Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
6: j
: o. , : , , ,
1
2013/14
konkretnih prirodnih uslova stvori skladnu prostornu celinu, sa funkcionalnom trasom, koja e u isto vreme biti pouzdana i stabilna u inenjerskom pogledu, estetski oblikovana i uklopljena u pejza.
Ako se izuzme saobraajni program koji za projektanta predstavlja
ulazni podatak, onda se planerski pristup trasiranju moe posmatrati kroz dva aspekta: odnos trase prema naseljima i odnos trase prema prirodnoj sredini.
2013
glavne izvore i ciljeve putovanja, pa zato prolaze kroz sva naseljena mesta. Regionalni putevi slue saobraaju veeg dometa (do 60 km), obilaze manja mesta seoskog tipa, tangiraju vea naselja a prolaze kroz gradove sa vie od 20.000 stanovnika. Na regionalne puteve se vezuje mrea lokalnih puteva, a oni sami se vezuju za mreu magistralnih puteva. Magistralni putevi ine osnovu dravne putne mree. Na njima je dominantan saobraaj velikog dometa, pa zato oni treba da obilaze sva naselja i gradove do 20.000 stanovnika, tangiraju gradove srednje veliine (20.000 do 50.000 stanovnika), a direktno prolaze kroz gradove sa vie od 50.000 stanovnika, koji imaju znaaj regionalnih centara. Autoputevi obavezno obilaze sva naseljena mesta. Opravdanje za prolazak kroz gradsko tkivo postoji samo kod velikih gradova (vie od 500.000 stanovnika) gde 75% saobraaja sa autoputa ima svoj cilj.
3 Doc. dr Bojan Mati 2013
Opti inenjersko tehniki principi odreivanja poloaja puta i odnos prema okolini (1)
Da bi put mogao u potpunosti da odgovori svojoj nameni, treba teiti
Opti inenjersko tehniki principi odreivanja poloaja puta i odnos prema okolini (2)
Prilikom izgradnje novog puta koristiti to je mogue vie poloaj postojeih starih puteva zbog trokova eksproprijacije, graenja i odravanja.
Uvek ii radije ivicama nego kroz sredinu, da bi se izbeglo graenje poprenih komunikacija. Kod trasa koje prate iroke rene doline, normalan poloaj trase je uz ivicu padine - na taj nain se trasa oslanja na stabilnije tlo i omoguava se pristupanost renim obalama, ne spreavajui razvoj doline i ire korienje reke.
5 Doc. dr Bojan Mati 2013
Opti inenjersko tehniki principi odreivanja poloaja puta i odnos prema okolini (3)
Ne presecati, ve obilaziti postojee ambijentalne celine kao to su
umski kompleksi, zemljita visoke agrikulturne vrednosti, prirodni rezervati, izvorita voda, lovita, istorijski kompleksi i sl. Slika - Princip ouvanja ambijentalnih celina
2013
Kod uskih renih dolina sa dosta sekundarnih pritoka, treba odustati od praenja doline, ako to ima za posledicu neprekidno zasecanje trase u isturene delove padine.
Tada treba trasu podii na mirniji i stabilniji deo padine, ili na vododelnicu.
2013
Put ne sme da bude vetaka prepreka koja remeti ustaljeni mikroklimat. Tako npr. U uskim dolinama je bolje reenje vijadukt nego nasip .
2013
nasipu visine 1 do 2 m.
Time se postie bolja preglednost puta, jednostavnije
odvodnjavanje kolovoza, smanjuje se uticaj podzemnih voda, minimalno je zavejavanje u zimskim uslovima i put se dobro uklapa u pejza.
Voditi put dalje od objekta koji zagauje prirodnu sredinu
(cementare, kamenolomi...) ili kojima put remeti prirodnu sredinu (kole, bolnice, rekreativni centri...).
2013
10
2013
Izbegavati visoke useke i nasipe - put ne sme da ostavlja velike oiljke na terenu.
