Sie sind auf Seite 1von 403

ISSN 1847-1579

VATSKI
HRVATSKI
NERETVANSKI
ZBORNIK
5/2013.
Zagreb, 2013.
DRUTVO NERETVANA I PRIJATELJA NERETVE U ZAGREBU
Za nakladnika:
Luka Vlahovi
Glavni urednik:
Stjepan eelj
Zamjenik glavnog urednika:
Domagoj Vidovi
Tehniki urednik:
Vedran Dami
Urednici:
Luka Vlahovi, Vedran Dami, Stjepan eelj, Domagoj Vidovi,
Zdravko Kapovi, Dragan Jurkovi
Lektori:
Anela Vidovi, Antonija Vidovi, Domagoj Vidovi
Korektor:
Domagoj Vidovi
Likovno rjeenje korica:
Marijana uri Baldini
Grafiko oblikovanje i prijelom:
Miljenka Stankovi
Tisak:
Grafika Markulin, d.o.o., Lukavec
KAZALO
LIJEPA NAA DOMOVINO ............................................................... 3
SPOMENIK HRVATSKOJ SLOBODI U APLJINI ................................... 5
AUTOKARTA .................................................................................... 6
PROSLOV PETOMU HRVATSKOM NERETVANSKOM ZBORNIKU ......... 7
IZ NENAPISANOGA DNEVNIKA JEDNOGA RATNOG
VETERANA (2.) GOLA BRDA (J. Dominikovi) .......................... 9
ANIIN VRISAK RADOSTI (S. Vukorep) .............................................. 13
BRONANO I ELJEZNO DOBA U DOLINI NERETVE (I. Volarevi) ...... 16
BILJEKE O ARDIJEJCIMA (R. Dodig) .................................................. 35
DVIJE CRTICE IZ SLIVANJSKE PROLOSTI
(S. Peri Gavrani, D. Vidovi) .................................................. 61
CAR FRANJO JOSIP I. U DOLINI NERETVE 1875. (M. Talaji) .............. 64
ZRAKOPLOVNI AS IVAN BJELOVUI (M. Frka Petei) ...................... 90
KAZIVANJE IVANA ORULIA (T. Macan) .......................................... 102
AMERIKI RATNI BROD U METKOVSKOJ LUCI (M. Talaji) .................. 107
MESSERSCHMITT OBOREN IZNAD METKOVIA (M. Talaji) ............... 109
O GRANICI IZMEU BOSNE I HERCEGOVINE I
REPUBLIKE HRVATSKE KOD NEUMA (. Ragu) .......................... 112
NUPCIJALITET UPE VIDONJE (1870. 1880.) (. Dugandi)............ 120
NERETVANI IZBRISALI MALARIJU S POPISA
SVOJIH BOLESTI (I. Juri) ........................................................... 131
HRVATSKA PJEVAKA DRUTVA U MOSTARU
OD 1873. DO 1945. (M. Franievi) .......................................... 161
PREZIMENA U PLOAMA (D. Vidovi) ............................................... 190
SJEANJE NA VLADIMIRA PAVLOVIA (1935. 1996.) (V. Medak) .. 201
STOTA OBLJETNICA ROENJA PETRA TUTAVCA BILIA (D. Vidovi) ... 210
POLEMIKI STIL MIROSLAVA KRLEE IZ PERSPEKTIVE KRITIKOG
DIJALOGA (P. Bodlovi) .............................................................. 212
FRA ANDRIJA RAJKOVI (M. Franievi) ........................................... 225
OPUZENSKE SLIICE (2. dio) (M. Ivanievi) ....................................... 229
NO VINO, NO SLANINA, GET BACK TO HERCEGOVINA
(nekoliko slika s tursko-mletake granice) (K. Vranki) ................... 246
DA SE NE ZABORAVI (M. Kljue) ....................................................... 251
MURVA I DEVET VLADARA (D. Jurkovi Bokin) .................................... 273
CRNA KOSA (V. Kljue) .................................................................... 278
TRI PJESME (M. Popovi) .................................................................... 286
MASLINSKA GORA ULJANA (S. Mustapi) .................................... 289
U KAMENU ZAVJET PIE (D. Jurkovi Bokin) ....................................... 290
DRUGA POSTAJA KRINOG PUTA (K. Hraste) .................................... 295
DANI NERETVE (N. Podnar, Z. Kapovi) ............................................. 300
RAZVOJNI PROJEKTI U DUBROVAKO-NERETVANSKOJ
UPANIJI (N. Dobroslavi) .......................................................... 323
SADANJI I BUDUI PROJEKTI RAZVITKA GRADA PLOA (K. Veji).... 327
GOSPODARENJE TLOM I VODOM DONJE NERETVE KAO
TEMELJ RAZVOJA (D. Romi) ..................................................... 336
NERETVANSKA MANDARINA HRVATSKA ROBNA MARKA
(BREND) (N. Kapovi) ................................................................ 340
ULAZAK REPUBLIKE HRVATSKE I SCHENGEN UTJECAJ NA
DOLINU NERETVE (F. Dragovi) .................................................. 344
IZLOBA SLIKA ZOV ZAVIAJA (skupina autora) ............................. 346
STATUS NERETVANSKE JEGULJE (ANGUILLA ANGUILLA)
U UVJETIMA ANTROPOGENIH PROMJENA I
PRISTUPANJA REPUBLIKE HRVATSKE EUROPSKOJ UNIJI
(B. Glamuzina, L. Glamuzina) ..................................................... 350
FAO SE VRATIO U NERETVU POTPOROM PROJEKTU POTPORA
KVALITETNIM PREHRAMBENIM PROIZVODIMA U
HRVATSKOJ ZA POBOLJANJE VEZA IZMEU
POLJOPRIVREDNO-PREHRAMBENIH TVRTKI I PROIZVOAA
(J. ugum, J. Curi Babi) ........................................................... 363
PREKOGRANINO GLASILO "NAA NERETVA" (J. ugum) ............... 368
NERETVANSKI ZUBATAK OD 21,75 KG ULOVLJEN
U APLJINI (M. Talaji)............................................................... 372
STANIARI (V. Medak) ...................................................................... 374
OLOVNE GODINE (M. Marinovi) ..................................................... 376
BABA IVA (I. Palaversa) ..................................................................... 381
NAE DJETINJSTVO (M. Marinovi) ................................................... 383
BJELAVE IZA VAGE (D. Jurkovi Bokin) ............................................... 386
UDRUGA STUDENATA DOLINE NERETVE (M. Dami) ......................... 395
3
LIJEPA NAA DOMOVINO
Lijepa naa domovino,
Oj junaka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
Da bi vazda sretna bila!
Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!
Teci Dravo, Savo teci,
Nit' ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.
Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrae bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu ivo srce bije!
5
Spomenik Hrvatskoj slobodi u apljini - autor: akademski kipar Kuzma Kovai
6
7
PROSLOV PETOMU
HRVATSKOM NERETVANSKOM ZBORNIKU
Ovo je pred vama, drage itateljice i potovani itatelji Hrvatskoga nere-
tvanskog zbornika, mogli bismo sa zadovoljstvom tvrditi, mali jubilarni broj ove
nae sveneretvanske hrvatske publikacije. Peti zbornik u kojemu se skupljaju
radovi autora, Neretvana i prijatelja Neretve, doslovce od Gruda, Konjica,
Stoca i Ravnoga, preko Stona, Neuma, uljane i Trpnja, pa do Opuzena, Met-
kovia, Ploa, Vrgorca, apljine... Peta knjiga u kojoj su, kao i u prethodnima,
zastupljeni autori koji svojim tekstovima pronose istinu o Neretvi, onakvoj kakvu
je oni vide ili bi je eljeli vidjeti. Bez lai i bez ikakva zanoenja, s jedinstvenom
svrhom dobra za Neretvu, Grad Neretvu, kakvu smo je mi zamislili i imenovali
na dan utemeljenja naega Drutva, Drutva Neretvana i prijatelja Neretve u
Zagrebu. Pa ako se netko i ne bi slagao s pogledima iznesenima u kojemu
tekstu objelodanjenom u naemu zborniku, neka zna da e se njegovo miljenje
i njegov pogled uti ve dogodine, u novome broju zbornika ako ga napie i
nama ga uputi za objavljivanje. Jer, elja nam je da se u Hrvatskome nere-
tvanskom zborniku okupljaju svi autori, od akademika i biskupa pa do naih
vrijednih teaka i ribara, koji imaju neto kazati o kraju neretvanskome, o kraju
hrvatskome o kojemu se uglavnom utjelo u prethodnom vremenu, a poglavito
vremenu kojemu smo umaknuli zahvaljujui braniteljima hrvatske zemlje Hr-
vatskoj vojsci i Hrvatskomu vijeu obrane. A na nama je sada, danas i u sva
budua vremena, da sauvamo te osloboditelje i mirotvorce, bez osvrtanja na
mogue haake sudske odluke. To biljei jedan od optuenika pred Meuna-
rodnim haakim kaznenim sudom, kojega su optuili i sudili, a onda morali i
osloboditi jer se njihova pravda zasnivala na izmiljotinama i zatiti tajnoga
svjedoka, krivokletnika Stjepana Mesia.
Zbog toga na prvome mjestu ovoga petoga Hrvatskoga neretvanskog
zbornika donosimo tekst jednoga ratnog veterana, gospodina Julija Domini-
kovia, a potom Aniin vrisak radosti Stanislava Vukorepa, elei potaknuti i
ostale branitelje i one koji imaju svjedoanstva o obrani domovine da piu svoja
sjeanja i da ih objelodanjuju jer e tek tako ona postati istinom za sve. A i vai
8
vrisci, veselja i oduevljenja zbog osloboenja generala Gotovine i Markaa
svakako bi bili pravo svjedoanstvo o nama i naemu vremenu u kojemu se gla-
samo, a ne samo ivimo. Nadamo se da e ista sudbina pratiti i jo preostale
optuene Hrvate u Haagu: generale Slobodana Praljka i Milivoja Petkovia,
Valentina oria, Jadranka Prlia, Brunu Stojia te Berislava Puia.
I ovoga nam puta nai autori, Neretvani poput Ivana Volarevia iz Metko-
via i Radoslava Dodiga iz Ljubukoga, otkrivaju stara i nikada dovoljno istra-
ena vremena od prije naega vladanja naim prostorima: Bronano i eljezno
doba u dolini Neretve i Biljeke o Ardijejcima. Branko i Luka Glamuzina razma-
traju Status neretvanske jegulje u uvjetima antropogenih promjena i pristupanja
Republike Hrvatske Europskoj uniji, arko Dugandi pie o Nupcijalitetu upe
Vidonje, Mario Talaji o Caru Franji Josipu I. u Neretvi, Marijana Franievi
u radu Hrvatska pjevaka drutva u Mostaru osvjetljava i kroza sve mijene, a
najvie one politike, govori o radu i ivotu lanova hrvatskih pjevakih druta-
va. Kazivanje Ivana Orulia donosimo iz zapisa Tomislava Macana, a Vinko
Medak iznosi Sjeanja na Vladimira Pavlovia. Domagoj Vidovi pie o Prezi-
menima u Ploama, a Marija Kljue u prilogu Da se ne zaboravi prinosi rjenik
opuzenskoga govora. Marijana Franievi donosi crticu o fra Andriji Rajkoviu.
Sanja Peri Gavrani i Domagoj Vidovi u Dvjema crticama iz slivanjske pro-
losti podsjeaju nae Slivanjce na jednu proputenu obljetnicu i upozoravaju na
jednu buduu. Tu je i tekst Domagoja Vidovia o Stotoj obljetnici Petra Tutavca
Bilia... No, da ne bismo ponavljali itavo kazalo, na kraju emo rei samo
da donosimo iscrpno izvjee s prvih Dana Neretve u Zagrebu, druge iznimno
vrijedne manifestacije koju, uz No Neretvana, prireuje Drutvo Neretvana
i prijatelja Neretve u naemu glavnom gradu. A tu je, sloit ete se, i trea
karika lanca koja govori o radu Drutva i smislu njegova postojanja Hrvatski
neretvanski zbornik. Zato, podrite Drutvo Neretvana i prijatelja Neretve u
Zagrebu suradnjom u Hrvatskome neretvanskom zborniku, dakako u sljedeim
njegovim brojevima.
Stjepan eelj, Zagreb
9
IZ NENAPISANOGA DNEVNIKA JEDNOGA
RATNOG VETERANA (2.) GOLA BRDA
Prolazi sijeanj 1992. Snijeg je sve tanji, ali zima ne poputa. No je
strano teka i duga, dok se hladnoa polako uvlai u kosti. Tiina je skoro ne
izdrljiva. Skoro, jer ujem otkucaje vlastita srca. I jo neto sitne korake div-
ljih veprova. Ne vidimo ih, a prolaze nekoliko metara ispod nas. Nevjerojatno.
Potom naglo ubrzavaju i vie ih ne ujemo. Sve je opet mirno.
Tek jutarnje sunce olakava dranje poloaja na vrhu koji se zove oba-
novac. Savren je za promatranje naputena sela u podnoju brda. Krivudavi
rasjed prekriven gustim grmljem zapravo je dugaak zeleni tunel koji su izdubli
veprovi i sputa se sve do puta. Odatle poinju Gola Brda.
Postalo je veselije im je stigla prethodnica 3. satnije jer meu njima je
bio i moj roak Mario Ki. Uvijek vedar i raspoloen zakljuio je kako bi ta
brda bilo bolje nemati nego imati: Ali ta e sad, moj roo, bit e ta mora
bit! Nakon izvianja njegova e satnija zauzeti brda. Mi ih mijenjamo za tri
dana. I nekako svaki odmor u Metkoviu brzo proe. Kratak predah i ponovno
se ukrcavamo. Otac mi je u prvome kamionu, a moj vod u prvome. isto za
svaki sluaj on bi htio uvijek biti u mojoj blizini, ali ipak je rat i zapovjednik
satnije redovito pazi da se to ne dogodi. Prati nas vedro zimsko vrijeme i bez
potekoa stiemo na Stolove. Desno od nas na Barini su minobacai 80 mm,
lijevo put za Drenovac, a mi pokraj posade bestrzajnoga topa prolazimo pre-
ma Golim Brdima. Napokon selo Marii. Iskaemo iz kamiona i nemamo vre-
mena za zadravanje. Samo kratak pozdrav s ocem. Moja skupina nastavlja
putom iznad sela. Dugaak, blag uspon naglo se poeo sputati pa shvaamo
da neto nije u redu. Iz zapovjednitva objanjavaju da moramo skrenuti prije
nego to naiemo na ukopane protutenkovske mine. Potraili smo ih pogledom
i gotovo istodobno ugledali jednu. Svi osim maloga Mate. Stajao je na njoj, a
tri su mu upaljaa virila pored izama. Bogati, Mate, misli li se ti maknit s te
mine? dreknuo je zapovjednik voda. Brzo je spustio pogled i jo bre odskoio
u stranu dok smo se mi kidali od smijeha. Da bi se takva mina aktivirala, po-
trebno je ipak imati malo vie kilograma.
Na trici mijenjamo vidljivo umorne momke iz 3. satnije. Upozorili su nas
da jo podignemo kameni grudobran jer Srbi na cijeloj liniji gaaju samo dva
10
poloaja. Ovaj i jedinicu. Teren uokolo je dosta ravan i nema drugoga za-
klona pa urno nanosimo novo kamenje. Pomalo neoprezno. Mitraljeski rafal s
druge strane zatekao nas je sve na nogama. Bacali smo se po tlu, a metci su pr-
tali svuda oko nas. Sreom nitko nije pogoen pa se hitro dovlaimo do zida.
Opet rafal. Nije dobro, to je mitraljez s optikom. Mate ga svojim snajperom ne
prolazi, a ni Zoki ni Nafta. Pokuava i uti. Mitraljezac se jednostavno ne vidi,
a metci i dalje udaraju i zuje poput osa. Stari, provaj i ti! Ostavlja mi snajper
prebacujui se na desnu stranu. Izvodi prastari trik sa ljemom na kundaku
puke. Eto, izgleda da jo pali jer je na protivnik i dalje uporan i precizan.
Novi je rafal dugaak, a optika napokon hvata kratak odsjaj i nejasan obris.
Povlaim okida i obris nestaje. Odjednom se sve utialo. Upitno se pogledava-
mo, udaljenost je velika pa nisam ba siguran u pogodak. Nije ni vano. Imali
smo dosta sree pa emo odsada opreznije podizati zaklon. No je posebno
dosadna s dosta svjetla koje cijelomu terenu daje izgled Mjeseeve povrine.
Kao i uvijek spavanja nema. Bit e vremena kad siemo ujutro u selo. Nakon
smjene uvijek slijedi kratko razgledavanje. Samo nekoliko kua i dobar pogled
na bivi poloaj daleko iznad nas, na vrh obanovac. Dosadu kratimo uz vatru
alama na svaiji raun. Na zapovjednik Mate dobroduno vrti glavom udei
se kolika smo mi djeca. I to je u redu jer nas sutra eka Ljetavica, ili kako je mi
zovemo, jedinica. Tamo bombardiranje poinje u 6 sati. Zato kreemo znatno
ranije. Ovdje brdo i zavrava. Zakloni su produbljeni procijepi izmeu velikih
stijena, a sam je vrh odostraga odsjeen i pogodan za promatranje. Ispod je
dubok i irok kanjon koji zavija desno prema selima Prskanje i Banii. Potonje
je selo snano srpsko uporite. Srbi pale motor jednoga tenka koji se nakon
zagrijavanja polako sputa prema trafostanici, a njegov zapovjednik pripre-
ma mitraljez. Samouvjereno je, kao na nekome poligonu, poeo pucati prema
nama sve dok iak nije potegnuo iz svoje M 48. Samo jedan hitac toliko do-
bar da je mitraljezac hitro zatvorio poklopac na kupoli.
A onda je tenk poeo rigati vatru. Prva je granata prozujala iznad nas.
Druga je grunula malo iznad nas. Druga je grunula malo ispod vrha nabacuju-
i gomilu kamenja unaokolo. Brzo se sputamo u nae rupe.
Majko mila! Kao da se nebo otvorilo. Granata za granatom, sve se trese.
Kia krhotina stalno pada po poloaju, a ne uje se od neizdrive siline ek-
splozija. Posvuda se iri miris baruta i kamene praine. Teko je i postaje jo
tee. Karakteristian zvuk nadolazee mine para zrak i ledi krv u ilama iako
pada iza vrha. Prestao je tenkovski napad. Sad se uje mukli zvuk ispaljiva-
nja minobacaa. Poput ostalih ekam, nadam se da ne e pasti pokraj mene.
Rasprskava se neto nie. Napali su nas pa slijedi dugaak vatromet. I kad se
zaustavio, nismo ba sigurni pa se izvlaimo iz rupa gluhi i dobro uzdrmani,
ali svi na broju. Ipak, ovaj dan nije bio dovoljno lo. Kasno popodne javljaju
nam da Srbi spremaju noni napad pa alju pojaanje. S prvim mrakom stiu
11
diverzanti Andrije Matijaa i prolaze u podnoje, a prema nama se penje moj
otac. Ne mogu vjerovati da ga je zapovjednik pustio ovamo. aa, ta e ti
ode? Jasno da je zapovjednik zabrinut, ali ovo nema smisla A cvie ti I..., ta
u i u selo? Jel tako, uti? Uspjeno uvjerava desetnika.
Sada nam ostaje samo ekanje. Tee od mrane noi i smrzavanja. Nisko
se dolje primjeuju priguena svjetla, no od svega nita. Pred svitanje se diver-
zanti vraaju u selo. Ovoga nam je puta zora neto ugodnija. Ne znamo kako
je mojemu ocu uspjelo ugrijati plastinu bocu na vatri, ali smjenu smo doekali
uz njegov vrui aj. Odmor nam je prijeko potreba jer brda su oajno teka.
Ime im sve kae. Nigdje stabla, samo listopadno grmlje, zanovijet. Ondje se ne
moe ni poteno skriti ve puna dva mjeseca.
Subota je 9. travnja. Pomalo tmuran dan. Sunce je nekako stidljivo dok se
vozimo prema Mariima. Mijenjat emo 2. satniju. Mirno putovanje malo iza
Vinina za trenutak prekida sudar terenca Imotske 115. brigade s naim kamio-
nom. Pogodio nas je u bok tako sa smo se razletjeli po podu kao kugle. Nikomu
nije nita, ali upravo gledamo kako cijela brigada odlazi prema Metkoviu.
Njihov je voza samo kratko dobacio da se ne mogu boriti protiv tenkova. Ne
ba dobro raspoloeni stiemo u selo. Pa oni su drali Drenovac i itavo nae li-
jevo krilo! U selu nema strae. Osim onih na poloaju svi su u velikome novoiz-
graenom bunkeru. Jedva su doekali na dolazak. Moja skupina ostaje u selu.
Tek ujutro preuzimamo jedinicu i dvicu, a sve je nekako neprirodno mirno.
est je sati davno prolo, a granate ne padaju po Golim Brdima. Podruje od
Stoca do Stolova drala je brigada od 500 vojnika, a sad je ondje tek skupina
Andrije Matijaa od trideset ljudi.
Nema sumnje, 10. travnja 1992. godine ne e biti dobar dan. Iako su
srpski poloaju ispred, stalno promatram udaljenu padinu Drenovca. Nakon
podneva sasvim sporo na njegov vrh izlazi jedan tenk. Tek sam se na trenutak
upitao iji je. Ispalio je granatu prema prvomu zavoju. Sigurno nije na.
Sve se odvija brzo. Bespomono gledamo kako Matijaevi momci ostav-
ljaju protutenkovske mine po putu trei prema selu Udori. Srbi iskau iz tenka,
sklanjaju mine i nastavljaju dalje uz neprekidno granatiranje. Topnitvo iz Ban-
ia pokuava pronai poloaj naih minobacaa iznad Stolova, a diverzanti
se brzo povlae putem od Udore prema Mariima. Jo deset tenkova silazi
jedan za drugim velikom brzinom zauzimajui sve vane kote. Daleko iza nas
prvi je tenk ve iziao prema raskrsnici ispalivi u prolazu samo jednu granatu
prema posadi bestrzajnoga topa.
Nikomu nije do razgovora. Upravo smo gledali opkoljavanje cijele nae
satnije. Sputa se no i teko podnosimo trenutano stanje. Ispred nas je srpska
pjeadija i topnitvo, a iza nas tenkovi i odsjeena cesta prema Stolovima.
Trea se satnija morala povui u selu Gluminu pa je tako potpuno prazna i
desna strana linije iza Golih Brda. Negdje ispod naega poloaja ujemo dva
12
kamiona, a lave pasa i iskrcavanje ljudi izaziva nam jo veu napetost. U
briuem letu pojavljuju se i dva helikoptera arajui reflektorskim snopovima
po podruju oko raskrsnice. Zapovjednitvo je brigade napustilo Crnoglav, a
mi iza ponoi dobivamo nareenje da se povuemo. urno naputamo polo-
aje i vraamo se u selo. Kamione moramo ostaviti, ali pokupit emo opremu
iz skladita. Dogovor je kratak. Pokuat emo proboj otprije poznatom stazom
koju su utrli veprovi ispod obanovca. Kreemo se u koloni. Helikopteri ne
prilaze blizu selu pa jedan dio puta prelazimo makadamom. Meutim, staza
je u obliku tunela visoka tek metar i pol, ide uz brdo, a na ramenu mi lei cijev
minobacaa od 60 mm. Korak mi je oajno teak, a do vrha je jo daleko. Oko
njega krui helikopter pa se zaustavljamo svaki put kad snop njegova reflektora
probije biljni pokrov iznad staze. Iz otvora mu viri mitraljez. Pribliavamo se i
ne znamo jesu li ikoga iskrcali. Sreom je sve mirno i moemo se spustiti u Pot-
kulu. Tu je Matijaeva skupina. Izgubili su dvojicu momaka pa e ondje prie-
kati jutro. Mi moramo dalje prema Stolovima i ukopanomu srpskom poloaju.
Moramo se pribliiti tanku zbog jedine kakve-takve staze kojom moemo proi
do presjeenoga puta za Vinine. Mrana je no na saveznik, ali svejedno se
kod veine osjea napetost, pa i strah. Uz rub staze pokoji komad odbaene
opreme. Ispred mene je manja skupina oko vojnika na zemlji. Izvrnuo je nogu
i ne moe dalje. Dio vojnika ne eli da ih usporava, drugi samo prolaze. Bez
razmiljanja sam grubo odgurnuo najnervoznijega i podignuo kolegu. Iz istoga
smo sela. Uhvatio se za moje lijevo rame s bolnom grimasom na licu. Ostavi
me, roo, i ti e stradat, procijedio je kroz stisnute zube. Naravno da to ne
mogu uiniti. uti! Doepat emo se Vinina. Tamo nas ekaju kamioni. Sporo
nastavljamo otrim kamenjarom. Desno mi rame otpada od teine minobacaa,
a ispred nas vie nema nikoga. Ivan teko die, ali ipak skakue uza me. No
je pri kraju i mi postajemo dio nestvarne pojave kad svitanje iz tamnoljubiaste
boje prelazi u neto svjetliju dok rame uz rame polako ulazimo u selo.
Kamiona za prijevoz nema. Samo jedan pun topovskih granata. Dva voj-
nika odmah priskau i preuzimaju cijev minobacaa. Naalost, oni jo ostaju
ovdje pa moramo dalje opet pjeice. Korak po korak pribliavamo se Brtanici.
Pored nas prolaze nove snage. Cesta je odjednom puna kamiona i vojnika koji
ure uzbrdo prema Stolovima. Uurbano se radi nova crta obrane i Srbima
oduzima mogunost prodora prema Metkoviu. Oni ipak s prvim Sunevim
zrakama poinju bombardirati sad ve prazna Gola Brda. Zrakoplovni napad
smjenjuje topovski, zatim tenkovski... Smrknutih lica nastavljamo dalje svjesni
to smo izbjegli. I napokon prijevoz. Pun kamion momaka i opreme iz 3. sat-
nije, ali nalaze mjesta i za nas dvojicu. vrst su stisak ruke i pogled sasvim
dostatni jer sve to sada elim jedan je velik, dubok san.
Julio Dominikovi, Metkovi
13
Gospodine generale,
smatrao sam potrebitim uputiti Vam ovo pismo u kojemu prenosim izraz iskrene
radost Anice Vujnovi iz Hutova u Hercegovini u povodu vaega oslobaanja
na sudu u Haagu. Radost njezina izraz je radosti maloga hrvatskog ovjeka
koji se srcem veseli vaoj slobodi i vaemu povratku u domovinu Hrvatsku. Za
maloga hrvatskog ovjeka Vi ste, generale, simbol stvaranja toliko ekane
slobodne hrvatske drave. Hvala Vam.
ANIIN VRISAK RADOSTI
Anica je djevojka u godinama (82), tiha glasa, nikada glasna, ali na vijest da
su osloboeni hrvatski generali vrisnula je!
Kada je Anici susjed Branko rekao da su nai generali osloboeni, Anica mu
je odgovorila: ula sam moj Branko, i vrisnula, vrisnula od radosti!
Na tu vijest posjetio sam Anicu koja mi je ispriala:
Zazvonio mi je telefon, javila sam se kad mi sestra Boa i govori:
Moja Anice, da ti kaem jednu radosnu vijest!
ta je?
Puani nai generali!
A ja u tome ne znam ta mi je bilo, VRISNULA sam koliko sam mogla.
ta ti je, govori mi sestra Cvija?
Moja Cvijo, osloboeni su nai generali.
Fala Bogu, zahvali Cvija.
Tolika mi je radost bila da to ne umijem ispriat. Ima Boja sila.
Pa oni su se i na sudu pristojno i lijepo ponaali. Fala ti, Boe, kad su oni
osloboeni.
Zato je Anica vrisnula?
Vrisnula je od radosti kada je ula radosnu vijest da su osloboeni hrvatski
generali, heroji Ante Gotovina i Mladen Marka 16. studenoga 2012. godine.
Bio je to oduak radosti koja je ta ena doivjela u svojoj 82. godini tekoga
ivota.
14
Anica se rodila u seljakoj obitelji od oca Nikole i majke Kate u Vjetreniku
na visoravni brda Vjetrenika po kojemu je nazvano i njezino rodno malo mjesto
krevite Donje Hercegovine u opini Neum u Bosni i Hercegovini.
Teko je djetinjstvo provela na Vjetreniku sa svojim roditeljima i sestrama.
Vrlo je rano postala pastiricom, ali kao najstarije dijete i desna ruka svojim
roditeljima.
Anica kao djevojica sa svojom obitelji i susjedima prvi je put morala
prisilno napustiti svoje je rodno selo u travnju 1942. godine. O odlasku u izbje-
glitvo Anica nam je ispriala:
Ispred etnika smo za Drugoga svjetskog rata (1942.) izbjegli s Vjetrenika
na Trebinju, pa u Turkovie, pa se odselili u Okuane, pa u Pakrac, Rajie,
Sisak, Cerovljane kod Dubice i iz Cerovljana se 1943. preselismo na Vaarite
u neke barake za krave i svinje. Potom poosmo na Pustaru, pa u Erdevik i
1944., u Voince.
Nije se Anica u Slavoniji imala kada igrati s drugom djecom, nego je mo-
rala raditi na polju teke teake poslove stalno strepei za oca Nikolu kojega
su svaki as mogli pozvati u vojsku. Tako je mogla ostati i bez oeve pomoi u
vrtlogu rata. Na koncu ih je otac Nikola ipak morao napustiti i s hrvatskom se
vojskom povui za Austriju. Ostale su same, ali dolazi vrijeme i vlasti ih nove
drave Jugoslavije protjeruje nazad u Hercegovinu. Anica pripovijeda:
I 1946. protjerani smo natrag u Hercegovinu na Vjetrenik. Kad smo doli
na Tersanu da se prevezemo preko Neretve, s druge su nas strane ekali Cr-
nogorci da se prevezu i da nastave put u itorodnu Vojvodinu. Kad smo doli,
nali smo kue unitene i opljakane. Nismo imali ni vrata na kui. Sve su etni-
ci odnijeli. Kad smo doli, pokojna mama i ja trebali smo oistiti kuu. Nema
ime. Uveer polegli, mama, Kata, Boa, pokojna baba i ja. Sestra kae: Za-
tvorite vrata! Vrata nema! Te dokoturale ko i stavile na vrata. Kad smo doli
na Vjetrenik, trei mi je dan umrla sestra Kata, a otac se s Krinog puta vratio
negdje u jesen 1945. godine.
Sreom mi se otac vratio iv. Kad je doao kui, najmlaa mi ga sestra
Marija nije poznala i rekla je: Ovo nije na tata. Na tata je bio fin, ti nisi
fin. Ti si drpav. Gle ti noga, ruka. Vidi kolika mu je kosa! Kako je ocu Nikoli
bilo na Krinom putu nije nam nikada ispriao, krio je to od nas. Vazda je bio
bolestan otkako se vratio.
Nekoliko im je ovaca ostalo u tetka Zvone na Trebinji 1942. Njih su do-
tjerali i drugo nita nisu imali, nikakve pomoi, ni od koga. Morali su traiti u
drugih volove da uzoru neto zemlje i posiju ita da barem imaju koricu kruha.
Za volove mora raditi, kopati, eti. Djed im je Miko dao dvoje junadi, muke,
i onda nova nevolja trebaju ui u zadrugu i onda kraju jada ne bi:
Kakvi su me jadi gonili u zadruzi, ne dao Bog nikome! uvali smo ovce,
koze, ilo se u planinu, radilo se u Popovu. Samo se nije nedjeljom radilo i sve
15
je to u zajednicu ilo oko tri godine. Radili smo na izgradnji zadrunog doma
u Gornjemu Hrasnu. Po 15 dana gladni i edni, a nekad i nedjeljom, udarnom
nedjeljom. Palili smo klaine u Topia Bilia ogradi jer su oni svi izginuli (otac
i pet sinova, op. p.) kao hrvatski vojnici pa je vlast sve njihovo unitavala. Kao
najstarija morala sam ii i na radne akcije, u izgradnju drave.
Propade zadruga, uhvatie se imanja, rodi im se i brat Ivo (1948) i kad je
bio za kolu, sestre su ga htjele kolovati. Otac umire, tri joj se sestre udadoe
te ostade Anica s majkom i sestrom Cvijom. Rade sestre sve muke poslove,
pomae i brat Ivo kad doe iz svijeta, nikome se ne mole, odgojile su dobar
ohmut ovaca, krave, konje. Sela se naputaju, mladi odlaze u svijet i one 1987.
godine napravie kuu u Prisoju u Popovu. Blie svijetu! Nisu dugo stanovale u
novoj kui.
I doekae sestre i majka im Kata da po drugi put u svom ivotu moraju u
izbjeglitvo od iste politike i od istih ljudi.
Dana 20. listopada 1991. zakljuae kuu u Prisoju, prihvatie stoku i u
izbjeglitvo na Meugorje (Glumina), pa u Hutovo, Neum, Vid kod Metkovia,
pa ponovno u Hutovo pod Glavicu u ujaka Joze. Kada je hrvatska vojska (HVO
i HV) oslobodila dijelove jugoistone Hercegovine i Dubrovako primorje, Ani-
ca se s majkom i sestrom nije mogla vratiti kui u Prisoje jer su im rezervisti i
vojnici JA poruili kuu. Ostaje u Hutovu. Ujak im Jozo daje komad ograde da
u Hutovu naprave kuu. Izbjeglice, u tuoj kui kako da izgrade kuu?
Uz pomo Crkve i dobrih ljudi u Hutovu, napravile smo kuu 1994. i tu
mi je umrla majka Kata 1995. godine, gdje je i roena 1905. kae Anica
koja ivi sa sestrom Cvijom (80).
Ni jedna ni druga nemaju mirovine ni ikakvih drugih prihoda osim mini-
malne neredovite socijalne pomoi.
Anica je vrisnula na vijest o slobodi hrvatskih generala jer je doekala da
joj je domovina Hrvatska konano slobodna i da su se hrvatski generali vratili
u domovinu svojim obiteljima i svima nama. Zato Anica govori: Nema ljepe
zastave od hrvatske zastave.
Je li Anica kao udovica u hramu koja daje posljednji novi, a moni da-
doe od svojega vika, kako Isus ree? Kad ne moe osjetiti generalove ruke
stisak, od sree Anica pusti vrisak!
P. S. Pismo je bilo poslano generalima Anti Gotovini i Mladenu Markau
pojedinano s potanskom povratnicom. Povratnici s potpisom generala Ante
Gotovine stigla je na adresu autora. General Marka tih dana nije bio kod kue
pa je pismo vraeno.
Stanislav Vukorep, apljina
16
BRONANO I ELJEZNO DOBA U
DOLINI NERETVE
UVOD
Toponim dolina Neretve u ovome radu obuhvaa neretvanski dio Dubro-
vako-neretvanske upanije, tj. prostor gradova Metkovia, Opuzena i Ploa te
opine Slivno, Zaablje, Kula Norinska i Pojezerje.
1
Iako navedeno ime uklju-
uje zemljopisni naziv dolina, ono se odnosi samo na ravniarski dio kojim
protjee rijeka Neretva, nego i na krki obod koji mu gravitira, a na kojemu se
i nalazi glavnina arheolokih nalazita koja e biti spomenuta u radu.
Arheoloka je topografija obraenoga podruja poprilino slabo pozna-
ta, a pozornost je uglavnom usmjerena na antike ostatke, u prvome redu na
grad Naronu iako su prapovijesna nalazita najbrojnija i najugroenija.
PRIRODNO-ZEMLJOPISNE OSOBINE DOLINE NERETVE
Dolina je rijeke Neretve posebna prirodno-zemljopisna i ambijentalna
cjelina koja se nalazi izmeu srednjodalmatinskoga i junodalmatinskoga po-
druja. ine je tri cjeline od kojih je ravniarski dio delte Neretve potpuna
suprotnost krkomu dijelu koji se strmo uzdie iz doline sa stalnim smjenama
visokih grebena do oko 700 m nadmorske visine i udolina s malenim poljima
crvenice. Posebnost su krkoga podruja i jezera (Kuti, Bainska jezera i Modro
oko) te polja u kru (Jezero i Jezerac). Treu cjelinu ini uski primorski pojas s
uem Neretve i njezinim rukavcima te krka obala.
1
Popis naselja prema administrativnim jedinicama: Grad Metkovi (Metkovi, Vid, Prud, Gluci i Dubravica),
Grad Ploe (Ploe, Baina, Banja, Crpala-Spilice-Gnjei, Komin, Perako Blato, Plina jezero, Rogotin, Stablina, Sta-
evica i ari Struga), Grad Opuzen (Opuzen i Buk-Vlaka), Opina Slivno (Blace, Duba, Duboka, Klek, Komarna,
Kremena, Lovorje, Luina, Mihalj, Otok, Piinovac, Podgradina, Raba, Slivno Ravno, Trn, Tutevac, Vlaka i Zavala),
Opina Zaablje (Badula, Bijeli Vir, Dobranje, Mislina, Mlinite i Vidonje), Opina Kula Norinska (Borovci, Desne,
Krvavac, Krvavac II, Kula Norinska, Matijevii, Momii, Nova Sela i Podrujnica) te Opina Pojezerje (Breii, Dubrave,
Kobiljaa, Mali Prolog, Otri Seoci i Pozla Gora). Podatci preuzeti s www.dzs.hr.
17
Geolokim ispitivanjima utvreno je da debljina naplavljenoga sedimenta
(ljunak, gline, pijesak i mulj) iznosi od 15 do 30 m na pojedinim mjestima rav-
niarskoga dijela. Krki dio ine uglavnom dolomiti i vapnenci uz uske pojaseve
konglomerata, pjeenjaka, lapora i glina.
2

U klimatskome pogledu podruje pripada mediteranskoj i submediteran-
skoj klimi ovisno o tome koliko se smanjuje maritimni utjecaj.
3
Osobitosti su
klime iznimno pogodne za razvoj poljoprivrede. Na krkome dijelu podruja
nalazimo tla crvenice ime je uvjetovan i biljni pokrov koji se sastoji od degra-
dirane katkad guste ume ili makije dok ouvana movarna podruja prekrivaju
zajednice trstika.
4

Jedna je od bitnih osobitosti neretvanskoga podruja voda, u prvom redu
rijeke Neretve koja zajedno s pritokama pred uem tvori deltu s bogatstvom
biljnog i ivotinjskog svijeta, prije svega riba, vodozemaca i ptica. Za razliku od
delte krki je dio prilino bezvodan, osim niza vrela koja se nalaze na samom
krkomu rubu uz movaru te lokava i manjih izvora dublje u unutranjosti.
5
Izgled je doline Neretve, posebno njezina ravniarskoga dijela, znatno
promijenjen tijekom prologa stoljea radovima na regulaciji korita rijeke Ne-
retve te melioracijom movarnih podruja. Gore navedene prirodno-zemljopi-
sne znaajke pokazuju dananje stanje. Sve to oteava pokuaj rekonstrukcije
prirodnih imbenika koji su utjecali na nain ivota prapovijesnih stanovnika
doline Neretve. U prolosti su se najvanije promjene na ravniarskome dijelu
dogodile u hidrografskoj slici, dok na krkome podruju moemo govoriti o
promjenama u biljnome i ivotinjskome svijetu.
PRAPOVIJEST DOLINE NERETVE I SUSJEDNIH PODRUJA S
POSEBNIM OSVRTOM NA BRONANO I ELJEZNO DOBA
Podruje je doline Neretve od najranijih prapovijesnih razdoblja bilo va-
no prometno podruje, a to se posebno odnosi na tzv. otoni most koji je doli-
nom rijeke Neretve preko poluotoka Peljeca i otoka Korule povezivao junu
Italiju s unutranjou Balkanskog poluotoka.
6
Jedan su od prvih tragova spo-
menute veze dviju obala Jadrana ostatci peinske umjetnosti i kremeno orue u
pripeku Badanj kod Stoca u istonoj Hercegovini koji potjeu s kraja mlaega
paleolitika, a pripadaju kulturi kasnog epigravetijena. Gravura na stijeni prika-
zuje stiliziranu figuru konja koja pripada zapadnoeuropskom krugu peinske
2
Z. Curi 1994., 31-32.
3
Z. Curi 1994., 41-42.
4
Z. Curi 1994., 85-89.
5
Z. Curi 1994., 68-72.
6
D. Radi 2003., 305-320.
18
umjetnosti.
7
Ostatci iz kasnijih prapovijesnih razdoblja, neolitika i eneolitika, do
sada nisu pronaeni na podruju doline Neretve iako na susjednome obalnom
prostoru (Makarsko i Dubrovako primorje, poluotok Peljeac i otok Korula) te
posebno zaleu (Hercegovina) postoje nalazita na kojima se pokazuje prisut-
nost svih kulturnih skupina koje obiljeavanju prapovijest ovoga dijela istone
obale Jadrana.
8
Vanost se rijeke Neretve i kasnije oituje u prirodnoj granici
koja je uvjetovala razmjetaj kulturnih skupina.
9

Prvi su poznati prapovijesni tragovi na podruju doline Neretve odraz
dosad obavljenih jedinih sustavnih istraivanja, a pripadaju razdoblju kasnoga
eneolitika i ranoga bronanog doba. Rije je o kamenim tumulima u Istonoj
Plini i Dragoviji koji prema pronaenim keramikim nalazima pripadaju ja-
dranskomu tipu ljubljanske kulture kasnoga eneolitika i cetinskoj kulturi ranoga
bronanog doba.
10
Ujedno su to jedine do sada utvrene kulturne skupine na
naemu podruju tijekom bronanog i eljeznog doba, to je uvjetovano sla-
bom istraenosti te poznavanjem materijalne kulture koja se uglavnom ogleda
u keramikim nalazima.
11

Bronano i eljezno doba ujedno je vrijeme u kojemu poinje oblikovanje
brojnih etnikih zajednica koje su kod antikih pisaca poznate pod skupnim
imenom Iliri. A. Benac izdvaja Predilire, Prailire i Protoilire, koji su odraz razvo-
ja te etnike skupine od eneolitika do kraja starijega eljeznog doba, tj. poetka
helenizma. Etnonim se Iliri kasnije iri Balkanom podrazumijevajui brojne
etnike skupine koje su meusobno povezane politikim i kulturnim vezama. M.
Sui smatra da navedeni etnonim dolazi od imena za etniku skupinu nastanje-
nu izmeu Epira i rijeke Mati koja je, kao dobro poznata antikom svijetu, bila
ishodite irenje ilirskoga imena. Jedna od najrairenijih teorija smjeta Ilire na
podruje junoga dijela istonog Jadrana i zalea, kojemu pripada i podruje
doline Neretve.
12

Veina etnikih zajednica koje spominju antiki pisci, a iji se teritorij smje-
ta na podruju doline Neretve ili ire okolice, spominje se u vijestima o grkoj
naseobini, kasnijemu rimskom gradu Naroni. Tako se u Periplu Pseudo Skilaka
koji je nastao u 4. stoljeu prije Krista spominje Manijski zaljev koji nastanjuje
pleme Manijaca iz naroda Ilira. Prema miljenju je nekih autora Manijski zaljev
itav morski prostor srednje Dalmacije, a prema drugima dananji Neretvan-
ski kanal, tj. morski prostor izmeu poluotoka Peljeca i kopna, tako da bi
7
. Basler 1980., 11-14.
8
. Batovi 1979., 473-485; S. Dimitrijevi 1979., 370-379.
9
B. Marijanovi 2003., 321-328.
10
I. Marovi 1980., 73-75; M. Bili-A. Ivii-. Vuli 2011., 257-263.
11
Jedini su dosad poznati metalni predmeti koji se datiraju u eljezno doba, a rije je o sluajnim nalazima,
figurica jelena iz Narone (N. Cambi 1980., 133), bronana dvokraka igla iz Borovaca (S. ae-R. Juri 1975., 163),
bronana kalotasta puceta iz tumula 1 iz Krstae u Dragoviji (I. Marovi 1980., 52.) te jo nekoliko slabo poznatih
nalaza iz Baine i Staevice.
12 A. Benac 1977., 1-5.
19
se teritorij Manijaca nalazio oko ua rijeke Neretve.
13
Zanimljivo je da je to
jedini spomen toga plemena iako se kasnije na istome podruju spominju neke
druge etnike zajednice. U sholijama se uz Nikandra navodi da rijeka Naron
(Neretva) dijeli Ilire od Liburna, a da Pomponije Mela dijeli Pireje od Liburna.
Najvaniji je izvor za poznavanje etnikih zajednica istonog Jadrana djelo
Naturalis Historiae Plinija Starijega koji donosi popis zajednica koje pripadaju
naronitanskomu juridikom konventu, a to su Cerauni, Daversi (Daorsi), Dezidi-
jati, Dindari, Glindicioni, Melkumeni, Nerensi, Skritari, Sikuloti, Vardeji (Ardi-
jejci), Ozueji, Parteni, Kavi, Hemasi, Mastiti i Arnisti. Od navedenih zajednica
istiu se Vardeji i Daorsi te Plereji za koje Strabon navodi da su nastanjeni oko
rijeke Naron.
14

Na temelju navedenih podataka iz antikih izvora i analize materijalne
kulture pojedinih etnikih zajednica s junojadranskog prostora pokuao se
rekonstruirati njihov teritorijalni razmjetaj. Podruje doline Neretve tijekom e-
ljeznog doba naseljavale su zajednice Adrijejaca (desna obala rijeke Neretve),
Daorsa (lijeva obala rijeke Neretve)
15
i moda Plereja.
16

Poznati su nalazi novca ilirskog vladara Baleja iz sredine 2. stoljea prije
Kr. u ostavi iz Pasiine
17
i jedan primjerak iz Narone
18
te novac plemena Daor-
sa, koji pokazuju znatan stupanj razvoja pojedinih autohtonih zajednica pod
utjecajem grko-helenistike civilizacije.
Slika 1. Zemljovid podruja doline Neretve s pretpostavljenim razmjetajem plemena tijekom eljeznoga
doba (prema I. Bojanovski)
13
S. ae 1999., 57-75.
14
N. Cambi-U. Pasini 1980., 279-287.
15
Smatra se da su Daorsi jedno vrijeme uz lijevu zauzimali i desnu obalu rijeke Neretve (R. Dodig 1997.,
26.)
16
N. Cambi 1989., 39-44; B. Marijan 2000., 156-160.
17
M. Vidovi 2011., 620.
18
M. Bonai-Mandini 1999., 177-178.
20
NALAZITA BRONANOG I ELJEZNOG DOBA DOLINE NERETVE
Suprotnost ravniarskog i brdskog dijela doline Neretve oituje se i u gustoi
nalazita bronanog i eljeznog doba jer su gotovo sva smjetena na krkom
podruju iako s ravniarskim ine jedinstven ivotni prostor. injenica da je rav-
niarski dio neko veim dijelom bio movaran znatno je oteavalo naseljavanje
prapovijesnih zajednica. Velike naslage mulja koje nanosi rijeka Neretva prekrili
su mogue tragove naseljavanja ravniarskog dijela.
19
Meu do sada utvrenim i
istraivanim prapovijesnim nalazitima na podruju doline Neretve najbrojniji su
tumuli, tj. grobne gomile, zatim gradine (tj. gradinska naselja) te jedno sojeniko
naselje.
20
Time je arheoloka slika navedenoga razdoblja poznata uglavnom na
temelju nalazita sepulkralnoga karaktera, a manje naseobinskoga.
TOPONIMIJA
Za poznavanje i istraivanje arheolokih nalazita toponimija odreenoga
prostora ima vanu ulogu. Obino je rije o imenima u kojima se ogledaju zna-
ajke poloaja koji je uvjetovan prirodnim procesima ili ljudskim djelovanjem.
Toponimi ve svojim jezinim oblikom upuuju na postojanje tragova naselja,
groblja ili kojega drugog vida ljudske djelatnosti iz prolosti. Za vrijeme bron-
anog i eljeznog doba na podruju doline Neretve najbrojnija su nalazita
naseobinskog karaktera na uzvienim poloajima te kameni grobni humci. To-
ponimi Gradina s varijantama Grad, Graina, Ograe, Pogradina, Zagradina,
Ogra i dr. upuuju na ostatke naselja, a u arheolokoj literaturi naziv gradina
oznaava tip naselja bronanog i eljeznog doba. esto je sluaj da toponimi
Gradina i razne varijante upuuju na ostatke i kasnijih povijesnih razdoblja, npr.
kasnosrednjovjekovna utvrda Vratar na poloaju Gradina. Toponimi Gomila,
Gomile, Gomilice, Grudine, Za Gomile, Zagomilje, Podgomile i dr. takoer upu-
uju na nalazita iz bronanog i eljeznog doba. Uz oba tipa nalazita susreu
se toponimi povezani s osobnim imenima ili kojom opisnom odrednicom, npr.
Maruia gradina, Gornja gradina, Donja gradina, Maruia gomila, Ikaeve
gomile, Mrena gomila, Velika gomila, Marina gomila, Milaeva gomila itd., a
obino je rije o istaknutim tokama u prostoru koje su dale ime mikrolokaciji.
Na postojanje tumula (tj. grobova) katkad upuuju toponimi Grebine, Greblje
i sl. oznaujui srednjovjekovne nekropole koje su nastale na prapovijesnom
tumulu. Pojava se obaju toponimskih likova ne mora odnositi iskljuivo na posto-
janje ostatka naselja ili nekropola iz bronanog i eljeznog doba ili nekih drugih
razdoblja, npr. Babina gomila ili Gradina.
19
. Basler 1980., 14.
20
Iako je rije o preteito krkom podruju s mnogo piljskih objekata, do sad nisu poznati tragovi njihova
naseljavanja, vjerojatno zbog njihova slaboga poznavanja.
21
TUMULI (GOMILE)
Pokapanje je u tumulima jedini do sada poznati nain pokapanja stanov-
nika doline Neretve tijekom bronanog i eljeznog doba. Tumuli (gomile) su
graeni od krupnoga lomljenog kamenja tvorei humku oblika nepravilnoga
niskog stoca, prvotno moda u kombinaciji sa zemljom koja je nestala eroziv-
nim procesima.
21
Obino je baza gomile krunog ili priblino krunog oblika s
vie ili manje istaknutim kamenim vijencem izraenim od kamenja postavljenog
na no, koji je omeuje i slui kao podzid. Dimenzije su gomila vrlo raznolike,
promjer moe iznositi od 6 do vie od 20 metara, a slino je i s visinom, od onih
koje su visoke tek nekoliko desetaka centimetara do preko 4 metra.
22
Tijekom
istraivanja bronanoga i eljeznoga doba u dolini je Neretve utvreno da se
unutar jedne gomile nalazi najee jedan prapovijesni grob s jednim pokojni-
kom, a znatno rjee vie istodobnih grobova.
23
Uobiajen je tip groba krinja
izgraena od etiriju nepravilnih kamenih ploa postavljenih okomito tvorei
lijes u koji se polagalo tijelo u zgrenomu poloaju, pokriven jednom ili vie
kamenih ploa. Grob je obino ukopan u zdravicu ili nasip gomile, a katkad
se nalazi na ivcu.
24
Orijentacija je grobova nepravilna s tendencijom prema
poloaju istok zapad.
25
U pojedinim gomilama utvreni su tragovi obreda
vjerojatno rtvovanja u vidu obrednoga razbijanja keramikoga posua te tra-
govi vatrita i popudbine (T. 3, 1).
26

Slika 2. Plan istraene gomile i groba s nalazita na Dragoviji (preuzeto iz I. Marovi 1980.)
21
S. ae-R. Juri 1975., 157.
22
O dimenzijama gomila ovisi stupanj njihove ouvanosti jer su esto oteene zaravnjivanjem ili odnoenjem
kamenja ime nije mogue dobiti njihov prvotni promjer i visinu, a takoer i izraenom erozijom.
23
I. Marovi 1980., 45-103.
24
S. ae-R. Juri 1975., 162-163.
25
I. Marovi 1980., 48, 60, 62, 63, 64, 86.
26
I. Marovi 1980., 66-69, 88-90.
22
Prema do sada obavljenim istraivanjima utvreno je da se gomile na
obraenomu podruju poinju graditi od kasnog eneolitika, koji obiljeavaju
nalazi jadranskog tipa ljubljanske kulture gomile u Istonoj Plini, preko cetinske
kulture ranoga bronanog doba gomile u Istonoj Plini i Ograu, a kontinuitet
sluenja gomilama traje sve do helenizma s nalazima uvozne keramike iz 4.
stoljea prije Krista i drugih nalaza (Krstae, Dragovija).
27

Slika 3. Keramiki i kremeni nalazi iz istraenih gomila u Istonoj Plini
(lijevo; preuzeto iz M. Bili-A. Ivii-. Vuli 2011.) i keramiki ulomci iz gomila na Dragoviji
(desno; preuzeto iz I. Marovi 1980.)
Na velikome broju gomila tj. njihovoj povrini nalaze se srednjovjekovne
i novovjekovne nekropole s grobnicama oblika kamenoga lijesa u kojima je
tijelo poloeno u ispruenome poloaju (Ograe, Dragovija i Istona Plina)
28
.
Takvi su sekundarni ukopi katkad obiljeeni kamenim nadgrobnim spomenici-
ma, stecima, npr. u Zanogama (Borovci). Gomile doline Neretve obino ine
nekropolu od tri do nekoliko desetaka gomila, koje su pravilno postavljene u
nizu i dodiruju se (Vidonje i Tribunjske gomile u Baini), ili su znatno ee u
nepravilnim skupinama s tenjom stvaranja manjih skupina. Grupiranje gomila
upuuje na to da je vjerojatno rije o rodovskim nekropolama. U odnosu na ire
okruje smjetene su uz rubove malenih obradivih polja, na istaknutim promet-
nim pravcima (prijevoji i udoline) te uoljivim poloajima (sedla i padine breu-
ljaka). Jedini sluaj kada je rije o jednoj izoliranoj gomili jest ako se nalazi za
vrhu niega, ali istaknutoga breuljka (Hum, Vidonje). Mogue je da je rije o
ostacima utvrenja i izvidnice ili toke razgranienja, ali kako istraivanja nisu
27
I. Marovi 1980., 52.
28
R. Juri 1998., 28; M. Bili-A. Ivii-. Vuli 2011., 266-267.
23
obavljena, nemogue je govoriti o njihovu karakteru. Gomile nejasne funkcije,
koje se u strunoj literaturi nazivaju limitni tumuli, nalaze se i unutar gradina.

Slika 4. Gomile kod crkve sv. Liberana na Vidonjama (lijevo) i satelitska snimka gomila kod crkve sv.
Mihovila na Strugama (desno; Google Earth, 2012.)
Slika 5. Satelitska snimka gomila u blizini polja Jezerac izmeu Pozle Gore i Bijae (lijevo)
te gomile na Vidonjama (desno; Google Earth, 2012.)
GRADINE
Pretpostavljena brojnost gradina i slinih nalazita naseobinskoga karak-
tera ne utjee na njihovo poznavanje, pogotovo jer do sada nisu obavljena ar-
heoloka istraivanja osim prikupljanja podataka s terenskih pregleda.
29
Prema
tome, teko je govoriti o gradinskim sustavima te teritoriju pojedinih zajednica,
pogotovo o karakteru gradina, nainu gradnje, ustroju i nastambama unutar
naselja. Dosad su utvrene gradine smjetene na vrhovima od oko 100 do vie
od 400 metara nadmorske visine, uvijek na dominantnome poloaju koji daje
sigurnost, ali i nesmetanu vizualnu i fiziku komunikaciju s okolicom. Neki su od
niih poloaja brdo Predolac iznad Metkovia te Kosa u Novim Selima (zaselak
29
Iznimku ini istraivanje gradine Podovaa kod Maloga Prologa koje jo traje, a dio je istraivanja na dionici
autoceste Zagreb Dubrovnik.
24
Rastoii) iji su ostaci nedovoljno poznati. Gradina na Slivnu, Veliki elin na
Mlinitu, gradina Ljiljan i gradina na brdu ubir kod Malog Prologa, Marin
vijenac u Vidonjama te Velika Mitrua (BiH)
30
smjetene su na vrlo visokim
vrhovima koji se blago uzdiu od okolnih neto niih brda, ali zato se naglo
uzdiu iz doline ili primorja. Sve se gradine nalaze pokraj vanih prometnica,
na poloajima s kojih se nadziralo itavo okolno podruje, pogotovo rijeni i
pomorski putovi. Tako se s Velike Mitrue nadzire podruje oko dananje a-
pljine i prostor antike Narone, slino kao kod Maruia gradine i gradine na
Predolcu, s Podovae se nadzire polje Jezerac u kru, s gradine na brdu ubir
polje Jezero u kru, Kolivretska gradina sluila je za nadzor nad prometnicama
u Makarskome primorju i dolini Neretve, a Gradina na Slivnu za nadzor nad
Neretvanskim kanalom te kopnenom vezom s Dubrovakim primorjem. Nesme-
tana je komunikacija izmeu naselja unutar odreenoga manjeg prostora bila
jedan od vanijih imbenika odabira poloaja. Nain utvrivanja najvie ovisi
o konfiguraciji terena, tj. prirodnoj branjivosti samoga poloaja koji uvjetuje
potrebu za utvrivanjem ili se iskoritavao prirodno zatieni poloaj. Gradi-
ne su na Slivnu i Velikoj Mitrui najuoljivije u prostoru zbog naina gradnje
i povrine gradinskoga prostora. Gradinski je prostor obiju podijeljen u vie
dijelova s trima koncentrinim krunim suhozidnim bedemima ili nasipima te
kamenom gomilom od neobraenoga lomljenog kamena u sredini. Vano je
da gradina na Velikoj Mitrui ima prilino veliku povrinu unutar bedema, tako
da je promjer vanjskoga kruga bedema 450 m, a promjer je gradine na Slivnu
160 m. irina bedem iznosi od dva metra na gradini Ljiljan u Malome Prologu
do pet metara na Velikoj Mitrui. Na pojedinim nalazitima pojavljuju se i pra-
vocrtni suhozidni bedemi na tee branjivim poloajima u kombinaciji s gomi-
lom. Na gradini na Slivnu i Velikoj Mitrui suhozidni su bedemi loe sauvani te
vie nalikuju nasipima, ali su ipak vidljivi ulazi u gradinski prostor. Na gradini
u Baini
31
te gradini na brdu ubir iznad Malog Prologa
32
rekognosciranjem je
utvreno postojanje tragova stambene te obrambene arhitekture graene u su-
hozidu. Krki je prostor esto obrastao gustom i katkad neprohodnom makijom
pa esto nije mogue utvrditi postojanje tragova naselja jer tragovi suhozidne
gradnje obino nisu lako uoljivi. Slino je stanje i na nalazitu na Maruia
gradini u selu Dragovija, na kojemu nisu uoeni graditeljski ostaci iako prostor
obiluje nalazima prapovijesne i rimske keramike. I. Marovi smatra da se na
tome poloaju moglo nalaziti vojno utvrenje, tj. izvidnica.
33
Osim naselja na
viim poloajima brojna su i ona na rubu krkog podruja, na vrlo niskoj
30
Gradina na brdu Velika Mitrua je pridodana popisu nalazita na podruju doline Neretve jer je zbog svog
poloaja zasigurno imala vanu ulogu za navedeno podruje.
31
I. Marinovi-B. uti-M. Viski 2005., 15.
32
R. Dodig-. Bonjak 1996., 25-26.
33
I. Marovi 1980., 55-56.
25
nadmorskoj visini, ali ipak na dominantnome i sigurnome poloaju. Rije je o
naselju u Momiima, na poloaju Verajinu rep i lokalitetu Maslina u Bagalovii-
ma. Nalazite Verajin rep pokazuje iznimno bogatstvo keramikih nalaza, to
upuuje na to je rije o vanome naselju.

Slika 6. Pogled na Veliku Mitruu (lijevo) i satelitska snimka ostataka naselja na njoj
(Google Earth, 2012.)
Slika 7. Pogled na gradinu na Slivnu iz utvrde Smrdan grad (lijevo) i
satelitska snimka ostataka naselja na njoj (Google Earth, 2012.)
Na osnovi skromnih i esto netipinih keramikih nalaza pronaenih na
spomenutim nalazitima predloena je relativno-kronoloka datacija naselje-
nosti pojedinih gradina: Velika Mitrua pripada starijemu i dijelom mlaemu
eljeznom dobu
34
, gradina na Predolcu kasno bronanome i starijemu elje-
znome dobu
35
, Maruia gradina starijemu eljeznome dobu do rimskog raz-
doblja
36
te naselja u Momiima, Verajinu repu i Kosi u Rastoiima kasnome
34
R. Dodig 1997., 26.
35
I. Juri 1984., 11.
36
I. Marovi 1980., 97.
26
bronanome dobu i starijemu eljeznome dobu.
37
Dosadanjim istraivanjima
nije utvren kontinuitet od prapovijesnoga do antikoga naselja ili vojnoga
utvrenja u pogledu poloaja.
Slika 8. Zemljovid s oznaenim nalazitima naseobinskog tipa bronanog i eljeznog doba
na podruju doline Neretve
(1. Jastrebova glavica Slivno, 2. Gradina Slivno, 3. Marin vijenac Vidonje, 4. Sojeniko naselje Bijeli Vir,
5. Veliki elin Mlinite, 6. Rep Dubravica, 7. Predolac Metkovi, 8. Velika Mitrua Crnii, BiH,
9. Maruia gradina Dragovija, 10. Kosa Rastoii, 11. Momii, 12. Podovaa Mali Prolog,
13. Veliki ubir Mali Prolog, 14. Graina Mali Prolog, 15. Gradina Plina, 16. Gradina Staevica,
17. Strievo Baina, 18. Kolovrat Baina, 19. Tribunj Baina, 20. Kolivret Baina
Narona se razvija od 4. i 3. stoljea pr. Krista, o emu svjedoe nalazi
uvozne helenistike keramike, a doivljava procvat ve od 1. stoljea pr. Krista.
Tijekom istraivanja gradskih bedema pronaena je tzv. ilirska keramika, a po-
znata je i bronana figurica jelena koja navodno potjee iz Narone. Toponim
Gomilice obiljeava prostor iza gradskih zidina na vrhu breuljka na kojemu
su se nalazile gomile. To su jedini argumenti postojanja eljeznodobnog ili
starijega naselja na mjestu antikoga grada iako je vjerojatnije da je prvo
naselje nastalo u vrijeme ranog helenizma, a inilo ga je grko i domorodako
stanovnitvo.
38

37
R. Juri 1980., 124.
38
N. Cambi 1980., 133.
27
SOJENIKA NASELJA
Sojenika su naselja jedini tip nalazita dosad otkrivenih na ravniarskom,
movarnom prostoru doline Neretve. Utvreno postojanje sojenikog naselja
koje je smjeteno na danas melioriranom podruju u Bijelome Viru. Nalazite je
otkriveno tijekom melioracije krajem 1970-ih godina kada je na povrinu izila
velika koliina keramikih nalaza te drvene grae koji su naknadnom obradom
relativno-kronoloki smjeteni u vrijeme od kasnoga bronanog do poetka
mlaega eljeznog doba.
39
Poloaj se nalazi izmeu krkoga oboda i dvaju
krkih otoia u movari, Velikoga i Maloga huma, kojima je odlino zatien.
Poloaj je prije melioracije bio podloan poplavama tijekom zime zbog rjeice
Misline koja izvire u neposrednoj blizini.
Slika 9. Satelitska snimka poloaja sojenikog naselja u Bijelome Viru (Google Earth, 2012.)
Na poloaju Malo blato u Momiima pronaeno je nekoliko ulomaka pra-
povijesne keramike to prema miljenju R. Juria moe upuivati na postojanje
jo jednoga sojenikog naselja.
40
Prema miljenju autora koji su se bavili pra-
povijeu doline Neretve pretpostavlja se postojanje jo sojenikih naselja na
zatienim poloajima uz rubove movare (Podgrede i Krivae u Prudu).
41
39
D. Kliki 2002., 54, 133.
40
R. Juri 1998., 8.
41
I. Marovi 1980., 100.
28
Vaan je i odnos izmeu pojedinih tipova nalazita te prirodnih znaajka
prostora o kojima e kasnije biti vie rijei. Kako su gomile najbrojniji te u pro-
storu najuoljiviji tip prapovijesnoga nalazita, mogu posluiti i kao pokazatelj
moguega naselja u blizini. Tako je i s poznatim naseljima u ijoj se blizini
obino nalazi veliki broj gomila kod gradina na poloajima Podovaa, Velika
Mitrua, Predolac i Verajin rep, ali i kod sojenikog naselja u Bijelome Viru.
Naselja su zasigurno nastajala i na niim zatienim poloajima u unutranjosti
krkoga prostora na to upuuje velik broj gomila. Pretpostavlja se i postoja-
nje veze izmeu nekropole i naselja po kojoj poloaj nekropole ima religijsko
znaenje.
42
Poznato je da su gomile mogle imati obrambenu funkciju, ali i kao
uoljive toke prostora oznaivati granicu. esta je velika koncentracija gomila
na podruju pretpostavljenih prapovijesnih i kasnijih prometnica na prirodno
pogodnim pravcima, npr. predio izmeu Pozle Gore i Bijae (BiH) te Prudska
draga kojom prolazi dionica rimske ceste Narona Bigeste.
Odnos naseljavanja i naina ivota tijekom bronanog i eljeznog doba
prema prirodnih osobina doline Neretve
Prirodne osobine odreenoga podruja i tehnoloki razvoja glavni su im-
benici koji uvjetuju nain ivota odreene ljudske zajednice, njegovu materijal-
nu i nematerijalnu kulturu. Meuovisnost prirodnoga okolia i ovjeka utjeu na
nain ovjekova ivota i promjene prirodnoga okolia.
Na naemu su se podruju najvee promjene u nainu ivota dogodile
od prijelaza iz 19. u 20. stoljee do sredine 20. stoljea kada je dolo do
iseljavanja iz sela i rasta gradova, to je povezano s melioracijom movarnih
povrina. Idui dalje u prolost vidjet emo da je ravniarski dio posebno pod-
loan promjenama. Rijeka Neretva nanosi velike aluvijalne naslage koje tvore
ravniarski dio kroz koji je zbog osobina naslaga i estoga plavljenja vie puta
tijekom povijesti mijenjala svoj tok stvarajui brojne meandre, jezera, movare,
mrtva korita i rukavce znatno mijenjajui izgled same doline. Osim spomenutih
prirodnih procesa, koji su moda posrednim putem bili prouzroeni ljudskim
djelovanjem, tijekom prve polovice 20. stoljea obavljena je regulacija korita
doline Neretve ime je smanjena povrina koja je podlona poplavama te me-
lioracija kojom su velika movarne povrine postale poljoprivredno iskoristive.
Vidljivo je da su promjene u ravniarskome dijelu bile mnogo dinaminije iako
se mogu pratiti tek unatrag nekoliko stoljea, dok za krki dio imamo znatno ma-
nje podataka o promjenama koje su se zbivale razliitom dinamikom. Promjene
su krkoga djela zasigurno prouzroene veim dijelom ljudskim djelovanjem,
odnosno nainom ivota. Iako je rije o dvama prilino razliitim prostorima,
promjene krajolika krkog prostora prouzroile su i promjene ravniarskoga
prostora i obrnuto. este su promjene klime jedan od presudnih imbenika koji
42
S. Kuko 2011., 190-191.
29
posredno ili neposredno utjee na promjene prirodnoga okolia i naina ivota,
ali kako nije poznata paleoklimatoloka slika obraenoga podruja, nemogu-
e je govoriti o klimi tijekom bronanog i eljeznog doba. Prirodne imbeni-
ke, koji su uvjetovali nain naseljavanja, tip privreivanja i poimanja svijeta
bronanodobnoga i eljeznodobnoga stanovnitva doline Neretve, nemogue
je rekonstruirati, a tome bi mogla pomoi multidisciplinarna istraivanja. Od
pomoi nam mogu biti podatci o nainu ivota u dolini Neretve koji je veim
dijelom nestao u posljednjih pedeset godina prije velikih prirodnih i drutvenih
promjena.
Krki dio doline Neretve ne prua mnogo mogunosti za lagodan ivot,
ali je ipak prema sadanjem stupnju istraenosti bio znatno naseljeniji tijekom
bronanog i eljeznog doba od ravniarskog djela. U smjetaju naselja oituju
se osobine reljefa tako da imamo skupinu nalazita gotovo iskljuivo naseobin-
skog karaktera koja su smjetena na brdskom obodu doline i polja u kru, na ni-
im nadmorskim visinama, npr. Verajin rep, Predolac i Momii te Podovaa uz
polje Jezerac. Drugoj skupini pripadaju naselja uz dolinu, ali na znatno veim
nadmorskim visinama npr. Velika Mitrua i ubir, s velikim podrujem krkog
zalea kojemu gravitira. Sline znaajke imaju i Gradina na Slivnu te brojne
gradine u Baini koje su smjetene na izrazito dominantnim poloajima te su
sluile za nadzor kopnenoga i pomorskoga prometa. Osim naselja na istaknu-
tim poloajima zasigurno su postojala naselja duboku u zaleu na prirodno
zatienim viim poloajima u udolinama i padinama brdskih lanaca.
43
Sve su
nabrojene vrste poloaja morale osigurati nesmetan pristup pitkoj vodi, obra-
divoj zemlji i panjacima te komunikaciju s okolnim podrujem, to zbog zna-
ajka podruja katkad i nije bilo jednostavno. Naselja su i gomile obino uvijek
na poloajima koji nisu bili iskoristivi za ratarstvo i stoarstvo zbog nedostatka
plodne zemlje. Ukupnom se povrinom neznatna koliina obradivih povrina
krkog dijela nalaze u udolinama i vrtaama s naslagama crvenice, prilino
krtoga tla. Ekstenzivni tip poljoprivrede mediteranskih kultura uz prevladava-
jue stoarstvo (vjerojatno stoka sitnog zuba, koze i ovce) inilo je privrednu
sliku tadanjega stanovnitva doline Neretve. Za ispau su sluili panjaci na
krkom podruju, ali moda i oni u dolini iskljuivo tijekom ljetnih sunih mjese-
ci. Polunomadski ivot stoara ogleda se u transhumantnom tipu stoarstva, bilo
unutar manjeg podruja npr. doline Neretve ili udaljenijih podruja npr. doline
Neretve i planina zapadne Hercegovine. Kao i veini prapovijesnih zajednica
istonojadranskog podruja i doline Neretve, lovako-skupljaka privreda ini-
la je sporedan, ali vaan dio privreivanja, a uvjetovana je bogatstvom biljnog
i ivotinjskog svijeta, kopnenog ili vodenog. Rijeka Neretva cijelom prostoru
43
Uvjetno se moe govoriti i o moguemu kontinuitetu poloaja malenih naselja stoarskoga stanovnitva koja
su postojala do 19. stoljea kada se stanovnitvo poelo naseljavati na nie predjele uz vanije prometnice te blie
dolini.
30
tijekom itave prolosti daje na vanosti u prometnome smislu, to je zasigurno
rezultiralo vrlo ranim dodirima autohtonoga stanovnitva i nositelja novih zna-
nja, emu je zoran primjer helenistika uvozna keramika u gomili na poloaju
Krstae (Dragovija).
44

Na rubovima ravniarskog prostora utvrena su samo sojenika naselja u
Bijelome Viru i mogue na poloaju Malo blato u Momiima, a vee ih slian
poloaj nalaze se uz malene rijeke koje poplavljuju tijekom zimskih mjeseci
zatieni krkim humom ili krkim rubom. Do melioracije ravniarski je pro-
stor gotovo iskljuivo sluio za ispau i poljoprivredu tijekom sunih mjesece
te lov i ribolov tijekom itave godine jer su ga zbog nezdrava zraka i poplava
izbjegavali stanovnici krkoga podruja. Privredna slika stanovnika sojenikih
naselja te onih na niim rubnim poloajima uz dolinu vjerojatno se nije znatno
razlikovala od stanovnika krkog dijela, osim to je uz primarno stoarstvo i
poljoprivredu lovako-skupljaka sastavnica imala veu vanost. Raznolikost
prirodnih bogatstava na kontaktnom prostoru doline i krkog dijela uvjetovala
je razvijeniju privredu, a vjerojatno je utjecala i na veliinu i razvoj naselja.
45

O tome da je krki dio doline Neretve bio znatno umovitiji nego danas govori
i drvena graa pronaena na nalazitu u Bijelome Viru jer je za gradnju soje-
nikog naselja bila potrebna velika koliina kvalitetne drvene grae.
Stanovnitvu koje je naseljavalo dolinu Neretve tijekom bronanog i e-
ljeznog doba stoarstvo je bilo glavna privredna grana. Prirodni imbenici koji
su uvjetovali razvoj stoarstva, prije svega ispaa, uvjetovali su gustou nase-
ljenosti prapovijesnih zajednica
46
s tim da je o gustoi naseljenosti obraenoga
podruja nemogue govoriti zbog slabe istraenosti te poznavanja karaktera
gradina.
ZAKLJUAK
U dolini se Neretve izmjenjuju movarni ravniarski i krki brdski predjeli
koje rijeka Neretva povezuje u jednu cjelinu, jedinstvenu na istonoj obali Ja-
drana. Na osnovi arheolokih nalaza s istraivanih i utvrenih nalazita moe
se pratiti slijed kulturnih skupina od kasnoga eneolitika, nalazi jadranskog tipa
ljubljanske kulture, ranoga bronanog doba, cetinske kulture sve do 4. stoljea
prije Kr. i mlaega eljeznog doba. Prema podatcima iz antikih izvora smatra
se da su na tome prostoru tijekom eljeznog doba ivjele etnike zajednice Ma-
nijaca, Ardijejaca, Daorsa te Plereja. Kontinuitet se najbolje oituje u gomilama
44
I. Marovi 1980., 48-54.
45
Na to bi mogla upuivati i velika koliina keramikih i drugih nalaza na nalazitima Verajin rep i Bijeli Vir.
46
K. Buri-Matijai 2008., 48.
31
(tumulima) koji su najbrojniji tip nalazita. Pronaen je manji broj gradina te
samo jedno sojeniko naselje u dolini Neretve. Prirodni su imbenici uvjetovali
nain ivota ve i najstarijega poznatog stanovnitva tijekom bronanog i elje-
znog doba. Veina je nalazita smjeteno na krkom dijelu, uz sami rub doline
ili duboko u zaleu, veim dijelom gravitirajui ravniarskom dijelu zajedno
predstavljajui jedan ivotni prostor.
Na rubu doline i reljefno dinaminome krkome prostoru smjetena je ve-
ina nalazita iz bronanog i eljeznog doba u dolini Neretve. Prema odabiru
poloaju oita je veza izmeu svih tipova nalazita: prvoj pripadaju sojeniko
naselje tj. sojenika naselja smjetena na rubu doline i skupine gomila smjete-
nih na padinama krkoga okvira (sojeniko naselje Bijeli Vir i gomile na brdu
Veliki Hum). Slino je i s gradinama na niskim poloajima na rubu krkog dijela
i skupina gomila u neposrednoj blizini (naselje Verejin rep i gomile u blizini te
gradina i gomile na Predolcu), gradinama na viim poloajima iznad doline,
polja, mora i u kru te skupinom gomila na padinama, prijevojima ili uz rub
obradivih povrina (gradina Velika Mitrua i gomile u blizini, gradina Podo-
vaa i gomile na padini koja se sputa prema polju Jezerac). Sljedeu skupinu
ine gradine i mogua naselja na zatienim poloajima u krkome zaleu
te skupine gomila koje esto upuuju na postojanje naselja u blizini i obrnuto
(skupine gomila na Ograu i Dragoviji, u Vidonjama te Strugama). Posebnoj
skupini pripadaju gomile koje se dovode u vezu s prapovijesnim i kasnijim
prometnicama smjetenim na prirodno pogodnim poloajima (skupine gomila
u Prudskoj dragi te gomile izmeu Pozle Gore i Bijae). Poloaje nalazita
naseobinskog tipa mogue je prostorno podijeliti na nekoliko manjih cjelina.
Jedna su od tih cjelina nalazi u okolici dananjega Metkovia po krkom obodu
gornjega dijela delte, a ine je gradina na Predolcu, gradinsko naselje Verajin
rep, sojeniko naselje Veliki i Mali hum, gradina na Velikom elinu na Mlinitu
i gradina na Marinom vijencu u Vidonjama, naselje u Momiima, Maruia
gradina na Dragoviji te gradina na Velikoj Mitrui. Sva su naselja smjeten na
prilino malom prostoru, to omoguuje odlinu meusobnu vizualnu i dijelom
fiziku komunikaciju koju oteava rijeka Neretva. Slino je i s gradinama uz
rub polja u kru Jezerac i Jezero te onima u Baini i Plini koje su grupirane u
manje skupine uz znatnije obradive povrine te kopnene ili vodene prometnice.
Iako su prirodne osobine zasigurno razliite od onih iz bronanoga i eljezno-
ga doba, osnovu privreivanja tadanjega stanovnitva doline Neretve inilo je
stoarstvo uz nadopunu ekstenzivnom poljoprivredom u najmanjemu opsegu te
lovako-skupljaku privredu.
32
Slika 10. Zemljovid s naznaenim skupinama nalazita naseobinskog tipa iz bronanog i eljeznog
doba na podruju doline Neretve
Nastavak sustavnih arheolokih i multidisciplinarnih istraivanja podruja
doline rijeke Neretve omoguio bi rekonstrukciju naina ivota i naseljavanja
stanovnitva iz bronanog i eljeznog doba, a zatita i daljnje biljeenje na-
lazita pomoglo bi podizanju svijesti mjesnoga stanovnitva o vanosti zatite
najstarije kulturne batine.
Literatura:
1. Basler, uro 1980., Paleolitski ovjek u porjeju Neretve, Dolina rijeke
Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Split, 11-15.
2. Batovi, ime 1979., Jadranska zona, Praistorija jugoslavenskih zemalja,
Neolitsko doba, Sarajevo, 473-635.
3. Benac, Alojz 1977., Prediliri, Protoiliri, Prailiri (neki novi aspekti), Balcani-
ca 8, Beograd, 1-16.
4. Bili, Maja; Ivii, Ante; Vuli, ime 2011., Arheoloka istraivanja u Isto-
noj Plini s posebnim osvrtom na groblja kasnog srednjeg vijeka, Arheo-
loka istraivanja na trasi autoceste u Zabiokovlju i Plini, Makarska, 249-
285.
5. Bonai-Mandini, Maja 1999., Nalazi novca s lokaliteta Sv. Vid u Vidu
kod Metkovia, Sveti Vid, Narona I, Emilio Marin i suradnici, Split, 177-
192.
33
6. Buri-Matijai, Klara 2008., Gradinska naselja Gradine Istre u vreme-
nu i prostoru), Zagreb.
7. Cambi, Nenad 1980., Antika Narona urbanistika topografija i kultur-
ni profil grada Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg
vijeka, Split, 127-155.
8. Cambi, Nenad; Pasini, Uro 1980., Antiki izvori o Naroni, Dolina rijeke
Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Split, 279-295.
9. Cambi, Nenad 1989., Narona u odnosu prema bosansko-hercegovakom
zaleu u ranijoj antici, Meunarodni simpozijum Bosna i Hercegovina u
tokovima istorijskih i kulturnih kretanja u jugoistonoj Evropi, Sarajevo,
39-56.
10. Curi, Zoran 1994., Donjoneretvanski kraj, Zagreb.
11. ae, Slobodan; Juri, Radomir 1975., Biljeke o arheolokim spomenici-
ma u okolici Metkovia, Diadora 8, Zadar, 149-167.
12. ae, Slobodan 1999., Manijski zaljev, Jadastini i Salona, Vjesnik za ar-
heologiju i historiju dalmatinsku 90/91, Split, 57-87.
13. Dimitrijevi, Stojan 1979., Problemi eneolita na istonoj jadranskoj obali,
Praistorija jugoslavenskih zemalja, Eneolitsko doba, Sarajevo, 367-381.
14. Dodig, Radoslav; Bonjak, ime 1996., Graina kod Otri-Seoca (Metko-
vi) pretpovijesni i srednjovjekovni lokalitet, Obavijesti HAD-a br. 1, god
XXVIII/96, Zagreb, 25-27.
15. Dodig, Radoslav 1997., Pretpovijesna gradina Velika Mitrua kod Jaseni-
ce blizu apljine, Obavijesti HAD-a, br. 1, XXIX/97, Zagreb, 24-27.
16. Juri, Ivan 1984., Prolost Metkovia od najstarijih vremena do danas,
Metkovi.
17. Juri, Radomir 1980., Prilog arheolokoj karti okolice Metkovia, Dolina
rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Split,105-127.
18. Juri, Radomir 1998., Arheoloka nalazita donjoneretvanskog kraja, Du-
brovnik br. 4, god. IX, Dubrovnik, 7-34.
19. Kliki, Damir 2002., Prapovijesno sojeniko naselje Bijeli Vir kod Metko-
via, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 95, Split, 53-182.
20. Kuko, Sineva 2011., Liburnska nekropola u prirodnom i kulturnom okoli-
u, Histria Antiqua 20, Pula, 189-221.
21. Marijan, Boko 2000., eljezno doba na junojadranskom prostoru, Vje-
snik za historiju i arheologiju dalmatinsku 9, Split, 7-223.
22. Marijanovi, Brunislav 2003., Znaenje Neretve u prostornom rasporedu
prapovijesnih kultura, Arheoloka istraivanja u Naroni i dolini Neretve,
Zagreb-Metkovi-Split, 321-328.
23. Marinovi, Ivo; uti, Baldo; Viski, Milorad 2005., Baina, Ploe.
34
24. Marovi, Ivan 1980., Prahistorijska istraivanja u okolici Narone, Dolina
rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Split, 45-105.
25. Mili, Ivana 1998., Toponimija donjoneretvanskog kraja od Opuzena do
ua rijeke Neretve, Dubrovnik br. 4, god. IX, Dubrovnik, 161-171.
26. Patsch, Carl 1933., Prilozi za etnologiju jugoistone Europe, Nekadanja
gustoa naselja ilirskog kra, Akademija znanosti u Beu, Filozofsko-povi-
jesni razred.
27. Radi, Dinko 2003., Uloga doline Neretve i "otonog mosta" u poveziva-
nju istone i zapadne obale Jadrana, Arheoloka istraivanja u Naroni i
dolini Neretve, Zagreb-Metkovi-Split, 305-320.
28. Vidovi, Mile 2011., Povijest upa doline Neretve, Metkovi.
Ivan Volarevi, Metkovi
35
BILJEKE O ARDIJEJCIMA
Mnogo je toga napisano o ilirskome narodu Ardijejcima (Ardijejima, Var-
dejcima, Vardejima, kako ih sve nazivaju), ali su mnoge dvojbe, posebice o
njihovu smjetaju, ostale do danas. Stoga zavrjeuje jo jednom pretresti izvo-
re i miljenja glede njihova smjetaja i odgovoriti na pitanje: Je li domovina
i sredite ardijejske moi bila desna obala rijeke Neretve odnosno primorje i
jadransko zalee nasuprot otoku Hvaru, gdje ih je smjestio geograf Strabon?
1

Pronali smo 15 antikih i bizantskih izvora koji se dotiu Ardijejaca, bilo po-
sredno, bilo neposredno.
Teopomp s Hija (4. st. pr. Kr.), prema Ateneju iz Naukratije (2. st.), Gozba
sofista:
VI, 101, p. 271 E, ptoot; X, 60, p. 443 BC ptoot.
2
Aristotel (4. st. pr. Kr.), prema Aristofanu iz Bizancija (3.-2. st. pr. Kr.),
Povijest ivotinja: II, 560 zoptot,
3
isto u Pseudoaristotela (2. st.), udesne
pripovijesti: 138 ptotot.
4
Polibije (2. st. pr. Kr.), Povijest:
II, 11, 10 ptotou; II, 12, 2 ptotuv.
5

Tit Livije (1. st. pr. Kr.), Od osnutka grada:
27, 30, 13 Ardiaei;
6
Periochae, LVI, 7 Vardaeos (var. Vardeos).
7
Marko Tulije Ciceron (1. st. pr. Kr.), Pisma prijateljima:
5, 9, 2 Vardaeis.
8

Gaj Plinije Stariji (1. st.), Prirodoslovlje:
III, 143 Vardaei.
9
Strabon (1. st.), Geografija:
VII, 5, 3 ptotuv, (i zoptotuv); VII, 5, 5 ptoot, ptotot; VII, 5,
6 Copotou (kasnije ime); ptotou, ptoot; VII, 5, 7 ptotuv; VII,
1
Strabonis Geographica VII, 5, 6, p. 262; Strabon Gographie, 120.
2
Athenaei Deipnosophistarum, II, 540; IV, 123.
3
Aristophanis, 140 (prema K. Porfirogenetu, 10. st.). U rukopisima ptot i optot.
4
Aristotelis opera, 101.
5
Polybii Historiarum, 75-76.
6
T. Livi, 334.
7
T. Livii Patavini, 232.
8
Cicero, 120.
9
Pline LAncien, 84.
36
5, 10 ptotuv; VII, 5, 11 ptotou; VII, 5, 12 ptotuv; VII, fragm. 4
ptotot.
10

Apijan (2. st.), Rimska povijest (poglavlje Ilirika povijest):
3, 3 ptoot; 3, 4 ptotot; 10, 1 pcot.
11

Klaudije Ptolemej (2. st.), Geografska uputa:
II, 16 Copoot (var. Copcot).
12
Dion Kasije (3. st.), Rimska povijest:
XII, fragm. 49, 2 ptotou (var. zoptotou); XII, fragm. 49, 3
ptotuv.
13
Stjepan Bizantinac (6. st.), Narodne znamenitosti:
(s.v. po), ptoo 'voo '0vou.
14

Suda (10. st.), Leksikon:
( s.v. ptoo), 0vtkv ptoo.
15

Ivan Zonara (12. st.), Kratka povijest:
8, 19 zoptotuv, zoptotuv; 8, 20 zoptotuv.
16
Najstariji pisani izvori nesigurni su i dvojbeni, ne samo zbog razliitih
rukopisnih oblika ve i zbog prerada kasnijih pisaca. Teopompovo djelo nije
sauvano osim pojedinih dijelova u Ateneja iz Naukratije. U prvome sluaju
u Ateneja (VI, 101, p. 271 E) u rukopisima stoji Arkadioi (tonije akuzativ
pkotou),
17
a u drugome (X, 60, p. 443 BC) Ariaioi (ptoot), pa su prirei-
vai rukopisa napravili emendacije i unijeli Ardijejce u tekstove.
18
Ima miljenja
da je rije o Autarijatima, koji su Grcima bili poznati u 4. st. za razliku od
Ardijejaca.
19
Rat Autarijata i Ardijejaca oko slanih izvora prenose nam u ari-
stotelovskome duhu gramatiar Aristofan iz Bizancija (ouvano u Konstantina
Porfirogeneta) i Pseudoaristotel kroz zbirku udesnih pripovijedaka, te geograf
Strabon.
20
Iz tih opisa moe se naslutiti da su oba naroda ivjela u unutranjosti
podalje od mora. F. Papazoglu upitala se zato bi Ardijejci ratovali oko soli ako
su ivjeli uz more.
21
Lokalizacija je spomenutih slanih izvora (oko Konjica ili D.
Vakufa) nepouzdana jer bi teko bilo pretpostaviti da su Grci poznavali tako
iscrpno unutranjost Hercegovine. Usto, rije je o slabo izdanim vrelima, gdje
se na hektolitar vode jedva moe dobiti 1 2 kg soli, to nije isplativo za kakav
10
Strabonis Geographica, 261-264; 274; Strabon Gographie, 117-127; 153.
11
Appiani Alexandrini, 271; 275; ael Kos 2005, 54; 62.
12
Ptolemaei Geographiae, 166; Geographie Ptolemaeus, 79; KP I, 253.
13
Cassii Dionis 180-181.
14
Stephani ethnicorum I, 115-116.
15
Suidae Lexicon, 164.
16
I. Zonarae 169; 174.
17
Oekivali bismo literaran oblik pko.
18
Papazoglu 2007, 193, b. 16; Bearzot 2004, 65.
19
Shrimpton 1991, 109. To je prijedlog A. Mocsyja, Papazoglu 2007b, 20, b. 1; Bearzot 2004, 77.
20
Strabonis VII, 5, 11.
21
Papazoglu 2007, 195-196.
37
ozbiljan posao.
22
U traganju za slanim vrelima mogli bi pomoi nazivi slatina
(praslavenski *soltina, slanica), kako se esto nazivaju slani i kiseli izvori. Ve
spomenuti slani izvori u D. Vakufu nalaze se u selu Slatina. Meutim, mnogo je
tih Slatina posijano u junoslavenskim zemljama. Primjerice, na zemljovidima
u mjerilo 1:100.000 u Kraljevini Jugoslaviji pronali smo 240 toponima SLA-
TINA, od ega nekoliko i u brdskim podrujima Nikia, Kolaina, Pljevalja
i abljaka.
23
Tri kasna spomena Ardijejaca (Stjepan Bizantinac, Suda i Ivan
Zonara) ne pomau mnogo u njihovoj ubikaciji. Apijan, Polibije i Dion Kasije
uglavnom piu o rimskim ratovima, tijekom kojih svoju povijesnu ulogu imaju i
Ardijejci. Meutim, pozornica tih zbivanja znatno je dalje na jugu od Neretve,
o emu je pisalo vie istraivaa.
24
Meu spomenutim se literarnim vrelima,
dakle, zavrjeuje jo jednom pozabaviti Strabonom, Klaudijem Ptolemejom,
Plinijem i Ciceronom. Navest emo njihove odlomke iz kojih se moe iitati
vie korisnih podataka u izvorniku (ako je grki slijedi i latinski ekvivalent radi
lakega praenja) i prijevodu na hrvatski jezik.
STRABON (VII, 5-6)
5. [] L0 npuv oo ko o cp ov Aopt(ot ko ptoot ko
\qpoot, v o v \qot(ct voo \otvo kpkupo ko\ouvq ko \t,
kvtuv koo, o ptoot po, po \cyovq pcpov opuv
yp ot koo.
6. uopoou o ocpov k\coov o ptoou uoov oo
c v coyotov 0o\q uoot, \uotvovou ov t v
\oqpuv, ko vykooov ycupycv 1poco po ko \up ko o ycupyv
v0puv, o 0opot c\u. []
5. [] Sequitur Naron amnis, et qui apud eum sunt Daorizi, Ardiaei, Ple-
raei: quorum his propinqua est insula Corcyra Nigra, quam vocant, cum urbe
a Cnidiis condita. Ardiaeis vicina est Pharus, ante Parus dicta: est enim a Pariis
condita.
6. Ceterum Ardiaei a posterioribus Vardaei dicti sunt. Sed hos a mari,
quod latrociniis infestarent, in mediterranea abegerunt Romani, coegeruntque
22
A. Rcker 1893,336-337; H. Riter-Studnika 1956, 304; I. Degmedi 1961, 164-167. Degmedi spomi-
nje, izmeu ostaloga, slana vrela kod Narone oko kojih su se sueljavali Autarijati i Ardijejci (164), to nije mogue.
Vjerojatno je rije o dva omanja izvora na lokalitetu Slana voda kod Gabele koje spominje Patsch 1922, 43, b. 4, ali
bez ikakve vanosti, usto ni more nije daleko. Ima miljenja da je u vijesti o borbama Ardijejaca i Autarijata ak o
solanama na podruju Stona, ali i da je pria o slanim izvorima legenda, Lui 1966, 247, b. 25. Zanimljivo je to
Pseudoaristotel i Strabon piu da se sol dobiva iz vode samo u proljee (o opo), dakle nakon otapanja planinskih
snjegova, to nije sluaj kod Konjica i D. Vakufa.
23
Index Gazetteer 1944, VI, 80-85.
24
Hammond 1966; ael Kos 2005; Papazoglu 2007a; Dzino 2010; Eckstein 2012.
38
agriculturae vacare. Est autem regio ea sterilis atque aspera, neque agricolis
conveniens: ita ut ea gens deperierit prorsus. []
5. []Slijedi rijeka Naron i uz nju Daorsi i Ardijejci i Plereji, kojima je
blizu otok zvan Crna Korula i grad koji su osnovali Kniani. Ardijejcima je
blizu Hvar, prije zvan Par jer su ga osnovali Parani.
6. Ardijejci su kasnije prozvani Vardejcima. Rimljani su ih preselili od
mora u unutranjost jer su pljakali u gusarskim napadima i prisilili ih da obra-
uju zemlju. Ta zemlja bijae krevita, neplodna i nepogodna za ratarstvo, tako
da je taj narod gotovo propao. []
PTOLEMEJ (II, 16, 5)
[]v Ao\oo Aoopotot, p o Mc\kovtot ko Copoot
oou nopvotot ko zoptot ( i zoptot), []
[]in Dalmatia autem Daursii, supra quos Melcomenii et Vardaei, infra
hos deinde Narensii et Sardiatae, []
[]u Dalmaciji su Daorsi, iznad kojih su Melkumani i Vardejci. Ispod njih
su pak Narensiji i Sardiati, []
PLINIJE (III, 143)
Nunc soli prope noscuntur Cerauni decuriis XXIIII, Daversi XVII, Desitiates
CIII, Docleatae XXXIII, Deretini XIIII, Deraemistae XXX, Dindari XXXIII, Glinditio-
nes XLIIII, Melcumani XXIIII, Naresi CII, Scirtari LXXII, Siculotae XXIIII, populato-
resque quondam Italiae Vardaei non amplius quam XX decuriis. []
Sada se poblie zna samo za Ceraunije s 24 dekurije, Daorse sa 17,
Dezitijate sa 103, Dokleate s 33, Deretine s 14, Deremiste s 30, Dindare s 33,
Glindicione s 44, Melkumane s 24, Nare(n)sije sa 102, Skirtare sa 72, Sikulote
s 24 i negdanje pljakae Italije Vardejce s ne vie od 20 dekurija. []
CICERON (5, 9, 2)
Dicitur mihi tuus servus anagnostes fugitivus cum Vardaeis esse; de quo tu
mihi nihil mandasti, ego tamen, terra marique ut conquireretur, praemandavi,
et profecto tibi illum reperiam, nisi si in Dalmatiam aufugerit, et inde tamen
aliquando eruam. []
39
uo sam da je tvoj rob ita pobjegao Vardejcima; o njemu nisi mi nita
javio. Ja sam ipak zapovjedio da ga trae i na kopnu i na moru. Svakako u
ga pronai, jedino ako nije u Dalmaciju pobjegao, a i odanle u ga jednom
izvui. []
Prije rasprave o smjetaju i protegu Ardijejaca bilo bi korisno razmotriti
podrijetlo njihova imena. Iz prethodnih podataka vidljivo je da se na etno-
nim javlja u trima osnovnim oblicima: ptoot/Ardiaei, Copoot/Vardaei
i zoptoot. Oblik s poetnim frikativom s nalazi se u Aristofana iz Bizancija,
u jednome fragmentu Kasija Diona, u jednome rukopisu Strabonova teksta i u
bizantskoga kroniara Ivana Zonara iz 12. st.
25
Oito su u pitanju koruptele
oblika ptoot. Osnovu Sard- susreemo u Plinijevim Sardeates (III, 142) i Pto-
lemejevim zoptot/zoptot (II, 16, 5). Ima miljenja kako je rije o stabilnoj
i vrlo frekventnoj osnovi sar-, proirenoj s dentalom sard- u mediteranskome
okruju: Saron, Saros, Saronia, Sarda, Sardis, Sardabal, Sardeis, Sardinia,
Sardaeum Sardica/Serdica, Sardianum, Sardene, Sardn, Sardessus, Sarde-
usa, Sardonux, koja se dovodi u vezu s hidrotoponimom od korijena *sreu-
/*ser-/*sor- tei.
26
Drugi pak u mjesnim nazivima s osnovom Sard- (meu
njima i otok Sardinija) vide predindoeuropsko podrijetlo u znaenju umovita
gora.
27
Bilo je pokuaja da se Serdaioi (zLAAlCl), stanovnici Magna Grae-
cia u 5. st. pr. Kr.
28
, dovedu u vezu s Ardijejcima iz Agronova doba, ali bez
uspjeha.
29
J. Lui mislio je da Vardejce moe ubicirati u okolicu Dubrovnika
jer se tamo spominje brdo Vardija (mons Vardia).
30
Tumaenje je naivno jer
je rije o vrlo uestalu toponimu, najee oronimu, kakvih je na negdanje-
mu jugoslavenskom prostoru bilo poznato vie od ezdeset.
31
Varde su naje-
e dobri vidikovci i promatranice, iji je korijen germansko *wardn paziti,
nadgledati, koji je preko Mleana dospio do Vlaha i Osmanlija.
32
A. Mayer
sloio se s miljenjem S. Mladenova, koji je u Sardeates prepoznao korijen
serd-/sard-, ukljuivi tamo i traki toponim Serdica i narod Serdi, s indoeurop-
skim *

kerdho- krdo, pastir, pa bi Sardeati i Serdi bili ovari.


