Sie sind auf Seite 1von 205

IVAN SUPEK

Ruder Bokovi
vizionAr u prijElomimA
filozofijE, znAnosti i drutvA
Ivan Supek
RUER BOKOVI
Vizionar u prijelomima filozofije,
znanosti i drutva
Urednica
Branimira Vali
Grafki urednik
Draen Hrli
Korektorica
Boena Pavii
Naslovnu stanicu opremio
Kreimir Serdarui
KOLSKA KNJIGA, d.d., Zagreb, 2005.
Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoavati,
fotokopirati ni na bilo koji nain reproducirati
bez nakladnikova pismenog doputenja.
Pretisak prvog izdanja
Ivan Supek
RUER BOKOVI
Vizionar u prijelomima filozofije,
znanosti i drutva
Posebno izdanje Razreda za matematike,
fizike, kemijske i tehnike znanosti,
JAZU, Zagreb, 1989.
G\-l\i\"\) \\
Nacionalna i sveuilina knjinica -Zagreb
UDK l Bokovi, R. J.
5-05 Bokovi, R. J.
SUPEK, Ivan
Ruer Bokovi : vizionar u prijelomima
filozofje, znanosti i drutva l Ivan Supek.
-Zagreb : kolska knjiga, 2005. (Posebno
izdanje Razreda za matematike, fizike,
kemijske i tehnike znanosti)
Kazalo.
ISBN 953-0-61432-2
l. Bokovi, Ruer Josip -ivot i djelo
451024158
ISBN 953-0-61432-2
Tisak
Grafiki zavod Hrvatske, d.o.o., Zagreb
Ivan Supek
RUER BOKOVI
Vizionar u prijelomima filozofije,
znanosti i drutva
[ kol kjiga
Zagreb, 2005.
SADRZAJ
Pedgovor .................. .
Rast Ruera Bokovia n perpatetikoj trdiciji
Pitanje hereze, Bokovi i hptski humanist
Galileievo doba . . . . / .
Isaac Newton . . . . . . .
Susreti i rzlazi s Libnizom
O prstor i vrmenu . . .
Beki boravak 1757 - 1758.
Theoria Philosophiae Nats
Problem tijela i due . . . .
Susreti u Parizu i Londonu .
Posljednji sjaj i pomenje
Oivljenje Bokovieve teorije
Pra i posljednja pitaja
Kazalo autora . . . . . .
7
9
21
29
43
61
75
95
105
123
141
155
169
187
201
PREDGOVO
`
Ruer Bokovi nije jedan od onih istraivaa koji su uli u povijest
znanosti kojim vanim eksperimentalnim otkriem ili formuliranjem kakvog
zakona o prirodi. Dodue, on je objavio mnogo konkretnih motrenja ili rje
enja u matematici, astronomiji, mehanici, optici i geodeziji, ali svaki taj
prilog tadanjem tijeku razvoja nije bio tolik da bi ga postavi medu najvee
znanstvenike novog vijeka, kao to su bili Descartes, Galilei, Gilbert, Huygens,
Newton, Leibniz ili Euler. A ipak, Bokovi se die medu najvee, i to svo
jom genijalnom anticipacijom modere fizike, jednako teorije polja k i
atomistike. Zivio je u prijelomno doba filozofije, znanosti i drutva da bi
mu ivotno djelo bilo potpunije shvaeno tek stoljee kasnije, kad su Fara
day, Maxwell, lord Kelvin, J. J. Thomson, Lenard i drugi pronalazai dublje
realnosti prihvaali njegove ideje. Zacijelo, Bokovieve su predodbe bile
zavite u filozofiju onog vremena. s jakom batinom Platona, Aristotela i ka
tolike skolastike, i rast njegovih misli moe se razumjeti samo u tijekovima
te velike predaje, iako e on prekoraiti povijesne okvire. U njegovom, 18.
stoljeu izvrila se rastava izmedu filozofije i znanosti o prirodi, i Bokovi
bit e jedan od posljednjih velikana koji e teorijsku fiziku zvati filozofijom
prirode. Ako se u posljednja dva stoljea filozofija sve vie vezala s drtve
nim znanostima, teko je osporiti da su osnovni spoznajni i etiki problemi
jednako sadrani u znanosti i filozofiji. U tom smislu ostao je Bokovi ak
tualan za filozofiju.
Ruderovo djelo imalo je as jau as slabiju, ali trajnu resonancju u
znanstvenom svijetu

U nas su njegove radove pomno analizirali zagrebaki
profesori Stanko Hondl i Vladimir Variak, a opsenu gradu o njegovu ivotu
skupio je sa svih strana Branimir Truhelka. Uzevi u obzir sve dostupno,
Zeljko Markovi je 1966. objavio dvosveanu velebnu knjigu Ruer Bokov.
To je bilo i polazite ovog rukopisa koji se usredotoio na fiziku i filozofiju,
gdje je i Bokovi izvrio epohalan obrat, dok je Markovieva knjiga podjed
nako obuhvatila sve Ruderove radove s vrlo potankom biografijom. Ovdje
su pak uzeti ivotni momenti tek koliko je potrebno za razumijevanje cijelog
djela. Trebalo je iznova itati Bokovia imajui pred oima kvantnu teoriju,
a ne smeui s uma peripatetiku predaju u kojoj je on odrastao. Ako jedno
i drugo nije dosad bilo dovoljno uvaavana, Aristotelove su pjmone distink
cije ule, bar tako jako kao Platon, u modernu atomsku teoriju. U tom ob
zor-
7
ju izmeu Newton i suvremene teorije elementarnih estica, s osvrtom na ari
stotelsku tradiciju i druge relevantne filozofske utjecaje, vidi se puna veli
ina Dubrovanina. Svaki zamani pothvat prate dvojbe, nedoumice i stran
putice, a tome nije ni Ruer Bokovi izbjegao. Kritika jasnoa dobiva se
tek kasnijim pogledom unatrag, dok je europski putnik u mantiji isusova
kog reda prolazio kroz sunane zore i tjeskobne pomrine da bi nam ostavio
trajan testament duhovne pustolovine.
Theria Philosophia Nat izala je 1974. u prijevodu Jakova Stipi
ia, i odatle su uzeti citati, a djelomine promjene obavljene su u uspo
redbi s latinskim originalom. Dosta je navoda preneseno i neophodne Mar
kovieve knjige. Takoer sam duan zahvalnost dopisnom lanu JAZU
dr. Branku Leskovaru i Kaliforijskog sveuilita u Berkeleyu koji mi je iz
tamonje velike biblioteke slao otiske iz relevantnih asopisa i knjiga, a to je
pripomoglo punijem uvidu u utjecaj Ruera Bokovia na razvoj modere
fizike.
* * *
Ruer Bokovi, ije ivotno djelo dobiva sve veu paznJU u znanstve
nom svijetu danas, bio je jedna od najprominentnijih linosti 18. stoljea
meu filozofima prirode koji su oduevljeno razradili temeljne predodbe
Newtonove mehanike. Zaista, on nije samo dao vane priloge matematii i
astronomiji, ve je nastojao s izvanrednom imaginacijom i loginom snagom
razviti sistematsku sliku svojstva materije polazei od interakcije masa
-toaka posredstvom centralnih sila. S obzirom na to, Bokovieve su ideje
jako utjecale na slijedeu generaciju fiziara ... Nae tovanje svrhovitosti
Bokovieva velikog znanstvenog djela raste tim vie kad shvatimo kako je
znatno posluilo utiranju puta za kasniji razvoj.
Niels Bohr, 1958.
Meu prirodoslovcima 18. stoljea zauzima teolog, filozof, matematiar i
atronom Ruer Bokovi osobito mjesto. U njegovom glavnom djelu Theria
phlosophiae nats rta ad unicam legem virum i natur existentium
nalaze se razliiti misaoni slijedovi koji su tek u moderoj fizici posljednjih
S godina doli do svojeg punog prava, a pokazuju kako su ispravni bili filo
zofski nazori koji su vodili Bokovia u njegovoj znanosti o prirodi ... Pojam
polja sile, koji je igrao tako odlunu ulogu u razvoju fizike 19. stoljea i po
slije, nalazi se ve u Bokovia i njime je oplodio kasnije temeljne raove,
osobito Faradayeve . . . Kad se temeljna filozofska teza Bokovieva djela
eli izraziti moderim jezikom, tad se moe rei da je Bokovi smatrao
prrodni zakon koji odreuje sile izmeu elementarih estia kljuem za
razumijevanje strukture materije. A tim shvaanjem stoji on izvanredno
blizu naem dananjem nazoru.
Werer Heisenberg, 1958.
8
RAST RUERA BOSKOVICA NA PERIPATETICKOJ
TRICIJI
Ruer Bokovi bio je roen 18. svibnja 1711. u Dubrovniku-u psljed
njem stoljeu Dubrovake Republike koja izgubiti samostalnost u nap
leonskim ratovima t biti prikljuena austrijskoj kruni kao i drugi dijelovi
Hratske, izuzev onih pod turskom okupaijom. Njegova obitelj bila je pri
lio imuna i humanistiki obrazovana, a i sam grad jo se uvijek krasio
kt procvatom koji je otpoo prije dvaju stoljea, tako da e djeak
rasti u prsvijeenom ambijentu. Zacijelo, Dubrovnik je najjae gajio kji
evnu tradiciju, ali je tu bilo istaknutih matematiara i prirodoslovaca. Ta
koer Collegium Ragusinum nauavao je peripatetik filozofiju prirde,
kakva je bila rsprostrnjena u kolstvu cijele Eurpe. Kolegjem je uprav
ljala Drba Isusova, meutim bilo je u Republici i drgih crkvenih redova
koji su se pokraj vjerskih i gospodarskih poslova bavili knjigom, osobito
domici i franjevci.
Dubrovnik je bio oaa mira i tvrava graanSih slobotia u inae ne
mirom okruenju. Italija je bila rskidana panjolskim i austrijskim osva
jajima, i jo je tu najvie samostalnosti ouvala Mletaka Republika, dok
se u neko tako sjajnim gradovima gasila divota renesanse. Habsburk
Austrija, nasljednica Rimskogeranskog cartva, bit e desetljeima upletena
u rtove s Francuskom i Pruskom kako bi ouvala nekadanju dominaciju.
A tursk potop jo se uvijek prelijevao prko velikih dijelova bive Kraljevine
Ugarsko-Hratske koja je, onako oslabljena provalama Osmanlija, potpala
pod beko prijestolje. Sve te vojne z prevlast, pustoenja cijelih pokrajina,
pbune narda, turski zulum i har udarali su na jedva zatene grc
Dubrvake Republike. Gr nisu spasili samo stoljeima izgraivai visoki
zidovi, jo danas, meu najbolje ouvanima u svijetu, ve prje svega vjeta
diplomacija i mudrost vlastele i trgovaca koji su plovili svim morima i navi
kli se pogaati z svaku est, umjesto da poteu maeve i pucaju i topova.
Dok su s puno lukavstva uvali svoju neovisnost prema velesilama oko sebe,
taoer su budno pali da im se doma ne bi uspostavila tja. St je
Homer savjetovao u Ilijadi: vladavina mnogih nije dobr! neka bude jedan
vladari - nisu t prvaali ni najzaeseniji starm pjesnikom. Stoga se
birao rektor (ili knez) svakog mjesea, a zapovjedniku stre bilo je zabr
njen prespavati unutar gradskih zidina. Prenoiti tu takoer nisu smjeli
9
inovjeri, koji nsu bili katolike religije - tvrdi zakon da se zaustavi nase
ljavanje muslimaa ili pravoslavaca u tom najistonijem hatskom gradu,
jo posve samostalnom.
St pjela na Rim i Bizant s kulminacijom u raskolu katolike i
grkoistne crkve tu je vukla granicu koju nisu zamele turske provale ni
seobe pravoslavaca na zapad i sjever to su pratile irenje sultanove carvine.
Strgi katoliki rdovi odravali su rmski dogmatizam kad je dubrovako
pjesnitvo ili zanost otvaralo slobodnije vidike. Ruer Bokovi e se cije
log ivota lomiti izmeu jezuitske discipline i otvorene matovitosti. Poput
svoje bre, osobito starijeg Bara, isusovca, i sestre Anice, on se nepre
sta iskazivati u pjesmama, a imat e takoer iv interes za kazalite koje
je s Marinom Driem u 16. stoljeu doseglo najviu europsku razinu.
Ruer je isprva pohaao Dubrovaki kolegij gdje se istakao iznimom
nadarnou, tako da su ga isusovci poslali u petnaestoj godini u svoje naj
vee i najslavnije uilite - Collegium Romanum, kamo su dolazili pitomci
iz cijelog katolikog svijeta. Taj kolegij u Rimu podigao je sam Ignacije
Loyola, nakon to je godine 1540. osnovao Drubu Isusovu. Collegium Ro
maum ostao je elitno sveuilite isusovaca i glavna tvrava katolike teo
logije i filozofije, kad je starijem dominikanskom redu pripala vie prak
tina uloga s inkvizicijom, ako su i imali neko tako velike skolastike kao
Alberta Velikog i Tomu Akvinskog. Zacijelo, Bokoviev je duh dobio pe
obrise u rodnom gradu, ali se njegovo zreje nastaviti u Rimu, na staroj
skolastikoj i novovjekovnoj humanistikoj tradiciji.
Mladi koji je izrastao i djeatva u dubrva,om mirodopskom ugo
aju i obiteljskoj privrenosti najedanput se zatekao u strnom svijetu,
meu golemim palaama, pred velianstvenom bazilikom Sv. Petra, pokrj
cesta neshvatljivih dogaaja. Italija je ve dugo bila raskidana stranim vla
davinama i supaitvima svojih kneevina, a na poetku 18. stoljea sve
se to divljanje osvajakih vojska ponovo rasplamsalo d bi se tek nakon
1750. poluila kakva-takva ravnotea, s uvrenjem austrijske i panjolske
habsburke krune, a i stanovitom tolerantnou prema vjerskim i znanstve
n nrma. No Ruer e kasnije proiviti to mirije doba, dok je mladi
od petka bio gurut u opu nesigurost. On se teko privikivao na nov
ambijent, neprestano s mislima i enjama u dalekom zaviaju. Kad bude
tu izraavao svoja osjeanja u stihovima, njegove pjesme odzvanjati du
brvakim budic i noktima. Izmeu njegova samostana i rimskih
ulic puknula je golema rdaljina koju pitomac nee nikad moi prebr
diti. On ostaje do kraja samostanac zatvoren u polumrak knjige, kad ga
budu i diplomatski poslovi vodili na dvorove. Otrgnut od svoje zemlje, Ruer
je u onoj mjeavini strnaca sa svih etiriju strana svijeta naao neto za
jedniko - latinski jezik na kojem je ve kod kue pruavao znamenite
pisc. Latisk mu je omoio da saobra sa svima pitomcima i nastavni
cima k sa svojima. Tim zajednikim jezikom prestali su biti stranci i
ubro su se stapali u irku intelektualnu zajednicu. Bokovi pod starst
paliti to latinski iezava iz upotreb
e piui u epistoli L Sageu 1766:
10
Jamano je pogubno za knjievni svijet u ovo nae vrijeme !to je u svih
naroda prevladao obiaj da se svaki u pisanju slui svojim jezikom.
Najvei bi dio ivota trebalo provesti, kao u Kineza u neprestanom
uenju one neizmjere arolikosti znakova ... a tako i u nas, Europlja
na, u neprestanom uenju tolikih jezika tako razliitih i meusobno
udaljenih. Koliko bi bilo zgodnije da se latinski, kao to je neko bio
obiaj, a koji nikomu sada nije materinski, zadrtao k zajedniki jezik
u znanstvenom priopavanju.
Kao Dubrvaki kolegij tako je i Collegium Romanum bio pod peatom
Aristotelove filozofije. Pre se godine uila njegova Logika, druge Fizika, a
tre Metaiika i Etika, sve to kao priprema etvergodinjeg studija te
logije kojom je pak dominiro Toma Akvinski, takoer sljedbenik velikog
Stagiranina. Teko je tu rzdvojiti to je bilo izvoro Aristotelovo uenje a
to skolastika obrada prilagoena katolikim dogama. Zacijelo, pitomac
se vjebao u logikom zakljuivanju, emu je takoer slula gramatika i
rtorika, ali je uz to bio natran mistikim prmisama ili apstraktnim kate
grijama, to se lako izo u pra verbalizam. Takoer se prraivala
f koju je Aristotel vie temeljio na primitivnim opaanjima i apstrakt
nom zaljuivanju negoli na sustavnijem iskustvu, a zapostavljao je i mate
matku u oprci prema pitagorejcima i Platonskoj akademiji. Aristotelov se
istraivaki genij oitova u biologiji gdje je zaista zamijetio vae ivotne
funkcije i oblike, meutim, upravo je to bilo poslije manje uvaavao. Zaci
jelo, razmatrja organizma upuivala su ga na zakljuak da se ivi svijet
rvna prema stanovitim ciljevima, i njegova telelogja (grki telos, cilj)
nadopunjuje ili zajenjuje jednostavnu kauzalnost uka i posljedice. Te
leloki princip ulazi u skolastiku jer je sve u svijetu ureo tako da slui
Bogu i ovjeku. Prmda je Aristotelova kozmologija bila u Ruervo doba
temeljito razrovana, ipak je dugo cijela duhovna atmosfera bila proeta spe
klacijama i predodbama velikog Grka. A neke su njegove distinkcije ostale
vane do danas. Forirnje Bokovieve inteligencije zbivalo se u je
skom uilitu kamo su ve prodirale nove, oprne struje. Nastava se tu
zvala peripatetika, ne ba s punim pravom jer je u tim kolegijima bilo vie
kleanja i molitava negoli atenskog etanja (peripatos).
Bila je sretna okolnost to je crkveni otac Augustin u petom stoljeu
napisao da tijela spoznajemo brojem a duu mudru. Time je matematika
bila u skolastici priznata za shvaanje prirode, a to je donekle uspostavilo
ravnoteu prema kasnijem peripatetikom filozofiranju. Kad je Ruer stu
pio u Collegium Romanum, geometrija se ve pomno uila, i pomalo se
vraa i Platonova batina.
Ako je Platon i podlegao mistici o seobi due, na emu gradi i terju
spoznaje (znanje je sjeanje), matematiki e ga genij voditi do nazor da
u osnovi svijeta le
e
geometrijski likovi ili simetrije. Prema njegovu Timai
osu najmanji su dijelovi svijeta istokrani pravokutni trokuti koji spariva
njem ine etiri temeljna lika: koku, tetraedar, oktaedar i ikozaedar. A o
t etiriju geometrijskih tijela upravo su graena etiri elementa: zemlja,
vatra, zrak i voda. To uenje o 4 elementa preuzet i Aristotel, svakako b
gometrijske osnove, i ono se zadrati do novog vijek. Znaajno je da
je Platon, ako je i gradio svijet od sitnih trkuta, odbacivao Demokritovu
atomistik, najvie zbog toga to je ona nosila materijalizam. U grkoj se
flozofiji rasplamsao spor izmeu materjalizma i idealizma koji e se na
staviti sve do dananji vremena, a opsjedat i jezuitsko uilite u kojem
je Bokovi rastao.
ll
Taj spor vodi n na same poetke ljudske misli. U prom, mitopoet
skom miljenju jo nema otrg raikovanja izmeu ivog i neivog, su
bjektivnog i objektivno,. a kakav iz dogaaj djeluje u daljem zbiva
nju i s njegovo djelovanje moe opet izzvati obredima. Prema ouvaom
memfskom mitu Ozirisovo utapljanje uinilo je Nil plodotvomim, i za pr
ljet sveanosti ulao je faraon u rijeku da taj uinak obnovi. Ozirisovo
ubojsto i uskrsnu javit e se slino u kranstvu gdje se Boji sin rtuje
za spas svijeta. Gospdrska blagodat biva tu zamijenjena trascendentnom
idejom. Nejeost opih rijei i apstrakcija teila je izraavaju u
konktnim prdmetima i meuljudskim odnosima (esto spolnima); a ta
koe moe dio stajati za cijelu stvar i bie (pars pro toto). Svi t stari
zapisi dimaju se dananjeg itaoa kao metaforini i poetski dok su stari
nari d d govor "istinu". Kad Goethe pjeva o bor pokvenom
snijegom koji sanja o palmi na jugu, tad on prenosi na njih svoje enje,
kao to su u starim mitovima 'oivljavam' izvor vode, rude, plane i mu
nje. Dok u mitopoetskom miljenju biva kakav dogaaj sudbonosan, a ob
redi sredstvo da se njegova mo odri, prekid poinje s objdnjenjima ute
meljenim na zaeima zakona i stalim strkturama. Jamano je Tales iz
Mileta, koji je boravio u Egptu i upozao tamonju astronomiju, bio na
daut memfskim mitom po kojem n poetk bijde ocean, a voda z
grkog filozofa nije vie rte boga Ptaha, oca svih bogova, ve postaje
prapoela i trajna supstancja u mijenama svijeta. Mitsko podrjetlo oito
se tu spojilo s opaanjem da se voda javlja u tri agregatna stanja kao led,
tekina i par pa moe proizvesti najraliitije stvari. Uvoenje jedne trajne
supstancije, i to pozate tari, iz koje sve potjee i u koju sve ulazi, bilo je
epohalno.
.
Budui da se Empedoklu nije inila jedna supstancija dovoljna da obja
sni promjene, on uvodi 4 elementa, a dalje kae da elemente privlai ljubav
i odbija Ija. U tom antrpomorlnom tumaenju Platon je nazro sile
privlaenja i odbijanja. Neosporo sila ima podrijetlo u iskustvu kad na
pinjemo miie i vrimo rad. No Empedoklo jo to priruje emotivnim dje
lovajima. Svakako, pojam sile potekao je od ljudskog ina koji ima fiziku
i psihiku stanu, a to e izazvati puno konfzije u povijesti zosti.
Osniva jonske kole Tales slavljen je kao jedan od sedam mudraca to
je prorekao pomrinu Sunca 585. pr. K. (prvi tono utvreni datum), a to
proricaje buduih dogaaja postaje glavna znaajka zosti uope. Teko
je, meutim, rei da je Tales znao openite zakone iz kojih bi izveo nastup
pomrine, ali je posjedovao stanovita astrnomska zanja, po svoj prilici iz
egpatskih izvora.
Silni i strani fenomeni i objekti shvai su se isprva poput nadljudskih
bia - bogova. Tako za stare Egipane Sunce postaje bog R, za Mezopo
tamce vjetar bo Enlil, za Slavene grm bog Pern, za Grke morska oluja
bog Posejdon. U to mnogobotvo unose stari mitovi obrise sustava i hije
rarhije. U daljem ravoju prvi bog biva jedini. To jasno biva iskao u Sta
rm zavjet gdje je Jahve jedini, svemoni, stvoritelj svega to postoji, vr
hovni nardbodavac. Za nj je dovoljno rei, kao to Mojsije navodi: Ja s
tko je. Platon e pdati bog vie spiritualno znaenje. Sve to se samo
o sb, spontano, k prema njemu posjeduje duu. A bog je najvia i
savrena dua.
12
Traenjem prpoela i zakonitosti t uvoenjem matematike (aritmetike
i gemetrije) nastupa propadanje mitopoetskog miljenja - svakako, pr
padanje koje se nee nikad do kraja izvesti. Osjeanje jedinstva prire,
dakle, ivih bia i okolia, uz neto sudbonosno, ouvat e se ne samo u
provjerjima i poeziji, ve e se osobito ilavim pokazati animizmi koji
e nadivjeti stare mitove. Tom vjerovanju u bogove ili duhove suprotstavlja
se istraivanje prrodnih pjava i tehnologija. Priroda se javlja u beskrj
razliitih oblika, boja, mirisa, zvukova, a i nae tijelo je dio te stvaosti,
i svojom graom i svim osjetilima. Epohalno je bilo Demokritovo tumaenje
da je neizmjero arenilo pojava tek ljudski doivljaj dok "uistinu" postoje
samo atomi jednostavog geometrijskog oblika. Time je ono objektivno
ovojio od subjektivnoga. Indijska filozofija traila je ve Veliko Jedno u
tm bogatstvu raznolikosti, a grkim e mislioima postati to prvi problem.
Jer, inae, kao to Platon rasuuje, nita se ne moe objasniti. Dok on sve
eli s'esti na geometrijsku jednostavnost, prije njega je Pitagor svoio svijet
na brojeve. Razlika meu njima i nije tako velika kad se zna da je pitag
rejska kola predoivala brojeve trijanglaim, kvadratinim i pentagonal
nim rasporedom toaka. Geometrija i aritmetika bivaju tu uzete za objanje
nje svijeta - kao to e i Albert Einstein prko dvaju tisuljea kasnije
prikaivati Riemannovom geometrijom svoj svemir. Bez suje, objanja
vanje svijeta voeno je od poetka naelom jednostavnosti koje je bivalo
najprozirje u matematici. Kako matematika u naem stoljeu gubi jedno
stavnost, nastaju tekoe za svu teoriju.
Nije samo matematika odravala zost u doba skolastike, kad je bilo
malo zaja za empiriko istraivanje kako je davno vrio Arhimed ili
Heron. Sporvi oko crkvenih istina ili dogma takoer su otli pojmove i
zakljuivanje. Logka je bila vrlo vana u doba kad se kaka vlast ili pr
vilegija dokazivala biblijom ili drugm kojim pisanim dokumentom. !estoku
polemiku rabuktao je aleksandrijski prezbiter Arius poetkom 4. stoljea
ospravajui da je krist Bog; on mu je tek slian. Razlikovanje jednakog i
slinog postalo je vaa filozofska distinkcija, a u tom sluaju oduimalo
je Krstu boansku bit i ilo ga Bojim stvorm poput ljudi. Porii
dogu o Svetom trjst, arijansto je bilo osueno kao herza i pr
njeno kroz budua stoljea.
Seba nda korijenito je promijenila politiki i kultu pejza Eur
pe. Barbarki naleti uitavali su star civilizacije, ali su s druge strne
stvarali nove, kadto zdravije tvorevine. Primajui kranstvo, doseljenici
su takoer itali atike floofe i prrivali ih u skladu sa svojim vjerskim
naorma. Osvojivi Italiju kao bizantski saveznik, gotski klj Tedorik
unio je arijansto u R. Na nagovor arjaskih sveenika dao je utamiti
senatora i filozofa Boethiusa. U ztvor se Bothius tjeio filozofijom, i nje
gva velika knjiga De consolatione philosophie obnavljala je unje Plato
na i Aristotela. Od njega potjee priv "spojite vjer s rmom", to e
biti poetak i lajtmotiv cijele skolastike koja e nastojati racionalno utvr
diti doge, ili ih bar obrazloiti. Kao zacijeliti rligiju i znanost, zaokupljat
e i novi vijek.
Nasuprot domitom platoniu Johannes Roscellinus ustvrdio je
potkraj 11. stoljea da postoje samo pojedinane stvari, dok su opi pojmov
(uiveralia) samo imena (nomina), to je lakonski forulirno tezom uni-
13
versalia post res (openitost poslije stvari). Crkveni sabor u Soissonsu 1092.
osudio ga je kao hertika, ali to nee ugasiti spor izmeu nominalista i r
alista (koji su idejama pridavati probitno postojanje). Najvei Roscelinov
uenik Abelard dosljedno je dalje izvodio da su openitosti concepti mentis,
pojmovi stvoreni u subjektu. Videi u bibliji vie metafore i parabole negoli
bukvalne istine, bio je proklet od crkenog 'koncila i pape Inocenta Il, ali su
njegovi spisi i dalje uemirivali samostane i uilita gdje se revno italo,
prepisivalo i rasprvljalo, kao to je bila zaajka skolastika.
Sukob izmeu nominalista i realista je splasnuo kad je Aristotel potisnuo
Platona iz katolike teologije. Platonovo uenje o komunistikoj dravi i ne
umroj dui bilo je blisko ranom kranstu, ali, poto je crkva potala
najjaa monarhija, Aristotelov politiki pragmatizam i teleologija bolje s
se uklapali u cijeli tadanji red. Taj obrat izveli su u glavnom Albert Magnus
i Tomas Aquinas. Njih dvojica bila su prije svega oa Aristotelovom
metzikom i logkim izvodima. Lgika znai za grkog filozofa jezik, sva
kako, jezik jasan, odrenih pjmova i sintakse. Zacijelo, kako zakljuivati,
moglo se moda bolje uiti u Platonova Sokrata i Euklida, ali matematiko
je izoenje ustupalo u skolastici mjesto transcendentalnim i teleolokim
apstakcijama. Dodue, Aristotel je jednaku epistemolok vaost davao
umu i iskustv, meutim skolastici su vie od njega poprmali idealistiki
rsiduum njegva uitelja Platona. Aristotel je uveo kategorije s dijalekti
k oprekama: rod-individuum, materija-fora, potencijalnoaktualno, bitno
-sluajno. Njegove je kategorije preuzela kasnija filozofija, a prilino nekri
tiki ih takoer izositi Kant u svojoj Kritii istog uma.
Postavivi se izeu Demokritova materijalizma i Platonova idealizma,
Astotel je uvodio dosta mutnu razliku izmeu supstancije i forme. Sve
to
nastaje i postoji biva to sjedinjenjem supstancije i forme, na primjer, stol
sjedinjenjem ge od drva s oblikom pravokutog etverokuta i 4 valjka.
Zacijelo, kad se takve ope izjave ilustriraju na primjerima, filozofska se
dubin gubi, a to 'sjedinjenje' izgleda nezgapno izraavanje. Prema Asto
telu fore su u nevoj priroi najprostije, dok u organskom carstv bivaju
sve sloeije, a s ovjekom postaju savrene. On tu razlikuje aktualno (sada
postojee) i potencijalno (mogue). Na primjer, sada postoji sjeme, ali je
u njemu takoer sadrana mogunost da iz njega prklija biljka; i, jaje
prd na sadri u sebi cilj - entelehiju, potencijalno pile. Taj Aristotelov
pjam entelehje inspiriro je mnoge filozofe da prtpostave nove principe
i ve sile u ora, pa tako i novijeg biologa Hansa Driescha (koji
je time osobito objanjavao mo rgeneraije). Danas t molekula biolo
gija vidi fizikokemijsku strukturu gena, ali to nije adekatno Aristotelovj
filozofiji. Prma njemu moro bito razlikovati dvije vrste: aktualno i po
tencijalno. To potencijalno i virtuelno odbacit e Descartes i francuski
materijalisti, a bit e vao z Ruera Bokovia i dananju fziku.
Aristotel je smatrao da je Zemlja savrena kugla koja miruje u srditu
svjeta. Zvijezde stajaice su z nj priene na golemoj kugli koja zatvara
sav prstor i vrt se oko Zemlje, kao to nou vidimo. Na niim sferama
postavljeni su Sunce i Mjesec, a lutalice (planeti) starali su, naravno, ve
liku zabunu. U sferam oko Zemlje vlada sveta vjenost, dk se fizika pr
mjena zbiva na Zemlji. Tu ru izmeu nebeskog i zemaljskog razbit e
Nikola Koper ija e knjiga De revolutionibus orbium coelestium 1543.
14
uzdrmati katoliki svijet. Kako bi se Boji sin mogao spustiti na Zemlju ako
bi ona bila samo jedan o Sunevh trabanata? Gentrki je sustav bio
jo vrsto dran u Rimskom kolegiju kad je ondje uio Ruer.
Sveti Toma (1224. ili 1225-1274) nije se lako ni brzo probio do prog
autoriteta katolike teologije. Roen u feudalnom okruju u juoj Italiji,
kod Aquina, pobjegao je iz suanjstva nametnutog o njegovih rditelja
da bi studirao u Parizu gdje je Albert Magus obnavljao Aristotelovu filo
zofiju. Ondje su se profesri podijelili na pristalice teze o dvjema istinama
i na one koji su eljeli teologiju sjediniti sa znanou. Slijedei Alberta Veli
kog, Toma Akvinski je zastupao racionalno izlaganje vjerskih istina. Ako i
poemo od vjerske objave, dalje se moe razumom zkljuvati. Dapae, on
je iznio pet slavnih dokaa o Bojem postojanju: pro, da mora biti pri
pokreta; drugo, da se kauzalni lanac mora jednom prekinut pa mor p
stojat prvi uk; a posljednja dva dokaza temelje se na svrhovitom ure
enju svemira emu je potreban svevinji arhitekt. Bilo je to doba kad u
prijelau od rog ivota na gradski sve vanija biva ljudska inteligncija
i poduzetnitvo u trgovini, obrtu i poetnim industrijama. Dok su pri kr
smatrali zemlju "dolinom suza" iz koje se dua trba to prije iz
baviti,
pa su prirodu potinili onome nadnaravnom, Toma se suprotstavlja misti
cima pridajui gotovo jednaku vanost dui i tijelu. Prihvativi Aristotelovu
razliku supstancije i forme, za nj biva tijelo supstancija a dua fora. Sva
kako, to je razgjevile mistike jer bi forma propadala sa supstacijom pa
se odatle lako mogla pori besmrtnost due. Nije stoga udo da su Pariki
uitelji osudili godine 1277. Tomino uenje kao hertiko, skupa s drgm
krivovjerstvom.
No take osude nisu mogle zaustaviti sve vee zanimanje i dapae div
ljenje prirdi koje e nadoi s rnesansom. Toma Akvinski je smatrao da u
prirdi postoje zakoni dok je dua slobona. Zacijelo bilo je teko fiiki
determinizam uskladiti sa slobodom
psihikog, a taj problem muit e i
Ruera Bokovia. Velika je bila zasluga Thomasa Aquinasa to je uzdizo
ljudski u nasuprt mistinom iskustvu pa bilo to esto i u dokaivanju
vrlo opsku teza. S njim je skolastika poela uvaavati logiko izvoenje
t je katkad prelazilo u cjepidlaarenje. Pripadajui dominikanskom redu,
sveti Toma bio je pokopan u jedinoj vanoj gotikoj crkvi u Rimu, u Crkvi
Sv. Marije (izgaene iznad starg Minervinog rvenika) gdje stoji jed
od najljepih Michelangelovih kipova - Krist koji se okree prema Rimu
sa sujom je li zaista spasio svijet.
Ruer se s najveom zahvalnou sjea svog uitelja iz matematike
i astrnomije. Taj ga je uinio svojim nasljednikom na katedri kd je
bio imeova za rektora Rimskog kolegija. Njegov se uitelj takoer bavio
pjesnitvom prema modi onog vremena i kretao se u liberalnom drtvu
knjievnika i slikara, kamo e prvui i svojeg najdarvitijeg aka. Ipak
nije od njega Bokovi nauio infinitezimalni raun, a taj e ga nedostatak,
kao to veli, uiniti inferiorim prema velikim francuskim matematiarima.
Ruer je bio atletske gre, ljepolik, izvanrednog pamenja i velike radne
izdrljivosti. Onako marljiv, prouio je relevantne spise za isusovak nastavu
i mogao je predavati ne samo matematiku i fiziku nego i meta.
Vajski dogaaji ometali su mu znanstveni i pedagoki rad. Spanjolski
se kralj Filip V. nije zadovoljio samo junom Italijom, ve je zaratio s Au-
15
strijacima zbog Pare na sjeveru. Razulareni panjolski vojnici prlali
su kroz Rim ne obaziri se na svetog o. Mladog je profesora zgzilo
ono to nije viao u mimom i urednom Dubrovniku: ubijanje, grbe, silo
vanja, povrede ljudskog dostojanstva. Kako se pribrati nad svojim zapisima
ili motrenju neba u takvom svijetu? Na sreu, ili na nesreu, prrodoslovci
su ugojili odsutnost ili ravnoduje prema dogaajima oko sebe, tako preg
nato izraen u rjema Noli turbare circulos meas kojima je Arhimed
prma legedi doekao neprijateljske vojnike. Dodue vojnici nisu poreme
t njegove kce, a su mime due ubili najveeg antikog matematiara
i f.
Na prredbama Rimskog kolegija recitirli su aci Bokovieve pjesme
posveen oslobodilakoj vojni na Turke. Austrijski vojskovoa princ Eugen
Savojski bio je vrlo uspjean protiv turske vojske, tako da su bili oslobo
en zt dijelovi Hratske, pogotovo stare Slavonije, te Ugarke i Vlake.
Bokoveva pjesma prre skoru propast Osmanskog Carstva. Uspjesi
austrjske vojne osokolili su katolike u Bosni da se dignu na ustanak prtiv
tuke okupacije. Meutim, panjolskotalijanska stranka na bekom dvor
isposlovala je intrigama opoziv Eugena Savojskog, i godine 1739. sklopit
e se dosta povoljan m za Tursku kojoj su preteno vraene osloboene
pokrjine. Najgore su pa proli Hrvati u Bosni koji e biti pogubljivai
zbog ustanka, a Carigad e ubrti useljavanje pravoslavnog iteljsta u
opustoene i isprnjene kjeve. Otkako je Mehmed II. prizao grkoistonu
ckv, turska je politika koristila stari rskol izmeu R i Bizanta z
svoje osvajake ciljeve. No hratsko se puanstvo donekle ovala, a dosta
se katolika prlih na muslimanstvo smatralo dalj Hrvatima. Zbog nesloge
zpadnih dvorova Turska e Carevina stabilti svoje granice sve dok
njezno zaostajaje sa Zapadom i unutaje rasulo ne ohrabr vazale i
podjaljee narode da se digu za uspostavljanje svojih drava. I tao
e iz za strhovitog polumjeseca izrniti najprije neovisn Grka pa
Bugaka i Srbija u drgoj polovini 19. stoljea.
Na istoj priredbi prigodom nove kolske godine aci su ritiri i
Bokovev pjesmu o pomrinama Sunca i Mjeseca. Bio je to tek krta
nacrt budue velike pjesni De Solis a Lunae defectibus, objavljene u
Londonu godine 1760, u kojoj e iznijeti svoja dugogodinja istraivanja
Sunca, Mjeseca, planeta i zvijezda, ponajvie ve objavljena prije. Od Grka
i Rimljana se uobiajilo da se znanstvena djela piu u stihovima. Titus
Lucrtius Carus ostavio je iz prog stoljea pr. Kr. veliku poemu De rerum
naturae gdje je izloio grku atomistiku i s pomou atoma objanjavao
najmarkantnije prrodne pojave: svjetlo, munju, kiu, potrese, vulkane,
magnetizam. A takoer je materijalistiki tumaio pojavu ivota i duevnih
prcesa, sve to nadovezavi ponajvie na Epikra. Bokovi je bio od poetka
fasciniran zamiljajem atoma, ako i nije prihvaao materijalistiku filozofiju
koja je dolaila s tom hipotezom. Sam Eistein je visoko oijenio Lukrijev
pomu kao jednu od najveih antikih batina.
Ve u doba skolastike bilo je dosta primjedbi prtiv Aristotelove fizke.
On je slobodni pad tumaio prirdnom tenjom da se tijela vte na pro
bitne poloaje. Podigemo li kamen, on e se htjeti vrtiti dolje. Za Aristo
tela su posve drgaija estoko izbaena gbanja, kao let strlice od napetog
luka ili izbaen kamen iz ruke. Sto odrava strelicu i kamen dalje u gba-
16
nju? Prma Aristotelu je to sredstvo (z) koji je bio zguen pa dalje g
izbaeni projektil; samo tijelo bi se odmah smirilo. Arstotelove tvrdnje d
tea tijela padaju bre i prdodba o estokom gibanju bivaju osporne o
vie srednjovjekovnih uenjaka. Tako je Jean Buridan zakljuio da bi se tijelo
gibalo beskonano kad ne bi bilo otor i trnja. Njemu vie nije ptrba
medij za odranje gibanja, ali ne odbacuje posve Aristotelovu predodbu o
poetnom pritisku (impetus impressi). Buridan vie ne uzima anele koji
vuku Sunce, planete i zvijezde oko Zemlje, nego je dovoljno da ih Bog ge
na poetku.
Aristotel nije bio samo skolasticima va zbog tog to je postavo
Zemlju u sredite svijeta, kamo je jedino Boji sin mogao sii, nego to
je, takoer prema njihovu sudu, dokazao postojaje Boga. Njegov sv
doka polai od toga da svaki dogaaj ima svoj uzrk, a taj uk k
dogaj mora opet imati svoj uzrok, i tako dalje, a to mora negdje s tati
jer inae, po Aristotelovu mnijeju, nita ne bi bilo ukovano. Dakle, morao
bi postojat Prvi uzrk i Bog. Zamiljaj Prvo pokretaa ispunja sve
istraivanje prirode, a nee mimoii ni Newtona. Boga samog odruje
Aristotel kao istu formu, a to biva poistovjeena s duhom i istom milju.
Ljudsku pak duu on sastavlja od dva dijela; nii dio imaju i ivotinje i
biljke, a propada s oranizmom, dok bi tek drugom, viem dijelu, pripadala
besmrtnost. Svakako, peripatetici su se poslije razdvojili u mnijenju je l
ovjekova dua vjena i nije. Rpder Bokovi e u dopuni svoje Theoriae
Philosophiae naturalis nastaviti takva Aristotelova ramiljanja o materiji
i dui.
.
* `
Budui da Aristotel nije imao mnogo smisli z matematiku, nego se
posve pouzpao u kvalitetna razmatranja, ba je sa to je sveti Augustin
jako cijenio i geometriju i aritmetiku. To je mnoge srednjovjekovne skola
stike upuivalo na stroe Zakljuivanje, pogotovo gdje se vie uvaavalo obino
iskustvo. Prema tome ne moe se tvrditi da je reesansa otpoela na pustoi
ili bila ila iz opeg mraka, iako je i pustoenja i pomraivanja bilo naprtek.
Takoer bi bilo pogreno pripisivati pojavu renesanse iskljuivo ili dom
nanto upoznavanju s helenistikom kulturom. I grka filozofija i umjetnost
bile su poznate krz srednji vijek, dodue ne tako potpuno kao poslije,
ali nedostajali su impulsi koji bi ljudski duh otrguli od skolastike .. Jelogije
i poricanja prirde, kao to se to patoloki oituje u Plotinovu uenju, kad
se taj mistik i asket ak stidio to obitava u tijelu. Bogaenje feud
dvorova i slobodnih gradova s rojem trgovine, rdarstva i pomorsta
punilo je velikae, trgovce i obrtnike smislom z ovozemaljske uitke i ljepote
prirode, a i crkva s Rimskom kurijom odaje se raskoi odravajui tek fasu
ranokranske poniznosti i jedakosti u siromat. U takvom obratu o
ciljeva i discipline papinstva naglo e procvasti umjetnosti i znanosti, a
istraivai i stvaraoci e sad s punim pluima usisati mudrsti i divote
helenzma. Cinquecento u Italiji je upravo udo probuene originalnosti.
Leonardo da Vinci ( 1452-1519) najpotunije je izrazio tenje onog
ivano doba. Sto je uinio u slikarstv i kiparstv, die ga meu dg
renesansne genije kao Michelangela, Rafaela. Tiziaa, ali ne mali je takoer
njegov doprinos statici, graditeljstu, konstrukciji automata i vojnih sprva,
anatomiji, filozofiji, Bio je takoer vrlo dobar matematiar, a osobito je cije
nio mehaniku, i u njoj, veli, matematiko miljenje dobiva hranu z rt
2
Rue Bokov
17
Taj njegv sud uprvo prranski nagovijestiti silan razvita matematike
nakon pobjede Newtonove mehanike. U rjeavanju f problema naglo
su se u 18. stoljeu razvili infinite r, diferencijalne jednadb,
varjacioni raun, statistika, algebra, terja funkcija ili su se otpoele r
vijati da bi u 19. stoljeu dosegle savto.
Sveuilita pod isusvakim i kakvim drugim crkvenim nadzorm nisu
ostala gluha prma novovjekovnom zaletu u istraivanju prirde. Collegiu
Romanum ima dapae dalekozor to ga je napravio holandski f, astr
nom i matematiar Christiaan Huygens ( 16291695). Tu je Ruer dobio
pre poticaje za astrnomiju koja e ga cijelog ivota zaokupljat. Budui
da se isusovaki rd morao pridravati geoentrnog sustava nakon anateme
Galileia, istraivaev e se um neminovno sukobljavati s crkvenim dogma
Kko e on rjeiti taj povijesni spor, pokazat e se kasnije. Ako je Nikola
Koper prrnom smru izbjegao progonima, sljedbenici njegova helio
cetrnog sustava morat jo izdrati dugu borbu.
U nastavi Rimskog kolegija bilo je takoer obavezo prouavanje starih
pjesnika, osobito Horacija, Vergla i Ovidija, a poduci retorike sluili s
takoer Cicernovi spisi. Ako i Platon nije bio u milosti, prraivali su s
neki sokratovci i grki pjesnici. Svakako pitomac je tu rastao u humanistikom
ambijentu gdje bi samo teka katolika teologija guila nadahnua helen
stike kt.
Renesansa je imala povijesne izvore, osobito u prbijegu grkh intelek
tualaca u zapadnu Europu nakon turskog osvajanja Bizanta, ali su snai
poticaji dolazili takoer od samog napretka u Europi, u gospodarstvu, za
nosti i umjetosti. Renesansa je postavljala nove, cjelovite i ljudske ideale
prema asketizmu, licemjerju i vlastohleplju papinskog reda. U tom polet
humanizma biva ovjek digut iz vjekovnih spona, ovjek koji e htjeti
svestrano razviti stvaralake mogunosti, a time e nemiovno zagaziti i u
politike i vjerske sukobe. Mali, slobodni gradovi doprinijeli su tom napretku
vie od glomanih drava gdje se sve vrtjelo oko prijestolja. Mladi Ruer
taoer tei za takvom humanom cjelovitou nosei u sebi uzor Dubrovake
Republike, kojoj do kraja ostati vjeran. On se ne bavi samo filozofjom
i znanou, nego takoer pie pjesme, po metrici savrenije od Vergilijevih
ili Horcijevih. D bi nekako spojio astrniju i poeziju, skladat u
stihovima o nebeskim pojavama, kao to je i Rimljanin Lukrecije matovito
pjevao o atmima. Zacijelo, suvremeni pjesnik osporiti da s ve skladnim
metrm i rmom postie umjetnika ljepota, no sam Bokovi je cijelog
ivota cijenio svoje sthotorsto.
Ruer Bokovi je jedan od posljednjih humanista koji e pisati na
latinskom jeziku. Humanizam je uope u eklipsi u njegovo doba. Razlozi
su tome i vanjski i unutarji. U elji da pridobiju due graana i seljaka,
i reformacija i prtureformacija u uzajaom estoku sukobu objavljuju
svoje prpagandne kjige i molitvenike na naronim jezicima. Stvaje
velikih drava takoer pogoduje jaanju nacionalnih ustanova i nacionalne
privrenosti nasuprot kozmopolitskom humanizmu. Uz to i unutaji faktori
djeluju na dezintegraiju prvobitne humanistike cjeline. Istraivanje prirode
nastavlja se putem koji se sve jae rzilaz o etike i umjetnosti. Cjelovitost
nije vie ideal kao za renesanse, kad Leonardo da Vinci uz savreno slikar
stvo fanatiki prouava anatomiju ljudskog tijela, let ptica, funkcioniranje
18
strojeva ili automata, hidromehaniku, statiku, akustiku i optiku, a sve to
ne samo iz praktikih potrba nego iz duboke tenje z spoznajom svemir
skih zakona. Dodue, svaka je zanstvena disciplina postala vrlo sloena i
trbala se desetljee uiti, ali to nije bio najdublji rzlog rastuoj speijali
zaciji.
Demokrit je prvi povkao otru rzliku izmeu objektivih i subjektivnih
svojstva. Objektivan je oblik atoma (i teina), dok su boja, miris, zvuk samo
"mnijenja" ljudi. Zacijelo, Platon i idealistika filozofija nastojali su izbrisati
tu otr razliku svodei sve na ideje, meutim je istraivanje prirode sve
jae nosilo za sobom "objektivizam" ili objektivistiko usmjerenje. Vro
utjecajan John Locke, iju e spoznajnu teorju prikazati i Ruer Bokovi,
obnovio je razliku izmeu primaih i sekunda kvaliteta. Primara bi
svojstva stvari bila neovisna o naem zamjeaju dok bi sekund nastajala
djelovanjem na naa osjetila. Od njega potjee i empiristiko naelo: Nita
nema u rmu to nije prije bilo u osjetilu. (Nihil est in intelectu, quod
antea non fuerit i sensu.) Istraivanje prirodnih pojava s pomou razliitih
naprava jaalo je uvjerenje d se fizika mora usredotoiti na prostore,
vremenske i dinamike odnose meu vanjskim stvarima. Istraivai trba
da odrede svojstva i zakone prirode koja postoji neovisno o ljudskom udjelu
i moi spoznaje. Taj princip objektiviza spasavao je prirodoslovce od
subjektivne samovoljnosti, ukorijenjenih predrasuda i vjerske netreljivosti,
a je s drge strne raskinuo vezu s etikom i umjetnou. Slabljenjem mo
ralne odgovorosti za svoja otkria sve e se vie istraivai preobraavati
' plaenike dvorova i vojnih stoera. Svakako, fizika je od Arhimeda i
Herona sluila velikakoj zabavi i ratovanju, a Arhimedova legendo
ravnoduje za dogaaje u svijetu naslijedili su i mnogi znanstvenici novo
vijeka. Rascjep prvobitnog jedistva filozofije, znanosti i umjetnosti maio
je zalaz humanizma.
Ruer Bokovi bio je jedan od posljednjih humanista u toj pomrini,
ne samo po tome to dosljedno pie na latinskom, ve vie stoga to je cijelog
ivota teio za probitnom cjelinom manja, umjetnosti i morala. Religija
nije bila za nj samo sveenika ili redovnika odora; on je usrdno nastojao
uskladiti svoja istraivanja s vjerom. Naavi se u procijepu izmeu isuso
vakog konzeratizma i materijalizma noenog francuskim enciklopedistima
i promicateljima nove mehanike, on e polagano izgraivati vlastito znanste
no i filozofsko stanovite. Religija je esto koila istraivake prodore, no bila
je katkad i poticajna, kao u Newtonovu nadilaenju mehanike Galileia i
Descartesa pa u Bokovievu nacrtu Novog svijeta. Fizika je od poetka
sadravala u sebi transcendentne silnice koje tjeraju na otkria dubljih
struktura svijeta, a mistika je katkad pomogla ljudskoj mati da se vine
iz okamina. Valja se sjetiti upozorenja Nielsa Bohra da e jedva tko shvatiti
kvantnu teoriju tko nije mistiki prtuo nad tajnovitim pojavama mikro
kozosa. Takvo je divljenje proimalo Ruera i krijepila ga u vjeri. No
pribjegavanje boanstvu oduzimalo je ovjeku tota od njegove slobode
i odgovorosti. Pripomenimo to je Einstein pisao** o tome u posljednjim
goinama:
* Dodatak djelu B. Staya: Philosophiae recentioris, 755.
** OuI of my later years, Lndon, 959.
19
Nitko nee jatno porei da ideja postojanja jednog svemonog,
pravednog i blagotvorog osobnog Boga moe ovjeku dati utjehu,
pomo i vodstvo; takoder zbog njezie jednostavnosti pristupana je
najnerazvijenijem duhu. Ali, s druge strane, odluna je slabost prikop
ana toj ideji, !to se muno osjealo od poetka povijesti. Naime, ako
je to bie svemono, tad svaki dogaaj ukljuujui svaki ovjekov in,
svaku ljudsku misao, svako ljudsko ustvo i tenju, biva njegovo
djelo. Kako je mogue smatrati ljude odgovorim za njihove ine i
misli pred takvim svemonim Biem?
Stoga Einsteinu vie nita ne govori Jahve, a blizak mu postaje pateizam
koji obostvenjem prirode objanjava udesno postojanje prirodnih z
kona. Ako su i Ruerova posljednja razmiljanja tekla u takvom smjer,
ipak nastojati ostati u skladu s dogom o personalnom Bogu.
20
PITANJE HEREZE I HRVATSKI HUMANISTI
Bokovieva razmiljanja jedrila su u ona nova obzorja koja su bila
pokrivena oblacima anateme. Dubokouvjereni katolik i vjeran isusovakom
redu, Ruer je strahovao u svem istraivanju da ne zapadne u herez. A
bilo je doista teko uskladiti nove zanstvene spoznaje s Biblijom, ako
se Sveto pismo ita doslovno, kao izricanje injenica, a ne alegorino, kao
napuci za moralno ponaanje. Teologija srednjeg vijeka inzistirala je na
doslovnom tumaenju izazivajui tako sama vjerske sporve i raskid s istra
ivanjem prirode. Ve u petom stoljeu Augustin je osjetio tu dihotomiju
pa ako i doputa stanovitu razliku izmeu zosti i teologije, ipak rei
da u krajnjoj instanciji sva spoznaja utjee u Boga kao stvoritelja svijeta
i uzroka sveg postojanja:
Ako je dakle ispravno razlikovati mudrost (sapienti) od znanja (scien
tia), tako da se veli da mudrosti pripada spoznaja vjenih stvari dok
znanju pripada racionalna spoznaja prolznih stvari, tad nije teko
odluiti koju od tih spoznaja treba dii iznad druge.
Augustinovi spisi Confessiones i De civitate Dei ostavili su trajan biljeg
eurpskom duhu. Kad on i uvaava znanost (scientia), mora je podvrgnuti
vioj mudrosti, teologiji, kao to e stoljea kasnije razliite filozofije poku
ati porediti sebi "specijalne" znanosti, ako i ne zavre u antiscijentizmu.
No istraivanje prde uporo se kostrilo prtiv takvog tutoriziranja,
i doatizam biva stalno praen herezom. Kad su i 'heretici' stajali uz
Sveto pismo, branit e takoer esto autonomiju znanosti ili svoju istinu.
O zanosti u moderom smislu jedva se tada moe govoriti.
Tezu o dvjema istinama, teolokoj i znanstvenoj, jamano je prvi
postavio Ibn Rod Averroes (11261198) koji je promicao Aristotela z
vladavine platonizma. Poput svojeg velikog uitelja on pridaje vanost
i teoriji i iskustvu pa, pouen medicinom, poricao je besmrtnost individualne
due, ali priznaje univerzalni, vjeiti rm, utjelovljen u cijeloj prir.
Njegov mutni panteizam bio je, sreom tek nakon njegove smrti, osuen kao
hereza. Averrhoes je odstupio toliko od Aristotela to smatra da svako tijelo
u gibanju mora imati svojeg pokretaa (dok je Stagiranin razlikovao prirodnu
21
tenju padanja prema sreditu svijeta). Njegovo naelo Omne quod movetur
ab alio movetur pobijao je kotski franjevac Duns Scotus, ali se jo nije vi
nuo do naela inercije. On se usprotivio Tomi Akvinskom da se moe raci
onalno dokazati Boje postojanje; vjerci se moraju pouzdati u svetu objav.
Teologiju je takoer podrovao njegov najvei sljedbenik William Occam ije
je djelo Summa totius logices 1488. zastupalo dosljedni nominalizam protiv
platonskog realizma. Za filozofiju bila je vana Occamova britva, naelo da
se ne smiju nepotrebno poveavati entiteti u dokazivanju, ve se mora za
drati samo ono bitno. Ta "britva" otro ree i u Bokovievu zakljuiva
nju. Upiri se na pojedinano ili konkretno, Occam, zvan jo doctor invin
cibilis po nenadmaivosti razglabanja, utirao je put indukciji i empirizmu.
Ako se i priklonio tezi o dvjema istinama, nije ga to spasilo da ne bude
optue
n
zbog hereze i baen u tamnicu.
Bilo bi pogreno zakljuiti da su heretiki sporovi najvie nastajali zbog
opreke u nazorima. Ispod verbalih magla odvijala se estoka borba za vlast
i ouvanje pozicija. Pa i Occama nije porezala njegova logika britva ve po
najprije osporavanje apsolutne papinske moi. Kad se i Martin Luther ( 1483
-1546) opravdano pobunio protiv prodaje milosti ili oprsta o grijeha,
pobjedu protestantizma su pribavili njemaki stalei nezadovoljni s rimskim
porezima i mijeanjem u njihove poslove. Anglikanska crkva rodila se iz hira
Henrka VIII. za jo jednom zazomom enidbom; onaj koa je papa Leon
X. nazvao Defensor fidei bit e proklet od istog Rima. Jo prije je Jan Hus
(1371-1415) bio spaljen kao heretik to se oslonio na Bibliju protiv kroje
nja ekih prava. Zacijelo, sve te borbe izmeu papa, kraljeva, kneeva i
zemaljskih stalea bile su prtkane unim vjerskim raspravama, a intelek
tualci i sveuilini profesori bili su esto koriteni za velikake tatine i
gramzljivosti, kad su i zastupali svoje istine. Tako je i rimskogermanski
kajzer Sigmud hrabrio rektora Prakog sveuilita Jana Husa da ospori
papino posizanje u Bohemiju, ali e taj isti kajzer mimo gledati tienika
na lomai, nakon to se naao u slabijem poloaju prema svetom ocu. Znai
li to da je najbolje da se zstvenici ne uvlae u javne poslove i zatvore u
svoje zaifrirane spise? To e pitanje neprestano muiti i Ruera Bokovia
kad se steenim znanstvenim autoritetom bude vinuo u najvie krugove. U
danima razoaranja s dvorovima rado bi se i povukao u tihe sveuiline
aule, ali ga je uvijek neto poticalo na dalje posredovanje izmeu krljeva
i velikaa. Bio je to ponajprije zov njegova rodnog Dubrovnika za pomoi.
Bokovieva je djelo raslo u cijelom tadanjem naglom znanstvenom
razoju zapadne Europe. Meutim, ono takoer predstavlja stanovit kontinu
itet u povijesti hratskih humanista, i to ne samo u znanstvenom pogledu
ve i u opem drtvenom kontekstu. Ponajprije, ivio je u Dubrovniku do
petnaeste godine, kad mu se ve uvelike formirao duhovni horizont i karak
ter. A i u svim iduim gdinama ouvat e europski putnik vrpce sa svojim
zaviajem, osobito s obitelji, a njegova pisma bri i sestri na dubrovakoj
ikavtini sadre najintimnije ispovijedi, kao to se nikome drugome nije
povjervao. Njegovi znanstveni spisi spominjat e starije hrvatske huma
niste koji su bili zaokupljeni slinim prblemima, bilo u spozaji svemira
bilo u postizavanju mira na vjeno ugrenim granicama. Bez te duge trdi
cije ne bi se ni djeak vinuo do jednog od najveih duhova Europe i utjecaj
nog diplomata u rjeavanju sporova Dubrvake Republike.
22
Za presaivanje humanizma u Kraljevinu UgarskoHratsku najvee su
zasluge imali nadbiskup-primas Ivan Vitez i njegov neak pjesnik Jaus Pan
nonius. Johannes Vitez osnivao je uilita, biblioteke i zvjezdace gajei
zajednitvo s europskim humanistima, a osobito su uske bile njegove veze s
monom poljskom prijestolnicom Krakovom, podjednako u znanosti kao i u
zamanim politikim osnovama na suzbijanju turske provale i osiguranju
europskog mira. Vitezovom krugu pripadao je i glasoviti astronom Regio
montanus koji je prevodio Ptolomejeva Almagesta, ali je sam otkrio da su
zapletene staze planeta povezane s gibanjem Sunca. Ako se on sam pri
dravao gecentrikog sistema, bila je to priprava za Koperika. Janus Pan
nonius je ve u Orfejskoj odi Suncu slavio Sunce kao gospodara svih zvi
jezda - znaajan povratak na Aristarha koji je pisao d se Zemlja vrti oko
Sunca pa bio zbog bezbotva protjeran i Atene. Jamano su takve ideje i
humanistikog kruga obaju Viteza utjecale na Nikolu Kopera. Europski
su humanisti uope inili ivu intelektualnu zajednicu gdje su se sve novosti
brzo razmijenile.
U jednoj svojoj pjesmi Janus Pannonius objanjava geometrijske pj
move, u drugoj pak moli repaticu da ne izazove kakvo zlo. Zacijelo, u to je
doba motrnje neba bilo ovijeno astrologijom koja je ponajvie sluila na
dvorovima da se pretkau vani dogaaji, kao poeci ili ishodi ratova, na
sljedstva kruna, kuge, poplave, obistinjenja Apokalipse. Pokraj takvih sudbin
skih proricanja Regiomontanus je bio tako dobar matematiar i pravio tako
dobre instrumente da je prvi mogao prraunati stau kometa, a njegove
Efemeride posluit e i Columbusu pri otkriu Amerike. Koliko je gd sta
ralatvo bogatilo ivot, Janus Pannonius u divnoj elegiji Govoree stablo
pretkazuje kako e stablo prpasti pod teinom svojih plodova. Bila je to
mrana anticipacija dananjih znanstvenih vulkana, jedincato vienje u po
eziji na razmeu novog

vijeka.
Uz obnovu helenizma i irenje prosvjete oba su Ivana Viteza bila zao
kupljena osloboilakim pohodom na Osmanlije to ga je trbao povesti
Matija Korvin koga je biskup Johannes Vitez ustoliio za kralja ugarsko-hr
vatskog. No, kad je Pavao II. prokleo eke husite i naredio vojnu na her
tike, Matija Korvin se okree na Bohemiju u pohlepi za tamonjim bogat
stvom, osobito rudnicima srebra, a i zbog pretezije na rmskogermansku
krunu. Predviajui da bi takav rat olakao turski prodor na zpad i sjever,
Johannes Vitez i Janus Pannonius su na sabor u Eggeru 1468.* ustali odlu
no s tezom kako Cesi nisu heretici, ve da se imaju potovati razliiti vjer
ski obiaji, pa tako i utrakvistiki (da uzimaju svetu priest kao kruh i vino,
dakle, u dva oblika, a ne samo kao kruh, kao to su nareivali rimski doga
tci). Njihovoj se buni takoer prikljuio utjecajni modrki biskup Nikola
Kotoranin iji filozofski spis, posveen Ivanu Vitezu, odustaje od Boje obja
ve tvrdei da se spozavanjem zakona prirode pronalazi i bit Boga. Zacijelo
takve su misli prethodile Spinozinu panteizmu, a javljat e se i Rueru Bo
koviu komu se takoer, kao i Newtonu i Einsteinu, u otkrivanju prirodnih
zakona ukazivala Boja bit. Primas Kraljevine Ugarsko-Hratske Ivan Vitez
zamislio j
e
irok savez zemalja od Baltika na sjever do Jadrana na jugu pod
krunom poljskih Jagelovia, to bi protjeralo Osmanlije iz Europe i ostvarilo
* Ta buna obre je drski u Pjesnik i vladar, Form 1980, i u rmu
Buna Janusa Pannoniusa, pred nakladom.
23
dugi mir. Meutim, neoluou krakovskog dvora i nepovjerenjem Maar
prema slavenskoj veini propala je ta buna kad je ve bila na domaku po
bjedi. Ipak ostao je za sva vremena princip tolerantnosti koji e voditi hu
maniste kroz sve budue rasko le i poar. Jamano su ti hrvatski biskupi bili
prv koji su obrazlagali naelo vjerske trpeljivosti ne samo teolokim i
flozofskim razlozima, ve i akutnim politikim potrbama.
Bokovi je takoer poznavao filozofiju Franje Petria (Franciscus Patri
cius) sa Crsa koji je bio profesor u Ferrari pa u Rimu, gdje je i umro
1597. Njegvo glavno djelo Nova de universis philosophi prikazuje svemir
posve drugaije o Aristotela pridajui svjetlosti primau vanost, svakako
u mistinom smislu. Svjetlou dolazi privlana sila izmeu svih tijela u sve
miru koji nije vie zatvorn vanjskom sferom kao u Aristotela, ve je besko
naan. Blizak Platonu, Patricius je oprezno iznosio opoziciju prema domi
nantnim peripateticima u sveuilitima. No njegov najslavniji sljedbenik
Giordano Brno bit e puno smjeliji u obaranju Aristotelovih sfera. Kako
su sablanjivo zazvuale u uima dogmatika Giordanove rijei O beskonanom
svemiru!
Neka ta ploha bude to hoe, uvijek u postaviti pitanje: to je izvan
nje? Ako je odgovor Nita, tad ja to zovem prazninom. A takva praznina
nema vanjske granice . . . Dakle, ima beskonano mnogo sunaca i besko
nano mnogo zemalja koje se okreu oko tih sunaca, ba kao to je
njih sedam koje mi opaamo da se gibaju oko Sunca koje je nama blizu.
Patrcius je takoer odluno utjecao na Keplera, kao to on to sam
istie u pismu iz sijenja 1607. Johannes Kepler je prouio Petrievu knjigu
u kojoj on prikazuje Grizoonov teoriju plime i oseke i dalje ravija svoje
pankozmike ideje s univeralnim privlaenjem. Johannes Kepler nastavlja
spekulirati u tom smjeru. Dok je Zadranin Grisogono govorio samo o pri
vlanoj sili Mjeseca na oceane, Kepler se pribliava Petrievom shvaanju
openite sile koju e on identificirati s magnetskim privlaenjem. On je ve
tada smatrao da Zemlja i Mjesec moraju biti iste grae; pa ako Mjesec
privlai more, zato to ne bi i Zemlja? Tako je Kepler, slijedei hrvatske
fiziare i filozofe, dospio do opeg zakona privlaenja izmeu svemirskih
tijela. Zacijelo, on nije otkrio formulu te sile, a vezivanje tog privlaenja s
magnetzmoi voilo ga je u krivom smjer.
Inae je Kepler poput mnogih humanista ve rano bio izloen progonu
od vjerskih dogmatika. No kako je uskoro stekao slavu astrologa, bio je
pozvan na dvor c Rudolfa II. u Prgu, gdje e isprva biti pomonik Tycha
Brea pa njegov nasljednik. Za vrijeme tridesetogodinjeg vjerskog rata
on e opet bjeati da ezne poput svih humanista za vjerskom tolerancijom.
Princip kogzistencije zastupao je takoer Rabljanin Marcus Antonius
de Dominis u najveem djelu iz doba reformacije i protureformacije, u dese
tosveanoj De Republia Ecclesiastica, London 1617. Isprva prfesor fizike*
Dominis biva kao splitski nadbiskup upleten u vjersko-politike kontrovere
* Dominis je u svojem spisu De radiis visus et lucis in vitri perspectivi
et iride

Venetiis , iznio da se pri veem otklonu svjetlosti u prizmi javljaju
rm oje crn, zna, plava, to je prethodilo Newtonovu otku o spektrl
nom rlaganju bijele svjetosti.
24
na prijelazu iz 16. u 17. stoljee, a olobito su se njegovi nazori formirali za
vrijeme sukoba izmeu Rima i Mletake Republike, kad je zajedno s prija
teljem i ustavotvorcem Paolom Sarpijem branio gaansko pravo prtiv pa
pinskog posizanja u civilne sudove. Pozvan 1616. u Rim da brani svoje pisa
nje, upravo kad je Galilei ogovarao pred inkvizicijom, on odlazi u Englesku
gdje postaje windsorski dekan i savjetnik Jamesa l, sina nesretne Marje
Stuart, koji je elio izmiriti katolike i protestante. Protagonist vjerske tole
rantosti i ope koegzistencije nije ostao samo pri objavljivanju svojeg i.
votnog djela, ve n poetku tridesetogodinjeg vjerskog rata 1618-1648.
odluuje otii u Rim da posreduje izmeu zaraenih tabora. Papa, koji mu
je bio kolski drug i zajamio mu sigurost, naglo umre, a ustolien biva
liberalni kardinal Maffeo Barberini kao Urban VIII. Pontt svojeg za.
titnika pozdravio je Galilei ushieno kao novu er za zost. No liberal
na vlasti ne ostaje esto liberalan. Izabran preteno glasovima francuskih
kardinala, Urban VIII. morat e konzervativnom Rimu dokazivati prvo
vjerost. Njegova prva rtva bit e Marcus Antonius de Dominis koga
poetkom proljea 1624. utamniiti u Castello Sant'Angelo i predati inkvizi
ciji na suenje.* Dok je Dominis bio pod istragom, Galilei je vie puta bio
pozvan na Kurju d li zbog pregleda heretikovih spisa i iz kojeg drgog
razloga, povijest nam ne prua kljua tajni. Svakako, splitski nadbiskup i
primas Croatiae, razoaran u mirotvoroj misiji, vratio se fizici i u vrijeme
svojeg uhienja objavljuje u Rimu posljednju znanstvenu raspravu, o plimi
i oseci. On je u sedmoj knjizi svojeg ivotnog djela De Republica Ecclesia
stica predvidio kakva sudbina eka protagonista tolerantnosti u fanatizira
nom i zaraenom svijetu:
Znam da ovom svojom nakanom i miljenjem, kojim od obiju strana
uklanjam herezu i svaki opravdan razlog raskola, neu zadovoljiti ni
jednu ni drugu stranu.
Zaista kad je u Lndonu objavio svoju nakanu da se vrati u Rim, skup
tina anglikanske crkve ga je izopila, a u osudi bilo je glavno obrazloenje
d e on nakon odlaska iz Engleske klevetati anglikansku crkvu (o kojoj je,
naravno, svata znao). Nasuprot toj osudi pro ftur Dominis je u Rimu
dokaivao da je anglikanska crkva jednako dobra kranska kao i rimska
crkva. Zacijelo, u njegovim spisima bilo je dovoljno hereze za revne dogma
tike. Nakon to je Dominis umr za vrijeme istrage (ili podlegao torturi)
njegov je le leao tri mjeseca nepokopan dok nije skuptina inkvizicije u
dominiskoj Crkvi sv. Marije prglasila da je heretik, i to zato to je
otiao u krivovjere zemlje (Englesku) i pisao da su prtestantske, aglikan
ske i pravoslavne vjere jednako dobre kranske religije. Mrtvi Marcus
Antonius bio je spaljen na pri dan zime 1624. na Campo del Fiori, na istom
mjestu gdje je i iv gorio Giordano Bruno. S njegovim leem bili su spaljeni
i njegovi spisi, objavljeni i tek manuskripti, a sav taj pepeo bio je prosut u
Tiber na vjenu zaborav. Sto je sve bilo u tim rukopisima, ostat e nepo
zato. Moda je to Galilei zao. Svakako, Pizanac je jo tada bio u velikoj
*Taj proces obraen je u drami Hcrclik, 99, i u istoimenom rmanu, ta
koer iste godine, a u ruskom prijevodu Erclik, prvo izdaje Moskva 7, d

.
25
milosti novog pape. Da e se i on prevariti u liberalizmu novog pape, iskusit
e tek kasnije. Zacijelo, on se strogo zdrao na istraivanju prirode, dok je
splitski nadbiskp i primas Croatiae uzdrmao temelje katolike hijerarhije
da tek dandnji ekuenski koncili i nove struje u katolianstvu otvaraju
tze svojeg najveeg reformatora.
Vjeran isusovakom redu, Ruer Bokovi se kloni da spominje reforma
torske ideje svojeg zemljaka, ali e se vraati n njegova fizikalna shvaanja.
De Dominis je nadovezao na teoriju plime i oseke, kao to ju je objavio Za
d Fridrk Grisogono u knjizi De modo collegiandi 1528, gdje dizanje i
sputaje morske povrine tumai privlanom silom Mjeseca. Za vrijeme
svojeg boravka u Engleskoj Dominis je nastavio istraivati plimu i oseku,
gdje je osobito Temza bila upeatljiv odraz te prirodne pojave. Budui da je
on bio u Ofordu i Cambridgeu doekiva kao da bi sam bio jedno sveu
ilite (prema taddnjem zapisu), a jamano je predavao i o privlaoj sili
izmeu Mjeseca i Zemlje, ne moe se iskljuiti njegov utjecaj i n samog
Newtona pri otkru gavitacije. Isaac Newton spminje, dodue, Slavnog
splitskog nadbiskupa u svojoj Optici, dapae, cijeni vie njegov doprinos
teoriji duge od Descartesova (koga omalovaava kao plagjatora), a nigdje
ne spominje Dominisovo tumaenje plime i oseke sadrano u spisu Euripus
seu de fluxu et refluxu maris sententia 1624. Ako taj spis Newton i nije znao,
moro je u slavnom Galileievu djelu Dilogo sopro i due massimi sistemi del
mondo, Firnza 1632, pritati Pizanev napadaj na Dominisovu teoriju. Gali
lei je odbacio svaku silu na daljinu, kao i Rene Descartes, pa plimu i oseku
objdnjava vrtnjom Zemlje oko osi, naime mora se uzibaju dok se krta
kora okree. To mu je dapae dokaz za vrtnju Zemlje, naravno, posve po
greno. Da se on preziro izrazio o Dominisu, osuenom ve zbog hereze, ne
treba se zauditi s obzirom na ne ba plemenit Galileiev karakter. A moda je
to bio i ustupak rmskim dogmaticima da bi lake iznio helioentriki su
stav. No neugono e se dananjeg itaoca dojmiti kako se on osvre na
Kepler koji ga je jamano obratio na Kopemikovu hipotezu (to tati
Pi nee nikad priznati):
Sve to j
e bilo prije reeno i to su drugi ljudi zamiljali o plimi i oseci
ne valja nita prema mom mnijenju. Ali medu velikim ljudima koji su
filozofirati o toj udesnoj prirodnoj pojavi najvie me preneraava Kep
ler. Vie od svih drugih ljudi bio je osoba novisnog duha, otrouman,
a imao je u rukama gibanje Zemlje. Poslije je on zaepio uJi i poeo se
zanimati za djelovanje Mjeseca na oceane i za druge okultne fenomte,
k i sline djetinjarije.
Johannes Kepler nije nimalo zasluio tako otar sud. Dodue, njegov r
spis Mysterium cosmographicum sadri vie mistike negoli fizike i astrono
mije, i tu ponajprije braniti Kopemikov sustav estetskim i religijskim ar
gmentima. Tako mu u srdit svijeta stoji Bog kao Sunce, zrake svjetlosti
koje ilae iz Sunca predstavljaju Sveti duh, a vanjska bi sfer oliavala
Krista; stae planeta su pak smjetene u pravilna geometrijska tijela. Kao
Platonu tako je i Kepler svemir geometrijski graen. No mnogo kasnije,
u drgom izdanju svojeg Kozminog misterija, Kepler ve zamijenjuje rije
anima s rijeju vis, a to nije samo filoloka promjena. Pribliivi se vie
26
principu inerije od Galileia (koji je ne ba s punim pravom kasnije postao
nosilac tog principa), Kepler je trio to bi svijalo stazu planeta oko Sunca.
Sliost mu se ukazala sa zemaljskim magnetizmom. Prema njegovoj pr
dodbi ne bi Sunce privlailo planet, ve bi njegov magnetizam svijao stazu
planeta. No bez obzira na sve te mutnoe i stranputice Keplerovo je djelo
konano zasnovalo heliocentrini sustav. Njegove rijei ubi materia, ibi geo
metri pretkauju Einsteinovu teoriju gravitacije koja je prostorovremen
sku metriku sjedinila s raspodjelom mase u svemiru.
Rimski kolegij zazirao je od Newtona, tako da je tu Ruer malo to
nauio o novoj mehanici, a tekoe su imali profesori u svim isusovakim
uilitima koji su se pribliavali fizici anglikanca. Sam se Ruer u pismu
bratu Baru poslije ali da u kolegiju nije imao pravog uitelja, a najvie
mu je ao to nije mlad nauio infinitezimalni raun koji je omoguio rjea
vanje najsloenijih problema u fizici i astronomiji. Taj nedostatak prisilit
e ga da se dri geometrijskog dokazivanja, esto zaobilaznog i inkonkluziv
nog, gdje bi mu rjeavanje diferencijalne jednadbe dalo brz rezultat. Meu
tim taj zaostatak prema matematiki spremnijim suvremenicima nadoknadit
on otrinom zakljuivanja i igrom mate pa e naposljetku uspjesi biti
vei od prpusta. Tko zna bi li on ikada tako daleko razvio svoju viziju
svijeta da je onako prionuo uz rjeavanje diferencijalnih jednadbi gibanja
pput Clairauta, Lagrangea, d' Alemberta, Laplacea, Eulera, Gaussa, Poissona,
Hamiltona. Sama matematika obrada bila je zanimljiva i nova, a i zahtije
vala je veliku domiljatost, tako da je lako revnosnika odvukla od dubljeg
pronicanja u prirou.
Kad je i Bokovi prigrlio heretika Newtona, jednako veliki autoritet
ostao mu je Aristotel. Za razlik od Platona, najvei uenik njegove Akade
mije skladno je uvaavao iskustvo i logiku u spoznaji svijeta, a takoer je
vrlo tovao pjesnitvo. Za Aristotela je pjesniki in neto vie o historije.
Dok historiografija pria o onome to se dogodilo, poezija se upravo zanosi
onim to se sve moe dogoditi ili to se ne smije dooditi pa tako see u
najdublje izvore ljudske egzistencije. Dodue, Platonovi spisi odaju izvan
rdno pjesniko nadahnue i formu, meutim on je umjetnost svrstao ispod
obrta (jer obrtnik radi prema stvarom uzoru koji je pak paslika ideje, dok
umjetnik ini slike od nainjenih stvari), ako je to Platon ozbiljno mislio.
Svakako, peripatetika su uilita pod Aristotelovim autoritetom, a i vjer
skim potrebama, njegovala stihotvorstvo i dramu. Bokovia e takoer
trajno zaokupljati ta dihotomija to jest i to moe biti, zacijelo vie u fizici
negoli poetski. No moda i nije opreka tako temeljna.
Grisogono, Petri i Dominis s Bokoviem na kraju ine jedan kontinui
tet u otkrivanju fundamentalnog znaenja sile, iako te veze meu njima nisu
uvijek izravne niti glavne. S tim oprezom moe se govoriti o smjeru fizike
hrvatskih humanista koji se razilazio ili suprotstavio Galileievoj mehanici
koja je priznavala samo djelovanja dodirom, sudarm ili trenjem tijela.
Kad je Ruer i dobio najjai poticaj od Newtona, njegova razmiljanja teku
u strji starijih hrvatskih humanista.
Bokovi je ostao vjeran rodnom kraju. Kad ga je d'Alembert u jednom
pismu nazvao "Talijanom", malo je srdito odvratio kako je Dubrovanin.
Njegova hrvatska obitelj potjee iz Hercegovine koja je potpala pod Tursku
Carevinu. Poput drugih katolika njegovi su djedovi izbjegli u Dubrovaku
27
Republiku. Provala Osmanlija u drevnu hrvatsku postojbinu ostavila je tra
ume u Ruerovoj dui. Kad je europski putnik postao slubenik francuskog
kralja i njegov podanik, napisao je za umirenje svojima u Dubrovnik: Uvi
jek imati na umu svoju pru prirodnu domovinu.
Ruer Bokovi je posljednji od velikih hrvatskih znanstvenika koji jo
pie latinski. Da se mladi Ruer nije otuio o rodnog tla, pokazuju i pje
sme koje su recitirali aci dvadesetetverogodinjeg nastavnika Rimskog
kolegja. U njima Bokovi hvali pomirbu kranskih zemalja i njihovu od
lunost d protjeraju Turke i Eurpe. Te su pjesme posve ukorijenjene u
trdiciji kakvu su nosili hratski humanisti Ivan Vitez, Janus Pannonius,
Nikola Kotoranin, Markantun de Dominis i ne manje njegov sugraanin
Ivan Gunduli koji je ve stoljee ranije, piui na hrvatskom jezku, u ve
likom epu Osman predviao skoru propast Turskog Carstva, uzalud, ka i
Ruer Bokovi u mladenakim pjesmama. Dok su se primas Kraljevine
UgarskoHratske Johannes Vitez, pjesnik Janus Pannonius, modruki bi
skup Nikola i splitski nadbiskup i primas Croatiae Marcus Atonius d
e
Dominis pobunili protiv crkve koja je progonom heretika prijeila kran
sku pmirbu i oslobodilaku vojnu na Carigrad, isusovac Pater Rogerio
Josepha Boscovich nee smoi u sebi toliku buntovnost, ali e njegovo djelo
zaiti jednu od najveih revolucija u povijesti duha. Zacijelo, u svem svo
jem djelovanju vodit se naelom tolerancije to su ga njegovi pretee,
hratski humanisti, postavili u temelj politike na onim tako ugoenim gra
nicama i u tako opasnim rzdvajanjima.
'
28
GALILEIEVO DOBA
Dva su procesa najdublje razrovala katoliku inteligenciju, pri protiv
Dominisa, drugi protiv Galileia. Doue, uasan svretak Giordana Bra
nakon sedamgodinjeg tamnovanja u Tvravi Sv. Anela morao se svih jako
dojmiti, ali nesretni Petriev sljedbenik nije imao onolik ugled kao. prmas
Croatiae ili utemeljitelj kinematike. Dominisovo djelo o reformi crkve eli
minacijom cezaropapinstva i priznavanjem razlika predstavljalo je jedan
od najveih izazova u doba reformacije i protureformacije. Da e Marcus
Antonius de Dominis pomalo padati u zaborav, a inkizcija ga je osudila
posthumno na to 'palivi mu sve spise i slike, esta je sudbina velikana i
malih naroda. Od velikih nacija nisu ni rimokatolici ni prtestanti imali po
litikog interesa da nose zastavu vjeitog posrednika i miritelja izmeu za
raenih tabora. A u samoj Hratskoj bio je presudan katoliki utjecaj pa
i Ruer Bokovi biti sUzdrljiv prema svojem prethodniku, dapae stri
od Newtona u ocjenjivanju njegovih znanstvenih rasprava. Zanimljivo je da
jedan od pionira kvantne mehanike Friedrich Hund u jednoj od najboljih
povijesti fizike, Geschichte der physikalischen Begrife 1978, navodi Dominisa
kao preteu Newtonova otkria o spektralnom sastavu svjetlosti. On je ta
koer prtumaio irenje vidnog kuta s pomou lea, to je bilo osnova za
razumijevanje teleskopa i poslije mikroskopa. Sam Galilei nije se bavio op
tikim istraivanjima, ali e ga upravo teleskop proslaviti. Otkrio je Suneve
pjege, a otkrie Venerinih faza uvrstit e ga u spoznaji da se taj planet giba
oko Sunca (a povremeno biva pokriven poput Mjeseca). Ako i sam nije
izumio dalekozor (ime se inae hvalio), prvi ga je uperio prema nebu i opa
zio kako se etiri mjeseca gbaju oko Jupitera. Bila je to sugestivna ilustra
cija Koperikova sustava. Tureja s tom udesnom spravom po talijanskim
dvorvima, kroz koju su se mnogi acali gledati, donijela mu je veu slavu
od njegovih istraivanja slobodnog pada, to kasnije vrijeme drgaije
vrednovati. Jer gledati kroz teleskop mogli su i drugi, ali Galileievo povezi
vanje opaanja, proslavljeno legendom o pokusima u kosom torju u Pisi,
bilo je djelo genija.
Galileo Galilei ( 1564-1642) prvi je definirao i matematiki tretirao os
novne kinematike pojmove kao to su brina, ubranje, jednoliko gibanje
i jednoliko ubro gbanje na pravcu. Ako je akceleracija konstantna, a de
finirana primjereno, lako se dobiju zakoni pada koji su se eksperientalo
utvrdili. On e sam napisati u Discorsi:
29
Priroda se slui u svem djelovanju najjednostavnijim i najlakim sred
stvima. Kad opaam da kamen koji pada iz mirovanja stjee sukcesivne
priraste brzine, zato ja ne bih smatrao da se ovi prirasti zbivaju prema
formuli koja je najjednostavnija i koja nam se namee prije svih
drugih?
Galilei tu izrie naelo jednostavnosti koje biva openito prihvaeno u to
doba, a i poslije, ali on to odma izraava matematiki, to e biti uzor
kasnijim istraivaima. On tu takoer izrie princip ustrajnosti, slino kao i
Buridan,
n
a istom primjeru:
Zamiljam tijelo baeno na horizontalnu ravninu i uzimam u misli da
je uklonjeno sve to ga prijei. Jasno je iz dosad reenog da e gibanje
na ravnini biti jednoliko i stalno ako bi se ravnina beskonano pro
duila.
Discorsi su bili posljednji Galileiev spis, objavljen u slobodoumnijem L
denu 163, nakon njegove druge osude. Dok je Buridan uveo impetus koji
je odrvao gibanje, Galilei takoer nee doi do potpunog shvaanja prin
cipa inercije. Njegova je tu uloga preuveliana. Kepler i Huygens jamano
su jae utirli put Netonovoj mehanici. Galilei je ostao vie u okviru A
stotelove fizike no to bi povran historiografski poled sudio. Svakako, put
do naela inerije, tako temeljan za Newtona i Bokovia, nije bio kratak
ni konzekventan.
U svojem prencu De motu pretpostavio je Galilei da u izbaenom ti
jelu virtus motiva ili impetus pomalo iezava, slino kao to se i vre tijelo
pomalo hladi. Tee tijelo polaganije gubi toplinu pa analogo tome, prma
Galileiu, tee tijelo ima vei impetus koji ga due di u gibanju. Znaajno
je da Discorsi ostaju jednako u nedoumici kao i mladenaki spisi. Po svoj
prilici mu je upravo prianjanje uz Koperika prijeilo otkrie naela ustrj
nosti. Kao i starim Grcima gibanje planeta u krunicama mu je bilo pr
rdno ili savreno, pa on tu ne trai kakav uzrok kao Descartes koji je t
vrtnju objanjavao vrtlozima etera. Zastavi pri inerciji gibanja u prvcu,
on nije prodro do dinamike.
Alfred North Whitehead, Russellov koautor Matematikih principa, pisao
je da je princip inercije prvi stavak znanstvenog vjerovanja. Trgaje od
Aristotela otpoelo je upravo na tom problemu zato se tijela dalje gibaju.
Galilei nije bio tako radikalan kao Pierr de la Ramee koji je javno govorio
kako je sve
pogeno to je Aristotel pisao. Hrabrog mislioca podmuklo su
ubili iz zasjede ortodoksni skolastici godine 1572. Na Galileia jako je utjecao
Giambattista Benedetti svojim shvaanjem impetusa i slobodnog pada. Ospo
ravajui Aristotelov razliku izmeu estokih i prirodnih gibanja, Bene
detti pie:
Svako teko tijelo, da li pokrenuto prirodno ili estoko, prima u se
stanovit impetus . . . tako da se nastavi gibati jo neko vrijeme samo po
sebi, nakon to je odvojeno od pokretake sile.
Benedetti je takoer opovrgavao Aristotelovu tvrdnju da tea tijela padaju
bre, ali bojaljivo napisati:
30
Jamano, veliina i autoritet Aristotela su takvi da je teko i opsno
pisati ita suprotno.
Rameeovo ubojstvo bilo mu je tu na umu kao i progoni mnogih zstvenika
koji su se usprotivili peripatetikom uenju. Skolastika je podigla duhovnu
tvravu koja se nije ruila pri opovrguu koje tvrdnje Aristotela ili Tome
Akvinskog. Potrebna su bila mnoga razliita istraivanja da se stvori novo
obzorje. Galilei e ostati na kraju vjeran Aristotelu to mu je gibanje aktu
alizacija potencijalnosti. Takvo poimanje gibanja uskrsnut stoljee kasnije
u Ruera Bokovia nakon to je ve Newtonova mehanika izvrila oluan
preokret. Nova fizika nee izbrisati tradiciju, ve e nove i drevne predodbe
ivjeti u simbiozi gdje se teite pomaknulo prema dinamici. Budui da je
star Galilei dosljedno poricao silu, on nee ni dospjeti do potunog shvaa
nja principa inercije.
Nedovoljan uviaj u raanje modeme fizike zaveo je Thomasa Kuhna na
gledite, izraeno u njegovoj knjizi The structure of Scientific Revolutions,
1962, da se znanost tako razvija da je nova paradigma dijametralno suprta
staroj, gdje se pod paradigmom razumijevaju neke temeljne predodbe i
nazor. Zacijelo, on je imao pravo kad se oborio na pozitivizam prema kojem
bi povijest znanosti bila stalni rast zanja, bez dubokih strkturalnih pro
brazbi (jer osjeti ostaju oito isti). Meutim, Kuhnova teza, da izmeu pri
stalica nove i stare paradigme nema prave komunikacije (ve da jedi go
vore kroz druge, slikovito reeno), ne pogaa povijesni tijek. Upravo nape
tost izmeu novog i starg bila je jako poticajna, i jedni su dobro r
mjeli to govore drugi, svakako u povijesnim okvirima. Thomas Kuhn p
gotovo promauje gdje se nova teorija nadgrauje n star, kao to je Ein
steinova specijalna teorija relativnosti sjedinila klasinu mehanik i elek
trodinamiku (a nipoto im nije suprotna).
Uza svu nedorenost i zabunu Galilei je prma sudu novokantovca
Ersta Cassirera bio prvi.pravi teoretiar fizike. Njegova velika otkria odaju
ono udesno jedinstvo motrenja, rauna, logike i mate, to je tako oo i
Gothea koji je u svojem spisu o bojama napisao:
Galileo je ve pokazao u ranoj mladosti, otkrivajui zakone njihala i
pada tijela i promatranja njihanja svjenjaka u crkvi, da je geniju je
dan primjer vrijedan tisuu. U znanosti sve ovisi o uvidu, o zamjedbi
partikularog faktora koji je temeljan fenomenu. Takva zamjedba mote
biti beskonano plodna.
Wolfgang Gothe dijeli tu lekciju empiristima koji su se sasvim vodili indu
k
cijom, a koja e i z Bertranda Russella i z pozitiviste biti osnova zanosti.
Pjesnik je u pravu kad pomislimo kako je jedan uvid bio vaan z kakvu
teoriju, no s druge strane i popivanje iz mnotva motrenja takoer je bilo
vano u razvoju znanosti. Divei se takoer panteizmu Barcha Spinoze, Goe
the veli da se miljenje ne moe odvojiti od materijalnih objekata pa ele
menti materijalnih objekata proimaju pojmove, a sami su posvema pro
eti pojmovima.* To je znaajno stanovite to se die iznad zaotrene kon
trovere izmeu materijalizma i idealizma.
*otanje o tome autorov laa WisscnschajI und Dichtung u zbr
Goethe und dic Nalur, Emrt 1986.
31
Kad s Pjesnik i divio Galileievoj intuiciji, manje je bio sklon fiziarima
koji mue prirdu razliitim eksperimentalnim napravama i izraavaju
se u matematikim formulama. Za nj su to filistri privezani uz vanjtinu a
nesposobni d prodru u dubinu; i nasuprot njima pjeva: *
Alles gibt sie reichlih und ger,
Natur hat weder Ker
Noch Sc hale,
Alles ist sie mit einem Male;
Dich prufe du nur allermeist,
Ob du Ker oder Schale seist.
Gothe se suprtstavlja diobi na unutaje i vanjsko ili na jezgr i ljusku
nalazei u prirdi probitno jedinstvo. Stoga on obacuje isto rcionalnu
spozaju i veli**:
So wiederhole ich die meinige: dass man auf diesen hoheren Stufe
nicht wissen kann, sonder Thun muss.
To uvjernje ponovit e i Faust nasuprot biblijskoj izreci da je na potku
bila rije:
'
Am Anfang war die Tat (Na poetku bijae in)
Goetheova oporba tadanjoj fizici ima neeg slinog s Bokovievim suprot
stavljajem dominantnoj struji njegova doba koja je fiziku svela na vanjske
odnose. I Ruer uvodi neto 'unutarje' u objanjavanju prirode, to e tek
uskrsnuti u kvantnoj teoriji, ali nije poznato da je Pjesnik itao Bokovi
eve spise. I njemaki pjesnik i hrvatski fiziar iskoili su iz svojeg vremena,
samo to Goetheovo odbijanje matematike i eksperiment ureaja pro
mauje.
Ako je Galilei doao empiriki do principa inerije, poslije je bilo po
kuaja da se logiki izvede iz toboe jo openitijih naela. Sam Newton je
to uzeo kao pri aksiom svoje mehanike, kao to je Euklid izgradio geome
trijski sustav na aksiomima koji su sami po sebi evidentni i ne dokazuju se.
Svicarski matematiar Leonard Euler je godine 1748. podnio Prskoj aka
deniji u Berlinu svoje Reflexions sur l'espace et le temps gdje utemeljuje
zakon ustrajnosti na Newtonovim pojmovima apsolutnog prostora i vreme
na. Znaajno je da on u tom memoireu utvruje neovisnost znanosti o filo
zofji. Dodue, filozofija se treba baviti osnovama zosti, ali vie zbog
vlastitog prsvjeivanja, dok zanosti ne treba neko vie obrazloenje. Do
* U sloboom prijevodu:
Priroda doc svc bogato i rado,
O ncmo ni ]czgrc
Ni l]skc,
Ve ]c svc no]cdonpI
I sc m]vc s]
Jcs l ]czgro lt l]sko.
** Tako
y
ljam svoje uvjernje d s n viem stupnju ne moe zati,
neg se mor t
32
nekle je to odstupanje od Eulerova ranijeg stanovita iz klasinog dvosve
anog djela Mechanica, sive Motus scientia analytice exposita, St. Peters
bourg 1736, gdje on princip inercije dokazuje naelom dovoljnog rloga.
Jer, prema njemu, nema razloga zato bi tijelo koje se giba u apsolutnom
prostor odjednom smajivalo ili poveavalo brzinu, skretal na jedu i dru
gu stranu. Bokovi je osporio taj dokaz* smatravi uope naelo dovoljnog
razloga sumnjivim, ali mu se i Eulerovo pozivanje na apsolutni prostor ini
nekorektnim. Prma Ruerovu naoru nema razloga d se pravac istie pred
drugim jednostavnim krivuljama. Time se on, inae vrstan promicatelj geo
dezije, ,pribliio otkriu neeuklidskih geometrija u kojima e se najkrae
spojnice izmeu dviju toaka initi nama euklidiarima zakrivljenim. Bo
kovi zakljuuje d se naelo ustrajnosti ne moe dokazati ni empiriki,
jer se nigdje ne opaaju jednolika gibanja u pravcu.
To Bokovievo stanovite modificirao je Henri Poincare na Filozofskom
kongresu 1900. pokazujui nemogunost da se principi mehanike potvrde
eksperimentalno. Razlika je meu njima suptilna; prvi govori o dokazu a
drugi o potvrdi. Bokovi bi prihvatio da se iz mnotva opaanja moe asim
ptotski izvui potvrda dinamikih zakona dok su za Poincarea fizike velii
ne ili zakoni samo konvencije koje su zgodne za trtiranje prirodnih pojava.
Koliko su go ta dva znanstvenika imala slina miljenja o relativnosti pr
stor i vremena te euklidskoj geometriji, ime su prethodili Albertu Einstei
nu, Bokovi je ipak ostao pri traenju istine kojoj je krjnji jama Bog.
Erst Cassirer je smatrao d je za otkrie naela ustrajnosti bilo odlu
no Galileievo okretanje od Aristotela k Platonu. Meutim, jedva se moe
braniti ta teza. Ponajprije rani spisi Galileia i ne pokazuju izrazitu protim
bu Stagiraninu niti je za nj ikada bila dominanta Platonova ili koja druga
filozofija. Velika znastena otkria kao to je bio princip ustrajnosti plod
su isprepletenih inilaca, a i sam Galilei nije nikad doao do potpune spo
znaje zabacujui pojam sile. Je li tu takoer bio utjecaj Demokrita u koga
nema Aristotelove razlike izmeu prrdnih i estokih gibanja pa n meja
kao aktivnog nosioca projektila? Kao to Arhimed pie u nedavno otve
nom spisu u Carigradu O metodi, Demokrit je bio pri koji je geometrjsk
tijela snabdio svojstvima materije, teinom, to je bilo protiv istog Plato
nova geometriciza. S

