Kaktus

Ona je ivjela u stalnom strahu da e neto vano i lijepo u ivotu propustiti. esto je putovala, a jo ee patila jer ne putuje. Smatrala je da su pravi provod i srea uvijek negdje drugdje, stalno je bila puna planova kako da ih uhvati za rep, kako da u stalnom gibanju pronae onaj kristalni trenutak kada se, barem tako kau snovi, ivot pretvara u bajku. on!em prosin!a te "##$. odluila je da %ovu godinu s gomilom nepoznatih ljudi doekamo na &varu. 'una oduevljenja, odluku je iznijela kao prijedlog, ja sam imao nekih primjedbi, no one su je tako alostile da sam odluku na kon!u prihvatio kao zajedniku. 'retposljednjeg dana te godine okupili smo se na (arijindvoru. )ilo je rano, rano jutro, jo nisu poeli kruiti tramvaji. *poznao sam se sa gomilom blaziranih tipova i djevojaka u sveanim haljinama koje me bez greke podsjeaju na pijanstvo. %as dvanaest plus gomila stvari plus vesela enka boksera rasporedili smo se u tri auta. +va gol,a su ila naprijed, a iza njih poluraspadnuta diana. * njoj smo trebali putovati nas dvoje, proelavi student elektrotehnike, njegova debela runa djevojka i pas. -uto je bio izlijepljen natronskom trakom kojom se omataju paketi, puhalo je sa svih strana, a noge su gotovo propadale kroz pod. .ukli smo se nepodnoljivo sporo !estom prema jugu, debela djevojka je priala o parikim par,emima, a pas je neprestano putao glasne smrdljive vjetrove. oketno bih se svaki put nasmijeio, stavio neku opu primjedbu i vraki se trudio da moja djevojka misli kako se ba dobro osjeam. *z /van0planinu diana je milila dvadesetak kilometara na sat, da bi u onji!u dvaput kalju!nula i konano stala. )okseri!a je opet glasno odvalila po naim nosni!ama i veselo zalajala. * svakoj kombina!iji mi smo ispadali viak. / kada je ve odlueno tko e nastaviti vlakom a tko autima, uhvatio sam je za rame i apnuo1 0 - da se mi ipak vratimo2 %ije me ljutito pogledala kao to sam oekivao, slegnula je ramenima i uzdahnula. 0 3ko e im rei2 0 4e!i ti, ti si muko. 0 )olje ti, ipak ih poznaje. Osim toga, ako ja kaem, ispast e da se zbog neega ljutimo. %aravno, ona je pro!vrkutala da se mi vraamo u Sarajevo. / ugodne i neugodne odluke uvijek sam znao lijepim rijeima preba!iti na nekog drugog. +o vlaka nam je ostalo dva i pol sata. Sjeli smo u hladnu i praznu hotelsku salu. 'ogledmo ispitivali jedno drugo, vodili igru sitnih njenih dodira. 0 )a teta5 6 slagao sam. Ona je okrivljivala sebe da mi je upropastila %ovu godinu. (ilovanjem i malim mukim lukavstvima uvjeravao sam je da nije tako. 0 7ao mi je i zbog poklona. *vijek sam volio da mi neto poklanjaju pa sam insistirao da se taj in obavi tu u onji!u. Ona se opirala jer joj se prigoda nije inila ba sveanom. 8o uvijek se nadala onom kristalnom trenutku. %o ve sam rekao da sam majstor u nagovaranju. 'aljivo je otvorila rana! i jo paljivije izvukla kutiju od jubilarnog vinjaka. 0 Otvori5 utija je bila lagana, tako da je postalo jasno da u njoj nije bo!a. - i bilo bi glupo. *nutra

