You are on page 1of 500

BIBLIOTEKA KULTURNO NASLJEE

Redafecioini

odbor:

Dr Alojtz Benac, Riisto Beisarovi, Jelena Cehi, Mitar Papi i dr Midhat Sami

U r e d n iSk: Jelena ehi

Dr E N V E R IM A M O V I

ANTIKI KULTNI I VOTIVNI SPOMENICI NA PODRUJU BOSNE I HERCEGOVINE

VESELIN M ASLESA, SARAJEVO 1977.

RfiSUME MONUMBNTS CULTUEGj S ET VOTIFS ANTIQUES LE TERITOIRE DE L A BOSONrilE-HERZEGCVINiE

Svijetloj uspomeni dr Vladimira Mirosavljevia, mog dragog negdanjeg profesora na studiju arheo logije Zagrebakog sveuilita. Pisac

PREDGOVOR Pod naslovom Antiki kultni i vativni spomenici na podruju Bosne i Hercegovine, ovdje je obraena problematika koja se pros torno vee za rimsku provinciju Datonadju, i to za njezin unutarnji dio. Unutar toj* a, pak, teite nae panje posvetili smo prouavanju toga problem a koji se prostorno vee za dananje podruje"'Bosne i H erce govine, ikoja je upravo 'inila taj, tzv. unutarnji d i rimske provincije Dalmacije. Rimska provincija Dalmacija je teritorijalno' zapremala iroka pros transtva (od ua rijeke Rae u Istri do blizine albanske rijeke Mat, te od Jadranskog mora, na jugu, do linije neto j-unije od Save, na sje veru, a.na istok do rijeke K olubare i Ubra u Srbiji), i zibog tako irokih prostranstava koja su objedinjavala podruja sa jako naglaenim sves tranim razlikama, bilo geografskim, etnikim iili kulturnim, ta provin cija, osim administrativnog jedinstva, skoro da riije imala nikakvih dru gih zajednikih komponenata. Staviie, zbog naglaene geografske razlike, za tu provinciju isu stvorena dva pojma kojim se ona naznauje, a to je pr'imor^ka ili obalna Dalmacija, te zadinarska ili unutarnja Dalmacija. Budui da se ta dva dijela u svakom pogledu Istro razlikuju, osobito u kulturnom, uvijek kada se raspravlja ma o ikojem problemu koji se vee za kulturnu prolost Dalm acije svaki od ta dva dijela uzima se posebno. Tako smo i mi postupili u obradi, jer smo kao predinet naeg znanstvenog interesa uzeli upravo taj unutarnji dio te provincije, s tom razlikom to smo, nadalje, teite istraivanja vie posvetili odreenoj cjelini, a to je, kako smo gore spememdj, veim dijelom dananje podruje Bosne i Her cegovine. Razloga toj odluci ima vie. Prvo, Zainarsko podruje, ako ga poamatraono kao nekadanji sastavni dio rimske provincije Dalmaci je, sam za sebe ini jednu cjelinu koja se prostorno, skoro u najveoj mjeri, poklapa sa dananjim granicama ove republike (prostor izmeu Une i Drine, te izmeu planina Dinare 'i Pljeevice na jugu i rijeke Save na sjeveru), a to je upravo glavni i najvei dio unutarnje rimske Dal macije. Meutim, sasvim je razum ljivo da -se u obradi n'iismo strogo dr ali samo odreenog podruja, tj. nismo za predmet obrade strogo uze li samo teritorij BiH, mada je tako naznaeno u naslovu, nego amo prili sistemu obrade regija kao kulturnih cjelina, a to znai, pored sis tematsko obraenih spomenika kul1noj votivnog karaktera sa podruja BiH, to ismo isto uinili i sa spomenicima s ostalog podruja unutarnjeg dijela provincije. Tu su evidentirani 'skoro svi nama poznati spomenici ovoga karaktera sa podruja Like, Korduna i Banije u Hrvatskoj, te iz Srbije na prostoru od Drine do Kdlubare i Jbra, tj. onih dijelova koji su zajedno sa podrujem BiH sainjavali unutarnju Dalmaciju. Prije

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B iH

svega, spamen'ici sa ovih podruja posluili su nam 'kao komparativni materijal, i njim a smo dali istu vrijednost kao ostalim sjpomemiicima iz BiH, tim vise ako je bila u pitanju jedna odreena (kulturna reglsja u odnosu, na (primjer, na jedno odreeno boanstvo, odnosno kult, ali bilo b oju pojavu vezanu za taj problem. Osim boga, ve p o ranije zacrtanom planu razvoja arheolokih is traivanja na podruju BiH, Odnosno prouavanja (kulturne prolosti ove republike, rijeeno je da se ita istraivanja usm jere u raznim pravcima kako bi se dobili novi prilozi ikoji b i upotpunili izvjesnu prazninu u poznavanju -rimske prolosti Bosne i Hercegovine. Jedan o itiih priloga je i ovaj rad, dok u isto vrlijeme znanstveni radnici Zemaljskog muzeja u Sarajevu priprem aju-drugi rad, u kojem se obrauju sepulkralni spo menici. Dalje, u isto vrijeime, znanstveni radnici Arheolokog muzeja u Splitu obrauju kultnu problematiku koja se odnosi na podruje pri morske Dalmacije, a to isto ime i radnici Arheolokog muzeja u Puli za podruje Istre. Kako smo obavijeteni, u pripremi .je obirada tog prob lema koji b'i se ticao d ijela Hrvatske k oji zaprema teritorij Like, Koiriduna i Banije, tako da bi ise u dogledno vrijetme dobila jedna cjelovita slika koja se, dakle, odnosi na kultnu problematiku, a koja ibi pokrivala i tavo podruje rimske proVincije BaJmadje. I ovaj nas rad, u stvari, pred stavlja integralni dio razraenog plana i programa u tim arheoilokiim istraivanjima, i to ne samo podruja koje je zapremala rimska provin cija Dalmacija nego 1 drugih krajeva nae zemlje. Iz tih raaloiga, ovdje je obraena spomenuta problematika -koja se vee za podruje dananje Bosne i Hercegovine. S time u vezi, sasvim uski pojas na sjeveru Bosne, koji je 'ii antiko doba administrativno pripadao rimskoj provinciji Pa noniji, takoer je ovdje obuhvaen, ali kako se radi o uskom regiomu i manjem broju spomenika, u zakljucima ikoje ismo uglavnom vezali za provinciju Dalmaciju to nimalo ne m ijenja stvar niti m ijenja smisao i karakter tih zakljuaka. U uvodnom dijelu naeg rada smatrali sm o potrebnim da izloimo neke probleme ope prirode, kao to je, npr., historijat istraivakih ra dova ove problematike koji se veu za BIH, zatim geografski uvjeti, etnika slika, historijski uvjeti te uprava i vlast. Dakako, to su opepoznate injenice, ve djelim ino obraene u naoj ranijoj struinoj litera turi, i mi smo, u stvari, ovdje iznijeli najisumarnije zakljuke. To nam je bilo potrebno iz niza razloga, jer samo nakon sagledavanja svih tih injamca tu sadranih, bilo da je rije o etnosu, politikim dogaajima i si., moe se pravilno i potpunije shvatiti uvoenje, razvoj, egzistiranje i, na koncu, nastanak svti'h kultova i kuitnlih pojava na ovome podruju. Tek nakon toga uvodnog dijela preli smo na sistematsku obradu svih onih brojnih kultao-votivnih spomenika, na pitanje kulta ii kultnih pojava, to se sve s4aioa vee za ovo podruie. Nakon toga, kao poseban dodatak, priloili smo Katalog poznatih nam kultno-votivnih spomenika sa podru ja BiH, a gdje nam je bilo mogue ipriloili smo i snimak, odnosno crte Dojeinih spomenika uz saet opis i podatke o ranijem njihovom pub liciranju.

UVOD U Sziiavanju niza problema Trezamh za stanovnike (pojedinih pod ruja Eimslkie limiperije, bez sunmje, vaSaso m jesto prijp&a a iiMavanju duhovne kulture. Taj problem je tim vaniji to se u njegovom izu avanju nailaze odgovori na mnioga pitanja vezama za -razine aspekte njihovog kulturnog, politikog, privrednog, ili, jednostavno, svakodnev nog ivota. Duhovni ivot ljudi u antiko doba bio je veoma razvijen i bio je, u stvari, nosilac svih reperkusija kulturnog i privrednog- ivota, a na prvom mjestu paBtfflrih zbivanja, koja su diktirala razvoj duhovnog ivota. Kakav su analaj ti faktora im ali m duhovni ivot, vidi se najbolje u nainu, vremenu ili intenzitetu uvoenja pojedinih kultova na odre eno podruje rimske drave. To se isto moe rei ma o kojem narodu prostrane rimske drave, kod kojih se jasno lue dva osnovna razdoblja u njihovoj duhovnoj kulturi: iperiod njihove samostalnosti i doba politike ovisnosti od Raima. Koristei raine spomenike k oji tretiraju ovaj problem, dolazimo do vanih spoznaja i otkria kojd (bacaju vie svjetla na razne aspekte toga problema. Kada je rije o tim spomenicima, na prvo mjesto m o ramo staviti epigrafsiku grau ili fkulibne reljefe. \Pojava i nalazi te vrste spomenika ilustriraju nam u najveoj mjeri stupanj ili karakter du hovne kulture pojedinih naroda, dok za neka podruja, kao to je upravo sa naim, to su u isto vrijem e i jedini (spomenici koji nam daju podatke 0 tome problemu, poto nam drugi izvori (literarni), koji, uglavnom, imaju sekundarni znaaj, o tome ne daju skoro nikakve podatke. U razvoju pojedinih kultova moemo pratiti, s jedne strane, jasan odnos (prema tom razvoju indigeriiih stanovnika dotinog podruja i, s druge Strane, raznoiiikih etnikih elemenata koji su doli u te krajeve po raznim slubenim dunostima. N jihovim dolaskom uspostavlja se jai 1 ivlji kontakt sa domorocima i, uz druge okolnoisti koje (su jo vie PospjeSile zbliavanje raznih etniokiih elemenata, stvaraju se optimalni vjeti za razvoj duhovne kulture. Kultna, odnosno religiozna orijentaci ja pojedinih grupacija ili individua odraz je dubljih, m oglo bi se rei psiholokih faktora i trenutaka. Spomenici kultnog karaktera -maju m no go iri znalaj i ne mogu < se uokviriti i izuavati strogo odvojeno u od nosu na ostalu problematiku, bilo kulturnu, privrednu ili politiku, jer je teko, ponekad ii nemogue, luiti te probleme jedan od drugih poto Su jedni dnuge uvjetovali. U drutvu fcoje je egzistiralo na nizu velikih' proturjenosti, na prvom mjestu drutvenih, mase su traile izlaz, utjehu

10

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B iH

i spais u duhovnoj orijentaciji, a kako je rimisfco drutvo bilo do krajnosti mozaimo, s tim e iu vezi javljaju se m nogobrojne vjere, kultovi, misterije i si., i svatko se mogao p o volji opredijeliti za to je htio. Drava je, bez sumnje, u pojavi tih raiznih kultova vidjela sredstvo za obuBdavanje i odreeno [usmjeravanje nezadovoljnih masa. Ogroman broj tih obesprav ljenih masa vidio je jedini izlaz u predavanju kojem (kultu traei u n je mu kom penzaciju za svoje stanje, bilo da se radi o robu ili slobodnom siromahu k oji oekuje bolje ivotno stanje, ili o bogatim graanima koji 'su 'u odgovarajuem kultu traili psiholoko utoiSiste. Zahvaljujui tole ranciji od strane drave, b ilo je amogfuemo da se tako uvode i ire arajrazJiitiji kultovi i da se nesmetano razvijaju. N jihov prodor u pojedina podruja" ovisio je o h i u .hitnih fakrtara, u veini sluajeva to "su bili privredni i vojni, da hi se kasnije neovisno od njih razvijali dalje afco bi naili na plodno tlo za 'egzistiranje. K oliki je tznaiaj duhovni ivot imao n e samo za dravnu zajednicu nago i za individuu koja je itav svoj ivot podredila tim normama Ba dalakolseniim posljedicama, nije lafeo od rediti. Svjedoanstva o- tom e da je ov jek m a koje etnike pripadnosti, ma kojeg slubenog ranjga itti stalea u raznim prilikama svojeg ivota, bilo to nakon uspjenog trgovakog poslovanja, nakon, preboljenja neke opake bolesti ili nakon uspjenog b ojn og pohoda, podizao zavjete po jedinim svojim boanstvima, podizao (hramove, kapele, rtvenike, ili je O ' vratu ili na tijelu nosio amajliju, odnosno atribut svojeg boanstva, jasno [govore o znaaju :i ulozi1duhovnog ivota u svakodnevnom ivotu ovjeka. Religija je imala utjecaj na sve drutvene slojeve, i u veini sluajeva u pojedine kultove bili su podjednako ukljueni i mukarci i ene. Prednost antikih kultova bila je u tome to- su bili taiko brojni da je svaki pojedinac, ma k ojeg drutvenog sloja ili nazora ili, pak, pro fesije, nalazio sebi odgovarajuu kultnu orijentaciju i pojedina boanstva uzimao kao svoje zatitnike, to je inilo i njegovo profesionalno, odnosno staleko udruenje. Kada su tijekom vremena pojedini kultovi poeli odumirati i kada je zbog nastale politike situacije vojska postala glav ni faktor u dravi o kojem je zavisila obrana granica a time i ouvanje bezibjen-osti stanovnika rimske drave, prednost meu svim tim kulto vima olbijaju upravo oni k oje je u najveoj m jeri prihvatila vojska. Drugi vaan faktor M i su trgovci koji su skoro redovito pratili vojne jedinice, te se, u stvari, opet radi u veini (sluajeva o istim kultovima, a to dovodi do stvaranja jednog oipedravnog kulta koji pokuava ob jediniti sve slojeve stanovnitva. Zavrnicu takve situacije uinilo je kranstvo, koje je, na koncu, postalo jedina slubena dravna religija. Pobjeda te religije odraz je, u svaikom sluaju, jedne ope politike i privredne situacije kateva je bila zadnjih stoljea postojanja carstva, a to dovodi do stanja k oje karakteriziraju -zatvorenost i stagnacija opih ivotnih prilika tog oiba, a u prvom redu kulturrfih. Na koncu, pobjeda monoteistike religije rui osnove antikog religioznog ivota i njegovih tekovina, da bi -narode nekadanjeg prostranog Rimskoig Carstva uvela u razdoblje srednjeg vijeka, k oje se, ne bez razloga, naziva doba m ranjatva i koje je za mnoge narode -znailo veliku stagnaciju u svim as pektima ivota u odnosu na prethodni antiki period.

U V O D

11

Izuavanje duhovne kulture antikog olba, m a o kojem narodu ili podruju da se radi, predstavlja prilino sloen problem ikoji se sastoji upravo u pravilnoj interpretaciji svih prateih pojava sadranih u tom problemu. Pristupu prouavanju tog problema prethodi niz vanih os vrta na pojave k oje su se jace ili slabije odrazile na duhovnu kulturu, odnosno na razvoj pojedinih kultova. A k o je u pitanju ovaj problem vezan za podruje unutarnjeg dijela rimske provincije Dalmacije, kroz narednu obradu vidjet em o ida su za to podruje vaili isti uvjeti i okolnosti od kojih je ovisio razvoj p o je dinih. kultova kao i za ostale pokrajine rimske drave. Zbog njene ge ografske karakteristinosti, s obzirom na igorovitost i slabu probonost, tu su se neto due zadrali autohtoni kultovi iniigenih stanovnika, to daje poseban karakter razvoju antikih kultova na ovom podruju.

HISTORIJAT ISTRAIVAKIH RADOVA ._ . Izuavanje kultnih spomenika ina (podruju Bosne i Hercegovine predstavlja rad novijeg datuma. U stvari, prva izuavanja datiraju iz posljednjih decenija X IX stoljea, iu vrijem e Ikada je BiH dola pod aus trijsku vlast. Do 1878. godine, za turske vladavine, nauna javnost je vrlo m alo m ala 'bilo to o kulturnim spomenicima na ovom podruju. Za turske okupacije nije postojala nikakva sluba koja bi se bavila izu avanjem al'i uvanjem kulturnog iblaga. Prvu (pokuaj u tome pogledu uinjen je tek pred sam kraj 'turske vlasti u BiH. Pojedinane vijesti 0 kulturnom iblagu iz antike dobi u BiH nalazimo jedino u .kraim pu topisnim ili memoarskim biljekama nekih evropskih putnika koji su prolazili ovim krajevima. Poetak sistematskih istraivanja i prouavanja spomenika aintilake ddbi daJtira iz vremena austrougarske okupacije BiH. Kada je 1884, go dine osnovano Muzejsko drutvo, koje je kao prvi zadatak uzelo otvaranje muzeja i okupljanje strunjaka za naunoMnaivaki rad, stvoreni su realni uvjeti za rad na tom e polju. Po otvaranju Zemaljskog muzeja (1888. godine) i dalaenju prvog ibroja Glasnika (.1889. godine), zapoinje sistematsko prikupljanje i obrada svili spomenika kulture a meu njima 1 spomenika kultnog karaktera. Od te godine pa nadalje, .muzejski radnici S ili njihovi suradnici davali su redovite naune priloge u kojima je bio obuhvaen i problem duhovne kuH-nr**. tn je dalo osnov.u za upoznava nje .antikih kultova i kultne problematike na ovom podruju. U isto vrijeme, ovaj problem je privukao panju nekih istraivaa iz drugih zemalja pa su neki od njih i sami uestvovali u istraivakim radovima i u Obradi naenih spomenika. Na taj nain poeo se stvarati literarni fundus u kojem je tretiran pojedinani problem kulta i kultnih spomenlika na podruju BiH. Veina istraivaa je svoje radove usmjerila u odreenom pravcu, tj. obraujui spomenike jednog odreenog boan stva ulazili su u problematiku dotinog kulta. Time to je do danas ot kriveno na Stotine kultnih i votivmih spomenika raznih boanstava, stvo rena je jedna solidna osnova za izuavanje duhovne kulture stanovnika antike dolbi na podruju BiH. Najvei broj priloga iz te problematike objavljen je u Glasniku Ze maljskog muzeja iz Sarajeva. Od 1893. do 1916. godine izlazio je glasnik i na njemakom jeziku, u Beu. Nauno listraivaka djelatnost i izdava nje naunih (publikacija u kojim a je tretiran problem kultnih ili votivnih spomenika kao i (pitanje kulta na ovom podruju, poev od 1888. go

14

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B iH

dine pa d o danas, mogu tse smjestiti u tri vremenska perioda, a u tim ok virima izvriti daljnja podjela, odnosno specifikacija naunoistraivakih radnika prema karakteru n jihovog istraivakog raia i objavljenih radova u odnosu na problem kulta ili kultnih spomenika. Prvi period obuhvaao ibi vrijem e od 1888. d o 1918. godine, drugi period od 1918. d o 1945, a trei od 1945. godine do najnovijeg doba. Daljnja podjela u tim okvirnima odnosila Ibi se na istraivae i plisce ikoji su neke svoje radove posvetili konkretno kultnoj problem atici i na one ikoji su tijekom svojih nauenoistraivakih raldova tom problem u periferno prilazili ob raujui neki drugi nauni problem. U daljnjem izlaganju, ako se radi o prvo-m sluaju, navest emo puni naslov objavljenog djela dotinog autora, ,u drugom sluaju samo ime autora i asopisa gldtje je objavljen njegov rad. Meu prve i najvee istraivae dotinog problema ispada Karl Pa, dugogodinji suradnik Zem aljskog muzeja u Sarajevu. Poev od 1890. godine, u svojim m nogobrojnim radovima doticao se direktno ili indirektno kultne problematike sa podruja BiH. Njegovi radovi su raz nog karaktera, i bilo da je obraivao topografiju jednog podruja, davao izvjetaj o arheolokim radovima na antikim lokalitetima, raspravljao 0 etnikom problemu nekog plemena ili opisivao naene spomenike i si., u svim sluajevim a davao je i osvrt na kultnu problematiku. Rezultate svojih naunoistraivakih radova objavljivao je po raemim domaim ili stranim naunim revijama. Dakako, najvei broj tih radova objavio je u svom matinom glasilu Glasniku Zem aljskog muzeja, s kojim je suraivao'punih 30 godina i(od 1890. do 1919. godine), kao- i u Wissenschf'tMche MdtteiTungen aus Bosnien unid Herze@owina Wien, za i tavo vrijem e njegova izlaenja. Neki n jegovi radovi posveeni su isklju ivo kultnoj (problematici; tako npr., Apolova tatueta iz Vraca kod Pr njavora (G ZM V:II1, 1896, p. 273 276); Mirhnmun u Konjicu (GZM IX, 1897, ;p. 629 656); > ;Prilog mitologiji Ilira (GZM XIV, 1902, p. 439 440), dok <e daleko vei broj donio pod opim naslovom kao, npr.: > > Japodi (G Z m ' v III, 1896, p. 113 140. i X, 1898, p. 335 364); Novi 1 revidirani natpisi (GZM VT, 1894, p. 341 358) it. Brojne priloge iz kultne problematike objavljivao je i u drugim, domaim i stranim re vijama. tako u Archaeologisch epigraphische Mitteilungen aus Oesterreich-U ngam , Wien; Jahnbuch fiir Altertumiskurae, Wien; Jahreshefte des asterreichisohen archaolagisehen Instituiteis, Wien, Sitd. Podat ke o kultnoj problematici nalazimo i u nakim njegovim izdanjima, npr: Anhang Die epigraph'isdhen Denkmaleir der iromischen Strassen in Bos nien unid der- Hercegovina (Ph. Ballif, Romisahe Strassen in B. u. H., W:ien, 1893): Die Dika in romisoher Zeit (W.ien, 1900); Die Herzegowina einst und jetzt (Wien, 1922). U svojim radovima Pa je, koristei m nogobrojni materijal i sves tranu analizu, znao pravilno ocijeniti sve elemente koji su uvjetovali in staliranje i razvoj pojedinih kultova na ovom podruju, njihov karak ter, a takoer dati pravilnu interpretaciju ikonografskih prikaza ili nat-

h is t o r ij a t

is t r a iv a k ih

r a d o v a

15

,pisa koji su, u veini sluajeva, do danas zadrali punu naunu vri Od Paovih suvremenika treba spomenuti i druge istraivae koji SU ipisali o kultnoj problematici. To je V. Radmstt, faoji je veinu svojih radova objavio u Glasniku Zem aljskog muzeja ili u Wissensohaffiihe Mitteilungen aus B. u. H. (GZM III, 1891, p. 1 19; IV, 1892, p. 117 127; V, 1893, p. 37 92. it.), zatim C. Trohelka (GZM I, 1889, p. 91; II, 1 8 9 0 , p. 98 99; III, >1891, p. 239 246) itd. Tu se isto moigu spomenuti joi-F-^ Fiaila, :M. -Hermes, E. N ovotai i dr. iji su prilozi takoer tiskani u Glasniku Zemaljskog m uzeja ili WiMBH starijih izdanja. U isto v ii~jerae^nekirod-Tiavedenih autora svoje radove su objavljivali i u gore spo menutim stranim revijama.Iz itag starijeg perioda istraivakih radova iu BiH, ima nekoliko istraivaa feoji su djelovali su drugim jugoslavenskim ili taostranim centrima, ali su u svojim djelima, piui openito o problemu Hira i n ji hovih kultova, dali podatke i za podruje BiH. U tome pogledu moe se spomenuti V. Tomaek (Die 'Vorslawisdhe Topog'raphie. der Bosna, Herzegow!ina, Crna Gora iund der aiugrenizenden Gebiete = Mittailumgen der geographischen Gesellsahaft in Wietn, Wi-en 1880). Posred znaaja ovog rada ikoji zadire u osnovu ilirske toponomastike na naem podruju, tu spada i njegov rad Miscellen .(Beizzenibergens Beitrage zur Kurude der indogermanischen Sprachen IX , p. 93. itd.), u kojem raspravlja o pita nju ilirskog boga Medama, to je, u stvari, predstavljalo osnovu za kritiko izuavanje ilirskih kultova. Prvi istraiva k oji je sistematska obradio- kultne spomenike sa naeg podruja bio je R. najder sa -svojom studijom: Berieht iiber eine Reise in Dalmatien, I: I U-ber die billdidhen Denkmaler Dalimatiens Aroh. epiigr. Mitteilurogen aus Oestrerreich-Ungarn, Band IX, W ien 1885. Ta studija i danas predstavlja osnovu za prouavanje ilirskih kultova i interpretaciju ikonograf-skih predstava, i dala je jedan odre en pravac kasnijim istraivaima ibi.lo da obrauju kultnu problem a tiku sa podruja BiH ili drugih susjednih oblasti. Specifikacija spome nika sa likom boga SMvana d drug-iih 'boanstava kakvu je dao- ovaj is traiva i danas je na snazi, pa ju je, -takvu, prihvatio i IX Rendi, boji je tom problemu posvetio jedan veliki -iscrpan rad. Iz ovog kraeg pregleda historijata istraivakih radova do 1918. godme m oe se zakljuiti da je u tom razdoblju od 30 godina izvrena velika istraivaka i -publicistika djelatnost koja se odn-osi na kultnu problematiku. Pronaeno je i obraeno na stotine spomenika ovog karaktera koji su dali dovoljno materijala za donoenje odreenih za kljuaka k oje su, iu veini sluajeva, potvrdili kasniji istraivai na os novu novije pronaenog materijala. Period mzmeu dva svjetska -rata okarakteriziran je naglaenim naunoistraivakim radom pok. imitrija Sergejevskog koji je, pored ladova drugog karaktera, dao odreen 'broj priloga, rasprava i lanaka posveenih iskljuivo pitanju kultno-votivnih spomenika ili k !ta dornaelh jl-i stranih boanstava. Poev od 1924. do 1965. godine, ovaj naje d n o st. . _ ..

16

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

P O D R U C jtl

B iH

uicni radnik se skoro iskljuivo posvetio epigrafskim istraivanjima, te je njegovom zaslugom otkriveno i Obraeno na stotine novih spomenika ad k ojih velim broj ine i k u ltno^otivni. -Njegovi -radovi su skoro re dovito objavljivani u Glasniku Zem aljskog m uzeja punu 41 godinu. Po red radova u kojim a konkretno obraduje kultnu problematiku, taj prob lem dotie i u drugim radovima, b ilo da su. to izvjetaji s arheolokih iskopavanja, putne -biljeke, rekognoisciramje terena, osvrti na povijesno-arfieloiku prolost BiH i si. Od radova k o je je iskljuivo posvetio kul tnoj problematici treba navesti slijedee: D ija n a .! Si-lvan* (GZM XLI, br. 2,1929): Das Mitraum von Jajce i(GZM X L IX , 1937); ta priaju kameni >spammci-. III. Duhovna faultura Ilira (Razvitak V, Banja Luka, 1938). Od radova objavljenih pod opim naslovom ..u :kojima nalatedmo takoer podatke za prdhlem kulta navest amio: Rimski spomenici iz L'ivna i Prekaje (GZM XLHI, 1931, sv. 2); Novi nalazi na Glamokom p olju i(QZM X LV , 1933, sv. 2); -piutrue (biljeke sa Glamoa (GZiM LIV, 1942) itd. U -isto vrijem e, Sergejevski je svoje radove objavljivao i u drugim revijama. Osobito je m nogo suraivao sa Srpskom Kraljevskom akademijom iz Beograda, u ijem je glalsilu objavio niz radova pod op im nazivom, kao: Rimski spomenici iz Bosne (Spomenik SKA LXXVII. 1934; L X X V III, 1938; XCIII, 1940). Prilikom obrade m nogobrojnih spomenika kultnog karaktera, oso bit iznaaj je posvetio kultnoj problem atici domaih boanstava-, U mno gim ikonografskim predstavama nastojao je prepoznati domaa boan stva nad kojim je izvrena interpretatio Romana, proirujui na taj nain panteon Ilira. Posljednji lanak ovog naunog radnika, objavljen 1965. godine (rtvenik DoMbena i Kasi ja, GZM n. s. X X , 1965), posveen je takoer kultnoj problematici bos.-herc. podruja i time se zavrava dugogodinji naunoistraivaki rad -ovog zaslunog i priznatog nau nog radnika. Od ranijih suvremenika D. Sergejevskog koji s-u dali svoje priloge i-,-L m m r d b le r n a 'bio i< i V. Sk^vrl. iji su ram/i 1 n!(u 'lf'M - ob javljeni u Glasniku Zemaljskog muzeja, od kojih se istiu: Apollo Tadenus (GZiM X X X V III. 1926); iRamis'che Ansiedlung in Mala Rujika: Jupiter mit em Adler (G ZM XL, sv. 2,1928), te nekoliko radova pod opiim naslovom, kao: Allertiimer von Gradac in der Lepenica Bosmen {G Z M X L IV , 1932, sv. 2), itd. Kako Vidimo, -u periodu izmeu dva svjetska rata imamo zapaen rad svega dvojice istraivaa na kultnoj problematici, ali, kako je ve navedeno, zaflivalj'uj.ui neumornom -radu D. Sergejevskog, ovaj period predstavlja -znaajnu fazu u daljnjem prouavanju i upoznavanju anti kih kultova u BiH. Period od 1945. godine do dananjeg dana obiljeen je pojavom vie 'istraivaa k oji su svoja istraivanja < u najveoj mjeri poisvetili upravo kultnoj problematici i, obraujui veliki broj novih kultno-votivnihspomenika, omoguili su donoenje novih zakljuaka i jedan nov-pogled na kultove -bilo domaih Hi stranih boanstava na naem teritoriju.

H IS T O R IJ A T

IS T R A IV A K IH

RADOVA

17

tr I u ovom periodu D. SengejevsM je nastavio svoju istraivaku djelatnost. Iz prvih, godina pete decenije, treiba istai nekoliko radova k oje je napisao- B. GabrKSevi svi su objavljeni u Glasniku .-Zemalj skog muzeja, Tafco: Lit-uirigin'sko z naenje na reversu iMitrine kultne sli ke (GZM n. s. ViH, 1952, p, 19-25); O nekim niitriekim natpisima Sa rajevskog muzeja (GZM n. s. VIII, 1953, p. 141 144); Sarajevski me d a ljo n i prikaz trackog ikxmjan3ka (G ZM n. s. IX, 1954, p. 41 -46).. Autor je u prvom radu pokuao dati novu interpretaciju poznate k u ltn e,sMke iz Konjica raziaujuci problem liturgije M itim a kulta, u emu je dosta uspio. U drugom lanku raspravlja o ikiteipretaciji dvaju monograma urezanih u votivno kam enje posveeno M itii. Mada je dao iroko ob razloenje, jp a t se dSvdi u sum nju tonost te interpretacije jer-su monogrami dosta sloeni pa njihova interpretacija, -u stvari, zavisi od stava dotinog istraivaa. Trei rad posveen je Sarajevskom medaljonu sa prikazom trackog konjanika- Z a razliku od D. Sergejevskog, koji se ta koer bavio ovim iproiblemam, GabrieVi vie naginje m iljenju da je ovaj medaljon imao sepulfcralni kasrakter. Autor iz ovog perioda ikoji je Ibacio teite svojih, istraivanja vie ma problem domaeg kulta jeste D. Rendi Mioeevi. N jegov izvanredni rad Ilirske pretstave Silvana na kultnim slikama sa podruja Dalmata (GZM n. s. X, 1955, p. 5 40) predstavlja jednu novu koncepciju iu prilaenju ovom sloenom problemu. Nakon spomenutog rada R. naj dera, ovo je prva sistematska obrada jednog odreenog problema. Mada se pisac pridravao, upravo Snajderoive koncepcije, koju je dalje samos talno razradio, ipak ttaj rad predstavlja velaki doprinos boljem pozna vanju pr.blematiike dom aeg kulta, prije svega kulta d om aeg: iboga Silvana. Tu je u detalje razradio sve kultne ikomografske predstave doga boanstva u svim vidovima, i ovaj rad, bez sumnje, predstavlja najuspjeniji po'kulaj rjeavanja problem a kulta domaih boanstava. Ka ko je za taj rad koristio kultnu grau preteno sa podruja B ili, time ujedno ima znaaj i za rjegavanje tog problema za ovo podruje. Ovaj autor .je dao jot nekoliko naunih priloga u kojima se dotie kultne problematike, tako: Da li je Spelaeum u Moiilma sluio samo mitrijaekoim kultu (GZM n. s. VII, 1953, p. 271 276). Meu objavljenim djelim a irm e remonik, ima inekol iko u koijima je obradila spomenike 'kultnog karaktera, naene na podruju BiH. To su: R eljef Silvana i N im fa (GZM n. s. XI, 1956, p. 111 126); zatim, lanci objavljeni u nekoliko 'brojeva Glasnika (GZM n. s. 1954, p. 179 188; XII, 1957, .p. 162 172) u k ojima se indirektno dotie pitanja antikih kultova. Jedan .od novijih istraivaa, k oji je do danas dao nekoliko ra dova posveenih kultnoj problematici antikog doba u BiH, jeste V. Pa.kvaliin. Pored nekoliko lanaka opeg naslova u kojim a je obradio poneki kultno-voitivim spomenik, ima nekoliko koje je iskljuivo posve tio^ obradi Spomenika tog karaktera ili interpretaciji pojedinih kultova koji su na ovom podruju posvjeoeeni velikim brojem spomenika, od kojih je neke upravo otkrio i obradio taj istraiva. Tako, npr., Kultovi
2 Antiki kultni . . .

18

A N T I K I

KULTNI

T V O T IV M t

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B iH

u antiko doba na podruju iBosne i Hercegovine (GZM n. s. XVIII, 1963, ,p. 127 153). T o je sintezni prilkaz, prvi te vrste u kojem su pri kazani svi antiisi kultovi tovani na podruju BiH. Autor je razraenom (koncepcijom razvrstao kultove po njihovoj pritpaidnasti, a u tom okviru izvrio je d a ljn ju razradu po njihovom kasraMem -iikonografskog prika zivanja. Ovaj rad predstavlja veliki doprinos upoznavanju antikih kul tova u BiH i ima kanalkteir iopesg pregleda svih kultova koji su egzis tirali na ovom podruju. N jegov eventualni: nedostatak je u tome to je ito m anji rad (svega 2 4'stranice Ga kartografskim i ilustrativnim dodaci ma) pa. daikako, iu tom e opsegu autor nije b io u stanju da iznese kritiiki i opirnije injenice vezane za taj pr.qb.tem ili detaljniji opis i razradu pojedinih kultova. svakom sluaju, to je rad preglehog karaktera koji m oe posluiti k ao osnova za toonikretniji prilaz buduem prouava nju pojedinih boanstava ili kultova, bilo domaloih ili stranih. U nastavku svog istraivakog rada ovaj autor je dao jo nelkoMiko radova posveenih isM jiiivo ovom problemu. Tako: Bronana votivna ruka iz Saisa (GZM n. s. X V XVI, 1961, p. 203 209); 'Reljef Silvana i nim fi '(GZM n. s. X IX , 1964, p. 151 155); Rimski rtvenici te Sta rog iMajdaina (GZM n. is. X X IV , 1969, p. 165 ,169); iDolihein i panon sko (boanstvo Sedat na podruju Japtre u antiko- doba (GZM n. s. X X V , 1970, p. IP 28). U ovom radovima autor se, obraujui pojedine spome nike dotinih boanstava, osvrnuo i na problem pojedinih kultova, u ne kim sluajevim a daju i sasvim nov-u koncepciju u odnosu na ranije is traivae istog problema. Jedan od najnovijih istraivaa, k oji je dao nekoliko radova iz kultne problematike antikog ddba na podruju BiH, jeste i I. B ojanovski. S voje radove je objavljivao u raznim naunim asopisima, ug lavnom pod naslovima opeg sadraja (Bulietia za liifcovnu umjetnost JAZU, god. XITI, br. 1, Zagreb 1966, p. 21; iNaie starine, X I (1967), p. 143 >164, 187 196: lanci i graa ikmj. VI (1965), p. 101 111; VII (1967), p. 41 53; GZM n. s. X X V ((1970), tp. 5 13). Kanalktertetino je za njeigov rad to je u veini sluajeva vrio reviziju ve objavljenih spomenika od starijih istraivaa, odlazei na terene (gdje se ti; spome nici jo nalaze. Zahvaljujui pomnoj analizi i obradi, njegove revizije su skoro sve prihvatljive, to ukazuje da je njegova koncepcija rada neop hodna za vei broj ve dbjavljenih spomenika. Obraujui spomenike kultnog karaktera, nastoji iz njih izvui sve elemente, to daje jasniju predstavu o svim problemima vezanim za taj spomenik. A ko je u p i tanju apigrafski spomenik, strunom obradom teksta i njegovom interpre tacijom daje niz elemenata veoma vanih za donoenje zakljuaka datacije, onomastike i el. Pored naivederiiih autora, koji su o kultno-votivnirn spomenicima ili kultovima na podruju BiH dali vise priloga, rasprava, lanaka ili ra^ova, nna ih izvjestan broj koji su se na taj problem osvrnuli svega jednim radom. Od tih vn jed n o je -spomenuti slijedee: E. N-owotny (Za n im ljiv relijef o misterijama u bosansko-hercegovakom zemaljskom m u zeju, G ZM VI, 1894, p. 201 208); M. Gabrievi (Olovna ploica sa

h is t o r ij a t

is t r a iv a k ih

r a d o v a

19

predstavom dunavskih konjanika iz Velike CSbairaske Os Bijeljina, lanci i graa, t o j . IX, Tuzla, 1972, p. 53 56); M. D. Kosori (Spomenik Mitrinog kulta iz okoline Zvornika, lanci i graa, krnj. VI, p. 19 5?) itd. Pored navedenih radova koji se konkretno odnose na kult tili su posveeni kultnoj problematici na ovom podruju, ima jo radova do maih ili stranih autora koji su se u nekim drugim svojim odreenim raspravama dotakli i te problem atike na ovom podruju. Od tih je edi cija CIL III; F. Cumoint (Textes et Monumentas figuires aiux My>sters de Mithra, Bruxelles, 1899. I, II); R. Marie (Antiki kultovi u naoj zemlji, Beograd, 1933); M. Abrami (Novi votivni reljefi okonjanih boanstava iz Dalmacije, Serta Hoffilleriana, Zagreb, 1940), zatim vei (broj radova Lj Zotovi novijeg datuma,' objavljenih u raznim asopisima: (Starinar, N. S. knj. IX X , 1958 1959, p. 211 214; X V II 1966, 37 43; X IX , 1968, p. 59-72; X X , 1969, p. 431 439; zatim 2. Rakni (iDialdora, vol. 3, 1965, p. 85 89); J. Medini (VAHD. knj. l.X V ... i.XV II, 1963 1965, p. 127 135); N. Cambi (Diaora, vol. 4, 1968, p. 131 141); M. Bulat (Os jeki zbarniik, br. VII, 1960, p. 5 1). Naunoistraivaki rad posveen ovom problemu i dalje je aktualan, to se najbolje vidi po velikom broju radova publiciranih po raznim asopisima. To je, svakako, uvjetovano novim nalazima, ti zahvaljujui toj injenici danas se ve m oe govoriti mnogo odreesnlije o kultu p oje dinih boanstava, jer se u veini sluajeva spomenica odreenih boan stava najee nalaze na jednom m jestu ili podruju. Osim toga, u pos ljednje vrijem e otkriveno je nekoliko spomenika onih boanstava iji kult, kako se ranije smatralo, nije bio rasprostranjen na podruju Bosne i Hercegovine. Koristei rezultate dosadanjih naunoiislraivaikih ra dova o ovome problemu, danas se moe donijeti jedan opi sud o kom pletnoj problematic:': antikih kultova, odnosno kultno-votivnih spomenika na podruju BiH u antiko doba. Dakako, svaki novi nalaz predstavlja veliki doprinos za tu obradu, a takoer isu mogui nakazi i takvih spo menika koji imogu dati potpuno neoekivane podatke, to bi uvjetovalo znaajne eventualne korekcije u postavljenim zakljucima.

GEOGRAFSKI UVJETI Granice dananjeg podruja Bosne, i Hercegovine jasno definiraju jedan odreeni geografski prostor. U 'antiko doha to podruje nije ibiilo naznaeno posebnim naizivom, nego je inilo sastavnL-ddio jedne vee geograCske cjeline. N esum njivo je da su Rimljani nazw(j[liriJ^prewzeli od ( !rka { Ilhjris, Illyrii), koji. su u najranije doba tim pojm om oznaavali (samo podruje najblie njihovim sjevernim granicama, ali s vremenom, J ito su bolje upoznavali Ilire i njihovu zemlju, taj se pojam sve vie irio.1 1Rimljana eu taj pojam u geografskom pogledu iznatno proirili, pa ii pri*je nego to su definitivno potoorili ove krajeve za njih je Ilirik oznaavao veliki dio 'Zapadnog dijela Balkanskog /poluotoka.2 Mada je teko povui odreene granice te geografske cjeline, poetkom nove ere, podruje Ili rika je obuhvaalo prostranstva izmeu Jadranskog mora, Italije, Norika, Dunava, Trakije i Makedonije. ,Na tom prostoru nalazi se vei dio Istre, itava Dalmacija i ostala Hrvatska (dio k oji se stere juno od Petrove gore), itavo podruje Bosne i Hercegovine, Crna Gora, zapadni dio S r bije, te Kosovo i Metohija. U stvari, IUyricuirn je kako Grcima >fcak o i Rimljanima sluio vie kao etnografska oznaka za sva srodna plemena to su nastavala zemlje od Dunava (od dananjeg Bea i. Budimpete) do planine Balkana (Haenus), te od Alpa do ua Dunava, ali taj pojam je imao znaaj pogla vito u najranije doba rimske prisutnosti na Balkanu, dok kasnije naziv lllyricum ima vie znaenje u administrativnom pogledu. Iz tog raz loga u Ilirik su se ubrajale kasnije stvorene provincije: Dalmacija, Pa nonija i Mezija, a neko vrijem e jo Retija i Norik.3 Desete godine, na kon to je uguen Baitonov ustanak,4 do tada jedinstvenu provinciju Ili rik Rimljani su podijelili u dvije odjelite provincije: Dalmaciju i Pa noniju. Damacija je zapremala prostor od 'ua Rae do blizine albanske rijeke Mat (Mathis), te od Jadranskog inora na sjever do linije Velika
1 O 'tame: Plinije, Nal. hist. III, 144. Sr. F. Papazoglu, Les Origines et la estinee de 1 Elat iiUyriea, Historia (Wiesbaden), 14 (1965). 2 O tome: M. Sui, Istona (jadranska obala u iPseudo Skilakovom Periplu, RAD, JAZU , knj. 306, Zagreb 1955, p. 136. 3 -G. Zippel, Die tomische Herrsohaft in Illyrien bis auf Auguslus, Leipzig 1877, p. 1 2. 1 E. .Paali, Questioties d o > balio Dalmatico Paniionieoque (a. 6 9 ti. ae.), Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine, sv. V III, Sarajevo 1956; N . V uli, Oklavijanov ilirski ra-l, Glas Srjpske K raljevske Akademije, knj. JLXXII, Beograd 1907, p. 8 10.

GEOGRAFSKI

U V JE TI

21

Kladua Mahovljani kod Banjaluke Daboj T.uzla Drina do rijeke Save, a na istok do rijeke Kolufoare i Ihra u S riblji.5 Panonija je, pak, zapremala itavu dananju zapadinu Madarsku s desne obale Du nava, istoni dio D onje Austrije i tajerske, itavu dananju Sloveniju te dio Hrvatske na istok od R'isnjaka i Kapele planine i juno od Drave do donjeg Pounja, pa itavu dananju Slavoniju, Srijem, bosansku Po savinu li Mavu. Iz ovoga vidimo da. je vei dio podruja BiH pripadao provinciji Dalmaciji i to njezinom unutarnjem dijelu, dok je manji dio, od spomenute linije na sjever, administraitiivmo pripadao provinciji Pa noniji. I kasnija raizdiolba, do k oje je dolo za cara Trajana (105. godine) i Dioklecijana (297. godine), n ije administrativno razjeinila podruje ---- BiH.JPri posljednjoj razdiobi, od Dalm acije su-stvorene dvije, provincije: Dalmacija (sastavljena od Mbumije od uia Kae do Krke, i od .prave Dalmacije od K rke do (blizine dananje Budve), te Prevali (PraevaiMs, provincia Pnaevalitana). Sjedite Dalmacije postala je Salona, a Prevalitone Skora. I ovoga puta, podruje BiH administrativno je pripalo Dal maciji. Iz ovih razloga, ondanje podruje BiH je Ibilo vie vezano za jad ransku obalu, to e kroz itavo doba antike .biti jedan od presudnih inilaca k oji isu se u najveoj m jeri odrazili na kulturna, privredna ili politika zbivanja stanovnika tog iijela provincije Dalmacije. Prema tome, u geografskom pogledu, dananje podruje BiH je najveim dijelom pripadalo provimeij'i Dalmaciji, i to unutarnjem dijelu, to u izvjesnom smislu oznaava, mada jedan administrativni teritorij, jednu zasebnu cjelinu, koja se naveliko izdvajala od matine teritorije, pa je imala svoje naglaene specifinosti proistekle iz niza bitnih faktora, a to se najvie odrazilo na kulturu, to znai i na duhovni ivot. Ako, pak, da nanji teritorij BiH uzmemo kao jednu administrativnu cjelinu, u antiko doba taj teritorij je bio razbijen na nekoliko manjih kulturnih regiona, koji su nosili odreene specifikume, ija je individualnost, u nekim slu ajevima, bila do najvee m jere naglaena. Prije svega, ti kulturni regaoni bili su uvjetovani svojim geografskim poloajem kao i svojim autohto nim et ii) ckuij elementima. B ili je u antiko doba bila spojena s Jadranskini morem s nekoliko rijenih tokova ili planinskih prijevoja. Sa ju gozapada, to je prolaz izmeu planina Pljeevice r i Dinare. Tu se nalaze izvorita dviju rijeka jadranskog sliva: Zrmanje i Krke, te crnomorskog sliva rijeke Une. Ovim prolazom je s jadranskom obalom bio vezan itav zapadni dio Bosne, a osobito :tri kraka polja: Glaimoko, Livanjsko i Duvanjsko, gdje se razvio poseban ivot -sa jakiim kulturnim oeebujno5 O g ra n ica m a D a lm a c ije n a ju g do M ata i na istok d o rijek e K olutoare i Ib ra sr: A . D o m a sze w sk i, D ie G re n ze n v o n M o e sia S u p e r io r a n d d er Illy risch e G renzzoll, A rch eol. apigr. M iU h eilu n igm V o l. X I I I , W ie n 1890, p. ,129 i d .; N. V u li, O ktavijam ov i t a & i rat, p . 8 10; Z a ip am oosk o-d alm a tin sk u g r a n ic u s r : C. P afcch , G Z M V II (1895), P. 575; iJH . K ie p e rt, F o rm a e o i'b is anfciqu!i, X V I I , IU yriou m et T h ra cia ; A . B etz, U n te r suehungen zur M ilitarg esoh ieh te d e r rom i-schen P r o v k iz D a im atien , A b h a n d lu n g en des A ro h a o lo g isc h -e p ig r a p h isc h a n S am inans d e r U niversitait W ien , N eu e F olge, III H eft, 1938 (kanta: R d n iisch e P ro v in z D a lm a tie n ); E. P a a li, A n tik a n a se lja i k o m u n ik a cije u B o sn i i H e r ce g o v in i, p . i. G Z M , S a ra je v o 1-960 (p rilo g : k arta an tik ih n a selja, cesta i ru d n ik a u B iH )..

22

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B iH

stima, u em u je osobito duhovni ivot dobio svoju naglaenu karak teristinost. Slijedei region preko ikojeg su vodile saotoraajnice i feuda su se odvijali kontakti sa obalnim podrujem, bio je teritorij izmeu planina Dinare i Kamenice. Dalje je slijedio iroko otvoreni kraj od planine Kameniioe pa prefeo Butoog blata dalje na jug gdje se nalaizi dolina Ne retve, koja je, bez sumnje, odigrala jednu od najveih komunikativnih uloga izmeu jadranske obale i njenog zalea. Ovom prirodnom komu nikacijom s jadranskom obalom je, p rije svega, bilo vezano dananje podruje Hercegovine te srednji dio Bosne, a indirektnim komunikaci jama i ostali dio Bosne. R ijeni tok je preko stare SNarome vodio preko dananjeg Mostara d o Jaiblarfjce, odakle se ravao u dva pravca: jednim pravcem je - dalje slijedio prem a Kuprasiu, Donjem Vakuflu te Vrbasom dalje na sjever, a drugim preko K onjica prema Sarajevu, Lavi ili pre ma Romaniji za istonu Bosnu. Izvjesna kulturna strujanja sa juga ila su, bez sumnje, i dolinom Drine. Sa sjevera Bosna je bila otvorena prema Panoniji s nekoldtko rijenih tokova k oji su vodili do samih srednjdbosanskih planina. Pofev od zapada, to je tok rijeke Une sa Sanom, zatim Vrbas te dolina rijeke Bosne sa pritokama. Mada je Bosna u antiko doba geografski bila pristupanija i otvorenija prema Panoniji u odnosu na Jadransko more, ipak su ko munikacije sa jugom bile m nogo intenzivnije i odigrale su m nogo veu kulturnu ulogu, moglo bi se rei da su u nekim pogledima odigrale presudnu ulogu u kulturnim zbivanjima sa naglaenim posljedicama za itavo podruje BiH za sve doba antike. Bosna i Hercegovina, gorovita i planinska zemlja, sve u svemu, nije imala povoljne uvjete iza saobraaj i kontakte sa kulturnim naro dima Mediterana, odakle su se kulturni utjecaji u najveoj m jeri reflek tirali. Bila je odvojena planinskim masivima, teko prohodna a v jero jatno je i stav indigenog stanovnitva doprinio da se to podruje izolira. A ko sagledamo situaciju u razvijeno doba antike, vidjet em o da je za sve vrijem e rimske prisutnosti u naim krajevima podruje BiH zadralo karakter zatvorenog regiona, a to je, jaisno, im alo svoje posljedice, to je dovelo do kulturne izoliranosti i ' konzervatizma. Dolina Neretve je odigrala maksimalnu ulogu ali se mora naglasiti da je to bilo nedovoljno za iri teritorij, jer se kulturni utjecaj koji je strujao ovom dolinom odrazio u najveoj m jeri samo donde dok se ta rijeka ne pretvori u planinsku rjeicu, a to je uglavnom do Jaiblanice ili Konjica, pa se ut jecaj s juga najvie odrazio na juni dio Hercegovine (Ljubuki, Stolac, Ganii itd.). Ostali dio Basne je u jaoj mjeri ostao izvan ovih struja nja, a ako su u pojedine oblasti i dolazili ti utjecaji, to su bili vie blijedi odrazi koji nisu m ogli ostaviti jai trag i izazvati posljedice koje bi utjecale na ivot a kulturu Sndiilgenih stanovnika. Kada su Rimljani uvrstili svoju vlast na Balkanu, prili su gra dnji (komunikacija koje su im ale da poveu pojedina podruja Ilirika kako bi bila pristupanija vojsci, administraciji ili trgovcima. Tada se 'kroz BiH gradi mrea saobraajimica koje e povezivati Jadransko more

g e o g r a f s k i

u v je t i

23

s Panonijom. Mada je ovuda prolazilo nekoliko vrlo poznatih i vanih cesta, ni u ovom sluaju to nije im alo neki jaii utjecaj u kulturi boja D,i izazvao naglaene posljedice, ah je, zahvaljujui rudnom bogatstvu ija je eksploatacija privukla radnu snagu,' strunjake i administrativne slubenike, izgraeno nekoliko privrednih centara ikoji su, bez sum nje, imali jako kulturno djelovanje -na ovu zemlju i narod. To doikazuje i injenica da veliki broj nalaza antike doibi, pa i kultnih spomenika stranih (boanstava, potjee upravo sa podruja gdje je bila razvijena rudarska ili druga privredna aktivnost. Privredne centre su radi za tite uvale vojne jedinice, a poznata je uloga vojske u instaliranju kul turnih utjecaja. U iisto vrijem e kaida je dunavska .granica postala glavna .___Jjriga iSmskih careva, jaa i znaaj bosanskih rudnika koji su liferovalii svoje pndiizvode za potrelbe tamonje vojske. Moe se rei 'da su od tog vremena sjeverne komunikacije igrale veu ulogu u kulturnom pog ledu za stanovnike ondanje Bosne. Na sjever od Bosne, nalaizila su se poznati centra, prije svega Siscija i Sirmijum, njihove potrebe za pro izvodima bosanskih rudnika uinili su intenzivnijim saobraaj izmeu tih gradova i pojedinih bosanskih regiona. Kako je sjeverni dio Bosne geogralMci hio pogodniji za komunikacije, prema sjevernim panonskim centrima itava Bosna je bila otvorena svojim rijeinim dolinama, ali ni ti utjecaji nisu bili toliko jak; da na kulturnim tekovinama ostave izraziti ig sjevernih prodoTa. I onda kada je Bosna Ibiila vie povezana s panon skim centrima, dalmatinski centri, prije svih Salona t i Napona, taiali su dominantnu ulogu u 'kulturnom saobraaju. To je proisteiklo iz dugogo dinje tradicije jer su i u to vrijem e Salona i Narona predstavljale admi nistrativna sredita najveeg dijela ondanje BiH, a 'jasno je da je to imalo odreene posljedice koje su se odrazile i na kulturu, .odnosno na kultni ivot tamonjih stanovnika.

ETNIKA SLIK A Kada se raspravlja o etnikoj slici jedn og podruja, u veini slua jeva to predstavlja. tei zadatak. Unato toga to poneki put raispolaemo bilo literarnim -bilo arheolokim izvorima o tome problemu, ni tada se ne m oe donijeti jedan odreen z?akljiui6ak iz niza razloga. Prema nekim starijim istraivaima, najstariji poznati stanovnici veeg dijela Bosne bili su Traami (Thraeces, Traces), pa su ovi istraivai iznosili da su tragovi njihove prisutnosti otkriveni na raznim mjestima, kao, na prim jer, na podruju od Jajca d o Banje Duke, na prostoru koji lei zapadno od rijeke Neretve St. Dakako, bilo je i istraivaa koji nisu prihvatili ovakvo miljenje, negirajui openito prisutnost Tracana na zapadnom Balkanu.7 Meutim, to se tie stanovnika srednjeg i zapadnog dijela Balkanskog poluotoka starijeg, predriimsfcoig perioda, zahvaljujui veli'koim broju radova, situacija je danas neto jasnija. Ako uzmemo u razmatranje etniku sliku dananjeg podruja BiH kao sastavnog dijela Balkanskog poluotoka, prema 'dosadanjim rezultatima nauke, moe se prikazati ovakva slika: formiranje etnike islike ovog dijela Balkana re zultat je jednog dugog prethistorijskog procesa kojem su prethodile dugotrajne seobe ireg raijusa. U tom procesu razlikujemo nekoliko p o j mova b oji karakteriziraju tu etniku sliku. Prvo, uima se pojam Prediliri,8 kojim se oznaava etnika skupina naseljena po zapabom, a oso bito sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka, to je rezultat niza etnikih noferota. uglavnom sa istoka, odnosno fe evro-azij&kog prostora, koji su doveli do simiboze i mijeanja raznih grupacija. Do ovih dogaaja dolazi na prijelazu i:z neolita u metal, kada je ovim pokretima stvoren osnovni supstrat za kasniju etnogenezu ilirskih plemena. U narednom, 'bronanom periodu, nije bilo veih migracionih pok reta i previranja na zapadnom podruju Balkana pa se tu odvija smi reni proces drutvenog razvoja, kada se stvaraju razne grupacije koje se dalje razvijaju na samostalnoj autohotnoj bazi, uz vee ili manje vanjske
r O tom e da su T ra a m n e k a d n a se lja v a li za p a d n i d io B a lk a n sk og p olu otok a v id i r a d o v e : C. Paflsch. T ra k isch e S p u r e n an d e r A d ria (J a h resoh efte d es oster. a reh eol. In stitu t. V o l. X , 1907, ip. 169 172; G. K a za rov , B e itr a g e zur K u ltu n g esch ioh te d er T h ralcer (S ch rifte n z u r R u n d e d er B a lk a n lia lb in se l, IT. Q u ellen un Forsch'Ungen, V o l. 5. Sar-aaevo 1914, p. 2 i d. 7 H. B a ri, A r h iv z a a rb a n a sk u starin u , jeile ie tn olo g iju , vol. I, B eog ra d 1923, t>. 207 212; v o l. II, 1924, p. 151. i d. 8 A . B en a c, S im p o z ij u-rn I, P re d i liri, Prot'oilir.i i P ra iliri, N au n o d ru tv o BiH, p.izu. k n j. IV , C entar za b a lk a n o lo k a isp itiv a n ja , s v . 1, S a r a je v o 1964, p. 65.

E T N I K A

S L IK A

25

utjecaje. Ove grupacije se nazivaju protoifesiknm rt-emenitima, ili Protoilirima.9 U (kasno bronano doba dolo je d o velike parianskobalkanisfke se obe, poznate iu mamci pod'nazivom egejtsfea isedba, koja je u velikoj m jeri utjecala na kasniji eta'ilki izgled itavog Balkana, pa tato i na dana nji teritorij BiH. P rema sudu mekih istraivaa, u ovog sedbi isu uestvovaffi i Iliri, mada su miljenja i ocjelne o njihovom ,uee@6u dosta raizliiti.1 0 Ve pred tkonac bronainog doba, ranije etnike grupacije prerasle su u vre plemenske zajednice k oje su, zahvaene ovom seobom, po ele da stvaraju vre meusobne odnose, to dovodi d o asimilacije. Ve pri koncu ovog perioda Eitvaraju se vee etnike zajednice koje se okup^ t i a ^ - p k o zajednikih interesa. Ove zajednice se oznaavaju pojmom _ pravim Ilirima m oe ise govoriti tek u eljeznom dobu. To raz doblje je okarakterizirano zavrnim procesom stvaranja jaklih i velikih plemenskih zajednica koje vuku korijene iz prethodnih privrednih i p o litikih zbivanja. Dolazi do stvaranja nejednake baze drutvenog raz voja, a iz toga nasrtaje plemenska .aristokracija. Jaanje njenog poloaja izaziva meuplemenske sukobe, to uvjetuje jae plemensko povezivanje a ovo e, pak, dovesti do niza posljedica k oje e se odraziti na -sve aspekte ivota pripadnika tih plemena. Plemenske zajednice 'koje su naseljavale dananji teritorij BiH, s dbziroim na (bogat privredna potencijal, osobito u rudnicima zlata i srebra, prole su (kroz neto drugaiji razvoj u odnosu na ostale plemenske zajednice zapadnog i srednjeg Balkana. Tu se stvara jedna ira i jaa materijalna (baza (koja jaa mjesne aristokrate, izmeu kojih se, pak, izdvajaju njihovi predstavnici knezovi, iji se grobovi svojim bogatim prilozima jasno izdvajaju od grobova ostalih suplemenj| a~ ka. Najbolji prim jer za to daju nam nalazi sa iGlasinca.1 2 Ovaj period nije okarakteriziran samo privrednim nego i kulturnim usponom glasinakiih Ilira, pa se u naudi za to razdoblje obino uzima ter min ekspanzija Ilira sa ovog dijela Bosne na ira prostranstva istonog i junog Balkana, a takoer i u Panoniju.1 3 Svjedoanstvo o toj privrednoj i kulturnoj ekspanziji, ne samo Ilira az ovog dijela Bosne nego ft drugih ilirskih plemena, na primjer, O b u m a , nalazimo u etnikim tragovima ak u Balta Vajde u Rumunjskoj,1 4 ili u kulturnim nalazima u Raanju u Ma kedoniji.1 5
8 A . B en a c, o. c., p. 68. K a z n i istra iv a i d a ju r a z li it z n a a j u e a Ilira u o v o j s e o b i. O tom e. H.B engston. G rie ch isch e G esch iclite. M iin ch en 1950, ip. 46 47; A . M orsolocs, A r c linlogische B eitra g e ?.ur G escM ichte d er G ro sse n W aciderun g im L ich te d e r v o r g e s fin clite F unde, A rch . A m zeiger 63/64, 1.948/49, ip. 34; W . KreiJter u. K . K iib ler, D ie N ek rop olen des 12. ibls 10. .Tahrunerfc, K eram eifcos I, ,1939, p . 166; M . Garaani-n, Arheoloki p r ilo z i p ro b le m u v e lik e e g e js k e seob e, iadora 2, 1962, p. 128 ff. 1 1 A . B en a c, o, c sp. 70. 1 5 A . B e n a e -B . pvi. G-lasm ac 2, S a r a je v o 1-957, ip. 31. 1 3 A . B o n a c, S im p o z iju m I, p . 70. 1 4 U. B e rcin si E. C om sa, S a p a tu r ile a r c h e o la g ice d e la B alta V'erde si G o gosu (1949/1950), M ateria le si cere. arch. II, -1956, p. 481 ff, ,r M. G araanin , P ro b le m d e r E isen zeit au t dern B a lk a n . A lti del V I Con~ i'!(!sso m term azionale d elle seien ze .p reistorich e I, R om a, f p. 191.

26

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B iH

Slijedei period, od konca starijeg eljeznog doba pa do prvih vrs tih komtakata sa Grcima i stvaranja njihovih kolonija na jadranskoj obali, tj. ip-rotohistorijsko ddba naffih zemalja, odnosno..do pojave Rimljana na ovim, stranama, okarakteriziran je jaim diferenciranjem pojedinih, plem e na te stvaranjem i irenjem pojm a Ilira i stvaranjem njihovih politikih saveza, od kada nam se z apravo poinju javljati prve vijesti o nekim ilir skim plemenima od suvremenih grCMh Hi rimskih pisaca. Jedan od n aj vanijih politick h dogaaja iz ovog perioda koji se, odrazio na kasniju etniku sliikiu ilirskih plemena, bio je prodor Kelta na Balkanski poluotok. O tome dogaaju, kako se i u k ojoj se m jeri orazfto na pojedina ilirska plemena, ve su izreena (mnogobrojna m iljenja od mnogih autora.1 Ne ma sum nje d>a je prodor Kelta uvjetovao konaanlraspoired plemena u onakvoj slici kakvu nalazimo, na prim jer, u historijsko doba. Meutim, treba naglasiti da piitanje lokacije pojedinih ilirskih plemena na irem podruju nae zemlje predstavlja vrlo sloen nauni problem. Za izua vanje tog proiblema sluimo se uglavnom dvama izvorima: arheolokim m aterijalom i vijestima u djelima antikih pisaca. Poev od prvih gr kih, odnosno helenistikih pisaca koji su u svojim djelima pisali o Jad ranskom maru 1 stanovnicima njegovih oibala pa do kasnijih rimskih pisaca, sakupio se znaitan literarni fond na osnovu k ojeg je stvorena jedna op a slika razmjetaja pojedinih plemena, ali u veini sluajeva ti autori nam ne pruaju vjerodostojne podatke. Poto oni -tretiraju samo parcijalno etniki problem izvjesnih podruja (spominju se samo neka p-leimena), ne moemo predstaviti sliku razmjetaja plemena na irim pros transtvima, pa tako nd a podruju unutarnjeg dijela rimske provincije Dalmacije, odnosno dananjeg podruja BiH. Ukoliko su i pisali ire i vjerodostojnije, njihova djela amo naslijedili preko kasnijih redakcija iji su prepisivai itekako kvarili originalni tekst.17 To se, prije svega, odnosi ma one starije grke pisce kao to su, npr, Hekatej, A-lkmam, pjes nik Pindar, Herodot, A polonije Roanin itd. Njihovi navadi se koji put ne podudaraju sa stvarnim stanjem i iz razloga koji je proistekao iz bur nih drutveno-politikih zbivanja kroz jedan dui period. Ratovi koji su voeni izmeu pojedinih plemena (npr, rat izmeu A.utarijata i Ari-

1 6 O p r o d o r u K e lta n a B a lk a n : D Anboiis de J u b a in v ille, L es C e lles d ep u is les temipis le s p u ls ancians jusq en l am 100 a'va,-nt noitre ere, P a ri 1904, ,p. 1.17 i d. -u o d s je k u ; L e s Gauloiis da-ns la peninsule das -Balkan-s, p. 195 i d.; N . Vuli, K elti u -naoj z e m lji, G las SA N . k a j. C X X I (1926), p. 74 i d .; M . G araan in , Iz istorije K e lta u Stihiji, Ist. gl. 1953, 3 4, p. 3. i d .; 'isti autor, K a konfrontaciji p isa n ih i a r h e o lo k ih iz v o r a o K e ltim a u naoj z e m lji, M a te rija li III (Simpozijum a rh eolok og d ru tv a J u g o s la v ije u N o v o m Saiu 1965), B e o g ra d 1966, p. 17. i d .; B . G a v ela , Iliri i K e lti u P o d u n a v lju i na B a lk a n u , G o d i n ja k M u zeja g ra d a Beograda 7 (1960), p. 5. j id,; B . Z g a n je r , K e lti u Ilirik u , V je s n ik za a rh e o lo g iju i h is to r iju d alm a tin sk u , k n j. 56 (1950/1951), p. 13 27; itd. 1 7 O to m e kod M. Suia, Isto n a jadranska oba la u P seu o S k ila k o v o m Perip ;u, p . 123. i d.

e t n i k a

s l ik a

27

jejaca) ponekad su bez sumnje dovodili do pom jeranja i naputanja iz v j e s n i h oblasti. K tome treba dodat; i proces daljnje asimilacije koji je bio uvjetovan politikim dogaajima, na primjer, prevlast pojedinih ple mena i si. Zato, na primjer, ona plemena koja se javljaju kod Hefcateja (VI stoljee st. e.) kao Hitmiti, kasnije se ne spominju vie ni kod jed nog pisca, te im se potpuno zametnuo trag. Takav isti sluaj moemo navesti za. pleme Himani, Hijerostaimni, Bulini, Hili, Mentori, Peuceti, Enhelejci itd. Kakav se, pak, proces javljanja i nestajanja pojedinih ple mena odvijao u jadranskom zaleu, ostaje nam tajna. Ponajbolje znamo i v*;e podataka imamo o plemenima koja su bila vrijedna spomena ili kioja su svojom politikom aktivnou skrenula na sebe panju pojedinih -an ---------------- ....... ' .... ....... tikih pisaca;---------------------Pitanje razmjetaja ilirskih plemena na srednjem i zapadnom d i jele Balkanskog poluotoka, mnogo je jasnije afco se taj problem uzane f u razmaitnatnje u timsko doba. Kada su Rimljani pokorili ira prostranj stvtf'~Balfcainsbg poluotoka, uvodei svoju vlast na pokoreni teritorij, [ izvrili su popis svih plemena, i taj administrativni popis je, bez sumnje, .koristio pojedinim autorima kada su prikupljali podatke za svoja djela / u kojima su obraivali i ove krajeve, odnosno narode. U tome pogledu pai glavni izvori isu pSpei ikao Sitrabon (63. godine st. e. do 19. godine n. e.), >Dioor i(oko 80. do 2 9.'godine st. e.), Varan (116 27. godine st. e.), Livije (59. godine st. e. do 17. god . n. e.), Velej Palerkul (prva polovica I istoljea p. e.), Hinije Stariji (I stoljee n. ,e.), Flor (poetak II stoljea n. e.), Klauidije Ptolomej (II stoljee n. e.), Apijam (II stoljee n. e.), Dion Kaisije (oko 155. do 235. godine n. ,e.) itd. Osim ovih pilsaca ima jo niz drugih koji u isvojim djelima daju ^asvim kratke napomene o naim plemenima. To su prije svega pjesnici 1/stoljea st. e. i I stoljea n. e., zatim razni icinerari, zemljopliisne karte i/fel. Dakako, vrijedne podatke, za nas, u 'svakom slu aju n ajzn aajnije/ daju i stari grki autori jer se odnose na etniku \ s l i k u ilirskih plemena nekoliko stoljea prije rimske okupacije ovih kral^va. Tu apada,,prlije svega Hekatej (VI stoljee st. e.), Pseudoskilaks (IV stoJj-aejat^^ A polonije Roanin (III stoljee st. e.), Pseudosfcimno (II stoljee st. e.), Polibije (IT stoljee .st. e.) i dr. Ako sagledamo sve poznate -antike literarne izvore u kojima nala zimo etnike podatke o ilirskim plemenima, pa ako te podatke sveemo na teritorij koji danas zaprema B ili, moemo predstaviti ovakvu etniku sliku onih plemena koja se na tom teritoriju javljaju u odreenom vre menskom razdoblju: Manijci. Spominje ih Pseudoskilaks u svom djelu koje datira iz IV stoljea st. e.1 8 Po ovome autoru, Manijci su prebivali uz donji tok rijeke iNeretve. Da je ovo pleme neko bilo poznato, vidi se po tome to je po njima bio nazvan itav morski zaljev koji se protezao od Tro gira do Peljeca. Pseudoskilaks je jedini autor koji spominje ovo pleme,
18 S e y ]a cis Caryanenisis Periiplus mari ad Utora ha bitata E u rop ae et A siae et I.v b ia c e lc . u G eograiphi G ra e ci m in o re s I. ed. K . M iiller, P ari 1855, pog-1. 24, p. X L IV .

28

A N T I K I

KULTNI

T VO T1V N 1

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B iH

kiasnije im se zametnuo trag jer kod drugih pisaca na uu Neretve na lazimo druga plemena. Budui da se to plem e spominje u jednom od najstarijih izvora za nae krajeve, moemo .(pretpostaviti da su Manijci u stvari predstavljali pleme koje je. naseljavalo , taj dio obale u starijoj fazi povijesti i koje je u osvit historije nestalo, bilo da je feumrlo, nes talo u ratnim sukobima, asimiralo se s nekim drugim plemenom, ili se iselilo. Da je kojim sluajem a . nadalje tu ivjelo, Param pod -tim imenom, svakako bi ga spomenuo k oji od kasnijih grkih ili rimskih pisaca. Autarijati, Spominje ih isti autor navodei da se nalaze u unu tranjosti zem lje (uz Neretvu), iza jednog jezera iz k ojeg istie rijeka vNaron.1 9 Ovo pleme ise spom inje i kod drugih antikih, pisaca. Strabon navodi da je ovo pleme vod ilo ogorenu bonbu s Arijejcim a zbog nekih slanih izvara koji su se nalazili na granici iizmeiu ta dva plemena. Trebalo je da te izvore, p o dogovoru, zajedniki koriste, ali su oni taj ugovor pre krili i tako zarate jedni na druge .(iSitrabon 7, 307). U vezi s ovocn bonbom, iste podatke nam daje Bseudoaristoteil (mirab. ausc. 18), dok A pijan pie da su iz ove borbe Autarijati izili kao pobjednici (Apijan III, 3). Kasnije su Autairijiafci napustili ov e krajeve jer tse poslije spominju tta drugim stranama npr. oko donjeg toka June Morave, gdje -se o njim a govori u vezi s povratkom Aleksandra Velikog sa Dunava u Makedoniju, nakon pohoda na Tribale (335. godine). Mada je pitanje smjetaja Autarijata dosta teak problem za suvremene istraivae, osobito za starije raz doblje,2 0 u naem pitanju je vano to da ih antiki autori spominju na prostoru k oji ulazi u sastav dananje BiH, gdje su obitavali svakako p rije keltske provale, a to znai najkasnije do 340. god. sit. e. Istima, po neki istraiva, na primjer, M. Garaanin,21 iznosi miljenje da su Au tarijati provalili u Pom oravlje na poetku IV ili ak koncem V stoljea, tumaei to pojavom kasnoliaitatskog ilirskog materijala u ovoj oblasti, a to bi znailo da su Autarijati prodrli u te krajeve prije provale Kelta na Balkan. O njihovoj ekspanziji donosi nam podatke i Strahom (VII, 5, 11), koji pie da su bili pokorili razna plemena na irem podruju. Moda fci se ta vijest mogla povezati s jednom injenicom koja bi ila u prilog naem iznijetom sudu o tome da su Autarijati, barem u jednom odreenom razdoblju, naseljavali teritorij dananje BiH, i da se njihova mo mogla zasnivati jedino na materijalnoj bazi, a u ovom sluaju to bi bilo rudarstvo, tj. eksploatacija eljeza. Tako bi se mogao tumaiti i njihov, eventualni, kasniji prodor, odnosno seljenje, u Pom oravlje, kada su bili, valjda, potisnuti! od nekog drugog plemena (Kelta) koje se borilo za ta monje rudnike. Na koncu moemo iznijeti ovo: Ikada se govori o ovome
1 9 Ib id em . 8 1 1 G. Z ip p e l. o. c.; S r. C. Pa-tsch, D ie Herzegovvrna ein st u m i jeta t (h istorisch e W an d eru tigen f iim K arst u n a n d e r A ria ), W :en 1922, p . 48; isti au tor, la n a k u W MBH I X (1904), p. 241; h. Thall 6czy, U e b e r d ie B e e u tu n g des Nainens B osna, W M B H I (1893), p. 335; J. D obift, Stuidie 'k A p p ia n o v e t o m e illy s!ke. Prag 1929 p re m a la n k u : A. R iick er, S a lz q u e lla n in 'Boisn'ien u n H e rce g o v in a , W M B H I (1893), p. 336. i d. 5 1 M. G araanin , p r v o g g v o z d e n o g d oba iz M raoTorca i p ro b le m Ilira u S r b iji, M u ze ji 2, 1949, p. 135.

E T N I K A

S L IK A

29

plemenu, u njihovom povijesnom razdoblju treba razlikovati niz etapa, medu kojima bi, vjerojatno, ona starija bila vezana za podruieje Bosne i Hercegovine.2 2 .. Ardijejci. Stralbon pie (7, 316) da oko Neretve, uz neka druga ple mena koja navodi, stainiuju i Ardijejjci. P o njegovom prianju, njima na suprot je oltdk Pharos (Hvar) a iza njihove bale slijedi RisamSki zaljev. Brema ovfim podacima, znailo bi a je ovo pleme naseljavalo prostor i sjeverno od -uia rijeke Neretve. 'Ovaj Strabonov navod je ve davno iza zvao ive 'komentare suvremenih -istraivaa, pa su se javljala razliiaita tumalenja njegovog teksta. Jedni su to plem e stavljala sjeverno od ua .Neretve^ shodno Strabonovom pisanju,23 dok su ga druigi stavljali mnogo junije, tumaei da se nije m oglo nalaziti tako daleko na sjeveru.2 4 Meu tim, nema sumnje da su stanovita Andijejaca neko dotlicala Neretvu, odakle se kasnije sputaju dalje na jug, gdje ih nalazimo kao nosioce ilir skog kraljevstva. Ovo pleme spominje i Teop.otn|p '(kod Atihaneja, 6, 271, 443), koji za njih kae da su imali prefco: 300000 rdbova. U vezfi s ovom vijeu neki is traivai navode mogunost da te podlonike u stvari predstavljaju p ordbljeni Manijci, koji su neko, po nekim pilscima, tu stanovali.2 5 Dolazak A rdijejaca na ue Neretve je, vjerojatno, bilo u vezi s keltskom prova lom, feaida su se od Kelta potueni spustili niz Neretvu na more, gdje su u III stoljeu osnovali jafeu dravu ikoja je za 'kralja Agrona (umro 230. go dine) obuhvaala iroka prostranstva u ikoja su ulazila i pojedina podruja dananje Hercegovine. O pitanju stanita ovog plemena ve smo ranije na jednom mjestu iznijeli svoj sud,20 naglasivi da se, kada se raspravlja o ovome problemu, mora uzeti u obzir slijedea injenica: da se razlikuju dvije faze, odnosno dva perioda koja se odnose na njihovo boravite. Prva etaipa ili period bilo bi ono vrijeme kada je ovo pleme naseljavalo prostor koji se sterao dublje u unuitraiirjoist, gdje su vodili borbe s Autsri jatima zbog slanih izvora, a druga etapa bi bilo vrijeme kada su, potisnuli od KelU, odnosno dogaa jima vezanim za prodor Kelta na Balkan, poli na jug, itj. na morsku oba lu, gdje ih ve spominju razni antiki pisci. Prema tome, za nae pitanje je vana injenica da se to pleme vee za teritorij koji danas zaprema Bili, i to u ono starije vrijeme, mada je, barem djeliimino, teritorij danalnje
22 O to m e : E. Im a m o v i, Iz h is to r ije e k sp lo a ta c ije soli u B o sn i i H erceg ovin i, I s lo r ijs k i zapisi, god. X X V , fcnj. X X I X , 1 2, T ito g ra d 1972, p. 161 169. M G . Z ip p el, o. c., p. 34. i d .; C. S ehiit, U ntersu ch u n gen zur G esch ich te der alten Il]y rie r, B resla u 1910, p. 10. i .; H . K ia p e rt, F o rm a e onbis a tiq u i X V I I ; C. Patsoh, o. c., p. 48. 24 F. P ap azog lu , O te rito r iji ilir s k o g p le m e n a A r d ije ja , Z b o rn ik F ilozofs k og fa k u lteta, kuj. VII-1, B e o g ra d 1963, p. 71 84; isti -autor, S re n job a lk a n sk a (plemena u p re d r im s k o d o b a , D jela fcnj. X X X , C e n ta r za balkanodoSka isp itiv a n ja , t a j . 1, A N U B iH 1&69, p. 72 73. *5 A . M ayer, B osna u ilirsk o d o b a (u k n jiz i: P o v ije s t h rv atsk ih z em a lja B osn e i H e rce g o v in e ), S a ra je v o 1942, p. 112. 26 E. Im a m o v i, o. c -p. 164 166.

30

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B iH

BiH u'laaio u granice njihove drave i kasnije, ikada se javljaju kao nosioci ilirskog (kraljevstva. Daorsi. Strahom navodi (7, 315) da oko Neretve uz Ardijejee i Plereje stanuju i D a oM . Prema tumaenju njegovog napisa, ova dva prva plemena su naseljavala obalna susjedna podruja, dok Ibi se Daorsi nalazili u njihovom zaleu, vtie na lijevoj istraui iNeratve. Isto itaiko i Ptolomej (2,16, 5) navodi da su Daursi unutar Dalmacije. Stvarni poloaj ovog ple mena je problematian. !Po spOmgnnMm navodima, Daorsi su se nalazili vie u unutranjosti, dakle, dalje od oibale, ali T a li' neki elemente iz njihove umjetnosti govorili da je to plem e u stvari bilo jae vezano za vodena prostranstva, odnosno plovidbu. Tako, na prim jer, na njihovom novcu, koji potjee iz II stoljea st. e, prikazani su lbrodovi sa kljunom i na vesla. To Ibi, eventualno, znailo da su na svoj novac (stavljali amblem Ikoji je bio sim bol n jihove najvanije aktivnosti, pomorstva). S pravom je Antun Majer primijetio27 da se oni me b i mogli baviti tom aktivnou da niisu imali ne smetan felaz na m ore >(ue Neretve). To je itina, ali se postavlja pitanje u kojem su razdoblju bili aktivni pom orci. A k o lsu zaista billi pomorci, on da su m orali gospodariti irim obalnim krugom k oji se protezao uz ue Neretve, N jihova mo je mogla poeti da se gasi od onog vremena kada su se Aridijejci pojavili kao pomorska sila. Tada su, vjerojatno, napustili obalni d io :i povukli se u unutranjost, gd je su imali, kako istiu suvreme ni istraivai, i prijestolnicu na Oanioima (kod Stoea. Spom en o ovom plemenu nalazimo i u izvjetaju o Gentijevom ratu (167. god. st. e.), kada je Lucije A n icije razlbio Genltijevu dravu, koja je potom bila raadijeljena na tri odjelite oblasti u kojim a su ivjela razna p le mena to su p rije toga potpadala pad anijeisku dravu. U izvjetaju o tome ratu navodi se da su siva ta plemena morala plaati Rimljanima danalk, izuzev Daorsa i jo nekih koji su se ve na 'poetku rata priklonili Rimljanima, pa su stoga bili osloboeni danka.2 8 Eventualno povlaenje Daorsa sa morske obale u unutranjost mo^io 'oi se ijuimaoii jOb jeonoju pojavom.' jaanjem jednog drugog plemena, tj. Delmata, ija politika aktivnost poinje istom onda kada su A rdijejci bili razbijeni od Rimljana. Uslijed sirenja i jaanja Delmata, Daorsi <uzmiu i sve vie gube znaaj, tako da tih 'kasnije neki pisci spominju kao grupaciju od svega nekoliko ekurija. Delmati. iSpominju se prvi put kada su 196. godine sit. e. doli pod vlast ardijejske drave, za kralja Pleurata, ali su se ve po smrti ovog kralja oslobodili gospodstva Ardijejaca (oko 181. godine). Od tog vremena granice ainijejske drave su bile znatno suene na sjeveru, tako je rijeka Neretva opet inila granicu izmeu njih.2 9 Po tome se razabire da je ple
27 A . M a y e r, o. c., ip. 112. 28 O G e n t ije v u ra tu g la v n i nai tavani s u fra g m e n ti P o lib ije v e Hist. t a j . X X I X i X X X , za tim , T. U v i je , A b tlribe e o n d id a liib. X L , X L I I XL,V, ed. W eissem b orn , v o l. I, L e ip z ig 1899; Ajpijan, Illir., ed . iMendelssohn, v ol. I, Leiipzig 1879, p. 352-354. 29 O t o m e ' N iese, G-eschich'te der g r ie c h isch e n umi m aikeonischen S taaian , v ol. II, G oth a 1899, p. 480--4-81, 601 504, 570, 597 598, 652, 764, 766, v ol. III, p. 15.

E T N I K A

L j& A

31

me Delmaita naseljavalo prostor sjeverno od Neretve sa duibokim obalnim zaleem. O tome plemenu daju nam podatke mnogi antiki pisci govorei o njihovim ratovima s Rimljanima.30 Na'osnovu tih literarnih -izvora te ar heolokih nalaza, uzima se -da je to pleme ve u doba propaisfci airdijejske drave im alo snanu politiku orgamizaioi'ju fcoja je okupljala vie manjih plemenskih oblasti. N jihov centar je bio daleko od bale, u zadinarskim oblastima, na podruju dananjeg Duvamjskog polja,8 1 a tek, valjda, nakon sloma ardijejdke drave svoju poliitiku djelatnost prenose ma more. Sto se tie teritorije BiH u odnosu na to pleme, moe se uzeti da je ono nase ljavalo ira prostranstva jugozapadne Hercegovine poev od rijeke Neret ve, te jugozapadni dio Bosne do v iisine planina ator-Vitorog Makljen. Japodi. Japode su spom injali mnogi antiki p isci/Z a njith, na pri mjer, Ptolofmej pie (II, 16, 8) da su se nalazili sjeverno od Litrama. Na osnovu raznih izvjetaja, obino se uzima da su oni zauzimali prostor iz meu Sndjeniika, Otoca i Bihaa.32 Arheoloki nalazi u okolici Bihaa go vore da je krajnji sjeverozapad dananje Bosne bio naseljen avion plem e nom.3 Neko vrijeme su predstavljali jaiko pleme jer su ve 171. godine ist. e. sa nekim susjednim plemenima poduzimali napade na tek osnovanu A k vileju (Livije 43, 1). I u narednom periodu bili isu politiki aktivni te su vodili este sukobe s Rimljanima, o emu nas nairoko obavjetavaju raz ni pisci, kao Strafoon (4, 6, 10; 7, 5, 4), Livije (43, 1, 5, 59), Plinije (3, 19, 23), Apijan (III, 16, 18, 21), Dion Kasije (49, 34, 2, 35) itd. M ezeji. Ptolomej za njih kae (II, 16, 8) da su se nalazili iznad Libu.rna, vie na zapad od plemena Dariopa. Pa je prim ijetio da su oni mo gli imati abitavaliite sjeveroistono od Liburna jer su pravo na sjever od njih bili Japodi.1 3 4 Za ovakav smjetaj govorila bi i Ptolomejeva karta.
3 0 P o R b ije 1. X X X I I . 9 (18), 13 (23), ed . Biitner W obst. v o l. IV . L e io z ig 1905, p.372 373; A p ija n (cit. ed. v ol. 1, 354 355); T. L iv ije epit, 1, XI/IT, cit. ed. vol. V, 300. P ita n je teritorija koir: su n a s e lja v a li DeJ.ma.ti i n jih o v e g ra n ice p red m et je k o jim -su se b a v ili m n o g i su v re m e n i istra iv a i dajui sv ak i s v o je teze. O to m e : G. Zippe], 0. c., p. 129; H. C ons, L a proviince iromaine de D alm atie, P ari 1882, p. 105; Tb. M om m sen , R o m isch e G e so h ich te , 5, A u fl. Berlin 1869, IT. B d., p. 168; W . T o m asohek, D ie v o r -s la w is e h e Topographie es B osna, Herzegowi<ia, Crna G ora und der a n gra n zen d en Gebiete, Miith. d e r kais. u n d rom. G e o g ra p h isch e n Gesolischaft in W ien, 1880, B d. X X I I I , ip. 561 562; C. P atsch , RE I V (V III H B ), 2448 15, 2453; isti autor, Z b ir k a rim skih ii g r k ih sta r in a u bosansko-hercegovakom m u z e ju , S a r a je v o 1915, p. 15 (G Z M X X V I . 1914); G. N o v a k , T o p o g r a fija i e tn o g r a fija rim sk e p r o v in cije D a lm a cije , N astav n i v je s n ik iknj. X X V I I (1S18), p. 182; A iviayer, o. c., p. 117; D. S e rg e je v sk i, P u tn e b ilje k e sa G la m o a , G Z M I,I V (1942), p. 115; M. Z a n k iov i, I lir s k o p lem e D elm ata, G o d i n ja k k n j. IV , C en tar za balk. isp itiv a n ja , knj.

2. ANUBiH, p. 33-60.
32 A . M a v e r, D e laipodibus, V jesn ik . H rv a tsk o g a r h e o lo k o g d ru tva N. S. knj, 18 21/ 1937 1940. O poloajni J a p o d a p isa li su i d ru g i a u tori: H. K ie p e rt, Form a'e orbis antiq:u.i X V I I ; isti autor, K a rta u C IL III, tab. III < I V : G. N ov ak , T o p o g r a fija i e tn o g r a fija rim sk e p r o v in c ije D a lm a c ije , p. 179; C. P atsch , Ja p od i, G Z M X (1898), :p, 357. ** z - M ari, P ro b le m s je v e r n o g g r a n i n o g p o d r u ja Ilira, Sinunoziium I. p 182 185. :m C. P atsch, o. c., p. 357.

32

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B iH

Bavei S6 ovim problemom, razni istraivai su svaki na svoj nain poku avali nai i odrediti teritorij k oji su zauzimali pripadnici ovog plemena. Tako su itm jedni davali itav prostor od izvora rijeke Korane i Gline sve do Vrbasa, a to znai p orjeje U'ne, Same i Vif>asa (od Jajca -dalje na sje ver).3 5 Hirleld im daje saimo prostor izmeu Une i Vrbasa,36 a Kipert p o rjeje (Same, Vrbalsa i Vjribanje u irima Banje L/uke.:l7 Pa im je odredio granicu od porjeja Une i Sane pa preko Vrbasa do rijeke Bosne.38 Da su se nalazili nekako upravo na ovom prostoru, vidi se i iz Kasijevog podatka kada govori o panonsko-dalmatskom ustanku (LV, 32). Prema tome na vodu, Germanik je u svom pohodu na pobunjena plemena iz Panonije uda __ rio p rvo na njih, Ltom prilikom i(h je potukao (LV. 3 2 ).___ _ Prema svim navodima suvremenih istraivaa, moe se primijetiti da im se u najveoj mjeri odreuje prostor upravo na podruju dananje Bo sne. Inae, oni su predstavljali veliko pleme, po Pliniju (N. H. III, 124), brojali su 269 defcurija te su po brojnosti izostajali samo iza Delmata. Strabon ih ubraja u znamenitiji panonski etnos (VII, 5, 3), dok su car sko doba sa Japodima, Detenatima i Lifournima sainjavali etiri najvea civitatesa u Dalmaciji. Ditioni. To je pleme fcoje je po brojnosti sasvim neznatno izosta jala iza Mezeja. Dok su raniji istraivai njihovo sjedite odreivali vie na prostoru dananje sjeveroistone Bosne,89 danas praovladava miljenje da je to pleme naseljavalo prostor ofco rijeke Krike, Unca i gornjeg toka Une.*1 0 Majer ih, npr., smjesta jo junije.4 1 Dinari. Po Pitolomej'u, oni su se nalazili juno od itkma, to bi znailo da su naseljavali prostor izmeu Gornjeg Umca, Glamokog i Livanjskog polja pa s june strane do planine Dinare. Ovafcvom ras poredu se protivi jedan Plinijev navod (N. H. III, 143) u kojem se ikae da ovo pleme spada u naronitanslU. fconvent. S obzirom da je Plinije za svoje djelo crpio podatke iz zvaimimli izvoira, bit e da je njegov po datak vjerodostojniji, pa prema tome Dindare bismo morali smjestiti dalje na j u g Moda sli bili susjedi D e l m a t a s jugoistone strane, zauzi majui prostor s desne strane Neretve blie njenom uu. Desidijati. Pleme koje je ostalo poznalo po ustanku koji je diglo 6. -godine n. e. protiv Rimljana pa su, s tim u vezi, o njemu pisali mnogi antiki pisci. Plinije za njih kae da su pripadali naironitanskom fconventu. Govorei o Batonovom ustanku, Velej Paterkul istie (2, 115) da je njihova zemlja gorovita i nepristupana. Ve je ranije bilo raznih kom binacija oko odreivanja njihovog obitavalita, ali kada je 1930. godine
3 3 W . T om a sch ek , Mtt&heUungen d er g eog ra p h isch e n Gesetechaft Sn W ien 1880, p . 563. M O. H ir s c h M , H erm es X X V . p. 354. K ie p e rt, F. O. A . X V I I . C. P atsch , o. c., D. 357. 3 1 1 C. P atsch , HE. 9, 1230. i d. * B au er, A r ch a o lo g is c h -e p ig ra p h is c h e M itte ilu n gen X V I I, p . 139; isti autor, V H A D , k aj. 49, p. 151. i <3.; G. N o v a k , P ro lo st D a lm a cije, Z a g reb 1944, p. 69; isti au tor, Topografija i e tn o g r a fija rim sk e p r o v in c ije D a lm a cije, p. 180. A . M ayer, o. c., *p. 118.

E T N I K A

S L IK A

3-3

kod Breze naen jedan epigrafski spomenik u kojem se spominje desidijafeki princeps,4 2 i njihov katel ija se udaljenost od Salone u rim skim miljama u potpunosti poduidara sa stvarnom razdaljinom Salona Breza, jasno se pokazalo da se sredite tog plemena nalazilo. u ovom dijelu Bosne. Njihove granice -bi se, otprilike, mogle ovako odrediti: zalpanu granicu je inila planina Vrania, juna Bjelanica i Treskavica, :te na istoku linija Foa Drina, a na sjeveru planina Komar Konj uh podruje Srebrenice. To bi 'znailo da su se kompaktno nalazili na pod ruju dananje BiH. Za nas je veoma vano pitanje odnosa ovog plemena s Autarija tima, tim vie to se ovim dvama plemenima pripisuju ista stanita (Glasinac?), no ako bi se o tome raspravljalo, tu bi, ibez sumnje, trebalo go voriti o pojedinim etapama povijesti tih plemena, o emiu e se odreenije i vie m oi rei tek nakon predstojeih arheolokih istraivanja na ovom terenu, tj. u dijelu si-ednje i istone Bo&ne. Bilo preko antikih pisaca ili preko arheolokih nalaza, saznajemo jo za mnoga plemena ija bismo stanita m orali staviti na podruje BiH. Meutim, u veini sluajeva radi se o nepotpunim vijestima, pa iako nam je posvjedoen njihov boravak na ovoj teritoriji, ipak nismo u stanju da blie odredimo njihov teritorij. Tako, npr., Ptolom ej (2,16,8) navodi a su se iza M ezeja nalazili Derijci. Isto talko, Plinije nabraja plemena koja su pripadala naronitansfcom ili isalonitanskom komventu, o kojima, m e utim, sasvim malo znamo, ali prema navodu da su pripadala tom fconvenltu znailo bi a su se nalazila dublje u jadranskom zaleu. Od plemena koja su se, po svoj prilici, nalazila na teritoriji dana n je BiH, u amu se slae veina suvremenih istraivaa, spominju se jo ova: Sareati, Labeati, Deuri, Cerauni, Narazeji itd. Ako se koliko-toliko zna o smjetaju poznatijih, plemena, vrlo je teko odreivati zasigurna stanita m nogobrojnim m anje poznatim plemenima. Jedino se moe rei da su ili kompaktno ili samo jednim dijelom naseljavali bosansfco-hercegovaki teritorij. Da je to tako, potvrdila bi i administrativna pripadnost jednom ili drugom spomenutom konvenbu. Mada smo ovdje pokuali navesti redom sva plemena za koja preko raznih izvora znamo da su naseljavala ovaj teritorij, ipak nismo u stanju da damo odreenu sliku rasporeda tih plemena. Pa i u sluajevima kada se nae neki pouzdaniji epigrafski spomenik koji daje podatke o jednom plemenu ili njegovim pripadnicima, ,ni to nije pouzdan materijal za stva ranje jasnije slike. Kod raznih pisaca iste epohe nalazimo o jednom te istom plemenu sasvim kontradiktorne vijesti, a da i ne govorimo o dje lima pisaca iz raznih epoha. Nema sumnje da su plemena, osobito u predrimsko doba, dosta iako m ijenjala svoja stanita. U estim sukobima su se smanjivala ili su u potpunosti nestajala. U rimsko doba stanje se, svakako, neto izmijenilo, kada su plemena administrativnim mjerama bila vezana za jedno odreeno podruje, ali tu se i nadalje zbijao proces
** G . C re m o n ik D. No. 9 (1930).
3 Antiki ku ltni...

S e r g e je v sk i.

N o v ita le s

m usei

S a ra jevoen sis,

S a ra jev o,

34

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B iM

asimilacije, simbioze Ikao i seljakanja, to sve skupa stvara prilian pro blem pri rjeavanju ovog pitanja. Preko antikih pisaca saznajemo da je veina plemena korja su se nalazila izmeu Jadranskog m ora ii Save pripadala ilirskoj etnikoj grupi. To su razna srodna plemena sa razliitim nazivima koja su sva skupa inila ilirski etnos. Izvjesna iamjena u etnikoj slici posljedica je prodora Kelta na Balkan. U kojoj su m jeri K elti naselili teritorij Bosne i da li su se izmijeali sa tamonjim stanovnicima ilirskim plemenima nije lako rei. Prouavanjem apigrafeke grae isa tog terena, ustanovljeno je da znatan broj spomenika nos; keltska osobna imena. Isto tafco i neki toponimi kao, npr., Matricom poznato nam sa Pojtingerove table k oje se nalazilo negdje u srednjoj Bosni, dovodi se u vozu sa keltskim toponimom (npr., keltsko plem e Matrici, grad Mediomatrici danas Mez, grad Matrica u d onjoj Panoniji na Dunavu i tsl.). Od plemena koja su dijelom naseljavala podruje Bosne, spominju se Japodi kao jako keltiziramo pleme, pa se obino u literaturi i ne spominju drugaije do kao keiltsko-ilirko pleme. Mnogi istraivai su, bez sumnje, prediomanzirali keltski utjecaj na ilirska plemena. Kako je nedavno ukazao Zdravko Mari, jedan Sferabonov navod da su Japodi mjeavina Kelta i Ilira bio je razlog za sve suvremene istraivae da .im daju izrazito keltsko obi ljeje.43 Analiza arheolokog materijala iz nekropola u dolini Une uka zuje da u predrimsko doba nema ni traga Kelta na ovom podruju.1 4 Iz ovog se 'jasno vidi kako jedan sasvim neznatan navod starih pisaca moe zavesti istraivae da donesu pogrean sud i daju pogrene ocjene o etnikom sustavu. D'rutgo pitanje iz naeg problema je da li su plemena koja su nase ljavala dananje podruje BiH pripadala jednoj etnikoj skupini Iliri ma ili nekoj drugoj etnikoj grupaciji. U prvom sluaju, za nae pitanje dolazi u obzir samo sjeverno podruje Bosne, jar su plemena od linije Biha Banja Luka Doboj donja Drina prema jugu svaka ko pripadala ilirskoj grupaciji, dok podruje sjeverno od ove l:mije. s ob zirom na granino podruje s Panonima, pobuuje izvjesnu sumnju u njihovu ilirsku pripadnost. Opet, radi primjera, uzet emo Japode. Ve su se ranije javljale sumnje u njihovu ilirsku pripadnost.4 5 U najnovije vri jem e ozbiljno se umanjuje ilirsko obiljeje Japoda,4 6 a naglaava se vie njihova panonska komponenta. Trefba napomenuti da Z. iMari, jedan od autora ove teze, to iznosi na osnovu rada na arheoloSkom materi jalu s nekoliko lokaliteta u dolini Une, koju su naseljavali1 Japodi. Kalkva je situacija sa plemenima koja su se nalazila istono od Japoda, na itavoj bosanskoj Pasa vini sve do donjeg toka Drine, nije nam dovoljno jasno.4 '7
43 Z . M a ri, J a p o d sk e n e k r o p o le u d o lin i U ne, G Z M m. s. XXTTI (1968), 59. 44 Ib id e m . 45 O to m e : S. G a b r o v e c , P ro b le m s e v e r o z a h d o g a p o d r u ja I lir o v S im o o z iiu m I, p. 228. 46 Z . M a ri, o. c., p. 69. 47 O rtome p ro b le m u ncske p o d a tk e n a lazim o k o d Strafbona (V II, 586 589); sr. N. V u li, O k ta v ija n o v ilirsk i rat.

E T N I K A

S L IK A

35

Pri poismatranju geografske s-lilke Bosne, jasno se lui 'brdski dio juno od linije Biha'Banja Luka Dofooj Drina i ravniarski dio sjeverno od ove linije. Da li je ova prirodna geografska granica bila u isto vrijem e granica dviju etnikih 'grupacija Ilira i Panonaca pitanje je dosta problematino. Maljenju da je eventualno (bilo tako, moda bi ila u prilog injenica da je nekalco upravo o vam linijom ila rimska granica izmeu dvije provincije: Dalmacije i Panonije. U protivnom, postavlja se oprav dano pitanje zato ta granica n ije 'bila pomjerena na sjever na rijeku Savu to .bi bilo shvatljivi je, jer hi se raalo o prirodnoj granici, kako se inae prakticiralo kada se uspostavljalo administrativno razgranienje.

HISTORIJSKI UVJETI Kulturne veze stanovnika Jadranskog mora i njegovog zalea sa na rodima Mediterana mnogo su starijeg datuma nego to nam o tome daju podatke djela antikih pisaca. Zapravo, te veze vufcu podrijetlo jo iz doba daleike prethistorije, kako nam svjedoe nalazi sa pojedinih ariheoldkih lokaliteta na morskoj obali ili u 'unutranjosti ikopna. Jedan od takvih lokaliteta jeste Grapeva spilja na o'tdkiu Hvaru,4 8 na otoifeu Lo inju i Cresu na lokalitetu Jamina Sredi i Vela Jasna, naao se matenij-al iz razdoblja starijeg neoliita k oji nosi jasan pe*6at utjecaja drugih istodobnih .mediteranskih kultura:1 9 U Marfkovoj spilji na otoku Hvaru, nala se neolitska keramika tipa Dimini Seskla, fiipo'lija, Danila, Kafenja, Ljubljanskog Bar ja itd.50 Veze stanovnika isa ovog lokaliteta sa drogim mediteranskim kulturama nastavile isu se i u toku razdoblja bronce, e ljeza, klasinog perioda, helenistikog pa sve do u rimisld.5 1 Nalazi iu Li siiima na gornjoj Neretvi ukazuju da su foulitu>ma strujanja u neolitsko idoba ila duboko u unutranjost dananjeg podruja BiH.5 2 ini se da su se kulturne veze stanovnika Jadranskog mara i zalea u bronano doba osobito intenzivirale sa narodima Egejskog i Jonskog mora. Takve upute daju nalazi sa nekoliko lokaliteta na Koruli.5 3 Da se s tim vezama nasta vilo i u eljezno doba, svjedoe nalazi sa Glasinca/4 Na osnovu ovih kratkih primjera moemo vidjeti da su se kasniji odnosi izmeu Ilira i Grka, :u stvari, temeljili na prethistorijskim 'kon taktima, to je svakako predstavljalo solidnu osnovu za intenzivnije od nose do kojih je dolo u narednom periodu.
48 G. N o v a k , r r e lh is t o r ijs k i H v ar, J A Z U , Z a g r e b 1955. 4 9 V. JVlirosavljevi, Invpresso ear iu m k e r a m ik a n a otocima Loinju, Cresu i K rk u , A r h e o lo k i r a d o v i i rasp rav e, J A Z U . k n j. II, Z a g re b 1962. 50 G . N o v a k . M a r k o v a sp ilja na o to k u H varu , A r h e o lo k i ra d ov i i rasprave, J A Z U . knj. I, Z a g re b -1959, p. 5 6, T. I X X I V . 5 1 .Ibidem . 5S A . B en a c, N eo litsk o n a se lje u L isiiim a kod K o n jic a , G Z M n. s. X (1955), ;p. 49. i d. 53 G. N o v a k , A r h e o lo k a istra iv a n ja na o to cim a K o r u li 1952. g., L je to p is J A Z U . k n j. 59, .Z agreb 1954, p. 41. i d. 5 4 A . B e n a c B. ov i, G la sin a c II, S a r a je v o i H varu u 1951. i

1957, p . 31. i d.

H IS T O R IJ S K I

U V JE TI

37

a. V E Z E I L I R A S A G R K IM S V IJ E T O M

O odnosima ilirskih plemena sa g'foldm svijetom prije IV stoljea st. e. znamo veoma malo. Kad. grkih pisaca fcoji su pdsaii o tim odnosima uglavnom nalazimo podatke 'uokvirene iu formu mitova. Taiko, npr., kod Apijana nalazimo priu o Iliriju,5 3 (kod KaMimaiha navod a su se kod da nanje Pule nalazili grobovi Kadma d Harmonije,5 6 dok je Eratosten za iste tvrdio da su se nalazili (kod Epidamnosa,5 7 a Pseuoskiilatks je piisao da su se kod Rizona u Baki Kotorskoj nalazile klisure Kadma i Haffmomje.5 8 Jedan od najpoznatijih grkih mitova o Argonautima takoer je vezan za Jadransko more. Prema pisanju Aipolonija Roankna, kod da nanjeg Osora Mede ja je ubila brata Aipsirta,. k a d a .s e osniva tamonji grad Apsor.5 9 PseusMliaiks opet navodi da je HeraMoiv sin HM odredio Hilima da se nastane na istonoj jadranskoj obali.60 Pdstoji jo niz mitova vezanih za Jadran koje nam donose razini stariji i mladi grki ili helenis tiki pisci. Ovo nekoliko, namjerno odabranih primjera, ukazuje da je jadran ska obala Grcima bila poznata davno p rije nego to su oni tu osnovali svoje kolonije za (koje znamo preko istih pisaca, ali iji vijek osnivanja ne prelazi vrijeme IV stoljea st. e. Kako vidimo, jadranska obala se vee za grki svijet jo iz mitoloke epoihe, ali, dakako, te vijesti urniam o stro go kritiki jer na osnovu legendi ne moemo stvarati .realnu sliku tih ra nih odnolsa izmeu Ilira i grkog svijeta. U svakom dluaju, za nas su mnogo vrijedniji materijalni ostaci koji daju konbretinije podaitke o tim vezama. Radi ilustracije, navest em o samo dva prim jera (koji se odnose na taj problem, i to na razdoblje od X III do XI stoljea st. e. Prvi prim jer se odnosi na nalaze iz Nezakcija u Istri,1 a drugi iz No vi! are.02 U Nezakc'iju je naena kamena plastika na kojoj se prim jeuje jak mikenski utjecaj. Da su grki tutjecalji prodirali takoer i u jadransko zalee, kon kretno na podruje dananje BiH, svjedoe mnogobrojni tamonji nalazi razmili predmeta grke provenijencije kao sto je, npr., keramika, orue, Kada su Rarinani i Koikirani 627. i 588. godine osnovali na jugu Jadranskog mora dva grada: Apoloniju i Diraihiion, grki 'Ut jecaj na ilirska plemena je jo vie ojaao. Kakav je bio njihov kulturni i trgovaki zna ajk a ilirska plemena, ne samo ona koja su bila nastanjena na Obali nego i za ona koja su se nalazila dublje u unutranjosti, svjedoe upravo nalazi
55 A p p ia n i H istoria R om ana. 58 K alim ah , F ra g m en ta 104. 57 Eraithostenes ko d Stjepana B iza n tin ca , s. iv. D y rach ion . 58 'Scylacis Cliarianden'sis P e rlp lu s m a ri a Utora, h a b ita ta Euroipae et A siae et Lyibiae, G G M , vol. 1, p . 30. i 31. A 'pollonii R h o ii, A r g o n a u lik a , ed. T eu bn er. L eip zig 1905, p. 146; sr. E. Im a m ov i, O toci L o in j i Cres u d je lim a a n tik ih p isaca (u tam pi). * S cyla cis C hariand ensis, Peripluis, ed. ci.t., p. 28. J. M ladin, U m je tn i k i s p o m e n ici p ra h isto rijsk og N eza k cija , P ula 1964. 62 R. C ad deo, S toria m a rittim a d e l Italia, vo-1. I, M ilan o 1-942, p. 5. 83 C. P alsch . Z b irk e rim skih i g rk ih starina u b o s .-h e r c . m uzej u S arajevu , C-ZM. X X V I (1914), p. 142. :

38

A lv T I K I

K TJT .T N I

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B iH

iz B osne, kao to je korintska kaciga iz VI stoljea iz Ar-areve gromile na Glasincu,6 4 bronane posue iz itluka,6 5 bronane potkoljenice takoer iz itluka, posude u oibliku grkog iskiifosa, reljef srebrenog vepra iz Zag rada,66, zatim, materijal iz drugih krajeva nae zem lje, mpr., iz Prozora, Kompolj-a, N ovog Pazara, Atenice i-td.67 Pitarnje postojanja grkih kolonija na Jadranu p rije IV Stoljea dosta je sloen problem. 0 tome su napisane ve mnoge studije, i veima is traivaa k oji su se bavili tim problem om miljenja je da su Grci imali svoje gradove i (uporita davno pinije onih k oji su osnovani u IV isitoljeu i potoim, o kojim a nam daju podatke razna antiki pisci. Za rte starije grke gradove vee se problem Herakleje, Korikire Melane, Osora, O S T ia rone, Buldve i ni'za drugih gradova.68. O d vremena kada su osnovane kolon ije kao Far, Iisa, jadna nepozna tog nam imena kod Lumbarde na Koruli, Tragurion, Epetion i r. kontakt Grka sa ilirskim plemenima dosegao je naijvei intenzitet. Za podruje dananje BiH u tom pogledu Naron-a je imala presudan znaaj. Tu su, bez sumnje, G rci imali jedno svoje trgovako uporite koje je p o dobu osnivanja stajalo ispred m nogih drugih na istonoj jadranskoj obali. O trgovakom karakteru Narone nalazimo podatke i kod Teopompa, koji je zabiljeio da se tu moe kupiti raznovrsna roba pa i keramika sa Ilitosa i Tasosa.69 Dakako, naijvei 'dio te robe b io je nam ijenjen ilirskim pleme nima u unutranjosti jer su odavde vodili stari, dolbro poznati trgovaki putovi u razne krajeve dananje BiH. Grki trgovci su u dananjoj Bosni naili na plodno tlo za trgovaku suradnju. Bosna je oduvijek predstav ljala bogata rudna podruja, i dok su grki trgovci nudili Ilirima svoje zanatske proizvode, u isto vrijem e bosanski Iliri su kupovala tu robu svo jim proizvodim a za k oje -su Grci pokazivali najvee interesovanje, a to su bili svakojaki metali, p rije svega zlato, sreibro i eljezo. Prema tome, u tr-giovaSkoj razmjeni izmeu ilirskih plemena sa podruja dananje BiH i Grka, rudarski proizvodi su, vj-ero-jatno, igrali gla-vnu ulogiu. Govorei
o zna-ftaj-n b os a n sk ih m eta la v:\ -g-roke fi'nT>-wp irn T-ini-helka ma-vodi m o g u

nost da su ilirska plemena sa ovog podruja kupovala jantar i druge za natske proizvode iskljuivo zlatom. T-o je, svakako, interesantno miljenje, ali nij-e potkrijepljeno nikakvim dokazima. Dalje, ispitujui stare rudo kope po bosanskim planinama, veina istraivaa1je iznijela m iljenje da

6 4 . je v u , G Z M * C. F.

'llru h elk a, V o a k r o z p reh istiorik u zbirk u z e m a ljs k o g m u z e ja u S a ra X X V I (1914), p. 116 (74), 117 (75), si. Tr-uhelka, -o. c., p. 105 (63), si. 83, 84. Fia-la, G Z M I X (1897), p. 607^08.

67 S r. .- M a-n o-Zizi -Lj. Popovi, I lir i i G rci, B e og ra d , N a rod n i m u z e j, 1059, p. 46-56. 68 -O to m e p r o b le m u v-idi r a d o v e : G. N o v a k , S ta ri G r c i na Ja dran u , R ad, J A Z U , t a j . 322, Z a g re b 1961, p, 145 204; P . L isia r, Om a Eorikira i k o lo n ije a n ti k ih Grtka n a J a d ra n u , S k o p je 1951. 69 Stra-bo-n p rem a Teopomnpu, V II, 317, ed. ci;t, p. 435.

H IS T O R IJ S K I

U V JE TI

39

je postojala intenzivna rudarska eksploataciji koja vue podrijetlo up ravo ;z ovog perioda.7 0 Veliku prekretnicu tu odnosima grkih kolonija i iM irskiih plemena predstavlja stvaranje i jaanje, ardijejske drave. Kako smo naprijed ve rekli, ta dravna tvorevina proistekla je iz povijesnih zbivanja ve zanih za konsolidaciju sradnjobalkanskih plemena nakon to isu Kelti p ro drli na Balkan. Po svojoj konsolidaciji, A rijejcl isu osnovali jaku dravu koja je obuhvaala juni dio Hercegovine, junu Dalmaciju, Ornu Goru te Albaniju isa centrom u Rizonu u Boki Kotorskoj, a kasnije u Skodri. N ajvei svoj razvoj arijejska drava je doivjela za kralja Agrotna (umro oko 230. godine) i njegove ene Teute. Teei za jo veom moi, Teuita se pde uplitati u razmirice susjednih drava, podvrgavi prethodno pod svoju vilast mnoga susjedna plem ena .i veinu grkih gradova na Jad ranu. Gsbito su na zaio 'glas izbili njeni gusari koji su vrili napade ak na Elidu i Meseniju. D ok isu njene lae gospodarile moretm, kopnene ete su vodile osvajake pohode, pa su nakon podsjedanja zauzele i epirski grad Fojniku, a potom se sa svim svojim snagama baci na podsjeanje i osvajanje posljednje slobodne grke kolonije na Jadranu Ise. Uzdizanje ardijejske drave predstavljalo je kraj grkih utjecaja na ilirska plemena. Od tog w em ena gi^eke kolonije na Jadranskom moru gulbe isvoj raniji znaaj u kulturnom i privrednom pogledu za ilirska ple mena. Portpaivii pod vlast ardijejskih vladara, nisu bile u stanju da nasta ve svoju raniju aktivnost. U isto vrijem e, odnosi ilirskih plemena sa 'gra dovima u samoj Grkoj takoer zaroiru pa se doba uzdizanja ardijejske drave u stvari moe smatrati kao konac onih ranijih intenzivnih kulturnih i privrednih odnosa izmeu ilirskih plemena i (grkog svijeta. Politiki konflikti izmeu ardijejske drave i .grkih gradova predstavljaju nov p e riod u povijesti ilirskih plemena jer je to na koncu dalo povoda da se Rim aktivno umijea, u politika zbivanja na istonoj jadranskoj obaili te otada poinje novo razdoblje koje karakterizira bliski odnos Rima i spo menutih plemena.

to. O D N O S I L I R S K I H

PLEM ENA

I R IM A

Intervencija Rimljana na istonoj jadranskoj obali pada, kako smo rekli, u konac III .stoljea st. e., kada dolazi do ozbiljnih meusobnih nesuglasica, to je dovelo do tzv. p rvog ilirskog rata (229. god. st. e.) koji su 'Rimljani vodili sa Teutom. Nakon to su ga Rimljani zavrili u svoju korist, Gnej Fulvije Centumal je proslavio svoj prvi trijum f nad Ilirima
70 A . R iick e r, E in lg e s iiber das G o l v o fk o m e r . in B osn ien , W ie n 1896; P a a li, O an tik om r u d a r s tv u u B iH , GZJVT m, ,s. I X (1955), p. 47 75; isti autor, A n tik a na selja i k o m u n ik a cije u B iH , p. 93. i 94; V. M ik olji, N a jsta rije ru d a rstv o H rv atsk e, S p rem n ost, Zagrelb 1944; M. K i.pali -F . T uan , S lik e iz ru d arstva , M a tica H rv atsk a, Z a g re b 1914, itd. E.

40

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B iH

ex Ifluriefe.7 1 Nakon foga voen je tzv. drugi ilirski rat, kada! su Rim ljani pobijedili Demetrija Faranina, nakon ega je pofajeniik Lucije Smi lije proslavio opet trijumf nad Ilirima (219. gad. st. e.).7 2 l i o unato tim pobjedama, sukobi Rimljana sa IM iriim a proirivali su se sve vie pa je itavo naredno raaolblje od dva stoljea ispunjeno ratnim sukobima iz meu jednih !i drugih. V e pad Teutiniim nasljednicima ilirska drava je bila prilino ak tivna u politikim zbivamjiraa na itom dijelu Balkana. Od vladara iz tog perioda svojom aktivnou su se ostakli' Skerdilaida i LPteurat, koji su vo dili este ratove u Albaniji, Grkoj ii Makedoniji, koji put u savezu s ma kedonskim kraljevim a ili protiv njih. Takve akcije su m orale nanovo izazvati rimsku vojnu intervenciju, na sta su, a koinau, RimljaM bili prisiljeni kada je na ilirsko prijestolje doao Pleuiratov sin Gentije (181 167. god. st. e.). Kada je Rim, 171. gad. st. e., zaratio sa Persejem, makedonskim kraljem, Gentije je p rvo ifaio na strani Rima, ali kasnije pree na stranu Perseja, 'to je konano Rimljanima tok> dovoljan razlog da i isa njim zarate. Pod komandom pretora Ducija Anicija, rimiske ete se iskrcaju kod Apolonije, 'gdje je doilo <d o prvg sukoba sa ilirskom voj skom, koja je pretrpjela poraz, pa se Gentije povue u Skadru, prijes tolnicu svoje kraljevine. Tu ponovo pnii R/tonljankna otpor ali i tu do ivi poraz, nakon ega je bio prim oran da zatrai mir, a na koncu i da se preda. Tada je Lucije A'nicije proslavio sveani trijum f de rege [Genjtio et lllurieis.7 3 Gentijevim porazom propala je zauvijek i ilirska drava. Airijejska kraljevina je bila razdijeljena meu bive podanike. Stvorene su tri od jelite oblasti sa punom autonomijom pod upravom domaih poglavara, ali su kao rimski 'saveznici morali priznavati vrhovnu nilmskfu vlast. Dalje, m orali su se odrei iguisarenja i 'biili >su obavezni plaati godinji danak. Tom prilikom Rimljani su preuzeli samo tri 'grada: Far, Diinale i lsu. Meutim, veina ilirskih plemena od Neretve do Rae kao i ona u unu tranjosti ostala su i nadalje slobodna a Ume i isvan rimskih utjecaja, ali, kako eerno vidjeti, ni ito nije 'dugo potrajalo. Intervenciju Rimljana izazvali su prvo elmaii. Kako je to pleme, nakon propasti arijejske drave, postalo najjae na ovim stranama, ve je odranije dolazilo do povremenih sukoba sa grkilm gradovima, osobito s Epetionom i Tragurioinom, kajo i sa plemenima koja su bila pod rimskom zatitom. Od njihovih napada osobito su trpjela dva spomenuta graa ,i pleme Daorsi. Nakon uestalih tubi sa svih strana upuenih Ritinu, se nat je odluio da povede rat na ovo pleme. Godine 156. st. e., konzul Gaj Marci je Figulo se uipuitio u njihovu zemlju, i taj pohod je ujedno znaio poetak jednog dugog ratnog perioda izmeu Rima i Delmata kao i dru gih ilirskih plemena, to je na koncu dovelo do konanog pokoravanja svili ilirskih plemena od strane Rima.
7 1 E. * E. T 1 E. P ais, Fasti tnjum pliales p o p u li R om a n i, v o l. 2, R om a P ais, <j. c.. p. 120421. Pais, o. c., p. 178 179; sr. T. L iv ju s X L V , 43. 1920, p. 112.

H IS T O R IJ S K I

U V JE TI

41

Gaj Marcije Figulo je zapoeo vojnu s juga, od apljine, namjera vajui odatle krenuti u 'unutranjost njihove zemlje u zadmarske ob lasti. U prvim sukobim a Doimati su odbacili rimske ete pa su se Rim ljana morali vratiti na Neretvu. Oelmabi su, valjda, mislili da je rat tikne zavren pa se raziu kulama, jer je i kna ve bala na pragu. Meutim, Figulo se odlui omaih na novi napad i, mada su se Deknati ponovo bnzo skupili, ovaj put Rimljani ih poibijee 5 . m orali su se povui u dubinu svoje zemlje, tj. u svoju glavnu utvrdu Delmiraij igdje su ih Rimljani pod sjeti. Budui da je grad bio jako utvren, una/toe estokih napada Figulu nije poSlo za rukoim da zaiuzme utvrdu. Idue godine komanda pree na novoimenovanog komandanta, konzula CPulbiija K am elija Soipiona NaeLtu, k oji je takoer nastavio poctsjadanje Delm inija, pa je konano zauzet 155. god. st. e. Opustoivi zemlju, jedan dio stanovnitva je prodao kao roblje, a sam Nasika je iste godine proslavio svoj trijum f de Delmateis.7 4 Ovim porazom Delmati su hili znatno oslabljeni, ali su u meuvremenu Rim ljani morali dejsbvovati (protiv drugih -ilirskih plemena. Oko 135. godine st. e. A rijejci, u savezu s Plerejiima, koji su se u to vrijeme nalazili na lijevoj obali (Neretve, znaitno ojaani, ponovo po ee napadati susjede i pouzilmati gusarske prepade, od ega je osobito mnogo trpjela Narona. Ne uspijevi s pregovorima, Rimljani na njih po alju konzula Seirvija Fulvija Flaka s velikom vojskom koja za kratko vrijeme savlada Ardijejce. Da bi im oduzeo mogunost gusarenja za sva budua vremena, Fulvije ih preseli sa obale u dubinu zemlje, negdje u dananju Hercegovinu, nakon ega im se potpuno gubi trag i tako nestaju sa pozornice kalsnijih historijskih zbivanja. Slijedeu rimsku intervenciju izazvali su Japoda, 129. god. st. e. Kako je ovo pleme naseljavalo i dio dananje Bosne, ratovi s Rimljanima dijelom su se vodili i na podruju ove zemlje. Prvi sukob izmeu Rimljana i Japoda izfb.iio je 170. god. st. e., kada je konzul Gaj Kasije Longin poao na njih iz tek oisnovane Akvileje, ali ovaj pohod nije imao veih posljedica. Zbog nj.ilhovifa uestalih napada na Akvileju i Tergestu, na njih je 129. god. st. e. poao s veim uspjehom Gaj Sempromije Tuditan. Nadirui dolinom Krke, .rimske ete su prele Gra hovo polje i izbile na gornju Unu. O samim operacijama se malo zna. Vrativi ise u Rim, Semproiiije Tuditan je proslavio sveani trijumf de Iapudibus.7 5 Deset -godina kasnije, tj. 119. god. st. e., rimska vojska, ovaj put pod komandom konzula Luci ja Cecilirja Metela, prola je ponovo zemljom Ja poda idui na Doimate. Mada o ovoj vojni takoer malo znamo, moramo pretpostaviti da su voene teke borbe jer se konzul u ilirskoj zemlji zadrao dvije godine, pa je po zavretku rata dobio nadimak Dalmatik, a ratni plijen obijen u tom ratu -upotrijebi 'je za podizanje jednog hra ma u Rimu. Nema sumnje da su u ovom ratu rimske ete ratovale i na
I, s. 131 = I 2, s. 176. *s E- Pais, 0. c., p. 180 181; sr. A . P rem erS teh i. Ein E log iu m d es C. S e m p ro inus T uditanus, J a h resh efte v o l X , Wie-n 1907, p . 264 282.
11 E. P ais, o. c.. ip. 180 181; C IL

42

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

POD BU CJU

B ilt

podruju dananje BiH, gdje se nalazilo sredite ovog plemena. Godine :|| 117. s i e. Ceoilije Metel je u Rimu proslavio trijum f de elm ateis ,7 6 Z Unato ovih rimskah uspjeha u sukobima s ilirskim plemenitma, n i-# ; jedina njihova pobjeda nije bila odve trajna. O tome, uostalom, svjedoe fti esti pohodi koje su Rimljani poduzimali na ilirska plemena. Godine 78. bukne novi ustanak Delmata sve do morske obale pa ih li je konzul Gaj -Koskomje morao umirivati pune dvije godine. Uporedo jj f s ovom vojnom zapoelo je i pokoravanje panonskih plemena s ikojima su ' j i se Rimljani prvi put sukobili jo 170. godine sit. e., u vrijem e rata s Ja- f i podima, ali je do veih isuk-oba njim a dolo istom 119. gad. ist. e., (kada :1 j je konzul Lud je Cecilije Metel, pred pohod na elmate, provalio d o Sis- ;| j cije, koju je tom prilikom i zalOSS^Mi^ir'Baifiljam nisu dugo odrali' u ~\1 S svojim rukama. Kada je 59. god. -st. e. Ilirik, kao prokoinzularno podruje, pripao ,1 Juliju Cezaru, on ga je 'tijekom 'itavog svog mandata posjetio svega dva puita. iPirvi put to je bilo u 'zimu 57/56. god. st. e. (De bello Gallico 1,7), a % drugi put na poetku 54. <god. st. e., kada je doao da intervenira u vezi s nekim sukobima i sporovima k o ji su izbili izmeu plemena ikoja su na seljavala donju Hercegovinu oko uiea Neretve. Kako je Cezar b io vi: > vezan za politika 'zbivanja u Galiji, Ilirik je dosta zanemario, to su Delrnati iskoristili pa su 52. god. st. e. digli novi ustanak. U isto- vrijeme digli su se i Japodi, pa dok: su prvi napadali) Liburne, od kojih su preoteli nekoliko gradova, -drugi su otpoeli napade na Akvileju i Tergesitu. Poziv Rimljana da se i jedna i drugi! povuku ostade bez uspjeha, i protiv njih je 50. god. st. e. poslana jaka vojska, ali je od pobunjenika bala potpuno 1f|j unitena. Uto u Rimu doe do graanskog rata izmeu Cezara i Pompeja, to je jo vie doprinijelo razvoju araaaMje u Iliriku. Izuzev Salone i Epidaura, itav Ilirik je s-tao na stranu P ompeja. U nastaloj situaciji, Cezar nije mogao nita poduzeti protiv pobunjenih ilirskih plemena. Za '% ito mu ise ukazala povoljnija prilika tek nakon pobjede kod Farsala (48. J god. st, e.). U toj namjeri naredi koiizularu Aulu Gabiniju da se uputi u Ilirik, ali -im je ovaj stigao u Japudiju, u zimu 48'47. god. -st. e., ovi mu namesu veMk-e -gubitke, izgine veliki ibroj vojnika i zapovjednika, budu ~ zarobljeni b ojn i znaci, a sam Gabinije, sklonivi ise u Salonu, malo potom umre od zadobivenih irana. Kada je Cezar konano pobijedio pom pejevce, a odluio je da povrati svojoj vlasti itav Ilirik. U tu svrhu 46. god. st. e. -A poslao je tonizulara Bulblijai V-atindja, kojem glavni logor postade Narona, odakle je poduzimao operacije, ali ni on n ije imao veih uspjeha. Najzad, :|iCezaro-vom -smru, 44. god. st. e., bala je obustavljena svaka daljnja afc$ cija. Dogaaji do kojih je doilo u saunom Rimu jo su vile odvojili Ilirik | | od Rima. Kada je Cezarov nasljednik Oktavijan potpuno unitio republikance, . J | | mogao je 35. igo. st. e. zapoeti s pokoravanjem ilirskih plemena a ujedno -|jg proiriti (rimske granice sve do Dunava. -Shvaajui teinu zadatka, sam | | J je preuzeo komandu u predstojeem ratu. Lskrcavi se kod dananjeg iSe:if : " Ti

_________

*i

E. P ais, o. c., p . 206; C IL P , s. 177.

H IS T O R IJ S K I

U V JE TI

43

% c nja, prvo je napao Japode. Nakon prvih uspjeha, nadinui dublje u unu tranjost, doivio je nekoliko poraza, a ina najve&i otpor naie kod Me talim a, japanskog sredita. Tak nakon tekih bjeva i ova utvrda je pala. Pokorivi Japode, poe dalje na sjever prema Susciji, ali kako je bila jako utvrena, zareze je uz velike gubitke tek nakon tridesetdnevnog posjedanja. Nakon toga rimska vojska se uputi na jug i proavi kroz liburnsku zemlju udari na Delmate. Meutim, ovi su se doibro pripremili za rat d odluili su da prue snaan otpor i brane svoju nezavisnost. Da je tako i bilo, svjedoi injenica da je Oktavi jan potroio na njihovo po koravanje itavu 35. i 34. god. st. e. Delmati su ovog puta najvei otpor pruili u utvndaima: Promoni, Sioniji, i na koncu u Setoviji. Usljed dugotrajnih ratova i velikih gubitaka, Delmati -su %ili klonuli pa su, na koncu, morali prilnaiMtd uvjete pobjednika: plaati danak, dati taoce i sliuiti vojnu slubu. Porazom ovog najjaeg tadanjeg ilirskog plemena Rim je ubrzo zavrio s pokoravanjem i ostalih ilirskih plemena od mora do Drine i na sjever do Drave. Oktavi jan je 27. god. st. e. proslavio svoj sveani trijumf skrivi ilav otpor ilirskih plemena.7 7 Odmah po zavretku rata, Rimljani su otpoeli da maksimalno efksp'loatiraju pokorene zem lje i narode. Dobra ikoja su do tada pripadala domaem ovjeku, sada su postala svojina Rimljana. Dok su jedine tjerali u rudnike, druge su odvlaili i slali u daleke krajeve da vre vojnu slu bu. Uz vojsku su doli i trgovci, zelenai, poreznici i drugi izsralbljdvad koji su od pokorenih uzimali sve do ega su doJazili. Domaem ovjeku je ostao samo goli ivot. Iz dana u dan, iz godine u godinu, situacija je 'bivala sve tea. Rim kao da nije to vidio, tavie, smatrao je da je Ilirik potpuno umiren, a tako je mislio i August jer je Ilirik predao senatu na upravu. A li teak ivot, nepravde i izrabljivanja ponovo su oivjeli nekadanji ponos Ilira i njihovu e sa slobodom. Vidjeli su da je jedini izlaz u borbi. Prilika za ustanak ukaza se najboljom kada je Ti/beri je, polovicom 6. godine, zbag svojih ratnih operacija na Duiiavu povukao glavninu vojske iz 'ilirskih garnizona te su tako Dalmacija i Panonija 'bille slabo zatiene. Prvi se na ustanak podigoe hrabri srednjobosanski Desidijati a ubrzo su im se pridruila i ostala ilirska plemena na itavom rejonu od mora do Pa nonije. Udruene ilirske snage odmah na poetku rata ipotukoe nekoliko rimskih odreda. Desiijatski voa Batom redom je pobjeivao sve rimske odrede i tako doao do Salone. Njegova vojska je pustoila krajeve sve do Apolonije na jugu. Zaprijetila je opasnost i samom Rimu, pa je August inio sve da bi se ustanak uguio. Povlaio je vojsku iz drugih provincija, poiz-vao je rezerviste, raspisani su novi porezi, a Tiiberije, koji se nalazio u pohodu na Dunavu, dobije nareen ie da sklopi mir sa Marobodom te da preuzme komandu trad cijelom -vojskom i udari na ustanike. Kao pomo
77 Z a O ktavi ja n ov a r a to v a n ja g la v n e p o d a tk e nam d a je A p ija n <(e. cit, 361 369). Od su v re m e n e lite ra tu re o tome problem u : G. Z ip p el, o. c., p. 225 235; C. P atsch , D ie L ika in ro m is c h e r Zeit, p. 28 30; N. V ulie, O IM avijanov ilirski ra l i izgnartje S k or isk a iz G o r n je M e sije , p. 2 26.

44

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B iH

ni!k odreen mu je Getrmainik. U prvoj godini rata (6. godine) Rimljani su sprovoili vie efanzivnu taktiku i istom 7. godine preli su u napad. Germaniik je prenio glavne ratne operacije na podruje dananje Bosne, gdje je prvo udario na Mezeje i, pobijedivi ih, opustoio im 'teko zemlju. Idue (godine, u nastavku raita, Iliri isu pokazivali ve umor i rezer ve su bile iscrpljene. Pofeiialo se i sa pregovorima, ali isu Rimljani posta vili takve u vjete da su ih ustanici morali odbaoi'ti, (nakon ega se rat na stavio sa svom estinom. Voa JBreuika, talkoer zvan Baton, iznevjeri osta le 'ustanike preavi na stranu Rimljana, ali mu se brzo desiijatski voa Baton osveti poe na njega i patue (ga. Znatno oslabljen, nije m o g odrati (Panoniju, pa se morao povui u Dalmaciju. Dogaaji iz posljednje (godine ralta odvijali su se u znaku velike pre1 moi Rimljana. Meutim, trebalo je osvajati tvravu po tvravu, to je predstavljalo velike napore iu ovoj (gorovitoj zemlji. Najei sukobi i otpo ri odvijali su se na podruju dananje Bosne, gdje se nalazilo sjedite glavnog ustanikog plemena. Baton je uvidio dia je svako daljnje opiranje uzaludno i predao se TJberiju. To je, 'ujedno, znaio kraj ustanika .i .tako se zavrio trogodinji tzv. Batonov iralt (bellum Batonianurn). .Posljednji otpor pruili su takoe Desidijati branei se 'do posljednjeg daha od Germanikovih napada u uitvridi Arulbi.7 8 Gorko iskustvo steeno iu ovom ratu natjeralo je Biirn da poduzme i roke preventive protiv buduih eventualnih pobuna na ovom podruju. Zato, kao prvo, po itavoj zemlji razmjestio je vojsku izgradivi veliki broj utvrda, a kao druigo, svu domau mlade sposobnu za noenje oruja, uvrs tio je u svoje pomone jedinice k oje je slao na sluenje izvan njihove do movine, inei zasebne jedinice kao cdhors I VII Delmatarum, cohors I IV Pannoniorum, ala I Ilhjricorum itd. Neke od ovih jedinica slubovale su u Germani ji, neke u Britaniji, 'Datkiji, Meziiji ili u Mauretaniji u Africi. Pod konac Augustove i poetkom Tiberijeve vladavine, u Dalmaciji su se nalazile legije VIII Augusta, IX Hispana i X V Apollinaris.7 9 Od garnizona koji su se nalazili u Dalmaciji bili su najpoznatiji Burnum .i Gardun, a u Panoniji Sirmium , Siscia i Emona.80 Osim legija, u ovim provincijam a su boravile i pomone ete (au.z-ilia) k oje su inili lako oruani pjeaci (cohorles) i konjanici (alae). Poev od Vladavine cara Nerona, dolaKilo je do estih prem jetaja legija u ovim dvjem a provincijama. Tako je ve potkraj Neronove vladavine leg. VII napustite Dalmaciju kada je bila poslana u Meziju, a oko 70. godine (za Vespazijana) leg. X I u Geimaniju. Od tog
O p is A r u b e k o d Kaisija D io n a (L V I, 15). 7 8 O b o r a v k u v o jn ih je d in ic a u o v e d v ije p r o v in c ije v id i: A . Beitz, Um tersu e b u n g e n zur M ilila rg e sc h ich te d e r romischen Provinz D alm atien , B a d e n foei W ien, 1938, (p. 36 60; C. P atsch , R im sk e p o m o n e e te (alae et eoh ortes au x ilia res) u ip ro v in ciji D a lm a c iji X izvjetaj Velike 'g im n a zije u Sarajevu, S a r a je v o 1896, passiim i W M B H V I (1899), p. 257. 80 Z a lo g o r e na p o d r u ju D a lm a c ije v id i: C. P atsch , o. c., a za ov a tri na p o d r u ju P a n o n ije : A . Domasze\waki, D ie B em efiiciarienposleci un d d ie rom tsch en StrasseiEmetze, Wos.bdeu't3che Zeitschrift fu r Geischfchte und Kiunat, T r ie r 1-902, p. 103 164; 0 . P atsch , D ie H e rz e g o w in a einst u n d jetzt, .p. 73. i d.; S ch m id t, E m ona, Jiiiirbucl) fiir A ltertu m sk u n d e, vol. V II, W ien 1913, ,p. 61 188.

H IS T O R IJ S K I

U V JE TI

45
*' .

vremena provincija Dalmacija je ostala b ez legija (provincia inermis), samo su na njenoj 'teritoriji boravila manja odjeljenja pojedinih legija i pripadnici pomonih jedinica.8 1 Na 'podruju BiH ustanovljeno je nekoliko logora u kojim a su bora vila imanja odjeljenja nekih legija ili pom onih jedinica, meu kojima: lo gor u Hiimcu, Sipovu kod Jajca, M aMjenovcu kod Doboja, Banjoj Luci te u Luitvinom Hanu na' Drini.82 'Dakako da ih je bio vei broj jer nam o to me govore mnogobrojni vojniki (natpisi s ovog podruja. Prema epigrafskim spomenicima naenim na podruju BiH, moe se prikazati ovakav raspored pripadnika pojedinih vojnih jedinica legije: X I (Humac), VII (oklina Humca i Ljuibuikog), VIII Augusta (u Svrakinu Selu kod Saraje va i u Gradcu kod Pazsaria), X G em in a (Gikote kod Prijedora), I Adiutrix (Golubi i Privilica kod Bihaa), V Macedonica '(Skelani), II Adiutrix (Ze nica, Golubi i Glavatievo); pom one jedinice kohorte: II miliaria {Du brava kod Stoca), I Belgarum (Makljenovac kod Doboja), III Alpinorum (K/utac kod Humca), Bracaugustanorum (Hardomilje kod Humca), I Lucensium (Hardomilje kod Humca), VIII voluntariorum (Halapii 11 a Glamo kom polju), i ala Claudia nova (Goloibi kod Bihaa).8 3 Dakako, natpisi koji nam spomdnjiu pripadnike ovih vojnih jedinica sa ovog podruja ne predstavljaju stvarne dokaze da su sve te jedinice i bile stacionirane ovdje, a osim toga teko je dati odreenu ldkalizacijiu p o jedinih jedinica za koje ve anamo da su se nailazile na ovom podruju. Za sada se mogu odrediti s izvjesnom sigurnou stanita samo ovih jedi nica: u garnizonu u Humcu drala su posadiu odjeljenja legije IV Flavia, a u drugoj polovici II stoljea odjeljenja leg. VIiII Augusta, dok je poet kom III stoljea dolo odjeljenje leg. I i II Aiutrir. Odjeljenja leg. II Adiutrix sluila su u srednjoj i sjeveroeapadnoj Bosni jo i .u vrijeme cara Dioklecijana. U Humau su bile stacionirane i neke pomone jedinice, tako kohorte: I Lucensium (Hispanorum equitata), I Belgarum (equitata), III Alpinorum, I Bracaugustanorum I VIII voluntariorum. Garnizon u Velikoj KladuI pripadao je odjeljenju legije X IV Gemina Martia victrix, u Sopotuiei kod Gorada jedna jedinica sa Jtupiteroviim pridjevkam Cohortaiis, u Usori je boravila jedna cofi. miliaria, a neko vrijem e i cofi. Belgarum. U Golubiu je boravila coh. ala Claudia nova. Uz veinu logora ovih jedinica razvila su se i civilna naselja (canabae).8 4 Stacioniranje veeg broja vojnih jedinica na ovom podruju prois teklo je iz potrebe da se zatite m nogobrojni ovdanji rudnici u kojima su se dobij a] i raznovrsni metali, bilo to u Domaviji, srednjoj Bosni (Fojnica i Kreevo) ili u rejonu Sane i Japre. Uguivanje Batoeovog ustanka znailo je ujedno i konano pokora vanje svih ilirskih plemena, osobito onih u 'unutranjosti, dakle, veim i8 1 C. P atsch , Rimske p o m o n e ete, p a sslm ; isti au tor, G Z M X X V I (19:14), p. 161, i d . 83 Ibid em . 83 Ibid em . 8 1 E. P aali, A n tik a n a se lja i k o m u n ik a cije u Bosaii i H erceg ovin i, p. 98.

46

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B iH

jelom na podruju dananje Bosne. Ovaj dogaaj je predstavljao veliku prekretnicu u daljnjem ivotu stanovnika Ilirika, odnosno Ilira, koji su time (bili uvedeni u historijsko 'doba. inei sastavni dio velike drave koja je objedinjavala iroka svjetska prostranstva, ovi krajevi su uestvovali u svim obavezama prema vlastodrcu, a ivot su uredili prema onim princi pima kakve je nametnuo Rim.