je Galilei jako odbacivao suvremene neoplatoniste
koji su irili jo dublji misticizam od skolastikog. Zaudo, ovaj ve fzi
ar nije se toliko bavio atomistikom kao neto mlai Gassendi pa i utjeaj
gkih atomista nije na Pizanca bio odluan.
Galilei je odrana do starosti bio zaokuplje gbanjem svemirskih tijela,
nakon to je Nikola Koperk uzbudio duhove svojim helioentrni su
stavom. Po naravi slavohlepan i bez elje za matvom nije se ispra javno
izjdnjavao za novu revoluciju u astronomiji pa tako 4. kolovoza 1597. piJe
Kepleru, nakon to je primio njegovu knjigu Mysterium cosmographicm:
la sam prije mnogo godina pristao uz uenje Copericusa (quod in
Copernici sententiam multis abhinc annis venerim), i odatle sam mogao
pokazati uzroke mnogih pojava koje bez sumnje ne mogu biti objajene
tradicionalnom hipotezom. Ja sam izveo dokaze kao i proraune suprot-
* Dp prom svesku Nov]c jlozoj]c Benedkta Staya, 1755,
3
Rue Blko6
33
nih argumenata, medutim, ja to dosad nisam objavljivao iz straha od
sudbine naeg uitelja Koperika koji, premda je stekao besmrtnu slavu
u oima malo njih, bio ismijan i diskreditiran od neizmjero mnogo dru
gih - jer tako je velik broj budala. Ja bih se zaista usudio izloiti svoje
miljenje kad bi bilo viJe ljudi poput vas; a poJto ih nije, ustuknut u
od takve zadae.
To je . pismo vrlo znaajno ne samo za Galileia ve i za mnoge druge z
stvenike kojima istina nije ipak bila tako prirasla sru da bi izazvali ne
milost monika. Po svoj prlici on se samo hvali Kepleru kako je ve prije
mnogo godina usvojio Koperikova uenje. vrsto uvjerenje storit se
u njemu tek poslije otkria Jupitrovih mjeseca i Venerinh faza. Zabiljeeno
je, meutim, da je on jo devet godina od onog pisma Kepler predavao
kozmogrfiju prema Ptlomejevu geocentrikom sustavu. Svakako, Aristo
telove sfere na koje su privrene zvijezde napustio je ve Tycho Brae
oko godine 1590, to se vidi i njegova spisa Astronomiae instauratae pro
gymnasmata:
Ne slaem se viJe da postoje one sfere ije sam postojanje prije pri
, znavao oslanjajui se radije na autoritet starih negoli na istinu. Sada
sam uvjeren da nema vrstih sfera na nebu, bez obzira na to da li se
vjeruje da one okreu zvijezde ili su pokretane zvijezdama.
Ipak Galileo se dugo drao Aristotela. Tako nakon otkria novae (zvi
jezde) godine 1604. on objanjava tu pojavu time da se pare od Zemlje d
sve do vanjskog svoda, Aristotelove krajnje sfere sa zvijezdama stajaicama,
pa stvaraju tu pojavu na refleksiji sunanih zraka - zaista nevjerjatno
tumaenje, ali i svjedoanstvo povijesne konfuzije. Sam e Galilei u to vr
Jeme ipak zkljuiti da zvijezde moraju stajati vrlo daleko o Zemlje kad se
(u ono vrijeme) ne opaa paralaksa (otklon zvijezde od probitnog smjera
dlekozora zbo gibanja Zemlje oko Sunca). No, ako su zvijezde tako uda
ljene, kako se pare mogu dii tako visoko? Ruer Bokovi e opovri to
objanjenje .
. Platon je sastavljanjem i trokuta postavio teoriju prirode. No jedva se
moe tvrditi da se to dvoje potpuno poklapa, teorija i prirda. Z Platona
ostaje pri zbiljskim starima uvijek neto sluajno i iracionalno, dok je
geometrija potpuno prozira i savrena, dapae nuna. Shvate li se te vanj
ske stvari samo kao privid ili sjena, tad je ta geometrijska realnost jedino
to zista postoji; a to e biti stanovite dosljednih platonista. Kad je i Ga
lilei prihvatio matematiku kao "knjigu u kojoj je pisana priroda", on e
ipak biti blii Aristotelu po tome to smatra da geometrija odaje pravu bit
stvaosti. To je bilo i Keplerova stanovite, kad je, ukazujui na svoje geo
metrijske likove, rekao: Tako je svijet graen. S druge strane oba su znan
stvenika novog doba ostupala od Aristotela koji nije uvaavao matema
tiku za spoznaju stvari. U Galileia biva matematika prima. Poto je
matematiki definirao akceleraciju, on je prezadovoljan to se opaani
slobodni pad ravna prema toj definiciji. Dakle svojstva ubrzanih gibanja
slijede i njihove matematike definicije. Utvrdivi osnovne kinematike
pojmove, on veli u Dijalogu:
34
Od takvog poimanja gibanja ja sam konano izveo mnoga svojstva.
Dodajem dalje, ako bi iskustvo pokazalo da se takva svojstva mogu zai
sta nai u prirodnim gibanjima tijela, mogli bismo bez greke utvrditi
da je to isto gibanje koje sam definirao i pretpostavio.
Kad to ne bi bio sluaj, zakljuuje Galilei, tad to ne bi bilo ono definirano
gbanje, nego neko drugo; ali u svakom sluaju moe se nai matematiki
zon koji se podudara s prirodom. To je matematizirani Aristotel kakav
jo dosljednije biti rzvijen u Bokovievoj Teoriji prirodne filozofije.
Znanost novog doba probijala se kroz gutik, izmeu Aristotela i Platona.
Zijelo, Galileo je matematici dao prednost pred iskustvom (iako e
njegovo povezivanje eksperimenta i rauna biti najvanije za dalji ravoj).
Taj njegov matematiki ' apriorizam je utemeljen u Bogu koji je dao ljud
skom umu da participira u boanskom. Prema tome bila bi matematika
istina zajamena Bojim postojanjem. Galilei zakljuuje da je na u to
se tie matematike spoznaje jednak Bogu u shvaanju objektivne nunosti.
Slino je i Kepler pisao u pismu 1599:
Naa spoznaja (brojeva i veliina) je iste vrste kao i Boja, bar koliko
moemo razumjeti od toga u svojem smrtnom ivotu.
A u svojem djelu Harmonices mundi* on veli da arhetipovi harmonije to
i posjeduje naa dua
nisu slika pravih oblika ve su pravi oblici sami . . . Stoga kotzano
sama harmonija postaje posvema dua, upravo Bog.
Ako je Kepler naginjao posvemanjoj spiritualizaciji svijeta, Galilei e ipak
zdrati dihotomiju teorije i stvarosti, ali e mu matematika forma biti
podudaa s prirodom. Matematika je za nj bila Boji nuni zakon pa
fika biti znanost o onome nunom.
Tvorac analitike geometrije Descartes nije tako do kraja podvrgava
fiku matematici. Dodue za nj postoje stanovite evidentne istine kao, na
primjer, Euklidovi aksiomi, ali se gibanje materije ne moe odatle potpuno
iesti, ve se treba obratit na iskustvo u svoj ranolikosti i sluajnosti,
kao to pie u Principia philosophiae 1644. Proklamirani racionlist u povi
jestima filozofije i nije bio takav racionalist, i znanost mu nije bila o onome
nuome kao za Galileia.
Problem nuo i sluajnog otada je sve vie zaokupljao filozofe i z
stvenike, osobito s obzirom na Boga koji je svemogu i sveznajui. Ako su
Galilei i Kepler izravnali matematiku spoznaju s Bojom moi, Descartesov
geijalni sljedbenik Nicole Malebranche, koji je toliko zadivio i Werer
Heisenberga, potinio je dapae Boga prirodnim zakonima piui u glavnom
djelu De la recherche de la verite, 1674:
Kad Bog ne bi slijedio zakone gibanja, nita ne bi bilo siguro u fi
zici . . . Posljedica bi bila kaos u kojem nita ne bi bilo razumljivo.
* Oba ctata i spisa G. Holtona Johannes Kepler's universe: its physics
and metaphysics, 1956.
35
Galileiev mlai suvremenik, koji e jednako jako zaokupiti Ruera Bo
kovia, Rene Descartes bio je radikalniji od Pizanca u ienju praznovjerja
iz znanosti. Roen 1596, a poslan od oa u isusovaki kolegij u gradiu L
Fleche, tada u jednu od najboljih kola u Francuskoj, oitovao je rano iz
vanrednu matematiku nadarenost i kritiki duh. Zaudo, on je "knjigu pi
sma zamijenio za "knjigu svijeta", kao to sam spominje u biografskim za
pisima, pa otiao u vojnu slubu. No i u vojnom logoru, dok su drug po
najvie kartali, pijanevali i kurvali se, bio je najvie obuzet traenjem isti
ne. I tako je zimi 1619. imao mistino privienje o divnoj, jedinstvenoj
znanosti, to e ispuniti cijeli njegov ivot. Idu
e zime, na poetk 30godi
njeg vjerskog rata, naao se na pogrenom mjestu, kod Bijelog brda, gdje
je katolika, habsburka vojska porazila eke husite i unitila neovisnost
Bohemije. O sam nije po svoj prilici sudjelovao u toj stranoj borbi i ubro
e napustti vojsku da luta Eurpom punei "knjigu svijeta" svojim zna
stvenim i filozofskim spisima.
Ja mogu posumnjati u sve, meditirao je*, ali to da postojim ja koji
sujam - to je neosporo. Premda se puno bavio fizikom, to Descarte
sova stanovite predstavlja nastup novog subjektivizma, u opreci prema tr
dicionalnim antologijama Talesa, Demokrita ili Platona koji polaze od odre
enog bitka. Meutim, Cartesius je poao dalje od onoga nesumnjivog. Sum
njat znai misliti. Dakle, cogita ergo sum (mislim dakle jesam). Ali tko ili
to tu jest? Za Descartesa je to ponajprije misao. On opovrgava solipsizam
istiui da se u naem miljenju javlja Bog koji nadilazi kao savreno bie
sve to znamo i prema tome mora postojati. A Bog mu zatim jami da po
stoji i materija. Tako on utvruje dvije supstancije, du i materiju, koje
ne postoje posve neovisno (kao to se obino veli) ve im je krajnje jamstvo
u Bogu.
Descartes je izloio svoja razmiljanja vrlo jasno i otrumno. U Raspravi
o metodi postavlja etiri pravila (Regulae) kako trba valjano suditi: prvo,
ne prihvatiti nita kao istinito to nisam jasno i izrazito uvidio da je tako;
drugo, postupiti prema matematici tako da se prblem svede na to mje
jednostavnih podataka; tree, poi od predmeta koji su najjednostavniji i
najlake se znaju i postupno napredovati do sloenijih spoznaja; i, etvrto,
treba ponoviti lanac zakljuivanja. Kao to se vidi iz njegove Rasprave o
metodi, on je zastupao i deduktivan i sintetiki pristup, s uvaavanjem
njenica, pa se i ne moe klasificirati istim racionalistom kao to je, n
primjer, bio Hegel koji je nazvao Cartesiusa ocem novovjekovne filozofije
(jamano pretjerano).
Stalno zaokupljen svemirom, Descartes se zapitao: koje je bito svoj
stvo materje bez kojeg je ne moemo zamisliti. To je, prema njegovu mni
jenju, protenost. Naravno, bavljenje geometrijom vuklo ga je takvom sta
novitu. Za nj materija ispunjava sav prostor, a sastoji se od triju vrsta
estica, gusto predanih, tako da se postizava kontinuum. Poput Galileia on
zabacuje silu kao okultnu kvalitetu i svodi sve pojave na sudare ili dodir
estica. Za nj je koliina materije konstantna u svemiru, a isto tako i ukupna
velina gibanja. Meutim naa volja pokree tijelo. Kako objasniti to dje
* Dcours de la methode, Lyden, 167. Ta njcgova najitanija i najivlja
jia pisana jo na ban=skom jcz kao navctaj budueg ptiskivanja l
ms jika kojim su pmtcno bi napisana ga djcla.
36
lovanje due n nae miie a da se ne premeti zakon o ouvanju gibanja?
Tako, spasava se Cartesius, da mentalna akcija mijeja smjerve brina e
stica. Zacijelo interakcija izmeu due i tijela ostat zagonetka koju
Bokovi genijalno rjeavati.
Otra kritika svih predrasuda i stavljanje matematike i mehanike za uzor
pribavili su Descartesu mnogo protivnika, a meu njima bili su, zado, i
Gassendi i Hobbes. Premda je bio odan katolik, dogmatici ga optuuju zb
og
jansenizma i njegova djela dolaze na Indeks zabranjenih knjiga, iako ga je
prije Crka eljela iskoristiti u borbi protiv kalvinizma. Mlada kraljica K
stina, zatieljna za filozofiju, pozvala ga je u Stockholm, gdje mu je otr
klima nakodila, tako da je ubro umro, 11. veljae 1650.
Descartesova teorija osjeta doprinijela je tome d se on optui u crk
venim krugovima kao materijalist. Prema njemu svi su osjeti pobueni gi
banjem materije, to je osobito iznosio u djelima Meditationes de prima
philosophia, 1641. i Principia philosophiae, 1644.
Na je duh takve prirode da su gibanja tijela sama dovoljna da pobude
u njemu sve vrste misli, a da nije potrebno da bi one na bilo koji nain
sliile gibanjima koja ih potiu, a posebno da ta gibanja mogu u duhu
izazvati konfuzne misli zvane osjetima. (Mi ne zamjetujemo izvan sebe
nita) doli svjetla, boja, mirisa, okusa, zvukova i opipa; a to nije nita
vie, kao to sam nedavno pokazao . . . negoli stanoviti rasporedi objekata
koji se sastoje od veliine, oblika i gibanja.
Rliiti osjeti su prema tome izazvani razliitom veliinom, oblikom i g
bajem estica od kojih se sastoji materija. Najzaimljivije je u toj teorji
da e toplina biti objanjena gibanjem estica.
Cartesiusovu gorljivost za mehaniku i religiju dalje je podravao u En
gleskoj Robert Boyle (1627-1691), ali s manje matematikog a vie ekspe
rentalnog smisla. U vrlo utjecajnoj knjizi The Sceptical Chemist obarao
je Aristotelovu predodbu o etiri elementa (zemlja, zrak, voda i vatra) i
tri kvaiteta (slano, sumporasta i ivino). Njegovo usmjerivanje na eksp
riment bilo je uzorom i Newtonu s kojim je prijateljevao. Poput Descartesa
raijao je korpuskulau teoriju, a zastupao je i slinu teoriju osjeta. Kao
i njegov veliki francuski uzor, koga je najvie znanstvenika slijedilo, svodio
je sve razliite pojave na motion, bulk, shape and texture (Origin of
Forms and Qualities, 1666). Bio je duboko religiozan i objavio je vie ra
sprava zastupajui protestantsk teologiju ali bez estine. Prilino bogat,
nijenio je u oporci novac za odravanje propovijedi -for proving the
Christian Religion against notorious Infidels. Te se propovijedi nastavljaju
do danas. Boyle je trajno ime zadrao u kolskim udbenicima svojim za
konom o obrutom odnosu izmeu volumena i pritiska plina.
Galileievom mehanikom zanio se Thomas Hobbes (1588-1679) koji je
stekao velik ugled u Europi. Za nj postoji samo materija u gbanju, ali, da
bi objasnio duevnu sposobnost, mutno uvodi vie vrsta gibanja. Zaetik
je britaskog empirizma temeljei svu spoznaju o vanjskom svijetu na osje
tima (sensations). Pri je postavio drutveni ugovor za osnovu dravno
portka, ali je na to nadovezao da su tu svoju vlast graani predali apsolut
nom monarhu. Time se u doba borbe izmeu kraja i parlamenta zamjerio
37
objema strankama; prema jednima je vlast potjecala od Boga, a drugi su
krljevsku vlast eljeli ograniiti odlukama parlamenta. Naavi se u nemi
losti, dapae u pogbelji, Hobbes je pobjegao u Pariz gdje upoje tamonje
filozofe. Nakon to je voa parlamenta Oliver Crmwell potpisao smrtnu
osudu Charlesu l, v se u Englesku i iskauje lojalnost prvremenoj r
publici. Tu se uskoro zavadio s oxfordskim profesorima pa i bivim prija
teljem Robertom Boyleom od koga je dosta nauio o empirikom istriva
nju. Kao mehaniki materijalist poricao je ljudsku slobodu, a ljudsko mu je
ponaanje odreeno egoizom i nagonom za uitkom, a to prirodno staje
"rata sviju protiv s" (bellum omnium in omnes) biva kroeno shvaanjem
zajednike koristi i apsolutnim monarhom. U tome je prethodio utilitari
stima koji e uzeti plesure kao mjeru i zbrajati individualne koristi u ope
dobr. Nakon to su monarhisti pobijedili "parlamentare'' i iskopali Crom
wella iz groba da mu glavu nahodu na koplje i ostave tako izloenu godina
ma, Charles II. je zadrao u milosti Hobbesa koji mu je bio uitelj za njiho
va izbjeglitva u Parizu.
Hobbesov ateizam i materijalizam priguio je John Locke (1632-1704)
sistematinijim empirizmom. Teorija spoznaje mora prema njemu polaiti
od osjeta (zove ih "idejama"), no svi se vii pojmovi grade intrspekcijom.
Dok je takva gradnja uvijek nepotpuna i nesiga, matematika daje ap
solutne istine. Staovit agosticizam, a i umjeren karakter, opredijelio ga j
e
z vjersku toleranciju jer nitko ne psjeduje tolik mudrost da bi smio dru
gma narivati vrstu rligije. I on je morao bjeati u Holandiju od politike
netrpeljivosti, a njegova su razmiljanja tekla takoer prema razdvajanju
religije i znanosti.
Locke je otac britanskog empirizma koji e s

Humeom dostii najviu
filozofsku visinu, ali on sam ne bi prihvatio krjnje izvode svoje kole d
vanjski svijet ne
postoji ili d se ne moe dokazati egzistencija objekata.
Vano je bilo njegovo razlikovanje prma i sekund svojstava;
jedna pripadaju samim tijelima dok su drug, kao boje ili mirisi, uvjetovana
ljudskim odnosom prema stvarima. Osjete ili zamjeaj on naziva idejama
pa veli* da:
. ideje primarih kvaliteta tijela su njima sline, i njihovi obrasci
postoje u tijelima.
Primae kvalitete su za Lockea prostor i vremenski odnosi te oblici,
a Newton bi tome dodao i mase. Svakako, Newton je pristao uz mnoge
Lokeve izvode pa e potanko objanjavati kako terijsko zkljuivanje
mor polaziti od pomnog skpljanja injenica, kao to je to uinio u opti
k istraivanjima.
Filozofi i zanstvenici novog doba upustili su se u opasne spekulacije
o Bojoj apsolutosti dirjui u najosjetljivije teoloke dogme. Dok su u
srdnjem vijeku nicali heretici iz skolastikih kontradikcija ili ee iz su
prtnosti izmeu priprstog naputka Biblije i bahatih crkvenih vlasti, od
16. stoljea dalje istaivanje prirde biva onaj vrag koji e najjae buiti
* . tbc ide of prima gualitics of bodcs a rcscmblaccs of tbcm,
and Ucir pattcs do y czist i tbc bdcs tbcmsclvcs. Jobn Lke, A
Essay cnerng Human Understanding, Lndon 16.
38
vjerike. Tomin kolega u Parizu, general franjevakog rda Bonaventura
istaknuo je prije razliku izmeu vjerske i svjetovne spoznaje: Ljudi e se
ubiti za koju vjersku istinu; ali tko bi se pametan dao muti ili pogbiti
za Pitagorin pouak! ? Svetac-asket se prevario. Dolaskom novog vijeka biva
sve vie takvih "luda" koji e ginuti za nova otka.
Nalet novih spoznaja o prirodi razdro je takoer crkvenu hijerarhiju.
Preobrzba opih naora nije nikoga pismenoga mimoila; tekla je polako
i esto nezamijeeno kao to nadolazi plima. Razboriti prlati i telozi uvi
ali su potrebu prilagodbe novim strujama, koliko je to gd bilo mogue
bez gubitka svojih poloaja i religije. Dogmatici su meutim njuili Vraga
u humanistikom proljeu nakon duge petrificiranosti. Njima su i neto
slobodoumniji kardinali ili prelati bili sumnjivi. Travice izmeu liberala
i domatika u crkenoj hijerarhiji dopunile su sukob nove znanosti s orto
doksnom teologijom. Ako su liberali eljeli sklad s novim strjama milje
nja, zadrti redovnici ili sveenici hukat e poboan svijet i inkviziciju na
pisce epohalnog obrata. Lomae su tu bile samo najgrozniji i najupeatljiviji
vid progona.
Pod tom represijom postaju isto znanstvene spoznaje tekim moralnim
iskuenjima. Traenje ili obrana istine je prema Kant pri etiki impera
tiv, a to biva jo vie kad se suzbija silom. Borba protiv prazovjerja, prd
rasuda i nametanja autoriteta dizala je ljudsko dostojanstvo. Zacijelo, da
nas emo samo sleguti ramenima ako tko meu nama usklike: nema vje
tica. No stojei neko na trgu gdje se spaljivala kakva oigosana vjetc,
razumni ovjek morao je osjetiti najdublju moralnu muninu. Spozaje ili
zablude dobivaju etiki naboj u stanovitim povijesnim okolnostima da po
slije budu izlizane u ravnouju opeprihvaenog. Fra Bonaventu je dje
lomino u pravu da se danas nitko ne bi ubio zbog toga giba l se Zemlja
oko Sunca ili Sunce oko Zemlje. Pripomenuli smo djelomino jer je i te
rija relativnosti stavljala u Sovjetskom Savezu fziare u sline morlne
dvojbe poto je u bijesu staljinizma Einstein bio anatemiziran. Tamonjim
filozofima, tonije ideolozima inio se svaki relativizam heretiki pa se "du
hovna vlast" nije ustezla da Einsteinove pristae prtjera s katedar ili
ak otpravi u sibirske logore. Tvrdolinijai u Staljinovu vrtu, kao to je di
ktator nazivao svoj ograeni prstor, u mnogome su bili slini rimskim dog
maticima. A i postupci iicije bili su imitiri, s istom fanatinou i
politikom prraunanou. Zacijelo, u svim takvim hijerarhijama bilo je
liberala koji su pokuali uvjeriti stoer da nove hipoteze nee ugrziti dog
mu, a znanstvenicima su savjetovali da ne pretendiraju na apsolutno.
To je bilo i stajalite isusovca kardinala Roberta Bellarmina, mudrg
zastupnika katolikog dogatizma, kad je godine 1616. pozvao Galileia
zbog njegova prianjanja uz heliocentriki sustav. Bellarmin je bio umjerne
naravi i nije elio unititi znastvenika koga je tovao. Njegovo se stanovi
te najbolje vidi u pismu* jednom drugom branitelju Kopera:
ini mi se da bite vi, Vrlotovani, i signor Galileo pstupili razborto
k biste se zadovoljii govoriti hipotetski a ne apsolutno, kao to je po
mom uvjerenju uvijek govorio Copericus. Rei da se na pretpstavci
* Pto iz laka astronoma Vatikaskog opseratoria Juana Cso
vasa,
Conlicts between faith a the new atronomy in the XI centur,
u Zr Science and Faith, Ljublja, 198.
39
gibanja Zemlje a mirovanja Sunca bolje objanjavaju sve nebeske p
jave negoli teorijom ekscentrinosti i epicikla (Ptolomeja), govoriti je :
izvanredno dobrim smislom i bez ikakvog rizika. Takav nain govora
je dovoljan matematiaru.
Priznavajui da je jednako prmjereno motrenjima postaviti Sunce ili Zem
lju kao nepomino sredite, Bellarmin dalje kae da, to se njega tie, on
ima najvee suje, a u sluaju dvojbe ne treba da napustimo interpre
taciju svetog teksta kakvu su nam dali crkveni oevi. Iz tog se pisma r
zabire da su umjereniji visoki sveenici bili protiv javne polemike ili osu
ivaja nove zosti, ali fanatici i zagrieni dogmatici su uspjeli denunci
jaijama ipak staviti Galileia pred inkviziciju. Zahvaljujui Bellarminu, taj
je pri susrt sa Svetim uredom svrio prilino sretno za Pc. Kadinal
ga je obavijestio o dekretu o zabrani Koperikova uenja, ali se Galilei nije
poslie mogao sjetiti (na drugom suenju) da mu je bilo nareeno da ne ra
spravlja vie o helioentrinom sustavu*. Galilei je takoer imao zatitnika
u liberalnom kardinalu Maffeju Barberiniju koji je poput Bellarmina elio
mir rast znanosti s teologijom. Ugledni i utjecajni kardinal preporuivao
je prirodoslovcima stanovite o dvjema istinama, o teolokoj i zstvenoj,
koje lee u rzliitim prvenijencijama i ne sukobljuju se.
Razboritiji bi smjer bio u djelanju s tim stvarima da se ovjek ogra
nii na razloge dane od Ptolomeja ili Koperika i da ne upotrebi nita
drugo doli fizikalne i matematike argumente, kao to i teolozi smatraju
ilaganje svetih spisa svojom provincijom.
Svakako, to daj crkvi crkveno a znanosti znanstveno bit e oprost od mo
ralne odgovorosti za mnoge istraivae koji e se sve vie pridravati n
ela objektivizma, naime da u istraivanju svojstava i zakona svemira ap
strahiraju od svih subjektivnih i drutvenih momenata. Kad je Maffeo Bar
berini sjeo na Svetu stolicu, Galilei se ohrabrio da ponovo vie-manje javno
zastupa Koperikov heliocentrini sustav koji je nalazio sve iru resonan
ciju meu prije gluhim uilitima. A i nova motrenja neba s pomou dale
kozora nadvladala su primitivan privid. Galilei nije bio ovjek koji bi se dao
guruti u pozadinu tog epohalnog napretka. Hvalospjevi upueni vladavini
Urbaa VIII. inili su mu se dovoljan otkup za veu znanstvenu slobodu.
Meutim prrodoslovac nije poznavao duu vladara koji rado glava
ma intelektualaca pokrivaju politike spekulacije. Urban VIII. nije elio
dati ni zlato ni plaenike za austrijske habsburgovce u tridesetogodinjem
vjerskom ratu, a e svoju ortodoksnost dokazivati velikim procesima.
Galilei nje slutio d Dominisova lomaa gori i za njega. Jo neto je u spi
sateljskoj groznici smetnuo s uma: najopasnije je ismijati vlastodrce kao
glupane. Herezu bi mu oprostili, a smijeh nikada. Vuen novom spoznajom,
a i oholo, dovrit e 1632. svoje veliko djelo Dialogo sopra i due mas
simi sistemi del mondo, tolemaico e copericano i objaviti u Firenzi, gdje
je uivao potpor tamonjeg dvora. U tom djelu raspravljaju Ptolomejevac
i Koperkovac, a dijalog oito ide u prilog heliocentrnog sustava, iako
je pisac pokuao odrati privid neutralnog treeg.
* Br Mcul i, Galileo, Man o Science, New York-Lndon
, 197.
40
Galilei se prevario kao i de Dominis u libera Urbana VIII. Nakon
vie denuncijacija i napada povela je u veljai 1633. inkvizicija protiv nje
ga postupak, a nakon vie sasluanja bio je u ljeto iste godine osuen zbog
heretikog pisanja na doivotno zatoenitvo i zabranu objavljivanja svojih
bogohulnih spisa. U staroj gotikoj crkvi Santa Mara Sopra Minera f
je pokleknuo pred strogim dominikancima, a samo mu je legenda pripisala
ponosni i prkosni usklik: Eppur si muove! (Ipak se giba.)
Izvjetaj je komisije bio da se uenje o Suncu kao sreditu svijeta pro
tivi Svetom pismu pa se zabranjuje kao heretika. A Galilei se kanjava
zbog neposluha naredbi iz prve istrage 1616. Inkvizicija je u tom sporu stala
strgo na Augustinovo stajalite: suprotstavi li se tko svojim razborom auto
ritetu svetih spisa, taj je to naao u sebi i samo zamilja da postoji. Tra
dicionalna katolika dogmatika zabacila je uenje o dvjema istinama, a Bar
berinijev naputak mora se vie shvatiti kao dva razliita usmjerenja koja se
bar povrno ne dodiruju, ali gdje je posljednja instancija crkvena dogma.
Kasnije su teolozi shvatili da su s suvie 'nisko' spustili htijui astronom
ske spozaje podvri svetom pismu.
Ako je Dominisov proces izazvao tada veu panju (sam je papa nad
zirao istragu koju je vodio kardinal Scaglia), Galileiev je sluaj ostao mo
go slavniji u povijesti. Na osudu mrtvom Dominisu nagrula je svjetina iz
cijelog Rima, a u Crkvi Santa Maria sopra Minera skupila se tad s i
cijom sva rimska hijerarhija; naprotiv, Galileieva anatema obavljena je u ti
hom molu. Kurija je slavila nad hrvatskim primasom svoju pobjedu, s Pi
zancem se pak vodila izgubljena bitka. Znanstveni napredak bio je nemogu
bez slobodnog miljenja. Meutim, u oba procesa nije bilo samo na kunji
naelo koegistencije ili astronomska spoznaja ve i ljudski ponos da se
odupre opresivnoj sili. Da je Galilei pokleknuo pred monom inkvizicijom,
pokazuje samo kako u njega nije bilo dovoljno moralne kime d stoji u
svoju istinu. Naalost, takvih ljudskih slabosti puna je povijest znanosti sve
do daas.
Galileieva anatema pritiskivat e i cijelog ivota Ruera Bokovia.
Isusovac, istinski religiozan za razliku od slavnog pizanca, htio je, koliko
to god bilo teko znanstveniku, ostati u skladu sa svojom crkvom i redom
koji su mu nakon Dubrovnika postali drugi dom. U njegovo je vrijeme jo
uvijek bila hereza pristajanje uz Koperika. Zacijelo poboni anglikanac
Newton nije imao takve muke, i njegova je dinamika pribavila konanu
pobjedu heliocentrinom sustavu. Pristavi u Newtonovu mehaniku, Ruer
e u relativnosti gbanja nalaziti kakvotakvo pomirenje s crkvenom dog
mom o Zemlji kao nepominom sreditu svijeta. Pri tom on razlikuje New
tonov apsolutni prostor i empiriki zvjezdani prostor (kakav opaamo i
mjerimo u udaljenostima tijela). Zamislimo da se taj zvjezdani prstor
giba upravo suprotno od gibanja Zemlje prema heliocentrinom sustav.
Tad bi Zemlja zaista mirvala u apsolutnom prostoru, ali bi opaana ili fi
ziki mjerena gibanja bilo elegantnije prikazivati heliocentrinim sustavom.
Bokovi pie u raspravi De cometis, 1746:
Jer Zemlja e, dodue, mirovati apsolutnim i relativnim mirovanjem
s obzirom na nepomini prostor, a gibat e se samo relativnim i pri
vidnim gibanjem s obzirom na taj pomini prostor.
41
Ipak on zakljuuje da je takva mogunost d bi Zemlja mirovala bila be
skonano nevjerojata, no budui da je Bog svemogu, mogao je i to napra
vit. Napokon je Vatikan godine 1757. skinuo zabranu s Koperikova uenja,
i savjest prirodoslovca-vjerika mogla je poinuti nakon jednog od najeih
sukoba u povijesti ljudskog duha.
Treba na kraju spomenuti da nije samo katolika crkva bila protiv he
liocentrinog sustava. Protestantski voe Luther i Melanchton takoer su
prkleli mrtvog Kopernika, nimalo tolerantniji od rmskih suparnika. Bojei
se luterna-dogatika, oprezni Andreas Osiander je istakao u predgovor
Koperkovoj knjizi d se tu iznosi samo jedna hipoteza koja nam lijepo
prje gbanje planeta, dok uistinu Zemlja miruje u sreditu svemir.
Sam umirui Koperk nije vie mogao prtiv toga prsvjedovati. Sreom
Isac Newton imati u Engleskoj pogodniju klimu, t i nije spordan
razlog da e se znanost u Velikoj Britaniji naglo razviti. Ipak to nije bilo
samo usrdnije pranjanje u naelo treljivosti nego takoer i vei nehaj za
vaost pisane rijei. Treba se samo sjetiti d Thomas More nije bio po
gubljen zbog Utopije ve zbog protivljenja jo jednoj enidbi raskalaenog
Henrika VIII (zacijelo i njegvu ustolienju za anglikanskog papu). Pragma
tini brtanski duh suzdravao se od fanatinosti, ako je i t bilo posrtaja u
estoke progone katolika vjerih Rimu.
42
ISAC NEWTON
Na poetku profesure u Rimskom kolegiju izjavio je Bokovi kako eli
temeljito prouiti Newtona, ali mu to nije doputalo vrijeme a ni pruao
studij. Poto je objavio vie matematikih i astronomskih radova, on pie
godine 1748. u raspravi O djeljivosti tvari i poelima tijela:
Bude li se inilo da sam uistinu postigao napredak u istralivanju pri
rode, izjavljujem da to u glavnom dugujem Newtonu ije sam tragove
slijedio u najveoj mjeri, a skrenuo sam neto od njegova puta da U
mognem dalje napredovati.
Dakle, do tada je ve Ruer temeljito .pruio Newtonovo djelo, koje zove
besmrtnim, a to su bile prje svega dvije knjige Philosophie Naturali
Principia Mathematica, objavljena prvog puta u Londonu godine 1687, i
Opticks, takoer u Londonu godine 1704. Dok pra knjiga gradi mehaniku
aksiomatski uzorom na Euklidovu geometriju, druga je vie eksperimenta!
na i bavi se ne samo svjetlou nego i strukturm materje. Odatle nije Bo
kovi samo stekao zanje nove fizike ve je i upoznao Newtonova nala
u istraivanju prirode. Poput empirika Newton stavlja indukciju u pr
pla pri otkrivanju prirodnih zakona; najprije treba da se skupe injenice,
a mnotvo takvih posebni sluajeva dalj
e
se poopuje u prirodni zakon
koji vrjedi uvijek i z sve pojave. Taka empirika uputa izdvajala je isu
sovca Ruera iz skolastikih spekulacija koje se nisu osvrtale na iskusto,
ve su bile hibrid mistike i racion.
O tome kako je Newton doao na ideju da su padanje tijela i teina
i gbanje planeta oko Sunca uzrokovana istom silom, ouvana je legend
o jabuci koju i Voltaire prepriava:
Jednog dana godine 1666. otiao je Newton na ladanje, i, gledaju
pad jabuke, kao to mi je rekla njegova neakinja, duboko se zamili
o uzroku koji svaki objekt tjera uzdu pravca kroz sredite Zemlje.
Malo se koji knjievnik tako zanio fizikom kao Voltair, a to je d
jo rjee kad se ve toliko jada nad rscjepom dviju kultura, no moda bi
bilo primjerenije zgrziti se od plime moderog barbarstva u vidu sofistike
43
tehnike, trine reklame ili militantne ideologije. Ako duhoviti dramski pi
sac i otar polemiar i nije posve shvatio Newtona, njegova pria o jabuci
nadivjela je klasinu mehaniku i posluit e takoer kao ilustracija Rieman
nova zakrivljenog prstora s dvije dimenzije. Cri koji se gibaju na povrini
jabuke u najkraim spojnicama pronali bi geometriju razliitu od euklidske
i konane povrine.
Zanimljivo je da je iste godine 1666, o kojoj Voltaire govori, Robert
Hooke poslao raspravu Kraljevskom drutvu u Londonu gdje svijanje pla
netnih staza objanjava Sunevom privlanom silom. Kako nije bio mate
matikih sposobnosti, teko je povjerovati da je on takoer pronaao ovi
snost gravitacije o udaljenosti. No spor je zametnuo s Newtonom zbog
prioriteta. I jedan i drugi nisu poistovjetili tromu i teku masu. To e tek
biti ishodite Einsteinove teorije gravitacije. Dodue, Newton je formulirao
da je privlaenje proporcionalno masama, ali mu je odreenje mase kao
koliine ta prijeilo zamaniji zakljuak.
Albert Einstein je doarao jednostavnu situaciju u liftu koji slobono
pada: ovjek i svi predmeti u lift izgubili bi tad teinu, dakle ubrzanjem
prema dolje ponitena je sila gravitacije. Stoga on umjesto privlane sile
uvodi Riemannov zakrvljeni prostor gdje zakrivljenost ovisi o raspodjeli
masa u svemir. Planet se tad oko Sunca giba u geodetskoj liniji. No takve
prdodbe bivaju bliske tek razvojem fizike polja.
O postanku Newtonove mehanike bilo je razliitih tumaenja. Budui
da je on sam jako uvaavao indukciju, mnogi su, pa i Maxwell, uivali na
empiriki korijen. To je jednostrano. Sama izgradnja njegova mehanikog
sustava sugerira vie deduktivan postupak, premda je i tu dedukcija, io
enje iz apriorih istina, nedovoljna da objasni svu punou. Meutim New
tonov dnevnik, nedavno pronaen u Cambridgeu gdje je on uiteljevao, naj
bolje nam pokazuje put Newtonova otkria. Putokaz su mu bili Keplerov
zakoni o gibanju planeta oko Sunca. A ti zakoni pronaeni su jednako astr
nomskim motrnjem kao i teorijskim zakljuivanjem i prraunom.
Joannes Kepler (1571-1630) isprva asistent Tychoa Brahea na kajze
rvu dvor u Prgu, a zatim. glavni astrolog Rudolfa II, pomnim je motre
njem Marsove putanje zakljuio da se planet ne giba u krunici, kao to je
smatrao Nikola Koperk prikljuivi se na astronomsku tradiciju. Hipote
za epicikla takoer nije spasavala; niti dvostruke vrtje. U ono vrijeme
ve su s matematiari bavili unjosjeicama, a kruica je meu njima sa
mo speijalni sluaj. Kepler je sinulo kad je za stazu Marsa uzeo elipsu.
Podudaranje s motrenjima bilo je potuno, a taj svoj nalaz odmah je poop
io
na cijeli Sunev sustav. Njegova pra dva zakona, objavljena u djelu Astro
nomi nova, 1609. u Pragu, kau da se planet giba u elipsi, i to tako da spoJ
nica izmeu Sunca u jednom aritu i planeta prevaljuje u istim vrmenima
jednake povrine. Deset godina kasnije objavio je u djelu Harmonices mun
di i svoj trei zakon da je kubus velike poluosi elipse razmjeran s kvadra
tom vremena ophodnje.
Kao to Neton navodi u spomenutom dnevniku, on je iz tih Keplerovih
zakona prraunao kolika je akceleracija planeta u svakoj toki staze. Ubr
zanje je usmjereno prema Suncu, a obruto je proporcionalno kvadratu
udaljenosti planeta o Sunca. Genijalna mu je sad bila ideja da izeu
Suc i planeta mora postojati privlana sila koja je razmjera s l/r. Time
4
je bila otkrivena ne samo gravitacija, nego i univerzalna jednadba, naime
d je sila jednaka umnoku mase i ubrzanja.
Kao i Keplerova tako i Newtonovo otkrie ne moe s
e
jednostrano sve
sti na indukciju ili dedukciju. Keplerov je duh bio jako uronjen u mistiku.
Traio je harmoniju svijeta u razmjerima udaljenosti pet tada poznatih pla
neta od Sunca, slino kao to je Pitagora polazio od sklada tonova da bi
broj postavio kao bit svijeta. Poput drugih astrologa Kepler je vjerova da
horoskop ukazuje na budue dogaaje pa je tako gatao i herogu Wallen
steinu, jednom od najglasovitijih i najokrutnijih vojskovoa katolike lige
u tridesetogodinjem vjerskom ratu, koji je podvravao Bohemiju habsbur
govcima. Na sreu Kepler je pobjegao iz Praga prije no to bi bio utamni
en i jamao poubljen zbog hereze. Slino je i Newton bio sklon mistici to
pokazuje i njegovo bavljene alkemijom. On e se takoer predati studiju
teologije, a ini se da je po starost smatrao taj rad vanijim od fizike.
Neosporo je da mu je upravo takva duevna dispozicija pomogla da uvede
silu u svoj sistem kad su to Galileievi i Descartesovi sljedbenici odbacivali
kao praznovjerje. Ako je rligija esto koila zstveno istraivanje, kat
kad je bila poticajna, kao u Newtonovu djelu.
Galileievi zakoni slobodnog
.
pada, princip inercije, Keplervi zakoni,
Huygensov izvod akceleracije pri vrtnji i centripetalne sile - sve su to bili
vrhunci mehanike jo nepovezani i esto razroki. Tek je Newtonovu geniju
uspjelo da sve to ujedini u koherentni sistem. Pad tijela i gibanje plaeta
oko Sunca uzrokovani su istom silom. Otkriva moe to sad lijepo ilustrirati:
Neka top s vrha planine izbacuje tane sve veom i veom brinom. Najprje
emo vidjeti poznatu balistiku putanju koja e biti sve dua i dua. Pri
stanovitoj velikoj brzini kruit e tane oko Zemlje. Poveava li se jo vie
brzina, tane e odletjeti . u svemir hiperboliki. Zacijelo upeatljiviji od tog
zamiljenog pokusa bili su Newtonovi izvodi staza planeta ili drgih tijela
oko Sunca iz jednadbe gibanja. Bilo je pravo udo kako su stvaa giba
nja i proricanja izlazila iz jednostavne jednadbe. Bio je to trijumf mate
matike, sjedinjene s fizikom, koji je Newtonu pribavio skoru pobjedu.
Proricanje buduih pojava il pripremanih uinaka postaje otada bitnom
znaajkom prirodne znanosti, ili znanosti uope u engleskoj terminologiji.
Proricanje se osniva na stanovitim zakonima, a moe biti apodiktika uo
liko su ti zakoni strogi i potpuno odreuju uzeti krug pojava. Zacijelo spo
zaja zakona omoguila je odmah da se objanjavaju razliiti uinci pa se
objanjavanje u mnogome podudara sa znanstvenim prorotvima. Budui
da je za egzaktnu znanost bitna spoznaja zakona u njihovoj matematikoj
formulaciji i eksperiment, znanost o prirodi biva sve razliitija od 'duhov
nih' ili 'drutvenih' znanosti gdje jedno i drugo izostaje.
Prvi Newtonov aksiom izraava strogo princip inerije da se tijelo izva
djelovanja sila giba s konstantnom brinom u prvcu. Bokovi e poslije
vie puta upozoriti kako je to isto idealno naelo koje se ne moe verifici
rati eksperimentima, jer svuda djeluju neke sile. Ipak takvi kontrafaktualni
stavci imaju veliku uvjerljivost kad se shvate kao asimptote pri eliminiranju
odreenih uinaka. Dodue Ruer ima pravo tvrdei da nikad ne znamo sva
mogua djelovanja, ali sama asimptota ili idealizacija biva pojaana cijelim
sustavom.
45
Prema Newtonov drgom aksiomu prmjena gibanja uzrokovana je
silom, tako d je umnoak mase i akceleracije jednak djelujuoj sili. esti
je takoer bio prigovor d prvi aksiom ia iz drugog (Sila masa X ak
celeracija); ako sila iezava nestaje s njom i ubrzanje. Treba imati na umu
da n prvi aksiom uope odreuje prostorovremenski kordinatni sistem
ili metriku, a to je Euklidov prostor u kojem emo promatrati gibanje.
Kad Newton govori o pravcu, ima prd oima Euklidovu geometriju; kad
govori o jednolikoj brzini, ima ve predodbe apsolutnog prostora i vremena
u kojem jedino vrijede njegovi zakoni gibanja. Koliko je to apstraktno, to
liko je osnovano na tadanjim injenicama. Ponajprije djelovanje Sunca na
planet nije kasnilo, bilo je dakle momentano, a to je olakalo uvoenje jed
nog, apsolutnog vremena za cijeli svemir.
Philosophiae naturalis principia mathematica sadre uz naelo tromosti
i zakona gibanja takoer tri princip d je akcija jednaka reakciji no pro
tivnog smjera, ime se utvruje d sila uvijek djeluje izmeu dva tijela.
Sila na jedno tijelo biva tim treim zakonom samo jedna strana uzajamnog
djelovanja. Kad to djelovanje ne bi bilo suprotnog smjera, dva bi se tijela
moga ubravati u istom smjeru, i dobivali bismo beskrajan porast brna,
to je nemogue. Trei princip izraava d ukupna veliina gibanja mora
biti konstantna, gdje se pod veliinom gibanja ili impulsom rmijeva
uoak mase i brine, i to kao pozitivna ili negativna veliina, ve prema
poetnom smjer.
Uvodei impuls, Newton j
e
uope izrekao zakon gibanja, naime d je
mala promjena impulsa podijeljena s malim vremenom jednaka sili, gdje
to prlazi u limes kvocijenta beskrajno malog prirasta impulsa i vremena.
Otr odreivanje temeljnih geometrijskih i fi7ikih veliina vodilo je uop
e Newtona do ininitezimalnog rauna koji je malo kasnije otkrio i Leibniz,
tako da je oko toga nastao spor prioriteta, premda otkrie itezimalne
matematike see sve do starih Grka, osobito Arhimeda. Meutim, Philo
sophiae naturalis principia mathematica izvode se ipak najvie geometrij
skom metodom, a tek Leibniz stvara onu simboliku za diferencijalni i i
tegalni raun koji e se pokazati tako monim u razvoju znanosti. Fasciniran
Newtonovim djelom, a ne nauivi novu matematiku u Rimskom kolegju,
Ruer Bokovi se takoer uglavnom sluio geometrijskim nainom doka
zivaja.
Descartesova fizika poznaje samo protenu i neprninu materiju. No
to je sila? Jamano nije neto tvamo. Nego to je? Podrijetlo je vuklo na
star animizme. Sljedbenici Galileia i Descartesa zabacili su sile kao okultne
kvalitete, i stoga ih se objava Newtonove knjige dojmila kao obnova mistike.
Proitavi Matematika naela prirodne filozofije, Leibniz je zaueno pisao
Huygensu:
Ne razumijem kako on shvaa teinu ili privlaenje. Cini se da je ona
prema njegovu nazoru neka netjelesna i neobjanjiva mo.
A na to pismo e mu Christiaan Huygens jednako ktiki odgovoriti:
46
Sto se tie uzroka to ga gospodin Newton daje za plimu i oseku, za
dooljava me isto tako malo kao i sve druge njegove teorije, osnovane
na principu privlaenja, koji mi se ini besmislen.
Ta Huygensova odbojnost zauuje tim vie to je on sam u knjizi Horo
logium Oscilatorum 1673. iznio teoreme o centrifugalnoj sili i akceleraciji
pri vrtnji, to je i Newton pr'zeo. Neko djelovanje na daljinu inilo se ap
surdno, a sam Newton nije poblie objanjavao svoju gravitaciju ogrdivi
se slavnom izrekom Hypotheses non fingo (ne pravim hipoteze) - naelo ko
jeg se ni on ni bilo koji drugi fiziar nije mogao pridravati. Svakako on nije
vie bio sklon da gravitaciju svodi na vrtloge etera, kao to je to pokavao
Huygens. Tvorac valne teorije* ostao je neprijateljski raspoloe prema te
riji koja izostavlja njegov glavni medij. Prema Huygensu fini fluid, eter, pro
dire kroz svu tvar i gura tijela da padaju ili planete da se gibaju u elipsama.
Godine 1689. sreli su se Newton i Huygens u Londonu; i paradoksno i vrijed
no anegdote u Kraljevskom drtvu objanjavao je Huygens gravitaiju a
Newton svjetlost. Descartesova i Huygensova slika eterih vrtloga ostala je
uzorom za kasnija mehanika objanjenja gravitacije.
Kako je i dva stoljea kasnije bila gravitacija spora, vidi se i iz spisa
Gottfrieda Neumanna Untersuchungen iber das Newtonsche Prinzip der
Ferwirkung, 1896:
To bi bilo kao da dva ovjeka stoje na dvjema santama i jedan dru
gome dovikuje: doi amo!, i sante se zaista primiu.
Ta kritika usporedba podsjea na antiko shvaanje magnetizma kako ko
madii eljeza posjeduju 'duu'; jer se jedino antropomorfo moglo obja
sniti da jedan predmet moe djelovati na drugi, udaljen predmet. Sile su
od poetka bile skopane s mistinim predodbama, i trebalo je Newtonove
genijalnosti d se tom tako sporom i konfunom pojmu prida egaktan
smisao.
Znaajno je da Newton i ineriju ili ustrajnost tijela izraava siom
koju zove vi insita (uroena, inherenta sila). Budui d je takvo poimanje
vrlo vano za razumijevanje Bokovieve teorije, valja citirati Newtonow
definiciju:
Materiae vis insita es potentia resistendi, qua corpus unumquodque,
quantum in se est, perseverat in statu suo vel quiescendi vel movendi
uni
formiter in directum.**
Zacijelo, ovakvo uvoenje inherentne sile se nadovezuje na Galileia i Descar
tesa koji su rije sile rabili u smislu veliine gibanja ili jo mutnije. No nije
samo to, kao to e Bokovi genijalno naslutiti. To je takoer moglo potai
pomisao da je i inercija ili ustrajnost u biti uzrokovana silom shvaenom
kao polje.
Za razliku prema vis insita Newtonov drugi aksiom ili zakon gibaja
sadri vis impressa to on ovako definir:
Vis impressa est actio in corpus exercita, ad mutandum ejus statum
vel quiescendi vel movendi uniformiter in directum.
* Huygs, Traite de la lumiere, pisa 1678, a objavljen 169.
** Urena sila materije je mo kojom svako tijelo ustraje da bude u sa
damjem staju, da l mirje i se jedoliko giba u pmv=.
47
Dakle ta sila i 'prava' sila djeluje na tijelo tako da mu mijenja stanje giba
nja. Kao u shvaanju gravitacije tako logino i u poimanju sile Newton s
kolebao bi l silu shvatio samo kao umnoak mase i akceleracije i bi se t
krio uzrk prmjene gibanja koji se jo dublje mora istraiti. Prom
e se
shvaanju prikloniti Newtonovi sljedbenici vie pozitivistiki usmjereni, a
drugo e dalje razvijati Ruer nadovezavi se vie na aristotelsku tradiciju.
Bokoviev najvei protivnik pozitivist d' Alembert potpuno se okr o
traenja uroka gibanja, koji su za nj nespoznatljivi, pa pie u Traite de
dynamique, 1743:
. . . dosljedno tom razmiljanju ja odvraam pogled od uzroka gibanja
da bih jedino razmatrao gibanja koja oni proizvode.
Jedan od pretea francuske revolucije, Franis Marie Aruet de Vol
tair (1694-1778) jako je doprinio irenju nove mehanike u Frncuskoj
gdje e se ubrzo pojaviti plejada newtonovaca. On sam bio je zarana vie
sklon knjievnosti i kazalitu, ali ga je svaa s jednim monikom prisilila d
emigrira u Englesku koja e mu postati uzor u znanosti, filozofiji i dtve
nom unju. Nazoan velianstvenom Newtonovu sprovodu, Voltaire se
kako malo njegovi Francuzi tuju znanost u usporedbi s Britancima;
i kad se napokon vrati u Pariz, bit e mu jedna od glavnih misija d pro
m novu mehaniku i vjersku tolerantnost. Prema njegov sudu uprvo je
tolerantnost omoguila nagli procvat znanosti i filozofije u Velikoj Britaiji.
Te svoje nazore objavio je 1734. u Lettres philosophique koja su pisma naj
ve potcala slobodoumlje u Francuskoj i cijeloj .zapadnoj Europi, ali mu
pribavila i uidbeni nalog. Pobjegavi u dvorac markize Gabrielle Emilie du
Chtelet, otpoeo je s tom inteligentnom i armantnom enom prijateljstvo
koje tek prekiuti njezina smrt (ako se ne osvremo na kratke prljube
s njegove i njezine strane). Mme du Chatelet imala je u dvorcu svoj labora
torij, a na Voltaireov nagovor nauila je engleski i usavrila latinski kako bi
prvela na francuski Newtonovo djelo. Sam on objavio je u to vrjeme
:zements de la philosophie de Newton, knjigu najvaniju po tome to e
pobuditi zaimanje za itanje originalnog djela.
Mladi Voltair ponio je iz Londona uz Newtonovu mehaniku i Shake
speaeovu dramu, dotad nepoznatu u Francuskoj. Sam je pisao tragedije
p uzor na Shakespearea koga e kasnije nazvati "pijanim divljakom",
prmda mu nije odricao genijalnost ali mu je ipak na kraju pretpostavljao
klasike Racinea i Comeillea. Iako se njegove drame, a i razliiti filozofski spi
si nisu odrai, njegov ironini i kritiki duh oarao je suvremenike, a nje
gova krlatca slobode i jednakosti nadahnut e buntovno doba.
Ortodoksni katolici bili su ne samo zbunjeni Newtonovim prevratom ve
takoer i time to su njegovu mehaniku irili reformatori i protivnici papin
ske crkve. Kakve su t dvojbe nastajale u pobonim duama, oituje se iz
predgovora dvojic franjevaca isposnike sekte minima njihovu divot-izdanju
Newtonovih Principia:
48
Newton uzima u ovoj treoj knjizi hipotezu Zemlje u gibanju. Auto
rove teoreme nismo mogli protumaiti drukije negoli prihvaanjem is
te hipoteze. Zbog toga smo bili prisiljeni da stavimo tudu obrazinu. Uo
staZom, ispovijedamo da potujemo odluke donesene od vrhovnih pon
tifeksa protiv gibanja Zemlje.
Takva se izjava na kraju moe shvatiti isto formalno, kao ograda o mo
geg progona. Oba su ugledna redovnika bila Ruerovi prijatelji, i svi su
bili mueni istim dvolomima. Bokovi se dugo kolebao da pristane uz New
tonovu mehaniku. Pretpostavljeni su ga dapae opomenuli kad je u svojoj
rspravi upotrijebio 'grenu hipotezu' da se Zemlja giba. Posluni e isus
vac u novoj disertaciji pokuati pomiriti dogmu o miroj Zemlji s novim
rezultatima koji su izlazili iz utemeljenijeg shvaanja gibanja Zemlje, a to e
ga prmicati nazoru o relativnosti gibanja.
Spor izmeu sljedbenika Descartesa i Newtona nije jo bio u to vrijeme
odluen. Tako je Parika akademija nagradila godine 1730. Johanna Beroulia
za spis o eterm vrtlozima koji bi vukli planete oko Sunca. Ta nagrada i.
zvala je srdbu newtonovaca. Sam Bokovi o tome distancirano prmjeuje:
Cudno je kako su najvei ljudi tako estoko boj bili i kako dugo kao
da se radi o vjeri i ognjitu, jedni nastojei da podupru Cartesiusa, a
drugi da opravdaju geometrijsku strogost Newtonovu.
No nakon nekoliko godina, poto je pomnije prouio Newtonova Principia,
on zakljuuje u disertaciji De cometis, objavljenoj u Rimu 1746:
da se ini ve sasvim sigurno da je uzrok ovih gibanja (kometa) opa
gravitacija koju je otkrio Newton.
I tako Ruer Bokovi s vremenom posve prigrliti Newtona slavei ga
u stihovima kao engleskog velikana i slavu cijelog ljudskog rda koji je
podigao gorostasnu zgradu nebeske mehanike. Stabit utique, dum Litteraria
Respublica steterit, & viguerit Geometria. (Stajat e zacijelo dok bude
stajala Znanstvena republika i bila na snazi Matematika.) Ruer oino pod
geometrijom raijeva cijelu matematiku u daanjem smislu.
Kad on tu priziva "Znanstvenu republiku", tada t odzvanja stara
humanistika tradicija. Bavljenje znanostima i umjetnostima uzgajilo je
interacionalnu zajednicu koja je stajala iznad svih dravnih granica i
politikih podjela, bar u svojim univerzalnim stvaralatima. Ta znanstvena
republika bit e mu ideal prema kojem bi se svijet trebao ravijati. Bokovi
e biti potiten, kao i drugi intelektualci do danas, niskom pameti i barbar
stvom veine onih koji upravljaju nardima.
Ipak nije bio toliko naivan da bi ispustio iz vida realne politike snage
i promjene. Kao i rane hratske humaniste, osobito oba Ivana Viteza, njega
je takoer zaokupila sudbina Poljske. Kranska je Europa bro zaboravila
da je Jan Sobieski godine 1683. porazio Turke kod Bea i zauvijek zaustavio
njihovo prodiranje u sredinju Europu. Nakon njegove smrti, poto je
samovoljna i grabeljiva ljahta razrovala dravu, Austrija je nametnula
Nijemca na poljsko prijestolje, koga e uz pomo Sveana smijeniti Stanislav
Leszczynski da sam bude opet protjeran. Dirut nesreom tog poljskog
klja, Bokovi mu je posvetio dugaku pjesmu gdje opisuje njegovu mla
dost, ratna zbivanja i napokon njegovo utoite u Nancyu. Hvalospjev je
4
Ru Bokov
49
bio idue godine 1754. preveden s latinskog na francuski i jako se svidio
tamonjem itateljstvu i francuskom dvoru, to nee biti nevao za Boko
vievu krijer. Francuska kraljica bila je ki Stanislava Leszczynskog i
pomagat e Rueru u Parizu. Kralj Stanislav se nee vratiti u Krakov. Pro
austrijska i prrska strnka sprijeile su francuskom tieniku povratak na
prijestolje.
Galilei se nije mnog zaimao za korpuskularu teoriju materije, a atomi
stika je bila na loem glasu kroz cijeli srednji vijek. Materijalizam Leukipa i
Demokrita ooravao je crkvene oce, to i biskup Euzebije na prijelazu
treeg stoljea u etvrto estoko osuuje Epikurovo uenje o atomima:
Kako mogu pravilna gibanja i staze proizai iz nepravilnih pokreta?
Kako se moe harmonino kolo svemirskih tijela sastaviti iz neumjet
nikih i neharmoninih instrumenata? Tko rasporeuje atome u klase
da odgovaraju svojim zadaama, da je ovdje nastalo Sunce, ondje
Mjesec, ili tko i je vodio i bio njihov voa? Zaista, divna slobodna
drava koju ini samouprava ovih atoma! Zar ne vide ovi kratkovidi ljudi,
koji pristaju uz taj nauk, da je pravilnost astronomskih pojava, izmjena
dana i noi, ljeta i zime, ukratko cijeli red prirode neobjanjiv atomi
ma? . . . Koliko je atoma pustio itei Epikurov otac kad je proizveo
Epikura, i kako su se oni u tamo u majinu krilu spajali, oblikovali,
gibali, umnaati? Ali atomi, kad se skupe, ne mogu dati oblik zemljanu
kipu niti iklesati kamenu figuru niti saliti zlatan ili srebrn kip bogova;
nego su te vjetine izumjeli ljudi. A kako bi od stvari, ije se slike i
crtei ne mogu nainiti bez razuma, sami od sebe nastali pravi originali?
Odakle filozofu dua, razbor i um? Zar ih je moda dobio od atoma
koji nemaju n.i due ni pameti ni uma? . . . Ali, ako oni bijednici i ne
ele, ipak je, kao to pravedni vjeruju, veliki Bog koji ih je stvorio i
vodi i svojim rijeima.
Taj crkveni historiar, koji je istio kranstvo od natruha helenizma, obara
materijalizam s argumentima koji e se do danas uti, iako u apstraktnijem
ruhu. Dok se Demokrit vie pribliavao nazoru d se atomi gibaju po sta
novitim zakonima, Epikur je prvi u atomistiku uveo statistiko promatranje.
Sami se atomi gibaju nasumce, ali njihovo veliko mnotvo proizvod
i pravilne
'ojave. I Demokrit i Epikur zamiljali su atome kao male grudice tvari,
ponajee u geometrijskim likovima. Protiv takve predodbe pisao je u isto
vrijeme kad i Euzebije i uitelj retorike Laktancije Firmijan, nazvan "Kran
ski Ciceron". Ako su atomi okrugli, tad se nikako ne mogu uzajamno drati
da izgrade tijela; upravo kao kad bi tko htio nainiti grudu o prosa, glatkoa
zaca ne bi dopustila da se skupe u jednu masu. Naprotiv, ako su atomi
hrapavi pa imaju uglove i klince da se mo privjesiti jedni o druge, tad bi se
dali dijeliti, protivno tvrdnji atomista; jer uglovi i klinci vire napolje te se
mogu odrezati.
Augstin je takoer potpuno odbacio atomistiku pa dapae ali to se
ikad rdio Demokrit i ali jo vie to su ga stari Grci smatrali velikim.
Njegov je autoritet pridonio da se atomistika smatrala grenom naukom
sve do Newtona, koji e joj pribaviti dignitet. Ipak najvei stari fiziar uz
Arhimeda, takoer izumitelj mnogih sprava i igraaka, Heron iz Aleksandrije
nije pobuvao toliko neprijateljstvo kao atomisti materijalistikog smjera.
so
Njegova knjiga Pneumatics, napisana oko 200. godine pr. K. odravala je
manje o prtiscima para i plinova, a otpoela je hiptezom da je materija
sastavljena od estica koje su razdvojene prim prstorm. Time je obja
njavao zato se plinovi mogu stisnuti na sve manji volumen, a pri tom
poveavaju tlak, to e tek Robert Boyle srdinom 17. stoljea izraziti mate
matikom forulom. Boyle je razvio eksperiment i kemijske nazore o mate
riji koji jako utjecati i na Newtona. Takoer je pri jasno defo
elemente kao supstancije koje se ne mogu razlagati na drge supstancije,
dok su svi kemijski spojevi sastavljeni od elemenata.
Zato e eksperiment toliko znaiti Newtonu i svim drugim fiziarima?
Ponajprije mjerenja se osnivaju na spravama koje su sami napravili, a,
kao to je povjesniar i suvremenik Giambattista Vico tada rekao, ovjek
rije najbolje ono to je sam napravio. Eksperiment uspostavlja istije
i jednostavnije odnose o onih koji vladaju u priroi pa se tako i moe
dokuiti prirdni zakon. Zacijelo, tu potoji povijesni rvoj i povrtna
sprega jer se toni mjeri instrmenti konstruiraju na osnovi spoznatih
zakona. Svako mjerenje ukljuuje dakle jednako i teorijsku i empiriku
komponentu, i pojmovnu prpremu i otitavanje podatka. I ono to se mjeri,
masa, sila ili akceleracija, fizika je veliina utemeljena na zakonu i opaa
nju. Kao to e Albert Einstein pripomeniti Werer Heisenbergu prigodom
jede etnje, tek teorija odluuje to se mjeriti. Newtonovi zakoni pove
zuju silu, masu i akceleraciju, ali ujedno i definiraju te fizike veliine koje
se nipoto ne mogu svesti na ista opaanja (ili osjete u pozitivistikoj inter
pretaciji). Stoga je indukcija jednako jednostrana kao i dedukcija.
Da se drao istog iskustva, kao to su zahtijevali britanski empiristi,
Newton ne bi toliko panje posvetio atomskoj hipotezi. Uostalom, taj za
miljaj nedjeljivih i neproninih estica nastao je u grkoj filozofiji vrlo
spekulativno. Nakon to su Jonjani uvodili jedno poelo (vodu, zrak i
apstraktan bitak), Empedoklo je ustvrdio da se mora uzeti vie takvih poela
da bi se objasnila sva raznolikost prirode. Kad se i hipoteza o 4 elementa
inila nedovoljna, Leukip i Demokrit su zamiljali beskrajno mnotvo poela
koja grade svijet. Tu se postavljao takoer temeljni problem moe li se tvar
beskonano dijeliti ili tome ima krj. Pojam kontinuiteta i diskontinuiteta
razliito su rzvili grki matematiari i filozof. Otac stoike kole Zenon
oko 300. godina pr. Kr. ostavio je svojim slavnim paradoksima filozofiji pr
bleme za sva vremena, to e zaokupljati i Ruera Bokovia. Oito, materija
se protee u prostoru; a kako moemo uzastopnom diobom materije dospjeti
do
n
eega neprotenoga -atoma? No, ako su atomi prteni, tad bi se morali
dati raspoloviti, i tako dalje. Slijedei svojeg uzora Netona, Ruer je pri
hvatio atomistiku hipotezu. Ali, dok Newton smatra atome poput Demokrita
malim grudicama tvari, Bokoviu se takva predodba ini proturjena, kao
to e opiro razglabati u svojoj Teoriji filozofije o prirodi 1758. Jamao
su na nj izvrile velik utjecaj stare polemike je li materija beskonano dje
ljiva i nije, moe li se od protenoga diobom doi do neprotenih djelia,
kako stoji s neproninou materije, postoji li vacuum. No jo je neto bilo
odluno za njegovo odstupanje od Newtona. Vidio je kako je atomistika
bila smatrana grijenom naukom kroz cijeli srednji vijek. Najvei obnovitelj
stare atomistike Pierre Gassendi (1592-1655) takoer je to povezao s mate
rijalistikom filozofijom Demokrita i Epikura, zacijelo vrlo oprezno s obzirom
51
na okolnost da je jo u njegovo doba crkveni koncil ponovio aatemu p
gnskog nauka. Meutim, fancuski materijalisti i pretee francuske reolu
cije nisu se nimalo sustezali da ujedine materijalizam i atomistku u revo
lucionaru ideologiju. Kad Je i Ruer pristao uz atomsku hipotezu, sve g
je poticalo na to, o kolovanja u jezuitskim zavodima do filozofskih pardok
sa, da skine s atomistike materjalistiki peat. A to je materjalistima bilo
primamo? Grdica tvari. Dakle, pro s njom! Ako su to dosadanji povjesni
prvidjeli i preutjeli, ideoloki i vjerski momenti odigali su veliku
ulou pri Bokoviev epohalnom obratu.
Gassendi se jednako prtivio Aristotelu i Descartesu. Protivna zdrvu
rau bila mu je Aristotelova teleologija kao i njezin nastavak u katolikoj
skolastici. Isto tako mu j
e
bio neprihvatljiv Descartesov dualizam. Cartesius
je upao u nerazrjeive tekoe da objasni uzajao djelovanje izmeu due i
tijela, tako evidento pri svakidanjim postupcima. Vjeran katolikim dog
mama, dosljedno je liio ivotije svega psihikog ostavivi slavnu i toliko
zlorabljenu izreku: ivotinja - to je stroj. Gassendi je iznio jake . razloge
prtiv takvog dualizma, osobito u spisu Objectiones a meditationes Cartesii.
Prmda je bio sveenik, zanio se Epikurovom etikom koja odvraa od nad
zemnih svrha i usredotouje se na ljudsku sreu. Epikur je poslije bio pri
pisan hedonizam, predaja uicima, ali njemu je uistinu najvei uitak bio
pruavanje prirode, dakle neto posve suprotno od vulgarog zaenja
eudajmonia. Posljednje Gassendieve knjige obradile su ivot i filozofiju
Epikra, a njegovi itaoi i sljedbenici pali su ubrzo pod udar crkve, ponaj
vie zato to je atomistika hipoteza bila nespojiva s dogmom/o pretvorbi
vina u Kristovu krv prigodom svete mise. Pater Rogerio Josepho imat e
takoer velike tekoe u poimanju te transsupstancijacije, a to nije na nj
malo utjecalo da uope zabaci tvar.
Formiranje Bokovieva nazora nije bilo preteno voeno vjerskim mo
tivima, ve su pri tom najjae djelovali fiziki razlozi. Svoje ideje o atomima
najdublje je Newton razvio u djelu Opticks, odakle je Ruer crio najplod
nije poticaje. Newtonu je bilo jasno da je grvitacija preslaba da bi objasnila
kondenzaciju materije pa stoga on uvodi jo silu kohezije. A i to mu nije
bilo dovoljno za tumaenje polaganih kemijskih promjena pa e jo uzti
silu fermentacije. Nadalje, samo privlaenje nije moglo objasniti sve pojave
pa on uvedenim silama pripisuje i prmjenu o privlaenja na odbijanje.
Svakako, odbojna sila bila je novost. Meutim ostajui pri predodbi atoma
kao grdce, Neton je pretpostavio da privlaenje biva najvee kad se
atomi dodiru pa stvore kompaktnu materiju. Da bi 'pojasnio' te meu
atomske sile, uvodi on duhove, posve ozbiljno, to e njegovi tovatelji
kasnije slono preuivati.
Preuzevi od grkih filozofa naelo o jednostavnoj strkturi svijeta,
Newton je smatrao da je svijet u malome jednak svijetu u velikom. U
nerijeenim pitanjima na kraju Optike II (Query 31*) on istie naelo:
da cijela Priroda mora biti neogranieno jednostavna u svojem
planu i slina u svim svojim dijelovima.
* . . the whole of Natu must be excedngly siple i desig and simlar
i al its pasc.
52
Kako su i makroskopska tijela sastavljena od atoma nevidljive estce moraju
imati ista bitna svojstva, kao to pie u Philosophiae naturali principi
mathematica:
Protenost, rstoa, neproninost, pokretnost i teina cjeline ptjeu
od istih kvaliteta svojih dijelova; odatle izlazi da najmanji djetii tijela
moraju imati iste kvalitete protenosti, vrstoe, neproninosti, pokret
nosti i teine. To je osnova cijele filozofije.
To je ono isto shvaanje grkih filozofa da se utopnom diobom neega
prtenog i neproninog ne moe dospjeti do neega neprotenog. Kako e
Bokovi osporiti tu argumentaciju, pokazat e sv njegovu genijalnost. Dok
Newton dolazi do atoma (u misli) diobom makroskopskih tijela s poznatim
svojstima, Ruer obratno od svojih atoma nastoji graditi cio svijet, takoer
u skladu s opaanjima. Njegovo je polazite hipotetiko, a postupak sint<
tki, u opreci prema tradicionalnoj atomistici. Ako su mu teorijska naela
pro, njihovu potvrdu moe dati samo usporedba s iskustvom.
Newtonovo poklonstvo Lckeovu empirizmu ne smije zavarati d je i on
grdio ponajprije matematiki konzistentnu teoriju; stoga i ivotnom djelu
daje naslov matematikih principa. On je i uveo apsolutni prostor i vrijeme
kako teorija ne bi bila 'pokarena' stvarom zamrenou, a pie o njima:
Apsolutni prostor, po svojoj prirodi, bez relacije s iim vanjskim ostaje
uvijek isti i nepomian. Apsolutno, pravo i matematiko vrijeme, za se
i po svojoj prirodi, tee jednoliko, bez relacije s iim vanjskim.
Vano je pripomenuti, s obzirom na puno rijevanje Bokoviee termi
nologije, d Newton zove jo apsolutni prostor i vrijeme matematikim.
Neosporo je da on aspolutnom prostoru i vremenu pripisuje postojanje;
oni su mu pravi prostori i vremena, ali tome dodaje i matematiki. Prvi
su u tom smislu to realno postoje, a podudaraju se ujedno s matematikim
prostorm i vremenom.
Ustrajnost u mirvanju ili jednolikom gibanju svodi Newton na apsolut
ni prostor i vrijeme; to su posljednji uzrok oa svojstava gibanja. No
d li i gravitacija? O gotovo patetiki pita u svojoj Optici:
Sto je na mjestima gdje gotovo nema materije? I odkle je to da
Sunce i planeti gravitiraju jedno prema drugom bez guste tvari izmedu
njih?
Ove rijei jako sugerraju da je on t pomiljao n apsolutni prostor i
vrijeme koje u slobodnijim teolokim razmatranjima naziva svojstvima Boga.
Kao i Galileiu tako je i Newtonu Bog krajnje jamsto matematikih principa
i prirodnih zakona. Tako on i svrava svoj testament nove mehanike himnom
Bogu:
On nije vjenost ili beskonanost, ve je vjean i beskonaan. On
nije trajanje ili prostor, ali on traje i nazoan je. On traje vjeno i
svuda je nazoan, a time to postoji svuda i uvijek, On konstituira
trajanje i vrijeme.
53
Identifikacija matematiko s boanskim poela je ve u skolastici, a u tom
o scholiumu biva dovedena do kraja. Pema tome i Newton zakljuuje
da prdna filozofija biva pruavanjem pojava stvari voena raspravi o
Bog. To stanovite pruzet e i Bokovi.
Ralika je meu dvojicom vie negoli suptilna. Newton je zamiljao Boga
kao apsolutnost pa mu stoga i Boja svojstva, prostor i vrijeme, bivaju
apslutni. No Ruer e matematiki prostor i vrijeme uvesti vie u aristotel
skom smislu i otat e mu najtjenje vezani sa stvaim prostorom i vre
menom. Kao protestant-anglikanac Newton vidi u Bogu svemonog, apsolut
ng gospodara koji diktira zakone, dok e prosvijeeni katolik priznavati
pput Malebranchea dostojanstvo ljudskom umu; i stoga e umjesto apsolut
nog prstor uvoiti matematiki i imaginari.
Newton je bio suvie dobar fiziar da bi od poetka pa do kraja ustrajao
na matematikom primatu i boanskom jamstvu. U predgovoru svojih Mate
matiki principa on daje posve drugaiju intonaciju:
/
Opis pravaca i krunica, na emu se temelji geometrija, pripada me
hanici. Geometrija nas ne pouava povui te linije, ali zahtijeva da
budu povuene.
To je, u krajnjoj interrtaciji, ono isto Riemannovo shvaanje da oe
nje osnovnih geometrijskih pojmova i karaktera geometrje uope vodi u
fiziku. Je li Newton zamijetio prtuslovlje u svojim razliitim izrekama? Za
cijelo, nijedno djelo genija nije skroznaskrz dosljedno; a niti jamano ne
moe biti. Da li je matematika i fizika primara, ini se ovdje prividnim
prblemom. Oito je to jedinstvo u kojem svaka strana moe putati mati
k; ali korijen je isti, usaen u prostorovremensko-dinamiku interakciju
ljudi s prirdom.
Nije do to je prvi znanstveni sistem bio geometrijski. Gibanje i
putov, mjerenje pvrina i optika, statika grevina i tednja materijala,
i ne posljednje estetski ukusi, stvorili su one pravilne geometrijske oblike
odakle je bio korak apstrkcije do savrenih geometrijskih objekata i tonih
deficija i aksioma. Poto je taj prostori okvir bio stvoren, a uoeno jed
noliko gbanje zvijezda, i vrijeme je molo biti stroo odreeno ili mjereno.
Arhimedov zakon poluge omoguio je i tree temeljno mjernje, vaganje te
ina. Newtonova se mehanika ugradila u ve stvorenu prostorovremensku
pozoricu, a njezina je bitna novost bila da teinu i gibanje planeta svede na
istu silu. Budui da se geometrija i matematika uope prvo rzvila, bit i
prrdoslovci skloni da joj daju prioritet u svojim teorijama. Pojam apsolut
nog prstora i vremena ima takoer taj povijesni razlog. Zacijelo, Newton
nije vie bio zaokupljen pronalaenjem prostorovremenskog sustava, ve
zkonom gibanja u tom okvr. Primjedba u prdgovor njegva ivotnog dje
la upozorava itaoca kako odreenje temeljnih gometrijskih objekata pri-
pada mehanici.
Nakon to smo filozofiju prirode utemeljili na jedinstvu matematike i
fzike, nee li nas naposljetk obuzeti ono isto Einsteinoo pitanje kako je
najneobjanjivije na prirdi da se moe objasniti?
St je u Galileia bilo tek u zametku, sjedinjavanje eksperimenta i t
rije, razvit e Newton do uzora sveg daljeg istraivanja. Ako je u Matema-
5
matikim naelima prirodne filozofije uglavnom teoretizirao, njegova Optika
zrai genijem eksperimentatora. U naem stoljeu jedva s jo pjavit fi
ziari koji e biti jednako uspjeni u teorijskom i eksperimentalnom istr
ivanju. Najvei nai suvrmenici bili su po takvoj cjeloitosti Peter Debye
i Enrico Fermi. (Kao studenta u Leipzigu me uvijek presenetilo kako je D
bye pomno nadzirao prktikum da bi poslije suvereno diskutirao u Reisen
bergovu seminar.) Svakako i matematiki aparat i mjer uraji potali
su tako sloeni da je teko jednom ovjeku nauiti oba postupka. Stoga e
sve vie zajedno raditi timovi teretiara i eksperimentator.
Newton je jednostavnim optikim napravama dospio do vanih otkria.
Njegov je eksperiment s pomou kristalne prizme dokazao da boje ne na
staju modifikacijom bijele svjetlosti, nego su njezine samostalne kompo
nente. I tu su Newton i Hooke postali takmaci. Robert Hooke je smatrao
poput Descartesa da je svjetlost irenje titranja etera, a e tek Huygens
predati 1678. Francuskoj akademiji Traite de la lumiere gdje e konzekent
no razviti valnu teorju svjetlosti. Malebranche dopunio je 170. Huygensovu
teriju bitnom spoznajom da frkvencija etemih titranja odruje boju
svjetlosti.
Netoni izvoi doveli su Newtona do tvrdnje da valna teorija ne moe
objasniti pravocrtno irenje svjetlosti. Stoga se priklonio starijoj prdodbi
da se svjetlost sastoji od izvanredno brzih estica, razliite veliine z svaku
boju. Izeu pristaa korpusklare i undulatome teorije ro s dug
spor koji uvui i Ruer Bokovia.
Obje teorije objanjavale su manje-vie uspjeno tada poznate optike
pojave. No izvodile su razliite brine svjetlosti u guim srdstvima; tako
bi prema valnoj teoriji bila brzina manja u vodi negoli u prm prostoru
(eteru), dok bi prema koruskularoj teoriji morala biti vea. Kad bi zraka
svjetlosti padala koso na povrinu vode, estice vode bi privukle i ubrzale
estice svjetlosti pa bi se zraka svjetlosti lomila prema okomici na pvrinu
vode. Isti taj zakon loma objanjavala je valna teorija manjom brinom
svjetlosti u vodi. S ondanje jo grubosti eksperimentalnih naprava inilo se
posve nemoe da se izmjeri brina svjetlosti u vodi pa odlui je li u njoj
vea i manja. Trebalo je imati izvadnu imaginaciju da se zamisli u tim
prilikama experimentum crucis. I Bokovi ga je zaista otkro. Njegv zami
ljeni pokus polazi od aberacije koju je ve opazio Robert Hooke na jednoj
zvijezdi, a openito utvrdib i objasnio astronom James Bradley 1725. Pomnim
motrenjima pronaao je Bradley da zvijezde u tijeku godine opiu male eli
pse na nebu. Odakle to? Zamislimo da smo uperili dalekozor prema stanovi
toj zvijezdi. Kad bi brina svjetlosti bila beskonano velika, vidjeli bismo zi
jezdu u smjer u kojem trenutno stoji . .eutim brzina svjetlosti je konana,
a osim toga giba se Zemlja oko Sunca. Prema tome moramo dalekozor na
guti malo prma naprijed, a kut otklona jednak je omjer v : e, gdje je v
brina Zemlje oko Sunca a e brina svjetlosti. Mjerei taj kut pod kojim
gledamo elipsu na nebu Bradley je mogao proraunati brinu svjetlosti u
skladu s odreenjem Olafa Romera godine 1676. iz zakanjavaja pomrina
prog Jupitrova mjeseca. Otkrie godinje aberacije zvijezda bila je pra iz
rvna potvrda heliocentrinog sustava Koperika i Keplera. A to je takoder
ojaalo proor Newtonove mehanike i u jezuitska uilita.
ss
Ruer je pri doao n pomisao da aberaciju iskoristi za mjerenje brzine
svjetloti u guem meiju. Trba dalekozor ispuniti vodom i izmjerti pr
mjeu aberacije. Jednostavno kao to su ve genijalni bljeskovi! Sam Boko
vi nije dospio izvesti zamiljeni pokus, ali e to vie fiziara* pouzeti sto
ljee kasnije pa napokon Gerge Biddel Aic u Greenwichu 1871. U to vri
jeme je to prstao biti krucijalni eksperiment jer je Augustin Jean Frsnel
(1788-1827) ve prbavio pobjedu valnoj teoriji svjetlosti. Sam Frsnel spo
menuo je u pismu fiziaru i kasnijem ministru Aragou o eksperimentu pre
dloenom od Bokovia, a jamano nije itao Ruerv spis; on sam pie
da bi bila dovoljna dnevna aberacija (zbog vrtnje Zemlje oko svoje osi). O
sniva elektronske teorije materije H. A. Lorentz spominje takoer Boko
vie eksperiment koji je uao u povijest kao jedna od najzanimljivijih za
misli.
Eksperimentalni nalaz bi svakako iznenadio Bokovia koji je prhvatio
Newtonov korpuskulamu teoriju svjetlosti. Dodue bili su mu poznati Huy
gensovi radovi, a je bio tako protiv etera da su mu se Newtonovi razlozi
inili uvjerljivi, a i sam e u raspravi De lumine, 1748. izmiljati dokaze pr
tiv undulatome hipoteze. Za nj su estice svjetlosti sastavljene od primar
nih toaka-atoma koji se dre jakim silama, a takav sastav izaziva uinak
da estice svjetlosti 'podrhtavaju'. Razliitim sastavom objanjava dalje po
jav razliitih boja i razliitog ponaanja.
Korusk teorja svjetlosti bila je pokopana sve do godine 1905,
kad je Albert Einstein uveo fotone da bi objasnio Lenardov nalaz pri foto
efektu; naime kinetika energija elektrona to ga otkida svjetlost od atoma
ovisi samo o njezinoj frekvenciji v, a ne o intenzitetu, to je suprotno undu
latomoj teoriji. Prema Einsteinu svjetlost dolazi u kvantima energije hv
pa
pr fotofektu jedan foton utre, a njegovu energije preuzima izbaeni elek
trn iz atoma. Bilo je to ujedno zomije tumaenje Planckove hipoteze iz
prsinca 190. da je energija harmonikog oscilatora viekratnik kvanta hv.
Narvno, Einstein je znao za interferenciju i ogib kojima je Fresnel
utio valno irnje svjetloti i stoga on svjetlosti pripisati i valna i
estina svojstva. Njegov izvod slavne Planckove formule zraenja na temelju
sttistikog zakona kolebanja polazi upravo od toga da u upljem prostoru
ima i valova i estica. Taj dualizam pririt Louis de Brlie 1924. na svu
materiju. Potaknuti tom neobinom hipotezom, Davisson i Germer su Zai
sta eksperimentalno ustanovili difrakciju snopa elektna. Paradoksnu poja
vu vala i estica uskladile su Heisenbergove relacije neodrenosti 1927. Bu
dui da se ne mo istodobno tono izmjeriti poloaj i brine estice, ne mo
im se ni pripisati odreena staza pa to ostavlja mjesta z pojavu vala u
kojem drugm pokusu.
Tu dvostrkost vala i estice dalje je ra kvanta teorja polja**.
Kad se klasino elektromagnetsko polje kvatizira (poopenim Heisenbergo
vim komutacijskim prvilima), dobivaju se diskretni kvanti energije u skla
du s Einsteinovom hipotezom. Opaana svjetlost nasre u takvim fotonima.
* Hond, Bokovicv dalckozor s vodom, Alman Bokovi, 5J.
** Dirc, W ings of Royal 5ocicty, London, 27; Jordan-Wigncr, Zcit-
s fi Fhysik 28, Hciscnbcrg-Fauli, Zs. f. Fbysik, 2, u najopnitijem
oblik s pou kanonskog fomaliza.
56
Meutim, dalja je posljedica kvantne teorje polja da se uz aktualne ili opa
ane fotone moraju uvesti i virtuelni fotoni. Takvi virtelni fotoni 'grade'
statiko elektrino polje, i njihova virtuelna emisija i apsorpcija stvara C

