IZGUBLJENE ZEMLJE

Lemurija - izgubljena zemlja Lemura,

Muu Edenski vrt i Atlandija

ery - Radio Stella Maris 97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
 IZGUBLJENE ZEMLJE
Lemurija, izgubljena zemlja Lemura,
Muu – Edenski vrt i Atlandija

Izgubljene zemlje

Znanstvenici se veæ dugo spore o mitovima i legendama prema kojima je u

davnoj prošlosti bilo tajanstvenih visokociviliziranih kontinenata koji su propali zbog
prirodnih katastrofa. Legenda o bajoslovno bogatoj Atlantidi sigurno je najpoznatija,
Legendu o Atlantidi svi smo èuli veæ mali milijun puta, ali uz nju postoje i znanstvena
istraživanja o drugim sliènim mjestima i kontinentima, što je s njima? Pitam se jesu li
kao prièu o Atlantidi, svi èuli i za kontinente koji su se zvali Mu, Lemurija ili Atlandija?

Lemurija, izgubljena zemlja Lemura… ili ljudske vrste?

S više od 20 razlièitih vrsta, lemuri su skupina primitivnih primata koji žive

samo na Madagaskaru i nekoliko okolnih otoka. Njihovi su najbliži roðaci galagi i
prstaši koji žive u tropskoj Africi, te lorisi na Indijskom potkontinentu i jugoistoènoj
Aziji, a svi zajedno spadaju u polumajmune. Pitanje koje si ne postavlja svatko ali
zato to èine mnogi zoolozi jest, ali kako objasniti ovu neobiènu i neujednaèenu
zoogeografsku raspodjelu?
Tijekom 1860-ih godina zoolozi su spremno prihvatili Darwinova naèela
evolucije i bili skloni vjerovati da su Afrika, Madagaskar, Indija i jugoistoèna Azija bile
povezane kontinentom koji se nalazio u Indijskom oceanu i na kojemu su obitavali
polumajmuni. To romantièno viðenje je nastalo jer su znanstvenici zakljuèili da bez
tog mosta maleni lemuri ne bi mogli svladati morsku površinu koja se nalazila izmeðu
ta dva kontinenta. Naravno nakon toga smatrali su da je taj kontinent poslije potonuo,
te su tako polumajmuni ostali izdvojeni na svojim današnjim obitavalištima.
Engleski zoolog Philip L.Sclater nadjenuo je tom hipotetskom «izgubljeni kontinentu»
naziv Lemurija. Daljnje se znanstveno zanimanje razvilo 1870-ih, kad je njemaèki
znanstvenik Ernst Haeckel tvrdio da je Lemurija bila izvorište ljudske vrste. Danas
znamo da je uzrok nejednake raspodjele polumajmuna razdvajanje kontinenata, da
su Afrika i Indija nekoæ bile cjelina i da su se postepeno prije mnogo milijuna godina
razdvojile u ono što danas gledamo na zemljopisnoj karti. Tako da je ponavljanje
teorije o potonulom kontinentu u ovom trenutku suvišno.
Zanimljivo je to da prije nego što je otkriveno razdvajanje kontinenata, nekoliko
je poznatih okultista prihvatilo Haeckelov stav o Lemuriji kao kolijevci èovjeèanstva i
razvilo svoje jedinstvene i možda pretjerano alternativne teorije o razvoju ljudske
vrste.

ery - Radio Stella Maris 97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
 Teorije o kolijevci života

Jedna od najpoznatijih teorija koje su nastale o Lemuriji je manje – više

bizarna teorija gospoðe Helene P. Blavatsky, osnivateljice Teozofskog društva.
Gospoða Blavatsky tvrdi da je bila u psihièkoj vezi s eteriènim biæima koja su joj
otkrila pravu povijest ljudske vrste koja je zaista zapoèela na Lemuriji.
Prema Blavatskoj, Lemuriani su treæa od sedam osnovnih rasa (od kojih svaka
prolazi kroz sedam stadija podrasa) koje su nastanjivale zemlju; a današnje je
èovjeèanstvo peta rasa. Lemurijani su isprva bili groteskna biæa koja su slièila
majmunima, sa tri oka i hemafroditskim naèinom razmnožavanja jajima. Evoluirali su
u naprednije podrase od kojih su neke otišle na Atlantidu i postala osnovna rasa. Kraj
njene teorije govori kako je Lemurija uništena strašnim vulkanskim eksplozijama, a
Atlantida poslije crnom magijom. Gða Blavatsky umrla je 1891., ali su njezini
sljedbenici otkrivali daljnje fantastiène pojedinosti, te je tako 22.svibnja 1932. «Los
Angeles Times Star» objavio èlanak reportera Edwarda Lansera koji je tvrdio da je
vidio naseobinu Lemurijana koji žive u zabiti na padinama Mount Shasta u Kaliforniji.
Ironièno je to što u stvarnosti Lemurija nije nikad bila ništa do pogrešne pretpostavke
nekih zoologa iz devetnaestog stoljeæa, ali je danas njezino ime poznatije od imena
nekih stvarnih drevnih zemalja.