11
2013
konstrukcije.
Voditi rauna o blizini izvorita materijala za kolovoznu
konstrukciju.
Kada se zadovolje svi prethodni parametri, treba teiti najmanjim
12
2013
deluju zamarajue. Krutost prave linije moe se ublaiti velikim radijusom krivine (u krivini se mnogo lake ceni i brzina vozila koje dolazi iz suprotnog pravca). Treba izbegavati kratke meupravce izmeu istosmernih krivina. Kratka krivina sa kratkim tangentama izmeu pravih linija deluje optiki kao prelom. Ovo se moe izbei primenom veeg radijusa koji u principu treba da je to vei to je manja promena pravca. Izbei velike razlike u poluprenicima uzastopnih krivina koje utiu bitno na brzinu vonje.
13
2013
zavisi od konfiguracije terena, treba obratiti panju da na breuljkastom i brdovitom terenu poluprenik konveksne krivine treba da bude vei od poluprenika konkavne.
m), zbog bolje preglednosti i optiki mirnije trase, poluprenici konkavnih krivina treba da budu vei od poluprenika konveksnih krivina.
14
2013
oblikovati opruenost osovine puta. Smatra se da prvenstvo u ovakvim sluajevima treba dati bezbednosti saobraaja u odnosu na estetiku.
okolinom - zelenim povrinama, projektovati tako da vozau prue to prijatniji utisak. postoje odreene zakonitosti koje se ne mogu matematiki izraziti. pogreiti u estetskom oblikovanju saobraajnog prostora.
kategorije puta (magistralni, regionalni, lokalni) merodavnog saobraajnog optereenja (Qmer) uslova odvijanja saobraaja (sastav saobraajnog toka: PA, KAM, BUS, sezonskih varijacija, neravnomernosti smerova, faktora vrnog sata i sl.) raunske brzine po deonicama (Vri), kao i granice raunske brzine cele trase (min Vr , max Vr) sistem eksploatacije (komercijalni sistem ili slobodni) okvirnog poloaja raskrsnica na osnovu zahteva putne mree odluka o tipu kolovozne konstrukcije (fleksibilna ili kruta)
2013
konstruktivnom dimenzionisanju normalnog poprenog profila puta, uz sva potrebna razmatranja (detaljana tehnika i ekonomska analiza svih elemenata, mogunost etapne gradnje itd.).
brzine svake deonice i normalnog poprenog profila, definiu se granini elementi plana i profila sa stanovita vozno dinamikih, konstruktivnih i estetskih zahteva.
17
2013
maksimalna duina pravca minimalni radijus horizontalne krivine minimalni parametar prelazne krivine maksimalni poduni nagib minimalni poduni nagib minimalni radijus konveksnog zaobljenja minimalni raijus konkavnog zaobljenja minimalna vizura zaustavne preglednosti minimalna vizura preticajne preglednosti
(max L) (min R) (min A) (max iN) (min iN) (min Rv) (min Rv) (min Pz) (min Pp)
Ovo su samo polazne, granine vrednosti u trasiranju koje se primenjuju u izuzetnim sluajevima, pa se uvek tei to povoljnijim reenjima. Zato se ostali elementi projekta dimenzioniu na osnovu rezultujue vrednosti projektne brzine (Vpi).
18 Doc. dr Bojan Mati 2013
Projektne podloge
Inenjersko
geoloka karta daje zbirni prikaz osnovnih geomorfolokih i geomehanikih karakteristika terena. Na ovoj karti, za podruje posmatranog koridora treba da postoje podaci o savremenim geolokim procesima, karakteristikama stenskih masa, geomehanikim karakteristikama, hidrologiji podzemnih i povrinskih voda i sl. Na osnovu ove karte se procenjuje kvalitet terena na kome se predvia izgradnja puta. planova, prikazuje budui razvoj podruja, vrste i obim izgradnje, bonitet zemljita sa okvirnom parcelacijom. Karta namene povrina sadri i podatke o putevima magistralne, regionalne i lokalne mree. Pored postojeeg stanja, potrebno je da se prikae i planirani razvoj putne mree, kao i svi podaci o primarnim objektima infrastrukture (vodovod, kanalizacija, energetski vodovi i sl.).
2013
19
Projektne podloge
Topografska karta predstavlja osnovu na kojoj se grafiki definie
trasa budueg puta. Ukoliko se ne raspolae podlogama odgovarajue razmere i sadraja, neophodno je izvriti snimanje datog koridora i izraditi tematsku kartu. Pri tome se primenjuje klasina geodetska metoda ili fotogrametrijska metoda izrade topografskih podloga (uglavnom aerofotogrametrijska metoda - orto foto planovi). Za potrebe trasiranja najpogodnije su orto foto karte, koje predstavljaju urazmerenu fotografiju sa visinskom predstavom pomou izohipsi.
20
2013
21
2013
Postupci u trasiranju
Trasa puta je prostorni element (Xi,Yi,Zi) definisan horizontalnom
projekcijom - situacionim planom, podunom projekcijom - podunim profilom i poprenom projekcijom - poprenim profilima. smetena u sredinu ili ivicu kolovoza. Elementi osovine puta su tangente, krivine i prelazne krivine, a njihov poloaj, veliina i odnos se numeriki definiu. Poloaj elemenata i konstrukcija se definie stacionaom i po potrebi binim rastojanjem.
utvrivanje grube osovine, povlaenje nulte linije, geometrijsko definisanje projektne osovine i analitiku obradu trase.
22
2013
Gruba osovina
Analizom kritinih mesta za prelazak preko prirodnih prepreka, uz primenu optih principa za voenje trase, utvruju se pozicije tzv. fiksnih taaka (FT1 FTn). Njihovim spajanjem pravim linijama dobija se gruba osovina. U ovoj fazi rada treba proveriti vrednost podunog nagiba na svim odsecima grube osovine, pri emu bi procenjena vrednost trebalo da bude jedan stepen manja od maksimalne vrednosti podunog nagiba za datu kategoriju puta, tj. IGN = H/L max iN 1%
23 Doc. dr Bojan Mati
2013
Gruba osovina
Potrebno je takoe oceniti teren izmeu susednih fiksnih taaka, to moe usloviti izbor novih ili pomonih fiksnih taaka u sluaju da je prekoraena merodavna vrednost podunog nagiba. Sa drugom aproksimacijom grube osovine odreeni su sektori sa uniformnim nagibom nivelete, pa se dalji rad sastoji u razradi nulte linije po pojedinim odsecima.
24 Doc. dr Bojan Mati 2013
Nulta linija
Na karti sa izohipsama odgovarajue razmere, koja zavisi od nivoa projekta (generalni, idejni ili glavni projekat) definiu se poetna, zavrna taka i njihov visinski poloaj. Ove dve take se spajaju pravom linijom i u njenoj blizini analizira topografija terena i obavezne take. Najei sluaj je da poetna i zavrna taka ne mogu da se spoje linijom istog nagiba (sedla i doline), te se problem mora reavati po deonicama u zavisnosti od obaveznih taaka, na primer od A do C i od D do B.
25
2013
Prvo se nae visinska razlika izmeu taaka A i C, tj. H1, a zatim izmeu D i B, H2. Oita se rastojanje po pravoj od take A do E, tj L1 i od E do B tj. L2 i te vrednosti poveaju za 5 do 20% (procenat razvijanja). Orijentacioni poduni nagibi po deonicama su:
analizama.
Duina koraka se sraunava prema:
gde je: l1 = duina koraka [m] e = ekvidistancija [m] i1 = orijentacioni poduni nagib [%]
26 2013
Nulta linija
Sa ovako sraunatom duinom koraka, pomou estara se krene od take A i svaki put zakorai na niu ili viu izohipsu (zavisno da li se penjemo ili sputamo), prema taki C. Ako ne stignemo, odnosno ne prekoraimo pomonu taku C, onda treba korigovati duinu koraka promenom L1 ili L2.
Povezivanjem svih taaka na izohipsama koje su dobijene koraanjem, dobija se nulta linija.
Ako bi se put kretao po ovoj liniji, ne bi bilo useka i nasipa, ve samo zaseka. Posle definisanja nulte linije pristupa se njenom prepokrivanju u to je mogue veoj duini, krunim krivinama i tangentnim pravcima.
27
2013
Nulta linija
28
2013
29
2013
Nulta linija na padinskoj trasi. Kontinualnim koraanjem u oba smera dobija se mikro koridor projektne osovine
30
2013
Poseban sluaj voenja nulte linije se javlja kod serpentinskog razvoja trase, gde se fiksne take utvruju na osnovu odabranih lokacija glavnih okretnica, tako da se nulta linija razvija nezavisno na svakom koraku serpentine od izlazne do ulazne predkrivine .
31
2013
32
2013
33
2013
34
2013
35
2013
38
2013
39
2013
nivelete, odnosno definisanju vertikalne projekcije - podunog profila. Ovaj rad se mora odvijati istovremeno sa polaganjem osovine, kako bi se pravovremeno uticalo na usklaenje odnosa meuzavisnih projekcija. Za konstruisanje podunog profila, potrebno je da horizontalna osovina bude stacionirana i da budu oitane kote terena svih elementarnih i detaljnih taaka koje prikazuju karakteristina mesta na terenu. Na osnovu ovih podataka iscrtava se linija terena i pristupa povlaenju nivelete na tzv. radnom podunom profilu.
treba da sadri i dijagram zakrivljenosti, kako bi se mogao sagledati odnos horizontalne i vertikalne projekcije trase. Terenska linija u radnom podunom profilu ima isti smisao koji ima nulta linija u situacionom planu.
40
2013
krivine. Oblikovanje nivelete poinje definisanjem visinskih ogranienja u radnom podunom profilu (podaci o velikoj vodi, zahtevi plovnog gabarita, kote prelaska drugih saobraajnica i sl.) i specifinih zahteva okoline (zatita voda, buka i sl.).
o obimu zemljanih radova i prostornom toku trase. Tangiranjem tako odreenih zaobljenja, dobija se vrednost podunog nagiba nivelete koji treba da je manji ili jednak maksimalnoj vrednosti nagiba saglasno rangu puta i kategoriji terena.
Sam proces trasiranja je iterativne prirode, to znai da se svako reenje
kritiki analizira (imajui u vidu obe projekcije), teei zadovoljenju polaznih uslova.
41
2013
Radni poduni profil konano se definie fiksiranjem preloma nivelete i izborom odgovarajuih radijusa vertikalnih krivina. Sa stanovita balansa masa, moe se vriti korekcija plana i profila trase:
42
2013
Direkcioni uglovi:
43
2013
44
2013
45
2013
46
2013
Na osnovu sraunatih duina izmeu temena i prelomnih uglova, odreuju se: - duine tangenti krunih lukova (bez prelaznica), - meupravci, - prelazne krivine, - elementi krivina sa prelaznicama, (tangente, usvojene prelazne krivine i kruni lukovi), - stacionaa, - poduni nagibi, - radijusi vertikalnih krivina, - vitoperenje, - poloaj i veliina objekata (propusti, mostovi i tuneli). Kao rezultat ovog prorauna dobijaju se situacioni plan, poduni i popreni profili.
47 Doc. dr Bojan Mati 2013
48
2013
49
2013
50
2013
51
2013
u krivinama. Izuzetak ini odsek sa poetkom trake za sporu vonju, koji treba predvideti u pravcu ili zoni infleksije zbog povoljnih uslova preglednosti.
