Sie sind auf Seite 1von 30

Marko BABI

AUSTRO-UGARSKO ZATIRANJE HRVATSKOGA IDENTITETA U BOSNI I HERCEGOVINI

IVOT POD TURSKOM VLAU Osvrt na drutveno-politike prilike pod turskom okupacijom

Bosansko kraljevstvo Turci slamaju 1463., Srebrnika banovina pada nakon 1512., a Jajaka 1527. i tako se cijeli suvremeni bosansko-hercegovaki prostor naao pod turskom okupacijom u treem desetljeu XVI. st. Trebalo je izdrati vie od etiri stoljea pod turskom okupacijom, okupatoru davati svakovrsne poreze, pa ak i hara u krvi, koji se sastojao u otimanju muke djece, koju je okupator nakon odvajanja od roditelja i odvoenja iz zaviaja turio i odgajao za janjiare, a oni su kasnije bili progonitelji ak naroda iz kojega su potekli. U svim tim potekoama dio autohtonoga naroda,  da bi sebi olakao ivot, prihvaa islam, vjeru svojega okupatora, ali ne i jezik. Odnos onodobne tzv. kranske Europe prema bosansko-hercegovakim katolicima saeto i slikovito je za povijest sauvao franjevac Ivan Franjo Juki (1818.-1857.), ostavljajui nam u naslijee kako je jedan francikan molio nekog ministra da se Austrija zauzme kod turskog devle   Ljudevit Thalloczy: Povijest (banovine, grada i varoi) Jajca 1450-1527 (preveo: Milan ufflay), Zagreb 1916. O bogumilskom mitu i islamizaciji vidi: Dubravko Lovrenovi: Povijest est magistra vitae, Sarajevo 2008. 2 Mehmed Handi: Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo, 1940. mer L. Barkan: Les dportations comme mthode de peuplement et de colonisation dans lEmpire Ottoman, Revue de la Facult de sciences conomiques de lUniversit dIstanbul, XI. (1949.-50., Istanbul), str. 67-131. Kanuni i kanun-name, Sarajevo 1957., sv. 1, str. 31, 43, 56, 66. Sreko M. Daja: Die bosnische Kirche und das Islamisierungsproblem Bosniens und der Herzegovina in der Forschungen nach dem zweiten Weltkrieg, Mnchen 1978. Sreko Daja: Konfesionalnost i nacionalnost BiH predemancipacijsko razdoblje 1463-1804, Mostar 1999. http://www.hercegbosna.org/ostalo/osmanska.html Ivan Frano Juki: Izabrana djela (priredio Ivo Pranjkovi), Zagreb 2001.

37

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

ta da bi se katolike izbavilo od progonstva i ivot uinilo podnoljivijim. Ministar je tada upitao fratra: Progone li Turke u Bosni? Fratar odgovara: ne. Ministar e na to francikanu: A vi se isturite, pa e vam bolje biti. O tekom stanju katolika te nadama koje su oni polagali u Be govori, izmeu ostaloga, i Predstavka koju je apostolski vikar fra Rafo Barii (1797.-1863.) uputio caru Ferdinandu 1838. u svoje kao i uime svih bosansko-hercegovakih katolika. U toj Predstavci on ocrtava teko stanje tamonjih katolika te izmeu ostalog navodi: Nema nikakve uzde naim sucima, niti drugim Turcima, koji, po miloj volji i iz nezasitljive pohlepe za novcem, posve nedune krane gule i plijene, bez krivice i bez svjedoka osuuju ... Gospodari i drugi mogunici sa svojim kmetovima kranima gore postupaju, nego li s istom bezutnom ivotinjom, niti oni ine razlike izmeu krana i marve. Vie za njih radimo nego li za nas ... ... ne putaju nas, niti da svetkujemo blagdana gospodnjih, niti da kod kue mirujemo, ve nas tjeraju na teke poslove i to na pogrenje nae svete vjere ... ... A to je jo tee i nesnoljivije: kad su volovi umoreni, tada mi prejasni Cesare, na mjesto volova na naim leima zamijenimo ih, a ibom gonjenih ... s nami se postupa kao s marvom. Bez razlike svi Turci imadu pravo na na ivot, i stoga je na ivot uvijek u pogibelji ... jer kad koga kranina ubiju, ili na drugi nain na drugi svijet otpreme, javno vele, da je jedan pas vie od njih krepao. Ne samo da nam ne doputaju novih crkava podizati u naoj domovini, nego pae ni tri preostale, starou opale, ili njihovim bijesom unitene, bez ogromnih trokova ne dadu ni popraviti, a mi vie potroimo za dozvolu popravka, nego li za sami popravak ...na slubu boju svetkovinom se sastajemo na polju, u umi i skrovitim mjestima, oltare podiemo pod hrastom ili drugim drvetom, a mi na vedru nebu, na mokroj zemlji, pokrivenoj blatom ili snijegom kleei prebivamo slubi bojoj, sveer izvrgnuti najviim nepogodama vremena...
   Ivan Franjo Juki: Zemljopis i poviestnica Bosne, Zagreb 1851., str. 141. Tu Predstavku nazivaju jo i Spomenicom. Opirnije vidi: Radoslav Glava: ivot i rad fra Rafe Bariia naslovnog biskupa azotskoga i apotolskog namjesnika u Bosni i Hercegovini, Mostar 1900.

38

Zvonima se sluiti ne smijemo, izim jedino u dvije crkve, to nas opet zapada sila novaca. Povlastice od sultana tumae po miloj volji, pa ne smijemo ih uvijek ni pokazivati, jer nam tada vie kode nego li koriste ... Sve ovo, i mnogo kojeta drugo, mi trpimo, prejasni Cesare, ... ve od etiri stotine godina ... Zatim biskup moli cara: nek te ganu lica naa potokom suza oblivena, nek te gane krik nevine djeice, jauk naih sinova, pla i vapaj naih ena, grozni lanci kojima smo neduni sapeti, crne i uasne tamnice, u kojima amimo, grozna bievanja koja nas satiru, nek Te Cesare, to sve potakne i gane, da boljom uini nau sudbinu. Sutjeska u Bosni, 1. svibnja 1838. fra Rafo Barii, biskup azotski i apostolski namjesnik u Bosni, ...na molbu i suze svih katolika. Navedena Predstavka urodila je odreenim plodovima te je 3. studenoga 1839. izdan Hatierif, a sljedee godine biskup Barii prima preko Beke kancelarije ferman kojim se katolicima potvruju prijanja prava, a sav katoliki narod Bosne i Hercegovine stavlja se pod zatitu habsburkog dvora.10

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

Austrijsko pomaganje katolikoga kolstva u Bosni i Hercegovini

Poklisari Bosne Srebrene, fra Marijan unji11 i fra Martin Nedi12 predali su habsburkom Ministarstvu prosvjete 15. studenoga 1852. molbu za potpore pukim kolama u BiH. U toj molbi napisano je izmeu ostaloga: Visoko carsko-kraljevsko Ministarstvo prosvjete, predobrohotna i i prepotovana gospodo! ... Bosna, koja je tako reku u sreditu Europe i koja je veim dijelom spojena s katolikim pokra  10 11 Julijan Jeleni: Kultura i bosanski franjevci, Sarajevo 1915. sv. 2, str. 150-162. Hatierif je proglasio jednakost svih graana pod turskom vlau bez obzira na vjeru. Jeleni: o. c. sv. 2, str. 162. Buii kod Travnika, 7. sijenja 1798. Be, 28. rujna 1860. Opirnije o unjiu vidi: Ladislav Fii: Biskup fra Marijan unji i njegovo vrijeme , Bosna franciscana, VI. (1998.), br. 10, str. 161-168. Opirnije o Nediu vidi Rastislav Drlji: Prvi Ilir Bosne Martin Nedi, 1810-1895., Sarajevo 1940.

12

39

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

jinama Austrije, kroz etiri stotine godina u prosvjeti gotovo za istom Mongolskom zaostaje.... Bosanskih je katolika tolika bijeda, da, premda, ih ima u samoj Bosni (bez Herceg.) oko 120000, ipak nemaju vie od pet crkava, od kojih tri ne mogu ni 600 a dvi ni 300 dua obuhvatiti, a muslimanskog je iteljstva i iteljstva grko-istonoga neznanje unilo ve u poslovicu. Bosanski su katolici za prosvjetu vrlo sposobni, ali ih je cijela katolika i kranska Evropa, ne kroz godine nego kroz stoljea zanemarivala. Oni su priputani sami sebi i fanatizmu Osmanlija, te kroz stoljea od Evrope jo niti jedne jaspre nisu primili za ope katoliko dobro. Radi toga bosanski poklisari mole austrijsko Ministarstvo prosvjete, da bi se udostojalo svake godine preko akovakog biskupa u Bosnu slati po 1500 for. za podizanje katolikih kola i kupovanje knjiga.13 Navedena molba za potpore kolama urodila je plodom i kole su se poele otvarati u nizu upa te je ve 1855. djelovalo 12 kola;14 1875. godine franjevaka uprava morala je postaviti 30 uitelja i kateheta po svojim upama.15 Ovakva i ovolika digresija bila je nuna zbog obrata koji se dogodio nakon nastupa austro-ugarske vlasti u BiH.
13 14 Julijan Jeleni: Kultura i bosanski franjevci, Sarajevo 1915. sv. 2, str. 312-317. Prema Izvjeu od 10. rujna 1855. katolike osnovne kole djelovale su u: Domaljevcu 43 aka, Donjoj Tuzli 18, Fojnici 32, Skoplju 18, Jajcu 32, Docu 64, Kreevu 56, Livnu 67, Tolisi 53, Ulicama 30, Vareu 73 i Vidovicama 63. UKUPNO =549 aka u navedenim kolama. Usp. Ljetopis uilitah, Arhiv Franjevakog samostana u Tolisi (rukopis). Tako su uitelji i katehete postavljeni u sljedee upe: (Bosansku) Gradiku, Banju Luku, Biha, Buie, Bugojno, Busovau, Docu (Dolac kod Travnika), Domaljevcu, Dubravama, Foi (u Bos. Posavini), Fojnici, Guoj Gori, Jajcu, Kraljevoj Sutjeski, Kreevu, Livnu, Oraju (kod Travnika), Osovi, Peinama, Sarajevu, Skoplju, Tolisi, Tramonici, Tuzli, Ulicama, Varcaru, Vareu, Vidovicama, Vitezu, Zenici. Osim franjevakih kola djelovale su i druge hrvatske kole, kao kole Milosrdnih sestara sv. Vinka, kole u kojima su pouavali civilni uitelji te kole u Hercegovini, gdje je stanje glede osnovnih kola bilo znatno loije nego u Bosni. Usp. Jeleni, o. c., str. 335-337. R(astislav) D(rlji): Prilog kolstvu bosanskih franjevaca, Franjevaki vjesnik, XXXVIII. (1931.), br. 11, str. 348-349. Mitar Papi: Hrvatsko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo 1982. Usp. jo: B. M.: Iz arhiva bosanske franj. provincije, Franjevaki vjesnik, XXXVII. (1930.), br. 6, str. 178-182. Rastislav Drlji: Kratak pregled razvoja katolikog pukog kolstva u Bosni kroz XIX. vijek, Kalendar Sv. Ante, XVII. (1942.), Sarajevo, str. 168-173. Usp. jo: Pavo ivkovi: Razvoj kolstva u Sutjekom distriktu do Austro-ugarske okupacije, Nova et vetera, Sarajevo, XXXIX.-XL. (1990.), sv. 1-2, str. 211-222. Tado Oroli: Franjevci utemeljitelji prve hrvatske puke kole u Tolisi i uope u Bosni i Hercegovini od prve puke kole 1823. do osnivanja dravne kole 1893., Bosna franciscana, XIV. (2006.), br. 25, str. 122-138.

15

40

Politike prilike u Bosni i Hercegovini prije nastupa austro-ugarske vlasti

Drugu polovinu XIX. st. obiljeavaju na politikom polju pokuaji reformi koje su zapravo poele objavljivanjem Hatierifa od Glhane (1839.), nastavljene Hatihumajunom (1856.), a zavravaju ustavnim reformama 1876. Politike reforme sredinom XIX. stoljea provodi Omer-paa Latas16 i brutalno slama otpor bosanskog begovata (1850.-1851.). Zbog tekih socijalnih prilika, zbog nesreenih agrarnih odnosa, izbijaju neredi, nasilja i bune. Nakon Posavske bune 1857. uslijedio je zakon o iftlucima, poznat kao Seferske naredbe, kojim su ozakonjeni odnosi izmeu posjednika zemlje i kmetova. Nesnoljivo stanje te porezni nameti za nerodnu 1874. doveli su, izmeu ostaloga, do ustanka u Hercegovini (1875.-1878.), koji se odatle proirio u dijelove zapadne i istone Bosne kao i izvan BiH (Sandak, Makedonija).17 To je razdoblje oekivanja novih politikih promjena, a Hrvati su velike nade polagali u Habsburku Monarhiju. Iako je bilo i podvojenosti meu nekim vodeim franjevcima, veina ih je bila naklonjena austro-ugarskom zauzeu BiH, u emu se poglavito meu franjevcima isticao fra Grgo Marti.18 Posljednja tri desetljea turske vlasti u BiH na kulturnom polju obiljeava otvaranje veeg broja konfesionalnih kola19 (katolikih 20 i pravoslavnih 21). Slubeni vilajetski list Bosna tiskan je sve do 1878. dvojezino, na turskom i slubenom bosanskom jeziku, irilicom i pravopisom Vuka S. Karadia.

16

Usp. Galib ljivo: Omer-paa Latas u Bosni i Hercegovini 1850-1852., Sarajevo 1977. Galib ljivo: Prilog za ivotopis Omer-pae Latasa, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, XXIII. (1988.), str. 79-88. Galib ljivo: Bosna i Hercegovina 1861-1869., Teanj 2005. Ivica Pulji: Hrvati katolici donje Hercegovine i istona kriza Hercegovaki ustanak 1875.-1878., Dubrovnik 2004. (2. proireno izdanje). Ivica Pulji: Putovanje cara Franje Josipa Dalmacijom i izbijanje ustanka u donjoj Hercegovini, u: Josip Vrandei i Marko Trogrli (priredili): Dalmacija 1870-ih u svjetlu beke politike i Istonog pitanja, Zadar 2007., str. 91-118. O ivotu i djelu fra Grge Martia opirnije: Zbornik radova Znanstvenog skupa Fra Grgo Marti i njegovo doba, Zagreb, 8. 9. studenog 1995., Zagreb-Posuje 1996. Prva katolika kola u BiH otvorena je u Tolisi 1823., ali je dolo do zastoja u njezinu djelovanju. Opirnije: Stanko Miji: Razvojni put Osnovne kole u Tolisi do prerastanja u osmogodinju kolu, u: Skupina autora: 150 godine Osnovne kole u Tolisi , Tolisa 1973., str. 13-30. Mitar Papi: Hrvatsko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo 1982. Mitar Papi: Istorija srpskih kola u Bosni i Hercegovini , Sarajevo 1978.

17

18

19

20 21

41

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

Posljednja desetljea turskoga razdoblja obiljeena su muslimanskim otporom dravnim reformama, pobunama janjiara, usponom i padom Husein-kapetana Gradaevia,22 ustancima raje, jaanjem hrvatske svijesti te kulturnim i politikim povezivanjem s Hrvatskom, prieljkivanjem i oekivanjem politikih promjena.

IVOT POD AUSTRO-UGARSKOM VLAU Austro-ugarsko zauzee Bosne i Hercegovine

Na Berlinskom kongresu (1878.) Austro-Ugarska je od tadanjih europskih politikih monika dobila mandat zauzimanja Bosne i Hercegovine. Vijesti da e austro-ugarska vojska zauzeti BiH uznemirile su ve u proljee 1878. tamonje muslimansko stanovnitvo. Stoga je 5. lipnja 1878. u Sarajevu ustanovljen Narodni odbor za oruani otpor austro-ugarskim trupama. Narodni odbor je 27. srpnja 1878. zbacio tursku vlast u Sarajevu i ustanovio svoju Narodnu vladu. Unato tomu to je general Josip Filipovi23 objavio Proglas stanovnitvu Bosne i Hercegovine da austro-ugarska vojska dolazi uz suglasnost europskih drava i turskog sultana, unato proglasu o zatiti slobode vjere, imutka, zakonske ravnopravnosti svih stanovnika kao i prava na svoj jezik, muslimani su pruali oruani otpor koji je trajao od 29. srpnja do 20. listopada 1878. Muslimanski otpor u Sarajevu skren je 19. kolovoza, a zauzeem Foe 5. listopada 1878. ubrzo su zavrile (20. listopada) vojne akcije.24 Iako se u Beu oekivalo da e se u Bosnu ui bez otpora, takve procjene bile su neutemeljene. Muslimani su nanijeli carsko-kraljevskoj vojsci nekoliko poraza i odupirali se nepuna tri mjeseca. Iako je general Filipovi predvodio vojno zauzimanje BiH, nakon uspjeno odraenoga posla, ve krajem 1878. godine maknut je iz BiH, da ne bi smetao ili bio protagonist hrvatskih elja i nastojanja. Carskom odredbom od 29. listopada 1879. utemeljena je Zemaljska vlada u Sarajevu. Austro-ugarskim zauzeem BiH ulazi injenino u sastav Austro-Ugarske, iako de iure ostaje
22 Ahmed S. Alii: Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Sarajevo 1996. Husnija Kamberovi: Husein-kapetan Gradaevi (1802-1834) biografija uz dvjestotu godinjicu roenja, Gradaac 2002. Josip Filipovi, Gospi, 28. travnja 1819. Prag, 6. kolovoza 1889. -: Die Occupation Bosniens und der Herzegovina durch K. K. Truppen im Jahre 1878, Wien 1879. Mihovil Mandi: Okupacija Bosne i Hercegovine (1878), Zagreb 1910. Bencze Lszlo: Bosnia s Hercegovina okkupcija , Akkadmia Kiad, Budapest 1987.

23 24

42

pod sultanovom vlau sve do aneksije 1908. Nova austro-ugarska vlast ve 21. travnja 1879. potpisuje s Turskom konvenciju o potivanju suverenih prava turskih sultana i daje jamstva za bosanske muslimane glede njihovih veza i odnosa s vjerskim poglavarom u Istanbulu. Uspostavom vlasti odmah se uspostavlja nadzor i jurisdikcija nad sve tri glavne vjerske institucije u BiH. Nova vlast nastojala je zateeni Apostolski vikarijat to prije zamijeniti uspostavom redovite crkvene hijerarhije te je 8. lipnja 1881. potpisala sa Svetom Stolicom ugovor o uspostavi novog crkvenoga katolikog ustrojstva u BiH, ime je izazvala veliko nezadovoljstvo bosansko-hercegovakih franjevaca.25 Car je dobio pravo imenovanja nadbiskupa i sufragana te je za nadbiskupa i metropolita imenovan dr. Josip Stadler.26

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

Nova vlast i zator hrvatskoga identiteta

Nova politika vlast imala je nove interese, koji esto nisu bili u suglasju s interesima poglavito hrvatskoga naroda. Dravni je interes bio uvrivanje austro-ugarske dravnosti u BiH, pridobivanje povjerenja muslimana i Srba, koji novu vlast nisu doekali sa simpatijama, tovie, muslimani ak orujem. Dolaskom nove vlasti, poglavito

25

Usp. Berislav Gavranovi: Uspostava redovite katolike hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. godine (prilog politikoj historiji Austro-Ugarske monarhije na Balkanu), Beograd 1935. Usp. jo Berislav Gavranovi: Bosna i Hercegovina u doba austrougarske okupacije 1878. godine, Sarajevo 1973. Ignacije Gavran: Lucerna lucens? odnos Vrhbosanskog ordinarijata prema bosanskim franjevcima (1881-1975), Visoko 1978. Marko Karamati: Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914., Sarajevo 1992. Velimir Blaevi: Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, Sarajevo 2000. O Stadleru postoji brojna literatura, ovdje upuujem samo na: elimir Pulji (priredio): Josip Stadler prilozi za prouavanje duhovnog lika prvog vrhbosanskog nadbiskupa, Sarajevo 1989. Josip Stadler ivot i djelo Zbornik radova meunarodnih znanstvenih skupova o dr. Josipu Stadleru, odranih od 21. do 24. rujna 1998. u Sarajevu i 12. studenoga 1998. u Zagrebu, prigodom 80. obljetnice smrti prvoga vrhbosanskoga nadbiskupa (priredio Pavo Jurii), Sarajevo 1999., str. 963. Zoran Grijak: Politika djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Zagreb-Sarajevo 2001. Postupno je dolo do niza napetosti izmeu dravne vlasti i nadbiskupa Stadlera te su dravne vlasti traile nain da ga se makne iz Bosne, ali u tomu nisu uspjele. Usp. Zoran Grijak: Odnos nadbiskupa Stadlera prema vjerskoj politici austrougarskih vlasti u Bosni i Hercegovini, Croatica Christiana periodica XXV. (2001.), br. 47, str. 178. Zoran Grijak: Benjamin Kllay i vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler Problemi katolicizma u Bosni i Hercegovini, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, XXXIII. (2004.), str. 101-135. Ostalu literaturu o Stadleru vidi: http://www.josipstadler.org/bib_clanci.html

26

43

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

Benjamina Kllaya 27 na mjesto ministra financija, poinje razdoblje gaenja i zatiranja nacionalnih osjeaja i pokuaj uspostave nove bosanske nacije. Nacionalna gibanja austro-ugarska je vlast doivljavala kao politiku opasnost zacrtanim dravnim interesima i ostvarenjima politikih programa. Politiki dravni interesi ee su se sukobljivali s politikim interesima hrvatskoga naroda, dravni interesi i crkveni interesi takoer su se povremeno zaotravali.28

Zabrana hrvatskoga imena i naziva jezika

Naredbom Zemaljske vlade od 6. lipnja 1879. odreeno je da nastavni jezik u osnovnim kolama bude hrvatski.29 Istraujui arhivsku grau u franjevakom samostanu u Tolisi (1977. godine) pronaao sam, izmeu ostaloga, Raspored sati opinske kole u Oraju, u Bosanskoj Posavini, koji je potpisao kotarski upravitelj M(ihovil) ovi, 8. srpnja 1879.30 Ralambom naziva predmeta glede uenja hrvatskoga jezika dolo se do sljedeih podataka.31
GODINE 1879. NAZIV PREDMETA Pisanje u hrvatskom jeziku sa latinicom Uenje pisanja sa latinicom u hrvatskom jeziku itanje i pisanje u hrvatskom jeziku sa latinicom UILO SE U TJEDNU ponedjeljkom, utorkom, srijedom, petkom i subotom utorkom i srijedom ponedjeljkom i subotom UKUPNO SATI TJEDNO 5 2 2

27

Benjamin Kllay (Nagykll, 22. prosinca 1839. Be, 13. srpnja 1903.) 1878. godine imenovan je za prvog odjelnog predstojnika u Ministarstvu vanjskih poslova, a od 1882. do 1903. bio je zajedniki ministar financija. O njegovu politikom djelovanju u BiH vidi: Tomislav Kraljai: Kalajev reim u Bosni i Hercegovini, 1882-1903, Sarajevo 1987. O vjerskim i politikim odnosima u Bosni i Hercegovini u austro-ugarskom razdoblju vidi opirnije: Petar Vranki: Religion und Politik in Bosnien und der Herzegowina (1878-1918), Paderbron.., 1998. Usp. Kraljai, 1987. -: Sammlung der fr Bosnien und Herzegovina erlassenen Gesetze Verordnungen und Normalweisungen 1878-1880, Wien 1880, Band I, str. 311. Izvornik se uva u arhivu franjevakog samostana u Tolisi, fasc. povijest. Presliku izvornika vidi u prilogu ovoga izlaganja.

28

29 30 31

44

Prema analiziranom kolskom rasporedu tjednih sati, jeziku, kao kolskom predmetu, pripadalo je punih 9 sati, a jezik se naziva hrvatskim. Naredbom Zemaljske vlade od 26. kolovoza 1879. nastavni jezik nazvan je zemaljskim. Novom naredbom, takoer od 26. kolovoza 1879., odreeno je da se nastavni jezik u sarajevskoj realnoj gimnaziji naziva bosanskim zemaljskim jezikom. U Uputi od 6. studenoga 1879. godine, poslanoj kotarskim predstojnicima, navodi se da u novootvorene dravne kole valja uvesti itanje, pisanje i raun, a nastavni jezik e se zvati hrvatski.32 Takoer i u dravnim uredima i pravosuu prvih se godina jezik nazivao hrvatskim.33 Godine 1880. ministar Slavi izjavljuje austrijskoj delegaciji da je nastavni jezik u kolama bosanski ili srpskohrvatski zemaljski jezik.34 Ova zbrka glede naziva jezika, ova nagla (r)evolucija o nazivu jezika potvruje novi politiki smjer austro-ugarskih vlasti prema hrvatskom narodu, koji je jedini pozdravio i s veseljem doekao novu vlast, koja e mu uskoro zabraniti uporabu hrvatskoga imena i naziva jezika. Ubrzo se u dravnoj administraciji ustalio naziv zemaljski (Landessprache) i bosanski jezik. Rjeavajui pravopis za kole, Vlada se 1883. odluila za fonetski, radi ugaanja Srbima, a ne za etimoloki kao tradicionalno hrvatski. Vlada je izigrala i sarajevskoga srednjokolskog profesora Franju Vuletia i 1890. objavila Gramatiku bosanskog jezika za srednje kole, izostavljajui ime autora. Ta Gramatika naila je na zgraanje i odbijanje, ali politika je bila uporna te je pod tim nazivom tiskano vie izdanja do 1908. Politika uvijek nae svoje istomiljenike, tako je i Vatroslav Jagi stao na stranu bosanskog jezika i Kllayeve jezine politike.35 Nazivi jezika mijenjani su i prilagoivani austro-ugarskim politikim potrebama.

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

32

Vojislav Bogievi: Pismenost u Bosni i Hercegovini od pojave slovenske pismenosti u IX. v. do kraja austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini 1918. godine, Sarajevo 1975., str. 250. U najniim uredima je jezik hrvatski, kod okrunih oblasti hrvatski i njemaki. Bogievi: Pismenost ..., str. 250. Usp. Kraljai, str. 231. Marko Babi: Nazivi jezika hrvatski, zemaljski, bosanski za prvoga desetljea austrougarskoga upravljanja Bosnom i Hercegovinom, Jezik, (Zagreb), XXXVII. (1990.), br. 3, str. 82-86. Isti rad je objavljen dozvolom autora i na engleskom jeziku: Marko Babi: The Names of the Language Croatian, Lands Language, Bosnian in the First Decade of Austro-Hungarian Rule in Bosnia and Herzegovina, Journal of Croatian Studies, New York, XLI. (2000.), pp. 113-121, zatim i u Folia Croatica Canadiana, II. (1999.), pp. 125-132. vidi i http://www.hic.hr/hrvatski/izdavalastvo/ FOLIA.pdf Usp. jo: Kraljai, str. 231. Usp. Kraljai, str. 237-239.

33 34

35

45

Pokuaj stvaranja bosanske nacije

Austro-ugarska si je vlast stavila u politiku zadau stvaranje nacionalne politike posebnosti u BiH, tj. bosanske nacije. Tom politikom projektu posvetio se poglavito visoki dravni dunosnik, ministar Kllay. Ta politika trebala je Hrvate i Srbe to vie udaljavati od njihovih matica te s muslimanima stvarati novu bosansku nacionalnost. eljela se politika asimilacija Hrvata, Srba i muslimana poput one koju su postigli turski okupatori, kada su asimilirali dio autohtonog naroda do tog stupnja da je nastala uzreica: poturica gori od Turina. Kllay je bio svjestan da stvaranje bosanske nacije ide u prilog muslimanima; unato tomu razradio je politiku strategiju kako Hrvate i Srbe natjerati na prihvaanje bosanske nacije na bilo koji nain. Osim utopistike ideje da e se Hrvati i Srbi odrei svoje nacionalnosti, Kllay je ivio i u drugoj utopistikoj nadi da e se muslimani postupno vratiti vjeri otaca, tj. katolianstvu.36 Prevario se i u jednom i u drugom. Iz toga i takvoga politikoga projekta nastajale su sve mogue nacionalne zabrane i gaenja identiteta. U ostvarivanju ideje stvaranja bosanske nacije37 slijedili su politiki potezi koji su morali ii tomu u prilog te se zabranjuje sve ono to bi tomu moglo smetati. Tako se Hrvatima zabranjuje: slubena uporaba hrvatskog nacionalnog imena; uporaba hrvatske zastave; uporaba hrvatskoga grba; bilo kakvo izvanjsko oitovanje hrvatstva; bilo kakvo organiziranje na hrvatskoj osnovi; osnivanje nacionalnih drutava ...; da vjerska drutva imaju nacionalnu sastavnicu u imenu;38 organiziranje nacionalnog politikog djelovanja; osnivanje hrvatskih kulturnih institucija; osnivanje hrvatskih gospodarskih institucija; irenje pravake ideologije; itanje pravakih tiskovina; glavno pravako glasilo Hrvatska nalo se na popisu zabranjenih glasila;


36

Usp. Zoran Grijak: Odnos nadbiskupa Stadlera prema vjerskoj politici austrougarskih vlasti u Bosni i Hercegovini, Croatica Christiana periodica XXV. (2001.), br. 47, str. 173-180. Usp. Kraljai, str. 88-308. Enver Redi: Kllays bosnische Politik Kllay These ber die bosnische Nation, sterreichischen Osthefte, VII. (1965.), Wien, str. 361-378. Drava je poticala interkonfesionalna drutva (pristupana svima, bez obzira na vjeru) te je zabranjivala nacionalnu sastavnicu u imenu drutva.

37

46

38

da javni nastupi imaju nacionalno-politika obiljeja;39 irenje ideje srpsko-hrvatske sloge i suradnje. Ostalo politiko djelovanje moe se svrstati u kategorije: 1. nepoeljno, 2. suzbijano, 3. nadzirano.

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

1. Nepoeljno: Studiranje na Sveuilitu u Zagrebu bilo je politiki nepodobno i nepoeljno, a onima koji su se unato tomu odluili na studiranje u Zagrebu, uskraivane su stipendije. Istodobno su studiranja u Beu i na drugim austrijskim sveuilitima bila poeljna i omoguivana stipendijama; itanje izdanja Matice hrvatske; ulanjivanje u Maticu hrvatsku; inicijative glede osnivanja i registriranja nacionalnih drutava; nacionalno i nacionalne teme; animatori nacionalnih sadraja. 2. Suzbijano: utjecaji Hrvatske na bosansko-hercegovake Hrvate; irenje utjecaja hrvatskih nacionalnih i kulturnih institucija na hrvatski narod u BIH; hrvatski leksik, tj. pazilo se, tovie, udovoljavalo se Srbima, da hrvatskoga leksika bude to manje u kolskim udbenicima; politiko djelovanje odobrenih vjerskih drutava; institucionaliziranje nacionalnih pokreta suzbijano je na vie naina: otezanjem s odobravanjem rada itaonica i drutava; strogim nadzorom njihova rada; cenzurom, pa i nametnutom autocenzurom. Vlast je odobravala i strogo nadzirala statute drutava te je ve statutarnim odredbama utjecala na iskljuivanje politike djelatnosti, a doputala je samo kulturnu, prosvjetnu i zabavnu djelatnost. Dakle, svim moguim nadzorima drutva su injenino bila onemoguena slobodno djelovati.
39 Kad je nadbiskup Stadler prigodom odravanja Katolikoga kongresa 1900. u Zagrebu zaelio da se to prije Bosna i Hercegovina sjedini s materom zemljom Hrvatskom, izazvao je veliko protivljenje reimskih elnika, koji su isposlovali da mu ak i car poalje pismenu opomenu. Usp. Kraljai, 306.

47

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

3. Nadzirano: Godine 1885. usvaja se naredba o kontroli kretanja stranaca kroz BiH; izoliranost BiH od hrvatskih utjecaja; politiki i kulturni utjecaji iz Hrvatske; biskup Strossmayer bio je nepoeljan u BiH te je njegovo politiko i nacionalno djelovanje nadzirano; Strossmayerovi posjeti BiH bili su takoer nepoeljni i stoga budno nadzirani, diplomatski usmjerivani i budno praeni; djelovanje vjerskih drutava, da budu u vjerskim okvirima; izvoenje javnih predstava; funkcioniranje cenzure i autocenzure.

Progon hrvatskih nacionalnih htijenja

U skladu s prikazanim politikim smjernicama, Hrvati se nisu smjeli politiki organizirati te su nacionalnom osvjeivanju mogla u ogranienom stupnju pridonositi samo pjevaka drutva. Prvo katoliko pjevako drutvo, pod imenom Hrvoje, utemeljeno je 1888. u Mostaru . Hrvatima se naelno nije doputalo da svoje itaonice i drutva imenuju imenom hrvatske povijesne osobe, primjerice kralja Zvonimira ili Tomislava, ve se sugeriralo da se za tu svrhu uzme neko bosansko-hercegovako ime.40 Takvim politikim programom nastojalo se to vie kidati odnose hrvatskoga naroda u BiH s hrvatskim narodom u Hrvatskoj te istodobno prinositi stvaranju bosanske nacije. Dravne su vlasti dopustile osnutak Narodnog pjevakog drutva u Mostaru 1888., ali kada je to Drutvo zatrailo preimenovanje u Pjevako drutvo Zvonimir, Vlada je to odbila. Nije moglo proi ni ime Tomislav, tj. tek 1898. odobren je naziv Hrvatsko glazbeno drutvo Hrvoje, i to je bilo prvo registrirano drutvo s hrvatskim nacionalnim imenom.41 Vlasti su motrile i nadzirale hrvatske nacionalne tenje na terenu. Nacionalna drutva mogla su nositi ime osobe koja je djelovala u BiH. Stoga je upanjcu, tj. Duvnu, sadanjem Tomislavgradu, odbijeno 1890. ime itaonice Tomislav, jer je dravna administracija nala da je Tomislav bio hrvatski kralj.42 Isticanje hrvatskoga grba na javnome mjestu takoer je bilo zabranjeno. U Travniku
40 Kraljai, str. 160. Kraljai, str. 158-159. Kraljai, str. 160.

