You are on page 1of 52

Aleksandar Durman Hajka Makjani

ARHEOLOGIJA
ZA MLADE

NARODNA TEHNIKA HRVATSKE


Zagreb, 1982.

NASLOVNA STRANA iskopavanje u selu Drenju, opina Zaprei Snimio: Mario Lenkovi

PREDGOVOR
Pokret Nauku mladima djeluje u okviru Narodne tehnike Hrvatske od 1964. godine, a zadaa mu je da organizira takve sadraje, ob like i metode rada, koji pomau u otkrivanju i razvijanju kreativnih spo sobnosti mladih i time stvara uvjete za izrastanje strunog i znanstve noga kadra, nunog za bri razvoj naega drutva. Mnogo je nastavnika, znanstvenih radnika, organizacija, institucija i drugih, koji su svojim radom i pomoi kroz Pokret Nauku mladima omoguili omladini da se zainteresira za znanstvenoistraivaki rad. Takvo iroko dobrovoljno angairanje strunjaka omoguilo je da se ta djelatnost razvije u organizaciju priznatu u naoj zemlji i inozem stvu. Svake godine mnogo mladih sudjeluje na natjecanjima, susretima, seminarima, savjetovanjima, istraivakim kampovima i u drugim obli cima rada Pokreta Nauku mladima, izlaui rezultate rada, izmje njujui iskustva ili pak uz pomo strunjaka rade na istraivanjima odreenih problema. Dosadanji program rada okupljao je omladinke i omladince koji su bili zainteresirani za prirodne znanosti: matematiku, fiziku, astrono miju, biologiju i kemiju. Meutim, mnogo je mladih koji bi eljeli ovladati metodama znanstvenog rada u drutvenim znanostima i zato moramo stvarati mogunosti da kroz Pokret Nauku mladima i taj dio omladine pokae svoju nadarenost i kreativnost. Upravo zato Pokret Nauku mladima, u zajednici s Arheolokim zavodom Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Centrom za povijesne zna nosti Odjel za arheologiju i Arheolokim muzejom u Zagrebu, po kree organiziranje arheolokih istraivakih grupa u osnovnim i sred njim kolama. Tim bi grupama bio cilj otkrivanje i evidentiranje nala za i nalazita od znanstvene, kulturne i historijske vrijednosti. Uz znan stveni doprinos jednako je vano i obrazovanje, odnosno usmjerivanje mladih na sistematinost i metodiki pristup u radu. Tako steena is kustva, osim praktine vrijednosti za samu arheoloku znanost, imaju vriiednost i u neposrednom upoznavanju mladih s kulturnim tradici jama i batinom svoga kraja i cijele zemlje. Ovaj prirunik treba posluiti kao osnova svima onima koji ele svojim radom pridonijeti unapreivanju arheoloke znanosti, a ujedno posluiti kao povod za organizirani rad u kojem e se moi istrai vaki duh usmjeriti na produbljivanje znanja i njegovu konkretnu pri mjenu u ivotu.
3

I. TO JE ARHEOLOGIJA?
Otkad postoji na Zemlji, ovjek je s jedne strane elio saznati sve 0 svom porijeklu, a s druge strane nastojao ostaviti za sobom traga koji bi ga otrgnuo od zaborava. Iz te vjene tenje da sazna sve o svojoj prolosti, razvila se dananja znanost koju nazivamo arheolo gijom. Prvi pravi priznati arheolog bio je Nijemac VVinkelmann koji je u 18. stoljeu poeo iz zemlje vaditi predmete neobine ljepote i umjetnike vrijednosti. Otada su ljudi poeli sistematski traiti ostat ke prolih civilizacija koje u sebi sakriva zemlja. Nazvali su ih arheo lozima, prema grkim rijeima koje oznauju znanost o starom, dav nom. Isprva je arheolozima zastajao dah nad velianstvenim otkriima piramida, gradova Latinske Amerike zaratenih dunglom ili civilizaci jama izmeu Eufrata i Tigrisa. I doista, arheologija je ve odgovorila na mnoga pitanja o tim davnim kulturama. Meutim, arheoloka na lazita su i na drugim mjestima, svuda oko nas. Tragove svog boravka na Zemlji ovjek je ostavio irom danas poznatog svijeta. Tako arheo loga zanimaju pitanja iji odgovori nam omoguuju da rekonstruiramo svakodnevni ivot nekadanjih ljudi, kao npr. kako je paleolitiki ov jek palio vatru, gdje je ivio, kako su se odijevali Neandertalci, to su jeli Kelti, kakve su kue gradili Grci, kako su Rimljani pravili opeku 1 sl. Budui da za davna vremena ne postoje pisani dokumenti, arheo log prouava predmete, znai materijalne ostatke koje je pokrila zemlja, a do njih dolazi sistematskim iskopavanjima.

KAKO ARHEOLOZI ZNAJU GDJE TREBA KOPATI


Najvei dio arheolokih nalazita otkriva se sluajno, kada ljudi radei na polju, brdu, umi, na obalama rijeka, mora, jezera naiu na dotad nepoznate graevine ili predmete. Obavijest o takvim nalazima vrlo esto stie do arheologa prekasno, kad je nalazite ve ozbiljno oteeno ili uniteno. Ljudi, naime, uglavnom ne znaju ocijeniti va nost svog nalaza jer za njih naoko nevana krhotina posude arheolo zima je vaan predmet. Zato postoje sistematski organizirana trae nja arheolokih nalazita koja nazivamo rekognosciranjima. to ar heolozi trae rekognosciranjima? Arheoloki spomenici se dijele na nepokretne, a to su naselja, utvr de, pojedinani izdvojeni objekti, vodovodi, bunari, kanali, ceste, mos tovi, rudnici, groblja i pokretne u koje ukljuujemo alate i oruje, ke ramiku, novac, staklo, kultne predmete, namjetaj i druge predmete koji slue u kui i na gospodarstvima. Rekognoscira se hodajui i gledajui u zemlju, vodei rauna o konfiguraciji terena, uoavajui sve pojedinosti dotinog kraja. Meutim, prije samog izlaska na teren, arheolog se raspituje meu stanovnicima odreenog kraja, tj. provodi malu anketu meu ratarima, poljarima, geodetima, umarima, traktoristima da bi doznao jesu li prilikom obrade zemlje naili na tragove zidova od kamena ili opeke, buke, kunog lijepa, gara i pepela, tamnijih mrlja u zemlji u kojima se moe nai keramike, obraenoga kamena, ostataka metala, novca, stakla, ljudskih ili ivotinjskih kosti te veih ili manjih humaka nastaIih radom ljudskih ruku. Koji put i sami nazivi mjesta pokazuju da stanovnici toga kraja ve znaju da ive na mjestima koja su bila nastanjena davno prije njih. Takvi nazivi su npr. Gradina, Gradac, Grad, Gradite, Crkvina, Crkvite, Staro groblje, Grko groblje, Gomila, Gromila, Stari put, Rimski put, Laz, Stari most i drugi. Isto tako valja osluhnuti prie koje krue u pojedinim krajevima. Tako se esto moe uti pria o strancu koji je od nekog ratara kupio naoko obian kamen u kome je bilo sakriveno zlato; ili pria o kvoki sa zlatnim piliima. I te prie na svoj nain govore da je negdje u blizini arheoloko nalazite.
6

KAKO I KADA SE REKOGNOSCIRA Teren je najkorisnije obilaziti u vrijeme oranja, u proljee i jesen. Tada plug izbacuje nalaze, naravno, ako se oni nalaze dovoljno plitko, blizu povrine zemlje. Povrine koje se nikad ne obrauju obilaze se kada je na njima najnia vegetacija. Tada se posebno promatraju zvjerinje rupe, krtinjaci, odroni, vojni rovovi ili neki sluajni iskopi u kojima moe biti nalaza. Za dugih i sunih ljeta mogu se po boji jae sprene tra ve uoiti tragovi zidova i do pola metra u dubinu, i to na livadama na kojima se inae ne mogu vidjeti. Za potpuno ogoljele prostore nema vremenske zapreke. To se po sebno odnosi na prethistorijske ilirske gradine u Dalmaciji, Lici, Hr vatskom primorju, Gorskom kotaru, Istri i na Kordunu. Tamo su nala zita najea na ogoljelim vrhovima breuljaka, premda je ponegdje neke obrasla uma.

Gradine Velika i Mala Karaula iznad sela iroka kula (Liki Osik) pret historijsko naselje ilirskih Japoda.

Radovi u kojima se dublje zadire pod povrinu zemlje kopanjem kunih temelja, probijanjem kanala, prokopima, ravnanjem terena, rigolanjem zemljita, drenaom njiva, polaganjem kabela, gradnjom cesta, vodovoda, plinovoda itd., moraju se posebno pratiti. Obilazei takve prostore prije nego se zatrpaju, na izbaenoj zemlji ili presjeku iskopa mogu se uoiti po razliitoj boji i materijalu ostaci starih na selja ili grobova. Ako se naie na takvo otkrie vrlo je vano izmjeriti dubinu od povrine zemlje do mjesta nalaza. Njive se obilaze sistematski, brazda po brazda, a ako su ve zasi jane treba posebno paziti da se ne gazi po usjevima, esto se na povrini njiva, koje se mogu nalaziti i daleko od naselja, uoavaju tragovi keramike, stakla, pokoji dio crijepa ili opeke. To, meutim, ne mora znaiti da je to arheoloki lokalitet, jer pojedinani nalazi dos pijevaju na njive zajedno sa stajskim gnojivom, kao otpadnim mate rijalom dananjeg vremena. Zbog toga se posebno razmotri koliina takvih nalaza. Komadii porculana ili bijelo glazirane keramike s tra govima drugih boja nedvojbeno govore da su proizvod dananje civi lizacije. U mjestima gdje su kue i ostali objekti graeni kamenom, treba te objekte razgledati, jer se u njihovim zidovima zna zatei kakav stariji kameni blok s tragovima urezanih natpisa, likova ili posebno obrae nih oblika. Vano je, dakako, pitati ukuane da li znaju neto o pori jeklu takva kamena bloka.

Rimski nadgrobni spomenik uzidan u ogradu izvora pokraj izletita Pigika u Petrinji.

Nakon velikih kia, dok teren jo nije potpuno suh, predmeti koji se nalaze na povrini dobro su isprani i lako uoljivi. Zato je takvo vri jeme idealno za rekognosciranje. Pribor potreban za rekognosciranje: 1. Topografska karta u mjerilu 1 : 50.000 2. Kompas 3. Biljenica, pribor za pisanje i crtanje 4. Metar 5. Metarska traka ili uzica na kojoj su oznaeni metri (razmak od 1 metra crnom, od 5 metara crvenom, 10 metara bijelom bojom ili slino) 6. Vreice platnene, plastine ili papirnate (najpogodnije su platnene, jer su vrste, trajne i u njima se nalazi lako sue) 7. pahtle (liilake lopatice) 8. Fotoaparat Topografska karta omoguuje lake snalaenje na terenu, a kompas orijentaciju na terenu i pravilnu orijentaciju samog nalazita na crteu koji se mora napraviti. Rukovanje kartom i kompasom je jednostavno. Najprije se na karti pronae mjesto trenutanog stajalita, tzv. stajna toka. Na neku ravniju povrinu prostre se karta i na nju poloi kompas tako da njegove oznake N i S (sjever i jug) poklope bilo koji meridijan ili zadebljani okomiti obrub karte. Tada se karta zajedno s kompasom pomie (ro tira), dok se magnetska igla ne poklopi s pravcem NS i meridija nom (obrubom) na karti. Time se na terenu odredi poloaj sjevera. U biljenicu se unose svi podaci koji su prikupljeni anketom kao i njihova provjera na samom terenu.
1. Datum izlaska na teren i imena lanova koji rekognosciraju. 2. Ime, ime oca, prezime i adresa vlasnika zemlje na kojoj se lo kalitet nalazi. Ako vlasnik zemlje zna za broj katastarske es tice, svakako i to treba pribiljeiti. 3. Naziv lokaliteta njegovo slubeno i lokalno ime (ako ga ima). 4. Priblino se odreuje veliina nalazita i skicira sam poloaj. Uz skicu se unosi poloaj sjevera i priblina udaljenost od najbli eg naselja. 5. Za vidljive tragove nekih graevina ili samo pojedinanih zidova priblino se ucrtaju njihove konture, a njihova debljina precizno izmjeri. Opisuje se i materijal od kojeg su zidovi nainjeni. 6. Za pokretne nalaze, dovoljno je poblie u skici oznaiti gdje im je najvea gustoa i do kuda se oni najudaljeniji prostiru. 7. Ako postoji neka posebna zanimljivost, i ona se unosi u bilje nicu.

Predmeti s nalazita skupljaju se u vreice, ali nije potrebno poni jeti sve to je naeno. U jednu vreicu ostavlja se materijal samo s jednog lokaliteta, a u nju se poloi papir na kome se ispisuje naziv lokaliteta i datum. Najvredniji su nalazi novca, metala, stakla, keramike, obraenoga kamena ili kostiju. Najvie se nalazi keramikih predmeta, pa se iz dvajaju oni vredniji: rubovi usta posuda, drke, dna, dijelovi s po sebnim ukrasom, bilo da je ukras urezivan, bojen ili reljefan.

Rimski novac cara Trajana, iz II stoljea nae ere.

Ako vire, predmeti se vade iz zemlje ili s njene povrine pahtlom. Od suvine zemlje iste se rukom ili komadom drvenog ivera prije definitivnog pranja vodom, a nikako ne pahtlom, jer bi se time po vrina otetila. Lokalitet se fotografira tako da se itav vidi. Na povratku s terena otvara se Temeljni karton novog nalazita i obavjetava Regionalni zavod za zatitu spomenika kulture. Na nalazitima, prilikom rekognosciranja ne smije se kopati, ak ni arheolozi, prije nego dobiju posebnu dozvolu Republikog zavoda za zatitu spomenika kulture. Svi oni koji se na to ogluuju odgovara ju pred zakonom. Takva improvizirana iskopavanja nanose lokalitetima nepopravljivu tetu.
10

Poznati engleski arheolog Sir Leonard Wooley u prilog tome je iz javio da je jednom otkopani lokalitet uniten lokalitet. Time je za pravo elio istaknuti da svako prodiranje u jezgru lokaliteta znai i njegovo definitivno unitenje. Zbog toga je potrebno da iskopavanja vode samo strunjaci, da bi se uz pravilno voenu dokumentaciju (dnevnik rada, struno ucrtavanje i fotografiranje), kojom se vodi bri ga i o najmanjim detaljima, okolnostima i meusobnom poloaju na laza i posebno opreznom rukovanju prilikom njihova vaenja i trans porta, to vjernije mogao rekonstruirati ivot ljudi na tom mjestu. U kontrolnim obilascima ve otkrivenog terena, ako ima nekih novouoenih nalaza potrebno je uz stari Temeljni karton prikljuiti novi. Te meljni karton je zaseban arak papira u koji se unose najvaniji po daci. Kako on izgleda vidljivo je na 13. i 14. stranici.

11

UPUTE ZA POPUNJAVANJE TEMELJNOG KARTONA NALAZITA

Pod:

II. obvezna je konzultacija s arheologom IV. ako vlasnik ne zna broj katastarske estice, ona se moe izvaditi u Uredu za katastar opine, na temelju podataka iz I i III toke Temeljnog kartona.

XI. fotografija nije obvezna, ali ako u koli postoji foto-sekcija moe se i ona ukljuiti svojim prilogom u rad na zatiti lo kaliteta.
12

TEMELJNI KARTON NALAZITA

I. NAZIV LOKALITETA (I NJEGOV LOKALNI NAZIV) I OPINA

II. VRIJEME IZ KOJEG DATIRA NALAZITE

III. IME. IME OCA, PREZIME I ADRESA VLASNIKA ZEMLJE

IV. BROJ KATASTARSKE ESTICE

V. SKICA NALAZITA S KRATKIM OPISOM NALAZA

Vi. OUVANOST NALAZITA a) dobro b) zadovoljava c) loe VII. UGROENOST NALAZITA a) nije ugroeno b) ugroeno c) prijeti mu nestanak Vili. PRIMJEDBE

IX. IMENA SUDIONIKA OTKRIVANJA NALAZITA X. DATUM XI. FOTOGRAFIJA NALAZITA

14

II. KAKO JE IVIO OVJEK U PRETHISTORIJI


1. PALEOLITIK ILI STARIJE KAMENO DOBA
Kada se ovjek u dugoj evolucijskoj liniji pojavio na Zemlji, ni da nas ne moemo sigurno rei. Zasad znamo da je prvi ovjek ivio u Africi. Najstarije razdoblje ovjekova ivota nazivamo paleolitik ili starije kameno doba. Sam paleolitik se, opet, dijeli na stariji, srednji i mlai paleolitik. STARIJI PALEOLITIK traje od 600.000 do 150.000 godina prije nae ere. Na Zemlji su ivjele razne rase ljudi: australopitek (junoafriki pra ovjek) hodao je uspravno, ivio u umovitim predjelima i bio je ve getarijanac. Kapacitet mozga mu je odgovarao kapacitetu mozga da nanjeg gorile. Pitekantrop (ili Homo erectus, uspravni ovjek) ivio je na velikom podruju od sjeverozapadne Afrike do Dalekog istoka; on je ve imao mnogo vei mozgovni kapacitet od svog susjeda austraiopiteka, jeo je meso, a ini se da je bio i kanibal. Pitekantrop je upotrebljavao alate, dodue vrlo primitivne, ali ipak dovoljne da se moe svrstati u red ljudskih predaka. Rijene oblutke bi malo otkresao i tako dobio otrije rubove na kamenu, Pekinki ovjek je pozna vao upotrebu vatre koja je, osim topline i mogunosti peenja mesa pruala i zatitu od divljih zvijeri. Osim ovih, u doba starijeg paleo litika ivi i zinjatrop (istonoafriki praovjek) i drugi (si. 2).

SI. 2. Razvojni put od praovjeka do dananjeg homo sapiertsa moe se pratiti po oblicima lubanja.

15

Uz ove prve ljude ive i ivotinje kao npr. neke vrste slonova, nosorog, konj, govedo, dabar i drugi. U dugom periodu paleolitika koji traje stotine tisua godina, klima na Zemlji se mijenjala, izmjenjivala su se ledena i meuledna doba. Doba SREDNJEG PALEOLITIKA (150.000 do 35.000 godina prije nae ere) je doba neandertalca. Za prouavanje ove vrste ljudi posebnu su ulogu odigrala nalazita iz nae zemlje. Naime, jo sredinom pro log stoljea u Neanderthalu kod Dusseldorfa naeni su ostaci tog praovjeka. Kako je dotad bio potpuno nepoznat, strunjaci su pomis lili da su to kosti suvremenih ljudi, deformirane nekom boleu. No, tada je veliki znanstvenik Dragutin Gorjanovi Kramberger, roen u Zagrebu, naao u peini iznad Krapine vie od 600 kostiju ljudi od godine dana do 40 godina starosti, na bazi njih opisao i rekonstruirao neandertalca, a nalazi i iz drugih zemalja potvrdili su da je rije o davno izumrloj vrsti. Neandertalac je bio nizak, zdepast, s izboenom glavom. Imao je veliko lice s izraenim onim lukovima i ispupenom bradom. Od kremena je izraivao rune sjekire. Takoer je znao od paljivo odabrane kamene jezgre jednim udarcem odbijati male komade koji su imali pogodan oblik. Tako je dobio male noie koji su mu omoguavali da kroji kou, a odjea mu je doputala opstanak u hladnim podruji ma. I zaista, neandertalac je ivio u vrlo hladnoj klimi i preivio je jedno ledeno doba. Naravno, najzanimljivije je neto znati o duhovnom ivotu neander talca, o njegovim mislima, kultovima ili religiji. O tome, na alost, mo emo samo nagaati. Neandertalac se nije kitio niti je poznavao um jetnost. Meutim, pokopavao je svoje mrtve, i to dokazuje da je raz miljao o smrti, a prema tome i o ostalim apstraktnim pojmovima. Mrtvi su se pokopavali u spiljama. Tako je u jednoj spilji pronaen kostur prirodno osakaenog mukarca od oko 40 godina starosti. Oi to su drugi lanovi zajednice pokazivali zanimanje i brinuli se za ne sposobnog lana, iako je ivot bio teak i okrutan, u stalnoj borbi za egzistenciju. To dokazuje da su neandertalci imali razvijen osjeaj za zajednitvo. U doba MLAEG PALEOLITIKA (35.00010.000 g. prije nae ere) prvi puta se, meu neandertalcima koji izumiru javlja homo sapiens. Nazvan je kromanjonski ovjek (po nalazitu Cro-Magnon u Francus koj). Bio je visok, uspravan, dobro graen. Imao je dugaku glavu s veim mozgom od mozga dananjeg ovjeka. ivio je u posljednje le deno doba. Kromanjonac je bio vrlo okretan i matovit. Nalazi poka zuju da su u ovom razdoblju tehniki noviteti vrlo esti i tempo pro mjena bri nego u prethodnom razdoblju. Ljudi mlaeg paleolitika su upotrebljavali raznoliko oruje strelice, harpune, osti, udice od kosti, rogova, bjelokosti, i naravno, od kamena, uglavnom kremena. Sada se kremen obrauje dugim, uzdunim udarcima, tako da se do bivaju paralelni lijebovi. Novost je i sitna obrada takvih komada, tako
16

da su imali male pilie. No najvie ipak zadivljuje pojava umjetnosti. To su slikarije i gravure na stijenama peina, skulpture u kamenu, glini, kosti i rogovima. Svima su poznate prekrasne realistike slike u peinama Altamire i Lascauxa. Na nekim mjestima su naene ljuske koljaka pune okera i drugih boja i ostaci baklji. Boje su se pravile od ugljena i nekih minerala koji su se mijeali s vodom ili masti. Ta koer su poznate tzv. Venere, skulpture enskih likova s izrazitim ob linama (si. 3).

SI. 3. Nagli procvat umjetnosti prvi puta se javlja u doba mlaeg paleo litika (35.10.000 g.p.n.e.); kameni alati i oruje se usavravaju.

No, to poznavanje umjetnosti je bilo kratkog vijeka. Promjena klime uvjetovala je nove promjene i ljudi kao da su zaboravili na slikarije, a umjetnost poinje razvoj ispoetka. Da li se mogu i gdje nai predmeti koji pripadaju vremenu paleo litika? U naim krajevima razdoblje paleolitika nije jo dovoljno istraeno. Iz najstarijeg doba poznato je samo nekoliko lokaliteta. Osim u Kra pini, neandertalac je naen u jo nekoliko spilja, a razdoblje mlaeg paleolitika takoer je predstavljeno s nekoliko nalazita. Ostatke iz doba paleolitika valja traiti prvenstveno u spiljama. No, oni su uglav nom zatrpani metrima debelim slojevima zemlje. Kamene sjekire, no2 Arheologija

17

ici, pilie, i drugi alati iz doba paleolitika mogu se koji put nai i na otvorenom. Meutim, amateru je esto dosta teko rei koji komad kamena je namjerno obraen ljudskom rukom, a koji je takav po svom prirodnom obliku.

2.

MEZOLITIK ILI SREDNJE KAMENO DOBA

Oko 10.000 godina p.n.e. led se poeo povlaiti i Zemlja je ula u postglacijalno doba. Sada nastupa period ljudske historije koji na zivamo mezolitik ili sredje kameno doba. Mnoge ivotinje su izumrle, a nove vrste su se pojavile. Osobito se promijenila vegetacija. Zem lju su, naime, prekrile guste i neprohodne ume. Zato su ljudi bili prisiljeni ivjeti na obalama jezera i rijeka. No, neke zajednice i dalje stanuju u peinama. Ljudi se prehranjuju lovom, pa se lovako oruje usavrava; kameno oruje i alati su manjih dimenzija i geometrijskog oblika. Mali komadi kamena, odbijeni od vee jezgre, umeu se u rascijepljeni vrak tapa. Sjekire i ekii imaju drvenu drku na koju je nataknut jelenski rog, a u ovom opet kremena otrica to je alat za obradu drva. Najvee otkrie mezolitika u Evropi zadnjih dvadesetak godina je u Lepenskom Viru. Kada su 1965. godine poeli veliki radovi za hidro centralu na erdapu, na svjetlo dana je izilo jedno od najzanimljivijih

SI. 4. Zagonetna skulptura ovjeka-ribe iz mezolitikog nalazita Lepenski Vir.


18

arheolokih otkria Evrope. Otkriveno je naselje s kuama u obliku trapeza i s podovima od vrsto nabijene zemlje. Svaka kua je imala ognjite, a sve kue su zajedno, u nekoliko redova, takoer tvorile oblik trapeza. Uz ognjite su naene velike skulpture nainjene od najveih oblutaka izvaenih iz Dunava, a predstavljaju poluovjekapoluribu (si. 4). Naselje je bilo savreno isplanirano i predvieno za dulji boravak. To je ono to ini Lepenski Vir drugaijim. Naime, dok su njihovi susjedi jo bili nomadi, stanovnici Lepenskog Vira nisu ni stoari ni ratari, ve ribari. Nisu poznavali keramike posua, jedno od glavnih obiljeja sjedilakog naina ivota. Rije je dakle, o ljudima koji su stanovali kao ljudi iz doba neolitika, a ekonomija im je bila isto mezolitika. Lepenski Vir je jedna od karika u lancu prelaenja s nomadskog na sjedilaki nain ivota. On takoer povezuje Evropu s kulturama Bliskog istoka, gdje se u gradovima Jerihonu u Palestini, Catal Huyuku i Hacilaru u Maloj Aziji ivjelo na slian nain. Osim na Lepenskom Viru i u nekoliko peina na Jadranu, zasad je razdoblje mezolitika neistraeno u naoj zemlji.

3.

NEOLITIK ILI MLAE KAMENO DOBA OVJEK ZEMLJORADNIK i STOAR

Poetak razdoblja mlaega kamenog doba (neolitika) treba traiti u ve navedenim gradovima Bliskog istoka. U Jerihonu su prvi puta ljudi poeli jesti itarice, i to penicu koja je divlje rasla. To im je bio i povod da, uz lov, poinju proizvoditi hranu zemljoradnjom. Tako poinje u jugozapadnoj Aziji novo doba, od 9000 do 6000 g.p.n.e., razdoblje novog naina ivota. Dotad ratrkane grupe ljudi zbijaju se na uske prostore, zapoinju ivjet? u prvim seoskim naseljima. Za arheologa je vrlo znaajna pojava keramike (si. 5). Ono to je za paleolitik i mezolitik bila kamena rukotvorina, sada postaje ke ramika. Budui da se keramika izvrsno moe ouvati i gotovo je nepromjenljiva tisuama godina, postaje glavni izvor prouavanja ci vilizacija neolitika. Osim toga, pojava materijala od kojeg se moe napraviti posuda znai da se poinje i s drugaijom prehranom; hrana se kuha, a u keramike posude mogu se spremiti itarice preko cijele zime. Neolitik nije poeo najednom niti na jednom mjestu. Na Mediteranu poinje negdje u petom tisuljeu prije nae ere. Ovdje ivi tzv. me diteranska rasa, ljudi od oko 1,60 m visine. Oni i dalje ive u pei nama, ali pojava keramikog posua pokazuje nailazak novog doba. U najranije doba posude su jednostavne, okruglih, trbuastih oblika, peene uz pristup zraka tako da su crvenkaste ili smee boje. Ukras najranije keramike je utiskivanje ruba koljke ili prstiju u jo mokru glinu.
19

SI.

5.

Oblici najstarijih keramikih posuda i predmeta iz Jugoslavije: 1. Impresso keramika 2. Posude Starevake kulture 3. Posuda i idol Vinanske kulture 4. Sopotska kultura 5. Zdjela i kultni predmet Danilske kulture.