52 Doc. dr Bojan Mati 2013
Ovde se javlja iluzija o odnosu veliina - odstojanje, to za posledicu moe imati pogrenu procenu i neodgovarajuu reakciju vozaa uz nepovoljan psiholoki efekat monotonije usled fiksne vizure. uspeno realizovati ako se ispune uslovi vezani za njegovu duinu preporuuje se
1,4 Vp Lk 7 Vp
53
2013
optike efekte, pa sa time dobija iri znaaj u odnosu na njenu vozno dinamiku ulogu prelazne krivine. Zato pri izboru parametra klotoide ne treba polaziti samo od minimalnih konstruktivnih potreba, ve treba gledati ire, ukljuujui putnu estetiku. Najpovoljnija reenja u tom pogledu su: Lp : Lk : Lp = 1 : 1 : 1, pri R/3 A R
osovine puta, pa ih treba zameniti jednom krivinom veeg radijusa ili sloenom jajastom krivom.
ispravno reenje je kontinualna S krivina istog, ili eventualno razliitog parametra klotoide.
dinamike i optiku nehomogenost te se u svakom sluaju treba pridravati ranije datih uslova (u poglavlju 5).
2013
54
Poduni profil
Nagibi nivelete su praktino neuoljivi ispod vrednosti iN 3%. Nagibi iN 4% mogu da deluju veoma neprijatno ako se eksponiraju na dugom pravcu, zbog takozvanog efekta zida, pa se u takvom sluaju optiko poboljanje postie vijuganjem trase u situacionom planu. Vertikalne krivine deluju optiki povoljno samo ako imaju odgovarajuu duinu. Kao minimalna mera optike udobnosti uzima se duina vertikalne krivine u granicama izotrene vizure preglednosti:
U likovnom pogledu, konkavna vertikalna krivina je osetljiviji element od krivine konveksnog tipa, zato se u njenom dimenzionisanju mora polaziti, pre svega, sa pozicija sagledljivosti.
U situacijama kada se niveleta puta striktno povija po terenu, moe se dogoditi da doe do gubitka trase u vidnom polju, te u tom sluaju zadovoljavajue reenje se moe postii samo ukrupnjavanjem poteza nivelete.
2013
55
56
2013
Prostorno trasiranje
Kod trasa koje se u situacionom planu vode
kontinualnim krivinskim oblicima, jedino ispravno mesto za prelom nivelete je u sreditu krune krivine, ime su ispunjeni optiki i konstruktivni zahtevi Povoljan prostorni tok trase postie se ukoliko je odnos radijusa vertikalnih i horizontalnih krivina: Rv 10 Rh. U ovom sluaju, uz poklapanje vertikalnog preloma sa sredinom horizontalne krivine, moe se govoriti o formiranju jednoravanske krivine, koja ima najpovoljnija svojstva prostorne preglednosti. Prelomi nivelete u pravcu zahtevaju briljivo preispitivanje sa gledita uticaja na sagledljivost horizontalnih krivina. Ovo posebno vai za konveksne prelome koji mogu potpuno da od vozaa sakriju zakrivljenost trase. Stoga se postavlja uslov da kraj zaobljenja vertikalne krivine i poetak horizontalne krivine budu na odstojanju veem od 2 Vp [m]. Najvei optiki promaaji nastaju zbog usitnjenog ritma nivelete i neadekvatnih duina vertikalnih krivina. Stoga je presudno uskladiti duine horizontalnih i vertikalnih krivina i izvriti proveru primenjenih elemenata analizom statikih i / ili dinamikih perspektiva sa poloaja oka vozaa.
57 2013
Raskrsnice
Raskrsnice su vorne take u putnoj mrei na kojima se vri distribucija korisnika na eljene smerove kretanja uz odreene manevre (koenje, usporavanje, skretanje itd.). Reenje raskrsnice zahteva planski ureenu graevunsku osnovu, iji je svaki elemenat pojedinano, kao i reenje u celini, proveren po kriterijumu maksimalne bezbednosti, optimalne protonosti i minimalnih investicionih ulaganja. Ureenje raskrsnice podrazumeva dosledno voenje ideje o raskrsnici kroz itav proces nastajanja puta, poev od planerskih postavki, preko trasiranja do konane razrade.
Planerska faza - donosi se odluka o opravdanosti raskrsnice, utvruje se njena
i oblikovanje.
58
2013
Raskrsnice
Zavisno od znaaja ukrsnih pravaca, graevinsko reenje raskrsnice moe biti povrinsko ili denivelisano. U prvom sluaju se interni odnosi ukrsnih saobraajnih struja reavaju u istoj ravni na zajednikoj kolovoznoj povrini, a u drugom se, vertikalnim razdvajanjem saobraajnih tokova i struja, eliminiu presene take na jednom ili oba putna pravca.
59
2013
ija su optereenja do Qmer 800 [voz/h] u oba smera, odnosno u situacijama kada srednja vremenska praznina saobraajnog toka iznosi T 6 [s].
saobraajnog optereenja, pa proistie da povrinske raskrsnice imaju iroko polje primene na veini lokalnih, regionalnih, pa ak i magistralnih puteva.
60
2013
Kod povrinskih raskrsnica, zbog sloenih odnosa koji mogu nastati u korienju zajednikog kolovoza, moraju se istovremeno primeniti regulativne i konstruktivne mere. Regulativne mere podrazumevaju pravila ponaanja koja se uesnicima u saobraaju stavljaju do znanja uz pomo saobraajne signalizacije. Zato se pre svega, mora izvriti jasna gradacija na glavni (GP) i sporedni (SP) putni pravac. Time se ustrojava prvenstvo u korienju zajednikih kolovoza. Konstruktivne mere se odnose na graevinska reenja koja treba da obezbede preglednost, funkcionalnost i ekonominost.
61
2013
Uestalost raskrsnica utie na saobraajnu vrednost puta i na broj mesta potencijalnih saobraajnih nezgoda, a s druge strane, preveliki razmak raskrsnica dovodi do neravnomernog optereenja putne mree. U tom smislu se preporuuju odnosi prikazani na slici.
62
2013
63
2013
Uslovi lokacije
Graevinsko projektovanje raskrsnice zapoenje izborom lokacije i utvrivanjem prostornih odnosa presenih pravaca. Pri tome se mora voditi rauna o sledeem: Raskrsnica mora da bude sagledljiva sa glavnog putnog pravca najmanje sa daljine izotrene vizure preglednosti La 4 Vr. To iskljuuje lokacije koje se nalaze na nedovoljno preglednim odsecima puta, kao to su horizontalne krivine radijusa R<2minR i vertikalne krivine konveksnog radijusa Rv < 4 min Rv. Najpogodnije mesto za povrinske raskrsnice u situacionom planu je u pravcu ili u podruju infleksione take S krivine
64
2013
U podunom profilu najpovoljnije mesto za raskrsnicu, s obzirom na preglednost i uslove koenja, je u jednolikoj niveleti glavnog pravca iGP 3%, ili u temenu konkavne vertikalne krivine
65
2013
66
2013
67
2013
68
2013
Ralanjenje i kanalisanje saobraaja zahteva proirenje kolovoza na pristupima raskrsnici i primenu ostrva za usmeravanje saobraajnih struja, to utie na razmere raskrsnice i veliinu investicionih ulaganja. Zato se funkcionalne potrebe u oblikovanju procenjuju u zavisnosti od saobraajnog znaaja presenih putnih pravaca i obima levih skretanja koja se oekuju na raskrsnici. U tom pogledu, polazne instrukcije se mogu videti na slici.
69
2013
70
2013
Tip 1
Tip 1 predstavlja najjednostavniji oblik raskrsnice bez posebno ureenih pristupa. Primenjuje se za izrazito mali obim saobraaja (uglavnom lokalni putevi). Ovde je dovoljno da se obezbedi preglednost i raskrsnica opremi elementarnom signalizacijom.