U PR AV A I VLAST

Ve odmah po uguivanju ustanka, Rimljani u do tada jedinstven Ilirik podijelili na d vije provincije: Panoniju i Dalmaciju. To je, svakako, proisteklo iz gorikih iskustava karda su u posljednjem ustanku uvidjeli da je veoma teko sprovoiti puruu organizaciju i kontrolu tako irokog pod ruja jednim administrativnim sistemom. Novom razdiobom jedan manji dio sjeverne Boisne pripao je provinciji Panoniji dok je ostali 'dio dana nje BiH' pripao provinciji Dalmaciji. U duhu rimske uprave, sprovedena, je daljnja organizacija provincija. Dalmacija je bila podijeljena na tri sudbene oblasti (conventus). Sjeverna oblast obuhvaala je dananju Dalmaciju izmeu rijeke Krke i Ceitine (Liibuirnija) sa sjeditem u Skardoni '(Skradin). Ovoj oblasti je pripadao i sjeverozapadni dio Bosne. Srednja sudbena oblast obuhvaala je ostali dio Dalmacije do Neretve sa sjeditem u Saloni, Ovoj oblasti je pripadao naj vei dio dananje Bosne. Juna oblast obuhvaala je preostali dio provin cije, kamo je spadala itava dananja Hercegovina, i imala je sjedite u Nar oni-. Na elu provincije nalazio se namjesnik, koji je po tituli Obino bio bivi konzul. U vrijeme kada je Dalmacija bila senatska provincija, na mjesnik je nosio naslov prokonzula, ali kada je August, 11. godine St. e., ovu nemirnu provinciju ponovo stavio pod carsku upravu, nosio je naslov praeses provineiae. Namjesnik je u svojim rukama imao pumu vlast nad provincijom, kako u vojnikom tako i u civilnom pogledu. Za voenje tih poslova imao je ured koji su sainjavali mnogobrojni inovnici raznih funkcija. Osobite vanosti bilo je zaduenje financijskog ravnatelja (procurator Augusti) koji je vodio bmgu oko carskih prihoda koje je davala provincija. Osim ovih oblasti, provincija je imala jo jednu instituciju, to je bio vjerski sabor (concilium) od kojih su u Dalmaciji bila dva: jedan, za isjevernu sudbenu oblast, u Saloni, a drugi, za druge dvije oblasti, u Epidauru. Svaki grad i plemenska upa slao je svog delegata, izmeu kojih je biran poglavar na jednu godinu. Izabrani je nosio 'titulu provincijalni sveenik (sacerclos provineiae, jJi sacerdos ad aram Augusti). Oisim isto religioznih dunosti ovih sabora, na njima se raspravljalo i o drugim pro blemima provincije,,preko njih su ile albe, tuibe < i si, pa se na tsi nain mogla vriti kontrola nad cjelokupnom upravom provincije. Provincija je, dalje, bila razdijeljena na mnoga ua okruja koja su obuhvaala ue teritorijalne jedinice, to je, pak, zavisilo od gusti ne nase-

48

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

POD RU JTJ

B iH

Ijenoisti dotinog podruja. Na primjer, u primorskim oblastima, gdje je ve odranije -bilo nekoliko veih gradova, .ta okruja (kotari) su obuhva ala manja podruja, dok su u unutranjosti obuhvaala mnogo ira. U isto vrijeme, s obzirom na strukturu stanovnitva i karakter naselja, ti kdtari sa se dijelili na niz opina, gradskih ili seoskih (upe). Veina gradova na podruju BiH u rimsko doba imala je ogranieno graansko pravo. To su bili, uglavnom, gradovi municipalnog ranga, dok su rang kolon ije imala svega dva grada: Domavia,m i naselje iu dananjoj IMidi ikad Sarajeva (Aguae S . . .)se Imamo jo nekoliko potvrda o postoja nju kolonija na ovom podruju, ali nam n ije poiznait njihov karakter, tako, npr., jedan natpis iz Rogatice: colonia Ris . . .8 7 Na elu svakog grada nalazilo se opinsko vijee (ordo decurionurn) na ijem su elu stajala dva naelnika (duoviri). Ostali opinski slubenici (aediles) vrili su razne slube. I nakon zavoenja rimske vlasti u ove -kra jeve, ilirska plemena su i nadalje inila jednu cjelinu jer su bila objedi njena kotarima, dok se svako plem e dalje dijelilo na -bratstva (decuriae). Tako su, n,pr., Desidijati imaili 103 dekurije, iMezeji 269, Dicioni 239, Delmati 342, Ardije-ji 20, Daorsi 17 dekurija itd. Na elu upnih opiin-a (civitates) nalazio se poglavar (praefectus, prineeps civitatis) koji je u doba ranog carstva obino bio neki oficir, npr., kod Jajpoa, ali kada su Rimlja ni, kasnije, stekli povjerenje u do/tiina plemena, tu dunost su preputali docma-em uglednom ovjeku iz samog -plemena, k oji je sada nosio titulu pra-aposi'tus. Uz [plemenskog poglavara nalazilo se vijee koje se sastojalo od plemenskih uglednika (principes) koji su izmeu sebe (birali spomenu tog praepositusa. Te poloaje su obino zauzima .islueni domai vojnici koji su ibili lojalni rimskoj vlasti i upravi, to je uvjetovalo jai prodor roima-nizaeije meu 'ire narodne mase. Svako plem e im alo je svoje sre dite -gj-e se malaizila 'upravna vlast, tako, -rupr., casieUum Daesitiatiuni (okolina Breze).8 8 Iz dosad iznijetog, m-oe ise zakljuiti da su Rim-ljani u ovim krajevi ma dosljedno aprovodili sistem uprave i vlasti po normama koje su bile ustaljene :u samom Rumu, ali neto preinaene, namijenjene pokorenim narodima. Zahvaljujui upravo tim razraenim normama, uspjeli su poko rena pleimeina maksimalno potiniiti svojoj vlasti, a to je postignuto u naj veoj mjeri lim e to su pokoreno muko stanovnitvo ukljuivali u redove svoje vojske (pomone jedinice), gd je isu, iprovevi dugi niz godina, konano u najveoj m jeri podlijegali roma-nizadiji. Stoga je lako shvatiti njihovu ulogu u javnom ivotu njihovog rodnog mjesta nakon povratka iz vojske. Rimljani su se u naj veoj mjeri oslanjali -upravo na njih a, ujedno, oni su
85 , P re m a n a tp isu : C IL III, 12728, 12729. iD. Ssrgej-evski, A q u a e S . . . bei -S arajevo, Novi-tates M u sei S arajevoen sis, br. .13, S a r a je v o 1936, p. 1 3. 87 P r e m a n a tp isu : C IL III, 12748 = 8369 = 2766 b. D a se tu zaista radi o k o loni jd, s v je d o ili bi i d ru gi natp isi iz R o g a tice na k o jim a se sp o m in ju razni m u n ic ip a ln i slu b e n ici k a o: IO M P . A E L C L E M E N S D U O V IR {C IL III, 8360, 8368). 88 iG. -Creinonik, G o tisch e s u o roinisolies aus B reza -bei S a ra je v o , N ovitates S a r a je v o e n sis; D. S e rg e je v sk i, Sipoinenik S K A , X C IJ I, 2. r. 72, B e o g ra d 1940, p.

UPRAVA

I VLAST

* bili nosioci imnanizacije u najzabitoijim krajevima iiMrakih regiona, oda kle su i samii potjecali. Ovio nekoliko uvodnih pogllavlja iznijeili smo e namjerom da se dobije nefto jasnija slika svih onih ipoprastnih dogaaja, zbivanja, okolnosti ili hdstorijakih uvjeta raznog karaiktera, jer je sve to skiujpa imalo jedan ogro man znalaj d posljedice za postojanje i raavoj kulturnog, odnosno duhov nog 'ivota svih stanovnika koji su naseljavali unutarnji dio provincije Dalmacije, tj. dananji teritorij BiH, bilo da se rad; o domaim ljudim a ili naselj emirima, odnosno strancima!

4 A n ti k i k u l t n i .

I. KULTOVI DOMAIH BOANSTAVA

RELIGIJSKE OSNOVE ILIRA O religiji Ilira znamo veoma malo. Dok za religiju ostalih 'kulturnih naroda postoji ramovisna ironia graa, dotle o religiji Ilira skoro da nemamo nikakvih izvora. Antiki pisci koji su u "svojdm djelima pisali poneto o Ilirima, skoro nijednom rjeju ne spominju njihov duhovni ivot dii bilo ta to bi 'se odnosilo 11a taj problem. U sluaju kada to i ine, to se svodi na svega nekoliko kratkih biljeaka. Tako, npr., faod Herodata nalazimo podatak o jednom enskom boanstvu kod Peonata koje se identificira sa grkom Artemiom. Njoj ilirske ene prinose na rtvu peninu slamu (4,33). Takoer za Peanee, Matesim Tirski kae da tuju sunce u viiu malog koluta na velikoj roi (Philosophumena 2,8,6). Pseudoskiimno u svojoj Periegezi je pisao da s:u Iliri bili veliki tovaoci svojih bogova (V. 422). Kod nekoliko antikih pisaca nailazimo podatke kako su Ilira prinosili svojim bogovima na rtvu konje. Festius, npr., pie da se Neptun zove Hippius stoga to je udarcem trozupca izvadio konja iz zemlje, pa se zbog toga u Iliriku svake devete godine bacaju eitiri konja u more (Festus, e. Lmdsay, 90). O ovom obiaju slino govori i Servije, s tom razlikom to Iliri, po obiaju, svake devete godine bacaju samo jednog konja u vodu (kod Vergildja, Georg. I, 12). rtvovanje konja kod starih naroda predstavlja veoma rairenu pojavu. Po Strabonu, Veneti su rtvovali Diomeu bdjele konje (Georg., 215). To su listo inili i Salentini u junoj Italiji (Felstus. e. Lindsav. 190, s. v. october equus), lako to su ih svome Jupiteru Manzani ive bacali u vatru. Takve rtve su jo prinosili Spartanci (Paiuzanije 3, 20, 4), Roani (Festus, e. Lindsay, 190) iiit . Meutim, svi ovi kratki podaci nisu dovoljni da stvorimo jednu odreenu sliku o religiji Ilira. Za razliku od literarnih izvora, mno go sigurnije i opirnije podatke o tom problemu dalje naim arheoloka graa. U tome pogledu na prvo mjesto dolaze epigralslki spomenici (kul tni :i votivni natpisi te kultni reljefi), ostad svetita, kultnih predmeta itd. Preko tih spomenika koji, ujedno, predstavljaju osnovni materijal za izuavanje religije Ilira, moemo sebi predstaviti odreenu sliku sa 'zvjesnim zakljucima o njihovim boanstvima, bogoslunim mjestima i si., ali moramo naglasiti da dosada pronaeni materijal koji se odnosi na taj problem ni u kom sluaju nije dovoljan da bi se stvorila jedna opa predstava o tome. Isto tako moramo naglasiti da se taj materijal odnosi uglavnom na vrijeme kada su Iliri bili ve politiki ovisni od Rimljana, do-k o starijoj fazi njihovog duhovnog ivota jo manje znamo.

54

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B iH

Kada su Iliri bili pokoreni od Rimljana, uz ostale promjene do ko jih je tada dolo, 'i njihova religija je doivjela velike promjene. Tada se njihova domaa boanstva poistovjeuju sa rimskim, to predstavlja jedan odreeni proces vezan za politiku ovisnost od Rima, do fcorjeg je dolo u svim provincijama k oje su Rimljani pokorili. Upravo iz toga vremena javlja se veliki hroj kultnih spomenika na kojima se spo minju razna boanstva. Mada su ti spomenici (ako se radi o epigrafiskoj gradi) pilsani iskljuivo latinskim jezikom i mada se tu spominju irimiska bdanstva, u aiekim sluajevima, bilo na kultnim reljefim a ili na tim epigrafskim spomenicama, moemo prepoznati domaa boanstva. Jasno je da se tu radi o interpretatio Romana, pojavi koja je karakteristina za sve rimske provincije. Tako, preko tih kultnih reljefa ili epigrafskih spo menika, poznata su nam im ena'nekih domaih boanstava, kao Medaur, Bind, Viidas i Tana, trija, Anzotika, dok za neka od njih ne znaeno do maa imena ali su nam poznati sa kultnih reljefa. Tu se na prvom m je stu radi o boansfbv.im,a poznatim nam preko rimskih inazliva: o Silvanu i Dijani, zatim nimfama, Llberu i dr. Upravo iz toga to je sprovedena tako intenzivna foterpretatio Romana nad domaim (boanstvima, m o emo suditi da su Iliri imali razvijenu .religiju i da su imali svoj odre eni panteon, to je osobina svih indoevropskih naroda, te je, stoga, bilo mogue pnovasti in-teipretatio Romana u tako sirotom opsegu. Iliri su u odreenim rimskim boanstvima, ili obrnuto, vidjeli svoga boanstva, nastavili su ih i nadalje tovati s tim to su im dali odgovarajua rimska imena. Prema tome, ako su Iliri tovah1 rimskog Jupitera, Silvana, Di janu i njihove kultne zajednice, Libera, nimfe i si., nema sumnje da se radi o odgovarajuim domaim boanstvima, a kako su se evala ta bo anstva kod 'Ilira, arjihov poblii karakter i osobine te pitanje njihovog kulta, to su pitanja na koja ne moemo dati odgovor jer, kako smo ve naveli, posjedujem o spomenike tih boanstava tek iz vremena kada je ve Ibila sprovedena iuterpretatio Romana. Pomnom razradom naenih kultnih reljefa ih kultnih natpisa, te kom paracijom sa spomenicima sli nog karaktera iz drugih rimskih provincija, nastoji se dati odreen od govor vezan za problem at:ku duhovnog ivota Ilira.

1. SILVAN I NJEGOVA- KULTNA ZAJEDNICA

a.

S IL V A N S A M

Pod ovim imenom krije se n eto staro ilirsko boanstvo koje je iz jednaeno sa italskim Silvanom. Ostaje nam i nadalje velika taijna kako se zvailo to boanstvo to,d Ilira. Kada su Miri doli u politiku ovisnost od Rima, uz ostaM -drutveno-politiki proces, sprovedMa se slina irefotma i u kultu. Bez sumnje da to nije predstavljalo vei problem jer i Rimljani pripadaju indoevropskoj zajednici naroda kao a Ilira, a to znai da ug lavnom imaju iste religiozne osnove. Rimljani, kao i drugi kulturni na rodi, imali su daleko napredniji i razvijeni duhovni ;i-vot od naroda ko je su pokorili, to je proisteklo iz povijesnog razvoja dotinih naroda. Dok su, npr., Rim ljani prolazili kroz dinaminiji kulturno-politieki razvoj, dotle .su dnugi narodi, a tako ii Iliri, u tom pogledu znatno stagnirali te se iz tih razloga javi ja diferencijacija u njihovom -duhovnom ivotu. U trenutku Ikada su Iliri bili u situacija da ponu od Rimljana preuzimati mnoge kultne utjecaje, to ine na taj nai/n to zvanino preuzimaju boanstva svoga gospodara, ali pod nazivom pojedinih rimskih boan stava nadalje nastavljaju tovati svoja stara boanstva za koja su us tanovili da imaju izvjesnu slinost ili identine osobine, dok neka i na dalje nazivaju starim imenima kao to je bio sluaj sa Vida-som, Tanon, Medaurom i si. Pitanje domaeg boga Silvana ini se da je najjasnije od pitanja druigih domaih boanstava. To se najbolje vidi ii po broju kultnih re ljefa posveenih ovom boanstvu, ibilo da se radi kultnim reljefima ili eplg-rafsfciim spomenicima. Do danas je sa podruja BiH poznato ukup no 36 spomenika posveenih Silvanu i njegovoj kultnoj zajednici, od toga su 24 spomenika posveena njegovom samostalnom kultu (br. 1 24), 7 spomenika posveeno je kultnoj zajednici sa Dijanom (br. 25 31), 1 spomenik posveen (kultnoj zajednici Si'lvan Dijana' nimfe (br. 32) i 4 spomenika posveena kultnoj zajedinici Silvana i nimfa (br. 33 36). Iz grupe 'spomenika posveenih Silvanu i njegovoj kultnoj zajednici imamo 22 -kultne slike (ikonioigrafekih predstava ovog boanstva) i 17 epigrafsfcih spomenika od ko-irh e t reliefno-eptigrafskih (br. 11, 22, 27, 30, 36). '

56

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B iH

Na kultnim reljefim a Siivan je uglavnom prikazan sa kozjim no gama i rogovima. Na 12 spomenika Siivan ima rogove, (ibr. 9, 13, 19, 20, 22, 2'6, 27, 30, 31, 32, 32a, 33), dok je na nekim reljefim a gttaiva bo anstva dteena pa se ne zna da li iih je imao. Skorio u svim sluaje vima ima kozje noge. Na dva spomenika, jednom iz Graca kod Halapia Glamo (br. 13), drugom iz Gradine Kamen kod Glamoa (br. 14), Siivan ima prekriene noge. Na sivim reljefim a prikazan je na na in fcoji je karakteristian za zad/inarske kraljeve.1 Lik je u vijek okrenut suelice. K oji put na glavi ima krae idi duge eiljate kozje ui <)br. 13, 14 i 26). U veini sluajeva Siivan je prlkaizan igoloforad, svega na tri re ljefa ima bradu (br. 27, 33 i 34). Na deveit reljefa Siivan je prikaizan bez ikakve odjee (br. 13, 14, 16, 19, 22, 26, 27,._32 i 35), dok je na e tiri reljefa prikazan sa ogrtaem (br. 21, 33, 36), jednom, pak, ima preko ramena prebaenu ndbridu (br. 34). Nain na Ikoji je zaogrnut dosta je r&Mioit. -Koji put m u je ogrta 'lijepo skopan na ramenu (ibr. 21), koji put prebaen preko ramena (br. 36), a ponekad samo omotan oko vrata, prikazan kakio lepra iza njega (Ibr. 33). Na sviim kultnim reljefima ikonagrafska predstava Silvana ima kompoz):ooni karakter. Boanstvo je redovito prikazano sa svojim uo biajenim atributima, u dru&bviu ivotinja te u aimbijentnoj shemi. Dva osnovna njegova atributa predstavljaju siringa i pedum. I 'jedan i drugi prikazaini'. su razliito s oihzimm na poloaj. K oji put Siivan je pri kazan kako svira (br. 32), koji put siringu je podigao u visinu ramena (br. 9) ili j> u je sasvim igore uzdigao i('br. 25), a na jednom reljefu dri je u desnoj ruci -na trfbuhu '(br. 34). U nekim sluajevima siringa je jed nostavno prikazana uz njega, npr., na reljefu iz Opaia ispod desne ru ke (br. 26), na reljefu dz Busije dri je iu sputenoj desnoj ruci (ibr. 27), ili ju je jednostavno oibjesio o pedum, kao na spomeniku iz Zuipamjca Duvna (Ibr. 18). Drug; najei Silvanov atribut je pedum. Njegov prikaz i polo aj na reljefim a je isto talko dosta .razliit. U veini sluajeva dri g*a po dignut u lijevoj ili desno) ruci. Na relie/fu iz Gradine Kamen kod Gla moa (br. 14) Siivan dna pedum u lijevoj ruci u vodoravnom poloaju iznad ramena. Na reljefu iz Graca kad Hailapi'a .Glamo (tor. 13), 2 li panj caDuvrna (br. 19) i Opaia kod Glamoa (ibr. 26) Siivan dri pe i um sasvim podignut desnom rukom, dok na reljefu iz Kamena Halapia kod Glamoa '(br. 36) i na reljefu iz Letpeniee ikad Kiseljaka (Br. 22) u istom (poloaju dri ga u lijevoj ruci. U nekim sluajevima pedum je prikazan iza njega, kao na spomeniku iz Busije kod Glamoa (br. 27) i iz Karaule kad Zuipanjca (ibr. 28). Od ivotinja koje se prikazuju na SUvanovim reljefim a skoro je to iskljuivo koza (jare) i pas. Nd u ovome sluaju ne moe se govoriti o jednoj ustaljenoj shemi prikazivanja. Na reljefu iz Gradine Kamen kod Glamoa (ibr. 14) Siivan desnom rukom dri za prednje noge kozu. Na reljefu iz Lepenice (br. 22) s desne strane Silvana stoji koza glavom ok~
1 D. Rendi-M ioevi, Ilirske predstave S ilv an a na k u ltn im slik a m a s p o d r u ja D ak n ata, G Z M , n. s. X (1955), p. 8.

I.

KULTOVI

D O M A IH

BOAN STAVA

57

renuta prema bogu. ' in.1 '; nam se da na jednom naem spomeniku uz Sal vama imamo prikazano itavo stado nelMh ivotinja (reljef iz Triusine kod Konjica, tor. 21). Kako je reljef dosta oteen, nije iako odgonetnuti o kojim se to ivotinjama rad/;, moda su koze. Okrenute su sve prema bogu, poredane jedna iznad druge. Prikaz koze uz Salvama imamo ta koer na reljefu iz Zupanjca (Duvna) (br. 18). Koza je okrenuta prema bogu, prikazana u hodu. Na reljefu iz Karaule Zupanjae (br. 28) koza je prikazana u leeem poloaju. Prikaz psa imamo na tri reljefa. Na reljefu iz iLepeniice (br. 22), pas uli s lijeve strane boanstva, podigao je iglavu prema gospodaru a desnu apu stavio na njegovu nogu. Skoro u istom poloaju pas je pri kazan na reljefu iz Trusine (br. 21). Tlu pas stoji' S 'lijeve strane Sdlvana, ui i glavu je okrenuo prema gospodaru, te na reljefu iz Kame na HailapSia fcod Glamoa (br. 36), s toan razlikom to je pas visoko uz digao glavu pireima bogu. Iz ovog pregleda m oem o zapaziti da u svim sluajevima gdje je prikazan pas njegov poloaj je redovito s lijeve strane Silvana. Slijedei redoviti prikaz na Silvanovim reljefima je stablo ili samo grana. K oji put staiblo, odnosno grana prikazana je samo s jedne strane, kao na reljefu iz Graca kod Hal/apia (br. 13) i Tnusine (br. 21), dok je na reljefu iz Gradine Kamen feod Gflaimoa >(br. 14) d iv o prikazano s obje strane Silvana. Na jednom spomeniku iz Graca kod Halapi'.a (br. 13), Silvan je lijevom ruikom obuhvatilo stablo, kao da se pridrava. Od prikaza na Silvanovim spomenicima javlja se jot lik rtvenika. Tako je na reljefu iz Graca kod Halapfia (br. 13) prikazan rtvenik s desne strane boga, ispod desne podignute ruke. Prema ovim reljefim a bo ji su bolje sauvani, m oemo zakljuiti da su slikovne predstave postav ljene u manju udubljenu povrinu oivienu ruibnim okvirom. R eljef iz upanjcaDuvno (br. 19) postavljen je na obinu plou bez ikakva ruba. Na naim reljefima Silva.n je priikara.'n kao umsko boanstvo i to u onoj formi koja ga vee za grkog Pana. Meutim, u ikonografskom prilkaz;'vanju ovog boanstva na tlu Grke, (konkretno u Arkaiji, koja se smatra kolijevkom ovog kulta, postoji znatna (razlika u odnosu na pri kazivanje u naim krajevima. Na Starijim spomenicima iz Ar.kaije. Pan se prikazuje potpuno u anitropamorfnom obliku, a tek kasnije, pod u tje cajem antike koncepcije kulta i njegove interpretacije u umjetnosti, ovo boanstvo poprima teiiomorfni lik, pa se javlja kao rogati satir sa koz jim nogama.2 Nai spomenici nose njegov lik upravo u toj ikonografskoj predstavi pa se Zbog toga i ne naziva drugaije do Pan, aM epigrafski spomenici nam govore da je on kod nas izjednaen sa italskim Silvanom, ije -ime na nagim spomenicima u nosi ali s kojim ima .najmanje slinosti.3
2 P. M e riv a le , P an the goal-^go, Camibridee-MassaohuBeittB, 1969; W . H. R o sch er, L e x ic o n d er g rich isch en un d r o m isc h e n M y th o lo g ie III, 1, p . 1404, s. v . P a n (12). 5 N. T u rch i, La re ljg io n e i R o m a an tica, B o lo g n a 1896, p. 206.

58

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B iH

Nain na koji su prikazani Silvanovi likovi na naim reljefima predstavlja pravrncijaOini rad bez ikakvih estetskih izraza, ali je zato kom pozicija zadrala puna. sadraj, Tlu nalazimo sve poznate pcropratne. Silvamove arti bulo koji karakteriziraju njegove spomenike. U isto vri jeme, sva. ti atributi pa i nain prikazivanja tog boanstva karakteriziraju jedno umsiko boanstvo. Siim ga je nerazdvojni predmet pastira, isto tako peduim i pas. Ta tri osnovna atributa skoro na svim naim reljefi ma su prisutni uz Silvana. a bi se naglasila njegova zatitnika uloga stada i pastora, na nekim spomenicima (reljelima) uz njega je prikazana koza ili itavo stado, zaititm, pas i drugi pastirski atributi. Njegova zatitnika uloga stada .i paistira v iiic M . se najbolje i po tome to su ovo bo anstvo najvie tovali upravo pastiri. Veza sa umom obiljeena je, pali, prikazom stabala ili samo grama na njegovim reljefim a. Inae, kult grane i drveta bio je raiiren kod svih naroda i bili su upotrebljavani u raznim sakralnim 'radnjama, pa se Zalto njihovi prikazi il'i simboli i predstavlja ju esto na kultnim spomenicima. U odnosu na reljefne predstave Silvana u primorskim oblastima Jadranskog mora, postoji znatna raal'ika sa naim reljefim a. Spomenici blie obali nainom svoje izrade blii su spomenicima r.ja se izrada vee za klasinu Heladu, gd je je o t o boanstvo inale dobilo svoje kanonske ikonograifske forme. U primorskim oblastima, Silvan je u vijek prikazan kao stari rogati i bradati saltir s fcazjim nogama (Aegipan), okruen pos veenim mu Idrveem (omorika, lovor), ivotinjama te drugim njegovim atributima.1 Za raZlku od te slike, na podruiju Bosne, Silvan je skoro redovito prikazan kao mlaahna i golobrada osoba, a koji put javlja se i sa ovjeijiim nogama, dakle, potpuno u antropom orfnom obliku, ime se donekle pribliuju italskom Silvanu. Slijedea razlika u prika zivanju je ambijent. Dok se u primorskim oblastima Siilvam skoro re dovito prikazuje u odreenom pejzau i pameju, dotle se u zadiinarskiim oblastima njegova predstava stavlija u slobodan ii neodreen prostor. Sam prikaz boanstva, na veini spomenika iz Bosne, predstavlja
ru stia n i n e v jc o i r<id., iricic!i j .m'a.j'stGir o t r e pozricivs.o s'licrTnai p -l-cs z i-

van-ja -boanstva. To se lijep o vidi 'U samoj kom poziciji reljefa, dok je njegov pokuaj da dinamizira reljef lizvedan u potpunosti ali na krajnje primitivan nain. To se lijepo vidi na reljefu iz Gradine Kamen kod Glamoa (br. 14) gdje Silvan ima prekriene noge, tako listo na spome niku iz Graca kod Halapia '(br. 13). Jedan jedini .izuzetak, kako u she mi prikazivanja talko i u pogledu kvaliteta izrade, predstavlja natpis/ni reljef iz Lepenice (br. 22). -Ovaj spomenik ima potpuno kanonske forme i kompozicijsiku shetm-u klasinih -grkih reljefa. Izraen je u punom duhu um jetnike tradicije stvorene u Dalmaciji, te stoga predstavlja veoma znaajan spomenik Silvanovog -kulta fco nas. Od atributa koji Skreu nau panju predstavlja prikaz grozda, kao, npr., na reljefu riz Zupanjca Duvna (br. 19). Ovaj atribut dovodi ga
4 O kultu g r a n e : F, Paipazo-glu, S ra n jo b a lk a n sk a p lem en a , .p. 393 394; I. C rem on ik , N a ro d n a sim b o lik a na rim sk im sp o m e n im a -u naim k r a je v im a , G Z M , n. s. X I I (1957), ip. 226.

I.

KULTOVI

D O M A IH

BOAN STAVA

59

u veziu sa Dionisom. Osim grozda, 'kod Silvana se javljaju i drugi at ributi Dionisa kao, npr., nehriia 'ili koa pantere. Pojava grozda na Silvainovim spomenlicima kod nas n ije rijedak sluaj. Na dvama reljefim a iz splitskog Arheolokog m uzeja Siivan dri grozd,5 zatim, na jedinom reljefu iz Solina, sada u zagrebakom Arheolokom muzeju,6 na reljefu i'z Navoda kod Jajca (br. 34) Siivan ima preko ramena prebaenu nebridu. Da li se ovdje radi o nekoj srodnosti sa ionisocn Sli se vidi jai utjecaj ikonografije koja je karakteristina za Heraikla? Ima nekoliko Silvanovih spomenika iz Dalmacije k o ji ga predstavljaju iu poanalilm formama uobiajenim samo za Herakla, npr., reljef iz Solina7 na kojem je prikaizan u tjelesnim formama kakve odgovaraju samo Herakltu. Od ukupnog broija k u ltn ih sp om en ik a ~na (kojim se javlja njegov liik ili se spominje n jegovo iime, njih 36, ima 20 epigrafskog karaktera, od k ojih etiri sa reljefom . Od 24 spomenika posveena (njegovom samos talnom kultu ima 17 epigrafskog karaktera, od kojih dva sa reljefom , prvi i'z Leipenice (br. 22), a druigi iiz Podgradine Kamen kod Glamoa (fer. 11), na kojem se sauvalo sasvim malo tragova od reljefa. Na osnovu ovih podataka moemo zakljuiti da je veina spomenika posveenih Silvanu epigrafskog karaktera. T o su najee votivne are. U veini sluajeva tekist se sastoji od nekoliko redova gdje je sadrana posveta boanstvu, ime dedikamta i zavjetna formula. Na veini spomenika ilvanovo ime se ja vlja proipraeno raznim epitetima, tako da od 20 epigrafskih spo menika imamo svega pet na kojim a ilvanovo ime stoji samostalno. Epiteti koji dolaze uz njegovo ime su brojni i razliiti. To su: Augustus, Silvestri, Cor, dok je veoma est sluaj da i se uz njegovo ime ili koji njegov epitet (nalazi uobiajeni termin Sacrum. Spomenika bez ikakva epiteta imamo svega pet, i 'to jedan iz Jezerine bod Bihaa (br. 1). Gromifle kod Bihaa (br. 2), Gradine Kamen kod Glamoa (br. 15), Podgraine kod Glamoa (br. 11) ii iiz Fraka je kod Bos. Grahova (br. 17). Na tri spomenika uz ilvanovo im e javlja se dodatak Sacrum, to su spo menik iz Golubia kod Bihaa '(br. 3), Iiz Kamena kod Glamoa (br. 8) i iz Skelama (br. 23). Na tri 'spomenika ovaj dodatak je pojaan jo epite tom Augusto, pa otam o: Augusto sacrum. Takav sluaj je na spo meniku iz Japre (br. 4), Lju'bu'kog (br. 30) ,i iiz Lepenice (br. 22). Na dva spomenika uz ilvanovo ime 'imamo opet samo jedan epitet, to je Silvestri, kao na spomeniku iz Grkovaca kod Bos. Grahova (br. 6) i iz Busije kod Glamoa (br. 27). U etiri sluaja taj epitet je pojaan dodatkom Sacrum, pa itamo: Silvestri sacrum,. Takav sluai je na spomeniku 'iz Golubia kod Bihaa (br, 3), Graca kod Halapia (br. 12), Podgradine Kamen kod Glamoa (br. 10) i iz Grkovaca kod Bos. Gra hova (br. 5). Na jednom 'spomeniku .imamo sluaj da je ilvanovo ime propraeno jenrm epitetom koji nije poznat meu uobiajenim m no5 D. R e n i-M io 'e v i, o. c., p. 13. * R. S ch n e i e r, o. c., p. 14, si. g o r e = K a ta lo g splifeikag A r h e o lo k o g m u zeja D. 23, i p . 43 44. si. na strani 44. 7 R . S ch n ei er, o. c p, 40, si. d o l je ; J. B ru n m i , K a m en i sp om en ici H r v a ts k o e n a ro d n o g m u zeja u Z a g re b u , V je s n ik H rv a tsk o g a rh e o lo g O i d ru tv a n. s. sv V III (1905), p. 70, br. 130.

60

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B iH

gobrojmlim njegovim epitetima. l b je: Cor sa spomenika iz Glamoa ('br. 18). Isto tako rijedak epitet je i Messori koji se javlja na jedinom spomeniku iz Bos. Grahova (tor. 7). Epitet Augustus i doda/tak Sacrum predstavljaju opu pojavu, dodaju se limenima Skoro sviih .rimskih boanstava d im aju opi 'karak ter kojim .se istie svetost. Meutim, drugi Silvaniovi epiteti kao: Silvestri, Messori, ili Cor im aju odreeni, karakter i usko su vezani i za -svojstva ovog boanstva. Sto zapravo m ae ovi Silvanovi epiteti? Da li ise itu radi o obioniim epitetima e x qualitate ili tu imamo sluaj pokradenog epihoirskag SiJivanovog imena? Za nas je osobito interesan tan epitet Cor, koji u svakom sluaju predstavlja skraeni oblik.- Ista rikraen-ica javlja se i uz Jupiter ovo ime ma mnogim spomenicima u na oj zemlji. U ovim sluajevima to Cor znai co (ho) r (tali),8 ali bi se m oglo teko povjerovati da upravo to znaenje ima i orno Cor koje dolazi uz Silvanovo ime. Isti sluaj imamo sa epitetom Magla koji do lazi na jednom spomeniku iz Siska,9 sa prijedlogom dopune: Magla (enus)1 0 za koji se smatra da predstavlja skraeno ime domaeg boan stva, k oji se tako nazivalo bar kad stanovnika koji su naseljavali teri torij oko dananjeg Siska. Epitet M essor 'javlja se svega na jednom spomeniku iz BiH. Ana logiju imamo i iz primorskih ofolastii, npr. iz Riera,1 1 i iz Prevlake kod Nina,1 2 gdije Silvan u desnoj ispruenoj ruci 'dri snp. Taj atribut je karakteristioiiijd za 'italskog Silvana (zatitnik polja i usjeva), pa se om i naziva e'telac. Najvie epigrafskih potvrda o Silvanu sa ovim epi tetom potjee sa gornje Cetine i .sa Daeilskoig polja (iz Riera), dok je na podruju Bosne to njegovo svojstvo potvreno samo jednim epiigrafskfcn nalazom. Govorei -o ovom protoJemu, Pa je preko tih spomenika vidio daljnju specifikaciju Silvana.-1 3 Na osnovu ovih podataka moe se uzeti da je Silvan, glavno ilirsko (boanstvo, u odreenom trenutku post:iri i 7j;).tilin'i'k i i-:j i-.\-;!. nrimvjno ->,i')a zH < 1 . t.n i e cl i rV l1 1 .nm m ipnnm

zanimanja njegovih tovalaca. U ve-ai ,s time, postavlja se pitanje da li i onu skraenicu njegova epiteta Cor smatrati kao poetni epihonski naziv ili kao jedan od epiteta njegovih svojstava. Prema kartografskom .prikazu .nalaza spomenika Siivainovog kulta i njegove kultne zajednice na podruju BiH (K. I.), moe se zakljuiti da je to boanstvo maj vie tovano na podruju jugozapadne Bosne, i to na
8 N a sp o m e n ik u iz Soipotnice k o d G orada , sr: C. P alsoh , G Z M . V I. (1894). p. 53 54, si. 1; za tim na sp o m e n ik u iz Di-via k od vornilka, sr.: D. S e r g e je v sk i, GZ.M, H i l (1941), p, 4, si. 2; na s p o m e n ik u iz R u d i a k o d G la m oa , sr.: D . S e rg e je v sk i, G Z M , X L V (1933), sv. 2, p . 8, br. 3, T. IV , si. 3. J. B-runmid, K a m e n i s p o m e n ici H rv a tsk o g -narodnog .m uzeja u Z a g reb u , V IIA D , n. 6. sv. I X (1906/7), p. 128, br. 259; C IL III, 3963, 1 1 1 D. R endi--M io-eevie, G Z M , n. s. X (1955), p. 9. " D. R e n d ie -M io e v i , G Z M , n . s. V I (1951), .p. 51, b r. 2,si. 1. 1 2 C IL III, 143222; Sr. 2. R a k n i, K u ltn a slika S ilv an a s.p odru ja L ibu rn a , D ia ora , sv. 3, Z a d a r 1965, ip. 85 86. 1 1 C. P atsch , G Z M , X I (1899), :p. 121.

I.

KULTOVI

D O M A IH

BOAN STAVA

61

Glamokom, Livanjskom i Duvanjskom polju, odakle i potjee najvei broj kultnih reljefa ovog boanstva, doik se pojedinani nalaai njegovih spomenika javljaju i u drugim 'krajevima BiH, kao, npr., u Skelaou. na Drini, Konjicu, Lepenici, Jajcu, kao i pet spomenika u okolici Bihaa. To nam jasno govori da je ovo boanstvo iu naoj zemlji ibilo uglavnom vezano za ilirsko pleme Delmasta (pogledaj kartu nalaza: I,), ali se n je gov ikiult vremenom rairio ii iu druge krajeve. Najvei broj spomenika, kako apiigrafskih tako i reljefnih, dalo je Glamoko polje, pa je upravo tu stvorena kanonska ikonografska predstava Silvana ikoja je specifina za zadinairske krajeve a vee se za konzervativna ilirska (plemena, ka ko smo gore spomenuli, ponasjvffle za Deknate. Iz ove konstatacije pro izla zi da su spomenike ovom boanstvu na podruju BiH podizali-is kljuivo domoroci, to se vidi i iz omomasliikana koje nose nai spome nici. Dvolana nomenklatura, npr. Aurelius Platius Verronis (spome nik iz Busije kod Glamoa br. 27), jasno govori o peregniinstoom podrijetlu dedikanba, kakav je sluaj sa veinom apigrafskih spomenika sa podru ja BiH. D ok nam reljefni spomenici mogu m alo pom oi p it njihovoj dataciji, epigrafski nam daju za to vie mogunosti. Na nekoliko spomenika ja v lja se genitilicij Aiuirdije, to znai da tii 'spomenici nisu stariji od konca II i poetka III stoljea n. e.14 Pratei nomenklaturu na oistalim spome nicima, moemo zakljuiti da veina njih pripada vremenu III stoljea.1 5 Kultni; 'Spomenici posveeni Silvanu su dvojili: reljefni, sa ili bez natpisa, i epigrafski spomenici u vidu ara. Reljefi sa ikonagrafskim pred stavama boanstva su svakako sluili u kultu, Ibiilo u svetitima, kapeli cama, ili, jednostavno, u kakvoj kunoj kapelici. O kultnim mjestima ovog boanstva m alo to znamo. Moda bi nam o tome dali podatke nalazi Silvanoviih predstava na ivicama, odnosno kamenim liticama u prirodi. Tu se, vjerojatno, radi o Silvanovom svetitu (paneion). Lijep primjer takvog svetita na otvorenom daje nam spilja u Moeiiima,1 G koja je osim kao Silvanov paneion sluila jedno virt'jeime ii za mitraiki kult.1 7 Isti prmijtri nalazimo u a <biu K ozjak iZnaJ Katela kod Splita, guje je na jed noj litici bila uklesana slika ovog boanstva,1 8 zatim jedna iz okolice A equurna1 9 itd. to su se svetita ovog (boanstva nalazila iu prirodi i na otvorenom, to dolazi iz karaktera samoig boanstva, a poznato nam je, takoer, da su svetita epihorskih boanstava skoro kod svih starih na roda bila na otvorenom,2 0 pa je, vjerojatno, tako bilo ii kod Ilira. Tek
1 -1 I). R e n i -M io e v i , Ilirsk a on a m a stik a n a latin sk im na tp isim a D a lm a cije. S p lit 1948, >p. 50. 1 5 I. B a ja n o v sk i, Bu.lle.tin za lik o v n u u m jetn ost, J A Z U , g od. X I I I , br. 3, Z a g ro b 1966. :p. 11. '* D. R eni-M ioC evi. Da li je ap elej u M o iim a slu io sam o rnitrijakorn ku ltu ?, G Z M , n. s. V III <1953). D. R e n d ie -M io e v ie , G Z M , n . s. X (1955), d . 11. 1 8 Ib id e m . 19 Ib id e m . 20 K o d G a la : J. T outain, Les cultes Pai'eiis d a o s lem p ire Romaiin, P ari 1920, p. 331; kod G e rm a n a : E. T au velat, .La R e lig io n des Germa.ins, P ari 1948, p. 347 349.

62

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B ili

pod rimskom koncepcijom poinju se prim jenjivati zatvorena svetita iz kojih vjerojatno potjee neki od naih reljefa. Spomenici iv a n a i njegove touiltae zajednice naeni su u veem broijiu i izvan podruja BiH, u drugim ilirskim oblastima, .ili u krajevi ma Ikoje nisu naseljavali DelmattL Izvjestan (broj takvih 'spomenika pot jee iz Makedonije,21 Srtbije,22 Orne Gore,23 a najvei broj sa podruja dananje Hrvatske, (ptrije svega iz Dalmacije. Odavdje je poznato na de setine iSilvanovih spomenika, bilo reljefa ili ara.24 Veliki broj ara pot jee iz Toipuiskog,26 .SAsfca,26 jedan iz Zaigirefoa,27 iz Istre,28 sa podruja Libum a 29 itd. Osobito su za nas intereisantai Sllvanavi spom enici iz pri morske Dalmacije, i to oni reljefni, s kojima, kako sm o igore iznijeli, stoje u bliskoj ve&rspomenici istog sadraja sa podruijaTMH. Uiz ifco, treba na pomenuti da je veina Silvanovih ispomemilka iz drugih krajeva nae zem lje -uglavnom epigrafskog karaktera a njihovi dedikariti. su najmanje Iliri,80 to su ili iravinii slubenici ili vojnici, pa ise pitamo da li se tu radi o domaem ili italskom Silvanu. Tlu su, prije svega, u pitanju are iz Tapuskog, Beograda i Kopra. Podruje Dalm acije i njegovo zalede, tj. jugozapadni} dio Bosne, 'bez isiumnje predstavi jaju krajeve k oji su dali naijviie spomenika domaeg Silvana. P o svojoj vrijednosti,-na prvo- m je sto dolaze spomenici sa ikanografskim predstavama preko ikojih smo upo znali lik tog domaeg boanstva, mada nam je ostalo a nadalje nepoznato n jegovo ime. Sili van je takoer b 'o dobro poznato i tovano boanstvo i u Italiji a u_druigim rimskim provincijama. U Rimu je Siivan ibio najpopularnije
21 V . P. P e tk o v i , S orta H o ffille r ia n a , Z a g re b 1940, p . 145 146; N. V u li, S p o m e n ik S A N , X C V I I I , 77 (1941 48), p . 213, ibr. 419. 22 C I L III, 6439, sr. J. B r u n m id , K a m e n i spom enici, V H A D , n. s. sv. I X (1906/7), -p. 128, tor. 258, .sa s lik o m ; N . V u li, o. c., p. 2, br. 3, sa s lik o m ; L j. Z o to v ie , Z b o rn ik r a d o v a O s lo b o e n je g r a d o v a u S rb iji od T u r sk e 1-826 1867, S A N , B e o g ra d 1970, ip. 43. ** c . Patsch, W M B H , I V (1896), p. 277, br. 1; N . V u li, o. c., p. 134. n. s 24 R Sc-hneider o. e. ^ 3B i b r 12 8__ I3 0 . R e n i -M ie e v i G Z M X <1055), ip. 17 -18, isti au tor, G Z M , n. s. V.I (1951), p. 50 -5 3; J. M edin i, R u lt S ilv an a u M a k a rsk o m P r im o r ju , V A IID , U X V L X V I I (1963 1965), p. 128 132; Z. R akn i, o. c., p . 85 89; J. Br.unm id, o. c., ip. 70 71, br. 12-8 130 25 C IL III, 14047. sr. J. B r u n m id , K a m e n i s p o m e n ici, V H A D , n. s. sv. I X (1906/7), ip. 122, br. 246, sa si.; C I L III, 14049, sr. S. L ju b i , V ie stn ik H r v a ts k o g a r h e o lo k o g d ru tva X I V (1892), ip. 66. tor. 2. i J. B ru n m id , o . e., p. 122. br. 246, sa s lik o m ; C IL III, 14044, sr. S. L ju b i , o. c., p. 66. i J. B ru n em id , o. c., p. 123, C IL I II, 14050, sr. S. L ju b i , o. c\, ip. 67, tor. 7. i J. B nunm id, o. c., p. 123, br. 248, sa si.; G IL , 14045, sr, S. L ju b i , o. c., p. 66, tor. 3. i J. Briunmid, o. c., p. 123 124, br. 249; C IL III, 14048, .sr. . L ju b i , o. c ., p . 05, b r. 5. i J. B r u n m id , o. c p . 124, -br. 251, sa s i.; C IL I I I , 14046, sr. S. Ljjiuibie, o. c., p . 67, br. 6 i J. B r u n m id o. ., (p. 124, br. 250, sa iSl.; C IL III, 14043, sr. L ju b i , o. c., p. 67, tor. 8. i J. B nunm id o . C., p, tor. 252. 26 C IL I I I , 15181; Sr. J. B ranim i, o. c., ip, 12,7, br. 256, i C IL III, 134047. Sr. .T, B ru n m id , o. c., p. 123, br. 257. 27 O IL III, 1435424, sr. J. B r u n m id , o. c., ,p. 126 126, b r . 253, si. 253. 28 R . S c h n e i e r , o. e., p. 45; I n d ic e s uz Inscr. Ital. X , r e g io : P o la , p a re n tiu m , T e rg e s le , H istria S epten lrion alis. 24 C IL III, 3034, 9882, 9838, 10077, 14322, 14985, 14984. Sr. 2 . R afa ir, o, c., p. 85 89. 30 N a p rim je r , sp o m e n ik iz T o p u s k o g idi Siska sir. :bi 1 i . br. 25 i 26.

tor.

t.

1 < U I ,T O V I

D O M A IH

BOAN STAVA

83

boanstvo siromaiha. Njega su kao zatitnika uzeli ii tovali takoer i fabri, tesari, trgovci itom i nov-cem te svi oni k oji su bilii u veai s djelatnostima vezanim za umsku industriju.31 tovali su ga i gladija tori koji su se u areni borili sa divljam ivotinjama, te ilovci na m edvjee,3 2 kao i robovi i koloni. Italski Silvan se obino predstavlja kao poljodjelac i nema nikakve ukonagrafske shnosti sa gnokim Panom,3 3 pa prema tome ni sa naim Silvanom. Nae domae boanstvo je od njega u stvara sa mo posudilo ime, i to je jedina njihova veza. Iz Galije je poznato vie oltara k o ji nose Silvanovo ime. Osobito se msnoigo takvih spomenika nalo u okolici grada Nima,34 Arla,35, A vinjona,36 Apfta,37 itd. Bio je mnogo tovan u umama Geremonita i Hijeromonta:"Najei epitet na galskim spomenicima je S uelim ili Sucaellus.'is I tu se tuje kao umsko boanstvo; to je, bez sumnje, bilo staro epihorsko boanstvo izjednaeno s rimskim Silvanom. U isto vri jeme u njegovoj linosti se prim jeuje sinkretizam s drugim boanstvima. Na primjer, na podruju Galije naeno je mnogo spomenika sa ikonografskim predstavama na kojim a je prikazan sa ekiem, vazom, tapom i si., ali i s atributima k oji ga doslovno karaMeriziraju kao umsko-pastirdko boanstvo. U tim sluajevima <u z njega je -parikaaan pas, u ruci dri sviralu ili lovaki no, prikazan je bez odjee, izmeu drvea, itd.3 9 Iz ovoga se vidi da su Gali imali jedino epihorsiko boanstvo k oje je bilo zatitnik pastira, stada, uma, ifivlje prirode i si., koje su izjednaila s rimskim Silvanom. Meutim, interesantno je da postoji isvelga jedan do sada poznat sluaj da se iu G aliji Silvan u ikonografiji predstavlja kao grki Pan. U ovome sluaju, prikazan je kao lan trojstva i -to u dru tvu Cerinuinosa, kako to prikazuje reljef iz Bone. Tu je Silvan prika zan na nain kakav je poznat sa reljefa iz Dalmacije, pa je ak, u vezi s time, Bofoer iznio m iljenje da je ovaj reljef posvetila nka osoba koja je bila podrijetlom iz Dalmacije.4 0 Prema mjestu nalaza njegovih spomenika na podruju Galije, ini se da je bio najvie tovan u okolioi Narbone, gdje se nalo oko 40 n je govih spomenika, dok se u sjevernim krajevima nasio svega dvade setak. 1 Interesantno je da je Silvan b io tovan i u Africi, koja je, kako znamo, oskudjevalla u umama. U Cirtd su tse nali ostaci jednog hrama koji je b io posveen dvojici bogova: Merkuru jednom domaem bo
* ** M toire d e 1 J- P- W a ltziu g , o. c., p. 206; :N. Turchi, o. c., ip. 18. J. P . AValteing, o. c., p. 206. P rik a z ita lsk og S ilv a n a : A . E. M . V . (1881), (p. 162. br. 10; R e in a ch , R e p e r la sta t. gr. ot. ro m . U , p. 13, ibr 8. C IL XT1,4147, 4173; Sr. J. T o u ta m , o. c., p . 233. C IL X II , 6637, 1835, Sr. J. Toulai-n, o. c., p . 233, * OIL, X I I , 1025. S r. ,T. T u o ta in , o c ,p.2.33,

3 7 CIL XII, 1101.


38 J. T o u ta in , o. c., p. 235, 50 P a u l-M a r ie Diuval, L es D ie u x d e ,1a G a u le, P a ri 1957, p. 79. P h y llis P r a y B o b e r , Cenruunos, O r ig in and -transform ation o f a cei ti c divim ity, A m e r ic a n Journal o f a r o h a e o lo g y 55 (1951), p. 40. Jl P a u l-M a r ie Duval, o. c., p . 109.

64

a n t i k i

k u l t n i

v> t iv n i

s p o m e n ic i

n a

p o d r u ju

B iH

anstvu k oje je bilo izjednaeno s italskim Silvanosm.42 Iz ELartage potjee natpis k o ji sadri popis jednog kicflegija, a posveen je boanstvu koje nosi naziv Jupiter Hammon Barbarus Silvanus.4 8 To bi znailo da se ovdje Silvan izjednauje s vrhovnim libijskim bogom Amonom, a ovaj, pak, s rimskim Jupiterom. Potvrdu da se Silvan izjednauje s Jupiterom Am onom imamo takoer na jednom natpisu iz Rima koji se zavriava sa: Sacerdos dei Barbari Silvani,4 4 pa se uzima da je to njegov epihorski naziv (Silvanus Barbarus, tj. Berberus). Silvanovih spomenika imamo i na drugim stranama rimske drave. Osobito je interesantan jedan najtipis iz Sii Azis ben Telisa (Sirija) koji daje podatak a se Silvanu najee rtvovalo jare.4 5 Ovaj kratki pregled Silvanovih~ spomenika na drugim stranama govori nam da je to boanstvo bilo tovano u svim rimskim provincijama. To maim, nadalje, govori da je kod svtiii naroda postojalo jedno epihorsko boanstvo k oje je bilo zatitnik uma, stada, panjaka, vegetacije i si., koje je nosilo svoje odreeno epihorsko ime, a u vrijem e kada su te zem lje dole pod rimsku vlast to boanstvo se svugdje izjednauje s adekvatnim rimskim koje je imalo isti ili slian karakter, ije su ime u ( s vim (sluajevima i primili, odnosno nad kojim je izvrena interpretatio Romana.

b. S IL V A N I D IJA N A

Na podruju Bosne i Hercegovine postojli (izvjestan broj spomenika posveenih Silvanu i njegovoj kultnoj za jedinici. Bilo da se radi o kult nim reljefim a ili epigraf'slkjim spomenicima, Silvan se javlja u drutvu sa drugim boanstvima. Prema do sada otkrivenim spomenicima na podruju BiH, (poznate su nam tri taikve njegove kuditeie zajednice: Silvan i Dijana, Silvan.Dijana nimfe i Silvan nimfe. Kako po broju otkrivenih spo menika itako i po svojoj vanosti, na prvo mjesto dolazi njegova kultna za jednica sa Dijanom. Dijana predstavlja staro iitalsko boanstvo koje su veoma rano pri hvatili Rimljani, po tradiciji, jo u vrijem e Sarvija TuMja.4 0 To je bila Di jana (iz Aricije, iz svetog (gaja blizu (Nemija, gdje se tovala kao boginja divlje prirode. Smatrala se zatitnicom Latina i Italskog saveza. Kada je Rim stupio < u blii kontakt sa grkim gradovima .na jugu Italije i Ikada su upoznali adekvatnu grku boginju, oni svoju Dijanu poistovjeuju sa gr kom Artemidoiin, pa u klasino ddba Dijana i nije drugo do grka Artemida. Njoj su bili posveeni gajevi u Laciju i druigdje, a ene su je slavile
Gilbert Charles Picard, Les Religions >e 1 A friqe, anligne, Pali 1954, > p . 129. 4 3 Cilbert Charles Picard, .0. c., p. 1'51.

4 4 Ibidem.

4 5 -Ibidem. 4 0 A. Grenier, Les Religions etrusque el romaine, ParLs 1948, ip. 137.

1. K U L T O V I

D O M A IH

BOAN STAVA

65 J I ?

kao svoju zatitnicu.4 7 Openito se .uzima da je vladala umom, divljom prirodom d divljim ivotinjama.4 8 U Grkoj, ona je isto tako zatitnica divlje prirode i lova, ipa se na slikama najee i prikazuje sa lovakim
atributima.

Iz ovih navedenih prerogativa Dijane, vidimo (da su postojali svi uvjeti da se stvori kultna zajednica sa Silvanom, .koji je bio isto tako bo anstvo uma, planinskih proplanaka, pastira ;i 'stada. Dakle, njihove funk cije se u velikoj .mjeri podudaraju i, jasno, iz .tih razloga otvorena je i ta kultna zajednica. Na podruju nae zemlje, a tako i na teritoriji! BiH otkriven je iz vjestan broj 'spomenika ikoji su posveeni iskljuivo ovoj kultnoj zajednici. Na naim spomenicima (boanstva redovito nose'"rimska imena, ali nema sumnje da se tu radi u Oba sluaja o domaim (boanstvima. V e smo vi djeli da se pod irimskam imenom Silvana -kalije jedno staro i veoma om i ljeno ilirsko boanstvo, pa e hiti ista stvar i sa (Dijanom. Upravo injeni ca Sto se ona javlja u kultnoj zajednikai sa domaim Silvanom, kojeg su tovali i kojem su podizali reljefne ili pisane spomenike domai ljudi, govori da se pod rimsikian imenom -Dijane na aptjgrafskim spomenicima ili na kultnim reljefima uz Silvana krije jedno .domae ensko boanstvo. Iz ovoga proizilazi da su Iliri imali i jedno staro svoje ensko boanstvo koje je (imalo ista ili slina svojstva kao .rimska iljana, i pod rimskim .utjeca jem ona je i izjednaena sa njihovom Dijanom, dakle, interpretatio Roma na, upravo isti sluaj kakav se dogodio sa rimskom Dijanom u odnosu na grku Artemidu. 'Sa podruja BiH poznato na-in je ukupno 18 spomenika posveenih Dijani i njenoj kultnoj zajednici >(K. II.), dok imamo svega sedam posve enih kultnoj zajednici Silvan Dijana (br. 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31). Svi skupa predstavljaju kultne reljefe s ikonografskim predstavama tih dvaju boanstava, od kojih su dva popraena tekstom (br. 27 i 30). Na naim reljefim a likovi su prikazani jedan pored drugog uvijek u stojeem -stavu, -okrenuti suelice. Na .pet reljefa Dijana stoji s lijeve stra ne Silvana (br. 26, 27, 28, 29, 31), a svega na jednom stoji s njegove desne Strane (br. 25). Dijana je prikazana u raznim pozama. Na tri .spomenika prikazana je u trenutku kada vadi desnom rukom strijelu iz tulca a lije vom, povijenom nukom dri luk, kao na spomenicima iz Graca kodHalapia '(br. 25), iz Busije kod Glamoa (br. 27), i Livna (br.29). Upravo na ova dva spomenika Dijana je prikazana kao boginja lova jer je luk i Stri jela najibolje u tome karakteriziraju. Na reljefu iz Karau-le likovi su dosta oteeni, ali se moe razabrati da su ruke Dijanine hiile neim zaposlene, kao to je sluaj i na drugim reljefima. Za -nas je osobito interesantan njen lik sa reljefa iz Opaia na Glamokom p olju -(br. 26), na kojem je Dijana prikazana u dosta neobinoj pozi: neto rairenih nagu stoji uz Silvana, obje ruke skupila je u laMovima i podigla ih u visinu ramena, drei -u akama po jednu granu. U neto slinoj pozi prikazana je jo na
4 7 N. Basanoff, Les Dieux
1 8 N. T urchi, L a r e lig io n e n A n tik i kultni . . .

des Ro.mains, Pari 1942, rp. 82.


dl R om a an lica , p. 169.

66

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

P 0D B U C JU

B iH

jednom drugom reljefu, s tom razlikom to su joj ovdje ruke sputene niz tijelo (reljef iz Ljubukog, br. 30). D ok na tim reljefim a ona stoji u m ir nom stavu s uikoenim nogama, dotle je na reljefim a iz Halapia (br. 25), iz Busije kod Glamoa (br. 27) te iiz Snhae na Livanjskom polju (br. 32) pmlkazama u jedva prim jetnom pokretu: na sva tri reljefa lako je (naprijed iskoraila, u jednom slulealju lijevom a u drugom desnom nogom. U jed nom sluaju, dok u lijevoj ruci dri luk, u desnoj, umjesto da njom vaidi strijelu iz tulca, dri meki duguljasti predmet, valjda strijelu koja je pri kazana vae shematdno {spomenik iz Sulhae na Livanjskom polju, br. 32). Od atributa k oji se javljaiju kod ODijane interesamstna je pojava grana koje ona dri u rukama. Imamo dva sluaja igdje je prikazana skoro u (identi noj pozi: u uspravnom stavu podigla je o b je ruke do visine ramena u a kama dri po jednu granu, kao to je isluaj na spomenicima iz Opaia (br. 26 i 47). U oba sluaja radi se o istim <giranama, to su palmina i smok vina grana. .Na svim reljefim a Dijana je prikazana u kratko poitpaisanom hi tonu. Na reljefu iz Graca kod Halapia {br. 25) ima hiton kratkih ruka va, visoko potpasam tako 'da jorj dopire iznad koljena. Isti je sluaj ea re ljefom iz Opaia (br. 26), te iz Livna (br. 29), dok je najkrai prikazan na dva irdljefa iz Karaule iko Duvna (b,r. 40 i 41). K oji put preko ramena ima prebaen ogrta kao na spomenicima iE Graca (kod Halapia {br. 25), iz Karauile (br. 40), i iz Livna (Ibr. 29). 'Na ireiljefu iz Graca kod Ilalapia i iz Livna, preko prsa se lijepo razaibiire remen k oji je pridravao tulac na leima.49 H svim sluajevim a .boginja je prikazana isa 'bujnom kosom. U jed nom sluaju valovita kosa joj se rasula po ramenima, kao to >je to na re ljefim a iz Graca kod Halapia (br. 25) ii iz Busije (br. 27). Na ovom relje fu iz "Graca, na glavi ima jo kapicu.50 K oji put na glavi ima iroki veo iji joj se krajevi sputaju na ramena (spomenik iz Opaia, br. 26). Dijana ima kratku kosu samo na jednom reljefu iz Karaule (br. 40). Na nekoliko reljefa ove (kultne 'zajednice, uz ova dva boanstva su prikazane i ivotinje. Na reljefu iz Karaule '(ibr 28), do Dijane liieve strane prikazana je kouta u ileeam poloaju okrenuta nailijevo. Ima po dignutu glavu a pogled je uprla prema boginji dok joj se jasno razaibiru kitnjastd rogovi. Na istom reljefu, s desne strane uz Silvana je prikazana koza, takoer u leeam poloaju. Imamo jedan sluaj da se uz Dijanu ja vlja ju d vije ivotinje, kao to je na reljefu iz Karaule (ibr. 40). Tiu je s njene desne strane opet. polegla kouta a s lijeve strane prikazan je pas u leeem poloaju sa iglavom okrenutom prema boginji. U svim sluajevima lik D ijane je prikazan dosta plastino ali na pro vincijalan nain i krajnje primitivno. Mada je koji put prikaz pun dinamama, rustina obrada i nesposobnost majstora da to umjetniki izrazi ine da njen lik d jelu je vie groteskno, ali daje jak dojam . Prim jer provin4 9 O remenu koji je pridravao tfculac vidi: ). Stratimirovi, Ilirska poramemica, BuHetttao i archeologia e ;storia dalsmata, X X X V III (1915); D. Rendi-Mioevi, Antikni reljef plesaice iz Zaostroga u Dalmaciji, Ttealieva spomenica, Zagreb 1955, p. 014. 50 D. Sergegevski, GZM, X V (1928), sv. 2, p. 81.

X.

K T J I .T O V I

D O M A IH

BO AN STAVA

67

oijalne obrade u prikazivanju tog lika prua crlljef iz Opaia (br.26), na kojem i Silvan i Dijana im aju neproporcionalno v e lite glave sa izibuljenikn oima. Neto kvaiUtetniji -prikaz Dajarndmog lika predstavlja reljef iz Karaule (br. 40). Prikazani atributi uz Dijanu jasno iskazuju njen karakter. Kao bo ginju lova karakteriziraju je luk j strijela, visoko potpasami hitan ili lova ki pas, a kao boginja divljai i d ivlje prirode prikaizuije se i isa ko&utom. Kompoziciioni odnos Silvana i (Dijane je doata povezan. Skoro u svim slu ajevima njihove radnje su jedna s drugom u vazi. Oba 'boanstva su pri kazana sa svojim najuibiajemjim atributima, na jedinoj strani, -uz Silvana njegova sMniga i peluim, a na drugoj, uz Dijanu su lule i strijela. Isto tako, oni su praeni svojim simbolinim ivotinjama: kao to je Silvan redovito prikazan sa kozom, tako je Dijana prikazana.sa koutom, a koji put d sa psom, vjernim pratiocem pastira i lovaca. Na jednom reljefu Di jana je prikazana u stavu mirovanja, kako u blago podignutim rukama dr i grane, a Silvan je uz n ju prikazan u identinom poloaju, s tim to u podignutoj ruci umjesto grane dri svoj paduim. U drugom sluaju, kada je Dijana prikazana dok vadi strijelu iz tulca da bi je odapela na neku iz nenada pojavljenu ivotinju ili zvijer, u istom (trenutku Silvan je prika zan kako slijedi tu scenu, i to na taj nain to je, valjda, iznenaen njom, u tom trenutku maknuo s usta siring.u na kojoj je malo pinije toga svirao (reljef iz Graca kod Halapia, ibr. 25). Ova soena jasno ukazuje ina bliskost tili dvaju boanstava a jo vie na religiozna shvaanja (njihovih tovalaca. J .Silvan i Dijana predstavljaju stara i omiljena boanstva koja su svojim karakterom najvie odgovarala religioznoj predstavi Ilira. Iliri, kojim a je glavno zanimanje Ibilo stoarstvo,5 1 a takoer su se intenzivno bavili lovom, kao zatitnike tih svojih osnovnih i glavnih grana privrei vanja imali su ova dva iboanstva. S obzirom na 'znaaj tih djelatnosti za njihov svakodnevni ivot., moe se lako shvatiti uloga i znaaj Silvana i Dijane u duhovnom ivotu Ilira. Mada su ta dva omiljena bo anstva esto prikazivali i zaseibno, u svojim shvaanjima i odnosu prema fen boanstvima, Iliri si.i stvorili njihovu kultnu zajednicu pa ih zato i nalazimo skupa prikazane na kultnim reljefima, ili su im podigli zajedni ke are. Podrijetlo ove kultne zajednice kod Ilira moramo traiti jo u (pret historijskom dobu, od kada zapravo i potjeu njihova boanstva. Vreme nom modificirajui svoj ivot, Iliri su modificirali i svoja religiozna shva anja, ali je u svemu postojala stara indoevropska osnova, te ton je stoga bilo mogue identificirati ta svoja boanstva s adekvatnim rimskim ili grkim. Kako smo gore spomenuli, meu kultnim spomenicima posveenim ovoj kultnoj zajednici, imamo dva koja uz reljef nose ,i tekst. To su spo menik iz Ljubukog (br. 30) i reljef iz Busije (br. 27). Shodno reljefnom prikazu sa ikonografskim predstavama tih dvaju boanstava, njima su
5 1 Antiki pisci o stoarstvu kod Ilira : Pseudoskimno, 379; Stra.bo-n, VIT, 315; Polibije, X X X II, 18. Sr. E. Paali, Problem okonomsk-og -raavitfca u unutranjosti rimske .provincije Dalmacije, Simpoziijum II, Sarajevo, ANTJBEH, p izd. fenj. V Sa rajevo 1967, p. 120.

68

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B iH

isto tako posveeni i natpisi. Na jednom spomeniku natpis poinje posve tom Dijani (br. 30), a na dmigom posvetom Silvam.ii (br. 27). I .u jednom i .u drugom sluaju njihova imena prate epiteti. Kod Silvana se u jednom sluaju javlja epitet, Augusto, a u drugom sluaju 'to je (njegov esti epitet .na -naim spomenicima: S ilvestri. Dijanino ione je samo 'u jednom sluaju propraeno epitetom, i to Augustae. Dok nam Silvanov epitet Silvestri ukazuje na njegov osobni karakter (umski), dotle su kod Di jane epiteti opeg karaktera k oji imaju ulogu samo da uzdignu mijenu sve tost. Kako su oba natpisa (kratka, ne daju nam nikakvih posebnih podata ka. Na jednom mije ak navedena ni zavrna posvetila formula kao ni ime dedikainta, dok na drugom itamo ime osobe koja je podigla taij spome nik; to je neki Au(relius) Platius Varonifs). Iza toga .slijedi skraena za vrna formula l(ibens) p(osuit). Ovi spomenici predstavljaju rijedak slu aj da su kultni 'reljefi popraeni odgovarajuim tekstom, mada iz njih ne moemo izvui nikakvih vanih podataka, prije svega eventualne apihorske nazive bilo jednog ili drugog 'boanstva..Jedino moem o zakljuiti, s obzirom na nomenklaturu dediikanta, da taj reljef nije stariji od konca II stoljea. To se isto m oe rei za ostale spomenike ove kultne 'zajednice, koji u ve'n.i sluajeva pripadaju II i III stoljeu. Jedino bi se za onaj re lje f iz Opaia (br, 26) moglo 'rei da je neto mlai, s obzirom na um jet niki .karakter spomenika gdje su likovi priikaizani vie shemaibino, ne marno, ito je .osobina kasnijeg doba.5 2 Tko su bili dedikanlii spomenika ove kultne zajednice? Vadimo da prikazani likovi predstavljaju domaa 'boan -tva. Dijana je obuena u do mau haljinu,5 3 istu onakvu kakvu su nosile ilirske ene. Nomenklatura dedikanta sa spomenika iz Busije ukazuje na romaniziranog domoroca (Aurelius Platius Varonis), pa se m oe tvrditi da isu sve ove spomenike p o digli domai ljudi, iskazujui na taj nain .svoje tovanje tim boanstvima. Budui da se u svim (sluajevima radi o kultnim reljefim a, ovi spomenici su, vjerojatno, sluili u kultne svrhe, ili su stajali u kunoj kapelici kakvog vjernika ili u svetitu ove kultne zajednice, ili ih je, jednostavno, neki vjernik podigao kao zaviet i na njih stavio natpis, izraavajui na taj na in svoju kultnu orijentaciju, traei zatitu boanstava ili iskazujui svoju zahvalnost za neko uspjeno djelo ko je je izveo pod njihovom zatitom. Prema kartografskom prikazu nalaza spomenika ove kultne zajed nice (K. I), pada jasno u oi injenica da je to opet iskljuivo jugozapadno podruje Bosne. Tri spomenika potjeu sa Glamokog polja, te po jedan iz Duvna, Divna, Ljubukog.' Zenice. Dakle, imamo isti sluaj kao kod Silvanovih spomenika, iji nalazi, kako srno vidjeli, u najveem broju potjeu upravo s ovog podruja, pa na osnovu toga moemo suditi da je Dijana, odnosno ova kultna zajednica bila veoma omiljena i tovana fcod Ilirskih stanovnika ovog dijela Bosne. Kao i Silvan, Dijana je tako Isto bila najblia religijskom shvaanju DeOimata, pa je razumljiv proces njihovog kultnog
5 5 D. Sergejevski, Iz problematike ilirske .umjetnosti, Godinjak, Nauno dru tvo BiH, knj, III. Centar za balk. isp., knj. 1, Sarajevo 1965, p. 129 130. 5 :1 I. Bojatiov.sk,i, Bulletin za likovnu umjetnost, JAZU, god. XIII, br. 1, Zagreb 196G, -p. 14 15.

I.

KULTOVI

D O M A IH

BOAN STAVA

69

zbliavanja i veze i to to su i'h, kao dva svoja omiljena boanstva, Dekna ti ikonografski skupa prikazivali, stvorivi na taj nain njihovu kultnu zajednicu. Prikaz Dijane uz Silvana na naim reljefim a odgovara u potpunosti shemi koja je dobila kanonske form e u Grkoj i Italiji. Grka Arteimida se u grkoj ikonografiji redovito prikazuje kao boginja lova, obuena u kratki potpasami hiton, lovake izme, sa lutkom i strijelom, u pratnji svo jih tvoitinja, koute i psa. Kako amo vidjeli, isti Mp Dijane se javlja i na naim reljefima, pa se m oe povui sasvim bliska paralela izmeu tih spomenika i onih iz Grke ili Italije. 'Ne ullazeo', dakako, u umjetniku ocjenu njihove obrade, m oem o utvrditi identinu ikoiiografSku koncep ciju. Jedino od te paralele oduidara onaj reljef i't Opaia (br. 26) na kojem je Dijana u drutvu sa Si Ivanom data u potpuno drugaijoj predstavi. Ona tu nema nieg zajednikog sa grkom A-ntemidom ili (rimskom Dija nom. Jedino to je dovodi u vezu isa prirodom, to su grane (koje dri u ruci. Nisu prikazane njene ivotinje, ni luk niti strijela. Da je kojim slu ajem prikazana bez Silvana, posumnjali bismo da taj lik predstavlja Di janu. Upravo na tom reljefu vidi se umjetnika koncepcija provincijskog duha, i to iz doba kada je i domaa umjetnost 'bila u stagnaciji (ili je izgu bila .mnogo od svoje ranije vrijednosti. U isto vrijeme, 'tu se otkriva ikonografsko shvaanje umjetnika koji' je .izgradio taj reljef. Izradio je Dijanu upravo tako kakvu ju je oin zamiljao u svom domaem ambijentu. To se vidi i po tome to je Dijana obuena u domae enske haljine. Osim toga, ovaj reljef svojom izradom navodi iposmatraia na zakljuak da je izgraen takvom tehnikom koja je karakteristina za duiborez u drvetu, to bi zna ilo da su Iliri veinu tsvojih umjetnina izraivali u drvetu, pa tako i kult ne slike. S umjetnikog i ikonografskoig pogleda za nas je interesantan mali fragmenat ovih dvaju boanstava koji je nedavno naen :u Putievu kod Zenice.5 5 Na fragmentu su sauvane samo glave, ali su takve izrade a
i n i n_p A /s ir lim o ? T l? .I nicn ' L I T18. OVOTH p O ' fU / H L N ? J 'I r 0 . :S i I v ? n n v a a ] ;r v n (1. ip rm e 'l

kao da je prekrivena runom a iz njega izbijaju dva roia. Njegovo lice je dosta iroko, oi uiDadijive, iznad kojih se navija runo. te mu daje oomalo straan iagled. Glava Dijane ie skoro identinog izsdeda. Nneno lice okruuje bujna valovita kosa, to ini nandan S^lvanovoin runu. Zbog ovakve izrade, ova i rad bismo mogli stavit; u kasnije razdoblje, vjerojat no, ootkrai IV stoljea. Ovai nalaz je izoliran A po mjestu nalaza a i po analoiT ii':. na Ume za nas preslavlia poseban interes. Postavlia se Ditanje kada su Iliri stvorili ikomoserafsku predstavu D i jane ili ove kultne zajednice, i da li je to autohtoni razvoj ili je utjecaj ca sirane, pri'e svega iz Grke, odm>'T ' .iz Italije. Ve smo naprijed izni1e Ii da se Do i'mencim Dijane kriie staro eioihor.sko boanstvo, a to znai da su Hiri imali identino ensko boanstvo koje je odgovaralo grkoj
5 1 D. Sereejev-ski, GZM, LIV (1942), p. 163. Isti autor, Iz problematike ilirske umjetnosti, p. 127. "5 O ovome reljetu kratki podaci ko: V. Paskvalin, Arheoloki pregled 10 (1968), p. 154155.

70

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B iH

Artamidi, odnosno rimskoj Dijani. Vidjeli smo da se ikonografska prestaiva Silvana na' ma!iim spomenicima vie vee za g rkog Pana nego za italskog tivama, to se obra'zlae injenicom da su Iliri (upoznali ikomografsku presta<vu grkog Pana davno prije nego to su doli .u politiku ovisnost od Rima, mada svi 'ti spomenici potjeu te rim skog doiba. Dakle, bio ibi isti sluaj i isa Dijanom, tim vie to' se javlja u (kultnoj zajednici sa Silvanam. Nalaizi spomenika ov e kultne zajednice u naoj zem lji izvan podru ja BiH skoro da su nepoznati, dok je samostalni prikaz Dijane m nogo e i. Skoro u svim sluajevima, Dijana je prikazana kao .grka Artemida sa svojim uobiajenim atributima. Interesantna -je injenica da predstave kultne zajednice Silvana i D ijane u primonskim krajevim a nae zemlje nisu M e taiko uobiajene.56 U tom e pogledu, unutarnji dio rimske provin cije Dalmacije, odnosno jugozapadno podruje dananje Bosne, prednjai u itavoj naioj zem lji. Jedini do sada pronaeni relje f ove kultne zajedni ce izvan BiH je iz okolice starog Aequuma. Bio je uklesan na ivoj stijeni gdje se vjerojatn o n a la zio svetite te kultne zajednice.57 R eljef je uokvi ren duguljastom pravokutnom niom. Boanstva su prikazana bez svojih uobiajenih prateih ivotinja. Kompocrfcijskr. su razmaknuta jedno od drugoga. Dijana je prikazana u poznatoj iikonografskoj predstavi kao i Silvan. Koliko smo obavijeteni, nije poznat vie nijedan reljef ove kultne zajednice -u naoj zemlji. Skoro a je isti sluaj i u drugim zemljama, ne uzim ajui u dbzfiir Grku i Italiju. Epigrafeke posvete su neto ee; tako jedan natpis iz Akvinkuima (CIL, III, 12368) Dijanu i Silvana doslovno na ziva boanstvima lova. Jedan drugi natpis iz Dakije CCIL III, 7775 Avulum) uz Silvana navodi epitet Silvestri, dok Dijanino ime ne prati nika kav epitet. Svakako ie interesantno to se u svijetu javlja tako mali broj spome nika 'posveenih ovoj Imltnoi zajednici, prije svega kad su u ritanju kult,iie Sl:i Kt*. v iO jll Sinu U'd ]t; 0"j.vau OrO Su OvciiTi "u SVi'fii ZTnl i afi na I't.r.iiS'K .t; ili.'-*

ave, a isti je .sluaj i sa Dijanom . M nocobroiniji .su spomenici koii ih .pri kazuju pojedinano ili u iro i kultnoj zajednici. Mogli bismo zakljuiti da je ova kultna zajednica kod Delmata na tlu Bosne dola do posebnog izra aja, a to je, vjerojatno, bilo .povezano s iakom religijskom tradiciiom O d mata. Ova dva boanstva bila .su kod njih glavna pa su ih stoga i prikazi vali skupa.
c. SILVAN..-DIJANA.NTMFE

Ova kultna 'zajednica predstavlja proirenu kultnu zajednicu Sil van D ijana. IJ ovom sluaju zajednica je proirena sa nimfama, koje se
5 6 D. RendiMioevi, Ilirske predstave Silvana na kultnim slikama s pod ruja Dalmata, p. 29. 57 M. Abram i, Beriich't iiber den VI. Internationale Ko-ngress fttr Arcaogische, Berlin, 21 26. August 1939. Berlin 1940, p. 31; D. RendiMioevi, o. c., P. 31.

I.

KULTOVI

D O M A IH

BO AN STAVA

71

zdruene s ovtim boanstvom u ikonografskHnfrpredsta.vam.a dosta esto javljaju. Sa podruja BiH poznat nam je svega jedan spomenik posveen ovoj kultnoj zajednici (.spomenik iz Suihae sa Livanjskog polja, tor. 32). Spomenik predstavlja kultnu reljefnu plou na kojoj su prlikazana u jed nom nizu slijedea boanstva: s lijeve strane prikazana je Dijana, do n je Silvan a do njega tri nim fe. Svi likovi su prikazani sprijeda, poredani je dan do drugog u neprekinutom miizu. Kompozicija sadri pravilan raspored likova: sa strana su enska boanstva a u sredini Silvan, koji u ovome slu aju predstavlja sredinju linost reljefa. Boanstva su data isa svojim uobi ajenim atributima i karakteristinikn radnjama ili dranjem. Dijana je prikazana u pokretu, tako to je lijevu moigu (izbacila naprijed. U lijevoj, povijen-oj ruci dri luk a u desnoj nel-ai duguljasti predmet slian koplju. Obuena je u kratko potjpasani hiton. 'Preko desnog ramena zapaa se re men koji je pridravao tulac na leima. Na glavi ima veliki veo ispod ko jeg se s prednje strane vidi kosa prikazana dubokim usjecima. Do nje, s lijeve strane, stoji Silvan bez ikakve odjee. Na glavi ima rogove. Noge su mu kozje i lijepo se razabiru papci. Prekrivene su shematiziranim dlaka ma. Na ustima dri siiringu u koju svira. Do njega su tri nimfe, od kojih je u cjelosti sauvana samo ona neposredno do Silvana. Obuene su u duge tunike iste duine. -Glave su im -bez vela ili kape, sa prikazom kratke shematizirane kose. Sve dre ruke na prsima, li to uhvativi jedna drugu ispod nike. Od ivotinja k oje o b i n o prate ova boanstva prikazana je samo ko uta, koja skoro redovito prati Dijanu, pa je a tu prikazana uz njene noge. Dijana je, dalje, prikazana i sa ostalim -svojim atributima, Tukom i tulcem, mada imamo ovdje malo neuobiajenu pojavu, a to je da Dijana, umjesto da vadi strijelu i-z tulca, dri u desnoj ruci neki duguljast predmet slian koplju. Silvan je prikazan sa svojim najeim atributom -siringom, dok mu peum i pas ili jare u ovom sluaju nedostaju. Iz-rada reljefa predstavlja (krajnje nevjet -rad. Likovi su dati vie shematizirano, skoro na geometrijski nain. Detalji -kod svih li-kova dati su potpuno identinu, -bez -ikakve umjetnike razrade. To -se najbolje -vidi k-o-d prikaza kose; na svim likovima ona je dala dubokim usjecima. Odi jela nimfa isto tako -su data -grubom she-matizacijoim, kao ii -Sii-lvanove noge sa shematiziranim dlakama. U izvjesnim sluajevima majstor je nastojao da razradi pojedine detalje, tako, npr. -mada primitivno, pokuao je da pri kae -kitnjaste tunilke nimfa koje se zavravaju resama. Gornji dio tunike nije uope izveden, pa se pitamo da li su t-o zaista tunike ili neke pregae, ali bi bilo teko povjerovati da bi pregae ile na golo tijelo, kakav je ov dje sluaj sa prikazanim nfrnfama, ali se, jednostavno, radi -o takvom odijelu.5 8 R eljef je dosta oteen, tako da nisu sauvane -glave 'krajnjih dviju nimfa a i pojedini d ijelovi tijela Dijane ft Silvana su takoer oteeni. Od bijena su ramena Dijane, oteeni su lice i nage Silvana te desno rame d desna noga prve nim fe. Posm-atrajuei ovu ikoniografsku kompoziciju, sti5 8 O tim haljinama: D. Sergejevski, GZM, XLI (1929), p. 9798.

72

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B iH

em o dojam da je majstor dobro poznavao ifconografsku koncepciju ove kultne zajecMce, a:k je dao pravilan ikompozicioni raspored li-kova, a to dokazuje da je predstavljao boanstva koja je dobro poznavao kao i njihov kult. Ikonografski .prikaz ovih boanstava u ovoj kultnoj zajednici ini u kome sluaju nije sluajan. Ve smo naprijed govorili o kultnoj zajednici Silvana i D ijane i vidjeli smo ikoji su ih trenuci zbliili i od njih napravili kultnu zajednicu. Isti: je sluaj i sa nimfama. .Kao to je Siivan biio zdru en s Dijanom, zatitnicom lova, d ivlje prirode, divljai, it., 'iji se prero gativi u velikoj m jeri podudaraju sa Stlvanovim, iako je isto Siivan bio zdruen i povezan sa nimfama k oje personificiraju izvore i vode, a voda i izvori su upravo pratei element; u -Silvanovom kultu. To to je Siivan bo anstvo proplanafea, pastira i stada k oji trae okrepu i odmor na izvori ma ili pokraj njih bilo je razlog da se Siivan povee sa nimfama i da se stvori njihova kultna zajednica. U kultnoj predstavi Siivan D ijana 'nim fe u stvari imamo tri glavna boanstva koja predstavljaju zatitnike djelat nosti ili pojava s kojima su se domai ljudi svakodnevno (susretali a koje su usko vezane jedna s drugom te ise, stoga, i njihovi zatitnici prikazuju u ikonografskim predstavama doista blisko. Ako je, npr., jedan paisftir svoje stado povjerio Sllvanovoj zatiti, u isto vrijeme on je ibio tovalac i Dijane i nimfa jer su sva ta boanstva bila prisutna u ambijentu u kojem se on svakodnevno kretao i gdje je ivio. Ovaj reljef je prvi i jedini koji se naao na podruju BiH. Kao to se mioglo i oekivati, on je otkriven na podruju jugozapadne Bosne, otkuda inae potjee najvei broj spomenika domaih 'boanstava. Jedino je udna pojava, odnosno okolnost to se ovaj spomenik naao na Livanj skom polju, koje je dalo veoma mali broj spomenika ovog karaktera u odnosu na GlainoSko polje. To li;, ujedno, mogao Mili dokaz da je Li vanjsko polje isto tako predstavljalo sredite kulta domaih boanstava, gdje je, po svoj prilici, djelovala jedna radionica kultnih reljefa doma ih boanstava koja je razvila specifini ikonografski: prikaz, tj. stil. O tome najbolje svjedoi nain obrade ovog reljefa, na kojem se zapaa plonja obrada, shematiziran je i geometriziranje, io analno odudara od naina obrade sliri'h reljefa na Glamokom polju. Prikazane nimfe uz Silvana i Diianu iored:stavljaju bez sumnje, domaa enska boanstva koja personificiraju izvore i vode. Da su to domaa boanstva koja su izjednaena s rimskim nimfama, vidi se i po tome io se javljaju u kultnoj zajednici sa Si Ivanom i Dijanom, za ko je snio vidjeli da predstavljaju domaa boanstva. S time u vezi se moe k onstatirati da je spom enk podigao cma: ovjek koji je tovao ta boanstva. Pored ikonografskih predstava ovih boanstava koja -personificiraju izvore i vou, imamo i njihovih epigrafsk'h potvrda na kojima se na zivaju rimskim imenima. I ovdje je isti sluai kao i kod drugt'h do maih boanstava, da ispred sebe imamo njihovu likovnu predstavu kao i njihov rinski naziv, ali nam ostaje nepoznat njihov epdhorski naziv.

I.

KULTOVI

D O M A IH

BOAN STAVA

73

*Prema kartografskom prikazu nalaza ovih spomenika (K. I, II) vi dimo da su bila tovana na irem podruju, uglavnom u zapadnom di jelu Bosne, dok imamo svega jedan kultni reljef na kojem su zdru ena ova enska boanstva sa ostala dva domaa boanstva (K. I). 'Pored ikonografskih predstava nimfa, imamo i epigrafskih spomenika posve enih u njihovu ast (br. 36, 48, 49.) Moramo istai da na podruju nae zemlje, u strogom ismMu, uop e ne postoji spomenik analogan ovom naem spomeniku iz S-uhaie. Ako bismo zanemarili izvjesni; kompozicioni sadraj naeg reljefa, mogOi bismo rei da mu je najsrodnliji dosta identian-reljef koji potjee sa gornje Cetine, iz okolice starog Ekvuima (Karakaica). Razlika lizmeu njih je u tone to reljef iz Sulia'e sadri odreenu kultnu zajednicu dok onaj iz gornje Cetine, umjesto prikaza Dijane, predstavlja neko muko nepoz nato boanstvo za koje se ne bi m oglo rei da je domae.5 9 Dalje, tu je razlika u rasporedu prikazanih likova. O vdje je Silvan dat na krajnjoj desnoj 'strani reljefa, ddk su tri nim fe prikazane u sredini, 'to takoer predstavlja jednu odreenu kompozicionu shemu, tako da kompoziciju zatvaraju muka likovi, kao to je sluaj na reljefu iz Suhae, gdje je to izvedeno sa enskim likovima. Ako bismo povukli paralelu po karak teru umjetnike obrade ovih dvaju reljefa, tada se mora primijetiti da reljef sa gornje Cetine predstavlja zreliji i daleko kvalitetniji um jet niki rad koji; je raen na osnovu grke klasine umjetnosti, dok je reljef iz Suhae proizvod 'radionice koja je svoje umjetnike koncep cije zasnivala na domaim osnovama, a to se najbolje vidi po nainu obrade likova. Kako nemamo vie reljefa posveenOh ovoj kultnoj zajednici na podruju nae zemlje, to znai da spomenik iz Suhae predstavlja je dini do sada poznati te vrste u naoj zemlji, a to ujedno ukazuje na ja ku autohtonu tradiciju domaeg kulta na podruju jugozapadne Bosne. IkonograM ) prikazivanje ove kultne zajednice je inae dosta rije dak sluaj i u drugim zemljama. Poznat nam je jedan od rjeih slu ajeva ikonografskog prikaza te kultne zajednice, a to je poznati reljef iz Vatikanskog muzeja na kojem je takoer prikazana Dijana, tri nimfe i Silvan.1 0 U ovom sluaju na reljef se ne moe komparirati s ovim, prije svega gledajui umjetniku stranu, a, osim toga, tu se javlja i znatna razlika u specifinosti prikazanih likova jer reljef iz Vatikanskog mu zeja predstavlja rad .radionice koja je stvarala djela namijenjena grad skim centrima s odreenom koncepcijom koja se znatno razlikuje od naih autohtonih centara.
d. SILVAN NIMFE

Kako smo malo prije vidjeli, nim fe se javljaju u iroj kultnoj za jednici, gdje su bile prikazane sa Silvanom i Dijanom. U ovom sluaju

74

A K T lC K I

KULTNI

VOTTVNI

S P O M E N IC I N A

POD RU JU

B iH

postoji nekoliko spomenika koji su posveeni iskljuivo kultnoj zajed nici Silvan Nimfe. Postoje svega etiri .takva spomenika koji svi pred stavljaju kultne reljefe. To je reljef iz Zaloja (br. 33), re lje f iz Nadvoda kod Jajca (far. 34), re lje f iz Jajca (br. 35) te reljef iiz Kamena Halapaca kod Glamoa (br. 36). Od svih ovih reljefa samo je jedan propraen natpisom (reljef iz Kamena Halapia, br. 36). Na svfim reljefim a daita je slika Salvama u drutvu s nimfama. Imamo samo jedan sluaj da je na slici prikazana samo jedna nimfa (reljef iz Jajca, br. 35), inae, redovito su prikazane p o tri, a u jednom sluaju ak pet. N ajjednostavniji re lje f ove kultne zajednice je onaj iz Jajca (br. 35). K ako je slika dosta istroena, likovi se ne raspoznaju najbolje, pa djeluju vie kao konture. Ipak se jasno raspoznaju tragovi na~SiIvahovoj glavi. On se nalazi na desnoj strani reljefa, prikazani bez ikakve odjee. II lijevoj, savijenoj ruci jedva se nadire peum. O detaljima ovih likova ne smOe se nita opirnije rei. Likovi su toliko istroeni da kojim Slu ajem Silvanu nisu vidljivi rogovi, teko bi se u toj predstavi prepoztnala ova dva boanstva kultne zajednice. Isto tako, ono to odaje da se radi o kultnoj zajednici Silvana i Dijane jeste njih ov stav, naime, oni ise dre za ruke, to je skoro redovita pojava na reljefim a ove kultne zaj adnice. Na reljefu iz Kamena Halapia (br. 36), prikazana su ukupno e tiri lika: tri nim fe i Silvan. Svi su prikazani u jednom redu, s desne strane Silvan, nim fe se dre za ruke a krajnja nimfa do Silvana s niime se zagrlila. Na reljefu iz Zaloja i(br. 33) imamo identinu sliku: Silvan i tri nimfe, s tom razlikom to je -ovdje Silvan prikazan ina krajnjoj lije voj strani. Nimfe su prikazane jedna do nuge, isto tako dre se za ru ke, ali ovaj pu.t Silvan je scenski odvojen od njih, injagov lik stoj iz dvojeno u toj kompoziciji. etvrti, iza nais najinteresantniji re lje f je onaj iz Navoda kod Jaica (br. 34), k oji skree nau panju iz niza razloga. Prije svega, to je kompozicija prikazanih likova. Naime, na reljefu su u stvari prikazane dvije odvojene grupe boanstava sastavljene od Silvana i nimfi. IJ prvoj grumi s desne strane prikazan ie Silvan, prvi zdesna, sa tri nimfe koie se dre za ruke. Isti je sluaj i sa drugom grunom, s tom razlikom to su uz Silvana, kojii se takoer nalazi na desnoj strani nimfa, nrikazane samo d vije nim fe. Dakle, na reljefu imamo ukupno dva Silvana i pet mimfti, to predstavlja jedan od rjeih sluajeva u akonografskom pri kazivanju ove kultne zajednice. Na svim reljefim a Silvan je prikazan u svom poznatom stavu. U tri sluaja prikazan je sa rogovima (br. 33, 34, 35) a svega jednom bez njih (br. 36), dok je u sva etiri sluaja prikazan sa kozjim nogama. Sko ro da je na svim reljefim a orikazan go, ogrta koii se koji put javi ia vie je prikazan simbolino. Na reljefu iz Zaloja Ibr. 33) ogrta mu je omotan oko vrata i lepra, a na reljefu iz Navoda, preko desnog ra mena i lijevog boka ima prebaenu nebridu. Ako pratimo raspored likova, m oemo primijetiti da je u tri slu aja Silvan prikazan na desnoj stran i a samo na jednom reljefu sluaj

I.

KULTOVI

D O M A IH

BOAN STAVA

75

*s je obrnut. Isto je tako interesantno da se nimfe javljaju skoro redovito u b roju od tri, izuzev onog reljefa iz Jajca gdjte je uz Silvana prikazana samo jedna od rajlih. Ta kom pozicija od tri nim fe svakako lima vezu sa onom opom pojavom u umjetnosti skoro kod svih naroda igdje se pri kazuje okonografsko trojstvo raznih. boanstava; u naem sluaju to su nim fe (Nrutrices). N jihova predstava je redovito ista: poredane jedna do druge, dre se za ruke, to, svakako, lima svoje -kultno znaenje. Na re ljefu iz Kamena Halapia (br. 3.6), 'krajnja nimfa do Silvana, dok se sa svojom susjedom rli za ruku, lijevu nuku je poloila na Silvanovo ra me a tako je isto uinio i Silvan. Na reljefu iz Zaloja, dok se nim fe dr e za ruke, Silvan je prikazan izolirano. 'Nimfa do njega je lijevu slo bodnu ruku skupila na prsima. Istii je sluaj i na reljefu iz Naivoa (br. 34). D ok se u -prvoj grupi sve nim fe dre za ruke, -Silvan u desnoj ruci dri pedum. Nimfa do njega, u lijevoj podignutoj ruci dri, pak, cvijet sa zatvorenim listovima. Kao depandans ovome, i krajnja nimfa iz ove grupe u svojoj desnoj, slobodno podignutoj ruci dri takoer cvijet, ovaj put s otvorenim listovima. I u drugoj grupi Silvan je izdvojen od nimfa koje se isto tako dre za ruke, ali je zato prikazan sa svojim glavnim atributima: siringom i pedumom. U svim sluajevima nim fe su obuene u duge haljine i kratko potpasarne ihaljetke kratkih rukava. N a reljefu iz iZaloja imaju nisko potpasani hitan, dijelom izvuen preko potpasaa. Haljine su prikazane dos ta plastino u svim sluajevima. Majstor je nastojao prikazati bogate nabore, dok je u neto drugaijoj teihnli'ci to prikazano na reljefu iz Za loja, gdje su nabori prikazani jednostavno zaparaniim linijama, kao to je izveden i itav reljef. Nim fe na reljefu liz Kamena Halapia (br. 36) na glavama imaju visoke kape '(lili je to prikaz specifine frizure), dok im se iz kose na lice aputaju trake. Sa bujnom valovitom kosom oe ljanom na razdiofc i s pletenicama ovijenim oko glave, prikazane su na reljefu iz Nad voda. P oviti toga, frizure su prekrivene maramama iji krajevi 'p-isju n? U dva sluaja nim fe su prikazane sa granama i cvijeem. Na re ljefu iz Zaloja (br. 33) izmeu njihovih glava sfienratino su prikazane dvije grane, vjerojatno borove, dok na reljefu iz Nad voda dvije krajnje nimfe iz prve grupe u rukama dre po jedan cvijet. Inae, dosta je est sluaj da se nim fe prikazuju sa cvijeem, granama ili trafikama, kako to pokazuju prim jeri sa nekoliko reljefa iz splitskog muzeja. Sto predstavlja ovakav raspored nim fi? N jihovo dranje za ruke i stav isvakako da ih prikazuju u kolu, to najbolje dokazuje reljef iz K li sa na kojem Silvan svira a one igraju. Mada imamo sluajeva na nekim reljefim a iz Primorja da Silvan ne uestvuje izravno u kolu nego ga prati sa strane,6 1 na nekim reljefim a sa podruja Bosne i on sam u njemu uestvuje. Tako na reljefu iz Kamena Halapia prikazan je kao pred vodnik kola, i to tako da se zagrlio sa susjednom nimfom scena iko ja je inae uobiajena za kolovou. Tu nam se takoer namee pitanje
6 1 D. RendiMioeevi, o. c., p. 22.

76

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B ili

kakva je veza nimfa i Silvana. Naprijed srno ve naveli koji su ih tre nuci zbliili itako da se prikazuju skupa u ikonografskim predstavama ih da se tuju skupa. Iz tih razloga, nimfe se najee od svih d-rugfih boanstava prikazuju sa Si'lvanom ili se u natpisima skupa navode. Pre ma grkoj legendi, nim fa Driopa je bila njegova majka,62 a po drugoj legendi on se u neku o svojih p ra tlica strastveno zaljubio. Vesela pri roda ovog umskog boanstva, uvijek spremnog za ignu i zabavu ili svir ku (njegov atribut siringa), u potpunosti odgovara umskim djevojkama koje se zadravaju Oko izvora i plahoviiih potoka te se u radosnoj sceni; igre i zabave najee prikazuju u ikonografskkn predstavama zdruene s njim. Na naim reljefim a skoro da se redovito pojavljuju po. tri. 'Neki i straivai tumae da je to povezano emotivnim vezama Silvana i nim fa, tj. da se zaljubio u neku od tri nimfe (Eho, Sirinks i Eitis) pa se za to, toboe, sve i prikazuju s njim e.6 3 Po naem sudu, razlog toj pojavi bi bio u drugoj stvari. Nal'.me, nimfe kao boanstva izvora i voda obi no se zamiljaju i spominju kao zajednica, jer su ljudi u svakom izvoru, potoku ili kakvoj vodi stajaici zamiljali', stan nimfa, a kako je tih m je sta bilo bezbroj, stvorio se pojam njihove zajednice. Valjda se iz tog razloga i na naim spomenicima, kao to je sluaj r , na 'spomenicima iz drugih krajeva, nimfe prikazuju u veem broju, npr., na reljefu iz Nadvoda, na kojem je prikazano ak pet njih. Sto se najee prikazuju up ravo tri nimfe, stvar je stilske prirode koja je prisutna kako u umjetnos-tii i religiji tako i u poeziji kod skoro svih naroda. Sva etiri reljefa ove kultne zajednice koji potjeu sa podruja BiH smjetena su u udubljen je uokvireno pravilnim Okvirom. U dva slu aja (br. 34, 36), reljef je dublji i djeluje plastino, dok reljef iz Jajca (br. 35) i, osobito, onaj iz Zaloja djeluju vie kao crte. R eljef iz Nadvoda (br. 34) za nas je interesantan iz jo jednog razloga. Naime, likovna kom pozicija ovog reljefa prikazana je u proelju hrama. To je prvi sluaj da se na Silvanovim spomenicima, kao i na spomenicima ostalih domaih boanstava na podruni RiH invlin arhitektonski elemenat hrama. o sada smo imali jedino pojavu da se predstave Silvana i nimfa prikazuju u plitkim niama, dok se ovdje ikonografska kompozicija Stavlja u okvir jednog arhitektonskog elementa, odnosno proelja hrama. To je, svakako, interesantna pojava, jer smo naprijed vidjeli da se predstave Silvana i nimfa stavljaju obino u plitke re, ili, jo ee, u stiliziranu peinu koja predstavlja paneion, kakve obino sreemo u primorskim oblasti ma, kao to je sluaj sa reljefom iz Klisa.0 1 U ovom pogledu, osobito su brojni takvi reljefi sa podruja Grke na kojima se Klkovoa kompozi cija Silvanovih kultnih zajednica prikazuje realistiki, u peinama.** U stvari, prikazivanje kako samog Silvana tako i njegove kultne zajednice
0 2 W. A. Kum, Legende i motivi stare Grke, Sarajevo 1963, p. 93. M Tumaenje po Reruiu, o. c., p. 22. 0 1 D. ReiidiiMioevi, o. c.. .p, 23, T . IH, 2. B 5 Salainon Reinaeh, Repertoare des retiefs grec.s el. romains, Tom II, ip. 80, Nr. 358, 359, 360; Weroer Fuehs, Attisehe Nvmphenreliets. MiUheilutigon des deutelien Arehaeologischen Instituls, Athcnische Abteiluing, Ban 771962, p. 242249, Beilage 6469.

I.

k u l t o v i

d o m a ih

b o a n s t a v a

77

u peinama predstavlja prastaru realistiku koncepciju u antikoj kult noj umjetnosti a do toga je dovela, kako smo vidjeli, kultna interpreta cija karaktera toga boanstva, pa Shodno tome stvorena je takva umjeftriika koncepcija.6 Ikonografsko prikazivanje Silvanove kultne zajednice u proelju hrama (predstavljalo ibi, u stvari, puku ornamentalnu shemu a da se i ne dovodi > u vezu sa objanjenjem i!li povezivanjem s kultnim mjestima ove kultne zajednice. Umjetnik je, jednostavno, htio tim arhitektonskim elementima uiniti reljef dekora ti vnijim i atraktivnijim, to je, u sva kom sluaju, i postigao. Jedan od naih reljefa ppopraen je i natpisom. On se sastoji od posvete boanstvima, imena deidikanta i zavrne formule (Ibr. 36). Adek vatno reljefnoj predstavi, i natpis je posveen predstavljenim boanstvi ma. Na prvom mjestu je posveta nimfama a potom Silvanu. Nimfama nlije pridodan nikakav epitet, dok Silvanovo ime prati termin S (acrum). Ime dedikanta Surus Pirami, predstavlja epihorsko ime koje je doista esto na -natpisima rimske Dalmacije.0 7 Slinih posveta ovoj .kultnoj za jednici imamo na mnogim spomenicima iz primorskih krajeva nae ze mlje.8 8 Likovne predstave na naim spomenicima predstavljaju boanstva iji ikonografski izgled u potpunosti odgovara adekvatnim predstavama s grkih reljefa. Likovi Silvana i nimfa dati su s izrazom kojf. u potpu nosti odgovara umjetnikim koncepcijam a grkog Stvaralatva, jer na svim reljefima ove kultne zajednice Silvan je prikazan kao cap ricornus a nimfe u svom uobiajenom stavu (igraju kolo) sa svojim prateim at ributima (cvijet, granica). Jedina razlika u prikazivanju sastoji se u tome to na .naim reljefim a nemamo prikaz peina, dok reljefi iz na ih primorskih oblasti imaju i taj detalj. Osim toga, ako poredimo nae reljefe s onim stvorenim na tlu Grke, 'tu svakako treba podvui veliku razliku koja proistie iz kvaliteta rada. Provincijalizam i krajnja nes trunost lizrade reljefa zapaa se n ajbolje na reljefu iz Zaloja (br. 30)
na k o in m '<?ii rarnppa i r u k e n irnf?. p o t p u n o s:h 0i7i.?.'lizirani, tsiko da. l i n ija

ruku prelaze preko ramena i rastavljaju ruke tom istom linijom koja ide preko prsa. Kao dedikante ovih reljefa moemo naznaiti je d n o domae ljude. To dokazuje i nomenklatura dedikanla sa reljefa iz Kamena Halapia (br. 36), a injenica je da su prikazana domaa boanstva iji su tova oci, dakako, bili domai ljudi. Datacija ovih spomenika se svodi uglav nom na II i III stoljee, to je sluaj sa veinom spomenika domaih boanstava. Ta datacija ise zasniva ostalim epigrafskim spomenicima pos veenim Silvanu ili njegovoj kultnoj zajednici naenih na podruju BiH6 9
Werner Fuchs. o. c., Be.ila.ge 64 69. 6 7 C. Patsch, GZM, X I (1899), p. 109: D. Sergejevskl.
GZM ,

237.

X X X IX (1927), p.

* BuUettino i archeolgia e storia almata XIV (1891), p. 162; X X X (1907), .p- 118, br. 3928. 1 ,9 V. Pakvalin, Kultoivi .u antiko doba na podruju Bosne i Hercegovine, P. 129. i 136; isti autor, Reljef Silvana i nimfi, GZM, n. s. X IX (1-964), p.- 154.

78

A N T I K I

k u l t n i

V O T IV N T

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B iH

R eljef i-z Nadvoda se stavlja u sredinu III stoljea. Na tu (konstataciju navodi detalj sa frizura nimfa !kao i stilska karakteristika itavog re ljefa ikoji odaje tenju ka isticanju i -ukraSavanju ]ilkova, to je karakteristino za provincijalnu rimsku umjetnost iz III i s poetka IV sto ljea.70 ikaro je listi sluaj !i sa ostalim reljefim a ove kultne zajednice u Bosni, izuzev onog iz Zaloja, koji bi se mogao staviti i ina poetak IV stoljea. KartoigraMa prikaz reljefa ove kultne zajednice (K. I) jasno do kazuje da je oma bila najrasprostranjenija na podruju zapadne Bosne ista pojava kao i sa ostalim spomenicima Silvanovog kulta ili njegove kultne zajednice. Cimi se da je ulovom sluaju okolica Jajca imala neto jau tradiciju u tovanju ove kultne zajednico jer iz tog kraja potjeu dva reljefa, kap. i onaj sa proeljem hrama sa dvije grupe ove kultne zajednice. Iste ili sline konogirafske predstave susreemo i na drugim stra nama nae zemlje. U tome pogledu takvih spomenika je najvie dala primorska Dalmacija, od kojih se nekoliko istiu svojom specdfimoBu. P rije svega, to je reljef iz Klisa, kajii se u pogledu ilkonografske pred stave slae s naim reljefim a, ali je kompozidijski raspored likova neto drugaiji. Zapravo, razlika se sastoji u tome to je Silvan ovdje pri kazan odvojen od nimfa. Dok on sjedi na jednoj hridi i svira u frulu, nim fe, drei se za ruke, igraju kolo.7 1 Ta scena je prikazana u she matiziranoj peini, to nedostaje reljefim a iz Bosne, a to ovaj reljef vee za adekvatne spomenike stvorene u Grkoj. Osim (toga, ovaj re lje f se razlikuje od. bosanskih i po kvaliteti izrade, on odaje sigurnu i vjetu ruku zanatlije. Drugi reljef iste ikonoigrafske predstave k oji se povezuje s naim je iz Solina.7 2 O vdje su nim fe prikazane s lijev e strane. Prem a crteu koji donosi Adam i Kasa Lavalle, nim fe se ne dre za ruke nego u uzdignutoj desnoj ruci dre trstiMnu gramu s liem. Ana logno pojavi na naem reljefu na Ikojem dre cvijee. Postoji j>ol nekoliko reljefa iz Solina s 'identinim predstavama aili su u novije doba veim dijelom oteeni ili uniteni. Iz Gardama potjeu dva reljefa od kojih jedan nije -kompletan, odbijen je s desne strane.7 3 Tu je Silvan prikazan na desnoj strani sa tri nim fe od kojih isu se samo dvije sauvale. Na drugom reljefu koji je popraen natpisom,7 4 imamo isti prikaz, samo je Silvan prikazan na lijevoj strani. Do njega su tri nim fe u uobiajenom stavu. Ovaj reljef se umjetnikom koncepcijom i ikonografskim detaljima pribliuje b o sanskim reljefim a. Tu je Silvan prikazan mladolik i golobrad, to nije
70 D. S e r g e je v s k i, o. c., p. 126 il32. 71 D . R e n d i M io e v i , o. c., p . 23. 72 R . A d a m , R u in s o f -the P a la e of th e B m p e r o r D io o le lia n at S p a la tro -in Dalm atia, L cm res 1764; Cassas-Lavalllee, Voyage (pititoresque et historiq>ue de 1 Is tr ie et d e la D alm atie, P a r i 1802; D . R e n d i M io e vi , o. c., p. 23. 7 5 R. S c h n e id e r , o. c., p . 44. e storia a lm a la X I V (1891), p. 162. 7 4 BuUettino di a re h e o lo g ia

I.

KULTOVI

D O M A IH

BO AN STAVA

79

%. est sluaj u primorskim oblastima. Nain prikazivanja haljina nimfa dkoro da je isti kao na reljefu iz Zaloja. Slijedei reljef, analogan predstavama s naih reljefa, je iz Brnaza. Jako je oteen i sastoji se iz ulomaka, ali se m oe vidjeti da je imao identian ikonografski prikaz s ostalim reljefim a iz ove kultne zajedni ce.7 5 najder opisuje jo jedan reljef ove kultne zajednice iz Splitskog muzeja ttoojli potjee iz Solina.76 Ovaj re lje f se od ostalih spomenika raz likuje time to nimfe u objem a rukama ispred sebe dre koljku, to je nepoznato na reljefima na podruju Bosne. Najsliniji naem reljefu iz iNadvoda sa d vije grupe je jedan re ljef iz Narone koji se danas nalazi u m uzeju u Avignonu (Musee Calve.t). Kada je Paseri objavilo ovaj reljef,77 budui da je reljef b io neto oteen, iznio je m iljenja da je s lijeve strane nepotpun, pretpostav ljajui da se s te strane nalazio jo jedan lik Pana, tako da bi kompo zicija imala ovakav raspored: Pan, rtri nim fe, Pan. Iznijeta kompozircija se u ono vrijem e najderu inila nevjerojatnom pa ju je pobijao.7 8 Na kon to je pronaen reljef u Nadvodama kad Jajca,7 9 vidimo da je taj fcompozieioni raspored potpuno realan. Dakle, (izmeu ova dva reljefa imamo punu analogiju, s tom razlikom to su na naem reljefu daite dvije grupe nim fi koje u oba sluaja predvodi po jedan Siivan. Iz d aljih krajeva nae zem lje analogiju bosanskim reljefim a nala zimo u jednom reljefu iz Istre (Kopra).80 Tu je Siivan takoer prikazan sa tri nim fe i to kao aktivni uesnik u njihovom kolu, kao na reljefu iz Kamena Halapia (br. 35). D rugi re lje f je iz Stdbija, samo se na njemu uz Silvana i nimfe javlja jo jedno boanstvo k oje je identificirano kao rijeno.8 1 Izvan Jugoslavije, Skonografskih predstava ove kultne zajednice na lazimo u veem broju u Grkoj. Tako, npr., na jednom reljefu prikazana su dva Pana, i to u ambijentu stilizirane peine, a na rubu iznad nje prikazane su nim fe kako igraju kolo.82 Ovom reljefu se u kom pozicijsloom pogledu pribliava na reljef iz Nadvoda, s tom razlikom to tm reljefu iz G rke limamo neto razliit kompoaieijsfci raspored likova. Svi navedeni reljefi ove kultne zajednice svoje ikonog,rajske i kom pozidijske predstave baziraju na prototipovim a adekvatne grke um jetnosti, gdje se i stvorila likonografska predstava ovih boanstava i n ji hove kultne zajednice. Do Bosne je taj ikonografski utjecaj prodro iz Grke posredno, preko Dalmacije, koja je u ovom e sluaju imala zna
75 R . S c h n e i e r , o. c., p. 44. i <J; D. R e n d i M io e v i , o. c., p . 25, T . II, 1. 70 R . S c h n e i e r , o . c., p. 46. 77 P a sse r i, O sservazJone isapra 1 p.vnru, fossi.le e sopra alenni m on u m en ti g reci e la-tmi etc, V en ezia 1759, p . X !X X W I I . 78 R . S ch n e i e r, o. c., p . 43. 78 V . P a k v a lin , R e lje f S ilv a n a i n im fi, p. 151 154. 80 R . S ch n e i e r, n. e., p. 45; D. R e n d i .M ioevi, o. <' p. 26. 8 1 V . P. P e tk o v i, S erta H o ffille r ia n a , ip. 145 146. 82 H. S c h r a d e r, M itth e ilu n g e n d e s k a ise rlio h e n d eu tsch e n A r c h a c o lo g is c h e n Instituts, A th e n isc h e A b th e ilu n g , B a n d X X I (1896), p. 265 286, T a f. 8.

80

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B ili

aj predajne kulturne stanice za unutranjost. Stoga se ikanografske pred stave ovih boanstava na podruju Bosne karakteriziraju degradirairuim komponentama, prije svega u umjetnikom pogledu, a tu su jo i stilske razlike, ega su u izvjesnoj m jeri reljefi iz primorske Dalmacije lieni, jer je do njih utjecaj iz Grke dopirao neposredno, a -to se najbolje vidi u postojeim razlikama meu spomenicima, odnosno reljefim a stvo renim na podruju Bosne i u ovim krajevima.

SPOMENICI

SILVANOVOG KULTA I NJEGOVE KULTNE ZA JED N IC E

KULTOVI

D O M A IH

BO AN STAVA

POPIS N ALAZITA SPOMENIKA SILV&NOVOG KULTA I NJEGOVE KULTNE ZAJEDNICE a. Spomenici samostalnog Si'lvanovog kulta 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. Jezerine (Biha) Gromile (Biha) Golulbi (Biha) Japra (Bosanski Novi) Grkovci (asanisko Grahovo) Grkovci {Basanlstoo Grahovo) Bosansko Grahovo Kamen (Glamo) Pogradima (Glamo) Podgradina Kamen (Glamo) -Podgradina Kamen (Glamo) Gradac kod Halapia (Glamo) Gradac kod Halapia (Glamo) Gradina Kamen (Glamo) Gradina Kamen (Glamo) Dubrava (Glamo) Pr-ekaja (Bosansko Grahovo) Glamo uipanjac (Duvno) Ilumac (Ljubuki) Trusina (Konjic) Lepenica (Kiseljak) Skelama (Srebrenica) .Sikirii (Srebrenica)

b. Spomenici kultne zajednice Silvan Dijana 25. Gradac kod Halapia (Glamo) 26. 27. 28. 29. 30. 31. Opaii (Glamo) Busija (Glamo) Karaula (Duvno) Divno Ljiubutei Zenica

c. Spomenici kultne zajednice Silvan Dijana nimfe 32. Suhaa (Livanjsko polje)
- A n tik i ku ltn i . . .

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B iH

. Spomenici kultne zajednice Silvannimfe


33. 34. 35. 36. Zaloje (Biha) -Navoda (Jajce) Jajce Kamen Ha'lapri '(Glamo)

2. DIJANA I NJEZINA KOLTNA ZAJEDNICA


a. D I J A N A S A M A

Uz Silvana, Dijana je ilirsko boanstvo koje se tovalo u najveoj m jeri na podruju Bosne i Hercegovine u antiko doba. To dokazuje 'broj spomenika lsoji su posveeni njoj ili njezinoj kultnoj zajednici. Ve smo naprijed spomenuli i opisali njezinu pojavu u kultnoj zajednici sa S ilvanom, ili sa Silvanom i nimfama, ali se na spomenicima ona i samos talno javlja. Od ukupno devetnaest spomenika na kojima se ona javlja, imamo deset posveenih samo Dijani, odnosno njezinom samostalnom kultu. Od tiih deset spomenika est su reljefni sa njezinom likovnom pred stavom i est su epigrafski spomenici, od kojih dva prate likovnu pred stavu. Od svih reljefa naijlbolje > i najkompletnije su sauvani onaj iz Dragnia kod Glamoa (br. 39) 'te iz Karaule kod Duvna (br. 40). Ostali re ljefi su uglavnom predstavljeni fragmentima na kojima je sauvan samo poneki detalj ili dio predstavljenog lika. Na dva reljefa sauvan je -samo donji dio slike, tako da se vide samo noge i dio Mirana (br. 41, 46). Na jednom drugom reljefu iz Karaule (br. 42), od itave predstave sauvan je samo domiji lijevi kut sa prikazom psa ii polovica desne Dijanine noge. Na reljefu iz Biusije (br. 38) lik Dijamin je sauvam u cje-losti ali je povrina reljefa tako isplaka-na da se jedva naziru konture bo-ginjinog lika. U svim sluajevima Dijana je prikazana u svom karakteristinom stavu i pojavi. Svi nai reljefi prikazuju je kao boginju lova. Na relje fu iz Karaule (br. 40) i Busije (br. 38), boginju, vidimo sa lukom u blago savinutoj lijevoj ruci. U isto vrijeme, desnom rukom posee za strijelom iz tulca koji joj se nalazi na leima. Mada na tri preostala reljefa, zbog oteenosti, ne vidimo gornji dio tijela, .moemo -s pravom pretpostaviti da je i u tim sluajevim a bila prikazana u ovoj sceni. To pokazuje njen tipino lovaki stav, s blagim pokretom ulijevo. Ona je redovito okre nuta suelice ali s tijelom u laganom zaokretu nalijevo, ili, koji put, na desno. Noge su joj u raskoraku, lijeva -malo izbaena i skupljena u k olje nu. Lice joj -se vidi jasno samo na reljefu iiz Karaule (br. 40) i iz Dragnia (br. 39). Tu ima uredno unazad zaeljanu kosu, dosta kratku. N je zino odijelo se -sastoji -od visoko potpasanog i -podignutog hitana kratkih rukava, a na spomenicima iz Karaule (tor. 40) i iz Dragnia (tor. 39), preko ramena ima prebaen jo ogrta koji lepra iza nje. Visoko potipasa-

84

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B iH

!ni i uzdignuti hiton u potpunosti odgovara boginji lova koja je stalno u pokretu pa stoga mora biti prikladno odjevena. !Na reljefim a iz Karaule (br. 41, 42), na nogama ima visoke lovake izme, dok je na preostalim re ljefim a [prikazana botsonoga. Na svim reljefim a imamo predstave njezine pratee ivotinje. U etiri sluaja uz nju je priifcaEam pas (br. 40, 41, 42, 46), u dva sluaja prikazana je kouta (reljef iz Busije, br. 35) i iz Dragnia (br. 39), dok su na dva reljefa (Karaula, br. 40 i Blauj, br. 46) prikazani i pas i ko uta. Na reljefu iz Karaule (br. 40) pas se nalazi (lijevo od .boginje, pri kazan leei i zabaene glave. Na drugom reljefu iz Karaule (br. 41) vide se ostaci psa koji se isto tako nalazio is lijeve strane Dijane. U jednom sluaju (reljef i z Karaule, br. 42) pas je prikazan iiza boginje koji je zaskoio za njom . Na reljefu iz Karaule (ibr. 40) kouta je prikazana s desne strane Dijane a na reljefu iz Dragnia t(br. 39), s lijeve strane. Kouta je prikazana u leeem poloaju (br. 40), jo se lijepo razalbiru njezini rogovi. Na drugom 'reljefu (Blauj, br. 46) kouta je prikazana u stojeem poloaju, s desne strane Dijane, okrenuta nadesno. Prikazani atributi i pratee ivotinje u potpunosti karakteriziraju boginju lova. Prije svega, to su luk i strijela, zatim pas, k oji je na na im [reljefima u veini sluajeva prikazan ispred boginje, kakav je inae sluaj u lovu da pas tri ispred lovca. Kao boginju lova jo je karakterizi raju visoke lovake izme i kratki hiton. Dva reljefa s ikonograf^kom predstavom ove boginje propraeni su 'tekstom. T o su reljef iz Karaule (br. 40) i relje f iz Blauj a (br. 46). Na oba reljefa tekst se nalazi ispod likovnih predstava. IJ prvom slu aju (br. 40), od teksta se sauvalo sairno nekoliko slova. Zadnja dva predstavljaju skraenice zavrne formule l. p. l(ibens) pfosuit), dok se od ostalog teksta sauvao samo zavrni dio neke rijei: ( , . . . ) lia. Na reljefu iz Blauja imamo u cjelost.i sauvan tekst. O vdje se javlja ensko ime eikanta, Silvia, iza toga slijedi zavrna formula. Natpisi na kultnim reljefim a u svakom sluaju su rjea pojava, no, na alost, ti natpisi nisu sauvani u ejelosti, iL i su, ako su sauvani, sasvim .kratki, tako da nam u ovim sluajevima ne pruaju nikakvih prijeko potrebnih, odnosno vaeih podataka. Pored ova dva reljefna natpisa, imamo jo etiri isto epigrafska spomenika, posveena Dijani, sa podruja Bosne. To su spomenici iz Ka raule (br. 43, 44, 45) i jedan iz Humake Glavice kod Bihaa (br. 37). U dva sluaja to su lijepo sauvane are (br. 43, 44), dok su druga dva spomenika ostala u fragmentima. Na sva etiri spomenika .tekst poinje Dijamnim imenom, i, izuzev u jednom sluaju (br. 46), njeno ime je propraeno epitetima. Dva puta njeno ime prati epitet A ug (ustae) (br. 37, 43), a u jednom sluaju samo dodatak S (acrum ). Opet 'imamo po javu dodatka koji se obino pridodaje imenima (boanstava a da neto posebno ne znae ili govore o njihovu karakteru. Izuzev jedinog sluaja (br. 37), u tekstu se javlja i nomenklatura eikanta, i za neka od njih moe se ustanoviti da su predstavljala domae romanizirane ljude: T. Fl(avius) Secundus (br. 43) i Aelius Maxxminus (br. 44). Punu zavrnu

I.

KULTOVI

D O M A IH

BOAN STAVA

85

.* formulu imamo samo na reljefu iz Karaule (br. 43) dok na ostalim ona nedostaje. Prema kartografskom prikazu nailaza spomenika samostalnog JDijaninog -kulta (K. II), m oemo primijetiti da veina nalaza potjee sa Duvanjskog polja, njih 6, a po jedan iz Busije na Glamokom polju, Dragriia kod Glamoa, Bumaoke Glavice kod Bihaa i Blauja. Veliki broj spomenika sa Duvamjskog polja govori da je samostalni kult Dijane, zatitnice lova i divljai, bio najvie tovan na tom podruju. Taj kraj su naseljavali pripadnici ilirskog plemena Delmata, koji su, fcaiko smo vidjeh iz ranijih primjera, u najveoj m jeri bili poklonici kultova~domaoih boanstava. Meutim, u netkim sluajevima, iako se radi o uoj te ritoriji Ikoju su- naseljavali pripadnici istog plemena, imam-o pojavu-ida se pojedini kultovi ih 'kultne zajednice "jednog te istog boanstva, ak u b u s jednim mjestima, tuju u razliitom intenzitetu. Dok je, npr., broj kultnih spomenika samostalnog Silvanoviog kulta na Glamokom polju u odnosu ma iste nalaze sa Du vanjskog poilja 11 :1, ili spomenika kultne zajednice Siivan Dijana 3 : 1, takoer u korist broja 'spomenika sa Gla mokog polja, dotle to se tie samostalnog Dijaninog kulta imamo sas vim obrnut sluaj. Taj om jer u korist spomenika naenih na Duvanj skom polju prema ornim naenim na Glamokom polju iiizm oisi 6 : 1. To nam govori da su pojedini kultovi ili kultne zajednice u pojedinim kra jevima ueg podruja jugozapadne Bosne bili razliito prihvaeni. No sioci intenziteta u tovanju tih 'kultova ili kultnih zajednica su, svakako, dekurije tog plemena, pa se stoga spomenici odreene kultne zajednice jednog te istog boanstva u dva susjedna mjesta javljaju u veem ili manjem broju. Kako poznajemo lik Dijane sa reljefa gore opisane Silvanove kul tne zajednice, moemo i u ovom sluaju tvrdili da se na ovim spome nicama koji pripadaju njenom samostalnom kultu javlja lik, ili se spo minje u natpisima epihorsko enko boanstvo ikoje je svojim prerogati vima odgovaralo grkoj boginji lova i divljai Artemii, iili italskoj Dijani, s kojima se u potpunosti izjednaila. Na naim reljefima u ikonografskog predstavi ona je prikazana kao grka Artemida ali je pre uzela ime rimske Dijane pa se pod tim iimenom i spominje na epigrafskkn spomenicima. Pojava do koje je dolo s tom ilirskom (boginjom u odnosu na grku Artemiu u potpunosti odgovara sluaju italske Dijane kada je bila izjednaena s Artemiriom pa je preuzela i njen ikonografski izgled, to je bio sluaj i sa ovim ilirskim boanstvom. To nam svje doi da su Iliri, odnosno Delmati imali jedno svoje staro ensko boan stvo lova ! divljai koje se u odreenom vremenu izjednailo s. rimskom Dijanom ali su je domai umjetnici ikonografski prikazivali po uzoru gr ke Artemide. Da je ova boginja kod Delmata, k oji su naseljavati i jugo zapadni dio Bosne, bila posebno omiljena i mnogo tovana, svjedoi nam broj spomenika posveenih njoj ili njezinoj kultnoj zajednici ukupno devetnaest, koji svi skupa potjeu s podruja jugozapadne Bosne. Iliri su u potpunosti prihvatili ikonografski lik grke Artemide za svoju adekvatnu boginju. Do toga je moglo doi i prije nego to su je

86

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

POD H U CJU

B ili

izjednaili sa rimskom Dijanom. U Naromi je ibila jadna od -najstarijih grkih kolonija na Jadranu, odakle je u oiajve-oj m jeri prodirao grki kulturni utjecaj u unutranjost dananje BiH, pa su, vjerojatno, na taj nain ilirska plemena s tog podruja i upoznala lik grke Artemiide. 'koji je u ikonografskoj predstavi u potpunosti odgovarao koncepciji njihove adekvatne boginje. Spomenimo samo novac ilirskog kralja Balaiosa: dok je na aversu liik dinasta, na reversu je skoro redovito lik Aptemiiin.8 3 To ibi nam donekle m oglo posluiti kao dokaz o 'tradiciji to.g boanstva kod Ilira, a ujedno i o tome da je ikonografska predstava ite boginje Ilirima dola posrednim putem, u jednoj istari(joj faizi njihove historije. Kada se sprovodila interp-retatio Romana, Artemilda je dobila im e rimiske Dijane i pod tim imenom m i je i poznajemo s naisih spomenika. Ikonografs'ke predstave Dijane Ikakve vidimo na naim reljefim a u potpunosti odgovaraju njenim predstavama kakve su-sreemo na re ljefim a iz drugih 'krajeva nae zem lje dli drugih zemalja. Isti njen lik vidim o -na novcim a ili statuama koje su stajale u njenim hramovima ve ih rimisikih gradova,84 a takivu je predstavljaju i najpoznatija djela gr ke ili rimske umjetnosti. Rimsika Dijana i grtka Artemiida, odnosno ilir ska Dijana, u ikonografckom pogledu su identine kao i njihovi prero gativi, ali su u tom liku na naim (reljefima Iliri gledali svoju domau boginju i n joj su podizali i prinosili kultne reljefe ili epigrafske rtve nike. U tim prikazivanjima, ako iih poreim o sa djelim a grke ili rimske umjetnosti, ili iz drugih veih centara rimske drave, lako je zapaziti um jetnike komponente fcoje ih -dijele, ali bez obzira na to, sve pred stave ove boginje, bilo kod inas ili u drugim zemljama, ikonografska u potpunosti odgovaraju grkoj Antemidi.8* Spomenlike samostalnog Dijarainog kulta koje -smo gore spomenuli podizali siu redom domai ljudi. To vidimo po tome to se u svim slu ajevim a radi o domaem boanstvu koje u ikonografskim predstavama nosi elemente dom aeg raa, -domau nonju i si., a osim toga o tome nam govori nomenklatura sa epigrafskih spomenika koji isu njoj pos veeni (br. 43, 44, 45). T o su sve dom oroci koji nose rimska imena romanizirani Iliri, i, dakako, spomenike su podizali svojoj domaoj b o ginji mada je nazivaju rimskim imenom.8 6 Pojava gen-tilnog imena Flavius na jedinom od natpisa (br. 43) go vori da je donja granica za datiranje svih spomenika konac I stoljea, ali nema sumnje da veina spomenika ovog kulta datira iz III stoljea.8 7
8 3 O alla iosovo-m n o v c u : J. B r u n m id , D ie Inischriflan -und -Murcze-n d er gtrich is ch e n S ta d te D a lm a tie n s, Wie-n 1898; D. R e n l -M io e e v ie , P ro ie g o m e n a ilirsk oj num og-raifiji, -Godinljalk, ANTOBIH, kin.j. III, C e n ta r ea ba lk , isp itiv a n ja , k n j, 1, S a r a je v o 1965, p. 77 91. T u je n a v ed en a i -ostala lite ra tu ra o to m e p rob lem u . 84 D. -S erg ejev sk i, G Z M , D IV (1942), p. 161. 85 D a -se d o e do to ga zaikljiufca, d o v o ljn o je (uporediti n je n e j'k on og ra fsk e p r e d s ta v e m a iz k o je z e m lje sa g r k o m A rte-rnidom . 86 M a r i je b io m i lje n ja da s e iu sv im s lu a je v im a rad i o rim sk o j D ija n i negirajui tim e p o s to ja n je epiihorsk-e ilirsk e b o g in je -lova k o ja je o d g o v a ra la g r k o j A r te m id i. -Sr. -n jegov ra d : A n ti k i -kultovi u n a o j z e m lji, p. 58. 87 Sr. rad D. S engeje-vskog, Iz p r o b le m a t ik e ilirske u m jetn osti, p. 1119 143, g d je se g o v o r i o a t a c iji ov ih sp o m e n ik a .

1.

KULTOVI

D O M A IH

BOANSTAVA

87

Ve'likS broj spomenika posveenih Dijani na ovom podruju name e m iljenje da se tu nalazilo ,i nekoliko njenih svetita. Reljefne pred stave njenog lika vjerojatno su sluile njenom kultu, pa su stajale u nekom njenom svetitu. Qd neki'h starih antikih pisaca saznajemo da su ovoj boginji esto bili posveeni kalkvii gajevi gdje se nalazilo i njeno Bveltite. Tako, npr., Stralbon (V, 215) pie da se kod Timova nalazio je dan gaj posveen Artemii A jtolis. Jo jedan gaj posveen Dijani Stralbon spominje na gornjem Jadranu kod Veneta {V, 1, 9), Alpolonije Roanin u svojoj Argonautiki pie da su se dananji otoci Loinj :i Cres u starim vremenima nazivali Artem idini otoci i da se tu u jednom gaju nala zio n jen hram (Arg. IV, 468 470). iDa je ona u naim krajevima imala mnoga svetita, od k ojih neka doibro poznata, isvje-oi toponomastika ne kih mjesta. Tako se, npr., kad dananjeg Splita u rimsko doba nalazila stanica Ad Dianam,S B isto ifca lk o i na via Egnatia, kako biljei Tabula Peutingeriana (segment VI). Kakva su njena svetita bila na podruju Bosne, nije lako rei. Kao boginja lova i divljai, vjerojatno- je i ovdje imala posveene ga jeve, a pod rimskim utjecajem vjerojatno i kapele, ako ne hramove. Kao om iljenoj boginji lova i divljai, njoj su tovaoci na raznim sira nama naie zemlje podizali zavjete. 'Mina, u ovom sluaju mnogo je vei broj epligrafkih spomenika. U tom e se osobito istie Dalmacija,8 9 isto tako poznat je izvjestan broj posveta iz Srbije,90 Crne Gore,9' ili Pa nonije.92 Za nas je osobito interesantno nekoliko posveta, odnosno ikonografskih predstava iz Makedonije. Iz Prilepa su poznate tri njena re ljefa,9 3 koji, vjerojatno, prikazuju lik grke Aiitemide. Jedan njezin re ljef poznat nam je i iz K'ieva.9 4 U svim sluajevima lik Dijane je iz raen stiilom visoke umjetnosti gdje se prim jeuje -oit utjecaj susjedne Grke. U usporedbi sa isCcm predstavama iz Bosne, u .kampozicijskoj she mi nema nikakve razlike, i na jednim i na drugim reljefim a prikazana je u svom jedinstvenom stavu s atributima. Na naim spomenicima vidi se rad domaeg majstora ali je za uzor imao predstavu kakvu je dala grka umjetnost.
R " C arta a re h e o lo g ica di S alon a et d e i d in to rn i, F. B.uli, i L. Jeli, po C. P atsehu u G Z M V I (1894), p. 344, fn . 2. 80 Iz D a lm a c ije p o tje u m n o g e pos>vete D ijan i, n a b r a ja m o sam o n e k e : S alon a: CIL III, 1936, 1937, 8660; B u lle tm o d a k n a to X X I (1898), p. 45; B e n k o v a c : Bulle11:,no d a lm a to X X I I I (1900). ,p. T58; Kotlae: CIL H I, 13199; K oljani G o r n ji: C IL III, 13212, 13200; T a p lju h : CIL III, 9828: V is : CIL III, 3074; V r lik a : CIL III, 12199; i Ul. o r in a c : S p o m e n ik S K A X X X V I I I (1900), ip. 44, br. 64; J e lic a k o d a k a : CIL III, 6320, 8335; K o s t o la c : C IL III, 8103; S p o m e n i* S K A X X X V I I I , p. 2. Iz D oM e-je: P ra sc h m lk e r-S e h r o b e r , Arrchiiologisehe F orsch am gen in A lb a nien un d M o n te n e g ro 2, br. 3. "2 Iz I lo k a : G IL I I I , -3264. N. V u li, Spomeni'k S K A L X X I (1931), p. 79, -br. 183; X C V I I I (1940 1948),
p. 314 , b r . 102.

M N. V u li, S p o m e n ik S K A -I,X X I (1931), p. 79, br. 183; X C V I I I (1940 1948), p. 314, br. 102.

88

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B iH

Iz G alije imamo jedan lijep primjer, teoji inae Ikad nas nije poznat, kako se epihorska boginja lova ifejednauje sa rimskom Dijanom i prima njeno ime, ali je zadrala i svoj6 epihorsko. To je Dijana Arriuina, a isti sluaj imamo i iz Germamilje, .to je Dijana Abnofoa.95 Ujedno, ovi primjeni nam mogu posluiti kao dokaz da se ista stvar dogodila sa lir skom boginjom lova, iji nam se epihorski naiziv nije sauvao nego nam je poznat samo rimski. b . DIJANA'NIMFE Sa podruja Bosne i Hercegovine imamo svega jedan spomenik posveen ovoj kultnoj zajednici. T o je poznati reljef iz Opaia (br. 47), koji je za nas interesantan iz vie razloga. Prvo, ispred seibe imamo lik Dij4ne u jednom dosta neobinom njenom ikonografskom prikazu za ko ji emo teko nai analogiju bilo gdje. Na reljefu imamo ukupno prika zana tri enska lika u slijedeoj kom poziciji: u sredini, na nekom pos tolju slinom rtveniku, stoji Dijana, a do nje, sa svake sirane, po je dan enski lik. Kom pozicija prikazanih likova je takva da se u srednjem liku gleda jedno -vee ensko boanstvo, za koje se veina istraivaa izjas nila da predstavlja lilk domae Dijane. Svi likovi su okrenuti prema gledaocu. Dijana, u sasvim malom ras koraku, stoji uspravno. Ruke je podigla u blagom luku do visine ramena i -u akama dri p o jednu gramu: u desnoj smokvinu (ili vinovu), a u li jevoj paimovu. Na glavi ima maramu rairenih krajeva koji joj padaju iza ramena.96 Obuena je u kratku potpasanu tuniku na k ojoj se od pasa naziru bogati nabori. Oko vrata se vidi neko zadebljanje; da li je to om o tani al, kakav pulover uz vrat ili njen anatomski detalj, milje lak'o od rediti. Ispod vrata, na prsima se primjeuje neki srcoMki detalj, pa se pitamo da li je to elemenat gornjeg haljetka lili je neka oigrli'ca.9 7 Do nje, s obje strane, po jedan enski lilk, koji isu ikonografski pri kazani potpuno analogno Dijani. Isti elementi odjee, na iglavi ista ma rama, jedma razlika jc u rjihov'om dranju. Naime, 'Giba lika, 'lijevi des nom a desni lijevom rukom, hvataju sku't Dijaniline 'tunike. Druga im ruka ili nije uope izraena ili je dre iza ilea, jer se na reljefu ne vidi. Treba jo spomenuti jedan detalj smjeten na gornjoj lijevoj strani re ljefa. To je neki crte ovalnog oiblika koji se obino identificira kao ploka (plosnata ovalna posuda za vodu),9 8 ali ima miljenja da bi to mogao biti neki kultni predm et,9 9 to bi (bilo dosta realno. Kako itaj predm et vidimo na reljefu ove kultne zajednice, moda bi se mogao vezati iskljuivo za nju, ili je, pak, to neki atribut prikazanih likova.
5 K riig e r, Diarna A r u in n a , G e r m a m a , I (1947), p. 4, sa 1O v a k a v tip m o e m o v id je li ma m n o g o b r o jn im r e lje fim a na p o d r u ju BiH ili P r im o r ja k o je su ipoigli d o m o r o c i. P o tom e se v id i da je to d io ilirsk e n onje. O to m e : I . rem oni'k, 'N onja na r im sk im sp o m e n icim a u B iH , G Z M , n. s. X V ilT (1963), p. 114. P o n a e m su d u to b i bio e le m e n a t v r a tn o g nakita. 8 3 D. S e r g e je v s k i, G Z M , X L I (1929), sv. 2, ip. 98. m D. R e n d i M io e e v i, o. c., D. 30.

I.

KULTOVI

D O M A IH

BO AN STAVA

89

Ikonografska predstava ove kultne zajednice je dosta problema tina. Poev od Sergejevskog, k oji je objavio ovaj reljef, i svi ostali boji su se njega doticali prikazane likove obino nazivaju Dijana i pratilje, odnosno Dijana i aoranti-ce,100 Gledajui ovu Akoinografsku predstavu, ine nalazimo ita to ibi nas navelo na zakljuak da se u ovom sluaju radi zaista o liku Dijane, i da kojim sluajem ovakvom njenom liku nemamo jedinu analogiju u p ravo sa istog lokaliteta, teko bism o m ogli i pretpostaviti ! a je to D ijaniin lik. Naime, ve smo naprijed spomenuli jedan reljef iiz kultne zajednice Silvan Dijana na ikojem je uz Silvana prikazana Dijana kakvu upravo ovdje vidimo (br. 26). I u jednom i u drugom sluaju, lik Sdl~ vama i lik Dijane prikazani su na neu obiajen nain, koji iikonagrafski potpuno odudara od kanonskog -lika Dijane i Silvana koje nalazom na ostalim naim reljefima. Budui da su na reljefu br. 26 uz taj muki lik prikazani Silvanovi atributi, kako smo ve primijetili, nema sumnje da se radi upravo o Silvanu i da je lik pokraj njega Dijanin. Analogno njenom liku s tog reljefa, i u ovom sluaju, na ovom .reljefu, radi se takoer o liku Dijane. Moe se prim ijetiti da su oba reljefa rad jednog te istog majstora. Postavlja se pitanje zato je majstor prikazao Dijanu u ovoj neuobiajenoj ikonografskoj predstavi, ne davi joj ak ni nje ne atribute, koji 'bi je odreivali kao boginju lova ili divljai. Moe mo pretpostaviti da ju je m ajstor prikazao onako kako ju je zamiljao, a za im se pri tome poveo, za .kojim uzorom ili kojom koncepcijom, ostaje nam nepoznato. Nas zbunjuju i ruiga dva lika koja su prikazana pored nje. Oni su izraeni na isti nain kao i Dijana, pa se pitamo da li ise t)u stvarno radi o pratiljama ili 10 adaramticama? Iz prethodno iz loenog smo vidjeli da se Dijana javlja u iroj ikonografskoj kultnoj zajednici gdje su u njenom drutvu i nimfe. Da li bism o smjeli smatrati za moguno da se u ovom sluaju radi o trojnom prikazu Dijanina 'lika, ili, pak, o Dijani i nimfama, jer nam se ini mnogo vjerojatnije da se .uz ovo boanstvo javljaju likovi iz panteona koji su ve u injenoj kultnoj zajednici ikonografski i potvreni, a to su nimfe. Ovakva kultna za jednica, bilo iz Bosne ili .susjednih krajeva, nije ikonografski jo p ot vrena, ali to ne bi smio biti razlog da je odbacimo kao m oguu.1 0 1 U krajnjem sluaju, mogli bismo postaviti pitanje da li je na onom dru gom reljefu u drutvu sa Silvanom uope prikazana Dijana ili je to takoer nimfa, a shodno tome protegli bismo to miljenje i na ovaj re ljef, te bismo u sva tri lika vidjeli nimfe. No, za isada, prema iznijetim argumentima i miljenjima drugih istraivaa, a i nama se ini Vjero jatnim, tu emo ipak smatrati da taj lik predstavlja Dijanu, dok za ona druga dva lika smatramo da predstavljaju nimfe.
D. S e rg e je v sk i, o. e., p. 98; isti au tor, G Z M , L IV (1942), p. 138. i I). R e n d i M io e v i, o. c., ,p. 30; V. P a k v a lin , o. c., ip. 134. 1 0 1 O v a k v u in te r p r e ta c iju kao n e o s n o v a n u p o b ija V . P akvalici, n a v o d e i k a o razlog to sa p o d ru ja ' B iH n ije p o z n a t .nijedan s p o m e n ik k o ji b i b io p o s v e e n ili bi sp o m in ja o kultnu z a je d n icu D ija n a -n im fe . Sr. .n jegov rad K u ltov i u a n tik o doba na p o d r u ju B osn e i H e rce g o v in e . p 134. Istog m ilje n ja je b io i Sengejov.sk> Sr. n je g o v rad u G Z M , X L I (192-9), p. 98. 162;

DIJANA

I.

KULTOVI

D O M A IH

BOAN STAVA

91

* Nalaz ovog spomenika (K. II) potjee sa Glamokog polja, koje .je do sada dalo veliki broj spomenika dom aeg kulta, te predstavlja dalj nju potvrdu da je, u ovom sluaju, kult Dijane i njene 'kultne zajednice na tom podruju, odnosno u jugozapadnoj Bosni, bio u najveoj m jeri tovan. Izrada reljefa spada u onu seriju slinih kultnih spomenika s ovog podruja koji odaju rad domaeg ovjeka, i punu ikonografoku spe cifinost domaeg majstora i njegovu 'koncepciju u ostvarenju likova domaih boanstava. Bliu dataciju ovog reljefa nemogue je odrediti. Uz njega je na en ve spomenuti reljef (br. 26), jedna zemljana posuda i dva komada novca (Vaspazijanovi denari),10 2 ali, izuzev ova dva reljefa, ostali ma terijal se zametnuo. Prema stilskoj i umjetnikoj ocjeni reljefa, on se stavlja u III stoljee.1 0 3 Analogija s ovim maim reljefom , kako iz nae tako i iz drugih ze malja, nije nam poznata, bilo da se ova ikonografsfea predstava inter pretira fcao kultna zajednica Dijana pratilje (adorantice), ili Dijana nimfe, pogotovu ako uzmemo u obzir iikonograifaku predstavu Dijane koja nema nita zajednikog ,sa grkom Artemidom, odnosno s onim predstavama koje je redovito prikazuju na naim reljefim a.1 0 4

POPIS N ALAZITA SPOMENIKA DIJANINOG KULTA I NJEZINE KULTNE ZAJEDNICE a. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. Spomenici samostalnog Dijaninog kulta Humaka Glavica (Biha) Busija (Glamo) Dragni (Glamo) Karaula (Glamo) Karaula (Glamo) Karaula (Glamo) Karaula (Glamo) Karaula (Glamo) Karaula (Glamo) Blauj

b. Spomenici kultne zajednice Dijana nimfe 11. Opaii (Glamoko polje)


-D. S e rge je v sk i, G Z M , X I jI (1939), 2. r, p. 98. IX S e rg e je v sk i, Iz p r o b le m a tik e ilirsk e u m jetn osti, tp. 129. U o v o m slu a ju n e u z im a ju se u o b z ir i'konografaka o s tv a r e n ja G r k o j ili Italiji.

nastala

3. NIMFE Pored kultne zajednice u k ojoj se javljaju s drugim boanstvima, nimfe se javljaju i samostalno, na reljefima Sli natpisima. Spomenici ovog fculta k o ji -potjeu sa podruja Boisne i Hercegovine s u 'maldbrojini, poznata su svega dva takva spomenika k oji su predstavljeni natpisom. Jedan potjee iz Bugojna (br. 49), a drugi iz Humca kod Ljuibuskog (br. 48). Natpis iz Bugojna je postavljen na malu aru, koja je jako oteena, tako da je natpis skoro sav propao. Jedva da se moe proitati ime bo anstva, sve je drugo neitljivo. U originalu tekst je bio dui, kako se moe prim ijetiti po preostalim islovima na natpisnom polju. Po sauva nom imenu boanstva, vidimo da je ara bila posveena nimfama, kako stoji: N ym phis. Moemo pretpostaviti da se ostali dio teksta sastojao od nomenklature dediilkanta i zsavrne uobiajene formule. Drugi spomenik, kotji potjee iz Humca (br. 48), takoer pred stavlja posvetnu aru od k oje se sauvao jedino .dio sa tekstom. Natpis se sastoji od svega d vije rijei: Nimphis sacrum, i sudei po natpisnoj povrini, -koju itavu zauzimaju ove d vije rijei, tekst u originalu se, u stvari, od toga samo i sastojao. Dok nam je u prvom sluaju, na spo meniku iz Bugojna, sauvana samo rije Nymphis, ii ne znamo da li je bila propraena kojim epitetom, na natpisu iz Humca imamo (jo do datak sacrum. Posvete nimfama su obino propraene raznovrsnim epitetima, ka ko nam to govore mnogobrojni natpisi, bilo iz nae ili neke druge zem lje. One se obino nazivaju fontanae pa se na spomenicima zadmarskih krajeva javlja esto posveta: Nyphis fontanis. Ovaj epitet fontanae bio 'bi ekvivalentan Silvanovom epitetu Silvester, pa tako na jedinom spomeniku iz Varadinskih Toplica stoji: Npmphae A ugustae.t0 !> Na spomenicima kultne zajednice sa ivanom, u tz njihovo ime jav lja se jedan specifian epitet k oji je na njih preao sa Silvanovih pre rogativa. Naime, u toj 'zajednici njegov epitet Silvester je prenesen i na njih pa imamo punu posvetu: Nyrnphis silvestr(i)u(rn) cu(m) Silvano . . .I0 U Shodno toj pojavi, m ogao se oekivati i obrnut sluaj, tj. da epiteti nimfa prelaze u njihovoj kultnoj zajednici na Silvana, pa imamo: Nymphae fontanae cuin Silvano (sc. fontanae). 1 0 7 Iz ovih primjera jasno se razaibire usika povezanost ovih boanstava od kojih je stvorena i kul tna zajednica.
1 1 1 5 M. A b r a m i , P o e to v io . P tu j 1925, ip. 38. 1 06 B u llo ttin o d alrnato X X X (1907), p. 118, br. 3928 A. 1 0 7 D. R e n d i M ioevi, o. c., p. 22.

I.

KULTOVI

D O M A IH

BOAN STAVA

93

$ r Nimfe kao boginje voda d izvara tovale ;u se i u drugim 'kra jevim a naie zemlje. Iz Dalmacije potjee vei broj spomenika iijkna posveenih, bilo da su to reljefne predstave i-li epigrafske are. Najei nalazi njihovih spomenika iz tiih krajeva poitjeeu iz Garduna,108 Katel Gomilice,10 9 Katel Novog,1 1 0 Katel Sueurca,11 1 Solina,1 1 2 Splita,1 1 3 itd. Isto tako, imamo spomenika ovog kulta sa podruleja Crne Gore,114 Sr bije,115 -okolice- Varadina, gdje su .bile poznate toplice,11 6 Slovenije ftd. Od ovih spomenika neki su predstavljeni reljefim a dok vei 'broj pri pada natjpisnim arama. Ako se radi, o reljefim a, na njim a obino susree mo likove nimfa u -onaj ikonografslkoj predstavi kakvu smo ve maprijed opisali. Na jednom reljefu iz Varadinskih Toplica javlja se lik sa mo jedne nimfe;-!! imamo sluaj da se javljaju u grupi -od--tri,- (kakav je sluaj na reljefim a njihove kultne zajednice sa Sillvanom. Valjda, aekvaibno toj likovnoj predstavi, na nekim natpisima njima posveenim, spo minju se takoer u tom trojstvu, te im am o ovakav sadraj: Nymphis Aug (ustorum trium).1 1 7 Izvan nae zemlje postoji takoer veliki broj spomenika posveenih ovim boanstvima. U tome pogledu, najljepi prim jerci potjeu iz Grke, gdje je stvorena kanonska ikonografska predstava nimfa koja je kasnije posluila kao prototip za stvaranje njihovih adekvatnih predstava u svim zemljama. U te zemlje se ukljuuje i Italija, na 'ijem su 'tlu nastala likov na ostvarenja tih boanstava prvorazredne izrade, za koja su takoer slu ili uzori stvoreni u Grkoj. Kao primjer italskog ikonografskog prikazi vanja nim fa moe posluiti jedan reljef iz Nuigentove zbirke.1 1 8 Nimfe su tovane u velikoj m jeri i po drugim rimskim provincija ma. U tame pogledu se osobito istie Galija, otkuda potjee veliki bnoj kultnih ili votivnih spomenika posveenim tim boanstvima. Na natpisima im se daju razni epiteti, pa tako: Griselicae, Ikako se navodi na jednom nat pisu iz Grena, ili Percernes iz Vezona, Volpinae iz ftenanijea1 1 9 itd. Moe se zakljuiti da su u pojedinim regijama Galije nim fe imale odreene epi tete, tako se, npr., epitet Proxum ae javlja na veini spomenika u narfoonskcm okrugu sa gradovima: Nim, Oran, Blanser i si.1 2 0 Svaki potok, izvor
lm .B ullettino d a lm a to X I I (1889), p . 179, br. 152. 1 0 1 1 B u lle ttin o d alm a to IV (1881), p . 113; C IL III, 8682..: ,iu B u lle ttin o d a lm a to X X X I (1909).p. 63, ibr. 3.182 A. 1,1 A roh . ep igr. M itth. X V I ,(1893), p. >147;C I L I II, 12888. " s B u lle ttin o d alm a to X X X I X (19,16), p . 144, ibr. 3977 A. A r ch . e p ig r. M itth. II (1878), p . 87; V I I I (1884), p . 112. br. 30; B u llettin o dalm a to V III (1885), p. 53, br. 176; C IL III, 1957, 1958 , 8680 , 8681. 1H S p o m e n ik S K A L X X I (1.931), p . 50, -br. 113. 113 S p o m e n ik S K A X X X V I I I (1900), p. 25, br. 26; J ah resh eile das oaterreioh isch en a r c h a o lo g isch e n Inati tutes 111 (1900), B bl. .128, br. 26; C IL III, 8167, 8168. S. L ju b i , V ie sta ik H rv a tsk o g a r h e o lo k o g d ru tv a , I (1879), p. 33; J. B ru n m id , V H A D . n. s. V III (1905), p . 69, tor. 126; A rch . ep igr. M itth. I X (1885), p. 44; III (1879), p. 168, ibr. 26; C IL III, 4117, 10891 itd. S p o m e n ik S K A L X X I (1931), p. 50, br. 11'3; o v d je im am o sk ra en icu : 'A V G G G , k o ju M ari. .tum ai: A u g (u storu m triurn). 118 K . H a d a czek u: R om . M itth . X V I I I (1903), p. 58 62, sa si. " J. V en d rves, L a R e iig io n d es C eltes, p. 278. < ! Ibid em .

94

A N T I K I

KULTNI

V O L IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B IH

ifli rijeka imali su sv-oje nimfe, k oje se u nekim sluajevima jednostavno nazivaju Dea, ako se radi, npr., o ijednoj .rijeci, pa tako imamo Dea Sequana ili Dea M atrona. Skoro da je identian sluaj i na podruju Spanije. Prema naenim spomenicima ovog kuita na tom podruju, moe se za kljuiti da su nim fe tovane i kod stanovnika Iiberskog poluotoka. Tamo su nim fe imale est epitet k oji je glasio Caparenses.121 S obzirom na mali broj naenih spomenika ovog kulta na podruju BiH (K. III), bilo bi .teko dati jednu odreenu analogiju isa spomenicima naenim na drugim stranama, b ilo iz nae ili neke druge zemlje, tim vie to na. podruju Bosne nije naena nijedna samostalna likovna predstava nim fa, a ni spomenuti natpisi sa jednom ili dvije rijei koje se na njima javljaju takoer ne mogu iimoigo spomoi u pogledu analogije. V e sm o u opisu kultne zajednice Silvannim fe govorili- o preroga tivima k oji su ;iih zbliili, kao domaa stara boanstva. Nimfe su, bez sum nje, epihorska boanstva, koja su poistovjeena sa grkim, odnosno ital skim nimfama. Prema tome, one su inile ilirski panteon s drugim doma im boanstvima koja su u odreenom vremenu bila izjednaena sa odgo varajuim grkim ili rimskim. Kuilt nim f je epdhorskog podrijetla kod mnogih indoevropskih na roda te se stoga i javljaju mnogi spomenici njim a posveeni, koji u veini sluajeva nose grka, odnosno rimska imena.

1 2 1 Ibid em .

4. K U L T B O G A B IN D A

U sjeveroistonom dijelu Bosne, u Priviilici .kod Bihaa, naeno je nekoliko spomenika votivnag karaktera k o ji su posveeni bogu Bindusu. To su, sve redom, epig-rafsfce posvete -upuene jednom domaem boanstvu voda i izvara -koje je izjednaeno s rimskim bogom Neptunom. Na ovim spomenicima 'imamo sluaj, koji je inae dosta rijedak -u naoj zemlji, da se uiz ime rimskog boanstva s kojim je izjednaeno ovo d-om-ae boan stvo navadi i njegovo epihorsko ime, k oje u ovom sl-uoaju uz Neptunovo ime ima vrijednost epiteta. Zahvaljujui tom sluaju, saznali smo za ime jednog dom aeg boanstva k oje je u svojim funkcijama bilo u potpunosti izjednaeno -s adekvatnim stranim te nam to daje lijep primjer ikako se sprovodila interpretatio Romana u naoj zemlji. U Priivilici je naeno ukupno 11 spomenika (br. 50 60). Izuzev jed nog prim jerka (br. 50), svi su do jednog polupani te su do inas doli uglav nom u fragmentima. Prema -onom sauvanom primjerku, -moemo suditi da su ti spomenici bih u form i lijepo iiziradenih -ara, obraenih sve na je dan nain. Sastoje se uglavnom -od itri dijela: postolje, srednji natpisni dio, i gorn ji dio krov. Na gornjem dijelu, uglovi se zavravaju po jednom pobonom guvom s prednje strane ukraene valutama. U nekim sluaje vima, srednji dio spomenika je konkavno Izraen (br. 50), a gornji dio iz meu guvi ini ovalno iiubljemje (br. 50, 51, 60), dok je -u -nekim slua jevima potpuno -ravan (! b r. 55). Neki od ovih spomenika su i likovno ukraeni. To je izvedeno tehni kom paranj-a te su to, u stvari, crtei. iNa jednoj ari, iznad -natpisnog polja prikazan je zabat izveden dvojnom linijom (br. 50). Jedna -druga -ara ima obje pobone strane ukraene figurama. Na -desnoj strani (br. 53, si. b) odozgo visi vijenac izraen -od lovorovih grana sa trakama u sredini. Ispod loga, crteom je predstavljena gola muka figura, bradata, u pokretu nali jevo. U desnoj, ispruenoj ruci dri delfina, a u sputenoj -lijevoj neki du guljasti predmet, valjda trozubac. Na drugoj strani -spomenika, s gornje stran-e, takoer je vijena-c od lovora. Ispod toga prikazan je triton s rib ljim tijelom. Lijevom rukom -dri veslo dignuto na rame, a u sputenoj desnoj dri dellfina (br. 43, si. a). Od drugih spomenika -likovno je ukraen jo samo jedan (br. 56). Mada se u njegovom teks-tu ne navodi ime boanstva kojem se ara posve uje, s -oibzirom na izgled are, na mjesto nalaza, gdje se nije nala nijedna ara posveena drugom boanstvu do Binu, kao i na m-oti-v crtea, moe

96

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B ili

m o biti sigurni da <je bila posveena istom boanstvu kao i ostale are. Na ovoj ari timamo dosta interesantnu likovnu predstavu. Naime, na gornjoj strani, iznad natpAsnog polja, .u pravilno obiljeenom polju, imamo likov nu predstavu koja se sastoji od dva dugoroga jarca okrenuta jedan prema drugom i izmeu njih nacrtana mala ara, istog olblika kao to je oblik are u naravi. Ispod natpisa imamo opet predstavu jednog jrca okrenutog na desnu stranu. to nam govore ove likovne predstave? Brije svega, potrebno je ista i da su one sve izraene tehnikom crtea. Alko pogledamo na druge spo menike sa likovnim predstavama iz ovog podruja vidjeit emo a su iz raene istom tehnikom, tj. crteom, itelo da se radi o spomenicima iz preriimskog doba ili onim iz zadnjiKstoljea postojanja carstva- Ako, npr., po-~ r e d m o crtee -sa tzrv. japodskih u m i 1 2 2 s crteom ovih. -ara, vidjet emo da je tehnika potpuno identina, a -to znai da se na tom podruju razvijao jedan odreeni pravac -u tehnikoj obradi spomenika, odmotsno u nainu prikazivanja likovnih predstava. Budui da se u posveti jasno navodi kojem se .boanstvu are podiu, u crteu sa spomenika br. 53, al. b, prepoznali em o lik toga boga, a t je Bind Neptun. Da se radi o tome boanstvu, svjedoe i prikazani atributi: veslo i delfin, dok na drugoj strani istog spomenika imamo lik tritona sa veslom. Vijenci iznad ovih likova isto su omamentalnoig karaktera. Pred stave jaraca ovdje imaju simbolini kultni smisao poto su se oni prinosili na rtvu -ovom boansttvu.J2s Na osam spomenika u tekstu imamo punu posvetu boanstvu koja glasi: Bindo Neptuno. U dva sluaja, budui da su are jako nastradale, nije sauvana dedikacija boanstvu (br. 53, 58), ali moemo vjerovati da su dotini spomenici bili posveeni .istom (boanstvu. Na pet spomenika, uz ime boanstva nalazi se dodatak sacrum .{br. 50, 52, 55, 56, 59), u os talim tekst je oteen te ne znamo da li se nalazio. Od 11 spomenika, na pet se sauvala cijela ili parcijalna nomenklatura deikanata. U prvom sluaju (br. 50), ime edi'kanla sastoji se o- -rimskog k-ognomena Prnrniu.s i latiniziranog epiihorskog imena Parmanicus. U drugom .sluaju (br. 53), imamo ikoignomen Teuda , m Od gentilicija javlja se Flavius (br. 53). Pre ma sauvanom punom tekstu u tri sluaja (br. 50, 52, 53), vidimo da su spomenike podizali plemenski prvaci koji su nosili titulu praepositus dok se na dva od tih spomenika (br. 52, 53) javlja tiltufla praepositus et princeps. S jednog spomenika koji nismo uvrstili < u na popis, jer se na njemu nije sauvala ni posveta ti: zavrna formula, ali bi se moglo pret postaviti da je to dio are, u sauvanom di jelu tefksta nailazimo titulu dedikanta: praefectus civitalis,l2r Neke posvete su podigli vojnici legija (br.
122 M . H o e m e s , W M B H , III (1:895), >p. 510 518; urne, G Z M , n. s. I V -V (1949.50), ,p. 45 94, t . I X I I . I!:1 O tom e n a m d a je .podatke H ora-cije (C arm . 3, p pe, De.s Q. Horati'Us F la ccu s O d en u. E p o d e n 19, J T eil, i2A O v a j iko.gfiomen je .u 'D a lm a ciji d o sta 'rije d a k est. S r: C IL V , 3058, 4481, 4925. 125 C. P atsch , G Z M , X (1898), p. 339. D. S e r g e je v s k i, Ja po sk e

13, 1. i -d.). Sr. N aiu k-H oLeiipztg 1926, /p. 12.1. a u s je v e r u os Ita liji v rlo

I.

KULTOVI

D O M A IH

BO AN STAVA

07

59), dok u ostalim sluajevima zbog oteenosti. teksta nismo u stanju da doznamo 'tko su deiikanti. Za nas je interesantna injenica da su vei broj zavjelta podigli plemenski prvaci, koji svoju funkciju i naglaavaju--u tekstu. Na tri spomenika imamo punu zavrnu formulu, u ijednom sluaju samo p(osuit) (br. 56), dok u preostalim sluajevima ne znamo kako je izgledala jer je tekst oteen. Na svim arama 'tekst je lispfean pravilnim i velikim slovima. Javlja se vrlo esto liigatuira (br. 50, 53, 55). K oji put redovi bu dvojnom ortom Minirani (fer. 53). Iz nomenklature edikanata moemo zakljuili da su barem veinu ovilh spomenika podizali domai ljudi (Licinius Teuda, Proculus Parmani*cus 8fcd.). U nekim sluajevima to se vidi i p o njihovom zvanju jer se na vadi plemenska titula boju su obnaali pripadnici tog plemena, npr., na dva spomenika navodi se: princeps Iapodum, ili praepositus et princeps Iapodum. Za datiranje ovih spomenica posluit e nam propratai materijal ko ji se naao uz ove are kao i neke druge injenice. Prvo, uz ove are naen je i novac cara Domicijana te Aigripe. Drugo, u nomenklaturi dedikanata javlja se gentilicij Flavije te pojava titule praepositus ili princeps. Na osnovu ovoga, moe se uzeti da veina spomenika potjee iz I stoljea.1 2 0 Prema kartografskiotn prikazu nalaza '(K. III), vidimo da svi nalazi ovih .spomenika potjeu s jednog lokaliteta (Privdiica), i ikako su svi po sveeni jednom boanstvu ije se ime ne susiree na drugim stranama, mo emo uzeti da je ovo .boanstvo bilo tovano samo kod stanovnika jedinog ueg regiona sjeverozapadne Bosne. Taj region, tj. okolicu dananjeg B i haa, u ilimsko doba naseljavali su pripadnici japodskog plemena, te iz tog izvlaimo zakljuak da je kult boga Binda bio iskljuivo vezan za ovo ple me. Meutim, sa podruja Japoda poznat je vei broj spomenika kultnog ili votivnoig karaktera koji su bili posveeni i ostalim domaim ili stranim boanstvima, pa bismo magli ;re-i da je ikult boga Binda bio vezan samo za jednu grupaciju tog plemena, odnosno za odreenu dekuriju koja je nase ljavala upravo okoli Pri vilice. Taj sluaj moemo povezati s pojavom do koje je dolo u pitanju kulta i kod Deknata. V e smo gore iznijeli da su pojedine ekurije ovog plemena preferirale ne pojedino boanstvo, nego samo jednu njegovu kultnu zajednicu, za razliku od njihovih susjeda, u pi em enj aika, koji su u najveoj mjeri, opet, tovali neku drugu kultnu za jednicu tog istog iboanstva. Dakle, bog Binld nije morao biti glavno ple mensko boanstvo, a sluaj da se na posvetama u veoj m jeri javljaju kao dedikanti plemenski prvaci, mogli bismo tumaiti time da se kod Privilice, odnosno u tom regionu nalazio plemenski centar, dakle, unutar teritorija ijem je stanovnitvu Bini bio glavno boanstvo pa mu, izmeu ostalih, posvete podiu i plemenski prvaci. Da je kojim sluajem Bim ibio glavno (boanstvo tog plemena, onda bi se n je gove p osvete nalazile i na drugim stranama koje su naseljavali Japodi, a
126 C. P atseh, J a p od i, G Z M , V I I I (1890), .p. 131; W M B H , V I (1899), p. 154 155 7 A n ti k i ku ltn i . . .

98

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B ili

ne samo na jednom regionu, ili, tanije, samo na jednom lokalitetu. Kakva je bila stvarna uloga ovog boanstva za to pitome, n ije lako dokuiti, ali se u svakom sluaju moe tvrditi da je Privilica pred stavljala glavno svetite ovog boanstva, a vjerojatno i jedino'. O njegovom znaaju govori nam veliki broj njegovih kultnih spomenika, n jih 11, a vjerojatno i!h je bilo m nogo vie, jer o tome svjedoi veliki broj sasvim sitnih ulomaka ara na enih na istom mjestu na kojim a se pojedine nijeii ili samo slova jasno odnose na kult toga boanstva. Takoer im am o podataka da je s tog lofcaliitetta i p rije a i tokom istraivakih radova mnogo materijala odnijela voda. Pojava ovog boanstva kod Japoda za mas, u svakom sluaju, pred stavlja sloen problem. Prema iznijetom, m oemo zakljuiti da je kult bo ga Tiinda b i i iskljuivo vezan za Japode, i to kako smo ve r e k l i, za omu grupaciju; koja je naseljavala podruje dananjeg Bihaa. Ova konstatacija je za nas znaajna iz razloga to su neka od ilirskih plemena sa podruja BiH 'bila tovaoci pojedinih domaih kultova koji su skoro bili nepoznati drugim 'ilirskim plemenima, k oji put najbliim njihovim susjedima. Taj Sluaj ismo naveli za boga Silvana Sili Dijanu, odnosno njihove kultne za jednice. O v dje imamo identian sluaj sa bogom Binusom. 'Koncentracija veeg broja kultnih spomenika jednog te istog bo anstva ha jednom mjestu i drugi detalji na mjesto nalaza govore da se tu nalazilo veliko a, vjerojatne), i glavno svetiite boga Binda. Iznad sela Privilice, podno jednog brijega nedaleko od rijeke Une, kod izvora tamo njeg potoka, naene su ove are i manji objekt, to potvruje mi lje n je , da se tu istivaimo nalazilo ovo svetite. Am bijent: uokolo uma, izvor vode, isura priroda, upravo je najbolji d po svemu je odgovarao za lokaciju svetita boanstva izvora i voda kakvo je bio Biind Neptun. Prilikom nalaza, spomenici isu bili razbacani na povrini od oko 50 m 2, a u tom prostoru otkriven je temeljni zid unultar ikojeg se nalazila jama od 0,50 x 0,50 m. U njoj < su pronaene kosti raznih ivotinja (koze i goveeta). ulom ci amfora te spomenuti novac. Kako sa natpisa vidimo da su bili posveeni Bindu Neptrunu, a kako se ovaj objekt nalazio pri sa mom izvoru, t o ' nam zasigurno govori i dokazuje da se radi o svetitu tog boanstva, te tako bismo imali jedinstven primjer nalaza jednog kultnog mjesta nekog domaeg boanstva. Analiza naenih kostiju je utvrdila da potjeu od domae koze i goveeta, to, vjerojatno, pred stavlja ostatke prinesenih rtava.127 - Kako je to svetite u svoje doba izgledalo', mogli bismo samo pret postaviti, Tu se, vjerojatno, nalazio glavni oltar oko kojeg su bile ; p o127 o sv e titu i rtv a m a k o d : C. P a tsch , G Z M , V I I I (1896), p . 131. P o ja v a ikonogratisikog .p rik a zivan ja ja ra ca a a sp o m e n icim a je dosta est slu a j. Anat]agi.ju n a o j p re d sta v i s o v o g r e lje fa n a la zim o u T.uriinu (F. C um ont, R e c h e r ch e su r le syirvboli.sm e fu n e r a ir e des 'R om ains, P a ri 1942, p . 162. sa si. br. 28). T u su ja rci p o s t a v lje n i ta k o e r' antitetsiki k a o na o v o m iz iP rivilice, in i se d a j e ta p r e d sta v a b ila vre p rih v a e n a k o d K e lta , j e r je i o n a j sp o m en ik iz T-urina p o sta v io K e lt. O sim toga , i d ru g e sp o m e n ik e k o ji n o s e ta k v e p re d sta v e , sve r ed om su p o s t a v ile o so b e k e ltsk e n a cion a ln osti, npr., s p o m e n ik iz T o ro k -B a lin ta (S zen ten re. L o u is N agy, D isse rta tio n e s P a n n o n ica e 11, 1941, p. 236. Nr. XI.VTIiT, 2. i d.).

I.

KULTOVI

D O M A IH

BOAN STAVA

99

redane m nogobrojne are, te je itav 'taj prostor, u stvari, predstavljao sveti okoli, odnosno sveti gaj.1 3 8 Imamo podataka da su ovakva svetita postojala ii too drugih, naroda. Tako, npr,, -kod Germana,12 9 Kelta,1 3 0 ili paganiskiih Slavena,m (itd. Kako se, pak, Obavljao sam kult, ostaje nam nepoznato, ali smatramo da ne bi bilo ispravno dovoditi ga u vezu sa rimskim kultom Neptuna i Neptunalijama, svetkovinom tog rimskog boga. injenica da je na ovim spomenima Bind izjednaen sa rimskim Neptunom svjedoi nam da se radi o jednom starom epihorskom bo anstvu izvora i voda, pa kada je sprovedena" interpretatio Romana, n je mu *je po svojstvima iz rimskog panteona n ajbolje odgovarao Neptun. Kod Rimljana Neptun je boanstvo svake vlanosti, a osobito boan stvo tekuiifh voda.13 2 Njegova svetkovina je padala na dan 23. jula. U stara vremena, d kad Rimljana je bio iskljuivo .bog izvora, odnosno slatkovodnih voda, a tek kasnije, kada je Rim vre stupio na m ore i kada je pod grkim utjecajem Neptun izjednaen s Posejonom, pos tao je isto tako zatitnik mora i pomoraca. Njegova praisfcomiska druga je (bila Sallasija (takoer boanstvo izvora salaces Nymphae), a kada je Neptun bio izjednaen s Posejdonom, ona je b ila izjednaena sa Tetidom. Ako poveem o svojstva ovog rimskog boanstva sa naim Biradom, vidjet emo da su identini samo u nekim crtama, i to ako 'uzmemo u dbzir svojstva boga (Neptuna iz vremena iprije nego to je bio izjedna en s Posejdonom, kada je bio doslovno samo bog izvora i tekuica. Nema sumnje da je Bind u ono vrijem e kada su mu podizani ovi zavjeti imao samo svojstva -boga izvora, jer moramo odbaciti miljenje da su njegova svojstva bila isto tako povezana s moram kao to je slu aj s 'Neptunom. Kada se sprovoila imlerpretatio Romana, traeno je jedno adekvatno boanstvo u rimskom panteonu k oje b; bar u izvjes noj m jeri odgovaralo tom domaem boanstvu, i na koncu je ono u pot punosti izjednaeno s Neptunom. Pored imena k oje je ovo boanstvo preuzelo od Neptuna, jo je preuzelo i njegov lik i atribute, kako nam to upravo pokazuju spomenici iz Pri vilice. To su Irozubac, veslo, upn, a ti atributi bi se teko mogli dovesti u vezu s boanstvom izvora za kakvo uzimamo naeg Binda. Ikonografsko prikazivanje Neptuna te njegovi atributi, Mi, npr., prikazivanje tritoina govore da su japoiski zavjeStaoci ovih spomenika, upoznavi svojstva rimskog Neptuna, ta svoj stva prenijeli i na svoje epihorsko boanstvo, ali to ne znai da su time odbacili kult tog svog boanstva a preuzeli Neptunov, nego a su pod imenom rimskog Neptuna nastavili tovati svoje staro boanstvo Binda. To nam najzad dokazuje redovita pojava njegovog epihorskog imena koji na nagim spomenicima redovito stoji ispred iNeptunovog. U
128 <Na o s n o v u z a k lju k a d a su .se k o d primitiv.niih ,n a rod a sv etita u g la v n o m p o d v e d rim n e b o m . 2 E. T a o n e la t, L a Religiom d es G e rm a in s, ,p. 348 349. j3o j Toirtafo, L es Oulites ipaiens d.ans lBmpore Romain, p. 331 332. 1*' 'O. M a n d i, Od kulta lu b a n je do k ran stv a, Z a g re b 1954, p, 8. 132 iN. T u rch i, L a r e lig io n e di R o m a antica, p. 172.
7*

nalazila

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B iH

isto vrijeme to nam svjedoi da je kult (boga Bluda kod Japoda imao jaku tradiciju te je stoga i nadalje zadrao svoje epiihorsko ime, to je rjei sluaj ili skoro uope neipoznat s drugim domaim boanstvima. Ve smo spomenuli da su Iliri imali i druga boanstva ije su (kul tne funkcije bile povezane s vodom, kao to su (bile, npr., nimfe. Ovdje se pitamo za&to se (kod Japoda ne javlja kult nimfa povezan sa Bindoan, tim prije to kad Rimljana kao i kod -Grka uz mulka boanstva voda nalazimo enske druJbeniee, npr., T'tiu ili iSalasiju. Kult nimfa je kod Ilira, osobito kod Delimata, (bio dodta razvijen, pa b i se moglo oekivati da se javlja i kod Japoda, ili samostalno iM povezan sa Bindom. Pitanje Japoda, odnosno njihove etnike pripadnosti, kao i pitanje njihovog starijeg stanita ni d o danas n ije u potpunosti rijeeno.133 S ob zirom na njihov razvijeni kult iboga izvora i voda, mogla bi se ovim nadalje potkrijepiti ranija tvrdnja da su oni u nekoj svojoj .starijoj po vijesnoj fazi bili stanovnici morske bale, pdaikile su ih, u izvjesnom nji hovom razdoblju, potisnuli Iiibum i u unutranjost. T o pitanje postav ljam o u vezi s njihovim kultom azvora i voda, za k oji smo rekli da je kad n jih imao jaku tradiciju. Uzgred da se osvrnemo ponovo na nje govo ikonografsko prikazivanje m a ovim spomenicima. Iznijeli sm o da je ta ikonografija preuzeta i da u stvari predstavlja rimskog Neptuna, meutim, ako tu pojavu poveemo s naom pretpostavkom da su Japodi neko faili stanovnici mora, u tom sluaju kult Bina, n jegovo izjedna enje sa Neptunom, prikazivanje atributa m orskog boanstva, dobit e, p o naem m iljenju, sasvim drugi istmisao. Tom e ibi m ogao posluiti i podatalk da se iz neposredne blizine Privilice, na podruju Japre, nalaze tzv. baribarsiki novci koji ina aversu imaju lik nekog mukarca koji diri trozubac, a na reversu je lik dupina.1 3 4 To je m otiv k oji zavrjeuje panju, osobito ako ga poveemo sa kulitom boga Banda. Magli (bismo oprezno iznijeti m iljenje da su Japodi u vremenu kada su bili stanov nici morske obale (?) imali jedno svoje boanstvo ija je aktivnost bila vezana za vodu {more), a kasnije, kada su bili potisnuti u unutranjost, ponijeli su i zadrali su laj kuli, koji su u rimsko doba izjednaili sa kultom Neptuna. Ime Bin, kojim se nazivalo ovo domae boanstvo, na epigrafskiim spomenicima je dosta rijetko. Poznato nam je jo sa jednog natpisa iz Norilka kao ensko ime (Bindho).1 3 5 Pa je smatrao da je ovo ime iz vedeno iz teonima, pretpostavljajui po tome da se Bind tovao i u N oriku,1 3 ,i ali to ne bi bio dovoljan razlog za tvrenje da se taj kult to vao u toj zemlji, je r nisu pronaeni nikakvi drugi spomenici koji bi pot> A . M a y e r ,-D e J a p o d ib u s, V H A D , n. s. X V I I I X X I (1937 >1940). = Serta H offiU eriacia, ip. 189 B9, sa z e m lj. k a rto n i; H. K ie p e rt, F. O. A . X V I I ; Katr.la u CIL. IH , tab. I I I i I V ; G . N o v a k , T o p o g r a fija i e tn o g r a fija rim sk e p ro v in cije D a lm a c ije , ip. .179; C. P atseh , Jaipadi, p. 357. itid. IM (N ovac n i je jo o b ja v lje n , n a lazi se u Z e m a ljs k o m rnueegu u S arajevu . P ro n a e n p r ilik o m a r h e o lo k ih istra iv a n ja u -Tapri 1966. g o d in e Ikoje je v o d io E. P a a ii i . B a sle r. *> C IL III, 5483 (G lek'h en .berg u Noriteu). 1 C . P a tse h , G Z M , V I I I (1896), p . 122.

I.

KULTOVI

D O M A IH

BO AN STAVA

101

* vrdali njegovo postojanje u tim krajevima. Isto nam mije pozinato na osnovu ega je Paulus tvrdio da je rije Bindho ilirska,137 mada ibiamo se s time sloili jednostavno stoga to se njim e naiziva nae domae bo anstvo, tim prije to nije iz latinskog voikabuterija.18 3 U veizi s ovim imenom opet emo se osvrnuti na onu Horacijevu odu (Carm. 3, 13, 1. i d.) 'koja poinje: O fons Bandusiae, splendidor vi tro . . . . . . Jd je svo jevremeno R. Mari pokuao povezati naziv ovog izvora iz Italije sa imenom naeg Binda1 3 9 napominjui da su < u Apuliji, gd je se nalazio izvor Bandusia,110 neko bili Iliri.141 Mi bismo to, pak, poveizali s gore iznijetim o vezi Japoda s morem, to je, dakako, stvar za jednu dublju studiju. V e smo napomenuli da ove posvete s imenom BinH Neptun pred stavljaju jedinstven nalaz i da im nema analogije ni kod nas miti u svijetu. Meutim, i neki dru,gi evropski narodi su imali svoje epifhorsko boanstvo izvora i voda k oje su u rimsko doba izjednaili sa Neptunom ili grkim Posejdanom. Tako je, npr., kod Gala kuli; voda *bio jaiko rairen. Kod grada iNima bog izvora se zvao Ura,1 4 2 a kod Pomt-u-Gara Nemausus,'4 3 po emu >se nazvao i susjedni grad, eatim Telo i Stauna blizu Vazina,144 Graselus kod Mailosene,14 5 itd. I vode tekuice su imale svoja boanstva 'raznih naziva.14 0 Meutim, u ovom slu aju imamo pojavu personifikacije pojedinih rijeka, pa tako u naoj zem lji javlja se boanstvo rijeke Save,14 7 Drave i Dunava,1 4 8 i dr. Mada, po naem sudu, ne bi bilo 'ispravno dovoditi u vezu boanstva iizvora i per sonificirana boanstva rijeka, ipak ( bi se moglo uzeti1 da imaju jednu zajedniku osnovu a tz k oje su se specificirala razna boanstva koja su hila vezana openito za vodu.

MI, p. 376, 1 38 K o d sv ih u e n ja k a je je d in s tv e n o m i lje n je da je B inus d om a e b o a n stvo. S r : R . M ari, A n tik i k u lto v i u .naoj zem lji, p. 9 10; isti au tor, B in , ilir ski b o g izvora, G o d in ja k N ik o le C u p ia, t a j . XJLV>III, B eog ra d 1939, ip. 146 149; A . M ayer, O fo n s B an du siae . . . , G lotta , 25 (1936). II. 3 4, ip. 173 182, itd. iR. M a ri, o. c p. 148 149. 140 O p o lo a ju B an d'u zije s r : H u lse n uP a u ly -W is s o w a , R eai-E o.cyclop.od ie d. ciassisohe A ltertu im sw issen sch alt 2, 2847. 1 4 1 O to m e : P h ilip p , J a p v g es, R. E. 9, 730; M. S u i , P rilo g pozn avan ju o d nosa L ib u r n ije i P ice n u m a u sta rije e lje z n o doiba, V A H D , L V <1953), p . 71 .101; isti a u to r; G ran ice L ib u r n ije k ro z sto lie a , R a d o v i Insilituta JA Z U u Z a dru , sv . II, Z a g reb 1955, p. 275. 142 C IL X I I , 3076. 143 CIL. X I I , 3070, 3093, 3132, 5953. 144 C IL X I I I , 948, 950. 145 H evue ep ig ra p h iq u e du M id i d e la F rance, III, ip.546, n 1255. 1 4 < i J. T outata, o. c., .p. 301. 147 S p o m e n ik iz S ita r je v a : C IL - I II. 4009: E m on a 306, br. 2:vl; V H A D , I X (1907), p. 120, br. 244. 143 C IL III, 10263 (spom eiuik n aen u O sijek u).

137 C. P aulus, A ltita lis c h e F o rs ch u n g e n

5. K U L T B O G A S B D A T A

U sjeverozapadnom dijelu Bosne, u rudarskom podruju Same, na ena su dva veoma interesantna spomenika posveena jednom malo poz natom boanstvu Seatu. To su epigrafeke are naene u Starom M aj danu kod Sanskog Mosta (tor. 61, 62). Na oiba spomenika nalazi se puni tekst. Posveta poinje imenom boanstva 'koje prati epitet Augusto, i>za toga se navodi zato se podiu are i u iju ast, a potom slijedi zavr na formula. Oba rtvenika se podiu za zdravlje vilika iji je gembilicij Aurelije, i- to ispred kolegija nepoznatog nam udruenja oibrtndka. Za dataoiju ovih spomenika moe nam posluiti navod gentilicija A u relije,11 0 te i oblik slova kojim je ispisan tekst, po emu sudimo da ovi spomenici ne mogu biti stariji od III stoljea. -Ispred sebe, dakle, imamo dvije epigrafske posvete boanstvu Seatu, o Ikojem se inae m alo to zna. Kako boanstvo .tog naziva n e na lazimo u grko-rimsfcom panteonu, .kao ni .u panteonu fe tonih naroda, maramo drati da je ov o neko domae boanstvo iji je kult zboig -svo jih karakteristinosti bio prihvaen u nekoliko susjednih zemalja. Ono to znamo o ovom e boanstvu zasniva se, p rije svega, na njegovim epigrafskiim potvrdama, gdje pored njegovog golog imena ne nalatzimo vie nikakvih drugih .podataka o njemu niti njegovom kultu, pa kao jedina mogunost da se, eventualno, doe do .nelkilh zakljuaka i saznanja, preastaju svestrane analiee tih potvrda i kombinacije bazirane ina rezulta tima svestranih uiporenih analiza svih prateih problema vezanih, za ovu vrstu spomenika. Na taj nain su .pokuali rijeili problem svi oni koji su se bavili ovim boanstvom. Tako, je npr., Domaevsiki tumaio a je Sedat boanstvo vatre, te .ga, s obzirom na tu .specifikaciju dovodi u vezu, odnosno izjednauje ga s rimskim Vulkanom.1 5 0 Kao argument za to tumaenje posluio mu je natpis sa Seatoviim imenom iz Akvinkuma, koji je posvetio magister collegii centonariorum ,1 5 1 te natpis iz Ratiarije (Gornja Mezija) koji, pa!k, posveuje magister collegii fabrum ,1 5 2 Dakle, Domasevski .je ovo boanstvo izjednaio sa. Vulkanom temeljei to. na razloigu to mu posvete podiu lanovi naveden :h kolegija. Ovo. m iljenje
149 D. R en i-M io e vi , Ilirsk a on o m a stik a na la tin sk im n a tp isim a ti D a l m a c iji, p. 50. 130 A. D om aszew s'k i, D ie Reliigion des R o m is ch e n H eeres, ip. 55, .P arm onu-n: S e a tu s (separat.: W est. Z e itsc h r . 1 G esch . u. K u n st. X I V , T). 1 5 1 A . Do.m aszews.ki, o. c., p. 55. 152 Ib id e m .

I. K U L T O V I

D O M A IH

BOAN STAVA

103

ti je u potpunosti prihvatio i Kiemenc prilikom obrade jednog natpisa sa Sedatovim imenom iz Celja.1 5 3 Isto tako je postupio i Pakvailin u lanku u kojem je raspravljao o novonaena dva Sedatova natpisa iz Starog Majdana^5 4 On je svoje m iljenje iznio s jo veom Sigurnou iz razloga to na oba rtvenika stoji da aih podiu lanovi neldih kolegija, istina, nije navedeno kojih.1 5 5 Kada je u svojoj knjizi R. Mari raspravljao o ovome problemu, on se sloio s konstatacijom da je Seda't lokalno boanstvo, ali se nije sloio s miljenjem Domaevsfcoga da bi Sedait odgovarao rimskom bogu Vulkanu. Kao argument protiv toga m iljenja navodi i njenicu da se nije nigdje nala .Sedatova interpretatio Romana.1 5 6 Po naem sudu, meutim, ini nam se sasvim realna pretpostav ka koju je iznio DomaevsM, bez obzira na argumente -koje je naveo Mari. Samim tim to se na vie ovih rtvenika kao deilkarati javljaju kolegiji, Ikako to, uostalom, pokazuju i ova. dva naa spomenika, moramo uzeti da su ga lanovi, ili njihova organizacija, tovali kao zatitnika svoje djelatnosti. Mari je, meutim, s pravom postavio pitanje zato se, ako se to boanstvo izjednauje s Vulkanom, nigdje ne javlja njegova interpretatio Romana. Moda bi se m oglo pretpostaviti da do toga nije dolo iz razloga to je to lokalno boanstvo imalo strogo odreene kara kteristine funkcije koje su bile usko vezane za njegovo im e,1 5 7 pa se stoiga nije ni pokualo da se vee za -neko rimsko boanstvo, a moda se u tome nije ni stiglo, s obzirom na njegovo lokalno podrijetlo i vre mensku ekspanziju. U njegovom em o karakteru, dakle, gledati jedinu, kako bismo rekli, istananu funkciju koja je, u svakom sluaju, ibdila u vezi sa djelatnou njegovih kolegija (collegium cenlonariorum sa collegium fabrorum i collegium dend.roforum). Budui da su potvrde ovog kulta u najveoj m jeri poznate sa pod ruja Panonije, kako smo ve spomenuli, utvrdilo se da je Seat panon sko lokalno boanstvo.1 5 8 To m iljenje je openito prihvaeno od svih is traivaa,1 5 9 o emu bi govorio i sadraj ornog natpisa iz Pfiinza koji pos jeuje cohors I Breucorum.180 Najnovije takvo m iljenje izmio je r Alrioidi, koji je u jednom svom radu, uz neka epihomska boanstva, iu ub rojio i Sedata.1 0 1 Uz ovu konstataciju odmah se postavlja jedno drugo pitanje: ije je, zapravo, to boanstvo, da li je ilirsko iilii keltsko? Imamo
153 J. K ie m e n c, O Timsikom sp o m e n ik u b og a S edata -u C elju , Z b o rn ik F ilo z o fsk og fak ulteta, L ju b lja n a 1950, p. 136. 154 V . PaSkvalin, D o lih e n i p a n o n sk o b oa n stv o Sedait, G Z M , n. s. X X V (1970), p 23 28. 1 55 V, P ak v alin , G Z M , n. s. X X I V (1969), p. 165 167, br. 1, 2. 156 R. >Marie, o. c., p. 31 32. 131 Za .pokuaj interpretacije njegovog imena v id i: HoMer,A ltcelt. S p ra eh schatz 2. 2,1428. S r: R. M a ri, o. c., p. 31. 156 A. D om a sze w sk i, o. c., ,p. 55. 159 T a k o : ,T. K ie m e n c , o. c., p . 137: R. M ari, o. c., p, 31; V . .PakvaJiri, o. c., 24 26. 180 .T. K ie m e n c, o. c., .p. 137; C IL ITT, 5918 = 41929. 1 S 1 G. A U oli, G e sc h ic h te d es r e lig io s e n I.e b e n s in Ariuincuim, A ota A r c h a e o iogica A cad arn em ia e seierrtiarum ITungarioae X III (1961), Budaipest 1961, ip. 108 113,

104

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B iH

potvrda da je na podruju Panonije Sedata tovalo i keltsko pleme Eraviska,1 6 2 a isto tako i panonsko pleme Breuka,1 0 3 koje (nije keltskog podri jetla, pa se postavlja pitanje 'ako pripadnost ovog boanstva svedemo samo na ove dvije nacionalnosti da li je Sedat keltsko ili autohtono panonsko boanstvo. Da li su ga Eravisci preuzeli od Breuka, ili je Ibio obrnut sluaj? No, pitanje je dosta sloeno i studiozno, ald prema na vedenim argumentacijama, moe se ipak drati da je to autohtono pa nonsko boanstvo i da se iz Panonije njegov kult prenio u druge susjedne provincije. Interesantno je jo napomenuti da se ime Sedat susree na mnogim natpisima u Rimskom Carstvu kao osobno ime, tako u Dafciji,1 0 4 Galiji,1 (1 5 Italiji,160 ili, npr., u Dalmaciji.1 7 Cimi nam se isto tako vana konstatacija da je Sedat kao -teoforno ime na natpisima u Panoniji pot-~ puno nepoznato, nego se tna tom podruju javlja iskljuivo kao im e bo anstva. To bi, bez sumnje, bio jo jadan argumenat za utvrivanje nje gove autohtonosti, iz razloga to se u krajevima gdje se -ono najvie to valo njegovo ime nije upotrebljavalo kao osobno ime, kakav je inae sluaj sa teonima, budu; da je bio dosta rijedak sluaj da ismrtniik nosi ime boanstva, pa je, valjda, tako bilo i < u Panoniji. Prema kartografskom prikazu nalaza ovih spomenika na podruju BiH (K. III), m oem o zakljuiti da je kuilt boga Sedata u BiH bio tovan i rairen jedino na podruju Sane i Japre. Ta pojava se mae tumaiti ,nizom objanjenja. Prvo, ako je to lokalno panonsko boanstvo, jasno je da emo potvrde njegovog kulta p rvo nai u neposrednoj blizini nje gove postojbine. Drugo, aik-o ponovimo ve iznijetu pretpostavku da je Sedat bio bog spomenutih kolegija, odnosno njihove djelatnosti, onda se njegovih tovalaca na podruju Starog Majdana m oglo nai u veli kom broju, jer je to bio rudarski kraj gdje su djelatnosti lanova tih kolegija bile i te kako razvijene. JN fa koncu, moe se rei da em o, ako dediikante njegovih spomenika veemo, eventualno, za pripadnike na cionalnosti kojoj je Sedat bio indigeno boanstvo, onda je njihovu pojavu u panonskom dijelu Bosne opravdano oekivati. Po pitanju broja nalaza spomenika ovoga boanstva, ne moe se rei da su ba brojni. Sa podruja nae zemlje, potvrde ovog kulta su poznate jo iz C elja"1 8 i Krkog.t(i!) tz drugih zemalja: Iz Ratiarije u Gor njoj Meziji,1 7 0 iz Pfimca u Retiji,1 7 1 iz Sen-'Moiiisa u vicarskoj,1 7 2 te iz Akvinkuma.1 7 3 Dedikanti ovih spomenica su najee kolegiji. Na nat1 6 2 G. Alloldi, o. c., p. 115. 1 0 3 CIL III, 591 = 11*29. 1 (1 1 Pa.uly Wissowa, R. E. s. v. S-edatus (Dacia). lfi5 Pauly Wissowa, R. E. s. v. (Galia). 1 0 7 Paulus Wissowa,
IM Paulus W issowa,

R. E. s. v. Sedatus (Dalrnatia).

R. E. s.

v. Sedatius

(Italia).

' J. Klemenc, o. c p. 135 = OIL,III, 3922. CIL XII, 8986. ' CTL IH, 11929. ,7 S Dessau, Inser. lat. sel. 4G 85. 1 7 3 CIL III, 10355233. Sr. G. Alfeldi,o. c., .p. 55.

168 ,T. K lem em c, o. c., ,p. 135.

I.

KULTOVI

D O M A IH

BOAN STAVA

105

* pisu i z .Aikvinkuima, to je magister collegii centonariorum ,t7t na natpisu iz 'Ratlairije, to je collegium fabrurn,17 5 dok na naa dva spomenika nije navedeno ime kolegija, ili je to collegium centonariorum, ili collegium fabrum, ili, pak, collegium dendrophorum, neizvjesno je, aili evakaiko ne ki od njih. tovaoci ovog kulta su, vjerojatno, toili kultno organizirani, o e mu nam svjedoi i hram ovog boanstva, kao to je 'sluaj u K rikom .17

1 7 4 Ibid em . ,7S O iL III, 898G. 1 ,(1 C IL III, 3922. Sr. R. M a n e , o. c., p. 31; J. K lem en c, o. c.. p. 13-6.

6. N E P O Z N A T A B O A N S T V A

Na jednom odreenom dijelu BilH, poglavito na podruju Glamokog polja, naeno je nekoliko reljefnih spomenika s ikomoigrafskiim predsta vama muke osobe za koju smatramo da predstavlja neko epihorsko muko (boanstvo. Poznato je ukupno 6 takvih spomenika i(br. 63-68), od kojih su samo tri potpuno sauvana (hr. 64, 65, 67), dok su oistali pred stavljeni u fragmentima na kojim a se sauvao samo dio tijela, u veini ^lulajeva trup ili ekstremiteti. Prema ibolje sauvanim primjercima, mo emo zakljuiti da se radi o mukoj osobi obuenog 'u kratku tuniku, golaglavoj, s lijevom rukom redovito sputenom a desnom podignutom. Na jednom reljefu (br. 64), pored te figure, s lijeve njene strane, vi dim o nefeu manju ivotinju koja lii na ovna. Isto dobro sauvan lik na lazi ise jo na nekoliko reljefa. Na jednom od njih (tur. 65), figura je ta koer obuena u kratku 'tuniku, desna joj je ruka podignuta i u njoj dri neki neidentificirani predmet. Lijevom rukom ini libaciju. Na jed nom drugom spomeniku k oji predstavlja odbijena reljefna ploa, preos talo je samo truplo. Vidi se muka figura obuena u kratku tuniku zvonastoig oblika (br. 67). Ne znamo kakav je bio poloaj ruku, adi, vje rojatno, kao i u prethodnim sluajevima. Isti je islu'aj i sa spomenikom br. 63. I tu je prikazana ova figura u istom stavu. Nedostaje jo j 'lijeva ruka i noge ispod koljena te glava. Vidi se ipodignuta desna ruka. ini oc dri se s li]ove strciTrc no'ls.2 1 1 1 'i'Voioinj0 oT T 2.ri ^ ^ p ,e 'T v T c i r -317q reljefa (br. 66, 68), sauvao se samo dio desne ispruene ruke, prikaan je otvoren dlan. Nema sumnje da je na ovim reljefim a bio prikazan isti lik kao ; na ostalim reljefim a. Ako sagledamo sve ove ikonografske predstave, vidjet emo a je u svim sluajevima bio prikazan jedan te isti lik, svaki put u identi noj pozi, od ega najvie pada u oi specifian poloaj desne podignute ruke. Od atributa uz taj lik vidimo u dva sluaja neki manji predmet, ali je teko zakljuiti o emu se radi.1 7 7 U jednom sluaju, uz 'tu figuru nalazi se ivotinja (ovan), ali po tragovima na jo dva reljefa mogli bismo zakljuiti da je i na tim reljefima bila prikazana ta ivotinja. Je
177 U je d n o m slu a ju (b r. 65), S e r g e je v s k i sm a tra da o v a j liiik u lije v o j ruci dri o b rn u ta zu b lju , pa ga u to m s lu a ju id e n tificira sa g e n ije m (G Z M , X X X I X , 1327, jp. 265), d ok na d ru g o m m je s t u navodi da isti lik p re d sta v lja n ek o n ep ozn ate b o a n stv o (G Z M , I J V , 1942, p, 165), p a p o to m e on a j p red m et se ne m o e id e n tificir a ti ikao z u b lja ; bit e da je to n eto dru go.

I.

KULTOVI

D O M A IH

BO AN STAVA

107

dan drugi detalj koji ini specifinim prikazivanje ovog lika jeste n je gova odjea. U svim sluajevima ta osoba je obuena u kratku tuniku. Tijelo je uvijek okrenuto sprijeda te dranje ruku specifino. Iz ovog pregleda vidi se da su na svi reljefim a prikazani likovi ikonografski predstavljeni identino, tj. da je u svim sluajevima prikazana je d na te ista osoba. Iako nam je Glamoko polje do sada dalo vile kul tnih reljefa raznih domaih 'boanstava ili njihovih kultnih zajednica u raznim ikanografskim predstavama, ni u jednom sluaju te predstave ne moemo dovesti u vezu s predstavama s ovih 6 reljefa. Traiti ana logiju ovim predstavama u bilo k ojoj grupi spomenika s podruja BiH je uzaludno. Isto tako, mora se odbaciti m iljenje da bi, eventualno, ovi reljefi pripadali sepulkra-lnoj grupi spomenika, jer je na ovom podruju naen sasvim mali 'broj spomenika te vrste s likovnim predstavama, a osim toga, predstave na postojeim likovno ukraenim sepulkralnim spomenicima, sa Glamokog polja ili iz ostalih krajeva BiH, i stilski li kompozicijski odudaraju od predstava s ovih reljefa. To nas navodi na zakljuak da ovi reljefi u stvari predstavljaju kultne spomenike, tj. likovnu predstavu nekog domaeg mukog -boanstva s ovog podruja. Prema poznatim likovnim predstavama domaih boanstava s ovog pod ruja, predstave is oviih 6 reljefa se ne m ogu dovesti u vezu ni is jednim ifcomografskim prikazom nekog dom aeg boanstva, pa smo, istoga, mi ljenja da su to predstave nekog nama nepoznatog domaeg boanstva. S obzirom da su svi reljefi naeni na jednom mjestu, tj. u ok o lici Glamoa (K. III), moemo pretpostaviti da je to boanstvo bilo to vano, ako ne samo, onda u n ajveoj m jeri upravo u okolici Glamoa, odnosno na uem regionu Glamokog polja. K oje je to .boanstvo, m o emo samo nagaati. Iliri su, vjerojatno, u svom panteonu imali mnoga boanstva raznih kategorija i rangova kao i raznog karaktera, isto kao to su, npr., Rimljani imali razna 'bezlina boanstva koja su tek -u kas nijem razdoblju poeli likovno prikazivati. Moda je bio isti sluaj i sa ilirskim 'boanstvima. Pod rimskim utjecajem Hiri su takoer p o eli likovno prikazivati svoja boanstva, pa nije lako dokuiti koje se njihovo boanstvo krije u predstavama s ovih reljefa. Nalazi ovih spomenika na Glamokom polju predstavljaju jo jedan dokaz da je taj region sa svojim konzervativnim ilirskim stanovni tvom predstavljao sigurno utoite raznih kultova domaih boanstava. O veini njih, prema naenim kultnim reljefima ili natpisima, imamo dosta jasne predstave u odnosu na boanstvo koje se javlja na ovih 6 reljefa. Prema karakteru likovnog prikazivanja, ipoto .se lik uvijek prikazuje u odreenom stavu, m oglo bi se pretpostaviti da je taj stav za njega karakteristian isto onako kao to su pedum ili siringa karak teristini atributi za Silvana, ili luk i strijela za Dijanu, Koliko smo obavijeteni, nije nam poznato da se ovakve likovne predstave nalaze igdje drugdje, bilo to na podruju BiH ili u drugim krajevima nae zemlje. Po tome bismo mogli suditi da se u drugim

108

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B iH

krajevima to boanstvo nije -ni tovalo, ali nedostatak nalaza njegovih likovnih predstava na drugim stranama ne znaci da stvarno nije bilo poznato (u drugim krajevima, nego bismo mogli samo rei da je njegov kult bio najjai na Glamokom polju, odnosno na jednom uem pod ruju oko dananjeg Glamoa.

7. O PCA RAZM ATRANJA O ILIRSKOJ RELIGIJI I KULTU .. I danas jedan od najsloenijih p r o b le m a .-iz u a v a n ju kulturne prolosti Ilira, predstavlja pitanje njihovih kultova i religije na osnovu kojih bismo mogli donijeti neke sigurnije zakljuke ili stei iru ili jas niju predstavu o tome problemu. Veliku tekou za izuavanje toga pro blema svakako predstavlja i pomanjkanje literarnih izvora, odnosno vi jesti antikih pisaca. Koliku vanost imaju ti literarni podaci koji se odnose na pitanje kulta epihorskog stanovnitva, vidi se (najbolje iz primjera koji se odnose na Germane ili Gale. Da je Ikojim sluajem Tacit posvetio svoje djelo Ilirima a ne Germanima, ili da je Cezar opisao svoje ratove sa Ilirima, situacija bi b'ila danas sasvim drugaija. Dok za prouavanje kultne problematike Galije i Genmanije s jedne strane ima mo vrijedna literarna djela antikih pisaca, prvenstveno Tacita i Ce zara, s druge strane tu su mnogobrojni nalazi kultnih i votivnilh spo menika ili drugi predmeti koji se odnose na kult. Naspram itakve situacije u tim dvjem a zemljama, a malo da je neto drugaija i u ostalim zem ljama, -npr., u Hiispaniji ili sjevernoj Africi, a da ne govorimo o istonim zemljama, situacija u naoj zemlji je sasvim drukija. Nekoliko kratkih biljeaka antikih pisaca o religiji i kultovima Ilira ni u ikome sluaju ine mogu predstavljati dovoljnu gradu, a i arheoloka istraivanja nisu dala dovoljno materijala koji bi posluio za sistematsku oibrau kultne probleniart.lke i)i religija Ilir??.. Ov?. 3.21 jR iznosimo siino za sluaj iporeenja te problematike kod drugih naroda, kod kojih taj pro blem ima mnogo iru osnovu za prouavanje. Prouavanje tog problema kod Ilira temelji se, uglavnom, na otkrivenim spomenicima kultne ili votivne prirode, i ako bismo, npr., poredili dananju situaciju u odno su na te spomenike s onom od prije nekih pedeset godiina, doli bismo do zakljuka da se broj tili spomenika stalno poveava, a to kazuje da njihov nedostatak u oima istraivaa ne treba da znai njihovo nepos tojanje, to je, svakako, posljedica nesistematskih arheolokih istrai vanja. Ne uzimajui u obzir dananje stanje istraenosti i poznavanje Hi ra, f u tom problemu e nam mnogo pomoi komparativna analiza istog problema kod drugih naroda. Treba uzeti u obzir injenicu, da su Iliri pripadala indoevropskoj .grupo naroda,1 7 8 ije su se religije temeljile na jedinstvenoj prastaroj osnovi, a tijelkom vremena, zavisno od naroda,
178 T. M ilitar, L ju d sk e rase i in d o e v r o p s k i n a rod i, N o v i Sad 1930. p. 36 40.

lio

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N T

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B iH

religija se 'kad pojedinih lanova te grupacije individualno razvijala za dravajui osnovne komponente i karakter one praiiskonske religije tooja je bila zajednika kako Ilirima tako i Grcima, Rimljanima, Keltima, Ger manima itd. Pojedini narodi isu u svom tisuugodinjem kulturnom i po litikom ivotu prolazili kroz raizMit razvoj, koji je uvjetovao sve jau i drutveno-politiku a time i kulturnu diferencijaciju, pa dok su jedni doli u stadij visokorazvijene civilizacije, drugi su se nalazili u fazi bar barstva. Zato su oni narodi k oji isu prolazili kroz iste afli sline rutveno-polrttke uvjete, kao to su na jednoj strani Grci i Rimljani, a ina dru goj Iliri, Kelti ili Germani, p o svojoj religiji veom a Miki, skoro iden tini. Spomenuti kulturno zaostali narodi, s obzirom. na iste ivotne u vjete i kulturni stadij, razvili su .kultove i religiju k oji su ise U tolikoj m jeri podudarali kao to su se s idruge strane podudarali kultovi i re ligija Grka i Rimljana. D ovoljno je samo paragonirati nazive glavnih grfikiih ili rimskih boanstava, a to moemo protegnuti i ma druge in doevropske narode visoke kulture, pa da se uoi zajedniki 'korijen tih imena i funkcija.1 7 9 Dok na jednoj strani, uzimajui u obzir kulturne indoevropske narode, religiju dobro poznajemo ili je uzajamno dopunjujem o, i dok se ikod njih vrila interpretatio Sacra, kada su, n.pr., Grci bili u fazi identificiranja svojih boanstava sa odgovaraj-uim orjeratalnim, a Rimljani sa grkim, to otkrivanje svojih boanstava u boan stvima drugih, naroda samo dokazuje njihovu 'zajedniku osnovu. U dru goj grupi, 'kod kulturno zaostalih naroda, te paralele je mnogo (lake tra iti unutar njihove religije i kulta, tako da su pojedina boanstva Ilira potpuno identina germ anAim ili keltskim, njihov karakter ili funkcije su iste, /a obavljanje kulta ili kultna mjesta su ii kod jednih i kod drugih identina. Svakako da su te paralele blie kod naroda ikoji su se nala zili u istim ivotnim prilikama, pa u ovom sluaju Ilire stavljamo na suprot drugih evropskih naroda istog kulturnog stupnja 'iji kult i re ligiju bolje poznajemo. T T vrijeme kada je Rim politiki objedinio te narode, uz ostali drutveno-poli.ticki proces, dolo je i do irekoinstituiirainja njihovih reli gija i to na taj nain to su pojedini narodi svoje kultove, svoja bo anstva ili religiozna shvaanja pokuali dovesti u vezu sa rimskim, a dakako da je do log nastojanja dolazilo i- od sirane Rima. Da kojim sluajem do tog procesa, odnosno do interpretatio Romana nije dolo, m o glo bi ise postaviti pitanje da li bismo imali ijedan kultni ili votivni ispomenik, kako kod Ilira tako i kod drug h evropskih naroda. Dakle, za sprovoenje interpretatio Romana osnove su nam jasne. Sada je dolo do iste pojave kod evropskih naroda, kao i kod drugih koje su pokorili a koji su kulturno zaostajali 'iza njih, kao to je bio sluaj kod Grka u odnosu
179 O in d o e v r o p s k im r e lig ija m a s r : N. T irrchi, L a re lig io n e d i R o m a antica, p. 4 ; G eon ges D u m ezil, Ju p iter, M ars, Quirmjuis, P a ri 1941, ip. fl 70; A . I.ang. L a 'G ra n e E n c y c lo p e ie , sv. 24, ip. 676. i .; S. R e in a ch , O ip h eu s, -H istoire g e n e r a le d e s r e lig io n s (p r ije v o d sa f-ranc.), S a r a je v o 1958, p. 94. i d .; T. M ilita r , o. c., p. 22 25; V . B a sa n o ff, Les ie u x d e s R o m a in s, p, 8; G avin de B eer, H a n ib a l, L o n d on 1969, p. 13 14.

I.

KULTOVI

D O M A IH

BO AN STAVA

111

na istone zemlje, a .kasnije kod Rima u odnosu ma Grku. Na ikoji se nain sprovoila ta interpretatio Romana? O tome izvorno da i nemamo podataka. Nama su poznati sluajevi kada su tu interpretaciju sprovodiii p rije svega rimski pisci. Kada neki od njdh -opisuje ikakvo apihorsko boanstvo bilo kojeg naroda ili plemena, -ako se radilo, npr., o en skom boanstvu ije je funkcije taj pisac bolje upoznao, on ga direk tno dovodi u vezu sa boanstvom svoje zemlje. Zato, mpr., Herodot iden tificira neku peonsku boginju s Artemidom (4, 33), ili Taciit kada govori o tri glavna germanska boanstva, on ih u isto vrijem e identificira sa boanstvima grko-rknskog panteona.18 0 Isti je sluaj ikada Cezar govori o keltskoj religiji, pa navo-di da Kelti im aju ista boanstva kao i Rim ljani.1 8 1 Skoro da je redovita pojava ikod svih pisaca da pri tome ne -spo minju epih-orske nazive tih boanstava. Jedan od rjeih sluajeva kada se to ini nalazimo kod Lukama, koji doslovno .navodi imena triju v e likih keltskih boanstava (Pharsalia 1,444). Obino se navodi -da se interpretatio Romana sprovoila spontano, tj. da za to nisu poduzimane ili odreivane administrativne mjere. U stva ri, to je bio proces a ne dogaaj, i svakako da je do nj-eiga dolazilo sponta nim reakcijama. Kada je bi-o u pitanj-u neku drugi -problem, redano, poli tike ih drutvene naravi, .tu se Rim postavlja-o netolerantno i on je name tao inicijativu, ali kada je b ilo pitan-je kulta, -odnosno religije, tu je na stupao krajnje oprezno. Tu pojavu, p rije svega, trelba dovoditi u vezu sa psihlok-om stranom ljudske linosti, u ovom sluaju drutva, -odnosno drave, jer kada je bila u pitanju religija Hi kult, ne samo jednog naroda nego ak i pojedinaca, pokazivala se ta psiholoka strana ljudi ili .drut va. Poto je i sam bio religiozan a time i bojaljiv, Rimljanin je prema kultovima i boanstvima pokorenog naroda Ili ipojedinica bilo tolerantan i popustljiv, pa je .preko svojih boanstava u izvjesnoj m jeri tovao ta stra na boanstva. Prema tome, ii ta interpretatio Romana, koja se u veini sluajeva sprovodima dosta intenzivno, tr tije proistekla iz neke sistematske M i -smiljene -slubene knmipanie. nego ie ori ls trans Rimljana do nie dolazilo -u pravom smislu intempretaciono: kada 'bi, npr., Rimljani upoznali neko ilirsko boanstvo, oni su ga, da bi ga oznaili, dovodili u vezu sa svojim adekvatnim boanstvom i nazivali imen-om svoga boanstva, pa se on-o od tada i nadalje spominje pod rimskim imenima da bi se pri tome i njegov kult poistovjetio s adekvatnim rimskim. -S -druge strane, epiihorsko -stanov nitvo kada je ve politiki i kulturno potpalo pod -Rim, i kada su se domoroci poeli sve vie i vie ukljuivati u javni drutveni ivot koji su vodili, i-li su bar nastojali da ga vode, po rimskom uzoru i samo poinje, slijediti ili sprovoditi taj proces kultne interpretacije, nastojei na -taj na in da se i religiozno to vie priblii svome gospodaru. Taj proces je lako razumjeti u onim zemljama Ikoje su vie ipod-legle rimskom kulturnom utjecaju, ali, vie ili -manje, tako je bi-lo i u ostalim zemljama, pa i u naiim krajevima gdje su mukarci, sluei u rimskoj vojsci, obij-ali jasniju prem

S- R ein a ch , o. c., .p. 33. J- V e n ry e s, L es R e lig io n s

es C eltes, p . 261. i d.

112

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B iH

stavu o rimskoj religiji 'i htjeli uli ne, dolazili u situaciju da sami sebi p o stavljaju pitanje i dovode u vezu religijske osnove svoga gospodara i svo je zemlje. .Iz svih ovih razloga, mli smo interpretatio Romana oxe'iii vie kao spontani proces. Da je bilo tako, vidi se iz injenice to je Rim bio krajnje tolerantan prema religijama i kultovima svojih podlonika. 'Rimski vojnici podrijetlom Iliiri bili su slobodni podizati zavjete ili ak hramove svojim domaim boanstvima, bilo da su se MalaziE u Rimu, Galiji 'ili sje vernoj A frici. To im inije nitko brainio. Naveoemo jedan meu rijetkim Sluajevima kada se Rim uplitao u pitanje kulta svojih provincija, a to je zabrana prinoenja ljudskih rtava u Galiji.1 8 2 Ako bism o ovaj problem pokuali svesti na Hire, mada o njihovim kultovima nemamo spomena kod antikih pisaca, pa prema Tcfihe ii mo emo m ii pratiti kako se taj proces odvijao kod njih, iz opisane komparativ ne analiize tog problema kod drugih naroda m oemo pretpostaviti da se to isto, 'ili barem slino dogaalo i s .njihovom religijom , odnosno kultovi ma. Da bi nam problem barem donekle b io jasniji, pokuat emo ga do vesti u vezu sa jednim identinim procesom, kolji je, istina, Iiz kasniijetg raz doblja, a to je tzv. interj.rret.atio hristiana. Kao to su se po interpretatio Romana sve religije i kultovi tumaili prem a shemama rimskog pan teona i njihovog shvaanja, tako isto i interpretatio hristiana trai i na lazi u paganskim religijama njihova boanstva koja e identificirati sa svojim, u ovom sluaju sa avlkna i drugim zlim demonima. U sluaju ka da crkva nije bila jaka da potisne pojedina pagainsfea boanstva, ona ih identificira sa nekim biblijskim linostima, a njihove blagdane uJklapa u crkvene, dok na mjestima Ikoja su kultno imala jaku pagansfcu tradiciju podie svoje kapele ili svetita. Na taj nain crkva je, poneki put u potpu nost' apsorbirala paganske kultne, odnosno religijske preostatike. Svakako da se u kranstvu taj proces odvijao ma sasvim drugim osnovama, i kako je kranstvo bilo nepomirljivo prema paganskim religijama, sprovoemje te interpretatio hristiana bilo je sasv'lm drugaije od interpretatio Roma n a ali, iu sutini, kao dogaaj je 'identino. Iz prethodnog pregleda vidjeh smo da su neka ilirska epuharska bo anstva ibiila identificirana s odgovarajuim rimskim. (Najbolji prim jer za to predstavljaju Siivan i Dijana, za koje ma ni do danas ne znamo kako su ili Hiri nazivali. Ova dva boanstva su samo pripadnici njihovog velikog panteona. Moemo pretpostaviti da su Iliri imali mnogobrojna boanstva kao to su imali Kelti ili Germani, Hi, pak, sami Rimljani u svojoj stari joj kulturnoj fazi, kada su njihova 'boanstva po karakteru ili funkcijama bila najblia boanstvima primitivnih evropskih naroda. Nas, svakako, in teresira u kojem i u kakvom stadiju su Rimljani zatekli ilirsku religiju. Ako pogledamo na kulturne prilike koje s l i vladale u to vrijeme kod Ilira, onda e naim biti jasno da su se i religija i kult nalazili u posve pri mitivnim formama, koje su odlika ivota stanovnika iji se kultni ivot tem elji na osnovama prethistorije. Mada su Miri i prije nego to su doli pod vlast Rimljana odravali kulturne i trgovake veze sa Grcima, IlaliciJ. ToulaLn, Les G uiles

paieus utis H r <mpire R on ia iu , p. 399.

1. K U L T O V I

D O lU A C I H

BO AN STAVA

113

ma i drugim -kulturnim narodima Mediterana, t e g veze d kontakti ni u ko me igluaju nisu mogli utjecati na relldgiju i kult Ilira u tolikoj mjeri da hi se osjetio kakav vei utjecarj tih naroda. To je uvjerljivije time vie to su Iliri ostali dosljedni poklonici svojih 'kultova-ak 1 u doba- kada isu u svakom pogledu postali potpuno ovisni od Rima, k oji je regulirao. njihov ivot po svojim principima, pa, prema tome, ni raniji kontakti iuisu mogli Imati nefei vei znaaj ili posljedice za kultove i religiju Ilira. O ilirskim boanstvima i kultovima iiz ddba njihove politike samo stalnosti, izvorno, znamo vrlo imalo. Zahvaljujui veem 'broju nalaza kult nih spomenika na podruju primorske Dalmacije i zariinarskifh oblasti, upoznali smo neka ilirska boanstva koja su, sudei prema broju spome nika, bila-mnogo-tovaraa. Od 'tih boanstava to su, prije svega, Silv-an i Dijana, nimfe, kao d njihove kultne zajednice. Vidjeli smo, isto tako, a su postojala jo neka boanstva koja su pripadala njihovom panteonu, ali 0 kojima za sada malo to znamo. D ovoljno je da navedemo nekoliko pri mjera iz maznih krajeva nae zemlje pa da ustvrdimo da je ilirski panteon bio dosta irok. Na tim spomenicima ova boanstva su u najveoj mjeri identificirana s rimskim ija imena redovito nose, ali imamo nekol/ko slu ajeva gd je se 'uz ime rimskog boanstva javlja i epihorsko ime, ili, pak, sluaj da natpis nosi samo epihorsko ime domaeg boanstva. Iz Istre je poznato nekoliko spomenika koja noise takva imena. Tako: Boria,m Eia,m 1ca,1 8 S Melosocus,m itd. Isto tako, odavde je poznato desetak votivn ii spomenika posveenih Silvanu. K oja su to boanstva s ovih natpisa? U jednom sluaju 'imamo Eia Aug(usta), gdje ovo Augusta ne odreuje poblie ovo epihorsko boanstvo. Ti nazivi su svi redom epihorski, ali boja su to boanstva ili kakve su njihove funkcije, da li su lokalna 'ili opa ilirska, pitanje je dosta sloeno. Sluaj je mnogo jednostavnije shvatiti kada na spomeniku imamo pojavu interpretatio Romana, tj. kada se uz epihorsko ime javlja i lime rimskog boanstva. Tako su iz Flanone po znata dva spomenika posveena lokalnoj boginji Iir'iji,1 8 7 kada se u jednom sluaju navodi samo njeno epihorsko dme, a drugi put Irija Venera. Tu jp jasan odgovor: Irija ie domaa boginja koja je imala sline funkcije rimskoj Veneri pa je zato s njome i izjednaena. Iz Nina potjeu dva spomenika posveena Joikalnoij boginji pod imenom Ansotica. Poznat nam je i njen lik, jer je otkriven reljef koji ju prikazuje u drutvu s Prijapom.18 8 Na drugom spomeniku ona je izjed naena sa Venerom (Veneri Ansoticae). Prelko dva spomenika iz Lamfoezisa u sjevernoj Africi, saznali smo za jo jedno domae boanstvo: to je
183 H. K ra ch e , D ie S ch p ra e h e der Ily rie r , I. W iesbad en 1955. p . 83; C IL V , 7. 161 H K ra ch e, o . c., p . 83; O IL V, 8. 1 85 M. S ui, Z a p a d n a g ra n ica Ilira u s v je tlu h is to r ijsk ih izv ora , S inipoziu ia II, A N U B iH . p . iz. k n j. V , p. 41. > C IL V , 8127. 1 8 7 C IL III, 3032, 3033. 1 88 M . A b r a m i, A rch a o lo g isch e F o rse h u n g e n im JugosJavvien, p. 174 175; isti autor, B e rich t u b e r d ie V I .Internationalen K o n g re ss ftir A r o h a o lo g ie ; G lasnik P r i m orsk e b a n ov in e, god. II, br. 11 12. 8 A n ti k i kultni . . .

114

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B iH

Medaur ,189 koji se obino identificira kao ilirski bog rata. Meutim, u vei s ovim b oanstvom postoje i drugaija miljenja. Tomaek je, npr., tvrdio da je Medaur u stvari ilirski AsMapije, to 'br znailo - da su Iliri imali jedno boanstvo ikoje je odgovaralo grkom Asklepiju. Do toga za kljuka spomenuta autor je doao na osnovu injenice to su se spomenici toga boga nali u svetitu posveenom A sk lepiju .100 U Topuiskom je naen jedan natpis preko kojeg smo saznali za jedan par domaih boanstava, to su Vidasus i Thana,m koje je A, Majer izjed naio sa Silvanom i Dijanom .192 Iz ovih spomenutih limena,-u veini sluajeva em o malo to saznati o ilirskim boanstvima ili njihovoj religiji. U sluajevima ikada je na spomenicima navedena interpretatio Romana, tada je stvar teoTiko-toliko--jasna, ali se odmah postavlja pitanje ta je koje 'boanstvo Ikoje se tu navodi u interpretaciji u opoj ilirskoj religiji, jer tu su dva sluaja da se dvije domae boginje identificiraju sa rimskom Venerom. Ili su Iliri imali veliki broj takvih boginja, tj. lokalna boanstva, ili se u ovim sluajevi ma radi samo o nekom epitetu k oji se na natpisima dodaje rimskoj Ve neri. Po tome bi dolo u pitanje da li je, npr., Ansotiika uope ime epihorske boginje, ili je pod tim imeirima spominju samo lokalna boanstva, koja se, npr., kod Libum a zvala Ansotifca a kod Istrana trija i si. Isti je sluaj a sa imenima Vidasus i Thana. Rendi je svojevrem eno dobro prim i jetio, u vezi s Majerovom interpretacijom, da se pod tim imenima .moda kriju Silvan 1 Dijana, ali se to ne bi m oglo generalizirati za itavo ilirsko podru je . 193 Generalne zakljuke 'U ovom e pitanju je nesigurno donositi zbog pomanjkanja nalaza, i tem eljei svoje m iljenje na otkrivenoj grai, mi smo u velikoj neizvjesnost 3 oko mnogih pitanja kulta i religije Ilira. Moem-o jedino iznijeti dosta sigurno m iljenje da su Iliri imali irok pan teon kao i ostal: narodi koji vuku podrijetlo iz jednog etnikog jezgra.

189 G . Ch. P ica rd , Les Reli.gions d e 1 A fr iq u e a l.iqu e, p. 222; C. P atseh, G Z M , (1914), p. 193. mo \y Tom aschejk, B eitra g e z. K u n d e d. i.ndlogermianischen S ch p ra ch e n IX (1885), :p. fl7; P eter, iM ytbologisoh e iL exioon, 2, 2481; C. P atseh, G Z M , X I V (1902), p. 440; isti au tor, J a h re sh e fte . oste rre ie h e n a r c h a o lo g is c h e n Ins.tiitul.es, V I (1903), B bl. 71; R. M a r i ,1o. e., p. 10 .13. 191 A. M a v er, V H A D , n . s. X X I I X X I I I .(1941 1942); H o ffille r -S a r ia , I n s e h r iften aus Ju'gosla vien , Z a g re b 1938, N r 516 518, 182 Ubidem. 1 1 ,3 D. R e n d i -M io e v i , Ilirsk e p re d s ta v e S ilv a n a i D ijan e .na kultnim slik a m a sa p o d n u ja alm ata, p. 8. XXVI

ZAKLJUAK Iz iznijetog materijala o domaim boanstvima d njihovim kultovi ma,. moemo donijeti dosta reduciran zakljuak. S voje znanje o (kultu i religiji Ilira temeljimo uglavnom na otkrivenim kultovima i votivnim spo menicima, ali, kako vidimo, broj boanstava i kultova nije ni izdaleka 'to liki da bi odgovarao stvarnom stanju njihovog duhovnog ivota. Moemo postaviti pitanje koliko je kod njih bila razvijena praksa da ikonografski prikazuju svoja boanstva ili da ih epigrafski spominju. Bez daljnjega, oni to, moda, ine tek pod rimskim utjecajem. Znamo za boanstva ko jima <su podizali te spomenike, ali za ostala boanstva kojima to nisu inili ne znamo. Ve je postavljeno pitanje karaktera njihovog kulta. Da li su kult pojedinih svojih boanstava obavljali instrumentalno, i, ako jesu, da li su ti kultni predmeti bili .od drveta ili kakva drugog trona materi jala, koji nam se, dakako, do danas nije mogao sauvati. Da bismo sefbi predstavili eventualno stanje, bili smo upueni da se posluimo kompa racijom tog problema s istim a kod drugih evropskih naroda s kojima su Iliri bili na istoj kulturnoj razini. to se tie domaeg kulta na -podruju BiH, uoili smo da je bilo p o znato nekoliko boanstava koja su, prema naenom materijalu, tu bila veoma tovana. Meustim, moramo istai da nama je s tog podruja poznato svega pet boanstava i sedam njihovih kultnih zajednica sa ukupno 68 njihovih kultnih i votivni.h spomenika. Slijedee vrijedno zapaanje ieste da su svi kultovi i njihove potvrde koncentrirane na jednom odreenom prostoru BiH, a to je zapadni dio te zemlje. Kada smo govorili o etnikoj slici Bosne i Hercegovine, ustanovili smo da su to podruje 'naseljavala razna .ilirska plemena, ali u najveoj mjeri Delmati, koji su, u ovom slu aju, na podruju BiH glavni nosioci domaeg kulta. Skoro svi kultni i vofcivni spomenici dokazanih domaih boanstava potjeu s njihove teri torije. Sasvim neznatan broj tih spomenika naen je izvan ovog podruja. Jedino za kult boga Bindusa moe se rei d-a je bio vezan za drugu ple mensku grupaciju, Japode. Unutar toga, pak, m oem o konstatirati da je Glamooko polje predstavljalo onaj iregion gdje se domaa kulturna tradi cija najvie i najjae zadrala, a njeni nosioci su bili ilirski Delmati, koji su za sve vrijem e rimske prisutnosti ostali izolirani i duboko odani konzervativnim starim plemenskim 'tradicijama. Bosna i Hercegovina predstavlja jedinstveno podruje u Jugoslaviji ako je u pitanju problem domaeg kulta. Najveim dijelom njeno sJtanov-

u riu i'n o i
j d u l m i h o i m v m

iM L in

ii'iu 'io i-.m n

NEP OZ N AT A

BOANSTVA

1. K U L T O V I

D O M A IH

BOAN STAVA t

117

nitvo i u rimsko i u prerimsfco doba omili su Iliri. Ddk su -ostali krajevi Jugoslavije, iz geografskih razloga, bili izloeni jaem stranom kulturnom utjecaju, bilo da se radi o Istri, Dalmaciji, Panoniji ili Makedoniji, dotle je podruje BiH, kao brdovita zemlja, ti najveoj m jeri ostalo izvan ifcish utjecaja, osobito u poreenju s navedenim pokrajinama. Da kojim slua jem Bosna nije predstavljala rudino bogatu zemlju, to je bio razlog da joj Rimljanli poklone vie panje, m oglo bi se posItavMi pitanje ikakva bi 'tek tada bila kulturna situacija u toj zemlji. Prve rimske ceste izgraene u BiH bile su tzv. rudarske. U vezi s rudarskom eksploatacijom, u Bosni je osnovan jedini vei rimski grad (Domavia), ista situacija je i u sjever noj Bosni za podruje Sane i Japre. U (krajevima koji su ostali izvan pri vrednog interesa Rimljana, a to je upravo zapadni 'dio Bosne*,! poglavito Glaimoko, liva n jsk o i Duvanjdko polje, Iliri su ostali kompaktni u svojim kulturnim tradicijama, tu je vladala krajnja konzervativnost a rezultat toga vidi se u njihovim kulturnim tekovinama, (bilo a se rafdi o arhitektu ri, nainu ivota, nonji i si. Jasno, tu su osnove i odgovori na pitanja zato se ba na tom podruju nalaze najvrijedniji i najinteresantniji kultni spo menici Ilira. Uz druge tekovine k oje je uvao domai ovjek u doba rim ske prisutnosti, njemu su na prvom mjestu bili njegovi djedovski kultovi, a koliko je u tome istra jao, vidimo po tome to neki kultni spomenici s tog podruja datiraju iz kasnih stoljea Rimskog Carstva, to sve skupa dokazuje duhovnu nepokolebljivost Ilira. '

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N T

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B iH

POPIS N A L A ZITA SPOMENIKA OSTALIH INDIGENIH BOA N STAV A a. Spom enici samostalnog kulta nimfa 1. Humac (Ljubuiki) 2. Bugojno b. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. Spomenici samostalnog kulta 'boga Bimdusa Pri vilica (Biiha) Privi'Mca (Biha) Privilica (Biha) .... ........ Privilica (Biha) Privi lica (Biha) Privilica (Biiha) Privilica (Biha) Privilica (Biha) Privilica (Biha) Privilica (Biha)

13. Privilica (Biha) c. Spomenici samostalnog kulta boga Sedata 14. Stari Majdan (Sanski Moist) 15. Stari Majdan (Sanski Most) d . 16. 17. 18. 19. 20. 21. Spomenici nepoznatih boanstava Glamo Kaimensko (Glamo) Podgradina (Glamo) Podgradina (Glamo) Crkvina (Glamo) Halapii (Glamo)

II. RIMSKI KULTOVI

UVOENJE RIMSKIH K U LTO V A NA PODRUJE BOSNE I HERCEGOVINE Uvoenje i irenje rimskih kultova na podruje BiH bilo je u uskoj vezi sa rimskom okupacijom i prisustvom Rimljana u ovim krajevima. To znai da je irenje rimskih teultova, u pravom smislu, zapoelo tek kada su Riknljaaii 'zaposjeli 'te (krajeve i kada je u njihovoj prisutnosti o t poeo jedan proces koji se sastojao u presaivan ju, tumaenjima i obav ljanju njihovih kultova na podruju koje je naseljavao drugi narod, koji se kulturom i obiajima do krajnosti razlikovao od njih. Isto tako, uvo enje rimskih kultova bilo je u uskoj vezi s politikim zbivanjima, pa kada govorimo o tome problemu fcoji se prvenstveno odnosi na nau zem lju, a moe se protegnuti i na ostale evropske zemlje, moemo konstati rati da je uvoenje tih kultova proisteklo iz onih burnih politikih doga aja koji su doveli do konane okupacije ovih krajeva od strane Rimljana i do zavoenja njihove vlasti, koji su, pak, za sobom povukli re daljnjih rutveno-politiikih ili privrednih zbivanja, i koji su daljnjim procesom sve vie ovu zemlju pribliavali pofajediocu, a to znai potpuno zavoenje rimske uprave, angairanje domorodaca u razne dravne slube, a na kon cu i zavoenje rimske kulture, koja je u sebi sadravala upravo i pitanje kultova, to nas ovdje prvenstveno interesira. Od vremena kada su Rimi]jami poeli pokazivati sve vei interes za istonu jadransku obalu i kada su se poeli i politiki 'angairati u toj oblasti, pa do vremena kada su konano potinili svojoj vlasti vei dio teritorije dananje Jugoslavije, proi'lo je skoro dva i pol stoljea (rauna jui' od prvog rimsko-ilirskog rata) Naboram tog perioda, imamo ied.no drugo razdoblje, koje je u zroalku njihovog potpunog gospodstva nad tim krajevima i koje je 'trajalo u jednom 'neprekidnom toku Od preko etiri i pol stoljea, tj. sve do propasti Zapadnog Rimskog Carstva. Ako bismo pokuali paragoirrati ta dva razdoblja, pa sebi postaviti pitanje u kojem je od njih izvren puni proces uvoenja rimskih kultova, odgovor bi bio da je to bilo u onom razdoblju kada je Rim Ibo pravi politiki gospodar ove zemlje. Ve smo istakli u prethodnom izlaganju da je ilirsko stanov nitvo stupilo u 'kulturne i trgovake odnose sa italskim poluotokom dav no prije nego to su Rimljani priveli Ilire svojoj vlasti, i istakli smo da te veze i njihovi utjecaji ni u kom sluaju nisu mogli imati neki vei zna aj za domae kultove, ili eventualno prihvaanje rimskih kultova od strane Ilira. Realni uvjeti za to su nastali tek 'kada su Rimljana zaveli svoju punu upravu i vlast u njihovoj zemlji.

122

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N T

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B ili

U razmatranju ovog problema moramo naglasiti da je uvoenje rimskih kultova u naoj zem lji predstavljao (jedan proces a ne dogaaj. To -znai da je to bio jedan dui period, od samog dolaska Rimljana u ove krajeve, koji je trajao za sve vrijem e njihove prisutnosti. A bo bismo sebi predstavili sliku etnikog sustava u to vrijem e u dananjim grani cama nae zemlje, tu moramo diferencirati dvije jasne i odjelite grupaci je: na jednoj strani je dom orodako stanovnitvo, k oje je imalo, kako smo vidjeli, svoju razvijenu religiju i kultove, a na drugoj strani su stran ci, tj. Rimljani, sastavljeni od raznorodnih elemenata (vojska, trgovci, obrtnici, itd.), b oji su ibili pripadnici svoje religije i poklonici svojih kultova. I sada, kada su Obje te grupacije 'bile sjedinjene, odnosno kada su naseljavale iste krajeve ili mjesta, na istom podruju se poinje odvi jati bogosluje ; obavljanje kultova dvaju naroda, koji su svaki za sebe predstavljali posebnost. P oznajui stanje u prvo vrijem e rimske prisut nosti, moemo uzeti da se u pitanju kulta i religije u oidnosu na te dvije grupacije malo to izmijenilo i kasnije. Rimska prisultnoist nije zbrisala epihorske kultove ili religiju niti su u tome pogledu Rimljani to podu zimali. Iliri su, vjerojatno, i nadalje ivjeli duhovnim ivotom kakvim i prije dolaska Rimljana, dok se, u isto vrijeme, sada, u n jihovoj prisutnosti i na njihove oi, obavlja tovanje drugih, odnosno stranih kultova, o k oji ma su u to vrijem e malo to znali. To je bio onaj poetak zbliavanja i upoznavanja duhovne 'kulture jednih s duhovnom kulturom drugih, to e predstavljati jednu od osnova na kojima se tem eljila interpretatio Romana. Svakako da nije prolo dugo vremena a dom orodako stanovnitvo je dolio u situaciju da se sve vie i vie upoznaje sa rimskim kultovima i religijom. Na ono to im -se pri prvom susretu inilo udno i strano, vre menom su postajali vini. Gdje god se nalazila ikakva vojna ili trgovaka postaja, ili novoosnovano 'Civilno naselje ikoje je okupljalo prisutne 'Rim ljane, tu se pokazala' mogunost da autohitoni itelji prisustvuju ili uest vuju u -obavljanju religioznih obreda doljaka. Tu su bile kapele i drugi bogosluni objekti, postavljam su rtvenici i posvete nekim od brojnih rimskih boanstava, i kroz taj proces, tovanje rimskih kultova, koje je bilo propraeno nizom religioznih manifestacija, postajalo je sve razum ljivije, jasnije i blie domaem stanovnitvu. U isto vrijem e kada je rim ska vojska zasjela utvrde, kada su trgovci poeli stvarat; prva jezgra bu duih rimskih naselja, -rimska vlast je poela regrutirati domau mlade u svoje jedinice, gdje su ostajali i po dvije decenije. Kroz to razdoblje, od gajani u duhu vojnika koji e se b-orit'i za rimsku dravu ili je braniti, postajali su, ako ne skroz, a ono napola Rimljani, sluili su se latinskim jezikom, upoznali su rimski ivot, obiaje i kulturu, i ti romanizirani Iliri, ako bi sretno doivjeli konac svoje vojne slube, pri povratku u svoj stari zaviaj, meu svoje suplemenjake, teko da su -se m ogli nanovo prilago diti ivotu i onim uvjetima kakvi su vladali u njihovom zabitnom kraju. Budui da su isluen- vojnici dobijali neke privilegije, obino su se nase ljavali u nekom od novoosnovanih rimskih naselja u tom kraju, i ti ele menti su, -u stvari, postajali jezgro i glavni nosioci romamziranja u veini

II.

R IM S K I

KULTOVI

123

ilirskih (krajeva. S jedne strane bili su u vezi sa rimskim obiajima i kul turom, a s druge strane bili su vezani za svoje selo i suplemenjake. U vremenu od dvije decenije k oje su proveli u rimskoj vojsci, neki od njih su se dobro upoznali s rimskom religijom i pojedinim kultovima, a na koncu obavezno i sa slubenom i zvaninom dravnom religijom, odnosno kultom, i odavanjem poasti njihovom trojstvu Jupiteru Junom Miner vi, pa su, vjerojatno, i sami u svom privatnom ivotu postajali poklonici nekih od tih kultova. Pri povratku u svoj zaviaj, sada ve kao uvaene domorodake linosti, i dalje nastavljaju da ih tuju, te se na taj nain ukljuuju u tovanje i obavljanje rimskih kultova na ovome podruju. Kako su trgovci i vojnri bili glavni nosioci rimskih kultova i n jih ovofg instaliranja u stranim zemljama, preko tih elemenata je, u stvari, i otpoelo njihovo uvoenje. Uz to, preko isluenih domaih vojnika, rim ska vlast je sebi sve vie pribliavala dom ae ljude, i ako te njihove m e usobne odnose posmatramo prvenstveno s kultnog aspekta, vidjet emo da su nosioci i tovaoci i jednih i drugih kultova ili religije dovedeni u situaciju da pokuaju traiti izvjesne paralele i veze izmeu svojih kulto va, to na koncu dovodi do interpretatio Romana. Ve na poetku tog pro cesa kultovi i jednih i drugih su poeli bivati sve blii jedan drugome, jer u tome, u toj interpretatio Romana, Rimljani su na to zbliavanje podsiticali iz svojih razloga ili sa sv oje take gledita, a tako isto i domoroci. Gledajui realno, ta interpretacija se drugaije nije mogla ni sprovoditi. S obzirom na nosioce rimskih kultova, moemo diferencirati takoer dvije grupacije koje su usko -vezane za odreene periode. U prvo vrijeme rimske prisutnosti, kao jedini nosioci njihovih kultova ihilli su upravo Rim ljani, tj. pripadnici rimske vojske i rimski trgovci. Trebalo je proi iz vjesno vrijeme dok se u tovanje njihovih kultova nije ukljuio i nerimski elemenat, kako smo rekli, prvo dom oroci kojii su sluili u njihovim vojnim jedinicama, a zatim i ostali. Kada se broj romaniziranih Ilira znatno poveao, upravo oni su kasnije poslali nosioci i tovatelji rimskih kultova po raznim mjestima, i to najprije onih zvaninih. Ne bismo smje li uzeti da su po provincijama u svakom gradu, naselju ili stanici, nosioci rimske vlasti i kulture bili iskljuivo ili barem u najveem broju sami Rimljani. Uzevi u obzir itavu rimsku dravu, to, jednostavno, ne bi bilo mogue ni iz tehnikih razloga. Rimljani su svoje funkcije prenosili na romanizirane domoroce lojalne Rimu, te su i sustav stanovnitva, npr., jednog 'municipija u Bosni ili drugdje, inili, ti romanizirani domoroci ili romanizirani graani iz drugih rimsk'h provincija, oik je broj pravih Rimljana bio sveden na najmanju mjeru, ili ih u nekim takvim, osobito manjim naseljima nije uope ni bilo. Prema tome, pitanje rimskog kulta, kulture ili bilo ega, uz osvrt na na teritorij, vezano je za originalno nerimski elemenat, ali je to bila ona snaga rimske drave i drutva koja je na sebe preuzela mnoge njezine prerogative ; koja je sebe smatra la eksponatom Rima, a te prerogative joj je dao ii slubeni Rim. Kako se radilo uglavnom o povlatenoj klasi, bilo o osloboenicima, trgovcima ili kome drugom, koja je v'djela -svoj interes u tom poloaju, njeni pri padnici su bili predstavnici rimske vlasti a s time i drugih prerogativa

124

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B IH

vlasitorca, pa i kad se radilo o (kultu. Onaj tko je obnaao kakvu slu benu funikdiju, 'bilo to vojni zapovjednik, predstavnik vlasti, financijski ravnatelj, upravitelj nekog rudarskog pogona, radionice i si., da bi iska zao svoju slubenu lojalnost Rimu, izmeu ostalog, podizao je -savjete predstavnicima zvamniih rimskih kultova i Manjao se njihovim boan stvima. Mi em o vidjeti iz pregleda edikanata raznih votivnih rimskih spomenika da je sasvim mali broj pravih Rimljana ikoji su podizali je dan takav spomenik, nego su to bili pripadnici onog elementa koji smo gore spomenuli. Ako je, npr., jedan Ilir dosegao neku asit u vojsci, jo ako je dobio rimsko graanstvo, on je zahvalnicu upuivao (boanstvima pod ijom je zatitom n jegov gospodar. Ako se radilo o civilnom slube niku, bio to lain gradskog vijea, lan oficijumia nekog vilika i si., on je isto tako upuivao molitvu i dizao zavjete zvaninim dravnim kultovi ma, a da ne govorim o o predstavnicima Vlasti koji su bili delegirani u pokrajinske sabore ili lanovima gradskog vijea koji su svoje funkcije i slubene cerem onije i zapoinjali ; zavravali prinoenjem rtava i molitvom upuenom zvaininim dravnim boanstvima. Iz tog razloga, sa nae teritorije .potjee ogroman broj kultnih i votivnih spomenika posveenih vrhovnim rimskim boanstvima, bilo to J-upiteru ili lanovi ma njegove trijade, odnosno kultne zajednice. 'Domorodac koji je stekao neki drutveni poloaj smatrao je svojom obavezom da odaje poasti kultovima onih boanstava koje je tovao i do kojih je drao njegov gos podar, i gledajui cjelokupnu drutvenu strukturu p o provincijskim nase ljima, vidjet emo da su, u stvar;., tu Rimljani najmanje funigirali kao nosioci svih tih procesa. Rimljani jesu otpoeli uvoenje svojih kultova, ali su to, kako smo vidjeh iz opisanog razvoja, nastavili romanizirani graani, bilo iz nae zemlje ili iz neke druge provincije. Rim je usposta vio takvu strukturu vlast' i uprave da ne svoje prerogative mogao bezbjedno prenijeti na nerimske graane koji su ga zastupali ;u svim funkci jama dosljedno, i to je potrajalo sve do pada rimske drave. Proces uvoenja rimskih kultova na Dodruje BiH odvijao se nod gore iznijetim uvjetima i okolnostima. S obzirom da je ova zemlja bila odve 'izolirana, oekivali bismo da na tom podruju naemo sasvim mali broj kultnih spomenika koji stoje u vezi sa rimskim kultovima i religi jom, meutim, stanje je, m oglo 'bi se rei, dosta iznenaujue. Dovoljno je napomenuti da su na ovom, relativno malom podruju, naene potvrde skoro svih zvarrnih rimskih kultova, a to dokazuje da je rimska upra va 'bila na takvom stupnju organizacije da se sprovoilla sa istim inten zitetom i u nekoj naprednoj provinci ji, kao to je, npr., Galija, ili, eto, na podruju dananje BiH. Ov-i spomenici, posveeni vrhovnim rimskim bo anstvima. koji se nalaze u na izabiti) ijim krajevima ili u onim gdje su bili isto ilirski etniki elementi sa svojim ns^laenim konzervatizmom, dokazuju stupanj te upravne organizacije, a ve smo vidjeli naprijed tko su bili nosioci te uprave. Osim toga, budui da na podruju BiH nije bilo nekih veih rimskih naselja ili privrednih centara, tu se nije ni mogao koncentrirati vei broj rimskih graana, pa. su nosioci rimske kulture i religije uglavnom bili takoer pripadnici vojnih jedinica 'koje

U.

R IM S K I K U I /fO V l

125

su imale razbacane postaje po itavoj teritoriji. Uz vojsku, u ornim nase ljim a koja su fungirala kao upravna i administrativna sredita jedinog ueg regiona, predstavnici rimske vlasti su opet bili romaniziran; graani* k oji su se prema rimskim kultovima ponaali isto onako kao to su to inile njihove kolege u velikim provincijskim gradovima. Stoga, osim na lokalitetima ili u region'ma gdje su boravile vojne jedinice, kultne iili vativne 'spomenike nalazimo i na lokalitetima gdje su se nalazila sasvim mala rimska naselja. U rudarskom regjonu Srebrenice ili Sane i Japre, gdje su upravne poslove vodile uvaene linosti, bilo rimski ali nerimski graani iz drugih provincija, at kaloo su i strunu radnu snagu sainjavali opet isti graani, i oni su svi skupa oavali poast zvaninim dravnim Mi kojim drugim rimskim boanstvima, te veliki broj spomenika kultne prirode nalazimo i na tim mjestima. Drugi problem vezan za rimske kultove na podruju BiH je u tome to se esto pitamo da li, npr., jedan kultni spomenik posveen ne kom rimskom boanstvu doslovno smatrati za posveen tom boanstvu ili u njem u gledati interpretatio Romana. Da li je, npr., jedan domorodac, kada je podizao zavjet Armatu, Ldlberu, Terminu ili kojem 'drugom bo anstvu, zaista imao na umu to dotino rimsko boanstvo, ili je prefco njegovog imena to inio nekom svom apiihorskom boanstvu koje je bilo izjednaeno s tim rimskim. Zapravo, u kojem sluaju treiba smatrati da je ito interpretatio Romana, a kada da je zavjet posveen nekom domaem boanstvu pod imenom adekvatnog rimskog boanstva. U sluajevima ka da na spomenicama imamo elemente interpretatio Romana, tj. kada uz ime rimskog boanstva nalazimo i epihorsko ime boanstva koje je s njim e izjednaeno, moemo biti sigurni ili barem vjerovati da se tu radi o domaem boanstvu istih prerogativa kao navedeno rimsko. Meutim, kada na spomeniku, odnosno u tekstu ne nalazimo nita to bi nam go vorilo o interpretatio Romana, biit e najsigurnije a taj spomenik smat ramo kao iskljuivu posvetu dotinom navedenom rimskom boanstvu. Iz ovog razloga, mi smo, za razliku od drugih istraivaa ove problema tike ovog podruja, izvjestan broj spomenika ikoji bi eventualno stajala u vezi sa interpretatio Romana reducirali na najmanju mjeru. Miljenja smo da se jedan kultni (ili votivni spomenik moe smatrati kao posveta: dotinom boanstvu samo u sluaju kada su jasni posvetili elementi, npr., kao to je sluaj sa ivan om , Dijanom ili nimfama. U ostalim slu ajevima, sva ona boanstva koja nose rimska imena oznaili smo kao doslovnu posvetu tim boanstvima. Da li je koji domorodac, podiui za vjet, npr., Jupiteru ili Lilberu, zaista mislio na Ikoje svoje domae adek vatno boanstvo, mi to ne znamo, pa, prema tame, ne moemo donositi zakljuak ina osnovu takvih pretpostavki bez nekih jaih argumenata. U predstojeoj obradi rimskih kultova na ovom podruju, prili smo jednoj sistematizaciji po kategorijama pojedinih boanstava, od nosno njihovih kultnih zajednica, i to po 'hijerarhijskom reosljeu.

1. JUPITER I NJEGOVA KULTNA ZAJEDNICA

a. JUPITER SAM

Kao vrhovno i glavno 'boanstvo Rimljana, Jupiter je -bio naj tova nije boanstvo, bako u samom Rimu tako i u ostalim krajevima j m jesti ma gd je su se nalazili Rimljani. Budui da je i podruje dananje Jugo slavije ulazilo u sastav rimske drave, na itavom tom prostoru nalazimo ogrom an broj spomenika posveenih tom vrhovnom boanstvu. Ako uz m em o u obzir samo teritorij dananje BIH, vidjet emo da je i tu situacija <ista. Kao zvanjinom dravnom boanstvu snijetmu su podizane posvete u svim (prilikama, a isto tako, na istom podruju, obavljao se n jegov kult. Ako uzmemo u obzir da je i&oro svafco naselje na ovoj teritoriji k oje je okupljalo prisutne Rimljane imalo organizirani kult ovog boanstva, onda je lako shvatiti da je taj kult ostavio najvie tragova po broju spomenika od bilo kojeg drugog rimskog boanstva. O organiziranosti taga , k ulta svje doi i injenica da se spomenici Jupiterova (kulta ili njegove kultne zajed nice snalaze na podruju BiH -u velikom broju, gdje su sfcoro podjednako zastupljeni svi krajevi. Do danas je poznat uikupno 61 spomenik ove kult ne zajednice (K. IV), od ega 53 pripadaju njegovom samostalnom kultu (K. IV), dok ostalih osam spomenika pripada njegovoj kultnoj zajednici, i io: jedan posveen kultnoj 'zajednici sa Juinonom (br. i 22), dva kultnoj zajednici sa Junonom i Minervom '('br. 123, 124), dva kultnoj zajednici sa Marsom {br. 125, 126), i tri kultnoj zajednici sa Genijima '(br. 127, 128, 129), zatim jedan spomenik pripada kultnoj zajednici Minerva Jupiter 'genij (br. 134), jedan (kultnoj zajenic; Termin Liber Jupiter (br. 184), i jedan spomenik je posveen kultnoj zajednici Terra Hillyrica Ju piter (br. 185). Svi ovi spomenici predstavljaju epagrafske spomenike, izuzev jednog iz grupe samostalnog Jupiterovog kulta, koji je predstav ljen ulomkom statuete njegovog lika, dok drugi reljefni primjer imamo iz kultne zajednice Minerva Jupiter 'genij (br. 134). Na jednom spomeniku iz Pecke (br. 77), ispod teksta na'zim se kon ture nekog oteenog lika, no, nismo sigurni da li je ta predstava u origi nalu predstavljala boanstvo ili je to kasnije naneseno. .Svi nai spomenici imaju form u uobiajenih ara od kojih su neke sasvim proste izrade, dok su neki primjerci veoma kvalitetni, ukraeni raznim ornamenitima. Takvi spomenici se obino sastoje od tri dijela.

II.

R IM S K I

KULTOVI

127
W~.

postolje, srednje naitpisno polje, i gornji dio krov. Ni u jednom slu aju raaitpis nije smjeten u udubljeno poflje. Obino, pravokutno postolje im a komini prijelaz 'U trup are (npr., br. 78, 80, 84, 90, 105 itd.). Isti je sluaj sa gornjim dijelom spomenika, s tara razlikom to je ibio iznad stasa plastino ukraen, i to akroteri!jitna, biljnim. ornamentima < i< lii kaka nom ili voltama (Ibr. 120). Natpis se obino sastoji od (teScsta u nekoliko redova. Na prvom m je stu nailazi se posveta boanstvu, zaltiim slijedi nomenklatura dediika-nita, a potom zavrna formula. Ne uzimajui u obzir spomenike ikoji su oteeni, neki nose -tekst k oji se sastoji sasmo od posvete boanstvu, a takvi pri m jerci su najee iz Skelama (br, 106, 107t 108), ./Na 40 spomenika p o sveta boanstvu_ sadri n jegovo uobiajeno puno im e (I. O, M), u jednom sluaju se javlja skraeno iime: lovi (br. 133), ili IO VI MAXI-MO (ibr. 185), dok imamo 17 sluajeva da je Jupiterovo ime propraeno raznim epitetima. Na dva spomenika, uz njegovo ime dolazi, epitet Conservator (br. 73, 120), ina po ini spomenika javlja se dodatak Sacrum (ibr. 82, 88, 102), i epitet Cohortalis (br. 87, 101, 119). Na po dva spomenika dolaze ovi epiteti: Fulgerator (br. 80, 85), Fulminator (br. 98, 99), Capitolinus (br. 90, 104), te imamo po jedan sluaj gdje dolaze epiteti: Inturbatus (br. 89), Tonitrator (br. 97), Depulsor (ibr. 78) i Victor, odnos no Capitolinus victor '(ibr. 90). Kako se vidi, najvei broj spomenika je bez ikakva epiteta. Ne bi se m oglo rei ni za jedan od ovih epiteta da su karakteristina pojava za jedno odreeno podruje u BiH. Tako, npr., epitet Conservator jedanput se ja v lja na spomeniku iz Japre (Bosanski Novi), a druigi put na sasvim suprotnom kraju Bosne, k od Foe. Isti je sluaj sa ep-iitetom Cohortalis: jedinom se javlja .na spomena,ku iz Ruia kod Glamoa, drugi puit k od Goraa i Zvornika. Isto se moe rei za epitet Capitoli nus: jednom dolazi na spomeniku iz Mokronoga kod Duvna, a drugi pul. na spomeniku iz -Siikiria kod Srebrenice. To jasno pokazuje da se ne moe govoriti o nekom ustaljenom tipu epiteta koji bi se vezao za jedno odre eno podruje na ovom 'teritoriju. To je potpuno shvatljivo ako uzmemo da su ti spomenici posveeni glavnom dravnom boanstvu, pa se njegov kult, epiteti i druga njegova obiljeja ne mogu 'dovoditi u karakteristinu vezu sa jednim mjestom ili krajem. St-o n am govore ovi nabrojani epiteti? Na tri spomenika na kojima se javlja epitet Cohortalis 'ni u jednom sluaju n ije sauvana nomenkla tura edikanata, pa talko ne znamo to su onn bili, a-li se moe pretposta viti da su bili pripadnici vojnih jedinica, jer ovaj epitet -oznaava isto vojniku funkciju Jupitera, tj. tovan je kao zatitnik jednog vojnog odje ljenja, odnosno kohorte, pa zato Cohortalis t U naoj zemlji te posvete
1 M a ri je b io m ilje n ja da to n.ije b o a n stv o rata (Antiki k u ltov i u -naoj z e m lji, <p . 54), ta k o isto i V. P a k v a lin .(Kultovi u a n tik o -doba na -podruju B osn e i H e r c e g o v in e , p. 139, f. 52), d ok D. Sergejevski i u m o g u n ost ne od bacu je (G Z M , L III.
1941, ;p . 4).

128

a n t i k i

k u ltn i

t v o t iv n i

s p o m e n ic i

n a

pod ru ju

b ih

nisu rijetke, imamo ih iz Nairone,2 Pljevailja,3 Prdjepolja,4 Novog Pazara,5 Muca,0 itd. Epitet Fulgerator je neto rjea pojava u BiH. Imamo sve ga dva iprimjera. Ovim epitetom se oznaava boanstvo k oje se manje-vie identificira sa Sumanom, bogom none m unje, pa je is tim svojstvom to van i na naem podruju. Jedan analogan prim jer naim spomenicima nalazimo na spomeniku iz (Pnilipca kod Slavonske Poege.7 Jupiterova bliska funkcija ovom epitetu je ti Fulm inator, to bi se isto tako mogao dovesti u vezu sa njegovim vojnikim svojstvima, jer -u prijenosnom zna enju oznaava poraz, veliku nesreu ili gromovnu strijelu, a to bi se sve odnosilo na vojnu aktivnost jedinica. I za ovaj epitet se moe rei da ! j e dosta rijedak. Jednom se javlja na spomeniku iz Podosoja na gornjoj Cetini,8 iz Vrlika, te-iz Nia.1 0 -.Pod epitetom Capitolinus, oznaa va se upravo onaj Jupiter koji je na rimskom Kapitali ju imao hram. Sa naeg podruja poznata su nam svega dva spomenika ikoja nose taj epitet, dok su u drugim krajevima Jugoslavije neto brojniji, talko imamo dva iz Ruime,1 1 Kalita u Makedoniji,1 2 itd. Na jednom naem spomeniku ovarj epitet je proiren sa Victor (br. 90). U tom primjeru se najbolje iska zuje njegova ratnika funkcija. V jerojatno je i epitet Tonitrator u us kom znaenju s gore spomenutim epitetom Fulminator i Fulgerator, jer Tonitrator bi takoer imao znaenje gromovnik, kao to se navodi na jednoj ari iz Imotskog gdje stoji: tonanti (tonans).1 3 Sa epitetom Inturbator, Jupiter se tovao sa funkcijom zatitnika mitra d spoteojstva, dakle, opet u uskoj vezi sa vojskom. To bi se moglo isto rei za epitet Conservator, dakle uvar od svake nevolje. Ovaj epitet nalazimo i na jednom 'spomeniku iz Poarevca,1 4 inae su dosta rijetki u naoj zemlji. Od Jupiterovili epiteta koji se javljaju na naim spomenicima oso bito je zanimljiv Depulsor k oji dolazi na svega -jednom spomeniku iz Bosne. Kako su nalazi spomenika Jupiterova kulta s ovim epitetom na Balkanu doista esti, ibiio je istraivaa koji su smatrali da se pod tim epitetom krije jedno -lokalno boanstvo,1 5 aili su danas miljenja o tome problemu neto drugaija. Nadme, Jupiter Depulsor takoer spada t; red vojnikih rimskih boanstava (Dii militares) i ima funkciju da spreava
W. H. Roscher, M y th 0l 0igischc L ex-icon s. v. Juippiler, p. 750. C IL H I, 8299. N. V u li, S p o m e n ik S A N , X C V I I I (1941 1948),ip. 163, br 336. N. V u li, S p o m e n ik S K A L X X I (1931),p.105,br. 25.1. C IL 111, 14950. N . V u li, S p o m e n ik SA N , LXCVII1 (1941 1948), tp 157, br. 327 C IL IH , 14966. B ullettiino d alm a to, X X (1897), p. 145. C IL III, 1677. " N. V u li, S p o m e n ik S A N , X C V I I i (1941 1948), p, 205, br. 408; C IL III, 102 03; p. 206, br. 409, C IL III, 10202. N . V u li, S pom en ik S K A , L X X I :(1931), p. 78, br . 225. BuUetti.no d a lm a to , X X I I -(1899), p. 211 1 4 N. V u li, S p o m e n ik S K A , L X X I .(1931), p . 127, br. 310. 1 5 R . L atte, R o m ise h e R e lig k m g e sch ich te (1960), p. 154. 1. 2; Sr. L j. Z oto v i, K u li J u p ite ra Depu-lsora, S tarinar, N. S. k nj. X V I I (1966'), ,p. 37 43. 2 3 4 5 " 7 s 8

u . r im s k i k u l t o v i

129

,* uzmicanje trupa ispred neprijatelja, pa se stoga dovoda u vezu sa Jupi terom Statorom.1 6 Nalazi posveta k oji nose ovaj epitet su mnogo ei u zapadnim (krajevima Jugoslavije, jer su iz istonih krajeva -poaniata svega dva takva spomenika, i to iz Nia,17 dok ih ima najvie iz P.tuj'a,1 8 Celja,9 1 Ljubljane,2 0 zatim iz Slavonskog Broda,21 itd. Na naim spomenicima Jupiterovog kuUta javilja se dosta esto je dan op i dodatak koji obino prati im e svakog rimskog boanstva, a to je Sacrum, k oji u ovom sluaju ne bi oznaavao nikakvu funkciju ovog boanstva. U nekim sluCajevima Jupiterovo ime s e 'ja v lja u dkraeinoj forma, pa tako imamo samo lovi, dok u jednom drugom sluaju , nje gova posveta glasi lovi m azimo, gdje je, dakle, isputeno ono uobi ajeno Optimo. Dakako; najvei broj-naSilh spomenika poinje s nje govim punim imenom, a to je I. O. M. Prema iznesenim zapaanjima o Jupiterovim epitetima koji se jav ljaju sna ovim posvetama sa podruja BiH, m oem o zakljuiti da je nje govom imenu doista esto pridodan k o ji epitet. Po karakteru tilh epi teta, odnosno po njihovu znaenju i sadraju funkcija, moe se rei da su u naim sluajevima svi ti epiteti vezani za vojno boanstvo, od nosno, da oznaavaju vojnike funkcije tog vrhovnog boanstva, pa i u onom sluaju kada se uz njegovo ime javlja Capitolinus ali mu je pridodano V ictor, pa se i time n jegove funkcije opet svode na vezu sa vojkom i ratom. Na najveem (broju spomenika u tekstu je navedena puna nomen klatura eiikanata. Imamo (Svega est sluajeva da u originalu nije bilo navedeno ime zavjetaoca, p a se tekst sastojao samo od imena boan stva. U ostalim sluajevima, tekst sadri punu nomenklaturu eikanta, a od 39 takvih spomenika, u 29 sluajeva, prema danainjoj situaciji nji hove sauvanosti, u stanju smo da u potpunosti saznamo tenena d e d i kanaita, dok u deset sluajeva, zbog oteeenosti, to nam ne polazi za rukom. Ako bacimo pogled na tekst, prim ijetit em o da su deikanti razn. lica. Po TIjih.GVuj IlOaiiBijjlvalailiri, uV iO Zte 'tr Zalkij lii:Li ua i>u ulili lajZiUUfg

etnikog ili klasnog podrijetla, tako da imamo posveta k oje su podigli rimski graani, romanizirani iliri, Orijentalci i dr., slobodnjaci kao i osloboenici, ili robovi. Po profesiji, to su veinom lica koja su Obnaala neke slubene dunosti, dok je isto tako veliki broj posveta koje su po digli pripadnici vojnih jedinica, p rije isvega .beneficijari. Imamo osam takvih spomenika koji potjeu sa raznih kraljeva BiH, i to, uglavnom, iz on;ih mjesta gdje su se nalazili vojni logori, kao iz Banje Luke (br. 127),
,(i O to m e : R . L atte, o. c., p. 153 154; isto ta k o: G.Wkssowa, R e lig io n und K u ltu r e r H om er (1912), p. *122, f, 10. *' C IL IH , 1679; E. P aali, A n ti k a n a se lja -i k o m u n ik a cije u B osn i i H e r c e g o v in i, p . 22. 1 8 C IL III, 4018; Sr. M. A b ra m i, P o e to v io , ip. ,143, b r. 156;H o ffiU er-S aria , o. c., p.130, br. 285; ip. 131, br. 286; C IL H I, 4033, 4-034, 41111 itd. * C IL III, 5160. 20 H o fftlle r -S a ria , o. e., p. 71, ibr 156. i 2 1 C IL III, 3269. 9 A n ti k i k u ltn i . . .

130

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

Na

PO D RU JU

B iH

Stoca ('br. 94), iz Skettana (br. 105, 110, 123, 126, 126), te po ijedan spo menik iz Halapia kod Glamoa '(br. 82) i Voljavic-e (kod Srebrenice (br. 114). U svim sluajevima u tekstu je 'navedeno im e vojne jedinice kojoj su pripadali dedilkantii, to su legija X (br. 124, 125), legija X I (ibr. 81, 105, 110, 114) i legija I Italica (br. 94). Interesantno je da se upravo na ovim posvetama uz ime boanstva ne navodi nikakav epitet. U tri sluaja posvete podiu lanovi graisjsog vijea, u dva slu aja uoviri (iz Rogatice, br. 115, 117), a u jednom sluaju ekuirion caviitasa iz Delminija (br. 90). Jednu, pak, posvetu iz Zenice podie vir egregius (ibr. 99). Razlog zbog kojih su podizane ove posvete u. veini sluajeva nam ostaje nepoznat. U jednom sluaju, posveta se podie za zdravlje, od nosno oibro stanje m unicipija (Domavija, (br. 129), u drugcrn slu aju dedikant podie posvetu za dobro ravlje, ne znamo ije, jer je daljnji tekst oteen (br. 114). Jedan ieiiibant navodii da Sipomemik podie svom bivem zaiti'tnilku (br. 84), n ije navedena nomenklatura pa ne znamo to je on bio, vjerojatno vojnik. Na spomeniku iz Brda kod Jajca, dedikant navodi da je obnovio hram ovog boanstva ('br. 78). -Uos talom, svaki graanin je mogao nai razlog ili se smatrao obaveznim iz bilo k ojih razloga da podigne posvetu tom vrhovnom boanstvu, pa su stoga dedikanti po nacionalnom iili drutvenom podrijetlu tako raz liiti. Skoro je redovita pojava da se tekst zavrava uobiajenom zavr nom formulom, ali imamo devet prim jera gdje ona nije uope stav ljena. 0 dataciji ovih spomenika nije lako donijeti jedan odreeni zak ljuak. Prije svega, tekstualni podaci nam za to, u veini sluajeva, ne pruaju nikakve podatke. One posvete k oje su podigli beneficij ari spo menutih legija m ogue je bar priblino datirati. Npr., beneficija!- Rogatus (ihr. 81) podie spomenik u vremenu kada je u provinciji Dalma ciji bila jo stacionirana legija XI, la to je bilo prije 70. godine, dakle I stoljee n. e. Takav sluaj je i sa ustalim posvetama na kojima se spom inju vojn e jedinice. JDalje, za dataciiju tnam Isilui nomenklatura pojedinih dedikanata, tako bi, npr., oni spomenici koji nose igentilicij Elije potjecali, jamano, 'iz II stoljea. IJ nekim sluajevima ima sigur nih podataka a su pojedine posvete podigli Iliri. Tako se za ime <zavj-etaoca V esii (br. 80), jer se taj nomen javlja dosta esto na spome nicim a u naim krajevima, kao, npr., sa N eretve,2 2 iz Zadra,2 3 Splita,2 1 itd., i za nomen Rovom , koji se isto tako javlja na naim spom eni cima,25 uzima da -predstavljaju epiihorska imena. Javljaju se i dedikanti ija nomenklatura upuuje da se raii o 'Grcima ili helenizairanim O rijentalcima, kao to je sluaj sa jedne posvete iz Foe, gdje stoji: Graecus Fortnnatus (br. 120).
2 4 25 CIIL III,- 17-97. C IL III, 9937. C IL I I I 2593. S p o m e n ik - i z S p lita : C IL III, 1945, 3503; iz K lis a : C IL ITT, 2373.

I I.

R IM S K I

KULTOVI

131

Prema kartografskom prikazu nalaza spcfrnenika samostalnog Jupi'terovog kulta na podruiju BiH (K. IV), jasno se iioavaju dvije regije na kojima je naen najvei broj ovilh spomenika. Prva je istona Bosna, poglavito podruje Srebrenice, Skelama i Rogatice, a druga je jugozapad ni dio Bosne, dakle, isti onaj region ikoji je dao najvei -broj spome nika domaih kultova, te izvjestan 'broj spomenika sa podruja sjeve rozapadne Bosne. Interesantno je -zapaanje da ti nalazi manjkaju u sjevernim krajevim a Bosne. Istona Bosna je inae bogata nalazima spomenika stranih kultova, a, nasuprot toga, veoma siromana spome nicima domaih kultova. To znai da je taj dio Bosne bio u veoj mjeri izloen romanizaciji, a s time u vezi je bilo osnivanje rimskih naselja, pa na tom -podruju stvarno nalazimo ostatke tih naiselja u kojima je, bez sumnje, bujao municipalni ivot, kao to je (bio sluaj, pitje sve ga, u D oma vi j i bod S rebrenice, ili u immi<aplju koji se nalazio kod da nanje Rogatice (kolonija?). Pojava veeg (broja ovih posveta u jugo zapadnoj Bosni m ogla bi' se tumaiti utjecajem susjednog poznatog i vanog vajnog logora -u Humcu, i postojanjem veeg municipija na D uvanjskom polju (Delminmm), kao i drugih, manjih, u ovoj regiji. Kako smo .spoimenulli, svi ovi spomenici sru predstavljeni arama ko je su podizali eiikanti u ast vrhovnog rimskog boanstva, iz raznih razloga. Ujedno, to nam svjedoi da je kuilt ovog boanstva bio iroko rasprostranjen, obavljan je, prije svega, u oficijalnim prilikama. Mada nemamo izravnih dokaza, m oem o pretpostaviti da je svaM municipij imao jedan hram posveen ovom boanstvu. iNa jednom naem spomeni ku spom inje se njegovo bogosluno mjesto, kao to je sluaj sa spome nikom iz Brda kod Jajca fbr. 78), ikoji je neki Ae?ieas Proclianus obnovio. Veliki b roj posveta je u isto vrijem e stajao u blizini ili u samom k o jem njegovom svetitu, hramu, kapeli iili njegovom svetom okoliu. Nalazi spomenika samostalnog Jupiterovog kulta na podruju Ju goslavije su najbrojn iji od svih drugih spomenika posveenih bilo kojem drugom boanstvu. Oni su podjednako zastupljeni u svim krajevima, dok ih se najvie nalo u krajevima gdje se nal.zio neki veii rimski grad, kao to je bio sluaj, npr., sa Salonom2 6 ili .sa Sremsfcotm Miitrovicom,27 idi, pak, drugim slinim tfz nae zem lje.2* Ovaj kult je isto tako bio dosta rairen u drugim rimskim provin cijama, Za nas su osobito interesantni nalazi koji potjeu iz Galije, jer na tamonjim posvetama Jupiterovo ime esto prate .mnoga epihorska imena, ma to nismo naili na na jednom primjerku .podruja BiH. Tako je, npr., u Akvitaniji Jupiter rnosio nadimak B eirissa,1 9 ili kao bog gr
* CIL IH, 1941, 1042, 1943, 1944, 1946, 1956, 1947. 1948, 8664, 8665, 8666, KOi.7, 8668, 8669, 8670, 8671, 8672; Sr. Builettino iDalm ato, In d ic e G en era le (za v ol. I X X I I I . 1903. god.), p. 169, i Bullattiino. X X V I I I (1905), ip. 67; X X X .(1907), p. .39, 118; X X X I (1908), ip. 28; X X X I X (1.91.6), p. 83. 2" J. B ru n m id , V H A D , I X , ti. s. (1906/7), p. 102, -br. 218; p. 103, br. 1219, 220, -* l ; P- 104, br. 222, itd * Sr. R. M ari, A n ti k i k u lto v i u n a o j ze m lji, ,p. 96 99. " Pau-l-M arie D u va l, I,es D ie u x d e la Gaule, p. 172.

132

A N T I K I

KULTNI

1 V O T IV N t

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B iH

m ljavine Taranis.3 0 Za razliku od naih 'krajeva, u Galiji je dosita es ta pojava njegovog likovnog prikazivanja, esto je obuen u galsku na rodnu nonju. To > b d iznailo da je u Galiji Jupiter bio izjednaen s ne kim indigenim adekvatnim (boanstvom. Nemamo dokaza ili mogunosti da tu pretpostavku veemo i za nale podruje. Nalazi spomenika ovog kulta na podruju BiH posljedica su rim ske prisutnosti, kao to je bio slualj i u ostalim krajevima, odmosno provincijamaa rimske drave. Kako je to b ilo vrhovno rimislko boanstvo, odmalh p o uspostavljanju vlasti i uprave u pokorenim provincijama, stva raju se mogunosti za redovno tovanje raznih boanstava i njihovih kultova. V e smo iznijeli da je njegovo tovanje bilo udko vezano za organizaciju vlasti i uprave u svim krajevima, pa su im rzaito posvete podizali ma iu kojem kraju svi graani koji su obavljali neku slubenu funkciju ili ibili na poloaju. Kao vrhovno nacionalno boanstvo, Juipiter je u seibi einkretizarao vei broj raznih funkcija preuzetih od drugih boanstava, a osobito imu se esto pridodaju funkcije boga rata, kako smo vidjeli iz navedenih epiteta na naim spomeni okna. S obzirom na njegovu pojavu i podrijetlo, oekivali bism o da je to boanstvo bilo izjednaeno s nekim domaim adekvatnim (boanstvom, ali, ini nam se, d o toga nije dolo. Jupiter je po svom e podrijetlu iz obitelji vrhovnog indoevropskog panteona, kao boig nebeske svjetlosti i svih dogaaja s tim u vezi, a kako su i Iliri pri padnici indoevropskih naroda, vjerojatno su i oni imali jedno takvo bo anstvo. To nam dokazuje sluaj interpretatio Graeca, kojom je rim ski Jupiter b io izjednaen sa grkim Zeusom, a njihova bliskost, od nosno jedno podrijetlo od jednog vrhovnog indoevropskog boanstva, vidi se i po korijenu njihova imena, tako: Dyaus, Zeus, Dies lovi Diovi s.3 1 Alko 'uzmemo u obzir da je kod Gala postojalo jedno takvo adek vatno boanstvo, onda bismo to isto mogli pretpostaviti i za Ilire.

b. J U P IT E R J U N O N A

O kultnoj zajednici Jupiter Jumona ima potvrda i na podruju Bosne i Hercegovine. Meutim, imamo svega jednu takvu potvrdu, to je epigrafska ara koja potjee iz Domavije kod Srebrenice (br. 122). Nat pis (poinje posvetom Juipiteru, punim njegovim imenom, dok Junonino ime pralii, njen najei epitet Regina. Upravo pod tim epitetom to vana je u kapitolijskoim hramu iu Rimu u zajednici sa Jupiterom i Minervom. Podrijetlo ovog epiteta potjee od jednog lokalnog njezinog ime na iz Veja, gd je se nazivala Junona Regina, kao to je bila, npr., Junona Curitis ili Junona Saspita Mater Regina, kako se nazivala u La30 Ib id em . ;1 * A. G re n ie r, L es K e l i g i o n s elru scju e et ro m a in e , p . S7; S r. V. B asa n aff, JLes D ieu x d es R o m a i i L S , p . 44; <N . T u r eh. i, La rel.igione di R o m a a ritica, p. 110 4

XI. R I M S K I

KULTOVI

133

* miviju.3 8 Dakle, pod tim epitetom ova boginja se- isto tako tovala i na .podrulju dananje Bosne. Pored ove posvete Imamo jog dvije na ko jima se spominje ova boginja, i to u iroj (kultnoj zajednici, svaki p-ut u drutvu s Jupiterom i('br. 123, 124). Iz nomenklature se moe zakljuiti da je deikant bio stranac, v je rojatno Italik, kao to je slupaj i sa ostale dvije posvete. U tekstu ne nalazimo nikakvih elemenata ikoji Ibi nam posluili za.datiranje ove pos vete. Nalaz ovog spomenika potjee iz iSrefbrenioe (K. IV), k a o ji ostala dva iz neposredne njezime okolice, gdje ise Jiunona javlja u iroj kult noj zajednici. to daje mogunost za pretpostavku da je kultna zaj ednica Jupiter Junona na tom podrujucimala svojih tovalaca i da su tu iv jeli graani k oji su obavljali njihov kuilt. Budui da se raa o svega jed nom spomeniku te kultne zajednice, ne moe se govoriti o nekoj rai renosti toga kulta, ali ovaj nallaz, toaio oit dokaz te kultne zajednice, svjedoi da se taj kult obavljao i tovao takoer na podruju dananje Bosne. Da je bio usko vezan za odreene .graane, vidi se i po tome to nalaz potjee iz graa k oji je u svom etnikom konglomeratu takoer (imao rimske graane ili tolik e, za koje, svakako, trdba vezati te kultne zajednice na ovom e podruju. Moe se rei da spomenici ove kuiltne zajednice nasu esti ni na drugim stranama Jugoslavije. Pazsnato je svega nekoliko takvih na laza kao to je onaj iz Siska,3 5 iz Hume,3 4 Kosovske Mitrovice,3 5 dok su nalazi u kojima se Junona javlja u iroj zajednici mnogo ei.3 0 Pojava da se nalaze svjedoanstva o tovanju te kultne zajednice proistie iz injenice to je Junona bila lan vrhovnog rimskog trojstva, pa je kao Jupiterova druga, ije je tovanje predstavljalo slubeni kult, bila isto tako tovana uz njega. Meutim, injenica je da taj ku'lt na podruju BiH nije bio rairen kao to je sluaj i sa ostalim krajevima Jugoslavije, a listo tako i sa ostalim rimskim provincijama.

c. J U P IT E R J U N O N A M IN E R V A

Ovo je proirena kultna zajednica Jupiter Junona, koja pred stavlja zvanini kult. U toj zajednici su predstavljena tri vrhovna tim ska boanstva koja su zamijenila staru rimsku trijadu, kada su njihovi pojedinani kultovi kao i njihova kultna zajednica stekli osobito to vanje.
V. iB asanoff, o. c :p. 80; Sr. N. T u rch i, o. ip. 169. J. B ru n m id , V H A D , IX . n. s. (1906/7), ip. 96, ,br. 209; C IL III, .15.179, u N. V u li , Spom en ik . S A N , X C V I I I (1941 1.948), :p. 205, br. 408. 3 3 .N. V u li, S p o m e n ik S K A , L X X (1931), r. 1, p. 90, b r. 203. M J. B ru n m id , V H A D , I X , n. s. (1906/7), .p. 97. b r . 210; C IL I II, 10841; N. V uli, S p o m e n ik S A N , X C V I I I (1941 1948). ip 33, br. 80; B u llettk io daltmato, X X X I ' (1908), p. 28, *.r. 3842A ; C IL M l, 8237, 10109, 12752, 142173, 14218, 151479, itd.

134

A N T I K I K U L T N I

I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B iH

Sa podruja BiH imamo svega dva spomenika koji su posveeni ovoj zajednici. Oba potjeu iz kolana (ibr. 123, 124) i predstavljaju epdgrafske aire. U oba sluaja posvete poinju Jupiterovim imenom, je d nom u skraenom, dragi piu>t u punom obliku. Ni Junonno ni MimerVimo im e ne prate epiteti. U -tekstu su navedena imena eikainata ija no menklatura ukazuje da su oba stranci. Jedan edikant je konzularni foeneficij-ar l egije I Adiutrix, a drugi centurion. (?) legije XI. I jedna i dru ga posveta zavrava se uobiajenom zavrnom formulom. Na oba spomenika nalazimo elemente koji nam om oguuju da ih datiramo. U jednom sluaju (br. 123) to zakljuujem o na osnovu poda tka o legiji i Adiutrix, je r znamo._a._.s:uJasniici te legije bili u slubi provincijsfeog namjesnika u Saloni, pa se njihovi epigrafski tragovi na laze i na podruju BiiH,3 7 te na osnovu toga moemo rei da rfcaj spom e nik po/fcjee iz III stoljea. Ona posveta ma 'kojoj se spom inje centurion (?) legije X I moe se datirati u sredinu I stoljea, jer je ta legija ve 69. godina napustila Dalmaciju.. Kartografski prikaz nalaza oviih spomenika i(K. IV) govori da je tovanje ove kultne zajednice na teritoriji BiH biil-o svedeno jedino na podruje dananje istone Bosne, odnosno na region Srebrenice, u ijoj se brizi ni nalazio jedan vojni logor (Skelanii), dok su u samom gradu ivjeli visoki provincijalni inovnici zadueni za privredno poslovanje pro vincije, pa je iz fflh razloga Domavija bila nasdljana veim krojena Rim lja na 'M i TtaEka, kao i ostalim graanima iz drugih rimskih provincija. Jasno, me-u takvim su 'bili i oni koji su iskazivali tovanje ovoj kultnoj zajednici. Pojava spomenika ove kultne zajednice u tom (karaju prua mogunost za pretpostavku da se, ako ne u Skelanima, ono u -Domaviji nalazio jedan hram posveen ovoj trijadi. To je lim e vjerojatnije to su na -tom podruju naeni mnogi spomenici posveeni samostalnom Jupiterovom ikultu, ali treba napomenuti -da su tovaoci esto- podizali posvetu samo Jupiteru kao sinonimu kapitolijske trijade. Na osnovu toga pretpostavljamo da je u Dom-aviji bio lokalni Kapitali] na kojem se nailazii-o hram posveen toj trijadi, to je bio est sluaj skoro u svim znatnijim provincijskim mjestima.3 8 Jedan identian spomenik ove kultne zajednice naao se neda leko od S-kelana, na desnoj strani Drine, dakle, na teritoriji -Srbije. Ni-smo ga uvrstili u nau obradu, ali je jasno da potjee sa istog loka liteta, pa -se time poveava broj posveta ovoj zajednici ikoje su naene u Skelanima. T-o je spoimeni'k iz Bajine Ba'te.39 Potrebno je napome nuti da je, inae, podruje nae zem lje dosta siromano ovim nalazima.4 0
37 E. P a a li,

A n ti ika n a s e lja

i k o m im ik a ciije u -Bosni i H e r c e g o v in i, p. 93.

33 O tim K a p ita lim a k o d nas: B. M a ri, >o. c., p. '55 56.

39 'N. V u li , S p o m e n ik S K A , X C H I (1940), ip. 3.49, br. 17. 1 0 A r a i z B e o g r a d a : N. V u li, S p o m e n ik SAiN, X C V T n (1941 1948), .p. 5, br. 9; * iz S a lo n e : B u lle ttin o d a lm a to , X X X T (1908), tp. 23.

II. R I M S K I K U L T O V I
-tf.

135

d. JUPITERMARS Ova kultna zajednica predstavlja ostatak stare kapitolijiske trijade koju je sainjavalo trojstvo Jupiter Mars 'Kvarim, koju je zamijenila potonja: Jupiter JunionaM inerva.41 T o to je Mars bio lan stare tri jade znai da on spada u stara rimska (boanstva, pa je uz Jupitera bio najtovaniji bog m starom Rimu, ddk mu znaaj poinje opadati tek u vrijeme carstva. Bio je pagla/vato (boanstvo rata, pa se u tom svojstvu javlja i u zajednici s Jupiterom. Sa podruja BiH poznata su svega dva spomenika ove kultne za jednice, i oba potjeu iz Skelama (br. 125, 126). T o su epigrafske are s punim tekstom. Posveta poinje Jupiterovam p p n ta imenom bez ikak vih epiteta, to je sluaj i sa imenom boga Marsa tna prvoj posveti (br. 125), dok je u drugom sluaju njegovo ime propraeeno epitetom Augusta. Na jednoj posveti ime deikainrta je sauvano u cjefosti, to je neki M. Ulpius Vitalis, u drugom sluaju ime nije sauvano. Sauvana no menklatura ukazuje da je dedikani bio stranac. Oba su vojna lica konzularni beneficij ari, jedan je b io pripadnik legije X Gemina, na dru goj posveti legija nije biila navedena, ali m oem o pretpostaviti da je deilkant b : Jo pripadnik liste legije. U isto vrijeme, spomenuta legija nam prua mogunost da datiramo bar jedan ovaj spomenik. Pripadnici ove legije na podruju BiH poinju se javljati tak za cara Trajana, koji je tu legiju doveo u ove krajeve, te e donja granica datiranja ove pos vete biti 98. godina.1 2 Sluaj da vojna lica podiu posvete ovoj kultnoj zajednici je sasvim shvatljiv, jer isu u toj zajednici zdruena dva glavna boanstva za svakog vojnika. Jupiter predstavlja vrhovno rimsko boanstvo, dok je Mara bo anstvo .rata, dakle, zatitnik njihove profesije. Vidjet emo da su pos vete bogu Marsu dosta este i da potjeu upravo iz onih krajeva gdje su se nalazili vojni logori. Kartografski prikaz nalaza spomenika posvee nih ovoj kultnoj zajednici (K. IV) potvruje upravo tu pojavu, jer oba pritjeu 'iz Skelana, gdje se takoer nalaziio jedan vointi logor. Moe se rei da su posvete ovoj kultnoj zajednici kod nas dosta rijetke,4 3 dok su nalazi samostalnog kulta 'boga Marsa mnogo ei.

e. J U P IT E R G E N IJE

Pojava genija u drutvu sa Jupiterom svjedoi da je to 'boanstvo bilo dosta tovano pa se stoga ja vlja u kultnoj zajednici s vrhovnim boan stvom. Genija ima vie vrsta i kategorija, dok su iz naih krajeva u drutvu sa Jupiterom poznati samo geniji mjesta. Iz BiH imamo svega tri takva spomenika, zapravo epigrafske are. To je ara iz Banje Luke (br.
4 1 A . G ren ier, o. e., .p. 105. 4:- E. R ilte r lin g , L egio, ^p. 1935. 1 1 M ars u d ru tvu sa J u p ite r o m : C IL ITT, 2803, 3232, 5307, 10109.