lombovu silu izeu dva elektrina naboja. Virtuelni kvanti mogu prijei
u aktualne, tako d se izvana privede dovoljno energije (da se 'uzdrma' elek
tino polje). Uvoenjem virtelnih kanata proirila je moder terija
pojam fizikog kao aktualno postojeeg i povukla grnicu prema klasinoj
fizici. Ta meuigra stvaog ili aktualnog i mogueg ili potencijalnog obnav
lja Aristotelova poimje, to e zaokupiti toliko i Ruera Bokovia.
Da bi usporedba s kasnijim Ruerovim izlaganjima bila potpunija, t
ba imati na umu da kvantna teorija polja polai od matematikog kontinu
uma u viedimenzionalnom prstoru, a tek e efekti u mjernjima oitovati
diskontinuiranost. Zacijelo, taj matematiki formaliza nije jo opipljiva
stvaost, ali se odatle mogu proraunati uinci u mjerenju, i to ne strogo
svaki pojedinano, ve njihova statistika raspodjela u velikom broju poku
sa. Bokovi je ve u ranijim raspravama tretirao odnos stvaog i matema
tkog, a i kasnije nee matematiko ili imaginaro shvatiti kao ist izraz
staog, nego zadrava aristotelsku dihotomiju protivno fizici svojeg doba.
Gravitacija je bila najvee Newtonovo otkrie ali i zagonetka za kasnija
vrmena. On sam se kolebao bi li ili ne bi sveo to udesno privlaenje na
medij izmeu tijela. Jamano je poeo s modelom eter, no poslije je odu
stao. Znaajan je za tu pru fazu iskaz Colina Maclaurina koji se poziva
na Newtonovo pismo Robertu Boyleu:
Cini se, iz njegova pisma Boyleu, da je to bilo ranije njegovo miljenje
pa ako to nije objavio, razlog je bio to je shvatio da nije sposoban na
osnovu eksperimenta i opaanja dati zadovoljavajuu teoriju tog medija
i naina kako proizvodi tu glavnu prirodnu pojavu.
Mawell je dobro poznavao povijest fizike pa je tono ocijenio da je Newton
iveo zakon gravitacije iz opaanja planetnih gibanja. On dalje pie o New
tonovoj gravitaciji:
On je daje kao izvod strogog dinamikog zakljuivanja i njome pka
zuje kako su ne samo izrazite pojave ve i opaane nepravilnosti u gi
banjima nebeskih tijela izraunljivi rezultati jedincatog naela. U so
jim Principima on se ograniava na demonstraciju i razvoj tog velikog
koraka u znanosti o uzajamnim djelovanjima tijela. On ne kae nita o
sredstvu uslijed kojeg jedno tijelo gravitira prema drugom. Znamo da se
njegov duh nije smirio na tome - da je osjeao da se gravitacija mora
dati objasniti, i da je upravo on sugerirao objanjenje osnovano na dje
lovanju eterog medija u svem prostort. Ali s mudrom umjerenou, ta
ko karakteristinom za sva njegova istraivanja, razlikovao je takve spe
kulacije od onoga to j
e
utvrdio opaanjima i eksperimentima pa je is
kljuio iz svojih Principa svaki spomen uzroka gravitacije, 'riuvajui
misU o tome za Pitanja objavljena na kraju svoje Optike. Pokualo se od
vremena Newtona rijeiti taj teki problem, ali nijedan pokuaj nije
vodio do pouzdanog rezultata.
57
Eto, i utemeljitelj elektromagnetskog polja nije se otkinuo od meha
nikih modela! U istom lanku hvali Le Sagea da je dosad najbolje obja
njavao gravitaciju. U toj teoriji beskrajno mnotvo hiperfinih, ultramunda
nih estica odasvud nasre na tijela, a, kako taj nasrtaj biva u spojnici dvaju
tijela neto zt, dva se tijela privlae. Maxwell nije vidio elementaran pri
govor tom objanjenju. Kad bi tri tijela stajala na jednom pravcu, djelova
nja izmeu dva tijela bila bi zastrta trim, i uzajao bi privlaenje bilo
smanjeno, protivno Newtonovu zakonu.
iuerovi nazori nastali su u ivoj struji razliitih miljenja o Newtona
voj mehaici nakon to se ona pokazala tako uspjena u rjeavanju svemir
skih prblema. Kad je i Leonhard Euler matematiki izgraivao novu me
hanik, ostao je duboko skeptian prema Newtonovoj gravitaciji, kao to se
vidi iz t njegovih rjei*:
Hajde, pretpostavimo da je prije stvaranja svijeta Bog stvorio samo
dva tijela u stanovitom meusobnom razmaku, da ne postoji apsolutno
nita izvan njih i da su u stanju mirovanja. Da li bi bilo mogue da se
jedno tijelo priblii drugome ili da bi imali tenju da se priblie? Kako
bi jedno moglo zamijetiti drugo u udaljenosti? Odakle bi proistekla
telja da se priblite? Ta pitanja zbunjuju. Ali, ako vi pretpostavite da je
meduprostor ipunjen finom materijom, moemo odmah razumjeti d
ova materija djeluje na tijela pritiui ih. Uinak bi bio isti kao da
ona posjeduju mo uzajamnog privlaenja. Danas, kad znamo da je ci
jeli prostor imeu svemirskih tijela ispunjen suptilnom materijom zva
nom eter, razboritije je pripisati uzajamno privlaenje tijela akciji koju
eter vri na njih, premda nam nain te akcije moe biti nepoznat, negoli
da pribjegnemo neshvatljivom svojstvu.
Ako je Euler i smatro postojanje etera dokazanim, ipak je ostao nepovjer
ljiv prema etemim teorjama gravitacije. No on poput Newtona smatra silu
uzrkom promjena gibanja i uvodi za silu oznaku potentia;** to e se nai i
u Bokovia.
Poput d'Alemberta bio je Louis Lagrange vie zaokupljen matemati
kom izgradnjom mehanike i jednako se suzdravao o shvaanja sila kao
'uzroka'. U svojoj Mecanique analytique, objavljenoj 1788, on jednostavno
uvodi silu kao umnoak mase i akceleracije, a taj mu uoak mjer force
etementaire ou naissante. Usavravajui matematiku obradu do najvieg
stupnja, Lagrange prputa da temeljitije analizira same pojmove sile i ma
se. Svoj postupak on tako definira u predgovoru spomenutom djelu:
Svesti teoriju mehanike i vjetinu rjeavanja problema na ope for
mule iji jednostavan razvoj daje sve jednadbe potrebne za rjeavanje
svakog problema.
* Lttre a une Frmcssc d'Allcmagc, sur dvcrs su]cIs dc physguc cI dc
hosohc Paris 182. Pruzeto i kjigc Ma Jammcra: ComcpIs of force,
aa Unv. Prss, 1957.
** Bue, Mechania, sive motu scientia analytie eposita, St. Petersburg,
1736.
58
Trtirajui tako mehaniku isto matematiki s genijalnim rijanjem de
rncijalnog i varijacionog rauna, Lagrange je morao s omalovaavanjem pr
tit Bokoviee spekulacije o sil, prikazane moro geometrio. On je odustao
o bilo kakvog geometrijskog predoivanja, posve predan analitikim izvo
dima. Jo i vie, u takvim analitikim obradama iezava tradicionana veza
uzrka i posljedica, i sve se doaanje prikazuje u funkcionalnoj ovisnosti.
Na takvo usmjerivanje djelovala je i Humeova kritika principa kau
zanosti. Ako smo prema Humeu opaali da stanovita dva dogaja slijede
jedan nakon drgoga, tad se u naem pamenju utiskuje ta veza, tako da,
kad nastupi prvi dogaaj, oekujemo drgi. No kauzalnosti nema u prirdi,
ve je to samo navika naeg duha. To Humevo stanovite prihvatit po
zitivisti, samo to e i duh odbaciti kao poseban entitet pa sve ostaviti u
funkcionalnim relacijama, bez unutajeg supstrata. Zacijelo, s kauzalnou
biva odbaena i sila, kao to e to uiniti dosljedno Heinrich Hertz u svojim
Die Prinzipien der Mechanik 1894. U tom istom smislu porie i Bertrnd
Russell* pojam sila. Njegovo obaje polazi o toga da akceleracija nije
fika injenica, ve matematiki zamilja j ; stoa on i mehaniku, k
i
matematiku, pokuava svesti na temeljna loika naela. No, ako se tako
nastavi razmiljati, dosljedno se svrava u Humeovoj skepsi o postojanju
vanjskog svijeta. Jo dosljedniji pozitivisti od Russella takoer zabaju silu
priznavajui jedino logike ili funkcionalne veze izmeu elementa iska
z koji izraavaju osjetilne zamjeaje ili "injenice". Jedan od filozofa Be
kog pozitivistikog kruga Philipp Frank** je smatrao da Einsteinova opa
teorija relativnosti ukida Newtonovu silu, i stoga sila ima za nj samo psi
holoko znaenje, gdje joj i trai podrijetlo.
Ruer Bokovi nije podlegao tom matematizirajuem trendu koji je
degradirao ili posve uklonio silu, i njegova teorija bit e dosljedan nastavak
Newtonovih izvorih zaiisli. Svakako filoofe je trajno bunilo d s istom
rjeju oznauje napon naih miia i sunevo privlaenje planeta. Sunce
ne osjea napor, naravno, kad v planet oko sebe k to to osjea ovjek
kad zavrti kamen na konopcu. No, to to osjeaji izostaju pri mrtvim prd
metima nema za konzekvenciju da u naem djelovanju na okoli i u uzajam
nom djelovanju izmeu mrtih prdmeta nema neto zajedniko. Zastupnici
psiholoke teorije sile poili su logiku pogreku ponajvie voeni Descar
tesovim dualizmom tijela i due. Polazei o jedinstva svijeta, Ruer Bo
kovi e prekoraiti taj dualizam i nagaati zajedniko izvorite fizikih i
psihikih procesa.
Sam Newton je pod pljuskom kritika kako uvodi okultne moi doda u
drugom izdanju svojih Philosophiae naturalis principia mathematica 1113.
vrlo znaajnu izreku:
* The prncplcs oj moIhcmoIcs, 193.
** FoundoIons oj physcs u nlcmolonol cncyclopocdo oj unjcd sccncc,
Lmo 1955. Frankovu sc miljcnju prikljuujc i Ma Jammcr u knjiU Con-
ccpIs oj jorcc sa zavrnom rccnicom: Wilc tbc modcm tmatmcnt of classical
mecs still admittcd, tolcmntly, so to say, tbc conccpt of forcc a methdo
logl intcmcdiatc, tbc tbo of ficlds would bavc to banisb it cvcn fmm t -
bumblc position. To nijc samo ncmjcvanjc suvmmcnc fizikc polja, ve i
cijclc kvanmc tcorijc. Klasina fizika sa svojm tcmcljnim pjmovima ostajc
tcmclj n kojcm sc p atomska torija pa i si otaje ncopbO element
u sbvaanju priroc.
59
Ja ovdje rabim rije privlaeje openito za bilo kakav pothvat tijela
da se primaknu, bez obzira na to da li to potjee od djelovanja samih
tijela, kao !to jedno tijelo tei drugome ponukano emitiranim duhovi
ma, ili to ptjee od djelovanja etera, zraka ili bilo kojeg medija, bez
obzira da li je to tjelesno ili netjelesna
Ovaj i drugi citati pokazuju s kakvim se dvojbama muio osniva mehanike.
Cini s da je to sudbina svih velikih otkrivaa. Slino je i Charles Darwin bio
obuzet sujama u evoluciju, ponajvie zato to je dobre razloge za razvoj
ivih bia pomijeao s ne tako vrstom hipotezom o uk tog razvoja.
Sao se kasnijim generacijama ini da su tvorci modeme znanosti imali ja
sne i sigure predodbe o svojim otkriima. Ponajee je tek posthumno
doba uspjelo odlupiti mutne slike ili predrasude od blistavih jezgi.
Ako se Newton toliko kolebao do kraja, ne smije nas uditi to su i
njegovi sljedbenici lutali u poimanju gravitacije ili openito sile i mase. Je
dan od prih iritelja nove mehanike Pierre Louis Moreau de Maupertuis
izjavljuje* da govor o sili samo skriva nae nezje pa dalje pie (to bi
povjesniar znanosti Jam er rado uzeo kao motto):
Nema u filozofiji nijedne rijei e!e opetovane koja je tako malo eg
zaktno definirana. Njezina nejasnoa ju je uinila tako zgodnom !to
njezina uptreba nije ograniena na tijela koja poznajemo. Cijela !kola
filozofa pridaje je danas biima kad i nije nikad vidjela silu koja se ne
bi oitovala kakvom pojavom.
Smisao je t rijei d se vide samo pojave a ne sae sile pa je tom pojmu
tko nai kakvo znaenje.
Istih godina kad su Maupertuis i d'Alembert imali krajnje sudrljiv
stav prema sili ili su je uzimali samo kao matematiki izraz interakcije iz
meu tijela, Ruer Bokovi je poeo graditi svoj "nvi svijet" koji e biti
atcipacija najveih obrata u shvaanju prirode.
* Esso de Cosmologc, objavljen 1750, kad je bio predsjednik Berlinske
aademie, gdje matematiki io princip najmanje uin
60
SUSRETI I RL! S LEIBNIZOM
U 18. stoljeu, prije Kantova nastupa, bila je Leibnizova filozofija naj
omiljenija na europskom zapadu, i Bokovi je esto raspravljao o naori
ma velikog leipzkog filozofa. Leibnizov utjecaj na nj bio bi preuvelian u
povijesti znanosti kad bi se imala n umu poudaranja, ali je Dubrvanin
neke svoje ideje upravo razvijao u polemici s tom jako rairenom kolom.
Kad se i nau slinosti, one vie potjeu iz istih izvora, negoli zbog nekog
sljedbenitva, a i ta prvidna podudaranja kriju temeljne razlike.
Gottfried Wilhelm Leibniz (1646-1716), Newtonov suvremenik i takmac
u nesretnom spor tko je otkrio infinitezimalni ran, lan Royal Soietyja
u Londonu i Frncuske akademije, osniva Berlinske akademije znanosti i
najzasluniji za osnutak Akademije u St. Petersbourgu, matematiar, fiziar,
logiar, izumitelj strja za raunanje, diplomat i filozof, bio je udo od dje
teta koje se ro do vrhunca europske misli. Blage naravi i udvoran, osta
vio je iza sebe filozofiju koja je nastojala izgladiti razlike to su ve izbijale
i dalje prijetile estokim sukobima. A to, da je "ostavio iza sebe", primjereno
je jer su mu glavna djela bila objavljena nakon smrti, kad je Ruer rastao.
Jednako vana bila je i njegova opsena korespondencija gdje je prijatelji
ma ili velikaima povjeravao svoje misli. Poput Markantuna de Dominisa on
se zalagao za izmirenje katolika i protestanata u svakako tolerantnije vrije
me, a taj biljeg pomirljivosti nosi njegova cijela filozofija koju je elio ui
niti egaktnom kao to je matematika. Stoga e on umjesto uprljanih i dvo
smisleh rijei uvoditi simbole s tonim odreenjem operacija, i u tome
je prethodnik matematike ili simbolike logike, kao i filozofije matematike
Fregea i Russella. Zacijelo, Bertrand Russell je toliko cijenio taj rad d je
u Povijesti zapadne filozofije ustvrdio da sam Leibniz nije suvie ozbiljno
shvaao svoju monadologiju koja je tada toliko oarala 18. stoljee, a je
sporo bi li njemaki metafiziar prihvatio takvu ojenu. Russell napomi
nje da je koncepcija monada ili bezbroja duica bila nabaena u pismu jed
noj velikaici, ali to jo ne mora znaiti disvalifikaciju kad se ima na umu
Leibnizov udvoran karakter.
Ve je Platon tvrdio da postoje ideje kao vjena bia u njegovom c
stvu odakle je potekla i naa dua dok su sva tjela i predmeti oko n
nesavreni i prolazni, vie sjene ili priin negoli prvi entitet. Dolazei od
tog uzvienog i savrenog carstva, naa dua nosi pamenje n ideje i tao
61
prepoznaje predmete vani, kad na primjer veli: ova soba je heksaedar. Na
ravno, vanjski predmeti nisu nikad savreni geometrijski likovi i ideje. No
Platonov Sokrat moe ustvrditi: Nae znanje je sjeanje. To razlikovanje
izmeu savrenog svijeta ideja i grube osjetilne stvaoti bit e takoer
Leibnizovo polazite.
Kad je i britanski empirizam odbacivao platonizam, podravao je zbrku
poistovjeujui ideje s osjetima. Osjet crvene boje nije Berkeleyu bitno
razliit od pojma kocke. Aktualni proces miljenja esto se tu nije razlikovao
od same ideje. Kad Cartesius veli Cogito ergo sum, tad je neosporo samo
to da postoji ovjek koji neto misli. Miljenje dakle tee ili postoji, no
kad to smislimo, na primjer, da iz jedne toke moemo povui jednu i sa
mo jednu paralelu na zadani pravac, to je taj euklidski aksiom i kako 'po
stoji'? Opreka je izmeu empirista i platonista to prvi priznaju samo posto
janje duevnog procesa (a ne i samu duu), a drugima su pak takve mate
matike apstrakcije najvia i dapae jedina realnost. Meutim, do Boko
vieva doba jo se percepcija ili osjetilna zamjedba svrstavala pod ideje,
a to je i prije Leibnizu olakalo da sve svede na due kojih je bezbroj i ne
djeljive su, a on ih zove monadama. Nakon to je Lke objavio godine 1690.
svoj utjecajan An Essay Concerning Human Understanding, Leibniz mu je
odvratio esejima Nouveaux Essais sur l'entendement humain koje nee oba
zrivo zbog Lockeove smrti objaviti z svojega ivota. T njemaki metafi
ziar povi jasnu granicu prema britanskom empirizmu i uope filozofiji
utemeljenoj na iskustvu.
Joh Locke je u svojem eseju o ljudskom razumu postavio osnovno pi
tanje: da li sadraji nae svijesti odgovaraju stvaoti. Njegov je odgovor
bio potvrdan, bar to se tie primaih (prstomovremenskih) svojstava.
Bokovieva e dvojba zaroniti dublje. Meutim, Leibniz najradikalnije rje
ava tu dilemu, tako da razvija idealistiki moizam kao dosljedni platonist.
Stoga i njegovo shvaanje matematike biti drgaije od Ruerova, iako
obojica polaze od matematike i logike. Za Leibniza nema uope fizikih nu
nosti, kao ni za logiara-pozitivista Wittensteina dvjesta godina kasnije.
Leibnizova je veliina prije svega u matematikim i logikim istraiva
njima te u otrumnim analizama dotadanje filozofije. Imao je i praktiki
smisao, tako da se i danas upotrebljava dosta njegovog matematikog for
malizma kao oznake mnoenja, dijeljenja, indeksa, eksponenta, diferencijala.
Koliko go je on tovao Aristotela, prvi je jasno spoznao kratkou logike
subjekta i prdikata, osobito u tradicionalnom problemu definicije ili biti
stari. Uzimajui za primjer Cezara, on veli da je u tom pojmu sadrano
sve to je Cezar inio.
Mi pretpostavljamo da je priroda potpunog pojma kojeg subjekta u
tome da ukljuuje u sebi sve, tako da bi predikat bio zaista u njemu
sadran.
Dakle, uzaludno je koje bie ili stvar pokuati odrediti jednim iskazom. Tek
kad izreemo sve predikate, znamo to je taj pojam. Taj logiki stav ri
tradicionalno shvaanje biti (essentia), ali e sam Leibniz to ipak zadrati ne
ba u sukladnosti inicirane logike s drugim filozofskim izvoima. Tek nova
matematika i simbolika logika nastavit e na tim Leibnizovim natukni
cama.
62
Leibnizova razmiljanja najpotpunije su sadrana u njegovoj obilnoj
korespondenciji. Bio je u tim pismima tolerantan i rado je diskutir s
prtivnicima svoje filozofje. Stovie, priznaje im da su mu svojim zamjer
kama pomogli da postigne veu jasnou. Kakve su ga dileme muile, vidi
se najbolje iz njegovih uvodnih razmatranja O slobodi:
Jedno je od najstarijih spornih pitanja to uznemiruje ljude: kako se
sloboda i sluaj mogu pomiriti s redom uzroka i promisli. Tekoe su
se jo poveale kranskim ispitivanjima i razglabanjima o pravednosti
to Bojom voljom vlada radi spasa ljudi.
To pitanje provlai se kroz cijelu Libnizovu filozofiju. Odbacujui sluaj,
on e graditi metafizik na loikoj nunoti, kao to su to pouzimali sko
lastici i Spinoza. Budui da mu je misao primaa a ne stvarost, logika
nunost zamijenit e princip kauzalnosti. U tome se Leibniz bitno odvaja o
Bokovia koji nee eliminirati stvarnost, ve e ju podvri strogoj kauzal
nosti.
Leibniz se sve vrijeme dri dvaju naela: pro, da dvije stvari ne mogu
biti identine i, drugo, da svijetom vlada logika nunost pa princip doolj
nog razloga najbolje slui za dokaz. Prvo naelo mu je potrebno da bi uope
vrijedila Aristotelova logika; jer, kad bi dvije stvari bile jednake, ne bi se
mogao uspostaviti identitet. S tog naela on i odbacuje atomistiku koja je
smatrala da su atomi jednaki. Jednakost dviju stvari za nj je logika besmi
slica. Prihvativi ideju atoma, Ruer Bokovi je osporavao to Leibnizovo
pro naelo, a posljednji proturazlog poloio je u Boga koji bi ipak znao
sve razlikovati. Jednako neuvjerljivo je Leibniz princip dovoljnog razloga
branio postojanjem Boga koji bi zajamio njegovu loiku nunost i je
dnostavnost, a s druge strane logiar nije mogao izbjei zakljuku da i sa
mog Boga podvrne naelu dovoljnog razloa. Bi li Bog mogao stvoriti neto
to je loe i nema dobrog razloga? Leibniz na to odgovara* da je sama pri
rda Boga da ne moe drugaije postupiti:
Bog, po svojoj mudrosti i dobroti, bio je nepogreivo voden da stvori
svijet (najbolji mogui) . . . a sve se to zbilo a da njegova savrena i naj
via sloboda nije bila obuzdana.
Bokovi je zamijetio protuslovlje u Leibnizovim trdnjama, i on veli da tu
sam Leibniz priznaje da je Bog bio prinuen svojom biti da bira ono to je
najbolje. Time je ukinuta savrena i najvia sloboda koju Leibniz pripisuje
Bogu. No, prema Rueru, sve stvoreno i nije savreno, ve se samo moe
razvijati prema sve veem savrenstvu, a time se pojam Boje i ljudske
slobode moe zadrati bez proturjeja. Naelo dovoljnog razloga protivi se
Bojoj slobodi, ali ne i princip kauzalnosti za prirodne pojave.
Bokovi je osporio Leibnizu da naelo dovoljnog razloga moe zami
jeniti princip kauzalnosti u shvaanju prirode. Leibnizovi sljedbenici pozivali
su se esto na Arhimeda koji je primjenom naela dovoljnog razloga izveo
zakon ravnotee na poluzi. Ako su oba kraka jed aka i oba tereta jednaka,
nema razloga zato bi jedna strana prevagnula; misaono bi se dalje toboe
* Libniz, Essais de theodicee sur la bonte de Dieu, la liberte de l'homme et
l'origine du mal, 1710.
63
dospjelo do opreg zakona ako su kraci razliite duljine. Bokovi je oslabio
snagu tog dokaza primijetivi da je Arhimed slinim postupkom dospio do
(pogenog zakljuka da je Zemlja savrena kugla. Pr objanjavanju pri
r presa nepho je princip kauzalnosti.
Leibniz je ralikovao dvije vrste iskaza, kao i Kant polije koji re i
zvati alitikim i sintetikim. Analitike su izjave tautoloke, gdje je ve
prdikat sadran u subjektu, kao na primjer: prvokutni trokut je trokut
i kvadrat ima etiri stranice i etiri prava kuta. Sintetiki su iskazi oni koji
k ne!to novo, to nije sadrano u subjektu, kao na primjer: rua je uta.
Meutim, Leibniza i Kanta zaokupljaju onaki sintetiki iskazi koji se ne
odnose na iskustvo, ve i na um izravno uvi po svojoj openitost i bez
iznimnosti. To su ponajprije logiki prncipi ili geometrijski aksioni. Rua
ne moe biti ta i neuta. I, kad se nas dva gibamo na prvcu, moj drg
je sprijeda i strga; tertium non datur (tree nema).
Leibniz je za slavnog ratnika princa Eugena Savojskog, koji je kod Pe
trovaradina 1716. izvojevao odlunu pobjedu nad Turcima, napisao idure
godine Principes de la nature et de la grtce, gdje je inae ljubitelju mate
matike i fizike objanjavo i naelo dovoljnog razloga:
Dosad smo govorili samo kao prirodoslovci. Sada se moramo podii do
metafiike i primijeniti velik princip, openito n
e ba mnogo upotreblja
van, naime, da se nita ne dogaa bez dovoljnog razloga. Drugaije re
eno, nuta se ne dogaa, a da ne bi bilo mogue za nekoga tko prilino
zna o stvarima da iznese dovoljan razlog da odlui zato je to tako a ne
drugaije.
.
Prihvatimo li taj princip, imamo pravo prvo da se zapitamo: Zato je tu
radije neto negoli nUla? Jer nita je jednostavnije i lake od neega . . .
Dovoljan razlog za postojanje svemira ne moe se nai u slijedu sluaj
nih stvari . . . (ve) mora biti izvan tog slijeda . . . A taj posljednji razlog
za stvari zove se Bog.
To se prikljuuje na dugu raspravu koju je otpoeo Anselmo Canterbur
ski u 11. stoljeu s takozvanim ontolokim dokazom za postojanje Boga, a
to je i Descartes obrazlagao. Prema njima obojici t, da je Bog apsolutno
savren, sadri i da mora postojati. Jer inae, da ne postoji, ne bi bio savr
en. Zacijelo, Descartes je znao razlikovati bit od postojanja pa s pie u
djelu Meditationes de prima philosophia 1641. da moemo zamiljati krila
tog konja koji ne postoji, ali to nije mogue za Boga.
Jednostavno odatle to ne mogu zamWjati Boga bez postojanja slijedi
da se egzistencija ne moe odvojiti od njega pa dakle on zaista p
stoji.
Pogrnost tog armenta pokazat e Immanuel Kant u Kritici istog uma,
ali tako veliki logiar kao Leibniz zanio se ipak ontolokim dokazom, ne
samo to je bio odan vjer. Da sam pojam, tonije logina nunost uklju
uje i postojanje, i bit implicira egzistenciju, bilo je blisko skolasticima,
pogotovo kad se ima na umu da su se od Platona ideje ili pojmovi uzimali
kao realnost. im se bitak tako idealistiki shvati, nije teko poistovjetiti ga
s biti i ak izvlaiti egzistenciju iz esencije.
64
Idealistiki monizam ne mora se shvatiti samo u Platonov smislu ko
realnost, ve se moe poi od subjekta kao duha u ravoju, kao to je ui
nio Gr Wilhelm Friedrich Hegel (1770-1831). U svojoj dijalektici on su
prtstavlja bitku nita (nita jest) to daje nastajanje; i cijeli njegov raoj
sastoji se u dijalektikom suprtstavljanju esencija. Nita kao vaan skota
stiki pojam vaan je i za Bokovia koji realnom prosto suprotstavlja
matematiki i imagini prstor i kae za nj d je nita.
To to moe logiki biti za idealista i postoji. Ako logkim sudom po
kae mogunost neega, Leibniz e to bro prihvatiti kao postojee, i obra
tno, naravno. Stoga e on otkloniti Newtonov svijet gdje se prirodne pro
mjene zbivaju prema prncipu kauzalnosti kojem je izlino logiko uteme
ljenje. Budui da se Newton ustezao od polemike s njemakim filozofom,
upustio se u to njeov prijatelj Samuel Clarke pa mu Leibniz u pismu iznosi
neke svoje stavove
koje vrijedi bar dijelom navesti:
(4) Nema dva individua koji se ne mogu razlikovati. Jedan moj daro
viti znanac, razgovarajui sa mnom u prisustvu Njezine Visosti u
vrtu Herrenhausen, povjerovao je da bi mogao nai dva lista savr
eno jednaka. Njezina Visost ga je izazvala da to uini, i on je trao
dugo vremena naokolo u uzaludnoj potrazi. Gledano na mikroskop,
bit e otkriveno da se razlikuju dvije kapljice vode ili mlijeka Ovo
je razlog protiv atoma koji se isto tako obaraju principima prave
metafizike kao i vacuum.
(5) Ovi veliki principi dovoljnog razloga i identinosti nerazluivog mi
jenjaju uvjete metafizike koja postaje njima izvora i demon
strativna, dok se prije sastojala od malo ega doli praznih rijei.
(6) Postulirati dvije. nerazluive stvari znai postulirati istu stvar pod
dva imena. Tako je neodriva hipoteza da bi svemir mogao imati
razliit poloaj u prostoru i vremenu no to ga aktualno ima, dok
bi svi dijelovi svemira zadrali relativne poloaje kakve zaista i
maju.
(16) Kad bi prostor i vrijeme bili neto apsolutno, to e rei, ako bi
bili to drugo negoli stanovit raspored stvari, to bi bilo protu
rjeje.
Libniz tu i na drgm mjestima odbacuje predobu atoma i prog pr
stora kao nespojivu s njegovim metafizikim naelima koji mu zajamuju
istinu. Prostor sam za se ne postoji pa je i Netonova prtostavka o ap
solutom prstor i vrmenu apsurdna. Prostor je odreen ploajima s
tijea u svijetu pa kad bi taj svemir izvrio tnslaciju i se zakrenuo z sta
novt kt,
n
ita se u meusobnim racima tijela ne bi prmijenilo, de,
izvodi dalje njemaki filozof, besmisleno je uope uvoiti takve pomake, kao
to bi Newton pomiljao na temelju apsolutnog prstora i vrmena u koje
se svemir giba. Leibniz je takvim razmatranjima prethodio shvaanju rla
tivost gbaja, k to s pisali Erst Mach u pozatoj kjiz Mechnik in
ihrer Bntwicklung, 1883. i Henri Poincar u Science et l'hypothese, gdine
1902. Meutim, ako se ue jedn motritelj neovisan o svemirskim tjelima,
a Bokoviu je to Bog, tad se tom motritelju prikauju translacije i zt
svemira. A matematiko prikaivanje fizikih proesa u kordiatom susta-
S
Rue Bko
65
v prtostavlja takvog 'motritelja' ili rferentni sistem. U diferncijalnim
jednadbama koje korespondiraju prirdnim zakonima ne mijenja se fiz
ki nita ako se svemir pomakne ili zakrene. No te invarijantnosti odreuju
osnovne fizike veliine - impuls i moment impulsa (vrtnje). Vidi se kako
matematiko tretirnje sugerira Newtonovo staovite o matematikom,
pravom i apsolutnom prstor. Kako bismo se inae moli pouzdati u zakone
o ouvaju ukupnog impulsa ili momenta impulsa? Leibniz nema te re
izeu stog i matematikog prostor, no onos t dvaju prostora bit
sr Bokovieve teorije u dosljednijoj izgradnji Newtonove mehanike.
Bokovi je stoga iz jednog ireg obzorja neoli Leibnizu bio nepri
hvatljiv Descartesov dualizam dua i materije kao neovisnih supstacija. No
prje leipzikog metafiziara-idealista Spinoza se sasvim rijeio tog dualizma,
tako da je tjelesno i duevo sveo na atribute jedne jedine supstancije koju
on zove Prirda ili Bog. Nizozemac a podrijetlom portugalski 2idov, Baruh
Spinoza (1632-1677) je isprva slijedio Cartesiusa da bi u posthumno objav
ljenom djelu Ethica ordine geometrico demonstrata ostavio najimpozantniji
sustav monizma. Arthur Schopenhauer je u svojim razmatranjima o religiji
duhovito primijeto kako je Spinozina jednadba Natura sive Deus bila naj
elegatniji nain da se Bo izbaci. No Spinoza, koji je inae teko ivio bru
sei le, nije nimalo elegantno proao, nego je bio proklet od idovske opi
ne i umro rao, dugo nepriznat sve dok Lessing, Herder i Gothe nisu odu
evljeno uskrisili njegov panteizam. Cinina Schopenhauerova primjedba je
previdjela da se Spinoza htio otkinuti od one predodbe prirde ili mate
rije k iste protenosti, kakvu je storio Cartesius osakativi dalji razvoj
fizike i filozofije. Kad je i Descartes rcionalizmom i aritmetizirajem geo
metrije potiskivao skolastiku mistiku, ipak ga je prtjerano zvati ocem mo
dere filozofije, kao to se uvrijeilo od utjecajnih povjesniara. Svakako,
racionaistiki deduktivizam po uzor na Euklidov geometrijski sustav bilo
je ono najvanije to je Spinoza preuzeo od velikog francuskog mislioca, iako
odbaciti njegov dualizam, ali e takoer poput Leibniza preuzeti i ontolo
ki arument da je postojanje Boga ili Priroe evidentno iz samog pojma.
Dok je prma Talmudu i Bibliji Zemlju i sve oko nje stvorio Jahve ili Bog
koji stoji iad ili izvan svojeg djela, Bog ili Natura Naturans je u svemu
stornom, a nita t izvanje ne djeluje. Jedincata supstacija ima beskraj
no mnogo atrbuta, no mi spoznajemo sao njezina dva svojstva: miljenje
i prtenost (materiju). Budui da je boanska narav beskrajna, mora biti
i beskonano mnog stvari na beskonane naine, beskonano mnogo atri
buta. Spinoza daje io u Etici:
6
-Ja sam sada objasnio narav i svojstva Boga; da on postoji nuno; da
j
e jedini; da postoji i postupa samo po nunosti svoje prirode; da je slo
bodni uzrok svih stvari, i u kojem je to smislu; i, napokon, da su sve
stvari predeterminirane Bogom, zacijelo, ne njegovom slobodnom vo
ljom ili apsolutnim fiat (neka bude!) nego pravom prirodom Boga ili
beskrajne moi 4 Ja ovdje upozoravam na predrasude koje potjeu i
jednog izvora, naime da ljudi obino pretpostavljaju da se sve stvari u
prirodi ravnaju, kao i oni sami, prema nekom cilju pred sobom. Tako drle
za sigur da Bog sam upravlja sve prema odreenim ciljevima . . . A
premda to ikustvo danomie opovrgava. . . oni su postavili aksiom da
sud Boji daleko premauje ljudski razum. To bi jamano bilo dovolj
no d itinu zataje ljudskom rodu za sva vremena k ne bi matema
tika, koja ne radi s konanim svrhama, ve jedino s esencijama i osobina
ma figura, snabdjela ljude s drugim kriterijem istine.
Zacijelo, uzdizanje matematike i logike nunosti, koje ini Boju objavu
gotovo suvinom, raestilo je idovsku vjersku zajednicu, i Baruh je odanle
bio proklet najgrbljim rijeima. No nisu ga potedjeH ni katoliki doga
tc. Zamjerali su mu najvie to je ukinuo personalnost Boga i besmrtnot
due. Meutim, svojim nazorom da fiziki i psihiki presi teku usporedo
uklonio je Descartesovu tekou o interakciji izmeu due i tijela, i to e
najvie utjecati na Leibniza. Fizika je kauzalnost Spinozi pandan logikoj.
Ipak, ao postoje takve dvije vrste zakonitosti, fizika i logika, moe li to
zjedno dati onak determinirnost kakva je poslije bila pripisana autor
Etike? Ili on ipak prizaje ljudsk slobodu?
Ako se prihvati naelo da svaki in i stvar ima dovoljan rzlog da bude,
kako se moe ovjeku pripisati slobodna volja? Sam Leibniz veli da jedan
dominantni rlog pokree volju prma stanovitom izbor. A to ipak ne
zai ukidanje slobodne volje jer nije prisilno, prema Leibnizovu sudu. Bo
kovi je uvidio krhkost te obrane. Dodue, Leibniz pokava odstraniti pri
silu, a mu ostaje logika nunost koja nita manje ne ukida slobodu volje.
Naelo dovoljno razloga protivno je prema Ruer ljudskoj slobodi. Zna
ajno je da se i Kantovo poimanj
e
sloboe pribliava Leibnizovu; i jedan
i drgi filozof smatraju da je in sloboan i moralan ako je izaao iz uvi
aja razloga i etiko imperativa.
Ako je Leibniz i osporio iskustvu sigo znanje, proor u mikrkozmos
ga je jako uzbudio, kad je knjigovoa i amater Antony v Leeuwenhoek
konstruirao mikroskop. Nije to bio zanstvenik koji bi imao kakav smjer
istraivanja, ve je gledao nasumce, ali njegova vjetina konstrkcije mikr
skopa bila je zadivljujua. Opisi njegovih motrnja bili su nakon godine
1673. raireni meu znanstvenicima i potakli su razvoj biologije i medicine.
Sam Leeuwenhoek otkrio je eritrite u k, zubne kanalie, spenatozoide,
bakterije, biljno tkivo. Leibniza je osobito presenetilo to se ispod prividne
kompaktnosti i postojanosti krije sloena strktura i neprstano gbaje.
Meutim, on ne bi bio tako veliki metafiziar kad to otkri ne bi umio idea
listiki reinterpretirati. To g je samo uvrstilo u uvjerenju da p
ostoji "va
sila" koja je usaena u najsitnije dijelie i uzrok je vjenog gibanja. Za nj
i nema "mrtve" materije, a njegova iva sila oivljava sve postojee. U tm
smislu je on zastupnik panvitalizma.
Za razlik od Spinozina pateiza Leibniz je ostao vjer katolioj i
idovskoj personalizaciji Boa pa ne nadilaz Descartesov du tako da
bi Boga izjednaio s Prirodom, ve e on uope eliminirati materiju, a jedino
Bogu i duhu priznati pravo postojanje. Materija je od Cartesiusa imala bit
no svojstvo protenosti, dok se to mislima ne moe pridati. Dodue, na duh
zmilja gemetjske likove, a bi bilo pogreno tvrditi da ti zamiljaji z
premaju prstor. Kad Leibniz i smatra poput Platona ideje realnima on u
tome odstupa od Platona koji je bitak gadio od ide prvokutnih troku
ta. Psihino je za njemakog metafiziar neproteo, a najjasnije se oi
tuje u poimanju logikih i metafizikih nunosti i naela. Odstranivi ma
teriju, on e svoj svijet sastaviti od 'dua' koje e jo zvati monadama
67
Prema tome nije on moro izvoditi da njegove monade nisu protee; to i
z i sae bit psiog. Treba to isti jer i Bokovi smatrti da nje
govi atomi nemaju prteosti, a Ruerva predodba izlai i pom fi
zike analize sraova atma. Stoga se jedva moe prihvatti utjecaj monado
logije na Dubrvanina
Prea Libnovm prom naelu de ientitate indisceribilim svaka
se monada rzlikje od druge, a te "duice" su hijerarhijski poredane, tako
da najnie sastavljaju najdonji sloj svijeta, a najvie same ljude s njiho
vim tijelom i duom. Svaka monada predstavlja jedan individualitet na koji
nita izvana ne moe djelovati, a ni ona ne moe djelovti na drge mona
de. Kao to njemaki metafziar veli, moada nema przora. No, kako se
ipak postie cjelovito zbivanje? Tu opet on pribjegava Bogu koji je unapr
jed odredio sklad izeu stornih dijelova, a ta prestabilirna haronija
ima, svakako, skolastiku povijest sve od Tome Akinskog. Bog nastupa
pra monadama kao stvoritelj, vladar i arhitekt. Ako prihvatimo izrenu
Russellovu ojenu o neozbiljnosti monadologije, Leibniz je tu metafork
raijao svoje misli o temeljnim prblemima telogje i filozofije.
Leibniz preuma od Newtona pojam sile, ali ga takoer spiritualizir,
i sila mu biva duhovni agens meu duicama, monadama. No mnogi njegv
izvodi oituju velikog matematiara i prirodoslovca, koliko god su zaogruti
u mistine metafore. Njegova ideja "ive sile" osobito je zaokupila Ruera
Bokovia. Gotted Wilhelm Leibniz je godine 1686. objavio u leipzikim
Acta Eruditorum raspravu protiv Cartesiusa, u kojoj rzlikuje "ivu silu" od
"mrtve", kakva je, na primjer, teina. Prema Descartesu je impuls (umnoak
mase i brne u Newtonovoj mehanici) bitan za gbanje jer ukupna suma
impulsa ostaje konstatna, to je Cartesius ilustriro na sr biljarsk:
kgla, a to je openito izlazilo iz Newtonovih zakona gbanja. Dakle Descar
tes je bio u prv. Meutim Leibniz je doao do zakljuka da je za gbanje
bitan umnoak mase i kvadrata brine, to on zove "ivom silom". Ta njego
va rsprva, kae Bokovi*, rastavila je dulje i tee suprote strnke o
bilo koje teorije. Stog se on latio toga da tu uenu prepirku prekine. Zai
sta, Leibni je takoer bio na pravom tagu; jer to je uveo, to je bia ka
sije nana kinetika enerja mv/2, svakako jedna od najvaijih meha
nikih veliina, no njezin upan zbroj ne ostaje konstantan, nego samo
zbrj s potencijalnom energijom. Ve je Christiaan Huygens u tretiranju fizi
kog njihala too upotrjebio zakon o ouvanju zbroja kinetike i poteni
jalne energje u polju sile tee, a njegovo fundamentalno djelo Horologium
Oscillatorum bilo je objavljeno u Parizu godine 1673, dakle znato prje
Leibnizove rasprave o "ivoj sili". Zaista je udno da Leibniz, koji je tako
er esto boravio u Francuskoj, nije bio opomenut tim Huygensovim rezul
tatom.
U svojoj rasprvi o 2ivim silama, kako su ih mistino shvaali u Leib
niza jo slavni matematiari braa Jacob i Johan Bemoulli pa njemaki
filozof Chstian Wolf, Ruer Bokovi 1745. zakljuuje:
68
A mi, poto smo dulje vremena pomno razmatrali sve pojave i tumae
nja pjava predloena od obiju strana, 'doli smo napokon do miJljenja
to ga ovdje predlaemo na obranu: Nikakvih ivih sila nema u tijelima
(Vires vivas in corporibus nulla esse).
* 2. Makov, Ru4e BoJkoi, glava V.
Zacijelo on tu pobija mistinu predodbu o unutjoj sili koja bi pokretala
tijelo pa zatim trijezno prmijeuje d je ta cijela polemika bila sva oko
rjei (terina).
U to vrijeme po je Bokovi s obzirom na silu razlikovati dva poj
ma: potenti i vis. Z nj je potentia uk promjene brine ili akcelercije,
a v uinak potencije to se u itezimalnom vrmenu dt mjeri povea
njem impulsa mv, dakle s m dv. Ta e rzlika ostati bita i u njegovim
kasnijim spisima, a pkazuje kako je Ruer otao vjera aistotelskim di
stnkcijaa. U tO kontekstu takoer veli da je taj uinak potncije z nj
jedina sila, ime eli biti u skladu s Newtonovim odreenjem sile i umno
ka mase i akceleracije. No to je tad potentia? Kakav je to uzrok? Odakle?
Pitanja e se pomalo razjanjivati u 11jegovim shvaanjima o prstoru i
vremenu, ali je oito da samo Newtonovo odreenje sile i potrbnu ja
snou. Sam Leibniz je tu silu zvao "mrtom silom" u opreci prema svojoj
"ivoj sili".
Koliko je gd Newtonovo uvoenje gavitacije bilo empiriki i matema
tiki utemeljeno, pitaje uka ostaje i kod njega nerijeeo. O sam veli
z gavitaciju:
Uzrok za to na mogao n, a hipoteze ne pravim.
A poslije e pisati u Optici:
Ovo udesno ureenje (svemira) . . . moglo je proizai samo iz promisli
i gospodstva jednog bia koje sve vidi i sve moe.
Ako se tijela dalje i sama gibaju svojom silom inerije i ujamnim silama,
Bog im je dao prvi ipuls; i tovie On tvori apsolutni prtor i vrijeme
i tvorac je samo zakona gbanja. Koliko je Newton bio sklon mistici, vidi se
i po tome to on koheziju i adheziju svodi na "Spiritus subtilissimus", a to
nije manje mistino od Leibnizove ive sile. Znaajno je da isusovac Pater
Rogerio, koliko je god bio rligozn, nije podlegao takvom misticizmu, ve
svoju univeralnu silu utemeljuje na raionalnim i empirkim argumen
tma.
Gte se nije svidjela Newtonova prdodba da bi Bog sam dao prvi
impuls planetima da se okreu oko Sunca a poslije se povukao u svoje vi
sine. Tako u Gott und Welt on pjeva zgajui se nad fziarima:
Was war ein Gott, der nur von aussen stiesse,
lm Kreis das All am Finger laufen liesse!
lhm ziemst, die Welt im lnner zu bewegen,
Natur in sich, Sich in Natur zu hegen,
So dass, was in lhm lebt und webt u ist,
Nie seine Kraft, nie seinen Geist vermist. *
* U slobom prijevodu to bi gilo:
Kakv b Io bo Bog, ko] b somo vono gumo,
No krnii vc no prsIu pusIo IroII
N]cmu prlk do pokrcc sv]cI u nuIrn,
Da nos Prirodu u scb, cbc u Frrod,
Ioko do Io u ncmu v tka csI
Nkodo ne gub svo]u slu, nikada svo] duh.
69
To je star Pjesnikova srdba na fiziare: da oni pronalaze samo vanjtinu,
a on eli u svemu sjediniti vanjsko i unutje. Za nj Bog odrava silu i
ljudski du, al to njegovo boanstvo biva panteistiki shvaeno. Ipak on je
nepravedan prema Newtonu mislei da je osniva mehanike izbacio Boga iz
prde. Pooni anglikanac bio je drugaijeg miljenja od svojih sljedbe
n, i njemu je Bog prsutan u prirdi i nakon staranja svijeta, kao to
smo maloprije vidjeli. Meutim Goethe je stvorio svoju sliku o Newtonu i
fziarma pa je ponajvie napadao vlastitu utvar. A to je inae est sluaj.
Malo tko teeljito proui miljenje opugta; povrh toga razliita upotrba
termna pveava oprke kojih est i nema pri pomnijem razglabanju.
Svakako, Pjesnik je reagirao na objektivistiku orijentaciju znanosti; no
je li on svojim panteiom uspio zacijeliti osobni doivljaj i odnose meu
sta? Kao to priroa tako bi i svaka umjetina po njemu oitovaa u
svom mnogoliju jednog Boa, to i nije tako daleko od Bokovievih nra.
Iz posve drugog raloga negoli Bokovi odbacivao je ive sile veliki
matematiar d'Alembert. Za nj je pojam sile uope nejasan, osim ako se pod
tom rijei rzumijeva tena ili napor (effort). Stoga mu se sukob izmeu
pristaa i prtivnika ivih sia ini*, kao i Rueru, Samo sukob oko rijei.
D'Alembert uope ne eli da se govori o sili tijela u gbanju:
Kad govorimo o "sili tijela u gibanju", ili nemamo jasne ideje Jto
znai taj izraz ili podrazumijevamo pod tim jedino sposobnost koju
imaju gibajua tijela da nadvladaju zapreke na svojem putu ili im se
opiru.
D'Alembertu se uope pojam sile inio konfuzan: "ive sile" odbacio je
takoer Pierre Louis Morau de Maupertuis koji je mjerenjem na meridijau
dokazao s Clairautom 1736. spljotenost Zemlje, to je bila velika potvrda
Newtonove mehanike. Poduen o vicarskog matematiara Johanna Bemoul
lija u Baselu u integralnom raunu, otkrio je varijacioni princip da se tijelo
tako giba izeu dvije toke da bude minimum integal impulsa na prijee
nom put. Kad je iz tog noko teleolokog naela izvodio Maupertuis posto
janje Boga, ismijao ga je Voltaire u rugalici Hitoire du Docteur Akakia
isti cinik koji ga je prje predloio za predsjednika Francuske akademije.
Budui da je Maupertuis bio i predsjednik Berlinske akademije, uspio j
e
javno spaiti na t
g uz prsutost Friedricha II. Prskog Voltaireov spis, ali
uzalud, jer je ve postao meta opeg smijeha. Zacijelo, varijacioni principi
koji iskazuju da su integrali nekih fizikih veliina minimum ekvivaentni su
s diferencijalnim jednadbama, kao to su Euler i Lagrange pokazali, pa se
time ne ri kauzalnot koja je sadrana u tim jednadbama. I Ruer Boko
vi e osporavati da t prncipi minimuma dokazuju telelogiju ili svrho
vitost u svemiru. Cestica se ne giba iz jede toke u d
g da bi postigla
kakav minimum, ve se ona kauzalno giba tako da se dobiva minimum.
Matematika je u 17. stoljeu postala mono orje protiv skolastikog
erbalizma, ako je i sadravala u sebi tota tajnovito ili udesno to je
opet poticalo stanovit platonski idealizam ili pitagorejsku mistiku. Blaise
Pascal (1621662), genijalno nadaren matematiar, povukao se u iraciona
l, nakon to je bio ukore od pape zbog zastupanja janseniza, vjerkog
* Irolc dc omguc, 1743.
70
i socijalnog pokreta, koji j
e
zahtijevao ljudsku rvnopravnost i nastavljao
Augustinovo uenje o predestinaciji (to je ukidalo ovjekovu slobodu). Ino
cent X. osudio je kao herezu vjexovanje jansenista da sao Boja milost
moe spasiti ljude, to je podrivalo crkene ustanove i osobito kpvanje
oprosta od grijeha, kamen spoticanja i za Martina Luthera. Vo rforacije
je takoer poricao ljudsku slobodu i propovijedao da je ovjek doba ili
grijean ve prema tome da li Bog ili Vrg na njemu jai; a ovjek ak i ne
moe birati jahaa. Jedini je spas u bezuvjetnoj predaji Gospdinu. Neto
rboritiji protestantizam polaio je od izravne veze izme ovjeka i Boga,
u nadovezivanju na svetog Augustina koji je uio da svatko mora prnai
istinu, vrlinu i grijeh u sebi samom.
Nasuprot Luteru przavali su isusovci ljudsku slobu i sposobnost
spozaje Boga, a tim uenjem bio je i Ruer zadojen u njihovim uilitma.
Prema tome e se i on prtiviti Pascalu koji se posve prdao mistnom
prmanju Boga osporavajui mo raa. U razgorjelom sukobu oko Ko
perka govorio je Pascal kako nije vano istraivati giba li se Sunce oko
Zemlje i Zemlja oko Sunca. Vano je znati da je dua besmrtna, da potoji
Bog; a t vjeku vie kae srce negoli pamet. Pascal je u postuo objav
ljenim Pensees sur la religion, Pars 1670, ostavio najdublji opkop protiv
racionalizma i slobodolja koji su juriali jaanjem zost i 't
stalea'. Gabriel Marel* i drugi moder egzistencijalisti smatrat e Pascala
svojim prteom, i to s razlogom to je on pisao da je primaa egistencija,
a ne moe biti sistema egistencije.
Gorima od elje da naemo vrsto tlo i krajnje siguran temelj na emu
emo podii toranj koji see do Beskonanoga. Ali sve nae utemeljenje
propada, a zemlja se rastvara u ponorima.
Gabriel Marcel na to nadovezuje da mi ne spoznajemo stvari ve se susr
emo s drugim biima; ne radi se o spoznaji ve o interersonalnoj relaciji,
gdje Bog zauzima za teiste pro mjesto a za ateiste divrani bitak.
S obzirm na stari spor nominalista i realista egistencija priznaje
sao partikularu i individuau egistenciju. Odbacujui openitost ili
zakone, egistencijalizam je u novom vidu nastavio stara poricanja ili oma
lovaavanja znanosti. Antiscijentizam izbija iz Sartreove usporedbe da ovjek
koji vjerje u zakone slii luaku koji prima naredbe kz telefon.
Pascalovim se mislima pro suprotstavio racionalist Leibniz pobija
jui nauk jansenista o Bojoj milosti, a i o drutvenom prurenju. Ri
e se i s najveim mistikom onog doba Malebrancheom, koji je jako utjeao
na Werera Heisenberga, prema njegovim sjeanjima u knjizi Der Teil und
dos Ganze, Minchen 1971. Nicolas Malebrnche (16381715) odbaio je
uenje naivnog realizma da s nae predodbe naprsto vjere slike prd
meta, prenesene preko osjetila, i to s razlogom to se i predmeti i prdodbe
(pojmovi) rzlikuju od osjeta. Takoer on odbacuje i naivni platoniza o
uroenim predodbaa u dui. Za nj je Bog prtemelj sveg postojanja i mi
ljenja, i krza nj mi uviamo sve stvari (vision en Dieu). Prema tome cijeli
je svijet u Bogu, a ne da bi Bog stojao izva njega k Tvorac prma
* L myslrc dc l'itre, 1951.
71
Bibliji i oficijelnoj katolikoj teologiji. Od njegovih brojnih spisa najsustav
nije je prikana njegova filoofija u velikom djelu Entretiens sur la meta
physique et la religion, objavljenom 1680. u Rotterdamu, kamo se povukao
ispred domatika u mnogo slobooniju sredinu. Dok je za nj priroda
u Bogu, Bah Spinoza e to prokrenuti svojim pateizmom, da je Bog
u prirdi.
U izmiljenom dijalogu u spomenutoj knjizi Heisenberg ovako reinter
prtir Maebrancheovo shvaanje odnosa izmeu prdodbi i predmeta:
Jednake sreujue tendencije, koje su odgovore za vidljiv red svijeta,
za prirodne zakone, za nastanak kemijskih elemenata i njihovih svoj
stva, za tvorbu kristala, za stvaranje ivota i svega drugog, takoer
djeluju i pri nastajanju ljudske due i u toj dui. Prema njima (sreu
juim tendencijama) odgovaraju predmetima predodbe i uzrokuju
mogunost pojmovnog lanjivanja.
Heisenberg je tu nastojao Malebranchea rijeiti teolokog nasljea, i kad
navodi "sreujue tendencije" jamano su mu na umu principi invarijatnosti
koji oju atomsk strkturu, ali se isto tako oituju u naim predod
bama, najizitije u matematikoj imaginaiji gdje se jedna cijela disciplina
bavi simetrijama i invajatostma (teorija grupa). Natavljajui o Male
brcheu veli Heisenberg:
Htio sam samo opomenuti da se pri atomima ne govori tako jedno
stavno o iskustvu; jer bi moglo biti da atomi, . koji se ne mogu izravno
promatrati, nisu naprosto stvari, nego pripadaju fundamentalnijim struk
turama gdje vie nema smisla da se razdvoje na predodbu i predmet.
Nekritik prirdolovac bio bi odmah spreman da fiziku i kemiju shvati
za prirodu sau; naprtiv, apstrakti epistemolog bi teriju suprotstavio i
uspordio s prrdom. No jedno i drugo prmauje. Znanost nije samo
apstta spomaja svijeta, ve je to vrlo aktivno sudjelovanje i inter
akcja s priroom.
Leibniz bi prvtio Malebrancheovo i Heisenbergovo opovrgavanje na
ivnog ralizma, ko to se vidi iz njegove uljudne polemike s Lockeom, u
Nouveaw Essai sur l'entendement humain, 1704, gdje u tradicionalnom
oliku dijaloga izmeu empirista i idealista-racionalista imosi shvaanja o
iskustvu i rjeima, o odnosu tijela i due. Prema Lockeu dua je ispra
tabula rasa (neispisan list), a sve mje dolazi nam od osjetilnih utisa,
prema njegvoj mamenitoj maksimi: Nema nieg u intelektu to nije prje
bilo u osjetilu. (Nihil est i intelletu, quod antea non fuerit in sensu.) Jest,
odgovorit Leibniz, ali vi morate takoer privatti duu i njezin ustav.
To stanovite odjekut gmko u Katovoj Kritici istog uma.
Za Leibniza sve to postoji i se zbiva ima svoj ralog; i, obruto, sve
t je dovoljno obrloeno ili logki nuno takoer postoji. Ontolog ipak
nije mogao smetnuti s uma kako se svata doaa oko njega i koliko je zla u
tom svijetu. Kao to pomiriti s pojmom savrenog bia koje je stvorilo
sve i sve unaprijed vidi? To je pitaje ovno muilo skolatike ne nalazei
zdovoljavaju odgovor. Ve je Nicolaus Cusaus u 15. stoljeu brnio pre-
72
dodbu Bje savrenosti dijalektiki, da zlo nuno dolai s dobrim. A sve
se suprtnosti ujedinjuju u Bogu kao beskonanom biu, tako da se samo
u naoj ogranienosti ine pojedine stvari nesavrene. Na t razmiljanja
prikait e se Leibniz. On postavlja zanimljivo pitanje je li tko pravednik
zato to ga Bog voli, ili Bog voli koa zato to je pravednik. Prema Leibnizu
moe se prje svega odluiti to je dobro a to zlo pa on odbacuje ekstremnu
prtestantsku tezu da je dobro ono to se ini Bojom voljom, a zlo ono to
Vrag potie. Odatle ini Leibniz korak dalje izvodei poput Nikole Kuskog
da je kakvo dobro neizbjeno praeno kakvim zlom, no ovaj je na svijet
ipak tako ureen da je najbolji od svih moguih svjetova; jer bi u nekom
drugom svijetu bilo jo vie zla i nepravdi.
Leibnizova tvrdja o naem kao najboljem od moguih svjetova morala
je izazvati sve one slobodoumnike kojima se feudalni pordak pojavljivao
bean i nepravedan. Vrlo duboke kritike je njemakom metaru
uputio Piere Bayle (1647-1706), jedan od pretea prsvjetiteljstva, dodue
sa stanovitom skepsom u ljudski ra. Izavao je bur izrekom da je be
vjerstvo bolje od provjerja pa drava ne smije prgoniti ateiste. Sam pak
nije tome izbjegao, osuivan i od katolika i prtestanata. U svojem vrlo
utjecajnom Dictionnaire historique et critique, objavljenom u Rotterdamu
1697, kamo je izbjegao iz Francuske, objanjavao je kritiki sve pojmove,
vane za tadanju znanost i filozofiju. Tu nije ni tedio Libnizov tvrdnju
o najboljoj moguoj dobrti ovog svijeta, a takoer je pobijao tezu o pr
stabiliranoj harmoniji. Leibniz istie kako je prava radost imati taog
krtiara kao Bayle koji je i dubok i fair prema protivnicima; pa u pismu
njemu ponavlja svoju misao voilju:
da je sadanjost bremenita budunou ili da svaka supstancija u
svojem sadanjem stanju mora izraavati sva svoja budu stanja.
Zacijelo, Leibniz je moro ii jo i dalje, to nee Bayleu izbjei, da se u
svakoj supstanciji odraavaju i zbivanja svih ostalih supstancija; a, budui
da izmeu njih (monada) nema interakcija, mora se uzeti da su sve pro
mjene preodreene kako bi se postigao sklad. Bayle je odbacio takv
samodjelatnost svake supstancije. Od idealistikog monizma blii mu je
Descartesov dualizam due i tijela, ali revidira nazore Cartesiusa prema
novoj zosti. Svojim rjenikom, zapravo prvom enciklopedijom u Europi,
prethodio je francuskim enciklopedistima i utjecao na samog Voltairea. Za
laui se z tolerantnost razliitih vjera, zahtijevao je takoer odvajanje
crkve o drave i bio zduno omraen meu klerikalcima.
Voltaire se u rmanu Candide godine 1758. nargao Libnizovoj obrai
pokvaeno i nepravedno feudalnog drutva. Mladi Cadide bio je odgojen
u Leibnizovoj optimistinoj filozofiji da bi sam vidio i doivio mnoge nesre
e, to je posve uzdrmalo steen nauk da je ovaj svijet najbolji od svih mo
gih. Ovo moda najbolje Voltaireovo literaro djelo zavrava s rezgaci
jom junaka u obraivanju njegova vrta; a taj naputak je pisac prmijenio
na sama sebe, za puno godina. No, kad se sa svojeg dobra u Femeyu vratio
u Pariz ljeta 1777, prije svoje skore smrti, cijeli grad mu je iziao ususrt
slavei ga kao svog najveeg prosvjetitelja.
Iste godine kad je Voltaire napisao svoje remek-djelo, zakljuivao je ta
koer Ruer u Teoriji prirodne filozofije:
73
Dapae, budui da ponajprije, prema miljenju Leibnizovih sljedbenika
i svih ostalih lustrih branilaca principa dovoljnog razloga i savrenog
svijeta koji odatle proizlazi, . u samom svijetu ima mnogo zla, ali je uza
sve to taj svijet ipak najbolji, jer je odnos dobroga prema zlom od svih
najbolji, moglo bi se dogoditi da u onom dijelu svijeta koji upravo sada
promatramo ono to je izabrano moralo biti ne ono dobro zbog ega se
podnosi sve ostalo zlo, ve ono zlo koje se podnosi zbog svega ostalog
dobrog.
Ruerva je argumentacija vrlo razorna. Ona predouje Leibnizovim sljed
benicima kako bi morali birati zlo slobodnom voljom jer bi tako u velikoj
cjelini osig dobromu vei zbroj. Oito bi takav 'izbor' oduzeo inu ono,
to je Leibniz tvrdio, da je p sebi dobar ili za. Djeak Gttfrie Wilhelm
odrastao je u Leipzigu, divnom gotikom gadu koji je tada naglo podzan
napretkom trovine i obrta, dok je Ruerovo djetinjstvo prolazilo unutar
dubrvakih zidina koje je opkoljavala turska poplava. Njegovu su usplahi
renu mdt punile prie o divljem konjanitv, zulumima, pustoenju, ha
rau, nabijanju na kolac, o beskonanom lancu nasilja i odmadi koji je
stegao Balkan od propasti Bizanta. Pljaka je tu zamjenjivala gospodarstvo a
mito prvdu, i taj kruti osvajaki zakon duboko se utisnuo podlonim nar
dima. A kad se Ruer iz dubrovake oaze preselio u Italiju proslavljenu r
nesansom, vidio je ponajprije supatva i osuivanje slobodnijih mislilaca
u uilitima, pa neprekidne ratove Spanjolaca, Austrijanaca, Francuza, Ta
lijaa za imune gradove i provincije. Povrh svega tog vlastohleplja, grabea,
okrtnosti i bezumlja jo iracionalni hir ili samovolj!. I kako da povjeruje u
opravdanost takvog svijeta? Leibniz je u tome mogao vidjeti najblji mogui
sluaj, no to se protvilo zdravom raboru Dubrovanina koji je mogao zm
ljati bolje politike prilike i nadati se napretku.
Ipak u neemu se oba mislioca slau: d istraivanje prirode ne rui r
ligiju, kao to izosi Libniz u raspravi O naelu kontinuiteta:
la, medutim, ne osporavam da se prirodna zbivanja mogu i moraju tu
maiti zakonima matematike mehanike . . . Principi fizike, a prema tome t
principi mehanike, ne mogu se sami dalje ivesti iz zakona matematike
nunosti, ve se njihovo obrazloenje oslanja na Najviu inteligenciju
kao ono zadnje; u tom teli pomirba izmedu vjere i uma. Da su Henry
More i drugi ueni vjerici imali to na pameti, ne bi se trebali bojati
d e napredak na podruju mehanike korpuskulare teorije nakoditi
religiji. Ta se znanost ne odrie ni Boga ni nematerijalnih supstancija,
tovie, ona moe, ako se ispravno shvati te dalje produbi i dopuni,
bolje no to je to pnla dosadanja filozofija, ponovo dovesti do onih
uzvienih stvari.
Na sli nain uvjeravat e i isusovac Ruer svoje pretpostavljene da ato
mistika, tako dugo prklet i zabranjena, vodi do boljeg rjevanja Tvor
c svjeta.
74
O PROSTORU I VREMENU
Ve s trideset godina Ruer je upao u oi Vatikanu svjim mateati
k talentom. Kad su se na kupoli Sv. Petr pokazale opasne pukotine, papa
ga je pozao s jo dva matematiara da osigur crku. Bokovi je potkraj
godine 1742. napisao zajedniki prjedlog kako da se oavi poprvak bazilike,
a to je izalo pod naslovom: Parere di tre matematici sopra i danni, che si
sono trovati nella cu pola di S. Pietro*. Iz kasnijih navoda izlazi da je Ruer
obavio glavni posao. Dotad su se graevinari sluili praktikim znanjem, no
statika zdanja nukala je od atikih vremena na upotrebu gemetrije. Sva
kako, najstabilnije su onakve graevine koje imaju stanovitu geometrjsku
simetrju, bilo valjka, kvadrata, stoca i kugle, a time se ujeo najvie tedi
na materijalu. Primjena geometrije nije bila dakle nova u djelu trjice mate
matiara. Ali bio je to, po svoj prilici, Bokovi koji je pri rjeavanju tog
prblema primijenio takoer princip virtuelnih pomaka to ga je openito
forulirao Svicarac John Beroulli godine 1717. Prma tom naelu nije
odluna sila, ve rad to bi ga sustav izvrio pr zamiljenim pomacima. U
stanju ravnotee mor taj ukupni (zamiljeni) rad iezavati, i drukije
rno, potencijalna energija mora biti minimum. Djelo trojice matematiara
jamano je prvo sjedinilo geometriju i novu mehniku pr statikim prle
mima graditeljstva, a pokazuje kako je ve tridesetogodinji Ruer vladao
zakonima sila i gibanja.
Vatikan je kasnije naloio prominentnom znanstveniku da izmjeri meri
dijan koji prlazi kroz papinsku dravu. Taj je rd bio ponajvie va za
Bokovia to je tu otrio pojmove o prostor. Njegvi postupci mnogo su
doprijeli napretku geodezije. Znaajno je da ga je mjernje na krivudavim
povrinama upuivalo na predodbu da bi se mola zasnovati geometrja
koja ne bi bila utemeljena na eklidskim pravcima. Zacijelo, obina ga tri
gonometja nije vie zadovoljavala.
Ako su tehniki prblemi ometali znanstvenika, bivali su sud tonosti.
Sto su prstor i vrijeme, kako se te nae temeljne predobe odnose prma
objektivnim odnosima meu stvarma naeg okolia, to znai prostoro
prtegnue i vremensko trajanje svemira - sve su to pitaja koja stalno
zaokupljuju Bokovia. On je sam parfrairao glede prstor Augustiov
pardoks o vremenu, kao to stoji u Confessiones:
* Mnijenje triju matematiara o oteenju naenom n kupoli Sv. Petra.
75
Jer .to je vrijeme? Tko bi to mogao lako i kratko objasniti? Tko bi to
mogao prikazati rijeima i misaono dokuiti? A ipak: to nam je u na
em govoru blite i poznatije od pojma vremena? Mi razumijemo svakog
puta to se pod tim misli kad o njemu govorimo, i razumijemo takoer
kad ujemo drugoga o tome govoriti. Sto je dakle vrijeme? Dok me
nitko ne pita, znam to; kad nekomu elim objasniti na njegovo pitanje,
ne znam.
Augustin tu lucidno prmjeuje da n je posve jasno kad tko kae Za dva
sata stiu kola ili Sutr ujutr emo dorkovati ili Juer u podne puk
nuo je tope; meutim sam opi pojam vremena vrlo je teko definirati. Ru
er to isto razmatrnje prtee i na prostor. Razumijemo tono kad tko
veli Moja kua je udaljena od gradskog trga dva kilometr ili Razmak
izmeu nas dvojice je pet koraka. No to je openito prostor?
Ludwig Wittgenstein spominje takoer to Augustinovo mjesto iz Confes
siones kao tipinu filozofsku zabunu kad se trai 'bit' ili eli rijeima dati iri
smisao no to ga imaju u konkretnim upotrebama. Otac logikog empirizma
dosljedno je obacio sve openitosti i uzroke u prirodi, a drao se jedino
logiih nunosti. Njegov Tractatus logico-philosophicus, napisan za dopusta
s frnte ljeta 1918, zapoinje tvrdnjom: Svijet je sve to je sluaj; svijet je
skupnost injenica, a ne stari; svijet je odreen injenicama i time da su
to sve injenice. I ako e stariji Wittgenstein napustiti mladenaku tezu o
logkoj strukturi jezika, ipak e do kraja poricati openitosti i zakonitosti
kakve je uzmala filozfija i znanost o pr.
Bokovi je kao prije Augustin i poslije Wittgenstein svjestan te pojmov
ne tekoe o prstoru, vrmenu i zakonu, ali t rjeenje u posve drugom
smjeru, odstupajui ak o svojeg najveeg uitelja Newtona. Njegova se
riljanja nadovezuju na grke rasprave. Za Talesa taj problem jo ne
postoji jer mu je prapoela voda svuda i uvijek. Prostor i vrijeme tu su uk
ljueni u prpoela. Problemi su nastali atomistikom kad su Leukip i Demo
krit uveli pra prstor izmeu nedjeljivih, siunih grudica. Prema njima
postoji i punoa i praznina. Vrlo utjeajni elejci, ije je kole bio osniva
Parmeid s uenjem o jednom sveobuhvatnom, nepromjenljivom i vjenom
bitku, suprtstavili su se prdodbi praznog prstora pa i gibanja. Ako
je praznina nita, kako moe postojati? Osobito su znaajni bili Zenonovi
paradoksi, to e sv kasniju filozofiju, a i Ruera Bokovia zaokupiti. On
nije naao samo proturjeje u pojmu pranog prstora ve i u pomiljanju
gbanja, kao to je to ilustrirao n natjecanju brog Abila sa sporom kor
njaom. Neka je n poetku utke korjaa nekoliko koraka ispred A.
Dok Ahil stige do mjesta gdje je bila korjaa, ona e ve neto odmaknuti
naprje. A kad on dospije i na to mjesto, korjaa e opet neto prokroiti
naprjed; i tako stalno dalje. Dakle, Ahil nee nikad prestii ili, dapae, do
stii korjau. Naravno, svatko zna iz iskustva da ovjek ipak prestie spo
riju ivotinju. Zeonov pardoks je ukazivao n to kako su proturjene pre
dodbe izgene na osjetilima (vidu, dodir, zvuku, mirisu) pa takvo osje
tilno znaje mora ustupiti pred racionalnom spozajom. Elejci, poevi s Par
menidom i jo dosljednije sa Zenonom, otvorili su dugu i nikad nedovrenu
rasprv razdvajajui otr ojete, vanjske stvari i misli. Sto su osjetilno
zaje prgasili varvim, ne ujuje njihov odmak od mitopoetskog mi
ljenja, gdje je to sve bilo jedo. Zacijelo, atomisti su jo rdikalnije povukli
76
rliku izmeu objektivog i subjektivnog, izmeu onoga to realno postoji
i onoga to se javlja u osjetilima. Tako bi geometrijski lik bio pravo svoj
sto atoma dok bi osjeti kao boja, miris, zvuk bili samo "mnijenja ljudi".
Prema Demokritu mi zamijeujemo tako vanjske predmete da od njih dolae
sliice (vjere umanjene kopije) do naih oiju, a te sliice ka i oranimi
sastavljeni su od atoma.
lako je Platonov sastav od istokranih pravokutnih trokuta trebao dati
teriju svijeta, on je poricao postojanje prnog prostora poput elejaca. Ari
stotel je takoer u svojoj fizici odbacio mogunost postojanja vakuuma, i
to ponajprije zato to mu je potreban medij koji dalje gura izbaeni pr
jektil. Budui da taj argument biva uzdrman, poinje se praznina uvlaiti u
fiziku. Svakako po utjecajem grkih filozofa uvrijeilo se u skolastikih
pisaca da priroda ima u od praznog prostora (horror vacui). Tek nakon
to su Evangelista Torricelli i Otto von Guericke slavm eksperimentima de
monstrirali vakuum i tlak zraka, taj horor vacui prelazi u mjerivu fiziku
veliinu. No time je i stari prblem praznog prostora stupio opet u sredite
zanstvenog i filozofskog zanimanja.
Definiravi materiju protenou, Descartes je dosljedno poricao posto
jaje praznog prostora. Huygens je pak svemir potpuno ispunio eterom, fi
nim fluidom koji e imati svojstva idealne tekuine, tao da ne prua otpora
gibanju. (Uistinu je Huygens u Traite de l'Aimant, 1680. uveo tri vrste etera,
jedan z irenje svjetlosti, drugi za prijenos magnetskih uinaka i trei za
teinu.) Newton se, na sre, nije potkraj upustio u spekulacije o eter kao
prenosniku uinaka, ve ostaje pri apsolutnom ili matematikom prstoru
i vremenu.
Kad se otkidao od peripatetike tradicije koja je zabacivala przninu i
pribliio Newtonu, poeo se Bokovi intenzivnije baviti pitanjem prstora,
i to ponajprije s matematikog aspekta. Nako to je objavio vie geome
trijskih rasprava, a bavio se i praktiki geodezijom, on iznosi u spisu De
continuitatis lege 1754. svoja riljanja o prostoru i vremenu d to jo
vie proiri idue godine u Dopunama djelu Benedicta Staya, o emu jo
biti vie govora. Njegovi radovi o kometima, svjetlosti, sili tei, godetskim
mjerenjima, izravnavanju mjer pogreaka (prije Gaussa), plimi i drugim
fzikim ili astronomskim problemima pribavili su mu prizanje u znanste
nom svijetu. Takoer se istakao kao nastavnik u Rimskom kolegiju. Talijan
ska ga uilita i intelektualci sve vie potuju. Tako biva izabrn za lana
najuglednije Akademije u Bologi. Ga o njemu iri se u ostaloj Eurpi.
Stjee znance i prijatelje u Francuskoj, tada duhovno i politiki najivljem
miljeu.
Sam Voltaire se pismom zahvaljuje Rueru to ga je predloio z lana
kjievnog drutva Arkadija, nazvanog prema stagrkoj idealnoj postoj
bini pastir koji su se odali pjesnitvu i glazbi. U toj rimskoj arkadiji kupili
su se ne samo umjetnici nego i liberalniji sveenici, meu njima i prelati.
Da je takav skeptik i kritiar feudalnocrkvenog poretka kao Voltaire bio
primljen za lana, govori o slobodoumlju tog drutva. Sam Voltair uio je
u jezuitskom kolegiju Louis le Grand gdje je, kao to spominje u pismu
zahvaljivanja, stekao ljubav prema lijepoj knjizi* pa veli:
*Deanovi, Voltaire, Bokovi, Academi degli Arcadi, Ginja Sveuita
u Zgrebu 2.
T7
Vaa vrlo uena Druba Isusova, koja me je odgojila, i prema kojoj u
uvijek sauvati najnepromjenljivije poitanje, postaj
e dakle moja zatit
nia u Italiji kao u Parizu?
Zajedno s Voltm bila je u Arkadiju prmljena i markiza Gabrielle
Emilie du ChAtelet, tada 40 godina, a jo uvijek vrlo lijepa. Uena u ma
tematici i fizici, ona se takoer umjela zabavljati s kavalirima pokraj stari
jeg suprga ba. No njezin trajniji ljubavnk postao je Voltaire pa e on
lS godina boraviti na imanju markize. Gabrijela du Chatelet se zainteresirla
za mladog i ve glasovitog profesora Rimskog kolegija, i njih dvoje se
posve sloiti u obaranju Leibnizove vitalne sile. Kontakt je prva usposta
vila markiza zatraivi Bokoviev spis o tom problemu. Naalost, ta je
ua ena umrla prerano u etrdeset i osmoj godini, tako da je Ruer vie
nije zatekao kad se preselio u Francusk. Voltaire e pak napustiti Frncu
sku i prihvatiti gostoprimstvo Friedricha II (Velikog) koji mu je dao stan
u berlinskom dvorcu i plau od 20 000 livr. Mladi Fredrich bio je pobjego
od oeva odgojnog drila u Francusku gdje ga je Voltaire prosvjeivao; a ota
da je on zadrao trajnu ljubav za francuski jezik i kulturu, dok je, naprtiv,
preziro njemaku knjievnost. Stoga e Friedrich II (Pruski, Veliki, jo
zva Jedini) kupiti oko sebe emigrante iz Francuske.
Voltaireov interes za ulazak u Arkadiju bio je ponajvie izazvan nadom
da e mu isusovci uvrstiti poloaj pjesnika na dvor u Versaillesu i ujedno
prporiti izvoenje njegovih drama u Rimu. Takoer se nadao da e mu
to lanstvo olakati pristp u Francusku akademiju, gdje su jezuiti imali
znatan utjecaj. Ruer Bokovi bio je dobro upoznat s tim Voltaireovim
planovima i u svemu ga podupirao, iako se nije slagao sa svim njegovim na
zorima o religiji. Svakako, bilo je tu mnogo vie tolerantnosti no to se na
lai u historiografijama tog doba. Meutim, papa Benedikt XIV. bio je ra
sren nekim Voltairevim duhovitostima na podsmijeh crkvi pa su njegove
drame nestale s rimskih scena.
Rtni dogaaji su ponovo potresli Europu t godina oko 1746
,
kad su
Voltair i Bokovi uspostavili korespondenciju. Francuska vojska upala je
u bogatu Fandriju i preotela je Saskoj; Friedrich II. zvan Veliki (ne s ne
pravom prema Napoleonovu sudu koji je cijenio tog smjelog orgaizatora i
strtega}, dakle taj veliki Prus pobijedio je Austrijance i Sase koji su morali
predati Sleziju a potom i Ceku; a u Engleskoj je pak pretendent na prije
stolje Edward Stuart bio poraen nakon to je upao onamo u pomo Spa
njolske i Francuske; a papinsku su dravu pustoili $panjolci na nemo Be
nedikta XIV. i bili konano poraei od austrijske vojske koja je prdrla i
zaposjela sjeveru Italiju. O svim tim dogaajima pie Ruer svojima u
Dubrovnik iznosei glavne injenice i svoje komentare pa tako sa stjecanjem
sve veeg znanstvenog ugeda postaje ne samo informator ve i prvi diplo
mat svoje Republike. Njegovi sudovi o europskim prilikama prikazuju prije
svega humanista komu je najvanije uspostaviti mir, a e takoer sa sim
patijama pratiti otor slobodnih gradova protiv gramzljivih velesila. Kao
Dubrovaninu ostaje mu ideal gradskih republika koje su se, kao u staro
grko doba i za talijanske renesanse, kulto i politiki vie afirmirale o
monih i velikih drava. Zacijelo, dravni centralizam pogodovat e napretku
prometnica, trgovina i veleindustrije, a takoer i formiranju velikih nacija,
a je s druge strane guio stare gradske samouprave i europsko zajednitvo,
78
tako promicano humanstima. Postii sklad izmeu lokalnog i intercioal
no -ostaje i danas jedan od akutnih problema.
Ugrenost i nemir naokolo podgrizali su koncentraciju istraivaa, po
gotovo kad su mu jo natovarili posebne dunosti u Vatikau kao vjersku
brigu za Dubrovaku Republiku, a je on ipak uspio toliko se distancirati
da je u tiini pripremao svoju buduu veliku gradnju. Krenuo je u pravom
smjer krtizirajui tada rairen pojam beskonano malih veliina. lako je
Leibniz prema povijesnim izvorima deset godina poslije Newtona otkrio dife
rencijalni i integ raun, njegov se formalizam pokaza najefikasniji pri
rjeavanju matematikih i mehanikih problema. Meutim, on je taj svoj
pronalazak povezao s uvoenjem beskonano malih veliina. Tako bi posto
jala beskonano mala duina (put) ds i beskonano malo vrijeme dt, a bri
na bi tad bila dana kvocijentom tih dviju beskonano malih veliina, dakle
jednaka ds/dt. Bez obzira na praktinost tog formalizma krili su se tu spo
rovi jo od grke filozofije. Moe li se neka duina beskonano dijeliti (na
polovinu, pa polovina opet na polovinu, i tako dalje) ili toj diobi ima svr
etak. Atomisti su smatrali d se uzastopnim cijepanjem materije dolaz do
estica koje se vie ne mogu dijeliti, no mnogim je matematiarma bila
takva predodba zazora. Uvoenje beskonano malih veliina trebalo je r
jeiti taj stari spor. Neto beskonano malo ne bi se dao dalje dijeliti, ali
bi
ipak predstavljalo stanovit entitet, matematiku ili fiziku veliinu. Ruer
Bokovi je ve vrlo rano shvatio konfuznost tog pojma pa u disertaciji, kad
mu je bilo trideset godina, pie:
Smatramo da nema beskonano malih veliina, u sebi samima odre
enim.
Dosljedno s tog stanovita doi e on do teze d se pri infinitezimalnom r