71
2013
Tip 2
Tip 2 odgovara malom do srednjem saobraajnom optereenju kod koga obim levih skretanja ne prelazi 10% Qmer. Graevinske intervencije se svode na ureenja pristupa SP sa obaveznim klinastim ostrvom za kanalisanje.
72
2013
Tip 3 (1)
Tip 3 predvia puni program graevinskog ureenja, to podrazumeva: izdvajanje levih i desnih skretanja na GP i fiziko kanalisanje struja u zoni pristupa SP. Ovaj tip raskrsnice prua neophodne uslove za bezbednost i protonost i moe se smatrati standardnim za puteve magistralnog i regionalnog znaaja.
Ovakvo reenje opravdano je samo u blizini naselja gde se moe obezbediti osvetljenje raskrsnice.
73
2013
Tip 3 (2)
Raskrsnice tipa 3: a) standardno reenje etvorokrake raskrsnice; b) standardno reenje trokrake raskrsnice sa varijantom deliminog prostornog razdvajanja u kome se problem etvorokrakog ukrtanja reava uz pomo dve trokrake raskrsnice. U ovom sluaju svaki putni pravac optereen je samo sa po 3 presene take (umesto 16), uz cenu izgradnje jednog mosta i odreenih trokova za viak kolovoza i zagraeno zemljite.
74
2013
irine ovih traka normalno iznose 3,5 m, a njihov raspored je simetrian u odnosu
na osovinu kolovoza.
Na osnovu utvrenih ivica voznih traka i fiksirane osovine presenog puta pristupa
75
2013
76
2013
Oblikovanje pristupa GP izvodi se prema uslovima vonje i potrebama za izvoenje manevara prestrojavanja. Na slici su prikazani karakteristini elementi sa graninim V - D parametrima za njihovo dimenzioniranje. Ovde se moe uoiti da pristupna zona sadri etiri odseka na kojima se vri: 1. priprema za razdvajanje (Lm), 2. promena vozne trake (Lm ) 3. koenje do zaustavljanja (Lk) 4. ekanje na pogodnu vremensku prazninu (X)
77
2013
78
2013
79
2013
80
2013
Denivelisane raskrsnice
Uslovi primene
Generalno posmatrano, potreba za prostornim razdvajanjem javlja se na onim
vornim mestima gde ukupna saobraajna optereenja glavnog (GP) i sporednog pravca (SP) prelaze 12000 vozila na dan.
Jasno je da e ovaj uslov uvek biti ispunjen kod autoputeva (A) i magistralnih
puteva za brzi motorni saobraaj (Mb), koji osim toga i po definiciji reima saobraaja zahtevaju denivelisane raskrsnice, dok se za sve ostale kategorije puteva, uz kriterijum optereenja, moraju nai i dodatni ekonomski razlozi.
Ako se navedene kategorije puteva (A,Mb) usvoje kao glavni nosioci programa
denivelacije raskrsnica, sa planerske take gledita se postavlja pitanje graninog optereenja sporednog pravca (SP) koje opravdava potrebu za izgradnjom denivelisanih veza, kao i problem gustina i ritma ovih raskrsnica na odreenom putnom potezu.
81 Doc. dr Bojan Mati 2013
Denivelisane raskrsnice
Imajui u vidu ekonomske i funkcionalne zahteve, moe se preporuiti sledee:
Kao kritina vrednost za primenu denivelisanog povezivanja SP
smatra se protok od PGDS > 300 voz/dan, to znai da SP treba da ima saobraajno optereenje najmanje III razreda. Putni pravci sa manjim optereenjem povezuju se na glavne pravce indirektno, kroz saobraajnu mreu. saobraajnim znaajem GP u mrei. Tako, kod dvotranih puteva za brzi motorni saobraaj (Mb) optimalno rastojanje raskrsnica je od 10 do 15 km, dok je kod autoputeva (A), sa optereenjem PGDS 20.000 voz/dan to odstojanje izmeu 12 i 18 km. Kod komercijalnih autoputeva (sa naplatom) ovo rastojanje se uveava za 20 do 25 %.
82
2013
jednakih eksploatacionih karakteristika. Podrazumeva se puni program denivelacije i prostornog kanalisanja sa komfornim geometrijskim elementima koji omoguuju da se interne veze ostvare reimom VpR 0,5 VpGP.
saobraajnog reima, a razliitog saobraajnog optereenja. Sadri puni program prostornog razdvajanja. Vezni elementi raskrsnice izvode se skromnijim geometrijskim parametrima u okviru reima VpR 0,4 VpGP
83
2013
reima i znaajnih razlika u saobraajnom optereenju (npr. A/M ili Mb/R). Reenje raskrsnice je kombinovano. Denivelacijom se obezbeuje kontinuirana protonost i planirani nivo usluga GP dok se SP optereuje povrinskim raskrsnicama uz iju pomo se reava do 1/2 prikljunih veza. izrazitih razlika u saobraajnom optereenju. (npr. A/R, M/R i sl.). Reenje raskrsnice je kombinovano sa povrinskim raskrsnicama na SP i skromnim elementima prikljunih veza.
bez izgradnje prikljunih veza. Takvo reenje je karakteristino za odnos magistralnih puteva visokog ranga sa lokalnim putevima. Povezivanje SP/GP se ostvaruje indirektno kroz putnu mreu.
84
2013
Principi komponovanja
Tri osnovne grupe funkcionalnih elemenata iz kojih se komponuje prostorno reenje: ukrsni pravci (GP - SP) izlivi (I) i ulivi (U) rampe (R) Karakteristini tipovi rampi: a) direktne b) poludirektne c) indirektne
85
2013
86
2013
87
2013
88
2013
89
2013
predstavlja sastavni dokument regionalnih i nacionalnih planova drutvenog, ekonomskog i prostornog razvoja. Trasa se u generalnom projektu razmatra sa gledita prostornih mogunosti, te se svi pokazatelji dobijeni kroz geometrijske i dinamike analize, zajedno sa drugim pokazateljima ukljuuju u proces vrednovanja varijanata sa ciljem da se izabere najpovoljniji koridor trase.
Idejni projekat (gde?) je istraivaka faza u kojoj se definie trasa, raskrsnice i
svi putni objekti pri konkretnim uslovima ogranienja. U okviru optimalnog koridora vri se detaljno trasiranje varijanti radi izbora najpovoljnije. Na osnovu tehnikih reenja proraunavaju se pokazatelji vrednosti svake pojedine varijante i primenom metoda vrednovanja dokumentovano utvruje optimalno reenje.
90
2013
izvoenje. U prostornom smislu, u ovoj fazi mogu se vriti samo mikro pomeranja trase u planu i profilu sa ciljem detaljne optimizacije radova. Osnovni zadatak ove faze je konstruktivna razrada izvoakih detalja, izbor najracionalnijih metoda graenja, sa usklaivanjem aktivnosti.
Arhivski projekat slui za konani obraun radova i ujedno predstavlja podlogu
za plansku eksploataciju i odravanje putnog pravca. Sadraj i metodologija izrade ovog projekta moraju se uskladiti sa zahtevima integrisanog uvanja podataka o putnoj mrei, odnosno banke podataka o putevima. Sa ovako organizovanim informacionim sistemom otvaraju se mogunosti za ire korienje arhivskih projekata poev od planerskih studija do izvoakog projekta novog punog pravca.
91
2013
Hijerarhijsko ureenje procesa izrade projektne dokumentacije za vangradske puteve i koordinacija sa prostornim planiranjem i zatitom ivotne sredine
92
2013
93
2013