136

A N T I K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B ili

127), Halapia kod Glamoa (br. 128) i ara iz iDomavije kod Srebrenice (br. 129). 'U dva slu'aja posveta poinje Jupi>terwim punim imenom, dok se u jednom sluaju Genius loci proiruje epitetom Conservator (br. 128). Od tri posvete, samo je na jednoj sauvana puma nomenklatura (br. 127), dk je na drugoj oteena te je ne moemo u cjelosti proitati (br. 128), a na treoj uope nije navedena. U dva sluaja navedeno je za nimanje dedikanta, kao i razlog zato se (podie posveta, fepod toga sli jedi puna zavrna formula, dok je ara iz Doma vi je u donjem dijelu ote ena pa ne znam o da ili je bila navedena. Svojstva Jupitera su nam dobro poznata, pa se pitamo iz. kojeg je radloga stvorena ova kultna zajednica? Pojava genija u rimskoj religiji je starog datuma, meutim, n jih ovo tovanje i interpretacija doivjeli su velike izm jene 'U doba carstva. Tada je stvorena jedna velika kategorija i Specifikacija toga boanstva, kada se stvara pojam genija raznih stvari, linosti, gradova, pa tako i mjesta. Pod tim pojm om podrazumijevala se ona snaga k oja obezbjeuje svako dobro dotinog mjesta a, dakako, taj pojam je 'bio ekstenziviiran pa je takav genij smkretkzrao razne funkcije drugilh boanstava, te kao takav zdruen je i sa Jupiterom, (i ikada je dedikant htio podii posvetu kojom e zatraiti pomo, 'ili iskazati zahvalnost, on tu posvetu upuuje geniju mjesta gdje je ivio, a dakako, ne smije za boraviti ni vrhovno boanstvo pod ijom je neprekidnom zatitom, te < u natpisu spom inje oba, ime je stvorena njihova kultna zajednica. Da je tako bilo, vidimo i po tome to se posvete uipuene 'tim boanstvima postavljaju iz razloga koji su 'uslko vezani za dotino mjesto. Tako se, npr., posveta iz Dom avije podie za dobro stanje municipija (br. 129). Iz sauvane nomenklature moemo zakljuiti da su dedikanti bili stranci, vjerojatno Italici, a p o zani/manju svi skuipa visoke linosti. U jednom .sluaju to je konzularni beneficijair Gornje Panonije (br. 127), drugi je pripadnik kohorte VIII Voluntaiiorum, dok na posveti iz Doma vije, ini nam se da ime dedikanta nije bilo navedeno. U isto vrijeme, ti podaci nam siue da daitiiramo ove are. Deikant iz Halapia je pripadnik kohorte VIII Voluntariorum. Ova se kohorta u provinciji Dalmaciji nala zila ve u I Stoljeu,'1 4 i spominje se sve do 245. godine,45 te bi i ta poisveta datirala iz razdoblja izmeu tih godina, ali kako veina vojnikih natpisa sa podruja Glamoa datiraju upravo iz III stoljea, bit e vjerovatno da i ovaj spomenik pripada tom vremenu. Na posveti iz Banje Luke deikant je beneficijar Gornje Panonije, ,pa ona potjee, vjerojatno, iz razdoblja od cara Trajana, k oji je izvrio razdiobu te provincije na dvirje (Gornju i Donju Panoniju), do konca III stoljea, kada je izvrena ov a razdioba provincija pod Dioklecijanom. Karta nalaza ovih spomenika (K. IV) upuuje na zakljuak a se koncentracija njihovih nalaza ne moe vezaiti za jedno odreeno mjesto, odnosno ragiom., to je sasvim jasno ako uzmemo u obzir da se radi o bo C IL III, .p. 859. C IL ILI, 2706 = 9724.

138

A N T I K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

P O D R U J U B iH

anstvima iji su poklonici mogli biti isvi graani, raznih zanimanja i funkcija, no imoe se zasigurno, Ibaram za na teritorij, tvrditi da su po klonici o v e (kultne zajednice bili uglavnom vojni asnici. Da je ova -kultna zajednica bila dosta popularna u naoj zemlji, svje doci imjemica >da se naao vei broj n joj posveenih spomenika, na k oji ma se spom inju geniji mjesta, uvijek lunueni > u kultnu zajednicu sa Ju piterom, (kao to je sluaj iz .Siska,46 akovca iz Topuakog,17, Mua,48 i drugih krajeva nae 'zemlje.49.

POPIS N ALAZITA SPOMENIKA JUPITERA i NJEGOVE KULTNE ZAJEDNICE a. Spomenici samostalnog Jupiterovog kulta 1. 2. 3. 4. 5; 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18: 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. Pritoka (Biha) Golubi (Biha) G olubi (Biha) Golubi (Biha) JajpraBlagaj {Bosanski Novi) Blagaj (Bosanski Novi) Mala Rujika (Bosanski Novi) Brievo (Prijedor) Pecka (M rkonji Grad) Brdo (Jajce) ipovo (Jajce) Gornji Unac (Bosansko Grahovo) Halapii (Glamo) Halaipii (Glamo) Gra.di na kod Hiafepia ^Glsmo' Gradina (Glamo) Pograiina (Glamo) Btisija (Glamo) Rudi'i (Glamo) Prisp (Livarnjsko polje) Letka (Duvno) Mokronoge '(Duvno) Krehin Gradac (Mostar) Trijebanj (Stolac) Stipamii (Mostar) Stolac

C IL III, 3952; J. B m m i d , V H A D , n. s, I X .(1906/7), p. 98, br. 212. 47 o n . ITT. 10060: A r c h . ep igr. M itth. VITI (1884), p . 166, br. 255; J. B r u n m id. V H A D . n. s. I X (1906/7), p. 90, br. 203; ,p. 92, b r . 204. 48 C IL III, 14957; M. Zanimovi, G o d in ja k , ANtJBiH. knj. V (1967), p. 48. 49 C IL III, 2706, 3321, 3905, 3906, 3907, 9336, 9969, 14634, Ud.

I I.

R IM S K I

KULTOVI

139

# f. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. Hodovo (Stolac) Cerioi (Konjic) Sv-raMno Salo (Sarajevo) Mali Mounj {Travnik) Zenica Doboj Divi (Zvoraik) Domavija (Srebrenica) Gradina teod Sasa (Srebrenica) SiikMi (Srebrenica) Skelani {Srebrenica) Skeletni (Srebrenica) Skelani '(Srebrenica) Skelani (Srebrenica) Skelani {Srebrenica) Skelani '(Srebrenica) Skelani {Srebrenica) Slkdani igunjevsko ipolje (Srebrenica) Crvia - Skelani {Srebrenica) Voljavica {Srebrenica) Rogatica Rogatica Rogatica Rogatica Sopotnica (Gorade) Gornje Ocrkavlje M iljev'na (Foa) Nepoznato m jesto nalaza

b. Spomenici kultne zajednice Jupiter Junona 54. Sas-e Domavija (Srebrenica) c. Spomenici kultne zajednice Jupiter Junona Minerva 55. Skelani (Srebrenica) 56. Skelani (Srebrenica) d. Spomenici kultne zajednice Jupiter Mars 57. Skelani (Srebrenica) 58. Skelani (Srebrenica) e. Spomenici kultne zajednice Jupiter Genij 59. Banja Luka 60. Halapi-ei (Glamo) 61. Gradina Domavija (Srebrenica)

2. JU N O N A

Ve smo vidjeli da se na podruju BiH ova boginja tovala u kult noj zajednici sa Jupiterom i .M i nervom, ali imamo potvrda da se na tetom tom podruju tovala u samostalnom kultu. Posjedujem o svega dva votivna spomenika koja su n joj posveena, jedan potjee iz Potoka u blizini Mostara (br. 130) a drugi fiz ivaljeviea u blizini Rogatice (br. 11). U jednom sluaju posveta poinje da dese, iza toga slijedi ime boginje koje prati epitet sancta, a na drugom spomeniku uz njeno ime stoji epi tet Regina. Epitet sancta je isto sakralnog znaenja, dok se epite tom Regina oznaava upravo kapitolijska Junona koja je u tamonjem hramu tovana u zasebnoj ceOi u drutvu sa Jupiterom i Mimervom.5 0 Na obje posvete nalazimo imena dedikanata, u jednom sluaju to je ena, neka Junija Varena, a u dru'gom Marko Ulipije Marcijan. Da se kao dedilkant javlja ena, uobiajena je pojava kada su u pitanju posvete upu ene ovoj boginji koja je tovana kao zatitnica ena, braka i drugih enskih manifestacija. Mada je na drugoj posveti kao dedikamt potpisan mukarac, on naiglaava da tu posvetu podie sa svojim ukuanima, tj. sa enom. Nomenklatura sa posvete iz Potoka ukazuje da se radi o sitrankinjii, dok bismo za drugog eikanta mogli predpostaviti da je bio domorodac. U pogledu datiranja ovih posveta, ne maemo nflta odreeno rei jer u tekstu nedostaju elementi k oji bi nam dali podatke za to rjeava nje. Mogli bismo se jedino pozvati na stil izrade ara k oji odgovara upravo stilu onih ara za koje je dokazano da potjeu iz II i III stoljea, pa Ibi, vjerojatno, bio isti sluaj i sa ove dvije. Ako pogledamo kartu nalaza >(K. V), vidjet em o da ove are potjeu iz razliitih mjesta, prema tome, ne moe se rei da se radi o kultu koji je hio vezan iskljuivo za jedno podruje. Isto tako, nalazi su neovisni od stacioniranja vojnih jedinica, jer se i u Rogatici i u Potocima nalazilo civilno naselje. Kako je Junona bila zatitnica ena,5 1 u tom svojstvu se najvie i tovala po provincijama, dok se u samom Rimu tovala kao boginja .koja je imala niz funkcija, bilo lo ikao zatitnica grada, boginja kalenda, m je seca, boginja politike i si. Kao rimsko boanstvo, nju su po provincijama
V. B a sa n o ff, Les ie u x des R om a in s, p. 80. 5 1 -N. T u rch i, La re lig io n e di R o m a antica, p. 168 169.

IX. R I M S K I K U L T O V I

141

* tovali p rije svega rimski graani, i dosta su rijetke posvete koje su p o digli domoroci. Nalazi - spomenika samostalnog Jimoninag kulta u naoj zemlji dosta su esti, tako iz Siska,5 2 Tekije,53 Nia,5 4 itluka,5 5 a drugih kraje va,56 ,po emu moemo suditi da je ovaj kult na podruju nae zemlje imao dosta privreniika. Da li se gdje, liili konkretno na podruju BiH, nalazio koji njezin hram, to <ne moemo tvrditi, jer nam manjkaju pouzdaniji dokazi, aili su se organizacija fi obavljanje njezinog kulte m ogli sprovodi ti i ne vezujui se za hram.

32 C IL III, 10838; J. B ru n m id , V H A D , n. s, -IX (1906/7), p . 89, br. 200. iN. V u li, S p o m e n ik S A N , X C V I I I (194.1 1948), p . 287, hr. 468. 54 N. V u li, S p o m e n ik iSKA, L X X (1931), 1. r, ;p. 91, br. 211. 55 Bullelti-n-o d alm a to, I (1878), p . 20. 55 A r a iz B o k e K o to rsk e : B u lle ttin o d a lm a to , X X V I (1-903), -p. 146; iz V elik e S tra in e : W M B H . V II (1900). p. 156. 'br. 72; iz S a lo n e : B u llettin o dajma-to, X X X V (1912), p . 31, br. 755 B, itd.

3. M INERVA I NJEZINA KULTNA ZAJEDNICA


a. M IN E R V A S A M A

Kullt boginje Minerve poznat nam je sa podruja BiH ve iiz kultne zajednice JupiterJunona Minerva, 'gdje se javlja na dva spomenika. Meutim, imamo potvrda da je na ovom podruju bio isto itatoo tovan njezin samostalni 'kult, kako nam to poikazulju dva otkrivana spomenika. Jedan je predstavljen reljefnom ploom sa njezinim likom (br. 133), a drugi predstavlja votivnu posvetu (br. 132). Na tom reljefu boginjin lik je izveden u udubljenom polju: desnu ruku je naslonila na koplje, lijevu spustila na ovalni tit, na glavi nai kacigu sa trostrukom perjanicom, obuena je u naborani bitan i bimatton, na grudama Vidi se gorgoneion sa krilima. Dakle, ispred sebe imamo jednu standardnu predstavu ove bo ginje, s;tim to je izvedena dosta primitivno. Drugi n joj posveeni spomenik, Ikako smo rekli, predstavlja vativna ara, s- gornje strane dosta oteena, ali se tekst u cjelosti sauvao. Posveta poinje boginjiniim imenom k oje prati dodatak sacrum. Kako prvi spomenik predstavlja reljef, to ne m a m o im e dedikanta, dok na dru gom itamo a je to neki Lucius Publicius Telesphorus. Iz te nomenkla ture moemo zakljuiti a je deikant Grk ili helenizirani Orijenta'lac, to je sasvim shvatljivo ako uzmemo u obzir da je ovo boanstvo bilo zatitnik svakog umijea i obrta, a na podruju BiH Grci i Orijentalci su upravo bili glavnli nosioci tih aktivnosti.5 7 U isto vrijeme u tekstu se navo di a se posveta podie kao e x voto. emu je, paik, sluila ova reljefna ploa, nije lako rei. Pa je, na osnovu nekih detalja na ploi, zakljuio da je bila postavljena na nekoj zgradi na hramu ili -ara septi. Za datiranje ovih spomenika mogla bi nam posluiti nomenklatura dedikanta za k ojeg smo rekli da bi po podrijetlu bio Grk ili heleniziiraini Orijentalac. Prisustvo Grka t i Orijentalaca na ovom podruju je dokazano u mnogim mjestima,58 a osobito u rudarskom rejonu Argentarija5 9 i Japre,0 0 i njihovo prisustvo je bilo u uskoj vezi s rudarskom aktivnou koja se
57 S r. E. P a a li, A n ti k a n a se lja i k o m u n ik a c ije u B osn i i H e r c e g o v in i, p.

96.
C . n. s. X I I I C. C. P a tsch , W M B H , I V (1896), p . 251; C I L III, 8379; V . P a k v a lin , G Z M . (1958), p. 154 156, itd. P a tsch , W M B H , V (1897), p. 238 239. P a tsch , ff M B H , V I I (1899), p. 64, 67 68.

II.

R IM S K I

KULTOVI

143

odvijala u 'tim krajevima. Mada se iradarska eksploatacija u BiH od vi jala kontinuirano od I do sredine IV stoljea, najvei intenzitet je doseg la u III stoljeu, pa (bi se prisustvo Grka, O-rijentalaca i rudarskih stru njaka drugih nacionalnosti najvie odnosilo na taj period, te bi, vjero jatno, i ova posveta potjecala iiz tog vremena. Prema kartografskom prikazu nalaza (K. V), vidimo da ti spomeni ci potjeu iz raznih krajeva (Jajce, Konjic), aili bi se m oglo pretpostaviti da je na podruju Jajca kult Minerve bio dosta rairen, jer s tog terena potjee jo jedan nalaz igdje se spom inje u iroj kultnoj zajednici (br. 134), i alko uzmemo u obzir da se na podruju BiH nalo ukupno pet spomeni ka posveenih ovoj boginji, m oem o konstatirati da se u ovim (krajevima Minerva dosta tovala, a to, svakako, ima svojih opravdanih razloga. Na ime, Minerva je, kako smo gore istakli, bila lan k apitoljske trijade- i bila je, uz Jupitera ili neko drugo vrhovno rimsko boanstvo, m nogo tovana kao i u samostalnom kultu. Ona spada -u stara italska boanstva, i isto tako su je i Etrurci veoma tova-li (Menrva).6 1 Najpoznatiji centar njezinog -kulta bio je u Faleriju, odakle je bio prenijet u Rim gdje je pored svoje cele u kapitolijskoin hramu 'imala jo nekoliko vrlo poznatih hramova. Prije svega, tovana je kao zatitni-ca svakog umijea i vjetine, pa je kao takva bila izjednaena sa grkom Atenom. -Zbog toga su je osobito tovali obrtnici (artificium dies), te se njezino tovanje i u naim krajevima moe vezati za taj sloj stanovnitva. To vidimo- i po imenu dedikanta sa spo menika iiz ipova (br. 132). Onaj nalaz iz Barica kod Konjica -upuuje da je tu bio jedan hram n joj posveen, kaiko je -dokazao Pa,6 2 a to bi se isto m oglo zasigurno rei za Sipo-vo, odallle potjee takoer jedna reljef na ploa koja se nalazila na -hramu. Interesantno je napomenuti da su spomenici samostalnog Minervinog kulta u naoj zem lji dosta r-ijeitlki, poznato je svega nekoliko nalaza,0 3 dok su -spomenici koji pripadaju (kultnoj zajednici gdje -se javlja u drutvu s drugim boanstvima, kako smo vidjeli, mnogo -ei. ]3 n n 0-rx7Q^ rij :n g V i .rv-j -p-irv. o l ^ - j ' p ] ' O Y i n i ] d m Sto V i l i C :1 v Q 0 ilTClTc^OTlCl. boginja, -dokazuju netai nalazi iz Galije, Spornije ili Velike Britanije. Na primjer, -u Galiji -se manje tovala kao lan (kapitoiliijske trijade a vie kao narodno -boanstvo malih ljudi, kao obrtnika i -drugih radnika, ipa se iz tih -razloga tamo vrlo -esto prikazuje u drutvu sa Merkurom i Vulkanom u izv. -tehnikoj trijada.4 Prema Cezaru, ona je pripadala vrhovnim galskim 'boanstvima. Neki njezini natpisi nose i indigena imena, tako Sulevia Idennica Minerva, kakav je bio sluaj kod Volka Arekomika,6 5 ili Beli-sama, kako se zvala na podruju Pirineja0 6 Pod imenom Sulevija
0 1 N. T u rch i, o. c., p. .171. 2 C. P a lsch , G Z M , X I V (1902), ,p. 323; isti au to r: G Z M , X X V I (1914), p. 193. M S p o m e n ik iz G a r u n a : B u lle ttin o d alm a to, X X V I (1903), p. 129; iz K n in a : N. V u li, S p o m e n ik S A N , X C V I I I (1941 1948), ip. 84, -br. 179. 1 ,4 -P au l-M arie Du-val, L es D ie u x de la G aule, p . 86. ** C IL XTT, 2974; ,T . Toutai-n, L es Oul-les ipai'ens -dans 1 Erriipire Romain. p.

218.

C IL X II I , 8; J. T ou tain , o. e., p . 218.

144

A N T I K I

KULTNI

V 0T1VN I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU JU

B iH

tovala se i u Velikoj Britaniji, (kako pokazuje jedan nalaz naen u Ba tu.6 7 Pojava epihonskiih imena uz njezino rimsko ime je svakako intere santna, to bi znailo d a-je ikod Kelta postojalo jedno ensko (boanstvo adekvatno rimskoj Minervii, s ikojom je izjednaena, dok o tome za nae krajeve ne bismo imogli nita rei.

b. M IN E R V A J U P IT E R G E N IJ

Pored spomenika Jupiterove kultne zajednice ju k ojoj se Minerva javlja kao lan kapitolijslke trijade (br. 123, 124), ili spomenika samo stalnog njezinog kulta, imamo jedan spomenik k oji pripada njezinoj kult noj zajednici koju ini jo Jupiter i genij. To je poznata reljefna ploa iz ipova kod. Jajca (br. 134) koja je pripadala jednom tamonjem hramu.6 8 Prva po redu, s lijeve strane, nalazi se Minerva, obuena iu dugi hiton sa egidom i kacigom s naglaen velikom perjanicom. Ispod lijeve ruke dri koplje, aku je naslonila na tit, dok sputenom desnicom Ibaca zrnje iu plamen visokog trononog rtvenika. Do nje stoji Jupiter, go, od ramena mu se niz lea sputa ogrta. U sputenoj desnoj ruci dri munjiu a u lijevoj orlom okieno ezlo. Do njega genij, bradat i gol, na nogama se vidi puta. Iz desne ruke lijeva pie na ukraeni rtvenik na kojem su prikazani prineseni plodovi. Ispred sebe imamo kompozicijski savrenu reljelinu predstavu koja je izraena striktno po nacrtu, ali sa nizom umjetnikih nedostataka i gre aka. Za nas je, svakako, vana injenica da se na ovom podruju javlja ovakva predstava sa dosta rijetkim kompozicijakim prikazom. Prema kom pozicijsikoj koncepciji, trebalo Ibi da je lik iMinervin postavljen u sredinu, ali je tvorac ove kompozicije, be'z sumnje, slijedio hijerarhijsku konnpozieijsku koncepciju pa je u sredinu stavio Jupitera kao vrhovno boanstvo. Veze Mir.erve i Jupitera ve su nam poznate iz prethodno ooiisanih kult nih zajednica, jedino novo u ovom sluaju jeste to to se s njima u toj proirenoj zajednici javlja genij. U drutvu sa Jupiterom pojava genija na podruju BiH, kalko smo vidjeli, nije rijedak sluaj. O kojem se, pak, ge niju 'radi, zasiguirno ne znamo, ali kalko se uz Jupitera veinom javlja ge nij mjesta, bit e valjda da je i ovdje upravo taj prikazan, kako je pret postavljao i Sergejevski.6 9 Ve snio rekli da je ova ploa pripadala hramskoj graevini, to nam opet dokazuje da je u Sipovu postojalo raireno tovanje kultne za jednice Minerva Jupiter kojoj su bila pridodana i druga boanstva, kao to je 'u ovom sluaju genij. R ako na jednom nem prostoru susreemo dva hrama posveena Minervii '(u Barkama i Sipovu), dolazimo do za< i; J. T ou tain , o. c., p. 218. C. P atseh, G Z M , X X V I (1914), p . 193. D. S e r g e je v sk i, Iz .p rob lem a tik e ilirsk e u m je tn o sti, p. 127.

IL R I M S K I K U L T O V I

145

kilju'fika a je, u tom sluaju, samostalni kuli Jupitera morao ornati daleko vei broj braimova. Budui a je ovo jedini nalaz ove kultne zajednice na podruju BiH (K. V), moraimo pretpostaviti a je ona 'bila tovana u veoj mjeri jedino u tome kraju. Za dalae!ju ovog spomenika m oem o jedino 'uzeti u obzir njegovu stilsku obradu na kojoj se prim jeuje karakter provincijalne umjetnosti sa naglaenom karakteristikom realizma, to predstavlja obiljeje pos ljednjih decenija II i itavog III stoljea na podruju BrH.7 0 Ova 'kultna zajednica skoro da je nepoznata u drugim krajevima nae zemlje, pa da li njezino tovanje na podruju BiH treba vezati za specifine Okolnosti zbog naseljavanja raznih etnikih ili drutvenih ele menata koji su tu doli po raznim privrednim slubenim dunostima, iii to jednostavno smatrati za sluajnu pojavu, stvar je za dublju studiju.

7 0 Ib id e m .

10 Antiki kultni

4. MA'EiS

iNaitaz spomenika. posveenih bogu Marsu sa podruja-B iH poznati su nam iz kultne 'zajednice Jupiter Mars (br. 125, 126), ali imamo neko liko .spomenika k oji su posveeni n jegovom samostalnom kultu. P o jedan takav nalaz poanait nama je iz Letke na Duvatnj-skotm polju (ibr. 135), Stoca (br. 136), Zenice {br. -137) i Lijea -Skelana kod Srebrenice (br. .138). Svi redom predstavljaju epigrafske are, od kojih su d vije bolje izrade, kako se vidi na prim jerim a iz Letke i Skelana. Ara iz Skelana spada u onaj poznati tip ara ikoji se susree samo na tom podruju. -Na sve etiri posverte telkst je u potpunosti sauvan te se da lijepo itati. Posvete poinju imenom boanstva. U tri sluaja uz njegovo ime stoje epiteti. Na dva spomenika to je Augustus (br. 136, 137), u jednom sluaju je Deo sacrum (br. 135), dok je na posveti iz Zenice tekst u poetlcu neto oteen, gdje je -ostailo samo o, pa ne znamo da li je epitet glasio D eo ili Augusto. U tekstu su u sv a etiri sluaja navedena imena dedikanaita, njihovo zanimanje, iza ega slijedi zavrna formula. Na spomenicima iz Letke i Zenice im e je sauvamo samo parcijalno 'te ne znamo kaiko je dijelo- glasilo. Na dva preostala spomenika nomenklatura se lijepo ita, jedan je Iulius Longinus (br. 138), a drugi je Titus Aelius Firminus (br. 136). Za olb-ojlcu se m oe rei da su stranci, i vjerojatno je takav sluaj 'bio i sa zavjetaockn-a druga dva spomenika. Uz imena detdiiksasiasta navedena su i njihova zaniim-anja. Posvetu iz Letke podie vojnik -legije VITI Augusta, posvetu iz Skelana i Stoca podiu beneficijari. Iz Skelama je beneficijar hi-o pripadnik legije V Maee-oniea, a iz Stoca legije XIII Gemina, dok posvetu iz Zenice podie duumvir, -odnosno fconjatnilk k oji je sluio kod provincijskog namjesnika. Po ovome vidim o d-a su sva etiri dedikanta vojna lica, kao to je 'bio sluaj 'i sa spomenicima na koijiima se o t o boanstvo spominje u kultnoj zajednici s Jupiterom, to je sasvim shvatljivo ako se uzmu u obzir svojstva i funkci je ovoig 'boanstva. Kao to-oiga rata i vojnikog poziva dakako a su ga naj vie tovaste i pirinosili mu posvete upravo- pripadnici 'tog stalea. (Poto se radi o viim -vojnim licima, s obzirom na dataciiju tih spomenika, jasno je da su to stranci, kako se -zakljuuje ii iz njihove nomenklature. Za dataciju ova etiri spomenika mnogu nam posluiti navedene voj ne jedinice. Za posvetu iz Stoca mnoe -se -rei da nije mdaa od Neronovog doba, jer je legija VIII Augusta, k ojoj je pripadao taj deikant, -iz Dalma cije otila upravo za njegove vladavine. Spomenik iz Stoca, na kojem se

n.

r im sk i

k u l t o v i

^47

*> spominje legija XIIII Gem ina, moe ise datirati potkraj Ii ili na poetak III stoljea, ikada su pripadnici te legije sluili u naim krajevima, dok se posveta iz Skelana, na 'kojoj se spom inje legija V Macedonica, moe da tirati u sredinu III stoljea, teada su takoer pripadnici te legije boravili u tim krajevima.7 1 S obzirom da sa podruja BiH Imamo ukupno 6 spomenika koji su posveeni bogu Marsu, moemo -uzeti da je n jegov ikuiit na ovom podru ju bio dosta rairen. To se moe jo odreenije rei alko je -u pitanju n je gov samostalni kult, ikako to svjedoe ova etiri nartpisa. - - -..... Spom injanje jednog sveenika ovog kulta, kao to je sluaj na po sveti "iz "Zenice (br7137), daje nam da naslutimo da se u tome mjesnu odvijalo organizirano sprovoenje njegovog Ikulta, a da li je tu ili na drugim mjestima nalaza njegovih spomenika bilo kalkvo njegovo svetite, odnosno hram, ne moemo zasigurno rei, mada moemo pretpostaviti. Prema kartografskom prikazu nalaza (K. V), moemo vidjeti da su spomenici njegovog samostalnog kulta naeni na raznim stranama BiH. A ko jednom od ovih nalaza k oji potjee iz Skelana dodamo i ona dva nalaza u kojim a se spom inje ovo boanstvo :u kultnoj zajednici sa Jupiterom (br. 125, 126), to bi nam dalo za pravo da pretpostavimo da je ibult boga Marsa u tome kraju bio nalo jai, to treba, svakako, dovesti u vezu sa postojanjem tamonjeg vojnog logora. Iz drugih krajeva nae zem lje poznati su mnogi nalazi posveeni ovom boanstvu, bilo njegovom samostalnom (kultu ili u druitvu sa dru gim boanstvima. Spomenici posveeni samostalnom njegovom ikuitu po znati su iz Siska,7 2 Ravne kod iKnjaevoa,7 3 Britsna u dolini Krike,7 4 Salone,7 5 Topuskog,7* Pfcuja,7 7 Trojana,7 8 ibd. Da li se u svim tim m jes tima tovao iskljuivo kao bog ra'ta i ratnih aktivnosti, nije nam poz nato, jer u veini sluajeva imena eilkanata nisu sauvana ili su, pak, oteena, kao i navodi njihovih profesija. Meutim, pored to je Mars bio bog rata, mogao se isto iako tovati kao zatitnik ratara,75 ili pra vednih odnosa meu ljudima,8 0 a takoer i kao boanstvo raznih drugih funkcija. Na primjer, u Galiji je uz Jupitera bio najtovanije boan stvo (De bello gallico, VI, 17), pa se iz toga razloga nalaze brojni spo menici podignuti njemu u ast,8 1 na kojima nosi razne epitete ikoje je
7 1 D a tir a n je b a zira m o na ra zn im n a tp isim a k o je su podigli p rip a d n ici p o je dinih v o jn ih le g ija za v r ije m e s v o g b o r a v k a na p o d r u ju BiH . 72 C IL III, 10844; A rch . apigr. M itth. I X (1885), ,p . 250. Sr. J B ru n m id , V H A D , IX (1906/7), p . 114 115, br. 236. 7 :1 N. Vuli, Spomenik S A N , XCVT.1T (1941 1948), p. 81, br. 171 172. ,J B u lle ttin o d a lm a to , X I X (1B96), p. 86. 75 B u lle ttin o d alm a to, X L V (1922), p . 10, br. 4806. 76 A r ch . ep igr. M itth, I X (1885), p . 144, br. 341. 77 C IL III, 13410; sr. M . A b r a m i, P o e to v io , p . 37. 78 C IL III, 11674, 13922. 7 1 1 A . G re n ie r, o. c., p. 102. 80 V . B a sa n o fl, o. _e., p. 53. 8 1 J. T ou tain , o. c., p, 212.
10*

6. H E BK U LES

Skoro da je teko nai neko podruje tim ske drave u kojem se niisu nale potvrde kulta boga Herkula. Takav je sluaj i a podru jem BiH od Ikuda potjeu etiri njegova sapameniiika. Prvi je iz Graca kod Halapia (br. 141), drogi je te Grkovaca na Livanjskom polju (tor. 142), trei iz Borana kod Duvna (br. 143), te iz Zenice (br. 144). To su svi redom epigrafslke are (bolje izrade i (Lijepo saiuvane, izuzev one iz Borana, iji je donji dio propao. Na tri posvete dime (boanstava je ispisano punim imenom a na tre oj je samo poetno slovo (br. 141). U tri sluaja (br. 141, 143, 144), Herkulovo iime prati epitet Augusto, dok na preostaloj posveti stoji sa mo dodatak Sacrum. Na one 'tri b olje sauvane are navedena je i nomenklatura dedikanata kao i razlog njihovog podizanja. Na ari iz Graca itamo: Publius Aelius Celsinus, na ari iz Zenice: Aurelius Lidnius, a na ari iz Grko vaca-. Caius Trosius Crispus. Ni za jednog zavjetaoca se ne moe rei da je domorodac. Aru dz Graca spomenuti Celsinus je podigao za zdrav lje cara Gordijana i Pompeijana, dok razlog podizanja are iz Grkovaca ne znamo jer je iskaz dat skraenicama. to se are ovog -boanstva po diu carevima upravo se pdk'lapa sa pojavom (koja je karakteristina poev od III stoljea pa dalje, kada su pripadnici vojnih jedinica, ug lavnom barbari, openito prihvatili ovo boanstvo kao zatitnika.1 0 8 Za odreivanje datacije ovih spomenika imamo vie elemenata. Na posveti iz Graca itasmo da se podie za zdravlje cara Gordijana, pa se prema tome spomenik moe datirati u prvu polovicu III stoljea, a isti je sluaj i sa spomenikom iz Grkovaca. (Naime, dataci'ja ovoga spo menika se odreuje na osnovu naina njegove tehnike obrade, jer je povrina obraena aiibastim eMcem, tzv. ferrum dcntalum , i to one vrste koja je bila u primjeni tijekom III stoljea,1 0 9 Trei spomenik nam ne prua nikakve mogunosti za njegovu ataciju, ali, vjerojatno, :i on potjee iz istog perioda, kao i onaj (iz Zenice. Prema karti nalaza ovih apomertilka (K. V), moemo konstatirati da su tri spomenika naena na jednom podruju: u jugozapadnom dijelu Bosne, dok etvrti potjee iz srednje Bosne. Ako ovome dodamo da iz jugo zapadnog dijela Bosne potjee jo jedan spomenik Herkula na kojem se
1 0 8 A, D o m a sz e w sk i, D ie .Rc-'ligion des rdrnisehen H eeres, p. 48. i d. ,,1 B Sr. D. S e r g e je v s k i, G Z M , n. s. V I (1951), ,p. 302.

II. R I M S K I K U L T O V I

153

* javlja u kultooj zajednici sa jednlim drugim boanstvom, tada na osnovu tih nalaza moemo pretpostaviti da je kult 'boga Heckula na podruju BiH bio iskljuivo vezan ii tovan samo na jednom uem podruju, a to je region krakih (polja jugozapadne Boisne. To je ono podruje koje je dalo najvei broj domaih kultova i gdje se indigena kulturna kom paktnost najdue zadrala sa najjaom autohtonom tradicijom. Da li po javu tog kulta na ovom podruju vezati za nefeu autohtonu kultnu tra diciju iLi pojavu koja je imala sasvim drugi uzrok? Ve smo napomenuli da nam limena doi kanala govore da su Ibiili strane!;1 , ali imamo esto sluajeve da se kult jednog stranog boanstva .meu eipihoiBkim Stanov nitvom osbito razvije upravo pod utjecajem domae kultne tradice, i to kada je u pitanju onaj (kult za knjii je ustanovljeno da je blizak od govarajuem (rimskom, pa stranci ikoji su ivjeli u toj sredini razvijaju intenzivnije dotfiinii svoj kult. U ovom sluaju mi ne pokuavamo ovo boanstvo vezati za neko domae ili u njem u traiti interpretatio Roma na, jer za to nemamo nifcakvfiih argumenata, 'ali pojava da se na jednom uem podruju u odnosu na ire nalaze kljuivo spomenici jednoig bo anstva morala je imati odreene uzroke. U ovom sluaju, problem je tei jer ga pirostomo 'izuavamo izdvojeno, to je, u svakom sluaju, nemo gue je r problemu treba prilaziti s aspekta kulturu'-h regiona. Ako uz memo to u obzir, orada bismo pojavu ovoga kulta na odreenom pod ruju BiH mogli tumaaltii sasvim drugaije, i to kultnim utjecajem sus jednih krajeva, prije svega primorske Dalmacije, gdje je 'ovaj kult imao jaku trdioiju tovanja. Pri tome se najprije misli na Salonu, od kuda potjee veliki broj potvrda ovog kulta koji ise tu tovao pod raznim fun kcijama d svojstvima. Taiko Hercules Musarum,1 1 0 feao bog mea,1 1 1 bog iizvara,1 1 2 i si. Hericulovi spomenici su poznati i iz drugih mjesta u Dal maciji: iz itluka,11 3 sa Braa,1 1 4 liz Omia,1 1 5 itd., a isti je sluaj i is os talim dijelovima Hrvatske: iz akovca,11 0 Varadinskih Toplica,1 1 7 Sis ka;1 1 8 pa i iz Sremske M itrovice.1 1 9 Iz Srbije i Makedonije poznat je iz
1 1 (1 R. P eter u: R oseh ers m y tb o lo g is c h e r L e x ic o n s. v. H ercu les, stup 2070 d. Sr. .natpis: CTL I l i , -1940. 1 1 1 R. P eter, o. c , -stup 2958 i d. Sr. n a tp is: C IL III, 3157 = 8663 . R. Peter, o. c., stuip 2956 i d. Sr. R. Sehneiider. A r c h . epigr. Mibtfa. IX , p. G0.

R . S ch n eid er. A rch . ep igr. M itth. IX , p. 55. Sr. A . F u rtw an gler u R os ehers m ythokxgi3eher L e x ic o n s. v . H ercu les, stun 2167: C IL III. 9749; Bulletti.no clalm ato. V II (1881), p. 38; 'H irseh feld , A . E. M . I X , p. 57. C IL III, 3092; B u lle ttin o d alm a to, 1 (1878), ip. 36; C IL III, ttin o dalm ato, V III (1885), p. 201. 1 1 5 C IL III, 1904. 1K J. B runm id, V H A D , n. s, I X (1906/7), p. 85, br. 195. 15098; B u lle

C IL III, 10890; L. B o jn i i , A. E. M. III (1879), p. 177, br. 1; J. B runm id, V H A D , Ji. s. I X (1906/7), p . 85, -br. 196. 118 C IL III, 10836; J. 'B ru n m id. V H A D , n. s. I X (1906/7), p. 86, br. 197; C IL III. 10837; S. F rank, A. E. M . I X (1885), p. 252, br. 346; J. B ru n m id , V H A D , n. S. I X (1906/7), p. 88, br. 198. " " C IL III, 15136;

J; B r u n m id , V H A D , n. s. IX (1906/7), p. 89, br. 199.

154

A K T I K I K U J .T N I I V O T IV N T S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B iH

vjestan b roj njegovih likovnih predstava, adi, bez sumnje, tu je pri kazati grki Heraklo, kako se vidi p o njegovim atributima.1 2 0 Ovaj veliki broj spomenika toaga Herkula govori da -mu je kult kod nas bio veom a rairen i da je kod tamonjih stanovnika bio veoma om i ljen. iSvogevremeno je Pa tvrdio sasvim obrnuto, ali to je bilo u vri jem e kada je bio poznat daleko manji broi potvrda ovog kulta nego to je to danas sluaj. Kako je ovo boanstvo moglo uhvatiti korijena u tovanju po pro vincijama, najbolje svjedoi prim jer iz Galije. Tamo je Herful bio iz jednaen s vie indigenih boanstava koja su. mu po funkcijama i svoj stvima n ajbolje odgovarala. Tako se na tamonjim njegovim posvetama itaju slijedei njegovi epihgrsM epiAetiijdlunnus, Andossus, Toliandossus, Graius, Oglaius, Magusanus, itd. K oliko je Henkul bio tovan u Galiji, svjedoi injenica da sa tog podruja potjee oko 300 njegovih raznih spomenika.1 2 1

120 Iz Z e m u n a : J. B ru n m i , V H A j D, n. s. V I I I (1905), ,p. 53, br. 105; iz K o lo v ra ta k o d P r ije p o lja : N. V u li. S p o m e n ik S A N , X C V I I I (1941 1948). ip. 161. br. 333; iz P e i: N. V uli, S-pom enik S A N , X C V IT I (1941 1948), p. 312, br. 95.

1 5 1 P. Marie Duval, o. c., p. 8. i .

7.

V en era

Kult rimske boginje Venere ima potvrda i na podruju BiH. Oda tle potjeu dva spomenika, od kojih je jedan predstavljen malom figu rom. Prvi nalaz potjee iz Crnog Luga kod Bosanskog -Grahova (br. 145), a drugi iiz Butunovia polja kod Konjica (br. 146). Nalaz iz Ornog Lu ga, manja bronana statua, prikazuje 'boginju nagu, Otraga ima skiupljen plat koji je ovila dko ruke, na glavi visoko uzdignutu kosu, lijevu ruku oslonila je na mali tapi koji se zavrava ljudskom glavom. Na drugom spomeniku, u reljefnoj predstavi, imamo skoro iden tian prikaz boginje. I tu je boginja naga, iza sebe ima rairen plat, takoer uzdignutu kosu. Ove predstave su bolje izraene reljef je domae proizvodnje a statua, vjerojatno, uvoz. Dok ;bi ise za reljefom plou m oglo rei da je predstavljala kultni spomenik lili je pripadala kul tnom objektu, za statuu bi se m oglo rei da je mogla sluiti u nekoj ku i kao ukras, ali isto tako kao kultni predmet u kapeli ili u kakvoj bo gomolji. Na to se nadovezuje pitanje tko su bili njihovi deikanti, na to ne bismo mogli odgovoriti, ali bismo meu njima mogli oekivati i domae ljude. Prema mjestu nalaza ovih spomenika (K. V), moemo primije titi da su naeni u suprotnim krajevima Bosne pa se ne moe govoriti 0 nekom rasprostranjenom fkiultu na jednom odreenom prostoru, a ta koer ni da je taj kult uhvatio vie korijena na ovoj teritoriji, jer sve ga dva nalaza ne mogu bit: takve 'potvrde. Bosansko Grahovo je ido sada dalo veliki broj spomenika doma ih ili stranih kultova a (isto tako i Konjic. U olba mljest-a su > se nalazila znatnija rimska naselja sa razvijenim tritem pa je tu ivio vei broj Rimljana iz drugih provincija. Stoga emo i dedikante ovih spomenika eventualno traiti meu tim strancima, a od kojih lako su to mogle biti e ne jer je taj kult b o osobito tovan od ena. Interesantna je pojava da se pored likovnih predstava ove boginje na podruju BiH ne nalaze epigrafske potvrde njezinog kulta, za razliku od drugih krajeva nae zem lje odakle potjee veliki broj takvih spomenika, ilo nam daje m ogu nost da zakljuimo da je kult Venere u naoj zemlji bio veoima rairen. Za odreivanje dataeije ovih spomenika moe nam jedino posluiti njihova stilska obrada. Tako, npr., reljef iiz Buturoviia polja po svom karakteru izrade ima sve odlike stila I ili II stoljea n. e. To dokazuje 1 ostali -materijal naen s ovim spomenikom na istom mjestu, koji se ta

156

A N T I K I

KULTN I

I V O T I V N I S P O M E N IC I

NA

P O D R U JU BIH

koer datira u to vrijem e.122 Obnaenu figuricu je malo tee datirati jer je stil izrade ,i prikazivanja svojstven jednom duem periodu a nii de talji nalaza nisu poimati pa se s >te strane n e moemo pomoi. Prikaz Venere na reljefu iz Butumvia polja p o svojoj stilskoj iz radi potpuno odgovara pni!kazain!kn Venerama rimske dobi,1 2 3 i ako bismo traili analogije bilo u naoj zem lji ili izvan nje, nai emo ih mnogo. P o tipu, naoj Veneri najbolje odgovara nalaz ulomka Venerinog kipa iz Prozora kod Otoca, koja takoer u podignutoj desnoj ruci dri plat.1 2 4 Drugi nalaz slian naem jeste iz Cavtata, gdje (boginja lijevom rukom dri plat a u desnog jabuku.1 2 5 Tu em o jo spomenuti Veneru iz okolice Ouprije,1 2 6 Biiketntice,12 7 Mia,1 2 8 Z-aklopae,129 ifcd. iz drugih provincijalnih mjesta kao paralelu m oem o- spomenuti nalaz iz Drezdena.1 3 0 Tamonja Venera se od nae razlikuje po itome to u lijevoj riuci dirti ijabuitau a fea lea plat, ikoji nije rairen kao u naem slu aju nego je skupljen i prebaen preko lijeve ruke. Tu jo dolaze na lazi iz Bugarske,1 8 1 .Maarske, 1 3 2 lit. Epigrafslke posveite ovoj boginji u naoj zem lji su doista brojne. U tome podruje Dalmacije opet zinatno prednjai ispred ostalih mjesta: najbrojniji su nalazi iz Salone,188 zatim iz Splita,18 4 GMuka,1 3 5 Skradi na,1 3 6 Danila,13 7 zatim iz sjeverne Hrvatske,1 3 8 !iz Slovenije,1,9 itd. Na ovim spomenicima Venera ise spominje sa raznim epitetima: Augusta, Victrix, Patrica, Bacca i si. Za m ais je u ovom sluaju interesantna po java nekoliko spomenika iz Dalmacije ii Istre na kojim a je rimska Ve nera izjednaena s nekim enskim epMiordkim boanstvom, o emu smo ve naprijed govorili. To bi znailo da su Iliri imali /jedno boanstvo
1 2 2 L C re m o n ik , G Z M . ti. s. I X <1954), ip. 186. 1 2 3 G K a s e h n itz W eim berg, S cu ltu re del M a g a z in e d e l m u seo V atica n o, C itta del V atica.no (1937), ip. 284, T . X I X . J. Brunm ii, ViHAiD, m. s. V II (M 03/4), p. 217, br. 7. 1 2 5 K S c lm e i e r, tJber d ie bilichen D e n k m a le r D alm atien s, n 7f) ls* L j. Z o ta v ie , S tarin ar, n. s., k n j. X I I (1961), p. 135 136. 1 3 7 lij. Zotov.ie, S ta rin ar, n. s., k n j. X I I (1961), p. 133. i . 128 N. V u li, S p o m e n ik S A N , X C V I I I (1941 1948). p. 117, br. 257. 1 2 9 M. G r b i , V e n e ra iz Zaklopaee, S tarin ar, III serija , k n j. V (1928 1930), p. 161. T. X X X V . ,m S. Ileirnaeh, R e p e rto ire de la stane, p. 336. T. I. 1 3 1 A r h e o lo g i e s k i vesti, Izv e st B u lg . arheol. tast. X I V (1940 1942), p. 237, si. 373, a, b. u li. T h o m a s, A r clia o lo g ise h e Funde in U n g a rn , B u d a p e st 1956, p. 210 211, 222 223. > B u lle ttin o dalm ato, V (1882), ,p. 182; V III (1885), p. 37; X (1887), p. 154; X X X I X (1916), p . 118; C IL U I, 1765, 1964, 8688, 9756. >M OI1, III, 1962, 8687; A. E. M. X I I I (1890), p. 98, br. 9. 5 .B u llettin o d alm a to, V III (1885), p. 10; C IL III, 1796. 9756. 1M C IL III, 2805. 1 31 C3IL III, 2770. 138 S p o m e n ik iz S isk a: O IL III, 3964: iz O s ije k a : D. P in te ro v i , O sje k i z b o r nik, V III (1962), p. 106 107. > S p o m e n ik iz P tu ja : C IL III, 1435436; M. A b r a m i, P oetovio, p. 31 (u z a je d n ic i sa V u lk a n o m ); iz L ju b lja n e : M estni m u zej, L ju b lja n a .

II. R IM S K I K U L T O V I

r isffih ilil slinih svojstava kao rimska Venera nad (kojim je kasnije izvr ena interpretatio Romana (Venus Iria, Venus Anzotica). Moda bi to objasnilo pojavu veeg broja posveta ovdj rimskoj boginji na pod ruju nae zemlje, i to prvenstveno u Dalmadijli. Kao boginja proljetne vegetacije, 'ljubavi, braka i drugih manifestacija,1 4 0 bila je obljubljena i tovana od svih (Slojeva stanovnitva a osobito od ena, ikoje su joj naj ee li,podizale posvete. U nelkim sluajevima tovana je u tkultaoj za jednici s drugim boanstvima, tako, npr., u Ptujai s Vulkanom, igdje su imali posveen zajedniki hram,141 a vjerojatno se jedan njezin thratn na lazio i u Saloni, odakle potjee najvei broj spomenffika njezinog kulta.

1 10 N . T u rch i, o. c., p. 170. 1 4 1 M. A b ra m i, P o e to v io , ip. 31.

8. P O R T U N A

K u ltbog im je Fortune na podruju BiH posvjedoen je svega jed nim spomenikom koj'i je oaen u Huimcu tkod Ljubuskog (ihr. 147). To je epigrafsika ara izduene larm e sa potpuno sauvanim tekstom. Bogiinjlino im e prati epitet Augusta proiren dodatkom Sacrum. Ime dedikanita mije navedeno, izuzev ako se spomenuta vojna jadiniica me pred stavlja kao to. To je kohorta I Belgarum equitata, koja je jadno vrijeme bila stacionirana u tamonjem logoru. Da se um jesto pojedinca fcao dedikant javlja neka ustanova, organizacija ili, npr., vojna jedinica, kao to bi bio ovdje sluaj, nije rijetka pojava. U isto vrijem e, spomenuta voj na jedinica nam moe posluiti za dataciju ovog ispomenika. Ta pomona jedinica je boravila u Dalmaciji tijekom II stoljea,14'2 pa e i ovaj natpis potjecati iz tog vremena. Nalaz ovog spomenika iz Humca (K. V) je jedim s ovog podruja, i potjee s -onog mjesta gdje se nalazio poznati vojni logor, te je pojava toga kulta na ovom podruju bila u usfcoj vezii sa vojskom. Kaiko se vidi iz teksta, posvetu su podigla vojna liica, to je potpuno shvatljivo, jer je ovo boanstvo bilo zatitnik napretka ii sudbine, ijem su vjerova nju bili skloni -osobito vojnici. Ovo boanstvo je u Rimu toiil.o veoma to vano 'jcs od najstarijih VT-ernieiia pod razriuuu umeimniu. Portuna je u Ri mu 'imala nekoliko hramova i svetita od k ojih je dva sagradio jo Servije T-uMje.14 3 U ikonografij-i >je prikazivana razliito, ali najee sa kor milom u ruci kao upraviteljica sudbine i ljudskog ivota, ilii, pak, sa kuglom kao sim bolom prom jenljive sree, odnosno sudbine. Iz nae zem lje potjee vei br-oj njezinih spomenika na kojim a se javlja sa raznim epitetima, -taiko: Aeterna (CIL III, 8196), Ccmservatrix (CIL III, 8565), Dea (CIL III, 14562), Dom estica (CIL -IT T , 1939), Magna (CIL III, 14667), R udex (CIL III, 5156a), itd. Kod nas se javlja kao boanstvo nekih familija (CIL ITI, 8196) i s.1. Treba istai da je broj nje zinih posveta daleko vei iz primorskih krajeva ne-go iz kontinen talnih, i Salona opet predstavlja mjesto gdje se najvie nalo takvih
O IL III, 1790 = 6362 = 8484. 1 43 G. M a n cin i, Enc. Italian a , vol. X V , p. 753.

II, R I M S K I K U L T O V I

}g g

spomenika,1 4 4 zatim Garujn,14 5 N rin,14 6 Vid,14 7 kao i -drugi krajevi Hrvat ske,14 8 Slovenije,14 8 Srbije,150 M akedonije,' itd. lik o v n e predstave ove boginje fca nas su doista rijetke, poznat nam je ve spomenuti ulomak njezinog (kipa naen u Saloni.

1 41 CIL IH, 1938, 1039, 14666, 14667, 14668; J. Brunmid, V H A D , n. s. V II (1903/4), p. 225, br. 24 (m ala sta tu ica ), 1 45 C IL III, 13186; B u lle ttin o d a lm a to , X X V I (1903), p. 133. 146 B u lle ttm o d a lm a to , X X X I I I (1910), p. 110. 147 C IL III, 1774; B u lle ttin o d a lm a to , X X I V (1901), ,p. 12. 1 48 S p o m e n ik iz D o la k o d S v e t o g J a k o v a : C IL III, 5141; iz O sije k a : C IL III, 10265; A . E. M. III (187.9), ip. 158; J. B ru n m id - V H A D , m. s. I X (1906/7), p. 84, br. 194; iz R iu n ovia: O IL III, 1906. ** S p o m e n ik iz C e lja : C IL I II, 5156a; iz C e rn em b la : A . E. M. X I V (1891), p. 93, br. 19. S p om en ik iz N ia: N. V u li , S p o m e n ik S K A , X X X V I I I (1900), p. 25, br. C IL III, 14652; iz ap ata: N a r o d n i m u z e j, B eogra d, inv. br. 1658. 1 5 1 S p o m e n ik iz B ard ova ca -> k o S k a p lja : C IL T T T ,8187; iz Liipljana: C IL III, ! 196; iz S to b ia : V . P e lk o v ie , S ta rin a r, III se rija , knj, X I I (1937), p. 25, si. 13.

9. LIBER I NJEGOVA KULTNA ZAJEDNICA

a.

L IB ER S A M

Kiillt boga Libera bio je veoma rairen u naoj zemlji, pa tako i na podruju BiH. To (najbolje potvruje broj naenih spomenika k oji su bili posveeni 'njemu ili njegovoj kultnoj zajednici. Do danas ih je poznato ukupno 12, od ega 9 pripada njegovom samostalnom kultu, dva kultnoj zajednici is boginjom Liberom 'i p o jedan kultnoj zajednici sa Terminom i Jupiterom, i kultnoj zajednici Terra Mater. Od devet spomenika b oji pripadaju njegovom samostalnom kultu jedan je predstavljen reljefnom ploom s njegovim likom (br. 153), sedam su epigrafski spomenici, a jedan bronana figurica (br. 152). U svih se dam sluajeva ime boanstva je propr-aeno epitetom, i to: na etiri spo menika njegovo ime prati P ater ibr. 148, 149, 151, 156); na dvije posve te taj epitet je proiren sa sacrum (br. 148, 149); na jednoj posveti do lazi isamo dodatak Sacrum (br, 150). Na posveti iz Rogatice uz Ldberovo ime dolazi Bacho (br. 155), a iz Brieva D eo (br. 159). Od sedam posveta samo na dVifje imamo dui i potpuniji tekst, dok na ostalih pet natpis sadri samo ime boanstiva (Vir. 148. 149. 150): u jednom sluaju tekst je proiren zavrnom formulom (br. 155), ili lime nom dadilkan'ta (br. 151), dok na dva preostala imamo potpuniji tekst. Tu su navedena !iimena dadifcanata, njihovo zanimanje i razlog podizanja po sveta (br. 153, 155). To znai da imamo svega tri imena edikanata. U jednom sluaju nomenklatura je jenlana Andes (br. 151), u drugom itamo: Puhlius Aelius Clemens (br. 155), t i u treem: Oclatmus Pisenius Severinus (br. 154). Izuzev p rvog sluaja, za ova dva se moe rei da su ediikainti bilii stranci. A Ikakav je bio sluaj s ostalim spomenicima ne zna mo, ali moemo pretpostaviti da su i njih podigli stranci, kako su to, -inae, obiavali initi Stranim boanstvima. Na dva spomenika zaibiljeeno je da ih podiu vojna lica. Tako, tvpr., posvetu iiz Rogatice podie veteran, kao i iz Ljubukog valjda neki bivi oficir jer in riije naveden o emu sudimo po tome to se ma nat pisu govori o opravci hrama, a to su poduzimali, obino, vii vojni asni ci. Razlog podizanja ove posvete nam je, dakle, jasan: navedeni Pizenije je o svome troku opraVLo troni hram ovoga boanstva, dok nam se na

ii.

R IM S K I K U L T O V I

% natpisu iz Rogatice taj dio teksta nije u cjelosti sauvao pa razlog podiza nja posvete ne moemo saznati. Na svega trti natpisa posveta se zavrava zavrnom formulom, jed nom je to votum solvit, a d v a puta je libensposuit._ Kako smo spomenuli, od devet spomenika posveenih ovom 'boans tvu, dva su sa njegovom likovnom predstavom. To je reljef iz Zupanjca (Duvno, br. 153) i statuettea iz Glamoa (br. 152). Od reljela se sauvao samo gornji dio .gdje je bog pr'ikazan nag, sa desnom rukom sputenom niz tijelo, dok je lijeva odbijena, pa ne znamo to je njome inio. Na glavi nosi brljanov vijenac.sa sputenim krajevima koji se grana na sve strane oko glave. Analogija ovoj likovnoj predstavi imamo, kaiko iz same Bosne tako i iz drugifo krajeva nae zemlje, na to emo se jo osvrnuti. _ Prema kartografskom prikazu nalaza (I\. V), moemo zakljuiti da siu nalazi ovih spomenika uglavnom koncentrirani u tri regiona na pcrcU ruju BiH. To je grupa od e*tiri spomenika iz sjeverozapadne Bosne, gru pa od tri spomenika iz (zapadne H ercegovine (raunajui tu i jedan spo menik iz kultne zajednice sa Liberom), te grupa spomenika iz 'istone Bosne. To nam dokazuje da je samastaini kult boga Libera na podruioju BiH bio rairen poglavito iu ta regiona, a to su upravo lokaliteti koji su do danas dali najvie spomenika rimskih kultova. Kada smo govorili o dedikantima ovih spomenika, primij etili smo da su to u dva sluaja bila vojna lica, a kako se u itim regionima .nalo najvie spomenika iji su zavjetaocS bili upravo vojnici, moemo uzeti da su glavni tovaoci ovog kul ta bila ta ista lica, a to znai stranci. V ei broj nalaza posveta ovog boanstva dokazuje da je taj kult na podruju BiH bio veoma rairen. To nam dokazuje i postojanje dva hrama samo u jednom mjastu, kao to je slluaj u Ljubukom (br. 154, 157), od k ojih je jedan bio posveen njegovoj kultnoj zajednici isa bogi njom Liberom. S obzirom na jo vei broj nalaza njegovih posveta u oko lici Bihaa, moe ise s pravom pretpostaviti da se i tu nalazilo njegov hram, a to bi se maglo rei i za istonu Bosnu, odnosno za Skelane. Datirali zaSigurriiO moemo samo jedan od ovih spomenika, i to onaj iz LjuibuSkog, na kojem se spominje legija X I Claudia, pa je po tome sigurno da taj naitpis potjee iz sredine I stoljea. Mada se i na spomeni ku iz Gorada spom inje vojno lice, tj. veteran, nije .navedena njegova jedinica, pa nemamo ara osnovu ega datirati taj natpis, a listii je sluaj i sa drugim posvetama s ovog poidroja. Zibog velikog broja nalaza spomenika ovog boanstva kako na pod ruju BiH tako i u ckuigiim krajevima nae zemlje, veina istraivaa tog problema je bila miljenja da se u ovom sluaju radi o jednom domaem boanstvu koje je izjednaeno sa rimskim Liberom, odnosno nad kojim je izvrena interpretatio Romana. Takvog su miljenja bili Pa,1 5 - Visova (za dunavske oblasti),153 Domiasevski,154 'Sergejevski, 5 3 i na koncu Pakva132 155 354 155 C. P atsch , G Z M , X X V I (1914), .p, 194. G. W issow a, M iltoalogisc-he L exicoin s. v. Liiber I, p. 2027, 2030. A . D om asze\vski, R e lig io n d. ro m ise h e H eeres, p . 55. D. S e r g e je v sk i, G Z M , L IV (1942), p . 163. k u l t n i .. .

11 A n ti k i

162

A N T I K I K U L T N I I V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D R U JU

B iH

lim,15 6 ak je jedini protiv ovakvog m iljenja bio Mari.157 Alko /taj problem posmatramo samo preko spomenika naenih na podruju BiH, vodei ra una o m jestu nalaza (uz vojne logore), podrijetlu dedilkaniata (stranci) n ji hovoj profesiji (vojna Ilica), vM jeeemo da nemamo nikalkvdh razloga da prihvatimo m iljenje da je to interpretatio Romana nekog domaeg b o anstva. to se javlja veliki broj njegovih spomenika, M io na podruju BiH lili u drugim krajevima naie zemlje, ne daje nam za pravo da tvrdimo da je to neko domae boanstvo kolje je tovano pod imenom rimskog Ijibera. S vi elementa k oje daju (ti natpisi govore potpuno obrnuto, na njiitma se javlja im e rim skog boanstva sa nitmtikftm epitetima, dedilkasati su Hbranei i vojna lica, a to se javlja, veliki broj nalaza posljedica je rairenosti i oM jubljenosti tog (kulta. A ko bism o ise pozivali na rte nalaze, to (bd onda predstavljali onoliki nalaza spomenika posveeni bogu Jupiteru ili nekom drugom rimskom boanstvu. Plrema tome, miSljenja smo da je boanistvo koje se javlja na naim (spomenicima rilmslki Iib er. Kako je to bio bog vina i veselja,15 8 poklonici njegovog kulta m ogli su b irtri. brojni i svakovrsni graani, a osobito ga je prihvatila vojska. Kaiko sm o istakli, spomenici ovoga boanstva su poznati i ma drugim stranama nae zemlje. U tom e ise osobito istie Dailmacfija,15 nekoliko spo menika potjee sa jadranskih otoka,16 0 zatim iz drugih krajeva Hrva.tke.10 1 listo talco su poznati nalazi iz Sitnije,16 2 Makedonije,18 3 i drugih mjesta. Na nekima od oviih spomenika uz Liiberovo ime javljaju se razni ep!iitetli Ikoje ne nalazimo na posvetama iz BdH, tako: Capedunensis (CIL III, 8354), D eus (CIL III, 8248), Magnus Pater Torclesis (CIL III, 3093), ifc. Meu njima ne nalazimo nijedan fcoiji b i bio epihomskog podrijetla, to bi, eventualno, bio putokaz a' se radli o interpretatio Romana.
1 58 V. -Pakvalin, G Z M , n. s. X V I I I (1063), p. 137. ,5; R . M a ri, o. c., ip. 59. 188 G . Foot, S toria elle religiom i, a r i 1029, p . 492. i d. sp o m en ici iz S a ia n e : O IL i l i , ist>Y4, 1 4 2 4 1 , i4 b v z i, I4B73; v h . a u , h (1928 1.929), ,p. 54; iz K lis a : Ctt.L I I I , 8518; iz B erakavaca: A . E. M . V I I I (1884), p . 156, br. 220; .iz B r e k a v ic e : W . M . B . II, X I (1909), p . 139; iz V id a : C IL III, 1788, 1789, 1790, 6363; iz N a d in a : J a h ra sh e fte d. osterr. arch . Institalts I I I (1900), p. Bibl. 213. br. 2; iz N a ro n e : C IL III, 1784, 1787; iz B rid ra g e: C IL III, 15046; iz S in ja : CTL IIT, 2730; iz iS to b re a : A . E. M . V I I I ((1884), p . 110, br. 24; C I I , III, 8518; iz K a r m a : C IL III, 2883; iz itlu k a : C IL III, 2728, 1390. 160 S p o m e n ik iz O so ra : A . E. M . I V (1880), p . 81; iz Z m a v e sa o t o k a B ra a : CTL III, 3065, 3093, 3094; A . E. M . V I I I <1884), p . 168. S p o m e n ik iz S o tin a : J. B n m m id , V H A D , n. s. I X .(1906/7), .p. .11, tor. 232; iz K r i e v a c a : O IL IH , 13408; J. B n m m id , V H A D , m. s. I X (1906/7), p. 113, b r . 234; iz S isk a : C IL I II, 3956 = 10834; J. .Brummid, V H A D , n. s. I X (1906/7), p. 113, br. 235; iz V in k o v a c a : C II, III, 3-267; iz G r a d in e ikod P o e g e : O IL III, 12717; iz B a n je k o d O s ije k a : C IL III, 3294. 162 S p o m e n ik iz B eoigrada: .N. V-ulil, S p o m e n ik S K A , X X X I X (1903), p. 85, br. 3; iiz Z e m u n a : C IL III, 143409; J. Brimmiiid, V H A D , n. s. V I I I (1905), p. 56, br. 110; p. 57, br. 113; iz S re m sk e M i.trovi.ee: C IL III, 3234, 3207; iz U z ic a : N . V u li , S p o m e n ik S A N , X C V I I I (1941 1948), p. 240, br. 478; p. 248, br. 486; C IL III, 8354, 12718. * S p o m e n ik iz G r a d sk e k o d S k oip lja: S p o m e n ik S K A , L X X I (1931), p. 44, br. 101; iiz S k o p lja : S p o m e n ik S K A , L X X T (1931), p. 211, br. 562.

TT. R I M S K I K U L T O V I

163

Meu ovim m nogobrojnim niallazima susree se sasvim mali broj s likovnim predstavama ovog fooainisitva. Albo 'bismo medu njim a traili analogiju s onliim naim reljefom iz uvna, onda bi mu najbolje odgovara la identina predstava s jedn og reljefa iz Zemuna, s tim to je ovaj reljef izraen m nogo Mtajastije i potpunije.1 4 , S ovim predstavama se moe ta koer vezati jadan prikaz sa sepulkralnog spomenika koji potjee iz Sta rog Broda 'bod Rogatice, k oji Ma svojoj plohi prikazuje Ampelusa u meta morfozi, tj. fcojem se udovi pretvaraju u vinovu lozu.16 5 Nain izrade i sadraj ove predstave u velikoj m jeri odgovaraju reljefim a i iz Duvna i iz Zemuna. Od ostalih likovnih predstava Libera moemo spomenuti jo jedan kipi iz Salone,16 6 i Trogira,167 te reljef iz Danila.1 6 8 Sa podruja B ili imamo maftu bronanu statueticu boja je naena u Glamou (br. 152). Rad je veom a kvalitetan, slian onim brojnim prim jer cima iz nae zemlje ili iz drugih zemalja. K ao analogiju moemo navesti ve spomenute istatufiee iz Salone i Trogira, Kult boga Libera b io je veom a razvijen i u drugim provincijama, i to poglavito u podunavskim. U Dalkiji je, pak, bio posebno razvijen, pa je, npr., svojevrem eno Domaevski, ma osnovu brojnih tamonjih nalaza tvr dio da je rimski Libar u tim krajevim a zamijenio neko veoma popularno domae adekvatno boanstvo iji isu kult kasnije aki legionari proirili u druge provincije. Dakako, takvo m iljenje danals m alo tko slijedi,1 6 9 uz niz obrazloenja, a tome se m oe doaltfi ii da je kult boga Libera bio iisto tako razvijen i prije nego to su Daand poeli sluiti u rimskoj vojsci. Interesantna je pojava da se ovaj kult nije rairio niti je uhvatio korijen u Galiji. Jedino podruje gd je se susreu njegovi spomenici jeste okolica grada Niima,1 7 0 dok podunavske zemlje, a dijelom i sjeverna A fri ka predstavljaju oblasti igdje se samostalni feu'lt boga Libera najvie razvio.

b. L I B E R L IB E R A

Na podruju BiH naene su potvrde i Lilberove kultne zajednice i to u drutvu s boginjom Diberom. Imamo svega dva spomenika te kultne zajednice, od kojih jedan potjee 'iz Humca kod Ljubukog (br. 157), a drugi iz Zenice (br. 158). Prvi nalaz predstavlja eipigrafski spomenik, a drugi reljefnu plou s likovnom predstavom ovih dvajiu boanstava.
101 J. B ru n m id , V H A D , n. s. V I I I (1905), p. 56, br. 110. D . S e r g e je v s k i, G Z M , X L V I (1934), p. sv. 2, ,p. 22 23. si. 22. m M . A b ra m i, V H A D , L (1928 1929), ip. 53. T. .IV, si. 1,7 J a h re sh e fte d. o ste rr. arch . .Institute, II I (1900), B bl, si. 29. ,M M. Zam inovi, Tlirsko p le m e Del-mati, p. 50. '** IJ- Z o to v i, Z b o rn ik r a d o v a O s lo b o e n je g ra d ov a u S r b ili od 1862 1807, ,p. 41. no p ]vrarie D u val. o. c., p. 99.

T u ra k a

11*

164

A n t i k i

k u len i

v o t iv n i

Sp o m e n i c i n a

po d ru

.t u

B ili

Nalaz iz Bumca' je zapravo graevni natpis u ikojem se govori o opravoi hirama ove kultne zajednice. Tekst je podui i sa/uvam je u cje losti. O n itaocu daje na -znanje da je, sredstvima Fiavija Viktora, centu riona legije I Adintrix pia fidelis, u alst cara Severa, koihorta I Belgarum izvela te reparadione radove na ve atraljalfam bramu. Natpis je bio uklesan na ploi tipa tabula ansata koja je, valjda, Mla postavljena na hram. Dirugi spomenik je isto tako interesantan jer nam donosi k om e predstave tih dvaju boanstava. On predstavlja ulomak reljefa odbijenog sa svih strana, na fcojem isu se upravo sauvali likovi boanstava ove tkultne zajednice. Likovi u dkiremrti prem a-gledaocu. Prva p o redu s lijeve strane je Libera, odjevena u dugi hitan, na glavi ima veo, u desnoj rtuci dri tfns (thyrsos). lije v u ruku poBfOila je na ratne Libera. Do n je je Lilber nag, duga kosa spustila mu se na ramena, u lijevoj ruci takoer dri thyrsos. Kako ovaj spomenik predstavlja arMtetotomki ulom ak neke zgrade, moe se uzeti da je pripadao hramu k oji je b io posveen ovim boanstvi ma, pa bi nam u tom sluaju spomenici ove kultne zajednice s podruja BiH bili predstavljeni jectkio primjercmna k oji se odnose ,na bogosluna njihova mjesta, te iako nemamo nalaza posveta; to nam moe posluiti da utvrdimo da je ova kultna zajednica, kao eto je bio- sluaj i sa samostal nim Liberovim kultom, bila rairena i tovana na ovom e podruju. Datirati moemo samo onaj spomenik iz Humca, ii to na osnovu spo menute kohorte koja je boravila iu Humcu iu drugoj polo vii II stoljea.1 7 1 Za spomenik iz Zenice /tee je rei ikojem je 'vremenu pripadao, ali kako veima spomenika ovih (boanstava pripada I i II stoljeu, to bismo m o gli pretpostaviti i za ovaj spomenik, tim vie to i stil i obrada relje fa odgovaraju tom periodu, koji je karakteriistfiian za ovaj dio provincije Dalmacije. Po karti nalaza (K. V.), vidimo da ovi nalaz1 ! potjeu sa raznih mjesta. Dok isu nam iz Ljubukog ve iz prethodnog opisa poznati na lazi ovog iku.lta, spomenik iz Zenice predstavlja prvi sluaj da se u tom kraju nae potvrda ovog kulta. U ovome sluaju, budui da se radi o potvrdi postojanja hrama, to se ne moe nazvati sluajnim nalazom koji govori o rairenoisti tog kulta na podruijiu anaJnje larenje Bosne, nego moramo uzeti da je i u ovim krajevima ovaj kult imao vei bnoj pristaa i tovalaca. To je sasvim .razumljivo ako napomenemo da se na podruju Zenice nalazio jedan vea rimski grad, o em u svjedoe brojni nalazi raz ne prirode, a izmeu ostalog t/u su se nale i epigrafske potvrde postojanja drugih hramova,17 2 natpisi na kojim a se spominijiu gradski funkaioneri,1 7 3 ;i si. Dakako, tu je ivio vei 'broj Rimljana i drugih stranaca koji isu, vje rojatno, bili glavni tovaoci ove kultne zajednice, a da je bilo tako i u 'Lju> > Sr. C. P atsch , G Z M , X X V I (1914), .p. 164. 1,2 C. P a tsch , W M B H , X I (1909), p . 115 116, t 7. 113 C IL III, 12760. Sr. E. P aali, o. c., p. 44.

II. R IM S K I K U L T O V I

165

* butikom, pokazuje nam i nomenklatura edikanata spomenutog natpisa iz toga mjesta. Stvaranje i tovanje ove kultne zajednice ima svoje potpuno oprav danje. Ve smo naprijed govorili o funkcijama, i svojstvima boga Ldlbera, te e se to odnositi i na boginju Libem , koja se-tovala kao diruga boga Ijifoera. Da je ova kultna zajednica bi'la veoma rairena na pddrujiu nae zemlje govore niam i nalazi iiz drugih krajeva. Po broju. nalaza ove kultne zajednice Zemun stojli na prvom mjestu. Iz ovog mjesta imamo, pored epigrafskiih potvrda, A likovnih predstava ovih dvaju boanstava.17 4 Ujedno se moe rei da se u Zemunu nalazilo glavino sredite tovanja Lifoerttvog kulta i njegove kultne zajednice jednog ireg regiona, gdje su se nalazili svi pratei objekti kakve je imalo jed iiok fflth o imjeisto. 'Na koncu da spo menemo jo jedain nalaz ove kultne zajednice spomenik iz Mfttaoviee, dakle, iz jednog veeg grada sa brojnim stanovnitvom, meiu kojima je bilo, dakako, mnogo tovalaca i ovoga kulta.17 5

c. L IB E R T E R R A M A T E R

Od -raznih. kultnih (zajednica (u kojim a se Liiber javlja u drutvu s drugim boanstvima, ovdje imamo jedan rjei sluaj gdje se Lifoer javlja zdrulen s boanstvom Terra Mater. Iz BiH imamo svega jednu potvrdu te kultne zajednice Ikoja potjee iz Brieeva kod Ljubi je (tor. 159). To je epigrafeka ara sa gornjim ukraenim dijelom . Tekst. je.djelim ino oteen, ali je itljiv. P osveta poiinije -epitetom D eo, iza ega slijedi ime boan stva a iza toga slijedi ime zdruenog boanstva, tij. Terra Mater, koje prati dodatak Sacrum. U tekstu dalje nalazimo razne druge podatke. itamo da posvetu po die za zdravlje cara neki Iucundus, koji je b io viliik carskog rudarskog pogona 'u -tamonjem iruu-arskum uuiSudktu. Iz nomenklature cikanta saznajemo >da se radi o strancu, odnosno nebom romaniziranom graaninu koji je vrio viis-o-ku dunost. Za datiranje ovog spomenika jelimieno nam daje podatke d nave deni nepotpuni datum u tekstu. Kako se na. ovome podruju naao vei broj identinih spomenika koji svi skupa potjeu iz razdoblja prve p olo vice III stoljea, i ovaj na spomenik, dakle, pripada tom periodu.1 7 6 Nas, isvakalko, interesira pojava ove kultne zajednice na -ovom pod ruju, i to prije svega propra-tmi elementi koji su zmuMi ova dva b o anstva. Iz prethodnog pregleda o Litoerovom kultu primijetili smo da se na podruju sjeverozapadne Bosne nalo pet spomenika njegovog kulta,
174 J. B r u n m id , V H A D , n. s. ViIII (1905), p. 57, br. -111, 112; C IL III, 143408. 1434010; V H A D . n. s. V III .(1905), ,p. 58. br. 114. 175 OIL H l, 3224; .1. B ru n m id . V H A D , n. s. I X .(1906/7), p. I l i , br. 231. Sr. D. S e r g e je v sk :, G Z M . n. s. X I I (1957), p . 120; .isti autor, G Z M , n. s. XV1.1I (1963). p. 97.

166

A N T I K I

K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

P O D R U J U B iH

na osnoviu ega se moe zakljuiti da je taj 'kult na tom e podruju b io veo m a tovan. Alko posmatramo nalaize ovoga 'kulta u irem regionu izvan granica ove r&puiblike, vidjet em o da je kult (boga Libera ibio isto tako rairen i tovan u drugim 'susjednim krajevima, kao, npr., u Toptuskoim ili Sisku. iPrema tome, taj kult je imao jednu imi osnovu tovanja1u tom regianfu u k oji ulazi i sjeverozapadni dio danainje Bosne. U (isto vrijeme, na tome podruju, poglavito u rudarskom regiioniu Same i Japre, naen je vei b roj spomenika ikoji govore o tovanju jednog drugog (kulta na tome podruiju, a to je kult Terra Mater. Rasprostranjenost i ukorijenjenost to ga kulta u ovom ikraju moe se objaisnitii injenicom to je to rudarski kraj, te su aktera rudarskog zanimanja prihvatili i tovali 'taj k ult, ikoji je njima, s oibairom na kairalkter posla, najvie odgovarao." Ako sada ponovim o kon stataciju o rasprostranjenosti kulta boga Libera na tom e istom mjestu, onda tai bilo sasvim logino oekivati stvaranje, odnosno pojavni tovanja kultne zajednice iti'h dvaju boanstava. Ona osoba ikoja je, npr., tovala boga U bera, ikada je svojom aiktrvnaou postala vezana za rudarstvo i .od toga poela stjecati osnovna sredstva za ivot, dakako dia je primila i kult svog zvanja, a to je Terra Mater, ali se pri tome nije odrekla svog starog kulta, te je poela tovati oba boanstva, odnosno njihovu kultnu zajed nicu, a za to imamo, evo, i epigrafsku potvrdu. Iz ovakvih i slinih razloga, vjerojatno su stvarane (kultne zajednice i odtadih boanstava, a to je ka rakteristina pojava upravo za ona boanstva koja su ibila jako popularna u narodu, ili alko je rije o vrhovnim boanstvima rimske drave. Po m jestu nalaza ovog spomenika >(K. V), moemo tvrditi da je ova kultna zajednica tovana samo u tame (kraju. Kako je ovo specifina kult na zajednica, sa podruja nae zem lje nije nam poznat nijedan drugi nalaz k oji bi predstavljao potvrdu ove kultne zajednice, mada sai poznati nalazi spomenika k o ji spornangiu (boanstva Terra Mater, kao to je, npr., sluaj u Hulniku ikad aka u Sribijl17 7

177

O IL H I, 6313 -

8333. Sr. M. D. M ill e v i , K n e e v in a S r b ija , B e o g ra d 1876,

p. 313.

10. L IB E R A

Pored to se Libera javlja u kultnoj zajednici s drugiim boanstvima, imamo ipot^du a se ovo boanstvo na podruju. BiH-isto tako tovalo u samostalnom kultu. To potvruje jedna epigrafska aira naena u Pritoci kad Bihaa '(br. 160). Na gornjoj strani spomenika je kalkan sa dvije v olute. Ispad toga je kratak ali lijepo itljiv natpiis. Uz dme boanstva nema nikakvog epiteta, iza njega je dme deiikanta a potom zavrna formula. itamo da je spomenik poidiigla ena, neka Iulia Maxima, to je razum lji vo jer ise radi o enskom boanstvu. Za dataoiju nemamo nikakvih elemenata, jedino aiko bismo naveli da amo dva druiga njena spomenika na kojima, se javlja u kultnoj zajednici sa liberom datirali u II stoljee, to b i znailo da se njen kult najvie to vao iu to -vrijeme, pa Hi, eventualno, i ovaj njen spomenik pripadao tom periodu. Prema mjestu nalaza (K. V), m oem o zakljuiti da ovaj spomenik potjee iz sjeverozapadne Bosne, tj., iz okolice Bihaa. 'U prethodnom izla ganju o kultu boga Libera i njegove kultne zajednice, napomenuli smo da je sa tog podruja po'znato pet njegovih posveta. Budui da je Libera n je gova boanska druga, sasvim je (shvatljiva pojava ovog spomenika na podruju sjeverozapadne Bosne koji pripada kultu Libera, Liberi ili n ji hovoj kultnoj zajednici, pa bismo m ogli na osnovu toga pretpostaviti da je na tom podruju kult ovih boanstava imao jai korijen, te nam se ini da ne bismo pogrijeili afco bismo pr&tpostavj'k da se u tame kraju nala zilo nako kultno sredite tih dvaju boanstava, kao to je, npr., bio slu aj u Zemunu. Kako je Liiber bio veom a tovan, tako je, valjda, bila to vana n njegova druga, tj. boginja Libera. Sa itavog podruja BiH imamo, istina, svega tri spomenika na kojima se ona spominje, od koijiih dva pri padaju kultnoj zajednici sa Liberom, dok ovaj nalaz 'iz Pritoke pripada njezinom (samostalnom kultu. O razvijenosti njezinog kulta na podruju BiH svjedoi injenica da je utvreno da su postojala dva hrama posvee na n joj i bogu Uberu, 6 to sasvim na drugim stranama od one gdje se naao ovaj spomenik. Kao ensko boanstvo, sa funkcijama koje je imala, Libera je nala mnogo tovalaca i meu mukarcima i meu enama. Interesantno je da isu nalazi spomenika ovog kulta u naoj zemlji dosta rijetki. Poznat nam je jedan nalaz iz Zemuna,1 7 8 to potvruje i njenicu da je tovanje ove boginje, bilo njezinog samostalnog kulta ili
178 J. B ru n m id , V H A D , n s. V O T (1905), p. 58, br. 115,

168

A N T I K I K U L T N I

I V O T I V N I S P O M E N IC I NA. P O D R U J U

B iH

kultne zajednice s Liberom, bilo usko vezano sa bogom >Lilberom, pa su im i 'kultna mjesta biila zajednika. Aiko je tako b ilo u Zemunu, tosm pozna tom kultnom m jestu ovih dvaju 'boanstava, onda bismo mogli pretposta viti da je tako bilo i u okolici dananjeg Bilhaa, odakle potjee, kako smo rekli, ukupno est njihovih spomenika. Boginja Libera ise na spomenicima iz ostalih krajeva nae zemlje javlja iu kultnoj zajednici i sa nekim drugim boanstvima. Tako, npr., sa Jupiterom.1 7 9 Na koncu bismo m ogli zakljuiti slijedee: aiko uzmemo m olbzfttr da se ina podruju sjeverozapadne Bosne, tj. u oikoOiei dananjeg Bihaa, nalo ukupno est spomenika (posveenih ovim boanstvima, i aiko tome dodamo izvjestan (broj potvrda koji potjeicu iz susjednih Oblasti Hrvatske, to bi znailo a 1se~u tom (kraju nalazilo neko znatnije svetiite ovih dvaju bo anstava dakle, isti dktaj kao ea Zemunom.

S p o m e n ik S K A , X L V I I

(1909), p. 142, br. 62.

11. D IJA j NA

Ova ibogimja-jnam je poznata iz prethodnog -izlaganja ikada amo govo rili domaem teu'ltu crve boginje na podruju BifH. Tom prilikom smo za pazili da je Pijana uz Silvana feila najtovamije dom ae boanstvo na pod ruju BiH. S ofoziir<oim na veliki broj naenih spomenika posveenih njoj ili nijeztaoj kultnoj zajednici, te na karakter dlkomagrafskog prikazivanja, jasno je da se tu radi o 'jednom domaem enskom Iboaansitvru k oje je u rimsko dolba bilo izjednaeno s italskom Dijanom, ikoju i poznajemo samo pad tiim imenom. Kada su Rimljani okupirali dananje podruje BiH, do dijeli su d fcullt boginje Dijane, pod ijim je utjecajem i dolo do interpre tatio Romana u odnosu na domau Dijanu, Od tada, na istom prostoru, poinju se tovati dva enska iboainistva pod jedinim imenom, a to- su do maa i italska Dijana. Ka'ko je (kult domae Dijane b io mnogo raSireniji, on je ostavio daleko vie potvrda, dok je fault rimske Dijane potvren sa svega tri spomenika. Dva od njih su predstavljena epigrafskim arama,' a jedan 'bronanom statueticom. Jadna od ovih epigralsfcih ara potjee iz Sasa kod Srehreniiice (br. 162), druga iz Skelama '('br. 163), a bronana sta tua iz Talea kod Trebinja (br. 161). O bje posvete poinju (bogiinjimiian imenom k oje je pnopraeno epi tetom Augusta, dok je ma ari iz Skelana oato jo Sacrum. U tekstu dalje nalazimo imena dedikanata te podatke o njihovom zanimanju. Spo^ ;u C M - .- s l* - . ~ O A C ia iia T ^.1 _ jt r , C i l t, iie t V t i 1 ^ 0 C L ttU

s"< - - -T
IV I U U : l ( t U l ,

n/r .
U

. ..

-.i

IZ

Srebrenice neki Aurelius Catinus. Dok u prvom sluaju nc znamo to je bila zavjetateljka, Ma pofsveti iz Srebrenice itamo da je spomenuti Cotinus bio (beneficijair iprovSinrfjje Donje Panonije. Taj podatak odaje da je on bio visoka linost, a po imenima i jednog i drugog izavjetaoca vidimo da su stranci, vjerojatno R im ljani Tekst 'se zavrava punom zavrnom formulom. Trei sponi"'jiik predstavlja, ikako .smo rekili, istatuiu boginje. Dijana je prikazana u isvom poznatom stavu, okrenuta naprijed, obuena u patpasani hiton, a na nogama ima lovake izme. Lijevu rufku ispruila je napri jed, desna je odbijena. Glava joj je pokrivena (kapicom, sa (Mitom na vrbu tjemena. Dakle, imamo predstavu Dijane koja nam je poznata sa mnogih reljefa, i to u onoj ikonografskoj koncepciji kioja. je stvorena po uzoru na grku Artemidu. 5 obzirom na -karafcter rada, m oemo rei zasigurno da se radi o italskoj a ne o domaoj Doljani, iji '.smo lik prethodno upoznali sa mnogih reljefa domaih deikainata.

170

A K 'T lC K I K U L T N I I V O T rV N T S P O M E N IC I N A

P O D R U J U B iH

Prema jkartagrafskom prikazu nallasa i(K. V), m oem o zaifcljiuiiti da sva tri (spomenika potjeu iz istone esti Bd'H, i dok su dva od njih nae na u neposrednoj blizini jedan drugoga (far. 162, 163), trei je naen u jugoistonoj Hercegovini. To je upravo podruje na kojem se nije do sada naiao nijedan spomenik dom aeg kulta ovog Iboanlstva, a naprijed smo ve zakljuili da kult domae Dijane u istonom dijefliu BiH nije bio uope raz vijen. Ova t r i spomenika rim skog fcuilta naena su iu mjestima gdje isu se nalazila znatnija naselja (Domavia, Leusinium) i gdje je svakako ivio izvjestan (broj Rimljana, odnosno 'Itailika, k oji tau 'boli nosioci ovog kulta u naim krajevima. O furiksljama i svojsflroma ove .boginje ve sm o govorili, i kao takva je svakako tovana i u ovim krajevim a. - -------Na podruju nae zem lje naen je vei broj spomenika posveenih ovom boanstvu. D a ise radi upravo o posvetama italskoj boginji, sazna jem o najprije iz imena zavjetaiaoa { Cocclia Maxima br. 163, i Aurelius Cotinus br. 162), mjesta nalaza, te iz epiteta k oji dolaze esto uz Dijanino ime. Tako, npr., na nekim spomenicima javlja se epitet Nem orensis,1 8 0 liiM Dea Delia,,lsi i si. Njezini spomenici su se nali iskaro na svim lokalitetima .gdje se nalazilo neko znatnije rimsko naselje, kao to je, npr., bila Salona,1 8 2 ili druga takva mjesta.

180 S p o m e n ik iz V id a : CIL. III, 1773. S p o m e n ik iz P r ije p o lja : C IL III, 8298. 182 C IL III, 1936, 1937, 8660; B u lle ttin o d a lm a to , X X I (1898), p. 48.

12. G E N IJI

Ovo su boanstva o kojima imamo neto vie potvrda ina podruju BiH, za razliku od nekih drugih rimskih boanstava. D o danas je poznato ukupno 15 spomenika na (kojima se oni spominju ili su likovno prikazani. Pored toga to se ienij javlja u (kultnoj zajednici s drugim boanstvima (Minerva Jupiter'genij, br. 134), imasmo potvrda i njegovog 'samostal nog kulta. Od tih 15 spomenika etini isu epigrafska (br. 165, 167, 171, 172) i 10 refljefnSh predstava (for. 164, 166, 168, 169, 170, 171, 174, 175, 176, 177), a jedan predstavlja manja bronana figura .(br. 178). Od etiri natpi sa tri hu potpuna, sa punim tekstom, dok je etvrti predstavljen samo ma lim ulomkom na kojem se sauvailo samo im e boanstva. Na tri spome nika posveta je upuena Geniju mjesta {br. 165, 167, 172), na jednom, pak, 'Geniju (kohorte (br. 173), a na posveti iz Halapia Geniju mjesta i uvaru (Conservatori, br. 167). Iz daljnjeg teksta moemo zapaziti da su dedikamtii svi redom, vojna lica. II jednom sluaju navedeno je puno ime (br. 165), dok je na posveti : iz Haflapia (br. 167) sauvano samo parcijal no. Sauvana nomenklatura /glasi: Aelius Anterides, koji je bio bemificiijar legije XIIII Gemina. Poisvetu fe Usore '(br. 173) podie 'tribun kohorte I Flavia Hispanorum. Posvetu iz Halapia (br. 167) podie vojnik ko horte VIII voluntariorum, sa svojima. >Na posveti se sauvao samo dio nomeiiklature: Ursus. Razlozi podizanja ovih posveta su razni. Spomenuti Anterides to ini u ast careva Gaiijena i Voi'uis'ijaaia, dok cikani haiapi'fke pnsvpte to ini iz neke zahvalnosti. Jedna od tih posveta je doslovno datirana to su aipnitoke kalende. Meutim, i ostale spomenike nam je mogue poblie datirati. iNa primjer, tu istu posvetu iz Halapia moe se zasigurno dati rati u razdoblje od 251. do 268. godine, kako to -zakljuujemo po imenima navedenih careva, a to se upravo poklapa i i sa vremenom kada su pripad nici spomenute legije, k ojoj je pripadao i edikant tog spomeivfca, boravili u ovim krajevima. U II stoljee bi spadala d posveta iz Usore na k ojoj se spominje ko horta I Flavia Hispanorum (far, 173) kao i posvete iz Halapia (br. 167), ih najkasnije do u sredinu III stoljea, sudei prema vremenu boravka spomenute kohorte u ovim krajevima.18 3 Prema tome, moe se zakljuiti da ove spomenute are uglavnom potjeu iz I I i I I I stoljea.
1 8 8 ?706 = 9724. O va k o h o rta n alazila se u D a lm a c iji io 245 g o d in o n. e. Sr. C IL III,

172

A N T I K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I

NA

PO DR U JU

BiH

Slijedeih deset spomenika predstavljaju reljefi sa liik-om toiga bo anstva. Imamo ukupno pet spomenika ma kojima je lik genija u potpuno sti sauvan, dok su ostali samo (ulomci sa /bolje Oi (Slabije sauvainim di jelovima prikazanog lika. Na spomenicima na Ikojima je lik u potpunosti sauvan, vidim o njegovu uobiajenu predstavu. Na spomeniku iz Tribua kod Foe (br. 174), koji je dio jedne volte, prikazan, je krilati genije. Ispred njega je zec kojeg dri za iui i zadnje noge, k oji se pokuava uspeti u koaricu punu groa. Geniju manjkaju noge ispod koljena. Preko li jevog ramena ima prebaenu hlamiMu, na glavi bujnu kosu. Na spomeni ku iz Busije (br. 169) genije je predstavljen na rtveniku. U lijevoj ruci dri oibrnutu zublju a desnu je podigao. >N a jednom cipusu iz Starog Bro da ikod {Rogatice (br. 177), prikazan j7 e nagigertje, postavljen na plie po stolje. Desnu ruku je savio i dri je na grudima, dok je lijevu stavio iaa lea. Noge prekriio. Na jednom drugom cipuisu koji potjee iz Breze (br. 171), prikazan je takoer nagi, ovaj put krilati (genije. U desnoj ruci ima obrnutu 'zublju, noge isu mu odbijene pa n e -zmaimo da li 'ih je -drao pre kriene, kao to je sluaj na jednom drugom reljefu iz Starog Broda (br. 176), gdje je prikazan opet nagi G enije sa prekrienim nogama, desnom nikom podignutom u viistau grudi, lijevom sputenom na kuk. O d svih reljefa, za nas je najinteresantniji onaj i!z Jezerine kad Bihaa (br. 164). Na njemu su prikazane tri figure. Dole dva krilata ge nija, iznad njih neki satir. itava grupa je postavljena na neko postolje. Izmeu genija je nekakav sud a u njemu ravasta grana na ijoj preki rairenih nogu stoji spomenuti satir. Ovo je jedna neuobiajena pred stava, ika'ko kompoziciijski tako (i sadrajno. U svakom sluaju, teko nam je dokuiti sadraj ove scene, to tje zapravo ona predstavljala. Samo se m oe uzeti da je imali a kultnu namjenu, zapravo .kultni sadraj. Prika zani likovi su dati vie shematizirano te detalji misu jasni. Na preostala dva reljefa, od preldstava genija sauvali su se samo manji ulomci, sa pojedinim detaljima. Spomenik iz Kamena !ko Glamoa (ibr. 168) nosi lik genija '.kojem nedostaje donji dio tijela. I tu je prikazan krilati (genije. Lijevom uzdignutom rukom iiznad ramena dri -grozd, a u sputenoj desnoj, obrnutu zublju. Jedan drugi reljef iz Halapia (br. 166) prikazuje genija u tunici i hlaama. U lijevoj ruci dri obrnutu zublju, a desnu je podigao uvis. Noge su odbijene pa ne m a m o da l;i su bile pre kriene. Sto nam predstavljaju opi sami reljefi? Vidjeli smo da su u veini sluajeva prikazani krilati geniji. N jihov stav je skoro uvijek karak teristian: prekriene noge, veinom su prikazani nagi, od atributa ima ju koji put obrnut zublju, grozd, ili, pak, alko su bez toga, onda imaju karakteristino dranje ruku: dok je jedna uzdignuta, druga je spu tena ili ju je stavio iza lea d si. Kako su neke od ovih predstava pos tavljene na grobne spomenike, bez sumnje je tu prikazan genije smrti, pa mada bi po karakteru nae obrade te predstave trebalo izostaviti jer ne ulaze u grupu kultnih ili vot'ivniih spomenika, uzeli smo ih u opseg naeg rada iz razloga io je na tim sepulkralnim spomenicima uzet motiv za koji smatramo da nije imao golu funkciju dekoracije tih spomenika

li. R IM S K I K U L T O V I

173

nego su prikazani upravo (likovi koji zastupaju pokojnika, tj. genija smrti. Kao Sto je, npr., jedan 'beneficija^ poim o epigrafsfcu posvetu geniju kohorte, tj. mjesta i si., tako je decftkaiit ovih spomenika elio da (prikae upravo genija smrti dotinog pokojnika. Kada je rije o ovim genijima, odmah se postavlja pitanje vee ovih genija s A tisom, iji su likovi jako brojni upravo na sepulkralnim spomenicima, i to poglavito u istonoj esti Bosne, i Hercegovine. Os novne dodirne take izmeu genija i Atisa sastoje Se u tome to i jedan i drugi na tim reljefim a imaju prekriene noge, dakle, identian stav. Zatim, dok genije u rukama dri obrnutu ' b iju , dotle Atis u ruci ima pedum. Obino su predstave i jednog a drugog stavljene na bone strane oipusa. S obzirom na njihovu iikanografsku sBenost, dbija se dojam da su ta dva boanstva potpuno identina. Meutim, te njihove veze zas nivaju se samo na identinim, odnosno slinim, ikonografskkn pirikazivamijima, a to je, vjerojatno, sluajna ilkonagrafsfca pojava. Kult Ati sa ima salsvim drugi karakter od genija, ali isu njihova bliska ilkono grafska prikazivanja 'bila razlog da se dovedu u neku vezu, Kult ge nija kod Rimljana nije originalna pojava maidia spada u red starih do maih kultova. Znamo da je ovaj k ult doivio velike promjene u vri jem e carstva. Dok je ranije genije b io olienje pojedinaca, njihove tje lesne i duevne snage, u carsko doba ovaj pojam Ee proirio ma Sve: na careve, ljudske skupine, drutva, pojedine gradove, provincije, m jes ta, pa i na bogove. Genij cara je sada tovan kao genij oca domovine, kao to se neko slavio genij oca obitelji, jer je cair pater familias ita vog naroda.1 8 4 U ikonografiji, oni se obino prikazuju u liku mukarca odjevenog u togu, esto predstavljeni sa rogom obilja, pomekaa se pri kazuju u trenutku kada vre ilibaciju.185 kao to je sluaj na naem re ljefu liiz Siipova (br. 134), gdje je prikazan u drutvu Minerve i Jupitera. jRrema tome, moe se rei da su u ikonografiji postojale specifikacije zamiljenih prikazanih genija, pa u naem sluaju imamo najvie pnii< .'iV A !njn!i i;i icrn rf l Koji je, pak, genij prikazan na reljefu iz Sipova, gdje ga vidimo u drutvu s drugim irimskim boanstvima, ili na reljefu iz Jezerima kod Bihaa, nije nam 'poznato. Moe se uzeti da su te razne specifikacije genija imale adekvatno ikonografsko prikazivanje. Dok smo primijetili da su dedikalnti epigrafskiih posveta svi re dom vojna lica, a to znai da su bilii stranci, to 'se u dva sluaja vidi i iz njihove nomenklature (Aelius Anterides, ibr, 165............. nius Ursus, br. 167), za dva spomenika koji nose lik genija smuti (br. 171, 177) m o glo bi se rei da su ili podigli dom ai ljudi. Za ostale ne moemo nita pouzdano rei ier nam se tekst nije sauvao*. Prema kartografskom prikazu nalaza ovih spomenlijka (K. V), mo emo primijetiti da najvei broj nalaza potjee sa Glamokog polja, njih est, zatim 'iz istone Bosne, poglavito iz okolice Rogatice, njih tri, dok su ostali nalazi sporadini. To bi znailo da je kult genija imao najjai
1W G. G ian n elli, Enc. Ital., v ol. X V I , .p. 527. 185 Ibidem .

174

A K T I C K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B iH

korijen ma l ta dva podruja. Svojevrem eno je Sergejevski pisao da bi predstave genija sa Glam okog polja prikazivale netko domae boan stvo koje je imenovao ikao G eniji.1 8 l? Istina, njihove ikonografeke pred stave na .reljefima s ovog podruja su dosta specifine, za razliku, npr., od predstava ikoje se susreu na podruju istone osne. To isva'kako ne bi Ibiio razlog dia u tim predstavama traim o neko dom ae boanstvo, nego upravo rimke genije. Taj kult su donijeli, jamano, liiniljani u nae 'krajeve, i to, ini se, veom a rano. G lavni nosioci toga t o ]t a na p o druju BiiH, kako amo vidjeli, bili su upravo Stranci, ali, dakako da je m oglo doi d o pojave, kao to je, uostalom, i dokazano, da te spomenike podiu i dom ai ljudi. Sp<^eM ei genija su doista (brojna' < u svim krajevima ^Jtugoslavijer Na natpisima se spominju razni geniji, tako, npr., genij m jeeta,18 7 genij legija, 188 provincija,189 gradova,16 0 kolonija,1 9 1 careva (Dioklecijana d (Maksimijama,19 2 itd. Kao to. im am o sluaj da se na jednom spomeniku iz Bosne genij spom inje u zajednici sa Minervom i Jupiterom, tako se isto javlja na epajgraisfekn posvetama ma drugima, stranama nae zemlje, naj ee u drutvu sa Jupiterom.19 3 Alko bismo traili analogiju naim re ljefnim predstavama, spomenuli (bismo jedan reljef iz Bitolja na kojem je genije prikazan sa velikim krilima i obrnutom 'zaibOjom,194 ili, pak, samo sa obrnutom zubljom .195 KritLati gen iji su jo poznati iz nae zem lje, iz Ljubljane (Mestni muzej Ljubljana rimska inisula br. X X IX ), te iz Baria Gofliupca ('Narodni muzej Poarevac inv. tor. 1198). Kako vidimo, predstave su svuda identine, a i mnogobrojne epigrafstke posvete spominju genije raznih specifikacija, od kojih neke nisu poznate sa podruja BiH, bilo da se radii o epitetima { Anigemius),'M ili, pak, o raznim specifikacijam a genija: genij careva, provincija, gradova, i si.

1 68 , S e rg e je v sfci, G Z M , L IV (1942), p. 1,65. 187 J. B ru n m id , V H A D , n. s. I X .(1906/7), ip. 134, br. 270; O IL III, 2532, 322.1, 3907, 3953, 9336, 14242, 142421. 1 8 8 C IL III, 1696. 189 O I L III, 394.3. 1 90 C I L II I 2802 5159. 191 B u lle ttin o d a lm a to , X L I V (1921), p. 23, br. 4852A, 4853A. 1 92 C IL III, 1646, 193 O IL III, 2706, 3321, 3905, 3906, .3907, 3936, 3952,9336, 9969, 14.634, itd. jm , N _ v u l i , S p o m e n ik S A N , X C V I I I .(1044^1948), p.13-8, br. 303; p . 140, br. 307; CIT, I II, 14605; ip. 141. br. 308. 1 95 S p o m e n ik te P lje v a ija : S p o m e n ik S A N , X C V IIT (1941 1948), p. 138, br. 303; p 140, br. 307; C IL III, 14605; p. 141, br. 308 > " C IL III, 5157.

13. FO.M ONA

U JDam avjji (kod Srebrenice naen je jedan spomenik koji pot vruje postojanje kulta iboiginje Pom one na podruju BiH. To je epigrafdka posveta sa duina tekstom, koji j e jednim dijelom anatno oS'teen (br. 179). Ipak se iz njega d aju izmui brojni podaci k oji su aa nas oso bito vani. Natpis je posveen nekom G aju Juliju Sfflvanu Metlainijanu, vitezu i sveeniku boginje Poimane. Mada ispred sebe nemamo doslovnu pos vetu ovoj boginji, iz teksta razafbiremo da je iedikant bio njezin sve enik dakle, indirektna ali vjerodostojna potvrda toga kulta k oji se tovao /u rimskoj Domaviji. Iz oteenog teksta ise moe dalje utvrditi da je ova posveta billa iu niskoj vezji sa prolkuiratorom provincije, ikoji je, po svoj prtilidi, bio patron ovog mumaipija, jer itamo: patrona municipii Domavianorum. Na koga se, pak, odnose zadnje rijei teksta gdje stoji: patrono provineiae, ne bismo znali odgovoriti jeir je upravo u tom dijelu tekst jako nalstradao. Za dataeiiju ovog spomenika pom oi emo se jednim podatkom ko ji nailazimo u tekstu. (Naime, tu stoji: municipii Domavianorum. Prema drugim epigrafskim spomenicima k oji su naeni u Doimavijii saznajemo da je Domavija bila municipij najkasnije iza cara Maknina,1 0 7 doik se kao kolonija spominje ve za cara Trebonijana Gala.1 9 8 Po tome, ovaj spo menik Se moe datirati iu drumu idecenijiij ITT Kt/Vljea, uzimajui n n'hvlr da se kao municipij prvi put spom inje upravo pad .Makni,nom (217 218, godine), ali se moe zasigurno uzeti da je Domavija taij rang dobila pri je tog datuma, jer je ve u Trajanovo doba taj grad. predstavljao znatni rudarski centar, to dokazuju brojn i nailazi iz tog perioda. Po tome, ovaj spomenik bismo m ogli datirati svakako u II stoljee, od kada potjeu i neki drugi kultni ili votivni spomenioi naeni u Domaviji. Nalaz ovog spomenika iz Srebrence (K. V) ima svoje puno op ravdanje. Ve smo prethodno pisali o znaaju toga grada kao rudarskog centra, i ako ponovo istaknemo injenicu da su u tome gradu ivjeli visoki dravni funkedomeri, kao ilo je bio glavni rudarski prokurator za ove dvije susjedne provincije (Dalmacija i Panonija), orada se moe lako shvatili Ikakvu je ikultno-ireligioiznu organizaciju imao taj grad. Tu su ivjeli raznorodni etniki elem enti a, dakako, i vei broj Rimljana.
1,7 C I L III, 8363 = 12733; za m u n . D o m a v . sr: C I L JIT, 8359, 8360, 12732. 12728, 12729: O r d o e cu rio n u m co lo n ia e metailli Domaviani,

*8

176

A n ti k i

k u ltn i

v o t iv n

I s p o m e n ic i

na

p o d r u ju

bh

Prema tome, i pojava ovog kulta, ije se potvrde inae rjee susreu iz van Italije, ibit e upravo vezana za prisustvo tamonjih Rimljana. Pomona je, prije svega, tovana kao boginja plodnosti i zem lje,1 9 9 ali isto tako a u nizu drugih funkcija i svojstava, pa 'tako kao boginja voa, i to osobito maslima i groa. Po podrijetlu, to je isto italsko bo anstvo, 'i 'to veoma staro, to se vidi po tom e jer je imala svoga vlas titoga sveenika (flumen Pomonalis), i fimala ! j e posebno mjesto tova nja Potmonal, koji se nalazio na cesti za Ostiju.200 Ako postavimo p i tanje kako se zbilo da se teuilt Pom one prenese d tuje u Domaviji, od govor em o lako nai ako iznesemo neke usputne injenice. Naime, R i mljani isu imali jedno posebno 'boanstvo Terra Materr je su fun kcije, izmeu ostaloga, bile usko povezane iza rudarsku .aktivnost, tj. sve ga onoga to daje zemlja (Terra). K 'tome treba dodati da s>u razni samo stalni olblici koje je imala Terra Mater zastupani raznim drugim 'boan stvima, od kojih prije svega Florom, Pomonom itd. Prema tome, pored toga to je Pomona M a boanstvo spomenutih funkcija, preko 'te veze sa Terrom Mater ona se takoer tovala kod rudara, odnosno, tovali su je svi 'omi k oji su bili vezani na neki naiin sa rudarskom aktivnou, i nije ni udo to potvrde njenog kullta nalazimo i u Domaviji, tom poz natom rudarskom centru. Da je ovaj kult tu >bio organiziran i da je imao vie tovalaca, svjedoi nam postojanje njezinog sveenika. Kako se spomenika ovog kulta niije nalo vie nigdje na podruju BiH, moemo zakljuiti da se ku'lt Pom one tovao samo u Srebrenici. Koliko naim je poznato, potvrde ovog kulta nisu utvrene ni na jednoj drugoj strani nae zemlje, a skoro da je slina situacija i u drugim pro vincijama, i to upravo iz razloga to ise n ije uspjelo u tome da se ovaj ikult u veoj m jeri prenese iz Italije u druge provincije carstva.

n,!! A . G re n ie r, o. c., p . 111. 200 V. B a sa n o ff, o. c., p. 17.

14. ARiMAT

Ovo je jedno od rjeih i skoro nepoznatih boanstava koje se ja v lja na p o d ru ju Bd.II. Pernata su svega dva spomenika sa ovoga -podruja upuena ovom boanstvu. To su dvije epigrafSke are koje potjeu iz D av na (br. 180, 181). Na Oba spomenika posveta poinje imenom (boanstva. Na jednom od njih (br. 180), uz ime se nailaizi dodatak Sacrum dok na drugom nalazimo epiitet Augusto sa dodaHkom Sacrum. Iza toga sli jedi, u oba sluaja, nomenklatura dedikanata, a potom zavrna form u la. Iz imena dedikanata vidim o da su to iu oba sluaja ene. Jednu posvetu podie neka Sestia Onesime (br. 180), a drugiu Mattonia Tertia. Iz tiih nomenklatura razabiremo da je jedna od njih strankinja, dok je druiga domaa. Za dataoiju ovih spomenika < u njihovom tekstu ne nalazimo nikak vih elemenata kojii bi nam posluili za 'to. Meutim, u tome e nam po sluiti propratai materijal koji se naao na istom mjestu s ovim ara ma. iNaime, iuz njih su naeni i drugi spomenica koji s> u bili posveeni kultu Dijane ili L/ilberu, koji se datiraju u konac I i u II stoljee, pa bis mo po tome mogli pretpostaviti da i ove dvije are pripadaju tom vre menu, ako nisu neto mlae.20 1 Prema kartografskom prikazu nalaza (K. V), vidimo da oba, a u isto vrijeme i jedina, ova dva spomenika potjeu iz istog mjesta, a to je jugozapadna Bosna, tj. 'kolica JJuvna. Budui da se potvrde ovog boan stva ne susreu vie ni na jednoj drugoj strani, moemo zakljuiti da je kult ovog boanstva bio razvijen ii tovan samo na podruju dananjeg Duvna, odnosno u ovoj esti Bosne. Pitanje i karakter ovog boanstva je od vremena samih nalaza ovih spomenika postao problem za uenjake iz niza razlloga. Prvo, tu imamo spomen jednog boanstva ije se ime prvi put javlja .na posvetama. Dru go, ime ovog boanstva ne nalazimo u grko-rimskom panteonu, to bi znailo da ne spada ;u red grko-riansikih boanstava. Uzimajui u obzir ova zapaanja, s pravom se postavilo pitanje i sumnja da M je to uope rimsko boanstvo, ili je, pak, neko iz domaeg ilirskog panteona. Ka ko vidimo, njegovo ime pripada latinskom vdkafbcularijiu, izvedeno od ri jei: armatus, to moe da znai: borac, oruan, ratniki opremljen i si.
201 V id i: V . P a k v a lin , K u lto v i u a n tik o d o b a na p o d r u ju B osn e i H e r c e gov in e, p . 136, f. 37.

12 Antiki kultni . . .

178

A N T I K I

K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B iH

U vezi is ovim, meki od istraivaa, npr., Pa, tvrdio je da ise pad ime nom Armatus u stvari brije jedno domae boanstvo ije je ime samo 1'atMzirano, .ne jpofculavajiiri da trnu odredi forntkcije.202 Kao glavna ar gument za tu tvrdnju n navodi to to su mu se prinosile rtve na is tom mjeStu sa D ijanom i Libeirom, ikoji su, p o njemu, oznaena kao 'ilir ska boanstva. Ovakvom m iljenju je bio A la n i Mari,-03 a u najnovije doiba i PakvaMn.204 Naime, Pakrvalin je pokuao dati pobliu interpre taciju ovog boanstva, tvrdei da bi Armat bio ilirski b og ratnika, tem e ljei to nv znaenju njegovog latinskog imena pod kojim se ikri je to do mae boanstvo.205 Na ovaj problem osvrnuo ise ii Visova, pokuavajui dati interpretaiju da se to (boanstvo maziva Armat iz razloga to je na reljefim a predstavljen naoruan^0 0 Na osnovu nekih naih zapaanja, m iljenja smo da boanstvo pod imenom Armat ipak ne predstavlja dom ae boanstvo, nego, naprotiv, neko rimsikio. Do toga m iiiO .jenja smo dola <na osnovu slijedeih zapaa nja. Prvo, sluaj da se rtveriioi nekog rimskog boanstva nalaze na is tom mjestu, odnosno u istom svetitu drugih boanstava nije neuobia jena pojava, jer se l to esto prim jenjivalo, osobito u manjom mjestima, pa su se u jednom te istom svetitu prinosile rtve llii postavljali rtve=niei raznim boanstvima, pa prema tome, iako su ova dva rtvenika naena na istom m jestu gdje i Dijamin:i i Liberovi, to ne bi bio razlog da tvrdiimo da je u ovom sluaju Armat domae boanstvo, tim prije to smo napomenuli da se i naeni spomenici Liibeirovog Ikuilta, po naem m iljenju, imaju smatrati ikajo spomenici rimskog Libera, a ne nekog ade kvatnog domaeg boanstva. Na koncu, mii ne znamo zasigurno da li su sve te are naene na ovom mjestu stvarno pripadale istom vremenu, pa moe biti da je to dotino svetite prvo sluilo Dijaninom kultu, a kasnije, Ikada je naputeno, Iblo je posveeno Armatu. Dalje, iz imena zavjetalaca moemo zakljuiti da je jedna od njih strankinja, i bila bi malo udna pojava da stranac podie posvetu nekom epihorskom nepo znatom boanstvu. Osim toga, na podruju iDuvanjskog polja naao se veliki broj kultnih spomenica stranih, prije svega rimskih boanstava, to je r i shvatijivo, jer se tu nalaaio znatni rimski grad Dekniraij u kojem je meu brojnim stanovnitvom bio, vjerojatno, znatan broj stranaca, odnosno Rimljana koji su tovali svoja 'boanstva, o emu nam govore ve naprijed spomenuti brojn i njihovi spomenici. Meutim, da postavimo pitanje ikoje je to rimsko boanstvo? Rekli smo da je ono nepoznato u rimskom panteonu, ali pod tim imenom bi, svakako, trebalo podra zumijevati jedno iz vrhovnog panteona. S obzirom na interpretaciju njegovog imena, i po njegovim likovnim predstavama,207 vjerujem o da se u ovom sluaju radi o bogu Marsu. U neposrednoj blizini ovog loka
2 (1 2 C. Patsch, G Z M , I X (1897), ip. 233. 203 .R. M a ri, o. c., .p, ,14. 20 4 y . P akvaH n, o. c., p. 136. 205 'Ibidem . P, W isso w a , A r c h iv Ilir R e lig ion w, kssenschaf-t, X 'IX 207 Ibid em .

(1918), p. 3.

II. R I M S K I K U L T O V t

179

liteta, ve su potvrene potvrde ovog boanstva (br. 135), pa 'bi zna ilo da ise Mars na ovim rtvenicima javlja pod svojim malo rjeim epitetom, k oji ga doslovno funkcionalno oznaava, mada meu n jego vim brojnim epitetima ne nalazimo ovaj.208 Ti epiteti su osobito brojni na podruju Galije, d izvedena su ili po 'karakteru njegovih funkcija ili po mjestu svetita.2 0 1 1 Prema tome, u ovom 'boanstvu emo gledati rim skog Marsa ije je ime zam ijenjeno njegovim (karakternim epitetom. To bi bila svakako interesantna .pojava, tim vie to se javlja samo ma jed nom odreenom podruju nae zem lje, 'jer nam sa drugih strana takvi natpisi nisu poznati.

*** Na .primjer: M ars Camulus (C IL ITI, 8671); M ars M anm ogiiis (C IL IIT, 30844); M ars h iv io tu s {CTL III, 2803); M a rs Eque.ster (Jahresheft.e . osterreich isoh en a r c a o lo g isc h e n Institutes, VI. (1903). Bbl. 41. br. 48. Sr. b ilje k u br. 81 i 82.

15. TERMIN I NJEGOVA KULTNA ZAJEDNICA


a. TBRiMEN S A M

iNa podruju BiH naena su 'Ukuipno tri spomenika kao potvrde -kulta ovog .boanstva, od k ojih dva pripadaju njegovom samostalnom kiuiltu a jedan njegovoj kultnoj zajednici sa Liberom i Jupiterom. Jedan od ovih spomenika potjee iz Ustiikoiline {ifar. 182), a drugi iz Sopoitriice kod Gorada (br. 183). Oba su predstavljana epigrafsfcim arama na kojima se od telksta sauvalo samo im e 'boanstva. Prema 'tome, ostaje nam ne poznato tko su bili dedikanti ovih zavjeta, to bi za nas bilo veoma va no iz niza razloga. Takoer nemamo nikakvih elemenata za njihovo da tiranje, nego emo se posluiti 'jednom analogijom. Naime, veina' 'rim skih spomenika iz istone Bosne datira iz II, osobito iz III stoljea, pa bi, vjerojatno, i ova dva pripadala tome periodu.210 Prema kartografskom prikazu nalaza spomenika ovog boanstva (K. V), vidim o da svi potjeu sa podruja istone Bosne, od 'kojih dva iz UsU'kol'ine (aiko tu .ubrojimo i onaj iz njegove ikuiltne zajednice is drugim boanstvima, br. 184). Kako se spomenici ovog kulta ne susreu ni na jednoj drugoj strani BiH, to nam doputa da za'kljuimo da je feul-t boga Termina bio rairen i da se tovao samo u istonoj Bosni. Mada nemamo podataka tibo su bili dedikanti tih posveta, m oem o s puno pouzdanja pretpostaviti da su to bili stranci, a. (po zanimanju, vjerojaitno, vojna lica. Fo Zvklj'u'cuje'mo osnovu c.njcnn,ce sto su sa ovoga podruja poz nati mnogi vojniki epigrafski spomenica, to bi, pak, dalo razloga iza pret postavku da se tu nalazio jedan vei vojni logor.211 Osim toga, odavde potjee s i onaj spomenuti natpis posveen njegovoj kultnoj zajednici sa Liberom i Jupiterom kojem su posveivali zavjete najvie vojna lica. Pitanje ovog kulta na podruieju BiH, s obzirom na njegove pot vrde, postavlja se dvojako. Dok su jedni u tom e boanstvu vidjeli rimskog boga Termina, kao Pa,21 2 kako ga spominju i nai natpisi, drugi su u njemu traili netko domae srodno boanstvo.213 Kao glavni .razlog da se u njemu trai neko epihorsko boanstvo navodi se otsustvo potvrda toga
2 1 1 1 D. Sergejevski, R im sk a g r o b lja na D rin i, G Z M , X L V I (1934), p . 27. Sr. V. .Paskvalin, o. e., p . 138. 2 1 1 C. P a tsch , G Z M , V I (1894), p. 54. Sr. E. P a a li, A n ti k a n a selja i k o m u n ik a c ije na .p o d r u ju B o sn e i H e r ce g o v in e , ,p. 72. 112 C. P a tsch , o. c., .p. 54. -'n V. P a k v a lin , o. c., p. 138.

II. R I M S K I K U L T O V I

181

c kulta na drugim stranama BiH.214 O tkako da su to nedovoljni argumenti za taikvu tvrdnju, jer bismo magli navesti na desetine sfaoajeva da su potvrde nekog rimskog boanstva naene samo na odreenom podruju, odnosno mjestu. Termin je staro itaMco boanstvo tovano ,u vidu ka mena koji je oznaavao, iprvo, mee .njiva 'zemljinih posjeda, a potom bilo koju meu ili .granicu grada, regije, provincije, drave i 01. Sta rost ovog kulta vidi se i po tome to ga je, po tradiciji, uveo jog Ti't Taoije, odnosno Numa Pompdiije.21* * Terminu u ast ustanovljena je svet kovina Terminali ja. Vremenom je ovo boanstvo dovedeno u v o z j kul tom boga Jupitera, pa nije rijedak sluaj da ise na posvetama ovo b o anstvo naziva Iupiter Terminus.im Zbog -njegovah funkcija, a d stoga to je doveden u vezu s vrhovnim dravnim boanstvom, rado su mu podizali posvete upravo vojnici. Pa' je svojevremeno, ini nam se, s pra vom pisao da bi ova dva naa natpisa oznalavala teritorij jedne kohor te.*1 7 To b i se, vjerojatno, odnosilo na -teritorij koji je spadao u vojno nadletvo dotine vojne jedinice. Da bi tse nekako ovo m iljenje potkrije pilo, podsjetit emo se da se upravo u opotnioi naila jedna posveta pos veena Jupiteru Kohortalisu (I. O. M Cohortalis).21 8 Iz ovih napomena o bogu Terminu i njegovim .posvetama nae nim na podruju BiH, moemo iznijet,i slijedei zakljuak. To to ovo bo anstvo spada u rimski panteon, to se na naim spomenicama javlja u drutvu s druigim viim rimskim boanstvima (s Jupiterom i Liberom), te to se kao dedikanti njegovih posveta oznauju stranci, tj. vojna Mca, daje nam za pravo da u tome boanstvu gledamo doslovno rimskog Ter mina, a ni u kom sluaju neko domae odgovarajue boanstvo, Nalaizi spomenika ovog boanstva na drugim stranama nae zemlje skoro da su nepoznati. K oji je razlog za to? Da 'li je tovanje ovog bo anstva kod nas bilo iskljuivo vezaino za vojna lica, odnosno za prisus tvo vojnih jedinica, ne znamo, a da je tako eventualno bilo, onda bi se potvrde njegovog ku]ila susretale i na drugim stranama gdje su bora vile vojne jedinice. Da li je nae posvete podigao ikakav civil ili, pak, vojna jedinica, zasigurno ne znamo, ali se u oba sluaja -tim posvetama htjelo odati tovanje tom boanstvu k oje je moglo biti zatitnik kakve mee, granice i to kako onih stvarnih u prirodi tako i onih apstraktnih, tj. npr. konac vojne slube a slino.

b. T E R M IN L IB E R J U P IT E R

Kako smo ve spomenuli, sa podruja BiH imamo jedan spomenik posveen kultnoj zajednici Termin Liber Jupiter. Taj nalaz potjee iz Ustikoline (br. 184) i .predstavlja daljnju potvrdu kulta boga Termi
414 Ib id e m . 215 L . Ba-nti, E nc. Ital., v ol. X X X I I I , p. 56-2. 219 Ibid em . C. P atseh, o. c., p. 54. 2,B C IL III, 8370. Sr, C- P atseh, o. c p. 53 54,

182

A N T I K I

KULTNI

I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B iH

na na podruju istone Basne. Spomenik je predstavljen epdgrafskom arom eijii se tekst sastoji samo od imena spomenutih 'boanstava. Na pr vom mjestu je ime 'boga Termina, zatim -boga Libera, feojeig prati epitet P ater, te Jupitera, ikome 'je navedeno puno dime (I. O. M). Spomenik ima oblik visoike kocke s obraenom prednjom stranom. Sa dvije vertikalne uparane linije, rtvenik je sa elne strane razdi jeljen u 'tri zaseibna dijela. Na gornjem dijelu s te strane, urezana su po dva aferoterija. Raiko osim imena 'boanstava u tekstu ne stoji vie nita, ne zna mo tko je b io edJkamt ovog spomenika, a inemamo ni elemenata za ataoijiu, izuzev ako se ne pozovem o ina raniju (konstataciju a veina spo menika iz istone Bosne idatira iz II i HI istoljeca, pa 'bi u tom sluaju i ovaj spomenik 'datirao Iz tog vremena.2 1 9 V e smo naprijed pisali da su ona dva rtvenika fcoja su posve ena samostalnom kultu (boga Termina vjerojatno podigla vojna lica, i alko bi to bilo taono, onda bi bio isti sluaj i sa ovim spomenikom, tim vie jer je na njemu spomenuto vrhovno rimsko boanstvo, za ije smo posvete, naene na podruju BiH, ustanovili da u ih u veini sluajeva podizali stranci, i to pripadnici vojnih jedinica. Isti je sluaj i sa posve tama boga Libera, pa bd se po tom e m oglo rei da je i ovaj spomenik podiglo n ak o'vojn o lice. Ve smo govorili o funkcijama a karakteru boga Termina, i prim ijetili smo da je on 'esto nosio naziv Iupiter Terminu, to bi znailo da je on tovan i pod nekom od funkcija vrhovnog 'rimskog boanstva, pa je onda shvatljiva i pojava njegove kultne zajednice s tim boanstvom. N jegove veze sa Litoerom m ogle bi se dvojako protumaiti: ili je preuzeo neke od njegovih funkcija, ili, jednostavno, injenicom da edikarat podiui ovu posvetu, namijenivi je prvo (bogu Terminu, nije htio -zaboraviti ni svoje drugo om iljeno 'boanstvo Libera, iji je kult na podruju BiH bio skoro iskljuivo vezan za pripadnike vojnih jedinica. Veza s Jupiterom imogtla bi ise, osim onim to smo ve naveli, protumaiti i tim e da je edikant, podiu' posvetu namijenjenu prvo Terminu, htio da uzgrcice izrazi svujn lojalnost i slubenom (kultu, tj. .kultu boga Ju pitera. Prema karti nalaza (K, V), m oemo opet zakljuiti, kao i u pret hodnom sluaju, da se ova kultna zajednica tovala 'iskljuivo na pod ruju dananje Foe, tj. > u istonoj Basni, je r na drugim stranama BiH niisu pronaene potvrde. Dakako, ako smo kao mogueg dedikanta ovog spomenika oznaili stranca, to znai da je tovanje ovog kulta bilo is kljuivo vezano za njih, j to poglavito za same Rimljane, budui da se tovanje boga Termina slabo ra'rilo izvan Italije, .tj. meu provincijalce. To dokazuje i pomanjkanje nalaza spomenika ovog kulta, kako u naoj zemlji f:a!ko i na drugim stranama.

*> D, Sergejevski, o. c., ip. 27. Sr, V. P a k v a lin , o. c., p. 133.

16. K U L T N A Z A J E D N IC A TERRA H I L L Y R I C A ~ JU PITER

Potvrda ove kultne zajednice na podruju BiH predstavljena je sve ga jednim spomenikom. T o je epigraMca ara naena u Hardomilji kod Lj'u'bukag (br. 185). Gornji dio are nedostaje, od naitpisa imamo samo imena 'boanstva, gdje se na prvom m jestu nalazi ime Terra HiUi/rica a potom Jupiter. Kako se itav tefcst sastoji od ta dva imena, tu me nalazi mo nikakve druge elemente, pa ne znamo ni i me deiikaarta niti limamo na osnovu ega izvriti dataciju. Budui da je spomenik naen u blizini Humca gd je se nalazio vei vojna logor, otkud nam je poznat vei broj spomenika razne prirode iji su dedikanti uglavnom oznaeni kao vojna lica, m ogli bismo pretpoistaviiti da je deikant i ovog spomenika takva linost. U ffumcu se nalazio vojni logor jo >od I stoljea, vjerojatno jo od Augustova doba,220 i aiko bi uistinu dedikant ovog spomenika bio vojnik, onda je n jegov vijak 'teko odredili jer < su tu vojne jeditnice boravile neka tri etiri stoljea. Kako je ovaj nalaz iz Hardomilje posveen ovoj kultnoj zajednici jedini na podruju BiH (K. V), to nam dokazuje da je ovaj kult bio ra iren : tovan jedino na podruju jugozapadne Hercegovine, tj. u okolici dananjeg Humca. N jegovo tovanje, svakako, treba dovesti u vezu sa vojskom ili, eventualno, za prisustvo viih provincijalnih slubenika. To se moe k onstatirati i iz samog karaktera posvete jer su oba boanstva vezana za 'dravni, odnosno olieijai'ni kult. Boanstvo provincija je adekvatno boanstvu pokrajina ili grado va, kao io, 'npr., imamo 'boanstvo Urbs Romae,2n ili Celea,22 2 kojim se izraavalo tovanje personificiranoj provinciji, tj. zatitniku dotine provincije ili grada. Kult personificiranih provincija inae nije rijedak sluaj. Upravo na podruju nae zemlje naen je jedan natpis koje spo minje boanstvo Britanije.223 Taj pojam personifikacije provincija -pod izrazom Terra 'koji put je zamijenjen izrazom Mater, ili pluralno Matres, kojim se isto tako oznaavalo boanstvo gradova ili pojedinih m jes ta. Ovakve posvete su osobito brojne u zemljama zapadne Evrope, osobito u Galiji i Britaniji, Talko iz Galije, > -Matres Nmnansicae,2' H Ma.tres Tre220 P re m a n a tp isu : C IL III, 8495, Sr. C IL III, 8366 = 8491. 221 C IL III, 12767. C I L III, 5154. 2 S p o m e n i k iz S l o v e n s k e B is l r ic e : CIL, TTT, 5300. --4 J. V en v v es, I,a R eH gion e-s C e lle s, p. 2G7.

184

A N T I K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I

NA

P O D R U JU

BUl

verae,22* M ater Eburnicae,22'1 itd. U Velikoj Britaniji nalazimo posve tu Matribus Transmannis .227 S ovim naim natpisom m ogli bismo usporediti jedan natpis ikoji se takoer naao u Velikoj Britaniji, posveen nekolikim provincijama: Ma tribus Italis Germanis Galits Brittaunis .228 'U ovom sluaju pojm ovi T e rra i M ater bili bi identini, pa kada (bi stajalo M ater Hillyrici, smi sao se ne bi mijenjao. Dok je na drugim stranama poznat uglavnom samostalni kult pro vincija, ikad nas je sluaj da se boanstvo provincije javlja u kultnoj za je d n ic i s drugim boanstvima, i to u drutvu s vrhovnim 'rimskim boan stvom. U ovom sluaju, p o naem sudu, tiu n e bi trebalo gledati neku posebnu kultnu specifikaciju, nego jednu od uobiajenih pojava, da se ko jem samostalnom kulta, valjda kao poja'amje, doda jedno od boansta va iz vrhovnog panteona kojem je iskazivano diuno tovanje u svakoj prilici, pa bilo to i onda kada se obavljao kult nekog drugog boanstva. K oliko nam je poznato, ovo je prvi a ujedno i jedini nalaz koji po tvruje kult personificirane provincije Dliriik u naoj zemlji, te je njegova potvrda upravo na podruju dananje Hercegovine za nae izuavanje od posebnog interesa i znaaja. Usput bi se m oglo postaviti pitanje otkuda potvrda ovoga kulta na porujiu gdje se nlije nalazio nefei veliki grad, jer bi bilo shvatljivije da se naao ti glavnom g radu provincije Saloni, ili bilo ikojem veem provincijalnom, gradu. N jegovu pojavna moemo je dino objasniti i dovesti u vezu s tamonjim vojnim logorom, pa tako i njegovo tovanje.

5 ib id e m . Ib id e m . 237 Ib id e m . -~K S p o m e n ik iz V in e ste ra : J. V e n d ry e s, o. c., p. 276-

17. T E R R A M A TE R

Ruilt Terra M ater Ibio je veoma razvijen na podruju BiH. O tome nam najbolje govore naeni spomenici na kojim a se spominje to boanstvo. Do danas je ukupno poznato devet takvih spomenika od ikojih osam pripada samostalnom njezinom ikuitu '(br. 186, 187, 188, 189, 190, 191, 192, 193), a jedan njezinoj kultnoj zajednici sa U berom (br. 159). To su sve redom epigi'afsfee are, neto bolje izrade. Skoro kod svili, na gornjem dijelu na lazi se nastavak s plastinim ukrasom, ispad toga, tna natp'isnoj pmrrsmi, neto dui tekst. U ovih osam sluajeva tekst poinje imenom ovog boanstva, na se dam njih boginjino ime prati dodatak Sacrum, dok je na jednom spome niku tekst veoma oteen pa ne znamo da l'i ga je bilo (br. 188). itajui tekst moemo saznati raalog podizanja -posveta, imena dedikanaita, njiho va zanimanja, u iju se ast spomenik podie, te na konou nalazimo nave den datum. Ni u jednom sluaju tekst se ne zavrava uobiajenom zavr nom formulom. Na est posveta stoji da se ara p od :e za zdravlje, bilo carevo ili lanova carske kue. Jednom je to za zdravlje cara 'Septimija Severa (br. 186), drugi put za zdravlje cara Karalkale '(br. 190), ili, pak, za zdrav lje cara Aleksandra Severa (br. 187, 191, 192). Na jednoj posveti itamo da se ona podie za zdravlje konduktora (br. 189), dok > u dva sluaja, irug oteen os ii leksla, nismo u . laiiijn da Saznamo razlog podizanja. Iza toga slijedi ime dedikanta. U veini sluajeva to su vilici .rudar skih pogona. Na dvije posvete itamo da je to V:'.liik Caiimorphus (Ibr. 186, 189), a na jednoj vi-lik Heliodorus (br. 187), ili Iucundus i(br. 159), dok u ostalim sluajevima nismo u stanju da saznamo imena vilBka, mada je u tekstu naznaeno da ih podiu upravo oni (br. 190, 191, 192, 193). Skoro da se svi do jednog od ovih spomenika mogu poblie datirati, to je inae rijedak sluaj sa ovakvom vrstom spomenika na podruju Bili. Posvetu br. 189, koja je podignuta za konzula M. Nanija Arija Mueijana : L. Ani ja Fahijana, moemo datirati u 201. godini. Posveta br. 186 datira se u 209. godinu jer je posveena caru Septirniju, i to u vrijeme kada je taj car nosio sve titule koje se navode d na ovoj posveti, a k oje je nosio do 210. godine, no, jo je sigurniji elemenat za tu dataoiju titula njegovog sina Gete: Augustus, koju je dobio 209. godine, koja se takoer ovdje spominje.229 Posveta br. 190. datira se u razdoblje od 211. do 217. godi ne jer je posveena caru Karakali. Posvete br. 187, 191, 192 pripadaju
; i D . S e rg e je v sk i. G Z M , n . s . X I I ( 1 9 5 7 ) , .p. 1 1 1 .

186

A N T I K I

K U L T N I I V O T T V N I S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B iH

razdoblju od 222. do 235. godine, jer su posveene caru Aleksandru Severu. Ara br. 193, datira se u razdoblje izmeu 253. i 268. godine.2 3 0 Prema tome, m oe se primijetiti da svih 'Osam ara pripada vremenskom razdoblju od 201. do 268. godine. Interesantna je pojava a se na est po sveta, a vjerojatn o je tako bilo i na ostalima iji je tekst u tom e dijelu jako oteen, susree standardna ataoija, a to je: a. d. X Calendas maias. Prema m iljenju nekih istraivaa k oji su ise bavili ovim problemom, taj : b i se datum odnosio na dan kada je nudarsiki saltus na podruju dana n je Sane i Japre b io organiziram kao metalla publica ili, pak, na dan kada je Saptim ije Sever, koji se na ovim arama spominje, posjetio ove rudnike, i to prilikom svog puta po Panoniji i Dalmacija 202. godine.288 S obaroim na koncentraciju ovih posveta u jedan odreeni vrem en ski period, taj nas sluaj, prije svega, interesira u vez: sa pojavom ovog kulta na podruju BiH. Pitamo se da li je taj kult prodro i instalirao se upravo u to vrijem e i, ako je tako bilo, pod ikojim se okolnostima to od vijalo, ili (kako to a se potvrde toga kulta ne susreu iu ranijem, odnosno u kasnijem periodu. Da bismo odgovorili na ova pitanja, potrebno je da, p rije svega, iznesemo neka druga zapaanja -u vezi s ovim kultom i njego vim prodorom na podruje BiH, Naime, ako pogledamo kartu nalaza (K. V), moemo sasvim jasno primijetiti da je svih devet posveta ovog bo anstva (raunajui i onaj iz kultne zajednice sa Liberom) pronaeno na jednom mjestu, tj. u Ljubiji i Brievu. To je ono podruje gdje se u rim sko doba odvijala veoma intenzivna rudarska djelatnost,283 koja je dosegla najvei intenzitet poetkom III stoljea, dakle, upravo u vrijeme od kada datira najvei broj ovih posveta naenih na ovom podruju. U 'rudarskoj eksploataciji su uestvovali, bilo kao radnici ii: strunjaci, graani sa raznih strana rimske drave, pa je, vjerojatno, tako bilo i u ovim rudni cima. T o bi znailo da je pojava ovog kulta na tom podruju bila u uskoj vezi s tam onjom rudarskom aktivnou. Dakle, u vrijem e kada je ta aktivnost osobito intenzivirana, kada je angairana brojna radna snaga, jedna grupacija tom prilikom donosi : kult boginje Terra Mater, da bj ga nastavili tovati na tom podruju. Meutim, postavlja se pitanje zato ove posvete, sve do jedine, ne prelaze odreeni vremenski period nego da ti,raju iz jednog ueg vremenskog okvira, a to je io rv a polovica III st odje a, mada se na tom podruju rudarska aktivnost odvijala skoro nepre kidno od I do V stoljea.234 To bi se m oglo objasniti na ovaj nain. U vri

,2 :< t

2 3 1 1 D. S e r g e je v s k i, G Z M , n. s. X V I I I (1963), p. 92, br. 8. 231 iD. S e r g e je v s k i, o. c., -p. 95.


232 O b o r a v i k u S e p t i m i j a S e v e r a u o v i m k r a j e v i m a v i d i : N . V u l i , R e m e z i o n a ( p o s e b a n .otisak), S A N , C C C X 1 . V I .(1 9 6 1 ) , ip. 2 fl; D . P m t e r o v i , M u i r s a z a d i n a s t i j e S e v e r a , O s j e k i zbornik, V I I ( 1 9 6 0 ) , ip. 1 7 4 2 ; J . Fitz, D er i B e s u c h d e s S a p l i m i u s S e v e m s in Painnoinien i m J. 202. in. Z, A c t a a r e h a e o l o t g i c a A c a e m i a e s c i e m t . H i u n g a r i c a e , X I. (1 9 5 9 ). 233 E . P a a l i , O a n t . r u d a r s t v u u B o s n i i H e r c e g o v i n i , G Z M , n . s. I X < 1 9 5 4 ), p , 4 7 7 5 ; D . S e r g e j e v s k i , R i m s k i r u d n i c i e l j e z a u s j e v e r o z a p a d n o j B o s n i , G Z M , n . s. (1 9 6 3 ), p . 8 5 1 0 2. 23J T o d o k a z u j e m n o g o b r o j n i n a l a z n o v c a k o j i pripada I V s t o l j e u , a z a V s t o l je e m a m o s v je d o a n s t v o p je s n i k a K l a u i ja n a ( D e b e lla G e t i c o ( P o lle n t in o ), V . 5 3 5 5 4 3 ). X V III

II. R I M S K I K U L T O V I

187

jeme ikada je eksploatacija ovih rudnika preureena i intenzivirana, do premljena je nova radina snaga, i tom prilikom se prilo organizaciji ovog kulta ikoji je inae usko vezan za rudarsku djelatnost, to ili slubenom linijom, ili je to uinila jedna radna grupacija koja je tu p o ela djelovati od vremena same reorganizacije, odnosno pojaanog in tenziteta eksploatacije. .Kasnije, ta grupacija, vjerojatno, odlazi, pa iz toga razloga ne nalazimo vie ovih posveta. Na ovo se odmah nadovezuje pitanje dedikanata ovih spomenika. Ve srao konstatirali da su to, skoro svi redom, rudarski vilici, dakle, vii inovnici, i prema njihovoj nomenklaturi m oem o zakljuiti da se ra di o Orijentalcima (sr. 'imena: Callimorphus, Heliodorus), i o Italicima (sr. imena: Merilrius, lucundus). Bez obzira na etniku pripadnost tih dedikanata,' ovdje se radi o rimskom boanstvu. Boginja Terra Mater spa da u red starih rimskih' boanstava, i u svojoj najstarijoj fazi ona se to vala .i u vezi s kultom mrtvih. U Rimu je imala (brojne svetkovine, dva poznata hrama, od kojih se jedan nalazio na Bskvilinu.235 Kao boanstvo zemlje ona je bila vezana za cjelokupnu plodnost koju daje zemlja, ikako sveg raslinja tako i rudnog bogatstva koje krije njezina utroba.238 S tim u vezi je i njezina -veza ;sa kultom mrtvih jer iih ona prima isto tako u svoju utrobu. Po nekim njezinim funkcijama, s njom se dovode u vezu i neka druga srodna boanstva. Tako Tellus, ili niz drugih koji predstavljaju' neke (samostalne oblike njezinih funkcija, kao to su, npr., Cerera, Flora, Pornona, -ili, pak, Furine itd.237 N joj su se prinosile rtve u raznim prilikama, bilo to onda kada je u pitanju eks ploatacija njezine utrobe, tj. u rudarstvu, ikako to pokazuju nae are, ili prilikom potresa.838 Prema kartografskom prikazu nalaza ovih spomenika na podruju BiH (K. V), moemo prim ijetiti da svi potjeu sa jed n og podruja, odnos no mjesta, a to je sjeverozapadni dio Basne podruje Sane i Japre. Pre ma opisanom karakteru ovog boanstva, sasvim je opravdano to se spo menici posveeni Terra Mater javljam upravo na ovom podruju, jer. Kako smo napomenuli, to je bilo poznato rudarsko podruje. Daklle, prema funkcijama ovog boanstva, nailazi posveta u tom rudarskom kraju je sasv'm shvatljiv, ali se odmah postavlja pitanje kako to da se spomenici ovog kulta nisu nali u drugim krajevima Bosne, bilo da je rije o Srebre nici ili srednjobosanskoj.trudnoj oblasti sa Fojnicom i Kreevom. Da b; se odgovorilo na ovo pitanje, bilo bi potrebno izvrit: rniz analiza, npr., ispi tali da li se rudarska djelatnost u pojedinim rudarskim podrujima odvi jala paralelno i s kojim intenzitetom, zatim etniku sliku radne snage po tim nudistima, te da ili je uvoenje ovog kulta bilo organizirano od ra2 :1 3 L. B anti, Enc. rtal., v o l. X X X I I I , p. 443. SM A. G ren ier, o . c., p . 138. * O. M a n i, O d Ikulta lu b a n je d o k ra n s tv a , Z a g re b 1954, p. 182. i d. 238 P rilik o m p o tr e sa z e m lje R tin ljn n ' su b o g in ji z e m lji, k oju su u tom s v o j stvu nazivali T e llu r i (W isso w a . M y lh . L e x V , .p. 3.38), ili T erra Stabili.tata (V A H D , X L IV , 1921, p, 9), prinosili rtve i zavijete. Sr. Floro s 1,19 = 1,14, 2, iji se P odatak od n o si na k on zu la P. S e m p r o n ija S afu sa, k oji je p rilik o m p otresa, d ok je trajala bitka k od A sk u iu m a , o v o j b o g in ji z a v je t o v a o hram .

188

A N T I K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

P O D R U J U B iH

ve ili od jedne odreene 'radne grupacije, (kao i etniki problem tovala ca ovog toulta 1 si. Mi bism o (bili skloni ovakvom miljenju. Pojava ovog k ulta u Bosni morala je torti u uskoj vezi s organizacijom ili reorganizaci jom rudne eksploatacije na podruju Same i Japre, kada je pojaam inten zitet, i tom prilikom dolazi do uvoenja ovog kulta, 'bilo organiziranim putem od strane drave, rili od strane jedne odreene radne grupacije feoja se nala na okupu u vrijem e reorganizacije tog irudita i pojaianog inten ziteta eksploatacije. U prilog tom m iljenju toi ila injenica da sve pos vete ovog kulta potjeu iz jednog odreenog vremenskog perioda. Nalazi spomenika ovog kulta na drugim 'stranama nae zem lje su dosta rijetki. Poznat je svega iedan nalaz ikoii ootiee iz Rudnika kod a ka.23To je takoer epigrafeiki soomenik u i jem se tekstu govori o opravoi lirama boginje Terra Mater. Poznato nam je da se ru Rudniku takoer odvijala intenzivna rudarska aktivnost, te bi pojava tog kulta na ovom podruju bila isto tako vezama za rudarsku aktivnost kao to je sluaj i na podruju Bosne. Mada se na poruiu Sane i Japre nisu nale po1vrde o postojanju jednog hrama ovog boanstva, moemo s pravom pret postaviti da se om i tamo nalazio, kao to je bio isluaj u Ruidniiku, tim vie jer imamo dokaza da se 'tu srorovoio organizirani kult ovog boan stva. Ujedno moemo prim ijetiti da se p o t v r d a ovog kulta na podruju Rudnika upravo poklana is vremenom njegove (pojave na podruju sjeve^rozapane Bosne, 'to bi bio prilog naiem iznijetom m iljenju o prodoru i instaliranju tog kulta u ovim krajevima Jedan drugi natpis fz nae zemlje u kojem se spominje ovo boanstvo je iz Beograda, ali tu se Terra Mater javlja u iroj kultnoj zajednici, i to sa Jupiterom, Liberom i Liberom.240 Isto i boginji, ali s drugom funkci jom, podignuta je jedna eo'igrafska ara u Saloni, na k ojoj se spom inje bo ginja Zemlia Stabilnosti (Terra Stabilitati).2 4 1 Kult boginie Maike Zem lje bio je osobito razvijen u G aliji !i Genmaniiji. O tome kultu kod Germana izvieitava nas Tacit '(Genm. 40). U Galiji se ovo boanstvo otrno javlja u loluralnom obliku i ntraceno je raznim epiihojrskim epitetima. Poznato je oko 40 nadimaka koji su dodani plural nom obliku Matres, i oko 60 koji dolaze -s Oblikom Matronae ,2 4 2 to nam dokazuje da je kult ovog boanstva u lim zemljama bio jako razviion. i da, vjerojatno, ima osnovu u nekom adekvatnom epi-ho<rskorn kultu, budui da se to boanstvo na raznim stranama svijeta javlja ve u neolitu. 4 11 -grkoj m itologiji Majka Zemlja je boanstvo svemira, hraniteljica svih f ivih bia, p a se i u umjetnosti ia-vlja kao boginja giganata, dok u rimskoj i uimietnosl1 nije -Doznat taj tip. N-a primjer, na Ara Pacis, prikazana je u | sje-deem -poloaju, a kako amo vidjeli, kod Rimljana je imala sasvim d-ruK g u funkciju, s kojima -se javlja i na naim -spomenicima. X

-M M. . M ilie v i, K n e e v in a Snbij-a, p. 313; C IL III, 6313 = 8333. 2 1 1 1 Spnm ienik S K A , X L V I I (1909), p . 142, br. 62. -Ji V A H D , X L I V (1921), p. 9, br. 4803A. J. V e n rv e s. o. c., p . 275. i d.

18. U'RBS R O M A

U Zenici je naen jedan epigrafski spomenik u 'ijem se tetostu spo minje sacerdos urbis Romae (hr. 194). Kaiko ovaj natpis po- svoeme ka rakteru ne spada u kultno-vOtivne spomenike nego u sepulkraine, moe se postaviti ;pitanje da (1 1 je kult ovog-boanstva uope postojao iu tome gradu k oji se nalazio na podruju dananje enice. Moglo je lako biti i da je 'tu osobu koja je Obnaala slubu sveenika kulta grada Rima, i koja je tu dola iz sasvim drugog grada, sasvim sluajno zatekla smrt u tamo njem gradu. Meutim, potrebno je ovd je se osvrnuti na neke druge okol nosti k oje 'bi, eventualno, dale naslutiti da se u ovom sluaju uistinu radi o osobi koja je isvoj-u funkciju obnaala u samom gradu gdje se i naao taj spomenik, a to je podruje dananje Zenice. Nadme, sasvim je normal na pojava da pojedine osobe ne dozive konac ivota u onom mjestu gdje stalno ive, nego u sasvim drugom mjestu, gdje su se iu trenutku smrti sasvim -sluajno zatekle. Kada je rije o ovim sluajevima, onda se obino -uzimaju za iprimjer -veterani, k oji su nakon odsluenja vojne slube odla zila u drugo mjesto da u miru uivaju penziju (missio). Po njihovoj smrti, na nadgrobni spomenik im se u tekstu naznauje da su -bili veterani te i te legije, koju su sluili u drugom kraju ili mjestu -a ne u onom gdje su se nalazili > u trenutku smrti, i gdje nalazimo, npr., takav spomenik. Meutim, ako je rije o nadgrobnim spomenicima drugih kategorija graana, daka ko, da se iznijeti sluaj neto razlikuje. Naime, kada se radi o civilu, obino se n jegov nadgrobni spomenik nalazi > u mjestu gdje je dotini p o kojnik stalno ivio. Osim 'toga, svaki ugledni graanin smatrao je svojom svetom dunou i pravom a bude pokopan u svome mjestu, gdje je, vjerojatno, imao i obiteljsku grob hicu, te su upravo nadgrobni spomenici najsigurniji dokaz za ibilo koje pitanje kada se radi o stanovnicima jednog odreenog grada ili naselja. U naem bismo sluaju, dakle, mogli pretpo staviti da -se radi o osobi boja je ivjela i obavljala svoju dunost u mjes tu gdje je i naen ovaj spomenik. To ibi z n a io da se u rimskom gradu koji se nalazio na podruju dananje Zenice odvijalo organizirano tovanje ovog kulta ije su potvrde na -drugim stranama nae zeirije sasvim ri jetke. Boanstvo Rima je -zapravo personifikacija tog grada, kao to smo naprijed imali sluaj sa personificiranim boanstvima provincija, rijeka, mjesta i si. Kao to se, npr., tovalo boanstvo Terra Hillyrica (br. 185), bo anstvo Britanija,2 4 3 -rijeke Save,244 Drave,245 Dunava,246 itd., tako su se
2 C IL III, 5300.

CIL III, 3896, 5138, 11680, 11684.


*4 5 P. P etru , Cemu-ranos v S lo v e n iji, S itu la 4 (1961), ,p. 123, br. 267 2S8. ne C IL III, 10263.

|CjQ

A N T I K I K U L T N I

I V O T IV N T S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B iH

isto tovala boanstva 'gradova. Izgleda da je ovaj kult bio najvie razvijen na podruju Galije, jer su pronaene m nogobrojne posvete u ikojima se spominju personificirana 'boanstva pojedinih (tamonjih gradova, pa ta ko Alaunius,217 Vasio,218 A xim us,2 t9-Gisacus,2m itd.2 5 t U naem sluaju, radi se o boanstvu glavnog grada rimske drave, to n ije niita nedbiino, jer se 'kult toga boanstva proirio i izvan Rima, i to osobito u carsko dolba, (kada je uspostavljen Kvanini kult Rima i Augusta (Roma et Augustus). To boanstvo koje se javlja usz Augusta n ije u stvari niita drugo do ono personificirano boanstvo igraa Rima k oje se prije pojave zvamdnog kulta Roma et Augustus javlja samostalno, kao to je sluaj na naem spo meniku. v " .. Sirenje i tovanje ovog kulta u provincijam a je proisteklo iz odre ene provincijalne politike <prema-Rimu. Uz iskazivanje tovanja prema zvaninim dravnim boanstvima (Jupiter ili 'trijada), provincije ili p ojedini gradovi su svoju lojalnost isto tako iskazivali preko tovanja kulta grada Rima. Kakav je znaaj ovaj flault imao za provincijalce, odnosno za pojedine provincije ili gradove, najbolje svjedoi injenica stvaranja Ikulta careva, Ikada je prethodno morao prei prelko (kulta grada ima da bi se sjedinio sa carevom linou, a kasnije, kada je ovaj kult ojaao i kada se potpuno razvio, boanstvo Rima se naputa ! i zanemaruje, dok se u ito vrijem e razvija i obavilja ikult careva. Po]ava ovog kulta na podruju dananje Zenice moe se protumaiti injenicom da se u Zenici nalazio 'jedan znatniji rimski grad u ikojem se odvijao organizirani ivot po principu provincijalnih gradova, i u kojem se iskazivalo duno tovanje rimskom panteonu kao znak politike lojal nosti. Ovdje imamo sluaj da se, vjerojatno riz tih razloga, odvijalo tova n je tog personificiranog boanstva grada Rima. Moemo raunati i na izvjestan broj Rimljana u ovom gradu, mada se u strogom smilu tova nje ovog boanstva ne mora veizati za njih, jer je 'to stvar politike provin cijalnih gradova, ikao to ije, evo, valjda, bio sluaj i u Zenici. Prema mjestu nalaza (K. V), m oem o prim ijetiti da je ovo jedini nalaz i potvrda ovog ikulta na podruju BiH, a skoro da je isti sluaj i u itavoj naoj zemlji. Iz Zenice su poznati brojni nalazi ninske 'kulture svakojake vrste.252 Na otkrivenim natpisima itamo da se tu nalazio muni cipij,253 konstantirano je postojanje jednog hrama,25 4 to dokazuje da je postojala sasvim realna mogunost da se u tamonjem grau odvija organi zirano tovanje ovog boanstva o emu bi nam govorio i ovaj spomenuti natpis.
m O IL X II , 1517. 518 C IL X II , 1301, 549 C IL X I I , 100. 250 C IL X II , 3197. 5 5 1 V id i: J. T o u ta in , o . c., p, 308. i . 252 C IL I I I , 12765, 12766. O stali 'nalazi-. C. T n ih e ik a , G Z M , I V (1892), ,p. 349 350; C. P atseh, W K B H . V I (1899), ip. 2,1.3. i 217; I X (1904), p. 231 233; X I <1900), p. 110. 1 115; D, S e r g e je v s k i, S p o m e n ik S K A , L X X X V IT T (1938), 69. p . 13. i 14; E. P aali, R im sk a n a se lja i k o m u n ik a cije u B o sn i i H e r c e g o v in i, p. 44. 253 C IL III, 12765, 12766. 5 51 C. P atseh, G Z M , X V I I I (1906), p. 159 160, si, 6 ; W M B H , X I (1900), p. l i 5 116, fig . 7.

19. A U G U S T 'ROMA

Na podruju BiH naen je jedan spomenik .koji potvruje a se na ovom podruju tovao fault boginje Rima ii cara Augusta. To je spomenik iz ipova bod Jajca (br. 195), predstavljen epigrafsikim ulomkom na kojem se sauvalo sasvim malo teksta, sadranog u dva reda. Tu itamo ovo: Augusto et Roma sacrum. Posveta poinje prvo carevim imenom, a po tom imenom boanstva Rima, iza ega slijedi dodatak sacrum. Kako je tekst sasvim 'kratak, tu ne nalazimo im e dedikanta, dok dotaciju moemo, barem priblino, odrediti na osnovu posvete. Naime, ako uzmemo da je ovaj kult ustanovljen za cara Augiusta, to bi znailo da ovaj spomenik potjee iz prve polovice I stoljea, kada se ovaj fault rairio po provin cijama. Pojava ovog feulta ma podruju Jajca bila bi, po svoj prilici, u uskoj vezi s postojanjem jednog veeg gradskog centra u tom ilcraju, o emu nam svjedoe brojni nalazi rimske kulture. Prema epigrafskim nalazima, tu se nalazio jedan municipij u kojem se odvijao veoma intenzivan grad ski ivot.255 Odatle potjee i ona poznata reljefna ploa sa hrama25" a naeni su i razni drugi spomenici .posveeni drugim boanstvima.25 7 Pre ma tome, i tovanje kulta Augusta i Rome u tamonjem naselju spadao bi u uobiajenu oigaiuz-acij^u provoenja religioznog ivota, kao to je bilo u svakom znatnijem provincijalnom .gradu ili naselju. Prema karti nalaza ovog kulta (K. V), moemo zakljuiti da je to jedini nalaz na podruju BiH, to ne treba da znai da se tovanje ovog kulta nije odvijalo po drugim gradovima ove provincije. Kaiko se na pod ruju BiH nalazio vea broj gradova ovog ranga, ili, pak, veih, moe se
** C IL III, 13982: ----- L (o e o ) d(aito) tKeooooinuim) d e e re to ); C IL III, 13237. O ostalim nalazima u Sipowu: C. P a tsch , W M B H , IV (1896), ,p. 264 265; X II (1912). p. 141 145. i A n h a n g 60; D . S erg eje v sk i, S pom enik S K A , L X X X V I I I (1938), 69, p. 102; G Z M , X L I I (1930), .p. 157 159; X L I V (1932), p. 27; L (1938), ip. 60, itd. M* C. P atsch , G Z M , X X V I (1914), ,p. 192 193, si. 79. A ra p o sv e e n a M h ie r v i (D. S e r g e je v s k i, G Z M , X X X V I I I (1926), p. 157, si. 2); J u p iteru (C, P atsch , G Z M , X X I I (1910), ,p. 186); n e p o z n a to b oa n stv o (C. P atsch , G Z M , X X I I (1910), p. 186, br. 2, si. 7,

A N T I K I K U lJ r N I t

V O T I V N I S P O M E N IC I K A

PO D R U JU

B ilt

pretpostaviti da je 11 svakom od njih postojalo organizirano tovanje ovog kulta, jer, kako znamo, ovaj kult je im ao vie politiki smisao i znaaj, a manje religiozni. Pojava ovog 'kulta na ponujiu BiH toao i u drugim krajevima pro vincije Dalmacije, Panonije ili 'biilo koje druge, spada u vrijem e samog njegovog postanka, a to je b i o jo za ivota cara Augusta, ali je imao svoju prethodnicu u ranijem periodu. Intenzivnije uspostavljanje ovog kulta pada za ivota Julij-a Cezara, kojem je ve bio posveen jedan hram sa posebnim sveenikom. Po smrti, Cezar je proglaen za boanstvo (Divus). N jegov nasljednik, Oktavijan, poslije b o ja kod Akcija, dran je ta koer za boanstvo, tim vie to je sada predstavljao moni Rim kojem je iskazivano duno tovanje na raznim stranama svijeta. Deifikacija ivih ljudi u Rimu, zapravo, nije imala nikakvru tradiciju, za razliku od istonih drava gdje je monarh u isto vrijem e predstavljao ivo boanstvo. Doti caj Rima s tim zemljama izvrio je snaan utjecaj, to se odrazilo na dalj nji razvoj tog kulta 'U rimskoj religiji. Upravo je s Orijenta Augustu d o ao prvi zahtjev da mu se u tamonjim provincijama odaju boanske po asti, to je, ^unato protivljenja i kolebanja, August na konou i odobrio, ali pod uvjetom da se njegovo ime 'udrui sa boanstvom Rima, iji je kult bio ve odranije rairen po provincijam a. Roma je, u stvari, bila tovana od Azijata kao (prava boginja, i to vremena kada je Rim postao nasljednik helenistikih vladara i bio smatran oslobodiocem Azije, Grke i drugih zemalja. Svoje divljenje prema toj sili, pojedine zemlje, provin cije, ili gradovi poeli su izraavati kroz personificirano boanstvo Rima, pa je ve 195. godine st. e. u gradu Smirni podignut jedan hram posve en tom boanstvu.268 Malo poslije, to je uinio i grad Alaibarada u -Kali ji,259 a na otoku Delu je u I stoljeu ist. e. (postojalo udruenje trgovaca, mornara i raznih poduzetnika koji su bili pod zatitom boginje Rome.26 0 Prema tome, ovaj kult je po provincijam a b io naveliko razvijen i rairen kada je dolo d o organizacije kulta cara. U to vrijeme, m o Rima je u oima mnogih naroda bila predstavljena jednom (linou, a to je bio upravo car August. Uz njegovo odobrenje da mu se -podiu hramovi, ali u kultnoj zajednici sa boginjom Romom, mnogi gradovi, prije svega oni u Maloj Aziji, poeli su podizati takve hramove, i meu prve podignute u kojim a > se poeo tovati taj kult ubrajaju se hramovi u gradu Pengamu i u Nikomediji.2 6 1 Kasnije je to postalo skoro neka oba-veza za sve provincije koje su ipute-m ovog kulta iskazivale svoje tovanje prema religiji drave, a u isto vrijem e i prema poglavaru te drave. U glavnim gradovima pro vincija podizani su rtvenici i hramovi s punom organizacijom novog kulta. Sada su u isto vrijeme ti rtvenici predstavljah -sredita provincijal nih skuptina koje je predvodio g-lavni flam en ili sacerdos tog rtvenika (flamen, sacerdos ad ararn Augusti).
T acit, An-n.. I V LV-I. SS Ti.iiic T.i-vi-iK X L I I I V I 20 B e li! d e co re sp . tiell en iq u e (1883), ip. 4(32, c. 1887, p. 94. 5,1 P. G-uirau, Les A ssa m b le e s ip rov in ciales I E m p ire Roma-in, p. 30.

II. R I M S K I K U L T O V I

193

U 'istonim dravama postojale su ve oiasaije religiozno-politike zajednice (koina),26 2 ikoje su se povrem eno sastojale i na ikojima se ras pravljalo o pitanju zajednikog kulta i drugim-za j ednikim problemima. Sjedita ovih skuptina naiazi'la su se u znatnijim gradovima, ikao, npr., u .Iliju <S.traib. XIII, 27); Tacit. Ann. X II, 58), u Miletu (Suet. Col. 21), u Efeau (Strab. X IV , I, 22) itd. Predsjedavajui ovih skuptina nosio je na ziv azijarh. Ovaj kult je bio prihvaen i u Grkoj i u, Egiptu.263 U zapadnim provincijama tovanje ovog kulta je bilo vezano za organizaciju pro vincijalnih skuptina (concilium, conventus). rtvenik se obino nalazio u glavnom gradu provincije, kamo su dolazili delegati iz gradova da 'bi "prisustvovali ceremoniji kulta, a potom su pretresali razne proble me k oji su se ticali dotine provincije. Postoje mnogobrojni dokumenti iz svih evropskih zemalja koji pot vruju postojanje i odravanje ovog kulta kao i provincijalnih skup tina. U tom pogledu se naroito istie Galija. Glavni rtvenik ovog kulta za Galiju nalazio se u dananjem Lionu (Lugdunum) sa sjeditem provincijalne skuptine. Tu su se okupljali predstavnici 60 galskih gra dova.2 0 4 U Spaniji su se nalazila tri rtvenika sa sjeditima provincijal nih skuptina. Jedna se nalazila u Koildovi (Coruba), druga u Tarakonu (Tarraco) i trea u Ementi.205 Sjedite ovog kulta za Germani]u se nala zilo na gornjem Dunavu,2 8 < i dok za Britaniju o tome daje podatke Tacit,207 mada iz te zemlje nemamo epigrafskih potvrda. Epigrafski spomenici naeni na podruju sjeverne Afrike potvruju postojanje ovog ikulta i u toj zemlji. Ovdje se odvijalo tovanje ovog kulta u organizaciji provincijalnih skuptina u tri sredita. Prvo se na lazilo u Nuimidiji, a druga dva u iMauretaniji: u Tingitani i u Cezareji, kojima je predsjedavao takoer flamin.268 Kult je posvjeoen i u p o dunavskim provincijama, tako u Panoniji,269 sa centrom u Savariji,2 7 0 u Dakiji,2 7 1 sa centrom u Sermizegetusu,272 u Meziji,273 itd. Za provinciju Dalmaciju postoji manje dokaza o ovom kultu,2 7 ,4 ali imamo in c ii n - iv ln j ii uLKa/,;i koji govore da se tu takoer organizirano tovao ovaj kult. To su, prije svega, nadgrobni spomenici u ijim tek stovima itamo da su pokojnici bili sveenici toga kulta. Iz nae zem
202 S trah . X IV , 3,3. *** N. Turchi, o. c., p . 236. < i4 O k u ltu A u gu sta i R o m e u G a liji: N. T u rch i, o. c., p. 238; A . G ren ier, o . c., p. 168; P . G u irau d , o. c., .p. 45. f*5 iN. T u rch i, o. c., p . 238; P. G u ira u d , o. e., p . 48. 200 T acit, A nn ., X I V , 31; Sr. N. T u rch im o , o. c., p . 239; P. G u irau d, o. c., p. 49. M; T a cit, A nn., X IV , 31. 2,8 N . T u rch i, o. c., p. 238. C I L III, 3343, 3626,4385. Sr, P. G u irau d , o. c., p . 49; N. T u rch i, o. c., p. 239. 270 G IL III, 528. 271 C IL III, 1209,1412,1433,1454, S r. P.G u irau d , o. c., p. 49; N.T u rch i, o. c., p. 239. 272 C IL III, ,p. 228 229. 2 7 :1 C IL III. 6170. Sr. P. G u irau d , o. c., p, 49;N. T u rch i, o. c., p . 239. 274 C IL III, 2808, 2810. Sr. P. G u ira u d , o. c ; p . 49; N. T u rch i, o. ,c p. 239. - - A n ti k i k u l t n i .. .

194

A N T I K I K U L T N I I V O T IV N I

S P O M E N IC I N A

P O D R U J U B iH

lje im am o daleko vei broj natpisa kioji su posveeni samostalnom ca revu kultu (Augustovom), koji je ovdje bio instaliran jo za njegova ivota,275 'dok ga dva natpisa, jedan iz Narone,276 a drugi sa Raba,277 spominju ve kao boga (Divus). Za provincijal Dalm aciju glavna ara Augusta i Rom e nalazila se u Saloni, gd je se nalazilo i sredite provincijalne skuptine. Tu su dola zili delegati iz svih gradova ove provincije da bi prisustvovali ceremo n iji ovog kulta i zasjedanju provincijalne skuptine. Pored ovih provin cijalnih ara i sredita, postojali su i regionalni; -tako, za nae podruje imamo potvrdu da je jedno takvo kultno sredite postojalo u Liburnijd,27 8 te u Ptuju.279 U isto vrijeme, pored tih kategorija kultnih sredita, pos tojala su i municipalna, u kojim a se sprovodima lirganizacija tovanja ovog kulta p o istom principu kao i u provincijalnim . Mada su po poli tikoj ili kultnoj vanosti daleko zaostajala iza provincijalnih, ona su bila m nogo efektivni ja jer su bila masovnija d blia raznim drutvenim slojevima, prema tome, imala su isto lokalni karakter. Sjedita ovih ara nalazila su se u m unicipijim a koji su administrativno obuhvaali okolno podruje. Moemo pretpostaviti d a je na spomenik jedan do kaz takve municipalne kultne institucije, koja je u ovom sluaju imala sjedite u Sipovu. Kako je u tom -istom m jestu postojao hram posveen vrhovnim rimskim boanstvima, vjerojatno se nalazio jedan hram pos veen i ovom kultu, tim vie to je ovaj kult sada zvainino predstavljao rimsku religiju ije je tovanje imalo vie politiki karakter, tj. bilo je znak politike lojalnosti gospodaru. Kult Augusta i Rome dosegao je jo v ei razvoj nakon smrti cara Augusta, ali u isto vrijem e koncepciju eifikacije ivih careva u potpu nosti su prihvatili sv i. drutveni slojevi, pa od toga vremena u svakom ivom dili umrlom -rimskom vladaru imamo boanstvo, s izuzetkom cara Tiiberija, k oji je odbio deifikaciju. K ult ivih careva su vodili posebno odabrani i organizirani sveenici, tako Augustales Claudialis, pa soalitio Flaviales, sodales Antoniniani m i si. Prema naenim spo menicima jia podruju nae zemlje, moe se konstatirati da je kult ca reva bio dosta rairen, dok u isto vrijem e opada tovanje kulta boginje Rome ili kult Augusta i Rome, pa je na natpis iz Sipova jedan od rje ih prim jera koji predstavljaju dokaz kulta Augusta i Rome, ije je to vanje, kako smo vidjeli, bilo organizirano i na podruju BiH.

875 276 277 278 2810).

C IL C IL C IL Na

III, 1769. III, 1770. III, 3113. je d n o j ari

itam o:

>--sac:erdos ad

aram

A u g u sti

L ib u m ia e

(C IL III,

279 G IL I I I 8737. 280 Z a k u lt cara K la u ija : C IL III, 1947; B u lle ttin o dalm ato, X X V I (1903), p. 197; za F la v ija le : C IL III, 2068; B u lle ttin o d alm a to, X X X I I (1909)', p. 17, br. 3597; itd.

OPA RAZM ATRAN JA O RIM SKIM KULTOVIM A NA PODRUJU BOSNE I HERCEGOVINE Prema dosad izloenom o rimskim kultovima na podruju BiH, moe se iznijeti niz konstatacija. Prije svega, pada u ooi pojava da je na ovom , relativno uskom geografskom prostoru potvreno postojanje i odvijanje velikog broja rimskih (kultova, tako da nas ta pojava, ne malo, zauuje, iiz slijedeih razloga: dio rimske provincije Dalmacije koji danas zauzima BiH dao je veiMM broj tailtoo-votivnih spomenika rimskih kultova koji zastupaju skoro sva boanstva rimskog panteona. Tome se ne bismo udili da je rije o jako romaniziranom podruju kao to je, npr., bila primorska Dalmacija, gdje je romanizaoija dosegla najvei stupanj jer se tu nalazilo nekoliko veih gradskih centara koji siu kao takvi fungirali jo iz predrknskog doba, pa, dakako, na tom po druju roimanizacija je bre prodirala, sa onim supstratom stanovnitva koje je u pitanju kulturnih tradicija bilo sasvim blisko rimskoj kulturi, naravi i religiji. Za razliku od toga, na podruju BiH, spomenute pri like su bile sasvim drugaije. V e je naprijed bilo rijei o geografskim uvjetima bosarasfeo-hercegovakog podruja k o je je nizom planinskih la naca odvojeno od prim orja, a budui da je i u unutranjosti planinske konfiguracije, to je svakako bio jedan od bitnih faktora koji su u vje tovali intenzitet romanizacije, a kroz to i pribliavanja tamonjeg sta-

riovriivVci rirr^kcj ki'^'tjiT'riG^ ircAcl cij' IDskls

fr'r'-'

ruje, u lom pogledu su ovdje bili sasvim drugi uvjeti, a prj tome je etniki sustav bio jedan od glavnih faktora. Dananje podruje BiH je, kako u rimsko tako d u predriimsko doba, bilo naseljeno ilirskim etnosom, koji je u kulturnom pogledu, opet a'ko ga uporedkno sa njihovim suplemenjacima iz primorskih oblasti, daleko zaostajao iza njih, i, kako smo ve primijetili, takvog karaktera su skoro ostali za sve vrijem e rimske prisutnosti. To je onaj pojam ilirska konzervativnost koja se uglav nom odnosi upravo na Hire koji su naseljavali podruje dananje BiH. Kada smo raspravljali o dom aim kultovima, tom prilikom smo pri mijetili da je pojava tih kultova na ovom podruju bila usko vezana sa jakom domaom [kulturnom tradicijom koja je ouvala i zadrala svoje karakteristike za sve vrijem e rimske okupacije, koje su skoro ne izmijenjene doekale kraj te okupacije. Dalje, kalio smo ranije ve iz nijeli, na podruju dananje BiH -nije bilo velikih gradskih naselja. Izu zev Doma vije, tu ne nalazimo nijedan vei grad, ne raunajui mnogoK,'"jna naselja koja su nastala na putnim stanicama, termalnim ili mi-

196

A N T I K I K U L T N I I V O T IV N I

S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B iH

neralnim izvorima, 'koja su, imada ureena po rimskom uzoru, uglav nom imala autohtoni karakter, jer im nekolicina stranaca, bilo da se radilo upravo o Italicima, odnosno Rimljanima, nije moigla dati ig i ka rakter pravog rimskog naselja. U takvim uvjetima, dakle, odvijala se romanizacija a s njom e i prodor rimskih kultova. Meutim, pozivajui se na nae spomenike, moemo konstatirati da se u ovom -sluaju pro dor kulta i problem romanizacije ne mogu dovoditi ba u neKu naro itu vezu i odnos. Cini nam se da je prodor kiulta iao neovisno od romanizacdje, jer, nipr., potvrde nekog .rimskog kuilta na nekom odree nom podruju ili m jestu nisu znak niti svjedoanstvo o intenzivnoj romanizaciji tog dotinog mjesta, odnosno podruja. Md sm o naprijed.v.e_ raspravljali o tome na koji su nain .prodirali kultovi u ove krajeve, pa smo tom prilikom konstatirali da i pored toga to je njihov prodor bio usko vezan za neiliirski elemenat tj. prije svega za strance, i to pri padnike vojnih jedinica, trgovce itd., njihove .potvrde takoer nalazi mo u onim krajevima i mjestima koje je romanizacija najm anje zah vatila i gdje su se autohtone kulturno-etnike komponente najvie i na j originalni je zadrale. To bi znailo da su rimski kultovi bili prih vaeni i od domorodakog stanovnitva, ali samo u onolikoj m jeri ko liko se to trailo od njih, iprije svega od njihovih predstavnika kada je bila u pitanju demonstracija njihove politike lojalnosti prema rimskoj vlasti i upravi. Zato, npr., izvjestan broj .kultnih ili votivnih spomenika rimskih boanstava nalazimo i u krajevima 'koji su oznaeni kao najoriginalnijii ikada je rije o domaoj .ilirskoj kulturnoj tradiciji, a to je jugozapadni dio Bosne, odnosno kraka podruja Glamokog, Livanjskog i Duvanjskog polja. Ako analiziramo te spomenike, npr. itlko su im bili dedikanti, onda se moe zapaziti jedna odreena 'injenica: spomenike na ene u gradskim ili prigradskim centrima, ili, pak, n mjestima gdje su se nalazili vojni logori, posveivali su uglavnom stranci, to znai da su oni taj kult .dosljedno tovali, i, u tom sluaju, moe se govoriti o or ganiziranom obavljanju i tovanju tih iknlfarvn. dok nj drugom sluaj'.'., ako je rije o nalazima u mjestima gdje je rpreovlaivao autohtoni kuibumo-etniki elemenat, zavjetaoci su veinom bili domai ljudi, i mada sada i tu imamo potvrda tih kulto-va, ne m oe se govoriti o dosljednom njihovom obavljanju i tovanju, jer su ti sluajevi, kako smo rekli, bili vie demonstraci ornog .karaktera u iskazi van jn politike lojalnosti. To je time 'uvjerljivije to su se na tim podrujim a nale potvrde veoma intenzivnog tovanja domaih kultova, ipo em u se jasno vidi kultna ori jentacija autohtonog stanovnitva. Za prihvaanje rimskih kultova nisu ni postojali neki optimalni uvjeti ili preduvjeti. Ako, npr., na sluaj poradimo sa prilikama kakve su bile u Galiji ili u nekoj drugoj rimsikoj provinciji, lako je primijetiti kolika je razlika u pitanju prodora i instaliranja rimskih kultova na ta dotina podruja. U tome se upravo naroito istie Galija, gdje se mogu nai m nogobrojne potvrde interpre tatio Romana velikog broja rimskih boanstava, pored potvrda o tova nju i originalnih rimskih boanstava. Prema naenim spomenicima na naem podruju, takvih primjera je sasvim malo, i tu se radi uglav-

II. R I M S K I K U L T O V I

197

nom o nekoliko boanstava kao to su Silvan? Dijana ili Bind, dok za ostala rimska boanstva, prema naem sudu, nismo naili na sluaj in terpretatio Romana. Sada se postavlja pitanje iz 'kojih razloga d o toga nije dolo, jer smo naprijed prim ijetili da su Iliri takoer imali irok panteon boanstava. A ko opet taj sluaj po redimo sa Galijom ili nekom drugom raizvijenom rimskom provincijom, onda bi se moglo iznijeti sli jedee miljenje: intenzitet romaniacije pojedinih zemalja ili Sarajeva bio je uvjetovani nizom .bitnih faktora koji su strogo karakteristini za pojedine te zemlje. Zem lje k oje su ranije i bre potpadale pod romanizaciju, istovremeno su iz tih raioga pretrpjele dalekosene kulturne, a prije svega privredne posljedice. T o je uvjetovalo cazvoj gradova, priliv stranaca, pribliavanje i angairanje domorodakog stanovnitva u sve aspekte suvremenog ivota, kojem je podloga bila rimska kultura i duh, i, dakako, to se sve duiboko odrazilo i na duhovnu kulturu. Moe se zak ljuiti da su privredno razvijene provincije ili samo odreena podruja biiil mnogo pogodniji za instaliranje rimskih kultova ili openito rimdke religije nego, provincije ili poidruja koja su u tome zaostajala, kao to je bio Sluaj sa podrujem dananje BiH. Prilikom obrade kultnih i votivaiih spomenika sa podruja BiH, primijetili smo da je koncentracija njihovih nalaza najvia u rejomima za koja se moe rei da su bila privredno razvijena, kao to je, mpr., slu aj sa rudarskim podrujem Srebrenice, Same il.i Japre. Slijedei vaan faktor koji je -utjecao na instaliranje kultova bio je, kako smo vidjeli, usko vezan za boravak vojnih jedinica na odreenom podruju, i upravo na tim mjestima, kao i na gore spomenutim, nalaze se brojni kultni 'spo menici. Iz naeg osvrta na nomenklaturu dedikanata, zakljuili smo da se u tim sluajevima skoro redovito i iskljuivo radi o strancima, to je sasvim shvatljivo. U sluajevima kada se radi o dedikantima domorocima, rije je ili o isluenim vojnicima koji su se tkao veterani vratili u svoj zaviaj, ili, pak, o mjesnim predstavnicima vlasti koji su se smatrala du nim da putem kultno-votivnih spomenika demonstriraju svoju lojalnost, ili jednostavno ?> u slubenim ceremonijama od a j poast i tovanje ne kom od rimskih boanstava. Ako 'bismo uporedili broj nalaza 'kultno-votivnih spomenika na po druju BiH sa onim iz drugih krajeva susjednih provincija, mogli bis mo primijetiti da ovo podruje uveliko -zaostaje -u tome iza tih krajeva, pa se moe rei da broj tih nalaza odgovara opravo situaciji kakva je vladala na podruju BiH u odnosu na ostale krajeve, osobito ako J e u pi tanju primorska Dalmacija. Iz Bosne ii Hercegovine do danas su poznala ukupno 127 spomenika koja pripadaj'U raznim rimskim boanstvima. U svemu je zastupljeno 20 boanstava, I to: Jupiter, Junona, Minerva, Mars, Merkur, Herikul, Ve nera, Portuna, Liber, Libera, Dijana, Geniji, Pomona, Armat, Termin, Terra Hillyrica, Urbs Roma, Roma i August. Od toga broja, 18 boan stava se javlja u svome samostalnom kultu, dva se javljaju u kultnoj zajednici (August et Roma i Terra Hillyrica Jupiter). Pored toga, od tih nabrojanih boanstava etiri se, osim u samostalnom kultu, javlja-

198

A N T I K I

K U L T N I T V O T I V N I S P O M E N IC I N A

P O D R U J U B iH

ju i u kultnoj zajednica s drugim boanstvima. To je Jupiter sa svoje etiri kultne zajednice: s Junonom, Minervom, s Junonom i Minervom, te sa genijima. Zatim imamo Minarvu u loultnoj zajednici: Jupiter ge nij, pa Libera sa d vije kultne zajednice, jedinom sa LJberam, a drugi put s Jupiterom. Dakle, im am o ukupno .27 ta ltn ih specifikacija rimskili bo anstava na ovome podruju. Kult Jupitera i njegove kultne zajednice potvren je s najveim (brojem spomenika, s ukupno n jih 61, od ega 53 -otpadaju na n jegov samostalni kult, a ostalih osam, pripadaju n je govoj kultnoj zajednica s sruigim boanstvima. iNa drugo mjesto dolazi genij sa 15 spomenika, od k ojih tri pripadaju kultnoj zajednici s dru gim boanstvima, ddk na tree m jesto dolazi boanstvo Terra Mater sa osam spomenika njezinog .samostalnog kulta, i jo jednim ikoji..pripada^ kultnoj zajednici lTHbeirotm. Kao mjesta, odnosno podruja na kojim a se naao najvei broj tih spomenika mogu se oznaiti: u istonom (dijelu Bosne regifcm Srebreni ce i Skelana, zatim podru je Goraa, Rogatice i Foe, u jugozapadnom dijelu Bosne podruje Glamoa, Divna i Duvna, -te sjeverozapadni dio Basne sa podrujem Bihaa, Sane i Japre. Izmeu ovih region-a imamo jo dva punkta koji su dali vei h-roj spomenika, (to je jugozapadni dio Hercegovine, odnosno podruje Ljubukog, te Okolica Jajca sa Sipovom. Pada u oi injenica da su d vije bosansko-hercegovake regije d o kraj nosti siromane nalazima kufltao-voitivnjh spomenika. To je itava sje verna Bo-sna, odnosno Posavina, zatim srednji dio Bosne, i to podruje b oje zaprema krajeve s ju<ga od Sarajeva, sa zapada od Fojnice, na sje ver do Zenice, na sjeveroistok d o Tuzle i na istok do Vlaiseniee. Pitamo se: kojti je razlog ovoj pojavi? Da li to to se na tome podruju nisu na lazili vojni logori, to n ije -bilo nekih veih gradskih naselja, (ili je stvar u komunikacijama, etnikom sustavu, ili, pak, u neemu drugome. i ni nam se a su svi navedeni faMoni glavni razlog pomanjkanja tih spomenika. U tome se naroito istie podruje Fojnice, Kreeva i Kise ljaka, dok, je, pak, poseban problem sjeverni dio Bosne. Izuzev Banje Luke, otkuda zapravo potjee svega nekoliko votivnih (spomenika, nije vie poznat nijedan dragi' na-laiz ni (iz jednog mjesta tog dijela Bosne. Moda je takva pojava shvatljiva ako uzmemo u obzir podatak da su na tome prostoru u najm anjoj mjeri konstatirani tragovi ili ostaci rim ske kulture, ipa i za one rijetke tragove aglomeracija koji se tu (susreu nije utvreno da li su ostaci gospodarskih zgrada iili m anjih naselja, ali uzgred treba napomenuti da itav taj prostor nije istraen u dovoljnoj mjeri, pa ni na zakljuak u -tome pogledu ne moe hiti etfimitivan.2 8 1 Svih 127 naenih spomenika koji potvruju prisutnost -rimskih k u i-' tova u BiH g ovore -nam da se tovanje spomenutih kultova -odvijalo- na jedan organiziran nain, a da je upravo tako (bilo, potvruju nam i dru ge injenice, do k ojih smo opet doli preko -epigrafsteh spomenika, ili, pak, preko spomenika -druge prirode. P rije svega, radi se o spomenicima u ijem tekstu se govori o hramovima pojedinih boanstava koji su se
581 E. P a a li, o. c., p. 74 76.

II. R I M S K I K U L T O V I

199

nalazili raznim 'krajevima BiH, u ikojima #e, dakako, odvijalo orga niziran tovanje dotinih boanstava. Tako na jednom natpisu iz A gia na Japri kod Bosanskog N ovog itam o da se tamonji hram opravio za cara Gocdijaina,3 8 2 'U ovom e .sluaju ne znamo bojem je boanstvu itaj hram bio posveen, ali ikako su se na ovom podruju nale posvete upu ene jedino Jupiteru i Terra Mater, m ogli bismo pretpostaviti da je hram pripadao jednom od ta dva boanstva. Iz Ljuibukog, pak, im am o potvrde o postojanju dva tamonja hra ma. Na jednom epigraifskotm spomeniku itamo da je jedan bio posveen kultnoj zajednici Liber Libera (br. 157) i da su ga opravili pripadnici vojnih jedinica stacioniranih u tamonjem logoru,283 na drugome da je drugi hram bio posveen J g u Liberu (hr. '154) i da su i njega p r a v ili takoer pripadnici tamoSnjih vojnih jedinica.281 Slijedeu potvrdu o pos tojanju (hrama imamo iz Podbreja kod Zenice (br. 265). T o je opet epigrafsfci spomenik, predstavljen manjim ulomkom, u ijem ee tekstu spo m inje hram koji je b io podignut za Flavijevaca.28 5 Iz Zenice potjee v e i broj kultoo-votivnih spomenika, a na jednom od njih spom inje se sveenik personificiranog boanstva grada Rima,280 po em u se moe za kljuiti da se u tamonjem gradu odvijao organizirani duhovni ivot, to dokazuje i postojanje hramova. Iz Jajca imamo jednu aru posveenu Jupiteru Depulsanu (br. 78), u ijem se tekstu govori o opravci jednog hrama, 'koji je, kako itamo u tekstu, bio posveen Jupiteru Depullsoru.28 1 V e je bilo rijei o ostacima hrama iiz Sipova koji je b io posveen kultnoj zajednici Minerva Jupiter genij (br. 134). Iz Vidotaka kod Stoca, poznati su nam, pak, graevni ostaci jednog hrama, za k oji ne znamo kojem je boanstvu bio posveen.2 8 8 Osim ovih zasigumih potvrda, imamo jo niz drugih koje upuuju na postojanje hramova pojedi,nih boanstava. Tako, npr., u Sipovu kod Jajca,289 u Barkama kod Ostroca,29 0 u Ruieima kod Glamoa,291 u Buturovia polju kod Konjica 292 k oji je bio posveen Veneri, zatim u Panici
1_ .i rT ---- _ >()*( i i c r u i 11 j a , .. -o . _-Y. i - *

iD i i s c v 'U ,

-i

' K U J 1 'L U ,

' i__y __ j. rn _ T i i V u iC u u O , 0 1 0 p o s v e e n iS i/ v ilxc -

rra Mater,2 9 4 utd. Ovi, nam jerno odabrani primjerci, najbolje nam ilus
2S2 C. P atseh, G Z M , X .(1898), p. 496 499, si. 4 i 5. * * C. Patseh,G-ZM, X X V I (1914), lp. 164, si. 28; C IL TTT. 8484 = 1719, 6362. 2W iM.H oern es, A. E. M . I V (1880), ip. 39; C IL , iTIT, 8485. 285 C. P atseh, G Z M , X V I I I .(1906), .p, 159---160, si. 6; W M B lf, X I (1909), p. 115 116, f. 7. *** - T ruhelita, G Z M , I V (1892), ,p, 343: W M B H , I (1893), p. 276; C. P atseh, G Z M , X X V I (1914), p. 191, si. 77; C IL T .T .T , 12767. ** c. P atseh, G Z M , V I (1894), p. 766 767, si. 3; W M B H , I V (1897), p. 263, i 31: C. T ru h elk a , G Z M , I V (1892), p 320, si. 6. c . P atseh , G Z M , X X V I (1914). ,p. 1 9 2 - 193, si. 78. 289 C. Patseh, G Z M . X X V I (1914), ,p. 192, si. 79. 2M C. Patseh, G Z M , X X V T (1914), p. 193. 2,1 D. S e rg e je v sk i, GZiM, L I V (1942), p . 128. 295 I. C rem on ik, G Z M , n . s. I X (1954), p. 186. 293 I. C rem on ik, G Z M , n. s. I X (1954), ip. 186. 2,4 D. S e rg e je v sk i, G Z M . m. s. X V I I I (1963). p. 96.

200

A N T I K I

K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I

NA

P O D R U JU

BiH

triraju organi za iju tovanja rimskih kultova na ovome podruju, i una to iznijetim uvjetima i karakteru njihovog prodiranja i instaliranja, vi dimo da b u oni nali svoje tovaoce i poklonike, pa iako ne m am o da li je njihova orijentacija prema tom tovanju -bila isto duhovne prirode, ili iz neke formalnosti, nama ti spomenici slue za donoenje odreenih zakljuaka o razvoju tih kultova na podruju BiH. Na koncu da napomenemo da je potvreno prisustvo 'tih (kultova rezultat skoro petstoljetne kulturno-duhovne rimske prisutnosti na ovom e podruju, koliko je utkupno trajala rimska okupacija ovih krajeva. Ako bismo zanemarili sve one navedene razloge k oji su, u neku ruiku, bili prijeonica uvoenja rim skih kultova u ove krajeve, onda bismo m ogli primijetiti da je broj tih spomenika zapravo vrlo mali, ali tijekom naeg razmatranja uzimali smo u obzir samo konkretne dokaze, pa ako tome dodamo stanje istraenosti ovih krajeva, mogli bismo pretpostaviti da je broj kultnti-voitivnih spo menika daleko vei. U naem popisu spomenika ove kategorije imamo jo nelfaih 33 komada za k oje nismo utvrdili kojim su boanstvima pri padali. A ko se to -sve skupa uzme u Obzir, cjelokupni njihov broj bi, da kle, bio daleko vei nego onaj na kojem smo bazirali nau studiju o ovo m e problemu.

SPOMENICI OSTALIH

RIMSKIH

KULTOVA

202

A N T I K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B iH

POPIS N A L A ZITA SPOM ENIKA OSTALIH RIMSKIH BOANSTAVA a. Spomenici samostalnog Jimonimog ikiulta 1. Grina-Potoci (Mostar) 2. Zivaljevii (Rogatica) b. Spomenici samostalnog Minervdnog kulta 3. Sipovo (Jajce) 4. Bairice (Konjic) c. Spomenici kultne zajednice M inerva-Jupiter-Genij 5. ipovo (Jajce) ........._______........ .. d. 6. 7. 8. 9. Spom enici samostalnog -kulta boga Marsa Letka (Duvanjsko polje) Stolac Zenica Lijese-Skelaiii: (Srebrenica)

e. Spomenici samostalnog kulta boga Merkura 10. Donji Unac (Bosansko Grahovo) 11. : Garade f. 12. 13. 14. 15. .Spomenici samostalnog fault a boga Herkula Gradac kod Halapia (Glamo) Grkovci (Li van jako polje) Borami (Duvanjsko polje) Zenica

g. Spomenici samostalnog Venerinog kulta


Ifi C V ^ i T u r !

17. Buturovia Polje (Konjic) h. Spomenici samostalnog kulta boginje Fortune 18. Humac (Ljubuki) i. Spomenici samostalnog kulta boga Libera 19. Brekavica (Biha) 20. Brakavica (Biha) 21., Crkvina kod Golubia (Biha) 22. K ralj-Bie (Biha) 23. Glamo 24. upanjac (Duvno) 25. Ljubuka 26. Rogatica 27. Skelani (Srebrenica)

R IM S K I

KULTOVI
,

j. Spomenica kultne zajednice Liber-Libera 28. Humac (Ljubuki) 29. Zenica k. Spomenici kultne zajednice Liber-Terra Mater 30. Brrevo (Ljubija) 1. Spomenici samostalnog kulta boginje Libere 31. Pritoka (Biha) m. 32. 33. 34. n. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. Spomenici samostalnog Dijaninog kulta' Tale (Trebinje) Sase-Domavija (Srebrenica) Skelani (Srebrenica) Spomenici samostalnog kulta Genija Jezerine (Biha) Halapii (Glamo) Halapii (Glamo) Halapii (Glamo) Kamen (Glamo) Busija (Glamo) Borak (Glasmoko polje) Breza Zenica Usora (Doboj) Trbue (Foa) Rogatica Stara Brod (Rogatica) Stari Brod (Rogatica) Gradina (Srebrenica)

o. Spomenici samostalnog kulta boginje Pomone 50. Gradina-Domavija (Srebrenica) p. Spomenici samostalnog kulta boga Armata 51. Zupanjac (Duvno) 52. Zupanjac (Duvno) r. Spomenici samostalnog kulta boga Termina 53. Ustikolina (Foa) 54. Sopotnica (Gorade)
s. S p o m e n i c i k u ltn e za je d n ice

Termi.n-Liber-Jupit.

55. Usti.kol.ina (Foa)

204

A N T I K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B iH

. Spomenici faulfcne zajednice Terra Hillyrica-Jupiter 56. Hardomilja (Ljiubuki) t. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. Spom enici samostalnog ikulta Terra Mater Ljubi ja (Prijedor) Ljujbija (Prijedor) Ljubija (Prijedor) L jubi ja (Prijedor) Lj ubij a (Prijedor) L job ija (Prijedor) Ljuibija (Prijedor) Brievo (Prijedor)-

u. Spomenici iloulta Urbs Roma 65. Zenica v. Spomenici kulta August-Roma 66. Sipovo {Jajce)

III GRKI KULTOVI

PRODOR GRKIH KU LTOVA NA PODRUJE BOSNE I HERCEGOVINE Kada je rije o grOriim (kultovima, na podruju nae zemlje, namee nam se nekoliko problem a k oji su u uskoj vezi s njihovim .prodorom u ove krajeve. Naime, rije je, p rije svega, o vremenu njihovog uvoenja te o putu i nainu kojim je d o toga dolo. U tome pogledu moramo diferenci rati dva vremenska razdoblja koja karakteriziraju, p rije svega, njihovi prenosioci, odnosno nosioci. U prvom (sluaju, radi se o prerimskom periodu, kada je do prvih prodora grkih kultova na nae podruje dolo u ddba grke politike samostalnosti, i to izravnim putem, -to je proisteklo iz neposrednih odnosa Ilira sa Grcima. U drugom sluaju rije je o mnogo kasnijem periodu, tj. o vremenu kada su nae zemlje (bile ve okupirane od Rimljana, Ovoga puta prodiranje grkih kul tova vri se indirektnim putem, jer je to billo uvjetovano rimskom prisutnou, a kao njihovi prenosioci i nosioci mogu se oznaiti i sami Grai i pripadnici drugih nacionalnosti Rimlljani, Orijentalei, ili domoroci. Iz prvog, tj. predrimskog perioda, potvrde grkih kultova su svedene na naj manju mjeru. To je rezultat onog odnosa grkog svijeta s ilirskim pleme nima o kojem smo naprijed ve raspravljali. Te potvrde susreemo uglavmom na dva regiona nae zem lje: prvo, to je juni dao dananje Ma kedonije, koja je u odnosu na ostale regione nae zem lje .M a najblia grkom svijetu, i upravo na tome ipodmi'U nalazimo najbrojnije potvrde grkih (kultova. Kolika je u tim krajevima bila grka kulturna tradicija, svjedoi injenica da je na tom prostoru, ak i u rimsko doba, govorni je zik bio gnfci. Tu se nalazilo nekoliko gradova u kojima se javni ivot odvijao po grkom uzoru, a posljedica toga bilo je prihvaanje i uvoe nje grkog duhovnog ivota, koji se kao karakteristika toga kraja odvajao i u rimsko doba. Drugo podruje nae zem lje na kojem susreemo potvrde grkih kultova, iz predrimskog vremena jeste jadranska obala, koju su Grci bili djelimiino naselili ve poetkom IV st. e. i gdje su osnovali nekoliko po znatijih gradova, kao to su, npr., bili Pharos (Hvar), Issa (Vis) Herakleja, Korkira 'Melaina i dr. Budui' da su stanovnici .tih gradova bili sami Grci, jamo je da se u njim a odvijao duhovni ivot k oji se sastojao u obav ljanju a . tovanju grkih kultova, o emu nalazimo > i potvrde.1 Obavljanje i tovanje tih kultova bilo je ogranieno zapravo samo na te gradove, te
1 J. B ru n m id , V H A D , V III 1337 i C IG II, p, 986, b r . 1838. (1905), p. 91, br. 170 171 = C IG II, ,p. 986. br.

203

A N T I K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I

NA

P O D R U JU

B iH

nisu knali nikakav vei utjecaj na susjedno ilirsko stanovnitvo, a pogo tovu ina plemena koja su se nailazila uM je > u unutranjosti, pa itako i na podruje dananje BiH. iNa ovom podruju nije otkriven nijedan kultno-voti'vinii spomenik iiz predrimskog perioda, pia se na osnovu toga moe za kljuiti da grki kultovi prije dolaska Rim ljana u ove krajeve nisu imali nikakvog odraza, za razliku od onih krajeva k oji su bili izloeni izravnom grkom fculttumom utjecaju, ili su bulli kolonizirani od strane Grka. Pre ma tome, moe se zasigurno 'tvrditi da prodor gubiih kultova na podruje BiH zapoinje tek u vrijeme rimske okupacije 'tth krajeva, ali je potrebno istai da se sada njihovo uvoenje odvija posrednim putem k oji je tak *u uskoj vezi sa kulturnim i politikim. zbivanjima, poto je do boga dolo zahvaljujui dogaajima koji su proistekli iz novonastale politike situ acije. Kada je konkretno rije o igirkim kultovim a ije je propagiranje i uvoenje ilo skupa s rimskim osvajanjem, tada moramo uzeti u obzir i kultnu situaciju koja je vladala iu samom R im u u vrijem e uvoenja gr kih kultova u nae krajeve a, takoer, odnos rimske religije prema tim kultovima jo u starije razdoblje. Naime, u to vrijem e je ve bila izvrena puna identifikacija grke i rimske religije, a 'to znai da je vrhovni rim ski panteon :u potpunosti bio izjednaen s grkim, tj. da su pojedine gr ke kultove Rimljani ve odavno foilii prihvatili'. Spomenimo samo sluaj iz 496. godine st. e., kada je po savjetu Sibilskih knjiga bio od drave pri hvaen kult Demetre, Kore i ionisa,'2 m alo potom uveden je kult Dios'kura, pa Apolona, Askiepija,3 itd. To znai, da isu ovi kultovi u vrijeme njihovog uvoenja na ovo podruje kod Rimljana (bili ve duboko ukori jenjeni, pa je i s te strane postojala sasvim realna mogunost za njihovo instaliranje u sve krajeve koji su doli pod rimsku vlast. Sada nam se postavljaju dva pitanja: kada dolazi do uvoenja tih kultova na podruju BiH, uzimajui u obzir itavo razdoblje rimske oku pacije, i tko su bili njihovi prenosioci, 'i nosioci. Kada smo raspravljali o rimskim kultovim a na ovome podruju, napomenuli smo tom prilikom da je njihovo instaliranje ilo paralelno sa osvajanjem i uspostavljanjem vla sti, to je i shvatljivo ako se uzme u obzir da je rije o zvanionim dravnim kultovima. U to prvo vrijeme, njihovi prenosioci i nosioci su bili sami Rimljani, odnosno Italici, i trebalo je da proe izvjesno vrijeme dok nji hovi tovaoci i nosioci postanu i neirimsbi elementi, bilo stranci, tj. graa ni iz drugih rimskih provincija, ili domoroci. 'Meutim, ikada je rije o grkim kultovima, situacija je 'bila neto drugaija. Prije svega, ine bismo mogli oekivati da prvi rimski osvajai i uspostavi jai rimske Vlasti u isto vrijeme budu i propagatori drugih kultova do svojih, mada e do to ga doi neto kasnije, u vrijeme kada se uvrsti rimska prisutnost, odnos no njihova vlast. Za vojnicima su poeli pristizati kontingenti raznorodnih trgovaca, meu kojima je bilo i Grka koji su sobom nosili svoje kultove, i na taj nain je dolazilo do njihovog instaliranja na pojedinim podrujima
3 G. Foot M oor. La s lo n a d e lle re lig io n e , p. 619. :i S. R e in a e h . Orpheus. Histoire g e n era le des religion s. p. 185.

III. G R K I

K ULTOVI

209

i mjestima. Kada je neto kasnije otpoela i intenzivna eksploatacija pri-' vredniji (bogatstava ovih krajeva, u njoj, kao radina snaga ili kao strunjaci, uestvuje veliki broj Grka, ili heleniziraini'li Orijentallaca. tujui svoje kultove u ovim (krajevima, omi om oguuju da se s njihovim kultovima u poznaju i drugi, domoroci ili stranci. (Prema tome, kao glavne .nosioce gr kih kultova u .naim (krajevima oznait emo samo 'Grke, ii to prvenstveno civile, ukljuujui tu i robovsku radnu snagu, mada imamo pojedinanih sluajeva da meu tovaocima nalazimo ti vojna lica. Za razliku od drugih kultova, osobito rimskih a orijentalnih, gdje se kao nosioci mogu prven stveno oznaiti upravo vojna 'lica, kada je rije o grkim kultovima, ne moe se rei da su nosioci bili oni, vjerojatno iz razloga to se u vojnim .jedinicam a nalazio mali broj Grka, dolk je olbmut.sluaj sa Orijentalcima, koji su bili isto tako brojn i i u redovima trgovaca ili u redovima radne snage u raznim granama privreivanja. Ako apstrahiramo utjecaj vojske, onda emo prodor grkih kultova na podruje BiH iskljuivo vezati za eksploataciju privrednih do'bara ovog podruja. U ovome sluaju, to je bilo rudarstvo, jer upravo u krajevima i mjestima gdje se odvijala ta aktivnost nalazimo epigrafske potvrde pri sutnosti Grka, mada nije rijedaik sluaj da se te potvrde nalaze i u dru gim mjestima kojia nisu imala nikakve veze s rudarskom eksploatacijom, ali tu je, .svakako, rije o trgovcima. Iz Domavije imamo nekoliko takvih potvrda,4 pa sa podruja Sane i Japre,5 gdje se na natpisima, npr., javlja ju neki Heliodorus i Philocprius, zatim 'iz Foe jedan odtoboenik imenom Graecus,6 itd. Ujedno, ovi navodi povlae za sobom ve postavljeno pita nje: u koje vrijeme dolazi do instaliranja i uvoenja .grkih kultova u ove krajeve? Vidjeli smo da do toga ne dolazi odmah po rimskoj okupaciji, nego neto kasnije, zapravo u vrijem e kada otpoinje eksploatacija rudo kopa, a to je bilo ve od konca I stoljea i potrajalo je sve do konca V stoljea. Iz toga razdoblja oznait emo, pak, vrijeme kada su se odvijali najintenzivniji radovi na eksploataciji, a to je poglavito druga polovica II i prva polovica III stoljea. Potrebno je napomenuti da se broj potvrda grkih kultova naenih na ovome podruju ni izdaleka ne pribliuje broju spomenika posveenih rimskim kultovima. Ta pojava se moe obrazloiti nizom injenica, a vje rojatno i time to se radilo o kultovima drugog naroda a ne o kultovima nosilaca vlasti i okupacije. K tome se moe jo dodati i injenica to se nasuprot Grcima, koje smo u naem sluaju oznaili kao iskljuive pro pagatore i nosioce tih kultova, drugi etniki elementi ne mogu smatrati kao takvi, bar ne u nekoj veoj mjeri, pa prema tome nije bilo sljedbenika u tolikom broju da bi tovanje tih kultova ostavilo vie tragova ili potvrda. Svakako da je veina stanovnitva, bilo da se radilo o domorocima, Ga lima, Germanima, ili ma o kojim drugim koji su bili rimski podlonici, radije prihvatala kultove svog politikog gospodara, tj. .rimske, a ne
1 C. P atsch , W M B H , V (1897), ip. 238 239. S r. E. P a a li, -o. c , p. 96. 5 C P atsch , W M B H , V II (1900), p. 64. 67 68. Sr. E. P aali, o. c , p. 96. 6 V . Patovalin, G Z M , X I I I (1958), p . 154 156. 14 A n tik i k u l t n i . . .

210

A N T I K I K U L T N I I V O T T V N I S P O M E N IC I N A

P O D R U J U B iH

jednog naroda ikoji je i sam ibio iu .istoj politikoj ovisnosti prema Rimu. Ostali evropski narodi nisu nikada doli u 'takvu politiku dili kulturnu situaciju da .prihvate grka boanstva ali kultove kao to je to bio sluaj sa Rimom. A li uzimajui < u obzir injenice k oje smo oznaili kao pos ljedice zibog k ojih je dolo do uvoenja igrkih kultova u ove krajeve, tu ipak nalazimo njihove potvrde, mada ne u onom b roju k oji bismo s pra vom oekivali s obzirom na jednu dugu kulturnu politiku tradiciju koja se razvijala izmeu naroda Grke i Ilira. Ako ee uporee prilike k oje su vladale u ovim odnosima, daikako, p rije Timske okupacije, moe se lako izvesti zakljuak da su optimalni uvjeti za kultnu manifesta ciju nastali t ek u vrijem e kada je Rim postao gospodar, kako niaih zemalja tafco i Grke, to je te zem lje jo; vie zbliilo, pa pojavu ovih kultova u naim krajevima maramo iskljuivo gledati i pratiti sa toga aspekta. Prilikom izuavanja grkih kultova >na ovom e prostoru, itrelba uzeti u obzir d jedan problem koji se esto .namee. Naime, esto nam nije lako odrediti da li je neki kultni ili votivni spomenik jednog grkog kulta uistinu posveen .grkom boanstvu ili adekvatnom rimskom. Ima mo sluajeva da se kao dedikanti spomenika grkog kulta javljaju Rim ljani, ili obrnuto, i u tom sluaju m i ne m oem o znati da li je, npr., neki Grk, podigavi spomenik Eskulapu, mislio na svoga Asklepija, ili na rimsko boanstvo. Mi sm o se orijentirali doslovno prema imenima boanstava, pa smo ih prema tom e uzeli za graka ili rimska.

1. A P O L O N

___Na podruju BiH imamo etiri spomenika k oji potvruju tovanje i odvijanje kulta ovog boanstva. Od ta etiri spomenika, trd su epigrafske are, jedna iz Podgradine ikod Glamoa (br. 196), druga iz Ilide kod Sarajeva (br. 198), trea je iz Luana kod Iliide (br. 199), dok etvrti spomenik predstavlja bronana statuiica naena u Viianima kod Prnja vora (te. 197). Na ari iz Podgradine natpis se sastoji iz dva reda. Posveta poinje imenom boanstva, iza ega slijede tri njegova dodatka: Pius, Sanctus j Sacrum, kojim a se naglaava svetost i uzvianost ovog boanstva. Na spomeniku iz Ilide, natpis se, pak, sastoji dz etiri reda. Na prvom mjestu je ime boanstva, zatim n jegov epitet, pa ime deikanta d n je govo zanimanje. Na ovome spomeniku nalazimo jedan od rjeih epiteta ovog boanstva, to je Tadenus, na to emo se jo dole nie osvrnuti. Artu je podigao nelki Charmides, ikoji je bio servus publicus, tj. rob ko lonije. Spomenik dz Liuana je jako nastradao d natpis se parcijalno sa uvao u etiri reda. U drugom redu itamo: Apollini. etvrti spomenik, ikoji predstavlja (manju bronanu statuiou, prika zuje iboga Apolona u stojeem poloaju, nagog, desni kuk mu je neto izbaen, lijeva raka polusiputana, dok desnu dri na glavi. Kosa duga, poeljana na dvije strane i niz ramena se sputaju duge uvojice. Tijelo je dato proporcionalno. pa se moe rei da je to veoma Mi ep rad i bee sumnje predstavlja uvoz. Od tri epigrafska spomenika, samo u jednom sluaju saznajemo tlko je ibio dednkant (spomenik iz iliide, br. 198). To je neki Charmides, po ijoj nomenklaturi se moe zakljuiti da se radi o Grku ili, pak, o heleniziranom Orijentalcu, U isto vrijeme, od sva etiri spomenika, jedi no se, bar priblino, moe datirati samo ova ara. Kako se tu spominje coloniae servus a znamo da je rimsko naselje u Ilidii imalo rang kolonije u III stoljeu, po tom e se i avaj spomenik moe datirati u taj period.7 Prema kartografskom prikazu nalaza (K. VI), vidim o da (potvrde. Apolonovog kulta potjeu sa raznih strana dananje BiH. Dok dva od njih predstavljaju pojedinane nalaze (Glamo i Prnjavor), druga dva potjeu iz -istog mjesta, lj. iz Ilide. Po tome bi se m oglo suditi da je
' V id i: E. P aali, K u ltu r n a istarija B o sn e G Z M , n. s. X I V (1959), p. 113 136 i H e r c e g o v in e , p 204; isti autor

212

A K T T K I K O I /f N I

t V O T I V N I S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B iH

failt boga A polona na podruju BiH ibio prilino rairen i razvijen, a pogotovo u Ilidi. to se upravo tu nalaze potvrde Apolonova kulta, ima svoje puno opravdanje. Naime, kod Giika, Apolon je u najstarije doiba bio boanstvo sunca ikoje daje svjetlost i ije zrake lijee. Mada je kas nije poprim io .druge razne funkcije, kroz sve vrijeme se tovao kao bo anstvo iijenitva, pa je s tom funkcijom i u Rim -doao (Apollo Meicus, Salutaris, Medicinalis).s Ovu njegovu funkciju emo povezati i sa nala zima njegovah posveta iz Ilide: poto je rimska Ilida predstavljala baOmeolotoo-terapeutako ljeilite sa mineralnim izvorima, postojali su, prema tome, opravdani razlozi da se u tome mjestu ovo boanstvo tuje, o emu, evo, nalazimo d potvrde. Ovaj spomenik iz Ilide (<br. 198), ve p o .svome nalazu, pobudio je veliki interes istraivaa, zbog Apolonovog epiteta Tadenus. Do da nas je o tome ve dosta ireano, d svaki od istraivaa k oji su se -bavili tim problemima dao je svoju interpretaciju. Kada je, npr., taj nartpis obraivao Pa, pisao je da bi itaj epitet m ogao imati dvojako porijeklo: il-i je bio izveden od mjesta, tj. od naziva rimske Ilide, ili bi to bilo ime nekog domaeg boanstva.1 0 Dakako, u to vrijem e ostali nalazi, od nosno posvete ovome boanstvu ,s -ovim epitetom naene na drugim stra nama -nisu bile poznate, pa je sasvim shvatljivo to taj pisac nije mogao dati drugaije tumaenje. VI. Ska-ri je ovom e problemu posvetio jednu manju studiju, u k ojoj je nastojao dokazati da je taj epitet izveden iz pridjevika kojii je Apodon dobio po mjestu Tars, -gdje se nazivao Tarsios.n U svojoj knj iz', o antikim kultovima u naoj zemlji, R. Mari je, pak, pisao da je to neko nepoznato trako 'boanstvo identificirano s A polonom .1 - Slino je izjavio a A. Majer, tvrdei a je Tadenus tra ktjsko boanstvo koje ima ;i-ste atribute kao- i Apolon.1 3 Na koncu, meu trakijska boanstva ga je stavio i V. Paskvalin.1 4 Postavlja se pitanje na osnovu ega se ovo boanstvo -s ovim epitetom -odreuje kao trako. Istina, -na podruju stare Trafcije naena su dva spomenika ovome boan stvu, jedan je iz Zelen-Grada kod Trna,1 5 drugi iz Jambo-l-a.1 8 Trei poZ n a ti -crn01110 A ^ p o l o T i l i 'S O v i r T' S p i t :^r' Tri ip-O tjG ' S i T s S I l j 9 "U C r T k o j

ini se da su upravo ova dva nalaza iz Trakije -dala povoda istraiva ima da Apolona s ovim epitetom odrede kao trako boanstvo. Kako vidimo, potvrde -s istim epitetom su se nale i na drugim .stranama, -pa prema 'tome, po naem sudu, ne postoje nikakvi posebni razlo-zi da se

s N. T u rch i, o. c., (p. 176. 9 O rimskoj I lid i: I. K e lln e r , G Z M , V II (1895), p. 161 198; D. S erg ejev sk i, A q u a e S . .. toei S a r a je v o , Noviilates Musei S a r a je v o e n sis, br. 18 (1936), 1 2; E. P a a Ji, Rimsko naselje u Ilidi Ikc-d Sarajeva, G Z M , n. s. X IV (1959), p. 113 136. 1 (1 C. P a tsch , G Z M , V I (1894), p. 342. " V. S k a r i , A p o llo T a d e a u s , G Z M , X X X V I i I (1926), p. 101. 1 2 R. .M ari, o. c.. ip. 22. 1 3 A . M a y er, D ie S p r a c h e d e r alten lM yrier, a n d I, W ien 1957, p. 327. II V, P a k v a lin , G Z M , n. s. X V I I I (1963), p. 145. 1 5 E. K a iin k a , A n tik e D erikrnaler in B u lg a r ie n , D erikschr. d er W ia n e IV. p. 144. R e v u e areh eo'log iqu e (1911), 2, p. 213. I I I Iz v je ta j B u g a rsk o g a r h e o lo k o g d ru tva , S o fija 1910, p. 227. IG IX , 1076.

III. G R K I k u l t o v i

213

.* to boanstvo smatra za trako. Prem a injenici da su njegove potvrde naene u mjestima igdje su se nallaziM sumporni izvori k oji su izdano eksploatiram u medicinske svrhe, m oglo bi se pretpostaviti da se A po lon pod tim epitetom tovao iskljuivo na takvim mjestima, bilo da je taj epitet foio usko vezain za svojstva same ljekovite vode (sumporni iz vorni), ili za nek-u dnugu karakteristinost koju je, valjda, imala i stara Ilida. V e naprijed srno vidjeli pod kojim i kakvim se 'svojstvima i epitetima moe tovati jedino te isto boanstvo, ali pri tome, u svom slu aj evima, ono nosi svoje standardno ime, s tim to uzima razne epitete k oji oznauju te njegove razne funkcije.1 8 Vjerojatno je takav sluaj bio i s Apolonom ovoig kulta. Prvo, tu imamo ispred sebe grko boanstvo, i kao to je na drugim siranama poanat pod epitetom Soter, Medicus*i si., ovdje se javlja s epitetom Tadenus. Sto je, pak, znaio taj epitet, da ili je nastao od naziva nekog mjesta, kao, npr., Apollo Oteudanus iO i Apollo Cumanus,n tako je dokuiti. ini nam se vjerojatnija ve spo menuta mogunost da je taj e pitet 'znaio neku specifinost mineralnih izvora koji su koriteni u lijenitvu. A ko su termalni izvori u IMi stajali pod zatitom ovog (boan stva, onda bismo magli (pretpostaviti ia se u tome mjestu ono tovalo veoma intenzivno.Ve je svojevrem eno Pa iznio pretpostavku da se tu m orao nalaziti jedara, n jegov hram,20 a u prilog tome ila bi i ova dva spomenika naena na tom mjestu. Potvrde Apolonovag kulta su naene i na drugim stranama nae zemlje. Tako je poznato nekoliko spomenika iz Salone,2 1 Podgradine,2 2 Srbije,2 3 Makedonije,2 4 itd. Na tim spomenicima Apolonovo ime prarte razni epiteti, kao Deus, Sanctus, Soter i si. Takoer se nalo neko liko njegovih statua, tako, .npr,, jedna iz Salone,25 Kumanova,26 te gla va jedne statue iz Nuigentove abirke.2 7 N jegov kult je biio rairen i u drugim rimskim provincijama, oso bito u Galiji. Tamo je prvenstveno tovan kao boanstvo izvora, i to termalnih, pa je, prema tome, bio tamo tovan takoer kao b u g lijeSm1 8 H eu zey D aum et, Miss-Lon a r e h e o lo g iq u e d e M aee ota e, P ari 1876, p. 319, br. 126. 19 C I L X , 3683. 20 C. iPatsch, G Z M , V I (1894), ip. 342. 2 1 Bu.lleM.iiio d alm a to, I X p. 44. C. P atseh, W M B H . X I (1909), p. 126. ** S p o m e n ik iz J a n k ov e kliisure k o d B ru sa (J ah resh efte d. osterreiohi-schen a r chaologisclieivi Institiutes X I I (1909),B b l. 252, ibr. 37; s p o m e n ik iz P a ra in a (G. S e ure, S tarin ar, III (1922), II I se rija , k n j. 1, p. 268, br. 4, 5, 6). 2 4 N. V u li, S p o m e n ik S A N , X C V II1 (1941 1948), p. 98, br. 215; p. 201 25 R . S ch n eid er, A . E. M . I X (1885), p. 47; J. B ru n m id , p. 220, br. 13. 26 N. V u li, S p om en ik S A N , X C V II1 E. L o e w y , A. E. M. V (1903/4), ip. 214, br. 2. (1881), p. 164, br. VHAD, 2-15. V II br. 437. (1886), p. 113; X X I I I <1900), ip. 140; X X X I V (1011),

VII (1903/4),

<1041 1948), p. 98, br

19; J. B ru n m id , V H A D ,

214

A N T I K I

K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I

NA

P O D R U J U B iH

tva.2 8 Javlja se pod raznim epitetima ikoji im aju razna znaenja ii koji su esto izvedeni od naziva mjesta, kao, npr., Amarcolitanus,*9 B orvo3 0 Cobledulitanus,3 } M aritosgus , 3 2 i si. Meutim, n ek i njegovi epiteti imaju odreeno znaenje i karakteriziraju njegove pojedine funkcije, tako, npr., Anextiornarus,s3 u znaenju veliki zatitnik, pa Virotutes,3 4 u znaenju zatitnik lju di i si. U Galiji su postojala tri velika epihorslka boanstva zatitnika zdravlja koja su u doba rimske okupa cije bila izjednaena, s Apolonom. To je Belenus, to u prijevodu znai sunevi zraci koji lijee,35 zatim Grannus, osobito tovan u mjestu Gran (dep. Vogezi), pa .u Eks-4a-5apel (Aquae Granni), gd je se esto javlja zdruen sa Siranom,3 i s Borvam, k oji se doslovno tuje kao boanstvo terminalnih izvora^i io^najvie u samoj Galiji. Ime mu znaci kljuala voda. N jegove potvrde su naene u mjestima gdje su se nailazile 'takve toplice kao u Burtbon-le-Ben, Burbon Lanci, te u Burban-l Araimbo.87 Kako vidimo, iz te zem lje imamo daleko vei broj naenih spomenika koji su bili podignuti ovom 'boanstvu nego to je sluaj sa naim /kra jevima.

M 31 333 34 3 5
:ii'

V id i: J. Touitain, o. c., p. 201. i d ; P. M. D u v a l, o. c., p. 27. C IL X II I , 2600, 3635. O IL X I I I , 5911. O IL X II I , 938. Arm. ep igr. 1910, br. 12.1. H 'older, A U k e ltis o h e r S p ra ch sch a ft, 1. s. v. A n e c l'o m a r n s . HoLdeir, o. c., s. v . V irotu tes. P . M . D-uval, o. c., ip. 78.
Tb id e m .

a T Ifoidem.

2. A F R O D IT A

Pored kulta rimske boginje Venere, o ijem su se tovanjujn'ale potvrde na podruju BiH, imamo isto tako potvrda kulta gr Sce boginje Afrodite. To su dva spomenika, jedam naen u M ogorjelu (kod apljine (br. 200), dok se drugom ne zna mjesto nalaza (br. 201). Oba spome nika predstavljaju metalne figurice. Ona iiz Mogorjela prikazuje boginju nagu, s lijevam nogom savijenom u koljenu. Ruke je uzdigla u visini ra mena i njima povlai (kosu. Rad je veoma kvalitetan, ii p o svoj prilici predstavlja uvoz. Onaj drugi spomenik, .nepoznatog mjesta nalaza, pred stavlja olovnu ploicu sa likom boginje. Na postolju se nalaai ploica sa trokutastim zavretkom, a ispad toga je sa d vije linije oznaen kvadrat u kojem je smjeten lik boginje. Ona je prikazana u dugoj ha ljini, a u desnoj ruci, digla u stranu u visini ramena, dri neki dugu ljast tanak predmet. Kako se radi o figurama, to ne znamo tko su bili edikanti tili spomenika, a isto tako je teko odrediti njihovu ataciju. Prema karti nalaza (K. VI), biilo bi teko dati sud o rasprostra njenosti ovog kulta na podruju BiH, poto imamo svega d vije njegove potvrde, od kojih je jedna, kako smo rekli, nepoznatog nalazita. Kako se jedan spomenik naao u M ogorjelu. njegov nalaz bi se mogao dovesti u vezu sa vojskom ili kojim trgovcem podrijetlom iz Grke. TJ Mo gorjelu je jedno vrijem e bio stacio;rf'rarn vojni logor, a u n enosrednoi blizini se nalazila Narona sa poznatim tritem koje su posjeivali tr govci iz raznih zemalja. Poto je na istom podruju potvren 'kult rim ske boginje Venere, ije smo tovaoce uglavnom oznaili kao strance, bilo Italike ili graane zapadnih rimskih p rovh oija , kao tovaoce kulta grke Afrodite, prema tome, prvenstveno emo oznaiti same Grke, idi belenizirane Orijenta'lce. Oni su mogli biti raznih zanimanja. Afrodita kao boanstvo mirnih mora,3 8 uz ostale funkcije, mogla je biti tovana od pomoraca, a kao boginja ljubavi i slatkog ivota mogla je biti tovana od vojnika. Prema lome, edifcante naih spomenika jamano emo traiti meu tim elementima, poto je na podruju BiH dokazano prisustvo Grka, odnosno Drijen talaca, bilo neke druge profesije ili upravo tiih spomenutih. Ako bismo i za onaj drugi nalaz pretpostavili da potjee sa podruja Hercegovine, u tom sluaju bismo mogli zakljuiti da se pot vrde ovog kulta u neku ruku veu za ovdanji kult rimske Venere, za S. F. Moor, o c.., p. 472. i d,

220

A N T I K I K U L T N I

I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

P O D R U J U B iH

V e smo u prethodnom poglavlju pisali o funkcijama i karakteru boga Asklepi'ja, i rekli smo da je to boanstvo zdravlja. Meutim, Higija je po svome podrijetlu takoer grko boanstvo k oje predstavlja person'ifidinanio fiziko i duevno zdravlje. U starijoj fazi tovanja, drana je odvoje no o Asblepija, u to vrijeme je bila ak vie tovana od njega. Vreme nom se zbliila s njim i tako je nastala njihova kultna zajednica.*1 1 Prema tome, imala je ista svojstva i funkcije kao i Asklepije te su joj se obraali bolesnici i nemoni traei njezinu pom o li zatitu. Za ostale posvete ne kim drugim boanstvima, ako se ne navodi razlog njihovog podizanja, nrsmo u stanju da saznamo zato je podignuta jedna odreena posveta, ali ikada se radi o posvetama upuenim Askleipiju ili Hilgi'ii, razlog nam je jasan, mada nije spom enut.. Tako je, vjerojatno, i edikant naeg spo menika traio spas lili pomo za svoje zdravlje, ili, pak, za zdravlje svojih ukuana. Meutim, imamo sluajeva a se posvete podiu Higiji i kao zaLtitnici graa,6 3 ali se to uglavnom odnosi na velike gradove kao to je satna prijestolnica ili vei provincijalni gradovi. S naim spo menikom n ee biti tako. Posvete upuene ovoj kultnoj za'jedmidi isu dosta rijetke na 'pod ruju nae zemlje. Poznato nam je svega nekoliko spomerflka, i to su uglavnom reljefi. Iz Zemuna potjee jedan veom a lijepi natpis i reljef na kojem je prikazan boanski par, izmeu kojih je jo prikazan mali Telasfor. Kao boanstva medicine i zdravlja, simboliziraju ih njihovi at ributi. AsMepfije ima tap obavijen zmijom, a kod Higije je zmija, ovi jena oko njezine ruke, prikazana kako p ije iz zdjele.64 Drugi spome nik ove kultne zajednice, takoer reljef, potjee iz Prilepa.65 Tu je ta koer predstavljen boanski par, izmeu kojih je, ovoga puta, -prikazan pas, to je dosta rijedak sluaj. Maemo zapaziti da su iz nae zemlje dosta rijetki spomenici epigrafdkog karaktera posveeni ovolj kultnoj zajednici, pa je ovaj spomenik iz Skelana jedan od rie:h s obiljejima isto epigrafskog spomenika. Na nekim, pak, spomenicima, Higija se iavstalno kao to jc sluaj sa sDomenilkerr! iz T'Tu'.gentcve zlb^ke6 6 za koji, meutim, znamo da ne potjee i:z nae zemlje. Takoer se moe zapaziti a ise spomenici ove kul'tne zajednice, ili spomenici samostalnog .njihovog kulta, mnogo ee nalaze u istonom dijelu nae zemlje, to je, vjerojatno, stvar utjecaja susjedne Grke, pa su ak natpisi na nekim njihovim spomenicima Ispisani grkim pismom, kao to je sluaj sa spomenikom iz Prilepa.6 7

02 A . O li'vieri, Enc. Hal.. vol. X V I I I , p . 810. 6 3 Ib id e m . J. B r u n m id . V H A D . n. s. V I I I (1905)., ip. 52.. ;br. 103. Sr. N. V u li, S p o m en ik S A N . X C V I I I (1941 1948), p. 314.. br. 103 = CIL. III, 15137. N. V u li , S p o m e n ik SA N . X C V I I I (1941 1948), p . 314, br. 104. M R. S e h n e id e r , A. E. M, V (1881), p. 163, br. 14; J. B ru n m id , V H A D , n. s. V II (1903/4), ip. 229. tor. 32. K a z a r o w , B u lle tlin e corresp oai an ee hc41onique, X L V I I (1923), ro. 294, br. l. Sr. N. V u li , S p o m e n ik S K A , L X X I (1931), p . 183, br. 495,

4. K U L T H E R A K L A I HESIONE

U Crkvini kod Golubia, u 'blizini Bihaa, naen je jedan reljef na kojem su predstavljena dva boanska teka (br. 204)T Jedan od njih predstavlja Herakla okrenutog sprijeda, s lavljom (koom obavljenom oko lijeve podlaktice i s toljagom prebaenom preko ramena. enski lik do njega predstavlja Hesionu, obuenu u potpasani jonski hitan sa himatijem na lijevom ramenu. Ruke su joj sputene i sastavljene, ini se da su .bile vezane, jer se nazire trag konopca. Na reljefu je prikazan am bijent strma peina, dakle, scena 'koja odgovara mitskom kazivanju. Ispred iseibe imamo jednu scenu iz ciklusa Heraklovrh junakih dje la. Tu je prikazano kako Haraikle oslobaa Hestkmu, ker trojanskog kralja Laotmedomta, koja je bila prikovana uz morsku stijenu kao rtva bogu Posejonu i Apolonu.6 8 Nas, prije svega, interesira pojava ovog re ljefa ina podruju BiH. Obraujui kult rimskog boga HedtouJa, vidjeli smo da su potvnde njegovog tovanja u nagoj zem lji mnogobrojne, a to se isto moe rei i za kult grkog Herakla. Skoro da su podjednako zastupljene epigrafske i reljefne posvete, od k ojih su neke pisane gr kim pismom, kao to je, npr., sluaj s arom iz epigova.6 9 Prikaz Herafcla na ovom reljefu u potpunosti odgovara njegovom klasinom pred stavljanju u umjetnosti, Ikakvo je poznato na vi'e reljefa iz nae zemlje, prije svega iz june Srbije ili Makedonije.7 0 Mada je ovo jedim do sada pozinat'i spomenik Heraklova kulta ma podruju Bihaa, mogli bismo pret postaviti da je ovaj reljef pripadao kojem tamonjem njegovom hramu, jer je obiaj bio da 'reljefne predstave njegovih junakih djela .krase njegove hramove ili slue kao kultne ploe na oltaru. Ve smo naprijed konstatirali da su veliki broj kultnih ili votivniih spomenika naenih na b ihakom podruju posvetila uglavnom vojna lica, pa e, valjda, i zavjestalac ovog spomenika biti vojno lice. Mada ina samom spomeniku nema nikakvih elemenata za ovakvu tvrd nju, a nii za datiranje, ako se opet pozovemo na nau pretpostavku da je edikant vojno fice a do te (konstatacije dolazimo na osnovu poda
* S r. R. R. G r e v s, G rk i 'm itovi, B e o g ra d 1969, p. 88. BUillettin de co re a p o n a o ce h ellem que, X L V I I (1923), p. 391, < b r . 1. Sr. N. V u li, S p o m e n ik S E A , L XXII (1931), p. 188, br. 503. 70 R e lje f i i B ito lja : N . V u li, S p o m e n ik S A N (1941 1-948), ip. 210,br, 48;iz K a v a d a r a : N. V u li, Spoimeni'k SA N , X C V I I I (1941 d948), p. 72, tor. 149; iz P e i; N. V.uli, S p o m e n ik S A N , X C V II1 (1941 1948), p. 125, tor. 275; iz K o stin ca ; N. V uli, S p om e n ik S A N , X C V I I I (19414948), p. 170, br. 355; itd.

222

A K -rr K I K U L T N I I V O T I V N j S P O M E N IC I

NA

P O D R U JU

B iH

taka o boravku .pojedinih vojnih jedinica na podruju Bihaa, gdje je potvren boravak legije I ........ , zatim legije I Ad,iutrix, legije II, te neke pom one ete,7 1 raji.se vijek boravka u ovome kraju moe staviti u II i III stoljee onda bismo m ogli pretpostaviti da je, vjerojatno, i na spomenik pripadao tom razdoblju. Kako nam pokazuje karta nalaza (K. VI), kult Heralkla je na .pod ruju BiH bio rairen jedino u sjeverozapadnom podruju Bosne. U na em sluaju to je, istima, .izoliran nalaiz ovoga kulta gledajui dananje administrativno razgranienje izmeu Hrvatske i BiH, ali uzimajui i tav kulturni krug, skoro u neposrednoj blizini je naano nekoliko spo menika Heirkulovog kulta,7 2 to nam omoguuje da zakljuimo da je pod ruje, dananjeg-Bihaa, odnosno sjeverozapadne Bosne pripadalo regiji u 'kojoj je kult Heralkla bio dosta razvijen i tovan. Mada su naim poznati brojni spomenii Heraklovog kulta :iz nae zemlje, ovo je prvi i jedini sluaij da ov o boanstvo nalazimo na reljefu u ovoj predstavi, odnosno sadralju. Na drugim spomenicima ga vidimo u drutvu sa drugim boanstvima, kao, npr., sa krilatim genijem,73 ili u sceni nekog drugog njegovog junakog djela,7 4 dok je upravo predstava koja ga prikazuje u trenutku oslobaanja Heskrne jedina u naoj zemlji, pa tako i ovaj nalaz spada u seriju spomenika sa njegovim kultnim sce nama k oje su, valjda, ukraavale n jegove oltare, hramove, ili bilo koje njegovo svetite, odnosno kultno mjesto.

7 1 S red i v o jn iC k e na%>ise: C IL III, 10033, 10036, 15066, 15067, itd. 72 J. B r u n m id , V H A D , I X (1006/7), p. 86, br. 195; C IL III, 10890, 10836, 10337. 7 3 N. V.uli, S p o m e n ik S A N , X C V I,II (1941 1948), p. 29, br. 31. Na -reljefu iz Z em u n a H e ra k lo 'p r e d sta v lje n sa liesp en id sk im ja b u k a m a (J. B r u n m id , V H A D , n. s. V III (1905), ip. 53, ibr. 105), zatkn u b o r b i sa n e m e js k im la v o m (sp o m e n ik iz l i p e k od S m e e r e v a . Jatareshefte d. osterreicH isch en a r c h a o lo glsoh en In stitu te, X V , ,p. 226). Sr. N. V u li , S p o m e n ik S A N , X C V I I I (1941 1948), p. 311, br. 93.
11

5. N EM ESA

U sjeverozapadnom .dijelu Bosne, u Starom Majdanu (kod Prijedora, naen je ^edan^polnenlik fcoj;'! potvruje da se u ovom e dijelu Basne V tovao (kult boginje Nemese (ibr. 206). To je espigrafska ara bolje izrade, sa tekstom od sedam redova. Posveta poinje boginjinim imenom koje prati epitet Pia. Dalje, u tekstu nalazimo podatke u iju se ast ara podie, naime, kae se da je u ast kolegija i vilika koji se zvao Jamuarije podie linost koja je takoer nosila to ime, i to 'ispred svoga drutva ex cotrpore. Ostaje nam nepoznato koji je to kolegij u aju se ast podie ovaj spomenik, kao i ispred 'kojeg ga udruenja podie pom enuti lanuarius. Iako nemamo nikakvih izravno navedenih elemenata Ka dataciju, moemo se posluiti analogijom. Podruje Sane i Japre do danas je dalo vei broj spomenika kultno-votivnog karaktera, i to osobito posveenih boginji Terra Mater, kojim a po tekstualnom sadraju potpuno odgovara sadraj ovog spomenika. Poto su ti spomenici zasigurno datirani u raz doblje od 201. do 268. godine, po tome se i ovaj na spomenik moe sta viti u III stoljee. Kako se ;i ovdje spom inje udruenje i vildk, kao to je i na dragim spomenicima s ovog podruja, vidi se da potjee iz vrem e na kada se u ovim krajevima odvajala intenzivna rudarska aktivnost, a to je bilo, kako smo ranije konstatirali, upravo prva polovica III stoljea. Pored toga, analiza tehnike pisma ovog 'Spomenika ukazuje da se on moe datirati u III stoljee.75 Kako se radi o rudarskom podruju, a i u samom tekstu se navodi ^ vii rudarski slubenik (vilicus), spomenuti kolegij se jamano odnosi na I udruenje rudara, ili neke pratee obrtne djelatnosti. .Ime deiikainta (laI nua-rius) ukazuje da bi to mogao biti neki Italik, odnosno .romanizirani i provincijalac, ali kako se radi o grkom boanstvu, j ako uzmemo u obj zir injenicu da su se na podruju Sane i Japre naseljavali mnogi Grci I i Orijentaiei, mogli bismo pretpostaviti da je taj deikant u stvari Grk ili helenizirami Orijentalae. Prema kartografskom prikazu nalaza (K. VI), vidim o da se potvrde ovog kulta -susreu jedino u sjeverozapadnom dijelu Bosne. To je ono podruje .na kojem se, pored Srebrenice, naselio najvei broj Grfka i Orijentalaca, to je bilo, kalko smo rekli, u uskoj veza sa rudarskom aktiv nou, pa e se uz njiih, jamano, vezati i pojava ovog kulta u ovom
75 R en e C agnat, D E p ig ra p h ie latine, P a ri 1911, Pl. X I I I ,

f.

1.

224

A N T I K I

KULTNI

1 V O T IV N I

S P O M N IC l

NA

POD RU JU

B iH

dijelu Bosne. Jasno, neiki od njih su se i tu klanjali svojim boanstvima i drali do svojih kultova, te ibi i nalaz ovog spomenika posveen Nemesii u stvari predstavljao potvrdu ovog navoda. Za dedikanta ovog spomenika pretpostavili smo da bi mogao biti Grk ili helemiziraini Oiijeiutalac. Meutim, unato toga to je Nemesa bila isto 'grko boanstvo, poklonici njezinog kulta su mogli bita graani i drugih nacionalnosti, to je naveliko i dokazano. Svojim karakterom i funkcajama Nemesa je bila om iljena kod graana raznih slojeva i zani manja. Kod Grka, ona se tovala kao uvarica i nadglednica svakog reda i poretka te kao boanstvo svemirske ravnotee. Sve promjene na svijetu kao i u ivotu ovjeka s njom e su povezane.76 Kasnije, kada se njezin kult proirio > u druge zemlje* tovala se i kao boanstvo s drugim funkcijama.-. U carsko doba bila je osobito omiljena u trupama, jer ona daje pobjedu na ibojnom p olju kao Fortuna Tyche.7 7 .Njezini poklonici su bili i osloboemici,78 zatim gladijatori :i drugi borci u areni,7 9 kao i razna obrtna udruenja, -osobito collegium fabrum et centonariorum, o emu djelimino govori i na spomenik,80 jer su se .i na podruju Sane i Japre nalazila razna udruenja koja su za svoga zatitnika uzimala jedno od svojih om iljenih boanstava. in; nam se da je kuilt ove boginje na podruju nae zemlje bio dosta .rairen. O tome nam svjedoe brojne n joj upuene posvete, koje se nalaze na raznim stranama. Kao zatitnici gladijatora i dragih boraca u areni, Nemesi je esto bila posveena jedna kapelica pri areni ili pri kazalitima u gradovima. Na to bi se vjerojatno odnosile posvete naene u ruevinama .salondtanslkog kazalita,8 1 il:i u Stobima.82 Potvrde njezinog kulta naene su uglavnom u velikim gradovima gdje su se nalazila razna obrtna udruenja, tako imamo nalaza iz Sremske Mitrovice,8 3 iz Ljub ljane,8 4 Sitarjeva kod Zagreba,8 5 Kostolca,8 6 Kosovske Mitrovice,8 7 itd. U Sremskioj Mitrovici su utvreni i ostaci hrama koji je bio njoj pos veen kao i 11 Viiminacijiu.8 8
7 0 G. Criannelli, E nc. Iital., v o l. X X I V , ip. 544. 7 7 N. T u r c h i, o. c., ip. 242. 7 8 D. T u o r, Istforia S clavaj.uli in acia Iio m a n a , E dita A ca em iei R e p u b licii poipulare K om in e, 1957. N o. 69; C IL III, 1.124. 7 1 1 G. A lfa ld i, G e sch ich te d er re lig io s e n L e b e n s in A qiln oum , A d a a r c h a eolo g ica a ca d e m ia e scien.tiarum H u a g a rica , X I I I , B u a p e s l 1961, p. 107, 121. 80 S r V . P a k v a lin , G Z M , n. s. X X I V (1969), ip. 167 168, br. 3. ' B u lle ttin o dalm ailo, X X X I I I (1914), p. 31. 'br,4293 A. 8 5 G la s n ik S k o p sk o g n a u n o g d ru tva , V 1 1929). p . 8. J. B ru n m id , V H A D , n. s. V (1901), ip. 149; I X (1906/7), p. 117, b r. 240 = C IL III, 15.1361. M Jahrbu'eh fiir A lte r lu m sk u n d e hrsg. v. d. K . K . Zentra.1 K om m ission . K 'u n B 'H listo rise h e D en k m ale, V I I (1903), p. 193, ibr. 1. 8 5 C IL III, 4008 = J. Bmjinmid, V H A D , n. . V III i(l905), p. 65, br. 125. 86 A . E. M. V I I (1883), p. 106; C IL III, 8107, 8108; S p o m e n ik S K A , X X X I X (1903), p, 64 -b. 87 N, V u li, S p o m e n ik S K A , L X X I (1931), p. 90, tor. 208, p. 91, br. 211. S r. J. B ru n m id , V H A D , n. s. V (1901), p. 149; R osch er, M y th olog isch e L e x . 3, p. 139.

ili. G R K I k u l t o v i

225

* Brojni nalazi njezinih posveta u podunavskim provincijama ukazuju da je kult ove boginje bio osobito razvijen i tovan u tiim pokrajinama.8 9 U Akvinkumu su takoer utvreni ostaci njezinog hrama.90. I ostalih po dunavskih pokrajina spomenici njezina kulta su poznati jo iz Savarija,9 1 Skaribantija,92 Karnunta,9 3 Teum ija,94 Virunuma,95 itd. INa nekim od tih natpisa njezino ime prate razrni epiteti. Na primjer, na naem spome niku iz Starog Majdana ona nosi epitet Pia9 S Na drugima, to je A u gusta,9 7 Dea 9 8 Sancta99 ili, pak, Regina,100 i si. Veima njezinih posveta podie se u neije zdravlje ili ast, veinom carevo, ili, kao to je sluaj na ovom spomeniku iz Starog Majdana, u ast udruenja. Ako su jo j posvete podizali kao boginji aigona, tu se navode drugi razlozi,*"1 kako pokazuju nalazi iz Salone i Stobiija.

89 N . T u r c h i, o. c., p. 242. C IL III, 3484, 3485 = 10442. 9 1 C IL III, 4161, 10911. 92 O IL III, 4241 = 10939. C IL III, 11124, 11,153; A . E. M . X X , p. 2i36. sa si. 94 C IL I II, 4738. 95 C IL III, 4805. 9 0 V . P ak valin , G Z M , 11. s. X X I V (1969), p. 167 168, b r. 3. 97 C IL III, 151361. C IL III, 4008, 8107, 4108. 99 J a h rb u e h f. A lteirtum skun de, V I I (1913), p. 181, b r. 1. 100 N. V u li, S p o m e n ik S K A , L X X I (1031), .p. 90, br. 210 i p . 91, br. 211. 1 0 1 H. V o lk m a n n , S tu d ie n zu r .NsmasisUcult, A r o h iv fflr R elig ion sw issesch a ft, X X V I (1923), p. 8; P re m e rste in , N em esis ,und Hire B cd en tu fig fiir dea' A gon e, P h ilologus, L I H (1896), p. 400; R osoh er, iM yth ologiseh e L e x ic o n 3, p . 138. 15 A n ti k i ku ltn i

OPCl POGLED NA GRKE KULTOVE N A PODRUJU BOSNE I HERCEGOVINE Kada s m o - j e d n o m od prethodnih poglavlja rasspravlj alr o p r o doru .grkih kultova na podruje Bosne i Hercegovine, iznijeli smo niz opaanja u kojim a smo pokuali rasvijetliti pod kojim se uvjetim a i s kak vim intenzitetom to uvoenje odvijalo. Nakon obrade spomenika k oji p o tvruju prisustvo grkih kultova na ovom podruju, moemo dodati slije dee: ako svoja zapaanja osnivamo na injenici da je na ovom podruju potvreno sedam grkih kultova, to nam daje za pravo da govorim o o jednom razvijenom duhovnom ivotu odreenog (broja stanovnika rimske BiH, koji se tem eljio, dakako, na tovanju dotinih grkih (boanstava i njihovih kultova. S obzirom na izneseni karakter s kojim a je bilo veea.no uvoenje grkih kultova na ovo podruje, broj boanstava, odnosno kulto va ije su potvrde posvjedoene, skoro u potpunosti odgovara tome na vodu. injenica da se najvei (broj potvrda tih kultova naao u mjestima gdje je zasvjedoen boravak Grka ili heleniziranih Orijentalaca, svjedoi nam da su, u najveem (broju, tovaoci ovih kultova m ogli biiti isami Gnci jednostavno, iz razloga to su pripadnici drugih nacionalnosti imali svo ja nacionalna boanstva kojim a su podizali posvete, a poreid toga, u odre enim prilikama, radije isu se obraali nekom boanstvu iz rimskog pante ona, koji je bio skoro identian grkom. Upravo kada se govori o poveza nosti i dodirnim talkama grkoig i rimskog panteona, namee nam se pro blem iut'niificiranja pojedinih boanstava koja se javljaju na naim spo menicima. Budui da je rimski panteon skoro u (potpunosti identificiran sa grkim, koji put je vrlo teSko dokuiti da ili je, npr., jedan edikant podi ui posvetu Herkulu, zaista na umu imao rimskog Henkula ili, pak, gr kog Herakla. U tome nam jedino m oe pom oi titular samog boanstva, tj. da li je ono navedeno u jednoj ili drugoj varijanti, kao i karakter nomen klature edikanata, ukoliko je navedena. Ve ranije smo primi!jetili da su pojave spomenika jednog ili dru gog -kulta u uskoj geografskoj ovisnosti, jer se, npr., potvrde grkih kul tova javljaju u daleko veem broju u istonoj esti nae .zemlje, dok su potvrde rimskih kultova b rojn ije u zapadnom dijelu. Meutim, s ob zirom na geografski smjettaj BiH, m oglo bi se pretpostaviti da se ti ut jecaja u tom pogledu neutraliziraju, aii iz pregleda o broju spomenika jednog i drugog kulta m oem o konstatirati da nije takav sluaj. Sa i tavog podruja BiH d o danas je otkriveno svega deset posveta grkih boanstava. Ako itaij broj porodim o sa brojem 127, kOlilko je naeno spo menika posveeniih Mmistoim boanstvima, onda je lako uoiti razliku u

III. G R K I K U L T O V I

227

intenzitetu tovanja tih kultova, dakako, u korist rimskih. Do toga je dolo iz niza razloga. O tome smo ve govorili u prethodnim poglavljim a, pa amo kao jedan od glavnih razloga za ! tu pojavu iznijeli i taj to se radi .o kultovima politikog, gospodara, kojim a su ljudi mnogo ee p o dizali takve posvete. Zato amo kao dedikante tih spomenika u g l a v n o m oznaili Grke, koji su, naseljavajui pojedine krajeve, d nadalje obavljali tovanje svojih, nacionalnih kultova, kao to je to, npr., u odnosu ina svoja nacionalna boanstva inio jedan Ilir ili Gali nalazei se dafleko od svoje domovine. Stanovnicima zapadnog dijela nae zem lje rimski panteon je bio mnogo 'blii i razumljiviji od grkog, pa kada e radi o jednom te istom boanstvu ha nekoj posveti, njegovu titularnu varijantu e m o n a i ina. la tinskome. ak i iu istonim krajevim a canstva, sami Grci ili Orijentalci su svojim nacionalnim boanstvima na posvetama dodavali ime adekvat nog rimskog boanstva, ime se podvlai vie politiki utjecaj, a manje eventualna interpretatio Sacra. Naveli smo niz primjera da su dedikanti mnogih posveta naenih na podruju BiH upuenih nekim od (rim skih boanstava bili upravo Grci i> M Orijentalai, Mio da se radi to Jupi teru, Junoni ili Terra Mater i el. To znai da su Grci prisutni na ovom podruju iu tim sluajevima rimskim boanstvima iskazivali vise kurto azno tovanje, jer se u svim sluajevim a radi o dravnim slubeinioima fcojii su zauzimali visoke poloaje, kao to je, npr., bio vilicus, conductor ii si. Da kojim sluajem na ovom podruju nije bilo nastanjenih Grka ali heleniziranih Orijentalaca, m oglo bi se s pravom postaviti pitanje da li bismo danas imali ijedan spomenik posveen boanstvima grkog pan teona, jer smo vidjeli da pripadnici dragih nacionalnosti takve posvete, bar na podruju BiH, nisu podizali. I mada imamo sasvim mali broj pos veta grkih boanstava, ipak je zastupljeno sedam kultova, a to je, sva kako, interesantna pojava za ovo specifino podruje. Sa podruja BiH poznato je ukupno deset posveta upuenih g r kim boanstvima. Prema njihovim mjestima nalaza, moemo zapaziti da se koncentracija tih nalaza svodi uglavnom na etiri regije. To je sjeve rozapadni dio Bosne sa podrujem Bihaa, Sane i Japre, sa dva nalaza, zatim podruje srednje Bosne (Il/.da), opet sa dva nalaza, te podruje Srebrenice, i pojedinani nalazi iz Prnjavora d Glamoa. Skoro svi ti n a lazi potjeu sa onih lokaliteta za k oje smo rekli da su bili naseljeni iz vjesnim brojem Grka ili heleniziranih Orijentalaca, bilo da su se tu na selili u vez' s rudarskom eksploatacijom, kao to je bio sluaj sa Sanom Japrom i Srebrenicom, alii kao trgovci po pojedinim gradovima. injenica da je na ovome, relativno uskom podruju potvreno od vijanje i tovanje grkih kultova predstavlja, svakako, interesantnu p o javu u kultnoj problematici antike BiH, koja nam omoguuje izvoenje niza zakljuaka, jer je pojava svakog kulta na jednom odreenom pod ruju bila praena nizom manifestacija, k oje su, pak, izazivale niz pos ljedica to su se, prvenstveno ii u najveoj mjeri, odrazile na kulturu stanovnika dotinog regiona ili mjesta, a tako isto i na svakodnevni i, dakako, duhovni ivot.
15*

III. G R K I K U L T O V I

P O PIS N A L A Z I T A S P O M E N IK A G R K IH K 'U LT O V A

. a. 1. 2. 3. 4.

Spomenica samostalnog ApoJonovog kulta Podgraima (Glamo) V-rani (Pmjavor) Ilida (Sarajevo) Luani (Sarajevo)

b. Spomenici samostalnog Afroitiin'og fculta 5. Mogorjelo (apljina) .......................... 6 ."Nepoznato mjesto nalaza c. Spomenici samostalnog Asklepijevog 'kulta 7. Bae (Mostar) d. Spomenici kultne zajednice Asklopiije Hiigija 8. Skelatii (Srebrenica) e. Spomenici kultne zajednice Herakle-Hesiona 9. Crkvina kod Golubia (Biiha) f. Spomenici samostalnog fculta 'boginje iNemese 10. Stari Majdan (Piiijeior)

IV. TRAKI KULTOVI

O UVOENJU TRAKIH KULTOVA N A PODRUJE BOSNE I HERCEGOVINE Prema onome to se ranije pisalo o Traamnia, a (to je da su oni bili najstarija stanovnici zapadnog dijela Balkanskog poluotoka,1 pojava trakih kultova na podruju nae zem lje bila < b.i. aMe, u uskoj vezi s tom pojavom . Sve da je i bilo tako, jer teorija o njihovom naseljavanju zapadnog Balkana je za mnoge uenjake neprihvatljiva,2 teko da ibi se mogla povui neka veza izmeu toga, navodno njihovog boravka i po jave njihovih kultova na ovome podruju. Ve smo govorili o pretpovijes nim dogaajima i kulturnim prilikama kakve su vladale u predjelu sred njeg i zapadnog Balkana, a i kroz obradu kultova iz prerimsfcog peri oda zakljuili smo da nismo nigdje naili na trag ili ostatak duhovnog, odnosno kultnog karaktera koji bi se vezao za Traeane. Prema tome, do lazimo d o iste konstatacije koja je ustanovljena za prodor grkih kultova na ovo podruje, iiz doiba prije rimske okupacije, a to se osobito odnosi na podruje dananje BiH, tj. da je njihov kultni utjecaj na Ilire bio sve den na najmanju mjeru, i aiko je bila takva situacija sa grkim u tje cajima, odnosno 'Grcima, ija je prisutnost dokazana na pojedinim pod rujima nae zemlje, onda je jo jasnija situacija isa trafikim utjecajima. Prema tome, pojavu trakih kultova na ovome podruju neemo vezati za .neke predrimske njihove utjecaje nego emo njihovu pojavu u naoj
z e m lji v c z o -'t i p r v o n s 't v e i K j z riiiiiisilvu o ;k u p 8 .o i j u . k a ik u z,w iiiiju i.biku

Trakije. Tek 'kada su mnoge zemlje bile pokorene od jedne sile i uje dinjene poid jednu upravu i vlast, 'kada je dolo do uzajamnog njihovog povezivani)a kao posljedice razmah privrednih ili kulturnih inilaca, kada se vojne jedinice seljakaju iz jedne zemlje u drugu i si., stvaraju se optimalni uvjeti da se utjecaji jedne zem lje prenesu u drugo mjesto,
1 O Traa.nim a 'kao stamoivnlckna za p a d n o g d ije la B a lk a n sk og poluotoka postoji ogrom n a lite ra tu ra , m i n a v o d im o sa m e n e k e p isce : C. P atsch , T ra k isch e S p u ren an der Aria, J a h re sh e fte der osterr. archaoioglschen Institutes, X (1907), .p. 169-174; Seala, U m nisse d er altesten Geschichte E u rop as, M u n ch e n 1912, p . 28; G. Kazarow, Beiitrage .zur K u llu rg e s e h ich te d e r T h ra k er, S ch ifte n zu r R u n d e d e r B a ik a n h a lb in sel, II, Q u e lle n und F orsch u iig en , v o l. 5, Sarajevo 1914, p . 2. i d.; B. N opsca, B e itrage zmr Vorgeschichte und E fh n o lo g ie Nordalbaniens, W M B H , X I I 1912), p. 223; Jokl, Albaciisch G e sch ich te d er in o g e r m a n is c h e n S p ra ch w issen s ch a ft II, 3, S tra ssburg 1917, p . 122; itd. * Z u p a u i , T ra g o m za P elazgim a, N a ro d n a S tarin a I, Z a g re b 1922. >p, 211 226; A rh iv za arbanasku starinu, je zik i e tn o lo g iju , vol. I, B e o g ra d 1923, p. 207 212, i vol II (1924), p. 151. i .; itd.

234

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N 1

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B ili

i obrnuto, a, dakako, tu je rije d o fcultovina, to nas ovdje prvenstveno interesira. Ako, pak, te utjecaje posmatramo samo sa kultnog aspekta, tu emo nai najvie i najoriginalnijith primjera rbiih (utjecaja, kao, npr., sluaj da je jedan odreeni kult mekoig boanstva iz Irana, Spanije ili Galije bio prenesen u sasvim suprotne, esto u najudaljenije kraieve rim ske drave. U takvim uvjetima mogli su se 'lafeo prenijeti i -trafika kul tovi ma u ikoju zemlju, a pogotovo u susjedne, do ega je a dolo, Icako. emo vidjeti. Postavlja se pitanje kako je i ikada dolo do te pojave, ako to ve emo za odreena boanstva. A ko poem o od injenice da je svaka ze mlja, odnosno narod im ao svoja nacionalna boanstva, tj. .svoj panteon i adekvatne kultove, postavlja se pitanje k oji su to faktori utjecali da je dan od tih kultova prime drugi narodi. O dgovor na ovo pitanje je dosta sloen. Svakako da su i Traam imali ve3iki broj svojih boanstava, ali je od svih tzv. Traki konjanik imao (najvie uspjeha u toj ekspanziji, od nosno u prodoru u druge zemlje. Po naem Budu, da bi do takve pojave dolo, to boanstvo, odnosno n jegov kult je morao imati takve individu alne elemente koji e svojim sadrajem biti lako idejn o prihvatljivi gim narodima. Ako je, npr., na neikom stranom podruju boravila jedna grupacija Traana, dakako da su se oni {klanjali svojim boanstvima, a oni ikoji su ivjeli /uz njih ili su dolazili s njima u tjenji doticaj prihvaa li su od njih ono boanstvo ili kult koji dm je n ajbolje odgovarao, pa je. eto tako -moglo doci i do irenja, odnosno prihvaanja i kulta tzv. T-rakog konjanika. Ako su ga narodi mnogih zem alja prihvatili kao svojvlastiti kult i ako se u tim zemljama susree veliki broj njegovih potvrda, to znai -da je, bilo ;idejnom osnovom, bilo 'umjetnikom koncepcijom prikazivanja lika, odgovarao -svim tim narodima. Nain prijenosa ovog fculta mogao je biti svestran, kako god i ka rakter njegovih prenosilaca. Ve ranije -smo konstatirali da u prenoenju kultova imamo dva osnovna -elementa, a to su vojnici i -trgovci, i kada je jedan kult sebi ve bio utro put i egzistenciju, onda nije vie postojao problem u njegovom daljnjem prenoenju :i irenju. Prema tame, i po javu ovoga kulta na podruju nae -zemlje vezaemo za tu -kategoriju ljudi. Na podruju BiH n jegov prodor se odvajao sa istoka, tj. preko Sr bije, -s obzirom na -njegovu postojbinu. Upravo one zem lje k oje su nepos redno graniile sa Trakijom prve su i u najveoj m jeri preuzele taj kult pa se danais na njihovom podruju spomenici toga fculta nalaze u najve em broju, ii to se ide dalje na zapad ili istok broj njegovah potvrda opada. Dok su, npr., na podruju Srbije naene u veem broju, dotle su na -podruju BiH m alobrojnije, u Hrvatskoj ih je jo manje, a na podruju Slovenije skoro da su nepoznate. Pojava traikiih kultova ai sebi sadri mnoge probleme, bilo da se radi o karakteru samog boanstva lilli interpretaciji i'konografsfcog -sadr aja njegovih predstava. Ako te probleme -reduciramo samo na one kul-

IV .

TRACKI

KULTOVI

235
45;

tove k oji se javljaju ina podruju BiH, a tu, u stvari, imamo svega dva, namee nam se opet problem njihove uzajamne veze, problem pravilne interpretacije likovnih predstava, lit., to unekoliko staro za sve istra ivae predstavlja kamen "spoticanja. Mada je o tome problemu ve na pisano vrlo mnogo, ipak nii do danas nemamo jedan odreeni stav prema tome problemu. Poto potvrde trakih kultova nalazimo ii na podruju BiH, time i ovo podruje ulazi u oblast u kojoj se odvijalo njihovo to vanje, te smo stoga duna da se i mi pozabavimo tim problemom, dakako, u granicama koje -nam odreuju nai nalazi.

1. TRACKI KONJANIK Sa podruja BiH imamo svega jedan spomenik ovoga ikulta. To je reljefna predstava u farmi medaljona a naena je u Sarajevu (br. 206). U udubljenom polju prikazan je konjanik dkren'ut udesno a licem prema posmatraeu, i s visokom Ikapo-m na glavi. Desnu iruiku je podigao, lijeva se ne vidi, na leima miu lepra ogrta. S d onje strane reljefa nalaza se nasaidrfk. Kako je spomenik naen potpuno iizdiirano, tj. (bez ikakvog propratnog materijala, nemamo nikakvih izraivnilh elemenata k oji bi nam pos luili za datiranje. Jedino se moemo ravnati po slinim nalazima na drugim stranama i po vremenu najintenzivnijeg irenja ovoga kulta izvan Trakije, a to je .period II i III stoljea. Budui da se rad,! o perifernom nalazu ovoga kulta, mogli bismo pretpostaviti da ovaj nai spomenik pripada kasnijem r azdoblju, tj. III stoljeu.3 Kako je spomenik predstavljen reljefom bez ikakva natpisa, ne zna mo ime eikanta, a s time u veza se javlja jedan drugi problem: karakter samog spomenika, na to ern-o se osvrnuti nie. Prema kartografskom prikazu nalaza (K. VII), moemo zapaziti da natpis potjee iz srednjeg dijela Bosne, to svakako predstavlja interesant nu pojavu, tim vie to se spomenik naao na lokalitetu gdje nisu konstati rani nikakvi tragovi naselja. Uz to, mije poznata n d sama situacija nalaza, da li je bio .u sklopu -kakve graevine, grobnice i si., to bi nam bilo od velike koristi. S obzirom na karakter spomenika i njegovu likovnu pred stavu, unato njegove viestrane obrade, mi do danas nije zauzet jedin stven -stav o tome u koju kategoriju spomenika spada, da li je to votivni ili sepulkralni spomenik. Sergejevski, koja je objavio -ovaj nalaz, bio je vi e sklon miljenju da je spomenik votivini, ali je to miljenje iznio dosta nesigurno.'1 Ovome spomeniku je Gabri-evi naknadno posvetio jedan ci jeli lanak raspravljajui o njegovom karakteru, ali se nije kategoriki priklonio jednom odreenom stavu, magovjetavaj-ui -da bi se moglo ra dit,! ij ,0 jednom i -o drugom karakteru.5 Neto odreeniji stav o tome iznio je Veljko Pakvalin tvrdei da se tu bez daljnjeg radi o sepulkralnom spo3 :Na o v o v r ije m e , iak-o nejasn o, n a v o d i i D. S e r g e je v s k i (G Z M , n. s. XII (1948), p. 211 226. 1 D. S e r g e je v sk i, o. c., p . 173. 5 B. G a b ri e v ie , S a ra je v s k i m e d a ljo n s p rik a z o m tra-k-og k o n ja n ik a , G Z M , n. s. IX (1954), p. 41 45.

IV . T R A K I K U L T O V I

237

metliku, i dajui niz objanjenja uz tu tvrdnju.6 Meutim, a bi se zauzeo oireeni stav, smatramo da je potrebno bar ukratko osvrnuti se na pro blematiku Trakog konjanika iji lii'k i ovaj na spomenik nosi. Pitanje Trakog (konjanika je, 'bez sumnje, jedan od prvih problema evropske Ikultne problematike. Kako je kolijevka toga kulta Trafcija, tj., dananja Bugarska, obino se uima a taj konjanik predstavlja jedno trako boanstvo k oje se u ikonografiji prikazuje uvijek na konju, obueno u kratku hlamidu koja, ohino, lepra liza njega. Konj je u skoku, jaha u desnoj ruci obino ima krae koplje ili maku ivotinju, .ili, pak, neki drugi predmet. Pored konjanika se ohino nalazi pas , p rikazan kako tjera nekudivlju i votinju. K oji put scena je proirena sa vise hko va i predmeta, tako, npr., poTed konjanika javljaju se dvije ili vie ena, drvo sa zmijom, na tlu prevrouta zdjela itd.7 Takvih spomenika naeno je najvie u samoj postojbini ovog kulta, tj. u Bugarskoj, gdje ih je registrirano preko tisuu,8 ; na osnovu ega su napisane mnogobrojne studije koje predstavljaju osnov nu literaturu o Trakom konjaniku.9 U toj literaturi, a osobito u kasnijim mnogobrojnim prilozima (i lancima, glavni afceemt problema stavljen je kafco na rjeavanje samog podrijetla toga kulta tako i na pitanje da li su ti spomenici sa svojim reljefnim predstavama votivni, odnosno kultni, ili sepudkrailini. Kako smo vidjeli, taj problem se up-ravo vee i za na spo menik. Dakako, i u tom pitanju miljenja uenjaka su podijeljena. 'Openi to se ndima da se u Trakom konjaniku krije jedno domae traoko boan stvo, i to bog lovac, kako se najee i prikazuje ma spomenicima. Meu tim, dosta je raireno i miljenje da se na tuni reljefim a predstavljao sim boliziran lik pokojnika.1 0 S time u vezi se razvila jedna nova teorija ko jom se ov o boanstvo pokualo vezati i za kult boga lijenika, iz razloga to se naao veliki broj ovih reljefa sa edikacijom upuenom bogu Asiklepiju, ih paru Asklepije Higija.1 1 Moda bi se i prihvatili a ova teorija a se mise nali isti takvi spomenici posveeni drugim raznim grkim boain* V . Pakvalim , K u lto v i u a n ti k o doba n a pod ru ju B osn e i H ercego vin e, p. 143 .144, n a osnovu la n k a : G . S e u re , V o tiv n i r e lje fi u beog ra d sk om m u zeju , S ta rinar, I II -serija, k u j, p r v a (za g o d in u 1922), B e o g ra d , p. 256. 7 V . H o ffille r, Tirakii (kon janik, V H A D , n . < s. W (1902), p . Vulii, S p o m e n ik SAM, , ! X C V I I I (1941 1948), ,p. 283 286. 8 G . K a z a ro w , D ie D e n k m a le r Diss. P aom onica, Ser. F asc. 14 (1938). des T liraldischen 192 209. Sr. N. in B u lgarien ,

R eiterg ottes

9 V a n ija lite ra tu ra o T r a k o m k o n ja n ik u : G. K azarovv, o. c ; A . D u m oat, Ra-pport s u r u n v o y a g e archealogikjue em Tfaraee, Arehiives des missiiorvs s c ie n t lfiques et ititeraires, 3e se rie III, p. 117 00, P a ri 1878; Melasuges d a rch e o lo g ie at d e p ig ra p liie p a r A l b e r t ......... reu n is p a r T h. BfomeMe, P a ri 1892; m n o g o b r o jn i la n c i ra zn ih b u g a rsk ih autora, k a o : V . D o b ru sk y , te brae H. i K . Sikorpil, a iz Rurniuinije G. T ocilesou , o b ja v lje n i u A r e h a e o lo g is c h -e p lg r a fis c h e M iU eiliungen aus O esterreich , o d s v . I - X X (1877 1897); V . H o ffille r, o. c.; N. V u li, T ra k i fconjaniik, G la s S K A , C IV (1925), p. 64, 87 89; Ch. (Picard, L es d ieu x de la ooion.ie de P h ilip pes, Revrue d h istoire d e s re lig io n s L iX X X V I (1922), p. 144, itd. 10 A . B u d ay , D as P ro b le m d esso g e n a n n te n ler m it z w e i R eitern , 1928; N. V u li , o. c. thralkische Redters: d ie D eokm a-

1 1 H . K . S k o rp il, S b o m ik V III, p. 76n. L V , i S b o m ik :X V I, p . 17, n . 25, f. 8.

238

A N T I K I

KULTNI

I V O T T V N I S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B iH

stvarna, tako, npr., Dioskurima,1 2 Apolonu,1 8 ali isto tako i Herosu,1 4 to predstavlja osnovni materijal preko k ojeg se ne moe prei pri donoenju nekih teza da se ovi reljefi veu za neko 'odreeno grko boanstvo, od nosno r a o kojem je jedan ovakav spomenik posveen, kako (je bilo pokulaja. O problem u karaktera ovog boanstva dosta je raspravljao i pisao Vuili. Govorei o pojavi da se ovi reljefi posveuju raznim boanstvima, on je tvrdio da se ni iu kom sluaju ne sm ije traiti -neka veza izmeu slike i teksta, nego bi predstavu Trakog konjanika trebalo smatrati ikonom, k oja se magla svakom boanstvu posvetiti.15 Dalje, on je smatrao da je Traki konjanik grkog podrijetla i da su ga od Grka preuzeli Traam, te da ne predstavlja nita drugo do heroM ranog pretka, tj. Plerosa.16 Da kako, time se baivtio i jedan. od najboljih. poznavalaca ovog problema Kazanov. On je o tome doslovno pisao: Traanja, k o ji je najvie volio rat, lo v d konje, zamiljao je svoje glavne bogove (kao konjanike, i kada je sv oje nadgrobne ispomeniike ukraavao slikom Herosa na konju, on je time ispoljavao svoju nadu da e pokojnik kao blaeni jaha pratei svo ga b o g a ;Mivaitd u (besmrtnom i blaenom ivotu. Iz rimskog doba iz ko jeg potjeu nai spomenici, Traki heros je podzemno boanstvo lova.1 1 Ovo je svakako jedna od najodreenijiii formulacija. Iz toga navoda bi se dalo razabrati slijedee: Kazairov razlikuje dvije vrste spomenika sa Herosom, prvo one sa votivnim karakterom, na kojim a je prikazano trafiko bo anstvo Heros, i druge sa nadgrobnim karakterom na (kojima Heros pred stavlja heroizaranog pokojnika. O ispravnosti ovoga miljenja svjedoi nam injenica da su ga prihvatili i uvaeni uenjaci.1 8 Mi bismo dodali jo ovo: ako se pojava ovog konjanika tumai na ta dva naina, onda je za nas jo interesantniji sadraj samog ikrulta. Moda su vjernici nadahnjivaind menjem da se svaki vjern ik maikotn snarti izjednauje sa boanstvom, pa se ;i na nadgrobni spomenik stavljala likovna predstava toga boanstva da sim bolizira pokojnog vjernika. Ako bi ovo m iljenje imalo realnu osno vu, to bi se, moda, m oglo doveisti u vezu s utjecajem nekih orijentalnih religija i (kultova k oji su (imali upravo taj sadraj. Nakon svega iznesenog, sada em o pokuati da na spomenik uklo pim o u izni jeti problem. Prije svega, na spomenik karakterizira form a m e daljona, dok druga spomenici, bilo iz Grke, Bugarske, Rumiunije, Make donije ili 'Srbije, svi redam imaju oblik etvrtastih ploica, esto sa za1 2 V. D u m o n t-T h . n. 61. 1 3 V. D o b r u s k y , S b o r n ik X I , p. 91, jn. 71, d S b o r n ik X I I I , p. 424, n. 2; H. K. S k o r p il, A . E. M . X V (1892), p. 107, ti. 53. 11 K . koTjpdl, A . E. M. X V I I (1894), p. 195, m. 61; V . D ob ru sk y , S b o r n ik XT, p. 92, m. 75, T a b . X V 2 ; S b o r n ik X II , .p. 318, n. 1; A . D unrtont-Th. Horrielle, M la n ges d archeologlie et e p ig ra p h ie , p. 332, n. 32, ,p. 335, n. 39: C IL TII, 7592; ild. 15 N, V u li , S p o m e n ik S A N , X C V I I I (1941 1948), p. 285. 1 6 N. V u li, T r a k i k o n ja n ik , p. 88. 1 7 G. K a z a r o w , P W R E S u p p . III, Sp. 1145. H om clle, M elaniges d a-reheologie et ep igra p h ie, p. 346.

1 8 T ;;;{(ir Un rion .monument al cavalerului Trac, Cronica Nurnisma-tica si arheotogica, anul X I 1935); G. Seure, Revije Arch., 1913, p. 62.

IV . T H A C K I k u l t o v i

239

obijenom gornjom stranom. ak u K azarovljevom korpusu ne nalazimo ni jedan medaljon. Drugo, veina tih spomeniika..su manjih dimenzija (0,20x 0,30 m), dok je nas spomenik znatno veih (0,58x0,79 m). Ova dva obiljeja predstavljaju d vije osnovne i veoma znaajne osebujnosti. Alko bismo tra ili analogije ovom e naem spomeniku, nali ibasmo ih jedino medu nad grobnim spomenicima kakvi se susreu na (itavome srednjem i donjem Dunavu, tj. od Bea do Kiumunije, ali listo tako i u Bugarskoj. Meutim, samostalnih medaljona u vidu nadgrobnih spomenika Iz same Bosne uope nema, izuzev ako su sastavni dijelovi nadgrobnog reljefa, i obino je u takvim medaljonima predstavljen lik pokojnika. .......... Kada se raspravlja o reljefim a fconjanilka -n'a spomaniciima, treba razlikovati opemtupojaviu konjanika ntaske vojake, k oji se najee jav ljaju na Rajnli, a ima a ih i na podruju Bosne, aM sa Trakim konjanikom oni nemaju nita zajedniko-. U isto vrijem e, treba spomenuti jednu drugu predstavu konjamiika koja se iskljuivo ja vlja na -nadgrobnim spomenicima. Na podruju Bosne oni se uglavnom javljaju > u istonom dijelu, tj. oko Drine, te u zapadnoj Srbiji. Ti spomenici obino imaju formu kocke ije su tri strane prekrivene reljefima. Na lijevoj bonoj strani prikazan je pokojnik na konju, d dosta podsjea na Trakog konjanika. Meutim, u ovom sluajiu posrijedi je tzv. daa, i tu se nedvojbeno radi o he-roiziranom pokojniku. Ovaj utjecaj je potekao iz Grke, otkuda je doao i u Bosnu, i upravo scene sa ovakvih spomenika posluile su Voliu da ih kategoriki vee za Trakog konjanika. Spomenik iz Sarajeva se po svemu razlilkuj-e od tih opisanih nadgrob nih spomenika, odnosno reljefa. Opet em o postav,:iti pitanje: da li je on uistinu predstavljao votivni ili nadgrobni spomenik? Neto istraivai su ga okarakterizirali kao nadgrobni (spomenik iskljuivo po tome to na do njem dijelu ima produenje za naisaivamje. Afco se pozovemo na podatke bugarskih istraivaa koji navode da se najvie spomenika Trakog konja nika nalo uz zdence ,i potoke, 1 9 tako neto bi se moglo navesti i za na spomenik, to bi ga vie opredijelilo kao potvrdu toga kulta. Naime, pored lokaliteta na kojem je naen na spomenik protjecao je, i danas p-rotie, jedan potok, i ako su se svetita Traifikog konjanika zaista locirala na takvim mjestima, evo, i u naiem sluaj imali bismo jedan takav dokaz. Sto se tie usadnilka, po njemu se ne bi mogao odreivati karakter spome nika, jer om je bio neophodan A za votivni i za nadgrobni spomenik. Da je rije o nadgrobnom spomeniku, onda bi, naprosto, bilo udno to je to jedini takav nalaz, jer je obino, ma o kojem se tipu nadgrobnog spome nika radilo, rijedak pojedinaan nalaz, nego se nalazi v.ie -egzemplara, dok smo imali na desetine sluajeva da se kultni, odnosno votivni spomenici nekog boanstva nalaze pojedinano, tj. samo po jedan primjerak. Prema tome, po naem sudu, i ovi navodi bi ili u prilog miljenju da se u ovom sluaju radi o votivnoin spomeniku.
1 1 1 N a la z iz b u g a rsk o g sela K u r t -B u n a r : V. D o b ru sk y , S b o m ik X V I , p. 15, n. iiz P a ra in a u S r b iji: Sbomik X V I , p. 16, f. 1.

20, ili

240

A n t i Ck i

k u ltn i

v o t iv n i

s p o m e n ic i

n a

po d ru ju

bui

Za nas je, svakako, interesantno pitanje na fcoji nain i preko koga je prenesen kult Trakog konjanika na podruje BiH. Svojevrem eno je Gabrievi ovu pojavu pokuao dovesti u vezu sa razvijenim trgovakim i vojnikim odnosima k oji su postojali izmeu DaMje i Dalmacije, a to bi znailo da je fcult Trakog konjanika u ovaj dio Dalm acije doao* iz Dakije.20 Ova pretpostavka je, i po naem sudu, sasvim na mjestu, jer su od nosi Dalmacije i Dakije na mnogim poljim a suradnje eptigrafki itekako dokazani (osobito u izm jeni .rudarskih strunjaka), dok su eventualne veze sa samom Trakijom malo dokazane. Dakako, kada se govori o tim utje cajima, zapravo o tome otikud i preikia koga je taj kult m ogao doprijeti u ove krajeve, onda ne treba gubiti iz vida ni susjednu oblast gdje je taj kult veli'hitm brojem spomenika dokazan, Sifbiju i Makedoniju, M jesto gd je rje naen ovaj spomenik udaljeno je petnaestak kilometa ra od rimske Ilide, kamilo su dolazili na lijeenje mnogi dravnli slubenici, prije svega vojni asnici i rudarski vii slubenici, meu kojim a se javlja ju upravo oni koji su prethodno sluili > u Dakirji. U neposrednoj blizini na lazita konstatirani su ostaci pogona rimske ciglane, poljoprivrednog do bra ;i ladanjskih vila.21 Da li je rije o zavjetaeu Traaninu, ili kojem drugom provincijalcu, teko je rei. Uz pojavu raznih drugih kultova iji su nosioci u nekim sluajevima bili sami graani svojih nacionalnih kulto va, mogao je isti takav sluaj biti i sa Irakim konjanikom, tim vie to se naao svega jedan primjerak, jer bi, da je taj kult bio omasovljen, nalazi bili brojniji. Nalazi spomenika Trakog konjanika u naoj zemlji su dosta brojni i potjeu skoro iskljuivo iz istonih 'krajeva zemlje, :tj. s podruja .Makedo nije i Srbije. Tako iz Sjemenita kod Skopija, Orahovca, Ka'lne, Giroita, Stobija, Belotina, Eaigiodea, Prilepa, S'lepa, Dofjrana,2 2 te iz Drmna, !Paraeina, Ravne, Osmaikova, Beograda, i.tid.2 3 Jedan od tak-vih spomenika na en je na krajnjoj zapadnoj taki, ( u Sisku.2 4 Nalazi ovih spomenika su, kako smo rekli, daleko brojniji m drugim susjednim zemljama kao to su,

2 0 B. G abrievii, o. c., p. 43. 2 1 E. P a a li, A n ti k a n a se lja i bom -u n ik acije u Bosn'i i Hercego-vimi, p. 69. 22 N. V u li, S p o m e n ik S A N , X C V in (194.111948), p. 286, 287. .br. 1, 2, 3, 4, 5, 12, 17, 19, 20, 21a, 27; A . C erm anovlie K /uzim anovi, S ta rin a r, n. s. t a j . X I I I X IV (1963 1964), p. 113, br. 1; p . 113, br. 2 ; ip. 114, br. 4; p. 115, br. 5. 6, 7; p. 116, br, 9. N. V u li , o. c., ip. 288 292, br. 9, 10, 11, 13, 14, 15, 18; S ta rin a r, V ( 1888), p. 84; A . E. M. X I I I (1890). ,p. 33, br. 10 = C 1 J L lili, 8147; A . C e r n ia n o v i -K u z n ia n ovie. S ta rin a r, n. s. X I I I X I V (1963 1964), p. 114, br. 3. V. H o ffille r, Traokii k o n ja n ik , ip. 192 193, si. 106; V H A D , V I I I (1905), p. 53. br. 109; N. V u li. S p o m e n ik S A N , X C V I I I (1941 1948). p . 289, -br. 16; A. E. M. III (1879), p. 168, br. 31. G . K a z a r o w , D ie D an k m aler d es T h r a k is c h e n R eiterg o tte s lin Bulgarien; isti autor: D ie K u lld en fem a ler d e r sog. thrafkischen iReiter in B u lgarien , A rch iv ilir religi6swis.senseh.aft, B atid X V , p. 153 161, Leiipzig u. B e rlin 1912; Zurn kulfeus des thrakischen R eiters in B u lgarien , p. 108 114; B eitra ge zur toulturgesch iehte der T h ra k e r; i kl. 2 8 G. T o e ile scu i d ru gi ru m u n sk i a u tori u raznim b r o je v im a A. E. M, sv. T i dalje.

2. D U N A V S K I K O N JA N IC I

Na podrujiu^BiH-iimaino -dokaza o j o ijednom trakom -kultu, Jtooji je isto tako problematian, ako ne i prdblemaitfflniiji od Trakog konjanika. To je kult Dunavskog konjanika, iji se problem sastoji i u samom n jego vom nazivu, emiu e ve biti rijei. Sa razmili strana podruja BiH imamo ukupno pet potvrda ovog kulta, po jedan iz Halapia kod Glamoa (br. 207), iz upanjca Duvna ('br. 208), Ljuibukog (br. 209), Han-Kumpanije kod Viteza {ibr. 210), te iz Velike Obarske kod Bijeljine (br. 211). Na ovih pet spomenika razlikujemo tri stilske varijante, od iknjih su dvije sasvim bliske. Iz prve varijante imamo svega jedan nalaz spomenika, on potjee iz upanjca i(br. 208) i njegova karakteristika je u samom obliku. Ploica ima oiblik izduenog pravokutnika. Druga varijanta im a takoer form u izduenog pravokutni ka, ali je scenska postava vertikalno postavljena. U ovu varijantu spadaju nalaz iz Halapia (br. 207) i iz Viteza (br. 210). Trea varijanta spomenika ima form u pravog kvadrata, 'ija je gornja strana izraena < u stilu afcroteritja sa zalbatom u sredini. U ovu varijantu spadaju nalaz iiz L ju ta ik og (br. 209), i iz Velike Obarske (br. 211). Prema tome, moe ee rei da su svih pet ploica po formi skoro identine, dok ih po vrsti materijala opet dijelim o u dvije grupe: etiri spomenika su od olova olovne ploice (br. 207, 209, 210, 211), a jedan je od kamena (br. 208). P o ik o ih o ig r a is k o m i k.oiTrp023.1cionom 'SS-drza^ju, c-vii'Ii p s t sj)o ix i ;n jJ^ s, kdasicifi'ramo opet u tri grupe. U prvu grupu stavljamo ploicu iz Zupanjca (ibr. 208), iu drugu ploicu iz Ljubufcog (br. 209), i u treu grupu, ploice iz Halapia (br. 207), Viteza (br. 210) i Velike Obarske (br. 211). Pr vu grupu ove klasifikacije karakterizira siromatvo likovnog sadraja, a time i scena. Predstava je smjetena u dva odjelita polja, gornje i dionge. U gornjem polju imamo 'tri centralne linosti', tu sredini je enski lik obu en ,u dugi potpasani hiton. S obje strane simetrino je postavljen po je dan konjanik mlaeg izgleda, oferenut prema eni. Obojica su odjeveni u kratke hitane, rukom dre uzde. ena daje konjima hranu iz neke posude. U lijevom gornjem kutu vidi se poprsje jedne ene. U sredini donjeg pojasa postavljen je stol na kojem su tri kruha. Lijevo od stola isu riba i ptica okrenute prema stolu, na desnoj strani ovan, i iznad njega neka posuda na tri noge. Drugu grupu nae klasifikacije karakterizira slijedei sadraj: ita va predstava je smjetena u kruno polje i razdijeljena u tri poijasa. U gom jem pojasu, u sredini, smjetena je enska figura sa /uzdignutom de16 Antiki kultni...

242

A N T I K I

KULTNI

I V O T I V N I S P O M E N IC I N A FODRU C.TU

B ili

snieom, Do nje, sa lijeve strane, testa Sola, a sa desne bista Lune. Lijevo, neto nie od Sola, nalazi se stol na bojem su tri kruha. Desno od Lime vide se v r i jo neki predmet. U srednjem pojasu opet je sredinja linost ena, a s ob je njene strane nalazi se po jedan jaha prem a njoj okrenut. ena iz marame d a je 'konjima hranu. Oba jahaa prikazana su sa uzdig nutom jednom rukom dok u drugoj dre koplje. Odjeveni su u kratke hlamide fcoje lepraju iza njih. Ispod oba konjanika lei ispruen ovjek. Lijevo od lijevog (konjanika opet jedna ljudska figura, na desnoj, pak, strani, etiri kruga i jedna svjetiljka. U treem , donjem pojasu, u sredini je stablo o iju gramu je objeena neka ivotinja bez glave kojoj ovjek vadi utrobu, ili je guli. Lijevo od stabla se vidi pijetao, desno kandelabar i jog m etei p r e d m e t . ................ --------- ' U treu grupu nae klasifikacije stavili smo trti preostale ploice, i ji se ikonografski i kompozicijski sadraj u potpunosti podudaraju, tavde, dvije od 'tili ploica su identine (br. 207, 211), bez sumnje, one su izile sa jednog kalupa. Trea ploica iz ove grupe '(ibr. 210) od ovih dviju se sa svim neznatno razlikuje, i to po nekim sitniim detaljima. Karakter sadr aja oive gnupe se sastoji u slijedeem : predstave su uokvirene sa p o dva stupa k oji dre luk ukraen jajastim ukrasima. U gornjim kutovima iznad edikule prikazane su zmije. Predstava unutar luika je podijeljena u etiri pojasa. U prvom e pojasu, u sredini je prikazan Sol na etveropregu, obu en u tuniku i hlamidu. Desnu ruku je podigao, u lijevoj dri kuglu i bi. Lijevo t i desno od njega prikazan je p o jedan par konja. U (drugome pojasu, u sredini prokazana je enska figura, obuena u dugi hiton, koja iz mara me hrani konje. Opet s lijeve d desne strane prikazan je po jedan konjanik. Oba im aju uzdignutu desnu ruksu. Ispod lijev og konjanika lei nag mu karac, a ispod desnog riba. Iza lijevog konjanika prikazan ije jedan koplja nik, a iza desnoga ena odjevena u hiton, sa uzdignutom desnom rukom. U treem pogasu, u sredini vidi se okrugli stol, na njemu riba, a za stolom sjede tri mlae osobe. Lijevo od istola je stablo o iju granu je objeena neka ivotinja, Ikojoj neki mukarac vadi utrobu. Lijevo od staibia je drugi mukarac, sa obrazinom. U etvrtom pojasu, na lijevaj strani nalazi se tronoac sa ribom, do njega uzdignuta zmija. U sred;ini pojasa je kantar, prema njemu, sa lijeve strane, glavom Okrenut, lei lav, a do njega pijetao. Iz ovog opisa moemo zakljuiti slijedee: Sve tni grupe ovih p lo ica su po sadraju sasvim bliske, njihova razlika se sastoji jedino u potpu nosti ifconografsfcog I kom pozicionog sadraja, pa bi na osnovu toga ona ploica iz Zupanjca '(br. 208) predstavljala najjednostavniji takav prim je rak izmeu ovih pet spomenika. Pored reduciranog likovnog sadraja, tu se zapaa jako rustiiona izrada. Prijelaz ito a savrenoj treoj grupi naih spomenika iini d.ru;ga 'grupa. Sadraj je m nogo puniji ali nije obogaen kao to to pokazuju prim jerci tree grupe spomenika. Uzimajui u obzir ovu pod jelu, pitamo se da li se tu radi o odreenim tipovima ili o nekoj evoluciji iiikonografelkog prikazivanja dotinog kulta. S obzirom na isti idejni sadraj, mogli bism o rei da, npr., ploica iz Ljubukog koju smo (stavili u nau prvu grupu pripada najranijoj fazi

IV. T R A C K I K U L T O V I

243

dkonografskag prikazivanja ovog kulta, dok bi druge dvije inile prijelaz, a tri preostale, zadnji stadij u ikonografiji toga kulta. Ovaj zakljuak za snivamo p rije svega na karakteru ikonografskog sadraja i (kvalitetu izra de, no taj aafclju'ak bl:smo vezali jed in o za kulturni krug kojem pripada ju a bosansko-herce-govaki nalazi, ne generalizirajui to za itavu pojavu ovog kulta. U isto vrijeme, ova naa podjela bi ibila osnova za eventualnu dataciju naih spomenika. Tako bismo Tefcli da je o<na ploica prve grupe najstarijeg datuma, a ploica tree grupe najmlaa. Meutim, kada je rije o datacijli, namee se jedan -problem koji je zajedniki za sve spo menike ovog kulta, kako za one i z 'nae zem lje taiko- i iz -drugih zemalja. Samo za tri od ovih naih pet ploica imamo navedenu daitacdju o-d dru gih uenjaka.- AtoranQ''"je, npr., ploice iz upanijca i Ljuibukog (br: 208, 209) datirao, aproksimativno, u III stoljee, i to, -kako -ocn navodi, po 'Stil skim kriterijim a i po imainiu izrade .27 Dataciju za sedam ploica iz Sa lone k oje je on obraivao odredio je na osnovu Rostovcavljeve generaOne datadje za sve poznate -spomenike -ovog kulta, koji ih je podlijelio u tri grupe. U prvu grupu je uvrstio sve ploice izraene od -kamena na k o ji ma' je prikazan samo jedan konjanik. Po sudu Rostovceva, spomenici te grupe su najstariji, i on ih -stavlja u konac I ;; u prvu polovicu II stoljea. U drogu grupu je stavio sve metalne ploice, od k ojih one bolje izrade datira u J-I stoljee, a loije u III stoljee, i na koncu, u treu grupu uvreuje sve ostale kamene ploice, koje, opet, sve -skupa stavlja u III sto ljee .28 Ako bismo se drali ovoga kriterija, ko-ji je openito prihvaen skoro od svih istraivaa, onda bismo nae ploice stavili generalno u II i III stoljee, i to tako da ploice iz Halapia ii Velike Obairske datira mo u II, a iz Ljubukog li upanjca > u III stoljee. Interesantno je spom e nuti da se Rostovcev nije drao -ibonografekog i kompozidj-skog karaktera spomenika k o ji su mu posluili -za izradu datacije, ega se, bar povrno, drao Aibrami u svojoj spomenutoj studiji ,29 nego je tu dataciju bazirao vie na kvaliteti izrade. Po naem sudu, ifcono-grafske ii kompozieijske -kom ponente se ne bi; smjele zanemariti. Bilo je pokuaja da ise daitacija pojectuiiih ploica (izvri na osnovu -nekih drugih, sporednih elemenata, taiko, npr., M. Gabrievi, koji je obraivao jednu ploicu :iz Velike Obarske, datirao ju je u III stoljee, i to na osnovu izgleda frizure centralne enske linosti,** ne pokuavajui a se poslui -drugim elementima. Jedino od najuvaeniji'h m iljenja o tome pitanju jeste Tudo-rov-o. On je sve spomenike koji sadre jednog jahaa (njegov B razred, kamo bi spadali i neki nai spomenici) datirao -u -razdoblje od konca II do -sredine IV stoljea .31 S obzirom na vei broj podvrsta -tih spomenika u -okviru
27 M . A b r a m i , S erta Ho-ffiJleniana, p . 306. 28 M . R-ost-ovtzeff, U n e tab le tte v-otive lh r a e o -m ith r ia q u e , Me-rrtoires pres-enles -par di-vers sa-van-te a 1 A ca-dem le -des in so rip tio n s et b e lle s lettres, tom e X I I I , I le partije, p. 4,388. 29 M . A b r a m i , o . c., ip. 306. 30 M . G a b n ie v i, O lo v n a p lo ic a -sa p re d sta v o m -dunavskih konjanika iz V e like O ba rsk e, la n ci i g raa , k n j. I X , T u z la 1972, p. 55. 31 D . Tud-or, I cavalieni d an u bian i. E p h e m e ris D acorom a-na V II, R om a 1937,
P209.

16*

244

A N T I K I

KULTNI

I V O T I V N I S P O M E N IC I

NA

PO DR U JU

B iH

njegovih dvaju razreda (A, B), ini nama ise da je ova njegova dataeija pri hvatljivija ma od boje dnuge. Prema kartografskom prikazu nalaza ovih spomenika (K. VII), moe mo zakljuiti da se ne 'radi o 'koncentriranim nalazima, nego uglavnom o sporadinim. Ipak fai se etiri od njih (ploica iz Viteza, Halapia, 2u.pan.jca i Ljubukog) m ogle dovesti u neku prostornu vezu, pa bi, u stvari, sa m o ona ploica iz sjeveroistone Bosne, tj. iz Velike Obarske, predstavlja la potpuno izoliram nalaz, .ali samo u odnosu na podruje BiH, dok bi se prostorno vezala za krajeve izvan BiH, o emu e jo biti rijei. D'akle, moemo iznijeti da se nalazi ovih spomenika susreu u krajevima srednje, jugozapadne Bosne, te ( u zapadnoj Hercegovini, i na osnovu toga moglo bi se konstatirati da je kult Dunavskih konjanika bio rairen i -poznat sa mo u rejonu tih nalaza. Kada je rije o ovom e kultu na podruju BiH, spomeniucenio da je, svojevremeno Sergejevski iznio m iljenje da se ne moe govoriti o njem u kao o rairenom kultu, nego da su to sluajni na lazi, naeni na frekventnim saobraajnacama .32 Nije nam. jasno to je na velo Sergejevskog na takvo m iljenje kada su ve u to vrijem e iz same BiH bile poznate etiri takve ploice. Te etiri ploice i najnoviji nalaz iz Velike Obarske, dakle, njih pet, 'ukazuju da nisu posrijedi sluajni nalazi nego da je taj kult bio 'rairen na podruju nalaza. Pitanje rairenosti to ga kulta na ovom e podruju, tj. njegovih mosilaca i porijekla tih kultnih utjecaja dosta je sloeno, a takav je sluaj i sa drugim zemljama gdje se nalaze n jegove potvrde. Sto se najvei broj ovih ploica naao u podunav skim zemljama svjedoi, jamano, o tom e da je na podruje BiH taj kult doao iz ovih oblasti, tj. iz Panonije, ali neemo ulaziti u problem prvo bitne njegove provinijencije, tj. otkuda je doao u Podunavlje. Budui da na ovim ploicam a nemamo nikakvih natpisa, ne znamo tko su bili sljedbe nici i tovaoci ovog kulta. S nalazom iz Ljubukog bi se, eventualno, m o glo dovesti u vezu vojno lice, jer su dedikamti svih naenih .spomenika iz toga mjesta oznaeni 'kao vojnici, 'dok su ostale etiri ploice naene na lokalitetima civilnih naselja, ip bi se ii s p o m e n i c i ve^nli za trgovce. Kako su 60 uglavnom bili stranci, i pojavu ovog 'kulta vezali bismo za taj sloj stanovnitva, i, po naem sudu, 011 bi malo to imao sa domaim ljudima. O emu nam govore predstave s ovih spomenika? O kojem je kultu rije i kakav je njegov karakter? Da na ovo pitanje nije lako odgovoriti, svjedoi nam injenica to je i an-anas taj problem aktualan i to defi nitivno nije usvojen jedan odreeni naziv za taj kult. Talk u literaturi nalazimo razne njegove nazive, 'kao kult Kabira,3 3 reljef o misterija ma,3 4 dkonjena boanstva,3 5 traoko-m itriki fcu'lt ,30 i si., ali je, ini nam se, konanu rije 0 tome dao Tudoir nazvavi ga u svome poznatom
32 D. S e r g e je v s k i, G Z M , L IV 11942), p. 167. 3:1 E. Novvolnv, Z a n im ljiv <reli')ef .0 misterojama u b o s a n s k o -h e r c e g o v a k o m Zem aljskom m u z e ju , G Z M . V I (1894), p. 204. i d . :n C. P ntsch, G Z M . X IV (1902). p. 15. M. A b r a m i , S erta H ofSillerian a, p. 297 306. V. Pakvalin, K u lto v i u a n tik o doba na p o d r u ju Bosne i H erce g o v in e , p.
147.

IV. T R A C K I k u l t o v i

245

radu Dunavski konjanici,3 7 to je prihvaeno openito od svih istraiva a, ipa se i danas taj kult drugaije ine naziva. Takoer je problematino pitanje piredistava na ovim spomenicima, a tim i tumaenje samoga kulta. S obiram na (bogatstvo ibonagrafskog sadraja, dato je ve niz m iljenja i tumaenja. Jasno je da te predstave sadre elemente mnogiih maeiona'kujh kultova, tako, grkog, rimskog, ori jentalnog i barbarskog. Pri razmatranju sadraja ovih ploica, taj nam se zakljuak sam od sebe namee jer tu vidim o elemente svtth 'navedenih, kul tova. ini nam se da je sr ikdnografslkog lsaraja ovih spomenika, a (po tome li samog kulta, Traki konjanik. U stvari, om M predstavljao osnovu boga kulta, u koju su se kasnije ukomponirali razni drugi kultni elementi, to je dovelo do stvaranja jednog odreenog kulta. Ako je ovo miljenje osnovano, odmah emo postaviM pitanje iz koj'ilh je razloga dolo do toga da se ti razni nacionalni kultovi povezu u jedan, odnosno da se izvri ne kakva kultna fuzija. Tu je rije o kultnom sinkretizmu, i alko pogleda m o vrijem e kada ise ovaj kult javlja, a ! to je, kako smo vidjeli, konac II stoljea i docmije, lako emo zakljuiti da je upravo 'to vrijem e kada se u rimskom svijetu poinju javljati idejna previranja i kretanja, kada pojedi ne religije i kultovi vre snaan utjecaj jedni na druge i kada doivljava ju najveu ekspanziju 'borei se izmeu seibe za idejni pres'ti. Eto, u takvome ii tome vremenu stvara se kult Dunavskih konjanika. Kako je kult Trakog konjanika bio veoma rairen u mnogim zemljama, ti kako je svojim ikonografsk'iim sadrajem i nainiom prikazivanja bio dosta pri hvatljiv za mnoge narode koji su ga dovodili u vezi s neMan svojim na cionalnim boanstvom ili kultom .mrtvih, ili ime slinim, oni ga i pri hvaaju, ali mru u isto vrijeme ele dati jae nacionalno obiljeje pa mu dodaju pojedine elemente onoga svoga kulta k oji se u najveoj mjeri mogao dovesti u vezu s prihvaenom osnovom. Iz toga razloga, u ve de finitivno oformljenom tom kultu nalazimo kultne elemente raznih naroda. Moglo bi se unekoliko rei da je sada taj kult predstavljao zajedniki kult svih tih naroda, tj. da je postao pannacionalnl kult. Dakle, jedan kult za
Grka Traariiria K/mljana Orijcntalca :I: b arb a r^ a Vnii_

nog sinkretizima bila je, prije svega, politiki opravdana, jer se to deava u vrijeme kada je sama drava svestrano djelovala da se njezini podaci po vezu i da budu to kompaktniji, a 'bilo je jasno da bez idejnog jedinstva n e ma ni politikog, bar u onoj m jeri koja se traila. Osim toga, mnogi p o jedinci raznih drava ba u to vrijem e dolaze u situaciju da mnogo inten zivnije saobraaju sa graanima drugih nacionalnosti, ubrajajui tu opet, prije svega, vojsku i trgovce, k oji su najvie osjeali potrebu da se sami izmeu sebe idejno povezu, te bi pojavu ovoga kulta u 'svakom sluaju trebalo dovesti u vezu s tim dogaajima.. Nalazi spomenika ovog fculta su osobito brojni u srednjem Podunav lju, tj. na podruju Panonije, M ezije, Dakije i Trakije, .pa tako i na p od ruju nae zemlje, otkuda ih je poznato na desetine komada. Prije svega, znatan broj nalaza potjee iz Salone.3 8 Za nas su oni vani iz razloga to
'/ D.Tuclor, 1 c a v a lie ri an u bian i, :!l< M. A b ra m i, o. c., p. 299 306.

p.

189 365;

i drugi

n j e g o v i ;.lanci.

246

A N T I K I

K U I-TN T I V O T I V N I S P O M E N IC I K A

P O D R U J U B iH

naa tri nalaza (iz Halapia, Zupanfjca i Ljubukog) prostorno pripadaju dalmatinskoj re lig iji Meutim, njihovom analizom m oe se ustanoviti da se samo jedan od njih, i to ona ploica az Zupanjca, moe stitoki vezati za salonitaosike, 'odnosno dalmatinske nalaze. N jihove podudarne take sastoje se u slijedeem : prvo, (radi se o istovrsnom materijalu (kamen), zatim, tu su identine stilske analogije, isti nain izrade, tj. nustilan prikaz li kova, itd. Moe se rei da je ova naia ploica djelo iisfce radionice. S tim u veai, i njihova datacija je identina. OstaH nalazi se svojim komponentama vie veu za spomenike pa nonske regije, odnosno za tamonje nalaze. Spomenici ovoga kulta naeni su, kako je reeno, u raznim (krajevi ma, preteno sjevernog dijela nae zemlje. Takvi nalazi su poznati iz Sis ka,89 Bumski-h Petrovaca,40 Srpske Moravice,41 Sremrike Mi farovi ce,4 2 Vu kovara,43 Osijeka,44 Vinkovaca,43 aOme4 6 Indije,47 Dalija,4 8 D ebrca," Sainaca,50 N ovih Banovaea,5 1 Anita,5 2 V'Ma,83 uljama,5 4 V ojke >ko Stare Pazove,5 5 Divoa,56 uprije,57 te nekoliko nalaza nepoznatog nalazita.5 8 Nas p rije svega interesiraju dodirne take naih (ploica sa nekim od ovih nabrojanih. Ve povrnom analizom ise moe ustanoviti da se za one etiri ploice iz bosanisfeo-ihercegovaklih nalaza mogu nai analogni prim jerci, tavie, moe se zakljuiti da su irfle iz jedne radionice, od nosno kalupa. Tako, npr., ploici iiz Ljubukog analogna je ploica Iz
. 39 K u bitisch ek i L o w y , A . E. M , I II <(1879), p. ;171, b r. 7; J. Hamipel, A r c h a e o lo g ia i E rtesito, X X I I I '(1903), p . 348, br. 49; za d r u g u p lo ic u : J. H a in p el, A rch . E rtesito, X X I I I (1903), p. 365, b r. 60. 40 B o jm ii, K ro a li'sch e R e v u e , I I I (1880), p . 145. sa -si; J. Hamipel, A reh . E r tesito X X I I I (1903), p. 348, b r. 50; za d r n g u p l o i c u : V . B o ffB le r , V H A D , n. s. V III (1905), p . 11-9 120, si. 2. V. H o ffille r , V H A D , n . s. V I I I (1905), p . 11,8, si. 1; iza dinugu p lo ic u : V. H o ffille r , V H A D , in. s. I X (1906/7), p. 1:97, (si. 2; V H A D , X V I (1935), p. 64, si. 5. 42 J. H a m p el, A rch . E rtesito, X X I I I (1903), ip. 348; V. H o ffille r , V H A D , n. s. V I I I (1905), p.' 121, si. 5; za d m g u p lo ic u : V . H o ffile r , V H A D , n . s. I X (1906/7), p. 196 198, si. 2.) ** X Kam ,pel, A rcn . E rtesito, X X I I I .(1903), p . 347, br. 47. J. Hampel, A rch . E rtesito, X X V (1905), p. 13, br. 373.) ' " > K u b its c h e k -L o w y , A . E. M , II I (1879), p, 172; ,1. B n m m i , V H A D , n. s. V I (1902), p. 118, br. 4, si. 76; J. H a m p el, A rch . E rtesito, X X IT I (1903), p . 353, br. 58. 46 ,1. H a m p e l, A r ch . E rtesito, X X I I I (1903), p . 352, b r. 56; V . H o ffille r, V H A D , n. *s. V II I (1905), p, 123, si. 6. 47 X H a m p el, A roh . E rtesito, X X I I I (1903), p . 159, br. 63. 48 V, H o ffille r , V H A D , n. is. X V I <1935), p . 64, s i . 4. 43 J. H a m p e l, A rch . E rte sito , X X V (1905), p . 13. 50 I. Iskra Janoi, R im sk e v o ttv n e p lo ic e o d olo-va u Ju goslaviji, Opusoula A r c b a e o lo g ia ic a , V I (1966), p. 51, b r . 5. 5 1 V . H offiiU er, V H A D , n. s. X V I (1936), p. 63, ssl. 3. ** -I. I s k r a -J a n o i, o. c., ip. 51, |>r. 1. 53 I. Is k r a -J a n o i, o. c., p. 52, br. 14. 54 1. Isik ra-J an oi, o. c., p . 53-, br. 17. 55 I. I s k r a -J a n o i, o. c., p . 54, f. 60. 56 V . H o ffille r , V H A D , n . s. VTII (1905), p. 204-207, si. 29. 37 I. Is k r a -J a n o i, o. c., p . 03. 53 I. Islcra -J a n o i, o. c., p. 54, b r . 2; J. H a m p e l, A r ch . E rtesito, X X V (190a),
p. 15.

IV . T R A C K I k u l t o v i

247

Sremske M itrovice,5 9 i jo iseam drugih sa fisvim neznatnim razlika ma. To su ploice iz Siska,60 Jarka,6 1 Boarevca,6 2 Prhova,0 3 -te iz Maivansfce Miltrovice.8'1 Za preostale tri nae ploice, od kojih su d vije potpuno iste (ploi ca iiz Halapia i Velike Obarske), dok se ona iz Viteza od njih razlikuje u sitnim detaljima, takoer emo nai vei broj 'analogija. Ploici iz Viteza odgovaraju nalazi iz Donjih 'Petrovaca,65 Siska,66 Dalja,0 7 Mavanske M itrovice,68 Viziea,69 uprije,70 V ojke,7 1 te iz Sremiske M itrovice.7 2 : O ve kom paracije su za nas vane stoga to ova identinost govori da su ikaro svi spomenici ovoga kulta djela tri-etiri centra, od kojih je veliki broj izraen na istom kalupu. Za nae podruje, ti centri bi se m o da m ogli oznaiti kao Salona,-Sisak-i Sremiska Misbrovica. O nainu nji hovog - ralsprastiranija izreena su ve m nogobrojna miljenja,7 3 ali Zbog slabog poznavanja karaktera samog kulta bilo Ibi teko neto1 odreenije o tome rei, ako se ne bi ilo u razna nagaanja. Od drugih zemalja u kojima se .naao vei (broj ovih spomenika treba spomenuti Madarsku, Rumuniju, Bugarsku74 itd. Uglavnom, radi se o istim ili slinim tipovima k oje s usreemo u naoj zemlji. Nema 'sumnje da itavo podlruje na kojem se nalazi ova vrsta spomenika predstavlja jednu cjelinu, o emu nam najbolje svjedoi identinost tih spomenika. Problem ovoga kulta je aktualan jo od vremena prvog nalaska ovih ploica, i tako je ostalo sve d o danas. I danas ovaj problem privlai sve strano interesiranje suvremenih istraivaa kultne problematike, i n je mu se posveuju mnoge studije i nauni prilozi.7 5
58 V . H o ffille r, V H A D , m. s. I X (1906/7), p. 107, si. 2. 60 J. Harmpel, A r ch . E rtesito, X X V .(1906), ip. 355, br. 60; V. Hofffiller, V H A D , n. is. V I I I (1905), p. 124, si. 7. 6 1 I. I s k r a -J a n o i, o. c., p. 56, ibr. 7, fe b , V I, si. 4. 62 J. Ham.pel, A r c h . B rte slto , X X I I I (1903), ip. 356, si. 61. 63 I.Is k r a - J a n oi, o. e., p. 56, 'br. 3,6. V. H o ffille r , V H A D , a . s, V I H (1005), p. 118, si, 2. 65 V . HoffiUer. V H A D , in. s. V I I I (1005), ip. 120, dl, 2. ** K u b its c h e k -L 5 w y , A . E. M , II I 0 8 7 9 ), p, 171; V . HioftUlIer, V H A D , n. s. V il i (1905), p. 121, si. 3. 7 V. H o ffiU e r, V H A D , n. is. X V I (1035), p. 65, si. 2. 68 V . H o ffille r , V H A D , m. is. X V I (1935), < p. 64, isl. 4. I. Isk r a -J a n o i, 0. c., p . 52, Ibr. 14. 7 0 I. I s k r a -J a n o i, >o. c., p . 53, far. 18,itd. 7 1 J. H am p el, A rch , E rtesitd, X X I I I (1903), p . 348, ibr. 52; V. Hofffiller, V H A D , n. s. V II (1,906/7), p . 121, si. 5. 1- V iii: M . A b r a m i, S e rta H o ffille ria n a , p. 304. 75 Ib id e m . 74 iO nalazim a o v ih s p o m e n ik a u d ru g im z e m lja m a : J. H am pel, A rch , Er.tesito, X X II (1902), ,p. 366, s i 2 a; K X T U (1903), ip. 343. i d., br. 43, 44, 51, 53; Budaipest re gisegeii, V III (1904), p. 44, si. 14; T . Antcmescu, C u ltu l CabiriVoir in Daoia, Bucarest 1889; F. Ournont, Cavaliers danubiens, Revue aroheoloigiq,ue, 1938, p. 64, i d ; G. K a z a ro w , Ja h n b u ch d es d e u tsch e n a rch a o lo g ise h e I n s titu te ; zatim p o d a ci u d je lima n o v ije g d atum a za v i e z e m a lja : D. l'u d o r, Bphemeriis D acon om an a, V II (1937), p. 189 359; V I I I (1938), ip. 445 44-9; isti a u to r; Diseussiom'i in tern o al oulto dei c a valieri danutojani, D acia, n. s. V (1961); C o rp u s momumeinitorum religioni:s equiftum darkuvioruim (C M R E D ) I. T h e oeuim ants, I.eiden, E, J, B rill 1969, 75 Z<a n a jn o v iju lite ra tu ru v id i raiove D . T u d o ra . Sr, b ilje k u br. 74.

ZAKLJUAK Obraujui spomenike trakih kultova, vidjeli smo da su traki kultovi Ibiili poznati i na podruju dananje Bosno i -Heiroeigovkie. Istina, ovdje susreemo potvrde svega dva kulta, ali to ne umanjuje znaaj njihove pojave, je r su upravo ta dva kulta m eu najpoznatijim i n aj problematinijim o isvih trackih (kultova. N jihova pojava iu ovim kra jevim a dokazuje njihovu ekspanzivnu silu, jer su Ibili u stamju da se uspjeno ire pored tolikih drugih kultova raznih naroda. Dok za kult Trakog konjanika ine bismo mogli govoriti o nekoj uspjenoj njegovoj ekspanziji u ovim krajevima budui da imamo svega jednu njegovu pot vrdu dotle za kult Dunavskih konjanika to rnoeimio tvrditi s punim pravom je r imamo pet njegovih potvrda. M ada je eeot spomenika mali broj da b i se mogao donijeti strogo definiran zakljuak o karakteru po jave 10-viih dvaju kultova na ovom e podruju, upravo zbog itoga isto se radi o 'Specifinim kultovima dotinog naroda b oji nije igrao nikakvu vanu kulturnu, a jo manje politiku ulogu, veliiki je znaaj njihovog prodora u druge zemlje, a pogotovo na podruje BiH, s obzirom na ka rakteristike ovoga teritorija ikoje smo naveli u jednom -od prethodnih poglavlja. Tu pojavu emo opet vezati za pojavu privredne eksploatacije koja je uza -se vezala tri osnovna elementa preko kojih se vrilo p ro diranje 'i instaliranje stranih kultova, a to je bila vojska, koja je imala ulogu zatitnika privrednih pogona, zatim, brojn a vienacionalna radna snaga te trgovci. Zato ne moemo nazvati sluajem kada se nae koji kultno-votivni spomenik upravo ma lokalitetu gd je se nalazila kakva vojna postaja ili 'logor, u rejonu radarskih pogona, ili u ruevinama ikoje trgovake stanice. U isto vrijeme, to nam govori da ni u ovome slu aju meu tovaocima ovoga fculta neem o traiti domae ljude nego strance, i to navedenih profesija. U vezi s nalazima spomenika irakih kultova na ovome podruju pada nam -u oi injenica da ise ti cti-alazi ne susreu u krajevima istone Bosne, ikako bi se moglo oekivati s obzirom na njen geografski poloaj u odnosu na zem lje gdje su nastali ti kultovi, nego ih nalazimo u Oblas tima i mjestima koja se nalaze dalje na zapadu. To nam, pak, doka zuje, kako je inae utvreno, da isu ti kultni utjecaji -ovamo doprli iz dru gih krajeva, odnosno iz dva pravca, i to sa sjevera-, iz Panonije, i sa juga, iz Dalmacije. Da je upravo tako bilo, dokazuje nam tipologija na enih spomenika koji -nose izrazita obiljeja tih dvaju utjecaja.

IV . T R A K I K U L T O V I

249

Meu spomenicima ovoga kulta, 'posebnu nau panju je privukao spomenik Trakog konjanika, .karakteristian, prije svega, po svojoj neu/oMaijenoj lorimi, ikoja se, kako smo vidjeli, susree sasvim rijetko u drugim zemljama, a to, svakaJko, poivla'i za sobom niz problema i p i tanja na fcoja sm o pokuali, koliko-toliko, dati odgovor. Ovih est potvrda trakih k ultova za nas predstavlja veliku vri jednost je r su oni u isto vrijeme nepobitno svjedoanstvo da se tovanje tih kultova odvijalo i na podruju dananje BiH, a to, ujedno, pred stavlja daljnju potvrdu odvijanja jedno g intenzivnog duhovnog ivota raznih stranih kultova na ovome istom podruju.

POPIS N ALAZITA SPOMENIKA TRACKIH KULTOVA a. Spomenici Trakog konjanika 1. Sarajevo b. 2. 3. 4. 5. 6. Spomenici D-unavskih konjanika Halapioi (Glamo) upanjac (Duvno) Ljubuki Han-Rumpanfja Vitez (Travnik) Velika Ofoarska (Bijeljina)

o
J i

>
t-

iz:1
o

s
ll

<

UVOENJE ORIJENTALNIH KULTOVA NA PODRUJE BOSNE I HERCEGOVINE Uz brojne potvrde rimskih, 'kultova k oji se susreu na podruju BiH, na drugo mjesto po isvojoj brojnosti dolaze potvrde orijentalnih kultova, to dokazuje da su ti kultovi na ovom e podruju bili dosta raireni i da se tu nalazio vei broj njihovih tovalaca. Ta pojava je za ovdanje pri like dosta interesantna, tim vie to nalazimo potvrde ne jednog kulta, nego njih vie. Pri tome ni u kom sluaju ne smijem o zanemariti drutveno-politifike okolnosti koje su dovele do te pojave. Podruje BiH koje je 'bilo sastavni dio rimske provincije Dalmacije dijelilo je politiku sud binu drave, na to podruje su se isto tako odraavale sve one promjene i dogaaji koji su pogaali rimsku drfavu, te em o i pojave vezane za duhovni ivot stanovnika ovog podruja vezati za cjelokupan tok raznih dogaaja koji su bili zajedniki svim rimskim provincijama. Pojava orijentalnih kultova, kako u samom Rimu tako i u drugim evropskim zemljama, stoji -u najnioj vezi s onim superiornim kulturnim, poloajem istonih zemalja naspram Rima i svtih evropskih rimskih provincija, za koje je kroz. sve vrijem e postojanja rimske drave Istok ostao uzor -u svim normama ivota, pa tako i u duhovnom. Upravo ta duhovna orijentalna ekspanzija, odnosno prodor orijentalnih kultova ina Zapad predstavila najbolji prim jer te moi a ini se da je Rim to se tie utjecaja koji su dolazili sa Istoka bio najneotporniji prema utje cajima orijentalnih kultova. Dakafeo, do toga je moglo doi i u onoj m jeri iji srno i mi danas svjedoci, samo razvijenim politikim odnosima Rima naspram Istoka, a to je bila, kako znamo, politika okupacija tih ze malja od strane Rima. Zato emo sve kulturne utjecaje Orijenta na ev ropske zem lje prvenstveno posmatrati s aspekta politikih zbivanja i po tom nastalih prilika iz odnosa Rim Orijenl. U to vrijeme kada su pojedine evropske zem lje okupirali Rimljani, izmeu Rima i istonih zemalja ve je postojala duga tradicija odnosa za snovanih na kulturnim i politikim vezama, i sada se evropske zemlje pod rimskim politikim gospodstvom, a taiko i naa zemlja, poinju upozna ti s tekovinama te tradicije, dakako, posredstvom samih Rimljana. Prema tome, osnova i poetak uspostavljanja kulturnih konitakata, ovoga puta ev ropskih zemalja s Istokom, rezultat je politikih odnosa Rima i tih zema lja. Uvjeti i nain na k oji se to odvijalo za svaku zem lju su bili karakteris tini, kao i za sam Rim.

254

A N T I K I

KULTN I

I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B iH

Rim je poeo poznavati i prihvaati pojedine orijentalne kultove da vno prije nego to je poeo politiki djelovati u tim zemljama. Zapravo, poetak te kultne orijentacije prema Istoku pada ve iu III stoljee st. e., i taj proces se odvijao, istina, s razliitim (intenzitetom, sve do III, odnosno do IV stoljea. Kakav su znaaj pojedini (ti kultovi imali i za Rimljane svje doi to sto su oko njegovog uvoenja bile angairane i pojedine dravne in stitucije, pa su, na koncu, neki od njih postali zvaniini dravni kultovi. Iz ovog se m oe zakljuiti da su postojali svestrani uvjeti da se s orijentalnim kultovima upoznaju i drugi .rimski. podanici odnosno provincije, ali se sada to odvijalo drukije nego su isamoj metrojpoli. Prodor orijentalnih kul tova u rimske provincije se ne m oe karakterizirati niti gledati isto s idej nog aspekta,"kao u sluaju Rima. D o prodora tih 'kultova u Rim "dolo je voljom satnih Rimljana, tj. to je (balo sankcionirano specijalnim zakonskim odredbama, dok su u provincije prodirali Vie spontano. U prvom slu aju, njihovi prenosioci i tovaoci bili su sami Rimljani, pa se tu ne moe govoriti o nekom izriitom utjecaju onih elemenata s kog ima se ta pojava, obino, kasnije vee, a to su vojska i trgovci. Do toga e doi tek kasnije, kada se uspostave prisniji odnosi izmeu Rima i istonih zemalja i Orijentalci se poinju naseljavati u metropolu, a osobito kada rimske legije poinjiu odlaziti na slubu u istone zem lje a istone pom one jedinice sve m-asovnije dolaziti na slubu iu evropske zem lje. Kada je Rim proteg nuo svoju vlast daleko na Istok, ak preko Eufrata, i kada je uspostav ljeno politiko jedinstvo svih pokorenih zemalja, dolazi do optimalnih -uvjeta da se pojedini narodi to vie zblie, da jedni 'upoznaju obiaje i kultove drugih, u sve 'ekn i svestranijim 'susretima graana raznih na cionalnosti. Prije svega, vrata su (bila sirom otvorena trgovcima, koji su nakon zaposjedanja metropole poeli sve ee zalaziti n druge rimske -provincije, dok na konau .nisu bili prisutni skorio u svakom gradu, na sva kom tritu, ili dok nisu zauzeli mjesta visokih dravnih slubenika ili strunjaka u carinskim uredima, privrednim pogonima, prvenstveno u rudarstvu, .i si. Ma n k ojoj sredini da su bili, vodili su samosvojni na'in i vota, prije svega, duhovnog. Tlo znai da u tuini nisu zanemarivali svo ja nacionalna boanstva niti kultove, pa se preko njih s tim kultovima upoznaju i stanovnici evropskih provincija. Drugi glavni nosilac orijentalnih kultova u evropskim provincijama bila je vojska. Rimski legionari koji su sluili na Istoku -brzo su podlijegali svestranim egzotinim utjecajima-tih zemalja, najprije utjecajim a duhovne kulture. Spomenimo isamo sluaj Pom.pejevi-h vojnika koji su za svoga bo ravka na Istoku primili kult Mitre. Kasnije, kada su u rimskoj vojsci po eli sluiti Orijentalei, odailjanje njihovih jedinica u razne evropske p ro vincije pokazalo se najbolji nain da se njihovi ikultovi prenesu u druge zemlje. Pripadnici pojedinih legija koje su jedno vrijem e boravile na -Is toku nakon svoga povratka u Evropu sa sobom su donosili nova -duhovna nadahnua, i sada su, u dnustvu trgovaca Grijan talac a, n nekom od pro vincijalnih gradova, otpoinjali sa duhovnim manifestacijama koje su se sastojale u tovanju pojedinih istonih boanstava, odnosno obavljanju njihovih kultova. Kao to su neko rimske kultove graani drugih nacio-

V. O R I J E N T A L N I K U L T O V I

255

nainosti .svestrano primali po b'iilo k ojoj motivaciji, lako se sada izbilo i sa orijentalnim kultovima. A ko su vojnici za uzor imali kojeg svog as nika ili samog komandanta, ili radntioi jedne radionice svoga gospodara, ili, pak, slubenici nekog ureda svoga upravitelja i dl,, a na koncu ako bi i sam car postao poklonik kojeg orijentalnog kulta, pa je time postajao zvan'ilan dravni kult, jasno je da su ga prihvatile iroke narodne mase, ako ne iz isto ideolokog, a ono, svakako, iz politikog ufaj eden ja. AM sudei p o nalazima potvrda tih kultova u pojedinim evropskim zemljama, m oe se zakljuiti da orijentalni kultovi nisu nikada bili svestrano prim ljeni od irokih narodnih masa. 'Prije svega, za pojedine evropke nacio nalnosti ti .kultovi su tolli strani, a oni su, dakako, ve imali svoja boanstva i kultove koje nisu-naputali; te je to, uglavnom, ibio razlog to je poja va orijentalnih kultova .ostala vezana za dva spomenuta elementa v o j sku i trgovce. Nije zaito puki islua'j to se potvrde pojedinih tih kultova susreu jedino i najvie u mjestima gdje su boravile pojedine vojne jed i nice, kao to je bio koji logor ili limes, ili trgovita gdje su boravili orijen talni trgovci, kako je, uostalom, i dokazano. Ako tu pojavu veemo prvenstveno za nau zemlju, konkretno za podruje BiH, lako emo doi d o zakljuka da se uvoenje orijentalnih kultova na ovo podruje odvijalo pod istim okolnostima i uvjetim a ka i u drugim .zemljama. Prvo, to em o vezati za pojavu rimske okupacije ovoga teritorija, te za one prilike i dogaaje Ikoji su rezultirali iiz te pojave. Ako je rije o Orijantalcima, raznim strunjacima 'ili trgovcima, njihovo pri sustvo je naveliko dokazano u raznim krajevima BiH. Osiim toga, u Dalma ciji ii Panoniji je bilo nekoliko veih gradskih centara koji su privukli brojne Grijentalce bavei se raznim djelatnostima, a iz tih gradova, bilo da se radi o Saloni, Sisciji ili Sirmijurnu, putovi su vodili u razne krajeve ovoga .podruja, sto je bilo vezano, prije svega., za eksploataciju pri rodnih dobara kojima je ovo podruje obilovalo. Obraujui pojedine stra ne kultove ije su se potvrde nale na teritoriji BiH, mogli smo zapaziti da se meu eikamtima posveta nalaze .mnogi Orijentalci, i tom prilikom smo naglasili da se njihove dedikaeije poglavito nalaze iu podrujima gdje se odvijala intenzivna privredna eksploatacija ili u mjestima gdje su se nalazila znatnsja trita. Orijentalcima su, kao i Grdima, povjeravani razni struni poslovi, pa ih stoga nalazimo i na dunosti visokih carinskih slu benika ili lanova ureda rudarskih pogona i si. O tome nam govore i natpisi naeni na rudarskom podruju Sane i Japre, ili Argentarije. Jo snaniji faktor u presaivanju tih kultova na podruje BiH bila je i u ovom e sluaju, kao i u drugim zemljama, vojska. Na posvetama koje su podigli pripadnici vojnih jedinica, obino se u natpisnom 'tekstu navodi i ime jedinice kojoj su pripadali, i u veini sluajeva radi se upravo o jedinicama koje su izvjesno vrijem e boravile na Istoku, gdje su se njihovi pripadnici upoznali s orijentalnim kultovima. Spomenimo samo sluaj le gije X V Apolinaris, koja je jo za cara Nerona bila odaslana na Istok, a za Vespazijana se vratila i nastanila u Panoniji. U tame pogledu je jo snaniji efekat izazvao boravak pojedinih istonih pomonih jedinica, ko je su slui'le u raznim evropskim jedinicama.

256

A N T I K I

K ULTN I

I V O T IV N I

S P O M E N IC I N A

P O D R U J U B llt

Meu orijentalnim kultovima ije potvrde susreemo na podruju BiH nalazimo kult Izide, Serajpisa, Saibazija, Dolihena, Atisa, .Mitre, kao i potvrde jevrejske 'religije. Svaki od tili kultova po svome prodoru na ovo podruje je donekle karakterno individuliziran, kako po nainu pro dora, odnosno uvoenja, tako i po vremenu kada je do 'toga dolo. Dok za neke od njih nalazimo svega jednu potvrdu, dotle za druge imamo aa desetine tih potvrda, Sto opet zavisi od samog karaktera dotinog kulta. U isto vrijeme, njihov karakter se vidi i po mjestu gdje njihove potvrde na lazimo. Njihovom svestranom obradom dolazimo do niza vanih zaklju aka ikoji nam daju 'barem djelomine odgovore na neka postavljena pi tanja iz problematike orijentalnih kultova, vezana prvenstveno za podru je BiH. Ovdje nalazimo .potvrde vie kultova, kojima su zastupljene mnoge istone zemlje, kao Egipat, Sirija, Judeja, Mala Azija te Iran. To nam govori da ne moe biti rijei o sluajnim nalazima i potvrdama kultova tih zemalja, nego da je rije o rairenosti i pojavi k oja je zasnovana na onim drutveno-ipoiiitikim prilikama i uvjetima o kojima smo ve raspravljali.

1. IZ ID A

Potvrdu ovog egipatskog kulta nalazimo i na podruju BiH, otkuda potjee svega jedan nalaz. To je metalna figurica fcoja predstavlja .lik boginje, naena u okolici Fojnice (br. 212). Prema karakteru njezine izrade, moe se zakljuiti da je to djelo jedne 'bolje (radionice, to, sva kako, predstavlja uvoz. Kako se radi o spomeniku bez natpisa, ne zna m o dine edikanta, ali bilo da je stajala na nekom Izii posveenom olta ru ili iu kui, figurica je pripadala vlasniku koji je 'bio tovalac te boginje. 0 tome kultu na podruju BiH imat emo malo to rei zibog nedostatka veeg broja spomenika. Da se ipak ovaj spomenik ne moe smatrati isto sluajnim nalazom, svjedoi nam jedan drugi nalaz, koji nam barem indirektno govori o tome kultu, to znai da se ne moe odbaciti postojanje 1 odvijanje kulta ovog boanstva na podruju BiH. Naime, u Stocu je na en jedan nadgrobni spomenik tipa cipusa, na ijoj je prednjoj strani natpisno polje smjeteno u profilirani okvir isa foordurom, izveden od bogatog biljnog ornamenta. Iza toga, u obadva gornja kuta, uklesan je po jedan sistrum. Ovaj glazbeni instnumenat uoljivo .prikazuje da je pokojnik, po imenu Plassus, bio pripadnik Izidinog kulta. U mjestu gdje je naen ovaj spomenik nalazilo se jedno 'matoiiije rimsko naselje, iu ijim su .ruevinama otkriveni brojni natpisi,1 meu kojima vei broj vojnih, to govori da je u tome naselju ivio raznorodni etniki elemenat. Uz to, ( u neposrednoj blizini nalazila se jedna od najstarijih i najveih pomonsko-trgovakih stanica na istonoj jadranskoj ofealii, Narona, koju su iu velikom broju po sjeivali strani pomorci i -trgovci, a meu njima je, vjerojatno, bilo i egi patskih, pa se na taj na'ailn i ovaj kult moga-o prenijeti na podruje jugo zapadne Hercegovine. 'Preko w a g a spomenika mi ne znamo u kakvome .je odnosu prema -tome kuiltu bd-o taj iBlasuis, da li je bio obian tovalac, ili je, pak, bio sveenik, odnosno ministar. U svakom sluaju, pojava sistruma na njegovom nadgrobnom spomeniku oznaava 'ga kao pripadnika ovoga kulta. Onaj nalaz dz Fojnite nam m-oe malo to rei. -Moemo samo pret postaviti, kako smo iznijeli, da je ta statuiea stajala u kakvoj kapelici, odnosno na oltaru. U najgorem sl-uaju, ako se -nalazila i u nekoj pri vatnoj kui, -nema sumnje da je njezin vlasnik znao koga predstavlja. Po tome, i on se moe oznaiti kao pripadnik Izidinog fculta. Eventualne nje1 -Natpis sa fo r m u lo m : ecu rion u tn -decreto (C IL IH, 13874; zatim natpis b on eficija ra le g X II I ,i leg 1 Ita lica : CI-L III, 12789 = 8431, 12689 = 8435; Sr. E. P aall. A n tik a naselja i 'k o m u n ik a cije > u B iH , ip. 65 66. 17 A n tik i k u l t n i .. .

258

A N T I K I

K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

P O D R U J U B iH

gove sljedbenike na podruju Fojnioe mogli bismo dovesti iu vezu s inten zivnom rudarskom eksploatacijom na ovome podruju, na em u je bila an gairana brojna radna snaga, strunjaci i slubenici, za koje smo ve ranije utvrdili da su, u veini sluajeva, bili strani etniki elementi, te bi se i p o java ovog kulta u tom rudarskom rejonu mogla vezati za naznaene ele mente. Prema kartografskom prikazu nalaza spomenika ovog kulta '(K. VIII.), uzimajui i onaj nalaz iz Stoca, m oem o zakljuiti da kult Izide na podruju BiH n ije bio osobito rairen. Ova dva nalaza nam o tom e ne bi mogla nita odreeno reci, ali poto dokazuju da je taj kult ovdje b io i p * prisutan, zasluuju nau punu panju u obradi kultne proble matike antikog doba na podruju B ili. ---------Kult Izide je bio dosta rairen u Rimskom Carstvu, tavde, jedno vrijem e je u dravi ibio najom iljeniji strani kult,. Sjetim o se samo doga aja k oji su (bili vezani za n jegovu zabranu u Rimu 58, 54, 50. te 48. g o dine st. e.,2 dok na koncu n ije bio poitpumo prihvaen, pa ak malo potom ovoj boginji i neiki carevi podiu hramove, kao, npr., Kaligula,3 dok su drugi carevi, kao Otom, Vespazijam i Domidijan, pruali punu podrku egipatskim kultovima, u em u se osobito isticao K om od.1 Kada je uhvatio korijen u samoj metropoli, n jeg ov prodor u druge provincije je bio olakan i otvoren. 'Istok se ve -mnogo p rije upoznao s tim 'kultom, dakaiko, bez posredstva Rimljana, i to, po mekim podacima, jo u drugoj polovici IV stoljea st. e., kada je u Piireju b ilo sagraeno jedno njezino svetite.5 To isto potvruje postojanje jednog iSerapeiona na otoku Deloisu koji se spo m inje u III stoljeu st. e., gdje se uz Serapisa tovala i Izia.0 Evropske zemlje, odnosno rimske provincije u Evropi, ovaj kult upoznaju mnogo kasnije, je r je do toga m oglo doi tek posto su Rimljani pokorili te zem lje i u njim a uvrstili svoju vlast. U naoj zemlji, konkret no na podruju BiH, do toga je moglo doi tek kada je izvrena puina pa cifikacija, a to' je ibi-lo po -uguanju Batonovog ustanka.7 Dalje, n jegov pro dor u nau zemlju, a d u ostale provincije, ibio je u uskoj vezi s odnosima Rima i Egipta, pri tome mislimo, prije svega, na idejne utjecaje, tj. na vrijem e kada je Rim u kultnom pogledu bio najvie okrenut prema toj zemlji. Iz analize tili odnosa proizilo bi da je kult Izide na podruju Dal m acije i Gornje Panonije mogao uhvatiti korijena tek poev od sredine II stoljea, te a najvei broj potvrda toga fculta sa ovog podruja potjee upravo iz tog perioda. Mogunosti njegovog prodora bile su svestrane. U ovom e sluaju, njegove glavne propagatore neem o traiti iskljuivo meu pripadnici
2 G. F. M o o r, S'taria e lle religionii, p . 653; P. Oumiont, L es R e lig io n s orienla.les ams Je p a g a n is m e r o m a in . Paniis 1906, p . 100. 3 E. lAilibert-ini, L E m p ire rorn ain, P ari 1938. p. 162. 4 J. B a y e t, B is t o ir e p o litiq u e e't p syG holgiqiue e la re lig io n rom a in e, P ari 1957, ip. 201. 5 E. Ermam, L a R e lig io n d,as Egyiphianis, Pari'S 1947, (p. 476. 8 P. R o u ss e l, D e lo s colotnie aithenierme, P a ri 1916. 7 B . Garvela, A n ti k i s p o m e n ic i gretao-egiipatekog si.nkrel.izma u n a oj zem lji, S ta rin ar, n. s. k.nj. V - V I (1954 1055), p . ; 50.

V . O U IJ E N T A I.N I K U I.T O V I

259

ma egipatske nacionalnosti, nego bilo koje, ali fepet dz vojnikog i trgova kog stalea. Ako je rije o panonskom dijelu nae zemlje, kao nosioce to ga kulta emo, poglavito, oznaiti pripadnike vojnih jedinica, a u tom slu aju znamo otkuda su mogli dolaziti'-ti kultni utjecaji. Nije to bio ni Egi pat ni Orijent, nego Italija, odnosno Akvileja, koja je predstavljala v o jn o -tranzitnu bazu 23a itavo Podunavlje. Potvrde ovoga .kulta nalazimo i u drugim mjestima nae zemlje, i to u veem broju u zapadnom i sjevernom dijelu, dok se u Dalmaciji na ao manji broj. Odatle je poznato nekoliko spomenika, iz Salone,8 Nina,9 Zadra1 0 te iz jednog nepoznatog m jesta u Lici.1 1 Ovaj mali .broj nalaza go vori da se ne moe traiti neki vei centar Izidinog kulta na podruju p ri morske Dalmacije, dok je u zapadnim i_sjeverni:m krajevima situacija sa svim drugaija. Najvei broj spomenika naao se u Pfcujujgje su otkrive na tri zavjeta koja su postavili robovi carinske slube, te niz drugih.1'2 V e i broj ovih nalaza posluio je ve davno nekim istraivaima da iznesu m iljenje da se u Ptulju nalazilo jedn o vee Iziino svetite ireg regio nalnog znaaja,1 3 kao i hram.1 4 Iz drugih mjesta spomenut emo jo nalaze iz Ljubljane,1 5 Siska,1 6 Sremske M itrovice,1 7 dok iz krajnjeg zapadnog d i jela nae zem lje nalazi potjeu iz K opra,1 8 i Pule,1 9 a iz jugoistonog, pak, iz Prilepa.20 Meu spomenike Izidinog kulta ubrajamo i one koji su posve eni kultnoj zajednici Izida Serapis. Takvi spomenici su poznati iz Ptuja,2 1 Zadra22 aka,5 3 Kamnika2 1 te iz Ravne.2 * Da bismo doznali tko su bili nosioci, odnosno tovaoci Izidinog kulta na podruiju BiH, pokuat em o da doznamo tiko su oni bilii u drugim kra
8 W . D rex'ler, D e r >au'Hus d . A e g y p t is e h e r g o tth e ite n X, L e ip z ig 1890, p. 41 42; P. L isia r, tsis P ortun a, S p o m e n ic i o k u lt u Izid e, F ortu n e i Izid e F ortu n e u n a oj zemljii, S ta rin a r, m. is. X I I (1961), p . 125 132; C P. S elem , E gipatska b o a n stv a u A r h e o lo k o m m u z e ju u S plitu, V H A D , L X I (1059), p. ,98, lab. X i X I. 9 L o e w y , A . E. M , III (1879), ip. 166, Ibr. 3;,1. B runm id, V H A D , n. s. V I I (1903), 230, br. 34. 10 GI'L ITT, 2902. " J. B ru n m id , V H A D , n. s. X I I I <1913 1914), p. 236, br. 71. 12 C IL III, 4015, 4016, 4017, 3944, 15184; B. S a ria , Cas. za zgod . in. narodoip., X X X I I , M a r ib o r 1934, p . 20; H o f fi l l e r S a ria , A nfiq/ue iniscfiriften aus ju g o s i a v ;ien I, Z a g re b 1938, p. 124, br. 271. N p r: B. S a ria , kojii je s m a tra o d a se 'to svetite nalazilo u b lizin i V icu s F ortu n ae (B. S aria, o . c., p. 24 25). 1 4 P rem a rukopisnoj k r o n ic i u p n ik a H a u p tm an a k o ja se u va u ptujskom m u z e ju (C h ro n ico n seu e o m m e n tsr is H isto rio u s P oetoviienen sis, p. 8.) C IL III, 3842; W . r e x )e r , o. *c., p. 21; M u ln er, E m on a, p . 288, br. 183. H o ffille r-S a n ia , o . c., p . 243, tor. 530; 244, 'br. 531 = C IL III, 3944; W , D r e x lev, o. c., p. 22. 1 7 J. B ru n m id , V H A D , n. s V I I (1903), p. 230, br. 35, sa si. 1 8 C IL V, 484. 1 ,1 C IL V , 10. 50 P. L isia r, o. c., p . 127, si. 2 5. 81 H o ffille r-S a j-ia , o. c., p. 124, tor. 629. 22 C IL III, 2903. 23 N. V u li , S p o m e n ik S K A , X L .II <1905), ip. 253, tor. 494. 24 N . V u li , S p o m e n ik S K A , X L I I (1905), p. 287; S r. L j. Z o to v i , Istorijski usSovii rarzvoja o r ije n ta ln ih k u lto v a u rnmiskim p r o v in c ija m a na teritoriji J u g o s la v ije, S ta rin ar, u . s. k n j. X I X (1969), p. 63. N. V u li, S p o m e n ik S K A , X L I I (1905), br. 198, 199, 200.

17"

260

A N T I K I K U L T N I

I V O T IV N I S P O M E N IC I N A

PO DR U JU

B iH

jevima nae zemlje. Ve ismo spomenuli da kao edikante nekih spome nika, kiao ornih iz Btuja, nalazimo rdbove carinske Slube. Na osnovu totga neiki su istraivai iznijeli m iljenje da su robovi bili. .glavni propagatori ovoga kulta u Gornjoj Panoniji, a tako i Dalmaciji.26 Po etnikoj struk turi, podrijetlo edikanata je razAifiilto, ito bi tznaifiilo da su svi redom stran ci, mada meu tovaocima nalazimo i domae ljude, kako to pokazuje jed na ara iz Cafca.27 Prema tome, kako 'je ve naprijed istaknuto, i na pod ruju B;iH emo tovaoce traiti meu strancima, kako bi to, eventualno, govorio i onaj epigraMti spomenik Iiz Stoca. Pregledom spomenika Tzidmog fculta iz nae zemlje, moe se lako ustanoviti da su ti spomenici u najveem broju likovne predstave boginje, meu koje epada i na spomenik iz Fojnice. T J ikonografekom pogledu, da lje, moe se zapaziti da su te njezine likovne predstave dosta izgubile od izvornih, elemenata, tj. o onoga oiblika u kom e ise to boanstvo originalno pi'ikazivaio. Tu se prim jeuje umjetniki stupanj romanizacije, ikako to pokazuje i ona ara iz Ravne. Iziin kult je bio rairen i u drugim evropskim zemljama. Istima, u Galiji neto manje,2 8 dok je u podunavskim zemljama naen neto vei broj njegovih potvrda. Spomenici iz tih zemalja poznati su iz Vinunuma,29 Savarije,80 Karnuntuima,31 Csica,32 te nekoliko nalaza iz Dakije,3 3 itd. I u ovim zemljama ova boginja se javlja u kultnoj zajednici sa Senapisom, kao to je, npr., sluaj s nalazom iz Karnuntuma,5 4 dili Alba Julije,3 5 i :rugih mjesta. Vei broj nalaza spomenika na .podruju podunavskih zemalja opet govori u prilog injenici da je ovaj fcuit u najveoj mjeri bio vezan za vojsku, direktno ili indirektno, tj. bilo da su njezini tovaoci bili sami voj nica, ili trgovci, robovi, i drugi koji su pratili vojne jedinice.

20 L j. Z o to v i , o. c., ip. 64. N. V u li, S p o m e n ik S K A , XL jII (1905), ip. 253, tor. 494. !S JP. M . D u va l, o. c., p . 102. 2 8 O IL III, 4809: W. D r e x le r, o. c., {>. 17. " C IL III, 4156; K . S c h n e i e r , A. E. M ,11,(1878). p . 13. O . H irsoh feld , A . E. M ., I (1877), p. 135, ,br. 2. K C IL III, 3637. S p o m e n ik Iz A lba J u lije : C IL III 1342, 1428; A . D am aszew s,ki, A . E. M., I X (1885), p. 246, br. 5: C. G oos, A. E. M ., III (1879), ( p , 191. :,J O. H irseh feld. A. E. M I <1877), p. 135, br. 2. C. G oos, A . E. M III (1879), p. 191.

2. SE R A P IS

..... O vo je drugo egipatsko boanstvo iji je fcult -dokazan na podrticju BiH. Spomenik je predstavljen bistom, izraenom od ipaene zemlje, nepo znatog mjesta nalaza (ibr. 213). Boanstvo na sebi ima ihiton a preko rame na plat. Glava je okrenuta ma desnu stranu, lice otbraslo u .gustu bradu. Kosa raeljina -na pravi raziok a na vnhu kaiatos. Daikle, ispred sefbe imamo jedou standardnu likovnu predstavu -ovog boanstva, kakve su sreemo i na podruju nae zem lje i u drugim zemljama. I ovdje se susreemo sa problemom eikanta ovog spomenika, kao to je b io sluaj i sa spomenikom Izidinog fculta. U isto vrijeme, namee nam se isto pitanje vezano za problem njegovog instaliranja na podruje BiH. Prije svega, da bi se donio neka sud o tome, manjka nam jedan od osnovnih elemenata o tom spomeniku, a to je tano mjesto nalaza. U izvje taju pisca koji je objavio ovaj nalaz,30 o njegovom podrijetlu kae se da je taj spomenik iz Bosne i da su ga bosanski franjevci poklonili senjskom samostanu. U Bosni ima vie franjevakih samostana, ali su najpoznatija od njih tri koja se nalaze na podruju srednje Bosne, to su samostan iz Pojnice, K reeva i Kraljeve Suitjeske. Sva tri imaju manje muzejske zbir ke, ali jedino od njih fojniki samostan ima zbirku arheolokog materija la sa eksponatima rimske kulture. Stoga hismo s pravom mogli pretposta viti da "bi ovaj spomenik mogao potjecati iz ovog samostana, tim vie to ~n zna da ii fnjnIrki f r a i n i p v o i o d r a v a l i :i nri^np nrltir^p s a Svojom sabraom iz Dalmacije. Osim toga, ve smo imali sluaj da je u Fojnici naen spomenik Serapisove boanske druge Izide, te bi i to balo razlog vie da tu bistu veemo za Fojnicu. To bi znailo da je na podruju Bosne kult Izide i Serapisa bio najvie tovan u tome kraju, a ujedno, da je SerapAsov kult jedino ovdje tovan, poito je to jedina potvrda toga foulta na podruju BiH, doik se za Izidin 'ku'lt nalo potvrda i na drugoj strani. Pisac koji je obradio ovaj spomenik datira ga u III stoljee, na osno vu ve 'Utvrenih konstatacija da je kult Serapisa v e u to doba dosegao vrhunac svoga razvoja u carstvu, dok njegovo tvorniko podrijetlo vee za aieksandrijske radionice.3 7X J vezd s njegovom atarijom, mogli bismo dodati da bi njegova odreenija dob pripadala koncu II ili poetku III stoljea, i to na osnovu injenice to su druge biste, odnosno likovne pred stave toga boanstva iz nae zem lje fcoji se datiraju u III stoljee, raene
86 N . Camibi, V A H D , god. L X V U X V I (1963 1964), ip. 100 101, tab. X X V . 37 N. C am bi, o. c.. ip. 102.

262

A N T I K I

KULTNI

I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

BIH

po dubokoj rimskoj umjetnikoj koncepciji, doli je naa bista u sebi za drala 'bitne elemente originalne um jetnike (koncepcije, pa je zato spo menuti pisac i iznio m iljenje da je to rad meke' aleksandrijske radio

nice.88
Pojava tovanja i irenja ovog kulta -u BiH ila je istim .puitem i na inom kao i kult Izide, te ii za njega vrijedi ono to smo o tome problemu naveli iu poglavlju o Iziinom kultu. Meutim, u pogledu nalaza spomenika jed n og i drugog kulta ima izvjesnih odstupanja. Dok spomenike laiinog -kulta nalazimo skoro iskljuivo u zapadnom dijelu zemlje,3 9 dotle Serapisove spomenike nalazimo i u drugim krajevima Jugoslavije, ali se i ovoga puta iz toga iskljuuje .podruje Gornje Mezije i Makedonije, izuzev pojedinanih, nalaza. Moe se dalje rei da ee susreu i spomenici Serapisovog ikulta tamo gd je su naeni, odnosno gdje ise nalaze spomenici Izidinog kulta. Na epigrafskim spomenickna iSerapisovo ime prate razni brojni epiteti, tako, npr., Sanctus, Invictus, D eus, Augustus, i si. Meu brojnim Serapisovim spomenicima m oemo nai niz analogija naoj bisti. Uglavnom, skoro bez izuzetka, on se prikazuje kao bradat starac k oji se u ikonografskoj umij etnikoj koncepciji predstavlja kao Zeus, odnosno Ju piter, pa se u nekim zemljama i izjednaio s tim boanstvima,40 ali i sa nizom drugih boanstava grko-rimsskog panteona.4 1 Njegova pojava u religijam a m nogih naroda predstavlja veliku zagonetku, tim vie to ga u nefcina zemljama nalazimo 'izjednaenog s vrhovnim nacionalnim boan stvima dotinih zemalja i naroda. Ta pojava se tumai na razne naine. Tako je, npr., Eim an pisao da je izmeu m eusobnog kulturnog i trgo vakog kontakta Grba i Egipana stvoreno jedno sinkretistiko boan stvo fcoje je postalo zajedniko i jednima i drugima.42 To miljenje bi se moiglo i prihvatiti kad se to ieto boanstvo me bii javljalo i kod naroda iz van mediteranskog basena, kao, npr., u Babilonu ili Indiji.4 3 Dakako, to boanstvo je b ilo najvie tovano u samom Egiptu i zemljama Male Azije, te u grkom svijetu. U nau zem lju je dolo posredstvom Rima, i 'to rz Italije, to zakljuujem o i po njegovim romaniziraniim ikonografskim predstavama, za to kao prim jer slui jedna bista iz Sremske Mltrovice.4 4 U naoj zem lji imamo dvije vrste Seirapisovih spomenika, to su n je gove likovne predstave te epigrafske a-re. H veem -broju su zastupljeni spomenici s likovnim predstavama, pa kao takve emo spomenuti njego3 8 ibidem .
30 L j, Z o t o v i , o. c., p. 63. 40 R . C a g n a t V. O h apat, M a n u e l d A rcJietflogie .rom aine I, Pa.ris 1917. p. 423. 41 Sredi rad : B. G avela, Antiki spom enici greko-egipatskog s in k relizm a u naoj zem lji, ip. 44. i d. 4 8 A. E im a n , o . c., p. 443. 43 T . Momimsen, Romische Geschichte V (1886), ip. 354, f. 1. 14 J . B ru n m id , V H A D , n. s. V I I I (1905), p. 87 88, tor. 161 s a s ] i p. 88, br. 102. Sr. V . H offiller B . Saria, P ro le g o m e n a zur A u sg rab u rtg en *n Sirmiiim, V I Internationaler Kongress fiir Archaologie, B e r lin 1939, p. 525; B . Vaisili, Lapidarium g r a d s k o g m u z e ja u S rem skioj M ilr o v ic i, K ad V o jv o a n s k ih m u z e ja , sv. I, N ov i Sad 1952, ,p. 214.

V. O R I J E N T A L N I K U L T O V I

263

vu bronanu bistu iz Salone,45 mramornu statuu iz Senja,4 6 ve spome nutu bistu iz Sremske Mitrovice,47 dvije biste iz Ravne u Srbiji,4 8 it. Epigrafske potvrde ovog.fculta nalazimo u Senju,40 Ljubljani,50 Btaju,1 Dnniku u Srbiji,52 Pei,5 3 te u Suvom Lukavcu u Makedoniji.5 4 Ve smo u prethodnom poglavlju spomenuli da ;je iz nae zem lje poznato nekoliko spomenika posveenih kultnoj zajednici Izida Serapis, to su spomenici iz Zadra,5 5 Ptuja,58 aka,57 .Komine,5 8 te iz Ravne.5 8 Od spomenika Serapisovog iku'lta treba da spomenemo jo nekoliko indirektnih potvrda, to su, prije svega, nadgrobni spomenici u ijim se tekstovima spominju svee nici ovoga kulta, ili su reljefno prikazani kultni predmeti b oji govore da je dotini pokojnik bio sljedbenik ovoga -fculta. Sudeiipo ovim nabrojanim LSipomemcima, tovanje Serapisorvog kulta u naoj zem lji je bilo dosta raireno, te em o i tu traiti jedino njegovo vee svetite okrunog znaaja, kao to je bio sluaj sa Izidinim kultom. To je, vjerojatno, opet bio Ptuj, budui da se tu nalazilo ve svetite n je gove boanske druge, gdje su esto sta p a tovani. Potvrde Serapisovog kulta isu naene u veem broju i u drugim zemljama, poglavito u podunavskim provincijama. Spomenut em o samo neke, kao, npr., iz Alba Julije,60 Bea,8 1 Kamnuntuma,"2 Madarske,*3 it. U zapadnim evropskim zemljama potvrde ovog kulta su rjee, p rije sve ga -u Galiji, te iu .broju nalaza .prednjae podunavske zemlje, to je pro isteklo iz onih dogaaja i okolnosti o kojim a smo naprijed ve ras pravljali.

45 \V. D r s x le r , o. e., p. 4.2; N C a m b l, N<>w nntvprip eg ipa tsk ih k u ltov a u a n ti koj p r o v in c iji D a lm a c iji, :p. J02. 48 J. K le m e n c , S en j u p r a h is t o r ijs k o i rim sk o d o b a , H rv a tsk i k u ltu rn i sp om en ici I, S en j, J A Z U , Z a g re b 1940, p. 6. 47 S red i b ilje k u br. 44. 48 N . V u li, S p o m e n ik S A N , X C V III (1941....1948), p. 92, br. 200. " IL III, 15092. Sr. R M a i, o . c., p. 81; B. G a v e la , o. c., p. 43. 50 C IL III, 8342. Sr. M iiln er, E m on a, p. 288, br. 183. 5< C IL III, 4044. Sr. R. M a rje, o. c., p. 81: 13, G a v ela , o . c., p. 43. 52 N . V u li , S p o m e n ik S A N , X C V I H (1941 1948), iP. 1 2 1 , br. 265. 53 N. V u li , S p o m e n ik S K A I J X X V (1933), ip. 61, b r . 181. 34 N . V u li , S p o m e n ik S A N , XCVTIT (1941-...1948), p. 126, br. 279. 55 G IL III, 2903. ** V . H o f fille r B. S aria, o . c p . 124, br. 629, 57 N . V u li , S p o m e n ik S K A , X L 1 I (1903), p . 2S3, b r . 491. 58 N . V u li , S p o m e n ik S K A , X L I I (1903), ip. 287. 5 ,1 N . V u li, S p o m e n ik S K A , X T,II (1903), br. 198, 199, 200. 88 C IL III, 937; Sr. C. G o o s, A . E. M ., I I I (1879). p . 191. 81 C IL III, 4560. Sr. W . D r e x le r , o. c p. 24. ** O . H ir sc h fe l , A . E. M I(1877), p. 135, br. 2, 83 C IL III, 3637.

3. S A B A Z IJ E

Sluajan nalaz do kojeg je dolo 1958. godine u blizini Srebrenice dokazao je da je i na podruju BiH bilo sljedbenika kulta boga Safoazija. Kao potvrdu toga kulta mamo, dakle, svega jedan spomenik, naen u Sasama kod 'Srebrenice {br. 214), predstavljen votivnom bronanom utukom sa karakteristinim prikazom Magasiljanja (benedictio latina), i to tako da sii palac, kaiprst i srednji prst isprueni, dok su pnstenjafc i mali pust savinuti prema dlanu. Dalje, na 'aoi su sa vanjske strane, iu reljefu, prika zani 'boanski atributi. Oko ruke, kao narukvica, ovi'la se zm ija sa podig nutom glavom d o visine palca. Na vrhu palca je prikazana borova iarika. Desno od zmijske glave je kornjaa sa ispruenom glavom i nogama u pokretu. U sredini zapea, > u ivom pokretu predstavljen je guter sa podignutom glavom do korijena velikog prsta. etvrta simbolina ivo tinja je aba, prikazana spremna za skok. Spomenik je umjetaiiki izraen, to se vidi i po realistinom prikazu i ake i simbola. To nam iu isto vrijem e idokaauje da me moe -M iti rijei o lokalnoj izradi, nego da je spomenik, vjerojatno, donesen izvana, tj., iz nekog centra koji je serijski izraivao ovu vrstu spomenika za potrebe vjernika i sljedbenika ovoiga kulta. iNamjena ovoga spomenika je oita. Po loaj ruke, prikaz simbohnilh ivotinja te nain izrade govore da ne moe biti rijei o obinom prikazu dijela ljudskog tijela ije se predstave vrlo esto nalaze u svetitima nekih boanstava, osobito onih pod ijom je zatitom stajalo ljudsko zdravlje, -nego je to, bez sumnje, jedan kultni predmet k oji je sluio pri obredima 'U slavu boga Sabazrja. Za ataciju ovoga spomenika nemamo izravnih elemenata, nego se moemo jedino posluiti analogijom drugih nalaza i vijestima o ovome kuitu, odnosno o njegovoj intenzivnoj ekspanziji u druge zemlje iz nje gove postojbine. Bavei se specijalno artacijom ovih spomenika, uenjak Blinkenberg je sve votivne bronane ruke datirao u konac I ii poetak II stoljea.4 Pakvalitn, koji je Obraivao ovaj spomenik, miljenja je, pak, da on datira iz druge tree decenije III stoljea, temeljei to na inje nici da ise Domavija, gdje se nala ova ruka, privredno najvie uzdizala za cara Aleksandra Severa (222 235. godine), aili ne iskljuujui mogunost da potjee i iz kojeg stoljea kasnije.6 5 Toan sud o tome je zaista teko donijeti. Zato bi bila potrebna prethodna analiza drugih ovakvih spomeni ka na 'drugim stranama, ite pokuati dobiti jaisniju predstavu o samom ikul,u Blirikeraberg, Boran. Ja h rbb. H e fte 129, p. 88, s. <v. S abazios. 85 V. P ak v alin , B ronzana v otiv n a ruka iz Sasa. G Z M . n. s. X V X V I (1961). p. 208.

V. O R IJ E N T A L N I K U L T O V I

265

tu, a prije svega o vremenu i nainu njegova prodora na zapad. Prema to me, 'Spomenuta Pakvalinova datacija, zasnovana na privrednom usponu Domavije, ne bi ibila mjerodavna niti opravdana. Znamo da je Domavija predstavljala rudarski centar jo od Augustovog dolba, kada se poinju na seljavati robovi, rudarski strunjaci, slubenici i drugi graani vezani za tu privrednu gramu, .a meu njima <bio je veliki broj Orijentalaoa, te su neki od njih mogli biti potannici ovoga kulta i prije nego to je Domavija dosegla najvei privredni razvoj. Prema /tome, smatramo da je ona gene ralna Blinfcenibergova datacija sasvim prihvatljiva, tim vise to je neka ko u to vrijem e kult ovoga (boanstva dosegao najvei intenzitet razvoja i prodora .u druge zemlje. ______ ______ Prema kartografskom prikazu nalaza ovih spomenika .(K. VJ3I), m o emo zakljuiti da je tovanje ovoga kulta na podruju BiH .bilo 'razvije no i prihvaeno jedino u sjeveroistonom dijelu zemlje, tj., na podruju dananje Srebrenice. Toj (pojavi se neem o uditi budui da nam je p o znato a je Domavija skoro za sve vrijem e rimske prisutnosti predstavljala znaajni .rudarski centar, te je s time u vezi itu bio naseljen vei broj stranaca iz raznih zemalja, meu kojim a i Orijentalci, koji se, po svoj prilici, u ovome sluaju mogu oznaiti kao nosioci i tovaoci kulta boga Sabazija u rimskoj Domaviji. Kako je 'to bio specifian kult po svome sa draju, mistian i egzotian, a time i stran rug'.m nacionalnostima, meu njegovim sljedbenicima neemo traiti domae ljude nego poglavito Orijentafce u ijoj je zem lji i nastao. Vjerojatno isu OrfjeMtalci koji su (bora vili u Domaviji, bili kultno organizirani, odnosno imali su svoju vjersku opinu koja je sa svojim lanovima obavljala tovanje ovog 'boanstva. U tom sluaju, morali su imati kakvo svetite, odnoisno bogomolju. > S trune u vezi, jo je Pa'skvaliin iznio miljenje da se u Domaviji moralo nalaziti jedino takvo svetite, tj., hram.6 6 Redovno obavi janje ovoga kulta bilo je uvjetovano posjedovanjem kakve bogom olje, bio to hram ili bilo kakva namjenska prostorija. Pojava .bronanih votivnih nulku nije iskljuivo vezana za kult boga Sabazija. Iste posvete su se .Obiavale .posveivati i drugim boanstvima, prije svega Jupiteru Oolihenu i Jupiteru Heliopolisu.0 7 Razlika izmeu jednih i drugih, je u tome to su kod Sabaizijevih posveta prsti skupljeni, a kod posveta drugim 'boanstvima oni su isprueni. Uz to, ruke posveene Jupiteru Dolihenu i Jupiteru Heliopoli.su esto su bile reljefno ukraene predstavama dotinih bogova, koji su oznaeni kao zatitnici Baala i Heliopolisa. Dalje, na njih se 'esto stavljala posveta, ali nije .bio rijedak slu aj da se na takve truke ne stavlja nikakav sknbol, pa je ruka bila ista.68
** V . P a k v a iin, o. c., p. 207. 07 F. L ang, D ie D olich en u s V o tiv h a n d d e s B u d a p ester N aticm alm useum s. p. 183 188; A rch a e o lo g ia i S rtesito, Serias IH , v o l V II, V M I, I X (1946 1948). B udapest 1948, p. 186, T ab. X X X I V . si. I, 2, 4. 1 1 8 A rch . E rtesito, o . c., T. X X X I V , I.

266

A N T I K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

P O D R U J U B iH

Kult boga Sabazija je, svakako, nastao na Grijentu.69 Sam izgled, odnosno karakter spomenica 'ovog boanstva d o k a ^ je istono podrijetlo kulta. Brahiolagija je bila razvijena skoro kod svib istonih naroda, a oso bito kod Siraea.70 O tom karakteristinom poloaju ruke im am iz tumaenja. Blinkenibeirg je, npr., bio m iljenja da te ruke predstavljaju manus dei Ikoja prua zatitu a otklanja zlo i donosi pom o.7 1 Zimgerle je, pak. tumaio da takve nuke na simbolian nain predstavljaju dar boanstvu k oji mu se prinosi t^tag naroitog zavjeta.72 eiker je ove bronane ruke tumaio kao muku m oleeg tovaoca.73 Oimi nam se da je Blinkenbergovo tumaenje najrealnije, to & znailo da je ova ruka predstavljala samog boga, k'ao to je, npr., na oltarima drugih boanstava stajala bista, sta tua ili reljefna plaiaT sa Binom' boanstva. Na fcoji nain je taj Ipreniet sluio iu kultu, doslovno ne znamo. Da ili je ta ruka jednostavno bila izloena na oltaru, u kakvoj krinji, da li je bila nasaena na koplje kao vexilum , kao baculum, ili e^lo, neizvjesno je. Moda b ; nam u tame problem u m ogla pomai jedna kultna ploa ovoga boanstva iz Kopen hagena na k ojoj je prikazan Sabaizije sa tapom na kojem se vidi ruka sa karakter,istieninn poloajem prstiju.71 To bi z nailo da je takva ruka doista sluila kao baculum ili ezlo, ali je svakako morala biti povezana sa samom kultnom liturgijom, ili se u tom e sastojao sadraj kulta. Kult boga Sabazija je (bio dosta rairen u Rimskom Carstvu.75 Spa dao je iu red orgijastioko-egzotinih istonih kultova. Njegovo tovanje se sastojalo iz niza orgijaistiickih radnji, kao Sto je, npr., bila sveana kultna procesija iji su se uesnici kretali u plesnom ritmu da bi na koncu pali u trans, (te kada bi uz gromoglasne povike stigli na odre eno kultno m jesto, pristupali su izvoenju kultnih radnji i obredu koji je trebalo da simbolizira smrt i uskrsnue.76 TJ stvari, Sabazijev kult je bio dosta slian nizu drugih istonih kultova, a sam Sabazije je bio iden tificiran sa Zeusom, Dionisom i drugim boanstvima. Kao njegova ko lijevka smatra se Frigija, gdje je, dakako, bio najvie tovan,77 otkuda se kasnije prenio u druge zemlje, pa tako i u Evropu. U naoj zem lji su potvrde ovog kulta svedene na najmanju mjeru. Kao jedinu analogiju naem spomeniku iz Dom avije sa podruja Jugo slavije moemo navesti nalaz iz Osijeka,78 dok epigrafske potvrde ovog kulta potjeu iz Nina7 9 i Pirata.8 n IJ drugim evropskim zemljama broj nalaza tih spomenika je daleko vei. Tako analogije naem spomeniku
89 F. Oumorat, D ie o rie n ta lisch e n Religijom en qn r o m is c h e n H ei en tu m , tp. 78 79; A r cg . firte sito , o. c., ip. 185. 70 A r c h . Erteisito, o . c., (p. 186 187. 7 1 A rch . E rtesito, o. c.; p. 185. 7 2 !bk1em. 73 K o d F. L a n g a , o. c., p. 105. 1< W . R o sc h e r , G re ich isch e n nnd r o m isc h e n M v 'lh olog ie, L e ip z ig 1909. p. 274. 7 S W . R o s c h e r , o. c., p. 235 242. 70 N. T u rch i, E nc. Italiama, v o l. X X X , p.375. 77 W . Riosc-her, o. c., p. 235 24.2. 78 v : P atevalin, o. c ip. 208. 7 ,1 M. Suie, V A H D , L IV (1950 1951), p. 233. " A . D o m a sz e w sk i, A . E. M, X (1886), p. 238, br. 2; Sr. R. M ari, o. c p. 21.

V. O R IJ E N T A L N I K U L T O V I

267

nalazimo u Francuskoj,81 vicarskoj,82 'Njemakoj,8 3 u Italiji,8 1 itd. In teresantno je napomenuti da malazi ovakvih spomenika nisu poznati na podruju Trakije, mada se to boanstvo m nogo tovalo u toj zem lji,85 pa je zlbog toga od mekih istraivaa SabaEijev kult nazivam i traeko-fragijsfci.86 Svakako je pogreno da ise tako naziva je r su njegove potvrde s toga podruja vrlo oskudne, a da je tamo bio vie tovan, valjda bi bilo i m nogo vie potvrda nego to je to sluaj. Poreim o li na nalaz s nekim iz nabrojanih, zemalja, primijetit emo da meu njim a nalazimo koliko slinosti toliko i razlike. R ije je o broju prikazanih sim bolinih ivotinja, kao i o nainu izrade tih spo menika. Na nekima od njih, umjesto prikaza ivotinja, nalazimo bistu samog Salbazija, ili, pak, Sekilh d rugih bogova, kao, npr. Kibele, Dionisa iitd., ili neke druge likovne predstave.87 INa nekima nema uope simibola, kao >to je eluaj sa trnkom iz Seama.88 Dakle, rije je o varijacijama kultnog prikazivanja, ali u svim tim spomenicima gledamo identine kul tne spomenike k oji su evi skupa im ali odreenu kultnu namjenu, kao i naa rulka. Na konou, nailazi [spomenika ovog kulta u zemljama zapadne Evrope svjedoe da je ovo boanstvo bilo dosta popularno, te da su njegovi to vaoci taj kult raznijeli p o itavom 'Rimskom Carstvu.8 8

8 1 S p o m e n ik iz Sedana iP ra m a rsa b. V a la n c ije n a ( on n, Jahnbb., I le fie 129, 53, A bb. 2, 3, p, 52. N a S tran i 88. n a la z i se ta b ela rn i p r e g le d sv ih S aibazijevih b r o n anih votivm ih ru k u i d ru g ih n je g o v ih sp o m e n ik a . Sr. W . R osch er, . c., p. 235 242). 82 S p o m e n ik A v a n a i S e n -B e r a r a (Bo.nm, J a h rb b ., itd). 83 S p o m e n ik >iz K e ln a ('ibidem ). 8 4 W . R o sch e r, o. c., ,p. 245. 85 W . R osch er, o. c., p. 235 242. M Zborniik za n a ro d n u u m o tv o rin u , n a u k i k n ji e v n o s t, Sofija 1900, knj. X V I X V I I , p. 78 79. 87 Boran, J a h rb b ., H e fte 129, p. 53, A b b . 2, 3. 88 B ocin, Jahrbb., H e fle 129, p . 88. W . R o sch er, o. e., p. 235 242. T u je n a v ed en p re g le d svih D o lih en ev ih kultni]) m jesta u R im s k o m C arstvu .

4. KULT JUPITERA DOLIHENA KASTOR A

Jedan od najrasprotstranjeinipli vojnikih kultova u carsfco doba bio je kult Iboga Doliihena, koji je jednim nalazom potvren i na podruju BiH. To je epigrafsfea reljefna ara, naena u .Maslovarama ikod Bosanskog Novog {br. 215), na podruju rudarskog iistrikta Sane i Japre. Na gor njem dijelu are, u visokom reljefu, prikazan je orao rairenih 'krila. Ispoid toga, ma stasu je dio natpisa u jedinom redu. :U srednjem dijelu are, u reljefu isu prikazana dva boanska lika. To su Dolihen i Kastor, oba stoje na bikovima koji su okrenuti nalijevo. Lijevi lik predstavlja Oolihena, desni Kaistora, Oba su prikazana ina isti naioiin, jednako su obueni, i to u potpasaimi tuniku sa rukavima iprefco lea i ogrta. Na glavama su im visoke tijare u obliku gradskog bedema. Lica su izduena, iljastebrade, oi duguljaste, malo ukoene. Ddlihan > u desnoj ruci dri dvos jeklu sjekiru ikojom je zamahnuo, a u lijevoj podigao palmovu granu, dok Kass'tor u objema rukama dri po palmovu grainu. Ispod reljefa nalazi se ostali dio teksta. Posveta poinje Dolihenu ijem imerau prethodi formula boga Jupitera (IOM), ikoji je inae s nji me izjednaen. Iza toga slijedi ' natpisa koji se sastoji od rijei et Cas. Ovu kraticu >su istraivai tumaili dvojako. Sergejevski, koji je obra ivao ovaj spomenik, tu fcralicu je 'tumaio kao Cas [io], pa je u desnom prikazanom liku gledao boga Kasaja.9 0 Neto kasnije, ovim problemom se pozabavio i Pakvalim, te je tom prilikom tumaio da bi -ova kratica znaila Cas [t (ori)].9 1 Prema nekim Dolihenovim spomenicima 'koji su se nali na drugim stranama sa 'Slinim natpisom, ovo Pakvalinovo tu maenje je prihvatljivije, a on iga je pokrijepio nizom argumentacija i analogija sa drugih natpisa. Prema tome, i mi emo drati da se na ovom reljefu uz Dolihena nalazi Kastor a ne Kasi'je. Dediikarut ovog spomenika je neki Marko Aurelije Flavije, za kojeg je Pakvaliin drao da je bio romanizirani Orijentalac, i to iz Sirije.*2 Njegovo ime nam predstavlja terminus post querri, koji je vjerojatno do bio rimsko graansko pravo po contitutio Antoniana (212. godine). To bi znailo da bi ova ara mogla datirati iz sredine III stoljea.93 Ovakva datacija se podudara i sa afael'jom ostalih Dolihenovih spomenika u naoj zemlji, 'koji najveim dijelom pripadaju razdoblju od polovice II do poD. 1 ,1 V. V. Sr. S erge jo v sk 'i, G Z M , n. s. X X (1965), p. 7 10. P ak vatin , G Z M . n. s. X X V (1970), p . 19 23. PakvaJin, o. c., p. 23. D. S e rg e je v sk i, o. c.. p. 9.

V. O R IJ E N T A L N I K U L T O V I

269

* lovice III stoljea.9 4 Konac III stoljea znaiio je ve nestanak ovog kulta. Prema kartografskom prikazu nalaza ovih spomenika (K. VIII), vi dimo da om . potjee iz sjeverozapadnog dijela Bosne. Opet dolazimo do istog objanjenja kao uvijek kada su u pitanju orijentalni (kultovi, odnos no njihovi tovaoci i sljedbenici. I ovoga puta navest emo vojsku i tr govce, i to jo odlunije kada je upravo rije o Dolihenovom kultu. Na podruju Same i Japre, koliko nam je poznato, nisu boravile voljne jedi nice, te se ini pojava ovog Ikulta u naem sluaju nee vezati za pripadnike vojnih jedinica. Dragi elemenat feoji dolazi u obzir jesu trgovci. Opet e mo spomenuti da je na rudarskom podruju Same i Japre boravio veliki broj stranaca raznih profesija, a meu njima, kako je ve uveliko do kazano, trio je veliki broj Orijentalaca, posebno Siraca. To znai da se pojava ovog kulta na podruju sjeveroistone Bosne moe dovest; u vezu s istim raznim radnim elementima, i to specijalno s pripadnicima istonih naciCKnaUinosti. Postojbina kulta Dolihena je sjeverna Sirija, i to komagendki grad Dodihe. tovan je kao gospodar svijeta i svoju kultnu fizionomiju je do bio davno prije dolaska rimskih osvajaa u te krajeve. Kada su ga prih vatile rimske legije, od dolifaenskog Baala stvorili su svoga Jupitera, pa je kao Jupiter Dolihen 'bio raznesen po drugim zemljama. U Evropu, pa 'tako i u nau zemlju doao je posredstvom Rimljana, pa se zato prvo javlja u onim zemljama u kojima je poeo najraniji proces romanizacije. Ve smo rekli tko je imao najvie uea u njegovom instaliranju u drugim zemljama, pa talko na spomenicima Dolihenovog kulta kod nas nalazimo eikante ovih vojinih jedinica: leg. VII Gemina (u Daruvaru), leg. VITI Gemina (u Ljubljani), lag. X IV Gemina t(u Trebinju), panonska ala (u Slamkammu), itd. Pored ovih i drugih legija, u tome su naroito odigrale vanu ulogu orijentalne trupe, i to posebno cohortae et alae commagenarum, te njihovi razni pratioci.9 5 To se vidi i po imenima cledikaiiata, kako kod nas tako i u drugim zemljama.9 0 Kroz sve vrijeme svoga postojanja, barem u Evropi, Dolihen je ostao skoro iskljuivo vojno boanstvo, te nije nikada postao zvainini kult, to se vidi i po nedos tatku njegovih potvrda na podrujim a i mjestima gdje (nisu bile staci onirane vojne jedinice, dok nasuiprot tome, te potvrde nalazimo u naj veoj m jeri na graninim podrujima. Spomenici Dolihenovog kulta na podruju Jugoslavije 'naeni su u veem bnojiu. Prema b r o j u nalaza, njihovom karakteru, te po mjestima nalaza, njibova nalazita u Jugoslaviji se obino dijele u .regije.9 7 Mi emo pojedine nalaze ,opomenuti geografskim '.redom, te pofcuSa'ti usposM O d a ta e iji tih sp o m e n ik a v id i: i./j. 7.o to vi, Isto rijsk i .uslovi ra zvoja o r ije n talnih k u lto v a iu rim sk im p ro v in cija m a n a te rito r iji J u g o sla v ije , p. 67. if- C u m on t, P W R E . is. v. J u p ite r D olich en u s, P ari .1960; S. R einach, D areraberg Saglk), D ictio tia n e des anticjuites, s. v. Doliohemus .derts J u p iter; P. M eiiat, Ju piter D oliohanu'S, p. ,11. ** P . M erlat, R e p e rto ire d e s in scrip tion s et m o n u m en ts iig u res d u culte de Ju piter D olichen us, P ari 1 9 5 1 , p. 3 9 5 3 9 7 (.registar im ena). 97 L j. Z o to v i, o . c., p. 65.

270

A K T I K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B iH

taviti i nai neki odnos naeg nalaza dz Maslovara s nekim od dole nab
rojanih. Iz prim orske Dalmacije nisu ba brojn i ovi spomenitoi. D'o danas su poznati nalazi iz Salone,9 8 Vida,99 Vrlike,100 Vitailfje,101 Narone10 2 ite Munjave.103 Da'lje n>a sjever i 'sjeverozapad, nalaze susreemo u Prozoru,10* akovcu,10 5 Ljubljani,1 0 0 Ptuju,107 Slovengradecu,108 Trebnji1 0 9 te Daru varu.110 Iz drugih krajeva Jugoslavije nalazi su poznati iz Slankamena,1 1 1 Suinduka,1 1 2 Sremske M itrovice,11 3 N ovih Banovaea,1 1 * Ko'stolca,lis Brz Patente,116 V elikog Gradita,117 Ravne kod Knjaevca,11 8 Kumanova,11 9 Graanice,120 Pmzrena,121, itd. Meu ovim spomenicima nalazimo obino epigrafsike are, te spomenike s likovnom predstavom boanstva. Poredimo li na spomenik iz Maslovara -s-nekim drugim k oji nos; takoer lik boanstva, uoeit em o niz razlika k oje karakteriziraju ovaj spomenik iz Maslovara. N ajprije, ov o 'je prvi i jedini sluaj da se u naoj zem lji DoJihen u ikonografiji javlja u drutvu s nekim drugim boanstvom. N je gova kultna zajednica sa Kastarom, o kojem je u naem sluaju rije, dobro je poznata u drugim zemljama, i to vie sa epigrafskih spomenika, kao to je sluaj iz Maueran-der Urla,122 ili iz Rim a.12i Druga karakte ristika naeg spomenika sastoji se u tome to je boanstvo prikazano u bodu nadesno, dok se u ikonografiji obino prikazuje u pokretu nalijevo. Trea karakteristika se sastoji u izgledu njegove tijare. Ovdje su na njoj
8 iP. M e iia t, o. c., p . 53, br. 5 6 = G I L I I I , 8785. 1 ,9 P, M e rla t, o. c., p . 53, br. 56. > iP. M erla t, o . c., p . 54,br. 5 7 = C I L lili, 9827a;C.P a tsch , W M B H , V I I (1900), .p. 139, br. 19. 1 0 1 P . M e rla t, o. c., p . 53, b r . 5 9 = G I L IH , ,10044. 102 iBullet-tmo a lm a to , X X X I I I (1910), p . 106; P . M erla t, o . c p. 53,b r. 55. 1 03 C IL III, 10059. ,M .P. M e rla t. o. c., p. 54, b r . 58. los p M erla t. n. e., p, 5-4, br. 59. 106 P. M e ria t, o. c., p. M l, tor. 122. 101 P. M erla t, o . c., p. 349, tor. 351 -i p . 350, b r . 352; A . Sael, Im seriptiones L a tin a e qnie in lu.goislavia in te r arenos M C M X L e t M C M L X re p e rta e et e ita e sunt, L ju b lja n a 1963, p. 11.7, br. 339 = 011, III, 4035, 4036. ws V . H o f fille r B. S aria, >o, c., p. 5, br. 6. 109 P . M erla t. o . <., p. 76, tor. 73 i 74. P, M e rla t, o . c., p. 77, br. 75 i p . 78, b r . 76 = C IL III, 3998, 3999. 1 1 1 P. M e rla t, o . c., ;o. 55, br. 61 i p . ^6, b r . 62. 1.2 C IL I II, 10243. 1.3 P . M e rla t, o. c., p . 348, br. 350 = C I L I I I , 3232. 1 11 P . M e rla t, o . e p, 55, b r . 60 = O IL III, 13346. 1,5 P M e rla t, o. c., p . 61, tor. 53. 116 D. V . T o d o r o v ie , S v e tite J u p ite ra D a lih e n a u B r z o j P alan ci, Starinar, n. E. X V X V I (1964 1965), p. 173 181. 117 C I L I I I , 14503. 118 >N. V u li , S p o m e n ik S A N , X C V I I I i(l 941 1948), -p. 93, br. 201. 119 N. V u li , S p o m e n ik S A N , X C V I I I (1941 194-8), p. 97, br. 214= C IL III, 8243; P. sMerJat, o, c., p. 52, br. 54. * N. V u li , S p o m e n ik S K A , L X X I (il931), p . 192, br. 510. 1 21 N. V u li , S p o m e n ik S K A , L X X I (103)1), p . 133, tor. 322. 122 P . M erla t, o. c., p. 129, tor. 151. *** P . M e rla t, o. c., p . 198, tor. 202.Za d ru g i n a tp is : isti autor, o. c., p. 188, br. 197.

V . O R IJ E N T A L N I K U L T O V I

271

prikazane, pored zubaca bedema, i aimbrazure u samom bedemu, to je prvi poznati takav sluaj. Na koncu da spomenemo palmoviu granicu koju boanstvo dri u ruci. To je isto tako rjea pojava u ikonografiji jer se Dolihen obino prikazuje s m unjom. Uzmemo ld sada u obzir a ovaj spomenik iz sjeverozapadne Bosne predstavlja izolirani nalaz, jer smo vidjeli u kojim se krajevim a oni redovito javljaju, onda je njegova po java za nas interesantna iiz niza razloga. Te njegove osebujnosti, a prije svega njegova ikonografska predstava u drutvu s drugim boanstvima govori da u ovom e nalazu moramo gledati jednu posehnu pojavu ove vrste Doilihenovih spomenika. Prije svega, edikant ovog spomenika je morao biti u isto vrijem e tovalac i boanskog brata, mada nam ta kons tatacija ne moe nita posebno znaiti u nekim -pitanjim a u vezi s tim deikamtam. Kastor je isto itako bio vrlo tovan od vojnika kao i od po moraca ili trgovaca. iSaimim tim to ovaj spomenik predstavlja izolirani nalaz, uza sve njegove navedene karakteristinosti, njegova pojava na podruju sjeverozapadne Bosne za sobom povlai j'o niiz vanih pitanja. Prvo, postavlja se pitanje njegove provenijencije. Da li je raen u jednoj od radionica sa podruja nae zemlje, teko je dokuiti, ali bismo u to sumnjali jer su svi drugi reljefi k oje susreemo kao produkte tih radi onica raeni u druigoim ikonografskom etilu. Te radionice su, bez sumnje, imale svoj standardni obrazac, a najei poiruioei su bili vojnici, dakle, i ukus je bio standardiziram. Ovu aru iz Maslovara m ogli bismo vezati za neku stranu radionicu, a ako ne to, onda je ona morala biti raena po posebnim zahtjevima i ve zamiljenoj koncepciji, kako ikonografskoj taiko i umjetnikoj, i to izraenoj o d samog naruioca. to se tie dedicanta ovog spomenika, potrebno je da se jo osvrne mo na n jegov odnos prem a samom kultu iji je bio tovalac. Naime, > u tekstu nalazimo grupu slova ST [O] MD koja ise prema analogijama spo menika iz drugih zemalja razrjeava u s(acerdos) l(ovis) \0(plimi)] M (aocimi) D(olicheni). To bi znailo da je ovaj Marcus Aurelius Flavius bio sveenik ovoga kulta. Da sveenici podiu posvete svome boanstvu I li jC 'T"ljocliv SiLiCS] j 1v G:d xviITxa bSj ili'p.I'., i7ial^Za.ITlG veliki bt'G j Jit4.tpa.bci u-ujk.. su postavili sveenici boga Dolihen a, tako iz Ampeluma,1 2 1 Salone,1 2 5 Na pone1 2 8 gdje jedan takav spomenik postavljaju sacerotes, a takvih primjera imamo bezbroj. Spomen Dolihenovog 'sveenika nam govori da je ina podruju Sane i Japre postojalo organizirano odvija,nje i tovanje ovog kulta. Ve smo spomenuli iznijeta m iljenja da se tu morao nala ziti jedan hram toga boanstva, odnosno kakvo njegovo svetite, mada o tom e nemamo nikakvih izravnih dokaza sa terena. Jedinu potvrdu postojanja Dolihenovog hrama u naoj zem lji tanamo iz Breze Palanke.1 2 7 Broj naenih spomenika i na drugim stranama nae zemlje dokazuje da je takvih svetita m oralo biti' daleko vie, kako je pretpostavio 'i Merlat,1 2 3
121 125 -fi 1 27 128 P. 'M erlat, o. c r>. 30 31, br. 28, 29. P. M erlat, o. c., ,p. 53, br. 56. P. M erlat, o. e,. p. 53, br. 55. D. V. T o d o r o v ie , o. c .; ,p. 179. P. M erlat, o. c., J u p ite r Doliehen.i.is, j). 129.

272

A K 'i'iC K I. K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

P O D R U JU B iH

a o tame nam govore i spomenici u ijim se tekstovima navode brojni sveenici. T o moemo tvrditi i na osnovu nalaza u drugim zemljama u kojima su otkriveni njegovi hramovi i druga svetita.1 2 9 Na Ikonou da damo fcratiki pregled nalaza spomenilka ovog Iteulta i u drugim zemljama, odnosno rimskim provincijama. 'Brodar i instaliranje ovog kulta u tim zemljama je tekao na isti nain kao i u naloj zemlji. U Norik prodire koncem II stoljea.13 0 U Vinunumu (Zollfeld), njegovo svetite je bilo sagraeno jo 139. godine. Od ostalih provincija, ovi spo menici su poznati iz Retije,1 3 1 ob je Germanije,13 2 Italije,13 3 Britanije,1 3 4 Numidije,138 itd. Ovi spomenici se nalaze iu veem broju na Dunavu i Raj ni, a u Britaniji se nalaze uz graninu liniju prema kotskoj. Meu ovim: nalazima mogue je nai v e lid broj analogija naem spomeniku iz Maslovara, o emu je ve bilo rijei.

O to m e : L j. Zoitovi, Les CuLtes om entaux sur le teriritoiire d e )a M esie su perieure, ILeideii, E. J. B rill, 1966, p. 129. 1 3 0 iP. 'M erlat, o. c., ,p. 21. P. M enlat, R e p e rto ire d e s iiiBcniiption et m o n u m en ts fu g u res d u e u lle de Ju piter 'Dolieiienuis, p. 147. 1 3 2 P. .M erlat, o. c., p. 281, 336. m P. M e rla t, o. c., p. 247. 1 3 < P. M erla t, o. c., p. 262. 1 :1 5 P. M erlat, o. c., p . 281.

5. ATIS

Uz Mitru, ovo je drugo orijentalno boanstvo iji je kult na pod ruju BiH ostavio- najvei broj potvrda. Do danas je poznato- ukupno dvanaest spomenika toga kulta. Meutim, od tih dvanaest spomenika imamo svega jedan Za koji se m oe rei da ima isto kultni karakter, a ostalih jedanaest su u stvari reljefne predstave toga boanstva koje krase bone strane nadgrobnih spomenika. Prema tome, ta vrsta spomenika ne bi spadala u opseg nae obrade, ali budui da se radi o likovima b o anstva o kojem je ovdje rije i da njihovu pojavu na nadgrobnim spo menicima veemo prvenstveno uz kult toga boanstva, smatramo da i tu vrstu spomenika moramo uzeti u obzir, mada ili u ovom sluaju ne emo posmatrati kao kultnu pojavu nego kao odreenu reperkusiju tog kulta. Spomenik za koji smo rekli da predstavlja prvu grupu potvrda ovog kulta jeste mala bronana figurica naena u Fojnici (br. 216). Atis je prikazan u svom uobiajenom izgledu, s lijevom nogom prebaenom preko desne, dok se lijevom rukom podnimio. Na nogama ima cipele, priljubljene anaksirede, opasan hitan, dok mu je preko ramena prebaen himation slkapan na lijevam ramenu. Na glavi nosi friigijsku kapu, u des noj ruci dri sputenu obrnutu zublju. Predstave Atisa na nadgrobnim spomenicima potjeu skoro sve re dom iz 'krajeva istone Bosne. Tako iz Crvie fcod Skelana (br. 217), Sikiiia kod S r e b r e n ic e (br. 2 1 8 ), Bratimca ikod Srebrenice (b r . 219), Ro gatice (br. 220), Stitareva kod Viegrada (br. 221, 222) Klasnika kod Viegrada (br. 223, 224), Rudog kod Viegrada (br. 225, 226), te Velikog Gostilja kod Viegrada (br. 227). Od ovih dvanaest spomenika imamo svega nekoliko na kojima su u cjelosti sauvane likovne predstave ovog boanstva, u ostalim sluajevima, likovi su sauvani samo parcijalno. Pre ma tim sauvanim primjercima, moemo zakljuiti da se u svim slua jevima javlja jedna standardizirana predstava koja je inae tipina -u ikonografskom prikazivanju ovog boanstva. Na spomenicima iz .Sikiria (b r. 218), Rogatice (br. 220), titareva (br. 222), te iz Velike Gostitje (far. 227), Atis je prikazan obuen u potipasani 'kratki hitan, hkmation, s frigijskom kapom na glavi, okrenut nalijevo ili udesno, dok se lijevom ru kom podnimio a desnom se oslanja na pedum, sa prebaenom lijevom no gom preko desne, ili obrnuto. ini nam se da je na taj nain bio prikazan i na^ spomeniku iz Bratunca (br. 229), to nije sasvim jasno zbog velike osteenosti tog spomenika. Na nekim od ovih spomenika, kao, npr., na
10 A n tik i kultni . . .

274

A N T I K I

K U I .T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B iH

ovom e iz Bratunca te na spomenicima iz Rogatice (br. 220) i Sikiria (br. 218), na jednom te istom spomeniku nalaze se po dvije likovne predstave Atisa k oje krase 'bone strane tih cipusa. Za datiranje ovih naih spomenika moe se rei da uglavnom pri padaju periodu od druge polovice I stoljea pa dalje. O tome nam govori i natpis iz Klanika u ijem se tekstu spom inje gentilicij Flavlja, pa se m o e p o 'tome rei da potjee iz prve polovice II stoljea.136 Osim toga, moe se rei da je za pojavu kulta ovog boanstva u inaSnm krajevima terminus post quem (konac I stoljea, to se tem elji i na pojavi sapulfcralne formule DM .137 Prema kartografskom prikazu nalaza Atisovih spomenika (K. VIII), uzmemo li u obzir samo onaj spom enik iz.Fojndcg, primje4ujemo_da. jejkult tog boanstva bio poznat samo na podruju srednje Bosne, odnosno na pod ruju dananje Pojnice. Iz Fojnice su poznate potvrde i drugih orijentalnih kultova (Izide i Serapisa ?), to bi znailo da su u tamonjem rimskom naselju orijentalni kultovi imali znatan broj svojih pristaa, za k oje smo mi naprijed ve pretpostavili da su uglavnom Orijentalci koji su tu, valj da, boravili po raznim dunostima, budui da se na tamonjem podruju odvijala intenzivna (rudarska aktivnost u emu su Orijentalci uzimali v e liko uee.1 3 8 Preima tome, i kuilt ovog boanstva u ovom dijelu Bosne vezat emo za pripadnike orijentalne nacionalnosti, to u isto vrijeme ne bi znailo da taj kult nisu m ogli ili nisu primili i 'graani dragih nacional nosti koji su ov d je ivjeli, ubrajajui tu i domoroce. Tu pretpostavku bi nam, eventualno, potvrdila i druga grupa gore spomenutih naih spome nika, a to su predstave Atisa na nadgrobnim spomenicima. Naime, pojava tih, tzv. funeramih Atisa predstavlja izuzetan problem u kultnoj proble matici. Ve su ranije neki 'istraivai iznijeli sumnju, odnosno postavili pitanje da li su oni koji su izraivali ovu vrstu spomenika, ili njihovi naruioci, bili svjesni kultnog znaenja 'tih predstava, ili je to bio isto de korativni elemenat. Kada je o tome problemu pisao Sergejevski, on je tom prilikom izrazio svoje duboko uvjerenje da je za naruioce tiih spo menika s Atisovim likom na prvom mjestu foio kultni povod.1 3 9 Sadraj samog kulta je takoer bio vezan za kompleks vjerovanja u zagrobni ivot, to je, barem donekle, bio dovoljan razlog da se lik tog boanstva stavlja na nadgrobne spomenike, a ako je bila ri je o pripadnicima tog kulta, onda je lik njihovog boanstva na nadgrob nim spomenicima sasvih shvatljiva pojava. Nama su, istina, nepoznate teo loke finese toga kulta, ali bismo (mogli pretpostaviti da je kanon toga kul ta svojim vjernicim a i pobornicima obeao identificiranje ili zdruenje sa samim boanstvom, do ega je, valjda, trebalo doi po smrti vjernika. Da -se radi o pojavi nanoenja boanskog lika na nadgrobne spomenike proiziloj izravno iz kanona samog kulta, moe se pretpostaviti i po tome
*** D . S e r g e ie v s k i, G Z M , XT.,VI (1934), sv . 2, ip, 30. 1 37 S . K o ji , S ta rin a r, n. s. 20X1 X I V (1962 ,1963), p. 225. 138 E P a a li, O a n tik o m ru d a rstv u u B osn i i H e r c e g o v in i, p. 49 55. T u je n a v ed e n a o sta la lite ra tu ra o tom e. 139 iD. S e r g e je v s k i, R im sk a g r o b lja na D rin i, G Z M , X I , V I (1934), sv. 2, p . 30.

V.

O R IJ E N T A L N I K U L T O V I

275

to ta pojava nije usamljen sluaj. Ima vie religija ikoje se karakterizi raju tim sadrajem. Ova vrsta spomenika je poznata i izvan nae zemlje, p rije svega < u Panoniji i ria Rajni. Kult boga Atisa je u nau zem lju doao posredstvom Rimljana, kao to je bio sluaj sa svim strm im kultovima. Mada je taj 'kult doao u Rim jo u vrijem e plinskih ratova zajedno s Kibelom,140 iu veoj m jeri se po eo iriti tek za cara Klaudija,1 1 1 da bi u doba Antonina doivio najvei razvoj.142 Time je bio osiguran, n jegov prodotr u sve rimske provincije, pa je za kratko vrijem e naao veliki b roj tovalaca u Germaniji, Galiji, Spaniji, Britaniji, Mezeji dtdv gd je se odrao sve do konca IV stoljea.1 4 3 Pro dor i instaliranje Atisovog faulta u naoj zemlji se obino veu za legiju VII, za ije se pripadnike dri da su u tom e pogledu imali posredniku ulogu. Kako je ta legija slubovala u naim krajevima, i kako je u njezinoj form aciji sluio veliki broj Orijentalaca, jaisno je da su iz svog zaviaja sobom donijeli i svoje kultove. Boravei u ovim krajevima od poetka I stoljea pa sve do odlaska u Meziju, njezini legionari su tijekom tog dueg vremenskog perioda ostavili mnoge tragove svoje prisutnosti u raznim m jestima, a meu tim tragovima, dakako, i one kultne prirode. Vremenom, meu poklonicima tog kulta naao se izvjestan broj i domorodaca. Da je tako bilo, o tome nam svjedoe b rojn i snalazi nadgrobnih spomenika sa likom Atisa koje su podigli upravo domoroci. Potvrde Atisovog kulta na podruju nae zemlje nisu ba tako b roj ne. Pored ove bronane statuete iz F ojnice,1 4 4 poznato je jo nekoliko slinih nalaza. Takve ili sline statuete poznate su nam iz Salone,1 4 5 tri iz Sinja,14 0 jedna iz Sremske M itrovice,147 zatim jedna reljefna predstava iz Kuiljeva1 4 8 dok je broj Atisovih predstava sa nadgrobnih ispomenika da leko vei. One se obino javljaju na jednom odreenom prostoru, a to je srednji tok Drine, i to na bosansko-hercegovaokom podruju od Srebreni ce do Viegrada, a u drugim krajevima, juno odavde u dolini Lima, pa na desnoj obali Drine, i to na podruju Ljubovije i u okolici Uzica.149 Dalje na sjever, o v i s p n m p n i r i sp j a v l j a j u n a n n .'ln ir -i; -lmm M it r o v ip p 150 ali u daleko manjem broju nego na ve spomenutim lokalitetima. Jo da lje na sjever, ovi nalazi se manje susreu.
1 1 1 1 H. G raillot, L e C ulte de C y b e le m e re d es d ieu x aR om e et dan::lEmtpire H om ain , P ari 19)2, p, 26. 1,1 F. C um ont, L es R eligionis oriem tales dans le p agan ism e romaiin, p. 182. 143 W . R oseh er, L e x ic o n , s. v. A ttls (rapip). 1 4 :1 F. C um an t, o. c., p. 52 54, 1 4 1 C. P atsch , G r e k o -r im s k e p riv a tn e z b irk e u B osni i H e r ceg ov in i, G Z M , V II (1895), p. 239, 1 43 H. G raillot, o. c., p. 493. I4 J. B ru n m id , V H A D , n . s. X I I I (1913 1914), p. 230 231. br. 54, 55, 56. 4' A. E. M., X I I I (1890), p. 26, br. 4; II. G ra illot, o. c., ip. 4861. 148 M. V alirov d, G o d i n ja k S K A , X I I (1898), p, 172. 148 O tim sp o m e n icim a viidi: N. V u li, S p o m e n ik S K A raznih god ite, p o e e v od g o d in e 1900. pa d a lje , te r a d : S. K o ji , o. c p. 223, i d. 150 A . A . S ch o b e r, D ie ro m isch e n G r a b s te in v on N nrioum und P a n n on ien , p. 178.
18*

276

A N T I K I

K U L T N I I V O T IV N I S P O M E N IC I N A

P O D R U J U B iH

Prikazivanje Atisa ina ovim spomenicima n potpunosti odgovara tipiziranim predstavama k oje Atisa prikazuju u jednom odreenom nje govom liku. Prema tome, moe se govoriti o podruju na kojem je posto jala identina koncepcija njegovog prikazivanja na ovoj vsrsti spomenika. Dalje, to znai da se moe govoriti o odreenim radionicama koje su dje lovale na jednom irem podruju. Neki istraivai su iznijeli miljenje da hi se jedan od takvih raionikih centara nalazio u okolici dananje Visi babe rimskog municipija, Malvesatija1 5 1 dok bi se drugi takav centar mogao pretpostaviti i na lijevoj obali srednjeg toka Drine, tj, na podruju dananje istone Bosne, da li u Viegradu ili u Srebrenici, neizvjesno je. Spomenici s Atisovim likom dovode se u vezu i sa ikonografskkn predstavama nekih drugih boanstava:"To je, prije -svega, Genije. U njiho vom ikonografskom prikazivanju nalazimo nekoliko potpuno identinih dodirnih taaka. Tako, i jedno i drugo boanstvo u tim predstavama imaju prekriene noge. Dalje, dba u rukama imaju identine, ili potpuno iste atri bute, a i to je pedum ili zublja, mada je peum karakteristinij-i za Atisa, i obrnuto.15 2 Zatim, i jedno i drugo boanstvo rese bone strane nadgrobnih spomenika. Zbog ov'iih i drugih dodirnih taaka ponekaa je dosta teko diferencirati jedno boanstvo od drugoga, tj. da li je na jednom spomeniku prikazan Genije ili Atis. Pored Genija, Atis se esto identificira i sa drugim boanstvima, kao, npr., sa Mitrom,15 3 Dionisom ili Sabazijem. On se identificira i sa Mltrinim adoforima. Ponekad se razlikuju satno po tome to dadofori u ruci dre obrnutu zublju, a Atis pedum. Osim toga, njihove dodirne take se ogledaju i u ikonografskoj kompoziciji, jer se i jedni i drugi prikazuju na bonim stranama spomenika a nikada na elnoj strani.

151 F. KaiiiLz, Das K o n ig r e ic h Senbien mu as S erben-volk I, L e ip z ig 1904, p. 516. 1 52 N a jo d n o m M itrm om r e lje fu iz R a n ja , de-sni d a d o fo r u r.uci d r i /pe ci um. (L j. Zotovd 2 u n k o v i , D ie u x relioOs m ithri-a^ues e la Senbie Orien.tale, Buli. d e la C orr. h ollen iqu e, X X X V I I I (1959), p . 511, si. 1. 1 5 3 E. W ill, Le R e lie l culbuel g-recjo-rornain, P ari 1935. p. 194, 198 200, 203205.

6. K U L T B O G A M ITRE

Kult boga Mitre je od svih orijentalnih kultova ostavio-najvie po tvrda na podruj'u BiH. Imamo ukupno ^esnaest njegovih spomenika, na enih na raznim stranama BiH. Od tih petnaest nalaza, devet ine epigrafske are, a preostalih est kultne slike. Od tih, pak, est reljefnih pred stava, tri su propraene odgovarajuim tekstom, dok je na ostalim trima sama slika. Reljefne ploe su naene u Pritoci kod Bihaa (br. 229), Crkvi nama kad Bihaa (br. 232), Jajcu (br. 233), Konjicu (br. 238), Vratnici kod Liisiia (br. 240), te u Dardagani kod Zvom ika (br. 241). EpigraM nalazi potjeu iz Pritoke kod Bihaa (br. 228), Golubia kod Bihaa (br. 230, 231), Jajca (br. 234), Starog Sela bod Glamoa (br. 235, 236), Potoka kod Mo stara (br. 237), Konjica (br. 239), Skelana (br. 242), te iz Rogatice (br. 243). Od spomenika sa reljefnom predstavom ovoga boanstva, tekstom su propraemi spomenici iz Crkvine (br. 232), Konjica (br. 238), te Vratnice kod Lisiia (br. 240). Posvete boanstvu poinju na razne naine. Mitrino rime je propraeno raznim epitetima. U osam sluajeva javlja se epitet Irivicto. N je govo mjesto u tekstu je razliito. K oji put javlja se na samom poetku posvete (br. 228, 235), koji put u sredini (Ibr. 236, 237, 238, 239). Drugi epitet koji ise javlja jeste Deo (br. 237, 238). TI oba sluaja taj epitet stoji na samom poetku posvete. Poslije toga dolazi epitet Soli. On se javlja na etir' sroomsnika fbr. 236, 237 238. 239). Jednom stoji na poetku po svete ('br. 239), a u ostalim sluajevima u sredini. Na jednom spomeniku boanstvo je spomenuto bez ikakva epiteta (for. 242), a na tri samo s epi tetom Invicto (br. 234, 235, 240). Prema tome, moe se zakljuiti da se na naim spomenicima uz Mitrino ime javlja ukupno etiri njegova epite ta: Invicto, Deo, Soli, te Augusto, kao i dodatak Sacrum, U veini sluajeva posveta poinje na ovaj naciln: Deo invicto soli Mithrae, ili nekom drugom kombinacijom. Nakon posvetne formule, u tekstu se navodi i zibog ega se spomenik podie, to je obino pro salu te (br. 228), zatim slijede nomenklatura eikanta (br. 237, 243), njegovo zanimanje (br. 243), a potom zavrna for mula (br. 228, 235, 239, 240, 243). Na reljefnom spomeniku iz Crkvine kod Bihaa (br. 232), itav tekst se sastoji od nomenklature eikanta.. Od epigrafskih Mitrinih spomenika za nas su osobito dva vana, ali u isto vrijeme i problematina. Oba su naena u Golubiima Iko Bihaa (br. 230, 231). Na njima je tekst sasvim kratak, u prvom redu je svega jedna rije, a ispod toga je monogram. Tim problemom su se bavili mnogi

278

A N T I K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

P O D R U JU

B iH

uenjaci,15 4 a Gabrievi mu je posvetio ak jeidn-u posebnu raspravu,1 5 5 ali je, ini m m se, problem ostao i nadalje otvoren. Pojava monoigrama na ovoj grupi spomenika je sasvim neuobiajena j karakteristini] a je za kranske spomenike, i !to za one koji datiraju iz prvih stoljea postanka te religije.15 6 Zbog toga emo u ovoj pojavi prvenstveno gledati kranski utjecaj, a pod kojim je uvjetima d o toga dolo, ostaje nam nepoznato. O d 'uikupno esnaest Mitrinih natp'iBa sa ponuioja Bi-H, na svega njih pet navodi se Mitrino ime. U dva sluaja nailazimo posebnu varijantu n je govog imena. To je M eteri (br. 237, 238), to predstavlja jednu od va rijanata n jegovog imena ka&ve nalazimo na spomenicima u drugim zem ljama. Kako oba spomenika s tim iskri vi jm im imenom potjeu iz doline Neretve, zakljuujem o da je ta pojava bila udomaena samo na tom p od ruju. Da li je do toga dolo grekom klesara ili 'je rije o nekom posebnom, vanjskom utjecaju, ne znamo, ali emo svakako u tome gledati jednu p o sebnost karakteristinu samo za dolinu Neretve. Spomenici sa reljefnim predstavama izraeni su p o obrascu po ko me su izraeni svi takvi spomenici irom svijeta. Na svim predstavama glavni sadraj je ubijanje svetog bika od strane Mitre. Sve scene su kom pozicijski potpune, s neznatnim varijacijama. Tu vidim o ovaj prizor: Mi tra je oborio bika i lijevom rukom ga dri za nozdrve a lijevim koljenom ga je pritisnuo o zemlju, dok mu.desnom rukom zabija no u vrat. Mitra je glavom okrenut prema gledaocu, obuem je u kratki potpasaini 'hiton sa plastom preko ramena koji lepra iza njega. Na glavi ima frigijsku kapu. Na desnoj strani ispod 'bika, prikazane su slijedee ivotinje: pas, armija i korpion. Sve su usmjerene na ranu koju je Mitra zadao biku. Sa lijeve strane, do Mitre, nalazi :se Kautopaites, k oji se obino prikazuje sa spute nom zubljom, a na desnoj strani1je Kautes, prikazan sa visoko uzdignutom zubljom. U gornjim kutovima su prikazani Sol i Luna. U nekim slua jevima itava scena je prikazana u svodu peine, ili to, jednostavno, d o arava luk. Pored imo li ove reljefne spomenike jedne ; > drugin, vid jet emo da, u stvari, svaka za sebe predstavlja (poseban rad. Analizirajui i*h s aspekta kvaliteta tehnike izrade, m oem o ih svrstati u tri grupe. Prvoj grupi bi pri,nadale ploe iz Pritoke (br. 229), Crkvine (br. 232), Vratnice (br. 240) te iz Jajca (br. 233). Njihova karakteristika se prvenstveno sastoji u nainu i tehnici obrade. Scene isu inae potpune, likovi su dati pravilno i proporcio nalno, te se po tome vidi da predstavljaju djela b olje izrade i rad majstora koji je dobro poznavao svoj zanat. IT drugu grupu stavljamo samo reljef Iz Konjica (br. 238). Reljefna predstava je i na jednoj i na drugoj strani, ali su one, za razliku od gore navedenih reljefa, kvalitetno znatno loije izraene, scene su ldtnjaste, likovi su sumarno prikazani, pa vie izgleda da je sve skupa jednostavno
1 51 T im problem om se prvi p o z a b a v io C. Bats-eh. W M B H . VT (1899). p. 211; za tim R. M ario. o. c_, :p. 110, f. 45; te B . G a b r i e v i , G Z M , n. s. III (1953), p. 141 144. 135 B . G a h r i e v i , o. c. i M artig n v . D iekionaire es a n liq u ite s chret'iennes, s. v.

V. O R IJE N T A L N I K U L T O V I

279

* nabacano, mada se majstor trudio da stvori kod gledaoca to jai vizualni efekat i nije izostavio nijedan detalj. Druga gruipa spomenika, kao i u prethodnom sluaju, sadri svega jedan nalaz. T o je nedavno naeni reljef iz Daragane kod Zvom ika ('br. 241). Ovaj spomenik predstavlja krajnje nemaran i nestruan rad. Svi li kovi su dati suelice, svi skupa su zbijeni u jednu hrpu, te na prvi pogled jedva da se moe zamijetiti da se radi o Mitrinoj sceni. To je, *bez sumnje, djelo ovjeka kojem u klesarstvo nije (bilo zanat, jednostavno je pokuao imitirati neki reljef, ali mu to n i j e . p o l o z a rukom. To je jedan od n aj boljih prim jera surove provincijalne umjetnosti. Bilo bi logino da se ovi reljefi, razvrstani po ovim grupama, zasno vanim prvenstveno na nainu i kvalitetu njihove izrade, i datiraju po tim grupama, no. po naem sudu, ako za to nema drugih, pouzdanijih elemena ta, to ne bi bilo opravdano. Ako ispred sebe, npr., imamo jednu ovakvu sliku bez natpisa i drugih dativnih elemenata, loa ili kvalitetna izrada u veini sluajeva ne bi bila mjerodavan elemenat za datiranje. Moramo uzeti u obzir, prvo, podrijetlo spomenika, njegovu namjenu, kome i gdje je sluio, i niz drugih vanih okolnosti. Ako je, npr., jednoj gradskoj mitni koj opini takav reljef bio potreban, on se naruivao kod odgovarajueg majstora, i, dakako, takav rad je bio kvalitetan. U isto vrijeme, neka seo ska mitrika opina, ili kakav pojedinac iz kakvog zalbiitog sela takav re ljef naruuje kod seoskog majstora iz bilo kojih razloga, financijskih ili etikih, te e, u svakom sluaju, takav reljef biti slabijeg umjetnikog kvaliteta. Rezultat toga je a su gradske vjerske opine ili opine iji su lanovi bili bogatiji ljudi imali za kultnu upotrebu u svome svetitu predmete adekvatnog kvaliteta, dok je u drugom sluaju bilo obrnuto. To je razlog to u pogledu datiranja ovih reljefa moramo biti krajnje opremi. Mitrine predstave na naim spomenicima su u veini sluajeva prikazane u ambijentu peine. Koji put to je lijepo naglaeno ''br. 232, 240), dok u drugim sluajevima imamo samo simbolini luk, kao na spomeniku iz Konjica (br. 238). Na reliefu iz Jajca, nak, imamo trokutasti arhitek tonski elemenat (br. 233). Pojava reljefn og naglaenog luka predstavlja vie karakteristiku spomenika u zapadnom dijelu Jugoslavije, to bi, bez sumnje, bio utjecaj susjedne A k vileje.1 5 7 R eljef iz Konjica je interesantan iz vie razloga. Prvo, on je, oslikan s obje strane. Drugo, u sceni s prednje strane nailazimo na kompoziciiski sadraj koji donekle odudara od tipiziranih predstava s ovom scenom, tj. kompo-zicijskL ovaj reljef je kompleksnog sadraja. Taiko na donjoj strani vidimo figuru mukarca koji je uprtio ovna na lea drei ga za zadnje noge. Na suprotnoj strani, opet jedna takva osoba, ali na leima nosi veora. Na desnoj gornjoj strani imamo jo jednu interesantnu sliku. Tu, pak, vidimo nekog mladia 'kako stoji isored rtvenika na kojem se vidi rtveni plamen. Na suprotnoj strani je bila jo jedna scena, -u kojoj se prim ijeuje opet neki mladi u pokretu nalijevo, ali zbog oteemosti tog dijela reljefa scena nije jasna.
.. T..j, Z o t o v i , Tstorijsk'i u slo v i r a z v o ja ''incijama na te rito r iji .Jugoslavije, p. 68. o r ije n ta ln ih k u ltov a u rim sk im p ro-

280

A N T I K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

FO DP.U C JU B ili

Prikaz 'sporednih scena je dosta rijetka pojava, i to osobito 11a pod ruju nae zem lje,158 na to emo se jo osvrnuti. Druga strana reljefa ima ovaj sadraj: itava scena je zatvorena u jedan oivien prostor. ;Sa strana su stupovi koji pridravaju luk koji se nadvio iznad scene. Na sredini prostorije je klina presvuena ovnujskim runom. -Za njom sjede dvije muke osdbe. Ispred njih je stol na kojem se vide kolaii. Lijevo od stola prikazana je m uaena poloaju neka i votinja, lav ili pas. Prema stolu, i s lijeve i s desne strane kreu po dvije osobe sa ispruenim rukama ispred sebe. Prva osoba do stola s lijeve stra ne u rukama dri ritan, desna neku zdjelu. Osobe blie stupovima na glavi ...... ....... ....... ....... imaju ivotlnjsku_obrazin! u. Ova scena, bez sumnje, prikazuje poetak kultnog blagovanja,1 5 9 odnosno gozbu samiih vjernika.100 Pojava ovog reljefa na podrujiu BiH je veoma interesantna, iMm vie to je u svijeta poznato svega nekoliko reljefa s d vije slike. U vrijeme kada je ovaj reljef bio otkriven, u svi jetu su bila poznata svega dva, jedan je ibio iz Leerhajma,16 1 a drugi, predstavljen ulomkom, iz Kaistelo da Tueno.16 2 Danas se broj 'tih reljefa poveao. Dva su naena u Italiji,16 3 jedan u Portugaliji,1 4 te jedan, is tina vrlo loe sauvan, iu naim krajevima, i to u Garunu kod Sinja.1 6 5 Ove slike sa reversa imaju za nas znaaj prvenstveno za upoznavanje liturgije Mitrinog kulta.1 6 0 O karakteru i funkciji ovih reljefa sa dvije slike iznijeta su ve brojna miljenja, i uglavnom se sva svode na pret postavku da au oni imali dvojaku funkciju u kultnom obredu, pa su se u odreenom trenutku te slike okretale vjernicim a.1 0 7 Meutim, stvar je dosta problematina. Moda je svaka strana imala posebnu 'ulogu u li turgiji, i to tako da je jedna slika -bila odreena jednim vjernicim a, druga drugim. To bi znailo da su revers slike mogli vidjeti samo odalbrani vjernici, i to na iposeibnim obredima kojim a nisu mogli prisustvovati svi vjernici. Da Ii se reljef okretao ili je stajao na sredini prostorije inei lako dvije ele, nije Iako rei, nage znanje o tome proiblemu moe se te meljiti jedino na pretpostavkama. Prema kartografskom prikazu nalaza Mitrinih spomenika na pod ruju BiH (K. VIII), moemo zakljuiti da su potvrde toga kulta razasute po itavom ovome teritoriju, izuzev sjevernog dijela Bosne, koja je inae
158 Lj. Z a to v i , Les C ultes arierataux s u r le iterritoire de la M esie suiperieure, p, 6. P atseh , Mifchraeuim u K o n jic u , G Z M , I X (1897), p. 639. *w B . Gaibrieva, L itu rg ijs k o z n a e n je priikaza na rev ersu M ilrin e kultne slike, G Z M , n. s. V I I (1952), ip. 21. 1,1 F. C u m on t, T e x te s e l m on u m en te fiiju res relat-ifs au x mysleret5 de M itlira, II, B ru.xell 0S 1896 1899, M on . 251. 1,f F. G u m on t, o. c., ip. M on. 114. 1 ,1 3 p rv ,i r e lje f iz R im a : R ev. arch eol. (1902). p. 12: B uli. com u n . (1912). 243. D rugi r e lje l iz T.ienio R o m a n o : R e v . a roh eol. (1946), 'P. 183. 1M R e lje f iz T r o je 'a n t i k a C a e to b r ig a : O A r c h e o lo g o P ortu g u es, X X I X (1930), ip. 5; R e v . A rohecog. (1946), I, p. 192, s a si. 185 F. B u li, B u llettin o dalm ato, X X V I (1903), p. 135 136. O tom e iscrpn a stu d ija : :B. G a b rie e v i, o. c.. p. 19 25. Sr, F. Gum ont. o. c. T, p, 325. ">7 O tom e ra : F. C u m o n t: o. c., I, p. 325; Sr. B. G a b rie v ie , o. e., p. 23.

V. O R IJ E N T A L N I K U L T O V I

281

siromana nalazima kultno-vofavniih. spomenika. Svi ti nalazi su koncen trirani uglavnom na odreenim mjestima. Tako, npr., iz sjeveaiozapfldiaog dijela Bosne, Iz okolice Bihaa, imamo utaprio pet grupnih nalaza. Zetim, dva iz Glamoa, etiri iz (gornjeg toka rijeke Neretve, te tri nalaza sa srednjeg toka Drine. Jedino dva izolirana nalaza potjeu i Jajca. Na osnovu ovili nalaza moemo donijeti niz zakljuaka. Prvo, ove brojne pot vrde nam jasno govore da je kult Mitre na podruju BiH bio jako raz vijen. Drugo, ovakav raspored inalaza nam dalje govori da je on bio ra iren u svim predjelima, izuzev, kalko smo spomenuli, sjeverne ~Bosne. U isto vrijeme, koncentracija vie nalaza na jednom uem regiosiu ili lokalitetu jasm m iam -kazuje da se radi o organizirrniim vjerdkim -op inama koje su, po svoj prilici, imale mnogo pristaa. Ovaikrva kultna si tuacija ina podruju BiH stoji u uskoj vezi sa karakterom samog Mitrinog kulta kao i sa karakterom njegovog prodora, kako u druge zemlje tako i u unutarnji dio provincije Dalmacije. Njegov prodor i instaliranje u ovim krajevima odvijao se roosrestvom Rimljana, tj. stajao je u uskoj vezi sa kulturnim i politikim pri likama nastalim kao posljedica rimske okupacije ovih krajeva. To znai da su u pokorena podruja prodirali uglavnom oni strani kultovi koju su prije toga ve bili dospjeli u Rim. Tako se zbilo i sa kultom Mitre. Kada ga je ve upoznao Rim, postala je realna mogunost da ga upoz naju i druge provincije, kako je, uostalom, i bilo. Kult boga Mitre je doao u Rim zajedno sa kultom boga Dolihena, i to jo u I stoljeu st. e.168 Na Dunav, tj. u Kamuntum, donijeli su ga pripadnici leg. X V jo na poetku vladavine cara Ve'ioaziiana m je sredinom II stoljea bio rairen u svim trupama koje su sluile u Germaniji.169 Na podruju Panonije se prvo ustalio u gradovima rasporeenim uz Dunav.170 U panonski dio nae zemlje ovaj kult su uveli pripadnici ale I civium Romanorum,, koja je u Dalju bila stacionirana nakon bojeva u Dafciji.1 7 1 Kada se ranije raspravljalo o prodoru toga kulta u nau
z e m lju , o b i n o S6 STnttriIo d s j e o n o v o r n o Lgolg jedinim rv5.ns.loni,

to

preko Akvileje.1 7 2 Meutim, danas preovlaava miljenje da je morao postojati jo iedan iput prodora, i da je to bio (podunov-ki limes, tako da ie preko Dakije i Donje Mezlje preao u Gornju Meziju, a potoni u Donju Panoniju.1 7 3 Za bosansko-hercegovako podruje je dosta neiz vjesno s koje strane su doli prvi prodori toga kulta. Ako bismo se os lonili na jaku dugovrernenu tradiciju kulturnih i trgovakih odnosa ovog podruja sa Dalmacijom, zakljuili bismo da su ti utjecaji i ovoga mita doli n a jp r ije s te strane. Kada je Dalmacija uiDOZnala taj k u lt, on ie lako mogao doprijeti i u BiH iz vie pravaca, bilo dolinom Neretve, preko Di168 F. C um ont, L es M y sth e re s d e iMittira, B ru x e lle s 1913, p . 36. ,M ib id e m . S r. S w o b o a , C arn u n tu m , W ie n 1953, p. 60. 1,0 F. Oumonl, o. c., p. 36, 171 M . B iflat, S p o m e n ici MHrinOrg k u lta iz O sijek a , O sjek i zborn ik , br. V II '1960), p. 8. ,7S F. Cum ont, o. c., I, II. 173 L j. Z o to v i, o. c.. p. 28 30; Sr. isti au tor: Istorijsk i u slovi ra z v oja o r i jen ta ln ih ku ltova u rim skim p ro v in cija m a na te rito riji Ju goslavije, p. 69.

282

A K T lC K I

K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B iH

nare, ili dolinom Drine. U .ovome sluaju, t a t o se obino dri, Neretva je za BiH magla imati isti znaaj kao to rijeka Maro, Eoeva ili Rna za DaMju, gornju Italiju i Galiju.17 4 U z to, ne treba zanemariti ni vaan kulturni centar sjeverozapadno od ovog podruja Sisak, i to prven stveno za podru je dananjeg Bihaa. Da bi se odredilo vrijem e kada je kult Mitre prodro na bosansko-hereagovafeo podruje, potrebno je p rvo se osvrnuti na ope datiranje Mitriniih spomenika sa ovoga podruja. Za reljef iz Pritoke dri se da pripada II stoljeu,175 spomenici iz K onjica i Potoka stav ljaju se u IV stoljee.17 R eljef iz Dardafgana kod Zvornika datira (se, prema pop ratnom materijalu, takoer IV stoljee,177 a epigraM ta ara iz Rogatice u razdoblje od II do polovice III stoljea.178 R eljef iz Jajca stavlja se u. IV stoljee,17 9 pa se po tom e m oe zakljuiti da je kult iboga Mitre na ovo podruje prodro dosta rano, odnosno pri koncu II stoljea, jo in teresantnije je to se zadrao vrlo duigo, sve do V Stoljea.180 Tome su svakako, 'razlog izoliranost i zaostalost o v og podruja kao i prirodni ge ografski uvjeti k oji su doprinijeli toj izoliranosti. Zato su vjernici ovoga kulta ostali m nogo due na okupu nego to je Ibio sluaj na drugim stra nama. Od esnaest spomenika Mitrinog kulta naenih na ponujiu BiH, u osam sluajeva je navedena nomenklatura deikanata. Od gentilicija javlja se Aurelius (br. 232, 238), Flavius (br. 237), te Aelius (tor. 243). Meu imenima deikanata imamo i onih istonog podrijetla, tako Sisimbrius (br. 235), te Menender (br. 240), d ok u ostalim sluajevima nomen klature im aju opi karakter, pa ne znamo da li se radi o Rimljanima ili romaniziranim graanima. Ako se posmatra u cjelini proMem deikanata ovih spomenika na itavom podruju nae zemlje, moe se zapaziti da najstarije spomenike ri:su podigli pripadnici vojn ih jedinica, nego robovi carinske slube.1 8 1 Ova konstatacija je potvrena injenicom da su od ne kih 200 spomenika Mitrinog kulta u naoj zemlji svega desetak podigla vojna lica.18 2 Izuzetak ine nalazi iz III ptujskag mitreia koji je od sre dine IIl stoljea sluio kao iskljuivo vojniko svetite.1 8 3 Takoer na jed nom natpisu iz Rogatice imamo elemente za pretpostavku da je njegov
1 74 C . P a tech , G Z M , X V I (1904), p . 36. 175 B . S a ria , R a z v o j M itr in e k u ltn e isl'ike u d u n a v sk im ob la stim a , S ta rin ar, XII serija , t o j . TI (1923), B e o g ra d 1926, p. 45. 1 7 1 1 B. C a b n i e v i , O n e k im m H riek k n n a tp isim a S a r a je v s k o g m uzeja, G Z M , n. s. V I I I (1953), p. 144. 177 M . D. K o s a ri , S p o m e n ik M itrin a k ulta iz o k o lic e Z v orn ik a , lan ci i graa, k n j. V I, T uzla 1965, p. 51. 778 I. B oja n ov isk i, B ilje k e sa D rin e, lan ci ii g rada , k n j. VIT (1967), p . 49. 179 D. S e n g e je v s k i, D a s MMihraum v o n J a jc e , G Z M , X L I X (1907), p . 11 18. 180 C. P a ls c h , G Z M , I X (1897), p. 649 653. 181 Sr. L j. Z o to v i , Istorij'sk i ustavi r a z v o ja p r o v in c ija m a na te rito r iji J u g o s la v ije , p . 69. 1 8 -2 Ibid em . 183 M . A b r a m i , ZN , X X V IIT o r ije n ta ln ih k u ltov a u rim skim

(1933), n. 2 4, p .

141.

V. O R IJ E N T A L N I K U L T O V I

283

*; dedikant bio vojno Tie [v et (eranus)?] (-br. 243). Prem a ovaj konstataciji, a to vidimo i u natpisima sa naih spomenika, izuzev navedenog spome nika iz Rogatice, te potvrde na podruju BiH ne stoje u vezi sa vojnim jedinicama, pa em o meu Mitrinim tovaocima traiti onaj (drutveni sloj koji je, u neku ruku, bio svjetski, tj. trgovce i robove. Dakako, po bornika i tovalaca ovog kulta m oglo je biti i m eu drugim drsutvenim slojevima raznog zanimanja. Na natpisu iz Rogatice nalazimo da taj spo menik podie uumvir et quinquenalis, dakle, ugledna municipalna li nost. O dediikantima mozailnog drutvenog sloja, meu ikojima ima osloboen&a^. upravnih i _ admiiii^ativinih slubenika, visokih funkeionera te pripadnika visokog istalea, govore nam i ostali nalazi iz Jugosla vije.1 8 1 To nam istovremeno dokazuje da je kult prodro u sve drutvene slojeve te da je bio blizak i velikau i prostorni ovjeku, o emiu nam go vore i neki bosansko-thercegovaki m itreji koji su se nalazili na pustim mjestima pa, prema tome, nisu stajali u vezi s nekim gradskim centrom. Svetita Mitrinog kulta su na podruju BiH otkrivena u veem bro ju. To su mitrej iz Jajca, Konjica, Rogatice, Pritoke, Crkvine, Goluibia, Vratnice, itd. K onjiki mitrej nam na n ajbolji nain predstavlja izgled jed nog takvog svetiSta, pa moemo pretpostaviti da su tako izgledali i ostali s ovog podruja. Postojanje mitreja nam u isto vrijem e potvruje da su Mitri'ni vjernici bili vjerski organizirani u svoje opine i da je takvih u ovim granicama bilo nekoliko. Na podruju nae zemlje do danas je otkriven veliki broj potvrda ovog kulta. Nalazi potjeu sa raznih strana, p o emu se moe zakljuiti da je kult bio veom a rairen, da je prodro negdje vie, negdje manje, i to kako u gradske centre tako i na sela. Sa podruja primorske Dalma cije ti nalazi su takoer brojni,1 8 5 zatim iz ostalog dijela Hrvatske,1 8 0
181 L(j. Z o to v i ,
i z

o.

,p.

70.

S a lo n e : C IL TII, 1955, 8677, 8678, 8679, 8886, 14243; F. C u m ont, II, p, 309 311, 3:15; iz R i e r a : VAH'D, L IH (1960 1951), p. 216, br. U ; sa B raa: C IL III, 3095; Raiba: B ulletitino d a lm a to , TI (1870), p. 98; M u ca: B u llettin o dalm ato, II (1879), jp. 98; G a rd u n a : B u lle ttin o d a lm a to , X X V I (1903), p. 138; B. G a b riev i, Ioonographie de M itim a ta u r o c to n e dans la p ro v in o e romaine de D alm atie, Archaeologia lu g o s la v ic a I, B e o g ra d 1954, p. 37, si. 1; N a r o o a : C IL III, 1788; 1'. C um ont, o . c., 318; n e p o z n a to m jesto n a la z a : C II. III, 3858; F. C um ont, o. c., 352, 353; iz V id a : C IL III, 1783; Z a d r a : M. Sui, Diadara, 3 (1968), p. 92.
m S p o m e n ic i

,a S p o m e n ic i iz Si.ska: C IL TII, 3858, 3959, 3977, 10481; F. C u m oot, o. c 350 352; J. B trunm id, V H A D , n. s. X I I I (1913 1914), p . 2 2 9 , b.r. 53; P ro z o r a : C IL ITI, 15085; J. B r u n m id , V H A D , n. s. I X (1906/7), p. 129, 261; D a lja : J. B ru n m id , V H A D , n. s. .XI (1910), ip. 121, br. 744; M aka: C IL III, 151386; M o d rica : V. Storabar, L as Mithraeum bei M o r i am Baeliergehi.rge, Stiena Buliciana, Z a g reb Split 1924, p. 151. i ; O s ije k a : M. B u la t, c > . c., p. 6, br. 1, 2 p. 7, br. 3; S u r u k a: C IL III, 15138.

284

A N T I K I K U L T N I I

V O T IV N I S P O M E N IC I N A P O D R U J U B iH

pa iz Slovenije,1 8 7 Srbije,188 M akedonije1 8 9 te Crne Gore.1 9 0 Meu ovim brojnim nalazima zastupljene su obje vrate spomenika, i are i reljefi. Kao to je na podruju BiH utvreno postojanje nekoliko mitre ja, to se isto tako ustanovilo i na drugim stranama nae zemlje. Od svili, najpoznatiji su -oni otkriveni u Pbuju,191 zatim u Cavtatu,1 9 2 M odricu,1 9 3 kod Prilepa,19 4 itd. A ko bismo meu tim nabrojanim spomenicima pokuali traiti neke analogije sa 'spomenicima naenim na podruju BiH, m ogli bismo za paziti niz 'bitnih karakteristinosti m eu njima. Mitrini reljefi naeni na bosansko-ihercegovaSkom podruju, tj. u unutarnjem dijelu rimske pro vincije Dalmacije, predstavljaju spomenike jedinstvenog tipa,19 5 a to se odnosi, prije svega, na karakter umjetnike obrade. Reljefi iz primorske Dalmacije odlikuju se kvalitetnom tehnikom izradom, imaju realistiki prikazan svod peine, ili je scena prikazana u okviru luka. Nasuiprot tim reljefima, provincijsku izradu pokazuje na reljef iz Lisiia, jer su na njemu izostavljeni elementi klasine obrade. Isti je sluaj i sa reljefom iz Golubia, koji se po nainu izrade moe dovesti u vezu sa slinim reljefom naenim u Garunu. Na reljefu iz Jajca, umjesto prikaza svoda peine ili luka, nalazimo jedan trokutast arhitektonski elemenat. Ana logiju toj pojavi nalazimo na nadgrobnim cipusima, i to uglavnom u provincijama koje su stajale pod jakim grkim kulturnim utjecajem.1 9 0 Za spomenik iz Konjica, s obzirom ma njegov kompleksni ikonografski sa draj, nalazimo analogije na podruju Panonije i Germani je. Jedina raz lika izmeu jednih i drugih jeste u postavi dodatnih predstava i u na inu njihovog prikazivanja. Predstave sa konjikog reljefa nisu iposebno uokvirene, tkao to je sluaj sa spomenicima iz Germa-nije.'7 Veza ko njikog reljefa sa Podunavljem moe se vidjeti i po prizoru rtvenika
187 S p o m e n ik iz P tu ja : C IL III, 4040, 4041, 4042, 10874, 14354 28 34; M . A b ram i, iF oetovio, p. 76, br. 73; p. 176, tor. 238; p . 78. i d ., tor. 241, 242, 243. 244; R o e n c a : GEL III. 3933: E m ooa. p. 324. ibr. 265: Hraisbniika: O IL III. 5121. 188 S p o m e n ik iz B e o g ra d a : IN I. V u li, S p o m e n ik S K A , L X X I (1931), ip. 7, tor. 5; S m e e r e v a : C IL III, 8209, 13803; F. C u m o n t, o. c., 329, 330; A. E. M ., V I (1882), p. 126, br. 88; 'X V III (1893), < p . 31, br. 7; P etrovaira m a : C IL III, 3200; G u b erov ca : S tarin ar, IV (.1887), p . 89, 'br. 2; C IL III, 8163; aka: N. V u li, S p o m e n ik SA N , X C V I I I (1941 1948), p. 251, b r. 490; B ilja n o v c a : L j. Z oto v i, L es C-ultes orien ta u x sur le te rrito ire de la M esie suiperieure, p. 6; T e k ije ; L j. Z o to v i, o. e., p. 6; K o s t o lc a : N. V u li, S p om en ik S K A , XtA>I (1905), .p. 83, far. 13. 1 89 S p o m e n ik iz L opate k o d K u m a n o v a : ,N. V-uii, S p om en ik S K A , L X X V (1933), p. 47, ibr. 155; o k o lica Kumano>va: N. V u li, S p om en ik S K A , L X iX V (1933), p. 86, br. 200; Frileipa: G. K a z a ro w , A r o b iv i . R eli'gi 0 w i'ssenscbaft, XX 230; Osm a n o v a : N . V uli, -Spom enik S K A , L X X V (19-33), p. 5, br. 2. 190 S p o m e n ik iz C av tata : A . E vans, A nbkjn arian R esea rcb es in Illyricuan J, Westmi-.nister 1883, p. 20. J!)! 'M. A b ra m i, P oetov io, p. 32. i d. A . E vans, <o. c., p. 20. 103 Skraibar, Strena B ulieian a, p. 151. i d. 1 9 4 G. Ka-zarow, o. c , p. 236. !0ri O to m e : B. G a b rie v i, A r ch . Iu g o sla v ica , I (1954), p . 44. ,,t0 B. S aria, o. c\, p. 58-60. l0r F. C um ont, o. c. G erm . su p e r io r : Mon. 245, 246, 251 i R ev ers p. 379, Fig. 293.

---- -

(1920

V . O R IJ E N T A L N I K U L T O V I

285

* na kojem plamti plamen, te po pojavi Mitre taurofora, to je opet ka rakteristika podunavskih spomenika.1 9 8 Potvrde Mitrinog kulta su poznate u velikom broju i u drugim zemljama. U mnogim gradovima du Ragiie naeni su brojni takvi spo menici iji su dedikanti bili ponajvie vojna lica. O jakoj ekspanziji i prodornu ovog kulta na podruje Rajne svjedoi injenica da su ga primila i neka barbarska plemena, kao Batavi, Ulieiisi i druga.1 9 9 Sa Rajne je kult preao u Galiju. Tamo je u Strasburu otkriveno jedno svetite koje se datira u III stoljee.20 0 Sa evropskog kopna, putem trgovakih i vojnih veza, Mitrin kult je prodro i u Britaniju.201 Poto je kult prodro u Rim jo u I stoljeu st. e, Italija ga je veoma rano upoznala. Na itavom prostorni od Kalabrije do Alpa susreu"se njegove potvrde. Otkriven je takoer veliki broj mitreja, a u mitreju u mjestu Sentimumu nala se lista jednog mitrikag udruenja. Za razliku od ostalih dijelova Ita lije, na sjeveru zemlje nalazi su neto rjei.2 0 2 Isti je sluaj i sa sjevernom Afrikom. U mnogim mjestima, grado vima ili selima, naeni su brojni rtvenici, reljefi ili mitreji. Kult je tamo bio osobito rairen u lukim gradovima.201 Ma o kojoj rimskoj provinciji govorili, potvrde Mitrinog kulta su utvrene u dosta velikom broju, pa se moe openito rei da je taj kult bio rairen u svim zemljama K ra kog Carstva i da predstavlja jednu opu kultnu pojavu za sve te zemlje. Ako bismo traili neke dodirne take izmeu reljefa naenih na podruju BiH i reljefa iz nekih drugih zemalja, moi emo utvrditi slijedee injenice: neki od bosansko-hercegovakih reljefa, prije svih onaj iz Pritoke kod Bihaa, svojim elementima klasine umjetnost; mno go se pribliavaju Mitrinim reljefima iz Italije.2*4 Umjetnik: utjecaj Ita lije ina nae reljefe zapaa se i na reljefu iz Lisiia. Ti reljefi imaju elemenat peinskog svoda, to je jedna od glavnih karakteristika ital skih reljefa.2 0 5 Drugi nai reljefi, kao onaj iz Goluhia i iz Konjica, kojima svod (peine kompenzira luk, poblie odgovaraju Teljeiima iz Akvileje20 i
n a .v, o ;

u e n r ia m je .-

w i f t i T T ; 4 .

s _ , a > sto v T ijcu u c, uuij i c i j e i iz. ivuujiua, z>uug svo-g KOTnipieKJS-

_ *

_ i ^r _

nog sadraja, kako smo naprijed ve spomenuli, vee se za spomenike iz Podunavlja i Germanije.2 0 8
F- C um ont, o. c. II, ip. 288, Fig. 139; ,p. 300, Fig. 156; p. 305, Fig. 163. F. O uincnt, Les M ysteras d,e M lth ra , p. 54. 2 ,1 1 1 ib id e m . !H F. C um ont, o. c., p . 56. 202 F. C um ont, o. c., ip. 70, ** c h - P ica r , Les R elig ion s de lA ir:q;u e a.ntiqrue, P ari 1968, p. 222. * " F. C um ont, T e x te s et m o n u m en ts fig u re s II. p. 198, Fig. 23, 48, 53, 56, 8-3. M on. Nr. 6 i N r. 116. i0 F. C um ont, o, c. Sr. B. G a b rie v ie , o. c., p. 42. 206 F. C um ont, o. c., II, p. 268, Fig. 108. * F - C um ont, o, c., II, p. 362, Fig. 296: p. 384, Fig. 297. lm F. C um ont, o. c., II, T h racia, p. 271, Fig. 115; M oe=ia superior, p. 276. Fig. 119: p. 277, Fig 120; D acia, p. 293, F ig. 148, p. 304, FLg. 161, p. 305, Fig. 163, p. 309, Fig. 167, p. 312, Fig. 170, p. 131, Fig. 171; P a n n o n ia su.peri.or, p. 325. Fig. 192, p. 326, Fig. 193. itd. *

286

A n t i k i

k u ltn i

v o t iv n i

s p o m e n ic i

n a

po d ru ju

B iH

Na osnovu iznijetog moemo pretpostaviti da su nai reljefi raeni pod jakim stranim utjecajima. Pni tom e mislimo na glavna kultna sre dita u naoj zem lji 'kao to su toilli Salona, Sisak ili OPtuj, ije su radi onice, .stojei i same pod jakim odreenim utjecajem , izraivale..stan dardne tipove ovih reljefa, pa su njihove izraevine, oprijevi na odre eno podruje dananje BiH, m ogle izvriti daljnji utjecaj na -uem ovom teritoriju. Iz tih. razloga se i javljaju razliiti tipovi kod nas. U .kraj njem sluaju, obrada i izrada jednog reljefa ibile su stvar same lokalne radionice, a to je zavisilo jo vie o strunosti samog majstora. Koliko je m oglo biti umjetnikog odstupanja o standardizirane sheme u M io--kojem pogledu, najbolje pokazuje sluaj sa reljefom iz Dardagane. Tu se ne moe govoriti ni o kojem utjecatu. nago samo o. istoj provincijalno -lokalnoj um jetnikoj koncepciji, i to, p rije svega, narodne umjetnosti.

7. SPO M E N IC I J E V R E JS K O G M O N O T E IZM A

Uz ostale, spomenute .orijentalne kultove 'ije su potvrde naene na podruju BiH, nailazimo -takoer-(potvrde jevrejskog monoteizma. Tak vu potvrdu predstavlja jedna zemljana svjetiljka ma ijoj je gornjoj stra ni reljefno prikazan semofcraiki svijenjak (imenora), dakle, jevrejski kul tni mak, to pokazuje da je ova svjetiljka, po svoj prilici, pripadala ne koj osobi ili zajednici iji su pripadnici bili jevrejske nacionalnosti. Bu dui da je ovo predmet svakodnevne upotrebe, m oglo bi se rei da je on malo to imao sa kultom, imeutim, za nas je upravo sa J-cultnog as pekta taj predmet veom a vaan. Prije svega, ispred sebe imamo simbol jedne religije. Drugo, sasvim je shvatljivo da emo njegovu pojavu usko vezati za pripadnike te religije, Jevreje, i zakljuiti da su i oni, ii'z Orijentalce, (naseljavali pojedina naselja na teritoriji BiH. Svjetiljka je naena su Mogorjelu kod apljine {br. 244), neda leko od rimske Narone. Podruje apljine prua veoma bogat arheoloki materijal; tu se nalazilo jedno vee Timsko naselje, a itav kraj pred stavljao je jedno od najnaseljenijih bosanskohercegovakih podruja u rimsko doba.20 9 Odatle potjeu brojni spomenici raznog ikarakteira koji dokazuju da se tu odvijao intenzivan ivot. Blizina Narone i izvanre dan prirodni poloaj prema ostalim krajevima bili su preduvjet da se tu razvije jedan od veih i jaih prometno-trgovakih centara. Iz ovih razloga, jasno je da su se tu naselili mnogi stranci, prije svega trgovci, medu kojima je, evo, biio i Jevrej-a, koji su i tada slovili kao veoma do bri i sposobni trgovci. Njihova prisutnost u ovom kraju namee nam zak ljuak da su, boravei na podruju apljine ili Magorjela, datka.ko, obav ljali svoje bogosluje, a to znai da se na podruju BiH, uz ostale stra ne kultove, obavljao i kult jevrejskog monoteizma. U isto vrijeme, m o emo pretpostaviti da je postojala jedna odreena njihova skupina, jer je bio rjei sluaj da trgovci jedne odreene nacionalnosti u tuem svi jetu ive i djeluju pojedinano, nego su obino bili grupirani. Ako je tako bilo i u naem sluaju, onda -su omi bili organizirani u svoju vjersku opinu, to je inae kod njih bio obiaj. Da je tako bilo, vidimo i iz jednog njihovog suvremenog vjerskog propisa, u kojem stoji da ma u kojem mjestu gd je ivi barem deset Jevreja mora biti sina208 O a p ljin i i M o g o r je lu k o m u n ik a cije u B iH , p. 64 65. u rim sk o d oba v id i: E. P a a li, A n tik a na selja i

288

a k t i Ck i

k u ltn i

OTi v n i

s p o m e n ic i

na

po d ru ju

b !m

goga,210 a to znai organizirano odvijanje tog kulta. Mi, uistinu, ne zna mo koliko je Jevreja ivjelo na podruju apljine ii; Mogorjela, ali mo ramo uzeti u obzir to da je svaki pripadnik jedne odreene religije ili kulta, ibilo kao pojedinac ili lan vjerske zajednice, ma gdje se na lazio, ostajao vjeran svojoj nacionalnoj religiji ili kultovima, tim vie kada je rije o Jevrejlma. O pitanju funkcije ove svjetiljke moe se iznijeti dvojako mi ljenje. Koliko je mogla sluiti u kui kao predmet svakodnevne upot rebe, toliko je mogla sluiti i u kultne svrhe, bilo u sinagogi, kapeli, ili u kui. Prije nego to se upitamo kada se, eventualno, na ovom podruju rairilo tovanje jevrejske reiligije, prvo em o-se osvrnuti na dataciju samog nalaza. Prema arheolokim nalazima na istom lokalitetu te pre ma arhitektonskom stilu objekta < u kojem je naena ova svjetiljka, ona se datira u IV stoljee.2 1 1 Prema toj dataciji znailo bi da i pojavu te religije treba staviti u isto vrijeme, mada bi se moglo uzeti da je do nje dolo i ranije. Prema kartografskom prikazu nalaza ovog spomenika (K. VIII), mo emo zakljuiti da je zastupljen samo jedan lokalitet podruje june Hercegovine. Da li je Jevreja bilo i u ostalim naseljima na teritoriji BiH, zasigurno ne znamo, ali bismo mogli pretpostaviti da ih je .bilo. Naime, u sarajevskom Zemaljskom muzeju nalazi se jedna gama koja tnosi tekst piam grkim pismom a na hebrejskom jeziku.1 '1 2 Pojava Jevreja na ovom podruju ne predstavlja nita neobino. Preko brojnih spomenika vid jeh smo da su se ovdje naseljavali mnogobrojni stranci, meu kojima je bio veliki broj i Orijentalaea, za koje smo sve ustanovili da su bih revni tovaoci svojih nacionalnih religija i kultova. Kao to ,su ovamo dolazili stranci raznih nacionalnosti, bilo kao trgovci, rudarski stru njaci, vojnici ili robovi, m ogli su isto tako doi i Jevreji. Na koncu, po java menore nam dosljedno dokazuje da je ovdje bilo jevrejiskilh naseIjenika, inae bi se moglo teko pretpostaviti da bi se pripadnik neke druge nacionalnosti a time i pripadnik druge religije, odnosno fculta, slu io predmetom na kojem je izrazit tui kultni znak. Jevreji su se poeli naseljavati po svijetu ve u VI stoljeu st. e, i koliko je to kasnije uzelo maha, najbolje svjedoi Strabonov poda tak {I stoljee st. e.), koji navodi da je u .svijetu teko nai mjesto gdje nema Jevreja.21 3 Da ih je u rimsko doba bio vei .broj i po jadranskim gradovima, svjedoe brojni nalazi raznih potvrda njihove prisutnosti u tim krajevima. U splitskom Arheolokom muzeju nalazi se jedna gerna sa znakom menore,2 1 4 jedna svjetiljka sa istim znakom,21 5 te ulomak sar
210 S c h u r e r , Geshieh-te d. iudischeai V olk.es 253. 2 1 1 V. iPakv.alin, K u ltov i u a n tik o d oba n a p o d r u ju B iH , p. 148, f. 107. C I L III, 14339. FI. Josaph, Aut. Ju., 14, 115. 2N F, B u li. Jev rejsk i sp o m e n ici u rim sk o j D a lm a ciji i je v r a js k o g rob ite u S olin u , VA M D , X L J X (1926 1927), p. 118. F. B u li. Ruliettiino alm ato, X X V I I (1904), p. 76. br. 718. im Z eitalter Jesu C im a ti, II, P-

V. o r i j e n t a l n i k u l t o v i

289

kofaga takoer sa makom rnenore. Na osnovu tog ulomka, Buli' je pret postavio da se u Saloni nailazilo jedno jevrejjfteo groblje,216 to je opet dailo povoda za pretpostavku da je tu djelovala organizirana njihova opina. Najnoviji nalaz iz Salone, predstavljen dvama olom cim a jedne nadgrobne ploe, na 'koncu je to i potvrdio jer se u tekstu doslovno navodi da je u Saloni postojala organizirana jevrejska opina.2 1 7 Nailaze analogne naoj svjetiljci nalazimo i na drugim stranama, i to prije svega u Dalmaciji, to je za.nas u ovom sluaju veoma vano. Ve smo spomenuli svjetiljku iz splitskog Arheolokog muzeja,818 jedna je naena u okolici Benkovaca,219 itd. Prisutnost Jevreja i postojanje n ji hove opine dokazani su i na drugim stranama nae zemlje.22 Iz iznijetog moemo zakljuiti da se uz brojne strane k ultove koji su potvreni na podruju BiH odvijalo tovanje i jevrejskog monoteizma, kako nam govori ovaj na nalaz.

*' F. B u li, V A H D , X L I X (1926 1927), p. 121. 20 B . G a b rie v i, Jevrejiska o p in a u a n tik o j S alon i, Jevrejska alm anah, B e ograd 1959 1960, p. 10. 518 S redi b ilje k u br. 214. s <F. B u li, B u lle ttin o d alm a to, X L I X (1926 1927), p. 120. N a d g ro b n i-s p o m e n ik iz S e n ja : C IL III, 1005529; sp o m e n ik iz ju n e S rb ije : N. V u li, S p o m e n ik S K A , L X X I (193-1), p. 182. hr. 489; natp is i z Stotoija u -kojem s e s p o m in je je v r e js k a o p in a : N. V uli. S p o m e n ik S K A , L X X I (-1931), p. 230, br. 636; G las S K A , G LV, 2. r. 78 (1933), p. 84. i d a lje. 19 A n tik i kultni

ZAK LJU A K Iz pregleda spomenika orijentalnih kultova naenih na podruju Bosne i Hercegovine, moemo donijeti niz zakljuaka i zapaanja. Prije svega, vana je. konstatacija da su naene potvrde vie-boanstava, to dokazuje da ne moe biti rijei o sluajnim nalazima, -nego se moe kons tatirati da ti nalazi predstavljaju konkretne potvrde tovanja tih kul tova. Naene su potvrde sedam orijentalnih kultova sa utkupno 32 spo menika. To je kult Izide, Serapisa, Saibazija, Dolihena, Atisa, Mitre, te jevrejskog monoteizma. Neki od ovih kultova su ostavili vie, neki ma n je tragova. Tako, npr., za kult; Izide, Serapisa, Sabazija, IM ihena i jev rejskog monoteizma imamo samo po jednu potvrdu, dok su druga dva ostavila vie tragova, tako A tiso v kult tima 12, a Mitrin 16 potvrda. Iz ove konstatacije moemo izvui zakljuak da su -ova dva zadnja kulta bila najvie rairena te da su imala najvei broj tovalaca. Budui da je upravo rije o kultu boga Mitre, broj njegovih spomenika je sasvim ra zumljiv, i kako je njegova pojava zajednika svim zemljama koje su stajale pod rimskom dominacijom, ni njegovu pojavu na podruju BiH neemo gledati sa nekog posebnog aspekta. Sto se tie kulta boga Atisa, stvar je neto drugaija. Od 12 n je govih potvrda naenih < u BiH, isto kultni karakter ima samo jedan cd njih '(nalaz iz Fojnice), dok su ostale potvrde predstavljene njegovim likom na nadgrobnim spomenicima. Raspravljajui o ovome problemu, mi smo naglasi1 ! da je nanoenje boanskog lika na tu vrstu spomenika bilo usko povezano sa njegovim kultom, pa takoer u tome prvenstveno gledamo kultni refleks. Za one orijentalne 'kultove koji su potvreni samo s jednim nala zom moemo rei da, unato tome, za nas predstavljaju veoma vrijedan materijal. Kad tri se, nipr., radilo samo o jednom kultu potvrenom sve ga jednim nalazom, pretpostavili bismo da je to zaista sluajni nalaz, te taj pojedinani nalaz za nas ne toj imao neku posebnu vrijednost. No, budui da se radi o ukupno pet pojedinanih nalaza koji predstavljaju pet raznih kultova, > u njihovoj pojavi em o gledati stvarni dokaz eg zistiranja dotinih kultova na teritoriji nalazita. Pogledamo li kartu nalaza orijentalnih kultova u BiH, moemo pri mijetiti da oni veinom potjeu iz istonog dijela Bosne. Jedino- se za spomenike Mitrinog Ikulta moe rei' da se susreu na itavoj teritoriji, dok upravo o n i u istonoj esti Bosne nisu tako brojni. U sjeverozapad nom dijelu Bosne od potvrda orijentalnih kultova nalazimo jedino Mit-

V.

O R IJ E N T A L N I K U L T O V I

291
-S E ;

rame i Dolihenove spomenike. Iz srednje Bosne imamo, pak, potvrde Atisa i Izide, dok 'jedina potvrda jevrejskog monoteizma potjee iz june Her cegovine. Pojava orijentalnih kultova na podruju BiH ima svoje puno o p ravdanje, obrazloeno nizom razloga. Prvo, ovo ipodruje lei u meupros toru veoma razvijenih provincija (Panonija i Dalmacija), u kojima se nalazilo nekoliko veom a naprednih trgovakih igra/dova s razvijenom kulturom. Put iz Salone u Sisciju ili Siranijum obavezno je vodio preko bosanisko-hercegovakog podruja, a uz ostale strane namjernike bilo je, dakako, i Ori j eh talaca koji su i na taj nain m ogli -bite prenosioci svojih kultova. Uz to, intenzivna privredna eksploatacija ovdanjih dobara, uz ostale strance, kako smo ustanovili, angairala je i Orijentalce,' pa su se neki od njih i nastanili u nekim od ovdanjih rimskih naselja. Jo treba spomenuti brojne trgovce, robove te pripadnike vojnih jedinica koji su, svi skupa, bili potencijalni prenosioci svojih fcultova. Na nizu navedenih spomenika konstatirali smo da su njihovi eikanti bili upravo osobe istonih nacionalnosti. I bez toga, moramo uzeti a bi bilo najrealnije da meu tovaocima nekog od tih kultova, osobito ako je rije o neekspanzivnim kultovima, traimo osobe kojim a je to bio nacionalni kult. Druga je, npr., bila stvar sa rimskim ili grkim kultovima koji su, u neku ruku, smatrani kao dravni za sve rimske podanike. Pojavu da meu tovaocima orijentalnih kultova nalazimo i domoroce, lj. Ilire, drimo za rjeu. Takav sluaj smo nali vezan za 'kult boga Atisa, ali na nad grobnim spomenicima. Potvrdom ovih sedam orijentalnih kultova u BiH stvorili smo jednu kompaktnu i cjelovitu sliku vezanu za ovo podruje. Obraujui te spo menike, doli smo do zakljuka da nijedan od tih kultova nije spontano ovamo dopro, i da je m z raznih preduvjeta om oguio njihovo instaliranje.

O R IJ E N T A L N I K U L T O V I

POPIS N A L A Z I T A S P O M E N IK A ORIJENTALNIH K U L T O V A

a. Spomenici samostalnog Izidinog kulta 1. Fojnica b. Spomenici samostalnog kiulta boga Serapisa 2. Nepoznato mjesto nalaza c. Spomenici samostalnog kulta boga Sabazija 3. Sase (Srebrenica) d. Spomenici kultne zajednice Jupiter Dolihen Kastor 4. Majdanite M aslovaii (Bosanski Novi) e. Spomenici samostalnog kulta boga Atisa 5. Fojnica 6. Crvia Skelani (Srebrenica) 7. Silkirii (Srebrenica) 8. Bratunac (Srebrenica) 9. Rogatica 10. Stitarevo (Viegrad) 11. Stitarevo (Viegrad) 12. Klanik (Viegrad) 13. Klanik (Viegrad) 14. Rudo (Viegrad) 15. Rudo (Viegrad) 16. Veli'ka Gostilja (Viegrad) f. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. Spomenici kulta boga Mitre Pritoka (Biha) Pritoka (Biha) Golubi Bie (Biha) Golubi Bie (Biha) Crkvina Golubi (Biha) Jajce Jajce Staro Selo (Glamo), Staro Selo (Glamo) Potoci (Mostar) Konjic Komjic Vratnica kod Lisiia (Konjic) Dandagaina (Zvoamik) Skelani (Srebrenica) Rogatica

g. Spomenici jevrejskog monoteizma 33. Mogorjelo (apljina)

VI.

OTEENI SPOMENICI

NEIDENTIFICIRANIH BOANSTAVA

- Obraujui pojedine kultove koji su potvreni, na porujiu BiH, svoja zapaanja i zakljuke smo donosili prvenstveno na osnovu kon kretnih ddkaza, tj. preko kultno-vati vnih spomenika. U tom sluaju, za potvrdu dotinih kultova uzimali smo u obzir samo one spomenike za koje smo 'bili sigurni da predstavljaju kultnu potvrdu, bilo da to stoji u samom tekstu tih spomenika, bilo da se radi o nekoj drugoj vrsti spomenika, a to su u veini sluajeva kultne slike ili statuete pojedinih boanstava. Meutim, iako je zadatak naeg rada da kompletno obra dimo faultno-vativne spomenike sa ovoga podruja, za izvjestan broj spo menika, za koje zasigurno znamo da spadaju u tu kategoriju, nismo u stanju da odredimo kojim su boanstvima, odnosno kultovima pripadali, jer s-u ti spomenici svi do jednog oteeni u gornjem dijelu, tako da je nestao dio teksta koji je sadravao iitme boanstva kojem su bili pos veeni. Takoer tu ubrajiamo neke spomenike epigrafskog karaktera u ijem se tekstu govori o kultnim svetitima, ali ne znamo kojim su bo anstvima pripadali. Za vecimiu takvih spomenika moe se rei da pred stavljaju rtvenike ili natpisne ploe, a ima ih ukupno 33 naena na raznim stranama BiH (K. IX). Iz sjeverozapadnog dijela Bosne, iz okolice Bihaa, potjeu 3 takva spomenika (br. 245, 246, 247), sa podruja Sane i Japre 3 (br. 248, 249, 250). iz okolice Jaica 4 (tor. 251. 252, 253. 254), sa Glamokog i Livanj skog polja 9 (br. 255, 256, 257, 258, 259, 260, 261, 262, 263), po jedna iz Bugojna (br. 264), Zenice (tor. 265), ODotooja (tor. 266), Domavije (br. 269), iz Rogatice 3 (tor. 275, 276, 277), zatim iz Skelama 4 (tor. 270, 271, 272, 273), jedan iz Sikiria (br. 274), te va iz Stoea (br. 267, 268). Meu ovim spomenicima razlikujemo tri grupe. Tu podjelu smo zasnovali prvenstveno na stupnju ouvanosti, na tome da li je uope nanesen tekst ili 'nije, te na karakteru teksta. U prvu grupu smo sta vili spomenike ikoji su u potpunosti sauvani, tekst je nanesen, ali u njemu nije navedeno ime boanstva kojem se posveuju. Takav je, npr., sluaj sa rtvenikom iz ipova (br. 251), iz Aigia (br. 248), te iz Stoca (br. 267). Zato na njima nije naneseno dme boanstva, ostaje nam ne poznato. Moda se radilo o nekom vrhovnom dravnom boanstvu pa je dedikant smatrao nepotrelbnim da navodi njegovo ime, tim prije ako su ovakvi rtvenici stajali u njegovom svetitu. U drugu grupu smo -stavili spomenike koji su takoer popraeni tekstom ali ij' je prvi dio, kaiko smo naveli, oteen, pa ne znamo 'kojim

298

A N T I K I

KULTNI

I V O T I V N I S P O M E N IC I

NA

PO D R U JU

B iH

su boanstvima bili posveeni. Takvih sluajeva imamo 14, i oni p ot jeu sa raznih strana (br. 246, 247, 249, 255, 257, 258, 260, 261, 270, 271, 272, 273). I na koncu, u treu grupu stavili smo spomenike koji su pot puno ouvani ali na koje nije b io uope nanesen tekst. Takvih spome nika imamo ukupno 11. Takav sluaj je ;sa rtvenikom iz Pri vilice (br. 245), Brieva (br. 250), Jajca (br. 252, 253, 254), iz Busije (br. 256), iz Bugojna (br. 264), te iz Vrbovca (br.266), Sikiria (br. 274), ;i dva iz R o gatice {br. 276, 277). Ovi, pak, spomenici za nas su veoma vani. Naime, ovd je je, bez sumnje, (rije o spomenicima k oje su majstori p oje dinih radionica ve izradili i drali ih kao neku zalihu, pa je u sluaju potrebe naruilac mogao odabrati onaj spomenik k oji bi mu se svidio, dao bi sadraj teksta, i majstor ga je n an osion a ve izraeni spomenik. Budui da ovi nalazi potjeu sa raznih strana bosansfeo-hercegovakog podruja, m oem o biti sigurni da su i proizvedeni tamo gdje su naeni, a to znai da je tu postojala lokalna radionica. Ovo je osobito vano ako napomenemo da su, po svoj prilici, u tim istim radionicama izraivani i osta li kultno-votivni spomenici naeni u BiH. Da se radi upravo o lokalnim radionicama koje su izraivale posebne tipove ovih spomenika, vidimo po nalazima iz Jajca (br. 252, 253, 254), ili, npr., iz Bugojna (br. 49, 264), Bihaa (br. 246, 60), itd. Izuzev ovih jedanaest rtvenika bez teksta, za ostala 22 moemo biti sigurni da su bili posveeni raznim boanstvima. U svim sluajevima, izuzev imena boanstva, u tekstu nalazimo sve ostale elemente koje smo nalazili i na ostalim opisanim spomenicima. Tu su ime i profesija edikanta, razlog iz k ojeg se rtvenik podie, i skoro redovito nailazimo zavrnu formulu. Prema tome, za sva ova 22 rtvenika moemo :s pravom pretpo staviti da su bili posveeni nekim od onih boanstava ije smo potvrde ve nalazili, ali se ne bismo upuJlali u nagaanje koja su to boanstva, tim vie to svi nalazi potjeu sa raznih lokaliteta gdje su ve nalaene potvr de boanstvima bilo domaih ili stranih kultova. Moemo samo konstatirati cmjt-ijsicu oa je uiuj putvioa oviVje ouracieiuh kultova uia kojima srao za snivali svoja zapaanja i postavke daleko vei, to i te kako ide u prilog ve izraenom m iljenju da nijedna naena potvrda ovih obraenih kulto va ne predstavlja usamljen sluaj, a to znai da bi i za kultove za koje smo imali svega jednu potvrdu, u ovom sluaju, neki od ovih spomenika mogao predstavljati daljnju potvrdu tih kultova. Na koncu da se osvrnemo na jo jednu interesantnu pojavu vezanu za ove spomenike. Veliki broj njih, kao po nekom pravilu, oteeni su samo u gornjem dijelu, dok je donja polovica, odnosno dio koji poinje ispod samog imena boanstva, ostala nedirnuta. U ovoj pojavi emo gledati slu aj namjernog oteenja, do k ojeg je m oglo doi u vrijem e konane po bjede kranstva nad paganskim kultovima. Tom prilikom, osobe k oje su to inile imale su prvenstveno namjeru da uklone ime paganskog boan stva, ne trudei se da 'Hav spomenik dokraje, mada imamo i sluajeva da je tom prilikom bilo razbi jeno na desetine dijelova (br. 6, 37, 53, 56, 57, 58, 101, 113, 129, itd.).

OTEENI SPOMENICI NE1DENTIF\C\RANIH BOANSTAVA

O TE E N I

SPOMENICI

N EIO ENTIFICIRAM H

BO ANS TA V A

300

A N T I K I

K U L T N I I V O T IV N I S P O M E N IC I N A

P O D R U JU BIH

POPIS N ALAZITA OTEENIH SPOMENIKA NEIDENTIFICIRANIH BOANSTAVA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. Pri vilica (Biha) Zaloje (Biha) Zaloje (Biha) A gi: (Gornji (Bosanski Novi) Agii Japra (Bosanski Novi) Brievo (Stari Majdan) ipovo (Jajce) Jajce Jajce Jajce Listani (Glamo) Busija (Glamo) Odak (Livanjsko Polje) Vaarovine (Livno) Vaarovine (L'vno) Vaarovine (Livno) Karaula (Duvno) Karaula (Duvno) Crvenica (Duvno) Bugojno Pobreje (Zenica) Vrbovac (Ddboj) Stolac Stolac Domavija (Srebrenica) kolani (Srebrenica) Skelani (Srebrenica) Skelani (Srebrenica) Skelani (Srebrenica) Sifcirii (Srebrenica) Rogatica Rogatica Rogatica

VII. OPI POGLED NA ANTIKE KULTNE I VOTIVNE SPOMENIKE NA PODRUJU BOSNE I HERCEGOVINE

Na'kon svega iznijetog o-antieklm kultovima i votrvrtim .spomeni cima naenim na podruju BiH, moemo iznijeti' nekoliko opih zapaa nja o tome cjelokupnom problemu. Pitanje duhovnog ivota stanovnika antike BiH ovd je je, barem, djeMmieno rekonstruirano, a ako nita drugo, onda nam je taj problem u sadanjoj situaciji a te kako blii. Ve naprijed smo istaikli da problem duhovnog ivota stanovnika jednog odreenog podruja predstavlja 'kompleksnu pojavu. Obraujui ove spomenike, u to smo se u najveoj m jeri i uvjerili. Pored toga to smo, npr., na pojedinim spomenicima nalazili elemente kultne prirode koji nas ovdje prvenstve no interesiraju, u isto vrijeme, u njihovom tekstualnom sadraju nalazili smo niz drugih propratnih elemenata k oji su za nas isto tako vani. Po red toga to doznajemo kojem je dotinom boanstvu odreeni spomenik bio posveen, tu nalazimo jo niz drugih podataka o samom dedifcantu, bilo da se radi npr., o njegovom imenu, njegovoj profesiji, koji put tu se navodi toan datum podizanja posvete i si. 'Konanim skupljanjem i sistematiziiranjem svih poanatib nam kultno-votivnih spomenika iz BiH, dobili smo jednu odreenu predstavu ikoja baca vie svjetla pri izuavanju tog problema i donoenju pojedinih odreenih zakljuaka. Kada su se javile prve vijesti s arheolokih terena na podruju BiH, meu prviilm arheolokim nalazima javili su se i spomenici kulbno-votivnog karaktera. V e u prvo vrijeme, istraivai su zapazili da se broj tih nalaza iz godine u godinu neoekivano poveava. Iznenaenje je bilo tim vee to su se nalazile desetine 'i desetine potvrda kako domaih tako i stranih 'kultova. Posebno zanimanje je zavladalo kada su se poeli jav ljati spomenici pojedinih stranih kultova za koje se do tada dralo da su na ovom e podruju potpuno nepoznati. Na ikone u, kada su pronaeni kult ni unikati kao to je, npr., sluaj sa mitnikim reljefom iz Konjica, nau noj javnosti je postalo jasno da je podruje B ili u kultnom pogledu ne samo iznenaujue nego veoma vano iz niza razloga. Uz b rojne potvrde stranih 'kultova, u isto vrijem e i na istom mjestu naene su isto tako b roj ne potvrde domaih kultova, tavie, ovo podruje je dalo najvei broj njihovih potvrda, a u nekim sluajevima, neke od tih potvrda nisu se vie nale ni na jednoj drugoj strani nae zemlje. P;ni 'tome, na prvom mjestu mislimo na kult boga 13inda iNeptuna, te b rojn e reljefne kultne p lo e sa ikonograiskom predstavom Silvana ili Dijane i njihovih kultnih zajednica.

304

A K T I K I

K U L T N I I V O T IV N I S P O M fiN I I N A

P O D R U JU B iH

Analizirajui zakljuke naeg izlaganja o domaim kultovima, dali smo niz objanjenja vezanih za njihovu pojavu. Prije svega, po naem sudu, jedan od odluujuih faktora toj pojavi predstavljao je ilirski etni ki elemenat, jer su Ilir' za sve vrijeme rimske okupacije ovih krajeva na seljavali unutarnji -dio provincije Dalmacije i druige krajeve gdje se te potvrde nalaze. Dalje, istakli srno da je tu igrala veoma vanu ulogu geo grafska karakteristinost itavog bosansko-iercegovakog podruja, slaba prohodnoat, relativna slafba naseljenost itd., pa nije ni udo to su ise tu naj due zadrali kultovi autohtonih boanstava. Iliri foosansko-liercegovakog podruja, posebno jugozapadnog dijela Bosne sa podrujem Glamokog, Duvanjskog i Livanjskog polja, zadrali su svu isvoju originalnost do u ka sno doba antike, i, unato pojavi i mijeanju velikog b roja stranih kultova, ostali su nepokolebljivi .u svome duhovnom ivotu. Broj od 68 spomenika domaih kultova koji zastupaju devet raznih kultova ili kultnih zajednica, predstavlja impozantnu koliinu. Prema kartografskom prikazu nalaza tih spomenika, zakljuili smo da veina tih nalaza potjee iz sjeverozapad nog i jugozapadnog dijela Bosne, to znai da su na tome podruju ti kultovi hili najvie tovani i razvijeni. Posebnu panju privlai to to vei broj tih spomenika pripada jednom odreenom vremenskom perio du III i IV stoljeu, a zadnji se javljaju ak iz V stoljea. Dakle, i na kon pet stoljea rimske prisutnosti koja je uvjetovala niz raznih d-rutveno-politiekih ili kulturnih promjena sudbonosnih za ovu zemlju i narod, i dalje se odrala autohtona duhovna misao kao i ona karakteristina ilirska konzervativnost koja je upravo i dovela do odranja njihove praiskonske religije, unato nastalim brojnim i raznra utjecajim a i samih Rim ljana i pripadnika drugih pokorenih nacionalnosti koji su iz bilo kojih razloga dolazili u ove krajeve ili tu ivjeli. U pojavi stranih kultova koji su dokazani na podruju BiH gledamo prvenstveno posljedicu svih politikih Zbivanja koja su proizila iz rim skog osvajanja i pokoravanja Ilira, odnosno njihove zemlje. Rimskim osva janjem i zavoenjem njihove uprave i vlasti stvoreni su optimalni uvjeti za uvoenje religije i kultova kako samog osvajaa tako i drugih naroda koji su bili u istom polit okom poloaju prema Rimu kao i ilirska zemlja. Neposredno po sprovoenju konane pacifikacije, dolazi do jedine logine posljedice: uz ostale normative koje je nametnuo i uveo osvaja, uvodi se i tovanje njegovih 'boanstava. U prethodnim izlaganjima u vezi s ovim problemom, naglasili smo da to nije sprovoeno dekretom ili administra tivnim intervencijama, nego da je do toga dolo vie spontano, i moralo je proi izvjesno vrijeme dok neki od rimskih kultova, iji su nosioci u ta prva vremena bili sami Rimljani, nisu postali svojina pokorenih. No, i posilije rimske kultove prihvaaju samo oni koji su se na neki nain ukljuili u rimske dravne institucije, a to su bili na prvom mjestu vojni ci te .razni urpravno-administrativni slubenici. Takve osobe su smatrale svojom slubenom dunou da svoju slubenu lojalnost prema gospodaru iskau odavanjem tovanja boanstvima i kultovima samog gospodara, i to prije svega onim zvaninim dravnim. Iz toga razloga, samo na pod ruja.! BiH registriran je 61 kultno-votivni spomenik posveen vrhovnom

V II. O P C I P O G L E D

305

dravnom 'boanstvu Jupiteru i njegovoj 'Mirnoj zajednica za razliku od potvrda tovanja drugih rimskih boanstava, za koj'a, u nekim slua jevima, nalazimo svega po jedinu ili 'dvije potvrde; Upravo u ovim slua jevima nalazimo primjer to su znaili strani kultovima domaeg ovjeka. Ondje gdje je morao iskazivati svoju lojalnost, to je i inio, a izmeu osta loga, podizao i posvete vrhovnim dravnim boanstvima, ali drugim rim skim, enam drugorazrednim (boanstvima, o kojima je malo to znao, nije odavao tovanje niti podizao posvete, i za pojave tovanja takvih boan stava koje ipak susreemo na ovom e podruju moemo rei da su ih podigli stranci, bilo to sami Rimljani ili ItaMci koji su e ovdje nali po raznim dravnim dunostima. Na koncu, da su edikanti tih spomenika bili stranci a ne dom oroci vidimo i po njihovim limenima, dok meu edikantima Jupiterovih posveta ili nekih drugih vrhovnih boanstava nalazi m o i Ilire. Prisutnost Rimljana u ovim krajevima u trajanju od blizu pet sto ljea u najveoj mjeri odrazila se uz ostale pojave, i na duhovni ivot svih stanovnika antike BiH. Razni irutveni i nacionalni elementi koji su stalno ili privremeno boravili u ovim krajevima, kao pripadnici i poklo nici raznih kultova ostavili su znatne tragove te svoje kultne prisutnosti. U kojoj se mjeri taj duhovni ivot razvio, najbolje svjedoi broj od 127 kultno-votivnih potvrda koje predstavljaju 22 rimska boanstva, odnosno njihove kultove ili kultne zajednice. U svakom sluaju, to je impozantan broj, ne raunajui one druge potvrde raznog karaktera k oje.ga jo vie uveavaju. Prema kartografskom prikazu nalaza i potvrda rimskih kultova, za pazili smo da se potvrde zvaninih dravnih kultova, kao, npr., Jupiterovog, Junoninog ili Minervinog, ili, pak, potvrde njihovih kultnih zajednica, nalaze na svim stranama, tako rei, gdje god se nalazilo koje rimsko nase lje. Dalje, ako je rije o specifinim boanstvima, orua potvrde njihovih kultova nalazimo u oblastima I mjestima gdje su boravile osobe kojima su ta boanstva, u neku ruku, bila zatitnici njihove profesije ili zvanja, pa tako, npr., potvrde tovanja vojnikih boanstava nalazimo potgiavito u mjestima gdje su se nalazili vojni logori, kao to su, npr., bili Humac ili Skelani. Dalje, kao najbolji primjer za takvu pojavu navest emo kult boginje Terra Mater, ije se potvrde iiskljuivo javljaju na podruju sje verozapadne Bosne, tanije reeno, u rudarskom rejonu Sane i Japre. Pre ma tome, moglo bi se openito rei da se potvrde rimskih kultova susreu u najveem broju u tri glavna bosansko-hercegovaka regiioina, a to su podruje istone Bosne, sa Srebrenicom, Skelanima, Viegraom, Rogatcom te Foom, zatim, sjeverozapadni dio Basne, sa podrujem Bihaa, Sane i Japre, te, na koncu, jugozapadni dio Bosne, sa podrujem 'krakih polja Glamokog, Livanjskog i Duvanjskog. Tu jo treba da dodamo ju ni dio Hercegovine, ili, tanije, podruje Ljulbukog, dok su nalazi u ostal:m krajevima BiH vie sporadini. U pogledu, pak, generalnog datiranja rimskih kultno-votivnih spomenika s ovoga podruja, iznijeli smo da ve inom pripadaju vremenskom razdoblju II IV stoljea, ali se javljaju ve i u I stoljeu, a zadnji primjerci potjeu iz V stoljea.
20 Antiki kultni...

306

A N T I K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

P O D R U J U BiH,

U trei razred kultno-votivnih spomenika naenih u BiH stavili smo one koji pripadaju grkim k ultovima. S obzirom da ise radi o boanstvima i kultovima naroda koji je i sam bio u istom politikom poloaja! prema Rimu kao i Iliri, u ovome sluaju, broj boanstava, odnosno njihovih p o tvrda n ije velik. Registrirano je ukupno deset spomenika koji dokazuju tovanje sedam raznih boanstava, odnosno njihovih k ultova i i kultnih zajednica. Od tih sedam boanstava, etiri su potvrena sa svega po jed nim nalazom, a dva sa vie njih. U pojavi grkih kultova na ovom e podruju gledam o izravni odnos graana grke nacionalnosti sa krajevim a koji su se nalazili u unutarnjem dijelu provincije Dalmacije, a tu ubrajam o i heleniizirane .graane isto nih nacionalnosti. Dakako, do toga je dolo zahvaljujui poihtikaj situaci ji :i prilikama nastalim u svim zemljama pokorenim od Rimljana, ali i za hvaljujui nizu drugih faktora koji su u otve krajeve privukli Gike, kao, npr., eksploataciji privrednih dobara kojim a je obilovao unutarnji 'dio Dalmacije. Ta eksploatacija je privukla brojnu radnu snagu, strunjake i robove, k oji su p o nacionalnom podrijetlu bili Grci ili helenizAra-ni Orijentalci, pa smo, prema tome, kao nosioce tih kultova u ovim krajevima ozna ili te nacionalne elemente. Sto se tie grkih kultova, > tu ne nailazimo na pojavu koju smo zapazili kod rimskih kultova, tj. da grkim boanstvima posvete podiu i domai ljudi. Vjerojatno za to mije ni bilo potrebe jer to nisu bila boanstva osvajaa. To se vidi i po mjestim a njihovih nalaza, jer u .najveem broju sluajeva one potjeu >sa podruja koja su vaila kao izuzetno privredno razvijena, a takav je sluaj sa rudarskim rejonoim Sane i Japre te Srebrenicom. Dalje, ibu ubrajam o i poznata trgovita, dakle, upravo ona mjesta gdje su se zadravali i -naseljavali graani grke nacio nalnosti. Skoro da je isti sluaj i sa irakim kultovima. Potvreno je postoja nje svega dva traka kulta sa -ukupno est njihovih potvrda. Po tome za kljuujem o da traki kultovi na -ovome podruju misu bili posebno razvi jeni ni prihvaeni, a i u oba -ova sluaja radi se o kultovima k oji su stekli opu popularnost kod svih naroda te su se rairili daleko i-zvatn svoje d o movine. Zato emo u njihovoj pojavi na ovome podruju .gledati vie slu ajni prodor koji se nije zasnivao na izravnom 'kulturnom i privrednom odnosa ju izmeu Trakije i ovog dijela provincije Dalmacije, te emo kao njihove .nosioce oznaiti strance, bilo Traane ili neke -druge koji su i sami primili te kultove. Potvrde ovih kultova nisu koncentrirane na jednom odreenom pod ruju ili mjestu, nego predstavljaju vie sporadine nalaze, od kojih tri potjeu iz jugozapadnog dijela Hercegovine. Pojava orijentalnih kultova u BiH za nas ima sikotro isti znaaj i ka rakter kao i pojava grkih kultova. To znai da su u ove krajeve prodrli na isti nain, pod istim uvjetima i u isto vrijeme. ak je i broj potvrenih kultova skoro isti. Imamo ukupno osam boanstava sa 33 potvrde njihovih kultova. U tim kultovima zastupljene su mnoge istone zemlje, kao Egipat, Sirija, Judeja, Iran itd. Dakako, naeno je najvie spomenika Mitrinog kulta, -dok su potvrde ostalih boanstava dokazane uglavnom sa po jednim

V II. O P I P O G L E D

307

nalazom. Ono to smo rekli za nosioce grkih kultova moemo rei i za na laze orijentalnih kultova, naime, da njihovi nalazi uglavnom potjeu iz privredno-ftrgovakih podruja. Jedino se potvrde Mitrinog kulta susreu na itavom podruju BiH i stoje nezavisno oid toga budui da se raidi o jed nom' opeprihvaenom stranom 'boanstvu, pa su njegovi tovaoci mogli biti pripadnici raznih drutvenih i nacionalnih slojeva, a meu njima i d o moroci, ! za razliku od.tovalaca drugih kultova, za koje smo ustanovili a su uglavnom ibili pripadnici onih nacionalnosti iji su to ibili kultovi. Vremenski najvei njihov broj pripada periodu od II do IV stoljea, kao to je sluaj i sa ostalim spomenutim kultovima. Aiko rezimiramo sve do sada izloeno o toultno-votivnim. spomenicima sa podruja BiH, m oem o donijeti slijedei zakljuak...Teritorij BiH, kao sastavni dio rimske provincije Dalmacije, dolaskom pod rimsku vlast po stao je sudionik svih kulturnih i politikih zbivanja od samog poetka te okupacije pa sve do pada Zapadnog Rimskog Carstva. Jedna od posljedi ca tih zbivanja bio je i razvoj duhovnog ivota, 'koji je, vremenom, popri mio razliit intenzitet i formu, to je, opet, bila posljedica niza drugih faktora. Svakodnevni ivot antikog ovjeka, ma k ojoj nacionalnosti pri padao, bio je n eodjeljiv od duhovnog, -iz tih razloga, svi oni koji su se na selili na ovo podruje ili su se sluajno tu zadrali, poev od domorodaca, Rimljana, Grka ili Orijentalaea, donosili su sa sobom svoje duhovne ideje, razvijali ah tu ii njegovali. Najprije su upravno-administrativne potrebe a zatim eksploatacija privrednih dobara privuikile brojne pripadnike raznih nacionalnosti, i samim tim 'bili su stvoreni uvjeti da se na ov o podruje uvedu tako brojni strani 'kultovi. Na podruju BiH, do danas je potvreno tovanje 52 boanstva, odnosno njihovih kultova ili kultnih zajednica, sa ukupno 277 kultno-voitivniih spomenika. To je, tu svakom sluaju, znatan broj, ikako po broju kultova tako i po broju njihovih potvrda. Od ukupno 52 kulta i kultne zajednice, imamo 40 samostalnih 'kultova, a to znai da je tovan toliki broj boanstava, i jo 12 kultnih zajednica. Dakako, najvei broj td 'h kultnih zajednica otpada na rimska boanstva Jupitera, Junonu, Libera, te na neka domaa boanstva, i to poglavito na Savana i Dijanu. Pojava tolikog broja kultova i kultnih specifikacija govori nam da je u an tiko doba BiH bila naseljena raznorodnim nacionalnim elementima, za tim, da se ovo podruje, zahvaljujui rudnim bogatstvima i znaaju za tranzit u privrednom i kulturnom pogledu ukljuilo u ondanja svjetska zbivanja, pa su na to podruje prenaane sve tekovine duhovne kulture toga doba, o emu nam, evo, govore i ovi spomenici. Kada bismo nalaze svih potvrda tih kultova i kultnih zajednica nanijeli na jednu kartu, do bili bismo jako arenu sliku, to znai da su ti nalaza rasporeeni po ita voj teritoriji, zavisno od pojedinih kultova, ali nam pada u oi da je sje verni, odnosno panonski dio Bosne u tom pogledu skoro sasvim bez nala za. Na tu pojavu smo pokuali odgovoriti injenicom da u tom dijelu Bosne nije bilo privrednih pogona, veih naselja ili vojnih logora, a time je to podruje bilo lieno osnovnih elemenata koji su predstavljali uvjet za uvoenje kultova na jedno odreeno podruje ili mjesto. Dakle, gdje nije bilo masovne radne snage, dravnih slubenika, trgovaca, ili vojnika,
20*

308

A N T I K I K U L T N I I V O T IV N I S P O M E N IC I N A

P O D R U JU B iH

uvjeti za uvoenje i instaliranje 'kultova, i to prvenstveno stranih, bili su svedeni na najmanju mjeru. Da je upravo tako bilo, vidimo i iz sluaja to jedino na tom podruju iz dananje Banje Luke, gdje se u rimsko oiba nalazio vojni logor nalazimo te-potvrde. Prema cjelokupnom kartografskom prikazu teultnih nalaza na pod ruju BiH, moemo naznaiti tri glavne regije u kojima je naen najvei broj tih potvrda, a to su ve poznata podruja istone, sjeverozapadne te jugozapadne Bosne. Prema rezultatima arheolokih istraivanja na tim podrujima, upravo ti regioni su oznaeni kao najnaseljeniji i privredno najrazvijeniji krajevi antike BiH. a posljedica toga, kako smo vidjeli, bila je veoma razvijen duhovni ivot u njima. Meu one druge inioce kojesmo naveli kao uvjete toj pojavi, treba ubrojati svakako, i materijalno sta nje graana, jer je podizanje 'jednog'zavjetnog ili (kultnog spomenika, oso'-bito onih (boljih kvaliteta, stajalo prilino sredstava. Via kulturna razina jedne odreene osobe ili grupacije (bila je usko vezana za materijalno sta nje, a to je stvaralo bazu na kojoj se temeljio duhovni ivot svakog o v jeka. Ovim naim prilogom pokuali smo da bacimo malo vie svjetla na kompletnu kultno-votivnu problematiku antike BiH. Kako smo ve spo menuli na samom poetku rada, to izuavanje stoji u nerazdvojivoj vezi s d rugim problemima, to se u najveoj mjeri tijekom nae obrade poka zalo, jer, kako smo naglasili, pojava jednog kulta na nekom odreenom podruju nije pojava koja bi stajala potpuno izolirano od ostalih zbivanja, okolnosti i uvjeta. Na pokuaj ovim radom bio je usmjeren u tome prav cu, i ma koliko da smo u naoj nakani uspjeh, smatramo ovo samo poet nom bazom za sistematsku obradu, bilo da se obrauje svaki problem sam za sebe, ili jedna cjelina, kao to srno i mi pokuali. Uz to, svaki novi budui nalaz spomenika ovih kultova predstavljat e novu i jo sigurniju njihovu potvrdu na ovom podruju, a s obzirom na dosadanje rezultate nalaza, moemo bit: sigurni da e ih hita jo, i da e to biti daljnji doprinos ovoj, ovdje obraenoj problematici.

^
^

o > y 'S
J . i i >

O
S

Q O
o
pq

Oh

^
>7 2 ^

C3

S K
i )

^ w
H ri

w
rh

<5

N/ i i

i i

^ s
^2.

^ cg o

>

SILVAN

a. Siivan sam 1. Jczerme (Biha) Zavjetna ara posveena Silvanu. Sa desne siane odbijena. Na gor njoj sirani ostaci uKrasa, krajnji rubovi uzdignuk. NApis se s.istoji od !n reda. sa neznatnim oteenjima slova. S IL V A N Silvanfo] O. C. O. F. P o c(. . .} f(. . .) p(osuil) P. S. S V A pU'o) s(alute) sua
( V.
U L IH.

Ruim skv.
10013 =

GZM.

aa- Ki ) .

55.

si.

37;

WMBII.

Hl

(18(15).

54

34-

13271)

2. Granule (Biha) Ara od vapnenca, g.ire i dole obraena. Vismu spomen.ka OkUS. i rina 0,23. debljina 0.10 ni. Dosta oleena. Natpisno polje ispucano i na mjestima odbijeno. Nalp.s od uo reda, sa uparanim slo\'irna. P. S A T V ] U11 pf ius) Satu N1NV (ijn.nu[s IL V A N O SJ iivanu

k Golubi (Biha) Zitven ik p..^vi.-co bogu Siivami, io-ma (Ukk Anu:! i A 0.2:35 m. Na gornjem dijeh.i inali sabat iomedu dva .., : ;. : o , ((dubljenjima u ruod.no oko-;., sc l ^ ;t> > ji ud tri reda ......... o
..>

unoia r:t:rn M-'j-

^ iaS. .
S. SiL V F SddJO. S AM.U-iS. P

AVG. SAC

CALLlMOi;
Pi I\ :5. AVG

a. G r k o v c i (R;

Grahovo)

rtvenik od lapora, na gornjoj strani simsovi sa tri strane i tu je u reljefu prikazan limpanun sa dva akroteri ja, i to sa svih strana are. Visi na 0.45, irina 0,26 m. Srednji dio uokviren s obje strane nizom proliiaeija. Natpis od etiri reda glasi:
A P RIC L V S S. S. S. MONTA M VS. PO . S A p ri ei u s

S(ilvamj) S(ilvestri) Sfaerum)


Mont.a n u s pos(mt)

(D. Sergejevskt. GZM. n. $ . VI H95U. p. 302. si. T)

8. Grkovci (Bosansko Grahovo) rtvenik od kreaijaka sa profiliranim gornjim i donjim dijelom Na gornjem dijelu sa tri strane u reljefu po jedan limpanon i dva akmtcrija. Visina spomend a 0,39, irina (gore) 0,227, debljina (gore) 0,21 m. Natpis je od dva i 1 1 > la s ; S. S PtiiMV'S VEiPl L ,. P

S( dva no) s(ilvesiri) P n n m ;


Veri: l(jbens) p(o-uit)

Bosa ndar C rahov votivr !, 11 , sirani :)odno]em n vapnenca sa pr: am m z a Da t o r na obje uske sirane. Spomenik neznatno oteen. V;s;n;

S S d l:S S OR

smo) s(a.ncii)': )

X I

iiii'li))

A raj I)

ca. \d

na ll.-l 0 s r: na

ii . i NI .

: ,rl h : TY
Sa i I v a n o ) Tunis Na c i a im ) P i: a

3. P o d g r a d i n a ( G l a m o ) .

Ulomak ploe sa reljefom, lijevi gornji kut. Visina spomenika 0,1G, irina U.21, debljina 0.005 m. Sauvana samo glava Silvana sa rogovima. Lijevo od glave prikazan siringa sa 6 cijevi. Na desnoj strani vide se os taci pednma (.Ii je !. e borova granica). itava predstava je smjetena u plie udubljenje oivieno uzdignutim okvirom.
iD. S e rg e je v sk i. G ZM , L IV (1942). p 161. si. 24)

10. Podgradina Kamen (Glamo)

rtvenik od krenjaka sa naglaenim gornjim i donjim dijelom, koji prelaze u srednji d.o are sa nekoliko profilacija. Visina 0 ,5 4 , irina (gore) 0,31 rn. Prostor sa natpisom visok 0,18, irok 0,20 m. Natpis, lijepo it1i ov, g lasi: S. S. S. CAS1VS AVREL1VS AEMI COSI RE, POTI
<D Sc'i-,!iei. -v5ki. GZM.

S(ilvano) S(ilvestri) S(acrum) Casms Aurelius A e m i(Ti71 Cosi(us) . . re poli


X Z 'a X i i 1)27).
p.

257- -251!

>>r

[i!

seka

7)

11. Podgradina K a m e n (Glamo) Ulom l enika od lapora, sauvano samo neto < ii Na tome d i ;de se Iragovi reljefa koji, vjerojatnu. na. Od te i azirii ostje' rtvenika i psa. Vis'na o. dobi j ina 0, i 2.:i m. Od n:ilpisa je ostalo nekoliko slova '
ET ! | et f Silvano| i

i i ,i

i jela iiva19ii.

Cl

rum)

13. G r a d a c kod Halapia (Glamo)

Reljefna ploa Silvana, od krenjaka. Visina 0,45, irina 0,40, d eb ljina u sred'iirai 0,19 m. Silvanova slika zauzima cijeli prostor. Izrada p o k a zuje krajnju nestrunost, tijelo prikazano neproporcionalno i velika gla va, kratke noge. Lik prikazan suelice, potpuno nag, ima prekriene kori je noge, lice gol obrado, duge ui, slabi 1ragovi rogova. Desnicom podigao pedum, lje v ico m obuhvatio -stablo. Sa desne strane nalazi se neki predmet slian rtveiV'ku.
(D. S e r g e je v s k i, GZM , X X X IX (1927), p. 256, br, 2, fa b. 1 JI, slika 2)

14. Gradina Kamen (Glamo) Reljefna ploa, visoka 0,34, .iroka 0,28 m. R eljef je dobro sauvan. Prikazan je Siivan kao grki Pan, predstavljen u stojeem poloaju, s pre krienim nogama (kozjim). Glava mu je okruglasta, lice gol obra do (dosta oteeno), na glavi duge iljaste ui. Desnom rukom dri za prednje noge kozu 1 )ov m, vodoravno u visini ramena, dri pedum. Sa obje strane po iedn i ili \o
iD. S e r g e je v s k i. G Z M .

X X X I X . ilf)27). p 256, br. 1, lab. I, slika 1)

15

Gradina Kamen (Glamo)

rtvenik u ohlrku cipu-a o:l krenjaka. Visok 0.43, irok 0,16, debeo i). 14 m. Spomenik je znatnu i .tcen s lijeve strane pa je teko rei o n j e govom prvobitnom izgledu. Slova urezana plitko, dola nestruno. Od itavog teksta skoro u svim re d ov ma sauvan samo zavretak.
N O IS iiva jno

. .. TVM V ( 1d \d T

ns

i P a n Ie s
;1 1-

| vn] luni o .. s u o

TRiVIVS

. Dubravo (Glamo) l.domak vrlo oteenog spomenika, zapravo reljefa. Vi-un.i d. irina 0,42, debljina 0 33 m. Oteenje spone i gornje -desne a ne p rem a 'd o lje. U iedivu nohu-.kruglu j nii pici-; g mukarac ^a ilen m i prekrienim i-iikam.i Glavu se no a i donji dio tijela ne sla je Kako je lik po, div., se da predstavlja neke boanstvo, najprije '.-a ii a. ma. ,1a je ovakav - V i . o. njega pomalo n e n o b i o j o

320

17. Breka ja (Bosansko Grahovo) Ara od lapora, visine 0,48, irine (gornjeg dijela) 0,30; srednji dio irok 0,285, dug 0,23 m. Gornji d io are lijepo profiliran, donji desni dio odbijen. O d natpisa su se sauvala tri nepotpuna reda.

SILV NO TAVRPRO CV

Silv[a)no T(itu's) Aur(elius) cu[lu's]

Pro

(D. S ergejevsk i, S p om en ik S K A , 77 (1934), p . 19, br. 25, slik a 25)

18. Glamo Zrtvemilk dosta dobro ouvan, nedostaje gornji dio i djeli don jeg li je v o g kuta. Visina 0,39, irina 0,28, debljina 0,13 m. Natpis se sastoji od etiri reda, lijepo je ouvan i itljiv. ini se da se u gornjem dijelu spo menika nalazilo meki reljef, od njega o-stao mali dio koji predstavlja noge nekog Tka, bez sumnje Silvana. S1L COR A EL M A X I MVS P R O C V Sil(vaino) oor(. . Ael(ius) Maxi niuis Proou[lij

.)

NI LIBE S POS

ni li-b-e[n|s pos(uit)
(1928), sv . 2, p. 79 80, br. 1, slika l)

(D. S e rg e je v sk i, G Z M , X L

19. anpanjac (Duvno)


Reljefna ploa od vapnenca, visoka 0,34, iroka 0,32, debela 0,95 m. Na prednjoj strani, bez ikakva okvira, uklesan lik Silvana, na vrlo nevjet nain. Sa njegove lijeve strane prema n je m u okrenuta koza. Silvan u deisnoj ruci dri .pedum a u sputenoj ljevici dri grozd. Na glavi se vide rogovi. Lik prikazan potporno go.
(C. Patsch, 117, Fig. 8) GZM, X V I II (1906), p. 160 161, slika 8; W M B H , X I (1909). p.

20. Iluimac (Ljubuki)


Manja reljefna ploa od lapor ca koja prikazuje Silvana. Visina. 0,17, irina 0,24, debljina 0,3 m. R e lje f odbijen sa donje strane pa je od lika os tao samo dio trupa od ramena. U lijevoj uzdignutoj m oi Silvan dri manji pedum, desna ruka je odbijena p a se ne zna da li je drao siringu ili je obuhvatio stablo koje se nalazi uz injega sa desne strane. Izrada reljefa je krajnje primitivna. Na glavi su dva podua roga, oi, usta i nos je d n o stavno .shematiziram, naznaeni saimo urezima. Uparane linije -se v'de i na ramenima, i valjda, predstavljaju ogrta. Ovaj reljef znatno odudara od postojeih poznatih sa ove 'teritorije. ini se da se 'umjetnik nije odve trudio da dotjera lik, barem u onoj m jeri kafco to vadimo na istim sp om e nicima sa ovoga podruja.
(S p om en ik se nalazi u zbirci F ra n je v a k o g samostana u L ju b u k om . Kat alog
Z e m a ljs k o g m u z e ja , br. 15)

21 A ntiki kuLlni . .

322

A N T I K I

KULTN I

I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

P O D R U J U B iH

21. Tmsdna (Konjic) Reljefna ploa sa likom umskog (boga Silvana. Napravljena od krenijaka. Visina 0,88, irina 0,675, debljina 0,20 m. U slabo udubljenom palju vidi se figura nagog boanstva, sa ogrtaem zakopanim na desnom rame nu. Glava i desna ruka odbijeni. S obje ruke naslonio se na k ratak tap. Sa lijeve strane ispod desne ruke prikazan je neki predmet, dosta oteen. Sa desne strane lika vMi se drvo, a do nogu neka mala ivotinja koja ui (pas). Prti samom kraju nie prikazane su jo tri-etiri ivotinje, poredane jedna iznad druge. Noge su lim nesrazmjerno visoke, i bilo bi teko rei o fcojam se irotinjam a r a d i . .. .
(D. Sergetjevski, G Z M , L V (1943), p, 5 6. slik a 5)

22. Lepenica (Kiseljak) Ara od kreonjaka, dobro ouvana. Sastoji se od reljefa i natpisa. Vi sina 0,80, Sriina 0,47 m. Spomenik je posvetio neki Aiutrelije, sin Markov. Ispod natpisa u dva reda nalazi se reljef na kojem je prikazan Silvan sa bojim ntogama i rogovima, nag. U lijevoj ruci dri peum. Lijevo do n je govih nogu stoji 'koza, glavom okrenuta prema njemu, a desno do njegovih nogu stoji pas, desnu apu podigaio prema bogu. ANO AUC SA AVR. MRC. FILVS
(V. S kan i, G Z M , X LiIV

fSilvjanio Aug(usto) sa(crum) Aur[e]l(iius) M[a]rc(i) fil[i] us


(1932), II. sv, .p. 4, tato. IV , slik a 3)

23. Skelani (Srebrenica) Ara posveena Silvanu, dosta oteena, desni gornji i donji but od bijeni. I u gornjem i donjem dijelu profilacija. Natpisno polje u etiri re da, neznatno oteenje. Spomenik je visok 0,88, irok (u sredini) 0,435 m. SILVA SAC CLM XM VS V. S. L, Ivi Silvafnio] sae(rum) Ci(audius) Mfa]ximus v(otum) s(olvi't) l(,i:ben;s) m(erito)
(1907), ,p. 438. sliika 15)

(C. P atseh, G Z M , X I X

24. SMri'i (Srebrenica) Ara posveena Silvanu. Visoka 0,64, iroka 0,21, debela 0,18 ni. U donjem dijelu znatno oteenje. Na stasu plastini akroteriji, izmeu njih okrugli plastini ukrasi. Sa prednje strane -ispod profilacije natpisno polje sa etiri reda. SILV AVC M. AVREL M A XIM VS L. P
ta log u

Silv(arao) A u gu st) M(a:rcuis) Aurel(ius) Maximus l(ibens) p(asuit)


u M u z e ju .istone B o sn e u S a ra je v u , br. 146) u T uzli, inv. br. 897. U K a

(S p o m e n ik s e nalazi Z e m a ljs k o g m u z e ja

324

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N fC !

NA

PO D R U JU

B itt

b. Silvan i Dijana 25. Gradac kod Halaipia (Glamo) Reljefna ploa od krenjaka sa likovima Silvana i Dijane. Visina 0,36, irina 0,34, debljina 0,18 m. Dijana prikazana u svom poznatom sta vu, suelice, lijevu nogu izbacila naprijed, desnom rukom vadi strijelu iz fcu'lca a lijevom dri luk. Obuena je u hiton kratkih rukava, potpasan i podignut iznad koljena. Preko lijevog ramena prebaen ogrta. Na glavi neka vrsta kape ili veo. Duge kose sputaju joj se niz ramena. Od Silvana se sauvala samo desna ruka, kojom dri siringu, i djeli' glave. itava kompozicija bila je smjetena u udubljeno polje, -oivieno uzdignutim okvirom, od kojeg je preostao samo gotrinjli dio.
(D. S e rg e je v sk i, G ZM , X L (1928), sv. 2. p. 80 81, br. 2, slika 2)

26. Opaioi (Glauno) Reljefna ploa od mekog krenjaka. Visina 0,42, irina 0,33, deblji na 0,6 m. Prostor sa reljefom visok 0,27 m. Spomenik malo oplakan ali oibro ouvan. Prikazane dvije osobe, sa lijeve sirane stoji Silvan suelice, nag, golobrad, lijevu ruku ima sputenu niz tijelo a u uzdignutoj desnoj dri pedum. Na glavi ima kratku kosu, male rogove, ui nisu uobiajeno i'ljate. 'Noge obrasle u dlaku, sa papcima. Ispod desne ruke prikazana ve lika siringa. Do Silvana, isto suelice, stoji Dijana. Ima kratku polpasanu tuniku, na glavi iroki veo ikoji joj se sputa na ramena. Obje ruke je uz digla, u desnoj dri palmovu granu (?), lijevom takoer dri neku granu. Ima neproporcionalno veli'ku gla-vu na kojoj je shematizirano prikazana kosa.
(JO . S e rg e je v sk i, G ZM , XLT (1929), p. 98, T. IX )

27. Busija (Glamo)


Reljefna ploa od krenjaka, visoka 0,64, iroka 0,35, debela 0,10 m. Boanski par prikazan pred niom kvadratinog oblika koja je s a strana blago zaobljena. Dijana je prikazana u trenutku kada vadi strijelu iz tuka. Silvanove noge su oteene, kao i glava. Lijevo od Dijane stoji kouta. Silvan je prikazan teriomorfno kao arkadski Pan, ima rogove i bradu. Stoji u po'luprofilu, raskoraenih nogu. Desnom rukom hvata Dijanu. U lijevoj sputenoj ruci dri siringu a pedum je prikazan iza njega. Bez ikakve je odjee, o donjem dijelu je dlakav. Do njega je Dijana, sa desnom nogom izbaenom naprijed, u lijevoj ruci dri luk. Kosa .joj se rasula po rameni ma, obuena je u domai pot.pasani haljetak. Na glavi kapica. Lijevo do nje lei kouta. Ispod reljefa, natpis u tri reda koji glasi: S. S ET DJANE AV. P LA T IV S V AR RONI. L. P
(I i ;K)tj, Bojanovski. 13 15. tab. BuMetki 1) za

S(ilvano) S(ilvestri) et Dianjaje Aidrelius) Platius Var ronii(s) l(ibens) p(osuit)


likovnu umjetnost. JAZU, god. XIII. br . i. Zagreb

p.

----------- i7

i *

26

f .'j n

- ' :

* ' #

V i r ,c

A $S -t- 0 l H P [s V ! v , ? 1 7 \ T ) V ^ - V A R '

2". Karaula (Duvno) Votivni reljef Silvana i Dijane,, dola oteen, napravljen od bijelog mekog vapnenca. Visok 0,20, nrok 0,305, debeo 0,082 ni. U reljefu prika zana dva lika a uz njih u istom rasporedu po jedna ivotinja: sa desne strane polegla koza, a sa lijeve sirane kouta okrenuta nalijevo prema boginji. Od Silvanovih a t r i b u t a s a u v a o se sarno d i o pcnma.
Patseh. GZM. XVI ( l ! ) 04j. p. 342, s l i ka 55; VVMBH. IX ( 1904). p. :!04

56)
29. Livno R eljefna ploa od krenjaka, visine 0,36, irine 04-1. debljine 0,8 m. Znatno oteena. Silvan prikazan na desnoj strani, nag, noge jaree, na glavi podui zakrivljeni rogovi. U lijevoj ruci, bez sumnje, drao je ped.urn, desnom on drava siringu u koju svira. Do njega sa desne sirane

Dijau i I d zn Ino oteen. U lijevoj ruci dri luk, desnu je ispruila niz
tije k 'e reljefni luk sa linearnim bogatim urezima. Iza nogu le i nt \ t zn )11 n ] i, vjerojatno kouta.

iponu
K a ta I ;u Ze

j nal az; .< n > mu/. f

franjevackum

Goricam,

hr 1 9 = 1 }

vO d

e. i * '
. ,

30. Ljubuki R eljef sa prikazom Silvana i Dijane, loe ouvan. Boginja ima tene ruke niz lijelo Gla\'a odbijena. Do nje ie pr izan Si h an. s rog. ' ma na glavi i kozjim nogama. Iznad likova je natp' koji glasi: DLAN S IL V A N Dianjael 3;ivan(o!
AVC AVC Auu(ustavi Angi urUii i

S A C T I.S A C o

saui umi -aerliirn!

>1.

/ .. '.. 'in e a

Ulomak samo l azi gornji ip glava Kej

i vi ; ei ' ne dm na Silvana Sdvana lem,

ploe

sa

pi o d -1 a v a i n a glava : lumin ni-am Dijane na

Silvnia Oba Sa

i Sa

D.iene dima-

S. ein .oraia m

.e im

i smei n a sa nos, ve na

-u o - la le l jove u-la . - >p us l da vli

ui , e. u b o a n s t a v a .

l i ka e k r e n a l a sirana se

i. e. a j r i d . D I <

naprijed. kovrnava mala i m p 1

.malne elorem. elo nie jioinalu po

\: a i j e m e n a nazire

kie,

roia.
' i Hi l i ' na 'e-lpina

( i i

Krupne i v e j m u
nain pa

easi/ajne, I ko r i

izbuljcne.

Gi a\a, k ;.sa.

je ' k " i '

ear- Za k o v r d a v a ramenima

11 e k v ; r i11 e j e j b e e ,

>e i i i z a s u l a

( )i

kr ; mn<

izbuijene pocjled inir.lnian : prav. Y;s;na debljina f!.u 5 re,

sponieniKa 0,1 (i. irina n j e

ilapanes , i i iansi

ANTIKI

KULTNI

VOTIVNI

SPOMENICI

NA

PODRUJU

BiH

c. Siivan Dijana niral'e

32. Suhaa (Livanjsko polije)


Reljefna ploa, veoma interesantne izrade, sa boanskim nizom u kome je prva s lijeve strane Dijana, do nje Siivan, a potom tri nimfe. Vi sina 0,335, irina 0,41, debljina 0,9 m. Svi likovi su izraeni dosta primi tivno ali sa bogatim shema fcizac ijama, svi sa svojim standardnim atri butima. Dijana obuena u kratak potpasani hiton, preko prsi ju se vidi remen tule a za strijele. Ruke znatno oteene, ljevicom dri luk, dok je desnica u potpunosti oteena. Glava nepokrivena, sa kosom naznaenom urezanim linijama. Oko g l a v e , poev od struka uzdie se lijepo ornamentirani sreoliki ukras, da 'li je to veo ili to drugo, teko je rei. Sa desne strane opet neki neierrtifi'cirani predmet, dok joj iza nogu lei kouta sa glavom okrenutom unazad. Do boginje je Siivan u svom uobiajenom sta vu, nag, dlakave kozje noge sa papcima. Na ustima dri p ov eu siringu. Navrh glave ima dva roia. Do njega su tri nimfe od kojih je u cijelosti sauvan lik samo prve do njega, dk su dvjema drugim odbijene glave. One su prikazane u svom poznatom stavu: igraju kolo drei se za ruke : lo tako da jedna drugu dri na trbuhu svoje susjede. Sve tri su obuene u iste podue haljine, lijepo nabrane, sa porubuma na krajevima. Glave goioglave, u prve se vidi kosa shemalino prikazana. Sve su bose. itava kompozicija smjetena je u iudublje.no polje.
(D. S e rg e .je v sk i GZM , X L I (1929). p. 95 96. hr. J. slika 1)

d. Siivan nimfe

.33, Zaloje (Biha)


Reljefna ploa, visoka 0,61 iroka 0.62, debela 0,12 ni. Na reljefu su frontalnu prikazani Sih-an ; i r, nimfe. Nimfe se dre za ruke. Reljef znatno oteen, ouvani su tragovi crvene boje. Obrada likova dosta pri mitivna i stilizirana. Prostor izmeu figura ispunjen je shematiziranim prikazom grane ili rveta. Kosa nimfi, kosrnale noge Silvana i njegova brada naznaeni samo paralelnim urezanim linijama. Nimfe, su obuene u dutje naborane haljine. Siivan stoji na krajnjoj desnoj stran; do nimfa, lijevu ruku ima sputenu, u desnoj je vjerojatno neto drao, ali predmet nije sauvan.
(I. Civmnmk. GZM. a. 5. XI (1 p m . I ] 2. hil, I. .,! k a i)

Nadvoda

(Jajce)

Reljei visok 9,t>6, irok 0,9-1 rn. U arhitektonskoj kompoziciji koja predstavlja proelje hrama prikazani su, izmeu tirnpanona i dva korintsika stupa, dva Silvana (Pana) i pet nimfi, koji svi skupa ine dvije odvojene grupe. Sredinu zabata ispunjava rozeta a njegove kultove dvije palme. U prvoj grupi (sa desne sirane) prikazan je Silvan (Aegipan). Nosi tap, uz njega je jarac. Preko desnog ramena ima prebaenu nebridu. Na glavi rogovi (desni neto oteen), iljaste ui, lice bradato. Lijevo od Silvana, 11 ritmu kola, p r kazane su tri nimfe, odjevene u duge koulje i kratke potpasane haljetke sa kratkim rukavima. Na njihovim glavama bujna valo vita kosa oeljana na razdio'k, sa pletenicama ovijenim oko glave, koju su prekrile maramom iji irn krajevi padaju na ramena. Prva irm fa do Silvana u lijevoj ruci dri cvijet sa zatvorenim laticama, kao i trea po redu, sali sa otvorenim cvi jetom. Drugu odvojenu grupu takoer pred vodi Sdvpn (Aegipan). U lijevoj ruci dri pedum, a u desnoj siringu koju je pnslofiio na trbuh. Brada jarea. Nimfe su obuene u iste haljine kao prethodni}, in se da su jo imale mararnu na glavi. Krajnja nimfa u des noj ruci i dri list.

7.M . ijcei
l l i Brh a p 1c

XI?-

p.

1o i -

0. }U -i
lje j Ka 7. i lici

ra Mi

a od bijelog mekanog v a p n e n c a , n. Reljefno polje udubljeno i ra Silvan i nimfa Kod Silvana jaroii ao pedum. Do njega je n'mfa sa 1a k o m p o z i c i j e je do-'ta p r i m i t i v n a . . XII iU t(K l). p tatITT. -Ura
(Glanv

a sok a 0,37, iroka odeoo okvirom. U rogovi. ini se da a -.pui onom kosam i uz to i isplakann.

:n i (inn-2).

r ;|kiiaoi.

a: t ro! ud' o d k r e c n i oto.; ;e ', a n , od S V! tia di i! i da' u. o b r a e n at a j e Nimfa neki Sa

-h tu - 1 u, J2 m Spu I al a a v n nalomi i

n i r ua. n a g k e ' a m ; a nuaia. a a io v i.i ai , da! >; divi d m

1 o , .,-] uz:k < j n a tam


a.i .a njegovom lima ima a |n e n a n I e.
d a m atin o

ri pao. ii~ u.

kapicu,
H 'dum .

i )a a i u Na

;;a-pudaru. od

am a > /
- u ili i

a i ,

reljel.

kt. s il

.s

0 e; Sil

o l !f!.\ MI

34 35

N UCivi

Kul.l'NI

V U n i 'M

SI'OMl.NKI

NA

f u U U U C-f U

!S H

DIJAN A 37. Humaka Glavica (Biha)

Ara od vapnenca, znatno oteena. Visoka 0,60, iroka 0,49, debela 0,28 ni. Odbijen gornji lijevi ku.t. Gornja povrina je bila zatvorena jednim valjkastim nastavkom. Natpis je slabo ouvan, slova jednostavno zaparana .
AE AVCVST SACRVM
(C . P a ls ih . GZM .

[Dianjae August(ae) saerum


X ( 1 8 9 8 ). p. 3 4 f{ 3 4 9 . s l i k u 2 7 : V V M B li. V II aU UO). p 47 4 8 ,

i-'ig- 28) 30. B-usi ja (Glamo) Ulomak reljefne ploe, sauvan sasvim mali dio. Visina 0,15, irina 0.19. debljina 0,5 m. Predstavlja donji desni dio sa likom Dijane u njezi nom karakteristinom stavu. Od atributa vidi se samo luk kuj i dri u lije voj ruci. Moglo bi >e rei da se naziru ostaci koute. im se da je desno od koute stajala jo jedna f i g u r a , moda Silvan.
si P>;, i:s- jvs k:. B u ik S ia zn kk-r.m i um

jc.nasl

-JAZU.

j-.nl. M H

!>..

i.

Zagreb

1utiij. p. 2i. soka 3) 39. Pragm e (Glamo) ii Reljef koji piika/uje Dijanu, veoma dobre izradi' u kamenu krenjaVisina spomen ka 0.3 1, iina 0.33. debljina 0.1 i ni. Lijepo ouvan.
e n je L e e se s t j orai e U:an' Oava polukrunim svociom. Boginja

lidnb!

loica \a.li stiiielu. Na ;da\\ ima 1

kapicu .--pod >-sue se

;i/.;i'u

334 40. Karaula (Duvno)

A N T I K I

k u ltn i

v o t iv n i

S P O M E N IC I

NA

PO D R U JU

B ili

Pravokutna reljefna ploa od bijelog m ekog vapnenca, oteena sa lijeve g orn je strane. Visoka 0,44, iroka 0,28, debela 0,067 ni. U udublje nom poljiu prikazana Dijana u pokretu, okrenuta nadesno. Odjevena u ogrta ikoji iza nje lepra, a ispod ima visoko podignuti i opasani hitcTi kratkih rukava. U lijevoj ruci dri luk adesnom vadi strijelu iz tulca. L ije v o d o bog in je polegla kouta, a na desnoj strani lei pas sa glavom okrenutom unatrag. Ispod reljefa nalazio se natpis u dva reda. Od imena edikanta sauvao se samo zadnji dio od tri slova, ispod toga zavrna formula. . . . LI A (. . ,}lia L P l(iben!s) ip(osui't)
(C. P a tsch , 204, F ig. 55) G'ZM, XVI (1904), p . 341 342, slika 54; W MBH, TX (1904), a.

41. Karaula (Duvno) Ulomak jedne reljefne p loe od pjeanika, visine 0,215, Iirine 0,215, debljine 0.065 m. Od uklesanog liika sau-van samo donji dio. Boginja je obuena u visoko po'tpasani hiiton i lovafke izme. Ispred nje v 'd e se ostaci psa koji je bio u triku kao i boginja.
C. P atsch , G Z M , X V I (1904), p. 341 342, slik a 54; W M B H , I X (1904) Fig. 55) p. 204.

42. Karaula (Duvno) Ulomak od lijevog donjeg ikuta reljefne ploe napravljene od pjea nika. Visina 0,11, irina 0,17, debljina 0,045 m. U udubljenom polju razabire se prikazani pas koji je skoio za nekom osobom. Ta osoba je u lova koj obui i imala je visoko ipotpasani hiton, pa se moe zasigurno rei da se radi o Dijani.
(C, P atsch , G Z M , I X
43)

(1897). p. 230, slik a

5; W M B H , VI

(1899), p.

223. Fig.

43. Karaula (Duvno)

rtvenik od vapnenca s jako isturenom osnovom i gornjim dijelom gdje su na svim trima stranama oznaene afcroterije sa usjeenim linijama. Visina spomenika 0,83, irina 0,163, debljina 0,16 m. Na srednjem glatkom dijelu natpisno polje sa tekstom u etiri reda.
DIA. AUC SAC. T. FL S EC VN V .S . L. M
<C. P atsch .

Dia(nae) Aug(ustae) sac (rum) T(itus) Fl(avius) Seoun(duLs) v(otum) s(ol vit) l(ibens)
(1897), p. 228, slika 2; W M BH, VI

m(erito)
(1899), p. 220 -2 2 1 ,

GZM . IX

''36

A N T I K I K U L T N I I V O T IV N t S P O M E N IC I N A

P O D R U JU

BiH

44. Karaula (Duvno) Ara o vapnenca sa lijepo izraenim gornjim kom iom m glavici i na donjem podnoju are. Komi je sa prednje strane ukraen sa tri pla stine nue 1 manjim plastinim umecima. Ispod toga natpisno polje, malo odbijeno sa desne strane. Visina spomenika 0,27, irina 0,13, debljina 0,11 m. Natpis se sastoji o>d tri reda i glasi: DIANE. S AEL. M AXI MINV.S Diain(a)e s(acrum) Aetl(i'uis) Maxi minus
(1897), p. 228, slika 1; W M B H , V I (1899), p. 220 221,

(C. F atech , G Z M , I X Fig. 39; C IL III, 14320=)

45. 'Karaula (Duvno) Ulomak gornje strane jedne .natpisne ploe izraene od pjeanika. Na gornjoj strani ostaci profiiacije. Visina ulomlka 0,115, irina 0,115, debljina 0,03 m. Od natpisa su se sauvala svega -dva reda. Dl LICI AM A 46. Blauj Trouglasti ulomak zavjetne reljefne ploe, visine 0,15, irine 0,175, debljine 0,02, m. Reljef je plilUko izveden, ali dosta vjeto. Prikazana je jedna osoba odjevena u visoko ipotpasani hitom, gornjim dijelom tijela okrenuta gledaocu. Lijevo do nje neka ivotinja, vjerojatno pas koji se zaskoio prema boginji. Na desnoj strani kouta okrenuta nadesno. Ispod reljefa je natpis u jednom redu koji glasi: SIL VIA VOT N Silvia vot(n ) n(imcupavif) Di(ainae) Lici [-ni . . .] Aima[. . .]

(C. I atsch, G Z M , I X (1897), p. 228 229, si. 3; W M B H , V I (1899), p. 222, Fig. 41)

(C. P atsch , G Z M , V I (1894), p. 343, si. 3; VVMBJrl, IV U 896), p. 230, Fig.

b . D ij an a n im f e 47. Opaii (Glamoko polje) R eljefna ploa od mekog krenjaka, visoka 0,51, iroka 0,30, debela 0,9 m. U udubljenom polju prikazane su tri osobe: Dijana i dvije aorantice. Boginja stoji suelice na jednom postolju, tunika je kratka i potpasana. Na glavi iroki veo. Ruke ima uzdignute, lijevom dri palm ovu gran icu, desnom opet neiku granu, po svoj prilioi, o smokve. Ispod biljke vidi se neki pljosnat sud. S obje strane boginje stoji po jedan enski tik, u istom odijelu kao i boginja. Po veliini su neto manje od Dijane. Svaka od pratilja dri jednom rukom rub Dijanine haljine. Druga ruka im se ne vitli.
(D. S er gej ev sk i, G Z M . X L I (1929), sv. H, p. 98, br. 3, tab. X)

338

A N T I K I

k c l t n i

v o t iv n i

S P O M E N IC I

NA

PODRUJU

B iH

NIMFE 48. Hiumac (Ljubuki) ilfevemik od kremjaka. D onji dio profiliran, gornji dio znatno ote en. Visina 0,18, irina (oie) 0,145, debljina 0,11 m. Natpisno polje od dva reda sa punim sauvanim tekstom, Slova su pravilna i dublje urezana. NJMPHIS SAORVM Nvmuphis saonum

(D. Sergejevski, Spomenik S K A , XCII<I (1940.), ,p. 160, br. 28, si. 31)

49. Bugojno Ara od vapnenca, povrina jako ispiaikama. Gornja strana jako profi lirana, donja oteena. Visina 0,30, irina 0,14, debljina 0,14 m. Od natpisa preostala svega jadna, rije ikoja je teko itljiva. NIMPHIS Nymiphiis
(S p o m e n ik se n a la zi u Z e m a ljs k o m m u z e ju <u S a r a je v u , inv. br. 601)

BI.ND NEPTUN 50. Pivilica (Biha) Votivna ara od vapnenca s visokim pravokutnim temeljom. Natpisno poije ima konkavne strane a nad njim dva puta uokviren zafcat. Na vrhu po jedna pobona guva (desna odbijena), ukraena volutama. Visina spo menika 0,905, irina 0,375, debljina 0,345 m. Natpi'sno polje u pet redova, slova lijepo uparana i pravilna. BINDO NBPTVNO SAORVM PBOCVLVS. PARM ANIC PRAEPOS V S L M Brndo Neptumo sacni m Proaulus Prm anic(us) praepos(iituis) v(otum) (olvit) l(iibens)mferito)
p. 155 156, Fig.

(C. P atseh , G Z M , V I I I (1896), p. 115, si. 2; W M B H , VT(1899), 2; C IL I I I , 14325)

51. Privilica (Biha) Razbijeni ulomak od gornje strane vativne are napravljene od vap nenca. Gore po jedna pobona guva ukraena voluftaima. Visina 0,22, iri na 0,42, debljina 0,36 on. Od naltiplsa se sauvalo sasvim malo, zapravo samo dio jedne rijei koja glasa: TVINO [Bind.o Nep].tuno fsaerum]
(C. P atseh , G Z M , V I I I (1896), pr 119, si. 8; W M B H , V I (1899), p. 159 160, F ig. 8; O IL I I I , 14327)

34 0

ANTICKJ

KULTNI

VOTIVNI

SPOMENICI

NA

PODRUJU

BIH

52. Privilica (Biha)

Votivna ara od vapnenca s pobonim guvama gore. Sastavljena od nekoliko ulomaka. Natpisno polje jednostavno uokvireno d v jem a uparanim linijama. Visina spomenika 0,71, irina 0,49, debljina 0,385 m. Slova su pravilna i velika.
BNDO NEPTVNO S ACR LICIN1VS. TEVDA PRAEP. ET PRI IA O D V M V. S. L. M B|i]sn!do Neiptuno saer(um) Liciniuis Teuda praetp(ositus) et pri[n(ceps)] Ia[p]oduin v(atum) s(olvit) l(ibems) -m(erito)

(C. P atsch, G Z M , V III (1896). p. 110, si. 4; W M B H , V I (1899), p. 157, Fig. 4)

53. Privilica (Biha)

Vativna ara od vapnenca, visine 0,78, irime 0,43, debljine 0,33 m. Gore po jedna guva koja je na proelju bila ureena rozetom. Obje po bone plohe ukraene slikama. Na desnoj strani nag, bradat mukarac Stupa nalijevo. U ispruenoj desnoj ruci dri dupina, a u sputenoj lijevoj ruci neiku palicu. Ovdje je predstavljen Neptun. Iznad n jeg o v og lika vije nac od lovora. Ma lijevoj plohi gore, isto tako lovorov vijenac sa umetnu tim trakama u sredini. Dolje Tri'ton sa ribljim repom, u desnoj ruci podie
veslo, a u lijevoj dri delfina. Na prednjoj strani je natpisno polje od osam redova. L A V IV S DITA N V S ON. AB V ESP AS 1A NO CA SARE. A V C P RA POSTTV ET. P CEP IAPO VM |T(itus) F] lavi us Ditanus |civ(itate) )an(atus) ab (irnp(eralo! re)] Vespasiano Ca[e|sare Aug(usto) [jrajejposii.ujsj el p[rin]cep(s| 1a po | dl um (v(otnm) s(olvit) I(ibens) m(erito)|
117 118, WMBH. VI (1899). p.

(C. P atsch. GZIV1. VIII (1896). p. 159. Fig. 5, 0. 7; Cl 1, III, 14324) 54. P r iv ilic a (B ih a )

Ulomak od lijevog gornjeg kuta are od vapnenca. Visina0,19, irina 0,08, debljina 0,063 m. Od natpisa je sauvan samo mali komadi na kojem se vide dva slova.
BI
iC

Bijndo . . .]
P;ii-;ci>. C/ZM. X 11898) p. :p;v 33B. cl. 4; VVMBH. V II 1191)11). p. 3(i, Fig. ."> )

53

54

342

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PODRUJU

B iH

55. Frivilitca (Biha) Gornja lijeva strana are napravljene o vapnenica, razbijena, u est komada. Na vrhu valjkasti ukras. Ispod toga natpisno p olje koje uokviruje jednostavan uparan okvir. Radovi izliniram. BINDO NOC Binlo [Neptu] no [is(acru<m)] 0 (...)

(C. Patsch, G ZM , X (1898), p. 337, sfl. 3; W M B H , V II (1900), p. 36, Fig. 4; CIL. III, 14333)

56. OPrivilica (Biha) -

Prednja strana are od vapnenca, razbijena u 37 ulomaka. Visiina 0,77, irina 0,76, debljina 0,255 m. Natpisno p olje gore i dole profilirano uparanoim linijom. Slova su zaparana. BINDO OB ONOR V STI. PRO C. AMICT P
(C. Patsch, GZM , X 39 40, Fig. 10)

Bilndo Ni(eptuino) s(aomm) ob ph]onori(eim) [. . ,]u[.]slti Profto] g(enis?) aimici p(osuit)


(1898), p. 340 341, br. 7, si. 9; W M BH, V II (1900) p

57. Privilica (Biha)


etiri ulomka od vapnenca koji su pripadali je d n oj ari. Sauvano svega n ek olik o slova. NDT L IV [Bi]insdi [Neptuini] L ivfius)

OI

[Fa]eifuniduim]

(C. Patsch, GZM , V III (1896), p. 119. br. 6, si. 9; W MBII, VI (1899), p 160, Fig. 9; CIL III, 143271 )

58. Privilica (Biha)


Vie ulomaka od vapnenca koji su svi zajedno p ripadali-jedn oj ari. Budui d a su naeni na istome mjestu sa osftalim vottivnkn araima, bez su m n je da i oni pripadaju je dnom vo'tivinom spomeniku. Kalko se radi o sitnima ulomcima, teko je pokuati resftituiraiti telkst.
(C. Patsch, G ZM , V III (1896), p. 119 121, si. 10 17; W M BH, V I (1899), p. 161 162, Fig. 10 17)

344 59. Privilica (Biha)

A N T I K I

K U L T N I I V O T I V N I SP O M E N IC I N A

P O D R U JU BiH

Trinaest sastavljenih ulomaka p red n je strane jedne are. Tekst u

etiri rada. O S CI'N GA.LBA MIL LBG IA


B. COS. V
(C. P atseh, G Z M , X 38 39, F ig. 8)

[Naptunjo s(acrum) [. . . Ho l s J cin(iuis) Gal'ba mil(es) leg(ionis) I a[(iut>ricis)]


b(eneficiaxiu!s) oo(in)s(ularils) v{otuan) fS(olvi!l) l(iibens) m(erirto)]
(1898), p. 339 340, br. 5, si. 7; W M B H , V II (1900). p.

60. Privilica (Biha) Votivna ara od vapnenca, veoma lijepe izrade. Visina 0,96, irina 0,465, debljina 0,41 m. Na gornjem vrhu p o jedna pobona guva ukraena voluitaima. Na pobonim stranama isti korni kao na prednjoj Strani. Iznad natpisa, koji je izveden zaiparanim linijama, uokvireno (polje sa slijedeom kompozicijom: u sredini rtvenik sa razibufctalo>m vatrom, sa svake strane po jodna koza okrenuta rtveniku sa jed n om prednjom n ogom uzdignutom .prema rtveniku. Ispod natpiisa, u sredini, opet lilk jedne koze okrenuite nadesno. Ara ima visok pravokutni temelj, na gornjem dijelu konkavna povrina. Natpis u pe't redova glasi: T L O A N T IV S RVFVS P R A E P O S IT V S IA P O D V M T(itu's) Loantius Rufus praeipo'sifjuB Iapodum

V.iS.L. M

v(otum) s(olvi't) l(ibens) m(eri'to)


115 116, br. 2, si. 3; W M B H , VI (1899).

(C. P atseh, G ZM , V III (1896), p. p. 157, Fig. 3; C IL III, 14328)

SEDAT 61. Stari Majdan (Sanski Most) rtvenik od lapora s obraenim bonim stranama. Visina 0,97, irina 0,19 m. Obraen gornji i donji dio. Vertikalno ol omiljen a profilacija sinusa i 'baze. Natpis u sedam redova, nekoliko slova oteeno.

SEDATO AUC PRO SA A VRELI VILICI OOLEG V.S. I,. M

Seato Aug( usto) pro sa(l(uite)) Aureli(i) vilici col(])eg(i'um) v(olum) s(olvit) l(ibens) m(erito)

(I. B o ja n o v s k i. Nae Starine, g od. X I (1967), p. 191 192, si. 9; V . P akvalin . G Z M . X X I V (1969), p. 105 166. br. 1. tali. T, si. 1)

iCKl

KUi . TFS' i

VMTIVNl

SI

i M K N I( [

\' \

!! i >Ul i C 1 i

Bi l i

62. Slan Majdan (Sanski Most.) rtvenik od krenjaka veoma lijepe izrade I gore i dole profilacija. Na krovu posebni uikrasni dodatak u obliku plastinih Visina spomenika 0,86, irina 0,47, debljina 0,34 m. Oteena baza iznad simsa. Natpis u est redova sa pravilnim i lijepo urezanim SEDATO AVC PRO S A L A V R E L I VII, Sedato Aug(a.i,s.to) pro sal(ute) Aureli(i) vil(ici)

nekoliko valjala.
i pulvin slovima.

COLLEGIVS
V .S . L. M

collegiirs
v(otium) s(olvit) l(ibens) m(erito)
2. tab. 1, si. 2)

(V. P a S 'o ,i Ii n, G ZM , n. s. X X I V (1969), p.166 167. br.

NEPOZNATA 63. Glamo

BOANSTVA

Ulomak jako oteenog reljefa. Odbijen donji dio i desna strana. Visina 0,265, irina 0,17, debljina 0,065 m. Spomenik izraen od laporca. Prikazanoj figuri nedostaju lijeva ruka i noge ispod koljena. Odbijena glava, okvir, te uzdignuta desna ruka. Rad izveden primitivno i nevjesto. Po -stavu i nainu izrade, m oe se rei da je tu, vjerojatno, predstavljeno neko domae boanstvo. (D. S e r g e j e v s k i, G Z M . 1.IV (1942). p 164. si. 29) 64. Kamensko (Glamo) Visoka reljefe,a ploa, visoka (i,68, sn-oka 0.29, debela 0,19 m U

gornjem di jelu spomenika isklesan rel jef u udubi jenom pol ju. visok 0,31. irok 0,24 ni Natpis nedostaje1 . U reljefu )e prikazana jedna muka figura,
obuena u kratku tuniku, uologlava. Lijevu ruku je spustio, desnu podi-

/ :1: .
a. Pr: azan:
vjerojatno predstavlja

,,,,

neko d o m a e b o a n s t v o

Pl

Ser.^t'
, 164.

65.

muc

i.'unak reljefne ploe od laporca. visok u.:-ir>. sumi; u.27. debeo 0.1 (i m U i'eS j e l u je pr ka/ana figura obuena u veoma kral kn tuniku l 1 esin i uzd:gniit.>; rtic: dr: nek; predmet koji je teko odredili Lijevom in; Pbacijo iz palerr ('. ) Cm; -e da je bila prikazan;! j-> le.lna figura sa lijeve strane, jer je na to] sir.mi rrljef odbijen. Karakier rada i nain prikazivanja dokazu pi da je ovdje prikazano n e k o domae, nama nepozna to boanstvo
CV/.M X IA H .

A i\ ''R 0 K i

J -Ll I z r

VOTIVNH

Sf'O M SN ir!

NA

VOORU0.IU

inll

6fi. Pod gradina (Glamo)

Ulomak reljefa od kojeg je preostao sam o m anji dio. Prikazana je desna ruka sa otvorenim dlanom i rairenim .prstima. Po mjestu nalaza i poloaju ruske, vjerojatno se radi o nekom domaem boanstvu sa speci finim dranjem ruke.
( K a ta lug f M o - n e g a t i va Z e m a l j s k o g m u /. e j a u S a r a j e v u , br. 1876)

67. Crkvina (Glamo)

Ulomak neke figure na ploi, odbijen sa svih strana. Visina 0,28, irina 0,25 m. Materijal iaporac. Prikazana je muka figura obuena u kratiku tuniku zvonastog oblika. Ruke, noge ispod koljena i glava odbijeni. Stav, nain izrade nam govori da je ovdje prikazano nelko domae bo anstvo.
(D. S e rg e je v sk i, G ZM , L IV (1942), p. 163, si. 26)

68. Halaipii (Glamo) Ulomak reljefne ploe, odbijen sa donje i desne strane. Reljef u

dubokom polju sa visokim vanjskim okvirom Visina 0,33, irina 0,235, debljina 0,095 m. Od prikazane figure sauvao se samo dio desne ruke sa otvorenim dlanom. Karakteristian poloaj ruke i pojava veeg broja
spomenika ove vrste na jednom odreenom mjestu govore da se ovdje radi o jednom domaem boanstvu.
(D. S e rg e je v sk i. G Z M . LIV (1942). p. 104. br. 5. si. 28)

JUPITER (ii). Pritoka (Biha)


r tv e n ik

oci

laporca, oblika

visoko

k hcsc.

i <iauni '-a -.v ;ii .-.ucm j

Gornji smo, oznaen sa dvije paralelne urozane crte. Visina 0,55, irina 0.29 m Natpis se sastoji od dva reda i smjeten je u kvadra lino oznaeno polje
1 n IV I I( o v i ) O(plimo) IV I (a.v i rn< > )

C. T. P
11.) -,1.0 av.

C(. . .) T(. . .) P(. . .)


GZM n. s VI UD S I) . p o'S p: o ;< >

350

A N T I K I

K U I.T N I

I V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO DR U JU

BIH

70. Golubi (Biha) rtvenik od laporca, visine 0,64, irine (gore) 0,34 m ; irina u sredini iznosi 0,24 m. Gornji i donji dio profiliran, sa naglaenom bazom i krovom. S p om en ik je bez ikakva ukrasa. Natpisno p olje je oteeno u gornjem desnom i u lijevom donjem kutu. Natpis se sastoji od etiri reda. I. O. M FL. P R O CV. L A S. V. L I (ovi) O(iptimo) M-(axiimo) Fl(avio) Pro aula s(oivit) v (oium ) l^bene)
S K A , L 3C X X V III (1938), ip. 97, br. 1, sa slifcoan)

(D. S e rgeg ev sk i, S p o m e n ik

71. Golubi (Biha) rtvenik od laporca, visine 0,65 (gore), irine 0,36 rn; irina u sredini iznosi 0,30, debljina 0,28 cm. Gornji i donji dio lijepo profilirani. Gore u reljefu.izraen kallkam i alkrotari. Natpis u etiri reda glasi: TO M M E T IL IA D O M IT IA EX VOTO I(ovi) O(ptimo) M(aximo) Metiiia Domitia ex voto

(D. S e r g e je v s k i. S p o m e n ik S K A , L X X X V T 1T (1938), p. 98, br. 2, sa slik om )

72. Golubi (Biha) Ara od kreonjaika, jako oteena. Od natpisa su se sauvala svega etiri reda. T.O. M T F LA V JV S S.ARTNVS D E C V R TER ALA CLAVD V. S. M
(W. T o m a sch e k ,

I(ovi) O(ptimo) M(aximo) T(:tns) Flavins Sabinus Deeur(ia) ter(iia) ala Ciand(ia) v(otu-m) s(o)v'it) m(erito)
X C IX . p. 473; C IL m . 10033)

Act. m in. acad. V in o b ,

73. Japra-Blagaj (Bosanski Novi) Ara od krenjaka, visoka 0,51, iroka 0,39, detbela 0,19 m. Jako oteena, nedostaju donji i gornji dio. Slabo ouvani ostaci teksta u tri reda. I O M CON S . . -ATORI . . . NI . . .
(D. S e r g e je v s k i,

I(ovi) O (plimo) M(axrmo) Con sfervlatoii . . ni . . .


S p o m e n ik S K A . L X X V I [ (1934). p 7. br. 4. si. 4)

A M 'I C lC !

K U I.T S I

1 V d l I V N l

SJ'US1K*IK I

MA

PODRUJU

Bli!

74. Blagaj (Bosanski Novi) Ulomak gornjeg lijevog telila are od krenjalka, posveene Visina 0,50, irina 0,25, debljina 0,25 m. Na gornjoj strani ostaci ukrasa izvedenog pal-rnslama. Ispod toga profilirano polje sa natpisa koji je sauvan u pet redova, uglavnom poetnog dijela i. O. M SACR P. V O I (ovi) ()(ptimo) M(aximo) saer(um) P(ublius) Vo Jupiteru. reljefnog ostacima teksta.

LVSI
VS. S
(K a ta log

kisi
us s(olvit) [l(ibens) m(erito)]
Zem aljskog m uz eja, br. 43)

7a. Mala Rujiaka (Bosansiki Novi) Postament Jupiterove statue sa ostacima d o n je g dijela tijela i i tavog orla pored desne noge. Visina 0,60 m. Od lijeve noge sauvano samo stopalo, desna malo imati koljena. Orao podigao glavu prema bogu. Iznad njega, u istoj masi, ostaci odjee. Rad prvorazredne izrade, i. vjerojatno, kao cjelovito djelo predstavljao je kvalitetnu statuu.
(V, S k a r i . GZM. X L (1928), sv. 2. p. 100 102. Tat . II)

76. Brievo (Prijedor) rtvenik posveen Jupiteru, vrlo slabo ouvan. Natpisno polje sa jela natpisa, stoji se od etiri reda prvog dijela, i od tri reda drugog poto se itav natpis sastoji iz dvije posvete. /;/' MAP 1 O OEGAL. ENIO C SVP CVR PRO IVTERC IVS. V1LOFT PR Xr K A l.
iCll. III J3 23! ! !

. . . . Map I (ovi) O(plnno) |M(aximo)| . . . oe Galenio c sup eur(a) pro Mercfur) i us \ i i(i cus) off(icinalis) pr( id ae) XI kal(ene)

Pecka A ia rane o

( M rki >n j Ni ! r a d )

od

vapnenca,

visoka

l.k'Mi. < > :

pobone vvijalno

sirane. se b i o

Ispod prikazan

a 0,4 4, d e b e l a )g n a t p i s a na:/

2 :1 1 . IJru 111 :..cibjeno

poprsje

i is u d

i eda

glas!:

I O VI OP MANI M( )

lovi

o p ( 11riv

Ma x m io

K 'T lC K 1

K L' i . T N i

Y O T 1V 1 \ 1 S V'O M F 'v

NA

! O I) t t l : C.T U

B iK

78. B r d o

(Jajce)

Ara od vapnonca, visine 1,0, irine pri temelju 0,63, u sredini 0,49, debljine pri dnu 0,46, u sredini 0,4 m. Jako profilirana, sa isturenim d o njim i gorn jim dijelom. 'Natpis u est redova. I O M DEPVLSOR.I AE NE AS P R O C L IA N V S A E DEM RESTIT / / LIBEiNS I (ovi) O(ptimo) M.(aximo) dcipulsori Aeneas Proclianus ae dem restit(uil) . . . libens
3; W M B K . IV {1890). p. 263. Fi?.

(C. Pat sch . G Z M . Vr (1894), p. 766 767, si 34; C. T r u h e l k a , G Z M , IV (1892), p, 320, si. 6)

79, S ipovo (Jajce) Vitika visoka ara od pjeanika kvadratinog proreza. Gore i dolje ima usiki okvir. Visoka je 0,715, iroka 0,26, debela 0,26 m. Na prednjoj strani, od natpisa stoji samo posvelna formula upuena boanstvu. I O M I(ovi) O(ptimo) M.(aximo)
XXII (1910),

((.;. Pat sch , G Z M .

p. 186)

B0

Gornji Unae (Bosansko Grahovo)

rtvenik od krenjaka, visine 0,75, irine u gornjem dijelu 0,50 rn. Gore i dolje uski profilirani gesims. Na gorn joj plohi spomeni! se zavrava niskim volutama. Lijepe izrade i k > c.-> ouvan. Nema r ikak vih v a , sa l ij epe urez drugih ukrasa. Natpis se sastoji o d esl n i pra\'ilnim slovima. I. O. M
r.v n n rc d ,\ i

1 7 , ,1

I(ovi) O (ptim' i

1.

VES11 n a v o v iv s ET HERMES V S 1 ... M

Vesii duo Ra vuni us et Hermes v(olum) s(t 1 1v i


7. Ivi X I .111 (19311

ni(eriio)

iD.

356 81.. Halaipii (Glamo)

a n tik i

k u lt n i

v o tiv n i

sp o m e n ici

n a

p o d r u ju

BiH

Ara od vapnenca, gornji i d on ji dio sa desne strane oteeni. Sa strana ukraena: na lijevoj strani svjeanj strelica, a na desnoj strani patera. Visina spomenika 0,88, irina 0,385, debljina 0,275 m. Natpis u sedam redova. I. O. M C. IVL. R O G A TVS. BE. COS LBG. XI. C LAVET C. IVL. R O G A T VS IVNIOR V. LIBBN. P I(ovi) O(ptkno) M(aximo) C(aius) lul(kis) Roga tus ibe(neficiari'us) eo(n)s(ulairi!s) leg(ionis) X I Clau(diae) et C(aiuis) lul(ius) Rogatus iu n ior v(otuim) libeinftes) p(oisueruinit)

(C. Truhellka, G Z M , I (1889), p. 91; P h. B a llif C. P atseh, S trassen, I, p. 56; C. P atseh, G Z M , V I (1894), p . 357, si. 22; O IL III, 9862)

82. Halaipii (Glamo) Ara od krenjalka, visine 0,80, irine 0,37 m. Pozadina odbijena, inae itav spomenik jako oteen. Ostaci natpisa od sedam redova. I O M SA I I I I(ovi) O(otimo) M(aximo) sa [(oram) . . .]

n m
M // /

- i ...
m(. . .)

m m

m m /
V L M
(D . S e r g e je v s k i ,

......... .........
v(ot)Uiin) [s(olvit)) l(ibens) on(erito)
S p o m e n ik SK A , L X X V iI ( 1 9 3 4 ),

> p .

18,

b r.

23)

83. Gradina k od Halapia (Glamo) rtvenik vrlo slabo ouvan. Natpis se sastoji od etiri reda i glasi: I. O. M P. AEL. CASSIAN VS IBES VOTV M SOL V IT I(ovi) O(pUmo) M(axi.mo)

P(uhli'us) Ael(ius)
us ll)ibe(n)s v o lu . m solvit
III, 13236)

Cassian

(Slani. V je stn ik , X IV , p. 101; C IL

A K 'T I K I

K lT r.T N I

VOT1VNT

SPO M EN IC I

NA

PODRUJU

BlH

84. Gradina (Glamo) rtvenik sa ostacima natpisa u pet redova. Obraen sa svih strana. Gore, u sredini, plastina rozeta. Sa strana, visei tro'kutovi uiparani d v o j nim linijama. Profilacija i gore i dolje. Natpis u pet redova. 1. O. M
AEL. T IT V S

I(ovi) O(iptimo) M(aximo)


A el (iuis) Tilus

EX. PROTEC TORE


V. L. S

ex protec -tore
v(otuim) l(iben's) is(olvit)

(C. T ru h e tk a , G Z M , 1 (1889), p. 91; P H . B a llif C. P atsch , S trassen, I, ip. 59; C IL III, 2760a = 9861) 85. Podgradina (Glamo) Ulomak rtven iika, odbijen sa svih strana. Materijal laporac. Od ukrasa saimo gore tragovi profilacije na isi.msu. Visina spomenika 0,17, irina (gore) 0,14, -srednji dio 0,135 on. Od natpisa je sauvan samo prvi red. IO F Io(vi) F(ulgeratori)

(D. S e r g e je v s k i, G Z M , n. s. V I (1951), p. 304, si. 6)

86, Busija (Glamo) Ara, sauvana samo u gorn jem dijelu, donji dio je odbijen. Visina 0,38, irina 0,35, debljina 0,45 m. Obraena je sa svih strana. Gornji sa uvani dio profiliran, na stranama nekoliko -ukrasa. Na lijevo-rn rubu, plastina rua, na desnoj strani ista takva ali oteena. Izmeu njih girlanda. Od natpisa se sauvala samo posvetna
Q1n v i m A

formula sa oteenim

I O M
(I. Bojanovsk!.

[(ovi) O(ptimo) M(aximo)


Nae S t a r i ne . XI (1967), p 190, si. 6)

87. R.udii (Glamo) Ulomak rtvenika od la.porca. Visina 0,46, od ega otpada na p r o fi lirani gesirns 0,18 m. irina iznosi 0,23, debljina 0,15 m. Spomenik je oteen sa svih strana. Od natpisa su se sauvala samo tri reda

I I ! OMCOR1 1(ovi) I O(ptimn) M(axi.mo) co(ho)r(tali)


/ / / E PV
. 1 1 ! CAS

/ / !/ / ' ' '


Sei - KPi r vs k. .

. . . epu , , . cas
CZM. XLV (in;i:S), =v 2. p 8. br, 4, fah, IV. :ii

(D.

8B. Prisp (Livanjsko polje) Ulomak rtvenika, odbijen sa svih strana. Visina 0,355, irina 0,35 m. Izraen od vapnenca. O natpisa su se sauvala svega dva reda. I O M SACRVM
UI,

l(ovi) 0 (plimo) M(aximo) sac rum


79; CIL

(C. Patsch, G ZM. X V ! ] I (1906), p. 170 171. si. 19: Vjesln ik (1890). p

9849)

89. Leti ka (Duvno) Ulomak gornjeg dijela rtvenika, odbijen sa svih sirana. Zabat na stranjoj 'strani olilesan. Od natpisa su se sauvala samo dva reda. Visina 0,235, debljina 0,335 tn. IOVI LNTVRB
(C. Patsch, GZM,

lovi Intiiirb(alo)
XVI

(1904).

p.

347348. si. 09; WMBH. IX (1904).

p.

209.

r.g

7U )

90. Mokronoge (Duvno) Ara oci t\u'd.og lapora, dobro ouvana. Gornji i donji dio profilira ni. Gornji dio iznad sinisa ima akrotenje, izmeu kojih su urezanim crtama prikazana dva Ula brljana. Natpis se sastoji od etiri reda. Visina are iznosi 0,76, visina gornjeg dijela 0,24. srednjeg U,33, donjeg 0,22 m. irina gore 0,44, u sredini 0,-31, dolje 0,40 m. I. CAP VICTOR. DEC 1)1,0. V. S L M Lovi) Cap(ifo-lino) Viotor(i) dec(uriones) D(e)l(m i nensi u rn?) c( i vi tat ;s) \1<ilumi sjolve-runl)

D K--i;aA,>ks GZM, n ? XII (19V


K ri'hin Graac (Moslar) fiinai-; are nainjene ud vapnenca. Duina D.lio. .
iju ia !), ;;u tn. Gornji dio jako olccen. Nalpis
m

ic o ud tri icda i

-astnji

i.

U.

;,[

l |o\ i) Maxi

O (pliino)

M (axnno)

\ 1. \ X I

M I\ VS

m in u s
ZM. IV i 11192). p \VMBll. U MKI i e ,, V>. r n , m .

AVi'!i"K i

Kl'i.T'sf

VCiTIVNI

:S P O M F - N Ic I

i'O URVC.)!'

iv?

92. Trijebanj (Stolac) rtvenik posveen .Jupiteru, visok 0,98, irok 0,40, debeo 0,-10 m. Znatno oteen, osobito-.u gornjem dijelu. Natpis se .sastoji od etiri reda. I O M PAE LSE RVSL P
p, HM, W MBH,

I(ovi) O(ptrmo) M(aximo) P(ublius) Ael(ius) Se(ve) rus l(ibenter) p(osuil)


1.(1893), p. 300, 11 (1894). p, 33, Fig. 50; CIT, 11T, 12776)

(V. R a ;m sk y , G Z M , III d 8 D 1}. p. 191. si. 47: C. Tru helka , GZM, TV (1892).

93. Sfipanii (Mostar) Epigrafaka iploa rina 0,93, debljina 0,55 sa m. natpisom na prednjoj strani. Visina 0,20,i Cijeli natpis se sastoji od jednog redaiglasi : / I. M

I. O MT. V A L E R . SEVER. VETR /

I(o\'i) ~)(ptimo) M(aximo) T(itus) Valer(ius) Sever(us) \e i (e ) 11 a n u s) 1 1eg (io n is) | 1 M (a c ed od ic a e)


!K ,.(,ilujZ e m u p s k o g M uzeja, i> r 4)

94. Stolar. rtven k od bijelog vapnenca, visok 0.60, onk 0,38, debeo 0,235 m. Sa d o n j e ; |(rane profiliran, odozgo ravan. Nal.pisno polje od pet re, lova. slova pravilna, j lijepo urezana. I O fvi IVL.! HR CV LAN\?S BK..: ti(3S LEG I IT|\ I . l(ovi) O'ptimo) M(axtmo) kd(m s) Hercu lan us belnel icianus) eo(nj.-i ubus-ci I 11a 1(:e ae 1

ieq(mii,-.)

lo; i , ) V|, i ; g( S t o l a e )

A ra

; 'III.

p.) o a

n . k a . v ; m ! h;i sada

1,10 |i;uiv), i i.3 6 ni

u sirdn;e:n Cura;

1 1.;

i i . i 0 . 6 2 , de bi . ! ] ; sastoji se o:

( dol|-|! 0 . 4 2 , r a n a : {.ii b i l i 'ana J [.(a

u srednjem ukras;,

d; j e l u

; d- >n i ; d : u p r o f i l i r a n i

odbijen;.

Nai.pis

j , i k . . i i r v o n ,

s j eda j ' Ilovi) .. Ojpi m . .) M (a\mio)

I O. p ; [ n II

. oi

A . VI ICM

KLI . TN1

1 VOTI VM1

SI ' I I MENK' I

NA

i UDUUCJ I !

i-V

96.

Ceni (Konjic)

Ara od 'krenjaka, sa gornje strane odbijena. Dolje ostaci iprofilacije. Visina 0,74, irina 0.295. debljina 0,26 m. Natpis u etiri reda. Slova pravilna. I. 0 . M PETRONI MAXTMTN ET SEV ER V S
(C . 124;

l(ovi) O(ptimo) M(aximo) Petrom Maxirnm(us) et. Seve.rus


(19021, p. 3 1 7 318, si. 14; W M BH . IX (1904), p, 249,

Pal sch, GZM,


C1L 111,

X IV 146171)

97.

vrakino Selo (Sarajevo)

Ara od vapnenca, odozgo odbijena. Visina 0,65, 'irina 0,35, debljina 0.33 in. Natpi.sno polje je dosta oteeno, sastoji se od pet teko itljivih redova, I O M TONITRA TORI AVR M A X IM VS VE. AUCC i(ovi) C)(pt-itno) M(axnno) Toni I. a tori Aur(elius) Ma x im us vejl(eranus)] Aug(ustorum)
GZM, VI (1 (194), p 341,

(M. Iloernes, A. E . M. IV (1380), p. 44: C. Pat WMBH, IV (1896i. p. 248 f ig. 8; CI L III. 2?(>R;0 Mali Mounj (Travnik) Ulomak rtvenika od laporea. Gornji di< I; itne sirane i dolje desno odbijen. Visok 0.38. s Od natpisa 'sauvano svega nekoliko slova u () IV I. K PIVS
n '. T ru h u lk a .

Ijelinrino sauvan, sa k 11.265, debeo 0.115 ni /a reda. ( u lm inat ori) rh GZM. V (1893). p. 701.

U(j: plus
Z M . II 895). p.

M fa K sm u i

I K9(li

. WMBH. III
' H i C li

Fit

189, br. V, C
43)

Ara o( ! U. I V I

ije s

svih

siiana.

Visina

O.i

itpis

purana

i nepravdna. M (a\m

1 (11 \ i ) O ( p t i n i o ) Kulmina Fl(avnts)

FV LM1 NA
Kl, SE NE CA. V . E L. P
.(' T: .,helk;i

(Ion)
Sene

vi \ni) c(CTregius)

A K -T I C K E

K UT.TN r

3 VOTTVNT

SPOM E N IC T

NA

PODRUJU

B ili

100. Doboj Ulomak od mekog vapnenastog lapora. Sauvan sauno gornji sred n ji dio rtvenika. Natpis sauvan u nekoliko slova, u dva reda. itav natpis bio uokviren dvjema uparanim linijama. 0. M O I(ovi) Oi(ptimo) Ma(ximo) o(. . .)

(V. R ad im sk y, G Z M , I I I (1891), p. 255, si. 9; W M B H , I (1893), p. 266, F ig. 10)

101. Divi (Zvornik) rtvenik od muljike sa izraenim gornjim dijelom. Jako oteen, p o sredini naipukao. Visina 0,61, irina 0,32, debljina gore 0,28, dolje 0,24 m. Natpis u tri reda. 1. O. M COR
TALI

I(ovi) 0(iptimo) M(aximo) co(ho)r


tali

(D. S e r g e je v s k i, G Z M , L I H (1941), rp. 4, si. 2; N. V u li, S p o m e n ik S A N , X C V IIT (1941 1948), 77, ip. 49, br. 102, sa slik om )

102. Dom avija (Srebrenica)

rtvenik -sa gornje strane odbijen, visok 0,68, debeo (u sredini) 0,27, irok 0,32 m. Na donjoj strani izraena profilacija sa gesimsom. Natpis je znatno istroen, sastoji se od etiri reda. I O SACR . IICI / / / TA NVS-I(ovi) O(ptimo) [M(axiimo)] sacr (um) iici . . . ia ...n u s
(1930), sv. 2, p. 162...163. br. 8)

(D. S e r g e je v sk i. G Z M , X L I I

103. Gradina kod Sasa (Srebrenica) Ara od slabog vapnenca, sa visokom strehom u koju su reljefno uklesani alkroleriji. Visina spomenika 0,93, irina 0,30, debljina 0,20 m. Titulus visok 0,70 m. Slova uklesana dosta kvalitetno, natpis se sastoji od pet redova i glasi: I O M M A XfM V S MAGALI VSL M I(ovi) O(ptimo) M(aximo) Maximus Ma ga li (f(ilius)] v(otum) s(olvit) l(ibens) m(ento)
VI, Tuzla 1965, p 103104, si. 2)

(1 B o ja n o v s k i, lanci i grada , ku j

368

A N T I K I

K ULTN I I V O T IV N I

S P O M E N IC I N A

P O D R U J U B iH

104. Silkirii (Srebrenica) rtvenik od kreenjaika sa obraenim gornjim i donjim dijelom. Gore partera i rozeta u reljefu. Natpis *u dva reda, ispod toga veliki list brIjana. Visina spomenika 0,76, irina 0,29, debljina 0,30 m. I. Q MI'(ovi) Oi(ipittmo) M(aximo) CAP caip(iitolino)
(D. Sergejevski, Spomenik SK A, X C III (1940), II r. 72, p. 145, br. 13, si. 15; C. iPatsoh, A. E. M., XVI, ,p. 136)

105. Skelani (Srebrenica) Ara sa posebnom nasaenom plintom na inastavtau. Obraena sa sviih strana. Visina 1,04, irina u struku 0,49, debljina 0,41 m. O blik kodke. Natpis ise saistoji od pet redova, slova su lijeipo uklesana, pisama dvocrtiljem. I. O. M L. NAEVIVS MAXIM VS B. COS. LEG. X I CiL. P. F. V. S. L. M
(C. Patsch, GZM, X IX 41; CIL III, 14219'1 )

I (ovi) ()(]>! :niu) M(aximo) L(uciius) Naevius Maximujs bfanefi'ciarius) co(n)s(<u!lariis) lag(ionis) XI Cl(audie) p(iae) f(idelis) v(otum) s(olvit) l(ibenis) !mi(erito) i

(1907), < p . 435, si. 4; WMBH, X I (1909), p. 144, Mg.

106. Slkelani (Srebrenica) Kodkasita ara, jalko oteena, desna strana odbijena. Visoka 0,88, iroka u struku 0,30, debela 0,25 im . Lijepe Izrade, -u gornjem dijelu ima kao ulksrais (plastinu rozetu, a 'tako sa svake strane. Natpis ! se sastoji samo od iposvdtne formule. I. O l(ovi) O(iptimo) [M(aximo)]
XI

(C. P atsch , GZM, X IX (1907), p. 437, br, 8, si. 10: W M B H , Fig. 48)

(1909), p. 147,

107. Skelani (Srebrenica) Ara, doista istroena, viisoka 0,80, u struku iroka 0,31, debela 0,35 m. Na gornjoj strani raspolovljene palmete kao aikroteriji, iameu njih na svalkoj strani po jedna rozeta kao uikras. Na prednjoj strani, od natpisa samo potsvetna formula. I. O. M I(ovi) 0(ptimo) M(aximo)
(C Patsch GZM', X IX (1907), ,p. 437, br. 7, si. 12; W M B H , X I (1909), p. 147, Fig. 47; C IL III, 142193)

108. Skelani (Srebrenica) Ara, u velikoj m je ri oteena. Akro-leriji i rozete samo .sa prednje

strane. Visina 0,98, irina u struku 0,3-1, debljina 0,325 -m. Od natpisa su
se sauvala samo dva slova od posvetne formule. I O
(C. 1 -17,. F i g . P atsch. 49}

I(o-vi) O(ptimo) [M(aximo)]


GZM , X IX (1907), p, 4:57 438. b r . 9. s i. 11: W M B T f. XT (1309). i).

109, Skelani (Srebrenica) rtven i'k od krenjaka, visok 0,91, irok 0,55, debeo 0,41 m. Gornji dio jako oteen, isto tako i natpis u etiri reda, slabo tljiv. 0 M P A EL ARI / .-7 / / / / RES / ! / 1 /IE [I(ov)l O(ptimo) M(aximo) P(ublms) Ael(ius) Ari ................. res . . . i . le
16, sa slikom)

(D. Serge.je.vski, S p o m e n ik S K A . L X X X V I I I (1938), p, 112. br.

110, Skelani (Srebrenica) rtvenik od krenjaka lijepe izrade i dobro sauvan. Sa prednje strane gesims: profilirani, dok su sa bonih sirana prostoga profila. Na prednjoj strani akroteriji u reljefu. Visina spomenika 1,18, irina 0,475. deblima 0,-16 m. Natpis je dobro ouvati i lijepo itljiv. Slova pravii.i:.i. U k u p n o osam redova. 1 O M CAEMI ' l.TVSTMOF
NVVS, IV1IL

I(ovi) O(plimn) C(nius) Aemi r>u lime


nuus nu!(ed

M (axim o)

CFG. X I . Cl. B F, COS


votvm
S
])

1. M
S r :- r ie -U-::..

k -p :-'u ::; X T Cl';! ''! b(enr)f(ic;ariiis) cofn)s(ul.iris) vi r i iim s(iii v i !) l(il)cn') m(eritn)
Sprim, S K A . \ T III Il9-ini I! r. 72. ;>. H G I,v 14, s 1!

1 1i
iri:u

kolam (Srebrenica)
U lom ak rtvenika od kienjaka Odi .)i |on s r e d n jotj sauvao u sa - \-1h s i r a n a 0.2-1 m. Visina Na 0,49, s r e d n |esi d i j e l a 0 . 3 9 5 d r b ! |: n a Nalp.s sr d:jela i;ornioi i pra-

- 1r a n : o s t a c i p r o f i l a c i j e

tri t r . k r S l o v a

velika

(.)

1 ( r v :)

()(ptim.i)

M (avm ir)

FO. M
VI A X I M V S

F a'

) M(

M .,y-m us

\NTI f- KI

K i 11 'I' X' I

112.

Skelani Zgunjevsko p olje (Srebrcnica)

rtvenik od debelog krenjaka, proste izrade. Visina spomenika 0,110. irina gornjeg dijela 0,6a, debljina gornjeg dijela 0,40 m. Gornji dio spomenika ukraen sa prednje strane paterom oko koje su rasporeeni koncentrini polukrugovi. Kratki 'natpis od e liri reda, jako oteen i jedva i 1 j ]j i v . O (I(ovi)] CKptimo) [M(axiino)l

1 1 OC/// V.:S /// c c


(D.

n ...
oc v(- ) s(. . . ) . . . ee
GZM. XU.I (1930), sv. 1, p. 164 165. br. 13)

Sergejevski.

113. Crvia Skelani (Srebrenica) rtvenik jednostavne izrade 'bez ikakva ukrasa. Jako oteen, odbijen sa svih 'Strana. Visina 0,85, irina 0,55, debljina 0,30 m. Natpis u tri reda, sauvan skoro u .potpunosti. I O M T. FL. ALBA V. S. M
(I, Boja nov ski .

I(ovo) O(ptimo) M(axkno) T(itu) Fl(avius) Alba(nus) v(oturn) s(olvit) jl(iben.s)) m(ento)
l a nc i ;i g r a a , k nj VI I . Tuzla 1!K>7. p. 2., si I)

114. V o l j a v i e a (Srebrenica)
profilirani

Ara od kreeiijaka, vi sok a 1.11, debela u sok lu 0.29 m . Na o b j e strane gesans i sokl. Na g o r n j e m dijelu vegelabilni uk ra s, u sredini plastina rozeta Natpis se nalazi u uskom profiliranom okviru, dosta o teen, sastoji so oci deset redova, u srednjem dijelu slabo itljiv.

1. O. M

l(ovi) O(piirno) M(aximo)


pio j |a i n 1 11-1

NfCICI 'NI III C.NIC


IV (IV KIKIK

inu ni [Nj ;j XI C|ij(audiae)


Kl K(aleiidas) I.XXVII

iviiv

Oc(tobres)
). u 12. br 121

:k S K A .

11934

113

IM

115.

Rogatica

Ara o d v a p n e n c a , n a tri strane i m a v i s o k u . s t r e h u , a nad njom na stavak k o ji j e na licu po sredini ureen jed n om rozetom a s obje strane glatkim akro-terijem u k u t o v i m a . Visina 0.95, irina u s t r u k u 0,55, d e b l j i n a 0,43 m . U d o n j e m dijelu i sa l i j e v e strane o d b i j e n a . N a t p i s je znatno oteen, tekst u etiri reda glasi: I O M FLALBA VSIIVTR QVSLM
(I B iija n o v sk i.
;<36S = 12743)

I(ovi) O(iplimo) M(aximo) Fl(avtus) Alba |n]us dno vir [q(ui,n)] q(uenalis) v(otu.rn) sjolvit) l(ibert.s) ni(erito)
N ae S ta rin e. XI (1967). p. 146 148. br. 3, si, 4: C IL ITT.

116. Rogatica Ara od vapnenca, -predstavljena malim ulomkom. Visina 0,43, irina 0,35, debljina 0,36 m. Na gornjoj strani ima jedan nastavak koji sa pred n je strane ukraavaju glatke prostrane akroterije, a u sredini jedna k o rrasta vilica. Natpis, lijevo uklesan, sauvao se u tri reda.
I O LJ.O
(C.

IVI

I(ovi) O(p-timo) jA:po]!lo[dorus]

M (axim o)

M. V L P

M(arcus) Ulp(ius)
- 1012) ,

.107). I

P a t s c h . G Z M . X X I I ( 1910) . p. 202 si 14; V. MB I I XII B -1 :a no-.-s'ki. N a e s i a i l n e . X I (H)(i7i, p 152. b r ti. s! !0i

1110,

F : ;>

i 1 'i

Rogatica

-una il).,:.!

1 . mi .

vfin,:

u >lrukii sa

0.4->. uti p e l

debljina redova.

struka

li 3 4 ; ' .-eea

ni

Xaipi-ar

.. > a - u o p
I () M

Slova

; pravdna.

i i i v . ) i '> ( p l i i m i) Pf ub! ius)

Al f a x i m- a

P A Kl.

Aelfius)

Cl J 'M F . a s
I! VII! V L S

C im aais
duu vir l(ibc'ns) sfolvi;) i (>: u m )

tiCKi

K l . ' 1. r. \ i

\ ( ) T i V r.! I

SI'OaiKNlCi

N' A

P O D K U C.\ M

Hl ! !

118. Rugalica Dvostruki rtvenik, posveen Jupiteru i Liberu. Obina ara sa kro vom, visine 0,27, irine 0,75, debljine 0,37 m. Nalipisno polje je vertikalnom linijom podijeljeno na dva dijela i svaki za sebe predstavlja poseban rt venik, desni je posveen Jupiteru, lijevi Liberu. Natpis, dosta oteen, sastoji se od sedam redova. I O M P. AEL. CLEMBN L / / / / / / PO.S I(ovi) Otptimo) M(aximo) P(ublius) Ael(iu-s) Clemen|sJ 1(. . .) pos(. . .)

n m n o / '/
'//// v ///

. . . uo . . .
. . . . v . . .

S. P TAE. LV. E V S L M

s(. . .) p(. . .) tae lu e v(okm i) s(olvit) l(ibens)

'in(erito)

(C. P a lsch , A . E.M.. X V I. p. 39; C IL III, 12754; D.Serge.jpvski. G Z M , X L V III (1938), sv, 1. p. 12 13, br, 13. lab. III, si. Hi; I. B ojanovsk.i, Nae starine, X I (1967). p. 148 149. l.r. 4, si. 5)

119. Sopotnica (Gorade) Ploa od poroznog vapnenca, prosto okvirena, lijeva i desna strana potpune. Visina 0,55, irina 0,60, debljina 0,9 rn. Natpis u etiri reda, slova nejednaka.
I. O . M EAND. SATVR CONS COR.

ARAMC.
N IN V S

Rova) O(ptirno) M(aximo) e(oh)or(lali) Eand(em) aram c(. . .) Saturninus consfacra vit)

.-.( li GZM. VI (189-1). I !2li. Gornje Ocrkavlje Mil jevina (Foa)

Cl I .,

Ara od krenjaka, visi , uina gornjet; chieia iznos u njeg 0.M5, srednjeg 0.29 rn L srednjeg dijela U,21 :n. G.a dio proti ii rani. Sa gornje stiaa.. ...lalno oteena. \aipi< a po' n .1 i 1 () l\l C GRAECV
C jV I E T F O

l(ovi) Oiptuno) M(ax:mo) c(on.servah>r: ) Graeeu;.


i u : e ! F o ( i !

TA' NAT VS.MA

M naSh Maji j

378

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PODRUJU

B iH

121. Nepoznato mjesto nalaza rtvenik od laporca. Gornji dio profiliran, sa kalkanom i volutama. U kaOkanu i valutama plastine rozete. Donji dio spomenika odbijen. Visi na 0,69, irina 0,34, debljina 0,095 m. Strane obraene ali bez ikakva uk rasa. Donja oteena strana restituirana cimentom. (Natpis je lijepo ou van, sastoji se od etiri reda i glasi: I O M A V R L RVFVS ET VICTO R1NA VLS I'(ovi) O(ptimo) M(aximo) Aur(e)l(iuis) Rufus et Vioto rina v(otam) l(iibentei') s(olvenunt)

(D. S e r g e je v s k i, S p o m e n ik S K A , L X X X V X I I (1938), II r. 69, p. 126 126, br. 33, sa slikam )

JUPITERJUNONA 122, Saise Domavija (Srebrenica) Ulomak jednog rtvenika, sa donje strane odbijen, odozgo ostaci profilacije. Visina 0,40, irina 0,30 m. Natpis se sastoji od pet redova, slova su lijepo urezana i pravilna. I. O. M IVNONI. R M ARRIVS IIANVS CAVC
12725)

I(ovi) O(ptiimo) M(aximo) Iunoni R(eginae) Marriiuis I[ul]ianuis C(aii) Aug(/uisti)


(1891), p . 3, si. 4; A . E. M., X V I , p. 91; C IL III,

(V. K a k n sk y , G Z M , III

JUPITER JU N ON AMINERVA 123. Sikeiainii (Srebrenica) Ara napravljena od krenjaka, vertikalno napukla, sa gornje strane sfcroz odbijena, baza oteena. Oblik kocke. Natpis, isto tako oteen, sa stoji se od est redova. VI. IVNO NI. MINER VAiE. M. VTj P CANIV.S BE OOSLEGIA VS LM [To]vi Juno ni Miner vae M(arcus) Ulip(Lus) Caniuis ibe(meficiarius) co'(in)s(iuilari)s) leg(ionis) I a[dmt(ricis)] v(otjum) s(olvit) l(iibens) m-(erito)
(1907), p . 435, br. 2., s i 5; W M B H , X I (1909), p. 145,

(C. P atseh, G Z M , X I X F ig. 42; C IL III, 14218)

SH O

AN TIK I

KULTNI

V O T iV N l

SPOM ENICI

NA

PODRUJU

BiB

124. Skelani (Srebrenica) Ulomak jako oteene are, visine 1,03, irine u struku 0,45, debljine 0,39 m. Na'tipi'S se sauvao samo djelimino, u est redova. I. O l.M F L AV EG. X LEG. X V. S. L I(ovi) O(ptkno) |M(aximo)] l('unoni)'M(inervae) FJ'(avius) , . av . . . [1] eg(ioais) X [ . , .1 [(.............. eemturio7)] leg(ioniis) X [____ ) v(otum) s(olvit) l(ilbens) [mi(erito)]
(1907), p. 437, br. 3, si. 6: W M B H , X I (1909), p. 145,

(C. P atsch , G ZM , X I X Fig. 43; C IL III, 1421915)

JUPITERM A R S 125. Skelani (Srebrenica) Ara od vapnenca, visoka 0,87, iroka 0,435, debela 0,39 m. Ima oblik kodke, i gore i dolje obraena. Na rubovima okrnjena. Natpis je u pet redova, slova pravilna i lijepo itljiva. I O. M E MARTI M. VLP. VITALIS BFCOS. LEG
X. G. V. S. L. M
(C. P atsch . G ZM , X I X Kig. 44; C IL III, 14219)

I (ovi) O(ptimo) M(aximo) e(t) Mai'ti M(arcus) Ulp(ius) Vitalis b(ene)l'(iciariu's) eo'(n)s(ularis) leg(ionis)

X G(erninae) v(otum) is(alvit) l(ibens) rn(erito)


{1907), p. 436. br. 4, si. 7; W M BI1. X I (1909), p. 146.

126. Skelani (Srebrenica)

! or ; n jako istroen, sastoji se od pet redova i glasi:


I. O. IV I E'f M ARTI A VG A B COS V. S. L. IV I

Kockasta ara, dobro ouvana, raspukla na donjoj desnoj i gornjoj

n r,r;

maH

I(ovi) O(iptimo) M(aximo) ol Marti Aug(usto) (sja(e(rum)] ........................b(enelieianus) co(n)s(ularis) v(oturn) s(olvit) l(ibens) m(ento)

(C. P a t s c h. G Z M . X I X <1907). p. <136. br. 5. si. 8; WMB1I. X I (1909). p. 146, Fig. C I L 111, I 42195)

OC; ' )

AN'TICKI

VO'i'IVM

S T- i

! i ' ' i ' . ' 1 X. \

i ( 11") I

.i L"

J U P IT E R GENIJI

127. Banja Luka Votivna ara od vapnenca, visine 1,12, irine 0,41, debljine 0,30 m. Naznaen gornji i donji dio. Na gorn joj plohi dodatak sa zaobljenim kra jevima Natpis u sedam redova, slova velika i pravilna. I O M ET. GENIO LOCI. L SICINTVS MAC.RINVS
BE COS. P

1(ovi) O(ptimo) M(aximo) et Genio loci L ( ____ ) Sicmi'iis Macrinus


be(nefieianus) co(n)s(ularis) P(annoniae)

S. VS' L M
CfL

s(uperion.s) v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito)


p. 228. Fi g. 105:

(C. Pa t s e h. G Z M , V I I (1895). p. 574 575. si. 3: W M B H . V (IK97). TIT. 14221)

128. Hal ijin i (Glamo) Ulmn U rtvenika, jednostavna ploa. Visina 0,36, irina 0,35, debljina 0,2-i ni .natpis se sastoji od pet redova, slova velika i pravilna. OCI. T. CON
NIVS CO H R AT J
t t-\jc,

|I(ovi) O(ptimo) M(axirno) et Genio 1]o c f e j t oon(servalori)


[. . . . j i u s fgjralias lejum Ursus VIII v o l ( u n 1a r i o r n m ) l(ibenter) m(crito) agens VOL L M coh(ortalis)

' ' III v

RSVS

> AGENS \ 1S

suis v (o tu m )

ii
i 3 l G r a d in i /. m r i i ; K l ' - i iicipjc:

t'vski.n/,M. xv, nsvr.-n.


Domavija :s obliku

> . p m m --i :n

(Srebrenica) slupa, visok poijo I .OM. airoK n. hl i . cM c-o n.pi m ios-aa a a

! r ;-i n v i - : ' a c i p r< >f i 1: tc i j o i'. co/iiiii. * a r, i a s a .

Ma i ^ v n i n i

-sirim: u s n o m l > , cniiui i>l c c c r n i

<c ra: i p i a > KlaoiS

>\alpisno

1 O 1 1 i

\I

l(ovi)

Ofplirno) I,m l:) po

M( a : \ i r n > 0

LOC .l.V TE
ilO PI 1 . f PO OS VS

et

Gena)

p io >a! :iio>
rm inicav. cLICI at :0:i 1-:

S \ IM i A 1Gn

c. C \ " L 1 V S i . l ZM

ati pie laili us I r i t i mi l ) p 4 5 5 i; p., :*rh A F. M XVI p. 92:

, V. lia.l l i v k v

JU i\ T ON A Grina Potoci (Mos rtvenik oci bijelog vapnenca, visine 0,465, irine 0,22, debljine 0,23 m. Na gornjoj strani ostaci kor nia sa profilacijom. Na rubovima spome nik znatno oteen, osobito u donjem dijelu. Natpis u pet redova, slova lijepo upa rana, dosta duboko. DEAE. IVNO NI. SAN CTA ARAMPOSV IT. IV NIA V AR EN A Deae luno ir sanota(e) aram posu it lunia
V arena

(C. Pat sch , G Z M , X V I 70 27 1, Fig. 142)

(1904). p. 38 39, br.

6, si. 7; W M B H , I X

(1904), p.

KU . ivaljevii (Rogatica) Ara od sivobjelkastog pjeeara, odlomijena preko sredine vodorav no. Na sredini gornjeg dijela, u plosnatom reljefu izraena rozeta, a sa sirana po jedan akroter. Na uskim stranama isti zabat. Visina 0,79, iri na na danjem zabat u 0,47. na gornjem 0,44, najvea debljina 0,14 m. Natpis se sasloj: od tri reda i glasi: IVNON 1 REG MAR. VLP. M A RC fAN CVM. SV1.S. L P
! u

I u non i Reg(mae) Mar(cus) Ulp(ius) Marcian(us) cum sm.s Kibens) p(osuit)


p 182 183 si. 12: WMBH, Vili

iG, Pal scl i . G Z M . XI I (1900). -Kl: C I L III. 14(516!

(1902)

p.

113.

M INERVA

Sipovu (Jajce)
o d muljevine. visuka 'k-l 7 m , p r o s t e i z r a d e . D o s t a oteen; potpuno o d b i j e n . D o l j e n a g l a e n a b a z a . N a t p i s s e s a s t o j i < ova. S l o v a duboko u r e z a n a , lijepo itljiva Ara dio

S.ACR. L

NERVA E X \'0
PVBL1CIVS M

IMi |nerva|e| sacr(um) e x


Idu.M is) v(uluni)

vo(to)

P u b l i c : us s(ol\':!l UJieiis) inRrito)

T E L E S P H f)V V.S. L

T e l e s p h o jrjujs]

T1CKI

KIM T S !

VOT

1 ;3. Bariee (K onjic) Debela ploa od bijelog vapnenca. V ism ? 0.88, irina 0,51, dob!jina (1,45 m. U u d ubljenom pravokutnom izduenom polju prikazana je boginja Minerva. U laganom je zaokretu nalijevo, ima kovra.stu kosu, sa desne strane pala jo j je na ramena. Oslonila se na 'desnu nogu, dok je li|evu ne to pognula. Desnu ruku digla visoko uz koplje a l:jevu spustila niz rub ovaln og tita. Na glavi ima kacigu sa irosi rukom perjanicom. Odjevena je u naborani hiton i himation koji je prebacila prolio lijevog lakta i noge. Na grudim a se raspoznaje gorgoneion sa krilima. Radnja izvedena dola primitivno, ali plastino. (C. Patsch. GZM. XIV (1902). p. 322323. si. 18; VVMBH. IX (1004). p. 253254. Fig. 128) M IN E R V A JUPITER GENIJ 134. S ipovo (.Jajce) R eljefna ploa koja je, vjerojatno, pripadala nekom hramu, naena u ijjovu. Sauvan je samo lijevi ikut spomenika gdje je prikazan boanski niz. Prva p o redu, sa lijeve strane, je Minerva, obuena u dugi hiton sa egidom .i kacigom na kojoj je velika perjanica. U lijevoj ruci dri koplje, njom se naslonila na tit, dok sputenom desnom baca zrnje na rtveni ironoac. Pored nje stoji Jupiter, nag, jedino mu leda pokriva dugi ogrta. U sputenoj desnoj ruci dri boansku munju, a u lijevoj, podignutoj, dri ezlo okieno orlom. Tree boanstvo iz ovog rua jeste Genij, sau van samo do p o lov ice tijela. Braal je i nag. noge su mu umotane u vozo ve. iz jedne posudice desnom rukom izlijeva pie na jedan okrug!:, girlandom okieni rtvenik, na kojem se nalaze plodovi. (C T nlsch. GZM,
XXVI

(li.U4).

p.

192--1!)3 -1 70'

MA RS 13 5. Letka (Du va n id<o polje) Vol ivna ara. jako oteena, prelomi jena u cei i n diieia. n'-d ,-a a j- baza \Muia II.a7. :anna 0.3 ti ni. Prijeke/, ii upa u ki.>v i/.\v.lrn nizan pi c.-l'dae'ja Na prednjoj .sirani sirnsa urezan je .ikrili rij, unular koji^ j< d .ii i: a u n 1 / a a a ivi n a' ji: a. k 11 ]i se sasl o 11 m .1 i 's ! : i': reda , a 1 a io a d . a d.-er\ i.\ irn i\Hi, l.F.G VIII A V 1, P i. fa i;. i;r c, ., ' , / M . a. i
Marti j :1 j e o s j a c r u m I S a : i . u.~a le. ( a i n i . a V I T I A |: i l; i u -U a; )| niil(es)

vi o l u m ) 1(i b e n - 1 ; > : >-:.i I ) XXV 1 ! <(70;

tr

I a -J I

M
;

A f r r
cr !\ f i

\ a

L
< i

ili. S i o l a c

Ara od krenjaka, znatno oteena. Natpis se sastoji od est redova o\'a su pravilna i lijepo uparana, MARTI. A VC T .A E L . FIRMI VS RF COS EG XIII! G
iC. T r u h e l k a . GZM, IV

Marti Aug(usto) Tiitus) Aei(ius) Firmi|n| us b(ene)f(icianus) co(n)s(ularis) 1 I Jeg(ionis) X III! G(emminae)
(1892). p. 350. bi 2: C I L III. 8131; V H A D . IV U 8 3 2 ).

1.17.

Zenica

Dva mala ulomka od jednog rtvenika iji ostaci pokazuju da je spo menik bio kvalitetno izraen. Optoeni lijepom kimom sa biljnim orna mentima. Natpis, jako oteen, sastoji se od est redova i glasi; I 0 II V S ACFRD TI DEIM IST V P P P V G
iC. 158 Trubeikir GZM. IV

i Mart) i IAugust|o d u um vir V(. . .) sacer(o)ti de; (Mart)is T(. . . v(ir) p(electissimus) V (........ ) g (......... )
11892), p. 345, br. 8)

.) p(i aeses) p(i'ovijieiae)

Lijce-' Skelani (Srebrenica) ara. lijepe Izrade, visoka ( 1.40, iru-ka iu siruka) (kJ-kS, Pi oli l a d j a sa sviti sirana. Na gorn joj predn joj stra ni plas sredim okruglo ispupcenje. na krajevima sreoiik; plast ii): u pel rodova, slova su velika i pravilna Prednja sirana vie m jesta. Mari i Aug(uslo) 1ul(ius) Lom b i e n e L c i a r i i i s ) co(n)s(ular; ') e x leii;k>no) V M aeedou(ical v ( o t u m ) s ( o l v i t ) 1( i I) e i i s ) mieiito)
XIX

Kucka-la debela 0 , 4 ( ! m. tini ukrasi, u ukrasi. Natoi.,-.puana je na

MALTI AVC 1 VL. i T>NO I N P C O S KX LL


\' M.-\CLCL)N S i. M c/M .

V
a'

1 1>1117). u.

n k

bi

ii. -a

\VU1UI

XI

!!

0<>o'

spom k\hci

' - ta

r < ' i n n i - r 1 1 /

M E RK UR 139. Donji Unac (Bosansko Grahovo) R eljefna ploa na kojoj je prikazan bog Merkur (Hermes). Visma 0,012 m. Visina figure 0,365 m. Na licu : na ruci ispod lakta znatna ote enja. Tijelo se oslanja na desnu nogu, prikazano sprijeda, glava okrenuta lagano nadesno. Desna ruka ispruena u stranu, od lakta se ne vidi, v je r o jatno je Merkur u njoj neto drao. O d jeven u hlamiu, na glavi petasos. Hlamida je na desnoj strani prsa visoko skopana i pada preko lea i p re ko lijeve ruke, koja je neto savijena. U njoj dri svoj k en k e jon koji je podigao do visine ramena.
(C. P atsch . G Z M , V I (1894). p. 55, si. 3; W M B H . TV (1896). p. 245, Fig. 4)

140. Gorade Reljefna ploa koja prikazuje Merkura, izraena od. crvenkastog mramora. Visina 0,75, irina 0,43, visma reljefa 0.03 m. Lice i genitalije oteeni. .Predstava smjetena u udubljeno polje, uokvireno pravokutni kom. Bog stoji na plin ti, prikazan suelice, odjeven u hlamidu, na glavi petaso-v na nogama krilalo sandale. Lijevom rukom preko ramena dri veliki k en k e jon , na kojem se raspoznaju dvije kariko, gore zmijska glava a -dolje repovi. Sputenom desnom rukom dri. dolje okrenutu, palicu. K arik ejon i palica ga karakteriziraju kao Merkura (Hermesa) Psyhopom pa, to je dosta rijedak sluaj ovakvog prikazivanja na ovim stranama.
iC. P ntsch. G Z M . VT (1894). p 54 55. ! 3; W M B II. IV (1896). p. '245. Fig. .1]

HERKUL
14 1. Gradac kod ITalapia (Glam o)

7.v\ venik o d krenjaka. v i s o k 1 . 0 0 . prusU >r /.< nalpR v i s o k 0 , 4 7 . irok.


-si d e s n o sirane prikazana jedna aa. Gornji dio <, spom enika od pol jako oteen.

d l ' 1 !. 2 : >-,2a .] h a / a
H A S

N aipia ouvan

dobro.

'AsSoj:

redova.
s(acrum )

H(ercu!

i A eigu-U o)

P A E1 ., CL LSI N VS \rOT
I.. ! S M l1 n u C O R D J A U O A V C

P(ubl:u>) Ael(iu>) Celsinus vot(uni>


1( I b e n a ) M o j v n )
rniplerao-,; o d(om :no) n(oslro)

II.

FT

P O M P E IA X O

< ( ! S

:i e t

P . , m j n s a' n , . c o ( n N ( u I :)

392

A K T IC K I

K U L T N I I V O T IV N 1 SP O M E N IC I

NA

P O D R U J U B iH

142. Grkovei (Livanjsko polje) rtvenik od laporca, visine 0,54, irine u srednjem dijelu 0,30, u d o njem 0,35, debljine u gornjem dijelu 0,19, u srednjem 0,178, u donjem 0,215 m. Gornji i donji dio (profilirani sprijeda i sa desne strane. Gornji dio ukraen timpanonom i akroterima u reljefu. Na prednjoj strani natpis u est redova. Na lijevoj bonoj strani ornament u reljefu k oji prikazuje vazu. Desna bona strana ima sims ali je prazan. HRCVLI. S H(e)rcu'li s(acrum) C.TROSIVS C(aius) Trosius CRISPV Oriapu(s) VOT vot(uim) ........................ P p(oBuit) ATVS. D M. S f. . . ,]atuis d(. . . .) m ( .. . .) s(. . . .)
(D. S e r g e je v sk i, G Z M , .n. s. V I (1951), p. 301 302, br. 1, tato. I, si. 1)

143. Borani (Duvno) Dva ulomka od gornjeg dijela are, odbijena sa svih strana, osobito sa gornje strane i straga. irina 0,44, visina 0,335, debljina 0,20 m. Od zaba/ta sauvao se mali ostatak sa lijeve strane. Natpis, znatno oteen, sauvao se u dva reda i glasi: E CVL VC. SAC [H]e[r]eul(i) [A]ug(iii!3to) sao(iruim)
(1904), p. 214.

(C. P atsch , G Z M , X V I (1904), p . 352, br. 1, si. 77; W M B H , I X F ig. 78; O IL III, 14976*)

144. Zenica Ara posveena bogu Hertutlu, visine 0,93, irine 0,35, debljine 0,25 m. Lijepo ouvana, sa donje strane naglaeno .postolje a na gornjoj veliki sims koji prelazi sa nekoliko profilacija u natpismo poije. Tu se nalazi tekst u tri reda i glasi: HERC v i AV C AVR. LICINIV II. POSVIT
(S p om en ik br. 100) se nalazi u

Hei'cul(i) Aug(usto) Aur(elhis) Liciniu(s) du<um(vir) posuit


M u z e ju g r a a Z e n ice , K a ta log Z e m a ljs k o g m u zeja

VENERA 145. Crni Lug (Bosansko Grahovo) Bronana statueta ikoja predstavlja Veneru. Boginja je predstavljena naga, straga ima skupljen plat koji obavija sputene ruke. Kosa joj je uzdignuta. Lijevom rukom se opire o stuipi koji se zavrava ljudskom fi gurom koju je boginja prstima obuhvatila. Teina tijela na lijevoj nozi, desni bok malo izbaen. G'lava u laganom zaokretu na lijevu stranu.
(I, Crem oni'k, G Z M , n. s. I X (1954). p. 186, tab. II, si. 2)

ii 94
i4fi Butum via Polje (Konjic)

/N i

Si''') M E '

Reljefna ploa od krenjaka, visine 0,88. irine 0.55 debljine 0,35 m. Prikazana Venera, naga, okrenuta suelice. U profiliranom okviru boginja o b je m a rukama iza sebe dri raireni plat. L ijev o m nogom kroila je naprijed. Glava je dosta oteena, ali se prim jeuje -da je imala uzdignutu kosu. Sa desne uzdignute i lijeve sputene ruke padaju nabori plata. P ro porcije figure su dosta skladne i lijepo izvedene, to, bez sumnje, pred stavlja bolji provincijalni rad. Reljef se plastino izdie od svoje osnove, pa se p o tome moe suditi da p o tje e iz prvih stoljea Carstva.
(I. re m o n ik , G Z M , n. s. I X (1 954). ,p. 185, lab. TI. si. 1)

PORTUNA
147.

Humac

(Ljubuki)

rtvenik posveen boginji Portuni. Spomenik neznatno oteen, bez ikakva je ukrasa. Natpis se sastoji od est redova, slova su lijepo ukle sana i dobro itljiva. rtvenik su podigli pripadnici I belgijske kohorte. PORTVNAE A VC SAC COH T BELGA EQVTTT
t.C.

F ortunae Aug(ustae) sae(rum) coh(ors) I Belga(rurn) ecju.it (a) ta


XXVI
( 1914) .

Pat-, i,

UZM.

p.

105.

hi'

?D;

rit,

III.

14630)

LIBEFi

14f

B reka vica

( B i ii a o ' bi j e l o g Ma . uVa vapnenca. vrhu viso k O.fi" u: ii'ok tavak 0.44. u I.spod debeo toga 0.40 m. sa

tvenik
ic

spom enika

obliku

k rova

/..m ilinu

\ :.i 1 j ;<a.-4 a e l e m e n t a

Siaii.i.

profila-

i;-- n a s t a v l j e n

n a g o r n i ; 4:

spom onika, iz.veden n dva

I B P 14 n

ATKI S

aciaim)
17) p 4iif ). a. <o

i 49

Brekavica

iK 4 ipi i<: i -.vi 0.40, u siruka prvom rjg;s v; iv


4 a l< > sa M a n s I va. s i ! dna a a ( )4 d i a -

(tim panonal

i jc avea
IB E B O

a i malo.

ii

Aacnim )

II

i 1457 i

396

A N T I K I

KULTNI

I V O T I V N I S P O M E N IC I N A P O D R U J U B iH

150. Crkvina kod Golubia (Biha) Ulomak od. muiljike, visdk 0,21, debeo 0,15 m. Od natpisa su ostala samo diva slova, rasporeena iu dva reda. L SA L(ibero) sai(crium)

(I. -Orem onik, G Z M , n. s. (1957), p. 184, br. 4)

151. Kralj Bie (Biha) Ulomak naibpisne ploe, sauvan samo donji dio -gornjeg lijevog kuta spomenika. Bila eu dva polja^ od gornjeg sauvan samo donji lijevi rub. Darije [polje nosi natpis. Na lijevom rubu ukras u oibliiku rozete a iznad nartpisnog polja dva kruga ispunjena s nekoliko koncentrinih ma njih krunica. Naitpis u tri reda. L ANDE L P L(ifoero) [P(atri)] Anlde(s) l(ibens) p(osuit)
49 50, si. 23)

(V. R a im sk y, G Z M , V (1893), p.

152. Glamo Mala bronana figurica visine 0,131 m. Desna aka odbijena te atribut u lijevoj ruci. Duga Ikoisa na tjemenu razdijeljena na istrami, ot raga svezana u dva manja vora. U njoj vijenac od brljanova lia i cvijea. Preko desnog ramena prebaena nebrida, provuena ispod li jevog pazuha. Visoko uzdignutom desnom rulkom vjerojatno se opirao o tirs, dok je u sputenoj lijevoj drao kantar. Oi ispunjene staklenom masom.
(J . 'B r i m n i i d , v ilA J J , X ill (iy i3 ), p. 224 , r D.r. ,ta, si. 38)

153. Ziupanjac (Duvno) Ulomak lijevog gornjeg dijela reljefne ploe. Visina 0,18, irina 0,20, debljina 0,06 m. U duboko uklesanom polju vide se glava i gornji dio tijela -nekog suelice okrenutog mukarca. Desnu ruku spustio niz tijelo. Na .glavi ima vijenac sa sputenim krajevima na obje strane. Desno i lijevo od glave uklesani su listovi brljana. Po uporedbi (sa drugim na lazima iz blie i dalje okolice, moe se zakljuiti da je tu, bez sumnje, prikazan Liber.
(C. P atsch , G Z M , I X (1897), ip. 231 232, si. 8; W M B H , V I (1899), p. 224 225, Fig. 46)

ar> *

i f ei

398

A K T I K I K U L T N I X V T IV N T s p o m e n i c i n a

po d ru ju

B iH

154. Ljubuki Natpisna ploa, neto b olje sauvana, sa punim tekstom u 'kojem se spom inje obnova hrama ibagaJLilbera. - O. PISENIVS. SE ~ O. Piseniiuis Se VERINVS. LEG X I CL verinus le(ianis) X I Cl(auid;ae) TEMPLVM . LIB. PA T _ Jem plu m Li(eri) Pat(ris) _____ VETVSTATE. COiRRVP . " vetustate corrujp . . * , TV.M PORTICIB. ADIECT tum portiri b(us) adieet(as) RESTITVIT . . .restitu iL
(M . B oern es, A . E. M., IV , p. 39; C I L I I I , 1789 = 6363 = 8485)

155. Rogatica

rtvenik od (krenjaka, visok 0,10-1, irok 0,72, debeo 0,35 m. Spo menik dosta oteen. Rad primiti-van, osobito grubo izraen sokl i gesims. Prednja strana podijeljena vertikalnim dvostrukim urezom motiva ueta u dva dijela, u ikojem tse nalaze dva natipilsa, lijevi je posveen U beru . Natpis < u sedam redova, slova istroena i teko itljiva. L B P A CLEME VETER E.; AE T SOS E BV1S L(iibero) B(acoho) P(u!blius) A(eliuB) Cleme<ns) veter(anus) e ae .... t sos e b(ene) v(otuim) s(olvit)

(C. P a tsch , A . E. M ., X V I , ip. 89; D. S erga jev stei, G Z M , X L V I I I (1936), p. 12, b r. 13, lafo. III, si. 16; C IL III, 12754)

156. Skelani (Srebrenica) Epigraiski spomenik u oibiiku stapa, na gornjoj strani dosta ote en. Natpisno polje istroeno, preostalo -svega nekoliko slova. Visina spo menika 1,07, irina 0,44, debljina 0,39 m. LIB PA V P Lib(ero) Pa-(tri)
v fo tu m )

[l(itoenis)] p(osu;t)

(C. P atsch , G Z M , X I X (1907), p. 438, -br. 11, -si. 14; W M B H , X I (1909), p. 143, F ig. 51)

400

A N T I K I

KULTNI I V d flV N l

S P O M E N IC I N A

P O D R U JU B ili

LEB'BR LIBERA 157. Humac (Ljmbuki) Graevni natpis na kojem se spominje hram Lib era i Lifoere, koji su popravile jedinice kohorte I belgijske. Natpis je izveden na ploi tipa taibula sata, u udubljenom uokvirenom polju. Slova pravilna,vea, i lijepo itljiva. Tekst u osam redova. TEMPLVM. LIBERI PATRIS. ET. LIBERAE. VETVS TATE. LASVM. RlESTITVIT COH. I. BEL. ADIECIS. POR TICIBVS. CVRAM. AGENTE PL. VICTORE. LEG. I. ADPF SEVERO. ET. POMPBIAiNO II. COS Te&ipium Lifoeri paitri's et Li'berae vetus tate [i]lalbsum rastituit oofa(ors) i Bel[g](aru.m) adiectis por ticibus curarn agente Fl<avio) Victore [centurione] leg(ioniis) I a'd(iutriciis) p(iae) f(Meilis) Severo et Pompeiano iterum co(n)s(ulibus)
III, 1790 = 636 2 = 8484)

(C. P atsch , G Z M , X X V I

(1914)), p. 164, si. 28; C IL

158. Zenica Ara od krenjaka, viisolka 0,11, iroka (gore) 0,71, u sredini 0,57 m. Gore i dolje profilirana gasimsom. Iznad gasknsa volute. U reljefu sa prednje strane prikazana dva boanstva: Liber i Liibera. Boginja je obuena u dugi hitan, na glavi ima veo, u desnoj ruci dri tirns. Lijevu ruku stavila na Lifoerovo rame. On, go, iu ljevici dri dugi tirs, ima dugu kovrastu kosu. Oba lika postavljena na m a k plintu.
(D. Sergejevski, GZM, X U V (1932), ip. 38, br. 348, tato. X V III, si. 2)

402
l ib e r T e r r a m a t e r

159. Brievo (Ljubija) Aira, visoka 1,27, irolka 0,47, debela 0,195~m. Lijeva gtrana .srednjeg dijela i gornjeg simsa nedostaje, i aeavno' je 'nadomjetena. Gornji ditf are ima oblik zarobljene piramide. Naglaen gesimis i postolje; Natpis' jako Oteen, dva srednja reda odbijena. Teflaslt u deset redova.' DEO LIBER ATR1 SAC ...: LVTED. ' /////// /////-/ / EVERAiE AVGN SCOO TIANI FIR BRRAVGN VCVNDVSVILFER AR X I' K A L M Deo Liber(o) [et] [Terrae M]atri sac(rum) fpro sa]lute d(ammorttm) [in(ostrorum/duo'rum)]

........ [M.(arciae) S] everae Auig(ustae) n(ostrae) s(ub) o(ura) Co[ss] (i)tiani Firfm] i jpr(oCuratoris) Aug(ustorutn) n(ostrorum) [d(uorum)] i [IJucunduis vi!(icu.s) fer[r] ar(iarum) X I ka.l(endas) m(aias)
[imp(eTatoribus) Bhiliip(pis)

Auig(vistiis dubuis) o(onsuSlitouis)]


(D. S erg eje v sk i, G Z M , ai. s. X I I >(1957), p. L14 115, br. 7, taib. II, si. 3; G ZM , n. s. X V I I I (1963), p. 91, br. 7; C I L - I I I , 13240; A. M erlin , R ev n e des puM ications e;pigraphiqajes crelatives a l antiqajite rom ain e, B avu e -aroM alogique (11958), p. 199)

LIBEiRA 160. Pri;tdka (Biha) Ara od mekog l^parca, visine 0,82, irine 0,54, debljine 0,35 m. G ore kaiTkan i dvije -volute. Ispad (ka'likana d vije crte, a iznad natprsnog polja qpet d vije vodoravne linije. Slpomenik bez ikakva drugog ukrasa. Natpis u 'tri reda, slova su velika i" pravilna. LIBBRAE IVLIAM XIM IN A V. .S. L. M
(D.

Li'berae Tulia M(a)xiimina v(otum) s(olvit) l(ibens)

mferito)

Sergejevski, Spomenik SKA, L X X V I I (1934), p. 6, br. 2, si. 2)

404

DIJANA 161. Tale (Trebinje) Bronana stutue.ta koja predstavlja Dijanu. Visina 0,129, visina baze 0,25 m. Boginja u stavu naprijed, obuena u potipaisani hiton, na nogama ima lovake izme. Lijevu rulku ispruila naprijed, vjerojatno je u njoj drala luik. Desna odbijena. Na leima tiu'lac za strijele. Na glavi kapa sa uperikom na vrhu. Lik je na postamentu. Izrada pokazuje bolji rad, bez sumnje, uvoz.
(C. P atseh , W M B H , X I I (1912), p. 155 136, F ig. 97 i 98; G Z M , X X V I (1914), p. 205, si. 104 i 105)

162. Sase-Domavija (Srebrenica) Ziltvenik sa obraenim igorinjim i donjim dijelom. Na dinu fevara'tini postament. Gornji dio ravan, u sredini tog dijela plastina rozeta. Natpis u est redova. DIANEA AVC AVR. CA NVS. B COS. P. P. IN V. S. L. M Dianae Aug(ustae) Aur(elius) Ca[ti?] nus b(eneficiarius) co(n)s(ularis) p(rovinciae) P(annoniae) in (ferioris) v(otum) s(olvit) lfibens) m(erito)

(C. P atseh, A . E. M., X V I, p. 134; C IL III, ,12723)

163. Skelani (Srebrenica) Zctftveni'k od krenjaka, proste izrade. Visina 0,505, profilirani gesims visok 0,8, irok 0,27, i donji dio rtvenika visok 0,12 m. Natpis se sastoji o pet redova, sauvan je dosta dobro. T)j a ^ ia E AVC SAC COCCLIA M AXIM A V. S. L. M ianso Aug(ustae)sacfruim) Cocclia Maxima v(Otum)s(olvit) l(ibens) m(erito) GENIJI 164. Jezerine (Biha) rtvenik od fcrenjalka, visoik .1,30 m. Lijevi gornji kut sauvam. R eljef smjeten u profilirano polje. Prikazane su tri figure. Gore je pri kazan satir, dalje dva gola torilata genija. itava grupa postavljena na neko postolje. Izmeu genija neiki sud iz kojeg je izraslo drvo sa dvije grane, i na preki izmeu njih stoji satir.
(V. R a im sk y , G Z M , V (193), p. 54, si. 36; W M B H , III (1895), p. 54, Fig. 33)

(D. Ser.gejev.shi, G Z M . X L I I (1930), p. 164, -br. 11, tab. IX , si. 12)

406

165. Halapii (Glamo) rtvenik od krenjaka, viisok 1,67, irok 0,39 m. Sa lijeve strane rtvenika prikazana patera, gore isto talko, dok je desna strana prazna. Gornji dio jako oteen. Natpis u osam redova glaisi: ET GENIO. LO AEL. ANTRD BF. COS. LXIIII CVL. S .. IMP. DN. L ET VOl.AS! ANO COS. K AL. APRILIB et Genio lo(ci) Ael(ius) Ant(e)r(i)d(es) b(ene)f(iciariusjco(n)(uliis) l(egionis) X III! [G(eminae)] G(enio) v(otum) l(ibenter) s(oliv;t) imp(eratore) d(omino) n(ostro) [Ga]l[ieno] et Voduisiano co(n)s(uliibus) kal(enis) aprilib(us)

(D. S e r g e je v s k i, G Z M , X X X I X (1927), sv. 1, p . 261 262, b r. 11, tab. TI, si. 11)

166. Halapii (Glamo) Ulomak reljefa koji predstavlja genija, obuenog u tuniku i hlae. U lije v oj ruci dri zdblju, desnu podigao. R eljef jako oteen, odbijene noge, desna ruka i gornji dio glave. Visiina reljefa 0,32, irina 0,22 m.
(D. S e r g e je v s k i, GZM , X X X I X (1927), sv . i, p. 264 265, tav. V, si. 13)

167. Halapii (Glamo) Ulomak rtvenika, odbijen sa svih strana. Visina 0,36, irina 0,35, debljina 0,24 m. Natpis u pet redova glasi: OOL T. CO'NI
NIVS V R S V S

[Genio ljoci [ejt con(servatori) Ifu]


ni us Ursus

M. GOH. VIII VOL R ATI AS AGENS


V M SVIS V L S
(D. S e r g e je v s k i, G Z M , X L

M'(. . .) coh(ortis) VITI vol(untarioru.m) gjraijias agens


[cjum suis v(otum) i(ibens) s(olv:t)
(1928). sv. 2, p. 82, br. 3, si. 3)

168. Kamen (Glamo) Kameni blok dug 1,30, irok 0,70, visak 0,70 m. Skoro ci jela donja polovina odbijena. Na obje pobone strane po jedan reljef. Na jednoj strani kriil a ti genije. Lijevom, uzdignutom mfkom dri grozd, a u spu tenoj desnoj obrnutu zublju. Liku nedostaju noge. Uokolo iroki okvir koji je na gornjoj strani izveden ornamentom palm ovog lia. I na drugoj strani predstavljen genij. Desnom, uzdignutom pukom dri grozd, lijevom goruu zublju. Donji dio tijela i lijeva ruka odbijeni.
(D. S e r g e je v s k i, G Z M , X X X I X (1927). sv. 1, ip, 258 259. br. fi i 7, tab. IV , si. li)

40 8 1 (i9- B u s i j a (Glamo)

etvrtasta ploa, visoka 0,58, iroka 0,47, dugaka 0,71 m. Spome nik znatno oteen, osobito na gornjoj strani. Sa prednje strane u re ljefu se nalazi lik genija. Lijevom nikom dri obrnutu zublju dok je desnu podigao. Lik je postavljen na 'neko postolje, slino rtveniku. Sa obje sirane ima irok okvir od biljnog ornamenta, od povijue i lovora. Sa unutarnje strane nalazi se okvir od tri crte. Geniju je odbijena glava i gornji dio desne ruke.
(D. Sergejev ski. G Z M . X I , (1928), sv. 2, p. 89 90, br. 11., si. 9)

170. Borak (Glamoko polje)


Cipus sa oslikanom stranom na -kojoj je u reljefu prikazan jedan muki lilk. Desnu ruku je podigao, lijevu dri sputenu. Donji dio (od pasa) odbijen. Ista scena na ikoju esto nailazimo na spomenicima sa ovoga podruja, pa se moe rei d a je i ovdje prikazan genij. Uokolo reljefa kvir izveden sa nekoliko profilacija, iza toga irdki bogati biljni ornam e n a l Visina spomenika 0,70 m.
(D. S er gejev sk i, G Z M , 1.1V (1942). p. 145, si. 17)

171, Breza Kocka, nainjena od k r e n j a k a , koja pripada nadgrobnom spome niku. Sa prednje strane natpis, a na desnoj pobonoj prikazan nagi krilati genije. U desnoj ruci dii o b r n u t u zublju. Uokolo 'profilirani okvir i b o r dira od biljnog ornamenta. Dolje su prikazane dvije ptice. Visina spomenrka 1.19, irina 1,02, debljina 0,665 m.
( D St rni ' j c' v. sk: . Spomen.k SKA. XCIU 11940). r. 72.

1U H i.

<1

11)

i 72
va,

Zenica
Mali ulom ak od rtvenika

po e m u s e

vidi da j e

n a k o je m s e o u v a l o s\ uga n e k o lik o s l o s p o m e n ik b i o p o s v e e n g e n i j u

OCI
('

IGfenio) I|oci
C;7. M JY . IKf-rji p l>r KM

T t'u h cik .-i.

410

173. Usora (Doboj) Ulomak od donje strane jednog temelja, napravljen od laporca, sada prepolovljen i jae oteen. Visok 0,2-65, irok 0,233, debeo 0,10 m. U desnom kutu ostaci lijepe iprofilacije. Natpis slabo ouvan, od gornjeg reda vide se samo djelii slova. B olje su ouvana tri donja reda. ////// M TR OH. EIVS RAEFOOH ISPANO _ EM IFL [Gemio eohortis .,. .] itn[u]s tr[ib(umis) c]dh'(orrtis) eius[d]em . . [p]rea(ectus) coh(ortis) I Fl(aviae) [H]iispa-no[r]um
(1897), p . 533 534,

... (C. H atsch, G Z M , t X 256, F ig. 75)

br.-

*2, -si.- 12; W M B H , V I (1899), p.

174. Tnbue (Foa) R eljef .sa. nadvratnika-vodte jednog mauzoleja. Na sredini volite na lazi se u reljefu koarica puna. groa, sa lijeve strane na nju skae zec kojeg a. -noge i ui -hvata jedan krilati genije. Njemu manjkaju noge ispad koljena. Na glavi d-uga kosa. Breko lijevog -ramena prebaena hilahr.da koja iza -njega leipr'a. (D. argajevsM, GZM, LV (194-3), 175. Rogatica Ulomak nagrohnag ci-pusa od zelenkastog (krenjaka. U reljefu pri kazan foriiati genije. Visina spomenika 0,67, iirina 0,19, debljina 0,19 m. lima lijepo profitirani okvir. Desno ikrilo genija prelazi okvir. Genije p re kriio noge,i desnu preko lijeve, .glavu mal-o nakrivio nalijevo, tijelo ii laigainom zaokretu nalijevo, -g|lava okrenuta naprijed.
(D S e r g o jo v s k i, G Z M , X I ,V H I (1936), sv. 1, tp. 1-1, br. U , tab. II, C ojan-ovski, Mcuint:, X I u967;, ip. in o -lov, si. 17) p.

34, -br. 1, si. 3)

si!

12; 1.

176. Stari Brod (Rogatica) Ulonuik cipusa od krenjaka, odbijen sa isvib Strana, osimdonjeg dijela. Vi-sina 0,81, irina 0,70, debljina 0,40 m. Sa prednjestrane, u pro filiran om okviru, ostaci jedne gole figure koja predstavlja genija. Lik .je prikazan u poznatom stavu za genije sa ovoga podruja; -prekriio noge, desnu ruku 'podigao u visini grudi, okrenut: -naprijed.
(D Sei tjeii vski, G Z M , X.LVI (1934), sv. 2, p. 21, br. 21, si. 5; S p om en ik L X X V I I (1933). p. 16, br. 20) SKA,

41 2

177. Staii Brod (Rogatica) Cipus napravljen od krenjaka, visok 0,88, irok 0,45, debeo 0,57 m. Prednja sirana sa natpisom odbijena. Na lijevoj strani, u profiliranom polju, prikazan nagi genije koji je postavljen na neko manje postolje plintu. Desnu ru'ku savio i dri je na grudima, lijevu 'stavio iza lea. Noge prekriio. Reljef jako oteen, u donjem desnom kutu odbijen, kao i gor nji vrhovi.
(D. Sergejevski, GZM. XLV[ ( 1 9 3 i), sv. 2, p. 21 22, br, 22. tab, VIII, si. 311

178. Gradina (Srebrenica) Bronana statueta 'k oja prikazuje krilalog genija, neto v e e glave. Prikazan go, 'postavljen na valjkasto postolje proirene povrine sa obje sirane. Noge raskoraio. lijevu Ispruio neto naprijed, kao i lijevu ruku, dok desnu dri iza sebe. Na leima mala 'krilca. Kosa poeljana na dvije sirane. Visina figure 134 om.
(C. P a l s c h , p. 204. si. 102)

WMBH,

XII

(1912).

p.

156 157, Fi g. 99 i 100; G Z M ,

XXVI

(1914).

POMONA 179. Gradma-Dornavija (Srebrenica) Kameni natpis, visok 1.50, irok 0,65. debeo 0,56 m. Jako oteen, osobito natpisno polje. Tekst smjeten u 21 red. Ve; dio, osobito u do njem dijelu, odbijen, kao i lijeva donji kut. C. IVL. S1LVANO MELANIONI. EQ PVBL. PLAM N1PO M / / NALI VROM N1B VSEQ S BVSMILIT1IS N C PROCAVC/ RC. PER. PROV1N XXIII. PROC' " A VCV TIONIS RC1IRO ' OCO C(aio) lul(io) Silvano Melamoni eq(uo) publ(ieo) flam[i|ni Po ni (o )n a i i (. . . Jurom ni bus eq(ue)s(tri) bus militiis !fu!ncHol proe(uralon) A.uglusl i) (. . .)rc per provin(e;as) X X III proc(uraton) Augu(sti) | ra] tionis (. . . ,)rcnro |,pi'joc(uratori) o( , , .)

/ / IC / :
/ MVN1 1A VI ANO / NJ. I ; E PATRONO ' PR OVINC V / 'i '
IVaiail-ikv.

ic
Ip a t r o n o | m u n i [ c api i

Dum |avi;uu>(i um )

. ni i
palrono provitic(;ae!

M X .V 1 i)!!!'!.

('; O !
f a r I

414

ARMAT. 180. utpanjac (DarvnoJ rtvenik od pjeanika, oteen na obje strane. Visok 0,3&, irok u, struku 0,18, debeo 0,17 im. Slova dublje urezana, velika i lijepo itljiva,' Natpi-s u pet redova. ' ARM ATOS SEST. ONE SIME. EX VOTO. POS 1 ^ Armato s(aerum) Ses>t(ia) Qne sime ex vo-to pos(uit) l(ibens)
(1897), .p. 230, tor.' 6, si, 6; W M B H , V I (1899), ,p. 223,

(C. P atseh, G Z M , I X F ig. 44; C IL III, 143201)

181. Zuipanjac (Duvno). rtvenik od. vapnenca sa ravnim kom iom i podnojem na objema pobonim stranama. Na .gornjoj strani spomenik znatno oteen. Visum 0,50, irina 0,25, debljina Q,25m. Natpis u etiri reda. ARM AVC. S M ATTONIA TBRTIA. LI BES. POSVIT Arma(ato) Auig(juisto) sfaoriuTn) Mjittania Tentia li be(n)is poisuit

(C. P atseh, G Z M , I X (1897), ip. 230 231, >br. 7, si. 7; W M B H , V I (1899), ,p. 223, F ig. 45; C I L III, 143202) ' '

TERMIN 182. Ustikolma (Foa) Ulomak srednjeg dijela rtvenika napravljenog od krenjaika. Od bijen sa svih strana osim lijeve. Od 'gornjeg ijeia sauvan samo rub. Viisiina 0,15, irina 0,265, debljina 0,17 m. Natpis u jednom redu od ne koliko slova, .lijepo uklesanih i velikih. TERM Term(ino)

(D. S e r g e je v s k i, G Z M , X L V I H (1936), sv . 1, >. 5, br. 2, si. 2)

183. Sopotnica (Gorade) Spomenik u obliku cipusa, sa gornje strane blago zaobljen, nap ravljen od poroznog vapnenca.Visina 0,825, irina 0,47, debljina 0,53 m .' Natipis se sastoji od jednog reda 'koji sadri isamo ime boanstva. T ERM Tenm(ino)
br. 2, si. 2; W M B H , TV (1895), p. 244, F ig. ".

(C. P a tse h . G Z M . V I (1894), p . 54 2; C IL III, 8371) .

lili

T ERM IN LIBER JUPITER 184. Ustikolina (Foa) Voti'vni rtvenik od krenjaka. Visok 0,76. irok 0,56, debeo 0,29 m. izraena samo prednja strana. Sa dvije vertikalne crte na prednjoj strani rtvenik podijeljen u tri zasebna dijela, od kojih svaki treba da pred stavlja zaseban rtvenik. Na gorn joj strani urezana po dva akroterija. Ma lo oteen sa prednje strane i desni donji kut. Natpis u je dnom redu. TER'M LIBP IOM Term(ino) Lib(ero) P(atri) I(ovi) O(iptimo) M(aximo)

(D, Sergejev ski. G Z M , XL V 1 II (1936), sv. 1. p. 5, si. 1)

TER RA HI.LLYR1CA JUPITER 185, Haromilja (Lj'u'buiki) Donji dio are, viso'k 0,225, irok ina gesimsu 0,26, na struku 0,22, debeo 0,195 m. Gornji dio odbijen. Od natpisa preostalo sasvim malo, u dva reda, od kojih je gornji upola oteen. ERRAE HILLYRIC ET. IOVI M A XIM O [TJerrae Hillyrio(ae) et I(ovi) (O(p'limo)j Maximo

(H. 1 loernes. Jahnbuch liir altertumskiune, II Bamd, h e l t e 1, W,ien 1,908, p.

418

A N T I K I

KULTNI i

V O T IV N I S P O M E N IC I

NA

PO D R U JU

BIH

TEtRiRA MATER 186. Lj'Ufoija (Prijedor) Ara napravljena ad, laporca, sa gornjim i donjim profiliranim d i jelom. Visina 1,21, irina 0,55, deibljina 0,19 m. Gornji dio iznad simsa jako otucan. Tu su dva pulsinusa. Donji lijevi tout odbijen. Natpis se sastoji od 11 redova, od kojih je zadnji urezan u profilaciju. Dosta oteen, naroito u donjem dijelu. Jedan red u sredini ilstrugam. TERRA.E MATRI SAC /RO SALVTE D / N / / / MP L SEP SEVERI P / / R AVC ARAB ADIAB P A R / M A V R ANTGNINI A VC /////////////// IVL1AE AVC M C ET AVC TITI / ERECVNDVS PROC AVCC ED CALLIM ORPV M VIL FER LENDAS M AIAS POiMPEIAIANO ET I Terarumae Matri sae(rum) [p];ro saldte) d(am)i;noru!m) m(ostrorum trium) [ijmjpfeTatdns) L(ucii) Sep(timii) Severi pa[t(ris) pat]riae) A u gusti) Aralb(ici) Adiaib(enici) Par[t(hici)] M;(arci) Aur(elii) Antonini Aufl(uisti) [et P(uiblii) Sep(timii) Severi Auig(usti)] Iuliae Aug(ustae) m(atriis) o(astrorum) et Aug(ustoTum) Ti:ti(uis)? [VJereeundus proci(urator) Auiggi(ustoruim) ed Ca!llimorp(h)u(s) M(. . . .) vil(icus) fer(rariaruim) [XI KAj lenidans maias Pompeiaiano et [Av]i[to o(onsulitous)]
II,

(D- S e r g e je v s k i, G Z M , n. .s, X I I (1957), p. 110 111, -br, 2, tab n. s. X V I I I (1963), .p, 89, br. 2; M erlin , NO. 63)

si.

1; G Z M ,

422

A N T I K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

PO DR U JU

B iH

189. Lju'bija (Prijedor) rtvenik 'nainjen od krenjaka, grube izrade. Na prednjoj Strani jednostavna profilacija, ibone strane nisu obraene. Visina spomenika 1,82, irina 0,39, debljina 0,34 m. Natpis u 11 redova, slova urezana plitko. TERERAE MATRI AORVM PR O SA LVT . IV LA G A THOPI OON FERRAR CALLIMO PHVS. V IL V. S. Xi K MA IANO ET FABIAN
(D. -S ergejevsk i, G Z M , n.

Terra e Matiri [s] acruim pro salut[e] C(aius) Tul(ii) Aga thapi cara(uctoris) fenrar{iarum) Callimofr] P'hius vil(icuB) v(otutm) B(olvi't) X I k(alenidas) m(ias) [Mucjiano et Fa'bian[o cas] s.
X V I I I (196,3), p. 88, tor. 1, si. 1)

190. Ljulbija (Prijedor) Ara od laporea, visine 0,98, irine 0,415, debljine 0,075 m. Danji dio odbijen, gore stfdlMrana vinova loza. Od naltpisa sauvano punih osam re dova i mazinu se ostaci jo dvaju zadnjih. Slova duboko urezana, velika \ pravilna. TERRAE MAT SACRVM PRO SALVTE IMP. CAES. MA AVR. ! AVC. IVLI T3r^n tJPD T T T ' i u Uh i l, i rAA v VM ET BAS VII., Terrae Matfci] sacrum pro salute 'impferatoris) Caes(aris) Ma(rci) Aur(elii) [Antonini] A ug (us t i) Iu 1i [a n (rus) |
I> pjr uC v :Ui*8 1u'i j p 6i' i ii i u (a 11 }

um et Basfsianum?)] vil(icus)
(1963), p. 89 90, br. 3, si. 2)

(D. S e r g e je v s k i, G Z M , m. s. X V I I I

4 2 4

ANTI KI

KULTNI

1 VOTJVNl

SPOMENI CI

NA

PODRUJU

Bi H

191. Ljubija (Prijedor) Ara nainjena od laporea, profiliran sims i baza. Na gornjem dijelu crtama oznaeni akroleriji, uz njih d vije koso postavljene crte. Visina spomenika 1,07, debljina 0,23. Natpis od 11 redova, slova prosto urezana. RAE M A TR I AC S A L V T E IMP 1 A V R SEVE R1 P F A V G A ESIA E A V G PR1MV M RCVS A V C IL M A X I AEL] ANO CO'S K A L MAI [Terjrac Matri

|s]ae(rum)
[proj salute imp(eratoris)

|Mare]i Aur(elii) Seve j.ri Alexa.nd|ri p(ii) f(elicis) Amg(usti)


fet Gmae]ae S(e)iae Augfustae)

Primu(s) M(a) rc(h)ius [(proc?)] Aug(ust: .) fv]il;(icus) Maxi|mo II et]


Aeliano co(n)s(uli;bus) [XI] kal(endas) mai(as)

(D. S er gejev sk i, G Z M , a. s. X V I I I (1963), p. 90, br. 4, si. ',))

192. Lju bija (Prijedor) Ara o d Jaiporca, visine 1,08, irine gore i d o lje 0,50, debljine 0,25 m. Znatno oteena, lijeva strana sasvim odbijena. Natpis u devet redova, slova plitko urezana. Ne*ke rijei kasnije izbrisane (ime cara). RAE M A T R I IMP CAES EVERI PI1 FEL AVC
A V C

NIC MA PROC A V C N S VILOFF LE AN III ET PIONE II COS

(Terjrae Matri [s(acrum) pro s(aiute)] imp(eratoris) Caes(aris) [M(arci) Aur(elii) SJeveri ]Alexanri] pii lel(icis) Aug(usti) let Mamaeael Augfustae) [s(ub) c(ura?)] N ic[o|ma[ehi] proc(uratoris) Aug(usti) n( otri) [...........js vil(icus) of(ficinae) I(errariae) linipferatcre) A| lefxJan(ro) III et Dione II co(n)s(u]'bus)
()!>()3). p. H O f>!. br. (> . si. 4)

(D. S erge jevsk i.

G ZM.

n. s

X V III

426

A N T I K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B iH

193. Brievo (Prijedor) Zdtvemik od pjeara sa ibogaito profiliranim gornjim i donjim d ije lom. Na gornjem dijelu bile su oznaene urezanim crtama volute. rtve niku nedostaje lijeva polovica i desni gornji kut, dolk je preko sredine pre lomljen. Visina 1,22, 'irina 0,60, deibljina 0,23 tn. Od natpisa se sauvao samo desni dio te je redtltuicija teiksta doista 'teka. Slova su loe uklesa na i teko itljiva. Illlllll M A T / / / / / / / / MI ///N O //II /EiSCAlJlNIO ' SVPCVK [Terrae] Mat(ri) [s(acram)] (...........)mi (........ )oo (.............)ii escalinio suip cur(a)

/ / / / / / / / / / / /
/ / ROMEiRC /IV SV ILO FF //R R T I KAL M IIIIh U Illlllll'!!!

.....................
[p]ro(ourartori's) Merc [urjiuis vil(icuis) off(icinae) [fejrr(ariae) X I kal(endas) cm(aias) .........................

(V. B a d im s k y , G Z M , III (1891), p . 439; W M B H , I (1893), p. 211; C IL III, 13239; M e rlin , N 2<M); P . S e rge je v sk i, G Z M , n. s. X I I (1957). ip. 112-114, tor. 6, tato. I, si. 3; G Z M , ji, s. X V I I I (1963), p. 92, tor. 8)

i 194. Z e n ici j

URBS ROMA

Dva sastavljena ulomka jednog nadgrobnog spomenika. Visina 0,66, irina 0,38 m. Sa svih strana odbijen izuzev donjeg dijela, gdje se sauvala lijepa profilacija. Natpis u tri reda, slova velika, pravilna i duboko ure zana. :i TI. VfJPlS ROMAE SSIMo :Q 1 VIXIT. NIVGI ET. SIB1 VIVA. F. fsacerdoj ii urbis Romae [. . . ,J [dulcijssimo qfu]i vixit fann(os)] f.......... cojni-ugi et sibi viva f(ecit)

(C. T ru l i tka, G Z M . IV. (1892). p . 343. br. 4. sa s lik o m : W M B H . I. (1893). p. 276. P ig. 4, C ; P a tscb , G Z M . X X V I . (1914). p. 191. si. 77; C IL III, 12767.)

ii
i; AUGUST ROMA

195. Sip-ovoj (.lajce) Ulomak grede od krenjaka. Visina 0,22, irina 0,71, debljina 0,20 -m . Gornja povrina bolje obraena. Sa prednje strane natpis od dva reda. Slo va velika, duboko uklesana i pravilna.
G V S T O . ET S
(D. S e r g e j e v s k i.

[Aujgusto et [Romae] s(acrum)


S p o m e n ik S K A , L X X X V I J 7 (3938), p. 102, br, 6, sa slikom'*

SIMO'CT'
{ \ X ) h V ? S V
) Q'. .

428

A N T I K I K U L T N I I V O T IV N I S P O M E N IC I N A

P O D R U JU

BIH

APOLON 196. Podgradina (Glamo) Gornji dio rtvenika sa jako izbaenom meraSlanjesnom najdstrenicom. Na gornjoj povrini zdjelas'to uduibljenje. Visina spomenika 0,49, i rina 0,223, debljina 0,21 om . Od natpisa su se sauvala dva reda. A PO i,! N M PI ANCTOS Apollini ip;[o] [isjancto s(acrum)

(C. P alsoh , G Z M , X V I I I (1906), p . 18, si. 16 ; W M B H , X I (1909), p. 126, Fig. 17)

197. Vrani (Prijedor) Bronana statueta, visoka 0,101 m. Dobro ouvana, jedino nedostaje palac na lijevoj ruci. Prikazan Apolon, tgo, tijelom oslonjen na desnu nogu, 'koju je savio u kaljenu. Desna ruka uzdignuta i naslonjena na glavu, lije va ruka ispruena i ini ise da je drala neki predmet. Na glavi podua kosa, sprijeda raeljana na dvije strane, lijevo i desno sputa se niz ra mena po jedna uvojnica. Na stopalima tragovi olova kojim je statueta bila privrena za plintu. Moe se zasigurno uzeti da je to <uvoz.
(C. P alsoh , G Z M , V III (1896), p . 273 276, sa silikoni; G Z M , X X V I 205, si. 103) (1914), p.

198. Ilia (Sarajevo) Ara od vapnenca, visine 0,64, irine pri dnu 0,50, na povrini natpisa 0,41, debljine iprl dnu 0,48, na povrini natpisa 0,35 m. Gornji dio spome nika velikim dijelom odbijen, -u donjem dijelu desna strana odbijena. Nat pis u etiri reda, slova lijepo i duboko urezana.
A P O L L IN TADE.NO C 11ARM1DI/S COL D D Apollin(i) Tad m n C1 1 ammidis col(oiiiae servus) d(onuin) d(edil)

(C. PaLsdi, G Z M . VI (1894). p. 342, si. 2; W M B H , IV (1896), p. 249, Flig. 9; CIL III, 13358)

199. Luani (Sarajevo) Mali ulomak rtvenika odbijen sa svih strana. Vrsima 0,57, irina 0,36, debljina 0,38 m. Preostali natpis u etiri reda, slova isiplakana i telko it ljiva.
NI LIiNI TE RIS D NIVS I D l......... ]ni [Apojlini [------ ce | teris d(. I. . . .Inius i d

. . .)

(D. Srrgejevski, S p o m e n ik

S K A . XCTII (1940), 72. p. 140, br. 9, si. 9)

430

A N T I K I

K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B iH

AFR O D ITA

200. Moigorjelo (apljina) Bronana statueta koja iprikaiauje Afroditu. Visina bez ikakve odjee, teina tijela oslonjena na desnu nogu, n-ula. Rulke podigla do visine ramena i njim a pridrava povlai ,na -stranu. Rad dosita kvalitetan, vjerojatno uvoz, en (koroziran).
(S p o m e n ik se na lazi u Z e m a ljs k o m m uzej, in-v. >br. 2004)

0,09 m. Boginja lijevu malo tpogckigu kosu koju salda dosta ote

201. Nepoznato mjesto nalaza Olovna ploica sa likom boginje. Slomljena u dva dijela. Na postolju uvrena ploica sa trokutastim zavretkom. U sredini trokuta uparana krunica, sa Strana po jedna valovita cnta. Ispod trokuta, dvjem a linijama oznaen kvadrat a u njemu lik 'boginje. Prikazana u dugoj haljini, desnu ruku podigla u visini ramena gdje dri nelki dugi predmet. Lijeva ruka malo oteena. Visina ploice 0,08 m. Na donjim kutovima odbijena.
(Z e m a ljs k i m u ze j, inv. br. 221*2)

AS-KLEPIJE 202. Bie (Mostar) Bronana statueta koja prikazuje boga Aslklapija. Duga 6,5 om. Bog prikazan i u svom karakteristinom stavu i sa .svojim uobiajenim atribu tima. Naena u ru'evanama jedne rimske kue u Bieu kod Mostara.
(V. R alim sky, G Z M , III (1891), p. 168)

ASKLEPIJE HIGIJA 203. Skelani (Srebrenica) rtvenik od krenjaka, razbijen u tri komada. Gornji dio odbijen. Profiliran gesimis sa tri istrane igore i dolje. Visina 0,875, irina -srednjeg di jela 0,35, debljina srednjeg -dijela 0,29 m. Natpis u -sedam redova, -slova lijepo urezana, pra-vilna i neto vea. ABSCVLAFIO ET YG-IAE AUC iS S : Ci Vi HERCV
LAiNvS. B F .C O S

Aesculapio et Yg.iae Aug(ustae) s(acrum) s(. . .) G(aius) lul(i-us) Hercu


lanus ib(ene)f(iciarius) co(n)s(ularil s)

LEG. I. ITALMOES INF. L P


(D. S er geje v sk i, S-pomen-ik

]e-g(io-ni-s) I Ital(icae) Moes-(iae) inf(erioris) l(ibens) p(osuit)


SKA, X L I I I (1940), II r, p. 147, br. 15, -si, 17)

i! 1 11; A K EE H E S i O N A

2U 1. Ci'k vina kud Gol ubia (B ih a) Reljefna pioa od bjelkastog pjeanika. Visina 0.46. irina 0.47. debljina u donjem dijelu ti. kl ni. Na ploi su prikazana dva lika, na lije voj strani naprijed okrenuli ilerakle, lavlja koa prebaena mu preko li jeve podlaktice. Toljagu prebacio preko desnog ramena. Do Heraikla, u isi om poloaju, nalazi se enski lik .koji predstavlja Hesiomi. Obuena u poipasam jonski hilon sa himallonom na lijevom ramenu i oko lijeve ruke prebaenim. Ruke su joj sputene t dri se za ake, ili su joj bile .sputane, jer se povie laki a nazire neto kao os ta lak uzice. Na desnom kraju ploe primjeuju se tragovi strme peine. Na reljefu je, dakle, pri kazana scena kako Horakle oslobaa Hesionu. ker trojanskog kralja Laonicdon i a .
;\V . T t m r m ' h e k . Si l ; amy, n>o: ' K' hl e e r kuk-s Aki t d ei r ne ; u r e S L i u b i t , V i e O m k h V " urh. d r u t v a . V ( 1 8 8 ;?) p. \ i ilHH'n. p. nOT. ur. ; U M R I ! \' 11 (1S0U). p. 94, F ; g fi(i)
122

Hf'r Wi s s e s e h- (1882). ; C. P a t s c h , G Z M .

NEMESA

'.n')

Stari

Majdan (Pri jedni)

rtvemk od lapora s obraenim bonim stranama. Baza rtvenika i-doravno napukla. Sure, oteen i eroziran. Visina spomenika 1,]3, irina n fin. debljina 0.13 rn. Natpis u sedam redova, d od a oteen. NEM ES PIAE
1N 1 1 0 N 0
[ \1 ET VIL COLLE 1A N V A R I TA N V A R 1 \ ' S

Nemes(i) Piae m kono( r )


em eoMelgliii) l an : m rin ' f t i a n 11a r i ( i ) d c o !

KM C unPORF.

e>: corpore.

APEl

HONdA:

. t a.

\ ' :... 11 a
| .

iu b i j e n o m

434

A K T IC K I K U L T N I

1 V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

P O D ft U C jU

B ili

DU NAVSKI KONJANICI 207. Halapii (Glamo) Olovna ploica sa reljefom , visoka 0,8, iroka 0,75 na. R eljef u okviru koji ima oblik edikule. Sainjavaju je dva glatka stapa, iznad toga nadvio se u siplotenom polukrugu luk, u itavoj povrini ukraen jajastim orna mentom. Polje je podijeljeno po kompozicijama na etiri vodoravne trake. U .gornjem je Helije u etveropregu, suelice, desnu rulku podigao,.iza n je ga lepra se kraj hlamide. Glava i lijeva nuka boga odlomsljene, U drugom pojasu odoago, vidim o u sredini olbueniu ensku osobu, okrenutu naprijed, i u ispruenim rukama ispred sebe dri maramu. ;S obje strane prema njoj jae po jedan konjanik, olbueni u hlasmiu koja iza njih leipna. U jednoj m c i dre urade a drugu su adorirajuei uzdigli prem a srednjoj figuri. Pod nogama konja k oji je na lijevoj strani, ispruila se neka ljudska osoba, poloena na lea. Lijevo od ovoga nalazi se lik jednog junaka u punom naoruanju koji stoji okrenut nadesno. Desno od junaka je riba (ispod konja), a na lijev oj strani je neka ena, sa uzdignutom desnom rukom. U sredini treeg pojaisa, na polukrunoj klupi vide se tri mukarca. Jelo stoji na stolu preko kojeg je iprelbaen kiitnjasti stoinjak. U desnom kutu do stola istoje dva gola mukarca, dre se za ruke stupajui prema stolu. U lijevom kutu pojasa nalazi se drvo na kojem sa desne strane visi truplo neke ivotinje, bez glave, a ovjek, odjeven jedino u ekisomidu, vadi joj utrobu. Sa druge strane drveta -stoji nadesno okrenuta jo jedna muka oisoba, obuena u neki kratki haljeta'k, a umjesto ljudske glave ima ivo tinjsku obrazinu. U donjem pojasu, na sredini, nalazi se krater sa zm ijolikim uicama. Desno od njega je lav otvorenih eljusti, iza kojeg je jedan kokot. Na drugoj strani -savijena -zmija koja je podigla glavu. Lijevo od nje nalazi se stol na tri noice, a na njemu riba.
(E. N o w o tn y , G Z M , V I (1894), p. 201 208, sa s lik o m ; W M B H , I V 290 302, imiit F ig.) (1-896), p.

208. upamjac (Du-vno) Paetvortna ploica od vapnenca, duga 0,14, visoka 0,10,8, debela 0,8 m. R eljef dosta oteen, izrada prilino primitivna. Na lijevom konju ima tragova crvene -boje. U gornjem polju su dva mlada konjanika postavljena jedan prema drugom -strogo simetrino. Svaki od njih je odjeven u kralki hiton, u rukama dre uzde konja. Imaju dugu kosu. ispod konjanika lei po jedain ovjek glavom okrenut -upolje. Izmeu konjanika stoji neka ena obuena u dugi potpasani hiton. Ona prua konjim a hranu iz neke duguljaste posude. Na lijevom gornjem kutu je poprsje jedne ene. U sre dini donjeg pojasa nalazi se stol Ikoji ima izraene samo dvije noice. Na njemu su tri kmuiga. Lijevo su riba i ptica okrenute prema .stolu, de-sno ovan, a povrh njega niska posuda sa tri noge.
(M. A ibram i, S e r ta H offil-leniana, Z a g re b 1940, p. 302, tor. 8, tato. X X I , br. 1)

Oiavna plocaca visoka 0.8/, debela 0.02 ni. Dobro ocuvana. ali sam reljef je nejasan i znatno isplakan. Na plot: ci je kvadrat uokviren kunjash-m i/rlom, ok runjeo je jednim srednjim i po jednini pobonim akrotei em. Srednji akroler ukraen je ribom koja je okrenula nadesno. U kvad rant je upisan krug koji, 'vanjskom jaem, a unutarnjom tanjom crtom uokviruje tri pojasa reljefa. Kutovi kvadratu su ispunjeni sa etiri poprsja. Unular kruga, u sredini, stoji enska Lgura sa uzdignutom desnicom, do nje lijevo bista Sola, desno Luna sa m jeseevim srpom. Lijevo, neto nie od Sola. nalazi se stol sa tri noge, a na njemu tri kruha (?), desno od Lune je vr jo neki predmet. U srednjem redu prikazan je glavni prizor ove ploice: dva konjanika, izmeu njih enska osoba koja iz jedne zdjele ili m aram e daje konjima hranu. Svaki od jahaa podigao desnu ruku, dru gom dre koplje, odjeveni su u kratku kabanicu-koja .iza. njih lepra Ispod svake fnjure lei ispruen ovjek. Lijevo od konjanika je ljudska figura. Na d e s n o j sirani su etiri kruga : jedna svjetiljka. U treem, najniem redu. u sredini je stablo s kojega visi objeena ivolinja bez glave i ovjek joj vadi utrobu. Lijevo od toga nalazi se kokot, okrenut prema sredini, desno su kandelabar j jo neki predmet.
TO A b i i a u k . Sei ii! Ho U iner i ann. Z a g i e b HUn p. 31.12 3 0 br 9. t:ii). X V ! l a

i 0

1l a n - K u m p a m j a -Vitez

(Travnik)

a ploica sa reljefom, visine 11,09-1. irine U.077. debljine 0.001"' m 1 njeien u eikulu od dva stupa nad njim lu-k Keljef ne si" i la -pa; u u etir: pojasa bez linijskih razgranienja. Na vrhu je Ih i i 'x ! \er- 'preg, glava ma je obasjana zracima, u li jevaj] ruci dri zem ii ,
kaeia hk aii>ho u ru;;orn p\>asu. jaha: u sredim je ena. t odjevena u visoko di pm ubio iiv a: d : i a ; h rukava, kuj. d o p a o i ki d n a . -putenim iakama

S a s t r a n a su

O n a j sa l i j e v e - d i a n o

n a - *' h; i m a a n a k . - a : a k n u

a : . t

tj -u . >an aaia'i -e junak a punom naorua 1 1 ; a (kapijo, k,

i:

438

A N T I K I

K U L T N I X V O T I V N I S P O M E N IC I N A

P O D R U J U B iH

211. Velika Obarska (Bijeljina) Olovna ploica pravokutnog oblika, visine 0,78, irine 0,75, dbljime 0,2 na. Lijepo sauvana sa neznatnim oteenjima na vrtnu i pri dnu; Pred stave na ploici su uofcvirene sa dva glatka stupa korintskog kapitala koje dri luk ukraen astragalom i ovulama. U gornjim kutovima, iznad edikule, dvije zmije. itava predstava je podijeljena u etiri pojasa. U prvoj zoni nalazi se Sol na stvoropregu, obuen u tuniku i hlamidu. Desnu rulku je uzdigao. U lijevoj dri kuglu i bi. Lijevo i desno od njega po jedan par konja. U drugom pojasu, u sredini se nalazi enska figura koja rukama pridrava maramu sa hranom za konje. Lijevo i desno po jedan 'konjanik. Imaju uzdignutu desnu ruku. Pod nogama lijevog konjanika lei naig mukarac, a pod kopitima desnog" konja nalazi I seT rilbaT Iza lijevog konja prilkazan je junak sa kopljem, a iza desnog prikazana je enska figura, odjevena u hitan, sa 'uzdignutom desnom rulkom. U treem pojasu, u sredini je okrugli stol, na njemiu rilba, a za stolom tri mllae oso be. Lijevo od stola nalazi se stablo, o njega objeena neka ivotinja bez glave. Jedan ovjek, okrenut nalijevo, guli joj kou. Lijevo od stabla je ovjek sa ovnujskom obrazinom na licu. U etvrtoj zoni, na lijevoj strani, tromoan. sa ubo-m, zatim do stola na desnoj strani neki srcoliki predmet, jedna uzig Jita zmija, kantar, leei lav, te jo jedan neidemtificirami prern t i kokot.
CM. G a b r i e v i , la n ci i g raa , krnj. I X (1972), ip. 53 55, tato. I, si. 1)

IZIDA ,212. Fojmica Bronana figurica Ikoja prikazuje Iziu, manjih dimenzija. Rad veo ma kvalitetan, to, be>z sumnje, predstavlja uvoz. Naena u blizini Fojinice, .dugo vremena se nalazila u fojnikoj samostanskoj zbirci, u potonje vrije me zametnuo joj se trag.
(W . D re jd a r, M ith o lo g is ch e G ra ec. et R o m a n ., Tato. I. si. 9') B e itra g e , LeApzig 1890, .p. 50; S h a tzju m , A n tiqu .

SERAPIS 213. Nepoznato mjesto nalaza Bista Serapisa, izraena o peene zemlje. Sada se nalazi u Franje vakom samostanu u Sinju, inv. br. 46. Visina 0,72, irina kod ramena 0,5 m. Na okrugloj bazi, koja je profilirana sa dva prstena, nalazi se Serapisovo poprsje, "Bog je odjeven u hi ton sa karakteristinim trokutastim is jekom ispod vrata. Preko ramena mu pada plat. Glava lagana okrenuta nadesno, lice zaraslo u bradu. Na elo pala etiri karakteristina njegova uperka "kose, iznad tilh pramenova die se frizura i na tjemenu zavrava, kao i obino kod Serapisa: na sredini razdijeljena, na vrhu glave visoki kalate. Na prednjoj njegovoj strani shematino prikazane granice sa liem.
(N. C am bi, V A H D , L X V - L X V I I (1963 1965), p. 1 0 0 -1 0 1 , tab. X X V T )

213

4 4 0

A K T IC K I

KULTNI

V O T IV N I S P O M E N I C I

NA

PODRUJU

BIH

SABA2IJE
2 1 4 . Sase ( S r e b r e n i c a )

Bronana ruka, visine 15,5 cm. Mjestimino je oteena. Korodirami su srednji prsti, kaiprst, palac i mali prst. Nagrizena je i kornjaa te zsmijiria glava. Predstavljena je desna ruka u stavu blagosilja. Palac, kai prst i srednji prst ine poznati stav benedictio latina, -dolk su iprstenjak i mali prst svinuli prema unutarnjoj strani. Rad je na visokoj umjetnikoj razini. Na ruci takoer reljefno prikazani razni atributi. Na vanjskoj stra ni prikazane su razne ivotinje, prva je zmija, ovila se oiko rulke .kao kakva narukvica, ispod same a'ke. Podigla glavu do viisine palca. Na vrhu palca je borova iarika. Desno o td zmijske g lave nalazi se kornjaa ispruene glave, s nogam a u pokretu. Na sredini zapeta u ivom pokretu je guter sa (glavom do korijena velikog prsta. etvrta simbolina ivotinja je alba, predstavljena spremna na skok.
(V. Pakvailm , G Z M , n. s. X V X V I (1961), ip. 203 208, si. 1 i 2)

JUPITER DOL1HBN KASTOR 215. Majdanite Maslovari (Bosanski Novi)


Ara od m e k o g lapora, sa izraenim g o rn jim i donjim dijelom. Visina

1,02, irilna srednjeg dijela 0,34, debljina 0,24 m. Spomenik dosta oteen, Odbijen p om a lo sa svih strana. Na gornjoj strani, 'u visokom reljefu, pri kazan orao rairenih krila. Glava mu je odbijena. U dva gornja kuta ure zan je ornamenat u obliku dvije savijene crte. Na gornjoj povrini nalazi se okruglo udubljenje. Na stasu je natpis u je dnom redu. Na srednjem
dijelu are, u reljefu je prikazan bog Dolihen sueflice, te Kastor. Obadvojica stoje na bikovima koji su okrenuti nalijevo pri pokretu. Izrada spo menika je dosta 'primitivna i slaba. Likovim a nisu izraene ni noge, valjda Zibog pom anjkanja .prostora. Od bikova su prikazane samo glave, dok su
p r ik la n e
1n

n e i-r n

crl u

C /o

rl r

i1 a

rj

io

io . |/ n

r\c lr> ..

eno. Oba boanstva stoje na isti nain a jednako su i obueni. Imaju potpasanu tuniku sa rukavima, a preko loga ogrta. Na glavama su im visoke tri jare > u obliku gradskog bedema. Lica su im jednaka, brade il jaste, oi duguljaste i ukoene. Dolihen zamahnuo dvosjeklom sjek'rom a lijevom rukom podigao palrnovu granu. Kastor u objema rukama dri po jednu istu granu. Gore na sim.su nalazi se posvetna formula, a u donjem dijelu spomenika nalazi se ostali dio teksta koji se sastoji od tri reda i glasi:

l O M I) E T C
M D V S I, IV I

S7

l(ovi) O(p ti m o ) M(aximo)


D(olicheno) et Cas[to(r>)]

M A V RF L A VSS 1

M(areus) Aur(elius) Flav(ius)


s (a ce rd o s) l(o v i) [O (u p tim o )]

M(axiini) D(olicheni) v(otum)


s(olvil) l(aetus) m (erito)

(D. Sergi ' i i " .


X X V MOTO). p

fc!
1!)

GZM

n. s. X X

UiifiSi

7--14.

si.

1; V.

Pask\; . n: n.

GZ M.

n.

J o. s.i s l i k o m )

442

A N T I K I K U L T N I I V O T 1 V N I S P O M E N IC I

NA

PO D R U JU

B ili

ATIS 216. Fojmica Staitueta od bronce, visine 0,09, najvee irine 0,038, debljine 0,007 m. Predstavljen A tis sprijeda okrenut, prebacio lijevu nogu preko desne, dok se lijevom rukom podnimio, Obuven u cipele, ima priljubljene anaksiri'e, opasan hiton s rukavima. J N T a lijevom ramenu nabran himation, na feuravoj kosi frigijska kapa. Izrada dosta kvalitetna. Atis je prikazan u svom poznatom istavu, sa svim svojim atributima. Tu je njegova zublja koju sputenu dri u desnoj ruci.
(C. Patsch, G ZM , V II (1695), p. 239, br. 1, si. 1)

217. CrviaSkelani (Srebrenica) Nadgrobni cipuis sa likom Atisa na prednjoj strani. Visina 1,44, iri na 0,60, debljina 0,42 m. Gornji dio spomenika je sasvim uniten. Boan stvo je prtkazano na plinti, u svom poznatom stavu oplakivanja. Desnom rukom se oslanja na izvrnuti pedum, ljevicom dodiruje obraz. Obuen u orijentalnu nonju.
(I. B o ja n o v s k i, lan ci i G raa, k n j. V I I (1967), ip. 43, si. 2)

I <i ! 218. Sikirii (Srebrenica) Nadgrobna stela sa 'bonim reljefnim stranama. Na lijevoj bonoj sirani prikazan At'is -u svom karakteristinom stavu, okrenut na desnu stranu, desnu nogu prebacio preko lijeve, lijevu ruku naslonio na pedum, desna se ne vidi. Odjeven u kratki potpasani hiton, preko ramena ogrta. Glava oteena i nejasna. Desna strana sa istim prikazom. Atis okrenut, nadesno, desnu ruku oslonio na pedum, lijevom se podnimio. Odjea ista: na glavi se vidi frigijska kapa. Desna strana, osobito donji desni kut spomenika jako oteen.
(C. 'rr 'ih fik ::

GZM, III 0551), ,p. 242,

2 i 3)

219. Bralutnae (Srebrenica) Gornji dio nadgrobnog spomenika od krenjaka. Duina 0,95, irina 0,28 m. 11 Mutiini uzvienje a sa strana dva lava u leeem poloaju. Na srednjem U/,vienju prikazan Atis u svom poznatom stavu. Isti sluaj i sa druge stiane, gdje je takoer prikazan Atis. Desnu nogu prebacio preko lijeve. Oibjftia tukama oslonio se na obrnutu zublju. Ovdje je A f s pri kazan sa k|Bjejinia.
(C. PafsdiT, G Z M , X I V (1902), p. 316 317, br. 4 -i 5, si, 12 i 13; W M B H , IX (1904), p . 247-j-f-48, 'Mi 4 i 5, Fiig. 12-2 i 123)

2:!d.

R ogatica

Nadgrobni cipu.s od krenjaku, ukraen bogatim ornamentima. Visok 1.67. irok 0,90, debeo 0,45 m. Sa prednje strane je natpis a na lijevoj bunoj strani prikazan Atis u svom 'uobiajenom stavu. I na desnoj strani je takoer p rijaz a n jedan Atis, iznad njega dvije girlande i delfin. Spo menik je jako oteen pa su prikazani trkovi dosta ne jasni. Zadnja sirana potpuno odbijena.
(C. P a l s d i . A. E. M . X V I p. S i!). \\ M B U . X I I (1912). p. 100: D. St>reievski. r,7.M. X X V I 11 (1936), sv. ). p. 12. l.n . 12 lab. IV. si. 18 i 19; C I L III. 12754)

721. Stitarevo (Viegrad) Gornji dio nadgrobnog spornemka, visine 0,77, irine 0,82, debljine U.(ii) m. Sa prednje strane je natpisno polje, sa strana Atis smjeten u profiliranu okvirenu povrinu. Tu je prikazan na isti nai ti kao i na drugim spomenicima koji se susreu na ovome podruju. Povlnimio se, oslonio na obrnutu zublju, obuen u kratki potpasani hi ton, na glavi l'rigijska kapa,
<r> X I ,Vi S(MAU\jev-ki. sr. p Spom enik l! 0. br 17) SKA.

LXXVir

f U) 3- l ) ,

2.

r,

p.

! 3 - - - 1 S.

br

l; i;

GZM,

(! l>3 I).

T l'l.

Stitarevo

(Viegrad)

Nadgrobna kocka, napravijena ud kreenjaka, visoka 1.10 iroka u."7 d e b e l a 0.()8 ni. Gornji d i o o d b i j e n S a prednje strane n a t p i s s m j e t e n a li jepo p r o f i l i r a n i o k v i r . N a d e s n o j b o n o j s i r a n i l i k A tisa. : a k o o t e e n , d o k l i k u n a lijevoj strani nedostaje s a m o g l a v a .
;T> Si-rt-e K ' v a n . Spomeni k SKA. I , XXVI I (1934). sv 2 p II. Ijr. 16. si. 16:

446

A N T I K I K U L T N I

I V O T IV N I

S P O M E N IC I N A

PO DR U JU

B ili

224. Klaniik (Viegrad) Nadgrobni ciipus od krenjaika, sa dva manja ulomka. Spomenik znatno oteen, gornji dio odbijen kao i desna strana. Visina "1,12, i rina 0,35, debljina 0,57 m. ,Na prednjoj strani nalazi se natpis od kojeg je ostalo samo nekoliko slova. Na lijevoj strani prikazan je Atis. Gornji dio glave odbijen, kao i okvir. Atis ima ruke pruene niz tijelo, lijevu malo povio. Noge su mu preteriene, opro se na desnu. Ispod reljefa pri kazan je trougao sa stranicama izvedenim od linija u oblikiu ueta, okre nut vnhom nadolje. U njegovim kutovima prikazani grozdovi.
(D. S e r g e j svaki, G Z M , X LV X (1934), sv. 2, p . 18 19, br. 13, tato. V III, si. 29)

225. Rudo (Viegrad) Nadgrobni ciipus od kojeg je ouvan samo donji dio. Visina 0,75, irina 0,73, debljima 0,61 m. Na predn joj strani natpis a sa desne strane po jedan A tisov lik smjeten u profilirani oikvir.
(D. Sergejavskii, S p o m e n ik SK.A, L X X V I I (1934), 2. r, p. 15 16, br. 18)

226. R u do; (Viegrad) Gornji dio nadgrobnog spomenika od krenjaika. Visina 0,72, deb ljina 0,62 m. Na prednjoj strani je natpis a sa strana po jedan Atis, smjeten-: u profilirani ofcvir. Lik samog boanstva jaiko oteen.
(D. S ergejev& ki, S p o m e n ik S K A , L ,X X V II (1934), 2. r, ip. 16, br. 19)

227. Velika Gostilja (Viegrad) Nadgrobni cipus od krenjaka, visine 1,57, irine 0,87, debljine 0,68 m. Sa prednje strane je natpis u profiliranom okviru, sa druge strane Atis xi svojoj poznatoj pozi: podupro glavu lijevom rukom. Na lijevoj stra ni takoer prikazan jedar. A'tis, koji je podupro glavni desnom nikom. Obje figure obuene u isto odijelo: tunika, ogrta, koji je prebaen preko lea, te obua. Glava im je nepokrivena.
(, S tr a lim ir o v i , G Z M , III ( 1891). p. 287 288, si. 3; D. S ergejev sfci, G Z M , X L V I (1934), 2 sv, p. 16 17, br. 9, si. 3)

448

A N T I K I

KULTNI

I V O T IA 'N I S P O M E N IC I

NA

PO DR UJU

BtJI

MITRA 228. Pritoka (Biha) rtvenik od pjeara, visok 0,84, irok sprijeda 0,36, odzada 0,405, debeo 0,28 m. Na gornjem dijelu,pomou urezanih crta,prikazan zabat i po dvije volmte sa strana. Natpissesastojiodpet redova,uokviren je crtom. I. M. S C. O. C. PRO. S SVA. V L. P ~ I(nvioto) M(ithrae) s(acrum) C(aiuis) 0 ( ........... ) C(.......... ) pro s(alute) sua v(otum) l(ibens) p(oisuit)

(D. Sergejevski, GZM, LI (1939), sv. 1, p. 8, br. 1. tab. V. si. 4)

229. Pritoka (Biha) Reljefna ploa od pjeara, visoka 1,26, iroika 1,03, debela 0,18 m. Prikazan Mitra u svom poznatom stavu tauroiktonije. Gore gavran, sunce, mjesec, na stranama Kautes i Kaurtoipates (lijevo). Pored biika pseto koje je skoilo na njegove prednje noge, tu je jo zmija, te korpion. Re ljef je bez natpisa.
(D. Sergejevski, GZM, LI (1939), sv. 1, ip. 89, br. 2, si. 1)

230. Golub' Bie (Biha)

Kodka od bijelog vapnenca, bez ikakva ukrasa i okvira. Visina 0,31, irina 0,30, debljina 0,316 m. Od natpisa su sesauvala dva nepotpuna reda. Slova suvelika, ona u drugom redu izvedena sistemom ligature a u znaenju monograma. F O ~f r\ Fo(nti)
,

*......... >
(W. Tomaschek, A. E. M VIII (1884), p. 176. br. 289; V. Raimsky, GZM, V n 89.3), ,p. 57, si. 39; B. Gabrievi, GZM, n. s. VIII (1953), p. 141142; CIL III, 10042 = 13276)

231. Golubi Bie (Biha)


irina

Kocka od bijelog vapn en ca, bez ikakva ukrasa j okvira. Visina 0,28, 0,32, debljina 0,30 m. Natpis u dva reda, potpuno ouvan. U prvom redu stoji Leoni, u drugome rnonogram. LEGNI Leoni

ns

(......>

(W. Tomaschek, A. R. M., VIII (1884), p. 176, br. 289; V. Radimskv. GZM. V (1893). p. 57. si. 38; B. Gabrievi, GZM , n. s. VIII (1953), p. 141142.; CIL III, 10042)

450

A N T I K I

K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B ili

232. Crkvina Golubi (Biha) R eljefna plaa Mitre tauroktona. Visina 0,69, irina 0,945, debljina 0,1 m. Prikazana uobiajena scena Mitrine slike. Ispod svoda jedna edikula gdje je U reljefu Mitra okrenut licema prema gledaocu. Na glavi nosi frigijsku kapu. Obuen u kratki potpasani ihiton sa rukavima i platem k oji leipra iza njega. Na nogama ima izme. Lijevim koljenom >kM?> nuo je na bika. Lijevom rukom odozgo uzeo ga za (gubicu, desnom mu zalbija no pod vrat. Odozdo se propela zmija, sa desne strane skoio pas i loie krv. Tu se naziru i ostaci korpiona. Gavran je na svodu. Lijevo Stoji Kauites, dri uzdignutu zublju, desno je Kautopate's, dri istu 'takvu ali obrnutu. Povrh edibule je Helij evo poprsje, i on dri uz dignutu zublju. U desnom kutu se vide ostaci Sdlenina poprsja. Natpis se sastoji od est redova i glaisi: AV,RE LIVS MA XIM V S PAN T TIE NVS Aure lius Ma ximus Parit Tie nus

(F. C u m on t. T e x te s at monuunsnifcs fig u res redatifs au x m y s te re s de M ith ra, II (1894), p. 327, br. 22.; C. P atsch . G Z M , V I I (1895), p. 456, sa s lik o m ; W M B H , V (] 897), :P. 354, F ig. 1 1 ; J. B ru n m id , V H A D , n. s. V I I I (1905), p . 63 64, s i . 123; C IL III, 10034)

233. Jajce R eljef Mitre tauroktona uklesan u ivicu koja sftri iz zemlje. Re lje f je izraen dosta nevjesto. Na njem su se sauvali mjestimice tragovi boje kojom je reljef bio obojen. Sa gornje strane kompozicija je nadsvoena trokutastim zabatom koji je plastino ornamentiran. Mitra je li cem otorenut ka gledaocu, obuen u kratku tuniku koja je bila plavo obojena, a hlae i ognta crvenom bojom. Kompozicija reljefa je obina. Mitra ubija bika. prisutni su tnj sceni, kao i obino, pseto, zmija, kor pion i gavran. Sa straina su dadofori, gore u kutovima bista Sunca i M je seca. Na lijevom podijumu leao je kip Kautopatesa, dok Kautesov nije pronaen. Visina spomenika iznosi 3,15, irina cea 1 m. R eljef je bez natpisa.
(D. S e r g e je v sk i, G Z M , X L I X (1937), s v . 1, p. 13 14, T af. V)

234. Jajce Epigrafska ara, posveena bogu Mitri. Visina 0,175, irina 0,145, de bljina 0,95 m. Sa obje strane lijepo profilirana prema natpisnorn polju. Na gorn joj plohi (kruno udubljenje. Od natpisa preostala svega tri slova, ini se da se drugo nije ni nanijelo. I N V lev(icto)
(S p o m e n ik se nalazi u la p id a riju a b irk e fr a n je v a k o g sam ostan a u J a jcu , K a ta log Z e m a ljs k o g m u zeja , br. 82)

452

A N T I K I

K U 1.TM !

I V O T I V N I S P O M E N IC I H A

P O D B U C JU B ili

235. Staro Selo (Glamo) rtvenik od laporca, sa lijepo izraenom bazom i krovom, koji li jepom iprofilaeijom prelaze u matpisno .polje. Visina 0,38, irina srednjeg dijela 0,162, debljina 0,155 m. Na kutovima malo odbijen. Natpis od etiri reda, dobro ouvan. Slova su neto dublje urezana, velika i pra vilna. INVICTO ARAS. SISif'M BRIVS. D. D L. P Invioto aras Sisim brius d(ecurionurn) d(eereto) l(ibens) p(osui-t)
s v .

(D. S e rg e je v sk i, GZM. X L V (1933),

2, p. 7, br. I, tab. IV, si. 1)

236. Staro Selo (Glamo) Uloimak rtvenilka od laporca, visine 0,47, irine 0,47, debljine 0,41 m. Na gornjoj strani je bio profilirani gesims. Od natpisa se sauvalo pet redova i to samo poetna slova. Spomenik je sasvim oteen sa desne strane. . I / / / / / / / / / / M PAO / / . / / / / CVI. I / / / / / / pokv m m ATIR . / / / / / / 237. Potoci (Mostar)
Plaa od vapnenca, visoka 0,78, iroka 0,325, debela 0,136 rn. Prednja strana je p odijeljena na tri polja. Srednje polje ukraeno na gornjoj stra ni trbuastom vazom. Iz grla d.e se snnoi parnjine Orragn^ prokn .?. tri polja usjeena zavjetna form ula u jednom redu. ispod toga ostali dio teksta u tri reda.

D(eo) I(invicto) (S(oli)] M(ihhre) Pao ........... cui i(........ ) po'kv ........... atir ...........

(D. S e rg e je v sk i, GZM , X L V (1933), br. 2)

DEOS O LI INVICTO METRI A VR MAXIMINVS , FLAVI MARCELLINVS FLAVI MARCELLVS

Deo Soli invicto Metri Aur(elius) Maximinus Flavi(us) Marcellmus Flavi(us) Marcelius
(1904), p. 260. Fis>.

(C.
13 9 )

P atsch . G Z M , X V I (1904), p. 34 35. si. 4; W M BH. I X

4 5 4

A K T IC K I K U L T N I

I V O T I V N I S P O M E N IC I

NA

PO D R U JU

BiH

238. Konjic Reljefna ploa od vapnenca ikoja na obje strane ima kultne- slike. V i sina 0,59, irina 0,825, debljina 0,10 m. Strane .pravilno tesane irokim dli jetom . Prednja strana (si. a) prikazuje Mitru'tauroktona. U ipeini, nadsvoenoj lukom, Mitra ubija svetog bika. Tu je jo korpion, zmija i pas. Na lijevoj fitrani stoji Kautapates sa siputenom zubljom, a na desnoj Kautes sa vitsoiko uzdignutom. Na luku iznad ove scene stoji natpis izveden u jed nom redu, a iznad luka, u desnom Iku'tu je poprsje Liune. L ijevo iznad Mitrine glaive, na luku, nalazi ise gavran. Spomenik je jaiko oteen pa se ne moigu razabrati cetali detalji ikoji se javljaju u ovakvim scenama. On nat pisa se sauvalo slijedee: DEO SOLI INV O METER Deo Soli inv[ict]o Metar [i] Ovaj glavni prizor ipqpraem je s nekoliko slika k oje stoje sa strana glavine scene. Na desnoj strani nalazi se jedam mladi, obuen u orijentalnu no nju, na leima nosi ovna kojem se glava i prednje noge povlae po zemlji. Isti moftiv ponavlja se i na suprotnoj strani. <Na desnoj strani, iznad ove scene, nalazi Be druga slika koja prikazuje rtvu. Jedan m ladi stoji ispred rtvenika ma kojem plamti vatra. Od etvrte pobone islilke (na lijevoj strani) ostalo-je sasvim malo, moe se primijetiti da je ta osoba bila u pokret u nadesno. Stranja strana (si. to.) Na ovoj strani ima samo jedna slika sa prikazom u zatvorenom p ro storu. Sa strana su stupovi koji su nosili luk to se nadvio nad cijelim pri zorom. Nasred jedne prostorije nalaizi se klina za kojom su dvije muke osobe. Klina je presvuena ovnujskim runom. Osobe su obuene u hitane, upiru se lijevom rukom o jastuk dok desnicu visoko uzdiu. Ispred njih je stol sa tri usukane noge. Lijevo od stola je jedna ivotinja, lav ili vepar. Prema stolu, s obje strane, kreu po dvije osobe, jednako obuene. Svi imaju ispruene ruke naprijed. Prvi do likova ikoji lee nose u rukama p o sude, lijeva osoba nosi riton, desna veu zdjelu. Osobe koje su ' bile blie stupovima imaju ivotinjsku ubiaiui'u, urea, koja je lice okrenula gledao cu, na glavi ima frigijsku kapu, dok je etvrta gologlava. Po svemu sudei, slika prikazuje poetak blagovanja k oje se uklapa u kul't Mitre.
(C. Pafcsch, G Z M , IX (1897), ,p. 030 641, taib. II i III; G Z M , X X V I (1914), p. 194 197, si. 85 i 87; W M B H , V I (1899), p. 186 191, T af. X I u. X I I .; C IL III, 14617)

4 5 6

A N T I K I

KULTN I I

V O T IV N I S P O M E N IC I N A

PO D B U CJ0

BiH

239. Konjic Ara od vapnenca, visine 0,76, irine 0,36, debljine 0,26 m. Na pred njoj strani ima gladak temelj i jednostavan lanlkoviti vijenac, odbijen na dba (kuta. Na gornjoj strani obvira naziru se ostaci u reljefu izraenih or namenata na nain akroterija. Gornja desna pdbona strana jednostavno je o'tesana. Na prednjoj povrini nalazi se lijepo itljiv natpis od etiri reda, sa lijepo urezanim slovima. S I M V F T V R L V C I V S
V S

"

S^oli) i(nvicto) M(ithrae) V[e]tur(ius) Lucius


v (o tu m ) (o lv it )

(C. P a tsch , GZM, IX ((1897), p. 644 645, si. 8; WMBH, Vr (1899), p. 199 201,
F ig. 27; C IL I i l , 142221)

240. Vratnica kod Lisiia (Konjic) Reljefna ploa Mitre tauroktona. Visina 0,44, irina 0,565 m. Materi jal vapnenac. U reljefu je prikazan Mitra u 'trenutku kada .ubija svetog bika. Oborio ga je na zemlju, lijevom rukom dri ga za gubice, desnom mu zabija no pod vrat. Mitra je obuen u kratki potpasani hitan, ogrta pre baen preko ramena lepra pozadi, na glavi ima frigijsku kapu, okrenut glavom prema gledaocu. Lijevo od njega je Kautes sa sputenom zubljom, desno Kautopates sa uzdignutom. Oba lika obuena su isto: potoasani hiton, preko ramena prebaen ogrta, na glavi frigijska kapa. U gornjim kutovima su poprsja Sola i Lune. Ispod bika isu korpion, zmija i pas koji loe krv to izbija iz rane koju je Mitra zadao biku. U donjem dijelu spo menika nalazi se natpis od tri reda. itava ova kompozicija smjetena je u prostor k oji .nadvisuje luk izveden u dubljem reljefu, koji treba da do ara peinu gdje se odigrala sveta scena. Natpis se nalazi ispod slike, na i rem okviru L. ANTON IVS MENANDER AiPHRO L(uius) Antonius Menander Aphrt DI)SIEYS NVICTO isieys [ijnvicto AVC. V. F Aug(usto) v(otum) I(ecit)
(C. P atsch , G Z M , X I V (1902), p. 318 319. si. 15; G Z M , V I (1894), p.346 347, si. 7; W M B H , I X (1904), p. 250, F ig. 125)

241. Dardagana (Zvornik) Reljefna ploa, prelomljena na etiri dijela, na kojoj je prikazana scena Mitre tauroktona. Visina spomenika 0,50, irina 0,70 m. Reljef je izraen krajnje nevjesto i grubo, likovi prikazan; sumarno i deformirano. U gornjem lijevom kutu jedan do drugog Sol i Luna, ispod njih Mitra koji ubija bika. Sa strana dadofori koji imaju pedum umjesto zublji.
(M. D. Kosori, lan ci i graa, k u j. V I (1965), ,p. 4951, el. 1.)

458

A N T I K I K U L T N I I V O T IV N T S P O M E N IC I N A

P O D R U JU

BIH

242. Skelani (Srebrenica) Lijeva polovica jedne are. Desna strana ravno ortesana, otraga izdub ljena. Visina 0,615, irina na struku 0,14, debljina 0,225 m, I gornja i do nja prednja strana lijepo su obraene. Na gornjem vrhu tragovi plastinih ukrasa. Natipisno p olje je dosta istroeno, teikist se sastoji od etiri reda i glasi: TRAN DEI M li OST :
ONI
Fig. 53)

Tiranfsibu] dei M[;tbr(ae)] Hostfilius]


[......... Jom[. . . .]
(1907), p. 438, ibr. 13, si. 16; W M B H , X I (1909), p. 148,

(C. P a tsch , GZM, X I X

243. Rogaiticj Votivna ara posveena Mitri. Visina 0,99, irina 0,59, debljina 0,29 m. Razdijeljena u 'tri dijela: bazu, natipisno polje i krov. Na prednjoj strani nalazi se spiralna plastina rozeta a sa strana urezan po jedan br'ljanov list. Natpis j^ od est redova. INV1CTO MTTR P AEL CLEMENS 1VNIOR
VTR E T QQ

Invicto Mit(h)r(ae) P(ub'lius) Ael(ius) Clemens iunior


[duumjvir et q(uin)q(uenalis)

TI V I*!"'
V Si L M

j......... ]ti vet(eranus)


v(o>tum) s(olvi-t) l(ibens) m(erito)

(I. B ojaiiD vsk i, lan ci i graa, krnj. V I I (1967), p. 47 48, isl. 5)

SPOMENICI JEVREJSKOG MONOTETZMA 244. Ivlogorjelo (apljina)


Zemljana svjetiljka, visotka 0,12, iroka 0,8, debela 0,3 m. Na g o r njoj strani prikazan je juaistiki sedmokraki svijenjak finenora). Na desnoj strani rupica za nalijevam je ulja. Na donjem kraju plamenik, a na gornjem m alo ispupenje za dranje. Na povienom rubu plastini o m a menat u v id u riblje kosti.
(V, P alcvalin, G Z M , n. s. X V I I I (1963), ip. 148, si. 1)

244

160

A N T U 'K l

K l'l.'fN I

V O TIV N 1

S P O M E N IC I

NA

J H ) I >I U < M V

liji I

OTEENI 245.

SPOM ENICI N EID EN TIF1C IRAN IH

BOAN STAVA

Privilica

(Biha)

Ara od 'vapnenca, visine 0,76, irine 0,39, debljine 0,314 m. Od posto lja prema gore lagano se suava. Na gornjoj strani ukraena ljemovima i akroterijinia. Ara je sasvim glatka, bez natpisa. Moda je natpis bio na nesen b o jo m koja je vremenom nestala, ili je predstavljala jednostavno zgotovljeni materijal.
(C. P a t s c h , G Z M , V III ( 1896) ; p. 121, tor. 11, si . 18; WMJ3H, V I
fig. 18. (1899), D.

162,

24(5.

Zaloje

(Biha)

Ara od imuljilke, razbijena u 'tri dijela. Na srednjem dijelu sauvala se samo tri slova, ostala eridirana. Visina spomenika 0,70, irina 0,40, deb ljina 0,30 m.

/ / / / /
//// SO /// 7

.......................
...........so . . . .
(1957). p. 169, br. 16)

(I. r e m o i u k . G Z M , n. s. X I I

247.

Zaloje

(B ih a)

Ara od mulji'ke, irine 0,24, visine 0,27, debljine 0,3(5 m. Lijeva gor nja strana odbijena. Natpis potpuno eridiran p a s e ne zna kojem je boan stvu bila posveena.
U. Ci ' c mo &ni k. G Z M . n. s. X l i {U>f)7). p. 309, br. 17)

248.

Agii

Gornji

(Bosanski Novi)

Sa prednje sirane nalazi se natpis. Spomenik je bez ikakva ukrasa. Odbi jen ba s\dt sliana. Natpis se sasluji od pel redova. SACH PROSAL
M AAECIL1 H1LARIA

Saci (um) pvo sal(ute) Ma(re:) A c c d i


H iaria

I
iD. Sii .acit'.'r-K!.

U..............)
S p - n u Ii;k sK.\. 1.X X V I I (194:i ). r 2. p V -8. bi. 5, si. 5)

< 1

'M lM

mm
l'i i

v ^ A ^ V 'K V V " " '


v - u i ',' A ' i - . ' . i m

4 6 2

A N T I K I

KULTNI

I V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D R U JU

BiH

249. Ajgii Japra (Bosanski Novi) Natpis razdijeljen na dva et-verolkuitna stupa, tekstualno -nepotpuna. Stup a. je sa donje strane nepotpun, visak je 0,685 m, stup b. 0,675 m. Nat pis sa oba stupa je dosta istroen i oteen. Prema restituciji, -natpis ovako izgleda: i NI SVORVMQVE OMNIVM PHILOCY RIVS LIB E X VOTO POSVIT ET TEMPV b. TITVIT ID IVLI IiMP DN C GORDI ANO A VC II ET POMPEIANO . COS [(........ ) pro salute (. . . ,]ni suorumque omnium Philocy rius lib(ertus) ex voto posuit et iempjijn(urn)
[resl'tituit id[ibus] Iuli[s]

im peratore) d(oimino) n(ostro) C(aesare) Gordiatno Auig(usto) II et Pompeiano co-(n)s('Ullilbuis)

(C. JPaitsch, G Z M , X (1898), p. 496 499, si. 4 i 5)

250. Brievo (Stari Majdan) Anepigrafska ara, jednostavne izrade. D olje ire postolje, na gornjoj strani ara se zavrava uskim nastavkom . Sa lijeve gornje strane malo o teenje. ini se da je bio nanesen tekst k oji je kasnije bio eridiran.
(Z e m a ljsk i m u zej, inv. br. 103)

251. Sipo'vo (Jajce) Kvadratina ara od bijelog vapnenca. Okvir ima samo sprijeda i sa strana. Visoka 0,47, debela 0,235 m. Na .gornjem okviru ima nakit koji se sastoji od dva reda trdkutova. Na gornjem -dijelu spomenik je dosta ote en. Natpis > u tri reda, slova pravilna, dublje uklesana i velika. SEX. IVL GRACI LIS.'V. S Sex(tus) Iul(ius) Graci lis v(otum) s(olvit)
(1910), p. 186 , b r . 2, si . 7; W M B II, X f l (1912), p. 141.

(C. P a lsc h , G Z M , X X I I

4 6 4

a n t i k i

k u l t n i

v o t iv n i

Sp

o m e n ic i

n a

p o d r u ju

B iil

252. Jajce Anepigrafiska ara, nainjena od krenjaka, visine 0,825, irine 0,35, deibljine 0,255 m. Gornja 'kao i donja strana lijepo izraene. Na gornjem vrhu plastini ukrasi izvedeni u stilu palmovog lia, a sa strana laticama. Prednja strana je lijepo obraena, glatka, ali bez natpisa. Po .svoj prilici, ara je bila pripremljena kao zgotovljen materijal ali tekst nije nikada bio nanesen.
(D. S e r g e je v s k i, G Z M , X L I X (1937), &v. 1, p . 14, br. 1, si. 3)

253. Jajce Ara od krenjaka, lijepe izrade, bez nafbpisa je. iNa oba kraja lijepo izraena. Na gornjoj strani nalaze se plastini ukrasi. U sredini je jedan polutrokut, u njemu rozeta. Iznad strana polutrckuta, po jedna plastina rozeta, a 'U kutovima plastini polumjesec. Visina spomenika 0,45, irina 0,27, debljina 0,17 m. Ara je, bez sumnje, predstavljala zgotovljen materi jal na koji nije nanesen tekst.
(D. S e rg e je v sk i, G Z M , X L I X (1937), ev. 1, p. 14, br. 3, si. 4)

254. Jajce Ara od fereonjaka, visine 0,72, debljine 0,21 m. Dosita oteena. Pred stavlja anepigrafsku aru. Ukraena plastinim ukrasima na gornjoj pred njoj strani.
(D. Sergejevski, G Z M , X L I X (1937), sv. 1, p. 14, br. 2)

255. Listani (Glamo) Donji dio rtvenika od vapnenca, visak 0,31, irok 0,25, debeo 0,295 m. Na lijevoj bonoj povrini tragovi ornamentike koja je bila izvedena not vom lovorovih 'Tana Ostaci natpisa u tri reda /// / NEPGS FILIS VLM ............ | Nepos | [cum] filis v(otum) |'s(olvit)] l(ibens) m(erito)

(C. PaUsch, G Z M , X V I I I (1906), .p, 167, br, 1, si. 13; W M B H , X I (1909), p. 126, Fig. 14)

466

A K T I K I K U t .T N t I V O T I V N I S P O M E N IC I N A

PO D R U JU

B iH

25-6. Busija (Glamo) Anapigrafcika ara, bolje izrade, od toreonjalka, visine 0,45, irine 0,31, debljine 0,12 m. S obje strane profilirana sa irokim sinusom. Na prednjoj strani, > uplitkom reljefu prikazana munja (?). Na gornjem sitnsu, u plitkom reljefu izvedeni akroiteriji.
(S p o m e n ik se n a la z i u abiorci fr a n je v a k o g sam ostana u G o r ica m a k o d L ivn a. K a ta lo g Z e m a ljs k o g m u ze ja , br. 213)

257. Od'alk (Livanjsko polje) D onji dio are izraen od laporca. Visina 0,42, irina 0,46, debljina 0,27 m. Na donjoj strani ostaci iprofilacije. Spomenik je jako oteen, ne dostaje mu itava desna strana. Od natpisa su se sauvali ostaci triju redova. / / / / / O lili HU VISVRI // VSM L [(......................)] o . . . [(.......... )]vi Surifonis] v(otuim) s(olvit) m(erito) l(iben!3)

(D. Sergejevski, Spom enik S K A , L.XXV II (1934), sv. 2, p. 20, br. 27, si. 27)

258. Vaarovine (Livno) Ploa nainjena od krenjaka, odbijena sa svih strana, visoka 0,83, iroka 0,92, debela 0,15 m. ini se da je natpis bio uklesan u dva reda, izmeu kojih je bio prazan prostor od 0,15 m. Natpis > se sastoji od dva reda i glasi: IRMVS. VS /// ONISFILD VSL [flinmus Us(...............) [(........... )]onis fil(ius) (ecurio) v(otum) s(oivit) l(ibens)

(D. S ergejevstei, G Z M , X L (1928), :p. 91, br. 13)

259. Vaarovine (Livno) Ulomak jednog votivnog spomenika, sa ostacima vrlo lijepo uklesa nih slova u dva reda. SV S AEQ P L M [(........ )lsus [municipij] Aeq(uensium) p(osuit) j(ibens) mjerilo)

(D. Sergejevstei, GZM, XL (1928), sv. 2, p. 91, br. JS, tab. 1, si. 1)

AN'nC'K!

KCI-IN!

1 V'II'IVN!

SI ' -

l'DUUL'Cn

Ui U

2(i0. Vaarovine (Livno) Ulomak jednog natpisa. Ostalo samo nekoliko slova u jednom redu. Slova su lijepo urezana, visoka 3,3 cm. Po samoj rijeci vidi se da je spome nik imao sakralni karakter. C SACR M |(, . . .)]< .: 'saer(u)m
16. lab. I. si. I)

(D. S e r g e j e v s k i. GZM. X]., (1923). sv. 2. p. 92. br.

201. Karau 1 a (Duvno) rtvenik od bijelog vapnenca, odbijen sa svih strana. Na gornjoj strani slabo izbaeni zabat Prednja strana imala je natpis koji je naknad no odbijen. U sredini gornje plohe vidi se L itika ipatera, a u kutovima plit ke rupice za stalak. Ara je visoka 0,485, iroka 0,29, debela 0,254 m.
iC. P a t s c h . G Z M . Fif>. 57} XVI (19041, p. 343. br 3. si. 56

WMBH. IX

(1904).

p. 205.

2.62. Karaula (Duvnol V'otivna ara od bijelog vapnenca, visine 0,47, irine 0,24,debljine 0.18 m. Odozgo i na podnoju obiju prostranih ploha slabo izbaen zabat. Na gornjom za batu vidi so pokuaj dodavanja akroterija. Gornja (ploha ukraena krunicom unutar koje je ucrtana jedna rozeta. Spomenik znat ne, oteen, od bijena itava prednja strana gdje se nalazio natpis.
: 2ii5 iC. P a t s c h . F;u 58} GZM. XVI
i HMMi .

p. 343 344.

br. 4.

57,

WMBB,

IX

(1904).

263. C r v e n i c a (Duvno) Vot;vna ara. u gornjem dijelu odbijena. Visina (l,32. irma 0,52. de bljina H2a ni. Lijepo izraena [ i donjem, sauvanom dijelu nekohko j j r filac.ia koje prelaze u bazo Natpis je sauvan u li - roda. ud eetia u e :ei i -'.i >amo donji red sa zavrnom lornrulom.
IVI T A KL. O V i N V. S. L. M i v: T(itu>) v(Diuni) Ael(ius)Qu s(olvit) n ( a i . ri -} I( i b e n - s ) n i i e i i l e )

470

A N T I K I K U L T N I I V O T IV N T S P O M E N IC I N A

P O D R U J U B iH

264. Bugojno AnepigraM ca ara, sa obraenim gornjim i donjim dijelom. Slabi os taci rprofilacija. Povrina sva isplatama pa se ne moe (primijetiti da li je bio nanesen natpis.
(K a ta lo g Z e m a ljs k o g muzeija, tar. 602)

265. Podbreje (Zenica) Uloanak oltam og naitpisa, od tvrdog b ijelog vapnenca. Visina 0,85, irina 0,59 im. Iznad visoke, bogato profilirane podstrenice nalazi se na stavak sa ostacima friza ikoji se sastoji od alkain'tovog lia i rozeta. Natpis se sastojao od sedam iredova, jako je iistroen te ga je teko restituirarti. Jedino se u etvrtom redu doputa sigurno dopunjavanje. ///N IB V S S V /// /.//OET. PL. T III ///E D. E/// / ///M E N T IS/// ///P O C L I/// ///ION. T /// ///V . S L ///
F ig .

. ,]niibus su (.......... ) . ,]o et, Fl(avius) T(itus) . .]ed e(.......... ) ,]ment; .s Polci(. . . .) ]i Cn(aeus) T(itu:s) f........ ] v(otum) s(olvi't) l(ibens)

(C .'P a ts ch , G Z M , X V I I I (1906), p. 159 160, si. 6; W M B H , X I (1909), p. 1 1 5 -1 1 6 , 7) ! ,

266. Vrbovac (Doboj) Lijapo ouvana ara, bez natpisa, sa profilacijom i na gornjoj i na d o njoj strani. Visina 0,74, irina 0,33, debljina 0,15 m.
(Z b irk a m je s n o g m u zeja u D o b o u inv, ibr. 1123. K a ta lo g Zem aljiskog m u zeja , br. 153)

267. Stolac Ara od krenjaka, sa manjim tragovima iprofi'lacije. Na prednjoj strani lijeipo sauvani mailipis koji se sastoji od pet redova i glasi: SEXTVS CAESI NIVS ROMANVS BF COS LEG XIIII G V. S. L. M Sexiws Caasi ni us Roimanus b(ene)f(iciarius) leg(ionis) XTIII G(eminae) v(otum) s(olvit) l(ibens)m(erito)

(L. Zore, Slovimac, III (1880), ,p. 416; CIL ITI, 8435)

472

AK T1CK I

K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A P O D R U J U B iH

268. Stolac Ulomak are nainjene od forenjaika, visine 0,63, irine 0,21, debljine 0,14 m : Spomenik je jae oteen, osobito na desnoj strani. Od natpisa se sauvalo sasvim malo, sadrano u est redova. milili i'K MC. OB DICATI M
iiiiiii

[(........ )jik mc ab Dirati (v(otum) s(olvit) l(ibens)]


..............................

m(erito)

////////
D. D

...................
[l(oco) d(ato)] d(eourionum) d(ecreto)?

(F. F iala, G Z M , V (1893), p . 517; C IL III, 13874)

269. Domavija (Srebrenica) Donji ( d io rtvenika, sa ostacima natpisa i punom zavrnom form u lom. Na donjem dijelu vidi se lijepa obrada izvedena tprofilacijom, Od nat pisa se sauvalo nekoliko nepotpunih redova. PRO PRO SAL ET SVORV V L S
C IL

pro[c(urator?) Aug(usti?)J pro sal(ute) [sua] et suoru(m) v(otum) l(ibens) s(olvit)


(1 8 9 4 ), p . 2 9 , s i . 4 6 ; W M B H , I V (.1 8 9 6 ), p . 2 2 7 , F i g . 4 6 ;

(V . R a d im s k y , G Z M , V I I I I , 13269)

270. Skelani (Srebrenica) Ara od vapnenca, visoka 0,58, iiroka ina struku 0,24, debela 0,22 m. Dosta oteena, osobito u gornjem desnom kutu. Obje sitrane lijepo izra ene. Od natpisa se sauvalo sasvim imalo, vide se ostaci -etiri reda, od ega se moe proitati samo zadnji red. L P l(ibens) p(osuit)
(1 9 0 7 ), .p. 43-2, b r. 1, s i. 2; W M BH , X I (1 9 0 9 ), p. 141,

(C . P a t s c h . G Z M , X I X F ig , 3 9 ; C I L I I I , 1 4 2 1 9 )

271. Skelani (Srebrenica) Donji dio are, visine 0,675, irine na struku 0,415, debljine 0,41 m. Donja strana, k-oja je u potpunosti sauvana, -lijepo izraena, sa irokim postoljem koje prelazi u natpisno polje sa nekoliko iprofilacija. -O natpisa su se sauvala tri zadnja reda. VR. Q GBRD. IT M. L. P
p. (C . P a t s c h , 1 4 9 , F i g . 54 )

(uojvfijr q(uin) [q(uennalis)] Ger(.................................................. ) it(em) [im(unicipii)] Mi(al..........................................................) l(ibens) ip(oeuit)


GZM , X IX (1 9 0 7 ), f p. 438 439, b r. 14, s i. 17; W M BH , X I (1 9 0 9 ),

474

A N T I K I

KULTNI

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

POD RU JU

B iH

272. Slke)lani (Srebrenica) D onji dio are, visine 0,63, irine na struflcu 0,47, debljine 0,44 m. Gor n ji d io odbijen. Donji dio lijepo obraen. Od-natpisa su se sauvala tri reda. L. AVREL L V P VS CS. DD
(C, F a ts ch , F ig . 55)

L(ueius) Aurel(i<us) Lupus c(um) is(uis) d(onum) d(eit)


X I X (1907), p. 439, b r . 15, si. 18; W M B H , X I (1909), ,p. 149,

GZM,

273. Skelani (Srebrenica)

-------

Ulomak are nainjene od krenjaka, odlom ijena sa tri strane i otraga. Visina. 0,36, irina 0,25 m. Nikaikvih tragova ukrasa. Od natpisa im a osta taka u etiri reda. Slova eu velika i pravilno urezana. III /// /// /// LO BEFCOS MACED M lo be(ne)f'(i ciarius) co(n)(ularis) [<leg(ionis) V] Maced(onicae) [v(otU'm) s(olvit) li(ibens)] m(erito)

CD. S e r g e je v s k i, G Z M , m. is. V I (1951), rp. 308, br. 14, tab. I, si. 4)

274. Sikirici (Srebrenica) Anapigrafs'ka ara, dosta oplakana, izduenog oblika. Na gornjoj strani tragovi reljefnih ukrasa u form i ateroterija. Visina 0,62, irina 0,29, deb ljina 0,27 om . iNa prednjoj strani ostaci kria, naknadno nanesenog poto je ara sluila kasnije kao nadgrobni spomenik.
(S p o m e n ik se nalazi u M u z e ju isto n e B o sn e , inv. br. 898)
275 R o g a tic a

U lom ak are nainjene od k ren jaka, odlomljena sa tri strane i otraga. P o d ije lje n u tri dijela vertikalnim trakam a s m otivom ueta. irina sred n jeg dijela iznosi 0,24 m. D olje je p ro filira n i isokl. V isina itavog sroomeni'ka 0,81, irina 0,66, 'debljina 0,185 rn. Od natpisa se sauvalo n ekoliko slova u dva reda. Ostalo je odbijen o.

/ // //// AE / / / / / / / CATE

[(........... )] ae(em) [(----------------- )]cate


( 1 9 3 6 ) , s-v. 1, p . 5 6 , b r . 3, s ) . 3)

(D . S e r g e j e v s k i , G Z M , X L V

4 76

AM 'ICKI

KULTNI

VOTiVNI

SPOMENICI

NA

PODRUJU

BiH

276. Rogatica rtvenik obraen sa tri strane. Krov od korpusa odvaja dvostruka profilaeija. Sa strana ukraen [plastinim alkroterijima. U sredini plastini ukras u obliku diska. Visina spomenika 1,09, irina 0,37, debljina 0,35 m. Materijal vapnenac. Bez ikakvog je natpisa.
(M. H o e r n e s , A . E . M , I V ( 1 8 8 0 ) . p. 4 6 ; C . Patsch, A . E . M ., X V I ( 1 8 9 3 ) , p. 9 0 , ,\fr 6 ; I . B o j a m o v s k i , N a e starine, g o d . X I ( 1 9 6 7 ) , p. 1 5 2 1 5 3 , h r . 7 , s i . 11)

277. Rogatica Anspigrafska ara, bolje izrade, znatno oteena. Lijepo profilirana. Visina 1,08, irina 0,44, debljina 0,34 m. Sa obje strane siatns.
(K a ta log Z e m a ljsk o g m u zeja , br. 135)

RESUME

MONUMENTS CULTUELS ET VOTIFS ANTIQUES SUR LE TERRITOIBE DE LA BOSNIE-.HERZEGOVINE Le culte et la religion des DIyriens nous sont tres peu coranus. Ce que nous en savoras deja est principalemant base sur les monumente cultuels et votiifs decouverts j.usqua present, mais lon remarque immediatement que le nombre des divinites et des cultes illyriens ne correspond en aucune fa?on a celui quexiigerait -letat reel de Ja vie spirituelle des Illyriens. Cette question se pose .necessairememt a tous les. chercheurs, mais U nest pas facile dy repondre. II y a la plusieurs explications. Pour certains, par exemjple, ce n etait aucunemeat lhalbitude chez les lllyriens de ipresenter leffigie de leurs divinites. Selon dautres, ees effigies existaieait, mais seulement executes dans le bois, et ce materiau etant perissatole ii est evident que les vestiges de semblaiblds monuments nant pas pu etre conserves jusqua nos jours. Eu egard a la teehnique dexecution des monuments illyriens qui datent de lepoque romaine, on peut facilement voir la une consequenoe liee a la technique du travail du bois, et cette opinion nous paralt valaible. Presque tous les monuments cultuels et votiifs il.lyriens remontent a lepoque de la presence roimaine, sous linfluence de laquelle ils commencent de plus en plus a representer les divinites ou a les mentionner epigraphiquement. Mais, lexamen de ces monuments nous permet egalemant de eonstater quils ne mentionnent ipas, ne rapresentent pas toutes les divinites qui peupiaient leur pantheon. Ce qui signifie que seules les divinites auxquelles ils elevaient ces monuments nous sont connues. Ce probleme en entraine sans aucun doute plusieurs autres de meme nature auxquels, dans la plupart des cas, ii est C ii.i L * ae iiT i ? i uri iGpoiise deteriTiinse. ' drfficiiltc?, sst cl ciuttiTit plus grane que les sources litteraires, les onnees foumies par les ecrivains antiques, sont rares. On peut se rendre compte de tla valeur de ces donnees litteraires, concernant les iproblemes du culte epiehorien de la population, par les exemples qui se raipportent aux Germains et aux Gaulois. Alors que pour 1 etude des problemes cultuels de la Gaule et de la Germanie nous avons dun cote des oeuvres litteraires de valeur ecrivains antiques, en premier lieu de Taeile et de Cesar, ii exiiiste dautre part de nomibreux monuments ou rfbjets cultuels et votifs ainsi que des constructions qui se raportent au culte. La situation est un peu differente dans les autres pays, par exemple en Hispanie ou en Afrique du nord, sans parler des pays orientaux; mais en Yougoslavie cette situation est entierement differente. Quelques breves notes das ecrivains antiques sur la religion et le culte des Illyriens ne sauraient constituer des materiaux suffisants, et les recherches archeologiques nont pas foumi suffisamment de materiaux pour permettre une etude systemalique des problemes cultuels ou meme du probleme des Illyriens. Ces remarques 31 Antiki kiultni . . .

482

nous sont utiles uniquement | kmsqu'il sagit de compareroes prolblemes chez dautres peuples ou letude en est .beaucoup plus aisee. II tlj a aucun oute que ehez tous les peuples asservis par les Rornains nous assistojis a un processus unique en ce qui conicerne le culte autochtone face au culte romain; eest la le phenomene toien cooinu de iinterpretatio roma na. Mais si nous essayons de relier ce probleme aux Illyriens, ibien que noue ne puissions guere avoir de preuves au sujet de leurs cultes en suivant ce pro cessus chez dautres peuples, nous somimeis en droit de supposer que lintenpretatio romana sest developpee de la meme fagon ohez les Hlyirie!ns. Les divi nites illyrinnes dont les noms ou les effigies nous sont parvenus sont representees ou epigraphiquameint mentioinnees, diuine mainiere generale, a la fagon romaine. Cest pourquoi nous ne possedons que des details sur la religion et le culte originaux illyrienis, car leur iconograjpliie et leuir ipresentation epigraphique sont en majeure partie marguees par la presance romaine et la tres forte influence exercee par celle^ci. On peut observer que sur le territoire de la Bosnie-Henzegovine seules quelques divinites autochtones etaient eonmues, mais aussi que celles-ci fa~ isaient l abjet duine grande devotion. On a releve en tout 68 monuments appartenant a des cultes autoohtones. Les carteB ou sont portees les locations de ces monumants nous montrent clairement que la plupart de ceux-ci se trouvent dans une partie determinee du territoire de ia Bosme-Henzegovine, sa partie oocidemtale. Ce territoire, on le sait, etait surtout peuple par les Delmates illyriens, qui sont dans ce cas, sur le territoire de la 33. H., les principaux porteurs du culte autochtone. Presque tous les monuments cultuels et votifs des divinites autoohtones denomlbres proviemnent du territoire des Delmates. Un nombre intime de monuments semiblaibles a ete decouvert en dehors de ce territoire. Seul le culte du dieu Bindus peut avoir ete lie a un autre groiupement tribal, en l ooeurence les Japodes. Nous pouvons, dans ce cadre, constater que Glamoko Polje representait la region ou la tradition cultuelle autochtone sest maintenue le plus longtemps et le plus fortement, ses porteurs etant les DeJmates illyriens qui, durant toute lepoque de la presenee romaine, sont restes isoies et proiondement attaohes aux traditions tribales conservatrices. En ce qui concerne le probleme du cultefoautochtone, la B. H. constitue une regio-n unique en Yougoslavie. La majeure partie de sa population, a lepoque romaine et preromaine, etait les Illyriens. Alors que les autres re gions de la Yougoslavie etaient exposees, pour des raisons geographiques, a une forte influence eulturelle etrangere, quil sagit de lIstrie, de la Dalmatien, de la Paimosnie ou de la Macedome, le territoire de la B. H., region montagneuse, est demeure dans une tres grande mesure en dehors de ces influences, surtout si nous le comparons aux regions citees. Si la Bosnie navait pas ete si riehe en minerais, meritant aijnsi lattention des Romains, on serait en droit de se demander quelle aurait ete alors la tradition eulturelle dans ce pays. Les premieres routes romaines construites en B. H. furent celles dites iminieres. Cest en vnie de rexploitatian miniere qua ete fondee la seule agglomeration importante de Bosnie (Domavia). La situation est la meme en Bosnie du nord, dans la region de la Sana et de la Japra. Dans les regions qui etaient

483

restees en dehors des interets economiques des R#mains, cest-a-dire la partie occidentale de la Bosnie, en particulier les plaines de Glamo, Livno et Duvno, las IHyriens sont restes comjpacte dams (leurs traditions oulturelles, et exfcrememanit arrieres, ce qui a/pparait dans leuns realisalions eulturelles, quil s agisse de larohitecture, du mode de vie, des costumes etc. Ce qui explique evidemment pourquoi nous trouvons sur ce territoire les monuments culturels illyriens qui ont le plus de valeur. Dans le patrimoine que les hommes de ce pays conservaient precieusament sous loccupation romaine, les cultes de leurs amcetres prenaient la premiere iplace; certains monuments culturels de ce territoire qui dztent des derniers siecles de l empire romain montrent, entre autres preuves, la tenacite de lattachement spirituel des Myriens a ce patrimoine. Panmi les cultes autoohtomes, ce sont ceux voues a Sylvain, a Diame, aux nymphes, a Bindus et a Sedat qui iprennent les premiereis places. Pouir nous, le plus interessant est caku de Sylvain et ide Diane. H est evidemt aiujoumdhui que soiuis ces nams romaias se cachent en realite deux divinites autocliton.es, dont malheureusement nous ne connaissons pas encore les noms inigeneE. Le>ur representation iconographique est <presque entierement idantiqiue aux effigies grecqueis de ces divinites: Sylvain porte des oomes, dans la plupaxt des cas ii a les pieds fourchus, ii porte toujours un pipeau ou une houlette :(peduim), et ii est tres souvent accompagne dun ohien ou dune o h e v r e .. Tout cela fait me lui une divinite sylvestre, protectrice des ibergers et des populatioms des montagnes. Le cas est le meme pour Diane. Le culte de celle-ci etait tres repandu iparmi les Illyriens, comme le prouvent les nombreuses effigies ecouvertes, ou elle est toujours reprasentee de la meme maniere: vetue d une legere tunique de chasseresse, des foottes aux ipieds, portant un are et une fleehe, accompagnee dun chein, dune biche ou dune ohevre. Etant donue les caracteristiques qui la relient a Sylvain, ii est normal que tous deux soient umis dans un meme cyole, et nous les trouvons ainsi reumis, sur tout dans la p a rtie occidentale de la Bosnie. Dans certains cas, tous deu x figurent sur des bas-reliefs qui n ont presque rien de commun avec les effigies de liconograiphie grecque. U sagit des bas-reliefs bien connus de Opai, ou O on remarque tres nettement linfluence autoohtone et la notion auavaient les Tllvriens de leurs deux divinites favorites, anciennes. Le culte du dieu Bindus retient egalement notre attention. Les temoignages de l existence de ce culte proviennent toutes dune meme localite situee dans les environs du Biha actuel, a.u nor-ouest de la Bosnie. On peut en eonelure que Bindus etait uniquement honore parmi le groupement tribal qui peuplait cette region, en loccurence, comme nous lavons dit, les Japodes. fcn meme lemps, cest la Jun des rares cas ou nous connaissions le nom auto ohtone dune divinite, du 4ait quU est dans les inscriptions lequivalent du Naptune romain, ce qui permet de eonelure que le Bindus illyrien etait le dieu des eaux, des sources et des rivieres. Nous avons egalement place dans la categorie des divinites autochones le dieu Sedat, les nymphes et la divinite dite Inconnue, dont les effigies appataissent surtout sur le territorie de la plaine de Glamo. La caracteristique de ces divinites est queMes sont ,presque toujours represemtees la main droite levee et la paume ouverte. U est encore difficile pour linstamt de preciser de quelle divinite ii s agit et quelles sont ses caracteristiques.
31*

484
II est surprennant que rexisten.ee du culte de <cinq divinites autoohtones seulement ait ete prottve; que sont done devenues les autres divinites illyrien-

nes? les Illyriens possedaient-ils un pasitsheon aussi riche que les autres peuples europeens? de quelle lagan leur religion se manifestait-elle, representaiant-ils leurs divinites avant meme larrivee des Romains? II est d'ifficile de repondre avec certitude a ces quastions, mais certaines raisons justifient des hypotheses. Les cultes des Illyriens ne nous sont connus que dans la mesure ou les monumente deco-uverts nous en apportent des iprenves, et grace aussi aux rares doninees fournies par les doeuments antiques; mais lanalyse comparee avec les autres peuples europeens dont les toases culturelles, economiques ou politiques etaient presque ientiques aux illyriennes nous autorisent & supposer que le panfcheoti ilJyrin etait beaucoup plus riche que ne rindiquent les monuments decouverts sur ce territoire. En ce qui concerne les cultes romains pratiques sur le territoire de la Bosnie-Herzegovine, la -situation est nettement differente. II est evident, avant tout, que dans cette region geographique relativement restreinte lexistence et le develappement dun grand nombre de cultes romains ont ete emontres; ela ne nous etonne pas, pour les raisons suivantes: la partie de la province romaine de Dalmatie quoccupe aujourdhui le territorie de la B. H. a onne un grand nomlbre de monuments culturels romains, dedies a presque toutes les divinites du pantheon romain. Cela sie seraiit pas etonnant sdl sagissait par example d u m . territoire fortement romanise comme letait entre autres la Dal matie du liittoral ou la romanisatofcm atteigin.it son plus haut degre, ou se trouvaient plusieuns gglamerations urbaines iimportantes, fonetionnant comme telles depuis la periode preromaine; sur ce territoire, normalement, la romanisation seffectuait plus rapidement, avec ce substrat de population qui, par ses traditions culturelles, etait tres praahe de la culture 'romaine, et par consequent de la religion romaine. Au contraire, sur le territoire de la Bosnie-Herzegovine Ja sitiuation etait entrierement differente. Ii a deja ete question des conditions geagraphiques de la (B. H., que plusieurs ehaines de montagnes separent de la raer; cette eonfiguratiotn representait l'un des facteurs essantiels enti'ainani une lonianibalion iniense ei, par ia, ie rapproohement de ia popu lation d'aiors de la trailiom eulturelle romaine. C etaient done Ja des conditions entierement differentes de ceilles qui regnaient dans la region littorale, et la composition etihnique a joue un role certainement tres important dans ce processus et dans les evenements. A lepoque preromaine et a lepoque romaine, le territoire de la B. H. etait entierement peuple par une ethnie illyrienne qui, au point de vue culturel, surtout si nous la comparons aux elements de la meme tribu peuplanl la region litlorale, etait 'beaucoup plus arrieree que ceux-ci, et, comme nous lavons deja observe, le resterent pendant presque toute la duree de la presenee romaine. Cette notion, qui porte le nom de cortservatisme illvrien, concerne precisement les lllyriens qui peuplaient le territoire de la B. H. aujourdhui. En etudiant les cultes autochtones nous avans remarque que dans cette region ces cultes etaient etroitemenl. li.es a la tradition c.ulturelle autochtone. A l'exeeiption de Domavia ii nv avait pas la de viiile irniportante, seulement de nombreuses ipetites loca'lites qui s'etaient formes aus post.es de relais; et quil sagisse precisement des Ita-

485

liques au des Romains euxmeirnes qui staiegt instaUes la ela ne suffisait pas pour onner la marque et le caractere dune veritable agglomeranous referant a nos monuments, nous pouvons constater que dans ce cas la tion romaine. Cest done dans de telles conditioins que sest effecfcuee la 10masnisation et, avec elle, ia penetration des culte. rornains. Mais en penetration des cultes et le probleme de la romanisation ne peuvent representer un lien de cause a effet. II nous sernble que la penetration des cultes sest faites independamment du proeessus de romanisation, car la certitude, par exemple, quil y 'a eu un culte romain sur un territoire ou en un lieu determine nest pas la preuve d une romanisation intensive de ce meme endroit ou de cette region. Lorsquil sagit precisement des cultes etrangers, romains dans ee cas, nous estimons que leurs propagateurs et leurs adeptes etaient pour la plupart des etrangers, cest-a-dire des elements non illyriens. II sagit suirtout des soldate, des cocnimersaiibs, de diferentis sm|plyes, ebc. De tels elements sociaux rpouvaiient etre appeles par itfjferentes professions et fonetions a sinstaler dans une localite quelconque, et cest pourquoi nous trouvons egalement des preuves de lexistenoe des cultes romains ans les regions ou les localites ou la romanisation avait ete la plus faiible et ou les elements culturels et ethniques autodhtones avaient conserve le maximum dauthenticite. Cela signifie que les cultes romains etaient egalement acceptes par la population autohtone, mais seulement dans la mesure ou cetait exige de celle-ci, avant tout de ses relpresentants, lorsquil sagissait de demontrer leur loyaute politique a i egard des autorites et de ladministration romaines. Cest pourquoi nous trouvons par exemple un certain nombre de monuments culturels ou votifs consacres aux divinites romaines dans les regions egalement considerees le plus authentiquement illyriennes possedant leur propre tradition culturelle, cest-a-dire dans la partie sud-ouest de la Bosnie. Si nous etudions ces monuments, reoherehant qui les avait fait lever, nous observons un fait certain: les monuments decouverts dans les centres urbains ou leur peripherie et aussi la ou se trouvaient des camps militaires, etaient generalement edifies par des etrangers, ce qui veut dire que la ce culte etait regulierement honore par les elements en question; dans ces cas C 0s ciil'tss etaicn! ;prcit]c|'<ji6s si hiGnc>ro3 ds siianis r cGuitinu; mais loisotii' u sagit des monuments sifcues dans des lieux ou .preojnirnait un element culturel et ethnique autohtone, dans la plupart des cas cetaient des gens du pays qui faisaient edifier ces monuments. Bien que nous avons maintenant la preuve qui ces cultes ont existe, on ne saurait parler dune pratiaue reguliere, organisee, dudil culte, car ii sagit surtout dune demonstration de lovaute politique. Les monuments appartenant au culte romain se trouvent pour la plu part reunis dans les regions economiquement developpees, telle que les re gions rninieres de Srebrenica, de la Sana et de la Japra. Un autre faeteur important ayant exerce une influence sur laoption de cultes etait la presence de nombreux elements etrangers; cest aux endroits ou ceux-ci etaient les plus nombreux que lon trouve le plus grand nombre de temoignanges de lexistence ces cultes. U faut pourtant souligner ici un lait precis; si nous comparons le nombre de vestiges de monuments cultuels et votifs releves sur le territoire de la B. H. avec ceux provenant dautres regions des provin-

486

oes voisines, nous remarquons que de ce point de vue cette region reste tres loin derriere celles-ci, et l cm peut dire que ce nomibre correspond precisement a la situation qui regnait sur le territoire de la B. H., a la difference des autres regions, en particulier de la Dalmatie littorale. Jusqua prsant on a clenombre en Bosnie-Herzegovme 127 monuments, dedies a diverses divinites romaines. 19 de celles-ci sont, en tout, representees: citons Jupiter, Junon, Minerve, Mars, Mercure, Hercule, Venus, Fortuna, Liber, Lilbera, les Genies, Pomone, Anmatus, Terminus, Terra Hillyrica, Unbs Roma, Roma et Auguste. 18 dentre eliles font loibjet dun culte independant, deux omt un culte commun. En outre, quatre de ces divinites sont a la fois honorees independamment et en commun avec dautres. Nous possedons done en tout 27 specifications cultuelles de dviniites romaines sur ce territoiire: Cest au culte de Jupiter et aux communautes cultuelles de celui-ci que sont dedies le plus grand nombre de monuments, 61 en tout; 53 dentre eux sont dedies a lui setil, 8 autres honorent en meme temps une autre divinite. En deuxieme place, par le nomibre de monuments, vient le Genie, (15 monuments), Terra mater occuipant la troisieme place, avec 8 monuments. Les localites, ou les regions, les plus ridh.es en monuments de ce genre sont les suivantes: en premier lieu, la partie orientale de la Bosnie region de Srefbrenica et de Skelan, puis la region de Gorade, Rogatica et Foa, dans la partie sud-ouest de la Bosnie, et le sudouest de la Bosnie avec la region de la Sana et de la Japra. Entre ces regions nous remarquons encore deux poiats particuliers presentant un gramd nombre de monuments: le sud-ouest de lHerzegovine (region de Ljulbuki) et les environs ide Jajce avec Sipovo. On constate que deux regions de la B. H. sont partieul'ieremant ipauvres en vestiges de monuments cultuels et votifs: eest la Bosnie du nord tout entiere, autrement dit la Posavina, et le centre de la Bosnie avec la region qui seten autour de Sarajevo, avec Fojnica, Kiseljak, Kreevo, Visolko, et celle qui se trouve au nord jusqua Zenica, au no,rd-est jusqua Tuzla et a lest jusqua Vlasenica. Cest la un fait particulierement interessant. La raison en est-elle quil ny a pas eu sur ce territoire de camps militaires ni de centres uribains i'miportants, ou bien cela provient-il des commumications, de la eomposrtion pl.hnlanp mi d aiitr ehose7 A notre avis ce sont surtout ces iffcrents fac-teurs qui exipliquent labsence de monuments de ce genre. Les 127 monuments qui representent les cultes romains dans cette re gion revelent que dans la plupart des cas ii sagissait la dun culte reguli er et organ-ise. eci est confirme par le texte meme figurant sur ces monuments, qui mentionnent lexistence de nomlbreux temples, ou les pretres qui celebraient les differen'ts ault.es. Cest a'inei que sur Pinstription relevee a Agi, sur la Japra, pres de Bosanski Novi, nous lisons que le temple qui se trouvait la fut restaure sous le Tegne de lempereur Gorien. Nous avons des cas semblables a Ljuibuki, Zenica, Jajce, etc. Nous savons avec certitude, po ur certains dentre eux, a quelles divinites ils etaient consacres: eelui de Ljubulki etait voue au dieu Liiber, celui de Jajce a Jupiter depulsor, eelui de ipovo au culte joint de Minerve-Jupiter-Genie, etc. Dans oette region, les cultes grecs sont beaucoup rnoins nombreux que les cultes romains. On en a releve 7 en tout. Si nous songeons aux circonstan-

487

ces dans lesquelles ces cultes ont ete introduits, au fait que leur celebration etait etroitement liee aux elements ethniques grets, et quil sagit de cultes pratiques par un peuple qui eta.it lui-imeme pc>liitiquement depandant des Romains, comme cetait ie cas des IIlyriens, ce petit nombre de cultes sexplique aisement. On retrouve dans la plupart des cas les preuves de leur existence dans les localites ou lon sait que des Grecs ou des Orientaroc liellenises ont sejourne, ce qui permet de eonelure que la plupart des adeptes de ces cultes etaient des- Grecs, pour la simple raison que les ressortissants dautres nationalites avaient deja leurs divinites nationales, qu'ils honoraient et auxqelles ils elevaient des monuments. En outre, dans certaines circonstances, ils sadressaient plus valontiers a une divinite appartenant au p'antiheon romain dont nous savons quil etait presque identique au pantheon grec. Nous avons deja mentionne plus haut que les monuments appartenant a lun ou a lautre culte sont, igeographiquement, etroitement lies; cest ai.nsi que les temoignages de lexistence de cultes grecs sont tbeaucoup plus nombreux dans la partie orientale de la (Bosnie, alors que c est ie contraire en ce qui coruceme les cultes romains. L-on po-urrait pourtant supposer, etant donne la position geographique de la Bosnie-Herzegovine, que les influences a cet egard se neutralisent; mais si nous examinons le nomibre de monuments appartenant a lun et a lautre culte nous pouvons constater que tel nest pas le cas. On na decouvert jusqua present sur le territoire de la Bosnie-IIertzegoviine que 10 monuments voues a des divinites grecques. Si nous comparons ce nombre a eelui des monuments consacres a des divinites romaines, 127 en tout, la difference intensite de cultes, en faveur des divinites romaines, est nettement visiible. eci resulte de tou-te une serie de causes, -dont ii a deja ete question. Pour la ipqpula;tion de la partie occidentale de motre pays, le panbheon romain etait foeaucoup iplus proehe et eomjprehensiible que le grec. Cest ainsi que lorsquil sagit dune meme divinite figurant sur une inscription, nous trouverons la variante latine de son nom. Meme dans les regions est de lempire, les Grecs ou les Orientaux eux-memes ajoutaient a leurs divinites nationales le nom de la divinite romaine correspondante, ce qui souliigne linfiuc-r.cc poI:tique, aux pens dim e eventuelle interpretation Romana.
Parmi les cultes grecs pratiques sur ce territoire, nous rencontrons les cultes suivants; eelui 'Apollon, dAphrodite, dEsculape, dHygie, dHerades et Hesione, de Nemesis. Ces temoignages sont concentres, dune maniere generale, dans qualre regions: la partie nord-ouest de la Bosnie (region de Biha, de la Sana et de la Japra), la Bosnie centrale avec Ilida, Ja Bosnie orientale (region de Srebrenica), plusieurs vestiges provenant de Prnjavor et de Glamo. Presque tous ces elements proviennent des localites qui, nous l'a v o n s dit, etaient habitees par un certain nombre dOrientaux hellenises, attires la par lexploitation miniere (cetait le cas de la Sana, de la Japra et de Srebrenica), o< u faisant metier de cornmercants dans certaines boiurgades. Toiut ceci permet de eonelure que les. cultes greos etaient piratiques en Bosnie-Henzegovine dune maniere organisee, ce qui coostitrue un temoignage intere ssant sur laspeet cultuel de la Bosnie-Herzegovine antique, car la presence dun culte dans une region eterminee saecomipagnait de loute une serie de

488
m anifestationE

armexes qui

iiniluenijaient

tous 4es

aspeets

de la vie

des

ha-

bitants d u n e region donnee ou de localites partieulieres.

Le probleme des cultes tfaraees est beaucoup plus simple. En effet, lexistence de deux cultes seulement a ete ici iprouvee, ce qui ne diminue pas d a illeurs leur importance, car ces deux cultes precisement, celui du Cavalier tihrace et celui des Cavaliers du Danulbe, comptent parmi les plus connus et en meme temps parmi eeux qui soulevent le plus de prolblemes de tous les cultes thraoes. Leur presenee dans cette rgioin egalement prouve leur puissance dexpansion, puisquils parvinrent a lemporter, par leur prestige, sur tant dautres cultes pratiques par des peuiples divers. En ce qui concerne le CavalieT thraee, nous ne saurions guer.e parler une nette penetration etant donne que nous ne ipossedons quun seul temoignage de son exis,terace; mais Celle du culte des cavaliers du Danube est pleinement confirmee par les cinq monu ments qui lui sont vous, Bien que six monuments soient un petit nombre lorsquil sagit d apiporter une coniclusion definitive sur le caraetere de ce culte sur ce territoire, du fait quil sagit de cultes specifiques du peuple en question, qui ne joua aucun role culturel important et eneore moins un role politique, cest justement la qu'dl laut reoheroher limportance de sa penetra tion dans les autres pays, entre autres en Bosnie-Herzegovine, eu agard aux caracteristiques deja mentionnees de ce territoire. II faut de nouveau lier ce phenoimene a l exploitation economique qui exiplique la presenee des trois elements sociaux essentiels grace auxquels les cultes etrangers se sont installes sur ce territoire: l'armee, qui jouait le role de proteeteur des exrploitations economiiquies, tune nombreuses maim doeuvre de natiomalites diverses, un grand nombre de coimnergants. Cest ipourquoi nous ne ipouvons pas imputer a un simple hasard la presenee dwn monument cultuel votlf precisement dans les aigglomerations ou se trouvait jadis un poste imilitaire, dans une region dexploitation miniere ou dans les ruines dune sation commerciatle. Cela nous revele en meme temps que nous ne trouverons pas non plus en ce eas parmi les adeptes de ce culte les gens du pays, mais des etrangers, appartenant aux professions ci-deasus. La ccuverte ds monuments appaiteuani a u x cuiles ihraces dans cette region souligne le fait que ces memes monuments napparaissent pas a lest de la Bosnie, coimme on pourrait sy attendre en raison de la position geographique, tenant compte du pays dou ces cultes etaient venus, mais que nous les rencontrons dans les regions et les localites que eci ne concerne aucunement. Cela nous prouve, comme ii a deja ete demontre, que ces influences cultuelles sont venues dautres regions, de deux direetions: de la Pannonie au nord, et de la Dalmatie au sud. Ce fait est eorrobore par la typologie des monuments de couverts, qui portent la marque tres nette de ces deux influences. Parmi les monuments dedies a ce culte, celuii du Cavalier thraee de Sara jevo est particulierement interessant; ii est avant tout caracterise par sa forme insolite, tres rare dans des autres pavs, ce qui souleve nombre de prolblemes et de questioins auxquelles nous essaieronis de trauver une reponse. En ce qui concerne les cultes orientaux sur le territorie de la Bosnie-Herzegovine, on a enombre dans cette region sept cultes en tout, representes par 32 monuments. II s'agit des cultes de Lsis, Serapis, Sabazios, Dolichenus, Atys,

489
*

Mithra, et duin tamodgnange de l ex3 stence dun monotheisme juidaiique. Ces cultes ont laisse plus ou moins de traces. Cest ainsi que ceux d Isis, Serapis, Sabaizios, Dolichenus et le monotheisme judaique nont laiss chacun quuo seul temoignage, alors que les deux autres en ont laisse plusieurs. Le ulte dAtys est represente par douize de ces vestiges, celui de Mithra par 16. eci nous permet de conclure que les deux derniers cultes etaient les plus repandus et groupai