unu radi o graninim vrijednostima kad neka veliina raste ili pada bez
zastoja. lako se Leibniz toliko upirao na naelo kontinuiranosti, tom prin
cipu ne trebaju beskonano male veliine, dapae to zamuuje neprkinu
tost. Shvaajui beskonano u procesu ili slijedu, Bokovi rjeava i Zeno
novu antinomiju o utrci Ahila s korjaom. Njegovo shvaanje neprkinu
tosti prethodi njemakom matematiaru Juliusu Richardu Wilhelmu Dede
kindu koji je godine 1872. objasnio narav iracionalnih brojeva.
Najprije su jednostavnim brojenjem bili uvedeni prirodni brojevi 1, 2,
3
,
4 . . . Dalje je poopenje pojma brja bilo da su se uveli omjeri ili razlomci
cijelih brjeva. No ve su stari matematiari zamijetili, osobito pri rna
nju dijagonale kvadrata, da nema racionalnog broja X koji bi zadovoljio
Pitagorinu jednadbu Xt 12 + lt. Zagonetka to je korijen y2 stoljeima
je opsjedala matematike duhove. Prema Dedekindu moe se taj iracionalni
broj tako definirati da se uvedu dva slijeda racionalnih brojeva, jedan kojem
su svi lanovi manji od korijena o 2, i drugi kojem su svi lanovi vei. Pre
rez tih dvaju slijedova ili 'rupa' definira tad iracioalni broj. Uvoenjem ira
cionalnih brojeva bila je postiguta neprekinutost i pun opseg r br
jeva. Kad je Dedekind pisao svoj fundamentalni rad Stetigkeit und irratio
nale Zahlen 1872, je li on znao za Bokovievo opseo matematko djelo?
Zacijelo u drugoj polovini 19. stoljea tone Ruer Bokovi u zaborav meu
matematiarima, dok e ga opet ivo spominjati engleski fiziari.
79
Usvojivi posvema princip kontinuiteta, Ruer Bokovi takoer prihva
i atomistiku hipotezu, koliko god to moe biti paradoksno ili ak pro
turjea. Ali on t hipotezu uskladiti sa svojim shvaanjima prostora i
vremena, tako da atomima odue protenost - bitno svojstvo materije od
Descartesa. Njegovom matom sve vie vlada predodba sile, kao to ju je
Newton uveo gravitacijom. Koliko bi mu pomoglo da je znao z pismo
Newtona u kojem odbija tumaenje, poslije tako raireno, da bi sila bila
usaena u samoj masi:
Da bi gravitacija bila priroena tvari, u njoj sadrana i vezana s njezi
nom. biti, tako da jedno tijelo moe djelovati na drugo u daljinu kroz
prazni prostor, bez posredovanja ega drugoga . . . za mene je tako veli
ka apsurdnost da nitko ne moe nikada upasti u to tko ima u filozof
skim stvarima kompetentnu sposobnost miljenja.
(Newton's Papers and Letters, ed. by Berard Cohen, Cambrdg, Univ.
Prss, 1958)
Da sam Newton nije bio daleko od toga da upadne u takvu apsurdnost, vidi
se iz ovog pitanja iz njegove Optike:
Nemaju li male estice neke moi, sposobnosti ili sile kojima djeluju
u daljinu, ne samo na zrake svjetlosti da ih odbijaju, lome i ogibaju,
nego i jedna na drugu, kako bi izvele velik dio pojava u Prirodi?
Bokovi je dosljedno odbijao djelovanje na daljinu pa e mu i sile biti f
damentalna ralnost. Poto gravitacija biva openito prihvaena, Newtonovi
e se sljedbenici radijeliti; jedni e gravitaciju pripisati masi, dok e je
drgi svoiti na djelovanje etera. Eulerova obrada hidromehanike oko 1750.
bila je vrlo poticajna z spekulacije o eter. Idealna tekuina ne stavlja ot
por gibanju tijela pa u njoj vrjedi naelo ustrajnosti. To je razvilo krila
pristaama etera. Da se moe izbjei uvoenje etera kao i daljinske sile, po
kaat e tek Ruerovo djelo.
Prma Newtonu bi se tijelo izvan djelovanja sila gibalo jednoliko u prav
cu, gedano u apsolutnom vremenu i prostoru. On priznaje da je vrlo teko
odvojiti apsolutna gibanja od relativnih, kao to se opaaju u promjeni r
maka izeu tijela; no ipak mu se to ne neizvedivo. Utvrditi se to mo
e, prema njemu, pri vrtnji gdje se javljaju centrifugalne sile. Zbog takve
sile die se povrina vode prema rubovima lonca kad ga zavrtimo. Takoer
se zbog centrifgalne sile Zemlja splotuje, to je bila jaka potvrda Newto
nove mehanike. Rueru se taj eksperiment s vrtnjom vode u loncu nije inio
nesporm dokazom apsolutnog prostora. Jer ta se vrtnja opaa s obzirom
na Zemlju kao mirjui sustav, to nikako ne mora biti u apsolutnom pr
storu; mogao bi lonac mirovati u apsolutnom prostoru. Meutim opaao bi se
isti uinak.
T je Bokovi bio prekratak. Relativno gibanje izmeu lonca i Zemlje
nije oluno z pojavu tromosti i centrifugalnih sila. Kao inercijalni sustv
morao bi se uzeti sustav zvijeda stajaica, kao to e to kasnije pisati Ert
Mach u anticipaciji Einsteinove ope teorije relativnosti. No Bokovi je uda
rio dobrim smjerom. Meutim, sam taj Machov princip ope relativnost i
ne mora bit tako evidetan niti dokazan; jer to bi znailo da se u jedan
80
dan cijeli svemirski svod okrene oko Zemlje? Sto bi zaile takve goleme
brine, dapae, beskrjne ako bi se svemir protego u beskonanost?
Na isti nain Bokovi kti i drugi Netonov eksperiment s dvije
kgle spojene elastinom vrpcom. Kad se kugle zarotiraju oko zjednikog
teita u praznom prostor, vrpca se rstege; to je vrtnja bra, vea je
elastina sila i vie se produuje v. Ruer se to ne ini uvjerjivim p
kazivanjem apsolutnog prstora pa pie u Dopunama Stayeoj pomi:
Ali, to prije svega ostaloga ini beskorisnom ovu i prije navedenu me
todu (s loncem vode) i bilo koju drugu, jest to da kad bi se nama i onim
tijelima nametnula jednaka i usporedna gibanja na bilo koju stranu,
sva bi relativna gibanja ostala potpuno ista prema prihvaenim naeli
ma mehanike . . . Stoga mi se ini najoevidnijim to da ne molemo nika
da nikakvim nainom razlikovati apsolutno gibanje od relativnoga.
Ruer Bokovi nije po svoj prilici znao za kritiku Newtonova apsolutog
prostor i vremena koju je raspredao biskup i filozf George Berkeley (1685
-1753), irskog podrijetla, jedan od najistaknutijih prestavnika brtanskog
empirizma. On je ispra bio pod jakim Lockevim utjecajem, ali s pribli
ava Malebrancheovoj filozofiji o Bogu u kojem je sve sadrano. Njegvo
naelo esse est percipi molo se shvatiti da je postojati identino sa zami
jetiti pa s njegovi sljedbenici pisali da tijela postoje samo dok se zamije
ju. Sad se Berkeley ogrdio od tog shvaanja*:
Vi moete smatrati, ako elite, da objekti osjetila imaju samo 'innd
-out' egzistenciju, da su stvoreni i uniteni sa svakim obratom ovjeje
pozorosti, ali ne pripisujte meni to stanovite. Ja to ne smatram.
Svakako, njegovo gavno djelo Treatise Concering the Principles of Humn
Knowledge 1710. ide dalje od Johna Lockea u smjer idealistike filofje
porii postojanje materije. On t ponajprije priznaje samo ono to se
vidi ili zamijeuje osjetilima da bi zatim sve proglasio duhovnim.**
S empirikog stanovita bili su mu Newtonov apsolut prstor i vrije
me samo utvare. Za eksperimentalno dokazvanje apsolutnog prostora veli
on da t pokusi samo pkaju vrju lonca s vodom ili dviju kugala prma
drugim svemirskim tijelima***. Iz te njegove primjedbe bi ilazilo da bi se
opaani uinci isto pojavili kad bi lonac ili dvije kugle mirvale, a zvje
se sustav zavrtio. Vaa s samo relativna gibanja. Berkeley je izrazo to
naelo rlatvosti prje Maca, komu se taj princip pripisuje. Tek kad se
uzme u obzir cijeli svemir, moe se inerija ili zakon ustrajnosti smislen
odrati. Zaista, genijalan Berkeeye uviaj ! No, je li time utvrea rlativ
nost? lli taj svemir kao cjelina dobiva zaenje Netonova apsolutnog pr
stora?
* Encyclopaedia Britannica, 1971.
** Bkeley je ostavio z sobom biljeic s flozfskim kmet gdje
ztupa puno umjerja shvaanja, blie Le. Z n pstoji ne samo ono
to s zamijeje ve toe i ono to se moe zjetiti. Ako je "u proj
misli" bio sign o sadrajima svoje svijesti, "pr drgoj misli" toe je
sig d pstoje stvar iza n.
*** D motu, 1721.
6
Ru Bkov
81
Berkeleyeva kritika pogaa takoer Newtonovo shvaanje sile k uzo
ka prmjene gibaja. Sa svojeg empirikog stanovita zkljuuje on d kau
znost uop ne prpada eksprimentalnoj znosti, a njegova interpretacija
fke jako podsjea na Poincareov konvencion:
SUa, gravitacija, privlaenje i slini termini su zodni za raspravljanje
i raunanje gibanja i gibajuih tijela, ali ne za razumijevanje same priro
de gibanja.
\
U istom djelu De motu poduava Berkeley dalje znanstvenika koji uzima t-
jela kao uke pojava:
Fiziar promatra slijed osjetilnih datosti (sense data), povezanih pra
vilima, i tumai to prethodi u njihovu redu i to slijedi kao uinak. U
tom smislu velimo da je jedno tijelo uzrok gibanja drugoga, ili da ptie
gibanje, vue ga ili gura.
I t Berkele prthodi Macu koji je objanjavao da su tijela samo komplek
si osjeta koji se trajnije javljaju skupa. Evo to Berkele veli:
Budui da se opaa da neki osjeti prate jedan drugog, zbiva se da se
oznauju jednim imenom i smatraju jednom stvari. Ako se, na primjer,
opaa da se zajedno pojavljuju stanovita boja, osjet okusa, osjet miria,
oblik i vrstoa, tad se smatraju odreenom stvari koja se oznaava
imenom jabuka. Neka druga grupa osjeta ini kamen, dro, knjigu ili
slinu osjetilnu stvar.
.
Da vanjska stvar doista potoji neovisno o. osjetima, ne moe se doka
zati jer bismo t opet utvrivali osjetima. Ako i Erst Mach nije znao z
te ivode, njegvo je rzmiljanje gotovo identino*, a jednako je, ako ne i
bolje, rumio f:
Ne stvaraju tijel osjete, nego kompleksi osjeta izgrauju tijel. Ako se
fiziru ine tijela kao neto to zaista postoji, a osjeti, naprotiv, kao
nestalna, prolazna prividnost, tad se on ne obazire na to da su sva 'ti
jela' samo misaoni simboli za komplekse osjeta.
Z Macha su ojeti posljednji elementi svijeta. S tog stanovita on je do
sljedn poric postojanje atoma, a i materja mu lei "s one strne isku
stva", kao to i "duh".
I Berkeleya i Mh izvrgao je Vladimir Lnjin otroj kritici u izvan
redno utjecajnoj knjizi Materijalizam i empiriokriticizam, 1909. On t
pie:
82
Prva je pretpostavka spoznajne teorije bez sumnje u tome da su osjeti
jedini izvor naih spoznaja. Poto je Mach prihvatio tu prvu pretpostav
ku, zabacuje on drugu vanu pretpostavku, naime pretpstavku objektiv
ne realnosti koja je ovjeku dana u njegovim osjetima ili je izvor ljud-
* Beitrle zur Analyse der Empindungen, 1886.
skih osjeta. Polzei od osjeta, moe se poi linijom subjektivizma koja
vodi solipsizmu (tijela su kompleksi ili kombinacije osjeta), ali se tako
ler moe pi i linijom objektivizma koja vodi materijalizmu (osjeti su
odrazi tijela, vanjskog svijeta). Za prvo stajalite - za agnosticizam,
ili ako se ie jo dalje, za subjektivni idealiam - ne moe biti objek
tivne istine; z drugo stajalite - za materijalizam - bitno je prizna
vanje objektivne itine.
Kad\ epistemologja polaz od osjeta, tad nije materijaizam bito opran
pztivizu. Te d osjet oju tijela tmeljna je z teriju o,
goseloju dijalektikog materjaliza. Kad se poe putem objektiviza,
naime d s spozaje vajski svijet s nje zakonima i svojstvima, neo
visnim o ljudskom stajalitu ili inu, tad se inzistir na objektivnim istina
ma, a to moe u povijesnim
okolnotima biti arogantno. Sam Bokovi iz
raavao je dosta skepse na apsolutnu spozaju.
U geometrijskim dokazvajima najvaniju ulogu i kongecija ili
sukladnost. Dva su lika jednaka ako se pomicanjem mo dovesti do pt
puog poklapaja. Pomakne li se apsolut kruti tap, on n prdouje istu
duljinu i nakon pomak; bar tako prma euklidskoj gemetrji. Ruer Bo
kovi je to osporio. Prma njegovu shvaanju duljina tapa se pri poma
k prmjeniti jer se sile koje dre tap mijenjaju prmjenom poloaja pr
ma ostalim dijelovima svemira. On pie:
Iz svega ovoga ilazi da uope ne moemo neposredno spznati apsolut
ne daljine niti ih moemo meu sobom usporeivati zajednikim la
nom . . .
Isto to vrijedi i za vremenske rake. Time to prenosimo i jednog sje
dita u drugo odreu duljinu ili oeno trajanje nikako ne momo vie
trditi da je to ista duljina ili trjaje. Poslije mnogo g Ruer s
v na taj prblem i zakljuuje skromno:
Doista nita ne zno o apsolutnom, a tek neto o relativnom, i to je
tako sitno da se poslije svih istraivanja kreemo u najveem nezna
nju o Prirodi . . . Kad bi filozofi naeg vremena dublje zagledali u to, i
pljivije to razmotrili, pustili bi doita onu prekomjer napuhnutost
i nepodnoljivu gordost.
Sve vie uvjeren u nemonost apsolutne spozaje, Bokovi je teko pod
nosio zanstenike i flozofe koji su se diili konnm ist. Apsolute
spoznaje bile su esto samo rtoriko rho tatine ili samovjerljivost. Ru
erov kritiki duh priklonio se rlativnosti ljudskh spoznaja, zacijelo, ne u
onoj radikalnosti koja je poricala svaku istinu. Pitanje je da li je i Prota
goras u petom stoljeu pr. K. sa slavnom izrekom: ovjek je mjera stvari,
zamiljao onakav rlativizam ili agosticizam kv su mu prpisali prtiv
nici protjeravi ga i Atene d se na bijegu utopi. Relativnost je u Bokovi
bila skopa sa stanovitom skepsom, dok Einsteinova teorija nositi
ime relativnosti zato to kao prvi aksiom uzima fiziko naelo rlativnost
sustava u uzajaom gbanju. Drgi pak Einsteinov aksiom o konstantnost
brine svjetlosti unosi apsolutnost u prstorovremensku metr pa se
njegova teorija jedva moe smatrati relativistikom.
83
Newton je uvodio dva prostora, empiriki i apsolutni, pri dan relativ
n poloajima tijela, dr pak nosilac inercije i mehaikih zakona uope.
Taj apsolutni prstor zove on jo pravim i matematikim. Bokovi je pre
uzeo t razliku stvaog i matematikog prostora, ali unosi bitnu rviziju.
Za nj je takoer star prostor odreen relativnim poloajima estica, ali
matematiki prostor biva potencijalan u razraenom aristotelskom smislu.
Njegovi su naori o prstor i vremenu najue skopani s njegovom dinami
kom atomistikom. Ve u svojoj disertaciji De materiae divisibilitate et prin
cipiis corporum, 1748. Ruer nalazi tekoe u predodbi atoma kao grudice
tvari, i blie su mu fizike toke, ali mu se interakcija meu atomima tada
gubi u maglama Malebrancheova okaionalizma. No sedam godina kasnije u
raspravi De lege virium in natura existentium, 1155. objavljen je i geome
trjski predoen njegov zakon sile izmeu toaka-atoma, to je ve nabacio
prthode godine u rdu De continuitatis lege. A istovremeno je Bokovievu
teoriju prikao jedan njegov kolega u Rimskom kolegiju* koga je dapae
generl isusovakog reda htio maknuti zbog pristajanja uz Newtonovu meha
n, a je to liberalniji Benedikt XIV. sprijeio.
Prema Ruer matematiki i potencijan prostor je kontinuiran dok
njegove toke-atomi ine star prostor koji je diskretan. Tako je on mirio
filozofsko naelo kontinuirnosti s atomistikom diskontinuiranou. Sila mu
je neprekinuta, a, dodaje, i jednostavna, to ba ne izlazi iz sile predoene
krivuljom u njegovoj radnji. No zahtjev jednostavnosti preuzeo je od New
tona i on to dalje tvrdi kad njegova fizika i ne bude jednostavna. Za razliku
od Newtonovih triju sila on uzima samo jednu, a s vie izmjen od privla
enja na odbijanje da tek u veim udaljenostima prijee u jednostavnu
grvitaciju.
U sredini 18. stoljea ve je Newtonova mehanika bila tako utvrena da
su se isusovaki zavoi i ir krugovi eljeli i morali upoznati s tim novim
shvaanjem svijeta. Stoga je Bokovi nagovorio svojeg roaka Dubrva
nina Benedikta Staya d ope rjivo prikae Newtonovu teoriju. Stay je
bio tri godine mlai od Ruera, a prv je naobrzbu takoer stekao u Du
brovakom kolegiju. On je vrlo mlad izloio Descartesovu filozofiju u vje
tim latinskim stihovima. Ruer se jako brinuo za nadarenog raka ije su
i pjesme pobudile paju u Rimu. Napokon je dum Beno, kao to ga zove
Bokovi, stigao u Rim gdje e otpoeti njegova blistava karijera. Pod stal
n poduma stajeg roka i prijatelja Benedikt Stay je objavio godine
1755. prvi svezak svoje Novije filozofije, u deset knjiga, napisane u elegantim
stihovima. Zacijelo uvod je napisao Ruer Bokovi ne tedei phvale. Pre
m njegovu sudu to djelo mnogo dublje zadire u Newtonovu fiziku od pri
kaza pjesnika, uenjaka i gfa Francesca Algarottija i samog Voltairea. Me
utim najvaije biti ipak Dopune koje je Bokovi dopisao toj poemi, u
przi, a gdje sustavno razglaba o prstor i vremeu.
8
U tim Dopunama on odma prvom renicom odreuje svoje stanovite:
la nikako ne prihvaam da bi prote1nost materije bila posve kontinu
irana, ve dr1im da se satoji od posve nedjeljivih i neprotenih toaka
meusobno odijeljenih nekim razmakom, usto povezanim nekim silama
koje s as privlane, as odbojne, a ovise o njihovim uzajamnim uda-
* But: Syosis physice geris, 175.
ljenostima. Ovdje moramo vidjeti to je po mojoj teoriji prostor a to
vrijeme, u kojem ih smilu moemo nazvati kontinuiranim i djeljivim
u beskonanost . . .
Sto se tu mor rmijevati pod njegovim prostorom i vremenom? Obia
ili stvaran prstor d je rasporedom fizikih toaka i dskreta je. Izme
njegovih tokastih atoma nema prog prstora. On uope obacuje atomi
stk predodbu praog prostor. No s druge strne naa je geometrija
utemeljena na neprekinutosti. Kako pomiriti tu diskretnost fizikih toaka
i nunu matematiku kontinuiranost? Rjeenje nalai Bokovi u AristotE
lovoj dihotomiji aktualnopotencijalno. Aktualni ili sta prostor dan je
raspredom fizikih toaka, dok matematiki i imainai prostor prdstav
lja mogunost gibanja, to jest moe se aktualizirati u gbaju toak-toma.
Stvaost je z Ruera iza suje kad veli:
Prema tomu nuno se mora prihvatiti stanoviti stvaran nain postoja
nja po kojem se stvar nalazi tamo gdje jest i tada kada jest. Bilo da taj
nain nazovemo stvar ili modus stvari ili ndto to nije nita, on mora
biti izvan nae imaginacije i stvar ga moe mijenjati, tako da ima as
jedan, as drugi takav nain postojanja.
To to kae Bokovi slae se s naim obinim pojmom stvarosti. To se
protee i na Bokovieve atome koje on smatra fizikim tokama:
Svaka toka ima jedan stvaran modus postojanja, po kojem se nalazi
tamo gdje jest, i drugi po kojem se nalazi u vrijeme kada postoji. Po
mom miljenju ti stvari modusi su stvarno vrijeme i prostor.
I sad dolazi dramatian zaljuak:
Ti stvari modusi pojedinano nastaju i pojedinano propadaju. I p
mom su miljenju posve nedjeljivi, neproteni i nepokretni, a i nepro
mjenljivi u svom redu. Oni, a i mjesta i vremena njihova i njihovih to
aka kojima pripadaju, jesu stvari. Oni pruaju temelj stvarog odnosa
udaljenosti, tj. lokalne medu dvjema tokama ili vremenske izmedu dvaju
dogaaja.
Poto je tako utvrdio stvai modus postojanja, stvao vrijeme i prostor,
Ruer poinje konstruirati u Dopuni onaj potencijalni ili matematiki pro
stor. Neosporo je d se u misli svaki razmak moe razdijeliti pa manja
duljina opet dalje dijeliti, i tako u beskonanost. Matematiki prostor je da
kle homogen i kontinuiran. Izvodei kako njegove toke mogu zaueti koje
bilo mjesto izmeu njihovi razmaka, Bokovi zakljuuje:
Prema tome dok zamiljamo te mogue toke mjesta, dolazimo do spo
znaje beskonanog prostora i njegova kontinuiteta s beskonanom dje
ljivou . . . Taj imaginarni kontinuirani beskonani prostor bio je ito
dobno i vjean i nuan, sed non est aliquid existens, sed aliquid tantum
modo potens existere . . .
85
Isto vrijedi i za matematiko vrijeme. Dakle uz stvao postojanje estica
-toaka u stvaom prstor i vremeu uvodi Ruer matematiki i poten
cijalni prostor i vrijeme to bivaju aktualizirani u opaano gibanju. Nisu se
ste toke pomakle, ve su nestae a nove nastale predojui nam di
skrtan prstor, a i tog nestajanja i nastajaja stoji matematiki prstor
kao uvjet takve mogunosti. Bokovieva je fizka dvoslojna. Ta dvoslojnost
stvaog i mogueg, aktualnog i potencijalnog, bila bi strna Newtonu, no
zudo, opet e uskrsnuti u kvantnoj teoriji. Heisenberg je atomski sistem u
spordio s virtuelnim orkestrm gdje pojedini 'svira' koji je tiho gudio od
jednom iskae iz podruma na javu sa svojim zvukom. Ru(erovo dvojako
poimanje prostora i vrmena odudara od suvremenika, a i on sam se jedva
prbijao do jasnoe. Kao to se u kvantnoj teoriji govori o viruelnim esti
cma i virtuelnim atomskim stanjima, tako bi se prema Bokoviu morao
govorti o virtuelnom prstor i vremenu za r prema aktualno zauze
t poloajima i trenucima. U ne bd najsrtnijoj terinologiji Ruer je t
pisao o imagnaom prostoru i vremenu, no on pod tim nije nipoto r
mijevao neto samo u ljudskoj misli. Imagnai (virtuelni) prstor ima
svojstva neprekinutosti, beskonanosti i vjenosti pa se na nj prteu fn
damentalni matematiki pjmovi i opercije, izgee na principu kontinu
iteta.
Bokovi se svojim shvaanjem prstor i vremena pribliio moderm
prncipima invarijantnosti, kad pie u Dopunama Stayevoj poemi:
Ako bi sav ovaj vidljivi svijet krenuo paralelnim gibanjem na bilo koju
stranu i ako bi se u isto vrijeme okrenuo za isti kut, mi ne bismo zami
jetili ni to gibanje ni taj zaokret.
To su dvije osnovne invarijancije koje nam odmah odreuje dvije vane f
zike veliine: impuls (iz trslacije) i moment vrtnje (iz rtacije). Moero
reno, fziki su zakoni tako forulirni da se ne zamijeje prmjena u
prsima ako se sustav motrenja pomakne i zaokrene. Naelo rlativnosti,
d su gbanja ista u sustavima koji se meu sobom kre u konstatom
brinom, prvi je spoznao Christiaan Huygens, ali se to naelo ee vee s
imenom Galileia koji je to tek natukuo.
Bokovi nije ponovio prigovor Newtonova prjatelja i filozofa Samu
ela Clarkea da Leibnizov primjer s pomakom svemira sadri prturjeje.
Jer, pro se veli da se sve estic
e pomaknu jednako, a zatim se tvrdi da se
nikakva prmjena prostora nije dogodila (a prtor je prema Leibnizu od
ren rasporedom s estica i tijela). Bd obratno bi Leibniz mogao tvrdi
ti da to prturjeje dokazuje kako nema smisla uvoditi takve trnslaije.
Njemaki je metar bio tu dosljedan, premda se Bokovi, kao ni Clarke,
ne bi sloio s njim. Po svojoj komuikativnosti i obiaju onddnjeg doba
Libniz je izmijenio dosta pisama sa svojim engleskim opugnantom, i ta je
njihova korspondencija A colection of papers which passed between Leibniz
and Clarke bila objavljena u Londonu godine 1717. Jo vie od Newtona
Clarke se bavio religijom i pao pod suju hereze da se pribliio arjanskom
poimaju Svetog trjstva (naime da je Krst ljudski sin Boga i ne moe biti
jeak ou).
Dok je Newton u posljednjoj instaciji tumaio apsolutni prostor i vr
jeme svojstvima Boga, Bokovi ih reinterretira kao virtuelnosti u Aristote-
86
lovu smislu. Reani prostor i vrijeme kao skup atoma-toaka u jednom tr
nutku iskau i virtuelno (imaginaog prostora i vremena pa je gibanje .
mijenjanje realnih mjesnih to na osnovi stanovite veze meu mjestom
i vremenom. Prema Bokovi mor se zamisliti da se virtuelni prstor
i vrijeme neprestao pretvaraju u reani poloaj i vrijeme njegvih t,
a to se onda javlja kao gibanje. U prvi ma je takvo shvaaje gibaja vrlo
komplicirano i mutno. Meutim kvantna teorija polja izijela je slinu pr
dodbu pvezujui gbanje elektrona s tvorbom, odnosn ponitenjem pa
virtuelnog pozitrona i elektrona. Zamislimo li prema jednom stam astte
lovcu virtuelni prstor kao mrak koji bljesne u mjesnu toku kd je zume
Bokoviev atom, tad se gbanje javlja kao uzastopno svjetlucaje i tjenje.
Pri gbaju se potencijalni prostor i vrjeme aktualiziraju u kontinuirai
slijed diskrtnog rsporeda stvaih toaa i trenutaka. No za ri o
kvantne teorije Bokovi stoji nepokolebljivo na principu kaunosti pa e
njegova univerzalna sila morati imati dvojak karakter, akt i poteci
jalni.
Ako je u povijestima filozofije istican Leibnizov utjecaj na Kantova
shvaanja o prostor i vrmenu, Bokovi je bio preuivan, valjda i zto
to ga sam konigsberki filozof nije navodio. No poznato je da je Kant po
put drugih filozofa preuivao svoje izvore, a jamano nije mu protestantu
bio Isusovac suvie simpatian. Budui da je njegova Kritika istog uma
tskana godine 1781, kad je jo Bokovievo djelo bilo vrlo ivo u njema
k zemljama, teko je vjervati da on za to nije znao. Njegovi izo vie
posjeaju na Bokovia negoli na Leibniza. Ponajprije Leibniz je posve za
bacio reanost prostor dok Bokovi govori o imaginarnom, matematkom
prstor za koji vrijedi naelo neprekinutosti i koji je oden euklidskom
gemetrijom. Taj zamiljeni, matematiki prstor predstavlja mognost
aktulnog prostorog rasporeda toaka-atoma, a od toga nije bilo suvie
daleko dospjeti do Kantova shvaanja prostora i vremena kao uope mo
gunost iskustva. U tome se on bitno razilazi s Leibnizom koji osjetilnu
perepcju smatra mutnom i zbrkanom u opreci prema racionanoj spznaji4
Za Kanta, kao i Bokovia, perepcija nije ni mutna ni zbrkana. KOigsberki
flozf je prostor i vrjeme drao forama naeg zora pod kojima sruje
mo nae iskustvo, a t su fore dane a priori, kao to su i Euklidovi aksi
omi. Prema njemu moemo zamisliti isti prstor i vrijeme u kojem nema
tjela, ali ne moemo zamisliti tijela bez prostora, pa pie* u Kritici istog
uma:
Prostor je nuna predodba a priori koja lei u osnovi svem vanjskom
zoru . . . Prostor je dakle uvjet mogunosti pjava, a nije njima odre
en.
Stoga su Euklidovi a priori istiniti jer ih nikakvo iskustvo ne moe opovrg
nuti, nego je iskusto uope mogue t formama zora. Kantovi sljedbenici,
a i studenti, smijali su se Gaussu kad je mjerenjem triju z svjetlosti
koje su se sjekle u tma udaljenim tokama mjerio je li zbrj ktova u
-
* Citti su ut i Grlandova izdanja mImh dclc, Bro Casirr
Verlag 1913, u autorv prjevou, kao to su objavlje u njegovoj kji Ico
nc spjc, 1974.
87
trktu jenak 180. Naravno, to je\ ekvivalentno s aksiomom paralelnosti
to ga Kant smata apsolutno i a priori istinitim, a Gauss podvrgava ispitu.
Zacijelo, da je g(ttingenski matematar naao ostupanje zbroja kutova u
trkut od 180, kantovci bi mu mogli odgovoriti da zrake svjetlosti nisu
savreno ravne; a to zai 'ravno' odreeno je upravo Euklidovim aksiomi
ma. Kao to smo pripomenuli, ve je Ruer smatrao predrasudom da se
polazi od euklidskog pravca kao najjednostavnijeg; mogle bi se i druge kri
vulje uzeti z isto tako jednostavne pa izgrditi dgaiju geometriju. Te
Bokovieve primjedbe prethodile su neeuklidskim geometrijama koje su Ni
kolaj Ivanovi Lobaevskij i Janos Bolyai gotovo istodobno razvili oko gdine
1830. te Berar Riemann u habilitacijskom prdavanju u GOttingenu Ueber
die Hypothesen welche der Geometrie zu Grunde liegen 1854, prva dva uzi
majui vie paralela na zadani pravac, a Riemann ne doputajui niti jednu
parlelu. Kako su svi oni izgradili konzstentne sisteme, rijeeno je bilo i
dugotrajno pitje moe I se u Euklidovoj geometriji izvesti aksiom para
lelnosti iz drugh aksioma. Jasno, ne moe, jer je suprotan aksiom snoljiv
s ostalim Euklidovim aksiomima.
Mnog izvodi u Kritici itog uma vrlo su slini Bokovievu shvaanju
prirde pa tako Kant pie:
sve to pripada naoj spoznaji ne sadri nita drugo doli iste od
nose, mjesta u zoru (protenost), promjene poloaja (gibanja) i zakone
po kojima bivaju sve promjene odreene, pokreue sile.
Zacijelo, Bokovi ne bi bio sklon da prstor i vrijeme shvati isto subjek
tivno, kao forme pod kojima gledamo fenomene. Meutim, pitanje je da Ii
se Kantova transcendentalna filozofija treba tako subjektivno shvatiti kao
to su je interretirali njegovi sljedbenici poput Fichtea ili opovrgatelji po
ztivisti. Johann Gottlieb Fichte je slikovito usporedio epistemoloku situa
ciju s ovjekom koji nosi naoale i ne moe drukije gledati svijet negoli
krz t naoale (Kantove forme zora).
Sam Kant je naveo da ga je Hume potaknuo da se probudi iz drijema
u koji ga je uljuljala metafizika Leibniza i Wolffa. Najdublji mislilac britan
skog empirizma David Hume (1711-1776) izvrgao je razomoj kritici uvrije
ene predodbe o vanjskom svijetu, uzroku i posljedici te iekivanju da e
budunst biti jednaka ili slina sadnjoj stvarosti. Za nj je svaki dogaaj,
shvaen kao impresija ili zamjeaj, neovisan. Iz jednog ili vie dogaa
ja ne moe se dakle nita izvesti o nekom drugom ili buduem doga
aju; prema tome se indukcijom ne moe nita dokazati**. Meutim,
ako smo svakog jutra opaali izlazak Sunca, oekujemo da e se to
dogoditi i ovog dana; no za to nema nikakvog dokaza. Ako mi je ubod
igle zadavao bol, izvodi Hume, ja u smatrati da je ubod igle uzrok toj boli;
no nema nieg u tom uhodu iz ega bi se logiki izvela bol. Openito, ako
* Stgille: Haptstromungen der Gegenwartsphilosophie, Stuttgart 1969,
praja se ugavnom sudovima svojeg uitelja Rudolfa Caapa, jenog o no
silac Bekog pzitivistikog kruga.
** Pomati
p
rdstavnik takozvane filozofije znanosti Kr Popper smatra da
je bar uinio Jedno vao filozofsko otkrie, naime d je indukciju izbacio iz
manosti kao metou dokazivaja, a takva samojena potjee o igoranja
HmoW djela.
88
smo opaali da jednom dogaaju slijedi dru, ri emo d je pri doga
j uzrk drugome. A to je samo naa navika, a nije dokazana vez me
objektima vanjskog svijeta, kao to on pomno iae u Inquiry Concering
Human Understanding, 1748.
Objekti nemaju izmeu sebe veza koje bi se mogle otkriti; niti iz kog
drugog principa doli i obiaja koji vlada nad imaginacijom moiemo
povui zakljuak iz jedne pojave na drugu . . .
Prema tome je logki neutemeljeno d se kauzalnost pripie prirdi jer:
sve nae rasuivanje o uzrocima i posljedicama nije izvedeno ni i
ega drugoga negoli i navike.
Kasniji su kritiari primijetili d Hume nije oborio princip kaualnosti ne
go ga je prenio u psihologiju. Kad se tvrdi d opetovaje dvaju i vie dog
eja ostavlja u nama odreenu asocijaciju, tad je to upravo primjena zakona
koji britanski empirist opovrgava. Prirodne zakone zamijenjuje Hume na
vikama kao posljedicama ponovljenih "uzroka". Uvodi l t Hume ono to je
htio odbaciti?
Ipak treba uoiti suptilnu razliku u Humeovu izraavanju. On govori o
tome da se postojanje vanjskih predmeta i njihova kauzalna veza ne moe
dokazati, i to logiki. Nakon sve svoje kritike on svrava u konstatacijama
zdrvog raa:
Stoga se ini gotovo nemoguim da se upustimo u znanost . ili u bilo
kakav in, a da ne priznamo istinitost te doktrine nunosti . . . Nunost,
u smislu kako je tu uzeta, nije nikad bila odbaena niti e je ikada, mi
slim, ikoji filozof zabaciti.
Hume je bio vedre naravi i dobroudan, dapae prejednostavan za britan
sko drutvo i suvie liberalan. Iz suuti je uzeo proganjanog Rousseaua u
London, ali gost je u svojem manijanom raspoloenju posujao da mu
zatitnik priprema propast pa je pobjegao iznenada u Francusku i ondje
e klevetati svojeg nevinog domaina. No Jean Jacques bio je takav.
Prepravljajui Humeovu analizu i zakljuke, Kant je princip kauzanosti
uvrstio u kategorije uma kojima se sreuje iskustvo. Bokovi ne bi prihva
tio tako radikalan zakljuak; u njegovim nazorima bit e uvijek sjedinjene
objektivno i subjektivno, stvarost i matematika imaginacija. I Bokovi
i Kant smatraju da su prirdni procesi strogo oreeni, samo za Kanta
bit
e priroda skup i slijed pojava (fenomena), dok Ruer pripisati prirdi
stvao postojanje. Nadalje, Hume promatra kauzalnost na dogaajima, a
Bokovi tu vidi modero zakone, meutim Kant se koleba izmeu dogaaj
ne i zakonske kauzalnosti, ili to mijea.
Immanuel Kant bio je isprva sklon da svoje ivotno djelo nazove tran
scendentalnim idealizmom, ali se poslije zadovoljio skromnijim naslovom
Kritike istog uma. Po emu je njegova filozofija transcendentalna? Iako
Kant primjenjuje kategorije a priori na fenomene i izriito veli da one n
e

maju smisla izvan te primjene, ipak on pretpostavlja dublju realnost i


p
89
java kao njihov uzrk. To 'iza' zove on stvar po sebi (Ding an sich). Treba
se sjetti da je i Bokovi zamiljao pokraj nae stvarosti svoj matematiki
prostor i vrijeme koji se mogu aktuawirati u sta poloajima i stvar
n trnucima atoma-toaka; a takoer u njegovom ranom radu pojavljuje
se potentia kao uzrok dok se realna sila oituje u umnoku mase i ubra
nja. Ideju takve trnscendentalnosti moao je Kant uzeti o Bokovia.
Mnoge slinosti u izvoima upuuju na to (premda su pomnije analize do
sad izostale).
Ako katolik Bokovi i protestant Kant uzimaju transcendentalno izvo
rte, njihove su postavke ipak bitno razliite. Transcendentalno je za Ru
era jamstvo spoznaje, za Kanta pak razlog agosticizma. Stvar po sebi
(Ding an sich) ne bi bila samo Bokoviu neprihvatljiva. Ve je Fichte elio
ukloniti tu sablast stare ontologije istakavi praktiku stranu Kantove filo
zofije. Ja osobni aktivizam nosio ga je u subjektivizam to e se uskoro
rasplamsati u knjievnom romantizmu. Stvar po sebi ukinuo je i Georg Wi
helm Friedrich Hegel (17701831) tako da je predmetnost sveo na proizvod
apsolutnog duha ili njegovu alijenaciju. S Hegelom poinje se mijenjat
obzorje flozofije koje je dotada bilo jae nadvijeno na prirodne znanosti.
Obrat nije bio samo u usmjerenju ve i u samom jezik i sporazumijeva
nju. Dok su se egzaktne znanosti otrgnule od skolastike kategorijalne bati
ne, obova grke filozofije i srdnjovjekovne teologije odigat e se u pri
mjeni na povijest i drutvene fenomene. Sam Hegel je otpoeo s teolokim
spisima, u tenji da se filozof digne do Boga. Takva preorijentacija ostala je
izvan Ruerova vidokruga.
Na simpoziju Instituta za filozofiju i teologiju Drube Isusove u Za
grebu 1987, povodom 20-obljetnice Ruerve smrti, prfesor Peter Henrici
s Pontfikalnog Gregorijanskog sveuilita u Rimu, da bi dokazao svoju tezu
kako je Bokovi realist, upozorava na ovo mjesto br. 374. u Teoriji prirod
ne filozofije:
Stoga je cijela geometrija imaginara i idealna, ali hipotetske tvrdnje
koje se izvode iz nje su istinite ako postoje uvjeti koje ona pretpostav
lja i takoder sve ono to je kao uvjetno iz nje izvedeno, kao to e i od
nosi izmedu imaginarih udaljenosti toaka, izvedeni geometrijom i
stanovitih uvjeta, uvijek biti stvari i takvi kakve ih nalazi geometrija
ako upravo ti uvjeti postoje za stvare udaljenosti toaka. (The philo
sophy of Science of Ruer Bokovi, Zagreb 1987.)
Razlika prema Kantu je tu oita. Bokovi je napisao da su iskazi geometri
je samo onda istiniti ako se podudaraju sa stvarou, dok su za Kanta a
pror valja i ne mogu nikad biti opovrguti iskustom (jer ono biva upra
vo sreno i moge tim apriorim forama zora). Za Bokovia je pak
stvaost sastavljena od diskretnih fizikih toaka pa je diskontinuir,
dok mu geometrija s naelima kontinuiranosti i kongruentnosti biva imagi
na. Tim subjektiviziranjem geometrije, zakljuuje Peter Henrici, Ruer
je prethodio Kantu koji e neto slino pisati 15 godina kasnije.
Veza Bokovia s Kantom jo je dublja. I jedan i drugi shvaaju svijet
dvoslojno. Bokovi ima uz stvaost imagina kontinuum koji se moe
aktalizirati u fizikim tokama u staom prostoru i vremenu; uz neto
90
to jest ima i neto to moe biti. Vie subjektivno usmjern, Kant pripisuje
vjek dvojaki karakter: prvo prirodni i drugo u, prvi koji se strogo
rvn premaprincipu kauzalnosti ili zakonima prirode i drugi koji s ra
vna
prema racionalnim imperativima to treba da se ini. Upiranje na aktalno
i ptencijalno odvaja obojicu filozofa od ontologa bilo materijalista bilo idea

lista, a lei vie u tradiciji Aristotela. Knt izvodi u Kritici istog uma:
Prema tome bismo o moi takva subjekta uinili i empiriki i inte
lektualan pojam njegove kauzalnosti, to se pri jednom i istom uinku
skupa zbivaju. Takva dvostranost ne protuslovi nijednome od pojmova
koje imamo sebi napraviti o pojavama o moguem iskustvu. Jer tim
a,
kako nisu stvari po sebi, mora leati u temelju transcendentalni pred
met koji ih odreuje kao gole predodbe . . . I tako bismo u subjektu
osjetilnog svijeta imali prvo empitiki karakter, ime bi njegove radnje
kao pojave stajale skroznaskroz u vezi s drugim pojavama po postaja
nim prirodnim zakonima i od njih kao od svojih uvjeta bile izvedene
i dakle s tima u vezi inile lanove jednog jedinog slijeda prirodnog re
da. Drugo, morali bismo mu dati i intelektualni karakter, ime je on,
dodue uzrok onih pojava, ali sam ne stoji ni pod jednim uvjetom osje
tilnosti niti nije pojava. Pri bi se mogao zvati karakter jedne takve
stvari u pojavi, drugi pak karakter st11ari po sebi.
Valjalo je vrlo pomno proitati to mjesto da se vidi kamo smjera Kantova
transcendentalna filozofija. Kant je suvie vjerovao u Newtonovu mehani
ku, a da bi igdje posujao u princip kauzalnosti koji vlada prirdnim p
r
cesima. Ali on te proese smatr jedino pojavama, a i cijela prda bit
mu fenomenoloki pojam, dok iza tih pojava stoji kao posljedji u
rk
transcendentalna stvar po sebi ili subjekt, koji nije vie podvrut prird
nim zakonima, ve ima svoju 'kauzalnost'. Ta posebna kauzalnost biva slo
boda jer tu ovjek postupa prema umnom imperativu da neto treba da ura
di i vjeruje. Dvostranost ovjeka je u tome to je on pro kao bioloko
i fko bie podvrut prirdnim zakonima, a s drge strane obdarn je
umom koji ga upuuje to trba da ini.
Zacijelo, Kant nije uspio pokazati kako bi se sloboda volje uskladila
sa strogom zakonitou koja odreuje fizike pojave. Jo manje smije on
govoriti o transcendentalnom subjektu ka uku pojava kad mu je ka
tegorija kauzalnosti jedino primjenljiva na fenomene. Agnosticizam bio je
konaan ishod Kantova transcendentalnog idealizma, i njegova Kritika
ispoetka udar u alobne tonove:
Ljudski um ima osobitu sudbinu u rodu svojih spoznaja: da ga mue
pitanja koja ne moe odbiti, jer su dana samom prirodom uma, ali na
koja takoer ne moe odgovoriti, jer nadmauju svu sposobnost ljud
skog uma.
Nakon sveg sloma metafizike Kat e pribjei praktinom umu koji mu
treba z utemeljenje etike pa u fusnoti drugom izdanju Kritike pie:
Spoznati predmet - za to je potrebno da dokaem njegovu mogu
nost . . . Ali da tom pojmu pridam objektivnu valjanost (realnu mognost
91
jer je prva bila samo logika) z to je potrebno neto vie. Ali to vie
ne mora leati u teorijskim izvoritima spoznaje, ve moe takoder biti
u praktinom.
Razlika prema Bokoviu je u tome to ve Ruer teorijsku spznaju pod
vrgava kriteriju ili potvrdi stvaosti i realnog iskustva. Njegov zamilje
ni prostor i vrijeme transcendiraju stvari prstor i vrijeme, ali ne ine
neku nespoznatljivu transcendentalnost. Nastojei shvatiti to je vjek,
kakva je veza izmeu tijela i due, on e upravo kju zagonetke potriti
u dvoslojnosti stvao i potencijalnog prostora.
Poto je Bokovi utvrdio relativnost svih uzajamnih poloaja i trenuta
ka, pie on u Dopunama Stayevoj Novijoj filozofiji kako se ne bi zamijetila
nikaka prmjena u prirodi kad bi se svi prtori i vremenski razmaci p
veali ili umanjili za isti faktor. Isto to veli i Henri Poincare u svojoj mno
g itanoj knjizi Science et methode, objavljenoj u Parizu godine 1909, na
kon to je ve Teorija relativnosti bila u punom razmahu. Sam Poincare je
istodobno kao i Einstein godine 1905. dospio do Specijalne teorije rlativno
sti, a ve prije je Hendrk Anton Lorentz, utemeljitelj elektrnike teorije
materije, postavio prostore-vremenske relacije izmeu elektromagnetskih
sustava u jednolikom mesobnom gbanju, kojima su Poincare i jo jasnije
Einstein d puno fizko zaenje. Bitno je u tim Lorentzovim transforma
cijama d se uz princip relativnosti postavlja konstantost brine svjetlosti
u raliitim inercijalnim sistemima, neto posve suprotno zomim predod
bama i obinoj mehanici gdje brina uvijek ovisi o brzini sustava motrenja
.
Taj aksiom pokazuje kako je nad tadicionalnom. mehanikom prevagnula
elektrodinamika; jer u Maxellovim jednadbama elektromagnetskog polja
dolazi jedna fundamentalna konstanta, oznaena obino sa e, sa znaenjem
brine irnja elektromagetskih valova. Razumije se d prethodna rama
tranja Berkeleya, Leibniza i Bokovia o relativnosti gibanja nisu mogla
naslutiti Specijalnu teoriju relativnosti, ve su bila vie putokazi prema
Opoj teorji relativnosti, bar u onom poetnom zamiljaju Alberta Einstei
na iz godine 1916, kad je princip relativnosti protegnuo na sve sustave mo
trenja, pa i na one u uzajamnom ubrzanju. S godinama je Opa teorija r
lativnosti postajala sve vie teorija gravitacionog polja, a sama ishodina
opa rlativost bila je stavljena u pitanje. Ruski fiziar Vladimir Fok sma
trao je Einsteinovu teoriju relativnosti uistinu apsolutistikom teorijom is
kljuujui iz nje Machov princip. Zacijelo, teorija gravitacije vodi nas do
najdubljih problema o postanku i grai svemira i mora se u posljednjoj
instanciji ujediniti s teorijom elementarnih estica - program tek zapoet
u nae doba.
I Poincare i Einstein nisu spomenuli Ruera Bokovia u svojim medi
tacijama o relativnosti. Po svoj prilici nisu ni znali za njegov rad. To je uop
e sudbina znanstvenika iz malih naroda da nema tko da se brine za njihovu
besmrtnost. Treba samo imati na umu kako je uzburkana europska povijest
zamela tragove Marcusa Antoniusa de Dominisa ija je desetosveana knji
ga De republica ecclesiastica bila tako urezana u suko reformacije i prtu
reformacije. Dodue, heretik je bio spaljen, njegov pepeo prosut u Tiber
i on sam osuen na vjenu zaborav, a Ruera je pogodilo neto nimalo
rorje: da bude pomalo pokopan u utnju.
92
U tom mraenju njegove slave kako nas se doimaju stihovi koje je Be
nedikt Stay posvetio svojem prijatelju?
Tu quoque tolle caput felix Epidauria Cive
Terra tuo, primis teque urbibus insere clarum,
Propterea late posthac memorabere nomen.
U slobodnijem bi prijevodu to glasilo: Podigi i ti glavu, Dubrovnie, sre
tan svojim graaninom, i uvrsti se meu prve gradove! Zbog njega e se
odsad nadaleko spominjati tvoje ime.
Obojicu Dubrovana bodrilo je istinsko prijateljstvo da se snau i pro
ive u tuini gdje su se esto osjeali sami i izgubljeni. Republika u Ja
dransko more i na podnju visokih krakih planina nije imala tada boljih
poklisara u svijetu od oca Ruera i duma Bena. Stay je umro u Rimu u v
sokoj asti, ali ve na poetku Napoleonovih ratova koji e pogaiti i samo
stalnost Dubrovake Republike. Otada e kultur i gospodarski ivot u tom
starom gradu opasanom zidinama bro venuti d se opet buno pomladi u
turistikom buru to ba nee puno potivati nekadanji sjaj i stvaraatvo.
93
BECKI BORAVAK 1757 -1758.
Bokovi je dugo osjeao potrbu da sustavno iznese svoj Novi svi
jet, ali su ga razliiti poslovi, osobito diplomatski, ometali u toj njeri.
Dbrovaka Republika przivala je sve ee njegove interencije bilo zbo
g
ometanja njezine trgovine bilo zbog krnjenja suverenosti od jaih sila. A
i
Vatikan je koristio ugednog i razborito zstvenika za posredovanja.
Mnogo e mu vremena i napora odnijeti spor izmeu Republika Luke i Ve
likog toskanskog vojvodstva koje je bilo pod habsburkom vlau. Tada je
Italija jo bila raskidana; njezin jug su zaposjeli Spanjolci, sjever Austrijan
ci, a meu jo slobodnim gadovima bilo je dosta supatva. Nije do d
a
je ve prije dva stoljea Niccolo Machiavelli odobrvao svako sredstvo da s
postige cilj, jedinstvo Italije, to e se tek ispuniti u 19. stoljeu. Radrta
Italija bila je rasadnica najrazliitijih politikih tenji koje e katkad planu
ti i u otvorenim bunama. Senat Republike Luke obrtio se Benediktu XIV. s
molbom da bi Bokovi, koji postaje i lan njezine Akademije, posrdovao
da Toskana prstane svojim rdovima na rijeci Serzze ugravati posjede
Republike Luke na drugj strani rijeke. Oboljeli papa pozvao je Ruer
pred svoj krevet i dao mu posljednje upute z beki dvor, kamo e pot
kom prljea 1857. otputovati, najprije od Venecije do Trsta brodom, p
zatim kolima od Trsta, preko Ljubljane i Gr, do habsburke prijestolnice.
Putujui od grada do grada, krz dravice i ogrke monih mohija,
Bokovi je osjeao nardno nezadovoljstvo koje je poprimalo sve ir r
mjere i sve jau otrinu. Graanski stale opirao se svuda feudalnom po
retku koji im je skuavao slobodu politiku i gospodarsku, a imat e u p
janljenom kmetstvu estokog, ali i nepouzdanog saveznika. Revolucionr
no je raspoloenje u Frncuskoj izazivao Luj XV. neobudom rasipnou
i rskaaeou, a njegva metresa Madamme Pompadour bila je sa svojim
kraljevskim bordelom javna sabla. Kad je skupina buntovnka pokula
atentat na pokarenog krja, Ruer pie bratu Baru o zaotrenom sukobu
izmeu Luja XV. i francuskog parlamenta:
Cijelo je kraljevstvo u gibanju, a vidjet e se gdje e stvar zavditi.
Kriza je opasna, a za kralja je samoga potrebno da zaad postupa s
beskrajnim oprezom da ne uzbudi graanski rat.
95
Pater Rogerio oito nije elio revoluciju, ali nije odobravao kraljevo samo
vlade i prieljvikao je reforme poput Voltairea. Njegovo e se poznavanje
prijestolnica i naina vladanja proiriti kad ga otpoeta diplomatska misija
dovede u Be gdje je carevala Marija Terezija oduprijevi se pretenzijama
Friedricha II. i Luja XV. na austrijske zemlje.
Ruer Bokovi bio je lijepo primljen na bekom dvor. On se s z
udio kako je ve bio poznat u Austriji koja je nosila krunu neko najmo
nijeg rimsko-geranskog carstva, a bila jo uvijek meu prvim europskim
velesilama. Bio je ljubazo primljen od carice i cara (posve u sjeni snane
suprge-vladarice), a kretao se u najviem tamonjem drutvu, gdje je bilo
i znanstvenika. Meutim njegovo se posredovanje za oteenu Republiku
Luku otezalo, najvie zbog kancelara grofa Wenzela Kaunitza koji je titio
interese Velikog Toskanskog Vojvodstva i, naravno, tamonjeg kneza Habs
burgovca.
Bokovi je odsjeo kod bekih isusovaca koji su ga jako uvavali. Ona
ko u dokolici, dospio je i do nove konstrukcije mikrometra, potaknut raz
matrnjem dalekozor u isusovakoj zvjezdaci. Tada jo nije znao da e
imati u Be vrmena i z mnog vei znanstveni rad. U pismu bratu t
se na este drtvene priredbe i rkove. Stoput bih rdije bio u mir u
svoj radni stol. Naiva taj ivot pri dvoru ciganskim, ali zakljuuje rzigi
rano: Tko je na plesu mora plesati. Uvijek oaranome kazalitem, bit e
mu dobar prijatelj Pietr Antonio Domenico Bonaventur Metastasio, pje
snik lirskih melodrama s antikim motivima, inae aen u Beu, gdje je
bio imenovan dvorskim pjesnikom s godinjom plaom od 30 guldea.
Metastasio pisao je takoer kanconete i knjievne kritike s puno ukusa.
Nije do da su se ta dvojica pridolica iz Italije bro sprijateljila u gradu
iji su obiaji toliko odstupali od njihovh mediteranskih zaviaja.
Bokoviev je dolaak u Be pao u nesretno vrijeme poto se Austrija
ponovo zaratila s Friedrichom Il. Prskim koji joj u prethodnom ratu preo
teo Slesku. Ta neko poljska pa eka pokrajina potpala je pod Habsbur
govee i bila otada jako geranizirana. Zacijelo, Marija Terezija nije mogla
preboljeti taj gbitak, a njezin kancelar Kaunit nastojao je pridobiti Fran
cusku i Rusiju z vojnu prtiv osvajakog Prusa. Otkako je otplovio od
Dubrovika, Ruer je prlazio preko europskih bojita to se nikad nisu
posve ugasila, v s izbijala s noom estinom.
U sedmogdinjem rat s Friedrichom II. Pruskim, poto je Marija Te
rezija uspjela ostvarti snanu koaliciju s caricom Jelisavetom i Louisom
XV, bljesnula je austrjskoj vojski u lipnju 1757. pobjeda kod Praga. Cijelu
je prijestolnicu obuhvatilo trijumfalno raspoloenje, emu se ni miljubivi
Bokovi nije oteo. Ushien tom pobjedom, a jo vie oaran caricom, po
sveuje joj panegirik. No ne posve sigran u pjesniku vrijednost, koleba
se da joj to sam preda pa pokava za to pridobiti cariina osobnog lije
nika v Swietena; a to je tu svoju pjesmu i prjatelju Metastaziju. Rt
ni su dogaji navirli. Austrijska vojska, mahom sastavljena od Maara
i Hrvata, nije samo oslobodila Bohemiju, ve je Prse prtjerla ak do
Berlina i d ga jedan dan zaposjednutog. Ruer e oduevljeno pozdra
viti svoje Hrate z to junatvo. Meutim, Friedrich II. nije nikad bio to
liko pren, a d ne bi povrtio svoje zemlje. I veselje je Austja bilo
kratko.
96
Ako je Rur bio i trenutno ponesen rtnikim rodoljublje, a Ht
su tada bili dio Habsburke Monarhije, ipak e u njemu prladat dg
osjeaji, doliniji humanista. Poto je pomogao jednom Albacu, pojegom
i prsko zrobljenitva, da se vrati kui, prepora ga svojem brat u D
brvniku prpomenuvi:
Stalo mi je do toga, jer elim utjeiti jadnog ovjeka, a nema mi vee
sree doli pomagati jadnicima.
To e mu ostati zaajka za cijelog ivota. On e spontao stati uz one
unesreene i progonjene, bilo da su kolege pod udarm domatiost,
bilo njegovi Dubrvani, bilo prot puk. Uestali boravak na dvora
nee ga pokariti. Privrenost plebejskoj obitelji i suosjeanje s m
alima
forirali su mu karakter ve u dubrovakom djeatvu. Njegove su nj
intimnije misli sadre u korespondenciji s bratom Barm i rdbinom
ili prijateljima u rodnom mjest. Kao da se nije nikad uspio udomiti u
svijetu razdrtom s toliko suprotnih sila i ideologija, punom zvisti, tatine
i mrnje. Razoarn u sve te dravnike, Ruer e bratu napisati: Koliko
je lude eljadi meu onima koji se cijene prvi u politici. Sad neto malo
pozam svijet.
To njegovo raspoloenje prma vladajuoj kasti s goinama e se jo
pograti, kad bude vie upoznao glavne europske dvorove.
Ruer se ipak zanosio Beom poput mnogo drgh Hrata ija je stara
kljevina ula u austrjsko carstvo, tako da on tu k:
Kad se jednom budu europski narodi sjetili svoje zajednike dutnosti
za bratski napredak, _ tad bi moglo nastupiti veliko doba za grad Wien;
tl nije li on plemenito jako srce naeg dijela Zemlje i stoga prirdna
metropola, zaista na materinji grad . . .
Tu je progovorio veliki Europljanin koji je elio i prdvio eurpsku
zajednicu, a to bi, da se ostarilo, sprijeilo Napoleonovu pustolovinu i oba
svjetska rta, tako razorih za nau civilizaciju. Njemu se ve t ukazivalo
kakav bi golem napredak postigli Ujedinjeni Nardi Europe - politiki
program nikad aktualniji negoli d za sve narde starg kontinenta,
radrtog blokovskom podjelom i ideolokim ili vjerskim dogmatizom.
Ne samo znanstveni, ve i Bokovievi politiki naori prikljuivali su
se na starije hratske humaniste. Ivan Vitez je u 15. stoljeu matao o
savezu europskih zemalja od Baltika do Jadrana to bi prema njegovu
vienju suzbilo tursku najezdu i protjeralo divlje konjanitvo natrag u
Aziju. Dok je primas Kraljevine UgarskoHratske nastojao p
rovesti to
okupljanje oko Krakova Jagelovia, tri stoljea kasnije inio se Ruer Be
pogodim sreditem takvog ujedinjavanja. Meutim supaitva izmeu
monih dvorva trgala su sve proglase mirotvoraca i izbijala novim i novim
ratovima. Prsvjetiteljstva je promicao ideal svjetskog graanina i nadu da
obajem feudalnog portka biti stvoreni uvjeti za trjan mir. Bila je to
iluja jer e se pobjednika buroazija isto tako zanijeti osvajakim poho
dima, voena neobuzdanom tenjom za profitima i dominacijom. Nee li s
7
Rue &ko
97
stoga opet pro pojaviti uvjerenje kako e ruenje kapitalizma ostvariti
skladno svjetsko zajednitvo? A do ega su sve te razliite revolucije dovele,
ne oprvdava ba prvobitno pouzdanje. Stvaranju svjetskog trita slijedili
su svjetski ratovi sa sve strnijim pustoenjima dok se napokon nismo
prmakli totalnom unitenju, u duelu raketnih baza. Pokraj toga je nemilo
srdna takma na svjetskom tritu tjerala na katastrofalno iscrpljenje sir
vina i zagenje sveg okolia.
Ruer Bokovi se divio Mariji Tereziji koja je bila okrunjena za
rimskogeransku caricu i ugarskohratsku kraljicu; a ona mu je takoer
iskazivala tovanje kao znanstveniku. Kako se njegova diplomatska misija
u Beu ougovlaila, tako je morao ustrajno obilaziti monike. On spominje
kako mu je za jedne posjete sam car htio pridrati ogrta. Ugodan dojam
mu je ostavio prijestolonasljednik Josip, jo najliberalniji u kraljevskoj
obitelji, koji e kasnije poduzeti otre mjere prtiv vlastele i crkve. Car
Josip II. pliva s prvjetiteljstvom, ali poput Friedricha II. Pruskog provodi
uz to dvorski centralizam. Njegov bezobziri zakon rui i dobra uilita pod
redovniom upravom, tako i prvu hrvatsku javnu gimnaziju i poslije visoku
kolu u Lepoglavi koja e biti pretvorna u zatvor, kolu drge vrste.
Prlo je oo mrano doba i u Beu kad je prethodni kajzer zatvorio
kaalita ka rasadita nemorala. Njegova nasljednica Marija Terezija bila je
ve libeja i sklonija zabavama, a na nju utjecao je jansenist Gerhard
van Swieten, njezin osobni lijenik, povjerljiviji od svih dvorjanika. Holan
anin je pstao glasovit medicinskom knjigom Commentarii in Boerhavii
aphorismos de cognoscendis et curandis morbis, objavljenom u njegovom
rodnom Lidenu godine 1741. Budui da je bio katolik, dodue neto here
tiog smjera, nisu ga protestantski vlastodrci potvrdili za profesora na
katedr oboljelog kemiara i lijenika Borhaavea, pa je napustio Holandiju
i uskor se u Beu dga do cariina physicsa. Pod njegovim savjetima
Marija je otpoela kolsku reformu (koju e radikalnije nastaviti Josip II) i
ukinula cenzuru knjiga potisnuvi nadzor isusovaca. Kao to je hrvatska
knjievnica Zagorka prikazivala u velikom romanu Grika vjetica, van
Swieten je puno doprinio da se prestane sa spaljivanjem ena optuenih z
a
vez s Vragom. On napokon privoljeti caricu da pristane uz zabranu
Drbe Isusove, a taj svoj atiklerikalizam usadio je i u mladog Josipa koji
e biti okrnjen za rimskoeranskog kajzera nakon materine smrti 1780.
Prmda vladarske naravi, Marija Terezija je rodila esnaestoro djece od
kojih joj ki Mara Antoinette zaglaviti po giljotinom Francuske rvo
lucije.
Dok je Rur ivio u Dubrvniku i Rimu, nije bio toliko uvuen u vrtlog
nov ideja i drtvenih skandala to e ga vie uemiriti na kasnijim
putovnjima i boravcima. Nakon to su bili spaljeni Giordano Brno, Lucilio
Vanini i postuo Markantun de Dominis, a Galileo osuen na utju,
Italija onako rajedinjena, pod panjolskim, francskim i austrijskim nasr
tajima, i nije bia rasadite liberalnog duha. Otkako je Voltaire emigrirao u
Berlin. njegovo se slobodoumlje irilo jae u njemakim zemlja. Uzrci
njegovi bjegova nisu bili uvijek plitiki niti ne valja o slobodarima praviti
suvie lijepe a naivne slike. On je nagomilao prilian imetak u trgovakim
tcijaa ok nabavke oruja posrdstvom Madamme de Pompadour.
Njegov su spisi navukli mrnju crkve, a prijateljstva kraljiino neprjatelj-
98
sto. Kad je markiza du Chtelet u kartakoj partiji na dvor izgbila puno
novaca, Voltair joj je prapnuo: Zar ne zna da ig s varalicama! ? Sapat
nije bio dovoljno diskretan, i on je morao pobjei. Meutim, sve je vrijeme
odravao veze sa slobodoumnicima u Parizu.
Voltaire je inspirirao Enciklopediju ili Dictionnaire raisonne des sci
ences, des arts et des metiers iji je torac bio dvadeset g mlai
i revolucionariji Denis Diderot. Ta slavna enciklopedija, najjaa pokre
taica slobodoumlja, poela je izlaziti 1751. i ispunit e 28 svezaka do
godine 1772. Denis Diderot bio je odvaan i uporan ovjek koji je odo
lijevao svim pritiscima crkve i rima, a sam je napisao ili sastavio
mnogo lanaka z svoju enciklopediju. Meutim, ostat e najvie cijenjen
po svojim izvanrednim osvrtima na slikarske izlobe.
Prvi Diderotov suradnik bio je Jean le Rond d'Alember (1717-1783) koji
je infinitezimalnim metodama, osobito u knjigama Traite de dynamique i
Traite de l'equilibre et du mouvement des fluides, razvijao Newtonovu me
haniku. Rijeio je vane prbleme gibanja krtih tijela i tekuina, to je bilo
gotovo nemogue obraditi geometrijskom metodom. Za Enciklopediju napi
sao je sustavnu povijest prrodnih znanosti od Bacona do svojeg doba odst
njivajui mnoge ukorijenjene predrasude ili mistiku. Dok je Diderot bio
posve blizu materijalistikoj filozofiji, d'Alembertovo je stanovite vie ske
ptino i blie pozitivizmu. On eli zost, poput Augustea Comtea kasnije,
ograniiti na fakta. D'Alembert e jako ogoriti ivot BokoVu u Pau.
Veliki matematiar nije nikad prouio Bokovieva djelo, napisano inferior
nijom, geometrijskom metodom, i gledao je u njemu, poput Lplacea, p
najprije jezuita, a taj je red zamrzio jo od svojeg kolovanja kod janseni
sta.
Diderot se nesebino rtvovao z Enciklopediju, tako d je naposljetku
pao na prosjaki tap. Od progona i bijede spasila ga je Katarina Velika
pozvavi ga u St. Petersburg. On se oduevio z prosvijeenu apsolutsticu i
sastavio je za nju plan sveuilita, ali ga ubrzo despotski rim u Rusiji i
crkveni konzervatizam raoarava. On se vraa u Pariz gdje mu je veliko
duna carica kpila palau i osigurala egistenciju.
Denis Diderot je anticipirao Darwinovu teoriju evolucije, a takoer je
prdmnijeao da su ivi organizmi graeni od stanica. Premda je zaplivao
u materijalistikim strujama onog vremena, jako se usprotivio filozofima koji
su odatle izvlaili amoralnost. Tako se svojim spisom oborio na Helvetiusa,
suradnika u Enciklopediji i inae blagog ovjeka. Claude Adrien Helvetius
je u djelu De l'esprit, ojavljenom 1758, izveo sve predodbe ili pojmove i
osjeta vanjskih stvari. Narogueni parlament je ubro zabranio i spalio javo
njegovu knjigu s obrazloenjem da ugrava dravu i vjer. Diderot se oso
bito usprtivio postavci Helvetiusa d sve ljudsko djelovanje potjee od
samoljublja i teje z utilnom ugodom a averija od neugode. 'Spaljeni'
autor vjervao je d je time otkrio "tajnu cijelog svijeta".
Ako renesansa i nije obarala etiku, ve je nastojala sjediniti je s no
vom zanou, 18. stoljee stavlja same morae vrednote u teka iskuenja.
Razvoj fiike, kemije i biologje sve je vie uspostavljao sliku kozmosa, ure
enog zakonima, gdje vie nema mjesta za Boga. No, ako je i ovjek prirdno
99
bi koje prpada s biolokom smru, ako nema Boga ni nadzemnog ivota,
kako ouvat moral i ivotni smisao uope? Za razliku od materijalista-indi
vidualista, socijalisti e nastojati da spase moralnost ukorijenivi je u ljud
skom zajednitvu. No moe li t uope postii materijalizam? Kad se materi
ja, tvar ili sila, uzme kao temelj svega, tad se nuno, sudio je Bokovi, pada
u obezvreenje svega spiritualnog.
Ruer je srcem pristao uz prosvjetiteljstva koje se naglo irilo od filo
zofa i znastvenika na kolovano graanstvo i velikake dvorove. Nikad prije
nije bilo toliko pouzdanja u ljudski ra kao u drgoj polovini 18. stoljea
naog Age des lumieres. Ako su pjesnik Alexander Pope, esejist Samuel
Johnson i filozof David Hume zaeli doba prsvjetiteljstva u Velikoj Brta
niji, procvat je planuo u Francuskoj, ponajprije to su takvi duhovi kao Vol
tair, Montesquieu, Rousseau, Diderot i d' Alembert promicali racionalizam
nasuprot stalekim prdrasudama i vjerskom misticizmu. Dodue prsvjee
ni apsolutist Friedrich II. drao je Voltairea u Berlinu, ali e u njemakim
zemljama prosvjetiteljstva tek razmahati borbeni Gotthold Ephraim Lessing
(1729-1781), Johann Gottfried Herder (1744-18Q3), Friedrich Schiller (1759-
1805) i Johann Wolfgang Gothe (1749-1832), a Kantova Kritika istog uma
takoer svjedoi kako se ljudski ra stavljao u prvi plan. Svakako Les
singove drame i brojni eseji najjae su iskazali nove tenje i nazore. Umjesto
feude privilegnosti i luteranskog potinjavanja vjeri istiu se tu uni
veralna naela, kakva e otada ozaiti 'svjetskog graanina'. Lessingove
ale i kritike konzerativaca pririle su se i u Austriju kad je onamo stigao
Bokovi.
Kad su jo oevi prosvjetiteljstva prizavali Boga kao vrhovnog zako
nodavca svijeta, za njima se vk mnogo radikalnija opozicija crkvi i por
t materijalizam. Nizozemski humanist Hugo Grotius je u
svojoj knjizi
De Jure Belli ac Pacis, 1625. postavio prirodni zakon za vladajui princip u
meunarodnim odnosima. To sistematski napisano djelo nije samo emanci
piralo graansko pravo o crkvenog turrtva ve je, kako god bio Grotius
pboan, pridalo zakonima prirde supremaciju koju ne moe ni Bog naru
iti. Ako je Gassendi i obnovio Epikurv materijalizam, oprezni sveenik
ipak pie da je Bog stvorio atome i bio prvi uzrk sveg zbivanja. Kako je
mehanika glavna znanost, i materijalizm e biti mehaniki, no s vremenom
bit e mu glavno obiljeje redukcija sveg zbivanja na fizik. Sto se tie teo
rije spoznaje, Gassendi je naginjao senzualizmu to e ga Etienne Condillac
jo jae razviti u opreci prema filozofijama Descartesa, Malebranchea i Spi
noze. Stoga su mu bliski enciklopedisti, a takoer i Rousseau. Presaujui
Lockeov empirizam u Francusku, Condillac je zadrao neke materijalistike
crte, za razliku od kasnijeg Humeova stanovita. Dodue, britanski je empiri
z u daljem razoju izbacio materiju, ali su ti filozofi s Humeom podra
vali skepsu koja je bila vrlo razora za crkvu.
Materijalizam nije bio samo jedna teorija spoznaje, nego se od poetka
oborio na religije koje su propovijedale posthumnu pravdu ili smisao. Gas
sendi je jo branio Epikura od zamjerki da poputa tjelesnim uicima i
rt, a njegvi sljebenici ve jako zagovarti hedonizam. Tako je L
Mettrie u svojoj knjizi L'Homme-machine, 1747. odbacivao svaku etiku pre
gnantnim rijeima:
10
Mi ne poinjamo vei zloin k slijedimo svoje iskonske nagone nego
to poinja zloin Nil svojim poplavama ili more svojim olujama.
To moralno ravnoduje i osobna raskalaenost ozlovoljiH su en
ciklopediste
koji su jo prihvaali prosvijeenu religju. Svakako, L Mettrie je tu posta
vio filozofski problem koji se nije mogao psovkom otjerati. Materijaizu
ostaju etiki prblemi magloviti kad i biva revolucionarim pokretom, kad
i zamijenjuje prirdne zakone drutvenima i povijesnima.
Upiraje n mo
ralne vrednote davalo je idealizmu prednost no. i inilo esto njegove zastup
nike konervativnim i netrpeljivim. Fracuski pak materijalizam primao je
dosta pobuda od britanskog empiriza koji je odvojio etiku od znanosti,
ponajvie Hueovim analizama.
David Hume je bio ren iste gdine 1711. kad i Ruer, a prdstavljao
j
e sumnjom u spozaju vanjsko svijeta i Boga uprvo suproti pol Newtonu
na Otoku. Njegovo trosveano djelo Treatise upon human nature, objavlje
no 1738-1740 u Londonu, pa deset godina kasnije i dosljediji Enquiry con
cering human understanding istili su Lckeov empirizam od "metafizi
k" predrasuda, ponajprije kauzalnosti i materije. Pitomac jezuitskog kole
gija kao i Bokovi, bio je takoer jako zaokupljen aristotelskom razlikom
izeu onoga to jest i to moe biti ili treba da se ini. Izvanredno otro
umno dokazivao je da nema logikog prijelaza od faktogafskih iskaza na
imperative (i o jestiskaza ne mogu se izvesti treba-da-iskazi); stoga se i
etika ne moe znanstveno utemeljiti. Kad je Bokovi boravio u Londonu,
nije mogao ne sresti se s Humevim nazorima koji su konano oblikovali
britanski empirizam, kakav je ostao u bitnom do danas. Dok je Lockeova
empirika orijentacija jo utjecala na Newtona, oito bi mu Hume bio nepri
hvatljiv, a isto i Bokoviu; jer su njih objica trila u iskustvu pt
du hipoteza i, obratro, iz injenica dopijevala do teorjskih zakljuaka.
Obratno od Newtona i Bokovia, liberalni je Hume bio takoer skeptan
prema svim teolokim rspravama, a bio ga je i glas da je ateist. Dapae
,
u Rimu su sve njegv
e
knjige bile stavljene na indeks zabranjenih spisa.
Porekavi mogunost da se logiki izvede bilo kakav openiti iskaz, Hu
me je zabacivao i naelo kauzalnosti. Da je Sunce svakog dana izlazilo
, nije
nikakav rzlog da i sutra opet izae. Humeova analiza kauzalnosti t
emel
ji se
na promatranju dogaaja. Zacijelo, iz jednog doaaja A ne vidimo razlog
zato bi nastupio neki drug dogaaj B. No kauanost u fizici osniva se na
prirdnim zakonima. U prirodnom zakonu dolaze fizike veliine koje su
uope rlevantne za pojedine dogaaje. Pri Sunevu planetnom sustavu va
ne su mase Sunca i planeta, njihovi poloaji, brine i akceleracije te uza
jane privlane sile; a posve je nevano kakve su boje planeti, kakva im j
e
temperatura, kakav izgled. Newtonov zakon gbanja s gravitacijom daje vjer
nu slik planetnog sustava. Zacijelo, pri jo pomnijem tretiranju ne bismo
smjeli ostati samo pri mehanici, ve bismo morali uvaiti i termodinamika
i elektrmagetska djelovanja. Time bi se sistemi fizikih veliina proirili.
A uvijek su t prrodni zakoni koji omoguju strg proraun bivih i bu
duih stanja. Hume je u pravu da se prirdni zakoni ne mogu logkom in
dukcijom izvest iz pojedinih opaanja, ali u tome i nije stvar. 'Cisto empi
riko' ne moe se odvojiti od 'isto terijsko', kao to je to poduzeo log
ki empi. U fizikim veliinama i zakonima uvijek je skupa sraslo poj-
101
movno i eksperimentalno; i stoga je bolje govoriti o korespondenciji izmeu
teorije i eksperimenta a ne o izvoenju jednoga iz drugog.
Ako to Newtonu nije bilo posve jasno, Bokovi e rei da ako se jedno
motrnje prtivi* hipotez cela suffira pour demontrr la fuassete de l'hy
pothse; si !'acord s'y true, ce lui ser bien favorable; mais ce ne suffit
pas pour la demontrer. L'accord d'une hypothese avec les phenomenes n'en
demontre jamais l verte.
Beki pozitivistiki krug (Caap, Frank, Mieses, Feigl, Neurth) s ber
lk prtonistom "zanstvene filozofje" Reichenbachom obnovio je
nakon gotovo dva stoljea polemiku koja se zaela ve u 18. stoljeu. Ins
pi
rtor tog kruga bila su paradoksno dva f, Boltzman i Mach, koji su
s sukobili u temeljnim pitanjima spozaje. Ludwig Boltzmann, utemeljitelj
statistike teorije topline, smatrao je da je zadaa zosti praviti sve vjer
nije slike vajskih stvari, onako kao to je biolokom selekcijom ljudska
vsta poluivala sve ispravnije miljenje o okoliu i svom radu. Nasuprot
tome Emst Mach nije samo osporavao postojanje atoma nego i vanjskih
st uope kao metafizikih predrasuda pa je za posljednje elemente svi
jeta prglasio osjete oblika, boja, mirisa, zvuka, dodira, slino kao i Berke
ley, no, naravno, bez Boa. Neopozitivisti su preuzeli od Boltzmanna tezu
da su nai iskazi slike stanja stvari (Wittgenstein), a o Macha da se sva
spozaja ima svesti na osjete ili, moderje, na osjetne iskaze. Ako se Mach
elio svojim pozitivizmom ukloniti spor izmeu materijalizma i idea,
gdno se prevario; jer e ga upravo Lenjin najee napasti kao krajnje
g
idealista nakon to se mac proiro meu soijaldemokracijom koja
nije eljela kakvom ideologjom odbiti nard. Lenjin0va knjiga Materijalizam
i empiriokriticizam, objavljena 1909, nije samo oigosala pozitivizam (empi
rokriticizam) ve je i postavila dva stupa dijalektiko materijaliza, te
rju odrza (retu o Boltmanna) i dijalektiku rzvoja (preuzetu od
Engelsa ili Hegela).
Nalet materijalizma, praen sve eim ateizmom i antiklerikalizmom,
uzemirio je sva uilita i drtva u 18. stoljeu. I pitomci isusovakih ko
legja bili su poneseni t novim rdikalizmom koji im se inio oloboenje
od strgih stega i soijalnih predrasuda. Materijalistika doktrina isticala je
onu itu ljudsku jednakost kao i neko priprsta porka biblije, a upirala se
u eancipaciju znanosti od teologje.
U sve ee sukoljenim strjama trio je Ruer Bokovi vlastito u
porite. Tradicionalna skolastika s Tomom Akvinskim ili Augustinom gubila
je tlo, a ideaistika filozofija Libniza ili Malebranchea bila je neprihvatlji
va zanstveniku koji je uvaavao iskustvo, run i eksperiment. Usaena
religioznost odbijala ga je s druge strne od britanskog empirizma i materija
lizma. U tom raskolu on e u Beu dogrivati svoj Novi svijet, prenstveno
plazei od fzike. Njegova diplomatsk misija bila je u jesen povoljno do
vrena. U zak zahvalnosti ga je Republika Luka uvrstila meu svoje ple
mie, ali je to odbio kao neprilino jednom isusovcu. Kad se ve spremao
* HcnHci citi to mjcsto iz Bokovicvih Opcra, 175. ukazujui da jc on
prijc Karla Fo izkao naclo falsifikacijc (umjcsto vcHcijc} p kojcm
s nc moc anjima dokazati nijcdna hitcza, ali jc dovolj cdan cksp
mcnt da se Oor Foppcr jc taoer nonginalan u odbacivanju mdukcijc z
izvocnjc opih zakona.
102
otii iz Bea, naglo je navalila otra zima. Svi su ga pa i dvor odgovarali od
puta, i on e tu ostat da dovri svoje najvee djelo Teoriju prirodne filo
zofije.
Knjigu je posvetio bekom nadbiskupu Kristoforu grofu de Migazzi koji
mu je dosta pomagao, a i olakat mu tisak. Kako je bilo potrebno oprav
davati zato je istraivanje prirode dostojno sveenika, vidi se iz posvete tom
kardinalu:
Promatranje prirode divno upuuje duh na promatranje nebeskih stva
ri p se duh uzdie k boanskom Tvorcu tako velikog svemira divei
se Njegovoj moi, mudrosti i providnosti koje odad izbijaju i oituju
se svugdje.
Ne odanja li t diskreto panteizam kakav je ve Nikola Kotorain na
govijestio u 15. stoljeu? Zacijelo, takav bi nazor mogao uiniti objav Bog
suvinim, a time i Sveto pismo. Meutim, poniznija mjesta trba da rspre
t suju. Dubok korijen njegova djela vidi se iz tog upozornja iz po
svete:
Na vrhovnog ravnatelja svetih tajni spada i ta briga da se u prom
pouavanju bezazlene mladei, to uvijek mora polaziti od prouavanja
prirode, ne potkradu u njene due kriva i opa naela koja bi mogla
znatno pokvariti vjeru ili je ak potpuno preokrenuti i iz temelja pot
kopati, to, naalost, vidimo da se nekako sudbinski zbiva svugdje u 'u
ropi, pa to zlo iz dana u dan sve vie preotimlje maha, tako da su ti
mladii usiati neka primamljiva, ali u stvari vrlo opasna naela te iz
gleda da konano tek onda neto znaju kad su i samog Boga i premu
drog Tvorca i Ravnatelja svijeta izagnali iz svoje due.
Nema sumnje da tu Bokovi cilja na materja koji se po njegvim
rjeima priro po cijeloj Eurpi zajedno s prsvjetiteljstvom, novom za
nou i socijalnom reformacijom. Budui da je on od poetka bio izvrut
pritiscima od dogmatika u Drubi Isusovoj, moglo bi se takvo mjesto u po

sveti shvatiti isto formalno, k preventiva od buduih napadaja. No t


kvo tumaenje ne bi silo u dubinu Ruervih dilema. Dok e plima scijenti
zma nositi s sobom valove ateizma, on eli postaviti bru "vrlo opasnim
naelima" uvajui izvore tenje znanosti.
Kad se on i odvajao od radikalnog krila prosvjetiteljsta, nije se uvrtio
u apologete feudalnog poretka. Dubrovanin je proledao svu pokvarnost
i nesposobnost vlastodraca kojima je bio prinuen klanjati se z mrice
slobodnog istraivja. Meutim iskreno je simpatizira s oslobodilakim
pokretima, od talijanskih gradova do Amerike, i prlino e pjesama posve
titi borbi naroda.
Ako je Bokovi htio dinamikom teorijom urstiti vjer, jako ga je
stoljee kasnije demantirao ruitelj kranskih vrlina Friedrich Nietzsche
slavei njegovo ukidaje tvaosti. Za raliku od Kanta ija se kritika usr
dotoila na zor i feomene, Arthur Schopenhauer (1788-1860) vodi se unu
tajim iskstvom, a to mu se prje svega javlja kao volja. Ta volja je pr
maro i oituje se najjae u iracionalnim porivima dok njezina sublimija
103
stvara misaone i ustvene oblike, najvie u umjetnosti. Volja se i prije iz
jevala sa silom (jer jedno i drugo nas pokre na djelovanje), a najvei
Schopenhauerv sljedbenik Nietzsche pritao je u Bokovievu dinamizmu
potvu svojeg iskonskog vitalizma. Ka to se Schopehauer usprtivio He
glu isti individualizam nasuprt apsolutnom duhu, tako Nietzsche
jo otje i matovitije oarti star vrdnote, a veliajui snagu i nato
vjeka, vidjet e u kranskoj suuti i poniznosti samo lukavost robova da
izmame potedu od gospodara. Zacijelo, mogue je i humanistinije tumae
nje Nietscheovih rabarenih aforizama, ali svakako pokauje taj iracio
n volunt kako su promaile Ruerove namjere da svojom silom
ut bdeme rligije.
Pot je okopnilo i putovi postali prhodni, Bokovi je otputovao koi
jom iz Bea, ali iza njega je ostalo dovreno djelo. Theoria philosophiae na
turai izi u letu 1758. Beko izdanje bilo je ubro razgrabljeno pa e
Bokovi tiskati u Veneiji gdine 1763. novo izdanje s nekim prmjenama
i dopu, a ta kjiga bit defnitiva prikaz njegovog Novog svijeta.
Zanimanje z to djelo bilo je od potka veliko, oobito u Italiji i nje
makim zmljama, no s vremenom e se iriti i u Engesku i Frcusk,
kamo autor voditi znanstvena zvijezda. Isusovaka uilita najprije su
prlila novu fiziku svojeg brata, ali su se tu javili i prvi otori, dapae
sumnjienja zbog herze. U pismu bratu Baru jada se Ruer da je izgubio
sv ljubav z svoj matini Rimski kolegij pa bi rado otiao nekamo dr
gdje. Kad je jedan njegov kolega u javnim prdavanjima i diskusijama pri
sta u Newtona i Bokovia, bio je ukoren i kanjen. Taj konzervativizam
i netoleratnost natjerali su Ruera da se uputi u Pariz gdje se ponadao
boljem prjemu svojih nazor. No i tu nije imao ispra sre i ojaeno pi
e
bratu iz Pariza:
Ma je vrlo udna jedna stvar: ondje (u Rimu) tko nije peripatetik jest
heretik; ovdje pak govoriti da neka materijalna stvar ima neko djelo
vanje, neku silu, nk sposobnost da se mjesno giba, znai davati pri
stup nevjeriima i pribliavati se materijalizmu. Ja govorim da je naj
ve teta vjeri htjeti je vezati u takve stvari u fizici za koje i velik dio
ktolik smatra da su pogrene; jer tada mlade uvjerena u protivn
o
ne govori, vjera je itinita, ve govori . . . da je kriva.
To iskustvo moe rvjeriti one koji bi smatrali suvinom i dapae
nedolinom posvetu Teorije bekom nadbiskpu. Trebalo je moljakati,
klanjati se, prisizati kako bi se palile svijee u dogmatskim tminama. U
promijenjenim okolnostima, za Stajinove diktature, pisao je tako dob
ar
f Vadimir Fock kako kvantna terija dokazuje dijalektiki materijali
z. I Bkovi i Fok nastojali su spasiti prokletu atomistiku. Znanstvenici
se ne mgu izbaviti od drutvenih utjecaja, ali su preesto podlegli grbim
politikim pritscima, inkvizicijskoj cenzuri i podmuklom koristoljublju.
10
THEORIA PHILOSOPHIAE NATURALIS
Za razliku o Newtonovih Philosophiae naturalis principia mathematica
Bokovieva djelo ne potavlja osnovne zakone ili aksiome iz kojih se sve
dalje izvodi, uz neophodna objanjenja ili definicije. Bokovi i nije p
ro
n
aao
kakav vani fiziki zakon niti je tu prikazan kakav izveden zamaan ekspe
riment. Njegova Teorija nastoji prije svega uspostaviti novi pristup prirdi,
tako da poe od stanovitih vrlo uvjerljivih naela pa konzekvencije tih na
ela iskua u stvarim pojavama ili stanjima. Sto on time postizava, to je
radikalan preokret u shvaanju materje, prstor i vremena, s upiranjem
na jednu jedinu univerzalnu silu.
Vodei mu je princip kontnuiranosti. Ako i biva matematiki pomno
obrazloen, taj princip nije izvuen isto iz glave, ve ima dobr podlog
u iskustvu. Sve se promjene pred naim oima zbivaju kontinuirano, tako
da izmeu dva stanja moemo umetnuti (i zamijetiti) mnoa drga pre
lazna stanja, a taj se postupak moe beskonano prfiniti. Stoa se i naelo
kontinuiranosti ne moe proglasiti isto apriorm, kao to e to initi Kat,
ve nam to naelo iskazuje izvoro pojmovnompiriko jedinsto.
Zacijelo, Bokovi ne uzima sva naela koja bi nam sugerralo iskstvo.
Prvo upoznavanje s makroskopskim tijelima stvorilo je u nama predodbu
o neproninosti. Gdje je jedno tijelo, ne moe biti drugo; i, jedno krto
tijelo ne moe proi kroz drugo kruto tijelo. Newton se strogo pridravao
tog principa smatrajui da i atomi imaju ista svojstva kt tijela. Boko
vi t odluno prekida sa svjim uiteljem: gbost naeg osjetilnog zamje
aja vodila je do predodbe da su tijela oko nas nepronina i kompaktnog
sastava. im se prihvati atomistika hipoteza, mora se tonije ispitati kako
stoji s tim makrskopskim predodbama.
Ruerova Teorija biva razvijena na geometrjski nain, kao to je i
Newton postupio. Iako je to sprijeilo elegantnije raunanje, ipak je bilo
prikladnije za pojmovnu analizu. I modero e stanovite biti d se fizike
veliine imaju prikaati geometrijskim objektima pa su tad fiziki zakoni r
lacije izmeu geometrijskih tvorvina.
U predgovor Ruer saeto iznosi temeljnu zamisao i plan Teorije pri
rodne filozofije kao i glavne poticaje. Svaako njegovo je pro nadahnue
Newton, ali, kao to sam t pie, pomn italac uvidjeti:
lOS
da sam ja u ovoj vrsti istraivanja prokroio mnogo dalje negoli
je to neko elio i sam Newton.
Premda esto muen dvojbama, Bokovi je ipak duboko uvjeren u epo
halnu zamdnost svojeg pothvata. Mjestimini iskazi poniznosti, pogotovo u
obraanju visokim dostojanstveicima, ne mogu taj ponos skriti. On preu
zima od Newtona naelo da je priroda u biti jenostavna, ali prema njegovu
sudu nije torac mehanikog sistema bio tome do kraja dosljedan. Da bi
objasnio tvorbu i svojstva materije, Newton je pokraj gravitacije, tako
djelatne meu svemirkim tijeima, uveo i fermentaciju i koheziju. Vrlo je
duboka njegova primjedba da ne bismo time nita objasnili kad bismo t
e
sile naprosto pripisali tijelima. On pie u svojoj Optici:
Meutim, izvesti iz prirodnih pojava dva ili tri opa principa gibanja,
a zatim objaniti kako svojstva i djelovanja svih tjelesnih stvari slijede
i tih principa, to bi zaista bio velik napredak u filozofiji . . .
Odatle se vidi kako ve Newton odstupa od Demokritove atomistike koja
je na temelju svojstava atoma, ponajprije geometrijskih, nastojala objasniti
svu materiju. Citirjui u prdgovor Teoriji taj Newtonov program, Bo
kovi pita nee li se bitni napredak postii ako se poe od jedno jedinog
naela. A to biti njegov zakon sile.
Znajui kako su sljedbenici Descartesa i Galileia podmetali Newtonu
pranjanje uz magju, Bokovi e pokazivati kako sila nije neka vrsta okult
n kaliteta, nego su njezina opstojnost i zakon pozitivno dok
.
Dakle, t se jasno iskazuje postojanje sile, a ne samo zakon interakcije iz
meu dviju toaka i masa, kao to mnogi reinterretirati Newtona. B
o

kovi je tu prensteno f zaokupljen s realnou pa je on i polemi


zirao prtv Leibniza koji je uvodio sile kao neto spiritualno.
Pr uvoenju sile Bokovi ostaje na tlu Newtonove fizike pa sljedbeni
cia Descartesa i Galileia odgovar:
Protiv uzajamnih sila obino neki prigovaraju da su one neko skrovito
svojstvo i da uvode djelovanje n daljinu.
On takoer ne prihvaa djelovanje na daljinu, ali, dok je Descartesu bio po
treban eter da bi objasnio gbanje planeta oko Sunca, za Newtona i Boko
via je sila onaj fundamentalni 'posrednik' izmeu estica. Meutim, Rue
rvo izravanje nije uvijek jednako dosljedno pa on ponegdje zakon
interakcije dviju toaka nazvati silom, odakle bi izlazilo da je silom napro
sto iskazana uzajamnost dviju fizikih toaka*, to se opet posvema protivi
svem ostalom izlagaju, a osobito dvoslojnosti fizike, proirenju akutnog s
potencijalnim. Ao se i djelovanje sile oituje u stvarom ubrzanju, njezino
je sjedite i 'uk' u potencijalnom prstor i vremenu.
Newton je ostvio prblem sie inercije koja bi tijelo odravala u mi
rovanju i jednolikom gbanju na pravcu. Ovisi li ta sila o nvi tijela i
o slobodnom zakonu Tvora, to nee ispitivati, veli Bokovi, jer nema nade
*
To keatika tuaenje Teorije lansiro e L. L. Whyte u Nature,
1958, a ztupao ]c ocr M. J cr, Concepts of Force 1951.
10
da bi to rijeio. Tom su silom inercije obdarene njegove toke-atomi. Ko
je to 'sila', moe li ona biti bito drugaija od one koja uzrkuje ubrnje
izmeu dviju fzikih toaka? Na to pitanje, na koje Ruer izravno ne odg
var, vratit e se tek Michael Faraday.
Bokovi je odbacivao daljinsko djelovaje katkad i argumetom koji
daas nama posve drgaije zvui:
Sto se pak tie djelovanja na daljinu, tog se jako uvamo, jer bi odatle
jasno izlazilo da je mogue da svaka (fizika) toka djeluje na samu
sebe.
Naprotiv, pouio bi svojeg prethodnika dananji teretiar polja, mogue je
djelovanje elektrna na samog sebe kao uinak njegvog polja, a to odudar
od djelovanja na daljinu. Zanimljivo je ipak da je veliki vizionar zamiljao
taku autoakciju. Za razliku od suvremene teorije polja Ruer je silu stalno
vezao s dvjema tokama. No to o "sili inerije"? Da t silu stopi s interak
cijom, lealo je u osnovi njegove teorije.
Albert Einstein je eliminiro gravitaciju kao daljinsku silu. Njegova teo
rija gravitacije postavlja Riemannov etverdimenzionalni prostor gdje zakri
vljenost ovisi o gustoi mase-energije. Za Bokovia je gravitacija samo je
dan dio njegove jedinstvene sile. Prema tome on ne bi mogao prihvatiti ta
kvo sjedinjenje prostora, vremena i mase koje zapostavlja druge sile u uspo
stavljanju prostoro-vremenske metrike. Blie bi mu bilo stanovite Ad
ja Saharova* da se problem prostor i vremena mora trtirati zajeno s
drugim silama, s teorijom elementa estica.
Newton je zapao u tekoe da objasni kompaktnost tijela. Bilo mu je
jasno da je gravitacija preslaba da bi drala estice zbijene pa stoga on uvo
di jau privlanu silu, koheziju, koja mu ostaje do kraja zagonetna. Shva
ajui atome kao kta tjeleca, on je zakljuio da ta kohezijska sila biva
najjaa kad se estice dotaknu. Taj zakljuak e Bokovi najpomnije oba
rati. Ponajprje predodba krte grudice bit e nespojiva s prjenom naela
neprkinutosti pri srazovima; stoga uvodi tokasti atom pa silu koja u ma
lim udaljenostima tih toaka biva odbojna a tek u veim razmacima pr
vlana. Normalno se atomi tako pordaju da stoje u mjestima gdje odbojna
sila prelazi u privlanu, ili tonije u potencijalnim jaama. Odbijaje pri
jei tad da se estice vie priblie a privlaenje da se jae razmaknu. Ako
su Bokovievi atomi i toke, oni odravaju stanovitu prstoru reetk i
stvaraju makroskopski privid neproninosti.
Bokovi je time rijeio slavni Zenonov paradoks o neprotenim atomi
ma i proteim tijelima, to je filozofe zaokupljalo dva tisuljea. Uistinu
su vrsta tijela upljikava, i samo se naim grubim osjetilima ine nepr
kidna u sebi i nepronina. Zbog lakeg razumijevanja slui se t Ruer sli
kom spuve koja naoko izgleda homogna ili kompaktna, a moe usisati pu
no vode. Jedino su Bokovieve toke nepronine i nedjeljive; tijela to nisu.
Stoga bi vrlo bro estice mogle prdrjeti i proi kroz prividno neprnina
tijela, kao to ini svjetlost, koju Bokovi, kao i Newton, smatra koru
sko.
* Dokady Aemje Nau SSSR, 177
,
197.
107
Kao to .sam napminje, Bokovi je stvorio predodbe svoje sile ve
godine 1745, i to potaknut zakljukom kotskog matematiar Colina Mac
laurina da pr sraz krtih tijela ne moe biti ouvan princip kontinuiteta.
Sam Ruer smatro je Maclaurina najveim matematiarom i filozofom svo
jeg doba, to emo teko prhvatiti znajui da je i Lenhard Euler ivio u
to doba, a je taj sud bio moda motiviran supatvom s matematikim
velikanom u odreivanju kometnih staza. Iz Maclaurinovih izvoda izvukao
je Dubrovanin psve drgi zakljuak, naime da je neodriva predodba
krutog tijela, dok se princip kontinuiteta ima zadrati u strogoj valja
nosti.
Zakon kontinuiteta vrsto se oslanja na indukciju i metafiziki dokaz.
I on se stoga mora svakako zadrati i u promjeni brzine, jer se iz jedne
brzine nikad ne prelazi u drgu drugaije osim preko svih posrednih
brina, i to bez naglog skoka.
On to jednostavno izvodi pri srazu dvaju krutih tijela. Neka bre tijelo
sustigne sporje. U trenutku dodira imaju oba tijela istu brzinu, dakle, kae
sve to Bokovi, jednom bi tijelu bila ojednom poveana brina, a drugom
umajena; a takav skok u gibanju on ne doputa. Prema tome mora se od
baciti predodba krutog tijela. Dosljedno ni atomi ne mogu biti krti, kao
to su smatrali Demokrit, Leukip i Lukrcije pa u duhu te tradicije i Pierr
Gassendi i Isaac Newton. Isto tako ne mogu atomi biti elastini; njihovo
stezanje i irnje voilo bi do istih proturjeja. Nedjeljivi atomi moraju
biti toke, zacijelo, fizike, tako da nam vei broj tih toaka daje stanovitu
koliinu materije ili masu. Sraz se sada moe objasniti odbojnom silom
koja biva sve vea to se atomi vie priblie, dapae raste u beskonanost.
Takvim obijanjem je sprijeeno da se te fizike toke spoje na jednom
mjestu, ve one ostaju u razmaku, ma kako malom ili se opet uzajamno
udaljuju ako su bile pokrenute jedna prema drugoj. Odbojna sila djeluje u
malim udaljenostima dok u velikima prelazi u Newtonovu gvitaciju kojoj
jakost opada s kvadratom udaljenosti.
U onom ra gdje odbijanje prelazi u privlaenje (u minimumu po
tencijala) mogu obje toke mirovati. Budui da estice nemaju tad akcele
racije, sila bi prema Newtonovu zakonu gibanja iezavala. No jamano se
te dvije estice dre u tom razmaku ba Bokovievom silom. Kako rijeiti to
proturjeje? Bokovi je ve ranije u aristotelovskom smislu uvodio poten
cijalnu i aktualnu silu. Smije li se dakle rei da je u tom sluaju mirovanja
obiju tc naona sao potencijalna sila? Ruer je izgubio u Teoriji pri
rodne filozofije ovanost da spekulira dosljedno u tom smjeru. Pristajati uz
aristotelizam u to doba, a i poslije, inilo se zastarjelo, dapae nepristojno
u krugvima fiziara. Egaktna se zost od 17. stoljea trgala od maglo
vite filozofje ravijajUi se u skladu eksperiment
a i matematike. Zacijelo,
Ruer nije mogao podvri svoju silu kriteriju mjerenja, ali je usrdno nasto
jao da posljedicama svojeg dinamikog atomizma objasni poznat pojave i
prr t bi s mogo mjeriti u budunosti.
Ruer nije ostao pri jednostavnoj promjeni privlaenja u odbojnost.
Prma njemu ima ve tv mijena gdje odbojna sila prlazi u privlanu,
zacjelo sve u malim udaljenostima. Na takvu uzastopnu izmjenu smjera
108
sile bio je ponukan fizikim i kemijskim svojstvima materije, to e jo opir
nije razglabati.
Zanimljivo je d Kant poput Bokovia tumai neproninost materije
silama izmeu estica. On pie godine 1786. u Metaphysische Anfangsgrunde
der N aturwissenschaft:
Materija dodue ipunjava sav prostor, ali ne svojom pukom egzisten
cijom ve posebnom pokretnom silom.
On dalje prtpostavlja d ta sila prelazi iz privlaenja u odbijanje u malim
udaljenostima. Je l mogue da on nije znao za Ruerva djela? Malo vjer
jatno kad se sve uspordi to je on pisao o sili i atomima, poev od njegova
zabacivanja Leibnizove ive sile, to u bitnom ponavlja Bokovieve argu
mente. Ipak je on zastao pred Ruervom tvrdnjom da vrlo brze estice
mogu prodirati kroz materiju i ostaje pri starj predodbi o neproninosti
tijela. Inae je on u Metafizikim osnovama prirodne znanosti pokuao izve
sti egaktne znanosti iz svojih apriorih kategorja. Slino e puno kasnije
poduzeti zastupnici dijalektikog materijalizma d izvedu osnove razliith
znanosti, koje jo zovu specijalnima, iz opih dijalektikih zakona gibanja
materije. Poto su sve takve filozofske supremacije propale, argantni e fi
lozofi degrdirati razliite zanosti na nekritine i uvjetovae discipline, dok
bi jedino filozofsko miljenje bilo posve kritiko i otoreno, svem znanju
usprkos!
Kantov sljedbenik u vie realistinom smjeru Alois Riehl pokazuje pri
lino nepoznavanje povijesti znanosti kad Kantu prpisuje prioritet* u di
namikom shvaanju atoma. Novokantovac Erst Cassirer smatrao je pak
d je Bokovieva teorija izala iz proturjeja Newtona i Leibniza** ne
uviajui nimalo, kao ni dg filozofi, aristotelsku tradiciju i Bokovievu
originalnost. U tonijem vrednovanju Ruerva atomizma Eduard von Hart
man navlaio je silu na Schopenhauerovu volju, a njegova psihologija ira
cionalnog i nesvjesnog u mnogome prethoi Sigmundu Freudu koj e u
predsvjesnom i posvjesnom nalaziti uzrke ili nagone ovjekova ponaanja
i osobito neurza.
Zacijelo, Bokoviev je dinamizam mogao o poetka poticati filozofe
na okretanje od racionalistike mehanike prema vitalnim i spiritualnim
agensima. Pri Kantov uenik Friedrich Schelling razvio je spiritualnOdi
namiku koncepciju u knjigama Ideen zu einer Philosophie der Natur 1977.
i godinu kasnije Von der Weltseele, eine Hypothese der hoheren Physik zur
Erklirung des allgemeinen Organismus. Nakon to smo ogolili objekt od
svih predikata, pita se Schelling, kako moemo tvrditi d jo neto
tjelesno
postoji? Za nj ostaje jo samo sila, ali ta sila biva dua svijeta, kao to stav
lja u naslov svoje knjige, ime on utemeljuje metafiziki fiziku koja mu tad
slui i za tumaenje ivih organizama. Svakako Schelling je duboko osjeao
da Descartesova ivotinja kao stroj ne moe dati udo ivota. Inae j
e
taj
idealist bio gorljivi branitelj ljudske slobode, i filozofski i politiki, a ta slo-
* Der hilosophiche Kritizimus und seine Bedeutung fur die positive
Wissenschatt, Lipzig 1876.
** Da Erkenntniproblem in der Philosophie un Wissenschaft der neueren
Zeit, 19-20.
109
boda je za dobro i zlo. Stoga njegova filozofija polazi od osobe u opreci pr
ma suvremeniku Hegelu koji je svoj sistem gradio na apsolutnom duhu.
Ako je na Bokovia i utjecao Leibnizov zamiljaj monada koje takoer
ne zapremaju prstor, ipak se njegovo shvaanje nedjeljivih i neprotenih
atoma bitno razlikuje od Leibnizove filozofije. Ponajprije, on ne prihvaa
kontinuiranu protenost koja bi se uspostavila dodirivanjem susjednih t
o
aka. Tu je oito Libniz svojim beskonano malim veliinama spasavao
Descartesovu pMtenost materje. Ali, im se jednom atomima odrekne pr
stoma zaprmina, proturjena je graditi prostori kontinuum od takvih
monada. Bokovi je bio suvie dobar fiziar, a da bi upao u zamku filozof
ske tradicije, i njegovi su izvodi vie utemeljeni na zdravu razboru negoli
Leibnizovi. Nadalje je bita razlika to postoji interakcija izmeu Bokovi
evih toaka, dapae to je bitno, dok izmeu Leibnizovih monada nema u
jao djelovanja.
Sam je Ruer rekao da njegova Teorija stoji izmeu Newtona i Leib
niza. Naime, on odstupa od Newtona to zabacuje krute atome, a zadrava
dominantnost sile, a pribliava se Leibnizu s predodbom neprotenih at
o
ma, ali odbacuje njegovu predestiniranu haroniju koja ravna svakom m
o
ndom posebice. I Leibniz i Bokovi prdravaju se naela kontinuiranosti,
ali to Dubrvanin ponajprije primjenjuje na gibanje, dok mu s materi
ja sastojati od diskretnih toaka. Prema tome jedva Ruer moe rei da Teo
rija stoji izmeu Newtona i Leibniza, ve ona vodi na posve novo obzorje.
Nije li time Dubrovanin elio ugoditi katolikom svijetu kojem je leipziki
filozof tako omilio? Ta je samoojena zbunila povjesniare.
Svoju Teoriju prirodne filozofije otpoeo je Ruer analizom sraza. T
o
je posve moderan pristup koji e voditi i fiziare 20. stoljea; tako je Ruther
ford rasprenjem alfa-estica u metalnim listiima otkrio atomske jezgre; i
rasprenja X-z na elektronima Compton i Debye su potvrdili Einsteina
vu hipotezu fotona; rasprenje elektrona vodilo je Bora na statistiku in
terretaciju de Borglieevih valova materije: i nedavno se iz rsprenja eks

tremno bri elektrona, proizvedenih linea akceleratorom u Stanfordu,


moglo zakljuiti d se proton sastoji od tri tokasta sredita, kvarka. Posta
vljajui tako operatvnu S-matric, Heisenberg je rekao da n eksperiment
kae to nasre i to asimptotski izlazi, a odatle se moe zakljuiti to se do
ga u asu srza.
Kako sila ima za Bokovia primamo znaenje, vidi se dalje iz ovih nje
govih izlagaja:
Budui da se beskrajnim umanjivanjem udaljenosti poveava odbojna
sila. postaje jasno da nijedan dio materije ne moe biti u kontinuitetu
vezan s drugim dijelom . . . Stoga odatle nuno izlazi da su temeljni ele
menti materije posve jednostavni i nikako nisu sloeni ni iz kakvih kon
tinuiranih dijelova.
Dakle, jednostavnost Bokovievih toaka i atoma izlazi iz karaktera sile.
U tome se ve iva epohalan obrat od trdicionalne atomistike, bilo D
mokrita bilo Gassendija bilo Newtona, koja je polazla od svojstva atoma u
objanjavanju svijet.
110
Dananja teorija vee interakcije meu esticama s njihovim poljima.
Ruer nije imao eksperimentalnog uporita z tonu formulaciju svoje u
veralne sile, i imaginacija mu se igrala s razliitim mogunostima. Tako je
zamislio da bi i privlana sila mogla postati vrlo velika, gotovo beskonana,
na malim udaljenostima izmeu njegovih toaka. Tada bi one sastavile vrlo
vrste male estice koje bi djelovale prema van kao primari, nedjeljivi ato
mi. Tako neto se zaista javlja danas u fizici elementaih estica. Prema
Feynmanu bili bi protoni i neutroni graeni od kvarkova koji se tako vrsto
dre skupa da nam se nukleoni pojavljuju kao elementae, stabilne estice.
Zacijelo, usporedba je vrlo openita i ne see u dubinu suvremene teorij
e.
Kvarkovi su tu shvaeni kao virtuelne estice dok je Bokovi uzimao za svo
je toke stva nain postojanja, a da se i ne obazremo na matematiku r
raenost suvremenih teorija.
Iz homogenosti sile Ruer takoer izvodi da su njegove toke (atomi)
jednake, istovrsne ili homogene. Da je sama sila homogena, nije doka toliko
sugestivan, ali dopustimo vidovnjakovoj mati igr! Uvoenjem te istovrsno
sti, koja e n biti razumljivija u kvantnoj teorji, Bokovi odstupa od
Leibnizova naela da dvije stvari, pa i monade, ne mogu biti jednake; jer bi
se njihovom potpunom jednakou izgubilo individualno ralikovanje ili iden
titet, tako nuan loga. Ruer priznaje da dva lista u umi nisu jednaka,
meutim on istie da se iz velikog broja jednakih djelia moe sastaviti go
lemo obilje razliitih stari, kao to je i Epikur neko davno pokazivao. Do
due, i njemu je vaan kao i Leibnizu logiki i realni identitet svake pojedine
estice, no on e osporiti Leibnizovo pozivanje na naelo dovoljnog raloga
kako ne moe biti jednakih stvari. Zanimljivo je da je ve Ruer Bokovi
prije Hegela ukazivao na granice logkog prncipa idetiteta, i to u vrlo
akutnoj paici.
Naelo dovoljnog raoga (principium rationis sufficientis) priznaje ka
kvom iska istinitost ako ima za to dovoljan razlog to se tvrdi. Na pri
mjer, kuglica na koncu visi vertikalno jer nema razloga da bi prema teitu
mirvala lijevo ili desno, naprijed ili natrag. Sam Bokovi pie o tom na
elu:
Sto se pak tie principa dovoljnog razloga, smatram da je on potpuno
kriv i takav da potpuno uklanja svaku ideju prave slobode, osim ako se
pod razlogom, kad je rije o determinaciji volje, ne podrazumijeva sama
slobodna volja. (Taj se) princip ne moe nikako primijeniti ni u svim
onim sluajevima u kojima se inae primienjuje i brani, i to zato to
nam nisu poznati s razlozi koje bismo morali poznavati da bismo se
mogli sluiti tim principom, tvrdei da ne postoji nikakav dovoljan ra
zlog koji bi bio vie u prilog jednom negoli drugom.
Naravno, morali bismo zati u naem maloprijanjem primjer da nema z
ne strje ili magetskog polja koje bi kuglicu pomaklo iz gravitacionog
teita; a i onda ne bismo bili sigur da kuglica zaista visjeti vertikalno,
s obzm na druge uke. Nije sluajno da se Ruer pr tim analizma
osvre na problem slobode ljudske volje. To e ga do kraja obuzimati, ne
samo kao isusovca nego vie kao filozofa. On pie u tom kontekstu:
Ako je naime sve po volji Bojoj, onda sve to postoji nuno postoji e e
1 1 1
Velike teko imao je takoer Toma Akvinski da uz Boga k svemogug
i svezajueg otvor neto mjesta za ljudsku slobodu. Ako Bog za sve pa i
cijelu buduost, onda je boanski Tvorac htio i sve ljudske postupke k
su pa kako se tu onda moe ovjeku pripisati odgovorost ili grijeh?
Trajui se od makroskopskih predoaba protenosti i dodira meu
tijelima, Bokovi je u raspravi De viribus vivis, 1745. napisao:
Pokazali smo da nismo bili svladani istinitou ili lanou tih pokusa
i svjedoanstvom osjetila, jer osjetila ne mogu pruiti temelj na kojem
se ita moe graditi.
Taj citat mlado Ruera bio je uzet u prilog tvrdnji* kako je to Bokoviev
racionalistiki crdo. No i njegovih spisa moe se izvui i suprotan sud:
Prije svega tamo gdje se istrauju opi prirodni zakoni ima indukcija
najveu snagu, i za njihovo pronalaenje jedva da preostaje ikoji drugi
put. (De continuitatis lege, Roma 1754, navedeno u Teoriji).
O je vrlo znaajna evaluacija indukcije. Ponajprije, ona je vana, gotovo
neophodna, z pronalaenje prir zakona. Dalje, ima sugestivnu snagu
za uvinje tih zakona. A indukcija bi samo onda bila dokazne moi kad
bi se svi sluajevi mogi utvrditi, a to je nemoue u priri. Potpuna induk
cija kao strgi doka koji obuhvaa sve sluajeve vai tek u matematici gdj
e
vajanost za n-sluajeva ukljuuje i valjanot za sluaj n + l, to se oa
prtee u beskonanost. Stoga mor Bokovi, da bi potpuno utemeljio svo
ju teoriju, posei i za razboritim principima, k to veli. A tu mu je, sva
kako, najvaniji kontinuitet.
Cjelokupn rd Ruera Bokovia pokazuje kako je on ujedinjavao e
piriku i raionalnu spozaju. Strogo uzevi, ne moe se ni odvojiti em
piriko od torijskog. Njegovo stanovite jednako nadmauje logki empiri
zam i koji drugi pozitivistiki smjer kao i racionalistiki prilaz istraivanju
prirode, gdje se isto iskustvo nastojalo odvojiti od isto misaonog. Na ne
mogunosti tog odvajanja srile su se novije filozofije zaosti, osobito ko
la Bekog krga (Caap, Mieses, Frank, Nagel). Dok su empiristi polazili
samo od indukcije odbacujui apriore istne, poznati filozof znanosti Karl
Popper uope zabacuje indukciju kao verifikaciju prirodnih zakona. On joj
doputa samo stanovitu vrjednost pri pronalaenju zakona, ali joj odrie
bilo kakvo znaenje za utemeljenje ili obrazloenje teorija. Zacijelo, to je
ekstrmno stajalite koje ne shvaa sloeni istraivaki postupak, o kojeg
se ne moe odvojiti gotova teorija, a odstupa od cjelovitijeg Bokovieva pri
laza kozmosu.
Najvea je slabost Bokovieve teorije to nije mogao dati jednostavni
analitiki i geometrijski oblik za cijeli tijek svoje sile do beskonane uda
ljeosti. On je objavio tek krivulju svoje sile, a pokuao je izvesti algebar
sku forulu, no svemu tome nedostajao je dublje obrazloenje. Stoga e F.
Hund u spomenutoj povijesti fizike s dosta prava iznijeti ovaj sud o Boko
viu:
* I. Movi, Sy
p
sium of Inst. Phl. Theol. of Sit of Jesus 189.
112
Poznati zastupnik 'dinamizma' postao je R. Bokovi. U svojoj Theoria
philosophiae naturatis, redacta a unicam tegem virium 1758. in natura
exitencium skicirao je jednostavno objanjenje svih fizikih pojava sa si
tama izmedu estica materije . . . Knjiga nije dala matematiku provedbu
tih ideja. Pretpostavka takvih sila reducirala je atome na tokaste centre
sile i uklonila dogmu o neproninosti materije kao primarom svojstu.
U moderoj atomskoj fizici uskrsnute su te misli u konkretnoj formi.
Jamano se Bokoviev, kao i Newtonov, geometrijski izvo ne moe oije
niti kao isto kvalitativan, ali matematiki razraena teorja nije to bila; i
stoga se nee initi tako uvjerljivom njegovim suvremenicima koji su u rje
avanju fzikih problema rijali nove matematike postupke.
Kasniji interpretati Bokovieve teorje esto su smetuli s uma njeinu
voslojnost, meuig stvaog i mogueg. On sam smatrao je potrebnim da
u glavnom djelu ponovi svoja sloenija tumaenja osnovnih pojmova:
Rije brzina, kao to je openito shvaaju mehaniari, mole imati dvo
jako znaenje: moe naime znaiti aktualnu brzinu, koja je odnos u
jednolikom gibanju, a taj je dan predenim razmakom podijeljenim onim
vremenom u kojem je preden taj razmak; a moe znaiti, da se posluim
pogodnim skolastikim izrazom, potencijalnu brzinu, qu nimirm est
determinatio a actuatem . . .
Dakle potencijalna brzina biva aktualna kad je estica prisiljena silom d
prjee staovitu udaljenost u stanovito vrijeme. Dok tijelo ima samo jednu
aktualnu brinu, potencijalna brina na prua kompleks mogunosti. Sila
je ono to prevodi potencijalno u aktualno; ali to je sama sila: potencija
ili aktualna? Bokovi je ve u prjanjem spisu o tivim silama razlikovao
potentia i vis activa, ali to dalje ne razglaba u Teoriji, jamano iz opreza
pred prigovorima kako uskrsava okultne kvalitete. Njemu se vis activa o
tuje u stvaroj akcelerciji, dok vis potentia je uzrk opaanog stvaog
uinka. Ovako proirenje Newtonove sile bilo je strano tadanjim fiziarima
koji su posve odbacili Aristotela, i Dubrvanin je u Teoriji jako suzdrljiv u
izlagnju svoje metafizike.
Iako Ruer uzima jedan zakon ili krivlju, ipak doputa mogunost da bi
to bila rzultanta vie sila, kao to su Newton i drugi fizia shvaali. Tako
bi se gravitacija mogla prtegnut do najmanjih udaljenosti, to bi hiperbo
liki prelazilo u negativnu beskonanost, ali to bi bilo poniteo jaom od
bojnom silom koja jae raste u pozitivnu beskonanost. Na slian nain mo
e se prma Bokoviu sastaviti sila od vie komponenata, a to e z nj
vie biti igra mate negli zbiljski sastav. Ve privlana sila kohezije mnog
je jaa od gravitacije, no on to nee poput Newtona smatrati posebnom si
lom, nego e svojevrsne pojave pr sastavu materje tumaiti viestrkom
ijenom svoje fundamentalne sile od privlaenja na odbijanje.
Alexis Claude Clairut (17131765)) u prraunu Mjeseev st i
L Euler u rasprvi O Jupitrovim i Saturovim aberacijama doli s
do zakljuka, pogeno, d grvitacija ne opada razmjero s karatom
udaljenosti. Bokovi napominje kako to odstupanje od Newtonove for
mule ne bi opovglo njegv zakon sile kojoj bi asimptotsko ponaaje u ve
8
Ru Bko
113
likim udaljenostima moglo biti drgaije. On nadalje polemizira s Mauper
tuisom koji je rjemost sile sa l/r utvrivao Newtonovim rezultatom da
homogena kugla jednako privlai kao ista masa zgusnuta u sredite ku
gle.
To s Newtonu inilo tako savreno d je zakljuio da je zato i Bog podario
gravitaiji onakvu ovisnost o udaljenosti. Maupertuis je jo natkrilio inae
religioznog Newtona govorei da se sve u prirodi dogaa prema principima
minimu ili maksimuma. Bokovi se tu vie drao tla kad primijeuje:
Meni se prije svega nije nikada sviala, i nikada mi se nee sviati
uptreba finalnih uzroka u istraivanju prirode.
Koliko je god Ruer uvaavao Aristotela, dosljedno je odbacivao nje
gov teleologiju ili ravnanje prema svrhama. Strogi princip kauzalnosti pre
ma njemu odreuje sve prirodne procese, i on to openito izre prje La
plaea. Odbaivanje teleolokih naela proirilo se iz fizike i na biologju
kad je Charles Darwin objasnio selekcijom svrhovite postupke ivih bia. No
je li moer fizka jo uvijek tako neprijateljska prema 'finalnim uzrocima'?
Kad se iz kakve otopine stvar kristal, tad upravo ta nova svojstva simetrije
'uzrkuju' prijelaz. Matematiki se to u kvantnoj mehanici izraava matr
nim elementom izraunatim iz poetnog i konanog stanja. Nije li to stano
vita arstotelska crta? Zacijelo, ti se prijelazi o otopine na kristal zbivaju po
statistikom zakonu. Ipak bismo mogli zakljuiti da su u kvatnoj teoriji
pmirni principi kauzalnosti i finalnog ravja. Razumijevanje
proesa
kako i amorfne otopine izrnjaju pravilni oblici od najvee je vanosti za
biologiju. U tome je sadran povijesni potez koji se ne moe posve reduci
rti na fiziku. Pojava cjelina potie na nove predodbe o postanku sloenih
sistema i ivih bia.
Drvi masu kao koliinu materije, Newton je masu uinio osnov

nim svojstvom materije pa i najsitnijih, nedjeljivih estica, atoma. Zacijelo,


on je mogo masu defnirati na temelju svojeg zakona gibanja. Tad bi m
asa
bila seena na tromost tijela. A nije poao tim putem, nego e rdije
uvesti silu inercije koja bi tijelo odravala u gibanju, svakako dug plaen
perpattioj fici. Bokoviu se definicija mase inila nedovoljno uteme
ljena pa veli:
doJao sam do zakljuka da pojam mase nije posve odreen i jasan,
ve da je prije neodreen, proizvoljan i mutan.
Budui d su mu sve fizike toke jednake i neprtene, on i nema potrebu
da im pripie tvao svojstvo kao masu. A to se pak tie ustrajanja tijela u
gibanju, on ouno veli:
Inercija tijela potjee od inercije toaka i od uzajamnih sila.
Znaajno je d mu trmost tijela ne dolazi samo o inercija toaka, nego
takoer od sila meu njima. Na to nijedan fiziar nije do Lorentza i Einstei
na pomilja. Prma Einsteinovoj fundamentalno j relaciji E mc2 mijenja se
masa sistema ako mu se povea ili umanji potencijalna energija, kao to se
to doga pri atomskim jezgrama, gdje se protoni i neutroni dre j
akim
nukleim silama. Bokovi ostaje pri sili inerciji, a masa mu samo oza-
1 14
je broj njegovih toaa u tijelu i koliinu. Njemu je taj pojam uope
suvian.
Eliminiravi masu a shvaajui sile kao fundamentalne, Ruer je pri
pravio prijelaz n fz polja, to je bilo dosljedni nastava Newtonove di
namike. Tao dugo, dok je mehanika robovaa pojmu mase, istraivaki se
duh teko mogao otkinuti o materijalizma 18. stoljea, s kojim e
pisac
Teorije biti u stalnoj polemici.
Sto su Bokovieve toke? One nemaju prteost, a jedino im je bito
svojsto inercija, kao i modus stvaog prstoro i vrmenskog postojanja.
Inerija pripada jednoj toki, dok je interacija izraena silom ovisnom o
razmaku dviju toaka. Budui da su sila inerije i uzajaa sila u Bokovi
a fundamentana ralnost, morale bi se i toke-atomi shvatiti dinamiki.
Zacijelo, moe se dalje railjati i istraivati to je sila, moe se . traiti
openiti matematiki prncip, no glavno je da se odatle izvedu sve poznate
pojave i proreknu novi efekti. Ruerva fizika je dvoslojna sa stvarim to
kama i matematikim prstorovremenskim kontinuumom, s aktualno po
stojeim i virtuelnim ili moguim. Bokovi pie skrozkroz o svojim to
kama kao stvam dijeliima materije ili stvaosti ne videi (ili ne
e
l
ei
vidjeti) da je uvoenjem sile prblematizrano i takvo fatualno shvaaje
atoma. Zato nije uveo i virtuelne toke? Dodue, to su mu toke matemat
kog prostora, ali one ne prelaze u fizike toke, kao to pri sili i gibanju bi
va iz mnotva moguih (potencijah) brina izdvojena stva brina.
Dosljedo ne bi se obino, stvao postojanje moglo shvatiti bez vir
tuelnog ili mogueg. U tom smislu bio je Bokovi aristotelovac, u opreci
prema mehanici svojeg doba koja je priznavala samo aktualno postojaje,
onako kao to potoji stol pred nama ili se plaet giba. Tek kvantna teorija
uspostavit ponovo kompleksnost fizike, tako da e uz stvae estice do
laziti i virtuelne; stvare ustanovljene u mjerenju, virtuelne pronaene pro
u raunu smetnje (gdje u drugoj aprksimaciji virtuelni fotoni daju Coulom
bovu silu). Kvantna teorija je postavila apstraktni foraizam u Hilbertovu
viedimenonalnom prstor, to nema izravno fiziko znaenje, a se odat
le mogu izraunati mjerivi uci. Taj ktoterijsk kompleks raliitih
mognosti stoji iza 'stvaosti', kao to stoje 'i' Bokoviev matematiki
prstor i vrjeme s ukljuenim potencijalnim fizikim veliinama. Atomska
fiz ili atomski presi su ponajprije mjereni atomsk pri u ma
skopskim mjerm instrumentima. U Wilsonovoj se komori vidi kao jedan
elektron ostavlja maglenu prgu ili jeda foton izbija elektron iz atoma.
Pojedini mjereni uinak moe se izrunati iz apstrakte kvtomehaike
sheme; ali se atomski proces ne moe opisati kao objektivno, kontinuirao
zbivanje u prostor i vremenu (stvaom). Zacijelo, istraivaje atoma izi
jelo je naposljetk pregedan i konzistetan matematiki kostur, a to jo
nije sama fzika stvaost, no mjerivi se uinci mogu odatle izraunati.
Utemeljitelj kantne mehanike Werer Heisenberg jednom je rekao*
da je modera atomistika blia Platnu negoli Demokritu. Pritom su mu
bili na umu principi simetrije, tao bitni pri tvorbama element estica
,
sloenih atoma moleka kt. Time to je Plton izgrdio sve o pravil-
* Opije je to izvedeno u Heisenberovoj duovnoj bioriji Teil u
da Ganze, Mice: 199. pa u prevju oom u Interiveritetskom
ct u Dubmwk, tiskao u Encyclopaedia moder 28 (1974).
115
nib geometrijskih tijela, u posljednjoj liniji, iz pravoktnih trkta, gome
trijska simetrija postala je najvanija. Aristotel je odbacio takvu matema
tiku sliku i teoriju svijeta elei dati prave uzrke z stvaa zbivanja, a
matematika Pitagre i Platona to ne daje. Na osnovu takvog njihovog suda
Heisenberg je Aristotela uvrstio u empiriki smjer filozofije, to nije posve
korektno. Suvrmena teorijska f treba matematiku i osobito principe
simetrje, ali u poimanju svijeta blii joj je Aristotel od Platona koji prizna
je samo jednu, idealnu vrstu postojanja i sao uniformnu vjenost. Heisen
berg nije samo povratio aristotelsku dvoslojnost aktualnog i mogueg, ve i
teleoloka naelo jer se pri raunu vjerjatosti jednog kvantnog skoka (i
elementa matrice) mora uzeti u obzir uz poetno stanje i konano. To ko
nano stanje sa svojom simetrijom uvjetuje, na primjer, prijelaz nekoliko
atoma u molekulu. Aristotel ne moe biti lako otpisa. On je bio, ne samo
Ruer, najvei uitelj uz Newtona. Svako, i Platon i Aristotel nisu mogli
slutiti silan rvoj u eksperimentalnom i matematikom istraivanju prirode
to je izvrilo takvo trascendiranje prko nae svakidanje stvaosti.
Rger Bacon u 13. stolje bio je jamano pri koj
i je nabacio program
da se sva profaa objanjenja i sve profano zje mora temeljiti n ra
unu i eksperiment, na govor prirdnih znanosti. Sam on bio je daleko od
toga d provede taav prgam, a je rljao o mnogim pojavama. U
opri prma antikom uenju o elementima nagaao je da bi se toplina sa
stojal u gibaju sit estica. Dalje je u tom smjer korao Kepler. A
Robert Boyle uvodi modero shvaanje elemenata, pokopavi staro uenje
o 4 elementa. No tek Daniel Bemoulli (1701782) zasniva kinetiku teoriju
materije i prvi izvoi odnos izmeu kinetike energje plinskih molekula i
temperatu. Meutim meu kemi je u 18. stoljeu, osobito nakon
rdoa Gerga Ersta Stala*, prevladala hipotea flogistona (vatrene sup
stacije) to prlai od tijela na tijelo pa uzrkuje zagrijavaje, kao to se
oito vidi pri dodir vre i hladne kovine i pri kemijskoj pretvorbi. Ako
je Ruer pristao uz to shvaanje topline, ipak Philosophiae Naturalis Theoria
sadri mjesta koja upuuju na kinetik teoriju, kao to je to poeo obja
njavati Ruerov vrnjak i utemeljitelj Moskovskog sveuilita Miail Vasi
ljevi Lmonosov (1711-1765). Veliki rski zstenik je sveo toplinu na
kaotno gibanje sastavnih estica materije. Slino i Bokovi pie da esti
ce svjetlosti poaju esticama tijela gbanje, tako da se materija ugrijava.
Stoa je lord Kelvin smatrao Bokovia preteom kinetike terije topline,
prmda ta zasluga u jednakoj i veoj mjeri pripada Lomonosovu.
Znimljivo je takoer kako Rue tumai fosforescenciju, pojavu da ne
ka supstancija emitir svjetlost jo dosta dugo nakon to je prestala biti
obasjaa. Prema njegvoj predodbi bivaju estice svjetlosti uvaene od
tvorevina njegovih toaka pa nakon nekog vremena opet izbaene napolje. Ru
ski historiar zanosti S. R. Filonovi pie u knjizi Lu, voZni, kvanti, objavlje
noj u Moskvi gone 1978:
1 16
Prvu zadovoljavajuu teoriju fosforescencije (luminiscencije) razvio je
hrvatski uenjak Rer BoJkovi Do stanovite mjere njegova se slika
podudara s moderim poimanjem metastabilnih stanja atoma i mole
kula.
* Experimanta et obseratines chemiae, Berli, 1731.
To je vrlo vaa uvaj u Bokovi Teoriju. Polaei o svojih t,
sila meu njima, Ruer je mogao konstt vie i manje stabilne
skopske torine. Bit to prtea stciona staja koja Niels B
uvesti u kantu teorju.
Bokovi se drao Newtonove koruske terije svjetlosti pu
pretene veine tadanjih fiziara. Zacijelo, gometrjska optika mogla se
dobr trtrti prdodbom estice svjetlosti, a Grmaldijevo otkre og
oko godine 1650. i Hokeovo nedovoljno opaanje interferecije nisu jo m
gla pribaviti pobjedu Huygensovoj valnoj teorji. Za Bokovia nisu tc
svjetlosti prime, nego su sastavljene od njegih toaka, ime on obj
a
njava i razliitost boje.
Za pristalice korpuskulae teorije bio je problem (a to se u dgm
obliku odnosi i na valnu teoriju) kako mo Sunce tajno isijavati svjetlost,
a da samo ne iezne. Ruer Bokoi ima i z to jednostavno rjeenje p
lazei od svojih neroteih toaka:
Naime, u ma kako malom prostoru moe postojati ma kako velik broj
toaka pa je sva masa svjetlosti koja irei se zauzima tako golemu ma
su mogla na Suncu ili blizu Sunca zauzimati bilo kako mali prostor,
a
da zato Sunce poslije tisua i tisua godina nije nimalo izgubilo od sv
je mase.
Prema tome moralo bi Sunce imati vrlo veliku gustou, mnogo puta ve
od poznatih tijela na Zemlji, to e se tek kasnije moi izmjeriti i veliine
Suca, naravno, nakon to je bila pozata gravitaciona konstanta. Tu bitnu
prodnu konstantu prvi je tono izmjerio Henry Cavendish godine 1789. na
temelju prvlaenja ieu dvije teke kugle, a z mjerenje te sile upotrije
bio je torzionu vagu, siinu kao i Coulomb pri odreenju elektrne sile iz
meu dvaju tokastih naboja.
Zbog uajamne sile umirit se dvije toke u razmaku gdje privlae.
nje prelazi u odbijanje, i oscilirati oko tg raka. Budui da ima
vie takih mjesta izmjene privlaenja u odbijanje moi e dvije toke mi
rovati u razliitim ali tono odreenim udaljenostima. Prtegnemo li to na
velik broj toaka, vidimo prema Bokovi da tijela mogu biti gue i r
j
e
e pakir, ve prema tome jesu li toke prdane na proj, drgoj, troj
i kojoj vioj izmjeni. Time je objanjavano zato su neka tijela laka a ne
ka tea. Njihova teina oito ovisi o gustoi sastavnih toaka; to je vei broj
toaka, vea je masa tijela. Ruer je pomiljao da bi izvanrdno jakim pri
tiscima mogla biti prizvedena tvar mnog puta gua o zemaljske, kao to
je pronaeno pr bijelim patljcima (zvjezdama). Bijeli patuljci predstav
ljaju posljednju fa u ivotu noralne zvijezde kad zraenje odumire a gra
vitacija nadvladava pa se zvijezda stegne da jo jednom jako zasvijetli bije
lim sjajem.
Bokovi je sustavno prikazivao kako se materija gradi od sve vie nje
govih toaka djelovajem univerzalne sile. Vro je jednostava tvoreVina od
triju toaka gdje dvije lee blizu a trea se giba podalje. Prema njegovm iz
vodima tad se ta tra toka moe gbati samo u diskretnim elipsama. To je
jamano bio prvi nagovjetaj koji je prethodio Bohrvoj hipotezi o diskrt
nim stazama elektrona u atomu. Svakako, zanimljivo je kako je Ruer uvo
1 17
dio diskontinuiranost u klasini kontinuum, neto stoljee i p strano fizi
ma.
Bokovi je bio prvi koji je dosljedno i karaktera sile izvodio simet
rne tvorbe kakve se opaaju pri molekulama i kristalima. Dalekosena su
njegova ratrnja estice koja je sastavljena od etiriju toaka. Takva
stca bit e najstabilnija, veli, ako toke budu inile vrhove tetraedr. On
je v prije rt da bi se t toke postavile u kutovima istostranog t
kut, a tetreda bio bi gen o et t istostraa trokuta.
Tada e ta piramida sainjavati rlo vrstu esticu s obzirom na svoj
oblik, koja e biti sposobna tako djelovati na druge toke ili na takve
neto udaljenije piramie da njezine toke nee gotovo ni!ta promijeni
ti svoj odgovarajui poloaj.
To to Ruer veli u Teoriji poetak je sterekemije, kakvu su L Bel i van't
Hoff razvili 1875
,
dakle 1 17 goina kasnije. Kako dugo treba d neke ideje
s! Za Bokovia bile su t etverstrane piramide odmah temeljna gra
materije, kao to dalje io:
Iz takvih etiriju estica (prvobitnih tetraedara) rasporeenih da tvore
veu piramidu moe nastati estica drugog reda, koja nee u obliku biti
tako tvrda, i to zato to su vee udaljenosti izmeu estica prvog reda
(probitnih tetraedara) koji ju sainjavaju; a to je uzrokom da su sile
koj
e
na njih djeluju iz vanjskih toaka meu sobom mnogo vi!e nejed
nake no to bi bile k bi djelovale na toke koje sainjavaju estice
prog reda. Na isti nain iz tih estica drgog reda mogu nastati estie
treeg reda, koje e biti jo manje vrste po obliku, i tako sve dlje i
dlje, sve dok s
e n
e stigne do onih koje su mnogo vee, ali i mnogo p
kretljivije i pdlonije promjeni, o kojima ovise kemijske operacije i od
kojih su sastavljena gua tijela. . .
To to je ovdje napisano nacrt je kemije molekula i fizike vrstog tijela z
idua dva stoljea. Polaei od jednostavnih toaka Bokovi gradi estice
pa tijela koja e oitovati udesnu simetriju. Svaka nova tvorevina, kao to
on veli, stica prog, drgo ili vieg reda, ili izmijeanih redova, ima dr
u
gaija svojstva pa e neke djelovati privlana a neke odbojno na druge
stce. Najstabilniji je naravno prvobiti tetraedar, dok e sloenije molekule
bit polonije kemijskim prmjenama i bogatijih osobina, to je danas
obino svakom kemiaru. Zanimljivo je d se poznat minerali sfalerit i te
tt kristalizirju u fori tetraedra, k je Ruer razmatrao.
Simetrije su jedan od najvaijih prnalazaka matematike i fizike, i ne
samo egaktih znanoti. Simetrini oblici javljaju se i u umjetnosti, od per

zjskih tepiha do Bahovih koncerata. Matematika graa teorija grupa istr


ivala je sve mogue simetrije i njihove pravilnosti, to je nalazilo najveu
prmjenu u kvantoj teoriji. Werer Heisenberg je prvi u tumaenju dvo
strkog helijeva spektra uveo simetrinu i antisimetrinu valnu funkciju z
dva elektrona, a otada je bilo ope sponata da valne funkcije mnotva jed
n estica morju imati takav karakter. Simetrije su time bile najue ve
zane s valnm svojstvima materije. Jedan je od postulata te teorije d u sa
stav od jed estica nijedna estica ne smije biti niim razlikovana
1 18
od drugih estic pa tako etiri jednake estice moraju zaista tvorti te
traedar, kao to je Bokovi prdmnijevao. Simetrne torbe jednostvnih
molekla osobito je ratrao Friedrich Hund, a t otada biva alfabet cijele
kemije. Simetrije su, da tako arstotelski kaemo, uk za tvru mo
lekula i kristala. Zacijelo, u teoriji elementar estica potoji vie bit
simetrija, ne sao prstornih ve takoer i s obzirom n naoj, izotopski
spin, SU(3), Diracovu materiju-ntimateriju.
Kad je Bokovi stvar svoj Novi svijet, bili su elektricitet i mageti

z svestrano istivani. On to nije vie moa zapostaviti, ka Neton


usredotoivi se jo na svjetlost u mehaiku, ali ga ta fizika ratost
nije pokolebala u pridravanju samo jedne univeralne sile. Steta to se nije
pomnije pozbavio magetskim i elektrikim pojavama, tako ve popular
nim u to doba. O je svoj ugled dugovao geometriji i astrnomiji, u pr
om
redu, i najvie vremena i snage uloiti u ta istraivanja koja su ga odvo
dila od njegova epohalnog prijeloma. Ako je postavio i zanimljiv natuknice
o magetizu, Ruer je t ispao iz kola koja su jurila posve novim obzorji
ma; i jedino e ga tvori modeme elektrinamike posjesti pokraj sebe,
kad se bude shvatila vanost njegove slike atoma kao tokastog srita
sile.
Rzvijajui predodbe o tekuem stanju stvorenom od sloenih tica,
Ruer je odueljeno prihvatio Franklinovu teoriju o elektricitetu. Nakon
to je prirodoslovac George-Louis Leclerc Buffon prve n francuski Frnk
linovu knjigu New experiments and observations on electricity, postao je
odva istraiva atmosferskog elektriciteta i izumitelj munjovoda pznat
oko gdine 1750. po cijeloj Europi. Iz Watsonovih i svoji pokusa s elekti
citetom prizvedenim trenjem, Benjamin Franklin (17061790) je zakljuio
da postoji samo jedna _elektrina supstancija, a privlaenja i odbijanja na
staju time to tijela imaju suviak ili manjak te supstancije. Bokovi je
prihvatio tu teoriju jednog fluida elektciteta, ali taj fluid sastavlja o svo
jih taka. Paradoksno je da su teorije jedne i dviju vrsta elektrciteta do
br tmaile poznate pojave, i svaka je bila donekle u prav; jer, dodue,
ima dva elektrina naboja, ali e se samo negativan pokazati nosioem elek
trinih strja u metalima.
Bokovi nije ostao jedini koji je htio gravitaciju i elektromagetiza
ujediniti jedincatom silom. Isto e poduzeti Abert Einstein dva stoljea
kasnije, u okviru klasine teorije polja. A isto ujedinjenje prveo je David
Hilbert opim varijacionim principom. I Einstein i Hilbert su prmaili jer
taka sinteza moe jedino uspjeti u teoriji elementa estica.
Suvremena fizika poznaje etiri razliite sile. Dvije dugog dosega, g
vitacijska i elektrmagetska, odavno su se oitovale u svakidajim poja
vama. Da postoji vrlo jaka nukleaa sila, moglo se prvo zakljuiti iz defek
ta nukleih masa; naime, pri spajanju protona i neutrona oslobaju se
tako velike energije da sloeni sistem ima manju masu od zbroja estica.
Teoriju nukleae sile otpoeo je Heisenberg 1932. analoijom na kvantnu
elektrdinamiku, samo to izmeu protona i neutrna ne bi bili razmijenji
vai virtuelni fotoni, ve elektroni kao estice nuklearo polja. Upozorivi
da je Heisenber pr tom zabrvio svoje relacije neodreenosti, Yukawa
Hideki je 1935. iz kratkog dosega nukleaih sila, oko
to
ta
cm, izveo da
kvanti nukleaog polja, poslije nazvani mezoni, moraju imati masu oko
1 19
200-300 puta ve6u od mase elektrna, to je uskoro potvrdio Cecil Powell
izrvnim mjernjima uinaka kozmikih z u velikim visinama. Meutim,
pr beta-rdioaktivnosti opaa se d su emit elektroni (proizvod raspada
mezona) polarri samo u jednom smjer vrtnje, ime je dotad ope pri
hvaena simetrija lijevog i desnog u prrodi bila naruena. Prma tome mo
rla bi djelovati jo jedna vrlo slaba nuklea sila. Slijedei Weinberga,
Abdus Salam je uspio slabu nukleau silu i elektromagetizam svesti na
jedinstveno polje, dok Bokoviev prgram jedne univerzane sile ostaje bu
du6em istrivaju. Treba pripomenuti d je hipoteza kvarkova promijeni
l dosadanju sliku; i po svoj prilici bila je pri pstanku svemira samo jed
na vrsta estica i sila, ali takvo bokovievsko stanje vladalo je samo u pr
voj bilijuntii sekunde da bi se kroz big-bag svemir nago irio i diferenci
rao.
Na svretk svoje Teorije prirodne filozofije Ruer Bokovi nabacuje
mogu6nost d neke vrste supstancije nemaju uope sila ili ih imaju posve
razliite o njegovih, tako d ne stupaju s naim poznatim tijelima u inter
akciju.
U tom sluaju bi supstancija jedne od tih vrsta posve slobodno prola
kroz supstanciju druge vrste, bez ikakve kolizije. . . pa bi bilo mogue
da postoje brojni materijalni svjetovi u istom prostoru tako medu so
bom odvojeni da jedan ne bi imao veze -s drugim niti bi jedan ikada
mogao sanati za drugi.
Ta ideja o pstojaju vie neovisnih svjetova javlja se i danas, nakon
to s bolje pruene rzliite vrste interakcija. Zaista, trbalo je imati vido
vitOst gija d se nabace sve te tada tako nesluene mogunosti. To naga
nje vie svjeta bez uzajaog kontakta potvruje dinamiko tumaenje
Bokoevih t.
Na kraju sveg istivaja potreban je ljudski ton skepse. Bokovi se
pita nkon tolko apiktiih tumaenja:
l l taj zakon sila unutarji i kao takav spada u bit nedjeljivih toaka?
lli je neJto supstancijalno? Ili neto to je tokama dodano kao akci
dentalno, k to su forme peripatetika supstancijalne ili akcidentalne?
l je to slobodan zakon Tvorca prirode koji upravlja svim gibanjima
prema zakonu koji je sam po svojoj volji uspostavio? Sve to ja ne pi
tam i to n nee otkriti ni prirodne pojave koje su iste u svim teori
jama. . . Cini se da prvo mnijenje zastupaju moderiji uenjaci koji
smatraju neproninost i aktivne sile za primara svojstva materije . . .
Moge je moju teoriju primijeniti u svim tim nainima filozofiranja
i prilagoditi je posebnom nainu miljenja svakog od njih.
Pro mnijenje bilo bi najblie enciklopedistima (d'Alembert) i pristalicama
materijalizma koji bi sile naprsto pripisali masama k prmam znaaj
kaa materje. Meutim, sa je Bokovi, eliminiravi masu u tom primar
nom zaenju, otvorio putove suprotnom poimanju to e se u daljem r
svoju fizike prbijati. Njegovo toleriranje vie razliitih interpretacija nee
izbrsati njegovo vlastito usmjernje niti e ga potedjeti od kritika fr
cusk materjalista.
120
Theoria Philosophiae Naturalis spommJe na samom kraju Stayovo sta
jalite da znanost nee nikad prdrijeti u bit stvari, nego e se istraivanje
uvijek zadrati pri povrini - omalovaavanje to e ga teolozi i ontolozi
zastupati sve do kasnijih egzistencijalista Kierkegaarda, Jaspersa i Heideg
ger. Koliko god Ruer biva skeptian naposljetku, ipak zakljuuje s notom
pouzdanja:
Smatram da e i nadalje biti vrlo teko spoznati unutarji splet poje
dinih tijela, ali se ne bih usudio tvrditi da je to posve nemogue.
Je li Bokoviev karakter utjecao na njegovu Teoriju prirodne filozofije?
Moe li se uope govriti o ovisnosti ovjekova karaktera i shvaanja? U svo
jem bekom djelu Ruer doputa vie mogunosti u tumaenju svoje sile:
ili je temeljna ili joj je sjedite u masi ili se treba shvatiti okazionalistiki.
Kad je i pro poimanje jedino dosljedno njegovu Novu svijetu, ipak on je
toliko suzdrljiv u Teoriji prirodne filozofije da omoguava i druge, su
protne interpretacije. Dananji bi itatelj zaelio da je on dosljednije pr
voio ideje iz pretonih spisa, jae u Aristotelovoj tradiciji. Meutim, on je
elio da bude prihvaen i od drugih, najvie je moda htio da ga prihvate
francuski enciklopedisti koji su g toliko potcjenjivali. Nije li takva popust
ljivost bila skopana s njegovim tolerantnim, prilagodljivim karakterm?
On nije bio Jan Hus, Giordano Brno, Girolao Savonarola ili Lucilio Va
nini koji su se dali spaliti na lomai zbog svojih uvjerenja. Mnogi radikali su
to zbog agresivnog karaktera, a obratno militantne su ideologije esto sta
rale ljude sklone nasilju. Mnogm je nasilnicima i vlastohlepnicima bila ka
kva ideja pokrie naravi, kao to su mnogi blagi karakteri trpjeli inei zlo
ine u ime viih ciljeva. Ruer se rodio u gradu kojem je jo dodan malo
pogrdan pridjev o sedam zastava, to je znailo sprmnost male rpubli
ke da se nagodi s bilo kojom velesilom. Ta diplomatska i koncilijantna nota
karakterizira i Bokovievo ponaanje, a nije odsutna u njegovu znanstve
nom i filozofskom radu. Bio je on i ostao Dubrovanin koji je traio uskla
enje s tako radrtim svijetom moi i duha.
121
PROBLEM TIJELA I DUSE
Ruer Bokovi je osjeao potrebu da Teoriji prirodne filozofije dopie
dodatak o di i Bogu. Svakako, on je ve prje u svojem djelu razmatrao
oo tijela i due, a Bog mu je takoer trjno na umu. Istraivajui fiz,
nije mogao a da se ne zaokupi prblemom kako se uzajamno odnose tjelesni
i duevni prcesi, tako evidento skopani u ovjekovu inu. Katkad mi to
naumimo, pa pokrenemo tijelo da to ispuni; katkad vanjski podraaj u nama
ie stanovite osjete ili misli; a katkad istodono to mislimo, govorimo i
inimo. Utemeljujui dualizam duha i materije, Descartes je pretpostavio da
se uzajamno djelovaje tijela i due zbiva u epifizi na stranjem dijelu me
umozga, to e ubro medicina opovrgnuti (jer se ivot nastavio, k to
pie Bokovi, i nakon to je ta lijezda bila odrea). Zbog svih tekoa
Descartesove teorije Geulincx i Malebranche zabacili su uope kauzalnu ve
z izmeu tjelesnog i duevnog. Prema njihovu naoru, okazionu, Bog
se brine d se tjelesni i duevni procesi skladno odvijaju. Na takvo odbaci
vaje kauzalne veze nadovezao se i Leibniz. On je odnos duevnog i tjeles
nog usporedio s dvjema ua koje je nainio urar (Bog). Pri tom moemo
razlikovati t sluaja, uz pretpostavku da nam pokazuju isto vrijeme. Pro,
ure mogu biti fiziki povezane, kao to je pokazivao Huygens, pa resonir
jui idu sinrono. Drugo, urar stalno nadzire da pomakne u koja zaostaje.
l, tree, ure su tako savreno napravljene da vjeno idu too. Leibniz odba
cuje pri sluaj jer odrava du koji je inkonzistentan. No, kakv bi
to bio savren u koji bi morao neprestao interenirati u hod svojih na
prva? Samo je trei sluaj dostojan savreno torca. Sve se zbiva po pre
:
stabiliranoj harmoniji pa tako usporedno skladno teku fiziki i mentalni
presi. Zacijelo, za Leibniza i to fiziko razlae se u krajnjem rdu na
duevne entitete u njegovu monistikom idealizmu.
Ruer Bokovi nije prihvatio to rjeenje s prestabiliranim skladom i,
slikovito, s dvjema savreno sinhrnim urama. On se, pro, izrito odvaja
od Leibniza kojem su nedjeljivi entiteti due ili monade:
Prije svega posve je krivo tvrditi da nema nikakve razlike izmeu (Bo
kovievih) toaka i (Leibnizovih) duhova. Glavna razlika izmeu mate
rije i duha lei osobito u tome to se materija moe zamijetiti, a nespo
sobna je misliti i htjeti, dok duh ne djeluje na naa osjetila a mole mi
sliti i htjeti.
123
Leibnizovi su sljedbenici mislili da bi duhovi (monade), snabdjevene istim
onakvim silama ko Bokovieve toke, prizvodili iste uinke. Bokovi to
najprije osporava, a tome oprezo dodaje:
Odatle biva da su moje toke materijalne, a da njihove mase (naku
pine) sainjavaju tijela koja se veoma razlikuju od duhova. Kad bi bila
mogua takva vrsta supstancije koja bi imala aktivne sile sjedinjene s
inercijom te bi mogla istovremeno misliti i htjeti, to ne bi bilo ni tijelo
ni duh, ve neto tree to se od tijela razlikuje sposobnou miljenja,
a od duha inercijom i spomenutim naim silama koje povlae sa sobom
neproninost.
Ne pribliava li se on time Spinozi doputajui mogunost da bi neka, obu
hvatnija supstancija mogla imati i fizika i psihika svojstva? Pravovjeri
katolik tu naas prkida s upozorenjem da se to pitanje mora razrijeiti na
drugom mjestu. Stoga i istie u podnaslovu da njegov Dodtak o dui i
Bogu spada u metafiziku. Njemu se inilo da fizika ne see dalje, a ipak bit
e to dileme koje e zaokupiti teortiar kvantne fizike: gdje prestaje fizi
ka a poinje misao? Prije eksperimenta prkazuje se atomski sustav valnom
funkcijom o mnota moguih stanja; a u interakciji s naim napravama
aktualizira se jedno stanje iz matematikog valno paketa. No, gdje se zaista
zbiva to izdvajaje ili aktualizacija? Prema Wigner, na kraju u naoj svi
jesti. To se gledite moe osporiti utvrdivim efektima u Wilsonovoj komori
ili drgim apatima.
Ramatrajui psihike pojave, Bokovi razlikuje osjete, htijenje i misli
.
Ako se takva razlika i ne moe strogo odrati, mogla je ipak posluiti za pr
u
analizu. Sto se tie osjeta, Ruer prigovara kartezijancima da su, bore se
protiv predrasuda, sami potpali pod priin naih osjetila da je materija ne

prkinuto prteia. On posve tono konstatira da su naa osjetila suvie


gba da bi zamijetila sitne razmake meu esticama tijela. Potpuno na
strai Koperika, on nadalje navodi da bi se svjedoanstvom osjetila moglo
dokazati da Zemlja miruje, a da se Sunce i zvijezde gbaju. Ipak, njemu je
ekstremno stajalite da bi sva naa perepcija bila varljiva. Da ne bude
vake, mora se usporditi vie osjeta, a sve to opet podvrgnuti prirodnoj
logici. Upravo u tom sjedinjavanju empirikog i racionalnog vidi Bokovi
krterj istine - svakako, stanovite koje odaje moderog prirdoslovca u
ve velikoj distanciji od Descartesova rcionalizma i britanskog empirima.
Bokovi je tu pro bio uvuen u spor izmeu sljedbenika Platona
i Lockea jesu li nae ideje ili pojmovi uroeni ili steeni osjetilima. U pri
janjem spisu De Materie Diviibilitate et Principiis Corporum 1748, to g
u Teoriji navodi u z da ne mijenja miljenje, izvodio je:
drlim da je bez sumnje posve siguro da smo ideju (predodbu)
tijela, materije, tjelesnih stvari crpli preko svojih osjetila.
Meutim, za rzliku od Johna Lockea on smatra da se zamjedba ili slutnja
materje ve poela forirati u embrionu za vrijeme rasta u majinoj utr
bi. Time o odstupa od slike empirista da dolazimo na svijet kao neispisana
ploa, a mu je nedovoljan stupanj tadanje biologije prijeio da razumije
to se sve zbiva sa zaetkom. Tek ravojem genetike a posebno molekular-
124
ne biologije moi se bolje razjasniti to se nasljeuje a to se stjee od
jem i iskustvom.
Ako se gdje i pribliio empiristima, Bokovi se nee dati zvesti do
ekstmnog stajalita, kakvo je zau Berkeley, da vanjski prdmeti i tijela
ne postoje i, kao to je izvodio Hume, da se ne mogu dokzati. Kad bismo
posujali u to, tad se ne bismo obraali nikome niti bismo pisai kjig.
Time to upuujem svoje djelo itaoima, veli Ruer, ja smtram da on
i
postoje. To dokazivaje postojanja naim upravljanjem prema nemu i
nekima bit i za Husserla bitan krterij. Zacijelo, intencionaizam i usmje
renje psihinog ina prema kaom predmetu javlja se u skolastiim
medi
tacijama gdje je sve bilo usmjereno prema posljednjoj svrsi, spasu i Bogu
Na toj e tradiciji sredovjekovne skolastike, Edmund Husserl (1865-1935),
a jo prije Brentano, izvui svojevrstan pojam postojanja; tako kad zami
ljam krunicu odrijeenu svih sporednih kvaliteta, uspstavljam ideau
egzistenciju krnice kao takve. Sama se tu svijest mora shvatiti trascen
dentalno, u dokuenju takvi ide entiteta. Husserlov se postpak na
zvao fenomenoloki, a lako se mogao izvri u stari solipsizam. Potkraj sri
Husser se u Kartezijanskim meditacijama, objavljenim posthumno go
d
i
ne
1950, ogauje se od solipsista sa slinim ukaivanjem poput Bokov' na
neosporu egistenciju druge osobe:
Ali doskora biva evidentno da je doseg takve teorije (teorije iskustva
nekoga drugog mnogo vei no to se ispra ini, da to prinosi uteme
ljenju transcendentalne teorije objektivnog svijeta i u stvari utemeljenju
takve teorije u svakom pogledu, naroito s obzirom na objektivnu produ.
Ako je to konan zakljuak jedne filozofje, onda je to jedva vrijedilo toli
kog promiljaja. Bokovi je jednostavno poao o toga da postoje druge
osobe koje misle i mrtvi predmeti koji nemaju osjeta ni misli. Zaista, to
moe biti ishodite epistemologije, ali nikako ne jedne trnscendentalnosti
ka je Husserl zamiljao. I Ruer titi posljednje, trnscendentalo
utoite, svako, u krlu kranske teoloje.
Imajui prd oima rgaa ivani sustav, Bokovi veli da sjedi
te due mora biti s tim vezano. Suprtno o Descartesa koji je ivotinje sv
tio kao strjeve i automate, on se prikljuuje aristotelovcima koji sma
traju da i ivotinje imaju duu, ali je ta njihova dua mnogo nia od ljud
ske. Prma tome i najvie ivotinje imaju tri najvanije psihke fnkcije: o
jete, htijenje i miljenje. U tom je zakljuku bio Ruer poneto pokoleban
dogmom o besmrtost ljudske due pa umiriti savjest trdnjom da su
te opercije mnogo nesavrenije, i, kad im se raskine veza s tijelom uslijed
propadljivosti orgasko tijela, te (psihike fukcije) posve nestaju. K
je t ipak non Augustina, Tome Akog i Dessa silno pribliav
nje evoluciji ivih bia!
im se duene pojave pripiu ivotinjama, vjerik mora prnai onaj
savreni sastojak due koji joj jami besmrtnost; jer samo ovjek ima bes
mrtnu duu. Traei bitnu oznaku ljudskosti, Bokovi poinje razlikovati
dvije vrste odnosa izmeu tjelesnog i psihinog. Jedna je nua i podvruta
kauzalnost, druga ini ljudsku volju slobodnu. Zacijelo, ta njegova ra
tnja ostaju u polumraku koji se i do d nee posve rdaniti. Naj
va

125
nije je da on tu uvia granice do kojih se fizika moe primijeniti na treti
ranje duevnih fenomena.
Iz tih tako znaajnih razlika jasno izlazi kako se taj zakon, koji se od
nosi na spoj due s tijelom, razlikuje od materijalnog mehanizma i kako
je posve daleko od njega.
Ruer je gibanje svjih toaka podvrguo strogom naelu kauzalnosti. N
o
takva deteriniranost ne moe se do kraja protegnuti na duu koja ostaje
slobona, u svojim najviim oitovajima. Spomenuli smo da je Immanuel
Kant preuzeo dvostran ovjekov karakter, jednu stranu odreenu prirdnim
zakonima i drgu stranu slobodnu usaenu u umu. Covjek je s jedne strane
prirodno bie poput majmuna, a s druge je strane bie koje se moe i tre
ba da se rvna prema umnim kategorikim imperativima. Kant pie u Kriti
ci istog uma:
Covjek je pojava osjetilnog svijeta i utoliko je jedan od prirodnih uz
roka iji kauzalitet mora stajati pod empirikim zakonima. Kao takav
mora on prema tome takoer imati empiriki karakter poput svih drugih
prirodnih stvari. Zamjeujemo to u silama i moi koje oituje u svojim
uincima. Pri neivoj ili isto ivotinjskoj prirodi ne nalazimo razloga
da pomislimo kakvu drugu mo osim isto utilno uvjetovanu. Samo
ovjek, koji inae svu prirodu spoznaje samo svojim osjetilima, spozna
je se sam takoer samom apercepcijom, i to u radnjama i unutarjim
odreenjima koje on ne moe nikako ubrojiti u utiske osjetila. Tu mo
zovemo razum ili um; osobito se um potpuno i prenstveno razlikuje
od svih empiriki uvjetovanih sila jer samo po idejama odmjeruje svoje
predmete i prema tome odreuje razum koji tad empiriki upotrebljava
takoer iste pojmove.
Ako je Kant preuzeo od Bokovia, a i od skolastike predaje, subjekti
viziranje prstor i dvostran ljudski karkter, ipak su njegovi nazori iza Ru
ervih, koji je i ivotinjama pripisao stanovit stupanj duevnosti i rzbora.
Kant ne moe nikako u ljudskoj egzistenciji nadii opreku izmeu prirod
nog i intelektualno; dapae tvdit e da se u naim postupcima ne moe
uvijek raluiti to je ukovano prirodnim zakonom a to je "uzrokovano"
umnim uviajem. Zbog toga se i u teorji prva nai pred nerjeivom
tekoom: kako da sudac odlui koji je in izvren po slobodnoj volji a koji
po prirodnoj kauzalnosti? Zacijelo, ovjek je odgovoran samo za one p
stupke koje je izrio svojom slobodnom olukom. Ne povlaei tako bitnog
ja ie prde i intelekta, Bokovi je u ugonijem poloaju da shvati
punije slobodu. Dok je Kantova etika isto racionalna, katolik e u duhu Bi
blije pripisati suuti jednaku vanost kao i motivima i razlozima. Cisto ra
cionalno utemeljenje etike premauje, kao to pokazuje Kantova deontologija
(duno ispunjavanje mor, umnih imperativa); no ni isto emotivne filo
zofije etike nisu bolje uspjele. Racionalistiko izvoenje etike ili pravde*
* Jobn Rawls u Theor of Justice konstmra zajcdnicu od slobodnib, racio
n mdividua koji bi pribvatili dva nacla, prvo, d imaju cdnako pravo i,
dmo, d uvedene mc budu svima n korist. Takav istonjski i antircalis-
t pristup na onc mormnc snagc koja bi ikoga obavczivala.
126
isputa ljubav ii druga ustva to naim inima daje prisilnost, grenost ili
zadovoljstvo, kao to je pisao Ruer; emotivne pak doktrine ne mogu nadvla
dati etiki relativizam. Budui da su pozitivisti priznavali smisao samo onim
iskazima koji se mogu podvri njihovu principu verifikacije (svoenju na
osjete i loike tvorb), nuo su morlne sudove proglasili iraima osje
nja to se ne mogu dalje obrazloiti*. Katolika je etika u prdnosti to je
uz racionalnu spozaju skopala i bibljski naputak: ljubi drugoga kao sa
mog sebe! To sjedinjenje rcionalnog i emotivnog karakteriziralo je i novo
vjekovni humaizam kojem je Ruer bio jedan od posljednjih sljedbenika
,
ali i pretea onove humanizma.
Bokoviev dinamiki obrat inio se i Nietzscheu izlaz iz starog procjep
a
due i tijela. On stoga uzdie Ruera Bokovia uz Nikolu . Koperika kao
najveeg protivnika i pobjednika nad priinom osjetila. Tako u jednom o
d
svojih posljednjih spisa, Jenseits von Gut und Bose, 1895, pie da je Bokovi

eva teorija bila:


najvei trijumf nad utilima koji je dosad bio potuen na Zemlji.
Dok je Schopenhauer preporuivao obuzdavanje slijepe i bezrazlone volje,
Nietzscheu je volja kao Rueru sila kreativna. Prpovijeda krjnji individu
alizam, ali je jamano u "volji k moi" otkrivao jednu o glavnih kompone
nata historije. Inae je jao naginjao biologcizmu pa mu volja katkad biva
ivotna energija. Utjecala je na nj Darinova evolucija osobito s vulgarizi
ranom predodbm o nadvljanju najjaih, a donekle se pribliava suvre

meniku Wilelmu Ostaldu koji je u govor Die Ueberwindung des wissen


schaftlichen Materilismus, 1895. poricao postojanje materije i due, a za
jedinu realnost uzeo energiju, zacijelo, mjeriv veliinu. Nietzsche je jednako
pobijao idealizam kao i materijalizam pa je Bokovia najvie cijenio to je
razorio vjer u ta ili materiju zadavi smrti udarac materijalistikoj
atomistici.
Nietsche i Ostwald vjerovali su da su voljom ili energijom ostraili
staro prturjeje materije i duha to je zaokupljalo filozfiju od poetka.
No, iako je t bio przvan Bokovi, voluntaristiki ili energetski monizam
bio je daleko od njegova razmiljaja. I Nietzsche i Ostwald pdlegli su tra
dicionalnom poimanju bitka, slino kao i pristae materijalizma koje su
pobijali.
Neobuzdan u izrazu i zanoljiv metaforama, Nietzsche je mogao posluiti
ideologiji Treeg Rajha, a njegovi uzvici kao nije da dobar cilj posveuje
rat, ve dobar rat posveuje svaki cilj bunit e trajno pacifiste. Iskrivlja
vanju njegove inae poremeene spodobe doprinio je i Martin Heidegger pi
ui:
Dva ovjeka, svaki na svoj nain, uveli su pokret protiv nihilizma -
Mussolini i Hitler -uivi od Nietzschea . . .
U rektorskoj besjedi 1933. taj mistinokonzerativni ontolog obara se na
cijelu tradiciju prosvjetiteljstva u Njemakoj :
* A. J. Ayer, Lnguge, Trutl1 and Logic, 1 936.
127
Neka teorije i 'ideje' ne upravljaju vaim bitkom! Fihrer sam i samo on
je njemaka realnost i njezin zakon, danas i ubudue.
Mogu li se itatelji pouzdati da takav Hitlerov apologet razborito pro
suje zastenu i filozofsku problematiku? On arogantno omalovaava
cijelu novovjekovnu filozofiju da je toboe otpoela zaborvom bitka koji
e tek njemu progovoriti. Njegova smuujua terinologija, puna nezgrap
nih njemakih kovanica, davala je privid iznimne originalnosti. Svakao,
prbaviti njegove knjige velik je intelektualan napor, ravan itaju Hegela,
a po takom napor neki mjere filozofsk dubinu. Martin Heidegger se pri
drio napadajima Treeg Rajha na znanost od fizike do antrpologije, a
njegovi su brojni sljedbenici irili poslije rata antiscijentizam, kad je ve
otoela zanstvena rolucija. Nakon loma sa staljinizmom mnogo je mark
sista prlailo Heideggerovoj ontologiji koja je bila bliska ve slino formira
nim glavama. I to sipanje maglutine bilo je pogubno z zemlje s malom
zanstvenom i umjetnikom tradicijom. Heidegger je jako utjecao na egzi
stencija, osobito na Sartrea koji je takoer u dijalektici bitka i nita
vila traio ljudsk slobodu. Heideggerovu igr s rijeima neka ilustrira ovaj
odlomak i Wa it Metaphysik:
Treba da se istrai bitak, a iae - nita; bitak sam, a dalje nita; bi
tak jedino, a preko toga - nita. Kako stoji s tim nita? Postoji li Ni
ta samo rato to postoji ne i negacija? l obruto? Postoje l negacije i
ne samo rato to postoji Nita? . . . Gdje nalazimo Nita? Tjeskoba ob
javljuje Nita . . . Pred ime i zbog ega smo se bojali, bilo je zapravo
Nita . . . NUta samo nuti.
To ne posjea samo na horr vacui, ve i na skolastiko razglabanje.
U tom kontekstu zaajno je d je nUta takoer temeljan pojam z Bo
kovia jer on esto veli z svoj imagna i potencijalni prostor d je
nita s obzirm na stvaost. Tu se moe nametat misao i Biblije da je Bog
stvorio svijet i nita. Dakle, u Bibliji ne pie naprsto da je Bog stvorio
svjet, ve se doaje t iz nita, o emu su skolastici puno spekulirali. Da
kle, i Bog je bilo potrebno nita da bi odatle stvorio svijet pa to nUta n
moe biti nita u obinom smislu, ve vie zai ono to tek moe biti, znai
potencijalnost. U tom tumaenju bi se Heidegger i egistencijalisti mogli
prikljuit Bokoviu, zacijelo bez svojeg antiscijentizma. U Bokovievoj fi
zici ulogu Boga pruzima sila koja stara ili pretvara ono potencijalno (ni
ta) u stvao gibanje. Blisko je stoga nagaati d je Ruer u svojim slo
bodnijim meditacijama vidio Boga kao svoju univeralnu silu, dok se rni
katolik moro pokoniti personalnom Bogu.
Sredinji je filozofski problem bio odnos izmeu fizikih i mentalnih
presa. Descartesova se poimanje dviju neovisnih supstancija rilo na
osnovnim injenicama, a Leibnizovo se rjeenje inilo Rueru takoer ilu
zoro, k to on sam pie:
128
Unaprijed utvrena harmonija o kojoj govore Leibnizovi sljedbenici ot
klanja svaki takav poremeaj, bar to se tie nae due, jer ne doputa
nikakvu neposrednu vezu izmeu due i tijela; a ono to je tako nuno
odbaeno u Descartesovoj teoriji, koja je ivotinjski svijet svela n a-
tomate, odnosi se i na ljude, za koje teorija, o kojoj je rije, jednostav
no tvrdi da svako njihovo gibanje potjee iz stroja i da je ono nuno.
Zato se ta teorija ni meni nimalo ne svia. Osim toga, kad bih je i pri
hvatio, ne bih mogao nai ni najmanjeg razloga koji bi me uvjerio da
osim moje due, ije se ideje (osjeti) odvijaju po sebi i bez ikakve nepo
sredne veze s tijelom, ja imam neko tijelo koje bi imalo neke pokrete,
a jo manje da bi ti pokreti odgovarali tim idejama (osjetima), iti da bi
postojali neki drugi ljudi ili neka druga tjelesna narav izvan mene. Ta
kva teorija mora nuno voditi um, koji sve mjeri svojim vlastitim mjeri
lima, na takve apsurde i jo gore, pa sam se uvijek udio kako ona ipak
svugdje napreduje, kako je dobro primljena, dapae je preuzela tolika
maha da je openito podravaju.
S takim otrim odbacivanjem Leibniza sloit e se i Kant. Odbacujui osje
tilno iskustvo kao mutno, zbrkano i proturjena, Leibniz se jedva mo i
vui iz solipsizma. Ve je Voltaire rekao da, ako tko poree postojanje vanj
skog svijeta, nitko mu nee moi dokazati suprotno. Kant je tu nemogunost
nazvao skandalom filozofije pa sam izmilja dokaz o postojaju trajaja
izvan nae svijesti, uostalom vrlo mutno i neuvjerljivo. Bokovi nije upao u
takav kripac jer njegova epistemoloka razmatranja uope poinju s egi
stencijom drugog ovjeka i predmeta oko nas.
Kako Bokovi postavlja duu prema tijelu? Ishodite mu je razlikova
nje stvarog i potencijalnog, kao to je to uveo u razlikovanju stvaog i
matematikog prostora. Prje njega mnogo se pitalo gdje je dua locir,
da li u mozgu, cijelom ivanom sustavu ili neemu bestjelesnom. Prema
Ruer ona ne moe biti u stvaom prostor njegovih toaka, ali i ne moe
biti posve razdvojena od materije; dakle, sjedite joj je u matematikom ili
potencijalnom prostor. Genijalan potez intuicije! Bokovi izvodi dalje kko
dua zaprema cijeli potencijali prostor to ga omeuje tijelo. Stoga tijelo
ima svuda sposobnost osjeta i naa dua moe pokretati tjelesne dijelove.
Vidi se oatle jo jednom kako matematiki prostor nije za nj samo ap
strktna tvorvina, ve u njemu bivaju potencijalne fizike veliine i sama
dua. Prije uvedena potentia kao uzrok aktualne Newtonove sile mogla bi s
ad
posredovati izmeu due i tijela, ali se Bokovi uzdrao da poblie opisuje
interakciju izmeu fizikih i mentalnih pojava.
Bokovieva teza moe se argumentirati time da misao i osjeaj imaju
karakter ptencijalnosti. Ja mogu to sada misliti, a te misli prije nije bilo
i ubro mo opet nestati. U psihi je potencijalnost da se aktualizira kakva
misao i osjeaj. Naprotiv, tijela u prostoru oko nas postoje i kad ih ne
zamijeujemo; ona stvaro postoje. Je li tim razlikovanjem stvarog i p
tencijalnog uhvaena bit tjelesnog i psihinog?
Zacijelo, i on nije razrijeio tekou to je kauzalnost prirode stvara
za poimanje ljudske slobode. On je dosljedni determinist koji izriito kae:
sve pojave u prirodi imaju odreene uzroke iz kojih proizlaze pa
stoga neto nazivamo sluajnim zato to nam nisu poznati uzroci koji
to determiniraju.
On protee t determiniranost na cijeli svemir pa jasno io d se iz
sadanjih poloaja i brina svih njegovih toaka i sila meu njima mog
9
Ruer Bokov
129
odrediti sva njihova budua i prola gibanja. A to e isto kasnije izrei i
slavni matematiar i manje slavni Napoleonov ministar policije Pierre Si
mon Laplace (1749-1827):
Genij koji bi u jedan as poznavao sve prirodne sile, meusobne po
loaje i brzine tijela i koji bi bio sposoban da sve te podatke podvrgne
matematikoj analizi, takav bi genij u istoj formuli shvatio gibanje
najveih svemirskih tijela i najsitnijih atoma. Nita mu ne bi bilo nepo
znato. Prolost i budunost bile bi otvorene njegovu pogledu. Ljudski um
pruta u astronomiji priblinu sliku takva genija.
Bilo bi povijesno tonije takva genija zvati Bokovievim negoli Laplaceo
vim. Francuski matematiar i astronom dobro je poznavao Ruerova istrai
vanja, a njegovo vjeto baratanje diferencijalnim i integralnim raunom da
leko je nadmailo mune Bokovieve geometrijske konstrukcije.
Kako se moe kozmika determiniranost uskladiti s ljudskom slobo
dom? Nikako, zakljuio je stoljee nakon Bokovia i Kanta njemaki fiziolog
Emil Dubois-Remond na Kongresu prirodoslovaca u Leipzigu 1872. Ako
moemo i tono, u principu, pratti i izraunati gibanja svih atoma u mo
zgu i cijelom tijelu, to nam ne objanjava zato je neto runo a neto lije
po, neto zlo a neto dobro, dapae e nas posve udaljiti o poimanja slo
bode. Evo njegova slavnog izvoda:
Neki i nekog razloga besvjesni (bez snova) spavajui mozak, astronom
ski proziran, ne bi vie sadrao tajni, i pri astronomskom poznavanju
takoer ostalog tijela bio bi cijeli ljudski stroj; sa svojim disanjem, ku
canjem srca, izmjenom tvari, toplinom, itd, potpuno odgonetan. Spava
bez snova moe se shvatiti koliko i cijeli svijet prije no to je bilo svi
jesti. Ali kako je s prvom pobudom svijesti postao svijet dvostruko ne
shvatljiv, tako biva i spava s prvim svitanjem snova. Nerjeiva suprot
nost, u kojoj stoji mehaniki nazor na svijet sa slobodom volje, a time
neposredno s etikom, siguro je od velike vanosti. Otroumlje mislilaca
svih vremena na tome se iscrpljivalo i nastavit e se na tome vjebati . . .
Kakva zamiljena veza postoji izmeu odreenih gibanja odreenih ato
ma u mojem mozgu s jedne strane i s druge onih injenica koje su za
me prvobitne, ne dalje rastavljive i neosporne: ja osjeam bol, osjeam
ugodu, kuam slatko, miriim ruu, ujem ton orgulja, vidim crveno, iz
ega svega izlazi sigurnost dakle, ja jesam? Skroznaskroz i zauvijek
je neshvatljivo da odreeni broj atoma ugljika, vodika, duika, kisika,
itd, ne bi bio ravnoduan prema tome kako lee i gibaju se, kako su le
ali i gibali se i kako e leati i gibati se. Nikako se ne uvia kako bi iz
njihovog sudjelovanja mogla nastati svijest.
Zaista, vrlo upeatljiv govor! Odatle je Dubois-Reymond izvukao s obzirom
na te fndamentalne probleme zakljuak: lgnoramus! Ne znamo i nikad
neemo znati. Nasuprot tom agnosticizmu istupio je poznati biolog Erst
Haeckel*, dosljedni materijalist, koji je, polazei od Darwinove evolucije,
* Die Weltritsel, 8. daju samouvjereno odgonetku na bitne tajne svijeta,
meutim Hakel je uinio vaa otkria, a poznato mu je naelo d je razvoj
embrja u bitnim crtama ponavljanje razvoja vrste.
130
objanjavao postanak ivog iz neivog i pojavu mentalnih proesa. On je mo
gao biti tako samosvjestan da je rijeio sve bitne probleme jer mu je nedo
stajala filozofska dubina Dubois-Reymonda iji e prigovor i poslije poga
ati fizikaliste koji nastoje sve reducirati na prdodbe i zakone fizike i
kemije.
Premda se i Bokovi tu spotie, njega ipak ne obuzima toliki agnosti
cizam kao zamenitog njemakog fiziologa, a niti nee upasti u onakvu samo
uvjerenost poput Haeckela da bi rijeio sve temeljne prbleme filozofije
.
Prizivajui se na boanskog Tvorca, vjerik e se pokuati probiti iz orso
kaka. Zacijelo, on nee olabaviti determinizam neizmjerom sloenou sve
mira, ali su mu te beskrajne mogunosti kaosa i reda ukazivale na Boju
promisao. I tu je on postavljao zanimljive hipoteze o svijetu.
Na Ruera je utjecao Jacob Beroulli koji je u djelu Ars conjecandi
godine 1713. poloio temelje statistike obrade golemog brja estica. Prema
Bokoviu svemir se sastoji o konanog broja njegovih toaka pa je s
am
konaan. Znaajno je da e konanost svemira biti izvedena u Einsteinovoj
Opoj teoriji relativnosti, i to iz metrike zakrivljenosti u gravitacijskom po
lju. Takva zakrivljenost nosi sa sobom neeuklidski prostor koji se pxma
Riemannu moe u dvodimenzionalnom sluaju predoiti povrinom jabuke.
Dodue, Bokovi je takoer pisao da euklidski pravac ne mora imati nikak
ve prednosti pred jednostavnim krivuljama pa dosljedno ni euklidska geo
metrija pred drugim geometrijama u kojima bi nam pravci izgledali zkrv
ljeni; ali do novog sustava nije dospio. Kao i uvijek, bio je genijalni vizioar
koji je naslutio nove putove znanosti, a da sam tu nee uiniti konkrete
korake, bilo raunom bilo eksperimentom.
Potaknut Beroullijcvim nacrtom statistike, Bokovi je opiro u to
Dodatku o dui i Bogu razmatrao mogue poloaje i brinu svojih toaka, a
broj je tih kombinacija beskonaan. Ve prema tome kakvu uzmemo poetnu
raspodjelu poloaja i brzina tako e se dalje svemir kauzalno razvijati. Sva
kako, zakljuuje Ruer, mnogo je, dapae beskonano vjerjatniji kaotian
raspored estica negoli stanovite struktre. Stoga se zadivljeno pita:
Kakvo li je poznavanje geometrije bilo potrebno da bi se pronale on
e
kombinacije koje su dale tolik broj organskih tijela, koje su izvele toliko
stabala i cvijea, koje su ivotinjama i ljudima pruile toliko mnogo
stvari potrebnih za ivot?
To je stari argument crkenog oca Eusebiosa iz 4. stoljea prtiv Epikurove
atomistike:
Kako se moe harmonino kolo svemirskih tijela sastaviti iz neumjetni
kih i neharmoninih instrumenata? Tko rasporeuje atome u vrste da
odgovaraju svojim zadaama, da je ovdje nastalo Sunce, ondje Mjesec,
ili tko ih je vodio i bio njihov voa? Zaista, divna slobodna drava koju
ini samouprava tih atoma!
Poto je ukazao na t da pravilnost ne moe izai iz nepravilnih gibanja
atoma, Eusebios svrava strogim ukorm:
131
Ali ako oni bijednici (atomiti) i nee, ipak je - kao to pravedni vje
ruju - veliki Bog koji ih je stvorio i koji ih vodi svojim rijeima.
Ruer ponavlja to ramiljanje, ali s obratnim zakljukom, u obranu atomi
stike, no s istim pozivanjem na Boga:
Stoga, kad ne bi postojao netko tko je iz svih po sebi jednako moguih
kombinacija izdvojio jednu od onih u kojima vlada red, bilo bi neizmjer
no puta vjerojatnije oekivati da e s obzirom na beskonanost vrlo vi
sokog reda nastati nekakav neureeni niz kombinacija i pravi kaos, a ne
kombinacija u kojoj vlada red i takav svijet koji gledamo i kojemu se
divimo. Da bi se u odreenom smislu nadvladala ta beskonana nevje
rojatnost, potrebna je beskonana sila vinjeg tvorca koji je izabrao je
dnu od oni beskonanih kombinacija.
Kao i Eusebios tako i Bokovi smatra Boga arhitektom ili upravljaem sve

mira, no ralika je meu njima dosta velika. Crkvenim ocima bio je Bog
stalno potreban d ouva red u svemir, dok Newtonu i Bokoviu biti
vaan boanski petak, prome poetni impuls dan planetima, drugome iz

bor pgodne kombinacije i beskonanog mnotva moguih poetnih stanja.


Zacijelo, i Newton i Bokovi priznaju dalju nazonot Tvorca u svemiru, no
na drugaije naine. Newtonu su apsolutni prostor i vrijeme Boja svojstva,
dok Bokovi nee takav divinski atribut pripisati svojem matematikom
prostor i vrmenu. Ako se sila smatra protnim, smije li se Bog shvatiti
dinamiki? Katolik e ustuknute pred tom bliskom konzekvencijom, ali Bog
kao sila obdarena invarijantnim naelima poticat e panteistike spekula

cije.
Josiah Willard Gibbs (1839-1903), profesor u Yaleu, izgradio je moder
no shvaanje vjerojatosti kakvo se ve nazire u Bernoullija i Bokovia, a
nije jo ni u Boltzmanna postiglo punu openitost. Budui da ne moemo
odrediti poetno stanje sistema (poloaje i brzine svih estica), uzet mo
u obzir sve mogue kombinacije iste ukupne energije i impulsa. Izraunaju
l se tad prosjeci u odvijanju takvog multi-sistema, dobivaju se fenomeno
loki zakoni. Vjerojatnost tu biva odreena brojem kombinacija koje ostva
rju dotinu raspodjelu. Bokovi je tono primijetio d je vjerjatnost
svake dotine kombinacije (gotovo) beskonano mala jer tih kombinacija ima
bezbroj. (Tonije bi bilo raunati svaku kombinaciju kao l pa rei d tih
kombinacija ima bezbroj.) Odatle Bokovi zakljuuje da bi bilo posve n
e
vjerojatno da bi nastalo sadanje, ureeno stanje svemira kad Bog ne bi
izabrao na poetku onu kombinaciju koja e kauzalno voditi do ovog naeg
svijeta. Bokovi je odbacivao finalne uzroke kakve je Maupertuis uvodio
u fiziku. No poetni mu je Boji izbor omoguivao da shvati red ili svrhovi.
tost u prrodi.
Dok je Aristotel uveo svrhu kao poseban princip u svijetu, Anaksiman
dar je pri uveo selekciju, dodue, u nezgrapnom obliku, u tumaenje svrho
vitosti: ispra su se sastavili organi na razliite naine a odrali su se orga
nizmi sposobni za ivot. Otkrie genetikih mutacija koje statistiki nastu
paju u svim smjervima potvrdilo je Darinova tumaenje razvoja vrsta,
ime se teleologija inila odagnana i biologije. Mutacije su kao kvantni sko
kovi sluajne pa se tu ne bi moga primijeniti strog kauzalitet. Statistika
132
interpretacija evolucije je jako nazona u dananjoj molekulaoj biologiji*,
iako joj nedostaje shvaanje cjeline orgnizma, a i suptilnije razlikovanje
izmeu statistikog tretmana u fzici i na ivim biima (gdje. se ne moe
tako otro razluiti mikroskopsko o makroskopskog kao u mjerim inst
mentima).
Poput Boltzma i Gibbsa smatra i Bokovi d prbjegavamo stati
stici zbog svojeg nja ili zbo nemogunosti da pratimo gibanja gole
mog broja siunih estica. Prema njegovu sudu grijee oni koji su govorili
,
kao Epikur, da se to zaista sluajno zbiva:
jer sve pojave u prirodi imaju determinirane uzroke iz kojih potjeu
pa stoga nazivamo ndto sluajni
m
zato to nam niu poznati uzroci koji
to determiniraju.
Ovo tradicionalno stanovite bilo je nadma!eno kad je Werer Heisenberg
1927. pokazao d je naelno nemoue tono odrediti atomsko stanje. Nje
gove rlacije nereenoti utemeljile su kvantnu statistiku koja Gibbsovu
postupku daje dublje obrazloenje. Ne radi se sao o praktikoj nemogu
nosti, ve se u istraivanju mikrpresa susreemo s principijelnom ne
odredivou.
Ispravno je, meutim, Bokovi zakljuio i beskonanog mnotva kom
binacija da se svemir ne vraa u poetno stanje. Taj problem zaokupio je
fiziare ve u 18. stoljeu pri obradi golemog mnotva estica, a matematiki
e to najbolje razjasniti Henri Poincare. Friedrich Nietzsche bio je statisti-
kim djelima zaveden na tvrdnju o periodikom vraanju svijeta u isto sta
nje. Odatle je izveo zakljuak da ve u sadanjem poiva potencijalno bu
dunost -takoer jedna skolastika ideja.
Bokovi je uvidio da je broj kombinacija konaan da se ostvari stano
vit red. U tom Dodatku o dui i Bogu on uzima vrlo slikovit primjer sa go
lemim mnotvom slova u Vergilijevoj poemi. Kad bismo sva ta slova pretre
sli u vrei pa ih jedno po jedno ii van i nasumce sastavili, vratila bi
nam se ona Vergilijeva poema. Zacfelo, broj t pokuaja bio bi golem, ai je
poeti poredak slova ipak dostian. Zanimljivo je da je takoer Maxwell
iznio slian primjer: Kad bi skupina majmuna dovoljno dugo udaraa p
tipkama pisaih strojeva, ispisala bi Londonsku biblioteku. Naravno, to nije
nikakva utjeha nenadarenima jer brj takvih pokuaja premaaju svaku
ljudsku sposobnost, svako mogue vrijeme. Bokovi je bio jako impresio
nr tom praktinom nemogunou da se nasumce uzimanim kombinaci

jama stvori tako ureen svijet pa je ponavljao zakljuak:


da bie koje provodi .izbor mora imati neizmjeru mo, mudrost i da
lekovidnost.
No im je uvidio postojanje takog bia, kako objasniti toliko 'zla u svijetu?
Ruer nije prihvatio Leibnizovu tezu d je ovaj svijet najbolji od svih mo
* 1. Monod, L hasard et la necessite, Paris 190. Tu su mutacije obja!nja
vane ka sluajni kvanti skokovi od koih privljavaju o koji imaju naj
Y. spsobt roayanja i prlagobe okoliu; t koja je ve bila ob
J&VlJlv pnJe do svJetskog rta.
133
guih; jer bi to ukinulo Boju slobodu podvrgnuvi ga kakvoj logikoj nu
nosti. Stoga svijet i ne moe biti savren, ve je sposoban za stalno usavr
enje. Ideja prgresa biva Bokoviu rjeenje te stare moralne dileme, i u
tome se prikljuuje na prosvjetitelje.
Ako je sloboda Stvoritelja utvrena, to je s ljudskom slobodo? Ako

je Svemoni i Sveznajui unaprijed vidio i htio to e se dogoditi, gdje tu
moe njegov stvor imati prostor za slobodan in? To pitanje nije Ruer rije
io kao ni katolika teologija koja je za razliku od Lutera eljela usposta
viti ljudsku slobodu, a time i pravinost i grenost.
Prema Bokoviu se bioloki i psiholoki procesi mogu razumjeti iz
interakcije izmeu njegovih toaka (stva) i due u matematikom ili
potencijalnom prostoru; no nije ptanje objasnio kako se dua i sila odnose
meu sobom. Jedino izriito napominje da njihova interakcija ne smije
nariti fizike principe:
Odatle dolazi da niti slobodna ni prisilna gibanja koja imaju podri
jetlo u dmi ne mogu ukinuti jednakost akcije i reakcije, odranje istog
teta i ouvanje ite koliine gibanja u svemiru.
On jo tu ne spominje naelo o ouvanju energije to ga je za mehaniku
izrekao Daniel Beroulli 1748. Meutim, nije mogao objasniti kako moe
dua kao nefizika djelovati na njegove toke a da ne budu narueni princi

pi ouvanja. Taj problem muit e istraivae nakon to je bio utvren opi


prncip energje srdinom 19. stoljea, a prevladalo mnijenje da u radnjama
ivih bia vrijede sva ta naela ouvanja impulsa, angularog momenta, te
ita, energije.
Novija su istraivanja potvrdila Bokovievo stanovite da su bioloki
procesi mikroskopske finoe pa se ne mogu shvatiti predodbama makro
skopske, klasie fizike. Jedan brzi elekton i trdi fotn moe ubiti jedno
stanino bie ili izati mutaciju. Dodue ivot se javlja s vrlo velikim mo
lekulama gotovo klasinih karakteristika, ali su neke njihove osnovne funk
cije odreene trasfero elektrna ili kvantnim skokovima. Koliko je god
maskopsk aspekt vaan za rmijevanje evolucije, anatomije i fiziolo
gije, ipak nije dostatan z potpuno razumijevanje ivih bia, gdje je jo slo
enija meuigra makrskopskog i atomskog negoli pri mjerenjima u fizi.
k aparatima. Duga evolucija vidi se u strukturi i funkcijama ivog bia,
dok elektrniki procesi nemaju 'povijesnog karaktera' (mogu tei u jednom
i obratnom vremenskom slijedu). Princip kauzalnosti moe se primijeniti
djelomino na. makroskopsku stranu, a cijelo ivo bie ne moemo tumaiti
kao determiniran sistem. Ukidanje principa determiniranosti na pragu mi
krokozmosa doputa nam da uvidimo slobodu koja se razvija s mentalnim
presima, osobito miljenjem i imaginacijom.
Klasina se predodba tijela jo vie gubi kad dublje analiziramo same
simetrije ili naela invarijantnosti. Zacijelo, ta su naela evidentna ve pri
makroskopskom izgledu ivih bia. Pravac teine prema dolje i pravac gi
banja naprijed odreuju ravninu simetrije, tako da lijeva strana ovjeka ili
ivotinje izgleda kao desna, u grbom. Gdje pak postoji samo os simetrije,
ivi e organizam poprimiti okrugli oblik. To su najprostije simetrije, no
u atomskim procesima vladaju jo mnogi drgi principi invarijantnosti. No
13
to su ti principi? Mogu li se shvatiti kao neto tjelesno ili materijalno? Ja
mano ne. Jesu li to ideje? Opet, jamano ne. Pitanje to su prirdni zako..
ni zbunjivalo je od poetka filozofe, a naela invarijantnosti ne mogu se
o

graniiti na prirodne tvorbe.


Treba samo pogledati kakve su sve simetrije pronali ili stvorili majsto
ri i umjetnici na ilimima, u arabeskama, I a freskama, u arhitekturi, na
vazama, u glazbi. Sve te najrazliitije simetrije obuhvatila je matematika
imaginacija u posebnoj disciplini, teoriji grupa. A ta terija grupa nai
svoju najivlju primjenu u obradi atomskih presa. Svicarski matematiar
Andreas Speiser je pokazao kako se temeljne grupe nalaze u Bachovim
kompozicijama. Dakle, s jedne strane se stanovite simetrije javljaju u ljud
skoj imaginaciji, a s druge strane u prirodi. Treba samo pogledati kake
se sve simetrine strukture stvaraju pri kristalizaciji; kao da se priroda
natjee s umjetnicima i matematiarima. Upravo ti invarijatni prncipi su
'uzrok' nastanka tako sloenih i pravilnih strktura. Zacijelo, to se ne
smije shvatiti kauzalno u tradicionalnom znaenju, ve u tom nastajanju
lei historjski ingredijent i statistika zakonitost.
Ta dvojaka pojava simetrija, u strukturi materije i duhovnim tvorvi
nama, moe se bar na tri naina objanjavati. Prvo, pristae teorije odraza
ili korespndencije tvrde da se zakonitost materije prenijela u n psihiki
in; dapae, fizikalisti kao Smart i Quine su dalje izvodili da mentalni pro
cesi samo prate fizike procese pa se sve psihiko mora reducirati na fi
ziko. Drugo, prema neokantovcima se struktura uma namee vanjskom isku
stvu i, jo u radikalnijem hegelijanskom tumaenju, postoji samo struk
tura duha. I, tree, najvie u skladu s kvantnom terijom, u prirodi i ljud
skoj ili ivotinjskoj psihi djeluju isti temeljni principi simetrije, a da se to
ne mora svesti na jedn\ supstanciju.
Bokovi smjetava duu u svoj matematiki prstor jer mu je potenci
jalnost bitna znaajka psihikog akta. Time je zasnovao budui most kvant
ne teorije prema mentalnim prcesima. Mikrfizika se tu rastvara u kom
pleks mogunosti koj
e
se mogu aktualizirati u stvarom prstoru i vremenu.
Ne pada li tu oprka izmeu tjelesnog i duevnog?
Razmotrimo odnos izmeu fizikog i psihinog na jednostavnom pri
mjer: Ja vidim au vode na stolu, to pobuuje u meni e, i ja ispruim
ruku da dohvatim au. Prvo je tu vienje ae voe na stolu. Ponajprje
se zrake svjetlosti odrazuju na povrinama ve i stakla prda mnom, upa
daju u moje oi i prolaze kroz moje lee do mrenice i ivca. Pr taj dio
moe se opisati poznatim pojmovima i zakonima optike - to je fizika. Kz
ivce se pobuda iri do neurona u sivoj kori mozga - to je fiziologija
koja se opisuje fizikom i kemijom (ukoliko jo ne pridolazi to isto biolo
ko?). Meutim, na kraju imam svjesno vienje ae vode na stolu i uz to
pojavu - to je mentalni pres. No, pita se John Cw Eccles, nosilac
Nobelove nagrde z neurofiziologju, gdje se taj fiziki proces pretvara u
mentalni? Jamano se taj obrat vri u modanom korteksu jer katkad n
stupaju slina privienja i pri sklopljenim on kapcima. Dakle, zakljuilo
bi se, ovjek ne vidi au pred sobom na stlu, ve 'vidi' stanovite impuse
u svojem mozgu. Svakako, n tom mjestu ve nastupa velika filozofska t
koa. J. C. Eccles ovako objanjava osjet u Neurophysiologicat Basi of
Experience:
135
FizioloJka istra1ivanja otkrivaju da sav zamjeaj ovii o vrlo sloenom
procesu kako osjetni organi detektiraju i kako se signali (nervni im
pulsi) prenose od njih do mozga. NeurofizioloJki je evidentno da svjesno
iskustvo nastupa samo gdje postoji stanovita cerebralna aktivnost . . .
Prema tome u sluaju percepcije, slijed je to dogaaja od stimulusa na
osjetilo uzrokujui izboj impulsa uzdu ivanog vlakna, to nakon razli
iti sinoptikih releja konano pobuuje specifini prostorno-vremenski
sustav impulsa u neuronskoj mrei cerebralnog korteksa . . . Kao poslje
dica ovog cerebralnog sustava djelatnosti imam iskustvo opa1anja koja
su u mojem privatnom perceptualnom svijetu 'projicirana' nekamo izvan
korteksa
Svakako, zamjeaj je vrlo sloen jer se pri tom aktivira i pamenje, tako
da prpoznajem da je to aa vode prda mnom. A to to vidim pred so
bom, uistinu je prma Ecclesu samo moja privatna prjekcija van onoga
to se zbiv u mozgu. On daje izvodi:
Kad ponovo ispitujem prirodu svojih senzorih percepcija, evidentno
je da mi one daju takozvane fakte neposrednog iskustva i da je tako
zvani 'objektivni svijet' derivat stanovitih tipova ovog privatnog i di
rektnog iskustva. On je graen na prostornim odnosima, ali takoer
daje simboliku interpretaciju u rijeima sekundarih kvaliteta. Na pri
mjer, boje, zvuci, mirisi, toplina i hladnoa, kao takvi, pripadaju samo
perceptualnom svijetu. Nadalje dio je moje interpretacije mog perceptu
alnog iskustva da je moj ego spojen s tijelom koje je u 'objektivnom
svijetu' i da nalazim bezbroj drgih tijela koja izgledaju sline pri
rode.
Bez obzira na nesujive Ecclesove doprinose u rzumijevanju osjetila moe
s osporti njegovo uvoenje privatnog svijeta u shvaanju percepcija. Dje
tinja se svijest razvija u govoru i saobraju s rditeljima ili uiteljima, i tu
djeluje ope drteno iskustvo. i se da dijete prije shvaa cijele ree
nice i postupke negoli pojedine predmete okolia pa se prema tome i per
cepcija mor od poetka razmatrati u svoj skupnosti. Usredotoenje na po
jedii predmet perepcije i individualan akt lako moe odvesti u slijepu
uc. Vienje se ne moe odvojiti od drgih iskustava gdje smo predmete
opipava, grali i pravili. A pri svakom pojedinanom zamjeaju mo
bil s cijelo prijanje iskustvo. Kad s uzmu z polazite privatne per
cepcje, t se logiki dolazi do Russellove tvrdnje* da je filozofska zabluda
kako ovjek moe vidjeti matrju:
Ni najsposobniji fiiolog ne moe izvrJiti takav podvig. Njegov zamje
aj, kad on motri mozak, dogaaj je u njegovu vlastitu duhu i ima samo
kauzalnu vezu s mozgom koji si on utvara da vidi. Kad on u monom
* B Rusl, Human Knowledge, Its Sco
t
e a Limits, 19. Ktike
atrve prjeb n smju ztri tovjc za nrtvora Berda Rusc
koti je ve usta prtv pro svjetskog rt, a 1955. je zaJeo s Eisteiom
obJavo dekariju k tc Pgwash konerecija koJe su okpile znan
ste i cjelog sijeta u ntojajima za rorm i zantveo usklae
n sveto.
136
teleskopu vidi svijetlu pjegicu i tumai to kao golemu nebulu koja je
postojala prije milijune godina, tad on shvaa da je ono to vidi druga
ije od onoga na to zakljuuje. Razlika prema sluaju mozga motrenog
kroz mikroskop samo je u stupnju; tu je tono ista potreba izvoda s
pomou fizike, od vizualnog podatka do njegova fizikog uzroka. A kao
to nitko ne pretpostavlja da nebula imalo slii pjegici, tako ni nitko
ne bi trebao pretpostaviti da mozak imalo slii onome to fiziolog
vidi.
Za Russella j
e
samo mentalni dogaaj probitan i neizveden dok je pak fi
ziki dogaaj izveden iz stanovitih zakona i logikih naela. Prema tome i
fiziki svijet ima onakav ontoloki status kakav ga imaju fiziki zakoni ili
logiki principi. Odatle se moe prokroiti u solipsizam, pzitivizam i pia
tonski idealizam, a Bertrand Russell, ini se, stalno se kolebao na tom kri
anju. Je li on u pravu kad veli da je vienje mozga pod mikroskopom do
gaaj u duhu fiziologa? Poajprije, to on vidi, moe vidjeti i svatko drgi,
a moe se dapae fotogafirati. I astronom vidi nebulu, i fiziolog vidi mozak,
samo s razliitim stupnjem jasnoe. No pri tom se ne vidi jedino objektivna
strana, ve je subjektivni udio u tom vienju sadran. Iskustvo je cjelovit
in sa sjedinjenjem subjektivnog i objektivnog.
Dok je Russell u epistemologiji naginjao pozitivizmu, njegova logika nosi
vie biljeg platonizma. Tako je on grmatikom ili loikom subjektu u
kakvom iskazu pridavao postojanje realnog entiteta, to se nikako nije moglo
odrati u pomnijoj analizi govora gdje smisao jako ovisi o okolnostima u
kojima jt stanovit iskaz izren. S time je u vezi njegovo polazite da naa
spoznaja ima biti izgraena na elementaim iskazima i atomima koji su
neposredno evidentni, kao "kreda je bijela" ili "metla stoji u kutu sobe". A
od takvih 'atoma' bi se; prema Russellu, logikom izgradnjom (s pomou
znakova kao ili, i, ne, ako-tad) postigle neoekivane i vane spozaje. On sam
nije takvim postupkom nita osobito otkrio, a sumnjam d bi i itko drugi.
Svakako, Russell na predstavlja antipod Bokovievu razmiljanju koji eli
shvatiti svijet iz zakona univeralne sile.
Dosljedniji pozitivizam od Russellove eklektike epistemologije rjeavao
je problem fizikog i psihikog tako d je sve sveo na osjete i osjetne iska
ze. I fizino i psihino tad su prikazan osnovnim datostima pa se sve nae
iskustvo moe iskazati u fizikalnom ili fenmenolokom jeziku, kao to je
smatrao jedan od praka Bekog krga Rudolf Carnap. Stoga biva za nj op
reka izmeu realista (materijalista) i idealista be prvog temelja*. Uspore

ujui opise dvaju geografa, realista i idealista, koji su prnali isto brdo,
Camap pie:
Realist kafe: Ovom brdu to smo ga zajedniki utvrdili ne pripadaju
samo naene geografske osobine nego je ono osim toga i realno. Idealist
suprotno kae: 'Naprotiv, samo brdo nije realno, realna su samo nda
opafanja i drugi svjesni procesi. Razlika izmedu obaju istraivaa ne
lei na empirikom podruju; jer u empirikom su obojia potpuno slo
na. Obje teze, koje se tu suprotstavljaju, lee izvan ikustva i prema
tome nisu sadrajne; ni jedan od protivnika ne postavlja prijedlog da
* Scheinprobleme in der Philosophie, 192.
137
se ispita njegova teza zajedniki izvedenim odlunim eksperimentom
niti nitko od njih dvojice ne navodi vrstu doivljaja kojim bi njegova
teza bila fundirana.
Nema li uistinu kriterija koji bi odluio da brdo postoji realno? Za paziti
vista je brdo samo sklop prolih opaanja, dok e geograf ili rudar u tome
traiti nova svojstva ili rude. To, d neto postoji, prelazi uvijek ono dosad
opaano i izvor je novih iskustva. Povrh toga geogrf ili rudar upotrijebit
e stanovite zakone koji mu omoguuju uope rad. No Carap dosljedno
porie i takav kriterij:
Budui da su svi prirodni zakoni dobiveni induktivno, tj. upotrebom
sadraja doivljaja, to moe dodue promjena materijala na stanovitom
mjestu promijeniti sadraj zakona i time spoznatu stvarnost, ali ne
moe onemoguiti spoznatljivost zakona uope i time takoer stvarosti.
U strogom smislu ne moe jedan sadraj doivljaja doi u opreku s dru
gim; oni su svi neovisni jedan o drugome u logiki strogu smislu; nad
odreenost skupna sadraja ne postoji u strogu smislu, nego samo u
smislu empiriko-induktivne zakonitosti.
Tvrdnja da su svi prirodni zakoni otkriveni indukcijom, pokazuje samo
kako se malo Caap udubio u povijest znanosti. Ta njegova tvrdnja osniva
se na ishoditu sveg pozitivizma da se sva spoznaja gradi na neovisnim,
pojedinanim opaanjima ili eleme!tarnim iskazima. To je i Russellovo
shvaanje indukcije kao temelja cjelokupne znanoti. U poznatoj History of
Wester Philosophy on pie:
Ako je princip indukcije odbaen, tad promauje svaki pokuaj da se
od partikulrih opaanja stigne do opih znanstvenih zakona, i Hume
ov je skepticizam neizbjeiv za empirista.
Takva partikulara opaanja kao temelj spoznaje preuzeo je i mladi Ludwig
Wittgenstein, u Macha glavni inspirator Bekog filozofskog kruga i logiko
g
empirizma uope. Za nj je svijet bio skup svih injenica*, a injenice su
ekvivalentne s elementaim iskazima. Wittgenstein je zabacio uope pri
rodne zakone, a prihvaa jedino logike veze meu neovisnim elementarm
iskazima.
Zacijelo, u takvoj pozitivistikj interpretaciji iezava problem tijela i
due koji je od Cartesiusa toliko morio filozofe. Ignoriranje tog problema
preneseno je dijelom i u suvremenu analitiku filozofiju koja se sve vie
lingvistiki usmjerivala prema analizi smisla ili znaenju ljudskog jezika.
Meutim, eliminacija dualizma fizikog i psihikog poluena je suvie krh
kim monolitom d bi izdrala dublju kritiku ili nas primakla udu znanstve.
nog otkria. I stari je to Wittgenstein poeo uviati kad je u posthumno
objavljenim Philosophical investigations u Oxfordu 1958
. prosudio da je on
u mladosti podlegao poput Russella tradicionalnom filozofskom zahtjev d
se svijet izgrdi o jednostavnih stvari. No on se i p kraj ivota ne moe
* Tractatus logico-philosophicus, I8, pisa je pod jakim Russellovim utje
cjem to ga je prmio za studija u Cambridge.
138
nikako pomiriti s 'duom' pa porie mentalne procese koji bi pratili na
govor, i u tom smislu duhovito primjeuje:
Bog, kad bi se zagleda
o
u nae due, ne bi tamo mogao nita vidjeti o
emu govorimo.
Jedinstvo fizikog i psihikog elio je takoer postii Arthur Schopen
hauer osjeajui nelagodu s Kantovom stvari po sebi. Njegovo glavno djelo
Die Welt als Wille und Vorstellung, objavljeno 1819, ima temeljnu ideju da
se ovjek spoznaje na dva naina, prvo, kao tijelo i, drugo, kao volja: kao
tijelo ili pojava (fenomen) podvrgnuta je kauzalnosti, prstor i vremenu
(u duhu Kanta), a volja, sposobna razlika i preobraaja, biva u Schopenha
uera krajnji bitak svijeta. Dosljedni voluntarist zabacuje uvrijeeno shva
anje da najprije neto hoemo pa to onda izvrimo, naime da volja pret
hodi tjelesnom inu. Za nj se to uope ne moe razdvojiti; i jedno i drgo
nastupa istodobno; in volje i in tijela je jedno i isto, shvaeno na dva na
ina, unutarji i vanjski. Time on nastoji nadmaiti apstraktnost Kantove
gnoseologije i eliminirati Ding an sich, svakako uz cijenu da uiteljev agno
sticizam zamijeni pesimistinim iracionalizmom.
Je li to Schopenhauervo izlaganje uvjerljivo? Vratimo se na poetni
primjer. Kad vidim au vode, simultano se moe javiti e. Ali odluka da
dohvatim au nastaje poslije, a moe i posve izostati iz nekog drugog ra
zloga, na primjer, da radije popijem au pive. Ne moe se sve nae htije
nje, osjeanje, odluivanje, obralaganje svesti pod jedan pojam volje, a da
se taj pojam ne raspri u mnogoznaje i maglu. Stopei voljni i tjelesni in,
voluntarist se usprotivio naem osnovnom iskustvu da jednom vanjski fiziki
inilac izazove struju osjeta i misli, a drugog puta obratno kakva zamisao
prthodi tjelesnom pokrtu. Fizikopsihiko jedinstvo, kao i fiziko-psihiki
paralelizam, ne objanjavaju nam razvijenu vezu izmeu misli i ina.
Koliko je god bio Schopenhauer neprijateljski raspoloen spram Hegela,
ija je slava zasjenila njegovu katedru na istom Berlinskom univeritetu,
njih su dvojica ipak htjeli isto: da ukinu Kantovu stvar po sebi i sve zbiva
nje utemelje na subjektu razvoja ili povijesti, volje ili razuma. Njihov mo
nizam nastavljao je prastaru filoofsku tenju za jednim principom svijeta,
a rio se u iracionalnosti, nerazumijevanju svakidanjice ili nasilju poput
drgih takvih pokuaja. Jamano mora filozofija uvaavati razliite pristupe,
inae joj prijeti pad u netolerantnost i gubljenje stvarosti.
Ruer Bokovi je od poetka zazirao od monistikih filozofija kakve
su gajili Leibniz, Spinoza ili Didert. A isto mu je tako bio neprihvatljiv
Descartesov dualizam sa supstancijama duha i materije. Njegov je pristup
pluralistiki, u tom smislu to ne eli n stvarost shvatiti isto fiziki niti
psihiko bez dublje veze s fizikim. Njegov potencijalni prostor i vrijeme
dopunjuju stvar prostor i vrijeme, ali su ujedno sjedite mentalnih pro
cesa. Time on uspostavlja duboku vezu izmeu fizikog i psihikog, a da ne
porie jedno ili drgo, kao to su to inili dosljedni idealisti ili materijalisti.
Svakako, to je bila genijalna slutnja rjeenja starog problema tijela i due,
slutnja to se u njegovo vrijeme i nije mogla pomnije istraivati. Bitno je tu
bilo da fiziki proces biva praen korespondentnim promjenama u poten
cijalnom prostor, a tu se opet moe sastaviti s mentalnim procesima. Bila
139
je to pra teorija osjeta koja je prethodila naem dananjem nazru da su
bioloki presi mikrskopske finoe pa se ne mogu do kraja primijenit
makrskopske predobe tijela. Analogno je Ruer mogao tuJaiti i pri
jenos odluka u tjelesne pokrete. Da se on suzdravao o daljeg spekulira
nja, odaje stanovite znanstenika koji zastaje gdje mu nema empirike po
tvrde. No njegov je filozofski obrat bio puno zamaniji no to su njegovi
prtioi mislili.
140
SUSRETI U PARIZU I LONDONU
Kad je potkraj jeseni 1759. Ruer Bokovi stigao u Pariz, ondje je
Newtonova mehanika bila u punom poletu dobivi moan za infinitezi
malnim raunom. Matematika je procvala u rjeavanju fizikih prblema
kao nikad prije, a to e pojaati pouzdanje u ljudski razum nasuprt misti
kim predrasudama i vjerskom dogmatizmu. Montaige je rkao: filozofirati
jest sumnjati. No taj kritiki duh ustupat e sve vie mjesto bojevnom r
cionalizmu s jakim materijalistikim strujama. Jedan od prvih svjetlonoa
prsvjetiteljstva bio je Charles Louis de Secondat barn de Montesquie
(1689-1755) koji je rvoluciju u prirodnim znanostima prenio na shvaanje
drta. Ve njegova raa literara pisma izrugivaa su se licemjeroj kon
vencionalnosti i pledirala za povrtak prirodnosti kakvu e Jean Jacques
Rousseau, poevi sa spisom Discours sur les arts et les sciences godine
1749. tjerati do krajnosti, dapae s gotovo potpunim odbacivanjem kulture.
Dok je za Rousseaua utjecaj zosti u glavnom tetan za ovjeka i njegov
moral, Montesquie je oitovao puno veu uravnoteenost, i njegovo koncipi
ranje prirodnog prava bit e poticaj i amerikoj i frncuskoj revoluciji. O
d
Montesquiea ostalo je naelo d se vlast ima podijeliti na zakonodavnu, i
vrnu i sudsku, to e ui u modere ustave.
Frncuska je od sredine 18. stoljea noena intenzivno soijalnim, filo
zofskim i znanstvenim tenjama. Nezadovoljstvo s postojeim kraljevskim,
feudalnim i crkvenim poretkom raste do estokih prloma i sukoba. U tim
godinama socijalnih nemira i rtnih pustolovina oteo se Montesquieu uzdah:
Blago narodima ija je povijest dosadna!
Bokovi se u Parizu smjestio u isusovakom domu, to je jamano
bilo najgore sjedite u onako olujnom vremenu. Budui da su sljedbenici
Newtona sve vie prilazili materijalizmu, pariki su isusovci, vrlo konzera
tivni i bliski dvor, odbacivali novu fiziku. Tako i Bokoviev Novi svijet
nee nai njihovo odobravanje. On sam pie u pismu bratu Bar u Rim, gdje
ga je povremeno zamijenio na katedri, d se tu starjeine plae da im ne bi
mlade kvario Newtonom. No i meu isusovcima bilo je oprke. Tako
mu
je starjeina doma rkao da su svi ovi Mudri (lanovi Pariske akademije)
ateisti kojih se treba kloniti. A kad je iz Doma preao u Kolegij, tamonji
starjeina mu je rekao neka samo prihvati pzive akademika jer to ini
ast
isusovakom rdu.
141
Ruer je ve u Rimu uponao dosta francuskih fiziara i astronoma, a
osobiti mu je prijatelj postao Alexis Claude Clairaut (1713-1765) samo dvije
godine mlai od njega. Clairaut je s matematiki
m iskrama postao ve lan
Parike akademije s osamnaest godina, a bio je prvi u Francuskoj koji je
novim raunima unaprijedio Newtonovu mehaniku. Newton je pokuao od
rediti spljotenost Zemlje u vrtnji iz ravnotee gravitacije i centrifugalne sile,
ali njegova geometrijska metoda nije bila uspjena. Clairaut je infinitezimal
nim raunom rijeio taj prblem i priopio to na sastanku Pariske akademije
godine 1743. Njegov se teorijski rezultat potpuno slagao s mjerenjima meri
dijana na Lapplandu koja je on obavio s Maupertuisom sedam godina ranije
.
Ta jaka potvrda Newtonova predvianja znatno je doprinijela irenju nove
mehanike i matematike, svakako, mnogo vie u znanstvenim krugovima od
Voltaireovih popularnih i u mnogome neisprvnih prikaza.
Bokovi spominje Clairauta kao povjerljivog prijatelja, vrlo ljubaznih
manira, koji ga je esto pozivao sebi na objede, a takoer njemu u poast
prireivao prijeme u Akademiji. Tu se on sreo i s drugim velikim francuskim
znanstvenikom d' Alembertom, koga u pismu bratu ovako opisuje:
Clairaut je najljubazniji ovjek na svijetu i vrlo razliit od drugog
velikog geometra (matematiara) d'Alemberta koji nema nikakve vjere
i dii se time i gord je i napada sve.
Kad je Ruer zatim vie upoznao d'Alemberta, promijenio je miljenje o
njemu nabolje. Njih su dvojica, ini se, vie razgovarala o Bogu i Providno
sti negoli o fizici. Onako ve silno naoruan diferencijalnim i integralnim ra
unom, d'Alembert je jamano dosta saalno promatrao autora Teorije pri
rodne filozofije koji se zapleo u geometrijsko izvoenje i skolastiku. Ako bi
enciklopedist i priznao Vrhovnu providnost, nije bio sklon katolikoj crkvi a
jo manje Drubi Isusovoj, to e kasnije Ruer i te kako iskusiti. Pokraj
vjerskog razilaenja bilo je meu njima dvojicom i bitnih razlika u shvaa
nju Newtonove mehanike.
Jean L Rond d'Alembert dobio je taj nadimak L Rond to je bio kao
nezakonito dijete ostavljen u parikoj crkvi Saint Jean le Rond. Mati ga
nikad nije priznala, ali je otac ipak preuzeo brigu nad nahoetom i omogu
io mu dobro kolovanje kod jansenista. S 26 godina objavio je Traite de
dynamique gdje je proirio Newtonovu jednadbu gibanja na krute sustave
i otpoeo diferencijalnim raunom rjeavati sloene prbleme, to e dalje
nastaviti u slijedu radova iz hidromehanike, titranja ice, aeromehanike i
osobito rauna smetnje pri stazama planeta. Poput Eulera pokuao je prin
cip inercije izvesti iz naela dovoljnog razloga - kakav dokaz je ve prije
Bokovi oborio. Zacijelo, u tom pitanju bio je d'Alembert blii metafizici,
a Bokovi egaktnoj fizici. No jo je dublja opreka bila meu njima u shva
anju sile. Prema velikom francuskom matematiaru sila je neodreen pojam,
ukoliko se ne suzi na teinu i napetost elastinog tijela. Za nj je, kao i za
pristae materijalizma, masa ono temeljno ili bitno. Sila biva tu shvaena
kao svojstvo mase i matematiki izraz za interakciju dvaju razmaknutih
tijela.
D'Alembert je dosta rano postao adjoint astronome Francuske akade
mije, ali je kraljevski dvor uporo odbijao prijedlog Akademije da bude
142
imenovan za pravog lana s punim dohotkom. Dvor i crkva podmetali su
nogu prom Didertovu suradniku u Enciklopediji koja e riti konzer
vativne predrasude i promicati nove nazore. Denis Diderot je nakon tam
novanja poeo 1751. objavljivati nairoko zamiljenu Enciklopediju kojoj je
d'Alembert napisao predgovor, a objavit e tu i saetu povijest prirodnih
znanosti. Oko tog golemog pothvata skupljali su se slobooumnici, pretee
francuske revolucije. Dvor i crkva ikanizirali su 'enciklopediste' gdje su god
stigli, dok se aristokracija podijelila, tako da su i Voltaire i d'Alembert ui
vali takoer potporu iz najviih krugova, osobito dviju markiza (du ChAte
let i du Deffand). Svakako, Diderot je poticao antiklerikalne i materijalisti
ke struje. Njegove su ideje o promjenljivosti biolokih vrsta i drutvenom
ugovoru (prije Rousseaua), o moi razuma i soijalnom progresu postajale
ideologija treeg stalea u borbi protiv feudalizma. D'Alembert je vie nagi

njao Humeovu stanovitu da se ne moe dokazati postojanje ni materije ni


duha i zaetnik je poitivizma, prije Augustea Comtea. On se jako sprijate
ljio s Voltaireom, i njih dvojica su pokuala osnovati u Parizu slobodnije
kazalite. Iako je isprva bio suradnik Enciklopedije, Jean Jacques Rousseau
napao je obojicu u Lettre i d'Alembert sur les spectacles, 1758. zbog
tog
a
to teatar apsolutno kvari. Blae naravi od proroka razbaruene naturali
stike romantike, d'Alembert je uljudno odgovorio Rousseauu, ali e
Vol
taire naprosto nazvati Jean-Jacquesa najveom ludom. Zaista, manje se ska
njivao od opreznog fiziara d kae to misli, kao to sam pie jednom voj
vodi u svoju obranu:
la strastveno volim izrei one istine koje se drugi ne usuuju rei . . .
Otar jezik i konzervativna reakcija ponukali su ga d prihvati utoite u
Friedricha II. Pruskog kqji je kupio oko sebe intelektualce, a i sam se ok
ao u stihovima (ne tako dobrim kao to je bila njegova vojna vjetina). Da
se i u Berlinu nije smirio, pokazuje pismo kralja od 24. veljae 1751:
Vi ste u cijelom gradu podigli stranu buku. Sto se mene tie, imao
sam mir u svojoj kui sv
e do Vaeg dolaska, i ja V as upozoravam, ako
imate tu strast da spletkarite i mutite, vrlo ste se loe namjerili. Ja vo
lim ljude blage i miroljubive koji u svoje ponaanje ne unose estokih
strasti ni tragedija q . .
Svakako, taj veliki ratnik i utemeljitelj pruskog reda, kojem e i Hegel i
zra
ziti poklonstvo, volio je poslune podanike. No Voltaire to nije bio. U Pots
damu kod Friedricha II. sklonio se i drugi slobodomni Francuz lijenik
L Mettrie koji je materijalistikom interpretacijom due izazvao bijes kon
zerativne Sorbone. Njegov je spis bio javno spaljen, a on sam je najprije
pobjegao u Holandiju gdje objavljuje djelo L'homme-machine, 1748. Prema
njemu postoji samo materija obdarena krtanjem, a miljenje je svojsto
tijela. Njegova frivolna etika kodila je ugledu enciklopedista, tako da j
e
umjereniji i humaniji Paul Holbach pisao kako materijalizam tei za opim
dobrom i sreom. Kad je La Mettrie bio muen sve jaom nostalgijom, pi
sao je Voltaire u Pariz da mu se odobri povratak.
Duhovit i uglaenog ponaanja, Ruer se dosta kretao u parikim dr
tvima, no nije mu bila darovana neka vanija sluba, nego samo lijepa obe-
143
anja. Svojim poznastima dospio je i do dvora u Versaillesu gdje ga je
primio i krlje sin, a osobito je srdano s njim razgovarla kraljica Marja
Leszcznska, ki prgog poljskog kralja. I Dauphin i kraljica proitali
su francuski prjevod Bokovieva spjeva Stanislavu Leszczynskom i pola
skali su autor, meutim dalje od toga nisu ili, zasad. Pariz je tada obilo
vao salonima gdje se u rafinirane gozbe i spletke raspravljao o filozofiji,
teoloiji, zanosti i socijalnim reformama. Bokovi je posjeivao jednog
abea koji s osobito bavio elektricitetom, taa prvorazrednom senzacijom
(kakvu jo stljee kasnije podravati Edgar Allan Po u fantastinim
p
ri
ama). O tom abu Rer pie:
Na njegovim se vratima vide samo koije vojvotkinja, paireova i lijepih
lena. Evo dkle dobre filozofije koja e zavladati Parizom.
Uz t senzacionalnost koja je toliko okupljala aristokraciju znanost je nosi
la sa sobom razore sile spram feudalnog poretka. Kad bi im bila na usni
cama uslunost Bogu, enciklopedisti su poticali irenje ateizma i materija
lizma, svaako, u mnogo radikalnijim intelektalnim krugovima. Razdvaja
nje na slobodoumnike i natranjake izazivalo je skandle i u Parikoj aka
demiji. Bokovi spominj
e jedan takav dogaaj. Academie Franaise pripr
mila je sveanu sjednicu prigodom izbora Le Franca za lana. Taj pjesnik,
Jea Jacques, markiz de Pompigan, koji je napisao zaista izvanrednih sti
hova u gomili pljeve, bio je isto toliko religiozan koliko i konzervativan. I
on ,. prema Rueru, govoriti s ushitom za vjeru, a protiv materijalista,
nevjerika, da je bilo divota. Nazona aristokracija je inauguriranom lanu
oduevljeno pljeskala i klicala. No Voltaire i d'Alembert nisu tako mislili i
otro napasti markiza koji nije toj dvojici dorastao u jezinom duelu.
Utueni Le Franc povukao se na svoje imaje Pompignan gdje e Rousseauo
vu smrt godine 1778. popratiti nadahnutom odom. To svakako pokazuje ka
ko su se u intelektualcima mijeale najrazliitije ideje.
Drugi jedan skandal kosnuo se jo jae umjerenog Dubrovanina. Za
etnik mu je bio komediograf Charles Palissot de Montenoy. Nekadanji stu
dent teologje usmjerio je svoju prvu satiru na Rousseaua, no s vremenom
su njegov zobni humor vie zaokupili enciklopedisti oko Diderota. Bokovi
je gledao njegovu satiru Les philosophes, izvedenu upravo te godine 1760,
gdje su se pod kazalinim kostimima lako mogli prepoznati Diderot, Hel
vetius, d'Alembert i drugi slobodni mislioci. A i uzbuena publika je na k
ju predstave izikivala imena enciklopedijskih prvaka. Sam Ruer bio je
zaprpaten takvm insinuacijom pa u pismu bratu izraava bojazan d su
u toj podvali imali isusovci svoje prste. Meutim, on odmah dodaje da su i
slobodoumnici objavljivali razliite pogrde na Drubu Isusovu pa zakljuu
je zlosutno:
a oganj koji raste mogao bi uistinu biti zlokoban u nesretnim tim
vremenima jer se radi o ljudima duha, velikog talenta i velikih prija
telja.
Doznavi z Palissotovu satiru Les philosophes, Voltaire je ogoreno
uskliknuo u pismu d'Alembertu od 25. travnja 1760:
144
Zar je mogue da se doputa prikazivanje one besramne lakrdije kojom
nam se prijete!? Tako se postupilo kad se trebao unititi Sokrat 4 Pro
goni izbijaju sa svih strana u Parizu, jansenisti i jezuiti se udruuju da
zague razum, a meu sobom se tuku za plijen. Priznajem Vam d se
isto toliko ljutim na filozofe koji to doputaju koliko i na nitkove koji
ih potiskuju . . . Javite mi, molim Vas o progonima jedinih ljudi koji mo
gu prosvjetliti ljudski rod!
Vrlo bro odgovorio je d'Alembert pismom Voltaireu gdje mu opisuje okol
nosti oko te drame protiv filozofa (koju nije i nee vidjeti) :
Openito mi se ini da su estiti ljudi zbog toga ozlojeeni. Dosad su
toj drami pljeskali samo plaeni ljudi. Prvoga je dana, izmeu ostalih,
bilo 450 poklonjenih mjesta . . . Cilj te drame nije bio da se filozofi pri
katu kao smijeni ljudi, ve kao nitkovi, bez principa i morala. Vi
ste ogoreni, kaete, to filozofi doputaju da ih kolju. Vi lako o tome
govorite, kako Vam volja, a to da oni uine?
Iz tg pisma izbija vjeni prigovor emigrantima koji su uvijek poticali one
u zaviaju na veu hrabrst. D'Alembertova buntovnost je s godinama jeja
la, pootovo otkako je zauzimao sve jai poloaj u Academie Franaise (gdje
mu je pri izbor jako pomogla markiza du Deffand, njegova ljubavnica, koja
je imala i drugih kavalira, to e on tek doznati poslije njezine smrti).
Pariz nije pruao Bokoviu drugo doli sijaset drutvenih prirdbi, sve
anih rkova, uglednih prdavanja i raznih poasti; a, kako mu je dojadilo
i isusovako gostoprimstvo, odluio se na odlazak. Prigoda se ukazala sko

rim prlazom Venere ispred Suneve ploe. Ve je preminu


li Edmond
Halley
upozorio na vanost tonog mjerenja tog prolaza za odreenje srdnje uda
ljenosti Zemlje od Sunca. Najbolje se to motrenje moglo obaviti u Carigra
du pa se Ruer obratio generalu svojeg reda s molbom da mu omogui ta
kvo putovanje. I dobio je odobrenje poslije dosta oklijevanja. Put g je v
dio preko Londona odakle bi broom otplovio na istok. Budui da anglikan
ska Britaija nije trpjela isusovce, on je poao u ruhu abea, dapae s vla
suljom i maem o boku (to g nikad nee upotrjebiti).
Bokovieve bojazni pred anglikanskom Britanijom nisu bile neosnova
ne. Dodue, graanski rat je ondje prhujao s uvrenjem ustavne monar
hije, ali je zemlja bila daleko od vjerske snoljivosti kakv je John Lcke
elio. Antikatoliko raspoloenje rspalili su na mahove pokuaji da bi se na
prijestolje doveo kakav rimokatolik. Goine 1673. parlament je donio Test
Act da svi asnici moraju primiti aglikanski sakrament i javno odbaciti
doktrinu o pretvorbi kruha i vina u Kristovo tijelo; a 4 godine kasnije je
taj Test Act jo proiren da svi lanovi parlamenta moraju pripadati angli
kanskoj crkvi. Kad se Bokovi uputio u Britaniju, ondje je ve dugo zasje
la stranka Whiga, angaca-monopolista, dok su
toleratniji torijevci bili
guti u pozainu. Zacijelo, napetosti izmeu katolika i protestanata r
dirale su cijelu Eurpu, premda nisu vie onako buknule kao u prlom
stoljeu trdesetogodinjim vjerskim ratom. Meu Luthervim sljedbencma
kalvinisti oitovali su najveu fnatinost, sa strogom disciplinom i m.
njom na 'heretike' koje su ak slali na lomae. No protestantizam je ope-
l O
Ruer Bkov
145
nito gajio vrline koje su pogodovale razvoju kapitalizma.
Dok je katolika
religija bila protiv uzimaja kamata (bar preteno i u naelu), luterani nisu
i ti skrupula. U Holandiji, Njemakoj, Britaniji razvile su se mone
banke koje su ulaganjima i profitima skpile golema financijska sredstva.
Obilni zajmovi su do najvee mjere provoili koncentraciju kapitala i sna
no ubrzali rast industrije. Dok su rastui porezi, treni na vojsku i inovni
to, unitavali Francusku, britansko je gospodarstvo ulazilo u eru prospe
rteta zahvaljujui najvie kreditnom sistemu. To blagostanje stvorilo je po
litiku stabilnost koja e Velikoj Britaniji pribaviti poloaj prve velesile.
Kad se Aexander Pope u lirskoj pjesmi zgraao nad vrtlogom zajmova to
ludo vrti ljude da gube nekadanje vrline, bio je to uzdah ojaenog pjesnika
protiv vjetra. Premda utjecajni prmicatelj prosvjetiteljstva, Pope je ostao
u prvinciji, podalje od Londona - oitovanje lirske naravi, ali i diskrimi
nacije koja je jo uvijek pogaala katolike.
Iskrcavi se u Greenwichu, Ruer je odmah otiao do zca Jamesa
Bradleya. Glasoviti astronom primio ga je srdano i pokazao mu veliki dale
kozor i druge instruente kojima je otkrio aberaciju zvijezda, a poslije nu
tciju Zemljine osi, naime da nebeski pol opisuje zmijoliku krivulju po ne
beskoj sfer vrlo spor, s periodom od 26 000 goina. Zvjezdaica u Green
wichu jako se dojmila Bokovia, tako da mu se Rimski opseratorij
inio
djejim igralitem. Sam Brdley je uvaavao Ruerova astronomska istrai
vanja i bit e jedan od mstvenika koji Bokovia predloiti za lana
Royal Societyja.
Na prom koraku u Engleskoj dolja je bio preseneen. O tim svojim
prm dojmovima pie bratu:
Ostao sam u udu, jer sam uvijek uo da je znaaj Engleza melankoli
an, a Francuza veselost, a ja sam naprotiv ostavio u Parizu i u Versail
lesu u svim etalitima, vrtovima i svima drutvima u kojima sam bio
veliku mirou i ozbiljnost, dok sam ovdje vidio ivost i veselost vee
od onih za vrijeme poklada u Rimu.
Dodue, to je bio susrt s prznikim izletnicima u Greenwich, ali bez obzi
r na to bio je toan zamjeaj da su t godina mogli Englezi biti bezbri
niji o Francza koje je pritisnula gospodarska kriza. Velika Britanija bila j
e
u naglom usponu postavi nakon pobjeda nad $panjolskom prom pomor
skom velesilom, a uskor e biti uope najjai imperij preotevi i proirivi
prekomorske posjede. U opreci s Frncuskom bile su tu unutaje prilike
stabilnije, ponajvie postupnim suivljenjem prsperirajueg graanstva i
aristokracije.
Clairut je u Parizu dao Ruer preporueo pismo za predsjednika
Royal Societja u kojem ga predstavlja kao najveeg matematiara kojim se
Italija moe podiiti. No i bez toga bi ga jamano lord Macclesfeld lijepo
primio. To nje bio velik astrnom, ali su akademije znanosti obino birale
z predsjenike osobe koje su imale utjeaja u viim krugovima. A lord
Maclesfeld prokrit e put gostu do kraljevske obitelji, a to je bilo
vaije, uponat e ga s mnogm istaknutim intelektualcima Engleske. Bo
kovi posjeuje i Oxford i Cambridge gdje se upozna s tamonjim istra
ivanjima. No d s i s knjievnicima i umjetnicima. Jako ga se dojmio
146
Samuel Johnson, izvanrdni esejist, leksikogr, dramski pisac, knjievni kri
tiar i novinar. Ruerv je prijatelj postao i Richard Wilson koga on spO
minje kao zanstvenika, filozofa i slikara, meutim, bio je to uistinu osni
va pejzanog slikarstva u Engleskoj, dok su njegovi pokusi o elektricitetu
bili bro zaboravljeni, koliko su god impresionirai Bokovia.
U Londonu se Ruer takoer sreo sa Benjaminom Franklinom. Njih
dvojica su mnogo diskutirali o elektricitetu, ali, nvno, Fr se nikad
nije zadrao samo pri fici. On je i doao u Englesku kao predstavnik pen
silvanijske skuptine da bi izborio za svoju zemlju pravo porza. Njegova e
protimba britanskoj vlasti s godinama rasti, i on e imati glavni udio u Ob
javi nezavisnosti 4. srpnja 1776. u Filadelfiji. No tada, ljeta 1760, Benjamin
Fraklin jo nije najavljivao budui rt s Velikom Britanijom. Ruer je pri
hvatio teoriju jednog fluidnog elektriciteta, i njih dvojica se sloiti u t
maenju rlevantnih pokusa. Franklin je takoer izosio svoje eksperimen
te Josephu Priestleyu koji e poslije prigrliti Bokovievu atomistiku. Fran
kin je zamijetio da u nutrini elektriki nabijene metaln povrine nema
elektrinih sila. Priestley je ponovio taj pokus i zakljuio da se to moe jedi
no tako objasniti da elektrna sila opada s l!r, to je tonim mjernjima
potvrdio Charles de Coulomb godine 1784. Naalost, Bokovi se prmalo ba
vio elektricitetom i magetizmom, to bi moglo produbiti njegovo shvaanje
sile, astronomska istraivanja su ga odvodila od njegovog ivotnog djela Teo
rije prirodne filozofije na prilino jalova podrja. Tako e za nj elektricitet
ostati samo jedna fina tvorevina njegovih toaka dok e upravo dalja otkri
a elektrinih i magetskih pojava najjae uzdrmati traicionalni pojam
materije, kao to je on to otpoeo.
Uskoro lan Royal Soietyja {a svatko je mora biti deset puta prdla
gan, zaista prtjerna mjer opreza!) Ruer je tom uenom krljevskom
drutvu pritao na frncuskom svoj plan o motrenju prla Venere is
pre Suneva diska. Taj njegov ekspoze bio je dobro primljen, i on je mo
gao oekivati pomo, osobito posudbom preciznih instrmenata. Takoer ga
je razeselilo to je uspio u Lndonu iste goine 1760. tiskati svju pomu
De Solis ac Lunae defectibus, to e biti pretiskano u Veneciji, Rimu i Pa
rzu. Bio je to zapravo udbenik u stihovima cijele tadanje astrnomije.
Poetska strana dobila je dapae pohvae u literm asopisima. Tako The
Monthly Review pie za nj da je elegantni moeri latinski pjesnik i
dvi
se njegovoj velikoj i majstorskoj rolinosti klasine dikcije i svem sret
nom tijeku stihova. A utjecajna leipzika Nova Acta Eruditorum ocjenjuje
da e odsada Bokovievo ime biti isto .tako poznato meu pjesnicima xao
to je poznato meu matematiarima. No ima u tim Pomrinama i znstve
nih novina. Nasuprot uvrijeenom miljenju izvodi Ruer da Mjesec nem
a
atmosfere p corna viena za pomrine Mjeseca ne pripada Mjesec ve
Sunevoj atosferi.
Put u Carigrad se tako otegnuo raiitim prpremama i dozvolama da,
kad je onamo stigao, vaan susret Venere i Sunca ve je bio proao. A u
Carigadu je i obolio. Cijelo to putovanje bilo je nesra. Vraa se u Italiju
okolino preko Varave i Bea, a o tom putu od Carigada do Poljske pi
sao
je Dnevnik koji e biti objavljen bez njegova zanja u Lausani godine 1772.
Bokovi je s otrim okom i kranskom suuti prkazao stradanje kmetova
147
jednako pod turskom vlau kao i pod moldavskim knezovima. Krajnja bije
da, zaostalost, nestoa, iabljivanje puanstva, pljake, nasilja, batina
nja podanika, kluenje punili su tae stranice njegova putopisa. No bilo
je u tim freskama ljudske nevolje i bahatosti takoer divljenja poljskim
pejzaima i pukom folklor koji je bio slian hratskom. No to nije ni udo
jer su juni Slaveni neko obitavali tu golemu ravnicu i Karpata.
U. Varavi se Bokovi upoznao i sprijateljio s poljskim velikaima. ve
ina je aristokrata i narda bila nezadovoljna sa saskim kraljem koga su
netnuli Austrjaci i Rusi. Grofovi Czartoryski priali su. uglednom gostu
o svojim politikim i gospodarskim nakanama. Bili su liberalnijih nazor,
tako da je Mihael Fridrik, veliki kancelar Litve, poklonio svojim kmetovima
slobodu. Njegov neak Adam Kaimir bit kandidat n prijestolje. Boko.
vi se osobito zbliio sa Stanislavom Poniatowskim, inteligentnim vlastelinom
od trideset godina, koji je bio neka vrsta ambasadora u St. Petersburgu i vi
e godina ljubavnik carice Katarine. Mladi je imao sklonosti za lijepe umjet
nosti i znost, a je inae bio slabi, to e se tek kasnije oitovati. Ruer
se osjeao blizak Poljacima nastavljajui tako tradiciju hratskih humani
sta i 15. stoljea, osobito s Ivanom Vitezom i Janusom Pannoniusom koji
su uspstavili jake vee s ztvenicima i dvorm u Krakovu.
Nakon smrti sasko kalja bio je Stanislav Poniatowski izabran na
poljsko prijestolje. Tada u Italiji, Bokovi je u pismu nazdrvio ustolie
nom prjatelju s uvjernjem da e zosti Sa svim ugledom Vaeg ezla
sigo opet uskrsnuti i nanovo provasti u Kraljevstvu koje je vidjelo kako
su se u njegovu okrilju forirai u prolim stoljeima muevi prog rda.
Poljski kralj mu je isto tako udvoro odgovorio istiui kako su osobe kao
Bokovi ast cijelom svijet, a usto ga je uvjeravao kako on zduno
podupirati znaosti i umjetosti. Uvijek je to bila Naa sklonost i malo
bi nas prvlaila K kad bi se zbog nje moralo promijeniti Nae mi
ljenje. Potpisao s 27. listopada 1764. Bokoviu kao najodaniji Stanislav,
Kralje.
Meutim, dobr elje i obeanja nisu se ispunili. U Stanislava nije bilo
energije ni mudrosti da se odupre spormu Rusije, Austrije i Pruske koje
su 1772. nametnule Pr diobu Poljske, s amputacijom jedne treine terito
rija. Kad se usprotivio Drgoj diobi Poljske, biveg ljubavnika je Kat
naprosto d odvesti iz Varave u Grdno s pomou vojskovoe SuvorV,
nakon to je uguio tamonji ustanak. Pri Treoj diobi Poljske izgubio j
e
napokon Stanislav kruu, ali je primio penziju od 200 000 tisua dukata od
okupatora Austrije, Rusije i Pruske. Otada e Polonia rediviva biti glavn
krlatica poljskih rooljuba koji se dalje najvie uzdati u francusku po
mo.
Ruer Bokovi se vie nije htio zadrati u Rimskom kolegiju, jo uvi
jek urnjenom u skolastiku preradu Aristotela, pa je prihvatio laskav poziv
na katedru u Paviji. Taj grad sa starim sveuilitem u porjeju Poa bio je
pod vla Austrije, gdje je ve bila ukinuta peripatetika nastava. Pri i
bor istie senat tog sveuilita da se Bokovi moe usporediti s najveim
uiteljima davnine. Uz nastavu i astronomsko istravanje Ruera je takoer
dopao nador nad isuenjem prst movara. Njegov se veliki prijatelj
Clairut pobojao da mu taj posao ne nakodi pa mu pie:
148
Ali ja se bojim da Vam isuenje vaih moara ne uzima suvie vreme
na. Vi se dakle prihvaate svake vrste posla. Cuvajte se dobro, zakli
njem V a, da ne prijeete svoje sile i ne pokvarite zdravlje tako drago
cjeno za matematiku.
Clairaut mu je prije takoer pisao da napravi saetak svoje Teorije prirodne
filozofije na fancuskom jeziku. Oito je zanimanje za Bokoviev Novi
svijet poraslo u Frncuskoj. Nadalje ga je pariki akademik molio da mu
poalje na francuskom jezik svoju teoriju akrmatinog dlekozora. Odat
le se vidi kako je ve latinski jezik iezavao iz upotrebe u Fracuskoj, kao
i u Velikoj Britaniji i njemakim zemljama. Bokovi se tuio to se ti
me
rzara stara vrpca znanstvenikog zajednitva. Ali e se i on morati tome p
ri
lagoditi. Mone drave razvijale su svoje nacionalne ustanove i jezik, a i sam
unutaji razvoj egzaktnih znanosti i filozofije kidao je nekadanji huma
nistiki ideal. 19. stoljee bit e nalet nacionaizma kojem e se pridruiti i
suprotstaviti socijalizam, jedan i drg povijesni pokret razliit od novovje
kovnog humanizma koji je teio za svjetskim skladom i cjelinom znanosti,
umjetnosti i etike. Ruer Bokovi bit e jedan od posljejih humanista
koji e pisati na latinskom, i prozu i poziju, te nastojati znanstvene spo
znaje ujediniti s etikim idealima.
Bokovi je izradio plan za studij fizike na Pavijskom sveuilitu s vrlo
opsenim obrazloenjem i navodom
potrebnih pomagala. Njegova nastav
a
sadri opu i eksperimentalnu fiziku te prirdopis s anatomijom i botani
kom za lijenike. U to doba bili su jo fiziari esto lijenici k neko,
kad se lijenik i zvao physicus. Iz popisa potrbnih knjiga vidi se koliko je
Rueru stalo da njegovi aci dobro naue infinitezimalni raun. Zbog tog
a
je osobito preporuivao djela Eulera i brae Bemoulli. On e takoer pro
micati studij algebre znajui najbolje kako ga je isto geometrijsko usmjer
nje u Rimskom kolegiju osakatilo u radu. Sve u svemu, njegova je nastva
bila na najviem europskom stupnju, i senat se nije prevario u nad da
Ruer dati novi sjaj donekle zaostalom sveuilitu.
Zacijelo, Bokovi se uz pedagok dunost bavio znanstvenim istraiva
njem, kao to i prlii prfesoru koji eli svoje ake to bolje osposobiti ak
tivnim sudjelovanjem. Rasprave iz dioptrike izlaze mu u Bologi i Be
,
a eksperimentano i terijski je pomno ispitao djelovanje lea na prolaz
zraka svjetlosti. Budui da se bijela svjetlot rsipa u lei na vie boja, i to
u razliitim kristalima u suprtnim smjervima, bila je bliska pomisa da se
t disperzija ukloni s pomou vie lea. Mod je d'Alembert net prj
e
doao na to od BOkovia, ali e to Ruer neovisno podueti ingenioznim
konstrukcijama. Postii akrmatske teleskope bilo je vrlo va za astrno
miju, a Ruer o svojim izumima pie u Abhandlung von der verbesserten
dioptrischen Fernrohren, 1765.
Bokovia je dopala dunost da poradi na usavravaju zvjezdaice u
Breri kraj Milana. I on se tome zduno posvetio. Sam je izradio nacrte novog
opseratorija i brinuo se za nabavku instrenata. Budui da je novaca z
opremu bilo uvijek premalo, dao je svojih 4 000 lira iz profesorske plae
(koja ba nije bila velika). Naposljetku je mogao uskliknuti: Zavrena j
e
jedna o najzgdnijih zvjezdca u Europi. Ima izvrsne instmente na
rene iz Londona i Pariza, a sve je bilo izvreno i bez najmanje pomoi
svjetovnjaka, a ponajvie odricanjem isusovaca o . .
149
Ruer se dopisiva s mgm intelektualcima. Dok je uiteljevao u Pa
viji, esto je ramijeio sudove o ztvenim problemima i publikacijama
s znstveikom i filozofom L Sagem, tada vrlo poznatim po teoriji gr
vitacije koja je iz kaotinog gibaja ultramundanih estica izvela sva tri
Keplerova zakona. U odgovoru na pismo enevljanina brani Bokovi naelo
neprekinutosti od njegovih kt pa 7. svibnja 1766. pie:
Prijei u sad na zakon kontinuiteta za koji smatram da vrijedi bez iz
nimke svugdje gdje se radi o promjeni veliina, a za koji pak Ti smatra
da se ne odrava nikako. Ponajprije, k se on primjenjuje na ope ob
janjenje Prirode, treba svakako razlikovati fiziku neprekinutost od
geometrijske. Dodue, smatram da obje neprekinutosti uvijek postoje . . .
ali mislim da se prva moe posve pouzdano utvrditi i bez te druge, koja,
k i ne bi stvara protenost bila neprekinuta, ovisi o naem nainu
poimanja isto imaginarnog prostora . . .
Kao to s odatle vidi, Ruer je ostao pri svojem temeljnom razlikovanju
stog i imagnaog prstora. On se tu poziva na indukciju da bi dokazao
prjatelju kako se i stvaa brina mora kontinuirano mijenjati, dok nepr
knutost geometrijskog prstora pokazuje pomno analizom unjosjeica. U
sklopu sveg tog dokazivaja zuuje ova njegova izrka:
Neka naime svatko vjeruje u to hoe - uope mu to ne prijeim, a
niti nastojim uvesti neko sljedbenitvo, niti se pak trudim da od ikoga
iznudim odobravanje te neu zapodjenuti nikakav boj - puno vie vo
lim mir negoli svoja mnijenja.
.
To pismo Bokovia L Sageu ne pokauje samo izvanrednu tolerantnost,
nego i prilinu notu rigacije. Da on vie voli mir negoli svoju teoriju -
zaista porano od tvora Novog svijeta! Bilo mu je ve dosta rasprava, nate
zja, sva i denuncijaija, i Dubrovanin u tvrdoj tuni eznuo je za mi
rm djeake dubrave koju je tako slavio Pjesnik njegova gd. No to su
bile prlane melankolije. Znanstvenik i flozof opet e smoi snage d se
bori za svoje ideje.
Te godine Bokovi je primio posve nenadano poziv prdsjednika Royal
Societyja iz Londona da o njihov troku otplovi u Kaliforiju kako bi on
dje motro prlaz Venere ispred Suneva diska, to e se zbiti 3. srnja
1769. Poto mu je pro motrenje u Carigradu propalo, Ruer je bio ushie
n
t pothvatom. Sveuilite u Paviji i Zvjezdaca u Breri bili su tad u Au
stijskoj Cv, pa je on moro od Bea zamoliti odobrenje i dopust. No
kancelar Wenzel Anton Kut ozlovoljio se na predloeno Bokovievo pu
tovanje. Knez je bio veliki poklonik Francuza, osobito enciklopedista i Vol
tairea, a oijevao se i ponaao prema francuskoj etiketi na podsmijeh Be
. On je cinino prmijetio kako zanstvenici vole putovati, i to bez svrhe
(nianei na Ruerv uzaludan cgdk put); ali su njegovi motivi za od
bijaje bili jamano dublji. Uivajui potpuno povjerenje Marije Terezije,
Kut je vodio vanjske poslove; a po svoj se prilici plaio d bi Francuzi
nerdo gledali kako jedan jezuit putuje u Kaliforiju po engleskom nalogu.
Zaijelo, supatvo izeu Velike Britanije i Francuske trajat e jo jedno
stoljee u Americi. Austrijski kancelar bio je neobino radian, upuen
u
150
sve, i nita nije htio prepustiti sluaju. Inae je Bokovia taj njegov vrnjak
lijepo prije primio u Beu, kad je ondje pisao Teoriju i kad se vraa i
Poljske. K to je ve vie puta iskusio, jedno je biti poasni gst, a dru
po ovisan o milosti vlasti. Uvrijee, Bokovi je poruio kcl
neka pismeno navede svoje
tube na nj kako bi se mogao braniti pa zaklju
uje:
Moj je karakter, Bogu hvala, poznat po tolikim dijelovima Europe, a
najvie mi teti to ne krijem svoje nutrine. Uvijek sam bio daleko od
svake sumnje da se pretvaram, kao to sam uvijek svaku svoju kort i
uitak zapostavljao dunosti.
Kancelar je toliko zateza s odobrnjem da je Ruervo putovaje u Kali
forju prpalo. Travice izmeu njih dvojice bile su uskor izglane, ali
e poslije opet doi do napetosti. Teko su se dva takva razliita karkta
mogla sloiti, jedan otvorn i istinoljubiv, drgi pak izvjetaen i lukav, kao
to su ve uspjeni dravnci. Bokovi se mogao podiiti d ga pozaju u
Eurpi jer ga je upravo tih daa izabrala za lana akademija znanosti u da
lekoj Nizozemskoj, nakon to je to ve uinilo vie uenih drutva u d
ru
gim mjestima.
U to vrijeme zamolila ga je Dubrovaka Republika d intereira u nje
zinu sporu s rskom moraricom. Bokovi je ve prije obavjetavao svoje
kod kue o uplovidbi Rusa u Sredozemno mor, svakako, dogaju od velike
vanosti koji e on pomno pratiti. Dubrovaka Republika pobojala se d
e
dolaak rske fote pokvariti njezinu trgovinu i jedva postiguto primirje
s Turskom, a i eurpske su se drave uznemirile da e to naruiti njihovu
kakvu-takvu ravnoteu. Ve je Petar Veliki snatrio za toplom lukom, a Ka
tarina II. nastavit e s tim planovima i prodorom n jug. Dubrovnik je e
lio k uvijek ostati neutralan u prijeteim sukobima, ali su Turci prisilili
tri dubrovaka broda da voze oruje za njihova uporita, usprkos zdunom
protivljenju brskih kapetana. Ne shvaajui sloeni poloaj male republi
ke, Rusi to uzimaju za neprijateljski in i uplovljuju u Jadransko mor da
unite tobonjeg saveznika Turske. Pet ruskih ratnih brodova usidrila se
prd gradom da ga tuku nadmonim topovima. Dubrovaki izaslanici su uvje
ravali admirala Orlova da se dre strgo neutralno u rskoturskom ratu i
zaklinjali su ga u suzama neka potedi njihov grad. No admiral im je posta
vio ultimatum s bajoslovnom odtetom; ako to ne plate, Dubrovnik e biti
uniten.
Ruer se narvno odazvao molbi svojih zemljaka da poduzme to preko
svojih razgrananih veza. Intervencije posredstvom papinskih nuncija bile
su uzaludne jer je rski dvor zazirao od Vatikaa. Znajui za bivi ljubavni
odnos Stanislava Poniatowskog s Katarinom Il, Bokovi je u listopadu
1771. pisao poljskom kralju, starm prijatelju:
da zamolim premono Vae posredovanje u velike vladarice Rusije
u korist jadne moje domovine Dubrovnika, stavljene u krajnje zaprepa
tenje i oaj od generala njezine ratne morrice koji su se proglasili
neprijateljima Dubrovnike Republike, opljakali joj toliko brodoa,
unitili svu onu trgovinu to je svoj toj bijednoj i neplodnoj zemlji da
vala opstanak time to je pruala najbriljivije i najsavjesnije usluge
151
svima narodima bez razlike, a prijete se da e unititi sve, pretvorivi u
hrpu pepela sam glavni grad ne ispune li se uvjeti koji su u jednu ruku
nemogui, a u drugu previe ubitani. Nije mogue da velikoduno srce
te vladarie hoe toliku kontribuciju od grada sa 7 000 dua, koja bi za
dala brige i najbogatijim i najnapuenijim prijestolnicama . . . .
Sreom za Dubrik, Rusi su poraili tursku vojsku i uvrstili se na Duna
vu, a ta je pobjeda umilostivila carc prema nesretnoj rpublici. Meutim,
gf Aleksej Orlov imao je dalje zahtjeve na dubrvaki Senat. Ve je Petar
Velki elio d se u Dubrovniku izgradi pravoslavna crkva, sad je tu elju
ponovio grof Orlov prilino zapovijedna, s obrazloenjem d e ovamo biti
poslan ruski konzul. Dubroani su mu najljubaznije odgovorili da konzul
moe imati kapelic u svojoj zgradi, ali da oni nikad nee dopustiti d s u
tom isto katolikom gradu poigne grka crkva, i to zato to u Turskoj
Ci ima mnogo pravoslavnih crkava, a pravoslavci mogli bi biti prthod
nc turskog osvajanja. Taj je razlog uvjerio Ruse d zasad odustanu od
svog ztjeva. U tim pregovorima je dubrovaki senat naglasio kako pravo
slavce smatr povlatenim inozemcima koji mou imati imanja u Republici i
bavti se ztima i trgovinom. Tako je u naletu islama i pravoslavlja na
zapad uspio Dubrvnik ouvati svoj katoliki i hratski karakter.
U pismim brat Boi u Dubrovnik Ruer je analizirao pomno europ
ska zbivanja. Budui d j
e rska morica mogla uploviti u Sredozemno
mor jedino s pristankom Engleza, on oekuje d e Velika Britanija u do
gvrnu pomo Rusa preotti Turskoj Egipat. Prema njegovu sudu bila j
e
Fruska u takvoj financijskoj krizi da se nee upustiti u bilo kakav rat.
Stoga je prporivao Dubrovakoj Republici da se vie osloni na beki
dvor kako bi ouvala samostalnost. Takoer se boji da e uskoro Austrijanci
i Psi ui u Poljsku. Sve te prgoze pokazuju Bokovievu dalekovidnost
i snaaenje u Eurpi rastrganoj supartima, vojnama i socijalnim nemi
rima.
Dok je Bokovi boravio u Engleskoj, vie su se ondje zanimali za nje
gove astrnomske rdove negoli za Teoriju prirodne filozofije. Ve se tu
manje italo latinski, i trebalo je neko vrijeme da se raire Ruerove ideje.
Bokovi se vie puta sastao s Priestleyem, u Londou i u Pariz
u poslije,
kad je taj engeski prrodoslovac posjetio Lavoisiera. Joseph Priestley (1733-
-180) bio je pri veliki f i kemiar koji je Bokovievu atomistiku
ukorijenio u Velikoj Britaniji, kad i nije posve uao u bit Bokovieve uni
veralne sile. Bil je t neobina osoba, isprva student teologije i pastor u
v upa iji su teloki spisi, osobito History of the corruption of christia
nity, 1872, izazvali osudu anglikanske crkve. Zacijelo, poto j
e prlasio crk
vu z neprijateljicu istine, nije mogao oekivati da e ga starjeine pustiti
na miru. Priestley je otkrio kisik, klorovodik, amonijak, ugljikov oksid i
druge spojeve, a njegovo otkrie kisika jako je pomoglo Lavoisieru da pot
puno shvati gorenje i izvri revoluciju u kemiji. Sam Priestle je estoko za.
stupa hipotezu flogistona, a Bokovievi atomi inili su mu se prikladni za
objanjenje fine vatne supstacije. Svoja shvaanja i istraivanja o elektr
i
citet objavio je godine 1767. u Lodonu, a u iduoj knjizi History and pre
sent state of discoveries relating to vision, light and colours, 1772. rabi
Ruerv predodbu upljikavosti materije kako bi protumaio prolaz svjet
losti kz take slojeve i drge optike efekte. Meutim, on je manje pi
152
sa o fizikim i kemijskim pojavama, a mnogo vie o teolokim, filozofskim
i psiholokim problemima. Bio je pod utjecajem Davida Hertleya koji je
zamiljao d idejama u Lockeovu smislu odgvaraju titraja u mozg.
No, dok se ipak Hertley drao predodbe due k besmrtne, Priestley je nje
gov psihologiju interretirao materijalistiki, naprosto d gibanja atoma
u mozgu stvaraju korespondentna duevna stanja ili misli. Taj materijalizam,
a jo vie heretiki nazori navukli su mu mrnju anglikanske crkve i puka,
tako da mu je gomila spalila kuu i zamalo ga ubila. Pred tom hjkom po
bjegao je godine 1794. u Pensilvaniju, kamo ga je ve rije zvao Franklin,
pa e ga Amerikanci zvati oem svoje kemije i do danas podjeljivati poasne
medalje s njegovim imenom. Godinu dana prije smrti, 1803, objavio je e
tversveanu History of the Cristian Church, a ostavit e z sobom takoer
vie unitaristikih opina koje je utemeljio u duhu svoje teologije odbacuju
i sveto trjstvo (samo je jedan Bog i osoba, odatle i naziv unitarista).
Ne tako vani prirodoslovci kao Priestley ali ipak utjecajni John Leslie,
John Robison i Dugald Stewart mnogo su doprinijeli d Bokoviev Novi
svijet bude presaen u Englesku i Skotsku. U velikoj Robisonovoj knjizi
A System of mechanical Philosophy, Edinburg 1822, stoji uz prika Ruerve
teorije i ovo prorotvo:
la se mogu dapae usuditi rei da, ako ikada doemo do spoznaje
jedne istinite teorije, bit e nalik na teoriju gospodina Bokovia u nje
zinim glavnim crtama.
Poznatiji fizar Thoas Young, obnovitelj Huygensove valne terije, koji
je prije Fresnela objasnio ogib i interferenciju svjetlosti irnjem i slagajem
periodikih titranja ete. uvaava Bokovievu atomistik, ao je i odbi
jao njegovu predodbu o esticama svjetlosti kao i hipotezu flogistona.
Jedan od pretodnika elektrokemije J. W. Ritter nastojao je u Bokovi
evu duhu postii jedinstvo svih sila. No njegovi su spisi bili preti misti
kim predodbama o sjedinjavanju oprka. Neto kasnije, oko gone 1800,
egaktnije je elektrokemijske procese prouavao Humphry Davy (1778-1829).
Impulzivni mladi se najprije zanosio pjesnitvom, dapae naumio je obja
vti knjigu pjesama, ali je studij medicine uino d su njegove potske vi
zije pobjegle pred glasom istine. Taj "glas" odzvonit e jo amplificirano
u sudu Jeremyja Benthama kako je pjesnik uvijek potrebna kakva la, a
istina ili bilo kakva egzaktnost kobna je poeziji. Vidi se, britanski utilitari
zam pucao je ve po vrapcima poto su moni jedrenjaci zagospodarili ocea
nima. Sir Humphr Davy je putao elektrinu strju kroz otopinu izmeu
katode i anode i tako elektrolitiki uspio rastaviti kuhinjsku sol na elemente
natrij i kalij. To g je otkrie vodilo do predodbe da je kemijski afinitet
uzrkovan elektrikim silama. Za razliku od Ritterovih spekulacija o jedin
stvenoj sili, Davy se priklonio Bokovievoj atomistici da bi objasnio strk
ture molekla i razliite kristalne foracije. Na taj je nain rjeio pro
blem dijamanta koji je isti ugljik kao i grafit, ali su njegovi atomi drgaije
simetrno poredani u temeljnoj eliji koja se periodiki nastavlja u sva tri
prostora pravca, kao to je i Ruer predoio kristale. Proustova hipoteza da
su atomi svih kemijskih elemenata sastavljeni od vodika takoer se priklju
uje na Bokovieve toke. To je objanjavalo zato su atomske mase ee
153
menata viekrtnici mase vodikova atoma, to su tadanja mjerenja poka
zivala.
Herbert Spencer, koji je prije Darwina i Wallacea objavio ideje o r
zvoju ivih bia, takoer je bio nadahnut Bokovievom univeralnom silom.
No njegova shvaanja su ostala zbrkana, kao to pokazuje ovaj citat:
Mi napokon dolazimo do sile kao posljednje od posljednjeg. Premda
s
u
Prostor, Vrijeme, Materija i Gibanje oito nune datosti inteligencije,
ipak nam psiholoka analiza pokazuje da su graene ili apstrahirane od
iskustva Sile. Materija i Gibanje, kao to ih znamo, razliito su uvjeto
vana oitovanja Sile.
Taj je zakljuak uzet iz Prvih principa njegova golemog djela The Synthetic
Philosophy, zapoetog objavljivanjem 1862, u kojem je djelu poduzeo sinte
z cjelokupne znanosti od fizike do psihologje i soioloje, to je za nj uop
e svrha filozofije. Uz tako konfuzo shvaanje sile on uvodi naelo da se
sve razija o homogeno prema sve hetergenijem, a pokreta mu je sila.
Kad on i prihvaa Darwin-Wallaceovu selekciju u razvoju vrsta, ipak mu je
fundamentalnija njegova sila i princip sve vee diferecijacije. Svakako, na
elo razliitosti biva znaajno za individualistiki liberalizam komu je Spen
cer bio glavni protagonist. Ako mu je stoga i pasala Bokovieva dinamika
teorja, ipak je zakljuio da Ruerovi atomi ne mogu objasnti svemir kakav
jest pa se vraa na predodbu atoma kao grudice tvari. A to je miljenje pre
vladavalo sredinom 19. stoljea. Trebao je doi Michael Faraday da razori tu
tradicionalnu predodbu i otvori Bokovievu knjigu za izvorje itanje.
Spencerva Sintetska filozofija predstavlja jamano posljednji po
kuaj
da se stvori sveobuhvatni sistem, nakon to su toliki prpali od Tome Akvin
skog do Hegela. Specijalizacija sve vie raste od tog doba, i jedva e se poja
viti jo koji temeljitiji pothvat da se sustavno ujedine prirone i drutvene
znanosti. Dok je jo Spencer nastojao jednim preteno fizikim principom
objasniti drutvene pojave, sociologija je ve sebi zajedno s povije utirala
vlastiti put, i antropoloka istraivanja potiskuju t prirodoslovna. Ipak zna
ajan je njegov spis The Man versus the e State gdje pretkazuje kakvu e
grju ljudskoj slobodi i linosti predstavljati modera drava. Iskrni
sloboar bojao se kolektivnih organizacija koje su stremile za potpunom
vla, i t s pravom.
154
POSUEDNJI SJAJ I POMRACENJE
Pariz, gdje e Ruer proboraviti najsjajnije godine nakon objavljivanja
Teorije, postao je poprite najeeg sukoba izmeu prtagonista prosvjeti
teljstva i 'starog reima'. Velik odjek Enciklopedije u cijeloj Eurpi pokre
nuo je konzervativne duhove u prtunapadaj. Crkvena hijerarhija je progu
rla 16. travnja 1757. zakon smrte kazne za autora i nakladnika koji to
objavljuju protiv religije i feudalnog poretka. Kao to je d'Alambert primi
jetio, enciklopedisti su postali zavjerenici koji se sastaju i govore na zaka
mufliran nain. Tako su mogli izbjei cenzuri, a ipak rei to je itateljstvo
dobro razumjelo. Pokraj sveg tog oprza sedmi je svezak Enciklopedije pa
pod udar antiateistikog zakona, a sam glavni urednik Didert izvrgnut
progonu. Malo zatim osjetio je estinu fanatinosti i jedan o najumni.iih
enciklopedista Claude Adrien Helvetius. Njegovo ivotno djelo De l'esprit
bilo je spaljeno po naredbi parlamenta, gdje jo tri stale nije imao rje,
a on sam naao je utoite najprije u Engleskoj pa na dvor Friedricha II.
Prskog, kao i Voltaire i L Mettrie. Svodei pojmove ili prdodbe na ut
ske vanjskih predmeta, mijeao je skpa aglikanski empirizam i stari ma
terijalizam. Inae to susjedstvo ili preklapanje pozitiviza i materja
nastavit e do danas, emu e se Lenjin najee oprijeti.
Spaljivanje Helvetiusove knjige i sve ei pritisak obeshrabrio je inae
skeptinog pozitivista d'Alemberta, tako d se povukao od Diderotove Enci
klopedije, pa se odsad vie brine o svojoj karijeri u Francuskoj akademiji.
No enciklopedisti su imali zatitnike i na kraljevskom dvor. Jedna od t
visokih osoba bila je ljepotica Jeanette Antonia uen na markizu Pompa
dour, metresa Ljudevita XV, koja je u kralja slabia stekla utjecaj u van
dravnim poslovima, a osobito u rzliitim imenovanjima. Onako tt i
pohlepna, obogatila se jako sa svojim miljenicima. Znaajno je t je
Voltair pisao d'Alembertu prgodom njezine smrti: Jeste li alili z gspo
om Pompadour? Da, bez suje jeste, jer je u dubini svog sra ona bila
naa; zatiivala je knjievot koliko je god mogla. Velikoj ki
jamano je dodijavalo filistarsko aputanje pa su joj kritiari to drtv
postajali simpatini. Na kraju pisma Voltair istie d markiza Pompadour
ne bi nikad pristala u kurentnu krilaticu: Sto moemo uiniti za dravu?
Prgonimo flozofe!
155
Druba Isusova potala je za katoliku crkvu i aristokraciju izvor ne
prilika. Posrijedi nije bio toliko vjerski konzervatizam koliko njihovo trajno
mijeaje u dravne vlasti i sudionitvo u razliitim unosnim ali nepotenim
poslovima. Pascalovi Lettres provinciales iz goina 1656-1657. otpoeli su
ibanjem jezuitskog dvolija pravu buru protiv tog reda u Francuskoj.
Njihova gramzljivost razvijala se osobito u misijama, a nisu se ustezali ni
da pobune uroenike u obranu svojih povlastica, kao u portugalskoj koloniji.
Kad se kralj u Madridu razgoropadio na te njihove spletke, organizirali su
atentat na njega, no bezuspjean. Time se aa prelila. Iste godine 1759.
portugalska je vlada u svjoj zemlji zabranila Drubu Isusovu, a isusovce
spakirala u brodove i otpravila na obalu papinske drave kao svoj dar
svetom Petru. Ruer Bokovi je ivo pratio taj sukob izmeu Portugala
i Drube Isusove koji je podrvao njegov red u cijeloj Europi; i nije mogao
poput mnoo drugih vjerovati da bi isusovci bili zaetnici atentata na kralja.
U pismu bratu Baru tui se to sveti otac jo ne poduzima nita:
Prekinut e on napokon s Portugalom, prekinut e poto smo se uinili
smijdnim mi, Red i Rimska kurija, i poto e svi isusovci svijeta malo
pomalo gubiti svu ljubav i obavezu to su ih imali za Rimski dvor.
Dok je Ruer jo u tom portugalskom sporu branio Red, jako e ga ozlo
voljiti druga isusovaka misija u Junoj Americi. Njezin generalni superior
Antoine Lavalette nagrabio se tamonje zemlje i bogatio proajom robova, a,
prema Bokovievim navodima, podmitio je i samog generala reda. Ruer
grdi tu pohlepu i sramotu koja je uzvitlala prainu u Francuskoj, gdje je
upravo boravio, pa svrava pismo zlosutno: Ovdi nae stvari ne idu nikako
dobro . . .
Zaista, tu je otpoeo proces protiv Lavalettea zbog razliitih prijevara,
kad je ve bila stvorena klima protiv Drube Isusove. Nakon Voltair i
Montesquiea raspaljivali su enciklopedisti javnost protiv jezuitskog nata
njatva, politikih spletaka i gramzljivosti. Napokon je Mme Pompadour
poslije sudske odluke u spomenutom procesu pridobila slabog kralja da
dekretom 1764. raspust isusovaki red u Francuskoj. Ona je drala neku
vrstu dvorskog bordela i bila prjemljiva za slobodarske ideje. Nakon kralj
e