48

41 42

se nije mogla utemeljiti katolika itaonica, nego su vlasti sugerirale da to bude Graanska itaonica.43 Ni nadbiskup Stadler nije uspijevao glede javne uporabe hrvatskog imena. Tako je do 1897. u BiH utemeljeno tek est hrvatskih pjevakih drutava. Umjesto nacionalnih i vjerskih drutava vlasti su Hrvatima sugerirale osnivanje onih interkonfesionalnih. Dravna je vlast u visokom stupnju zadirala u pastoralno djelovanje nadbiskupa Stadlera te se on suprotstavljao i sukobljivao poglavito s Benjaminom Kllayem, ne samo glede svoga pastoralnog i politikog djelovanja nego i glede drutveno-politike neravnopravnosti Hrvata. Stadler je nastojao osigurati ravnopravnost katolika s pripadnicima dravno privilegiranih muslimana i Srba.44 Hrvatska narodna zajednica (HNZ), kao nepolitika organizacija bosansko-hercegovakih Hrvata, utemeljena je 1906. Zbog zabrane politikog djelovanja, HNZ je utemeljena radi gospodarskog i prosvjetnog djelovanja u hrvatskom narodu BiH, ali je osnivaki Odbor napravio i potajni politiki program u obliku Punktacija, s politikim polazitem kako je BiH etniki i dravno-pravno hrvatska zemlja koja bi se trebala ujediniti s Hrvatskom pod okriljem Habsburke Monarhije.

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

Nazadak kolstva

Austro-Ugarska je zatekla kakvo-takvo konfesionalno kolstvo,45 ali je odmah prema njemu zauzela negativno stajalite te zapoela formiranje dravnih osnovnih kola, iako su nedostajale i kolske zgrade i nastavni kadar.46 Toliki gvardijan, fra Bono Nedi, u pismu Ocu Dravniku pie 5. srpnja 1880.: Moje kole jo obstoje, al sam silno na
43 44 Kraljai, str. 152. Usp. Zoran Grijak: Odnos nadbiskupa Stadlera prema vjerskoj politici austrougarskih vlasti u Bosni i Hercegovini, Croatica Christiana periodica XXV. (2001.), br. 47, str. 178. Zoran Grijak: Benjamin Kllay i vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler Problemi katolicizma u Bosni i Hercegovini, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, XXXIII. (2004.), str. 101-135. O kolstvu u BiH vidi: Vojislav Bogievi: Razvitak osnovnih kola u Bosni i Hercegovini od 1463.-1918. godine, Sarajevo 1965. Mitar Papi: kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije (1878-1918), Sarajevo 1972. Vojislav Bogievi: Pismenost u Bosni i Hercegovini od pojave slovenske pismenosti u IX. v. do kraja austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini 1918. godine, Sarajevo 1975. Mitar Papi: Istorija srpskih kola u Bosni i Hercegovini , Sarajevo 1978. Mitar Papi: Hrvatsko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo 1982. Hajrudin uri: Muslimansko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo 1983. U vie dravnih novootvorenih kola nastavu je odravao nestruni (vojni) kadar.

45

46

49

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

njiha istroijo, a obeane potpore od Vlade jo nema, more bit da je nee ni bit.47 Fra Bono je oito ve bio naslutio preokret stvari, a ubrzo nakon poslanoga pisma optuio ga je kotarski predstojnik u Gradacu da u tolikoj koli dri raspelo i svetake slike.48 Odnos nove vlasti prema franjevakom kolstvu dobro ilustrira pismo fra Ilije avarovia, datirano 27. sijenja 1881., upueno Ocu Dravniku, u kojem se izmeu ostaloga govori kako je oteta katolika kola, na katolikom zemljitu i katolikim novcima napravljena u Doljnoj Mahali i preokrenuta u komunalnu, pak se iz nje izbacuju svete slike, i zabranjuje djeci meusobni pozdrav Hvaljen Isus.49 Toliki franjevci su pokazali otvoreno nezadovoljstvo zbog otimanja kole u Donjoj Mahali i nastale situacije u samoj koli, u kojoj se nije odravala ni katehizacija. Tako fra Martin Nedi u listopadu 1883. pie provincijalu da je k. godina zapoela u Donjoj Mahali sine invocatione S. Spiritus, a manjka istoj skuli i kateheta ....50 Tako je jo u studenom 1883. kola doljanska bez katehete pa se fra Bla Dominkovi javlja dragovoljno, bez ikakve plae, kao kateheta.51 Godina 1883. znaila je kraj franjevakih osnovnih kola, iako se ponegdje odravala nastava i do 1885. Drava se glede osnovnih kola pokazala i nesposobnom (trzavice s franjevcima i ukidanje franjevakih osnovnih kola) i sporom, bilo joj je jedino u interesu kolstvo staviti pod svoju vlast, iako je zakon o obveznom kolovanju stupio na snagu tek 1911. Prva javna kola u Vidovicama ustanovljena je nakon 1823.,52 vrlo vjerojatno oko 1836., ali o djelovanju te kole, prema dosadanjem istraivanju, ne zna se gotovo nita. Svakako, prestala je djelovati te se kolstvo obnavlja 1853., a 1854. sagraena je nova kolska zgrada.53 kola u Vidovicama djelovala je k. godine 1879./80. i 1880./81., kada je u koli predavao civilni uitelj kojega je narod plaao.54
47 48 49 50 51 52 Arhiv Franjevake provincije Bosne Srebrene u Sarajevu (u daljnjem tekstu AFP), AFP, XXIX, br. 53. Arhiv Bosne i Hercegovine, ZVS, br. 3195 IB od 12. studenoga 1880. AFP, XXIX, br. 76. AFP, XXIX, br. 105. AFP, XXIX, br. 125. Godine 1823. ustanovljena je u Tolisi prva osnovna kola u Bosni i Hercegovini, u suvremenom poimanju rijei kola. Opirnije: Stanko Miji: Razvojni put Osnovne kole u Tolisi do prerastanja u osmogodinju kolu, u: Skupina autora: 150 godine Osnovne kole u Tolisi, Tolisa 1973., str. 13-30. In Capellania Locali Vidovice haec aestate nova shola aedificata quam frequentabant 37 sholares quos docet P. Bartholomaeus Krainovi Cap. Loc. Arhiv franjevakog samostana u Tolisi, fasc. povijest. Ostale uitelje plaa svit, budu su svietovnjaci, AFP, br. 44.

53

50

54

kolska zgrada spominje se u vrelima i 1884. Nije utvreno kada kola prestaje djelovati, ali je utvreno da 1892. kola u Vidovicama nije djelovala. Dravna vlast umjesto da sagradi kolu u Vidovicama veem hrvatskom selu u kojem je i sjedite upe sagradila je kolu u malom srpskom seocetu Lonarima, kamo su trebali pjeaiti oko 5 km vidovaki aci, a kolu u Vidovicama drava je sagradila tek 1906./1907. Prema tomu, Vidovice su bile bez kole sigurno 14 godina, iako se ini vjerojatnijim da je kola prestala djelovati 1885., to bi znailo da su Vidovice bile bez kole 21 godinu. Austro-ugarski sukob s franjevcima, ukidanje franjevakih osnovnih kola, nova dravna vlast kulturno je osiromaila vie hrvatskih velikih sela samo u Bosanskoj Posavini, kao Vidovice, Domaljevac, Tramonicu, Ulice, a nije bila u stanju eliminirane franjevake kole odmah nadomjestiti svojom dravnom kolom. Tako je niz naselja, koja su imala svoje kakve-takve kole za vrijeme Turaka, dolaskom Austro-Ugarske unazaeno, ekajui gotovo dva desetljea da se i kod njih otvori redovita dravna kola.55

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

Hrvatski otpor

Unato svim ogranienjima i nadzoru, nacionalna su drutva ipak postala imbenik u njegovanju i irenju nacionalne svijesti i potiskivanju dravnog bosanstva i stvaranja bosanske nacije. Kllayevoj, tj. dravnoj novoj bosanskoj naciji posebno su se oduprli hercegovaki franjevci i hercegovaki Hrvati, to je ondje urodilo ak i jaanjem hrvatske nacionalne svijesti. Tako su Hercegovina i Mostar zauzeli sredinje mjesto u ouvanju i obrani hrvatskog identiteta te u otporu dravnoj vlasti i njezinu politikom antihrvatstvu. Znatan prinos viestrukom otporu pruao je na vie naina mostarsko-duvanjski biskup fra Pakal Buconji (1834.-1910.),56 koji povjerava tiskaru i tiskarsku djelatnost u Mostaru don Frani Milieviu, sveeniku pravau.57 Na otpor hrvatskom odnaroivanju djelovala su hrvatska glasila koja su tih godina poela izlaziti. Tako Milievi pokree u rujnu 1883. Hercegovaki bosiljak list zabavni za pouk i knjievnost, ali je ve idue godine (1884.) bio zabranjen. Milievi se na to alio, pa iste godine pokree Novi hercegovaki bosiljak (1884.-1885.). I
55 56 57 kola u Tramonici i Ulicama otvorena je 1907./1908. Opirnije vidi: Radoslav Glava: Biskup O. Pakal Buconji prigodom tridesetogodinjice biskupovanja, 1880-1910., Mostar 1910. Opirnije o ivotu i djelu vidi: imun Musa: Franjo Milievi i hrvatski kulturni preporod u Hercegovini, Mostar 1992.

51

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

Glas Hercegovca (1884.-1896.) u poetku je bio u vlasnitvu don Frane Milievia. U poetku je dobivao vladine subvencije, a kad je poeo zastupati pravake ideje, nestaju subvencije, te je Vlada politikim igrama liila Milievia vlasnitva lista i predala ga u ruke Radiiu, koji ga je ureivao proreimski do srpnja 1896., tj. do svoje smrti.58 Nakon toga pojavljuje se 27. srpnja 1898. Osvit, polutjednik pravakog usmjerenja, koji je izlazio do 31. prosinca 1907. Iako je bio pravakog usmjerenja, sluio je, izmeu ostaloga, i Vladi u njezinim politikim igrama.

Hrvatska lutanja

U Bosni je odnos prema hrvatstvu bio neto drukiji nego u Hercegovini. Na to su utjecali franjevci bonjakog usmjerenja, meu kojim se poglavito isticao fra Antun Kneevi (1834.-1889.).59 S druge strane, nacionalne tenje i htijenja usporavali su i franjevci jugoslavenske orijentacije, koji su ak tiskali i svoje glasilo: Glasnik jugoslavenskih franjevaca (od 1887.-1895.). Godine 1895. glasilo mijenja ime u Glasnik bosanskih i hercegovakih franjevaca, ali se zadrava kontinuitet te glasilo izlazi kao godite IX. (1895.). Te promjene potvruje hrvatsko osvjeivanje franjevaca bonjake i jugoslavenske orijentacije, ali takva nacionalna lutanja nekih bosanskih franjevakih pastira pogodovala su austro-ugarskim vlastima s jedne strane, a s druge strane davala su do znanja dravnim vlastima da su franjevci ogoreni nekim dravnim potezima s politikim posljedicama. Meu franjevcima hrvatske orijentacije poglavito se istie Posavljak, Josip Dobroslav Boi.60
Dravno poputanje Srbima i Muslimanima

Srbi u Bosni nisu trgovali svojom nacionalnou te uspijevaju izboriti uporabu irilice u kolama ve 1880.61 Novi uspjeh postiu ozakonjenjem 1886. srpskog imena, dok je istodobno uporaba hrvatskoga imena ostala i dalje zabranjena. Novi uspjeh postiu 1887., kada im je odobreno osnivanje Srpskog crkveno-pjevakoga drutva u Tu58 59 Kraljai, str. 194, 296. Anto S. Kovai i sur. (priredili): Zbornik radova sa Simpozija u povodu 100. obljetnice smrti fra Antuna Kneevia odranog u Jajcu 20. i 21. X 1989., Zagreb-Sarajevo 1991. Potoani kod Odaka, 1860. Steelton SAD, 1900. Opirnije o njemu vidi: Roko pionjak: Josip Dobroslav Boi ivot i djelo, Beograd 1983. Usp. Kraljai, str. 202.

60

52

61

zli.62 Svojom upornou Srbi ostvaruju 1905. ozakonjenje srpske narodnosti, srpske zastave, srpskog jezika i irilice kao pisma, a Hrvati se i nadalje nisu smjeli koristiti svojim nacionalnim znakovljem i svojim imenom. I Muslimani su do 1909. izborili vjersko-prosvjetnu autonomiju.63 Stadlerovi slini nacionalni pokuaji odbijeni su 1909., to potvruje da je drava bila naklonjenija ili, bolje kazano, jae pritisnuta te stoga i popustljivija prema muslimanima i pravoslavnima te da Katolika crkva nije bila privilegirana.

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

Dravno poputanje Hrvatima

Prvo katoliko pjevako drutvo, pod imenom Hrvoje, utemeljeno je 1888. u Mostaru, a tek 1898. austro-ugarska vlada odobrava naziv Hrvatsko glazbeno i pjevako drutvo Hrvoje u Mostaru.64 Daljnje poputanje austro-ugarske vlasti oituje se u dozvoli osnutka Hrvatskog kulturnog drutva Napredak, 19. studenoga 1905. Nakon aneksije BiH, koja je proglaena 5. listopada 1908., politike prilike i politiko djelovanje ve prije zapoeto nastavlja se u smjeru traenja politikih rjeenja svake vjerske skupine za sebe. Budui da se hrvatski i srpski nacionalni osjeaji nisu mogli zaustaviti, vlast je poela poputati, ali najprije Srbima i muslimanima. tovie, Hrvatima se poputa samo iz politikih razloga, da budu protutea srpskom nacionalnom pokretu.65 Djelovanje drutava nije smjelo rezultirati irom nacionalnom integracijom.66 Austro-ugarska vlast se na sve naine trudila dokazati muslimanima svoju naklonost, Srbima je poputala iz politkih razloga, a Hrvati su sluili kao dravna moneta za potkusurivanje.
Agrarni problemi

Austro-Ugarska je u BiH zatekla tursko agrarno zakonodavstvo ureeno Seferskim naredbama iz 1859. Zemlja je bila u vlasti muslimanskih posjednika i zakupnika. Kllay
62 Kraljai, str. 154.

63 Nusret ehi : Autonomistiki pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1980. 64 Drutvo je djelovalo do 1945. godine, kada je njegov rad iz politikih razloga zabranjen. Obnoviteljskom skuptinom 18. lipnja 1991. godine obnovilo je djelovanje. Kraljai, str. 160-161. Kraljai, str. 165.

65 66

53

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

se u provoenju svoje dravne politike oslanjao na veleposjednike muslimanske krugove, stoga zateeno agrarno stanje nije elio mijenjati da se ne zamjeri muslimanskim veleposjednicima, tj. begovima. On se protivio i otkupu kmetova, jer bi to, izmeu ostaloga, prouzroilo propast muslimanskih zemljoposjednika. U Sarajevu je 1879. odrana agrarna konferencija na kojoj se veina izjasnila za fakultativni otkup kmetova, to je ilo u prilog zemljoposjednika, jer siromani se kmetovi nisu imali ime otkupljivati.67 Godine 1910. dolo je u sjevernoj Bosni do pobune kmetova i prestanka davanja treine begovima. Vlada je te pobune brutalno kanjavala, ali se taj problem vie nije mogao odgaati te je Zakon o fakultativnom otkupu kmetova izglasan tek 4. travnja 1911., a koji je obvezao Vladu da seljacima da otkupninu u obliku dugoronog zajma ako oni postignu dogovor sa zemljoposjednikom. Austro-Ugarska je zateeno agrarno stanje tolerirala do krajnjih granica, samo da se ne zamjeri muslimanima i muslimanskim begovima.68

Hrvatsko razoaranje

Politiko obiljeje austro-ugarskoga razdoblja u Bosni i Hercegovini moe se ocijeniti politikim razoaranjem, ne samo istaknutijih franjevaca, nadbiskupa Stadlera, hrvatske inteligencije nego i hrvatskoga naroda u cjelini, a oitovalo se u politikom nametanju nove bosanske nacije, zatiranju hrvatstva, hrvatskog imena i hrvatskoga jezika, nacionalnoga razvitka i djelovanja te sporom ureivanju naslijeenih agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Hrvati su, kao katolici, kroz posljednja desetljea turske okupacije svu nadu imali usredotoenu prema katolikomu Beu, oekujui da im odatle dou bolji dani, tim vie to se Austrija poela zauzimati kod turske vlasti za poboljanje ivota i politiko-vjerskih prava nakon 1838., to je pomagala katoliko kolstvo nakon 1852., ime je stekla velike simpatije hrvatskoga naroda. Stoga su Hrvati drali Habsburku Monarhiju, tj. Austro-Ugarsku od 1867., svojevrsnom politikom zatitnicom te su, uglav67 Opirnije vidi: Josip Dobroslav Boi: Bosansko-hercegovako agrarno pitanje i povlastice dane bosanskim franjevcima od pojedinih sultana, Senj 1886. Karl Grnberg: Die Agrarverfassung und das Grundentlastungsproblem in Bosnien und der Hercegovina , Leipzig 1911. Nikola Jarak: Poljoprivredna politika Austro-Ugarske u Bosni i Hercegovini i zemljoradniko zadrugarstvo, Sarajevo 1956. Husnija Kamberovi: Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini 1878-1918., Sarajevo-Zagreb 2003.

68

54

nom, s oduevljenjem doekali dolazak austro-ugarske vlasti 1878. Bosansko-hercegovaki Hrvati, jer su katolici, oekivali su da e se nastupom austro-ugarske vlasti, kao veinske katolike drave, poloaj katolika, Hrvata, znatno popraviti u svim aspektima javnoga, politikoga, kulturnoga i svakodnevnoga ivota, meutim dogodilo se neto neoekivano. Austro-ugarski dravni interesi bili su u suprotnosti s hrvatskim oekivanjima glede nacionalnoga i politikoga djelovanja, poglavito zadravanjem imovinsko-pravnih odnosa. Hrvati su kao katolici postali rtve dravne politike koja se nastojala na svaki nain dodvoravati demografski brojnijim muslimanima te bila spremna na politika poputanja Srbima. Stoga se hrvatsko nezadovoljstvo oitovalo na: 1. politikom, 2. nacionalnom, 3. vjerskom i 4. socijalnom podruju. Dravna austro-ugarska politika prouzroila je ne samo pasivne nego i aktivne viestruke otpore i djelovanje hrvatske inteligencije, franjevaca, nadbiskupa Stadlera.69 Kllayeva politika bosanskog jezika nala je pristae samo meu muslimanima, a politika bosanstva doivjela je neuspjeh: nisu je prihvatili ni Hrvati, ni Srbi, pa ak ni muslimani, koji su se u veem broju identificirali s Turcima. Na kraju, i list Bonjak, pokrenut 1891. doivio je krah.70 Politika bonjatva i stvaranja nove bosanske nacije, nametanje bosanskog jezika, doivjelo je krah i slubeno je odbaeno tek 1906.71 Unato nizu pozitivnih obiljeja koja su se dogodila u doba austro-ugarske vlasti, Hrvati su doivjeli brojna razoaranja od vlasti koju su prieljkivali i koju su s oduevljenjem doekali 1878.
69 Nastupom austro-ugarske vlasti nije bilo sve crno i negativno, kako bi se moda moglo zakljuiti iz ovoga izlaganja, stoga se naglaava da se austro-ugarsko razdoblje moe analizirati i s drugih motrita, koja su politiki znatno povoljnija u usporedbi s analiziranim. U tom razdoblju dolazi do procvata periodikih publikacija, porastao je broj tiskara, otvaraju se gimnazije i druga uilita, otvaraju se i djeluju knjinice, kulturne i znanstvene ustanove (Zemaljski muzej, npr.), grade se reprezentativne graevine, usporeno ali ipak razvija se i osnovno kolstvo. Bilo je napretka na podruju gospodarstva. Na crkvenom podruju uspostavlja se redovita crkvena hijerarhija (1881.), ali se istodobno pojavljuju i trzavice izmeu franjevaca i nadbiskupa Stadlera te izmeu franjevaca i dravnih vlasti. 70 Taj list izlazio je pod geslom: Od Trebinja do Brodskijeh vrata, nije bilo Srba ni Hrvata !

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

71 Naredbom Zemaljske vlade od 4. listopada 1907. g. odreeno je da se ima posve napustiti naziv bosanski jezik i da se dotadanji naziv zemaljski jezik zamijeni nazivom srpsko-hrvatski jezik.

55

ZAKLJUAK

56

Povijesna smjena turske vlasti u Bosni i Hercegovini zapoela je 29. srpnja 1878. te je do 20. listopada iste godine skren otpor domaeg muslimanskog stanovnitva. Bosansko-hercegovaki Hrvati i njihovi sveenici franjevci uglavnom su s odobravanjem doekali novu austro-ugarsku vlast. Politiko obiljeje austro-ugarskoga razdoblja u BiH ima, izmeu ostaloga, obiljeja politikog razoaranja hrvatskoga naroda, prouzroena zatiranjem hrvatskoga nacionalnog identiteta , koje se u praksi provodilo na vie naina, kao primjerice: politikim projektom stvaranja bosanske nacije od Hrvata, Srba i muslimana. Na tomu je poglavito radio visoki dravni dunosnik, Benjamin Kllay, od 1882. U ostvarivanju toga politikog projekta nuno je bilo zatiranje hrvatskog nacionalnog identiteta. Zatiranjem imena hrvatskoga jezika. Nastavni jezik u kolama ubrzo je nazvan zemaljskim jezikom (Landessprache), zatim bosanskim, a naziv hrvatski jezik potiskuje se i zabranjuje u javnoj uporabi. Zatiranjem hrvatskoga imena. Nova vlast nije dozvoljavala uporabu hrvatskog imena. Tako su Narodnom pjevakom drutvu utemeljenom u Mostaru 1888. vlasti uporno odbijale odobriti hrvatsko obiljeje u nazivu Drutva sve do 1898., kada je odobren naziv Hrvatsko glazbeno-pjevako drutvo Hrvoje, ali prije toga vlasti su ve bile popustile Srbima jo poetkom 1887., dozvoljavajui im uporabu srpskog nacionalnog imena. Preuzimanjem konfesionalnoga osnovnog kolstva u dravne ruke. Be, koji je novano pomagao franjevake puke kole od sredine XIX. st., u novonastalim prilikama gui zateeno katoliko konfesionalno kolstvo elei ga preuzeti pod svoju vlast, stoga se franjevcima i zateenim kolama uskrauju dotadanje subvencije. Takvo politiko djelovanje nove vlasti prouzroilo je niz nesuglasica s postojeim vjerskim pukim kolama i franjevcima. U nizu mjesta prestale su djelovati katolike konfesionalne kole, a dravna vlast nije istodobno u tim mjestima otvorila svoju kolu kao zamjenu postojeoj konfesionalnoj. To najbolje ilustrira primjer kole u Vidovicama, koja djeluje u kontinuitetu od 1853., a prestaje djelovati ubrzo nakon dolaska austro-ugarske vlasti te su Vidovice bile bez kole sve do 1906. godine. Slino se, samo u Posavini, dogodilo u Ulicama, Tramonici, Domaljevcu. Takvo politiko djelovanje nove vlasti prouzroilo je odreeno kulturno nazadovanje.

Viestrukim i relativno dobro istraenim sukobima i nesporazumima s franjevcima i nadbiskupom Stadlerom. Toleriranjem zateenog agrarnog stanja. Austro-ugarska vlast je dugo tolerirala zateeno agrarno stanje koje je bilo u prilog muslimanskim begovima i na taj nain je odugovlaila rjeavanje feudalnog sustava sve do 1911. Dravnom politikom projektu glede posebnosti Bosne i Hercegovine i stvaranja nove bosanske nacije poglavito su se oduprli hercegovaki franjevci i hercegovaki Hrvati, zatim nadbiskup Stadler i hrvatski intelektualci. Politika bonjatva doivjela je krah i slubeno je odbaena tek 1906. U dravnoj politikoj taktici drava je najprije poputala i udovoljavala Srbima i muslimanima, a Hrvati i njihovi interesi bili su rtvovani za vie dravne interese. Nastupom austro-ugarske vlasti u BiH provodi se politika viih dravnih interesa na tetu hrvatskoga identiteta. Politikim nametanjem nove bosanske nacije, zatiranjem hrvatskoga imena i jezika te hrvatstva openito, zatiranjem hrvatskog identiteta, sporim ureivanjem naslijeenih agrarnih odnosa, austro-ugarska politika prouzroila je brojna politika razoaranja hrvatskog naroda u BiH.

