizacije tano ono isto, to je trebao da bude kroz taj formalan fakat sporazuma Velikih i to ba u duhu jedne stare britanske pos lovice, teko zemlji u kojoj deca vladaju. Sav taj principijelni spor oko Tita i njegova ustolienja ima svoj koren u jednom zamanom medjunarodno politikom momentu, koji je ovde hotim ino preutan. Taj momenat je bio osnovni pokreta u m edjusobnoj politici London - Moskva i to sa unapred vesnom tenjom s obe strane, da se Tito ba pom ou Rusa ustolii u Beogradu, bez kojih svakako ne bi mogao postati vladarom jedne zemlje. Ta injenica je bila pravno stipulisana ak onih dana dok je Sovjetska Rusija bila Hitlerov liferant materijala, kojim je ovaj tukao evropski Zapad i dok je Josip Broz Tito sedeo u Zagrebu pod imenom inenjera Tomaneka, iekujui sovjetske instrukcije, kako da se ponaa u Jugoslaviji posle njenog sloma. Napad Nemake na Rusiju pomogao je da se utre put sovjetskoj balkanskoj politici, koja je sa Titom i jugoslovenskim komunistima raunala kao sa svojom avangar dom. Prema tome ova formalna izjava u Donjem domu nema nikakve prak tine vrednosti u odnosu na objektivno stanje injenica. Ovo je naposletku i sam Churchill potvrdio i naglasio zavretkom svoga govora. Medjutim ono to je u njegovom govoru najinteresantnije, ustvari je kao pozitivno i naglaeno. Churchillova misao je u prvom redu izraavala elju, da se ne povrede ugovorne odredbe i preuzete obaveze Britanaca prema Sov jetima. Sve ostalo to je trebalo da putem sporazuma dobije svoju form u, samo je glazura jednog skeleta, iji sadraj nije bio dostupan javnosti. Povredia ustavnih principa jedne zem lje; nasilje vreno nad jednom saveznikom vladom i vladarem jedne drave, manje vani su momenti. Right or wrong my Countrv. U tom smislu misao Dra Juraja Krnjevia, koja je prethodila ovoj Churchillovoj izjavi u Donjem domu, daleko je naelni ja u sutini, ako se i ona promatra kao izoliran momenat. On povodom tadanjih dogadjaja kae: Jugoslovenski kralj nema prava da usvoji sporazum postignut iz medju pretsednika Jugoslovenske vlade i pretsednika K om iteta Naci onalnog Oslobodjenja4 4 . On to ne sme da uradi ako eli da i dalje ostane ustavnim vladarem. On nema prava da nametne narodima svoje zemlje diktaturu jedne partije. ta vie, ni jedan monarh nema prava da p ro vodi tako znaajne ustavne izmene, ve je to ustvari nadlenost samog naroda . . . *) 45. Na dan 12 januara 1945, agencija ,,Exchange objavljuje communique iz Kraljevske dvorske kancelarije o stavu kralja Petra II. po pitanju principa na kojima bazira sporazum Tito ubai. Tekst communique-a glasi:

*) ,,Daily Telegraph od 11 januara 1945.

66