33
Podrijetlo imena
zoptoot/ptoot/Vard(i)aei Mayer je potraio u korijenu *sard-/*vard-, od
indoeuropskoga *sword- taman
34
to ne djeluje uvjerljivo. Ve se H. Krahe
dvoumio koji je oblik izvoran: ptoot, zoptoot ili Vardaei.
35
U vezi s osno-
25
Ukratko vidjeti u Mayer 1957, 352-353.
26
Battisti 1959, 35-40; Krahe 1964, 40; Villar et alt. 2011, 396-397.
27
Hubschmid 1953, 105.
28
Ime im je sigurno potvreno na natpisu (bronana ploa) pronaenom u Olimpiji u Grkoj, Dubois 2002, 36.
29
Mazzarino 1980, 310, b. 30.
30
Lui, 1966, 250.
31
Index Gazetteer 1944, VII, 129-131.
32
Dodig 2011, 839-840.
33
Mayer 1943, 180; Mayer 1959, 100.
34
Mayer 1959, 99.
35
Krahe 1925, 80.
40
vom Vard- zanimljive su usporedbe s hispanskim Varduli (C. Plinii, Naturalis
historia, III, 26-27; P. Melae, Cosmographia, III, 15). H. Iglesias u tumaenju
podrijetla njihova imena nudi tri tumaenja: 1. od korijena *bar(r)- stijena, 2.
Od osnove *bart(u)-/*bard(u)- mulj, blato, 3. Od korijena *var- u znaenju
voda, tekuica.
36
Dodajmo k tomu jo jedno miljenje da u Varduli imamo
hidronim, i to od baze *war-d- i sufiksa -ulo, s kojim se povezuju imena Var-
daei, Vardacates, Vardanes i Barduli.
37
I tu je osnova *wer-/*wor-/*wr
.
- voda,
rijeka prema miljenju J. Udolpha.
38
Spomenuti etnonimi i toponimi oznaavali
bi, dakle, itelje ili mjesta uz vodu ili rijeku. Navedene etimologije ne mogu nas
zadovoljiti. Smatramo da je osnovni etnonim ptoot, kako ga navode Poli-
bije, Apijan i Strabon. Tim prije to je Strabon izrijekom kae da su Ardijejci
kasnije prozvani Vardejci. Bez obzira na to to je krenuo od oblika Vardaei,
ini nam se da je prvi C. Angermann bio najblie rjeenju podrijetla etnonima
Ardiaei. On u skupini Vardaei, Vardacate (grad u Padskoj nizini, C. Plinii, III,
49), 8pu\t (dardanski kralj) i opo (narod u Makedoniji) vidi korijen var-
dh porasti, emu odgovara sanskrtsko rdhva visok i grko p0o uspravan.
Tako bi, dakle, Vardaei bili Bergwohner gortaci, brani.
39
Na slinom tragu
bio je i . eee koji u etnonimima i toponimima ptoot, pco,
40
po,
Ardea, Arduenna silva vidio latinsko arduus, visok, strm.
41
I F. Papazoglu etno-
nim ptoot protumaila je kao gortaci.
42
Prakeltski korijen *ardwo- visok
43

dobro se ouvao na keltskomu podruju: Ardena, Arduenna, Ardennes, Ardes
i dr.
44
Indoeuropska rekonstrukcija najblia je oblicima *wredh-/*werdh- rasti,
stajati uspravno, grki p0o uspravan, stslav. rod, rod, pleme, sanskrtski
vr
.
dhti rasti.
45
Sukladno laringalistima protokeltskomu *ardwo- odgovaralo bi
indoeuropsko *h
2
erHd
h
-wo-.
46
Ukratko, Ardijejci su Brani ili Gorani, to nije
daleko od pomisli da su ime dobili u prvobitnim stanitima u gorskim podruji-
ma Hercegovine i Crne Gore.
47
S jezine strane postoji jo u antikoj literaturi nekoliko prijepornih imena
koja se mogu odnositi na Ardijejce odnosno Vardejce. Plutarh u Usporednim
ivotopisima (8tot op\\q\ot) pie o gardistima Gaja Marija koji se naziva-
ju 8opuotou (var. 8opotou)
48
odnosno 8opuouv (var. 8opouv).
49
Po-
36
Iglesias 2009, 214-215.
37
Villar, Prosper 2005, 479-480.
38
Udolph 1990, 288
39
Angermann, 1888, 10.
40
Kastel u Prokopija sjeverno od Sofije (Dacia Mediterranea), RE, I, 614.
41
Detschew 1957, 23.
42
Papazoglu 2007, 198.
43
Matasovi 2009, 40-41.
44
Delamarre 2003, 51-52; Ernout, Meillet 2001, 45.
45
Mallory, Adams 2006, 189-190.
46
Zair 2012, 40. S manjim razlikama de Vaan, 52-53.
47
ael Kos 2005, 167-168; Papazoglu 2007, 198.
48
Plutarch, XLIII, 4, p. 584.
49
Plutarch, XLIV, 9, p. 590.
41
drijetlo njihova imena zadalo je glavobolju povjesniarima i jezikoslovcima.
Poistovjeivali su ih s hispanskim Vardulima, s Ardijejcima,
50
pa i s Afrikanci-
ma i Grcima. Teko je pretpostaviti da ih je Marije novaio u Iliriku, gdje nije
nikada djelovao ni vojno ni politiki. Moda je najblie istini da su Bardyaei
bili tako prozvani zbog njihove posebne obue (ilirske?), kakvu su nosile Mari-
jeve robovske skupine bez obzira na etniko podrijetlo.
51
Decim Junije Juvenal
u Satirama navodi izraz Bardaicus calceus (var. Bardiacus, Bardyacus),
52

oko ega su gramatiari i komentatori potroili mnogo tinte.
53
Pridjev Bardai-
cus tumaio se galskim reliktom (Bardi, gens Gallorum) ili prema Vardejcima
(Vardaei, gens Illyriorum).
54
Marko Valerije Marcijal u jednome epigramu kae
Lassi vardaicus quod evocati.
55
Marcijalov vardaicus identian je Juvenalovu
bardaicus, epitet vezan za izme. Julije Kapitolin, koji je napisao kratak ivoto-
pis cara Helvija Pertinaksa, govori da je car prodao na drabi odjeu svojega
prethodnika cara Komoda, meu njima i cuculli Bardaici,
56
to D. Neas Hraste
prevodi s bardske kabanice,
57
a u komentaru objanjava da su nazvane po
Bardima, nekom keltskom ili ilirskom plemenu.
58
Te su kabanice jo jednom
nale mjesto u Marcijalovim epigramima Urbica Lingonicus Tyrianthina bardo-
cucullus
59
i Gallia Santonico vestit te bardocucullo.
60
Istraivai antikoga odije-
vanja bardaicus opisuju kao vojniku cipelu ili izmu A military shoe or boot,
named after an Illyrian tribe,
61
a bardocucullus je plat s kapuljaom A type
of cucullus or hooded cloak, associated with Gaul and possibly named after the
Illyrian Bardaei.
62
Recentni komentatori Marcijalova opusa s.v. vardaicus piu
o izmama koje su bile od koe, posebice kozje koe, koja je imala intenzivan
miris, a njihov je naziv izveden od Bardaei or Vardaei, a people of Illyria.
63

Dakle, moemo utvrditi, s izvjesnom dozom opreza, da je ostao spomen na Ar-
dijejce u nazivima obue vardaicus/bardaicus i odjee bardocucullus/cucullus
Bardaicus.
Na temelju Strabonova podatka jo od kraja 19. st. poelo se Ardijejce
smjetati na obalu i primorje nasuprot otoku Hvaru, iji su pobornici bili G.
50
Mommsen II, 1920, 313.
51
Konrad 1994, 72-73.
52
Juvenalis, XVI, 13-14.
53
U biljekama 16. satire prireiva N. E. Lemaire naveo je sva dotadanja tumaenja s. 427-429.
54
Nettleship 1889, 393.
55
Martial I, IV, 4, 5.
56
SHA, VIII, 3.
57
Historia Augusta, 115.
58
Historia Augusta, 120.
59
Martial, I, I53, 5.
60
Martial, XIV, 128.
61
Cleland et al. 2007, 17.
62
Cleland et al. 2007, 17.
63
Moreno Soldevila 2006, 117.
42
Zippel
64
i neto kasnije C. Patsch.
65
Kao prilog tomu moe posluiti natuknica
Narona M. Flussa,
66
uz koju je priloen zemljovid prema istraivanjima H.
Kieperta i C. Patscha.
67
Na njemu su Ardiaei smjeteni oko polja Jezero (zva-
nog i Vrgorsko ili Vrgorako polje), jugoistono od Vrgorca i jugozapadno
od Ljubukoga, te na podruju krkoga dijela Ljubukoga, itluka i . Brijega,
na crti Radiii Lipno erin Ljuti Dolac. Veina istraivaa tridesetih do
sedamdesetih godina 20. st. ubicirala je Ardijejce u Poneretavlje, s lijeve ili
desne obale, ili na objema obalama rijeke Neretve.
68
Josip Lui pisao je o
migracijama Ardijejaca. Negdje iz unutranjosti u 4. st. sputaju se na desnu
obalu Neretve, zatim prelaze na lijevu obalu, ire se od Neretve do Ljea , pa se
u 2. st. nakon Gencijeva poraza vraaju na desnu obalu Neretve. Tu ih nalazi
Strabon. I konano, Rimljani su ih 135. godine porazili i prebacili u unutra-
njost gdje su izumrli.
69
Preokret je napravila F. Papazoglu, koja je objavila rad,
u kojemu je Ardijejce smjestila u poetnoj fazi u unutranjost Crne Gore, a na
vrhuncu moi u 3. i 2. st. bili su zaleu Rizonskoga zaljeva, odakle su proirili
vlast do Neretve i Ljea.
70
Bez obzira na jake argumente F. Papazoglu u mnogih
pisaca Ardijejci ostadoe na desnoj obali Neretve, djelomice u Makarskoj i
Vrgorskoj krajini, tu i tamo u Ljubukom polju i sjeveroistono od njega. Meu
njima spomenimo dvojicu autora, koji su napisali vrlo utjecajne monografije o
provinciji Dalmaciji G. Alfldyja
71
i J. J. Wilkesa
72
koji su Ardijejce ubicirali
uglavnom na podruju Vrgorca i Ljubukoga. Tamo su takoer smjeteni u naj-
opsenijem recentnom kartografskom djelu The Barrington Atlas of the Greek
and Roman World.
73
Najuporniji zagovaratelji smjetaja Ardijejaca nasuprot
Hvaru prema Strabonovoj vijesti bili su Ivo Bojanovski
74
i Marin Zaninovi.
75

I. Bojanovski pokuao je prikazati upravni kontinuitet od antike do srednjega
vijeka piui da ageru kolonije Narone u antici odgovara teritorij Ardijejaca, a
u srednjemu vijeku podruje Paganije.
76
Teko je prihvatiti da je Narona bila na
ardijejskomu podruju, koje je Gaj Marcije Figul 156. pr. Kr. odabrao za vojno
sjedite. Prije je rije o daorskome interesnom prostoru. to se tie Ljubuko-
ga s plodnim poljem i rijekom Trebiatom, kojih desetak milja sjeverozapadno
od Narone, moemo smjestiti u njemu manju autohtonu zajednicu (Scunasti),
64
Zippel 1879, 44-45
65
Patsch 1922, 43-51.
66
RE, XVI (1935), col. 1743-1755.
67
RE, XVI, col. 1745-1746. Na drugome zemljovidu s. v. Teuta, RE 5A (1934), 1147/1148, M. Fluss Ardijejce
locira u primorje izmeu Cetine i Neretve.
68
Pregled tih miljenja dao je J. Lui, 1966, 245-254.
69
Lui 1966, 254.
70
Papazoglu 2007, 190-205 (rad je prvi put tiskan 1963.).
71
Alfldy 1965., zemljovid II. na kraju knjige.
72
Wilkes 1969., 175.
73
Talbert 2000, zemljovid 20.4 Salona.
74
Bojanovski 1978, 176-178; Bojanovski 1988, 28.
75
Zaninovi 1992, 104-106.
76
Bojanovski 1978, 181.
43
po kojima je kasnije prozvan pagus Scunasticus. Podruje Brotnja i Mostara
vjerojatno je bilo u rukama Narensija koji su u Plinijevo doba (NH III, 143)
imali 102 dekurije. Sloenim je etnografskim i etnogenetskim problemima na
istonoj jadranskoj obali u prapovijesno i antiko doba najdublje i najopsenije
prila Marijeta ael Kos,
77
ije je djelo bogato opremljeno mnogim skicama i
zemljovidima. Ime se Ardijejaca nalazi na jedanaest zemljovida. Ipak, osjea
se izvjesna nesigurnost oko njihova smjetaja i protega. Ne ulazei iscrpno u
izvore i vrijeme na koje se odnose mape, moemo ih podijeliti u pet skupina: 1.
Ardijejci se nalaze u zaleu Boke kotorske, tri zemljovida (113, 121, 224
78
); 2.
Ardijejci su smjeteni u primorskome zaleu nasuprot Hvaru, na crti Vrgorac
Ljubuki itluk, tri zemljovida (172, 297, 377); 3. Ardijejci se nalaze na trima
mjestima: a) gornji tok Neretve, oko Rame i Konjica, b) Donja Hercegovina, na
crti Stolac Trebinje Risan, c) zaleu Ljea i Epidamna, dva zemljovida (181,
321); 4. Ardijejci se nalaze na trima mjestima: a) primorsko zalee na crti
Vrgorac Ljubuki, b) Donja Hercegovina, na crti Stolac Trebinje Risan, c)
zalee Ljea i Epidamna, dva zemljovida (229, 264); 5. Ardijejci su smjeteni
u unutranjost, na crti Posuje Konjic, jedan zemljovid (186). Koliko se moe
iitati iz odlomka posveena Ardijejcima i Autarijatima, autorica vjerojatnim
smatra da su Ardijejci ivjeli u unutranjosti u doba rata oko slanih izvora.
79

U prvoj polovici 3. st. susreemo ih u nizinskome dijelu rijeke Neretve, gdje
ih smjeta Strabon. Nakon toga rairili su se uz obalu sve do Rizona, pa i u
zalee Ljea.
80
Istraivai novijega doba o tome pitanju nemaju jedinstveno sta-
jalite. Raoul Baladi, prireiva Strabonove VII. knjige Geografije, Ardijejce
je locirao u unutranjost na crti od Bilee do Grahova,
81
Hermann Parzinger u
hercegovako-crnogorski ambijent od Zelengore do Durmitora,
82
Pierre Caba-
nes u Donju Hercegovinu u Popovo
83
kao Bruna Kunti-Makvi
84
i Yolande Ma-
rion,
85
Arthur M. Eckstein na dva mjesta u Popovo i u zalee Ulcinja i Ljea,
86

Selmedin Mesihovi u neke oblasti zapadne Hercegovine,
87
pa potom na
Kalinovaki plato i gornji tok rijeke Neretve (starija faza),
88
na Gatako polje,
s izlazom na more od Konavala do Boke (mlaa faza)
89
i u unutranjost istone
Hercegovine i Crne Gore (posljednja faza),
90
Robert Matijai u primorje od
77
ael Kos, 2005.
78
Na tome zemljovidu Narona je pobjegla na lijevu obalu Neretve.
79
ael Kos 2005, 168.
80
ael Kos 2005, 170-171.
81
Strabon Gographie, zemljovid na kraju knjige.
82
Parzinger, mapa 16, str. 261.
83
Cabanes 2002, mapa 4, str. 227.
84
Kunti-Makvi 2003, mapa, str. 5.
85
Marion 2006, 37, fig. 5.
86
Eckstein 2012, Map 1, p. VIII.
87
Mesihovi 2011, 63.
88
Mesihovi 2011a, 94.
89
Mesihovi 2011a, 138-139.
90
Mesihovi 2011a, 140, b. 385.
44
Makarske do Slivna,
91
a Veljko Pakvalin u primorje izmeu Cetine i Neretve.
92

Dankward Vollmer misli da su u zaleu Epidamna (Dirahija) u 3. st. bili Ardijej-
ci, o kojima govori Polibije (II, 12, 2), a da su Sardijejci (Sardiaier), koje spomi-
nje Dion Kasije (Fragment 49, 2-3), bili oko Bokokotorskoga zaljeva. Agron je
bio kralj Sardijejaca, a ne Ardijejaca. Kao prilog svojoj pretpostavci navodi da
je kraljica Teuta u Risnu imala svoje sjedite.
93
Slinu ubikaciju Ardijejaca ranije
je predloio N. G. L. Hammond,
94
a u novije doba Arthur M. Eckstein.
95
Takva
pretpostavka nije opravdana ni s jezine ni s topografske strane.
96
Arheolozi
mogu posredno pomoi u rjeavanju etnogeneze Ilira, Panona i Kelta. Arhe-
oloke injenice u sadanjemu stanju istraenosti na prostoru izmeu Cetine i
Neretve u eljeznome dobu govore o srednjodalmatinskoj kulturnoj skupini.
97
U
osvrtu na lanak B. Marijana o eljeznome dobu na junojadranskom podruju
D. Peria osporava smjetaj Ardijejaca oko donjega toka Neretve, jer su tu Da-
orsi imali izlaz na more, te navodi da je njihova postojbina bila u unutranjosti
Crne Gore, odakle su se proirili do jadranske obale.
98
Istraivanja na dionici
autoceste, na crti Zagvozd Rava Vrgorac, nisu mnogo pomogla u rjeava-
nju misterije tko je nastanjivao taj prostor u eljezno i helenistiko doba jer su
nalazi iz toga doba vrlo oskudni.
99

itelji istone jadranske obale dobili su reputaciju opasnih gusara, poevi
od Histra i Japoda do Liburna i Delmata.
100
Ukratko, Iliri su postali simbol gu-
sarstva.
101
Uz bok njima svakako su i Ardijejci, ne samo prema antikim izvo-
rima nego i po tvrdnjama mnogih istraivaa, poevi od H. A. Ormeroda
102

do M. ael Kos
103
i G. Bandellija.
104
Govorilo se da je gusarstvo uroeno
(endemic) ilirskim narodima i plemenima.
105
Znai li to da su Ardijejci imali
jadransku obalu od Makarske do Gradca (ili Ploa) kao polaznu bazu za gu-
sarske pohode ako prihvatimo da su bili smjeteni na desnoj obali Neretve na-
suprot otoku Hvaru? Teko odriva pretpostavka koju ne potvruju povijesni ni
arheoloki izvori. Moda je vijest o Ardijejcima blizu Hvara Strabonova odraz
dana kada su Ardijejci bili u ekspanziji i kada je Hvar bio pod njihovom do-
91
Matijai 2009, 264, zemljovid Starosjedilaki narodi.
92
Pakvalin 2012, karta III, str. 33.
93
Vollmer 1990, 38-39. Slino i Ercolani, Livadiotti 2009, 15, 32, b. 52.
94
Hammond 1968, mapa 2, str. 5. Ipak je na oba mjesta u njega rije o Ardijejcima.
95
Eckstein 2012, Map 1, p. VIII. Identian primjer kao i u Hammonda.
96
O tome ael Kos 2005, 265.
97
ovi 1986, 70 (Dalmatische Gruppe), sl. 6; ovi 1987, 448-454; Garaanin 1988, karta 2, str. 78.
98
Peria 2003, 100., prema F. Papazoglu.
99
Arheoloka istraivanja, 2011.
100
Ormerod 1924, 166-167.
101
Fuscani, Marcaccini 2002, 105.
102
Ormerod 1924, 170-174, 184. Na priloenome zemljovidu Ardijejci su smjeteni od Makarske do Rame.
103
ael Kos 2002, 137-155.
104
Bandelli 2004, 61-68.
105
Dell 1967, 344.
45
minacijom, kako neki misle?
106
Istina, H. Dell pisao je da se ne moe govoriti o
intenzivnijemu ilirskom gusarstvu Liburna i Ardijejaca prije 231. Prema njegovu
mnijenju ni tadanja plovila (lembi) nisu bila prikladna za takve pothvate.
107
S
njim se ne slae G. Bandelli koji pie da je Jadran glede gusara bio nesiguran
za plovidbu.
108
U rimsko-ilirskim ratovima (229. 168. pr. Kr.) glavna ratna
pozornica bila je u junome Jadranu i Jonskome moru te priobalju. U prvome
ratu (229. 228. pr. Kr.) operacije se odvijaju na potezu od Krfa, Apolonije
i Epidamna do Ljea i Risna,
109
u drugome (219. 218. pr. Kr.) od Apolonije
i Epidamna do Risna i marginalno do Hvara radi uloge Demetrija Hvarsko-
ga
110
te u treemu (169. 167. pr. Kr.) od Apolonije i Epidamna do Skodre
i Meduna.
111
Bacimo li pogled na plovidbene putove u Jadranskom i Jonskom
moru, uoit emo da je vrlo gust promet tekao morskim putom izmeu june
Italije (Apulija, Kalabrija, Salento) i obale Ilirije i Epira, od Brindizija i Hidrunta
prema Drau, Apoloniji i Krfu.
112
Upravo tamo odvijaju se i gusarske akcije na
trgovake brodove koji ulaze u Jadransko more ili se vraaju iz njega.
113
Uosta-
lom, dosta je spomenuti da se na istonoj obali Otranta nalaze dva vrlo vana
trgovaka, gospodarska i strateka sredita Dyrrachium i Apollonia. Ne ree li
pjesnik Katul svojedobno Duracchium, Hadriae tabernam (Dirahij, jadransku
krmu)?
114
to time elimo rei? Ako su Ardijejci bili pomorski narod, ako su
poduzimali gusarske akcije u junom Jadranu, Otrantu i Jonskom moru, ako
su Rimljani zabranili Teuti da plovi dalje od Ljea s vie od dva nenaoruana
broda,
115
sve to govori da su Ardijejci imali uporita i sjedita blizu junoga Ja-
drana. Svi izvori koji piu o rimsko-ilirskim sukobim u 3. i 2. st. pr. Kr. (Polibije,
Apijan, Livije, Dion Kasije) ne spominju ue Neretve i Neretvanski kanal. Usto,
Teuta se nakon izgubljena rata povukla u Risan.
116
U Risnu je pronaena velika
koliina novca iz razdoblja 3. 2. st. pr. Kr., to govori o njegovoj vanosti.
117

Genciju bijae blizak Skadar.
118
Zakljuak koji se namee glasi: Ardijejci su u
3. i 2. st. pr. Kr. imali boravite i sjedite u primorju i zaleu Boke kotorske, oko
gradova Risna, Kotora i Tivta odnosno u irem opsegu od Epidaura i Meduna
do Skadra, djelomice asimiliravi ili nametnuvi vlast manjim narodima na tom
106
Coppola 1993, 27-28. Slino i Dino 2008, 187.
107
Dell 1967, 348-349. O lembima i njihovim osobinama u Hckmann 2000, 136-142.
108
Bandelli 2004, 67.
109
ael Kos 1986, skica 2, 86.
110
ael Kos 1986, skica 3, 87.
111
ael Kos 1986, skica 5, 95.
112
Arnaud 2006, 47, fig. 2.
113
Za trgovinu i gusarstvo u Otrantu vidjeti Lombardo 2004, 56-57; ael Kos 2002, 139-140.
114
Catulli, XXXVI, 15.
115
Errington 1989, 90.
116
Patsch 1922, 49: Teuta je pobjegla u Risan, koji je, ini se, zbog svojega sredinjeg poloaja u Kotorskom
zaljevu postao glavnim gradom zemlje; ael Kos 2005, 255.
117
Ujes Morgan 2011, 128-129. Autorica pie da je Risan bio njezino upravno sjedite, 129.
118
Patsch 1922, 50, zakljuuje: Za Gencija teite drave premjestilo se dublje na jug u Skadar, gdje ga je
porazio Lucije Anicije.
46
podruju. Njihova postojbina bilo je u ranijemu razdoblju planinsko podruje
od Zelengore do Durmitora, odakle su se spustili prema moru. Sredinom 4. st.
ne spominje ih Pseudo-Skilak u primorskim krajevima.
119
Auktori koji su smjestili
Ardijejce prema Strabonovoj vijesti nasuprot Hvaru (uglavnom osovina Vrgorac
Ljubuki itluk), nisu objasnili gdje su bile luke i glavna sredita Ardijeja-
ca, odakle bi izvirala njihova pomorska mo. Nemamo nikakvih povijesnih,
jezinih i arheolokih dokaza da Ardijejce od 3. do 2. st. pr. Kr. smjestimo u
primorje izmeu Makarske i Ploa, jo manje u unutranjost. Po svemu sudei,
Ardijejci su bili pod jakim helenskim utjecajem, sluili su se novcem, imali su
dvorsku elitu koja je poznavala grki, dijelom i latinski jezik slino susjednim
Daorsima. Ako bi netko povukao paralelu izmeu gusara i Ardijejaca i sred-
njovjekovnih Neretvana, ne bi za takvu tvrdnju imao dokaze. Bez obzira na
mit o neretvanskim gusarima, ni u antici ni u ranome srednjem vijeku nemamo
dokaza da je ue Neretve bilo poprite organiziranih morskih predatora. Ni
u Ivana akona u 9. st. nemamo jasne potvrde za to.
120
Vijesti koje se odnose
na Narentane i Marijane (Narrentani, Mariani/Marani
121
) 9. 11. st. uglav-
nom se odnose na srednjodalmatinske otoke i Makarsku, ne na deltu Neretve i
mjesta oko nje. Ako Donado da Lezze (15. st.) kae: nela qual fiumara (sc.
di Narenta) si potria tener tutta larmata dei mondo, senza alcun pericolo, et
li legni potriano star 100 anni nel fiume che mai si guastariano,
122
to hoe
rei da se u delti Neretve moe skriti mornarica cijeloga svijeta i da lae mogu
ostati u vodi sto godina bez oteenja, to ne znai da je Neretva bila idealna
luka i poligon za lae i brodove. Glavno plovilo Neretvom i rukavcima ostao
je amac zvan trupica.
123
U povijesnim izvorima od sedmoga do dvanaestoga
stoljea, do prvoga spomena luke i pristanita Driva (Narentum Forum Narenti)
1186.,
124
nemamo nikakvih podataka koji se odnose na ue Neretve.
Na kraju treba prozboriti koju o smjetaju Ardijejaca nakon to su ih Ri-
mljani prisilno raselili u unutranjost, kada ih spominje Plinije sa samo 20 deku-
rija. S tim u svezi zanimljivo se vratiti na Ciceronovu korespondenciju s Publijem
Vatinijem, kada Vatinije pie Ciceronu (V, 9, 2) da je uo kako mu je rob ita,
koji je vien prije toga u Naroni, pobjegao Vardejcima. Na temelju toga za-
kljuivalo se da Vardejci nisu daleko od Narone i Delmata.
125
Ipak, treba imati
119
Najnovije izdanje s komentarom Skylax Periplous, G. Shipley, 2011., 105-109.
120
Novije izdanje Diacono Istoria, L. A. Berto, 1999. O zbivanjima u Poneretavlju u ranome srednjem vijeku
Ani 2011, 17-43.
121
Pitanje tko su bili Mariani/Marani, iudex Mari(a)norum, Maronia u interamniju Cetine i Neretve jo nije
rijeeno na zadovoljavajui nain, Gunjaa 1975, 73-127; Pitea 2005, 216.
122
da Lezze 1909, 190.
123
Macan 1990, 88-99.
124
Toi 1987, 43.
125
Cicero, komentar D. R. Shackleton Bailey, 424; Zaninovi 1992, 106, koji pie da su Ardijejci i nakon
preseljenja, barem jednim dijelom i dalje bili negdje u podruju Narone te da su i dalje graniili s Delmatima, za to
nema konkretnih dokaza. Ardijejce u 35. 33. pr. Kr. oko Narone, na lijevu obalu Neretve, locira i Pajqkowsky 2000,
270, Karte XI, ali ih smjeta i na vrelo Neretve ispod Zelengore.
47
u vidu da je Dionizije pobjegao iz Rima u Naronu, to je po tadanjim uvjetima
znailo oko 18 dana puta,
126
jo k tomu s gomilom knjiga. Bio je, dakle, po-
kretan i spreman na dalek bijeg. Imamo li u vidu da 20 dekurija Ardijejaca,
koliko navodi Plinije, ini sveukupno oko 5 000 eljadi,
127
njihov teritorij nakon
preseljenja nije bio velik.
128
Miljenja smo da su Rimljani preselili Ardijejce na
podruje Podveleja. To je krka visoravan koja se protee izmeu Velei, Bia
i Bijeloga Polja duljine 10 15 km, na nadmorskoj visini 700 1200 metara,
irine 4 6 km i povrine oko 16 116 ha, pogodna jedino za stoarstvo.
129
Po
popisu iz 1991. u est sela opine Mostar i dva sela opine Nevesinje ivjelo
je 4124 stanovnika.
130
Podveleje je od mora na uu Neretve udaljeno oko
65 km cestovnom vezom, vjerojatno je bilo u sklopu rimskoga Ilirika 2. 1.
st. pr. Kr., pa su rimske snage mogle intervenirati ako bi ratniki duh obuzeo
Ardijejce. Radi usporedbe, udaljenost Narona Delminij iznosi 76 km (zrana)
odnosno 92 km (cestovna), koliko je priblino i udaljenost od Podveleja do
Delminija. Tako bi se kretanje Ciceronova bjegunca Dionizija moglo uklopiti u
navedene okvire.
IZVORI
Appiani Alexandrini Appiani Alexandrini, Romanarum historiarum
quae supersunt, ed. F. Didot, Parisiis, MD-
CCCXL.
Aristophanis Excerptorum Constantini de natura animalium,
pars I: Aristophanis historiae animalium
epitome, ed. S. P. Lambros, Berolini, 1885 (re-
print W. de Gruyter, Berlin, 2011).
Aristotelis opera Aristotelis opera omnia, ed. F. Dbner, U. C.
Bussemaker, A. Heitz,
vol. IV, Parisiis, MDCCCLXXVIII.
Athenaei Deipnosophistarum Athenaei Naucratitae Deipnosophistarum, ed.
I. Schweighaeuser, Argentorati, T. II, 1802., T.
IV, 1804.
Catulli Carmina Catulli, priredio i preveo D. kiljan,
Zagreb, 1979.
126
Sapek 2007, 164. Autor misli da je na kraju Dionizije pobjegao u Dalmaciju (na delmatski teritorij), 166, b.
73, kao to je Vatinije u pismu Ciceronu ranije pretpostavio. Razlog to je odabrao Naronu za bijeg, pa Vardejce i na
kraju Delmate, on tumai to su nestabilne regije gdje se vode ratovi idealno mjesto za bijeg jednoga roba.
127
Mesihovi 2011, 68, tabla 1.
128
Mirko Markovi, nakon opisa potiskivanja Ardijejaca u unutranjost prema Strabonu, smjeta ih oko plani-
ne Ardius-a, tj. Biokova , piui da je to suh i kamenit kraj nepogodan za zemljoradnju, Markovi 1985, 158. Kako
izgleda, on smjetaj i kasnije preseljenje Ardijejaca vee za Biokovo, za to nema uporita.
129
Peco 1990, 13., mapa str. 11.
130
Stanovnitvo 1995, 182-184, 188-190.
48
Cassii Dionis Cassii Dionis Cocceiani, Historiarum Romana-
rum quae supersunt, ed.
U. P. Boissevain, I, Berolini, MDCCCLXXXXV.
Cicero Cicero, Epistulae ad familiares, vol. II, 47-
43 B.C., ed. D. R. Shackleton Bailey, Oxford,
2004.
Diacono Istoria Giovanni Diacono, Istoria Veneticorum, ed. L.
A. Berto, Bologna, 1999.
Geographie Ptolemaeus O. Cuntz, Die Geographie des Ptolemaeus,
Berlin, 1923. (repr. 1975).
Juvenalis D. Junii Juvenalis, Sexdecim Satirae, rec. N. E
Lemaire, Parisiis, MDCCCXXV.
Martial Martial Epigrams, vol. I-II, trans. W. C. A. Ker,
London-New York, MCMXIX-MCMXX.
Pline LAncien Pline LAncien, Histoire Naturelle, Livre III, ed.
H. Zehnacker, Paris, 2004.
Plutarch Plutarchs Lives, vol. IX, trans. B. Perrin, Loeb,
London-Cambridge,
MCMLIX
Polybii Historiarum Polybii Historiarum reliquiae: Graece et La-
tine cum indicibus, ed. F. Dbnero, Parisiis,
MDCLXXX.
Ptolemaei Geographiae Claudii Ptolemaei Geographiae libri VIII, ed. F.
G. Wilberg, Essendiae, MDCCCXXXVIII.
SHA Scriptores Historiae Augustae, transl. D. Magie,
London-New York, MCMXXII.
Skylax Periplous Pseudo-Skylaxs Periplous: The Circumnavigati-
on of the Inhabited World, Text, Translation and
Commentary G. Shipley, Devon, 2011.
Stephani Ethnica Stephani Byzantii Ethnica, vol. I: A-l, rec. M.
Billerbeck, Berolini, MMVI.
Stephani ethnicorum Stephani Byzantii ethnicorum quae supersunt, T.
I, A. Meinekii, Berolini, MDCCCXLIX.
Strabon Gographie Strabon, Gographie, Tome IV,
ed. R. Baladi, Paris, 1989.
Strabonis Geographica Strabonis Geographica curantibus C. Mllero
et F. Dbnero, Parisiis, MDCCCLIII.
Suidae lexicon Suidae Lexicon, rec. I. Bekkeri, Berolini, 1854.
T. Livi T. Livi, Ab urbe condita, T. VII, B. XXVI-XXVII,
transl. F. G. Moore, London, MCMXLIII.
49
T. Livii Patavini T. Livii Patavini, Historiarum: Ab urbe condita
libri qui supersunt omnes, ed. J. B. L. Crevierii,
Oxonii, MDCCCXXI.
Zonarae Ioannis Zonarae, Annales, rec. M. Pinderi, T. II,
Bonnae, MDCCCXLIV.
Literatura:
Alfldy 1965 G. Alfldy, Bevlkerung und Gesellschaft der
rmischen Provinz Dalmatien, Budapest.
Ani 2011 M. Ani, Miho Barada i mit o Neretvanima,
Povijesni prilozi 41, Zagreb, 17-43.
Angermann 1888 C. Angermann, Beitrge zur Deutung antiker
Namen, Jahrbcher fr Classische Philologie,
24, 1888, Leipzig, 1-11.
Arnaud 2006 P. Arnaud, La navigation en Adriatique daprs
les donnes des gographes anciens, in:: Les
routes de lAdriatique antique- Gographie et
conomie/Putovi antikog Jadrana-Geografija
i gospodarstvo, Bordeaux-Zadar, 39-53.
Arheoloka istraivanja 2011 Arheoloka istraivanja na trasi autoceste u
Zabiokovlju i Plini, ur. M. Tomasovi, Makar-
ska.
Bandelli 2004 G. Bandelli, La pirateria adriatica di et repu-
blicana come fenomeno endemico, Hespera,
19, Roma, 61-68.
Battisti 1959 C. Battisti, Sostrati e parastrati nellitalia prei-
storica, Firenze.
Bearzot 2004 C. Bearzot, I Celti in Illiria. A proposito del frg.
40 di Teopompo, in DallAdriatico al Danubio:
LIllirico nellet greca e romana. Atti del con-
vegno internazionale, ed. G. Urso, Cividale del
Friuli, 25-27 settembre 2003, Pisa, 63-79.
Bojanovski 1978 I. Bojanovski, Stanje i problemi antikih istrai-
vanja u Hercegovini, Tribunia 4, Trebinje, 161-
188.
Bojanovski 1988 I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u rimsko
doba, Sarajevo.
Cabanes 2002 P. Cabanes, Iliri od Bardileja do Gencija, pre-
vela V. Lisii, Zagreb.
50
Cambi 1980 Cambi, N. Antika Narona urbanistika to-
pografija i kulturni profil grada, u (. Rapani,
ur.): Dolina rijeke Neretve od prethistorije do
ranog srednjeg vijeka, Split, 1980.,127-153.
Cleland et al. 2007 L. Cleland, G. Davies and L. Llewellyn-Jones,
Greek and Roman dress from A to Z, London-
New York.
Coppola 1993 A. Coppola, Demetrio di Faro, Roma.
Counillon 2006 P. Counillon, Le Priple du Ps. Scylax et
lAdriatique, in: Les routes de lAdriatique an-
tique - Gographie et conomie/Putovi anti-
kog Jadrana - Geografija i gospodarstvo, Bor-
deaux-Zadar.
da Lezze 1909 D. da Lezze, Historia Turchesca 1300-1514,
Bucure;ti.
de Vaan 2008 M. de Vaan, Etymological Dictionary of
Latin and the other Italic Languages, Lei-
den-Boston.
ovi 1987 B. ovi, Srednjodalmatinska grupa, Praistorija
jugoslovenskih zemalja, V, ur. A. Benac, Sara-
jevo, 442-480.
Degmedi 1961 I. Degmedi, Amantini, Vjesnik Arheolokog
muzeja u Zagrebu, Zagreb, 140-180.
Delamarre 2003 X. Delamarre, Dictionnaire de la langue gaulo-
ise, Paris.
Dell 1967 H. Dell, The Origin and Nature of Illyrian Pira-
cy, Historia, XVI, Wiesbaden, 344-358.
Detschew 1957 D. Detschew, Die thrakischen Sprachreste,
Wien.
Dodig 2011 R. Dodig, Etnika, konfesionalna i regionalna
imena i nadimci u Hercegovini XV.-XIX. st., u:
Hum i Hercegovina kroz povijest, I, ur. I. Lui,
Zagreb, 833-866.
Dubois 2002 L. Dubois, Inscriptions grecques dialectales de
Grande Grce, Genve.
Dzino 2008 D. Dzino, Strabo 7.5 and Imagnary Illyricum,
Athenaeum, vol. XCVI, fasc. 1, Pavia, 2008,
173-192.
Dzino 2010 D. Dzino, Illyricum in Roman Politics 229 BC-
AD 68, Cambridge, New York.
51
Eckstein 2012 A. M. Eckstein, Rome enters the Greek East,
Chichester.
Ercolani, Livadiotti 2009 A. Ercolani, U. Livadiotti, Appiano, La conqui-
sta romana dei Balcani: Libro Illirico, Lecce.
Errington 1989 R. M. Errington, Rome and Greece to 205 B.C.,
in: The Cambridge Ancient History, Vol. VIII,
eds. A. E. Astin et al., Cambridge, 81-106.
Ernout, Meillet 2001 A. Ernout, A. Meillet, Dictionnaire timologique
de la langue latine, 4 d., Paris.
4anuneee 2009 A. 4anuneee, KEPLTCKHE PHHFBHCTH-
-ECKHE OCTATKH KFOBOCTO-HOH
EBPORL, in: Acta Linguistica Petropolitana,
Russian Academy of Science, V/1, ed. N. N.
Kazansky, St. Petersburg, 275299.
Fluss 1935 M. Fluss, Narona, RE XVI, 1935, 1743-1755.
Fuscagni, Marcaccini 2002 S. Fuscagni, C. Marcaccini, Illiri, hostes com-
munes omnium: limmagine di una conquista,
in: Identit e prassi storica nel Mediterraneo
Greco, ed. L. Moscati Castelnuovo, Milano,
103-113.
Garaanin1988 M. Garaanin, Nastanak i poreklo Iliria, u: Iliri
i Albanci, ur. M. Garaanin, Beograd, 9-80.
Gunjaa 1975 S. Gunjaa, Morstici i Mariani nisu Neretljani,
u: Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji,
sv. III, Zagreb, 73-127.
Hammond 1966 N. G. L. Hammond, The Kingdoms in Illyria
circa 400-167 B.C., The Annual of the British
School at Athens, 61, Athens, 239-253.
Hammond 1968 N. G. L. Hammond, Illyris, Rome and Macedon
in 229-205 B.C., The Journal of Roman Stu-
dies, Vol. 58, 1-21.
Hckmann 2000 O. Hckmann, Stern rams in Antiquity, Nauti-
cal Archaeology 29/1, London, 136-142.
Iglesias 2009 H. Iglesias, Les Vardules ou Guipuzcoans de
lantiquite, Philologia Hispalensis 23, Sevilla,
201-216.
Imamovi 2007 E. Imamovi, Arheoloka topografija Donje
Neretve prethistorijskog i antikog doba, Slovo
Gorina, 29, Stolac, 105-109.
Index Gazetteer 1944 Yugoslavia, Index Gazetteer showing Place-
52
names on 1:100,000 Map Series, Cairo,
1944.
Konrad 1994 Cristoph F. Konrad, Plutarchs Sertorius: A Hi-
storical Commentary, Chapel Hill.
KP Klaudios Ptolemaios: Handbuch der Geograp-
hie, Her. A. Stckelberger und G. Grahoff, 1-
2, Basel, 2006.
Krahe 1925 H. Krahe, Die alten balkanillyrischen geograp-
hischen Namen, Heidelberg, 1925.
Krahe 1964 H. Krahe, Unsere ltesten Flussnamen, Wiesba-
den.
Kunti-Makvi 2003 B. Kunti-Makvi, Podruje rimskog Ilirika pred
dolazak Hrvata, u: Povijest Hrvata, I, Srednji
vijek, Zagreb, 5-38.
Lombardo 2004 M. Lombardo, Il Canale dOtranto tra il IV e il
III secolo, I Greci in Adriatico 1, Hespera, 15,
Roma, 49-59.
Lui 1966 J. Lui, O migracijama ilirskog plemena Ardi-
jejaca, iva antika, 16, Skopje, 245-254.
Macan 1990 T. Macan, Iz povijesti donjega Poneretavlja, Za-
greb-Klek.
Mallory, Adams 2006 J. P. Mallory, D. Q. Adams, The Oxford Intro-
duction to Proto-Indo-European and the Proto-
Indo-European World, Oxford.
Marion 2006 Y. Marion, Strabon et lIllyrie. Essai de
cartographie, in: Les routes de lAdriatique
antique - Gographie et conomie/Putovi
antikog Jadrana - Geografija i gospodarstvo,
Bordeaux-Zadar, 31-38.
Markovi 1985 M. Markovi, Opis Panonije i Ilirika u Strabo-
novoj Geografiji, Geografski glasnik, 47, Za-
greb, 153-161.
Matasovi 2009 R. Matasovi, Etymological Dictionary of Proto-
Celtic, Leiden-Boston.
Matijai 2009 R. Matijai, Povijest hrvatskih zemalja u antici
do cara Dioklecijana, Zagreb.
Mayer 1957-1959 A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, I-II,
Schriften der Balkankommision, Linguistischen
Abteilung XV, Wien.
Mayer 1943 A. Mayer, Stridon, Viestnik Hrvatskoga
53
arkeolokoga drutva, N. S.,
sv. XXII- XXIII, Zagreb, 175-185.
Mazzarino 1980 S. Mazzarino, Il basso impero: antico, tardo
antico ed ra constantiniana, vol. II, Bari.
Mesihovi 2011 S. Mesihovi, Plinijevske peregrinske civitates
na prostoru dananje
Bosne i Hercegovine, Vjesnik za arheologiju i
povijest dalmatinsku,
104, Split, 55-78.
Mesihovi 2011a S. Mesihovi, , Sarajevo (digitalno
izdanje).
Mommsen II, 1920 T. Mommsen, Rmische Geschichte, vol. II,
Berlin.
Moreno Soldevila 2006 R. Moreno Soldevila, Martial Book IV. A Com-
mentary, Leiden- Boston.
Nettleship 1889 H. Nettleship, Contributions to Latin
Lexicography, Oxford.
Ormerod 1924 H. A. Ormerod, Piracy in the Ancient World,
Liverpool (reissued Totowa, 1978).
Pajkowski 2000 W. Pajkowsky, Die Illyrier: Illyrii proprie dicti,
Poznan.
Papazoglu 2007 F. Papazoglu, O teritoriji ilirskog plemena Ardi-
eja, u: Iz istorije antikog Balkana, ur. V. oki,
Beograd, 190-205.
Papazoglu 2007a F. Papazoglu, Poreklo i razvoj ilirske drave, u:
Iz istorije antikog Balkana, ur. V. oki, Beo-
grad, 42-63.
Papazoglu 2007b F. Papazoglu, O zavisnom seljatvu i kolektiv-
nom ropstvu na srednjobalkanskom prostoru, u:
Iz istorije antikog Balkana, ur. V. oki, Beo-
grad, 20-29..
Papazoglu 2007c F. Papazoglu, Srednjobalkanska plemena u
predrimsko doba, Beograd.
Parzinger 1991 H. Parzinger, Archologisches zur Frage der
Illyrier, Bericht der rmisch-germanischen Kom-
mission, Band 72, Mainz, 205-261.
Pakvalin 2012 V. Pakvalin, Antiki sepulkralni spomenici s po-
druja Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
54
Patsch 1922 C. Patsch, Historische Wanderungen im Karst
und an der Adria. Die Herzegowina einst und
jetzt, Schriften zur Kunde der Balkanhalbinsel,
Neue Folge, Erster Band, Forschungsinstitute fr
Osten und Orient, Wien.
Peco 1990 A. Peco, Mikrotoponimija Podveleja, ANUBiH,
Sarajevo.
Peria 2003 D. Peria, B. Marijan, eljezno doba na ju-
nojadranskom podruju (istona Hercegovina,
juna Dalmacija), Split, 2001, u: Obavijesti
HAD-a, XXXV/2, Zagreb, 90-103.
Pitea 2005 A. Pitea, Istraivanja srednjovjekovnih lokali-
teta kod crkve sv. Nikole u Dolu i sv. Marije u
Poselju (Velom Selu) na otoku Visu, Vjesnik za
historiju i povijest dalmatinsku, Split, 213-241.
Radt 2007 S. Radt (hg.), Strabons Geographika, Band 6,
Buch V-VIII: Kommentar, Gttingen.
RE Paulys Realencyclopdie der classischen Alter-
tumswissenschaft, ed. Wissowa-Kroll, Stuttgart,
1893-.
Riter-Studnika 1956 H. Riter-Studnika, Vegetacijske slike sa terito-
rija budueg jezera jablanike hidrocentrale,
Nae starine, III, Sarajevo, 299-305.
Rcker 1893 A. Rcker, Salzquellen in Bosnien-Hercegovina,
Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien
und der Hercegovina, I, Wien, 336-337.
Shrimpton 1991 G. S. Shrimpton, Theopompus the Historian,
Montreal.
Sapek 2007 D. Sapek Fugiamus nos? Quo fugiamus? The
escape from or to? Dionysiuss case, in: Haec
mihi in animis vestris templa. Studia Classica in
Memory of Prof. Lesaw Morawiecki, ed. P. Ber-
dowski and B. Blahaczek, Rzeszw, 151-169.
Stanovnitvo 1995 Stanovnitvo Bosne i Hercegovine: Narodnosni
sastav po naseljima, Dravni zavod za statisti-
ku RH, Zagreb.
Sui 1953 M. Sui, Gdje se nalazilo jezero iz 24. poglav-
lja Pseudo Skilakova Peripla, Glasnik Zemalj-
skoga muzeja u Sarajevu, VIII, Sarajevo, 1953,
111-129
55
ael Kos 1986 M. ael Kos, Zgodovinska podoba prostora
med Akvilejo, Jadranom in Sirmijem pri Kasiju
Dionu in Herodijanu, Ljubljana.
ael Kos 2002 M. ael Kos, From Agron to Genthius: Large
Scale Piracy in the Adriatic, I Greci in Adriatico
1, Hespera, 15, Roma, 137-155.
ael Kos 2005 M. ael Kos, Appian and Illyricum, Ljubljana.
ael Kos 2011 M. ael Kos, Peoples on the northern fringes of
the Greek world: Illyria as seen by Strabo, in:
LIllyrie mridionale et lpire dans lantiquit
V/2, ed. J. L. Lamboley et M. P. Castiglioni,
Paris, 2011, 617-629.
Toi 1987 . Toi, Trg Drijeva u srednjem vijeku, Sarajevo.
Udolph 1990 J. Udolph, Die Stellung der Gewssernamen
Polens innerhalb der
alteuropischen Hydronymie, Heidelberg.
Ujes Morgan 2011 D. Ujes Morgan, Ancient Greek Coin find from
Risan, in: LIllyrie mridionale et lpire dans
lantiquit V, vol. 1, Paris, 115-132.
Villar, Prsper 2005 F. Villar, B. M. Prsper, Vascos, Celtas e Indoeu-
ropeos genes e lenguas, Salamanca.
Villar et alt. 2011 F. Villar, B. M. Prsper, C. Jordn, M. Pilar Fer-
nndez lvarez, Lenguas, Genes y Culturas En
La Prehistoria de Europa y Asia Suroccidental,
Salamanca.
Vollmer 1990 D. Vollmer, Symploke: Das bergreifen der r-
mischen Expansion auf den griechischen Osten,
Stuttgart.
Wilkes 1969 J. Wilkes, Dalmatia: History of the provinces of
the Roman Empire, London.
Zair 2012 N. Zair, The Reflexes of the Proto-Indo-Europe-
an Laryngeals in Celtic, Leiden, 39-41
Zaninovi 1992 M. Zaninovi, Pomorstvo Ardijejaca temelj nji-
hove moi, Opuscula archaeologica 16, Za-
greb, 103-115.
Zippel 1877 G. Zippel, Die Rmische Herrschaft in Illyrien bis
auf Augustus, Leipzig (reprint Aalen, 1974.).


56
S U M M A R I U M
DE ARDIAEIS NOTAE
Auctor de situ et propagatione gentis Illyriorum Ardiaeorum (Vardaeo-
rum) disputat, veteres origines nominantes de Ardiaeis afferens. Nomen Ar-
diaei (ptoot) cum adiectivo arduus, quod altus aut praeruptus sensum ha-
bet. Restitutio Indoeuropaea formis *wredh-/*werdh-, crescere, Graece p0o
proxima est, propterea Ardiaei Montani valet. Igitur provide firmare possu-
mus memoriam super Ardiaeos in appellatione calceamentorum vardaicum aut
bardaicum et in appellatione vestitus bardocucullum aut cucullum Bardaicum
reliquisse. Loca natalia eorum regiones montosae Hercegovinae et Montis Nigri
ante IV. saeculum erat, unde in terra maritima et interiore terra Sinus Rhisonici
procubuerunt. Nuntius Strabonis de situ Ardiaeorum terra contra Pharum fun-
damentum non habet. Terra et portus ad progressionem rerum nauticarum et
latrocinium illic non exsistit. Fere nuntia omnia de Ardiaeis et bellis Romano-
rum contra Illyrios in Adriatico meridionali et Hydruntino mari a Rhyzonio ad
Dyrrhachium atque Apolloniam acciderunt. Romani exeunte saeculo secundo
a. Ch. Ardiaeos in saxoso oropedio Podveleje appellato supra Mostarium per
vim transponuerunt. In ista regione Plinius non amplius quam XX decuriis (circa
quinque milia incolarum) eos memoravit.
57
PRILOZI:
1. Narona, prema M. Fluss iz 1935.
58
2. Dio jadranske obale, Barrington Atlas, 2000.
59
3. Illyricum regnum, prema F. Papazoglu, 1988.
60
4. Rimski Ilirik poetkom 1. st., R. Dodig, 2013.
Radoslav Dodig, Ljubuki
61
DVIJE CRTICE IZ SLIVANJSKE PROLOSTI
U treemu je i etvrtome broju Hrvatskoga neretvanskog zbornika objavljen
prijevod dokumenta u kojemu je zapisan prvi spomen neretvanskoga naselja
Slivno. Na temelju toga dokumenta iz 1282. godine jo je jednom potvreno da
je starije ime toga naselja bilo Hum. Arheoloki nalazi sa slivanjskoga podruja
bogati su, ali razmjerno slabo obraeni. O tome tko je u predosmanlijskome
razdoblju nastanjivao Slivno (pa i itavu Neretvansku krajinu), ne znamo goto-
vo nita. Za ovaj smo jubilarni broj Hrvatskoga neretvanskog zbornika preveli
dva dokumenta u kojima se spominju dvojica Slivanjaca koja su 1396. godine
postali dubrovakim graanima. Slijede prijevodi dokumenata koje je objavila
Nella Lonza (2011: 107, 146-147).
Dana 13. sijenja 1396.
Ser Dono Crijevi
1
i ser Savin Babalja
2
na spomenutome su Malome vi-
jeu bili proglaeni slubenim osobama zaduenima za ubiranje novanoga
iznosa od mogoria.
3
Na spomenutome je Malom vijeu odlueno o davanju poreza mogoria
za netom proteklu godinu od Nikolia po pismu koje smo primili od bosanske
kraljice
4
.
Rodin Butkovi iz Slijevna na Malome je vijeu, sazvanom uobiajenim
postupkom, primljen i proglaen graaninom Dubrovnika na isti nain i uz iste
uvjete te prethodni izbor, dunosti i obveze uz koje su i drugi Slaveni proglaeni
graanima Dubrovnika.
Rodin je prihvatio i zakleo se na graansku vjernost i poslunost dubro-
vakoj upravi te na spremnost da uini i podnese svaku graansku dunost kao
i drugi graani Dubrovnika.
1
Dono (Junije) Martoliin Crijevi (oko 1340. 1416.) bio je dubrovakim knezom 1415. i 1416. godine
(Vekari 2: 183). Crijevii su se u Dubrovnik doselili najvjerojatnije iz Kotora.
2
Savin Babalja (oko 1367. 1424.) bio je dubrovaki konzul u Kovinu u Banatu 1409. godine (Vekari 2:
22). Zanimljivo je da se po jednoj od predaja koju biljei Mavro Orbini spominje izvjesni Vido Babalja, voa dijela
neretvanske mornarice koja se 887. borila protiv mletakoga duda Pietra Candiana. (Vekari 2: 15).
3
Mogori je dohodak koji su Dubrovani plaali stanovnicima dubrovakoga zalea za sluenje njihovim
panjacima i vinogradima. Isprva su ga u Popovu plaali Dediima, a potom Nikoliima.
4
Rije je o Jeleni Grubi koja potjee iz obitelji Nikoli koja je bila suprugom bosanskoga kralja Stipana Dabie,
a nakon njegove smrti i kratkotrajno (1395. 1398.) samostalna vladarica Bosnom.
62
Dana, 2. prosinca 1396.
Ser ivko Benea
5
i ser Unue Matea
6
bili su izabrani i proglaeni slube-
nim osobama zaduenima za obradiva zemljita u Stonu na uobiajeni nain
i za uobiajenu plau.
Dobrovuk Pribilovi iz Slivna na istome je Malome vijeu izabran za gra-
anina Dubrovnika i proglaen njime na uobiajen nain te s uobiajenim ob-
vezama i dunostima.
Reeni je Dobrovuk na istome Malome vijeu, sazvanom uobiajenim po-
stupkom, obeao i zakleo se spomenutomu vijeu na vjernost i poslunost samoj
upravi i gradu Dubrovniku, uobiajenim postupkom, dotaknuvi spise rukama
te je izjavio da itavom svojom osobom moe uvijek podupirati dubrovakoga
kneza i upravu.
U dokumentima se, dakle, spominju dvojica Slivanjaca iseljenih u Dubrov-
nik Rodin Butkovi i Dobrovuk Pribilovi. Imena nam i pridjevci navedene
dvojice ipak donekle upotpunjuju sliku neretvanskoga antroponimijskog moza-
ika. Naime, iezlo je hrvatsko narodno ime Rodin (< Rodo < Rodoslav) oka-
menjeno u dananjemu neretvanskom prezimenu Rodin, a pridjevak Pribilovi
7

(< Pribil < Pribislav) u imenu naselja Prebilovci kod apljine. Iz dokumenata je
razvidno da dananje Slivno dubrovaki notari nazivaju i poijekavljenim likom
Slijevno. Iako navedeni dokumenti ne donose nikakvo epohalno otkrie, unose
malo svjetla u gotovo posve neistraeno neretvansko srednjovjekovlje. Antro-
ponomastika istraivanja posljednjih godina ipak su dala odreene rezultate
pa alosti injenica da 8. kolovoza 2012. nije ni na koji nain obiljeena 730.
obljetnica prvoga spomena Slivna pod imenom Hum iako se mogla iskoristiti i
za turistiku promidbu i iako je prijevod dokumenta objavljen u dvama broje-
vima Hrvatskoga neretvanskog zbornika, na mrei i u mjesnim glasilima. Prigo-
du za ispravak mjerodavni imaju u ovoj godini u kojoj se slavi 655. obljetnica
prvoga spomena Slivna upravo pod tim imenom. Tko od mjerodavnih ima oi,
neka ita ili da komu da ita, pa nas moda i iznenadi.
5
Benee su dubrovaki vlasteoski rod doseljen iz Kotora. U povijesnim se vrelima spominje od 12. stoljea
(Vekari 3: 59).
6
Unue Matea Jakovljev (oko 1335. 1399.) bio je dubrovaki sindik (pravni zastupnik) na Neretvi 1375. te
je dvaput biran dubrovakim knezom. Matee su se inae doselili u Dubrovniku u 12. st. iz Huma (nije posve razvidno
jesu li doli iz pokrajine Hum ili iz naselja Hum kod Trebinja; Vekari 2: 30).
7
Otmica se roakinje Radovca Pribilovca spominje u Desnama 1412. (Sivri 1999: 86) Rod je bio poprilino
rairen na podruju srednjovjekovne humske upe Luka.
63
Literatura:
1. Lonza, Nella 2011. Odluke dubrovakih vijea 1395. 1397., 2011.
Monumenta historica Ragusina, 10. Zagreb, Dubrovnik: Zavod za povije-
sne znanosti HAZU u Dubrovniku.
2. Vekari 2, 3 = Vekari, Nenad 2012. Vlastela grada Dubrovnika: Vla-
steoski rodovi Zagreb. Prilozi povijesti stanovnitva Dubrovnika i okolice,
knjiga 17., sv. 2. i 3. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u
Dubrovniku.
dr. sc. Sanja Peri Gavrani, Zagreb
dr. sc. Domagoj Vidovi, Metkovi
64
CAR FRANJO JOSIP I.
U DOLINI NERETVE 1875.
Godine su skupljanja razglednica i fotografija Metkovia te ostalih mjesta
doline Neretve ujedno i godine moga traenja fotografija posjeta cara Franje
Josipa I. Opuzenu i Metkoviu u kojem je prespavao davne 1875.
Obilasci sajmova antikviteta te razgovori s mnogim skupljaima dosad
nisu urodili plodom.
S vremenom su mi rukama prole mnoge fotografije toga povijesnog puto-
vanja iz mnogih velikih, ali i malih dalmatinskih mjesta.
Nagledao sam se slavoluka pobjede na ulazima svakog mjesta kojega su
car i njegova Sisi posjetili, ali Opuzena i Metkovia dosad nigdje.
Poznato je da je jedno takvo viemjeseno putovanje bilo organizirano do
savrenstva. Pratio ga je onodobni tisak kako dalmatinski, tako i novine koje su
izlazile u Beu te drugim veim gradovima Carstva.
Takoer je poznat album kojeg su sastavili fotografi iz Zadra Nikola An-
drovi i Josip Marko Goldstein kao autori prve hrvatske fotoreportae u povije-
sti hrvatske fotografije. Za taj su reprezentativni album s fotografijama careva
putovanja po Dalmaciji, nakon to je darovan Franji Josipu I., nagraeni s
dvadeset zlatnih dukata.
O carevu su putovanju u najmlau i najsiromaniju pokrajinu Austro-
Ugarske Monarhije izvjeivale sve novine naglaujui posebno oduevljenje
stanovnika svih mjesta i sela kojima je prolazio.
Putovanje je opisano u dvjema knjigama izdanima odmah nakon zavr-
etka m putovanja, tj. iste 1875. To takoer pokazuje koji je interes u to doba
vladao za tim putovanjem te koja mu je vanost pridavan u itavu Carstvu.
Prva je knjiga iji se prijevod putovanja povezanog s dolinom Neretve
sada prvi put objavljuje Allerhochste Reise Seiner kais. und kon. Apostol.
Majestat Franz Josef I., a napisao je dr. Franz Coglievina u Beu 1875.
Druga je knjiga Die Kaiserreise durch Dalmatien koju je napisao dr. E.
Schatzmayer u Zadru takoer 1875. Njezin e prijevod dijela koji se odnosi na
dolinu Neretve takoer uskoro biti zavren.
65
Kad sam napokon uspio nabaviti te dvije knjige, ponovno sam u prvi tre-
nutak bio razoaran jer je rije o knjigama koje u sebi ne sadravaju ni jednu
fotografiju ni grafiku. Iz popisa sam careve pratnje saznao da u njoj nije bilo
slubenoga carskog fotografa to na neki nain objanjava moje dosadanje
neuspjehe u pronalasku fotografije povezane s tim posjetom.
Naslovna stranica bekih novina, Wiener Zeitung, od 27. travnja 1875.
koje donose izvjee novinara iz Metkovia
66
Meutim kad sam poeo dobivati stranicu po stranicu prijevoda teksta, od
mojega kolege gosp. Marka Mileka, mojoj radosti nije bilo kraja.
Opis pojedinosti i jezik samoga putovanja, od Vrgorca preko Novih Sela, i
dalje su predivni. Prva je vijest, da se car Franjo Josip I. na putovanju zaustavio
u Novim Selima (Kulini) gdje mu je prireen sveani doek i doruak (marenda)
nakon tri sata putovanja od Vrgorca, vrijedilo itava truda.
Opis potanskog ureda, inae treega po redu otvorenoga (28. kolovoza
1868.) u dolini Neretve nakon Opuzena (1803.) i Metkovia (1849.), te spo-
znaje da je car iz Novih Sela uspostavio komunikacijsku (telegrafsku) vezu,
daju jo veu vanost njegovu zaustavljanju u ovomu naem malom neretvan-
skom selu.
Meutim, vrhunac dolazi s vijeu da cara tijekom obilaska crkve sv. Ante
prisutni podsjeaju na prolazak cara Franje I. kroz Nova Sela 1818., odnosno
pedeset i sedam godina prije ovoga dogaaja.
Ovdje je rije o pojedinosti dosad nepoznatoj u naoj zaviajnoj povijesti,
koji se dogodio oito 2. svibnja 1818., jer je tog istoga dana car Franjo I. do-
ao u Opuzen u kojemu je prespavao u kui Nonkovia te je ujutro 22. svibnja
krenuo dalje prema Dubrovniku.
U to se vrijeme Nova Sela nalaze na novome i jedinome putu koji po-
vezuje Zadar i Dubrovnik, izgraenom jedva deset godina prije, a rije je o
Marmontovoj, Napoleonovoj ili Francuskoj cesti te je logino da je car makar u
jednome smjeru prema Dubrovniku proao tuda i obiao dalmatinsko zalee.
Tim se podatkom Nova Sela mogu podiiti da su mjesto koje su posjetila
dva austrijska, odnosno austrougarska cara.
Novi je lijep opis sam prelazak preko splavi i skele rijeke Neretve kod Kule
Norinske gdje e nakon tri godine (ve 1878.) austrougarska vojska izgraditi
pontonski most na Neretvi.
Pria se nastavlja lijepom slikom koju je danas teko doarati o dvoredu
preko esto trupina ukraenih trobojnim (hrvatskim) zastavama iz kojih se pu-
calo uz povike: ivio. I tada su kao i uvijek samo Neretvani mogu tako dobro
i velianstveno mogli organizirati.
U Opuzenu je izgraen jedinstven slavoluk pobjede (takav ni na jednoj
fotografiji nisam vidio) sastavljen od brodica te kako pisac pie velianstven
paviljon (odnosno ator).
U nastavku saznajemo kako je car u Metkovi doao u 13.30 sati te je
nakon prolaska metkovskoga slavoluka pobjede (koji se pisca ipak nije tako
dojmio kao opuzenski), otiao do kue Filipa Dominikovia (dananja Ulica
Oca Ante Gabria u blizini gradskoga kina). Nadalje se opisuje doek obitelji
Dominikovi i njihovi pozdravi na talijanskome jeziku.
67
Posebno je zanimljiv zapis koji govori kako je car nakon obilaska crkve sv.
Ilije, kole, administrativnih ureda i zatvora incognito otiao do Unke uz pratnju
dvaju ministara.
Na kraju saznajemo da je te veeri puhala bura te da je u 18.00 sati or-
ganiziran susret svih poznatijih Metkovaca s carem i njegovom pratnjom.
U knjizi se prenosi lanak na temu reguliranja toka Neretve i isuivanja
doline koji je napisao novinar dnevnog lista Abendpost te e biti zanimljiv,
nadam se, svim Neretvanima i ostalim zaljubljenicima u nau dolinu.
Sutranji je dan, utorak 27. travnja, osvanuo maglovit i tmuran iako je
itavu no puhala bura. Saznajemo za ime jedne od prvih metkovskih ulica
Potanska. Koja je to ulica bila, moemo samo pretpostaviti, no da se u njoj
nalazio potanski ured, u to moete biti sigurni.
Car i njegova pratnja nastavljaju svoje putovanje dalje prema Slanom,
a kako je u tom dijelu putovanja jo dosta sadraja u vezi s dolinom Neretve,
Klekom i susjednim nam Neumom, obraeni su i ti podatci .
Posljednje se poglavlje odnosi na povratak cara u Be, opisuje se doek
graana Bea. Na kraju se donosi u cijelosti popis svih odlikovanih i unapri-
jeenih te u plemstvo primljenih osoba, koje su na bilo koji nain doprinijele
organizaciji tako duga i za to vrijeme zahtjevna putovanja. Ovdje se nalaze i
etiri osobe iz doline Neretve, jedan je od njih veleposjednik Filip Dominikovi
iz Metkovia u ijemu je domu prespavao car Franjo Josip I, te mu je dodijeljen
status plemstva.
Zlatnim su kriem s krunom za zasluge odlikovani gradonaelnici Metko-
via i Opuzena, Ivan Gabri i Nikola Oman te Jakov ari iz Opuzena.
Na kraju moram posebno zahvaliti mr. sc. oec. Marku Mileku koji se pri-
hvatio velikog i tekog posla da s njemakog jezika prevede ovaj tekst te ga
pokloni svim Neretvankama i Neretvanima, zaljubljenicima u nau zaviajnu
povijest. Koliko je u tome uspio, sami prosudite. Hvala Jeleni Jadreko na prije-
vodu dijela teksta s talijanskog jezika.
68
PREUZVIENO PUTOVANJE NJEGOVA VISOANSTVA FRANJE
JOSIPA I., CARA AUSTRIJE I KRALJA MAARSKE
Allerhochste Reise Seiner kais. und kon. Apostol. Majestat Franz Josef I.
UVODNI DIO OD STRANICE I. DO IX.
Ovaj je dnevnik nastao pod neposrednim dojmovima dogaaja s putova-
nja. Izvorno je pisan na talijanskom kao materinskom jeziku dopisnika, sastoji
se od niza izvjea objavljenih u dnevnim novinama "Wiener Zeitung".
69
Dnevnik je naknadno dopunjen povijesno-statistikim podatcima svjetov-
noga sveenika J. Danila tijekom mandata u pratnji Njegove Visosti.
Svi su se dogaaji nastojali objektivno prikazati i smisleno rasporediti.
Njegova se Visost prikazuje kao okosnica svih zbivanja tijekom putovanja.
Djelo e posluiti kao uzviena uspomena na napore brinog vladara te
uspomena i dokaz njegove nesebinosti te kao sjeanje na odanost slavnoj
austrijskoj dinastiji u dijelovima carstva u kojima se putovanje odvija.
Popis osoba koje su inile pratnju Njegovoj Visosti caru na putovanju
obalnim podrujem Dalmacije i Rijeke od 1.4. do 15.5.
Njegova Ekselencija general, autant (pobonik), barun von Mondel
Njegova Ekselencija general, autant (pobonik), vitez Beck
Njegova Ekselencija pukovnik, glavni kuhar, grof Kinsky
Krilni autanti Njegove Visosti, cara:
Major Graf Grunne (promaknut tijekom putovanja u natporunika)
Major Baron von Lohneysen
Barun Salis
Sponner
Zapovjednik konjice Freiherr Wersebe (tijekom putovanja promaknut u
majora)
Vojni ured Njegove Visosti, cara:
Nadvitez von Kraus
Major Baron von Teuffenbach
slubenik Josef Swoboda
sedmerolana tjelesna pjeaka garda
lanovi kabineta Njegove Visosti, cara:
Njegova Ekscelencija, dravni vijenik barun von Braun
Vladin vijenik vitez von Hoffmann
Dvorski tajnik Johann Sawicki
Ured kraljevskog dvora:
tajnik Rauch
blagajnik Schneer
pomonik revizora Linger
von Branko (potanski ured)
lijenik dr. Lanyi
Njegova Ekscelencija, viceadmiral barun von Pock
Njegova Ekscelencija, asnik za streljivo barun von Rodi
Upravitelj mjesne vlasti barun von Pascoini
70
Njegova Ekscelencija, ministar obrane Horst uz pomonoga kapetana von
Muller-Wandaua
Njegova Ekscelencija, ministar poljoprivrede vitez von Chlumecky (iao
samo na dio putovanja u Dalmaciji) pomonik ureda Ministarstva trgovine
(Arnt) osobni posluitelj Njegove Visosti, etiri osobna lovca, pratee osobno
osoblje i dvorski gospodarstvenik
PROGRAM PUTOVANJA, UJEDNO I PREGLED SADRAJA
etvrtak, 1. travnja 1875.
Odlazak iz Bea za Trst u 17.30 ........................................................... 1
Petak , 2. travnja
Dolazak u Ljubljanu u 4.30, u Trst u 9.00. ..............................................
Subota, 3. travnja
Trst ...................................................................................................... 19
Nedjelja, 4. travnja
Putovanje u Goricu ............................................................................... 34
Ponedjeljak, 5. travnja
Putovanje iz Gorice u Veneciju .............................................................. 45
Utorak, 6. travnja
Venecija .............................................................................................. 59
Srijeda , 7. travnja
Putovanje iz Venecije u Pulu .................................................................. 69
etvrtak, 8. travnja
Pula. ................................................................................................... 82
Petak, 9. travnja
Pula .................................................................................................... 87
Subota, 10. travnja
Putovanje iz Pule za Zadar ................................................................... 99
Nedjelja, 11. travnja
Zadar. ................................................................................................. 117
Ponedjeljak, 12. travnja
Zadar .................................................................................................. 129
71
etvrtak, 13. travnja
Putovanje na otoke Rab i Pag te povratak u Zada ................................... 137
Srijeda, 14. travnja
Put preko Benkovca do Obrovca i povratak u Zadar ............................... 144
etvrtak, 15. travnja
Putovanjem brodom u ibenik ............................................................... 154
Petak, 16. travnja
ibenik ................................................................................................ .162
Subota, 17. travnja
Putovanje preko Skradina prema slapovima Krke, Kninu i Kistanjama ...... 171
Nedjelja, 18. travnja
Putovanje iz Knina preko Vrlike za Sinj .................................................. 188
Ponedjeljak, 19. travnja
Povratak iz Sinja preko Mua i Drnia za ibenik .................................. 93
Utorak, 20. travnja
Putovanje iz ibenika preko Trogira za Split. .......................................... 201
Srijeda, 21. travnja
Split. ................................................................................................... 211
etvrtak, 22. travnja
Split .................................................................................................... 223
Petak, 23. travnja
Put na otok Bra, potom u Omi i Makarsku. .......................................... 34
Subota, 24. travnja
Putovanja iz Splita preko Klisa, Trilja i Lovrea u Imotski .......................... 245
Nedjelja, 25. travnja
Putovanje iz Imotskog preko Zagvozda za Vrgorac ................................. 252
Ponedjeljak, 26. travnja
Putovanje iz Vrgorca preko Neretve i Opuzena prema Metkoviu ............ 258
Utorak, 27. travnja
Putovanje iz Metkovia preko enklave Klek prema Slanom ...................... 271
Srijeda, 28. travnja
Putovanje iz Slanog preko Stona i Trstena prema Gruu u Dubrovniku .... 276
72
etvrtak, 29. travnja
Dubrovnik ............................................................................................ 287
Petak, 30. travnja
Dubrovnik, Lokrum ............................................................................... 291
Subota, 1. svibnja
Dubrovnik (dan za odmor) .................................................................... 306
ZAVRETAK POGLAVLJA: Putovanje iz Imotskog preko Zagvozda za Vrgo-
rac (str. 256. 257.).
Njegova je Visost obila crkvu i kolu. Mjesna je zajednica uinila sve kako
bi car osjetio pravo gostoprimstvo. Gdje god je prolazio, odjekivali su pozdravi
ivio!, a ulice su i natpisi na njima bili ukraeni. Prireen je dvorski objed na
koji su pozvani brojni vani stanovnici grada i okolice.
Naveer su kue i naputena utvrda na breuljku bili raskono osvijetlje-
ni. Na okolnim su breuljcima bili zapaljeni krjesovi. Nije nedostajalo plesa
(kola), pjesme i glazbe te glasna odobravanja. Starosjedioci su, ali i manjinski
pripadnici (poput Turaka), kruili ulicama veselo i dobro raspoloeni, a buka je
prestala tek nakon to je car zbog naporna dana zatraio mir.
Za poasnu je strau monarha tijekom uzvienog putovanja vodio brigu
odred pjeatva.
Sama se uzvienost putovanja ponajprije oitovala u carskoj obzirnosti
prema siromanima u kraju teko pogoenim estim poplavama .
U zraku se osjeala blizina Neretve. Fatalna rijeka, s kojom emo se bolje
upoznati sutra, izvire u brdima koja odvajaju Bosnu od Hercegovine. Nakon
to prvo tee prema sjeveru, a potom prema zapadu i nakon to oznai granicu
izmeu dvije turske pokrajine, prua se prema jugu i struji Mostarom, glavnim
gradom Hercegovine, te nakon osamnaest milja ulazi u Dalmaciju, malo iznad
Metkovia.
Iako nije kiilo, nebo je bilo oblano i iznimno prijetee. Naporan je dnev-
ni ritam olakavao lagodno spavanje ak i u nemoguim uvjetima noenja.
Sutra je u est ujutro polazak za Metkovi.
METKOVI, 26. travnja (str. 258. 270.)
Nakon stijena i hridi proteklih dana, sad su movare i voda uz oluju, a
nakon toga i dosadna, hladna i nesnoljiva slaba kia inili naa razmiljanja
jo tmurnijima.
Budui da je pokret predvien za sutra u est ujutro, neki mukarci u prat-
nji nisu imali ni tri sata za noni odmor jer je trebalo sve pripremiti za nastavak
putovanja.
73
U pet su se ujutro skupili brojni ljudi ispred careve rezidencije kako bi
iskazali svoju odanost i zahvalnost. Ujedno je to bio i svean rastanak.
Put se odvijao u neposrednoj blizini granice s Turskom. S istone je uzvisi-
ne, jedne dopola potopljene austrijsko-turske ravnice, car promatrao prostrane
bare koje su naznaivale poetak neretvanske movare.
Na zavoju jednoga brda udaljenoga otprilike kilometar od Vrgorca, car je
zastao i priekao pri "slavoluku pobjede" koji je njemu u ast pripremilo mjesno
stanovnitvo, kolarci nosei slavenske zastave i cvijee, franjevci iz Hercegovi-
ne te upnik iz oblinje crkve sv. Marije.
"ivio!", klicalo je ushieno stanovnitvo kad je car napustio vozilo i iziao
na puteljak na zapadnoj uzvisini pri emu je opazio tzv. jezero. Isuivanjem bi
se tog kraja prehranio znatan broj ljudi, smatrala je Njegova Visost. Istona je
strana brda, koja je pripadala Turcima, odavala jednako neutjenu sliku. Brdo
se Prolog, preko kojega je Njegova Visost upravo prola, uzdizalo iznad dviju
prilino rairenih movara.
Prilike su u ranije vrijeme vjerojatno trebale biti drukije, ali nebriga je
mjesnoga stanovnitva dovela do toga da su izljevi vode pretvoreni u pijesak,
pa su danas veliki problem tetne isparine (mijazme) koje ne mogu ostati ne-
primijeene.
Ispraena burnim klicanjem mjesnoga stanovnitva, Njegova Visost napu-
ta jezero i kree u smjeru juga lijepom cestom prema jednoj privlanoj uzvisini
koja je gledala prema istoku.
S te su se strane poplavljenih pliina nalijevo nazirali turski gradovi, a s
desne se strane uzdizalo brdo Rastok, na ijim je padinama svako jutro zemlje
okrueno klisurama i stijenama, ipak bilo vrijedno i marljivo obraeno.
Uzgajaju se mahunarke svih vrsta i penica, a ak i teko obradiva zemlja
nagrauje teak rad obiljem plodova. Budui da ovce i koze slobodno pasu,
sigurno je i da je teta na biljkama znatna.
Poznato je da Dalmatinci veliaju svoje ume. Budui da ih tuju i hvale
se njima, ne sijeku ih i ne iskoritavaju pa venecijanskim brodovlasnicima nije
trebalo dugo da gotovo potpuno "ogole" zemlju.
Na turskom je podruju bila zapovijed da se u sluaju prolaska cara pred-
stave obrambene snage.
74
Nova Sela krajem 19. st.
1
, desno se na slici vidi crkva sv. Ante koju je posjetio car Franjo Josip I.
U devet smo ujutro stigli u mjesto Novosello (Nova Sela) gdje je bio plani-
ran doruak pa se mjesno stanovnitvo skupilo kako bi pozdravilo Njegovu Vi-
sost. Slavoluk je pobjede izgraen kod jedne oblinje kuice pokrivene slamom,
a koja je na prednjemu zidu imala carski grb i natpis "K.k. potanski ured".
Privremeno je tamo bio smjeten telegraf. Tijekom smo puta prolazili brojnim
siromanim naseljima, ali ovako organiziran potanski i telegrafski ured zaista
nismo dotad jo vidjeli. U malu je sobicu, opremljenoj najskromnijim kunim
potreptinama, morala stupiti Njegova Visost te dio njegove pratnje u komu-
nikacijsku vezu.
Dok se pripremao obilan doruak, Njegova je Visost posjetila seosku crkvu
i razgovarala s mjesnim stanovnitvom o odnosima s okolicom, o ratarstvu, o
nastavi i o upnome uredu jer je upnik otiao u Opuzen na doek cara.
Veina se prisutnih prisjetila cara Franje, koji je takoer bio u prolazu te
burno pozdravljen. Nakon doruka i nakon brojnih poklia "ivio!", povorka
je krenula dalje prema nizini. S lijeve se strane nalazilo selo Vid i izvor rijeke
Norin koja se ulijevala u Neretvu kod poznate Kule norinske.
Prastaroj Naroni nije bilo traga vjerojatno zato to je voda preplavila ita-
vu dolinu pa se stjecao dojam mora okruenoga visokim planinama.
Puna je tri sata trajao put, po vjerojatno rimskoj cesti, raznolikim ureenim
krajolicima. Sudei prema pronaenim epitafima i nadgrobnim spomenicima,
povijest je ovoga kraja bila iznimno burna i bogata.
Idua je dionica puta bila potpuno liena ikakve kulture. alosno je kako
je ljudski nemar doveo do takve nedae te se moemo samo nadati da e
provedba reformskih zakona Carske vlade unaprijediti zdravstvo i blagostanje
ovoga kraja.
1
Album obitelji Nikolac iz zbirke Marija Talajia.
75
Uskoro smo preko jezera i prilino nabujale Neretve ugledali Metkovi.
Pritom naa cijela kompozicija nije slijedila cestu
2
.
Pontonski most kod Kule norinske na mjestu prelaska cara Franje Josipa I.
3
Kod Kule su se norinske nalazile skela i splav s pomou kojih smo pre-
bacili konje i kola, a tijekom naporne i dugotrajne akcije, nakon sata i trideset
minuta, amcima je prebaen car sa svojom pratnjom. Nekoliko je dana ranije,
istim putem preko estuarija, prola Njegova Ekscelencija viceadmiral von Pock
sa skupinom asnika. itavim su putem amci pratili tok Neretve.
Postrance je bio oblikovan dvored s preko vie od est stotina tzv. "trupi-
na" malih rijenih amaca u obliku korita s po jednim vozaem/veslaem na
svakoj. Svaki je od tih amia bio ukraen trobojnom zastavom, a veslai su
pored sebe imali puke kremenjae iji su hitci uvis i poklii "ivio!" proizvodili
stranu jeku u itavoj dolini. U zrakama se sunca sjajio bujan biljni pokrov s
vapnenakim liticama.
Nakon pola sata vonje pribliili smo se svojevrsnom slavoluku pobjede
sastavljenomu od brodovlja te velianstvenomu paviljonu (velikomu atoru) koji
je bio podignut na obali kod Opuzena.
2
Nejasno je kako su se mogli kretati osim cestom Nova Sela Kula Norinska.
3
Neue Ilustrirte Zeitung, 1878., br. 52., str. 820.
76
Neretvani u odorama austrijske vojske na Neretvi ispred Opuzena
4
Opuzen je bio trgovako sredite i sredinje mjesto druge po veliini opi-
ne u administrativnoj jedinici Metkovi. Ima 6 012 stanovnika od ega 547 ivi
u gradu, a ostatak u sedam okolnih sela, aktivna je jedna javna kola i osam
katolikih upnih ureda.
Grad je Opuzen
5
dobio latinsko ime po razruenoj utvrdi smjetenoj juno
od grada na planinskoj uzvisini, nedaleko od ranije spomenute skele.
Dubrovani su bili u posjedu dvaju rukavaca unutar estuarija, ali su ih
Mleani porazili i protjerali. Turci su 1464. zavrili unitavanje stare Narone te
1498. pokorili taj kraj.
Godine su 1694. Mleani prodrli preko Metkovia do turske utvrde itluk
te su u iduim godinama osnivali obrambene punktove u Kuli norinskoj i utvrdi
Opuzen. Ta su dva punkta naknadno napustili jer spomenuti vie nisu imali
smisla.
Stanovnici su se neretvanske doline bavili poljoprivredom i ribarstvom. Sva
je obradiva povrina od rijene obale do rubnih uzvisina bila iskoritena. Glav-
ni su proizvodi bili penica, vino, svila te ulje u manjoj mjeri. Uzgoj je jegulja i
medicinskih pijavica bio ve otprije ovdje znatan. Jegulje su se pripremale na
poseban nain, soljenjem i dimljenjem. U movarama je rasla posebna vrsta
trske (aa) kojom se aktivno trgovalo.
Lov je na rijene ptice osiguravao siromanim ljudima dobre zalihe hrane
tijekom zimskih mjeseci. Divlje su se patke i guske spremale, odnosno konzer-
virale solju i dimom.
4
Vjerojatno je rije o domobranima na vjebi (iz zbirke Zlatka Huzeka).
5
Iznesena tvrdnja nije tona. Hrvatsko je ime Opuzen starije dvjesta godina od talijanskoga (ne latinskoga)
Fort Opus.
77
Na obalama su se Neretve posvuda mogli primijetiti ljudi u malim amcima.
Na mjestu su se naeg polaska (ukrcaja) okupili vani ljudi iz grada, broj-
ne ene s cvijeem i maramama te sveano obueni graani kako bi se rastali
s carem i poeljeli mu sretan put. Njegova je Visost prihvatila sve dobre elje,
ali i molbe te se vrlo ivo zainteresirala za potrebe mjesnog stanovnitva te i-
votni standard posjeenoga mjesta. Upravo je isuivanje neretvanske movare
Njegova Visost smatrala uznemirujuim i hitnim zadatkom.
Povratak je car nastavio uzvodno, ispraan sveano povremenim hitcima
iz puke te poklicima ivio! Dolaskom na skelu, Njegovoj su Visosti izloene
razliite vrste ptica koje su juer na uu rijeke Neretve ulovili pomorski asnici
iekujui njegov dolazak. Car je bio zadivljen raznolikou ptijih vrsta te je
posebno naznaio njemu zanimljive.
Metkovi, 1873.
6
Nakon to su sva kola iz carske povorke iskrcana na kopno, krenulo se
ravnom cestom u smjeru Metkovia gdje je cara oko 13.30 sati doekala sve-
ana dobrodolica. Ovdje je rijeka bila znatno ira i omoguavala je plovidbu
brodova nosivosti vie od stotinu tona, a oni su bili dalje preusmjeravani za
susjednu Tursku.
Nakon to je Njegova Visost prola pokraj velikoga slavoluka pobjede gdje
su obrambene snage napravile palir i organizirali straarsku slubu, krenulo
se lijepo ukraenim ulicama do kue gospodina Filipa Dominikovia.
7
Ispred
je kue stajala djevojka u bijelome ija je ljepota ugodnim rijeima oznaiva-
la dobrodolicu. Gospoica je kue poklonila caru buket kamelija s dvjema
divnim bijelim, irokim sa zlatno utkanim natpisom, trake te mu se udvarala na
talijanskom:
6
Metkovi dvije godine prije dolaska cara Franje Josipa I. U sredini se fotografije vidi velika kua Filipa Domi-
nikovia u kojoj je car prenoio. Fotografirao ju je Franz Laforest (iz privatne zbirke Marija Talajia).
7
Kua je Dominikovia u to vrijeme bila jedna od najveih u Metkoviu, imala je dvanaest soba i dva salona
(Ivan Juri, Gospodarski razvoj luke i trgovita Metkovi 1850. 1918., str 436, Metkovi, 2000.).
78
Saluto, Maesta Imperiale, il Vostro ingresso in questa povera casa, e per
tale degnazione onorata e grata agli Augusti Vostri piedi a nome di questa
famiglia umilio con questo fiore lomaggio del piu profondo ossequio.
8
Njegova je Visost bila tim inom iznimno poaena te je izrazila elju
upoznati svakog lana obitelji. Glava je obitelji, ispred vie keri obuenih u
bijelo, izrazila rijeima punim potovanja unutarnju radost zbog asti koja je
snala njegov siromaan dom te se simpatino obratio :
Permettete , Maesta Imperiale, che lumilissimo Vostro suddito, il padrone
di questa provera casa, con lossequio il piu prpfondo, Vi diriga il ben venuto,
e Vi preghi di non misurare dal poco che Vi troverete il desiderio di un cuore
che mai, come in questa auspicatissima circostanza, ebbe a sentire il dispiacere
della modetissima sua condizione. Dio conservi, prosperi, e feliciti la Maesta
Vostra Imperiale!
9
Izrazi potovanja Njegove Visosti nisu poputali ni nakon tih rijei. Prima-
nje buketa, doputenje da se na kuu postavi spomen-ploa
10
u spomen na taj
veliki dogaaj, samo su potvrivali razmjer careve blagonaklonosti.
Metkovi je, udaljen od Vrgorca cestom pet i 4,8 milja, bio glavno mjesto
opine i administrativne jedinice Metkovi unutar kotara Makarska. Opina je
brojala 3404 stanovnika od kojih je u glavnom mjestu ivjelo 1143, a ostatak u
okolnim trima selima u kojima su djelovala etiri katolika upna ureda, jedan
pravoslavni (grki) ured te osam javnih kola.
Nakon to je Njegova Visost primila izraze potovanja od katolikoga i
pravoslavnoga sveenstva te predstavnika mjesne vlasti, kao i nakon primanja
u audijenciju, krenulo se jo za lijepa vremena u razgledavanje crkve, kole,
administrativnih ureda i zatvora. S jedne je uzvisine car promatrao drugi dio
movarne doline u kojoj je posvuda s radou primljen i gdje ga je s au
uvala mjesna vojska.
Nakon takva nadahnua car je krenuo u etnju incognito uz malu prat-
nju dvojice ministara, glavnom ulicom sve do austrijske granice prema Unki
11
.
Prepoznata u carinskome uredu Turske, Njegova je Visost doivjela iskazivanje
asti od poljske strae s druge strane Neretve doavi ak i tako nenajavljen.
8
Pozdrav, Carsko Velianstvo, Va je ulazak u ovu siromanu kuu tako dostojan asti i zahvalnosti te Vam pred
Vaim nogama, Augusto, u ime ove obitelji ponizno poklanjamo ovaj cvijet iz duboka potovanja.
9
Dopustite, Carsko Velianstvo, da ponizan Va podanik, gospodar ove siromane kue, s dubokim potova-
njem da dobrodolicu i moli Vas da ne mjerite ono malo to naete, nego elju srca koju nikad, kao u ovom zgodom,
uti neugodna uvjet. Boe ouvaj napredak i sreu, cara, Vaega Velianstva.
10
Spomen-ploa je od bijeloga brakog kamena imala natpis na latinskom jeziku, a na hrvatskom je glasio:
Franjo je Josip I., apostolski car Austrije, u pohodu vjernoj Dalmaciji 26. travnja 1875., preao ovaj skromni prag.
Onaj, kojemu je ukazana tolika ast, zahvalna srca ostavlja ovaj spomen (Ivan Juri Gospodarski razvoj luke i trgovita
Metkovi, 437 str., Metkovi, 2000.).
11
Mislim da je rije o granici na umruku izmeu Metkovia i Doljana preko puta Unke. Glavna je ulica ila
od dananjeg Trga kralja Tomislava (Plokate) prema Mostaru. Sigurno bi bio opisan prelazak cara preko Neretve da
je iao na Unku.
79
Povratkom iz te etnje, okupio se velik broj stanovnika kako bi doekali
cara, no javni je skup izostao zbog potivanja dobrosusjedskih odnosa. Po-
granino stanovnitvo s obije strana ivi u najboljim moguim odnosima, a
meusobno je uvaavanje vrijedno divljenja.
Sveanosti u povodu prisutnosti Njegove Visosti ukljuivale su i brojne sta-
novnike Turske.
Hodajui je uliicom car zaprimio te prihvatio brojne molbe, ujedno je
naloio da se siromanima iz opine doznai pomo u srebru.
Na susret su u 18 sati s lanovima careve pratnje pozvani svi vani stanov-
nici mjesta, brojni graani, slubenici te svjetovno sveenstvo i redovnici.
Veer je poela uz pojaanu buru, no njoj usprkos ipak su se na uzvi-
sinama mogle zamijetiti zapaljene baklje. Dodatno su nemirno nono nebo
osvjetljavali lampioni, natpisi na slavenskome jeziku, rakete i vatromet . S one
su strane granice, u Turskoj, takoer zapaljene baklje. Sve je prolo u najboljem
redu. U napuenim su se ulicama mogli vidjeti naoruani slubenici. Jednom
rijeju, radosno je raspoloenje vladalo itavim krajem. injenica da je Njego-
va Visost iskazala ivo zanimanje za poboljanje stanja i odnosa u tome kraju,
pobudila je najtoplije izraze zahvalnosti. Upravo e reguliranje divljih voda te
isuivanje movare, biti u sjeanju te svevremenska spona s dolaskom cara u
ovaj kraj.
Sutra je polazak za Slano u 6 ujutro.
Uvaeni novinar dnevnog lista Abendpost na temu reguliranja toka
Neretve i isuivanja neretvanske doline pie sljedee: Snani su trgovako-
politiki, gospodarski i humanitarni motivi bili presudni za to da oba doma
Parlamenta prihvate zakonske prijedloge koji ureuju reguliranje toka Neretve
i isuivanje doline.
Rije je o problematici o kojoj se raspravlja ve gotovo dvjesta godina.
Venecijanska su se, francuska i austrijska vlada takoer bavile tim problemom.
Razliiti su vidovi tehnike, gospodarske, financijske i politike naravi nedavno
razjanjeni, tako da je provedba tih radova tek sada moglo ii u slubeni po-
stupak.
U trgovinskom je smislu reguliranje toka Neretve iznimno vano jer se
njime otvara najkrai i najprikladniji prometni pravac za Bosnu i Hercegovinu
(Tursku) i to dijelovima bogatima prirodnim proizvodima. O pitanju donosi li taj
prometni pravac prednosti austrijskoj trgovini, nije potrebno raspravljati.
Zemljopisni poloaj Dalmacije, njezino skromno tlo i nizak stupanj indu-
strijalizacije s jedne strane te plodna unutranjost s druge upuuju na tranzitnu
trgovinu kao odlian izvor prehranjivanja stanovnitva i poboljanja blago-
stanja zemlje. Bez toga zamanjaka Dalmacija e ostati siromana. Stoga je
otvaranje tog prirodnoga prometnog puta neprocjenjivo vano.
80
Jednako veliku e gospodarsku vanost imati isuivanje doline Neretve.
Dolina bi Neretve, ije su mijazme (tetne isparine, kune bolesti) vrlo opa-
sne za ljude i ivotinje te zbog kojih postoji izreka Neretva od Boga prokleta,
postala uz navedene i odgovarajue graevinske zahvate podruje prihvatljivo
za naseljavanje. ire bi se okolno podruje takoer oslobodilo tetnih posljedi-
ca i mijazminog utjecaja neretvanske movare. Povrina je od 20 000 jutara
(1 jutro = 1,42 akera) trenutano potpuno neiskoritena i nenastanjena, mogla
bi se pretvoriti u poljodjeljsko podruje te itnicu itave Dalmacije.
Gospodarski su i politiki odnosi u tome kraju nepromijenjeni ve stoljei-
ma. Vanost su poboljavanja tih odnosa, posebice u smislu kultiviranja doline
Neretve, prepoznale jo davno venecijanske vlasti. Venecija je 1701. poslala
cijenjenoga inenjera Guglielmia te 1790. inenjera Zavorea kako bi izradili
predmetnu studiju o Neretvi.
Austrijska se Vlada ve prije bavila tim pitanjem. Inenjer je Mattei po-
sjetio dolinu jo 1841., a jedan profesor prirodnih znanosti s inenjerom vo-
dogradnje 1865. Projekt je bio suoen s razliitim razmiljanjima povezanim
s korisnou/svrsishodnou njegove provedbe pa je 1869. poslan na Odjel
za ceste i vodogradnju u Ministarstvu izravno ministru Wanieku, a sve u svrhu
odreivanja novoga projekta.
Ministar je Waniek predloio projekt koji je obuhvaao reguliranje i odr-
avanje sjevernoga, glavnoga rukavca rijeke Neretve (Velika lisna) od Opuzena
do mora, zatim zatvaranje brojnih sporednih pritoka kako bi se dobilo jedinstve-
no korito s veim strujanjem, onda izgradnju ceste (staze) za tegljenje uz rijeku
te u Opuzenu i Metkoviu s podzidama, stvaranje serpentine izmeu Norinskih
vrata i Metkovia te iskop/produbljivanje Neretve po potrebi do dubine petnaest
stopa, irine normalnog profila od osamdeset hvati (1 hvat = 1,896484 m) i
drenae irine trideset hvati. Projekt se proiruje radi isuivanja na potprojekt
izgradnje nasipa (od Ua do Norinskih vrata) kako bi se postigla zatita od po-
plava (gdje je to potrebno), tako da se viak vode pravodobno odvede eljenom
derivacijom iz rijeke s pomou sustava brana za odblatnjivanje.
Zatim, iskapanje kanala u ukupnoj duini od 32 500 hvati za odvoenje
vika vode zbog ega je potrebno odblatnjivanje te dovoenje dodatne vode u
korito ako je vodostaj nizak.
Potom slijedi izgradnja nasipa s pomou dviju brana izmeu Vidonjske i
Prudske drage kako bi se zaustavila, odnosno kako se ne bi nakupljala, voda
radi poboljavanja stanja u Prudskoj dragi te reguliranje movarnih rjeica i
zaputenih junih rukavaca Neretve radi odvoenja movarne vode u more i
gradnja brane za odvajanje/zatvaranje tla doline od mora.
Waniekov su projekt odobrile i prepoznale dalmatinske pokrajinske vlasti,
drave lanice, pomorske vlasti te naposljetku mjerodavni sredinji ured.
81
Iznosi su trokova izraeni okruglim znamenkama kako slijedi:
za reguliranje toka rijeke: 2 600 000,00 fl
za isuivanje: 1 900 000,00 fl
UKUPNO: 4 500 000,00 fl
Drava e sve se potrebne graevinske radove provesti i financirati, ali se
oekuje, tj. smatra vrlo prikladnim preputanje tih radova i privatnomu sektoru.
Procjenjuje se da e drava uspjeti doi u vlasnitvo znatne obradive po-
vrinu od 14 740 jutara koje posjeduje ve sada, te od 21 460 jutara (1 jutro
= 1,42 akera) koja su od jeseni do proljea u pravilu pod vodom, na sljedei
nain:
dijelom dobitkom korisne povrine na mjestu sadanjeg toka rijeke
dijelom otkupom privatnih vlasnikih prava u gotovini ili zakljuivanjem
sporazuma tako da se privatnik odrie zahtijevanoga dijela povrine u zamjenu
za isuen i bonificiran dio povrine.
Daljnja prodaja te novosteene imovine nije jedini izvor prihoda kojima e
se pokriti izdatci toga podruja. Naime, dodatno se oekuju prihod od poreza
na novu privatnu imovinu, vei prihod od poreza na promet zbog vee pro-
izvodnje u podruju, a sve kao posljedica kultiviranja tla. Ukupni je oekivani
iznos svih dodatnih prihoda teko procijeniti jer e znatan biti i uinak ne-
izravnih poreza te dobitaka trgovako-politike naravi, a ne e biti zanemariv
povean prihod od rijenoga prometa.
Prije je najavljen zakon
12
, usuglaen od obaju domova parlamenta, odo-
brila Njegova Visost s posebnom napomenom u sljedeim tokama:
lanak 1. Zahtjevi za tekue odravanje koji proizlaze iz pomorskih zako-
na Carstva i Dalmacije mogu se proizvoditi o troku drave.
lanak 2. Kod osporavanja iznosa visine trokova odobrava se kredit na
najvei mogui iznos od 4 500 000 fl koji e se sukladno potrebama aktivirati
i unutar kojega je 1875. odobrena trana od 50 000 fl
U lanku 3. opunomouje se Vlada da novosteenu dravnu imovinu pro-
daje putem javnih natjeaja (draba) ili izravnom ponudom.
Na teret e se u lanku 2. odobrene trane od 50 000 fl financirati admi-
nistrativna priprema poslova (troak izdavanja jamstva za provedbu radova,
izrada projekta, planova rada i dr.).Glede utvrivanja i ureivanja buduih
vlasnikih odnosa predvia se djelovanje povjerenstva na licu mjesta te su ve
predviene odgovarajue smjernice za rad.
Za provedbu se svih radova predvia trajanje od etiriju do pet godina
13
.
12
Zakon je o regulaciji i melioraciji donesen 27. veljae 1875. (Ivan Juri, Gospodarski razvoj luke i trgovita
Metkovi od 1850. do 1918., str. 110., Metkovi, 2000.).
13
Radovi su zavreni 1889. kad je obavljen tehniki prijem (isto, str. 111.).
82
SLANO , 27. travnja (str. 271. 275.)
Dan nije poeo obeavajue . Magla su i tmurno vrijeme zarobili nebo
unato injenici da je itavu no puhala bura. Nakon rastanka od obitelji Do-
minikovi, gradskih vlasti i brojnoga stanovnitva koje ga je pratilo izrazima
potovanja, hitcima iz puke, zvonjavom zvona te brojnim poklicima ivio!,
Njegova je Visost nastavila putovanje.
Pogled je na okolicu, koji se pruao od Metkovia nadesno preko Potan-
ske ulice, bio tuan.
To je dolina Neretve. Nepregledne su povrine pod vodom sainjene od
niza bara i malog broja nepoplavljenih povrina koje su izrazito plodno tlo.
alost toga pogleda dodatno pojaava voskasto uta boja koje potjee od ma-
lih kuica izgraenih na rubovima doline. Izgradili su ih ribari i pastiri koji se
bave ratarstvom na malim, usitnjenim povrinama zatienima niskim zidiima i
redovima posloenoga kamenja (suhozidom) kako bi bile zatiene od prodora
vode.
Stabla masline ovdje izgledaju mono, svjee i raskono. Ono to nedo-
staje jest dobar zrak. Pogled je cara, ije se putovanje nadalje odvijalo uzdu
ua rijeke
14
, bio pun suuti za stanovnike toga pustog kraja.
Izrazi oduevljenja stanovnitva s Ua, slavenske zastave, obiljeja ma-
njina i pograninih krajeva, slavoluci pobjede, poklii pobjede, dravne za-
stave, uurbano mnotvo te hitci iz oruja inili su taj pusti kraj manje pustim i
djelovali su naprosto uzvieno. Meutim, imalo se na umu koliko je plodnosti i
bogatstva skriveno ispod toga plitkoga vodenog ogledala. Kraljevski je parla-
ment odlukom o isuivanju movare zakljuio vrlo pozitivan i iznimno isplativ
posao. Povijest e meutim to putovanje cara prikazati kao dogaaj koji je
doprinio u donoenju odluka na najvioj moguoj razini te koji je Carstvu omo-
guio novo postignue u podruju rada i higijene.
I konano, nakon etrdeset i pet minuta vonje kolima, naputamo vodenu
povrinu iza nas, a put kree irokom trasiranom cestom. Sada slijedi strmi
uspon na uzvisinu Rako
15
visoku vie od dvije tisue stopa. Svi smo izali iz
kola, car ak i prvi jer je itavu razdaljinu trebalo propjeaiti
16
. Dio je tih brda
inio austrijsku granicu. Na visini nas je razveselio pogled na Jadransko more i
zaljev Kleka. Upravo je tamo bila smjetena topovnjaa Krka kao uvar meu-
narodnih granica. Vino i hladna kuhinja koju smo ponijeli u kolima, pruali su
uobiajenu okrjepu. Nastavili smo austrijskom cestom, ali turskim ozemljem.
17