20

Tom istom krugu pripada i kultura koja se razvija u kontinental nom dijelu nae zemlje, nazvana Starevaka kultura, po mjestu Starevu kraj Paneva. Ona se proirila od Makedonije do zapadne Hrvatske i u susjednim zemljama. Ljudi su ivjeli u zemunicama, dakle ukopani u zemlju, dok bi kao krov sluile grede i kolci zabijeni u zemlju preko kojih se poput atora razapinjala koa. Tako su stanovnici Starevake kulture ivjeli negdje do oko 3200 g.p.n.e., kada dolinom Morave i Vardara stie novo stanovnitvo iz Male Azije, izbija na Dunav i pred sobom tjera rasprene starosje dioce. Ova velika migracija ustanovljena je i u drugim zemljama i irila se u raznim smjerovima. Pripadnici Starevake kulture sklanja ju se u Slavoniju i istonu Bosnu. Pridolice su donijeli novu kulturu, u naim krajevima nazvanu Vinanskom, po mjestu Vini kraj Beo grada. Njihova keramika je crne boje, glina se pee bez pristupa zraka. Posude nisu oble ve otre, bikonino profilirane, a ukras je reljefan: na gornjem rubu se uljebljuju fini iroki lijebovi (to zo vemo kaneliranje), ili se u trake ubadaju tokice. Nosioci ove kul ture takoer se bave zemljoradnjom. Tako su pronaene razne sjekire od kamena i alati od rogova. Ljudi su ivjeli u zemunicama, ali i ku ama etvrtastog oblika s jednom ili vie prostorija. Zidovi su bili izraeni od kolaca oblijepljenih blatom. Drvo kolaca je danas istrunulo, ali mi nalazimo stvrdnuto, koji put izgoreno blato koje je sau valo oblik kao da su drveni kolci jo umetnuti. To nazivamo kuni lijep. U sjevernoj Hrvatskoj traje u doba Vinanske, Sopotska kul tura, koja je povezana s kulturama u Maarskoj. Ona nije bila tako jaka i ekspanzivna kao Vinanska koja je na nju i snano utjecala. Naselja Sopotske kulture su u nizinskim krajevima, na mjestima za tienim od poplava. Oblici posuda se ispoetka veu na starevake, a kasnije na vinanske. Istodobno na Jadranu ive ljudi iju smo kulturu nazvali Danilskom, po mjestu Danilu kod ibenika. Svoje su posude slikali veselim, ivim bojama. Slikali su trokute, kvadrate, uzdune linije, urezivali spirale. Njih su naslijedili nosioci Hvarske kulture koji su takoer oslikavali posude, izvana i iznutra, crvenom bojom. Osim keramike, u doba neolitika se i dalje upotrebljava kameno oruje. Ono je sad fino glaano. Osim komada keramikog posua i kamenog oruja i alata, iz doba neolitika moemo nai i druge pred mete: keramike utege za mreu ili tkalaki stan, kotane igle, probuene jelenske rogove, itd. O duhovnoj kulturi neolitskih ljudi ne moemo mnogo rei. ivjeli su jednostavnim, tekim ivotom seljaka. Zanimljivo je da u naoj zemlji nije pronaeno dosad niti jedno neolitiko groblje. U nekim naseljima naeni su kosturi zakopani ispod kua. Da li je rije o kultnom rtvovanju ili o sluajnim ukopima? Zasad je na to teko odgovoriti. Predmetima Vinanske kulture pripadaju i male keramike statuice s velikim trokutastim oima i glavama. Takve statuice nazivamo
21

idolima i pripisujemo im kultno znaenje. Meutim, nije iskljueno da to nisu bile djeje igrake. Nosioci Danilske kulture pravili su vaze na etiri noge, s visokom drkom i koso postavljenim otvorom. One su oito sluile u kultne svrhe (si. 6).

Si. 6. ivot u zemunici ljudi iz doba neolitika (4500-2200 g.p.n.e.). S neolitikom zavrava i kameno doba. To je najdue razdoblje koje su ljudi preli u svojoj evoluciji. Trajalo je gotovo milijun godina! A od svretka kamenog doba do danas prolo je tek 4000 godina! Vidimo da je ovjeku trebalo mnogo vremena da bi od najjednostav nijeg, kamenog alata i oruja preao na nove materijale, na metai. Prvi metal koji su ljudi upotrebljavali bio je bakar. No, prijelaz na upotrebu metala nije bio brz. ini se da su ve u Vinanskoj kulturi poznavali bakar, ali ga nisu intenzivno iskoritavali 4. ENEOLITIK ILI BAKRENO DOBA OVJEK UPOZNAJE PRVI METAL

Doba upotrebe bakra naziva se ENEOLITIKOM. On poinje u po sljednjim stoljeima treeg tisuljea prije nae ere. Na irem po druju, od Egipta preko Male Azije do jugoistone Evrope javljaju
22

se novi narodi. Arheolozi nailaze na tragove popaljenih i poruenih naselja. U Egiptu je to doba slabljenja moi faraona i stalnih napada iz Azije. Slino je bilo i u Mezopotamiji. Troja, slavni grad iz grkog epa je u to doba opljakana i spaljena. Openito se moe rei da je doba izmeu 2300 i 1900. godine p.n.e. obiljeeno stalnim napadima i naviranjem naroda iz zapadne Azije. Neki od tih naroda su svakako govorili indoevropskim jezicima, tj. jezicima srodnim dananjim evrop skim. U Slavoniji i Srbiji javlja se kultura nazvana Badenskom, po Badenu u Njemakoj. Nosioci Badenske kulture su bili brza i ekspanzivna populacija koja nije prezala od unitavanja i paljenja neolitikih sela pred sobom, lako su poznavali bakar, malo je poznatih bakrenih nalaza. Jo su za arheologa najvaniji keramiki oblici najkarakteristiniji' su lonii i vrevi tamnosive do crne boje s drkom visoko uzdignu tom iznad ruba. No, najznaanija kultura eneolitika u naim krajevima je Vuedolska (si. 7). Vuedol je mjesto kod Vukovara, na Dunavu, gdje je otkopano naselje ove kulture. Keramika je crne boje, a u izrovaenu glinu su umetali bijelu pastu, tzv. inkrustaciju. Tvorci ove keramike su bili vrlo matoviti, stvarali su svakojake are po keramici, na koje su ih vje-

Si. 7. Oblici keramikih posuda iz doba eneolitika: 1. Badenska kultura 2. Vuedolska kultura.

23

SI. 8. Na temelju statuica i keramike moe se donekle rekonstruirati no nja iz doba eneolitika.

rojatno inspirirali isto takvi vezovi na tkaninama. Osim keramike, na eno je dosta kultnih predmeta. To su stilizirani rogovi bika, male statuice ena u ivopisnim haljinama, mali rtvenici na etiri noge. Naena je i prekrasna realistiki napravljena golubica. Vuedolci su stanovali u kuama, obraivali su zemlju, pripitomljavali ivotinje i obraivali bakar. U naseljima su naene djeje igrake, male sto lice, zveke i dr. Ostaci ove kulture se mogu nai u Slavoniji, Srije mu, sjevernoj Hrvatskoj, njene varijante u okolici Ljubljane i istonim Alpama. Slina kultura protee se i na Jadranu, od Trsta do Crne Gore.

5. BRONANO DOBA
Negdje u 18. st. p.n.e. javlja se BRONCA. To je, kako znamo, le gura bakra i kositra i ima mnogo prednosti pred istim bakrom: talite je nie, vra je, pri obradi se ne lomi i ne puca. Ljudi su je obraivali lijevanjem u kalupe nainjene od kamena ili gline, ili su pravili original od voska koji su omotali glinom i zapekli. Kroz mali otvor su ulijevali broncu i dobivali eljeni oblik. Vosak bi se
24

rastopio, a glineni omota razbio. Takav nain obrade naziva se cire perdue, tehnika izgubljenog voska. Bronca se takoer obraivala e kiima. Ova novost se, ini se, rairila iz prednjoazijskih razvijenih civili zacija i istodobno je prihvaena u nekoliko rudom bogatih evropskih podruja. Upotreba tako korisne kovine dovela je do velikih promjena u ljud skom ivotu. Budui da je bronca vrlo kvalitetan materijal, poinje se intenzivno iskoritavati, i to za razne svrhe. Od bronce se prave oruje i alati, nakit, ukrasi, itd. Bronca je dola u dotad iskljuivo seljake zajednice. Sada neki lanovi prelaze na nova zanimanja ru dara i preraivaa. Oni vie ne proizvode hranu za sebe. Keramika se, meutim nije mnogo promijenila, nastavlja se u tra diciji Vuedolske kulture. To znai da to nisu novi narodi ve staro sjedioci koji su se upoznali s novim tehnolokim procesima. Za irenje bronce na Balkan sigurno je mnogo zasluga imala Mikenska kultura u Grkoj. Nasuprot tom miljenju, neki strunjaci smatraju da se metalurgija u Evropi razvila samostalno, bez utjecaja s juga ili Azije.

SI. 9. Nakit bronanog doba ukrasne igle i narukvice (18001200 g.p.n.e.). 25

U prouavanju bronanog doba veliku ulogu igraju groblja, odnosno nekropole, kako ih nazivaju arheolozi. U razdoblju RANOG BRONA NOG DOBA, od 18. do 16. st.p.n.e., mrtvaci se ukopavaju u zgrenom poloaju. Uz mrtvaca se postavljaju posude i nakit, predmeti koje je upotrebljavao u ivotu, uz ratnika oruje. Ovaj obiaj prilaganja pred meta u grob zadrat e se do prevage kranstva, i njemu arheolozi imaju zahvaliti za mnoga saznanja o obiajima i nonji. U ovo doba ljudi nose raznoliki nakit (si. 9), uglavnom izraen od bronce: ukrasne igle za privrivanje odjee s najraznovrsnijim oblicima glavica, narukvice od spiralno navijene ice, lijevane, a po odijelu su nosili male stoaste aplikacije koje se nazivaju tutuli. Prvobitno oruje od bronce su bodei trokutastog oblika i male sje kire s rubnim pojaanjima ili s otvorom za nasad, drku. Maeve su nosili samo ratnici iz Karpatske kotline. Od 16. do 13. st.p.n.e traje SREDNJE BRONANO DOBA. Sada se mrtvi polau isprueni na leima, a iznad groba se podie mali humak. No, ima i iznimaka i u Karpatskoj kotlini se mrtvi i spaljuju i pepeo se stavlja u urne, ali i nad takve grobove se baca zemlja. Ako je to vei humak, ukop nazivamo tumulom. Iz tog razdoblja potjeu znatni nalazi ostava. Ostava oznaava na mjerno ukopano blago ili veu koliinu predmeta. Oni se ukopavaju u burna doba ratova, kao spremita koja ekaju da se vlasnik po njih vrati, itd. esto se vlasnik nikad ne vrati i arheolozi pronalaze ove dragocjene predmete. U bronano doba ukopavali su razne predmete, pohranjene u po sude: male srcolike privjeske, narukvice, srpove, sjekire . .. Posjedo vanje metalnih predmeta u ono vrijeme, pa bili to i najobiniji privjesci, znailo je pravo bogatstvo, kao danas novac. Ostatke iz srednjeg bronanog doba nalazimo u Srbiji, Vojvodini, Srijemu. Podruje Hrvatske je gotovo potpuno neistraeno. Oko 1200. g.p.n.e. u junim dijelovima srednje Evrope javlja se nov nain ukopavanja: svi se mrtvi spaljuju a pepeo polae u urne, gro bovi nisu obiljeeni humkom. Ta se pojava naziva kulturom arnih polja Vrlo se brzo iri i uskoro preplavljuje gotovo cijelu Evropu. Iz nje se u alpskom podruju razvila nova kultura eljeznog doba, a u mediteranskom podruju klasine kulture Grka i Etruana. Kultura arnih polja donosi nove metalne predmete i jednak nakit se nalazi u svim podrujima Evrope. Prvi puta se javlja fibula. Fibula je zapravo kopa koja pridrava odjeu, a najranije vrste izgledaju gotovo isto kao dananje sigurnosne igle. Fibula se sastoji od luka i tako se zakopava. Od ovog doba, pa sve do 7. st.n.e. fibula se nosi, mijenja, razvija i postaje vrlo znaajan predmet za arheologa. On esto moe na temelju jedne fibule datirati cijeli nalaz (si. 10). Osim fibula i dalje se upotrebljavaju igle. Narukvice nisu zatvorene, ve su im krajevi otvoreni i tako se mogu prilagoditi raznim velii nama ruke. Javljaju se i britve, oito se muka moda promijenila. Ma evi imaju drke od metala (si. 11).
26

SI. 10. Dug razvojni put fibule (1100 p.n.e. 7. st.n.e.): 14. kasno bron ano doba, 57. starije eljezno doba, 8. Libumska fibula, 910. kasno bronano doba, 1112. starije eljezno doba, 1316. keltske

27

fibule, 1721. fibule koje su nosili Rimljani. 22. fibula koja je ozna avala in rimskih slubenika iz 4. st., 2326. gotske fibule, 27. zapadnogermanska fibula, 2829. langobardske fibule, 30. fibula rimskih starosjedilaca iz 6. st. 28

SI. 11. Razni tipovi maeva iz kasnog bronanog doba.

Posude su esto prevuene slojem grafita. U sjevernoj Hrvatskoj je pronaeno mnogo nekropola ove kulture. U razdoblju MLAEG BRONANOG DOBA treba traiti nastanke pojedinih naroda, na naem podruju raznih naroda nazvanih Ilirima. U Grkoj je to vrijeme seobe plemena Dorana i poetak tzv. geometrij skog perioda.

6. STARIJE ELJEZNO DOBA


U 8. st. p.n.e. poinje se upotrebljavati eljezo i Evropa ulazi u razdoblje nazvano STARIJE ELJEZNO DOBA ili HALLSTATT. eljezo omoguuje masovnu, serijsku proizvodnju alata i oruja. Ono takoer namee seobu u podruja bogata eljeznom rudom. Tako se na primjer naputa podruje Drave i ljudi sele prema jugu. Jaanjem Etrurije, koja je postala znaajan centar civilizacije, pod ruje nae zemlje sve se vie orijentira prema Italiji, dok se stare, tisugodinje veze s Grkom i Egejskim morem naputaju.
29

Od poetka uvoenja i upotrebe metala u ljudsko drutvo poele su velike socioloke promjene. Pojedinci koji su preli na nova zani manja ili oni koji su uspjeli na neki nain doi do bogatstva, uzdiu se i tako poinje raslojavanje drutva na bogate i siromane. Brzo obogaeni zahtijevali su i politiku mo i uskoro se od seoskih starje ina stvaraju vladari koji metodama, koje su i danas ponegdje pozna te, postiu da ih njihovi sinovi nasljeuju. U starije eljezno doba po jedini monici su tako ojaali da su mogli podizati izuzetno bogate grobove. Takve grobove pod tumulima nazivamo kneevskim. Bogati knez bi se ukopao u sredinu, a oko njega 2 ili 3 manje bogata prati telja. Nad njih bi se nabacala zemlja. Humci mogu biti vrlo visoki i iroki, i desetak metara u promjeru. Osim ovih postoje i manje bo gati, tzv. rodovski tumuli, s kosturima koji su radijalno rasporeeni oko centralnog ukopa. Veliki tumuli u nas su u Jalabetu, jo neistraen, i Martijancu kraj Varadina, koji je na alost opljakan. Oni se mogu lako prepoznati. Vrlo su pravilni breuljci koji dominiraju okolnim, obino ravnim te renom. Vrlo teke uvjete rada u rudarstvu u eljezno doba potresno po tvruju ostaci odjee rudara nastradalih u velikim rudnicima soli u Hallstattu, u Austriji. Zahvaljujui soli, danas moemo vidjeti grubu tkaninu od koje je bila nainjena njihova odjea, bijedne kone cipele i ostatke baklji koje su osvjetljavale uske hodnike. Naselja ovog doba su velika i utvrena, na dobrim stratekim po loajima. Oruje se takoer unaprijedilo. Haltatski ratnici nose e ljezni ma koji ima balak u obliku klobuka, a otrica je u donjem dijelu zadebljana poput lista. Nose i koplje i sjekiru. Ma se nosio u limenim koricama koje zavravaju krilcima. Kao ukras se i dalje nose igle. Fibula se razvija, proizvodi se u najraznovrsnijim oblicima. Od rimskih pisaca saznajemo da su ve od 8. st. p.n.e. na podruju izmeu rijeka Rae u Istri, Krke i Zrmanje ivjeli Liburni, jedan od ilirskih naroda. Oni su bili vjeti moreplovci, gradili su lake brodove, u rimsko doba preuzeli su ih Rimljani i nazvali liburnama. Takvim brodovima doplovili su do obala Italije, a svoja uporita imali ak i na Krtu. Oni vole nakit velikih dimenzija, osobito nose fibule koje se sastoje od spiralno namotane ice, nalik na naoale. Na podruju da nanje Like ivjeli su Japodi. Oni su na lukove svojih fibula stavljali jantar i uope su jako voljeli razne privjeske. Poznate su japodske kape i oglavlja, nainjena od tkanina na koje su priivani ili privrivani metalni dijelovi. Tradicija ovih kapa se zadrala sve do danas i oituje se u poznatim likim kapama. Od Krke do Cetine ive Delmati, po kojima je Dalmacija dobila ime. Juno od njih su Daorsi. Iliri su bili poznati ratnici i gusari, ali i vjeti rudari i stoari.
30

7.

MLAE ELJEZN0 DOBA

U 5. st. p.n.e. Evropa se sve vie upoznaje s Keltima, narodom ije porijeklo jo nije sasvim razjanjeno (si 12). Oni oko 400. g.p.n.e. kreu s gornje Rajne u pljakake pohode. Ubrzo su preplavili cijelu Evropu. Razdoblje do 1. st. p.n.e. naziva se LATEN ili MLAE ELJEZ NO DOBA. Sobom Kelti nose i svoju kulturu. Njihovo drutvo je strogo podijeljeno na kneevske obitelji, ratnike, sveenike-druide, obrtnike, itd. Iz najranije historije ovog naroda potjee mnogo bogatih kneevskih grobova u kojima su se keltski velikodostojnici ukopavali na kolima. Nosili su masivan zlatni nakit, ukraen ljudskim i ivotinj skim maskama, te ukrasima u obliku ribljeg mjehura. U prvoj polo vici 4. st. p.n.e. Kelti iz sjeverne Italije provaljuju na Balkan i Podu-

Sl. 12. Keltski ratnik i masivni zlatni nakit koji su Kelti posebno voljeli.

31

navije, elei doi do bogate Grke, esto ratuju s Ilirima. Neka kelt ska plemena su se zadrala u Slavoniji i Srijemu. Donijeli su lonarsko kolo, razvijeno rudarstvo i ralo, znaajno za poljoprivredu. Ratnici ima ju duge maeve, fibule su vrlo kiene. Kuju vlastiti novac po ugledu na grki. Istodobno na nau obalu stiu Grci sa Sicilije. Osnivaju svoje gra dove na Visu, Hvaru, Koruli, zatim Trogir i Stobre kraj Splita. Oni prvi uvode na nau obalu novac. Kuju ga grki gradovi na Jadranu, ali trgovinom ovamo dopire i novac udaljenijih grkih gradova. Opo naajui Grke, i Iliri poinju s kovanjem novca. To je bakreni ili sre brni novac koji na sebi nosi skraenicu imena vladara ili plemena, napisanu grkim slovima. Od tog doba, to jest od naseljavanja Grka na nau obalu poinje zapravo prava povijest. Od grkih, a osobito rimskih pisaca saznajemo imena naroda, vladara i gradova. Arheologiji koja je dosad otkrivala bezimene ostatke prolih civilizacija prikljuila se pisana rije koja imenuje i daje poblia objanjenja za otkria arheologa.

32

III. DOBA ANTIKE CIVILIZACIJE


Od kraja 3. st. p.n.e. na naoj se obali pojavljuju Rimljani, predstav nici Rimske republike, najjae drave na Mediteranu, a uskoro i u Evropi (si. 13). Oni e to ostati slijedeih osam stoljea. Kao i svuda

gdje su se pojavili, oni lukavom taktikom i izgovorima pokuavaju osvojiti Dalmaciju. No Iliri su bili vrlo hrabri i Rimljani su se dobrano namuili dok nisu ostvarili svoje naume. Za sluajeve nude Iliri su gradili naselja na visokim breuljcima i opasavali ih vrstim bedemi ma. Ta se naselja nazivaju gradinama. Osim u Dalmaciji, Rimljani su ratovali i u kontinentalnom dijelu nae zemlje. I ovdje su se ilirska plemena ilavo borila, tako da se u ove krajeve morao uputiti i sam rimski car (jer, u meuvremenu se rimska republika pretvorila u carstvo). I kada su Rimljani mislili da su ovi krajevi pokoreni i proglasili ih provincijama i nadjeli im imena, nemiran slobodoljubiv ilirski duh se ponovno javio i Rimljani moraju guiti razne ustanke. Tek poetkom 1. st. n.e. ovi su se kra jevi smirili i poinje prodor rimske civilizacije. Niu mnogi gradovi, a u njima raskone kue i hramovi posveeni rimskim boanstvima. Du obale grade se teatri i amfiteatri, na selu niu velika privatna gospodarstva na kojima uivaju rimski doseljenici. Cijela zemlja je proarana mreom vrlo dobrih cesta kojima se kree promet i trgo vina. Obalni dio nae zemlje do Save naziva se provincijom Dalma cijom, dok se sjeverni dijelovi ukljuuju u provinciju Panoniju. Sada se gradovi grade na. raskrsnicama cesta, a Iliri s gradina silaze u doline, naseljavaju se u gradovima i poprimaju jezik i obiaje Rim ljana, ali nikada u potpunosti. Veliki rimski gradovi na obali bili su Pore, Pula, Zadar, Nin, Skra din, Solin, Vid kod Metkovia, a u Panoniji Sremska Mitrovica, Vin kovci, Osijek, Daruvar, Sisak, Varadinske Toplice i drugi. Rimske predmete moemo nai u svim krajevima. Najznaajniji su kameni spomenici. To mogu biti razni arhitektonski ulomci, skulpture i natpisi. Najei su nadgrobni natpisi i natpisi posveeni boanstvi ma. Osim ovih vani su nalazi miljokaza. Oni, kao i dananji pokazuju udaljenosti meu gradovima. Posebna grana arheologije koja se bavi prouavanjem grkih i rimskih kamenih natpisa zove se epigrafija. Rimska keramika je vrlo raznolika. Najfinija se zove terra sigillata, jer na njoj postoje peati radionica koje su je pravile. Ona je crvene boje-i vrlo je sjajna, esto s peatnim ukrasima. S pomou peata moemo odrediti mjesto proizvodnje i priblian datum nastanka. Ri mljani su izraivali i vrlo kvalitetne opeke i crijepove. Njihovoj kvali teti se dive i dananji graevinari. buka je bila od sastava koji i do danas ne poznajemo tono. Uz cirkulaciju toplog zraka i vjeto pos tavljenih keramikih oplata i crijepova, rimske kue su imale central no grijanje. Od keramike su pravljene i rimske uljane svjetiljke. Staklo je bilo vrlo fino, raznih boja, mutno i Ijuskavo. Podjednako su se upotrebljavali bronca i eljezo. esto moemo naii na rimske avle, dijelove raznih alata, itd. Nakit je bio od bron ce, srebra i zlata. Rimljani su nosili fibule, ogrlice, narukvice, prste nje i dr. Za predmete poput opeka i avala, vodovodnih cijevi, postojao je odreeni standard za jiuljinu i irinu.
34

Posebno su znaajni rimski novci koji precizno odreuju vrijeme, ak i godinu kada su kovani. U nas su kovnice bile u Sisku i Sremskoj Mitrovici. Novcem se bavi grana arheologije numizmatika. O rimskoj se civilizaciji uope mnogo zna, no jo preostaju razni aspekti ivota koji nisu razjanjeni, mnoga naselja i groblja koja jo nisu naena.

35

IV. RAZDOBLJE RANOG SREDNJEG VIJEKA


Tako su prolazila stoljea u miru, dok Rimsko carstvo nisu poeli razarati prvo unutranji nemiri, a zatim i navale raznih barbarskih plemena koja su uglavnom prodirala s istoka i htjela se doepati bogate Italije. Putovi mnogih barbara prolazili su kroz Balkanski po luotok, dolinama Save, Drave i starim rimskim cestama preko Slo venije. U 5 st. u Panoniji vladaju strani Huni sa svojim legendarnim voom Atilom. Zatim dolaze Goti, Gepidi i Langobardi, germanski narodi (si. 14). U 6. st. nau su zemlju preplavili nomadski Avari.

SI. 14. Rani srednji vijek: hunski i germanski knez. 37

Preplaeno rimsko stanovnitvo dotad naviklo ivjeti u otvorenim gradovima sada se iz njih povlai, bjei dalje od cesta i u zabitnim, esto movarnim predjelima ivi u manjim zajednicama, unutar utvrda koje su na brzinu podignute. S tim velikim promjenama Evropa ulazi u razdoblje SREDNJEG VI JEKA. U arheolokom smislu razlikujemo staro, romanizirano stanov nitvo od barbara. Glavna barbarska nalazita su groblja na redove, tj. grobovi poredani jedan do drugog u pravilnim redovima. Od Rim ljana su barbari preuzeli fibulu, a svaki narod ju je prilagodio svom ukusu. I dok su ovi narodi protutnjali kroz Evropu, nai preci Slaveni su se naseljavali u nae krajeve tiho i malo po malo. Dolaze zajedno s ' Avarima. Poetkom 7. st. mo Avara je prestala, i kao novi seobeni val na zapad dolaze Hrvati, a na istok Srbi. O prvim godinama ivota u no voj domovini malo se zna. ini se da su Slaveni bili ratnici koji su svo je starjeine pokapali s bogatim orujem: maem i srebrnim ostrugama.

SI. 15. Naunice

iz starohrvatskih grobova.

Voljeli su se i lijepo kititi (si. 15). Iz ovog doba potjee niz pre krasnih naunica u obliku grozdova, izraenih filigranom i granulacijom, a pod utjecajem bizantskih radionica. Dalmatinska Hrvatska je uz Velikomoravsku i Kijevsku dravu bila jedan od najjaih slavenskih
38

SI. 16. Vieslavova krstionica, jedan od najpoznatijih predmeta nae najranije povijesti.

centara u 9. st. Vladao je knez (kasnije kralj) koji je bio povezan s monim franakim kraljevstvom. Pod franakim utjecajem Hrvati se pokrtavaju, a knez se vee uz rimskog papu (si. 16). Od tog trena za arheologa groblja prestaju biti vaan izvor informacija. Kranima je zabranjeno stavljanje priloga u grob. Mogu se nai samo rijetki primjerci osobnog nakita. Brzo uklapanje u zapadnu civilizaciju oituje se i u natpisima u kamenu pisanim latinskim jezikom, a na kojima se spominju vladari. Oni grade i male crkvice jednostavno graene, raznih oblika. Ukra avali su ih pleterom, u kamenu reljefno izvedenim raznim oblicima, a sve od vrpci koje teku u tri paralelne linije. U sjevernoj Hrvatskoj stanovnitvo nije bilo tako bogato. Kitili su se serijski proizvedenim lijevanim nakitom, koji je tek po obliku od govarao svojim bizantskim uzorima. Osim toga javljaju se jednostavne naunice, male kariice koje zavravaju u obliku slova S. Poetkom 10. st. u Evropu stie posljednji narod koji e ovdje os tati sve do danas. To su Maari, mongolski narod. Oni od drskih pljakaa brzo postaju znaajna sila prema zapadnom svijetu, i u 12. st. prisiljavaju Hrvate da prihvate njihova kralja koji se naziva kra ljem Maara i Hrvata. Ovo je i vrijeme kada u Hrvatskoj jaaju velikake porodice, stva raju se feudi i Hrvatska, kao uostalom i cijela Evropa postaje feu dalna drava.

39

V. KOLSKE ARHEOLOKE SEKCIJE


Organiziranost, zajednika akcija, sistematinost, ustrajnost i egzaktnost voenja biljeaka prve su osobine dobrog znanstvenika. Prepoznavanje i vrednovanje kulturne prolosti, uz materijalne do kaze svojih vlastitih istraivanja, vaan je modul u formiranju linosti mladih. Upravo to, dio je obola koji e uenicima dati arheologija, radom u sekciji, u usmjeravanju mladih prema znanosti, bez obzira koju e granu odabrati kao svoje konano opredjeljenje. Arheoloki predmeti, kojima.se ne zna mjesto nalazita, gube svoju historijsku vrijednost, jer su bespovratno izdvojeni iz sredine kojoj su pripadali. Takva pak, nalazita, izdvajanjem predmeta kojima se kasnije zaboravilo mjesto nalaza, trajno osiromauju. Ve je istaknuto da je otkrivanje novih nalazita prvi od zadataka arheologije. Da se izbjegne iskljuiva sluajnost, a nje e uvijek biti, provodi se rekognosciranje. Na alost, izvan krugova arheologije malo je onih koji bi mogli prepoznati lokalitet, a meu njima jo manje onih koji vijest o tak vom otkriu jave na pravo mjesto. Upravo u takav znaajan zadatak u daljem osvjetljavanju ovjekove prolosti, namjeravamo ukljuiti i sve zainteresirane uenike osniva njem arheolokih sekcija. To nije poziv uenicima da svi postanu budui arheolozi, ve elja da svakog mladog lana nae zajednice jo kolske dobi, upoznamo kako se aktivno moe ukljuiti u zatitu kulturno-histrorijskih spome nika, a na prvom je mjestu svakako vjetina kako ih moe prepoznati. U tome se ujedno i sastoje dva najznaajnija zadatka arheolokih sekcija u kolama: 1. Nalaenje i pravilno prikupljanje podataka o novim lokalitetima 2. Suradnja s arheolokim ustanovama. Sekciju ini neogranien broj lanova, podijeljenih u vie istraiva kih grupa koje se meusobno obavjetavaju o akcijama i rezultatima. Nuno je voditi jedinstvenu dokumentaciju u kojoj e biti zabiljeeni svi rezultati, iz svih godina rada. Arheoloke sekcije ne ukljuuju samo lanove povijesnih grupa, jer predznanje ove vrste nije najvaniji uvjet, ve sve uenike zain teresirane za organizirani, timski rad na sistematskom i ustrajnom istraivanju zadanog terena. Takav posao nije niz pojedinanih, kam41

panjskih pothvata ve trajan zadatak svake sekcije, zbog ega je pri jeko potreban kontinuitet djelovanja generacijama, u kome e mlai zamjenjivati starije i uiti na njihovu iskustvu. U raznim se zemljama arheolozi razilaze u pogledu gornje vremen ske granice istraivanja u arheologiji, pa se tako pristupi razlikuju i u nekim naim socijalistikim republikama; dok u Hrvatskoj arheo loka istraivanja seu najkasnije do 12. stoljea, u Srbiji se ona pro teu sve do 18. stoljea. Premda smo rekli da se u Hrvatskoj arheo loka istraivanja zavravaju na spomenicima materijalne kulture iz 12. stoljea, to nikako ne znai da nije potrebno otkrivati i biljeiti podatke o spomenicima mlaim od tog vremena, jer time pomaemo znanosti kao to su povijest, povijest umjetnosti i etnologija a pripomaemo i razumijevanju nacionalne kulture novijeg vremena. Najvaniju pomo u organiziranju i radu sekcija pruaju nastavnici, zainteresirani za ovaj oblik uenike aktivnosti. Unutar sekcija formira se izvrni odbor na elu s predsjednikom koji saziva sastanke, vodi zajednike akcije i koji se posebno brine o prikupljenoj dokumentaciji. Cilj sekcija je izrada arheoloke karte, tj. karte arheolokih nala zita i pojedinanih nalaza kraja koji obuhvaa kola i mjesta iz kojih u nju dolaze uenici. Unutar sekcije odreuje se najiri prostor istraivanja, regija koja e se obuhvatiti arheolokom kartom. Ovu povrinu dobro je podije liti na vie manjih zona, koje mogu dobiti i svoje brojeve (I, II, III itd.], po udaljenosti od kole. Teren se moe obilaziti sistematski, zona po zona, ili vie zona od jednom, ali tada treba obiljeiti istraene dijelove zone. Strategiju napada na teren odreuju same sekcije. Na istraivanje se polazi grupno. Na ve istraena mjesta, bilo da je postignut pozitivan ili negati van rezultat, navraa se vie puta zbog kontrole stanja nalazita ili eventualnog novog nalaza. Radom sekcije e se sakupljati predmeti. Takvi su nalazi u nekim arheolokim sekcijama pri kolama inili vrijedne male zbirke, koje nisu imale prikladan prostor za izlaganje, pa se s vremenom dosta predmeta zagubilo ili nestalo. Odlaskom nastavnika koji su vodili takve sekcije, nestalo je i takvih zbirki, a time se nepovratno izgubio trag i vrijednim predmetima i podacima. Nove arheoloke sekcije ne smiju stvarati zbirke, ve vre sura ivati s arheolozima iz svojih opinskih ili regionalnih muzeja, koji e im na temelju donesenih nalaza moi odgovoriti na pitanja kojem vremenu pripadaju nalazi i to znae. Tako e predmeti biti trajno sauvani, a muzeji e stei vrlo mnogo suradnika na terenu. U arheoloku kartu sekcije unijet e se prikladnim znakom ili bo jom podatak dobiven od arheologa iz muzeja; starost nalazita ili nalaza, te pripadnost odreenoj civilizaciji i kulturi.
42

Rad sekcije i njezina suradnja s muzejom doi e time do najboljeg izraaja na arheolokoj karti. Obavjetenje arheologa o rezultatima rada znai njegovo ukljui vanje u istraivaku aktivnost sekcije. Pomo u obliku predavanja i upozoravanja na vrstu nalaza koji se mogu u nekom prostoru oeki vati, te zajedniki izlazak na ve otkrivene lokalitete, govori da e time imati velike koristi i arheolog i sekcija. Ako se ne uspostavi potrebna suradnja s arheologom ili on uope ne postoji u muzeju, radi nastavka rada sekcija se moe obratiti za po mo Arheolokom zavodu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji e po slati nekog svog lana ili iskusnijeg studenta iz dotine regije. Tek zatvaranjem ovog prstena informacija sekcija e imati smisao postojanja. Njihov doprinos arheolokoj znanosti bit e direktan ako duplikat popunjenog Temeljnog kartona nalazita u kome je rubrika (br. II) is punjena zajedno s arheologom, poalju Narodnoj tehnici Hrvatske Pokretu Nauku mladima. Iz tog mjesta podaci se upuuju regio nalnim zavodima za zatitu spomenika kulture, da se svako nalazite evidentira i zatiti, te Odjelu za arheologiju Centra zo povijesne zna nosti u Zagrebu, koji se brine o projektu Arheoloke karte Hrvatske. U okviru Pokreta Nauku mladima izdavat e se list, iz kojeg e se moi vidjeti aktivnost i rezultati sekcija, ili e oni biti objavlji vani u raznim asopisima i novinama.

43

TUMA POJMOVA
antika
razdoblje kulturne i politike prevlasti Grke i Rima u Evropi od

5. st. p.n.e. do propasti Rimskog carstva 476. godine

arheologija

znanost koja na temelju materijalnih ostataka prouava ljudsko

drutvo od prve pojave ovjeka na Zemlji do srednjeg vijeka

Dorani starogrko pleme koje je u 11. st. p.ri.e. naselilo teritorij Grke Etrurija pokrajina u srednjoj Italiji (dananja Toskana); od 8. st. p.n.e. do
4. st. p.n.e. dominira kulturno i politiki na Apeninskom poluotoku

fibula Franci

kopa, igla koja sastavlja dva dijela haljine germanski narod, u 8. i 9. st. najznaajnija sila u Evropi; podjelom

njihove drave razvile su se dananja Njemaka i Francuska

gradina Hallstatt

naselje na vrhu brda, osobito karakteristino za Ilire

stari rudnik soli u Austriji, zbog izuzetnih arheolokih nalaza

dao naziv razdoblju starijeg eljeznog doba (1000 500. g.p.n.e.)

Homo sapiens Iliri

latinski naziv za dananju ljudsku vrstu

narodi smjeteni na Balkanskom poluotoku od 11. st. p.n.e. do pre

vlasti Rimskog carstva

Kelti

evropski narod, nosioci latinske civilizacije

keramika izraevine od peene zemlje kromanjonac ljudski predak koji je ivio La Tene

u doba mlaeg paleolitika

lokalitet u Francuskoj po kojem je nazvano cijelo mlae eljezno

doba (500 50. g. p.n.e.)

lokalitet nalazite mezolitik srednje kameno Mikenska kultura

doba (10.000 5000 g. p.n.e.)

znaajna kultura predklasinog razdoblja na Peioponezu

u Grkoj (15 11. st. p.n.e.)

neandertalac

ljudski predak koji je ivio u doba srednjeg paleolitika

45

neolitik

mlae kameno doba (5000 2500. g.

p.

n.e.)

POPIS ARHEOLOKIH INSTITUCIJA I ARHEOLOGA U SR HRVATSKOJ


s adresama i telefonskim brojevima kojima se javlja pronalazak arheolokog lokaliteta
BENKOVAC Muzej (u formiranju) - -57300 Benkovac CAVTAT Muzej JAZU Kneev dvor 50210 Cavtat

BIOGRAD n/m Zaviajna zbirka 57210 Biograd n/m Branka Juraga AKOVEC Muzej Meimurja Trq Republike 5 42300 akovec 042 812 285 Zeljko Tomii Josip Vidovi

BJELOVAR Gradski muzej Trg jedinstva 1 43000 Bjelovar Telefon: 043 43 07

AZMA Zaviajni muzej Trg pobjede 10 43240 azma 043 77 226 Vjekoslav trk

BOL NA BRAU Arheoloka zbirka Dominikanskog samostana 58420 Bol na Brau

BRDOVEC Zaviajni muzej Narodno sveuilite Zaprei Trg rtava faizma 2 41211 Zaprei 041 89 056

DARUVAR Zbirka Starina (u formiranju) 43500 Daruvar Daruvarskog kraja

BUZET Muzejska zbirka 52310 Buzet 053 75 792 Marija Ugrin

DRNI Muzej Drnike krajine (u formiranju) 59320 Drni Jordanka Jali

47

DUBROVNIK Dubrovaki muzej Kneev dvor 50000 Dubrovnik 050 28 469 Spomenka Petrak Ivica 2ile Pomorski muzej JAZU Kula sv. Ivana 50000 Dubrovnik 050 26 465 Anica Kisi

(Dvor Odescalchi) 56236 Ilok 056 73 152 Milena Gluvaji

KARLOVAC Gradski muzej Karlovac Strossmayerov trg 7 47000 Karlovac 047 23 280 Lazo ukovi

KNIN AKOVO Dijecezenski muzej Strossmayerov trg 6 54400 akovo 054 843 253 Muzej akovtine JNA 15 54400 akovo 054 84 254 Ivo Pavlovi Muzej Kninske krajine 59300 Knin 059 60 773 Milojko Budimir