Muu – Atlantida južnog pacifika

Još jedna legenda. Još jedna teorija. Uvodne rijeèi knjige Jamesa
Churchwalda Izgubljeni kontinent ukratko pripremaju teren za ono što æe slijediti;
«Edenski vrt nije se nalazio u Aziji, nego na potonulom kontinentu u Tihom oceanu.
Biblijska povijest stvaranja, ne potjeèe od naroda s Nila ili iz doline Eufrata, nego s
kontinenta Mua, kolijevke èovjeèanstva koji je danas potonuo u moru.» Eto, tim
rijeèima pukovnik i istraživaè James Churchward zapoèinje svoju knjigu The Lost
Continent, koja je objavljena 1926. Veliki broj etnologa i geografa sudjelovao je u
nastanku toga djela podupiruæi Churchwardovu tvrdnju. Prema njima kontinent je
imao oko 64 milijuna stanovnika prije nego što je potonuo u oceanu.

S ukupnom površinom od oko 176 milijuna èetvornih kilometara, beskrajno

velik Tihi ocean ima više prostora za potonuli kontinent od mnogo manjega Atlanskog
oceana, za kojega se drži da na svom dnu skriva nestalu Atlantidu. Meðutim, te su
tvrdnje, najblaže reèeno, malo klimave.
Veæ spomenuta, najpodrobnija dokumentacija o toj zemlji potekla je upravo iz
pera (a da ne spominjemo maštu) bengalskog kopljanika, pukovnika Jamesa
Churchwarda. Napisao je èetri knjige o Muu, veæinu krajem 1800-tih, koje nisu
tiskane sve do 1926., pod naslovom The Lost Continet – Mu.

ery - Radio Stella Maris 97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
 Moæni kontinent

Churchwald je tvrdio da mu je sveæenik iz hinduskog hrama u Indiji (ili Tibetu, što se

svako toliko mijenja u ostalim Churchwardovim knjigama!), pokazao èetiri svete
kamene ploèe na kojima je bilo uklesano tajanstveno, dotad nepoznato pismo –
Naacal, jezik kontinenta Mu. Intenzivno je prouèavao pismo sve dok nije otkrio
njegovo znaèenje i dešifrirao ga, te je tako saznao da je Mu nekoæ bio moæan
kontinent na kojem je prije 50 milijuna godina nastala ljudska vrsta. Možemo
usporediti usput njegov podatak sa paleontološkim dokazima da èovjek postoji tek 4
milijuna godina.
Mu se prostirao od Marijanskog otoèja i Havaja 9600 km na jug, prema otoèju Fidži,
Tonga, Tahiti i Uskršnjem otoku, tvoreæi tako polinezijski paralelogram.

Nastanjen visokorazvijenom civilizacijom od 64 milijuna stanovnika (postojalo je oko

10 rasa, od kojih je arijevska bila dominantna), Mu je bio idilièno carstvo kojime vlada
kralj Ra Mu. Kontinent su navodno prekrivale soène livade i plodna polja. Postojalo je
miroljubiv životinjski svijet, od kolibriæa do slonova. I ni jedna životinja nije bila opaka.
Stanovnici Mua, uglaðeni i mudri ljudi na kraju su se raselili po cijelom svijetu,
potièuæi razvoj svih ostalih civilizacija. Meðutim prije nekih 12 000 godina, zajednièko
kataklizmièko djelovanje potresa, vulkanskih erupcija i plimnih valova uništilo je ovaj
veliki kontinent koji je potonuo na dno Tihog oceana. Ista je sudbina tisuæu godina
kasnije, zadesila njegovu koloniju na Atlanskom oceanu, Atlantidu. I tako, danas sve
što je ostalo od kontinenta Mu su raštrkani polinezijski otoci u južnom Pacifiku.

Meðutim, skeptici su ubrzo izložili mnoge povijesne netoènosti i anakronizme kojima

su obasuli Churchwaldove knjige. One koji su voljni vjerovati u ovu teoriju,
obeshrabruje to što niti jedan istraživaè osim Churchwalda, nije nikad vidio Naacal-
ploèe. A Churchwald nikad nije toèno odredio hram u kojem se navodno èuvaju.