14
Mislim da bi trebalo stajati korita rijeke. U nastavku se putovanja vidi da je car putovao Francuskom cestom
prema Neumu. Drugo je tumaenje da pisac cijeli kraj od Metkovia do mora naziva Uem zbog movara od kojih se
ne vidi jasna granica ulijevanja Neretve u more.
15
Rije je o Radeu, prvome mjestu nakon Vukova klanca. Pisac je zapisao ime mjesta kako ga je on uo.
16
Samo dionica ceste kod Vukova klanca odgovara navedenomu opisu.
17
Taj opis prikazuje stanje ceste u neumskom zaleu.
83
Ta je sjeverna enklava, kao i kasnije juna, sjeanje na bivu Dubrovaku
Republiku koja je zbog osvajakih apetita susjedne Venecije i njezine nerade
trgovine s Turcima, odravala itavom kopnenu granicu s Turskom. Poseban
odred konjice oznaen crvenim bojama s kriem u sredini vukao je carska kola.
Rije je o crkvenom odredu, tj. jednom starom bratstvu koje je prihvatilo mjesno
austrijsko stanovnitvo da bi iskazalo vjernost caru.
S vrha su se Rakoa (Radea) vidjeli turski atori. Pod zvucima je austrijske
himne Njegova Visost izala iz vozila te se pribliila oruanoj trupi predvo-
enoj kapetanom i trojicom doasnika. Odred je potom stupao pod zvucima
mara, a izgled, dranje i preciznost pokreta zadivili su cara.
Imena kapetana te navedenih niih asnika car je dao pribiljeiti.
Kasnije, oko 11.30 sati, umalo su se manje privlanoj okolici vidjeli na
povienoj visoravni atori uzdignuti u blizini jedne kue. Kua je pripadala jed-
nom cestovnom radniku, a rije je o mjestu Novi put na austrijskome tlu. Ondje
je bio pripremljen ruak, a prema obiaju privremeno je osposobljena jed-
na telegrafska stanica. Marinci su s topovnjae Krka, usidrene u zaljevu Klek,
pomogli kod uspravljanja sklopnika
18
. Samo je konaite prualo jo prisnije
ozraje u odnosu na prethodne stanice.
Na carski su ruak, posluen u prostranoj sobi kamene kue, pozvani
brojni uzvanici, prije svega naelnik opine te jedan visoki vojni asnik. Vrua
su juha, riot, kruh i vino uobiajeni menu carskog ruka tijekom putovanja, s
iznimkom to je sada prigodno riot bio zamijenjen gulaem. Nakon odmora i
osvjeenja put se nastavio.
Ponovno su prevladavale stijene, brda i litice koje su samo ponegdje bile
proarane zelenilom, nekom vrstom cedrovine koja je razbijala sivilo. Tako smo
se divljim okoliem vozili dva sata sve do gradia Doli i prekrasnog pogleda na
Jadransko more te poluotoka Peljeca. Daljnjim je odmicanjem pokrov postajao
uobiajenijim za juno podneblje. Na ulici su se, u sjeni tamnozelenih maslini-
ka, mogli vidjeti uredno odjeveni seljaci, a kasnije, u nizini, na svu su se radost
vidjeli redovi vinove loze. Cesta je vodila do maslinika i zelenog raslinja pa sve
do mora gdje je bio izgraen slavoluk pobjede u kojemu je najvii vojni asnik
mjesta (tal. podest) Slano, izrazio pozdrave i poniznost Njegovoj Visosti.
Dalje je vodio uzak put uz more prema u zaleu smjetenom gradiu Sla-
no, koje je pripadalo mjesnoj zajednici Ston, a sve unutar okruga Dubrovnik.
Slano je brojalo 1023 stanovnika od ega je 461 ivjelo ba u samom mjestu
Slano, a ostatak u trima selima s dvjema katolikim crkvama i jednom kolom.
Stanovnitvo se bavilo poljoprivredom, brodskim prijevozom i ribolovom.
Slano je pripadalo bivoj Dubrovakoj Republici koja je itavo stonsko
podruje s Primorjem i otokom Lastovo kupila od kralja Stjepana od Bosne.
18
Oito neki komunikacijski ureaj. Prevoditelj nije uspio pronai prikladniju rije.
84
Kao i dosad tijekom putovanja svi su seljaci, ribari, ukljuujui i dobro-
stojee graane, srdano pozdravljali cara pozdravima ivio!. Posebne su
ovacije i izrazi potovanja, pratili carev ukrcaj na brod Miramar koji je od juer
ekao usidren.
Ono to smo posebno zapamtili jest estiti, gord fiziki izgled stanovnika
na ispraaju.
U odnosu je na stanovnitvo s kontinenta njihov fiziki, atletski izgled osta-
vio dojam kako je rije o drugoj rasi. Morlaci su (Crni Vlasi) bili daleko iza nas,
a osjeala se blizina Dubrovake Republike.
BE, 15. svibnja (str. 431. 444.)
Prijam koji je Njegova Visost doivjela povratkom u Be nije mogao biti
srdaniji.
Dolazak je bio najavljen za 11 prijepodne. Graani su se Bea i predstav-
nici opina spontano okupljali na pici. Peron je Junoga kolodvora (Sudbah-
nhof) bio bogato ukraen cvijeem i prekriven tepihom, a stepenite su i aulu
krasile palme i egzotino cvijee.
Ulica je Heugasse, kojom je vodio put prema Hoffburgu, bila ukraena
carskim orlovim zastavama i drugim znaajkama Monarhije.
Iako se mnotvo okupilo ve u 9 pred Junim kolodvorom, gradski promet
nije bio obustavljen.
Na doeku su se Cara okupili:Njegova Ekscelencija ministar vanjskih po-
slova grof Juli, Njegova Presvijetlost premijer vlade gosp. knez Adolf Auer-
sperg, njihove ekscelencije Ministri gosp. C. Freih, barun Koller, barun Holz-
gethan, barun Lasser, barun Pretis, doktor Unger, doktor Stremayr, doktor vitez
Chlumecky, doktor Ziemailkowski, prvi predsjednik Visokog Suda Njegova
Ekscelencija doktor vitez Schmerling, Njegova Eminencija kardinal knez nad-
biskup vitez Rauscher, Njegova Ekscelencija biskup doktor Kutscher, Njegova
Ekscelencija gospodin guverner barun Conrad Eybesfeld, uvaeni gospodin
vrhovni zapovjednik Helferstorfer i uz njega predstavnici donjega doma par-
lamenta; predsjednik policije Marx, gradonaelnik doktor Felder, obojica za-
mjenika gradonaelnika; doktor Julius vitez od Newalda i Eduard Uhl, direktor
gradskoga poglavarstva Grohmann, brojni gradski vijenici, lanovi austrijske
trgovake komore sa svojim predsjednikom saborskim zastupnikom Goglom.
Ispred su uprave poduzea Junih eljeznica (Sudbahn) prisustvovali do-
eku: predsjednik barun Hopfen, vijenik uprave barun Tinti, grof Ernst Wald-
stein, dravni vijenik barun Burg, barun Goedel-Lannoy, Eduard Wiener Vitez
von Welten i glavni direktor Bontoux.
85
U 11 su stigli na doek i Njezino Visoanstvo Carica Elizabeta, Njegova
Visost i Presvijetlost poasni vojvoda Princ Rudolf,odjeven u sveanu odoru nje-
gova topnitva, njihove visosti i Presvijetlosti poasni vojvode Franz Karl, Karl
Ludwig, Ludwig Viktor, Albrecht, Friedrich, Wilhelm, Leopold, Franz vojvoda
od Modene s visokim zatitnikom i Njezino Visoanstvo i Presvijetlost, poasna
vojvotkinja Marija Terezija.
Svi su poasni gosti imali svean prijam Uprave poduzea Sudbahngese-
llschaft, a po signalu je glavni direktor pozvao poasne goste da se priblie
peronu.
Vlak je stigao bez kanjenja u odnosu na najavljeno vrijeme. Car je brzim
koracima iziao iz vlaka i pourio se u susret Njezinoj Visosti carici, poasno-
mu vojvodi Princu i poasnom vojvodi Franzu Karlu. Uskoro se car spustio meu
ostale poasne uzvanike. Nakon pozdravnoga govora gradonaelnika dr. Fel-
dera koji je izrazio radost graana zbog uspjena povratka s puta, javnosti se
obratio i sam car: S mojeg se puta, koji je katkad bio povezan i s odreenim
potekoama, vraam vrlo zadovoljan i radujem se to sam ponovno u sreditu
svojega voljenog Bea. Zahvaljujem svima vama koji ste me doli pozdraviti na
povratku.
Nakon to su car i poasna pratnja napustili kolodvor, gradonaelnik je
pozvao na skandiranje i gromoglasni pozdrav Hip hip hura! Isti su po-
zdrav kasnije ponovile tisue ljudi kad je krenula sveana povorka s kolodvora
Heugasseom, preko trga Schwarzenberg, ulice Ringstrasse sve do Hoffburga,
gdje su se okupile mase. Car su se i carica vozili u gradskom gala vozilu, a
dolaskom je na trg Schwarzenberg poela priredba s vodoskocima, zastavama
te orkestrom koji je svirao dravnu himnu. Klicanje i ushit okupljena stanovni-
tva nije jenjavao gotovo do ulaza u Hoffburg, gdje su brigada dobrovoljnog
vatrogasnog drutva te vatrogasni zbor priredili doek caru sviranjem himne.
Treba jo spomenuti da je velik broj zgrada od Heugasse nadalje bio prigodno
ukraen.
Dnevne su novine Wiener Abendpost pozdravile povratak Njegove Viso-
sti sljedeim rijeima: Njegova su se Visost car i carica vratili pred okupljenim
mnotvom u Grad. S iskazima su vjernosti i ljubavi graani pozdravili cara u
samom sreditu. Nije na nama ovdje da progovaramo o tome koliko car znai
njegovim zemljama i njegovu narodu. Nisu potrebni dodatni dokazi moralne
snage kojima bi se izmjerili napori cara Franje Josipa u njegovu nastojanju i
odanosti, za blagostanje njegovih drava te kojima bi se izmjerila portvovnost
kojom on ispunjava svoje zadae. Kao neto sasvim prirodno i svakodnevno,
bez pogovora, suoava se s brojnim naporima i izazovima u cilju ispunjenja
svojih obveza.
86
Austrijski je car svjetlei primjer svakome stanovniku drave, ujedno i uzor
svakomu graaninu. Upravo su stoga caru prueni takvi izrazi tovanja i obo-
avanja u povodu njegova povratka.
Sve su beke i razne druge provincijske novine vrlo dostojanstveno pisale o
srdanom doeku cara. Svugdje je pisano kako putovanje Njegove Visosti nije
mrtvo slovo na papiru austrijske povijesti te kako takvo putovanje snai svijest o
pripadnosti jednoj velikoj cjelini, tj. zdravu stanju u dravi.
Na taj je nain estotjedna dopisnika aktivnost dola svome kraju. Kad se
u obzir uzme broj obienih gradova, stotine posluanih govora, stotine odgo-
vora, posjeta stotinjak crkava, ureda, ustanova, kola, industrijskih postrojenja,
spomenika, zatvora/tamnica, utvrda i vojarna koje je posjetio, i kada se raz-
motri injenica da je car preao vie od tisuu i dvjesta milja brodom, kolima,
konjima, pjeice preko rijeka, mora, brda i dolina te kada se jo k tome promisli
o nizu predstavnitva koje je primio, bezbroj proslava kojim je nazoio, itavu
nizu vojnih odreda koje je preispitivao obavljajui istodobno tijekom itava pu-
tovanja tekue dravnike poslove, zapitao bi se pojedinac kako je to naprosto
bilo mogue.
Svakim je izlaskom sunca monarh zapoinjao radni dan. Kie ga, oluje i
druge otegotne okolnosti nisu sprjeavale u ispunjavanju njegovih dunosti. Car
nikada nije gubio ni minute vremena, a njegovoj se poletnosti moramo duboko
nakloniti. Moe se rei da ivi izreku: Caesaris ad exemplum.
Vrijednosti ine samo dio potpora koje je car odobrio posjeenim mje-
stima, bilo izravno, bilo doznakama kao ispunjenjima tisua molba koje je
primio. Potrebno je rei da je zakljuno s krajem svibnja u ime potpora podije-
ljeno 125 000 austrijskih guldena, to nije konaan iznos jer su brojni zakljuci
doneseni sa zadrkom od dva do tri mjeseca. Koliko izdataka, koliko milosti,
koliko darova?!
Osjeaj se zahvale stanovnitva oituje u neogranienoj odanosti, privr-
enosti i ljubavi prema monarhu, a austrijska je dinastija temelj nade, ponosa i
osobnosti svakoga Austrijanca.
Njegova Carevska i Apostolska Visost slijedom povratka s putovanja pre-
ma Trstu, Gorici, Istri i Dalmaciji objavljuje popis osoba koje su iskazale oda-
nost dinastiji (carskoj obitelji) i Carstvu te na temelju patriotskih i karitativnih
djela objavljuje vrednovanje sljedeih osoba koje se i daruju (nagrauju) kako
slijedi:
dignitetom tajnog savjeta: lanovi gospodskog doma Savinus grof Gi-
orgi u Dubrovniku i guverner Trsta te pripadajueg priobalja barun Felix Pino
Friedenthal
Ordenom eljezne krune prvog reda: nadbiskup zadarski Petar Dojmus
Maupas
87
Komandirskim kriem Ordena Lepolda: splitski biskup Markus Calogjera
Ordenom eljezne krune drugoga reda: guverner Gorice grof Franz
Coronini-Cronberg i predsjednik Visokoga regionalnog suda u Zadru Franz
Rossi Sabatini.
Komandirskim kriem Ordena Franje Josipa: gradski sudac u Trstu dr.
Maximilian DAngeli, grof Johann Attems iz Gorice, predsjednik pokrajinskoga
parlamenta Stjepan vitez Ljubia, katoliki biskup iz Kotora Juraj Marki, direk-
tor banke u Trstu baron Jozef Morpurgo, grkopravoslavni biskup iz Kotora Ge-
rasim Petranovi, predsjednik Visokoga regionalnog suda te predsjednik Vijea
za izgradnju spomenika cara Maximiliana u Trstu vitez Karl Porenta, kapetan
linijske plovidbe u Trstu Eduard Radonetz, lan gradskoga vijea u Trstu vitez
Karl Rittermeyer, lan gospodskoga doma carskog parlamenta vitez Johann
Scrinzi iz Trsta, veletrgovac vitez Karl Stalitz od Valrisana iz Trsta, guverner Istre
dr. Franz Viduli
naslovom baruna: vlasnik tvornice u Gorici viteza Heinricha Zahonyja.
Vitekim kriem Ordena Lepolda: predsjednik Carske pomorske flote u
Trstu vitez August Albert Glanstatten, ministarski vijenik u Ministarstvu trgovine
Julius Klopecka, predsjednik Regionalnoga suda u Zadru Friedrich Paitoni i
gradonaelnik Dubrovnika grof Rafael Pozza
Ordenom eljezne krune treeg reda: splitski gradonaelnik dr. Anton
Bajamonti, gradonaelnik Kotora Spiridion Bjeladinovi, gradonaelnik Mua
Hieronymus de Cambi, visoki financijski vijenik iz Zadra de Karl Cerrone,
guvernerski vijenik dr. Franz Danilo, veleposjednik iz Dubrovnika barun Franz
Ghetaldi Gondola, zamjenik guvernera u Gorici dr. Alois Cesar Pavisi, grado-
naelnik goriki dr. Karl Perindello, guvernerski vijenik u Kotoru Nikola Rendi
Miskovi, vijenik Gradskog vijea Trsta vitez Teodor Rinaldini, direktor Umjet-
nike akademije u Dresdenu Johannes Schilling, veletrgovac iz Trsta Christian
Matthias Schroder, veleposjednik iz Zadra vitez Franc Stermi Valcrociata, na-
kupac iz Trsta Josef Michael Teuschl i gradonaelnik zadarski Nikola Trigari.
dodjelom plemikoga statusa: veleposjednik iz Metkovia Filip Domini-
kovi
19
, predstavnik opine Motovun Johann Anton Flego, direktor pote iz Za-
dra Simeon Curinaldi, veleposjednik iz Skradina Ivan Marasovi, profesor po-
rodnitva iz Zadra dr. Dominik Marcocchia, potpredsjednik trgovake komore
iz Gorice Andreas Pauletig, odvjetnik i biljenik s Cresa dr. Nikola Petris, carski
vijenik u Zadru Petar Tomsi, veleposjednik iz Trsta Anastasius Vardacca
naslovom i osobnou dvorskoga vijea: zadarski financijski vijenik i
prokurist dr. Anton Smiri
19
Filip je Dominikovi u vie mandata bio naelnik metkovske opine, i to u razdobljima od 1842. do 1848., od
1851. do 1853. i od 1862. do 1866. Jedan je od najveih metkovskih zemljoposjednika, a bavio se i trgovinom (Ivan
Juri, Gospodarski razvoj luke i trgovita Metkovi od 1850. do 1918.,str.191,192 i 415., Metkovi, 2000.).
88
naslovom i osobnou dravnog< vijea: gradonaelnik ibenika Georg
Laneve
naslovom i osobnou visokoga financijskog vijea: financijski vijenik u
Trstu Richard Hartman
naslovom i osobnou vijea pomorskih vlasti: guverner tajnik pomorskih
vlasti iz Trsta, vitez Ernst Tommasini
Vitekim kriem Ordena Franje Josipa: upravitelj iz Trsta Petar Accerbo-
ni, gradonaelnik sa olte Petar Alberti, trgovac u Aleksandriji Nikolaus Amer-
ling, pokrajinski upravitelj u Sinju Jakov Arkon, direktor splitske gimnazije Karlo
Anton Bakoti, tajnik guvernera pomorskih vlasti u Trstu Herman Breidenstein,
veletrgovac iz Trsta Alois Buchreiner, tajnik Dravnoga vijea u Zadru Emanuel
Budisavljevi Predor, graanin iz Pule Petar Ciscutti, umirovljeni vijenik u Trstu
Ludwig Close, vlasnik nekretnina u Velom Loinju Anton Craglietto, arhiakon iz
Zadra Anastazije Curli, veletrgovkinja iz Trsta Rosaria Curlo, katoliki sveenik
u Zadru Johann Danilo, dubrovaki trgovac Blasius Degiuli, pulski gradonael-
nik dr. Angelo Demartini, gradonaelnik Jelse Nikola Dubokovi, veletrgovac
i industrijalac iz Trsta Demeter Andreas Economo, gradonaelnik Malog Loi-
nja Candudus Gerolimich, biskupski tajnik u Gorici Johann Globocnik, kanonik
dubrovaki Anton Kopanizza, veleposjednik iz Splita dr. Franc Lanza, hvarski
gradonaelnik dr. Johann Baptist Macchiedo, financijski nadzornik u Splitu Ge-
rhard Massmer, direktor Instituta za gluhonijeme u Gorici Andreas Pauleti,
direktor gimnazije u Dubrovniku Jozef Petrici, veleposjednik iz Zadra Ernst
Petriccolo, transki trgovac Eugen Richetti, gradonaelnik Obrovca Vladimir
Simi, ibenski gradonaelnik Antun upuk, gradonaelnik Vodnjana Gaudenc
Tosi, odvjetnik iz Sinja dr. Anton Tripalo, kupac iz Trsta Blasius Verona, kanonik
i pastor iz Grua Matej Vodopi, gradonaelnik Katel Novog Georg Vojnovi,
direktor telegrafskog poduzea u Zadru Johann Wisgrill te splitski trgovac
Antun Zlodve
Zlatnim kirem zasluge s Krunom: Matej Babi iz Bijele, Andreas Braj-
kovi iz Perasta, Jozef Buzoli iz Novigrada, Jaki ega iz Katel Novog,
Alexandar Celovi iz Risna, Johan Colombani iz Imotskog, Amon Corneretto iz
Benkovca, Anton Cumar iz Gorice, Dominik Kumin iz Trsta, Nikola Dapar iz
Benkovca, Pavle Diana iz Splita, Spiridion Dobrijevi iz Vrbnika, Ivan Gabri
gradonaelnik Metkovia
20
, Josip Gladuli iz Malog Loinja, Mihael Glavini
iz Splita, Ludwig Hanisch iz Trsta, Felix Inghini iz Benkovca, Petar Ivanievi iz
Starigrada, Nikola Ivuli s Bola, Vitus Kamenarovi iz Dobrote, Nikola Katni
iz Zadra, Rudolf Lederer iz Slanog, Andreas Luki Nieti s Braa, Martin
Milin sa mana na Dugom Otoku, Nikola Miroevi iz Korule, Nikola Oman
20
Ivan je Gabri bio istaknuti metkovski trgovac i prvi naelnik ponaroene opine nakon pobjede narodnjaka
u razdoblju od 1871. do 1877. (Ivan Juri, Gospodarski razvoj luke i trgovita Metkovi od 1850. do 1918., str 396.,
Metkovi, 2000.).
89
gradonaelnik Opuzena
21
, Jozef Omai iz Katel Lukia, Tomas Pelicari iz
Biograda na Moru, Hieronimus Perisi iz Blata, Nikola Popovi iz Kotara, Ana-
stazije Ristovi iz Vrlike, Anton Skaramuca iz Radea, Johann Schmiedinger
iz Gorice, Wendelin Schollian iz Trsta, Andrija terk iz Lovrana, Anton trkalj
iz Drnia, Franjo Tripalo iz Sinja, Anton Vilovi s Korule, Stjepan Vujatovi iz
Knina, Vinzenz Zempirek iz Trsta, Zadranin iril eely, Johann Zovetti s Kor-
ule i Splianin Josip Zuliani.
Zlatni kri zasluge: Dubrovanin Vincent Adamovi, Johan Bordon iz
Pomjena (SLO), Natalij Bratii iz Dubrovnika, Nikola Dudan iz Skradina, Petar
von Grisogono iz Splita, Eduard Hattinger iz Trsta, Simon Jankovi iz Kistanja,
Anton Jeri iz Slanog, Juraj Ivankovi iz Ervenika, Anton Kruievi iz Zvea-
nja, Nikola Makale sa Zlarina, Petar Franz Martechinni iz Dubrovnika, Andrija
Mlinar iz Knina, Matej Pervan iz Vrgorca, Josip Pilotti iz Trsta, Jakov ari iz
Opuzena, Alois Sepenhofer iz Gorice, Alois Zanutig iz Gradike
Srebrni kri zasluge s krunom: Franjo Barbi sa Loinja, Vienco Delneri
iz Pazina, Georg Giovanelli iz Trsta, Antun Kalina iz Zadra, Anton Kofol iz
epovana (SLO), Ivan Klemeni iz Barbane (SLO), Anton Sirovi iz Trsta
Srebrni kri zasluge: Antun Bandalo iz Smilia, Johan Beri iz Krnjeva
(Rijeka), Christoph Cureglia iz Trsta, Antun Juki iz Slivna, Johann Predonzan
iz Trsta i Filip Svetina iz itluka.
Nadalje je Njegova Visost izdvojila sljedea imena koja su izazvale izraze
Njegova uzviena zadovoljstva: Rafael Arneri iz Korule, Antun Alaevi iz
Makarske, Johann Maria Ballarin iz Svetog Petra, vitez Petar Dojmi Delupis s
Visa, Josef Dominis s Raba, Ivan Grgurevi iz Omble, Jakov Giakoni iz Komie,
Bla Gluni iz Slanog, Silvestar Gnina iz Splita, Ivan Hervati iz Stoliva, Vien-
co Jeri iz Katel Suurca, Petar Kovai iz Puia, Juraj Lazzaneo iz Postira,
Vienco Maroevi iz Kotora, Marko Naki iz Drnia, Josip Pali s Paga, Karl
Pascotini iz Trsta, Franz Ponninger iz Bea, Elias Raceta iz Budve, Joseph Ro-
hlich iz Bea, Petar Tartaglia iz Splita, Joseph Tautenhayn iz Bea, Tomovi iz
Kotora i Andrija Vujatovi iz Knina.
Prema navodu iz maarskog izdanja dnevnih novina Amtsblatt car je
osobno odlikovao jo niz poasnih graana zbog ega je objavljeno pismo
Njegove Visosti napisano u Schnbrunnu 26. srpnja 1875.
21
Obitelj je Oman bila jedna od najbogatijih opuzenskih obitelji u drugoj polovici XIX stoljea. Bili su zemljopo-
sjednici i trgovci (Ivan Juri,Gospodarski razvoj luke i trgovita Metkovi 1850. do 1918., str. 223, Metkovi, 2000.).
Mario Talaji, Zagreb
90
ZRAKOPLOVNI AS IVAN BJELOVUI
Nedovoljno je poznato kako je hrvatsko iseljenitvo dalo jednoga od naj-
poznatijih svjetskih pilota u samim poetcima letenja na krilima. Rije je o Pe-
ruancu Ivanu Bjelovuiu, sinu Hrvata i Francuskinje podrijetlom iz Janjine na
Peljecu ija loza vue korijene iz okolice Metkovia. Ivan se rodio u Peruu, u
ranoj je mladosti tek nakratko ivio u Dubrovniku, a nakon oeve smrti iz Perua
se seli u Pariz gdje zavrava srednju kolu i 1908. pristupa pilotskoj koli brae
Voisin. Ivan Bjelovui jedan je od najozbiljnijih kandidata za mjesto ako ne
prvoga, onda najistaknutijega hrvatskog pilota. Pilotski je ispit poloio 1910., a
otada pobjeuje na brojnim zrakoplovnim natjecanjima diljem Europe, postav-
lja mnoge zrakoplovne rekorde te zasluuje titulu najboljega pilota Francuske
1912., a zatim se odluuje na prelijetanje Alpa 1913. Tko poznaje povijest
zrakoplovstva, znat e da je u to doba biti prvakom Francuske bilo isto to i
biti prvakom svijeta. Bjelovui je bio pripadnik ugledne hrvatske zajednice u
Peruu, a u toj je zemlji izveo prvi let u povijesti pred predsjednikom drave te
osnovao prvu pilotsku kolu. Bjelovuievo je ime uglavnom nepoznato u domo-
vini, a zaboravu nije preputeno tek sluajem. Nekoliko je ljudi u novije vrijeme
istraivalo Bjelovuiev doprinos, a najdalje je otiao moj pariki prijatelj Mau-
ricij Frka Petei koji je temeljito istraio genealogiju obitelji Bjelovui, njegove
parike kolske dane te je pronaao posljednje poivalite toga velikana. Tekst
je o velikom zrakoplovcu objavio Mauricij u feljtonu Hrvati i njihovi potomci na
stranim potanskim markama u dva dijela, u asopisu Zadarski filatelist (13.
br.;, u prosincu 2010. i 15. br., u prosincu 2011.). Tu je njegovim odobrenjem
skraena inaica opremljena fotografijama, uglavnom iz arhive Varadinca Jo-
sipa Novaka. Skraena je inaica lanka objavljena u asopisu Hrvatske matice
iseljenika, u oujku 2012.
U Hrvatskoj se Ivanova imena spomenu tek rijetki, on nema ni svoje ulice
ni trga, spomenika ili barem spomen-ploe. Nema ga u udbenicima niti ga se
sjeamo na obljetnicama. U Francuskoj poiva u neobiljeenoj grobnici. Nije li
vrijeme da ga se spomenemo? Ne bi li na njegovu dubrovakome domu trebalo
postaviti plou s jednom jedinom reenicom:
91
Ovdje je ivio Ivan Bjelovui, uenik Louisa Paulhana, ovjek koji je s
braom Voisin, Geom Chavezom i Rollandom Garrosom pisao povijest zrako-
plovstva.
I dodat u jednu zamisao koja me dugo proganja. Ne bi li se dubrovaka
zrana luka trebala diiti njegovim imenom? I kad putnik iz najdaljeg dijela
svijeta zrakoplovom posjeti Dubrovnik, na biser Jadrana, neka u predvorju
uzletita na ilipima zastane na tren kraj kamena poprsja i proita tek nekoliko
uklesanih rijei:
Zrakoplovni as 1910.
Najbolji avijatiar Francuske 1912.
Pobjednik Alpa 1913.
IVAN (JUAN) BJELOVUI
Lima, 30. srpnja 1889. Pariz, 14. sijenja 1949.
Leonard Elerek, Zadar

92
IVAN (JUAN) BJELOVUI
(Lima, 30. srpnja 1889. Pariz, 14. sijenja 1949.)
Ivan je Bjelovui, sin pomorskog kapetana Mihe rodom iz Janjine na
Peljecu i majke Adrienne Cavali Le Bihan, keri francuskoga konzula u Peruu,
roen u Limi 30. srpnja 1889. Obitelj se Bjelovui ubrzo seli u Dubrovnik ne
bi li se teko bolesni Miho tamo oporavio. Otac je lijeen u Grazu gdje umire
1894., a pokopan je u rodnoj Mokoici. Bjelovuii se uskoro sele u Francusku,
blie majinoj obitelji.
Portret Ivana Bjelovuia u Muzeju zrakoplovstva
itavo je svoje kolovanje Ivan proao u parikoj gimnaziji Janson de
Sailly (106, Rue de la Pompe) koja je danas najvee kolsko sredite u Parizu.
Godine 1905. u tu gimnaziju dolazi iz Marseillea Roland Garros (Saint-Denis,
Reunion, 6. listopada 1888. Saint-Morel, Francuska, 5. listopada 1918.) i
izmeu dvojice buduih zrakoplovaca od samoga se poetka razvija veliko pri-
jateljstvo. Za vrijeme kolovanja Ivan postaje sveuilinim prvakom u biciklizmu,
a maturom 1908. stjee diplomu iz knjievnosti i filozofije.
Ivan Bjelovui leti u Burgesu 1910. zrakoplovom Voisin
93
Iste godine upisuje zrakoplovnu kolu brae Voisin (Gabriel i Charles),
prvih francuskih industrijskih proizvoaa zrakoplova.
Merignac Bordeaux
Pilotski ispit polae u Mourmelonu (jugoistono od Reimsa) na zrakoplovu
H Farman i postaje 87. pilot sa steenom diplomom izdanom 10. lipnja 1910.
od francuskog Aero-Cluba, a ve u svojemu drugom letu dvokrilnim Voisinom
ostaje u zraku 25 minuta. Na dan je izdavanja diplome bio u Budimpeti na
prvome aeromitingu u tome gradu koji se odravao od 1. do 15. lipnja 1910.
Tu mu se 9. lipnja zbog velika nevremena zrakoplov sruio, ali je on proao bez
ozljeda. Zanimljivo je da se na tome mitingu natjecao pod hrvatskim imenom i
prezimenom. Zatim sudjeluje na Drugome meunarodnom zrakoplovnom mi-
tingu u Reimsu od 3. do 10. srpnja koji se jo naziva Veliki ili Drugi tjedan
Champagnea. U konkurenciji od 60 pilota nosi broj 29. Nakon toga se od 15.
do 17. kolovoza natjee u Istonome krugu (Le Circuit de lEst) Voisinom II i
meu 35 pilota nosi broj 16.
U kolovozu je iste godine obletio Eiffelov toranj dvoplonjakom (aeropla-
nom) Voisin, a od 1. do 3. rujna prvi je u etiri etape preletio udaljenost od 540
km izmeu Pariza i Bordeauxa za ukupno 6 sati i 15 minuta. Bio je to svjetski
daljinski rekord u disciplini etapnog letenja. Preletjevi prvu udaljenost Ivan Bje-
lovui je samo u jednom danu preletio 295 km i time postigao novi rekord koji
je dotad drao njegov uitelj Louis Paulhan. Na Velikom tjednu zrakoplovstva u
Bordeauxu (od 11. do 18. rujna 1910.) meu 29 prijavljenih pilota Bjelovui
je bio najmlai, a natjecalo ih se 21. Prvo je letio na otvaranju mitinga u skupini
od 8 zrakoplovom Sommer II. Poslijepodne istoga dana osvaja prvo mjesto u
disciplini polijetanja. Treega dana dobiva nagradu za najdui let. Potom jo
94
pobjeuje u letu s dvojicom putnika, za ukupnu duinu leta od 850 km zauzima
5. mjesto zrakoplovom Voisin I. Bjelovui se 18. rujna rukuje s predsjednikom
Francuske Armandom Falliresom koji je predsjedao zatvaranju mitinga, a to
je zabiljeeno na fotografijama. Od 25. rujna do 1. listopada sudjeluje na Me-
unarodnome zrakoplovnom natjecanju u Milanu (Circuito Internationale Aero
di Milano) gdje osvaja Veliku nagradu u tekoj konkurenciji meu 25 pilota i
zauzima peto mjesto na svjetskoj rang-listi daljinskih letova. Prvi je pilot koji je
poletio na sveanu otvorenju s nove zrane luke u Avordu kraj grada Bourgesa
1

(200 km juno od Pariza). Bilo je to 20. listopada 1910. na mitingu koji se za
tu prigodu odravao od 20. do 25. listopada pred 40 000 ljudi. Sudjelovalo
je pet poznatih pilota. Tada je Bjelovui obletio katedralu u Bourgesu. Taj je
pothvat ovjekovjeen razglednicom. Tko je u to vrijeme slutio da e se tu, dvije
godine kasnije, graditi zrakoplovna baza, a 1928. utemeljiti kapaciteti za pro-
izvodnju zrakoplova.
Fotografija Ivana Bjelovuia s posvetom
U Peruu, domovini Bjelovuieva roenja, sve vie raste oduevljenje nje-
govim uspjesima u Europi. Ve u studenome 1910. dobiva narudbu od pred-
sjednika peruanske Lige za zrakoplovstvo, generala Pedra E. Muiza za dva
zrakoplova i putne trokove dolaska u Peru. Bjelovui javlja generalu Muizu
brzojavom od 25. studenoga kako zrakoplovi kreu brodom 1. prosinca. Zra-
koplovima su krenula dvojica francuskih tehniara, pilot Henry Chailley i me-
haniar Ren Stucke
2
. Bjelovui je stigao u Peru 8. sijenja 1911. te se iskrcao
1
Parika je zrana luka Bourget katkad pogrekom navedena umjesto Bourgesa.
2
Ili Pierre Schuck, prema izvorima.
95
u luci Callao gdje mu je prireen velianstveni doek kao i istoga dana u Limi.
Upriliena su mu mnoga primanja, a u vladinoj ga je palai primio predsjednik
drave Augusto B. Leguia.
Dana je 14. sijenja u 16 sati obavio prvi (probni) let na hipodromu San-
ta Beatriz u Limi koji je prikazan na peruanskoj potanskoj markici iz 1937., a
sutradan je, u nedjelju 15. sijenja, letio na slubenome otvaranju zrakoplov-
noga letenja u Peruu uz prisutnost predsjednika drave te mnotvo naroda. Let
je zapoeo u 11 sati i 15 minuta. Tako je Ivan Bjelovui postao prvi pilot Perua
i cijeloga junoamerikog kontinenta. U Peruu je ostao tri mjeseca obuavajui
budue letae kao instruktor i ravnatelj prve zrakoplovne kole. Uoi povratka u
Europu imenovan je 10. travnja rezervnim potporunikom i peruanskim vojnim
predstavnikom u Francuskoj za zrakoplovstvo. Na put je krenuo 11. travnja i
stigao u Pariz 5. svibnja 1911. Tada je u Parizu ivio s majkom na adresi 3,
Rue du Bac.
Puy, 15. i 16. srpnja 1911.
Dolaskom je u Pariz odmah nastavio s letenjem. Pri polijetanju 12. svibnja
iz zrane luke Issy-les-Moulineaux zapalio mu se zrakoplov, ali se na sreu spa-
sio odvanim skokom. Prvoga dana utrke Pariz Rim, 28. svibnja, nije imao
sree jer mu je otkazao motor pa je morao sletjeti u mjestu Juvisy kraj Pariza.
Isto mu se dogodilo s motorom u lipnju na Europskom krugu. Zatim sudjeluje na
mitingu u Saint-Etienneu (Champirol) od 29. srpnja do 7. kolovoza u skupini od
osam pilota i tu, poslije due vremena, susree svojega kolskog kolegu Rolan-
da Garrosa. S Garrosom obnavlja staro prijateljstvo te ga upoznaje i povezuje
s Charlesom Voisinom koji ve vodi njegove poslove. Zahvaljujui se Bjelovuiu
96
izmeu Garrosa i Voisina razvijaju prisni odnosi, tako da Voisin uzima Rolan-
da Garrosa u svoju kolu i odmah ga poinje pripremati za daljnje nastupe.
To je kod nadarena mladia brzo urodilo plodom pa ve 4. rujna letom iznad
Saint-Maloa postie tada rekordnu visinu od 3910 metara. Od tada Garros
poinje obarati mnoge rekorde i vie nije vjeiti drugi, kako su ga novinari
dotad podrugljivo nazivali. Nakon Saint-Etiennea Bjelovui se natjee u Puy le
Dom 15. i 16. kolovoza, a 9. prosinca letei je s jednim putnikom iznad Pariza
postigao visinu od 1300 metara.
Ivan Bjelovui s francuskim predsjednikom u rujnu 1910.
Godine 1912. leti diljem Francuske i Europe. Od 11. do 14. travnja su-
djeluje na zrakoplovnoj sveanosti u Toulu, onda leti od Bar-de-Duca do Pariza
da bi krajem travnja preletio 325 km za samo 2 sata i 35 minuta na udaljenosti
Reims Nogent-le-Retrou. Poetkom se lipnja natjee u Beu, a od 16. do 17.
lipnja u Prvoj velikoj utrci francuskog Aero-kluba (Circuit dAnjou) na liniji An-
gers Cholet Saumur. Tada ozljeuje koljeno. U kolovozu, na Francuskome
vojnom natjecanju, zrakoplovom Hanriot pobjeuje u brzinskome letu. Istoga
je mjeseca jedan od laureata na Engleskom vojnom natjecanju i u svim discipli-
nama postie briljantne rezultate. Krajem 1912. Bleriotovim dvokrilcem za 12
minuta dostie visinu od 2200 m. Pariki dnevnik Le Matin proglaava Bjelovu-
ia najboljim francuskim pilotom godine.
Jedan od najveih uspjeha Bjelovui postie u nedjelju 25. sijenja 1913.
kad prelijee Alpe. O tome iduega tjedna, meu ostalim, govori za novine
LAuto: Gledajui kako stalno vlada loe vrijeme, naglo se jednog jutra odluih
poletjeti. Tako sam prole nedjelje tono u podne krenuo iz Briguea. Prije toga
mi je 60 ljudi oistilo 300 kubika snijega. Poslije 17 minuta leta dostigao sam
97
visinu od 1200 m jer sam napravio dvije spirale iznad ledenjak. Ali iznenada
mi se ugasio motor jer sam nehotice gurnuo ruicu od gasa. Ne gubei priseb-
nost pokrenuo sam sve to treba i spasonosni se um motora ponovno uo. Na-
stavljajui uzlet dostigoh brzo 2500 pa 3200 m nad Monserom. Iznad Simplo-
na osjetih snano strujanje zraka i uini mi se da propadaju Alpe. Taj je straan
osjeaj nestao kad sam bio iznad Gabyja. Poslije Gabyja sam prepoznao svoj
put i bez oklijevanja ubrzao ravno, usporedno s lancem Fletschorn. Od toga
sam trenutka stekao dojam koji me ne e nikad napustiti. Prije zaobilaska lanca
Laquinhorna dominirao sam cijelim Alpama. Sam, a Mont Leone se sa svojim
vrhovima prijetei dizao iza mene. Gledajui odatle, Simplon je izgledao kao
staza izmeu dvaju ledenjaka, a dolina Gondo kao mala crna vrpca. Isto jasno
primijetih Domodossolu i odmah poeh sputanje jedreim letom. Barometar
se poeo jo bre sputati, ali termometar je ostao od poetka na 5 stupnjeva
ispod nitice. Atmosfera je bila toliko bistra da sam lako primijetio zastavu koju
razvie za doek moji prijatelji. Pribliujui se tlu, kad sam bio na 100 metara,
osjetih strano strujanje zraka koje je ubilo Chaveza. Moje veliko uzbuenje,
spustivi se, bila je uspomena na mog nesretnog prijatelja, a moj je prvi poklik
bio: Slava Chavezu !. Ni jednoga trenutka tijekom leta nisam pomislio na ne-
uspjeh. Zrakoplov su me i motor odlino sluili. Saznali ste za oduevljeni doek
pri mojemu slijetanju. Doek se ponovio u Brigueu, enevi i Milanu. Svugdje
sam uo klicanje Francuskoj jer sam s francuskom pticom svladao Alpe. Go-
dine je 1945. o tome prelijetanju jo rekao: S moje su se desne strane Alpe
protezale sve do Sredozemlja, ispred mene bijae jezero Maggiore i u daljini
lombardijska nizina sve do Milana. (audiozapis njegova glasa).
Bjelovui je preletio Alpe za 26 minuta zrakoplovom Hanriot koji je sa-
stavljen posebno za taj let, a bio je opremljen motorom Gnom od 80 KS. Za
taj mu uspjeh tvornica Hanriot dodjeljuje nagradu od 50 000 franaka. Tako je
postao drugim ovjekom u povijesti letenja koji je preletio Alpe, ali i prvi koji je
to uinio bez posljedica jer je Go Chavez smrtno stradao pri slijetanju 1910.
Dana 3. listopada iste godine postie novi rekord i za samo 150 sekundi do-
see visinu od 1000 m zrakoplovom Ponnier opremljenim motorom Le Rhne
od 60 KS.
U srpnju 1914. sudjeluje na mitingu u Beu, a Francuskom ratnom zrako-
plovstvu (2. skupina) pristupa dobrovoljno ve poetkom Prvoga svjetskog rata,
20. kolovoza 1914., kao francuski i peruanski asnik te se prikljuuje legen-
darnoj borbenoj eskadrili M.S.26 iz Dunkerquea Les Cigognes (Rode). Za svoje
izviake akcije iznad zaposjednute Belgije, posebno iznad Furnesa koji je bio
danonono bombardiran, dobio je odlikovanja belgijskoga i francuskoga Rat-
nog kria (Croix de guerre) i francuske Legije asti (Lgion dhonneur). U ratnim
je operacijama bio ranjen i zatim je zbog svojih izvanrednih kvaliteta kao pilot
98
izvan norme bio imenovan asnikom instruktorom u Avordu gdje jedne veeri
obavljajui slubu postaje rtvom teke automobilske nesree u kojoj gotovo
ostaje bez desne ruke. Letenjem se ipak pomalo bavio do 1920.
U Peru se vraa nakon 19 godina, 9. oujka 1930. Prigodom je umirov-
ljenja unaprijeen 7. travnja u poasnoga rezervnog porunika i zapovjednika
peruanskih zrakoplovnih snaga. Posljednji put ide u Peru 1937. i 8. rujna do-
biva Orden peruanskoga kria prvoga stupnja za zrakoplovstvo. Tada izlazi
potanska markica posveena njegovu prvomu letu u Peruu. Prije povratka u
Francusku, predsjednik Perua, general Oscar R. Benavides imenuje Bjelovuia,
uredbom od 8. oujka 1938., poasnim povjerenikom za Europu u cilju poma-
ganja svojoj domovini i itavu kontinentu u razvoju zrakoplovstva.
Tijekom Drugoga svjetskog rata na sjeveru Francuske sudjeluje u organizi-
ranju Pokreta otpora. Za ivota je dobio mnoga priznanja i odlikovanja. Tako
je meu ostalim dobio Kri talijanske krune i Kri belgijske krune, francuski
Ratni kri s palmom te kolajnu boraca Ysera.
Odmah je nakon rata, 17. svibnja 1945,. registriran njegov glas u trajanju
od 123 kad govori o prelijetanju Alpa 1913. Posljednji je podvig napravio u
57. godini ivota skoivi padobranom s Eiffelova tornja. Umro je 14. sijenja
1949. u Parikoj bolnici Chaillot.
Time zavravam prikaz ivota jedna zanimljiva i izvanredna ovjeka na-
eg podrijetla s prijedlogom da Hrvatska pota 2013. izda prigodnu markicu
za stotu obljetnicu Bjelovuieva uspjena prelijetanja Alpa.
99
KRATKA POVIJEST OBITELJI BJELOVUI, RODOSLOVLJE I
POSLJEDNJE POIVALITE ZRAKOPLOVCA IVANA
prema istraivanju Mauricija Frka Peteia
Predci su Ivana Bjelovuia bili pomorci i brodovlasnici, a doselili su se iz
Bijelog Vira kod Metkovia na Peljeac u Popovu Luku ve u XVII. stoljeu. Iz
te je obitelji poteklo tridesetak pomorskih kapetana koji su se bavili trgovinom
plovei mnogim morima sve do daleke Amerike. Neki su od njih bili sindici (na-
elnici) u Janjini i osnovali su prvu osnovnu kolu za djeake 1828., a potom i
za djevojice. Izgradili su u Janjini upnu crkvu sv. Vlaha (1876. 1878.) i u
janjinskoj luci Drae pristanite. Bili su pokretai gradnje pote i carinskog ure-
da, uvoenja brzojava, a jedan je od njih, kapetan Stjepan (1847. 1901.),
bio zastupnikom u Dalmatinskom saboru.
Rodoslovlje Ivana Bjelovuia po mukoj lozi ilo bi ovako:
Matko Bjelovui, spominje se 1570., roen kod Metkovia
Anto Matkov Bjelovui, spominje se 1644. u Janjini
Antun Bjelovui, (1670. 1748.)
Miho Antunov Bjelovui, (1712. 1806.)
Nikola Bjelovui, (1751. 1834.)
Miho Bjelovui (1782. 1844.)
Ivan Mihov Bjelovui Baro (Janjina, 19. veljae 1810. Mokoica, 12.
oujka 1881.), bio je pomorski kapetan i sindik Janjine, preselio se u Mokoicu
1840. i tamo se oenio s Gjivom Pehovac, 10. veljae 1842.
Miho (Juan Miguel) Bjelovui (Mokoica, 27. rujna 1850. Graz, 29.
srpnja 1894.), otac zrakoplovca Ivana
Adrienne Cavali (Le Bihan)*- Bielovucic (Lima, 2. listopada 1865.
Evreux, 11. travnja 1949.), majka Ivanova. Ivanov djed koji se isto zvao Ivan,
imao je sa svojom enom Gjivom petero djece (etiri keri i jednoga sina),
roenih ovim redom: Cattarina, (6. lipnja 1842.), udala se za Matu Grgurevi-
a; Maria (10. oujka 1845.), udala se za Lovru urlicu, Miho, 27. rujna
1850.); Amalija (1. listopada 1852.), udala se za Antuna Ucovia te Dalmatina
(20. veljae 1857.), udala se za Marinovia.
Ivanov je otac Miho bio, dakle, sin jedinac i postao je pomorskim kapeta-
nom. etiri je godine nakon oeve smrti otplovio za Peru u grad Callao kamo je
stigao 2. lipnja 1885. i tamo se nastanio. Tri se godine kasnije, 29. studenoga
1888., oenio Adrienneom Cavali Le Bihan, kerju francuskog konzula u
tome gradu. Otac joj se zvao Sylvain (Silvio), a majka Louise ro. Le Bihan.
Vjenali su se u crkvi Martiz del Callao. im se oenie, odluie se preseliti u
glavni grad. U Limi se nastanie u ulici Las Nazarenas gdje im se rodilo dvoje
100
djece. Najprije se, ve 30. srpnja 1889., rodio sin Ivan (Juan), a nedugo poslije
njega ki Ivanka (Janette), koja je nakon udaje dobila prezime La Chapelle.
Kad su Ivanu bile tri godine, otac mu se teko razbolio pa cijela obitelj seli
u Hrvatsku, u Dubrovnik, zbog klime i boljega lijeenja. Otac se Miho ni u do-
movini nije mogao oporaviti, nego umire u Grazu, 29. srpnja 1894. Pokopan
je tjedan dana kasnije, 6. kolovoza, u rodnoj Mokoici. Pokopao ga je don Ivo
Ipi. Nakon toga se majka s djecom seli u Francusku da bude blie svo-
joj obitelji. Ondje se Ivan susree sa zrakoplovstvom kojemu je posvetio ivot
(vie o tome u prethodnom poglavlju).
Ivan Bjelovui pred kraj je ivota stanovao na adresi 69, Boulevard du
Commandant Charcot, 92200 NEUILLY-sur-SEINE. Umro je 14. sijenja 1949.
u bolnici Chaillot na adresi 15, Rue Boissire, 75016 PARIS. Ta je bolnica da-
nas preureena u Dom za starije osobe. Bjelovui je pred samu smrt primio
svete sakramente u nazonosti svoje sestre Ivanke, udane La Chapelle. Pogrebni
je obred bio u crkvi Saint Pierre, u Neuilly sur Seine, u utorak 18. sijenja. Po-
kopan je bio u kripti iste crkve. Majka mu je umrla tri mjeseca poslije u Evreuxu,
a posmrtni su joj ostatci preneseni u Nouveau cimetire de Neuilly kod Pariza
u novu grobnicu, 12. svibnja 1949. Adresa je groblja Rue de Vimy, 92000
NANTERRE. Tono su dvije godine nakon Ivanova pogreba preneseni njegovi
posmrtni ostatci pored majke u istu grobnicu, u etvrtak, 18. sijenja 1951.
Grobnica se nalazi nedaleko od glavnoga ulaza na estici (division) D21, u
redu (ligne) L6, grob (tombe) T2. Na nadgrobnoj betonskoj ploi s gornje strane
nema nikakva znaka ni imena, a na desnoj bonoj strani stoji natpis:
JUAN BIELOVUCIC
ADRIENNE BIELOVUCIC
NE CAVALIE


Izvori:
Marcel Catillon: Qui tait Qui, Mmorial de laronautique, Nouvelles
ditions, Latines, Paris, 1997.
Leonard Elerek: Homo volans, rani hrvatski avijatiari 1554. 1927.,
Vlastita naklada, Zadar, 2009.
Milivoj Petkovi: Tjelesno vjebanje i port u Dubrovniku od 14. stoljea
do 1941., Matica hrvatska Dubrovnik i Dubrovaki portski savez, Du-
brovnik, 1993.
Jos Zlatar Stambuk: Bielovucic, pionero de la aeronautica castrense,
Vlastita naklada, Lima, 1990.
101
Hrvatski biografski leksikon, sv. 2., Leksikografski zavod Miroslav Krle-
a, Zagreb, 1989.
Audiosnimka Bjelovuieva glasa Les voix de laviation franaise, Institut
des Archive Sonores, 1997 / Groupe Frmeaux Colombini SAS, 2007. La
libraire sonore (na CD-u). Adresa distribucije: Frmeaux & Associes, 20,
rue Robert Giraudineau, 94300 VINCENNES, FRANCUSKA.
The New York Times, 4. rujna 1910.
Le Figaro, 26. sijenja 1913.
Razliite mrene stranice.
Izvod iz matine knjige umrlih za 1949. opine Evreux.
Izvod iz matine knjige umrlih za 1949. opine Paris XVI.
Izvod iz matine knjige umrlih za 1949. opine Neuilly sur Seine.
Arhiva crkve Saint Pierre, preslika iz knjige sprovoda za 18. sijenja,
1949. Neuilly-sur-Seine.
Arhiva groblja Nouveau cimetire de Neuilly u Nanterreu, za 1949. i
1951.
Arhiva kole Janson de Sailly.
Matina knjiga umrlih Mokoice, za 1894. Arhiv Dubrovake biskupije.
Mauricij Frka Petei, Aubervilliers (Francuska)
102
KAZIVANJE IVANA ORULIA
U lipnju 2012. godine nazvao me prijatelj Ratko Krstievi (Ogranak Ma-
tice hrvatske u Metkoviu) i upitao:
Luka, je li za Hrvatski neretvanski zbornik zanimljivo kazivanje Ivana
Orulia, zvanog Fratar, iz Komina, koje je zabiljeio Tomislav Macan (otac
povjesniara Trpimira Macana)?
Kako je kazivanje izvrsno svjedoenje o jednome vremenu, urednitvo je
odobrilo objavljivanje.
Zahvaljujemo na ovom prilogu (kazivanju) gospodi Trpimiru Macanu i Rat-
ku Krstieviu.
U ime urednitva
Luka Vlahovi
Kioviti se svibanjski dan naginjao zapadu. Neretvanska je krajina bila
presiena vodom. Na peljekom Svetom Ivanu motala se gusta magla i dizala
u visine kao perjanice. Ne bijae gotovo nita lijepo u tom svibanjskom pred-
veerju.
Pooh u upnu crkvu svetog Ante u Kominu na svibanjsku pobonost.
Ostalo je jo vremena od poetka pobonosti, pa se uspinjah lagano krivuda-
stom seoskom ulicom to se izmeu kua sad kao puteljak, sad kao stepenite
pela k upnoj crkvi.
Stigoh do kue samohrana, vazda vesela starca Ivana Orulia zvanog
Fratar. U tim trenutcima starac je s malenog prozora svoje oronule kue ra-
zgledao krajinu, ljude pred selom na rijenoj obali i promatrao vrijeme; to
vie negoli sve ostalo. Kad me opazi, pozdravi me svojim pozdravom, kojim je
svakoga koga je smatrao uglednijim pozdravljao: Hvaljen Isus! I sluga! I milo
mi se onako na staraku nasmijei. Tad me zamoli da ga priekam. Ubrzo eto
ga na ulici. Zajedno poosmo u crkvu.
Opirui se o tap koraao je ivo za svoje starake godine; bijae prevalio
osamdesetu godinu ivota. U ruci mu ukala krunica napravljena od rogaevih
kotica. Na njoj je bilo privezano mnotvo starih medaljica. S prvim mi koraci-
ma pone kazivati zato ga zovu Fratar.
103
Kao djeak je Ivan bio poslan franjevcima u Sinj uiti kolu. Imao je postati
redovnik. A kako je uio i to se s njim u Sinju dogaalo, on je zaao u ovakvu:
Moja slaba pamet nije mogla nita zapamtiti i fratri me poslae kui. Tad je
svijet kao svijet Ivana prozvao Fratrom, pa mu pridjevak ostao za ivota.
Ivan nije bio za redovnika jer mu kola nije ila, ali je bio kao stvoren za
more. Milo mu bilo spominjati se ivota pod samostanskim krovom, ali bi se
zanio pripovijedajui o svojoj slubi u austrijskoj ratnoj mornarici. Tada bi se
starac pomladio, oi bi mu sijevnule, a line jagodice oblilo bi rumenilo dok bi
itavo lice zasjalo smijekom. Starac bi se sjetio mladosti i lipih dana i godi-
na pod jedrima esarova ratnog brodovlja. Dobro je pripovijedao, samo bi
ga pamenje pokatkada ostavljalo, ali za tren. Potovanje prema sijedoj kosi i
pomisao da e mi ispripovijedati neto iz doba jedara odvedoe me sa starcem
uza seosku ulicu.
Starac poeo o Saidi i Custozzi, ratnim brodovima na kojim sluio.
Hvalio im grau, jedra, topove. Nastavio o Puli i o Dubrovniku. Ondje sluio, u
drugo mjesto ponekad dojedrio na ratnom brodu. Spominjao mornarske uta-
kmice u bijelom svijetu. Osobita mu bila hvatanje turskog krijumarskog broda
pred Dubrovnikom, svojem glavnom doivljaju pod jedrima austrijskog ratnog
brodovlja.
Sluio sam na Saidi. Na nju me ukrcae im sam stupio u mornaricu, a
poeo sam sluiti u Puli 1879.
Na Saidi smo odjedrili u Amerike, i to u New York. Odjedrili radi poka-
zivanja zastave. Otplovili smo iz Pule na Vis. Austrijski su ratni brodovi esto
svraali na Vis. Tad je otok dran straom i tvravom pred hrvatskom obalom.
Pod njim su nai na esarovom ratnom brodovlju potukli talijansko ezdest i
este.
1
S Visa smo otplovili u Messinu. Odatle u Gibraltar. Odatle zajedrismo
u Ocean. Preko Oceana jedrismo tri mjeseca i po, nita manje. Zapovjednik
nikako nije dao upaliti stroj, osim nekoliko ura kad nije bilo ni daka vjetra, a
struje nas zanosile. Tako se tedio stroj. A jest bio slab. Jedrili smo u Bahiju, pa
u Martinik, Jamajku, a zavrismo put u New Yorku.
Neretvanci su ponosni na svoj hrvatski obraz. Na svoju hrvatsku prolost. To me vodilo kada sam 1938. doao
u neretvanski Komin da nastojim pronai neto iz ive hrvatske starine junake stare Neretve. Nekoga rujanskog dana
nakon to se izbjesnila ravnodnevnika oluja, u kojoj jegulje iz Neretvanskih blatija krenule na svoj nepovratni put,
okupilo se nekoliko seljaka oko punih vra one zmijolike ribe. Zadovoljni zbog lovine, od koje ve peene selo mirisalo,
zagrijani vinom, udarili u razgovor. Dotakoe se vikog boja. Javi se Ivan Oruli. Nije znao bogznato. Dobro se sje-
ao da su po neretvanskim brdima bile nasloene hrpe drva. Imalo ih se zapaliti ako Talijan doe. Tako bi se narodu
bilo javilo. Eto Talijana. Drite se! Pa to Bog da i srea junaka! govorio starac. Spominjao je i da su, kad je sluio u
mornarici, starjeine im govorile o boju pod Visom. Hvalili junatvo Dalmatinaca. Govorili im kako su, kao pravi junaci,
bili i plemeniti. Spaavali utopljenike s talijanskog admiralskog broda. Na sam dan bitke, na svetog Iliju 20. srpnja,
tvrdio je da se u Neretvi ula topovska grmljavina ispod Visa. Tvrdio to tako uvjerljivo da mu se nije moglo protusloviti.
ula se, pa se ula, i gotovo. I on se ponosio time da je uo te topove. To mu razgaralo hrvatsko oduevljenje. I time
se ponosio. Jednom mu od njega mlai Martin upadne u razgovor kad je opet spominjao onu grmljavinu pod Visom
tvrdei da ju je i on uo. Ivan tada plane, kako ju je mogao uti kad je bio u povoju. Upravo mu bilo krivo da je jo
netko to uo. Sam je sebi htio prisvojiti to oduevljenje. Dragi starac! Ali i Martinu hrvatski ponos nalagao da se i on
mora sjeati vitekog boja bez obzira na svoju krtenicu.
104
Na Saidi se nalazio i lan carskog doma nadvojvoda Stjepan. Nosio
pod grlom kri s janjetom (Red zlatnog runa). Tad je nadvojvoda bio mlai nii
asnik.
Mene je neobino volio zbog moje pristale brade. Govorio mi da s njom
nalikujem na pravog mornara, morskog vuka. Jednom mi dodija brada, a kako
ne bi u onoj vruini, pa je obrijem. Nadvojvoda to odmah opazi, pa me dozove
pred sebe u svoju sobu i zaprijeti mi zatvorom u lancima ako se vie, dok sam
na brodu na kojem je i on, obrijem. Od tada pustih bradu rasti neto iz straha
pred zatvorom, a neto radi nadvojvodinih forinta. On mi je ponekad darovao
koju forintu zbog moje bujne brade. Obrijah je kad me pustie iz mornarice.
Na putu za Amerike nadvojvoda bio obeao dati 10 forinti onomu koji
izmeu mornara prvi ugleda Novi kraj. Prvi ga ugleda neki na iz Splita i dobi
zlatnu deset-foritnjau.
Na tom sam se putu najvie udio crnim ljudima u Amerikama i kako se
ono oblae: samo malo platna oko bokova i nita vie. A runi li su bili!
U nekom smo mjestu nali nekog naeg Hrvata iseljenika: bilo mu drago
u bijelom svijetu vidjeti ratni brod pod esarovom zastavom jer je car vladao i
njegovom Hrvatskom. Veselio se to e meu mornarima nai i kojega svoga
zemljaka i s njim se o domu porazgovarati hrvatski. Zaustavi skupinu mornara
koji su se etali mjestom. Tu bio i ja. Bijasmo sve dalmatinski Hrvati. Iseljenik
nam pone neto francuski govoriti. Mislio je, ako se i ne namjerim na Hrvate,
onda u odvesti bilo koje mornare kui i poastiti ih kao Austrijake. Mi mu
glavom dadosmo znati da ga ne razumijemo. Tad on stade natucati talijanski.
Mi mu prihvatismo. Taj smo jezik bili poneto nauili u ratnoj mornarici, gdje je
iza njemakoga bio glavni jezik.
Vi niste Talijani! Poznam po govoru! Vi ste Hrvati, on e nam hrvatski. I
sav radostan to se namjerio na Hrvate, odvede nas kui i poasti kao roenu
brau. I bolje!
Rodom je bio od Splita. Oenio se crnom. I djeca mu bijahu crna. Boe,
prosti mi, kao hudobe. Mi ga poalismo, u to se uprtio, a on se udri smijati.
Ree nam da mu je tako dobro. Kad je tebi, nama je! ena i djeca nisu znala
hrvatski ni probijeliti.
Na Boi smo bili u Bahiji. Svetu nam je misu sluio neki sveenik eh. U
Amerike je doao radi iseljenih eha da im bude upnik.
U New Yorku smo se takmili tko e bolje jedriti i veslati s Amerikancima,
Englezima i Talijanima. Tada smo mi Hrvati opotenili obraz Austriji. Dobismo
i na jedru i na veslu. Za nama su bili Englezi, pa Amerikanci. Talijani ostadoe
u svemu najpotonji. Jedino nas Talijani bijahu na prvu dobili na veslu. Ali kako!
Englezima bilo krivo i sumnjivo, pa im pregledali barku. Kad tamo barka od
105
platna. Tu smo ga! Veslaj ponovo! Ovoga puta Talijani u pravoj barci. Izgubie.
Izostae iza svih. Mi dobismo.
Svak nam je estitao. Bilo je svega jesti i piti. Glazbe su svirale. Talijani
ostadoe postieni. Tad je engleski zapovjednik rekao da su Talijani slaba e-
ljad kad su ono mogli uiniti.
I Amerika se vratismo istim putem kojim smo i doli.
Kad je Saida dojedrila u Pulu, iskrcae me i prekrcae na Custozzu.
Custozza bila novi brod. Oklopnjaa. Imala tri puna jarbola i stroj. Bila
u ono doba golem brod jer imala 7100 tona. Prije njega ne bijae na Jadran-
skom moru jaeg ratnoga broda jedrenjaka. Poslije su nai, koji su nakon mene
sluili u mornarici, kazivali da je Custozza bila i ostala najvei austrijski ratni
brod na jedra i da ga nije takvoga bilo nikamo na sinjem moru. Kazivalo se da
ih je bilo malo takvih u svijetu. Bit e da je to tako bilo, jer je brod bio kao brdo.
Kad sam sluio na Custozzi, kazivali su i to da se je kladio njezin graditelj da
e s njom presjei bilo koji gat u naim lukama. To mu nisu dali uiniti.
Prvi moj dui put na Custozzi bio je onaj u Dubrovnik. To je bilo 1880.
kad se ono neto bunio Turin na Balkanu. Pred Gruom se tada sastalo 17
ratnih brodova. Jedan bio njemaki, a po tri engleska, francuska, talijanska
i ruska. S Custozzom su bili jo ovi austrijski ratni brodovi: Princ Eugen,
Laudon i Zrinjski.
Jednom stigne zapovjedniku Custozze glas da odmah isplovi u puinu
jer se tamo vidi neki turski trgovaki brod. Brod je sumnjiv, pa ga treba uhititi,
odvesti u Gru i pretraiti ga.
Custozza odmah isplovi. Ba smo uivali u tome to e sada biti i kako
e se Turin ponijeti. Svi smo mislili da je krijumar koji nastoji prenijeti oruje
pobunjenicima.
Doplovismo u blizinu Turina. Custozza ga pozove zastavicama da sta-
ne. Turin, to e pred tolikim ratnim brodom, poslua. Pretraismo ga, kad to
e vidjeti, pun puaka i naboja. Custozza na to zavee Turina i s njim u
Gru. U Gruu se iskrca sve oruje s broda. Nakon osam dana brodu bi do-
puteno otploviti.
Govorilo se da je ono oruje Turin imao iskrcati negdje oko Boke, odakle
se imao prenijeti pobunjenicima Arbanasima, koji su bili za Turina, a ne htjelo
pod Crnu Goru.
2
Prema odluci velesila na Berlinskom kongresu 1878. Crnoj Gori su imali pripasti neki krajevi u kojima su bili
naseljeni i Albanci, na to ovi sklopie u Prizrenu 22. srpnja 1878. svoj savez i pobunie se. Zbog pritiska velesila
Carigrad je ustanak najposlije uguio 1881. Crnoj Gori su pripali Bar i Ulcinj i u unutranjosti Niki, Podgorica i
Kolain. Ratni brodovi to tada kriahu junim dijelom Jadranskog mora bijahu uza spomenute austrijske engleski
Friedland, Suffren i Girondelle, francuski Alexandra, Temeraire i Monarch, talijanski Palestro, Roma i
Colonna te ruski Svjetlana, umuk i Elborus te njemaki Victoria. Zaplijenjeni je brod zacijelo oruje imao
predati pobunjenim Albancima u Ulcinju.
106
Ivan je u velike blagdane nosio malu crvenu neretvansku kapicu. Diio
se njome kao hrvatskom kapom. S njom iao i na izbore zastupnika glasujui
samo i jedino za hrvatskoga predloenoga ovjeka.
Kad umrem, ovi mi kapu moraju staviti na glavu i s njome me sahraniti,
govorio je svakomu. Bit e mu tu elju ispunili.
Kad sam poao iz Neretve na Korulu, pisao sam tamo starcu Ivanu ra-
zglednicu. On je to elio.
Je li doekao 1941., ne znam. Drago bi mi bilo da ju je doekao u travanj-
skom pupanju, ali i jo drae da ga je zatim Bog zagrlio kako bi ga potedio
gledati kako se u Neretvi zamutie ljudske pameti, pak tuin to iskoristio. Drago
bi mi bilo znati da starac nije ugledao talijansku vojsku u Neretvi.
Tomislav Macan, Dubac (Dubrovnik)
107
AMERIKI RATNI BROD U METKOVSKOJ LUCI
Za svakoga skupljaa starih razglednica posebna je rijetkost pronalazak fo-
torazglednice, koju je najee i proizveo sam poiljatelj. Takve nam razgledni-
ce otkrivaju esto zaboravljene prie i dogaaje koji su se zagubili u tami prolih
vremena.
Pronalazak ove razglednice otvorio je mnoga pitanja, osobito ono o kakvu
je brodu vezanom na Maloj rivi u Metkoviu uope rije te koji je povod njegova
dolaska u Neretvu i Metkovi.
Osim spoznaje da je rije o amerikome ratnom brodu, vrlo je zanimljivo da
je fotografiju poiljatelj naslovio Metkovi Austria.
Raspadom Austro-Ugarske Monarhije potkraj 1918. Dalmacija je, kao i
drugi dijelovi Hrvatske, ula u sastav Drave SHS. Talijani kao pobjednici u ratu
zauzimaju vei dio Dalmacije, a u nezauzeta podruja ulazi srpska vojska.
Na admiralskome susretu saveznika u Rimu 26. studenoga 1918. odreena
su podruja du istone obale Jadrana u kojima e savezniki brodovi obavljati
nadzor do zavretka mirovnih konferencija i konanoga razgranienja Kraljevine
Italije i Drave SHS.
108
Britanskoj je floti pripao sjeverni Jadran s Rijekom, a talijanskoj dio sred-
njega Jadrana. Za podruje srednje Dalmacije bila je zaduena amerika flota.
Francuska mornarica pokrivala je prostor od otoka ipana do albanske obale,
to znai da su dolina Neretve i luka Metkovi bile pod nadzorom amerike flote
smjetene u Splitu.
Krajem studenoga, odnosno odmah nakon dogovora u Rimu u poljudsku
luku u Splitu uplovljava nekoliko amerikih lovaca podmornica, krsta, oklopnja-
a i razara.
Upravo na priloenoj fotografiji moemo vidjeti jednoga od amerikih lova-
ca podmornica koji nosi oznaku S.C.338.
Amerikanci su ih zvali Submarine Chaser (S.C.) te ih je ukupno bilo naru-
eno ak 448, ali ih je do kraja rata dovreno 441. U Prvome svjetskom ratu u
amerikoj ih je mornarici sluilo njih 303, a ostali su bili u sklopu drugih save-
znikih postrojba.
Brod je bio dug 110 stopa, odnosno 33,5 m, irok 14 stopa i 8,75 ina ili
4,49 m, a ukupno je teio 75 tona.
Na njemu su bila ukrcana 22 lana posade i dva asnika.
Na fotografiji se u pozadini iza Luke kapetanije vidi hotel Zagreb (danas
Narona), a kako je graen tijekom Prvoga svjetskog rata moe se iskljuiti mo-
gunost da je fotografija nastala prije poetka rata. Stoga se s velikom sigurno-
u moe datirati u razdoblje izmeu kraja studenoga 1918. i poetka 1920-ih
godina.
U metkovsku su luku tijekom povijesti uz brodove trgovake mornarice uplov-
ljavali i ratni brodovi, ali dolazak amerikoga ratnog broda u Metkovi jamano
je iznimno rijedak i poseban dogaaj koji i na ovaj nain elim istaknuti. Do
sada, u meni dostupnima povijesnim vrelima, nije zabiljeen dolazak ameriko-
ga ratnog broda u Neretvu.
Koliko se jo jako osjeao duh Austrije u Metkoviu u trenutku kada je doao
ovaj lovac podmornica, vidljivo je i po tome to autor fotografiju (razglednicu)
smjeta u Austriju, to je na neki nain i ispravno jer jo nisu bili zavreni pre-
govori o razgranienju. Stoga se moe pretpostaviti da je fotografija nastala u
najranijoj fazi dolaska amerike flote u Jadran, moda ve krajem studenoga
1918. ili poetkom prosinca iste godine.
Vjerujem da to nije bio jedini ulazak ratnih brodova amerike flote u Metko-
vi i Neretvu u tome razdoblju jer su se oni zadrali do poetka 1924. u Splitu.
U pisanju lanka sluio sam se i dijelovima izvornoga znanstvenog rada
Karmen Hrvati, Ratni brodovi u splitskoj luci od 1918. do 1924., Split 2007.
Mario Talaji, Zagreb
109
MESSERSCHMITT OBOREN IZNAD METKOVIA
Kakve je sve mogunosti otvorio internet i na koji je nain povezao odno-
sno umreio cijeli svijet, najbolje sam se uvjerio pronalaskom fotografije obore-
noga njemakog lovca Messerscmitt Bf 109 pored Metkovia na eBayu.
Naime, od svoje sam najranije mladosti sluao mnoge prie oca Martina,
roenog 1935 god., u vezi s Drugim svjetskim ratom.
Jedna je od tih pria bila i ona o njemakome zrakoplovu oborenom 1944.
pokraj nae zemlje Kuparica u Gabela Polju kod Kokoareve kue (obitelj Pri-
morac) na putu koji danas spaja srednji granini prijelaz u Hercegovakoj ulici
i crkvu u Gabela Polju.
Tu je priu moj otac jo dodatno potkrepljivao materijalnim ostacima zra-
kolova, bombinom i raznim kabelima te aluminijskim sklopovima kada bi doli
na Travinu, zaselak Novih Sela kod mojega dida Jure.
Oeva pria kako je zrakoplov pokuao sletjeti na uzani puti, koji ni da-
nas nije mnogo iri, te se prelomio tako da mu je trup ostao u jendeku, a kabina
se preprijeila preko puta, ovom je fotografijom dobila jo jednu potvrdu.
Vrijeme je obaranja zrakoplova, po prii mojega oca koju mi je ponovio
ovih dana, bilo kada se po drugi puta okopaje loza, odnosno kraj svibnja ili
poetak lipnja.
110
To moe na najbolji nain potvrditi na teak koji stoji pored zrakoplova
gol do pojasa, a poznato je da je upravo razdoblje od travnja do lipnja 1944.
godine vrijeme najeih granatiranja naega grada i preleta bombardera iz
Italije prema istonim bojitima, posebno Rumunjskoj.
Navedeni je Messerschmitt Bf 109 najvjerojatnije poletio iz Mostara te je
oboren u borbi s amerikim leteim tvravama B-17 ili B-24, odnosno od
lovaca koji su pratili te amerike bombardere. Messerschmitt je u zraku mogao
ostati samo 90 minuta te je zbog toga i nazvan lovcem kratkoga daha.
Rije je o jednosjedu duine 8,95 m te raspona krila od 9,925 m koji
postie najveu brzinu od 640 km/h.
U pozadini fotografije vide se obronci Rujnice te nekoliko starih kua u
Hercegovakoj ulici obitelji Petkovi i iljeg.
Ono to je posebno zanimljivo na ovoj fotografiji eli se naglasiti utom
strjelicom. To je X koji oznauje da je zrakoplov imao i uspjeha u zranim bor-
bama te da je sigurno oborio barem jedan protivniki zrakoplov.
Druga fotografija prikazuje njemaku postrojbu zaduenu za spaava-
nje olupina sruenih zrakoplova. Nainjena je u Hercegovakoj ulici otprilike
ispod dananjega nadvonjaka. U pozadini se vidi kua obitelji Jaki u izgrad-
nji, lijevo je nasip eljeznike pruge, a u pozadini se vidi dio brda iznad Kule
Norinske.
Kako je izvor i jedne i druge fotografije isti, vjerojatno je i ta fotografija
napravljena tijekom odlaska postrojbe posebnim kamionom po olupinu obore-
noga Messerschmitta u Gabela Polje. Naime na poleini fotografije pie: Auf
der Fahrt nach Metkovic zur Bergung einer Bf 109 odnosno vonja prema
Metkoviu za izvlaenje jednoga Bf 109.
111
Onodobni su zrakoplovi graeni tako da su esto tijekom obaranja na
njima ostajali upotrebljivi dijelovi. Naime, sve su vojske imale posebne jedinice
koje su oborene zrakoplove odvozile u zrane luke u kojima su zrakoplovni
mehaniari iskoritavali dijelove oborenih zrakoplova.
Kako nisam uspio saznati nita o sudbini pilota ni toan datum kada se
spomenuta zrana bitka dogodila iznad naeg grada i doline (ako zrakoplov
nije pao zbog tehnikoga kvara), vjerujem da e ovaj lanak potaknuti druge
istraivae na daljnje istraivanje.
Mario Talaji, Zagreb
112
O GRANICI IZMEU BOSNE I HERCEGOVINE I
REPUBLIKE HRVATSKE KOD NEUMA
UVOD
U radu se analiziraju povijesni, politiki, pravni i prometni uzroci i pretpo-
stavke koji su doveli do Sporazuma o luci Ploe i prolazu kroz Neum (1998.)
i Ugovora o dravnoj granici izmeu Bosne i Hercegovine (BiH) i Republike
Hrvatske (1999.) te geopolitiki interesi zainteresiranih strana, BiH i Hrvatske,
u vrijeme potpisivanja Sporazuma i Ugovora i danas.
POVIJESNI UZROCI SUVREMENIH SPORENJA OKO NEUMA
IZMEU BIH I HRVATSKE
Tijekom Karlovakog (1699.) i Poarevakoga mira (1718.) iz elje da
se odvoji teritorijem od takmaca u trgovini Mletake Republike uz pomo je
vlastite diplomacije i potporom Osmanskoga Carstva (Turske), Austrije i drugih
Dubrovaka Republika sudjelovala u stvaranju enklava, koridora Klek i Suto-
rina, kojima je Osmansko Carstvo dopiralo do obala Jadranskog mora. Zbog
trgovakih, vojnih i prometnih interesa osmanski koridori Klek i Sutorina bili su
predmetom dugotrajnih neuspjenih pregovora Osmanskoga Carstva i Austrije
tijekom 19. stoljea, kojima je Austrija nastojala doi u njihov posjed.
Prije stoljee i pol, 1863. godine, specijalna misija osmanskih sredi-
njih vlasti koju je predvodio Devdet-efendija, turski dravnik i povjesniar,
dola je u Bosanski ejalet (dananja BiH). Analizom je relevantnih injenica
Devdet-efendija uoio da Dalmacija kao dio Austrije ima veliku prednost (ne
samo trgovaku, nego i politiku) u odnosu na Bosanski ejalet. Jedna od prvih
promjena koju je predloio Devdet-efendija trebala je biti da se Bosanskom
ejaletu omogui funkcionalni izlaz na more. To bi se postiglo otvaranjem luke
Klek kao slobodne luke za pristup mornaricama svih drava. Istodobno je, na
njegov prijedlog, trebalo produiti cestovni smjer od Mostara izravno do Kleka
113
bez prolaza kroz Metkovi. Na taj bi se nain dobila veza slobodne luke Klek s
teritorijem Bosanskoga ejaleta neovisno o austrijskim putovima. Kad bi se Klek
jednom proglasio slobodnom lukom, isticao je Devdet-efendija, vrlo brzo bi
u njega izravno brodovima uplovljavali francuski, engleski, talijanski i drugi
trgovci. Tako bi, umjesto da brodovi i roba idu u Trst, bili zaustavljeni u Kleku,
tvrdio je Devdet-efendija.
Stotinjak godina kasnije, tijekom Domovinskoga rata i meunarodnih pre-
govora za uspostavljanje mira u BiH, u Sarajevu je 27. i 28. rujna 1993. go-
dine odran bonjaki sabor kojemu su nazoili izabrani politiki dunosnici
bonjakoga naroda u BiH. Ejup Gani, u to vrijeme lan Predsjednitva BiH,
kazao je tijekom rasprave na bonjakome saboru: Drugo pitanje je pitanje
Neuma. Ljudi kau u inozemstvu: Pa znate to, ako vi date ovih 26 kilometara
obale ove meunarodne granice, kako vi mislite da mi vama pomognemo ubu-
due, ako vas opet napadnu?
SPORAZUM O LUCI PLOE I PROLAZU KROZ NEUM (1998.)

Jedan u nizu sporazuma izmeu BiH i Hrvatske koji su imali za cilj nor-
malizaciju odnosa izmeu tih dviju drava te posebice Hrvata i Bonjaka u
Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH), jednom od entiteta u BiH, koji je pret-
hodio Ugovoru o dravnoj granici izmeu BiH i Hrvatske, bio je Sporazum o
slobodnome tranzitu kroz hrvatski teritorij u luku Ploe i iz nje te kroz teritorij
BiH u Neumu. Sporazum je potpisan 22. studenoga 1998. godine u Zagrebu.
Sporazum su potpisali lan Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi i hrvatski pred-
sjednik dr. Franjo Tuman.
U lanku 13. Sporazuma kae se da e Sporazum ostati na snazi 30
godina. Donoenjem Sporazuma privremeno su se prestali primjenjivati Ugo-
vor o provedbi Sporazuma izmeu Republike Hrvatske i Federacije BiH kojim
se osigurava prolaz Hrvatskoj kroz teritorij Federacije te Ugovor o provedbi
Sporazuma kojim se osigurava Federaciji BiH pristup Jadranu kroz teritorij Re-
publike Hrvatske potpisani u Zagrebu 11. svibnja 1996. godine.
Mnogi analitiari politikih odnosa izmeu BiH i Hrvatske smatraju kako je
Sporazum o luci Ploe i prolazu kroz Neum najvaniji politiki dokument nakon
Washingtonskoga i Daytonskoga sporazuma. Temelj se toga sporazuma nalazi
u Washingtonskom sporazumu iz 1994. godine kada su Hrvati u BiH prihvatili
Federaciju BiH kao model rjeenja politike i ratne krize u BiH uz uvjet da Fe-
deracija BiH bude u konfederalnom odnosu s Hrvatskom. Zauzvrat, Bonjacima
u Federaciji BiH (odnosno BiH) omogueno je koritenje lukom Ploe. Godine
1995. Daytonskim sporazumom ranije planirana konfederacija Hrvatske i Fe-
114
deracije BiH promijenjena je u blai oblik posebnih odnosa Hrvatske i Fede-
racije BiH zbog tadanjih zahtjeva iz Republike Srpske (jedan od entiteta u BiH
uz Federaciju BiH) da i Srbi kao Hrvati iz Federacije BiH mogu imati posebne
politike veze s matinom domovinom, Srbijom.
U knjizi Vanjski poslovi iza kulisa politike bivi hrvatski ministar vanjskih
poslova Mate Grani pie o razdoblju zaustavljanja hrvatsko-bonjakoga rata
i stvaranju Federacije BiH, koju je kao koncept s bonjakim politiarom i bivim
ministrom vanjskih poslova BiH Harisom Silajdiem namjeravao proiriti na
cijelu BiH, emu su se usprotivili Srbi u BiH. Grani u knjizi navodi i stajalita
bivega hrvatskog predsjednika dr. Franje Tumana i bivega hrvatskog mini-
stra obrane Gojka uka o tome: Jedino je jo (Tuman, op. p.) traio da Fede-
racija BiH bude sastavljena od hrvatskoga i bonjakoga dijela. No, kada sam
poslije otiao u Washington, Tuman je odustao i od toga zahtjeva i prihvatio
konani dogovor s bonjakom stranom, odnosno sa Silajdiem... uak mi je
rekao da on taj sporazum nikad ne bi potpisao... Odgovorio sam mu vrlo krat-
ko: Gojko, ti ne bi, ali ja bih... Tijekom veere Silajdi mi se povjerio, otkrivi
mi da je prije njegova dolaska u Washington odrana tajna sjednica vodstva
SDA (Stranka demokratske akcije vodea bonjaka politika stranka u to
vrijeme u BiH), na kojoj je tijesnom veinom (55 60 %) prihvaena mogunost
uspostave Federacije BiH. Drugim rijeima, tvrda muslimanska struja bila je
vrlo snana, a izmeu 40-45 % lanova najviega tijela SDA bilo je za samo-
stalnu bonjaku republiku utemeljenu na islamu... Kada smo se sloili da e
Federacija BiH biti ustrojena prema kantonalnom naelu, mnogo vremena smo
utroili na definiranje ovlasti vlade Federacije, predsjednika Federacije, kan-
tona i opina ali i sredinje vlasti. Progovorili smo o privremenom sporazumu
o Ploama i Neumu te o konfederaciji Hrvatske i Federacije BiH, iako smo bili
svjesni da to nije realno. Taj konfederalni sporazum bio je psiholoki vaan da
bi Hrvati u BiH prihvatili Federaciju BiH. Na konfederaciji se nakon potpisanih
Washingtonskih sporazuma uope nije radilo, a sporazum je prestao vrijediti
donoenjem Daytonskog sporazuma. Bonjaka strana prilino je dugo inzisti-
rala na Federaciji BiH iskljuivo kao dravi graana BiH ali ne i ravnopravnih
i konstitutivnih naroda...
Bonjaki politiari iz BiH ustrajali su u ime BiH godinama nakon to je
to uinila BiH na ratifikaciji Sporazuma o luci Ploe i prolazu kroz Neum i od
strane Hrvatske istiui meunarodne obveze Hrvatske proizile iz Washington-
skoga i Daytonskoga sporazuma. Na drugoj strani bonjaki politiari iz BiH
ignorirali su obveze BiH i Federacije BiH iz Sporazuma o posebnim odnosima
izmeu Hrvatske i Federacije BiH. Nakon to je navedeni Sporazum o poseb-
nim odnosima izmeu Hrvatske i Federacije BiH, zbog promjena na politikoj
sceni Hrvatskoj, u meuvremenu izgubio politiku vanost i za Hrvatsku, od
115
strane bonjakih politiara iz Federacije BiH i BiH postavljali su se novi uvjeti
Hrvatskoj i predlagale izmjene i dopune Sporazuma o luci Ploe i prolazu kroz
Neum na tetu Hrvatske.
UGOVOR O DRAVNOJ GRANICI IZMEU BIH I HRVATSKE (1999.)
U Sarajevu su 30. srpnja 1999. godine BiH i Hrvatska potpisale Ugovor o
dravnoj granici, polazei od meunarodnih naela te potujui meunarodno
priznate granice na temelju sljedeih dokumenata koji ureuju pitanje granice
dravnoga podruja BiH i Hrvatske:
Opi okvirni sporazum za mir u BiH od 14. prosinca 1995.
Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 25.
lipnja 1991.
Miljenje br. 3 Arbitranoga povjerenstva Konferencije o bivoj Jugosla-
viji (Badinterova komisija).
Ugovorom o dravnoj granici izmeu BiH i Hrvatske razgranieni su ko-
pneni i morski prostori tih dviju drava. Ugovor o dravnoj granici izmeu BiH
i Hrvatske do danas nije ratificiran u Parlamentu BiH ni u Hrvatskome saboru
jer je Vlada Republike Hrvatske osim usuglaenoga i potpisanoga sporazuma
u oujku 2006. godine dostavila BiH novo stajalite u vezi s granicom u po-
druju Opine Neum osporavajui pripadnost Velikoga i Malog kolja i Ponte
Kleka u podruju poluotoka Klek u BiH. Vlada Republike Hrvatske zakljukom
je traila od BiH da se prije postupka ratifikacije Ugovora o dravnoj granici
odri sastanak Meudravnoga diplomatskog povjerenstva za identifikaciju,
oznaavanje i odravanje dravne granice izmeu BiH i Hrvatske kako bi se jo
jednom iscrpno i sveobuhvatno razmotrile sve injenice vane za razgranienje
izmeu BiH i Hrvatske kod Neuma. Dokae li, naime, Hrvatska svoje pravo na
dva kolja i vrh poluotoka Kleka, razgranienje na moru bit e sasvim drukije
od dosada utvrenoga.
Iz BiH tvrde kako imaju dokumente koji potvruju da su sporni kolji (otoi-
i) i vrh poluotoka Kleka dio teritorija BiH. Iz Hrvatske prije, tijekom pregovora
a prije potpisivanja Ugovora o dravnoj granici nije bilo slubenih primjedaba
na te dokumente. Naknadno hrvatsko osporavanje utvrene granice kod Neu-
ma temelji se na nekim novim dokumentima. Po tim dokumentima tvrdi se kako
se kolji nalaze u katastarskim knjigama Duba Stonska u Hrvatskoj, a osporava
se i valjanost promjena na vrhu poluotoka Kleka iz 1974. godine.
Prema novim tvrdnjama iz Hrvatske pogreno je utvrena i kopnena gra-
nica na dijelu vrha poluotoka Kleka koja se ne poklapa s graninom crtom
izmeu nekadanjih jugoslavenskih republika, Socijalistike Republike Hrvatske
116
i Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, koja je postojala i u vrijeme
raspada Jugoslavije 1991. godine. Kao posljedica te pogreke pogreno je
utvrena morska granica izmeu BiH i Hrvatske. Mjeovito diplomatsko po-
vjerenstvo prema novim je tvrdnjama iz Hrvatske pogrenom identifikacijom
granine crte odredilo novu graninu crtu, ime je prekrilo granice svojega
mandata (identifikacija, oznaavanje i odravanje dravne granice) iz pre-
ambule Ugovora o dravnoj granici izmeu BiH i Hrvatske. Kako granice na
moru izmeu negdanjih republika bive Jugoslavije nisu bile odreene, upitno
je takoer je li Mjeovito diplomatsko povjerenstvo utvrivanjem granice na
moru, a ne identifikacijom granine crte prekrilo svoje ovlasti.
Znanstvenici iz Hrvatske, osporavajui uvjete za ratifikaciju Ugovora o
dravnoj granici BiH i Hrvatske, takoer navode kako je uinjen niz propusta s
hrvatske strane prigodom priprema za potpisivanje Ugovora o dravnoj granici
1999. godine izmeu BiH i Hrvatske te istiu politiko-teritorijalnu pripadnost
Hrvatskoj Velikog i Malog kolja i Ponte Kleka 1991. godine i danas. Zahtjevi-
ma za ratifikacijom Ugovora o dravnoj granici izmeu BiH i Hrvatske bonja-
ki politiari iz BiH nastoje da Veliki i Mali kolj i Ponta Kleka konano pripadnu
BiH to bi, po njihovu miljenju, omoguilo izgradnju luke u Neumu.
U bosanskohercegovakoj javnosti, posebice od lanova Dravne komisije
za granicu BiH, istie se kako je prijedlog za razgranienje na moru izmeu
BiH i Hrvatske doao od predstavnika Republike Hrvatske. Prijedlog razgra-
nienja na moru izmeu BiH i Hrvatske izradio je Hrvatski hidrografski institut
iz Splita. Tijekom prikupljanja su podataka za izradu prijedloga za razgrani-
enje na moru hrvatski predstavnici isticali da nemaju podataka da su Veliki
i Mali kolj te vrh poluotoka Kleka dijelom teritorija Republike Hrvatske. U
bosanskohercegovakoj i hrvatskoj opoj i strunoj javnosti, posebice od la-
nova izaslanstava obiju drava u Mjeovitom diplomatskom povjerenstvu za
identifikaciju, oznaavanje i odravanje dravne granice izmeu Hrvatske i
BiH, u pravilu se preuuje kako je prije izrade prijedloga od Hrvatskoga hi-
drografskog instituta iz Splita za razgranienje na moru izmeu BiH i Hrvatske
utvrena kopnena granica izmeu tih dviju drava.
Nakon utvrivanja granice izmeu BiH i Hrvatske na kopnu Hrvatski hi-
drografski institut u Splitu izradio je prijedlog u kojemu se sukladno l. 4. st. 2.
Ugovora o dravnoj granici izmeu BiH i Hrvatske dravna granica na moru
protee sredinjom crtom morskoga prostora izmeu kopna BiH i Hrvatske u
skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. godine, koji
su naknadno suglasno usvojili lanovi Mjeovitoga diplomatskog povjerenstva
za identifikaciju, oznaavanje i odravanje dravne granice izmeu Hrvatske i
BiH. Dakle, nije naglasak na injenici to je definitivni prijedlog za razgrani-
enje na moru doao od predstavnika Republike Hrvatske, nego na injenici
117
koja se preuuje kako je prije prijedloga za razgranienje na moru koji je
doao od predstavnika Republike Hrvatske bilo utvrivanje granice izmeu
BiH i Hrvatske na kopnu s kojim je povezano naknadno utvrivanje granice na
moru. Takoer je vano naglasiti i ponoviti kako je Hrvatski hidrografski institut
u Splitu tek izradio prijedlog za razgranienje na moru, a konanu odluku o
granici na moru usvojilo je Mjeovito diplomatsko povjerenstvo za identifikaci-
ju, oznaavanje i odravanje dravne granice izmeu Hrvatske i BiH.
Kako je Hrvatski hidrografski institut iz Splita prozivan u javnosti kao usta-
nova koja je po politikom naputku dala Bosni i Hercegovini Veliki i Mali kolj
te vrh poluotoka Kleka, sredinom kolovoza 2012. godine u priopenju koje je
potpisao doc. dr. sc. Zvonko Greti, ravnatelj Instituta, navodi se kako je iz-
meu ostalih obaveza, definirano da HHI (Hrvatski hidrografski institut) obavlja
tehnike poslove ucrtavanja granica na moru na slubene pomorske navigacij-
ske karte Republike Hrvatske te kako su sukladno tome, sve granice RH na
moru, pa tako i granica s Bosnom i Hercegovinom, ucrtane temeljem ugovora,
i njima danim koordinatama, koji su nastali temeljem odluka tadanjih relevan-
tnih politikih imbenika. Morska granica RH s BiH iscrtana je po koordinatama
sukladno direktnom zahtjevu Ureda predsjednika Franje Tumana i kao takva
predana natrag Uredu predsjednika, navodi se u priopenju.
Zapravo se kljuni propust u pregovorima o granici izmeu BiH i Hrvatske
dogodio 1999. godine prigodom utvrivanja granice na kopnu kod Neuma
kada je krivotvoreni Zapisnik o razgranienju k. o. Neum iz 1974. godine kao
kljuni dokaz pripadnosti spomenutih teritorija BiH podastrla bosanskoherce-
govaka strana, a hrvatska strana nije prepoznala da je rije o krivotvorini.
Katastarski upis Velikoga i Malog kolja u k. o. Neum, koji je 1974. godine
uinjen na temelju lanoga Zapisnika o razgranienju k. o. Neum s nepostoje-
om k. o. Peljeac, a koji hrvatska strana nije ni potpisala niti je u njemu uope
sudjelovala, nije mogao biti dokaz o promjeni granice izmeu i SR Bosne i
Hercegovine i SR Hrvatske, i zbog nevaljanosti dokumenta i zbog injenice da
se po tada vaeim ustavima republika i pripadajuim zakonima na taj nain
nije mogla izmijeniti granica izmeu nekadanjih jugoslavenskih republika
SR Bosne i Hercegovine i SR Hrvatske.
Ne postoji ni jedan dokaz da je BiH ikad zatraila da Veliki i Mali kolj te
vrh poluotoka Kleka na temelju lanoga Zapisnika o razgranienju k.o. Neum
iz 1974. godine postanu teritorijem spomenute socijalistike republike ili ka-
snije drave. Na taj nain u katastar BiH mogle su se evidentirati sve hrvatske
granine katastarske opine. Ostaje injenica da su kolji (Veliki i Mali kolj) i
danas u sastavu k. o. Duba Stonska, a njihovi je stoljetni vlasnik obitelj Gui
iz Stona. Za hrvatsku stranu vrh poluotoka Kleka i dalje ostaje katastarski ne-
rasporeen.
118
Nakon to je od bosanskohercegovake strane 1999. godine kao kljuni
dokaz pripadnosti Velikoga i Malog kolja te vrha poluotoka Kleka BiH bio
podastrt Zapisnik o razgranienju k. o. Neum iz 1974. godine i nakon to je
izostala reakcija lanova izaslanstava BiH i Hrvatske u Mjeovitom diplomat-
skom povjerenstvu za identifikaciju, oznaavanje i odravanje dravne granice
izmeu Hrvatske i BiH, odnosno na temelju Zapisnika o razgranienju k. o.
Neum iz 1974. godine kojim je utvrena granica na kopnu kod Neuma iz-
meu navedenih dviju drava, Hrvatski hidrografski institut u Splitu mogao je
samo postupiti sukladno l. 4. st. 2. Ugovora o dravnoj granici izmeu BiH
i Hrvatske te predloiti da se dravna granica na moru protee sredinjom
crtom morskoga prostora izmeu kopna dviju drava u skladu s Konvencijom
Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. godine. Odgovornost za konanu
odluku o utvrenoj granici na moru izmeu BiH i Hrvatske nije na Hrvatskome
hidrografskom institutu iz Splita ni na Tumanovu uredu, na emu se upor-
no ustraje, nego na Mjeovitomu diplomatskom povjerenstvu za identifikaciju,
oznaavanje i odravanje dravne granice izmeu Hrvatske i BiH.
Nedvojbeno je nakon svega kako e granicu izmeu BiH i Hrvatske kod
Neuma trebati ponovno identificirati. Identificiranje stvarnih granica izmeu
BiH i Hrvatske bit e prilog miru i suradnji izmeu tih dviju drava.
ZAKLJUAK
Tijekom proteklih triju stoljea na osmanskim koridorima Klek i Sutorina
kojima je Osmansko Carstvo izlazilo na obale Jadranskog mora zbog politikih
su se promjena dogaale uzurpacije dijelova koridora ili teritorija u njihovoj
blizini. Lanim zapisnicima bez provedbe predvienih procedura mijenjala se
katastarska, administrativna, ali i politiko-teritorijalna pripadnost koridora
Klek i Sutorina.
Sporazum o luci Ploe i prolazu kroz Neum (1998.), Ugovor o dravnoj
granici izmeu BiH i Hrvatske (1999.), planirana izgradnja mosta Kopno
Peljeac (Peljekoga mosta), dvojbeni planovi s koridorom V c i Jadransko-jon-
skom cestom te najave iz BiH o potrebi izgradnje luke u Neumu neka su od bit-
nih pitanja u suvremenim odnosima BiH i Hrvatske, koja su povijesna posljedica
oblikovanja nekadanjih osmanskih koridora Klek i Sutorina.
119
Slika 1. Detalj specijalne karte Vojno-geografskog instituta u Beu (K. k. Militrgeographisches Institut,
Wien) iz 1916. godine (1 : 75000), sektor Neum und Stagno Grande, zone 34, col. XVII.
Slika 2. Granica Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske prema identikaciji koju je provelo
Meudravno diplomatsko povjerenstvo 1999. i njezino odstupanje od tzv. avnojevskih granica
eljko Ragu, Stolac
120
NUPCIJALITET UPE VIDONJE
(1870. 1880.)
SMJETAJ UPE VIDONJE
upa Vidonje se smjestila juno od upe Dobranje u trokutu koji tvore
gora aba sa sjeveroistone, granica prema Bosni i Hercegovini s jugoistone
te Neretvanska dolina sa zapadne i djelomino sa sjeverne strane.
Sredinje selo Vidonje smjestilo se petnaestak kilometara jugoistono od
Metkovia na staroj cesti Metkovi Neum Dubrovnik, odnosno na istoku od
Klanca sv. Liberana u dolini koju sa sjeverne strane okruuju aba s vrhovima
Krstac, Vrvo i eme, a s jugozapadne strane brda Osoje te Grabova gora s
Cigajnskom glavicom.
1

Vidonje se sastoji od itavog niza zaselaka koji su zajedniko ime dobili
po upskom sreditu i neko najveem zaseoku. Takav tip naselja karakteristi-
an je za politiko-teritorijalni ustroj srednjovjekovnog Zahumlja.
2
Od Vidonja prema jugu i zapadu redaju se u veim ili manjim dolcima
brdska sela i zaseoci: Goraii, Reljinovac, Galovii, Rune Njive, Trubino Brdo,
Kljetine, Glavice i Kruev Do. Selo je Mlinite izgraeno uz cestu pri blatu. U
zaleu je Mlinita dolaze zaselak Postolie, a juno od njega zaselak Klaina
i selo Mislina. Iza Misline je smjeten zaselak Trojanovina, a pod Badulskim
stijenama selo Badula. Na pristrancima su Male abe smjetena sljedea sela
i zaseoci: Visoka Glavica, Deletin (pod kojim je Kosa), Podine, Kopren Do,
Postolie, Stajine te Brestica.
upa se Vidonje osamostalila 1720. godine, a ime je dobila po tada naj-
mnogoljudnijemu selu.
3
Stara upna crkva sv. Ivana Krstitelja na Vidonjama
najstarija je crkva na podruju upe, obnovljena je za vrijeme upnikovanja
fra Blaa Graanina 1616. godine, to se vidi iz natpisa uklesanog na ostatku
steka koji je uzidan u juni zid pored pokrajnjih vrata.
1
Mile Vidovi, upa Vidonje. Split: Crkva u svijetu, 1993: 129.
2
Domagoj Vidovi, Nacrt za vidonjsku antroponimiju FOC 14 (2005): 148.
3
M. Vidovi, upa Vidonje: 129.
121
Tijekom razdoblja od 1870. do 1880. godine broj stanovnika upe Vido-
nje blago je pao s 602 na 576 stanovnika, odnosno za 26 stanovnika ili -4,3
% (grafikon 1.).
Grafikon 1.
NUPCIJALITET UPE
Za svako drutvo vrlo je vano pitanje sklapanja brakova (nupcijalitet) te
sastav stanovnitva po branome stanju. Brak i obitelj kao vane drutvene insti-
tucije doivljavaju mnoge promjene prouzroene opim drutvenim procesima.
Danas su oevidne pojave rjee sklapanje brakova, ali i znatno kasniji ulazak
u brak. Zbog toga se i manje djece raa, iako raste broj djece u izvanbranim
zajednicama. Danas su znatno ee rastave brakova.
Na sam izbor vremena sklapanja braka u upi Vidonje znatno su utjecali
sezonski radovi tijekom godine. Oni su neto manji u kasnu jesen i zimu, a
neto snaniji u proljee. Za vrijeme doaa i korizme obino se nisu sklapali
brakovi ili se to inilo rijetko. U upi Vidonje tijekom doaa u razdoblju 1870.
1880. nije bilo ni jednoga sklopljenog braka.
to se tie mjesene raspodjele brakova, stanje je slino kao i u osta-
lim dijelovima Dalmacije. Najvei je broj brakova sklopljen u zimskome dijelu
godine. U upi Vidonje maksimum je sklopljenih brakova zabiljeen tijekom
studenoga i sijenja po dvadeset brakova dok su minimumi zabiljeeni
tijekom veljae, travnja, lipnja i rujna tek po jedan sklopljeni brak (grafikon
2.). Inae je u veemu dijelu Dalmacije maksimum vjenanja zabiljeen tijekom
studenoga, a minimum u oujku.
122
Grafikon 2.
Od 62 mladoenja u upi Vidonje u razdoblju od 1870. do 1880. ak je
61 potjecao iz upe Vidonje, a jedan je mladoenja bio stanovnik sela tedrica
u Dubrovakome primorju (tablica 4.). to se tie godinje dinamike brakova,
maksimum se dogodio 1872., kada je sklopljeno devet brakova, a minimum
godine 1874. kada su sklopljena tri braka (grafikon 3.).
Grafikon 3.
U upi Vidonje mukarci su u brak ulazili neto stariji nego njihove par-
tnerice. Razlika je u prosjeku iznosila oko etiri godine. Dobna razlika ovisila
je o mnotvu imbenika, od biolokih, gospodarskih (est je razlog bio to to
123
je mukarac osiguravao egzistenciju obitelji i enio se kad bi ju osigurao
4
) ali
i tradicijskih. Sva su tri imbenika utjecala na to da je mladoenja ee bio
stariji od nevjeste.
Nadalje, dob je suprunika pri ulasku u brak ovisila o tipu obiteljske struk-
ture, gospodarskome stanju, ali i moguemu procesu demografske tranzicije.
Dionici drutva koja su zahvaena demografskom tranzicijom ulaze u brak u vi-
oj dobi. Utjecaj procesa demografske tranzicije na dob stupanja u brak vidljiv
je i u upi Vidonje. Razmjerno visoka prosjena enidbena dob enika (29) i
nevjesta (25) u razdoblju od 1870. do 1880. govori o tome da je upu Vidonje
zahvatio proces demografske tranzicije (tablica 4.). Najstariji je mladoenja
imao 56 godina (udovac), a najmlai 18. Najstarija je nevjesta imala 45 go-
dina (udovica), a najmlaa 16.
Kod inokosnih obitelji prosjena dob mladenaca bila je neto nia od uo-
biajene zbog slaboga gospodarskog potencijala obitelji koja mladom odra-
slom mukarcu nije jamila sigurnu egzistenciju, pa je tenja za samostalnom
obitelji bila neto izraenija.
5
U upi se Vidonje razmjerno malen postotak mukaraca odluuje za brak
do 20 godine starosti (oko 6 %), dok se u najveem postotku (78 %) do 30.
godine starosti odluuje za prvi brak (tablica 1).

Tablica 1. Starost mukaraca upe Vidonje pri ulasku u brak
(1870. 1880)
Dob
Prvi brak Drugi brak
Broj brakova % Broj brakova %
15 19 3 6,00 0 0,00
20 24 15 30,00 0 0,00
25 29 21 42,00 1 7,70
30 34 10 20,00 1 7,70
35 39 1 2,00 4 31,00
40 44 0 0,00 5 38,20
45 49 0 0,00 1 7,70
50 54 0 0,00 0 0,00
55 59 0 0,00 1 7,70
60 64 0 0,00 0 0,00
65 69 0 0,00 0 0,00
70 0 0,00 0 0,00
Ukupno 50 100,00 13 100,00
4
Nenad Vekari i dr., Vrijeme enidbe i ritam poroda. Dubrovnik i njegova okolica od 17. do 19. stoljea.
Zagreb Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2000: 29.
5
N. Vekari i dr. Vrijeme enidbe i ritam poroda: 32.
124
U upi Vidonje za prvi se brak do 20. godine starosti odluuje razmjerno
veliki udio ena (15 %), dok se najvei postotak ena (71 %) odluuje za prvi
brak do 24. godine starosti, a do 30. godine 90 % ena ve je u braku (tablica
2.).
Tablica 2. Starost mukaraca upe Vidonje pri ulasku u brak
(1870. 1880)
Dob
Prvi brak Drugi brak
Broj brakova % Broj brakova %
15 19 8 15,00 0 0,00
20 24 30 56,00 0 0,00
25 29 10 19,00 2 25,00
30 34 2 3,00 3 37,50
35 39 3 5,00 0 0,00
40 44 1 2,00 2 25,00
45 49 0 0,00 1 12,50
50 54 0 0,00 0 0,00
55 59 0 0,00 0 0,00
60 64 0 0,00 0 0,00
65 69 0 0,00 0 0,00
70 0 0,00 0 0,00
Ukupno 54 100,00 8 100,00
U upi Vidonje od 1870. do 1880. zabiljeeno je 15 ponovnih brakova.
Udovci u ponovni brak ulaze neto ee nego udovice. Udovci u 13 sluajeva
ulaze u drugi brak, a udovice u 8. U ponovnome braku udovci se najee ene
djevojkama (od 13 ponovnih brakova u 8 se sluajeva ene djevojkama, a u
5 s udovicama), dok se udovice od 8 ponovnih brakova u 2 sluaja odluuju
na brak s neoenjenim mukarcem, a u 6 su sluajeva u ponovnome braku s
udovcima.
Ponovni brak jednoga od suprunika najvie je ovisio o tipu obiteljske
strukture, pa je tako u inokosnim obiteljima ei zbog manjka radno sposob-
nih lanova obitelji, dok je u sloenim obiteljima to bio rjei sluaj. Inae su se
mukarci nakon smrti partnerice mnogo ee i bre odluivali na drugi brak.
Razlog su veega broja mukaraca u ukupnome broju ponovno sklopljenih
brakova patrijarhalni odnosi u Zaablju. Obino mukarci ostaju na vlastitu
imanju, a ene odlaze na muev posjed te se nalaze u nepovoljnijemu sluaju.
upa Vidonje u prosjeku ima dosta velik postotak ena (udovica) koje se
odluuju za ponovni brak. Razlog je vjerojatno slian kao i kod mukaraca, tj.
125
visoka smrtnost meu branim partnerima. Prosjena je starost udovica 34,75
godina. Najstarija je udovica imala 45 godina, a najmlaa 25. U udovaca je
prosjena starost oko 40 godina, to znai da su udovci u prosjeku stariji od
udovica za oko 6 godina. Najstariji je udovac imao 56, a najmlai 29 godina.
Najvei broj brakova upe Vidonje ine brakovi u kojima su oba partnera
u prvome braku, slijedi brak u kojemu je enik u drugome, a nevjesta u prvome
braku, zatim brak u kojemu su oba partnera u drugome braku te brak u kojemu
je mladoenja u prvome, a nevjesta u drugome braku (tablica 3.).
Tablica 3. Struktura brakova upe Vidonje (1870. 1880.)
Godina
vjenanja
Broj brakova Prvi brak
Barem jedan
suprunik u drugome
braku
1870. 8 6 2
1871. 4 3 1
1872. 9 7 2
1873. 4 4 0
1874. 3 3 0
1875. 6 3 3
1876. 4 2 2
1877. 6 5 1
1878. 4 4 0
1879. 6 5 1
1880. 8 5 3
Broj ena udanih u Vidonje iz vanjskih upa potvruje kako je upa Vi-
donje uglavnom bila upuena na domae stanovnitvo, odnosno da su se mu-
karci enili uglavnom domaim djevojkama, a samo je u tri sluaja djevojka
potjecala iz druge upe (dvije su nevjeste po podrijetlu bile iz Gradca i jedna
iz Dobranja). To upuuje na zatvorenost stanovnitva.
Zanimanje je mladenaca uglavnom bilo uobiajeno za to razdoblje, tj. i
mladoenje i nevjeste bili su uglavnom teaci.
Prosjena stopa nupcijaliteta (uestalosti sklapanja brakova) tijekom po-
pisnih razdoblja dosta se kolebala i kretala se od 5,07 do 13,80 . Najni-
a je stopa nupcijaliteta zabiljeena 1874. (5,07 ), a najvea 1888. godine
(13,80 ; grafikon 4.).
126
Grafikon 4.
127
T
a
b
l
i
c
a

4
.

S
k
l
o
p
l
j
e
n
i

b
r
a
k
o
v
i

u

u
p
i

V
i
d
o
n
j
e

(
1
8
7
0
.


1
8
8
0
.
)


Z
A
R
U

N
I
K
Z
A
R
U

N
I
C
A
R
E
D
.

B
R
.
D
A
N

V
J
E
N

A
N
J
A
P
R
E
Z
I
M
E
,

I
M
E
O
T
A
C
M
A
J
K
A
G
O
D
I
N
A
M
O
M
A
K
/

U
D
O
V
A
C
P
R
E
Z
I
M
E
,

I
M
E
O
T
A
C
M
A
J
K
A
G
O
D
I
N
A
D
J
E
V
O
J
K
A
/

U
D
O
V
I
C
A
1
.
1
0
.
1
.
1
8
7
0
.
M
a
t
i

,

S
t
j
e
p
a
n
M
a
t
i

,

J
o
s
i
p
,

V
i
d
o
n
j
e
S
e
n
t
i

,

M
a
t
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
4
m
o
m
a
k
V
i
d
o
v
i

,

M
a
g
-
d
a
l
e
n
a
V
i
d
o
v
i

,

I
v
a
n
,

V
i
d
o
n
j
e
J
a
n
j
i


S
t
a
n
i
s
l
a
v
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
1
d
j
e
v
o
j
k
a
2
.
1
7
.
1
.
1
8
7
0
.
S
e
n
t
i

,

M
a
r
k
o
p
.

S
e
n
t
i

,

B
o

e
,

V
i
d
o
n
j
e
p
.

G
a
l
o
v
,


M
a
r
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
7
m
o
m
a
k
G
l
a
v
i
n
i

,

M
a
t
i
j
a
p
.

G
l
a
v
i
n
i

,

N
i
k
o
l
a
,

V
i
d
o
n
j
e
p
.

A
n

a
,

V
i
d
o
n
j
e
3
5
d
j
e
v
o
j
k
a
3
.
1
7
.
1
.
1
8
7
0
.
C
r
n

e
v
i

,

L
o
v
r
e
p
.

C
r
n

e
v
i

,

G
r
g
a
,

V
i
d
o
n
j
e
P
r
a
t
e

i
n
a
,

I
v
a
n
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
6
m
o
m
a
k
G
l
a
v
i
n
i

,

J
a
n
j
a
G
l
a
v
i
n
i

,

V
i
d
o
j
e
,

V
i
d
o
n
j
e
G
l
a
v
i
n
i

,

M
a
t
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
4
d
j
e
v
o
j
k
a
4
.
2
7
.
2
.
1
8
7
0
.
V
i
d
o
v
i

,

N
i
k
o
l
a
p
.

V
i
d
o
v
i

,

J
o
z
o
,

V
i
d
o
n
j
e
M
a
t
i

,

A
n

e
l
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
4
0
U
D
O
V
A
C
O
b
r
a
d
o
v
i

,

I
v
a
n
a
O
b
r
a
d
o
v
i


M
a
t
o
,

V
i
d
o
n
j
e
J
a
k
o
v
i
c
a

M
a
t
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
3
3
U
D
O
V
I
C
A
5
.
2
.
1
0
.
1
8
7
0
.
K
l
j
u
s
u
r
i

,

M
a
r
k
o
K
l
j
u
s
u
r
i

,

M
a
t
o
,

V
i
d
o
n
j
e
M
u
s
u
l
i
n

A
n
t
o
n
i
j
a
,

D
r
a
g
o
v
i
j
a
4
4
U
D
O
V
A
C
R
a
i

,

M
a
n
d
a
p
.

R
a
i

,

P
e
t
a
r
,

G
r
a
d
a
c
K
r
a
l
j
e
v
i

,

K
a
t
a
4
0
U
D
O
V
I
C
A
6
.
2
.
1
0
.
1
8
7
0
.
O
b
r
v
a
n
,

u
r
o
p
.

O
b
r
v
a
n
,

L
u
k
a
,

V
i
d
o
n
j
e
p
.

C
r
n

e
v
i

,

M
a
r
a
,

V
i
d
o
n
j
e
1
8
m
o
m
a
k
B
a
r
i

,

T
o
m
i
c
a
p
.

B
a
r
i

,

I
v
a
n
,

V
i
d
o
n
j
e
O
b
r
a
d
o
v
i

,

A
n
i
c
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
4
d
j
e
v
o
j
k
a
7
.
1
3
.
5
.
1
8
7
0
.
C
r
n

e
v
i

,

G
r
g
o
C
r
n

e
v
i

,

S
t
i
j
e
p
o
,

V
i
d
o
n
j
e
p
.

P
r
a
t
e

i
n
a
,

M
a
r
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
5
m
o
m
a
k
O
s
t
o
j
i


A
n

e
l
i
j
a
p
.

O
s
t
o
j
i

,

L
u
k
a
M
i
l
o
v

,

D
a
n
o
j
l
a
,

O

l
j
e
2
9
d
j
e
v
o
j
k
a
8
.
2
1
.
1
1
.
1
8
7
0
.
T
o

,

A
n
d
r
i
j
a
T
o

,

I
l
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
P
o
p
o
v
i

i
m
a
,

D
o
b
r
a
n
j
e
2
5
m
o
m
a
k
G
l
a
v
i
n
i

,

S
t
a
n
a
G
l
a
v
i
n
i

,

A
n
d
r
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
p
.

S
e
n
t
i

,

M
a
r
a
,

V
i
d
o
n
j
e
1
6
d
j
e
v
o
j
k
a
9
.
3
0
.
1
.
1
8
7
1
.
O
b

i
v
a

,

P
e
t
a
r
O
b

i
v
a

,

L
u
k
a
,

V
i
d
o
n
j
e
M
i
h
o

,

A
n
t
i
c
a
,

V
i
d
o
n
j
e
3
1
m
o
m
a
k
M
i
h
o

,

S
t
a
n
a
M
i
h
o

,

B
l
a


4
2
d
j
e
v
o
j
k
a
1
0
.
2
8
.
9
.
1
8
7
1
.
P
r
a
t
e

i
n
a
,

L
u
k
a
P
r
a
t
e

i
n
a
,


I
v
a
n
,

V
i
d
o
n
j
e
B
a
r
i


,

M
a
r
a
,

V
i
d
o
n
j
e
3
4
U
D
O
V
A
C
M
a
t
i

,

K
a
t
a
M
a
t
i

,

L
u
k
a
,

V
i
d
o
n
j
e
M
a
t
i

,


M
a
n
d
a
,

V
i
d
o
n
j
e
4
2
U
D
O
V
I
C
A
1
1
.
2
0
.
1
0
.
1
8
7
1
.

u
v
e
l
e
k
,

M
a
t
o

u
v
e
l
e
k
,


I
v
a
n
,

V
i
d
o
n
j
e

u
v
e
l
e
k
,

M
a
r
e
,

V
i
d
o
n
j
e
2
8
m
o
m
a
k
M
a
t
i

,

K
a
t
a
M
a
t
i

,

J
o
z
o
,
V
i
d
o
n
j
e
S
e
n
t
i

,

M
a
t
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
9
d
j
e
v
o
j
k
a
1
2
.
1
.
1
2
.
1
8
7
1
.
V
a
t
o
v
i

,

P
e
t
a
r
V
a
t
o
v
i

i
m
u
n
,

t
e
d
r
i
c
a
T
o

,

M
a
r
a
,

V
i
d
o
n
j
e
3
4
m
o
m
a
k
S
e
n
t
i

,

M
a
r
a
S
e
n
t
i

,

B
o

o
,

V
i
d
o
n
j
e
M
i
l
o
l
a

a
,

C
v
i
j
e
t
a
,

V
i
d
o
n
j
e
1
8
d
j
e
v
o
j
k
a
1
3
.
8
.
1
.
1
8
7
2
.
B
a
r
i

a
,

I
v
a
n
B
a
r
i

a
,

M
a
r
t
i
n
,

V
i
d
o
n
j
e
O
b

i
v
a

,

S
t
a
n
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
5
m
o
m
a
k
M
a
t
i

,

I
v
a
n
a
M
a
t
i

,

I
v
a
n
,

V
i
d
o
n
j
e
N
i
k
o
l
e
t
i

,

A
n
i
c
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
2
d
j
e
v
o
j
k
a
1
4
.
2
0
.
1
.
1
8
7
2
.
M
a
t
i

,

L
u
k
a
M
a
t
i

,

M
a
r
t
i
n
,

V
i
d
o
n
j
e
B
a
r
i

,

M
a
t
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
6
m
o
m
a
k
V
i
d
o
v
i

,

M
a
r
t
a
V
i
d
o
v
i

,

J
o
s
i
p
,

V
i
d
o
n
j
e
V
i
d
o
v
i

,

M
a
n
d
a
,

V
i
d
o
n
j
e
1
9
d
j
e
v
o
j
k
a
128


Z
A
R
U

N
I
K
Z
A
R
U

N
I
C
A
R
E
D
.

B
R
.
D
A
N

V
J
E
N

A
N
J
A
P
R
E
Z
I
M
E
,

I
M
E
O
T
A
C
M
A
J
K
A
G
O
D
I
N
A
M
O
M
A
K
/

U
D
O
V
A
C
P
R
E
Z
I
M
E
,

I
M
E
O
T
A
C
M
A
J
K
A
G
O
D
I
N
A
D
J
E
V
O
J
K
A
/

U
D
O
V
I
C
A
1
5
.
2
0
.
1
.
1
8
7
2
.
C
r
n

e
v
i

,

A
n
d
r
i
j
a
C
r
n

e
v
i

,

I
v
a
n
,

V
i
d
o
n
j
e
B
a
r
i

,

I
v
a
n
a
,

V
i
d
o
n
j
e
3
4
m
o
m
a
k
V
i
d
o
v
i

,

M
a
n
d
a
V
i
d
o
v
i

,

N
i
k
o
l
a
,

V
i
d
o
n
j
e

u
v
e
l
e
k
,

M
a
t
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
1
d
j
e
v
o
j
k
a
1
6
.
3
0
.
1
.
1
8
7
2
.
C
r
n

e
v
i

,

J
u
r
e
C
r
n

e
v
i

,

S
t
j
e
p
a
n
,

V
i
d
o
n
j
e
P
r
a
t
e

i
n
a
,

M
a
r
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
3
m
o
m
a
k
O
s
t
o
j
i

,

L
u
c
i
j
a
O
s
t
o
j
i

,

B
a
r
t
u
l
,

V
i
d
o
n
j
e
P
r
a
t
e

i
n
a
,

M
a
r
t
a
,

V
i
d
o
n
j
e
1
9
d
j
e
v
o
j
k
a
1
7
.
6
.
5
.
1
8
7
2
.
O
b
r
a
d
o
v
i

,

M
i
r
k
o
O
b
r
a
d
o
v
i

,

A
n
t
o
,

V
i
d
o
n
j
e
N
e
n
a
d
,

K
a
t
a
,

V
i
d
o
n
j
e
4
1
U
D
O
V
A
C
G
l
a
v
i
n
i

,

I
v
a
n
a
G
l
a
v
i
n
i

,

J
u
r
e
,

V
i
d
o
n
j
e
C
r
n

e
v
i


A
n
d
r
i
j
a
n
a
,

V
i
d
o
n
j
e
3
5
d
j
e
v
o
j
k
a
1
8
.
2
4
.
6
.
1
8
7
2
.
G
l
a
v
i
n
i

,

M
a
r
k
o
G
l
a
v
i
n
i

,

J
u
r
e
,

V
i
d
o
n
j
e
C
r
n

e
v
i

,

A
n
d
r
i
j
a
n
a
4
4
U
D
O
V
A
C
V
i
d
o
v
i

,

C
v
i
j
e
t
a
V
i
d
o
v
i

,

J
o
z
o
,

V
i
d
o
n
j
e
M
a
t
i


A
n

e
l
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
3
0
U
D
O
V
I
C
A
1
9
.
4
.
1
1
.
1
8
7
2
.
B
a
r
i

,

A
n
d
r
i
j
a
B
a
r
i

,

M
a
r
t
i
n
,

V
i
d
o
n
j
e
O
b

i
v
a

,

S
t
a
n
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
5
m
o
m
a
k
G
l
a
v
i
n
i

,

L
u
c
i
j
a
G
l
a
v
i
n
i

,

A
n
d
r
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
S
e
n
t
i

,

M
a
r
a
,
V
i
d
o
n
j
e
2
4
d
j
e
v
o
j
k
a
2
0
.
1
8
.
1
1
.
1
8
7
2
.
V
r
n
o
g
a
,

I
v
a
n
V
r
n
o
g
a
,

i
m
u
n
,

V
i
d
o
n
j
e
B
a
r
i

,

M
a
t
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
5
m
o
m
a
k
V
i
d
o
v
i

,

M
a
t
i
j
a
V
i
d
o
v
i

,

N
i
k
o
l
a
,

V
i
d
o
n
j
e
S
o

e
,

A
n

e
l
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
1
6
d
j
e
v
o
j
k
a
2
1
.
1
8
.
1
1
.
1
8
7
2
.
C
r
n

e
v
i

,

N
i
k
o
l
a
C
r
n

e
v
i

,

I
v
a
n
,

V
i
d
o
n
j
e
B
a
r
i

,

I
v
a
n
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
3
m
o
m
a
k
M
a
t
i

,

S
t
a
n
a
M
a
t
i

,

I
v
a
n
,

V
i
d
o
n
j
e
N
i
k
o
l
e
t
i

,

A
n
i
c
a
,
V
i
d
o
n
j
e
1
9
d
j
e
v
o
j
k
a
2
2
.
1
1
.
8
.
1
8
7
3
.
B
a
r
i

,

I
v
a
n
B
a
r
i

,

M
a
t
o
,

V
i
d
o
n
j
e
M
a
t
i

,

K
a
t
a
,

V
i
d
o
n
j
e
1
8
m
o
m
a
k
G
l
a
v
i
n
i

,


M
a
t
i
j
a
G
l
a
v
i
n
i

,

M
a
r
k
o
V
r
n
o
g
a
,

M
a
r
a
2
1
d
j
e
v
o
j
k
a
2
3
.
1
2
.
1
0
.
1
8
7
3
.
S
e
n
t
i

,

J
o
z
o
p
.

S
e
n
t
i

,

I
v
a
n
,

V
i
d
o
n
j
e
O
b

i
v
a

,

M
a
n
d
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
3
m
o
m
a
k
G
l
a
v
i
n
i

,


M
a
n
d
a
p
.

G
l
a
v
i
n
i

,

N
i
k
o
l
a
,

V
i
d
o
n
j
e
p
.

u
v
e
l
e
k
,

A
n

e
l
i
j
a
2
1
d
j
e
v
o
j
k
a
2
4
.
1
7
.
1
1
.
1
8
7
3
.
M
a
t
i

,

N
i
k
o
l
a
M
a
t
i

,

A
n
d
r
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
K
l
j
u
s
u
r
i

,

L
u
c
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
1
9
m
o
m
a
k
G
a
l
o
v
,

M
a
r
a
p
.

G
a
l
o
v
,

M
i
h
o
,

V
i
d
o
n
j
e
p
.

M
i
l
o
l
a

a
,

J
u
r
k
a
,

D
o
b
r
a
n
j
e
2
8
d
j
e
v
o
j
k
a
2
5
.
2
4
.
1
1
.
1
8
7
3
.
M
i
l
o
l
a

a
,

N
i
k
o
l
a
M
i
l
o
l
a

a
,

M
a
t
o
,
V
i
d
o
n
j
e
T
o

,

L
u
c
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
1
m
o
m
a
k
M
a
t
i

,

K
a
t
a
M
a
t
i

,

M
a
r
t
i
n
,

V
i
d
o
n
j
e
B
a
r
i

,

M
a
t
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
4
d
j
e
v
o
j
k
a
2
6
.
2
2
.
1
1
.
1
8
7
4
.
V
r
n
o
g
a
,

M
a
t
o
V
r
n
o
g
a

i
m
u
n
,
V
i
d
o
n
j
e
B
a
r
i

,

M
a
t
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
3
1
m
o
m
a
k
V
i
d
o
v
i

,

M
a
t
i
j
a
V
i
d
o
v
i

,

J
a
k
o
v
,

V
i
d
o
n
j
e
J
a
n
j
i

,

A
n

e
l
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
1
d
j
e
v
o
j
k
a
2
7
.
2
3
.
1
1
.
1
8
7
4
.
C
r
n

e
v
i

,

G
r
g
o
C
r
n

e
v
i


I
v
a
n
,
V
i
d
o
n
j
e
B
a
r
i

,

I
v
a
n
a
,
V
i
d
o
n
j
e
3
3
m
o
m
a
k
V
i
d
o
v
i

,

M
a
r
a
V
i
d
o
v
i

,

N
i
k
o
l
a
,

V
i
d
o
n
j
e

u
v
e
l
e
k
,

M
a
t
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
0
d
j
e
v
o
j
k
a
2
8
.
2
3
.
1
1
.
1
8
7
4
.
V
i
d
o
v
i

,

J
u
r
e
V
i
d
o
v
i


L
o
v
r
e
,

V
i
d
o
n
j
e
B
a
r
i

,

M
a
r
t
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
5
m
o
m
a
k
K
o
m
a
z
i
n
,

A
n

a
K
o
m
a
z
i
n
,

A
n
t
e
,

V
i
d
o
n
j
e
O
b
r
a
d
o
v
i

,

K
l
a
r
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
0
d
j
e
v
o
j
k
a
2
9
.
2
5
.
1
.
1
8
7
5
.
O
s
t
o
j
i

,

L
u
k
a
O
s
t
o
j
i

,

T
a
d
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e

3
0
m
o
m
a
k
O
b

i
v
a

,

M
a
n
d
a
O
b

i
v
a

,

J
o
s
i
p
,

V
i
d
o
n
j
e
O
b

i
v
a

,

A
n

e
l
i
j
a
,
V
i
d
o
n
j
e
2
4
d
j
e
v
o
j
k
a
129


Z
A
R
U

N
I
K
Z
A
R
U

N
I
C
A
R
E
D
.

B
R
.
D
A
N

V
J
E
N

A
N
J
A
P
R
E
Z
I
M
E
,

I
M
E
O
T
A
C
M
A
J
K
A
G
O
D
I
N
A
M
O
M
A
K
/

U
D
O
V
A
C
P
R
E
Z
I
M
E
,

I
M
E
O
T
A
C
M
A
J
K
A
G
O
D
I
N
A
D
J
E
V
O
J
K
A
/

U
D
O
V
I
C
A
3
0
.
2
5
.
1
.
1
8
7
5
.
G
a
l
o
v
,

I
v
a
n
G
a
l
o
v
,

M
i
h
o
,

V
i
d
o
n
j
e
N
i
k
o
l
e
t
i

,

J
u
r
k
a
,
V
i
d
o
n
j
e
2
4
m
o
m
a
k
S
o

e
,

A
n

e
l
i
j
a
S
o

e
.

I
v
a
n
O
s
t
o
j
i

,

K
a
t
a
2
5
d
j
e
v
o
j
k
a
3
1
.
2
5
.
1
.
1
8
7
5
.
G
a
l
o
v
,

J
o
z
o
p
.
G
a
l
o
v
,

i
m
u
n
,

V
i
d
o
n
j
e
p
.

O
b

i
v
a

,


T
o
m
i
c
a
,

V
i
d
o
n
j
e
3
0
m
o
m
a
k
G
l
a
v
i
n
i

,

M
a
t
i
j
a
p
.

G
l
a
v
i
n
i

,

M
i
h
o
,

V
i
d
o
n
j
e

e
r
l
e
k
,

M
a
r
a
2
7
d
j
e
v
o
j
k
a
3
2
.
1
8
.
1
1
.
1
8
7
5
.

e
r
l
e
k
,

A
n
t
e

e
r
l
e
k
,

P
a
v
o
,

V
i
d
o
n
j
e
p
.

S
e
n
t
i

,

A
n

e
l
i
-
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
3
9
U
D
O
V
A
C
O
b

i
v
a

,

I
v
a
n
a
O
b

i
v
a

,

A
n
d
r
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
P
r
a
t
e

i
n
a
,

S
t
a
n
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
6
d
j
e
v
o
j
k
a
3
3
.
2
6
.
1
2
.
1
8
7
5
.
V
r
n
o
g
a
,

B
a
r
t
u
l
V
r
n
o
g
a

i
m
u
n
,

V
i
d
o
n
j
e
p
.

B
a
r
i

,

M
a
t
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
3
9
U
D
O
V
A
C
O
b

i
v
a

,

S
t
a
n
a
p
.

O
b

i
v
a

,

J
o
s
i
p
,

V
i
d
o
n
j
e
M
a
t
i

,

A
n

e
l
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
1
6
d
j
e
v
o
j
k
a
3
4
.
2
6
.
1
2
.
1
8
7
5
.
G
l
a
v
i
n
i

,

M
i
h
o
G
l
a
v
i
n
i

,

A
n
d
r
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
p
.

S
e
n
t
i

,

M
a
r
a
,

V
i
d
o
n
j
e
3
8
U
D
O
V
A
C
O
b

i
v
a

,

M
a
r
a
O
b

i
v
a

,

A
n
d
r
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
P
r
a
t
e

i
n
a
,

S
t
a
n
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
2
d
j
e
v
o
j
k
a
3
5
.
2
7
.
2
.
1
8
7
6
.
G
l
a
v
i
n
i

,

M
a
r
k
o
G
l
a
v
i
n
i

,

J
u
r
e
,

V
i
d
o
n
j
e
C
r
n

e
v
i

,

M
a
r
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
4
8
U
D
O
V
A
C
K
l
j
u
s
u
r
i

,

M
a
n
d
a
K
l
j
u
s
u
r
i

,

A
n
d
r
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
G
a
l
o
v
,

K
a
t
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
9
d
j
e
v
o
j
k
a
3
6
.
2
3
.
4
.
1
8
7
6
.
P
r
a
t
e

i
n
a
,

J
u
r
e
P
r
a
t
e

i
n
a
,

P
e
t
a
r
,

V
i
d
o
n
j
e
S
o

e
,

M
a
n
d
a
,

V
i
d
o
n
j
e
4
0
U
D
O
V
A
C
O
b
r
v
a
n
,

K
a
t
a
O
b
r
v
a
n
,

A
n
t
e
,

V
i
d
o
n
j
e
M
a
t
i

,

M
a
t
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
3
6
d
j
e
v
o
j
k
a
3
7
.
6
.
1
1
.
1
8
7
6
.

u
v
e
l
e
k
,

I
v
a
n

u
v
e
l
e
k
,

N
i
k
o
l
a
,

V
i
d
o
n
j
e
M
i
h
o

e
p
a
n
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
6
m
o
m
a
k
G
l
a
v
i
n
i

,

M
a
t
i
j
a
G
l
a
v
i
n
i

,

N
i
k
o
l
a
,

V
i
d
o
n
j
e
G
l
a
v
i
n
i

,

M
a
r
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
4
d
j
e
v
o
j
k
a
3
8
.
2
7
.
1
1
.
1
8
7
6
.
M
i
l
o
l
a

a
,

I
v
a
n
M
i
l
o
l
a

a
,

M
a
t
o
,
V
i
d
o
n
j
e
B
a
r
i

,

F
r
a
n
k
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
9
n
e

e
n
j
a
O
s
t
o
j
i

,

K
a
t
a
O
s
t
o
j
i

,

T
a
d
i
j
a
,

V
i
d
o
n
j
e
V
i
d
o
v
i

,

M
a
r
t
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
6
d
j
e
v
o
j
k
a
3
9
.
8
.
1
.
1
8
7
7
.
V
i
d
o
v
i

,

A
n
d
r
i
j
a
V
i
d
o
v
i

,

I
v
a
n
,

V
i
d
o
n
j
e
J
a
n
j
i

,

S
t
a
n
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
7
m
o
m
a
k
B
a
r
i

,

M
a
t
i
j
a
B
a
r
i

,

M
a
t
o
,

V
i
d
o
n
j
e
C
r
n

e
v
i

,

R
u

i
c
a
,

V
i
d
o
n
j
e
2
0
d
j
e
v
o
j
k
a
4
0
.
P
o
p
o
v
i

,

M
a
t
o
4
1
.
O
s
t
o
j
i

,

M
a
r
t
i
n
4
2
.
B
a
r
i

,

M
a
t
o
4
3
.
C
r
n

e
v
i

,

N
i
k
o
l
a
4
4
.
B
a
r
i

,

J
o
z
o
4
5
.
O
b
r
a
d
o
v
i

,

I
v
a
n
4
6
.
O
b
r
v
a
n
,

N
i
k
o
l
a
4
7
.
P
r
a
t
e

i
n
a
,

S
t
j
e
p
a
n
4
8
.
B
a
r
i

a
,

J
o
z
o
130


Z
A
R
U

N
I
K
Z
A
R
U

N
I
C
A
R
E
D
.

B
R
.
D
A
N

V
J
E
N

A
N
J
A
P
R
E
Z
I
M
E
,

I
M
E
O
T
A
C
M
A
J
K
A
G
O
D
I
N
A
M
O
M
A
K
/

U
D
O
V
A
C
P
R
E
Z
I
M
E
,

I
M
E
O
T
A
C
M
A
J
K
A
G
O
D
I
N
A
D
J
E
V
O
J
K
A
/

U
D
O
V
I
C
A
4
9
.

u
v
e
l
e
k
,

M
i
h
o
5
0
.
M
a
t
i

,

A
n
t
e
5
1
.
M
a
t
i

,

A
n
d
r
i
j
a
5
2
.
M
a
t
i

,

J
o
z
o
5
3
.
G
l
a
v
i
n
i

,

J
o
z
o
5
4
.
K
o
m
a
z
i
n
,

G
r
g
o
5
5
.
O
b
r
v
a
n
,

J
u
r
e
5
6
.
M
i
h
o

,

N
i
k
o
l
a
5
7
.
M
i
l
o
l
a

a
,

I
v
a
n
5
8
.
G
l
a
v
i
n
i

,

B
o

k
o
5
9
.
O
b

i
v
a

,

J
o
z
o
6
0
.
S
o

e
,

M
a
t
o
6
1
.

u
v
e
l
e
k
,

J
o
z
o
6
2
.
B
a
r
i

,

S
t
j
e
p
a
n
d
r
.

s
c
.

a
r
k
o

D
u
g
a
n
d

,

M
a
l
i

O
g
r
a

e
n
i
k
/
P
l
o

e
131
NERETVANI IZBRISALI MALARIJU S POPISA
SVOJIH BOLESTI
UVOD
Meu opake zarazne bolesti, koje su ubirale velik danak meu stanov-
nitvom Donjeg Poneretavlja sve do sredine 20. stoljea ubraja se malarija.
O toj se bolesti najprije mnogo pisalo vie senzacionalistiki, nego struno i s
temeljnim ciljem da se bolest izlijei. Trebalo je, ipak, proi mnogo vremena da
se otkrije uzronik bolesti kako bi se pronali lijekovi da se bolest iskorijeni.
Poznato je da je malarija kronina i povratna groznina bolest izazvana
ubodom komarca malariara. Bolest je u Donjemu Poneretavlju od davnina po-
znata. O uzrocima malarije (groznice) poelo se pisati ve u 18. stoljeu.
1
Tada
jo nije bio poznat uzronik malarije. Ponajvie se, ipak, pisalo o uzrocima
malarije, narodnim lijekovima i zatiti od komaraca.
Malarija je bolest koja je rairena u mnogim dijelovima svijeta. Nije svoj-
stvena samo Neretvi. Jednaka je u svim dijelovima svijeta u kojima za to postoje
odreeni klimatski uvjeri (vlanost i temperatura). Bez obzira na to, neki su je
pisci nazvali neretvanskom bolesti. Time su uinili vie tete nego koristi nae-
mu kraju jer su ljudi poeli izbjegavati putovanja kroz Neretvu i ivot u njoj.
Posebno je Neretvanima zadavala potekoe tijekom planova Austro-Ugarske
Monarhije o izgradnji eljeznike pruge dolinom Neretve do mora preko Met-
kovia. Tomu su se suprotstavljali neki krugovi u Dubrovniku sluei se, izmeu
ostaloga, i malarijom kao jednim od razloga da se odustane od izgradnje
pruge prema Metkoviu te da se pruga gradi prema Dubrovniku.
2
Malariju nisu prenosili trgovci, mornari ili drugi putnici koji su dolazili s
istoka odakle su se irile druge opake bolesti. Protiv malarije se nisu uspostav-
ljali nikakvi sanitarni kordoni. Ona je, navodno, roena u Donjemu Poneretav-
lju i tu je umrla.
1
Fra Luka Vladmirovi, Albert Fortis, Ivan Lovri i drugi.
2
Slovinac, Zagreb, br. 100, 1884.
132
O malariji se u Donjemu Poneretavlju poinje pisati jo u 18. i 19. stoljeu
zahvaljujui Pujatiju
3
, Fortisu
4
, Grisogonu
5
i drugima.
Pujatijeva knjiga o malariji, odnosno neretvanskoj bolesti, kako je on nazi-
va, prva je poznata knjiga o toj bolesti. Autor je doao do spoznaje da je Fortis
u svojoj knjizi takoer pisao o malariji te zatiti od komaraca i srodnih kukaca.
Medu ostalim napisao je i ovo: Svaki stanovnik te krajine ima svoj maleni ator
da se zatiti od komaraca i srodnih kukaca za spavanje; imuniji ljudi stoje
pod atorima od tankog tkanja i danju, u ljetno doba. Nezdravost kraja oko
Neretve nije nepopravljiva. Nastojanjem da se potakne ratarstvo, a napose
osvajanje zemlje, moglo bi se od njega stvoriti bogato i napredno podruje
kakvo je moralo biti u davno doba
6
Pietro Nutrizio Grisogono ispitivao je godine 1780. jesu li doista komarci
uzronici malarije. Uspio je pokusima objasniti cijeli put nastanka malarije,
to nije uspio objasniti Pujati. Osvrui se na Pujatijeva istraivanja malarije
Grizogono kae i ovo: Pujati daje jednako razumjeti da jedna vrsta insekta,
koju prirodoslovci nazivaju dragoncello, izaziva ovu neretvansku bolest. Poput
Tauge ili Zecche na Antilima, koji se uvue ispod noktiju, opisuje kako ova i-
votinja ulazi izmeu koe i mesa, osobito na nogama i na miiima ruku ovih
stanovnika. Ispitivanja koja sam vie puta vrio u toj stvari na velikom broju
Neretvana uvijek su bila shvaana kao najgluplje besmislice. Veliki broj obo-
ljelih mora se zatititi od uboda insekata barakama,
7
u kojima imaju leajeve.
Nema gotovo nikoga tko nema sline atore, bez kojih se u ljetnim noima ne bi
mogao odmoriti. Ovi su insekti nekada bili mnogobrojniji nego danas, a krajevi
koji su danas nastanjeni bili su prije jako movarni [...].
8
Ono to je zajedniko svim prouavateljima malarije u Neretvi jest to da
su ponajvie pisali o zatiti od komaraca posebnim atorima koje su Neretvani
nazivali embilucima ili dembilucima. Takoer se moe zamijetiti da Fortis i
Grisogono ne piu o malariji senzacionalistiki kao to je pisao Pujati.
1840-ih godina opuzenski lijenik Francesco Lanza napisao je povijesno-
lijeniko statistiki lanak o Neretvi u kojemu stoji: Ovo nije podruje straha,
ono leglo opasne groznice kako se obiaje opisivati ga: okolnosti su se mnogo
poboljale.
9
Da se stanje u Donjemu Poneretavlju poelo mijenjati nabolje u
svakome pogledu, na najbolji mogui nain svjedoi slijedee: Tko nakon jed-
nog perioda od nekoliko godina ponovno vidi Neretvu nee moi a da ne vidi
3
De morbo naroniano tractatus, auctore Josepho Antonio Pujati Sacilensi Fetriae Med. Prim., Felriae Typis,
Seminarij anno MCCCXLVII.
4
Alberto Fortis, Viaggio in Dalmazia, Venezia, 1774.
5
Alberto Fortis, Viaggio in Dalmazia, Venezia, 1774.
6
Albert Fortis, Put po Dalmaciji, Zagreb, 1984., str. 241.-242.
7
Nije jasno na kakve barake misli Grisogono. Moda govori o embilucima.
8
P. N. Grisogono, nav. dj., str. 53.
9
Ekonomski napredak u podruju Neretve. (Iz biljeice jednoga putnika.) La D. Dalmazia, 2/1846, br. 21,
str. 164-165
133
velika poboljanja u Metkoviu a jo vie u Opuzenu. Ovdje je po miljenju
strunjaka dizenterija morala biti trajna, a od nekoliko vremena uvelike se sma-
njila iako je u prolom vremenu mjesto bilo mueno bolestima i smrtnosti, od
1846. stanje javnog zdravstva dolo je da se je izjednailo sa svakim drugim
zdravim krajem.
10
EPIDEMIJA MALARIJE U METKOVIU GODINE 1867.
Na temelju dostupnih izvora moglo se ustanoviti da je godine 1867. u
Metkoviu zavladala epidemija malarije. Evo to o epidemiji malarije dono-
si Il Nazionale (Narodni list): U Metkoviu imamo pravu epidemiju povratne
(trodnevne) groznice, prolih smo ih dana imali jo i vie. Da nije bilo alosne
smrtnosti, treba zahvaliti neumornoj brizi naeg vrijednog lijenika dr. Samo-
hoda, koji kao ovjek pameti i srca, razvi neobinu aktivnost u asovima tako
kritinim za mjesto i tako zaslui ope udivljenje i zahvalnost. Bilo je dana
kada je morao uiniti i po 150 vizita, to nije mala stvar, ako se ima u vidu mali
broj puanstva.
Bilo je dana kada je ured mjesne uprave bio prazan bez slubenika. u-
jem da ef mjesne uprave namjerava udaljiti svoju obitelj dok ne proe ovo a-
losno stanje. Uostalom u Neretvi, izuzev neke lake tercane (povratne groznice)
vrlo je zdravo.
11
Najblistaviji rezultati moderne civilizacije pokazuju se bez sumnje u soci-
jalnim institucijama, koje idu za tim da ublae teki bi siromatva i bola ljudi
koji pate. Na svakom mjestu na svijetu, koje nije gluho za osjeaje ovjenosti,
postoji velikoduni i plemeniti obiaj da se ne pusti da uzdie u vlastitoj nevolji
bez lijenike pomoi onaj koji radi nedostatka sredstava nije u mogunosti da
nadoknadi lijeniki trud i brigu.
12
Suosjeajui sa svojim sugraanima u njihovoj bijedi i nemoi da se lijee
od razliitih bolesti dr. Samohod se je sa toliko samoprijegora i rtve stavio
na raspolaganje bogatima i siromanima u stranim neprilikama u kojima je bio
Metkovi prologa ljeta. Imajte u vidu da dr. Samohod nije pruao siromanima
samo besplatnu pomo nego i besplatno davao lijekove.
13
Iz spomenutoga
teksta nije poznato kojim je lijekovima Samohod tada uspjeno lijeio i sprijeio
epidemiju malarije jer tada jo kinin nije bio poznat kao lijek.
Godine 1867. u Metkoviu se pojavila prava epidemija malarije, tzv. po-
vratne (trodnevne) groznice. U suzbijanju se epidemije istaknuo mjesni lijenik
10
Isto.
11
Il Nazionale (Narodni list), Zadar, br. 77/1867, 25. rujna 1867.
12
Il Nazionale, br. 101/1867 od 18. prosinca 1867.
13
Isto.
134
dr. Samohod koji kao ovjek pameti i srca razvi neobinu aktivnost u asovi-
ma tako kritinim za mjesto i zaslui ope divljenje i zahvalnost.
14
Dnevno je
ak imao i vie od stotinu pedeset vizita. to se tie ostalih bolesti, njih gotovo
da i nije bilo osim tzv. tercane (treakinje
15
) groznice.
Do kraja 19. stoljea nije se nita posebno poduzimalo glede lijeenja ma-
larije. Jedina je zatita od uboda komaraca tijekom noi bio embiluk. Izgleda
da je embiluk ipak bio neto svojstveno Donjemu Poneretavlju. Njegovu je
funkciju opisao Petar Kumii prigodom svojega puta od Korule do Cetinja
godine 1896. Evo kako opisuje embiluk pod kojim je spavao u Kominu na
svom putu od Korule do Cetinja.
No noevasmo pod gjembilukom. To je poput atora od bijele postave
nad posteljom, e da te komari kojih je mnotvo ne sisaju, dok sanja o
tenim jeguljama [...].
16
OTKRIVANJE UZRONIKA MALARIJE
Godine 1880. francuski je lijenik bakteriolog Charles Louis Alphonse La-
veran otkrio uzronika malarije, a talijanski zoolog Giovanni Battista Grassi
i engleski lijenik Ronald Ross otkrili su prenositelja i opisali razvojni ciklus
uzronika malarije godine 1898. u Indiji.
17
Od tada se pristupilo intenzivnijem
lijeenju malarije u svijetu i u pokrajinama Austro-Ugarske Monarhije. Kako
je Donje Poneretavlje bilo poznato malarino podruje, prilo se po prvi put
lijeenju malarije s pomou kinina i unitavanju legla komaraca.
Borba protiv malarije nakon otkrivanja njezina uzronika
Antimalarina akcija poela se provoditi u Dalmaciji godine 1902. po
uzoru na sline akcije u susjednoj Italiji. Borba protiv malarije provodila se
po Kochovoj metodi intenzivnoga lijeenja bolesnika. Tu je metodu prihvatio i
Grassi. Polazilo se od injenice da je osoba zaraena malarijom izvor zaraze.
Meutim, trebalo je poi od uzronika zaraze od malarije kako bi se problem
zaraze i oboljenja ovjeka rijeio. Nakon eksperimentiranja i steenoga isku-
stva dolo se do spoznaje da lijeenje oboljeloga od malarije nije dostatno da
se malarija iskorijeni. Lijeenje malarije kininom bio je samo pokuaj, ali ne i
put za unitenje malarije.
Borba se protiv malarije mogla jedino voditi uz vladinu pomo. Godine
1901. opinske su vlasti zatraile od Pokrajinske vlade novanu pomo u izno-
su od 1000 kruna, mreice za prozore protiv komaraca upnicima, uiteljima
14
Il Nazionalle, br. 77, 25. rujna 1867.
15
Lijeniki vijestnik, br. 6, 1906., str. 227.
16
Petar Kunii, Mjesec dana pjeke od Korule do Cetinja, Zadar, 1898., str. 102.
17
G. B. Grassi, Studium zoologo sula malaria (1900).
135
i kolama te besplatan kinin za lijeenje malarije uiteljima.
18
Puanstvu se pre-
poruilo gajenje buhaa oko kua i po vrtovima, nasipanje lokava i jaruga,
sve u cilju suzbijanja malarije. Stanovnici nisu prihvaali lijenike preporuke
o lijeenju i suzbijanju malarije. Optereeni predrasudama nisu povjerovali
da komarac prenosi malariju.
19
Sva je njihova obrana protiv komaraca zvani
dembiluk koji ih samo moda kroz no od uboda komaraca titi.
20
Lijenici su
domaicama preporuivali knjigu dr. Rossa o malariji. Takoer se preporuiva-
la knjiga dr. Kerschbaumera u kojoj se nalaze naputci o zatiti stana od koma-
raca jednom vrstom praka. Stanovnicima se takoer preporuivalo uzgajanje
buhaa u vrtovima u blizini stojnih kua kao uinkovita sredstva u borbi protiv
komaraca. U mjestu su nasipane lokve, bare i jaruge, tj. legla komaraca.
Posebno se problemom malarije u Metkoviu i okolici pozabavio kotarski
lijenik dr. Petz koji se bavio prikupljanjem podataka o razliitim vrstama ma-
larije i uzoraka krvi od oboljelih.
PRVI POKUAJ SUSTAVNOGA LIJEENJA MALARIJE U DONJEM
PONERETAVLJU
Carsko-kraljevski kotarski lijenik ime Ljubi bavio se, uz ostalo, lijee-
njem bolesnika od malarije u Metkoviu, Vidu i drugim neretvanskim mjestima.
O svojemu je radu pisao zanimljive lanke u Lijenikom viestniku.
21
Prije su-
stavnoga lijeenja malarije opine su tijekom ljetnih mjeseci dijelile kinin siro-
manim obiteljima bez ikakva reda te lijenikog pregleda i nadzora nakon
to su ga dobile od Namjesnitva iz Zadra.
22
Ljubi je izabrao etiri upe za
lijeenje malariara i to: upu Vid koja imala 827 stanovnika, upu Dobranje s
485 stanovnika, upu Vidonje s 764 stanovnika i upu Metkovi koja je imala
1710 stanovnika. U te etiri upe bilo je ukupno 3786 stanovnika.
Godine 1904. dr. Ljubi je u Metkoviu otvorio ambulantu za besplatno
lijeenje oboljelih od malarije. Od svibnja do listopada prijavila su se u ambu-
lantu 2124 oboljela. Nakon pregleda dr. Ljubi je utvrdio da su 1752 osobe
oboljele od malarije.
23
Idue godine postigao je veliki uspjeh u lijeenju mala-
riara. Bolesne od malarije lijeio je utim, modrim i ruiastim bobicama te
kininovim sirupom.
24
18
Narodni list, br. 68, 1901.
19
Smotra dalmatinska, br. 59, 1901.
20
Isto.
21
Lijeniki vijestnik, br. 6, Zagreb, 1906.
22
Lijeniki vijestnik, br. 6, Zagreb, 1906., str. 223., Biljeke dr. ime Ljubia, c. k. uredovni lijenik u Met-
koviu.
23
Isto, str. 224.
24
Isto, str. 226.
136
Tablini prikaz naina lijeenja
25
Preslika tablice
U tablici se donose naputci o tome kako piti kinin. Dr. Ljubi je oboljele
osobe razvrstao po starosti. Svaka od starosnih skupina, primjerice od roenja
djeteta do est mjeseci starosti, od 6 mjeseci do jedne godine, od jedne do dvije
godine itd.
Tablini pregled broja lijeenih stanovnika po upama
26
Preslika tablice s brojem stanovnika u pojedinim upama
25
Isto.
26
Isto, str. 228.
137
U tablici se nalazi popis upa, broj oboljelih od malarije podvrgnutih lije-
enju, broj lijeenih i broj ponovno oboljelih nakon lijeenja.
OPIS STANJA OSOBE OBOLJELE OD TERCIJANE (TREAKINJE)
27

Osim tercijane (treakinje) Neretvani su obolijevali od kvartane, tropike i
drugih vrsta malarije.
Dr. Ljubi je utvrdio da je u Vidu od malarije bilo bolesno ak 99 posto,
a u Metkoviu oko 55 posto stanovnika. Od svibnja do rujna 1905. lijeio
je bolesne kininom (kinin se inae od godine 1902. upotrebljava za lijeenje
malarije). Kroz to je vrijeme oko tisuu ljudi uspio izlijeiti. Bolesnike je pregle-
davao najprije tri puta tjedno, a potom jednom tjedno dijelei im kinin. Uspio je
za kratko vrijeme smanjiti bolest za 50 posto. Ojaan i okrepljen narod radi
vie, dobiva vie i koristi se vie. Neretva moe ako i ne moe postati Misir
ali i na ovaj nain svoj proizvod podesetorostruiti, blagostanje poboljati i
podii, te lake borbu za obstanak uzdrati dok se ne provede nova regulacija
Neretve, zavrava svoj rad dr. Ljubi.
28
Poetkom 20. st. Dalmacija je bila meu malarijom najzaraenijim pokra-
jinama Austro-Ugarske Monarhije. U kotaru Metkoviu godine 1905. bilo je
14160 stanovnika, od ega ih je 7000 ili oko 50 % bilo zaraeno od malarije.
U kotaru Zadru bilo ih je zaraeno 63 %, a u Benkovcu 56 %. Ostali kotarevi
imali su znatno manji postotak zaraenosti.
Tijekom Prvoga svjetskog rata pogorale su se zdravstvene prilike u Dal-
maciji. Broj oboljelih od malarije znatno se poveao. U novoj zajednikoj dra-
vi Kraljevini SHS nastavljena je borba protiv malarije
27
Lijeniki vijestnik, br. 6, Zagreb, 1906., str. 227., Biljeke dr. ime Ljubia, c. k. uredovni lijenik u Met-
koviu.
28
Isto.
138
1918. 1941.
ORGANIZACIJA ANTIMALARINE SLUBE U DALMACIJI
IZMEU DVAJU SVJETSKIH RATOVA.
Godine 1921. broj se oboljelih od malarije u Dalmaciji u odnosu na godi-
nu 1905. gotovo udvostruio. Od 592771 stanovnika godine 1921. od mala-
rije je oboljelo oko 150000.
Antimalarina sluba u Dalmaciji bila je organizirana na takav nain da
se borba protiv malarije provede to uinkovitije. Pri tome se vodilo rauna o
geomorfolokim i drugim prilikama svakoga pojedinog kraja.
Osnovano je vie malarinih podruja koja su se dijelila na malarina
okruja. Godine 1923. u Dalmaciji su bila 22 malarina okruja. Sredite
okruja nalazilo se u opinskom ili kotarskom sreditu. Obuhvaalo je vie na-
selja. Obino je pokrivalo prostor opine ili kotarskog poglavarstva. U svakome
okruju nalazio se endemijski, kotarski, opinski i privatni doktor medicine s
kojima su radile dvije lijenike pomonice, a ponegdje i dezinfektor. Naselja
u malarinome okruju dijelila su se na skupine koje je endemijski lijenik obi-
lazio jednom ili dva puta tjedno, jedan do dva puta mjeseno ili prema potrebi
dijelei oboljelima kinin. Tamo gdje nije mogao doi endemski lijenik, kinine
su bolesnicima dijelili ljudi od povjerenja, uitelji, upnici, seoski glavari i druge
osobe.
Endemski lijenik bio je zaduen da kliniki pregleda bolesne ili sumnjive
na oboljenje od malarije, lijeiti, vodi zapisnik o obavljenome poslu, nadzire
asanacije i druge poslove. Takoer je vodio ambulantu za besplatno lijeenje.
U poslu mu je pomagala lijenika pomonica.
139
U DALMACIJI JE GODINE 1921. BILO 150000 GRAANA
ZARAENIH MALARIJOM
29
Preslika iz knjige dr. Karamana
ORGANIZACIJA ANTIMALARINE SLUBE U DONJEMU
PONERETAVLJU
30
Preslika tablice
29
Dr. Stanko Karaman, Komarci Dalmacije i njihovo suzbijanje, Split, 1925., str. 2.
30
A. Sfari, dr. med., O malariji i njezinom suzbijanju u Dalmaciji 1923. godine, Split, 1924., str. 10.
140
Kotar Metkovi imao je dvije opine Metkovi i Opuzen. Iz tablice se
doznalo da je u Opini Opuzen radio dr. imunkovi s jednom pomonicom.
Oni su bili zadueni lijeiti oboljele u pojedinim mjestima svoje opine.
U opini Metkovi radio je kotarski lijenik dr. A. Pecoti i opinski lijenik
dr. A. akalin. S njima su radile etiri pomonice i jedan pomonik. Bili su
zadueni lijeiti malariju u mjestima opine Metkovi i u eljevu, naselju u BiH
koje je bilo u sastavu Opine apljina.
Godine 1923. Antimalarina akcija u Dalmaciji bila je organizirana u
11 kotareva, 31 opini te 280 sela i zaselaka. U akciju je bilo ukljueno 26
endemijskih lijenika, 24 lijenike pomonice, 24 lijenika pomonika i dva
praktina dezinfektora.
31
Ministarstvo narodnoga zdravlja Kraljevine SHS, kako bi uspjeno vodila
borbu protiv malarije, angairalo je prof. Mhlensa iz Instituta za tropske bo-
lesti u Hamburgu. Profesor Mhlens napravio je plan u kojemu su prikazani
zadatci epidemiologije i profilakse u borbi protiv malarije u Dalmaciji.

ZEMLJOVID KOJI JE BIO OBUHVAEN ANTIMALARINOM
AKCIJOM
Zemljovid djelokruga Instituta u Trogiru
32
31
A. Sfari, dr. med., O malariji i njezinom suzbijanju u Dalmaciji 1923. godine, Split, 1924., str. 11.
32
Socijalno-medicinske ustanove Higijenskog zavoda Trogir Split, str. 35
141
Isto je Ministarstvo utemeljilo je godine 1922. u Trogiru Institut za prou-
avanje i suzbijanje malarije. Djelovanje Instituta obuhvaalo je podruja ta-
danje splitske i dubrovake oblasti, livanjskoga, duvanjskoga i glamokoga
kotara, travnike oblasti te na jedan dio mostarske i zetske oblasti.
33
Inae je
zadaa Instituta bila voditi brigu o suzbijanju i prouavanju malarije u Dalma-
ciji, Hercegovini i Crnoj Gori.
Institut je imao brojne odjele i ustanove. Od ustanova je imao domove
narodnoga zdravlja, bakterioloke stanice, zdravstvene stanice, kolske polikli-
nike, dispanzere, ljeilita i oporavilita. Od ustanova u djelokrugu Instituta u
kotaru Metkoviu nalazile su se kolska poliklinika s kupalitem u Metkoviu i
antimalarine stanice u Metkoviu i Opuzenu.
Ministarstvo narodnoga zdravlja Kraljevine SHS preimenovao je 1. travnja
1928. Institut u Trogiru u Higijenski zavod, odlukom br. 15533 od 31. oujka
1928.
34

U Institutu je bio otvoren jednogodinji teaj za obrazovanje pomonoga
strunog osoblja koje je prualo pomo endemijskim lijenicima u suzbijanju
malarije. Nakon zavrenoga teaja polaznici su dobivale diplome lijenikog
pomonika. Polaznici teaja imali su svu opskrbu u Institutu na temelju specijal-
nih odredaba Ministarstva narodnoga zdravlja iz Beograda.
U movarnim predjelima Donjega Poneretavlja nalazila se najrasprostra-
njenija i najbrojnija vrsta komarca anofelesa An. Maculipennis (Mg.) i An.
Elutus (Edwards).
35
Razvijale su se tri do etiri generacije spomenutih vrsta ano-
felesa. Tako su ve sredinom svibnja, s obzirom na klimatske uvjete, razvijale
prve odrasle larve i ninfe anofelesa iz kojih e se razviti komarci. Do kraja ruj-
na razvijale su se etiri generacije anofelesa. Komarci su se pronalazili svugdje
osim u aavim i zadimljenim kuama.
Godine 1923. od 1. srpnja do kraja prosinca mikroskopski je pregledano
u Antimalarinoj stanici u Metkoviu 1692 stanovnika u kotaru Metkoviu. Od
toga je 159 ili 9,3 % stanovnika bilo pozitivno na plazmodije.
tercijana, 21 oboljeli ili 13,2 %,
kvartana, 47 oboljelih ili 29,5 %
tropika, 91 oboljeli ili 57,2 %
U isto vrijeme pregledano je u Institutu u Trogiru 3358 stanovnika. Od toga
je 320 pregledanih ili 9.,2% bilo pozitivnih na plazmodije.
36
33
Dr. A. Sfari, Higijenski zavod Trogir Split, Socijalno-medicinske ustanove Higijenskog zavoda Trogir
Split, Split 1930., str. 3.
34
Isto.
35
Dr. A. Sfari, O malariji i njezinom suzbijanju u Dalmaciji 1923. god., Zagreb, 1924., str. 14.
36
Isto, str. 17.
142
tercijana, 90 stanovnika ili 28,1 %
kvartana, 65 ili 20,3 %
tropika, 165 ili 50,1 %
Iz ovih je podataka vidljivo da tropsko oblik malarije prevladava u kotaru
Metkoviu, kao i u cijeloj Dalmaciji, pa se Donje Poneretavlje ubraja u podruje
teke malarine epidemije.
POPIS MJESTA I OSOBLJA UKLJUENIH U PROTIV ASANACIJSKU
AKCIJU
37
U tablici se nalazi popis mjesta dviju opina kotara Metkovia, uz napo-
menu da je opini Metkovi, to se tie asanacijske akcije, pridrueno nekoliko
mjesta opine apljina i te Doljani, eljevo, Draevo, Viii, Klepci i Gnjilite.
Takoer se nalazi popis lijenika, pomonoga osoblja, upnika koji su se uklju-
ili u akciju i jedna osoba koja je obavljala prskanje movarnih podruja.
37
DAD, FVDO, 1924., sanitetski referent, br. 8659, 4. kolovoza 1924.
143
Tablini prikaz potronje kinina u kotarevima i opinama
38
Potronja kinina u kilogramima po pojedinim kotarevima u Dalmaciji
Iz tablice je razvidno da je najvie kilograma kinina razliitih vrsta potro-
eno u kotaru Metkovi. Iz toga se zakljuuje da je ondje bilo najvie oboljelih
od malarije u Dalmaciji. Taj je podatak bio upozorenje zdravstvenim djelatnici-
38
Dr. A Sfari, O malariji i njezinom suzbijanju u Dalmaciji 1923. god., Zagreb, 1924., str. 38.
144
ma da se borba protiv malarije u Donjemu Poneretavlju nastavlja jo intenziv-
nije izmeu dvaju svjetskih ratova.
Podruja su s najvie malarije u Kraljevini SHS bila Makedonija, Kosovo
i Dalmacija.
Problemom malarije u Dalmaciji bavio se Institut za ispitivanje i suzbijanje
malarije u Trogiru koji je te poslove obavljao samostalno.
39
Institut je bio ustano-
va Ministarstva narodnoga zdravlja u Beogradu. Imao je ovlasti slati pozive za
suradnju kotarskim i opinskim lijenicima u borbi protiv malarije kad se god
ukae potreba za to. Kotarski i opinski lijenici bili su obvezni lijeiti oboljele
od malarije, suraivati s Institutom za ispitivanje i suzbijanje malarije u Trogiru,
drati predavanja stanovnicima o malariji, nadzirati asanaciju svojih podruja
i druge potrebne radnje.
40
Osim lijenika u suzbijanju malarije sudjelovalo je
pomono lijeniko osoblje i dezinfektori koji su obavili dezinfekciju bara, ka-
nala i drugih vodenih povrina u kojima su se legli komarci.
U kotaru su Metkoviu za suzbijanje malarije bile zaduene Antimalari-
na stanica u Metkoviu, Antimalarina stanica u Opuzenu i javna ljekarna u
Metkoviu.
41
Antimalarine akcije trajale su cijelu godinu.
42
Najintenzivnije su bile od
proljea do jeseni kada su se komarci ponajvie razmnoavali. Akcija se pro-
vodila u svim mjestima. Obuhvaala je asanaciju movara, kanala i drugih plit-
kih mirnih vodenih povrina prskanjem petrolejem, dijeljenje kinina oboljelima,
lijenikim pregledima stanovnitva koji su obuhvaali mikroskopsku analizu
krvi da bi se utvrdio broj oboljelih i poduzete mjere lijeenja te kliniki pregledi
stanovnitva.
Poduzimale su se brojne mjere zatite stojnih kua od komaraca. Tako su
se iznad postelja postavljali komarnici, posebni atori zvani dembuluci, na
prozore su se postavljale mreice, u kuama su se palili tapii buhaa koji je
stvarao veliki dim pa bi komarci bjeali izvan kue, u vrtovima, u blizini stojnih
kua, sadio se buha, a poduzimale su se i druge mjere.
39
DAD, FVDO, Sanitarno odjeljenje, br. 4735, 20. svibnja 1924.
40
D.g., br. 57/1923.
41
DAD, FVDO, Sanitetsko odjeljenje, br. 17943, 22. listopada 1925.
42
DAD, FVDO, Sanitetsko odjeljenje, br. 8659, 4. kolovoza 1924.
145
GODINJA POTRONJA KININA U KILOGRAMIMA U KOTARU
METKOVIU OD 1923. DO 1926.
43
godina opina Metkovi opina Opuzen svega
1923. 62028 22190 84218
1924. 136580
44
136580
1925. 113500 55155 168655
1926. 140720 54970 195690
ukupno 452828 132315 585143

Iz tablice je vidljivo da se potronja kinina od godine 1923. do 1926. stal-
no poveavao. To je poveanje rezultat irenja malarije i broja oboljelih na jed-
noj strani i to vee brige lijenika za ozdravljenje bolesnika na drugoj strani.
Naime, nizak stupanj kulture i obrazovanja stanovnitva odraavao se, izmeu
ostaloga, i na odnos stanovnika prema zdravlju i uzimanju lijekova. Gotovo se
vie vjerovalo vraarama i nadrilijenicima nego lijenicima. Za etiri godine u
kotaru Metkoviu potroeno je 565143 kilograma kinina.
44
Velik je broj itelja bio podvrgnut vaenju krvi i mikroskopskom utvrivanju
zaraze od malarije.
45
Tako je u opini Opuzen godine 1923. krv mikroskopski
pregledano 3358 itelja, a u opini Metkovi 1692. Godine 1924. u opuzen-
skoj je opini krv pregledalo 2932 itelja i u opini Metkovi 5395. Idue je
godine lijenikom pregledu krvi u opuzenskoj opini podvrgnuto 686 itelja i
u opini Metkovi 5395 itelja. Vaenje je krvi i mikroskopski pregled obavljen
takoer godine 1926. i to na 1402 itelja opuzenske opine i 9168 itelja
metkovske opine. Nisu poznati rezultati koliko je bilo oboljelih od malarije u
etverogodinjemu razdoblju. Meutim, po koliini potroenih kinina moe se
ipak zakljuiti da je postotak oboljelih od malarije bio velik.
Velik je broj stanovnitva Donjega Poneretavlja takoer kliniki pregle-
dan.
46
Godine 1924. kliniki je pregledano 1988 itelja opuzenske opine i
256 itelja metkovske opine. Idue je godine u opini Metkovi kliniki pregle-
dano ak 9451 stanovnik i 287 stanovnika opuzenske opine. Broj kliniki pre-
gledanih stanovnika Donjega Poneretavlja godine 1926. u opini Metkovi na
temelju statistikih podataka
47
zvui neuvjerljivo. Prema tim podacima kliniki
je pregledano 15520 stanovnika ove opine i 287 stanovnika opine Opuzen.
43
DAD, FVDO, Sanitetsko odjeljenje, br. 2.756/108, 30. sijenja 1927.
44
Potronja je kinina iskazana za kotar Metkovi.
45
DAD, FVDO, Sanitetsko odjeljenje, br. 2.756/108, 30. sijenja 1927.
46
DAD, FVDO, Sanitetsko odjeljenje, br. 2.756/108, 30. sijenja 1927.
47
Isto.
146
IZVJETAJ PO POTRONJI KININA U DUBROVAKOJ OBLASTI
48
Preslika izvjetaja
Suzbijanje malarije od godine 1931. temeljilo se na Zakonu o suzbijanju
malarije koji je donesen 29. travnja 1931
49
. Na temelju toga zakona suzbijanje
je malarije bila briga svih ustanova higijenske slube. Drava je prema njemu
bila podijeljena na tri kategorije i to: zdravi krajevi u kojima nema autohtone
malarije ni anofelesa, na malarine krajeve u kojima ima anofelesa iako nema
endemske malarije i malarine krajeve:
a) prvoga reda u kojima boluje vie od 10 posto stanovnika
b) drugoga reda u kojima boluje manje od 10 posto stanovnitva.
Nabavu kinina i ostalih lijekova za suzbijanje malarije preuzela je drava
koja ih je posrednitvom higijenskih ustanova i opinskih vlasti dijelila bolesni-
cima.
Osobe osumnjiene da boluju od malarije bile su obvezne dopustiti uzima-
nje njihove krvi za laboratorijske pretrage.
Zakonom je takoer bila predviena suradnja prosvjetnih djelatnika svih
dravnih kola na obrazovanju djece u suzbijanju malarije, asanaciju mova-
ra, osnivanje posebnih odsjeka pri higijenskim zavodima, domovima zdravlja i
zdravstvenim stanicama za suzbijanje malarije.
Meu oboljelima od malarije bilo je mnogo kolske djece. Oboljela su
kolska djeca upuivana na rekonvalescenciju u Sveti Kri kraj Trogira gdje su
dobrom hranom, kupanjem, lijeenjem i njegom mnoga izlijeena od malarije,
a time spaena od tuberkuloze koja je napadala iscrpljenu djecu.
50
48
DAD, FVDO, br. 35500, 12. veljae 1927. Izvjetaj o sanitetskoj struci u Oblasti.
49
Slubene novine, 14. svibnja 1931.
50
iril G. Nikolac, Antimalarini institut za suzbijanje malarije, Narodna svijest, br. 28, 1928., str. 2.
147
PODATCI O PREHRANI NARODA U KOTARU METKOVIU
51
Preslika izvjetaja o prehrani
Iz popisa vrste hrane u kilogramima i komadima za godine 1923., 1924.
i 1925. doznaje se popis i koliina hrane kojom su se najvie koristili stanovnici
kotara Metkovia za trogodinje razdoblje. Vidljivo je da im je kruh bila naj-
vanija hrana i da je potronja masti bila u popisu najmanja. Ako se te koliine
51
DAD, FVDO, Sanitetsko odjeljenje
148
podjele s brojem stanovnika kotara, zakljuit e se da su se stanovnici kotara
Metkovia hranili vrlo loe. Teki poslovi, loa hrana i malarija pogodovali su
razvoju drugih bolesti, posebice tuberkuloze.
Odjel za suzbijanje malarije za Dalmaciju premjeten je iz Trogira u Split
i djelovao je pri Higijenskom zavodu, a ljeilite za lijeenje malarije u Svetome
Kriu kraj Trogira.
injenica je da se u Donjem Poneretavlju asanacijom movarnih podruja,
prskanjem insekticidima ili naftom te donoenjem ribice gambuzije u movare
uinilo mnogo na smanjivanju broja oboljelih od te opake bolesti. Meutim,
malarija je i dalje ubirala svoj danak.
Godine 1935. od malarije je jo obolijevalo mnogo ljudi, posebno u Opu-
zenu, Kominu i Slivnu Ravnom. Teko je gledati odrasle, a osobito djecu, kako
goli, bosi i gladni pram suncu drhu, tresu se i blijedi ame uslijed malarije-gro-
znice.
52
Mnogo je stanovnika oboljelo od tropske malarije. Taj se tip malarije
nije mogao uspjeno lijeiti kininom, nego injekcijama. Na lanak don Ante
Buana objavljenom u Novome dobu ubrzo je reagirao Higijenski zavod iz
Splita preko kotarskoga lijenika dr. Ante Gluevia koji je poduzeo mjere da
se osiguraju injekcije i izlijee oboljeli od tropske malarije.
53
Higijenski je zavod
u Splitu na pojavu tropske groznice reagirao i na taj nain da je imenovao
opinskoga lijenika Vjekoslava Beljakova, dr. med. i lijenikom Dravne anti-
malarine stanice u Opuzenu. Dr. Beljakov je odmah preuzeo dunost i poeo
lijeiti oboljele.
54

Godine 1939. bilo je zabiljeeno u Primorskoj banovini 36000 oboljelih
od malarije. Oni su potroili oko 300000 kinina.
55
52
Don Ante Buan, Imali li u Neretvi jo malarije, Novo doba, br. 267, 15. studenoga 1935., str. 4.
53
Neretvanin, Lijeenje malarije u Neretvi, Novo doba, br. 276,26. studenoga 1935., str. 4.
54
Isto.
55
Godinjak o narodnom zdravlju i radu zdravstvenih ustanova i organa 1939., Beograd, 1940., str. 77.
149
POKUAJ LIJEENJA MALARIJE U MALOME PROLOGU
56
Preslika lanka iz novine Narodna svijest, br. 28, 1928.
U Malome Prologu, iako je smjeten daleko od movara, oboljelo je tride-
setak djece od malarije. Opuzenski je lijenik dr. Jerkovi uz pomo mjesnoga
upnika pokuao oboljelu djecu u dobi od 7 do 14 godina poslati na lijeenje
u Trogir. Tome su se suprotstavili roditelji zbog svojega primitivizma.
GAMBUZIJOM PROTIV KOMARACA
Gambuzija je malena slatkovodna riba iz porodice Poeciliidae. Domovina
joj je Sjeverna Amerika. Poznate su dvije vrste: Gambusia holbrooki i Gambu-
sia affinis. ivi u toplim stajaim vodama. enke raaju ive mlade. Biolozi su
dokazali da se hrane liinkama kukaca.
Gambusia affinis u Europu je prenesena godine 1922. i to najprije u mo-
varne vode u panjolskoj zbog suzbijanja malarije. U movarne je vode u
Dalmaciji gambuzija prenesena godine 1926. Pojava Gambuzije u vodama
Donjega Poneretavlja oznaila je, uz ostale mjere koje su se provodile u borbi
protiv malarije, poetak kraja haranja te bolesti u Donjemu Poneretavlju. Kra-
jem 1940-ih godina malarija je iskorijenjena iz naega zaviaja te su se Nere-
56
Narodna svijest, br. 28, 1928.
150
tvani oslobodili svoje najvee more koja ih je unitavala kroz brojna stoljea.
Upravo je zbog strahota prouzroenih malarijom nastala uzreica Neretva od
Boga prokleta.
Nestajanje malarije u Donjem Poneretavlju nakon donoenja gambuzije
nije bilo tako brzo. Potrajalo je dvadesetak godina uz asanaciju, uporabu ra-
zliitih vrsta lijekova (ponajvie kinin) i udesne ribice gambuzije.
Nestankom malarije Neretvani su zaboravili gambuziju. O njezinim u-
desima gotovo vie nitko ne govori. Mladi narataji o gambuziji jedino mogu
neto doznati iz enciklopedija i leksikona.
Treba znati i to da je Donje Poneretavlje, kao uostalom i sva movarna
podruja, puno komaraca koji stanovnicima nanose neugodne ubode. No, oni
vie ne prenose malariju jer vie nema oboljelih od te bolesti.
ZATITA OD KOMARACA S POMOU EMBILUKA
Postoje podatci o tome da su se stanovnici Donjega Poneretavlja titili od
komaraca pomou embiluka u stojnim kuama jo u 18. stoljeu.
Crte sobe s krevetom iznad koga se nalazi embiluk (Edo Petri)
Rije je o kvadratnome atoru saivenom od rijetkoga bijelog platna koji
se postavljao iznad kreveta sputajui se do njegovih stranica kako bi zatitio
spavae od komaraca. No noevasmo pod gjembilukom. To je poput atora
od bijele postave nad posteljom, e da te komarci kojih je mnotvo ne sisaju
dok sanja o tenim jeguljama.
57
57
Petra Kunii, Mjesec dana pjeke od Korule do Cetinja, Zadar, 1898., str. 102. Taj se ator u Kominu nazi-
vao gjembiluk (embiluk), a drugdje dembiluk i embiluk.
151
CRTE KUE KAO PRIMJER ZA OBAVLJANJE MEHANIKE
PROFILAKSE
58
Mreica za lovljenje larva s povrine vode u movarama
59

Prskalica ili trcaljka sluila je za prskanje staja, lokava, kanala (jendeka)
i drugih movarnih povrina. Upotrebljavala se prskalica po Gemsi ili obina
prskalica za vinograde. Upotrebljavala se rastopina po formuli: 20 grama
formalina, 5 grama zelenog (medic.) sapuna, 1 litra vode ili rastopina od 2 %
kresolnoga sapuna.
60
58
Dr. A. Sfari, Osnovne metode suzbijanja malarije, Split, 1930., str. 23.
59
sto, str. 33.
60
Dr. A Sfari, O malariji i njezinom suzbijanju u Dalmaciji 1923. god., Zagreb, 1924., str. 35.
152
Prskalica za prskanje movara
ELJEZNE PEI
61
Preslika crtea eljeznih pei za zadimljavanje komaraca
Smjesa za zadimljavanje pravila po formuli: 150 grama pilotine, 60 gra-
ma ilske salitre, 60 grama petroleja i 30 grama vode.
62
61
Isto, str. 35.
62
Isto, str. 35.
153
ANTIMALARINE STANICE
ANTIMALARINA STANICA U METKOVIU
Godine 1923. otvorena je u Metkoviu zdravstvena stanica koja je zapra-
vo bila antimalarina stanica. Dvije godine poslije stanica je dobila svoju zgra-
du koja se nalazila na mjestu Doma kulture, odnosno dananjega Gradskoga
kulturnog sredita. Antimalarina je stanica godine 1927. postala zdravstve-
nom stanicom. Njezin je osnovni zadak bila borba protiv suzbijanja malarije i
pruanja besplatne lijenike pomoi siromanima i nemonima. Tu se takoer
nalazila kolska poliklinika u kojoj su se obavljali sustavni pregledi uenika i
njihovo lijeenje. Imala je javno kupatilo, jedino u Metkoviu u to doba.
ANTIMALARINA STANICA U OPUZENU
Iste godine kad i u Metkoviu otvorena je Antimalarina stanica u Opu-
zenu koju je vodio Vladimir Beljakov, dr. med. s pomonicom Milicom Rado.
63

Cilj je otvaranja stanice bio da se pomogne oboljelim iteljima u lijeenju od
malarije i da se poduzmu mjere kojima se sprjeava irenje ove bolesti.
UPITNIK O ANTIMALARINOJ STANICI
64
63
Don Radovan Jerkovi ivot i djelo, priredio don Mile Vidovi, Metkovi, 2000., str. 354.
64
DAD, FVDO, Sanitetsko odjeljenje
154
Preslika upitnika o antimalarinoj stanici
155
RAZBUKTAVANJE MALARIJE U OPUZENU GODINE 1935.
Bez obzira na to to su poduzete brojne antimalarine radnje, kao to
su prskanje movara, lokava, kanala (jendeka) i stajaih voda petrolejem, te
donoenje gambuzija u vode delte Neretve, malarija je u nekim mjestima go-
dine 1935. poela poprimati epidemijske razmjere. Evo to u listu Novo doba
o malariji godine 1935. pie don Ante Buan, upnik u Opuzenu: Nije ipak
istina, da su time posvema uniteni komarci. I da u Neretvi vie malarije nema.
Naprotiv je istina da, osobito u donjoj Neretvi, ima jo sva sila komaraca i
svagdanjih oboljenja od malarije, navlastito pak ove godine navlastito u Opu-
zenu, Kominu i Rabi Slivno. Teko je gledati odrasle, a osobito djecu, kako
goli, bosi i gladni prema suncu dru, tresu se i blijedi ame uslijed oboljenja
malarije groznice.
65
Za lijeenje malarije kinin se oboljelima dijelio besplatno. Budui da je
bila rije o malariji tropici koja se lijeila injekcijama, siromani nisu imali ine
platiti injekcije, pa po tome siromani moraju da trpe, stradavaju i umiru.
66
Mjerodavni su shvatili vanost i opravdanost iznesenih tvrdnja. Dana 15.
studenoga Higijenski zavod u Splitu primio je brzojavnu zamolbu Ante Glu-
evia, dr. med., kotarskoga lijenika kojom je traio da mu se odobri poi
u Opuzen i besplatno lijeiti dravnim injekcijama oboljele od tropike.
67
Dana
19. studenoga Zavod u Splitu imenovao je dr. Vjekoslava Beljakova lijenikom
Dravne antimalarine stanice u Opuzenu. On je odmah poeo lijeiti obolje-
le od malarije i davati im besplatno injekcije u Opuzenu, Podgradini, Rabi i
Kominu na temelju odluke br. 11731/35. od 19. studenoga 1935.
68
Oboljeli
od malarije brzo su se izlijeili. Tako je sprijeena epidemija malarije u dijelu
Opine Opuzen.
MALARIJA U DONJEMU PONERETAVLJU 1941. 1945.
Tijekom Drugoga svjetskog rata malarija se u Donjemu Poneretavlju po-
novno razbuktala. Donijeli su je talijanski vojnici iz Afrike, Grke i Sicilije. Bila
je rije o tropici.
69
Najvie su stradavale slabe, izgladnjele i iscrpljene osobe.
Procijenjeno je da je 1944. 1948. od malarije bolovalo oko 2000 stanovnika
u Donjem Poneretavlju. Jedan od oboljelih bio je i autor.
65
Novo doba, 15. studenoga 1935.
66
Isto.
67
Novo doba, 26. studenoga 1935.
68
Isto.
69
S. D., svibanj 1950.
156
MALARIJA JE POBIJEENA U DONJEM PONERETAVLJU
GODINE 1950.
Nakon Drugoga svjetskog rata nastavlja se borba protiv malarije. Tako se
od tada, poinje upotrebljavati DDT (diklor-difenil-trikloroetan) u borbi protiv
malarije.
70
Rastvorom DDT-ija prskala su se sva mjesta na kojima su se komar-
ci zadravali. Ubrzo su se pokazali pozitivni rezultati toga prskanja. Godine
1948. prema nekim je pokazateljima u Donjemu Poneretavlju zdravstvena slu-
ba zabiljeila samo pet osoba oboljelih od malarije.

Godina 1950. postala
je poznata po tome, to se malarije tie, kao godina u kojoj je nakon mnogo
stoljea iskorijenjena malarija u Donjem Poneretavlju.
71
Bez obzira na to to je
malarija bila iskorijenjena, ipak se svake godine do godine 1958. obavljalo
preventivno prskanje stanita komaraca rastvorom DDT-ija. Tako su prskane
bare i movare, lokve, stajae vode, staje, svinjci, kokoinji i druga mjesta u
kojima su se komarci zadravali tijekom dana.
Preslika lanka iz S. D. od 11. studenoga 1953.
70
DDT je sintetiziran godine 1874. Poinje se koristiti oko Drugoga svjetskog rata u suzbijanju tifusa i malarije.
Nakon Drugoga svjetskog rata postao je glavno javnozdravstveno oruje u suzbijanju tifusa i malarije. U Donjemu
Poneretavlju poinje se upotrebljavati za suzbijanje malarije godine 1948. Uporaba je DDT-ija zabranjena godine
1972. zbog tetnosti za zdravlje i okoli.
71
S. D., 11. studenoga 1953.
157
Zajednika komisija organa zdravstvene slube NR Hrvatske i NR Bosne i
Hercegovine utvrdila je da je malarija pobijeena.
72
Borba protiv malarije provodila se ponajvie od svibnja do kolovoza. U
suzbijanju malarije u dolini Neretve provodila se udruenim naporima zdrav-
stvenih sluba Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Godinje se na suzbijanje mala-
rije troilo oko dva milijuna tadanjih dinara.
73

Prilog
Fra Luka Vladmirovi zasluan je za otkrivanje uzronika malarije i za
njezino lijeenje receptima zapisanim u njegovoj likarui.
72
Isto, 9. lipnja 1958.
73
Osloboenje, Sarajevo, 6. lipnja 1956.
158
NASLOVNICA KNJIGE FRA LUKE VLADMIROVIA
74
74
Luka Vladmirovi, Likarije priprostite, Mletci, 1775., pretisak, transkripcija i prilozi, Split Zaostrog 1999.
159
Preslika iz knjige fra. Luke, str. 5.
160
PRESLIKA NEKOLIKO RECEPATA ZA LIJEENJE MALARIJE IZ
KNJIGE LUKE VLADMIROVIA
75
75
Luka Vladmirovi, Likarije priprostite, Mletci, 1775., pretisak, transkripcija i prilozi, Split Zaostrog 1999.,
str. 45.
dr. sc. Ivan Juri, Metkovi
161
HRVATSKA PJEVAKA DRUTVA U MOSTARU
OD 1873. DO 1945.
PREDGOVOR
Rad Hrvatska pjevaka drutva u Mostaru od 1873. do 1945. nastoji
istraiti, prouiti i predstaviti do sada rijetko istraivano podruje povijesti na-
stanka i djelatnosti hrvatskih pjevakih drutava u Mostaru. Rad se ponajprije
bavi dokumentacijskom graom koja se uva u knjinici i arhivu franjevakog
samostana hercegovake franjevake provincije Uznesenja BDM u Mostaru, u
franjevakoj knjinici na Humcu te Arhivu Hercegovine u Mostaru.
U skladu s predmetom izuavanja rad u prvi plan stavlja pjevake zborove
koji su djelovali samostalno, kao crkveni pjevaki zborovi ili kao zborovi unutar
pjevakog drutva.
Tijekom istraivanja i pregleda dokumentacijske grae veliku pomo i do-
putenje za pregled grae u franjevakoj knjinici u Mostaru dobila sam od fra
Ante Maria i knjiniarke Zdravke ili te arhivara fra Ante Tomasa, potom
na Humcu od fra arka Ilia, a u Arhivu Hercegovine od knjiniarke Jagode
Serdarevi. Zbog pomanjkanja dokumentacijske grae i elje da to potpu-
nije prikaem djelatnost mostarskih pjevakih drutava kroz povijest njihova
djelovanja, odnosno od 1873. do 1945. godine, obavila sam poprilian broj
razgovora s osobama koje su bile neposredno povezane s radom pojedinih
zborova ili su potomci njihovih lanova. Meu njima posebno istiem don Vin-
ka Berakovia, Ivana Borovaka, Gordanu Lazzari, Mariju Grabovac, Franju
Pavlovia, Ankicu Soe i ivka arca. Zbog velike susretljivosti i pomoi i ovim
im putem svima najljepe zahvaljujem.
Posebnu zahvalnost dugujem mentorici dr. sc. Mirni Mari na sugestijama,
strpljivosti, ohrabrenjima i motivaciji tijekom obradbe odabrane teme.
162
POPIS KRATICA
BiH Bosna i Hercegovina
Drava SHS Drava Slovenaca, Hrvata i Srba
Hercegovaka franjevaka provincija Uznesenja BDM Hercegovaka franje-
vaka provincija Uznesenja Blaene Djevice Marije
HGPD "Hrvoje" Hrvatsko glazbeno-pjevako drutvo "Hrvoje"
HKD "Napredak" Hrvatsko kulturno drutvo "Napredak"
HKDSA Hrvatsko katoliko drutvo sv. Ante
HPD "Trebevi" Hrvatsko pjevako drutvo "Trebevi
Kraljevstvo SHS Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca
SPD "Gusle" Srpsko pjevako drutvo "Gusle"
UVOD
Polazei od definicije da je kultura proizvod ukupnih postignua ljudskog
drutva, moramo se ukratko osvrnuti na povijesne injenice kroz koje je prola-
zilo stanovnitvo na ovim prostorima u naslovljenomu razdoblju.
Tijekom viestoljetne turske uprave u Bosni i Hercegovini (1463. 1878.)
neislamsko je stanovnitvo bilo u tekomu drutvenom poloaju. Kulturna sre-
dina u razdoblju pred kraj turske uprave i poetkom austrougarske vlasti nije
gotovo ni znala za drugo glazbala osim za frulu, gusle, argiju i tamburu. U
tom razdoblju nisu postojali uvjeti za bilo kakav institucijski oblik glazbenog
djelovanja jer Turci nisu doputali okupljanja stanovnitva ni bilo kakvu drutve-
nu djelatnost. Upravo je zbog toga stanovnitvo potajno organiziralo pjevaka
drutva unutar vjerskih zajednica radi gajenja crkvene i svjetovne pjesme s po-
mou koje su budili i jaali uspavanu narodnu svijest, a s druge su strane utirali
put razvijanju glazbene kulture svojega naroda.
Na isti se nain postavila i austrougarska vlast u prvome desetljeu svo-
je vladavine (1878. 1888.), dok od 1888. postaje fleksibilnija i doputa
osnivanje graanskih pjevakih drutava, no bez isticanja narodnih obiljeja i
djelatnosti u duhu buenja narodne svijesti. Tako su u Mostaru 1888., uz po-
mo sveenstva, osnovana dva graanska drutva. Rije je o drutvu mostarskih
Hrvata koje je osnovano pod nazivom "Narodno pjevako drutvo" i srpskom
drutvu pod nazivom Pravoslavno crkveno pjevako drutvo "Gusle". Krajem
19. st., tonije 1899., u nazivu tih drutava odobren je nacionalni predznak,
tako da dalje djeluju kao Hrvatsko glazbeno-pjevako drutvo "Hrvoje" i Srp-
sko pjevako drutvo "Gusle".
163
Pri odabiru teme i na samom poetku prikupljanja grae za ovaj diplomski
rad nastojala sam istraivanjem obuhvatiti cjelokupan zborski ivot i djelatnost
pjevakih drutava Mostara koji su imali vanu ulogu u kulturnom i glazbenom
ivotu grada i okolice. Tijekom istraivanja naila sam na obilje grae koja ni-
kako ne bi mogla stati u okvire jednoga diplomskog rada. Stoga sam napravila
odabir i odluila se osvrnuti na glazbenu djelatnost HGPD-a "Hrvoje", osobito
na njegove pjevake zborove i djelatnost pjevakih zborova mostarske crkve
sv. Petra i Pavla zato to do danas o tom zboru u literaturi nalazimo vrlo malo
podataka. Tako u Enciklopedijskome leksikonu, u izdanju Interpresa, Beograd,
1972., u popisu imena prvih osnovanih drutava u BiH gdje je izmeu ostalog
spomenut osnutak SPD-a "Gusle" u Mostaru, nije uvrteno ime HGPD "Hrvoje"
iako je njegov osnutak bio vaan jer je to bilo prvo hrvatsko drutvo na tlu
BiH. Taj je podatak izostavljen i u Muzikoj enciklopediji iz 1977. O HGPD-u
"Hrvoje" pisano je u spomenici Drutva iz 1904., a ona na iscrpan nain pri-
kazuje put koji je vodio osnutku Drutva te njegovu kasniju kulturnu, prosvjetnu,
nacionalnu i politiku misiju. Druga spomenica iz 1939. u kratkim crtama po-
navlja djelatnost Drutva s dodatcima o vanim nastupima i gostovanjima. U
novijim pisanjima o "Hrvoju" pronalazimo lanak Edina elebia u asopisu
Hercegovina, koji donosi djelatnost Drutva od 1888. do 1914., a temelji se na
spomenicama iz 1904. i 1939. O pokuaju osnutka Drutva i njegovoj vanosti
kao prvoga hrvatskog drutva u BiH kratak je osvrt dao Zdravko Verunica u
asopisu Muzika 1991., pod nazivom "Prva pjevaka drutva u Bosni i Her-
cegovini. Premda je glazbena djelatnost Drutva i njegovih prvih zborovoa,
kapelnika i uitelja glazbe bila osnova za kasniji razvoj i osnivanje glazbenih
ustanova u Mostaru, u monografijama "Muzike kole" i "Simfonijskog orke-
stra" nije ostavljeno dovoljno prostora da se to i spomene.
Uvid u iscrpniji prikaz glazbene djelatnosti HGPD-a "Hrvoje" i pjevakih
zborova crkve sv. Petra i Pavla, o kojima do danas nita nije pisano, te ljudi koji
su ostavili traga na razvoju crkvene i svjetovne glazbe u Mostaru dobila sam
preko napisa iz mostarskih dnevnih, tjednih i mjesenih tiskanih izdanja Osvita,
Kranske obitelji, Narodne slobode te tiskovine Stopama otaca, u brojevima
asopisa Sv. Cecilija, Svatenjaku fra Anela Nuia te navedene literature, a od
velike su mi pomoi bili i razgovori s kazivaima. Naime, potekoe sam imala
tijekom svrstavanja, analize i sinteze pronaene grae, to se posebno odno-
si na podatke o glazbenicima i njihovoj djelatnosti. Dokumentacijsku grau
pronalazila sam u knjinici i arhivu franjevakog samostana Uznesenja BDM
u Mostaru, osobnoj knjinici fra arka Ilia na Humcu i Arhivu Hercegovine,
gdje sam veliku pomo imala od knjiniarke Zdravke ili, fra Ante Maria,
fra arka Ilia, fra Ante Tomasa te knjiniarke Jagode Serdarevi u Arhivu
Hercegovine.
164
Cilj je ovog rada kronoloki prikazati temeljne injenice i dogaaje te
ivotopisi ljudi koji su ostavili traga u djelovanju hrvatskih pjevakih zborova
u Mostaru i tako pridonijeli razvoju i podizanju glazbene kulture grada. Cilj je
takoer prikazati pjevake zborove u sklopu pjevakih drutava, crkve, kulture,
ali i tadanjih drutveno-politikih previranja, koja obuhvaaju posljednje go-
dine turske uprave, austrougarsku vladavinu, razdoblje izmeu dvaju svjetskih
ratova i razdoblje do kraja Drugoga svjetskog rata jer bez pisanih dokumenata
nema ni povijesti.
U radu sam primjenjivala historijsku metodu s pomou koje sam analizom
i sintezom primarne i sekundarne pronaene grae prikazala kronoloki slijed
od vremena i mjesta nastanka pjevakih zborova, njihova razvoja, djelatnosti,
vanosti i naposljetku, u kombinaciji s genetikom metodom, njihova gaenja.
Ta je metoda takoer olakala prikupljanje i svrstavanje repertoara zborova te
prikupljanje podataka za ivotopis zborovoa, kapelnika i solista.
Rad je oblikovan u tri poglavlja. U prvome poglavlju upoznajemo se s
dogaajima koji su prethodili osnutku HGPD-a "Hrvoje", a potom s njegovom
djelatnou i ulogom koju je imao za boljitak hrvatskoga naroda u Mostaru i
okolici. Kronolokim slijedom prikazani su razvoj, djelovanje i vaniji nastupi
pjevakih drutvenih zborova, a uz njih je ukratko prikazan rad drutvenoga
tamburakog i puhakog orkestra. U sljedeim podnaslovima prvog poglavlja
prikazani su ivotopisi i djelovanja zborovoa i kapelnika u HGPD-u "Hrvoje"
za koje su do sada prikupljeni podatci. Posljednji dio ovoga poglavlja prikazuje
repertoar mukoga, enskog i mjeovitog zbora HGPD-a "Hrvoje".
U drugom poglavlju kronoloki je prikazano zborno pjevanje u crkvi sv.
Petra i Pavla u Mostaru, od dolaska fra Anela Nuia 1875. u Mostar, osnu-
taka, djelatnosti i gaenja rada vie pjevakih zborova. Napose je prikazana
djelatnost triju crkvenih zborova koji su se u mostarskoj crkvi najdue zadrali
i neprekidno djelovali do prekida rada, a rije je o mukome pjevakom zboru
franjevake mladei "Bakula", djevojakom zboru "Sirotita sv. Franje" i mje-
ovitom zboru "Sv. Cecilija".
S obzirom na to da je u Mostaru djelovao velik broj ekih glazbenika,
ija imena nalazimo u radu prvih mostarskih drutava HGPD "Hrvoje" i SPD
"Gusle", u treem poglavlju donosimo njihove ivotopise, u kojima je istaknuta
njihova djelatnost unutar navedenih drutava te utjecaj koji su imali u razvoju i
podizanju glazbene kulture Mostara.

165
1. HRVATSKO GLAZBENO-PJEVAKO DRUTVO "HRVOJE"
Nakon viestoljetnoga robovanja pod turskom upravom (1463. 1878.),
u posljednjemu desetljeu njezine vladavine mostarski su Hrvati osjetili da se
blii dugo oekivana sloboda te su, predvoeni hercegovakim franjevcima,
poeli buditi uspavanu narodnu svijest.
Viegodinje ropstvo, viegodinje plaenje pred jakom silom tuina djelovalo je mnogo
i na samu njegovu (narodnu) duu, oslabilo njegovu nekadanju odvanost, uspavalo njegov
osobni i narodni ponos; te je to zabrinulo mnoge rodoljube, koji se ogrijae na kulturnom
aritu drugih zemalja, i oni zadojeni istom i nesebinom ljubavlju za svoj narod, traili su
sredstvo, kako e narod probuditi, kako e ga podignuti, da u borbi za svoj ivotni opstanak
ouva grudu roenicu sebi i potomstvu, da ovo sveto hrvatsko tlo, koje je nakvaeno svetom
krvlju vrlih naih prea ouvaju Hrvatu. Kao i vazda, tako i sada bijahu prvi nai vrli franjevci,
koji gromko zagrmie narodu:
Ustaj, Bosno, granulo je
Sunace i pred tvoja vrata
Slono trae [sic!] to je tvoje,
Razvij smjelo stjeg [sic!] Hrvata!
Veljko Obradov
1
Iako su mostarski domoljubi bili svjesni da e turski gospodari sprjeavati
i guiti svaki njihov preporodni pothvat, pokuali su osnovati jedno iskljuivo
knjievno drutvo, ali im to nije uspjelo. Drugi pokuaj bilo je osnivanje glazbe-
no-pjevakog drutva "Kosaa", ali spominjanje imena hercega Stjepana Vuk-
ia Kosae
2
vlastima nije bilo drago, stoga je i odgovor bio negativan. Vidjevi
da do osnutka Drutva ne e doi, mostarski su franjevci, unutar mostarske
crkve sv. Petra i Pavla, osnovali "Crkveni zbor" koji je djelovao bez odobrenja
vlasti. "Izmjenom imena Drutvo se nije odreklo svoga nacionalnog djelovanja.
Repertoar Drutva bio je izrazito nacionalan i kao takav znatno je uticao na
odgajanje omladine u nacionalnom duhu.
3
Godine 1878., dolaskom austrougarske uprave, hrvatski je narod doao
u blii dodir s kulturom zapada, ali nije dobio potpunu slobodu. Nova se vlada
ponaala jednako kao i prethodna. Bilo je zabranjeno sve to je imalo naci-
onalni predznak. Isto tako, vlasti su odmah nakon dolaska poele sustavno
progoniti voe narodnoga preporoda. (Prilog br. 1, a)
Godine 1880. mostarski su Hrvati ponovno uputili zamolbu Zemaljskoj
vladi od koje su traili odobrenje za osnutak glazbeno-pjevakog drutva "Ko-
1
Spomenica u slavu svetanog razvijanja zastave Hrvatskog glasb.-pjevakog drutva "Hrvoje", dne 13., 14.
i 15. kolovoza 1904., Mostar, 1904., str 10.
2
Stjepan Vuki Kosaa (oko 1404. 1466.), veliki vojvoda bosanske drave.
3
ELEBI, Edin, "Hrvatsko pjevako drutvo Hrvoje 1888-1914, (prilog istoriji nacionalnih pokreta u BiH),
u: Hercegovina, asopis za kulturu i istorijsko nasljee, Mostar, 1987., br. 6, str. 153.
166
saa". Vlada je zamolbu odbila s obrazloenjem da ne moe dopustiti "drutvo
koje nemaju druge vjeroispovijesti.
4
Velika elja i upornost mostarskih domo-
ljuba za osnutak hrvatskog drutva bila je neslomljiva pa su i dalje upuivali
Vladi pisane zamolbe. Fra Aneo Nui 1888. u svojemu Svatenjaku
5
kae:
Govorilo se vazda kako bi se moglo ustrojiti pjevako drutvo, ali pusto bez sredstavah
[sic!] teko je; pak eto i tomu nadoe ueni as. Godine 1888., za biskupovanja fra Pake
Buconjia, njegova tajnika fra Augustina Zubca i organite [sic!] fra Boe Ostojia, prizvae
nekoliko graana odliniji [sic!] te se [sic!] njima dogovorie da bi i oni iz svih silah [sic!]
nastojali da se zavede pjevako drutvo na korist Katolike crkve i narodne prosvjete. Srea
nas poslui to za ovog vremena imadosmo [sic!] za okrunog predstojnika Mllera, koji se za
ovu stvar zauze iz svih naramica [sic!]. Ovaj isti u sporazumu naini jedan zakonik i posla ga
Zemaljskoj vladi na odobrenje [...].
6
1.1. NARODNO GLAZBENO-PJEVAKO DRUTVO
Dana 10. studenoga 1888. Zemaljska vlada odobrila je osnutak drutva
7

pod nazivom "Narodno pjevako drutvo". Taj je dan uao u povijest kao nad-
nevak kada su mostarski Hrvati dobili svoje Drutvo i kao poetak djelatnosti
prvoga hrvatskog kulturnog drutva u Bosni i Hercegovini. "Hrvoje prije zvan
Narodno pjevako drutvo kao najstarije hrvatsko kulturno drutvo u Bosni i
Hercegovini stupio je na elo svome narodu, ali ne da mu pjeva uspavanku,
nego da ga budi i osvjeuje, da ga bodri i pridie, da ga kultivira, jaa i pro-
svjeuje [sic!].
8

"Narodno pjevako drutvo" svoju je djelatnost slubeno zapoelo prvom
drutvenom zabavom koja je odrana 2. prosinca 1888., a prireena je u
povodu 40. godinjice vladanja cara Franje Josipa I. Program zabave bio je
izrazito nacionalnoga karaktera, a sastojao se od toaka mukog zbora, dekla-
macija i igrokaza. (Prilog br. 1, b)
Prva je zabava ostavila snaan dojam na mostarske Hrvate. Njezin bira-
ni program s nacionalnim sadrajem, koji je graanstvo ushieno pozdravilo,
jasno je pokazao da je utrt put prema narodnom preporodu. "Bijae to dan
uskrsnua hrvatske svijesti, bijae to vjesnik bolje budunosti Hrvata u Herceg-
4
NUI, Mate, Spomenica o pedesetogodinjici Hrvatskog pjevakog drutva "Hrvoje" u Mostaru (1888-1938),
Mostar, 1939., str. 9.
5
Svatenjak fra Anela Nuia biljenica fra Anela Nuia (poput osobnog dnevnika) koju je imenovao
Svatenjakom, a prati razdoblje od 20 godina (1875. 1895.). Rije je o fra Anelovim dnevniko-kroniarskim za-
pisima, koji su iznimno zanimljivi, poglavito zbog turbulentnog vremena kojem je fra Aneo bio svjedokom. Sauvan
je u rukopisu, a od 2010. njegov se prijepis nalazi u monografiji Fra Aneo Nui ivot i djelo autora dr. fra Roberta
Jolia i fra Ante Maria.
6
JOLI, dr. fra Robert, MARI, fra Ante, Fra Aneo Nui ivot i djelo, Hercegovaka franjevaka provincija
Uznesenja BDM, Mostar, 2010., str. 78.
7
Dana 18. prosinca 1888. Zemaljska vlada odobrila je i osnutak Srpskoga pjevakog drutva "Gusle" u
Mostaru.
8
NUI, Mate, nav. dj., str. 12.
167
Bosni.
9
Ovdje trebamo spomenuti da je unutar Drutva, osim mukoga zbora,
djelovala i diletantska
10
sekcija iji su lanovi bili deklamatori i glumci.
Prvi predsjednik Drutva bio je tadanji biskupov tajnik fra Augustin Zu-
bac
11
, a prvi zborovoa drutvenoga mukog zbora fra Ambro Mileti. Odmah
nakon osnutka Drutva osnivai su razmiljali i o osnutku drutvene glazbe, sto-
ga su izdali proglas graanstvu "da priteku drutvu [sic!] u pomo za nabavu
glasbala [sic!].
12
Tijekom 1888. Drutvo je prikupilo 1000 forinti
13
i nabavilo
glazbala, a u godini 1889./90. nabavljena su i odijela za glazbare "te je bilo
milota [sic!] pogledati mladost u jednakim odielima [sic!], kako veselo sviraju
[sic!] oblazi [sic!] gradom, a prati ih mnotvo [sic!] gradjanstva [sic!] kliu
[sic!] probudjenoj [sic!] hrvatskoj sviesti [sic!].
14
Tijekom prve godine djelovanja Drutva za novog zborovou doao je
vojni glazbenik F. Prochzka. "Drutveni sborovodja [sic!] gosp. F. Prochaska
radio je neumorno, vjebajui lanove u pjevanju, [].
15
Iz Svatenjaka fra
Anela Nuia doznajemo da je F. Prochzka, osim voenja mukog zbora,
lanove Drutva pouavao i sviranju na glazbalima.
16

Drutvo je odmah nakon osnutka za svoje lanove i njihove prijatelje prire-
ivalo zabave zatvorena tipa. Jedanput godinje prireivala se velika godinja
zabava (8. prosinca
17
), a tijekom godine izmeu est i osam zabava. Na pro-
gramu zabava bile su neizostavne toke mukog zbora, deklamacije i kazalini
komadi. "Narodno pjevako drutvo" osim drutvenih zabava prireivalo je i
sijela (u zimsko doba svake nedjelje) iji su programi bili ispunjeni pjevanjem
mukog zbora, deklamacijama i predavanjima "kojim se je gledalo proiriti
znanje drutvenih [sic!] lanova i uputiti ih u drutveni [sic!] ivot naprednijih
naroda.
18
Osim zabava i sijela drutvo je prireivalo i puke zabave za selja-
ke. Jedna takva zabava, "koja je bila vrlo brojno posjeena
19
, prireena je na
Tijelovo 1891.
9
Spomenica drutva, str 13.
10
Diletant, nestrunjak koji dobrovoljno obavlja neki struni posao. (FILIPOVI, Marijan, Rjenik stranih rijei,
Zadruna tampa, Zagreb, 1988., str. 83.)
11
Fra Augustin Zubac (Paoa, 1843. Mostar, 1907.), jedan od najpoznatijih hercegovakih franjevaca u
povijesti te zajednice. Za sveenika je zareen 1865. Obnaao je razne slube (bio je kapelan, upnik, uitelj, pro-
fesor, metar novaka, tajnik Kustodije, biskupov tajnik, generalni vikar biskupa Pakala Buconjia (1886. 1889.) i
provincijal hercegovakih franjevaca (1901. 1904.).
12
Spomenica drutva, str. 15.
13
Forinta, novanica u Austro-Ugarskoj, kovana od 1848. 1892. (1 forinta = 100 krajcara). U BiH je potpuna
zamjena s krunom (isto novanica Austro-Ugarske, 1892. 1918.) obavljena je 1900. Kruna je vrijedila u BiH jo neko
vrijeme, do potpune zamjene s dinarom Kraljevstva SHS.
14
Spomenica drutva, str. 15.
15
Spomenica drutva, str. 14.
16
Usp. JOLI, dr. fra Robert, MARI, fra Ante, nav. dj., str. 78.
17
Na dan 8. prosinca Drutvo je prireivalo veliku godinju zabavu za poetak drutvene godine. U tisku do
Prvoga svjetskog rata itamo da je zabava prireena u ast vladavine cara Franje Josipa (2. prosinca 1848.), a nakon
Prvoga svjetskog rata u ast Bezgrenog zaea Blaene Djevice Marije (8. prosinca).
18
Spomenica drutva, str. 14.
19
Spomenica drutva, str. 17.
168
U prosincu 1889. odrana je druga skuptina "Narodnoga pjevakog
drutva" na kojoj je za predsjednika izabran fra Aneo Nui, tadanji nadu-
pnik i gvardijan u Mostaru. Zborovoa Prochzka odlazi na sluenje vojnog
roka te je uslijedila potraga za novim zborovoom. "Godine 1889. otie na
svoje trokove u Zagreb fra Augustin Zubac da nae sborovodju [sic!] i tamo
nae vrlo potena mua i vjeta u glasbi [sic!], osobito u pjevanju i predstavam
[predstavama m. o.], gosp. Vinka ubira, i ovaj doe ovamo na 23. studenog
1889.
20
Dolazak Vinka ubira u Mostar Zemaljska je vlada odobrila uz obra-
zloenje da je "njegovo politiko i moralno dranje bilo potpuno korektno.
21
Dolaskom Vinka ubira poinje ozbiljniji glazbeni rad u Drutvu. Dru-
tvena su sijela i drutvene zabave sada graanstvu nudile i bogatiji program
jer su osim zbornih toaka, deklamacija i igrokaza uvrtene i toke puhakog
orkestra. (Prilog br. 1, c)
Godine 1890./91. pri "Narodnomu pjevakom drutvu" osnovana je pje-
vako-glazbena kola. Poduke iz pjevanja i glazbe davao je Vinko ubir. "I
doista se je prijavio dobar broj djece, koju je drutveni [sic!] sborovodja [sic!]
redovno pouavao u notalnom [sic!] pjevanju i glasbi [sic!], a i dananji dobar
broj pjevaa je iz ove kole nastao.
22
O kasnijoj djelatnosti ove kole danas
nemamo podataka. Iz tiska doznajemo da su privatne poduke iz glazbe davali
zborovoe Drutva. Tako u listu Osvit iz 1900. nalazimo oglas u kojem tadanji
zborovoa Jan (Ivan) Talich "namjerava uz mjeseni honorar davati poduku
u sviranju na glasovir i guslanju, te u svim drugim glasbalima [sic!] i u teoriji
glasbe [sic!] u svom stanu ili takodjer u stanu uenika.
23
(Prilog br. 1, d)
Na glavnoj skuptini Drutva, koja je odrana 15. listopada 1891., pred-
loeno je osnivanje hrvatske itaonice kao sjecita i rasadnika hrvatske misli.
Zemaljska je vlada odobrila osnutak itaonice, ali je njezino djelovanje uvjeto-
vala popisom odabranih novina i asopisa24 koje e moi dobavljati.25 ita-
onica je sveano otvorena 3. srpnja 1892. (Prilog 1, e)
Osim itaonice, drutveni je odbor iste godine osnovao i mjeoviti pje-
vaki zbor. ene su do tada sudjelovale u radu diletantske sekcije, a njihovo
ukljuivanje u rad pjevakog zbora nagovjeuje borbu protiv konzervativnog
miljenja da je eni mjesto samo u kui. "Hrvoje se s pravom moe ponositi
da je prvi omoguio enama dokazivanje na kulturnom i umjetnikom polju.
26

20
JOLI, dr. fra Robert, MARI, fra Ante, nav. dj., str. 78.
21
NIKI, fra Andrija, "Crtice iz povijesti glazbe u Hercegovini, Naa ognjita, 1973., br. 3, str. 3.
22
Spomenica drutva, str. 17.
23
"P. n. obinstvu, u: Osvit, Mostar, god. III. (1900.), br. 5, str. 7.
24
Odobrene su sljedee novine: Obzor, Narodni list, Katolika Dalmacija, Crvena Hrvatska, Naa sloga, Srbski
list, Sarajevski list, Bonjak, Dom i sviet, Iskra, Trn, Zvekan i Glas Hercegovca.
25
Usp. Spomenica drutva, str. 20.
26
ZELENIKA, Marija, BUKVI, Marica, Hrvatsko glazbeno-pjevako drutvo Hrvoje Mostar, 120. obljetnica,
Hrvatsko glazbeno-pjevako drutvo Hrvoje, Mostar, 2009., str. 18.
169
Godine 1892./93. u djelatnosti "Narodnoga pjevakog drutva" sudjelovalo
je 14 ena.
Vinko ubir u Drutvu je djelovao u dvama navratima. Prvi put od studeno-
ga 1889. do 15. sijenja 1893., a drugi put od travnja 1895. do jeseni 1896.
U meuvremenu su zbor vodili Franjo Volanski
27
(sijeanj, 1893. do 1. veljae
1894.) i Anton Jirka (veljaa 1894. do 1. travnja 1895.).
Godine 1894./95. sklopljen je ugovor izmeu "Bratovtine sv. Ante"
28
i
drutvenog odbora o gradnji i koritenju doma "Narodno glazbeno-pjevakog
drutva". U ugovoru stoji da e "Bratovtina sv. Ante" izgraditi dom o svoje-
mu troku, a Drutvo e tijekom deset godina koritenja plaati najamninu od
60 forinta. Naime, Drutvo je od samoga poetka bilo smjeteno u privatnim
kuama, a zabave su se odravale u manjim prostorijama, npr. u kui Adama
Mikaia
29
i u kavani Europa
30
. Razvojem Drutva, poveanjem broja lanova
i broja zabava dolo je do potekoa u pronalaenju odgovarajuih prostorija
za uvjebavanje i izvoenje programa. Drutveni je odbor ve 31. sijenja
1892. zatraio od Zemaljske vlade doputenje za skupljanje milodara u korist
gradnje Drutvenog doma "[], jer se u gradu Mostaru ne nalazi ni jedna
kua dovoljno prostrana koja bi odgovarala bitnim svrhama Drutva, odnosno
zabavama i vjebama.
31
Gradnja Doma zapoela je 1896. po nacrtu ing.
Miloa Komadine
32
na zemljitu u Pothumu, nasuprot franjevakom samostanu.
Najvei dio sredstava za gradnju Doma dali su "Bratovtina sv. Ante" i zagre-
baki Hrvati: "Kao u svakom tako i u ovom pothvatu, mostarski su Hrvati naili
kod brae Zagrepana ne samo na moralnu, nego i materijalnu potporu.
33

Nakon odlaska V. ubira, 1896., voenje zbora ponovno preuzima A.
Jirka, koji na toj dunosti ostaje do 1. veljae 1898. U toj godini prestaje rad
puhake glazbe Drutva. U spomenici iz 1904. pie da su rad i djelovanje
glazbe obustavljeni "jer se glazba nije mogla njegovati radi prevelikih troko-
va.
34
Drutveni su glazbari 1900. osnovali novi puhaki orkestar "Fanfaru" pri
27
O zborovoi Franji Volanskom nema podataka.
28
"Bratovtina sv. Ante" prva je ira drutvena ustanova u Hercegovini vezana uz ime sv. Ante, a osnovana
je 1872. u Mostaru. "Ta je ustanova imala irok raspon djelovanja, od molitve do sprovoda i pokopa. (ILI, arko,
Hercegovina sa svetim Antom, Krni zaviaj, Humac, 1996., str. 52.).
29
Adam Mikai bio je mostarski veletrgovac. Imao je svoje trgovine na vie mjesta. Izvjesno vrijeme drao je
gostionicu na Glavnoj ulici u zgradi zvanoj Divizija nasuprot kojoj je imao trgovinu. (MILETI, Drago Karlo, nav. dj.,
str. 27.).
30
Kavana Europa oniska je jednokatnica, na ulazu u Potkujundiluk, sa sjeverne strane (na ulazu u staru
mostarsku ariju pri Starom mostu). U ono vrijeme koritena je i kao mjesto odravanja raznih priredaba. (MILETI,
Drago Karlo, nav. dj., str. 13.).
31
BESAROVI, Risto, Kultura i umjetnost u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom upravom, Sarajevo, Arhiv
BiH, 1968., str. 597.
32
Milo Komadina (Mostar, 1870? 1930.), inenjer, kolovao se u Zrichu i Beu ("Muzej grada Zenice,
Sinagoga, <http//www.zemuzej.ba>). Na njegovu je inicijativu osnovan teniski klub u Mostaru 1909. ("Teniski klub
Mostar, <http//www.tk-mostar>).
33
NUI, Mate, nav. dj., str. 17.
34
Spomenica drutva, str. 37.
170
Drutvu za tjelesni odgoj "Hrvatski sokol".
35
S obzirom na to da se na svakoj
drutvenoj zabavi poslije slubenog dijela programa prireivao i ples, graan-
stvo se zabavljalo uz zvuke vojnih orkestara
36
. (slika 1.)

Fanfara "Hrvatskog sokola" u Mostaru 1900.
(Arhiv franjevakog samostana Uznesenja BDM u Mostaru)
Dana 2. veljae 1897. sveano su otvorene nove prostorije "Narodno
glazbeno- pjevakog drutva". "Sve, to je hrvatski mislilo i osjealo, pohrlilo je
u novi drutveni [sic!] dom, da slonim glasom zapjevaju velebnu hrvatsku hi-
mnu. Dom je dosta prostran, ali je za tu veer bio pretiesan [sic!], jer je mnogo
naroda dohrlilo iz okolice, a brzojavnih pozdrava bijae iz svih krajeva nae
mile hrvatske domovine.
37
(slika 2.)
Dana 10. kolovoza 1897. Zemaljska vlada odobrila je izmjenu pravila
Drutva. "Prvi put u Bosni i Hercegovini slubeno se tada odobrila i hrvatska
trobojnica kao drutvena [sic!] zastava i grb.
38
35
Usp. MILETI, Drago Karlo, nav. dj., str. 20.
36
Do 1900. na zabavama je svirala carska i kraljevska vojna glazba 8. pjeake pukovnije, potom carska i
kraljevska glazba pukovnije Hoch und Deutschmeister br. 4 do 1904., a nakon nje carska i kraljevska glazba nadvoj-
vode Karla br. 3.
37
Spomenica drutva, str. 30.
38
Spomenica drutva, str. 30. 31.
171
Drutveni dom HGPD "Hrvoje"
Godine 1898. za zborovou i redatelja kazalinih komada
39
doao je
Josip Berakovi U novim drutvenim prostorijama lanovi su te godine priredili
osam zabava. (Prilog br. 1, f)
Iste je godine Zemaljska vlada, nakon devetogodinjih upornih zamolba
Drutva
40
, odobrila promjenu naziva u Narodno glazbeno-pjevako drutvo
"Hrvoje", a u veljai 1899. konano je odobrila naziv Hrvatsko glazbeno-
pjevako drutvo "Hrvoje" (HGPD "Hrvoje"). "Tako je po prvi put i sa [sic!]
nadlene strane ime hrvatsko u ovim krajevima sankcionisano [sic!], a prvo
drutvo [sic!], koje se je okitilo pravim i historikim [sic!] imenom bijae na
Hrvoje.
41
(Prilog br. 1, g)
1.2. HRVATSKO GLAZBENO-PJEVAKO DRUTVO "HRVOJE"
HGPD "Hrvoje", kao drugo hrvatsko drutvo u BiH
42
kojemu je u nazivu
odobren pridjev "hrvatsko", nastavilo je svoju nacionalnu, kulturnu i politiku
39
U to je vrijeme bila praksa Drutva da zborovoe ravnaju zborom i reiraju kazaline komade. U Osvitu iz
1898. pronalazimo oglas HGPD "Hrvoje" u kojem se trai zborovoa. "Ovim se pozivaju svi koji reflektiraju na takovo
mjesto, da izvole uiniti svoje ponude, priklopiv [sic!] ujedno svoje svjedobe [sic!] osposobljenja i druge potrebne
isprave, te da sve odpreme [sic!] na podpisanoga [sic!] najdulje do konca kolovoza. Osobito se zahtjeva, da natjeca-
telji moraju biti podpuno [sic!] vjeti pouavanju i ravnanju pjevakoga sbora [sic!], te ravnanju glumljenja, a uz to je
nudno [sic!], da znadu i orguljanje. ("Oglas, u: Osvit, Mostar, god. I. (1898.), 4. kolovoza 1898., str. 5.).
40
Odbor drutva tijekom devet godina traio je preimenovanje "Narodno glazbeno-pjevakog drutva" u Vi-
evi, Zvonimir, Tomislav te naposljetku u Hrvoje, po hercegu splitskom i vojvodi bosanskom Hrvoju Vukiu Hrvatiniu
(oko 1350. 1416.).
41
Spomenica drutva, str. 33.
42
Prvo drutvo Hrvata u BiH koje je dobilo pridjev "hrvatsko" u nazivu bilo je sarajevsko Hrvatsko pjevako
drutvo "Trebevi", a naziv je odobren "tek posljednjih dana 1898. (MILOEVI, Zdravko, Slavuj povrh Trebevia,
HKD Napredak, Sarajevo, 1995., str. 24.).
172
misiju pokuavajui se uvrstiti kao glavna prosvjetna, kulturna, nacionalna i
politika ustanova hercegovakih Hrvata. K tome cilju Drutvo je nastavilo prire-
ivati sijela, zabave
43
, dobrotvorne koncerte u korist djevojakog "Sirotita sv.
Franje", "enske katolike kole" sestara milosrdnica, Hrvatskoga potpornog
drutva za siromane ake
44
i dr. Drutvo je takoer sudjelovalo na proslavama
u spomen roenja ili smrti hrvatskih nacionalnih boraca i na proslavama koje
su evocirale dogaaje iz hrvatske nacionalne povijesti, npr. svake godine 30.
travnja u spomen muenike smrti Zrinskog i Frankopana
45
. Neizostavno je bilo
sudjelovanje Drutva na proslavi biskupova imendana i tom prigodom pjevale
su se podoknice i prireivale bakljade.
Poetkom 1899. za zborovou HGPD-a "Hrvoje" doao je Jan Talich. Te
godine Mostar je posjetilo HPD "Trebevi" sa svojim tamburakim orkestrom.
U dvorani "Hrvoja" bio je prireen zajedniki dobrotvorni koncert "pri kojem
je Hrvojev sbor [sic!] pokazao veliku izvjebanost i sve obinstvo [sic!] zadi-
vio.
46
Tijekom navedene godine J. Talich okupio je tamburaki orkestar koji je
ve 6. kolovoza svirao na ljetnoj zabavi Drutva. "Posve novo je bilo izvadjanje
[sic!] "Hrvojeva" tamburakog sbora [sic!], koji se je te veeri prvi put prikazao
pred obinstvom [sic!]. Mladomu sboru [sic!], koji je ve prvog puta pokazao
sposobnost i vjetinu, elimo napredak i uspjeh, to e biti na diku kako samu
njemu, tako i Hrvoji.
47
Iako su ene poele sudjelovati u radu pjevakog zbo-
ra ve 1892., o njihovoj zauzetosti doznajemo iz Osvita 1900. godine:
[] Gore smo naglasili, da je pjevao muki sbor [sic!], a gdje je mjeoviti sbor [sic!]?
Sbilja [sic!] se udimo naim Hrvaticama, da su tako neutljive prema Hrvoji. Nikako ne mo-
43
U ondanjemu tisku pronalazimo razne oznake zabave: pokladna, proljetna, svibanjska, ljetna, drutvena
kuna zabava, vrtna zabava.
44
"Hrvatsko potporno drutvo za siromane ake" osnovano je 14. rujna 1902. Osnovali su ga hercegovaki
franjevci i hrvatski domoljubi radi potpomaganja, odgoja i kolovanja nadarene a siromane djece. Pokrovitelj drutva
bio je biskup fra Pakal Buconji. Dana 11. studenoga 1902. u Sarajevu je osnovano "Hrvatsko drutvo na namjetanje
djece u zanate i trgovinu" koje od 1905. potpomae siromane ake i sveuilitarce te proiruje svoj rad na cijelu BiH.
Budui da je i mostarsko "Hrvatsko potporno drutvo za siromane ake" radilo u tom smislu, inilo se korisnim ujediniti
oba drutva sa sjeditem u Sarajevu. Dana 10. sijenja 1907. ta se dva drutva ujedinjuju pod imenom "Napredak"
(usp. GALI, Stjepan, "Hrvatsko kulturno drutvo Napredak u Mostaru od 1945. do ukinua 1949. godine, Herce-
govina, asopis za kulturu i istorijsko nasljee, 2005., 19, str. 279.).
45
Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan pogubljeni su i pokopani u Bekomu Novom Mjestu 30. travnja 1671.,
a njihovi zemni ostatci preneseni su u Hrvatsku 30. travnja 1919. i nalaze se u zagrebakoj prvostolnici. "O Zrinskima
i Frankopanima u Hrvatskoj se nije smjelo govoriti i niti spominjati njihove zasluge za hrvatski narod. Istina o njihovoj
sudbini u hrvatskom narodu irila se je vie tek nakon 1861., kad je u Hrvatskom saboru zagovaratelj hrvatske nacio-
nalne slobode dr. Ante Starevi, borei se protiv bekog dvora, izjavio da nai Krki Frankopani, nai ubii Zrinski
bijahu za buntovnike proglaeni i udavljeni samo za to, jer se Nemcem htelo hrvatskih imanjah. To je bio poetak rasta
zrinsko-frankopanskoga kulta u hrvatskom narodu. Tomu su posebno pridonosili Starevievi sljedbenici pravai, ali i
pjesnici, knjievnici i umjetnici stvarajui djela o zrinsko-frankopanskom muenitvu. Kakav je odnos bekoga dvora
bio prema tim muenicima, svjedoi injenica da je u drugoj polovini XIX. stoljea u Zagrebu bio problem nai sveeni-
ka i crkvu u kojoj bi se prikazala misa za te muenike, a u obiljeavanju 300. obljetnice njihova pogubljenja u Zagrebu
je sudjelovao tek neznatan broj sudionika. Sve do 1907. policija je popisivala one koji su sudjelovali u zadunicama
za Zrinskoga i Frankopana. Zrinsko-frankopanski kult posebno je doao do izraaja u kolske mladei u prvoj polovini
XX. stoljea. ("Zrinsko-Frankopansko muenitvo ugraeno je u patnje svih koji su stradali za Hrvatsku, <http//www.
shp.bizhat.com>) (15. studenoga 2011.).
46
Spomenica drutva, str. 34.
47 "Hrvojeva ljetna zabava, u: Osvit, Mostar, god. II. (1899.), 10. kolovoza 1899., str. 4.
173
emo da shvatimo pravog uzroka tome, ili je po sriedi [sic!] nehaj, ili neto drugo? [] Mi
sav nemar naeg krasnog spola prepisali bi slabo shvaenom rodoljublju jer bar jedan put
bi se odazvali i "Hrvoju" podpomogli [sic!], ali kao da je njima "Hrvoje" glas vapijueg u
pustinji!
48

Kako svaka dobronamjerna kritika djeluje pozitivno, u Osvitu je nakon
samo tri mjeseca napisano: "[], a mjeoviti zbor u kojem ima dvadeset gos-
podjica, stupa prvi put pred obinstvo [sic!], te e pjevati kariik hrvatskih na-
rodnih pjesama koji je sastavio drutveni sborovodja [sic!] g. Ivan Talich, uz
pratnju orkestra vojnike glasbe.
49
Te godine, 3. lipnja, Drutvo je sudjelovalo na slavlju koje je priredilo HPD
"Trebevi" u Sarajevu prigodom posveenja i razvijanja drutvene zastave.
"[] Hrvojev mjeoviti zbor od 75 osoba otpjevao [je m. o.] Talichov: "Kariik
hrvatskih napjeva, te je po sudu obinstva [sic!] stekao prvenstvo, a osobito
je ivi interes pobudio na enski sbor [sic!] u narodnim nonjama.
50
ene su
poetkom 1901. pristupile i radu tamburakoga orkestra "[] te su se nae
Hrvatice prihvatile ovog narodnog glasbala da i opet zasvjedoe svoju ljubav
prema Hrvoji. Ejvala im!
51
U prosincu 1901. za zborovou "Hrvoja" doao je Rajmund Greipel. Za
njegova djelovanja mjeoviti zbor zadrava kvalitetu koju je stekao s J. Talic-
hom: "[] te nam se je vrlo svidilo [sic!] pjevanje, a osobito oni fini i ukusni
prielazi [sic!] fortea u piano, a tako je isto sasma [sic!] korektno odpjevao
[sic!] i mjeoviti sbor [sic!] liepu [sic!] pjesmu "Da si zdravo, te su na zahtjev
i ivo odobravanje obinstva [sic!] obje pjesme ponovljene.
52
R. Greipel je,
uz pomo "Hrvojeva" odbora, u oujku 1902. obnovio djelatnost "Hrvojeve"
puhake glazbe. "U drutvu [sic!] "Hrvoji" naime je preokrenuta akcija, da se
ta glazba oivi, te se sve poduzelo da se ta iva elja graanstva ostvari, a
kako se je uprava i sborovodja [sic!] liepo [sic!] zauzeo, nade je, da e neto
biti. Uprava je uvela vjebe u glasbalima [sic!], te ve imade [sic!] 40 glasbara
[sic!], koji su se marno dali na posao.
53
U travnju 1903. obnovljena je "Hrvo-
jeva" glazba pod vodstvom novoga zborovoe i kapelnika "Hrvoja" Augusta
Remca svirala mostarskim ulicama. "Na radost cieloga [sic!] gradjanstva [sic!]
pokazala se je eljno oekivana "Hrvojeva glasba"[sic!], te je prvi dan Uskrsa
prije podne svirala od drutva [sic!] Stefanijinim etalitem, pa Zahumom do
pred crkvu, praena mnogobrojnim svietom [sic!].
54
Kako moemo vidjeti iz
ondanjeg tiska, to je vrijeme bilo Drutvu donijelo procvat. Na zabavama su
48
HRVOJEVAC, "Hrvojevo sielo, u: Osvit, Mostar, god. III. (1900.), br. 5, str. 4.
49
"Hrvojeva zabava, u: Osvit, Mostar, god. III. (1900.), 7. travnja 1900., str. 4.
50
Spomenica drutva, str. 35.
51
"Iz hrvatskog Hrvoje, u: Osvit, Mostar, god. IV. (1901.), 23. oujka 1901., str. 3.
52
"Hrvojeva zabava, u: Osvit, god. IV. (1901.), 24. prosinca 1901., str. 3.
53
"Gradjanska glazba, u: Osvit, Mostar, god. V. (1902.), br. 24 i 25, str. 3.
54
"Hrvojeva glasba, u: Osvit, Mostar, god. VI. (1903.), br. 30, str. 3.
174
sudjelovali muki, enski i mjeoviti zbor, tamburaki orkestar i puhaka glazba
"Hrvoja". Takoer trebamo spomenuti i diletantsku sekciju koja je pod vod-
stvom redatelja Marka Vebla
55
na daskama drutvenog doma izvodila vrijedna
dramska djela hrvatske i europske knjievnosti, igrokaze s pjevanjem i operete.
Drutvo je 1902. izvelo operetu u jednom inu skladatelja ure Eisenhutha
Tiburtio i ualina
56
.
Godine 1904. HGPD "Hrvoje" pripremalo se za posveenje i razvijanje
drutvene zastave. Zastavu je Drutvu poklonila i u Zagrebu dala izraditi Marija
Kumii
57
, supruga Eugena Kumiia
58
, koja je trebala biti i kuma zastavi, ali
zbog suprugove smrti nije mogla nazoiti dogaaju te ju je zamijenila uvaena
mostarska gospoa Ana Fii
59
. Marija Kumii autorica je teksta za Moto
Hrvoja koji je uglazbio August Remec.
Moto Hrvoje
Vesela srdca pregnimo ivo,
Da nam j e d i n s t v a osvane as,
Diimo pravo, ruimo krivo,
Pobjeda naa Hrvatskoj spas!
60
Sudjelovanje na proslavi najavila su brojna hrvatska drutva iz Hrvatske i
Bosne i Hercegovine.
61
Sredinja je proslava odrana u Domu HGPD "Hrvoje".
(Fotodokumentacija, slike 1. i 2.)
55
Marko Veble (Varadin, 1878. 1926.), glumac, redatelj i scenograf. U Mostar je doao iz Varadina gdje
je bio lan Hrvatskoga kazalinog drutva. U kazalini rad "Hrvoja" unio je polet, otklonio standardne diletantske
ablone, uveo je sustave probe i profesionalniji odnos prema kazalitu.
56
uro Eisenhuth: Tiburtio i ualina, opereta u jednom inu, skladana na tekst Julija enoe.
57
Marija Kumii, knjievnica i javna djelatnica. Osnovala je Drutvo Hrvatska ena 1921. godine u Zagrebu
s dobrotvornim ciljem pomaganja hrvatskoj sirotinji, katolikom ivlju, te dobrim Hrvaticama bez imetka. ("Povi-
jest drutva "Hrvatska ena grana broj 1, HIA, Hrvatski iseljeniki adresar, <http//www.hia.com.hr>, 13. prosinca
2011.).
58
Eugen Kumii (Brse, Istra, 1850. Zagreb, 1904.) bio je profesor na zagrebakoj realki do 1883., a onda
se posveuje knjievnom i politikom radu kao Stareviev sljedbenik. Bio je voa tzv. iste stranke prava te njezin pot-
predsjednik. Niz godina bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, gdje se istaknuo kao govornik i protivnik madaronske
politike. Ureivao je pravake listove Hrvatska vila (1882. 1883.) i Hrvatska (1887. 1888.), u kojima je tiskao
mnoge knjievne i politike lanke.
59
Ana Fii (Mostar, 1850. 1925.), udovica uglednoga mostarskog trgovca Nikole Fiia (Usp. MILETI,
Drago Karlo, nav, dj., str. 25.).
60
Spomenica drutva, str. 4.
61
Drutva koja su sudjelovala na proslavi HGPD-a "Hrvoje": "Slavulj iz Trebinja, "Merkur Zagreb, "Zvono
Krievci, "Davor S. Brod, "Trebevi Sarajevo, "Vlai Travnik,Lipa Osijek, "Gunduli, "Hrvatska zadru-
ga i "eska beseda Dubrovnik, "Hrvat Brka, "itaonica Konjic, "Graniar Nova Gradika, "Posavac
Bosanska Gradika, "Vienac Poega, "Hrvatska itaonica Bugojno, Duvno i Dolac, "Sljeme estine, "Sloga i
"Danica Sisak, "Podravec Koprivnica, "Dinara Livno, "Krajinik Biha, "Zmaj od Bosne Be, "Majevica
D. Tuzla, "Tvrtko klub sveu. graana Zagreb, "Zviezda Vare, "Vienac Varadin ("Hrvatska pjevaka
drutva na slavi "Hrvojevoj, u: Osvit, Mostar, god. VII. (1904.), br. 54, str. 6.).
175
"Raspored matin-a bijae sliedei:
1. "Brai, krasnoslovila gdjica Jelka Soldo.
2. A. Remec: "Moto Hrvoje, pjeva muki sbor "Hrvoje.
3. Runjanin: "Liepa naa, svira vojnika glazba.
4. Mangold: "Moj zaviaj, pjeva hrv. pjev. drutvo "Davor iz Broda n/S.
5. I. pl. Zajc: "Ouvertura k operi: "Boasijska vjetica, svira vojn. glasba.
6. I. Muhvi: "Mrak, pjeva obrtno radniko drutvo "Sloga iz Siska.
7. V. Novak: "Doma kras, pjeva hrv. pjevako drutvo "Sloboda iz Zagreba.
8. Smetana: Ouvertura k operi: "Prodana nevjesta, svira vojn. glasba.
9. Gj. Eisenhuth: "Hrvati, pjeva hrv. pjev. drutvo "Trebevi iz Sarajeva.
10. V. Novak: "Hrvatskoj pjesmi, pjeva hrv. pjev. drutvo "Vlai iz Travnika.
11. Housa: "Kariik hrv. pjesama, svira vojnika glasba.
12. A. Remec: "Narodni zvuci, kariik hrv. nar. napjeva, pjeva mjeoviti zbor
"Hrvoje uz pratnju vojn. orhestra.
13. I. pl. Zajc: "VIII. slika i finale iz opere "Zrinjski, svira vojn. glasba.
14. A. Remec: "Himna Svaiu, veliki heroiki sbor uz pratnju orhestra, pje-
vaju sva drutva skupa.
62
(slika 3.)
HGPD "Hrvoje" 1904. sa zborovoom Augustom Remcom u klaustru Franjevakog samostana
(Arhiv Hercegovine, Mostar)
Tijekom 1913. Drutvo se uvelike pripremalo za proslavu srebrnoga jubile-
ja koja se trebala odrati u lipnju 1913., a na nju su se ve bila rado odazvala
brojna hrvatska i bosanskohercegovaka umjetnika drutva. Tjedan dana prije
62
"Hrvatsko narodno slavlje u Mostaru. Matin., u: Osvit, Mostar, god. VII. (1904.), br. 77, str. 4.
176
proslave, zbog nama danas nepoznatih razloga, proslava je odgoena za
sljedeu godinu. Meutim, do proslave nikada nije ni dolo jer ju je omeo Prvi
svjetski rat. Tijekom rata Drutvo je obustavilo svoju djelatnost. Vojne vlasti za-
posjele su drutvene prostorije, a "Hrvojeva" imovina gotovo je sva unitena.
63

(slika 4.)
HGPD "Hrvoje" 1913. (Arhiv Hercegovine, Mostar)
1.2.1. HGPD "Hrvoje" izmeu dva svjetska rata
Budui da se pri kraju Prvoga svjetskog rata osjeao raspad Austro-Ugar-
ske Monarhije, u ljeto 1918. osnovana su u junoslavenskim zemljama (Hr-
vatska, Slovenija, Vojvodina te Bosna i Hercegovina) narodna vijea koja su
u listopadu iste godine povezana u Narodno vijee Srba, Hrvata i Slovenaca.
U listopadu 1918. prekinuti su svi odnosi tih zemalja s Austro-Ugarskom te
se osniva Drava Slovenaca, Hrvata i Srba (Drava SHS) koja se 1. prosinca
1918. ujedinjuje s Kraljevinom Srbijom u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata
i Slovenaca (Kraljevstvo SHS).
Godina 1917. u Bosni i Hercegovini zabiljeena je kao godina gladi i si-
romatva. HGPD "Hrvoje", koje je prije rata bilo financijski bogato i umjetniki
izgraeno drutvo, ostalo je bez imovine i ljudi te je izgledalo da se Drutvo vie
nikada nee obnoviti. No, volja i upornost lanova Drutva podigli su "Hrvoja"
iz ruevina. Godine 1919. obnovljen je drutveni dom, a s njim pjevaki zbor
i diletantska sekcija. "Ve nakon prve godine rada poslije rata, Hrvoje se tako
pomladilo da ga je bilo teko prepoznati. Pjevaki zbor, a osobito diletantska
63
Usp. NUI, Mate, nav. dj., str. 23.
177
sekcija razvija svoju djelatnost jo jae nego prije.
64
Takoer je obnovljen pu-
haki orkestar, ali ne vie kao drutveni ogranak, nego kao zasebna ustanova
"Hrvatska glazba". Iz lista Narodna sloboda doznajemo da je 1919. u Mosta-
ru postojao i gudaki orkestar: "Za na je grad jedna glazba apsolutna nuda.
Toliko smo ve napredni u glazbi. Hrvati je ve imaju i stvorili su je zamjernom
enerijom [sic!] i portvovanou. Sastoji se od hodne [sic!] glazbe (instrumenti
limeni i drveni) i gudalakog orchestra. [] Gudalaki zbor e se morati kao
i orchestar instrumenata na duvanje [sic!] brinuti za pomladak i to otrom i
dugom kolom. Ovdje vrlo nazadujemo.
65
"Hrvatska glazba" bila je u tijesnoj
povezanosti s "Hrvojem". Tako su svake godine na 31. prosinca prireivali za-
bavu na ijem su programu bile zborne toke i toke orkestra, a poslije ponoi
ples do zore.
U dvorani HGPD "Hrvoje" esto su svoje zabave prireivala muslimanska
drutva "Ittihad"
66
i "Narodna uzdanica"
67
, a takoer i HKD "Napredak". Na
tim je zabavama neizostavan bio i "Hrvoje" s nastupima pjevakog zbora ili
solista uz pratnju vojnog orkestra. (Prilog br. 1, h)
Pjevaki je zbor tijekom iduih godina imao u svom radu uspone i padove.
Silazna putanja u radu zbora prouzroena je estom izmjenom ili kratkotrajnim
nedostatkom zborovoe, ali isto tako i nesuglasicama meu lanovima drutve-
nog odbora. Listajui periodiku od 1923. do 1927. nalazimo vrlo malo nala-
zimo o nastupima "Hrvojeva" pjevakog zbora. U Narodnoj slobodi iz 1925.
prokomentirana je glavna zabava "Hrvoja" na kojoj je izostao pjevaki zbor:
Sve u svemu jedan straan momenat [sic!] za Hrvate grada Mostara, da je "Hrvoje" u
opasnosti i da je skrajnje vrijeme, da se pregje [sic!] preko svih sitnih linih zadjevica, pa da
se u "Hrvoju" radi onako kako treba i kako bi se moglo raditi prema raspoloivim silama. Ne
znamo, je li ova zabava uinila isti dojam na upravu "Hrvoja" kao i na nas, ali je ona svakako
duna da se u prvom redu trgne i da malo barem poradi da drutvo dobije zborovogju [sic!],
koga je otpustila posve bezrazlono i bez ikakva svaanja [sic!]. Bez zborovogje [sic!] ne moe
pjevako drutvo ivjeti, inae su sve zabave osugjene [sic!] na isti uspjeh kao i ova na 8. XII.
ov. godine.
68
Dolaskom vojnoga kapelnika Melhiora Boeka 1927. za zborovou "Hr-
voja", pjevaki zbor poinje ozbiljnije raditi. "Dananji njihov zborovoa ulae
mnogo truda, da "Hrvoje" digne do stare njegove visine, a odbor se brine, da
s materijalnog gledita spasi "Hrvoje" od propasti.
69
U dvije godine Drutvo
64
NUI, Mate, nav. dj., str. 23.
65
"Za glazbu, u: Narodna sloboda, Mostar, god. I. (1919.), br. 3, str. 4.
66
Zanatsko udruenje muslimanskih obrtnika Ittihad osnovano je u Mostaru 1906. godine s umjetnikim
obiljejem. Unutar njega su djelovale dramska i tamburaka sekcija. Drutvo je redovito prireivalo godinje zabave,
esto u Domu HGPD "Hrvoje", u suradnji s mostarskim drutvima HGPD Hrvoje i SPD Gusle.
67
Muslimansko drutvo "Narodna uzdanica" osnovano je u Sarajevu 1923. kao drutvo za kulturno uzdizanje
muslimana u Bosni i Hercegovini. Na skuptini Drutva u sijenju 1924. osnovan je pododbor u Mostaru za promicanje
ciljeva Drutva na mostarskom podruju.
68
"Hrvojeva zabava, u: Narodna sloboda, god. VII. (1925.), br. 49, str. 4.
69
"Opereta Noni Manevar x. Jager E. Stary, u: Narodna sloboda, Mostar, god. X. (1928.), br. 48, str. 4.
178
je priredilo dvije operete: Jesenji manevar skladatelja Imre Klmna (izvedena
1928. i 1930.) i Mamzelle Nitouche od Herva, koju su lanovi drutva izveli
na velikoj drutvenoj zabavi 7. prosinca 1929. Izvedba operete Mamzelle Ni-
touche bila je najavljena u tisku: "Ve dulje vremena sprema se za ovu operetu.
Drutveni zborovogja [sic!] g. Boek uvjebava soliste i zborove, a ostali se
radovi privode kraju. Glavne uloge su u rukama najboljih pjevaa i dile-
tanata, te e glavnu ulogu pjevati poznati tenorista [sic!] g. Dr. Jakia [Jaka
m.o.] Miljkovi [Milkovi m.o.]. Operetu prati orkestar vojne muzike. Kostime
i sceneriju [sic!] dobie [sic!] od Narodnog Pozorita u Sarajevu.
70
(slika 5.)
(Fotodokumentacija, slika 3.)
lanovi HGPD-a "Hrvoje" 1929. nakon izvedbe operete Mamzelle Nitouche.
Solist Jaka Milkovi sjedi u drugome redu, prvi slijeva (Arhiv Hercegovine)
Odlaskom Melhiora Boeka zbor je preuzeo kapelnik "Hrvatske glazbe"
Alfred Tuek
71
. Na silvestarskoj zabavi "Hrvatske glazbe" 1930. muki je zbor
izveo dvije skladbe: "Hajdrichovo "Morje adrijansko i Smetanin "Slava Tobje
obadvije stvari uz pratnju malog orchestra [sic!] voj. glazbe. Zgodna je bila
zamisao izvedbe uz pratnju orchestra [sic!] i obje stvari su dobro izvedene.
Glasovi su bili proporcionalni u snazi, slijevanje glasova vrlo lijepo, dinamika
precizna kao i tempo.
72
Jo jedan podatak o uspjenosti zbora 1931. godine
nalazimo u Narodnoj slobodi: "Ako navedemo da je posljednja pjesma [V. u-
bir: Teci Bosno m.o.] na urnebesno traenje publike opetovana, dosta je reeno
o izvedbi.
73
(slika 6.)
70
"Opereta u Hrvoju, u: Narodna sloboda, Mostar, god. XI. (1929.), br. 48, str. 3.
71
Vidi na str. 28. ovog rada.
72
"Zabava Hrvatske glazbe, u: Narodna sloboda, Mostar, god. XIII. (1931.), br. 1, str. 4.
73
"Zabava Narodne uzdanice, u: Narodna sloboda, Mostar, god. XIII. (1931.), br. 9, str. 5.
179
lanovi Vojnog orkestra u Mostaru 1930.
Proslava 50. godinjice HGPD-a "Hrvoje" trebala se odrati 15. i 16. listo-
pada 1938., ali je odgoena zbog tadanjih politikih previranja
74
za sljedeu
godinu. Umjesto proslave Drutvo je 15. rujna priredilo "jedan uspjeli koncert
u obnovljenim svojim prostorijama. Koncert je otvorio g. Rafael Bori, sudac.
On je ukratko prikazao historijat i vanost "Hrvoja" i razloge, radi kojih je od-
goena proslava 50-godinjice. Zatim je izveden program koncerta pod dirig.
g. Breznika. Koncert je uspio dobro u svakom pogledu.
75
Trodnevna proslava zlatnog jubileja HGPD-a "Hrvoje" zapoela je 13.
kolovoza 1939. budnicom "Hrvatske glazbe" ulicama Mostara pod vodstvom
kapelnika Ivana Bagatelle. Proslavi su se odazvala brojna hrvatska drutva,
delegacije i narodni zastupnici. Dana 15. kolovoza posveena je i razvijena
nova drutvena zastava. "Poslije toga bio je sveani banket u dvorani "Hrvoja",
a uveer bilo je natjecanje u pjevanju svih prisutnih pjevakih zborova i opa
narodna veselica.
76
(Fotodokumentacija, slike 4. i 5.)
1.2.2. Prestanak rada HGPD-a "Hrvoje"
"Hrvojeve" su prostorije 1941. zauzeli Talijani, a nakon njihova odlaska
1943. u prostorije su se uselile izbjeglice koje su pred sam kraj 1943. zamijenili
njemaki vojnici.
74
Odluku o odgaanju proslave donijelo je Ministarstvo unutranjih poslova.
75
"Uspjeli koncerat Hrvoja, u: Kranska obitelj, Mostar, god. XXI. (1938.), str. 310.
76
"Proslava 50-god. H. P. D. "Hrvoje u Mostaru, u: Kranska obitelj, Mostar, god. XXII. (1939.), str. 260.
180
Na samome kraju ratne 1945. u Mostaru je obnovljen rad Hrvatskoga
kulturnog drutva "Napredak". Veliki broj lanova iz HGPD-a "Hrvoje" preao
je i aktivno sudjelovao u radu HKD "Napredak". Sljedei citat iz lanka Stje-
pana Galia svjedoi o djelovanju pjevakog zbora pri HKD-u "Napredak":
"[...] po horu zaduen Jaro Novak, Marinka Prusina, Branka Toki. U etvrtak
u 6 sati proba glasova. Prikupiti sve Hrvate koji su sposobni i koji hoe da uu
u Napredak. Traiti u Krmara tekst pjesme Nema seljaka, nema junaka. Pitati
za recitatora. Program za akademiju: predavanje, zbor: 2 himnu i jedna reci-
tacija.
77
Skladba Nema seljaka, nema junaka izvedena je na literarnoj veeri
22. veljae 1946.
Dana 27. kolovoza 1946. u prostorijama HGPD-a "Hrvoje" odrala se
Osnivaka skuptina RKUD "Abraevi"
78
, to je bio poetak gaenja "Napret-
ka". Gaenje drutava s nacionalnim predznakom bilo je u interesu komunisti-
ke vlasti. "Napredak" je slubeno prestao djelovati 9. oujka 1949.
Potajna elja za ponovnim oivljavanjem HGPD-a "Hrvoje" bila je prisut-
na cijelo vrijeme nakon njegova gaenja, a postala je stvarnost poslije demo-
kratskih promjena 1990. Krajem 1990. nastala je klapa "Hrvoje" koja je bila
okosnica za stvaranje i obnovu HGPD-a "Hrvoje". Klapa "Hrvoje" povremeno
djeluje i danas, a pjevaki zbor jo se nije obnovio.
1.3. ZBOROVOE I KAPELNICI HGPD-A "HRVOJE"
Vinko ubir doao je na mjesto zborovoe i kapelnika HGPD-a "Hrvoje"
30. listopada 1889.
79
Do dolaska u Mostar djelovao je u Zagrebu kao lan
kazalinog zbora, kao orgulja crkve sv. Petra i Pavla u Vlakoj ulici i kao uitelj
pjevanja u zagrebakomu "Nadbiskupskom sirotitu".
80
U Zagrebu je takoer
djelovao kao zborovoa Radnikoga pjevakog drutva "Sloboda".
81
Iz Mosta-
ra je otiao u Petrinju i ondje obnaao dunost kapelnika "Gradske-vatrogasne
77
GALI, Stjepan, "Hrvatsko kulturno drutvo Napredak u Mostaru od 1945. do ukinua 1949. godine,
Hercegovina, asopis za kulturu i istorijsko nasljee, 2005., 19, str. 269.
78
Radniko kulturno-umjetniko drutvo "Abraevi" osnovano je u Mostaru 1926. Drutvo je bilo jedno od
glavnih sredita okupljanja radnika, mladei i graana, kulturno-umjetnika organizacija u kojoj su djelovali Hrvati,
Srbi, Muslimani, idovi i dr. "Abraevi je djelovao preko svojih dramskih, glazbenih, zbornih, folklornih i drugih
oblika aktivnosti. Monarhistikom diktaturom 6. sijenja 1929. ukinuti su slobodni sindikati, a time je zabranjen rad
svih organizacija okupljenih u sindikate. Tako je i "Abraevi" prekinuo s radom sve do 1935., kada se ponovno otvara
i nastavlja svoje djelovanje. Tijekom Drugoga svjetskog rata drutvo prekida svoje djelovanje, a 27. kolovoza 1946.
ponovno otvara svoja vrata. (Usp. BURINA, Safet: Radniko kulturno umjetniko drutvo Abraevi Mostar od 1926.
do 1956. godine, Mostar, tamparija Rade Bitanga Mostar, 1956.).
79
Usp. "Hrvatska glazba Mostar, Povijest Hrvatske glazbe Mostar, (listopad 2009.)
<http://www.oocities.org/hrvatskaglazba/desni.htm>
(19. lipnja 2011.).
80
Usp. BARL, Janko, "Franjo Dugan st., u: Sveta Cecilija, Zagreb, god. XXIX. (1935.), br. 4, str. 123.
81
Usp. MILETI, Karlo Drago, Hrvatska glazba u Mostaru, Mostar, Hrvatska glazba Mostar, str. 11.
181
glazbe".
82
Vinko ubir bavio se i skladanjem. Napisao je zborske skladbe:
Jurve zlatno za muki i mjeoviti zbor, Teci Bosno za muki zbor, Moj zaviaj za
muki zbor, Kariik hrvatskih narodnih pjesama za mjeoviti zbor, a takoer je
za potrebe zborova u kojima je djelovao harmonizirao odreeni broj pjesama
(Pozdrav domovini V. Novaka za mjeoviti zbor i dr.).
Josip Berakovi iz razgovora
sa sveenikom Vinkom Berakoviem
83

doznajemo da je bio uitelj. Roen je u
Oprisavcima, u blizini Slavonskog Bro-
da. Uiteljsku je dunost obavljao na
vie mjesta. Godine 1903./04. namje-
ten je za uitelja u Oprisavcima gdje
je umirovljen 1935. Umro je pred po-
etak Drugoga svjetskog rata. U listu Sv.
Cecilija pronalazimo podatak da se u Oprisavcima, u upnoj crkvi sv. Kria,
nalazio harmonij na kojem je do 1920. svirao "domai uitelj J. Berakovi.
Boravei u svom rodnom mjestu vie godina, nauio je u koli uz dobar har-
monium, mlade, a poslije i djevojke vrlo lijepo i skladno pjevati u dva glasa, i
to iz Kindlein-Kolanderovog Kantuala. Znali su gotovo sve ljepe crkv. pjesme,
pa je to ostalo do danas.
84
Takoer se u Sv. Ceciliji iz 1934. spominje Josip
Berakovi kao uitelj "koji dobro razumije glazbu i pjevanje.
85
Rajmund Greipel, o njegovu radu u Drutvu "Hrvoje" u listu Osvit pie:
"Ovaj put je "Hrvoje" stupio pred obinstvo [sic!] sa novim svojim sborovodjom
[sic!] g. R. Greipelom, koji je vrlo uvjebanim i dobro odpjevanim [sic!] pjesma-
ma dokazao, da ima mara i talenta, te da ima osobitog ukusa.
86
August Remec ( ?, Zagreb, 1920.), uitelj glazbe
u Zagrebu, orgulja, skladatelj, zborovoa kod vie pje-
vakih drutava. Bio je lan odbora Drutva "Sv. Cecilija"
u Zagrebu, 1911. arhivar Drutva, a od 1912. do 1915.
upravitelj lista Sv. Cecilija. Do dolaska u Mostar djelovao
je kao zborovoa drutva "Jadranska vila" na Suaku (oko
1895.). Njegovo je ime ugravirano na jednoj od 99 mjede-
nih zakovica na zastavi "Jadranske vile".
87
Godine 1901.
82
Usp. "Gradska limena glazba Petrinja 1808-2008, Povijest GlG Petrinja, 6. sijenja 2007.
<http://www.glg-petrinja.hr/indeks.php>
(19. lipnja 2011.).
83
Prema kazivanju Vinka Berakovia (Oprisavci, 1943.), umirovljeni sveenik nastanjen u akovu (telefonski
razgovor obavljen je 22. listopada 2011.).
84
"Brod n. S., dne 20. rujna 1923., u: Sv. Cecilija, Zagreb, god. XVII. (1923.), br. 6, str. 183.
85
"Slavonski Klakar, dne, 12. marta 1934., u: Sveta Cecilija, Zagreb, god. XXVIII. (1934.), br. 2, str. 55.
86
"Hrvojeva zabava, u : Osvit, Mostar, god. IV. (1901.), 24. prosinca 1901., str. 4.
87
BALABANI, Faini Marica, "Pria o jednom barjaku, u: Susaka revija, br. 54/55, <http//www.klub-su-
sacana.hr/revija/clanak> (22. studenoga 2011.).
182
dolazi za zborovou i voditelja tamburakog orkestra Hrvatskoga drutva "Tre-
biat".
88
Napisao je vie zbornih skladbi: etveroglasni Tantum ergo (za muki
zbor, izvodio ga je Zbor "Bakula"), Lie, Njoj (godine 1904. skladba Njoj
dobila je nagradu "Saveza Hrvatskih pjevakih drutava", a 1907. "Savez" ju
je tiskao i izdao), Himna u slavu biskupu Buconjiu (tekst Veljko Obradov; izvo-
dio je pjevaki zbor HGPD "Hrvoje"), Moto Hrvoje (za muki zbor), Narodni
zvuci (kariik hrvatskih narodnih napjeva za mjeoviti zbor uz pratnju vojnog
orkestra), Himna Svaiu (za mjeoviti zbor uz pratnju vojnog orkestra), Niz
hrvatskih poljana (za mjeoviti zbor), koranice: Tam za gorom i Hrvatska ko-
ranica (u izvedbi "Hrvojeve" glazbe), Sokolska koranica hrvatskog Sokola
u Mostaru (vojni orkestar), ivio Wilson (koranica za glasovir).
uro Petar Kramer (Mostar, 1897. ?), sin obuara
Gjule ure Kramera koji je u Mostar doao iz Maarske
za vrijeme austrougarske vladavine. U Mostaru je kupio
zemljite i na njemu 1895. izgradio veliku zgradu. Ona se
sastojala od gradske kupaonice, restorana i lokala za ra-
zonodu.
89
uro Petar Kramer bio je zborovoa u HGPD-u
"Hrvoje" tijekom 1919. Iste je godine postavljen za ured-
nika lista Narodna sloboda. Godine 1924. bio je voditelj
tamburakog orkestra djevojakog drutva "Katarina Zrinska" u Mostaru
90
, po-
vremeni kapelnik "Hrvatske glazbe", zborovoa u SPD-u "Gusle" (poetkom
1925. i tijekom 1926.), korepetitor i ravnatelj "Sredinje zadruge" u Mostaru.
Njegova supruga Marija bila je voditeljica diletanata HGPD-a "Hrvoje". O nje-
govu doprinosu i doprinosu Ante Matiia u djelatnosti SPD-a "Gusle" Tihomil
Vidoi kae sljedee:
Na koncertu u maju 1925 susreemo se prvi put sa umetnikim obradbama pukog
melosa ranije pomenutog Dobronia, sa sjajnim harmonizacijama Meumurskih pesama po-
pularnog ganjca i delima Hacea [Hatze], []. Mi u radu ni Kramera ni njegovog kasnijeg
naslednika Ante Matiia ne traimo velike umetnike uspehe, ali je njihova velika zasluga da
su savremena muzika nacionalna stremljenja prodrla i u muziki rad Gusala.
91
Ante Matii bio je profesor glazbe te zborovoa mukog i mjeovitog
zbora "Uiteljske kole" u Mostaru, povremeni zborovoa HGPD-a "Hrvoje"
(poetkom 1921. i poetkom 1924.)
92
i SPD-a "Gusle" (dolazi krajem 1925. i
ostaje, uz krae prekide rada, do 1930.), nastupao je i kao solist na zabavama
HKD-a "Napredak" i muslimanskog drutva "Narodna uzdanica". Pjevao je u
crkvenomu mjeovitom pjevakom zboru "Sv. Cecilija".
88
"Drutveno iz Ljubukoga, u: Osvit, Mostar, god. IV. (1901.), 27. srpnja 1901., str. 4.
89
MILETI, Drago Karlo, nav. dj., str. 28.
90
"Nedjeljna zabava Katarine Zrinjske, u: Narodna sloboda, Mostar, god. VI. (1924.), br. 19, str. 3.
91
VIDOI, Tihomil, "Razvoj muzikog ivota u Guslama, u: RADULOVI, Jovan (ur.), Pedeset godina srpskog
pjevakog drutva "Gusle" u Mostaru 1888.-1938., Srpsko-pravoslavna crkveno-kolska optina u Mostaru, Mostar,
1938., str. 181.

92
"Hrvojeva zabava, u: Narodna sloboda, Mostar, god. III. (1921.), br. 46, str. 3. i "Napretkova zabava, u:
Narodna sloboda, god. VI. (1924.), br. 6, str. 3.
183
Fr. Bareggi, violinist i zborovoa. Bio je zborovoa HGPD-a "Hrvoje" ti-
jekom 1921.
93
i tijekom 1924.
94
O njegovu radu u HGPD-u "Hrvoje" iz tiska
doznajemo: "Mi estitamo g. Bareggu, kojem je uspjelo radi svojih osebujnosti,
da nedisciplovani [sic!] zbor dovede bar u neki red, a elimo i to, da g. Bare-
ggi, sam sastavlja program za koncerte i dadne tim koncertima idejnu i stilsku
cjelinu.
95
Alfred Tuek (Ptuj, Slovenija, 1904. Dubrovnik,
1987.), dirigent. Prvu poduku iz violine dobio je u rodi-
teljskom domu. Nakon Prvoga svjetskog rata osim violine
ui i puhake instrumente, a 1921. stupio je u slubu "Voj-
ne muzike" u Mariboru. Poslije se seli u Beograd i upisuje
glazbenu kolu. Do Drugoga svjetskog rata obnaao je
dunost kapelnika vojne glazbe u Splitu i Mostaru, zatim
kapelnika "Tvornikog orkestra" u Dugoj Resi, a od 1937.
kapelnik je "eljeznike radnike itaonice" u Slavonskome Brodu.
96
U Mostaru
je boravio u dvama navratima. Prvi put kao uitelj i kapelnik "Hrvatske glazbe"
te kao zborovoa HGPD-a "Hrvoje" (1930./1931). "Hrvatska glazba" je na
Silvestrovo 1930. pod Tuekovim vodstvom izvela uvertiru F. von Flotowa iz
opere Martha. "Uitelj Hrv. glazbe g. Tuek igrao se je opasne igre, ali ju je sa
svojim portvovnim radom i talentiranim glazbarima asno i sigurno dobio.
97

Alfred Tuek tijekom 1931. bio je i zborovoa HGPD-a "Hrvoje".
98
Njegov
drugi boravak u Mostaru trajao je od 1953. do 1965. U to je vrijeme vodio
kolski orkestar u "Muzikoj koli" i bio dirigent "Simfonijskog orkestra" (1961.
1965.). Od 1966. radio je u dubrovakomu "Gradskom orkestru".
99
Ivan Bagatella, roen je 1881. u Kotoru kao dvana-
esto dijete Gaetana Bagatelle. Glazbu je studirao u Pado-
vi kod profesora Dionisia de Sarna
100
. Nakon zavrenog
kolovanja boravio je u Trstu i u tamonjemu kazalinom
orkestru svirao klarinet i piccolo. Njegova braa Antonio
(kapelnik u Trogiru), Erminio (kapelnik u Tivtu) i Josip-Bepo
(kapelnik u Metkoviu i Cetinju) takoer su bili glazbenici,
a sestra Rita operna diva u Milanu. Pred Prvi svjetski rat
(od 1911.) bio je kapelnik "Fanfare" u Herceg Novom, a nakon rata djeluje
kao kapelnik Gradske glazbe Herceg Novi koja je izrasla iz "Fanfare". 20-ih
93
Narodna sloboda, god. III. (1921.), br. 19, str. 3.
94
Narodna sloboda, god. VI. (1924.), br. 49, str. 3.
95
"Hrvojev vokalni koncerat, u: Narodna sloboda, god. VI. (1924.), br. 51, str. 1.
96
IVANOVI, Ljiljana, Simfonijski orkestar u Mostaru, Mostar, Simfonijski orkestar Mostar, Mostar, str. 197.
97
"Zabava "Hrvatske glazbe", u: Narodna sloboda, Mostar, god. XIII. (1931.), br. 1, str. 4.
98
"Zabava narodne uzdanice, u: Narodna sloboda, Mostar, god. XIII. (1931.), br. 9, str. 3.
99
PRUSINA-PRAO, Ubavka, Muzika kola I. i II. stupnja u Mostaru (1947.-1993.), Mostar, 2007., str. 20.
100
Dionisio de Sarno napisao je prvu crnogorsku operu Balkansku caricu.
184
godina bio je kapelnik u Metkoviu, ibeniku, Splitu i Dubrovniku. Nakon pre-
kida rada dubrovake glazbe
101
, Bagatella jedno vrijeme prestaje s glazbenim
djelovanjem. Godine 1933. dolazi u Mostar za kapelnika "Hrvatske glazbe".
U Mostaru je boravio od 1933. do 1941. Za njegova je djelovanja "Hrvatska
glazba" doivjela procvat. U tisku su zabiljeeni nastupi na svim vanim pro-
slavama u Mostaru, a isto tako i njezina tijesna povezanost s crkvom.
102
Kao
lovca i strastvenog ljubitelja prirode, etnici su ga 1941. liili slobode, ali ga
vezanog icom prepoznaje i oslobaa bivi uenik. Bio je to povod da na poziv
generala Ante Mokova pristupi na dunost kapelnika glazbe Poglavnikova
zdruga, sveane postrojbe, u Zagrebu. Na toj je dunosti ostao do 1943. Od
1943. do 1945. bio je kapelnik "Potanske glazbe" u Zagrebu, a 1945. po
nareenju novih dravnih vlasti vraa se u rodno mjesto. Kasnije je bio kapelnik
puhake glazbe u Kotoru (1950. 1960.) u ijem se arhivu danas uva njego-
va glazbena ostavtina. Umro je oko 1965. u Kotoru.
103
1.4. REPERTOAR PJEVAKIH ZBOROVA HGPD-A "HRVOJE"
Dio repertoara pjevakih zborova HGPD-a "Hrvoje" poredanoga krono-
lokim redom prema djelovanju zborovoa. Naalost, o repertoaru HGPD-a
"Hrvoje" nakon 1932. nemamo podataka.
Fra Ambro Mileti (1888.)
I. Zajc U boj, u boj! muki zbor
S Velebita muki zbor
Udesu mome muki zbor
Napitnica muki zbor
V. Novak Pozdrav domovini muki zbor
Vinko ubir (studeni 1889. sijeanj, 1893.) i (travanj 1895. 1896.)
I. Zajc Poputnica Nikole Juriia muki zbor
I. Zajc Himna Gunduliu muki zbor
I. Zajc Himna Zvonimiru muki zbor
I. Zajc Za dom enski zbor
I. Zajc Hrabren Hercegovac muki zbor
101
Dubrovaka glazba prekinula je svoj rad nakon uvoenja estosijeanjske diktature 1929., kada kralj Alek-
sandar zabranjuje rad svih politikih stranaka i dobrog dijela kulturnih drutava.
102
Usp. "Hrvatska glazba u Mostaru, u: Kranska obitelj, Mostar, 1938., br. 1, str. 16.
103
Prema kazivanju Ivana Borovaka (Zagreb, 1945.), unuk Ivana Bagatelle, instruktor vonje (telefonski raz-
govor obavljen je 15. studenoga 2011.).
185
. Eisenhuth Ustaj rode muki zbor
. Eisenhuth Tko je na muki zbor
V. ubir Na noge brao muki zbor
. Bosiljevac ivila Hrvatska muki zbor
F. S. Vilhar Bojna pjesma muki zbor
F. S. Vilhar Himna Slovenac i Hrvat mjeoviti zbor
G. Verdi Arija iz opere Trovatore muki zbor
Anton Jirka (veljaa 1894. travanj 1895.) i (1896. veljaa 1898.)
I. Zajc Na dom muki zbor
V. Novak Pozdrav domovini muki zbor
V. Lichtenegger Liepa naa domovina muki zbor
F. Vuljak Prognanik mjeoviti zbor
F. S. Vilhar Himna Slovenac i Hrvat mjeoviti zbor
I. Muhvi Jorgovan i slavulj mjeoviti zbor
Josip Berakovi (kolovoz 1898. 1899.)
I. Zajc Zrinsko-Frankopanska muki zbor
. Eisenhuth Kroz no muki zbor
F. S. Vilhar Hrvatska davorija muki zbor
V. Prochaska Koranica Danice muki zbor
V. Lisinski Tam gdje stoji mjeoviti zbor
Jan Talich (listopad 1899. kolovoz 1901.)
J. Talich Kariik hrvatskih napjeva mjeoviti zbor
J. Talich Kariik hrvatskih napjeva enski zbor
A. rabec J. Talich Dalmatinski ajka mjeoviti zbor
V. Novak Pozdrav domovini mjeoviti zbor
J. Talich Pjesme glas mjeoviti zbor
. Eisenhuth Krasnom spolu mjeoviti zbor
J. Slogar Na osvitku dana muki zbor
F. S. Vilhar Hrvatska koranica muki zbor
F. S. Vilhar Hrvatska davorija muki zbor
A. Hajdrih (Heidrich) Jadransko morje muki zbor
V. Prochaska Koranica Danice muki zbor
V. Novak Hrvatska Hrvatom muki zbor
J. Talich Hrvatski barjak mjeoviti zbor
186
V. Novak Bog i Hrvati muki zbor
Tovaovsky Boe ivi muki zbor
J. Talich Misa u ast sv. Josipu mjeoviti zbor uz pratnju
vojnog orkestra
Rajmund Greipel (kolovoz 1901. srpanj 1902.)
F. S. Vilhar Hrvatska davorija muki zbor
. Eisenhuth San muki zbor i bariton solo
V. Novak/V. ubir Pozdrav domovini mjeoviti zbor
F. S. Vilhar Koranica Trebevia muki zbor
xxx Da si zdravo muki zbor
J. Talich Mazurka mjeoviti zbor
I. Zajc Poputnica Nikole Juriia muki zbor
K. Bendl Lahku no enski zbor
A. Nedved Na strai muki zbor
xxx Mraku muki zbor
E. Adler Misa mjeoviti zbor uz pratnju
vojne glazbe
J. Talich Vienac bosansko-hercego-
vakih pjesama
muki, enski i mjeoviti
zbor uz pratnju vojne
glazbe
. Eisenhuth/J.
enoa
Opereta Tiburtio i ualina solisti, zbor i "Hrvojeva"
glazba
August Remec (kolovoz 1902. 1907.)
V. ubir Moj zaviaj muki zbor
A. Remec Lie mjeoviti zbor
A. Hajdrih Jadransko morje muki zbor
I. Muhvi Jorgovan i slavulj mjeoviti zbor
V. Novak Planula zora muki zbor
I. Zajc Hrvatski dom muki zbor
A. Jirka Pozdrav mjeoviti zbor
Ipavec Po jezeru mjeoviti zbor
Slavjanski
(D. A. Agrenjev)
Ote na mjeoviti zbor
V. Novak Gorski kraj muki zbor i tenor solo
187
V. ubir Kariik hrvatskih narodnih
pjesama
mjeoviti zbor
A. Remec Kantata Himna Svaiu mjeoviti zbor i vojni
orkestar
A. Remec Niz hrvatskih poljana mjeoviti zbor s imitira-
njem slijepoga guslara i
bariton solo
Hartmann Misa mjeoviti zbor
K. Kukla Misa
S. Albini (A. Remec) Kariik iz opere Marion mjeoviti zbor
A. Jirka Sunce jarko mjeoviti zbor
A. Remec Moto Hrvoja muki zbor
A. Remec Kariik Narodni zvuci mjeoviti zbor uz prat-
nju vojnog orkestra
I. Zajc No je tiha tenor i bariton solo uz
vojnu glazbu
Opereta Generalna proba
u kasarni
Majer Napitnica muki zbor
uro Petar Kramer (1919.)
F. Dugan Na vodi mjeoviti zbor i sopran
solo
B. Potonik Ki na grobu svoje majke mjeoviti zbor
J. Judl Melodije iz Hercegovine mjeoviti zbor
xxx Veer mjeoviti zbor
F. Bareggi (1921.) i (1924.)
S. Mokranjac VII. Rukovet mjeoviti zbor
F. S. Vilhar Na vrelu Bosne muki zbor i bariton
solo
B. Smetana Tri enske sbory (M
hvezika, Zpad slunce,
Priletely vlastoviky)
enski zbor
V. R. orevi Zarudjela dunja (Dunje
ranke)
mjeoviti zbor
188
I. Zajc Slijepac Marko muki zbor i bariton
solo
S. Biniki uje duo muki zbor
S. Biniki Tri djevojke muki zbor
I. Zajc umski ar muki zbor
S. Mokranjac Kozar mjeoviti zbor
Ante Matii (studeni, 1921. ?) i (1925.)
xxx Hrvatom mjeoviti zbor
S. Albini II. izvadak iz opere Marion mjeoviti zbor
J. Cani Bila jednom rua jedna mjeoviti zbor
xxx Huljali mjeoviti zbor
. Eisenhuth Mir mjeoviti zbor
xxx Vragolan enski zbor
F. Schubert XXIII. psalam enski zbor
Ivan Ocvirk No na Savi muki zbor
xxx Pomorski napjevi enski zbor
Melhior Boek (1926. 1930.)
S. Mokranjac Biljana mjeoviti zbor
I. Klmn Jesenji manevar opereta
Harv Mamzelle Nitouche opereta
Alfred Tuek (1930. 1931.)
A. Hajdrih Jadransko morje muki zbor
V. ubir Teci Bosno muki zbor
B. Smetana Slava Tobje muki zbor
Od osnutka HGPD-a "Hrvoje" pa do poetka Prvoga svjetskog rata teite
rada pjevakih zborova bilo je na buenju narodne svijesti. Stoga je repertoar
bio ispunjen domoljubnim zbornim skladbama hrvatskih skladatelja: Zajca, Ei-
senhutha, Bosiljevca, V. Novaka, Vilhara i dr. Od 1918. repertoar je proiren
djelima skladatelja s prostora Kraljevstva SHS, u to vrijeme esto izvoenih
hrvatskih, srpskih i slovenskih skladatelja: F. Dugana, J. Cania, . Bosiljevca,
I. Ocvirka, S. Mokranjca, S. Binikog, V. orevia, B. Potonika i dr. Premda
bismo iz priloenog repertoara zbora trebali doznati vie o zborovoi, njego-
voj kompetenciji i poznavanju skladbi koje bira za izvoenje, u tisku moemo
189
proitati o zgodi kada su zborovoa i njegovo odluivanje o repertoaru zbora
stavljeni u drugi plan. U Narodnoj slobodi iz 1924. kritiar potpisan pseu-
donimom Jafa kae sljedee: "Prije svega moramo istaknuti nain kako se u
naim drutvima program sastavlja. Tu se obino upliu odbornici, pjevai t.
z. muziki referenti i ta [sic!] mi sve ne znamo, dok onaj, ko je za to najvie
pozvan i odgovoran, najmanje sudjeluje. Isti je kritiar prokomentirao i odabir
skladbi. Tako za Zajevog Slijepca Marka kae da je "provakana i zastarjela
stvar [] To su kompozicije, koje danas u program vokalnih koncerata ne
spadaju.
104

Iz gore navedenog popisa skladbi moemo zakljuiti da su njihova teina
i izvedba ovisile o sastavu zbora, broju lanova, ali i o izobrazbi, ambiciji i
vremenskom djelovanju pojedinih zborovoa. Dobar dio skladbi potpisuju zbo-
rovoe, koji su zbog pomanjkanja odgovarajuih skladbi bili prisiljeni stvarati
nove, a takoer za potrebe zbora prireivati skladbe drugih autora.
104
"Hrvojev vokalni koncert, u: Narodna sloboda, Mostar, god. VI. (1924.), br. 51, str. 1.
Marijana Franievi, Opuzen
190
PREZIMENA U PLOAMA
1. UVOD
Iako su Ploe
1
najmlai grad u Neretvanskoj krajini, nose veoma staro
ime i neretvansko su naselje koje je tijekom svoje povijesti promijenilo najvie
imena. U povijesnim se vrelima 1387. godine spominje luka Ploa (Ploca) pri
uu Neretve, a godine 1426. Dubrovaka Republika dopustila je pak vojvodi
Sandalju Hraniu plovidbu od luke Ploa (Ploza) do Herceg Novoga (Vego
1957: 91). Iskonski jedninski lik (Ploa; A. Plou, L. u Ploi) i danas rabe sta-
novnici okolnih naselja. Apelativ ploa
2
oznauje kvadratni kamen te se izvodi
od gr. n/d, n/dk zamka za ptice. Navedeni je grki apelativ u hrvatski
jezik uao dalmatskim posrednitvom. Poetak se razvoja dananjih Ploa po-
vezuje s planom gradnje eljeznike pruge kojom se nastojala povezati Bosna s
uem rijeke Neretve. Na francuskim se zemljovidima iz 19. st. Ploe nazivaju
Port Tolare (prekrcajna luka) ili Port Royal (kraljevska luka). Poetkom 20. st. te
potom tijekom talijanske okupacije Ploe se nazivaju talijanskim imenom Porto
Tolero (prekrcajna luka; vjerojatno je od toga imena izveden i francuski lik),
kako su prvobitno Talijani nazvali rt Vinjicu. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije
Ploe dobivaju ima Aleksandrovo po kralju Aleksandru I. Karaoreviu da
bi nakon 1945. slubenim postao mnoinski lik Ploe. U dvama je razdobljima
tijekom komunistike Jugoslavije (1950. 1954. i 1980. 1990.) grad nosio
ime Kardeljevo po slovenskomu komunistikom politiaru Edvardu Kardelju.
Jo se za austrougarske vladavine razmiljalo o eljeznikome poveziva-
nju Bosne i ua rijeke Neretve. To se poelo ostvarivati tek 1930-ih godina.
Stvarna je izgradnja luke Ploe zapoela 1939. godine. Gospodarski razvoj i
nastanak suvremenih Ploa zapoinje nakon Drugoga svjetskog rata kad se na
dananje gradsko podruje doseljavaju stanovnici susjednih mjesta (poglavito
stanovnici Baine koja je tijekom Drugoga svjetskog rata ponajvie stradala),
1
lanak je nastao na temelju dijela izlaganja o ploanskim prezimenima odranomu 8. studenoga 2012. u
Narodnoj knjinice Ploe. Na ovome mjestu zahvaljujem Jurici Karamatiu koji je organizirao predavanje i pobrinuo
se za svaku pojedinost te ploanskoj publici na srdanu ugoivanju te veoma zanimljivim i poticajnim zapaanjima i
pitanjima, ali i odgovorima na neke moje nedoumice. Za jedan od iduih brojeva Hrvatskoga neretvanskog zbornika
antroponomastiku u obradbu proiriti na ostala naselja koja administrativno pripadaju Gradu Ploe.
2
I danas se u Neretvanskoj krajini ptice love pod plou.
191
ali i radnici iz razliitih dijelova Hrvatske (poglavito iz Rijeke i Dalmatinske
zagore). Oni se isprva naseljavaju u barake na Crnoj riki
3
(< crn mutan + rika
rijeka) i Pekinu docu (< Peko prezime < Petar). Koncem 1950-ih godina za
eljeznicom
4
u grad dolazi i velik broj hercegovakih doseljenika, ali i vojnoga
osoblja koje je znatno izmijenilo narodnosnu strukturu jugozapadnoga dijela
Neretvanske krajine koju su dotad napuivali iskljuivo Hrvati. Tako su 1991. u
Ploama ivjela 6332 stanovnika od ega 5013 (79,17 %) Hrvata, 438 (6,92
%) Srba, 288 (4,55 %) Jugoslavena i 179 (2,83 %) Muslimana (dananjih Bo-
njaka). Nakon Domovinskoga rata udio je nehrvatskoga stanovnitva u Ploama
znatno smanjen, i to udio srpskoga stanovnitva triput, a bonjakoga pet puta.
Sustavno je pak odnaroivanje Ploa ostavilo traga u mjesnoj toponimiji. Tako
je dio Ploa bio prozvan Dedinjem po istoimenoj beogradskoj gradskoj etvrti,
a i u hodonimu Soliteri krije se francuska imenica solitaire neboder koja je u
mjesni govor ula iz srpskoga jezika. Najstariji se pak dio Ploa naziva Pri-
nicom (usp. prinjica stuba, preka na ljestvama). Starijemu sloju ploanskih
toponima pripada hodonim Birina (< bir upnikov dohodak < mad. br), a
hodonimi su Jadranovo (< Jadran), Luka, Naselje, Riva (< tal. riva) i Trg po-
sve suvremeni. Stariji je sloj ploanskih toponima znatno zanimljiviji. Toponim
Tatin(j)a zabiljeen je, osim u Ploama, na Hvaru, olti, iovu, Brau, Zlarinu,
Pagu i Golome otoku, povijesno je uvjetovan te oznauje mjesta na kojima
su se dogodili gusarski prepadi. U oronimu Milosavac uuvano je pak staro
hrvatsko narodno ime Milosav (usp. Miloslav), a otoi Zminjac zoonimskoga
je postanja (< zmija). Prema nazivima biljaka nastali su pak toponimi Lanite
(< lan) i Vinjica (< vinja). Ime vrela Klokun onomatopejskoga je postanja (<
klokotati).
2. PREZIMENA U PLOAMA PO BROJNOSTI
Po podatcima iz Hrvatskoga prezimenika (vidi u literaturi) meu 30 naj-
brojnijih ploanskih prezimena ak 25 potjee iz Neretvanske i Vrgorske kraji-
ne, 4 potjeu iz Hercegovine (Kraljevi, Pavlovi, Petrovi i Petrui), a nositelji
su se jednoga prezimena (Mati) doseljavali iz razliitih krajeva. Udio je nosite-
lja nehrvatskih prezimena zanemariv. Nijedno od nehrvatskih prezimena nema
vie od 20 nositelja. Najbrojnije je ploansko prezime Barbir. To je prezime
2001. godine nosio svaki 24. stanovnik Ploa, a svaki se 44. Ploanin prezivao
deri ili trbi. Iako su Ploe razmjerno mlad grad, uglavnom ga napuuju
3
U slubenoj je uporabi posve neutemeljeno proireniji lik Crna rijeka iako su stanovnici Ploa i okolice ikavci.
S druge strane, ijekavskome stanovnitvu Bijeloga Vira u Zaablju dugo je bio nametnut ikavski lik Bili Vir.
4
O tome opirnije u Jurkovi 2012.
192
nositelji starijih neretvanskih prezimena. tovie, u Ploama (kao i u Opuzenu)
meu 10 najbrojnijih prezimena nema nijednoga novodoseljenoga hercego-
vakog prezimena, dok u Metkoviu postoje dva (Jurkovi i Kozina). Kako po-
datci o brojnosti pojedinih prezimena 1991. godine nisu dostupni, ostaje zasad
nepoznato koliko su bili brojni nositelji doseljenikih nehrvatskih prezimena.
Usporedba sa stanjem iz 1948. posve je bespredmetna jer je po dostupnim
podatcima tada u Ploama stanovalo 9 Barbira, 8 Maruia, 4 Bilia, Keia,
Matia, Mirka i Pivaca, 3 Gudelja, Konia, Nikolca, Penave i Rajia, a nijedno
drugo prezime nije imalo vie od dva nositelja.
567
Tablica 1. Brojnost nositelja prezimena u Ploama po popisu iz 2001. godine
prezime broj nositelja 2001.
Barbir 277
deri 148
trbi 145
Zmijarevi 73
Grgurinovi 68
Krstievi 65
5
Nikolac 60
Druijani 57
6
Erak 57
Marinovi 52
Marevi 51
Batinovi 49
Frani 48
Gapar 46
etka 46
Petrui 45
Mati 44
Dropuli 43
7
Jelavi 42
Petrovi 42
Ronevi 42
Kraljevi 41
Kei 40
5
57 je nositelja prezimena zabiljeeno pod prezimenom Krstievi, a 8 pod prezimenom Krstievi.
6
51 je nositelja prezimena zabiljeeno pod prezimenom Druijani, a 6 pod Druiani.
7
38 je Dropulia, a 5 Dropuljia.
193
prezime broj nositelja 2001.
Pavlovi 39
Bebi 38
Ostoji 37
Jerkovi 36
Jeli 35
unji 35
Kati 33
Rado 32
Dominikovi 31
Gradac 31
Jaki 30
Mari 30
Puljan 29
osi 28
Mateljak 28
Bokovi 26
Markovi 26
Milievi 26
8
Musulin 26
Dugandi 24
Karamati 24
Medak 24
Mikuli 24
Rai 24
9
Vlahovi 24
Cvitanovi 23
Dodig 23
Herceg 23
Jovanovi 23
Mustapi 23
Roso 23
Krili 22
Rakui 22
8
23 su Milievia, a 3 Milievia.
9
11 je Raia, 8 Rajia, 3 Rajia i 2 Rajia.
194
prezime broj nositelja 2001.
Tolj 22
Bogunovi 21
Lovri 21
Mali 21
Pranji 21
Sren 21
alinovi 21
Grgi 20
3. ZNAENJSKA RAZREDBA PLOANSKIH PREZIMENA
89
U ovome se radu znaenjski razrauje 139 ploanskih prezimena koja su
bila najbrojnija po popisu stanovnitva iz 2001. godine
Najvie je ploanskih prezimena ak 79 (56,83 %) motivirano osobnim
imenima. Meu prezimenima motiviranim osobnim imenima neto je vei udio
prezimena motiviranih kranskim imenima (42 prezimena; 53,16 % od pre-
zimena motiviranih osobnim imenima) od onih motiviranih narodnim imenima
(29 prezimena; 36,71 %). Razmjerno su rijetka prezimena motivirana musli-
manskim (4) i albanskim imenima (2) te imena nastala hibridnom tvorbom.
Najvei je udio prezimena motiviranih osobnim imenima u veoj ili ma-
njoj mjeri proziran. Meu ploanskim prezimenima esti su odrazi razliitih
inaica osobnoga imena Juraj (Juras, Juri, Jurii i Jurkovi), Marko (Marki,
Markota i Markovi), Grgur (Giljevi, Grgi i Grgurinovi), Mate (Mateljak,
Mati i Matkovi), Petar (Peko, Petrovi i Petrui), Kristofor/Kristijan (Krili i
Krstievi) i Marin (Marevi
10
i Marinovi). Odrazi su inaica osobnoga imena
Nikola razliita postanja. Tako je prezime Nikolac (< Nikolac < Nikola) posve
prozirno za razliku od prezimena Nii (< Nie < Nikola). Prezime Mikuli
nastalo je pak od inaice kranskoga imena Nikola nakon to se dogodilo
razjednaivanje n > m u sintagmi svet Nikola. Osobna su imena Miko i Mikula
biljeita za akavske krajeve i Dubrovnik (Sk 2: 518), a rjee ih nahodimo i
u okolici Stoca. Dijalektoloke razlike meu govorima iz kojih potjeu Ploani
odraavaju prezimena Frani, Pranji (< Pranjo Franjo) i Vranki (< Vranko <
Vrano Frano) u kojima glas f ostaje nepromijenjen ili se zamjenjuje glasovima
p i v. Od mjesnoga ikavskog govora odstupa prezime Stjepanovi (< Stjepan).
Zanimljiva je i injenica da su u Ploama zabiljeena tri prezimena motivirana
8
9
10
Stariji je lik prezimena Marojevi.
195
kranskim imenom Jovan (Jovanovi, Jovica i Jovi), a samo jedno osobnim
imenom Ivan (Ivievi). S tim u vezi treba napomenuti da je osobno ime Jovan
u Makru u susjednome Makarskom primorju zabiljeeno 1475. godine te je
vjerojatno nastalo akavskim utjecajem (Alii 1995: 95). Naime, akavski go-
vori ne poznaju glas , zamjenjuju ga glasom j te je od talijanskoga Giovanni
moglo nastati akavsko Jovan. Da je to osobno ime osim u slubenoj imenskoj
formuli u hrvatskim krajevima izmeu Cetine i Rijeke dubrovake (biljeimo ga
u 18. st. meu Hrvatima u hercegovakome dijelu Zaablja) opstalo i u neslu-
benoj, potvruje prezime Jovica koje je nastalo preobrazbom od istozvunoga
neslubenog osobnog imena (Jovice su neko nosili prezime Ili) te osobni nadi-
mak Jovo zabiljeen u Vidu (opirnije o odrazima kranskoga imena Ivan vidi
u Vidovi 2009b). Posve su pak prozirna prezimena Dominikovi (< Dominik),
Gapar, Jaki (< Jako < Jakov), Jerkovi (< Jerko < Jeronim), Kati (< Kata <
Katarina), Lovri (< Lovro), Mihaljevi (< Mihalj < Miho < Mihovil), Pavlovi (<
Pavao) i Tomaevi (< Toma < Toma). Prezime Oruli potjee od talijansko-
ga lika Orsola Urula iz pokrajine Emilia Romagna te se dovodi u svezu s
latinskim apelativom ursus medvjed (imunovi 2006: 240). Prezime Mari,
ovisno o naglasku, moe se dovesti u vezu sa enskim osobnim imenom Mara
(< Marija) ili Maro (< Marin).
Od prezimena uvjetovanih narodnim imenima izdvojio bih prezime Zlo-
muica
11
, koje se izvodi od osobnoga imena Zlomu, i prezime uman. Petar
imunovi (2006: 314) prezime uman povezuje s iskrivljenim njemakim likom
Schuhandler, no ta motivacija vrijedi samo za sjeverne hrvatske krajeve. Milan
Nosi (1998: 237), ije je tumaenje vjerojatnije za junohrvatske krajeve, na-
braja antroponime motivirane apelativom uma: umac, umak, uman, ume,
umela, umelj, umera, umina, umo i umonja. Od sloenoga je imena
Dragobrat nastalo prezime Dragobratovi. Najvie je pak ploanskih prezime-
na nastalih od narodnih imena motivirano razliitim inaicama osobnoga imena
Radomir/Radoslav (Radaljac, Radi, Rado, Radulovi i Rai), osobnoga imena
Vuk (Vukovi, Vukosav i Vuleti), koje je imalo zatitniku ulogu, osobnoga
imena Miloslav (Mileti i Milievi) te enskoga osobnoga imena Jelena (Jelavi
i Jeli). Prosjenomu su Neretvaninu vjerojatno neprozirna prezimena Bule (<
Budimir/Budislav), Gali (< Gale < gal crn), Gradac (< Gradac < Grado <
Gradimir/Gradislav), Odak (usp. Hodak < Hodo < Hodimir/Hodivoj
12
), Tolj (<
Tolimir/Tolislav) i Veki (< Veko < Velimir), neto su prozirnija prezimena Baji
(< Bajo hip. od brat < Bratoslav), Bogunovi
13
(< Bogun < Bogomir/Bogoslav),
11
Prije je potvren lik Zlomui.
12
Od osobnoga je imena Hodimir/Hodivoj izveden i ojkonim Hodilje na Peljecu.
13
I dok je doseljavanje stanovnitva iz krajeva zapadno od rijeke Neretve razmjerno dobro opisano u literaturi,
doseljavanje je iz istone Hercegovine poprilina nepoznanica te je razvidno samo na temelju neizravnih podataka.
Tako su se, primjerice, Bogunovii koji danas nastanjuju Bainu, a koji se u prolosti spominju na Visu gdje su se doselili
kao izbjeglice pred Osmanlijama i od kojih potjeu Damii u Rogotinu, u srednju Dalmaciju najvjerojatnije doselili iz
196
Medak (< Medak < Medo), a potpuno prozirna prezimena Bokovi (< Boko <
Boo < Boidar), Cvitanovi (< Cvitan), Krei (< Kreo < Kreimir) i Ostoji (<
Ostoja). Od narodnoga imena Vladimir nastalo je u 18. st. istozvuno prezime.
Starije je prezime Vladimira bilo imunovi, a novo je prezime skovao fra Luka
Vladmirovi vjerojatno ponukan dubrovakim kronikama u kojima se spominje
plemenitaki rod Vladimir.
Muslimanskim su pak imenima uvjetovana prezimena Deko (< Deko <
Devad), Mustapi (< Mustapa Mustafa) i Ujdur (< Ujdur
14
Hujdur). Prezime
endo moglo bi se dovesti u svezu s osobnim imenom Skender/kender, inai-
com turskoga imena Iskender Aleksandar. Prezimena Bebek i Bebi Milan No-
si (1998: 174) dovodi u vezu s rumunjskom antroponimnim osnovom *Beb- i
alb. apelativom beb zjena. To dodatno osnauje injenica da su na Kosovu u
14. stoljeu potvrena osobna imena Bebej i Bebeevi za koja Milica Grkovi
(1983: 157) tvrdi da su neslavenskoga podrijetla. U Konavlima nahodimo pak
osobni nadimak Bebo. Hibridnom je tursko-hrvatskom tvorbom nastalo prezime
Karamati, a prezime je Druijani
15
nastalo prilagodbom latinskoga dometka
-ianus te njegovim pridruivanjem hrvatskoj antroponimnoj osnovi Drug-.
Znatan je udio prezimena motiviranih nadimcima prvotnih nositelja. Uku-
pno ih je 39 (28,06 %). Meu njima su najmnogobrojnija prezimena koja se
odnose na tjelesne mane prvotnih nositelja: Bagari (< bagav koji ima izra-
sline po nogama zbog kojih teko hoda), eli (< elo pljeivac, elavac <
tur. kel), ori (< oro slijepac, oravac < tur. kr), osi (< oso bezbradac
< tur. kse), Grbavac, Kvesi (< kvesa onaj koji stri
16
), Mali (usp. malen),
Ronevi (usp. hrom
17
), Suac (< suac suhonjava, mrava osoba), trbi (<
trbo krnjavac) i unji (usp. unje ovjek slabe pameti i slaba tijela). Nazivi
su dijelova tijela uvjetovali nastanak prezimena Glavini (< glavina
18
velika
glava) i Parma (< tur. parmak prst). Neutralnim su tjelesnim znaajkama
prvotnih nositelja motivirana prezimena Plea (< plea pleata osoba), Roso
(< roso osoba crvenkaste kose < tal. rosso crven) i estan
19
(< estan sladak,
zgodan < mlet. sesto), a njihovim neobinim navadama prezimena Glamuzina
(usp. glamuzati prodavati robu na sajmu pretjerano je hvalei; Nosi 1998:
Koteza u Popovu u kojima se 1415. spominje Branko Bogunovi (DAD 40/191). Slian je put i komikih Mardeia
koji su se najvjerojatnije s Drijena preko Gradca u Makarskome primorju doselili na Vis (usp. imunovi 2000: 370 i
Vidovi 2009a: 209). Iz Popova najvjerojatnije potjeu i Andrijaevii, Benii, Katii, Kuii, Raii koji danas nasta-
njuju jugozapadni dio Neretvanske krajine i istoni dio Gornjega Makarskog primorja. Takoer se zna da su pojedini
zaapski rodovi (poput Previia) jesenili sa stokom u Baini.
14
Muslimani Ujduri neko su nastanjivali Medanie kod Gacka. Valja napomenuti da je don Mihovil Pavlinovi
zabiljeio glagol ujdurisati urediti, popraviti, namjestiti (ARj 19: 403).
15
Osobno ime Druijana zabiljeeno je u Puiima na otoku Brau u 20. stoljeu.
16
RSKNJ (9: 404) biljei glagol kvesiti u znaenju kvaiti o to, vjeati te odudarati veliinom, dimenzijama,
striti.
17
Stariji je lik Romevi.
18
Treba napomenuti da je osobno ime Glavina potvreno u Dubrovniku u 14. st.
19
Prezime je mogue izvoditi i od apelativa estan estoroeno dijete.
197
195), Kei (< kea djevojica koja se kesi; ARj 4: 942), Mrkogaa (< mrko-
gaa osoba koja prlja hlae), Nizi (< nizo osoba koja se ponizuje), Soe (<
soe prokaziva < usp. csl. sok prokaziva, tuitelj) i deri (< dero izje-
lica). Poloaj prvotnih nositelja u drutvu utjecao je na nastanak prezimena
Bezer (< bezer siromah; usp. perz. b-zer), Carevi (< car), Herceg (< herceg
vojvoda) i Kraljevi (< kralj). Prezime ovi nastalo je od umiljenice ovo o-
vjek. Nazivima su predmeta iz svakodnevne uporabe motivirana prezimena
Batinovi (< batina) i Pehar, a odjevnim predmetima Grani (< tal. grana vrsta
crvene tkanine). Nazivima ivotinja i kukaca uvjetovana su prezimena Bakula
(< bakula ohar < mlet. bcolo), Biki (< bik), avar (< avar jednogodinji
ovan < mlet. ciavarro), Kaleb (< kaleb galeb), Pain ( < pain fazan < lat.
phasianus < gr. pasians
20
), etka (< etka lisica; usp. alb. shetk), iljeg (<
iljee janje starije od godinu dana
21
; usp. alb. shileg dvogodinji ovan) i
Zmijarevi (< zmijar vrsta ptice grabljivice, Circeatus Gallicus). Korijen je pak
prezimena Dropuli u apelativu drop ostatak od zgnjeenoga groa.
Nazivima zanimanja motivirano je 8 (5,76 %) prezimena: Barbir (< barbir
vidar < tal. barbiere), Butigan (< butigan vlasnik trgovine < butiga trgovi-
na < tal. bottega), Dodig (< dodig pastir koji odlazi sa stokom u potrazi za
panjakom), Dugandi (< dogandija
22
sokolar < tur. doganci < tur. dogan
sokol), Lonar, Musulin (< musulin obrtnik koji izrauje odjeu od pamune
tkanine < musulin/muelin vrsta tkanine nazvana po irakome gradu Mosulu
< tal. mussolino), Samardi (< samardija sedlar < tur. semerci) i Srzenti (<
srzent narednik, vodnik).
Etnicima su motivirana prezimena Bonjak (< Bosna), Planini (< Planina
planine u sjeverozapadnoj Hercegovine na kojima su zapadnohercegovaki
stoari ljetovali sa stokom), Popovac (< Popovo), Primorac (Primorcima su se
nazivali doseljenici iz priobalnoga pojasa, obino iz Makarskoga primorja,
u Hercegovinu), Ragu (< Raguza Dubrovnik) i uti (< uta musliman iz
Dubrava kod Stoca < ut bezrog). Prezimena nastala od etnika i etnonima
uglavnom su nastala nakon doseljenja u novi zaviaj. Tako se pouzdano zna da
je starije prezime Ragua bilo Veselii (< Veselica < Vesel), nositelji prezimena
Popovac u drugim su dijelovima Neretvanske krajine nosili prezime Mileti, a
Primorac Andrijaevi (uti, Ujdurovi, Viski 2002: 63). Etnikoga je posta-
nja i talijansko prezime Vizintini kojim se najvjerojatnije oznaivalo doljaka.
Etnonim Arapin utjecao je na nastanak prezimena Arapovi (Arapima se na-
20
U ARj (9: 757) zabiljeeno je ime psu Pao.
21
Za iljee Neretvani kau da nije ni janje ni ovan.
22
U Brotnju (odakle svi neretvanski Dugandii vuku podrijetlo, a odakle se u Neretvu ve stoljeima u razliitim
razdobljima doseljavaju; tako su se, primjerice, 1770. u Komin doselili Dugandii iz Zvirovia, a u novije vrijeme
nahodimo doseljenike iz Ograenika kod itluka) prezime je isprva potvreno kao Dogandi.
198
zivalo crnomanjaste osobe), a Vlah na nastanak prezimena Vlahovi. Ovoj
skupini pripada ukupno 9 prezimena (6,48 %).
Razmjerno su nepoznata prezimena njemakoga postanja Beidenegl i
Ereiz. I dok mi je potonje prezime neprozirno, prezime je Beidenegl najvjerojat-
nije tvoreno od njemakoga pridjeva beide oboje i mnoinskoga lika Ngel <
Nagel prst. Njemaka prezimena povezana s apelativom Nagel prst obino
se odnose na kovae (Familiennamen: 469), no za potpunije bi tumaenje toga
prezimena trebalo bolje poznavati njemaku antroponimiju. Prezime Dulaj al-
banskoga je podrijetla. Znaenje je rijei penava od koje je nastalo prezime
Penava nepoznato. U ARj 9: 770) navodi se tek reenica Najesti se kao pena-
va bez dodatnoga objanjenja.
4. ZAKLJUAK
Unato tomu to se luka Ploa spominje 1387., znatnije je naselje na tome
prostoru nastalo tek u 20. stoljeu nakon to su se ostvarili planovi o eljezni-
kome povezivanju ua Neretve i Bosne te o izgradnji suvremene luke. Premda
su Ploe razmjerno mlado naselje, nose staro (dalmatsko) ime. U ovome se radu
antroponomastikom ralambom obrauje 139 ploanskih prezimena te se
donose podatci o brojnosti njihovih nositelja. Po popisu iz 2001. godine Ploe
uglavnom nastanjuju nositelji starijih neretvanskih prezimena. Najbrojnije je
prezime u Ploama 2001. godine bilo Barbir s 277 nositelja, a vie od stotinu
nositelja imala su i prezimena deri (148) i trbi (145). Vie je od polovice
neretvanskih prezimena nastalo od osobnih imena (u Opuzenu i Metkoviu
njihov udio iznosi neto manje od 50 %). U skupini prezimena motiviranih kr-
anskim imenima izdvajam prezimena Jovanovi, Jovica i Jovi motivirana
osobnim imenom Jovan koje je u oblinjemu Makarskom primorju zabiljeeno
u 15., a u hercegovakome dijelu Zaablja ak polovicom 18. st. Najvie je
prezimena motiviranih hrvatskim narodnim imenima tvoreno od osobnih imena
Radomir/Radoslav (Radaljac, Radi, Rado, Radulovi i Rai) i Vuk (Vukovi,
Vukosav i Vuleti). Odrazi se pak muslimanskih imena esto nalaze i u hr-
vatskim prezimenima (Mustapi i Ujdur), dok su prezimena koja se tvore od
antroponimne osnove *Beb- (Bebek i Bebi) najvjerojatnije vlaki ili albanski
preitak. Hibridnom je tvorbom od turskoga pridjeva i hrvatskoga antroponima
nastalo prezime Karamati, a od hrvatske antroponimne osnove i latinskoga
sufiksa prezime Druijani.
U prezimenima nadimakoga postanja i prezimenima uvjetovanim nazi-
vima zanimanja nalaze se tragovi razliitih jezinih slojeva: turskoga (eli,
ori, osi, Dugandi, Parma, Samardija; vjerojatno i Bezer), mletakoga
199
(Bakula, Barbir, Butigan, avar, Grani, Musulin, Roso, Srzenti i estan) i
albanskoga (etka i iljeg). Udio je prezimena nadimakoga postanja znatno
manji nego u Metkoviu, a neto manji nego u Opuzenu. Od etnikih prezi-
mena izdvajam prezime uti nastalo prema imenu stanovnika Dubrava kod
Stoca muslimanske vjeroispovijesti. Meu obraenim prezimenima nalazimo
i dva njemaka (Beidenegl i Ereiz), jedno albansko (Dulaj) i jedno talijansko
(Vizintini).
Za kraj napomenimo kako bi se, da postoje podatci o brojnosti pojedinih
prezimena po popisima izmeu Drugoga svjetskog rata i Domovinskoga rata,
mogao odrediti stupanj planskoga rashrvaivanja Ploa i openito Neretvanske
krajine (treba se prisjetiti i pokuaja naseljavanja Srba u Komin). Iako su danas
Ploe ponovno napuene gotovo iskljuivo Hrvatima (a po popisu ih je iz 1991.
bilo neto manje od 80 %), u toponimiji (koja je sad ve, sreom, povijesna)
nahodimo preitke tih pokuaja (usp. hodonime Dedinje i Soliteri te nametnuta
imena Ploa Aleksandrovo, Kardeljevo, pa i Porto Tolero). Nadajmo se da smo
iz povijesti neto nauili kako nam se ne bi ponovila.
Literatura:
1. ARj = Rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika 1881. 1976., 1-26, Zagreb:
JAZU.
2. DAD = Dravni arhiv Dubrovnik.
3. Hrvatski prezimenik (priredili Franjo Maleti i Petar imunovi) I. III.
2008. Zagreb: Zagreb: Golden Marketing-Tehnika knjiga.
4. Erak, Ante 1995. Raseljena Plina. Metkovi: Biokovo.
5. Erak, Ante 2005. Izgradnja i naseljavanje Ploa: kronika 1945. 1991.
Ploe: Ante Erak.
6. Familiennamen = Duden Familiennamen: Herkkunft und Bedeutung, 2000.
Mannheim, Leipzig, Wien, Zrich: Dudenverlag.
7. Glamuzina, Martin 1996. Demogeografski aspekti nastajanja starih i stva-
ranja novih naselja u Delti Neretve. Geoadria, 1, Zadar, 59-72.
8. Grkovi, Milica 1983. Imena u Deanskim hrisovuljama. Novi Sad: Institut
za junoslovenske jezike Filozofskoga fakulteta u Novome Sadu.
9. Ivanova, Olga 2006. Makedonski antropnomastikon (XV XVI. vek). Sko-
pje: Olga Ivanova.
10. Jurkovi, Dragan Bokin 2012. Pruga nas vee i spaja. Hrvatski neretvanski
zbornik, 4, Zagreb, 170-175.
11. Kovaevi, Ante 2003. Luka i grad Ploe 1387. 2003. Ploe: Zaviajna
zbirka grada Ploa.
200
12. Kovaevi, Ante 2004. Ruralna naselja u okolici grada Ploa u prolosti:
kulturno-povijesno i prirodno naslijee i turizam. Ploe: Zaviajna zbirka
grada Ploa.
13. Nosi, Milan 1998. Prezimena zapadne Hercegovine. Rijeka: Hrvatsko
filoloko drutvo.
14. Sk = Skok, Petar 1971. 1974. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskog
jezika, I IV. Zagreb: JAZU.
15. RSKNJ = Renik srpskohrvatskog knjievnog i narodnog jezika, I. XVII.
1959. 2006. Beograd: Institut za srpskohrvatski jezik.
16. imunovi, Petar 2000. Graki prezimenski mozaik. Graka prezimena.
Gradac: Poglavarstvo Opine Gradac, 359-373 (objavljena recenzija).
17. imunovi, Petar 2006. Hrvatska prezimena. Zagreb: Golden marketing.
18. kalji, Abdulah 1979. Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo: Svje-
tlost.
19. uti Baldo; Ujdurovi Miroslav; Viski, Milorad 2000. Graka prezime-
na. Poglavarstvo Opine Gradac: Gradac.
20. Vego, Marko 1957. Naselja bosanske srednjovjekovne drave. Sarajevo:
Svjetlost.
21. Vidovi, Domagoj 2009a. Gradaka toponimija. Folia onomastica Croa-
tica, 18, Zagreb, 171-222.
22. Vidovi, Domagoj 2009b. Prilog prouavanju odraza svetakog imena
Ivan u hrvatskoj antroponimiji. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jeziko-
slovlje, 35, Zagreb, 347-364.
dr. sc. Domagoj Vidovi, Metkovi
201
SJEANJE NA VLADIMIRA PAVLOVIA
(1935. 1996.)
VLADO, VLATKO, VLADIMIR
Hrvatski knjievnik Vladimir Pavlovi rodio se 29.
rujna 1935. godine u Trebiatu kod apljine. Otac
Mate i majka Dragica (roena Toki) imali su tri sina.
Vlado je bio najstariji, a nakon njega su se rodili Mijo
(1939. 2011.) i Mile (1945.).
Mijo, slubenik po zanimanju, jedini je ostao na
oevini u Trebiatu, a Mile je bio nastavnik i ravnatelj
osnovne kole u itluku gdje kao umirovljenik i sada
ivi. Otac Mate enio se dva puta, a iz prvoga braka
imao je dvije keri, pok. Danicu i Dragu, koja jo ivi u Trebiatu.
Na knjievnik Vladimir krsnim je imenom Vlado, a to ime je u svakodnev-
nome ivotu najee upotrebljavao. U matinoj knjizi roenih Opine apljina
te u Matici krtenih upe apljina, kojoj pripada i Trebiat, sv. I., na stranici
185., pod rednim brojem 54. za 1935. godinu upisano je:
Datum roenja: IX. 29.; datum krtenja: X. 7.; prezime i ime djeteta: Pavlo-
vi Vlado; spol djeteta: sin; roditelji: Pavlovi Mate i Dragica r. Toki.
Osim navedenog Vlado se sluio i imenom Vlatko kako je zapisano u
knjizi zaposlenika Osnovne kole Kula Norinska u kojoj je proveo najvei dio
svojega radnog vijeka. Tu je upoznao mladu uiteljicu Jelu (krsnim imenom
Ljubomira) Bebi (1938. 2006.) koja je postala Vladinom vjernom ivotnom
druicom. Vjenali su se 1962. godine, a djece naalost nisu imali.
202
KOLOVANJE I RAD
etverogodinju je puku kolu Vlado zavrio u svojemu Trebiatu, a nie
razrede gimnazije u apljini gdje je zavrio i srednju poljoprivrednu kolu.
kolovanje nastavlja na Vioj pedagokoj koli u Mostaru i 1958. stjee zvanje
nastavnika hrvatskoga jezika i povijesti.
Rodna kua Vladimira Pavlovia u neto izmijenjenu izdanju
Svoje prosvjetno slubovanje zapoeo je Vlado u osnovnoj koli u itluku
(Hercegovina). Ve sljedee kolske godine 1960./61. zapoljava se u Osnov-
noj koli Kula Norinska, gdje pune trideset i tri godine predaje hrvatski jezik, a
po potrebi i druge predmete (povijest, njemaki jezik...). Posljednje tri godine
ivota bio je ravnateljem Gradskoga kulturnog sredita u Metkoviu.
Zla sudba ne dade mu da doeka mirovinu.
KNJIEVNI RAD
Vlado, sada ve Vladimir Pavlovi, bavio se raznim oblicima knjievnoga
stvaralatva. Imenom Vladimir sluio se iskljuivo kao knjievnik, ponajprije
pjesnik. Pisao je i pripovijetke, putopise, eseje, satirinu prozu, dramske teksto-
ve, za neke novine i asopise pisao je i kroniku drutvenih zbivanja, a potkraj
ivota i likovnu kritiku.
Prvu zbirku pjesama Rijei, izdava Sloboda apljina, objavljuje 1955.
godine.
203
Nakon podue stanke i doba umjetnikoga sazrijevanja sljedeu zbirku
Elegija o kralju izdaje mu Veselin Maslea, Sarajevo 1966. Slijede: Vrije-
me vatre, Svjetlost, Sarajevo 1968., Zamak u pljusku, Svjetlost, Sarajevo
1972., Grivna, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1977., Zemlja zeb-
nje, Veselin Maslea, Sarajevo 1981., Korablja, Svjetlost, Sarajevo 1984.,
Izabrane pjesme, Veselin Maslea, Sarajevo 1985., Arka od Narone, Svje-
tlost Sarajevo, 1985., Tmica, Svjetlost, Sarajevo 1987., Mirta, Svjetlost,
Sarajevo 1990., Genezaretska plavet, Naprijed, Zagreb 1992., Gral, Ma-
tica hrvatska, Zagreb Metkovi 1994., Getsemanska ura, Drutvo hrvatskih
knjievnika, Zagreb, 1997., Izabrane pjesme, Ziral, Mostar 1997. Posljednje
dvije zbirke tiskane su mu posthumno.
Iako je Vladimir usporedno s poezijom u raznim novinama i asopisima
objavljivao i razliite prozne uratke, prvo je prozno djelo objavio razmjerno
kasno, tek 1994. godine. Tada je u vlastitoj nakladi tiskao knjigu satire Kad su
se koze smicale, osebujnu kritiku drutva bive drave punoga komunistikih
besmislenosti i izmiljotina.
Slijede knjige tekstova objavljenih u novinama i asopisima: U Majerlingu
jedne zime, Metkovi, vlastita naklada 1996., Oiljci, ranjeni krajobrazi, Na-
klada DHK HB, Mostar, 2001. (posthumno).
Najvee priznanje za svoj knjievni rad dobio je 1994. godine za knjigu
Gral za koju mu je Drutvo hrvatskih knjievnika dodijelilo godinju nagradu
Tin Ujevi.
DRUTVENO DJELOVANJE I POLITIKI PROGONI
NEPODOBNI UDBENICI
Ve je spomenuto da je Vlado svoje prosvjetno slubovanje poeo u osnov-
noj koli u itluku.
I odmah je na poetku osjetio bezobzirnu otrinu komunistikoga repre-
sivnog aparata. A uinio je stranu stvar: uenicima je naruio udbenike za
hrvatski jezik koje je izdala kolska knjiga iz Zagreba. Uslijedila su inspekcijska
ispitivanja i policijska sasluanja, a posljedica je svega bila: Idue kolske go-
dine vie ne moete raditi u ovoj koli.
Taj je dogaaj imao dalekosene posljedice na cjelokupan Vladin rad u
prosvjeti jer je bio obiljeen kao hrvatski nacionalist, to je za ono vrijeme bio
smrtni grijeh. Usput reeno, itluk je opina s izrazito hrvatskom veinom (pre-
ma popisu 1991. godine Hrvati su inili 98,8 % stanovnitva).
204
POKUAJ IZBORNE PRIJEVARE
Nakon toga se Vlado zaposlio u Osnovnoj koli Kula Norinska u to
vrijeme u Opini Metkovi, a za njim je u metkovski Sekretarijat unutranjih po-
slova stigao i famozni policijski dosje. To je znailo nastavak politikih progona,
diskriminaciju i podvale. Bilo je bezbroj takvih primjera, pa emo ovdje opisati
najkarakteristinije.
Na izborima za Opinsku skuptinu Metkovi 1965. godine Vlado je bio
predloen kao kandidat za vijenika uime Osnovne kole Kula Norinska,
Osnovne kole Otrii Dubrave i Gimnazije Metkovi.
Kandidatura je prola cjelokupan propisani postupak. ekalo se jo samo
glasovanje. Meutim, samo est dana uoi izbora sazvan je novi kandidacijski
skup na kojemu je ponitena Vladina kandidatura i istaknut novi kandidat, koji
nije bio zaposlenik kole, a ak nije uope bio mi prosvjetni djelatnik. Na taj
skup nisu bili pozvani zaposlenici Osnovne kole Kula Norinska. Vlastodrci
su mislili da e tako namjetaljka sigurno proi. Ali su se prevarili...
Kad se u kuljanskoj koli za to saznalo, odmah je upuen prigovor opin-
skomu izbornom povjerenstvu (tada komisiji) i zatraen je novi skup u skladu
s izbornim zakonom. Tako je odran i trei skup na kojemu je Vlado ponovno
potvren kao kandidat i uskoro na izborima izabran za vijenika Opinske
skuptine Metkovi u etverogodinjemu mandatu.
Dakle, nisu vlastodrci uvijek mogli raditi to su htjeli, ali je zato Osnovna
kola Kula Norinska bila proglaena nacionalistikim uporitem.
MATIARI
Brojna politika podmetanja, stvaranje sluajeva ak i od najbezazlenijih
postupaka kulminirala su u vrijeme tzv. masovnog pokreta i hrvatskog proljea.
Kad je u lipnju 1970. u Metkoviu osnovan ogranak Matice hrvatske, Vlado
Pavlovi izabran je za njegova tajnika.
Iako je Ogranak imao brojno lanstvo (oko 500 lanova) i osnovan pot-
puno zakonito, njegova uprava i lanstvo nailazili su na brojne potekoe u
djelovanju. A imali su i brojne protivnike: lanove Saveza antifaistikih boraca
(SUBNOR-a), zatim pripadnike drugih narodnosti, poglavito srpske, ali i dosta
Hrvata karijerista protivnika reformske politike koju je nastojalo provoditi ta-
danje hrvatsko politiko vodstvo.
Svi su oni likovali nakon sloma hrvatskoga proljea kad je poeo bes-
potedni progon svih nacionalno osvijetenih pripadnika hrvatskoga naroda.
Krimen je bio i sama nazonost na osnivakoj skuptini ogranka, a pogotovo
lanstvo u Matici. Polupismeni aparatiki, mahom unitaristi, nazivali su nas
205
matiarima, a da nisu znali ni pravilno izgovoriti naziv te nae kulturne usta-
nove koju su zvali Matica Hrvatske!
lanovi upravnog odbora ogranka bili su prvi na udaru. Za ispitivanje
su rada Matice u Metkoviu bile osnovane dvije komisije: za ope drutveno
i kulturno djelovanje te za financijsko poslovanje. Tako su lanovi Upravnoga
odbora bili vie puta ispitani i sasluani, pa su na kraju morali donijeti odluku
o prestanku rada Ogranka. Pri tome je najtee proao rizniar Ratko Krstievi,
koji je uistinu bio najzauzetiji lan Matiina vodstva. On je mnogo puta pri-
voen, sasluavan, stegovno i sudski optuivan, premjetavan na nepovoljnija
radna mjesta... Ipak je sve stoiki podnosio ne dajui progoniteljima priliku da
likuju.
Progon lanova Matice, ali i mnogih drugih pripadnika masovnoga pokre-
ta bio je pokrenut iz Republikoga sekretarijata unutranjih poslova, odakle je
nareeno da se 11. sijenja 1972. godine u etiri sata ujutro (kad poteni svijet
spava) obavi pretres stanova svih dunosnika Matice hrvatske (predsjednika,
tajnika i rizniara).
Vladimir Pavlovi, tajnik Ogranka Matice Hrvatske u Metkoviu tada je
stanovao u podstanarskom stanu u Kuli Norinskoj. Oko 4.30 sati na vrata su
mu banula dvojica (M. Kaleb i N. Radaljac) uniformiranih milicionera (prema
tadanjemu nazivu) i dvojica tobonjih svjedoka (M. Jerkovi i M. Nikoli). Pre-
tres je zapoeo sa zakanjenjem poto je Vladin prvi susjed Ante (Anti) Vuko-
vi odbio biti svjedokom, pa su morali traiti drugoga. Tijek pretresa iscrpno je
opisao sam pokojni Vlado (Vjesnik, 18. veljae 1995.), pa zato iznosim samo
neke pojedinosti koje on nije spomenuo.
Ujutro u koli vidim Vladu pokunjena, iscrpljena, kao da tri noi nije spa-
vao. to je kolega, loe mi izgleda, jesi li moda bolestan? pitam. Gore
od toga, noas sam doivio neto kao da sam najvei zloinac odgovori mi
i ukratko ispria nono brutalno oskvrnue obiteljske privatnosti.
Uslijedila su brojna sastanenja kolskih i opinskih organa te organiza-
cija, provodila se tzv. diferencijacija. To je znailo prozivanja, optuivanja,
suspendiranja, smjenjivanja... Tako je u Osnovnoj koli Kula Norinska stigao
zahtjev da se s radnoga mjesta suspendira nastavnik hrvatskoga jezika Vlado
Pavlovi. Meutim, vlastodrci su se i ovaj put prevarili zahtjev je glatko odbi-
jen. A kako bi drukije i moglo odluiti poznato nacionalistiko uporite?
NERETVANSKI SUSRETI BEZ NERETVANSKOG PJESNIKA
U Metkoviu su se tradicionalno odravali Neretvanski susreti mladih pi-
saca. Na toj knjievnoj manifestaciji kao gosti bi nastupali i ve afirmirani
knjievnici kao to je bio i na Vladimir.
206
Svaki put kad bi izila njegova nova knjiga iz politikih struktura stizale
su politike procjene i komentari. Te kakva on to kralja priziva (Elegija o
kralju) te o kakvoj zemlji zebnje on pie (Zemlja zebnje), te kako on kao
prosvjetni djelatnik u svojim knjigama propagira kranski nauk i Bibliju?
Treba li spomenuti da su ti komentari (koji nisu bili nimalo bezazleni) stizali
od ljudi koji su se u poeziju razumjeli kao kenjac u kantar.
A onda je na Neretvanskim susretima 1979. Vladimiru Pavloviu jedno-
stavno zabranjen nastup. Zabranjeno mu je govoriti iako je to programom bilo
predvieno. Ne sumnjam da bi mu bili i knjige zabranili samo da se nisu bojali
suprotna uinka. Dovoljno govori i injenica da mu je prva promocija u Metko-
viu odrana tek 1990. godine za zbirku Mirta.
NIGDJE IZ KULE NORINSKE
U Kuli Norinskoj Vlado je namjeravao ostati izvjesno vrijeme dok se ne
ukae povoljnija prilika. Uvjeti za ivot i rad tu su bili ispod svih standarda,
tako da je gotovo cjelokupno nastavno osoblje stanovalo u Metkoviu. Prodor-
niji i podobniji zapoljavali su se u gradu i tako dugorono rjeavali egzisten-
ciju, a Vladi su bila sva vrata zatvorena.
Kad je 1975. godine, zahvaljujui najvie Drutvu hrvatskih knjievnika,
dobio stan u Metkoviu tri se puta natjecao u Osnovnoj koli Stjepana Radia
(sadanji naziv), ali, naravno, nije primljen. Primani su poetnici, oni sa slabi-
jim kvalifikacijama, Vlado nije bio moralno-politiki podoban. I zato nigdje
iz Kule, u manjoj sredini, manji je i utjecaj. Jedinstven je sluaj da lan DHK
i lan PEN-a provede itavu vjenost u maloj seoskoj koli, pune trideset i tri
godine. Nemogue je da sve ovo ne ostavlja oiljke. Tek uspostavljanjem samo-
stalne Republike Hrvatske, to je bio Vladin ivotni san, izabran je za ravnatelja
Gradskog kulturnog sredita, a postao je i predsjednik obnovljenoga Ogranka
Matice hrvatske u Metkoviu.
I KRAJ
Kao to vidimo ivotne nedae nisu tedjele Vladu (Vlatka, Vladimira)
Pavlovia. Osim navedenog, iako je naizgled djelovao vitalno, imao je i zdrav-
stvenih tegoba. Najprije je krajem 1970-ih dobio sranu aritmiju, a potom je
imao potekoa s glasnicama, to je uklonjeno operativnim putem.
Zatim je dolo najgore: u ljeto 1996. dijagnosticiran mu je karcinom de-
beloga crijeva.
Vladimir kao da je predosjeao svoj skori svretak, to valjda samo pjesni-
ci znaju. Pogledajmo samo naslove njegovih zadnjih zbirka: Stigma, Geneza-
retska plavet, Gral i Getsemanska ura.
207
Kad je 1995. primao nagradu Dubrovako-neretvanske upanije za i-
votno djelo, rekao je: Hvala vam, ali nekako mi ba i nije previe drago jer
ispada kao da sam rekao sve to sam imao rei, kao da sam na kraju puta. I
zaista, kraj je uskoro stigao.
Nakon kirurkog zahvata nastale su komplikacije, pa ni druga operacija
nije pomogla. Umro je 7. prosinca 1996. godine u bolnici Sestara milosrdnica
u Zagrebu.
Nakon komemoracije u Gradskome kulturnom sreditu u Metkoviu, poko-
pan je na groblju u svojemu rodnom Trebiatu. Sprovod je bio velianstven, a
uz ostale od Vladimira su se oprostili i njegovi kolege pjesnici Jaka Fiamengo
i Zdravko Kordi.
U spomen nam ostaju njegov lik i djelo te ime osnovne kole u apljini,
koja od rujna 1997. nosi ime svojega nekadanjeg uenika knjievnika Vladi-
mira Pavlovia.
Iris na groblju u Trebiatu...
VLADO KAKAV JE MANJE POZNAT

I pored svih nedaa Vlado je bio iznimno duhovit ovjek o emu svjedoi
i sljedeih nekoliko anegdota.
Parafin
Doe Vladi ovjek iz susjednog Krvavca i uz malo okolianja, zapoe:
Nastavnie, molim te, ne mogu nigdje na parafina za parafinirati bave,
pa sam uo da ti ima. Daj uini mi to, pa ta kota da kota. Evo odmah pare.
208
Vlado se udi, snebiva, kakav parafin, kakve bave, pa e:
Nemam ti ja, moj Ilija, ni baava ni parafina. Tko ti je to rekao?
Kreo Panda (nadimak, a ne prezime), jo mi je rekao da e ti rei da
nema, ali te i on moli da mi da.
Vidi Vlado da je to Kreina podvala, pa mu odlui uzvratiti istom mje-
rom:
Neki dan sam gledao kako Kreo parafinira bave. Dosta mu je para-
fina ostalo, rekao je da e ostaviti za dogodine. Reci mu, Ilija, da sam ga ja
molio da ti dade.
MASLINA
Na jednom kolskom izletu u uvali Prapratno kod Stona zaigrali smo na
male branke. U aru borbe Vlado je iznenada estoko glavom opalio po jednoj
maslini. Sreom prolo je samo s jednom vorugom.
Nekoliko godina kasnije kad smo ponovno doli u Prapratno, Vlado je
odmah poao u smjeru maslina.
Kamo e Vlado?
Idem vidjeti je li se ona moja maslina osuila.
ZAKONODAVAC
esto se dogaalo da su zaposlenici u koli bili zakidani u svojim pravi-
ma. Kad bi se pobunili i na sjednicama zbora zaposlenika, nastavnikog vijea
i od drugih kolskih tijela traili objanjenje, direktor (inae provjereni kadar
komiteta i SUP-a) redovito bi odgovarao Tako je zakonodavac odredio sve
dok Vlado nije na jednoj sjednici duhovito dobacio: Direktore, dovedite nam
jednom toga zakonodavca da ga vidimo.
FILM NAOPAKO
Na bualitu u Desnama Vlado i drutvo zabacili na bue. A gdje su bue,
tu je i bukara. Kolega s fotoaparatom uhvati Vladu upravo na tiru. Kod izra-
de slika film je nenamjerno okrenuo naopako. Vlado gleda fotografiju, vrti
glavom, pa pita:
Recite mi, iskreno, zar sam bio toliko pijan da sam gaao lijevom ru-
kom?
209
JAKA, VLADO I TIN
Na osnivanju Ogranka Matice hrvatske u Omiu u ljeto 1971. godine
okupilo se mnotvo kulturnih i javnih djelatnika. Prilazi nam u to vrijeme mladi
pjesnik Jaka Fiamengo te, izmeu ostaloga, upita Vladu gdje stanuje. Kad je
Vlado odgovorio da stanuje u Kuli Norinskoj, Jaka e:
Znai ne treba pisati ni ulicu, ni potu? Dovoljno je samo Kula Norin-
ska
Hvala ti, Jaka, to me usporeuje s Tinom, ali ja ipak ne stanujem u kuli
poput barda hrvatske knjievnosti odgovori Vlado.
Naime, Fiamengo je pomislio da Vlado stanuje u srednjovjekovnoj turskoj
utvrdi po kojoj je mjesto Kula Norinska dobilo ime.
Vinko Medak, Metkovi
210
STOTA OBLJETNICA ROENJA
PETRA TUTAVCA BILIA
Petar Tutavac Bili, hrvatski pu-
blicist, knjievnik, prevoditelj i jezi-
koslovac, roen je 9. srpnja 1913.
u Dananjama, danas naputenomu
zaseoku sela Slivno kod Opuzena
u Neretvanskoj krajini, a umro je u
Buenos Airesu 9. listopada 1985.
Iz njegova se bogata knjievnoga i
znanstvenoga rada izdvajaju jeziko-
slovni uradci i prevodilatvo. Naime,
Petar Tutavac Bili jedan je (uz Branka Franolia i Krstu Spalatina) od najista-
knutijih hrvatskih jezikoslovaca u inozemstvu. Njegov jezikoslovni rad u Hrvat-
skoj gotovo je posve nepoznat iako je godine 1971. izdao Pravopis hrvatskoga
jezika koji je posvetio Marku Maruliu u povodu 450. obljetnice tiskanja Judite.
Osobitosti su toga pravopisa posebni znakovi za d (D i d), lj (L i l) i nj (N i n),
zalaganje za preuzimanje zemljopisnih imena te osobnih imena i prezimena iz
udaljenih krajeva preko jezika posrednika (npr. Bombay, Peking), a ne prema
izvornomu liku (npr. Mumbai, Beijing). Pravopis mu je, kao i veina djela, pi-
san novotokavskom ikavicom, koju je smatrao izvornim hrvatskim jezikom te
branom u Jugoslaviji stvorenomu srpsko-hrvatskom jeziku. Ikavski su tokavski
govori i danas najzastupljeniji meu Hrvatima. Njima govore novotokavci u
Dalmatinskoj zagori, dalmatinskome priobalju od Zrmanje do Neretve (osim
akavskih enklava u okolici Zadra, Trogira, Katela, Splita i Omia), dijelovima
Hrvatskog primorja, zapadnoj Lici, sredinjoj, zapadnoj i sjeverozapadnoj Bo-
sni, Rami, zapadnoj Hercegovini, istonoj Slavoniji, Baranji i u Bakoj. Staroto-
kavci ikavci nastanjuju pak bosansku i slavonsku Posavinu. Upravo je na temelju
injenica da je ikavski izgovor meu Hrvatima najrasprostranjeniji i injenice da
su ikavskim (ili barem ikavsko-ijekavskim) izgovorom pisana knjievna djela u
Slavoniji i Bosni zadarska filoloka kola polovicom nastojala ikavicu uzdignuti
211
na standardnojezinu razinu. Slini su pokuaji zabiljeeni i u razdoblju izmeu
dvaju svjetskih ratova kad su se hrvatski i srpski jezik nastojali nasilno ujediniti.
Petar Tutavac Bili jedini je hrvatski jezikoslovac koji je nakon Drugoga svjet-
skog rata ozbiljno zagovarao ikavicu te je autor jedinoga suvremenog hrvatskog
pravopisu u ijemu je temelju navedeni izgovor. tovie, Petar je Tutavac Bili
na ikavicu i desetercem prepjevao argentinski spjev El Gaucho Martn Fierro
Josa Hernndeza (spjev je inae preveden na sedamdesetak jezika) za to je
odlikovan visokim argentinskim dravnim odlijem. Djelo je sveano predstav-
ljeno 1977. u argentinskome PEN-u. Tutavac je bio utemeljiteljem i urednikom
vie hrvatskih asopisa u Argentini. Tako je u Mendozi 1954. 1967. izdavao
asopis Napridak, a 1968. 1985. u Buenos Airesu Svitlenik. Suraivao je i u
ostalim hrvatskim iseljenikim asopisima poput tromjesenika Studia Croatica i
Hrvatska revija. Njegovim je zalaganjem 1981. godine osnovana Udruga pre-
voditelja Martn Fierro. Osim zalaganja za samobitnost hrvatskoga jezika Petar
Tutavac Bili naglaavao je i pravo Crnogoraca na vlastitu dravu i samosvojan
jezik u razdoblju kad su se to nisu usuivali traiti ni crnogorski jezikoslovci. Za
Neretvane su pak osobito zanimljivi lanci Zato se stanovnici Glavica preseljuju
(1938.), Neretvanske lae i njihovi graditelji (1945.) i Gradnja neretvanskih
laa i graevno tvorivo (1945.).
Zakljuimo: Razmjerno nepoznat knjievni i jezikoslovni rad Petra Tutavca
Bilia potrebno je rasvijetliti iz najmanje dvaju razloga. Kao prvo, Petar Tuta-
vac Bili jedan je od malobrojnih autora hrvatskih pravopisa i autor jedinoga
hrvatskog pravopisa pisanog ikavicom. Time je zavrijedio posebno u hrvatskoj
leksikografiji u ija temeljna djela do danas nije uvrten. Kao drugo, ako pre-
voditeljski rad Petra Tutavca Bilia i nije prepoznat u Hrvatskoj, primjereno
je vrednovan u Argentini, dravi u kojoj se taj hrvatski knjievnik i jezikoslo-
vac istaknuo kao prevoditelj najpoznatijega nacionalnog spjeva zbog ega je
i odlikovan visokim argentinskim dravnim odlijem. Svojim se jezikoslovnim
djelovanjem Tutavac svrstao uz bok jo jednome Neretvaninu koji je zagovarao
ikavski izgovor kao temelj hrvatskomu jezinom standardu fra Stanku Petro-
vu. Petar Tutavac Bili svojim je djelovanjem povezao dvije udaljene kulture
hrvatsku i argentinsku. Njegovu je neprijeporno vanu ulogu u tome argen-
tinska kulturna i svekolika javnost prepoznala i vrednovala. ivot i djelo Petra
Tutavca Bilia u Hrvatskoj nastojat e se rasvijetliti koncem rujna 2013. kada
Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti, Hrvatska kulturna zaklada i
Hrvatsko slovo prireuju 9. neretvanski knjievni, znanstveni i kulturni susret
posveen upravo tomu zaslunom Neretvaninu.
dr. sc. Domagoj Vidovi, Metkovi
212
POLEMIKI STIL MIROSLAVA KRLEE IZ
PERSPEKTIVE KRITIKOG DIJALOGA
1. UVOD
1
Cilj je ovog rada kratka analiza argumentacijskih sklonosti Miroslava Kr-
lee koja je utemeljena na itanju njegova polemikog djela Moj obraun s
njima. Kako bi bili jasni okviri u kojima se kreemo, u prvom se dijelu rada
pokuava odrediti to je uope polemika, kakva je njezina narav i u kakvoj je
ona vezi s eristikim i kritikim dijalogom. Iako je njezin prirodni parnjak u te-
oriji argumentacije eristiki dijalog, pomno itanje uvoda djela otkriva Krleine
kritike intencije. Sukladno interpretacijskoj dobrohotnosti primjerenije je Krle-
inu argumentaciju tumaiti iz normativne perspektive kritike rasprave. Na taj
se nain pokuava odrediti njegova polemika narav: upuuju li sredstva koja
se koriste u raspravi vie na eristiko bezakonje ili pak racionalno argumen-
tiranje. U radu se brani teza kako je ipak rije o prvome, i to s pomou analize
konkretnih primjera nepoeljnih argumentacijskih sredstava. Rije je, ponajpri-
je, o Krleinoj sklonosti argumentaciji ad hominem (koja ukljuuje vrijednosno
konotirane izraze), zamjeni teza i banaliziranju te argumentima ad populum i
ad verecundiam.
2. METODOLOKO POLAZITE
Iako je ovaj rad zapravo pokuaj kratkoga kritikog vrednovanja, smatram
zgodnim zapoeti s nekoliko neprijepornih reenica. Miroslav Krlea velikan je
hrvatske knjievnosti; ovjek ija su djela i danas aktualna bilo u svom izvorno-
mu knjievnom obliku, bilo u svojim kazalinim adaptacijama. Nezaobilazna
je linost svakoga ozbiljnog pripovijedanja novije hrvatske kulturne povijesti, a
neka mjesta u njegovoj biografiji upuuju na nezanemarivo politiko znaenje.
1
Autor zahvaljuje mr. sc. Dragani Sekuli i prof. dr. sc. Josipu Talangi koji su korisnim komentarima pripomogli
da rad bude barem za nijansu kvalitetniji.
213
Na stranu ovo posljednje, Krlea je u okvirima svojega knjievnoga rada pri-
lino cijenjen i kao polemiar. tovie, utjecaj je njegova pera ne samo vidljiv,
nego izrijekom naveden kod nekih jo uvijek aktualnih hrvatskih svaalica
(primjerice Igora Mandia). Veliki knjievnik i veliki polemiar. No, polemiar
kakve naravi? Na to u pitanje pokuati dati naelan odgovor im specificiram
normativni okvir za jednu takvu ocjenu.

2.1. POLEMIKA I ERISTIKI DIJALOG
Polemika (kao knjievna vrsta) zasnovana je na evidentnoj oprjeci, u-
strom suprotstavljanju, uglavnom nepremostivom dualizmu pozicija. Ona pret-
postavlja najmanje dva sugovornika koja se spore oko najmanje jednoga pi-
tanja (problema). Samim time poprima formu dijaloga iako, po svojoj prirodi,
upravo dokida svaki dijalog (Bagi, 1999: 19-20). Zato je tako, moe se pred-
vidjeti iz poetne ilustracije polemike. Uz dijalog se obino vezuje svojevrsna te-
nja za premoivanjem dvaju komunikacijskih polova, barem poetna sklonost
sintezi razgovornih doprinosa onih aktera koji u dijalogu sudjeluju ili, kako to
izraavaju neki hermeneutiari, metodski primat onoga moi sluati (Gron-
din, 2002: 6). Popularnije reeno, sudionici dijaloga ne mogu iz njega izii
nepromijenjeni. Polemika je, s druge strane, zasnovana na monolokoj svijesti,
gorljivoj obrani vlastite i diskreditiranju oponentove pozicije. Sud s kojim smo
uli u dijalog ostaje nepromijenjen: dijalog je samo jedan prostor, jedan
modus afirmacije vlastitoga. U skladu s reenim polemika poprima dijaloku
formu dajui joj potpuno novi smisao. Ona je, kako to lijepo formulira Bagi,
paradoksalno izigravanje dijaloga (Bagi, 1999: 20).
Ako polemici, na temelju njezinih specifinosti, potraimo ekvivalent
meu tehnikim nazivima teorije argumentacije, prirodni parnjak pronai emo
u eristikom dijalogu. Osnovni je smisao takva dijaloga obrana vlastite teze s
ciljem pobjede u raspravi. Kada Arthur Schopenhauer definira eristiku dijalek-
tiku (to slobodno moemo jednaiti s eristikim dijalogom ili eristikom), smatra
kako je to umijee voenja prepirke, i to prepirke tako da se uvijek bude u
pravu, dakle per fas et nefas (Schopenhauer, 2002: 5). Cilj argumenata u ra-
spravi nije, dakle, dosezanje istine. Prema Schopenhaueru takav je cilj svojstven
logici. Karakteristika eristike dijalektike nije, meutim, ni svjesno uvjeravanje u
neistine. Tim se poslom bave sofisti. Vrijednost istine kao takve potpuno je
nepoznata eristikom dijalogu. Istinite teze i dobri argumenti poeljni su samo
ako ine prikladna sredstva za zadovoljenje vlastite tatine u danoj raspravi. Iz
popisa Schopenhauerovih eristikih trikova namee se shvaanje kako je ovo
posljednje zaista rijedak sluaj.
214
2.2. POLEMIAR I KRITIKI DIJALOG?
U kakvu odnosu stoji Miroslav Krlea, veliki kulturnjak i intelektualac,
prema prethodnim kategorijama? Na pitanje o vanosti i veliini Krlee kao
polemiara mogue je pruiti odgovor u kvantitativnom i kvalitativnom duhu.
Uzme li se u obzir irina opsega njegovih polemikih radova, prvi je odgovor
jednoznaan i stoga prilino nezanimljiv. On takoer, u okvirima temeljne in-
tencije ovoga rada, ne zahvaa osnovni smisao pitanja. Je li pak Krlea veliki
polemiar u kvalitativnome smislu? Odgovor na to pitanje mora biti u vezi s
prethodnim odreenjem polemike. Ako se polemika shvati kao rat rijeima ili
verbalno maevanje, tada se umjenost polemiara oito ocjenjuje po krite-
riju (i) rezultata rasprave (u kojoj je mjeri uspio obraniti vlastitu ili osporiti tuu
tezu u oima publike ili samoga oponenta) ili s obzirom na (ii) metode (nai-
ne, postupke) kojima se polemiar sluio ne bi li osigurao pobjedu u raspravi.
Prvi kriterij nee se uzimati u obzir, nego e se vrednovati na metodnom polju.
To moe donekle iznenaditi. Ako je, naime, pitanje metodologije u polemici
irelevantno s obzirom na njezin krajnji cilj (kao to je, primjerice, pitanje o
umjetnikom dojmu izvedbe marginalno iz perspektive sportskog rezultata),
zato ono ovdje postaje primarno? Dva su razloga. Prvi je razlog problema-
tinost procjene ako ostajemo u okvirima puke polemike u kojoj je mjeri
neki polemiar pobijedio u raspravi. Polemiar je pobijedio u raspravi kada
oponent prizna poraz ili mu publika pripie pobjedu. No, oponent e, takoer
polemiar, rijetko kada priznati poraz. Dok god je ukljuen u raspravu oito
svoje argumente smatra vjerodostojnijima. Vjerojatno je jedini donekle objek-
tivni pokazatelj poraza povlaenje iz rasprave. Naklonost publike kao kriterij
umjenosti polemiara takoer je problematina. Kod Krlee je rije o pisanim
djelima iroke dostupnosti i publika moe biti vrlo heterogena. Je li, primjerice,
u raspravi pobijedio polemiar A kojemu je priklonjena manjinska intelektualna
elita ili njegov oponent B kojemu se priklonio itav puk? Naklonost publike ta-
koer moe vremenski varirati. to ako je polemiar A bio omraen za vrijeme
svoje generacije, a prihvaen i hvaljen koje desetljee kasnije? Ukratko, prvi je
kriterij perspektivistiki i utoliko problematian ako se eli procijeniti objektivna
umjenost polemiara.
Drugi (i vaniji) razlog za analizu samih sredstava kojima se Krlea u
raspravi slui jest diskusijski cilj koji apostrofira sam Krlea! Iako mu je, pret-
postavimo, mogue post factum prilijepiti etiketu polemiara koji ne preza ni
od ikakvih sredstava kako bi obranio svoju istinu, Krlea je isprva motiviran
obranom istine koju smatra objektivnom. Dapae, on se u uvodu svojega naj-
veeg polemikog djela (Moj obraun s njima) odrie svakoga intimiziranja
rasprave stavljajui se u slubu istine. Tomu vjerno svjedoi sljedei odlomak.
215
Ni ja nisam imao namjere, a nemam je ni danas da tom svojom knji-
gom branim svoje djelo. Ponavljam, i ovdje u uvodu naroito istiem: to nije
predavanje o knjievnoj vrijednosti ili knjievnoj nevrijednosti mojih vlastitih
knjievnih djela. Ja ne branim sebe od knjievne kritike, nego od klevetanja i
pljuvanja koja s knjievnom kritikom ne stoje ni u kakvoj vezi. Ja odriem pravo
nekim licima da izriu sudove samo zato jer je izricanje tih njihovih sudova
zasnovano na neistini i jer je, osim toga nepismeno. (Krlea, 1988: 14)
Takvo slubovanje daje potpuno novu dimenziju prii. Bijegom od inti-
miziranja i naglaenom istinoljubivou Krlea se primie polju kritikoga di-
jaloga (kritike/racionalne diskusije), dijaloga u kojemu sudionici surauju na
zajednikome spoznajnom projektu dolaenja do istine. Dok je u eristikom
dijalogu skup argumentacijskih sredstava neogranien te ukljuuje i sredstva
koja se u odnosu na istinitost meusobno iskljuuju, argumentacijska su sred-
stva kritikoga dijaloga njegov povlaten podskup. Rije je o metodama kojima
je u prvome planu utvrivanje istinitosti teze (s ije god strane ona dolazila) ili
pak izbjegavanje mogunosti neosnovanoga pripisivanja neistinitosti toj tezi.
Ugrubo, u eristikom dijalogu sve je doputeno, u kritikom dijalogu mnogo
toga nije. Neki argumentativni obrasci u neskladu su s idejom dosezanja istine.
Krleinu djelu pristupit e se tako iz perspektive kritikoga dijaloga i pripadaju-
e racionalne metodologije.
Moda je u svjetlu do sada navedenoga primjereno napustiti pitanje o Kr-
leinoj polemiarskoj veliini te postaviti ono o njegovoj polemiarskoj naravi.
Kada teoretiari retorike govore o naravi nekoga komunikacijskog sadraja
(teze/argumenta), obiavaju ga gledati kroz prizmu tzv. retorikog trokuta. Sa-
draj se moe procijeniti s aspekta moralne kompetencije njegova izricatelja
(ethos), aspekta stilistike i racionalne zasnovanosti samoga sadraja (logos)
ili pak iz perspektive osjeaja i reakcija koje sadraj izaziva kod sluateljstva
(pathos) (Meyer, Carrilho, Timmermans, 2008: 8). Zanemari li se stilistika, Krle-
ine e polemike sklonosti biti ocijenjene iz perspektive logosa. Zadovoljava li
Krleina obrana od klevetanja i pljuvanja koja s knjievnom kritikom ne stoje
ni u kakvoj vezi standarde racionalnosti? Je li zasnovana na dobrohotnim tu-
maenjima argumenata kako se ne bi promaila istina? Je li analitika pozor-
nost usmjerena na istinitost i logiku zasnovanost tih klevetanja i pljuvanja ili
na karakter ljudi koji kleveu i pljuju? Zadovoljavaju li Krleini protuargumenti
kriterij logike relevancije (relacije)? U kolikoj su oni mjeri ad rem, a u kolikoj
ad hominem ili pak ad auditores? Odgovori na ta pitanja trebali bi donekle ra-
zrijeiti poetnu dvojbu: Krlea racionalni argumentator ili puki eristiar?
216
3. KARAKTERISTIKE KRLEINE ARGUMENTACIJE
Preispitavi naine kojima se u djelu Moj obraun s njima razraunava
s oponentima, nastojim obraniti tezu kako je Krlea u argumentacijskom smislu
tipini eristiar i nita vie od toga. Obrana te teze poprima oblik neizrav-
noga dokaza. Uz pretpostavku kako je Krlea, u skladu sa svojim motivima,
voljan racionalno argumentirati, suoavamo se s nemalim brojem metodolokih
protuprimjera. Ako se pak zagovaratelj istine u raspravi slui nedoputenim
sredstvima, tada ga je primarno promatrati samo kao eristiara, a njegovu isti-
noljubivost tumaiti kao deklarativnu. Moda bi neki Krlein apologet mogao
argumentirati kako je Krlea zaista istinoljubiv, ali jednostavno nije svjestan
problematinosti svoje metodologije. Takav je argument neodriv zbog Krlei-
ne svjesne metodoloke nedosljednosti. On je, primjerice, i te kako upoznat s
time da argumentum ad hominem nije primjereno sredstvo utvrivanja istinitosti
teze, a ipak se tim tipom argumenta obilato slui u obrani vlastitih i osporava-
nju suparnikih teza. Vjerojatno je, dakle, primjerenije deklarativan zahtjev za
istinom shvatiti kao jo jedan eristiki trik. Krleina strategija obrane per fas et
nefas bit e ilustrirana njegovom uporabom vrijednosno optereenoga jezika,
uporabom ad hominem argumenata, banaliziranjem suparnikovih teza i argu-
menata (krenje naela milosra, zamjena teza) te uporabom argumenata ad
populum i ad verecundiam.

3.1. VRIJEDNOSNO OPTEREEN JEZIK
Stupanje u kritiki dijalog u pravilu podrazumijeva odricanje od izraza
koji sadravaju vrednujuu konotaciju (pejorativnih izraza i eufemizama).
Objektivna utemeljenost vrijednosti obino je sam predmet rasprave, pa njezi-
nim konotiranjem zapravo pretpostavljamo ono to tek treba dokazati (petitio
principii/circulus vitiosus).
U Krleinu polemikom stilu stalno je (kao figura misli) prisutna ironija. Na
njezinim se osnovama esto uputa u karikiranje protivnika koristei se, izmeu
ostalog, vrijednosno konotiranim izrazima. Uvodei itatelja u Moj obraun s
njima, Krlea pie:
Poslije gospodina Kalmana Mesaria pokuao je ponovno jedamput da
me raskrinka kao nemoralnu pojavu naeg javnog ivota gospodin Stanko To-
mai ... hotei da o mom knjievnom djelu kae posljednju i odlunu. Kako
meutim moje knjievno djelo za kapacitet gospodina Stanka Tomaia pred-
stavlja neprohodnu praumu pitanja, problema i pojmova, to se taj dragi eg-
zemplar nae slobodnosavjesne kritike u toj praumi izgubio, ne odcvrkutavi
217
svoje pjesme do kraja. Zapeo je (siromah) odmah na poetku. Trebalo bi da
odgovorim i tom slatkom kanarincu marksistike Slobodne misli, ali mi to
u ovoj knjizi, danas, iz obzira na tehnike razloge, nije mogue... (Krlea,
1988: 16).
Je li Stanko Tomai zaista slatki kanarinac i siromah, aljenja vrijedno
cvrkutalo, treba tek utvrditi raspravom, i to analizom njegovih teza i argume-
nata. Uporaba prethodno istaknutih naziva zaista nije prioritet unutar kritiko-
ga dijaloga. No, ovdje Krlea kao knjievnik vjerojatno zasluuje veu kritiku
blagonaklonost. Konano, polemika je knjievna vrsta u kojoj se tei obraniti
istina stilskim sredstvima knjievnosti (Bagi, 1999: 42-43). Tu je teko oe-
kivati strog i vrijednosno neutralan znanstveni jezik. U skladu s tim primjereno
je vrijednosno konotirane izraze smatrati problematinima u mjeri u kojoj im
autor pridaje znatnu argumentacijsku ulogu.
3.2. ARGUMENTACIJA AD HOMINEM
Prethodni je primjer indikativan s vie strana. Za poetak, to je nain kojim
Krlea uvodi itatelja u djelo te razotkriva autorovu opu argumentacijsku me-
todu. Ta se metoda upravo protivi cilju obrane istine i upozoravanja na mogue
neistine! I sam vrijednosno optereen jezik u funkciji je argumenta ad hominem
gdje se pozornost ne pridaje samoj tezi koja je sporna (u prethodnome sluaju
Tomaievoj tezi da je Krlea nemoralna pojava i slab knjievnik), nego se o
vjerodostojnosti (istinitosti) teze zakljuuje diskreditiranjem osobe koja je izrie
(Tomai je intelektualni siromah i cvrkutalo) (Walton, 1998: 24). Bagi
takoer primjeuje kako se Krlea umjesto racionalnoj argumentaciji priklonio
drugomu nainu monologizacije polemike, nainu gdje se protivnika od po-
etka tretira kao osobu s kojom se nedostojno sporiti... (Bagi, 1999: 195).
Krlea protivnike tretira kao dosadne, neobrazovane, glupe i laljive ljude
o kojima treba kazati upravo to ... kako bi ih se zasvagda uutkalo (Bagi,
1999: 195). Krleina opa metoda u potpunome je neskladu s okvirima na koje
se deklarativno obvezuje. Ona ak ne daje mogunost primjene temeljnoga
naela kritikoga dijaloga (tzv. naela milosra) po kojemu valja suparnikovu
tezu i argument tumaiti dobrohotno trudei se koliko je to mogue maksi-
mizirati smislenost i racionalnost. U sluaju primjene ad hominema, ne samo
da se teza/argument ne interpretira na spomenut nain, nego se s njom/njime
uope ne stupa u doticaj.
Krleino argumentiranje ad hominem u uvodu djela moe se tako pro-
tumaiti kao lukava strategija kojom itatelju vlastite teze u zaetku servira kao
pretpostavke i time ga pribliava svojoj poziciji prije negoli je uope zapo-
218
elo ozbiljno itanje. S druge strane, moe se prema Krlei biti dobrohotniji.
Mogue je, primjerice, tvrditi kako uvodni dio djela nije prostor za ozbiljnu
argumentaciju, nego iznoenje temeljnih teza koje e se argumentativno obra-
diti u sljedeim poglavljima. Krlea, prema tomu tumaenju, nije ad hominem
napao Tomaia, nego samo iznio svoju tezu (Tomai je intelektualni siromah
i cvrkutalo) koju e naknadno argumentativno poduprijeti. ak da se ovakvo
shvaanje i prihvati, ne e se mnogo postii u obrani Krlee. U tome argu-
mentacijskom dijelu, koji bi ga trebao spasiti od prozivanja za ad hominem,
Krlea se takvim argumentima upravo razbacuje. Da je pritom i svjestan nji-
hove problematinosti, pokazuje sljedei dio teksta u kojem Krlea opravdano
proziva Rudolfa Maixnera zbog ad hominem kritike svojega knjievnog djela.
to bi zapravo imalo znaiti da ve godinama imam ast da itam kako
se meni gospodin Maixner ruga da sam pukog podrijetla, da je za mene put
do gornjeg grada strm, da sam odrastao u kasarni, da nemam solidne nao-
brazbe, da sam kadet, da kao bivi buntovnik uivam blagodati graanske
udobnosti i tako dalje. Zar je to kritika moga knjievnog rada? ... U kakvoj to
vezi stoji s mojim knjievnim radom i kakvi su to argumenti koje poslije svoje
dvadesete knjige jo uvijek sluam: da sam prije dvadeset godina bio u kadet-
skoj koli? (Krlea, 1988: 51)
Takvo je ustrajanje na logikoj relevanciji (relaciji) legitiman potez. Upravo
zato moe zauditi to Krlea ve na istoj stranici na slian nain uzvraa Ma-
ixneru. Maixner se, naime, kao obian puanin nema pravo rugati i prozivati
Krleu zbog njegova pukoga podrijetla. Rije je o argumentu ad hominem
tu quoque (ti takoer). Dok je Maixner Krlein knjievni rad pokuao osporiti
njegovim pukim podrijetlom, Krlea je upravo primjerenost tog osporavanja
pokuao pobiti Maixnerovim pukim podrijetlom! Iako u ovom sluaju Krlein
ad hominem ne igra glavnu argumentacijsku ulogu (glavni Krlein argument
zapravo je legitimno prozivanje Maixnera zbog ad hominema), nego prije po-
mie raspravu s Maixnerove slabe argumentacije na Maixnerovo drutveno
pravo, on ipak donekle upuuje na metodoloku nedosljednost. Sredstvima
koja spoitava oponentima Krlea se bez ustruavanja koristi u afirmaciji vla-
stitih teza provodei u djelo dvadeset i prvi Schopenhauerov eristiki trik: na
protivnikov sofistiki argument moemo odgovoriti analizom, ali je bolje uzvra-
titi vlastitim sofizmom iste naravi (Schopenhauer, 2002: 38).
Jo oitiji primjeri Krleine ad hominem prakse pronalaze se u raspravi o
Maixnerovim stilskim i jezinim stajalitima. Kada se on, primjerice, zalae za
ljepotu dikcije smatrajui je zanemarenom u tadanjem kazalitu, Krlea navodi
stilske i jezine nezgrapnosti u Maixnerovu opusu odriui mu pravo da govori
o problemima ukusa i jezine pedanterije (Krlea, 1988: 74-75). Maixner misli
da je upravo on lino pozvan da prekori Narodno kazalite to zanemaruje
219
kult govora. A, s druge strane, netko tko trajno ivi u nemilosti dikcije, jezika,
govora i stila, to je Rudolf Maixner lino. Nepopravljivo je kod gospodina dok-
tora samo to da to njemu nikako nije jasno (Krlea, 1988: 67). Krlea, koji u
uvodu zabranjuje izricanje sudova samo ako su neistiniti ili nepismeni, trebao bi
se fokusirati na tezu da je ljepota dikcije u kazalitu zanemarena, a ne na dikciju
osobe koja je tezu iznijela. Jedno zaista nema logike veze s drugim. Moglo bi
se postaviti donekle zloesto pitanje: emu uope uvodno analitiko razdvajanje
istinosnog i jezinog aspekta kada Krlei izgleda oitim da nepismenost uvjetuje
neistinitost? Na stranu zloba, valja se dalje zapitati kakvim to primjerima Krlea
utemeljuje tezu o nepismenosti gospodina Maixnera. ak i ako je irelevantan za
konkluziju, vano je ispitati koliko je razlog sam po sebi utemeljen.
3.3. TAKTIKA NEOSNOVANOG BANALIZIRANJA
Kada suparnikove teze i argumente ne ignorira (ad hominem), Krlea ih
esto nedobrohotno tumai (kri naelo milosra) i razliitim nainima bana-
lizira. Fokus je uglavnom na jezinim nespretnostima. Jedan je od osnovnih
trikova kojima se slui pozivanje na fine razlike i viestruka znaenja, to od-
govara sedamnaestomu Schopenhauerovu savjetu (Schopenhauer, 2002: 36).
Nakon pozivanja na fine razlike Krlea je esto sklon ironinom iuavanju i
skakanju s jezine nespretnosti na sveopu besmislenost. Za prvu ilustraciju
takva postupka moe se uzeti jedan od primjera koji bi trebali upozoravati na
nepismenost Rudolfa Maixnera. Maixner tvrdi sljedee:
Ali mi bismo volili da zbog Dubravke uope ne bude nikakve proslave.
Nego da se ova igra neprestano, zajedno sa jo etiri pet drama novije knji-
evnosti koje sainjavaju na edan opsegom ali snaan vrsnoom nacionalni
repertoir. (Prema: Krlea, 1988: 69)
Krlea autoru spoitava moguu konfuziju u vezi s rijeju igra. Ta se rije
moe shvatiti kao pastirska igra (to Dubravka jest) ili prikazivanje predsta-
ve. Ako itatelj pomisli da je rije upotrijebljena u prvome znaenju, tada osta-
je zateen jezinom besmislicom. No, kakve to veze ima s Maixnerom? Njego-
ve su reenice sintaktiki zadovoljavajue, a znaenje njih i njihovih sastavnih
dijelova potpuno je jasno. Iako Krlea u svojim polemikama nudi i primjere u
iju bi se jezinu ispravnost dalo ozbiljno posumnjati, ostaje nejasno to nastoji
postii takvim navodima. emu ustrajati na primjerima koji samo krajnje na-
tegnutim i nedobrohotnim tumaenjima mogu imati nekakvu argumentativnu
funkciju? Ne samo da takve sklonosti nisu poeljne u kritikome dijalogu, nego
su prilino kontraproduktivne i s eristike strane jer jasno razotkrivaju slabost
neije pozicije.
220
Postoje i sluajevi kada Krlea tezu/argument oponenta ne osporava s je-
zine strane niti to radi potpunim ad hominem ignoriranjem. Katkad pozornost
posveuje sadraju i znaenju. To ipak nije jamstvo da u argumentaciji kree
racionalnijim putem. Njegove sklonosti uglavnom ostaju nepromijenjene. Krle-
a jednostavno pronae neki drugi nain za pogrjeno tumaenje i banalizi-
ranje oponentove teze, pri emu ini logiku pogrjeku zamjene teza (slamnati
ovjek). Kao ilustracija dostajat e sljedei primjer. Godine 1926. u Zagrebu je
gostovao beki Burgtheatar. Rudolf Maixner to je gostovanje popratio sljedeim
komentarom:
Kada bi se umjetnost mogla kretati u onoj eterinoj istoi u koju je ko-
ninsberki mudrac bio smjestio razum, radosno bismo pozdravili ovu predstavu
kao manifestaciju jedne visoke kulture. Ovako je pozdravljamo samo kao do-
gaaj koji e biti upotpunjen gostovanjima drugih, u prvome redu francuskih
trupa, nakon ega e se tek moi govoriti o meunarodnim gostovanjima na
zagrebakom narodnom kazalitu. (Prema: Krlea, 1988: 62)
Krlea ironino tvrdi kako je Maixner osporio injenicu da je gostovanje
bekog Burghtheatra bilo meunarodno. Maixner, prema Krleinu miljenju,
takoer smatra kako bi meunarodnost spomenutoga gostovanja mogao pri-
znati samo Immanuel Kant jer je smjestio razum u eterinu istou (Krlea,
1988: 62). Krleina interpretacija toliko je oito pogrjena i besmislena da na
nju ne treba troiti mnogo rijei. Dok se opaska s Kantom kao jedinim rele-
vantnim poznavateljem dravnih granica moe shvatiti kao nekakav pokuaj
postizanja persuazivnoga uinka apsurdom, Krlea je, ini se, prilino uvjeren
da Maixner gostovanje bekoga kazalita ne smatra meunarodnim dogaa-
jem. Kada jedan polemiar ne priznaje drugomu niti tako osnovno znanje kao
to je ono o pruanju granica vlastite drave, dokida se svaka osnova kritike
(racionalne) rasprave. Jasno je da gostovanje bekoga kazalita nije dovoljno
da bi se govorilo o meunarodnim gostovanjima u zagrebakome narodnom
kazalitu. Prilino je jasno da govor o neemu takvom podrazumijeva vei broj
meunarodnih kazalinih gostovanja i njihov kontinuitet.
Moe se pronai jo mnogo primjera neosnovanih banalizacija i sko-
ka u zakljuivanju kojim Krlea iz neije jezine nespretnosti izvodi potpunu
besmislenost nad kojom se valja iuavati. Kada Maixner slikovito govori da
je komedija Crkveni mi tkivo od kojeg se prave sajamske fotografije ne-
djeljnih parova, Krlea ga svisoka obavjeuje da se fotografije ne prave od
tkiva, nego celuloida ili papira (Krlea, 1988: 71). Kada Josip Horvat, tadanji
urednik Jutarnjeg lista, kae da su politiari najautentiniji reprezenti polari-
zacije narodne due, Krlea upozorava kako je polarizacija naziv svojstven
tehniarima i optiarima dovodei ga u vezu s titranjem svjetlosti, mikroskopi-
ma, galvanizacijom i akumulatorima (Krlea, 1988: 100). On za polarizaciju
221
narodne due, naime, nikad nije uo! Na stranu to to takav nain zakljuivanja
nalikuje argumentu ad ignorantiam (argumentu iz neznanja), neka se samo
istakne kako Krlea ostaje vjeran svojoj omiljenoj misaonoj figuri, parodiji. Su-
stavno karikira i pretjeruje na temelju sitnica, a izvre i izostavlja ono zaista
vano (kari, 2000: 127).
3.4. ARGUMENTACIJA AD POPULUM I AD VERECUNDIAM
Osim vrijednosno optereenog jezika, argumentacije ad hominem, kre-
nja naela milosra i zamjene teza u djelu Moj obraun s njima moe se
pronai jo argumentacijskih nepodoptina. Jedna je od njih i argumentum
ad populum (argument za puk). Njegova je karakteristika zasnivanje istinitosti
teze na popularnim i rairenim shvaanjima. Drugim rijeima, ako veina pu-
blike smatra da je teza istinita, tada je ona zaista istinita (Walton, 1998: 21).
Sljedei primjer funkcionira po opisanomu obrascu. Rije je o Krleinim razmi-
ljanjima koja su uslijedila nakon javnog govora u kojemu je prozvao tadanje
knjievne kritiare.
Odrekao sam toj kazalinoj kritici kompetenciju, da izrie svoje sudove
u javnosti, ne iz razloga to je sud te i takve kazaline kritike, nepovoljan
za moj knjievni posao, nego zato jer ti sudovi, izreeni u javnosti, izgledaju
upravo tono tako da im se osam stotina ljudi smije puna dva sata kao naja-
losnijim vicevima. (Krlea, 1988: 55)
Krlea se zapravo posluio jo jednim Schopenhauerovim trikom koji ovaj
naziva argumentom ad auditores: treba karikiranjem oponentove teze nasmijati
i pridobiti publiku i time oponenta dovesti u nezahvalnu poziciju (Schopenha-
uer, 2002: 42-43). Nakon to je u takvoj nakani uspio, Krlea reakciju publike
navodi kao jo jedan razlog za prihvaanje svoje teze. Od toga se sastoji argu-
mentacija ad populum. Ona je u najmanju ruku pretpostavka argumenta ad
auditores jer pridobivanje publike ne bi imalo smisla bez pretpostavke kako je
njezina naklonost relevantna za tezu. to je tu zapravo problematino? Ako se
Krlei poetno pripie dosljednost i pritom uzme u obzir njegovo uvodno pola-
zite (da odrie pravo izricanja sudova samo jer su zasnovani na neistini), oito
slijedi kako su istinitost teze i stupanj njezine prihvaenosti kod Krlee logiki po-
vezani. Problem je u neodrivosti takve pozicije. U kritikome dijalogu istinitost
teze smatra se njezinim objektivnim svojstvom koje, kao to ne ovisi o injenici
tko tezu zagovara, ne ovisi ni o kontingentoj injenici koliko ljudi tezu zagovara.
Nema niega nespojivoga u tome da istinita teza bude povlastica manjine.
Vrijedi naglasiti sljedee: argument ad populum moe se shvatiti kao pod-
vrsta argumenta ad verecundiam (argument iz autoriteta/strahopotovanja).
222
Taj drugi podrazumijeva pozivanje na autoritet kako bi se stvorio snaniji do-
jam da je teza obranjena/istinita (Walton, 1998: 27). Argument ad populum
zapravo je pozivanje na autoritet veine. Krlea se u svojemu polemikom djelu
poziva i na druge autoritete. Sljedei je primjer zanimljiv s vie aspekata. Ivo
Brli, tadanji kritiar Novosti, komentirajui Ledu upuuje na njezinu mo-
ralnu izopaenost. Smatra da je rije o erotskom defetizmu te se poziva na
Platonovo shvaanje nunosti ograniavanja umjetnike djelatnosti u idealnoj
dravi. Umjetnost bi trebala biti u slubi morala i ljepote. tj. odgoja due (Kr-
lea, 1988: 120-122). Krlea na takve primjedbe odgovara u svojoj ironinoj
maniri:
Kako sam se samo smio usuditi da se tako potpuno razularim pa da
kritiare itavog jednog grada na jednom javnom predavanju igoem kao
nepozvane i zlonamjerne neznalice, kada su to kritiari mustre gospodina dok-
tora Ive Brlia koji vodi nad pjesnicima nadzor s Platonom u ruci, citirajui
Sokrata koji je osuen na smrt zbog nemorala i, zgraajui se nad odvratnim
erotskim defetizmom, propovijeda ljubavnu pobjedu do posljednjeg daha.
(Krlea, 1988: 123)
Naelna argumentacijska strategija ponovno je, ini se, ad hominem. Ot-
kud Brliu pravo ita pisati o moralnim dimenzijama kazalinih komada kada
on sam citira Sokrata koji je osuen zbog nemorala. Krlea ne obraa pozor-
nost na istinitost Brlieve teze zato to sam Brli nije moralno kompetentan. O
slinoj je problematici ve dosta reeno. Zato je, meutim, Brli nemoralan?
Ovdje su Krleini razlozi prilino slabi. To to se Brli poziva na osobu koja
je osuena zbog nemorala ne znai da se poziva na nemoralnu osobu. Krle-
a, oito, Sokratov nemoral temelji na autoritetu suda koristei se time, prema
Schopenhaueru, jednom varijantom argumenta ad verecundiam. Je li Sokrat
zaista bio nemoralan ili je pak bio moralni autoritet ispred svoga vremena,
u najmanju je ruku otvoreno pitanje. (Zanimljivo je kako Krlea u ovom slua-
ju zaboravlja svoju sklonost argumentu ad populum i zanemaruje injenicu
kako se Sokrata, barem u kulturno obavjetenijim krugovima, ipak ee smatra
moralnim uzorom.) Uglavnom, stajalite da se pravo i moral obino preklapaju,
ali se rijetko kada poklapaju dobro je poznato. Krlea mu oito odrie svaku
vanost.
4. ZAKLJUAK
Polemika (kao knjievna vrsta) uvijek poprima dijaloku formu iako po
svojoj prirodi dokida smisao svakog dijaloga. Polemiari razgovaraju, ali se
pritom zaista rijetko uju; oni raspravljaju, a da zapravo nikad ne stupe u pravi
223
kontakt. Polemika funkcionira po naelu obrane vlastitih ili pobijanja oponen-
tovih teza/argumenata, pri emu se ne biraju sredstva. Stoga ju je mogue
jednaiti s eristikim dijalogom. Krlea pak, u uvodu vlastita djela Moj obra-
un s njima ne zagovara eristiki cilj pobjede u raspravi per fas et nefas. On
je zainteresiran za istinu i eli se obraunati sa svima koji ne dijele taj njegov
interes. Stoga je njegova argumentacija ocijenjena iz perspektive kritikog (ra-
cionalnog) dijaloga, dijaloga u kojemu se njeguju norme interpretacijske do-
brohotnosti, istine, jasnoe i najvanije logike relevancije (relacije). S te
toke gledita Krlea moe biti veliki polemiar, ali je narav njegove polemike
eristika. Postoji prilian broj argumentacijskih metoda koje ne stoje u slubi
istine i odstupaju od norme logike relacije, a kojima se Krlea sustavno slui.
Broj konkretnih instancija takvih metoda, primjera u tekstu gdje su nedoputene
forme uoljive, zaista nije zanemariv i sugerira da Krleu ne treba primarno
shvaati kao racionalnoga argumentatora.
Argument ad hominem zapravo je metodoloko polazite djela Moj
obraun s njima. Takav tip argumenta nije poeljan u kritikoj raspravi jer
se pozornost s istinitosti teze i utemeljenosti argumenta skree na karakter sa-
moga proponenta. Na problematinost se karaktera, koja je irelevantna za
tezu/argument, dodatno upuuje s pomou vrijednosno konotirajuih izraza
koji su kod Krlee uglavnom proeti ironijom. Takvi su problemi posebno vidljivi
u Krleinu razraunavanju s Rudolfom Maixnerom. U sluaju da oponentovu
argumentu pristupa ad rem, kada se usredotouje na sam sadraj, osnovna je
Krleina namjera shvatiti i prikazati ga to besmislenijim. Katkad sam sadraj
legitimira takvo tumaenje. No, esto upravo sadraj razotkriva svu neosnova-
nost Krleine parodije. Navoenje neproblematinih primjera i njihovo diskre-
ditiranje na temelju sitnih jezinih/stilskih propusta ili banalizaciju znaenja Kr-
lea esto argumentira zamjenom teza (slamnati ovjek). Konano, on je sklon
i argumentaciji ad auditores koja predstavlja malu eristiku igru s naklonou
publike. Naklonost publike pak nije nikakav jamac istinitosti teze i racionalne
utemeljenosti argumenta. Jasno je stoga da koritenje argumenata ad populum
i ad verecundiam takoer ne ide u prilog shvaanju Krlee kao istinoljubiva i
racionalnoga argumentatora. Sve to prije sugerira na to kako je Krlea zaista
dobro upotrijebio savjete iz Schopenhauerove Eristike dijalektike. To moda
ne treba ni uditi. Naposljetku, poznato je da mu je Schopenhauerov opus bio
blizak, a ini se da mu ni mentalni obrazac argumentacije ad verecundiam nije
bio stran.
224
Literatura:
1. Bagi, K. (1999) Umijee osporavanja: polemiki stilovi A. G. Matoa i M.
Krlee. Zagreb: Naklada MD.
2. Grondin, J. (2002) Predgovor. U: Gadamer, H. G. itanka. Zagreb:
Matica Hrvatska.
3. Krlea, M. (1988) Moj obraun s njima. Sarajevo: NIRO Osloboe-
nje.
4. Meyer, M., Carrilho, M. M., Timmermans, B. (2008) Povijest retorike od
Grka do naih dana. Zagreb: Disput.
5. Schopenhauer, A. (2002) Eristika dijalektika. Umijee kako uvijek biti u
pravu u 38 trikova. Split: Marijan tisak.
6. kari, I. (2000) Temeljci suvremenoga govornitva. Zagreb: kolska knji-
ga.
7. Walton, D. (1998) The New Dialectic: Conversational Contexts of Argu-
ment. University of Toronto Press.
Petar Bodlovi, Bol
225
FRA ANDRIJA RAJKOVI
Mlada misa. Piu nam iz Opuzena
od 15. o. mj. Kud e suza nego na oko.
Ova istina podpuno se je obistinila u ovoj
maloj varoici. Suza nam je poletila, i to
arka suza s oka naega. Rekao nam ovdje
mladu misu na Opuzenac vl. fra Andrija
R a j k o v i . Jo u djetinstvu svom od
dvie godine ostao bez otca i majke, pa
providnost Boja uzela osobitu skrb za
njega, odrediv ga da bude sinom dostojnim
sv. Frane. Odluke Boje providnosti se
izpunjaju, pa se i ova izpunila i on je ovih
dana na 11. tek. slavio prvu mladu misu.
Vas je Opuzen stoga gorio, a neka duhovna
mocija nastala je toga dana u cieloj Ne-
retvi. Nebrojeni narod doletio da prisus-
tvuje uzvienom inu, preko koga je vl.
o. fra Frano dr. Luci drao uzvieno
slovo, kojim je svakoga do suza ganuo.
Po misi bila je poast gosta, koji su stigli
sa svih strana. Ovo veselje zainjao je
prijateljski razgovor i arke nazdravice,
koje je svagda popratila vojnika glasba,
koja je naroito za to dola. Kae se,
da svaka novost za dva dana nu ovo
veselje nije tako. Ono e ostati svedjer u
naoj pameti urezano i svakom Opuzencu
biti e vazda najugodnijim predmetom misli
njegovih. Tom svetanom prigodom u
slavu mladomisnika izala je sliedea pjesma:
226
O. ANDRIJI RAJKOVIU
Prigodom prve sv. mise, koju Bogu prikaza
u Opuzenu , 11. sienja 1903.
Ideala na lagani krili,
Duh ti liee k nebeskoj plaveti,
Kamo ar tvoj uznosi je sveti,
Prema tajnoj, privlaivoj sili !
Prispio si k udjenome cilju,
Misli divnih, velebnome hramu,
Odbiv sretno ovozemnu tamu,
S tog duh ti se rastapa u milju!
Rie Oteva svjetlost sveg svemira,
Pred kim zemlje stoeri se tresu,
Koji bia u svem svom uresu,
Po svemiru mudro razredjiva.
Da nastavi ljudskog Spasa djelo,
Medj ljudima miljenike bira,
Stjegonoe da mu budu mira,
Vode k svrhi zadnjoj ljudstvo cielo.
Dobrota mu i nad tobom sinu,
Za svete te htjede obrat ine,
Da na tvojim rukam odpoine,
Dostojanstvu misnikom te vinu!
Zamjenik mu i ti si kod ljudi,
Zemlje griene posrednik i neba,
Angjeoskog razdjelitelj hljeba,
to viega da ti srdce udi! ?
Ded pristupi k nekrvnoj Golgoti,
Na svetomu prikai oltaru
rtvu njega po njegovu daru,
Za koju te on sam obrat hoti.
Pa sa mjesta toli uzviena,
Uzdigni mu srdcem molbu svetu,
Mladomisnim arom svu proetu,
Da od ljudi spadne griena mrena.
Neka glednu spram izvora Spasa,
Uzdah srdca sa usnam nek spoje,
Nek pripoje tvojim riei svoje,
Himna slave nek mu se oglasa!
227
I da tamu, to nam rod ovija,
Svietlim zrakam milosti raspri,
I nek lance, to nas pute, skri,
Sunce pravde nek i nas ogrije!
Da veselo to prije zazuja,
Radostnica pjesma uzkrsnua,
Ta molitva nek ti bude vrua,
Da zapjeva rodu: Alleluja!
Rajkovi, fra Andrija. Rodio se 5. travnja 1880. od oca Andrije i majke
Mare r. Lozina. Na krtenju je dobio ime Rade. Zareen je 21. prosinca 1902.
Mladu misu pjevao je u Opuzenu 11. sijenja 1903. Na sveanosti je sudjelo-
vala vojnika glazba iz Mostara. Bio je upnik u Sumartinu, Podaci, Rogotinu
i Gracu. Neko se vrijeme eksklaustrirao od godine 1921. 1923. i sluio
Rogotin kao don Rafael. Umro je u 47. godini ivota kao gvardijan Zaostroga
18. oujka 1927. gdje je i pokopan.
1
Na str. 75. i 76 don Jozo Bebi pie o izgradnji upske kue u Opuzenu
koja je dugo bila uknjiena na samostan u Zaostrogu.
Poto je kua bila uknjiena na samostan u Zaostrogu, on ju je god.
1910. svojatao. Stvar je neko vrijeme zaspala dok je god. 1926. fra Andrija
Rajkovi, gvardijan u Zaostrogu nije probudio. Parnica se pred crkvenim sudom
dugo potezala, dok nije odlukom sv. Rote u Rimu od 20. prosinca 1932. br.
1502 pripala u korist crkovinarstvu u Opuzenu.
Don Bebi u monografiji ne spominje fra Andrijine slube u Imotskom i
Podaci.
IMOTSKI
U razdoblju 1907.-1911. naoe se u Imotskom tri kulturna fratra: fra
Stanko Marui (iz Rogoznice), gvardijan, fra Andrija Rajkovi (iz Opuzena),
pomonik i fra Ivan Tonkovi (iz Podbablja), lan samostana. Odluie ostvariti
jedan mali muzeji. Dali su izra diti etiri mala ormara i u nj poloili ostatke sta-
rokranske bazilike koje je otkopao u Zmijavcima fra Ivan dok je upnikovao u
Zmijavcima, nu mizmatiku biskupa Vujia i neto predmeta iz neolita. Smjestili
su ih u hodnik koji vee sakristiju sa samostanom. Kasnije su ih otklonuli s tog
mjesta i stavili u prostorije biblioteke. O tome se kasnije nije vodilo rauna.
2
1
BEBI, don Jozo, upa Opuzen, Opuzen, 1983., str. 86.
2
Samostan i upa sv. Franje Imotski, Povijest samostana, Zbirka franjevakog samostana, http://www.samo-
stan-imotski.hr/index.php/o-zupi/povijest-samostana-i-upe i sline poveznice: http://www.modrojezero.org/docs/
etno/franjevci i etno blago.htmlhttp://www.imotski.hr/imotski.hr/samostanska-zbirka.htm
228
UPA PODACA
upna crkva Gospe od Pohoenja (Gospa od Milosra u Podaci) izgra-
ena je g. 1963. prema nacrtu arh. Ante Baraa, u Kraju gdje se narod dose-
lio iz Sela. Crkvu narod rado zove Gospa od Milosra. Crkva je niskogradnja
kvadratnog oblika. Crkva je slubeno proglaena upnom 1967., a Gospa od
Pohoenja zatitnicom upe. Na crkvu je stavljen krov tek za upnikovanja fra
Danke Glibotia (1991. 1997.). Do tada je na njoj bila samo betonska ploa.
Za upnikovanja fra Marka Bitange (1997. 2003.) na crkvi su zamijenjeni
otvori, uvedena je nova elektrina i zvuna instalacija, postavljena nova rasvjet-
na tijela, postavljena klima, ureen sanitarni vor, postavljen krov na sakristiju
i crkva obojana. U crkvi su kipovi: Bogorodica s Djetetom (1898.), sv. Josip
(1901.), sv. Ante (1917.)., Srce Isusovo i Srce Marijino (1918.). U crkvi je slika
Gospe od Pohoenja koju je nabavio upnik fra Andrija Rajkovi iz eke, a
dar je obitelji Mate panje.
3

3
http://www.franjevci-split.hr/index.php.
Marijana Franievi, Opuzen
229
OPUZENSKE SLIICE (2. dio)
KAMENI SVJEDOCI
Svaka naa stara kua ili zidina, bila na Vrtletini, Pjaci, Foi, Selu ili Maloj
riki, ima svoju priu. One su razliite kao to su prilike, nevolje i ivot. Postojale
su male kuice, sitni dvori, primjereni ranijem ivotu uz Neretvu. Rijetko su posi-
jane od Pjace do Sela i sline jedna drugoj kao jaje jajetu. Primjerice, prastara
odavno maknuta Populova kua na Pjaci, odmah pokraj crkve. Tu gdje je i-
vjela Ivara, poruena kua Mare Japirkovi eve, gdje je ivjela, bolje rei pati-
la sa svoja dva neaka Antom Popiem Pikutom i Jozom Prdom. Tu ve ruevnu
kuicu kupio je Nikica Mati Zlatan, poruio i napravio neto prema svojoj udi.
Jo je, nadajmo se, cijela takva kuica Mika i Mare Pecani pokraj upne kue
te Jerke Popia Pivue i na Dno sela, Tonke Grossa ate. Tim malim biserima
ranije neretvanske grae zajedniko je sve. Kuice su na kat s dvjema ili trima
malim ponistricama (prozoriima). Kamenim skalama ide se na balaturu i tu
je ulaz. Ispod volta je ulaz u konobu koja je zapremala sav prostor ispod poda
i tu je bilo sve to je potrebno za ivot teaka ili ribara. Na Maloj riki jedna je
takva dvojna kua. U svaki se dio kue ide posebnim kamenim skalama. To su
kue Ajduka, Stipe Fendije i Stipe Stevana Ae. Kraj Bepa Vitanovia jedna je
vea starina opasno napukla. Za nju kau da je nekad davno bila opina. Tu
je kasnije stanovao Ivan Vukosan Italija. Nasuprot ulazu i dvoritu u kuu Ljube
Stipania jedna je zidina takve grae kojoj se ne zna ni vrijeme ni vlasnik. Na-
alost, nijedna takva kua nije obnovljena, da se vidi umijee i mjera ivljenja
naih predaka.
Nakon tih malih cjelovitih kuica, jo prije Prvoga svjetskog rata, poelo
se ivjeti u velikim kuama (zgradama) s jo kojim katom vie. Tako je nastala
arieva kua, koja je svojom veliinom svima bila u susjedstvu. Ispunjavala je
prostor izmeu Vrtletine, Pjace i crkve. U njoj je istodobno ivjelo est obitelji,
a da jedna drugoj nisu smetale. Znamenit joj je glavni ulaz portun. Tu je za
kina vremena bilo sastajalite i igralite sve djece susjedstva. Osim lopte, tu su
poeli i prvi plesni koraci i poneke ljubavi. Stanari nas, radi velike buke, nisu
ba rado gledali. Nije poznato jesu li ti ljudi nekom plaali stanovanje. ini se
230
da nisu. Kako je koji rat ili prevrat zavravao, tako su se djelomino i stanari
mijenjali. Ta nekada arieva kua doimala se kao kakav termitnjak. Naposljet-
ku, kupio ju je Joze Franievi. Ni ta velika zdanja nisu izbjegla sudbinu male
neretvanske kuice. Pjaca je spala na desetak itelja, a Vrtletina na jo manje.


DID JERKO
U prizemlju goleme arieve kue, gdje je neko bila glavna kuhinja za
cijelu gospodarevu obitelj, odmah nakon rata, nakon to su otud otili Nijemci,
uselio je did Jerko Pecani sa svojom enom, babom Matijom. Meu etiri zida
prilino mrane i hladne prostorije donio je veliku starinsku postelju, dva crna
kantunala (ormaria) s mramornim ploama i kanciju (stalau). Prostor je bio
dosta velik, poploan velikim, od duge upotrebe izglaanim kamenim ploama,
a u desnom uglu bio je veliki komin, ognjite s napom za odvod dima. Osim
ulaznih vrata iz mranog portuna bila su jo dva prozora od strane Vrtletine.
Dakle svjetla, a pogotovu sunca, niotkle. Ne znam odakle su did Jerko i baba
Matija tu prispjeli, no itav taj smjetaj bio je najmanje za dva broja vei pa
tako mraniji i hladniji. Jednostavno, dozlaboga privremen. Izgleda da je tako
i nikako drukije moralo biti. Imali su sina jedinca Rajka koji je nakon propasti
NDH pobjegao u Junu Ameriku s jo nekolicinom mladih (Bea Ruianin,
Daro Rado, upan Ivo Rojnica i dr.). Vjerovali su u tu dravu iako je gotovo
svatko vidio da ona takva niti je mogla niti je smjela opstati. E ba radi toga,
mislei na svoga Rajka, baba Matija je didu Jerki neprekidno kljucala jetru.
Znala sam ja ta e i kako e sve to ispasti, ali meni nitko ne viruje. Makar, niti
je znala niti joj se imalo to vjerovati. Radi toga se did Jerko i nije puno sekirao.
Njemu je bilo najvanije da o sinu sazna bilo to. Stoga se i drao zajedno s
onima koji su prolazili slinu kalvariju: Jakovom Ruianinom Sisom, Filom Ra-
dovicom, Dinkom Kalfinom i tako. To mu je bilo mogue jer bi, kao nekadanji
mesar, uvijek naao naina da im sredi kakvu kozu ili kunjela. Kad se posao
dogovori, zamota did Jerko dva-tri noa u bijelu krpu i profesionalno krene.
Bio je zanimljiva izgleda i da su bila drukija vremena, mogao bi poput klauna
uveseljavati djecu. Niega rasta, elav, jedino je okolo glave imao neto dulje
bijele kose s isto tako, ali neto bogatijim, bijelim brkovima. Tako, na krivim
nogama i uistinu uvijek dobre volje sa stalnim blagim osmijehom ispod sijeda
brka, unosio je, a da nita ne kae, dobro raspoloenje i tamo gdje za takvo to
nije bila nikakva prilika. Kratko reeno, donosio je osjeaj privremenosti. Bio
je potpuna suprotnost babi Matiji. Znao je on kao i ona da za Rajkovu sudbinu
nikako nije mogao biti kriv jer Rajku je bilo dvadeset i osam godina i Jerko nije
mogao utjecati na njega, ali putao je da ga Matija kori, uga i da se jada. Bilo
231
joj je tako lake. Komu drugomu i tako nema priliku rei. Bog je i zato dao dva
uha. Na jedno ue, a na drugo je odmah vanka.
Did mi je Jerko bio blizak i drag. Mogao sam imati desetak godina. Viao
sam ga svaki dan, uvijek u nekom pokretu i poslu. Najee je to bilo pri otre-
nju noeva. Imao je okruglo pravo tocilo. Bilo je ugraeno na drveni sandui u
koji bi ulio vodu, da dodiruje tocilo. Okretalo se s rukom sa strane. Sjeo bi na
mali stoli i okreui jednom rukom, drugom bi brusio. Vidio sam da bi mu bilo
lake ako bih ja okretao, a on s obje ruke brusio, pa sam se pribliio i primio
ruku. Nije se bunio i tako je poelo. Idui put i meni je donio stoli. Bilo mi je
drago. Iako nije bio priljiv, volio sam mu pomagati. Jedno rano poslijepodne
s rive je pokraj nas prola raspjevana povorka sa zastavom. Na Pjaci su poeli
Kozarako kolo. Kolo je poveo Ante Bartulovi (poslije je radio u poreznom
uredu u Metkoviu) u velikim cokulama s podvijenim debelim arapama preko
njih. U kolo su se uhvatili: Ante Radi Tua, Joze Salacan Kvaka, Nikolaja, Zele
Ani, poneke drugarice i dosta drugog svijeta. Veinom su bili u ostatcima
odora koje su se na njima zatekle. Kolo se razigralo ivo i buno, a did Jerko
skupio je usta i obrve, izlio iz tocila vodu, sve pokupio i bez rijei kroz portun
otiao doma. Sinu se nadao, no nikad ga nije doekao.
Umro je jedne zime, najprije on, a u malo vremena za njim je otila i baba
Matija Jerkinica.

OPUZENSKI AKVAREL
Jure Salacan, visok, uspravan, nekako blijed i proziran, poslije deset go-
dina zatvora u Zenici vratio se doma, na svoje. Kua mu je bila odmah preko
eljeznog mosta, pokraj klaonice. U doba Nezavisne Drave Hrvatske bio je
opinski povjerenik, a i zemljoposjednik. Glavne uvjete za osudu je imao, a
za sve ostalo pobrinuo se narodni sud pa ga tih deset godina nije nikako
moglo zaobii. Vijest da se Jure vratio izazvala je meu narodom uglavnom
povoljne komentare. Jer seljak je bio, seljak je i ostao. K tomu, imao je nada-
leko poznat kazan za peenje rakije. U ljeto je doao, a do jeseni kazan je, sa
svim to usto ide, bio spreman. Sve je odmah dolo do uiju zainteresiranima,
posebno onima koji bi oko kazana sjedili, poticali vatru i ekali da procuri.
To su bili majstori, degustatori udrueni u tome uzvienu poslu, bez obzira na
rasu i vjeroispovijest. Dakle, u kasnu jesen te godine Jure je upravio da kazan
bude u punom pogonu, rasplamsao je vatru i poredao banke. Kao po kakvom
dogovoru ljudi su dolazili, no najprije oni iz daljega. Meu prvima bi se poja-
vio Branko Dujmovi Koli, invalid u desnu ruku s oslobaanja Knina, potom
Joze Kudin, islueni andar najprije stare Jugoslavije, a onda i NDH. Taman u
232
licu, sitna rasta, tako da mu se u doba njegova slubovanja kundak od puke
gotovo vukao po zemlji. Doao bi i Ivo Dujmovi uta, partizan prvoborac,
netom doao s Golog otoka radi Informbiroa. Bijel kao ovca! Zatim Ivo Butigan,
nekadanji pripadnik SS-a, ime Talaji, dobriina kojemu se stalno pripisuje
pripadanje ustaama, te Ivo Rado Kalfa, koji se nakon duga vremena vratio iz
talijanskog zarobljenitva.
Gledao je Jure stojei po strani ovu zanimljivu skupinu ljudi to se smje-
taju oko vatre u pokojemu komadu odore izgubljena rata. Svaki je ipak neto
dobio: netko u kosti, netko po kostima. Samo koju godinu ranije bili su na su-
protstavljenim frontama, vrebajui jedan drugoga na nian. Sada, evo, pobo-
no ekaju da procuri kap to ivot znai, preklapajui o vremenu i tegobama
te izbjegavajui i pomisao na politiku i nedavni rat iz obzira prema domainu.
No poslije nekoliko degustacija Joze Kudin, zaboravivi na obzir, upita utu
prvoborca: Isto me udi, Ivo, da su te, eto, tvoji sprdili na Goli otok. Uvik si
govorija o nekoj pravdi meu judima. Di to moe bit: ko je jai, taj tabai.
Joze ti si sluio svakakvu vlast i jopet, di si? Tu si di i ja. Nama se nikad nita
ne minja. Triba se znati sna. I da se jopet zakuva, nama se ne bi izbistrilo. Taka
je kurvanjska politika, ree uta. Tek se nekako sleglo, kad jedan iza kazana
ree da je proitao u novinama kako e Nijemci bivim vojnicima SS-a davati
debele penzije, nekih dvanaest tisua dinara. To unda ie i Ivu Butigana, on je
to bio, digne se Branko Koli. Ja sam izgubio ruku na Kninu i daju mi ijadu i
po dinara, a tebi e SS-ovcu davati tolike pare. Ko je unda izgubio rat? Da sam
na te naletija, ja bi ti sudija. Skoi se na njega Branko uarenom glavnjom.
Kad se i druga vojska uznemirila i nakostrijeila, uvidio je Jure da ne ide
na dobro. Ustao je, uspravio se iznad njih govorei blago, nizdlaku: Ljudi,
kasno je. Velika je no, triba i doma. Krenimo polako i s mirom, i jedan za
drugim krene na buru put mosta ta udna vojska, ostatci tuih ratova, pozdrav-
ljajui se s domainom. Bura je grizla, ali pomogla je razbistriti glave i smiriti
uzavrelu krv. Kad su stigli do mosta, mir se ponovno vratio.
OKOLICA NAEG MJESTA
Susjedna sela i zaseoci koji su se skoro u svemu naslanjali na Opuzen
rasprostranjeni su u brdima i njihovim podnojima naokolo Male Neretve i
njezinih odvojaka. Cijelo to podruje obuhvaaju upe Slivno i Opuzen. Ni-
zvodno Malom Neretvom susjedno je i najvee selo Podgradina. Ime je dolo
od utvrde Fort Opus, koju je tamonji narod zvao jednostavno Gradina. Nakon
Podgradine, dalje rijekom pa lijevo jarugama preko movara, dolazilo se do
podnoja brda. U podnoju je bila staza kojom se dolazilo do zaseoka upe
233
Slivno. Laite, prvi zaselak od Podgradine, jo je u upi Opuzen. Sve ostalo,
s lijepim selom Slivnom, ve je druga, slivanjska upa. Uokolo je bio veliki broj
sela, razbacanih i zabaenih i do njih se moglo doi samo kozjim stazama.
Od Prokopice uzbrdo dolazilo se u Glavice sa svojom skupinom kua: Zavala,
Ispod Stina, ipovac, Kupinovac, Morani Do, Vrteljka i Tutevac.
Nie Slivna prema blatu su Pinovac, Lovorje, Trn, Otok, Mihalj i na moru
lijepo mjesto Blace. Sva su ta mjestanca i zaseoci, kako nekad tako i danas,
upuena na Opuzen. Tu im je kolsko, zdravstveno, trgovako, administrativno
i kulturno sredite.
Opuzenci, kako to inae biva, uvijek su na itelje tih zaselaka gledali
nekako s visine. Radili su im zemlju napola i bili u svemu na korist pa moda i
radi toga. Zvali su ih posprdno, zajednikim imenom Brani, pa bili iz Zaablja
ili od Slivna. Na Podgradinjare se to nije odnosilo. Bili su blizu, drutveno bliski
te dobri ribari, teaci i pjevai. Ipak, u jednom su se potpuno razlikovali od
Opuzenaca. Voljeli su ijavicu. ijali su u velikim, grlatim skupinama, kad god
su za to imali vremena. ulo ih se nadaleko, pogotovu nedjeljom poslijepodne.
I Podgradinjari su na brane gledali svisoka, pa i podrugljivo, no oni se u tome
nisu dali smetati. Kud god da krenu, morali su proi kroz Podgradinu pa nisu
na svaku zapinjali.
Moglo ih se, izmeu ostaloga, prepoznati i po hodu. Budui da su uglav-
nom ili kozjim stazama, s kamena na kamen, tako su i po ravnici, iz navike,
drali visoki korak. Jo je poznata zgoda s Marinom Burelezom iz Glavica. Bio
je jako vrijedan i prostoduan. Jedan ga Podgradinjar, gledajui ga pokrpana s
torbom i brdskom iljastom motikom, upita: Marine, da ti moe biti, ta bi sada
najvie volio? Da mi se nakopat lipe prdine, ree Marin. Marin je mislio na
prinu (pijesak) jer njegova je motika redovito zvonila izmeu kamenja. Znalo
se to Marin misli, no radi govorne mane ostao je Marin Prdine.
ivot tih naih ljudi bio je iznimno teak. Ribariti nisu imali gdje, a ono
malo lazia, udolina, vrtaa i krapa bilo je mnogima daleko od kua. Udalje-
nost su mjerili oenaima ene, a muki cigarama duhana koje su sami motali,
najee u novine.
Bila je to potena eljad. Najvie su se bojali sue. Oni u brdu znaju
i zato, no ni velike kie im nisu bile drage. Odnosile su ograenu zemlju i
punile vodom rupe na stazama. U te bi rupe veer prije kie ubacivali vee
kamenje, da se kako-tako moe hodati. S nedjeljne mise rijetko bi izostali, bilo
u Vidonjama, Slivnu, Blacama ili Opuzenu, premda im nije bilo ni blizu ni pod
nogu. Pismenost je bila slaba. Kod mukaraca neto bolja nego kod ena. Svi ti
zaseoci nisu imali estita puta. Ilo se s kamena na kamen, a natpisa nije imao
ni jedan. Ni pote ni telefona pa ipak iz jednog u drugi vijesti su ile brzo i na
vrijeme.
234
Znalo se tko i kud ide. Taj, ako je potrebno, prima poruku i prenese, do-
slovno, onomu komu je poslana. Ljudi su ili, naravno, nakon svojega posla,
no poruku nisu nikako smjeli zaboraviti. To je bilo pitanje asti i ne pamti se
da je poruka zanemarena, zaboravljena ili krivo prenesena. Bio je to nepisani
zakon, kojega su se ljudi drali kao svetinje. Meu tim razbacanim zaseocima
znalo se tako i tko se rodio, tko umro, tko se eni ili komu je to izgorjelo. Taj
na svijet bio je meusobno udaljen, a u isto vrijeme, posebno u nevolji, blizu
i blizak. to je trebalo odjee, obue i posteljine, radili su sami. Isto tako torbe
i vree. ene su prale i gargaale vunu, prele, plele i tkale. To su radile cijelog
ivota. Ve kao curice za ovcama, najprije sebi, pa za udaju i darove, a po-
tom dokle god su mogle. Muki su oputile opanke te iz drva radile sve to je u
kui trebalo. Nonja im je bila zanimljiva i lijepa. Djevojice i djevojke bile su
obuvene u podaivenke (nazuvci podiveni koom) ili opanke. Bluzica je bila
bijela, demper svijetlocrveni, suknja plava od finijega tkanja, a arape bijele
pletene. Kosu su plele u pletenice. Na leima je bila prava neretvanska torba,
veliine prema uzrastu. Torba je tamnozelene boje, proarana bijelim, crvenim
i crnim nitima po irini, a tako uad za zatezanje i naramenice. Imale su po
tri kitnjaste rese s obje strane u crvenoj i bijeloj boji. Za hladnijega vremena
nosile bi dolamu (modrinu) bez rukava, do ispod koljena. Vunu ili tkanje bojile
(tangale) su same. Za posteljinu su imale tee biljce i neto lake sukanjce. Dola-
zak industrijalizacije i mogunost zarade donijeli su konfekcijsku robu i istisnuli
lijepe nonje. Bilo bi hvalevrijedno takav nain ivljenja izloiti u kojoj od naih
neretvanskih ustanova, kao spomen na mjeru, umijee i ukus naih predaka.
Neretvanski brdski zaseoci ocijedili su se. Tamo se vie ne ivi. Jo prije
Drugoga svjetskog rata u Crepinu su se uz rijeku spustili Utavci, Butigani, etke,
Burelezi, a poslije rata i mnogi drugi, sve tamo do Uplava, Buka i Grgurue.
U ona sela i zaseoke u brdima jo e ponetko stariji navratiti prije nego to ih
obuzme divlja smokva, draa, kupina i emerika, a ime im ne iezne.
ANKIN DUAN
Idui s rive uz Urlievu kuu i stari zid Boka Frania do nekadanje go-
stionice Bela Maka, dolazi se na proirenje, gotovo trg. Otud dalje prostor
se suava, pokraj Juraia (Peke) kue, pa se ta sva cjelina doima kao kakav
veliki eludac.
Na sredini je toga izduenog placa, izmeu Bele Make i Ive Rada Kal-
fe kua prizemnica brae Popia: Nikole (Vladike) i Jakova (Boria). U prvoj
polovini ivio je Jakov sa enom Ankom i djecom: Svetom, Rukom, Antom
i Senkom. Ta prizemnica (potleuica) smjetena je u sredini stare opuzenske
235
jezgre. Svima na pola puta. U polovini stambenoga prostora Jakovljeva ena
Anka otvorila je duan. Duan je glavnim, velikim vratima bio okrenut prema
ulici, kui Mare eve. Osim velikih vrata u Ankinu duanu sve je drugo bilo mi-
nijaturno. Od vrata do pulta bio je metar, od pulta do stalae drugi. U irinu je
iao do etiri metra. Za Ankino poslovanje to je bilo manje vano. Za skladite i
ambalau bilo je malo dvorite iza kue, gdje joj je ujedno i ulaz u kuinu, a za
pakiranje i slanje robe (najvie u Mostar i Sarajevo) bio je veliki prostor ispred
duana, sve do Romieve kue i Puzdrina vrtla. Tako je duan pulsirao i nadi-
mao se, ve prema godinjim dobima, te doivljavao svoje najsvjetlije dane. Za
redovite kune potrebe: sol, ulje, balini za lovce, petrolej, ibice, konac, igle...
U butizi je bilo dovoljno mjesta. Prodavala je Anka, onako usput, i vino na
litre i kvartie, ali iza zida, u kuini. Najvei zamah, pri kojemu je bio nuan
prostor ispred duana, bio bi krajem ljeta i poetkom jeseni radi pakiranja i
slanja voa i povra eljeznicom u Mostar i Sarajevo. To je radila u kompaniji
sa Stankom Radom. Prostor izmeu kue Mare eve i Romieve bio je ispunjen
robom u krtolima i velikim kofama, a prepakiralo se u gajbe od tanke daske,
uska dna i iroka vrha s poklopcem. Dvije bi se gajbe priljubile s poklopcima i
uvezale icom. To je bilo izvrsno rjeenje za prijevoz. Nisu bile preteke i ne bi
se oteivala roba (najee groe). Bio je to veliki posao i morao bi se brzo
obavljati pa je nekad radilo i po pet-est ljudi. Kad takva plima proe, Anka
bi se vratila mirnijoj trgovini. Otkupila bi koju kofu krumpira, kupusa, salate,
neto blitve, selena, petrusimula, pa sve do imula. Komu je bilo potrebno, toga
se u nje moglo nai, makar nije imala ni pedalj vrtla. Takvom je irokom po-
nudom za potrebe kue Ankin duan nadivio sve dotadanje trgovine: Josku,
Luku Dujmovia, Peru Tebaldovu, Matu Srena Teretnog i Ljubu Pekaruu s ba-
rakom pod platanom. Postao je (iako malean) ilava, elastina i nezaobilazna
ustanova. S onako velikim vratima bio je svima blizu, a nikomu na putu.
Dolaskom partizana i uspostavom nove vlasti duan se uzdrmao, ali je
preivio jer su bile vezane cijene s tokicama R1, R2, D2, G i slino. Dinara je
bilo malo pa je Anka radila na plamiak. Pomagala je UNRA, CARE i Crveni
kri i narod se potapao. to je nedostajalo po avovima, upotpunjavala je
Anka. Duan se gasio nije. U novome vremenu i takvim prilikama Anki nije bilo
lako. Stalno je ila za poslom. Na mua Jakova nije se mogla osloniti jer, koliko
se zna, nikad nita nije radio, pa je pomalo butigu preputala Senki. Iako s gr-
bom na leima, Senka je bila vedre naravi, vrijedna i susretljiva. Nita joj nije
bilo teko. Pjevuila je kroz nau kalu. Veselo se javljala ak i Kati Puzdrinici,
koja je ujutro bila ljuta na sebe, a popodne na se i na cili svit. Sjedila je na
svojoj balaturi u pletenoj stolici prekrivenih, paraliziranih nogu te jastrebovim
okom motrila svoj vrt ispred sebe i mali plac, sve do Ankina duana. Taj vrt s
236
njom, kakva je bila, bio je izvor svakodnevnih smutnji jer u vrtu bi se esto nala
ija koko, maka ili dijete radi lopte, to bi nju redovito jako razljutilo.
Senka je bila u svako doba vrlo usluna. I u neradno vrijeme bilo ju je
dovoljno zovnuti. Stizala je puno i vodila savjesno pa se duan kasnije zvao,
bez ikakva natpisa, U Senke.
Ta se trgovina, nakon dugih i upavih vremena, ugasila gotovo nepri-
mjetno. Sama od sebe. Ostala je jo preivjela vojska udovica. Anka je nad-
ivjela svojega Jakova, teta Stana svojega Matu, Zora svojega Viktora i Pera
svojega Nikolu Vladiku. Te etiri ene, susjede, iznijele bi mali stol i etiri stolice
te bi u smiraj ljetnoga dana zaigrale brikulu dok se god vidjelo.
Cijeli taj mali izdueni plac ispred legendarnog duana danas se zove
Piveva kala i pust je. Beznadno pust.
PAD ITALIJE I DOLAZAK NIJEMACA
U kasno ljeto 1943. zabavljala nas je slika na nebu iznad Opuzena. Bio je
to rat zrakoplova. Znali smo toliko da su se od juga pojavile skupine zrakoplova
i govorilo se meu starijima da su to ameriki zrakoplovi, a dolaze od talijanske
strane. Njima ususret ili su njemaki sa sjevera i iznad Jadrana. Jedni po dru-
gima praskali su od svake strane. Sve je bilo na velikim visinama pa Talijanima
protuzrakoplovni topovi nisu bili od koristi. Pogoeni zrakoplovi okrenuli bi se
na kljun s repom nagore i okreui se oko sebe padali u more. Gledali smo taj
nemilosrdan zrani rat i brojili padanja. Bilo bi ih katkad i desetak. Talijani su
nekako zanijemjeli osjeajui da im je tu negdje i kraj. I nisu dugo ekali. Pje-
sme i plesa nestalo je, a hrane je bilo sve manje. Ovladao je nemir, smuenost i
nemar. Kuhala se veinom samo ria, palenta koju su koncem rezali na kocke,
a tu i tamo nestala bi i ija maka. Mijenjali su pokrivae i drugo, to je god
ilo za kukuruz i bilo to jestivo. Iz tog je vremena i jedna zgoda. U razmjeni
dobara s Talijanima bio je aktivan i Stipe Ajduk Fendija. Kad ga je pri jednoj
pogodbi zatekla ena Bara, zovne ga prestraena: Stipe, Stipe, bii tua je to
vojska, ubit e te. Nato je Stipe umiri: Bene luda, zar ne uje da kae da je
padre Stipe?
S rive su skinuli svoju zastavu. Nas dvoje-troje malih zatekli smo dva sta-
rija talijanska vojnika kako ekiem i picom prave rupe u dnu kamenih kolona
za vezivanje brodova. Na nae pitanje zato to ine bjee im ak neugodno
odgovoriti: Dobiamo fare, dobiamo fare. U kasnu no stavili su dinamit i
kolone su odletjele u zrak. Za dan-dva najprije su nestali asnici, a potom je u
sumrak dola velika mauna te ukrcala i ono Talijana to je ostalo. Inae je tali-
janska vojska bila smjetena u barakama u Foi do Bajera. U te barake netko je
237
poslije potrpao nekoliko zarobljenih Talijana, ali i oni su nakon nekog vremena
pobjegli. Rasulo je bilo u punom jeku. Netko je zapalio na eljeznikoj stanici
tri vagona municije pa je praskalo, tretalo i gruvalo dan i no. U Veliku riku
pobacali su oruje, ali bez zatvaraa. Kroz mjesto su jurile isprepadane dvije-
tri njihove mazge. Sve je to na narod manje zanimalo. Traili su naputene
magazine i nali. U Domandia na dno Sela bilo je takvo jedno skladite i u
njega su provalili. Pokupili su to je god neemu vrijedilo. Naravno, hrane nije
bilo. Moda malo rie, no pokrivaa, vea, vojnih torbica, cipela i odora bilo
je u izobilju. Nakon nekoliko dana moglo se vidjeti naih ljudi u kompletnoj
talijanskoj odori. Talijanska okupacija ostavila nam je u sjeanje i teke zloine.
Pod Opuzenom su ispod topole u jednomu kuerku (pojati) zapalili ive oca i
dva sina Milolae. Jauci su se nadaleko uli. Spomen-kri sa zapisom govori
o tome stranom zlu. Nalazi se pokraj Velike rike u blizini mjesta tragedije.
Maricu i ker joj Lidiju Ere odveli su u blato iza Tisnoga, u blizini Joviinih
kua i brutalno ih usmrtili. Priao mi je Frane Medak iz Komina (nekadanji
nogometa Neretvanca) da su ga Talijani radi neke osvete konopom vezali za
eljeznike tranice. Bilo mu je tada esnaest godina. Frane je konop uspio
prekinuti i spasiti ivot. Taj prekinuti konop zakucao je iznad Gospine slike
vjerujui da se dogodilo udo. U potrazi za banditima, ali i odmazde zbog
nemoi, zapalili su Bainu. I dan-danas im se vidi nedjelo. Talijani su nam doli
s glazbom i zastavom, udomaili se, a otili sramotno.
Nekoliko dana nakon bijega Talijana, s prvim kiama, doli su nam novi
gosti. Preko gvoenoga mosta slila se na Pjacu sve do platana i gostionice
Mije Dropulia silna motorizacija. Nijemci. Nas nekoliko djece sjedili smo pred
crkvenim vratima i zaudili se tomu. Najprije su ili motorbicikli, pa trokolice,
zatim terenska vozila i na kraju kamioni natkriveni ceradama, puni vojske. Tu su
se zadrali dva-tri dana, zatim su otili. Dio je vojske ostao. Nijemci su smjestili
kuhinju u konobi Vuletia (tete Mae). Jedan dio zapovjednitva bio je prizemno
u arievoj kui s prozorima prema Vrtletini. To je sve bilo u neposrednoj blizini
nae kue. Drugi dio zapovjednitva u Omana, a trei u Foi, preko puta kue
Danice Markove (ispred velike lipe). Nisu se dugo gnijezdili, kao da su sve
unaprijed znali.
Drukiji su bili od Talijana, posebno to se tie kuhinje. Nas djecu naj-
prije je to zanimalo, no bilo nam je od male koristi. Ujutro je bio aj i crveni
putar, koji je svaki vojnik nosio sobom, a za ruak neka slatka raskuhana ria
sa suhim ljivama ili slino. Da je bilo neto drugo i drukije, jednako bi loe
proli jer je zapovjednik bio jedan sitan i otar SS-ovac, koji nam nije dao blizu
kuhinje. Tu u blizini, u arievu prizemlju bilo im je zapovjednitvo s jo dvoje-
troje asnika. I kuhari su ih se bojali. Zapovjednik je uvijek imao pletenu vrbovu
frutu (ibu) kojom se tuckao po sjajno uglancanoj izmi desne noge. Vojska
238
je odmah poela s vjebama. Postrojeni, po dvadesetak, stupali su, trali i na
zapovijed se liegen bacali na trbuh. esto i u lokve na Pjaci i Maloj riki. Na
Vrtletini bi zapalili veliku vatru te pjevajui koranice stupali preko nje. Kuhar
im se zvao Martin. Razumio je hrvatski. Rekao nam je da priemo kada na
vidiku nema toga sitnog SS-ovca. Dao bi nam cvibaka ili konzervu.
Odmah nakon dolaska Nijemci su na sve nae trupe napisali bijele bro-
jeve. Nije se smjelo nikuda otii trupom bez propusnice, a isto tako smo u
povratku morali pokazati taj papir. Za Malu riku nadzor je bio u kavi podno
Podgradine. Tu su napravili betonsku straarnicu s terasicom do vode. Preko
puta te straarnice, u brdu, ukopali su tunel s ulazom i nakon stotinjak metara
izlazom. Tu su drali oruje i streljivo. Njemaka vojska inae nije imala do-
ticaja s domaim stanovnitvom. Ujko Pero mi je priao da su doli u Laite
(zabitan zaselak), otvorili svoje zemljovide i znali imena svih brda i sela raz-
bacanih naokolo, kao da su tu ivjeli godinama. Na naoj rivi, nedaleko od
ferala, u predveerje, danima su haubicama gaali Runjake preko Velike rike.
I tu je bio poneki njemaki vojnik iz naih krajeva. Jo je na klesanome kamenu
debeloga zatitnog zida od poplava urezano DRAGO TROK. Rekao nam je
da je iz Ozlja, a da Runjake tuku jer neto moraju initi, no ne zna zato kad
tamo nema nita. Zbog neke odmazde Nijemci su 16. listopada 1943. Opuzen
i okolicu zavili u crno. Objesili su 16 ljudi. Svake je godine na taj dan misa za
pokoj dua.
Iz dva-tri radijska ureaja danomice su tretale koranice, a izmeu toga
i gromoglasni Firerovi govori. Posijali su strah i s njim se ivjelo. Ipak, iako s
brojevima na trupama, propusnicama i stalnim kontrolama, narod se branio i
nalazio utjehu u pjesmi i humoru. Slutio je da to tako ne moe daleko. Svaka
sila za vrimena. Pjevao je svijet katkad i od muke. Idua godina nakon njihova
dolaska, 1944., upamena je po lovu na ljude. U pripremi su Nijemci imali ka-
mion natkriven ceradom. Kad bi se tko neoprezan izmeu osamnaest i ezdeset
godina starosti ukazao na vidiku, iskoila bi dva vojnika, svili nesretniku ruku
na lea i ubacili ga u kamion te ga potom odveli u radni logor u Njemaku. Taj
je lov trajao gotovo cijelu godinu. Na svoje sam oi vidio kako se to dogodilo
Nikoli Popoviu Vladiki. Odveli su ga. Nije se od svojih ni oprostio. Nakon
malo vremena ena Pera mu je rodila dvojke: Maju i Davora.
Na Gospu blagovijesti, 25. oujka 1944., umro mi je aa. Doao je iz-
muen s Romanije gdje je bio u rezervi i nakon dva-tri tjedna umro. Pitao sam
majku to mu je bilo i od ega je umro, na to mi je turo, kroz pla odgovorila:
Od svakoga zla i muke. Dola je skoro sva rodbina. Ostavili su neto pomoi
u hrani. Ja sam mu bio u sprovodu. Sestra je bila malena. Majka ga je dugo
oplakivala.
239
Kine i glibave jeseni te godine, s juga od mora, ukazala se skupina zra-
koplova. Njemaki kuhar Martin skupljao je i pritezao opremu. Pitao sam ga
zato to ini. Samo mi je tiho i kratko rekao da zrakoplovi nisu njihovi i da
moraju odmah ii. Pokupili su sve i u rano jutro nestali. Prestale su otre, su-
lude vjebe i gromoglasni urlajui govori s razglasa. Sve su bunkere minirali.
Njemaka je vojska sa svojim asnicima otila zauvijek. Moda je ponetko i
zaalio za Talijanima, ali za Nijemcima sigurno nije nitko. Ostalo je sjeanje
na sablasno vrijeme vjeanja i lova na ljude.
PARTIZANI
Nakon odlaska Nijemaca ostali su ustae, andari i financi. Po svemu se
vidjelo da je toj dravi doao kraj. Ustae su se razularili, pili te tu i tamo pone-
to zapalili. Pogotovu u Mihalju.
Ono partizana to je bilo blizu ve je preko noi dolazilo u mjesto. Poneki
bi se popeo na kakvo uzvienje i drao vatreni govor. To nije nikad dugo trajalo
jer bi se za njim zaletjeli andari, a on bi nestao meu svijetom. Poeo je i bijeg
istaknutijih nacionalista i njemakih dounika i simpatizera.
U proljee etrdeset i pete, po kinom danu, u mjesto su uli partizani.
Gledao sam ih iz konobe kako, bez buke i pjesme, prolaze u stroju. Bila je to
zanimljiva vojska kakvu do tada jo nismo vidjeli. Bili su veinom u opancima,
a od odore nosili su kako se tko snaao. To su bili dijelovi odjee gotovo svake
vojske. Pokoji je imao kapu partizanku s tri roga, a drugi ilterice ili eire. Svi
su nosili petokrake, raznih veliina. Odmah su postavili svoje strae. Sjeam se
da je most uvao neki Zlatki, Slivanjac. Na Pjaci gdje je bila brijanica bio je
Narodni odbor. Bilo mi je zanimljivo vidjeti da su neki mladii iz ranije ustake
mladei doli naoruani kao partizani. Za dan-dva iz Vidieve tvornice na
Pjacu su donijeli bave s marmeladom i demom, otvorili ih i svatko je mogao
uzimati dok god ima. Sve je bilo drukije, jedino je glad, odmah s proljea,
bila jednaka i stalna. Bila je nestaica svega. Pomo u hrani, a poneto i u
odjei, slali su UNRA, CARE i Crveni kri. Sve to nije bilo ni izbliza dovoljno
pa je nova vlast pribjegla prisilnom otkupu. Odnosili su sve. Vunu, meso, ito i
svega drugoga jestivog. Mi djeca snalazili smo se kojekako. Jeli smo sve to se
nalo u polju a da je bilo jestivo, no najvie smo se hranili murvama. Domai
majstori i pituri odmah su poeli ureivati kolsku zgradu (nau staru kolu).
Tako su stolari Boko Dropuli Mebel, Mate Radi Babiar i ime Bijeli Belj
dotjerivali vrata i prozore, a pituri Ante Radi Tua i Jakov Jela iz Metkovia
sve su ofarbali. Do poetka rujna kola je bila kao nova. Skupili su svu djecu
raznih uzrasta, rasporedili u razrede kamo je tko spadao i napunili uionice.
240
est punih uionica po pedesetak aka doimalo se kao kakav golemi mravi-
njak. Moja je vrsta krenula od drugoga razreda. Dobili smo tanke poetnice.
Zvale su se Zrno znanja. Preko velikog odmora davali su nam u lonie mlijeko i
u ruku nitu kruha namazanog margarinom. Odmah iza kolske zgrade barba
Tome Nikoli imao je lijepi vonjak s breskvama, ljivama, jabukama i trenja-
ma. Temeljito ga je ogradio, no voe nije uspio doekati ni sauvati. Kad mu je
sve to dojadilo, polomio je kolce s ogradnom icom viui na sav glas: Ulazite
kurvina dico, vae je i bilo, te od vonjaka digao ruke.
Jednoga jutra doao je nadzornik kole. Svako dijete je pitao to su mu
roditelji po zanimanju. Ja sam rekao to to sam znao. Otac je bio domobran, a
majka ide na ornatu (na nadnicu). Nije mu bilo drago uti aino zanimanje
pa je brzo preao preko toga i nastavio ispitivati druge.
Kao i kod uspostave NDH, opinski je balkon opet doao u puni pogon.
Zaredale su povorke sa zastavama i grlatim, preivjelim transportnim radnici-
ma. S balkona je grmjelo o novom ivotu i srei, a iz svjetine na Pjaci uzvikivale
su se parole ivio ovaj ili onaj. Na kraju okupljanja sve se zavravalo s Ko-
zarakim kolom. Poela je izgradnja tvornice. Gradila ju je veinom omladina
uz pokojega majstora zidara. Udarniki. Nagrada je bila noenje udarnike
zastave na zavretku radnoga dana. Povorke i govori bili su svakodnevica, a
tokice i provizacija ivot. Djeca su, osim kole, bila preputena sama sebi.
Tko je imao kravu ili kozu, imao je svoj dio odgovornosti. Ja sam, poput vei-
ne, pazio kozu. Gdje god je majka radila na nadnicu, ako je postojala ikakva
mogunost, dovodila bi mene i sestru na veeru, tako bi se i mi domogli sigur-
noga obroka. Jednog dana bila je kod Ante Juraia Peke. Dok su ugovarali
posao, ree mu majka: Ou, strie Ante, samo nemoj prije veere dugo moliti
Boga jer me ekaju gladna dica. Peko bi to uvaio. Majka je bila iznimka i
svoje jelo smjela je odmah odnijeti doma.To majino nadniarenje trajalo je
cijelu vjenost. Nou je umorna tukla utrnutim rukama o postelju, a sutradan
ponovno. esto je pobolijevala, no nije se mnogo alila. Bila je vrsta, ali takvo
je ivljenje esto bilo iznad njenih snaga. Katkad bi rekla: Da je i za poko-
ru, puno je. Kako je dola iz brda u tu nau praznu kuu, eljela je poneto
okrenuti nabolje, ali dalje se od motike nije moglo. Svoja ili tua, motika je
bila neizbjena. S Opuzenom, a posebno s Opuzencima nikad se nije mogla
potpuno poistovjetiti.
To je preutno preputala meni i sestri, no kad bih poeo izmiljati sve i
svata da ne odem u Crepinu kopati, stisnula bi zube ljutito govorei: Opuzen-
ino, isti si aa!
241
PARTIZANSKA NARODNA VLAST
Iz brijanice na Pjaci gdje je bio Narodni odbor preli su u zgradu opine.
Stare papire ranije vlasti odnijeli su na ufit, kancelarije izmeli, zalijepili natpise
i uselili. Prvi predsjednik bio je Jure Dujmovi Lula. Lula je bio na stari zna-
nac iz partizanskih dana po Dragaama i Crepini. Svratio bi katkad u vrijeme
rata s trupom i pukom k nama na batinu. Bio je dobriina i potenjak, ali i
zanesenjak boljevike provenijencije: Radi to i koliko moe, uzimaj to i ko-
liko ti treba. Nepismen kakav je bio, bezrezervno i bespogovorno vjerovao je
u Lenjinov nauk i Staljinov SSSR. Smatrao je da meu ljudima sve u red dovodi
posluan rad. Prvi njegov projekt bio je veliki javni zahod navrh mjesta, da
narod ima gdje otii kad pripne, a ne kojekuda. Na tu i sve druge akcije iao
je uvijek prvi s lopatom na ramenu. Naa je majka s njim imala tekih razgovo-
ra. Doula je da e na Barbeti pokraj Uplava dijeliti Vidievu zemlju i od tada
mu nije dala mira. Sva njegova uvjeravanja da mi imamo u Crepini i da ona
nema snage sve to obraivati nisu pomogla, pa joj je dodijelio dva variaka
(1000 kvadrata). Usput joj je govorio i o novoj vlasti, pravdi i pravednosti. To
je majka nekako odsluala, ali kad je poeo o jednakosti meu ljudima, majka
se ustoboila:
Ajde kvragu, di to moe biti da e svi biti jednaki?
Lulaeva uprava nije bila duga vijeka. Izbio je Informbiro i progoni na
Goli Otok. Lula se u tomu nikako nije mogao snai.
U gostionici Mije Dropulia pod platanom, poetkom ljeta etrdeset i deve-
te, sazvali su sav narod na demokratsku odluku. Jedina toka dnevnog reda
bila je smjena predsjednika opine Jure Dujmovia. Pred skupljeni puk izaao
je Luka Dujmovi. Govorio je otprilike ovako: Na predsjednik opine drug
Jure o nekim veoma vanim stvarima ima svoje vlastito miljenje. On je neiji
elemenat. Mi stojimo vrsto uz naeg druga Tita. Na dosadanji drug Jure je
staljinist, a mi neemo ni pod iju izmu pa ni rusku, itd. Nakon male stanke
ispali Luka: Tko je zato da smijenimo Juru Dujmovia? Nastao je dugi muk.
Kad je Luka ponovio pitanje jo dva puta, javio se Jure Gnje Bunjevac. Luka,
ta nas pita? Kako ste ga metnuli, tako ga i dignite. Nakon jo malo govora
Juru Lulaa su skinuli, iz partije ga izbacili, a onda su poele sve njegove nevo-
lje i tragedija. Doli su novi kadrovi koji su znali znanje. Poneki i iz prijanje
carevine.
Gospar je Ivo Vidi, industrijalac u svojoj tvornici za preradu rajica, za-
poljavao tridesetak radnika Opuzenaca. Toliko je i obitelji ivjelo od rada u
tvornici, sve do dolaska nove vlasti. Onda su mu sve to nacionalizirali (oduzeli).
Gospar Ivo je sve to primio s filozofskim mirom znajui da bi sve drugo bilo
gore. Sa svojom sitnom enicom, babom Anom, preselio se u Jurinovia kuu,
242
ispod platana. Iako je bio u svemu izopen iz drutva, novine je itao redovito.
Bila je to Borba, uglavnom s dugim Titovim ili ilasovim govorima. Naa
bi majka katkad pomagala babi Ani u poslu i nas je vodila sa sobom. Tako
sam bio svjedokom njena razgovora s gosparom Ivom. Vidjevi ga kako opet
ita novine, upitala je: Kad uvik itate, recite mi ta tu pie? Hoe li poskupiti
kruh?
Ne znam Matija, ree.
A oe li biti rata?
To ne zna ni onaj ta dri timun, odgovori gospar Ivo.
Ajmo dico a! Sa je ita zna, ne bi dospija ovdje di je sad, ree potiho
majka i pokupi nas. Nije ni slutila da gospar Ivo nikako nije mogao bolje proi.
IVOT NA TADANJI
Sve se moe rei samo ne da je u naem mjestu falilo ivosti. Povorke,
govori i kozarako pomalo su jenjavali. Narod se okrenuo sebi i svojoj nevolji,
sasvim prema talijanskoj izreci: Guera e Guera. Chi vince, chi perde. (Rat je
rat. Netko dobije, netko izgubi). U opuzenskom sluaju najbolje su proli oni
koji nisu imali to izgubiti. Spremni za svakodnevne mitinge marirali su kroz
mjesto s pjesmom Radnika zastava se je razvila i tako to. Ljudi od zanata
radili su svoje: Ante Mili i Tonko ota (Grossi) radili su nove i popravljali
stare postole. Postolar je bio i Mijo Dujmovi Mikofo, a zvali su ga i Mejo.
On je razvio svoj nain poslovanja. S praznom bi vreom u rano proljee i
kasnu jesen iao u Podgradinu, pa bi od kue do kue sakupljao i punio vreu
raspalim postolima te po dogovorenom vremenu vraao popravljeno i odmah
naplaivao. Koliko god je bila nestaica novca (dinara) Mijo s naplatom nije
imao problema. Naplaivao je gotovo u svemu jestivom: slanini, faolu, ulju,
panetima kruha i drugom.
Boko Dropuli Mebel uzeo je za egrta Veljku Gnjea Kesia i u konobi
stare Populove (sada sruene) kue, na Pjaci, pokraj crkve, otvorio stolarsku
radionicu. Tu su Boko i Veljko radili i pjevali. Bokova ena, teta Mara, tada je
bila nosea pa je pjesma ila: Tvrdo drvo, otra pila, rodit e mi Mara sina.
Mara je rodila ker Danicu. Hvala Bogu ree Boko i okrene neku drugu
pjesmu.
Mate Radi Babiar radio je u drvu, ali i bukao. Veinom na terenu niz
Malu riku.
Ante Vitanovi je u svojoj kovaiji na Maloj riki radio uglavnom za potrebe
naih teaka (motike, kose, badilje, a i osti).
Toma i Ivan Popovi Mezanac radili su izvrsne trupe i lae.
243
Za motore, bicikle, puke, ali i svu drugu mehaniku bio je zaduen legen-
darni Ante Ere.
U zidariju se razumio gotovo svatko. Znamenit je Jerko Popovi Kumi.
Radio je taj aljivina svata, ali i zidao. Kad je na groblju u sv. Roka zidao
nekomu grobnicu, ljudi koji su ga zatekli u poslu vidjeli su da tedi na cementu i
vapnu te ga ukorili. Na to im Jerko odgovori: Odavde nije nijedan utekao, pa
ne e ni ovaj. Garantirano.
Ante imi Krla bio je nadaleko poznat po popravcima lumbrela. Kakvi
klijenti, takva i zarada. K njemu se ilo iz nevolje, a zarada mu nije bila spo-
mena vrijedna. Od nekoga drugog posla nije bio. Volio je baciti sa svojim
drutvom koju na karte.
Svoju sirotinjsku kuicu napunio je djecom, ali o njima nije razbijao gla-
vu. ena mu Marta, koliko god je bila brina, kraj s krajem nikako da sastavi.
Jednoga dana uzme malu Mariku (od nekoliko mjeseci) u naruje i stavi je
nasred kartakog stola u gostionici. Evo ti je. Misli se za nju. I tvoja je, ree
i ode. Ante otrpi podbadanja svojega drutva, uzme malu i odnese je doma.
Martin upad nije mnogo pomaknuo ni promijenio stvari jer Ante je i dalje do-
lazio na svoje staro mjesto, a osim lumbrela drugo mu nita nije zapinjalo za
ruke.
Opuzenskim, kao uostalom i svim drugim seljacima u Neretvi, bilo je teko.
Ranije su radili na svome i po svome. Za svoje potrebe sadili su i sijali
to im i koliko treba. Sada ih je pogodila kontrahaa. To je, kad se bolje vidi,
jednostran ugovor s dravom i po cijeni otkupa koju odredi drava. Morao
se saditi pamuk i, zbog nove tvornice za preradu voa i povra, rajica. Sve
ostalo, u minimalnim koliinama. Malo i nita. Otkup je bio povezanim cijena-
ma. Dakle, neto novca, a neto bonova. Bio je to grom iz vedra neba. Ljudi su
vritali i rugali se, ali saditi se moralo po naredbi. Stari Rade Rajkovi Rao u
kui je imao tri skojevca: Miu, Antu-Crnog i Petra, no nita mu to nije pomoglo
pa je od muke propjevao:
Mila moja majice
sadit emo rajice.
A da bude vea muka, dadoe nam i pamuka.
Sinovi su ga uutkavali, no pjesma je ula u narod.
Slina se stvar dogodila ivi Salacanu. Imao je dva sina prvoborca: Jozu
zvanog Kvaka, zbog u ratu ranjene ruke, inae osnivaa opuzenske glazbe, i
drugog, Antu Popa, prvoga direktora Radio Dubrovnika. Otac ivo bio je radi-
evac od roenja, teko se mirio s takvim odredbama, no nije si mogao pomoi.
Za nae domae prilike bio je zemljoposjednik, divan ovjek, otvoren, poten i
veseo. Sa svojim bi teacima nedjeljom nakon mise zapjevao:
244
Slava mu, slava mu
Stipanu Radiu naemu
I bit e mu slava
dokle je Hrvata.
Zahvaljujui pjesmi i davanju redovine upnome dvoru, nikad ga nisu di-
rali, no pamuk je morao biti!
Trupa i motika ponovno su uzeli maha. Put Crepine bi kao u ona doba
vozili stari Gajto Gaparevi, Josip Dujmovi, Luka Radi sa enom Anom,
Dobrila Kolinica, Mi, Mate Dujmovi Bata, Ante Patuljak (Topi), brat mu Tadija,
stric Stipe Popi i brojni drugi.
Rade (Rao) Rajkovi nije ba bio brz za motikom. Ustao bi kasno, kad
je sunce ve
visoko, iziao na kalu viui: Mare, opremaj me!
Stari Pivua, kao teak, ali i lovac, uzeo bi sa sobom u trupu puku i psa.
Kad ga je s bajera vidio Tome Dundi, doviknu mu: Tako Bog zapovida. Sav
rod u jedan brod. Pivua mu nije ostao duan: teta da mi nisi malo blie, da
ti veslom poravnam te konjske zube.
Svi su oni trupama morali proi pokraj Marina Tutavca u Luki na dno
Podgradine. Marin nikako da krene pa bi ga poguravala ena Lucija: Ajde,
Marine, kreni, kasno je. Kako je on jo otezao, Lucija nadoda: Ajde vie, ve
su svi odavno proli.
Jesu li svi?upita Marin.
Jesu, jesu, samo se tebi ne da.
Unda dobro, ali ja u se zato najprvi vratit, ree joj Marin.
Znam, sriu ti ava odnija, odvrati Lucija i odgurne mu trupu.
GARDEROBA
Nitko ti ne vidi ta si pojeo, a svaki ta nosi, naa je domaa izreka.
U Neretvi bi se ve od pola veljae sa sakom i noiem ilo po ledinama
trait kostri, uanicu, lobodu, divlji luk i mrkvu. Ilo se u pari. to je dan vie
duljio, bilo je lake preivjeti. Za djecu se trebalo snalaziti, a to je bilo tee.
Ipak, narod se snalazio.
Crveni kri je slao. Naravno, ne prema eljama i uzrastu, no na takvo se
neto nije ni pomiljalo. Bila je to noena odjea i obua amerikoga kroja,
broja i boja. to bi tko pri podjeli dohvatio, nije isputao, sve da mu ruku ree.
Nakon podjele mijenjalo se izmeu sebe.
Ono to je bilo ba dobro i od neke vrijednosti ostajalo je ispod banka.
Tako je bilo uvijek i u svemu. Uzimalo se meu svijetom kao normalna stvar. I
ti bi sebi, jel tako!
245
Djevojicama bi zapala koja dulja roza haljina na volane, lakirane cipele
ili jakna, a deki su nosili uistinu svata. Poneki vojniku, ameriku utu jaketu,
s depima do pod koljena, hlae su se kratile prema visini, a na irinu se nije
niti se moglo gledati. Bilo ih je ak svilenih, kao za spavanje. S cipelama je
bilo svakakvih nevolja. Cokule jesu bile muke, ali su u njima djeca alosno
izgledala. S gumenim gamaama bilo je i gore. Nas nekolicina nosili smo ak
i tikle. Ja sam imao plutarice i s njima sam dobro proao. Vjeko Ruianin
(Papiga) nosio je, kao i Tome Dujmovi (Prce), lakirane crne cipele sa tiklom
i kad vie nisu mogli hodati, tiklu bi jednostavno odrezali. Ni tako, s prstima
prema nebu, nije im bilo lake. Vito Filipovi nosio je, kao i ja, plutarice, a Ante
Kljue ako galae na kope. Tako obuveni ak smo igrali krpaa (nogomet s
krpenom loptom).
Djeca koja su imala mamu krojaicu bili su sretnici. Njima bi staru odjeu
izvrtali naopako ili bi prekrajali po mjeri, no takvih je bilo zaista malo. Odjea
i obua poela je pomalo (reklo bi se stidljivo) dolaziti i u duan. U duanu je
tada radio Milan Nikoli (legendarni bek Neretvanca). Platno je bilo na metre,
a na red se ekalo do duboko u no. Cipela bi dolo vrlo malo. Moda pet-est
pari na cijelo mjesto. Milan se u toj podjeli morao snalaziti. Napisao bi na
ceduljice brojeve, dodao stotinjak praznih cedulja i bacio meu gomilu ispod
prozora Smiljana Zrnia. Srea je htjela da sam i ja uhvatio cedulju s brojem.
Dakle, postole. Neto malo je trebalo doplatiti, ali u tokicama.
Mate Ivanievi, Milna, Bra
246
NO VINO, NO SLANINA,
GET BACK TO HERCEGOVINA
(nekoliko slika s tursko-mletake granice)
Pojam granica obino asocira na neto negativno: granice slobode, gra-
nica ljudskog ponaanja, granica dobra ukusa, ogranienost u razmiljanju,
granice u sportskim rezultatima, granica svemira
Ali, od svih granica, najvie me vrijea ona izmeu Dalmacije i Hercego-
vine, ona u Gabela Polju ili na Crvenome Grmu. Granica koja je plod tursko
mletakog zuluma, kako zapisa Vlado Pavlovi, ili apsurd svih apsurda koji dijeli
jedinstven hrvatski prostor. Dok se Europa ujedinjuje, dok se ire transregionalne
suradnje, ovdje se gradi novi zid, Berlinski, Kineski ili izraelsko-palestinski.
TO IMA EINSTEIN S GRANICOM U GABELI
Noima sam gradio misli provirujui ispod odrnje prema zvjezdanomu
nebeskom svodu razmiljajui o raspravi izmeu Einsteina i Sittera koji je ra-
zvijao teoriju o svemiru koji se iri. Einstein je rekao: pomisao da Svemir nema
granice, da se iri, iritira me (This circumstance irritates me. To admit such
possibilities seems senseless.)
Moje vjebanje misli kroz nepredvidivu prozranu utu dubinu Svemira,
djela Boga sveprisutnoga, i pokuaj skiciranja neke vlastite teorije prostora i
vremena, to sam namjeravao slagati u Zagrebu, ranila je prizemna, prljava
svakodnevna ljudska tema: granica u Gabela Polju.
TO JE SVEMIR PREMA JEDNOMU NEPRIJAVLJENOM SIRU
U autu na zadnjem sjeditu u vreici Jura shopa odloen je jedan sir vita.
Mladi ga graniar otkri, pa ponosno ode do efice carine. Eto ih skupa pa pri-
jete prijavom, a ja im kaem da mi je to jelo za put do Zagreba.
247
Uzaludna pria eni koja uva svoje radno mjesto i (selektivno) radi svoj
posao: Gospoo, od Zagreba do Trebiata plaam gorivo 1000 kuna. Znai,
dravi dajem 500 kuna, od toga plaam i carinika i policajca, pa 400 kuna
cestarine, jo prijeti pokoja kazna za brzu vonju, pretjecanje Sve isti dr-
avni prihod. Zar sam sve to potroio da bih vercao jedan sir? Jedva sam se
izvukao.
Einsteina je iritirao Svemir koji se iri, a mene Hrvatska koja se skuplja.
Jedna kavga na granici vrati te u svakodnevna prizemna taljiganja kroz hrvat-
ski jad i politiku kratkovidnost. Mjesecima nakon toga nisam mogao povratiti
nadogradnji svoje teorije, razmiljanju o nastanku Svemira, Velikom prasku,
tamnoj materiji i energiji, analogiji makrosvijeta i mikrosvijeta, a bio sam na-
domak Nobelove nagrade. Sve se uzburkalo u nemiru granice i zabranjenoga
koluta sira. Ustvari, pao sam na kolutu sira.
LOVCI NA VINO I SLANINU SPASITELJI HRVATSKE

Koji mjesec iza toga slina slika. Ba po najveem zvizdanu carinik me
na Crvenom Grmu zavirkuje kao da nosim kokain, opijum. Dok zavlai ruke i
prevre robu, propituje nosim li suho meso, vino, rakiju, imam li svjeega mesa.
A pokraj auta proe krava, mae repom, pase osuenu travu, mue, ode ona
iz Hercegovine u Dalmaciju bez veterinara i pedicije, bez papira Ode 300
kila svjea mesa i muhe zundulje, a nitko da okom trepne.
ovjee, ja sam hrvatski dravljanin, svoje sa svoga nosim sebi
Nita, ne moe, napisat u prijavu, vrati nazad kako god zna.
A tamo u apljini, pa i po cijeloj Bosni i Hercegovini police su pune hrvat-
skih proizvoda, a ja ne mogu u Hrvatsku kilo peka prenijeti
Ne bez veterinara, deklaracije, prijave, carine
Pa tko se ikad zarazio pekom i sirom? O, ludih li granica!
Nisam ja to propisao, samo radim svoj posao
Kau, da su te slike svakodnevne, letjele bi pancete u more, izlijevale bi se
pletare vina, pokazivale bi se braniteljske iskaznice, ali nita ne pomae.
KAKO SARMA IDE BEZ CARINE U UNIJU
Sasvim druga slika na Bregani kad su seobe Hrvata na skijanje u Austriju.
Na granici beskrajne kolone automobila ulaze bez problema u Europsku uni-
ju. Carinici mau rukom, policajci nakratko pogledaju papire. Njihovi carinici
putaju u Europsku uniju cijele kolone, stampeda, skijae i neskijae, s prtljani-
248
cima punim lonaca sarme, peka, vina, luka... Misle: koliko e nam ovi ostaviti
para, nismo ih ludi vraati, usporavati, eto im njihovu sarmu.
Kad se Hrvatska, pretpristupnim pregovorima i ucjenama izmodena, pri-
kljui eljenoj uniji, ljudi uz granicu, roditelji carinika, policajaca ne e moi ni
litre vina prodati, a ne e im biti kriva blatina ni ilavka ni kija, nego maarske
cisterne pune vina po est kuna, hladnjae pune jeftinijeg mesa..
OPET SADE DUHAN
U Hercegovini je ista slika: ljudi bez posla, osiromaili, nema vie velikih
njemakih plaa, nema socijalistike industrije, pala poljoprivreda, uvozi se sve
i svata i odasvud. Toliko jadno da opet sade duhan. Ali kiju progone kao u
stara vremena oni starojugoslavenski andari i komunistiki filanci, u Hercego-
vini SIPA, a na tursko-mletakoj granici carinici. Ne do Bog da ti nau kiju u
kutiji za koulje, ljude vode u Split u prun kao da prenose uran za atomsku
bombu. A EU nas tape po ramenu.
Dobra je ona srpska koja vrijedi za nas: Koga ponese potok, ne treba mu
reka.
Zacijelo emo se svidjeti Europi, kakvi smo dobri graniari, njihovi janji-
ari. Nitko iz politike ni rijei da se oivi bar transregionalna suradnja izmeu
Dalmacije i Hercegovine.
ADMINISTRATIVNI HRVATI I NEKI POLITIKI TREBERI
Piem pismo Ministarstvu financija. Odgovara mi direktor carine i alje
taj odgovor svim carinarnicama, no pasarn, najvie pet litara vina, no sir no
slanina, back to Hercegovina, ali po njemu, eto, krivo je Ministarstvo poljopri-
vrede koje propisuje pravila unoenja.
Ja mu odgovaram da sve to mogu nai i na internetu, nita mi novo nije re-
kao, ali osim zakona postoje i nepisane upute, tolerancija, politika mudrost,
prosudba. Ta tema ima politiku teinu, to su sudbinska pitanja za jedinstven
hrvatski prostor, a ne samo politiko-trebersko odraivanje zadatka za Europ-
sku uniju. Jer, da je po zakonu, pola bi stranih turista koji su napunili prtlja-
nike i kamp-kuice bilo vraeno s hrvatske granice nazad u eku, Austriju,
Madarsku. Nose vino, mineralnu, toaletni papir, salamu, jaja. uje se kako
neki stranci nose i ive kokoi nesilice pa u kampovima imaju svoja jaja i meso.
Naa ih carina i ne pomilja pregledavati. Prolaze ko po loju. Zatim piem pi-
smo Ministarstvu poljoprivrede Nitko se ne javlja, nitko ne odgovara.
249
E blago pticama nebeskim, lete gdje se sjete, za njih nema granica, razno-
se bez problema i ptiju gripu. Da je Gabela prva crta obrane Hrvatske, bilo bi
podnoljivije, ali naalost su Gabela i Crveni Grm zadnje crte obrane Hrvatske,
domovine koja se skuplja prostorno i slabi demografski.
Ostaju nam sitni nervozni sukobi izmeu ljudi na granici, hrvatskog iv-
lja uz granicu, carinika ili policajaca i dubinskih kontrola. Nosi li sira, peka,
vina, ne do Bog pruta Nitko ne pita ima li haia, marihuane, nosi li tisue
eura u Hrvatsku. Kojega li apsurda? Moe prenijeti legalno osam tisua eura
koje vrijede kao pedeset pruta ili pet tisua litara dobra vina Nosi, nitko te
ne pita, eure od njemakih plaa i mirovina, eure iz Meugorja.
AMERIKA: SIDA DA, KULEN NE
Za utjehu ima neloginosti na sve strane: poznanik bio dobio vizu i puto-
vao u Ameriku, ali na granici opet jaka kontrola, otisci prstiju, skidanje cipela
i arapa, ne moe unijeti kilo pruta ili sira. Uz njega na carini prolazi ta-
mnoputi Nigerijac bez ikakvih zdravstvenih pregleda. to su ti ljudska prava!
Mogunost da ima neizljeivu sidu velika je, a ako je ima, geometrijskom e
je progresijom posijati kao smrtnu prijetnju po Americi. On ode, skoro bez
zaustavljanja. Poznanik me upita: Ta tko se otrovao naim prutom, pancetom
ili kulenom?
Pitaj efa carine u Zagrebu, ministra poljoprivrede, pitaj hrvatske carinike
u Gabeli ili na Crvenome Grmu.
Zbog te granice ne mogu razmiljati o Einsteinovoj granici svemira, a jo
manje o svojim teorijama svemira. U to troim svoju energiju? Ve snuden
dovravam pjesmu jada Juga za nepoznati blues band: No vino, no slanina,
get back to Hercegovina
BLUES S GRANICE
No vino, no slanina, get back to Hercegovina (Nobody loves me but my
mother)
Niko ne voli kao moja mater
Niko ne voli kao moja mater
Stavila je vina i slanine
Iz mijeha sira s planine
Kad sam na Crveni Grm doo ja
Kad sam na Crveni Grm doo ja
250
Carina ree mi engen, staj!
Stop, staj, daj, auto otvaraj
Nije engen nego Red Bush, why
Ovo ti je granica
Ovo je Europska unija
i zato auto otvaraj
gdje ti je deklaracija
ovo nije regulacija
ovo je racija
bilo bi ti puno puno puno bolje
i na Gabela Polje
Orah ili Gabela Polje
A rov sam kopo ja
Osijek, epikue, Vukovar
I bio sam im dobar
Eto to mi je domovina
No vino, no slanina
Get back to Hercegovina
Vino, prut i slanina
Vrati s mirisom dima
Orah, Gabela i Crveni Grm nam je sudbina
Zurck nach Hercegovina
Nitko ne voli kao moja mater
Kaimir Vranki, Zagreb
251
DA SE NE ZABORAVI
Svako mjesto, svaki grad mora imati svoja sjeanja, a to su ljudi koji ih
pamte, o kojima govore i piu. Oni su podsjetnik protiv zaborava.
Ja sam Neretvanka iz Opuzena. Pogledam li oko sebe, vidim najprije Ne-
retvu, rijeku uz koju sam rasla i odrasla, koja mi je ivot obiljeila. Zatim vidim
prekrasnu zelenu dolinu oplemenjenu do mora. Gledam djelo ljudskih ruku pa
osjeam i znoj i umor neretvanskih poljoprivrednika. Gledam prekrasnu dolinu
bremenitu plodovima u svakomu godinjem dobu, zelenu, udljivu rijeku boga-
tu ribom i tradicijom i vidim Boju ljepotu, pa mi se ini da vidim savrenstvo.
Sve je to to vidim moj zaviaj, to je neto to je moje, to mi pripada i emu
pripadam srcem i duom.
Teko mi je zamisliti nekoga tko ne bi volio svoj zaviaj, svoje mjesto,
kulturu svojega mjesta povrh svega jer je svaki pojedinac lan te kulture koja
je naslijeena od predaka i koja se ostavlja u zalog i naslijee buduim nara-
tajima, da je uvaju, paze i nadograuju. Samo emo tako uvijek biti i ostati
svoji na svome.
Teko je pronai bilo koji kraj u Lijepoj Naoj, a da nisi vidio ili osjetio dah
ljepote, dah kulture stoljeima naslonjene jedna na drugu.
Teko je govoriti o kulturi, a ne izgubiti se u rukavcima njezine ljepote. Je-
dan je od najvanijih rukavaca te bogate kulture i jezik, odnosno govor. Njime
kazujemo tko smo i odakle smo. On je osobna iskaznica kraja iz kojega dola-
zimo i kulture koju nosimo od roenja. Negdje sam proitala i citiram: Zdanja
nestaju u ruevinama, iva bia pretvaraju se u prah, godina odnosi plodove
u nepovrat jedino rije ostaje, prenosi se s pokoljenja na pokoljenje snagom
neunitivog spomenika.
Moj je Opuzen prekrasan gradi u srcu Donje Neretve, jedinstven po polo-
aju, po arhitekturi, po kulturi, a posebno po govoru. Opuzenski je govor bio i
ostao ikavski. On se ak razlikuje i od govora kakvim se govorilo u Podgradini,
iako za nju moemo rei da je sastavni dio Opuzena bez obzira na to to da-
nas pripada drugoj opini.
Prisjeam se zgode iz osnovne kole kada je moja uiteljica Urica Batini
poslala jednog uenika iz Podgradine da neto donese (ili pomakne) s prozo-
252
ra u razredu koji se nalazio na prvomu katu kole. Kada je uenik doao do
prozora, uiteljica ga upozori rijeima: Pazi da ne padne!, a on odgovori:
Paja san ja i s vee visine pa mi nije nita bilo. Mi Opuzenci nikada ne bi
rekli paja, nego pas dugim naglaskom na a. Drugom je zgodom na pi-
tanje nastavnika iz biologije: to se nalazi u utrobi arana? uenik takoer iz
Podgradine odgovorio: U utrobi arana nalazi se mijurak. Mi ne bismo rekli
mijurak nego miurak. Koliko mi je poznato, danas tih razlika vie nema.
Idemo li od Opuzena i Podgradine nizvodno prema Uu razlike su vee
i izrazitije, poglavito meu stanovnicima koji su doselili iz Slivna Ravna. U tim,
kako mi kaemo, donjim krajevima prevladava ijekavica s primjesama nekoga
neobinog lokalizma. Dok mi ikavci jesti kaemo ist, oni kau ijest. Umjesto
uzmi ili jamij, kako smo mi znali govoriti, oni kau namij, umjesto toliko i ovliko,
oni kau tiko i viko itd. Doseljenici iz Slivna Ravna ne kau ni sidi ni sjedi nego
sedi, ne kau ni lipe ni ljepe nego ljeve itd.
U opuzenskomu govoru gube se H i LJ, a zamjenjuju ih glasovi Vi
J. Tako umjesto jegulja kaemo jeguja, umjesto ljubica kaemo jubica (bez
obzira na to je li rije o cvijetu ili o osobnomu imenu), umjesto juha kaemo
juva. Ljubav je jubav. Ljepota je lipota. Hrana je rana. Hercegovina je u naemu
govoru Ercegovina, hvala je fala, hou je ou. Ne pitamo: Hoe li doi?,
nego: 0 do? Ne kaemo kruh nego kruv. Isto tako slovo ili glas M na
kraju rijei zamjenjujemo glasom N. Ako opuzenskim dijalektom piemo ili
govorimo, onda piemo ili govorimo npr. iman, neman, jesan, nisan, ujen,
vidin itd. Osim toga, u opuzenskome govoru ima mnogo romanizama i poneto
turcizama, dok u ostalim mjestima toga ima malo ili ih uope nema. I u tome je
razlika u govoru izmeu Opuzena i ostalih mjesta u dolini Neretve.
Veliku brigu u koli zadavali su nam i glasovi i koje smo mi Opu-
zenci, za razliku od ostalih Neretvana, jako teko raspoznavali.
Ovim nekim primjerima razlike u govoru izmeu Opuzena i ostalih mjesta u
dolini Neretve nisam ni htjela ni eljela umanjiti vrijednost neijega govora.
Dapae, dok smo mi Opuzenci gotovo zaboravili na stari opuzenski govor, u
mjestima nizvodno od Opuzena i Podgradine nai Donjani, kako ih mi zove-
mo, jo uvaju svoju kulturu i tradiciju. Svaka im ast.
Opuzen, kao poljoprivredni centar Neretve(sjetimo se PIK-a NERETVA),
razvijao se i irio urbanistiki. Nicale su velike stambene zgrade u koje su se
useljavali doseljenici iz svih krajeva Lijepe Nae, a najvie iz Bosne i Hercego-
vine. Bilo je tu mjesta i za one podobne. Ne ljutim se ja na to. I nije mi zbog
toga ao, ali stalno se pitam kako to da se ti doseljenici nisu prilagodili, odno-
sno stopili s domaim stanovnitvom, a ovdje ive ve 20, 30, 40 i vie godina.
A mi? to smo mi napravili? Mi smo se njima prilagodili. Izgubili smo se ne
samo u vremenu i prostoru, nego i u govoru. Eto, to je ono to me boli jer svaka
253
ona naa stara rije budi u nama sjeanja, neke dogaaje, neke osjeaje, a to
je temelj narodnog identiteta.
Jezik se, dakle, mijenja ovisno o strukturi drutva i prilagouje se norma-
ma ivota, a, kao i veina stvari, podloan je promjenama i zaboravu. Upravo
stoga elim zabiljeiti neke rijei kojima su govorili nai stari, koje su, moda
zaboravljene, izile iz uporabe ili su izumrle s predmetima koje su imenovali.
Ovo piem da se ne zaboravi.