va dekreta osmjelio se i d'Alembert da objavi pamfet Sur la destruction


des Jesuites en France, par un auteur desinteresse, najprij
e
anonimno a
poslije pod punim imenom. lako tu priznaje jezuitima stanovite zasluge u
kolstvu, smatra da su strno hlepili za vlau, to je napokon uzrokovalo
njihovu propast.
Sudbina je jezuita bila zapeaena kad je bio ustolien Clemens XIV.
koji je ve kao liberalniji kardinal zagovarao svjetovno pravo protiv crkvenih
povlastica. Bulom Dominus ac redemptor on ukine Drubu Isusovu. Udario
je grm, javlja Ruer kui u Dubrovnik 28. kolovoza 1773. pa nastavlja:
Od juer sa abat Bokovi, jer sam prmijeio halju, a kau mi da se
inim mlaim za deset godina. Oito nije Ruer raspust Reda primio teko
s obzrom na este nesuglasice s Rimskim kolegijem. No zabrinuo se u tom
asu brodoloma za svoju egzistenciju pa sugerira u pismu neka bi mu se
udijelila mirovina iz zaplijenjenih isusovakih dobara u Dubrovakoj Repu
blici, kao to se pomoglo isusovcima u drugim europskim zemljama. Meu
tim, njegova je bojazan bila suvina.
156
U prosincu iste godine Louis XV. poslao mu je akt s laskavim rijeima
d mu se podjeljuje francusko dravljanstvo, a poslije nekoliko mjeseci
imenovalo ga je ministarstvo morice za direktora Optike za moraricu,
to je bio ugledan i dobr plaen posao s obzirom na velik vanost optkih
i astronomskih istrivanja za plovidbu. U tom je dekretu bilo istaknuto da
se abe Ruer Bokovi mora okaniti diplomatskih poslova za Dubrovaku
Republiku i posve posvetit znanosti, osobito primjeni akromatinih tele
skopa. Time je za nj poelo novo razdoblje u ivotu koje e g pribliiti
frncskom dvor, ali takoer ispuniti svim nemirima prije revolucije koja
e izbiti poslije 15 goina.
Unato izriitoj zabrni morarice, Ruer Bokovi e se dalje zauzimati
za svoju domovinu. Spor je pukao izmeu Dubrovake Republike i Francuske
zbog francuskih albi da im pravi tetu dubrovaka trgovaka flota. Francski
konzul u Dubrovniku otro je opominjao tamonji Senat, ali se, naravno,
Dubrovani nisu htjeli odrei svoje trgovine koja i je osiguravala blag
stanje, a i mir u psljednjoj instanciji. Zabrinut francuskim prijetnjama,
Bokovi je u pismu Dubrovakom senatu od 27. lipnja 1774. upozorio:
da je trgovina danas idol nacija, da su se za nju vodili svi posljednji
ratovi, da svatko nastoji unaprijediti svoju trgovinu bez obzira na tetu
drugoga . . .
Premda sveenik i zvjezdoznanac, Ruer je prozreo eurpsku politiku gdje su
se pod visokom retorikom o vjeri i nacionalnoj asti krili odluujui gospo
darski interesi. Nacija je ponajvie sluila feudalcima i buroaziji za pokrie
zajednikih prbitaka. Fra cuze je osobito razdrailo to su za robu uvezenu
iz Turske morali plaati mnogo viu carinu od Dubrovaa koji su sebi
simbolikim godinjim tributom pribavili milost Carigrada. Svojim interen
cijama za rdni grad navukao je Bokovi na se zlovolju ministra morice,
tako da se pobojao za svoj poloaj, ali je ipak u pismu Senatu izrazio nadu
da e njegovi prijatelji rastjerati oluju. Inae je Bokovi opomenuo svoj
e
da budu oprezni jer mu se ovdje u Parizu otvaraju sva pisma - uobiajeni
postupak vlasti koji se do danas nije prmijenio prma sujivima, bez
obzira na toliko zaklinjano pravo graanina. Stoa Dubrovaki senat alje
tajnog kurir do Bokovia, a preko toga e opet on slati svoje porke na
trag. Dubrovaka se stvar poela dobro razvijati kad je sam kralj bio o tom
e
obavijeten i postavio se za zatitnika male republike.
Biti direktor optikih istraivanja - moglo je izavati krize u savjesti
jer su ta istraivanja sluila morarici pa i vojnoj spremnosti. A pogotovo
je to bio muan poloaj za Dubrovanina prtiv ije se republike rguila
fcuska velesila. Optika nije bila samo vana za orijentaciju brdova,
ve je omoguavala bolje gaanje topovima. Htio to i ne htio, zanstvenik
bez egzistencije bio je primoran stupiti u takvu slubu, kad se to i kosilo
s njegovim uvjerenjem. Bit e t sve vie sudbina fiziara i kemiara to
vie bude njihovo umijee unapreivalo vojnu tehniku.
Ljudevit XV. vladao je vrlo dugo, od svoje pete godine, od 1715. do
1774. Njegova se vladavina ipak dosta razlikovala od autokracije Ljudevita
XIV, kralja Sunca, koji je povijesti ostavio onu slavnu i jednako drsku
izreku: drava - to sam ja! Za maloljetnog je kralja pustopani rgent
157
s isto tako nemor kardinalom odkrinuo vrata slobodnijem ponaanj
u
i miljenju, meutim njihova je uprava svrila u financijskim skandalima.
Jo gor, Francuska se redom uplela u bezizgledne ratove. Ponajprije je
gbila u Njemakoj i Italiji. Profracuski Wenzel Kaunitz uspio je pridobiti
Ljudevita XV. za vojnu prtiv Friedricha II. Pruskog, a isto tako i rusku
caricu Jelisavetu. Meutim, Prus nije ekao da ta mona alijansa zajedniki
navali na njega, nego je preventivno udario na Austriju; i tako je otpoeo
sedmogodinji rat (1756-1763), gotovo tako grozan i pustoei poput tridese
togodinjeg rata u prolom stoljeu. Nijedna straa nije pobijedila, a svi su
jednako bili iscrpljeni, no jamano je najgore prola Francuska koju je pri
tisnula i Velika Britanija. U opem nezadovoljstvu Louis XV. se zavadio s
parlamentom, gdje su nadvladali jansenisti, i raspustio ga. Vrlo mone kra
ljevske kurtizane Pompadour i Dubarry izazivale su sve graastvo svojom
raskalaenou i lakomou za nakitom i novcem. Kad je Ruer iznenada
bio pozvan u slubu morarici, on i nije slutio s kakim e ga neprijatelj
stvom doekati i Akademija i dvor. Madamme Pompadour nije mogla vidjeti
jezuita ivog kamoli u asti.
Poloaj se Ruerov naglo popravio kad je bio ustolien Louis XVI.
koji je imenovao nove ministre morarice i vajskih poslova. Novi minista
diplomacije comte de Vergennes sprijateljio se s Bokoviem dok je jo bio
ambasador u Carigradu i bit e mu odsad potpora u Parizu. Oba nova mi
nistra bila su mnogo sklonija Dubrovakoj Republici. Comte de Vergennes
poslao je ono novog konzula koji je napokon sklopio sa Senatom povoljan
ugvor. Takoer je bio napravljen sporaum s admiralom rske morarice
u Sredozemlju, grofom Aleksejem Orlovom, tako Rusi vie nee plijeniti
dubrvake brdove. Vro zadovoljan svim tim doovorima, Ruer u pismu
ki veli:
Sto je bitno, jest sloboda plovidbe, premda u uvjet da brodovi ne
smiju nositi prokrijumarenu robu, to e biti na smetnju budu li Turci
silili da vam je ukrcaju.
Rt flota pod admiralom Orlovom nije postigla cilj, i Rusija i Turska e
sklopiti mir. Meutim, Bokovi u istom pismu upozorava da se Rusi jamano
nisu odrekli svojih nakana prema jugu pa zakljuuje:
Ali ja u smatrati da je plovidba sigura savim tek onda kad Rusi
odu izvan grkog arhipelaga i Sredozemnog mora.
Bokovi je neprestano izvjetavao rdni grad o europskim prilikama i
moguoj daljoj politici, kako bi se oni doma mogli ravnati. Za tako malu,
a nezavisnu republiku bilo je od vitalne vanosti da se na vrijeme prila
gdi prmjenama u ravnotei velesila. Prema Ruerovoj tadanjoj ocjeni
prjei Francuskoj loe stanje finacija da se umijea u sukobe koji su ve
otpoeli izmeu Portugala i Spanjolske zbog amerikih posjeda. Sa dosta
simpatija prati otpor protiv britanske vlasti u Americi:
158
, gdje se rada jedna nova republika slina onoj u Nizozemskoj, n
opem sastanku sviju kolonija onog kontinenta koji e vjerojatno stvo
riti u njemu savez i odrediti sve da osiguraju svoju slobodu.
I u pismu kui od 12. prosinca 1774. spominje da se engleski kralj u parla
mentu prijetio kako e monarhija upotrijebiti sve sile da pokori Amerikance.
A, prema Ruervu sudu, britanske represalije samo jo vie uvrstiti
savez kolonija da skinu sa sebe jaram. I tu je on tono predviao, opet
na strani naroda koji se borio za slobodu. Svakako ga je Benjamin Fr
upoznavao s amerikim tenjama, a takve obavijesti meu znanstenicima
bile su pouzdanije od vladinih deklaracija. Jednom stavljen na vii poloaj,
Bokovi postaje epicentar znaajnijih politikih i znanstvenih veza. Pri
godom krunidbe Ljudevita XVI. osvre se u poemi na pobjedniku borbu
amerikog narda za slobodu pa predvia siguran rast novog imperija:
Imperii que novi surgit tutissima notes.
U Parizu se Ruer nastanio u kui markiza Mirabeaua. Bio je to sljed
benik Franoisa Quesnaya, osobnog lijenika Louisa XV. i Madamme Pom
padour, koji je zaeo fiziokratsku kolu da je sve bogatstvo u agronomiji,
dok je ostali rad vie-manje jalov. Bokovi e pomoi markizu da objavi
djelo Ami des hommes gdje je on dalje razvio fiziokratski sistem. Ruer
je u pismima hvalio drutvo te vrlo tovane obitelji, a osobito njihove objede
i biblioteku. Zacijelo, to nije bio opi sud, a najmanje o markizovu sinu.
Mladi Honore de Gabriel zaljubio se u jednako mladu enu jedno starca
velikaa i pobjegao njom da bude osuen na smrt. Pomilovan od te naj
stroe kazne, pisao je svojoj ljubavnici iz zatvora najdivnija ljubavna oito
vanja. Njegovi politiki pamfleti bit e upereni protiv pokvarenog feudalnog
poretka, a pri pisanju izlit e se i njegova mrnja na drutvo koje ga je
rzdvojilo od voljene Sofije. Ipak iza svih tih otrih rijei stajao je umjere
njak koji e povesti trei stale protiv starog reima i kao voa Nardne
skuptine 23. lipnja 1789. ogovoriti kralju na zahtjev da raspusti skuptinu:
Porite svojem gospodaru da smo mi ovdje voljom narda pa emo na
pustiti svoja mjesta samo silom bajuneta. Nakon pobjedniko ustanka
Mirabeau je prerano umr kao prvi predsjednik Narone skuptine i bio
pokopan u Panthenu. No tad se dozalo da je on elio potedjeti kralja
pa su ga jakobinci u bijesu izbacili iz Pantheona. Da se umjereno krlo
revolucije odralo, jamano se u europskoj povijesti ne bi pojavio Napoleon
Buonaparte. Inae i carstvo poslije i republike nisu vratili starg umjere
njaka i krtitelja mase u Pantheon.
Nastanivi se u Parizu, Bokovi je odlazio na dvor u Versaillesu gdje
je dugo gospodarila kraljeva metresa Madamme Pompador. Ve za prvog
boravka Ruer se vrlo nepovoljno izraavao o pokvarenoj ljepotici koja je
prdavala slube i asti, a bila je jo vie omraea to je uvukla Francusku
u rt protiv Pruske, u sedmogodinji rat. Ako je i d'Alembert bio pogoen
to je novi kralj odmah protjerao bivu metresu u samostan, Bokoviu je
to dobrodolo. Meutim, d'Alembert je
ve 1772. bio izabra za stalnog
tajnika u Academie Franaise gdje e neprestano rovariti prtiv jezuita k
oji
se "ovamo doskitao".
Louis XVI. bio je milostiv prema Rueru, i on e kralju posvetiti svoja
optika djela, dosta razumljivo s obzirom na njegov poloaj u morarici.
On je imao tada osiguran ivot, kao to pie, i ne boji se za sebe, ali ga
mui neprestana nesigurost opih prilika u Francuskoj. Dodue, Lois XVI.
je ponovo uspostavio staleku skuptinu, ali je bro odustao od zapoetih
159
financijskih rformi, a njegova ena Marie Antoinette, ki Marije Terezije,
okupila je krjnje natrajaku dvorsku kliku. Kolebljiv krlj i kraljica
b ikakve suuti za patje zemlje, razmaena "Austrijanka", sami su pot
kapa monarhiju svojom lakouou i raskoem. Teku krizu jo je po
godao rat s Velikom Britanijom kad je Francuska stala na stranu pobu
njenih aerkih kolonija.
Bokovi je u Parizu bio pridolica, i nije udo da su mnogi francuski
uejaci bili povrjeeni i osjeali se zakinuti to je unutar morarice
bilo stvoreno tako visoko i unosno mjesto za jednog stranca. Mueni
dugovima i sirmatvom, intelektualci su se meu sobom jagmili za ono
malo plaenih sluba. Kad je Clairaut umro, d'Alembert je s puno prava
zahtijevao od dvora da mu se prenese njegov dohodak pravog lana. No
kralj je otezao; jamano je na nj utjecala Marie Antoinette, prtivnica enci
klopedista i bivih tienika gospoe Pompadour. Neusliani d'Alembert
ogoreno pie 1882. isto tako velikom matematiaru i fiziaru Lagrgeu:
Divim se i potujem, dragi moj prijatelju, ednost kojom govorite o
svojim odlinim djelima, dok mi ovdje imamo jezuita Bokovia koji
je, govorei neprestano enama na dvoru o lijepim stvarima to ih j
e
uradio, a za koje nas obojica ne znamo, isposlovao sebi ve 8000 livra
plae, dok ne dobije i vie, da moe imati, kako kae, koiju bez koje
da ne moe biti. Osim toga kani silom prodrijeti u Akademiju, premda
nema ni praznog mjesta; na to e se morati pripaziti.
Joseph Louis Lge (17361813) je bolje poznavao Bokovia otprije, a,
ko je sam naslijedio Eulerovo mjesto u Berlinskoj akademiji, na laskav
i samolaskav poziv Friedcha II. Pruskog (da najvei kraj eli imati uza
se najveeg matematiara) bila mu je ksenofobija strana. Izvanredno nadaren
Lgrange je jo djea rijeio Eulerove izoperimetrike probleme, a njegovi
su rdovi kasnije jako unaprjedili analitiku mehaniku. Godine 1772. dobio
je nagradu Paske akademije za obradu triju tijela s osobitom primjenom na
gbanje Mjesea. I on odgovar umjerenije na d'Alembertovo pismo:
Ne udim se onome to mi kaete o ocu Bokoviu. Odavno poznajem
fratarsku skrb; siguro je da nije nedostojan da bude u Vaoj akade
miji u kojoj nisu svi lanovi d'alemberti . . .
U dgom pismu je d'Alembert priznao da Bokovi nije bez zasluga, ali
se, meutim, zaotrio Lagangeov stav prema bivem isusovcu, tako d je
napisao akademiku Antoineu Nicolasu Condorcetu, matematiar i sociologu
(prome koji je statistiki obraivao drutvene pojave):
Predraga mi je da ste se napokon rijeili Bokovia. Kakva god bila
vrijednost njegovih djela, drim da uvijek vie vrijede od njegove osobe.
On je fratar i jezuit da se spali (jesuit a bruler).
Condoret je bio d'Alembertov intimni prijatelj, a takoer bili su mu bliski
i drug enciklopedisti, tako da je kao tajnik Akademije dosta kodio Ruer.
I mista morarce bio je takoer hukan od akademika protiv Bokovia
16
pa je hladio prema njemu. Osjeajui se sve vie ugren, Bokovi je pisao
Dubrvakom senatu 3. svibnja 1774:
Sada sam opskrbljen ovdje od Njegova Velianstva, ali Vde Preuzvi
enosti znaju dobro kako su dvorovi promjenljivi; promjena vladara ili
ministra moe lako sve pokvariti, uz brojne neprijatelje koje imam iz
zavisti i nacionalistikog duha spram stranaca.
Sam Ruer imao je lijepo miljenje o d'Alembertu, Lagrageu i drgim fran
cuskim znanstvenicima i nastojao je d ih niim ne izaziva. Pa otkud tolika
mrnja na nj ? Kad ga Lagrange eli strpati na lomau, tad iz njega progo
vara bijes revolucionara-materijalista na isusovca koji im je prdstavljao
stari teizam i mistiku. I vie od toga, Ruer je odstranio iz svojeg Novog
svijeta masu koja je bila sidrite materijalizma. I d'Alembert i
Lagrange i
drugi enciklopedisti vidjeli su u Bokovievu dinamikom obratu samo je
dnu zapreku svojim naprednim naorima, a niim izazvani gjev bio je mo
da izvirao iz osjeanja slabosti svojeg stanovita. Vlastite dvojbe bilo je
najlake uguiti napadajem na inovjernika.
Lagrange je obraivao sline prbleme o gibanju planeta kao i Bokovi
,
i esto je kao i on sudjelovao na natjeajima Francuske akademije, ali je
ve raspolagao najmonijim matematikim metodama. Kad se vrtio iz Ber

lina u Francusku, kralj mu je dao stan u Louvreu gdje e dovriti 1788.


glavno djelo Mecanique analitique koje e nakon Eulera odrediti dalji ra
zvoj mehanike. Tu je on pri ravio varjacioni raun koji mehanike zakone
izraava principima maksimuma ili minimuma, odatle tad slijede difernci
jalne jednadbe gbanja. Kao to sam veli u prdgovoru Analitike mehanike,
u njegovoj knjizi nema nijedne slike, i lako je razumjeti kako je s visoka
gledao na Bokovieve r.dove izvoene dugotrajnim gemetrijskim postup
cima. Ako j
e
iskaao neprjateljstvo prema Bokoviu, bio je inae povuen
od svjetskih razdvajanja, tako da su ga poslije i revolucija i Napoleon a
stili kao najveeg matematiar. Zacijelo, Bokoviu nije bilo lako kad su
se takva trojica kao d'Alembert, Lagrange i Laplace sloila protiv njega i
njegova ulaska kao pravog lana u Akademiju.
Prmjene nisu bile samo u gospodarstvu, politici i drutenim odnosi
ma, ve su najdublje zahvatile ljudske due u to predveerje revolucije. Ari
stokratske razlike bivaju svuda odbacivane kao najgore predrasude, a jed
nakost prihvaana poput znanstvene istine, kao to veli enciklopedist Con
dorcet:
Dobar zakon mora biti dobar za sve ljude kao to je kakav geometrij
ski stavak za sve istinit.
On je jo pisao da drutvom vladaju opi zakoni koje treba d ljudi spo
znaju kako bi bolje gradili svoju budunost, ali tenje za slobodom bivaju
sve jae ruei sve ptavljene granice. Ispod plemenitih naela traio je
grabeljiv, pomaman ovjek svoju priliku, to e otkrvati Hipplyte Taine
u Napoleonovu uspjehu da pridobije bijesne radikale:
On je odmah pod njihovim propovijedima o slobodi i jednakosti pro
nalazio njihove autoritativne instinkte, njihovu potrebu da zapovijedaju,
budu prvi . . . dapae, kod veine poudu za novcem i uivanjem.
l l
Ruer Bkoi
161
Kad su i zatijevali pravdu i slobodu, revolucionari su rijetko prakticirali
tolerantnost i pravinost. Potpuna uvjerenost u ispravnost i istinitost nji
hovih naela inila ih je nemilosrdnima ili ravnodunima prema drugima
koji se nisu svrstali u njihov tabor. Posljednji od humanista, Bokovi e
teko iskusiti tu prmjenu u mentalitetu intelektualaca.
Revolucija se pribliavala kopajui sve dublji jaz meu protivnim stran
kama. Ruer se nije dovoljno distancirao od crkvene hijerarhije i katolikog
dogatizma koji su bili smatrani stupovima feudalnog poretka. Njegova
liberalnost nije mu pomogla u otrim razdvajanjima koja nisu trpjela neu
tralce ili samotalne osobe. Najgore to je u oima enciklopedista bio dvor
ski ovjek; a kako bi inae stranac stekao bilo kakvu slubu negoli takvim
vezama? Ruer biva sve ojaeniji spram Pariske akademije gdje se sada
vodi izraziti rat protiv mene intrigama tih matematiara-enciklopedista. No
glavni sukobi s francuskim akademicima tek su mu predstojali.
Kad je Bokovi poslao Akademiji svoju raspravu o odreivanju staze
kometa, ondje se dosta oklijevalo. Ponajprije bilo je to obraeno s pomou
geometrijske metode, a Euler i drugi ve su upotrijebili mnogo moniji di
ferncijalni i integralni raun za rjeenje tog problema. Pravi spor je puk
nuo kad je mladi Pierre Simon Laplace pritao 19. lipnja 1776. na sjednici
Akademije svoju ocjenu primijenjene geometrijske metode. Premda Laplace
nije izravno spomenuo Bokovia, bilo je oito na koga se ta kritika odnosi.
Pogoeni autor se odmah obranio, a na njegov spis odgovara Laplace tako
er novim spisom; i spor e se otegnuti u nedogled. D'Alembert i Lagrange
su, nvno, bili na strani mladog nebeskog mehanika. Ako je i Bokovi bio
dijelom u pravu, infinitezimalni raun postao je takvo mon oruje d to
nije bio dvoboj jednog starca i mladia, ve jedne zastarjele geometrije i
modeme matematike, gdje je sljedbenik Newtonova tretiranja gibanja m
o
rao pasti. Dok je Ruer prije jako tovao francuske matematiare, odsad
duboko ogoren vie ne eli opiti ni s jednim od tih znanstvenika koji su
uope gtovo svi prema meni nepodnoljivi; dvolini su, oholi . . .
Tatina ili jagma za krunom ili bar paunovim perjem pokretala je
svjetsku povijest jednako tako jako kao i materijalni interesi; ona nije
mimoila ni znanstveno polje gdje se ouvijek borilo za prioritet u kakvu
otkriu. Ako su dravnici srljali u ratove, nita manje strastveni nisu bili
sporvi meu intelektualcima; a katkad bi se i tu prolila krv. Koliko je god
istrivanje unaprijedilo univeralna naela i svjetsku zajednicu istraivaa,
ipak u cjelini nam povijest znanosti ne potvruje bezazlenu tezu kako filo
zofija plemeni duh. Pitanje prioriteta zavadilo je i dva tako miroljubiva o
vjeka kao to su bili Newton i Leibniz. Galilei je zatajio da je od Holandeza
pozajmio upotrebu dalekozora. Prioritet postaje kruna n kulturom boji
tu otkako je renesansa s rastuim individualizmom potisnuta anonimne i
samoprijegome sredovjekovne autore. Kraa tuih ideja postaje na sveuili
tima svakidanja praksa, tako d se posebice osnivaju asni sudovi da odlu
o tubama. I to se nastavlja do danas gdje karijera novaka ovisi o broju
radova ili o pokoroj predaji efovima. Kad je de Broglie istupio s idejom
o valovima materije, jedan berlinski fiziar objavljuje uskoro prve slike o
difrakciji elektrna u renomranom asopisu. Svakako, otkrie dostojno No
belove nagrade - to biva opsesija suvremenih znanstvenika. Meutim, od
mah je bilo ustanovljeno da je taj inae vrstan fiziar poinio falsifikat. Nje-
162
govo samoubojstvo preduhitrilo je sud asti. Zacijelo, kad bi se svi o
ubili koji na ovaj ili onaj nain. pokradu svoje kolege . . . no dosta o tome!
Povukavi se ojaen u samou, Bokovi je u radu traio mir i zadovolj
stvo. I, zaista, u oujku 1777. pie jednom svojem prijatelju u Italiju* kako
je pronaao optiki instrument o velike vanosti za astrnomiju. Radilo
se o mikrometru. Pri motrenju treba mjeriti vrlo male razmake izmeu
nebeskih objekata. Kako se i udaljenost Zemlje o Sunca mijenja, tako se
poveava ili umanjuje promjer Sunca, a to je posluilo da se uope odredi
udaljenost Zemlje o Sunca (uz druge metode). Astronomima je bio najvei
problem da u samom aritu teleskopa to tonije odrede razdaljine u dobi
venoj slici, dakle mjera se skala ima poklopiti sa arinom ravninom. Jo
mlad profesor u Rimskom kolegju, Ruer je godine 1739. u disertaciji De
novo Telescopii usu ad objecta Coelestia determinanda objavio svoju kon
strukciju krunog mikrometra koju e kasnije preuzeti i usavriti Joseph
Fraunhofer, istraiva Suneva spektra i njegova sastava o poznatih z
e
maljskih elemenata. Taj mikrometar ui e u svjetsku literaturu pod Bo
kovievim imenom, a on sam se i kasnije bavi novim konstrkcijama. Ja
mes Bradley, koji je u Greenwichu obavljao osobito precizna mjerenja, izu
mio je takoer nov tip mikrometra koji e se dugo rabiti u opseratorijima.
Prednost su dobivale etverokutne naprave gdje se vijkom pomicala skala i
vieni objekt; iz okretaja vijka tad se izraunala udaljenost. Clan Frcuske
akademije abbe Rochon bavio se takoer optikim instrumentima pa je
izumio mikrometar, tako da je s pomou dvolomno krstala mogao dobiti
dvije slike astronomskih objekata u istoj vidnoj tki. Kao to sam navodi,
Bokovi je odmah uvidio da se umjesto gorskog kristala moe uzeti obino
staklo, ali tako da se jedna slika primi od izravnih zraka svjetlosti a drga
od zraka svjetlosti kroz prizmu. Budui d je taj njegov mikrmetar mogao
posluiti u pomorstvu, Bokovi je poslao opis svojeg instrumenta ministru
morarice, a ovaj to poalje akademiji na miljenje. Postupak je jednog i
drugog razloan; Bokovi je bio direktor Optike za morcu, a ministar,
sam laik, trebao je kompetentnu ocjenu. No kad je Bokovieva rasprava
bila proitana na sjednici Francuske akademije, nekoliko je lanova odmah
ustvrdilo da je to plagijat Rochonova mikrometr. Puknuo je skandal. Pred
lagalo se dapae da Akademija zahtijeva od ministra morarice da otpusti
Bkovia iz slube. Stvar je svrila na tome da se formirla komisija koja
e ispitati je li to zaista plagijat. Najneugodnije je bilo u toj aeri to je
Rohon poeo tvrditi da je ve prije doao na ideju da upotrijebi staklo,
ali je odugovlaio s objavljivanjem, a Bkovi bi to mogao znati (kako?).
Krucijalno svjedoanstvo o Bokovievu prioritetu to se tie upotrebe sta
kla i poslije dviju staklenih prizama nije jedan upueni znanstvenik htio
dati, i to iz opreza d mu to ne pokvari izbor u Akademiju. D'Alembertova
veina i tom je prigodom pucala u strca-isusovca. Sam Bokovi u pismu
tadanjem tajniku Akademije markizu de Condorcetu vrlo uvjerljivo izlae:
Ako je doista Mr. abbe Rochon dao isto otkrie (s dvije staklene pri
zme) ve prije vie godina, ja mu ne osporavam . . . ipak ne shvaam
kako to da nije nita rekao o tom nainu, daleko jednostavnijem, kad je
* Taj biogmski podatak, kao i mogo dgih, prt je i Markov
2. sveska, poglavlja XV, U slmbi velikog kmlja.
163
ustro i s toliko entuzijazma iznosio drugi nain s pomou gorskog
kristal i zaJto nije nastojao da to objavi kroz toliko godina!?
Na svaki nain, nadam se da nakon toliko djela koja sam dao javnosti
u dugom slijedu godina . . . neu pasti pod sumnju da se elim kititi ot
kriima drugih.
Ta sukobi znanstvenikih tatina dobivali su jo vatre od topovske grm
ljavine. Engleska flota je u srpnju te godine 1778. kod Ouessanta blizu br
tanjske obale poraila francusku moraricu i potopila san Francuza da budu
pomorska velesila; a taj je rat oslabio jo vie ionako slabu vladu Louisa
XVI, udaa koji se u tim kritinim godinama odao bravarskom hobbyju.
Ako je i govoro z se kako jedini voli narod, na vjealima su se njihali ljudi
pobunjeni protiv poreza, gladi i batina. Gledajui taj teror i "gomile divljaka
koje su se srile u grad", Bokoviev stanodava i pisac Prijatelja naroda
patetiki se obraa vlastodrcima u svojim memoarima, objavljenim tek
1834. u Parizu:
Ah, vi ne znate kakav je to svijet kome gulite kou, ili, da se posluim
vaim izrazom, kojim vi upravljate! Sto!? Vjerujete li da ete ih moi
stalno nekanjeno moriti potezima pera i s ledenim ravnodujem? Jest,
hoete, ali samo dok ne nastupi katastrofa. Da, vlada koja se igra mur
ke pa se i odve esto saplie, okonat e opim obratom svega posto
jeeg.
Dok je to otac govorio, ve je sin vodio trei stale na zauzimanje parla
menta. Mirabeau to nije morao ponavljati svojem

stanaru. On sam je s
lu
tio primicanje katastrofe.
Sam Bokovi nije znao engleski, i jedan pariki znanac ga je obavijestio
to je Priestley pisao u svojoj knjizi.* S obzirm n njegov nesiguran poloaj
morle su Ruera uznemiriti primjedbe da ga je ozloglaeni heretik uze
z ortaka u prmicaju materijalizma. Slobodoumnici u Frncuskoj akademiji
smatrali su ga svojim neprjateljem, a krhku ptporu na dvoru mogle su Ia
ko sriti insinuacije da njegova Teorija prirodne filozofije slui bogohulni
cima u podrivanju vjere. Samo tako je razumljivo da je Bokovi, suprtno
svojem karakter, upu
t
io prtestno pismo Priestleycvu zatitniku lordu
Shelbumeu. Narvno, Priestley je bio ogoren tim postupkom pa u pismu
o 19. kolovoza 1778. zamjera Ruer:
Vrlo mi je ao da imam razloga potuiti se na osobu za koju imam uvi
jek tako veliko tovanje kao to sam imao za Abbe Bokovia. Vi ste
bili informirani, ini se, da sam vas prikazao kao 'blagonaklonika naj
ekstravagantnijeg materijalizma to ga vi smatrate odvratnim, ogavnim
i avolskim'. Vi nazivate moj postupak 'uasnom klevetom koja napada
vaJu religiju, potenje i ast'. Vi velite: 'Ja moram opozvati to sam na
pisao', da u ja nai u vama estokog protivnika, da ete vi biti primo
rani javno objaviti, u asopisima, kako sam vas uvrijedio i da sve to
sam ja pisao poteklo je od toga a da nisam ni itao vau knjigu.
* Fosrijcdi jc bio spis OugusIons rclaIng Io maIIcr and Ihc sprI, objav-
ljen 1m1 gje sc Bokovievom dikom atomistikom pduzia objasniti
biolokc 1 psihike fcije.
16
Sve to i jo vie u istoj namjeri vi ste izrazili u pismu lordu Shelbureu
koje je njegovo Lrdstvo upravo dostavilo u moje rke. Sad ne mogu
a
da ne primijetim kako bi se pristojalo asnom ovjeku . . . da ste prigo
vorili meni osobno o toj stvari, a ne da izravno piete mojem patronu
o tome; kad ste morali shvatiti da bi mi to jedino moglo nakoditi; a za
sve to vi znate to bi mogla biti nepopravljiva i kobna teta.
To pismo, kao i prethodno Bokovievo, samo pokazuje tuan poloaj znan
stvenika ovisnih o monim patronima. I jedan i drugi strpili su z svoju
egstenciju, a najgor je to jedan drugoga morati optuivati kako bi
ouvali mjestance u gospodarevoj milosti. Priestley nastavlja otr:
Nego, Gospodine, pristojalo bi se ovjeku vaih godina i karaktera da
ste pogledali to sam ja zaista rekao prije no to ste uptrijebili takav
jezik tom prilikom. Da ste to uinili, vi biste nali da, ma kakvu sam
krivnju poinio svojom posljednjom publikacijom, ja vas nisam uinio
ortakom u tome; jer ja sam jedino usvojio vaJu teoriju o prirodi ma
terije, a da nisam pretpostavio da biste vi imali najdalju ideju o upotre
bi to sam ja uinio od nje.
Meutim, ta upotreba nije pripadala ni fizici ni kemiji, nego je leala u
Priestleyevim teolokim nazorima, to on oa objanjava:
Sto se tie moje doktrine, svrha je mojeg djela da dokalem da je to
jedina koja je u skladu s izvorim sistemom objave, dok je vulgara
hipoteza, koju pobijam, bila najgore izopaenje pravog kranstva,
a
posebno rimske crkve iji ste vi lan, ali koju ja smatram upravo anti
kranskom i nimalo boljom od ateizma.
Razumije se da je takvo objanjenje moglo samo jo vie razjariti vjerog
lana rimske crke. Malo su to mogle stiati uljudne rijei na kraju i pri
znanje Bokovievu geniju.
Morate mi dopustiti da kalem da nakon mnogo ugodnih razgovora to
sam ih imao s vama u Parizu, u kojima sam esto izrazio divljenje va
em djelu, ja sam osobito iznenaen da ste vi mogli pretpostaviti da
sam ga citirao, a da ga sam nisam itao. Bit u veseo da vidim prijevod
vaeg vrijednog djela na jezik tako openito poznat kao to je fran
cuski.
Bilo bi mi muno da bi ita pridonijelo umanjenju dobrog miljenja
to sam ga dosad gajio i izraavao o vama. Kao genija i kao ovjeka k
oji
je uinio valne usluge znanosti, ja u vas dalje tovati; ali bezobziran i
bijesan korak koji ste poduzeli protiv mene, bez ikakve moje provoka
cije, uinit e me ustezljivijim . . . Ako ste sposobni osjetiti nevaljalost
svojeg postupka i potrebu popravka tete koju ste mi nanijeli, ja oe
kujem da vidim jedno drugo pismo Lordu Shelburneu, napisano posve
drugaije od vaeg posljednjeg.
Ja sam, ne bez tovanja, ali puno manjeg no prije,
Gospodine, va vrlo ponizni sluga
J. Priestley
165
Da je Priestley zaista oekivao od Bokovia drugaije pismo svojem
patrnu, jamano ne bi onako pisao. Zadrao bi se pri tom d dade lekciju
starjem kolegi o dobrm ponaanju i ti. No on se nije mogao obuzdati,
a konvencionalna fraza kako je "ponizan sluga", nije pokrivala posve dru
gaiji karakter. Onim teolokim dodatkom i osobito opaskom o rimskoj cr
kvi pokvario je svoju prvednu stvar. I ne samo to. Tvrdnja kako je iz Bo
kovieve teorije o materiji izvukao svje zakljuke o objavi, protivne ri
m
skoj dogmatici, mogle su samo potvrditi Ruer d je bio u pravu. Stoga
mu Bokovi 17. listopada iste godine 1778. odgovara s jednakom otrinom.
U tom pismu on se pro ispriava to mu nije oa odgovorio zbog odla
ska iz Pariza, a i neznanja englesko jezika. Ruerovo je pismo napisano
dobrim francuskim to ga je Priestley poznavao, a on sam nije pisao ono prvo
pismo na francuskom i latinskom da bi ga pokazao patronu ili drugim znan
cima u Londonu, po svoj prilici. U svojem pak pismu Bokovi se eli ponaj
prije obraniti od optube d je neprvedno nnio tetu tieniku lorda Shel
burea. Jedan lan Francuske akademije ponovno mu je preveo dotina mje
sta iz Pristleyeva rda, tako da ne moe biti govora o nesporazumku.
On mi je potvrdio u vie razgovora da smo mi posve sigurni o toj
stvari, da na njegovo veliko iznenaenje vi zastupate u svojem djelu
ist materijalizam, bez imalo ublaavanja, posve otvoreno; da vi pre
tendirate izvesti ga iz moje teorije o materiji inei me tako ortakom je
dne doktrine koje se gnuam . . .
Vi moete dobro zamisliti kako me to pogodilo, osobito nakon to sam u
svojem djelu izjavio sa svom jasnoom i s moguom tonou svoja su
protna osjeanja govorei o velikoj razlici izmeu materije i duha, kao
to sam to stavio u apendiksu Anima et Deo. Ja ne bih mogao predmni
jevati u svog prijatelja ni neznanje ni odstupanje od originala; dakle
niam vidio nikakve koristi u tome da se obratim izravno na vas, ne oe
kujui od vas formalan opoziv onoga to ja smatram grubom klevetom
objavljenom u tisku . . .
V i velite da ste usvojili moju teoriju o materiji i da ste odatle izveli
konzekvencije kojima optuujete zbog pogreke razne grane kranstva,
a osobito rimsku crkvu . . . Vjerujete li da mi niste time uinili teku
tetu kako su to to ja smatram bezbonim i bezumnim nune konzek
vencije moje teorije? . . .
Naravno, dobri katolik bio je izvan sebe kad se u tim konzekvencijama
pojavio papa kao antikrist. Pustimo li po strani te vjerske razmirice, tad
ostaje pitanje je li Priestley zaista vjero usvojio Bokovievu teoriju o ma
terji. Sa Ruer suja u to navevi malo zatim u pismu d je njegova
terija srodna s peripateticima koji su uzimali virtualno protegnue. To je
mjesto u pismu dosta nejasno, ali biva oitije kad se stavi u vezu s njego
vim navoenjem apendiksa o Dui i Bogu. U njegovoj teoriji u stvaost
i materiju nastupa i virtuelni prostor; pa ako su njegove fizike toke r
alne bez prtegnua, one to vie nisu s obzirom na potencijalni prstor (u
kojem boravi takoer dua, kao i potencijalne fizike veliine). Bokovieva
fizika nadgrauje se metafizikom, kao to je to uradio i Aristotel. Naalost
,
izostalo je dublje razjanjivanje izmeu ta dva velika prirodoslovca, i jedan
i drugi zautjeli su s puno gorine. Tek nakon Ruerve smrti pisat e opet
166
Joseph Priestley o Bokovievoj teoriji s istim uvaavanjem upotrebljavajui
je pri tumaenju kemijskih spojeva.
Priestley nije zamijetio, a nee to ni kasniji sljedbenici ili krtiari, kako
je Ruer uvoenjem potencijalnog prostora nadiao podjednako Descartesov
dualizam i atomistiki materijalizam. Uz taj potencijalni prostor i vrijeme
vezane su fizike veliine, ali tu prebiva i dua. Time je bila pruena mo
gunost interakcije izmeu fizikog i psihinog na posve nov nain, to nije
potanje Bokovi razvio, a jamano nije ni mogao, a i danas prdstavlja j
e

dan od izazova kvantnoj teoriji i psihologiji. Svakako, zamamna je ideja ueti


potencijalni prostor kao pouje interakcije fizikih i mentalnih presa.
Bokovi je odravao vrlo opiru korespondenciju s mnogo Znanstve
nika. Dok je bio u Parizu, pogotovo su mu esto stizala pisma iz Italije. Do
sta te korespondencije uva se u biblioteci Sveuilita u Berkeleu, a tamo
nji profesor Roger Hahn* ovako vrednuje njihov katalog:
Vrlo malo matematiara djelatnih u Italiji su odsutni s tog popisa.
Ova pisma bi mogla napokon postati osnovica za vrlo potrebnu studiju
da se utvrdi obnova znanosti u Italiji iz sredine 18. stoljea i pmogne
izdvojiti faktore iza te obnove. Za to razdoblje mora se Bokovi sma
trati sredinjom figurom u toj zajednici.
Raljivo je stoga da je u Italiji jako poraslo zanimanje meu povjesni
arma znanosti za Bokovia. Neki i svojataju Dubrovanina otvarajui tako
posve suvinu i anakroninu polemiku; jer on je pripadao cijelom znanstve
nom svijetu nikad ne poriui svoje podrijetlo.
Navodei optike manuskripte, Roger Hahn postavlja vrlo smjeli sud:
Kad se oni temeljito proue u vezi s relevantnim pismima u Berkele
yevoj kolekciji, Bokovi bi mogao izraniti kao jedna od nekoliko zna
ajnih linosti u povijesti optike izmeu Newtona i Thomasa Younga.
Svakako, cjelokupno djelo Ruer Bokovia jo nije proueno, a ova knji
g pra samo glavne obrise velikog znanstvenog potvata. Vana je takoer
njegova korespondencija s L Sageom, enevskim fiziarem i metafiziarem.
Njih dvojica nastojala su, suprotno enciklopedistima i svim
materijalistima,
dii atomistiku na viu razinu gdje bi se gubila onako otra razlika izme
tjelesnog i duevnog.
Potiten harangom Akademije i opim prilikama, Bokovi je odluio
vratiti se u Italiju kamo su ga pozivali i obeali mu tiskanje svih djela. No
na odlasku zaokupit e ga jo jedan astronomski nalaz. 13. oujka 1781. z
mijetio je William Herschel novi 'komet' na nebu. U svibnju je ve referi
rano na sjednici Pariske akademije da je Bokovi odrdio elemente staze
tog novog nebeskog tijela, ali on sumnja da je to uope komet. Bio je to
novotkriveni planet, na Uran, o kojem e Bokovi dalje pisati. Sva
kako, taj uspjeh bio je Rueru nadoknada za mnoge gorke zalogaje to ih j
e
progutao za stolom Akademije.
U Italiji se zadrao dosta dugo u Bassanu da nadzire tiskanje svojih
djela. Godine 1785. preselit e se u Breru kraj Milana; bila je to sad mo-
* Isis, an interational rvie devote to the histor of science and its
cltul iuence, 1965, Vol. 56, l, No: 183.
167
dema zjezdica, najvie zaslugom njegovih nekadanjih napora. Bokovi
se dalje brine za objavljivanje svojih spisa pa se tui nakladniku d su os
ta
vili mnogo tiskarskih pogreaka. Svratio je i u Rim gdje ga je vrlo ljubazno
primio Pio VI. Ruer je poklonio papi svoja raskono uvezana djela (a. taj
g je uvez stajao 1 cekin, kao to je pisao brtu u Dubrvnik), i njih dvojica
su kasno u no razgovarala o vjeri i znanosti. Nakon to je konano bio sklop
ljen ugovor izmeu Austrije i Holandije, Bokovi je odahnuo od bojazni
d e buknuti velik rat pa u pismu kui izraava krhku nadu: Tako se
uivati, kao to se nadam, dug mir.
On nije naao mir u svojoj posljednjoj milanskoj godini. Potitilo ga
je to su njegova objavljena Djela nalazila premalen odjek u Europi koja
je srtala u nove ratove i bune. U ve visokoj starosti, kad bi mu bila naj
nunija panja bliskih, ogorila ga neprijazna sredina. Nova uprava u Zvje
zdaici Breri lako je zaborvila njegove zasluge, i vrijealo ga je da se tu
s njim postupa kao s neeljenim gostom. Onako sve osamljeniji, oslukivao
je pribliavanje smrti koja ga je vraala u njegovo dugo putovanje od dubr
vake luke do ove konane stanice gdje malaksava u agniji poput iznure
nog psa-skitnce. Intelektualno zajednitvo napustilo ga je u mraenju uma,
a onako slab i obeshrabren gledao je oko sebe samo tue, ravnodune pro
laike. Vjera koje se tako usrdno pridravao odvojila ga je od obitelji, d
o
movine, ene, djece; a to mu je davala za uzvrat? Iz dubokog oaja pro
valio bi na asove bijes, tako da su ga ukuani ak vezali. Knez Kaunitz je
nardio da lijeniki konzilij ispita duevno stanje Dubrovania. Lijenici
su u dosta dugom izvjetaju dijagnozirali veliku promjenljivost u udi p
a
cijenta. Povlaio se u se, bio opet rzdraljiv, strahovao o bijede, bio opet
vrlo dareljiv. Lucida interalla praena su deprsijama kad sumnja u sve
to je uinio. No ta medicinska dijagoza ostala je pri povrinskom sindro
mu dok se u .samotnikovoj dui odigravala posljednja bitka izmeu trans
cendentalnog smisla i ivotnog apsurda.
Da, blizina smrti vraala ga je na prohodane stae po biblijskoj dolini su
za, gdje su dvorovi ipak pirovali, a oni znanstvenici, kao i cijeli puk, stajali
pogute ije ili molili na koljenima za spas. Dane i noi provodio je nad
spisima unutar debelih zidova koji ga nisu uvali ni od ega, ali su zastirali
pogled u velikake palae, rasko, tatinu i bezumlje. Kojim europskim bo
jitem nije proao! Koji ga uas nije okrznuo! Dug, vijugav put kroz Rim,
Be, Pariz, London, Carigrad, Varavu, pun opasnosti, pokraj najgore ljud
ske bijede, okrutnih pustoenja, inkvizicijskih hajka, upaljenih lomaa, ga
rita i groblja. A kroz svu tu europsku kalvariju bila mu je propusnica i
ppudbina vrea spisa na leima koje su carinici ouvijek prezirali. No to
i nije bilo najgore; gubljenje smisla vuklo je ovjeka u najdonje krugove
pakla. emu sav taj napor? emu toliko odricanja da kraj tog golgotskog
puta bude u ravnouju svjetine? Je li njegova istina vrijedna kria na vrhu?
Onako oslabljenog, bacila ga je recidiva tuberkuloze na posljednji leaj.
Lei Ruer Bokovi u aoniji koja nije samo propadanje izmorenog tijela,
nego i borba 6a sum jom, vjenom pratilicom svih istraitelja. Je li u vie
nju svojeg Novog svijeta naa utjehu? Je li mu transcendentalna nada ub
lala posljednje muke? Najvanija pitanja ostaju nezakljuena. Umro je
13. veljae 1787.
168
'
OZIVLJENJE BOSKOVICEVE TEORIJE
Premda se Bokovi alio da se njegova djela malo itaju, njegova je
teorija nalazila sve vei prihvat. Na vanim sveuilitima u Austrjskoj Ca
revini, u Beu, Grau, Budimpeti, Ljubljani, Tmavi, Zabu i dgdje,
profesori fizike, matematike ili kemije predavali su Ruervu atomistiku;
bila je dapae sastavni dio udbenika. Originalni spisi na latinskom manje
su se poznavali, ali je vie autora prikazivalo temeljne misli o tokastim ato
mima kao sreditima uzajamnih sila. No dalji korak u ravijanju Bokovie
ve teorije nije tad bio uinjen. A i pitanje je to se moglo vie napraviti s
vie-manje kvalitativnim izlaganjima. Ako se i pokuala Ruerva sila ma
tematiki izraziti, a i sam Bokovi je postavljao algebarsku formulu, di
ferencijalna jedadba gibanja postala bi tako komplicirana da bi rjeavanje
bilo nemogue. A jo manje se mogao karakter sile izvesti iz nekih opih
zakona. Nije stoa udo da je zanos s Bokovievom atomistikom, tako jak
potkraj 18. stoljea, zamro na poetku 19. stoljea, kad su ve u fizici nad
vladale moeme metode istraivanja, prije svega infinitezimalni raun i eks
periment utemeljen na mjerim instrmentima. Student fizike vie nije bi
o
spreman da prouava Teoriju prirodne filozofije. Ne samo d je iezlo zna
nje latinskog jezika ve vie kvalitativna ili filozofska izlaganja nisu zado
voljavala. Trjumf nove matematike, primijenjene na prirdoslov
ne prble
me, otpremio je starija znanstvena djela u muzej.
Razumljivo je stoga da se jedan ugledni britanski znanstvenik udi ka
ko je mogla Bokovieva teorija tako procvasti pod konac 18. stoljea. Izre
eno je to bilo upravo u vrijeme kad se Michael Faraday uponavao s Rue
rovim nazorima. Genijalni eksperimentator prniknuo je dublje u izvore
zamisli Dubrovanina od njegovih suvremenika i sljedbenika. A tim
e
poinje
nova era u fizici.
Kad je i Bokovieva fizika difundirala kroz uske kapilare isusovakih
kolegija i sveuilita u Italiji, Austriji, Njemakoj i Velikoj Britaniji, pravo je
i puno raijevanje izostalo. Za mnoge konzervativce bio je to ponjprije
kompromis s Newtonom anglikancem koga su ortodoksni ktoliki zavodi
prihvaali tekog srca. Sam je Ruer nesretno ocijenio svoju Teoriju prirod
ne filozofije da stoji izmeu Newtona i Leibniza koji e do Kantove Kritike
istog uma biti filozofski autoritet rimokatolike Europe. Meutim, trbalo
je Bokovia itati posve drugaije da bi se oanle izvadilo plodonosna sje-
169
me. Uinio je to Faraday koji i nije znao latinski i tek uo za Teoriju od svo
jeg efa Davyja, ali genijalna intuicija e ga osposobiti da prodre dublje u
Ruerov Novi svijet od ranijih njegovih sljedbenika. S njim e izvore
ideje oivjeti.
Otpoevi kao kolporter pa knjigovea, kovaev sin Michael rano je za
volio "svijet pisma". Njegoa znanstvena intuicija iznenadila je Humphryja
Davyja, tako da ga uzima za asistenta, a obavljat e mu dugo poslove sluge.
Faraday je pratio ugledno prirodoslovca na putovanjima po Europi, gdje
upoznaje mnoge znanstvenike i njihova istraivanja. To mu je bio velik poti
caj. Kad je Michael uinio prvo znatnije otkrie, Davy je to svojatao za se
,
i odnosi su meu njima dvojicom ohladnjeli. Dapae, moni prirodoslovac
usprtivit e se Faradeyevu izboru u Royal Society.
Zacijelo, to je stara pria koja se stalno ponavlja - da parafraziramo
Heineov stih u tom drugom kontekstu. Moi efovi silili su oduvijek podre
ene da rade za njih i kitili se njihovim otkriima, katkad toliko velikoduni
da njihova imena prikrpaju uz svoje impozantne titule. Dok se znansteni
r obavljao vie individualno, takvih je zloraba bilo manje, a ee je bilo
padanje u zabrav. No u novije vrijeme, gdje su potrebna sve vea labora
torjska sredstva i brojnije ekipe, biva intelektualni 'proletarijat' sve vie
eksplotiran. Toliko uzveliani ekipni rad ponegdje razvija zajednitvo meu
istrivaima, no ponegdje, ako ne i ee, ogorena suparitva i muna
podjarmljivanja. Svakako, individualni rad s razmjenom ideja i publikacija
ima esto prednost da vie ravija istraivaku matu i samostalnost.
Eksperimentalni se genij prbio usprkos oskudnim sredstvima i poet
nom otporu, onoj mrovolji starijih pred rstom mlaih i uspjenijih. Nakon
to je danski fiziar Hans Christian 0rsted 1820. zamijetio da elektrina str
ja moe pokrenuti magnet, Faraday je pomnije pruio tu pojavu i ubro
mu je dola zamisao da mora postojati obruti efekt, da se magnetizam
moe preobratiti u elektricitet (iz njegova dnevnika 1822). No tek 1831. uspio
je doi na trag tome to e ga proslaviti u cijelom znanstvenom svijetu. Go
dine nakon toga bile su ispunjene najintenzivnijim radom to e g tako umo
riti da e se sa suprgom povui u dokolicu gdje i umre.
Michael Faraday (1791-1867), najvei istraiva elektriciteta i magne
tizma, pomao se vinuo do spoznaje da nisu glavni elektriki naboji i mag
netski polovi, nego elektromagnetsko polje izmeu tih naboja i polova. Za
cijelo, nije se bilo lako otkinuti od uvrijeene slike o daljinskim silama, na
kon to je na osnovu Coulombova zakona bila izgraena impozantna mate
matika teorija. Faraday je bio najvei genij u pronalaenju eksperimenata
koji e postaviti ,i odgovoriti na temeljna pitanja. Natavivi elektrokemij
ske radove svojeg efa Davyja, otkrio je 1832. da je pri elektrolizi prenesen
elektrini naboj razmjeran prenesenoj koliini kemijskog elementa ili spoja.
Tek 1880. objasnili su nekako istovremeno Maxwell i Helmholtz da to otkrie
ukazuje na elementari kvantum elektriciteta - to e poslije dobiti ime
elektrn. No sam Faraday nije pomiljao na atomistiku strukturu elektri
citeta, ve je vie panje posvetio elektromagnetskoj indukciji koju je zami
jeto 1831. Prmijeni li se magetska sila, tad se u vodiu pobudi elektrina
struja, to ukazuje da je takva promjena izazvala elektrinu silu. Sile su
vezane s elektrinim nabjima ili magetskim polovima pa Faraday, poto
je istraivao utjecaj medija, sve vie govori o elektrinim i magnetskim sil
170
nicama. Bio je to zaetak fizike polja. On sam veli da mu je pri tvorbi tog
novog pojma pomogla Bokovieva teorija koja je uvela sile kao primau
realnost dok su se atomi mogli shvatiti kao uporita ili izvori sila. Godine
1844. objavio je Faraday* svoja razmiljanja o prirodi elektriciteta i mate
riji u raspravi A speculation touching Electric Conduction and the Nature of
Matter. Tu on najprije iznosi kako dominantna teorija da imo grdice-ato
me i prazan prostor meu njima stvara tekoe u shvaanju zato neka tijel
a
(metali) vode elektrinu struju a druga (izolatori) to ne ine. Mora li se pret
postaviti da u jednom sluaju prazan prostor nosi strju a u drugom sluaju
ne? On veli:
Meni nij
e
nepoznato da je duh najmonije ponukan pojavama krista
lizacije, kemije i fizike openito da prizna sredita sile. Osjeam se spu
tan, zasad hipotetski, da ih sam priznam, a ne mogu bez njih, ali osje
am veliku tekou u koncepciji atoma tvari koji bi bili viJe-manje raz
maknuti u krutninama, tekuinama i parama s prostorom meu njima; i
uviam kakva proturjeja u zakljucima izlaze s tog glediJta.
Ako to ipak moramo pretpostaviti . . . tad mi se ini najsigurije da
pretpostavimo to manje, a u tom pogledu, ini mi se imaju BoJkovievi
atomi veliku prednost pred uobiajenom predodbom. Njegovi atomi,
ako tono razumijem, puka su srediJta sila ili snaga, a ne grudice tvari
u kojima bi prebivale te snage.
Faraday doputa prigovor da moda nije posve razumio Bokovievu teo
riju. A ta je sumnja u njemu shvatljiva kako nije sam mogao itati origi
nalne Ruerove spise na latinskom. Ipak preseneuje kako je uhvatio bitnu
stranu Bokovieva shvaanja atoma. Njegov uitelj Davy je rerovskim
rasporeajima toaka-atoma protumaio razliitu modifikaciju dijamanta
i grafita. No tko je Faradayevu pozorost usmjerio na silu??
Prema njegovoj analizi tada dominantna atomistika zaplie se u tekoe to
razdvaja tvar i moi tvari kao da su to dvije razliite stvari; dok je uistinu
samo jedna materija.
Prije no to zavrim te spekulacije, hou ukazati na vane razlike i
meu predodbe atoma koji su jedino srediJta sila poput BoJkovievih
atoma i predodbe molekula posebnih stvari u kojima su prikopane
sile u njima i oko njih.
Prema drugoj pretpostavci atoma sastoji se masa tvari od atoma i pro
stora meu njima, prema prvoj materija se svuda nalazi i nema praznog
prostora. U plinovima dodiruju se atomi isto tako kao u vrstom tijelu . . .
Odatle slijedi da se materija rasprostire kontinuirano, i, promatrajui
koliinu tvari, ne moramo praviti razliku izmeu atoma i prostora meu
njima. Sile oko sredita daju tim sreditima svojstva atoma materije ...
Taj zakljuak Faraday jo drmatino potvruje neoekivanom izjavom:
da se svaki atom, tako rei, protee preko cijelog Suneva sustava,
a da ipak zadri uvijek svoje vlastito srediJte sile.
* Phloophcl Magazine, Vol. XIV, sijej-lipaj 184.
171
Zaita. taj laak u Philosophical Magazine, 184. objava je nove fizike polja
koja e zamijeniti staru predodbu o materiji. Je li tu Faraday otiao mnogo
dalje od izvore Bokovieve teorije? Treba imati na umu da je on bio prije
svega genijalni eksperimentator koji nije nosio Aristotelovu filozofsku ba
tinu poput Ruera. Svakako, bilo bi mu strano ono staro i ak skolastika
razlikovanje izmeu onoga to jest i onoga to moe biti, izmeu aktualnog
i potencijalnog. Dok Bokovi ima iza stvaog prostora matematiki ili po
tencijalni prostor koji je kontinuiran, z Faradaya bi takva dvoslojnost bila
besmislena. To je bitna ralika izmeu obaju fiziara. Kad bi se Rueru odu
zeo taj aristotelizam, a time bi se vie izgubilo negoli dobilo, njegovi bi izvodi
konzistentno vodili na Faradayeve spekulacije, ukorijenjene u eksperimentu.
Jer jednome i drugome nije sila svojsto atoma, ve je temeljnija od atoma;
i jednome i drgome masa biva svojstvo sile, kao to pie Faraday: sile po
daju sreditima svojstva materije.
Faraday prikazuje atom kao tokasto sredite iz kojeg se u beskonanost
pruaju silnice, ili uvir u nj. To polje stvara masu atoma. Slino je i Bo
kovi pridao svojoj toki silu inercije, ali dodaje dalekovidno da bi uzajam
ne sile mogle doprinijeti inerciji. Time to su obojica eliminirala masu u
Newtonovom smislu kao koliinu tvari ili kao temeljno svojstvo materije u
smislu d'Alemberta, Lagrangea i Laplacea otpoela su fiziku polja koja e
potisnuti demokritsku atomistiku. Faraday jasno veli da time prestaju spe
kulacije o obliku atoma, da li su kugle, elipsoidi ili dodekadri, kao to bi
prema razliitim kemijskim spojevima izlazilo.
Ali, ako se atom zamilja kao sredite snage, tad bi se ono to se obino
razumijeva pod oznakom oblika sada odnosilo na ra.pored i jakost sila.
I to ve pretskazuje suvremenu teoriju estica. Modema fizika vie nee pri
kazivati atome Platonovim geometrijskim tijelima, ali e se iste geometrijske
simetrije javljati u atomskim tvorevinama i poljima elementarnih estica. Za
cijelo, virtuelni kvanti polja bi posve izlazili iz Faradayeva vidokruga, a tu
je ve prije uskoio Bokovi sa svojim razlikovanjem potencijalne sile (vis
potentia) i aktualne sile (vis activa). No konkretne Faradayeve prdodbe bile
su vane za dalji razvoj klasine fizike, jedino tada moge.
Treba imati na umu da je u tom 19. stoljeu bio eter openito smatran
za nosioca gravitacijskih, elektrinih i magnetskih pojava, pogotovo nakon
pobjede valne teorije svjetlosti. Poto je Thomas Young objasnio polariza
ciju svjetlosti prdodbom da su to transverzalni valovi, morala su se eteru
prpisati svojstva vrstog, elastinog tijela (jer bi se finom tekuino
m irili
samo longitudinalni valovi). Svakako, predodba etera kao krutog tjela sta
vljala je teoriju pred nepremostive tekoe. Nakon dugog traenja pronaao
je Faraday da se ravnina polarizacije moe zakrenuti magnetskim djelova
njem. Taj ga je nala uvrstio u uvjerenju da je svjetlost elektromagetske
prirode.
Faradayeve zore slike o silnicama nale su malo resonancije meu su
vremenicima koji su ponajprije cijenili matematiki izraenu teoriju. Tako
i astronom i fiziar George Bidell Airy pie:
172
Jedva mogu zamisliti da bi tko zna praktiki i numeriki slaganje (iz
medu Coulombovih zakona i eksperimenata) asak kolebao izmedu jedno
stavne i precizne akcije, s jedne strane, i neeg tako maglovitog k li
nije sile, na drugoj strani.
Zanimljivo je da je William Thomson, jo student u Cambridgeu, ozbiljno
uzeo Faradayeve slike i dapae pokuao ih zaojenuti u matematiko rho.
Sam Maxwell je od poetka uvaavao Faradayeva otkria, ali se dugo nij
e
mogao odluiti, kao to sam veli:
.
Bio sam svijestan da se pretpostavljalo da postoji razlika kako je Fara
day promatrao fenomene i kako matematiari, tako da niti on niti oni
nisu bili zadovoljni s jezikom druge strane. Bio sam takoer uvjeren da
ta diskrepancija ne potjee odatle to bi ijedna strana bila u krivu.
Faradayevo otkrie magnetske indukcije matematiki su formulirali ne
ovisno i razliitim putovima Franz Neumann, Herann Helmholtz i William
Thomson. No bitan je napredak uinio Maxwell, tako da je uspostavio potpu
nu simetriju izmeu vremenskih prmjena i vrtloga elektrinog i magnet
skog polja. Njegova radnja A Dynamical Theory of the Electromagnetic Field,
1864. sadri sustav diferencijalnih jednadbi koje omoguuju strogu i pre
glednu matematiku obradu. Ako je on ispra elektrine i magnetske sile
sveo na elastine deformacije etera, njegova teorija utemeljuje elektrmag
netsko polje kao novu fiziku realnost kojoj ne treba mehanikog modela.
James Clerk Maxwell (1831-1879), jedan od najveih fiziara u povijesti,
uradio je za elektrodinamiku ono to i Newton za mehaniku. Njegova knjiga
Treatise on Electricity and Magnetism, objavljena 1873, primljena je s najve
im udivljenjem i utrla je put fizici polja. Isprva je on jo govorio o F
ar
dayevim silnicama (lines of force), no novi pojam zadrat e se pod nazivom
polja. Iz svojih jednadbi Maxwell je izveo da se elektromagetske promjene
ire kao valovi s brinom e, elektromagnetskom konstantom koja je jednaka
brini svjetlosti. Time je bilo potvreno Faradayevo nagaanje da je svjetlost
elektromagnetski val.
James Clerk rodio se 1831. u tipinoj graanskoj obitelji koja je imala
imanje nedaleko od Edinburga gdje se i kolovao. U Cambridgeu je pak
zavrio sveuilite i otpoeo s prvim istraivanjima o elektricitetu, i to sli
jedei Faradayeve "linije sile". Privuen hipotezama o eteru, zamislio je da
se taj eter moe polarizirati; a to mu je nekao olakalo put do otkria
obratnog magetskoj indukciji, naime da promjena elektrinog polja stara
u eter "struju" koja oko sebe proizvodi magnetski vrtlog poput obine
elektrine struje. Sam Maxwell nije se otrgnuo o mehanikih modela, ali i
takve predodbe su mu pomogle da stigne do opih jednadbi elektrmag
netskog polja. Po naravi bio je konzerativan, poput Plancka koji je utr
put kvantnoj teoriji a da nikad nije prihvatio gotovu pojmovnu izgradju.
U njegovo je doba rasplamsala borba oko Darwinove teorije evolucije. Bu
dui da je ta teorija opovrgavala biblijsko uenje o postanku ljudi i svela
svrhovitost ponaanja ivih bia na prirdnu selekciju, anglikanska je crkva
odmah ustala prtiv Darwina s najotrijim osudama. Zaudo, Maxell j
e
stao na stranu crkve kojoj je British Association for the Advancement of
Science na lipanjskom sastank 1860. dalo odluni udarac, kad je Huxley
smrio argumentima pozvanog oxfordskog biskupa.
173
Maxwell se trajno bavio kinetikom teorijom, i on je prvi proraunao
statistiku raspodjelu brzina ili energija molekula pri stanovitoj temperaturi.
Njegov je rad takoer utirao put tumaenju entropije s pomou vjerojatn
o
sti, kao to e to potpuno objasniti Ludwig Boltzmann. Dugogodinja istra
ivanja objavio je u knjizi Theory of Heat 1875. Tu se posebno osvre na
Ruerovu teoriju:
Sve do ovih dana oni koji . . . priznaju istinu dinamikih principa ipak
osjeaju malu odbojnost da prihvate teoriju poznatu kao Bokovievu
- da su supstancije sastavljene od sistema toaka koje su puka sredi
ta sila privlaei se ili odbijajui. Vjerojatno je da mnogo svojstava
tijela mogu biti objanjenja tom pretpostavkom, ali nikakav raspored
centara sila, kako god kompliciran, ne bi nam dao rauna o injenici
da tijelu treba stanovita sila da proizvede stanovitu promjenu gibanja
- koju injenicu izraavamo time da tijelo ima stanovitu mjerivu m
a
su.
Posrijedi je nesporazumak. Narvno, Bokovi pripisuje svojim tokama ma
su u tom smislu trmoti, to on dosljedno zove vis inertiae. Trganje od
Newtonove definicije mase kao koliine tvari nije bilo lako ni Maxwellu,
tvoru elektrodinamikog sistema.
Encyclopaedia Britannica u izdanju od 1877. donijela je Maxwellov la
nak o atomu. On je tu dao lijep povijesni pregled u kojem atomistici su
protstavlja fiziku kontinuuma, poevi od prve opreke Demokrita i Anaksa
gore; a spominje i Descartesa kao prtagonista homogenog kontinuuma.
Protivno pak Cartesiusu on predstavlja Ruera Bokovia kao tvorca naj
istijeg atomizma:
Prema Bokoviu materija je sastavljena od atoma. Svaki atom je ne
djeljiva toka koja ima poloaj u prostoru, sposobna da se giba u kon
tinuiranoj stazi, i koja posjeduje stanovitu masu, pri emu je stanovita
koliina sile potrebna da proizvede danu promjenu gibanja. Povrh toga
atom je obdaren potencijalnom silom, to znai da se dva atoma pri
vlae ili odbijaju silom koja ovisi o njihovu razmaku. . . Sam Boko
vi, da bi iskljuio mogunost da dva atoma budu ikada na istom mje
stu, tvrdi da odbojna sila raste beskonano kad se njihov razmak uma
njuje, tako da dva atoma nikad ne koincidiraju. No to se ini nezajam
en ustupak vulgarom miljenju da dva tijela ne mogu koegzistirati na
istom mjestu . . . Sustav atoma, prema Bokoviu, zauzima stanovito po
druje prostora uslijed sila koje vladaju meu sastavnim atomima si
stema i drugih atoma kad su im priblieni.
Maxwell dalje prikazuje Bokovievu teoriju, meutim, znaajna je razlika
u tom lanku u Britanskoj enciklopediji prema Faradayevu shvaanju Boko
via, to upuuje na nagaanje da i Maxwell nije pomno prouio Ruervo
cjelokupno djelo. To bi se moglo zakljuiti iz ovih citata:
174
Prema Bokovievoj teoriji, svako djelovanje izmeu tijela je djelova
nje na daljinu. Nema toga u prirodi kao stvarni dodir dvaju tijela. Kad
kaemo obinim jezikom da se dva tijela dodiruju, to znai samo da su
tako blizu da je odbijanje izmeu njihovih najbliih atoma vrlo veliko.
Ta interpretacija nije posve tona s obzirom na to da je Ruer odbacivao
djelovanje na daljinu pa se Faradayevo shvaanje silnica ili polja vie pri
bliava autentinoj Ruerovoj teoriji. Iz cijelog se tog lanka u Enciklopediji
vidi da i sam tvorac sustava elektromagnetskih jednadbi nije posve preki
nuo s mehanikim nazorima i eterom pa se tako moe razumjeti i Maxwel
lovo uvaavanje hipoteze atoma kao vrtloga etera i osobito predodbe o gra
vitaciji kakvu je objavio enevski fiziar i metafiziar Le Sage (s kojim je
Bokovi razvio ivu korespondenciju). Meutim osniva elektromagnetske
teorije svjetlosti uvidio je odmah da atomski sistemi moraju izvoditi unu
tarja titranja pa se pri tom vraa na Ruera:
Malo tvrdo tijelo, zamiljeno od Lukrecija a usvojeno od Newtona,
bilo je izumljeno da dade rauna o trajnosti svojstava tijela. Ali ono za
kazuje da objasni titranja molekule kao to se otkrivaju spektrosko
pom . . . Masivni centri sile, zamiljeni od Bokovia, mogu se vie pre
poruiti matematiaru koji nema skrupula da pretpostavi da su snabdi
jeveni mou privlaenja i odbijanja prema zakonu koji mu se svidi. Ta
kvi centri sile su bez sumnje po svojoj prirodi nedjeljivi, dakle sami ne
sposobni titranja. Da se dobiju titranja moramo zamisliti da su molekule
sastavljene od mnogo takvih sredita . . .
Rekavi to, Maxwell se opet koleba pa istie prednosti atoma kao vrtloga ka
ko su to iznijeli Helmholtz i William Thomson. On tu pie:
Kad je jednom atom-vrtlog stavljen u gibanje, sve njegove osobine su
potpuno odreene zakonima gibanja prvobitnog fluida koji su potpuno
izraeni u fundamentalnim jednadbama. Uenik Lukrecija moe prere
zati i isklesati svoj kruti atom u nadi da e se sastaviti u svjetove, sljed
benik Bokovia moe zamiljati nove zakone sile da bi udovoljio zah
tjevima svakog novog fenomena; ali tko se usuuje staviti nogu na stazu
otvorenu H elmholtzom i Thomsonom nema takvih mogunosti. Njegov
prvobitni fluid nema drugih svojstava doli inercije, nepromjenljive gu
stoe i savrene pokretnosti, a metoda kojom se treba ispitati gibanje
tog fluida je ista matematika analiza. Tekoe te metode su goleme,
ali slava da se one nadmae bila bi jedincata.
I Maxwell se prevario. Atom-vrtlog bio je pokopan, i to najvie Maxwello
vom elektrodinamikom teorijom kojoj vie nije bio potreba eter ili prv
bitni fluid. No da je on sam imao dosta sumnji u hipotezu eterih vrtloga,
vidi se iz posljednjih pasusa tog povijesno vanog lanka u Britanskoj en
ciklopediji gdje se ponovo vraa na Bokovievu teoriju kao mogue rjeenje
nastalih tekoa. No u lanku* koji je jamano napisao neto poslije izjav
ljuje ve posve odluno:
* Natu, Vol. 16, 1877. The best thing we can do is to get rd of te
rigid nucleus and substitute for it an atom of Boscovich.
175
Najbolje je to moemo uiniti da se oslobodimo krute jezgre i umje
sto nje uzmemo Bokoviev atom.
Valja tu primijetiti da je uvaena Encyclopaedia Britannica tada i jo dugo
poslije posvetila dosta prstora Rueru Bokoviu. S vremenom se taj opseg
smanjivao da bi u nakladi od 1977, tono sto godina nakon Maxwellova lan
ka, Dubrovain posve ispao. Takvo brisanje doivjeli su i mnogi drugi znan
stvenici, prteno izvan Velike Britanije i USA, ali je zato uvean brj politi
ar, sve u duhu doba gdje je politika zagospoarila svim ljudskim djelatno
stima i nova mjerila nastpila, svakako, s poznatim posljedicama. Dok su ve
like francuske i njemake enciklopedije na slian nain odvratile anglo
amerikim uzdizajima, mali narodi nisu imali takve obrambene sposobnosti;
i nije udo to e pomalo Ruer Bokovi bivati zanemaren. On je ve to
osjeao za svojeg ivota alei se to se u znanosti nputa latinski jezik i n
e
kadanja univernost. No s druge stroe, uvoenje nacionalnih jezika omo
guilo je silno irenje prsvjete i stvorit e neusporedivo ire tlo za obnovu
humanizma i svjetskog zajednitva. Zaborvu Ruera Bokovia pridonijelo
i to daas to on nije ostavio za sobom nijedan zakon i eksperiment koji bi
u udbenicima nosio njegovo ime, kao to je sluaj s puno manjim fizia
rima.
Koliko je Faraday bio ispred svojeg vremena, potvruje spomenuti la
nak u Philosophical Magazin, 1844. s ovakvim izvodima:
Um koji ba pristupi k predmetu, moda e nai tekou u tom da za
milja sile neovisno o neemu posebnom to bi trebalo zvati tvar, no
bez sumnje je daleko tee, tovie nemogue, misliti o toj tvari ili pre
doiti je sebi neovisno o silama. No sile poznajemo i priznajemo u svakoj
pojavi u svijetu, apstraktnu pak tvar ni u kojoj; zato dakle da pretpo
stavimo bitak onoga .to ne poznajemo, to ne moemo shvatiti i za to
nema teorijske nude?
Dok se Faraday ve posve odluio da masu, a time i mehaniku, svede na
silu i elektrmagnetsko polje, Maxwell pod kraj doi blie k njegovom
stanovitu, kao to kasniji citati svjedoe, no svakako bilo mu je teko nad
vladati duaizam mehaike i elektrodinamike.
Znatan korak prema tom sjedinjenju uinio je John Henry Poynting g
dine 1884, kad je izveo da elektrmagnetsko polje ima veliinu gibanja ili
impuls*, kao to ga imaju obina tijela u gibanju. No, ako elektrmagnet
skom polju pripada impuls, zato ne bi i masa (s obzirom na to da je impuls
jednak umnoku mase i brine)? Taj Poyntingov impuls bio je odreen ko
cijentom energije elektromagetskog polja i brine svjetlosti pa ako se to
stavi jednako umnoku "mase" i brzine svjetlosti, dobiva se temeljna rela
cija:
energija 'masa' X ct (e je brina svjetloti)
Meutim, Poynting je ustuknuo pred tom konzekvencijom pa tako nije uspo
stavio izmeu energije i mase temeljnu relaciju koju e poslije izvesti Albert
Einstein u rlativistikoj mehanici. U drgoj polovini prolog stoljea upravo
su procvale terije etera koje su objanjavale gravitaciju i elektromagneti-
* O the Transfer of Energy in the Electromagnetic Field, 1884.
176
z, i klasina se mehanika uspela na vrhunac, upravo prije no to
na
stupiti radikalna erzija. Ako su Newton i Bokovi odbijali tumaenje sile
kao djelovanja na daljinu, ipak su pristalice etera bili skloni da odbace svaku
silu ili ih svedu na napetosti i vrtloge finog fluida.
Kad je veina fiziar povjerovala pod kraj prolog stoljea d je njiho
v
posao uglavnom gotov, tako d prema rijeima lorda Kelvina ostaju jo
samo praktiki problemi, Joseph John Thomson utvrdio je 1897. elektini ne
gativne estice, mnogo lake od vodikova atoma. Tim elektrnima uao je
demon pod krv klasine zgrade. Nakon to je Marija Sklodowska-Cure idu
e godine otkrila radij, a radioaktivnost stupila u sredite istraivanja, stara
je atomistika bila razrovana, i otpoela je era fizike elementarih estica.
Vrlo znaajna za tadanje dileme i Bokoviev utjecaj su razmiljanja
koja je razvio John Henry Poynting* o problemu sile i tvari. On se ponajpri
je pita:
Da li nas odbacivanje metafizike interpretacije (New
i
onova) Drugog
zakona tjera da kaemo kako je sila puko ime za promjenu gibanja? Ja
to ne mislim, i vjerujem da to i Newton nije mislio. Cini mi se da je
on
smatrao silu kao ndto izvan tijela to bi djelovalo na nj . . . i o emu bi
smo mogli imati neovisno mjerenje . . Ta ideja o neemu to ispunja pro
stor oko tijela ini se da je bila isputena iz vida sve do slavnih Bokovi
evih spekulacija o atomima . . . Mi ne smijemo uzeti obian prikaz te
teorije prema kojoj je Bokovi uklonio atome i zamijenio ih pukim
matematikim tokama, bez 'dijelova ili veliina'. Bar, to se tie njego
va velikog sljedbenika Faradaya, njegovi atomi bili su puno vie negoli
gole toke. Svaki atom ispunio je sav prostor: gdje god je sila tu je dio
atoma.
Moram priznati da ja, kao fiziar, ne mogu prihvatiti tu teoriju, taj poku
aj da se ukloni dualizam materije i sile . . . Za fiziara je toliko stvari
koliko je neovisnih mjerenja - materija, sila, elektricitet, toplina, i tako
dalje. Meutim, ja zamiljam da je Bokovi izvodio svoju spekulaciju
vie s metafizike strane. Njegova sila, vjerujem, bila je fiziki kore
spondent volji. Njegovi su atomi postali sredite oko kojih je djelovala
Boanska Volja. Za nj nije bilo mrtve materije pokretane amo-tamo ka
kvom drugom mrtvom materijom, ve je sam svemir bivao mo Boga.
Posve sigurno, to je jedna od najsublimnijih spekulacija koje je ikad
inio ljudski duh.
Ako su Bokovieve meditacije teile prema boanskom smislu ili moi,
on je ipak bio toliko fziar da je Poynting pretjerao u teoloziranju njegove
Teorije prirodne filozofije. No vidi se odatle da Nietzsche nije bio pri ni
jedini koji je Bokovievu silu navlaio na volju; zacijelo, veliki ritelj svih
vrednota bez Boga. Sam Poynting nije bio tako nesklon teolokim meditaci
jama, kao to otkriva dalje njegovo izlaganje:
Danas je nekako moda meu nekim fiziarima da se podsmijavaju me
tafizici kao pustoj, konfuznoj misli. Meutim, i metafizika spekulacija
moe biti vrijedna kad utjee na na nain promatranja fizikih f
eno-
* Collected Scientific Papers, Cambridge, at University Prss, 1920.
12
Rue Bokovi
177
mena. To je bio sluaj s Bokovievom teorijom koja je, vjerujem, imala
najvei utjecaj u usmjeravanju Faradayeva eksperimentalnog rada.
Prema tom Poyntingovu sudu nije samo Bokovi utjecao na Faradayevu
koncepciju silnica, nego je dapae usmjerio njegovo eksperimentalno istrai
vanje. U potvrdu toga moe se navesti Faradayev osvrt n njegova otkria
:
la sam dugo gajio miljenje, gotovo ravno uvjerenju, vjerujem zajedni
ko s mnogim drugim ljubiteljima znanja o prirodi, da razliite forme u
kojima se oituju sile materije imaju zajedniko porijeklo; ili, drugaije
reeno, da su izravno srodne i uzajamno ovine, tako da se mogu preve
sti jedne u druge i posjeduju ekvivalente moi u svojem djelovanju.
S tog stanovita, nako to je otkrio djelovanje magnetskog polja na svjetlost
,
Faraday je takoer traio vezu izmeu svjetlosti i elektriciteta; no u tome e
tek Maxwell uspjeti. Zacijelo, svoenje svih djelovanja na jednu univeralnu
silu oaje Bokovieva ishodite.
U svojem povijesnom prikazu atomistike Poynting se mnogo osvre na
Bokovievu Teoriju prirodne filozofije. Dapae, on tu iznosi najjednostav
niju algebarsku formulu za prikaz univerzalne sile s tri nul-toke (r -l)
(r-21) (r-3l)/r6, gdje je r udaljenost o fizike toke, a l udaljenost gdje
odbojnost prvog puta iezava i prelazi u prvlaenje. Poynting ovako opisuje
dojam to ga je proizvela Ruerova teorja:
Ta hipoteza je odmah pobudila panju. Usvojio ju je, na primjer, Prie
stley (Vision 1772. i Matter and Spirit 1777.) Idueg stoljea privukla je
Faradaya koji ju je definitivno prihvatio (vidi dva pisma R. Phillipsu,
Researches in Electricity, 1844-55) . . . Nedavno je lord Kelvin preuzeo
'the inevitable theory of Boscovich' i nastojao pokazati kako grupira
nje Bokovievih atoma moe objasniti kristalski raspored i pojavu
svjetlosti.
Poynting zavrav ta svoja povijesna razmatranja ovim zakljukom:
Kakva god bila konana sudbina Bokovieva atoma u teorijskoj fizici,
shvaanje jedinstva materije i sile, i radije jedinstva sile negoli materi
je, predstavlja trajan doprinos filozofskim idejama.
Bila su to rmiljanja u posljednjem desetljeu 19. stoljea, kad je jo me
hanika terija etera, a i predodba krutih atomskih tjelaca koila razvoj
fizike polja. Bokovieva i Faradayeva zamisao d se inerija svede na silu
ili polje leala je izvan vidokruga pretene veine fiziara.
Z razliku od d'Alemberta, Lagrangea i Laplacea imao je mlai francu
ski matematiar i nebeski mehaniar Augustin Louis Cauchy puno vie ra
zumijevanja za Bokovievu teoriju. Zamislimo li d beskonano dijelimo
materiju, izvodi on*, tad dolazimo do proturjeja ako pretpostavimo da su
atomi prteni; dakle, posljednje estice materije moraju biti fizike toke,
kao to je Ruer uio. Sam Cauchy je strgo utemeljio infinitezimalni ra-
* Sept lefon de physiqe generale, Paris 1868.
178
un to su ga njegovi prthodnici ri u obradi mehanikih problema, a
njegva otkria u teorji funkcija kompleksne varijable trajan su i neopho
d posjed matematikih udbenika.
Sila se mogla spiritualno reinterpretirati pa su u Bokovi dm
pristali i teloki zadojeni zanstvenici. Tako Saint-Venant, tumaei Boko
vievom teorijom elastinost i kristalizaciju, dodaje kako ona spasava znanost
od skretanja u panteizam ili materijalizam, prema njegovu sudu, najozbiljni
jeg sketanja od antikog doba do da.
Iste godire kad je J. J. Thomson eksperimentalno potvrdio postojanje
elektrna, njegov je imenjak Lord Kelvin* primijenio Bokovievu prdod
bu o jednakim tokastim esticama da bi razvio dalje hipotezu o jednoj v
sti elektriciteta, pokretnog, dok bi drga vrsta bila skopana s materijom.
Otada je naglo porstao inters za Ruerv teoriju.
Bokovi je predviao da vrlo brze estice mogu proi kroz materiju kao
da je upljikava. Napokon su u elektrnima katonih zraka bili dobiveni br
zi projektili za ispitivanje proninosti. Izvanredni eksperimentator Philipp
Lenard bacio je bre elektrne na tanke metalne listie. Pritom je opazio da
jedni elektroni prolaze skroz nediruti dok ostali, veina, bivaju raspreni
pod razliitim kutovima. Odatle je Lenard zakljuio da u materiji postoje
stanovita sredita sila, prilino razmaknuta jedna od drugih, tako da bri
elektron moe prjuriti izmeu njih pa biva jae ili slabije otklonjen ve
prema tom
e
je li projurio blie ili dalje pokraj tih sredita sila. Svoj 'novi'
nazor o materiji nazvao je Philipp Lenard teorijom dinamida. Zacijelo, bila
je to stara Bokovieva predodba, samo u rudimentu. Zar njemaki ekspe
rimentator nije znao Ruerovu teoriju? Malo je to vjerjatno jer su tada
svi f itali najuglediji Philosophical Magazine gdje su najvei autori
teti pisali o Bokoviu. Je li to nepriznavanje duga bila samo osobna tatina
istraivaa? Ili se tome prmijeao onaj ovinizam to je tako esto ignorirao
djela drgih naroda, a osobito malih? Svakako, Philipp Lenard i Johannes
Stark bili su koautori cre knjig
e
N]cm0k0 ]Zk0, objavljene za Hitlerva
pohoda na svijet, u kojoj su sva velika otkria bila pripisana geranskom
geniju. Oba ta nobelovca, vatreni Hitlerovi sljedbenici, povela su u mranim
godinama Treg Rajha hajku na teoriju relativnosti i kvantnu teoriju oi
gosavi ih izrodima liberalno-idovskog duha. 2alostan je to primjer kako i
najvii znanstveni dometi ne prijee ljudima pad u morlni glib.
Nakon to je otkrio elektron, J. J. Thomson je izlazio s prvim zamilja
jima o strukturi atoma. Budui da je atom kao cjelina elektriki neutralan,
mora se elektron gbati u privlanoj sili elektriki pozitivnog atomskog tr
pa. Najjednostavnije j
e
bilo zamisliti da elektron harmoniki titra oko svo
jeg poloaja ravnotee. Takvu predodbu harmonikog oscilatora kao izvora
svjetlosti imao je Max Planck kad je 1900. postavio hipotezu da energija do
lazi samo u viekratnicima kvan ta hv. Meutim, fiziari jo nisu bili sprem
ni da napuste kontinuirost prirodnih procesa, a i sam e Planck poslije
ustuknuti pred radikalnou svoje hipoteze. Unato prvim pukotinama, kla
sina se zgrada jo vrsto drala.
*ConI0cI clccIrcIy 0nd clccIrolyss 0ccordng Io j0Ihcr Boscovch, Natu,
May 27, 1897.
179
Nizozemac Hendrik Antoon Lorentz (18531928) poduzeo je nakon ot
kria elektrna da ujedini klasinu mehaniku i elektrodinamiku. Jednadba
gibanja elektrona bila bi Newtonova (masa X akceleracija sila), ali
bi na nj djelovalo elektromagetsko polje koje bi bilo odreeno Maxwel
lovim jednadbama u vaumu (jer nema nita drugo doli elektrikih
naboja i polja u meuprostoru). Svojom elektronskom teorijom L
rentz je poeo uspjeno objanjavati fenomenoloka svojstva materije. (Da
se on jo lijepio u eter, nije vano za dalje izlaganje). Problemi su nastajali
s elektrodinamikom tijela u gibanju, svakako, kad se u sustavima u uzajam
noj translaciji ue ista elektromagetska konstanta e. Lorentz je izveo da
s tad prstorovremenska metrika mijenja; a bio je skloniji mehanikoj
prdodbi da se 'zapravo' tijela u gibanju fiziki "skrauju". Time bi se ob
jasnio Michelsonov pokus da je brina svjetlosti jednaka da li je mjerimo u
smjeru gibanja Zemlje ili okomito na to gibanje (jer bi se u smjeru gibaja
sve duljine skratile, a to se moe pokazati za sustav sastavljen iz elektriki
nabijenih toaka). Henri Poincare i Albert Einstein su 1905. prekinuli s ta
kvim mehanikim predodbama i utemeljili prstoro-vremensku metriku
na dva aksioma, prvo, da fziki zakoni moraju biti u svim sustavima u
translaciji jednakovaljani i, drugo, da je brina svjetlosti univeralna kon
stanta. Odatle su njih dvojica neovisno i istodobno izvela Lorentzove trans
formacije (Poincare neto prije i openitije) koje daju vezu izmeu prostor
nih i vremenskih kordnata u razliitim translacijskim sustavima. Aksiom o
konstantnosti brine svjetlosti odaje tipini elektrodinamiki karakter koji
je nadvladao pri ujedinjavanju mehanike s Maxwellovim jedadbama. Za
cijelo, nije jedna prstoro-vremenska metrika moga vrijediti u mehanici, a
druga u elektrodinamici. Pr tom ujedinjavanju morala je stara mehanika
popustiti. Nije to bio jedan dogovor ili prijevara Einsteinovih sljedbenika;
kad bismo na zvuku utemeljili mjerenje prostora i vremena, grdno bismo se
prevarili jer zvuk nema svojstvo da mu je brina neovisna o brzini motrite
lja (i sluaoca). Konstantnost brzine svjetlosti temeljno je svojstvo prirode,
ili opreznije reeno, utemeljeno je u aktu mjerenja.
Einstein je otiao dalje od Poincarea, tako da je Newtonov zakon giba
nja preformuliro u skladu s Lorentzovim transformacijama; a pritom mu j
e
kao zreli plod pala u krlo fundamentalna relacija izmeu mase i enerije.
To je on smatra najvaijom tekovinom specijalne teorije relativnosti, a b
ilo
je ve sadrano u Poyntingovim rezultatima, dodue samo za elektromagne
tizam, dok e to Einstein proiriti na svu fiziku. Ta ekvivaentost otada e
nukati teorjske fziare da masu estice svedu na energiju polja estice u
mirvanju. Time se poeo izvravati progam to su ga anticipirali Bokovi i
Faraday.
Ispra je relativistika mehanika iazivala dosta zabuna, a i otrih pole
mk Sam Einstein bio je donekle kriv tome to je u prvom radu pisao o
prmjenljivoj transverzalnoj i longitudinalnoj masi. Zbrka je bila uklonjena
kad su matematiari Hermann Minkowski i Hermann Weyl iznijeli konzi
stentan prika torije relativnosti u etverdimenzionalnom prostoru gdje
osnovna invarijanta nije vie obina duljina nego irenje svjetlosnog signa
l. Masa ostaje tu karakteristina konstanta tijela, a konstantnu masu elek
trona preuzima i Paul A. M. Dirac 1928. u Quantum Theory of the Electron*,
* Pre dngs of t Roya Soiety, Lndon 1928.
180
gdje je objavio relativistiku valnu jednadbu. Diracova valna funkcija imala
je dotad nepoznat gometrijski karakter, razliit od poznatih skala i vek
torskih funkcija, a tono je prikazvala spin elektrona. Dok skalama funkcija
odgovara esticama s momentom impulsa O, a vektorska fnkcija esticama
momenta impulsa l, nova funkcija prikazuje stice sa spinom 1/2 (sve to
mjerno u jedinicama h/2"); prema tome je i elektronska funkcija nazvana
spinoma. Vidi se kako geometrijski faktor odreuje bitna svojstva eemen
taih estica.
Nova fizika nije se lako probijala krz tristoljete postamente klasinog
zdanja. Izrazito se to vidi na Lordu Kelvinu koji je toliko pomogao novom
razvoju, a ipak bio nesklon temeljitim preobrazbama, ako se i pribliavao
Bokovievoj teoriji. U svojoj raspravi o elektranu* on pie jo uporo o ti
tranjima etera kad i donekle uvaava Mawelovu elektrodinamik. Kako je
bio razdvojen izmeu bogatstva kemijskih osobina i jednostavnosti elektri
ne sile, vidi se iz ovog mjesta:
Mi bismo bili mamljeni na pretpostavku da su sve kemijske reakcije
elektrike pa da se sve raznolikosti kemijskih supstancija imaju objasni