KOPRIVNICA Muzej grada Koprivnice Trg L. Brozovia 1 43300 Koprivnica 043 823 391 Zorko Markovi

GOSPI
Muzej Like Marala Tita 27 48000 Gospi 048 72 051 Branka Prorokovi

KORULA Muzej grada Korule 58260 Korula Adica Fazini

KRIEVCI HVAR Centar za zatitu kulturne batine 58450 Hvar 058 74 009 Marinko Petri Gradski muzej enoina 2 43260 Krievci 043 744 036 Zoran Homen

KUTINA ILOK Muzej grada Iloka etalite Brae Jakia Muzej Moslavine Trg N. Boia Juga 13 41320 Kutina 045 21 145

LABIN Narodni muzej 51429 Labin 053 82 751 Tulio Vorano NAICE

OTOAC Zaviajni muzej Narodno sveuilite M. Orekovi 48220 Otoac 048 71 143

OZALJ Zaviajni muzej Trg marala Tita 5 54500 Naice 054 711 414 NIN Arheoloka zbirka 57232 Nin Ljiljana Klarin NOVA GRADIKA Zaviajni muzej (Narodno sveuilite) M. A. Reljkovia 55400 Nova Gradika 055 63 762 Zorislav aji OGULIN Zaviajni muzej Trg rtava faizma 2 47300 Ogulin 047 72 566 OSIJEK Muzej Slavonije Partizanski trg 6 54000 Osijek 054 25 208 Mirko Bulat Hermina Luki Gerike Zdravko Mari Jasna imi Zaviajni muzej Dvor Ozalj (kontakt preko Martina Vajdia, O Slava Rakaj) 047 76 112)

PORE Zaviajni muzej Poretine Dekumanova ul. 52360 Pore 053 31 585 Vladimir Kovai

PULA Arheoloki muzej Istre M. Balote 3 52000 Pula 052 33 024, 33 488 Vesna Jurki Fina Juro Branko Marui Robert Matijai Kristina Mihovili

RIJEKA Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja rtava faizma 18 51000 Rijeka 051 37 612 eljka Cetini

Regionalni zavod za zatitu spomenika kulture Kuhaeva 27 54000 Osijek 054 23 544 Zvonimir Boji Kornelija Minichreiter
4 Arheologija

Regionalni zavod za zatitu spomenika kulture Uarska 12 51000 Rijeka 051 31 119 Nino Novak

ROVINJ Muzejska zbirka 52210 Rovinj Anton Pauleti

SLAVONSKA POEGA Muzej Poeke kotline N. Demonje 1 55300 Slavonska Poega 055 78 393 Dubravka Soka timac

SAMOBOR Samoborski muzej Livadieva 7 41430 Samobor

SPLIT

SESVETE Muzej Prigorja Trg M. Badela 4 41260 Sesvete Vladimir Sokol

SINJ Arheoloka zbirka Franjevakog samostana 58230 Sinj 058 82 374 fra Nikola Gabri Muzej Cetinske krajine 58230 Sinj 058 82 569 Ante Miloevi

Arheoloki muzej u Splitu Zrinsko Frankopanska 25 58000 Split 058 44 574 Neda Anzulovi Nenad Cambi Branko Kirigin Emilio Marin Ivan Marovi Goran Proti eljko Rapani

SISAK Muzej Sisak Trg slobode 6 44000 Sisak 044 22 697 Zdenko Burkovski

Muzej hrvatskih arheolokih spomenika Moe Pijade b.b. 58000 Split 058 43 983 Toni Buri Vedrana Delonga Magdalena Dragievi Duan Jelovina Mate Zekan

Regionalni zavod za zatitu spomenika kulture Topuska 4 58000 Split 058 42 327 Jasna Jeli

SLAVONSKI BROD Muzej Brodskog posavlja Starieva 50 55000 Slavonski Brod 055 231 116 Jesenka Kovaevi Silvija Salaji
Zavod za zatitu spomenika kulture opine Split iza Vestibula 2 58000 Split 058 41 044 Franko Oreb

50

STARI GRAD NA OTOKU HVARL Arheoloka zbirka Dominikanskog samostana 58460 Stari grad na otoku Hvaru otac Ivo Fari

VARADIN Gradski muzej Stari grad 42000 Varadin 042 44 828 Marina imek

ARENGRAD Muzejska zbirka Franjevakog samostana 56234 arengrad

VARADINSKE TOPLICE Muzej Varadinske Toplice Trg slobode 16 42223 Varadinske Toplice 042 71 339

IBENIK Muzej grada ibenika Gradska vrata 59000 ibenik 059 23 880 Zlatko Gunjaa Ivo Pedii Zdenko Brusi
Zavod za zatitu spomenika kulture Stube Jurja ulinovia 59000 ibenik 059 29 325 Njegoslav Lapov

VELIKA GORICA Muzej Turopolja Trg slobode 1 41410 Velika Gorica 041 810 066

VELA LUKA NA KORULI Arheoloka zbirka pri Domu kulture 58270 Vela Luka na Koruli

VID' KOD METKOVIA KRIPA NA BRAU Muzej otoka Braa 58410 Postire Hrvoje Gjurain Arheoloka zbirka (u formiranju) 58350 Metkovi

VINKOVCI TROGIR Muzej grada Trogira 58220 Trogir 058 73 406 Ivo Babi Gradski muzej Trg Republike 8 56000 Vinkovci 056 11 916 Ivana Iskra Janoi

VALPOVO Muzej Valpovtine Narodno sveuilite. Dvorac 54550 Valpovo 054 81 677

VIROVITICA Gradski muzej Dvorac, Trg marala Tita 43400 Virovitica 046 721 228

51

VIS Arheoloka zbirka pri Muzeju narodne revolucije (u formiranju) 58380 Vis

ZAGREB

Vid Balii

VUKOVAR Gradski muzej Ive Lole Ribara 2 56230 Vukovar 056 41 065, 41 403 Antun Dorn Rua Mari

Arheoloki institut . Salaja 3 41000 Zagreb 041 513 155 Aleksandra Faber Remza Koevi Rajka Makjani Ivanica Pavii

ZADAR Arheoloki muzej B. Petranovia b.b. 57000 Zadar 057 25 340 ime Batovi ivo Fadi Smiljan Gluevi Boris llakovac Miro Juri Marija Kolega Branka Nedved Boidar Vilhar Vinko Buble

Arheoloki muzej Zrinjevac 19 41000 Zagreb 041 448 993, 447 803 Lidija Bakari Dubravka Balen Letuni Valerija Damevski Zeljko Demo Ruica Drechsler Bii Zdenka Dukat Zoran Gregl Ivan Mirnik Dorica Nemeth Ante Rendi Katica Simoni Tihomila Teak Branka Viki

Filozofski fakultet Obala marala Tita 2 57000 Zadar 057 36 893 katedra za arheologiju ime Batovi Janko Seloevi Nenad Cambi Sineva Kuko Julijan Medini katedra za povijest umjetnosti Nikola Jaki Ivo Petricioli katedra za povijest Slobodan ae Franjo Smiljani 52

Filozofski fakultet. Arheoloki zavod . Salaja 3 41000 Zagreb 041 513 155 Aleksandar Durman Nives Majnari Pandi Duje Rendi Mioevi Marina ari Marija malcelj Marin Zaninovi Regionalni zavod za zatitu spome nika kulture Mesnika 49 41000 Zagreb 041 272 956 Danica Ivekovi Ivica ari

Republiki zavod za zatitu spome nika kulture Ilica 44 41000 Zagreb 041 442 826 Marijan Orli Josip mic Studijski kabinet za arheologiju JAZU Marinkovieva 2 41000 Zagreb 041 447 830 Boidar euk Dunja Glogovi Nika Petri Duje Rendi Mioevi

UPANJA Muzej upanje Savska 3 56270 upanja 056 71 581 Vinja Plemi

PREDGOVOR .................................................................................................... 3

S. TO JE ARHEOLOGIJA?....................................................................... 5
Kako arheolozi znaju gdje treba kopati..........................................................6 Kako i kada se rekognoscira..........................................................................7

II. KAKO JE IVIO OVJEK U PRETHISTORIJI

15

1. Paleolitik ili starije kameno doba..............................................................15 2. Mezolitik ili srednje kameno doba............................................................ 18 3. Neolitik ili mlae kameno doba ovjek zemljoradnik i stoar...............................................................................19 4. Neolitik ili bakreno doba ovjek upoznaje prvi metal................................................................................................ 22 5. Bronano doba.........................................................................................24 6. Starije eljezno doba................................................................................29 7. Mlae eljezno doba................................................................................31

III. DOBA ANTIKE CIVILIZACIJE.............................................................33 IV. RAZDOBLJE RANOG SREDNJEG VIJEKA . ... 37

V. KOLSKE ARHEOLOKE SEKCIJE.............................................41


TUMA POJMOVA............................................................................................. 45 POPIS MUZEJA, ZBIRKI I ARHEOLOGA U SR HRVATSKOJ . 47

POPULARNA NAUNO-TEHNIKA BIBLIOTEKA KNJIGA ESNAESTA


Aleksandar Durman Rajka Makjani

ARHEOLOGIJA ZA MLADE

Crtei: MARINA MILIEVI Glavni urednik: DUBRAVKO MALVI Urednik: KREIMIR MUNK Tehniki urednik: VJEKOSLAV BOSNAR Recenzent: Prof. dr MARIN ZANINOVI Lektor: ZORKA HORVATI

Priprema za tisak: IZDAVAKI ODJEL NARODNE TEHNIKE HRVATSKE Zagreb, Dalmatinska 12 Tisak: Tiskara ZagrebSamobor, Novaki bb