je bilo neto, lijepo umotano u bijeli papir. 'rstima me je upozoravala da otvaram to paljivije. * minijaturnoj lonani!i bio je isto tako minijaturni kaktus. %e vei od pal!a tek roenog djeteta. %ikada joj nisam rekao da mrzim biljke u sobama. One trae panju i urednost, trae da misli na njih, a ja nisam znao kako treba misliti ni o ljudima koje volim. ada je baka umrla, sve biljke u mojoj sobi osuile su se. )ilo mi je tuno mada ih nisam podnosio. %asmijeio sam se, poljubio je i izgovorio par rijei oduevljenja. ad je povjerovala da su iskrene, izvukao sam 9hannel : ;kupovao sam ga naravno, mislei na (ar<lin= i >seje o ,otogra,iji Susan Sontag. %ikada joj nisam poklanjao samo knjigu jer je, vjerovatno ispravno, smatrala kako knjige poklanjam mislei na sebe, a ne na nju. aktus sam smjestio na poluosunano mjesto svoje sobe, do gipsane statuete svetog .laha i oblutka s rupom na sredini koji donosi sreu. 'oslije nekoliko mjese!i poeo je rat u &rvatskoj, ?pegeljov ,ilm, 'litvi!e, )orovo Selo@. *redno sam ga zalijevao svakih pet dana i pazio da ga ne pomiem. %ekada davno baka mi je rekla kako se kaktusi ne smiju premjetati. Oni mogu biti samo na jednom mjestu. %ije naroito vano kakvo je to mjesto i je li najljepe, vano je da je njihovo. .odio sam rauna o tom kaktusu i samom sam se sebi udio kako to da ne grijeim prema njemu. / umjesto da ugine, kako ve ugibaju svi ti simpatini poklonii koje trgov!i namjenski iznesu pred praznike, on je poeo rasti. ?irio je bodlje, njene kao u sasvim malog jea, debljao se i blago povijao za sun!em. .ie nije bio kao djeiji pala!. ad bi dola u sobu, ona je bila sretna to se kaktus nije utopio u mome nemaru. 0 'oinje sliiti tebi. 0 aktus2 0 Aapravo ne tebi, nego jednom dijelu tvoga tijela. 8a takvo to, priznajem to, nisam primjetio, ali nakon to mi je rekla poeo sam ga gledati takvim. aktus je postao mala vesela pojedinost u naem ivotu, ona pojedinost kroz koju sve ljubavi izlaze iz zadanog okvira i postaju vrijedne za uspomenjivanje. Onih dana kada je uniten .ukovar osjetio sam neto kao ledeni dah za vratom. 7ivot je postao jako ozbiljna stvar, razliita od svega to sam o njemu znao. Svaka greka mogla je biti sudbinska, osjeao sam to, mada mi jo uvijek nije bilo jasno ni kako ni zato. 'osljednjih dana oujka "##B. ona je otila iz grada. inilo se da odlazi onako kako se odlazilo na ekskurziju. )ez rastanka. 'rvih dana travnja preselio sam se u podrum. * kronju jabuke pala je minoba!aka granata. 'rozori su popu!ali, a geler ne vei od zrna rie razbio je staro austrijsko ogledalo na psihi pokraj ormara. Staklo je !iknulo s pravilnou meridijana na zemljopisnoj karti. 3ele,oni su jo uvijek radili i pokuao sam joj to ispriati. %ije razumjela. .jerovatno je mislila da sam ja malo !iknuo u glavi. Svakih pet dana iao sam na kat i zalijevao kaktus. Sada je bio izvijen prema etnikim poloajima. 'laljivo sam pogledavao prema sun!u i svakoga trenutka oekivao metak. +olje je bilo toplo, vlano i prisno. .onjao je truli krumpir, ugljena praina grizla je oi. .jerovatno ni u uterusu nije ljepe. Ona je povjerovala da smrt postoji samo u Sarajevu. 'ostala je patetina i sasvim daleka. 'itala me je hou li da idemo u %ovi Aeland. Odgovorio sam joj da sam u podrumu, da je ta zemlja jako daleko i da ne mislim kako bih u njoj bio osobito sretan. Aa kaktus nikada nije pitala. 8a ga nisam htio spominjati. Cjudi se mijenjaju kada su sami u mraku. 3o se dogaa neosjetno. Anam za priu o

ovjeku koji je sasvim uredno legao u krevet i ujutro se probudio potpuno sijed. %ikome nije znao rei to je to sanjao. 3ih dana ivio sam u oajnikom strahu od zime. 8ednog jutra, onog petog dana, sva voda u stanu bila je zaleena. 3ek tada mi je palo na pamet da kaktus ne podnosi zimu. *zeo sam ga i odnio dolje, u podrum, nasuprot pei u kojoj smo loili ugljenu prainu. %i preblizu ni predaleko. *pravo onako kako sam mislio da odgovara kaktusima i ljudima. Sutradan on je leao preko ruba lonani!e. ako leao2 'a lijepo, vrhom nadolje, kao da je sun!e negdje ispod. Aalio sam ga poslednji put, mada mi je bilo jasno da je to kraj. 4at me je nauio vjetakom smirivanju osjeaja i iva!a. ada ponete priati o nekim stvarima koje bi me mogle naroito potresti, negdje unutra mi se upali !rvena lampi!a, kao ona to otklanja umove s magneto,onske vrp!e, i ja vie ne osjeam nita. %o kad pomislim na taj kaktus, nita ne pomae. On je kao neki sitni derivat tuge, naizgled bezopasan, kao gorki badem !ijenkalija. %eke je ljude nekada davno rastuivalo to konji umiru stojeki, a mene rastuuje to kaktusi klonu poput djeaka u onoj Doetheovoj pjesmi. 3a stvar i nije tako vana, osim kao upozorenje da se u ivotu treba uvati detalja. / nieg drugog. (iljenko 8ergovi