ti brojem elektrona potrebnim da se neutralizira jedan ili vie atoma;


ali ne moemo se zadovoljiti s tom idejom kad razmotrimo veliko i divlje
arenilo kvaliteta i afiniteta koje se oituju pri razliitim tvarima ili ra
zliitim 'kemijskim elementima'; a poto pretpostavljamo da su svi elek
troni jednaki, moramo se vratiti n oca Bokovia i traiti od njega da
nam objasni razliku kvalitete razliitih kemijskih supstancija razliitim
zakonom sile izmeu raznih atoma.
Svakako je Lord Kelvin suvie zahtijevao od Ruera. Da se objasni kemijska
rolikost, nije bio dovoljan Coulombov zakon; treba jo kvantna i valna
mehanika. Tek nakon to je Heisenber uveo rsonantni efekt a Friedrich
Hund poeo kvantnosimetrijski princip primjenjivati na molekule, moglo
se shvatiti opaao arenilo. Ne postoji posebna kemijska sila, dovoljan je
Coulombov zakon izmeu elektrona i iona, ali kvanta mehanika proizvodi
suptilnija svojstva kao valenciju, afinitet ili repulziju i simetrije.
Vro zasluan za izgradnju kinetike teorije materije, William Thomson
poslije lord Kelvin (18241907) osvrtao se ve rnije n Bokovia. U Teoriji
prirodne filozofije izveden je tetraedar kao najvra i temeljna tvorevina Ru
erovih toaka, a tim etverostranim piramidama grade se sloenija tijela.
Takvim tetraedrima je Lord Kelvin na sastaku Royal Soietyja, iji je du
go bio predsjednik, tumaio elastost tijela. Prd Matematikim drtom
u Edinburgu 1890. odrao je prdavanje O idealnom elastinom vrstom tije
lu konstruiranom prema Bokovievoj teoriji o skupu toaka gdje razrauje
dalje to je godinu d ranije pisao**:
Hooke's exhibition of the forms of crystals by piles of globes, Navier's
and Poisson's theory of elasticity of solids, Maxwell's and Clausius' work
in the kinetic theory of gasses - all are developments of Boskovich's
theory pure and simple . . .
* Philosophical Magane, Vol. Ill, Sjth Series, 192.
** Natu, Vol. 40, 1889.
181
Ako je to Kelvinovo miljenje i neto preuveliano, on e godine 1893. ojed
nom ustati prtiv Bokovieve teorije to je toboe zastpala action in distans,
prmda je sam Rur uvijek odbacivao djelovanje na daljinu, pa zakljuuje
da je Bokovieva terija bila neobrazloeno prihvaena kao ralnost pot
kraj 18. stoljea. Meutim, ubrzo se opet vraa Bokoiu pa izjavljuje u a
sopisu Philosophical Magazin o godine 1905. da je njegovo sadanje mnije
nje bokoviizam ist i jednostavan (present asspton is Boscovichianism
pu and simple).
Lr Kev je taoer hvalio Bokoviev poticaj razvoju kinetike teo
rije topline. Ako s Ruer i drao hipoteze flogistona, ovo je mjesto iz Teo
rije prirodne filozofije bilo u skladu s novim pogledima na toplinu:
Suneve zrake podaju gibanje izvanredno sitnim esticama tijela, a od
toga pptjee toplina e . 4
Zaijelo, to je nedomiljeno, kao to su mnoge Bokovieve nabaene ideje.
Drei se starih hipoteza, nje uspio uvidjeti sve konzekvencije svoje atomi
stike.
Francuska reolucija giljotinirala je Lavoisier 1794, nakon to ga je
faatni Jean-Paul Marat optuio da je zaustavio cirkulaciju zraka u Parizu,
ali nije mogla zakoiti nagli napredak kemije. Antoine Laurent Lavoisier
(1743-1794) sruio je hipotezu flogistona i tumaenjem gorenja pripremio
shvaje kemijskih presa, kakvo e jo dopuniti termoinamika zakonom
energije i entropije. U drugoj polovini 19. stoljea naglo se razvila kemijska
industrija, a takoer bilo je ve najvanije poznato o elementima i spojevima.
Dmitrij Ivaovi Mendeljejev je 1869. otkrio da se svojsta elemenata perio
diki ponavljaju kad se pordaju prema atomskim teinama. Taj zakon pe
riodioti ukazivao je na sastavljenost atoma, a sam Mendeljejev u svojem
glavnom djelu Osnove kemije pribjegava Bokovievim tokama. Za nj je
Ruer osniva modeme atomistike i u Nikola Kop najvea slava za
padnih Slavena.
Periodinost u svojstvima kemijskih eemenata ukazivaa je na to da se
povrinska svojsta atoma morju ponavljati jer ona odruju kemijska po
naanja. To bi se lijepo moglo objasniti Bokovievom konstrkcijom sloe
nji tvorevina od njegovi toaka. Sam on je zaista tako objanjavao kemij
sk rolikost, ba konfiguracijom izvanjih toaka. Tek 1920. objasnio j
e
Niels Bohr perodiost elemenata postojanjem atomskih ljusaka
koje elek
trni postupno popujavaju, no to je bilo moue nakon to je on uveo di
skrtne elektrnske staze. Alkalijski metali imaju jedan elektron u vajskoj
ljusci pa su jednovalentni i lako gube taj vanjski elektron, naprotiv haloge
n elementima nedotaje jedan elektron u vanjskoj ljusci pa eju za elek
trnima i lako stvaraju negativno nabijene ione, dok plemeniti plinovi imaju
vanjske ljuske popunjene pa su kemijski neaktivni. Pri takvoj izgradnji ele
menata Niels Bohr je intuitivno upotrijebio princip, koji tek 1925. izri
Wolfgang Pauli, da u jednom kvantnom stju i stazi moe biti samo jedan
elektro n.
J. J. Thomson bio je pri koji je sistematski zamiljao atome
graene
od negativno nabijenih elektrna i pozitivnih jezgri*, ako jo i nije stvorio
*-Electrcity ad Matter, Lnon 19.
182
jasne predodbe o samoj strukturi j gibanju. Tekoa je bila u neizbjenoj
posljedici Maxwellove teorije da elektriki naboj emitira elektrmagetske
valove kad mijenja brinu. Prema tome bi elektrn stalno gubio kinetiku
enerju i konano pao u poitivu jezgr. No atomi pokazuju udesnu sta
bilnost i istovrsnost. Muen godinama t problemom, J. J. Thomson je 1907.
naslutio rjeenje u karakter Bokovive sile. On to izvodi u djelu Theor
y
of Matter, 1907:
Hajde, promatrajmo nabijeni ion kao Bokoviev atom to djeluje cen
tralnom silom na esticu (elektron) koja se mijenja od odbijanja na pri
vlaenje i od privlaenja na odbijanje, i to vie puta izmeu povrina
iona i toke od te povrine usporedive s molekularom daljinom 4 Sa,
od svake toke gdje je sila privlana mogue je baciti esticu pd pra
vim kutom na spojnicu s takvom brzinom da e ona (elektron), ak nije
ometana, opisati krunu stazu oko atoma (iona). Teorija krunih staza
pokazuje, meutim, da su samo pod stanovitim uvjetima te staze stabil
ne i mogu postojati u sistemu kakav je u luminoznom plinu podvrgnu
tom vanjskim smetnjama.
J. J. Thomson dalje objanjava koji su to uvjeti, ali to danas nije vie zani
mljivo. Vano je t istai da je on uveo prvi diskrtne (rmaknute) kne
stae elektrna u atoma, ime e i Niels Bohr otpoeti kvantnu mehaiku
atoma 1913. Zacijelo, J. J. Thomson se prtom posluio sinusoidalnim ka
rakterom Bokovieve sile, a Niels Bohr kvantnom hipotezom Maxa Plancka
uz zadravanje Newtonova zakona gibanja i Coulombove elektrine sile. Ra
zlika je meu njima dvojicom jo u tome to pri govori o stabilnim staa
ma, dok drgi o stacionaim. No prema obojici ne bi elektrn zraio u tm
staa, to se ipak protivi Maxwellovoj elektrodinamikoj teorji. Zai:lji
vo je da je ve J. J. Tomson prije Einsteina pomiljao da bi svjetlost do
lazila u stanovitim koliinama enerje, ali on to nee dalje rravati u
vezi sa svojim novim modelom atoma. Stacionaim putanjama J. J. Thom
son je dospio do praga kvatne teorije, a je .ipak ostao izvan ne podupri
jevi se dalje na Planckovu hipotezu. Zacijelo, Planckovo uvoenje diskon
tinuiranosti u fizike proese bilo je jo tada preno posvemanjom nevje
ricom.
Nakon Lenardovih pokusa s elektronima engleski fizi Erest Ruther
ford (1871-1937) upotrijebio je mnogo tee alfa-estice za istrivaje pr
ninosti materije, i njegovi su rezultati bili mnogo oitiji. Iz tono zakona
rasprenja mogao je zakljuiti da unutar lakih elektrna ima atom teku,
pozitivno nabijenu jezgru oko 10.000 put manjeg prmjer od prmjer ato
ma oko 1( cm. Prma Rutherfordu atom s vie elektrona nalii Sunevu
sustavu s vie planeta, samo to umjesto grvitacije vlada t Coulombova
elektrina sila, privlana izmeu jezgre i elektrna, a odbojna izmeu peri
ferih elektrona. Time je i Tomsonov moel atoma s Bokovievom silom
otao.
Ipak ostao je prblem stabilnosti. Prema klasinoj teriji elektrni bi
se mogli kretati u bilo kojoj elipsi oko jezgre (a i te elipse bile bi defor
mirane odbojnom silom meu njima) pa bi isti atomi mogli imati vrlo rli
ita svojstva, to je suprtno temeljnom kemijskom iskustvu. Nadalje, elek
triki naboji u ubrju ili uspornju trajno bi emitirali elektrmagetske
183
valove i morai bi se konano uruiti u jezgr. Povrh toga, opaani su spek
tri emitirane svjetlosti posve drugaiji od slike izvedene i klasine teorije.
Prma Fourierovu teoremu moe se svako periodiko titranje razloiti u n
haronikih titranja pa bi se i spektar sastojao od n ekvidistantnih linija,
u skali frekvencije, kao to se doista opaa u spektr tona. Meutim, opa
ane spektralne linije svjetlosti gomilaju s sve gue prma stanovitoj
granici.
Spektri su govor atoma. Prema Ritzovu principu kombinacije, empiriki
utvrenom bez iznimke, z svaki se atomski sustav moe postaviti niz broje
va ili terma T1, T1, T3 tako da su opaane frekvencije spektralnih linija
jednake diferencijaa tih terma, oenito v T m
P
Tn. To induktivno
pravilo vrijedi z sve spektre atoma, molekula, kristala, atomskih jezgri i e
sto slui za najtoniju identifikaciju. Kako moe 'filozof znanosti' K. Popper
odbaciti vaot indukcije? Takva induktivna pravila sugeriraa su hipoteze
i teorje koje su ulazile u skrivenu strukturu. Potaknut Planckovom hipote
zom, Niels Bohr je dospio na pomisao da se Ritzovi termi poudaraju s di
sktim eneijama atomskog sustava. Slom klasine teorje spektra ponu
kao ga je 1913. da s pomou Planckova kvanta izvadi iz klasinog kontinuuma
diskretna atomska stanja. Zbog jednostavnosti ograniio se na vodikov atom
gdje s elektron pod Coulombovom silom kree oko protona. Svaka diskret
na kc predtavljala mu je tad koje mogue stanje atomskog sustava.
Izaavi tako tono spektar vodikova atoma, Niels Bohr (1885-1962) za
crtao je put prma kvantnoj mehanici.
Postanak Bohrove kantne mehanike donekle slii postanku Newtonove
mehanike. Sto su Newtonu bili Keplerovi zakoni, to su Bo bili poznati
Balmerv spektar vodikova atoma i Ritzov princip kombinacije. Empiriko
i teorijsko bilo je u jednoj i drgoj mehanici sraslo u jedinstven istraivaki
in. Zacijelo, z Bohra je morala biti poticajna Thomsonova predodba o di
kretim i stabilnim elektronskim stazama. A time biva vaan i Bokoviev
utjecaj u postanku katne mehanike.
Prigodom prslave dvjestogodinjice od objave Teorije prirodne filozo-
fije, odrane godine 1958. u Dubrovniku, Niels Bohr napisao je:
Ruer Bokovi did not only make important contribution to mathe
matics and astronomy, but strove with remarkable imagination and
logical power to develop a systematic account of the properties of mat
ter on the basis on interaction of mass points through central forces.
In this respect Bokovi's ideas exerted a deep influence an the work
of the next following generation of physicists resulting in the general
mechanistic views which inspired Laplace and, perhaps less directly,
even Faraday and Maxwell . . . Our esteem for the purposefulness of Bo
kovi' s great scientific work and the inspiration behind it increases
the more as we realize the extent to which it served to pave the way
for later developments. (Actes du Symposium Interational R. J. Bo
kovi 1958, Beograd, Zagreb, Ljubljana 1959)
Kad j
e
Niels Bohr isticao utjecaj Ruera Bokovia na idua pokoljenja fi
;iara, je li on prtom mislio i na sebe? Kad sam vie puta razgovarao s
njim, odgovor nije nikad bio jasan. A moda takve jasnoe i nije bilo u ou
184
dananje fizike. Ako on tada i nije poznavao Ruervo djelo, Thomsonov
atom morao mu je biti poznat pa je utjecaj bio neizravno izvren, p svoj
prilici.
Prema Bohrovu prvom postulatu mogu se atomski sistemi nalaziti samo
u odreenim stacionarim stanjima. U tim stanjima ne bi elektrn emitiro
svjetlost, ve bi emisija i apsorpcija nastupala tek pri skoku iz jedno sta
cionarog stanja u drgo. Zacijelo, to se protivi Maxwellovoj teoriji elektr
magnetizma, ali je to Bohr mogao tmaiti Einsteinovim fotO ima. Para
doksno on je ostao u klasinu vanu teoriju*. Erest Rutherord mu je na
poetku prigovorio kako moe spojiti Planckovu hipotezu s klainom teo
rijom, a to e i njega stalno zaokupljati. Rjeenje mu se ukazlo korspon
dencijom izmeu klasinih slika i kvantnih proesa, to je ve Planck uoio
na jednostavnom primjer harmoniog oscilatora. Kad i potoji bitna razli
ka izmeu kvantnih skokova i klasinih kontinuirnih promjena, ipak Bohr
ov prncip korespondencije uspostavlja most izmeu klasine i kvante teo
rije, a poudaranje meu njima je to bolje to se Planckova konstanta h mo
e smatrati blia nuli. Zaijelo, u graninom sluaju diskretnost prelazi u
klasini kontinuum. Voen principom korespondencij
e
Werer Heisenber
naao je kvantnu mehaniku 1925.
Pri tom epohalnom pronalasku Heisenberg je zamiljao atomski sustav
kao virtuelni orkestar s bezbrojem 'igraa' stanovite amplitude i frkvenci
je. Matematizirano je t hermitska matrica koja nema izravno realno zna
enje, a se iz njezinih elemenata mogu izrunati jakosti i frekvencije opa
anih spektralnih linija. Apstraktna matematika shema ne daje samu stvar
nost ve moge eksperimentalne nalaze. Ne podsjea li to na Bokovieva
ralikovanje izmeu matematikog i stvaog prostora? Zacijelo, kvantnom
teorijom biva stubokom prmijenjeno staro poimanje fizikog, a u toj kom
pleksnosti moere fizike na udan nain tinjaju i Ruerove ideje.
Werer Heisenberg (1901-1976) izvrio je najvei obr
at u shvaanju
svijeta kakav je tek Dubrovanin slutio. Njegova matrina mehanika pr
ila je prvo strogo tretiranje atomskih procesa, no povrh toga ukljuivala
je radikalnu reviziju klasinih pojmova. On je na vrh svojeg temeljnog
rada** stavio moto da se fizika ima ograniiti na mjerive veliine. To su
stanovite nastojali pozitivisti protumaiti kao svoje, no Bohr i Heisenberg
bili su daleko od pozitivizma (ako ih i budu sovjetski filozofi-ideolozi najee
napadali kao zastupnike tog 'najreakcionjeg idealistikog smjera', prema
Lenjinu). Ponajprije, fzike veliine temelje se uvijek na stanovitim invarijant
nim principima pa se ne mogu isto empiriki objasniti***. Nadalje, klasi-
* Prigoom primanja Nobelove nagrade za fiziku 1922. Niels Bohr je izja
vio: Pokraj sve vrijednosti kao heuristino pomagalo, hieoteza o kvantima
svjetlosti, kojoj su posve strane pojave interferencije i ogba, nije prikladna
da rjasni pitanje o pr svjetlosti
** bcr dic guonIcnIhcorcIschc UmdcuIung kincmoIschcr und mcchonischcr
Bczchungcn, Zeitschrift fi Physik, 1925.
*** Autorova Icorsko jiziko, prvo izdanje 1949, peto 1988, dvije knjige, 150
stranica, uglavnom slijedi uiteljeva predavanja i rdove. Kako su autorova
stanovita vjer Heisenbergovim vidi se iz laka WirklchkciI um FrchcI
im IchIc von Hcscnbcrgs HcvoluIon iz spomen kjige QuonIcn und Fcldcr
197, povodom Heisenbergova sedamdeseto roendana, a t je aak, p
Jeisenbervoj elji, bio otisnut u Fhyskoltschc BlIIcr, 28. argag, i u d
g asop1suna.
185
nim (stva) fizikim veliinama stavljaju se korelati u viedimenzional
nom matematikom prostoru, katkad s istim imenom, koji se tek u stanovi

tom eksperimetu aktualiziraju sa stanovitom stvaom vrijedno. Fizika


je tu puno dublja i sloenija no to su to pokuavali Rudolf Carp i drugi
predstavnici logikog empirizma objanjavati.
Neprmostiva razlika izmeu Heisenberga (te Bohra) i pozitivista jedna
ko se nalazi u tumaenju statike zakoitosti. Frank i Reichenbach uklanjali
su uope svaku deteriniranost iz prrde ostavljajui samo sluaj i stati
stike prgoze. Meutim, Kopenhagenska interretacija Bohra i Heisenber
ga uzima klasinu determiniranost neophonom za razumijevanje fnkcioni
ranja eksperimentalnih aparata i makroskopskih pojava. Ta stroga klasina
kaunost gubi se pri interakciji ni makrokopskih ureaja s atomskim
proesima; u tom prijelazu potencijalnog u stva uinak dogaa se 'sluaj'.
Godinu d kasnije, 1926, postavio je Erwin Schrodinger valnu jednad

bu koja se uskor pokazala matematiki identina s matrinom kvatnom me


haikom. Schrdinger je vjerovao poput de Broliea i Einsteina d e 'va
lovi materije' uspostaviti trdicionalni determinizam. No godinu dana kasni
je Max Bor je vrlo uvjerljivo pokazao da su to zaprvo valovi vjerojatnosti
koji daju kako vjerojatno emo nai koji elektrn na kojem mjestu; a time
je Bokoviva prdodba stica kao sredita sile bila ov.
U istraivanju prirde ne mogu se razdvojiti ljudske predodbe i inhe
rentna svojstva svemira. Tako je i Bokovi postupio, ali on nije poimao da
ljudsko sudjelovanje unosi nepredvidiv uinak, to biva izraeno statistikim
zakonom. U Bokovievoj teoriji prirode ne moe se takoer kao ni u kvant
noj teoriji odvojiti objektivno od subjektivno, no, da e nuni rez izmeu
makrskopskog i atomskog naruiti klasinu determiniranost, nije mu pa
dalo na um. Pa ipak Heiseberg je mogao bez kurtoazosti zakljuiti da
shvaanja Dubrv stoje izvadno blizu njegovu naor.
186
PRVA I POSUEDNJA PITANJA
Bokovieva dinamika teorija stoji izmedu Newtonove mehanike i fi
zike element estica. Svakako, Ruer nije postavio sustav matematizira
nih zakona, kao to su to uinili Newton, Mawell i Heisenberg; i njegva
terja nema tog znaeja. Ruer je prije svega bio vizionar iji su zamiljaji
utjecali na kasniji ravoj ili ulazili u moderan nazor o prirodi. A i to nj
ego
vo djelovanje nije bilo takvo da bi bez njega bio tijek prirdoslovlja drga
iji. Stoga ga je i mogla povijest zosti ignorirati ili guti na periferju,
odakle je i doao u europska sredita. Uza sav utjecaj i rare veze Bo
kovi je ostao usamljen i gotovo tragian mislilac. I o koji su ga tovali,
kao Priestley, Faraday, lord Kelvin ili J. J. Thomson, mogli su i bez njega
dovriti svoje djelo. On nije bio _jedan od onih koji su starali epohe u z
nosti.
Pa ipak, Ruer pobuuje nae zanimaje kao malo koji zstvenik. Ja
mano nitko nije kao on toliko rastvorio lepezu najdubljih pitanja o svemi
r u kojem ivimo. Da nije svuda dospio daleko s odgovorima, sudbina je v
ovjekova uma, ali i njegove limitacije u vremenu. On je prerano pstavio
mnoge probleme, a kad je dolo doba da se rjeavaju, Bokovievi su putovi
ve bili zameteni. S koliko muke, a i averzije, itamo danas geometrijska i
sofistika izvoenja u Teoriji prirodne filozofije! To je ve sve prlo. Po
novno objavljivanje Bokovieva ivotno djela na nacionalnim jezicima (jer
latinski ve malo tko rje) vie je ukras kunih biblioteka negoli rje
nadahnua. Iz tog pepela nije lako izvaditi iskre, ali je vrlo lako otkliznuti
u krive interretacije. Zacijelo, svako ljudsko djelo - uvijek nedovreno
i nepostigute konzistentnosti - prua razliite pra i vrednovanja. A ta
kvoj viesmislenosti nije ni Ruer izbjegao.
Umjesto definitivnih sudova (a ima li takvi uope?) primjerenije je
ratrati naposljetku pitanja koja je Bokovi postavio ili tek naslutio.
Vizionari se najvie sude po onome poslije, a to za neke, osobito politike
mislioce, biva kobno. No Dubrovanin, ako je bio noen okolo europskim vje
trvima, zaustavio se pr filozofskim i zstveim spekulacijama. Iz svoje
male republike ponio je slobodarsko i katoliko uvjerenje, medutim bio je
toliko oprezan ili muda da se ni u kojoj stroj zemlji ne uvrsti u refora
tore drutva ili ak buntovnike. Njegov je najvei politiki angaman bio
usrdotoen na probitak i gol opstanak Dubrvake Republike medu velesi-
187
lama, a tek bi povremeno kojim stihovima izrazio simpatije z kakav oslo
bodilaki pokrt ili poklonstvo vladarima. 2ivot isusovca-samotnika bio je
posveen spozaji svemira u velikom i malom.
On nije nikad sumnjao u postojanje tjelesnih stvari u prostoru i vreme
nu. Njemu nije bio potreban Descartesov dokaz o egzistenciji materije (jer
bi nas Bog varo kad materije ne bi bilo, a to On nee), niti mu je materija
tako jednostavna kao to ju je Cartesius zamiljao. Descartesov cogito ergo
sum (mislim dakle jesam) za nj je floofska stranputica. Svaka spoznaja
mora poi od toga da ne postoji samo mislei subjekt ve i drugi ljudi i stva
ri oko nas, i to u ivom sudjelovanju. Solipsizam se ne moe logiki oboriti,
ali on ne voi nikamo iz svjesno nametnute samice, a suprotan je cjelokup
noj egzistenciji.
Ruer uoava razliku da misao drugaije biva negoli materijalni pred
met pred nama. Misao ili osjeaj iskrsne i opet potone dok stol ostaje traj
no u sobi. Kad kaemo da stol postoji, smijemo li taj isti atribut pridati
trenutnoj misli ili ustvu? Neosporo, kad mislim: u krunici je svaka toka
jednako udaljena od sredita, tad to drugaije jest no to jest stol u sobi.
Platoisti bi takvom geometrijskom pouku o krunici pripisai objektivno
postojanje, a taka 'realna ideja' tek katkad zasvjetluca u naoj svijesti.
Ruer se nije priklonio Platonu koji je ideje digao u vjeiti, apsolutni bi
tak, a stvar ljudske radinosti ili okolia rastoio u njihove puke sjene. Ako
on i od poetka uzima postojanje tjelesnog ili staro, isto tako odbacuje
naivni ralizam i Descartesova simplicistiko tumaenje materije kao gole
prteosti. Isto tako ovojit e se od Lockea, kao i od Newtona, da primar
ne kvalitete (oblika, gibanja, broja) odgovaraju svojstvima tijela, dok se
kundae kvaitete (boje, toplote, mirisa, slatkoe) nemaju nita korespon
dentnog u vanjskim predmetima i "mnijenja su ljudi", kao to je pisao De
mokrt. Bogatstvo i arenilo prirodnih pojava ljudski je doivljaj, dignut
umjetnikom osjeajnou do ljepota. Neoplatonist Alfred North Whitehead
u knjizi Science and Moder World malo se podsmijava getevskom oboa
vanju prirde:
Zapravo se prirodi priznaje to bi trebalo biti zadrano za nas: rui
za miomiris, slavuju za pjev, Suncu za svjetlo. Pjesnici potpuno grijee.
Oni bi trebali uputiti svoju liriku samima sebi i preobraziti je u ode
samoestitki izvrsnosti ljudskog duha. Priroda je dosadna stvar, bez
zvuka, mirisa, boje . g q
Jamao je Witehead zastranio u suprtnom smjer, a gdje je ljeota
upravo u jedinstvu ovjeka s priroom. Jamano su pjesnici, kao Goethe
o bor pod snijegom koji sanja o palmi na jugu, prenosili na drvee,
jezera, plaine, vjetrove svoja osjeanja, ali, dok to jo obogauje nau
osjeajnost, isto subjektiviranje sekundarih kvaliteta ini greku bez
nadoknade. Zatrpavajui Lokeov jaz izmeu primah i sekundih kva
liteta, Bokovi je bio pripremlje za dublje i punij e shvaanje svijeta.
Newton je prihvatio Lokeovo miljeje da primare kvalitete tijela,
kao to ih zamijejemo osjetilima, daju prava svojsta tijela. A ta svojstva
makroskopskih tijela moraju se prenijeti i na nevidljive atome, jer je,
prema njegovim rjeima, materija ista u velikom i malom. Ruer je odmah
188
osporio da bi nam osjetila dala pravu struktur vanjskih tijela. Jaki s
teorijski ralozi da se uvedu atomi i sile, ime se ve stavlja u .pitaje
protna nerninost tijela. Dosljednim zakljuivanjem Ruer je doao do
tokastih atoma meu kojima vlada jedincata univeralna sila. Da li je ta
teorija istinita, pokazat e usporedba njezinih konzekencija s iskustvom.
Podrijetlo Bokovieve teorije je spekulativno, ali kriterij istinitosti biva u
z
obrazloene principe jo empiriki.
To je raliito od postanka Newtonove mehanike, elektromagnetima
Faradaya i Mawella ili Bohrove kvantne mehanike, gdje su od poetka
vanu ulogu igrala astrnomska motrenja i eksperimentalne injenice.
Svakako, Bokovieva teorja ne lebdi u oblaku apstrakcije. Time to se
nadovezala na Newtonovu mehaniku i euklidsku geometriju, imala je takoer
empiriku osnovicu. No njezin je postanak razumljiv tek u prturjejima
razvijenog teorijskog miljenja.
Kao fiziar Ruer mora temeljiti pojam stvaosti na inima mjernja,
dakle na ivanju u metrima, sekndama i gramima. Prostor, vrjeme
i teina ostaju za nj bitne oznake tjelesnog ili materijsko. Protivno mate
rijalistima, on uvodi takoer matematiko ili potencijalno vrijeme i prostor,
u skladu s naelom kontinuiteta i gemetrijom. Dok su stvari prstor
i vrijeme odreeni rasporedom toaka-atoma u stanovitom trenutku pa su
prema tome diskontinuirani, matematiki prostor i vrjeme su kontinuirni
i predstavljaju uope mogunost stvarog gibanja. Pri gibanju atoma nestaju
i nastaju stvare mjesne toke i stvari trnuci - vrlo udnovata predod
ba s kojom smo se tek zbliili u moderoj teoriji polja ili elementah
estica. Bokovi nije znao za virtuelne fotone, elektrne ili kvarkove. Traio
je, pro, da pomiri atomistiki diskontinuitet s naelom neprekinutosti i,
drugo, da ukloni Descar.tesov tvrdi dualizam materije i duha. Njegov mate
matiki prstor je zamjena za Newtonov apsolutni prostor; ali, dok Newton
srzava stvari prostor na priin, Ruer svojim imagnaim prstorm i
vrmenom uspostavlja duboku vezu sa stvam gibanjima. Jer taj prstoro
-vrmenski kontinuum predstavlja mogue mjesne toke i stvae trenutke
to ih njegove fizike toke mogu zauzeti. I vie o toga, taj je potenci .
jalni kontinuum takoer sjedite potencijalnih fizikih veliina. Zapanjuje
tu analogija s moderom teorijom polja koja takoer uvodi potencijalne
fizike veliine i njihovu mogunost aktualiziranja u starome.
Aristotelova dihotomija potencijalnog i aktuanog proima cijelu Boko
vievu fiziku. Tjelesno ili stvo nije njemu privid, no ne moe se razu
mjeti samo za se, nije supstancija u Descartesovu smislu, ve postoji u
nerazrjeivoj vezi s onim potencijalnim. Zacijelo, taj ucjelovitelj je univer
zalna sila koja ima dvije strane, potencijalnu i aktualnu, a uzrkjui
gibanje, prevodi ono virtuelna u stvro mijenjanje toaka u realnom pr
stor i vremeu.
Srea to Faraday nije znao latinski pa nije ita Bokovia u originalu,
nego doznao posredno za njegovu teoriju. Jamano bi genijalnog eksperi
mentatora zaplaila takva sloena i apstraktna konstrukcija. Faradayevo
poimanje onoga stvaog, to postoji i mjeri se, isto je materijalistiko,
kao to je tada bilo u pretene veine fiziara. Elektrine i magnetske
silnice bile su mu materijalne tvorevine i u tom pogledu nije se btno
razlikovao o matematiara koji su napetostima i deformacijama elasti
189
noga etera objanjavali elektrike i magnetske sile. Znaajno je da se i
otkriva elektrmagnetskih valova Heinrich Hertz takoer zanosio reduk
cijom s fizikih pojava na mehanike modele*. Udbenici elektromagne
tizma nose jo esto na raei 19. i 20. stoljea naslov Fizika etera. Tek
postupno i teko probijalo se novo poimanje plja, a konano e eter
eliminirati iz fizike Einsteinova teorija relativnosti. No i u Maxwellovoj
elektrodinamici i Einsteinovoj teoriji gravitacije ostaje polje nalik na fin
fluid, ali s invarijantnim svojstvima u etverdimenzionalnom prostoru,
fluid to uskladituje energiju, impuls i druge fizike veliine. No takvo rea
listiko znaenje ne moe se pripisati Bokovievu matematkom prstoru
i vremenu. Budui da predstavljaju samo mogunost, oni ne ulaze u bilancu
energjeimpulsa. Zakoni o ouvanju energije i impulsa bili bi, prema
Ruer, valjai ako se uzmu u obzir samo stvar uinci, a ti se i mjere.
Iako Bokovieva teorija odstupa od klasine fizike polja, pribliava
se dananjim matematikim obradama elemetaih estica. I teoretiari
danas polaze od matematiko, viedimenzionalnog prostora koji nam ne
prdouje mjerive ili mjerene duljine niti uope ima izravno fiziko zna
enje, a se odatle mogu izvesti konkretni iskazi o svojstvima elementar
nih estica - iskazi usporedivi s iskustvom.
Aktuaanje potencijalnog u mjerom inu ne moe se prikazati vezom
uzroka i posljedice, ve samo statistikim prnozama. To je bitna razlika
kvantne teorije prema Bokoviu koji se strogo pridravao principa kau
zalnosti. Jamano se Aristotelov pojam potencijalnog bolje slae sa sluaj
nim skokovima. No Ruer je, kao i Kant poslije, bio zarobljen mehanikim
determinizmom. Pardoksno je da je klasini proces strogo determiniran,
a isto je tako i kvantnoteorijska valna funkcija u Hilbertovu prstoru. A
se ta deterinirnost ri pri aktualizaciji virtuelnog - rez izvan Boko
vievih i uope klasinih predoaba.
Heisenberg je meanikom matrica prvi 1925. rehabilitirao uporabu
virtuelnih veliina, a da tada nije znao z Bokovievu teoriju. Znaajno je
kako je to kidanje o tradicionalnog ralizma ilo usporedo i u umjet
nosti i filozofiji, tako da bi se moglo govoriti o "duhu epohe". Kad je Planck
unio hipotezu diskontinuirnosti u fizike prese, Poincare je odmah pri
mijetio da e to riti klasini deterinizam, a dodao je slobonije da e
time biti otorena vrata politikom pluralizmu. Bilo je na poetk stoljea
teko shvatiti kako je to predvianje bilo dalekovido. A ispunit e se tri
desetljea kasnije, u doba puke fronte, pogotovo u Hratskoj.
Kvantna teorija sa sloenijim shvaanjem zakona i kozmosa rila
j
e
temelje dijalektiko materijalizma, u onim godinama nakon Hitlerova
osvajanja vlasti, kad se u pokretanju antifaistikog otpora nije vie na
ljevici moglo istupati s geslima klasne borbe i diktature proletarijata (uisti
nu komunistike partije). Boljeviku ideologiju jednako je kompromitirla
Staljinova strahovlada kao i slian teror u Treem Rajhu. Puka fronta u
Europi teila je z ujedinjenjem cijele demokratske ljevice u borbi protiv
faistke najezde - pokuaj koji e propasti besprincipijelnim paktom
izeu Staljina i Hitlera u kolovozu 1939, nakon ega e izbiti drugi svjetsk
rat.
* Die Prnzipien der Mechnik
190
Kad je Laplace zavravao svoje golemo djelo u vie svezaka Traite de
mechanique celeste, javio se mladi Honore Balzac s romanima koji e z
iti epohu u francuskoj knjienosti. Ako je jedan obuhvatio nebo a dg
drutvo, obojici je zajedniko uvjernje da iskauju svijet kakav jest. Bal
zac veli d je njegove romane napisalo drutvo, a on sam bio je samo o
ko
koje je prmatralo to se pred njim zbiva. I veliki nebeski mehniar i
romanopisac predstavljaju onaj filozofski i knjievni realizam koji je elio
izrziti zbilju kakva postoji neovisno o istraivau. Karikatura tog umjet
nikog smjer bio je socijalistiki realizam gdj
e
je bilo manje stvaosti a
vie gledanja kroz optimistine ideloke naoale. Estetska doktrina soci
jalistikog realizma u SSSR-u bila je teorija odraza koja je ukidala svaku
slobodu pa i umjetnikovu, pa cijenila knjievna ili likovna djela to vie
to su vjerije prikazivala objektivnu zakonitost i stvarost. Kao to su
se
bunili znanstvenici protiv teorije
odraza, tako su isto i umjetici eljeli
afrirati slobodu stvaralatva i autonomnost pjesnitva, slikarstva ili glazbe
nasuprot bilo kakvim potinjavanjima. Sukob s ideolokim dogmatizmom
razmahao se na ljevici u Hratskoj u godinama prje Hitlerove agresije.
Intelektualci noeni novom znanou i umjetnou sastali su se sa strem
ljenjima puke frnte, i bila je to jedincata sprega u eurpskoj povijesti
koja je obnavljala star ideale novovjekovnih humanista. U tom kontekstu
treba pripomenuti da je ve Bokovieva fizika prela ono obzorje to je
bilo tako znaajno za trdicionalni realizam.
Poto su ve kvantna teorija i modera umjetnost uzbudile intelek
tualni svijet, 1927. je Martin Heidegger u djelu Sein und Zeit takoer opo
vrgao Descartesova uvoenje supstancija pripisujui bitku potencijalnost
ili otvornost prma buduem. Prema toj njegvoj disertaciji bio je
vrlo
odbojan ef filozofske katedre Nicolai Hartmann koji je zastupao trdicio
nalnu ontologiju kao i njegovi kolege fiziari na Berinskom univeritet,
slavni Einstein, Planck, von Laue, Schrodinger*. Meutim, Heidegger je
nove ideje zamotao u tako apstraktnu terminologiju d se dobio priin
vee filozofske dubine i originalnosti. Inae je on bio meu nosiocima
Kongresa Njemake Znanosti 1933, sazvanog za prboj hitlerzma u sveu
ilita i cijelu kultur, dok su Heisenber i mnogi drgi liberalniji zanstve
nici bojkotirali t nacionalsocijalistiku manifestaciju.
Duboko konzervativan prlazei u najgore politiko natranjatva,
Martin Heideger bio je ponajprije uasnut nasrtajem industrijske tehnike
i raspadom starih drutvenih oblika, ka to e slino protiv postvarenja
pisati i frankfrtska neomarksistika kola (Horkheimer, Adoro, Mase),
a njihovo nerjevanje znaosti izbilo je u slian atiscijentiz. Nije
udnovato to su se uz mistiara bitka naposljetku nali i marksisti duboko
rao sa staljinizmom, a ve ideoloki formirani
protiv znanosti. Dok
je stanovita krtik znanstvenik
e
uobrenosti i moralnog ravnodu
ja
bila
opravdana na Zapadu, u nerazvijeim su zemljama takvi antiscijentizmi
zguivali maglutinu koja e guiti gosparski i sav kultur naprdak s
prijetnjom totalne krize.
* Nasuprt tmdicionalistikom Bcrlinu formimlo sc na Svouilim u Lcipzi-
g vodee sroitc kvantnc tcorijc gdc su radli Hciscnbc@, bye, Hund, va
dcr Wacrdcn, Eulcr, Wcizsckcr, Bloch, Fcicrls, to sc u jcz ovati
vHjcmc Trocg Rajha, dok e Bcrlin biti opustoe, bilo eigijom bio wi
rovljcnjima i ak bojkotom.
191
Ruerovo doba nije jo bilo naeto kobnou znanstvenih primjena.
Novi svijete Dubrvanina ista je oda ljudskom duhu. Jednako 'weltfremd'
Heisenberg (koji ipak biti uvuen u uransku avanturu) osjetio je divlja
nje prema starm misliou koji je u samoi gradio svoj mikrokozmos.
Unter den Naturforscher des 18. Jahrhunderts nimmt der Theologe,
Philosoph, Mathematiker und Astronom Ruer Bokovi eine besondere
Stellung ein. In seinem Hauptwerk Theoria philosophiae naturalis re
dacta ad unicam legem virium i natura existentium finden sich ver
schiedene Gedankenreihen, die erst in der moderen Physik der letzten
funfzig Jahre ganz zu ihrem Recht gekommen sind und die zeigen, wie
richtig die philosophischen Gesichtspunkte waren, von denen Bokovi
sich in seiner Naturwissenschaft leiten liess . . . Wenn man die philo
sophiche These, die Bokovi an die Spitze seines Werkes stellte, in
moderer Sprache ausdricken will, so kann man viellleicht sagen, dass
Bokovi das Naturgesetz, das die Krifte zwischen den Elementarteil
chen bestimmt, als den Schlissel zum V erstindnis der Struk tur der Ma
terie angesehen hat. Und mit dieser Ansicht steht er unseren heutigen
Anschauungen ausserordentlich nahe. (Actes du Symposium inter
national R. J. Bokovi 1958, Beograd, Zagreb, Ljubljana 1959.)
Sam Heisenberg je poduzeo izvesti spekta elementarih estica, tako da je
u Diraovoj jednadbi zamijenio masu elektrona operatorm koji je imao
kao faktor jednu duljinu. Prema njegovu nazoru, terija bi morala uzimati
samo tr univeralne konstante, brinu svjetlosti e, Plackovu konstantu h
i tu novu univerzalnu duinu l. Ako doista bude uvedena takva duljina kao
univeralna konstata, bilo bi najvie opravdano da nosi Bokovieva ime.
Ontologija je od poetka novog vijeka do Nicolaia Hartma utvriva
la bitak s odrenim svojstvima nalik n svemir prirdoslovaca, kad je i
eljel potiniti znanost filozofiji. Naelo objektivizma vrijedilo
je podjed
nako za fiziar i ontologe. Uviajui neprmostive tekoe u Descartesov
duaizmu s autonomnim supstancijama, Ruer Bokovi se priklonio Aristo
teu. Kad se materija i du definiraju prma Cartesiusu, tad biva neobja
njiva veza izmeu tjelesnih i duevnih inova. Nakon to je konstrirao
svoj potencijalni prstor, Ruer dosljedno tamo "smjetava" duu. Uz stvar
ni prstor i vrijeme to ih ivo bie zaprema on zamilja potencijalni pr
stor i vrijeme, najue skopan s mentalnim procesima; jer i misao i ustvo
ima t potencijalnost. Dugo nije nita, a odjednom zabljesne i kao volja
pokrene kakav tjelesni dio; a i obratno, kakav tjelesni podraaj izazove jar
k misao ili osjet. Zacijelo, Bokovi nije bio sposoban da poblie objasni
vezu tjelesnog i duevnog. Bez obzira na to, otac psihofizike Gustav Theodor
Fecher bio je jako impresioniran Bokovievom teorijom, kao to se vidi iz
njegova djela Veber die physikalische und philosophische Atomlehre, 2. iz
daje, Leipzig 1864:
192
Cudim se pae, poto sam bio na nj upozoren, da nalazim to je Bo
kovi ve tako jasno, odluno i potpuno iznio najbitnije osnove jedno
stavne atomistike, kao to sam ih ja izloio u ovom spisu, a da nisam
prije znao za njegovo shvaanje.
Spominjui Leibnizov prmjer s dvije ure koje bi predoivale fiziki i psi
hiki tijek, Fechner veli d je najjednostavnije i jedin isprv ut samo
jednu ur. Zaista, to je jedincat ovjek koji misli, osjea i giba s, a tk ga
filozofska spekulacija cijepa na dvoje. Meutim, Fechnervo pstavljaje
psihofzikog jedinstva takoer je jeda filozofski nazr koji ne objanjava
zagonetku, a sporo je koliko se moe prikljuiti Bokovievoj teorji.
Ruerovo poimanje fizikog i psihikog moe se bolje povezati s novim
spekulacijama u kvantnoj teorji. U Hilbertovu prstor prkazana s sva
mogua stanja atomskog sistema, dakle tu je obuhvaena potencijalnot k
o
ja biva aktualizirana u pojedinom eksperimentu. Ne moemo shvatiti ono
stvaro be onog potencijalnog, niti stvaro 'postoji' izvan kopleksa po
tencijalnog. Zacijelo, to duboko mijenja na pojam ralnosti. Covjek je
subjekt koji razmilja o sebi ili svojim potupcima i sudjeluje s drugim
osobama i predmetima okolia. ovjek ima tijelo utvrdivo u prstor i
vremenu koje se pri mikroprmatrnju rzlae u dva sloja, makskopski
ili stvar i potencijalni kao atomski kompleks. ovjek takoer moe mi
sliti i osjeati, a ta potencijalnost aktualizira se u stanvitoj misli, osjetu ili
voljnom inu. Prema Bokoviu mor se dua kao skup ili ior svih t
potencijalnih akata ukompnirati u potencijalni prstor i vrijeme koji su
prpojeni stvaom ivanom sustavu ili mozgu. Time je psihiko najue v
zano s fizikim, to je tako rzdvojio Descartesov dualizam duha i materje.
Pokuajmo dalje spekulirti u Bokovievu smjer! Ponajprije ne vidi s
kako bi tar i tijelo moglo izravno djelovati s duom. Meutim, razmotrmo
interkciju izmeu dva atomska sistema! Kad mjerimo njihove uie u
mjerom instrmentu, tad se ti uinci ne zbrajaju pojedinano, ve inter
akcija otpoinje s njihovim potencijalnim fiikim veliinama u matemati
kom (Hilbertovu) prostor. Analogo bismo mogli predmnijevati d s u
jamno djelovanje zbiva izmeu 'due' i atomskog sistema shvaenog k
kompleks mogunosti, to znai interakciju u Bokovievu potencijalnu
prostoru. To bi rjeilo zagonetku zato zamiljene matematike forme (ma
trice, grpe sa svojim simetijama) ujedno prikazuju tono atomske pre.
I matematika imaginacija i aktualizirane struktur prizlaze i istog, nevid
ljivo izvora. Intercija izmeu neega tjelesnog i duevnog ne ide de
izravno, ve se vri prko virtuelnog sloja i Bokoviea potecijalnog pr
stora. U svakom sluaju, ideja vrjedna daljeg istraivanja.
Dirac u svojoj Kvantnoj mehanici veli da fizika istrauje struktur
materje. Je li to definicija fizike ili materije? Svakako, Bokovieva terja
transcendira svakidanju stvaost uzimajui univeralnu silu i osobito p
tencijalni prstor i vrijeme. Ostaje li jo takva fizika pri materiji? Zacijelo,
ne; meutim, Dirac je tu shvaao materiju ire. Smjesti li se pak materja u
obian prostor i vrijeme, tad se fizika ne moe definirti kao to je napisao
Dirac. Sporo je koliko smisla imaju takve definicije.
Sto je uope materija? Od grke filozofije t se smatra tvari i graom
cijelog svijeta odakle ptjee i duh, a i sposobnost gibanja. Engels p
materjom obuhvaa sve tjelesno, k se apstraraju kvalitative re.
Lenjin eli ve materju openitije epistemoloki utvrditi pa je to za nj fi
lozofska kategorija za oznaku objektivne stvaosti koja je ovjek dana
u njegovim osjetima . . . i koja postoji neovisno o njima. No i on, d bi je
razlikovao od platonsko bitka (koji takoer postoji neovisno o nama i jav-
13
Ru Bkov
193
lja se u svijesti) mor svijet definirati kao materiju koja se giba u prostoru
i vremenu. Poznati neomarksist Erst Bloch u svojim Tubingenskim preda
vanjima trai poajprije materiju svojom rkom u prstoru pred sobom.
Bokovieva terja nadilazi takvo poimanje prirde pripremajui jo rdi
kalniji obrat s kantom teorijom, u smislu one uzrice Goetheova Fau
sta: Am Anfang wa die Tat. Polazite nije vie unaprijed zadani bitak,
ve se zkoni f oos na interakciju ljudi i prde; i jedinstvo sbjek
ta i objekta biva primao u inu.
Einstein je ot protestiro prtiv takvog gubitka svemira i izmiljao
ekspermente* koji bi dokazali da moemo utvrditi prava i stvar svojstva
atomskog sustva, neovisno o mjernju. Einstein, Podolsk i Rosen k:
Ako bismo, a da ni n kakav nain ne smetamo sistem, mogli prorei
sa sigurou vrijednost fizike veliine, tad postoji element fizike
realnosti koji odgovara toj fizikoj veliini.
Jako pojednostavljeno moe se opisati krucijalni eksperiment to su ga
njih trjica zamislila. Uzmimo da se jedna estica bez angularog momenta
rspada na dvije estice sa spinom 1/2. Uzmimo dalje da mjerimo spin jed
ne estice (tonije prjekcije spina). Pm kvantoj teoriji u inu mjerenja
'odluuje se' estca da li da poprimi spin + 1/2 i -1/2, tonije iskao,
o dviju mogunost aktuaano je u akt mjerenja jedno stje spina.
Uzmimo da smo izjerili spin + 1/2. No tad bi, piu Einstein, Podolsk i
Rosen, zbog ouvaja ukupnog momenta vrje morala druga estica popri
miti spin -1/2. No kako bi ta drga estica "dozala" da je pra zauzela
dotino stanje i to bi je natjerao da postupi tako da bi zaon momenta
vrtnje bio ouva? Svakako, Einstein nije bio spreman da prihvati kakvo
ESP-nadritumaenje** i zakljuio je da taj EPR-ksperiment obar kvantu
teriju Bohr i Heisenberga. Meutim, taj eksperiment nije samo pokazao
duboko Einsteinovo rmijevanje Kopenhagenske interprtacije, ve je bio
i jedna od uvjerljivi potvda kvantne teorje.
U emu je taj pardoks? Prema kvantoj teoriji ne moe se govoriti o
drgoj estici ako je ne mjermo. No, ako mjeri urj tako postavimo
da mjerimo spinove obiju estica, tad nam kvanta teorija daje posve dg
rezultat neg ako mjerimo spin samo jedne estice. Ti teorijski rzultati
posve su potvreni mjerenjima. Treba tu istai: atomski procesi su mjereni
atomski presi. Prije eksperimenta prdstavlja nam atomski sustav kom
ples mognosti; samo se statistiki moe prgnozrati kojom e se vjero
jatu dobiti stanovito stanje u eksperimentu.
Zacijelo, Bokovi je, kao i Kat, bio suvie privezan uz princip kauzal
nosti da bi pravao toliki subjektivni i mjer udjel. Kad i statistiki ra
zmatr rzliite svemir, tad mu takvo tretiranje izvire iz istraivake ogra
nienosti, a ne da bi napusto naelo uzrka i posljedice. Meutim, hoe li se
kja rdioktvna jezgr rspast sada i nakon st goina, za to nema "u
rka" koji bi prizve motreni dogaj u tom trenutku. Uvodei skokove
izmeu stacion stanja, Bohr je jo pripisivao vjerojatnot samoj pri-
* Eistei, Poolsk ad Rosen, Physical Revew 47, 1935.
** Era-sensor-rception e raireno vjervaje meu parapsiholozima d
im d djelovaJa doli onih koje zmjeju osjetila i aparati.
194
rodi. No tek su rlacije neodrenosti pokazale d se kvantna statistika od
nosi na mjere ine, dakle na jedinstvo subjekta i objekta. Kad je Kr Pp
per pokuao tumaiti vjerjatnost kao propenity of nture*, samo malo
je rjevao kvantnu teoriju, kao i mno zvani filozofi zanosti (koji
sto imaju malo dodir s istraivanjima fizike i bioloje). Albert Einstein
je nakon toliko slomova starih realistikih interpretacija iznio posljedji
razlog: Bog se ne igra kocke. Zaista, kad bi Bog stvorio svijet, jedva bi mu se
mola odrei strast za haardnom igrom.
Einstein je ispra dijelio stanovite novovjekovnih fiziara da je svemir
vjean pa je bio neugodno iznenaen kad je iz njegove diferncijalne
jed
nadbe za gravitacijsko polj
e izlazilo rjeenje s nestabilnim svemirm. I on
kvari temeljnu jednadbu da bi postigao stabilnost sve dok nije Edwn
Hubble motrio ekspaziju svemira, a ruski matematiar Aleder Fred
mann 1922. i danski astronom Willem de Sitter 1932. izeli tak irnje
iz izvore Einsteinove teorije grvitacije. S obzirm na tu stoljetnu uporost
d je svemir vjean nije udo da je i Ruer smatro svoje tokeatome po
stojanima. Dok je na prostor i vrijeme, kao i na brinu, prmijenio Aristote
love kategrije aktualnog i potencijalnog, njegove s tokeestice ite
od te dihotomije. A bilo bi to dosljednije u okvir cijele njegve fizke. Me
utim, izdala ga je hrabrst, ako je i pomiljao na to. Ka uvjerni katolik
prhvaao je da je svemir bio stvoren (i da biti uniten u posljednjem
sud?), ali to stvaje i unitavanje nije u njemu omekalo tadanje shva
anje o vjenosti materije.
Nakon to je Dirc postavio jednadbu elektroa, uskor je uvidio d
elektron nije stabilan, ve da mora takoer postojati pozitrn s kojim on
moe nastati ili nestati. Teorijska dosljednost vodila g je dalje na prtpo
stavku, u skladu s kvantnom teorijom polja, da se pr presima velike
enerije morju uzeti u raun virtuelni parvi elektrn-pozitron. Diracov
vacuum sastavljen je upravo od virtuelne "materje" i antimaterje' (isto
vn estica protivnog naboja koji se meu sobom ponitavaju ili zajedno
raaju). A taj vakuum moe se jakim eektrnim i magetskim poljima
polarizirati, mog se iz njega vaditi estice i antiestice. Time je praan pro
stor zaista ieznuo iz moeme fizike, a ne onao k to je Bokovi to
predmnijevao. Za n
j je stva prostor diskretan, gren od vjenih toaka
-atoma meu kojima nema nieg, a tek potencijalni prostor i vrijeme prd
stavljaju matematiki kontinuum. Stara vjera u postojaost atoma prijeila
mu je d matovitije razvije svoju fiziku. No i tako je svojom teorijom pr
senetio suvremenike.
Nova shvaanja vakuuma konkuriraju Einsteinovoj teoriji grvitacije.
Prema Einsteinu raspodjela masa u svemir odruje zakrivljeost ete
rodimenzionalnog Riemannova prostor. Budui da je Bokovi eliminirao
masu iz svoje teorije, Einsteinovo poimanje prostor i gravitacije bilo bi mu
strano. No diracovski zamiljaj vakuuma moao bi se sloiti s njegovim
predodbama, svakako, uz bitnu reviziju d se napusti postojanost njegovih
toaka-atoma. No tako daleko nije on iao, i tu treba d napustimo njegov
Novi svijet kao spomena vrijedan zapis iz povijesti zaosti i filozofije.
Bokovi je s dozom skepse vjerovao da se moe spoznati vjena istina.
Meutim, vidi se kako je njegova spoznaja bila povijesno uvjetovana. No zna-
* Ihc BrIsh 1oumol jor Ihc FhIosophy oj ccncc, Vol. 10, 1959.
195
li to da u njegovu djelu nema elemenata koji e nadivjeti historijski mi
lje? Nipotol Analogo pitanje mogli bismo postaviti i pri gledanju anti
k skulptura ili trgedija. Postoje povijesni okviri, poticaji i deterinante,
a ljudska fantazija ima mo da trscendira prstore i vrmenske gc.
Kao to se jo danas suivljavamo sa Sofoklovim protagonistima, tako i iz
starinskog rha Teorije prirodne filozofije zrai do nas neumrli duh. Auten
tno umjetniko i znanstveno stvaralatvo odolijeva kriteriju univeralnosti
koji to ini jedinstvenim ljudskim pothvatom po zvijezdama. U to se po
uzdao i Ruer kad s sastajao s istraivaima sa svih strana svijeta. Bilo je
meu njima razlika, a e u njihovim sporvima nadvladavati oa zajedni
tva koja su dana jedinstvenim poloajem ljudi u neizmjerom svemiru.
Slobodna mata stvar razliita mnijenja, no i stanovit pluralizam gdje je
dan drugoga moe dobr rjeti, kad se i uvaava diverznost. Ako je i te
o jedinstvenoj spoznaji prre, Dubrvanin bi se uvao da podri jednu
iskljuivu triju drutva.
Nita ne bi Bokovi tako odluno odbacio kao Lukacsev sud kako je pr
rdna znanost izala iz racionalizacije kapitalistikog trita pa e buroaska
zanost biti u rvoluciji zamijenjena prleterskom. Potekavi s militantnih
idelogija naeg stoljea, Gyorgy Lukacs je u svojoj knjizi Povijest i klana
svijest opvrgavao svu univeralnu batinu iz doba prsvjetiteljstva i radi
klno forulirao ideloki stav koji nee maje od inkvizicije harati Eur
pm. Na sreu, i n Zapadu i na Istoku ostala je priro znanost uglavnom
ista usprkos svim prtiscima, a naelo univerzalnosti uvaava se sve vie i u
drutvenim istravanjima gdje je nuno vie razliitih prila i vrdnova
nja, a povrh svega tu se rdi o ovjeku koji ima slobodu i nepredvidiv je.
Sloboda je bitni problem koji ini filozofiju vanom za ovjeka. Boko
vi je poput cijele klasine fizike vjervao u strgu kauzalnost ili determini
rost prirdnih proesa. Naputanjem tog stanovita i uviajem u povijes
nost pribliile su se prirdne znanosti drutvenima ili duhovnima. Traenje
jedinstva ne vodi nas vie nekom mistinom ili vjenom bitku, ve se tu o
vjek sve jae iskauje sa svojom pustolovinom na zaista malom planetu u
golemom svemiru.
Poticaji Bokovievoj teoriji nisu dolazili sao od istraivanja prirde,
ve s imali i jak mori izvor. Bokovi je bio jedan od posljednjih huma
nista kakvi su na rmei srednjeg i novog vijeka eljeli cjelokupno istrai
vje sjediniti s etikim i estetskim tenjama. Nadahnuti stargrkim geni
jem, lomili su se izmeu katolike dogmatike i zanstvenih otkria, izmeu
asketizma i probuene znatielje za prirodu, izmeu petrificiranog reda i
razigrane slobde. Njihov je ideal bio cjelina koju e sve vie trgati speci
jalizacija i dioba na prirdnu i duhovnu znanost. Ruer je rastao u stoljeu
kad taj pres biti uglavnom zavren. Filozofske spekulacije iezavaju iz
prirdne zosti, a raun i mjereje bivaju oznaka egaktnog istraivanja.
Jo potpunije sane etiko korijenje, a naelo objektivizma sasvim pr
vladava u zajednici prirodoslovaca, s razvijenom interacionalnom komu
nikacijom i strnim jeicima. U takvom ravoju hvata se ilava filozo
fija duhovnih zosti i zajedno s religijom obnavlja vjene moralne di
leme i pitanje smisla uope. Ako e egzaktni i tako uspjeni znanstvenici
s omalovaavanjem gledati na ples filozofskih sablasti, s druge pak strne
javljat e se sve vie antiscijentike pbune dok napokon totalitare ide
ologije i sredstva ptunog unitenja ne zatr iluziju vjeitog progresa.
196
Ko !to se novovjekovni huma, inspirir znano! i umjetno!u,
razvijao u opreci sprm crkvenog dogatizma, tako e i obnov
a humaniza
u na!em stoljeu otpoeti u sukobu s totitm ideologijama, na jo! !irj
znanstvenoj i umjetnikoj osnovici.* Ako je Bokovi alio za gubitkom za
jednikog latinsko jezika, treba se sjetiti da su najvea knjieva djela
nastala na narodnim, zaviajnim jezicima. Pitanje bi l Date uspio storti
na latinskom tako autentino djelo k Boansku komediju (Infero, Purga
torio, Pardiso) u svojem toskanskom narjeju. U mterjem jezik s
su prva, najintimnija ojeanja, a to je neprsua pjesniki izr.
Ako jedn jezik ima prdnost u znanstvenim, trgovakim i industrijskm
komunikacijama, takva jednojeziost osirmaila bi bogatu raolikost ljud
ske kultur. Preuzimajui od starg humanizma ideal svjetske zajednice,
moder humanizam priklanja se pluralizmu u svim vidovima, to e naj
vie potvrditi ljudsku slobodu i stvaalatvo. Svakak, humanizmu da
pridolaze prblemi nepznati starm humanistima, osoito u opasnosti to
talnog unitenja ivota na naem planetu. Ta blizina ope smri nalae nam
da prispitamo sve dosadanje tijekove i pristupimo na nov nain usklaiva
nju tako razrokog i antagonistinog svijeta. Pritom su umjetnost i znanost
neophodne, kao to je ve Ruer u duhu helenistike trdicije prdvia
.
Huma se stubokom razlikuje od onog utopizma i radikalnog rhlizma
to bi unitio sve sadanje strkture i dugu tradiciju u ime matane budu
nosti. Blizak je takvom nihilizmu marksist Erst Bloch kad tvri da mu
smisao dolazi iz budunosti, a Jean Paul Sartre je, zavodei, svoj nihilizam
kstio humanistikm. Z humanizam je bitno naelo tlerantosti i uvaa
vaje zanstvenog stvaralatva, a antiscijentizam ili nihilizam obojice radi
kala stara ono metano stanje koje je ve tako sto izbilo u ruenju i
haj kama.
Bokovieva teorija stremi objanjenju cijelog svijeta, a ne samo pri
rode. Dapae, da bi objanjavao prirou, on uvodi matematike i filozofske
konstrukcije, kao matematiki ili potencijalni prostor, emu on sam odre
stvao postojaje. To je nita, kae on esto, ali to se mora shvatiti u peri
patetikom smislu kao suprto onome t aktuno potji. Prema Bibliji,
Bog je stvorio svijet iz niega, dakle nije dovoljno rei: Bog je stvorio svi
jet, ve tome dolazi tj bitni doatak "iz niega". I Bokoviu treba takv
skolastika nita, ne da bi stvorio svijet, nego da bi ga shvatio. Ako se
on
i usredotoio na fizike i kemijske prcese, ne smije se smetuti s uma d
on objavljuje "novi svijet", od atoma i univeralne sile do ljudske due i
Boga. U shvaanju cjeline nije poput Platona i Leibniza utvrivao samo
jednu supstanciju, duh, i poput Demokrita i Ma smo materiju, ve pri
zaj
e i stvao i duevno postojanje. Ali mu je suvie stalo do ujedinjava
nja i povezivanja svih pojava i prcesa da bi sklizuo u kartezijanski dua
l. Koliko je god njegov pothvat ambiciozan, toliko je on oprzan u pr
voenju svoje zamisli. U njemu nema Hegelove argancije da bi naprosto od
bacio injenice i prirdu sveo na alijenaciju raa. On za dobr da ivi s
drugim biima u okoliu te misli i osjea u svim tim neprestanim susreti
ma. Podnaslov njegove Teorije prirodne filozofije mo zavarati da on sv
eli izvesti iz jedne univeralne sile. Svakako, njemu je vie potrebno u iz-
* Potanje je to razvijeno u autorvoj kjizi Filozoija znnosti i hui
tam, 1979.
19
gadnji teorije, puno vie, a prije svega temeljni matematiki pojmovi koje
vee s aristotelskim poimanjem potencijalnoga. Stvari nisu tako jednostavne,
naelo jednostavnosti vodi u duboku i mranu peinu.
Utara je, i esto oasna, da se sve moe izvesti iz jednog ili dvaju
prncipa. Hegel je povjervao da mu dijalektika duha ili razuma s trja
dom teze, antiteze i sinteze daje sv svjetsku povijest. Da je on uzvelia
prsku dravu, a njegovi sljedbenici srljali u totalit, posljedic
a je te
argante samouvjerenosti koja je malog ovjeka postavila na boanski
pi
jedestal. ato je Bkovia cijelog vremena muila suja, samo je znak
njegove istinske veliine. On je prbijao granice gdje sinu nove spoznaje,
ali i gusne skepsa nad ljudskom spozajnom moi.
Ruer se prvi igrao s beskonanim silama. Kad je Emest Rutherford
proizveo i registrrao pru nuklearu pretvorbu, mislio je da se to nikad ne
e praktiki primijenit. Meutim, nije to bila bezazlena igra. Faraday je j
o
moro tada britanske utilitariste uvjervati kako je elektricitet dijete iz
kojeg e izrasti div. Dananji vojni tabovi i industrijski magnati ve suvie
dobr znaju kakve je strahovite potencijale otvorilo istraivanje. Ako je ne
ko filozofija bila slukinja teoloije, danas je znanot jo gora i pogibeljnija
rbinja politike. Otkrive potencijali koriste se vie za zlo negoli za dobr,
a nad cijeli se plaet nadvija smrtna kosa. Da, igr je svrena. I ovjek da
nas stoji prd svojim djelom to mu prijeti konanim porazom.
Na ovim atomskim vulkanima nije udo da mlade generacije s otrva
nim zrakom udiu i sve veu muinu prema znanosti i starm drutvu uop
. Na jednoj anketi izjasnila se veina uesnika da bi bilo bolje da je sveta
inkvizicija spalila prrdoslovce. Dodue, grdovi bi otali u mraku, bolesnici
be lijeka, putnici u taljigama, ali bi svijet bio siguriji bez raketa, ekolo
kog zagaenja, eksplozije puanstva, terrizma, zaostajaja golemih perife
rija za industrjskim velesilama. No prekasno je za te lamentacije. Prijed
log poznatog amerkog soiologa o moratorju zanosti samo bi poveao
mo birkracije i gluposti, kad je ve totalna smrt stala za naim leima.
Bokovi bi se zgrozio pred svijetom kojem je pripomogao da bude ka
kav je sada. Zacijelo, nije bio tako naivan da nije vidio kamo vode pohlepa
za vlau, tatina i belje. Platon je uoi tiranija gradio dravu filozofa u
obrnu ljudskog u i vlina uope. Iskustvom vie upuen u politiku, rali
stiniji bi Arstotel bio zdovoljan da filozofi budu savjetnici vladara. Zaista,
mnogo je daas znastveika osvojilo takvu ulogu - no kakvi i s kakim
savjetima? Kad se zna da je jedan Teller poticao predsjednika USA na 'rt
zvijezda', onda takva pitanja dobivaju sudbinsko znaenje. Ruer Bokovi
je sto obavljao diplomatske misije,
n
o u dilemi izmeu Platona i Aristotela
oduio bi se za idealista, ma kako se to kosilo s iskusnim realizmom. I o
e
sanjati o zstvenoj drav, ne po tome da znanstvenici tvore vlade, ve da
drtvo bude voeno racionalnim i moralnim naelima. Ako su se dobu pr
svjetiteljstva uk politiki rimi prturazumski i nepravini, danas u
vrmenu zstvene rvolucije predstavlja globalni sistem vlasti opasan
an.
Piui svoj memordum u g hladnog rata, Einstein i Russell
snatrli su o svjetskoj dravi koja bi uklonila straovite opasnosti opstanku
v bia; a ta njihova razmiljanja nadovezaa su se na Bokovieve snove
o dt urenom na znastvenim naelima. Sva taka vienja najdr
a
198
su batina starih humanista-latinista koji su teili za tisuljetnim mir i
slobodom stvarlatva. Epohalno irenje prosvjete u naem vijeku omogu
uje da huma postane zajednka osnovica cijelog svijeta, tako jo r
dijeljenog vlastohlepljem i vjerskim i ideolokim fanatizmom. Huma
nije bio za Ruera utopija, ve naelo trjnog ponaanja, daas i sutra; a
krivo se zovu humanistima oni koji gaze sut i tolerantnost u ime toboe
viih ciljeva, to obino ostavlja pusto.
Dok je vjerk vidio pred sobom sudnji d, sjena totalne smrti izaziva
u ljudskoj savjesti najtei ispit. Bez utjehe u posthumni ivot, ovjeanst
biva opstanak prim moralnim imperativom. No buenje cijelog moralno
bia ide rku o r s afiracijom svih etikih i estetskih vrdnota. Svijet
je suvie sloen i raznovrstan da bi se dao utisnuti u Prokrustov krevet jedne
ideologije ili sistema; a niti bi to bilo poeljno s obzirom na bogatstvo sv
stvatva. Pluralizam nije samo uvjet daljeg suivljenja, ve i slobod i
prvde. Meu ovim raketnim bazama i bodljikavim icama vie no ikad e
znemo za uskrsom humanizma kakvim odie Bokovievo djelo.
199
KAO IMENA
A
Abelard, Piere 14
Adoro, Theodor 191
A 76, 79
Air, George Biddel 56, 172
Albert Veliki l Albert Magus 10,
14, 15
Anaksagor 174
Anaksimandar 132
Alembert, Jean le Rond d' 27, 48,
58, 60, 70, 99, 10, 120, 142, 143,
144, 145, 149, 155, 156, 159, 160,
161, 163, 172, 178
Anselmo, Canterburski 6
Argo, Dominique Franois Jean 56
Arhimed 13, 16, 19, 33, 46, 50, 54,
63, 6
Aristarh i Samosa 23
Aristotel, Stagranin 7, ll, 14, 15,
16, 17, 21, 27, 30, 31, 33, 34, 35,
37, 52, 57, 62, 63, 77, 85, 86, 91,
113, 114, 116, 121, 132, 148, 166,
172, 183, 190, 192, 195, 198
Arius 13
Augstin, Aurelije, sveti Augustin
11, 17, 21, 41, 50, 71, 75, 76, 102,
125
Averros, Ibn Rod 21
Ayer, Alfed Jules 127
B
Bach, Johann Sebastia 118, 135
Bacon, Rogr 116
Balac, Honor de 191
Barberini, Maffeo, Urban VIII, 25,
40, 41
Bayle, Pierre 73
Bellarmin, Robert 39, 40
Benedetti, Giambattista 30
Benedikt XIV, papa 78, 95
Bentham, Jeremy 153
Berkeley, George 62, 81, 82, 92, 102,
125
Beroulli, Daniel 1 16, 134
Berouli, Jacob 68, 131, 132, 149
Bemouli, Johann 49, 68, 70, 75, 149
Bloch, Erst 194, 197
Bloch, Felix 191
Borhaave, Herman 98
Boethius, Anicije Manlije Torkvat
Severin 13
Bohr, Niels 8, 19, 117, 182, 183, 184,
185, 186, 189, 194
Boltzmann, Ludwig 102, 132, 133,
174
Bolyai, Janos 88
Bonaventur, Giovanni Fidana 39
Bor, Max 110
Bokovi, Anica 10
Bokovi, Bare, brat Ruerov 10,
95, 97, 104, 141, 156
Boyle, Robert 37, 38, 50, 57, 116
Brahe, Tycho 24, 4
Bradley, James 55, 146, 163
Brentano, Fr 125
Broglie, Louis Victor de 56, 110,
162, 186
Brno, Giordano 24, 25, 29, 92
Buffon, George-Louis Leclerc 119
Buridan, Jean 17, 30
e
Camap, Rudolf 88, 102, 1 12, 137,
186
201
Cartesius, vidi Descartes
Casanovas, Juan 39
Cassirer, Ernst 31, 33, 109
Cauchy, Augustin Louis 178
Cavendish, Henr 1 17
Cezar, Gaj Julije 62
Charles I 38
Charles II 38
Chatelet, markiz Gabrielle Emilie
du 48, 78, 99, 143
Ciceron, Marko Tulije 18
Clairaut, Alexis Claude 27, 70, 113,
142, 146, 148, 149, 160
Clarke, Samuel 6S, 86
Clausius, Rudolf Emanuel 181
Clemens XIV., papa 1S6
Compton, Au 1 10
Comte, Auguste 99, 143
Condillac, Etienne 100
Condorcet, Antoine Nicolas 160,
161, 163
Comeille, Pierre 48
Coulomb, Charles de S7, 1 1S, 117,
147, 170, 172, 181, 183
Crmwell, Oliver 38
Cusanus, Nicolaus, Nikola Kuzanski
72, 73
Czartorski, poljski grof. Mihael
Fridrik 148
Czartorsk, poljski grof Adam K
zimir 148
D
Dante, Aligieri 197
Darwin, Charles 60, 99, 114, 127,
130, 132, 173
Dauphin de France 144
Davisson, Clinton Joseph S6
Davy, Humphry 1S3, 170, 171
Deaovi, Mirko 77
Debye, Peter SS, 1 10, 191
Dedekind, Julius Richard Wilhelm
79
Deffand, Marie markiza du Deffand
143, 14S
Demokit, 11, 13, 14, 19, 33, 36, SO,
Sl, 76, 77, 106, 108, 110, 11S, 174,
188, 197
202
Descartes, Rene (Cartesius), 7, 14,
19, 26, 30, 3S, 36, 37, 4S, 46, 47,
49, S2, ss, S9, 62, 6, 66, 67, 68,
73, 77, 80, 100, 106, 109, 110, 123,
124, 12S, 128, 138, 139, 167, 174,
188, 189, 191, 192, 193
Diderot, Denis 99, 100, 143, 144, lSS
Dirac, Paul Adrien Maurice S6, 1 19,
180, 181, 192, 193, 19S
Dominis, Marcs Antonius de 24,
2S, 26, 27, 29, 40, 41, 92, 98
Driesch, Hans 14
Dubarry, Marie Jeanne 1S8
Dubois-Reymond, Emil 130, 131
Duns Scotus, Johannes 22
E
Edward Stuart 78
Eccles, John Carew 13S, 136
Einstein, Albert 13, 16, 19, 20, 23,
27, 31, 33, 39, 44, Sl, S4, SS, S9,
83, 92, 107, 114, 1 19, 131, 136,
176, 180, 183, 18S, 190, 191, 194,
19S, 198
Empedoklo 12, Sl
Engels, Friedrich 102, 193
Epikr 16, SO, Sl, S2, 100, 111, 131,
133
Eugen Savojski 16, 6
Euklid 14, 32, 3S, 43, 46, 66, 87, 88
Euler, Lnhard 7, 27, 32, 33, S8,
70, 80, 108, 113, 142, 149, 160, 161,
162, 191
Euzebije (Eusebios) SO, 131, 132
F
Faraday, Michael 7, 107, 1S4, 169,
170, 171, 172, 173, 17S, 176, 177,
178, 180, 184, 187, 189, 198
Fechner, Gustav Theodor 193
Feigl, Herbert 102
Fermi, Enrico SS
Feyman, Richard 111
Fichte, Johann Gottlieb 88, 90
Filip V. lS
Filonovi, S. R. 116
Fok, Vladimir 92, 104
Frank, Philipp S9, 102, 1 12, 186
Franklin, Benjamin 119, 147, 153,
159
Fraunhofer, Joseph 163
Frege, Gottlob 61
Fresnel, Augustin Jean 56, 153
Freud, Sigund 109
Friedman, Alexander 195
Friedrich II. Prsk 70, 77, 78, 96,
98, 100, 143, 155, 158, 160
G
Galilei, Galileo/ Pizanac 7, 14, 19,
26, 27, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35,
36, 39, 40, 41, 46, 47, 50, 54, 86,
98, 106, 162
Gassendi, Pierre 33, 37, 51, 52, 100,
108, 110
Gauss, Karl Friedrich 27, 77, 87, 88
Geulincx, Aold 123
Gibbs, Josiah Willard 132, 133
Gilbert, William 7
Goethe, Johann Wolfgang 12, 31, 32,
66, 69, 70, 100, 188, 194
Grimaldi, Frncesco Maria 117
Grisogono, Fridrik 24, 26, 27
Grotius, Hugo 100
Guericke, Otto von 77
H
Haeckel, Erst 130, 131
Hahn, Roger 167
Halley, Edmond 145
Hamilton, William Rowan 27
Hartmann, Eduard von 109
Hartmann, Nicolai 191, 192
Hegel, Georg Wilhelm Friedrich 36,
65, 90, 102, 104, 1 10, 111, 128, 139,
143, 154, 197, 198
Heidegger, Martin 121, 127, 128, 191
Heine, Heinrch 170
Heisenberg, Werer 8, 35, 51, 55,
56, 71, 72, 86, 110, 1 15, 1 16, 1 18,
1 19, 133, 181, 185, 186, 187, 190,
191, 192, 194
Helmholtz, Hermann von 170, 173,
175
Helvetius, Claude Adrien 99, 144,
155
Henrici, Peter 90, 102
Henrik VIII 22, 42
Herder, Johan Gottfried 66, 100
Hern i Aleksadrije 13, 19, 50
Hertley, David 153
Herschel, William 167
Hertz, Heinrich Rudolph 59, 190
Hilbert, David 1 15, 1 19, 190, 193
Hitler, Adolf 127, 128, 179, 190, 191
Hobbes, Thomas 37, 38
Hof, Jacobus Hendricus van't 1 18
Holbach, Paul 143
Homer 9
Hondi, Stanko 7, 56
Hooke, Robert 4, 55, 1 17, 181
Horacije Flak, Kvint 18
Horkheimer, Max 191
Hubble, Edwin
Hume, David 38, 59, 88, 89, 100,
101, 138, 143
Hund, Friedrich 29, 112, 1 19, 181,
191
Hus, Jan 22, 121
Husserl, Edmund 125
Huxley, Tomas 173
Huygens, Christiaan 18, 30, 45, 46,
47, 55, 56, 68, 77, 86, 117, 123, 153
l
Inocent X. papa od 1644. g. 71
Isusovac, Abe Ruer Bokovi, Pa
ter Rogerio Josepho Boscovich
28
J
James I. 25
Jamer, Max 58, 59, 60, 106
Janus Panonius, Ivan Vitez ml. 49,
148
Jaspers, Kar 121
Jelisaveta, ruska carica 96, 158
Josip II. rimsko-geranski c 98
Johnson, Samuel 100, 147
K
Kant, Immauel 14, 39, 61, 6, 67,
72, 87, 88, 89, 9, 91, 100, 103,
105, 109, 126, 129, 130, 139, 169,
190, 194
203
Katarna II. - Velika rska cari
ca 99, 148, 151
Kaunitz, Wenzel Anton 96, 150, 158,
168
Kelvin, William Thomson 7, 116,
173, 177, 178, 179, 181, 182, 187
Kepler, Johannes 24, 26, 30, 33, 34,
35, 44, 45, 55, 116, 184
Kierkegaard, SOren 121
Koperik, Nikola (Copericus) 14,
18, 23, 26, 29, 33, 34, 39, 40, 41,
42 4, 55, 70, 124, 127, 182
Kristna, vedska kraljica 37
Ku, Thomas 31
L
Lgrnge, Joseph Louis 27, 58, 70,
160, 161, 162, 172, 178
Lktancije, Finijan 50
La Mettrie, Julien Offroy de 100,
143, 155
Laplace, Piere Simon 27, 99, 114,
130, 161, 162, 172, 178, 184, 191
Laue, Ma von 191
Lvalette, Antoine 156
Lvoisier, Antoine Laurnt 152, 182
Le Bel, Acille 118
Leeuwenhok, Antoni van 67
Le Franc, Jean Jacques, markiz de
Pompigan 144
Leibniz, Gottfied Wilhelm 7, 46,
61, 62, 63, 6, 65, 66, 67, 68, 69,
71, 72, 73, 74, 78, 79, 86, 87, 88,
92, 102, 106, 109, 110, 1 1 1, 123,
128, 129, 133, 139, 162, 169, 193,
197
Lenard, Philipp 7, 56, 179, 183
Lnjin, Vladimir Ilji 82, 102, 155,
185, 193
Leonardo d Vinci 17, 18
L Sage 10, 58, 150, 167, 175
Leskovar, d. Brako 8
Lslie, John 153
Lessing, Gotthold Ephraim 66, 100
Leszczynska, Marija, francuska kra-
ljica 144
Lszczsk, Stanislav 49, 50
Leukip 50, 51, 76, 108
Lobaevskij, Nikolaj Ivanovi 88
204
Locke, John 19, 38, 53, 62, 71, 72, 81,
100, 101, 124, 153, 188
Lomonosov, Mihail Vasiljevi 116
Lorentz, Hendrik Anton 56, 92,
114, 180
Loyola, Igacije 10
Luj XIV, Ljudevit, Louis, kralj s
ce 157
Luj XV, Ljudevit, Louis 95, 96, 155,
157, 158, 159
Luj XVI, Ljudevit, Louis 158, 159,
16
Lukacs, Gyorgy 196
Lukrecije, Titus Lucretius Carus 16,
18, 108, 175
Luther, Martin 22, 42, 71, 134, 145
M
Macclesfield, lord 146
Mach, Erst 65, 80, 81, 82, 92, 102,
138
Machiavelli, Nicclo 95
Maclaurn, Colin 57, 108
Malebranche, Nicolas 35, 54, 55, 71,
72, 81, 100, 102, 123
Marat, Jean-Paul 182
Marcel, Gabrel 71
Marcuse, Herbert 191
Maria Antoinette 98, 16
Marija Terezija 96, 98, 150, 160
Markovi, 2eljko 7, 68, 163
Martnovi, I. 112
Mar, Karl 197
Matija Korvin (Matthias Corvinus)
23
Maupertuis, Pier Louis Moreau de
6, 70, 114, 132, 142
Maxwell, James Clerk 7, 44, 57, 58,
92, 133, 170, 173, 174, 175, 176,
178, 180, 181, 183, 184, 185, 187,
189, 190
McMullin, Eran 40
Mehmed II. 16
Melanchton, Philipp 42
Mendeljejev, Dmitrij Ivanovi 182
Metastasio, Pietr Antonio Domeni-
co Bonaventura 96
Michelangelo Buonarotti 17
Michelson, Albert 180
Mieses 102, 112
Migazzi, Kristofor de 103
Minkowski, Hermann 180
Mirabeau, markiz Honore de Gabriel
159, 164
Mirabeau, markiz stariji (otac) 159,
164
Monod, Jacques 133
Montaigne, Michel 141
Montenoy, Charles Palissot de 144
Montesqieu, Charles Louis de Secon-
dat 100, 141, 156
More, Henry 74
More, Thomas (Mors) 42
Mussolini, Benito 127
N
Nagel, Ernest 112
Napoleon Bonaparte 78, 93, 95, 159,
161
Navier 181
Neumann, Gottfried 47
Neumann, Fr 173
Neurath, Otto 102
Newton, Isaac 7, 17, 18, 19, 23, 24,
26, 27, 29, 30, 32, 37, 38, 41, 42,
43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 51, 52,
53, 54, 55, 56, 57, 58, 59, 60, 65,
66, 68, 69, 70, 76, 79, 80, 81, 82,
86, 91, 99, 101, 102, 104, 105, 106,
107, 108, 109, 1 10, 1 13, 114, 1 15,
116, 117, 118, 1 19, 129, 132, .141,
142, 162, 167, 169, 172, 174, 175,
177, 180, 183, 187, 188, 189
Nietzsche, Friedrich 103, 104, 127,
133, 177
Nikola Kotoranin 23, 28, 103
Nobel, Alfred 162
o
Occam, William 22
Orlov, Aleksej, ruski admiral 151,
152, 158
0rsted, Hans Christian 170
Osiander, Andreas 42
Ostwald, Wilhelm Friedrich 127
Ovidije, Nazon Publije 18
p
Parmenid 76
Pascal, Blaise 70, 71, 156
Pauli, Wolfgang 182
Pavao II. 23
Peierls, Rudolf 191
Petar Veliki 151, 152
Petri, Franjo (Franciscus Patrcius)
24, 27, 29
Phillips, R. 178
Pio VI. papa 168
Pitagor 13, 39, 45, 116
Planck, Max 56, 173, 179, 183, 184,
185, 190, 191, 192
Platon 7, ll, 12, 13, 14, 18, 19, 24,
26, 27, 33, 34, 35, 36, 61, 62, 64,
65, 67, 77, 115, 1 16, 124, 172, 188,
197, 198
Plotin 17
Podolsky 194
Poe, Edgar Allan 144
Poincare, Henri 33, 65, 82, 92, 133,
180, 190
Poisson, Simeon Denis 27, 181
Pompadour, Madamme de (Jeaette
Antonia) 95, 98, 155, 156, 158,
159, 160
Poniatowski, Stanislav 148
Pope, Alexnder 10, 146
Popper, Karl Raimund 88, 102, 112,
184, 195
Powell, Cecil Frank 120
Poynting, John Henr 176, 177, 178,
180
Priestley, Joseph 147, 152, 164, 165,
166, 167, 178, 187
Protagora 83
Prout, William 153
Ptolemej (Ptolomej) 23, 34, 40
Q
Quesnay, Franois 159
Quine, W. V. O 135
Racine, Jean 48
Rafael Santi 17
R
Ramee, Pierre (de la Rame) 30, 31
Rawls, John 126
205
Regiomontanus, Johann MUller 23
Reicenbach, Hans 102, 186
Riehl, Alois 109
Riemann, Berard 13, 44, 54, 88,
107, 131, 195
Ritter, J. W. 153
Rt, 184
Robison, John 153
Rohon, abbe 163
Romer, Olaf (Ole Christensen) 55
Roscellinus, Johannes 13
Rosen 194
Rousseau, Jean Jacques 89, 100, 141,
143, 144
Rudolf II 24, 44
Russell, Bertrand 30, 31
Rutherford, Erest 110, 183, 185,
198
s
Saharv, Andrej 107
Saint-Venat 179
Salam, Abdus 120
Sarpi, Paolo 25
Sartr, Jea Paul 71, 128, 197
Savonarola, Girolamo 121
Scaglia, kardinal 41
Schelling, Friedrich 109
Schiller, Friedrich 100
Schopenhauer, Arthur 6, 103, 104,
109, 127, 139
Schrdinger, Ervin 186, 191
Shakespeare, Wiliam 48
Shelbue, lord 164
Sigismund II. Jagelovi 97
Sigund, kajzer (Sigismund Luk-
semburovac) 22
Sitter, Willem de 195
Sklodowska, Curie Marija 177
Smart 135
Sobieski, Jan III Sobjeski 49
Sofoklo 196
Sokrat 14, 62, 145
Speiser, Andreas 135
Spencer, Herbert 154
Spinoza, Barh 23, 31, 63, 66, 67, 71,
100, 124, 139
Stahl, Georg Erst 116
Staljin, Josif Visarionovi 104, 190
206
Stark, Johannes 179
Stay, Benedikt 19, 33, 77, 81, 86, 92,
93, 121
Stegmiller, 88
Stewart, Dugald 153
Stipii, Jakov 8
Suvorov, Aleksandr Vasiljevi 148
Swieten, Gerhard van 96, 98
T
Taine, Hippolyte 161
Tales i Mileta 12, 36
Teller, Edwar 198
Thomson, John Joseph 7, 177, 179,
182, 183, 184
Thomson, William vidi Kelvin Wil
liam Thomson
Tizian, Vecellio 17
Toma Akinski, Tomas Aquinas,
sveti Toma 10, 11, 13, 15, 22, 31,
39, 68, 102, 112, 125, 154
Torricelli, Evangelista 77
Truelka, Branimir 7
u
Urban VIII. Barberini, Maffeo 25,
40, 41
v
Vanini, Lucilio 98, 121
Variak, Vladimir 7
Vergennes, Charles comte de 158
Vico, Giambattista 51
Vitez, Ivan ml. (Janus Panonius)
pjesnik 49, 148
Vitez, Ivan od Sredne (Johannes),
23, 28, 49, 97, 148
Voltaire de, (Franois Marie Arouet)
43, 48, 73, 77, 78, 96, 98, 99, 100,
129, 143, 144, 145, 150, 155, 156
w
Waerden van der 191
Wallenstein, Albrecht 45
Wallace, Alfred Russel 154
Watson, W. 119
Weinberg, S. 120
Weizsacker, Carl, Friedrich von 191
Weyl, Hermann 180
Whyte, L. L. 106
Wiger, Eugene Paul 124
Wilson, Charles Thomson Rees
115,
124
Wilson, Richard 147
Wittgenstein, Ludvig 62 76, 102, 138
Wolff, Christian 68, 88
y
Young, Thomas 153, 167, 172
Yukawa, Hideki 119
z
Zagorka, Marija Ju 98
Zenon i Bleje 76, 79, 107
Zenon, otac stoike kole 51
207
KOLSKA KJIGA, d.d.
Zagreb, Masarykova 28
Za izdavaa
ANTE UUL, prof.
Tisak dovren u studenom 2005.
\ifi l'.n J,'C0\'l\:l\
(;ttfJ l ,.,,. !ttl (h, ..... ,,, 'lt \' . ,, ,,
IS
ililllil 1 i Ill-'
9 789530 61'321