Mu i dalje legenda

Nažalost, jednako su tako nevjerodostojne tvrdnje drugog zagovaratelja teorije o

postojanju Muua, Francuskog lijeènika iz devetnaestog stoljeæa, Augustusa Le
Plongeona. Augustus je bio prvi koji je iskopao ruševine Maya na meksièkom
poluotoku Yucatan. Pokušao je prevesti Troano Codex, jednu od samo tri preostale
knjige Maya koju nije uništio kršæanski zelot Diego de Landa, španjolski biskup na
Yucatanu. Prijevod je bio fascinantan, ali potpuno izmišljena povijest Mua, koja se
temeljila na prijašnjem notorno netoènom prijevodu francuskog uèenjaka Charles-
Etienna Brasseura.
Danas mnogi znanstvenici odbacuju Mu kao lakrdiju, ali tko ih zbog toga može
okrivljavati? Godine 1959. pojavilo se izvješæe u kojem se tvrdilo da je jedan arheolog
u Meksiku pronašao dokumente koje je tamo davno prije ostavio sveæenik s Mua.
Meðutim, vjerodostojnost tog izvješæa ozbiljno je poljuljana kad je otkriveno da je ime
arheologa, Reesdona Hurdlopa zapravo anagram Rudolpha Rednosea.

ery - Radio Stella Maris 97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella
 Atlandija – druga Atlantida

Tajanstvena knjiga Oera Linda navodna je kronika povijesti sjevernog kontinenta

imenom Atlandija, potpuno razlièitog od Atlantide, ali jednako izgubljenog. Smještena
uz nizozemsku frizijsku obalu, ta je idilièna zemlja imala suptropsku klimu i ljude koju
su dobro i lijepo živjeli sve do 2193.pr.Kr., kad je velika katastrofa uništila otok i
veæinu stanovnika. Oni koji su preživjeli otputovali su drugdje i utemeljili neke od
svjetski najpoznatijih civilizacija, ukljuèujuæi staroegipatsku, grèku i indijsku.
Ako svi ti podaci nisu dovoljno radikalni, ima još radikalnijih, primjerice podrijetlo
njihove civilizacije kao ogranka civilizacije Atlantide koja je uništena nekoliko milenija
prije, frizijski junaci kao izvorni modeli za norveška božanstva, posjet grèkog junaka
Odiseja, razvijeni numerièki znakovi ne arapskog, veæ starofrizijskog podrijetla i
korištenje Britanije kao kaznene kolonije!
Ako je njezin sadržaj doista istinit, Oera Linda bi zahtijevala od povjesnièara da
ponovno razmotre veliki dio ljudske povijesti. Što dakle znamo o podrijetlu i povijesti
ovog revolucionarnog dokumenta?

Oera Linda, podrijetlo rukopisa

Prvi je put privukao pažnju suvremene javnosti 1848. kad je frizijski antikvar
Cornelius Over de Linden (T.J. Oera Linda) pokazao rukopis dr. E.Verwijsu,
Pokrajinske knjižnice Leeuwardenu u Friziji. Rukopis je napisan na mekanom papiru
crnom tintom koja ne sadrži željezo i navodno je prekopiran 1256, otkad se nalazi u
obitelji Oera Linda.
Verwijs je želio da se knjiga objavi ali kad se obratio frizijkom društvu da sponzorira
taj pothvat, bio je odbijen, a rad je nazvan krivotvorinom. Godine 1876. znameniti i
poštovani londonski izdavaè Trubner & Co. izdao je knjigu s originalnim frizijskim
pismom i engleskom verzijom Williama R.Sandbacha (s frizijskog na njemaèki preveo
ju je dr. J.O. Ottema, a s njemaèkog na engleski Sandbach). Moglo se i oèekivati da
æe povijesnièari biti jednoglasni u mišljenju i proglasiti rukopis krivotvorinom.
Razlikovali su se samo u mišljenju o tome tko je poèinitelj, Cornelius Oera Linda,
Verwijs ili obojica zajedno.
I tu bi njezina povijest završila, nepoznata, brzo objavljenja pa još jednom
zaboravljena, ali ne i za Roberta J.Scruttona koji je ponovno pobudio zanimanje
javnosti knjigama Druga Atlantida i Tajne izgubljene Atlandije. Ipak, postojanje
Atlandije i putovanje njezinih preživjelih stanovnika još uvijek nisu naišli na službeno
prihvaæanje, iako se pojavio rijedak glas potpore u djelu Colina i Damona Wilsona
Nerješene tajne: prošle i sadašnje.

Pa ipak, koga to iznenaðuje? Svaki rad koji izokrene bilo koje tradicionalno ljudsko
shvaæanje ljudskog napretka, koji nudi potpuno drukèiju povijest svijeta i koji ima
nedovoljnu potporu za priznanje, teško da æe akademska zajednica prihvatiti s
oduševljenjem. Èak su i pristalice osebujne, ali iscrpno istražene povijesti
èovjeèanstva izložene u knjizi Svijet u sukobu i drugim djelima Immanuela
Velikovskog, vrlo sumnjièavi što se tièe autentiènosti knjige, a barem se od njih
oèekivalo malo simpatije za djelo koje stavlja na kušnju ortodoksna uvjerenja. Što se
tièe sveukupno legendi o nestalim kontinentima one se tretiraju upravo isto kao i djelo
o Atlandiji, ali samo zato što svi ne vjeruju u takve teorije, iako su neke od njih zaista
ponekad i sulude, ne znaèi da u njima nema možda neke istine.

ery - Radio Stella Maris 97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella