BEHAR

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA GODINA XXII l 2013. l BROJ 114 l CIJENA 40 KN

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

Meunarodni znanstveni simpozij povodom 100. godinjice roenja knjievnika Envera olakovia

ESAD OLAKOVI SALMIR KAPLAN BOIDAR PETRA SANJIN KODRI EMSUD SINANOVI SEAD BEGOVI MIRSAD KUNI MURIS BAJRAMOVI DIJANA HADIZUKI DAVOR ALAT STIJEPO MIJOVI KOAN AMIRA DERVIEVI AJKA TIRO SREBRENIKOVI

KNJIEVNI PODLISTAK:
Enver olakovi: Minijature l Haiku Biblijske prie XX. stoljea l Bosni l Prizori (ulomak iz Knjige majci)
l

VILDANA PEENKOVI AMEL ALI MARIJA GAVRAN

BEHAR, dvomjeseni bonjaki asopis za kulturu i drutvena pitanja Nakladnik: Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske PREPOROD Glavni i odgovorni urednik: Sead BEGOVI Urednik broja 114: Filip Mursel BEGOVI Urednitvo: Senad NANI, Sena KULENOVI, Edin Urjan KUKAVICA, Ervin JAHI, Azra ABADI NAVAEY Rukopisi i fotografije se ne vraaju Adresa: BEHAR KDBH Preporod Ulica Grada Vukovara 235, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr casopisbehar@gmail.com web: www.kdbhpreporod.hr Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn, godinja pretplata 100 kn Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM, godinja pretplata 20 KM. Kunski iro-raun: ZABA 2360000-1101441490 Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar) Grafiki dizajn i prijelom: Selma Kukavica Korektura: Damir Muhamerovi Tisak: top grafika, Velika Gorica
Tiskano uz financijsku potporu iz Dravnog prorauna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske i Ureda za kulturu grada Zagreba

SADRAJ
Na naslovnici: Mehmed Akamija, portret Envera olakovia

ISSN 1330-5182 Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nuno i stavovi urednitva.

Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Baagi, a vlasnik Ademaga Mei. Objavljivao je tekstove za zabavu i pouku, izvorne i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaki Behar ocijenjen najboljim to su Bonjaci dosad imali. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i matinim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodinjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebakog izdanja bio je knjievnik Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed dralovi koji je tu slubu obnaao do ljeta 2006. godine.

SADRAJ

Meunarodni znanstveni simpozij povodom 100. godinjice roenja knjievnika Envera olakovia

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

4

KNJIEVNI PODLISTAK
Enver olakovi:

Esad olakovi: Prilog za biografiju Envera olakovia Mr. Salmir Kaplan (ministar kulture i sporta Federacije BiH): Pozdravni govor Boidar Petra (predsjednik DHK): Pozdravni govor

67 68 69

U zasjenku Allahova vrta

Zlatan olakovi: Zbirke poezije nastale u doba olakovievog najzrelijeg stvaralatva Enver olakovi: Minijature Enver olakovi: Haiku Enver olakovi: Biblijske prie XX. stoljea Enver olakovi: Bosni Zlatan olakovi: Knjiga majci olakoviev testament Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

12

14 16

73 Prof. dr. sc. Sanjin Kodri (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu): Izgubljeno u povijesti: Knjievno djelo Envera olakovia i njegovi kulturalno-poetiki konteksti Boidar Petra (knjievnik): Knjievnik Enver olakovi skica za portret Dr. sc. Emsud Sinanovi: Osnovne crte olakovieve poetike Sead Begovi (knjievnik): Enver olakovi: Doivljaj u koji moe stati svemir, ili poezija kao ivot, a ivot kao poezija
O zbirkama poezije Minijature, Evropski haiku, Biblijske prie XX. stoljea i Bosni

75 85 96

24

96

29

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA 123 Doc. dr. sc. Amira Dervievi (Pedagoki fakultet Univerziteta u Bihau): Usmenoprozna linija u romanu Envera olakovia Legenda o Ali-pai Mr. sc. Ajka Tiro Srebrenikovi: Likovi u romanu Legenda o Ali-pai Mr. sc. Vildana Peenkovi (Pedagoki fakultet Univerziteta u Bihau): Refiguracija slike patrijarhalne porodice u romanu Legenda o Ali-pai Prof. dr. sc. Amel Ali (Filozofski fakultet Univerziteta u Zenici): Identitet u strukturi odnosa tradicionalne obitelji: Optika transgeneracijskog modela na primjeru olakovievih pripovijetki Mag. Marija Gavran: Vanost i vrsnost olakovieve Zlatne knjige maarske poezije Zagreb e dobiti ulicu Envera olakovia BERIET RIJEI

37

126

42

Prof. dr. sc. Mirsad Kuni (Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli): Dva erzeleza olakoviev i epski Doc. dr. sc. Muris Bajramovi (Filozofski fakultet Univerziteta u Zenici): Lokljani i Iz Bosne o Bosni Envera olakovia Doc. dr. sc. Dijana Hadizuki (Fakultet humanistikih nauka Univerziteta Demal Bijedi u Mostaru): Semiotika prostora u pripovijetkama Envera olakovia Davor alat (knjievnik): Slika Boga, svijeta i ovjeka u poemi Envera olakovia Stvaranje svijeta Prof. dr. sc. Stijepo Mijovi Koan: Pogled na Biblijske prie XX. stoljea Envera olakovia

129

47

133

51

140

55

142

58

144

Enver olakovi: Cvijee

BEHAR114

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

Mr. sc. Esad olakovi

Prilog za biografiju
Envera olakovia
Ne kanim pisati romansiranu biografiju svog pokojnog oca povodom 100. obljetnice njegova roenja, a jo manje se usuujem uputati u vrijednosne ocjene njegova literarnog stvaralatva. Za takvo to sasvim sigurno nisam profesionalno dorastao, a i inae smatram da djeca nikad ne mogu biti najbolji, pa ni sasvim vjerodostojni interpreti rada, talenta i svjetonazorskih opredjeljenja svojih roditelja ak ni onda kada to ine s vremenskom i emotivnom distancom interesno neutralnih tumaa. Moja je iskljuiva namjera u ovom osvrtu oteti zaboravu neke vane injenice iz ivota i rada Envera olakovia i portretirati svog nezaboravnog oca kao ovjeka u obiteljskoj atmosferi i u kontekstu ideoloko-politikih (ne)prilika zatiranja slobode kulturnog stvaralatva u vrijeme vladavine KPJ/SKJ na prostoru bive drave. Prvo je potrebno zato da oni koji nisu poznavali Envera olakovia dobiju iz prve ruke svjedoanstvo o njegovom radu i svjetonazorskim poimanjima u duhu kojim je odgajao nas djecu, to smatram vanim ve i zato jer je u dosad objavljenim bio-bibliografskim crticama sadrano previe mistifikacija, netonosti i vrijednosnih predikata koji nisu vjerodostojni, a ponekad su i maliciozni ili povrno dokumentirani prikazi njegova ivota i knjievnog stvaralatva. Drugi aspekt vano je izloiti barem u skici, da bi suvremeni itatelji olakovieve literature lake razumjeli kako je bilo mogue da njegovi roma-

BEHAR114

Mr. sc. ESAD OLAKOVI

ni, pripovijetke i ogromni pjesniki opus nisu bili nimalo kontaminirani okrutnom privatnom sudbinom umjetnika koji je nakon 1945. g. bio doivotno ekskomuniciran s kulturne scene komunistikog reima, premda nikad nije bio ni optuen ni osuen zbog bilo kakvog zloinakog ili neprijateljskog djelovanja spram naroda ili poretka, niti je ikada koketirao a kamoli pripadao javnim ili tajnim disidentskim skupinama intelektualaca u bivoj SFRJ ili meu politikim emigrantima.

zetnikom, premda begovskog porijekla. Vejsil-beg ak nikada nije ovladao maarskim, a njegovo formalno obrazovanje bilo je u svakom pogledu skromnije od onog njegove izabranice koja je bila meu prvim damama ondanjeg graanskog drutva Austrougarske monarhije koje su uope pohaale sveuiline studije, a svakako prva ena koja je na Sorboni studirala orijentalistiku i branila disertaciju o poloaju ena u islamskom drutvu. Kako se povijest zna naaliti s drutvenim konvencijama i nasljednim statusnim privilegija-

okolnostima dospjele pod dravni sekvestar, to je i bio razlog da se poetkom 1923. g. obitelj olakovi preselila u Sarajevo.

Nulla dies sine linea

Iako od pisanja nije mogao ivjeti, on je ivio da pie i marljivo, potpuno samozatajno, naravno na utrb vlastitog stvaralatva valja naglasiti, ne po narudbi nakladnika nego u najveoj mjeri po vlastitu izboru prevodi maarsku i njemaku poeziju, koju je poput nekog samozvanog kulturnog ambasadora tih knjievnosti, elio pribliiti itateljima na naim prostorima. Volumen rukopisne ostavtine impresivan je. Obuhvaa preko tristo bibliografskih jedinica u rasponu od ciklusa europskog haikua i minijatura, do poema i ciklusa pjesama epskih razmjera, te pripovijetki, novela, drama i romana. Nema skoro ni jedne knjievne forme u kojoj se nije okuao (prvi, tj. jedini sistematizirani prikaz priredio je i objavio u asopisu HAZU moj pokojni brat dr.sc. Zlatan olakovi 1980. g.). Premda je pisao s lakoom, ostaje zagonetno kada je i kako stigao sve to napraviti. Svoje rukopise nije cizelirao, nego ih je eventualno dotjerao prilikom prijepisa na pisau mainu. Ali je zato znao utroiti dane i tjedne razmiljanja, istraivakog rada i konzultacija da pronae neku adekvatnu rije, frazu ili idiom u duhu hrvatskog jezika kojim bi najvjernije i najplastinije izrazio sadraj, melodiju i smislenost izvornika nekog prijevoda. Sjeam se, anegdotalno, kada je za prigodu sveanog otvorenja renovirane zgrade Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu moj otac dobio posao da priredi libreto za praizvedbu Wagnerovih Majstora pjevaa. On to nije shvatio samo kao zanatski profesionalni zadatak izrade kvalitetnog prepjeva, nego je danima traio od nae majke i Nike Bareze, koji je dirigirao opernim ansamblom, da mu na klaviru sviraju partituru najkompliciranijih opernih dionica, kako bi izabrao one rijei koje bi solisti i zbor mogli najlake uskladiti s muziko-scenskim prizorom, a publika razumjeti sukladno dramaturkom kontekstu opere. Kada je predstava

Roditelji i djetinjstvo
Enver olakovi rodio se u Budimpeti 27. svibnja 1913. g. kao prvo i jedino dijete iz braka Vejsil-bega olakovia, podrijetlom iz Sarajeva, i naturalizirane Maarice Illone Mednansky, ija je plemika obitelj u maarsku metropolu doselila iz Slovake. Kao to je i inae zagonetno dokuiti kako i zato se neki ljudi pronau, mimoilaze ili rastaju, moe se jedino logiki pretpostaviti da je Vejsil-beg kao industrijalac iz Bosne (bio je vlasnik i upravitelj jedne od prvih industrijskih ciglana u Sarajevu) imao poslovne razloge esto putovati u Budimpetu, pa je tako nekom zgodom tamo upoznao svoju buduu suprugu. Kako djecu te okolnosti ne zanimaju, a roditelji ih i ne ele optereivati svojim emotivnim legitimacijama, tako o toj temi ni moj pokojni otac nije znao nita sasvim pouzdano. Iz autobiografskih zapisa i, sasvim eksplicite, iz Knjige majci moe se zakljuiti da je majka, osim prirodne vezanosti uz sina jedinca, imala i presudan utjecaj na formiranje intelektualnog, kulturolokog i vrijednosnog sustava Envera olakovia. Ali je isto tako prilino izvjesno da je od oca naslijedio ne samo tradicionalni islamski svjetonazor, nego i mnogo karakternih osobina, ponajprije principijelnost, radinost, upornost, osjeaj drutvene odgovornosti i samopouzdanje u smisao vlastitog rada. Illona Mednansky je vjerojatno u oima vlastite (dodue ekonomski propale) baronske obitelji bila nfant terible kada je odluila zasnovati brak s provincijalnim muslimanskim podu-

Prije nekoliko godina kontaktirali su me iz zagrebake idovske opine u svezi procedure imenovanja Pravednikom meu narodima, jer je tu inicijativu pokrenuo Ameriki idovski kongres povodom testamenta i svjedoenja lanova jedne sarajevske idovske obitelji koja je za vrijeme Luburievih racija 1944. g. i prije emigracije u SAD nala utoite u kui Vejsil-bega olakovia, to je i za njegovu obitelj moglo biti pogibeljno u doba bjesomunog Holokausta. Toliko o budalatinama onih knjievno-povijesnih kritiara koji uz Envera olakovia i njegova djela nastoje vezati objedu o njegovoj prikrivenoj proustakoj orijentaciji.
ma, nekoliko godina kasnije, tj. nakon Prvog svjetskog rata, propasti KuK monarhije i kratkotrajne Maarske sovjetske republike pod diktaturom Bele Kuna, 1919. g. okolnost da je Illona bila supruga nerezidenta spasila je nekretnine obitelji Mednansky od nacionalizacije, kao to je utemeljenje Jugoslavije pod krunom Karaorevia oznailo, izmeu ostalog, poetak propadanja tradicionalnih begovata u BiH, te su ciglane Vejsil-bega u tim

BEHAR114

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

konano bila izvedena kao kulturni dogaaj par excellence, ispostavilo se da je, eto, tehnikom omakom na plakatima i u divot izdanju broure povodom praizvedbe opere i jubilarne godinjice obnovljenog HNK zaboravljeno navesti tko je bio autor libreta, ali su zato, osim solista i lanova ansambla, bili navedeni svi, pa i tehniki realizatori predstave. Taj propust nije bio sluajnost i, znajui duh vremena kada se to i dogodilo (1969. g.), moe se razumjeti i zato se tako moralo dogoditi. Puno je tee razumjeti zato i etrdeset godina nakon smrti Envera olakovia njegovo djelo jo uvijek prati neki zloduh zaborava i nezainteresiranosti knjievne kritike i kulturnih poslenika podjednako u RH kao i u suvremenoj BiH. Jo se iz dananje perspektive moe nekako razumjeti to ne znai i opravdati kako je i zato poslijeratna komunistika agitpropaganda u znaku angairane knjievnosti Envera olakovia smatrala potencijalno opasnim graanskim elementom tzv. sumnjive, (itaj: nezavisne) inteligencije, premda on u politikom smislu nije bio nikakav faktotum, niti pritajeni, a kamoli djelatno opasni disident ili pripadnik kakve revizionistike konspiracije. Za razliku od mnogih drugih intelektualaca svoje generacije, koji su razvili zauujuu sposobnost ideoloke mimikri-

je i koji su se s nevjerojatnom lakoom odrekli neugodnih epizoda svojih politikih biografija ili ranih radova za vrijeme NDH i faistikog terora u podruju kulture i zato su bili amnestirani ili ak kao konvertiti unovaeni u komunistiku avangardu kulturnih radnika Enver olakovi nije doista imao ni razloga, a ni potrebe traiti bilo kakvu rehabilitaciju. Moda ba zato to je bio potpuno bezopasan i nespreman da pravi loe kompromise s vlastitom savjeu jer se ni kao graanin ni kao knjievnik ni za to nije osjeao krivim, ni pred Bogom ni pred suvremenicima. Meutim, bio je stigmatiziran, zaboravljen i marginaliziran kao autorska pojava u okvirima hrvatske i bosanskohercegovake knjievnosti XX. stoljea. Ipak, na jedan sasvim opak i misteriozan nain, politika i policija stalno su se upletali u njegov profesionalni i graanski ivot. Usprkos tome to nije bio ni optuen ni osuivan za bilo kakvo kazneno djelo, prvu putovnicu dobio je tek 1968. g., a kada je Hrvatski dravni arhiv omoguio istraivaima i zainteresiranim osobama uvid u djelomino otvorene arhive Slube unutranje dravne bezbjednosti (nekadanja UDBA), zanimalo me da ex post pokuam izviditi na tom neugodnom izvoru nae nedavne stvarnosti ima li

Ilona Mednyanszky, Budimpeta, oko 1900.

Vejsil-beg olakovi, 1909., Sarajevo

BEHAR114

Mr. sc. ESAD OLAKOVI

kakvih zapisa i to je bio njihov inkriminirajui sadraj. Tamo sam doista pronaao tridesetak mikrofilmiranih autentinih zapisnika s rutinskih sasluanja koje su sastavili uglavnom polupismeni isljednici, a nekoliko dokumenata odnosi se na prekrajne prijave protiv mog djeda Vejsila olakovia, kojega je neki kondukter u vlaku za Beograd prijavio nakon uvoenja estojanuarske diktature zbog klevetanja Nj. Kr. Velianstva i verbalnog zazivanja propasti Kraljevine Jugoslavije. Meutim, osim to su dotini istraitelji u zapisnicma sasluanja uzeli sebi slobodu iznositi vlastite procjene karaktera ispitanika poneke ak i objektivne iz tog izvora nisam pronaao ama ba nita supstancijalno vrijedno ili stvarno optuujue. Postojale su objektivno samo dvije metafizike hipoteke. Prva se odnosila na diplomatski status Envera olakovia u ulozi ataea za kulturu pri veleposlanstvu NDH u Maarskoj 1945. g., a druga je bila vezana uz njegovo graansko i politiko opredjeljenje u smislu hrvatskog dravljanstva i kulturnog identiteta hrvatskog knjievnog jezika. Ovo posljednje pitanje, naravno ne u lingvistikom smislu, bilo je delikatno u cijeloj poslijeratnoj povijesti SFRJ, jer se vezivalo uz nacionalni identitet i kulturnu samobitnost naroda i narodnosti na podruju bive drave i utoliko ugroavalo propagandu ideologije bratstva i jedinstva - osobito na relaciji hrvatsko-srpski, srpskohrvatski, odnosno hrvatski ili srpski i vice versa. Dakle, neoprostivi grijeh mog oca bio je taj to se otvoreno deklarirao kao hrvatski pisac, tovie i kao potpisnik Deklaracije o hrvatskom knjievnom jeziku, i kao jedan od utemeljitelja i lanova redakcija knjievnih asopisa Maruli i Hrvatski knjievni list, koji su kasnije oznaeni kao subverzivni elementi nacionalistike euforije tzv. Hrvatskog proljea 1971. g. Politiki bezazlen kakav je doista bio, Enver olakovi imao je graanske hrabrosti meu prvima pridruiti se ovim spontanim inicijativama hrvatskih intelektualaca, ali njegov motiv bio je iskljuivo taj to se naivno nadao da e napokon moi negdje

Ilona Mednyanszky-olakovi i Vejsil-beg olakovi sa sinom Enverom, Sarajevo, 1920.

Iz autobiografskih zapisa i, sasvim eksplicite, iz Knjige majci moe se zakljuiti da je majka, osim prirodne vezanosti uz sina jedinca, imala i presudan utjecaj na formiranje intelektualnog, kulturolokog i vrijednosnog sustava Envera olakovia. Ali je isto tako prilino izvjesno da je od oca naslijedio ne samo tradicionalni islamski svjetonazor, nego i mnogo karakternih osobina, ponajprije principijelnost, radinost, upornost, osjeaj drutvene odgovornosti i samopouzdanje u smisao vlastitog rada.

objavljivati svoju literaturu. Doista, nakon 1945. g. politike okolnosti uvijek su se na najrigidniji nain ispreplitale sa ivotom Envera olakovia. Kada je Miroslav Krlea

sebi uzeo u zadatak da ustroji Jugoslavenski leksikografski zavod i prionuo poslu sistematiziranja enciklopedijske grae iz dalje i suvremene povijesti, meu inima pozvao je i mog oca da bude redaktor za bibliografske jedinice vezane uz utjecaj maarske knjievnosti i kulture na prostorima bive drave i da usput (zapravo primarno) anonimno prevodi na hrvatski romane i publicistike radove njegova i Titova intimusa, maarskog revolucionara i visokopozicioniranog partijskog lana ondanjeg polit-biroa Ervina inka, koji je za ivota slabo govorio hrvatski, ali je imao arku ambiciju da bude zapamen kao bilingvalni pisac. Krlea je poznavao mog oca i izuzetno cijenio njegov knjievni rad, a jo vie njegovu erudiciju. Napokon, ili prije svega, ambiciozan i cjeloivotni plan djelatnosti matinog leksikografskog zavoda on i nije mogao zapoeti regrutirajui samo provjerene partijske kadrove, nego je morao zvati na suradnju iri krug intelektualaca. Meutim, kada je nakon rezolucije Informbiroa i razlaza s Rankoviem, jedan od prigovora kontra Krlee bio i taj, da se u JLZ okruio sumnjivim graanskim elementima, poput Mate Ujevia, Envera olakovia et al. Krlea se podvinuo partijskoj disciplini, ostao lan CK SKJ i nastavio se voziti u dravnom mercedesu, ali su otkazom dravne slube (druge tad nije moglo ni biti) ceh platili sumnjivi intelektualci iz njegova zavoda. Ukratko, nakon 1950. g. Enver olakovi vie nije mogao dobiti nikakvo zaposlenje, a zbog opisanog incidenta ostao je trajno nepoudan i potencijalno opasan politiki element. Istini za volju, sve da je i htio, Krlea po svoj prilici ne bi mogao spasiti ni mog oca, ni mnoge druge suvremenike iz kruga svojih suradnika, bez da se izloi opasnosti da i sam zavri na Golom otoku ili kakvoj njenijoj izolaciji iz javnog ivota. Osim reenog, jedan od formalnih prigovora glede zaposlenja mog oca u redakciji JLZ bio je i taj, da on nema diplomu profesora matematike i fizike, iako je u tom statusu bio primljen u radni odnos. Doista, moj otac tu diplomu nije imao jer se, prema njegovu kazivanju, taj papir izgubio u paleu

BEHAR114

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

obiteljske kue u Sarajevu, a ionako se ne bi mogao nostrificirati jer je steen na Politehnikoj koli u Budimpeti. Je li doista tamo diplomirao ili nije, nevano je, jer bio je izvrstan matematiar, a nakon to je izgubio mogunost da dobije dravnu slubu u bilo kojem svojstvu, na obiteljski dom u Martievoj ulici u Zagrebu postao je prava mala privatna akademija koju su pohaali i srednjokolci i studenti strojarstva, elektrotehnike ili PMF-a. Poto je matematiku i fiziku volio ba kao i poeziju, njegove instrukcije dole su na glas kao najbolje u Zagrebu, a skripte koje je moj otac priredio kao repetitorij za uenike i studente cirkulirale su kao najtraenije gradivo. Kasnije, kad je moj otac zavrio i studij povijesti na Zagrebakom filozofskom fakultetu, sjeam se njegove izjave da bi volio napisati povijest matematike kao gradivo s pedagokom svrhom lakeg razumijevanja te fundamentalne znanosti. Za njega je matematika bila i strast i ljubav i znanje, ba kao i poezija, i zato je na najjednostavniji nain znao kako svojim kolarcima prenijeti to znanje, alate izrauna i zadovoljstvo razumijevanja svih postupaka i formula u rjeavanju zadataka. Usmenom predajom generacija zadovoljnih studenata, ali i njihovih profesora, on je postao neka vrsta institucije za vrhunske instrukcije iz matematike i fizike, a od toga je i ivio, premda je i mnogim siromanim studentima rado davao poduku pro bono. Osim ovih predmeta, u naoj maloj privatnoj koli bilo je i uenika koji su trebali instrukcije iz latinskog, povijesti, nacrtne geometrije, statistike ili hrvatskog jezika. Po savjet ili radi provjere nekih vlastitih istraivako-znanstvenih dilema k mom ocu su dolazili mnogi mladi ljudi, iji autorski ugled

Enver olakovi kao gimnazijalac, Sarajevo, oko 1928.

Stella Podvinec-olakovi, 1946., Zagreb

ili akademska karijera su bili tada u fazi etabliranja u raznim prirodoslovnim ili humanistikim disciplinama. I meu danas ivuim akademicima ima onih koji su znali na ogled i sugestiju donositi mom ocu svoje znanstvene ili knjievne radove, jer su cijenili njegovo miljenje i besplatni konzalting. A, kako i ne bi, kad su redoviti lanovi kruoka obitelji olakovi u to vrijeme bili najistaknutiji intelektualci i umjetnici iz kruga knjievnosti, muzike, likovne umjetnosti i kulture. Primjerice, meu kunim prijateljima bili su: Vesna Parun, Mak Dizdar, Nusret Idrizovi, Vladimir Kranjevi, Vanja Sutli, Slavko Jei, Nerkez Smailagi, Aleksandar Hondl, Rudolf Matz, Ksenija Kantozzi, Frane imunovi, Jerolim Mie, Melita Lorkovi, Jurica Murai, Mladen Raukar, Toma Proev, Truda Reich, Milivoj Slaviek, Nika Bareza, Enes engi, Marijan Matkovi - da se prisjetim samo nekih.

Kada je, nakon rezolucije Informbiroa i razlaza s Rankoviem, jedan od prigovora kontra Krlee bio i taj, da se u JLZ okruio sumnjivim graanskim elementima, poput Mate Ujevia, Envera olakovia et al., Krlea se podvinuo partijskoj disciplini, ostao lan CK SKJ i nastavio se voziti u dravnom mercedesu, ali su otkazom dravne slube (druge tad nije moglo ni biti) ceh platili sumnjivi intelektualci iz njegova zavoda. Ukratko, nakon 1950. g. Enver olakovi vie nije mogao dobiti nikakvo zaposlenje.
8
BEHAR114

Enver je bio izuzetno komunikativan, obazrivo neposredan i izrazito empatian sugovornik. Iako je bio hodajua enciklopedija, nikad se nije razmetao svojim znanjem i razumijevanjem u toliko razliitih podruja. Potujui svakog, nije se dao impresionirati formalnim titulama i poloajnim autoritetima, ali je znao cijeniti tue svjetonazore i argumente i bio izuzetno koncilijantan spram njemu tuim stavovima. U ophoenju s ljudima bio je strpljiv slua i naroito je nastojao nikoga ne povrijediti. Iako je imao crtu neke staromodne plemenitake otmjenosti u smislu samosvijesti o vlastitom porijeklu i osjeaju drutvene odgovornosti, u komunikaciji nije mario za formalnu graansku uljudnost. Ne mogu se sjetiti da je ikada u ivotu izgovorio psovku, ak niti govorio povienim tonom, a vulgarni izrazi ionako nisu bili dio njegova vokabulara. Volio se izraavati u slikama i duhovitim ivopisnim metaforama, esto i retorikim pitanjima ako se radilo o metafizikim konverzacijama, ali je isto tako znao biti nedvosmisleno jasan i matematiki koncizan kada se oko nekog pitanja trailo njegovo miljenje ili konkretan odgovor. Kao to je majstorski vladao perom, bio je i apsolutni vladar izgovorenih rijei. ak i kada je sudjelovao u raspravama koje podrazumijevaju ozbiljnost ili vii stupanj emocionalne os-

Mr. sc. ESAD OLAKOVI

jetljivosti, njegov govor se doimao kao da ita netom napisani tekst. Rijei bi jednostavno tekle kao moni vodopad iz vrela misli i autentine senzacije doivljaja. Kada bi u krugu prijatelja itao svoje pjesme ili fragmente eseja a nerado se producirao bio je uitak ne samo sluati melodiju recitacije, nego i doivjeti interpretaciju autora koji vlastiti tekst prezentira kao da ga prvi put susree, skoro kao da ita tue djelo na nekoj veeri poezije ili za publiku radioemisija u kasnim nonim terminima. Za mene i one koji su ga izbliza poznavali i voljeli, Enver olakovi je bio ponajprije roeni pjesnik. Opus koji obuhvaa preko tri tisue sauvanih pjesama toliko je raznovrstan, da ga je teko klasificirati u neku od tipinih kategorija poezije. U malo rijei kazati puno nije samo stvar ekonomike vokabulara i stila pisanja, nego podrazumijeva mo duhovnosti, osjeajnosti i etinosti. Premda je imao apsolutno istanan osjeaj za metriku i znaenje ritma u svim formama poezije, njegove pjesme u najveoj su mjeri osloboene discipline sloga i zato su puno prijemljivije za intimno itanje nego za recitiranje. Bilo da su potpuno kratke poput onih iz ciklusa Evropski haiku iz 1960-ih godina ili poeme epskih razmjera poput Stvaranja svijeta ili Biblijskih pria XX. stoljea, njegove pjesme kao da namjerno ne ele biti dopadljive za sluanje, nego radije poticajne za itanje, razmiljanje i intimni svijet doivljaja. Tematski opseg, osim Bosne, kojoj je posveeno oko etvrtine volumena rukopisa, kree se u rasponu od egzistencijalnih briga svakodnevice obinog ovjeka, do prvih i posljednjih pitanja filozofske antropologije. Sasvim rijetko dozvolio si je da u nekim od autoportretskih pjesama izrazi vlastite brige i oiljke osobnog ivotnog iskustva (imao je obiaj da svake godine na Silvestrovo napie pjesmu kojom bi ispratio staru i doekao Novu godinu, a i one su vie dokumentarne nego autobiografske). Veina olakovievih pjesama ostavlja dojam kao da su pale s neba poput rose ili kie, a poneke uz grmljavinu boanskih oluja. Neke, osobito one vezane uz Bo-

snu i sudbinu Bonjaka, toliko su snane da imaju doseg najljepih patriotskih himni izniklih iz samog duha i bia naroda, a ne iz umjetnike tvorbe pjesnika. Ljepota i bogatstvo te lirike je u autentinosti nadahnua, jednostavnosti i kristalnoj jasnoi izriaja i poruka koje ne ciljaju samo na intelektualnu razinu razumijevanja, nego trae i pogaaju i srce i duu onih zbog kojih su pjesme nastale. Ako su inspirirane povijesnim motivima ili legendarnim narodnim predanjem, onda one ne zvue samo kao jeka pradavnih zbivanja otrgnutih zaboravu, ve ele osnaiti suvremenike da uvaju najbolju tradiciju kulturne samobitnosti i s ponosom ostanu svoji na svome. Takve

Enver olakovi, 1935., Sarajevo

su, primjerice, pjesme Bosni, erzelezu Ale, Ovim je kamenim ploama i mnoge druge posveene Bosni, koje zvue kao da su same od sebe nastale, odnosno djeluju izvanvremenski i tako kao da ih je sluajno zapisao Enver olakovi, a da on to nije uinio, prije ili kasnije netko drugi bi ih morao prepoznati i ugraditi u mozaik bonjake kulturne batine, jer su od tamo dole i tamo zbiljski pripadaju. Za razliku od veine umjetnika koje ivot esto ba ne mazi, ali im zato okolina tolerira boemtinu i oprata

ekstravaganciju ili bijeg u opijate, moj otac nikada nije ostavljao dojam neshvaene veliine ili ovjeka kome je uinjena teka nepravda. Bio je pjesnik ljubavi, a ne mizantrop, i naivno je htio vjerovati da je ponaanje onih koji su mu zagoravali ivot vie proizvod nevolja u kojima su se i sami nali, jer je u zadanim okvirima politike indoktrinacije bilo teko sauvati vlastiti integritet. Vlastiti ego ionako je od najranijeg djetinjstva znao obuzdavati, jer je ve kao mladi spoznao uzaludnost nastojanja da se u kovitlacu revolucija i svjetskih ratova sprijei erozija morala i ekonomsko propadanje itavih socijalnih klasa, a kada je njegov romanprvijenac Legenda o Ali-pai, kojeg je napisao s nepunih 30 godina, ovjenan nagradom Matice Hrvatske kao najbolje literarno djelo 1944. g. bio doekan superlativnim knjievnim recenzijama i odmah postao jednom od najitanijih i najtraenijih knjiga doivio je i svojih pet minuta slave. Naravno da mu je kao autoru to priznanje godilo, a po svemu sudei, znailo mu je podjednako i kao privatna poruka ocu, koji bi, da je mogao utjecati, radije vidio svog sina kao nasljednika u voenju ciglane i obiteljskog imanja, nego kao ovjeka od pera koji se kree u oblacima fantazije. U Knjizi majci, pisanoj takoer tih ratnih godina, nastala je i monodrama Sud razuma, u kojoj Enver olakovi sebe razdvaja na ovjeka baenog u svemir i onog astralnog, koji je od tamo upravo doao da kao umjetnik svojim suvremenicima rasvijetli put k imaginarnom svijetu dobrote, ljubavi i univerzalne skladnosti. Iz tog je najintimnijeg tiva posve jasno da ni jedan ni drugi Enver olakovi nisu mogli biti astohlepni ili gramzivi za novcem i moi i da su oba mnogo prije francuskih egzistencijalista raskrstili s blochovskom dilemom imati ili biti, i to ne samo na razini filozofsko-antropoloke apstrakcije, nego i na razini sasvim pragmatinih izazova karijere ili drutvenih poloaja. Pjesnik olakovi je znao da se kao ovjek ne moe istovremeno druiti s Mammonom i muzama. Inspiracija za pisanje Legende o Alipai usred ratnog vihora 1942./43.

BEHAR114

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

sigurno nije bila karijeristika, niti je motiv nastanka tog djela mogla biti literarna nagrada ili osobno samodokazivanje autora. Isto kao to je upomo zvao legendarnog junaka erzeleza Alu da spasi Bosnu i jadnu raju, tako je i Legenda u sutini duboko antiratni roman koji nije mogao nastati u radionici salonskog intelektualca, nego je stvoren kao izraz uasnutosti nad sudbinom svog naroda i putokaz spasa ili barem utjeha za nedune i nemone ljude zahvaene mrnjom, indoktrinacijom i karnevalom destruktivne energije geopolitikih igara. U toj svjetlosti ne moe nikako biti sluajnost da je Legenda o Ali-pai za vrijeme brutalne opsade Sarajeva i nedavnog rata u BiH opet uskrsnula kao najitaniji i najomiljeniji roman koji zrcali najbolju tradiciju irine i kulturne samobitnosti bonjakog duha, sasvim nezavisno o prolaznim povijesnim peripetijama dravno-pravnih okvira suivota pripadnika razliitih naroda i vjera. I opet se pokazalo koliko je velika i izvanvremenska mo Rijei koja, dodue, ne moe zaustaviti krvarenje i bratoubilake ratove, ali zato - bolje nego ita drugo - moe itekako bodriti ljude da moralno uspravni izdre i ustraju u borbi i ljubavi za svoju domovinu i slobodu. Pjesme koje su nastale tijekom Drugog svjetskog rata, a objavljene tek 2000. g. u knjizi Bosni, najbolje dokumentiraju ovu tezu, a kada ih ovjek ita, ima dojam kao da su napisane juer, a ne prije sedamdesetak godina.

NDH u Maarskoj kako bi se u Budimpeti posvetio stvaranju mostova kulturne suradnje. Meutim, koncem iste godine tamo mu stie vijest da su njegovi roditelji stradali u pogibiji skoro 300 civila koji su potraili zaklon u sarajevskom gradskom sklonitu na koje je pao neki od projektila to su ih savezniki bombarderi bacili na Sarajevo kada je ve bilo sasvim izvjesno da je rat u BiH okonan. Usprkos razboritim upozorenjima prijatelja Hamida Dizdara da se ne izlae opasnosti i ne dolazi u Sarajevo u okolnostima kada su partizanski Narodno-oslobodilaki odbor i nova revolucionarna vlast ve poeli provoditi revandikacijske mjere i istrage protiv

Ne moe nikako biti sluajnost da je Legenda o Ali-pai za vrijeme brutalne opsade Sarajeva i nedavnog rata u BiH opet uskrsnula kao najitaniji i najomiljeniji roman koji zrcali najbolju tradiciju irine i kulturne samobitnosti bonjakog duha, sasvim nezavisno o prolaznim povijesnim peripetijama dravno-pravnih okvira suivota pripadnika razliitih naroda i vjera.

Slom
U vrijeme kada je zavravao rukopis Legende o Ali-pai, a meu mlaim sarajevskim piscima imao ve etabliran poloaj kao autor nekoliko drama i lan redakcija kulturnih asopisa, silno ga je pogodila vijest da je njegova zarunica, zbog tekog ivanog sloma i nepopravljivog duevnog poremeaja, morala biti hospitalizirana s dijagnozom koja nije davala izglede da e se njezino stanje ikada normalizirati. To je i bio jedan od privatnih razloga da odlui napustiti Sarajevo i da koncem 1944. g. prihvati funkciju kulturnog ataea veleposlanstva

Enver i Stella olakovi u etnji sa sinom Esadom, Zagreb, 1953.

stvarnih i suspektnih kolaboracionista i narodnih neprijatelja, dakle u vrijeme kada se ve poinje formirati dugaka povorka prema Bleiburgu, Enver olakovi kree put Sarajeva s namjerom da se dostojno oprosti s pokojnim roditeljima i uz ogromnu grinju savjesti, koja ga je doivotno pratila, da je za taj tragini dogaaj bio sukrivac jer je, predostronosti radi, svoje roditelje uporno nagovarao da u sluajevima zranih uzbuna potrae zaklon u sigurnosti sklonita radije nego da fatalistiki ravnoduno ostaju kod kue ili na otvorenom prostoru (to su oigledno ee prakticirali). Dizdarovo upozorenje obistinilo se i tako je Enver olakovi uskoro po dolasku u Sarajevo bio uhapen i, s kvalifikacijom sumnjivog lana diplomatskog kora NDH, nakon nekolko tjedana internacije bio transferiran u istrani zatvor u Zagrebu. Tu provodi nekoliko mjeseci teke i ivotno opasne neizvjesnosti, da bi tek onda kada je nastupila amnestija za one politike zatvorenike koji sasvim sigurno nisu okrvarili ruke ili indirektno sudjelovali u zloinima ustakog reima, dobio status slobodnog graanina uz obvezno javljanje na periodine informativne razgovore s nadlenim isljednicima SDB-a, kasnije SUP-a. Te neugodne konverzacije pratile su ga kao runa sjena sve do 1973. g. i uvijek se njegovo ime provlailo kroz registre nepostojeih Crnih ili Bijelih knjiga i povjerljivih partijskih biltena o sumnjivim intelektualcima kojima je, za svaki sluaj, trebala biti uskraena svaka mogunost javnog djelovanja, a u iznimno opasnim primjerima, i mogunost dravne slube i slobode kretanja. Dakle, jedini crimen ili grijeh Envera olakovia i formalni razlog njegova cjeloivotnog stigmatiziranja bio je taj, to je pod sam kraj rata epizodno sudjelovao u diplomatskoj misiji propale drave i to se dosljedno deklarirao kao Hrvat muslimanske vjeroispovijesti, premda se i po mjestu roenja i po obiteljskom podrijetlu mogao jednako tako politiki legitimirati kao Maar ili Europljanin islamske konfesije. Postojali su i neformalni, moda ak i vaniji razlozi njegovog iskljue-

10

BEHAR114

Mr. sc. ESAD OLAKOVI

Ne mogu se sjetiti da je ikada u ivotu izgovorio psovku, ak niti govorio povienim tonom, a vulgarni izrazi ionako nisu bili dio njegova vokabulara. Volio se izraavati u slikama i duhovitim ivopisnim metaforama, esto i retorikim pitanjima ako se radilo o metafizikim konverzacijama, ali je isto tako znao biti nedvosmisleno jasan i matematiki koncizan kada se oko nekog pitanja trailo njegovo miljenje ili konkretan odgovor.

Stella i Enver olakovi, Zagreb, 1974.

nja iz javnog ivota, o kojima, naravno, iz dananje perspektive analitiari mogu tek spekulirati. Jedan je bio vezan uz samo ime i prezime, jer je njegov vrnjak Rodoljub olakovi, revolucionar, bliski Titov suradnik i visoki dravni dunosnik, takoer bio i istaknuti srpski knjievnik, dodue poznatiji kao prevoditelj Marxova Kapitala nego po svojim posljeratnim partizanskim pripovjetkama. Ali, u maloj zemlji bilo bi pretijesno za dva istoimena knjievnika, iako je samo jedan od njih stvarao beletristiku, dok se drugi bavio angairanom literaturom. Nadalje, razlog je mogao biti i taj, da se nesmetano nacionalizira obiteljska imovina preostala nakon pogibije roditelja Envera olakovia to je temeljito i sprovedeno, jer konfiskacija ipak nije mogla biti uinjena poto nitko od obitelji olakovi nije bio kolaboracionist. Suprotno tome, prije nekoliko godina kontaktirali su me iz zagrebake idovske opine u svezi procedure imenovanja Pravednikom meu narodima, jer je tu inicijativu pokrenuo Ameriki idovski kongres povodom testamenta i svjedoenja lanova jedne sarajevske idovske obitelji koja je za vrijeme Luburievih racija 1944. g. i prije emigracije u SAD nala utoite u kui Vejsil-bega olakovia, to je i za njego-

vu obitelj moglo biti pogibeljno u doba bjesomunog Holokausta. Toliko o budalatinama onih knjievno-povijesnih kritiara koji uz Envera olakovia i njegova djela nastoje vezati objedu o njegovoj prikrivenoj proustakoj orijentaciji, ako ve ne i pripadnosti tom zloinakom reimu. Maarsku je volio i osjeao kao svoju civilizacijsku domovinu, a Bosnu je volio kao svoju izvornu duhovnu domovinu. Meutim, stradao je i patio zbog hrvatstva, a ne zbog recimo islamskog fundamentalizma ili kontrarevolucionarne djelatnosti. Iako se nije pridravao strogih vjerskih rituala u damiju bi iao samo za Bajram istinski je vjerovao u mo islama kao poveznice univerzalnog etikog habitusa i svjetovne odgovornosti svakog sljedbenika Muhammedova i sukladno tome ivio svoj ivot. Smatrao je da vjera ne stanuje u bogomolji i prakticiranju religioznih rituala, nego da je ima ili nema u srcima, duama i postupcima poklonika.

Pogled unaprijed
Povijesne nepravde i okrutne ivotne okolnosti ionako se ne mogu ex post ispraviti. Uostalom, Envera olakovia se i ne treba rehabilitirati ili pred bilo kime braniti ni zbog stvarnog ni zbog

verbalnog delikta. Ali, zato se moe i treba otkriti riznica njegove rukopisne ostavtine koja je nadivjela autora Legende o Ali-pai i koja sigurno sadri elemente antologijske vrijednosti bez kojih bi mozaik kulturne batine u podruju hrvatske, bonjake, pa i maarske knjievnosti XX. stoljea ostao nepotpun. Nadam se da e netom odran meunarodni simpozij o stvaralatvu Envera olakovia otvoriti novo poglavlje istraivake radoznalosti poslenika struke i knjievnosti, s konanim ciljem da se knjievno-kritiki valorizira njegova cjelokupna rukopisna ostavtina. Naznake interesa, barem u krugovima struke, za to postoje. Premda rukopise valja repatrirati (moj pokojni brat dr. sc. Zlatan olakovi posvetio je dobar dio ivota da radi na njima i zato ih ponio u Ameriku, gdje su i danas u posjedu njegove obitelji), velika riznica autentinih rukopisa poezije pohranjena je u arhivi Razreda za knjievnost i teatrologiju pri HAZU i dostupna je za prouavanje. Volio bih doivjeti da se prilike u nakladnikoj djelatnosti na naim prostorima poprave, barem u tolikoj mjeri da se uz potporu kulturnih institucija RH i BiH ostvari zamisao objavljivanja kritikog izdanja izabranih djela mog pokojnog oca. n
BEHAR114

11

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

Mr. Salmir Kaplan, ministar kulture i sporta Federacije BiH

Pozdravni govor
ministra kulture i sporta Federacije BiH
olakovi je naprosto meu nama kao dobri duh naih zajednikih knjievnosti, tim prije to on nije tek hrvatski ogranak bonjake knjievnosti, niti bonjaki ogranak hrvatske, ve podjednako participira u iskustvima obje ove knjievnosti, kao to u njima i egzistira.
Potovani uesnici Meunarodnog naunog simpozija koji se odrava povodom stogodinjice roenja knjievnika Envera olakovia, predsjednie Drutva hrvatskih knjievnika gospodine Boidare Petrau, predsjednie Kulturnog drutva Bonjaka Hrvatske Preporod gospodine Senade Naniu, kao i svi zainteresovani za knjievni opus i doprinos Envera olakovia koji ste se danas ovdje okupili sve vas srdano pozdravljam, sretan to ste se odazvali u ovom malom, ali, vjerujem, izabranom skupu!
BEHAR114

Takoer mi je drago to mogu ustvrditi (a na to e, vjerujem, ukazati i ovaj simpozij), da prijem Envera olakovia u dvije i ak tri ili etiri knjievnosti: bosanskohercegovaku, bonjaku, hrvatsku, ali i maarsku, kao i recepcija njegova djela jo nisu zavreni, i bit e, takoer vjerujem u to, jo vie nadahnuta novim otkriima i naunom knjievnohistorijskom i kritikom podrkom, to ve dokazuje i ovaj skup. olakovi je jednostavno knjievnik koji ima viestruki status, kao

uostalom i niz drugih naih knjievnika. Neki od njih su se ostvarivali i knjievno izgraivali u Hrvatskoj, gdje su kao i olakovi proveli i jo uvijek provode svoj radni i ivotni vijek kao uglednici koji su u svoja djela bez potekoa ugraivali jezikostilske, sadrajne i etno-historijske ornamente bosanskog miljea, djelujui tako kao uzorno izgraeni most izmeu naih kulturnih batina i savremenosti. U tom smislu, olakovi je naprosto knjievnik koji je zaduio nekoliko vrlo znaajnih i prepoznatljivih kultura na

12

Mr. SALMIR KAPLAN

Balkanu i Evropi dajui svoj obol onome to su ponajbolje iznjedrile junoslavenske knjievnosti. Mogli bismo rei da su sve te knjievnosti nepotpune bez uvida u knjievnu linost Envera olakovia. Za ovog vrlog knjievnika jednostavno ne postoje geografske i civilizacijske koordinate na knjievnoj ljestvici, koje s lahkoom brie i prelazi, a opet je rije o autoru koji je vrsto vezan za tlo svoga porijekla i bivanja, za Bosnu, Maarsku, kao i Hrvatsku. Potrebno je istai i to da je olakovi poetski znao obraditi sakrosanktne vrijednosti islamske i kransko-katolike duhovnosti, kao i nacionalne vrijednosti razliitih kultura na ljudski dostojanstven nain kroz sistematizaciju vlastitog poetskog iskustva, naprimjer u Biblijskim priama. Rije je, dakle, o poetsko-proznoj kozmogoniji koja u prvi plan istie ivotne pulsacije za sva vremena. I upravo su fantazije i folklor ispunili i roman Legenda o Ali-pai, za koji su knjievni historiari ustvrdili da je rije o jednom od naih najboljih romana objavljenih za vrijeme Drugog svjetskog rata, romanu u kojem dolazi do izraaja iskustvo islamskog kolorita u pretapanju s multikulturalnom i multikonfesionalnom Bosnom. Kao viejeziki pisac, koji je pisao na bosanskom i hrvatskom, kao i na maarskom, ali i njemakom jeziku, u skladu s karakterom onodobnog pisanja, mogao je iz Bosne, Hrvatske ili Budimpete (gdje je roen) s distance obuhvatiti i sintetizirati toliko kulturoloki razliite, a opet povijesno bli-

Rijetko mi se prua prilika da, kao ministar kulture Federacije BiH, imam ast, uz pokroviteljstvo, govoriti na skupu koji u sebi nosi one identitetarne elemente koji na najljepi mogui nain svjedoe nacionalnu raznolikost BiH, ba kao i potencijal potreban za meudravnu kulturnu saradnju.

ske sredine koje je jo jednom u duhovno-knjievnom smislu bremenita sadraja obnavljao. Sada, u nae doba, to je napokon prepoznato kao nepromjenjiva vrijednost i lino mislim da e to i ovaj simpozij dokazati. Ne, dakle, neku duhovno-entitetsku rasutost, ve, naprotiv, koherenciju onog to je bitno i esencijalno za sve nas. Nadam se da emo na taj nain jo jednom dubinski afirmirati one vrijednosti koje podrazumijevaju humano zajednitvo. Jer, olakovi je naprosto meu nama kao dobri duh naih zajednikih knjievnosti, tim prije to on nije tek hrvatski ogranak bonjake knjievnosti, niti bonjaki ogranak hrvatske, ve podjednako participira u iskustvima obje ove knjievnosti, kao to u njima i egzistira. Nadam se, takoer, da e ovim simpozijem jo jednom biti sastavljena vjerodostojna i vie nego mozaina slika ovog nezaobilaznog knjievnika, koja e biti okrenuta novim kontekstima i kriterijima, i da se pritom nita nee izgubiti iz vida. Na taj nain e opa mjesta u prolosti i sadanjosti zadobiti puni smisao knjievne egzistencije vanog djela Envera olakovia s pogledom na budunost. elim isto tako kazati i to da mi se rijetko prua prilika da, kao ministar kulture Federacije BiH, imam ast, uz pokroviteljstvo, govoriti na skupu koji u sebi nosi one identitetarne elemente koji na najljepi mogui nain svjedoe nacionalnu raznolikost BiH, ba kao i potencijal potreban za meudravnu kulturnu saradnju. Posebno sam ponosan to smo na ovom skupu uspjeli na jednome mjestu, kroz organizatore, zadovoljiti tri sastavna identitetarna elementa Federacije BiH: kroz Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske onaj bonjaki, kroz Drutvo hrvatskih knjievnika onaj hrvatski i kroz Bosansko filoloko drutvo onaj bosanski, koji, barem to se tie BiH, djeluje objedinjujue za sve narode. Moram, uza sve ovo, istaknuti i to da me kao ministra kulture izrazito veseli svaka svrsishodna i kvalitetna saradnja bonjakih kulturnih udruenja u dijaspori i temeljne kulturne

Izrazito mi je drago da je medijski pokrovitelj skupa asopis za kulturu i drutvena pitanja Behar , koji je, posebno u posljednjih nekoliko godina, ureivakom politikom pokazao ta znai graditi kulturne mostove izmeu dva naroda bonjakog i hrvatskog.
institucije Republike Hrvatske, kakvo je nesumnjivo Drutvo hrvatskih knjievnika. I ne samo to, ovaj simpozij je jedan od pokazatelja, da je za razliku od stanja u ostatku bonjake dijaspore, Republika Hrvatska pohvalan primjer kako rijeiti model kulturne autonomije za svoje nacionalne manjine. Jer, ovaj skup, meu ostalim, svjedoi dva desetljea uspjene integracije Bonjaka u Republici Hrvatskoj. Prije dvije godine svjedoio sam obiljeavanju dvadeset godina Kulturnog drutva Bonjaka Hrvatske Preporod u Matici hrvatskoj, kada su uvodniari bili predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipovi i tadanji predsjednik Predsjednitva BiH Bakir Izetbegovi. Tada sam se uvjerio da Bonjaci u Hrvatskoj itekako dobro artikuliraju svoje prisustvo i nemali doprinos hrvatskoj kulturi (bilo bi predugo da na ovom mjestu uz knjievnike navodim sve znamenite Bonjake koji su kroz film, pozorite, slikarstvo, nauku itd. zaduili hrvatsku kulturu). Takoer, izrazito mi je drago da je medijski pokrovitelj skupa asopis za kulturu i drutvena pitanja Behar, koji je, posebno u posljednjih nekoliko godina, ureivakom politikom pokazao ta znai graditi kulturne mostove izmeu dva naroda bonjakog i hrvatskog. Na kraju, izraavajui svoje iskreno zadovoljstvo to sam ovdje i to je Ministarstvo kulture i sporta FBiH moglo podrati ovaj simpozij, uesnicima Simpozija elim ugodan i uspjean rad, a svima drugima jo jednom zahvaljujem na prisustvu! n

BEHAR114

13

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

Knjievnik Boidar Petra, predsjednik DHK-a

Pozdravni govor
predsjednika Drutva hrvatskih knjievnika
Duboko vjerujem da e ovaj simpozij otvoriti novo poglavlje u prouavanju olakovieva literarnoga opusa, identitetski vrsto povezana uz hrvatsku, bonjaku, maarsku i austrijsku kulturnu i knjievnu batinu.
Potovane gospoe i gospodo, cijenjeni uzvanici, dragi gosti i prijatelji, ast mi je pozdraviti vas u ime Drutva hrvatskih knjievnika u prigodi sveanog otvaranja Meunarodnoga znanstvenoga simpozija Trajni knjievni znamen Envera olakovia u povodu njegove 100. obljetnice roenja. Na dananji skup svakako je viekratno zanimljiv i znaajan. Na se simpozij o olakovievu knjievnom opusu odrava pod visokim pokroviteljstvom dvaju ministarstava: MinistarBEHAR114

stva kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine i Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Dopustite mi stoga da najprije pozdravim ministra kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine mr. sc. Salmira Kaplana i ministricu kulture Republike Hrvatske prof. dr. sc. Andreu Zlatar Violi, iju izonost ispriavam zbog vama ve dobro znane obavijesti o sjednici Vlade RH. Osim toga, simpozij se odrava u suorganizaciji Kulturnoga drutva Bonjaka Hrvatske Preporod, Bosanskoga filoloko-

ga drutva iz Sarajeva i Drutva hrvatskih knjievnika. Srdano pozdravljam predsjednika Preporoda mr. sc. Senada Nania i prof. dr. sc. Sanjina Kordia. Hvala gospodinu gradonaelniku Grada Zagreba Milanu Bandiu, koji e organizirati prijam za sudionike u Dvercima, a pozdravljam njegova izaslanika Dragutina Palaeka, pomonika proelnika Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i port. Hvala svima koji su na bilo koji nain omoguili organizaciju i realizaciju ovoga meunarodnoga skupa.

14

Knjievnik BOIDAR PETRA

Prije sto godina 27. svibnja 1913. rodio se u Budimpeti prozaist, pjesnik, esejist, dramski pisac i prevodilac Enver olakovi. Do 1945. knjievno je djelovao i ivio u Budimpeti i Sarajevu, a zatim u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu 1962. diplomirao povijest. Radio je kao srednjokolski profesor, a od 1953. pa do svoje smrti 18. kolovoza 1976. djelovao je kao profesionalni knjievnik. Pisao i govorio maarski, njemaki i hrvatski. Zapoeo je svoj knjievni ivot pjesmama, smatrajui se roenim pjesnikom, a od 1939. zapoinje intenzivno pisati i objavljivati prozu. Do kraja 1942. napisao je roman Legenda o Ali-pai, rukopis koji je 1943. nagraen nagradom Matice hrvatske, i autobiografsko djelo Knjiga majci. olakoviev roman Legenda o Ali-pai pripada nizu najboljih hrvatskih romana 20. stoljea. Uz brojne pjesme, objavljuje pripovijetke, novele, eseje, kazaline prikaze, drame. Godine 1943. izvodi se u Sarajevu i Banjoj Luci njegova salonska komedija Moja ena krpi arape. Tih godina pie i roman u nastavcima Mujia Hanka i nastaje zbirka pripovijedaka Lokljani. Koncem kolovoza 1944. odlazi u Maarsku kao povjerenik hrvatske vlade. Njegov sin Zlatan o tome pie: Kako je do toga dolo? Prema svjedoenju Trude Reich-Ribar, on se zamjerio ustakoj vlasti, jer su na jednome putovanju iz Sarajeva u Konjic u njega pronaeni antiustaki leci. Kada je bio uhien, za njega su se u vladi zaloili utjecajni muslimani. Otposlali su ga u Maarsku i tako ga izvukli iz ivotne opasnosti. Iste godine ostao je bez roditelja stradalih u bombardiranju Sarajeva. Neposredno poslije rata pjeice se vraa iz Maarske u Zagreb, a zatim u Sarajevo, gdje je bio uhien te prebaen u Zagreb. Imanje mu je odmah nakon rata bilo eksproprirano. Godine 1946. puten je iz zatvora, ali do 1965. ne moe nita objavljivati. Zadesila ga je sudbina slina mnogim sudbinama hrvatskih pisaca i kulturnih djelatnika koji su sueni zbog suradnje u medijima za vrijeme NDH. Oenjen profesoricom klavira Stellom Podvinec, preivljuje

prevodei primjerice dva romana i dvije zbirke pripovijedaka Ervina inka na maarski, ali je kao prevodilac naveden samo inicijalima, te dajui instrukcije iz matematike, fizike, latinskoga i povijesti. G. 1947. poinje pisati autobiografski roman Jedinac i dovruje ga 1962. Nakon 1965. dobiva putovnicu. Od tada pa do 1971. zapoinje razdoblje njegova oivljavanja u javnosti. Postaje lanom DHK-a, PEN-a i Drutva hrvatskih knjievnih prevodilaca. G. 1970. tiska se drugo izdanje njegova glasovita romana Legenda o Alipai u izdanju zagrebakoga Znanja.

Prema svjedoenju Trude Reich-Ribar, on se zamjerio ustakoj vlasti, jer su na jednome putovanju iz Sarajeva u Konjic u njega pronaeni antiustaki leci. Kada je bio uhien, za njega su se u vladi zaloili utjecajni muslimani. Otposlali su ga u Maarsku i tako ga izvukli iz ivotne opasnosti. Iste godine ostao je bez roditelja stradalih u bombardiranju Sarajeva. Neposredno poslije rata pjeice se vraa iz Maarske u Zagreb, a zatim u Sarajevo, gdje je bio uhien te prebaen u Zagreb.

Prijevodima i radioemisijama o maarskom i austrijskom pjesnitvu zapoinje njegova intenzivna prevodilaka djelatnost. U asopisima Republika i Mogunosti predstavlja suvremenu austrijsku i maarsku poeziju. G. 1969. za otvorenje HNK-a prevodi libreto Wagnerove opere Majstori pjevai. U tom razdoblju napokon prima priznanja za svoj knjievni rad. G. 1970. dobiva maarska priznanja Pro Letteris Hungaricis i Petfi-plaketu te visoko austrijsko odlije Kri asti za

znanost i umjetnost I. reda. No, od 1972. objavljuje s velikim potekoama, susree se s omalovaavanjem i minoriziranjem svoga djela i svoje osobnosti. Na sline potekoe nailazi i u Maarskoj. Njegove rukopise nakladnici ne prihvaaju tako i nije mogao vidjeti svoju Zlatnu knjigu maarske poezije, koju je dovrio 1972. i koja je objavljena tek 1978., dvije godine poslije njegove smrti 18. kolovoza 1976. Jedino mu je utoite bila Hrvatska knjievna revija Maruli pri Hrvatskom knjievnom drutvu sv. irila i Metoda, danas Drutvu svetog Jeronima, u kojoj je bio lanom urednikoga vijea i jedan od njezinih utemeljitelja. U tom je asopisu objavio niz knjievnih i kazalinih kritika i eseja. Iako mu je RSIZ za kulturu odobrio dotaciju roman Mali svijet 1974. ne moe nai nakladnika. Veina njegovih rukopisa konano je objavljena tek po slomu komunistikoga reima i nakon demokratskih promjena, no njegov knjievni i prevodilaki opus jo uvijek nije dovoljno vrjednovan; u tom je poslu vrjednovanja i potivanja njegova knjievnog opusa svakako vie uinila bonjaka knjievna i kulturna sredina. Drutvo hrvatskih knjievnika Umjetnikom je veeri, posveenoj poeziji Envera olakovia 27. svibnja ove godine, dakle na sam dan njegova roenja, i prijedlogom da se jedna zagrebaka ulica imenuje njegovim asnim imenom eljelo u naoj javnosti potaknuti interes za njegovo knjievno stvaralatvo, a, danas, odravanjem knjievno-znanstvenoga meunarodnoga kolokvija eli, zajedno s drugim suorganizatorima, dostojno vrjednovati njegov prinos hrvatskoj, bonjakoj, austrijskoj i maarskoj knjievnosti i kulturi. Duboko vjerujem da e na dananji skup otvoriti novo poglavlje u prouavanju olakovieva literarnoga opusa, identitetski vrsto povezana uz hrvatsku, bosansku/bonjaku, maarsku i austrijsku kulturnu i knjievnu batinu. elim vam ugodne trenutke za vrijeme vaega boravka u Zagrebu i u Drutvu hrvatskih knjievnika. n

BEHAR114

15

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

Prof. dr. sc. Sanjin Kodri, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

Izgubljeno u povijesti:
Knjievno djelo E. olakovia i njegovi kulturalno-poetiki konteksti
Naime, sagledano u cjelini, knjievno djelo Envera olakovia (sa svim rizicima koji proizlaze iz italake nedostupnosti ukupnosti njegove knjievne ostavtine) pojava je ne neobina, strana, a pogotovo ne knjievnohistorijski neobjanjiva, ve naprotiv sasvim karakteristina za ono to je jedan znaajan dio novije bonjake i bosanskohercegovake knjievne prakse vremena izmeu dvaju svjetskih ratova, ali i kasnije jer, naravno, olakovi nije jedini autor novije bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti koji je u meuratnom dobu te vremenu to za njim neposredno slijedi na svoj nain nastavljao ranije, preporodne knjievne tendencije, s tek manjim i ne posebno znaajnim izmjenama ovog nekadanjeg poetikog okvira.
16
BEHAR114

Prof. dr. sc. SANJIN KODRI

1.
Knjievno djelo Envera olakovia (Budimpeta, 1913. Zagreb, 1976) vrlo je rijetke i vrlo neobine knjievne sudbine, iako ne nuno do kraja nerazrjeive. olakovi je bio pjesnik, pripovjeda, romansijer, esejist, publicist i prevodilac, pa ak i komediograf i libretist. Pisao je na tri (ili ak etiri) jezika na bosanskom (i/ili hrvatskom), maarskom i njemakom, i bio vezan za najmanje etiri knjievnosti za bonjaku i bosanskohercegovaku te hrvatsku i maarsku, a ipak knjievnohistorijski jedva da je iole ozbiljnije tretiran, dok je izuzev prvih godina njegova aktivnog knjievnog rada bio uglavnom zaboravljen i italaki desetljeima gotovo nepoznat, mada njegova bibliografija kako se tvrdi sadri preko 400 bibliografskih jedinica, mahom jo uvijek neobjavljenih i nepoznatih knjievnih tekstova (usp. olakovi, Z. 1990a; 1991a:318). Zato o njegovu knjievnom djelu i nije, zapravo, mogue do kraja cjelovito govoriti, i svaki pokuaj ove vrste unaprijed je osuen na nepotpunost, problematian ve u startu, i ogranien tek na djelie onog to je olakovieva knjievna ostavtina, koja i iz objektivnih i iz subjektivnih razloga jo uvijek eka na ono to je u knjievnosti najelementarnije da bude barem objavljena i italaki dostupna. Na prezentaciji i promoviranju knjievnog djela Envera olakovia godinama je predano radio posebno piev sin dr. Zlatan olakovi, i sam svojom uom strukom vezan za knjievnost, no njegova nedavna smrt (2008) prekinula je ovu zadau koja je bila vie od sinovske panje spram roditelja. Tako su jo izrazitije postale uvjetno govorei objektivne okolnosti uslijed kojih olakovieva knjievna ostavtina i dalje ostaje neobjavljena i nepoznata. A meu njima na prvom mjestu jeste injenica da je olakovi imao sreu da mu je 1944. u Zagrebu objavljen prvi roman Legenda o Ali-pai i da je jo prije ovog nagraen nagradom Matice hrvatske za najbolji roman 1943. godine, to je, meutim, istovremeno bila i pieva

nesrea, poetak njegove zlosretne knjievne sudbine, jer e upravo zbog Legende o Ali-pai i nagrade koju je ovaj roman dobio, a potom i zbog svojih knjievno-publicistikih priloga u periodici objavljivanoj u NDH, kao i zbog mjesta povjerenika Vlade NDH za kulturnu razmjenu u Maarskoj, olakovi odmah po zavretku Drugog svjetskog rata biti proglaen saradnikom okupatora, pa ak i faistom. Ova kvalifikacija donijela mu je i zabranu objavljivanja u novoj, socijalistikoj Jugoslaviji tokom naredna dva desetljea (19451965), naroito autorskih knjievnih tekstova, pa ak i prijevoda (uz vrlo rijetke prevodilake izuzetke), a isti ideoloki prijestup za olakovievo ime i knjievno djelo vezivan je i znatno kasnije, pa tako i danas, kao npr. onda kad se gotovo po automatizmu zakljuuje kako olakovi nije umakao ideologizaciji teksta, pa tako ni stereotipima i predra-

lim svijetom, ime se jasno stavio na stranu antifaizma (Vujanovi 2012: 352, 358), pri emu, meutim, ovo vienje ni danas nije opeprihvaeno, a to, uostalom, i nije mogue do kraja, izmeu ostalog, upravo i zato to je pievo knjievno djelo, uglavnom neobjavljeno i nepoznato, i dalje tek jednim, manjim dijelom italaki dostupno. A tako se, pored svega ostalog, olakovieva knjievna ostavtina nala i u procjepu izmeu nepoeljnog i poeljnog, nedovoljno bitna bilo kojoj strani u jugoslavenskim i postjugoslavenskim procesima afirmiranja ovih ili onih ideolokih vrijednosti i njihovih povijesnih tekovina. (Maarski sluaj, o kojem se uglavnom nema bitnijih znanja, vjerovatno je jo nepovoljniji za olakovia i njegov knjievni rad jer je kontekst primjereniji za njegov cjelovitiji knjievnohistorijski tretman ipak onaj vezan za okvir u kojem je pisac proveo najvei dio svojeg ljud-

olakovievo prisustvo u javnosti knjievnog ivota u jednom je trenutku nasilno i vjetaki prekinuto, pa njegovo knjievno djelo i nije tokom niza godina neposredno uestvovalo u zbilji knjievnog ivota svojeg vremena, ali je i to jedna od karakteristinih pojava onda kad je rije politradicijskom kulturalno-poetikom makromodelu u novijoj bonjakoj knjievnosti jer slino olakoviu iz neposrednosti knjievnog ivota nakon Drugog svjetskog rata bili su iskljueni i pojedini drugi pisci koji su svoj knjievni rad zapoeli u meurau, poput npr. Ahmeda Muradbegovia ili Alije Nametka, takoer optereenih njihovom NDH-ovskom prolou, ali i drugih autora bez ovakvih biografskih okolnosti.
sudama recentne ideologije nacizma, kao ni onome to je uticaj tadanjih rasistikih teorija (Kazaz 2004:66), bez stvarne argumentacije i elaboracije. U isto vrijeme, na drugoj strani, stoje sasvim suprotne tvrdnje da je olakovi bio, zapravo, humanist i nepokolebljivo antifaistikog opredjeljenja (olakovi, Z. 1991a:317), da on ne prihvata status quo, on ne moe prihvatiti zloine etnika nad muslimanima, niti ustake pogrome nad Srbima, niti Hitlerove zloine nad cijeskog vijeka, u kojem je prvenstveno i o kojem je prije svega pisao.) Ovakvo to svjedoe i injenice naizgled tek formalne prirode. Jer, uz tekstove razasute u periodici objavljivanoj izmeu dvaju svjetskih ratova i u vremenu NDH (usp. olakovi, Z. 1990a), objavljeni i italaki dostupni dio knjievnog djela Envera olakovia uglavnom je dosta skroman i ogranien, a danas ga ini, uza spomenuti roman Legenda o Ali-pai, tek nekoliko drugih knjiga, objavljenih nakon dugog niza godina: pjesnika zbirka

BEHAR114

17

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

Izabrane pjesme (1990), pripovjedaka zbirka Lokljani Iz Bosne o Bosni (1991), roman Mali svijet (1991), pjesnika zbirka Bosni (1998), roman Jedinac (2005) i, zasad najnovija, Knjiga majci (2012), anrovski hibridna knjiga pievih autobiografskoispovjednih tekstova iz njegove knjievne ostavtine. Usto, meu ovim olakovievim knjievnim radovima, jedino je roman Legenda o Ali-pai objavljen pravovremeno zavren do kraja 1942, objavljen je tek dvije godine kasnije, dakle relativno brzo za onovremene i usto ratne prilike (usp. olakovi, Z. 1990b:400), dok su svi drugi spomenuti pievi knjievni radovi objavljeni sa znaajnim zakanjenjem Izabrane pjesme, kao i pjesnika zbirka Bosni, javljaju se vie od 60 godina nakon olakovievih pjesnikih poetaka s pjesmama pisanim tad najprije na maarskom jeziku (usp. olakovi, Z. 1990b:399400), pripovjedaka zbirka Lokljani Iz Bosne o Bosni s prve tri pripovijetke zapoeta je izmeu 1936. i 1939, kao cjelina napisana je 1943/44, dopunjena 1953. godine, a objavljena ak 47 ili, u najboljem sluaju, 38 godina kasnije (usp. olakovi, Z. 1990b:401, 402; 1991b:297), roman Mali svijet olakovi je poeo pisati tokom ezdesetih godina 20. st., a objavljen je s gotovo tri desetljea kanjenja (usp. olakovi, Z. 1990b:403), a drastian je i sluaj romana Jedinac, koji je pisan od 1947. do 1962. godine, da bi bio objavljen tek nakon cijele 43 godine (usp. Hadiefendi-Pari 2005:5), kao i sluaj Knjige majci, koja je zavrena do kraja 1942, nadopunjena 1955. godine, a objavljena sa zakanjenjem od gotovo nevjerovatnih 70, odnosno 57 godina (usp. olakovi, Z. 2012:5)! U ovakvoj situaciji, istinski vrlo rijetkoj i neobinoj u knjievnoj historiji, olakovievo knjievno djelo ne samo da je tek parcijalno prisutno u javnosti knjievnog ivota nego je ono, isto tako, i knjievnohistorijski gotovo u potpunosti dekontekstualizirano praktino vjetaki izmjeteno iz kulturalno-poetikih konteksta u kojima je nastajalo, u kojima se oblikovalo,

koje je i samo moglo oblikovati, u kojima je moglo biti pravovremeno i valjano vrednovano, i u kojima se, pri svemu ovom, moglo razvijati i mijenjati na nain kod drugih, u ovom smislu sretnijih pisaca uobiajene dinamike knjievnopovijesnih procesa i pojava, te tako do nas doi moda i drugaije. Istina, ovakva pretpostavka primjerenija bi bila nekoj knjievnoj futuristici negoli historiji knjievnosti, no injenica jeste da i zbog svega ovog i pitanje bilo ueg poetikog, bilo ireg kulturalnog odreenja olakovieva knjievnog djela predstavlja poseban knji-

njegovom javnom izolacijom u godinama nakon Drugog svjetskog rata, ali koja je, isto tako, i sama na vaan nain odredila poziciju olakovieva knjievnog rada u historiji knjievnosti, naroito sagleda li se u iroj, kulturalnoj perspektivi, koja takoer zasluuje posebnu panju. A sve ovo zajedno konano upuuje i na vanost kulturalno-poetikih konteksta najprije produkcije, a potom i recepcije olakovieva knjievnog djela, ili barem onog njegova objavljenog i poznatog dijela.

2.
olakovi je, nesumnjivo, interliteraran i interkulturalan pisac, izvorno vezan za razliite knjievne i kulturalne tradicije, ime je imao neposrednu mogunost njihova meusobnog povezivanja, komuniciranja i dijalogiziranja, a otud i mogunost stvaranja barem potencijalne osnove za nove, sinkretike i liminalno-hibridne vrijednosti u svakom od knjievnohistorijskih ili kulturalno-poetikih konteksta za koje je bio vezan. Jedan od ovih njegovih temeljnih konteksta ove vrste svakako je i onaj bonjaki te bosanskohercegovaki. Uz poetni maarski te kasnije i hrvatski (koji e olakoviu postati vaan naroito u toku te nakon Drugog svjetskog rata), za ovaj knjievnohistorijski ili kulturalno-poetiki kontekst olakovi je vezan ne samo kolektivnim aspektima linog i knjievnog identiteta (usp. Hodel 2012) svojim paternalnim porijeklom i svim onim na to upuuje jo daleko djetinje pievo sjeanje sebe kao bosanskog muslimania meu njegovim maarskim roacima po majinoj liniji (usp. olakovi, E. 1990a:365), ve znatno vie od ovog aspekta, koji ne mora nuno imati odluujuu vanost upravo samim svojim knjievnim djelom, koje je posebno vezano za bosanski i bosanskomuslimanski, bonjaki svijet, naroito onda kad je u pitanju olakoviev prozni, pripovjedaki i romaneskni knjievni rad, s kojim je i uao u bonjaku i bosanskohercegovaku knjievnost, a koji je, u skladu s prirodom literarne naracije, vie nego poe-

Na prezentaciji i promoviranju knjievnog djela Envera olakovia godinama je predano radio posebno piev sin dr. Zlatan olakovi, i sam svojom uom strukom vezan za knjievnost, no njegova nedavna smrt (2008) prekinula je ovu zadau koja je bila vie od sinovske panje spram roditelja. Tako su jo izrazitije postale uvjetno govorei objektivne okolnosti uslijed kojih olakovieva knjievna ostavtina i dalje ostaje neobjavljena i nepoznata.
evnohistorijski izazov. Jer, rije je konano o djelu izgubljenom u povijesti. Upravo zato, iako se najee istie i iako je nesumnjivo posebno vana, olakovieva nasilna i vjetaka iskljuenost iz javnosti knjievnog ivota nije, ipak, i jedini razlog objektivnog karaktera koji je uvjetovao pievu nesretnu knjievnu sudbinu. Ovome treba, naime, dodati upravo i unutarknjievne znaajke olakovieva knjievnog djela, posebno njegovu apostrofiranu poetiku, onakvu kakvu je pisac uspio ostvariti s obzirom na njegov poloaj u knjievnom ivotu, a koja je zasigurno i sama imala veze s

18

BEHAR114

Prof. dr. sc. SANJIN KODRI

zija ee otvoren neposrednosti ivota i njegovih sadraja. Reprezentacijski, posebno u pievoj prozi, ovaj svijet, dakle, dominira njegovim knjievnim djelom, to olakovia za bonjaki i bosanskohercegovaki knjievnohistorijski i kulturalno-poetiki kontekst vezuje i u vanom pragmatikom smislu (usp. Hodel 2012), a to je, pak, posebno izraeno i na jo jednoj naroito vanoj kulturalno-poetikoj razini, odnosno razini knjievnog sistema, gdje piev knjievni rad ni u kojem sluaju ne sporei mogui znaaj i drugih potencijalnih okvira vrlo vidno korespondira s kulturalno-poetikim osobenostima upravo sistema bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti vremena u kojem se olakovi javlja kao pisac i knjievno djeluje (usp. Kodri 2012:59 200). U bonjaku i bosanskohercegovaku knjievnost, sa svim specifinostima njihove pozicije i statusa u jugoslavenskokraljevskom vremenu, olakovi se ukljuuje tridesetih godina 20. st., kad i konano dospijeva u Sarajevo i kad, nakon prvih knjievnih, tad tek pjesnikih radova na maarskom i njemakom jeziku, poinje pisati na bosanskom (ili hrvatskom, to je bila nominacija jezika dostupna piscu u ovom trenutku), i to upravo prije svega prozu, s kojom se javlja prvenstveno u periodici, ve od svoje prve pripovijetke Bajram Muje Halvadije (1939) vezujui se prije svega za bosanski milje i bonjaki svijet, koji e mu i kasnije ostati kljuni knjievni izazov i inspiracija. Nestanak starog vakta i iskuenja novog vremena, sadrina ivota itavog jednog post- ili sad ve pseudoorijentalnog svijeta koji se u njemu tad jo uvijek nedovoljno bliskom i stranom zapadnoevropskom poretku naao u naroitoj, za ukupnu bonjaku i bosanskohercegovaku kulturu karakteristinoj poziciji raskra izmeu svoje izgubljene prolosti (koja se uglavnom s enjom idealistiki doivljava) i teke savremenosti (koja se najee nastoji nekako preivjeti), ba kao i u strahu od budunosti (koja se u pravilu sa zebnjom nasluuje), jednako kao i vrlo intenzivno pri-

sutan dramatino-traumatini doivljaj povijesti i tradicijski ok neki su od kljunih momenata koji e dominantno odrediti bonjaku i bosanskohercegovaku knjievnu praksu izmeu dvaju svjetskih ratova i u trenutku kad se u njoj javlja olakovi. Zato e ona i u meuratnom dobu nastaviti brojne knjievne pojave iz svojeg ranijeg, preporodnog perioda s kraja 19. i poetka 20. st., uz postepeno usvajanje i novijih, tad aktuelnih knjievnih tendencija, prije svega onih iz okvira meuratne knjievne avangarde, a

Roman Mali svijet olakovi je poeo pisati tokom ezdesetih godina 20. st., a objavljen je s gotovo tri desetljea kanjenja (usp. olakovi, Z. 1990b:403), a drastian je i sluaj romana Jedinac, koji je pisan od 1947. do 1962. godine, da bi bio objavljen tek nakon cijele 43 godine (usp. HadiefendiPari 2005:5), kao i sluaj Knjige majci, koja je zavrena do kraja 1942, nadopunjena 1955. godine, a objavljena sa zakanjenjem od gotovo nevjerovatnih 70, odnosno 57 godina (usp. olakovi, Z. 2012:5)!
kasnije, neto prije Drugog svjetskog rata, i iz okvira lijevo orijentiranog pokreta socijalne literature, dakle, s jedne strane, i dalje pokazujui elemente tzv. zakanjelog knjievnog razvoja, odnosno, s druge strane, sve vie sustiui povijesnorazvojne procese i pojave u drugim junoslavenskim i evropskim literaturama, na nain knjievnopovijesne pravovremenosti i aktuelnosti. Ovakvu situaciju kanjenja u knjievnopovijesnoj dinamici u bonjakoj i bosanskohercegovakoj knjievnoj povijesti u trenutku kad se u njoj javlja Enver olakovi mogue je odre-

diti imenom postpreporodnog tradicionalizma kao specifinog knjievnog pravca bonjake i bosanskohercegovake knjievne prakse u meurau, kao i kasnije, a koji se, dakle, u ovom kontekstu javlja uporedo s pojavama razliitih avangardizama, prije svega s pojavom ekspresionizma, kao i s kasnijom pojavom tzv. socijalne literature, ali i s pojavama poetikih alijansi novijih i starijih knjievnih moda te s ovim povezanih neoizama (usp. Kodri 2012:147161), pri emu se upravo postpreporodni tradicionalizam, uz tek elemente novijih knjievnih tendencija, nadaje kao vjerovatno najprimjereniji kulturalno-poetiki okvir i olakovieva knjievnog djela, naroito proznog, i to ne samo u vremenu njegovih spisateljskih poetaka. U ovakvim kulturalno-poetikim datostima, dakle, knjievno, a posebno prozno olakovievo djelo u osnovi nastavlja tek unekoliko modificiranu literarnu matricu prvih bonjakih i bosanskohercegovakih pripovjedaa novijeg doba poput, npr., Edhema Mulabdia ili Osmana Nurija Hadia (Osmana Aziza) i drugih, s jakom kako kulturalnomemorijskom tako i socijalnom, pa ak katkad i aktivnopropedeutikom ulogom knjievnosti (usp. Kodri 2012:110118), slino sluaju niza drugih bonjakih i bosanskohercegovakih meuratnih pisaca, meu kojima su, istina, najbrojniji tzv. knjievni saputnici, mada su ovdje u nekim primjerima prisutni i neki od istaknutih autora glavnog toka bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti izmeu dvaju svjetskih ratova, naroito onda kad je rije o njihovim prvim knjievnim radovima, kako je to, izmeu ostalih, sluaj ak i kod kasnije lijevo angairanog Hasana Kikia. Ovakvo to na svoj nain prati se u najveem broju olakovievih pripovijetki te u njegovim romanima, pa tako tek primjera radi u osnovi meuratna pripovjedaka zbirka Lokljani Iz Bosne o Bosni saobraava se s jednim specifinim tradicionalim svijetom koji je ve u trenutku nastajanja ove zbirke bio povijesno dotrajao, u nestajanju i pred svojim

BEHAR114

19

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

konanim krajem, i to vrlo, do nerazlikovanja blisko onome kako su o ovom svijetu pisali njegovi prvi, preporodni pripovjedai s kraja 19. i poetka 20. st., roman Legenda o Ali-pai, sa svojom jednakom folklornoromantiarskom osnovom i uope jednakim tradicionalno insceniranim svijetom, iako nastao krajem meuratnog doba i poetkom Drugog svjetskog rata isto tako vjerno slijedi istu ovu preporodnu knjievnu matricu, neodoljivo podsjeajui na ono to je, npr., Mulabdieva pria kao sanjarija (usp. Lei 1998), s istina unekoliko prisutnim, ali vrlo ogranienim brojem dodirnih taaka s knjievnim aktuelnostima i novim poetikim trendovima meuraa, odnosno svojeg vremena, a uz svemu ovom slian roman Mali svijet, roman iz nae nedavne prolosti jo je egzemplarniji gotovo drastini sluaj poratnog romana Jedinac, ostvarenog u stihovima (sveukupno 13.542 stiha), jo blieg tradicionalnom svijetu usmene knjievnosti i njezinu folklornom naslijeu te uope osobenoj folklornoromantiarskoj doivljajnosti, doslovno ba kao u preporodnoj knjievnoj praksi s prijelaza dvaju stoljea, ak najslinije njoj u ukupnosti poznatog olakovieva knjievnog djela, odnosno s viedesetljetnim poetikim povratkom u prolost, bez ikakvih bitnijih, istaknutijih veza sa svojom neposrednom knjievnom savremenou i za vrijeme svojeg nastanka praktino anahrono. Izuzev pjesama domovinsko-domoljubne patetike (najee u pjesnikoj zbirci Bosni) ili pojedinih pjesama strogo privatnog intimno-ispovjednog karaktera, a koje najee i nisu bile

pisane prvenstveno za objavljivanje (kakve su uglavnom pjesme u Knjizi majci), i drugih slinih pjesnikih primjera, od ovog obrasca odstupa i to znaajnim svojim dijelom jedino olakovievo pjesnitvo (barem ono objavljeno u pjesnikoj zbirci Izabrane pjesme), koje u svojim najuspjenijim trenucima pokazuje ak i znake nesumnjive modernosti, nerijetko vrlo cjelovito korespondirajui s knjievnim aktuelitetima i vladajuim poetikim tendencijama svojeg vremena. Ovakvo to nije sluaj iskljuivo uslijed naroitog pieva razumijevanja fenomena pjesnike umjetnosti kao takve i sebe kao pjesnika (usp. olakovi, E. 1990a), ve, ak moda i prije svega drugog, i stoga to je zahvaljujui specifinoj poziciji pisca olakovievo pjesnitvo imalo barem tu sreu da se u pievoj javnoj izolaciji razvijalo sve vrijeme neprekidno, na nain knjievnopovijesnog kontinuiteta, i da je kao takvo nesumnjivo nastavljalo i meuratna knjievna iskustva bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti, ali isto tako i barem u naznakama sauvana iskustva maarskog meuratnog knjievnog konteksta kao onog okvira za koji su vezani pievi pjesniki poeci, ba kao i uope iskustva savremenog evropskog pjesnitva, s kojim je pisac ostao u trajnoj i neposrednoj vezi s obzirom na svoj prevodilaki rad sve to, dakle, bez naglih i radikalnih poetikih zaokreta kao kod drugih bonjakih i bosanskohercegovakih pisaca u vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata, a koji su, naime, u ovom povijesnom trenutku imali nesreu izvravanja obaveze sluenja socijalistikoj Revo-

luciji i poratnoj obnovi domovine, uz potivanje strogih poetikih okvira knjievnosti NOB-a i socrealizma. A na taj nain, upravo isti oni razlozi koji su ga izopili iz javnosti knjievnog ivota, i koji su njegovo prozno djelo uinili knjievnohistorijski dekontekstualiziranim i izgubljenim u povijesti u negativnom smislu, ovdje u sluaju znaajnog dijela olakovieva pjesnitva ostvarili su se pozitivnim uincima, istina i dalje potvrujui drugaijost pieve knjievnohistorijske pozicije, ali isto tako istovremeno stvarajui osnovu i za to da upravo pjesniki rad Envera olakovia postane neka vrsta uvara moderne knjievne svijesti i sasvim konkretni, stvarni most izmeu knjievne prakse meuratnog avangardizma te njegovih poetikih alijansi i neoizama, na jednoj strani, i poratnog predmodernizma i modernizma u bonjakoj i bosanskohercegovakoj knjievnosti, na drugoj strani, bez njezina povijesnorazvojnog diskontinuiteta u vremenu i neposredno nakon Drugog svjetskog rata, odnosno vremenu knjievnosti NOB-a i socrealizma.