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

LITERATURA I IZVORI

ALII, A. (1996.), Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Sarajevo. BABI, M. (1990.), Nazivi jezika hrvatski, zemaljski, bosanski za prvoga desetljea austrougarskoga upravljanja Bosnom i Hercegovinom, Jezik, XXXVII., br. 3, Zagreb. BARKAN, . L. (1949.-50.), Les dportations comme mthode de peuplement et de colonisation dans lEmpire Ottoman, Revue de la Facult de sciences conomiques de lUniversit dIstanbul, XI., Istanbul. BOGIEVI, V. (1975.), Pismenost u Bosni i Hercegovini od pojave slovenske pismenosti u IX. v. do kraja austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini 1918. godine, Sarajevo. DAJA, S. M. (1978.), Die bosnische Kirche und das Islamisierungsproblem Bosniens und der Herzegovina in der Forschungen nach dem zweiten Weltkrieg, Mnchen.

57

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

DAJA, S. (1999.), Konfesionalnost i nacionalnost BiH predemancipacijsko razdoblje 1463.-1804., Mostar. GRNBERG, K. (1911.), Die Agrarverfassung und das Grundentlastungsproblem in Bosnien und der Hercegovina, Leipzig. HANDI, M. (1940.), Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo. JARAK, N. (1956.), Poljoprivredna politika Austro-Ugarske u Bosni i Hercegovini i zemljoradniko zadrugarstvo, Sarajevo. JELENI, J. (1915.), Kultura i bosanski franjevci, Sarajevo. JUKI, I. F. (2001.), Izabrana djela (priredio Ivo Pranjkovi), Zagreb. JUKI, I. F. (1851.), Zemljopis i poviestnica Bosne, Zagreb. KAMBEROVI, H. (2002.), Husein-kapetan Gradaevi (1802.-1834.) biograja uz dvjestotu godinjicu roenja, Gradaac. KOVAI, A. S. i sur. (prir.) (1991.), Zbornik radova sa Simpozija u povodu 100. obljetnice smrti fra Antuna Kneevia odranog u Jajcu 20. i 21. X. 1989., Zagreb-Sarajevo. KRALJAI, T. (1987.), Kalajev reim u Bosni i Hercegovini, 1882.-1903., Sarajevo. LSZLO, B. (1987.), Bosnia s Hercegovina okkupcija, Akkadmia Kiad, Budapest. Ljetopis uilitah, Arhiv Franjevakog samostana u Tolisi. MANDI, M. (1910.), Okupacija Bosne i Hercegovine (1878.), Zagreb. Optuba kotarskog predstojnika u Gradacu da fra Bono u tolikoj koli dri raspelo i svetake slike, Arhiv Bosne i Hercegovine, ZVS, br. 3195 IB od 12. studenog 1880. PAPI, M. (1982.), Hrvatsko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo.

58

PAPI, M. (1978.), Istorija srpskih kola u Bosni i Hercegovini, Sarajevo.

Pismo fra Blaa Dominikovia, AFP, XXIX, br. 125. Pismo fra Ilije avarovia upueno Ocu Dravniku, od 27. sijenja 1881., AFP, XXIX, br. 76. Pismo fra Martina Nedia provincijalu Franjevake provincije Bosna Srebrena iz listopada 1883., AFP, XXIX, br. 105. Pismo tolikog gvardijana Ocu Dravniku od 5. srpnja 1880., Arhiv Franjevake provincije Bosne Srebrene u Sarajevu (u daljnjem tekstu AFP), XXIX, br. 53. PULJI, I. (2004.), Hrvati katolici donje Hercegovine i istona kriza Hercegovaki ustanak 1875.-1878., Dubrovnik (2. proireno izdanje). PULJI, I. (2007.), Putovanje cara Franje Josipa Dalmacijom i izbijanje ustanka u donjoj Hercegovini, u: J. Vrandei i M. Trogrli (ur.), Dalmacija 1870-ih u svjetlu beke politike i Istonog pitanja, Zadar. Raspored sati opinske kole u Oraju, Arhiv Franjevakog samostana u Tolisi. EHI, N. (1980.), Autonomistiki pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo. THALLOCZY, LJ. (1916.), Povijest (banovine, grada i varoi) Jajca 1450.-1527. (preveo Milan uay), Zagreb.

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

59

PRILOZI

1.
T J E DN A KOL S K A S AT N IC A 18 79.

60

2.
PR I J E PI S I Z VOR N I K A

Obinska uiona u mjestu72 Razdjelenje Sahata Od 1. srpnja do zadnjega rujna t. g.


PRIJE PODNE DOBA daN Ponediljak od 8 do 9 prEdmEt Raunanje

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

POSLIJE PODNE DOBA od 2 do 3 prEdmEt Uenje pisanja sa irilicom ona djeca koja tako ele, druga, ponavljanje prije podne uenoga itanje u hrvatskom jeziku sa latinicom itanje u hrvatskom jeziku sa irilicom, za druge pisanje latinicom Pisanje u hrvatskom jeziku sa latinicom Uenje itanja u njemakom jeziku Pisanje u hrvatskom jeziku sa latinicom - Nepohaanje kole 2 3 2 3 3 4 3 4 Uenje njemakog jezika i itanje u irilici Skakanje i vjebanje u gombanju Pisanje u hrvatskom jeziku sa latinicom Pisanje u irilici, za druge itanje u hrvatskom jeziku

9 Utorak 8

10 9

Pisanje u hrvatskom jeziku sa latinicom Raunanje

3 2

4 3

9 Srieda 8 9 etvrtak Petak 8 9 8 9 Subota 8 9 Nedilja

10 9 10 9 10 9 10 9 10

Uenje itanja i pisanja u njemakom jeziku Raunanje Uenje pisanja sa latinicom u hrvatskom jeziku Raunanje Predavanje o ponaanju Pisanje u hrvatskom jeziku sa latinicom itanje u hrvatskom jeziku sa latinicom Raunanje itanje i pisanje u hrvatskom jeziku sa latinicom

3 2 3

4 3 4

Oraje dne 8. srpnja 1879. Kotarski upravitelj ovi M(ihovil)73


72 73 Arhiv franjevakog samostana u Tolisi, fasc. povijest Prijepis izvornika

61

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

I Z LJ E TOPI S A U I L I TA 74

62

74

Izvornik se uva u franjevakom samostanu u Tolisi.

R E L AT IO DE S C HOL I S C AT HOL IC I S I N B O S N A

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

Illm Dn C. R. Gl Consuli residenti in Sarajevo exhibita a Ministro Provl Die 10 Sept. 1855. I. In Districtu Sudiska Posavana 1. 2. 3. 4. 5. 6. In oppido Vares scholares Nro _______________ 73 In oppido Salina Inferiores _ ________________ 18 In Parochia Tolisa ________________________ 53 In Filiali Domaljevac _ _____________________ 43 In Capelania Locali Vidovice _ ______________ 63 In Parochia Ulice _ _______________________ 30

Ukupno _ __________________________________ 280 II.

In Districtu Fojnica 1. 2. 3. 4. 5. Fojnica _ _______________________________ 32 In Skoplje _ _____________________________ 18 In Livno _ ______________________________ 67 In Jajce _ _______________________________ 32 In Dolac _ ______________________________ 64

Ukupno _ __________________________________ 213 III.

In Districtu Kreevo 1. In oppido _ _____________________________ 56 Totius juventutis scholastica summa _____________ 549

63

Marko Babi Austro-ugarsko zatiranje hrvatskoga identiteta u Bosni i Hercegovini

I Z V J E E O KOL A M A U B O S N I

Presvijetlomu Gospodinu Carsko-kraljevskom Generalnom konzulu rezidirajuem u Sarajevu poslano od Ministra Provincijala 10. rujna 1855.
U SUTJEKO-POSAVSKOM OKRUJU 1. 2. 3. 4. 5. 6. u gradu Vareu u gradu Donja Tuzla u upi Tolisa u filijali Domaljevac u mjesnoj kapelaniji Vidovice u upi Ulice Ukupno U FOJNIKOM OKRUJU 7. 8. 9. 10. 11. Fojnica U Skoplju U Livnu U Jajcu U Dolcu Ukupno U Kreevskom okruju 12. U Gradu (Kreevu) Ukupno kolske mladei 56 549 75 32 18 67 32 64 213 AKA 73 18 53 43 63 30 280

64

75

Rukopis proitao i preveo s latinskoga na hrvatski autor.