3.
Knjievnohistorijski, a posebno kulturalno-poetiki konteksti odigrali su, dakle, nedvojbeno izrazito vane uloge i u produkciji, ba kao i u recepciji knjievnog djela Envera olakovia. Uz izuzetak pieva poetnikog maarskog pjesnitva (koje se nije sauvalo u pisanom tragu i o kojem praktino nema saznanja), sigurno je da je olakoviev knjievni rad uvijek bio i ostao na neki nain knjievnohistorijski dekontekstualiziran i izgubljen u povijesti, s negativnim ili pozitivnim uincima ovakvog ega, osim, moda, u jednom trenutku u vremenu objavljivanja romana Legenda o Ali-pai, mada je, uprkos svojem nesumnjivom onovremenom uspjehu, i ovaj tekst na svojevrstan nain ipak jednim dijelom stranstvovao u knjievnoj praksi NDH, u kojoj je veu panju mogao izazvati, prije svega, tek svojom muslimanskom osnovom i post- ili pseudoorijentalnom egzotikom, koja

Danas, dakle, barem onda kad je rije o historiji bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti, nema potrebe lamentirati nad olakovievom nepravednom knjievnom sudbinom i u osnovi jalovo insistirati na nepravednosti njegova dosadanjeg knjievnohistorijskog tretmana. Umjesto ovog, potrebno je okrenuti se zbilji knjievnog ivota bonjake i bosanskohercegovake kulturalne prolosti i u njoj prepoznati stvarni, nepatvoreni knjievnopovijesni znaaj knjievnog djela Envera olakovia jer on je knjievnopovijesna realnost
20
BEHAR114

Prof. dr. sc. SANJIN KODRI

ga dominantno obiljeava. Na ovu svoju specifinu povijesnu poziciju panju e iako na drugaiji nain skrenuti i sam pisac u brojnim zapisima u svojoj knjievnoj zaostavtini i dnevnicima, pa tako i onda kad, uz brojne pasae o svojoj ljudskoj i knjievnoj samoi, izmeu ostalog s gorinom, pa ak i s ironijom i sarkazmom pie (1954): Dakle Bosna me se odrekla. Ona me ne treba. Nju danas reprezentiraju Mak Dizdar, Hromadi, Ilija Kecmanovi i t.d. Mogao bih o tome pisati jo mnogo, ali mi se pomalo gadi. Dosta. (Usp. olakovi, Z. 1991b:299) Kako to pokazuje kasnija povijest bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti, od triju pisca ija imena spominje, olakovi se ozbiljno prevario u vezi s ak dva, dok je samo s jednim u vezi bio gotovo u potpunosti upravu: Ilije Kecmanovia, poratnog istaknutog bosanskohercegovakog knjievnog i kulturnog radnika, sjea se jo manje-vie samo historija knjievnosti i kulture, dok je Mak Dizdar vrlo brzo izrastao u jednog od najznaajnijih pjesnika bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti uope, a Ahmet Hromadi u isto tako jednu od najvanijih figura u cjelini bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti za djecu i omladinu. A ovakvo to konano na osoben nain uokviruje i slijedei olakoviev dnevniki zapis (1954), posebno vaan u smislu pieva vlastitog razumijevanja pozicije svojeg knjievnog rada, kao i u smislu njegova dananjeg knjievnohistorijskog razumijevanja: Ne bih nikome nikada oprostio, ako bi u kritikoj analizi moje poezije pokuao govoriti o nekakvoj zaostalosti, reakcionarnosti, desniarstvu, i tome slino. Nisam i ne elim biti borac protiv novoga, niti branilac onoga, to spada u povijest, u muzeje, u vitrine kao relikvije, ili kao primjerci neega to nije valjalo, jer je nadraeno, preraeno, korigirano prirodnim odabiranjem. Nisam i ne elim biti zloguka ptica kukavica, koja uzalud plae nad razorenim hramom sve-

Situaciju kanjenja u knjievnopovijesnoj dinamici u bonjakoj i bosanskohercegovakoj knjievnoj povijesti u trenutku kad se u njoj javlja Enver olakovi mogue je odrediti imenom postpreporodnog tradicionalizma kao specifinog knjievnog pravca bonjake i bosanskohercegovake knjievne prakse u meurau, kao i kasnije

ovjeanskog razbora! Duboki jaz koji dijeli moju generaciju od nove, koja istom die svoja slabana krila u elji da uzleti na nebo poezije i nagleda se odozgor, iz perspektive nadoblane bistrine, svijeta, i ivota na njemu, da, taj duboki jaz ja ne elim produbljivati, nego suziti. Ne elim ak ni baciti most preko njega i tako prijei u novi svijet, ili omoguiti novome da doe k meni, ako to razumije se hoe i moe, nego ja upravo bolesno udim za tim, da taj jaz izmeu generacija zatrpam leinama zabluda, kako bih opet uravnao razvojni put literature. (olakovi, E. 1990b:67, 68) Rije je, dakle, o onome to su olakovieva strahovanja i nadanja o pievoj indirektno iskazanoj bojazni o anahronosti i izvjesnosti zaborava njegova knjievnog djela, s jedne strane, kao i jednako tako o pievoj do kraja neiskazanoj, skrivenoj nadi o eljenoj vanosti njegova pisanja i u savremenosti, nadi da ipak moda moe opet biti pisac Legende o Alipai, dakle autor priznat i vaan za tekuu i buduu knjievnu praksu, s druge strane. A upravo ova i ovakva nekadanja olakovieva strahovanja i nadanja, bez obzira na to bila ona realna ili nerealna, ispostavit e se danas paradoksalno na prvi pogled na poseban nain vana te naroito knjievnohistorijski indikativna u onom to je perspektiva vrlo specifinih povijesnorazvojnih procesa i pojava novije bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti, odnosno onog posebnog dijela ukupne bonjake i bosanskohercegovake knjievne prakse koji zapoinje preporodnim dobom s kraja 19. i poetka 20. st. i traje praktino sve do danas, ba kao i naroito znaajna za razumijevanje olakovie-

va knjievnog rada u ovom okviru. Naime, sagledano u cjelini, knjievno djelo Envera olakovia (sa svim rizicima koji proizlaze iz italake nedostupnosti ukupnosti njegove knjievne ostavtine) pojava je ne neobina, strana, a pogotovo ne knjievnohistorijski neobjanjiva, ve naprotiv sasvim karakteristina za ono to je jedan znaajan dio novije bonjake i bosanskohercegovake knjievne prakse vremena izmeu dvaju svjetskih ratova, ali i kasnije jer, naravno, olakovi nije jedini autor novije bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti koji je u meuratnom dobu te vremenu to za njim neposredno slijedi na svoj nain nastavljao ranije, preporodne knjievne tendencije, s tek manjim i ne posebno znaajnim izmjenama ovog nekadanjeg poetikog okvira. Preciznije govorei, u pitanju je specifian kulturalno-poetiki okvir novije bonjake i bosanskohercegovake knjievne prakse njezin politradicijski kulturalno-poetiki makromodel, a koji smjeten izmeu kanonskog i postkanonskog kulturalno-poetikog makromodela novije bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti kao njezina druga dva temeljna kulturalno-poetika okvira ove vrste (usp. Kodri 2012:104130, 174200) ne samo da ih spaja i meusobno povezuje u smislu knjievnopovijesne dinamike ve, isto tako, poev od meuratnog doba pa sve do vremena nakon Drugog svjetskog rata u sebi okuplja upravo elemente i jednog i drugog, poivajui upravo na mijeanju kulturalno-poetikih znaajki razliitih vrsta i karaktera, pa ak i onih sasvim suprotnih i meusobno iskljuujuih, nerijetko u knjievnom djelu jednog autora, pa ak katkad i u jednom te istom knjievnom anru ili pojedinanom knji-

BEHAR114

21

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

evnom tekstu (usp. Kodri 2012: 131174), ba, dakle, kao kod olakovia. Ovaj, politradicijski kulturalnopoetiki makromodel, koji, izmeu ostalog, obuhvata i apostrofirani postpreporodni tradicionalizam, kao i modernije knjievne pojave meuraa te pojedine pojave poslijeratnog knjievnog stvaranja, uinak je vrlo specifinih i sloenih povijesnorazvojnih procesa i pojava novije bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti, pa tako i njezine od kraja 19. i poetka 20. st. trajue traume evropeizacije, modernizacije i emancipacije, njezina u poetku zakanjelog razvoja, a zapravo vrlo osobene povijesne dinamike, njezinih razvojnih skokova, lotmanovskih eksplozija, ali i knjievnohistorijskih retardacija i retrospekcija, njezina (post)kolonijalnog kretanja od preporodne adoptivne, preko mahom meuratne adaptivne te kasnije adeptivne faze itd., konano uinak vrlo specifine i sloene lokalne povijesti, kao i, posebno, jednako specifine i sloene kulture sjeanja bonjake i bosanskohercegovake knjievne prakse vremena o kojem je rije (usp. Kodri 2012:131174), a to je sve zajedno ono u emu na vrlo vaan i indikativan nain uestvuje i olakovi sa svojim postpreporodnim tradicionalizmom, s jedne strane, i elementima knjievne modernosti, s druge strane. Istina, olakovievo prisustvo u javnosti knjievnog ivota u jednom je trenutku nasilno i vjetaki prekinuto, pa njegovo knjievno djelo i nije tokom niza godina neposredno uestvovalo u zbilji knjievnog ivota svojeg vremena, ali je i to jedna od karakteristinih pojava onda kad je rije politradicijskom kulturalno-poetikom makromodelu u novijoj bonjakoj knjievnosti jer slino olakoviu iz neposrednosti knjievnog ivota nakon Drugog svjetskog rata bili su iskljueni i pojedini drugi pisci koji su svoj knjievni rad zapoeli u meurau, poput, npr., Ahmeda Muradbegovia ili Alije Nametka, takoer optereenih njihovom NDH-ovskom prolou, ali i drugih

autora bez ovakvih biografskih okolnosti. A sve ovo, najzad, na poseban nain smjetajui knjievno djelo Envera olakovia u ono to su povijesnorazvojni procesi i pojave novije bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti, govori napokon i o nunosti promjene odnosa i prema olakoviu, ali i prema drugim sliim pojavama u onom to je bonjaka i bosanskohercegovaka knjievna historija danas. Danas, dakle, barem onda kad je rije o historiji bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti, nema potrebe lamentirati nad olakovievom nepravednom knjievnom sudbinom i u osnovi jalovo insistirati na nepravednosti njegova dosadanjeg knjievnohistorijskog tretmana. Umjesto ovog, potrebno je okrenuti se zbilji knjievnog ivota bonjake i bosanskohercegovake kulturalne prolosti i u njoj prepoznati stvarni, nepatvoreni knjievnopovijesni znaaj knjievnog djela Envera olakovia jer on je knjievnopovijesna realnost, naroito s obzirom na ono to su specifini i sloeni povijesnorazvojni procesi i pojave novije bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti i njihovi kulturalnopoetiki konteksti. A u ovim povijesnorazvojnim procesima i pojavama i njihovim kulturalno-poetikim kontekstima knjievno djelo Envera olakovia ne predstavlja tek neki usputni eksces ili izuzetak, ve naprotiv ak i ono to je knjievnopovijesna pravilnost. To, pak, to su kasniji povijesnorazvojni procesi i pojave bonjake i bosanskohercegovake knjievne prakse krenuli drugaijim putem, ba kao i to to je u ovoj kasnijoj knjievnopovijesnoj dinamici olakovievo knjievno djelo postalo sadrajem bonjakog i bosanskohercegovakog knjievno-kulturalnog arhiva, takoer je knjievnopovijesna realnost koju treba uzeti u obzir. A tad uvai li se ovakva knjievnohistorijska zbilja u svoj svojoj cjelini, a posebno s obzirom na sloenosti kulturalno-poetikih konteksta bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti vremena o kojem je rije knjievno djelo Envera olakovia

napokon e se ukazati i kao ono koje je u jednom trenutku, barem u jednom dijelu bonjake i bosanskohercegovake knjievne prakse, onom koje je vezano za NDH, bljesnulo svojom knjievnom mogunou, pa ak i istinski ostvarenom knjievnom snagom, da bi potom postalo tek saputniko, dakle izvan onog to je glavni tok kasnije bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti, ali i dalje vaan dio novije bonjake i bosanskohercegovake knjievnopovijesne zbilje, taman i izolirane i tek naknadno italaki dostupne, tim prije to suprotno tzv. koncepciji knjievnih generala istinsku stvarnost knjievnog ivota nikad ne ine samo autori glavnog knjievnog toka, ve, isto tako, i njihovi knjievni saputnici, pa ak i kad su na neki nain utiani, poput upravo Envera olakovia. Hrvatska knjievna historija, za koju je olakovievo knjievno djelo takoer na svoj nain predmet interesa (kao i historija maarske knjievnosti, ukoliko je realno oekivati da e ona iskazati stvarno zanimanje za olakovievo knjievno stvaranje), svakako e nai svoj put za pristup pievu knjievnom radu. Pa ipak, kakav god on bio i ma na emu se temeljio, posebno hrvatski pristup knjievnom djelu Envera olakovia nesumnjivo bi dobio ukoliko bi uzeo u obzir poloaj i karakter pieva knjievnog rada u njegovu izvornom bonjakom i bosanskohercegovakom kulturalno-poetikom kontekstu, odakle je, izmeu ostalog, mogue krenuti i u pravcu rasvjetljavanja naina olakovieva osobenog vezivanja i za hrvatsku knjievnu povijest (naroito u vremenu NDH i nakon Drugog svjetskog rata, kad pisac konano poinje stalno ivjeti u Zagrebu), a poseban bi dobitak predstavljala interliterarna i interkulturalna razmatranja njegova knjievnog stvaranja, izrazito vana i za bonjaku i bosanskohercegovaku i za hrvatsku recepciju olakovieva knjievnog rada (kao i, barem potencijalno, za onu maarsku). Tek tad, ovakvim, integralnim pristupom, pristupom, koji bi se, dakle,

22

BEHAR114

Prof. dr. sc. SANJIN KODRI

na nov i drugaiji nain vratio povijesnoj zbilji cjeline knjievnog ivota iji je olakovi bio dio, i to u svim knjievnohistorijskim i kulturalno-poetikim kontekstima za koje je njegov knjievni rad vezan na ovaj ili onaj nain, knjievno djelo Envera olakovia pokazalo bi se kao djelo koje nudi znatno vie od esto isticane slike nepoznate Bosne, predstave njezina post- ili pseudoorijentalnog svijeta, a koja se najee uz apostrofiranje njezine nepravedne zanemarenosti i zaboravljenosti u osnovi bespotrebno naglaavala, pa i prenaglaavala, u pravilu stoga ne bi li se njome ovom piscu i njegovu u povijesti izgubljenom knjievnom radu u savremenosti dala kakva-takva vanost, a da se pritom gotovo bez izuzetka ipak zaboravljalo upravo ono po emu ovo knjievno djelo jeste realno knjievnohistorijski i kulturalno-poetiki znaajno i relevantno. I tad bi se, barem donekle, u perspektivi historije knjievnosti, razrijeila i olakovieva zlosretna knjievna sudbina.
Izvori i literatura olakovi, Enver (1944), Legenda o Alipai, Matica hrvatska, Zagreb olakovi, Enver (1990), Izabrane pjesme, izabrao iz rukopisne pjesnike ostavtine i dnevnikih zapisa, pripremio i biobibliografskim biljekama popratio dr. Zlatan olakovi, Hrvatsko knjievno drutvo sv. irila i Metoda, Zagreb olakovi, Enver (1990a), O mom pjesnikom razvoju, u: Enver olakovi, Izabrane pjesme, izabrao iz rukopisne pjesnike ostavtine i dnevnikih zapisa,

pripremio i bio-bibliografskim biljekama popratio dr. Zlatan olakovi, 361397, Hrvatsko knjievno drutvo sv. irila i Metoda, Zagreb olakovi, Enver (1990b), Boje, u: Enver olakovi, Izabrane pjesme, izabrao iz rukopisne pjesnike ostavtine i dnevnikih zapisa, pripremio i bio-bibliografskim biljekama popratio dr. Zlatan olakovi, 6768, Hrvatsko knjievno drutvo sv. irila i Metoda, Zagreb olakovi, Enver (1991), Lokljani Iz Bosne o Bosni, prir. Zlatan olakovi, Islamska zajednica, Zagreb olakovi, Enver (1991), Mali svijet, prir. Zlatan olakovi, Nakladni zavod Matice hrvatske Hrvatsko knjievno drutvo sv. irila i Metoda, Zagreb olakovi, Enver (1998), Bosni, prir. Esad olakovi, Esad olakovi, Zagreb olakovi, Enver (2005), Jedinac, prir. Zlatan olakovi, Bonjaka nacionalna zajednica Hrvatske, Zagreb olakovi, Enver (2012), Knjiga majci, prir. Zlatan olakovi, Opina Hadii, Hadii olakovi, Zlatan (1990a), Bibliografija Envera olakovia, u: Enver olakovi, Izabrane pjesme, izabrao iz rukopisne pjesnike ostavtine i dnevnikih zapisa, pripremio i bio-bibliografskim biljekama popratio dr. Zlatan olakovi, 407426, Hrvatsko knjievno drutvo sv. irila i Metoda, Zagreb olakovi, Zlatan (1990b), Biografija Envera olakovia, u: Enver olakovi, Izabrane pjesme, izabrao iz rukopisne pjesnike ostavtine i dnevnikih zapisa, pripremio i bio-bibliografskim biljekama popratio dr. Zlatan olakovi, 399406, Hrvatsko knjievno drutvo sv. irila i Metoda, Zagreb olakovi, Zlatan (1991a), Biljeka o piscu, u: Enver olakovi, Lokljani Iz Bosne o Bosni, prir. Zlatan olako-

vi, 317318, Islamska zajednica, Zagreb olakovi, Zlatan (1991b), Dnevniki zapisi Envera olakovia o Lokljanima i pripovijetkama, u: Enver olakovi, Lokljani Iz Bosne o Bosni, prir. Zlatan olakovi, 297300, Islamska zajednica, Zagreb olakovi, Zlatan (2012), Predgovor, u: Enver olakovi, Knjiga majci, prir. Zlatan olakovi, 512, Opina Hadii, Hadii Hadiefendi-Pari, Remzija (2005), Jedinac est arriv!, u: Enver olakovi, Jedinac, prir. Zlatan olakovi, 515, Bonjaka nacionalna zajednica Hrvatske, Zagreb Hodel, Robert (2012), O kriterijima kodifikacije nacionalnih knjievnih kanona, u: Poudniowosowiaskie ssiedztwo: Slawistyka i komparatystyka dzisiaj, pod redakcj Bogusawa Zieliskiego i Ewy Szperlik, 9197, Instytut Filologii Sowiaskiej UAM, Komisja Bada Porwnawczych nad Literaturami Sowiaskimi Midzynarodowego Komitetu Slawistw, Pozna Kazaz, Enver (2004), Bonjaki roman XX vijeka, Naklada Zoro, Zagreb Sarajevo Kodri, Sanjin (2012), Knjievnost sjeanja: Kulturalno pamenje i reprezentacija prolosti u novijoj bonjakoj knjievnosti, Slavistiki komitet, Sarajevo Lei, Zdenko (1998), Pria kao sanjarija: O Pripovijetkama Edhema Mulabdia, u: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, knj. IV, Novija knjievnost proza, prir. Enes Durakovi, 105126, Alef, Sarajevo Vujanovi, Vojislav (2012), Knjiga etikih vertikala, u: Enver olakovi, Knjiga majci, prir. Zlatan olakovi, 351358, Opina Hadii, Hadii n

Biljeka o autoru
Prof. dr. Sanjin Kodri profesor je bonjake knjievnosti i teorije knjievnosti na Odsjeku za knjievnosti naroda BiH Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je i voditelj Instituta za knjievnost. Uz nove u pripremi te vei broj ureenih i/ili prireenih izdanja, autor je dviju naunih knjiga Knjievna prolost i poetika kulture: Teorija novog historicizma u bosanskohercegovakoj knjievnohistorijskoj praksi (2010) i Knjievnost sjeanja: Kulturalno pamenje i reprezentacija prolosti u novijoj bonjakoj knjievnosti (2012), kao i sedamdesetak pojedinanih naunih i strunih radova, a uesnik je i pedesetak, uglavnom inostranih naunih skupova, simpozija, kongresa i konferencija, te petnaestak domaih te inostranih naunih projekata, od kojih je neke i vodio.

Uz gostovanja na vie univerziteta u BiH i inostranstvu te druge angamane i aktivnosti, jedan je od osnivaa Slavistikog komiteta u BiH, gdje je rukovodilac Odjeljenja za knjievnost i kulturalne studije i urednik u redakciji biblioteke Bosnistika, kao i lan rukovodstva Bosanskog filolokog drutva, gdje je voditelj Odjela za konferencije i urednik za oblast knjievnosti u redakciji asopisa Pismo, te vanjski saradnik Instituta za bonjake studije pri BZK Preporod. Takoer, uz ostalo, lan je i Komisije za komparativno prouavanje slavenskih knjievnosti pri Meunarodnom komitetu slavista, jedan od osnivaa i lan Balkanske mree za kulturu i kulturalne studije, kao i inostrani lan urednitava asopisa Philological Studies, Poudniowosowiaskie Zeszyty Naukowe, Poznaskie Studia Slawistyczne, Slawistyka i Univerzitetska misao.

BEHAR114

23

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

Knjievnik Boidar Petra

Knjievnik Enver olakovi

- skica za portret
U kontekstu cjelokupne hrvatske poezije i proze, s obzirom na vrijeme nastanka, ali i s obzirom na injenicu da nam njegov knjievni opus jo uvijek nije posve dostupan, sa sigurnou predstavljaju, posebice Legenda o Ali-pai, velik prinos koji e obiljeavanjem njegove 100. obljetnice roenja postupno otkrivati svoju neprijepornu umjetniku snagu te vidno i bitno upotpuniti sliku ukupne hrvatske knjievnosti 20. stoljea. Takva je snaga knjievnoga opusa samoniklice njegovim rijeima enverizma u pripadnosti hrvatskoj knjievnosti, takva je snaga njegova djela u pripadnosti bonjakoj knjievnosti.
Moda bi najbolje bilo knjievni opus Envera olakovia prihvatiti i razumijevati kao pohranu dobrote, ljepote i ovjekoljublja. Kao pohranu dobrote jer je u svim svojim dijelovima, u svim anrovima, sa svim svojim sastavnicama nastojao promicati vjeru u vi24
BEHAR114

soke etike ideale i privrenost visokim etikim naelima; kao pohranu ljepote jer je u hudim, zlim i apokaliptikim povijesnim vremenima uvijek nastojao upozoriti na njezina neunitiva zrnca; kao pohranu ovjekoljublja to ga je uporno zagovarao i to je u

njemu bilo usaeno i priroeno darovima, poukama i poticajima njegove obitelji, posebice njegove majke. Rije je, dakle, o knjievnom djelu koje se vrsto vezuje uz provjerene ljudske i literarno-umjetnike vrijednosti, uz tradiciju koju je nastojao slijediti i na koju

Knjievnik BOIDAR PETRA

se naslanjao, uz identitetsku raznolikost maarsku, hrvatsku, bosansku/bonjaku, njemaku razliitosti, koje je uvijek doivljavao kao svoje veliko bogatstvo, a njihovo meusobno prepletanje i proimanje kao obogaivanje svake spomenute kulture i knjievnosti, te ih svjedoio svojim literarnim opusom i graanskim ivotom. O njegovu se knjievnom djelu mora s pravom voditi rauna o dvojnoj pripadnosti: pripadnosti hrvatskoj i bosansko/bonjakoj knjievnosti. Iako je njegov materinji jezik maarski, ipak e nadvladati hrvatski jezini izraz, obogaen rjenikom njegove, po ocu mu, zaviajne Bosne. Koliko se do naih dana uvrijeilo miljenje o dosadanjoj recepciji poezije Mehmedalije Maka Dizdara kako njegovo pjesnitvo pripada u sam vrh ukupne hrvatske poezije 20. stoljea, toliko se postupno uvrjeuje miljenje kako knjievni opus jo uvijek nedostatno istraen i uvelike neobjavljen Envera olakovia, posebice prozni, pripada u sam vrh hrvatske proze 20. stoljea. No, o njihovim dvostrukim pripadnostima, onoj hrvatske i onoj bosansko/bonjake knjievnosti, nipoto ne treba dvojiti i ta dvostruka pripadnost nikoga ne bi trebala uznemirivati ili smetati. Enver olakovi od 1939. vrlo intenzivno objavljuje prozu u zagrebakim asopisima i novinama. Do kraja 1942. zavrava svoje remek-djelo, roman Legenda o Ali-pai, koji je 1943. dobio nagradu Matice hrvatske za najbolji prozni rukopis godine i koji je objavljen 1944.1 U isto vrijeme dovruje autobiografsko djelo Knjiga majci.2 Uz brojne pjesme objavljuje pripovijetke, novele, eseje, kazaline prikaze te roman u nastavcima Mujia Hanka; g. 1943. izvodi se njegova salonska komedija Moja ena krpi arape u Sarajevu, a
1

1944. i u Banjoj Luci. Tih godina pie zbirku pripovijedaka Lokljani,3 u Viencu objavljuje proturatnu pjesmu Majko... Zavretak rata Enver olakovi doekuje kao iznimno znaajan knjievnik, poznati pisac, pisac to ga prepoznae najvea kritika pera onoga vremena: Julije Benei,4 Andrija Glava, Jerko Skrai, Ton Smerdel, Petar Grgec (Grgec je, primjerice, u svojoj kritici romana Legenda o Alipai istaknuo neprolazan sjaj olakovievih likova koje emo uvijek gledati, prolazei Sarajevom, arijom ili pokraj damije i tekija)5, Ljubomir Marakovi... Zaustavimo se samo na Marakovievoj analizi olakovieve Legende o Ali-pai.6 Ljubomir Marakovi je ispisao pomnu ralambu idejnoga vida toga romana (dakle, temu, motiv, likove i poruku), ali se osvrnuo i na osnovna svojstva same prie, odnosno na razvitak fabule, oblike pripovijedanja), ralanjujui gotovo sva kljuna mjesta objektivne knjievne strukture olakovieva romana, kako na to pouzdano i provjerljivo ukazuje Ivica Matievi: Posrijedi je pustolovni roman (pustolovna epopeja, kako ga odreuje sam Marakovi) s elementima legende u ijoj se jezgri nalaze dvije strane zapleta, herojska i erotska, ali je olakovi, da bi izbjegao monotoni povijesnopustolovni roman, sretno preskoio herojsku stranu i usredotoio se na tzv. erotski aspekt sudbine glavnoga lika Alije, aspekt koji je svakako blii dananjem ovjeku. Nakon opsena parafraziranja fabule sa sredinjim ljubavnim zapletom, Marakovi je zakljuio, podsjeajui nas jo jednom na etiki supstrat svoga razraenog kritiarskog sustava, da e kranskom poimanju biti poneto strano prikazivanje nekih odnosa, kako ih ovdje

donosi dominantna atmosfera Islama, no da svakako treba zamijetiti naskroz ozbiljno shvaanje moralnih pojmova i traenje dubokih odnosa izmeu krivnje i izpatanja u svietu.7 Osim toga, Marakovi zapaa razliite jezine supstrate turskoga, grkoga, panjolskoga i hrvatskoga leksika, ali i vjerskih zajednica muslimanske, katolike, idovske i pravoslavne to sve pridonosi neprijepornoj kakvoi i zanimljivosti olakovieva romana i zakljuuje kako je olakovi, zajedno s Alijom Nametkom, postao najautentiniji hrvatski muslimanski pisac Bosne.8 Sudei, dakle, po recepciji olakovieva romana nastala i objavljena u vrijeme ratnoga vihora i zlosilja, sva je tadanja hrvatska knjievna kritika vrlo visoko ocijenila ovo djelo, danas nedvojbeno jedno od najboljih djela hrvatske i bonjake knjievnosti 20. stoljea. olakovi je, primjerice, u Hrvatskom narodu 17. rujna 1944. u broju 1138. objavio svoju novelu Usidjelica, koja, kao ni roman i sve to je pisao, pripovijesti i pjesme, nije imala nikakve veze s tadanjim represivnim reimom, ni ratom samim. tovie, ako se izdvoje pojedini prizori iz njegova autobiografskoga djela Knjiga majci, njegovo literarno stvaralatvo lieno je bilo kakve propagandno-promidbene politike naravi. Pokojni sin Zlatan olakovi s punim pravom pie o njegovoj nevinosti, nikakvoj, dakle, kompromisnoj suradljivosti, nikakvoj dnevnoj angairanosti, no sama injenica to se svojim djelima pojavljivao u ondanjoj hrvatskoj periodici, sama injenica to mu je roman bio nagraen nagradom Matice hrvatske, u poslijeratnoj komunistiko-socijalistikoj i osvetnikoj sredini mora utjeti punih dvadeset godina. U

2 3

Enver olakovi, Legenda o Ali-pai, Matica hrvatska, Zagreb, 1944.; 2. izd. Zagreb, 1970.; 3. izd. Zagreb, 1989. Enver olakovi, Knjiga majci, Opina Hadii, Hadii, 2012. Enver olakovi, Lokljani Iz Bosne o Bosni, Islamska zajednica, Zagreb, 1991. Julije Benei, Legenda o Alipai Envera olakovia, Vienac, II/1944, br. 6-10, (kolovoz-prosinac), str. 134-137. Evo kako Enver olakovi odgovara Petru Grgecu na rijei njegove kritike: Ne, dragi poteni Petre Grgec, neete ni Vi ni vai nasljednici vie prolaziti starim Sarajevom jer ga uope vie

nema. (...) Sarajeva vie nema i nikad ga nee ni biti, makar 10 konzervatorskih ureda pokualo obnovom vratiti ono to je samo jedna mrnja u samo jednoj patiljetki unitila. Ljubomir Marakovi, Legenda o Ali-pai, Spremnost, III/1944, br. 127 (27. srpnja), str. 9. Ivica Matievi, Prostor slobode. Knjievna kritika u zagrebakoj periodici 1941 1945., Matica hrvatska, Zagreb, 2007., str. 305. Ljubomir Marakovi, Op. cit., str. 9.

BEHAR114

25

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

jeku hrvatskoga proljea pojavljuje se drugo izdanje njegova nagraena romana, niu se njegovi prijevodi, prepjevi i eseji. G. 1969. prevodi za otvorenje HNK-a libreto Wagnerove opere Majstori pjevai... U asopisima Republika, Razlog i Mogunosti objavljuje austrijske i maarske pjesnike. No, nakon 1972. ponovno se susree s omalovaivanjem, marginalizacijom i preuivanjima, ponovno je na crnoj listi. Utoite nalazi u Hrvatskom knjievnom drutvu svetoga Jeronima i redovito se pojavljuje na stranicama asopisa Maruli, u kojem su objavljivali i neki drugi hrvatski muslimanski knjievnici poput Hamdije Kreevljakovia, Alije Nametka, Mustafe Grabanovia, Saliha Alia i drugih. Iako je svojim znanjem maarskoga jezika prevodio, ali bez spomena svoga imena, djela Ervina inka i od toga ivio, iako je imao prireenu veliku knjigu maarske poezije Zlatnu knjigu maarske poezije, za ivota ju nije dospio vidjeti objavljena je poslije njegove smrti 1978. Nita drugo nije uspio objaviti, tonije reeno, nisu mu dopustili objavljivati. A ipak mu je Krlea dopustio, kako izvjeuje Vjesnik od 4. kolovoza 1973., da je po njegovu Areteju olakovi napisao liberto za operu koju je skladao makedonski kompozitor!?9 Odnosno, da uporabimo same Krleine rijei: Enver je bio na slubenik u Zavodu. Imali smo nekih nesporazuma, ali to je napravio, napravi dobro. Razumije se u muziku, preveo je majstorski niz libreta, a i tekstovi su mu sasvim solidni. Kad je nedavno izala njegova Legenda o Alipai, poslao sam je Rodoljubu olakoviu s rijeima: Evo teme Bosne, bolje nego kod jednog Tvog prijatelja...10 E da je bilo sluha meu tadanjom hrvatskom knjievnom vrhukom... Koliko nam je poznato, Krlea se vrlo rijetko pozitivno odreivao prema svojim suvremenicima i knjievnicima. Ove rijei idu u red vrlo rijetkih slinih pohvalnica.
9

Propau komunistikoga sustava, ali ne i njegova mentaliteta, postupno izlaze olakovieve knjige: Drutvo sv. Jeronima objavljuje 1990. Izabrane pjesme, a 1991. i roman Mali svijet; iste godine Islamska zajednica objavljuje knjigu pripovijesti Lokljani. Iz Bosne o Bosni, da bi zatim uslijedile knjige Bosni (izbor pjesama) iz 1998., roman u stihovima Jedinac (2005.) i autobiografsko djelo Knjiga majci (2012.). No sve je to jo samo manji dio njegova neobjavljena i neproitana, a onda i nevrjednovana knjievnoga opusa. Do prave afirmacije ili njegova usadanjenja, njegova aggiornamenta

Ne moemo mimoii u olakovievu pjesnitvu njegovu zaviajnost, njegovu Bosnu, kako je to inio pjesnik Mustafa Grabanovi. No, za Grabanovia je Bosna zemlja buna i megdana, za olakovia majka, nana i nena. Cijela njegova zaviajnost vrsto je oslonjena na predaju Baagievu, atievu i Dizdarovu, onu dakle okomicu koju su slijedili tada mlai pjesnici Ibrahim Kajan, Demaludin Lati, Hadem Hajdarevi, Ferida Durakovi i Munib Delali.

dolazi s 1989. i pronicavim objekcijama Stanka Lasia. Naime, ratu unato, ideologiji unato, hrvatska se kultura s pravom moe ponositi to je za vrijeme ustake vladavine i u uvjetima politike diktature uspjela sauvati svoju autonomiju, stvoriti temelje da se nastave procesi koji su zapoeli potkraj tridesetih godina. tovie pie Lasi zahvaljujui snazi i otpornosti knjievnog korpusa, hrvatska knjiev11

nost je stvorila takve uvjete u kojima su se mogle uti rijei novih talenata kao to su bili Draen Panjkota, Radovan Ivi, Zvonimir Remeta, Viktor Vida, Enver olakovi, Rajmund Kupareo, Boro Pavlovi, Ivan Katui (...).11 Jer, ako slogan inter arma silent musae moe biti geslo o stavu pojedinoga pjesnika i intelektualca koji slobodno izabire dostojanstvo utnje, kao to je to uinio Miroslav Krlea no i on je utio, ali o ustakim zloinima taj slogan nije bio i ne moe biti geslom i stajalitem jedne kulturne/knjievne zajednice. Ona se mora boriti za svoj specifini glas. Za Lasia, olakovieva Legenda o Ali-pai najbolje svjedoi da su ideje tih mladih humanista (Jakov Ivatinovi, Boro Pavlovi, Kruno Quien, Ivan Katui, Ivo Ladika, o. p.) bile u direktnoj suprotnosti s ustakim naelima i totalitarnom vizijom svijeta.12 Namjesto da se od takvih postavaka poeo analizirati, objavljivati i itati olakoviev literarni opus, ali i opus nekih drugih naih pisaca, primjerice Ivatinoviev, Remetin ili Panjkotin, da se kritiki dovoljno glasno odmah progovorilo o olakovievu romanu Legenda o Ali-pai, koji je svijetu mrnje, nasilja i ubijanja dovikivao iz svoje stare sarajevske damije kako je od ulinoga nosaa postao velik i mudar dravnik, jer je bio zaljubljenik u ljepotu, rad, samozatajnost, opratanje, empatiju, poniznost i beskrajnu toleranciju i jer je razumio ovjekovu temeljnu manu, mrnju s gramzljivosti i pohlepe, udoblja i egoizma, istina, u prve se dvije godine, dakle 1990. i 1991. dogaaju pomaci, ali novi ratni vihor, novo zlosilje, opet nas udaljuje od bitnih poruka literarne ostavtine velikoga olakovia. olakovi je pie Lasi u ljudskoj klaonici kakav je bio na Balkan upozoravao, svojim smirenim glasom, da se nikakvo bratstvo ne moe sagraditi na manihejskoj pravdi koja prezire (ili ak ubija) svog nesumiljenika, a ponajmanje se na takvoj pravdi moe

10

Enes engi, S Krleom iz dana u dan (1956-1975). Balade o ivotu koji tee. Globus, Zagreb, 1985., str. 63. Op. cit., str. 149.

12

Stanko Lasi, Krleologija ili povijest kritike misli o Miroslavu Krlei. Knjiga trea. Globus, Zagreb, 1989., str. 16. Op. cit., str. 83.

26

BEHAR114

Knjievnik BOIDAR PETRA

utemeljiti bratstvo meu vjerama, narodima, klasama, staleima i spolovima. I na kraju to je najljepe: Enver olakovi je svojim knjievnim i prevodilakim djelom, stjecanjem znanja, upornou i strpljivou postao slian svom Ali-pai i pobijedio to nepravedno poslijeratno vrijeme onim ime se ono jedino i moglo pobijediti: stoikim radom.13 Da se, dakle, nastavilo onako kako je poelo 1990. i 1991., da ratni vihor nije ponovno unitio sve ono do ega je olakoviu bilo stalo, danas bismo moda imali posve cjelovitu sliku toga velikoga opusa, objavljenu, proitanu, vrjednovanu i smjetenu u kontekst njegove dvostruke pripadnosti, s jedne strane hrvatskoj, s druge strane bonjakoj literaturi. to se njegove proze tie, romana Legenda o Ali-pai, pisao sam 1990.: U toj romanesknoj poemi, sarajevskoj legendi, na pisac nije ponudio relativizam, ironiju i nihilizam, nego posve suprotno, polazei od tradicije, opeljudskih vrijednosti, zasvjedoio je ustrajnu dobrotu, estitost i plemenitost, djelotvoran suivot, plodno zajednitvo i nepomuena moralna naela.14 to se samih olakovievih pjesama tie, zapisao sam sljedee rijei: Izabrane pjesme djeluju u prvom redu kao zrcalo due, bljesak pjesnikove duhovne zauzetosti, ali i groze, straha i povrijeenosti. olakovievi duini ipci krvare osoban i zajedniki jad, prte od zalihosti ljubavi i dragosti, ali prosvjeduju s nestalnosti, prolaznosti i ljudske jednokratnosti. Sam imenuje tri osnovne teme svoga pjesnikovanja, pjeva enstvu, boli i smrti; meutim, u obilju stihova najjasnije se uouju ravnovjesje i ukrianost, isprepletenost i meusobna proetost dvaju duhonazora, dvaju civilizacijskih svjetova, i katolita i islama. tovie, itamo ih kao zadanu ovisnost naih prostora i naih naroda. Prelamaju se i susreu u olakovievu pjesnitvu okomice i
13 14

vodoravnice, sudaraju se prolaznost i vjenost, patnja i radost, smrt i ivot. Pjesme Damija u bivem selu i U kapucinskoj kapeli bjelodano iskazuju proetost islamskom tradicijom i svetou, iz koje je ponikao i kranskim znaajem koji nije mogao mimoii. Osim toga, u olakovievoj poeziji pronalazim jo jedan hrvatski Oena, jo jedan molitveni stihovani vrhunac suvremene hrvatske poezije koji se pridruuje Oenau Nazorovu, Ujevievoj Molitvi za koru kruha i zdjelu lee, Marovievu Oenau, satkanu od sitnih krinih postaja na kojima se lirski subjekt pokuava vidjeti u zrcalu patnje, Slaviekovu svojevrsnom mo-

Pokuajmo odaganti njegove sumnje: pokuajmo se nadati da e doskora i Sarajevo biti obnovljeno i duhovno i tvarno te da emo se doskora, prolazei arijom ili pokraj damije i tekija susretati sa olakovievim likovima, njegovim pjesama ispjevanim Bosni, ali i drugim temama i motivima, u srcu slobodne i svete Bosne. Ipak je to bila literatura, ipak su to, Slaviekovim rijeima, bile pjesme raporti ovjeka koji se ne predaje.
dernom oenau Vrijeme je da se dogaa napokon ovjek; olakovi svoj Pater noster ispovijeda u pjesmama Starom mujezinu i pokajnikoj Nakaradnoj molitvi. Svaki od spomenutih oenaa-molitava, kao i ove dvije olakovieve pjesme u osluhu su suvremena, getsemanskog mucanja tjeskobe i straha, ali i sabranosti i rijeenosti da se sve, i ivot i smrt jer smrt

15

Op. cit., str. 83-84. Boidar Petra, Temelji provjerenih vrijednosti. Enver olakovi, Lokljani Iz Bosne o Bosni, Zagreb, Islamska zajednica, 1991. MI, XV/1991, br. 5, str. 14. Usp. Boidar Petra, Enver olakovi, Izabrane pjesme. Zagreb, Hrvatsko knjievno drutvo sv. irila i Metoda, 1990. Priredio Zlatan olakovi. Predgovor Milivoj Slaviek. Glasnik HDZ, I/1990, br. 28, (9. studenoga), str. 24-25.

nije tek kraj prihvati kao darovano. Da onaj poetni tjeskobni Pater noster i Allahu vjeni, onaj kliktaj Abba, uzmogne poinuti i smiriti se u predanju konanog Amen. Ne moemo mimoii u olakovievu pjesnitvu njegovu zaviajnost, njegovu Bosnu, kako je to inio pjesnik Mustafa Grabanovi. No, za Grabanovia je Bosna zemlja buna i megdana, za olakovia majka, nana i nena. Cijela njegova zaviajnost vrsto je oslonjena na predaju Baagievu, atievu i Dizdarovu, onu, dakle, okomicu koju su slijedili tada mlai pjesnici Ibrahim Kajan, Demaludin Lati, Hadem Hajdarevi, Ferida Durakovi i Munib Delali u njihovim blagim i mudrim, odmjerenim i ljepotnim, tajanstvenim i srnim, pritajenim i skladnim stihovima u kojima odjekuje nov duh i nov ivot, nova kakvoa probuene islamske duhovnosti.15 O Lokljanima 1991. biljeim: olakovieve pripovijetke svjedoe u raznim inaicama o jednome, pronose jednu istinu koju glavni aktant izgovara u rijeima: Nejma vam, sinci moji, vee sree za seljaka od zemljice, kuice, enice i evlada; ma kako to na prvi pogled izgledalo jednostavno i obino, ipak nosi u sebi svu jednostavnost zdrave ljudske mudrosti, oslonjene na sigurne temelje provjerenih vrednota. Za razliku od likova hamsunovske snage i elementarnosti, olakovievi likovi obiljeeni su posebnom smjernou, ne njeguju u sebi nikakvih iluzija da se sve njihove zamisli dogaaju samo po njihovim zaslugama i upinjanjima, puni su unutarnjega povjerenja u milost i volju Allahovu. Strpljivost u podnoenju nedaa, strpljivost u postizanju svojih elja i ciljeva, velikodunost, odricanje i spremnost na rtvu tih obinih likova daju olakovievim prozama specifino obiljeje; naracija je liena neke vee fabule, pisac vie inzistira na deskripciji, lirski osobito omekanoj, jezino bogatoj, a posebno s velikom suptilnou ocrtava duhovni prostor svojih likova, njihovu nutrinu, duhovni prostor u kojem dolaze do punog izraaja njihove etike i moralne vrijednosti, proziran osjeaj za gra-

BEHAR114

27

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

nice dobra i zla, puna osjetljivost za ljudsko i sveto. Pieva nostalgija, moda donekle i idealizacija muslimanskoga seljakoga ivlja i ivota, uzvisuje vrijednost ognjita, babovine, obitelji, nasuprot rasulu svih vrijednosti. Lokve se kao simbol iezla svijeta, svijeta duhovnoga mira i zadovoljstva, duhovne slobode i punine, rijeju, ljubavlju, uzdiu kao prostor pieva rahatluka. U kontekstu cjelokupne hrvatske proze, a s ozbirom na vrijeme svoga nastanka neke od pripovijetki prethodile su Legendi o Ali-pai olakovievi Lokljani i pripovijetke Sejdin grijeh i Balo predstavljaju, uz nezaobilaznog Ali-pau, zaokruen i zavidan prinos koji i danas, dok postupno otkriva svoje bogatstvo, nudi duhovnu okrepu. etrdeset i vie godina njihova zakanjenja jamano e utjecati na ukupnu recepciju olakovieva literarnog opusa, ali toplina, iskrenost i jednostavnost njegovih pripovijedaka sigurno e nai svoju odanu publiku. Osim toga, iako sa zakanjenjem, vidno e upotpuniti sliku ukupne hrvatske proze XX. stoljea.16 U kontekstu cjelokupne hrvatske poezije i proze, s obzirom na vrijeme nastanka, ali i s obzirom na injenicu da nam njegov knjievni opus jo uvijek nije posve dostupan, sa sigurnou predstavljaju, posebice Legenda o Ali-pai, velik prinos koji e obiljeavanjem njegove 100. obljetnice roenja postupno otkrivati svoju neprijepornu umjetniku snagu te vidno i bitno upotpuniti sliku ukupne hrvatske knjievnosti 20. stoljea. Takva je snaga knjievnoga opusa samoniklice njegovim rijeima enverizma u pripadnosti hrvatskoj knjievnosti, takva je snaga njegova djela u pripadnosti bonjakoj knjievnosti. Trai se samo strpljiv rad, uporno otkrivanje i nova itanja olakovievih knjievnih djela kako bi doista dolo do pravoga prevrjednovanja njegove literarne pozicije, posebice u okvirima hrvatske knjievnosti iji brojni djelatnici nisu do sada iskazivali osobito zanimanje za toga samozatajnoga i velikog pisca. Pjesnik e na jednom mjestu rei: Postajem pomalo sam, zaboravljen od ljudi i sebe, iv zakopan u raku utnje u kojoj mi ipak svijetli najljepi sjaj najblistavije slave ljubavi. Pokuajmo odagnati njegove sumnje: pokuajmo se nadati da e doskora i Sarajevo biti obnovljeno i duhovno i tvarno, te da emo se doskora, prolazei arijom ili pokraj damije i tekija, susretati sa olakovievim likovima, njegovim pjesmama ispjevanim Bosni, ali i drugim temama i motivima, u srcu slobodne i svete Bosne. Ipak je to bila literatura, ipak su to, Slaviekovim rijeima, bile pjesme raporti ovjeka koji se ne predaje. n
16

Biljeka o piscu
Boidar Petra, knjievni povjesniar, kritiar, antologiar, prevoditelj, pjesnik i publicist, roen je 21. srpnja 1952. u Zagrebu. Osnovnu kolu i Klasinu gimnaziju pohaao je u Zagrebu. Zavrio je studij komparativne knjievnosti, talijanskoga jezika i knjievnosti i francuskoga jezika i knjievnosti na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Radio je u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu (1976. 1990.). Bio je lektor na Jagiellonskom sveuilitu u Krakovu (1985. 1987.). Godine 1989. ukljuio se u politiki ivot. Bio je zastupnik u Saboru RH (1990. 1995.), savjetnik Predsjednika RH (1991. 1992.), glavni urednik hrvatskoga dnevnog lista Vjesnik (1993.). Bio je izvrni urednik biblioteke Vrhovi svjetske knjievnosti, urednik je i pokreta biblioteke Hrvatska katolika batina (Glas Koncila), u kojoj je obradio Ivu Lendia, Matu Ujevia i Kerubina egvia, Sintagma (s akademokom Milivojem Solarom za nakladniku kuu AGM), Media (Kranska sadanjost) te je glavni urednik nakladnike kue Alfa. Prevodi sa francuskoga i talijanskoga jezika. Svojim je radom pridonio revalorizaciji, rehabilitaciji i reafirmaciji mnogih zanemarenih hrvatskih knjievnika, odnosno zanemarenih duhovnih vidika njihova stvaranja. Priredio je niz knjiga izabrane poezije i proze. Suraivao je na projektima Croatica-Bibliografije (Institut za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu), Krleiana i Hrvatska knjievna enciklopedija (Leksikografski zavod Miroslav Krlea). lan je Drutva hrvatskih knjievnika, Matice hrvatske, Hrvatskoga filolokog drutva, Drutva hrvatskih knjievnih prevodilaca, Hrvatskoga PEN-a. Godine 2007. dobio je nagradu Julije Benei, koja se dodjeljuje za najbolju knjigu hrvatske knjievne kritike, a 2008. nagradu Rikard Jorgovani. Obnosi dunost predsjednika DHK-a. Djela: Dante u hrvatskoj likovnoj umjetnosti i knjievnosti (s Tonkom Maroeviem), Zagreb, 1981, 1982.; Krlea u nas i u svijetu (s Anelkom Novakoviem), Zagreb, 1982.; Ivan Pavao II i Hrvati (s akademikom Franjom anjekom), Zagreb, 1995.; Futurizam u Hrvatskoj: dossier, Pazin, 1995.; Dani kunje (poema), 2001.; Isusovi darovi (slikovnica s Ivanom Vitezom), Zagreb, 2001.; Jakovljeve ljestve hrvatske lirike: eseji o hrvatskim pjesnicima, Zagreb, 2003.; Razliiti knjievni svjetovi, Knjievne rasprave, ogledi i kritike, Zagreb, 2006.; Na tuim tragovima, eseji o stranim piscima, Zagreb, 2009.; Cedulje sestri Klari (pjesme), Zagreb, 2012.; Hrvatski knjievni panoptikum, eseji i kritike, Zagreb, 2013. Antologije: U sjeni transcendencije. Hrvatsko pjesnitvo od Matoa do danas (s Nevenom Juricom). Kranska sadanjost, 1987; kolska knjiga, 1999. 2. izd.; Dua due hrvatwske: novija hrvatska marijanska lirika (s Nevenom Juricom), Mostar, 1988.; Hrvatska laa I., II. ( s vladom Pandiem), Zagreb, 1996.; Kip domovine. Antologija hrvatske rodoljubne poezije 19. i 20. stoljea, Zagreb, 1996.; Majci, kraljici mira marijanska lirika, Meugorje, 1998.; Mila si nam ti jedina. Hrvatsko rodoljubno pjesnitvo od Baanske ploe do danas (s Vinkom Breiem, Josipom Bratuliem i Stjepanom Damjanoviem), Zagreb, 1998.; Hrvatska boina lirika od Kranjevia do danas, Zagreb, 2000.; Povrh starog Gria brda. Zagreb u hrvatskom pjesnitvu 19. i 20. stoljea, Zagreb, 2000.; Hrvatska uskrsna lirika od Kranjevia do danas, Zagreb, 2001.; Boine prie, Zagreb, 2001.; Hvaljen budi, Gospodine moj. Sveti Franjo u hrvatskom pjesnitvu (s Vladimirom Lonareviem i Nevenkom Videk), Zagreb, 2009.; Spomenica Drutva hrvatskih knjievnika 1900-2000-2010., Zagreb, 2010.

Boidar Petra, Temelji provjerenih vrednota. Op. cit., str. 14.

28

BEHAR114

Dr. sc. EMSUD SINANOVI

Dr. sc. Emsud Sinanovi

Osnovne crte olakovieve poetike

U ovom radu pokuat e se utvrditi odnos antimodernizma i olakovievog stvaralatva te e se iz tog odnosa predoiti osnovne sastavnice olakovievog umjetnikog djela. Prema Zoranu Kravaru, antimodernizam je sveopa kritika modernog drutva u svim njegovim bitnim odrednicama, moderne i njezinih tipinih pojavnosti u svezi kulture, politikog sustava ili ideologije.
Enver olakovi pisao je izvrsne novele od kojih su dvije Sejdin grijeh i Balo izile 1991. u izdanju Islamske zajednice, Zagreb: Lokljani, Iz Bosne o Bosni. S kratkim prikazom tih novela zapoelo bi se odreivanje antimodernizma kao temeljnog autorovog svjetonazora. olakovievo prozno stvaralatvo veoma je blisko poetici hikjaje. Novela Sejdin grijeh tematizira kaznu prema islamskoj strogoj zabrani bilo kakvog tjelesnog dodira izmeu mladia i djevojke prije niaha (braka). U ovoj noveli tematizirana je ljubav dvoje mladih, bezazleni poljubac kojeg su suseljani oznaili velikim grijehom. Zbog vjere i obiaja djevojka Sejda je izgubila ivot od ruke vlastitog oca, koji zavrava u zatvoru, a nakon obdukcije otac-ubojica je smiren jer se pokazalo da njegova ker nije poinila grijeh. U noveli Balo radi se o bizarnom dogaaju i bizarnom liku, gradskoj ludi Bali koji je do petnaeste godine bio zdrav, lijep i uen djeak, nakon toga se razbolio, a od tuge i boli roditelji su mu rano preminuli. Balo, koji je volio sve to je lijepo, zaljubio se u Almasu (interpretant Almase iz AliBEHAR114

29

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

pae), najljepu ker najbogatijeg bega u eheru. Balo sanjari erotske snove o tjelesnoj ljubavi s Almasom. Sanjarenje prekida bombardiranje Sarajeva u kojem pogiba Almasa. Izvlai ju mrtvu iz ruevina i obljubi, nakon ega je netragom nestao iz Sarajeva. U ovoj noveli ivot ima antimodernistiko znaenje; prostor je semiotiki veoma znakovit bogati sjede na jastucima (minderima) u vrhu prostorije, a siromani podno vratiju. Prisutan je antiratni motiv te inkorporiranje elemenata bajke u strukturu prie. U Sejdinom grijehu radi se o sudaru starog i modernog naina ivota, naroito u tematiziranju vjere i ljubavi posljedica je smrt nevine djevojke. U ovom radu pokuat e se utvrditi odnos antimodernizma i olakovievog stvaralatva, te e se iz tog odnosa predoiti osnovne sastavnice olakovievog umjetnikog djela. Prema Zoranu Kravaru, antimodernizam je sveopa kritika modernog drutva u svim njegovim bitnim odrednicama, moderne i njezinih tipinih pojavnosti u svezi kulture, politikog sustava ili ideologije. Ona je i tip refleksije, koja za razliku od utopije ne trai predgradnju modernog graanskog drutva. Antimodernizam svoje ostvarenje vidi u predmodernim i transmodernim svjetovima. Filozofi tzv. filozofije ivota, naroito L. Klages, trae izlaz iz krize modernog ovjeka i drutva bijegom u pretpovijesno doba, kako bi se vratila stvarna zbiljkost ovjeka i drutva koje je moderno doba ukinulo ili su kao moral, etika prestali postojati u modernom, a naroito u postmodernom dobu. Tako i olakovi svoju historionomiju ostvaruje u dalekoj prolosti, u tzv. zlatnom dobu Bosne, negdje na poetku vlasti Osmanskog Carstva, krajem XV. stoljea. Budui da su za implicitna antimodernistika uenja filozofa antimodernizma, koji istiu prednost due nad duhom, iskonskog nad modernim, a da se o implicitnim ostvarenjima umjetnikom djelu i refleksije o modernoj i ne govori, temeljni pojam jeste iracionalizam kao opreka racionalizmu. Neprirodno je da se antimodernizam svede na nejasni i

Za razliku od Pometa koji je nositelj Drieve ideje da je srea znati se prilagoditi vremenu, olakovievi junaci prilagoavanje vremenu smatraju nesreom. Antimodernistikom svjetonazoru i velianju starih dobrih vremena, a to je Bosna za vrijeme Turskog Carstva, sukladan je olakoviev jezik bogat turcizmima i ta lingvistika opreka najprikladnija je za usporedbu starog i novog vremena.
nerazgovijetni pojam iracionalizam te Zoran Kravar predlae da ga zamijeni s pojmom doxa, mada su jo od Platona filozofi tom pojmu pripisivali zasnovanost na niim spoznajnim moima, tj. izmeu znanja i neznanja, te nalaze u njoj imagines confusie. Sve te odrednice mogu se iitati i u olakovievom romanu Legenda o Ali-pai. Tako Alija Lepir odbija da ga Alihoda opirnije pouava, da stekne vie znanja, jer vjeruje da bi vie grijeio ako vie zna. Ismet-efendija, uena ulema, posjeduje znanje iz kojeg se raa grijeh, jer nije rekao istinu o svojoj bolesti voljenoj Almasi. Doksa kao imagines confusie je temelj ovog romana utemeljenog na iracionalnim snovima, snatrenju i matanju Alije Lepira, idealiziranom moralu dobrih Bonjana, moralu proizalom iz Kurana. U to doba Bosne ljudi su vie cijenili istinu, dobrotu, ljubav, pa ak i siromatvo opravdavaju opom determinacijom svega na zemlji kismetom (sudbinom) odnosno Bojom voljom. To je tipino zlatno doba, u kojem se ivio ivot a ne stjecao imetak, bogatstvo, slava, to se zrcali u opisu tradicije i moderne civilizacije, antimodernistikom svjetonazoru, zasnovanom na opreci predmodernog, arhetipskog ivota modernoj civilizaciji: U namjeri da se razumije duh Tradicije i njena antiteza, moderna civilizacija, nuno je zapoeti s temeljnom doktrinom o

dvjema prirodama. U skladu s njom postoji fiziki i metafiziki red stvari; smrtna i besmrtna priroda; nadreena domena bitka i podreena domena nastojanja. Openito govorei, postoji vidljiva i dodirljiva dimenzija i, prije i onkraj nje, nevidljiva i nedodirljiva dimenzija koja je potpora, izvor i istinski ivot vidljive dimenzije. Posvuda u svijetu Tradicije, podjednako istonjake i zapadnjake, u ovoj ili onoj formi, to znanje (ne puka teorija) bilo je uvijek prisutno kao neoboriva osovina oko koje se sve okree. Koliko god to naim suvremenicima moe biti teko shvatljivo, moramo krenuti od ideje da je ovjek Tradicije poznavao dimenziju bitka mnogo iru od onog to nai suvremenici po svom iskustvu smatraju stvarnou.1 U Aliji Lepiru tubitak je iskljuivo moralne prirode, ahlaka, proizila iz vjenih kuranskih uputa za ivot kao to su vrline: sabur (strpljenje), ponos i osjeaji: ljubav, strah od Boga i stid zbog grijeha. olakovi svoje likove gradi prema vjenoj ideji po kojoj Bog za dobro nagrauje dobrim, a za poinjeni grijeh zlom, i na ovom i na onom svijetu. Roman Legenda o Ali-pai je bajka, hikjaja koja svojom pounom i religioznom prirodom nije vremenski odreena, ona je tradicijska, graena prema kontrastu stvarnog svijeta, tj. u antimodernizmu se nalaze znaajke modernog doba, autor ga opisuje kao vrijeme straha, briga, brzine, vrijeme u kojem je materijalno iznad duhovnog, a grabeljivo stjecanje bogatstva opreka ovjekovoj, po olakoviu nepromjenljivoj prirodi. Mehaga nagovjetava kako ljude za pet stotina godina eka muan i teak ivot. Oneobiavanje slika svakodnevice su takoer prisutne u Kafkinoj noveli Preobraaj i u romanu Proces. olakovi u predgovoru Legende o Ali-pai ovaj roman definira kao hikjaju, bajku, to on u biti i jeste. Uvoenje Arapa u svijet snova itatelj doivljava kao neto stvarno. U romanu Legenda o Ali-pai paralelno postoje dvije suprotstavljene
1

J. Evola, Pobuna modernog ovjeka, u: Z. Kravar, Antimodernizam, 149-150.

30

BEHAR114

Dr. sc. EMSUD SINANOVI

slike svijeta: moderni i tradicionalni svijet. U romanu Antuna oljana Luka rui se groblje da bi se izgradilo pristanite. Zlatnom dobu Bosne olakovi suprotstavlja gorinu modernog doba kroz uporabu velikog broja turcizama, kao suprotnost standardnojezinim inaicama hrvatskog jezika. ivot u zlatno doba Bosne bio je san, bajka koja je oprena stvarnom modernom ivotu. Legenda o Ali-pai je estetski najvrednije olakovievo djelo, no i u Lokljanima, Malom svijetu, Jedincu i poeziji ta oprenost turcizam/leksem standardnog jezika je konstanta poetike. O modernosti romana Legenda o Ali-pai svjedoi i njegova pripovjedaka struktura: 13-godinji olakovi u uvodu romana pripovijeda kao posrednik izmeu autora i objektivnog pripovjedaa u 3. licu. Za pripovijedanje su karakteristine mnoge analepse i prolepse te velik broj samostalnih epizoda-hikjaja. U romanu je prisutno promiljanje o smislu ivota, ljubavi, vjeri, grijehu itd., to na trenutke prelazi u logine silogizme, npr. Alijino promiljanje o smislu ivota. Psihologizacija glavnih likova: Alije Lepira, Almase, Hasan-dede, Jeue Bararona i Ismeta ostvarena je na moderan proustovski nain metodom slobodnog upravnog govora. S obzirom da je olakovi i pjesnik, bitna odlika njegove proze je lirinost. Romanima Mali svijet, Lokljani i Jedinac zajedniko je to da im se radnja dogaa za vrijeme Kraljevine Jugoslavije (1918.-1941.), te da im je antimodernistiki svjetonazor zasnovan na opreci selo-grad, odnosno tradicijskomoderno. Mada je radnja u Lokljanima smjetena u tono locirano povijesno doba, oba romana su utemeljena, usprkos tomu to u romanu ima i autobiografskih elemenata, na doksi o utopijskim seoskim zajednicama, u kojima su svi ljudi jednaki i kategoriki je imperativ pomoi pojedincu: Muji da prestane biti siromaan (fukara) te da selo prihvati nositeljicu prosvjete, uiteljicu Fatimu. Opreka selo-grad utemeljena je na olakovievom miljenju kako se grad pod utjecajem kapitalizma bre mijenja u negativnom smislu,

jer konkurentska borba za stjecanjem bogatstva nema milosti, za razliku od sela u kojemu je sve nedodorljivo, sveto i stoljeima nepromjenjivo. Navedena opreka se reflektira u nainu ivota, oblaenju, moralu, prosvjeti itd. Prema uvrijeenom miljenju, seljaku koji radi teki fiziki posao svaki se graanin vlada i ponaa gospocki. Kod Halidovog oca, muhtara Omerage, prisutan je strah da mu djeca ne budu gospocka, tj. lijenine. olakovievi likovi iz skupine seljaka su apriori bili protiv svake novine, a naroito obrazovanja svoje djece. Starac Osman ide ak toliko daleko da mu smeta ne samo Fatimino povlaenje djece nego i njen parfem. enidbom svoga brata Halida uiteljicom Fatimom, Hasan smatra kako e Halid uz Fatimu opet postati graanin, kolarac, to mu zamjera, jer je seljak oduvijek vezan za zemlju koju valja maziti i hraniti znojem i snagom. Smatra kako seljaku ne dolikuje na svoje ognjite dovesti ueno eljade. Uenost, prosvjeta donosi ala frank jaziju, to seljaci apriori odbijaju, za njih je arapski jezik jedini i neponovljiv te zato ne alju djecu u kolu da bi ih tamo vapili i vlaili. Po miljenju seljana, djeca svojim obrazovanjem, odlaskom u kole, gube i nacionalnu pripadnost: od Bonjaka postaje vabo, a islamsku vjeru mijenjaju u kransku. Obraz je temeljni moralni pojam kako u Legendi o Alipai tako i u ostalim olakovievim djelima. Na ekonomskom planu grad na selo negativno utjee, kapitalistike novotarije su donijele krizu i mjenice, prostituciju, nevjernike firaun-

Antimodernizam, koji je zasnovan na iracionalizmu (osjeaj, vjera), a ostvaren putem dokse, preferira duu u odnosu na duh (um, razum), a snove, mitove, bajke i prie nad stvarnim ivotom. Dakle, dua, osjeaji, mata itd. su bitnije odrednice ovjekove nego sami duh.

ske adete (zakone). Japalani smatraju kako je njihovo selo ipak sauvalo obraz (moral) jer se boje Boga i ive po njegovim zakonima. olakovi se kritiki odnosi i prema novom nainu odijevanja, to je pratilac modernog drutva. U ruralnim dijelovima Bosne postojalo je uvrijeeno miljenje kako promjena tradicionalnog naina odijevanja znai i promjenu vjere. Historionomija u ovom romanu izrazito je kritika. S ciljem zadravanja tradicijskog naina ivota, autor koristi veliki broj turcizama: za vjeru (din, ulema, sabah), za moral (ahlak, sabur, nam, rz), za odjevne predmete te jela i pia (ukur, perda, ferman, dimije, turija, erbe, nimet, bez), za jela i kune predmete (tendere, erbetnjak, sehare), za ljubav i obiteljske odnose (aik, dert, dilber, djever, evlad), za dijelove kue (tarabe, pender, parmak), voe (behar, alama, prtokol), osjeaje (skahariti se, rahatluk, nefs), pozdrave i zakletve (sabah hajrolos, selam, merhaba), zanimanja (kazaz, kujundija, telal, kadija) karaktere ljudi (katil, muhta, hrsuz), pismo i knjige (muraef, kalem, jazija, haber, englenisati, itab) i vrijeme (vakat, zeman, hefta). U Povijesti hrvatskog romana od 1900. do 1945. Kreimira Nemeca nalazi se kritiki osvrt na roman Mali svijet: Drugi olakoviev objavljen roman (jer nekoliko ih je ostalo u rukopisu) Mali svijet napisan je 1963., a objavljen tek nakon pieve smrti 1991. Ljubavnoj srei uiteljice Fatime i seljaka iz zabiti Japalaka suprotstavlja se zatucana sredina sa svojim primitivnim obiajima i zakonima, ali i nepremostive intelektualne i psihike razlike meu suprunicima. Bosanski couleur locale i ovdje igra znaajnu ulogu, no uvjerljivost prie naruava slaba motivacija i pomalo bizaran rasplet.2 U navedenom citatu Nemec rabi modernistiki pristup olakovievoj historionomiji utemeljenoj na nepromjenljivim i vjeitim zakonima. Pojedine novele romana Lokljani su nastale prije II. svjetskog rata (Bajram,
2

K. Nemec, op.cit., 193 str.

BEHAR114

31

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

Buenje i Nesanica). Preostale novele su dodane znatno kasnije i u njima autor ostvaruje bitnu poetiku crtu svojih romana, a to je ponavljanje ve reenog. Tu poetiku glede novela autor ostvaruje hotimino budui da su one izlazile u asopisima (7 dana), u namjeri da izie ususret itatelju koji, moda, nije proitao prethodne novele, to govori o autorovom uvaavanju, ali i utjecaju itatelja kao recipijenta na knjievno djelo. I u ovom romanu ostvaruje se temeljna opreka izmeu starih dobrih vremena i modernog vremena, utemeljena jo u olakovievoj lirici, a naroito u romanu Legenda o Ali-pai. Opreka izmeu ljepote (moralne, prirodne) i runoe grada, a naroito njegovog eksterijera, je nepromjenjiva. Opreka je naznaena i u autorovim izrazito antimodernistikim pjesmama znakovitih naslova: Umiranje kasabe, Smrt arije i Umrla je na Vratniku bula. Tu antinomiju olakovi esto ponavlja i naglaava kako s modernom arhitekturom grad sve vie raste a eher je sve skueniji, manji. I neprirodni i suprotstavljeni prostor moderne i stare arhitekture je bio oit kada se sedamdesetih godina izgradio supermoderan neboder u Zagrebu u okruju zgrada nastalih za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, a naroito u opreci sa zgradom HNK, otvorenom 1895. Opreka se ogleda i u nazivu za grad: Saraj/Sarajevo. olakovi ponekad pretjeruje u kritikoj historionomiji, pa kiu u selu razlikuje od one u gradu. Glavni lik Mujo Halvadija eli da se opreka selo/grad ne izgubi, selu pridaje epitet ljepote, a eheru atribut runoe! Svakom njegovo, i mirna Bosna. Posljednji izdanak zlatnog doba Bosne, selo Lokve, ivi po vjenim odredbama Kurana, a moderno doba obiljeeno je znanou i napretkom (To su i Klagesovi temeljni prigovori modernom dobu i napretku, znanosti i profitu, pa ovjek u kapitalizmu nije samo posivio nego i onijemio), te uope materijalizacijom svega, pa tako i nemorala; grijeh i vrlina su izjednaeni, novac je postao mjerilo svih vrijednosti. Muji, kao i veini dru-

gih likova, smeta da ono to je bilo dobro u starom eheru sada u modernom Sarajevu postaje zlo, pa osuuje grad u kom se rue stari obiaji i vjera, a prihvaa se ono to je bilo stoljeima zabranjeno: kockanje, pijenje alkohola, novi nain odijevanja itd. U moderno Sarajevo doao je novi duh vremena u kojemu su razni profiteri pronali svoje mjesto za ivot. Seljak osjea strah i tjeskobu u gradu jer nije vian novom nainu poslovanja, novoj kulturi niti novom duhu vremena, pa se protivi i tehnikom napretku, smatrajui da samo svojim trudom moe priskrbiti za sebe i svoju obitelj hranu: znojem poori, znojem posij, pa pokosi, pa skupi i povri.

Neminovno nadiranje modernog i nestajanje starog svijeta autor je jezgrovito izrazio stihom koji vrijedi za cijelu njegovu poetiku, posebno na leksikom planu sukoba turcizama i knjievnih rijei: Grad sve raste / a eher sve manji.

Dolazak Austro-Ugarske Monarhije u Bosnu olakovievi likovi doivljavaju kao nesreu, ali nisu bili skloni ni Osmanskom Carstvu, pa Mujo Halvadija mudro zakljuuje kako je vlast ista bila Turska ili Austro-Ugarska, a siromani seljak mora plaati porez. Po osnovnim moralnim crtama u kojima je dobrota primarna oznaka njihovog karaktera vrlo su slini Mujo Halvedija i Alija Lepir: obojica su hamali, ali duboko razmiljaju o pravu siromanih i o odnosu obespravljenih ljudi i Boga. olakovi u Lokljanima prikazuje selo kao utopijsku zajednicu u kojoj vjera obvezuje da se bilo kojem lanu te zajednice treba u nevolji pomoi, kao to su pomogli Muji Halvadiji, jer biti seljak bez zemlje identino je vlastitom zaboravu tubitka. Suprotno olakovievoj ljubavi prema starom dobu i njegovim obiajima,

Zvonko Kova realno prosuuje kako se narod treba prilagoditi suvremenom ivotu: U prevrednovanju navedenih obiaja u suodnosu s modernim oblicima ivota potrebno je osobnim doprinosima narodni identitet prilagoditi suvremenom ivotu naroda. Promjene koje su se dogaale u bitnim razdobljima narodnog ivota bile su pozitivne na crti ivota i nepromjenjena narodnog duha, koji je evoluirao vazda u progresivnom smislu.3 No, Kova je takoer svjestan nepromjenjivosti narodnog duha te da prijelaz iz tradicijskog naina ivota naroda u moderni oblik ivljenja treba biti postupan i prirodan. I u romanu Jedinac temeljna je opreka staro, tradicijsko (zlatno doba Bosne) i novo, moderno doba. U ovom romanu, za razliku od Legende o Ali-pai, radnja je locirana u vrijeme KSHS, neposredno poslije I. svjetskog rata. Historionimijski opis u ovom romanu je kritiki, moderno drutvo je utemeljeno na kapitalistikoj proizvodnji koja preferira, klagelovski reeno, svoje zlatne znakove: napredak, tehniku i osobnost, tj. sposobnost pojedinca. Kao i u Lokljanima, i u Jedincu olakovi kritizira individualnost, koja je sama sebi dovoljna, nuno determinirana razumom i profitom proizalim iz tehnikih i znanstvenih inovacija, a u opreku joj stavlja zajednicu utopijski koncipiranu u skladu s kuranskim uenjem: svi ljudi su braa, pa merhamet (milosre) obvezuje da se pomogne onima koji su u nevolji. Zajednitvo sela se oituje u Omeraginim rijeima kako Tifanov Hajro nije samo njegov, jer ga itavo selo na srcu nosi. Antimodernizam, koji je zasnovan na iracionalizmu (osjeaj, vjera), a ostvaren putem dokse, preferira duu u odnosu na duh (um, razum), a snove, mitove, bajke i prie nad stvarnim ivotom. Dakle, dua, osjeaji, mata itd. su bitnije odrednice ovjekove nego sami duh. Zvonko Kova, kao i Herder, istie kako su svi oblici usmene knjievnosti temeljna obiljeja svake nacije i
3

Z. Kova; Interpretacijski kontekst, Izdavaki centar, Rijeka 1987. str. 55

32

BEHAR114

Dr. sc. EMSUD SINANOVI

nacionalne knjievnosti kojoj je folklor duhovno ishodite: I ako se danas upravo na korpusu nacionalne narodne knjievnosti, koji nije poznavao vjerske idealistike ograde, inzistira na razlikama, onda je to samo onaj odjek nastojanja da se ishodi autohtonost i da se pronae identitet bia nacionalne knjievnosti i kulture.4 U Jedincu Tifanov problem postaje zajedniki problem koji cijelo selo pokuava rijeiti, pa su grijesi glavnog junaka Tifana: pijenje, preljub, tunjava, izdaja, ne samo njegovi grijesi nego i cijelog sela. Kao crvena nit svih olakovievih djela, i u ovom romanu se provlai opreka selo-grad, opreka izmeu nekadanjeg starog ehera i modernog grada Sarajeva. Bijesom determiniran, Tifan se u gradu osjea tjeskobno, jer samog sebe poredi s izgubljenom pticom iz svog jata te apodiktiki eli pobjei daleko od grada, vreve i lai. I u opisu pejsaa postoji opreka izmeu crnog vlaka koji nestvarno djeluje u idilinom pejzau tako da su ak i vukovi pobjegli. Narodne nonje su vjene, jer u njima svaki narod izraava svoju narav prilagoenu krajoliku. Za muslimana, promijeniti odjeu i obui onu koja istie tjelesnost predstavlja veliki grijeh, kao i skinuti zar s lica ene. Tifan je uvjeren da se zamjena fesa za eir, u vremenu Kemal-painih reformi u Turskoj, nikad nee dogoditi u Bosni. Kao i Klages, i olakovi se ironino odnosi prema ubijanju ivotinja za potrebe mode. Tifanova ena Mejra je sluala majine prie i legende o ljepoti starog Sarajeva, pa je bila razoarana njegovim izgledom jer je novo Sarajevo obuklo ala frank odijelo, kao i mostovi na Miljacki. Iuuje se Mejra i trajvanima i linama, uzli, gdje novo Sarajevo kao din izrasta iz zlatnog Saraja. Rast novog Sarajeva Mejra doivljava kao rast runog udovita iz bajke dina. Salih-aga, olakoviev roak, pojavljuje se kao pripovjeda hikjaje u uvodu Legende o Ali-pai. Plemeniti aga primjeuje kako je u novom vre4

olakovi svoje likove gradi prema vjenoj ideji, po kojoj Bog za dobro nagrauje dobrim, a za poinjeni grijeh zlom, i na ovom i na onom svijetu. Roman Legenda o Ali-pai je bajka, hikjaja koja svojom pounom i religioznom prirodom nije vremenski odreena, ona je tradicijska, graena prema kontrastu stvarnog svijeta, tj. u antimodernizmu se nalaze znaajke modernog doba, autor ga opisuje kao vrijeme straha, briga, brzine, vrijeme u kojem je materijalno iznad duhovnog, a grabeljivo stjecanje bogatstva opreka ovjekovoj, po olakoviu nepromjenljivoj prirodi.
menu nestalo rahatluka i berieta, a sermija (imetak) se ne stjee nego jede. Znakovita je, u svezi antimodernizma, uporaba turcizma sermija umjesto posuenice kapital, kao i suznaenja koja proizlaze iz suprotstavljanja rijei stjeu i jedu. Time olakovi sugerira kako se nekad u staro doba imetak poteno stjecao, dok u novo doba mnogi kapitalisti gaze slabije od sebe, jer profit (cilj) opravdava sredstvo. Zavrnu osudu novog doba izrie Omeraga kako je ovo vrijeme lai i pia, kocke, teftera, politike i hapsa. olakovi u svojim djelima govori o vjenim vrijednostima: ljepoti, prirodi, obiteljskoj srei i nadi u bolju budunost. Tifan je svjestan promjena u Sarajevu, gradu koji ga podsjea na kavez. U njemu vlada poganluk, fitne, pa objanjava Mejri da, kad bi sve to znala, ni pod cijenu ivota jedinog djeteta Hajre ne bi otila u Sarajevo. Kao i svako olakovievo djelo, i Jedinac je prepun rijei orijentalnog podrijetla, koje su kurzivom posebno istaknute i od kojih se moe napisati omanji rjenik od rijei turskog, arapskog i perzijskog podrijetla. Malobrojni kritiari znaju prigovarati olakoviu da nepotrebno koristi u istom djelu sinonimske parove kao to su: eher-grad, dvorite-avlija, rz-obraz, pender-prozor, sudija-kadija. No, olakovi je sinonimske parove itekako svjesno koristio, doslovce se borio za ouvanje svih turcizama koji su se koristili u govoru, kao znakova zlatnog doba Bosne, za razliku od standardnojezinih inaica koje su oznaitelji novog doba. Autor je svjestan kako je zlatno doba Bosne zauvijek prolo i u svezi ahlaka (morala), adeta, odjee, pa ak i u pojavi novih vrsta jela, te olakovi strau epikurejca Pometa iz Drieve komedije Dundo Maroje nabraja sve stare jemeke (jela). Za razliku od Pometa koji je nositelj Drieve ideje da je srea znati se prilagoditi vremenu, olakovievi junaci prilagoavanje vremenu smatraju nesreom. Antimodernistikom svjetonazoru i velianju starih dobrih vremena, a to je Bosna za vrijeme Turskog Carstva, sukladan je olakoviev jezik bogat turcizmima i ta lingvistika opreka najprikladnija je za usporedbu starog i novog vremena. olakoviev antimodernizam, za razliku od antimodernistikih pisaca (Omer Mulabali, Skender Kulenovi, Hasan Kiki itd.), utemeljen je na jezinom bitku. Politika u Jedincu, i to nacionalna, za razliku od Ali-pae, prisutna je u opisu borbe Srpske radikalne stranke, koja koristi i lik ambivalentnog Tifana za ostvarenje svojih ciljeva. Negativni likovi: gazda Marko, Mara, Anka, a naroito poslanik Omer Pai su protiv Hrvatske seljake stranke Stjepana Radia. Muslimani, kao i Hrvati, bili su za Radievu stranku, suseljani Tifanu sve oprataju osim ukljuivanja u promidbu programa Srpske radikalne stranke, o emu im je govorio pred damijom. Ovaj roman, mada u stihu, ostvaren je kao djelo moderne knjievnosti zbog razvijene narativne strukture (naracija u 3. licu i u 1. licu, analepse, prolepse, saetci). U opisima prirode lirizam dolazi do izraaja i to su moda najvrjedniji dijelovi romana, u kojima se antiratne tendencije i osude rata naroito istiu. Tifan je ostvaren kao ambivalentni lik, antinomini karakter razapet izmeu bijesa i smirenosti.

Z. Kova; Interpretacijski kontekst, Op.cit, str. 133

BEHAR114

33

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

Roman u biti predstavlja himnu velikoj i strpljivoj Mejrinoj ljubavi koja plemenitou opravdava i oprata sve Tifanove ispade. Balzacovu maniru da se isti likovi pojavljuju u vie romana, kako bi se ostvarila to vea iluzija zbilje, koristi i olakovi, ne samo u imenima likova nego i u nazivu mjesta u kojima se radnja dogaa: selo Japalke zastupljeno je u Jedincu i u Malom svijetu. Imena koja se pojavljuju u sva 4 romana sa seoskom tematikom su: Tifan, Durmua, Plemka, Omeraga, Salih-aga, Huram i Safija. Oranica Tinjak, gdje se dogaa vei dio radnje u Malom svijetu, igra znaajnu ulogu i u ivotu Muje Halvadije. Bitna osobina olakovieve poetike je ta da idealizirane romantike likove ostvaruje u realistikoj sredini: Mujo (Lokljani), Mejra, Salih-aga (Jedinac), Osman-aga, Zumreta (Mali svijet) te posebice u Legendi o Ali-pai (Alija Lepir, Ali-hoda i Omeraga). Tematiziranjem bonjakog naroda, olakovi u svoj knjievni tekst inkorporira razliite oblike usmenog stvaralatva: sevdalinku, basnu, gatku, zapise, legendu (postanak sela Lokljani) i naroito u Ali-pai poslovice, poslovine izreke (eher-dever) hikjaje (prilike, prie). Modernom dobu, a ono za olakovia poinje okupacijom od strane AustroUgarske Monarhije 1878. pa do socijalistike Jugoslavije, suprostavlja dva protusvjeta, jedan proli, tj. zlatno doba Bosne za vrijeme Turskog Carstva, i moderno doba, invertizaciju prolosti uestalim obnavljanjem i motivacijom prolosti, a zagovara apstraktni, budui, postkomunistiki svijet to se ustvari i zbilo. Zoran Kravar u svojoj knjizi Antimodernizam razlikuje dva protusvjeta: kritiki, to e rei izravnom analizom svijeta, ili kontrafaktiki, tj. pohvalom predmodernih (Legenda o Alipai) i transmodernih svjetova. U stvaralatvu Envera olakovia su

prisutna oba naina bitka historionimije: kritiki, u kojemu kritizira sve aspekte i vidove ivota modernog ovjeka u modernom dobu, pri emu on tu svoju kritiku gradi kontrafaktiki, tj. ne samo pohvalom nego kontrafakcijom da se pravi, moralni ivot odvijao jedino u predmoderno doba Bosne. U olakovievoj poeziji odrednice modernog svijeta je lako iitati jer olakovieva kritika je uperena na tipine pojavnosti socijalizma, ali i graanske epohe. Analizom olakovievih pjesama dolo se do zakljuka da njegov antimodernizam, njegova doksa, svjetonazor nije samo stilska odrednica ve i poetoloka tema, ideja, ali i sam nain autorovog ivota. U pjesmi Umiranje kasabe oslikane su sve odrednice olakovieve historionimije. Iz datuma nastanka pjesme 20.6.1939. vidi se da olakovi tematizira vrijeme u doba Kraljevine Jugoslavije te sudbinu bonjakog naroda i svega onog to ini njegov identitet: vjeru, moral, arhitekturu, zanimanje, obiaje i jezik. Ve u prvom stihu pjesme U tihom umiranju kasabe bosanske dujene je jaka opreka izmeu umiranja starog doba, i civilizacije koja ga je pregazila. U drugom stihu znakovit je turcizam indilir (izvedenica iz indil = sveta knjiga), evanelje, dakle novo doba sprema grob starom dobu (zemanu). Ne samo da se novo doba oituje i u novoj, modernoj arhitekturi, nego ta arhitektura potire i brie sve ono to je sveto ovjeku, zadirui i u samo ruenje vjere; Milan je u kiraethani otvorio buffet, kavanu, a mjesto mekteba netko je otvorio lokal. olakovi ne govori samo protiv stranog ivlja koje je odgovorno za umiranje kasabe nego su i muslimani postali njeni ruitelji. I na gospodarskom planu u novom dobu nastale su ogromne promjene, osiromaeno plemstvo (begovi) poinje prodavati svoje bogatstvo, a stari pasvandija je postao moderni policajac. U

Autor na kraju proroki zakljuuje da u ovjeku jaka morala vazda moe ivjeti Bosna kakvu Kulin-ban sazda. U sjeanju na staro doba Bosne, autor optimistiki vjeruje u njeno ponovno oivljenje: Ona nije mrtva, nije kabur (grob) jer ju je skrio sabur.
34
BEHAR114

obiteljskom ivotu dolazi do sukoba generacija, sukoba otac/sin, jer mladi ele ivjeti izvan stoljetnih nepisanih pravila, a nekad je rije starijeg lana obitelji bila neupitna. Zanatlije su pored begova i vlastele bili vrlo cijenjeni i potovani nositelji vjerskih i politikih dogaaja. U nestajanju esnaflija (zanatlija) olakovi veoma vjetom uporabom sinonimskih parova, od kojih svaki znai jedno vrijeme: kazaz (staro doba) i kroja (moderno doba), ukazuje da nestankom jednog svijeta nestaje i njegov leksik, jer svijet percipiramo, poimamo i komuniciramo pomou jezika, koji je po Heideggeru kua bitka. Dakle, nuno je, ako se jezik kao iskljuivo drutvena pojava mijenja, da se i drutvo u cjelini mijenja. J. J. Rousseau je tvrdio kako civilizacija zatire moral, Klages je odreuje kao neobuzdanu maniju ubijanja, a Evola suprotstavlja tradicijsku civilizaciju modernoj. U olakovievoj pjesmi znakovita naslova Smrt arije jaka ekspresivna rije smrt ne samo da personificira nestanak arije nego i eksplicitno joj izrie smrt. Enver olakovi je u svim pjesmama sadranim u zbirci Bosni apriori protiv socijalizma kao politikog sustava utemeljenog na rijei marksizam-rad. U uvodu pjesme Smrt arije autor se ironino obruava na neuredne i prljave radnike koji psuju te ure da ispune plan, jer sutra duu stari mora dobit grad. Kako bi stari grad dobio novu duu, sve toponime turske arhitekture naprosto treba izbrisati: daare i erpie, ermite i epenke stare, crvotone i crne, kaldrme arijske. Baeni fes u praini oigledno konotira, na nain metonimije, nestanak muslimanske nonje i vjere. Ruenje stare arhitekture autor povezuje s ruenjem tradicionalnog naina ivota i vjere (u zatvoru ovom prolosti i vjere), jer se islamska kultura ne reflektira samo u duhovnoj nego i materijalnoj sferi ljudskog djelovanja. Nasuprot mirnom ivotu, rahatluku, prisutnom u starom dobu, nalazi se uurbanost, beznae i zbrka modernog doba, to se reflektira i kroz novu arhitekturu: na mjestu stare arije nie moderni grad. Die

Dr. sc. EMSUD SINANOVI

se pokrov od palaa, parkova i mree. Za olakovia radnik u socijalizmu nije sretan jer svakodnevno ivi na opreci srea/briga, mladost/starost. U svijesti starijih itelja ostat e spomen na sliku nekadanje arije, esnafa, hamala i sabura. Sabur (strpljenje) je kljuna rije islamske etike jer saburom je i dennet poploan, a u Alipai to je temeljna etika kategorija, koja predstavlja vjenu nadu i utjehu ovjeku u patnji. Pjesme: Umrla je na Vratniku bula, Tespih te Ispovijest bosanske vile godine gospodnje 1980. su izrazito antimodernistike pjesme, a u antisocijalistikoj maniri ispjevana je pjesma Umrla je na Vratniku bula utemeljena na paralelnim motivima smrti, smrt bule, vjerski obrazovane ene i ruenje (smrt) stare kule. Dakle, socijalizam nije donio samo smrt vjere nego i arhitektonskih simbola starog doba Bosne, jer u prah vjere pada kula. olakovia naroito smetaju parkovi, mjesta bluda, pa on sarkastino osuuje putenu, slobodnu ljubav: emu brak, bitno je da se plode, bitan je nagon za odravanje vrste: emu niah - glavno da se plode. Neminovno nadiranje modernog i nestajanje starog svijeta autor je jezgrovito izrazio stihom koji vrijedi za cijelu njegovu poetiku, posebno na leksikom planu: sukob turcizama i knjievnih rijei: Grad sve raste / a eher sve manji. eher je metafora za rahatluk (sreu), vjeru, bezbrinost, sevdah itd., a sve to nestaje jer je vrat arije stisnut, nek je tanji. Radost i rahatluk su nespojivi s parolama o radu kao zbiljkosti ovjeka, doli su novi ljudi koji imaju drukije svjetonazore o ivotu. Tespih (krunica) za obavljanje molitve est je motiv u olakovievoj poeziji i predstavlja simbol vjere, u istoimenoj pjesmi Tespih, koj je sve manje, jer nije u rukama vjernika, nego mrtva stoji na dnu sahare. Tespih je personificiran, nekada je pripadao derviu, a sad tuguje za ivotom umrlim ve davno. U skladu s Aristotelovim uenjem o etiri uzroka svake supstancije, kod tespiha su prisutna tri: tvarni, formalni, tvorni, a nedostaje onaj najbitniji,

olakovi ponekad pretjeruje u kritikoj historionomiji pa kiu u selu razlikuje od one u gradu. Glavni lik Mujo Halvadija eli da se opreka selo/grad ne izgubi, selu pridaje epitet ljepote, a eheru atribut runoe! Svakom njegovo, i mirna Bosna.
svrni uzrok tespih je izgubio smisao postojanja, jer mrtvi su prsti koji su ga prebirali. Stara sehara, u kojoj se nekad uvala djevojaka oprema za udaju, nestaje pod zubom vremena, to metaforiki upuuje na nestanak istinske ljubavi, vjerskog mira, zlatnog doba Bosne. Svijest o prolaznosti u pjesniku rodi suzu. Semiotiki je u ovoj pjesmi znakovito prisustvo mieva jer oni se nastanjuju gdje nema ljudi. U najteim trenucima treba ivjeti u skladu s moralom, a naroito sa saburom kao to to rade sufije, prkosei modi i kalendaru, pronalazei snagu u dovama i molitvama. olakovi vjeruje kako je sabur toliko jak da e unititi vraga, jer do sabaha nije niija gorijela svijea. Autor na kraju proroki zakljuuje da u ovjeku jaka morala vazda moe ivjeti Bosna kakvu Kulin-ban sazda. U sjeanju na staro doba Bosne, autor optimistiki vjeruje u njeno ponovno oivljenje: Ona nije mrtva, nije kabur (grob) jer ju je skrio sabur. olakovi je bio prorok svog vremena, sanjao je o slobodi Bosne, historionomija u Legendi o Ali-pai ostvaruje se u daleko predmoderno doba, a ova zbiljska ostvarena je u postmodernom dobu. Antimodernizam je u 13. ciklusa zbirke Odabrane pjesme implicite prisutan u 12 ciklusa, a samo je u ciklusu Bosno moja eksciplitni temelj antimodernistikih pjesama. S obzirom da se sastoji od kritika modernog doba, ostvarena historionomija je kritika. olakovi pjeva o modernom dobu i negativno ga odreuje jer se ovjek, egzistencijalistiki reeno, osjea kao da je baen u taj kaotini, moderni svijet u kojem je otuenost ovjeka od ovjeka, a i od samoga sebe, temeljna odrednica svijeta. Franz Kafka u noveli Preobrazba prikazuje bankovnog inovnika Georga Samsa koji se probudi kao kukac. Preobrazbu glavni junak prihvaa, jedino ga mui to kako u tom obliku nee stii na posao. Dakle, u modernom svijetu ovjek se kao primarno duhovno i povijesno bie svodi na iskljuivo bioloko, na odravanje puke egzistencije. Leksem masa je tipian za dio pjesama u zbirci Odabrane pjesme, koje je autor ispjevao na moderan, ekspresionistiki nain. Masa je s osobinama nesvjesnog veoma opasna, unitava sve to joj se nae na putu: rui, pali, kolje; autor se pita: Gdje e stati strasti mase? U poemi Dachau olakovi otro osuuje faizam i koncentracijske logore. U modernom dobu ovjek je vie bie na samrti nego u ivotu jer je opinjen smru i prestraen. Prisutni su i osjeaji tjeskobe, straha od ivota i kozmika usamljenost pjesnika, to je vidljivo iz veine pjesama ovog ciklusa. Navedeni problemi najvie dolaze do izraaja u pjesmi Neposlano pismo majci, u kojoj se pjesnik ispovijeda kako ga je ivot klao poput lude, koja sve kap po kap cijedi krv rtvama. Oajnika je i samoa, osjeaj prikazan u usporedbi s ovjekom koji se gui, vapei za zrakom. Autor u formi silogizma svodi i vjeru na strah, jer nema vjere bez sumnje, ni sumnje bez enje, ni enje bez straha. Pesimistinu sliku ivota modernog vremena pjesnik izrie u pjesmi Odar, gdje se poistovjeuje s grobarom koji bezbroj odara nosi u sebi, on je grobar vlastita ivota. Identificirajua metafora kako je pjesnik grob svoje vlastite utnje ne nudi nikakvu nadu. Navedene odrednice moderna ovjeka dolaze od antimodernistike kritike koja u svojim historionomijama eli dokinue moderne. Za kraj antimodernistike kritike izabrana je pjesma Damija u bivem selu. Ovaj antiratni sonet pisan u pravilnom sroku soneta (abba, abba, cdc, cdc) tematizira damiju koja je nastanjena ivotinjama (sova, jeleni) te poluuvelom lipom, to je posljedica ratnih stradanja. Uz damiju stradali su jo i seljaci, a grobovi im se nalaze podno

BEHAR114

35

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

damije. Sve u pjesmi priziva smrt. Sova, simbol smrti, pred damijom drijema, hasuru je obrasla trava, laste su savile gnijezdo na munari, pauina predstavlja znak da tu nitko vie ne ivi. Veoma poetino reeno: Pauina gusta veo zaborava/iarala uz vlagom kien zid. Umjesto da umi, lipa na vjetru kripi, lipa je poluuvela i gole grane iri: svelost lipe upuuje na osudu rata, ali i modernog doba u kojem nestaje i materijalna kultura (damija) i priroda (lipa). Karakteristino za olakovieve romane, osim Legende o Ali-pai, je nedostatak razgranate i bogate radnje, pa tako Lokljani skoro da i nemaju radnju. Roman Mali svijet ima fabulu vie dramatsku nego epsku jer je utemeljena na sukobu Halidove obitelji sa selom, borbi izmeu Fatime i Halida te borbi sa samim sobom. Legenda o Ali-pai je najuspjeliji olakoviev roman jer lijepo prikazuje staro vrijeme u formi legende, bajke; roman utemeljen na snu kao duhovnom etimonu romana iz kojeg se razvijaju kljune rijei: ljubav, moral, dobrota i krtost. Andri je roman nazvao metaforom, zapravo idejom kako Bog dobro obilato nagrauje (Alija Lepir), a zlo kanjava (J. Bararon, Mula Hasandedo). Tu ideju izrie Arapin Aliji u snu kako je zlato u rukama krtca krpa, a prnje u rukama dobra ovjeka zlato. Iz toga se cijeli roman ostvaruje kao razvijena metafora o lijepom, dobrom, boanskom i istinitom, o tome kako dobro hamala uzvisuje do pae. Rijetki kritiari su visoko vrednovali ovaj roman od recezenta romana D. D. uriia (1944.) preko jezgrovitog kritiara J. Beneia (gladko, lijepo, slatko) pa do suvremenih povjesniara hrvatskog romana K. Nemeca, koji je dao najcjelovitiji prikaz romana, hvalei njegovo narjeje i modernu narativnu strukturu te izrazitu poetinost utemeljenu na poetici sna. Alija Isakovi istie kako ni jedan roman ne daje takvu intimnu cjelovitu sliku arije, sliku mahale i njenih itelja kao roman Legenda o Ali-pai. Nihad Agi hvali savrenu stilistiku vrijednost romana, a Andri priznaje kako je

olakovi bolje od njega opisao ivot u staroj Bosni. Po Petru Grgecu, Mula Hasan-dedo ima neke osobine krtca koje nema niti jedan tvrdica u svjetskoj literaturi. Dubravko Jelii istie matovitost i egzotinost u romanu, a S. Prosperov Novak naglaava kako je roman pouak o vjerskoj toleranciji te da nita nije stvarnije od snova. Duhovni etimon romana jeste san iz kojeg proizlaze i ostale teme: ljubav (Alija Almasa - Ismet, samarianska ljubav Alije Lepira prema Hasan-dedi), mrnja (Zehra-hanuma mrzi Almasu, a Almasa mrzi Zehra-hanumu i Ismeta) ,moral (temeljne kategorije: ahlak, stid, ponos) i vjeru (sabur kao temeljna moralna i vjerska kategorija). U romanu su znalaki inkorporirani svi oblici usmenog stvaralatva: sevdalinke, poslovice, frazemi, zapisi, basne, a naroito samostalne prie koje najbolje karakteriziraju vjeru i moral, a to su hikjaje. I sam ivot glavnih likova se ostvaruje na nain poetike hikjaje - hiaje. Alija Lepir biva nagraen za apsolutno dobro, Jeua Bararon biva kanjen za svoje grijehe kao i Hasandedo. Uz dominantni epski stil (fabula, naracija) u romanu su znaajni i lirski dijelovi (opis likova, opis krajolika, osjeajnost, patetika), a dramatsko se ostvaruje u traginom ivotu Ismetefendije i njegove majke. Roman je napisan hrvatskim jezikom uz brojnu prisutnost turcizama kako u pripovijedanju autora i likova tako i u tipinom dramskom izraajnom sredstvu: dijalogu i monologu. Ovaj roman kao ostvarenje pojmova lijepo i dobro na knjievni nain predstavlja himnu ljubavi,

dobroti i saburu. Velika autorova umjenost se ogleda u strukturi romana u kojemu paralelno funkcioniraju, ali se znaenjski meusobno isprepliu, dva svijeta svijet jave i svijet snova. Moe se rei da ljepotom i filozofinou izraza te raznolikim narativnim strukturama ovaj roman moe ii u red najboljih romanesknih ostvarenja na junoslavenskim prostorima kao to su: Na Drini uprija Ive Andria, Povratak Filipa Latinovicza Miroslava Krlee, Dervi i smrt Mee Selimovia, Seobe Miloa Crnjanskog. Antimodernistika historionomija se najpotpunije oituje u Legendi o Alipai, i to kontrafaktika, koja korespondira sa shemom Heideggerovog bitka. U tom odnosu iskon, kao doba otkrivenosti bitka, se oituje u vremenu zlatnog doba Bosne, moderna ili zaborav bitka se oituju u tekoama ivljenja sadanjice, gdje ono puko egzistencijalistiko prekriva bitak. O tom zaboravu bitka anticipira lik Ali-hode kojeg zakapaju okrenutim licem prema zemlji i Mehaga koji predskazuje svu runou za 500 godina modernog svijeta. Eshaton kao nadolazak bitka se ostvaruje putem vjere, nade, utopije. Po Heideggeru, pitanje bitka predstavlja ontoloku zadau, ne samo antimodernista nego svakog ovjeka. n

Ulomak iz knjige Poetika Envera olakovia (Antimodernizam kao duhovni etimon autorovog stvaralatva) u izdanju KDBH Preporod, 2013.

Biljeka o autoru
Emsud Sinanovi, pjesnik, povjesniar knjievnosti, knjievni kritiar i teatrolog rodio se 1955. u Vrhpolju, BiH. Osnovnu kolu zavrio je u Vrhpolju, srednju u Prijedoru, u Zagrebu studirao na rudarstvu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao filozofiju, komparativnu knjievnost i jugoslavistiku; magistrirao s temom iz povijesti bonjake drame i teatra. Do sada je objavio zbirke poezije Vrhpoljski ehidi (1994.), Osmijesi Bosne (1997., u suautorstvu sa sinom Gordonom), Tarih o ljubavi (2001.), Tarih o Slavonki (2008.), komediju Ramo i ulka (2007.) te Bonjaku dramu, knjigu o povijesti bonjakog teatra. 2010. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom Poetika Envera olakovia Antimodernizam kao duhovni etimon autorovog stvaralatva. ivi i radi u Zagrebu.

36

BEHAR114

Knjievnik SEAD BEGOVI

Knjievnik Sead Begovi

Enver olakovi:
Doivljaj u koji moe stati svemir, ili poezija kao ivot, a ivot kao poezija
O zbirkama poezije Minijature, Evropski haiku, Biblijske prie XX. stoljea i Bosni
Pred nama je pjesnik mistinog jedinstva prirode i ovjeka, ljubavi i smrti, sentimentalne folklornopatrijarhalne fraze (kada je rije o Bosni) i pjesnik s aktivistikim odnosom kada je rije o neposrednoj drutvenoj zbilji, ponekad s izriajnim udivljenjem, a ponekad s isto takvim primjesama stratuma ovjekove nemile sudbine. Paradoks se sastoji u tome to je olakovi nemogunost posvemanjeg saobraaja sa svijetom uspjeno pretvorio u mogunost priopenja svijeta. Rezultat je specifina i polifonijski razvijena slika tako tipizirana i uoena svijeta. olakovi je nesumnjivo pjesnik razvijene religijske kulture vie nego to emo to u tekstu osjetiti kao neki molitveni in ili dnevno primjenjiv vjerski tretman.
BEHAR114

37

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

Posvema nezapamena i nepravedna knjievna i ivotna sudbina Envera olakovia (roen 1913. u Budimpeti, a umro u Zagrebu 1976.), koji je nakon 1945. u javnosti zautio, odnosno javnost koju je krojio novi poredak preutila je njega, iako je on neumorno i dalje stvarao na vie razboja, a za goli ivot je zaraivao bavei se prevoenjem i dajui instrukcije iz matematike. Naime, Enver olakovi nije bio bleiburki zarobljenik i nije proao put od Bleiburga do Zagreba (kako su pisali neki povijesniari knjievnosti), ve godine 1944. odlazi u Budimpetu, gdje je inauguriran, u Hrvatskoj ambasadi, za ataea za kulturu i tu je dunost vrlo kratko obnaao. Meutim, posljednjih dana rata, Sarajevo, u kojem borave njegovi roditelji, uz koje je bio posebno vezan, biva bombardirano od strane saveznika. Naalost, sklonite u kojem su bili njegovi najdrai probila je jedna granata i olakovii sagani pogibaju. Enver se, zgroen tom vijeu, sprema na put za Sarajevo, gdje ga odmah hapse i deportiraju za Zagreb. Tu biva zatoen u zatvoru za nepoudna politiko-vojna lica i kolaboracioniste, gdje je proveo nekoliko mjeseci. Ali, nakon sporazuma Tito ubai, nova vlast je odluila da nee procesuirati one koji nisu okrvavili ruke. No, Enver olakovi je od tada bio pod stalnom prismotrom, ali i na indeksu nepoudnih, to naravno utjee na njegov nesputani knjievni rad. Stoga je moda jo uvijek nepotpuno istraen njegov pjesniki opus koji dokazuje neobuzdanu radnu energiju i plodnost osloboenu razmaene mate i od bilo kakvih utjecaja izvana, te se moe poetikoloki olakotno interpretirati. Kao da je neharnost tekue kritike, koju je stoiki podnosio (iako je preutno hvaljen posebice zbog njegovog romana Legenda o Ali-pai iz 1944.), poveala njegovu nezajaljivu znatielju za uvijek nove meuljudske odnose i razliite svjetonazore, to podrazumijeva operativnost i tektoniku jezika, tonije viejezinost i antro38
BEHAR114

poloku kolairanost narodskih mitema i nepojmljivo mnogo tematskomotivskih pravaca nadasve i dobre upuenosti u njihovu strateku vanost. To e predstaviti jednog rasnog Europejca (miteleuropejca) raspetog izmeu Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Maarske, ali i Njemake, naravno, u nesklono doba, to se i odrazilo na njegovu zlehudu sudbinu. Biblijske prie XX. stoljea ita-

Zauujue je da nisu uvrteni u Antologiju hrvatskog haiku pjesnitva iako je pjesnik drugovao s Vladimirom Devideom i kao knjievnik i matematiar i kao kuni prijatelj. Uostalom, olakoviev haiku je unekoliko bolji od sastavljaa reene Antologije. To je jo jedna nepravda i zapostavljenost ovoga pjesnika, koji zaista nije mogao u poslijeratnoj Hrvatskoj (nakon 1945.) ivjeti u skladu sa zen filozofijom te je morao biti refleksivan i posegnuti za interakcijom intelekta, ekvilibrirajui izmeu aforizma, metafore i simbola. * olakovi je od onih pjesnika koji nije po svaku cijenu traio profil svoga pisanja. Rije mu se, kako se to obino kae, naprosto izlijevala iz njegove perceptivne i matovitoemotivne moi. Ako nekome upuuje pjesmu, osjea se dah tih likova ugoenih u pjesnikovu emotivnu doivljajnost.

mo kao integralno izdanje u koje nije intervenirao ni dr. Zlatan olakovi, koji je za svoga ivota (roen u Zagrebu 1955., a umro u Bostonu 2008., gdje je, izmeu ostalog, predavao i na Harvardu) priredio jedno reprezentativno izdanje izabranih pjesama svoga oca. Za Biblijske prie XX. stoljea vaan je stil blizak Bibliji i biblijskim piscima. Rije je o poetsko proirenim i verziranim biblijsko-kanonskim tekstovima koji komuniciraju sa suvremenou. Budui da je u knjievnosti uglavnom poznat romansirani oblik takvog pisanja, koji je bio zabranjivan od crkve, ali je puku omilio i esto prelazio u legendu, olakovi mudro svoje poetske apokrife naziva priama. U svakom sluaju pjesniku je vana poruka (apokrifa ili ispovijedi ili tek biblijske prie), a time se poveava i smisao pjesme, ali i sama korisnost te vrste knjievnosti, odnosno pjesme i njenog itanja u ovom sluaju s izrazitom orijentacijom, bez zatamnjenja smisla. Lirski subjekt se odnosi s povijesnicom kao konkretnim iskustvom u koje se uvodi sadanjost. Stoga su Biblijske prie XX. stoljea oivljene do granice ivotne praktike, a istom e sauvati mistinu spoznaju i iskustveno, kontemplativno jedinstvo pojedinca, poesto sveca ili pak malog ovjeka, koji je takoer omiljeni pjesnikov temat. Interesantno je i to da olakovi ne mijea biblijska iskustva sa sufijskim, koja su mu takoer poznata, a to je, kao prvo, napor da se oisti srce od svega to nije Bog. to se pak tie znanja o Bogu, pjesnik zadrava relaciju diskurzivno intuitivno. On ne tvrdi i ne sudi, ve kao, na primjer, Sveti Ivan od Kria eli postii jedinstvo ljubavi tako da ugroeno boanstvo prodire kao negativno saznanje u istu duu. Pritom, duevno i tjelesno je uvijek u srazu, te e se i jedno i drugo, u oba smjera ponitavati. Pjesnik agitira na dno ivota ili na uzvienost due: spiritualno uzbuenje. S druge strane, za njega postoji ivot kao dobitak posrnulih dua, pa onda opet posrnuli ivot i sfumato due. Dakle, ako u

Knjievnik SEAD BEGOVI

apokrifnim priama sakralizira stvarnost, on je spretno i materijalizira, odnosno dehumanizira to opet odgovara stvarnosti svih vremena. Krist je svakako inkarnacija svega bogougodnog, a koji e kroz pasiju (muku) ukazati na teak put iskupljenja. Ne moe se rei da je retoriki rekvizitarij olakoviev (glede njegove poezije) minimalistiki. Jednostavno, on ne pripada iskljuivo figuralnoj koncepciji jezika, u smislu modernistikih struja koje su bila na sceni izmeu dva svjetska rata. Ali, zaudo, nailazimo na ekonomino ugraene figure misli, njemu vane, jer e poetska naracija (o kojoj e jo biti rijei) u tom smislu obuhvaati iri smisao reenog, te e se u tom smjeru oblikovati i ideje u samoj pjesmi kao eidetske slike (koje ire radijus svojih predodbi i opaaja, u sutini bliskih neposrednom). Figure diskurza takoer ne moemo zanemariti jer je olakoviu neobino stalo do kompaktne kompozicije i doreenosti same pjesme. Uostalom, njegov roman Jedinac je roman u stihovima, to je ujedno antinomija poetskog i proznog teksta, a to ujedno u vrstim korelacijama nalazimo i u ovoj knjizi (posebice u Biblijskim priama i u ciklusu Mojoj Bosni). Ne treba zapostaviti ni to da je autor dobro uoio (kao eglendija) bosanski eglen (zabavno govornitvo), a to se dobro uoava u dijalokoj formi koja bi da predoi mentalitetnu, onu arijsku Bosnu. Ne treba se ustruavati rei i to da njegov poetski opus iz ostavtine oparava jer nas neposredno zbliava sa smislenou poetskog teksta. olakovi je od onih pjesnika koji nije po svaku cijenu traio profil svoga pisanja. Rije mu se, kako se to obino kae, naprosto izlijevala iz njegove perceptivne i matovito-emotivne moi. Ako nekome upuuje pjesmu, osjea se dah tih likova ugoenih u pjesnikovu emotivnu doivljajnost. Ti se likovi uzdiu iz prolih ivota (oivljavaju): lik majke, nene, prijatelja, poznanika, pa i svete konkluzije koje u pjesnikovoj tranzici-

ji (sposobnosti da transcendentno percipira) zadobivaju apokrifnu vrijednost. No, iako opisuje bogolikog ovjeka, vezanog uz stvaranje svijeta, pjesnik se u nekoliko pjesama ne libi potanko (uz blagi eros) opisati i prvi grijeh. Svaka pjesma ima ishodinu toku. Odnosno, olakovi kao da se sa svakom pjesmom vraa na ishodite

Ako njegove Biblijske prie XX. stoljea i nisu posve molitve kao vrste, onda svakako podsjeaju na psalme i to zbog ritmiko proznog pjevanja sa sintaksikim paralelizmima i stihovnom reenikom simetrijom. I tu pjesnik pokazuje dobro poznavanje kranskog kulta osuvremenivi ga suvremenim leksikom, te emo na nekim mjestima susresti i Dingiskana i Bonapartea, pa i rije telefon , koja u kontekstu pjesme, zaudo, ne djeluje nimalo anakrono. * U ciklusu Bosni ivi stara patrijarhalna Bosna koje vie nema i koja je na neki od poznatih naina umrla. O njoj e pjesnik progovoriti ponekad realistino (slikovito u svojoj tragici), psiholoki, kroniarski, socijalno kritiki i lirski dokumentarno, te je mogue govoriti o karakteristikama mogueg filmskog scenarija, bez obzira na vrstu i utjecaj neoromantiarske lirske prezentacije.

(poetak) svijeta (postojanja), bilo da je rije o takozvanim minijaturama lapidarne forme, bilo da je rije o haiku ili pak o Biblijskim priama XX. stoljea. Nije, dakle, rije o dopadljivom fragmentu ili nekom zavodljivom isjeku. Ta mjesta izlaska u uvijek novu i novu dimenziju pjesme dovoljna su da se zakljui i potvrdi autentinost i autonomnost ovog pjesnitva, pjesnikovih nakana i svake pojedinane pjesme. Ve svojim alegorikim minijaturama pjesnik nam pokazuje da umije izriajnom ekonominou tono locirati srne probleme i oznaiti ih kao dojmljive bljeskove duha. Otkriva nam svoj autoreferencijalni stav tretirajui (u nekim pjesmama), uporedo s hrvatskim zemljovidom, i jezikoslovlje (gramatiku: pridjeve, priloge, sintaksu, zamjenice, glagolska vremena, status pjesnika, pjesmu itd.), i to u smislu protoka vlastitog poetikolokog stava. Rije je, dakle, o gotovo kaleidoskopskoj znatielji, s obzirom na svijet, stvari, bitak i bivanje. Jednom sam napisao da takvi pjesnici umiju u odraslom itau probuditi zaigrano dijete, a u djetetu e dotaknuti mudraca. Takav je i kad je rije o Bojoj providnosti u reenom ciklusu Biblijske prie komunikativan, intrigantan i misaon s referencijama na biblijsku povijest s Bojom nazonou. Avetinjske slike ondanjice i dananjice s lakoom prepoznajemo, iako je rije, primjerice, o evaneoskoj situaciji i Kristovom zazivu doite k meni. Takve apokrifne prie (pjesme nastale nakon Drugog svjetskog rata) svakako nisu bile dobrodole u socrealistikom toniranju knjievnosti. No, autor se nije odao rezignaciji. Zaudo, ak nije bio ni otvoreno opozicioniran u tekstu spram vladajueg drutvenog poretka. Ako njegove Biblijske prie XX. stoljea i nisu posve molitve kao vrste, onda svakako podsjeaju na psalme i to zbog ritmikoproznog pjevanja sa sintaksikim paralelizmima i stihovnom reenikom simetrijom. I tu pjesnik pokazuje dobro poznavanje kranskog kulta
BEHAR114

39

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

osuvremenivi ga suvremenim leksikom, te emo na nekim mjestima susresti i Dingis-kana i Bonapartea, pa i rije telefon, koja u kontekstu pjesme, zaudo, ne djeluje nimalo anakrono. Citatnost je takoer neminovan unos u pjesme, i to ona biblijska, koja se takoer dobro uklapa u cjelinu. Autor je vjerojatno smatrao da djelimina vjerodostojnost pripomae jasnoi cjeline i odreuje profil pjesme, koji pak opravdava naslov ciklusa. I bi tako i tako jest, rekli bismo. To se prije svega odnosi na pjesme o Gospodinovu stvaranju svijeta od prvog do sedmog dana. Moda ne treba ni posebno uditi to se olakovi sporo otkriva, pa uostalom, kao to se u gospodarstvu uvijek iznovice trai nova energija, tako se i u knjievnosti, tonije poeziji, uvijek iznova trai nova autorska energija, kao da smo apsolvirali sve dosadanje izme i postupke. Uz sve to, bogata je tradicija (pa i hrvatska), koja obuhvaa etiri stoljea jo uvijek mjestimino istraena pa tako, primjerice, i pjesnikovi haiku uratci sa snanim stavom. Zauujue je da nisu uvrteni u Antologiju hrvatskog haiku pjesnitva iako je pjesnik drugovao s Vladimirom Devideom i kao knjievnik i matematiar i kao kuni prijatelj. Uostalom, olakoviev haiku je unekoliko bolji od sastavljaa reene Antologije. To je jo jedna nepravda i zapostavljenost ovoga pjesnika, koji zaista nije mogao u poslijeratnoj Hrvatskoj (nakon 1945.) ivjeti u skladu sa zen filozofijom te je

morao biti refleksivan i posegnuti za interakcijom intelekta, ekvilibrirajui izmeu aforizma, metafore i simbola. Stoga i pridjevak europski (haiku), dakle nije direktni japanski import, iako se pjesnik identificira s objektom o kojemu pie te nema u tom smislu dihotomije izmeu unutarnjeg i vanjskog, pa e se pjesnikov doivljaj upuivati jedino na jedinstveno poimanje ovog atraktivnog trostiha: u gustou doivljaja u koju moe stati svemir i skrivena ljepota. olakovi se, naime, nije olako mogao rijeiti ukrasa u svojoj smirenoj kontemplaciji, ali je, po svemu sudei, tim svojim uroenim darom samo obogatio haiku. U ciklusu Bosni ivi stara patrijarhalna Bosna koje vie nema i koja je na neki od poznatih naina umrla. O njoj e pjesnik progovoriti ponekad realistino (slikovito u svojoj tragici), psiholoki, kroniarski, socijalno kritiki i lirski dokumentarno, te je mogue govoriti o karakteristikama mogueg filmskog scenarija, bez obzira na vrstu i utjecaj neoromantiarske lirske prezentacije. Rije je, prije svega o upjesmljenoj narodnoj mudrosti Hrvata i Muslimana. Na ovom mjestu trebalo bi spomenuti nedavno u dubokoj starosti preminulog Naska Frndia, koji je takoer svoj ivotni i radni vijek vezao uz Zagreb. Spomenut emo jedno retoriko pitanje iz njegova djela, posvema primjenljivog i na olakovia: Ta stara Bosna umrije li posvema? ...Bosna ti je bolan, od feniks ptice, / jer iz vatre i pepela izae iva. Artistikom gla-

Ne moe se rei da je retoriki rekvizitarij olakoviev (glede njegove poezije) minimalistiki. Jednostavno, on ne pripada iskljuivo figuralnoj koncepciji jezika u smislu modernistikih struja koja su bila na sceni izmeu dva svjetska rata. Ali, zaudo, nailazimo na ekonomino ugraene figure misli, njemu vane, jer e poetska naracija (o kojoj e jo biti rijei) u tom smislu obuhvaati iri smisao reenog, te e se u tom smjeru oblikovati i ideje u samoj pjesmi kao eidetske slike (koje ire radijus svojih predodbi i opaaja, u sutini bliskih neposrednom).
40
BEHAR114

snoom olakovi e takoer ispjevati bosansku tugu u pitkoj, gotovo epskoj formi. Svaka rije u njegovoj pjesmi jest poneki ambijentalni simbol. Ali, podsjetit emo kako o tome pie prof. dr. Remzija Hadiefendi Pari, a mi emo to podcrtati. U europskoj knjievnosti roman u stihovima poznat je od Bayronovog satirinog epa Don Juan pa do Pukinovog Jevgenija Onjegina. olakovi je jedan od pionira ove vrste u nas, a odjeci se takve pjesnike vrste osjeaju i u njegovim lirskim zbirkama iz ostavtine, posebice u Biblijskim priama..., odnosno posebice kada je rije o apokrifno alegorijskim prikazima patnikog Krista, odnosno euharistijskog Krista. Naravno da je pjesnikovo znanje o navjetenju i otkupljenju svijeta po Kristu neupitno, kao to je to i njegovo injenino orijentalno islamsko iskustvo. Ono je vitalno u oba smisla i kritiki relevantno, budui da je pjesnik upuen u biografije (iako po apokrifnom saznanju) muenice Anastazije (Stoije), svetog apostola Barnabe kao sina utjehe ili prorotva, zatim sa svetom marijom Magdalenom, svetim Markom Evanelistarom (jednim od etiriju pisaca Evanelja), upuen je u Noinu rtvu, zatim u okolnosti o Petru koji se odrie Krista i u tajnu vjere svetog Sebastijana itd. Dakle, pjesnik je vitalan u obje transcendentne vizure koje proizvode i teoloke reperkusije u smislu utjecaja Heideggerove egzistencijalne interpretacije Novoga zavjeta, a rije je o ljudskom opstanku. Dakle, mora se priznati da cjelokupna olakovieva ostavtina pokazuje da on nadilazi spoznaje koje proizlaze samo iz islamske kulturne i vjerske tektonike. Tako nastaje jedna spretna knjievna legura nipoto surogat, ve klimaks muenitva i istaknuto polje trijumfa i religiozne nepokolebljivosti na obje strane. Iako je vjerski ar ponekad suspregnut empirijskim zdravim razumom, to ne znai da pjesnik nije uveavatelj dobrote koji u nesavrenoj okolini trai ponaanje savrenog

Knjievnik SEAD BEGOVI

ovjeka. Pritom, misaoni iktus pjesnikova je glavna, lijepa, tukatura ili argument. Pjesma pod nazivom Sumnja (Apokrifno kritino poglavlje evanelista Marka o svom kolegi Luki koje je spaljeno, a pepeo potopljen u moru) zaista ne upuuje na pjesnikovu odmazdu za poniavanje tzv. pobjednika tijekom njegova ivota, koji su uostalom poniavali i Tina Ujevia, Milana Begovia i Antu Tresia Paviia. olakovi se zbog toga povukao iz knjievne javnosti, ali se hrvatskoj knjievnosti oduio velebnom antologijom maarske poezije i za to je u Maarskoj bio obilno nagraivan za kulturni doprinos izmeu dvaju naroda. Njegov roman Legenda o Alipai bio je takoer preuivan od ondanjih kritikih krojaa iako je dobro bilo znano da taj roman o pluralnoj Bosni spada u red najveih romana o povijesti kakve su ispisivali Andri, Selimovi, Aralica, ehovi i Fabrio. Dakle, na sceni je bila briga za malene (od strane autora) i kako ih sauvati da ih se ne sablazni. Autor nas istodobno ui kako da ne zapadnemo u grijeh, a grijenika istom opomenuti jer, in je to bratske ljubavi. To e biti jo jedan primjer olakovieva Duha koji mu je priao i vjerojatno nagnao da ispie vei broj stihova s reenim nakanama o moralnoj savrenosti kao konglomeratu elja spram uzorna ivota. Suvremeni pak paralelizam pjesnik ostvaruje s pjesmom Pria o Jobu (Starozavjetna pria o knjizi o Jobu u redakciji Rabinera Isaka pisana u jednom od logora smrti Treega reicha). Zatim, irinu poetske prie predoio je u pjesmi Pria o Ruti iz Moaba (Kako je skraenu pripovjedao Abraham, izbjeglica iz panjolske, svom unuku u Bosna Saraju godine gospodnje tko zna koje...), na to upuuje naslov pjesme te nam govori o neprolaznosti ljudskih sudbina i mone pisane rijei kao i usmenog pregalatva koji zajedno pripomau da se neto vano ne zaboravi. I na kraju veliki rez. Pred nama su (ne-

Mora se priznati da cjelokupna olakovieva ostavtina pokazuje da on nadilazi spoznaje koje proizlaze samo iz islamske kulturne i vjerske tektonike. Tako nastaje jedna spretna knjievna legura nipoto surogat, ve klimaks muenitva i istaknuto polje trijumfa i religiozne nepokolebljivosti na obje strane.

koliko) Pjesama o Bosni posve neto obiteljski i tradicijski egzotino, ali i sa usudom itavog jednog naroda. Uostalom, kako ve pripomenusmo, olakovi je vjeto premoivao razliite kulturoloke tradicije, a u ovom se ciklusu vraa vlastitim tradicijskim iskonima. Malobrojni antologiari koji su imali hrabrosti pisati o ovom vrsnom proznom piscu, prevoditelju esejistu, a zatim i pjesniku, primijetili su vrlo precizno da on svojom smirenom naracijom ulazi u red onog ponajboljeg od hrvatske proze Iz Bosne i o Bosni (kako glasi i istoimeni roman), a to se moe rei za nekoliko ovih pjesama. Sve se to moe s najveom ozbiljnou primijeniti i na ove pjesme u kojima neraskidiva vezanost za oinstvo i majinstvo zapravo znai dualitetnu vezu s Bosnom. To se posebno odnosi na pjesmu Uoi Bajrama 1949. I ne samo ovih nekoliko pjesama ve vie ciklusa slobodno moemo prikljuiti bonjakoj knjievnoj komponenti. Moe se takoer rei da je pred nama Biserje od etnografskog, jezinog i narodnosno mudroslovnog znaaja. U pjesmi Neugodan mehabet ovladala je zaudna atmosfera u dijalokoj formi uz bosanski jezik, poneki turcizam, ono obiajno i humorno to proistjee iz naroda (iz arije) iako je rije o vrlo suzdranom, ozbiljnom i sjetnom pjesniku. U ovom ciklusu ponajvie armira oporo tzv. povratno djetinjstvo sjeanje na Bosnu, njen radosni ivot i njena tegobna smrt budui da je postupno gubila mnogoljudni i bogougodni, multikulturalni identitet. Po mnogo emu olakovi je proroki ispisao mnoge stranice, a

koliki je stupanj pomirenosti s takvom pjesnikovom sudbinom vidjet e se, odnosno, progledat e se. Na kraju, zauuje vrsna upuenost u kransku teofaniju u Biblijskim priama te ve reeno apokrifno osvjeenje u njima koje svoju privlanu snagu vjerojatno nikada nee izgubiti, jer rije je o tajanstvenim spiritualnim levitacijama, mistikim slutnjama i u tom smislu pjesnikim ekstazama, koliko god one bile narativne i citatno garnirane. Religiozna intima pojedinih svetaca, njihove ideje i gledita, kruta sudbinska realnost, njihovi vapaji i znakovi s neba, koji se pomaljaju iz tamnice njihova bivstvovanja, doimaju se kao posve suvremeni naputci i, rekli bismo, podastiru se kao kandilo Njegove milosti . Za nas je vano, pa makar i s ove vremenske ili pak obljetnike distance (kojih, nadamo se, vie nee biti) po ne znam koji put ponoviti da je pred nama pjesnik mistinog jedinstva prirode i ovjeka, ljubavi i smrti, sentimentalne folklorno patrijarhalne fraze (kada je rije o Bosni) i pjesnik s aktivistikim odnosom kada je rije o neposrednoj drutvenoj zbilji, ponekad s izriajnim udivljenjem, a ponekad s isto takvim primjesama stratuma ovjekove nemile sudbine. Paradoks se sastoji u tome to je olakovi nemogunost posvemanjeg saobraaja sa svijetom uspjeno pretvorio u mogunost priopenja svijeta. Rezultat je specifina i polifonijski razvijena slika tako tipizirana i uoena svijeta. olakovi je nesumnjivo pjesnik razvijene religijske kulture vie nego to emo to u tekstu osjetiti kao neki molitveni in ili dnevno primjenjiv n vjerski tretman.
BEHAR114

41

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

Prof. dr. sc. Mirsad Kuni, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

Dva erzeleza
olakoviev i epski
U duoj pjesmi/poemi jednostavnog naslova erzelezu Ale olakovi dovodi ovoga epskoga junaka iz prologa u svoje vrijeme, kako bi ukazao na nesraz izmeu junakovoga i svog vremena, tavie, na nemogue stanje naroda kojemu junak i pjesnik pripadaju. U poetnim se stihovima od junaka trai da proe kroz standardnu ceremoniju pripremanja, kao da e na mejdan drugome junaku, da bi se, zatim, u naglome obratu, od njega trailo da odloi oruje i, umjesto ljutoga mejdana, prikloni novim okolnostima, kako bi mogao svjedoiti o mudroj borbi Bonjaka protiv dumanina. S druge strane, slika junaka u dostupnim epskim pjesmama je kompleksna i slojevita i ni u jednom segmentu ne odgovara slici junaka u olakovievoj pjesmi. Stoga se moe rei da je pjesnik iz repertoara moguih strategija posegao za onom koja prolim dogaajima i linostima pristupa na kreativan nain, ne trudei se razumijevati ih iznutra, ve dovodei ih u svoje vrijeme, sa naglaenom parodijom kao krajnjim rezultatom takve strategije.
42
BEHAR114

Prof. dr. sc. MIRSAD KUNI

I
U sedamdesetitri slobodna stiha dugoj pjesmi erzelezu Ale Enver olakovi se obraa najveem bonjakom epskom junaku da pomogne svome narodu u nevolji. Kaem najveem premda mi ni samom nije jasno kako su oni koji su ga tako odredili (Raid Duri, naprimjer), mogli znati da je najvei da li po (povremenoj) mitskoj snazi kojom je mogao pobjeivati vojske, osvajati neosvojive gradove na elu sultanove vojske, pobjeivati neustraive odmetnike ili moda po neemu drugom kako su mogli znati kada se zna da do odsudnoga mejdana sa drugim najveim junacima (sa Mujom ili Halilom Hrnjicom, sa Budalinom Talom) nikada nije dolo? Uz najveeg junaka obavezno idu najbri konj (osedlaj najbreg ata) i najotrija sablja (najotriju sablju opai). Spremanje konja i oruja, te poseban in opratanja sa majkom (ili ljubom, ili sestrom), uz traenje halala stalna su mjesta junakovih priprema za mejdan u epskoj poeziji. A onda, u etvrtome stihu, tonom drugaijim, kao da su stvari potpuno jasne i kao da treba brzo djelovati, gotovo tonom naredbe, izreen je i taj direktni poziv da se krene i kreni, erzelezu Ale! Ne znamo jo uvijek kuda treba da krene najvei junak niti zato je ba on izabran i pozvan? U narednim stihovima baca se dodatno svjetlo i otklanjaju nepoznanice praina na odjei, oi umrle i grob kao stanite iz kojeg e junak izai u borbu za opstanak Bosne. Ovim insistiranjem na umrlim oima i na tome da junak treba izjahati iz groba pjesnik ne eli bjeati od injenice da je junak ve mrtav, da ga eli oivjeti i dovesti u svoje vrijeme. Zagrobni prostor (da tako nazovemo junakovo trenutno stanite!), ne ba kompaktan ve razuen i podijeljen, dodatno se suava i specificira odrednicom Dennet, najvei junak je oigledno svojim junakim podvizima zasluio dennetsko boravite. U registar osobina koje ga ine najveim idu i one mumin i ponosni Bonjak. Moda zbunjujue djeluju stihovi u kojima naega junaka sa nebesa dono-

se meleci, dodue, opet pred mezar, do zaputenog groba. Zbunjujue je to to se junak prvo poziva da ustane iz groba, a onda ga se sputa sa nebesa; gotovo da stihovi prve i tree strofe istovremeno kontrastiraju i kolidiraju. Poziv, koji je na samome poetku bio prilino openit, sada se postepeno konkretizira, tako da se od junaka trai da potegne buzdovan i sablju, jurne kroz pranjavu Bosnu i bori se. Meutim, u istome stihu, prije imperativnog zahtjeva za borbom ide novi zahtjev, koji unosi novu zabunu i gledaj. Junak, ija su junatva opjevana u epskoj pjesmi i tradiciji, koji je kao takav ostao upamen u kolektivnom

Na lirski subjekt bjei u bolju prolost, pronalazi slavnoga junaka epske pjesme (slavne prolosti), ali ne da bi se opijao njegovim podvizima u prolosti, nego da bi ga doveo u svoje vrijeme i pretvorio/transformisao u energiju promjene. Zato od njega trai da opae najotriju sablju, uzjae najbrega konja, potegne svoj buzdovan i krene u juri kroz pranjavu Bosnu.
pamenju, od koga se trai da se spremi za mejdana, sada se nalazi pred novim zadatkom da samo paljivo posmatra stvari oko sebe. Oigledno je da to to pjesnik eli da mu pokae ima posebnu vanost za njega i, istovremeno, trebalo bi da ima veze sa junakovim preanjim junatvima. Meutim, kada mu eli skrenuti panju na poniene, jadne i bose Bonjake, zapregnute u izlizani jaram, na unitene arije, begovske kule, hanove i tople hamame, na otkrivene ene bez zara i ferede, postaje jasnije zato ga je ranije, uz poziv da potegne buzdovan i sablju, pozvao da samo jae i gleda (i gledaj). Sve dalje ta navodi jesu detalji na koje treba skrenuti panju starome junaku, a koje on treba da vidi kao krunski dokaz unitene Bosne. A onda se deava naslueni obrat,

od neustraivog junaka se trai da se ne suprotstavlja i ne die buzdovan na strau, ve da se pokorno ukljui u radnu akciju, da prepusti svoga konja drugome (dronji) i nastavi pjeke, da se odrekne, kada mu zatrae, i sablje, buzdovana i cijele junake opreme i da nastavi bez konja kruiti Bosnom. tavie, ako mu zatrae i njegovu kosu i brkove, neka im dadne, ako zatrae da se odrekne i svojih uvjerenja, neka aplaudira na svaki govor osrei. I, na kraju, kada se kao ugavi prosjak sa takvoga puta vrati majci u Dennet, on treba samo da je uvjeri da je sve u redu sa njenim sinom i da su dananji Bonjaci hrabriji od erzeleza, jer ive i prkose vragu / ljube mu lukavo skute / dok smrt mu opaku slute.

II
Pjesma erzelezu Ale moe se itati kao vapaj, poziv upomo upuen bonjakome epskom junaku erzelezu Aliji zbog oajnoga stanja u kome se nalazi njegov narod. Mnogi se nee sloiti sa ovim pogledom na stvarnost poslije Drugog svjetskog rata, pjesma je datirana na 16.10.1950., u vrijeme koje se obino karakterizira kao vrijeme kolektivnog zanosa, poleta, optimizma. Iz pjesme je vie nego vidljivo da je za pjesnika to vrijeme moglo biti sve osim obiljeeno zanosom, poletom i optimizmom. Njegov pogled na tadanju stvarnost bio je, oigledno, drugaiji to je za njega bilo vrijeme borbe za opstanak Bosne, vrijeme ponienih, gladnih i bosih, vrijeme bonjakoga ropstva, bijede i oaja. Ovakva optika djelimino nalazi opravdanje u linoj sudbini, koja je bila obiljeena stigmom i progonom olakovia u godinama poslije rata, ali i u onim idejama koje su bonjako nacionalno pitanje vezivali uz vjersku emancipaciju, a poznato je kakav je odnos vlasti bio prema vjerskim zajednicama. Oigledno je da pjesnikova oekivanja, kao uostalom i oekivanja brojnih drugih bonjakih intelektualaca, nisu bila ispunjena pobjedom nad okupatorom i uspostavom nove socijalistike vlasti. U takvome stanju, stanju neispunjenih oekivanja, pjesnik posee za

BEHAR114

43

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

dokerom iz rukava, za junakom iz prolih vremena, koji je ostao upamen kao simbol vjerskog i nacionalnog identiteta. Pokuaj oivljavanja mrtvoga junaka iz prolosti metafora je ideolokoga vrednovanja bezvrijedne sadanjosti kriterijima superiorne prolosti. Sa psiholokog stanovita posmatrano, radi se o svojevrsnom neprihvatanju nepodnoljive sadanjosti i posezanju za boljom prolosti, o simbolikom bijegu iz sadanjosti u prolost. Iz slinih ili istih razloga bosanski krajiki su begovi s kraja XIX i poetka XX stoljea, uz pomo svojih epskih pivaa, bjeali od tjeskobe austrougarske sadanjosti u idilu slavne osmanske prolosti, bez mogunosti i ambicija da se bilo ta mijenja. Taj sindrom neprihvatanja sadanjosti, stvarnosti svoga vremena, potpomognut osjeajem bespomonosti, postao je, usudio bih se rei, bitnim obiljejem bonjakog kolektivnog bia, kojega se nisu u potpunosti oslobodili ni do danas. Da je prolost bolja od sadanjosti, poruivali su uz tamburicu krajiki usmeni pjesnici (Mehmed Kolakovi, Salko Vojnikovi, Ibro Topi itd.), a njihove mecene, begovi, sa odnjegovanim osjeajem za izvanredne opise i ispripovijedane dogaaje, doslovno se opijale tim slikama, demonstrirajui nesposobnost snalaenja u aktuelnom trenutku. olakovi, meutim, preko svoga (glasno)govornika, lirskog subjekta, ve u poetnim stihovima iskazuje uvjerenje da ta ljepa prolost nosi energiju koja se moe upotrijebiti za mijenjanje tjeskobne sadanjosti. tavie, tu energiju promjene nose u sebi isti oni junaci o kojima su pjevali spomenuti krajiki usmeni pjesnici, junaci poput erzeleza Alije. Postavlja se, meutim, novo pitanje: da li to i pjesnik olakovi na svoj nain demonstrira osjeaj bespomonosti, pa zbog toga posee za junakom iz prolosti, koji e, barem u prostoru fikcije, uiniti ono to ni pjesnik ni njegovi sunarodnici u stvarnome ivotu nisu mogli? Ili, moda, posezanjem za prolou i najboljim predstavnikom u njoj, eli ukazati na izgubljene vrijednosti i energije,

pohranjene u takvoj prolosti? Ne zaboravljam da se radi o prostoru fikcije, ali ni spoznaju savremene filozofije i teorije da su prostori fikcije i zbilje (ako ih tako atribuiramo) isprepleteni manje ili vie vidljivim nitima. Dakle, na lirski subjekt bjei u bolju prolost, pronalazi slavnoga junaka epske pjesme (slavne prolosti), ali ne da bi se opijao njegovim podvizima u prolosti, nego da bi ga doveo u svoje vrijeme i pretvorio/transformisao u energiju promjene. Zato od njega trai da opae najotriju sablju, uzjae najbrega konja, potegne svoj buzdovan i krene u juri kroz pranjavu Bosnu. I gledaj, i bori se, Ale nedvosmislenim imperativom obraa se lirski subjekt svome junaku. Na prvo itanje ove rijei mogu zvuati paradoksalno, uz prethodnu sliku opremanja junaka za

Moda pjesma erzelezu Ale Envera olakovia i ne spada u ponajbolja pjesnika ostvarenja, ali ono to svakako nudi jeste upravo ideologizacija poetskoga diskursa i parodijski tretman nedodirljive nacionalne veliine, tavie, parodijski odmak od sopstvenoga identitetarnog obiljeja
mejdan morale bi da slijede scene borbe sa jednim ili vie protivnika. Kao to se vidi iz preostalih stihova, tu nema ni traga od mejdana niti junak dobija priliku da upotrijebi pripremljeno oruje. tavie, pred njega se stavlja novi zahtjev, da odloi oruje, sjae sa konja, da se i obrije, ako to od njega zatrae, i da se prikloni i samo posmatra. ak mu se daje na znanje ta ga sve oekuje na tome putu, u posmatrakoj misiji to su slike poharane i poniene Bosne ali i sugerie da se ne uzrujava pred takvim slikama, da se ne suprotstavlja, da i sam uzme uea u radovima na pruzi (radnoj akciji), da aplaudira lanome govoru o srei. Tako se od jednog tipinog junaka, kojega krasi borbeni odnos prema stvarnosti,

koji sve stvari rjeava borbom i koji je umjetnik borbe, kako kae Maximilian Braun, trai da se suprotstavi nekakvim neovdanjim gandijevskim! odnosom prema nasilju, odnosno nenasiljem. Od erzeleza se trai da se odrekne svih onih stvari koje su bile dio njegove linosti, da se prilagodi novome vremenu i time d svoj doprinos u borbi za novu, sretniju Bosnu. U ovome tumaenju moguih znaenja i uitavanju moguih smislova ne mogu razluiti jednu stvar da li Enver olakovi u posljednjim stihovima, a onda u novome svjetlu i u cijeloj pjesmi, stvari podvrgava radikalnoj ironiji ili se, ipak, dri doslovnoga znaenja i smisla? Zapravo, ako emo biti precizniji, dilema nije pjesnikova (lirskog subjekta!), ve moja, itaoeva, a ako je tako, onda pjesnik/lirski subjekat moe biti samo neko ko je zametnuo kavgu, sve to lijepo zamrsio, pa se lijepo izmakao sa strane, da uiva u tuim mukama odmotavanja klupka smisla.

III
Ko je, zapravo, erzelez Ale kojemu se pjesnik Enver olakovi obraa, koliko se njegov Ale podudara ili odstupa od epskoga? Da li pjesnik svoga junaka, za potrebe svoje pjesme, mijenja? U poetnim stihovima olakovieva predodba epskoga junaka erzeleza Alije je romantiarski idealizirana: on je najvei junak koji ima najbrega konja, najotriju sablju, majku koja ga ispraa i doekuje i koji uvijek staje na stranu slabih. Pjesniku erzelezova snaga i junatva trebaju kako bi u tekim vremenim zatitio Bosnu i Bonjake. Poznato je odranije, koliko god se savremene ideologije upinjale da to podvedu pod nacionalne identitete, da epskoga junaka krasi individualizam, da mu je pripadnost kolektivitetu strana. Slino je i sa naim junakom, sa njegovim pripadanjem ili nepripadanjem, ali je njegova pojavnost, i bez toga, dodatno uslonjena. U ukupnosti pojavljivanja u svim pjesmama do kojih se danas moe doi on prolazi kroz odreene faze, on se mijenja, to je i u pisanoj knjievnosti tekovina tek novi-

44

BEHAR114

Prof. dr. sc. MIRSAD KUNI

jeg doba. Ve sam pisao o fazama kroz koje prolazi junak Alija erzelez u svome razvoju,1 ovdje u se fokusirati na kriterij ne/pripadanja. U prvoj, uslovno nazvanoj, mitskoj fazi junak erzelez Alija ima nadnaravne moi, ima konja nadnaravnih sposobnosti i odlikuje ga (mitski) individualizam (uvijek radi sam, kako kae Murat Kurtagi, ili je alone wolf, kako tvrdi J. M. Foley). Nema ni prijatelja, ni porodicu, ak u jednoj pjesmi (erzelez Alija i Vuk Jajanin, Hrmann I, 1966.) brutalno ubija svoju sestru, demonstrirajui time slobodu nepripadanja ak ni porodici. U drugoj fazi on je i dalje neustraivi junak, carski mejdandija, koji povremeno svoje mitske sposobnosti stavlja u funkciju odbrane sultana i carstva.2 Do ove potrebe da se ipak nekome slui na junak je, ini se, doao vie iz nekog dubljeg vjerskog poriva da se vee za vrsto sredite, za sultana, svjetovnog i vjerskog vladara, nego to je to bila elja za pripadanjem kolektivitetu. U jednoj pjesmi Halila Bajgoria iz Stoca enidba Beir-bega Mustaj-begova3 Alija erzelez je doveden iz mitskoga u epsko krajiko vrijeme, transformisan iz mitskoga u krajikog junaka. Preko niza vrlo suptilnih i literarno uspjelih scena Bajgori sa svojim junakom prelazi dug put transformacije od mitskog individualca do pripad1

Pokuaj oivljavanja mrtvoga junaka iz prolosti metafora je ideolokoga vrednovanja bezvrijedne sadanjosti kriterijima superiorne prolosti. Sa psiholokog stanovita posmatrano radi se o svojevrsnom neprihvatanju nepodnoljive sadanjosti i posezanju za boljom prolosti, o simbolikom bijegu iz sadanjosti u prolost.

nika krajike/udbinske zajednice junaka. Dirljive su rijei Alije erzeleza kojima se predstavlja i iskazuje elju da se pridrui skupini junaka koju predvodi Mustaj-beg Liki: Ja sam samac osto na vrh kule, vaja, bee, nie nikog nemam samo Boga i dorata moga pa sam za te uvo na Lijeci da si, bee, dobar za mlaega, pa se tebi doo pridvoriti, da mi kroji krpu i barjaka, da ja budem eti bajraktare.4 Iz ovih rijei izbija oaj i tuga usamljenika, ali i epska samoa, tuga junaka o kojemu vie niko ne pjeva i koji, zbog toga, eli da se pridrui nadaleko uvenoj zajednici junaka sa Udbine. Ovu vrlo funkcionalnu i dobro

ureenu zajednicu junaka definira/odreuje prostor za koji su vezani, a to je prostor uz granicu (krajina i Krajina), i osjeaj pripadnosti udbinsko-krajikome kolektivitetu. U posljednjoj fazi erzelez Alija se javlja kao junak u enskoj pjesmi, pjesmi koja je, nasuprot epskoga javnog mukog prostora okrenuta enskom porodinom ambijentu.5 Nepoznati lirsko-epski pjeva (ili pjevaica?), naime, poinje tamo gdje je njegov epski prethodnik stao poslije svih mejdana i poslije dueg izbivanja od kue na se junak mora vratiti svojoj kuli, majci i ljubi. Iz prostora javnoga dokazivanja i borbe za opu stvar junak erzelez se mora vratiti u privatni porodini prostor i suoiti se sa posljedicama svoga odsustvovanja. Pitanje pripadnosti porodici vie nije uope upitno, ak se junak drugim nejunakim sredstvima, pjesmom, dodatno trudi da se ponovo izbori za mjesto u porodici. Postoji pjesma u kojoj Alija erzelez izlazi na mejdan Marku Kraljeviu, pjesma Saliha Ugljanina Kraljevi Marko i erzelez Alija, PN 280, 190 stihova. Takoer i predaja na istu temu koju navodi Kosta Hrmann u svojoj zbirci Narodne pjesme muhamedovaca u Bosni i Hercegovini. Ova bi se uloga junaka mogla tretirati kao uloga predstavnika jednog kolektiva, koji se suprotstavlja predstavniku drugog kolektiva. Meutim, u samoj pjesmi nije-

Iz nemalog broja pjesama vidljivo je da lik nije kompaktan, sazdan samo od jedne skupine linih osobina: u jednima se javlja kao usamljeni junak nadnaravne snage, u drugima kao junak koji postaje dio krajike druine, a u treima kao junak okrenut porodici. U skladu sa tim se moe govoriti o Aliji erzelezu kao: mitskom, krajikom i porodinom junaku. Mirsad Kuni, Usmeno pamenje i zaborav, poglavlje Alija erzelez, CKO Teanj, 2012, str. 125. Doao sam do sljedeih pjesama u kojima se erzelez Alija javlja kao carski mejdandija:
Salko Vojnikovi, Gerzelez Alija, carev mejdandija, Marjanovi I 1898, 1009 stihova; Murat Kurtagi, Katal-ferman na erzelez Aliju, olakovi 2004, 1591 stih; Ibro Bai, erzelez Alija i od Karlova ban PN 6596a, 1444 stiha; Ibro Bai, erzelez Alija i od Karlova ban (sa prianjem), PN 291a, 1391 stih; Ibro Bai, erzelez Alija i od Karlova bane, PN 291, 690 stihova; Mustafa elebi, Sultan Selim uzima Bagdat, PN 12404, 986 stihova; air Dupljak, Pjesma od Bagdata, PN 12422, 538 stihova; Hajdar ozo, erzelez Alija i Starina Novak PN 558; Hajro Ferizovi, Pjesma od Bagdata PN 12406, 1436 stihova; Hajro Ferizovi, Sultan Selim uzima Bagdat PN 12444, 1217 stihova; Suljo Forti, Pjesma od Bagdata LN 10;

Suljo Forti, Sultan Sulejman uzima Bagdat, PN 676, 880 stihova; Ragib Gojakovi, Sedam Kralja trae glavu erzelez Alije, PN 12407, 3094 stiha; Mujo Kukuruzovi, Zadarski ban i erzelez Alija, PN1869, 1810 stihova; Sulejman Maki, erzelez Alija, PN 677, 797 stihova; Sulejman Maki, Sultan Ibrahim uzima Bagdat PN 679; Avdo Meedovi, Junatvo erzelez Alije, PN12379, 2624 stiha; Avdo Tanovi, Komlen kapetan trai glavu erzelez Alije, PN 6313, 95 stihova (nepotpuna); Salih Ugljanin, Sultan Selim uzima Bagdat PN 668, 1620 stihova; Salih Ugljanin, enidba erzelez Alije, PN 277, 1368 stihova; Salih Ugljanin, enidba erzelez Alije, PN 277a, 1272 stiha; Mujo Veli, Tokalija kralj trai glavu erzelez Alije, PN 1913, 614 stihova; Murat uni, Gerzelez Alija ide u Toku, PN 1935, 442 stiha; Murat uni, erzelez Alija dijeli mejdan sa Sibinjanin Jankom, PN 1936, 567 stihova.
3

4 5

Halila Bajgoria, enidba Beir-bega Mustaj-begova u zbirci Milmana Parrya, PN6699, 1030 stihova, snimljena 13.06.1935. u Stocu. Beirbegova enidba, stihovi 236243. Pjesma Gjerzelez Alija u zbirci Mehmeda Delaluddina Kurta Hrvatske narodne enske pjesme (muslimanske), Mostar 1902. godine.

BEHAR114

45

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

dan od dva junaka ne ispoljava svijest o pripadnosti svome kolektivitetu, sve drugo je nae uitavanje iz naeg vremena. tavie, stvari u ovoj pjesmi krajnje su pojednostavljene oba junaka, u snu, saznaju za postojanje drugog i odluuju da potrae jedan drugog kako bi se u direktnom mejdanu rijeilo ko je vei junak. Potraga za drugim junakom izrasla je iz iste viteke potrebe za dokazivanjem ko je vei junak. Iz nekoliko navedenih primjera vidljivo je da na junak, kao uostalom i junaci iz okruenja, ne pokazuje elemente pripadnosti etnikome, narodnom ili nacionalnom kolektivitetu. Enver olakovi junaka erzeleza Aliju, meutim, kao i spomenuti krajiki begovi s kraja XIX i poetka XX stoljea, uvodi u pjesmu kao nacionalnog heroja, a potom od njega trai da se odrekne oruja, konja i junake opreme i da svjedoi propadanje Bosne i Bonjaka toga vremena. U ovome inu pripisivanja osobina koje nisu izvorno vezane uz epskoga junaka mogu se identificirati signali ideolokoga uitavanja, ali i elementi onoga to bi se moglo nazvati pripitomljavanjem junaka. Radi se, naime, o posebnoj upotrebi junaka epskih pjesama iz prolih vremena, prilagoavajui ga, pritom, novom vremenu i novim okolnostima. U knjievnoteorijskome smislu, ovdje su na sceni najmanje dva problema: jedan je naroito posezanje za prolou, za junakom podjednako historijskim koliko i epskim, a drugi posezanje za knjievnim likom iz drugoga teksta i konteksta. Prolost, koju ovdje personificira epski junak erzelez Alija, nije predstavljena na nain vraanja i pripovijedanja u prolosti,6 kao to to radi Umberto Eko u romanu Ime rue, ve se prolost uzima kao nuni uvjet razumijevanja sadanjosti. I Mihail Bahtin
6

smatra da stvaralako razumevanje ne odrie samo sebe, svoje mesto u vremenu i sopstvenoj kulturi, nita ne zaboravlja.7 U olakovievoj pjesmi zapameni junak iz prolosti doveden je u neprihvatljivu sadanjost sa, barem u poetku, naglaenom namjerom da je mijenja. Poetna namjera, meutim, naglo biva odbaena, kao to, uostalom, i junakovo junatvo i vrijeme iz kojega dolaze bivaju potisnuti i zaboravljeni. Tako se Bahtinov imperativ nitanezaboravljanja okree u svoju suprotnost i od junaka se trai da se odrekne svojih simbola, zaboravi ta je bio, prilagodi novoj situaciji i na potpuno nov, njegovom i nacionalnom biu stran nain, prihvati nepodnoljivu lahkou postojanja.

Literatura
Bachtin, Mihail (1986), Odpowied na pytanie redakcji Nowyj Mir, u: Estetyka twrczoci slownej, Warszawa Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici I VI, (1998) priredili . Buturovi i M. Maglajli, Alef, Sarajevo Braun, Maksimilijan (2004): Srpskohrvatska junaka pesma, preveo Tomislav Beki, Zavod za udbenike i nastavna sredstva / Vukova zadubina / Matica srpska, Beograd Buturovi, enana (1992): Bosanskomuslimanska usmena epika, Institut za knjievnost / Svjetlost, Sarajevo olakovi, Enver (1990): Izabrane pjesme, Hrvatsko knjievno drutvo, Zagreb olakovi, Zlatan (2004): Mrtva glava jezik progovara, priredili Zlatan olakovi / Marina Rojc-olakovi, Almanah, Podgorica Duri, Raid (2000): Junaci epske pjesme Bonjaka, Bosanska rije, Tuzla Eko, Umberto (2004), Postile, u Ime rue, Novosti, Beograd Gezeman, Gerhard (2002): Studije o junoslovenskoj epici; izbor, prijevod i pogovor Tomislav Beki, Zavod za udbenike i nastavna sredstva / Vukova zadubina / Matica srpska, Beograd Hrmann, Kosta (1990): Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini I-II, izdao Kosta Hrmann, Svjetlost, Sarajevo Kuni, Mirsad (2012), Usmeno pamenje i zaborav, CKO Teanj Kurt, Mehmeda Delaluddina (1902), Hrvatske narodne enske pjesme (muslimanske), Mostar Lord, Albert B. (1990): Peva pria, Idea, Beograd Marjanovi, Luka (1898): Junake pjesme (muhamedovske), I i II, (III i IV), sabrao i priredio Luka Marjanovi, Matica hrvatska, Zagreb Schmaus, Alois (1953), Studije o krajinskoj epici, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb The Milman Parry Collection of Oral Literature, http://chs119.chs.harvard.edu/mpc/ n

IV
Zahtjev za odricanjem i zaboravljanjem tako bi se mogao tumaiti kao simbolika manifestacija ve prisutnoga procesa odbacivanja i zaboravljanja sopstvenih identitetarnih obiljeja, ali i kao parodijska upotreba slavnoga nacionalnog junaka. Moda pjesma erzelezu Ale Envera olakovia i ne spada u ponajbolja pjesnika ostvarenja, ali ono to svakako nudi jeste upravo ideologizacija poetskoga diskursa i parodijski tretman nedodirljive nacionalne veliine, tavie, parodijski odmak od sopstvenoga identitetarnog obiljeja. Parodijsko odmicanje od nacionalnog junaka prevelike vanosti moda je recept kako treba postupati sa slavnom prolou, premda mislim da je to u usmenoj epskoj knjievnosti vie problem nekih drugih prostora. A drugima se ne elim(o) baviti dokle god nam nai pisci skreu panju na nas same.

Biljeka o autoru
Roen 1960. u Tuzli. Osnovnu kolu zavrio u Turiji, a gimnaziju u Lukavcu. Diplomirao 1984. na Filolokom fakultetu u Beogradu, magistrirao 2002, a doktorirao 2007. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Koautorski ili samostalno objavio knjige itanka za trei razred gimnazije, Sve moje lektire I, Epski junak Budalina Tale i Usmeno pamenje i zaborav. Kao dobitnik Fulbrightove stipendije boravio na Univerzitetu Harvard u zimskom semestru 2006./07. godine. Predaje na Univerzitetu u Tuzli.

Uistinu, ja nisam reio samo da priam o srednjem veku. Reio sam da priam u srednjem veku kroz usta jednog ondanjeg letopisca. Umberto Eko, Postile, u: Ime rue, Novosti, Beograd, 2004., str. 456. M. Bachtin Odpowied na pytanie redakcji Nowyj Mir, u: Estetyka twrczoci slownej, Warszawa, 1986, str. 474.

46

BEHAR114

Doc. dr. sc. MURIS BAJRAMOVI

Doc. dr. sc. Muris Bajramovi, Filozofski fakultet Univerziteta u Zenici

Lokljani i Iz Bosne o Bosni

Envera olakovia
U sluaju Legende, olakovia nije zanimao identitet bonjakog romana i njegove razvojne linije. S druge strane, Lokljani uope ne propituju mjesto romana kao izraza i njegove poetike mogunosti. olakovi se naslanja na modele pripovjedake Bosne i nastavlja sa tom tradicijom, to je ponovno mjesto oivljavanja i nastavljanja tradicionalnih vrijednosti u kojima se zanima samo za likove koji nisu u stanju izgraditi svoj idenitet ili im treba mnogo vremena i muke da se donekle ostvare.
Pedesetih godina, kada su pisani Lokljani, u okvirima knjievne scene dominirale su socrealistike teme, teke prie ili metanarativi prolosti i prolih vremena, te Velika pria socijalistike ideologije. Pomjeranje horizonta oekivanja svakako je bila Legenda o Ali-pai, prvi put objavljena 1944. godine. Ovaj roman je proslavio olakovia i priskrbio mu mjesto omiljenog autora kod itatelja sve do dananjih dana. Dakako, prije nego to se proita njegov kasnije objavljeni rad, ovaj roman se ini kao svijetla taka koja se odmicala od dominantne slike reprezentiranja Bosne u svim njenim mranim, patolokim i izrazito negativno oznaenim praksama, ali je kasnije italako iskustvo sa Lokljanima i Iz Bosne o Bosni potvrdilo da se olakovi drao mainstreama i da nije odstupao od dominantnih poetikih praksi. Moda bi mi bilo drae da je nastavio u duhu pseudohistorijskog romana i jednog bijega u idiline slike u koje su sa uivanjima mnogi itatelji/ce zaranjali. Moda je upravo taj prozor u idilini svijet bez traume i danas uzrok oduevljavanja italaca njegovim prvim romanom?
BEHAR114

47

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

Lokljani i Iz Bosne o Bosni, roman i pripovijetke, slikaju izrazito negativne slike ivota malog ovjeka koji se svakodnevno bori za opstanak. Lokljani, objavljeni prvi put 1991. godine u Zagrebu, to je, pak, samo po sebi zanimljiva biobliografska injenica, prate pokuaj uspostavljanja identiteta malog ovjeka Muje, koji je jedna rubna figura. Mujo se uvijek nalazi na granici. To su granice izmeu kulture i civilizacije, geografski odreene poloajem sela Lokve, granice mogueg bogatstva i stalno prijeteeg siromatva, granice porodinog ovjeka i lutalice, itd. U tom crno-bijelom svijetu te granice su jasno binarnim opozicijama uspostavljene i ine okosnicu olakovievog pripovijedanja. Uz to, postoji jedna konstanta, a to je da Mujo nikada jednostavno ne prelazi te granice, odnosno na jedan muan i komplikovan nain izgrauje svoj identitet, korak po korak, i to nam pripovjeda iznosi na jedan krajnje jednostavan nain. Mujo kao narativna figura upravo je konstruiran u krajnje pojednostavljenim monolozima koji jednostavno ne zaziru u dublje psihologiziranje ili autopercepciju. Uglavnom se njegova pozicija junaka kree unutar zadatih drutvenih normi i nikada ne iskae ili ne propituje te norme, ve uvijek pristaje na njih. Takav prostor drutvenih normi jasno je uspostavljen i u druge dvije pripovijetke: Sejdin grijeh i Balo, koje isto tako potuju patrijarhalne vrijednosti i uloge koje namee drutvo, s tom razlikom to Lokljani ipak na kraju nude jednu optimistinu sliku budunosti, dok je u potonjim dvjema pripovijetkama svijet nuno tragian. ta je uzrok ovakvom tipu pripovijedanja znatno drugaijeg od Legende? Da li je tome uzrok pitanje identiteta i modela izgradnje identiteta koje nam knjievnost postavlja, pa je ta pria jedna velika metafora zla i nemogunosti da se mali bosanski ovjek ostvari i realizuje i da pronae sreu, ili su dominantne historijske teme i sve njene nedae uvjetovale razvojem ovakve jedne velike prie o nazatku, koja e se postepeno razvijati u romanesknom i pri-

povjedakom izrazu bosanskohercegovakih romanopisaca i pripovjedaa sve do krvavih sukoba devedesetih i ostvarivanja poetike postmoderne. Lokljani i Iz Bosne o Bosni stvarani su u dominantnim pripovjedakim modelima, koji se i idejno i poetiki nadovezuju na ono to Kodri oznaava kao kanonski kulturalnomemorijski makromodel, a istiemo folklorni romantizam i prosvjetiteljski realizam preporodnog doba te socijalnu literaturu, odnosno kasnije se ovi modeli nadovezuju na postpreporodni tradicionalizam (Kodri 2012). U sluaju Legende, olakovia nije zanimao identitet bonjakog romana i njegove razvojne linije. S druge strane, Lokljani uope ne propituju mjesto romana kao izraza i njegove poetike mogunosti. olakovi se naslanja na modele pripovjedake Bosne i nastavlja sa tom tradicijom, to je ponovno mjesto oivljavanja i nastavljanja tradicionalnih vrijednosti u kojima se zanima samo za likove koji nisu u stanju izgraditi svoj idenitet ili im treba mnogo vremena i muke da se donekle ostvare. Ovdje se on u potpunosti razlikuje od romantiarske koncepcije prostora legende i kree se vie prema realizmu, kao realnosti ivota, kao koncepciji surovosti, kao ogledalu tekog stanja. Zapravo su slike u Lokljanima poesto i naturalistike. Mujo je ogoljen do osnova egzistencije, on ne posjeduje nita, jezikom se koristi turo i gramatiki krajnje nepravilno, stalno ekvilibrira izmeu vjerujueg ovjeka i sumnjajueg ovjeka, razapet je izmeu elje da se konstantno dokazuje i nemogunosti da to ostvari, nema vjeru u obrazovanje i pristaje na tu determiniranost (koju e posinak ipak razbiti odluujui se na kolovanje), ne posjeduje osnovno znanje o politici i dnevnopolitikim zbivanjima. Njegova egzistencija je osuena na puko preivljavanje u siromanoj i tronoj kuici, a njegov bitak se svodi na bioloka pitanja pukog preivljavanja. Lokljani su zasieni ovakvim naturalistikim slikama koje se tek pomalo mijenjaju pri kraju romana, kada se srea ostvaruje dobijanjem vlastitog poroda, povratom zemlje i kolova-

njem posinka i, dakako, uspostavljanjem intimnijeg odnosa sa Aiom. U Dnevnikim zapisima 1953. olakovi pie: Ne, literat ne moe biti ivot, on nije tako okrutan. Da li sam ja uope realist? Nije li velik dio moje literature romantika? Ne! Realnost koju ja dajem mojim likovima i vjerojatnost kojom ih oivljavam nisu romantiarska naklapanja, premda nisu ni crtanje, fotografiranje one vanjske nedoivljajne kronoloke i birokratske malograanske paragrafske realnosti, koju bi uzalud eljeli umjetniki oblikovati nai jadni naturalisti, ili humanistiki realisti pseudosocijalne literaure, koju diktira vanjska potreba trenutnosti, a ne unutranji imperativ kreatora. Realnost moje proze mora biti doivljajna. (olakovi 1991:302) I u ovom pokuaju doivljajnosti olakovi e se kretati od realistikih slika Mujinog ivota sa svim bremenima patrijarhalne kulture i teakog ivota koji konstantno nadgleda drava s jedne, a drutvo i zajednica Lokljana u mini panoptikumu, s druge strane. Ispisivanje prostora knjievne tradicije galerije patolokih tema, motiva i likova, kakve, recimo, na slian nain iitavamo i u Andrievim pripovijetkama, moe se nazvati postpreporodnim tradicionalizmom ili, kako to S. Kodri definira, postpreporodni tradicionalizam, ije e osnovno obiljeje predstavljati vrlo zorno i upadljivo anahrono kontinuiranje ne samo brojnih poetiko-literarnih ve i ukupnih kulturalnih obiljeja folklornoromantiarske te, takoer, prosvjetiteljskorealistike knjievne prakse s prijelaza 19. u 20. st. (Kodri 2012:148), koji onda, prema Kodrievoj klasifikaciji, periodizacijski ulazi u politradicijski kulturalnomemorijski makromodel. I tu olakovi ekvilibrira izmeu prosvjetiteljskog modela u kojem se slika realistiki izraz Muje Halvadije, sirotinje kojoj je navjei domet ostvarivanje prava na preivljavanje, bez ikakvih dodatnih mogunosti anagaovanja u politici, vjeri ili neemu treem, Bali, invalidnom bolesniku koji je nekada bio zdrav i koji je tijelom bolestan ali u misaonim procesima nije, mada se na kraju pripovijetke samo naznauje ili pretpostavlja

48

BEHAR114

Doc. dr. sc. MURIS BAJRAMOVI

da se tjelesna invalidnost izjednaila sa mentalnom rezultirajui patolokim ponaanjem, odnosno realizirajui ono strano, ono jezovito to se zbilo, nakon ega se Balo definitivno konstruira i kao ludak: Jo iste su ga jeseni kao pravog luaka odvukli u bolnicu iz koje se nikada nije vratio na Hrid. Gdje je ukopan i tko ga je ukopao? Zar je to vano? (olakovi 1991:295), i Alije Delagije, koji je spreman ubiti svoju ker samo zato to je sumnjao da je ukaljala obraz i koji je veseo na suenju kada doktor ustvrdi da obraz ipak nije ukaljan. Ima neeg i surovo realistinog u ovim pripovijetkama, gotovo naturalistikog, to u Dnevnikim zapisima od 2.12. olakovi i osjea i nagovjetava. Meutim, doivljajnost je ovdje tek naglaena, ona je priguena i pomjerena je u okvire recepcije itatelja. Njegovi likovi itekako osjete u punoi doivljajnost svijeta i tragedije koju nose (a tragedija ovdje vreba iza svakog oka i u svakom trenutku, pa ni idilina slika porodinog ivota Alije Delagije nije dovoljno mona da blokira tragediju koja slijedi), ali nikada do kraja ne mogu da u dovoljnoj mjeri tu doivljanost prerade i do kraja da je verbaliziraju. Tako je subjektivnost uvijek pomaknuta u nekoj vrsti odgode koju treba dostii, a pripovijedanje likova o vlastitom bitku ili tragediji je u funkciji tog odsustva, ili naprosto jezike nemogunosti uspostavljanja subjektiviteta: Mujo je nepismen i neobrazovan, on procese miljenja nikada ne moe do kraja izvesti, Bali je u bolesti oduzeta mogunost govora i iskaza, a samim tim i miljenja, to se na kraju i ispostavlja, a Alija potiskuje racionalni nain miljenja te djeluje afektivno samo kako bi odbranio patrijarhalne norme vrijednosti, koje su, zasnovane na visokim moralnim naelima, mada, paradoksalno, jedna potvora, la, vodi u ubistvo nevine djevojke. Drugim rijeima, svim ovim likovima su govorni inovi nedovoljno razraeni; oni ili ne mogu ostvariti svoj bitak u jeziku ili im je sposobnost da to uine oduzeta. Mujo uvijek parcijalno koristi jezik, Alija uti ili jezik upotrebljava u afektu, Bali je oduzeta mo govora, a samim tim i

Rije je o izvanrednom piscu, koji uspijeva da u desetak pripovijetki, koje se mozaino sklapaju u roman, i u dvije nove pripovijetke na krajnje simplificiran nain, bez naznaka modernizma ili visokog modernizma, slika stanje jednog naroda u postratnom periodu u kojem se odvija svakodnevna drama preivljavanja. Krajnje iskreno, olakovi je ovdje tek naznaio mogunosti propitivanja nacionalnog identiteta iz perspektive ovjeka iz zabaenog sela Lokve, kojem je san obrazovanje djeteta, raanje plodova na zemlji i zdravlje i napredak stoke.
miljenja. I tim paljivim ograniavanjem upotrebe jezika kao da se nastoji pokazati nedoreena uspostava subjektiviteta (a samim tim i injenja), koja, nuno, vodi u ili tragediju kao u potonje dvije pripovijetke ili neki poluidentitet, koji je, zapravo, odreen materijalnim dobrima, a tek naznaen duhovnim i vrijednostima ljubavi u ivotu. Nekoliko je zanimljivosti vezanih za Lokljane. Kao prvo, ovaj roman, kako ga autor naziva, prvobitno je bio objavljivan kao niz pripovijetki u periodu od 19361954. Svaka od pripovijetki jeste cjelina i moe da stoji neovisno od ostalih pripovijetki, a na kraju sve zajedno ine roman. Ovo bismo djelo, stoga, mogli nazvati bejt-romanom, odnosno, konceptualno, odnos cjeline i dijela, pripovijetke i romana jeste kao odnos bejta i neke lirske vrste divanske knjievnosti. Svakako se moemo zapitati kako je onda olakovi uspio odrati pripovjedaku nit, ili kako je uspio ouvati jedinstvenost pripovijetke i cjelinu romana? U svakoj narednoj pripovijetki olakovi saeto fabularizira prethodni dogaajni slijed u jednom, tako da italac ima dovoljno informacija koje mu upotpunjuju ita-

nje trenutne pripovijetke. Poetiki olakovi ne odudara od slinih kanonski ustrojenih djela ovog perioda. Slika Bosne i njenih stanovnika podno Bjelanice zrcali jedno muno stanje egzistencije iji je identitet duboko utemeljen u patrijarharnim normama sela kao zajednice i svih etnoloko-folkorno-romantiarskih vrijednosti porijekla i svakodnevnog injenja i odnosa spram zajednice u kojoj se pojavljuje paradoks pseudokulturnih vrijednosti: drutvo koje uva obraz i moralne vrijednosti ubrzo pada na jednostavnim ispitima podjele zemlje, odnosa spram razlike i Drugog, mogunosti uspostavljanja nacionalnog identiteta, odnosa spram siromatva i bijede, dugovanja spram drave i slino. Za oekivanje bi bilo da je drutvo koje je utemeljeno na visokomoralnim normana odavno razrijeilo osnove dileme funkcioniranja spram oblika drugosti. Upravo suprotno. Lokve su mjesto raskola u kojem glas junaka koji je iz historijske drame kolektiva baen u sopstvenu dramu bitisanja. S tim u vezi, moemo se i posluiti citatom Envera Kazaza koji, tematizirajui savremnu bh. pripovijetku, pie: Zapravo, taj biografski narativ, unutar kojeg pripovijetka kazuje priu o cjelini pojedinevog ivota, znaio je razdruivanje od kulture definirane epskim kulturnim kodom i s njom usklaene herojske kulturne paradigme i prelazak na deheroizirani model povijesne prie i s njom usklaenog povijesnog sjeanja. Zato je pripovijetka u bosanskohercegovakoj kulturi gdje je njena kratka forma sukladna tadanjoj razdrobljenosti bosanskohercegovakog drutva, pa je, kako zakljuuje Lei, sam ivot davao grau pripovijedaima, a pripovjedaku Bosnu proizvela je povijesna Bosna preuzimajui na sebe ulogu romana oznaavala i temeljni tranzicijski kulturalni anr. (Kazaz 2006:272) Iz epskog kulturalnog koda, koje Lokljane povezuje samo mitska pria o porijeklu, junak je pao u dramu svakodnevnice koja mu ne nudi nikakve oblike razrjeavanja egzistencijalne drame, pogotovu to se ona primordijalno vee za zemlju kao izvor blago-

BEHAR114

49

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

stanja. Svaki drugi narativ e tu isplivati kao marginaliziran, kao to je pitanje nacionalnog identiteta saeto u pitanju: ta smo, babo, Hrvati, Srbi, ili Slovenci, ha? (olakovi 1991:203), pitanje koje e drava ekspresno u okviru svog panoptikuma prozrijeti i kazniti tako to e crvenog hodu komunista odvesti.1 I upravo e jedna takva bezizlazna pozicija siromaha Muje, seljaka, neobrazovanog lika, svoditi na epska sjeanja porijekla, nejasne nacionalne putove i raskra, neobrazovanje i odsustvo elje za isto pravdanjem pozicije sjerotinje za koju nije obrazovanje, nego samo obrada zemlje i na kraju u jednom happy endingu dobivanje sina, kao utemeljenom nasljedniku zemlje. Zbog toga nije udno to ovakvim postupkom ogoljavanja olakovi simboliki slika stanje jednog naroda, koji na granici civilizacije i prirode pokuava odgovoriti na temeljna pitanja identiteta. Ona su uvijek simplificirana, u romanu realistino, a u nekim crtama i naturalistiki predstavljena, pa ne udi onda to je i roman samo jedno ogledalo takvog stanja. Odnosno, njegovo djelo, ba kao i djelo pisaca folklornog romantizma i prosvjetiteljskog realizma, posebno obiljeava u odnosu na tradiciju malo ili nimalo izmijenjena figura novih vremena i povijesnih raskra te figura doma, porodice i porodinih vrijednosti, bez obzira na nekad sasvim jasne anrovske pomake, da istaknemo citiranog Kodria (2012:150), u svojoj reprezentaciji stvarnosti i mimezisa pokuava ostati dosljedan jednostavnom, krajnje reali-

stinom nainu pripovijedanja, sa uprotenim koritenjem narodnog, uprotenog jezika psihemskih narativnih figura. I onda se svijet Muje, nejunaka svodi na one vrijednosti koje su mu jedino preostale: porodine vrijednosti. Odnosno, Lokljani prerastaju u jednu metaforu stanja ljudskog duha u kojoj je ovjek baen u probleme egzistencije na koje je osuen da ih rjeava bez pomoi drave ili ire zajednice, osim naelnih korigiranja nacionalnog identiteta, koji je, bez prevelike muke serviran Lokljanima, dok se pitanja visoke politike vode na drugim mjestima. Da li je to razlog to su ti tekstovi u recenzijama oznaeni kao reakcionarni, te nikada nisu mogli biti objavljeni, sve do 1991. poslije pada socijalistike ideologije? Ili je ovo prenebregnut stav tadanje knjievne kritike, dok je elja samog olakovia bila da jednostavno prikae opis jednog muslimanskog sela? Ipak, rije je o izvanrednom piscu, koji uspijeva da u desetak pripovijetki, koje se mozaino sklapaju u roman, i u dvije nove pripovijetke na krajnje simplificiran nain bez naznaka modernizma ili visokog modernizma, slika stanje jednog naroda u postratnom periodu u kojem se odvija svakodnevna drama preivljavanja. Krajnje iskreno, olakovi je ovdje tek naznaio mogunosti propitivanja nacionalnog identiteta iz perspektive ovjeka iz zabaenog sela Lokve, kojem je san obrazovanje djeteta, raanje plodova na zemlji i zdravlje i napredak stoke. Udaljen od svih velikih historijskih tema i visoke politike, ta olakovieva

sjerotinja okree se vrijednostima porodinog ivota i mikrozajednice u kojoj ljubav ini dominantu i pravu vrijednost. S druge strane su protivtee kvazimoralnih vrijednosti utemeljenih na nejasnim patrijarhalnim normama ponaanja u kojima je osnovna vrijednost bogatstvo domaina, koje mu priskrbljuje i mjesto u strogo odreenoj hijerarhiji potivanja seljaka u zajednici Lokljana. Ko nema ljubavi ima podjelu kao u prii Grom je puko u kojoj se sinovi bogatog seljaka Ostoje dijele i hvataju za vratove jer se ne mogu podijeliti, a cijelom selu je to glavna tema danima, pa se ustali izreka grom je puko kad god se Ostojino domainstvo spomene. Tako je ovo roman nasluene ljubavi i nade, prije svega jednog optimizma u bolje sutra, sadrano i u pjesmi povodom roenja sina: Ej, najmlai Lokljanine, / svoga babe lijepi sine... tako da se rekonstruiranje svijeta poslije Drugog svjetskog rata ini optimistinijim nego to se to na prvi pogled ini. I u tome je razlika u odnosu na Andria ili Selimovia, ali samo u Lokljanima: oni zavravaju u optimistinom duhu, happy endingom, to i itatelju daje nadu za nunu promjenu.
Literatura: olakovi, Enver (1991), Lokljani; Iz Bosne u Bosni, Islamska zajednica, Zagreb Kodri, Sanjin (2012), Knjievnost sjeanja: kulturalno pamenje i reprezentacija prolosti u novijoj bonjakoj knjievnosti, Slavistiki komitet, Sarajevo Kazaz, Enver (2006), Nova pripovjedaka Bosna (nacrt pripovijednih mon dela), Sarajevske sveske 14

Biljeka o autoru
Muris Bajramovi roen je u Zenici 1977. godine, gdje je zavrio osnovnu i srednju kolu. Obrazovanje nastavlja u Tuzli na Filozofskom fakultetu, Odsjek za bosanski jezik i knjievnost, gdje je 2000. godine diplomirao, a 2006. godine magistrirao na postdiplomskom studiju Knjievnost u postmoderni. 2008. je doktorirao na Pedagokom (sada Filozofskom) fakultetu Univerziteta u Zenici. Autor je knjige Bosanskohercegovaka metaproza i prirunika za nastavu Kreativni postupci u nastavi knjievnosti, koautorski sa prof. dr. Amelom Aliem. Takoer, objavljuje u strunim i naunim asopisima u zemlji i inostranstvu i autor je preko 30 radova. Uesnik je na brojnim domaim i meunarodnim konferencijama i naunim skupovima. Trenutno radi kao docent na Odsjeku za bosanski, hrvatski, srpski jezik i knjievnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Zenici i obavlja funkciju efa Odsjeka.
1

Zanimljiv je nastavak dijaloga, koji pokazuje nemogunost mirenja vie elemenata unutar identiteta, ali i bijeg od uspostave nacionalnog identiteta, jer se kasnije i eksplicitno spominju Bonjaci: -Nu, otkud ti to? - Jedan uitelj veli: Hrvati, drugi : Srbi, a ja bih da znadem, jer djeca sve mene pitaju. - Ma zar vas to ue? Ljudi smo, reci, teaci, seljaci, Lokljani, eto... (olakovi 1991:203)

50

BEHAR114

Doc. dr. sc. DIJANA HADIZUKI

Doc. dr. sc. Dijana Hadizuki, Fakultet humanistikih nauka Univerziteta Demal Bijedi u Mostaru

Semiotika prostora
u pripovijetkama Envera olakovia
Nema u olakovievim pripovijetkama upeatljivih lirskih minijatura ni lucidnog poniranja u intimnu dramu pojedinca, ali ima iskrene namjere da se progovori o malom ovjeku i teretu ivljenja u velikom svijetu. Stoga se posebno interesantnim za prouavanje ine prostori u kojima se likovi kreu, naini na koji su definirani tijelom, interijerom i gradom/selom, te odnosom tijela i prostora kao prepoznavanja simbolike tijela u prostoru.
Najvei dio opusa Envera olakovia jo uvijek nije objavljen te svako pisanje o njegovoj poetici na temelju poznatih tekstova nije potpuno, a pogotovo ne konano. olakovi je stvarao prozu na nain i manirom velikog dijela tadanje pripovjedake Bosne tradicionalno realistiki, tematski socijalno i hronotopski regionalno utemeljenu. U ovoj analizi osvrnut emo se na nekoliko pripovjedaka koje ine svojevrsnu cjelinu, a po nekim prosudbama ak i roman. U pitanju su Balo, Sejdin grijeh i ciklus Lokljani, pripovijetke koje su vremenski situirane u prolost, gdje su historijska deavanja tek kulisa, dok su u prvom planu sredina i mentalitet zajednice. Bitan za pripovijetku je pojedinac i njegov odnos prema vanjskom svijetu, nesnalaenje u novonastalim okolnostima ili nesporazum sa svijetom.
BEHAR114

51

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

Karakteri glavnih junaka nisu sloeni niti komplicirani, ali je kroz njih uspjeno otjelovljen seljak, trgovac ili gradski siromah, koji u odsustvu produbljenog sukoba sa samim sobom ukazuje na poloaj ovjeka u surovim drutvenim odnosima. Nema u olakovievim pripovijetkama upeatljivih lirskih minijatura ni lucidnog poniranja u intimnu dramu pojedinca, ali ima iskrene namjere da se progovori o malom ovjeku i teretu ivljenja u velikom svijetu. Stoga se posebno interesantnim za prouavanje ine prostori u kojima se likovi kreu, naini na koji su definirani tijelom, interijerom i gradom/selom, te odnosom tijela i prostora kao prepoznavanja simbolike tijela u prostoru. U pokuaju itanja prostornih odrednica u njegovim priama, posebno se vanim ine Balo i Sejdin grijeh jedna hronotopski utemeljena u Sarajevo na samom poetku Drugog svjetskog rata i bombardovanja grada, a druga u selo Kasetii nedaleko od Hadia u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. U obje pripovijetke je mogue itati tijelo kao prostor identiteta i njegovog naruavanja. Najprije je Balo identificiran putem nakaznog tijela, a njegovi postupci kojima naruava zatiene prostore ine semantiki prelazak granice u prostore zabranjenog, dok su djevojke Sejda i Almasa definirane ljepotom tijela ije skrnavljenje oznaava fabularno vorite. Simbolike vrijednosti prostora u prvoj pripovijetki posmatrat emo na dva nivoa prostor tijela i prostor grada. Primarno pripovijedno vrijeme fabulu smjeta u prostor arije, i jo preciznije, u prostor Ibrahimbegove magaze, te na Hrid, u prostor njegove poruene kue. U ovom smislu govorimo o bitnoj podjeli grada na ariju i rub kao mjesta kulturne i socijalne identifikacije. Uobiajena simbolika (kako je tumai Lotman u smislu uzvi1

enog i profanog) izmeu gore/Hrid i dolje/arija ovdje biva naruena jer je zbog specifinih kulturalno-geografskih okolnosti u Sarajevu centar moi dolje, a periferija gore. Na Hridu je Balo, i na Hridu su ene (marginalizirane drutvene grupe), dok su u ariji/magazi najmoniji i najobrazovaniji ljudi grada. Za razliku od klasinog evropskog srednjovjekovnog grada, sarajevska simbolika vertikala moi je obrnuto postavljena. injenica da i Ibrahim-beg stanuje na Hridu ne mijenja ovu postavku jer je njegova istinska ekonomska, politika i kulturna mo/bogatstvo/magaza/fotelja smjetena u ariji. U magazi su poredani mekani minderi i prostrti svileni perzijski ilimi, a na koni naslanja je mogao sjesti samo vlasnik. Prvo naruavanje prostora moi, vremenski podudarno sa poetkom rata, deava se kada Ibrahim-beg najbogatijem jevrejskom trgovcu ponudi svoju fotelju kao privilegirano mjesto a svi se osupnuli. Ta on nikada nikome ne nudi to mjesto. (olakovi 1991:274) U pitanju je nedvojben znak da se sprema neto veliko i strano i da uobiajene podjele pozicija u prostoru postaju beznaajne. Protagonista pripovijetke Balo ovjek je uhvaen u procjepu izmeu ljepote emocije i runoga tijela, zarobljen i iznutra podijeljen izmeu Erefa (nekadanjeg zdravog mladia) i Bale. Asimetrija Balinog tijela je semiotizirana, i to na isti nain kao grad vertikalno. Ono to je gore: glas, sluh, djelimino vid i razum, u svojoj uskraenosti pripada periferiji njegovoga bia, dok je ono to je dolje (predimenzionirane monje) simboliki naglasak stavlja na njegovu bolesnu, kako unutarnju tako i vanjsku stranu, koja e na kraju pripovijetke nadvladati svu dobrotu ovoga bia. Prekriveno nizom simbolikih znaenja tijelo je postalo polisemini oznaitelj ili groteskno tijelo u bah-

tinovskom smislu koje odraavajui prevladavanje granice izmeu tijela i svijeta u mjeri u kojoj prema van okrenuti tjelesni dijelovi, takoreku, prodiru u svijet. (Lachmann 2002: 406). Njegove bale koje cure i kese meu nogama koje vue groteskni su prodor u svijet. U tekstu se pojavljuje kao: hridski kilavac, budalasti Balo, gluhonijemi kilavac, najrunija hridska nakaza, ima buljooki izraz, nesretan je, on vue svoju sudbinu i kile... Ogledalo kao znakovno mjesto identifikacije sa samim sobom Balo je davno razbio, a u posjetama brijanici dri oi zatvorenim. Jasno je da se radi o neprihvatanju tijela kao mjesta identiteta iako za vanjski svijet on i postoji samo po njemu. U toku prie ovjek-protagonista pravi otklon od Bale bjeei u prostore snova, najee na groblje1, gdje postaje Eref koji voli lijepu Almasu. Njegovo nakazno tijelo ima sva ona znaenja koja moe dobiti u kontekstu fukoovskog diskursa moi on nema mo u svijetu razumnih, ali ima mo izgovaranja skrivene istine, proricanja budunosti, mo da u svojoj naivnosti vidi ono to mudrost drugih nije u stanju da opazi. (Foucault 2007:9) Kljuni trenutak kako poetka rata tako i simbolikog naruavanja prostora Ibrahim-begovog mira i privatnosti oznaen je Balinom pojavom na pragu magaze2. Ulaskom u magazu Balo prelazi granicu izmeu unutarnjeg i vanjskog, siromanog i bogatog, bolesnog i zdravog, opasnog i sigurnog prostora, a kako se trenutak poklapa sa poetkom, rata to je i ulazak neprirodnog i nezdravog stanja u unutarnji smisleni prostor. Prodiranje vanjskog u unutarnje ekscentrino iskoraenje je omogueno karnevalskom semiotikom (Lachmann 2002:407). Iako ovaj postupak jeste prelazak znaenjske granice, nee doi do spajanja jer on ne posjeduje

O groblju, odnosno haremu kao semiotikom prostoru, pisao je Devad Karahasan u Knjizi vrtova, itajui groblje kao mjesto susreta ovostranog i onostranog. Harem je zabranjeni prostor/vrt i nije javan poput arije/trga, u njemu ne vrijede uobiajeni socijalni i kulturalni odnosi, tamo se moe sresti svako sa svakim. Zbog toga olakovi Balu odvodi na groblje jer tu moe razgovarati sa mrtvima, moe ponovo biti Eref, moe zanemariti svoju ovozemaljsku ogranienost nakaznim tijelom i vinuti se u svijet ljubavi sa ideali-

ziranom ljepoticom. Takoer, u Balinom sluaju, groblje moe simbolizirati i njegovu poziciju u vlastitom tijelu ono to je duhovnost i to je ljepota zatrpano je, a ono to se vidi nijemo je. Svojim tijelom na pragu, simbolikom meuprostoru, Balo je prisutan i u pripovjednoj retroverziji, u trenutku kada se zaljubio u lijepu Almasu i kada ga slukinja otjera s avlijskih vrata uei dove protiv ejtana.

52

BEHAR114

Doc. dr. sc. DIJANA HADIZUKI

jezik. Komunikacija nije mogua, a time ni prekogranino razumijevanje i mijeanje dvaju svjetova. Pa ipak, neto se pomjerilo: Balo je vukao gazdu za rukav iz duana i podsjetio na enu i ker gore na Hridu, a onaj gluhonijemi kilavac (koji) posigurno nasluuje neko zlo, inae ne bi obuven ulazio u njegovu odaju... (olakovi 1991:278). U nastavku Balo prvi stie do poruene kue, nalazi mrtvu Almasu i odnosi je u svoju kuu, u prostor kojim vlada on. Djevojka je tokom cijele pripovijetke objekat, najprije ljubavi i divljenja definiran putem crnih oiju, plave kose, vitkog stasa i mirisa mladosti i puti, a na kraju, u smrti, hladnih usana i otvorenih oiju u kojima e Balo prepoznati svoju nakaznost. Njegov pokuaj bijega od samospoznaje u odrazu zavrit e u uasu ogledala djevojinih oiju. Zbog nemogunosti da prevlada prostor zatvorenosti u runo tijelo i ovlada svijetom ljepote i ljubavi, Balo skrnavi mrtvo tijelo ljepotice privodei je na taj nain u svoj svijet. Prodiranje runoga u lijepo na ovome se mjestu u fabuli deava i doslovno, fiziki, falusnim ulaskom nakaznosti u ljepotu. Ljepota je podreena runome na isti onaj nain na koji je rat uao u grad i unitio njegovu smislenost. Ovakav zavretak pripovijetke, iako moda neoekivan, u simbolikom smislu potpuno je funkcionalan. U olakovievim dnevnikim zapisima nalazimo ideje za dva potpuno drugaija zavretka: u prvom nakaza nalazi Almasino raskomadano tijelo pod ruevinama kue3; u drugom: Balo nosi mrtvo ali lijepo djevojako tijelo i njega pogaa granata4. U prvom prepoznajemo unitavanje ljepote i poovsko-romantiarsku smrt mlade djevojke, u drugom njeno osvajanje ali tek u smrti (to aludira na ve poznate ishode simboliki oznaene u leptirici i plamenu). Tek e trei zavretak svojom okantnou u potpunosti
3

spojiti semiotiku graninog prelaska runoga u prostore kojima ne pripada i na taj nain ostvariti puni smisao pripovijetke. Tema pripovijetke Sejdin grijeh esta je i poznata u naoj prozi. U pitanju je ljubavni grijeh djevojke koji patrijarhalna sredina nikada ne prata jer je njenim etikim kodeksom nametnuto vjerovanje da je obraz djevojaki vaniji od ivota ili materijalne propasti porodice. Pripovijetka poinje realistinim opisom sela Kasetii, uobiajenog ivota i teakog rada porodice Alije Dedage. Zaplet se nasluuje u zabranjenoj ljubavi djevojke Sejde i mladia Hasana, a zabranjena je samo zbog toga to su oboje iz istog sela. Pravilo je da se djevojka mora udati u drugo selo. U poetku se ini da e to biti uobiajena pria o ljubavi sa zaprekom otac je ljut, majka ga moli da oprosti, djevojka plae. Mladi i djevojka se unato zabranama zavjetuju jedno drugome uz poljubac u polju. I onda slijedi nagli preokret u kome seoske ene poljubac pretvaraju u gubitak obraza, a otac zaslijepljen mitizovanim etikim ciljem ubija ker sjekirom. Pripovijedanje samog ina ubistva je preputeno ocu: Ako je bila kriva, kanjena je, a ako je bila objeda da je jutros obraz izgubila s onim Kloparovim Hasanom onda je ehit, svetica... (olakovi 1991:266). Tragika ivota okovanog patrijarhalnim nazorima na kraju pripovijetke se produbljuje u oevoj srei to je na sudu lijenik potvrdio Sejdinu nevinost, potpunom siromatvu porodice, kao i smrti Alije Dedage od muke i grinje savjesti negdje u najmranijoj eliji kaznionice u Zenici (olakovi 1991:267). Vanjski prostor sela i kue u prii je izrazito semiotiziran, kao i prostor djevojakog tijela. Sejda se prvi put spominje kao djevojka koja tka na spratu kue, a prvi put se pojavljuje na stepenicama, graninom prostoru izmeu gore i dolje. Drugim rijeima,

u priu ulazi glasom i itateljskim saznanjem da postoji i da je gore. U fabulu ulazi tijelom visokim i jedrim, tri bosa i radi brzo. Gore je u svojim odajama i snovima o ljubavi, dolje je u avliji, staji, na izvoru i njivi, ili u gruboj stvarnosti sela. Njen silazak niz stepenice inicira prelazak i uruavanje uzvienog od stana na kome veze ljubav do krava i metle ili, iz sree u tragediju. Geografski poloaj Kasetia u srcu Bosne, izmeu vjeno snijene Bjelanice, i nie, a ipak divlje planine Igmana (olakovi 1991:251) semiotiki je proiren izgledom sela: njegove kue imaju kamenite temelje i naherene krovove. Dakle, ono to je dolje: vrsto je, tvrdo i divlje, a ono to je gore: lijepo i podlono nestajanju kao blagi sumrak koji se sputa na selo (olakovi 1991:251), kojim pripovijetka zapoinje. Aikovanje se odvija kroz prozor na spratu, a tra protiv Sejde iznosi Rizvan Kobiljakovi5, seoski muhtar, u donjim odajama kue. Vaan susret djevojke iz familije Delagija i mladia Kloparova desit e se na mei koja dijeli njihove njive i spaja zavaene porodice. Granica je u ovom sluaju mjesto susreta ali i mjesto sukoba, a kada Hasan preskoi meu, ona postaje i mjesto fabularnog zapleta koji dovodi do tragedije. Muko tijelo prelazi granicu i dotie ensko, a otac na spratu uje ime svoje Sejde uz rije sramota, problijedje, pa povue svoju enu za sobom niz merdevine dolje u kuu, gdje mu je kominica Hanka u tri rijei rekla sve, vie od svega. Izgubila je obraz! (olakovi 1991:264) Oigledna je vertikalna simbolika podjela prostora koja nagovjetava oevo srozavanje u krv i smrt u zatvoru. Sejdino tijelo simboliki ne pripada njoj ni u ljepoti ni u smrti. Selo kao prostor premreen patrijarhalnim normama i moralom odreuje granice njenog kretanja (ona se mora udati tamo gdje zajednica odredi) i mora

Balina ruka pala na njedra ljepotice, kojoj je bomba potedjela lice, pa joj modre oi trae u nebu, na suncu, u vedrini dana uzronika njezine prerane smrti... (olakovi 1991:300) Nad eherom jo jure njemaki bombarderi, a kilava nakaza na rukama nosi svoju mrtvu ljubav nekud pod zaklon da je

bombe ne zdrobe potpuno i da je mogne ukopati. Jedna se bomba smilovala i njemu. Sunani dan osvjetljava posljednji i jedini smijeak na licu nakaze... (olakovi 1991:300) Ne moe se zanemariti ni olakoviev izbor prezimena muhtarevog kao izrazito znakovitog!

BEHAR114

53

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

sauvati svoje tijelo netaknutim niim izvana do udaje (opet dok zajednica ne dopusti). Rijeima Renate Lachmann (2002:406) kojima komentarie Bahtina, u pitanju je koncepcija slubenog tjelesnog kanona gdje je tijelo prema van zatvoreno, izvana prikazano, neizmijeano i individualno izraajno (...), ije se izrasline, ispupenja poriu, iji se otvori koji vode u unutranjost prikrivaju. Potovanje koje porodica iskazuje spram djevojaka (a u pripovijeci se kae kako su djevojke iz Kasetia naj naj), kao nekog zasebnog svijeta u svijetu, traje onoliko dugo koliko djevojka potuje pravila krutih normi. Ukoliko uine greku, ene mogu biti kanjene na najsvirepiji nain, a s obzirom da su vlasnitvo oeva, mogu biti ubijene i onda kada krivnja uope ne postoji. U ovakvom svijetu ubistvo vlastite keri selo prihvata kao junaki in, dok bi opratanje znailo vjeitu sramotu. Zbog velikog obima ciklusa pripovjedaka o Muji Halvediji (Lokljani), na ovome mjestu nije mogue iznijeti kompletnu i detaljnu analizu prostornih odrednica u kojima se protagonisti kreu i koje odreuju svojim tijelom. Stoga emo iznijeti samo nekoliko zapaanja, prvenstveno ona koje ovaj ciklus ine specifinim. Ukoliko govorimo o protagonisti, siromanom Muji, najprije emo zapaziti njegovu fiziku karakteristiku simboliki iskazanu jednim zubom, i to krnjavim. Kosa mu je sijeda, odijelo poderano i nema njivu. Uskraenost zbog nepostojanja vlasnitva nad zemljom odreuje njegov poloaj na drutvenosocijalnoj ljestvici, a uz odsustvo fizike ljepote i mladosti Mujo je uskraen i za ljubav. Njegov unutarnji prostor koji u sluaju Ibrahim-bega definira mo, u Mujinom sluaju postaje teret siromatva ispisan u doslovnom obruavanju kunog krova na njegovu glavu. Kako ciklus pripovijedaka odmie, tako se Mujo rjeava tereta siromatva, kupuje zemlju i osvaja enu, gdje i jedno i drugo ispunjavaju funkciju posjeda. Da bi cijela pria imala sretan zavretak, on dobiva i sina kao simboliki produetak ivota,

a posinak postaje najbolji uenik u koli. Meu prostornim odrednicama vanu ulogu imaju mjesta moi koja se uvijek nalaze dolje do kole ili pilane treba sii. Selo Lokve, u koje je pria locirana, nalazi se pod planinom, a svaki silazak za seljaka je ponienje u svijetu moi kojoj ne pripada. Osobito vaan centar svih vrsta moi je grad Sarajevo, u koji Mujo odlazi biti nosa ili na lijeenje u bolnicu. Odnos prema gradu kao neprijateljskom i zlokobnom, a za protagonistu se svaki nepovoljan susret desio upravo tu, uobiajen je u devetnaestovjekovnom hrvatskom romanu. Od Kovaia i dalje grad je prostor zlih sila koje djeluju protiv siromanog ovjeka sela, unitavaju ga i kvare, inei ga najprije zbunjenim i iskljuenim, a zatim iskorijenjenim. olakoviev protagonista ne ostaje u gradu kao jo jedan meu marginaliziranima, nego uspijeva osvojiti vlastiti prostor. Starija knjievnost nas je uvjerila koliko su prostori u kojima se pria deava jednako vani kao karakteri i fabula, dok se u modernim djelima prostor izjednaava sa vremenom i djeluje zajedno sa likovima. U sluaju analiziranih pripovjedaka Envera olakovia lik funkcionira u prostoru kao tijelo, ispunjava ga i mijenja sobom. S druge strane, prostor u odreenom kontekstu unaprijed postavlja pravila i odreuje ponaanje likova. Svaki prijestup dovodi do naruavanja ravnotee i pokree dogaaj dovodei do izraaja simbolike vrijednosti svih elemenata tekstualne strukture.
Bibliografija olakovi, Enver (1991), Lokljani/ Iz Bosne o Bosni, Islamska zajednica Zagreb, Zagreb Literatura: Foucault, Michel (2007), Poredak diskursa, Zuhra/Karpos, Beograd/Loznica Lotman, Mihail (2004), Semiosfera, Svetovi, Novi Sad Lotman, Mihail (1976), Struktura umetnikog teksta, Nolit, Beograd Lachmann, Renate (2002), Phantasia/Memoria/Rhetorika, Matica n hrvatska, Zagreb

Biljeka o autorici
Doc. dr. Dijana Hadizuki je roena u Kiseljaku 1969. godine. Zavrila je sarajevsku Prvu gimnaziju, a potom Odsjek za istoriju knjievnosti naroda i narodnosti SFRJ i srpskohrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U toku studija je nagraena Srebrenom znakom Univerziteta i nagradom Salko Nazei, 2006. je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu odbranila magistarski rad na temu ena u romanima amila Sijaria, a 2009. godine doktorsku disertaciju Poetski diskurs u bonjakom romanu na Fakultetu humanistikih nauka Univerziteta Demal Bijedi u Mostaru. Uestvovala je u radu naunih skupova posveenih djelu Ahmeda Muradbegovia (Tuzla, 1998), Bekira Kalajdia (Mostar, 2002), Alije Nametka (Sarajevo, 2006), Sevdalinka i sevdah (Zagreb, 2009), Devada Karahasana (Sarajevo, 2010), Mee Selimovia (Pariz, 2010), Dervia Suia (Prvi filoloki susreti, Sarajevo, 2010), Kemala Mahmutefendia (Teanj, 2010), Abdulaha Sidrana (Sarajevo, 2011), na Prvom slavistikom kongresu (Sarajevo, 2011), na Zadarskim filolokim susretima (Zadar, 2011), na Drugim filolokim susretima u Sarajevu 2012. (tekst o Svetozaru oroviu), na naunom skupu BZK Preporod u Sarajevu 2012. (posveen Seadu Mahmutefendiu), u radu naunog skupa (iji je jedan od organizatora) o Maku Dizdaru (Mostar, 2012), a naune i strune radove objavljivala je u Novom izrazu, ivotu, Diwanu, Pismu, Godinjaku BZK Preporod, Mostu, Slovu Gorina, Odjeku i Istraivanjima. lan je Matinog odbora BZK Preporod i Slavistikog komiteta BiH. Od 1995. radi na Univerzitetu Demal Bijedi u Mostaru, a na Fakultetu humanistikih nauka od njegovog osnivanja, gdje je rukovoditelj Odsjeka za bosanski jezik i knjievnost.

54

BEHAR114

Knjievnik DAVOR ALAT

Knjievnik Davor alat

Slika Boga, svijeta i ovjeka

u poemi Envera olakovia Stvaranje svijeta
U poemi Stvaranje svijeta slika Boga je uvelike bliska islamskoj, kranskoj ili judaistikoj religijskoj tradiciji. U slici stvaranja, svijeta i, posljedino tome, ovjekova egzistencijalnog poloaja oituju se, meutim, znatniji utjecaji onih religijskih i filozofskih koncepcija koje radikalnije razdvajaju apsolutno od relativnog, esenciju od kontingencije, duhovno od materijalnog. Stoga je olakovi u spomenutoj poemi, ako gledamo samo na domai kontekst, blizak kozmologiji jednoga Maka Dizdara, ali i drugih pjesnika, prvenstveno iz Bosne i Hercegovine, koji su tematizirali radikalnu razdvojenost duhovnoga i materijalnoga svijeta, primjerice i u stilizaciji srednjovjekovne duhovnosti bosanskih krstjana.
U prologu Izabranim pjesmama Envera olakovia, objavljenim 1990. godine u Zagrebu, njegov, danas naalost ve pokojni sin dr. Zlatan olakovi svjedoi da je u Enverovoj rukopisnoj ostavtini ostalo najvie poezije. Ta poetska ostavtina obuhvaa desetke tvrdo ukorienih svezaka pjesama, a, opet prema rijeima Zlatana olakovia, autografi 13 zbirki pjesama sauvani su u obliku autorovih prijepisa strojem s autorovim ispravkama. U jednom pak intervjuu Zlatan olakovi napominje da je unutar sve te poezije i sjajna zbirka Biblijske prie XX. stoljea, a unutar te zbirke da je i veliajna poema Stvaranje svijeta. Dodaje da je ta poema Envera olakovia nastala u samo jednome danu 1966. godine te da ju je kao njegov pjesniki testament objavio povodom Enverove smrti u sarajevskom asopisu ivot, zaslugom Alije Isakovia (1977.), a zatim i u Izabranim pjesmama (1990).
BEHAR114

55

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

Rije je o dvadesetak stranica dugakoj poemi ija je okosnica biblijska Knjiga Postanka, odnosno Prvi izvjetaj o stvaranju, na samome poetku Biblije. Poema se, naime, sastoji od sedam dijelova, a na poetku svakog je manje-vie vjerno preneseni biblijski tekst o pojedinim danima Bojeg stvaranja. Prije prvog teksta nalazi se pak autorova karakterizacija poeme kao apokrifne starozavjetne prie poludjelog skolastika napisane u samostanu Monte Cassino na marginu prve glave Knjige Mojsijeve krvlju vlastitom noktom zailjenim u pero. Nema sumnje da je takva karakterizacija zapravo parafraza olakovieva egzistencijalnog i misaonog poloaja pri pisanju te poeme. Ne nalazi se on tada, ve dvadesetak godina, u svojevrsnom samostanu, odnosno izoliranosti nametnutoj od tadanjih politikih i kulturnih vlasti, to ga izluuje, i ne pie li on sve to pie, a ne mogne gotovo nita od toga objaviti, krvlju vlastitom, odnosno noktom zailjenim u pero? Kae se takoer da je rije o apokrifnoj starozavjetnoj prii napisanoj na marginu prve glave Knjige Mojsijeve. Dakako, poludjeli skolastik, erudit izluen uasnim vremenom, i moe pisati tek apokrif, bolje reeno svoj subjektivni doivljaj vlastitoga postojanja, Boga i svijeta, koji se ipak neprestance odmjerava o svojevrsni objektivizam svetog teksta, o njegov Bojim Duhom nadahnut, pa zato i kompetentan i autoritetan govor o Bogu i njegovu stvaranju svijeta i, napokon, ovjeka. Zato poema Stvaranje svijeta zapravo ukljuuje dva glasa i dramatiku njihova dijaloga, pa i protuslovlja. Glas je to, s jedne strane, koji dolazi odozgo, s pijedestala boanske kreacije i Boje objave, a s druge strane, glas navlastito ovjekov, u njegovim egzistencijalnim i misaonim propnjima i grevima, u svemu to u svojoj nemoi ipak nastoji razumjeti i ivjeti. Upravo zato to je ovaj drugi glas zapravo autorov, bolje reeno, glas svakoga do sri zapitanoga i do kosti ugroenoga ovjeka, na njemu je u poemi i naglasak i on joj daje temeljnu emotivnu i misaonu intonaciju i kolorit. A ta intonacija moe u prvome redu biti obiljeena zapitano-

u, odnosno neodgovorivim, filozofinim pitanjima ili, naprotiv, snanim konstatacijama, to jest sugestivnom afirmacijom vlastitoga vienja kozmolokih i egzistencijalnih stvarnosti. Zapitana intonacija izgleda, primjerice, ovako: Do toga dana nije bilo dana, / do noi te ni noi bilo nije, / da li je postojalo vrijeme?/ Bez vremena zar moe biti prostor?/ Bez prostora sve nita je u niem/ il nita u svemu, il u niem sve, / il sve u svemu. Kad ne bjee neba / zar je moglo biti onog tko ga stvori / i gdje je bio kad nieg bilo nije. Konstativna je pak intonacija ovakva: Zavitla se u prostoru zemlja, / zatutnjala nebom kao grumen tuge, / ko vrisak dijela za izgubljenom cjelinom, / kao pla tame za bezbojnom bjelinom, / kao prokletstvo to mora da se vrti / da se hladi, / da ivi. U suprotstavljenim znaenjskim poljima otkriva se, s druge strane, temeljna olakovieva intencija u poemi Stvaranje svijeta, a to je supostavljanje i suprotstavljanje dviju stvarnosti. Jedna je stvarnost unutarbojega svijeta koji je iznad svih zamiljivih binarnih opreka. Bog u toj apofatiki, negativnom teologijom iskanoj zbilji, kako kae pjesnik, imao je besprostornost ljepu od vrtuljka planeta i zvijezda,/ imao je bezvremenost, besvjetlenost, bezmranost/ imao Sve, imao vjeno Nita/ bez dana. Zanimljivo je da tu unutarboju, bezvremenu stvarnost koja ne poznaje kletve gibanja olakovi vie puta apostrofira kao jedan od provodnih motiva, a s njome i poantira cijelu poemu. Jedini, naime, pravi izlaz za stvaranje i ovjeka u njemu na kraju vidi u povratku u Boju cjelinu, i to putem smrti koja razara/ i opet spaja to je razdvojeno/ i opet skraja to je raskrojeno,/ iz dijelova sainjava cjelinu,/ bezbojnu bjelinu/ vjenoga svetita/ svemogueg NITA. Druga temeljna stvarnost koju olakovieva poema tematizira jest samo stvaranje i sve posljedice koje su njime prouzroene. Uglavnom, iako priznaje velianstvenost Bojega stvaranja, autorov temeljni akord u cijeloj poemi je da se ve samim stvaranjem pokree vrijeme, ispadanje iz cjeline, promjenjivost, nemir, sukob i na kraju rat i kaos.

Tako pjesnik, na primjer, kae da je veliko stvaranje poelo ve i razaranje, da mu kosti lomi bol stalnog raanja, da je, dapae, ve prvi dan stvaranja prvo pravo prokletstvo, prvi smrtni grijeh. Svaki idui dan Bojega stvaranja autor tako vidi kao sve vee produbljivanje kozmoloke tragedije, kao sve vei pad u tamu i prokletstvo: Zavitla se u prostoru zemlja, / zatutnjala nebom kao grumen tuge, / ko vrisak dijela za izgubljenom cjelinom, / kao pla tame za bezbojnom bjelinom, / kao prokletstvo to mora da se vrti, / da se hladi, / da ivi. Ovdje moemo zakljuiti da je olakovieva kozmologija drugaija nego biblijska. Ona biblijska, posebice u Prvom izvjetaju o stvaranju koji prethodi prvome grijehu i ovjekovom padu, u prvome redu istie velianstvenost, dobrotu i skladnost Bojega stvaranja, dakle procesa u kojemu se na vanjski nain oituju samome Bogu vlastite osobine kao to su ljubav, mudrost, dobrota, duhovna ljepota, skladnost. Dakako da je zrcaljenje Bojih osobina u ovjeku i kozmosu znatno narueno i zatamnjeno ulaskom grijeha u ljudsku i kozmiku povijest, ali se takvo iskrivljavanje nikad ne pripisuje Bogu i njegovoj izvornoj namjeri u inu stvaranja, koje i nakon grijeha ostaje izvorno dobro. olakovieva kozmologija, koja je i izraz njegove ivotne izoliranosti i tjeskobnog prebivanja u svijetu ispunjenom raznim zlima, ipak je drugaije misaono impostirana. On, naime, stvaranje vidi kao proces koji udaljava od Bojega savrenstva, a svijet kao mjesto koje neprestance tone u sve veu tamu i u kojem vlada zlo. Tek vraanjem iz dijelova u cjelinu, iz tame prema svjetlu, iz kozmoloki zlog ivota preko smrti u izvanprostornu vjenost ponitava se proces stvaranja koji je svojim negativnim determinizmom bio i jest temeljni uzrok ovjekove egzistencijalne nesree. Takva je pak kozmoloka koncepcija bliska raznim religijskim i filozofskim tradicijama, primjerice, platonizmu, gnosticizmu, manihejizmu. To u velikoj mjeri podsjea na drugog velikog pjesnika, olakovieva prijatelja Mehmedaliju Maka Dizdara i kozmolo-

56

BEHAR114

Knjievnik DAVOR ALAT

giju njegova Kamenog spavaa, nadahnutu srednjovjekovnim bosanskim krstjanima. Iako je, posebice u mnogim svojim drugim pjesmama i drugovrsnim knjievnim tekstovima, olakovi ee eksplicirao svoju islamsku vjeru, koja, kao i kranstvo, vjeruje u dobrotu Bojega stvaranja, on se je u poemi Stvaranje svijeta oito donekle pribliio i nekim drugim religijskim i filozofskim koncepcijama, no u stalnome obraanju Bogu - ostao je itekako vrst u svome monoteizmu. Kozmoloku bliskost s Dizdarom u poemi Stvaranje svijeta potvruje pak svjedoenje Zlatana olakovia prema kojem su dvojica pjesnika imala svojevrstan poetski dvoboj pisanja pjesme na istu temu, a on je sa sigurnou zakljuio da su obojica izabrala temu s poetka starozavjetne Knjige Postanka. Naime, Enverova poema Stvaranje svijeta i Makova pjesma Slovo o postanju jedine su iz njihovih opusa koje su uistinu vrlo bliske jedna drugoj. U ovisnosti o kozmolokoj koncepciji, o koncepciji stvaranja svijeta, ovisne su i slike Boga i ovjeka u olakovievoj poemi. Drugaije nego u Bibliji, gdje se kae da je iv ovjek slava Boja i da je ovjek vrhunac Bojeg stvaranja koje je nuno dobro, u olakovievoj poemi kae se da dok nije bilo kletve gibanja, dok nije bilo stvaranja i ovjeka, velianstven onda bjee Bog. Njega tada nisu razdvajali u otjelovljena i bestjelesna Boga i bio je vjeni mir, pax aeterna. Pjesnik tako slika Boga kao Onoga koji svoju savrenost moe imati samo u sebi, prije postanka vremena i svijeta, ali ne i u svojem stvaranju, kao Onog koji je uzvien, apsolutan i dobar, ali ipak poneto kontradiktorno stvara svijet i ovjeka koji su ve inicijalno nerazmrsivo klupko ivota i smrti, dobra i zla, stvaranja i razaranja. olakovi time uvodi svojevrsni dualizam ne toliko u samu sliku Boga, koliko u sliku stvaranja. Ponekad se, meutim, na temelju takvoga kozmosu inherentnog dualizma, pita i o Bojoj odgovornosti za traginu ovjekovu situaciju pa implicite preispituje i samu sliku Boga kao milosrdnog, milostivog, kao Onoga kojega je narav sama ljubav (I ree Bog i svanu prvi dan,/ to prvo prokletstvo,/

taj prvi smrtni grijeh./ iji?). U olakovievoj poemi slika Boga i dalje je, dakle, strogo monoteistika, Bog je i dalje snano prisutan i u stvaranju i u cjelokupnoj povijesti, kao i u velikim monoteistikim religijama, ali je istodobno, zbog drugaijeg karaktera stvaranja, svijet u velikoj mjeri ostavio njegovim imanentnim zakonitostima, uglavnom zlih obiljeja, koje razrjeuje tek smrt, a ne neki spasenjski unutarsvjetski Boji zahvat. Kad, dakle, nema nekog takvog Bojeg zahvata, kad je ovjek u velikoj mjeri preputen zloj imanenciji, a spas od svih djelominosti i traginosti moe mu donijeti samo povratak putem smrti u Boju cjelinu, jasno je da je ovjekov ovozemni poloaj, kako ga vidi olakovi, vrlo teak, da je njegov ivot neprestana borba i muka, da su sva njegova stremljenja na ovome svijetu osuena na neuspjeh (U molitvama i uzdanjima, / u sumnjama, borbama, klanjima, / u ljubavi, u mrnji, u gonjenju, / u bjeanju prognan on putuje/ od roenja do smrti, / od jednog prokletstva drugome). Tako se ovjekova obogotvorena narav, koju mu je dao Bog stvarajui ga na svoju sliku, moe ostvariti tek povratkom u, kako kae pjesnik, u cjelinu, / bezbojnu bjelinu / vjenoga svetita / svemogueg NITA. ovjek je, prema olakovievu vienju, bogolik, ali u isto vrijeme bogu i sebi robuje, dok ribama i pticama alosno boguje. Zakljuimo, dakle, da je u poemi Envera olakovia Stvaranje svijeta slika Boga uvelike bliska islamskoj, kranskoj ili judaistikoj religijskoj tradiciji. U slici stvaranja svijeta i, posljedino tome, ovjekova egzistencijalnog poloaja oituju se, meutim, znatniji utjecaji onih religijskih i filozofskih koncepcija koje radikalnije razdvajaju apsolutno od relativnog, esenciju od kontingencije, duhovno od materijalnog. Stoga je olakovi u spomenutoj poemi, ako gledamo samo na domai kontekst, blizak kozmologiji jednoga Maka Dizdara, ali i drugih pjesnika, prvenstveno iz Bosne i Hercegovine, koji su tematizirali radikalnu razdvojenost duhovnoga i materijalnoga svijeta, primjerice i u stilizaciji srednjovjekovne duhovnosti bosanskih krstjana. n

Biljeka o autoru
Davor alat pie pjesme, knjievne kritike i eseje, te prevodi sa panjolskoga jezika. Roen je u Dubrovniku 1968. godine, a cijeli je ivot proveo u Zagrebu, gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu, i to komparativnu knjievnost, panjolski jezik i knjievnost. Novinar je na Hrvatskome radiju - Radiju Sljeme. Godine 1991. dobio je nagradu Goran za mlade pjesnike u okviru pjesnike manifestacije Goranovo proljee, a kao nagrada sljedee godine (1992.) u nakladi Studentskoga kulturno-umjetnikog drutva Ivan Goran Kovai u Zagrebu objavljena mu je prva zbirka pjesama Unutarnji dodir. Dobio je i 3. nagradu za poeziju na 1. Susretu hrvatskoga duhovnoga knjievnoga stvaralatva Stjepan Kranji u Krievcima 2009. godine te 2. nagradu za esej na spomenutom Susretu 2010., a rukopis i zbirka pjesama Tumaenje zime uli su mu u najui izbor za Knjievne nagrade Tin Ujevi Drutva hrvatskih knjievnika i Drago Gervais u Rijeci. Uz zbirku Unutarnji dodir, objavio je jo pet zbirki pjesama: Sanjarije krhkog sunca, Koulja tiine (Zagreb, 2002.), Uspavanka pod pepelom (Zagreb, 2005.), Murmullo sobre el asfalto (apat nad asfaltom) (Gudalajara, Meksiko, 2008.) i Tumaenje zime (Zagreb, 2009.) Takoer, objavio je i tri knjige eseja i kritika o suvremenim hrvatskim pjesnicima: Odgoena utnja (Zagreb, 2007.), Posrtanje za alibijem (Zagreb, 2011.) i U tigrovoj kui - ogledi o poeziji Tomislava Marijana Bilosnia (Zadar, 2012.). Bio je suvoditelj Meunarodnog pjesnikog festivala u Zagrebu 2006. godine, koji je organiziralo Drutvo hrvatskih knjievnika. Objavljivao je poeziju, knjievnu kritiku i esejistiku u mnogim hrvatskim i inozemnim knjievnim asopisima, a pjesme, eseji i knjievne kritike prevoene su mu na engleski, njemaki, panjolski, talijanski, francuski, poljski i litvanski jezik. Zastupan je u nekoliko antologija i panorama suvremene hrvatske poezije. lan je Drutva hrvatskih knjievnika i glavni je urednik asopisa za meunarodnu knjievnu suradnju MOST / The BRIDGE.

BEHAR114

57

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

Prof. dr. sc. Stijepo Mijovi Koan

Pogled na Biblijske prie XX. stoljea Envera olakovia

Moemo uoiti da su ove biblijske prie prema onima koji ih priaju, odnosno onima prema kojima ih pjesnik donosi zapravo sueljene biblijskima i posve drugaije od njih, jer biljee ih ili bezbonici ili sumnjivci ili vjerolomci ili su izvankanonske ili su naknadno dodane na margine Biblije. Sve imaju kritian i distanciran odnos prema stvarnim biblijskim priama i manje-vie sve donose sumnju u istinitost onoga to pie u Bibliji (Lana je pria o Jobu, uli smo ve da tako kae bezbonik, budui da smo svi Jobovi patnici). Meutim, njihova izvorna spoznaja, bilo u Staromu bilo u Novomu zavjetu, ipak nije upitna, nego se dakle ustima otpadnika i sumnjivaca raznih vrsta ukazuje na neodrivost i na suvremenu (dvadesetostoljetnu!) neostvarivost bilo koje od predoenih pria; to je bitna, u saetku stanovito sveukupna spoznaja ovoga djela. Svaka od pria tomu je usmjerena suvremenoj spoznaji: o vjeri, o Bogu, o ovjeku Niti jedna nije optimistina.
58
BEHAR114

Prof. dr. sc. STIJEPO MIJOVI KOAN

Uvod Biblijske prie XX. stoljea Envera olakovia strojem je pisana rukopisna zbirka stihova ije je objavljivanje i predstavljanje javnosti najavljeno prigodom obiljeavanja autorove stote godine roenja, 14. studenog 2013. u Drutvu hrvatskih knjievnika u Zagrebu. U tomu povodu je i ovaj uvid u jo neobjavljeni rukopis koji mi je omoguen dobrotom Esada olakovia, knjievnikova sina. Zbirka sadri trideset i sedam tematski srodnih, ali poetiki vrlo raznorodnih pjesnikih uradaka, s napomenom da dvadeset i sedmi naslov Stvaranje svijeta za svaki dan stvaranja u biblijskoj predodbi donosi samostalnu pjesmu pa je njih tako ukupno etrdeset i tri; prema biblijskomu uvjerenju, naime, Bog je svijet stvarao est dana, a sedmi se odmarao. Na hrptu rukopisa njegov naslov je neto drugaiji: Stvaranje svijeta i Biblijske prie XX. stoljea. Budui da su sastavci uglavnom dui, rukopis ima sto trideset i etiri stranice. (Naknadno utvrujem jedanaest ili dvanaest stranica vie zbog ponavljanja, odnosno izostavljanja brojeva nekih stranica; rije je, naime, o naknadno paginiranoj fotokopiji strojem pisanih uradaka.) Pjesme su nastale izmeu 1960. i 1974. godine, dakle u pievoj zreloj stvaralakoj dobi, i u nejednaku ritmu, to nas upuuje na to da je pisao iskljuivo ponukan svojim nadahnuem. Knjiga je sloena kronoloki, znai prema datumima nastanka: 1960. napisane su dvije pjesme, obje istoga dana (3. rujna); 1961. etiri, dvije opet istoga dana (29. sijenja); 1962. dvije; 1963. tri (ponovno dvije istoga dana, 30. listopada); 1964. napisano je devet pjesama, 24. studenog i 24. prosinca po dvije; 1965. nastale su tri pjesme; 1966. napisano ih je deset, s napomenom da je tu i sedam naslova Stvaranja svijeta, a osim Dana prvog ostalih je est naslova nastalo istoga dana (31. prosinca, dakle uoi Nove godine), a obje prethodne su napisane 23. studenog; 1967. napisano je pet pjesama, tri istoga dana (30. studenog). Uslijedila je etverogodinja stanka, da bi 1971. bile napisane tri pjesme, ponovno dvije istoga

dana (26. rujna), a ona nastala desetak dana ranije (Stvaranje ovjeka, 17. rujna) ubaena je izmeu njih, za to ne vidim nikakva opravdanja te drim da je to sluajno naknadno odstupanje od kronolokoga niza. 1972. pisanje je izostalo, a dvije zavrne pjesme nastale su 1973. i 1974., obje istoga datuma (7. kolovoza), to takoer mislim da je puka sluajnost. Meutim, ne drim sluajnim da su nastanci pjesama gui oko Boia i Nove godine, dakle oko kranskih blagdana, kada su biblijske teme i inae prisutnije u privatnomu i javnomu ivotu zagrebake, preteito katolike sredine u kojoj pjesnik obitava. Navoditi datume nastanka tih pjesama ima smisla stoga da potvrdim opaanje kako su pjesme plod nadahnua: nekada ga ima za vie naslova u istomu danu, a kada ga nema pjesnik u duemu razdoblju ne biljei nita. Datumi nastanka koje je autor naveo svjedoe i to da je biblijskim temama, odnosno pisanjem o njima, olakovi bio zaokupljen vrlo dugo (petnaest godina). Nije suvino napomenuti da je pisac vrstan znalac Biblije, tekstova i osoba i Staroga i Novoga zavjeta. (Naknadno doznajem da je autor pisao i prie iz Kurana te iz Talmuda, to e svakako biti zanimljivo istraiti.) Nakon itanja odluio sam Biblijske prie XX. stoljea prikazati sa svih opih knjievno-kritikih prosudbenih motrita, dakle: estetskoga (o knjievnoj ljepoti djela), gnoseolokoga (o spoznajama koje donosi), etikoga (o udorednim, odnosno o moralnim sastojnicama), lingvostilistikoga (jezino-nainskog), akribijskoga (vjetine pisanja) i recepcijskoga (sa stajalita italakoga prihvata). Osim tih opih, dvadesetak je posebnih knjievno-kritikih prosudbenih motrita, a moe ih biti i vie: ideoloko, nacionalno, pedagoko, rodno, filozofsko, lokalno itd., itd. Nije rijetkost da se neko djelo sagledava i prosuuje i s vjersko-religijskoga kritiko-prosudbenoga motrita; s obzirom na temu i naslov (biblijske prie), i to u gledite nastojati iskazati. I filozofsko motrite bi u ovomu sluaju moglo donijeti vrlo zanimljivih zakljuaka...

1. Estetski Brojni prikazivai knjievnih djela i knjievni kritici estetskom karakteru neke umjetnine pridaju temeljno znaenje te sva ostala kritiko-prosudbena motrita podreuju estetskom, odnosno njihovo prosuivanje vrijednosti djela bitno se i temelji na tomu da se estetska sastojnica gradi od svih ostalih, to jest da je ine sve druge sadrajnice djela (etika, gnoseoloka, akribijska itd.). Osobno, skloniji sam razluivati i sagledavati ih svaku zasebno. U ovomu sluaju to je osobito vano jer predodba o lijepom mijenja se kao i svaka druga moda, u odijevanju npr., i u svakomu je vremenu stanovito drugaija. Da je u vrijeme renesanse ili baroka bilo tadanjima pokazati neku dananju apstraktnu sliku ili neku dananju konkretistiku ili bilo koju drugu suvremenu i modernu pjesmu slobodna stiha tadanji je poklonici lijepe knjievnosti i slikarstva zasigurno ne bi proglasili lijepom ako bi je i pogledali ili ak i htjeli pogledati kao umjetninu i ljepotu Slino bi se mogle provesti i olakovieve Biblijske prie XX. stoljea ako bismo ih prosuivali sa suvremenih estetskih stajalita. I onda kada su nastale, dakle prije pola stoljea, te prie nisu pratile tadanje estetske korake knjievnosti, bile su, znai, ve i tada izvan knjiene estetike svojega vremena, mogli bismo rei zastarjele. Tomu najvie pridonosi njihov uoljiv nain pjevanja, duge i narativne pjesnike skladbe, odnosno pripovijedanja, a to umanjuje i mogunosti itateljskoga prihvata tim jezikom i tim nainom koji djeluju estetski nesuvremeno. U mnogo povoljnijemu poloaju te e se Prie nai ako se na dananja estetska kretanja ne obaziremo, ako o lijepom sudimo kao o lijepom izvan vremena kada je nastalo, kao i izvan sadanjega vremena, dakle izvan svake knjievne mode ili nerijetko pomodnosti. Uostalom, soneti, kojih u ovoj zbirci ima, i danas se njeguju, i onda su se njegovali, a na biblijski ton prianja na nekim stranicama ili na stih koji podsjea na antiki treba se prilagoditi, - kao to mu se prilagoavamo dok itamo Homera ili samu Bibliju: ona ima

BEHAR114

59

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

svoju ljepotu koja nije i naa, ali samo ne naa dananja. Upravo to dananja esto unosi zabune ili nanosi estetske tete pojedinomu djelu koje je izvan suvremenih naina prianja, pa stvara prepreke prihvaanju djela... Tako to dananje motrite pjesnikih uradaka razliito, a nerijetko i posve drugaije od onih jueranjih, kada bismo s njega motrili ovomu bi djelu moglo nanijeti niim, osim onim pomodnim, nemale tete. Njih e stoga svaki ozbiljan knjievni motrilac izbjei. Meutim, u naslovu se spominje XX. stoljee; to su dakle (tada!) suvremene prie, premda danas ve prolostoljetne, ali svakako u tadanjoj, a i u sadanjoj i svakoj drugoj suvremenosti obnavljaju biblijske zbiljnosti koje i jesu ispriane na nov nain stoga da ukau koliko su suvremene i svagdanje, bilo u doslovnomu smislu i tumaenju bilo u odrazu na suvremenost. Tako gledano, estetska sastavnica ovoga djela postaje i vrjednija i razumljivija i prihvatljivija. Gnoseoloki to moemo spoznati iz ovih uradaka u svakomu je sluaju znaajnije te i samomu autoru oito je vanije od naina kako e to postii. Pria dvije tisue tristo trideset i esta (u naslovu napisana latinskim brojkama) neobino je da u biblijskim priama bude prva: Zabiljeena prema sv. Fransoazi Parikoj, kako glasi njezin puni naslov. U teoriji knjievnosti i novinarstva takve naslove oznauje se kao zagonetne ili ak kao zagonetno paradoksalne, ali zagonetno e biti odgonetnuto sadrajem kraega sastavka koji je vrstno (anrovski) teko precizirati: u dvostisima i trostisima (u njih svega est) govori se to radi jedan obian par, jedan mukarac i jedna ena: strofe se izmjenjuju njegova, njezina, njegova itd. Prema toj deskripciji, on u prvoj strofi svlai frak i raskapa prsluk, u drugoj je pojeo grah i natapa vorugave noge, a u treoj glavobolju lijei kiselinom, jo je tjedan do prvog. Dok on u prvoj strofi svlai frak, ona sprema svoj raskoan nakit; u drugoj, dok on kia noge, ona krpa keri kolsku kutu; a u treoj, dok on pijano brunda, ona po

stoti put prebrojava novce, prokleti pijanac, plakala bi, klela. Oditavamo, dakle, tri drutvena sloja: bogate (frak, nakit), siromane (grah, umor), ali jo uvijek stabilne (pokrpana kolska kuta) te jo siromanije, ve ugroene pijanstvom i propadanjem (ona plae i kune, sutra e opet, lagati mesaru, kae pjesnik, ali oito je da su na dnu drutva i nesretni). Kakve to veze ima s Biblijom i zato je ta pria biblijska objasnit e nam sada, nakon itanja onaj zagonetnoparadoksalni naslov. Tisue je i tisue takvih pria, ovo je jedna od njih, dvije tisue tristo trideset i esta znai toliko je puta ponovljena ili je to mogue godina, dakle negdje u jo dalekoj budunosti - oito e i tada biti jednako kako

Datumi nastanka koje je autor naveo svjedoe i to da je biblijskim temama, odnosno pisanjem o njima, olakovi bio zaokupljen vrlo dugo (petnaest godina). Nije suvino napomenuti da je pisac vrstan znalac Biblije, tekstova i osoba i Staroga i Novoga zavjeta. (Naknadno doznajem da je autor pisao i prie iz Kurana te iz Talmuda, to e svakako biti zanimljivo istraiti.)
je i sada i kako je bilo i do sada: drutvo je razjedinjeno na bogate i siromane, te one ugroene jadom i porocima. U toj kratkoj narativnoj pjesmi on je Adam (pie ispod njegovih kratkih kitica), a ona je Eva, navedena u zagradi nakon njezinih dvostiha eto to smo spoznali: ta pria jest biblijska (prema sv. Fransoazi Parikoj), ali je ujedno i naa, sadanja suvremena ivotna pripovijest, slika drutva u cjelini. Taj uvodni uradak je i klju za spoznavanje u itavoj knjizi, to jest za njezino razumijevanje i tumaenje, on je paradigmatian; sve naredne prie, odnosno pjesme, u osnovi slijede i umnaaju ovaj spoznajni uzorak: kakvo je danas ono to je nekada u Bibliji ve ispriano.

To se opaanje, odnosno usporeivanje pria iz Biblije s onima iz suvremene zbilje potvruje ve u narednoj pjesmi, dvije tisue tristo trideset i sedmoj: prvi grijeh Adama i Eve danas je posljednja briga, ionako u raju vie jabuke ne rastu, Biblija je tek jedna od knjiga, a Sveto pismo sada je roman Franoise Sagan. Naime, tada je - mi stariji toga se sjeamo - Izvjestan osmijeh, slabaan ljubi te mlaahne Francuskinje, uivao golemu svjetsku slavu, ak i u socijalistikim tiskovinama, ni iz kakvih estetskih ili bilo kojih drugih knjievnih razloga; i danas je tako, samo to takvih velikih i iznimnih romana i njihovih spisateljica u sadanjosti ima na lopate, pa dok je ondanja razvikana uspjenica bila svjetski poznata i popularna nekoliko godina, dananje spisateljice toga tipa ako ne dobiju Nobelovu nagradu na bijeg od zametnutosti te nevanosti i knjievne bezvrijednosti na svoju slavu mogu raunati tek nekoliko tjedana. Usporedbe biblijskoga i dvadesetostoljetnoga, dakle i naega vremena, niu se i u daljnjim spoznajama, u narednim priama, a sve su u stihovima. Novozavjetna pria o Jobu i sv. Sebastijanu, o patnji jednoga i vrstoj vjeri drugoga, je - kako navodi autor pria bezbonika napisana na margine evanelja po sv. Marku, a bezbonik nalazi da je lana pria o strpljivom Jobu te donosi spoznaju da je danas svaki radnik, slubenik ili ekalac pred uredom za raspodjelu rada jedan strpljivi Job ili jo sebastijanskiji Sebastijan, ali bez oekivanja raja, nit kani u njega poi. Dakle, ne pati iznimno i ne vjeruje vrsto tek pojedinac, patnja je opa, kao i vrstoa vjere, ali kruta stvarnost rezultira bezvjerjem; i patnici i vjernici ne nadaju se raju. To je dvadesetostoljetna pria, a ona iz dvadeset i prvoga stoljea se razlikuje od nje utoliko to nikakva ureda za raspodjelu rada nema, radnici sami trae posla kojega takoer nema; trenutno svaki peti radno sposoban u Hrvatskoj je nezaposlen; znai, to dalje, suvremenost, ak aktualnost olakovievih biblijskih pria sa socijalnoga motrita sve je oitija. Takoer, novozavjetna je i pria o

60

BEHAR114

Prof. dr. sc. STIJEPO MIJOVI KOAN

gladnim godinama. Nju nije, kao onu o Jobu i sv. Sebastijanu, na margine Lukina evanelja napisao bezbonik, nego gnjevni vjernik godine gospodnje 1945. i to je jedina pjesma u knjizi koja je vremenski odreena; 1945. je, znademo, godina zavretka Drugoga svjetskoga rata, ali i pobjede socijalistike revolucije i jugoslavenske narodnooslobodilake vojske u Hrvatskoj, a odmah nakon njihove pobjede slijede golemi, uistinu masovni i krvavi ideoloki i etniki pokolji te golema glad, koje je bilo i tijekom cijeloga rata. Mi stariji i toga se svega ivo sjeamo. Pjesma ima svega deset stihova, a svi koji su ivjeli to vrijeme i itali pjesme iz toga vremena znadu da su one esto zamotane u ne uvijek jasne metafore, nejasne osobito dananjim itateljima. No, pjesnik ipak izravno kae da nema sedam godina gladnih i sedam sitih, kao to su to one biblijske, nego da su gladne sve, ali gladne ljepote, ivota, radosti, ushita, sree, a to skriva metafora u lijetu mahnitu od noi do noi u tim gladnim godinama, koje su hladne i jezivo duge u svojoj kratkoi, mogu znati samo oni koji su te godine preivjeli ili proivjeli ili oni koji su ih makar u cijelosti zbivanja sagledali. Ova pjesma, kao i sve ostale, dakle, nije nigdje objavljena, niti bi je duboko sam u to uvjeren u svim godinama trajanja socijalizma kao politikog sustava itko igdje i htio objaviti, odnosno ne vjerujem da bi se usudio, ma koliko da je metaforina te nita ne spominje niti ikoga imenuje. Naime, ondanji su itatelji itekako dobro znali ili mogli znati to znae te danas nejasne metafore. I samo bavljenje Biblijom bilo je zazorno te ostavljeno iskljuivo izvan svjetovnog, iako su i Biblija (1968.), a i Kuran (1969., oboje: Stvarnost, Zagreb) objavljeni izvan religijskoga tiska, to je bilo, s jedne strane, dokazivanje tadanje demokratinosti, a s druge, motivirano zaradom izdavaa: umjetnici, poglavito pjesnici u biblijske se teme javno nisu paali. (Nikola op npr. i njegove duhovne inspiracije teko su nalazile puta k javnim tiskovinama, izvan religijskih.) Pria o tome kako se Savli opavlju-

ju po sv. Anastaziju vjerolomcu govori o Savlu koji se prekrstio i postao Pavle, dakle rije je o prevrtljivcima, o karijeristima, o licemjerima, a ta pojava nije samo vjerska s islom nego i svjetovna i politika s ekiem u ruci, dakle probitke donosi mijenjati vjere/ u pogodne sate/ ba kao kravate. Nita, tako glasi jedan naslov, a starozavjetnu priu je pod njim zabiljeio bogohulnik u logoru Ausschwitzu - edenu nove Europe krvlju nearijskom na arijskom zidu u eliji smrti. (O logoru smrti u Treem Reichu jo je jedna kasnija Pria o Jobu, a biljei je rabiner Isak.) Tu je ve iz naslova jasno da je rije o holokaustu. Dua pripovijest po-

Meu pjesmama koje je olakovi, prema sinovu sjeanju, rado itao prijateljima i koja je, prema istomu izvoru, objavljena u Hrvatskoj reviji 1992., podua je prialako-razgovorna poema Ressurexit?, koja naslovom podsjea na tematski slinu Kranjevievu pjesmu, uostalom kao i Mojsijeva smrt. Ova dva pjesnika povezuje ne samo ta tematska slinost u biblijskim temama nego i narativnodijaloka forma tih uradaka.
inje izabranim narodom i Jehovom, pria se zapravo povijest, spominje idovski div Golem, Mojsije, Gospodnji sin, dakle Isus, i mnogi drugi zaslunici i biblijske osobeali, bode sve to potire u nita, nita je u ovdanjoj spoznaji i sam ovjek; bitna spoznaja je da tisuljea prolaze u krvi / umiru tirani, raaju se novi, ali donosi i osoban odnos prema svemu; smrt je obeana zemlja novoga svijeta, nove Europe, a zatoenika bogohulnika koji sve to biljei umrijeti nije strah, kae on jer ne mogu podii oi k nebu. Ta spoznaja o gubitku povjerenja i vjere u nebo zapravo se ponavlja u raznim prigodama. Uostalom, ve smo mogli uoiti tko biljei ove biblijske prie XX. stoljea: ovdje bogohulnik, u pret-

hodnima bezbonik, pa gnjevni vjernik, pa vjerlomac, a u narednima e to biti jedan od ljubavnika svete Magdalene pokajnice, zatim je jedna pria bogohulna farsa slaboumnoga genija, pa slijedi Kainova ispovijed, koju zapisuje njegov aneo uvar u noi nakon bratoubojstva, zatim opet susreemo apokrifni sadraj po sv. Anastaziju vjerolomcu u nekoliko uzastopnih uradaka. Jedna je apokrifna pria apostola Barnabe zabiljeena kad je Isus izvrio udo gospodnje, kako je to vjerno zabiljeen govor glupana seljaka, to je apostol izbacio iz svoje zbirke, no to je za potomstvo sauvala njegova ljubovca. Slijedi kako se Petar odrekao Krista, ponovno prema znanomu nam ve Anastaziju vjerolomcu. Jednu ovdanju apokrifnu priu sveti Barnaba nije mogao zapisati jer je nije znao (onu o tomu kako Isusa boli rame u koje mu se usjekao kri, a Oca mu Boga svijet boli, oni su obojica rtve svoje vjere, Isusove u Boga, Bogove u ovjeka). Slijedi apokrifni zapis poludjelog skolastika, koji kasnije pie i Stvaranje svijeta i to krvlju vlastitim noktom, zatim onaj bezvjerca koji se u strahu pred inkvizicijom omonaio. Apokrifno kritino poglavlje evanelista Marka o svom kolegi Luki je spaljeno, a pepeo potopljen u moru; naslov mu je bio Sumnja (sumnja u misao da bogosin ivjet moe dovijek). Jedan apokrif pie raspop. Saznajemo i to evanelist Matej nije zapisao u glavi II. izmeu 18. i 19. stiha (o poludjeloj Raheli iji ubijeni sinovi nisu zasluili spomena ni raja, o kojima nitko nije zapisao nikakvo sveto pismo). Priu o Ruti iz Moaba svojemu unuku skraeno pria Abraham, izbjeglica iz panjolske u Bosna Saraju. Dalje je izostavljeno poglavlje iz knjige o Mojsiju. Posljednja pria je zabiljeena negdje u XXXIII. stoljeu na margini milijuntnog izdanja Biblije, a naslov joj je Pax aeterna: boanstveni vjeni mir, vjeno beskrajno NITA. Iz svega toga lako moemo uoiti da su ove biblijske prie, prema onima koji ih priaju, odnosno onima prema kojima ih pjesnik donosi, zapravo sueljene biblijskima i posve drugaije od njih, jer biljee ih ili bezbonici ili sumnjivci

BEHAR114

61

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

ili vjerolomci ili su izvankanonske ili su naknadno dodane na margine Biblije. Sve imaju kritian i distanciran odnos prema stvarnim biblijskim priama i manje-vie sve donose sumnju u istinitost onoga to pie u Bibliji (lana je pria o Jobu, uli smo ve da tako kae bezbonik, budui da smo svi Jobovi patnici). Meutim, njihova izvorna spoznaja, bilo u Staromu bilo u Novomu zavjetu, ipak nije upitna, nego se dakle ustima otpadnika i sumnjivaca raznih vrsta ukazuje na neodrivost i na suvremenu (dvadesetostoljetnu!) neostvarivost bilo koje od predoenih pria; to je bitna, u saetku stanovito sveukupna spoznaja ovoga djela. Svaka od pria tomu je usmjerena suvremenoj spoznaji: o vjeri, o Bogu, o ovjeku Niti jedna nije optimistina. Nita nova pod Suncem (nihil novi sub sole) stara je, daleko predbiblijska spoznaja, pa tako i ovdje u biti nita nije posve novo, posve nepoznato, neto to suvremeni obrazovaniji ovjek ne zna ili ne bi mogao znati. Meutim, svaka od ovih spoznaja vrsto je utemeljena u prii koja je donosi i u ljudskomu iskustvu, u iskustvu dvadesetostoljetne povijesti. To ovim olakovievim biblijskim priama daje izvornost, istinitost, snagu i teinu. A osobito svjedoi o autorovoj dubokoj i iskrenoj doivljenosti biblijskih pria: onih negdanjih, a osobito sadanjih, koje ga intimno i ljudski oito tite stoga ih i pria. Etiki Ovim stoga ih i pria ne uputam se u neko nagaanje o tomu to je autoru bio poticaj nastanku ovih pria, nego sam elio istaknuti na tragu njihovih moralnih sastojnica: svaka od pria ima cilj svojega prianja - kazati itatelju (drugomu ovjeku) uoenu spoznaju, predoiti mu svoju umjetninu o njoj s namjerom da bude sasluana, odnosno proitana. olakovieve spoznaje moralno su iznimno iste i bezprigovorno ispravne, dakle humane. Kada spominjem tu rije (humano), onda valja odmah dodati da autor, kao i Bog u njegovu shvaanju, duboko sumnja u ovjekovu ovjenost, ak i Kain ubija brata da ne bi bio ubijen, a negativni ljudski osjeaji vlastohleplje, lice-

mjerstvo, laljivost, ubilaki nagoni jo su i jai, a mogue i brojniji od onih pozitivnih koje zovemo humanima. Meutim, duboka suut, istinsko suosjeanje s nastradalima, s nemonima, s drutveno ugroenima, a zagovor pravde, istine, potenja bitne su moralne odrednice ove knjige. Kada sam zapaao o spoznaji, to su ujedno i zapaanja o moralu, etike oznake djela koje su ponekada naglaene ve samom spoznajom o moralnim malformacijama i o tomu gdje su one i u emu su (u biblijskim priama iz suvremene zbilje). Opet moemo krenuti od prve pjesme, one o Adamima i Evama danas: donosei slike iz njihovih ivota, olakovi ve njihovim postavljanjem jedne uz drugu, bogatake uza siromaku Evu, nigdje ne kae da je na strani one koja se bori da bi preivjela uz mua pijanca, a ne one koja svoje raskono prstenje zatvara u sef dovoljno je predoiti ih da bi se moglo spoznati kako je piev moralni in ve samo uoavanje drutvenih nevolja (socijalnih problema) takva svijeta suvremenih Adama i Eva. Kada nam pjesnik - prialac pria o Jobu i svetomu Sebastijanu te zakljuuje da smo zapravo danas svi po jedan strpljivi Job, otitavamo opet autorov moralni stav: skrb i suut za suvremeno ovjeanstvo. Kada ovo kaem, podsjeam se da veina suvremenih autora odustaje od toga da svojim pisanjem brine brige ovjeanstva; takav pristup manje-vie i svi kritici dre neoromantiarskim ili krajnje zastarjelim i estetski nedoraslim recentnim knjievnim zbivanjima, pisci piu o sebi, o ovjeku kao pojedincu i o njegovoj sudbini, uglavnom. olakovi je jo uvijek jedan od onih koji ulogu umjetnika vide u brizi i u strahu za sve nas - neosporan je zakljuak nakon itanja ove rukopisne zbirke. Meni osobno taj stav je i blii i drai. Preopirno bi bilo navoditi gnoseoloke ili etike odrednice svakoga od ovdanjih pjesnikih uradaka, no poneto je ipak najjasnije pokazati primjerom, navodom, pa u stoga izabrati nekoliko mjesta uoljivijih etikih jasnoa. Ustima sv. Anastazija vjerolomca autor pria o Savlu koji je postao Pavle tako da je popljuvao sve u to

je juer vjerovao. Da li su dananji pljuvai na juer / sveci il avli, / Savli il Pavli pita se, te odmah oznaivi suvremeni moralni rasap: Armija Savala - Pavala danas/ ve trei, peti, stoti put mijenja/ vjeru i misli. U zapisu bogohulnika u Ausswitzu pjesnik se ne zadovoljava tek izricanjem strahota i stradanja idovskoga naroda, on jasno apostrofira i vlastitu bol: moja bol (dakle, bogohulnikova!) ivi kao i Golem, iv u stranom krematoriju, iv kao Rije, il ko moja bol, a zato: Zar Hitler nije praunuk Aronov, dakle onoga starozavjetnika koji se kleo Jahvi na vjeitu vjernost?. Ve ono spoznajno kazuje ujedno i pjesnikovu etiku vertikalu koja je stalna, od prve do posljednje stranice knjige. Prevrtljivost ideologa i politiara ve je poslovina, a po sv. Barbari u apokrifnoj prii (u svega deset stihova) Petar se Isusu kune na odanost, da bi ga se trei kad zapjevae pijetli odrekao. Nije u tomu poanta, to je banalno, nego u tomu da je Petar stoga postao najvei apostol, najsvetiji ovjek (a i to je ve banalno!). No, s etikoga prosudbenoga motrita, ma koliko znano i ponavljano i ma koliko za to postojali neki opravdani razlozi (Petar se, u naknadnim tumaenjima, Isusa pred rimskim osvajaima odrekao taktiki, da bi ga mogao uzdii), to uvijek iznova izaziva pjesnikovu moralnu pobunu i neslaganje s nepotenima i nedosljednima... Kainov aneo uvar uva njegove bratoubilake porive, i raj i pakao u njegovu su biu, tuga za usmrenim bratom ne potire njegovu mrnju ak i kada je ve mrtav, a to donosi spoznaju ovjek je ovjek, dakle sebini gad: Bratoubojstvo boli, ali snai. Moralno, to je vrlo dvojbeno, i na osobnom i na obiteljskom i na narodnoj (nacionalnoj) i na ideolokoj i na vjerskoj razini, meutim to je neporecivo tako; da nije tako, ni sukoba i ratova ne bi bilo: etiki naglasci mijeaju se s onima spoznajne naravi, iz kojih i proizlaze, a ovdje ih razdvajamo samo radi lakega uvida i jasnijega tumaenja te lakega prihvata Suvremeno ovjeanstvo, makar u rijeima, u zakonima, u odlukama nastoji sprijeiti da bilo kakvo i bilo ije

62

BEHAR114

Prof. dr. sc. STIJEPO MIJOVI KOAN

(brato)ubojstvo bilo koga snai; uinci jesu ponegdje vidljivi, ali sve ipak tei onomu to pjesnik ovdje najmanje triput napominje kao NITA (boanski mir): to valja dodatno uoiti. Uoavaju se, meutim, spoznajno i etiki snani naglasci, moe se kazati, u svakoj od etrdesetak ovdanjih pjesama/pria. Ograniit emo se na jo tri sadraja koje je autor rado itao uskome krugu prijatelja. Napominje ih i izdvaja Zlatan olakovi, takoer pjesnikov sin (na alost pokojni), pisac kraega predgovora ovomu rukopisu te sastavlja njegovih izabranih pjesama. Stvaranje svijeta, poema sastavljena od sedam pjesama u toliko dana koliko je Bog stvarao svijet, predahnuvi onoga sedmoga dana. U Danu petom kada plodi svijet ivim biima pita se zar je to ljepota ivota, rat riba (gdje vea jede manju, op. aut.), rat ptica, ali - to je rat za ivot pomou smrti, zakljuuje naizgled u sebi sukobljeno. Meutim, mudra je Vrhovna mudrost, a ona (Stvoritelj Bog) nalae: neka jai ivi / a slabiji neka se i njemu i meni / (Bogu, op. aut.) i ivotu to ga ima / raduje i divi. I tekla je i tekla je / krv, kako dalje kae poludjeli skolastik iz naslova, pjesnikov glasnogovornik, a i mi znamo tee i tei e ljudska krv da bi se ostvarivala Vrhovna mudrost o kojoj autor nema dvojbe: i u Danu petom i u Danu estom, kada je stvaranje svijeta dovreno, stvaranje je ujedno i razaranje, (zavri stvaranje, poinje razaranje), a oba dana stvaranja svijeta zakljuuju se rijei amen! (neka bude tako!) Dan sedmi, Dan Gospodnji, nastavlja misao o stvaranju koje je ujedno i razaranje, jer Bog opet spaja to je razdvojeno/ opet skraja to je raskrojeno i iz dijelova sainjava cjelinu, koja je meutim, bezbojna bjelina / vjenoga svetita/ svemogueg NITA (ovdje ve napomenutog). Time NITA (verzalom, velikim slovima kojih drugdje nema, osim u slovnikoj ulozi) zavrava i cijela knjiga, odnosno zavrna pjesma / pria o Pax aeterna , kako je ve reeno, zabiljeena negdje u XXXIII. stoljeu na margine milijuntnog izdanja Biblije. Time, eto, nije vie rije ni o etikom niti o spoznajnom, nego, prije

toga, o mudroslovnom poniranju u SVE, no to prelazi okvire ovoga uvida i potie poseban filozofski ogled te i takvo sagledavanje. Meu pjesmama koje je olakovi, prema sinovu sjeanju, rado itao prijateljima i koja je, prema istomu izvoru, objavljena u Hrvatskoj reviji 1992., podua je prialako-razgovorna poema Ressurexit?, koja naslovom podsjea na tematski slinu Kranjevievu pjesmu, uostalom kao i Mojsijeva smrt. Ova dva pjesnika povezuje ne samo ta tematska slinost u biblijskim temama nego i narativno-dijaloka forma tih uradaka. Susret Isusa i Pilata u olakovievoj pjesmi slian je onomu u Bulgakovljevu romanu Majstor i Margarita. Naime, Isus pred Pilatom izvede udo ozdravljenja njegove glavobolje, kod ruskoga romanopisca prije uskrsnua, a udo pomlaivanja svojega suca u olakovievu spjevu dogodi se nakon uskrsnua. Temeljna etika dvojba ovoga prikazanja jest u stihovima gdje granie Istine svete/ od Lai jednako svete (i Istina i La napisane su velikim poetnim slovom). I jedna i druga zapravo su piscu ove knjige u vie navrata i u razliitu kontekstu zanimljive Bulagakov upravo na etikoj razini. Trea svojim prijateljima rado itana olakovieva pjesma je ve spomenuta Mojsijeva smrt. Kao i u Kranjevia, Mojsije je velikan koji se sav daje svojemu narodu, no ovdje ga narod ne proziva i ne odbacuje, kao u pjesmi znamenitoga Senjanina, nego plae narod izabran nad mrtvim voom koji nije doekao ui u obeanu zemlju, ali koju je Kanaan osigurao svojemu nasljedniku. Meutim, u oba pjesnika moralna je razlika izmeu naroda i voe slina. I ovdje moralno uzviena vou are brige arke za svoj narod, no okruen je izdajom, varkama i pohlepom a narod je kvaran i moralno nepouzdan. I olakoviev Mojsije je, dakle, kao i Kranjeviev, tragian lik, ali narod ovdje o njemu i ne ovisi nego: Imat e narod ono to zaslui, jer svoju sudbinu vazda sam on kroji. Mogli bismo to ovdje nazvati relativnosti uloge bilo kojega voe. Pjesma je inae jedna od dojmljivijih u knjizi, pisana u formi niza (ne vijenca!) soneta.

Moralne i spoznajne osobine ove zbirke autoru su, zakljuujem, vanije od ostalih njezinih sastojnica. A kada smo ve spomenuli Kranjevia, jednoga od najveih hrvatskih pjesnika, kako se openito dri, pojedine pjesme ove zbirke ne samo da podsjeaju na njegove i da dijele s njima etike i spoznajne trenutke iz Biblije olakovieve neke ovdanje pjesme i inae su uz bok Kranjevievima. Lingvostilski Jezik zbirke je ispravan hrvatski, s tu i tamo, ali zbilja rijetko, ponekom rijei koja iz te ispravnosti stri (npr. orba), a nije na mjestu uporabe stilski obiljeena tako da bi ba kao takva bila nuna, dojma radi. Neke blage lektorske intervencije jedva da su i potrebne (sa kria / s kria, uz stih / uza stih, npr.), ne zbog neznanja, pjesnik je, vidi se, vrstan poznavalac jezika, nego iz drugaijega mu pristupa, osobito pravopisnog. Staloen, ozbiljan i smiren jezik i izriaj oznauju sve ovdanje radove. Naii emo ponekada na vrlo slikovite, a rijetke puke rijei koje osvjeavaju stih (mro, npr. ostani, mro, za vjenost prikovan, rije je o Isusu na kriu). Uope, olakoviev je jezik domiljat i slikovit, slikovita su mu i pripovijedanja. Budui da je knjiga nastajala povremeno, tijekom desetljea i pol, nuno je nainski necjelovita, dakle stilski je vrlo raznorodna. Uostalom, rije je o stihovanim cjelinama koje su neke svaka od njih neke zasebno djelo s vlastitim osobinama. Poinje, dakle, narativnim slobodnim dvostisima (Adam) i trostisima (Eva), no slobodna e stiha biti u svega tri krae uvodne pjesme; dalje se rimuje, ali ne strogo, nego spontano, u nejednaku metru. Nastavit e se narativnim ritmiziranim stihovima, bez srokova, u takoer nejednakim strofama, kako ih diktira smisao neke misaone ili izriajne cjeline. Ponekada su te kitice pisane i geometrijski, ne i pravilno ili dosljedno tako, nego i to uglavnom spontano i slobodno, kako unutarnji ritam kazivanja to zahtijeva. Pjesnik se ponekada izraava sonetima, nerijetko nizom soneta, a jednom su mu zvonini pisani obrnuto, ne uobi-

BEHAR114

63

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

ajeno: prvo tercine, a potom kvatrine. Jedan rad (Odluka Jude Ikariota) poinje kao vijenac soneta, dakle posljednji stih prvoga neke prvi je stih drugoga, zadnji drugoga neke prvi treega itd. Meutim, tu pravilnost u postupku potuje samo u prvih pet tamonjih zvonina; i dalje jesu soneti (naredna dva), ali ne vie u pravilnosti vijenca soneta, nego su formalno (ne i sadrajno) neovisni jedan o drugomu, da bi i dalje bile i kvatrine i tercine, ali ne vie i soneti, znai dva etverostiha plus dva trostiha, ukupno etiri, nego ih ima ak sedam, slobodno poredanih. Sve to svjedoi kako je autoru sadraj zapravo znatno vaniji od forme. On metriku, neosporno je, dobro poznaje, ali se ne zamara sustavno je potivati; koristi je kako mu odgovara. Jednako leeran znade tu i tamo biti i u rimovanju pa i u metru, ponekada propusti slog vie, to se ritmu pjesme ba i ne dopadne, pogotovo ako i stanka (cezura) nije tamo gdje se oekuje da bude, ritma radi, naime ako luta pa je u jednomu stihu dvanaesterca, koji je u tzv. vezanim formama najei, stanka nakon estog, a u narednomu nakon petog sloga (npr. Mrnja kao plamen u dnu srca gori. / Odluio sam, odustati neu, u spomenutoj pjesmi). No, sve to treba pripisati ve reenoj prevazi znaaja sadrajnoga nad formalnim. Ipak, formom pjesnik znade itekako suvereno vladati, primjerice u slobodno rimovanim tercinama, u poemi Sumnja, npr. Osobito suvereno vlada slobodnim versom u nesputanim strofama kojima pridaje biblijski narativan ton, stamena ritma, primjerice u Stvaranju svijeta. U drugomu dijelu zbirke prevagu odnose due stihovane skladbe narativna tona i posve slobodna stiha, nejednaka metra. To su zapravo doista neke prie, ak podue prie, ali kazane stihovima (to je i inae jedna od osobina ovoga pjesnika). Dua pripovijedanja ponekada imaju vrlo dug stih, podsjeajui nas na antiki aleksandrinac klasinih spjevova. U svemu, i sadrajno i stilsko bogatstvo i raznorodnost kao posljedica toga kako je knjiga nastala, u dugom slijedu godina, kada bi se javilo nadahnue, vjerojatno i bez nakane pisanja nekoga

U zapisu bogohulnika u Ausswitzu pjesnik se ne zadovoljava tek izricanjem strahota i stradanja idovskoga naroda, on jasno apostrofira i vlastitu bol: moja bol (dakle - bogohulnikova!) ivi kao i Golem, iv u stranom krematoriju , iv kao Rije, il ko moja bol , a zato: Zar Hitler nije praunuk Aronov , dakle onoga starozavjetnika koji se kleo Jahvi na vjeitu vjernost? . Ve ono spoznajno kazuje ujedno i pjesnikovu etiku vertikalu koja je stalna, od prve do posljednje stranice knjige.
cjelovita djela, nego samo s misli da se biblijski sadraji sloe jedan uz drugi. Tako je djelo nastalo zapravo spontano, to jest, rije je o vie lingvostilski posve razliitih i u raznim datumima nastalih poetskih uradaka koje povezuje jedino tematska bliskost. Posljednji uradak (Pax aeterna) posljednji je i napisan, tada ve mogue a i vjerojatno s pomisli da e do tada nastali tekstovi o temi Biblije biti samostalna knjiga premda za ivota nita od toga nije objavio te joj je dodao dojmljiv zavretak, razvivi ve koriten motiv o nestanku svega i vraanju u nita: kada se ostvari zamiljena bjelina u onomu vjenomu miru, to vjeno beskrajno NITA, onda e i Biblija cijela pasti u zaborav utnje, a ratova i zala meu ljudima glupim, kako doslovno kae, vie nee biti, jer nee biti niega. Sve to nas ponovno vraa temeljnim silnicama ove knjige: spoznajnim i moralnim. To zavrno nita zapravo vidim kao pjesnikovu pobuna protiv svega zlog i nemoralnog to on nalazi osobito u suvremenim biblijskim priama. Akribijski Pjesnici i svi ostali knjievnici esto se slue tuim ustima da bi izrekli ono to bi u njihovim vlastitim zazvualo manje uvjerljivo ili (pre)vie samodopadno, ali i da bi se sagledala miljenja i stavovi mimo onih pievih. Da olakovi, kao knjievnik s imenom, ugledom i aureolom nagraenika (Matice hrvatske) za knjievne zasluge kae ono to smo netom uli, dakle da e biblija cijela pasti u zaborav utnje, moglo bi zazvuati u najmanju ruku nedopadljivo. Meutim, ako je to tek neija, neimenovano ija manuskriptna zabiljeka negdje na margini ak milijuntnoga primjerka Biblije, i to ne danas, nego u dalekoj budunosti, ak za milenij i due onda se to i ita i shvaa i prihvaa posve drugaije; kao neija pretpostavka, neije ne kae se ije slobodno razmiljanje. A oito je da Biblija i tada traje, i to u milijunskoj nakladi. Iz pjesama lako uoavamo da je olakovi, pjesnik, brinik za ovjeka i ovjeanstvo, najblae reeno nezadovoljan, uznemiren, ponekada zgranut, zaprepaten, ucviljen, ak i stvaralaki srdit zbog zala suvremenoga svijeta: zbog ratova, zbog nepravdi, zbog ubojstava, licemjerstava, krivokletstava, pohlepa a svemu tomu korijenje nalazi u biblijskim priama, osobito u njihovim suvremenim inaicama. itanjem ove zbirke pjesama, to postaje sve jasnije i jasnije, u to sumnje ne moe biti: sva su zla ve zapisana u Bibliji. Danas se sva ona samo obnavljaju i umnaaju (svatko od nas je mogui Job, patnik, a pravednik), to osjeajna pjesnika i skrbnika o dobrobiti svijeta, ne moe initi sretnim... Vjetina pisanja, a ta je vjetina ovdje temeljna, upuuje na to da nezadovoljstva onim to kazuju biblijske prie iznesu ve napominjani sumnjivci s rubova drutva: bezvjerci, vjerolomci, bogohulnici, raspopi, glupani-seljaci, lani monasi i slina bratija Uglavnom, otpadnici ili drutveno nevane osobe. Oni to i smiju, ionako su ve to to i jesu nepotivaoci biblijskih pria, preciznije onoga to one kazuju. Ljutiti stoga. Akribijska vjetina savjesnost i temeljitost neto je manja u autorovoj kakvoi baratanja jezikom i nainom njegove uporabe, a uoljivo vea u ovladavanju poetikim uzorcima zbog postizanja to snanijega dojma, uinkom prepasti i poticanja na razmiljanje i

64

BEHAR114

Prof. dr. sc. STIJEPO MIJOVI KOAN

samostalno zakljuivanje. olakovi pokazuje majstorstvo u spisateljskim postupcima, ma koliko da njihov kroj nije prema recentnoj modi, kako je i napomenuto: ne raunaju na trenutan uinak, nego na trajnije bivanje, na stalnije zakljuke. I sam apokrif, kojemu je izvorno znaenje u grkomu skriven ili tajan dakle zapis koji ima i skrivena znaenja, ali u judejskim i kranskim zapisima nije nuno i vjerodostojan pa ni istinit - a gotovo svi su tekstovi naglaeno i jasno reeno apokrifni, ostavlja mogunost da se govori nesputano. Osobito ako govore rubne osobe, bezvjerci i slini im, koje njihov drutveni poloaj ne obvezuje na drutveno priznatu (oficijelnu, slubenu) istinu. Upravo stoga mogu zazvuati istinitije. To je temelj ovdanjoj spisateljskoj vjetini Recepcijski To to apokrifne tekstove piu vjerolomci, bogohulnici i ini njima slini olakava njihov prihvat: itatelju je tako lake usvojiti ih, ne obvezuju na istinitost, ma koliko da je izgovaraju. Suprotno tomu, nevjernike, pa i bogohulne opaske u ponekim stihovima kao i kritiko propitivanje biblijskih sadraja doimajui se na tragu razmiljanja Ernesta Renana (1823.- 1892.) i njegova Isusova ivota (1863.) iskljuuju irok i brojan, osobito vjernikoreligijski italaki krug. Dakle, prije sagledavanja recepcije ove zbirke, moramo utvrditi tzv. socijalnu adresu: kojemu je drutvenomu sloju knjiga upuena. Adresirati ove apokrifne prie bilo komu izvan uskoga kruga intelektualaca mislim da bi bilo posve pogreno. tovie, ak i uzak intelektualni krug preirok je za njezin prihvat, dakle za njezino valjano usvajanje. Naime, itati je moe svatko pismen,

ali vjerodostojno je proitati i prihvatiti je u punini njezinih gnoseolokih, etikih i filozofskih sagledavanja mogu ipak tek rijetki, posve inokosni intelektualci. Kada to kaem, mislim na one itatelje koje ne sputavaju nikakvi ni vjerski ni ideoloki ni politiki niti bilo koji svjetonazorni obrui. Ukratko, njezino itanje je svima dostupno, jer ni jezikom ni stilom nije zahtjevna, njezine teme mogu razabirati i sasvim prosjeni znalci biblijskih osoba i sadraja, meutim razumjeti je i prihvatiti je u cijelosti znaenja i izvan svake mogue dogme mogu samo posve neiskljuive osobe. Brojnost pjesama, meutim, zavrjeuje pomnije i ponovljeno itanje. Ja u ovdje upozoriti samo na jednu od njih (ona je, naravno, moj osobni izbor). Meutim, govorim samo o prve tri njezine strofe koje drim dovrenim umjetnikim djelom. To je esnaest stihova, koji su, od njih ukupno devedeset, posve zasebna i smislena cjelina. Sve dalje deskripcije i naracije donose, istina je, nekoliko zanimljivih detalja i uistinu vrijednih mjesta, spoznajno i inae, ali izdvojenoj lirskoj pjesmi, koja je cijela i lijepa - u ovomu sluaju sve je to suvino. Stvaranje ovjeka, u punomu naslovu apokrifna igrarija misli svetoga Medarda zabiljeena na marginalije Knjige Mojsijeve, gl. 2, uza stih 7 sedmoga dana stvaranja svijeta posao je dovren i Gospod je na oblaku, u polusnu se divi svijetu koji je stvorio. No, to nedostaje jo da Zemlja bude svijet ()? Jasna odgovora nema, ali razigrana mata po Svemiru pliva: / Eto, imam svoj dom, imam svoje zvijezde / () imam i nebeske koije komete / to me voze niz mekan moj Mlijeni put. Tamo gdje sam, da skratim navod, stavio tri toke nekoliko je stihova iz iznimno nadahnuta opisa svemira (va-

tromet sitnih meteoravrtuljci sunaca i njihova djeca, planete to se oko majki vrte Dva su temeljna razloga mojemu izboru ove prema meni, dakle, zasebne i doista iznimne pjesme a oba potvruju ve izreeni zakljuak: da je veina ovih uradaka adresirana tek na itatelje posebna knjievnog senzibiliteta. Prvo, ovo je apokrifna igrarija koja ivot ivi svoj, rekli bismo izvan svakog zla (Vladislav Petkovi Dis, Moda spava), pa i onoga koje se susree i spominje u drugim biblijskim apokrifnim priama, te se time izdvaja od njih i stvara od Svemira topli ljudski dom potvrujui vezu ovjeka s Gspodom u istinski antologijskoj pjesmi (u toj cjelini!) u kojoj razigrana ljudska mata pliva Svemirom. Ne samo ta arobna pjesma, ili taj izniman njezin dijelak (fragment) cijela je olakovieva zbirka pisana izvan svakog zla, ma koliko da govori o njemu. A drugo: zamislite ugodu druenja s pjesnikom/ ljudskim biem/ ovjekom koji svoj dom (premda je on zapravo Bogov), eto, ima u svemiru, a on je pun sitnih meteora, vrtuljaka sunaca i njihove djece, a koije komete voze ga niz njegov Mlijeni put, koji je mekan! Divota svemirskoga doma... Naravno, prihvata pjesama ima onoliko koliko i njihovih itatelja. Vjersko-religijski Ovo posljednje navedeno bilo koje, bilo ije i bilo kakvo vjersko-religijsko prosudbeno motrite o ovim biblijskim priama posve relativizira i ini ga bezpredmetnim i nepotrebnim: svemir je u svim vjerama podjednako svemir, kao to su i sve one u njemu, a ovjekov kao i Gospodinov dom je tu! Apokrifna igrarija na tragu je opega, izvanvjerskoga ili bolje je rei svevjerskoga, premda ipak izvankonfesionalnoga svijeta, iako za naslov uzima biblijsku maksimu u poetku bijae rije. Rije je dakle najsvetija svetost, ali koja je to rije, pita se pjesnik i odabire ih nekoliko koje mu se ine vanima: Majka, Ljubav, Budi, a zatim one suprotnih znaenja: Grijeh, Borba, Strah. Nadajmo se Rijei ko spasu, ko raju/ i utopimo se, zgruajmo se u Rije/ u rije s usana Nikog u Niemu/ u rije s usana

Necjelovito vjersko-religijsko sagledavanje izvan cjeline djela prosudbenika je moglo zavesti na pogreke, odnosno na neistinite zakljuke suprotne i duhu i smislu ove zbirke: ona je u svojemu duhu mudra, a u smislu humana. Duevna. Ne potire niiju i ni jednu vjeru, dapae, teei dobroti, tei i smislu, a time i vjeri/vjerovanju.

BEHAR114

65

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

Svakog u Svemu. Rije je samu sebe izgovorila/ jer Bog bijae Rije. Meutim tu Rije nikad nitko uo nije, niti razumio nije () kao ni ja sada. Duboke ljudske dvojbe i dubinska promiljanja Biblije u koju pjesnik promiljeno ponire (gl. 2, stih 7) za spoznajom i istinom, nadilaze vjersko-religijska stajalita, pa su prosudbena motrita s njih i time iskljuena. Meutim, (u pjesmi Isus pobjegao s kria) nema carstva neba/ Ostani na kriu nad praznim oltarom/ Svijet ve odavna smatra te grobarom/ slobode, svee! Nama treba hljeba//i mira mjesto pakla/ ako nam ustreba/ u ovjeka vjerujemo/ tebe smatramo straarom i uhodom srca/ elnikom pogreba ti stihovi, gledani izvan cjeline i s vjernikoga stajalita, mogli bi biti uznemirujui, bez obzira na to to ih izgovara bogohulni slaboumni genij. Naime, ovdje, a i svugdje, suprotno mojemu samopoticajnu i samovoljnu zahvatu u pjesmu Stvaranje ovjeka, valja gledati cjelinu pjesme koja zavrava time da Isus nudi raj, spas i smirenje, a za njih trai tek uvjerenje, dakle vjerovanje. ak i bogohulniku se omakne sintagma straar i uhoda srca, a da Isusa bogohulnici blate i izruguju mu se, kao i u ovoj pjesmi, gdje on svijetom luta () s bijedom druguje, to je notorno:

bezvjerja je mnogo, mogue i vie nego vjerovanja. Uostalom i dobro i zlo, i Bog i Vrag u ovjeku su. To olakovievo djelo jasno sagledava i izrie na vie mjesta u ovoj knjizi. A mnogi su geniji doista slaboumni, ak bezumni. Vjere u ovjeka to se tie, koju slaboumni genij zagovara, u olakovievim stihovima Bog u ljude ne moe imati nikakva povjerenja, ve smo oznaili mjesto o ljudima glupim (Pax aeterna). U njima su, kako je netom i reeno, sva zla, kao to i ni jedne dobrote nema izvan ovjeka, ali samo onoga i onakvoga ovjeka kakav je bio IsusVano je da je Dobrota bila a osobito da jest makar u naoj predodbi, a na to me uvjerenje upuuju brojna mjesta u ovim olakovievim stihovima. Time i oni sami izriu dobrotu, ali i duh, i misao, i strepnju, i nadu Ovi stihovi o Isusu paradigmatini su za neka druga slina mjesta u zbirci, gdje bi necjelovito vjersko-religijsko sagledavanje izvan cjeline djela prosudbenika moglo zavesti na pogreke, odnosno na neistinite zakljuke suprotne i duhu i smislu ove zbirke: ona je u svojemu duhu mudra, a u smislu humana. Duevna. Ne potire niiju i ni jednu vjeru, dapae, teei dobroti - tei i smislu, a time i vjeri/vjerovanju. U zavrnoj pjesmi sve nestaje vjenim beskrajnim NITA. To pjesnikovo

Biljeka o autoru
Stijepo Mijovi Koan (1940., urinii, Konavle) prve je stihove objavio kao dubrovaki srednjokolac u zagrebakomu Poletu 1956. U Zagrebu je dovrio i studij knjievnosti, (tadanje) jugoslavistike i komparatistike. Objelodanio je tridesetak knjiga mahom pjesnikih, ali i romana (i pod pseudonimom!), ogledao se u gotovo svim knjievnim vrstama, osobito kao basnopisac i satirik. Pjesme su mu prevoene na vie jezika, a u Zlatnoj knjizi hrvatskoga pjesnitva od poetaka do danas (akademika V. Pavletia , u zadnjemu izdanju 1991.), negdje iz polovine pjesnikog opusa zastupljen je sa est naslova, dok ih u Antologiji hrvatskoga djejeg pjesnitva (I. Zalara) ima devet (iz samo jedne knjige za djecu). I sam je antologiar (Skupljena batina, domovinsko i izgnaniko hrvatsko pjesnitvo 1940. - 1990., prva hrvatska antologija/hrestomatija bez ikakvih predznaka: dijalektalnih, ideolokih, vjerskih, nacionalnih...) Bavi se povremeno i knjievnom znanosti, doktorirao je znanstvenom monografijom o Josipu Pupaiu, pie kritike, osobito kazaline (knjiga S Talijom nakon predstave), bio je nastavnik na sve tri obrazovne razine, a studentima novinarstava na Zagrebakom sveuilitu petnaestak je godina predavao Teoriju novinarskih vrsta i naina (anrovi i stilovi). Radio i kao urednik (kolske novine, Umjetnost i dijete...). Kao filmski redatelj ostvario je stotinjak dokumentaraca, a tv igrani film Baka Bijela (scenarist i redatelj) prikazan je na brojnim televizijama na svim kontinentima.

nita je tu besvjetlosni mrak suprotan, primjerice, svjetlosti emaniranoj u pjesnitvu Karola Wojtile. Meutim, u Danu sedmom to isto svemogue NITA je bezbojna bjelina vjenoga svetita to je posve u slozi s Wojtilinim emanacijama svjetlosti i Boga. Dakle, ne nalazim tek razlike, nego i bliskosti i slinosti u pogledima i ta dva pjesnika. To olakovievo NITA, bilo ono besvjetlosni mrak ili pak bjelina vjenog svetita otitavam (i) kao pjesnikovu udnju za boljim svijetom, znai za potiranjem ovoga i ovakvog (zloga i glupoga) svijeta, njegovu i boju enju za vjenim mirom u kojemu nee biti opakog anela zla. * Vjeno beskrajno NITA u pjesnikovoj je predstavi boanstveni mir. Mir je suprotan ratu, kao to je i Dobrota suprotstavljena Zlu, a to je temeljni smisao i Biblije i olakovievih Biblijskih pria XX. stoljea. Vjeni rat svega iva (svijet je ovaj tiran tiraninu, a nekmoli dui blagorodnoj, Njego, Gorski vijenac) ovaj na svijet o kojemu i Biblija pie. I stoga se njime i bavi skrbnik ne o sebi, nego o nama svima. Disova Nirvana i olakovieva bjelina vjenog svetita to je jedno te isto, s napomenom da srpski pjesnik pjeva iskljuivo o sebi, a hrvatski u Pax aeterna i inae nikada samo o sebi, nego o drugima, o svima drugima, o ovjeanstvu. Premda to ne pogoduje osobnoj, dakle najeoj recepciji pjesnitva, okalovi je i u rijei i u misli i u ostvarenju svejedno usporediv s najveim stvarateljima, s biranim pjesnicima. Ja te usporedbe ovdje ne navodim ni zbog ega drugoga, nego samo stoga to mi se same nameu. Ako je itatelj ita upueniji u pjesnitvo, to je neminovno. Vjeni mir, njegova vladavina kao i pojam o njemu izvan su dosega naih slabanih ljudskih mogunosti i predstava i o nama samima i o svemu: kae mi ova zanimljiva i za hrvatsko pjesnitvo posebno znaajna zbirka stihova biblijskih pria, ma koliko da je njezino objavljivanje desetljeima kasnilo; uvijek je dobro dola. Ta knjiga svakako opstaje i ostaje kao iznimna i zasebna u hrvatskomu dvadesetostoljetnomu pjesnitvu. n

66

BEHAR114

BEHAR
^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA
KNJIEVNI PODLISTAK GODINA II 2013. BROJ 5
l l l

SADRAJ:

Enver olakovi: Minijature l Haiku l

Biblijske prie XX. stoljea l Bosni l Prizori (iz Knjige majci)

broj 5

KNJIEVNI PODLISTAK

2013.

Enver olakovi

U ZASJENKU ALLAHOVA VRTA

Neobjavljene pjesme iz ostavtine: Minijature Haiku Biblijske prie XX. stoljea
Bosni Prizori (iz Knjige majci)

Pripremili: Zlatan olakovi i Esad olakovi Izabrao: Sead Begovi

BEHAR114

67

KNJIEVNI PODLISTAK

Rukopisna ostavtina Envera olakovia

Zlatan olakovi

Zbirke poezije nastale u doba olakovievog najzrelijeg stvaralatva

Ne deava se esto da netko ima sreu da se intenzivno drui sa svojim ocem godinama nakon njegove smrti. Meni su to pruili olakovievi rukopisi. Donijeli su mi takoer brigu za njihovo ouvanje i odgovorno objavljivanje. U ovoj knjizi predstavljam tri olakovieve zbirke, koje sam namjerno izostavio iz Izabranih pjesama. Sve su ove zbirke nastale u doba njegova najzrelijeg stvaralatva. Minijature je olakovi pisao izmeu 1960. i 1963. godine. Izvorni rukopis sadri tri stotine minijatura svrstanih u sedamnaest ciklusa. U moj izbor nisu uvrtena dva ciklusa: Evolucija u mom selu i Cirkus (ovaj ciklus objavljen je 1964. u asopisu Rukovet, Subotica). Takoer sam bitno skratio cikluse Velegrad i Lijepa naa ... (niz ovdje neuvrtenih minijatura objavio sam u Iseljenikom kalendaru 1991.). Biblijske prie XX stoljea napisane su u razdoblju od punih etrnaest godina, izmeu 1960. i 1974. godine. Kako se radi o djelu koje je olakovi sam pripremio za budui tisak, nisam nijednu pjesmu izbacio iz njegovog izbora. Ove se pjesme po prvi put objavljuju, s izuzetkom pjesme Ressurrexit (Hrvatska revija, 1992) i poeme Stvaranje svijeta, koja je po prvi put tiskana u sarajevskom ivotu 1977, a zatim i u Izabranim pjesmama. (Na njemaki su je prevele Ina JunBroda i Trude Reich-Ribar). olakovi nije za svoga ivota objavio nijednu pjesmu iz ovoga ciklusa. Zauvijek e mi ostati u sjeanju veeri u kojima je olakovi itao Biblijske prie uskome krugu prijatelja. Posebno je bio ponosan na Stvaranje svijeta, Mojsijevu smrt i dramatski spjev Ressurrexit. Haiku olakovi poinje pisati 1967. godine pa sve do svoje smrti. Ukupno je napisao 204 haikua. Ciklus Evropski haiku olakovi je djelomino objavio 1973. u Maruliu. Pripremajui rukopis za tisak nisam pravio nikakve izmjene u originalnom tekstu. Waterloo, Ontario, 22. oujka 1997.

68

BEHAR114

Enver olakovi: Minijature

KNJIEVNI PODLISTAK

Minijature
GRAMATIKA
OSOBNE ZAMJENICE
Ja Kako sam velik i neprikosnoven Od mene ljepeg, mudrijega nema. Jedinstven sam - a ima me svak. Ti Kriv si za ono to ja sagrijeih. Uspjeh mi krade, radost, svaku slast. Prije mene stalno dospije na cilj. On Ljepi je, mlai. Da, mudrije uti. Postigao je - to postii tek elim. Nedostian - ko mrtvi prekjuer. Mi Gazili po nama ratovi i krize. Crv sumnje i straha ushite nam grize. Zar su rake - blize? Vi Ukrali ste nam vjeru i smirenje. Obeanja gnjiju na smetitu nada! Odlazite. Ne dostie vas trk. Oni U autu projure. Praina i strah. Ne osvru se za pogledom enje. Uzdignute glave podupire vrat. Malen Malen sam! - enja srce potpiruje. Manjije! - ponos savjest umiruje. Najmanji u sve zlobno zaviruje. Dobar Dobar u svakom prijatelja nae. Bolji ni u snu ne zna da se snae. Iz ludnice najbolji kad e da izae? Zao Zao smijekom najboljeg zavara. Gori jo goreg prkosno amara. Najgori nikad nikud ne tumara. Sretan Sretan je koji nema to ne trai. Sretniji kojeg ni srea ne drai. Najsretnijeg tugu - Smrt e da ublai. Nesretan Nesretan zna da ima spretniji. Nesretnijeg stalno mui sretniji. Stvarno je sretan tek - najnesretniji. Iskren Iskren je onaj kom se ne vjeruje. Iskreniji u svem stalno pretjeruje. Rije najiskrenijeg svatko dotjeruje. Neiskren Neiskren lako nadglumi iskrene, Neiskreniji stjee vjernike vatrene, A najneiskrenijeg za cara okrune. Vjeran Vjeran je pas, konj, prijatelj umrli, vjernija La je kad vrsto zagrli, najvjernija: Smrt, jer sigurno dohrli. Nevjeran Nevjeran je ivot - kradljivi blagajnik, nevjernija srea (ta, boljoj je tajnik!), najnevjernija ud je - veliki izdajnik. Lijep Lijep je kip, jer ne stari ni malo. Ljepi si ti! - laska ogledalo. Najljepe nikad se nije ni gledalo. Ruan Ruan je ivot kad ostaje duan, runiji jad je: to je tako tuan. Najrunija svijest: drugom nije ruan.

KOMPARACIJA PRILOGA
Lako Lako je ivot proigrat lakoumno, lake je proi kroz njega beumno, najlake, ivjeti laktavo, razumno. Teko Teko je znati da se lako grijei. Tee se kesa neg vor Gordijski drijei. Najtee se ovjek ovjeka rijei Dobro Dobro je paziti da ne radi dobro. Bolje je stalno ne traiti bolje. Najbolje - nikad ne nai najbolje. Zlo Zlo je kad ne zna da su ljudi ljudi. Gore je kad njenost u tebi se budi; Najgore kad za pravdom enja udi. Veliko Veliko je sve to vjeno ivi, jo vee ono em se cinik divi, najvee vjenost u trenu preivi. Maleno. U glomaznosti se sakriva Maleno. Manje pak nikad nije ni skriveno, najmanje vie gordo, naduveno.

KOMPARACIJA PRIDJEVA
Velik Velik sam! - zrcalo srca pokazuje. Vei je! - zavist ve prstom ukazuje. Najvei njima poast iskazuje.

BEHAR114

69

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: Minijature

SINTAKSA
isto proste reenice ivot boli. La likuje. Patnja snai. ovjek mrzi. ovjek voli. ovjek trai. Radost vara. Tuga tjei. Nada drai. Reenini niz Na njivi ivota traktor znanja ore, namjesto penice, u nju mrnju sije, s lavovima mravi divovski se bore. Atributi koji nisu metafore Bio sam crna plodonosna zemlja, postao besplodan zagonetan ovjek, sada sam ilava ilovaa tvrda. Metafore koje nisu atributi Dobar ovjek vjernu enu njeno voli, iskreni ga prijatelji u zlu tjee i lijepu se ivotu sretni smjee.

Svijet je irok: kapija u mraku. Poljubac, Drhtaji. Srea. Bolest Useli se u nas podmuklo i drsko. Sie sok ivota kroz slamicu boli. Lijeniku se i strpljenju ruga. Starost Pruila svijetu pomirnicu ruku. Prezrivo se ushitima smjeka. Usne su joj - grob. Smrt Svladali su svemir, atomsku jezgru probuili. U Sahari: palme; movare silne isuili, al Ja kad zovnem dou. Putovanje Autobus, avion, parobrod il vlak. Kovezi, novine, termosica, paso. Svugdje isti: ljudi, sunce, urba, strah. Hotel Portir, lift, hodnici, klju s mjedenim brojem . Topla-hladna voda, radio, telefon. I radost: Ne, nije, nije to moj dom! Rat Ginuti za cara, kralja, za slobodu! Komande i juri. Rane. Psovke. Glad. ovjeku je ovjeku - smrt. Pobjednik Odlikovanja i drvena noga. Slika jedinca kom ne zna za grob. Pobjednik proklinje rat. Kult Kult snage, kult duha, kult sile, kult neba, kult novca, kult krvi, kult linosti, rada... ezne li za kultom bez kulta? Misao Raspuknula se aura svih tajni. Osvojila svemir i ugasla s umom. Istina Tko prokri do Nje sve praume sumnja zaslijepi ga sjaj i satare umor.

TRAGOEDIA HUMANA
Tragoedia humana Cirkus poroda, predstava vjenanja, artistike toke na trapezu briga, pantomima smrti. Ljudi Traimo kom da robujemo uvjereni da bogujemo mi - prosjaci Sree. Igrake Zvekice, lutkice, lopte, karte, prake. Topovi, rakete, hidrogenske bombe; izborne kuglice - igrake, igrake. Porod Krv. Prvi pla. Prva glad. U pelenice stisnut silni Napoleon. I Cezar bio je - beba. Mladost Uzjahala dugu. Probuila nebo pletaom iglom htijenja. Pleena paripu vjere. Ljubav Poto je Svemir? Gricka kola sunca.
70
BEHAR114

Enver olakovi: Minijature

KNJIEVNI PODLISTAK

La Osvojila je svijet, nebo, vjenost. Gospodari umom. Robuju joj nade. Strah Rodio je Boga, Ratove i Vjeru, uzgojio Zavist, Zakone i Lasku. Smrt mu skida masku. Zavist Uljepava nedostino, postignuto porunjuje. San i odmor vjeto truje i zavjere spretno kuje, radosti nam desetkuje. Znanje Mokrije sapun, sklizne s dlana uma i to je vee to je stalno manje, i to je blie to je kobno dalje. Mata Obleti svemir u trenu. Ne mie se s mjesta: putuje.

Ignorant U zlatna upregnut kola kraljicu na krunidbu vue. Zastave. Narod i garda. Zvona i topovi grme. I on die rep. Para. Muhe. Kopriva Ko rua mirisom, kao slavuj pjesmom, ko leptir bojama, kao more pjenom, ja - runa - bolom arim. Ponedjeljak u umi Paprat. Suharci. Panjevi i kukci. Limenke prazne, mravi, zgnjeen papir. Razbacane pilee kosti. Bara Simfonija aba. Komarci balet pleu Na abokrenom hladnom zelenom parketu. Skakavac u fraku svira kontrabas. takor Kanalima, smeem, podrumima trim. istoe se gadim, na zraku se grim. Moj vrt je gnjile, moje sunce: mrak. Hijena Smrt me mesom hrani. Njuh me jaeg brani. O, ljudi, na vaa ja naliim srca! Guba Procvjetam na koi Crnca kao rua. U srcu Bijelca samilost se zovem. Rastem u bijedi, gnjileu i smeu. Gljiva ludara Zato me bere? Lijepa sam i sona. Pa, poludi odmah, jer ja ivjet elim da se, kao i ti, proljeu veselim. Uragan Protrim nad selom. Krovove pometem. Kronje mladih ljiva s vinjevima spletem. Djecu, pse i janjce nosim - pa ih bacim Igre prirode Tele s dvije glave. Dijete bez nosa. Tajfun, pa se sela vrte kao igre. Rijetke su i smijene moje male igre.

U ZASJENKU ALLAHOVA VRTA

Poruka gluhonijeme nakaze zdravima Kako vas divno, savreno mrzim! to meni ukrade sve je vama dala priroda. Buha o ljudima Kau da mogu skoiti ko ja Svemir bi osvojili davno. Crna sam - ko njihova njenost. Trakavica o ljudima Malena glava, trup lankast i velik. Zar nisam slina umu i htijenju? Ja im siem hranu, oni zemljin plod. U ovjeku sam od koulje blia. Jedinu mene on hrani. Slatka je dumanska krv!

BEHAR114

71

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: Minijature

SLIKE U MOJOJ SOBI

Moj otac Brkovi. Fes. Hladne oi. Ukrobljen ovratnik. Orden. Prsten i zlatna ura i osigurana starost. Rat grize ivote ko kruke. Moja majka Cvijet u kosi. Na usnama mladost. Sjaj oiju. Vedri smijeak. Budimpeta i Bosna. Saloni, tvornice, bijeda i sela, umor i briga za sina i bomba. Stellin crte Jerolima Miea Olovka oivljava kosu, oi, lijepo elo i brigu za mua, djecu, za kolu, muziku i budunost. Mie mi tvoju mladost za stare dane uva. Pejsa Gabrijela Jurkia Kvadrati bosanskog neba i blagi brijeg bez njiva. Oblaci priaju bajke o mrtvim vilama umskim. Zar ivi i takva tiina? Autoportrait Aleksandra Podvinca Gleda na klavir. Uho mu muziku udi. U limenu kovegu krhke donijeli su mu kosti. ivi - a umro je mlad. Bijeda Aleksandra Podvinca Te oi! Te nedoslikane noice na rukama bijede. Taj krevet s plavim jastukom, ona pe... Plae li slika ilja? Dva sveca nepoznatih autora Tko vas je naslikao? Tko vas je prodao jadno? Kako iz crkve na moj ste skromni dospjeli zid? utite - ko i moj pogled.

TE DEUM
Vjera Ljepa si od najljepe ljepotice snova, ti runa, zlobna i nevjerna lai, za tobom eznem! Bog Traili su te u vatri, na Suncu, u nebesima, u vjenosti - svugdje, a izgubili te - im su te pronali. Stari prosjak U ispruen dlan kanulo je sunce. U slijepe oi uvrela sva svjetlost. Tko da mu milodar prui? Dobar pastir Klecalo koljena grizlo. Brevijar stezao mukost. Vjera susprezala razum. Gospodu pripada java, al avlov je, avlov je - san. avo misu slui Dominus vobiscum! Orgulje i tamjan. Pred oltarom bijes: Nije sino dola! Eno je glupaa! klei.

Muke po Mateju Meu razbojnicima raspet na kriu sumnje u Pravdu, bez octene spuve edan ne umrijeti do zore i aptati: Oprosti im, Boe, al oni znaju ta rade. Ignacije Loyola Osakaen luak sam bio dok maem pobjedu traih. Tamnica ne treba lance, utvrde ni kljuare. Postat u general vjere!

72

BEHAR114

Enver olakovi: Haiku

KNJIEVNI PODLISTAK

Haiku
EVROPSKI HAIKU
Jesen Latice mrtve Vjetar odnosi ljeto ipak i crn trn Polje u ljeto Zeleno more Pliva ve po koji klas Smjeka se sunce Zima Sol neba snijeg Suho peenje ljeta Zemlju stee mraz Klijet Uzrelo groe Tijesak cijedi sok Pijane ose utnja utnja morskog dna utnje zvijezda sunca utnja mudrosti Grad Ulica ide Tramvaj odvozi nade ivot prolaznik Ljubav Bogata prosi Prui mu ouljan dlan Daruj mu ljubav Zeleni svijet Skakavac skvren Na kupusnome listu Zeleni svijet Objeen Isplaen jezik Noge nad zemljom vise ivjela pravda! Velegrad Automobili Tramvaji Neboderi Antene a zrak? Utopljenik Nabrekle usne Dva izbuljena oka Odjeven u mulj Rassenkultur Lomaa knjiga Pljesak zabluda strasti istoa rase Nebeska pota Pismo u Nikud Odgovor Niotkuda Nebeska pota Bog Bog je u nama Bog je u Nebu pod Morem U Niemu Sve Vrag Vrag je u nama Vrag je u Nebu pod Morem u Svemu Nita Poslije pobjede Na trg Pobjede Vjeaju stijeg mira zarobljenici Cigareta ar Pepeo Dim Umire cigareta Na usnama smrt
BEHAR114

73

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: Haiku

HAIKU O KII
I Kap raa kap Niz nebo niti vise Zastori kie II Klasje se kupa Pijano zemlja pije rakiju kie III ea pijesak Mrav kaktus mrije Uzdasi: Kie! IV Pastiri stoje Pod hrast se ovce zbile Nebo se kupa

HAIKU O BOLESTI
I Negdje zapee Naglo zakoi ti dah Slomljen si stao II Je li ti to srce? Bubrezi jetra il u? iri se nemo III Znoji se kie Korak ti umoran spor i jedva die IV Zalud je htjeti Bolest ukoila rad Zove te krevet V Teko je htjeti A ne moi se maknuti Pero taknuti VI Pee, nek pee I teki dah je dah! ivot jo tee

HAIKU O JESENI NA JADRIJI KRAJ IBENIKA

I Tobogan prazan Ribe u bazen ule Suh suvian tu II Masline crne jo neobrane vise ekaju li mraz III Borova uma Limenke papiri smet Ostaci ljeta

74

BEHAR114

Enver olakovi: Biblijske prie XX. stoljea

KNJIEVNI PODLISTAK

Biblijske prie XX. stoljea

Pria MMCCCXXXVI ZABILJEENA PO SV. FRANSOAZI PARIKOJ
Svukao je frak. Raskopao prsluk. Sad sveze cipela lijeno razmotava. ADAM. Nije zazvonila sobarici. Sama naunice, bro, ogrlica, prsten u sebe zakljuava, skrivena iza slike EVA. Pojeo je grah. Sada u lavoru Kiseli umor vorugavih nogu. ADAM. Zakrpala je keri kolsku kutu, oprala masni radni kombinezon sina sportaa... Sad rasprema krevet EVA. Glavobolju lijei kiselinom orbe I brunda ko medvjed: Jo tjedan do prvog! ADAM. Prebrojala je po stoti put novce: Sutra opet mora lagati mesaru. Prokleti pijanac!... Plakala bi, klela EVA.

Pria o gladnim godinama CCCXVII NOVOZAVJETNA PRIA KOJU JE GNJEVNI VJERNIK GODINE GOSPODNJE 1945. NAPISAO NA MARGINE LUKINA EVANELJA
Lana je pria o sedam godina gladnih i sedam sitih; gladne su sve. Gladne ljepote, ivota, radosti, Ushita, sree... Da, gladne. Hladne i jezivo duge u svojoj kratkoi u lijetu mahnitu od noi do noi nae su godine Vjeni Gospodine!

Pria o Jobu i svetom Sebastijanu CCCXVIII NOVOZAVJETNA PRIA BEZBONIKA NAPISANA NA MARGINE EVANELJA PO SV. MARKU
Lana je pria o strpljivom Jobu i snanoj vjeri svetoga Sebastijana sa tisuu rana svaki je danas inovnik ili radnik, svaki ekalac u svom repu pred potanskim alterom, pred palicom saobraajca, pred armijom limuzina, autobusa, tramvaja ili vojnika, pred gomilom trulih jabuka po snienoj cijeni, ili pred uredom za raspodjelu rada po jedan strpljivi Job, po jedan sebastijanskiji Sebastijan koji u raj niti je zvan, niti e u njega doi, nit kani u njega poi.

BEHAR114

75

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: Biblijske prie XX. stoljea

In hoc signo vinces APOKRIFNA PRIA RASPOPA NAPISANA NA MARGINE NOVOGA ZAVJETA
In hoc signo vinces! Da, na nebu pie. Vidio je transparent, parolu i kri Pobjeda! Za nju e rado dati ast patricija i sitni prolazni imetak! U vjenost kapital uloen je dobro jer kamate rastu, a trust Zemljin tone. Dokle? Stajao je nijem. Gledao u nebo. Stjegonoa vjere vitla zastavom. Zvijezde se dive. Mjesec svojim srpom anje rijei svete i osta tek zadnja: vinces! Vincere! Borba! Da, to je Sloboda i vjenost i naselje rajsko. Krv. Odlikovanja. Ispovijed. Oltari. Tajne vie nisu vlasnitvo tvog srca, vjernie. Za njih moe kupiti Spas na onom ljepem i trajnijem svijetu i hladovinu, skromnu mirovinu namjesto pakla, trozuba i kotla u kom iz tvog sala proizvode sapun za pranje svijeta od lai.

APOKRIFNI ZAPIS JEDNOG OD LJUBAVNIKA SVETE MAGDALENE POKAJNICE

Svete mu noge prala je suzama pokorno zatim trala ih kosama. Za grjenu ljubav gorko se kajala Pred Bojim sinom ista je stajala. A misli? Lijep je, osamljen, mlad i oi modre ko nebeska svila... Kada bih ista dostojna ga bila moda bi za mnom povukla ga glad, moda bi... Grijeh? (Suze su smijeh, kajanje: la, tijela dra) Zar mu je srce zlato, ili kamen? Zar nema strasti, enje, ljudske krvi? Hoe li u grobu rastakati crvi to sveto meso grijehom netaknuto? Zato me gleda tako osupnuto, je li to moda sakriveni znamen plamika prvog od kog se sagara, ushita to nas do grijeha razara ali nam raj stvara ovdje u praini koju sa nogu mu perem dok preda nj kosu, grudi, sebe sterem ko zlatni grijeha sag? Ne, to je vrag, On iz mene zbori! to tijelo gori Ko lu? Nita! Svetim i ledenim promatra ga mirom I prste none me lasima tare. Igra se palac. Srce mi rasklapa, led mojih enja u ljubav rastapa on. Ja ga volim! ena sam i grijeh, i radost, i mladost, i suza, i smijeh, i munja to ari, i grud koja pee i poplava krvi to iz raja tee il pakla... Zar ga moja enja nije niti takla? Mrzim li ga, ili elim... ili ljubim? On gleda enu i vjeri se divi. U njoj ve snaga istoe sad ivi i ne eli ona grijeh, strast mukarca, ve spas i bezgrjenu ljubav. Hvala ti, Oe, spasio si enu, Svetu Magdalenu. Negdje u dnu sri, dublje ak od srca Svetog je ovjeka neto udno taklo. Igru zaustavi naglo noni palac. Svete su oi potraile nebo pobjegle od kose, od prsta te ene to ugodno tako golicaju noge... Te noi molitve jednake im bile, al jednaki bili i grjeni im snovi. Gospode, molitve tople toplo primi, Al grjene im snove grijehom blagoslovi!

76

BEHAR114

Enver olakovi: Biblijske prie XX. stoljea

KNJIEVNI PODLISTAK

Prvi grjenik STAROZAVJETNA APOKRIFNA PRIA

I kaznio ga Gospod i spustio na zemlju. On gleda Evu i misli na grijeh. Kako je lijepa i mlada i njena. Zagrlio bi taj bijeli vrat, milovao bi oznojena bedra i rosni smokvin list. Nju kaznio je Gospod i spustio na zemlju. Ona gleda travu, leptire, cvijee, kosama pokriva jastuie grudi i ne zna je li to hladnoa il stid od ega drhti. Tabane joj gole drakavo golica oednjeli mrav. Pod srcem joj kucka nekakva milina i osjea kako u njoj neto buja. Je li to ivot, radost ili bol? I hoda Adam po zatvoru svome, praume gazi, livade i stijene, i gleda more, u njem vidi sebe: bujnu meku bradu, miiave ruke, rutava prsa i orlovski nos. Kako je ovdje ljepe neg u raju, u paklu, na nebu meu anelima. Kako je ovdje sve njegovo! Smije otrgnuti cvijet, lizati med s grane, tjerati muhe, obade i pele, milovati lane, ubijati zvijeri, akama loviti ribe iz brzaca, smije i Evu ljubiti po vratu, grickati joj ui, aptati joj radost, samo ga mui to nije ko nekad vitka i brza u trku s njim. I lei Eva u zatvoru svome na mekoj, mirisnoj, osuenoj travi i uti bol i gleda stog ivota to u njoj raste i razmilja sretna: To, to e jednom iz mene izai nee biti blijedi bezgrijeni aneo, kerubin smjernosti ve udo grijeha kog nije stvorila svemo gospodara, ve ljubav roba koji voli grijeh vie od hladne bezgrijene istoe. Nee to biti izgnanik iz raja, ve slobodni grjenik velik u nemoi, velik u grijehu, u ljubavi, mrnji, u patnji, u boli, u smijehu, nadi. Njemu nee nitko sa grane ivota braniti da bere jabuke saznanja. On e biti moj i Adamov i svoj, tek on e biti bogoliki ovjek. Ako bude ruan, grbav, razrok, epav na boga bit e ipak majci slian. Ako bude lijep kao sunan dan i dobar kao Adam kad me grli, on e mi biti drai od ivota, pa zato da se smrti onda bojim kad u sinovima dalje ivim svojim? I gleda Adam u sunano nebo i blagoslovio bi grijeh to ga spasi vjenosti, pa stjera iz raja u raj u kom ni pakao ruan bio ne bi. Ne ljuti li se strogi, vjeni Bog to kaznu kao nagradu on prima? Ne plae li u paklu sitan vrag to nema koga vabiti na grijeh jer Adam zna da ne grijei ovjek ve bog u njemu, il u njemu vrag. I kaznio ih Gospod i spustio na zemlju, a oni sretni gledali svoj plod milovali ga, grijali ga dahom sretni to ovjeka stvorio je ovjek makar uz cijenu progonstva iz raja, makar to ga stvara vjeni smrtni grijeh.

BEHAR114

77

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: Biblijske prie XX. stoljea

Ne zaeli enu blinjega svoga ZABILJEIO OTAC MEDARDO NA KORICE SVOGA BREVIJARA GODINE GOSPODNJE MCMLV POSLIJE DUHOVNE VJEBE
Sedam je godina postio i svake noi tideset izmolio krunica i svake zore ibao sebe dok nije iknula krv, osamljen u vlanoj tamnoj spilji hranei se korijenjem, plodovima, korom, pijui barsku vodu isposnik, grjenik Svetac. Sedam je godina razgovarao s Gospodinom Bogom preko telefona mate i pisao mu duga, neitka, nesuvisla pisma morzeovom abecedom gladi i sedam godina vjerovao da odgovore prima u snu i da je od njega grijeh dalje neg Sjeverni pol i da e pokretom kaiprsta okrenuti kuglu zemaljsku ko ekvilibrist on novi Krist posveen, ist ko ametist u prsten svetoga Petra. I pala je dvije tisue i deveta no njegove zavjetne trpnje i usnio najudnovatniji san: Dola mu je presveta Gospa nasmijeena, blijeda i sjela na njega na kameni stolac zadigla modri, nebobojni plat i ostala govoriti o svetosti patnje, a on drhtnuo blijed, osjetio kako mu krv u obraze, u nosnice, u svaku ilicu struji ko otrov, ko med. Vidio bijela koljena ene, vidio ruke blagoslovene mekotom enskosti, vidio tamnomodre oi to sjaje ljepe od najljepe zvijezde i uo glas: enski, mekani, slatki i tako glatki ko svila i nita vie o svetosti nije on znao. Pred svetu Majku grjeni je ovjek stao, zaurlao bijesan i zagrlio topli mekoputni stas i zagrizao u vrat to mu poput kolaa nudio svoje je drai. Probudio se znojan, uplaen, strt i drhtao i nije ni jednu molitvu proaptati znao, zazivao smrt i poeo sebe bievati strasno dok iknula krv. U mraku predzorske tiine odjednom uo iz nebesa glas: - ta radi jadni, mili muenie? Zato se trapi i zato pati, i ja sam ena, majka sam i mlada, i ja sam ko i ti osjetila grijeh i nije mrzak mi bio, da si me noas obljubio u snu moda bih rodila ovjeka, ne boga i moda bi on spas donio svijetu neraspet na kri. Kada je sunce upeklo do spilje, ugledalo je objeeni le kako se nad logom svoje patnje nie. O svoj se izlizan remen objesio sam od tuge, od strasti, od enje da ostvari ma u paklu svoj san ovjeka.

78

BEHAR114

Enver olakovi: Biblijske prie XX. stoljea

KNJIEVNI PODLISTAK

Sudnji dan NOVOZAVJETNA APOKRIFNO-APOKALIPTINA PRIA PO SV. JERONIMU BERLINSKOM

I osvanut e gromoglasjem probueni dan; i sve e due oivjeti, niknut e kao trava i svi e pred Gospodnji strani stati sud i pitat e ih za svaki i najmanji grijeh i kajat e se... I molit e suzno milost, oprotenje... I svaka e dua na svaku grjenu pomisao ak sjetiti se tano i plakat e, drhtati, i nee moi skriti ak ni san ako je grean bio. I otvorit e se sve knjige nebeske; svi aneli uvari polagat e raun, svi uvrijeeni, svi ponieni, jadni moi e pred Bogom optuiti grjene to im za ivota nanijee zlo... Svi kraljevi, carevi, tirani zemaljski, svi lihvari, krvnici, sve izdajice podle drhtat e pred Bogom i kajati se ljuto i nee im pomoi ni ezlo ni zlato ni lukavost duha ni glupavost bijede, za svaki grijeh mjerit e se kazna. I zanijemit e sve isprike, sve lai. Istina nebeska plamtjet e ko sjaj. I teko grjenima! Teko, teko, teko! I pozvat e Gospod ovjeka pred sebe, i vidjet e due izvor iz kog su tekle ko potoci, rijeke, mora, kao suze... I lomit e ruke, raskrvavit klee koljena klecava i aptat e stravno svi silnici, svi laljivci, svi farizeji... I tko e onda kao nevin, ist otprhnuti u raj u vjeitu radost? Tko? Moda nikad neroena djeca, jer novoroene ve Gospoda svog huli kad milost ivota doekuje plaem i desnima gricka do krvi grudi, stog je svaka mater mater dolorosa. Tko e ravno u raj kao ist i spaen? Zar oni, to se pred smrt pokajae, zar oni, to su zadnju pomast gluhi ve napola mrtvi primili kao lijek na lici ili ubrizgan u venu? Zar oni, to su molitvama, novcem, darovima crkvi otkupili raj za sitni, kamate opljakana znoja blinjih kojima su cijedili suze dok ih nije pred smrt zarobio strah od ovog suda naslijepe Pravde? Tko e ravno u raj? Tko do sami Gospod? Kakve e kazne dijeliti pravda? Zar su istilite i pakao kazna? ta ima Bog od vjeitih peenja, od raanja na kojima svre grjene due, od kazana u kojima kuhaju se grjeni u sapun sa kojim prozore e prati nebeske kada se zamagle od suza spaenih majki za nespaenom djecom? Zar u istilitu oistiti savjest i emu to pranje mrlja blata, krvi? Odgorjet moe li u trista paklova grjenik da iz njih ikad krene ist? I hoe li rane ostaviti trag bar takav kao tetoviran broj na ruci svakog nevinog sunja iz oblanog zemaljskog pakla zvanog logor? I kada strani pone suditi nam sud tko e nas braniti; tko tuiti i kome? Zar Bog-Stvaratelj, izvor Dobra, Ljubav, bezgrjena Vjenost, sjaj neba i zemlje, moe i smije i umije da sudi kad od Njeg svaki grijeh je daleko kao od ovjeka svaka bezgrjenost, istoa? I kad gromoglasjem probueni teki Sudnji dan osvane i due poniknu kao trava, koja e prva pred Gospodnji sud? I hoe li biti redoslijeda, spisa, hoe li prvi apostoli, za njima martiri, pa djeca, pa ratne udovice, plemstvo, pa carevi, kraljevi, satrapi, veziri, ili e prvenstvo dobiti prosjaci,

BEHAR114

79

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: Biblijske prie XX. stoljea

pokajnice-kurve, gluhonijemi, slijepci? I kakav e biti parniki postupak tamo? Graansko pravo, krivino pravo, crkveno pravo, i hoe li due dobiti ex offo branitelje-anele, nebeske juriste, i hoe li smjeti da ih brane ljudski za ljudske grijehe pred nebeskim sudom? Kako e kerubin, golokraki krilati advokati s Murillove slike navui braniteljsku togu i citirati Justinijanov zakonik, paragraf 196. koji regulira zastare svakog kriminala? I kad gromoglasni probueni teki Sudnji dan osvane i dua Napoleona Bonaparte pred svog Gospoda klekne uvukavi carski svoj trbuh i stisnuvi tanke korzikanske generalske usne stane da drhti kao jasike lie na vjetru, zar nee prasnuti u smijeh svi aneli, svi vrazi, sve due i due Josephine, grofice Walewske, debelog giljotiniranog kralja, pa i dua Dingis-kana, makar e svjesna da bude u koju komoru pakla i u koji e uaren kazan. Ne trpi Gospod glumu! Nebesa nisu teatar, ni arena u kojoj gladijatori oekuju pollice verso, ni pokretna pozornica Ujedinjenih nacija, ni cirkuski pijesak, ni vaarski vrtuljak po kom se okreu avioni za djecu. Ozbiljnost! Strahota suda! Ta klei Napoleon! Generalije apuu svoje, pria o jednoj borbi: kako je bjeao ispred mamine ibe u vrt, kako se bojao groma i aptao Oenae, kako ga boljelo kad ga u koli glupavi Francuzi zvali la paille au nez, Napalione, kako se divio Konventu i kako ga sruio divno, kako je gazio blato i drhtao u svom uzbuenju pred piramidama, kako... Ne, Napoleon uti. Jesi li vjerovao? grmi nevidljivog glas? Kad zna, zato pita, a ne zna li, zar vjerovat e meni? Kaje li se, kaje?... Da, kajem se, kajem Da nisam posluao tri generala, da nisam krenuo sa Elbe dok bolje ne organiziram vojsku, da nisam bio popustljiv... - Kaje li se za svoje grijehe, ti grjenika duo? - A ta je grijeh do poraz? Za poraz svoj samo se kajem.

Pakao? Da me je njega strah bilo carovao ne bih. I kad gromoglasjem probueni teki Sudnji dan Osvane i dua Homera pred Gospoda klekne I pokajniki stane pjevati uz lutnju utnje: - U pakao, u pakao sa mnom! Ne elim istilite! Na Olimpu traih Te; Boe, a gle! Sad te ovdje pronaoh! I oi si dao mi, oi, da vidim sav nebeski sjaj, al to mi dade matu, Gospode, zato, zato? Ljepim sam u svome mraku vidio i nebo i tebe? Eto, to moj vjeni je grijeh i zato u pakao elim; Tamo su Platon i Plaut, tamo je moda i Zeus, i pijani Bacchus i statisti Apolon i lijepa Helena i lukavi Ulix o kom sam pet epavih sklepao stopa i danas tu me bole, kajem se, Gospode, kajem... I osvanut e gromoglasjem probueni dan... O, vjerujte, vjerujte, hoe! A hoe li omrknuti u tamnu, u vjeitu neprozirnu no? O, hoe, vjerujte, hoe! I hoe li due spasiti ako tijela istrunu kao smet? I hoe li se izjednaiti car, satrap i kmet? O hoe, vjerujte, hoe! Kada? Kad osvane gromoglasjem probueni strani Sudnji Dan kog ekaju kerubini i pape i nadrabini i parije i rtve isprene u logorima smrti i gladijatori zaklani na stranome sudu komedije svijeta.

80

BEHAR114

Enver olakovi: Biblijske prie XX. stoljea

KNJIEVNI PODLISTAK

Sedam prokletih dana APOKRIFNA STAROZAVJETNA PRIA POLUDJELOG SKOLASTIKA NAPISANA U SAMOSTANU MONTE CASINO NA NASLOVNOJ STRANICI PRVE KNJIGE MOJSIJEVE KRVLJU VLASTITIM NOKTOM ZAILJENIM U PERO
Sedam dana Gospodnjih napora tisuljeima ga mue. Da je razum biljci, ne zvijeri, dao moda bi svijet poput raja cvao. Da je, ali nije, pa je njemu slian i zato je tako udno neobian. Da je bar jednakim uinio ljude, sve crne, sve ute, sve bijele, sve sive... Da je... Sad je kasno... Razum je razoran, od njega i Boga vjeno boli glava. Sedam dana Gospodnjih napora tisuljetna su rodila kajanja, sad ive silom prokletstva trajanja.

Sumnja APOKRIFNO KRITINO POGLAVLJE EVANELISTA MARKA O SVOM KOLEGI LUKI SPALJENO, A PEPEO POTOPLJEN U MORU
I kleao je u hramu svoje sumnje. I jeao je u boli svoje due. I osjeao: sue se i sue posveene granice Gospodnjeg mira i bujaju klobuci na usnama vira to nekud na dno pakla duu vue. Osjeao je: tue avo, tue udarcima misli jadno tijelo vjere i utaman Boga u hljenu on dere, utaman se na vrh spoznaja um vere, morat e niz klisure sumnje opet pasti. Ushiti su slijepi, gluhi, kalju kljasti, htio bi od sebe svoj nemir znat krasti pa ga kao plijen pred oltar baciti, sumnje s prijestolja vjere sam zbaciti ko pobjedni buntovnik, ko vrhovni zatitnik, ko spasitelj spaenih, kao pravi sveenik i vjerovat ono, to pie u knjige, al u hramu sumnje klee bol i brige, utaman cjeliva brevijar i talar, utaman drhtava ela tie oltar. Utaman! Osjea kako vraji trozub u lea ga bocka, avo sumnje krezub smjeka mu se podrugljivo, zlobno grijui ga i hlade istodobno. Drhtave usne apuu u mraku, dah plee psalam po zgusnutu zraku: Gospode, vjeru podari mi jaku! Htio bih vidjeti lik Tvoj u oblaku, ili u vedrini, il u sjaju sunca, htio bih zgrabiti drskog jogunca sumnje za grkljan: ja te, Boe, traim kako da bez Tebe bol sumnje ublaim, kako e za mirom, vjerom da utaim ja, u kojeg narod gleda ko u spas i ne uje kako drhti plaljiv glas

BEHAR114

81

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: Biblijske prie XX. stoljea

sumnje u mojoj misi kad ti sluim, a ne mogu srce sa umom da zdruim. Zato si mi, Boe, razum ovaj dao bez njega bih vjeruj niice sad pao na koljena vjere i vjerovat znao, pomozi, Gospode, uj moj krvav: Jao! I kleao je u hramu svoje sumnje, i jeao je u boli svoje due, i sluao je kako vjetar pue vani kroz pono, dok on pred oltarom suze sumnje brie kitnjastim talarom i priprema se da nastavi svoj rad, da dopie poglavlje svetog Evanelja: priu o Isusu, bezgrjenom zaeu, priu o Pilatu, suenju, raspeu, priu o svetosti rtve Spasitelja, priu to e proi ispod slavoluka povijesti vjere: sveti grjenik Luka.

I kleao je u hramu svojih muka i pisao je, i brisao je esto i proklinjao neko slabo mjesto: Istinu nisam ovdje zapisao, zanijeli me sumnja i misao da bogosin ivjet moe dovijek ako nije ovjek... Isus bjee ovjek da, ovjek s dva oka, dvije ruke, noge i sin je Marije, koja bjee ena... Na usne Luke hladna iknu pjena i usred svog plaa zanesena kleao je nijem u hramu svoje sumnje, zato u knjizi upljine su mnoge koje sam morao popraviti smjelo i tako Boije dopuniti djelo, al, evo, i ja, i ja zalud kleim u hramu Lukine sumnje i ja jeim, kome?... Kog e za me suut pei arko? Napisa i zbrisa Evanelist Marko.

Pria o Ruti iz Moaba KAKO JE SKRAENU PRIPOVIJEDAO ABRAHAM, IZBJEGLICA IZ PANJOLSKE SVOM UNUKU U BOSNA SARAJU GODINE GOSPODNJE TKO ZNA KOJE...
U vrijeme kada sudili su suci u Betlehemu vladala je glad pa Elimeneh sa enom Noeminom i sa dva sina prebjegao u Moab. Efreani Malon i Heleon, sinovi mladi Elimenehovi oenili se ondje. Heleon uze Orfu, Malon uze Rutu ljepoticu oiju crnih kao mramor, a koe glatke kao najmeka svila. Ruta je muu dobra ena bila, svekrvu voljela ko roenu majku. Pomor pokosio djecu Noemine. Ostala starica s dvije tune snahe. Proulo se onda po zemlji Moabskoj
BEHAR114

Da Gospod Judejski posjetio je narod i opet mu dao blagoslov i hljeb. Starica se digla na put i Moaba, snahama rekla nek ostanu tu, evo im kue mueva, evo im svo imanje, udovice su mlade pa neka pronau sreu tu su im roditelji, njihova ovo je zemlja. I Orfa posluala pa k majci svojoj se vrativ ponadala se srei novoj i novome muu. Ruta ni ut nije htjela za to: Noemino, svekrvo moja, ti si mi odsada majka, ti koja rodi mog mua, uz tebe ostat u, uj me, ma kakave te nevolje snale. Stara sam, za udaju nisam odgovara njoj Noemina.

82

Enver olakovi: Biblijske prie XX. stoljea

KNJIEVNI PODLISTAK

Ne mogu se udati vie ni novog roditi sina, a on bi za tebe bio premlad, stog ostani, Ruto. Nov svijet, nov narod i vjera za tebe bi nevolje bile, a ta e kad nestanem ja? Sijeda je u mene kosa, slabane moje su snage... Zato ti, Noemino, rijei trebaju blage i vjerna pratilja: ljubav, a ja te volim ko majku. I krenule sirotice dvije na dug i naporan put. Kad bi gdje umorne stale, vapila Noemina: Moapko Ruto, jo nije za povratak prekasno tvoj, tamo je narod kom spada, tamo je krv tvoje krvi, tamo je tvoja vjera, tvoje spokojstvo i mir. Ne, draga Noemino, narod tvog pokojnog sina to sad je narod moj i Bog va moj sad je bog, uz tebe u ostati ja... Kad su do Betlehema prosjakinje dospjele dvije upravo bijae vrijeme bogate jemene etve. Elimenehov roak, bogati ostarjeli Booz, na svojim njivama etvu nadzire i dan i no. Moapka Ruta za svoju svekrvu jadnu i gladnu i za sebe pola pa pabiri klasje na njive Boozove sama... I kupila sve klas po klas. Kad Booz nju ugleda svjeu i mladu kako se pri na suncu i saginje i pabiri klasje pa joj se gola noga ispod suknje rumeni ko vreli izazov krvi, ko pomamni vrisak svjeine, zaigralo mu srce i negdje na dnu bia, gdje starost jo nije zadnju iscijedila pohote kap, osjeti mladosti bilo kako mu mahnito lupa ba kao Crnkinja uz def dok izvija trbuni ples, zato omilovao Rutu pogledom blagim i rekao joj: Slobodno sa eteocima pabiri mojim i nosi roakinji mojoj, sirotoj Noemini i jedite u slast vas dvoje topli moj jemeni hljeb, nek je blagosloven za vas kad tako dobra si ti svekrvi svojoj ko njena sa srca roena ki. Noemina kad saznala kako je njean ostarjeli Booz, posavjetovala Rutu: Noas e vijati jeam, na gumnu e raditi ivo sve do u duboku no,

a ti se, ko djevojka, umij i namai mirisnim uljem i obuci haljine lijepe, i prokradi se na gumno pa kad prilegne Booz i kad tvrdo ve zaspi podvuci mu se pod jorgan i lezi mu pod noge... Sprva se zgraala Ruta, zar tako prilei starcu kako ni Malonu nikad nudila tijelo nije, al posluala ipak i ne bi joj kasnije ao. Snane u Booza su pleke, a prosijeda kosa na elo mu opaljeno, ko mjeseeve zrake na zlatnu kupolu sree, popadala u mraku. Kada se prikrala logu i kad mu do nogu legla promatrao je mjesec s nebesa i zasijao jae. Booz sanja da je u raju i da je podmlaen, io, i da ga nebeska voda mirisna i sumlana kupa, a Ruta se skutrila mlada i osjetila krv kako joj kola kroz grudi i kako pomamno zove nekud u nepoznato, nekud u najslai grijeh... I zagrlila nogu, a spava se zahliknuo sretan i otvorio oi... a ona se podvila stidno pod njegov pokriva irok i drhtati stala ko lane. Ne grli nogu, Ruto, tu su ti grudi, tu ruke, ovdje je osvetnik tvoj, tvoj pomlaeni Booz. Pred Bogom i ljudima vjenana moja e postati ena, Tvoja je mladost moj najljepi Gospodnji dar! Moapka Ruta, ljepotica, Boozova ena rodila mu je sina Ovida, vitka i snana, a ovaj dobi sina Jeseja, kojega sin slavni je bio David, besmrtni judejski car. Moapka Ruta, udovica Malona, kasnije Boozova ena, bila je ljepota i snaga, i umna i blagoslovena, njoj nije grijeh bio ni grijeh niti strast, njoj grijeh bijae radost i ljubav, prava slast. Malonova joj mladost probudila je udi, a Boozova joj starost strau napajala grudi.

BEHAR114

83

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: Biblijske prie XX. stoljea

Mojsijeva smrt IZOSTAVLJENO POGLAVLJE IZ KNJIGE O MOJSIJU

I umrije Mojsije u zemlji Moabskoj ne doeka da ue u plodni Kanaan U mrak svoga nestanka zakopao dan Plakao je narod u zemlji Moabskoj Umro je velikan, pozvao ga Bog nekuda u beskraj blizu oka svog Nezvren ostao muan sveev rad utaman je tapom prosjekao more utaman tiranske saegao dvore u Kanaan e ui nasljednik mu mlad Pred smrt za ivotom osjetio glad i briga mu dublje elom oru bore znoj mu iknu smrtni orosiv sve pore teak je u grob ovaj tromi pad Teak je u grob ovaj tromi pad Utaman rajski tamo eka hlad on bi da ivi za svoj narod gol Mui ga, grize neshvatljiva bol Zlatno su tele ti glupani htjeli im su ih lani proroci zaveli Moda e sutra kad Kanaan stignu u sreu, bogatstvo i u blagostanje opet razoriti vrste vjere zdanje i protiv Jehove pobunu da dignu Kada niske strasti iz srdaca rignu pobjede lako i vjeru i znanje pogaze nogama samopouzdanje i ure paklene muke da prestignu I ure paklene muke da prestignu Pa da kao grube izdajice mignu Pod okrilje zlata, izdaje i varke... I peku Mojsija are brige arke za svoj narod jadan koji svakom slui ako mi samo pohlepu zadui. Misao pogubna oko sveca krui dok na svome logu pred smrt on se znoji Kome da kae kako se sad boji ovdje da se mrtav kao kip izdui Imat e narod ono to zaslui jer sebi sudbinu vazda sam on kroji Mojsije na nebu zvijezde smrti broji i htio bi zalud ivot da produi I umrije Mojsije u zemlji Moabskoj ne doeka da ue u plodni Kanaan u mrak svoga nestanka zakopao dan A kad prve zore rud osvanu ran nad leom plakao narod izabran kleei kraj mrca u zemlji Moabskoj

84

BEHAR114

Enver olakovi: Bosni

KNJIEVNI PODLISTAK

Bosni
KOB MOG NARODA
U struku presavijena, crninom obavijena kob mog naroda luta. Obilazi ognjita hladna, oplakuje naselja gladna i ela miluje uta. Kao udovica nada kroz noi se tune potkrada i bolove vjerom sve tjei. Suznim se oima smjei umornom narodu mome koji sve drhti pred njome. Ona je alosna. Plae. Brige je more i tlae, pa suzama zaljeva sela... Umorna na kamen sjela, uzdahnula: Kunje je dosta! Ta narod ve muenik posta! Molitvu zatim je smjernu u jadu svom neizmjernu apnula mranome svodu: Uljepaj me, Gospode, sreom! Uini me snanijom, veom, roblju da vratim Slobodu! odozgor vidjela prainu i sjaj: dolaze Rimljana ete, opet e zakrvariti rat. Sjetila se majke i sestre zdrobljenih pod kopitima. Spaljenu vidjela kuu i sebe kako bjei bosonoga, upava, sitna. Sjetila se i centuriona. Sjao na njemu srebrni ljem i zlatan oklop sa orlom, blistao teki mu ma i bijeli, od najieg platna jo bjelji zubi. Dizao je u zrak, bacao, pa opet primao u ake. Neto je ak pjevuio latinski i nije joj maem odrubio glavu i nije tresnuo tom ivom igrakom o zemlju, ve joj je i neki slatki hljepi dao i pokazao joj puteljak do ume. Vidjela je oca krvavih obraza i ruku kako mu na miici visi i oko crveno ko jesenji oganj i ula ga kako kroz stisnute zube proklinje Rimljane, pokolj i taj rat. Vidjela baku, svu crnu, speenu, lice joj je tvrdo kao tvrd skoreni hljeb, oi ko ugasli ognjini ugarci, ruke kao ilave bukve kvrgave. A bila je dobra. Svaku rije suzom zainjala i eljem od jelenjeg roga dotjerala svoje unuice kosu. A sad opet vojska. Opet u oblake praina put neba kopitima uzvitlava zemlju. Trala Ilirka. Pronala svog dragog. On, ve naoruan, prema selu tri.

OVIM JE KAMENIM PLOAMA (Balkanske legende)

I Ovim je kamenim ploama Ilirka vodila kozu. Ovud u umu je skrenula,

BEHAR114

85

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: Bosni

Ostani! htjela je viknuti, al pala

uplakana. Koza gleda u nju zaneseno, tupo. II Ovim je kamenim ploama Bosanka vodila kozu. Ovud u umu je skrenula, onud se popela na brijeg. Odozgor vidjela prainu i sjaj, dolaze sultanove ete, opet e zakrvariti rat. Sjetila se majke i sestre kako su bjeale pod tvrdi Visoki pa dalje kad je predao se kralj i pala Bosna i uao nekrst to tjera gospodu i gola seljaka, to u crkvu ne da i prezire kri, prezire Boga, kolje mlado - staro, pali sela, ita na poljima i donosi glad. Sjetila se kako ginu junaci, padali gradovi, tvrave i glave, i ona i njen Radan postadoe raja. Pa onda doli hitri konjanici, zapalili selo, sprenu i gladnu donijeli njima krvavu slobodu i nekakvog vapskog kralja, vapskog pau i vapske dancije, sve u ime Boga i Oca i Sina i Svetoga duha s mnogo blagoslova, ali s malo kruha. Bar je bio mir, samo to mukinje vodili na Turke, a one venule za predugih noi. Sad opet dolaze. Bit e opet rat. Vere se Bosanka bosa, uz nju tri koza, a kamene odjekuju ploe kopitima koja nose smrt. III Ovim je kamenim ploama... Dosta je... Dosta je... Dosta!

Ploe su skamenjena krv. Ploe su zaleene suze. Ploe prastari rimski strateki drum i povijest krvi, povijest suza, povijest jedne male, a tako velike zemlje po kojoj Ilir, Traanin, Grk, Rimljanin, barbarin i franaki knez, kriari i starci crkve bosanske i Turci i Nijemci, i sam vrag i bog po istim ploama istu su kropili krv a ipak je nisu istoili svu jer vrije u mladim ilama, jer cvjeta u novim silama, jer ivi ivot neunitivi i buja radost to je sunan dan i brata grli raspjevani brat dok uz gusle kune mrnju, strance, rat.

ERZELEZU ALE
Osedlaj najbreg ata, najotriju sablju opai, s majkom halali se brzo i kreni, erzelezu Ale! Prainu otresi sa ruha i upavu podigni kosu s oiju umrlih davno, pa hitro izjai iz groba u borbu za opstanak Bosne! U dennetu ne miruj vie, Bonjak. S nebeskih kad modrih visina snesu te meleci amo do tvog zaputenog groba, nek at te ve osedlan eka. Potegni buzdovan i sablju, pa jurni kroz pranjavu Bosnu i gledaj, i bori se, Ale! Nek te ne zaude gladni, ponieni, jadni i bosi Bonjaci u izlizan jaram zapregnuti, kada ih spazi. Nek te ne zaudi, Ale, to nee arije nai, ni kule begovske, hane

86

BEHAR114

Enver olakovi: Bosni

KNJIEVNI PODLISTAK

ni tople hamame, ni ene u zaru, il feredi crnoj. Nek te ne zaudi, kada u damiji mjesto demata pronae konje i ovce; to narodu otet mal je kog ejtanu daju na danak. Ti samo razmahuj sa sabljom i jai kroz zamrlu Bosnu, neka te oaj bar vidi i u tebi nasluti spas. Kad prva te opazi straa i upita: ta ovdje trai, ne udri ga tim buzdovanom nego mu ponizno reci: Na rad se javljam, na prugu... Kad s tvog vilenog konja htjedne te skinuti dronjo, da uzjae namjesto tebe, ti stisni junaki zube, pa sjai i nastavi pjeke... Kad dumanin zaie sablju, buzdovan i s prsa ti toke, i zlatni sahat, i saruk, pa ak i kosu sa glave podaj mu, podaj mu, Ale, pa nastavi kruiti Bosnom... Kad te na meeting pozovu i brke da obrije reknu, otii i obrij se, Ale. I pljei, kad dumanin stane o nekoj ti lagati srei, i nemoj nikome rei da time bori se hrabro, hrabrije nego sa sabljom, za novu, za sretniju Bosnu. Kad kao ugavi prosjak u dennet se materi vrati, reci joj: Ne strahuj, majko, za svoga sina, junaka... Vei su, vei i jai erzelezi danas Bonjaci, i hrabrije danas se bore, jer ive i prkose vragu ljube mu lukavo skute dok smrt mu opaku slute...

GATANJE
Na pekunu paprenjaci. Kroz pendere snijeg viri. Na mangali erbetnjaci. Pokraj pei maak miri. Sastale se u halvatu tri hanume. Eglen pletu. Najmlaa u pembe katu strasno pui cigaretu. Najstarija iz findana gata Devleta hanumi. - Nuto, bona, po insana u njakvoj tu vidim umi. Nije ale!... Taksiratu nekakvom si, beli, duna... Meazallah! ... Deveratu pripremaj se... Kahva runa! Nu! Pogledaj! Crna tica na strehu ti, jada, pala... U Devleti straha klica kroz drhtanje bujat stala. Stara uhra findan vrti, zagleda ga, gunda strogo... Devleta ve sedam smrti matom vidi, jada mnogo... Aia u pembe katu na minderu sjedi. uti. Zna, da ape se o ratu, da se svijet neto muti... Staru uhru smeuranu zgurenu nad findan motri, zatim Devlu otrovanu strahom, kako o zlu snatri... - Vakat nam je... Skoro ljudi iz arije mogu stii. Pustite taj toz va ludi... Hajmo, uhro, valja ii...

- De, jo ovo!... iva bila Ovaj kolut - ta on znai? - To je cura, ili vila, prag tvoj e da prekorai... Sluben e ti stii haber, u vojsku tvog sina zvati... Kud okrene, svue dever Neu vie ni gledati!... Eglen se ko i dan gasi. Tri hanume sjede sjetne. - Nek nas Allah, kono, spasi... - alosne smo i nesretne... - Eto, mom Hasagi zanat utanjio - jedva radi. Prodao je ak i halat. Strah me, jado, bit e gladi... - Njakav Hitler, vele, vabe na nas da e natjerati. U vojsku mukinje vabe, matere e zakukati... - Allah nek je na pomoi! Ruan vakat, kone moje!... Tko e har za nas namoi kada sve poskupilo je?... - Moj Ibraga vazda pue. Veli, da je ita mlai, lokao bi - jer bez due sad je svijet i sklon svai... *** Na pekunu paprenjaci. Sumrak kroz pendere viri. Eglen presto... erbetnjaci ispranjeni... Maak miri...

BEHAR114

87

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: Bosni

ZMAJEV REP
U umi vie nisu vuci gladni. Pas rundov davno ne uva ve tor. Klanica i ahar, hudera i hambar prazni su i mrtvi, tek objeen hoda u mektebu jezik isplazio selu. Na zidu kue muhtareve mozak strijeljanog mu sina kao peat stoji i kapljuca zgruan na katmere. Muhe siu ga i zuje. Posred sela izvor. Korito i maak i prtljaa suha. Na granici gloga visi boa kao zastava bijela... po nebu ee pronos oblak. Na njivama pusto i jazavac stari bezbrino izbira ponajljepi klip. Beike i stare kiene sehare po seosku drumu pobacane, prazne. Prekjuer je selo oinuo repom veliki iz bajke gmaz, zmaj, ili rat krvnik, il brat?!

Znatielja zalud sve vijesti prati, doznat nita nee. Nema zraka nade. Po nebu se kolo bombardera jati. A misli i nemir piramide grade...

TESPIH
Na dnu teke stare klimave sehare tui za ivotom umrlim ve davno staroga dervia jo stariji tespih. Trideset je i tri mrtvih tamo zrna na kojim uzalud mievi svoje sitne zube bruse. Vremena ih truse, al oni stoje, smrti se ne boje, jer mrtve su ve, bez svrhe, bez prsta, koji bi molitvom ivot njima dali... Mrtvi tespih mali lei na dnu stare klimave sehare. Na tavanu gnjije arena sehara u kojoj nekad oprema i dunje, djevojaki snovi i suze se krili, sad u njoj gnijezdo mievi su svili... I - tespih dedin - krupni ilibari, i vonj gnjilei... mrtvi vakat stari.. Ko sad da gledam mravu desnicu sa halkom abenskom na utom, iskrivljenom prstu, a pod njim zrnca kako tiho kliu uz molitvu tiu, koja se niz bradu prosijedu trusi ko rose kap niz list u zore cik. Ko sad da gledam sijedog dervia kako na iljtetu sjedei djetetu

1940. U JEDNOM GRADU BOSNE

Novine. Radio. aptanja za stolom. Kavane, parkovi, bogomolje, kole svugdje strah i bajke. Svak eka na prolom. Pozivi u vojsku. Majke Boga mole, nariu i poste. Zavjeti i vrai. Zrakom pleu strave ko aveti gole. Tele s dvije glave, da!, nesreu znai. Hoe li i na nas? Sigurno je. Sutra. Ve su tako blizu zli zavojevai... Donose slobodu ... - Pomor nose. Jutra puna krvi, gladi. - Smeten ovjek pati: prema vani sfinga, a kepec iznutra.

88

BEHAR114

Enver olakovi: Bosni

KNJIEVNI PODLISTAK

pria o ljepoti Arabije vrele kud mu misli ele da odsele sa iljteta, od djeteta u mir... Suzu sam jutros zbrisao sa oka kad misao moja pronala seharu i u njoj tespih i sitnu sivkastu obitelj nametnika mia. Krvavih godina blatna, mutna kia sprala s moje Bosne arenilo staro, dervike tespihe, ferede i pjesme, i sokakne esme, i aik pendere, garave tendere s halvama, pitama, ibuke duge i vitke nargile i nabrekle ile dervia pri pobonom zikru... Sprala teferie, sijela, sokake, dimije, alvare, obraz i zarove, cure i ibrike, momke i vrbike, aikovanja i milovanja kroz snove, demire... Sprala je ariju, kaldrme, avliju, stare adrvane, vedre, sretne dane... Stare dervie preorale bombe, ni kosti im vie ne miruju tamo... U mojoj Bosni ostao je samo onaj tespih stari usehari kog mata jutros pokaza mi tek...

koje se negdje iza brda javlja i makla staru kripavu erezu, otvorila tiho od ahara vrata i pomuzla krave? Jesi li jutros uranila, neno?... Ne, znam da nisi uranila, neno! Ta zatvorena su vrata od tvog groba. Nad glavom tvojom koze sada pasu i nema tamo niana, ni znaka, da ivjela si... osim modrog cvijea kojim je okien tvoj vjeiti jorgan: polje, na kojem tisuu si puta udisala miris prve ljetne zore. Jesi li sino oplakala, neno, i stara vakta, i tvog mrtvog mua, i sina tvoga, koji brige brine da sauva ponos od zlobnika gladnih, i onu snahu iz tueg svijeta koja tako toplo zna voljeti Bosnu, i njezinog jedinca, dobra neno, koji priat umije tople basne srca i zabavit tvoju djetinju jo duu... Jesi li sino oplakala, neno?... Ne, nisi sino ti plakala, neno! Tvoj unuk, on je mislei na njive, na Bosnu, akame, sabahe i janjce, na groblje mrtvih i na groblje ivih, u kojem trunu mladosti bez nade, on te je sino oplakao, neno! Stidio se sree svoje, jer je sretan, stidio se mladosti, jer mlad je i naao je Ljubav, dobra neno, naao je zore mirisne i tople, naao je Sunce u sivome gradu ... On, neno, sretan, u nesretnom svijetu raspet je na muke ekanja i nade, da sunce opet zasja nad Bosnom i opet beriet napuni hambare, u ahare opet da se vrati stoka, a u due, neno, ona divna ljubav, koja je u tvojoj legla ve u grob. Ne, nisi sino ti plakala, neno... Plakali smo: Nebo, Ljubav, Bosna, Bog i ja...

NENO!
Jesi li jutros uranila, neno, abdest uzela i uboran obraz na koicu bijelu spustila pred Boga? Jesi li zatim izala pred sunce,

BEHAR114

89

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: Bosni

ALLAH SELAMET!
Stjepanu unjiu Skoro e, skoro kijamet! ta emo? Eh! Allah selamet!... Naizvrat svijet je posto, od obraza on samo osto... Beriet je Allah ustego i pas oko srdaca stego, pogan je posto dunjaluk, zlo vlada i fukarluk... U mezar je lego rahatluk. Briga nad glavom su baluk. Skoro e, skoro kijamet... Akam je... Allahemanet!... Kahva se prazni... Sve uti... arija nesreu sluti... Davno, ko dijete to sluah, sad tek oivjeti kuah. Vidim ih: Sulju kazaza (davno mu bila dennaza) i Hasagu, terziju, Husu, i staroga hadiju Jusu... Odavno vie ne ive, ne vide oblake sive pod kojim ja ekam kijamet i apuem: Allah selamet!

Krovovi spaljenih kua ko protrule stoine stre sa kojih sijeno sklizlo na podinu vlanu i gnjilu. Zubi vremena tiho ostatke sela ve kre. ugava Suljina maka oima sijeva ko munja i bijesno u kolut tri, vlastiti grist eli rep. A smrt nakon svrena posla nad selom presita kunja.

KROZ MAGLU SE UJU TEKBIRI...

Kroz maglu se uju tekbiri... Smiri se, srce, ah, smiri!... Kurbani e okom u nebo zavirit; i krv e potei; i sve e se smirit. Potrest e zemlju, pozdravit ve mrtve, nahraniti gladne, te bijele rtve. Ja ne znam zato, al suze me gue. To je govor srca, razgovori due. Kurban vam ne mogu, roditelji mili, poslat na ahiret... Sagibam se sili. Siromah sam, sam sam; i sluam tekbire. Iz magle me oi vae ljube vire. Nemir srce trga, misli glavu steu. Kroz maglu tekbiri tiho odlijeu... Allah je uz mene i ujem ga jasno, kako je sav svijet poljubio glasno.

BOSANSKO SELO NA DAN OBJAVE MIRA

Kroz selo spaljeno, mrtvo, ugava maka jo tui. U ognjite pocrnio derek, ko no se tup vrsto zarino. Niz blatne i krvave staze uz mir tek vukodlak to krui. Sunce se kesi na nebu i zubima plamenim gricka suhu i sprenu travu, a njive ko strnita gnjiju. Na pojilu namjesto stoke srndai krv zemlje tek piju. Sred gumna nekad bogatog domaina bomba projurila traei utrobu zemlje i crijeva, pa sada ko gladnika usta blatnjava lokva zijeva.

On i vas sad grli ljubavlju i mirom, a ja vas pozdravljam sjeanjem, tekbirom.

MEHO JE TRAIO BOGA

Meho je traio Boga. Meho u damiji drhtao molei arapske tajne. Meho 40 jutara na Trivodi (izvoru nad gradom) preticao zoru. Meho postio devedeset dana, omravio ko prst. Meho doputao da ga guraju, pljakaju, psuju. Meho je traio Boga.

90

BEHAR114

Enver olakovi: Bosni

KNJIEVNI PODLISTAK

PJESME MOJE GENERACIJE

Bili smo roblje Sada smo - groblje. Bili smo mladi sad smo - nomadi. Nemamo krova, vjere, ni snova. Netko nas goni... Svemu smo skloni. Al nigdje mira, sred ovog vira sudbine - strvi, mrnje i krvi ... Bili smo borci, zidari, tvorci. Hijene smo bili, krv strasno pili, ruili, klali... Jesmo l se digli ili smo pali? ..

Naui me, brate, da ljubim tek toga na kog nije pala rasna anatema, naui da bratstva me ljudima nema i da nije tona volja vjenog Boga! Naui me, molim, jer bol mene mori: da u svaijem srcu krv jednaka zori, da smo svi od mesa i svi da smo braa, da nas tek razdvaja politika maa.

ALLAH
U svakom je, u mravu, u crvu, u listu, cvijetu, u travi, mir je u snu i na javi, ivot u mrtvu je drvu. U Svemir On pretvara mrvu, rahatluk stvara On pravi u sijedoj vjernika glavi kad zvijezdu ugleda prvu. Ni na kog slian On nije i nitko na Njega ne lii, Njega sve hvali, sve dii. Poslije svega i prije On vlada, stvara i vodi Neroen, sam On sve rodi. Neroen, sam on sve rodi, u svemu je jezgra i srce, u svemu je dua i lice, sve svojom svemoi plodi. Misao na Njega godi, udahnjuje ivot u mrce, ljubavlju omekava krce, u dennet, u vjenost sve vodi. On sve je i svrha svemu, sveg svemira slavni poetak i sve se svrava u Njemu. Pred Njega na seddu kad pada Najljepu simfoniju sklada, jer ti si Ti tek u Njemu.

NAUI ME
Naui me, brate, da mrzim i koljem, nadaju se srei, nadaju se boljem koje e iznii iz krvi i dima, iz pokolja ludog me sitnim ljudima. Naui me, brate, i tebe da mrzim jer ti majka nije moje rase bila, jer je tvoja vjera s mojom bitku bila i jer narod tvoj sad unitava sila. Naui me, brate, razabirat ljude po rodu, plemenu, po vjeri i rasi, po zemlji, povijesti, po snazi pobude koju propaganda danonono glasi.

BEHAR114

91

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: Bosni

DESET ZAPOVIJEDI
Razderi krpu savjesti, povei ranu savjesti! U srcu le je ljubavi. Odstrani ga - da ne smrdi. Zadavi hidru milosti, sauvaj svetost pakosti! Progutaj otrov do kraja, slatka je zadnja kapljica. Izrei tvrd ir kreposti i popljuj strah od svetosti! Mudrost je glupost starosti, Potenje kolje radosti. Nade su lai nemoi. Mrnja je zakon svemoi. to koi strast - zadavi ti! to boli - to zaboravi! Razderi krpu savjesti, povei ranu svijesti!

BOSNA
U tvornike hale, nebodere i automobile, u asfaltirane autostrade i helikopterima okieno nebo, u izloge s friiderima, televizorima i kaloriferima, u barove sa strip-teaseom, urlatorima i elektrinim gitarama zakopana lei jedna jo neumrla, jo nezaboravljena Bosna koju volim. Nisu to mahale, aik-penderi, kaldrme, edrvani, turbeta, mezari, nisu ni tukadosi na glavama starica u haljinama sjajnim, svilenim, ni akire, ni tespihi me prstima sa ebenskim halkama, ni ainice s tepsijama bureka, daneije i toplih drhtavih paa, ni seljaci s crvenim alovima oko glava okienih okom sokolovim i brcima Kraljevia Marka, ni arijski efenci, ni crne kafe, ni salep zimi, ljeti doldrma i boza, ni tovarni tankonogi konjii s pruem na nesigurnim klimavim samarima, ni mujezini koji sa svih brda u suton pozivaju na molitve starce, ni teferii, janjci na ranju, akamluci uz obalu potoka i utnju, neto je drugo to u Bosni umrlo nije i umrijeti nikada nee, to ivi u koraku svakom, u svakom osmijehu i suzi, to volim.

NEUGODAN MEHABET
Selam alejk, otur, tu, na minder. Sad e nam sijeda mrkuu ispei. Samo ti odahni... Eh, merhaba, Mujo! Ja merhaba, Huso, eto ... ja ti dooh... mesela... da mrven promuhabetimo o... Ama, eto, brate, o tvojoj Fiki. Allahu uur i na zlu, moj Mujo, a s Fikom ti je... Eh, zeman, pa ta e... Svata pred Kijamet! ... Ih!... Tuhaf eljade! Samo, zna kako je, ne rujaj se, brate... ejtan, tako vele, ne spava... pa ta e? A u tebe ima jo evlada mlada i... ama, kako je mogla, vela havle... Kakvo li je u nje srce, kakva pamet?... Kako je mogla?... enski er... Na! Bujrum! Prava je kija, sve mirlii... Savij! Otpuhuju guste kolutove dima. Kucanje na vrata. Husaga se die, unosi mangalu. Razgorjeli ugljen ari se, erbetnjak na njemu se sjaji. Po drugi put Huso izlazi kroz vrata, unosi erbe od rua i meda i dvije ae i lokuma sahan. Zna, moja sijeda, makar na svom domu pred muke oi nee da izie, adet... eh, ta more? Kad na cesti mora, ne mora kod kue... Aferdesum, brate... Reci joj: Aferim! - moj Husaga lijepi, onaka mati, pa... onaka er...

92

BEHAR114

Enver olakovi: Bosni

KNJIEVNI PODLISTAK

Eto, ja ti dooh... Zna, lahko mi nije... Onaj moj najmlai... eh, Allah Selamet... a sedam je hatmi prouio plaho, avaz mu je bio da frcaju suze, ma nije ajeta i hadisa znao, al eto... sad je, da oprosti: doktur i - neuzubillah! - moj sin, moja nada, sad enama djecu iz trbuha vadi, peracije ini, i to prije vakta... Eh, Mujaga dragi, to na odmet nije. to e djeca danas, kad su, da je kabil, ve na sisi mudra, pa po nama pljuju ko po mejtima to jo ive - jazuk! A sad mi reci ta tvoj doktur eli? ta eli?... Ma eto: da ti, tvoja sijeda i vasbutum kua Fiki halalite i da se ona kao tvoja i u potenju vjena... U potenju, Mujo? Kakvo je potenje kad i od matere kao maka bjei? Ma, kakva maka? to vrijeam hajvan? Onaj njezin Stjepo, onaj njezin aik nikaka je vjera i nikakav insan... Jeroplane vozi... ivot mu o koncu... A kad ospu djeca... Ama, nije to... Zar moja Fika za takvog?... Eh, zeman! A kad je bila malena, moj Mujo, pletenice ute ko mededije, musaf pod pazuhom, jemenija tanka i dimijice... Ondar prvo kosu pa i musaf moja i pod noge... eto... Fakultet!... Budala! Prava sam budala! Hotijah i ja da sam, kako kau, sa zemanom sloan, modali i fin i da svom djetetu hljeb u ruke dadnem, a dao sam joj hava-rabadiju Stjepu, to nad glavom leti kao ptica... Kau da je Fika pametna i draga i da je svi vole... Moj ti sin je fali ko najbolju mladu dokturicu... Zeman sve mijenja, Hus ... Mijenja i nas...

Mene? Ja be vakat ne proputam nikad i postim Ramazan i odem na zikr u onu nau tekiju... Zar mene zeman da mijenja? Jok, efendum, jok! Nek se Fika vjena s kim je njojzi volja, od mene izun joj ne treba, Mujo! U ariji naoj i sutra e Huso kalajli dezve, savatli ibrike kovati za vabe, Franceze, Ingleze, a moja Safija nek sa svojim Stjepanom ivi kako hoe... Nju e dragi Allah... Ne kuni dijete, Husaga!. .. Daj, sabur! Jah, sabur... Njim je vas dennet pokriven. Ama, moja djeca... Selim je indilir, Hasan sudac, Meho kazandija sa mnom. Jedini on, Mujo, u damiju ie... Jedini on, Huso, akamlui, pije i pijan psuje svata, enu mlati... Ve, deder ti mene posluaj ko brata: poljubi er svoju, stisni srce, duu, halali joj, Huso... Zna: tako je bolje! Ni meni djeca ba u volji nisu, al zeman svoje, moj Husaga, trai. Deder je popij i otpuhni dim... Ne valja toliko ivjet kao mi. Ko e nam tabut dii na ramena doekamo li da ak s mjeseca ljudi na dunjaluk siu ... Eh, Allah selamet! Ovo je, beli, haarijast svijet. Skoro e, vjeruj mi, skoro e Kijamet! Dim ardakom plee. Utihnu mehabet. U prozoru muha bezobrazno zuji.

BEHAR114

93

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: Bosni

NA BAJRAM
Jutros mi misli krenule uz sokak koji kroz eher ko potok vijuga. Stigle su s kiom i s umorom tupim na groblje, same, naputene, tihe. Na usnama jutros titrale Fatihe, dok su po asfaltu zvonckali koraci. U bjelkastom dimu svoje cigarete vidio sam jutros Tvoje lice, Majko! Malo si kanda omrala, malo dublje su ti bore, a bjelja sjedina. Da ti hladno nije pod zemljom, u grobu? Bajram je, majko. Nemamo kurbane, ni damije vie, pa ni onaj mir kojeg srcu daje svijest o slobodi. Al neu, neu priat ti o tome... Jutros su mi misli traile po groblju mezare vae, roditelji mili. itale su grobne natpise i tuno odlazile dalje, umorne i plahe... Bajram je, oe... Musafira nema, niti kue nae. Sruena je davno. Sad stanicu grade na tvojoj ciglani i nita, ba nita ne moe tvoj sin uiniti, oe, da spasi tvoj trud. I onaj potok posred nae bae zatrpan je, oe... Posjekli nam voke. Preklanjsko proljee za njih bjee pokolj, sitne i zelene vinje, kruke, dunje leale su mrtve, a ja - ja, tvoj sin tek sam kriomice promatro taj zloin... Strah me je bilo samice... Na eher nije vie ono, to je negda bio... Al Bajram je, oe, neemo o tome... Stidim se, oe, to ni nian nisam usaditi dao ponad tvoje glave, ali... Dosta, dosta!... O sebi da priam. Propatio sve sam zamiljive muke, prebrodio trista milja ponienja i sad sam smiren... Oenjen sam. Sretan. Istina, mnogo - ak premnogo radim. al imam za koga... Da, i sad sam, oe, kao i nekada, tvoj posluni sin... Oprosti, to jutros samo misli moje na kabur vam dole... Mama e me shvatit, a i ti, oe... Zna: posao, put... A pomalo i strah od dumana tamo. Ne, nisam, vjeruj mi, nisam zasluio neprijatelj da mi ma tko, oe, bude, al danas mrnja nad svijetom bdije i strah, i muke, krv, alosni dani... Jutros mi misli priale na groblju, sluali ih: nebo, trava i mezari... Pod nogama sporo puzli trotoari. Kroz grad sam jutros io, ko kroz san, molitve aptao i pogledom njeno traio gdje bih ugledao mir i sreu onih Bajrama iz Bosne koji su proli, ko mladost, ko vi... Roditelji mili, estitam vam, sretno! Nek bar vi u grobu proslavite Bajram, na grad je - znate - preiroki grob, u njemu je teko sve ushite skriti, i biti sam, i neprimijeen plakat... Jutros su lutale moje tune misli, a bajramska sjeta sjela mi na duu.

94

BEHAR114

Enver olakovi: Bosni

KNJIEVNI PODLISTAK

NOAS
Netko je noas ubio anela mira. Nekom su noas ukrali vjeru i kaput. Netko je noas pjevao pijan o srei. Noas je negdje umrlo novoroene bez suza. Noas je negdje starici u san doao Gospodin Bog i aptao joj o vjenosti laskave prie. Noas je negdje poar progutao tri drvene tale. Izgorjela dva teleta, jedan drijebac i mieva devet. Noas je djevica negdje izgrizla do krvi usne, guila poljupcima pla i radost prvih nada. Noas je zakasnio uvar da zatvori tvornika vrata pa se uuljala vjera u neko pravino Sutra. Kako e jadna, blijeda mugnuti odmah izjutra da je ne ugleda nada. Noas je netko namjerno otvorio pipac na plinu. Netko je noas od sree pio jer mu se rodio sin. Noas je netko u polusnu brbljao s vragom i prodao mu duu, tu bezvrijednu stvar. Noas je kleao snuden redovnik pred gluhim oltarom. Misli mu bile kod enke, a oi na brevijaru. Noas je netko cijepao povelje o plemstvu, diplome. Netko je noas ushien diplomu gledao novu. Noas je uzalud maak makicu eko na krovu. Njezina milostiva zatvorila sve prozore, vrata. Netko je noas ubio anela mira. Na vlanom asfaltu lei pregaen takora le.

NAA JE KRV
Naa je krv zastava to se nad oblacima vijori crvena u sjaju sakrivena sunca Naa je krv meduza u moru nevidljivih suza matera koje su bol u arape vunene plele Naa je krv skamenjen ukras peina strave u kojima su se utaman djeca od smrti krila Naa je krv neisklesan kip slobode u kru na kojem koze noge lomei sasuen upkaju dra Naa je krv neispjevana himna koju more u buri pjeva nad olupinama potonulih laa Naa je krv zastava to se nad oblacima vijori i plamen ljubavi snage to gnjevom otpora gori

BEHAR114

95

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

PRIZORI
(ulomak iz Knjige majci)
Prekratak je ivot da ispuni nade, a predug spram muka koje nam zadade (XXXI)

Knjiga majci olakoviev testament

Poetkom 1942. godine, Enver olakovi odluio je iznenaditi i razveseliti svoju bolesnu majku udnim i divnim roendanskim poklonom. Skupio je sve svoje pjesme koje je pisao i posveivao njoj od svoje rane mladosti. Svakoj od tih pjesama je ve kao dijete davao naslov Pismo majci. Sauvao ih je tridesetak. Te su pjesme iskrene i draesne, premda mnoge od njih imaju vrlo malu pjesniku vrijednost. Neke je od njih pisao na maarskom jeziku, jer njegova majka nikada nije dobro svladala bosanski, i oni su najee razgovarali na maarskom. Mnoga je pisma-pjesme zato u Knjizi majci preveo na bosanski. Ta pisma predstavljala su, kako sam kae, njegovu najintimniju liriku. U njima se ispovijedao majci, iskazivao joj svoju ljubav, iskustva, svoje patnje i boli. Majka je s ogromnim zanimanjem pratila pjesniki razvoj svoga jedinca, upuivala ga i zajedno se s njim radovala svakom tom pismu-pjesmi. Enver je ta pisma dostavljao majci potom, ili ih itao, kako sam kae, zajedno s majkom im bi se ponovno sastali na nekom kolodvoru. Kada je sve te pjesme skupio, odluio im je napisati predgovor, jer se raalostio to su mnoge od njih doista samo slabi pjesniki pokuaji. Razlog je tome jasan: on zadugo nije dobro vladao bosanskim jezikom. Zajedno s roditeljima, ili bez njih, esto je putovao, a ponekad ve kao djeak ivio sam dulje vremena u Budimpeti i Beogradu (zbog toga su i nastala pisma-pjesme majci). Kada je otpoeo pisati predgovor pjesmama, uinilo mu se da bi trebalo objasniti majci i svoje poimanje pjesnitva, opisati svoj pjesniki razvoj. Zatim se dosjetio da bi trebao objasniti sebe, sebe kao ovjeka i sebe kao pjesnika. Iz toga se raa potreba da se ispovijedi majci. Iza te ideje odmah se nametnula sljedea: iskazati svoje poimanje umjetnosti uope i umjetnike tvorbe. Premda je knjiga trebala posluiti kao bijeg iz rata i njemu i njegovoj majci, osjeao je da mora progovoriti o ratnim zbivanjima, kako na njih gleda i kako treba da se bori protiv zla. Napokon, odluio je zabiljeiti niz sjeanja na najljepe i najzanimljivije trenutke koje je proivio zajedno sa svojom majkom, i tako je podsjetiti na njih. Pomalo je postajao svjestan da se njegov roendanski poklon pretvara u novu veliku knjigu. Pisao je tu knjigu grozniavom brzinom tijekom mnogih noi, i htio postii nemogue da je dovri za dva mjeseca, to jest do majina roendana. Ali sve novije ideje i nadahnua nadolazili su kao plima. Kako je olakovi uvijek slijedio svoju pjesniku intuiciju i putao da ga ona vodi, za roendan je svojoj majci poklonio nedovreni rukopis. Majka je proitala rukopis. Svidio joj se, i ona je savjetovala sinu da ga nastavi pisati, ali i da napisano sakrije, jer je sadravao mnoge preopasne ideje i opise ratnih zbivanja. Zato je rukopis zakopala u svom vrtu. Nakon pogibije Enverovih roditelja, i njihova je kua bila opljakana, te su mnogi olakovievi rukopisi nestali. Kada se 1945. godine vratio u Sarajevo, on je iz zemlje u svom vrtu iskopao ovaj rukopis i 1955. u Zagrebu nadodao mnoge umetke, pretipkao rukopis i dao ga uvezati. Mislim da je olakoviu Knjiga majci bila njegovo najdrae djelo, njegov testament, koji sadri obilje autobiografskih podataka, a predstavlja spomenik njegovoj majci. Za svoga ivota olakovi nije ni pokuao objaviti tu knjigu. Knjigu majci pripremio sam za tisak prije vie godina. Oba se ova rukopisa uvaju zajedno s drugim olakovievim neobjavljenim djelima u mom posjedu u dravi Massachusetts, SAD. Zlatan olakovi
Napomena: Knjiga majci izala je u izdanju Opine Hadii 2013. godine povodom 100. godinjice roenja Envera olakovia.

96

BEHAR114

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

KNJIEVNI PODLISTAK

O, mila moja majko, kakav je ovo roendanski dar? Kakva je ovo knjiga za tebe? Ili ovo uope i nije knjiga? Ovo je teko se je danas snalaziti u svim knjievnim disciplinama! Svejedno. Ovo je ispovijest. Iskreno reproduciranje samoga sebe, psihoanaliza, ili neka vrsta duevne spektroanalize. Da ostanemo u timungu! Poslije takvih prepirki sa samim sobom, s tim mojim dvojnikom, bivao sam tako iscrpljen, da danas doista ne bih mogao rei da li su dogaaji iza toga snovi, polusnovi, matanje, ili neka metafizika nadstvarnost. Meutim, pouzdano znam da su posljedice toga: moja neurosis cordis, moja neurastenija i (da, majko, teko je napisati istu istinu) moja nesposobnost za iskoritavanje ivotnih uspjeha. Moda sam zato postigao tako nitavnu karijeru, moda sam zato konfuzan u drutvu, slab kozer, slab frazer i nikakav da, nikakav snob. Opet se udaljih od teme! A divno je ovako pisati bez plana, bez odreenog cilja! Eto, kako sam sam sa sobom u protuslovlju. Zar sve ovo nisu fraze napisane u stilu lakih kozerija? Svejedno! Ovo je jedna mala stanka, seoska eljeznika stanica u kojoj brzi vlak moga ivota mijenja vodu. Prebroeno! Sirena zavija kao gladan planinski vuk, strojovoa je povukao polugu, para zaita, tokovi se kreu * Mjeseeva svjetlost jo se prostire po sobici. Nas dvojica, moj neobini gost i ja, stojimo jedan suelice drugom i promatramo se, mjerimo svoje snage, argumente. Mi smo dva protivnika, dva diva koji se sukobljavaju. Da, dva siuna diva! Duboka je tiina oko nas. Duboka, kao i jaz meu nama, premda smo jedno. Zaista je duboka provalija izmeu pjesnika i ovjeka, premda je svaki pjesnik ovjek, a svaki ovjek pomalo pjesnik. Mi osjeamo teinu trenutka, mi je ne olakavamo novim rijeima, traenjem razloga za svoje optube i obrane, nego je dubokom utnjom jo upotpunjujemo. Zato taj trenutak postaje olovan i tlai nas, mui nas... Odjednom tamo u polici oivjee knjige. Jedna po jedna dolaze nam upomo. Neke meni, neke njemu. Pjesme sve potrae u susret njemu, a teke pranjave naune knjiuri-

ne i itava armija lijepo pripremljenih i po broju i registru sreenih matematikih, fizikalnih, geolokih i uope naunih biljeaka, pa neuredna masa broura, separata i tablica pohrlie put mene. O, jadnih li pomagaa! - pomislio sam, dok je on, taj moj mladi dvojnik, likovao, milujui one brojne zbirke moje ili ma ije lirike, pa one njene lirske romane i svu pregrt svjetske beletristike iz moje knjinice. - Vratite se. Ne treba mi vaa pomo, ta razum e suditi, a ne srce! - smjekao se on. I njegove se knjige vratie. Da se ne bih pred njim ponizio, viknuh i ja svojim spisima: - Hvala na pomoi! Ne treba. Njemu e suditi moj razum, a on za vas nema ba dovoljno naklonosti, ni pouzdanja u vas. On vjeruje da ste suhe kao grlo isposnika, da ste tune kao oi usidjelice, a da ste esto mnogo dalje od istine nego i najslabija pjesma prosjenog pjesnika. I sve moje analize, matematike, biologije, komentari graanskog i krivinog prava, eta zapisa o integralima, euklidskoj i neeuklidskoj geometriji, o mnogim matematiarima i njihovim djelima, biljeke iz raznih grana znanosti i nauke o ljepoti, sve moje estetike, psihologije, logike i komentari Kurana, Sv. Pisma, te marksistika literatura, meunarodni ugovori i povijest svijeta, skromno se vratie u svoje police i pokrie se svojim pranim pokrivaem. Tako smo iz odaje poli sami. Tiho sam otvorio vrata i izaao s njim na nau rasklimanu kosouglu kameriju, pa niz herave i klimave stube u dvorite. On mi je aptao u desno uho: - Eto, koraam uz tebe. Gledam tvoj svijet. Nije lijep. Da ti nije u ovoj kui majke i moje njenosti, kako bi ona bila pusta bez obzira na tvoje knjige, vrt i - slobodu. A istom onaj svijet izvan tvog roditeljskog doma! - ekaj - odgovorih - nije ovo moj svijet, nije! eli li ga vidjeti? - Ne, ne elim. - Boji ga se. Boji se njegovih ljepota, da te ne opine. - Izaziva? Dobro. Pokai mi ga! - Mnoge su njegove ljepote, naalost, za nas zakljuane bravama predrasuda, a ja nemam kljueve za te brave: novac, ime, ugled, ene... - Opet ti... ene?... Zar jedna nije dovoljna? Majka, ili brana drugarica? - Naivan si. Glup. Mislim na one ene koje svojim draBEHAR114

97

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

esnim tijelima otvaraju zlatnu kapiju karijere za svoje ljubavnike i mueve. - Oh, ne! Ne pokazuj mi svijet to ga otvaraju podatna enska tijela. Zar na toj kapiji ne stoji natpis: Lasciate ogni speranza, voi chentrate! - Ne, na njima visi samo posjetnica ministra, efa nadletva, ili ploa s natpisom: Visoko, elitno drutvo. - A zar se u to drutvo ne moe ui snagom svojih sposobnosti? - Sposobnosti? Smijean si! Sposobnost je sporedna, posve drugorazredna, vane su protekcije. Ako uz veze ima jo i sposobnost, tim bolje za poloaj na koji doe, ali tim tee za tebe! Onda naime stvarno i radi, a to birokracija ne voli. Rad jednog, napokon, zahtijeva i rad drugoga, a to poremeuje opi nerad u visokom drutvu. Jedan rad je ipak dozvoljen. Rad na svom bogaenju. - Kaem ti, zaista divan svijet! U tom razgovoru stigosmo do mrane, tihe ulice na koju se prostiralo samo ravnomjerno zvrkanje stroja-suilice iz tvornice makarona preko puta nae kue. Onda smo krenuli pravo niz ulicu koja se otegla, duga, sve ua i ua... Koraci su nam bili neujni, barunasti, a oko nas - s lijeva, s desna - gubile su se kue, fasade - i pretvarale se u mrak, u gusti neprovidni mrak, po kojemu su se odjednom poele pojavljivati scene iz onog ovozemaljskog ivota za koji ja nisam imao kljueve. Moj je pratilac sve te, meni poznate, stvari gledao s oitim uenjem i jo oitijim prezirom. Kao da je htio kazati: Zar je to ivot? U nekom ludom, histerinom plesu, vrtjele su se s obje strane te ulice slike, projekcije stvarnog svijeta. Vrtjele se brzo, munjevito, tako da su se godine proivljavale u trenu, a utisci nekih trenutaka ivjet e, majko, u meni jo mnoge i mnoge godine - sve do smrti. * Salon. Na mekanom otomanu, prekrivenu perzijskim sagovima lei razgoliena ljepotica. Bujni joj plavi uvojci leerno pali na ruiasta drhtava ramena, golotinju kojih je tanki til njezina panjolskog ala samo jo bolje isticao. Lijepe, u prozirne arape ukalupljene noice uvijale su se maijom lijenou u guste pramenove dlake bijelog medvjeda, od ije koe je izraen mekani sag pred otomanom. Negdje, vjerojatno u jednoj od mnogih drugih odaja
BEHAR114

toga dvorca, njeno su plovili tonovi Chopinova nocturnea. Onda se otvorie vrata i u odaju ue star, smeuran, ispijen ovjeuljak, sav elav i izbrijan, obuen u neku smijeno ukruenu gala diplomatsku uniformu s nizom zlatnih i srebrenih minijaturnih odlikovanja poredanih na zlatnoj niti od vrha lijevog ramena sve do posljednjeg dugmeta na odori. Oi su mu bile ugasle, sitne, mirkave; ruke tanke, ake u bijelim rukavicama, ali tako mrave, da se inilo kao da pod tom jelenjom koom i nema prsta, nego da su navuene na kostur ake, koja se ve poela ugljenisati, a da je izmeu fine koe rukavice i kostiju samo zrak. Lijenim korakom priao je toj ustreptaloj ljepotici, a ona mu podatno pruila svoje ruiaste prstie i apnula mu jedine francuske rijei koje je znala. - Ici, mon cher, ici! Asseyez-vous a ct de moi! On joj se posve pribliio, poljubio je svojim tankim krpama sasuene koe, koje su mu prekrivale vjetako zubalo, pa joj nakon nekoliko njenih, ali umornih i jedva lijeno pronaenih komplimenata - poeo svlaiti providni al i srkati svojim poluugaslim oima sonu jedrinu njezine podatne puti. - Kako si lijepa! - Za tebe, cherie! - Kako si mlada! - Za tebe, cherie! * - Fuj! - viknuo je moj pratilac. - To je dakle taj ivot! To su ti uspjesi i te ene! Dok u grabljenju novca postigne poloaj na kojemu moe kupovati ljubav, dotle si ve iscijeen, smeuran. A ta ena - nju ti nisi kupio! Ne, samo parfem na njezinoj koi i onaj lak na noktima, koji te milujui ele satrti, udaviti! Je li to taj va stari svijet, koji - kako se ini - treba da propadne? - Naalost, jeste... Gnjio je, laan, pretvoran, nepravedan, ali... Pogledaj, pogledaj!... U dnu lijeve strane ulice, upravo preko puta slike tog smijenog salona, te otmjene spilje, u kojoj se strasti gue i ubijaju, u kojoj je stari diplomat uzalud milovao mladu djevojku, dok je ona pritom mislila na svog stasitog ofera, tajnika, ili nekog drugog kunog prijatelja, titrala je druga slika kao njen odraz, njezino nalije.

98

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

KNJIEVNI PODLISTAK

* Topla, nasmijana, vedra, modrikavim arama po zidovima okiena svijetla soba. Sav namjetaj u njoj veseo, ugodan. U vazama cvijee. Goleme, barunaste crvene rue, prozirne lepezaste latice junjakih ruiastih i ukastih karanfila. Mirisi se razigrali po mekom kosom sagu sunevih sjajnozlatnih zraka. Na stolici sa irokim naslonom sjedi ena - zgrbljena nad knjigom. Mlada je, lijepa, ali su joj oi sumorne, pokreti trepavica lijeni, nevoljki, tako da ih samo onda sputa na trenutak, kada su joj od zurenja u crna slivena slova knjige oi ve zamagljene u koprenu rosasto bistrih suza... Nesretna je. Da, nesretna - i u itavoj ljepoti te sobe, u svoj punini te jesenje topline i tog nasmijanog sunca, njoj je tjeskobno, runo i hladno, jezovito hladno, jer je sama... Posve sama. Ima ona, istina, i mua, ali joj je telefonirao da ne moe doi na objed (a on to tako esto ini!), jer, zaboga! - ima vanu sjednicu sa svojim senzalima i pravnim, odnosno financijskim savjetnicima. Ima ta ena i dijete, malog modrookog djeaia, ali je on daleko, daleko u nekom otmjenom zavodu, pod strogim nadzorom ledenih pedagoga i jo ledenijeg ceremonijalmajstora takozvanog visokog drutva. Ima ona, ta nesretna ena, i majku, vjetom rukom kozmetiara i umjetnika mladosti i svjeine, pomlaenu damu bez ijedne vidljive bore na licu, bez ijedne plemenitije elje u srcu, nego da dade u karitativne svrhe samo onda kada e se to objaviti u subotnjim izdanjima svih listova. A ta majka nije nalazila vremena za svoju ker ni onda kada ju je udala za bogatog bankara, premda mu je krv tek s majine strane modra. A sad?... Sada bi se najradije odrekla tog ivog svjedoka brojnosti njezinih godina. Ta, novaca ima, jer je poluplebejac, buruj, skorojevi, kapitalistika gnjidica - isplatio sve njene dugove propale aristokratkinje, koja je osim hipoteka imala jedino lijepu ker. Ima, dakle, ta osamljena ena i mua i dijete i majku, a ipak je uvijek i svugdje sama... I nesretna... Sjedi ona tako i ita, ita... Nekada je, dok je jo nije obuzela svijest besmislenosti i praznine njezina ivota, ona u ovakvim osamljenim danima prizivala u sjeanje svoje nade, poude svog srca, ali je, kada je uvidjela da joj to jo vema stee ledeni obru oko srca - zabacila ta razmiljanja i sva se pre-

pustila lakoj beletristici, koja je samo upotpunjavala njezinu dosadu, kao i sva drutva, izleti, kuni balovi. Imala je ona i ljubavnika, ali kada je uvidjela da on voli miris njene puti i ar njenih poljubaca samo da bi preko nje doao do vanih informacija o stanju elika na burzi - odbacila ga je... U tu sobu uulja se neka mlada ena, prie domaici i svojim joj mekim rukama pokri oi. Bila je to visoka, mrava, elegantna dama, takoer umorna pogleda, rastrzanih pokreta i strastvenih stisnutih usana. - Ti si, srce. Hvala ti to si dola. Tako mi je dosadno! - Znam. Dola sam da te malo razonodim Obuci se. Idemo. - Kuda? - upita nevoljko domaica. - U salon Petit Paris da pogledamo nove modele... ut e i novi skandal... - O emu se radi, o kome? - Gospodin predsjednik naeg udorednog kluba Za suzbijanje moralne bijede otkrio je u onoj plavoj manekenki, ljubavnici gospodina konzula, svoje vanbrano dijete! - Tako? - Zar to nije zanimljivo, srce?... Vidi, mi, slobodne ene, nismo toga liene. to ne doe u na klub, nee ti biti dosadno. - Odvratno mi je to. Ja sam ipak majka. - Majka?... To ti nije nikakva ast! To je samo znak starenja. Na klub prezire materinstvo, mukarce, te znojne i mesnate parazite koji nam siu mladosti i deformiraju tijela. I, molim te, kakva je to ljubav koju oni daju? Kakva je to strast? Mrse nam frizure svojim kosmatim rukama, svojim prstima na koje se lijepe bacili od prebrojavanja hiljadarki i odrezaka akcija tvornica oruja sa kojim se vei godinama razaraju gradovi. Svojim neobrijanim licima drae nau kou i otiru s nje puder... I uvijek trae od nas njenost!... Egoisti su!... Oni nas ne mogu nikada zadovoljiti, jer samo trae, uvijek trae, a nikada ne daju... Ali mi, srce, mi, ene, meusobno... - i oi prijateljice dobie ivotinjski sjaj, pa se naglo priljubila posve uz domaicu, kojoj je s koljena spuzla otvorena knjiga. - Pusti me srce, neu to. Dosadno mi je. Sama sam. - Dosadno, da!... Ali kada bi ti znala... Ui u na klub!
BEHAR114

99

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

- Ja? - Da, ti! Sluaj, i ja sam bila osamljena kao ti. Ptica u zlatnoj krleci svog debelog mua. Tako ti je to! A kao djevojka imala sam i ja ideale, isto kao i ti. Imala snove, elje, nade... Predstavljala sam sebi mua kao prijatelja, druga, jedinog, dragog, voljenog... I - lijepog. Mislim na onu unutranju, toplu, neprolaznu ljepotu!... A ta sam dobila? ta? Debelog, od svog posla iznurenog sladokusca, za kog sam bila odmor od poslovnih briga. Domaica duboko uzdahnu i - kao da u prijateljiinoj vidi svoju sudbinu - proapta: - Da. - I ne samo to, srce. Ne samo to! Ja sam svom muu bila i vana atrakcija. Soareji kod mene, rukovi kod mene, koliko je to donosilo izvrsnih poslovnih veza! Koliko koristi! Novac uloen u moje kostime nije bio izgubljen, nije bio ak ni dubioza. To je sve spadalo u kalkulaciju. enina reprezentacija isplauje se 100% ili ak i vie. Zato mi kupuje i nakit. Nek budem lijepa, zavodljiva, mlada! Da, ja sam ena, koja je vjeto ukalkulirana u poslove svog mua. esto me je instruirao prema kome da budem, onako naoko - popustljiva, kome da dajem jalove nade, a prema kome da budem neumoljiva veliina... Ja sama, moja dua, moje srce, moje tijelo, sva ja, bila sam mom muu samo jeftina razonoda, besplatno uivanje... U itavom tom svijetu arenila naeg drutva ja sam bila sama, oajno, nepomirljivo sama! I bilo mi je dosadno. Onda su se redali ljubavnici. Od konzula, tajnika, preko ofera do posljednjeg lukog radnika! Nije to bila bolesna strast ni perverzija, nego zdravi oaj!... Ali sve je to bilo pogano, ogavno... Onda je nastala totalna apatija, pa lov za novom, za nekom nadljudskom, pijanom sreom! Nisu mi pomogli ni hai, ni morfij, ni sastanci s raznim filozofima, propovjednicima novih religija... Ali, kada sam upoznala Katarinu, predsjednicu naeg kluba... Domaica je sluala tu ispovijed s mnogo zanimanja, ali se gadila te prijateljice, bojala se njene perverznosti, zato je tiho proaptala: - Ali, srce, to je abnormalno, nedostojno ene, nedostojno majke. - Majka, majka! - planu prijateljica, uvrijeena to je prekinuta u svom zanosu. - to mi stalno ponavlja tu odvratnu i poniavajuu rije?
BEHAR114

- Poniavajuu? Ali, srce, da nije majki, zar bi bilo svijeta? - Ludice moja neemancipirana! Malograanko! Gdje ti je aristokratski ponos? Za raanje su one druge ene, one bijedne krupnoake uglate radnike ene, seljanke, malograanske trgovkinje i - kraljice! Da, one, a za nas... - Ali tako bi izumrla naa klasa... - Pa, neka umre! Neka se udavi u svom salu! Neka se utopi u moru svoje degeneracije!... Molim te, ta mi imamo od ivota, a ta imaju naa djeca? Reci mi! Govori!... Evo sjedi, dosauje se i ita... ta ti dakle ima od onog ivota, radi kojeg je tvoja majka mjesecima nosila korzete i poslije poroda podvezivala svoje gradi!.. ta ima?... Nita!... Odnosno, malo zlata, nakita, hrane, laskanja i lizanja raznih suhih usana po jelenskoj koi tvojih rukavica... Cvijee ih je promatralo tupo, patei se u svom tihom umiranju u vazi, a suneve su zrake alosno titrale oko tih enskih tijela koja su traila neprirodni izlaz iz dosade ivotne prezasienosti ili ivotne gladi... * - Dosta! - apnu moj pratilac. - Tvoj zlatnim bravama zakljuani svijet pogan je i ruan. I on mora nestati! Mrana cesta stajala je pred nama izvijugana u dugaki crni upitnik. Pourimo! - apnuo sam. - Zato? Ti si mi htio pokazati svijet postignutih karijera i nedostupnih salona. Svijet - koji je obeana zemlja i raj za sve one to ih patnja bijede i borbe za opstanak zavarava jalovim nadama. - To su samo dvije bijedne slike! - Da, dvije bijedne slike velike bijede bogatstva degenerika jednog na smrt osuenog svijeta. A ti me optuuje to ne elim da te pustim u njega. - ekaj! To nije ivot u kojemu me sputava! To nije pravi ivot ovoga svijeta! To su samo njegovi izrodi, rakrane! Ali, ako iz te bijede... - Preemo u drugu bijedu. - Ne prenagljuj se! ivot ovoga svijeta nije tako odvratan kao ove dvije slike! Kao to postoji bijeda bogatstva, postoji i bogatstvo bijede, bogatstvo ideja, razumijevanja. Kada bi svijet bio takav, tako ruan, onda ni ti niti ja ne

100

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

KNJIEVNI PODLISTAK

bismo trebali postojati. S kim bih ja ivio, a za koga bi ti stvarao? - S kim ti ivi, to je za mene sporedno, a ja - ja radim za onaj svijet koji tek dolazi. Za svijet ljudi, a ne izroda. A taj e svijet roditi majke koje nisu kao te dvije dame site svega nego gladne ljepote svoje djece. - Dakle, samo pralje i seljanke? - Majke, rekao sam, a njih ima u svim drutvenim slojevima i sve su one - kraljice! - Zar nisi uo sada jednu enu koja ne eli postati majka? - To je srea i za nju i za ovjeanstvo, ali ne boj se, zato ono sigurno nee izumrijeti! - nasmijao se i krenuo dalje niz ulicu. - Kad si takav optimist, zato me onda sputava u mom ivotu? - Ja te ne sputavam, ja te samo elim odvoditi sa stranputica naega stoljea. U dananjem svijetu nee lako nai ivot dostojan da ga se ivi, on - ponavljam - dolazi istom sutra! Poslije ovoga rata. - Sutra! Dosta mi je tih obeanja! Ja ne elim doivjeti sudbinu Fausta: Habe mm, ah!... - Molim, uvjeri me da i danas ima na takozvanom... - Ima, ima! Vie ljubavi nego ikada! - Dobro. Poimo dalje, gospodine. Prolazimo kroz dananji svijet i nagledajmo ga se. Uzmimo Diogenovu svjetiljku. - Pakosnie! Iskoritava mo svoje prodorne uobrazilje i baca mi na drum fatamorgane. Ali mene nee zavarati. Ima na ovom svijetu ljepota i vrednota dostojnih da se za njih rtvuju sve fantastine i bolesne djeake uobrazilje o boljemu svijetu i sve doktrine o nunosti socijalne revolucije! I na ovom ovakvom svijetu ima ideja dostojnih da se za njih borimo. - Ideje?... Fraze, lai! Da, gospodine stvarni, trijezni ja: lai, gole lai su sve to, prljave obmane obespravljenih ljudi! - Umukni! Povuci rije! - Dobro. Ja sam tueni fantast. Ja povlaim konzekvencije. Hajdemo na bilo koju sjednicu u ma koju organizaciju trijeznih ili pijanih tvoraca povijesti, arhitekata budunosti, pa ako ne naemo tamo la na elu odbora i pohlepu u njezinoj blagajni...

- Dosta! Ne vrijeaj dalje! Reci, kako ti misli dovesti svijet natrag miru i ljubavi? - Kako? Bez predsjednika i blagajnika i bez velikih odbora, bez bombastinih programa i krvavih ratova ili revolucija, putem srca, putem odgoja, putem ljubavi. Kad ljudi budu uvidjeli... - Utopija!... Na sud! Tamna ulica klizila je dalje pred nama kao pokretna vrpca u tvornici sanja, kao filmska traka, taj najnoviji izum ljudske mate, tako bolesno eljne da nahrani i svoju i tue uobrazilje bar slikama nekog vieg, ljepeg, ivotnijeg ivota nego to je ovaj stvarni, ovaj ples oko tri kumira svagdanjice: eluca (koji gospodari glau ili sitou, tim gornjim ili donjim kulminacijama svih psihikih fenomena), novca (koji otvara ili zatvara kapije karijera, saznanja, pa ak i ljubavi) i protekcije (koja je kumstvo, ljubavnika ili interesno- eksploatatorska veza i trese svijetom i drutvenim odnosima kao uragan). Kue su se stapale u dva velika zida, jezivo iskiena neosvijetljenim prozorima, a visoka kao da doseu do neba, blago nagnuta, tako da su se gore, negdje blizu zvijezda sastala u otro sveden krov nad naim glavama. Koraci su nam tonuli u razmekanu, sirastu kaldrmu ulice, noge su nam uranjale u glib nevidljiva blata kojim je oblijepljena svaka stopa naega grada. Oi su nam, poput onih u make koja ima velike uspravne zjenice, pile mrak i opijale se sve novijim slikama ovog naeg stvarnog svijeta ratne godine 1942., i onog kratkog niza godina koje do nje proivjeh ja, jer on, moj dvojnik, star je, star u svojoj neostarivoj mladosti i poletnosti, star milijune neproivljenih godina. Nakon mog odsjenog poklika: - Na sud! - zakopali smo se u grob utnje, u kojemu govore samo misli nemutim jezikom razoarenja. Osjeao sam neodoljivu potrebu da njemu, mojoj mladiskoj fantaziji, prikaem bar jedan prizor iz onog svijeta konkretne dananjice, odnosno sutranjice, kakav prieljkujem, za kakav bih bio kadar da se borim, ali takvog nema na vrpci ovjekovoga ivovanja u ovom naem ratom osakaenom ivotu faizma, nacionalsocijalizma i krvi, krvi, krvi... - Hoe li, prije nego to odemo na sud, pogledati i koji prizor iz onog ivota za koji ne treba imati kljueve enskih podatnih tjelesa, ni novaca, protekcije, ugleda i zvunih titula?
BEHAR114

101

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

- emu? U tom i takvom svijetu ivim i dobro mi je poznat. - Tko zna, moda se vara. Tvoj mali svijet u obiteljskoj kui, u vrtu uz oca i majku, knjige i mene, nije svijet one bijede, protiv koje se nas obojica borimo. U njemu je vie ljubavi nego zavisti, vie duevne sitosti nego tjelesne gladi. - Pa? - udan si. eli iz ivota izluivati ono to u njemu ne valja, ono to se zove bijeda, a boji se sagledati sve to. - Ne bojim se, ali ne vidim svrhe. - Svrha? Potraiti i pronai lijek protiv bolesti zabluda. - A ti? Zar misli da si ga pronaao? - Kako da ne! Ljubav, nesebinost, razumijevanje, pravednost. - Ludosti su to! Utopije! Nisi se razvio od djetinjstva ni toliko koliko uznapreduje najobiniji mediokritet. Moj pratilac zastade, zaviri kroz jedan zatvoreni prozor na kosom zidu i viknu mi likujui: - Pogledaj! Nisam smogao snage, majko, da zamirim pred tim prizorom. Dah mi je zastao, oi zasuzile, usne se stisnule u gr, a misao poletjela u taj prizor poput crne ptiurine. Moj me je pratilac, upravo on, taj plod iz vrta mog svijeta uobrazilja i dobrih, gotovo savrenih ljudi, izvukao iz moje zamalosti i poveo u svijet krvave dananjice. Prizor to mi se ukazao pred oima bila je stvarnost, gola, neuljepana, nepatvorena i neopisana u knjievnosti, jer pisci ne vole prikazivati istu istinu. Ona je gruba, nepoetina i nije ispunjena onakvim problemima kakvi zanimaju itatelje. Stajao sam kod tog prozora nijem. Da li sam drhtao? Da li sam suosjeao sa svima koji su se za njim - u onoj sobi - muili, ili sam bio samo nijemi promatra, pasivni kroniar? O tome ti majko, ne bih htio sada pisati. * Petrolejka kilji kao krmeljiv pijanac i krto razasiplje svoje ukastoprljave zrake kroz zaaeni cilindar, bolestan i na trbuhu zakrpljen komadiem novinskog papira, malim oglasom u kojemu neka dama nudi hiljadarku nagrade nalazniku njezina na ulici izgubljena pina, koji se odaziva na ime Lucky. Na zidu iza lampe jeftina slika
BEHAR114

na koju su natisnuti aneli nalakeni na oblake. Oni s nebesa promatraju bljedoliku djevicu kako u naruju dri svog sinia, spasitelja ovjeanstva, s aureolom nad plavim kovrama, osjenenim plamikom s lampe. Na sredini sobe stol. Oko njega etiri razliite stolice, stare i klimave kao zubi ugava kljuseta koje vie ni sebe ne moe vui, a ipak je upregnuto u teka kola. U jednom uglu krevet, u drugom slupani limeni tednjak, to sve kalje i uzdie pramicima crnkastosivog dima. Nad tednjakom polica, nainjena od neoblanjanih dasaka. Na njoj alice, dva-tri limena tanjura, slanik i okrugao uti hljeb kukurunjak. U zid zakucano nekoliko avala na kojima vise zaaali iskrpljeni lonci. Malo podalje, tamo iza vrata, iviluk razapet kao vjeala, na kojima se njiu poput haljina ve vremenom izglodanih tjelesa, na ivot osuenih nevinih krivaca, stari kaputi, puloveri, al i jedan kvrgav teak tap uz razbucani kiobran sa koga su tuno popadale ice i doseu upravo do davno neizribanog poda. U sobi polutama, i bolest, glad i nada, smijeh sudbine i pla njezine pastoradi. Na krevetu se istegla pod tekim, krpama napunjenim, tamnocrvenim jorganom (kao da je davno nekada bio umoen u krv pa se na njemu osuila) - jedna mladost. Djevojka, u licu uta, samo joj se na obrazima, odmah ispod upalih, ispijenih vodnjikasto modrih oiju koje su uronile u crne podonjake, pa iz njih vire kao leevi dvaju utopljenika, rascvale dvije crvene rue, uarene, bolesne, jezive u svom rumenilu. Na zidu nad tednjakom tandre sipljivi stari nepodmazani, okrugli kuhinjski sat i uzdie: tikataka, tika-taka... Djevojka u krevetu premee meu tankim blijedoukastim prstima brojanice i usne joj apuu zavjetnih trista Zdravo Marija. Valjda se to moli za svoje ozdravljenje?... Vrata zakripae, bolesniine oi planue u nadi, ali klonue pod kapke, tanke poput papira za motanje cigareta. Na njima je, namjesto brata ili dragana, ugledala uglastu nezgrapnu oznojenu majku s tekom koarom-pletarom punom vlana rublja meu rukama, a crvenom maramom prilijepljenom znojem za raupane sijede prami. - Jo ga nema! - apnu djevojka. - I ne doao, dabogda! Sigurno opet kuje kakve zavjere i borbe protiv vaba ili lunja po razvalinama od bombardiranja, a ja sama moram nositi ovoliki teret.

102

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

KNJIEVNI PODLISTAK

Koaru je spustila nasred sobe, pa nastavila: - Nije moglo stati sve na konopac u dvoritu, pa ovo moram noas osuiti u sobi. Majku im vapsku! Ja im perem gae, a oni su tvoga oca muili u zarobljenitvu kao psa! Ali neka - novac ne smrdi. Eh, kad bi mogla sutra ti malo, onako polako ispeglati. Ja bih otila ve zorom po ve i moda bih zaradila koju kunu kod milostive Pepice... - Moi u, mama. Ve mi je lake... Zdravo Marijo, milosti puna, blagoslovljena ti meu, - nastavi opet svoju molitvu i crna zrnca isla poee joj ponovo padati pod prstima poput suza one kojoj se uzalud moli. - Ovo se ovako vie ne moe! - otpuhnu starica i pogleda na tednjak. - Prokleta provizacija!... Oduzeli su mi njihove karte. Vele: ti si varalica! Mu ti u zarobljenitvu, sin ti u vojsci, a ti ih prijavila... Jo kad bi znali gdje su... Objesili bi i tebe ovako krepanu, a mene bi, ini mi se, skuhali u safun. - Mama, mama, ne smijemo lagati! Kaznit e nas Bog... - Kakav Bog! Provizacija, policija, ustae, vabe, Talijani... Oni nas kanjavaju, a Bog je pobjegao na nebo. Nee njega ni bomba, ni racije! Zato jednom ve svemu ne doe kraj? Makar pobijedio bilo tko... Ili da nas bar zdrobi kakva bombetina. Crkne lijepo bez boli i ni briga te za ukop... - Mama, ne uzrujavaj se. Dat e dragi Bog, a pomoi e i moj Stipe. - Vrag i tebe i tvog propalicu Stipu. Pas mu obraz lopovski! Zaveo te je. Upropastio. Zanio ti pamet. Kopilan! I to mi je pobonost! Liete oltare namjesto da radite. Ba e vas Bog zato spasiti.. Hajde, molim te... - Mama! - i djevojka se podie na krevetu, ali je teki hropotavi kaalj stade guiti, pa se jo jae zarumenila, zakocenula i ispljuvala u nonu posudu, iskienu pjegama hre - koju je jedva drhtavom rukom podigla s poda - sivi bezoblini komadi tuberkulozom razjedenih plua. - No, smiri se, Kato. Jo mi samo taj tvoj kaalj treba. O, Isuse i Marijo! Pa kakav je ovo ivot? On se, magarac pijani, dao zarobiti. Svi su se vratili, svi katolici i muslimani, pa ak i neki pametniji Srbi, samo on ne! Radnik si, ima djecu, uvaj glavu, a on... Jo ako je istina da se je vratio, da je u umi... A nama se ni javio nije. uva nae glave. A ta e nam kad smo goli... Pa onaj moj fakin, onaj sreo, tvoj brat, jo e nam policiju navui na vrat i vabe... Jadna

ti sam! Hoe moj sin, upravo moj magarac, moj odrpanac - da otjera Hitlera iz Bosne! Hitlera, kome ni Bog nita ne moe... - Mama - prostenja ki s kreveta - ne grijei due! Tko e nam pomoi, ako ne Bog. A kad zatutnje bombe, moli se i ti... Zdravo Marijo, milosti puna... - Tie ti to, Kato, dok ti nisam iupala brojanice iz prsta. Sad se zna moliti, a kad si sa Stipom... Onda niste molili Zdravo Marije, nego ste... Kopilice!... Vidi, vidi moje modre i kvrgave ruke, to je od rifljae, od pranja tuih gaa, tuih slina iz maramica... Od toga rada u ti veeras skuhati orbu, da! Da, da, od vapskih e se koulja i gaa najesti, a tvoje islo i tvoj ludi poboni Stipe, vi ste... vi ste... - i starica nastavi neto gunati vjeajui pritom rublje po rubu kreveta, na razapet konopac iznad tednjaka, na prozor, kvake, gdje god je nala malo prostora. Sobica utonu u utnju. U tednjaku se polagano, ali pogubno stao ariti drveni ugljen irei svoj otrovni smrtonosni zadah po zraku sobice i guei sve vie nesretnu devetnaestogodinju bolesnicu u krevetu. Njezini su apati postajali sve tii, sve nejasniji. Zavodila se u neku omaglicu, u polusan fantazije fanatika. Da li je vidjela zbor anela, lik svoga Stipe, ili moda komadi topla masna mesa? emu se tako blaeno smjeka u polusnu oponaajui (svjesno ili podsvjesno) one smijeke anela sa slike ponad njezine glave... Starica je poskidala sa stola sve to je na njemu bilo, razastrla po goloj stolnoj daski poderano ebe, s poda pokraj pei podigla icom zakrpljeno staro glaalo, napunila ga jo nerazgorjelim arom, stavila po njemu komadi zahrala sulunara i iznijela ga pred vrata. Nekakav je neugodno nemirni olujni mir zagospodario odajicom. Minute su proticale poput blatne abokrene potoine niz vlano, zeleno, ljigavo i runo kamenje. Ve se na stolu kooperila itava piramida izglaana rublja, na bolesniinoj se glavi ve odmarao ledenovreli znoj poluumiranja, petrolejka je ve potpuno zacrnila cilindar i svojom ai zaarala oglas o psu Luckyju, kada se vrata naglo otvorie i u njima se ukaza uplaeno rumeno pjegavo lice petnaestogodinjeg derana. - Mama! - Tie! Probudit e Katu. Deran je spustio glas, ali je nastavio unezvijereno,
BEHAR114

103

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

poput gonjene zvijeri: - Mama, mene trae. Progone me. Starica spusti glaalo na komad cigle pokraj stola i uperi oi u sina, sprva hladno, neprijateljski, ali se taj pogled u trenu zagrijao majinskom ljubavlju, koja je vrlo brzo rastopila u njezinu srcu strah za vlastitu sigurnost. Osjeala je da mu eli, da mu mora rei: Pa, to si onda, lopove, dolazio ovamo da upropasti mene i ovu bolesnicu? Tornjaj se! Idi tamo, tvojim prokletim prijateljima, usijanim glavama, kao to je i tvoja, a ovu kuu pusti na miru. Ta, ve su preksino odveli komiju Haska, mehaniara, a neki dan su odvukli zadnju idovku, ludu Rahelu, koja je godinama prodavala pred kinima prene kotice od tikava, sad ih ti opet domamio ovamo. Bjei kud zna!... Dosta je meni straha, to znam da su ti i otac i brat pobjegli u umu. Nikad ih vie neu vidjeti, ili... Sad jo i ti... Mievi ste vi, koji se bore protiv maaka... Eto, tvoj je aa sanjao o panjolskoj, malo da nije krenuo u tu daleku zemlju kao dobrovoljac, pa... Jo prije rata hapsili su ih, a ja prala tui ve... Radnika prava!... Gubi mi se s oiju! Ja moram izdravati ovu tuberkuloznu jadnicu Ali majka ne ree od toga ni rijei, samo je stavila prst na usta i apnula: - Gdje su? - Ne znam, mama. Pobjegli smo. Ratrkali smo se. A sastali smo se tamo u Kovaima. Ispod ifutskog groblja... - Sram te bilo! - prekide ga mati. - Zar da im se i ti, jadni komunista, ruga? Nije im dosta njihove muke, jo ih ti, kopile, naziva ifutima... Ti si, eto, cvijee... Pravi Arijevac, katolik i Hrvat... Pa zaista tebe gone? I to nai - Hrvati. - Mama, oprosti, loa navika. Ja sam to sluajno, i ne mislei ta govorim... Ovakvu te, mama, volim. Volim - i sin prie majci, obujmi joj kecelju rukama i htjede je poljubiti u lice. - Mar. Pusti me! Reci mi radije tko te progoni i zato. - Policija, mama. Mi smo se sastali, zna... Ja bih volio kad bi i ti htjela... - Ne, ja neu. Neu da znam za vae gluposti. Djeca! Da je mene trebao tvoj aa, poruio bi mi. A ne znam bih li i njega posluala. Ova jadnica na krevetu... Znam, rei e, nije vano. Vi se borite za sutra, a ne za danas. Ali mi ivimo danas, mi crkavamo danas... ta ja ovo tebi meljem? Vi
BEHAR114

- balavci! Boriti se elite i ubijati, namjesto da radite i pomognete svojim majkama. Sve to vi toboe za nas inite, sve su to jalova posla. Uh! Moj kopilan hoe da se bori protiv sile... Najradije bih te ovom peglom... - Nisu to gluposti, mama. Eto, da zna, tata ti poruuje... - uti! - Zato? Kata spava. - Ku! Kad ja velim. A - do kue te nisu dopratili? ekaj. Idem pred kapiju. Toboe, da upitam koliko je sati. Eno ti na poretu jelo. Ah, ostavi Kati. - Mama! - i u mladievu se oku zablista suza. - Mama, sutra naveer idem u svoju prvu akciju. - U vraga ide! Balavac jedan! Knjigu u ake! Ili na zanat... To, to si mi sada lanuo, ne govori se nikom, ni majci... Jadna ti sam, ubit e mi ga... - i starica izae iz sobe. Bolesnicu probudie vrata, koja zalupi iz vana hladni vjetar. - Mama, zaspala sam... Zdravo, Marijo, milosti puna... - Kako si, Kato? - A! Ti si doao. Jesi li gdje vidio Stipu? - Nisam, hvala Bogu! Prokleti konfident! - uti! Ne vrijeaj ga. On je estiti Hrvat, poboan, dobar, vrijedan. Ko ga je tuio, reci? -Vidi mu se na blesavu licu da je izdajica. Evo ga, dolazi. ujem njegov glas. Ide s mamom. Djevojku ozari neka velika radost. S mukom je na brzinu izvukla lijevu ruku ispod jorgana i zagladila svoju ovlaenu kosu. - Teta Ana, ja malo doao da vidim Katu. Donio sam joj jabuka... - Neka, Stipe. Evo, sjedi. Ja moram peglati. Starica pogleda znaajno na sina, kao da mu htjede rei: Ne boj se, zrak je ist!. Ali pred ovim ovdje - uti! Dobro je, to se Kata upravo s njim spetljala. Moda te zato ovdje nee traiti. Bori se, kad ba hoe, jer se ova nevolja ne da vie podnositi! - Stipe!... - tiho se javi zaljubljeni djevojin glas. Mladi je brzo dogurao stolicu blie njezinu krevetu i sjeo do nje. - Zna, Kato, moram ti neto strasno rei. Neto vrlo teko... Mene su pozvali u domobrane. Moram. Dosad me

104

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

KNJIEVNI PODLISTAK

je spaavao moj zanat, ali sada valja ii. Banditi se sve vie roje, moramo ih unititi. ive u umama kao vukovi, ubijaju djecu i ene, pale sela, pljakaju crkve i sve to im dopadne aka. Jadni na poteni svijet! Ah, ne boj se! Bog e me spasiti, pa u se vratiti i povesti te pred oltar. Imam Sv. Antu i onaj molitvenik to si mi ga dala... Ne plai... - Isuse! - i djevojka se zarumenje, pa naglo problijedi, posivi, i licem joj preleti neka uasna neman... * Uplaismo se i moj pratilac i ja, pa brzo pobjegosmo od tog prozora. - Koji je od nas dvojice Dante, a koji Vergilije? - upitah. -I, emu ovaj prizor, emu? - Ne, to nije pakao, gospodine ja, to je ivot za koji ne treba tvojih zlatnih kljueva. - Strano! - Da, da! Tako je to, dragi moj elavko. Tako umire svijet dok ti u svojoj sobi, uz oca i majku i lijepe djevojke, pie moju liriku, moju krv dok pretae u stihove, u romane... A mene se ti eli osloboditi. Mene - ili ovih nekoliko slika. ekaj! Prije nego to stignemo na sud, moram ti pokazati jo nekoliko prizora. Da, da, nekoliko sliica iz ovog tvog ivota, u kojemu te ja, kako veli, sputavam. - ta ti zapravo hoe od mene? - Isto to pitam i ja tebe. - Ti nema prava nita pitati, jer si krivac. Ti me sputava i zasljepljuje, odvodi me ak u takve orsokake iz kojih se ne znam asno izvui natrag na pravu ivotnu stazu. - Lae! Kukaviki lae.. Hodi!... Pogledaj!... Sada malo ti, gospodine, stvarnija od krvi i mesa, ambicija i kompleksa, izvoli, gledaj ovo nalije, ovo - za to se u salonima ne zna, ili ne eli znati... Nema tu ni dosade tvojih perverznih dama, ni sladostrasti starih diplomata. - Dosta! Ta jedna slika bila mi je dovoljna. Taj malian nee promijeniti svijet. I ne zanima me njegova liliputanska psihologija mrnje. Hodi, krenimo dalje. - Polako! Mora jo gledati, mora! Ti mora zauzeti neki stav prema dananjem i sutranjem ivotu. Mora ga promatrati i odozgor, i odozdol i sa strane. - Iz njega ga elim promatrati, ludo zanesenjaka. Sudjelovati elim u ivotu, u njegovim borbama i nastoja-

njima, a ti me zove - da ga promatram. - Da li ti ima dovoljno snage za to sudjelovanje? - Imao bih da me ti ne sputava! - Opet si poeo. Zar ne osjea koliko si nepravedan, koliko sam ja samo dobar izgovor za tvoju neodlunost. Gledaj! Nagledaj se, gospodine sine svojih roditelja, nauivaj se svijeta u kojemu ivi... I to odavde, iz prikrajka, s ove ulice, iz koje se uvijek moe vratiti u svoj krevet, u svoj vrt, svojim knjigama, papirima i peru! - i odgurnuo je zastor s jednog prozora prisilivi me da mu se ponovno prikradem poput tata. Tako sam zavirio u jo jedan jezivi prizor naeg jadnog ratnog ivota. * Sumrak. Niska tavanica pritisla mali halvat u nekoj kuici na Sedreniku, na vrhu Vratnika, ili negdje u Pasjoj mahali. Neka pogrbljena hanuma vadi iz sehare pregrt marama, mukih bezli koulja, gaa i jo nekakve krpe. Uza zemljanu pe iskienu okruglim zelenim loniima sjedi i prede bezrepi maak. (Sigurno su mu davno, jo prije rata, borbeni porivi mahalske damogladije otfikarili repinu.) U odaju ue postariji arinlija, zanatlija, s ibukom u ruci, pa sjede na minder, otpuhnu i progovori: - Pohiti, sijeda. Valja da mu to spremimo na taciju. - Uh, lijepi moj Avdaga, uh... - togod je od Boga, Fato, valja da je slae od meda. A kad se ovaj belaj svri - Poginut e, lud-mlad... Jadna ti sam! Hoe li ga na Rusiju, ili na etnike, ili... - Ne plai. Jesi li mu skuhala hljeb i lokume? - Jata radi. I pitu. Burek. Komija Hasaga, kasap, zaklo u promidbu brava. - Neka, sijeda, neka. Pohiti... Stari zanatlija pripalio cigaretu, utakao je u ibuk, pa otpuhuje dimove. - Sve mu smotaj u onaj rusak i dobro stegni. Jah, i spremi mi ovamo Avdu, ako je stigao. - Zar ga ne bie mogli spremiti kui makar na konak. Ve ga desetak dana nijesam vidjela. Otkako je u Hercegovinu otiao... Allahu!... O, Hitleru, Bog ti platio!... - uti, eno, ne grijei due! Nije Hitler otpadan. Bori se on za svoj narod, za sve nas... On e osvojiti vas butum dunjaluk... Hitler hiti...
BEHAR114

105

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

- Othitio dabogda u dehenem!... On e naeg jedinca... Oh, Allahu lijepi... Oi materine, kako e njemu biti... - De, ne hlini i ne budalesaj! I ja sam vaktile na fronti bio, pa - eto me, iv-zdrav uza te. Pohiti! Utom se na vratima pojavi prosijedi Avdo, vjerojatno susjed, u tijesno ruho obueni siromaak, pogrbljen, premda jo dosta mlad. - Deder ti, sijeda, izii! - zapovijedi domain. - Bujrum, imenjae, sjedni. Kada je starica, ponijevi sa sobom iskupljeno rublje, napustila halvat, Avdo se nagnuo prema domainu. - Zna li tvoja sijeda? - Jok! Ona misli da je bio u Hercegovini i da e sada u domobrane. - Ba je nesretan. Uhvatila ga racija na ariji... - Dok se je brijao kod brice. ta e, ne moe mladi bradat hodati! Ali - neka! -I sada mora kao dobrovoljac u Crnu diviziju. - ta e. Nek se bori protiv dindumana. Makar tebi ne moram govoriti da nam poklae brau u Foi, a o Sandaku da i ne spominjem. Eto, ja sam im, da ti pravo kaem, halalio to me ovako stara ostavljaju bez sina i to ga odvedoe. Samo neka ostane tu, nas da uva. ao bi mi bilo, kad bie ga na Rusiju, da tamo kosti lomi... - Zato mu materi ne kaza da je silom odveden, lake bi se smirila. - Jok! Zna, mahala ko mahala. Mogu me tuiti da sam ga krio. Ne moe ti svijetu nakazivati. - A zato mene zovnu? Ti zna ta ja o svemu tome mislim. - Eto, da mu ti ponese dolje na taciju ruksak. Ti si, makar oni tako hesabe, njihov. A bolje da ga ja, kao otac ne vidim. More mu biti teko... Ne znam, imenjae, ta e od nas biti. Eto, on ode da gine, a ja ostario. Posao ide slabo. Tvrd zeman. More ovaj belaj potrajati jo i godinu dana. - I dvije, i tri... Dok slome toliku silu. Nije lahko razbiti osovinu Berlin - Rim, pa jo uz njih i Japan. - A ko ti veli da e ih slomiti? Hitler e, bolan ne bio, imenjae, osvojiti svijet. - Da nas Bog sauva te nesree. Ne bi se znalo za nas, muslimane... - Ne budali! Ko nas brani od etnika i od komunista?
BEHAR114

Ko na obraz uva i nae ivote? - A tko podie protiv nas sve te ljude? Nisu, Avdaga, smjeli ticati, ni u idove, niti u Srbe! - Eh, nao se moj imenjak da nas brani od onih, koji nas mrze jo od Kosova. Poklae nas, a ti... idovi! Vjekovima su nas pljakali. Pogledaj u gruntovnicu pa e vidjeti ije je bilo Sarajevo! Jah! Jesi li vidio izlobu - kaki su!... Oni su Isa pejgambera htjeli na vjeala, borili su se i protiv naeg Alejhiselama. Njihova je vjera - para. Ne velim, nisu ih trebali ba onako... Ma uje, imenjae, da te ne znam... - ta bi? Bili smo mi nekada zajedno na fronti, Avdaga, zato me udi to ovako misli. Izlobe?... I nas da uslikaju kako oni hoe, da nas izvrate i popljuju, mogli bie nainiti sto izlobi muslimana, eto!... A ti, kao da si na mene ljut! Bi li me prokazao, ha? - to si onda dozvolio da ti sin ode u ustae? . - Mene nije pitao. Otiao je sam. On ima svoje razloge. ena mu je iz istone Bosne. Poklali joj brau, ubili joj oca, pa on... Ali nije trebao. Rat je rat. Da se to bogdo udune, pa da se svijet izmiri... Ja se, Avdaga, ve danas molim Allahu, da sjutra, kad sve ovo proe, ljudi ne stanu proganjati svakoga tko je volio vabe, jer oni, kao narod, nisu krivi to se nisu za vremena sjetili da maknu svoje mahnite voe... Strah me je, Avdaga, i za nas... Zlo se zlim vraa! Ali, kad akobogda doe mir... - Bojim se da nama nejma mira dok Vlasi ne isprtljaju iz Bosne. Dosta su nas klali. - A reci ti meni, Avdaga, po kojemu erijatu bi ti istjerao narod sa svoga praga? Kako bi tebi bilo da te Hitler potjera u Tursku, ili u Arabiju? Kako bi tebi bilo, da te sutra, kad Hitler pane, stanu krstiti, ko danas Srbe u nekim selima! - Stani! Ako Hitler, kako ti eli, pane, zar njime ne bismo propali i mi? Ili bi ti, imenjae, moda htio u umu s dindumanima koji na vjeru pljuju i pljakaju gdjegod ta stignu. Sve su to lopovi, imenjae. - Partizani ne kolju. - Ih! Plaho! Otet e nam sve. Oslobodit e nas od imetka, od vjere, od obraza. Da ti pravo kaem, imenjae, meni je dosta oslobaanja. Da nas hoe bogdo kogod zarobiti, pa da znamo: roblje smo i gotova posla. Ovako, sve nekakve slobode gore od ropstva! vabo nas oslobodio od Turaka, Biograd od vaba, Hrvatska i Hitler od Biograda,

106

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

KNJIEVNI PODLISTAK

pa mi od same slobode vie ni gaa nemamo na turu! Eto, sad nas ovi iz ume hoe osloboditi od ivota. Ja, imenjae, vie nikome ne vjerujem. Nikome! A kako bi, molim te, vjerovao ekiji? Jedni nose brade, drugi crvene zvijezde, ali nijedan ne nosi mir... Eto ti, imenjae... - A tvoj e sin... - Jest! Kao to zna, odveli su ga, ima desetak dana. Prvo u zatvor, pa u rat. Ali neka! Haman je sigurniji tamo, nego ovdje. Ako opet zaprate bombe... Utom se zaue koraci i majka, sva u suzama, unese u halvat teku naprtnjau. - Da ga makar moe poljubiti majka prije nego to ga... * - Jedan se narod meusobno istrebljuje, a ti, njegov pjesnik, njegov duhovni borac, ami u svojoj sobi i pie moje stihove! - ree mi moj pratilac i gnjevno povue zastor. - Jadna majka! - proaptah. - Jadni sin i jo jadniji otac! Izvoli! Ta dezorijentiranost, ta bezglavost i neupuenost, to je ivot tvoje dananjice. Da li za njim udi? U njega bi ti i htio i ne htio ui, bez obzira na vrata s raznim posjetnicama. - Ne razumijem toga Avdagu. - Vidi, molim te! Ti ga ne shvaa! Moda ga ak i optuuje. On nije kriv, dragi moj gospodine! Za takav njegov neodreeni stav krivi ste vi, muslimani intelektualci, koji ne znate tko ste, ili to jednostavno ne elite da znate. Vi ne znate ta hoete i emu teite. Vaa glupa, neasna i meetarska politika na vagi izmeu srpstva i hrvatstva, faizma, komunizma i demokracije, vaa bijedna parola: Merhaba, arijo, na sve etiri strane!, vae duhovitosti o osmanlijskoj politici ravnotee, va... - Dosta! Meni to ne bi smio govoriti, zanesenjae. Uasnu mi nepravdu nanosi. - Dobro. Odgovori mi onda jasno: ta ti misli o zbivanjima oko tebe? Misli li da je za nas u Bosni bolje da pobijedi Hitler ili Staljin? Koju doktrinu bira? Hajde, budi bar prema sebi samome iskren! - Ima i osim njih... - Da, da, ima... Izvlai se, je li? Strah te je cenzure tvoje vlastite kolebljivosti i nedosljednosti itave tvoje generacije. Ne dopada ti se nijedna od ovih dviju slika. Gledaj onda

dalje u ovu runu i prljavu stvarnost i sutra se zavuci svojoj mamici pod skute, pa joj proitaj neku od mojih borbenih pjesama. Ako bi koji od nas dvojice smogao snage i smionosti da ode na barikade bilo koje stranke u ovom ratu, bojim se da to ne bi bio ti. - Priznajem, nisam junak. - Ne, nisi ti kukavica, elavko moj, ti samo ne zna za koga i za ta bi se borio. Za tebe na ovom svijetu postoje samo doktrine, knjige, a ivot... - Ti mi ga krade! - O, ne! Ne poinji iznova! Ti mi predbacuje da te sputavam u tvom stremljenju za ugledom i au, molim... Ali to nije ivot! ivot pojedinca ne smije danas biti odluujui faktor! O ivotu generacije, o ivotu tvoje Bosne, tvoje Evrope, tvog Svijeta, o ivotu ovjeka kao bioloke i psiholoke jedinke, o tome se radi! Prije nego to stupimo pred sud razuma, mora pogledati jo nekoliko prizora iz ovog jadnog ivota stvarnosti tvoje ljubavnice - Bosne, u ove krvave dane oujka godine 1942., dok ti estetizira, filozofira i mojim perom pie svoju Knjigu majci. - Meni je dosta! Plaim se i jeim. I plakao bih... - A ja, vidi, plaem i gledam, ali mi nije dosta. Sve bih htio vidjeti i opisati i sauvati i ostaviti u amanet buduim pokoljenjima, zato ti rado opratam to si uz svoju majku, namjesto u borbenim redovima, zato ti doputam, da joj za roendanski dar pokloni knjigu o sebi, odnosno o meni, ali ti mora, mora sagledati i doivjeti ovu stvarnost. Mora! Kada je bude tako jasno vidio kao ja, nee me optuivati to ti kradem noni mir, nee me pozivati pred sud razuma, nego e me aliti, mene, tvoju obesveenu i upropaenu mladost idealiste. Gledaj! - trgnuo me je za rukav i odvukao do jo jednog prozora. * Uska, mrana prostorija u podrumu. Niz zidove se vuku ukasto-crvenkaste pruge poluzaleenih svjetlucavih kapljica vlage, koja je nala sebi zmijasti put sve do smeastosivih pjega jezera-vlage, to poput rascvalih rana tuberkuloze zida, itavoj toj nastambi bijede i straha, daje dra uasnih koliba vjetica, kako ih je teko mogla zamisliti ak i mata nekog cara-priala iz davnine. Da li je to elija nekog zatvora? Ili je moda podrumski stani kakve pijanice, pralje, koja rakijom vara svijest o bezizlaznosti
BEHAR114

107

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

svoga siromatva? Kakve su se to spodobe skutrile u polumraku? I od ega drhte? Od hladnoe, gladi, straha, ili od neeg jo teeg? Visok, mrav, ozbiljan mukarac srednjih godina ape eni, djeci i starcima, vjerojatno svojim ili eninim roditeljima: - Tiho! Moda nas nee nai. Za ovaj podrum mnogi stanari uope ne znaju. Arifaga ve godinama ne dri u njemu ni drva, ni ugljen, ve samo stare stvari. Kad protutnji racija, pozvat e nas opet gore, u stan. Valja nam doekati pono. ena propiska: - Zvijeri! Mu joj apnu: - uti. Starica, pogrbljena i sva nekako skutrena use, sjela na razvaljeni naslonja, baen u taj podrum vjerojatno jo prije dvadesetak godina, i gunda nekakvu molitvu na panjolskom jeziku. Do nje sjeo na svoju naprtnjau njezin mu, sitan, razdrhtan, kao nekakav ougavjeli takor. - Mene e sigurno u Jasenovac. Tamo e mi prvo poupati zlatne zube. Tebi e ve prije stanice strgnuti taj tukados s glave... Trebali smo posluati Arona, pa pobjei jo lani. I to da su ljudi! A ja sam itava ivota dijelio sirotinji, ne pitajui koje je vjere... O, Boe, gdje si! - Ne boj se, tata. Ako nas veeras ne ulove, noas u pono kreemo. Dao sam Alojzu novac. Po dvjesta hiljada za svaku glavu. Prebacit e nas u Italiju, a tamo je ve i za nas, idove, sloboda... Onda moemo dalje... - Ako te prevari kao i onaj Vaso, kome smo dali Rebekine bisere i svo zlato, to sam ga stekao za etrdeset godina krvava rada?... Ti si pokrten, tebe i djecu bi mogli nekako i spasiti... Ja ne kupujem ivot vjerom! idov sam i kao takav u umrijeti! ao mi je, djeco, to se vi, mladi, radi nas izlaete ovim nevoljama. Vi ste sada krani, pa... - Vraga! - zakripa zubima visoki mukarac. - Lopovi! Bio sam kod veleasnog Brale. Doekao me je da ne moe biti ljepe. Dao sam trista hiljada za sebe, enu i djecu. Prilog za podizanje crkve. Dao bih i za vas, ali vi niste htjeli. Bili ste pametniji. Kada su prvi put doli danas odvedu, ja sam mu otiao. Veleasni! Mi smo katolici! Spasavajte! Pobjegli smo iz stana, da nas ne ulove, inae bismo ve bili u logoru... Eto, duan su mi uzeli. Stan. Sve. ivote hou da spasim. ivote, veleasni! ivote katolika! Moja ki ima
BEHAR114

istom etiri godine... Bit e dobra katolkinja... A on: Due sam vam spasio, a tijela spasavajte sami kako znate!... Ali, zaboga, tie! ena, koja je sve to sluala, odjednom zavriskala: - Ja dalje ne mogu! Bjeimo iz ovog podruma! Arifaga e zbog nas jo i na vjeala. Hajdemo k Anti. Tamo nas nee traiti. On nam je duan zahvalnosti. Kuu je zaradio pomou nas. - uti i sjedi gdje si - tuno e joj mu. - Ante me je prekjuer vidio na ulici bez trake i upitao me: Kako to da ti ne nosi traku, gazda Levi! Pazi!... Djeca, njih etvoro, utjela su i cvokotala zubima, vea od straha, manja od hladnoe. - Jesi li iao kojem drugom popu? - upitao starac sina. - Bio sam. Kod veleasnog Ante. Plakao je sa mnom zajedno. Rekao mi: Znam da si dobar Hrvat, poten ovjek i da nisi nikada nikom nita naao uinio. Pravo da ti kaem, sinko, koliko mi je drago da si se pokrstio, toliko mi je i krivo. Stidim se to si u lijepu Kristovu vjeru uao iz straha za goli ivot, koji ti - evo - ja ne mogu ni zatititi, a nekmoli spasiti. Ja bih ti, vjeruj mi, radije pomogao nego da biskup postanem, ali ne mogu. vabe to vode. Oni, i ovi nai podivljali mahnitovi. Crkva je nemona, vjeruj! ekaj!... Neto bih ipak mogao uiniti za te. Tvoju manju djecu, onu predkolsku, nekako bismo u kloter... Ti i ena, ako hoete, moda biste mogli u ludnicu. Poznam doktora... Stari?... Ne, za njih ne znam. Bjeite, ako imate novaca i veza... Ja bih ti mogao dati nekoliko hiljada kuna. Plaa mi je malena, a ima mnogo bijednih, pogotovo Srba, dobrih ljudi. Znam ih kad su djeca bila... Sakriti vas?... Ja bih, bogami bih, ali ovo je upni dvor... Onda sam, po njegovu nagovoru, otiao jednom drugom sveeniku. Ni vama, tata, neu rei njegovo ime. Dobar ovjek. On mi je ponudio da se sakrijemo kod njega, u crkvi. Spavali bismo u sakristiji. Obeao mi je nai vezu za umu. Ah, kako biste vi, stari i djeca... - Dobar ovjek! ta smo mi zgrijeili, majko moja! zavapi ena. - Ne pita se to. Juer me je susreo onaj musliman, Hasan-efendija, u ustakoj uniformi. Ve sam mislio, odmah e me predati policiji, a on me uhvatio za ruku. Gazda Levi, budi oprezniji. Obrijao si brkove, ali svejedno! Mnogima si ti uinio dobro, pa ima sigurno dosta

108

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

KNJIEVNI PODLISTAK

neprijatelja, koji bi te prokazali. ... ta da radim? - upitao sam ga, a on mi apnuo: Doi k meni, ali kui. Znam za jednu vezu, koja e ti pomoi da ode. ta e, obukao sam ovu odoru da pomognem kome mogu, pa nek ide glava! Sjea li se, gazda Levi, kako smo nekad... Nisam mu otiao. Oprez je majka mudrosti. - Mama, gladna sam! - proplaka jedno od djece. - uti sad. Ne plai! Onda se odjednom utialo sve. Visoki je mukarac udunuo svijeu. Majka je pritisla uz grudi prestravljenu djecu. Mrak, u koji se nakon jezovito dugog trenutka stanke, kao noem u katran, urezae aptavi glasovi starice: - emal Izroel adonae... Opet tiina. Koraci. - Nejma u mene nikoga. Niks, bite en. Tirki! Musliniani haus. Hrvati! Za dom spremni! - uti stari, ne melji! Mi emo pretraiti. - Licht, Hans! Licht!... * - Nema. Nikoga tu nema! Ne traite, vi... - Kome se to dere, gospodine ja? Vrati se kui u svoju udobnu sobu i napii pjesmu. Ovima je odzvonilo. Glavno je da su im spaene due! - tuno mi je rekao moj pratilac i opet me uhvatio za rukav. Dalje! Ulica postaje sve tjenja, a no sve uzbudljivije tamnija. Koraali smo bez rijei. Doputao sam mu da mi redom pokazuje prizore iz ove nae stvarnosti, koju ne vidimo, ili ne elimo vidjeti, ili nas je moda strah od gledanja pa sa svojim uplaenim vlastitostima igramo mire. Mi kanda ne elimo sami sebi vjerovati da su uasi mnogo uasniji nego to to i pretpostavljamo! Mi smo siti i nismo na bojitu, nismo ni idovi, ni Srbi, ni ustae, ni Nijemci, ni Rusi, pa mislimo da smo zatieni naom nezanimljivosti, ali se varamo! Bombe ne pitaju tko si, a savjesti? Da, te nae jadne, muene savjesti ljudi koji vole blinjega... Kod jednog se prozora uasavao i moj pratilac. I - tu smo se nali. Nismo vie bili neprijatelji. Zbliile su nas suze. Nikada, nikada taj prizor zaboraviti neu, a njega molim da ga opie, makar to je grozan, makar to ne spada u ovu knjigu, posveenu tebi, najmilija majko, najvea muenice ove stvarnosti, koju si sagledala i shvatila

dublje, ovjenije, nego tvoj sin, pa pati, pati tee muke nego raspeti ovjek, jer je tebi ova ratna godina razapela srce, osakatila ti je duu, oslijepila, pa opet dala vid tvojoj svijesti ene koja ljubi ovjeanstvo i vjeruje u bratstvo ljudi. Tvoj sin u njega ve vrlo esto sumnja. - To mora opisati! - apnuh mom pratiocu kad ugledasmo najjezovitiji prizor one stvarnosti, od koje zaista elim pobjei, majko, pobjei - pa makar u ludnicu, ili u grob... - Ne, ne! Od toga se ne moe nikuda pobjei, samo u jedno ovjenije sutra - aptao je, pogaajui moje misli, moj pratilac-zanesenjak, tresui svojom razbaruenom kosom. im je njegova ruka makla zastira nevidjelice s onoga prozora, meni se uinilo da u pasti od uasavanja. * Seoska damija. Po bijelim, nedavno okreenim zidovima velike crvene mrlje krvi proarane sivkastim pjegama prosuta mozga. Na hasurama, ovnujskim koicama i na ona dva-tri jeftina ilima lee porazbacani leevi ljudi, nedavno silovanih ena, izmrcvarenih djevojaka i - djece. Meu njima i po njima gaze opanci, vojnike cokule, izme, pa i polubose nateene i promrzle noge. Mrnja upravo zavrava svoj zvjerski pokolj. Bradati avoli s redenicima poprskanim krvlju nevinih rtava klali su, davili, upali bajunetima oi, poodrezivali ui, majke pojili krvlju njihove djece, staricama tiskali meu noge ruke njihove unuadi. Jedno su preklano dijete dvojica pijanih etnika gurali polumrtvoj majci u rasporeni trbuh, cerekajui se i urlajui nerazgovijetne rijei. rtve su stenjale, vikale, molile, ponavljale: ivio kralj Petar! Paveli je pas!, ali im to nije pomagalo. Neki su nesretnici i prkosili, neki svezanim rukama pritiskali kou na ela, koja su ih bridila, jer su im noevima ili uarenim maicama po goloj koi naarali veliko slovo U. Kod mihraba, na mjestu, gdje inae seoski hoda zaziva Boga, gdje je svakog petka u hudbi spominjao kraljevo ime i molio se za njega, sada ga u ime istog tog kralja upravo kolje jedan od etnikih voa i mui se da mu sijedu bradu proturi kroz prorez na vratu. Oko nesretnika, koji jo grgoe u posljednjem hropcu, postrojena njegova obitelj, a iza njih - polukrug nasmijanih zvijeri. ena, preBEHAR114

109

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

stravljenih, uagrenih oiju, koje nisu zasuzene, nego ostakljene, umrtvljene - gleda u svog mua, pa u djecu i uti. Niti ne osjea kako joj odostrag, s lea, jedan etnik noem pori dimije i gae. Istom kada joj je uz golo meso prislonio zatvara svoje puke, jezovito hladan, ena je vrisnula, ali se nije okrenula. Do nje stao sakati sin. Stopala mu skvrena u nekakve gumene opanke, vrhovi nonih prsta okrenuti jedni drugima, petice izvrnute. Tanane noge vire iz alvarica. Djeak, jedva trinaestak godina star, stisnuo zube da ne vrisne: - Babo! aice mu se tako strastveno upestile, da je osjeao bol od nokata koji su mu se usjekli u meso dlanova. Hodina ki, lijepa, vitka, crnooka, stala uz majku i promatra no na puci uperen ravno u njezine grudi. - Skidaj se, turska golubice, da te vidim golu. Sise pokai, te jasle Muametove, da na njima srpski brci sijeno tvoje krvi deru... - Ubij je, ali joj nemoj na obraz! - vie majka. - I ti e to gledati, stara! Da, gledati! A onda u ti iupati oi. Uzlaje li, ispei u ti jezik na aru, pa ga dati tvom sakatom kopiletu... Hajde, mali, loi ainu krv, od toga e ti se ispraviti ti batrljci! - Neu! - zavrita momuljak. - Pucaj, pasji sine, pucaj amo, u srce! - Zar na ovakvo sakato tursko govno metke da troim? Lii krv - i gurnuo ga je nogom na oca. - Pij! Sri! Oi su ugledale oeve uvenule obrve, koje su pokrile zakrvavljene trepavice. Poljubio je jo toplu leinu, ali ga je etnikova noga tako estoko udarila, da nije znao, lie li oevu, ili vlastitu krv, koja mu je u toplom mlazu iknula na usta. - Sad ustaj i gledaj kako ti sestra uiva! Dok su dvojica drala djevojku za ruke, a jedan joj zatisnuo usta, ubojica njezina oca trgao je s nje krpe tankih dimija. Ukaza se svjee ruiasto djevojako meso. - Allahu, gdje si! - zavriska majka. - Milost! - A ko se mojoj pokojnoj Ani smilovao, kurvo? I nju su ubili, a moju ker silovali. I selo su nam zapalili. Oca objesili... Jesu!... Skidaj se, curo!... - Majko! - uzviknula je djevojka i u trenu se, bre nego to je etnik dospio ispaliti metak, ili je sprijeiti, istrgla iz
BEHAR114

ruku zvijeri pa jurnula pravo na otricu bajuneta. Sama se natakla na bode. - Zumro! Dijete moje! - i starica pade... Udarac cokulom u glavu zavrio je njezine muke. Zastakljene oi gledale su dalje, nijeme, gluhe, mrtve. Strast nije oprostila probodenoj djevojci. Divlje joj je, onako polumrtvoj i raskrvavljenoj, stale dalje bucati dimije i gae. Onda je sakati djearac skoio na zvijer i ukradenim noem stao bosti i bucati debeli, suncem opaljeni vrat. Drugi ga je etnik svukao sa svoga smrtno ranjenog druga i poput janjeta preklao noem. Grkljan izletio iz rane... etiri su etnika grizla mlado svjee djevojako meso... * - Vidi li, gospodine ja? Domalo e planuti damija i sve e pasti u zaborav. - Ne, ne mogu vjerovati da je to istina. - Vjeruj! Ovakav prizor ne moe izmisliti niija mata! Ni moja! - odgovorio mi je moj uplakani pratilac, onaj nesretni vjeito mladi ja. - Takvo zvjerstvo mora naalost biti upravo ona istina koja se zove stvarnost. Mrnja je to, elavko moj! Vjekovna mrnja i primitivnost. Krvna osveta u interpretaciji dananjeg modernog totalnog rata. A da li su ti etnici ljudi, o tome neka povijest kae svoje. Povijest - i tvoje pero, materina mazo! Kani li jo loviti ulaznice za svijet koji sve ovo vidi, ali ne eli da vidi. - Dosta! Umoran sam. - Jo! Jo! Mora gledati, gospodine ja. Koraaj kroz ovaj rat otvorenih oiju, a zatvorenih usana. Ti ga mora preivjeti, jer te treba moja neunitiva volja da sauvamo doivljeno. Ti sebe uvaj za tvoju majku, a ja te uvam za sebe. Ja nisam kriv to je moje otjelovljenje, moj nosilac upravo taj elavi dobriak, koji ponekad sanja o karijeri i malograanskim astima. ak ni knjievni ugled ti ne mogu donijeti, ali ne tuguj! Bez njega, a ti mirniji, a ja slobodniji. Mora pogledati i sagledati jo tisuu ovakvih prizora prije nego to pokua bilo koga optuivati ili braniti. Mora upoznati lice i nalije svoje domovine, svoje brae, da bi ih shvatio i - oprostio im neoprostivo. Karijera? Kako je to bijedno i nitavno u usporedbi s istinom da tvoja domovina treba ljude koji nee ivjeti od nje, ve za nju. Uspjeh i mjesto u salonu, u fotelji, ili medu visokopo-

110

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

KNJIEVNI PODLISTAK

tovanim estetama i poetama koji umiju iz slavujeve pjesme ili iz zalaska sunca nad nekim planinskim jezerom izgraditi veliku poeziju?! Ne, dragi moj! Poeziju nae stvarnosti, nae zaostalosti, nae bijede i naeg zvjerstva, nae sloene problematike, nju ti spjevaj! Nama vie nego stotinu pisaca Povijesti matematike, ili tvojih, pa i mojih estetskih analiza i sladunjavih romana, treba registratora stvarnosti, lijenika nae vjekovne bolesti i uitelja koji e nas, namjesto da itamo i piemo, nauiti da ljubimo i potujemo, i shvaamo, da ivimo na ovom komadu Balkana ivotom kakav smo zavrijedili, kakav su nam ostavili nai prei. Uasan je bio ovaj prizor, ali damija je izgorjela. ta da sutra podignemo na njezinu zgaritu? To je pitanje na koje moramo traiti odgovor bez obzira na ovaj rat, a da ne bismo jo pogubnije i jo vie grijeili nego one zvijeri, moramo gledati i dalje. Gledati, velim, i doivjeti, i proivjeti, i preivjeti, nadivjeti, da ne bismo pali u zablude naih otaca! - i, prije nego to sam ga mogao sprijeiti, ponovno odgurnu zastor s jednog rasvijetljenog prozora. * U veliku svijetlu seosku sobu proviruju kose zrake najedralog jesenjeg sunca prije smiraja. Nekoliko se muha uzalud mui da pronau kakav uski procijep na zatvorenu prozoru, pa iz uglova okana padaju na cvijee u loncima i limenkama nekadanjih konzervi. Dva se kreveta odmaraju od noi i protekla dana, koji ve umire. Na omanom stolu drijema klupko crvene vune uz dvije pospane ae u kojima se srebrnasti mjehurii zraka bore da isplivaju na povrinu moda jo sino nepopijene vode. Na velikom razboju spava nedovreni areni ilim. Promatra li ga onaj sanduk s djevojakom opremom drsko prislonjen uza zid? Jedini ivi stvor u toj sobi, osim zarobljenih muha, mravi tigrobojni maak, legao na izvezeni jastuk krevetnjak, pa predui promatra as svoje otrokande ape, as ikonu, svetoga Nikolu, i pod njom ugaeno crveno kandilo u kojemu na tananom sloju ulja pluta splav sitnog ika. Tiina je, kanda, uspavala ak i popce u zidovima, pa i one loe jeftine fotografije poslagane na najgornju dasku u selu oblanjane i nevjetom rukom zeleno oliene police, u kojoj dremuckaju limeni tanjuri, olje s velikim crvenim pjegama, nekakva poluraspala lutka, hrpa kukuruza-pee-

njaka i dvije pole nepojedene tikve mehkokore. Da li se tako predsmrtno utiala samo ta soba, ili moda itavo selo? Gdje su ljudi, ene, djeca, psi tornjaci, ovce mlijekom nabreklih vimena, momake dosjetke i pjesme djevojake?... Moda su svi u polju. Moda kose, kupe sijeno otavu, ili su na vraju, ili lome kukuruze, iskopavaju krumpire, trgaju grah... Tiina... Samo zuj muha... Kao da neki davno umrli predak vlasnika te kue uzdahnu svojim okotalim pluima i okamenjenim srcem, tako su jezovito zakripale nepodmazane baglame irokih vrata, za kojima se ukaza prazna kuhinja, ugaeno ognjite, a nad njim na verige objeen crni kotao. U sobu se polagano, kao da zadrava dah, uvukla neka starica, bacila unezvijeren, divljaki, uplaeni pogled po krevetima, zatim pola sanduku, otkljuala ga, neto izvadila iz njega pa skrila u njedra i opet na brzinu zakljuala sanduk. Onda je - isto tako tiho - pobjegla. Sumrak je stao zavijati u omaglicu svoje arobne koprene i razboj, i krevete, i police, i stol. Je li to selo izumrlo? Odjednom vrisci, jauci, pucnjevi, praina koja zamagljuje ionako utamnjeli vidik oknima zaklopljenih prozora. Trka. Zbrka. Lom. Psovke i leleci. Smijeh... Zatim opet mukla, nesnosna tiina. Mrak. Jo se samo naziru kandilo i razboj... Onda se u tren kroz prozor ukaza plamen. Crven, ogrnut gustim platem dima. Pa bijeli dim, itavi klobuci, kao da se zapjenio zrak... U crvenkasto-bjelkasto-crnoj rasvjeti kroz prozor naziru se spodobe koje nahrupie u odaju. Noga je istrgla vrata iz baglama. Ruke su upale zavjese, otvorile sanduk, vadile stvari, ispremetale jastuke. Kundak je porazbijao sve stvari na polici. Lutka se, zauena, nala na vrku bajuneta. Jedna je velika, teka ruka uhvatila maku za rep pa je izbacila kroz zatvoreni prozor. Staklo je prsnulo, a dim uao u odaju, udei se tom polomu. No je rasporio nedovreni ilim, a gruba aka oslobodila mjehurie zraka, razbivi au. Onda se iz divljih nerazgovijetnih rijei stao
BEHAR114

111

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

razabirati razgovor. - Nikog ivog! Sakrili su se. Gotovo itavo selo. - Da nisu u susjedstvu, kod muslimana? Sve su to komunisti i etnici! Banda! - Da prodremo tamo, gospodine porunie? Bit e dobra lovina! - Ne! Ono je selo naoruano. Milicija! Kome sve puke daju! Jadna naa glupa vlast! Povui emo se, pa iza ponoi... Neka misle da smo otili... Pogasite vatre. - Naao sam u jednoj kui mater i novoroene. etnika banda! - Gdje su? Jezivi znak rukom ispod vrata i iskeeni zubi, uplaminjale oi. Kada je prvu enu zaklao, a to je bilo davno, njega je to potreslo, sada se tome ve smije. Nauio je zanat klanja, gotovo bolje nego mesar. Ponosan je. Komandant se stresao. Sjetio se valjda svoje majke, ili ene... - Nisi to smio uiniti! - i ve se maio za revolver. - A moju su mater smjeli! Mojoj su eni trbuh ivoj rasporili i dijete joj na puci iznijeli, pa ga nabili na kolac jo onako neroena. A rekli su mi da je bilo muko... Prvi sin poslije sedam keri... Najmlaoj mi je devet godina bilo kad su je silovali... Najstarija je skoila u rijeku da se spasi... Ja, gospodine porunie, smijem sve! Sve!... - Odstupi! - zaurla porunik. Drugi mu donio fotografije s police. - Vidite, etiri momka i otac... Ovaj, ovaj je u partizanima. Ovaj je sigurno etnik, a moda je i u Njemakoj, na radu, ne znam. Ovaj je u logoru, a ovaj... eh, on nas vie nee klati... - Zaplijenite slike i zapamti kuu. Kaznena se ekspedicija nastavlja iza ponoi. Da li su one ruke zaista samo poupale i unitile djevojaku opremu, ili e ponijeti svoj plijen? Jedan pripijani divljak navukao na svoje akire duge, na suncu ubijeljene djevojake platnene gae, pa se cereka. Porunik ga udari akom po licu. - Svuci to! Kakav si mi ti ustaa! Sutra na prijavak! Opet tiina, samo se iz daljine uju: pucketanje vatre i nejasne rijei pjesme: - Puka puca, a top rie... Olovna tiina noi unese u odaju svoj pancir mraka.
BEHAR114

Zasvjetluca li to zvijezda na modrikastim nebesima? ta se to vidi kroz razbijeni prozor? Za onom zvijezdom zaredae i druge, vukui za ruke znatieljni tanani mjeseev srp. Vrijeme klizi kao smrznuta aba niz zaleeni potok. Kuknjava i vrisci, krgutanje zubima i plaljivi povici probudie na ikoni starog svetog Nikolu, pa njegovo desno oko, kojega je ikonopisac Gavrilo izradio po uzoru na oi svoga djeda Save, dobi ivotni sjaj i zakoluta po razbojitu probuenih strasti, bezumlja i krvoednosti. Da li se u njemu pojavila crna suza, ili je to samo trag uplaene muhe, ve odavno mrtve? Njezina je leinica pala u uprljanu, kundacima razbucanu jastunicu. Veliki fenjer kolnjak noen u koatoj ljevici osvijetli odaju ukasto-crvenkastom svjetlou tako naglo, da ono oko na ikoni zamirka. U sobu nahrupi gomila ljudi, ena i djece. Da li e se tu stisnuti itavo selo? etiri jaka mukarca unesose leinu one babe, koja je na tren bila ula u odaju - pa je utke poloie na stol. Tiho jecanje ena posta neto malo glasnije. - Rekla sam joj da ne ide kui, ali ona htjela spasiti dukate za Soku. - I babu Katu su zaklali. epavog Jovu objesili na ljivu u njegovoj bai, a Jovanku preklali, pa joj dijete na kolac natakli! O, Boe, spasi nas! - Nije Mitar smio u umu. Doznali... - Ma tko ubi onog vabu, pas mu mater! Radi njega emo svi izginuti. Svi! - Ne bojte se, dok je nas! - zarea onaj visoki seljak, koji je u lijevoj ruci drao fenjer, u desnoj puku. - Oko kue su nai. Imamo i municije. - Nije tako, Asirne. Nama ne ostaje drugo, nego u umu. Svi. I djeca. Onu, to su na sisi, ili jedva prohodala, uzmite vi, pa - jeda se kogod vrati. Stoku su nam i tako odvukli. Pa mi u umi, na kog naiemo i ko nam da puke - njegovi smo. Samo neka nas naoruaju. I ene!... Vi ne smijete otvarati vatru na svoju vojsku, jer bi i vae selo planulo. Dosta je od vas to ste nam danas ivote zatitili. Hvala vam! - Zar tako, Ostoja? Ti bi pustio kuni prag?... - Neu da ekamo dok nas zakolju. Bez oruja, bez iije pomoi svaku no dri i ekaj koja e ti sorta kucnuti na vrata. Ko da smo mi krivi to smo Srbi i to neki lopovi ubie esesovca pred naim selom. - A zar ga ti iza ovoga ne bi? - upitala ga je jedra seljan-

112

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

KNJIEVNI PODLISTAK

ka, vjerojatno njegova majka. - Odveli su sve koje su zatekli. Nie ive due, sami mrtvaci... - zavriska poluluda ena, uletjevi u sobu. - Jovane moj, janje materino! Milane, materina mazo! Ostala djeca za ovcama. Nismo ih mogli svrnuti... Kuku meni! to i mene ne ubie!... Aime, Bog te ubio, gdje si? - On je u etnicima. To nam je, bezbeli, on i skrivio! javi se onaj s fenjerom. - Neka je! Neka osveti svoje sinove! - zaurla nesretna majka. - uti, ludo! A ko je nas spasio? - Komije su to, nisu ivotinje, kao oni... - Svijeu! Svijeu nam naite, da je upalimo babi Bosi nad glavom. I kandilo ugi! Brzo! - Stante! Ne inite to, nego hajte k nama, pa prenoite u naim kuama. Sutra u ja u Sarajvo na komandu, Ne moe to tako... - Da zakopamo mrtve dok je no. - Ne luduj! Mogu se oni i vratiti. - Nee, otili su... Utom izvana ue viku: - Bjete! Idu!... - Ne daj im amo, Ismete. Ako uspucaju, otvori i ti vatru, ko je da je. Trojica ovamo, u kuu! Nider! Svi polijegajte po podu! Fenjer se ugasi. Mrak. Nekoliko hitaca. Glasovi. - Brao muslimani, izlazite iz kue. Mi smo kaznena ekspedicija. Oni vam djecu kolju, a vi ih branite! U ime zakona, izlazite! - Ja sam ovdje zakon. Ja, Asim Balaban, komandant milicije. Ovo su sve ene i djeca. Uniite i vidite! - Izlazi, ili emo pucati! - I ja u na vas! Hitac. Komandant milicije pade ranjen. ene zavriskae. Tri puke iz kue planue. Vani netko zajauka. - Ostoja, evo ti moja puka. Brani se! Mene je u rame zgodio, a moda i u plua! Uh!... - Otvarajte! U ime poglavnika! Mi traimo Mitra. Znamo, da je u kui. Neka se on preda, pa mi odosmo. - Nejma tu nikakva Mitra! Tu je samo jedna ubijena ena. Opljakali ste joj dukate! - Jo si iv, komandante? Momci, juri!

Novi pucnjevi. Iz vana se uje smijeh. Uz kuu se prislanjaju ljestve. Na tavanu planu sijeno. Unutra tihi lelek i molitve majki, samo to se leina na stolu mimo ispruila, ekajui lomau. Na zidu se ikona kanda pomakla. Sveti se Nikola udi i netremice gleda preda se kroz onu crnu suzu. - Izlazite! Opkoljeni ste! Kua gori. Neemo vam nita. Jedna ena izae. Pucanj. Potmuli pad. Smijeh, divlji, reski smijeh... Kao da negdje zavijaju akali... * - I to da su ljudi? - upitah svog pratioca. - Pa, kuda to vodi? - U tvoje salone sigurno ne! Hodi!. I s ovima je gotovo... Asim Balaban, bivi domobran, pao je eto - titei svoje susjede. Hoe li mu zato enu baciti u Jasenovac? Tko zna?... Pourimo!... Kaznena ekspedicija nastavlja svoj rad. Moda emo s onog zida preko puta vidjeti... - Smiluj mi se, zanesenjae, i oprosti mi! Hou da se vratim u krasni mirni svijet tvoje uobrazilje. - Iz njega su ovi prizori jo porazniji, gospodine ja. Noas ih se mora nagledati. - Ta i sino smo, preksino... Ve sam napola lud... Ja moram, uj me, moram donijeti sudbonosnu odluku, i... - I vratiti se u svoj krevet grickati malo svoje srce, pa napisati pjesmu. O tome emo poslije suenja. Hodi! Izloba tvoje humane stvarnosti nastavlja se. Jo jedan eksponat, gospodine promatrau. Ulaznica?... Samo jedno razoarano srce, koje krvari. I ve je podigao zastor s novog prozora. * Livada. Tridesetak seljaka drhti. Ruke su im povezane na leima. Dovukli su ih iz sela kamionom. Morali su iskopati duboki anac. Sad stoje nad njim. Pred prestravljenim ili ve otupjelim pogledima postrojena eta vojnika. Nijemci, ili Talijani, ili ustae... Svejedno. Uniforme. Plotun. Srbi. I blizu tog su sela nali leinu nekakva vojnika. Moda je prije rata bio operni pjeva, konobar, ista cipela, inovnik, seljak. I opet svejedno. Odmazda... A tamo u selu... ene cvile, lome ruke, mole se Bogu - ili ga proklinju. Djeca se - kao da to nisu njihovi oevi - igraju u prahu. *
BEHAR114

113

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

- Ovi nisu pobjegli u umu. Nisu ni etnici, ni partizani. Oni su susjedi, ako ne priznaje da su braa tvog naroda, koji se kooperi sa svojom tisugodinjom kulturom. - A ona damija? Tko je zapoeo taj pokolj? Tko je kriv? - Svi smo krivi i nitko nije kriv. ak ni onaj diplomat, koji grli kupljenu mladost. ak ni one perverzne ene... - Nijemci... - Ne osuuj! Ne podlijei strastima kao primitivci koji se igraju pravednika i sudaca. Odmazde... Grozno je to, grozno! Prije nego to bilo koga pokua uiniti odgovornim, znaj, da ni pojedinac, ni narod, ni rasa, ni klasa, ni itav ljudski rod ne mogu biti odgovorni, nego samo suodgovorni. I nema pobjednika ni pobijeenih. U ovoj krvavoj 1942. godini svi smo mi rtve. Svi! I zaklani, i oni - koji ih zaklae. Vjeruj mi da meu svim tim zvijerima ima ljudi, dobrih ljudi, nesretnih zanesenjaka. Sve bi te ivotinje, kada bi im netko utiao strasti i svladao onu ludu neman u njihovim grudima, jasno uvidjele ta poinie i kajale se. A kada bi im jo mogli namjesto kazne pruiti oprotenje i ruku pomirnicu, stid bi ih urazumio. - A pravda? Velika, vjena, nepokolebljiva pravda? - Misli li na sud razuma? On e osuditi - mene, zanesenjaka, koji i u dvadesetom stoljeu, i na ovoj ulici kunja, i uz ove prizore ljudske ovjenosti u ovom paranoinom ratu, vjeruje u ljubav, u neunitivost humanosti, u ljude iz bajke, iz uobrazilje tvoje i moje majke. - Pa tko onda da ponese odgovornost, jer netko za sve ovo mora biti kanjen. Ovo vie nije rat, ovo je ludnica, zloinako istrebljenje! - A koji i kakav rat nije zloin? - Lako ti je, zanesenjae, razbacivati se pacifistikim frazama. Ima nunih, opravdanih ratova. Oslobaanje naroda, borbe za ravnopravnost... Obrambeni ratovi... - Pa ti ak ni meni, svojoj najintimnijoj nutrini ne priznaje ravnopravnost!... Zar bi moja obrana od tvoje nepravedne optube bila opravdana, kad bih se, recimo, udaljio od tebe i pustio te... No, to sada nije vano!... Hodi! - Ne mogu vie... - Mora! Ovo e ti, uostalom, biti zanimljivo - ree mi nakon to je provirio kroz prozor. - I nije tako krvavo, premda je krvavije. Srea, to razumije jezik Goethea, Schillera, Heinea i Thomasa Manna. Sad ga se moe
BEHAR114

nasluati u svim varijacijama njegovih dijalekata. Strah me je, da ti sadraji tih rijei nee dozvoliti nikakve filoloke analize. Izvoli! Ja digoh zastor. * Kao to se uplakana obitelj, kada se vrati s ukopa kojeg svog lana, u tugom obavijeni stan, iznenadi i dugo ne moe naviknuti na njegovu nenazonost pa uporno gleda na upranjeno mjesto za stolom pri veeri ili na poluobespredmeeni suvini krevet u kojega nitko ne bi legao, kako se jadovito skutrio u kut alei to ne moe izgubiti prostornost pa uvrijeti u zid kao kakva ponornica, ista takva zbunjenost obuzima i sve stvari. Upravo je udnovato kako neive stvari oivotvori i oovjei njihova uska povezanost s ljudima, kako se one prilagouju navikama ljudi koji ih esto rabe. Te stvari, tako mile, odomaene, prijateljski ugodne onima koji s njima ive, pruaju svakom strancu otpor nenaviklosti. Gost u tuem krevetu nikada ne nae upravo onaj najugodniji poloaj u koji tijelo spavaa nekako same od sebe namjetaju opruge i strunjae, ve navikle na njega. Svaki je ormar provalniku novi neprijatelj i brava mu se opire otpirau, drvo prijetei kripi, police - kao osramoeni pobijeeni uvari zlokobno skrivaju skupocjene predmete. Nema toga malo starijeg staretinara, koji po vanjskom obliku kupljenog namjetaja ne bi mogao izvui neke psiholoke zakljuke o bivem njihovom vlasniku. Samo to on prvenstveno gleda na sauvanost i sve misli usredotouje na prijevaru: kako sniziti prodajnu vrijednost obezgospodarenih stvari. Moda zato namjetaj u hotelskoj sobi, koja skoro danomice mijenja gospodare, nikada nikome ne moe otvoriti srce ni pruiti pravu udobnost, premda za to ima sve uvjete. Stan jo dugo nakon to su iz njega odselili njegovi stanari pobono uva njihov fluid, miris njihove puti, tragove njihovih ruku, nogu, odjee. Ako netko ustupi svoju sobu, ili itav stan, prijateljima, oni se dugo ne mogu saivjeti s namjetajem, a od njihove senzibilnosti ovisi, hoe li to osjetiti i u kolikoj mjeri. Onaj mladi mukarac, kojemu samo o naslon stolice objeena odora i nove visoke izme na nogama daju obiljeje vojnika - tako opreno njegovoj njenoj, britvom jedva primjetno ogrubjeloj koi lica, sigurno vrlo teko i bolno osjea svoju suvinost i nametljivost u tom opustjelom

114

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

KNJIEVNI PODLISTAK

stanu. Moda je zato pootvarao sva vrata irom, kao da je dijete, koje se plai samoe, premda na onoj odori visi njemaki kri za hrabrost. Sin ita majino pismo, koje je primio jo sino, ali ga je dobro skrio od sudrugova u tom Judenwohnungu, koji im je dodijeljen kao podoficirima, da se ne tiskaju u prenatrpanoj kasarni. Zar taj mladi mukarac - plae? Ne, samo je - kanda - raznjeen. Ponavlja, tiho, plaljivo, posljednje reenice pisma, koje mu nije stiglo potom. Donio mu ga je jedan susjed - vojnik. Prekjuer je poao u borbu, a ve danas e ga ukopati. ...Gertruda vie ne ide u kolu. Bolesna je. Tata radi u banci dvokratno. Hellmuth je u Hitlerjugendu dobio strogi ukor, jer nije htio prokazati onog malog idova Rosenkranza, sina naeg biveg krojaa. Zna, bili su u istom razredu i Jakob je za njega pisao zadae iz povijesti Austrije i matematike. Odvedeni su, mislim, u Dachau. Hellmuth je plakao. I ja... Mi u Ostmarcku (kako mi je udno pri dui, da vie nisam Austrijanka!), a osobito mi, ovdje u Salzkammergutu nismo imali mnogo idova, pa ne znamo kakvi su oni tamo, u Reichu... uvaj se, sinko... Jo neto. Tata me je zamolio da potrai tamo u Sarajevu obitelj Haase. Oni su iz Saske. Mislim da mi je kazao, iz Zoerbsta. Kada je jo prije onog prvog rata tata bio u inspekciji Wiener Bankvereina u Sarajevu, upoznao se je sa sada sigurno ve starim Haaseom. ini mi se da je kustos u tamonjem muzeju... Samo ako se nisu vratili u Reich na Fhrerov poziv, ili ako nisu umrli, oni e ti ii na ruku. Lijepo je u tuini, meu divljacima, meu tim krvavim balkancima, naii na topli dom kulturnih ljudi. Tata mi nikako ne doputa, da o Bosni govorim kao o koloniji; on vjeruje da su ljudi tamo dobri. Ja ne. Ovdje novine piu o nekim banditima i guerilli u Hrvatskoj, ali nas uvjeravaju da ete vi lako potamaniti tu gamad... Gamad, udna oznaka za ljude, sinko!... Tvoj smo klavir iznajmili onoj ljepukastoj studentici bekog konzervatorija, koju si nam uputio. I ona te pozdravlja. (Uostalom, sve mi se ini da ti danomice pie pisma i da ti plete nekakve arape i rukavice!) Ne volim se, Hans, petljati u stvari, koje me se - ipak pomalo tiu. Niste bili dovoljno hrabri da priznate roditeljima, je li?... Ako doe gospoica, iznajmite joj sobu, pa i klavir... A ona stalno gleda u tvoju sliku i draesna je kad me ispituje o tvom djetinjstvu. Zgodna je. Dobra. Sama. Ne bi li se ljutila da mi postane snaha.

Kad se rat svri i ti dobije diplomu, pa opet pone komponirati. Slua li u dokolici radio?... Prekinuo je itanje. Ustao. Priao radiju i upalio ga. Oamuen se zatim stao okretati oko sebe, uje li ga tko. Nemogue! Bivi su stanari, uurbano spremajui najpotrebnije stvari za bijeg, zaboravili okrenuti vijak, pa sada mladi Hans slua izvjetaj radio Londona o tekom poloaju generala Paulusa kod Staljingrada. Brzo je potraio Berlin. Koncert po eljama. Topli, njeni zvuci jedne od mnogih Mozartovih sonata... Ipak smo mi via rasa!- pomislio je. - Moda moji drugovi, koji su u N. S.D. A.P. imaju pravo... Ve se htio sruiti u duboki naslonja kraj stolia s radijem i nastaviti itanje, kad primijeti da bivi vlasnici tog etverosobnog stana nisu zaboravili samo okrenuti vijak, nego su na radiju ostavili i uokvirenu fotografiju. Pod staklenim se okvirom smjeka sretna obitelj. Bakica, djed, mama, tata, djeca... Kao i njihova obiteljska slika u Salzkammergutu. - Herrgott! - viknuo je mladi i uzeo u ruke sliku. Vidio je on ta lica sino u podrumu onog uhapenog Muslimana. Bio je u slubi. Kako su ta djeica drhtala! A onaj visoki mukarac. Rimokatolik! Na bojite! Ne mogu ja podnijeti ovu polupozadinsku slubu! Nisam ja policajac, ni strvinar, ja sam vojnik... Kompozitor!... uti! Ne cvili mi vie moju kulturu nadovjeka... Prokleti Nietzsche!. Oprosti, dragi mladi Mozarte, sada te ne mogu sluati... Jadna djeica... Gertruda je bolesna i ne ide u kolu, a vi, vi... Bijesno je ugasio radio, obukao koporan, s uasom pogledao kri na prsima, zasluen u Francuskoj. Uspjelo mu je upaliti i unititi jedan veliki tenk... Ako je u njemu izgorio kakav oboavalac Berlioza, ili ak Wagnera? Ako je u njemu ispeen kakav zarunik studentice klavira, koja namjesto u Salzkammergutu, vjeba negdje u Normandiji, u kuici blizu morske obale... Ako su se u tom tenku razgrijale i poprskale oi kakva brata bolesne sekice, koja ne ide u kolu... Da, tamo je okupacija... Krune karte tiskane na dva jezika... Ja sam vojnik uspravio se - i vrio sam svoju dunost... Mi stvaramo novu Evropu, novi, pravedniji, ovjeniji poredak... ivotni prostor... Ali ovaj stan, pa i itava ova zemlja, ovi ljudi s crvenim fesovima i velikim turevima na akirama, ove ene s crnim aliima
BEHAR114

115

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

pred uplaenim licem, ovi bradati popovi i one udne, u kaftane obuene hode, ovo nije, ovo ne smije biti na ivotni prostor. Samo da me nitko ne uje... Moji drugovi ne misle kao ja... Danas sam slobodan... Idem u grad... Namjetaj mu se zlobno smijao. Uivao je u mukama neprijatelja, kompozitora Hansa, koji je upalio svoj naiga i otkrio onu idovsku obitelj spaenih dua. Ve je bio kod ulaznih vrata. Ve je stavio ruku na kvaku, kad plaljivo, stidno zadrnda zvonce. Otvorio je. Pred njim se ukazae izmorena, mrava, prerano ostarjela ena s crvenom maramom na glavi i jedan nepoeljani deran. Nosili su koaru s rubljem. - Heil Hitler! Ljubim ruke! - ree ena loim njemakim jezikom. - Donijela sam oprani ve... I dola sam da vam poistim stan. - Ostavite tamo na stolu. Koliko komada? - Izvolite. Imam cedulju. Da pometem i opraim? - Sutra. Kasnije. Sad nemam vremena. Ti, mali, kuda si pobjegao? - Evo me. Pogledao sam ovaj radio. Krasan! Izali su sve troje. Deran uarenih obraza, starica tuna to nije dobila svoj novac, a gospodin podoficir zabrinut. Nesretnu je majku muila misao: Sutra. Kasnije! A moja Kata zar da crkne od gladi?!... Ostavi sam, namjetaj se stao tresti od uasa. S poda se, s one baene slike smijala mala etirigodinja djevojica, zloinka, protiv koje se bori stomilijunski narod, kulturni narod Goetliea, Schillera, Baclia, Handela, Dtirera, Holbeina, Kanta, Hegela, ali i Moltkea, Friedriclia Velikog, Bismarcka, pa i Hitlera, Goringa, Goebelsa i... i ovog plaljivog junaka Hansa iz Salzkammerguta, koji kanda nije uo onaj dirljivi govor kancelara Scliuschniga preko radija, nekrolog pokojnoj Austriji... * - Nisi se okoristio nikakvim filolokim raritetom. Oprosti! Htio sam ti pruiti mali odmor od uasavanja, premda je ovaj prizor u sutini jednako grozan kao i onaj u damiji, u spaljenu selu. Hodi, malo emo pratiti ovog muziara. - Ti fabulira. Ti stvara zaplete, pjesnie. - Ne, ja ih samo promatram. Premda bih volio da je taj Hans sin moje mate, jer bih mu onda savjetovao... - ta?...
BEHAR114

- Da, da. Biti strijeljan kao dezerter, kao saboter, nekada je asnije nego... - Zar misli? Ta, Nijemci... - Ne kanim sam sa sobom politizirati. Ti, elavi gospodine, nisi tome dorastao, a ja elim ostati izvan toga, iznad toga! - Grijei! - Divno mi se zahvaljuje za svoj bioloki opstanak. Zar bi ti mogao napustiti svoju majku, odmah, sad, u ovoj jezivoj noi? - A kada bih ti rekao: Da!, kuda bi me uputio? U domobrane? Ta, oni bi me izbacili kao nesposobnog radi tvog srca, koje nosim u grudima, ili u umu, ta njima bih samo smetao, a ti zna da ja... - Dosta o tome... Hodi! Potraimo naeg Hansa. - Varalico! Te slike stvarnosti ipak su samo djelo tvoje mate. - Misli li to ozbiljno? Pokunjeno sam mu priznao, da me je pobijedio. * Velika svijetla radna soba gospodina kustosa odjela za beskimenjake, nadsavjetnika Haasea. Na stolu stotinjak leptirova nabodenih na igle. Pod njima latinski nazivi i brojevi. Uenjak elegantno pokazuje svoje biljeke i rijetke primjerke mladom kompozitoru, koji paljivo slua objanjenja o fauni Bosne, posebno, razumije se, o avertebrata, o ovim arenim leptirima, ubijenim i prepariranim liinkama, o deformaciji probavnih organa i o degeneraciji, odnosno regeneraciji nekih pigmenata. Gospodin Haase je najuvaeniji entomolog u Bosni. - Vrlo zanimljivo, gospodine nadsavjetnie. Mene zanima i ovaj narod... - Zaostao, ali nije lo... idovi su ga izmuzli... Meuplemenske borbe. Bosna ne zna kuda pripada, povijesno je Hrvatska, ali ima toliko infiltrata... Ljudi su dobri, bez obzira na vjeru i nekako mi je ao, to ih naputam. Trideset godina... Moja su djeca roena ovdje... Ali Fuhrer zove - i ja dolazim. - Razumijem. Disciplina. - Ja, mein Sohn... Dakle, na ruak emo k meni... - A kome ete ostaviti ovaj odjel, vae ivotno djelo? Mom asistentu. Studirao je u Beu. Koliko jedan Balka-

116

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

KNJIEVNI PODLISTAK

nac i Slaven moe nauiti, toliko on zna, i vie... Nije to germanska rasa, ali ipak... - I nije vam ao ostaviti ovaj muzej, djelo vaih ruku.... Zauen, uvrijeen pogled. Muziar je shvatio svoju kobnu pogreku. Deutschland uber Alles!... * - Pourimo! - rekoh svom pratiocu. - Hou da vidim novi kadar filma o nadovjeku. A taj je starac primljen u mojoj Bosni mnogo toplije nego moja majka. - Sumnjam da je uope nauio na jezik, osim izraza leptir, stjenica. - Pretjeruje. ta je to? Muzika namjesto vriska i puanih plotuna. Hvala ti! Nisam imao vremena za dalji razgovor, jer smo ve virili kroz novi prozor. * - Heil Hitler! - Sieg Heil! - Victoria! ae su zveckale. Crveno se vino uplaeno treslo u rukama nazdraviara, a radio je pritom s bogzna koje stanice prenosio u ast gosta na gramofonske ploe ili magnetofonsku vrpcu snimljeni Brahmsov Njemaki Requiem. - Neprikladna glazba za ovo junako doba, ali velianstvena - ree domaica. - Lolo, ostavi to! Gospodin Hansje muziar. Frau Minona Haase i njezina ki Eleonora, udata za SS Grappenfuhrera, koji ve dvije godine unosi tekovine kulture nadovjeka u primitivnost domovine Chopina, Paderewskog, Mickiewicza i Reymonta, armiraju mladog skladatelja i zovu ga klaviru. - Neku borbenu pjesmu, ali veselu. Poslije Requiema. Recimo: Wir fahren gegen Enge-land, Eeeenge-land... - Ne znate pratnju? Nevjerojatno! A, da!... Junak, bojite... Imamo note... Oprostite, grozno! Moja ki nije bacila ovog Mendelssohna... Moda ak ita Heinea i zna napamet Lorelei- pomislio je gost i jedva ekao da ode. Gdje je greka? ta je ovo sve?- muio je svoje pamenje, svoju uznemirenu vlastitost i uporno elio to prije na bojite, na nove tenkove...

eli on neto zaboraviti, ili moda udi za majkom, za svojim klavirom u Salzkammergutu? - Ti se prokleti Rusi neasno bore! No u lea. U umu, kao zvijeri, ali na Fuhrer nije Napoleon, niti je Churchil Meternich! Jednu cigaru, Hans? - Hvala. Ne puini. A moram se i pouriti. U etiri sata... - Dunost prije svega! - Bar jednu vau kompoziciju! Eto malo, samo malo preludirajte. - Ruke... Milostiva, ja ve vie od dvije godine, namjesto klavira, sviram na instrumentu rata. Bacam bombe na tenkove i upaljujem naiga iako sam nepua... Uostalom, gospodine nadsavjetnie, izvolite!... Mali dar iz domovine, iz novopripojene domovine... Lijep naiga! Uvijek pali, naalost i onda, kada bih elio da zakae... Dame ga nisu razumjele. Stari se gospodin Haase naklonio, uzeo igraku u ruke i kljocao njome, uivajui u divnom plamiku, koji je Hansu uvijek pokazivao lik onog uplaenog djeteta u podrumu... Ipak je sjeo za klavir. A - mol... Neka udna, ni njemaka ni hrvatska, ni hotentotska, nego opeovjeanska muzika u kojoj je jedan nesretni mladi ovjek molio jo nesretnije dijete da mu oprosti.. . Muzika, koja je plakala nad razvalinama jednog svijeta i drhtala od straha pred sutranjicom... Uplaio se Hans, moda e ga ovi shvatiti, zato je prekinuo. - Moda je na mene utjecao Brahms... - ispriavao se. - Krasno! To je glazba Nove Evrope! To je - Rassenmusik! - uzviknu mlada Frau Eleonora, a on zari ruke u kosu. Obradovao se, to mora otii od ovih slijepaca, koji nisu vidjeli rat. Da, on mora na vojniko groblje. Njegova e prijatelja sahraniti tu, u Sarajevu. Leinu su dovukli iz planina. Leinu, koja mu je donijela majino pismo. * Kao da se brava na ulaznim vratima u stan iz kog je ljepuni oajnik Hans, pokoleban u svojoj vjeri u domovinu, u rat, u sve, izaao praen uagrenim oima mladia, nije opirala otpirau. Da li je to uinila iz osvetoljublja, ugledavi vjete ruke bravara, ili se ve navikla na razne kljueve otkako nije vidjela onaj posebni iz aluminija izraeni, nataknut na koluti, objeen o lancu pedantna visokog
BEHAR114

117

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

pokrtenog idova? - Pazi! Ti ostani vani i ekaj. Naie li kogod uza stube, pozvoni jedamput. Ako te ta uspita, reci da te je poslala mama po novce za pranje rublja i da se obavijesti kada ona mora doi pospremiti sobe. U tom sluaju pozvoni triput. Ako naiu vabe, ili policija - dvaput kratko. - I ja bih s tobom. Da ti pokaem radio. - Znam gdje je. Sve si mi opisao. Malian je drhtao ekajui svog druga na opasnom stubitu. Ne, nije to strah. To je uzbuenje. Prva akcija. * - Da li bi ga sprijeio kada bi mogao? - upita me moj pratilac. - Zar ubiti toga muziara, koji nije kriv? - Rat, gospodine ja. Rat u pozadini, rat u zraku, u vodi, na zemlji i pod njom. Totalni rat. Munjeviti rat s tekom kiom poslije tih munja. Noima su prireivali taj pakleni stroj. U ovom je stanu smjeten i onaj podoficir iz Gestapoa, koji im je pohapsio drugove. On bi sutra moda... - Ako ih uhvate?... - Svejedno. Umaknu li sada, stii e ih kad bilo. Umiranje je zakon rata. - Totalni rat! - prostenjah. - A kuda to vodi? - Ve si me to stoput pitao... Hodi! Eno, za onim se prozorom ak i preko zastora nevidjelice nazire uas. Pouri! * Da ne ite mitraljezi, da ne fijuu i pucketaju puani meci, da onaj baca ne ara plamene Daumierove karikature ili Goyine crtee uasa, da dim i gar ne priguuju neljudske uzvike: - Herrgott! - Porca Madonna! - Majku vam banditsku!... - Naprijed, momci!... Pali!... - Gdje si, Ivica?... Pao?... Trojica za njegovu strojnicu!... Brzo!... Oko bi pomislilo da je to polje, da su to uzreli kukuruzi i udio bi se, zato jo nisu obrani... Ali oko ne misli, ono samo gleda. U pozadini toga polja, prizor kakav ni Neron nije vidio, premda je zapalio Rim. On je bio zaboravio pozatvarati u kue ene i djecu, pokititi na plastove oko stoina leeve,
BEHAR114

povjeati starce. Neron ne bi znao da je to ustako selo, iz kojega je petnaest mladia otilo dobrovoljno da titi ili unitava druga sela, ve prema vjeri kojoj dotino selo pripada i prema doktrini za koju se bori, milom ili silom Tko nije s nama - taj je protiv nas!- tu je krasnu, duhovitu krilaticu izmislio mudrac o kome e moda uiti kolska djeca da je bio heroj, ili e ga spominjati kao streljana zloinca. Svejedno. Kukuruzi zatiuju one, koji se bore prsa o prsa, oi u oi, no u grudi, zubi pod grkljan... Neka ena, da, da, mlada, modrooka, rumenousna i panterovski vitka ena uzjahala ranjena vojnika. Ne, ne previja mu ona rane na grudima! Ona zavrava roman jednog nedavno zapoetog ivota. Ne zna ona, da se taj budui smrdljivi kadaver zove Umberto, da u blizini Udina ima svoju urarsku radionicu, da mu je ena u rodilitu sino poklonila kerku, da mu majka upravo sada nosi na vojnu potu pismo s radosnom vijeu. Ona zna samo to, da je on Talijan, da mu je koulja crna... Smrt faizmu! - smrt onima, koji joj pobie ukuane, odvedoe dragana u logor, a nju silovae. Ali i ona pada. Nije dospjela ni vrisnuti, ni progutati svoju, ili rtvinu krv, koja e joj se usiriti na usnama i dovabiti muhe leinarke. Bose, promrzle crvenkasto-modrikasto-bjelkaste noge gaze raskoljenu glavu, dok drhtave ruke uurbano svlae izme, izraene negdje u Hannoveru ili Bremenu u dugakoj radionici meunarodnih obuara - zarobljenika, logoraa ili dobrovoljnih radnika iz cijele Evrope, pa i Afrike. Jedan se ustaa hrve s partizanom. Pogubili su oruje, pa se sada grizu. Krv im zamagljuje oi, nokti se lome, rebra pucaju. Kada je partizan oborio ustau i grevito traio rukom kakav kamen da ga zatue, ugledao mu je lice i probhjedio. - Ante! Kad ti ode u ustae? Vrae! Zauen to ga jo ne ubija, bijesan to je podlegao jaemu, ustaa otvori oi. - Ivo! Zar si ti u umu otiao? Ti da si Hrvat, moj susjed? Zar da od tvoje ruke poginem.. Pozdravi mi majku, ako se vrati u selo i reci joj da sam pao za Hrvatsku. - Nju pozdraviti ne mogu. Zaklali su je etnici. Preksino. I moju... Ante, hodi k nama... - Hodi ti, Ivo, k nama, u bojnu. - Ubili bi me.

118

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

KNJIEVNI PODLISTAK

- A mene, misli, tvoji ne bi? Ubili su ih obojicu. Tko? Neki je mitraljezac ugledao dvojicu kako se hrvu pa im je poslao smrt iz rafala. Vjebao se ovjek u gaanju. Iza kukuruzita pokoeno polje zasijano leinama i rupagama od bacaa. Niz puteljak koji vodi do zapaljena sela, zatien ivicom od ljeskovine, sputa se kolona vojnika. S jedinog malo vieg stabla u tom grmlju zaue krikove: - Skinite me! Upomo, dobri ljudi! - Ein lebend aufgehengter! Das muss ich aunhehmen! Fotografski aparat kljocnu. Hoe li se u kojem ratnom asopisu, u Signalu, ili Neue Ordnungu pojaviti slika za ramena objeena Ciganina, gola golcata, isprutikanih lea? Ljudi, da, ljudi, sve sami homo sapiensi, izrezuckali su mu kao prst tanke ice koe i ogulili je s tijela. Na tim se resama ive, krvave koe roje muhe, a objeeni nesretnik zove u pomo, ali se Nijemac ne usuuje izloiti svoj ivot, a da li bi imalo smisla? Neki ga smioniji vojnik pokua skinuti s drveta, ali ih obojicu kazni vjeti mitraljezac. Zar bi ita promijenilo na tragikomici te nesree, ako bismo znali da je to bio partizanski, talijanski, njemaki, ustaki ili domobranski mitraljezac?... * - Taj ivi oguljeni Ciganin nije stvarnost! - stresoh se. - Misli? O, jeste! Uhvatili su ga i tako kaznili to je jedno njihovo skrovite prokazao neprijateljima. Njegova je koa platila mnoge ivote i stotine izbjeglica, koji oteavaju pokrete kroz vrletne ume. - Zato mi pokaza i ovaj prizor? - Da se tee odlui, ako se bilo kada htjedne privoliti ovom ili onom carstvu - nasmijao se tuno moj pratilac i da smogne snage za nastavak svojih filozofskih studija. Budi uporni uenjak po uzoru na gospodina Haasea. Hoe li moda sutra nastaviti pisanje svoje Povijesti matematike? - Ne ironiziraj! - Zato? Ta ja u odgovarati pred sudom razuma. - A ja pred savjeu i pred filistrima koji trae potpuno opredjeljenje. Ne smije biti neutralaca! - viu i u Zagrebu, i u Berlinu, i u Moskvi. - Neka samo viu. Pozovi ih ovamo, na ovu ulicu Istine.

Onda smo krenuli natrag prema prozoru stana iz kojega je umjetnik Hans pobjegao od svojih revolucionarnih, ili samo sentimentalnih misli. * Veer. est mukaraca posjedalo oko okruglog stola u sobi stana odvedenog idova, a sedmi, najstariji izmeu njih, pie pismo kui i niti ne podie glavu sa svojih sitnih slova, poslaganih u kose redove. Najmlai, muziar Hans, s uasavanjem slua kako njegov drag Adolf, Prus, pripovijeda o istrazi koju su danas vodili. Govor mu je tvrd, odsjean, logian u svojoj apsurdnoj neloginosti. - I ona se budalasta hulja klela da nikada nije sudjelovala u razgovorima profesora u zbornici, koji su pohapeni. Svi mole da ih preuzmemo mi, Nijemci. Boje se zlostavljanja svojih. Inferiorna rasa! Narod bez svijesti! On je nekakav germanist, profesor njemakog jezika, studirao je ak u Heidelbergu i sigurno vie zna o Niebelungenliedu nego ja... Ustae su nesposobnjakovii i beskimeni. Ne znaju oni ratovati, a jo manje voditi istrage. Oni su sami krivi to ih narod ne voli. Taj je profesor, avo ga odnio, Hrvat. Tvrdi da se je 1941. radovao svojoj dravi, a sada da bi htio nau okupaciju. Nije komunist, ali je priznao da ih vie voli, nego svoje, svoju vlast. Ne tvrdim da ima pravo, ali je injenica da mi moramo u tuoj kui praviti red. Nije im dosta to smo ih oslobodili. Ovdje nije nikada bilo toliko marksista kao nekada kod nas, u Reichu i - genijalni pothvat naeg Fuhrera - pa gdje su? Kraft durch Freude, Hitleijugend, organizirani javni radovi, dobre nadnice i - nema komunizma. Eto, i ja sam, priznajem, 1918. koketirao s crvenima... - Ti - junker? - Nikada ja nisam bio pravi junker. Zar bih inae sada bio s vama? Ja sam obian inovnii, vijak u dravnom aparatu. I znam svoje mjesto. Mora biti i takvih, kao to sam ja. Vodim istrage, piem zapisnike, hvatam neprijatelje tamo gdje borba nije prsa u prsa, nego gdje se sve akcije vode potajno. Paklene maine, sabotae, diverzantske akcije... A to je vrlo opasan i odgovoran posao... Uostalom, ja sam i u vojsci ono, to sam u civilu, obian inovnii... Iz prolog rata vratio sam se kao mladi s bojita u upropatenu domovinu. Jedva sam zavrio fakultet. Moj mali posjed u Istonoj Prakoj pripao je Poljacima. Bio sam
BEHAR114

119

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

proletariziran, pa zar je udo to sam za sve nepravde i nedae osuivao Keisera i poeo sa simpatijama gledati na - istok... Ali, im je Fuhrer organizirao stranku... - udi me da u njoj nisi nainio karijeru. - Glupost! Nisam ja politiar. Bio sam sretan to me nisu reducirali prije preuzimanja vlasti. Borili smo se, ali ja sam bio samo Nijemac i osjeao sam nepravdu. Nama je Versailles ukrao kolonije, stisnuo nas u nae okljatrene granice, ponizio nas Drutvom Naroda, opljakao inflacijom i nezaposlenou. Velesile su nastavile imperijalistiku eksploataciju svijeta bez sudjelovanja Berlina. To me je, magarca, bilo pribliilo Moskvi; kad ne moemo imati mi, neka nema nitko, a kasnije me je... - Dovelo u naciste! - nadoveza namrgoeni Paul, bankovni inovnik iz oblasti oko Rajne. - Ve mi je dosta ovog glupog pozadinskog rata! - uzviknuo je. - Postali smo babe. Politiziramo i igramo se sudaca. ta se nas tiu odnosi izmeu Hrvata, Srba, Bugara i itave te slavenske horde? Dali smo im slobodu, sada neka se razraunavaju kako znaju. - Naivan si. Sve to plaa London. - Ili Moskva... - Ne, to plaaju nae majke i ene! - upade Hans. Kratka stanka. ak i onaj sedmi stanar ovog obezgospodarenog malog svijeta obitelji Levi prekide svoje pismo u pola reenice. Upravo je bio napisao: Nipoto ne mogu privoliti da se Inge uda za onog Waldemara dok ga ne demobiliziraju. A kakav e to biti brak s invalidom? Njegova knjiara je, istina, lijepa, ali ovjek bez ruke... - Zar ti, Hans, tako gleda na stvari? - prekide tiinu Hamburanin Oskar, onaj iz Gestapoa. - Glupost! Valjda smijem imati svoje privatno miljenje. Zato su nas poslali ovamo? Ovo smo podruje osvojili i dali Hrvatima. Zar naa uloga time nije izvrena? Nismo mi ni andarmi, ni detektivi, mi smo vojnici. Ja se ne volim boriti protiv ena. Pokriju lica aliima, a pod svojim neuglednim haljinama nose moda bombe. Kada sam doao ovamo, narod nas je volio kao osloboditelje, a sada nas mrzi kao - okupatore! Hvala lijepa na takvim osvojenim podrujima i ivotnim prostorima, gdje te gledaju kao krvnika i gdje se mora boriti u umama s patriotima ili banditima. Svejedno!... Nae mjesto je na bojitu, a ne u policijskim stanicama i po podrumima, gdje otkriBEHAR114

vamo djecu! Djecu, drugovi! Dosta mi je borbe protiv curica koje plau, jer ih odvodimo u konclogore! Eto!... - Mi moramo biti tamo kuda nas poalju. Zar tvoja hrana nije prvorazredna? Eto, dobio si krasan stan. Ima ak i klavir, pa sviraj! ta bi jo htio? ekaj, dok unitimo Ruse i osvojimo Afriku. Dok se kukasti kri stane vijati iznad Buckinghamske palae... - Ja ekam zavretak rata. - Ti si totalno lud, Hans! - Djeco, ovo nema smisla! Vojnici nisu politiari Ein Volk, ein Reich, ein Fhrer. Neka te stvari rjeavaju oni gore. Misli li, Hans, da je meni bilo lako ostaviti enu, majku, ker... Prokleti Englezi! - Oni sigurno uzdiu: prokleti Nijemci! - uporno se upropatavao Hans, sluajui u mati jo uvijek Brahmsov Requiem. - Netko je proklet, ali ovo nema smisla. Muziku! Oduevljenja! - Dobro je ovako sluati miljenja svojih kolega! I vi ste mi Nijemci! Sramota! - odbrusi Hamburanin Oskar. Da li e napisati o meni izvjetaj? Bilo bi to dobro i za njega i za mene. Njemu bi dali odlikovanje i moda dopust od desetak dana, a mene bi, s obzirom na moje odlikovanje, prebacili u Afriku, ili na istono bojite u prve redove... Onda je otiao do radija i okrenuo vijak. Prasak. Dim. Uzvici: - Himmel Herrgott nocheinmal! Sabotage! Schweine! Poginuo je samo Hans. Trojica ranjenih. Oskar im je previjao rane i - da, da, to nije ala! - plakao nad udesom glazbenika Hansa iz Salzkammerguta, koga bi, daje ostao iv, prijavio radi defetistikih izjava to kvari visoki moral vojske. Uskoro zatulie sirene. * - Koliko li e talaca biti strijeljano radi ovoga? Bolesna Kata vjerojatno nee dobiti tri veere... - uzdahnu moj pratilac. - A tamo, tamo, dragi moj gospodine ja, kamo ne dopiru ovi prizori... - Bombardiranja. Potapanje brodova. Rat. Uas. Ne shvaam, ne mogu da shvatim, zato? Pomozi mi! Objasni mi, ako moe, zanesenjae, radi ega se prolijeva tolika krv. Zato su ljudi potjerali iz uma zvijeri, da se sami nastane u

120

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

KNJIEVNI PODLISTAK

njihovo neprohodno carstvo... Gdje je korijen ovoga zla, da ga iupam, makar me to stalo stotine ivota, makar triput umirao u trenu... Ne mogu vie ostati pasivan, ne mogu!... - Tie ti to! Sutra naveer pokazat u ti jo mnogo prizora nae stvarnosti za koje ne treba imati kljueva... - Ipak, ipak treba klju. - Pronai ga! - Zar mi ti to dozvoljava? Zar mi ti ne krade razboritost i vjeru u budunost, u sreu? - Vjeru u ovjeka nikada ti ukrao ne bih, nju bih ti tako rado dao, jer osjeam, da se tvoja koleba. - Zar i poslije ovih prizora da ostane vrsta? - Upravo poslije njih. Ljubav e izmiriti sve posvaene i zalijeiti krvave rane. - I vratiti ivote? - Ne, ali e svima ljudima irom svijeta vratiti vjeru u njega, vratiti im slobodu, radost... - Ti si nepopravljivi utopist. Trabunja o ljubavi u vijeku mrnje. Sav si srce, osjeaj - ali razuma nema. Zato te - usprkos svemu to smo noas vidjeli - tuim. Tuim te kao zatomljivaa poriva, kao varalicu, koji samome sebi pria bajke o ovjeku-divu, dok promatra kako umire ovjek-crv. I - jo neto. Zar o svemu tome da piem svojoj majci? Zar to da joj bude roendanski dar? Zar da me potrai u tim prizorima i - ne naavi me tamo - pomisli: Moj sin je nedostojna kukavica!, ili Moj sin je oprezni samoivac! - Jadan si i malen u svojoj strastvenoj ambicioznosti da se istakne. Da, opii joj sve to si vidio i tvoja e te majka prepoznati, ali ne u tebi, nego u meni. - Da joj sve ovo radije preutim? - Nemoj! Bar u literaturi nisi ti onaj koji odluuje. Ne smije biti izvan vremena u kojemu ivi, nego budi nad njim. Majka e ti oprostiti mnoge propuste ako joj uspije prikazati tisuiti dio tvojih, odnosno mojih, duevnih muka. Ja sam spreman. Hajdemo na sud. - ekaj! Prije nego to odemo iz ove ulice uasa, mora mi obeati da se na nju neemo vraati dok ne zavrim ovu knjigu majci. Ne bih sebi nikada oprostio ako bih se u njoj izgubio, a da majci, onoj divnoj velianstvenoj muenici ovoga rata, ostanem duan ispovijed, odnosno priu o tebi, mom dvojniku, mom prokletom, ali ljubljenom pra-

vom ja. - Nisam znao, ovjee Envere, da ti o meni ponekad, raznjeen prizorima rata i mojom tragikom, ima tako lijepo miljenje. Hvala ti, rtvo mog ovjekoljublja. eli li od mene jo kakvo obeanje? - Da. U ovoj mi knjizi vie nikada ne spominji dananjicu i rat u kojemu nema humanosti! - Lae! Opet si previe elavko, a premalo ja. Mnogo, neizrecivo mnogo, humanosti i ovjekoljublja, srca i njenosti ima ak i u ovom uasnom ratu. Koliko drugova nosi svoje ranjene prijatelje, pa i neprijatelje, na leima do previjalita? Koliko se ljudi busa u prsa da vie nee, nee ubijati, a ipak ubija! Koliko borbe sa samim sobom, koliko proienja vlastitosti, koliko zavjeta da e, ako samo ostane iv... - Ali se ipak kolju. - Ako su porivi jai od volje, zar ih se onda smije osuivati? Nije etino ni ovjeka dostojno izricati osude onima, koji ne mogu biti odgovorni. Tvoja majka itekako dobro zna da i u ovom ratu ima humanosti. - Ipak, ipak joj sve ovo ne bi trebalo... - A ako te onda ona jednom upita kako doivljava ovu stvarnost? - Nee pitati. - Hoe. Ta svaki njezin njeni pogled po jedno je pitanje i po jedna molba: ostani ovjek! Ostani moj sin! - Ostani ovjek!... A da li je to danas mogue, zanesenjae? Zar ovjek smije ivjeti izvan, ili kako ti veli, iznad vremena u kome ivi? Zar se on ne mora odluiti za borbu protiv neovjenosti i poi u nju, poi na barikade, pa i sam pridonijeti ubrzavanju zavretka ovoga rata? Kako da opravdam sebe pred sobom? Boleu srca, kukavilukom ili junatvom? Ja sam vrlo nesretan to ne mogu nikome opravdati i oprostiti pokolj! Nikome! ak ni za odmazdu, ni za kaznu ovjek ne smije... - emu te tlapnje, elavi pacifisto, premda vjeruje u takozvane pravedne ratove. Posluaj mene i slijedi me, pa e iz ovoga rata izvui bar istu savjest, ako ti u njemu zaglave tijelo, djela, ivot, pa i ona tvoja uena karijera. - Tebe da posluam? Nikada! Ti nema razuma! - O, itekako ga imam. On e mi sada suditi!... *
BEHAR114

121

KNJIEVNI PODLISTAK

Enver olakovi: PRIZORI (ulomak iz Knjige majci)

Daleko bi me odvelo, majko, ako bih ti htio opisati u cijelosti golgotu kojom sam u tim i takvim noima prolazio sa svojim personificiranim pratiocem, sa tim mladiem, koji se je razvijao i rastao u onom krasnom svijetu tvoje boanstvene bajke. A ne doputaju mi to ni prostor ni vrijeme. Prostor - da, i on je za nas, ljude, rob vremena, i on je karika u lancu sekunda koje ine vjekove. Svi mi, majko, ivimo u borbi s vremenom, u urbi, u trci, u strahu od smrti. I ta urba, taj strah, majko, to hrvanje - oduzima nam energiju za smiljeno, uredno i lijepo ivljenje. Mi se ne stiemo nauivati ljepotama prirode jer nas borba za hljeb - dakle, za sredstvo koje nam produuje to ivljenje - odvlai od nje i zaokuplja. Pa i ovu ti knjigu ne mogu napisati u svoj njezinoj punini. Ovu knjigu? Oh, kud sam se zaletio! Ne mogu ti opisati nijedan trenutak, doivljen u ma kojoj od bezbroj noi uasa u ovome ratu. Stotinu, tisuu teorija izvodim u njima, majko. udne su to teorije o nunosti ili apsurdnosti ratovanja, o potrebi ovjekovoj da u borbi za opstanak unitava blinje, o neunitivosti nagona koji vode ovjeanstvo u sukobe, u krv i mrnju, o utjecaju nemoi pred neminovnou vremenskog i prostornog na ratove. Teorije, majko, koje me mue, jer im ne mogu odrediti svrhu, niti poricati da praktino postoje, da su stvarnost. Ljudi se meusobno ubijaju i prolaze kroza ibe mrnje i ispod lukova ljubavi, prolaze pokorno, kao roblje, a vjeruju da su slobodni. Najradije bih iz ove knjige izluio itavo to poglavlje, ali ono je, majko, nuno, jer me bez njega ne bi mogla sagledati do onih dubina, u kojima sazrijeva plod moje patnje - ljubav. Sazrijeva ljubav za ovjeka, bez obzira na kojoj se strani bori, za ovjeka - rtvu nametnutih mu ideja, za tog ovjeka - roba kojekakvih Fuhrera, generala, discipline i obzira. Hoe li moja ljubav pripomoi osloboenju ovjeka od svih stega i lanaca, od svih nauka koje ga nagone da se s orujem u ruci podie protiv drugog ovjeka. Da li je jednako odgovoran onaj koji napada, kao i onaj to se brani, kada ni napada nije htio borbu, kao ni onaj to se brani, nego njihovi diplomate i muevi onih perverznih dama, jer im unosan posao s orujem donosi milijune... Ah dosta, dosta, majko, o ovom ludom ratu!
BEHAR114

Radije da ti ipak opiem suenje. Zanimat e te, a i zaboljeti, ali svejedno! Ja se, evo, ispovijedam i od tebe oekujem oprotenje grijeha, mog velikog grijeha prema sebi i karijeri, moje zakopanosti, mog dualizma. Da bih ovaj predgovor, pogovor, popratno pismo, roman, pripovijetku, esej, naunu raspravu, dizertaciju, seminarski rad, humoresku, satiru, burlesku, napisanu besjedu, pjesmu u prozi, niz fragmenata - ili udnu smjesu svega toga - to nazvah Knjiga majci i u to uvrstih 38 pjesama, upotpunio jo jednom knjievnom vrstom, opisat u ti to suenje u obliku tragedije, komedije, aktovke ili opet neke zbrke svega toga. Dakle, poto smo moj noni posjetilac i ja proli kroz mnoge prizore runog i paradoksalnog ovozemnog ratnog ivota, stigli smo pred sud razuma. Zamisli taj sud kao neku sivu granitnu, hladnu i samostanski tihu zgradu. Sudnicu predoi u svojoj mati kao veliku ovalnu prostoriju, svu crvenu, sa velikim, opet ovalnim, stolom za suce, dvije stolice za obranu i stol za advokata. Desno od sueva stola zamisli katedru za optubu, a negdje u dnu te prostorije opet veliki stol za novinare i duga klupa za svjedoke. Na onom ovalnom stolu pred predsjednikom sudskog vijea - razumom - zamisli hrpu knjiga, raznih zakona i logika, raspee ili Kuran, svijeu i hladnu tiinu. Auditorija taj sud nema, jer je rasprava tajna. Ti si, majko, jedini slualac toga suenja, jedina osoba na ovome svijetu koju e se svaka rije te rasprave doimati, kao i mene. Zvoni. Zastor se polagano die, uz kripu nepodmazane dizalice. Sjedi ti, majko, u jedinoj loi, uzima dogled da bi bolje mogla zaviriti u srce, u duu, u razum, u svaku stanicu mog tkiva i da bi u svim uesnicima te drame upoznala svoje najmilije, najvoljenije, svoje neposluno i nimalo sretno - dijete. Uzbuena si, majko, nestrpljivo gleda na pozornicu i eka zaplet, katarzu, rasplet. eka borbu pred sudom razuma! Obeavam ti da e to biti zabavan spektakl, kakav je, uostalom, i ivot. Ono tuno, nezabavno, bolno dramatino nee se isticati u samim dijalozima, nego samo izmeu redaka. I ni rijei nee biti o ovome ratu. Dobru ti zabavu elim, ljubljena moja, nesretna moja, a ipak najsretnija moja - majko!

122

Doc. dr. sc. AMIRA DERVIEVI

Doc. dr. sc. Amira Dervievi, Pedagoki fakultet Univerziteta u Bihau

Usmenoprozna linija u romanu

Envera olakovia Legenda o Ali-pai
Usmena proza integrirana je u knjievnoumjetniki tekst na vie naina: cjelovito, djelomino i kao aluzija. Najvie je primjera koji su cjeloviti i u kojima autor donosi i priu i izvedbenu situaciju sa komentarima sudionika usmene tradicije. Uvoenje novelistikih pripovijetki religioznog sadraja motivirano je sadrajem romana u cjelini. One ne samo da potkrepljuju snagu Boije rijei, kao to je to sluaj sa priom o derviu koji spaava putnike u umi, o Imami Azamu, o mljekaru, nego one nude rjeenja za ivotne nedoumice kao to je to sluaj sa priom o izboru najmanjeg grijeha ili o prodrljivosti.
Prisustvo usmene knjievnosti u romanu Legenda o Ali-pai nagovijeteno je ve u naslovu olakovievog romana. Da je legenda kao vrsta usmene predaje predloak knjievnoumjetnikom tekstu, jasno je i iz promiljanja trinaestogodinjeg djeaka/pripovjedaa u uvodu romana: Ovo je, dakle, samo legenda/hikjaja, ono to je moglo nekada i biti, ali je vjerovatno sigurno ak nije ni bilo, nego je sve to rodila samo mata naih dobrih djedova i pradjedova (...). A njezina svrha nije da vas poui povijesti Bosne (...), nego da vas, bar za kratko vrijeme, izvadi iz vrtloga i tekoa dananjice. Njezin cilj je, ukratko, da vas, dragi itatelju, odvede u zlatnu prolost, u kojoj se ivjelo zato da se uiva ivot, a ne da se stjeu i gomilaju milijuni, poloaji i medalje...1 Iako prenosilac Salihagine prie izraava nevjericu u istinitost predaje, to je u suprotnosti sa temeljnim terminolokim odreenjem ovog usmeno1

Enver olakovi, Legenda o Ali-pai, Sarajevo, 1991, str. 24.

BEHAR114

123

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

proznog izriaja, prenosei sadraj kazivanja itaocima, on ipak preuzima ulogu sudionika lanca usmene tradicije i time prihvata priu kao moguu i istinitu. Primjetno je da se po svojoj kompoziciji olakoviev roman bitno razlikuje od stila usmene predaje, ali sadraj koji je ispunjen udesnim pribliava ga ovom usmenoproznom anru. Interferentnost usmenoprozne tradicije i pisane knjievnosti u romanu Legenda o Ali-pai vidljiva je na vie mjesta, izmeu ostalog i u nainu kako je oblikovan san hamala Alije Lepira. Sadraj sna predstavljen je u tri epizode koje su gotovo zasebne, to podsjea na stil bajke. U prvoj epizodi Alija je u podrumu okruen blagom, u drugoj je u odaji pred usnulom Almasom, a u treoj spoznaje da je postao paa. Usmenoj prozi ova dionica romana je bliska i uvoenjem lika Arapa. Lik Arapa je tradicionalni elemenat predaje i bajke. On moe svojom pojavom naruiti svijet kazivanja, kao to je to sluaj u predaji, ili biti sastavni dio svijeta kao u bajci. U ovom sluaju on naruava svijet Alije Lepira, dakle oblikovan je po uzoru na lik iz predaje: Najednom se pred njim stvori neki Arapin u zelenu dubetu, na glavi mu ogromna zelena alma. Gusta bijela brada, a lice i oi crni. Zubi mu se cakle... Alija bi vrisnuo, ali nema snage, nego tiho nazove selam pridolome. Ovaj mu blago odzdravi i poe: Alija Lepire, kako si? Ja sam te doveo ovamo da te nagradim to si dobar, to se boji Boga, velikog milosnika, to mu se klanja i to nikom zla ne misli niti eli. Vidi ove krpe, ovo pljesnivo blago? Ono je pripadalo tvrdici sad nek je tvoje! Uzmi ga! I pazi ta e s njime uraditi. No, uzmi i prihvati! 2 Nain kako je oblikovan sadraj sna te rijei Arapa upuuju na usmenu prozu, ali reenica pripovjedaa i psiholoko nijansiranje lika nedvosmisleno otkrivaju da se radi o pievom kreativnom zahvatu nad usmenoproznom graom. Za razliku od sna Alije Lepira, gdje se radi o slobodnijem pristupu usmenoj grai, u dijelu romana u kojem Alihoda kazuje Aliji hamalu o snazi Aje-

tul-kursijje pria je oblikovana mnogo vie po uzoru na usmenu tradiciju. Jedne noi putovali neki ljudi umom punom razbojnika i zvijeri. Kako nisu vidjeli puta pred sobom ,zalutaju u veliki gusti te odlue prenoiti. Meu njima bio jedan dervi mevlevijskog reda. Taj dervi ih tjeio: Ne bojte se, veli, spavajte. Ja u uvati strau sam. I svi umorni od puta legoe, a on unu u jedno oe i proui etrdeset i jedan put Ajet el-kjursiju, pa ode u drugo, pa tree, pa etvrto oe i svugdje tako. Zatim izmeu ta etiri oeta povue tapiem pruge i lee do ostalih. to lee?, upitae ovi uplaeno. Rekao si strau uvati. Lezite i vi, Bog nas uva i moja dova. I svi, sinko, pospae... Negdje iza pola noi jednog od tih ljudi probudi zavijanje vukova, pa se trgnu i ustade, ali imao je ta vidjeti! Oko njih je bio visok bedem ozidan od sedre, a na etiri oka sjedila su etiri melea i uvali strau... Eto, sinko, tolika je snaga Ajet el-kursije, zato je ui...3 U ovom sluaju dionica romana oblikovana po uzoru na fabularno razvijenu usmenu pripovijetku religioznopounog sadraja svjedoi o snazi vjerovanja u Jedinog Boga i u funkciji je pojaavanja religiozne komponente. I sljedee uvoenje usmene tradicije u roman je u slinoj funkciji. Nakon to je Mehaga u moralnoj dilemi gotovo posegnuo za alkoholom, prisjetio se prie poznate usmenoproznim tradicijama ovih prostora. Muftija je govorio kako je Iblis u nekakvoj okladi pobijedio uena hodu, pa je on morao izabrati jedan grijeh. Iblis, nalet ga bilo, predloio je tri grijeha hodi na izbor. Ili da ubije dijete u kolijevci, ili da obljubi jedinicu svog susjeda, ili da popije velik bokal hamra. Hoda je razmiljao koji li je grijeh od ta tri najmanji, i doao do zakljuka da popije hamr. Tim u, mislio je, samo sebi nakoditi, ali se prevario, jer mu je estoko pie zanijelo pamet i razbudilo nefs, pa je onako pijan otiao da obljubi susjedu jedinicu, ali mu je dijete, koje je u kolijevci plakalo, smetalo uivanje, pa ga je zadavio. Jo je, poslije obljube, eljan da dalje pije, ukrao

nekom gostioniaru puna tri bureta hamara...Uh! Gluho bilo! Ba je to nasihatli! 4 U ovom sluaju radi se prii ve zabiljeenoj u usmenoproznoj tradiciji Bonjaka. Najraniji zapis donosi Ahmed Kasumovi u svojoj rukopisnoj zbirci nastaloj krajem 19. i poetkom 20. stoljea. Graa koju je Kasumovi sakupio zabiljeena je u okolini Bosanske Gradike. Priu poznaju i druge usmene tradicije, a o tome pie Maja Bokovi-Stulli u tekstu Tragovi hrvatskih usmenih pria u srednjovjekovlju. Ona donosi verziju prie u legendi o svetom Ivanu Zlatoustu. Legenda o sv. Ivanu Zlatoustu, zapisana u gombievu zborniku, a i u drugim hrvatskim verzijama, pripovijeda o pobonome pustinjaku koji je na anelovo pitanje voli li opiti se ili loveka ubiti ili device silu svoriti izabrao pijanstvo kao najmanje zlo, ali ga ono navede da poini druga dva zloina.5 Usmeno kazivanje posluit e kao predloak za priu koju je 1932. godine objavio Krsto Stoi. Usmenu prozu prepoznajemo i u kazivanju o Imami Azamu. Kao i veina novelistikih pria religiozno-pounog sadraja, i ova je pria najvjerovatnije posredstvom muslimanskih vjerouitelja ula u bonjaku usmenu tradiciju. elei potkrijepiti izreku jangija je i mjerilo sabura, jedan od oevidaca vatre koja je gutala sve pred sobom pripovijeda prisutnima priu o Imami Azamu. I njemu je jednom vatra odnijela pola imetka. Kad su mu doli javiti tu stranu vijest, ni ehre promijenio nije kad je uo, ni ehre, kaem vam, nego je samo pogledao u bradu svoju i uzviknuo: Velikom Alahu uur, a i vama, brao, kad mi kazaste. Nakon nekog vremena on stekne jo vei imetak i poalje karavanu od preko hiljadu deva kroz pustinju. Kad su doli haberdari i javili da je karavana sretno prispjela i da je on zaradio
2 3 4 5

Isto, str. 42. Isto, str. 177. Isto, str. 184. Maja Bokovi-Stulli, Tragovi hrvatskih usmenih pria u srednjovjekovlju, u knjizi: Prie i prianje, Zagreb, 1997, str. 45.

124

BEHAR114

Doc. dr. sc. AMIRA DERVIEVI

na tovare zlata, on opet pogledao niz bradu, pa kazao: Velikom Alahu uur, a i vama brao, koji mi kazaste. Onda se svijet zaudio. Jedan od prisutnih upita Imami Azama: to si, veli, i onaj put, kad ti za jangiju javismo, i sad, prvo u svoju bradu pogledao? A on, brao moja draga, ko pametan i evlijali ovjek, znate ta je odgovorio? Rekao je: Pogledao sam da mi brada, ne daj Boe, ne bi zadrhtala kad mi javljate za tunu ili radosnu dunjaluku vijest. 6 Ova novelistika fabularno razvijena pria u funkciji je pojaavanja religiozno-poune komponente romana. Stil usmene prie prepoznajemo u dvostrukom ponavljanju epizoda te u brojnim komentarima donosioca kazivanja poput brate, kaem vam, helem, to da vam duljim, brao moja draga. Slino je i sa primjerom o derviu koji se zavjetovao da tri mjeseca nee okusiti slatko, a koju donosi olakovi. Stil usmene prie, fabularno nerazvijene, prepoznajemo u upotrebi brojeva tri, devet, deset. Tako je neki dervi, priaju, poelio pekmeza od ljiva. Poelio toliko da nije mogao izdrati, premda se bio zarekao tri mjeseca slatka ne okusiti. Devet dana ga je, vele, elio, jer Iblis, nalet ga bilo, ne da mira, i pogotovo oblijee oko pobonih dervia, a deseti dan pao u postelju od muke. Onda mu eh dopustio da kupi taj pekmez. I on uzeo veliki anak, napunio ga i metnuo preda se. Onda se sjetio zavjeta, a i toga da eh, kao ovjek ovjeku, ne moe i ne smije opratati zavjete Bogu dane, pa je, gledajui pekmez, uzviknuo: Evo, nefsu, ja ti sve pripravih! Evo, ja kupih, a ti prokleta poudo tijela i trbuha, izai iz mene, pa jedi! Kroz

usta, beli, nee! Takvi su eto bili dervii.7 Narodna izreka teko onoj trgovini to se osniva na novcu koji nije halal potkrijepljena je u romanu priom koja je oblikovana po uzoru na novelistiku pripovijetku religiozno-pounog sadraja. Kazivanje je smjeteno negdje u Turskoj i kazuje o mljekaru koji je mijeao mlijeko sa vodom. Jednog dana krene na had. Kad su bili nasred mora podie se bura, a emija se zaljulja i nagne na stranu na kojoj je mljekar sjedio. Iznenada doleti galeb koji se pretvori u majmuna, a ovaj skoi na rame mljekaru i izvue mu kesu s dukatima. Popevi se na jarbol, majmun pone izbacivati dukate u more, govorei: Vodi novac za vodu, tebi za mlijeko! Kako je bacao dukate u more tako se laa ispravljala a vjetar prestajao puhati. Kada je i posljednji dukat pao u vodu, majmun se opet pretvori u galeba i otprhnu put neba. Eto, tako je teka haram para, pa s njom zapoeti...8 Kazivanje nema suvinih detalja, epizode se ne ponavljaju i sve je usredsreeno ka poentiranom zavretku. Predaja kao sastavni dio knjievnoumjetnikog teksta pojavljuje se u dionici romana koja govori o babi Mandi. Za razliku od prethodnih primjera, pisac prvo donosi kazivanja o ovoj pobonoj eni i to onako kako je to pripovijedao narod. U ovoj dionici romana prepoznajemo i stil usmene predaje u kojoj dominira kratkoa, fragmentarnost, sklonost prema neobinome, rastrzan ton.9 estim ponavljanjem rijei govore sugerira se kontekst u kojem je predaja nastajala i prenoena. Potom pisac donosi umjetniku obradu ljubavne prie o Mandi i Enesu koja tragino zavrava i koja e, u neku ruku,

biti poticaj za nastanak predaje o vidarici. Usmena proza integrirana je u knjievnoumjetniki tekst na vie naina, cjelovito, djelomino i kao aluzija. Najvie je primjera koji su: cjeloviti i u kojima autor donosi i priu i izvedbenu situaciju sa komentarima sudionika usmene tradicije. Uvoenje novelistikih pripovijetki religioznog sadraja motivirano je sadrajem romana u cjelini. One ne samo da potkrepljuju snagu Boije rijei, kao to je to sluaj sa priom o derviu koji spaava putnike u umi, o Imami Azamu, o mljekaru, nego one nude rjeenja za ivotne nedoumice kao to je to sluaj sa priom o izboru najmanjeg grijeha ili o prodrljivosti. Kazivanja su sadrajem, stilom i nainom oblikovanja epizoda te poentiranjem bliska usmenoj tradiciji, a odstupanja su vidljiva u briljivo odabranom rasporedu rijei unutar reenice, te u psiholokom nijansiranju likova, to ukazuje na piev kreativni udio u oblikovanju. Prie se uvode u roman iskazima koji upuuju na usmenu tradiciju poput muftija je govorio, ovako ti je to bilo, tako je neki dervi, priaju, eto, znao je Mehaga za jedan takav sluaj u dalekoj prolosti... Veina kazivanja su pripovijetke religiozno-pounog sadraja, ime se poveava pouna sastavnica romana Legenda o Ali-pai, ali i ukazuje na olakovievu utemeljenost u usmenoproznu tradiciju ovih prostora.
Literatura: Bokovi-Stulli, Maja (1976), Usmena knjievnost kao umjetnost rijei, Zagreb Bokovi-Stulli, Maja (1997), Prie i prianje, Zagreb Enver olakovi, (1991), Legenda o Alipai, Sarajevo n
6

Biljeka o autorici
Amira Dervievi (Biha, 1973). Zavrila je bihaku Gimnaziju, a potom diplomirala na Odsjeku za knjievnost naroda Bosne i Hercegovine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. 2005. je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu odbranila magistarsku radnju pod naslovom Usmena proza u rukopisnoj zbirci Hamdije Mulia, a 2011. doktorsku disertaciju Novelistika i aljiva pria u bonjakoj usmenoj prozi. Uestvovala je na vie domaih i meunarodnih skupova i konferencija. Ue podruje bavljenja je usmena knjievnost. lan je Matinog odbora BZK Preporod. Radi kao docent na Pedagokom fakultetu Univerziteta u Bihau, gdje je voditelj Odsjeka za bosanski jezik i knjievnost.

7 8 9

Enver olakovi, Legenda o Ali-pai, Sarajevo 1991, str. 189. Isto, str. 270. Isto, str. 286. Maja Bokovi-Stulli, Narodna predajaVolkssage kamen spoticanja u podjeli vrsta usmene proze, u knjizi: Usmena knjievnost kao umjetnost rijei, Zagreb, 1976, str. 125.

BEHAR114

125

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

Mr. sc. Ajka Tiro Srebrenikovi

Likovi u romanu Legenda o Ali-pai

O likovima romana Legenda o Ali-pai govorit e sa na razini njihovih funkcija u romanesknom svijetu i moralno-etikih osobina, mada je instancu lika najtee zadrati u fiktivnom svijetu jer itatelj lik doivljava kao da je stvarna osoba, identificirajui se s njim, povlaujui mu ili osuujui njegove postupke.
Kao jedna od temeljnih instanci knjievnog teksta lik se razliito imenuje u diferenciranim jezicima, odnosno diskurzivnim praksama. Diferencirano imenovanje kategorije lika upuuje na razliku u razumijevanju njegove funkcije i znaenja u strukturi teksta, a razlika se generira iz diferenciranih knjievnoteorijskih koncepcija. Likovi romana Legenda o Alipai kao znaenjske jedinice su neutralne u odnosu na bilo koju i kakvu ideologemu, bez obzira to je olakovi legendu o Ali-pai uo od svog roaka Salihage u djeakim danima, kad je kao trinaestogodinjak leao bolestan u krevetu. Kako bi je otrgnuo od zaborava, olakovi na osnovu davno ispriane prie, tue rijei, pie roman Legendu o Ali-pai, hikaju, legendu koju je izmislila mata naih dobrih djedova i pradjedova, pri dimu uta tutuna i mirisu crne kave, kako je naznaio autor. Orijentalni duh i kuranski kodeks ponaanja koji su prisutni u bosanskoj sredini tonovi su kojima autor sjeni umjetniki svijet ovog romana. Na tra-

126

BEHAR114

Mr. sc. AJKA TIRO SREBRENIKOVI

gu Laibnicove kategorije mogui svijet u kojemu ne postoje dva istovjetna mogua svijeta, likovi u navedenom olakovievom djelu ne egzistiraju na nain na koji su prisutni u isprianoj legendi, osim to su odreeni moralni i etiki principi, kao svevremene kategorije prisutni i u legendi i u romanu, aktualni ne samo u prolom nego u ma kojem drugom vremenu. O likovima romana Legenda o Ali-pai govorit e se na razini njihovih funkcija u romanesknom svijetu i moralno-etikih osobina, mada je instancu lika najtee zadrati u fiktivnom svijetu jer itatelj lik doivljava kao da je stvarna osoba, identificirajui se s njim, povlaujui mu ili osuujui njegove postupke. Aristotel u Pjesnikom umijeu dovodi u vezu radnju s likom, pa ovisno o ulozi likova u radnji dijeli ih na dobre, loe, dosljedne itd. Funkciju likova Propp u Morfologiji bajke tumai kroz njihove uloge preko radnji koje obavljaju u konkretnom anru (bajka). Strukturalisti, takoer, lik tumae kao kategoriju teksta/prie, ija odredivost ovisi od funkcije koju dobiva u prii, to znai da su lik odreivali kroz radnju, nazivajui ga aktantom (djelatnikom). Barthes e 1970. u svom djelu S/Z, za razliku od formalista i strukturalista, naznaiti kako ono to je svojstveno pripovijednom tekstu nije radnja nego lik kao Vlastito Ime. Lik postaje proces imenovanja to ga itatelj provodi u inu itanja; u postmodernoj poetici lik krajnje odredite pronalazi u itatelju koji mu inom itanja daje smisao i cjelovito oblikovanje. O razvoju karaktera M. Solar pie: Analiza karaktera razvija se obino u dva pravca: jednom se u njoj nastoji zahvatiti i objasniti tip ovjeka koji se u knjievnom djelu opisuje, drugi put ona nastoji obuhvatiti sredstva kojima je odreeni karakter prikazan u knjievnom djelu. U prvom sluaju radi se o nekoj vrsti tematske analize, jer se pretpostavlja da je odreeni karakter u knjievnom djelu oblikovan prema nekim zbiljskim karakterima, prema nekim ljudskim tipovima, vrstama ljudi ili posebno zanimljivim pojedincima koji ujedno mogu biti nosioci nekih svojstava vanih za utvrivanje, npr. socijalnih, stalekih ili slinih osobina. Takva analiza moe biti korisna za utvrivanje

stanovitih odnosa, npr. izmeu knjievnog djela i drutvene stvarnosti. Likovi romana Legenda o Ali-pai imaju naznaku oblikovanja tehnike kasnog romantizma, ali u pojedinim sekvencama (snovienja Alije Lepira, patoloka krtost Hasan-dedina itd.) moe se rei kako su likovi vrlo vjeto i psiholoki uoblieni tehnikom modernog romana, u kojoj dolazi do izraaja subjektivitet glavnog lika koji je ujedno i karakter u tematiziranoj zbilji. Glavni lik romana je siromaan ovjek, hamal Alija Lepir, kojeg je narodni pripovjeda u legendi nagradio za njegove moralne vrijednosti titulom pae. Na opoziciji siromatvo/bogatstvo, dobro/zlo olakovi je gradio fiktivni svijet romana, a zbog nekih osobina koje nisu tipino karakteroloke, provedena je simbolizacija, pa neki od likova funkcioniraju kao simboli. Likovi su smjeteni u odreeni prostor i vrijeme, pa se namee pitanje da pored likova (pokretaa radnje) postoje i druge konstitutivne jedinice koje odreuju likove, a to je prostor, vrijeme, skupina itd. Kako bismo odgovorili na pitanje to je bilo dalje ? i O emu se tu zapravo radi?, potrebno je odrediti i semantiki ustroj prie koji se ne zadrava samo na instanci lika. Ono o emu se govori tematolozi oznaavaju opim znaenjem (univerzalijom) teksta, odnosno pojedinanou, onime to Pele naziva narativnom figurom koja se ne moe ograniiti samo na likove niti samo na univerzaliju, vrhovnu temu teksta jer bi se time znaenjski ustroj knjievnog djela svodio na luk od jedinica osobnosti (lik ili karakter) i na jedinice opeg znaenja. Ovim bi se preskoilo nekoliko bitnih pojedinanosti: skupina, prostor, vrijeme, ideologeme itd. Slijediti ovakvu koncepciju tumaenja lika znai ne zadravati se samo na instanci lika, niti na nosivim temama (npr. ivotu, istini, pravdi, dobru, zlu itd.) jer su narativne figure vezane na nain da razmjenjuju svojstva, meusobno se uvjetuju, komposibilne su ili sumogue. Narativne figure su sastavljene od imena ili zamjenica koje pokazuju njihovu pripadnost pojedinoj vrsti narativne figure. Likovi romana Legenda o Ali-pai koncipirani su na nain da primarno mjesto zauzima lik Alije Lepira ije ob-

likovanje ide u smjeru izraavanja njegove individualnosti, njegovih moralnih i etikih principa. Puno znaenje i smisao glavni lik dobiva u odnosu sa drugim likovima romana: Jeua Bararonom, Mula Hasan-dedom, Ali-hodom, Omeragom, Ismetom, Almasom itd., koji su u strukturu romana uvedeni kako bi se to kompleksnije sagledao glavni lik i njegove moralne i etike osobine. Znaajno mjesto u romanu autor daje skupini, grupi likova (bogati trgovci, siromasi, pomagai itd.) koji su u izravnom odnosu s glavnim likom, koji je nosilac i nekih osobina skupine. enski likovi (Almasa, Zahra, Muniba itd.) na funkcionalnoj razini romana vrlo su efektni, bitni su za odreenje cjelokupnog semantikog ustroja djela gdje puni smisao dobivaju u odnosu prema glavnom liku. Ontemske vrijednosti istina, dobro, zlo, krtost, ljubav, bogatstvo, siromatvo itd. odreuju se iz analize lika na njegovoj psihemskoj i sociemskoj razini, ali bi se i analizom reenice na strukturalnoj razini, pogotovo upotrebom glagola koji odluuje o nainu bivstvovanja linosti i stvari, koji oznaava njihovo mjesto u vremenu (...) te iskazuje o njihovom bitku ili nebitku, dolo do odreenih svojstava koje imaju likovi. D. uri je naprosto ushien ovim romanom: S uitkom se ita ovaj osebujni roman Envera olakovia. Pred svojim oima kao da vidimo kako ive oni stari ljupki dijelovi eher-Sarajeva. Vidimo uske i bune prolaze arije, pune ivota i rada. Alija Isakovi se divi romanu: Nijedna knjiga kao olakoviev roman ne daje tako intimnu i cjelovitu sliku arije, mahale i njezinih itelja, sliku tihog kunog ivota, morala i ljubavi, suosjeanja i patnje, uzleta due i padova tijela, trpnje i nadanja. U Biljeci o piscu J. Benei za likove ovog romana je rekao kako su genijalano ocrtani, za D. Latia to je najljepi roman muslimanske knjievnosti, a M. Krlea za ovaj roman je rekao kako olakovi bolje prikazuje Bosnu od Andria. Izmeu autora i njegovog lika Alije Lepira postoji odreena slinost, i jedan i drugi posjeduju vrlo istanan lirski osjeaj, svijesti koje su sklone pjesnikom iskazu. Alija je zaljubljenik u Sunce, taj
BEHAR114

127

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

simbol ivota, kao to je zaljubljen i u Almasu. Nemogunost ostvarivanja ljubavi prema Almasi (izmeu njih se isprijeio socijalni status, ona je ker najbogatijeg bakala u gradu, a on arijski hamal) Alija kompenzira aikovanjem (ljubavlju) sa Suncem. U opisima Lepirovog snatrenja, bajkovitih snovienja ljubavi, moda je najljepe prikazana platonska ljubav ne samo u bonjakoj/bosanskoj knjievnosti nego i ire. Pripovjedaeva pozicija itatelja vodi u bajkoviti svijet dalekog vremena kad se dobro Bojom ili sudbinskom providnou nagraivalo dobrim, a zlo kanjavalo. Pripovjedaevo Ja ne eli biti samo istinito nego ukazati na objektivnu istinitost pripovijedanog u kojemu se etike i moralne vrijednosti ili devijacije nagrauju ili kanjavaju. Autor je u svoju priu utkao i neutralnu instancu itatelja koji u postmodernoj poetikoj praksi zauzima znaajno mjesto, kojemu se na poetku romana obraa: Vjerujem da e ova legenda i vas, dragi itatelju, lijeiti od teke bolesti dananjice, brzine, vratolomije i brige, kao to je i mene izlijeila od djetinje melankolije... esta sanjarenja Alije Lepira, zaljubljenika u djevojku Almasu i Sunce, koja imaju naznaku meditacije, predstavljaju njegovo bjekstvo od svakodnevice koja je bila optereena egzistencijalnim problemima. Veina likova u romanu je statino, za razliku od Alije Lepira koji svakodnevno putuje irokim prostranstvima svoje mate, a odlazak iz Saraja u Travnik mu omoguava da svojom zaradom kupi Hasandedinu kuu. Oznaka dinaminosti u njegovom karakteru omoguava mu da dolazi u razliite su-

odnose s drugim likovima koji imaju drugaija svojstva od njegovog. Oznaka slobode se u karakteru Alije Lepira konstituira preko njegove mate, snova i ljubavi prema Almasi i Suncu, koje simbolizira ivot. Po Lotmanu, dinamina linost, za razliku od statine, ima pravo na neke radnje koje su drugima zabranjene, oni imaju pravo na osobito ponaanje, ali uvijek slobodno od obaveza koje su neizbjene za statine linosti. Osobito ponaanje kod Alije Lepira se reflektira u visokim moralnim vrijednostima njegovog karaktera: pratanju, ljubavi, dobroti itd. I onda kad ga Hasan-dedo zbog moralne osobine krtosti koju posjeduje u svom karakteru pokuava ubiti iz patolokog straha da drugi ljudi ne bi saznali za njegovo bogatstvo, Alija Lepir mu oprata. Jezikom vjernika mogli bismo rei kako je Alija Lepir evlija, ima svetaka svojstva u svom karakteru. Nihad Agi, o karakterizaciji Alije Lepira glavnog lika ovog olakovievog romana, je napisao: Zapaeno je da je lik Alije Lepira koncipiran u tri ravni: u ravni pripovjedake funkcije, u ravni umjetnikog simbola, u ravni tzv. antropoloke konstante. Kao pripovjedaka funkcija lik uistinu jeste narativna os oko koje se stjeu sve niti iznesenih dogaaja, kao umjetniki simbol on reprezentira ideju umjetnosti kao stapanje vieslojnih realnosti, a kao antropoloka konstanta, uz to valja spomenuti i stanovite duhovne emanacije s jakom religijskom podlogom, koje iz religije zrae, on je onaj vrijednosni model u odnosu kojeg se samjeravaju sve druge vrijednosti u romanu. S tim u vezi treba rei da je on

linost koja uiva veliko povjerenje sviju u ariji, iako je hamal i, tako rei, bie nieg socijalnog reda. Upravo te su ga njegove osobine dovele u blizinu Hasandede, i Ali-hode i Omerage kazandije, i Mehage bakala, i Jeue Bararona. olakovieva pria je realizirana metafora, kako je Kreimir Nemec oznaio Legendu o Ali-pai. U pitanju je jedan idilian svijet u kojem dobri Bonjani, bez obzira na vjeroispovijest, ive u skladu i meusobnom uvaavanju istiui kako su temeljem miteme ovog romana: kultura rada, tolerancija, poniznost i strpljivost. U realnosti opreka bogati/siromani na sociemskoj razini romana je nepremostiva, ali narodni pripovjeda u legendi olakovi u romanu su na matrici dobrote i plemenitosti glavnog lika Alije Lepira ruili dotadanju koncepciju socijalnih razlika meu ljudima, tako da Alija Lepir zbog svojih moralnih osobina biva nagraen titulom pae, dobiva voljenu enu Almasu i bogatstvo starog krtca Hasan-dede, koji se izolirao od svijeta iz patolokog straha da ga ne otruju ili da mu ne oduzmu bogatstvo. ivot Ismetefendijin i Almasin je prepun traginih trenutaka. Ljubav je san, jer nita nema stvarnije od snova poruuje nam sa stranica romana Alija Lepir i njegova lijepa Almasa.
Literatura 1. Aristotel, O pjesnikom umjeu, August Cesarec, Zagreb, 1983, str. 33 2. Vladimir Jakovljevi Propp, Morfologija bajke, Trei program, 1975, str. 27 3. Roland Barthes, S/Z. Pariz, 1970. 4. Milivoj Solar, Teorija knjievnosti, kolska knjiga, Zagreb, str. 50-51 5. Roland Barthes, Uvod u strukturalnu analizu pripovijednog teksta, (Poglavlje iz knjige Pria i diskurs), Republika, Zagreb, 1983, str. 10 6. Gajo Pele, Tumaenje romana, Atresor, Zagreb, 1999, str. 226 7. D. uri, u: Biserje, Alija Isakovi, str. 310 8. Biljeka o piscu, E. olakovi, Iz Bosne o Bosni, Islamska zajednica Zagreb, 1991, str. 317 9. J.M. Lotman: Struktura umetnikog teksta, Nolit, Beograd, 1976, str. 316. 10. Nihad Agi, Predgovor, u: E. olakovi Legenda o Ali-pai, Svjetlost, Sarajevo 1991, str. 4 n

Biljeka o autorici
Ajka Tiro Srebrenikovi roena je u Duvnu 1961. godine. U rodnom mjestu zavrila je osnovnu kolu i gimnazijsko obrazovanje. Diplomirala junoslavenske jezike i knjievnost. Do 1991. godine radila kao nastavnik jezika i knjievnosti u kolama u BiH. Nakon dolaska u Zagreb, predavala bosanski jezik u Srednjoj koli za izbjeglu djecu iz BiH i hrvatski jezik u Zagrebakoj medresi Dr. Ahmed Smajlovi. 2003. godine magistrirala na posljediplomskom studiju knjievnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu na temu Koncepcija likova u romanu Dervi i smrt Mee Selimovia. U izdanju KDBH Preporod 2004. godine objavila studiju Znakovi osobnosti u romanu Dervi i smrt Mee Selimovia. U izdanju Sabora bonjakih asocijacija RH 2007. objavila je zbirku eseja i knjievnih prikaza Identitet - jezik i bosanska knjievnost. lan je redakcije informativnog asopisa Preporodov Journal i suradnik u asopisima Behar, Almanah i Knjievnoj reviji Maruli. U izdanju KDBH Preporod 2013. godine objavila je zbirku pjesama Davna svitanja. U pripremi je druga zbirka pjesama pod nazivom Kad stupi na kuni prag. ivi i radi u Zagrebu.

128

BEHAR114

Mr. sc. VILDANA PEENKOVI

Mr. sc. Vildana Peenkovi, Pedagoki fakultet Univerziteta u Bihau

Refiguracija slike patrijarhalne porodice

u romanu Legenda o Ali-pai
Izgraen na paralelizmima, a kako bi legendu pretvorio u stvarnost, roman svoj identitet ostvaruje u socijalno-historijskom rascjepu izmeu tradicionalizma i modernizma, intimnog i javnog. On se ne opire ideji naruavanja patrijarhalnih odnosa, ali ipak implicitno sugerira ouvanje tradicije i patrijarhalne porodice kao nukleusa nacije.
Politika knjievnosti se, kao i bilo koja druga politika, zasniva na moi. Postojati u knjievnosti koja definira vlastiti identitet daje mo, dok biti iskljuen iz te iste knjievnosti znai iskusiti poseban oblik nemoi. Nije u pitanju samo nemo pri uoavanju da vlastito iskustvo nije ozakonjeno u tekstu, nego nemo koja je uzrokovana raskolom sopstva. Nemo, nastaloj usljed insistiranja da se sopstvo odredi kao neto drugo, drugaije od onog to uistinu jeste. O tome kako politika knjievnosti moe i umije biti surova pisala je Judith Fetterley u studiji Uvod: o politici knjievnosti, no upravo takvu nemo, ali uzrokovanu drugaijim oblicima diskriminacije, iskusio je i Enver olakovi. Roman Legenda o Ali-pai ekao je skoro pola stoljea, od kako je napisan i
BEHAR114

129

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

prvi put objavljen u izdanju Matice hrvatske (1944), da doivi svoje prvo bosanskohercegovako izdanje (1991). Od tada pa sve do danas ova neobina legenda svojom irinom natkriljuje sve prethodno uinjeno, vraajui na taj nain dug olakoviu, ali i zemlji u kojoj se poostvaruje. Piui Legendu o Ali-pai, kako je to sam isticao, olakovi je imao nakanu da stvori jedno sintetiko historijsko bosansko vrijeme, ali i da sauva jezik Bosne. Saimajui ukupnost historijskih, tradicijskih, ali i poetikih odrednica koje se itaju u romanu, olakovi je uinio mnogo vie. Napisao je jednu od najtoplijih pria o Bosni, njenoj prolosti i njenim ljudima. Legenda o Ali-pai, kao kompleksna romaneskna tvorevina, predstavlja autentian naratoloki, ali i kulturoloki poligon na kojem se susreu i ovaplouju raznovrsni knjievni i drutveni procesi. Otvorenije od svih svojih savremenika, olakovi je izrekao istine o svome narodu i svojoj zemlji, potvrujui tako stajalite Viktora megaa, da je romanopisac povjesniaru nadmoan. Nadmoan jer istinu o prolosti iznosi na sloeniji nain, sugerirajui univerzalnost u ljudskim sudbinama. U tom smislu je i Paul Ricoeur, a kako bi istakao razliku izmeu fakcije i fikcije, uveo u interpretaciju termin refiguracija. On podrazumijeva preobraaj stvarnosti koja je najprije prefigurirana u svijest autora teksta. Zatim se ta ista stvarnost konfigurira u tekstu, a tek nakon toga kroz proces itanja, u susretu svijeta teksta s itateljevim svijetom, preoblikuje u iskustvo koje vodi spoznaji ili samospoznaji.1 Potpunu produktivnost olakovi je u romanu Legenda o Ali-pai ostvario u kontekstu fikcionalizacije vlastite kulture i mehanizmu kulturne interpretacije. Na predmetnotematskoj razini patrijarhalni svjetonazor se ostvaruje u problematiziranju motiva ljubavi i braka u okviru kojeg se semantiko polje patrijarhalne porodice tretira u razliitim okolnostima. Osnovni dinamiki motiv u romanu je ljubav hamala
1

Alije Lep(t)ira prema lijepoj Almasi, jedinici sarajevskog bakala Mehage. Njihova ljubav nije dozvoljena zbog stalekih i drutvenih razlika, a preplitanjem narativnih slojeva realnog i irealnog na kraju se ispostavlja da je u legendama sve mogue (Znam ja koju si ti begenisao: Mehaginu Almasu. Bogme ona i nije za te. Zna onu pametnu lakrdiju: slika priliku, vrea zakrpu2). Ve na poetku romana konfigurira se slika patrijarhalne porodice. Patrijarhalnost, kao osnovna struktura svih savremenih drutava, uobliava patrijarhalnu porodicu kao osnovni mehanizam putem kojeg funkcionira cjelokupni sistem. Takav patrijarhalni poredak temeljen je na biolokim, ideolokim i

ena je neophodna za proces identifikacije mukarca, a njeno se tijelo integrira u mukarevu sliku dominacije, jer bez nje on ne bi bio ostvaren. Almasa je stoga neophodna, jer bez nje, ni Lepir ne bi postao Ali-paa. udnja za enom projektovana na imaginativnu stvarnost omoguila je Aliji Lepiru samorealizaciju i samoartikulaciju.
sociolokim naelima u okviru kojih porodica, kako naglaava Kate Millet, slui kao tvrava za odbranu svojinskih odnosa i tradicionalnih interesa.3 Takvu porodicu koju Castells naziva kamenom temeljcem patrijarhalnosti4, prepoznatljivom ini specifina distribucija autoriteta meu mukim lanovima porodice. Ovakva hijerarhija omoguena je prisustvom dva modaliteta, spolnog i starosnog, na osnovu kojih se kontinuirano reprodukuju znaenja. To je i osnovno bioloko naelo patrijarhata temeljeno na isticanju bioloke superiornosti mukaraca nad enama.
3

ene su slabe, pokorne, vezane uz prirodni segment, a mukarci su snani, nadmoni te vezani uz drutveni i intelektualni stratum. Heterogenost narativnih elemenata u tekstu se prikazuje kao integrirajui posrednik u zaokruivanju slike patrijarhalne porodice, koja se neophodno konstituira u interaktivnom odnosu poeljnog mukarca i potinjene ene. Svaki iskorak iz tog odnosa vodi ka diskontinuitetu, dok odravanje ustaljenog poretka uspostavlja ravnoteu i kontinuitet. Bioloko naelo patrijarhata prepoznajemo i u raspadu braka Almase i Ismet-efendije, jer mukarac poput Ismet-efendije ne slui kao ogledni primjer mukosti: Ne nalazei lijeka bolesti, koja ga je sve ee i nemilosrdnije bacala u okrilje posestrime neumoljive smrti, u pande nesvijesti, Ismet-efendija je, tamo odmah iza Hadilarskog Bajrama, morao napustiti damiju i posao u mektebu, morao drugom predati mjesto hatiba, i povui se u kuu. On nije bio vie ni za kakav rad. (Legenda o Alipai, str. 194) Iako se na prvi pogled ini da raspad braka sa Almasom ukazuje na naruavanje vrstih patrijarhalnih obrazaca, pokazuje se, zapravo, da je ovo tekstualno vorite integrirajui faktor u osnaivanju slike patrijarhalne porodice. Zbog svoje bolesti, Ismet-efendija je manje mukarac i manje ovjek (poeljan) te time i nesposoban da bude gospodar, da bude pater familias. Podjela romanesknog tkiva otkriva drutvene i kulturalne polaritete i disparitete unutar kojih funkcioniraju mukarac i ena, a ideoloka naela patrijarhata podravaju muku prevlast u drutvu. Na osnovu dominantno preuzetih i ukorijenjenih patrijarhalnih modela, likovi su jasno razgranieni na spolove i funkcioniraju u striktno utvrenim domenima. Osobno ili privatno odnosi se na enu, dok je mukarcima dato pravo na koritenje javne sfere. olakovi se u tom kontekstu posluio metaforinim prikazom zgrade ljudskog

Jadranka Brni, Naracija u historiografiji, u: Radovi zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Knjiga 39, Zagreb, 2007, str. 291-292. Enver olakovi, Legenda o Ali-pai, Svjetlost, Sarajevo, 1991, str. 55.

Kate Millet, Teorija politike polova, u: Marksizam u svetu, br. 8-9, 1981, (168 184), str. 184. Manuel Castells, Mo identiteta, Golden marketing, Zagreb, 2002, str. 141.

130

BEHAR114

Mr. sc. VILDANA PEENKOVI

ivota koja stoji na etiri direka: Prvi direk, direk due, jest ibadet (...), drugi direk, direk srca, jest ahlak (...), trei direk, direk tijela, jest rad, poslovanje kojim se idara stjee. etvrti direk, direk kue i povritelj njezin to ti je ena. Njezino carstvo jest kua, kao to je muko arija. (Legenda o Ali-pai, str. 38). Patrijarhalni svijet je svijet mukaraca, a logika binarnih odnosa podrazumijeva ustaljenu hijerarhiju izmeu dva konstituirajua elementa koja pripadaju istom nivou distinkcije. Drugi, enski element se iskljuuje iz vrijednosnog domena i manje je znaajan od prvog, mukog, koji postoji kao referentna taka u poreenju. Mo patrijarhata zasniva se upravo na drutvenom uslovljavanju, potencijalnim rodnim i spolnim ulogama mukaraca i ena u okviru kojih se afirmiraju tradicionalne norme. One iskljuuju i negiraju svaki drugi oblik prezentiranja i identifikacije. Rodno dihotomizirane uloge ena podrazumijevaju da ena nije jedinka, ve dio mukarca, njegova svojina, definirana u odnosu na njega. Osnovni problem ne lei u preuzimanju njihova enskog identiteta, ve u identifikaciji s identitetom koji je pod patrijarhalnou drutveno obezvrijeen.5 Uvodei itaoca u svijet tradicionalne porodice, pripovjeda nagovjetava da se Almasa po svemu uklapa u patrijarhalnu matricu ene, koju odlikuje ljepota i istoa due. ivei na granici realnog i imaginarnog, ona je suoena s mukarcima koji usmjeravaju njenu sudbinu koja se neumitno utapa u patrijarhalno kodiranoj kulturi. Njen lik ne bjei od folklorno-romantiarskog konteksta, niti izmie stereotipu da se ena i njen svijet doaravaju u pasivnoj atmosferi snova, uzdaha, iekivanja i aikovanja. Mlada djevojka i ne razmilja prihvatiti drugaiju identitetsku poziciju osim one koju joj namee tradicija, a to je da se uda i bude dobra supruga i majka. Sanjajui o idilinom ivotu sa odabranim mukarcem, ona doivljava i prvo razoarenje: Srea, radost, ljubav i prve strasti, razbuene tekim mirisom uda, ulijaga i mladih puti, zagospodarie tom odajom radosti prve brane noi. Prije nego je Almasa usnula kraj umornog

tijela svog mua, plakala je osjeajui kako se pred njom otvara kapija novog svijeta. Plakala je jer je oekivala neto ljepe, vie i slae. Te suze rijetko da nije prolila koja mlada, ne samo u ona dobra stara vremena ve i prije i kasnije, (Legenda o Ali-pai, str. 112). Na ovaj nain konfigurirana slika patrijarhalne porodice dovoljno svjedoi o marginaliziranom poloaju ene, a patrijarhat, kako smatra Kate Millet, po tome predstavlja primarni oblik drutvenog porobljavanja ija legalizacija omoguava ne samo provoenje emocionalnih ili seksualnih ve i svih drugih oblika porobljavanja: politikih, ekonomskih, klasnih... Veina enskih likova u romanu patrijarhalne odnose usvaja kao samo-

Podjela romanesknog tkiva otkriva drutvene i kulturalne polaritete i disparitete unutar kojih funkcioniraju mukarac i ena, a ideoloka naela patrijarhata podravaju muku prevlast u drutvu. Na osnovu dominantno preuzetih i ukorijenjenih patrijarhalnih modela, likovi su jasno razgranieni na spolove i funkcioniraju u striktno utvrenim domenima.
razumljive i neupitne jer su drutveni mitovi struktuirani na nain da ih ene bezuvjetno prihvataju, smatrajui se tako drutveno korisnim. To je, uostalom, i njihova obaveza, jer ena mora doekati domaina, red je, mislila je i Almasa pristajui na odricanje od uitaka, emotivnih i seksualnih, u korist potovanja tradicije. Brak ne donosi mladoj eni sreu i spokoj. Najsnaniji potres i najvee razoarenje Almasa doivljava spoznajom da je prevarena, iskoritena kako bi pomogla ozdravljenju Ismet-efendije. Profilirana od poetka kao pasivan lik, koji ini ono to se od nje oekuje, Alma5 6

Manuel Castells, Mo identiteta, str. 237. Carole Pateman, enski nered, enska infoteka, Zagreb, 1998.

sa potiskuje vlastitu bol. Ona ne trai izlaz jer ena mora sluati svoga ovjeka i svoju svekrvu. Mora podnositi sve ta joj je Bog dao. (Legenda o Ali-pai, str. 208) Njenu upisanu pasivnost mogue je identificirati unutar povijesti. Model patrijarhata kojim operira narativno tkivo romana je klasini, oinski patrijarhat, u kojem je otac vladar nad enom i djecom u porodici. Propitujui oblike patrijathata, Carole Pateman u knjizi enski nered6 razlikuje paternalni oinski i fraternalni muki patrijarhat, naglaavajui da je patrijarh jedini izraz kojim se mogu obuhvatiti specifinosti podlonosti i tlaenja ena i razlikovati ih od drugih odlika dominacije. U hijerarhijskom sistemu moi na prvom mjestu je Bog, zatim otac, ena, djeca. Subordiniranost ene se ne dovodi u pitanje, nego se ista usvaja poput ostalih tradicijskih elemenata, ili Bog, pa otac! kako je to rekla Mehagina Muniba i time zapeatila svoju nesretnu sudbinu. Ipak, u romanu se ne susreemo s potlaenim enskim subjektom koji je prisiljen na ivot odreen mukom dominacijom. Spas mlada djevojka nalazi upravo u oinskoj ljubavi Mehage: Rije... Obraz... ast! (...) Sve to ie (...) na jednu stranu, a oeva ljubav na drugu. Kod Mehage je prevagnula ljubav prema jedinici, te on ukaljanog obraza, pogaene rijei i sa osjeanjem srama zbog arije prima Almasu nazad. Na ovom mjestu se prvi put naruavaju klasini patrijarhalni obrasci, gdje oinska ljubav odnosi prevagu nad snagom date rijei: Osjeao se poraen i ponien pred samim sobom... Pobijeen... Otrovan... Jer, on je noas pogazio svojom roenom nogom, pogazio svjesno i bez ikakva pritiska svoj ponos (...) Noas mu je izgorio obraz! A njega su samo dva prsta na itavu tijelu! Obrazom se i Bogu moli, jer njega sputa na crnu zemlju pri seddi! A on ga je eto izgubio, okaljao, osramotio... (Legenda o Ali-pai, str. 192) Razvrgnue braka u njeno ime (u ime ene) ine mukarci, otac i zet, Mehaga i Ismet-efendija. Almasa ovim inom gubi identitet iste, potene ene. Ona postaje puenica ona gubi
BEHAR114

131

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

pravo na matanja o sretnom ivotu i od nosti. ene su stoga prihvaene samo neophodna, jer bez nje, ni Lepir ne bi nje se oekuje da se zadovolji svim to ako je izvrena njihova potpuna asimi- postao Ali-paa. udnja za enom projoj sudbina kasnije odredi. A Almasa je lacija unutar tog sistema. One moraju jektovana na imaginativnu stvarnost spremna i na takvu rtvu. Njena upisa- ispuniti svoju osnovnu zadau da bi bile omoguila je Aliji Lepiru samorealizacina pasivnost usporeena je s krotkou drutveno prihvatljive. U konanici, i ju i samoartikulaciju. Slika snanog, janjeta kojeg vode s klaonice, kao janje Almasa se ostvaruje poput ostalih en- nadmonog mukarca ostvarena je uz kome su as potedjeli ivot, ali koje je skih likova u patrijarhalnom diskursu. prisustvo ene koja je nuna kako bi se osjealo no pod grlom, pa ga sad mui Njena ljubav majinstvom dobiva novu glorificirala pojava mukarca. Poigravajui se sa subverzivnim svijest da mu je ostatak ivota poklon, dimenziju, a ena-majka je osnovna milodar, a ne pravo na ivot... (Legenda enska uloga prema kojoj se mjere i svi znanjem suprotstavljenim dominadrugi njezini odnosi. Roenjem mukog ntnim strujanjima, roman na ovaj nain o Ali-pai, str. 299-300). U treem dijelu romana olakovi nasljednika i Almasin lik se utapa u postaje poprite znaenja, koncepata, spoznaja i tradicije. On nema namjeru preispituje tradicionalnu ulogu ene. sliku idealne ene: A najvea joj je radost bila njezin da utjee na transfomaciju odnosa moi Pitanje enskog identiteta u prostoru romana olakovi stavlja u iri konte- sin. Isti Alija. I oi i nos i usta i plava i poretka koji ih proizvodi, nego da prokst propitivanja stvarnosti kao znaenj- kosica... Kad god ga se zaeljela, kad joj govori o preuivanom, uini vidljivim skoga konstrukta, impostiranog poput je srce zatrailo milovanja i mekoe, ona ono to je do tada skrivano od pogleda. Izgraen na paralelizmima, a kako temelja koji odreuje poziciju subjekta i bi uzela dijete, privila ga na grudi i apusmjerava njegovo (samo)oblikovanje. tala mu na malo ruiasto uho: - Doi e bi legendu pretvorio u stvarnost, roman On vri znaajan pomak koji se oituje babo. Doi e uskoro. (Legenda o Ali- svoj identitet ostvaruje u socijalnohistorijskom rascjepu izmeu tradiciou nainu na koji se razvinalizma i modernizma, intimnog i javja karakter enskog lika. nog. On se ne opire ideji naruavanja enina jedina funkcija u patrijarhalnih odnosa, ali ipak implicipatrijarhalnoj porodici je tno sugerira ouvanje tradicije i patriiscrpljivanje kuanskim jarhalne porodice kao nukleusa nacije. poslovima i majinstvom kao primarnim funkcijaLiteratura: ma, dok su sve njezine Brni, Jadranka (2007), Naracija u histoelje, razmiljanja i posriografiji, u: Radovi zavoda za hrvattupci ostali na razini sku povijest Filozofskog fakulteta Sveupasivnog pristajanja na ilita u Zagrebu, Knjiga 39, Zagreb drutvene norme. Castells, Manuel (2002), Mo identiteta, U romanu Almasina Tekstualna vorita ukazuju na osnaivanje/uruavanje Golden marketing, Zagreb kasnija razmiljanja i olakovi, Enver (1991), Legenda o Alipatrijarhalnih obrazaca u romanu Legenda o Ali-pai. polaganje prava na sreu pai, Svjetlost, Sarajevo naruavaju dotadanje Millet, Kate (1981), Teorija politike polostereotipe. Almasin lik se gubi u sna- pai, str. 471) va, u: Marksizam u svetu, br. 8-9, Beonom kolebanju izmeu tradicionalnih Ovim se vraamo na patrijarhalne grad normi i osobnih htijenja. Nirman Mora- mitove, koji stoljeima prenose poruku Moranjak-Bambura, Nirman: Topos granjak-Bambura u tom smislu je istak- da ena nije samoj sebi dovoljna te da nice i granini fenomeni u knjievnosti nula da knjievni likovi gotovo uvijek uz nju mora uvijek biti mukrac da je BiH; Lekcije o granici, propituju, pomiu, premjetaju, prelaze zatiti, kontrolira i urazumi. ena je http://www.openbook.ba/forum/nirneke granice, ili, jo ee, na sudbinski neophodna za proces identifikacije muman_moranjak.htm se nain sudaraju sa njima.7 karca, a njeno se tijelo integrira u mu- Pateman, Carole (1998): enski nered, enPatrijarhalnim diskursom roman karevu sliku dominacije, jer bez nje ska infoteka, Zagreb n Legenda o Ali-pai proizvodi politiku i on ne bi bio ostvaren. Almasa je stoga upuuje na autoritete koji ga determiniraju. Osnovni zahtjevi koji su stavljeni Biljeka o autorici pred enu patrijarhalnog drutva i koji Vildana Peenkovi roena je 1973. godine u Bihau. Zavrila je Razrednu nastase mogu iitati u narativnom svijetu vu na Pedagokoj akademiji u Bihau te Pedagoki fakultet i stekla zvanje profesora romana su: bioloki opstanak, ouvanje bosanskoga jezika i knjievnosti i historije. Magistarski rad na temu Doseg soneta u moralnih naela i tradicionalnih vrijedpjevanju i miljenju Skendera Kulenovia odbranila je 2009. godine na Filolokom
7

Nirman Moranjak-Bambura, Topos granice i granini fenomeni u knjievnosti BiH; Lekcije o granici, http://www.openbook.ba/forum/nirman_moranjak.htm, (dostupno 23. 12. 2012.)

fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci. Dugi niz godina bavila se novinarstvom, te radila kao profesor bosanskog jezika i historije. Od 2010. godine radi kao vii asistent na Pedagokom fakultetu Univerziteta u Bihau. Sarauje sa domaim i inostranim asopisima i pie oglede iz historije i teorije knjievnosti. Uesnica je velikog broja naunih skupova u zemlji i inostranstvu.

132

BEHAR114

Prof. dr. sc. AMEL ALI

Prof. dr. sc. Amel Ali, Filozofski fakultet Univerziteta u Zenici

Identitet u strukturi tradicionalne obitelji:

optika transgeneracijskog modela na primjeru olakovievih pripovijetki
Pitanja koja sam na poetku itanja i analiziranja olakovievih djela postavio sebi bila su: u kolikoj mjeri su pisci/knjievnici dobri poznavaoci ivota, bar u sposobnosti opisivanja ivota? Da li su neke zakonitosti teorija o ponaanju i razvoju linosti u suglasju sa opisima ivota i ivotnih kriza kroz koje prolaze glavni likovi? Na koji nain razumjeti povezanost nastajanja knjievnog djela sa primjerima iz svakodnevnog ivota? Naposljetku, moda je mogue dobaciti i toliko daleko da se na primjeru knjievnih djela dokazuje estetizirana, autentina naracija o zakonitostima funkcioniranja ovjeka u svjetlu legitimnih teorija o kojima ue pedagogija i psihologija... ili ak: da li je, pozivajui se na Leopolda Szondija, kreativni in pisanja potaknut nesvjesnim nagonom da se pisac izbori sa borbom predaka u sebi?
BEHAR114

133

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

Uvodna pitanja Priliku da uestvujem na jednom knjievnom skupu, a potom i da piem o knjievnom djelu doivio sam kao poseban akademski izazov, iskustvo u kojem se nisam oprobao do sada. Stoga je itanje knjievnog djela u mom sluaju i za ovu priliku bilo mogue iskljuivo iz ugla izuavanja obitelji oblasti kojom se bavim. Pitanja koja sam na poetku itanja i analiziranja olakovievih djela postavio sebi bila su: u kolikoj mjeri su pisci/knjievnici dobri poznavaoci ivota, bar u sposobnosti opisivanja ivota? Da li su neke zakonitosti teorija o ponaanju i razvoju linosti u suglasju sa opisima ivota i ivotnih kriza kroz koje prolaze glavni likovi? Na koji nain razumjeti povezanost nastajanja knjievnog djela sa primjerima iz svakodnevnog ivota? Naposljetku, moda je mogue dobaciti i toliko daleko da se na primjeru knjievnih djela dokazuje estetizirana, autentina naracija o zakonitostima funkcioniranja ovjeka u svjetlu legitimnih teorija o kojima ue pedagogija i psihologija... ili ak: da li je, pozivajui se na Leopolda Szondija, kreativni in pisanja potaknut nesvjesnim nagonom da se pisac izbori sa borbom predaka u sebi? Uviajui vanost transgeneracijskog modela u kontekstu razumijevanja ivotnog iskustva pisca i procesa nastajanja knjievnog djela, biljeio sam na marginama knjige odgovore na neka od prethodnih zapitanosti. Stajalita transgeneracijskog modela nastojao sam potkrijepiti odgovarajuim primjerima prepoznatim u olakovievoj knjizi Lokljani. Tekst koji je u meuvremenu nastao ne zavrava nikakvim zakljucima. inilo mi se to primjerenim s obzirom da pisac nastavlja ivjeti s novim generacijama itatelja, skriven u zbiru sudbina svojih likova, na isti onaj nain na koji svaka pria o

drugima, prije svega, sadri priu o nama samima. Poveznice: ivot knjievnost teorija Razmatranje uloga i razliitih stilova odnosa izmeu ljudi mogue je i putem analize odnosa utemeljenih djelovanjem unutarnjih sila, koje kao da trae svojevrsnu dubinsku analizu ivotnih nesvjesnih izbora. Takva analiza mogua je ukoliko se pozovemo na bioloko-analitiku teoriju ili Schicksal analizu Leopolda Szondija. U ovoj teoriji Szondi nudi niz intrigantnih hipoteza o djelovanju genetike nesvjesnog, smjetajui svoju rekonstruktivnu psihoterapijsku tehniku izmeu individualnog nesvjesnog (prema Sigmundu Freudu) i kolektivnog nesvjesnog (prema C. G. Jungu). Jo kao osamnaestogodinjak, Szondi je pitanja o djelovanju nesvjesnog u nastajanju knjievnog djela postavljao itajui Dostojevskog, u kojeg su dominirali likovi preljubnika, varalica, ubica, svetenika i slino. Analizirajui genealoko stablo, Szondi je vrlo rano zakljuio kako je Dostojevski naprosto bio prinuen pisati o takvim karakterima kako bi se izborio s precima u sebi (Jankovi, 2004; Sondi, 2011)1. Osnovne forme genotropizma ispoljavaju se kroz pet osnovnih oblika: libidotropizam izbor ljubavnog objekta; sociotropizam izbor prijatelja, ideala i srodnika; operotropizam izbor profesije; morbotropizam izbor vrste bolesti; tanatotropizam izbor vrste smrti. Schicksal analizu Szondi jo naziva i humanom genetikom nesvjesnog, (Nastovi, 2011) budui da se ova tehnika zasniva na analizi predaka koji u nama ive preko tzv. latentnih recesivnih gena. Ovu borbu izmeu nositelja naslijea Szondi naziva primordijalnom borbom gena ili borbu predaka (Jankovi,

2004). Primjere nalazimo i u knjievnosti. Tako, pozivajui se na biografiju Dostojevskog, mogue je pretpostaviti kako se i u razvijanju dinamike knjievnog djela unutar pisca odvija svojevrsna unutarnja borba: pie se da se odupre porivima, izbori sa vlastitim naslijeem ili stvarnost uini podnoljivijom. Uz doprinose Leopolda Szondia, nezaobilaznim se namee i pozivanje na stajalite Bele Hamvaa (1996:58): Vie puta je ve bilo rei da se roman nije rodio iz psihologije, nego se psihologija rodila iz romana. I to ne datumski, to samo po sebi ne znai mnogo. Psihologija i nije nita drugo do jedan od metoda jednog vanog konstitutivnog elementa romana, konfesionalne svesti. Konfesionalizam je zapravo razaranje sudbine i likvidacija mita. Postupak kojim se ovek od individue razvija u linost. Psihologija kao scijentina disciplina o tome nema ni pojma. Ako bismo uvaili stajalita Szondija i Hamvaa, onda bi bilo nuno i u analizu olakovievih likova unijeti saznanja o pievom iskustvu, poznavanju ivota, ali i relacijama uspostavljenim izmeu fikcije i stvarnosti.2 Opisivanje identiteta u olakovievim pripovijetkama Psihosocijalne i emocionalne karakteristike mladih prema teoriji psihosocijalnog razvoja Erika Eriksona, mogue je promotriti kroz osam meusobno povezanih i uvjetovanih psihosocijalnih kriza.3 Prema Eriksonu, centralna osobina mladosti je obnovljeno traenje identiteta svoga JA. Pitanja poput: Ko sam JA, a ko NISAM?, Jesam li ja dijete ili odrastao ovjek?, U kojim podrujima sam zreo-la i na koji nain?, Da li slika o meni zavisi od drugih?, Mogu li ostvariti intimnost i plodnost? i mnoga druga pitanja koja se prelamaju kroz osam meupovezanih ivotnih stadija. U tim stadijima rjeavaju se statusi: povjerenja nasuprot nepovjerenju, nezavisnosti nasuprot sramu, inicijative nasuprot krivnji, marljivost nasuprot podreenosti, ostvarenje identiteta, intimnost

Tek e se 1940. godine objaviti biografija Dostojevskog u kojoj e i sam Dostojevski priznati kako je u njegovom genealokom stablu prisutan veliki broj osoba opisanih u njegovim knjigama (Nastovi, 2011). Drugi e, pretpostavljam, detaljnije pisati o ivotu Envera olakovia. U nekim epizodama iz njegove biografije mogue je prepoznati unutarnju borbu koju ovdje tek nagovjetavamo. O Eriksonovoj teoriji psihosocijalnog razvoja vidjeti opirnije u: Woolfolk, A. (2004). Educational Psychology.

134

BEHAR114

Prof. dr. sc. AMEL ALI

nasuprot osamljenosti, plodnost nasuprot zastoju i integritet nasuprot oajanju. Identitet moemo definirati kao doivljaj vlastitog ja, pojam kojeg pojedinac ima o samom sebi. To je i doivljaj osobne istovjetnosti i kontinuiteta sjeanja, ciljeva i namjera, koji se usvaja osobnim zalaganjem. Zbog toga se o identitetu, posebno u kontekstu cjeloivotnog rjeavanja psihosocijalnih kriza, ne moe govoriti kao o nasljednoj datosti, ve mnogo prije kao o cjeloivotnom projektu svake osobe. Krize koje se rjeavaju proistjeu iz specifinog odnosa sa okolinom, drutvenim zadatostima i kulturalnim modalitetima. Dvije komponente neophodne za razumijevanje vlastitog JA su: opisivanje samog sebe i samopotovanje, pouzdanje. U olakovievim pripovijetkama pronalazimo mnotvo samoopisa glavnih likova. Ovdje je, zapaajui ovakav piev postupak, ve mogue predloiti jednu dodatnu tezu - opisivanje samog sebe uzrokovano je kulturolokim kontekstom vienja drugog i stava drutva o meni: sirotinja ostaje sirotinja, a kada osobi malo bolje krene onda se stjee potovanje. Ukorijenjenost self koncepta je uvjetovano patrijarhalnom drutvenom ljestvicom. Otuda i nivo samopotovanja, koje je u granicama unaprijed odreenih granica drutveno prihvatljivog identificiranja uvijek u vezi sa konceptom sirotinje, maloumnika ili djevojke koja gubi obraz. Izlaz iz toga je ili korekcija identiteta koji je mapiran od zajednice ili put u tragediju pojedinca, kao neke vrste kazne koju zajednica i oekuje i propisuje, jer bez kazne bi se uruile utvrene norme ponaanja. U petoj fazi rjeavanja krize identiteta, po Eriksonu, mlada osoba se moe zatei u jednom od etiri identitetna statusa. Ostvarenje identiteta podrazumijeva da je osoba prola kroz
4

krizu identiteta i stekla osjeaj identiteta. To rezultira vrstom obavezom prema stvarima kao to su posao, vjera, moralne vrijednosti. Odgoda ili moratorij je prepoznatljiva kod osoba koje su u stanju krize identiteta i aktivno trae alternative u pokuaju da se neemu posvete. To ujedno podrazumijeva i vrijeme eksperimentiranja sa razliitim ivotnim stilovima. Iskljuenje se deava kod osoba koje nisu doivjele krizu identiteta. Roditeljske i drutvene vrijednosti, norme itd. nikada nisu bile ni upitne. Prihvata se identitet kroz identifikaciju sa roditeljima/drutvom/odraslima kao dovoljan identitet. Ovaj status je najee prisutan u tradicionalnim drutvima koje karakterizira nasljeivanje imetka, drutvenog poloaja, sklapanje brakova od strane starijih generacija (najee roditelja). Rasap ili konfuzija identiteta predstavlja negativni identitetni status. Pojedinac pokazuje malu ili nikakvu posveenost prema poslu, vjeri, vrijednostima, odnosima... Ne pokuava se aktivno neemu posvetiti ili potraiti identitet.4 U olakovievoj knjizi Lokljani posebno je zanimljivo promatrati slike i opise identitetnih statusa glavnih likova s obzirom na ivotnu dob, drutveni status, posjedovanje imetka i specifinu ivotnu povijest. Postavili smo pitanje: Da li veina likova s obzirom na dosljedno opisivanje tradicionalne bosanskohercegovake porodice i drutva zauzima status moratorija i iskljuenja?5 Za ovu analizu mnogo je vanija bila socijalno-psiholoka dimenzija identiteta. U pogledu ove dimenzije vidljivo je da na pitanja: Ko sam ja? i Kako razrjeavam krizu identiteta u razliitim ivotnim ciklusima?, nalazimo mnotvo primjera. Kroz priu Bajram poinje da se plete pria o glavnom liku Muji, koji se prikazuje u iden-

O utjecaju obiteljske dinamike na rjeavanje kriza u individualnim ciklusima vidjeti opirnije u: Ali, A. (2012). Struktura i dinamika obiteljske kulture. Dobra knjiga i CNS. U tom smislu, odreenje i opis identiteta analizirali smo kroz dvije dimenzije: 1. socijalno-psiholoka; 2. politika. Premda druga dimenzija nije bila posebnim predmetom interesiranja, mogue je ovdje tek napomenti kako se kulturni, jeziki, etniki, religijski i lokalni identitet da razumijevati kroz pitanja: ta smo mi, babo? (str. 203) u prii kolac, te na pozitivnim primjerima suivota izmeu Bonjaka i Srba u terminima uvaavanja, pomaganja, razvijanja socijalne osjetljivosti.

titetnom statusu moratorijuma/odgode. U ovoj pripovijeci glavni lik Mujo opisan je u stanju potrage za identitetom: Nijesam ti za fameliju. Ja sam postao gradska lutalica. Hamal i cjepar (olakovi 1991:12). Traganja za odgovorima na pitanje Ko sam ja? uporedo se ispreplie kroz dijaloke, kao i kroz solilokvijumske epizode glavnih likova. Ostvarenje intimnosti nagovjetava se u prii Nesanica: Tako je poelo. Onda su brbljali sve dok ona nije zaspala. Pribliili su se jedno drugome, premda se nisu ni makli sa svojih leaja. Razvezali im se jezici. On njoj priao o sebi, ona njemu o svojoj mladosti, o nadama i munom ivotu udovice. (olakovi 1991:65). ta e rei selo pita Aja, a Mujo odgovara pitanjem: A ta e rei ti?, izlazak iz moratorijuma i podfunkcionalnosti ima za posljedicu i lake noenje sa socijalnim pritiskom. Ali nisu samo pojedinci u statusu moratorijuma. Tako nalazimo iznimno zanimljivu opservaciju Tifana u prii Nesanica o opem, kolektivnom moratorijumu: Sve sa zakanjenjem stie u Bosnu, ali i Taj sa zakanjenjem ispunjeni san mladosti: kuica, enica (olakovi 1991:56), u kojem kao da se eli opisati kolektivni usud Bosne. U prii Njiva olakovi svoj lik opisuje kroz prve naznake izlaska iz moratorijuma i rjeavanja krize identiteta, dok e definitivno rjeavanje krize i zauzimanje statusa ostvarenja identiteta podrazumijevati Mujin ulazak u prostor intimnosti i plodnosti kroz brani i intimni status s Ajom, povratstjecanje imetka, te prisvajanje Alije i konano roenje sina. U sljedeem primjeru nalazimo jedan od dogaaja koji najavljuje prekretnicu u smislu izlaska iz prethodne krize: Naavi se na peronu, Mujo nije ni znao kako je prvi put u ivotu smogao snage da pobjegne od napasti da pomogne jednoj od svojih sestara... (str. 90, prvi put nije dao svu uteevinu sestri i zetu kockaru). Vidimo kako drugaije opisivanje sebe u odnosu na druge i postojanija slika o osobnoj poziciji s obzirom na

BEHAR114

135

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

drutveni status korelira sa opisima izlaska iz krize identiteta (iz statusa moratorija /odgode u intimnost i plodnost), a nadalje, Mujo izlazi i iz podfunkcionalnog statusa, submisivne drutvene pozicije, to je posebno naglaeno u pasusima o iznenadnom pozivanju na sijela od strane mjetana (kao potvrde novog drutvenog statusa) te raniji odlazak sa sijela koji je pivilegija vienijih itd. Primjer razgovora Muje sa vraenom zemljom (olakovi 1991:106) je primjer vraenog ili novosteenog drutvenog statusa. Zemlja je ovdje metafora statusa, autoriteta, drutvene potvrenosti, pa se eli na taj nain nedvosmisleno ukazati na injenicu da Mujo, nije samo ostvario intimnost i plodnost ve rjeavanjem krize identiteta savladao neophodnu stepenicu za postizanje izgubljenog drutvenog statusa. Na ovaj nain olakovi na primjeru svojih likova (a posebno Muje Halvadije) kao da definira neophodne pretpostavke za ostvarenje identiteta u jednoj tradicionalnoj mikrozajednici, kao to je ona opisana u Lokljanima. Na drugoj strani, opis Sulje Hodia odgovara statusu rasapa identiteta s obzirom na besciljna lutanja, pijanstva i nesposobnost da ostvari intimnost. Tako se sukladno opisima idealnog samopotovanja Mujo premjeta iz potpune nesigurnosti u podruje samosvijesti i samopouzdanja. Vidljivo je to u onim pasusima kada Mujo poinje sebe prihvatati u terminima samopotovanja i ostvarenja, stjee globalni pojam o sebi, pri emu se duhovno dokazuje, a stid stalno panoptikumom nanovo obnavlja, te materijalna dobra u toj tradicionalnoj postavci preporuuju je kao preduvjet dobrog i estitog. Slike samopouzdanja i kompetentnosti olakovi kroz sudbinu Muje povezuje sa dokazivanjem za sposobnost drutvenog djelovanja, metafore zemlje kao izvora blagostanja, te nedvosmislena osuda drutvenodevijantnog ponaanja, pri emu je moralnost mogue i u siromatvu ostvariti, pod uvjetom da se hijerarhija odnosa ne kri. Na ovim primjerima vidljivo je kako olakovi dosljedno i u suglasju s psihosocijalnim

Svaka se porodica moe promatrati unutar specifino uspostavljenog emocionalnog sistema. To znai da sve to se tie jednog lana ima utjecaj i na sve ostale lanove obitelji; te da se lanovi obitelji fuzioniraju u zajednike relacije, gradei svojevrsno, obiteljsko JA. Dijelovi naracije vezani za simboliku zemlje u Lokljanima predstavljaju stub razumijevanja emocionalnog sistema obitelji. Nadalje, cijeli kolektivitet posjeduje snagu emocionalnog fuzioniranja pojedinaca unutar samog sebe.
razvojem pojedinca, glavnog lika transformira iz statusa potrage ka stausu osobe koja je u stanju postii razvoj i ostvarenje uspjenih intimnih veza, zajedniki identitet s partnerom (stadij intimnosti), te pomae drugima, doputa djeci da budu nezavisna i podstie razvoj drugim vanim osobama iz svog okruenja (stadij plodnosti). itanje olakovievih pripovjedaka kroz optiku transgeneracijskog modela U naim svakodnevnim praksama mogue je osvijestiti obilja ponaanja koja nesvjesno, gotovo automatski radimo, najvjerovatnije jer smo ih kao naslijee preuzeli iz obitelji orijentacije. To naslijee nije nuno povezano samo sa genetskom osonovom ve i sa socijalnim uenjem. Nain oblaenja, peglanja odjee, ienja stvari, kuhanja i izbora hrane, do izbora partnera i prijatelja, sigurno su rezultat transgeneracijske transmisije. Obrasci ponaanja koji se dosljedno prenose s generacije na generaciju prisutni su i u nainima uspostavljanja emocionalnih veza, kvalitetu uspostavljanja relacija s bliskim i udaljenim osobama, a posebno su oiti u nainima odgajanja djece. Neuralgine take transmisije opisuju i brojne narodne izreke poput: Kakav otac, takav sin ili Iver ne pada daleko od klade. Sloit emo se da znaenja takvih izjava premauju nasljedni faktor te ukazuju na sistemski utjecaj okruenja koji se, jednom nauen, moe i generacijama nesvjesno prenositi. Uz neosporne utjecaje na planu prijenosa izbora profesije, sklonosti razliitim bolestima, naueni i transgeneracijski prenesena ponaanja vezuju se i za podruje ivotnih stilova (sklonost hedonizmu ili nasuprot, sklonost principijelnoj radnoj etici u olakovievim Lokljanima svi rade i pokuavaju privreivati, a najvee veselje je kada se dobije zemlja nazad u vlasnitvo, ali i u sluaju mukog potomstva, naprimjer), stupanj otpornosti na brane izazove, pa s tim u vezi i sklonost olahkoj rastavi braka i slino. Bowen (1988) razvija i osam meusobno povezanih obiteljskih koncepata: 1. Emocionalni sistem nuklearne porodice 2. Diferencijacija Selfa 3. Triangulacije 4. Proces obiteljske projekcije 5. Sibling pozicija 6. Emocionalni cutoff (prekid) 7. Multigeneracijski transmisijski proces 8. Socijalna regresija Emocionalni procesi u nuklearnim i proirenim obiteljima, prema Bowenu, sadrani su u okviru prvih est koncepata, dok se emocionalni procesi kroz generacije u obitelji i drutvu odnose na preostala dva koncepta: multigeneracijski proces i socijalnu regresiju. Kao i u sluaju individue, za obitelj se moe ustvrditi kako predstavlja neponovljivu i univerzalnu emocionalnu jedinicu. Svaka se obitelj moe promatrati unutar specifino uspostavljenog emocionalnog sistema. To znai da sve to se tie jednog lana ima utjecaj i na sve ostale lanove obitelji; te da se lanovi obitelji fuzioniraju u zajednike relacije gradei svojevrsno obiteljsko JA. Dijelovi naracije vezani za simboliku zemlje, u Lokljanima predstavljaju stub razumijevanja emocionalnog sistema obitelji. Nadalje, cijeli kolekti-

136

BEHAR114

Prof. dr. sc. AMEL ALI

vitet posjeduje snagu emocionalnog fuzioniranja pojedinaca unutar samog sebe. Stanje obitelji kao socijalnog miljea odraava se na kvalitet procesa socijalizacije, a slika obitelji kao autentinog socijalnog sredita prenosi se na socijalnu percepciju u cjelini. Obiteljsko zajednitvo ostvaruje se putem emocionalnih fuzija koje mogu biti labave, optimalne i isprepletene. U bilo kojoj formi uspostavljanja relacija izmeu dvije osobe zapaeno je da se osobe mogu ponaati nadfunkcionalno na jednoj, ili podfunkcionalno na drugoj strani6. Tenja jedne osobe da dominira moe biti praena istovjetnom tendencijom ili pristajanjem na dominaciju drugog. Ovakvo pod ili nadfunkcionalno ponaanje je u olakovievim pripovijetkama sadrano u slikama susreta kolektiva, odnosno kod pojedinaca unutar kolektiva. S druge strane djeca se nemaju ta puno pitati o svom identitetu, tu su uglavnom svedeni na gotov in preuzimanja zateenih vrijednosti i normi. Posinak e postati Halvadija iako ima drugo prezime, ali Mujo ga prihvata kao sina i njegov identitet se mijenja, a na savjet ene on ga nita ne pita ve mu samo kae: Od danas si Halvadija i gotova stvar. Cjelokupni kontekst prikazan je u kontrastima, likovi su portretirani ili kao nadfunkcionalni ili podfunkcionalni, primjer kontrastnih pozicija Tifana i Muje, Muje u bolnici dok se opisuje interakcija sa Omer-efendijom dok ita novine. Tifan, ugledni Lokljanin, onaj to najvie izvrgava ruglu nesretnog Muju, iskoristio je njegovu molbu, koju e mu naravno usliati, da ga malko pecka i
6

Opis nadfunkcionalne osobe: zna sve odgovore, uspijeva rijeiti sve ivotne probleme, ne sustee se od savjetovanja drugih ta da misle, rade, osjeaju, esto pretjeruje u pomaganju drugima, osjea (pre)veliku odgovornost za druge, ini stvari za i umjesto drugih. Opis podfunkcionalne osobe: oslanja se na druge, trai savjet i kada nema potrebe za to, pasivno ponaanje, prihvatanje pomoi, bilo da je potrebna ili ne, trai od drugih da rade stvari za i umjesto njih, doivljava samog/samu sebe kao problem...

zbija alu, pogotvu jer se uz ognjite griju njegova ena, ki Sejda i najstariji sin (olakovi 1991:15). Nadalje, Tifan je portretiran kao sveznalica: Tifan je uope znao sve (olakovi 1991:27). Na drugoj strani, Mujo je sve do prie Njiva u modusu podfunkcionalnosti, povratkom zemlje i enidbom postaje potvrenim u drutvu. Slika podfunkcionalnosti prikazana je i u terminima dominacije pasivnih crta volje, submisivnosti, mirenja sa sudbinom, marginalno-pasivne pozicije koja pojedinca i cijele gupe smjeta u kvadrant ukrtanja vanjskog lokusa kontrole i vanjskog lokusa odgovornosti. Primjer za ovu konstataciju nalazimo u reenici: Ako sirotinju neko uope stvara, onda je to ona sama (olakovi 1991:20), to predstavlja mirenje sa kulturalnom depriviranou. Ili primjer utjehe u trenutnom statusu: Sirotinji je sve dato tvrdo osim srca... (olakovi 1991:43), Strpljen - spaen (olakovi 1991:22), zloupotreba i pogrena definicija sabura kao pasivizacije, umjesto proaktivnog djelovanja i spremnosti za novo djelovanje, neto to pripada tradicionalnom konstruiranju kulturalnog skripta. Takoer, opisi likova u ovom statusu potvruju deficit individualistikih i previe prosocijalnih vrijednosti, nesposobnost da pojedinac zadovolji i vlastite potrebe jer osoba koja nije u stanju zadovoljiti u optimalnoj mjeri vlastite, nee biti u stanju u optimalnoj i u uravnoteenoj mjeri zadovoljiti i potrebe drugih (naprimjer: Mujo se nije oenio niti ouvao imetak zbog brige o ocu i sestrama). Diferencijacija Selfa podrazumijeva sposobnost osobe da definira vlastite ivotne ciljeve i vrijednosti bez pritiska sredine, da u situacijama anksioznosti izae iz vrtloga anksioznosti sistema i s maksimalnom odgovornou odgovori razliitim izazovima. Ova sposobnost da se iskae autentini stav i ja se ne moe poistovjeivati s umiljenou ili autonomijom zasnovanom na narcizmu. To je, zapravo sposobnost u kojoj svoje autentine stavove i ciljeve nastojimo ispuniti ne oteujui druge i ostajui vezani za druge (u ovom slu-

aju za obiteljski sistem) (Friedman, 2011). Osobe koje se nalaze nisko na skali diferencijacije Selfa karakterizira: vie anksioznosti, vie relacijske fuzije, vie emocionalne fuzije, vie problema u ivotu vezanih za slabije odluivanje, problemi u vezama, zabrinutost zbog miljenja drugih. Osobe s visokom diferenciranou Selfa opisane su kao: manje anksiozne, pate od manje relacijskih fuzija, manje emocionalnih fuzija, ostvaruju uspjenije veze, bolji su u procesu donoenja odluka, te iskazuju manju zabrinutost zbog miljenja drugih. Primjere opisa likova s niskom diferencijacijom Selfa nalazimo u dogaajima poput: ubistva Sejde, tue Ostojinih sinova, a posebno u uvodnim pripovijetkama u Lokljanima, kada je Mujo u stalnom problemu zbog slabijeg procesa odluivanja, neodlunosti, zabrinutosti zbog miljenja drugih, te umnotvu primjera podlijeganja socijalnom pritisku (to provejava kroz gotovo sve prie). Niska diferencijacija selfa nasluena kao kolektivni problem sadrana je i u prii uka, primjeru u kojem sin moli babu da kravu koja je ukasta uvede u selo nou kako je niko ne bi vidio. U kontekstu uloga, utjecaj okruenja na kreiranje uloge je iznimno vaan. Naime, poznato je da se osoba prema ulogama moe odrediti na nain: preuzimanja (mijenjanje autentinog ponaanja pod odreenim okolnostima), igranja (prikladno ponaanje sukladno preuzetoj ulozi) i kreiranja vlastite uloge (transformacija drutvenim normama zadane uloge vlastitim, zrelim i objektivnim vienjima). U tom smislu, mogli bismo konstatovati kako se osoba, gledajui ovakve pritiske kroz optiku simboliko-interakcionistike teorije, moe poistovijetiti s nametnutom ulogom ili donijeti odluku da ulogu transformira prilagoavajui je u veoj ili manjoj mjeri drutveno propisanim normama. Tako, u Lokljanima, pratei priu saznajemo kako Mujo prihvata da je sirotinja, kao i njegova ena, i na osnovu toga planiraju ivot, mada uspijevaju izai iz tog kruga tek kada dobiju zemlju nazad. Na osnovu toga kupuju kravu, krava

BEHAR114

137

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

daje bika, i onda polako pristie prosperitet, djeak-posinak polazi u kolu, a supruga ostaje u drugom stanju. Na kraju se raa i dugooekivani sin o kojem se matalo. Prije toga njihova materijalna neimatina doboko odreuje njihov ivot, ujedno i odnos drugih. Potovanje se zasluuje stalnim dokazivanjem i materijalnim blagostanjem. Ipak ljubav je tu bitna, kao i sloga meu porodinim lanovima, za razliku od prie Grom je puko koji tematizira Ostojinu tragediju podjele imanja meu sinovima koja zavrava i pravom tuom sinova i velikom sramotom Ostoje (iako su pojedini tumaili da je za to kriva prokleta zemlja koju je Ostoja kupio od Muje). Emocionalni sistem nuklearne obitelji prema Bowenu poiva na sposobnosti svih lanova da prevashodno uspostave funkcionalnost unutar sebe, individualno, te da dosegnu to vii stupanj diferenciranosti selfa, to se u sluaju opisa prethodno navedenih dogaaja i likova nije desilo.Temeljno pravilo triangulacije glasi: kada nastupi nestabilnost ili konflikt izmeu dva lana obitelji, trei lan obiteljskog sistema e biti uvuen s ciljem vraanja stabilnosti ili jaine veza unutar obitelji (Galindo i saradnici, 2006). Triangulacija je iznimno vana za otkrivanje i razumijevanje ukupnih emocionalnih procesa u jednoj obitelji. One se gotovo redovno nesvjesno formiraju kako bi odrale homeostazu i balans, te reducirale anksioznost unutar obiteljskog sistema. Moe se govoriti o razliitim vrstama triangulacije, budui da ona ne podrazumijeva nuno uvlaenje treeg lana (najee djeteta) u trenucima poviene anksioznosti kako bi se nesvjesno tragalo za reduciranjem krize. Neke forme triangulacije podrazumijevaju poveanu brinost i okretanje jednom djetetu u sluaju kada se jedan od suprunika-roditelja osjeti iskljuenim od strane drugog suprunika, dok se druge formiraju samo po potrebi i to u situacijama poviene potrebe za podrkom. Priroda nastajanja triangulacije u jednoj obitelji, vremensko trajanje, ko ini triangulaciju, a ko ostaje iskljuen, te vrsta emocio-

nalnog privlaenja odbijanja na najsuptilniji nain otkrivaju i prirodu emocionalnih procesa u obitelji. U veini situacija potreba za uvlaenjem tree osobe ima za cilj da se reducira tenzija. Tenja Muje da ima dijete (po mogunosti sina nasljednika) sa Ajom i prihvatanje Alije kao vlastitog sina, jedan je od primjera triangulacije. Cilj ove tenje je da se reducira tenzija i doivi stabilizacija u vezi pozitivnom triangulacijom, odnosno pojavom tree osobe u vezi. Nestabilni par kojeg ine likovi Mujo i Aja doivljava svoju stabilizaciju iskljuivanjem socijalnog pritiska sela kao kolektivne figure tree osobe. Stanje obitelji kao socijalnog

olakovi na primjeru svojih likova (a posebno Muje Halvadije) kao da definira neohodne pretpostavke za ostvarenje identiteta u jednoj tradicionalnoj mikrozajednici, kao to je ona opisana u Lokljanima . Na drugoj strani, opis Sulje Hodia odgovara statusu rasapa identiteta s obzirom na besciljna lutanja, pijanstva i nesposobnost da ostvari intimnost.
miljea odraava se na kvalitet procesa socijalizacije, a slika obitelji kao autentinog socijalnog sredita prenosi se na socijalnu percepciju u cjelini. Obiteljsko zajednitvo ostvaruje se putem emocionalnih fuzija koje mogu biti labave, optimalne i isprepletene. Bowen (Kerr i Bowen 1988; Gilbert 2006; Friedman 2011) izdvaja kategoriju nedovoljno zrelih roditelja, s niskim stupnjem diferenciranosti selfa te izraenim nadfunkcionalnim i neadekvatnim reciprocitetom funkcionalnosti, kao roditelje koji su skloni izabrati jedno od djece na koje fokusiraju svu panju. Ovakvu pojavu Bowen oznaava procesom obiteljske projekcije. Na dijete koje je, bez obzira na spol ili redoslijed raanja, izabrano da bude

u centru panje, prenose svoj vlastiti nivo diferencijacije i nezrelosti. Dijete koje je uvueno u ovaj proces imat e najnii nivo diferencijacije, autonomije, najvie e biti zavisno i najtee e se odvojiti od roditeljskog doma. Emocionalne relacije izmeu lanova sistema se mogu razvijati u rasponu od visoke do vrlo niske relacijske fuzije i mogu imati nekoliko razliitih kombinacija unutar razliitih relacija. Zanimljivo je da itanjem Lokljana moemo naslutiti kako olakovi djelimino glavnog lika, Muju, opisuje kao objekat emocionalne projekcije. Kaemo, nasluujemo, jer Mujine sestre (Haa, Dia, Fata) izlaz iz prevelike emocionalne fuzije pronalaze u svojevrsnom cut-offu i emocionalnoj distanciranosti sa povremenim prekidima u distanciranostima kada se javljao interes (prodaja zemlje i nasljedstva, izmirenje dugova i slino), to je karakteristino za ovakve konstalacije. Nerijeeni konflikti proistekli iz nesigurnog attachmenta utjeu na unutarpsihiki proces poricanja i izolacije dok se ivi unutar roditeljskog doma ili kasnije fizikim udaljavanjem. Ovo se obino ostvaruje kombinacijom emocionalne izolacije i fizikog distanciranja. Proces obiteljske projekcije i fokusiranja na jedno dijete takoer ne mora nuno uzrokovati udaljavanje drugog ili ostale djece. Ukoliko se to ipak desi, tada proces separacije, udaljavanja, izolacije, povlaenja, negiranja vanosti obitelji orijentacije otvara prostor za emocionalni prekid (cutoff) djeteta koje ne pristaje na emocionalnu fuziju. Ovo se obino ostvaruje kombinacijom emocionalne izolacije i fizikog distanciranja, zbog ega osobe koje izlaz iz pretjerane kohezije i emocionalne fuzije nalaze u statusu prekida, trae nain na koji e ranije napustiti roditeljski dom bjeanjem od kue, odlaskom u drugo mjesto, preranom udajom/enidbom ili na neki drugi nain. Nisu rijetki sluajevi dugogodinjih sudskih sporova izmeu najbliih lanova familije, a koji ne predstavljaju borbu za parcelu i imovinu ve su, zapravo, nesvjesna rasprava o emocionalnoj zaostavtini. Primjer

138

BEHAR114

Prof. dr. sc. AMEL ALI

nasluenog emocionalnog prekida nalazimo u prii Sejdin grijeh, ali i u traginoj svai zbog imovine izmeu Ostojinih sinova.. Individualni problemi nastali u obiteljskom miljeu s obzirom na emocionalnu fuziju, emocionalni cut-off, diferencijaciju selfa, odvajanje od obiteljske ego mase ili djelovanja nadfunkcionalne, optimalni funkcionalne i podfunkcionalne osobe, prepoznatljivi su i na irem drutvenom planu. Razliiti socijalni pritisci u pogledu definiranja skale vrijednosti, drutvenih normi ili socijalnog odreenja spram koncepta srama i odgovornosti, neki su od procesa na koje pojedinac i itave obitelji trebaju adekvatno odgovoriti ulazei u interakciju s drutvom. U takvim sredinama nastaju brojne mitske i fantastine prie o utemeljenju sela, koje imaju za cilj uvrstiti poredak i opravdati narodnu mudrost i empiriju. Najbolji primjer za ovu tvrdnju je pria Lokljani (olakovi 1991:202): Kao god to Lokljani vjeruju u vanrednost svog sela, tako oni potuju i neke stare obiaje, kojih se bez velike nevolje ne bi odricali. Oni su se ve uzakonili da se meu Bajramima ne ene, a uz Ramazan da se ne svaaju meu sobom i ne putuju u Sarajevo, osim uoi 27 noi, da se klanjaju u Begovoj damiji i nabave bajramluke... Elementi narodne mudrosti (folkwisdom) ili narodne empirije (o kojoj

govori antropolog Robert LeVine 2008) u olakovievim pripovijetkama pojavljuje se kao slika zateenog drutva sa normama tog vremena. Takvih je primjera u Lokljanima veoma mnogo: Prikaz drutvene stratifikacije sela, odnos sela i grada, brojni socijalni pritisci, zemlja kao metafora auoriteta statusa, produktivnosti i djelotvornosti, ali i porijeklo upravljaju osobnim izborima ljudi. Niska diferenciranost selfa na kolektivnom planu, ali i visoko izraena emocionalna fuzioniranost u kolektivitet u kombinaciji sa nadfunkcionalnim pozicijama bogatijih u odnosu na siromane, grada u odnosu na selo itd., primjeri su socijalne regresije i socijalnog pritiska. Primjer klevete koja zavrava traginim ubistvom kerke zbog straha od gubitka obraza je jedno od najautentinijih u Lokljanima.7 Koncept srama koji dominira u odgoju suprotstavljen je odgoju za koncept odgovornosti, to u jednom tradicionalnom ambijentu, kakvi su Lokljani, ima za posljedicu podlijeganju socijalnom pritisku i onda kada socijalne mree etiketiraju bez osnova i argumenata. Primjeri srama u olakovievom prikazivanju tradicionalnog sela brojni su i u raznolikim kontekstima: matrica podizanja djece kao uvanja obraza (Sejdin grijeh), udaje mukaraca ulaskom u eninu kuu i imanje (Uzeir Arnaut, Mujina enidba sa Ajom, naprimjer). Razlika izmeu odgoja

unutar kulturalnih dimenzija visokog i niskog izbjegavanja neizvjesnosti je takoer prepoznatljiva u olakovievim opisima tradicionalnog poretka. U ovakvim primjerima uviamo i onu negativnu stranu bogatih i tijesno isprepletenih socijalnih mrea: dok e u stanju krize, potrebe ili ugroenosti, solidarnost kolektiva biti od pomoi (sluaj uruavanja Mujine kue), u nekim drugim e visok stepen izbjegavanja neizvjesnosti (koncept odgoja za i u sramu) biti fatalan (sluaj Sejde). Literatura: Ali, A. (2012), Struktura i dinamika obiteljske kulture, Sarajevo, Dobra knjiga i CNS olakovi, E. (1991). Lokljani, Iz Bosne u Bosnu, Zagreb: Islamska zajednica Friedman, E.H. (2011), Generation to Generation, New York: The Guilford Pess. Hamva, B. (1996), Teorija romana. Beograd, Studentski kulturni centar Jankovi, J. (2004). Pristupanje obitelji, Zagreb, Alinea. Kerr, M.E., Bowen, M. (1988), Family Evaluation, New York, WW Norton & Company, Inc. LeVine, R., New, R.S. (2008), Anthropology and Child Development a Cross-cultural Rreader, Blackwell Publishing Nastovi, I. (2011), Uvod u uenje Leopolda Sondija, U: Szondi, L. (2011). Uenje o familijarnom nesvesnom Novi Sad, Prometej. Szondi, L. (2011), Uenje o familijarnom nesvesnom, Novi Sad, Prometej. Woolfolk, A. (2004), Educational Psychology, The Ohio State University, Allyn and Bacon. n

Biljeka o autoru
Amel Ali roen je u Zenici 1971. godine, gdje je zavrio osnovnu kolu i gimnaziju. Diplomirao je na Odsjeku za pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1998. godine. Dana 01.12.2004. godine magistrirao je na postdiplomskom studiju Individualizacija i inkluzija u obrazovanju u organizaciji Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Univerziteta Joensuu iz Finske, na temu Etiki principi inkluzivnog obrazovanja / Ethical Principles of Inclusive Education (mentor prof. dr. Mujo Slatina / komentor prof. dr. Kari Ruoho). Doktorirao je 18.01.2008. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu odbranivi doktorsku disertaciju pod nazivom Povezanost socio-pedagokih faktora obiteljskog ivota i transgeneracijskog prijenosa vrijednosnih orijentacija (mentorica prof. dr. Adila Paali-Kreso), te time stekao pravo na nauni stepen doktora pedagokih nauka. Proveo je izvjesno vrijeme u okviru studijskih programa na University of Joensuu (Finska), University of Jonkoping (vedska) te Arizona State University (SAD). Uesnik je vie seminara, konferencija i kongresa u BiH i inozemstvu (SAD, vedska, Luksemburg, vicarska, Malta, Turska, Belgija, Slovenija). Posebna podruja interesovanja su mu obiteljska/porodina pedagogija, interkulturalna pedagogija i sociologija odgoja i obrazovanja. Trenutno je angaovan kao nastavnik na predmetima Uvod u pedagogiju, Obiteljska/porodina pedagogija, Interkulturalna pedagogija i Sociologija odgoja i obrazovanja na Univerzitetu u Zenici.

Kleveta kao socijalni pritisak projekcijska identifikacija, ili klevetnici su najee oni koji su sami pod pritiskom klevete i vlastitih postupaka izgubili obraz - drutveni status, pa klevetom ele izgubljeni status povratiti ili nesvjesno se osvetiti, nadjaati, otkriti slabosti drugih; nadalje, umjesto da se bave sobom, prebacuju unutarnje nesreenosti i nedosljednosti na druge.

BEHAR114

139

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

Mag. Marija Gavran

Vanost i vrsnost olakovieve Zlatne knjige maarske poezije

olakovievo cjelokupno prevoditeljsko i knjievno stvaralatvo rezultiralo je najopsenijim izborom najboljih maarskih pjesama kod nas. Ta monumentalna antologija sadri vie od 700 stranica. Od iznimne je vanosti i poetni predgovor, kojeg je napisao sam olakovi. On je u antologiju uvrstio izabrana djela gotovo 200 maarskih pjesnika, a na kraju antologije slijedi i kratak opis stvaralatva svakog pojedinog autora.
Zlatna knjiga maarske poezije vrhunac je olakovieva pomnog rada stvaranog dulje od 25 godina na planu itanja, praenja te skrovitog prevoenja, odnosno prepjevavanja maarskog pjesnitva. Taj iznimno vrijedan i opsean antologijski izbor izdan je tek dvije godine nakon olakovieve smrti, 1978. On se tako, na alost, nije mogao radovati izlasku knjige u ije je sastavljanje i prevoenje uloio toliko truda. No, olakovi je tijekom dvadesetak stvaralakih godina nakon II. svjetskog rata ionako bio svjestan da e, zbog nemogunosti objavljivanja djela pod svojim imenom u komunistikom reimu, o njegovu djelu suditi neki novi, budui narataji. Pa tako i njegova literatura oivljava, tonije: zaivljava u hrvatskoj i bosanskohercegovakoj kulturnoj javnosti tek nakon njegove smrti. Iako je najvie poznat po svojim romanima i novelama, te kao prevoditelj, olakovi je tijekom cijeloga ivota i sam pisao poeziju. Godine 1946. napisao je zbirku pjesama Iz moje samice i Zatvorske novele. Uglavnom je pisao lirsku prozu, kao primjerice Pisma nepoznatom i Mrak Simfonija rijei u amolu. Bio je pripremio za tisak vie knjiga pjesama, od kojih e neke od njih takoer biti objavljene tek poslije njegove smrti. To je vano napomenuti da se vidi kako je olakovi imao sve kvalitete potrebne za prevoenje poezije: izvrsno poznavanje izvornog jezika, jezika na koji se prevodi te smisao za pjesnitvo i sposobnost doivljavanja poezije i poetskog izraavanja svijeta. Osim knjievnog, i olakovievo prevoditeljsko stvaralatvo zapoinje vrlo rano, s 23 godine, kada je poeo prevoditi svoje omiljene maarske i njemake pjesnike, kao to su Petfi, Schiller i Lessing. Od 1945. do 1965. nije mogao objavljivati svoja djela, a nije se smio ni potpisati ispod svih svojih prijevoda davanih za objavljivanje. S maarskog je preveo tri romana, knjige pripovijedaka i brojne eseje Ervina inka. Od 1965. do 1968. pripremio je najiri prikaz maarskog i austrijskog pjesnitva u asopisima Republika, Razlog i Mogunosti. Preveo je i sa staromaarskog Kodlyjev oratorij Psalmus Hungaricus te, s njemakoga, Wagnerovu operu Majstori pjevai. Prevodio je i autore Ferenca i Benedeka, no najvie je ipak prevodio poeziju. Od objavljene poezije istakni-

140

BEHAR114

Mag. MARIJA GAVRAN

mo pjesmu Aranya Janosa Velki bardi, zatim 70-ih godina dvije knjige prepjeva Zoltna Csuke i knjigu prepjeva Ilysa Gyule. Za svoj prevodilaki rad s maarskog jezika dobio je plaketu Drutva pisaca Maarske i Petfi-plaketu. Kako je bio trojezian od roenja, odnosno govorio je maarski, hrvatski i njemaki, prevodio je i s njemakog jezika, najvie poeziju i dramsku literaturu, a tiskan je i njegov izbor iz austrijske lirike 20. stoljea. Za svoj prevoditeljski rad primio je i odlikovanje Republike Austrije. Njegovo cjelokupno prevoditeljsko i knjievno stvaralatvo rezultiralo je najopsenijim izborom najboljih maarskih pjesama kod nas. Ta monumentalna antologija sadri vie od 700 stranica. Od iznimne je vanosti i poetni predgovor, kojeg je napisao sam olakovi. On je u antologiju uvrstio izabrana djela gotovo 200 maarskih pjesnika, a na kraju antologije slijedi i kratak opis stvaralatva svakog pojedinog autora. Jasno, zbog ogranienog opsega, obuhvaeno je tek neto vie od polovine stihova koji su inicijalno bili zamiljeni i kojima bi se itatelju prikazala arolika i raznovrsna maarska poezija. I odabir pjesama morao je nuno biti ogranien uglavnom samo na liriku osim nekoliko duih pjesama epskoga stila i jednog ulomka iz drame Imre Madacha. Uspio je, meutim, u svoj antologijski izbor uvrstiti dovoljno bogat i svakako vrijednosno-kronologijski reprezentativan izbor najboljih maarskih pjesnikih ostvarenja od poetka maarske knjievnosti pa do sredine druge polovine 20. stoljea. Vano je takoer napomenuti da su uzeti u obzir samo oni pisci koji su ivjeli u tadanjoj Maarskoj, ime su izostavljeni i neki pjesmotvori iz izbora maarske narodne lirike, takoer vrhunskog poetskog dostignua. Tijekom pripremanja ove antologije autor se dugo odluivao i savjetovao s raznim strunjacima o tome koje autore i koja djela odabrati, pri emu je morao izostaviti neke suvremene autore. To svjedoi da ovaj izbor nije nainjen samo po subjektivnim kriterijima, nego je usklaivan s tadanjim znanjima i aktualnim vrjednovanjima do kojih je bila dola maarska knjievna kritika odnosno znanost o povijesti maarske knjievnosti. Sustavno sastavljanje ove antologije zapoelo je olakovievim objavljivanjem bogatog Prepjeva iz maarske lirike u splitskom asopisu Mogunosti 1965. godine. olakoviev cilj bio je upoznati nae itatelje s djelima poznatih i vrijednih maarskih autora. Iako smo susjedi, iako smo tijekom cijelog prolog tisuljea bili povijesno povezani i subatinici europskih politikih i kulturnih teevina a znamo i za nerijetka neugodna iskustva u dugoj povijesti

hrvatsko-maarskih, odnosno bosansko-maarskih odnosa jo od Pacta conventa iz 1102. te od razdoblja politikog zatiranja bogumilskim duhom zahvaene srednjovjekovne Bosne u zrelomu Srednjem vijeku i, dakako, od djelomine i dugotrajne okupacije maarskih, hrvatskih, bosanskih i drugih zemalja od Osmanlija o maarskoj poeziji znalo se kod nas vrlo malo. Ovom antologijom olakovi je elio upoznati hrvatskog, bosanskohercegovakog i inog domaeg itatelja u tadanjoj zajednikoj dravi s maarskom poezijom openito, a ne samo s odabranim najvrsnijim, ve poznatim maarskim pjesnicima, te putem poezije dati uvid u povijesni razvoj Maarske. Jer, prema olakoviu, poezija jednog naroda jest sam narod, i njome se moe, bolje nego bilo kojom drugom knjigom, prikazati knjievna, kulturna, politika, ekonomska i drutvena povijest. U predgovoru antologije, autor uvodi itatelja u poetke, izvore i korijene maarske knjievnosti, objanjava koji su to kulturalni, povijesni, zemljopisni, ekonomski, religijski i jezini faktori prije poetka kranske ere i latinizacije doveli do toga da nema pisanih knjievnih djela pisanih skitskim pismom, kojih je prije zasigurno bilo. Najstariji sauvani stihovi pisani maarskim jezikom potjeu iz XIV. stoljea. Rije je o Plau Bogorodice pod kriem, djelu kojeg je nepoznati autor preveo s latinskoga. Budui da tu nije rije o originalnom maarskom djelu (no znamo dobro da poetika humanizma i rane renesanse openito nije teite stavljala na originalnost, nego na umijee jezino-stilskog oblikovanja u danomu jeziku!), ova antologija ipak zapoinje djelima iz 15. stoljea, kada Maarska ve ima svoje istaknute pjesnike i kada se vokabular poprilino obogatio slavenskim, germanskim i romanskim rijeima. Nakon tog uvida u prvo razdoblje sauvane maarske poezije, slijedi prikaz poezije narednih stoljea, od maarske lirike na prijelazu iz 15. u 16. stoljee, koja se u sadrajno-tematskom pogledu temelji na prastaroj tradiciji i bavi vjerskim borbama te nastojanjima za osloboenje od tuinskih utjecaja. Cvala je, dakle, kao i drugdje, rodoljubna, odnosno domoljubna lirika, ali se maarsko pjesnitvo nije u njoj iscrpljivalo. Na prvih stotinjak stranica prikazane su raznovrsne pjesme od 15. do 18. stoljea, dok su na sljedeih estotinjak stranica prikazana djela od 19. stoljea do otprilike sredine 20. stoljea, to je ujedno i najplodnije pjesniko razdoblje, kako i u brojnim drugim knjievnostima tako i u maarskoj. Najzastupljeniji su, dakako, po broju odabranih djela najpoznatiji maarski pjesnici, kao to su Sndor Petfi, Endre Ady, Dezs Kosztolnyi, Mihly Babits, Attila Jzsef, Gyula Illys, ali i drugi nita manje vani

autori, od Balassija, Nikole Zrinskog, Faludija, Bessenyeija, Kazinczyja, Batsnyija, Kisfaludyja, Csokonaija, Berzsenyija, Katone, Vrsmartyja, Aranyja, Grdonyija, Juhsza, Weresa i mnogih drugih. Ono to na neki nain ini ovu antologiju raritetnom spoj je vie faktora koji su se objedinili u osobi Envera olakovia njegova dvojezinost, savreno jezino, stilsko i gramatiko vladanje obama jezicima, prevoditeljski talent, temeljito poznavanje povijesti, knjievnosti, aktualnih politikih i kulturolokih prilika iz njegova doba, te specifino ivotno iskustvo. A neizostavna injenica u svemu tome jeste ta da je i on sam bio pjesnik. olakovi, radei marno na prevoenju stihova, pomalo i sam preispituje svoje iskustvo i umijee, i pita se unakazuju li prevoditelji zapravo original, nije li i on potpao pod onu negativnu kvalifikaciju koju Talijani izraavaju kao traduttore tradittore. Jer, u nastajanju prijevoda pjesama, one se ustvari mijenjaju, uljepavaju i prilagoavaju kad se prenose u strani jezik. Mora se pribjegavati koritenju drukijih fraza, izraza i idioma, takvih koji su u duhu ciljanog jezika, ime se moe poremetiti duljina stiha i sam sadraj, da ne govorimo o suzvujima, konotacijama i semiotikim aspektima, odnosno o razumijevanju napisanoga u danomu kulturno-povijesnom i receptivnoafektivnom kontekstu. Implicira li nuno udaljavanje od izvornika prevelika odstupanja od jedincatog znaenja i smisla knjievnoga djela? Nije li prevoenje poezije vie od prenoenja reenoga iz jednoga u drugi jezini sustav, tj. nije li ono stvaranje znatno, ponekad moda i posve novoga umjetnikog djela? Bilo kako bilo, Zlatna knjiga maarske poezije potvruje vrsnost poetskoga, promatrali ga mi u izvorniku ili u prijevodu. Ona je zasigurno, u to se moemo uvjeriti izvrimo li ad hoc komparativnu analizu odabranih primjera, vrhunsko prevodilako dostignue. I stoga e se nuno nai na popisu obvezne literature za svakoga tko studira ili se bavi maarskom knjievnou na naim prostorima, tko se bavi knjievnou openito, a i za sve ljubitelje europske i svjetske poezije. n

Biljeka o autorici
Marija Gavran roena je 1984. godine u Zaboku. ivi u Zagrebu. U Zagrebu zavrila XVI. (jezinu) gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2010. godine stekla diplomu u zvanju profesora talijanskog jezika i diplomiranog hungarologa. U oujku 2012. godine imenovana stalnim sudskim tumaem za talijanski i maarski jezik. Radi kao prevoditelj.

BEHAR114

141

TRAJNI KNJIEVNI ZNAMEN ENVERA OLAKOVIA

Zagreb e dobiti ulicu

Ministar Kaplan je naglasio vanost promocije pisaca dvostruke pripadnosti,
Ministra kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine Salmira Kaplana, zajedno sa ostalim sudionicima Simpozija, u palai Dverce primio je zagrebaki gradonaelnik Milan Bandi, koji je tom prigodom obeao da e ulica u Zagrebu uskoro dobiti ime ovog znaajnog knjievnika koji je svojim radom zaduio vie drava iz regije. Ministar Salmir Kaplan jo jednom je izrazio zadovoljstvo zbog suradnje hrvatskog i bosanskohercegovakog ministarstva kulture na ovom projektu. Ljudi koji uestvuju na ovom prijemu, nai profesori, doktori, knjievnici, pisci, danas e svojim izlaganjima okupljanju dati naunu dimenziju, koja je temelj svega, rekao je ministar Kaplan i najavio zborno izdanje radova u Beharu, bonjakom asopisu za kulturu i drutvena pitanja. Ministar Kaplan je naglasio vanost promocije pisaca dvostruke pripadnosti, poput Envera olakovia, za civiliziran razvoj odnosa Hrvatske i BiH. Danas obiljeavamo 100 godina roenja kozmopolita, ovjeka koji je zaduio ne samo Bosnu i Hercegovinu, Zagreb i Hrvatsku, nego i Austriju i Maarsku, rekao je Milan Bandi izrazivi zadovoljstvo posjetom ministra kulture i sporta Salmira Kaplana i sudionika simpozija iz Sarajeva, poeljevi im da se na Jelai placu osjeaju kao da su na Baariji. Predsjednik Drutva hrvatskih knjievnika Boidar Petra zahvalio se gradonaelniku na prepoznavanju vanosti dogaaja i znaaja simpozija o Enveru olakoviu, koji je ujedinio dva ministarstva kulture i tri vana drutva za kulturnu suradnju Hrvatske i BiH: Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske (KDBH) Preporod, Bosansko filoloko drutvo (BFD) iz Sarajeva i Drutvo hrvatskih knjievnika (DHK). Gradonaelnik Milan Bandi najavio je kako e uskoro na Gradskoj skuptini, na Odboru za imenovanje naselja, ulica i trgova, po knjievniku Enveru olakoviu u Zagrebu imenovati ulicu. n
142
BEHAR114

Predsjednik DHK-a Boidar Petra, ministar Salmir Kaplan, predsjednik KDBH Preporod Senad Nani, gradonaelnik Grada Zagreba Milan Bandi.

Ministar Salmir Kaplan daje izjavu hrvatskim medijima hvalei inicijativu Milana Bandia da se jedan zagrebaki trg ili ulica nazove imenom Envera olakovia.

MEUNARODNI SIMPOZIJ POVODOM 100. GODINJICE ROENJA ENVERA OLAKOVIA

Envera olakovia
poput Envera olakovia, za civiliziran razvoj odnosa Hrvatske i BiH.

Sudionici Simpozija

Moderator Simpozija, izvrni urednik asopisa Behar, Filip Mursel Begovi

Dijana Hadizuki, Sanjin Kodri, Amira Dervievi i Remzija Hadiefendi-Pari, dio delegacije Bosanskog filolokog drutva

Diskusija na Simpoziju

Prijem u palai Dverce

BEHAR114

143

BERIET RIJEI

Enver olakovi

CVIJEE
Vele, da smo mi u Bosni bezi gladni i ponosni, i seljaci, ak i babe, i trgovci iz kasabe, svi - koji smo muslimani narod isto odabrani, da smo katmer, eboj, neven, narod - u miris odjeven. Pa da zato, ko u cvijee, u nas nitko dirnut nee. A za takve odabrane cvjetove treba li hrane? Ne treba nam ni odjee, jer tko jo na cvijet mee opanke, akire, bluze? Tko im daje kukuruze? Strah me samo esto tare poslovice one stare: - ta od cvijea moe biti, kad se svatko njime kiti?