254
A
ABAK tablica mnoenja
AJ A idi, odlazi!, ali i potvrda da se neto dogodilo
kao u onoj pjesmi Aj a, volin te kao da hoe
rei gotovo je, volin te
AFAN nesvjestica
AFIT stanarina
AFITAT iznajmiti komu stan
ALAVIJA ne poznavati dobro, kao npr. Ja nju alavija i ne
znan
AKOTAT pristati brodom ili nekim drugim plovilom uz
obalu
ANELETO lepravo, odnosilo se to i na odjeu
ANTIKNO staro, staroviko; antikni ljudi su ljudi starih na-
zora, odnosno starih pogleda na ivot
ANKOR sidro
ARIVATI stizati, dolaziti
B
BADILJ vrsta lopate
BAGATELA mala vrijednost
BAGAA prtljaga
BAKANE niske gumene cipele
BALATI plesati
BALANCA vaga
BALATURA balature imaju stare kamene dalmatinske kue
kakve se danas vie ne grade; kamenim skaln-
ma uz kuu dolazilo se do terasice ili balature
na kojoj se nalaze glavna ulazna vrata kue;
na balaturi su bili pitari s cviem, to su bile ce-
respanje, garofuli, barbaroa, gospina cavata,
provislo, sparoga itd.; ispod balature ili volta
bija je prostor iz kojeg se ulazilo u konobu di su
se uvale namirnice, suvo svinjsko meso i vino;
ispod volta su i klape znale zapivat curama se-
renadu
BANAK klupa za sjedenje, klupa u crkvama za molitvu,
ali i tand na trnici ili ank u gostionici
BANDA jedna strana trupe ili lae; nekad su te lae ili
trupe bile prekrcane teretom pa bi judi rekli da
255
je ukrcano do na prst bande; isto tako, ako bi
se tilo kazat da je neto s druge strane neega,
reklo bi se s druge bande
BANDIRA zastava
BARABAN izrezbarena iba od vrbe ili funje obino u obli-
ku spirale koje smo nosili na misu na jednoj cr-
kvenoj sveanosti pred Uskrs; kada bi pop reka
Prvi put na barabane, mi bi onim barabanima
mlatili po bankima, malo po banku, malo vie
po glavi onoga isprid sebe, a najboje bi proa
oni koji je bija zadnji jer njega nije ima ko mla-
tit
BASETAN nizak rastom
BATINA imovina naslijeena od predaka
BAVA povjetarac; ovaj se izraz upotrebljava liti kada
pritisne vruina, a nema nikakvoga vitra da
malo razbuca ili razladi zrak; tada se kae da
nema bave
BAUL drveni sanduk u kojemu se uvala roba, neke
kune potreptine koje su se uvale pod klju-
em
BAVERIN podmetak koji se stavlja bebama pod vrat dok
jedu, piju
BEKINA koa
BELEGIJA brus za bruenje koje su judi nosili sa sobon
kada su ili kosit travu pa je tribalo naotrit kosu
za koenje
BEREKIN vragolan, nestaan djeak; berekin je i zajedljiv
ovjek, lukav, sklon ironiji, ali nije zao
BEIKA kolijevka
BAKOT dvopek
BETEK pribor za jelo
BETIMATI psovati
BETIMADUR psova
BEZERINA maska za makare
BIERIN aica za pie likera ili estokih pia
BIVE arape
BIJA cjepanica za loenje vatre
BLEKA blato, glib
BJANKARIJA otpremnina za mladenku
256
BOKUN komad
BOKUNOVI ovjek koji voli dobre komade mesa ili ribe
BONAGRACIJA nosa zavjesa
BORA torba
BOTA val
BRAOLET narukvica
BRBONJAT putati mjehurie pod vodom
BROKVA avao
BRONZIN lonac s poklopcem i rukom
BRUKIN etka za ribanje podova napravljena od metla-
a
BRUNE akne, vrkice na licu
BRUTULIN posuda s rukom za prenje sirove kave
BUBETATI tui, mlatiti
BUCATI uzburkati
BUCANJE udaranje po vodi kada se bace mrie za ribu jer
bi se tako lake ulovila
BUGANAC ozebline na prstima
BUKA emajlirani loni s rukom
BUKVICA oitati kome bukvicu, ispraiti koga rijeima
BULA markica za pismo
BULENTIN poruka na papiriu
BUMBAK pamuk
BUMBITI piti, ali ne samo vodu
BUNJITE odlagalite smea
BURA drveni sanduk trokutasta oblika s rupicama u
kojima se uvala jegulja u Neretvi
BURDIATI hodati lijevo-desno; jedrenje uz vjetar
BUTARGA riblja ikra
BUTIGA trgovina, duan
BUTA kuverta za pisanje
BUTINA enski grudnjak
BUTRA I PERO dralo i pero za pisanje
BUA rupa
BUETA rupica za dugme
C
CAKLO staklo
CAVATE kune papue
CIMA konop za privezivanje brodova
257
CIPAC dugi drveni tap na koji bi se natakle osti kojima
se lovila riba; potkoljenica
CITO uti
CRNILO tinta za pisanje
CUF vrsta frizure kada se kosa malo podigne iznad
ela
CUKAR eer
CUKARIJERA posuda(uglavnom porculanska) u kojoj se dri
eer

ANGRIZAV zajedljiv, svadljiv, mrzovoljan
AKATI jesti neto zrnato (npr. groe)
APATI uzeti na brzinu
ARA izraz kada se oblaci polako razilaze, a nebo se
poinje vedriti
ATRNJA bunar za kinicu
EREK batak od peradi
EVUJA mali grozd groa ili otkinuti dio veega
grozda
IKARA alica za aj, kavu, mlijeko i sl.
IKOLADA okolada
ILOPEK izraz kada sunce ljeti jako pee
IMAVICA stjenica, ali i izraz za jako dosadna ovjeka
IVARE drvena nosila s bonim stranicama i etirima
rukama za noenje tereta
OREG kvrga na glavi od udarca
UNJKA njuka
UVIZA lani izgled
UKTER slastica od kuhanog mota, brana, mljevenih
bajama i mirodija

AKULA tra
AKULANJE ogovaranje, ali i neobvezan, spontan razgovor
ER ki
IMBILUK prozirna, lagana tkanina (til) nad krevetom radi
obrane od komaraca
IVERICA glava (pogrdan izraz)
258
D
DATIT teko disati zbog fizikog napora, dugog hoda-
nja i sl.
DEMEJANA vea staklena opletena boca
DENTIJERA zubalo (umjetno)
DENJATI SE udostojiti se
NE DENJATI SE nee s nama jer misli da je bolja od nas
DERNEK sajam vezan uz crkvenu sveanost, u nas je to
sv. Stipan
DEPET inat
DEPERATI SE ljutiti se
DETUKO iznenaditi se
OSTATI DETUKO ostati bez rijei od iznenaenja
DEGRACIJA ILI PEGULA nezgoda, nesrea
DINDRLE djeje hlaice s lastikom oko nogavica, majke su
ih same ivale
DIENJ kroj za ivanje odjee, ali i nacrt za enski vez
DOTA miraz
DRETO ravno
DUMATI razmiljati o neemu, ali ne iznositi u javnost
DURO sporo
DURATI trajati
DUNITI zaroniti nekoga pod vodu (obino ljeti za vrije-
me kupanja)

ELOIJA ljubomora
ELOAN ljubomoran
EMPER vunena majica na kopanje
IA, staklene perlice za nizanje ogrlica raznih boja i
veliina
IR, IRANJE etanje gore-dolje istim putem
F
FACULET rubac za na glavu, ali i depna maramica
FALCO dvolino, lano
FARBA boja za bojenje, pitura, za sve to se moe bojiti
ili farbati
FAA pojas oko struka; reklo bi se npr. Saij mi kotul
na gripe s faon oko struka
259
FETA krika kruha, kolaa ili slino
FETIVI pravi, izvorni domorodac, tj. onaj iji su predci
roeni u istom mjestu gdje i on ivi
FIBRA poviena temperatura
FIGURIN modni asopis
FIGURATI lijepo izgledati
FINITI zavriti
FINTA, INITI FINTU praviti se da ne zna o emu se radi ili govori
FIKAL lukav ovjek, lukavac
FJAKA stanje bezvoljnosti, stanje kada za nita nema
volje; dogaa se uglavnom ljeti za vrijeme veli-
kih vruina
FJOK ukrasna mana za kosu, a moe biti i na odjei
FJUBA ukosnica ili kopa za kosu, mogu biti raznih
oblika i veliina
FLATER iroki kanal za otpadne vode
FOJI novine
FORCA snaga
FORKETA ukosnice za kosu raznih veliina u obliku slova
u kojima bi se uvrstile pletenice na glavi
FOTATI iznervirati; to me fota nervira me, ma kako me
fotalo kako me iznerviralo
FRANJA kliker, pikula za igranje
FREGATI ribati pod ili neto slino
FRIGATI priti u tavi
FRIKO svjee
FRIKIN miris ribe
FUMAR dimnjak
FUNCUT lukav ovjek, prevarant
FUNDAMENAT osnova neega, temelj
FUNJA dunja
FURBA dvolinjak, beskimenjak, tj. ovjek koji jedno
govori, drugo misli a tree radi
FURETI strani ljudi, stranci
FURIOZAN nemiran
FURIOZNO uznemireno
FUTAN duge suknje kakve su ene nekada nosile

G
GAMELA ovalna vojnika limena posuda s rukom
260
GARBUN ugljen
GARGAE naprava za eljanje vune
GAROFUL karamfil
GOICA miolovka
GRADELA rotilj
GRANAVO pokvareno suho svinjsko meso ili mast koja nije
bila uporabiva za jelo
GRATATI grebati
GREB grob
GREZO priprosto; greza osoba je osoba bez odgoja i
kulture
GRINTATI prigovarati
GRIPE nabori na odjei, dok zgripano znai zguva-
no
GROP vor
GUA muka potkoulja dugih rukava
GUDIN svinja
GULOZAN neto posebno voljeti jesti
GUNULA odnosi se na uznemirenost eluca
GUNATI prigovarati
GUNJ runo raeni prekriva za krevet od domae
vune
GUT uitak, uivanje u neemu to volimo
I
IEN idem
IMBEN zlonamjeran, zloest
INGVAZDAT privremeno, ugrubo saiti iglom i koncem prije
negoli se proije na ivau mainu
INFIATI zaluditi za neim, umisliti se u nekoga ili neto
INFOTAT razljutiti se
INKANAT novana propast, steaj
INKANTAN znenaen, zaprepaten
INKARTATI bukati, npr. kuu
INKOLATI utirkati
INKONJATI poduprijeti kocem suilo za robu po sredini
konopa radi ravnotee robe na suilu
INTIMELA jastunica
INTRATI susresti
INTRADA ljetina
261
INTRIGA initi zlonamjerne razmirice meu ljudima
INTRIGAVATI zlonamjerno spletkariti
INOMA izraz dakle, da zakljuim
ISKAJATI zaprljati
ISEKATI izbaciti tekuinu iz neega
ISPONOVE ponovno, iznova
IRATI podii neto iznad, kao npr. iraj me da se us-
penjen na stablo
ISKLISITI izroniti iz vode, ali i neoekivano se pojaviti na
nekom mjestu
IEMPJAN izluen za nekim ili neim
IVOGATI ljutito se istresti na nekoga uvrjedljivim rijeima
IZBIANO izjedeno crvotoinom
IZBURDIATI iznai put iz neke teke situacije
IZBUAT probuiti rupe
IZIST pojesti
IZLEMATI istui, izmlatiti
IZVENTATI izmisliti
IZVICIJATI razmaziti
IMARITI odnosi se na robu koja pranjem gubi boju i bli-
jedi
J
JAKETA sako, kratki kaput
JEMATVA ljetina, berba groa
JENDEK kanal ispunjen vodom koji dijeli jednu esticu
zemlje od druge

K
KAOJA duboka lica kojom se vadi juha ili neka kaasta
hrana
KACAVIDA odvija
KALA ulica
KALAMARI podonjaci
KAJIN lavor za umivanje
KAMARA soba
KAMPANJELO zvonik
KANAVACA kuhinjska krpa
KANOAL dalekozor
KANTUN ugao, kut
262
KANTUNAL noni ormari
KAPELIN enski eir
KAPUNJERA kokoinjac
KAPULA crveni luk
KAPSELA lijes
KAR, KAROCA drvena kola na etiri kotaa
KARTA papir
KAETA drvena kutija
KAIKA lica
KATRIGA stolica s naslonom
KINKIN vrsta enske frizure kada se kosa skupi i svee
na potiljku
KLAK vapno
KLAPATI lupati
KLAPITI SE sanjati
KLIPAN budala
KLOBUK eir
KOETA jedna stranica kreveta; pogrjeno se misli da je
koeta krevet krevet je postelja, a stranice te
postelje su koete
KOGMA posuda s poklopcem za kuhanje kave
KOLTRINA zavjesa
KOME u stara vremena enska ivana potkoulja obi-
no ukraena vezom ili ipkom
KOMO komad sobnog namjetaja s ladicama u kojima
se drala roba
KONAL kanali uz kue za otjecanje otpadnih voda
KONTRA protiv
KOPANJA duguljasta drvena zdjela u kojoj se mijesio
kruh
KOPERTA prekriva za krevet
KOPRIFOGO tono odreeno vrijeme ili sat dokad se naveer
smjelo biti vani
KORAJA ogrlica
KORJANDOL uske trake od papira raznih boja koje su se
bacale i rastezale na balovima za vrijeme
makara ili nekih sveanosti
KORDUCIN vezica za cipele
KORNI rub nogostupa
KORTEAVATI udvarati se komu, zavoditi
263
KOTONJATA gusto ukuhano slatko od dunje ili funje
KOTUL suknja
KOTULAI naslage sala na tijelu
KOTURATI valjati po podu
KREDENCA dio kuhinjskog namjetaja u kojem se dralo
posue, tanjuri, alice, ae i sl.
KROKANAT eer pren s izmrvljenim bajamima
KRTOL pletena koarica od prua
KUARIN mala lica
KUDIJA tap (obino izrezbaren) na koji bi se privrstila
vuna za predenje
KUFETNO ukusno; misli se na hranu Meni triba malo ali
kufetno (Ivo Grossi)
KUKUMAR krastavac
KUNJATI drijemati
KUPA crijep
KURAA hrabrost
KURDELA vrpca
KURENTAT tei (rijeka)
KUIN jastuk
KVAKA ruka na vratima ili prozorima
L
LANCANA konop kojim su se nekada vukle neretvanske
lae
LANCUN plahta
LAPI olovka
LAPRDATI govoriti gluposti
LATA lim
LATRA prozorsko staklo
LAVADURA dublja emajlirana kuhinjska posuda s rukama
koja je u vrhu ira,a u njoj se najee mijesilo
tijesto za kruh, za kolae i sl.
LAZANJUR valjak za razvlaenje tijesta
LEMBA iznenadni ljetni pljusak
LEMBIKATI SE hladiti se, rashlaivati se
LEMOZINA novac koji se daje u crkvi za vrijeme mise
LENTRATI SE slikati se
LEPUINA suvo kukuruzno lie od kojega su se pravile sla-
marice za posteje
264
LETO krilo ptice
LIBERATI SE osloboditi se koga ili ega
LIGAMBE halteri ili podvezice za pridravanje arapa
LIKADINA zadnji sloj buke
LINDORA, LINGUZA lina, neuredna ena
LINAC, LININA za njega bi se reklo nit torna nit lovna, tj. ni za
tora ni za lova
LUKI noi kojim se u jematvi trgalo groe
LUMBRELA kiobran
LUMIN duica ili svjeica za pokojnika
LUPE lopov
LUTO tkanina s diskretnim uzorkom na crnoj podlo-
zi; od takve su robe udovice ile vete (haljine)
kada bi poele skidati crninu
M
MAA mrlja
MAKINJA motor
MALTE NE skoro, umalo
MANIT ludast
MANISTRA tjestenina
MANTANJE vrtoglavica
MAKADUR visei ormari mreastih stranica ili opletenih
od ukve u kojem se drala hrana, kao npr. sir,
suho meso i sl.
MAKLIN kramp
MATELO drveno korito u kojem se nekada prala roba
MATUN cigla
MAA vrea od jute
MERLO ipka
MIRITATI zasluiti
MISTRIJA alat kojim se nabacuje buka na zid
MOITI namakati
MOLATI pustiti, molaj pusti
MOLETE eljezne hvataljke za eravu
MONDURA uniforma
MOT mig, znak pokretom tijela osobito u igrama s
kartama
IMATI MOTA biti prepoznat po neemu; dogodi mi se da idem
cestom, a neko ispred mene kae Ne triban se
265
okrenit, a znan ko je iza mene, poznan te po
odu, a ja na to kaen Takvi mi je mot
MOTUN cigla, opeka
MOVITI SE pouriti
MOVI SE kreni ve jednom, pouri se
MRIKATI guvati se; i lice i tilo mrika se od starosti, a
mrika se i more na vitru
MUATI utjeti
MUDANTE muke gae neovisno o duini nogavica
MUKTE besplatno
MULAC izvanbrano dite, ali i pogrdan izraz za mlau
osobu na koju je netko ljut
N
NABOTIT natei
NABRAJATI plakati ili naricati za pokojnikom
NAMUSITI SE uvriditi se
NATRAMBO naopako, nesuvislo govoriti ili raditi
NENADNJA iznenadna nesrea ili zlo, ali i kletva; znalo bi
se rei nenednja te ufatila
NETOM im, doim; na Vanda bi zna re neton ti je
vea riba boja je, ali netom je i neto to se do-
godilo prije ili uoi nekog dogaaja
NOMADNE neki dan (prije nekoliko dana)
NOICE kare
O
OBADATI posvetiti pozornost; ree se ne obadavaj ta ti
kau, nego ko ti kae
OAMBRJAT ogrebati; moe maka, a moe i ptica..
ODALIBAT sniziti se, smanjiti se; rije je uglavnom o vodo-
staju rijeka
ODRNA loza penjaica ispred kua
OFENDITI SE uvrijediti se, naljutiti se
ONDULIRANJE ILI
ONDULACIJA uvijanje ili kovranje kose
ORBO KAVALO rijei kojima su se plaila djeca, a znaile su
neto kao vampir ili vukodlak
ORCATI previe raditi fizike poslove
OTKRABITI rastopiti ili otopiti neto smrznuto
266
OZEPSTI prehladiti se od hladnoe; kae se triba mi ko
ozeba sunca; odnosi se na nekoga tko ti je jako
potreban
P
PAJKOVATI pobirati groe zaostalo na trsovima iza berbe
PAF, OSTATI PAF biti zaprepaten, zateen nekom situacijom
PATA-UTA tjestenina s mesom
PENALO kist
PENKALA naliv-pero
PENJE povee i debele usne; ene takvih usana zvali bi
peekanja
PINGA pjega na licu
PINJUR viljuka
PIALOKA mlaka voda, ali i slaba kava
PITAR lonanica za cvijee
PITUR moler, onaj koji farba, boji stanove, kue i sl.
PITURA boja
PIZ uteg
PJADELA veliki tanjur
PJANTARE prizemna kua
PJAT tanjur
PJETA falda, ispeglani nabor na suknji ili haljini
PJUMBIN jorgan
PLAZITI puzati
PLAURITA upala plua
POJATA poljska kuica
POLEBEDITI SE poeljeti neto to nisi zasluio
POLTRON fotelja
PONISTRA prozor
POMJA, S POMJOM paljivo, s mnogo obzira
PORTAFOJ novanik
PORTUN dugi hodnik u prizemlju zgrade za stanovanje
POSTEJA krevet
POSTOLI cipele
POADA no iz pribora za jelo
POEPOKO otprilike, odoka
POPALANGATI NOGOM krivo stati nogom zbog neke prepreke na putu,
izokrenuti je, posrnuti
267
POT emajlirani loni s rukom (1 litra), ali POT zna-
i i znoj
POTITI SE znojiti se (Noas se moje elo ari, noas se
moje vjee pote T. Ujevi)
PREENCA osoba lijepe vanjtine
PRIA urba
PRIPIJUNATI odati, prokazati koga
PRITUNITI pritisnuti
PRIZUMITI SE prevariti se u neemu
PRTVA posuda ispletena od slame u kojoj se dralo
umijeeno tijesto
PROEKAVATI ogovarati
PRINA pijesak
PRINADA pjeana plaa
PRUN zatvor
PULASTAR mlada koko
PUNTAPET bro
PUNTURA upala plua
R
RABOTA rad
RABOTNI DAN radni dan
RAGATEA ribe na kojem se ribala mrkva, sir i sl.
RAMANCINA ukor; dobit e ramancinu od mene imat e
me ta ut!
RAZASUAN suh; odnosilo se na bave koje su putale po
avovima
REBAC vrabac
REBAMBIT umno se poremetit
RAIPET enski grudnjak (isto to i butina)
REKAM ipka, vez
RICA uvojak kose
RICETA lijeniki recept
RIGA crta
ROKELO drveni valjak (pula) na koji se namatao konac
za ivanje
ROVINJATI ozlijediti, otetiti, povrijediti
RUSULICA rua, ruica odmilja

268
S
SAMANTINA bunilo, vrtoglavica
SAKET platnena vreica
SATARA dinstane rajice sa zelenim paprikama
SI kanta za vodu i sl.
SJAGMITI spojiti neto s neim u cjelinu
SKALATI SE sii s visine
SKALINI stepenice
SMANTATI oamutiti
SMIRITI NEKOGA ubaciti se neim u nekoga
SMUITI SE namrgoditi se, negodovati
SOPARNO nezainjeno
SORBULA, U SORBULU meko kuhano jaje
SORBUCATI SE propasti u neto, strovaliti se negdje u dubinu
SORITI oboriti neto s visine
SPIRINE, PAIKE splaine, napoj koji se davao svinjama
SPUGATI kupiti krpom ili spuvom neto proliveno
STANJATI SE kada se neto mutno razbistri, a na dnu ostane
talog
STICATI SE uvrijediti se
STUBJA daska ili neto slino to se stavlja preko jendeka
ili jarka da bi se moglo prijei na drugu stranu
SUMPRE pegla
SUMPREAVATI peglati

ALTURICA krojaica, velja
AMATORIJE groblje
ALPA al
EMPIJA glupan, budala
ENTADA klupa u parku
ESNO skladno, lijepo, ukusno
EULA lopatica za izbacivnje vode iz trupe ili lae
IGURECA sigurnosna igla
IMIJA majmun
IKUJA nemoralna ena
JOLA on na cipeli
JUK kost od pruta
KAFET ladica
KANCIJA stalaa u kojoj se dralo kuhinjsko posue, tan-
juri i sl.
269
KANJ mala klupica u trupi
KAPULATI spasiti
KARAMBE ohar
KARPA podzidana kosina na obali rijeke
KARTOC papirnata vreica
KATULA kutija
KICANOST zguvanost
KINA kima
KITO oskudno, malo, krto
KORNJAK kornjaa
KOVACE smee
KOVACINA lopatica za smee
KOVACIN ista ulica
KUFIJA kapica saivena za novoroene
KURA prozorski kapak
KURIBANDA mrano mjesto
KURO tamno
MIGNUTI kriomice pobjei
NIT kroj za ivanje
OTANA duga podsuknja koja se nekad nosila ispod
futana
OTO ispod
OTOBRACO etati rukom pod ruku
OTOKUCINA podmukla, dvolina ena
OTOTAJER ronilac
PAKER tednjak
PIODA pribadaa
PIJA uhoda
PITITI viriti, zavirivati, npr. iza vrata
PORKO prljavo
PORKUJA neuredna, traljava ena
PURTELO sak ili mreica objeena na obru s drkom ko-
jom se vadila jeguja iz bura, a sluila je i u
druge svrhe u ribarstvu
TERIKA svijea lojanica
TOKRLA stolica bez naslona
TREKA tranica vlaka
TRACA krpa za brisanje poda, ali i izraz za iznoenu i
izblijedjelu odjeu
TRIKA ukrasna vezena ili pletena traka na stalaama
ili kredencama
270
TRINGA vjetica
TRUKATI gnjeiti ili pasirati neto kroz sito (npr. rajice)
TRUKO PATATO gnjeilica krumpira za pire
TUFATI dosaditi
TUFATI SE dosaivati se
BITI TUF SVEGA stanje kada ti je svega dosta
TUMAK eludac
UBIOTI kratki makaruni
UFET potkrovlje
UF(R)IGAVATI dinstati
UGAMAN runik
UNFERIN ibica
UPAKOPERTA kuverta za pismo
USTINA dvodijelna spajalica na odjei
VERE kazaljke na satu

T
TAK potpetica
TAKUJIN novanik
TANTATI nagovarati
TAVAJA stolnjak
TAVAJOLI ubrusi, salvete
TAVAN pod od dasaka
TAVITI vlaiti, putati vlagu (ne mogu u ovin postolima
na kiu jer mi tave)
TEA emajlirana ili neka druga plia posuda u kojoj
se priprema jelo
TIMBAR peat
TENDA nadstrenca koja titi neki prostor od sunca, vje-
tra, kie
TENDITI SE poznavati neto tako dobro da o tome moe go-
voriti, da moe napraviti ili popraviti
TINEL primaa soba
TIRAKE tregeri
TIIKA tuberkuloza
TO umak, sos
TOLA stol
TOPLAC utopljenik
TRATIMENAT aenje
TRAVERSA pregaa
271
TREFITI nenadano susresti
TUKAC puran, ali i pogrdan naziv za nekoga koga se
hoe uvrijediti i rei mu da je glup jer se zna da
je to najgluplja domaa ivotinja
TUMBIN mosti preko nekoga ireg jarka
TUMPERIN depni noi
UPICATI SE U MOZAK uvui se duboko u pamenje, postati nezabora-
vno
URSATI biti uporan (utaman ja njemu kaen polako, ne
prii, a on ursa pa ursa oe, pa oe)
UTRAT utjerati, npr. utra mu je stra u kosti, utrat u te u
miju rupu, ali i utraj (uvuci) tu kouju u gae i
sl.
UATI prislukivati
UTRNIT ugasiti npr. sviu
UZAJMITI posuditi
UANCA navika
V
VALIA kufer
VAMO ovamo
VANKA vani
VAPA para
VAPOR parobrod
VAZDA uvijek
VA limenka
VELETA crni al za alost, korotu
VENTULA lepeza
VENTULATI hladiti
VIJA putovanje
VIITATI pregledati (lijenik)
VONJATI mirisati
VONJICA kolonjska voda
VRINA nona posuda
Z
ZABELUGATITI smantati se, osjetiti slabost, biti oamuen
ZABEZEKNUTI SE zaprepastiti se
ZBABNA ENA trudnica
ZADUVA astma
272
ZADULO nedozrelo, npr. voe
ZAKVETATI SE zabarakadirati se
ZAPESTITI SE uporno gledati nekoga ili neto
ZJAITI puno i glasno govoriti
ZGRIPATI zguvati
ZOG bualite

BERTATI neto loe napraviti
LINGA emeni na cipeli
MARA varak
UGATI prigovarati
UKVA uka, mediteranski grm; neki ga poistovjeuju
s brnistrom, ali to nije ni slino; brnistra je grm
prepun prekrasnih utih cvjetova koji miriu na
med, a uka je grm dugih igliastih izbojaka
koji na vrhu imaju neto nalik na cvjetni vjeni
iz ije sredine izlazi duga bodljika
VELTO brzo, ustro
Svaka rije u ovome, nazovimo ga tako, rjeniku ivi u meni. Svaka je rije
draga, meka, topla, sjetna, moja, ona koja miluje duu i srce, ona koja kae:
Ne boj se, doma si. To je neto tvoje, neto to ti nitko ne moe uzeti ili ukrasti
sve dotle dok ima svoje rijei. Rijei su to koje su te zibale u kolijevkama koje
su ti pjevale, koje su te upuivale u ivot, koje su te svjetovale, uile, rijei za
smijeh, ali i za suze, rijei ivota, rijei kraja roenoga. To je zaista osobna
iskaznica kraja iz kojeg dolazimo.
Guenjem jezika polako nestaju i sjeanja. Zato narodni govor treba nje-
govati, treba uvati njegove rijei i pisati ih jer, kako je rekao Tomislav Ladan,
RIJEI SU USPAVANE LJEPOTICE.
Marija Kljue, Opuzen
273
MURVA I DEVET VLADARA
Iako ih u zadnje vrime ima sve manje i manje ili ih vie uope i nema
plodovi su murve dugi niz godina bile jedno od najlipih slastica neretvanske
dice, odraslih judi i gudina.
Prije nije bilo banana, mandarina, kivija i ostalih dananjih vonih delici-
ja. Kad bi se dica najila malo previe murava, moda bi ih malo zabolija drob,
ali bija je veliki gut uivati u tin crnin, bilin ili arenin plodovima. One su bile
boje jako slatke, a crne i crvene s malo kiselosti bile su pravo osvjeenje u
vruim, litnjin neretvanskin danima.
Osin toga plodovi crne murve, bogati vitaminima i mineralima, jaaju
srce i krvne ile te snizuju tlak, a ajen se od murvi lie neke eludane tegobe,
kaalj i upale mokranih kanala.
Dica su ih skupljala po zemji i onako neoprane ila. Niko se od njih nije
razbolija, a ajde nek danas dite izide neopranu voku! Eto ti briga!
I odraslin je Neretvanima drvo od murve bilo vrlo korisno. Od njega su
se pravila najboja vesla, bave za vino i rakiju, trupe. To je drvo dugoga vika i
nije vrjivo iako nije ba lagano za obradu.
Slika 1. Soni plodovi ve pomalo zaboravjene voke
Tin su se slatkin plodovima posebno veselili gudini. Kad bi in bacija si
murava, u koaku bi nastala cika, vika i rika od radosti jer su za obid dobili
murve. To je za gudine bija pravi praznik, feta od spize, jer jako su bili gulozi
na njih, ali su in zato i pruti bili prvoklasni, zbog te prirodne i zdrave hrane.
Murve su se sadile isprid kue ili konobe kako bi liti bilo to vie lada.
Pod murvon je bilo i misto za stol ili tolu pa bi se esto marendavalo u
ladovini murve, a i brikule i treeta bi se ponekad zaigralo, a esto i zaijalo.
274
Znalo bi se i oko ubiti u toj ladovini. Judi vele: Vie vridi liti po ure lei pod
murvu nego vie sati u najbojon posteji! Je da su se u ladovini murve odmarali
judi, ali su i betije. Za murvu bi privezali konja, magare ili kenju. Pod murvon
bi ivotinja bila viestruko nagraena: dobron ladovinon i lipon hranon koju bi
nala brstei lie i jedui sone plodove.
Dica bi bosa gazila po murvama, a majka bi esto vikala i vatala se za
glavu viui: Koju mi to porkicu unosite u kuu. Brzo vanka prat noge. A
oprati noge porke od murava bilo je gotovo nemogue. A da ne govorimo
kad bi s njima porkali majicu ili gae! Bilo je ibon po guzici. I to ibon ubra-
non na murvi.
Priaju kako se u Metkoviu jo prije Drugoga svjetskog rata jedan ovik
imenon Niko Puljevi Zuko eta nedijon u bilon vetitu po Kladi di je bilo zasa-
eno vie stabala murava. Stariji bi natirali ondanje dite Tomu Barbira (kasnije
posta poznati metkovski glazbenik i aljivdija, inae radija u Domu zdravlja)
da se popenje i sakrije u murvu pa kad Zuko naie da malo tresne granom.
Tako je Tomo i uinija. Tresnija bi granon i murve bi popadale po Zukinon bilon
vetitu i ostavile tamne fleke. Kako li je Zuko betima, ne smimo to ponoviti. Ko
e sad taj lipi vetit oistiti? A onda bi ga ti koji su mu to i namistili onako usput
dobronamjerno upitali: Dobro, Zuko, pa ta si obuka taj bili vetit po vakon
vrimenu? A on bi odgovorija: Ako je ludo vrime, nisan lud ja.
Zuko je mislija da je to odjednon zapuva vitar i tresnija murve po njemu.
U nekin bi mistima na Badnju veer dica ila od kue do kue i pivala
prigodne pisme. Tada bi domain otvorija vrata i ponudija ih kolaen ili sokon.
Ako neki ne bi otvorija vrata, onda bi mu dica iz dipeta, juta to ih nije pustija
u kuu i malo poastija, zapivala:
Isprid kue raste murva, a u kui ivi kurva
Je da je bilo malo runo za ut, ali dica ka dica svata smisle.
I splitski je Hajduk igra na Staron placu pod murvon od 1911. do 1979.,
ukupno 68 godina. Pod murvon je odigra 3149 utakmica.
Puno su puta igrai znali na treningu izisti koju aku murava. To in je dava-
lo dodatnu snagu i osvjeenje. Prije utakmice nisu smili isti jer ako bi se sluajno
previe naili, ne bi mogli trati.
Kau da je legendarni Frane Matoi ima najjai udarac na ovin prosto-
rima dobrin dilon i zbog toga jer bi redovito svaki dan izija dvi ake murava.
Kad bi udrija po balunu, golman ga ne bi ni vidija, samo bi mu se zakoprca u
mrii.
275
ANGAJA IZ KOMINA
U nekin krajevima murvu (od latinski morus) nazivaju dud (turska ri),
a u Neretvi je naziv murva udomaen jo od 1885. godine kad je sadnicu
tog stabla obilate kronje, debela lada i bogata uroda u Neretvu prvi donija
Kominjanin Petar Dugandi. Taj je ovik roen 1868. inae prvi neretvanski
pomorac, a moda i najmlai pomorac u povisti. Ia je navigati kad je ima
samo 12 godina, a ve sa 17 je sluija na austrijskon ratnon brodu Kraljica
Elizabeta. Doplovija je do dalekog angaja i tamo od Kineza uzeja sadnice
murve i donija ih sve do Neretve. Zbog toga je taj ovik i dobija ime angaja i
Neretvani su mu uvik bili zahvalni to je Neretvu obogatija jednon zaista lipon
i korisnon biljkon.
Prialo se da je Petar volija enske. Moda se zato i kasno oenija te je s
Mandon Buri ima tri eri i dva sina.
Stariji Petrov sin Pero (zvan Peria) bija je jedno od posebnosti Komina.
Za razliku od ae, vrsnog jubimca enskog svita, Pero se nikada nije enija,
niti je ima dicu, a i vrlo je malo ili gotovo nikako pria o enskima, ali je zato
doivija ravno sto godina. Malo je mukih u Neretvi doivilo te godine, enska
se i nae podikoja.
Pero je jako puno radija, posebno na zemji, a pria mi je da je u ivotu
izjendeija toliko zemje da ne bi moglo stati u najdui teretni vlak. Rodija se
1901. a umra 2001. esto je spominja kako je proivija devet vladara koji
su vladali Neretvon i Hrvatskon poevi od Franje Josipa (vlada od 1948. do
1916.), Karla IV. (od 1916. do 1918.), Petra I. Karaorevia (od 1918. do
1921.), kraja Aleksandra (od 1921. do 1934.), Petra II. Karaorevia (od
1934. do 1941.), Ante Pavelia (od 1941. do 1945.), Tite (od 1945. do 1980.),
Franje Tumana (od 1991. do 1999.) do Stjepana Mesia (od 2000.).
U vezi s tin bi zna ponekad rei: Zna ta, prijateju? Svi su ti vladari dola-
zili i odlazili, neki je bija boji ili loiji predsjednik, tako se i ivilo, boje ili loije,
ali udno, niko mi nije motiku jamija. Ona me uvik ekala u pojati. S njon san
se najvie druija u ivotu. Kad bi doa novi vladar, ja bi se poveselija da e bit
i meni boje. Ma kakvi, motika je uvik bila moja.
Kao to mu je aa donija prve murve u Neretvu, tako je i Pero bija dosta
napredan. Ima je prvi nasad mandarina u Kominu, a svojevremeno je obraiva
oko 20 tisua loza. I to sve motikon. Sam, bez dice i ene. Ajde, moete vi to
zamislit. Malo je takih judi.
Dundo Pero, kako vi tako dugo ivite, u emu je tajna? znali bi ga mnogi
zapitati nadajui se da e in dati neki dobar recept da i oni doive to dublju
starost. On bi odgovorija:
276
Puno san radija i stalno bija na frikoj ariji. U ivotu nisan izija njanci
nekoliko kila mesa. Cilo san vrime ija povre i ribu. A bogme i murve. Nekad
bi liti izija sve murve sa cilog stabla. Ima san vina i rakije na vagune, ali samo
bi ponekad popija koju bevandu.
Znali su judi da nije samo to razlog da je dundo Pero doivija sto lita i da
gotov nikad nije bija kod likara. To to se nikad nije enija vjerojatno je dalo
svoje. Niko ga nije zafrkava, niko mu nije uga niti nareiva, a nije ima ni
brige oko dice, njihovih kola, boletina, brakova i ostalog.
Dundo Pero je inae bija jako paran. Kad je letrika dola u Komin 1955.,
on je uveja nju u kuu, ali ritko bi je palija. Veera bi prije mraka i rano ia le.
Kasnije je on nabavija i televiziju, ali bi je palija samo koji minut prije dnevni-
ka i odma iza prognoze vrimena gasija. Kakve serije, filmovi, tok ou i ostale
zaglupljujue novotarije.
Iako je bija bez neke velike kole, dundo Pero je volija biti informiran i
svaki dan je ita Slobodnu od poetka do kraja.
Ima je puno pametnih i kominski mladii bi esto sluali njegove ivotne
prie koje bi pria dok bi sidili isprid Perine kue uz riku. Uvik bi da dobar
savjet i od njega se moglo puno toga dobroga nauiti.
Slika 2. Iako nije ima vlastite dice, dundo Pero je jako volija diurliju pa se snjima esto i slikava
Volija se i nasmijati i zna se naaliti. Sigurno se ne bi najutija ako bi ispri-
a jednu alu koja se u Kominu esto prepriavala.
Jednon su ispod velike murve u Gornjen selu igrali duple brikule dundo
Pero, Boko, Boidar i Gabro. Lito, vruina pa su bili u kratkin gaama. Kako je
sidija na katrigi, dundu Peri bi ee izaa ispod gaa vanka ta bi se pravilno
reklo testis ili po naki jaje. Veliko Perino jaje idealna meta za vragolastu dicu
277
s bockastin ukama. Dica bi sidila oko tole na zemji, pa bi neki od njih bocnija
ukon dunda Peru u jaje. On bi se maija rukom, poea se i vratija ga na mi-
sto. Ali opet ono ubrzo izae vanka i opet dica boc-boc ukom. I tako nekoliko
puta. A Pero zaokupljen kartama, di bi pomislija da ga to vraja dica bockaju,
pa bi se opet maija za to misto, govorei:
Isukrstati judi, estokih muva! Ujidaju ka lude. Mora da e sutra kia.
A dica prasnue u smij i bii to daje da ih dundo Pero ne ujiti na dilu.
Vragolani mali.
I kad su vlasti donile odredbu o zabrani dranja gudina u Kominu, mnogi
su posjekli svoje murve. Govorili su da su porke, da ih ne tribaju vie, a po-
javile su se i mandarine i drugo voe. Dundo Pero je prvi usta protiv sjee tih
stabala jer je zna da ona slue i drugoj svrsi, a ne samo kako bi se naranili
gudini.
I tako je murva postala gotovo zaboravjeno voe. Nestali su konji, ma-
garci i kenje, a nema vie ni razigrane dice koja se pentraju ka majmunii po
kronjama murve i kojima su ti soni plodovi bili jedini slatkii.
Posebno to su to i ekoloki plodovi. Jo nikad nisan uja da je neko prska
murvu nekin otrovima, a danas se gotovo svaka voka tretira s nein nezdravin.
A kako se tek od njih moe napraviti ukusni dem, sirup ili ispei dobra rakija
murvovaa!
Ja se, a i mnogi drugi jubiteji tih stabala i plodova (znan da nas ima do-
sta), nadan se da e murva ipak priiviti. Povist to pokazuje.
Jer samo je pitanje vrimena kad e se neko spomeniti kako su njeni plodo-
vi hranjivi i zdravi te organizirati uspjenu reklamnu kampanju i uvjeriti svit u
vridnost tih slasnih plodova.
Stariji se vjerojatno spominju da su se prije i neke vrste riba iz mora takore-
i bacale, gotov niko osin sirotinje nije ih tija ist, a danas su prava poslastica.
Tako bi i nae murve, kao svojedobno bakalar, lignje, morski pas ili hobot-
nica, mogle sa sirotinjskih vrlo brzo uskoiti na bogatunske trpeze i opet doi
na ono svoje pravo, visoko misto, koje in u stvari i pripada.
Na neretvanskoj ikavici zapisa
Dragan Jurkovi Bokin
Dragan Jurkovi Bokin, Zagreb
278
CRNA KOSA
Kada se Branko S. onako iznenada probudio i podigao glavu u krevetu,
traei neto ispred sebe na zidu ili na gredi iznad kreveta, ne znajui zato to
ini niti to trai, pa kad je bacio pogled prema prozoru, gdje mu se uinilo da
je ugledao anela kojemu je jedno krilo bijelo, a drugo crno kao mrkla no i
da ima oi razliite boje, pa mu iz onoga oka koje bijae zeleno tee nekakva
mutna voda, a iz drugog, crvenog, izlazi probadajui pogled, protkan are-
om svjetlou, sjeti se da je upravo usnuo udan san. urio se uza strmo brdo
da stigne na vrh to prije, ne znajui zato to treba, zbog ega osjea nekakav
strah da nee stii na vrijeme te, kako uri, bol koju osjea u prsima pokuava
prebaciti na lijevu stranu srca, da je ne nosi ispod, jer bijae teka i teretna,
mada nije mogao vidjeti kolika je. Nosio je u ruci veslo, a pred njim je bjeala
velika riba, toliko velika da ni u dvije trupe ne bi stala, na tankim visokim noga-
ma, poput metarskog pruta od loze i s dvama prstima na kraju, sa zakrivljenim
kandama, a koje su tako lagano preskakale ovea kamenja, da je on nikako
nije mogao stii. Bijae to riba zeleno-modre boje, s dlakama na leima i s tri
oka na trbuhu, a koja se najbolje lovila srijedom, dok bi najveu teinu dosizala
petkom, samo se petkom nikada nije dala uhvatiti. Znao je da je mora sustii i
da je devet puta mora udariti veslom, a da ga ne slomi jer je riba imala devet
ivota, a ivjela je i njegovih osamnaest godina koje mu je otela i pojela. Kada
je uspije udariti devet puta, vratit e mu pojedene godine, a odmah e prestati
i bol koju ve tolike godine skrivajui nosi ispod srca.
Zbacio je pokrivae sa sebe, sjeo na krevet, protegnuo se pa mahnuo
prema prozoru i otjerao onoga udnovatog anela. Bol u grudima jo je bila
prisutna, ali on se bijae na nju naviknuo, a i no je ova bila muna i teka.
Sino je kasno legao, poslije duge i iscrpljujue partije preferansa. Nije sino
zaradio nita osim glavobolje od duhanskog dima koji se mogao noem rezati,
u maloj sobi Ivana T., gdje su se sastali na partiji karata. Glavobolju je zasi-
gurno potpomoglo i nekoliko popijenih aa vina koje, usput budi reeno, i nije
bilo najbolje. Odluio je da e odmah ujutro poi u pojatu na Crnoj Kosi. Ve
neko vrijeme nije odlazio gore. Prije osamnaest godina tamo je poeo bjeati
od ljudi, u osamu, da bi svoj oaj i bol i svoju nemo da se odupre majci i
bratu utopio u movari. Povukao se tada u tu pojatu u movari, gdje mu ivot
279
na neki nain bijae zaustavljen, poput starog sata koji je imao na zidu svoje
sobe i koji se uporno klatio i otkucavao, a vrijeme je pokazivao uvijek isto, ne-
promijenjeno, te ivio tu, daleko od svijeta i bilo koga, mjesecima se ne brijui
ni umivajui. esto je tamo boravio, daleko vie nego kod kue dok su mu brat
i majka bili ivi i gdje bi dolazio samo po neki komad odjee za presvlaku ili
da nekad neto kriom pojede, pa bi otiao. Jedanput se ak i obrijao. Kada
bi njegova majka i brat bili kod kue, atmosfera bi bila muna jer niti je on
govorio s bratom i majkom niti oni s njime.
Jutros ga je neto vuklo u pojatu, u kojoj je zasadio toliko boli u ono
vrijeme i u kojoj je bio najsretniji posljednjih godina, ako se u njegovu sluaju
uope moe govoriti o srei. Nije ga tamo vukla samo elja za samoom. Sada
je, nakon smrti majke kojoj nije elio doi ni na sprovod, prole godine umro i
brat, pa je i ovdje kod kue mogao biti sam i usamljen. Nije mu to priinjavalo
tekoe, ve je na to bio svikao. Uzeo je veslo, neto vode i vina pa puteljkom
i stepenicama kojih je do rijeke bilo i vie od osamdeset te razmiljao o tome
kako e usput dolje u duanu kupiti kruh i cigarete. Imao je on i brano u pojati,
i pe, i mogao je on sam ispei kruh, ali ovaj iz pekare danas mu je ba neto
zamirisao. Dok je kupovao kruh, iznenada je upitao prodavaicu koja bijae
neto starija od njega, da koji je danas dan i koji datum. Nije znao zbog ega
je to uope i pitao. Dugo mu ve vremena nije nita znailo, kao ni doba godi-
ne. Ubacio je svoj ivot u koloteinu, zauzeo neki pravac ivotnoga puta s koje-
ga nije skretao ni lijevo ni desno jer ga nita nije zanimalo, a tako je izbjegavao
i sve mogue potekoe, ivei samo sa sobom i svojim uspomenama. Izlazio je
iz te koloteine i sjetnih razmiljanja samo dok je igrao preferans. U posljednje
je vrijeme postao zagriljivi kockar, opsjednut kartama. Postao je ovisnik. Dok
se nalazio u selu, nije se mogao othrvati zovu igre. Jedino bi na Crnoj Kosi, u
svojoj pojati, ulazio duboko u sebe, umivao svoje misli preko cijelog dana, ispi-
rao ih toliko snano od nakupljene tame, zahrale zloe i gnojne zavisti, koja je
otrovala sve lijepo oko njega, pa i njega samoga, kao da je gangrena zahvatila
cijeli svijet. Kada bi sprao sve to i umio svoj ogoljeli ego do istoe nestanka,
nestalo bi i okruenja, pojate, rijeke i kanala, movare i lopoa, oblaka i neba.
Nestao bi svijet i pokazao bi se bezdan, u moru tiine, iz kojega bi se nazirala
samo jedna toka svjetlosti i istoe, topline i ljubavi, u obliku njegove voljene,
koja je toliko duboko utkana u njegovo tkivo, ali kojoj je i pokraj svega toga
vrijeme poelo brisati prepoznatljivost i nagrizati joj lik. Bio je sjetan i tuan
zbog toga, ali i sretan to toliko misli o njoj.
Sada e osam sati, a dan je jedanaesti kolovoza - kazala je prodavai-
ca, briui ruke o pregau.
Zahvalio je, platio i uzeo kruh i cigarete, pa se uputio prema trupi. Zauje
kako ga netko zove, okrene se i ugleda potara, pa ga prieka i uzme pismo
280
koje odnekud bijae dobio. Zaudi se pismu. Cijeloga ivota nikada mu nitko
nije pisao niti se poznavao niti druio s nekim tko bi mu mogao pisati. Stoga mu
bi malo nelagodno pred potarom i proe njime neki neodreeni osjeaj kada
spazi potansku marku i shvati da je pismo iz strane zemlje, a kada proita da
je ta zemlja Australija, navre mu krv u glavu i ue nekakav strah i tjeskoba u
njega, pa osjeti neku mjeavinu osjeaja boli i ljubavi, a srce mu pone bjeso-
muno udarati. Pokua prikriti svoju uznemirenost, na lice navue osmijeh, kao
da svaki dan prima tucet pisama i kao da je to za njega posve uobiajeno, za-
hvali potaru, gurne pismo u dep potpuno nezainteresirano i sie ispod puta
do trupe. Odvezujui trupu, shvati da je danas roendan njegovoj keri, da je
upravo danas navrila osamnaest godina te da je to bio razlog koji nije mogao
odgonetnuti, a zbog kojega je upitao prodavaicu za datum. Odgurnuvi se
veslom od kraja, zavesla skladno put Crne Kose i vrsto odlui da pismo ne e
otvarati prije nego to stigne na odredite bez obzira na to koliko ga srce vuklo
da to uini sad i ovdje.
Proteklih dana oblaci su iscurili i ocijedili se do zadnjega, pa je nebo bilo
prozirno i ogledavalo se u mirnoj povrini rijeke, koja je lagano i neprimjetno
tekla prema uu, ostavljajui dojam da trupa plovi nebom, a ne rijekom i za-
sigurno bi tako izgledalo sluajnom promatrau, da veslo i trupa nisu ostavljali
traga na glatkoj povrini. Prebacujui veslo s jedne na drugu stranu i odra-
vajui tako pravac uzvodno, poeo se prisjeati toliko puta proivljene prie.
Nekada davno, sada mu se tako ini jer na pleima osjea svu teinu proteklih
vlanih godina provedenih na rijeci, bremenitih usamljenou, tugom i udnim
snovima, na svoj devetnaesti roendan, kada je skupio hrabrosti, poeo je ud-
varati Rui Z., koja je stanovala blizu, ispod njegove kue, kako to i jest na selu
koje se skvrilo uz korito rijeke podno brda i gdje su sve kue bile blizu jedna
drugoj, a njezina je od njegove bila udaljena za duinu etiri ueta zrane li-
nije. Bijae to krajem vruega ljeta, koje je ueglo cijelu dolinu i tijekom kojega
se malo koga moglo vidjeti vani jer svi bi se sklanjali u hladne kue i konobe ili
bi se praakali u rijeci kupajui se u hladnoj vodi. Poslije takve vruine groe,
koje je obilato rodilo te godine, bijae mnogo sladora i upravo je bilo vrijeme
njegove berbe. Du rijeke je na svakome pristanitu bila jedna laa do dvije,
puna plodova zreloga groa, uglavnom crnoga, plavke i kadaruna. Lae su
bile tako pune da su jedva virile iz vode. U nekima je groe bilu istreseno u
golu lau, a u nekoj su bili krcati badnjevi. Ljudi su punili korpe i matela te
sline druge posude i iznosili groe u konobe, a cijelim se selom osjeao miris
mota. Iz jedne je lae, pred kuom joj, i Rua Z. zagrnute suknje do iznad
koljena iznosila groe u svoju konobu. Branko S. vrtio se i namjetao da joj
bude uoljiv, ne smijui joj uputiti ni rijei pred njezinom braom i roditeljima,
pa se poeo epuriti poput purana, skaui s obale u rijeku, tik do njezine lae,
281
izvodei bravure u zraku i gledajui vie nju nego gdje e udariti glavom o
vodu. Ronio bi to bi mogao due, pokazujui joj svoju izdrljivost. Uspio je
privui njezinu pozornost, pa mu se ak i osmjehnula u jednome trenutku, an-
eoski lijepo. A kada mu je kriomice bacila grozd u vodu i on ga odmah ronei
za njim pronaao, bio je sretan i presretan. Izronio je s grozdom u zubima i,
kada ju je pogledao, vidio je na njoj neku dragost, gotovo prikriveni ponos na
to to je za nju uinio, da je umalo dobio vrtoglavicu od radosti. Tada je osjetio
neizmjernu ljubav i zaljubljenost i primio je to k srcu, taj dar, i otada ga nosi u
svojim grudima, neokaljana i ista, nosit e ga dok bude ivio.
Trupa je lagano klizila uzvodno dok je ravnomjernim ritmom inio zavesla-
je, najprije desnom stranom, tjerajui trupu naprijed, pa istim tim zaveslajem,
na kraju okreui veslo, odravao je u zamiljenome pravcu. Vozio bi tako dok
se desna ruka ne bi zamorila ili mu ne bi dosadilo, pa bi veslo prebacio na
drugu stranu, suspregnuto i tiho, kako ne bi naruio jutarnji mir i tiinu udarcem
vesla o vodu. Povremeno bi uznemirio pokoju abu, koja bi tada s brna skoila
u vodu, u sigurnost, i u skoku sluajno dodirnula vlat trave ili botura, pa bi ga
pomaknula i probudila iz jutarnjega mrtvila. Rijetki cvrkut krovarice ili uke
u trstiku ili pokoji lepet krila vee ptice, negdje u daljini, dali bi naslutiti da
je movara i te kako iva. Vozio je ne razmiljajui, onako kako to ini netko
tko je bezbroj puta proao tim kanalima, tko poznaje svaku travku, svaki bus
i svaki vrak trsa loze koji proviruje iznad aa na obraenoj zemlji. Znao je
svaku smokvu koja je, pod teretom ploda, svoje grane nadvila nad rijekom,
pruajui katkad prolazniku svoj slatki plod za okrepu i debelu hladovinu za
kratki odmor. Jedna je bjelouka, virei samo glavom iznad vode, ostavljala
trag preplivavajui rijeku. Sunce se ve davno podiglo iznad movare i popilo
jutarnju izmaglicu. Pri brdu se uo zvuk zrikavca. Sve je nagovjetavalo jo
jedan vru i teak dan.
U ritmu zaveslaja dozivao je slike iz svoje mladosti, prisjeajui se ve
pomalo izblijedjela lika najljepe djeve na svijetu, koju je toliko idealizirao i
u kojemu je kemija ljubavi stvarala nesluenu glazbu to ga je uznosila u bo-
anske visine, inei ga ranjivim. Sjetio se prvoga njihova poljupca, kako je
jedva disao od straha i nasluenoga uitka. Uinili su to pomalo nespretno, a
onda je odjednom osjetio slobodu u kojoj mu se, uz uzburkane otkucaje srca,
javila i nepobjediva hrabrost, pa je nespretno navalio ljubiti je do besvijesti.
Nakon toga viali su se sve ee, iskradajui se iz kua u sumrak, kad bi no
dovoljno pala da ih se nije moglo vidjeti, a jo ne bijae dovoljno poodmakla
da bi roditelji prebrojavali lanove obitelji gledajui jesu li svi na broju, kod
kue i da nije tko izostao, a da se, ne daj Boe, nije javio. Brzo su uili ljubav i
pronalazili toke uitka na svojim tijelima iako su do tada ivjeli i rasli u kran-
skom duhu i odgoju te u potpunome neznanju. Ubrzo strast nadjaa opreznost
282
i njeni roditelji i braa opazie neke neodreene promjene na njezinu tijelu pa
je poee zapitkivati, ne dobivajui odgovora, moliti, naposljetku prijetiti ka-
znom Bojom, govorei joj kako na nebu ima sestru u kojoj se nalazi ista dua
i da e ta tamna strana, Ruina strana, izazvati zatamnjenje i toga anela na
nebu, kojemu e otpasti krila i poet e trunuti i raspadati se, a onda nee imati
tko odravati dahom pjesmu ivota od koje ona dobiva snagu i ivi ovdje, na
zemlji, ne osjeajui tegoba, pa bi je poslije toga mogla obuhvatiti boljetica od
koje se i umire. Poee sumnjati da se neto dogaa, nasluivati neko neodre-
eno zlo ne znajui jo ni to ni kako. Uviali su da nekako izgleda zaneseno,
kao da negdje lebdi, u nekakvoj sumaglici, i ne stoji vrsto tu, na zemlji, ve
nekontrolirano pjevui neku melodiju koja se prelijeva iz radosti u tugu i obrnu-
to, pa joj pourie staviti moi svetog Ante pod jastuk, da ne bi, ne daj Boe,
poela utjeti i venuti. Opaali su promjene i Brankovi ukuani na njemu, ali
samo su ga time podbadali i smijali mu se, govorei da je zaljubljen. Ta bijae
on muko i bilo mu je to doputeno jer njemu se od toga ne moe dogoditi neko
zlo. Ruu njezini ukuani poee pratiti i uhoditi. inili su to mjesecima, ali nita
ne otkrie pa naposljetku popustie. Svakodnevni poslovi vratie ih u rutinu.
Ono to ne uspjee vidjeti njezini roditelji i braa, ubrzo je vidjelo cijelo
selo pa nastade neopisiva pria i ogovaranje, kako je trudna, kako je to djelo
Mate Petrova, koji bijae poznat po razvratnu ivotu, pa onda nije on, nego
Luka Antin, pa neki Josip, a neki su govorili da to nita nije istina, nego da to
bijae neki Ciganin, koji je prolog ljeta proao kroz selo, sami su, na svoje
oi, vidjeli kada se to dogodilo. A Rua bijae bremenita. I pokraj velikog
truda da skrije narasli stomak, najuim steznicima, irokim haljinama, dugim
demperima, ve nadoli osmi mjesec trudnoe promijenio je njezinu figuru
pa je sumnjiave roditelje i brau nevjeto poela uvjeravati da je to od hrane,
ponajvie graha koji su esto jeli preko zime, a i da je sanjala nekakve udne
snove o prijelazu proljea na ljeto, kada se krv mijenja i poprima teu, crveniju
boju, mnogo guu, da bi lake podnosila otealo tijelo od velikih vruina, a
sanjala je bila, za punoga mjeseca, da ju je nou posjetila teka mora i mu-
ila je i pritiskala tako snano da nije mogla disati te da je tada, lovei zrak,
progutala i neto ivo. Moda to to je progutala sada u njoj raste. Vodili su je
sveeniku, pa kada nije pomoglo, onda nekim babama koje bijahu sposobne
istjerivati demone, ali sve bijae uzalud. Pobojae se da je u nju uao neastivi.
Braa posumnjae u takav poredak stvari, a kada u selu doznae prave razloge
i shvate da je trudna, nastane lom i opi kaos, padoe prvi udarci i teke rijei,
najednom postade kurva i kuja, drolja i radodajka, postade sramota i teak
teret pa je izbacie iz kue udarcem noge i zalupie vrata za njom, da njena
noga vie nikada ne prekorai prag njihove kue. Puna straha, boli i suza, sva
posramljena, nae se na ulici bez iega. Ne znajui kuda bi, odlui se onako
283
uplakana uputiti prema kui svoga ljubljenog, u ijem se naruju tako sigurno
osjea i koji e sigurno primiti nju i dijete. Naie na zatvorena vrata te uz viku i
pogrdne rijei i prijetnje njegove majke, popraene baenim kamenom, u oaju
se povue i krene natrag. Sunca bijae manje od pedlja pa se poeo sputati
sumrak. Oajna i posramljena, od suza zamagljenih oiju, uputi se niz selo,
dolje niz rijeku, prema stajama. Pronae neiju staju s jednom kravom i ve po-
zaspalim kokoima, uvue se, rasprostre slame za leaj u jednomu kutu i legne
plaui. U oaju joj navirae teke misli, da se ubije pa da sada odmah tu umre
od srama i osjeaja naputenosti, da nekako ubije samo dijete i oslobodi ga se,
ali glavom joj proe slika o tome kako je prolog proljea, isto u jednoj od tih
tala, naeno mrtvo, tek roeno dijete, plitko zakopano u hrpi stajskoga gnoja
te kako je o tome brujalo cijelo selo nagaajui koja je to jadnica napravila.
Prialo se da je dijete odmah poslije poroda zadavljeno, da otada selom nou
lutaju vjetice i da je sam neastivi u tome imao svoje prste. Policija je ispitivala
po selu, no nikada nita nije otkrila pa je tako selo ostalo uskraeno za sazna-
nje o tome ije je to djelo. S grozom je odbacila takve misli. Nedugo za tim
poee trudovi pa se, stiui zube da ne vrisne, poela griti od bolova.
Sutradan ujutro, za ranijega, Luca Viktorovica poe namiriti kravu i nae
je, s djetetom u naruju, svu iscrpljenu i plavu ispod oiju, kako lei na slami u
njezinu toru. Pomogne joj tako da je odvede svojoj kui skupa s djetetom, po-
nudi joj svoj skromni dom s jednom prostorijom u kojoj je, kao udovica, ivjela
sa sinom, pa Rua Z. sa svojim tek roenim djetetom provede tu neto vie od
mjesec dana, dok se nije malo oporavila. Cijelo je to vrijeme Branko S. dolazio
u posjet, jednom u sumrak, kako ne bi bio vien, a drugi put oko jedan sat
poslijepodne, po najveoj moguoj vruini, kada je i kamen gorio isputajui
takvu vrelinu da je zrak treperio i bio neproziran za cijeli metar iznad zemlje,
preskaui psa koji je leao u hladu teko diui i koji ni oko nije otvorio da vidi
tko ga to preskae, dok su sve make i kokoi bez glasa i pokreta leale u lugu
hladnog ognjita pazei da sluajno na njih ne doe traak sunca i dok su ljudi
bili zakopani u svojim konobama, znojni, traei hlada, pa tako ni tada nije
mogao biti vien. Kada je pri prvome dolasku ugledao svoju malu ker, nije
osjetio nita odreeno, kao da gleda u neku ivu lutku, u neku udnu igraku.
Vidio je svoju ljubav, Ruu, ali odjednom kao da nije znao kako se ponaati,
to rei, pa je samo upitao kako je i boli li je. Potom je zautio i gledao ih sve
dok mu nekako nije postalo neugodno, nakon ega se oprostio, govorei da e
ponovno doi sutra. Nakon toga je otiao, a da sutradan kao ni iduih pet dana
nije ni doao. Kada se pojavio onoga dana preko podne, po najveoj vruini,
Rue i djeteta vie nije bilo. Nestali su, a da nitko nije znao kuda i kamo. I
sama ja Luca Viktorovica tvrdila da nema pojma kuda je otila, to je moda i
bilo istina, da se samo pozdravila, puno joj zahvalila i otila. A moda ni sama
284
nije znala kuda e, zakljuila je. Branko osjeti snaan stisak oko srca i jaku
probadajuu bol. Najednom, kao da se cijeli svijet spustio na njegova plea
i njegovo srce, pa mu koljena poee klecati pod teretom, a kada se pobojao
da bi mogao klonuti, zahvali i ode. Od tada do danas te teina i ta bol ispod
srca nikada nisu prestale. Vie od godinu dana nakon toga dobije prvo i jedino
pismo u ivotu, u kojemu ga Rua turo obavjetava da je sada s djetetom u
Australiji i da tamo eli zauvijek ostati te da je nekako zaboravi i ne misli vie
ni na nju ni na dijete; ah da, keri je dala ime Brankica.
Jo nekoliko zaveslaja i eto ga na pristanitu ispred svoje pojate. ustro
uini jo jedan zaveslaj, a trupa usporeno proklie preko listova lopoa i mura-
ve koji su gusto obrasli vie od tri metra prema rijeci i du zemalja s obje strane.
Znatielja da otvori pismo i proita to mu je njegova ljubav nakon osamnaest
godina imala rei, prodirala ga je cijelim putem, a srce mu udaralo sve jae
i bre, gotovo do same boli, od uzbuenosti i umora od veslanja koje je u ne-
strpljivosti postajalo sve bre. Zaustavio je trupu, duboko udahnuo ostavljajui
veslo i, ne mogavi vie ekati ni trenutak, prije nego to izie i doe do pojate
drhtavom rukom posegne za bijelom kuvertom sa arenim potanskim marka-
ma i nekoliko nepoznatih peata, a pred oima mu zaigra, pa kao da ugleda
gdje se pomiu i otvaraju staklena vrata u nekoj bijeloj izmaglici kako ona
sjedi na nekoj nevidljivoj stolici, glave nagnute na lijevu stranu, crne duge kose,
drei dijete na lijevoj ruci, a grozd zlatnoutog zrna u desnoj, dok joj pogled
tamnih oiju toplo i nekako zatitniki klizi po djetetu. U prvi mah uini mu se
da je ugledao Blaenu Djevicu Mariju pa se ak malo i prepade. Otrese nesvje-
sno glavom i svoju pozornost usmjeri na pismo. Nestrpljivo ga otvori, izvue
papir, a za njim ispade fotografija prekrasne mlade djevojke. Podie sliku, da
najprije nju vidi, pa je zagleda, sav ustreptao te ugleda lice koje nije pozna-
vao, koje bijae nekako strano i koje nikada u ivotu nije vidio, a opet, kao da
ima neto u tom licu, neto to mu izgleda poznato. Nije mogao odgonetnuti
to bi to bilo. Oi mu poee vlaiti, a slika, malo zamuena, poe iskazivati
slinosti, as s licem svoje majke, as s njegovim licem, pa se opet stapajui
u jedno neprepoznatljivo. Suze navrijee jae, a bol koja se opet javila ispod
srca postade neizdriva. Trudio se tu bol ponovno gurnuti na lijevu stranu srca,
onako kako je to inio posljednjih osamnaest godina, ali sada bijae uzalud.
Najednom, kroz suze, ugleda kako tamo od Kuti dolazi golema spodoba, po-
put stare babe, kao oblak velika i na leima nosi veliko prolo vrijeme i uvijek
istu koliinu buduega vremena. Znao je da mu neumoljivo prilazi, da sve to
stopi s njegovim sadanjim vremenom kako bi se stvorilo meuvrijeme u kojem
e on stajati dok ono bude teklo. Sunce se ve popelo visoko, a on je i dalje
sjedio u trupi, netremice gledajui fotografiju svoje keri, koju je samo dva puta
vidio u ivotu, jednom kad se rodila i sada, na fotografiji. Sunce je prelo zenit
285
i sporo putujui pribliilo se svom zalazu, a on je i dalje sjedio u trupi s pismom
u krilu i kerinom slikom u ruci.
Sutradan ga u rano jutro prvi prolaznici zatekoe kako i dalje sjedi u trupi,
pred svojom pojatom, smiren i ne miui usne, bez glasa pjeva pjesmu ljubavi,
drei u lijevoj ruci vlastito srce, prepuklo napola, a iz kojega mu izlazi zmija
ljutica, dok mu u desnoj ruci bijae bijeli karton, isti onakav na kojem je bila
slika njegove keri, ali sada prazan. Kau, ker su mu zatekli urezanu u lijevo
oko, dok mu je iz desnoga gledala njegova velika ljubav Rua. Jedino na tom
mjestu oko trupe bijahu procvjetali bijeli i uti lopoi.
Velimir Kljue, Opuzen
286
TRI PJESME
U NOI
gledam
elo mu se smiruje
niz bore teku
dnevne ure
grumen se zemlje
rastae
meu oima
u osmijeh
juer se davao zemlji
otimao je opisujui
potiskivanje umora
gledam
sad uti
sad miruju dlanovi
ali tonu
u duga popodneva
u plugove i znoj
u zemlju crnicu
koja uzvraa osmijehom
koja visi na zidu kao slika
to ga za san zakiva
juer je otimao crnicu
suncu
i kiama
samo da izdri plug
i motika poslui
uzdah mu krade san
ivot ga potkopava
nemono sluam
287
U SOBI DJEDOVOJ
Tu
uz krhotine aa
odahnem
Gorko vino pronosi
vjetar u stijenama
Odnekud izleti glas
jekne krik
i u peinskom zijevu
uuti ali oi mi neujno
neto trae u peini
jo bijele sobe
lijer i utnja glasni su
i silni s nebesa
opipljiv je prostor
u kui bez krova
iz koje si Otiao
glas je majke
u scenskim slikama
u neuhvatljivu taktu
i ritmu bezvunog vremena
Kako je Ivan?
Je li jesen jo zelen?
pita vjetar odnosei me
u ludom cerekanju
pa se zadri u kronjama
bez nakane da se bratimi
s mojom avanturom
tu dok sam
uz krhotine aa zaaran
288
NA KRAJU SVITANJE
Prvo smo stopama za oslon
kamenoj klupi se priklonili
tamo gdje se prima
i razlae umor
Potom smo usnuli stud
uz rijeku sred trava i rose
Zatim su ispod
i iznad nas
svjetlucale zvijezde
i naa je laa plovila
vode su mistino meandrirale
kroz milijun sretnih oiju
(a rekli su nam: Meugorje?
Malo je to mjesto)
kroz ljudske vapaje duboke
i snane. Snano se
dok spavasmo Kri
veliki kameni kri okretao
oko svoje osi
Na kraju se rosa nataloila
po utoj travi srpnja
po naim rukama
po zrelom zlatu penice
iz ijeg mira su stameno
izvirivali zvonici
i tekla
molitva:
Pogledaj Gospode na naa
zemaljska Putovanja
Mirko Popovi, Slivno/Sarajevo
289
MASLINSKA GORA ULJANA
Zaspali su tvoji uenici
maslinikom starim, pustili te
prei sasvim sama. I danas je-
dini bdije da nas mrakom svi-
jeta budi. Teke su nam oi u
tami koja sjaji svakom utajom
Imena tvoga. Nitko da se pre-
ne! Jedino je mjeseina ljubila
tvoju Svetu Krv. Gora prekrive-
na sivim deblom nadvila se na
te. Zelena, da te vreba smrtnim
strahom. Koliko si bio ovjek, a
koliko Bog? Nae li ovjek Boga
ili Bog ovjeka? Ima li ovjeka,
a da nije od Boga dan? Moda
aneo zna koji pleo ti je kose, u
emu je tajna Utjelovljenja. Ti ne
propada. Znoji se Krvlju svaki
dan i posadanjuje rtvu ivu
i svetu. Jesmo li stvarni sudioni-
ci oltarske zbilje ocijeene one
noi naputenim Bogom? Moe
li biti uljavo a da nije uljavo? Tko ti danas eli biti slian? Sunaju se plodovi
zreli i teki. Nima koga da ih bere.
Slavica Mustapi, Zagreb
Podi u uljani
290
U KAMENU ZAVJET PIE
Tako i vi brao po Neretvi
Od apljine pa do Opuzena
Od Viia pa do Rogotina
Sve do lijepoga Komina.
Od Draeva i na njemu Krupe
Pa do Ploa i njihove luke
Od Doljana preko Metkovia
Pa do Kule i do Bagalovia
I svih drugih gradova i sela
Od Neretve ua pa do Poitelja
Brao, sestre ovdje okupljeni
Svi ste, svi ste toplo pozdravljeni!
Ovom pjesmom hrvatski narod upe Hrasno doekuje svoje goste iz Ne-
retve koji svake godine hodoaste marijanskomu svetitu Kraljice Mira u ovoj
istonohercegovakoj upi kako bi obnovili svoju vjeru i dali zavjet Blaenoj
Djevici Mariji.
Neretvani su ve stoljeima vjerni svojoj crkvi to pokazuje i veliki broj
sakralnih objekata. Tako svako misto svoju lipu crkvu ima. Zahvaljujui svom
iznimnom upniku don Petru Mikiu i grad Ploe je nakon pedesetak godina
dobio svoju prekrasnu crkvu 2007. godine.
Vei broj Neretvana organizirano odlazi na hodoaa u Rim, Fatimu,
Meugorje ili u Vepric kod Makarske. Posljednjih godina Neretvani u velikome
broju redovito posjeuju njima najblie Svetite Kraljice Mira u Hrasnu. Ono
je udaljeno samo dvadesetak kilometara od Metkovia, a do svetita se stie
cestom preko Krupe, Sjekosa i Svitave.
upa Hrasno postoji od 1761. godine te pripada Trebinjsko-mrkanskoj
biskupiji, ije je sjedite svojedobno bilo u Dubrovniku, a nakon toga je Trebinj-
sko-mrkanska biskupija povjerena duvanjsko-mostarskom biskupu pod ijom se
upravom i danas nalazi.
291
Dugo godina Hrasno nije imalo svoju crkvu da bi dozvolu za izgradnju
crkve Hranjani zatraili 1848. u Carigradu. Nakon punih 26 godina, godine
1874. Carigrad je dao dopusnicu i odobrio gradnju crkve uz uvjet da se crkva
ima graditi na mjestu koje nee prkositi pogledu prolaznika od Stoca prema
Neumu, posebno prolaznicima islamske vjere.
upna je crkva stoga i graena oko 500 metara dalje od ceste te je dovr-
ena 1881. godine, s tim da je obnovljena i proirena 1935. godine
Godine 1947. za upnika upe Hrasno dolazi don Stjepan Batinovi, u
narodu popularno nazvan Dumo, roen 1912. u Duima. Slubovao je sve
do 1980., a preminuo 1981. godine.
Dolaskom u ovaj kraj Dumo je mnogo propatio. itavo je vrijeme stra-
hovao za vlastiti ivot. Komunistika je revolucija trajala jo dosta nakon II.
svjetskog rata. Neki kao da su sebi stavili u zadatak zatrti sve to mirie na
vjersko ili hrvatsko na ovim prostorima. Piu se parole, pjevaju se pjesme kao
ona: Od Trebinja do Mostara, nema dume ni oltara. Strani su to bili dani,
mnoge neprospavane noi. Priao je Dumo da je mnoge noi proveo u seoskim
pojatama, brdima i peinama. Morao se kriti jer je no mnoge znala progutati,
posebno one koji su drukije razmiljali. ak su ga jednom strpali u mostarski
zatvor, ali ga je brat Nikola svojim vezama uspio izvui nakon dvadesetak
dana. Glava sveenika nekima nije vrijedila gotovo ni lule duhana. Moglo ga
se lako napadati, lano svjedoiti, zatvarati... Jednom su mu prigodom vlasti
Slika 1. Hodoasnici ispred kipa Kraljice Mira
292
ak nudile da preuzme vodstvo jedne hercegovake opine pod uvjetom da se
odrekne sveenike slube. On je to, dakako, odbio, nije htio napustiti svoju
crkvu i svoje vjernike. Tijekom cjelokupnoga toga zlosretnog vremena Dumo
lijei rane oaloenoga hrvatskog naroda, tjei i pomae. Hrabri ih i bodri
nagovjeujui bolju budunost. Tomu je narodu zaista trebala istinska pomo.
Jo za turske vladavine od 1482. do 1878. ti su ljudi bili izloeni stalnome
ratovanju i progonima. To se nastavilo i u I. i II. svjetskom ratu te nakon 1945.
Mnogi su ni krivi ni duni izgubili ivote, a vei se dio ljudi iselio iz tih krajeva
preteno u prekomorske zemlje jer je trebalo spaavati glavu.
O tome koliko je Dumo dobroga uinio za svoju upu i o njegovim pa-
storalnim i duhovnim te graditeljskim akcijama mogla bi se napisati cijela stu-
dija. Posebno se istie njegova spisateljsko-izdavaka djelatnost. Jedini je na
prostoru od Mostara do Dubrovnika izdavao asopis, nazvan Dumo i njegov
narod, u kojemu je pisao o ljudima, obiajima, dogaanjima i povijesti svoje
i okolnih upa, a veliku je pozornost posvetio i naim ljudima u iseljenitvu.
Kako u upni ured nije uvedena elektrina struje sve do 1976., vie od dvanaest
godina asopis je pisao i ureivao uz obinu petrolejku.
Znao je grki i latinski jezik, sluio se talijanskim i engleskim, a bavio se i
prijevodom s francuskoga i njemakoga jezika. Osim asopisa Dumo i njegov
narod (izilo je ukupno 28 brojeva), izdao je i na desetke knjiga, to vlastitih
autorskih, to drugih pisaca.
Slika 2. Utemeljitelj svetita don Stjepan Batinovi: spomenik u Hrasnu za vjeno sjeanje
293
Don Stjepan Batinovi godine je 1977. dobio posebno priznanje kad ga
je papa Pavao VI. uvrstio u papinsku obitelj poastivi ga naslovom prelata
Njegove Svetosti.
Don Stjepan je imao veliku elju u svojoj upi izgraditi Marijino svetite
koje bi oko sebe okupljalo upljane, doseljenike te sve vjernike Trebinjsko-mr-
kanske biskupije i okolnih biskupija te pretvoriti Hrasno u duhovno sredite i
svetite biskupije. Iako je nailazio na niz prepreka, to politikih, to financijskih,
bio je neobino ustrajan i nije se predavao. Svoju je ideju uspio ostvariti 1977.
kad je mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj i trebinjski biskup Petar
ule odobrio da se Blaena Djevica Marija slavi kao Kraljica Mira u Hrasnu,
biskupijskome marijanskom svetitu.
Iste godine na Gradini, brdacu visokom vie od pedeset metara, sazida-
nom od samih kamenih gromada, odakle puca vidik na itavu upu i na velik
dio Hercegovine, postavljen je bronani kip Gospe Kraljice Mira, rad kipara
Ante Starevia iz Zagreba, ija uzdignuta ruka simbolizira traenje blagoslo-
va od Boga za svakoga tko joj se obrati.
Dok je kipar ostvarivao Dumine zamisli na kamenoj Gradini sijevale su
iskre ispod ekia i krampova ilavih Hranjana,koji su uporno odolijevali tvr-
dim stijenama i pravili put duine od 130 metara do samoga vrha. Svatko je od
upljana dao svoj doprinos u izgradnji svetita, netko radom, netko novano,
netko hranom ili graevinskim materijalom. Oko kipa je Gospe izraena i
eljezna ograda od slova s natpisom:
Kraljice mira, svijet spasi
Obrati grjenike, bolesne lijei.
Osmi svibnja, kad se ve kamen skrije u zelenilo hrastovine i zanoveti, kad
vrijesak i kadulja procvjetaju, kad se sadi duhan, bilo je oglaeno da e se bla-
gosloviti sav trud uinjen tijekom gradnje toga svetita. Dolo je vie od 5000
vjernika, a nazona su bila etvorica biskupa, pedesetak sveenika i veliki broj
asnih sestara. Svetite je sveano otvoreno i dano vjernicima na uporabu.
Na desetu godinjicu postojanja svetite je posjetio i hrvatski kardinal Fra-
njo Kuhari, koji je predvodio misno slavlje te za tu prigodu sastavio posvetnu
molitvu Kraljici Mira u kojoj pod njezino okrilje stavlja sve nae obitelji i sve
vjernike i koja se od tada moli svake godine pod Gospinim kipom.
Poetkom Domovinskoga rata u kolovozu 1991. u sklopu svetita otkriven
je spomenik rtvama II. svjetskoga rata i poraa upe Hrasno, rad akadem-
skog kipara Nikole Vukovia iz Metkovia. Na njemu su uklesana imena 468
stradalih itelja, od kojih je vei dio nestao u blajburkom vihoru. Osim imena
poginulih na spomeniku je i natpis:
294
Domovino, radi tebe,
radi bitka tvog,
gdje nam kosti rasute su,
znade samo Bog.
U samoj blizini svetita upljani su sa svojim Dumom izgradili i Krini put
s etrnaest postaja, rad akademskog kipara Duana Stanojevia iz Splita.
Najvei broj hodoasnika to svetite posjeuje na godinjicu otvaranja,
svake druge nedjelje u svibnju, kad se vie tisua ljudi iz Dubrovnika, Peljeca,
Neretve, Splita, Makarske, Slavonije, Zagreba, Njemake, Amerike, Kanade i
iz drugih krajeva doe pomoliti Kraljici Mira.
Redovito na proslavu Kraljice Mira dolazi i dvjestotinjak pripadnika 113.
ibenske brigade koji su u Domovinskome ratu s ostalim hrvatskim vitezovima
zaustavili i porazili agresorsku srpsko-etniku armadu na oblinjim Stolovima
u prodoru prema Brtanici i Metkoviu te planiranomu zauzimanju Neretvanske
doline.
Prirastao nam je srcu ovaj hercegovaki kamen za koji smo se borili i
u njemu zavjet piemo. Molimo se Kraljici Mira da se mir trajno useli i njeguje
meu narodima te da ljudi ive u slozi i blagostanju izjavio je jedan od pri-
padnika 113. ibenske brigade.
Vjerujemo da Kraljica Mira daje svoj doprinos miru na ovim esto nemir-
nim prostorima kao to jednom tijekom lijepo ree don Stjepan Batinovi na
Radiju Vatikanu kad su ga pitali zato ba Kraljica Mira:
Nek se vrati mir u naa srca, nek se vrati mir u nae obitelji, da bude mir
meu narodima, meu vjeroispovijestima, meu nevjestama i svekrvama, da
bude mir meu redovima u samoj crkvi. Neka kip rairenih ruku povezuje nebo
i zemlju, Istok i Zapad. Nek se vidi izmeu hraanjskoga kamenjara i brda kao
jedan Veliki Znak.
Dragan Jurkovi Bokin, Zagreb
295
NERETVANSKA RIZNICA UMJETNINA I INIH VRIJEDNOSTI
20355 Opuzen, Podgradina 41
GALERIJA STEAK KLEK 20356 Klek, Dubrovaka bb
IZLOBENI DVOR NERETVANSKE RIZNICE UMJETNINA I INIH VRIJEDNOSTI
20255 Opuzen, Podgradina 41
KAIMIR HRASTE
(fotografija Postaje iz br. 864 HS od 11. XI. 2011.)
DRUGA POSTAJA KRINOGA PUTA
ISUS PRIMA NA SE KRI
GALERIJA STEAK KLEK
od srijede, 1. kolovoza 2012.
do petka, 31. kolovoza 2012.
IZLOBENI DVOR NERETVANSKE RIZNICE
SKALINI K SVETOME ROKU
od etvrtka, 2. kolovoza 2012.
do utorka, 28. kolovoza 2012.
296
II. POSTAJA
ISUS PRIMA NA SE KRI
ISUS prihvaa kri
to drvo predano mu
iz Oeve iz Boje ruke.
Sinovski primi ga posluno
privivi ga uza se
kao kad vesla slau se pomno
u zoru u lau u trupu
da u tiini zaveze
kroz jaruge kroz boture
u movaru
u lepuve
rijekom u more.
Zaplovi sabrano
tiho
kri urezuju svoj
u sebi
molei:
Oe na, koji jesi na nebesima.
Sveti se ime Tvoje.
Doi kraljevstvo Tvoje.
Budi volja Tvoja
kako na nebu
tako i na zemlji.
Kruh na svagdanji
daj nam danas.
I otpusti nam duge nae
kako i mi otputamo
dunicima naim.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla.
Amen.
Stjepan eelj
297
Kreimir Hraste: Skice za drugu postaju, 2011.
298
... DOBAR PASTIJER, JER TO KAE INOM
I SAM SVOJIJEM POTVRUJE INOM...
Svoje sljedbenike Isus ui moliti: Oe... budi volja tvoja. Kako na nebu,
tako i na zemlji...
Na zemlji, koja raa trnjem i korovom; na zemlji gdje se opstoji uz napor
i borbu, u znoju lica svoga; na zemlji koja postade dolina suza, koja me ne
razumije i koju ja ne razumijem uope nije lako pristajati na tu volju; pogotovo
ne na nebeski nain! To je iskusio i Isus pa je u Getsemanskom vrtu vapio: Ako
je mogue, neka me mimoie ova aa. Ali budui da je on Krist, Pomazanik,
ima ne samo ast nego i obvezu: izvriti djelo otkupljenja. Zato getsemanski
vapaj zakljuuje: Ali ne moja, Oe, nego tvoja nek se vri volja! To opre-
djeljenje, taj stav ovdje se materijalizira u prihvaanju kria koji kao simbol
obuhvaa sve predmete, osobe, pojave... to ih u svom zemaljskom hodu ovjek
susree kao tegobu. Meutim, u svim svojim oitovanjima kri moe biti ne
samo teko breme koje pritie zemlji do boli, do smrti , nego takoer sred-
stvo, poluga kojom se zemaljsko oivljuje, oplemenjuje i uzdie do nebeskog,
do boanskog.
Pred motriteljem izranja lik poslovoe: okrenut prema slovima uzbi-
banoj plohi nalik namrekanoj povrini vode na ramena je uprtio svoje
orue da zavesla u ona daleka sunana poivalita koja prosijavaju kroz
aureolu. On koji pretoi se u stub sunani ree: dao sam vam primjer...
Zlatnog jesenjeg ponedjeljka, Nikolina majka Nikola i ja brali smo man-
darine da ih ponesemo sa sobom u Split.
Kaimir Hraste, autor
299
DRUGA POSTAJA KRINOG PUTA NA SKALINIMA ZA GROBLJE SV.
ROKA U DIJELU OPUZENA KOJI SE ZOVE PODGRADINA
Jednom je u moj atelier uletjela ptica. Odmorila se malo na prozorskoj
dasci i opet odletjela u nebo. Katkad bi uletjele neke druge ptice; Pokuavajui
izai tukle su u zidove ne nalazei svoj put u nebo. Tako je i s umjetnicima...
(Constantin Brancusi)
Svoj put u nebo kipar Kaimir Hraste (djeak odrastao u dvoru na supe-
tarskoj rivi na kojoj je more na mjestu etvrtog zida) pronaao je radei drveno
raspee Krista za kninsku crkvu sv. Ante. Obine hrastove daske sloene rukom
majstora u divnu impresivnu skulpturu... Bokovi koje ne mogu zaboraviti. Ne
mogu ih zaboraviti moda i zato to naalost te skulpture vie fiziki nema.
Bolesni ljudi koje zovemo razbojnicima, u Domovinskom ratu unitili su je zapa-
livi je. Kain pokuaj izrade identine skulpture nije uspio jer to naprosto nije
bilo mogue, napraviti isto djelo dva puta.
U njegovu splitskom atelieru (kad zatvorite vrata za sobom ulazite iz be-
zlinog splitskog kvarta u mistinu kutiju u kojoj je sve mogue) pokazuje mi
nezavrenu skulpturu od stiropora koji e se preobraziti u broncu. Jednostavna,
dostojanstvena, na poseban nain profinjena skulptura sa Stipinim (Stjepan
eelj, graditelj opera u praumi) tekstom... ISUS PRIMA NA SE KRI. S div-
ljenjem mi pria o fra Beatu Angelicu... Kako jednostavno, kako dobro, kako
plemenito...
Onaj uniteni (Jesu li ga unitili ako jo ivi ne samo u meni?) kninski Krist
opet izranja iz sjeanja da bi mi dao odnos prema ovom dijelu.
U Opuzenu, na skalinima za sv. Roka traimo najbolje mjesto za skulptu-
ru. Skalini, groblje, Fortica, Mala Neretva, posebna svjetlost s ove strane rijeke,
posebni mirisi za nas djecu iz doline... Kovitlac, bezdan svih misli koji mentalni
prostor tog mjesta u meni budi. Na kraju, Kaina skulptura na skalinima kao
da je oduvijek bila tu.
Cijenei ih kao vrsne umjetnike, Stipe, Miroslav i ja, odabrali smo Kuzmu
Kovaia i Kaimira Hrastu, da naprave prve dvije postaje krinog puta koji bi
trebao zavriti petnaestom postajom USKRSNUA na groblju. Naoj je tatini
godilo uti kako su oba ove godine postali lanovi suradnici Hrvatske akademi-
je znanosti i umjetnosti.
Nikola Popi, Opuzenac
300
DANI NERETVE U ZAGREBU
0. UVOD
Drutvo Neretvana i prijatelja Neretve organiziralo je 13. i 14. listopa-
da 2012. manifestaciju Dani Neretve u Zagrebu. Cilj manifestacije bio je
promicati kulturne, gospodarske i humanitarne vrijednosti i raznolikost doline
Neretve. Tom se manifestacijom elio dati poseban naglasak na promidbu ne-
retvanske mandarine kao hrvatske robne marke, na promidbu poljoprivredne
proizvodnje naega kraja, pokazati park prirode, kulturne znamenitosti, ali
i rei struno miljenje o planovima i programima razvitka naega zaviaja.
Snaga je Neretve ponajprije u snazi njezinih ljudi, bez obzira na to gdje su,
u jedinstvu i zajednitvu svih Neretvana, ali i neretvanskih Zagrepana koji su
duom i tilom vezani uz svoj kraj. Cilj je bio i da se u Zagrebu uje neretvanska
glazba, ples i pjesma, da se osjeti kako vonja neretvanski brudet od aba i
jegulja te da Neretva dva dana bude dio Zagreba.
1. PRIPREME ZA ORGANIZACIJU DANA NERETVE U ZAGREBU
U predgovoru Hrvatskomu neretvanskom zborniku glavni urednik Stjepan
eelj pie: Kada velimo da se nedostatno poznajemo, mi govorimo iz poloaja
u kojemu se Neretva i Neretvani nalaze mislei odreda na sve njezine dijelove.
A Hrvatski neretvanski zbornik, upravo svakim tekstom u njemu objelodanjenim
osvjetljava kako povijesnu dimenziju Neretve, tako i ovodobnu sudbinu Neretve
i Neretvana. Drimo da je to na vaan prinos dananjemu trenutku Neretve
Grada Neretve kako je mi doivljavamo i osjeamo je njezinom nasunom
potrebom. Jer gledamo ve petnaestak godina od prestanka protuhrvatskoga
rata kako se neretvanske opine i gradovi brinu samo o sebi i ne pomiljajui
na zajedniku sudbinu koja ih je do juer vezala. U zlu ih povezivala. Do
juer ivotno povezani, u obrani doma i domovine, u vojnim bolnicama, u
uilitima... Danas se ni u slavljima ne sjetimo jedni drugih, hrvatskih opina i
gradova, itelja im koji su nam najblii susjedi.
301
Navedene su rijei potaknule nas nekoliko Neretvana u Zagrebu da graa-
nima grada Zagreba pokaemo snagu i zajednitvo Neretvana i Zagrepana iz
Neretve, da iteljima nae metropole pribliimo ljepotu i obiaje Doline Neretve
te da damo svoj doprinos promociji i napretku naega kraja. Nau inicijativu
prihvatio je Upravni odbor Drutva Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu i
predsjednik Drutva Luka Vlahovi (koji je ujedno autor i zagovara sintagme
Grad Neretva) te se krenulo s pripremama za manifestaciju Dani Neretve u
Zagrebu. Osnovan je organizacijski odbor koji je trebao oivotvoriti tu ideju
i osmisliti navedenu manifestaciju. Skupina od deset entuzijasta i prije svega
velikih zaljubljenika u zaviaj doslovno je zasukala rukave i krenula u osmilja-
vanje te manifestacije koristei se pritom svojim znanjem, privatnim poznan-
stvima, zloupotrebljavajui potencijale svojih ureda, ordinacija i obrazovnih
ustanova. U organizacijskom odboru bili su Zdravko Kapovi, predsjednik te
lanovi: Mladen Bui, Filip Dragovi, Jelena ugum, Sreko Ili, Zvonimir
Plea, Nada Podnar, Davor Romi, Mario Talaji i Mirko Volarevi.
Cilj je bio od poetka jasan, a za njegovo ostvarenje bilo je nuno ukljuiti
sve gradove i opine u dolini Neretve jer bez zajednitva i bezrezervne potpo-
re ljudi iz Neretve ta manifestacija nije mogla uspjeti. Koliko smo bili u pravu,
govore i rezultati koje je poluila.
Prve razgovore obavili smo upravo s gradonaelnicima Stipom Gabriem
Jambom, Ivom Mihaljeviem i Kreimirom Vejiem, dobili smo opu podrku i
jamstva da e Metkovi, Opuzen i Ploe svesrdno podrati nau manifestaci-
ju i pomoi da se Neretva prikae u najboljemu moguem svjetlu. Bez jasno
izreene potpore i najvei optimisti teko bi se u to upustili. Jednaku podrku
dali su nam Dubrovako-neretvanska upanija i opine Kula Norinska, Slivno,
Zaablje i Pojezerje. Smatrali smo da Neretva ne zavrava i ne poinje u Met-
koviu te smo eljeli u projekt ukljuiti i susjedne gradove apljinu i Ljubuki.
Naalost, zbog tada su se predstojeih lokalnih izbora u susjednoj nam Bosni
i Hercegovini gradonaelnici apljine i Ljubukog zahvalili na povjerenju, ali
u tome trenutku nisu mogli prihvatiti nau ponudu da i oni budu sudionicima
navedene manifestacije u Zagrebu.
Veliku podrku odmah na poetku dobili smo i od vrlo vanih gospodar-
skih subjekata (Adris grupa iz Rovinja i AgroFructus iz Opuzena), to je bio
preduvjet da se krene u izradu idejnog projekta Dani Neretve u Zagrebu.
Sigurnost za odvijanje te manifestacije dodatno su nam dali i predstavnici pro-
izvoaa mandarina iz doline Neretve: Frigo bonsai, Jasenska, Vagros i Man-
darinko, koji svake godine vie tona mandarina podijele u humanitarne svrhe.
Dogovoreno je da se manifestacija odri 13. i 14. listopada 2012. godine te
da se odvija na pet mjesta sa sljedeim sadrajima:
302
Trg bana Josipa Jelaia kulturno-zabavni i humanitarni program
Hrvatska gospodarska komora okrugli stol
Zagrebaki velesajam sveana veera
RC pansko boanje
RC Jarun natjecanje u vonji laa.
Za simbole manifestacije izabrali smo neretvansku mandarinu i lau.
Plakat s logotipom manifestacije
Neretvanska mandarina i stoljetna laa postali su neraskidivo obiljeje
doline rijeke Neretve i vrijednoga neretvanskog ovjeka te su postali prepo-
znatljivi diljem svijeta. S pomou tih simbola jasno su se mogli iitati i ciljevi
manifestacije:
pribliiti graanima hrvatske metropole ljepotu i obiaje doline Neretve
pokazati snagu i zajednitvo Neretvana i Zagrepana iz Neretve i na taj
nain dati svoj doprinos promidbi i napretku naega zaviaja
303
podijeliti graanima Zagreba veu koliinu proizvoda po kojemu nas cije-
la Europa pozna mandarina
predstaviti neretvansku lau od koje smo ivjeli, u kojoj smo se raali i
umirali
pokazati nae strune i znanstvene potencijale te
sportsko-rekreativnim aktivnostima (boanje i laarenje) pokazati veliko
srce i sportski duh Neretvana, stoljetnu batinu hrabrih neretvanskih gu-
sara.
Treba naglasiti da je manifestacija ujedno bila i prigoda da zahvalimo
Zagrepanima i gradonaelniku osobno za nesebinu podrku i pomo koju su
nam pruili za vrijeme poplava u dolini Neretve. Neretvani jako dobro pamte
tko im je prvi priskoio u pomo te im pruio moralnu i materijalnu podrku
kada im je bilo teko. U znak zahvalnosti graanima grada Zagreba kanili
smo podijeliti veu koliinu mandarina i zahvaliti im glazbeno-scenskim pro-
gramom.
2. DANI NERETVE U ZAGREBU
Uz veliku potporu gradonaelnika grada Zagreba gospodina Milana
Bandia i njegovih suradnika, poglavito Vidoja Buluma, dobili smo traenu
lokaciju za odravanje priredbe te potrebne dopusnice i suglasnosti kako bi se
manifestacija mogla odrati upravo na sredinjemu zagrebakom trgu. Potporu
za odravanje te manifestacije svesrdno su nam pruili Zagrebaki velesajam,
Hrvatska gospodarska komora, Jadransko osiguranje, Agrokortrgovina itd., ali
i niz gospodarstvenika, poduzetnika i prijatelja iz doline Neretve i Zagreba. U
tome dijelu organizacije najvie su pridonijeli Mladen Bui i Jelena ugum.
2.1. Dogaanja na Trgu bana Jelaia
U subotu, 13. listopada 2012., na Trgu bana Jelaia za graane grada
Zagreba pripremili smo 10 000 paketa mandarina. Podjela mandarina imala
je humanitarni karakter jer smo graanima ostavili mogunost da svojim do-
brovoljnim prilogom pomognu udruge iz doline Neretve: udrugu cerebralne i
djeje paralize doline Neretve Leptirii iz Ploa i udrugu osoba s invalidite-
tom Prijatelj iz Metkovia te Caritas iz Zagreba.
Koliko je bila velika organizacija dogaanja na Trgu, govori i injenica da
su radnici postavili pozornicu i ozvuenje tijekom noi, a studenti i prijatelji koji
su doli pomoi u organizaciji bili su na istovaru mandarina u ranu zoru. Ve
304
oko osam sati uz su se laganu kiicu na Trgu poeli okupljati pristigli Neretvani
i Zagrepani iz Neretve te ostali graani grada Zagreba.
Dio lanova organizacijskog odbora: Jelena, Zdravko, Nada, Mladen i Vinko
Vedran, Vinko, Antia Puljevi i dr. Saa Gopevi (u pozadini Zvonimir Plea)
305
Slavko Golua, Filip, Mladen, Jelena, Vinko i Mislav
Lijepo je bilo vidjeti desetke tona mandarina pripremljenih za podjelu gra-
anima grada Zagreb kako preplavljuju sredinji zagrebaki Trg.
Najvei teret organizacije na Trgu iznijeli su pelica radilica Jelena u-
gum i Filip Dragovi, koji je s neretvanskim studentima na ruke iskrcao deset
tona mandarina.
Filip Dragovi i njegovi pomagai
306
Slika s Trga na kojoj se vidi laa puna mandarina, pozornica s djevojka-
ma i mladiima u neretvanskoj nonji, uz njih knez Domagoj, njegovi strijelci i
laari, plakat mandarine i lae u pozadini za pamenje. Koliko je bila doj-
mljiva, dostatno govori i injenica da je vijest o manifestaciji prenesena na vie
od 20 portala i tiskanih medija te da je prikazana u sredinjim informativnim
emisijama HTV-a, Nove TV i RTL-a. Svoj poseban doprinos u promidbi ove
manifestacije dao je Ante Magzan s portala Net.hr.
Sumorno zagrebako jutro pretvorilo se u naranastu sliku tisue manda-
rina, zelenila botura, gdje iz kutova izranja bura, osti i salima, trupa i mree
te stabla limuna i naranaa, a Trgom se iri miris brudeta koji se spravlja na
pozornici. Prizor za povijest!
Dani Neretve u Zagrebu 2012.
Uz pozornicu su bili postavljeni tandovi za podjelu mandarina, a s druge
strane tandovi neretvanskih udruga.
Kako je podjela mandarina bila humanitarnog karaktera, na poziv Orga-
nizacijskog odbora odazvali su se poznati Neretvani koji su dali svoj doprinos
tako da su mandarine dijelili Zagrepanima i ujedno ih poticali na prikupljanje
humanitarne pomoi naim udrugama.
Iz ruku je kneza Domagoja i uz najavu Nade Podnar prvi paket manda-
rina uruen gradonaelniku grada Zagreba Milanu Bandiu, osvjedoenomu
prijatelju Neretve i Neretvana.
307
Zagrebaki gradonaelnik Milan Bandi prima koaru mandarina od Marija Jurkovia
kneza Domagoja
Tim simbolinim inom zapoela je i podjela mandarina graanima, to
su inili Neretvani predvoeni dr. Mladenom Buiem. Posebnu zahvalnost du-
gujemo dr. Neli Sren koja se cijelu no vozila iz Padove samo kako bi bila s
nama.
Udarni lijeniki tim Nela Sren i Mladen Bui u drutvu modne dizajnerice i pjevaice Matije Vuice
308
Matija Vuica, Jure Popovi i glumac Tomislav Marti svesrdno su uz Nere-
tvane kad ih god trebamo. Svoj poseban doprinos dala je Branka Bebi Krstu-
lovi, a pridruila joj se i sestra Milana.
Nau akciju osobno je podrao i bivi predsjednik Hrvatskoga sabora
gosp. Luka Bebi dijelei mandarine graanima, a u podjelu mandarina aktiv-
no su se ukljuili i svi gradonaelnici i naelnici iz Neretve.
Studentice Nataa i Kristina u drutvu Luke Bebia; desno Niko Kapovi i Davor Romi
Slavko Golua na Trg je doveo i svoje neretvanske rukometae, a bili su
tu i nogometai, glazbenici, lijenici, odvjetnici, sudci, studenti te mnogi drugi
prijatelji Neretve. Svi su eljeli biti dionici te predivne prie.
Mate Dami predvodio je neretvanske studente
309
Luka Vlahovi dijeli mandarine
I svi ostali lanovi organizacijskog odbora te lanovi naih obitelji i prijate-
lji ukljuili su se u podjelu, brigu o tandovima, pozornicama, izvoaima. Toga
se dana na Trgu vidjelo nae zajednitvo i elja da svoj kraj predstavimo na
najbolji mogui nain. . Jedini koji je imao tremu zbog velike odgovornosti
koju je preuzeo na sebe bio je predsjednik organizacijskog odbora Zdravko
Kapovi, ali kako je vrijeme odmicalo, bio je sve ponosniji i sretniji to je njegov
tim radio kao urica!
Podjelu mandarina pratio je i zabavni program, a zadovoljstvo da otvori
Dane Neretve u Zagrebu pripalo je Limenoj glazbi iz Opuzena . Svaka ast
seniorima glazbe, ali ovdje su prevladavali mladii i djevojke, gotovo djeca.
Nizom popularnih melodija zabavili su Zagrepane i turiste kojih se na Trgu
moglo vidjeti u velikome broju. Oduevili su Opuzenci svojim sviranjem popu-
larnih melodija meu kojima je bila i Zelena livada (Neka cijeli ovaj svijet) iz
popularnoga zagrebakog mjuzikla Jalta, Jalta. Bilo je i upita: Je li ovo glaz-
bari samo glume, a vrti se snimka nekoga veega orkestra? Jedan od autora
lanka (Kapovi), kao roeni Opuzenac i nekadanji glazbar, bio je posebno
zadovoljan i ponosan na svoje sumjetane.
310
Limena glazba iz Opuzena
Nakon izvrsnoga nastupa limene glazbe iz Opuzena Trgom su odjeknuli
zvuci mandolinskog orkestra i zaula se pjesma: Kolo malo na srid sela stalo.
Pisma ori do Neretve doli. Praeni gromoglasnim pljeskom pozornicu su ispu-
nili lanovi KUD-a Metkovi. Zagrepani su mogli uti i vidjeti kako se pleu
desanski i momiki otii i promenade. Zdraviari predvoeni Juricom Pipini-
lanovi KUD-a Metkovi i njihov zdraviar Jurica Pipini
311
em bili su posebno dojmljivi, a brojalice o kralju Norinu, koje simboliziraju
makarske obiaje, izazvali su salve smijeha u publici i dodatni pljesak. Sve
je, kao i obino na nastupu KUD-a Metkovi, dosegnulo vrhunac kad se s
pozornice zaorila pjesma Na Neretvu miseina pala. Meu posjetiteljima je
pala i pokoja suza, a Neretvanima koji istinski vole svoj kraj srce je jae za-
kucalo. Besprijekoran nastup, kojim je ujedno najavljeno osvojeno prvo mjesto
na natjecanju folklornih skupina Hrvatskoga sabora kulture i predstojei nastup
u Hrvatskome narodnom kazalitu, bio je pod budnim okom Divne Dragovi i
Zdravka Obradovia.
Knez Domagoj i njegovi strijelci
Jurica Pipini, Branimir Gabri sa sinom i Zdravko Obradovi
312
U stankama je programa koji se odvijao na pozornici trio Lero u ivo-
pisnim nonjama zabavljao graanstvo svojim pjevanjem i sviranje, a Trg su
posebno zanimljivim uinili Mario Jurkovi u ulozi kneza Domagoja i njegovi
Domagojevi strijelci.
Uz pjesmu, ples i mandarine zavonjao je i poznati neretvanski brudet od
jegulje i aba koji je spravio viestruki pobjednik opuzenske brudetijade Pavo
Raetina. Jesti brudet i lizati prste na Trgu bana Josipa Jelaia uistinu je pose-
ban uitak.
Kuhanje brudeta od jegulje i aba u kreaciji Pave Raetine i Tea upia
A kada je nestalo mandarina vreama, poela je podjela mandarina iz
lae, to je izazvalo dodatni uur na Trgu, smijeh organizatora i veliko veselje
posjetitelja.
313
Podjela mandarina refue
2.2. OKRUGLI STOL

Dogaanje na Trgu, okupilo je Zagrepane u prvom dijelu dana, a u ra-
nim poslijepodnevnim satima program se nastavio okruglim stolom na temu
Gospodarski razvitak donjeneretvanskog kraja koji je odran u Hrvatskoj gos-
podarskoj komori. Moderatori toga struno-znanstvenog skupa bili su prof. dr.
sc. Davor Romi i Nada Podnar, dipl. oec.
Nada Podnar i Davor Romi u Hrvatskoj gospodarskoj komori
314
U prvome dijelu skupa gradonaelnici mr. sc. Stipo Gabri Jambo, Ivo
Mihaljevi i Kreimir Veji, dipl. oec. upoznali su nas sa sadanjim i buduim
projektima razvitka gradova Metkovi, Opuzen i Ploe, a upan dubrovako-
neretvanski Nikola Dobroslavi, prof. govorio je o naoj upaniji, o njezinim
gospodarsko-turistikim potencijalima te o njezinoj vanosti za Dalmaciji i Hr-
vatsku.
Moderator Okruglog stola i predava prof. dr. sc. Davor Romi u drutvu upana Nikole Dobroslavia te
neretvanskih gradonaelnika Ive Mihaljevia, Kreimira Vejia i Stipe Gabria Jambe
Vedran Dami, upan Nikola Dobroslavi i gradonaelnik Metkovia Stipo Gabri u Hrvatskoj
gospodarskoj komori
315
Drugi dio skupa imao je struno-znanstveni karakter. Odrana su sljedea
izlaganja:
prof. dr. sc. Davor Romi: Gospodarenje tlom i vodama Donje Neretve
kao temelj razvoja
dr. sc. Smiljana Goreta Ban: Neretvanska lubenica kakvoa kao prepo-
znatljivost
Niko Kapovi, dipl. oec.: Neretvanska mandarina hrvatski brend
dr. sc. Filip Dragovi: Ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju i Schen-
gen utjecaj na dolinu Neretve
Bilo je zanimljivo uti dio rezultata o istraivanjima kvalitete tla i vode
u Neretvi koje provodi Agronomski fakultet na elu s prof. dr. sc. Davorom
Romiem. Rezultati cjelovitoga istraivanja bit e predstavljeni svekolikoj zain-
teresiranoj javnosti.
Viegodinje su istraivanje o kvaliteti neretvanskih lubenica i mandarina
vrlo zanimljivo izloili dr. sc. Smiljana Goreta Ban i Niko Kapovi, dipl. oec.
Posebno zanimljivo izlaganje podario nam je Niko Kapovi iznosei zanimljive
podatke o nadaleko poznatim Neretvanima Stanku Parmau i Juri eelju Kuri-
i, o njihovim sposobnostima i inatima, o ozraju u kojemu su stvarani poznati
neretvanski gospodarski subjekti.
Nemalo zanimanje izazvao je i dr. sc. Filip Dragovi svojim izlaganjem o
moebitnim potekoama koje oekuju dolinu rijeke Neretve nakon pristupanja
Hrvatske Europskoj uniji.
2.3. SVEANA VEERA NA ZAGREBAKOM VELESAJMU
Neretvani su poznati kao vrsni domaini, ugostitelji i zabavljai. To je bio i
jedan od razloga da se tako bogati humanitarno-kulturno-znanstveni program
zavri svekolikim druenjem na sveanoj veeri odranoj u Kongresnoj dvo-
rani Zagrebakog velesajma.
Posebno ureena Kongresna dvorana Zagrebakog velesajma
316
Iako Kongresna dvorana moe primiti veliki broj posjetitelja, tu je veer
bila pretijesna za vie od 700 gostiju i izvoaa. Posebna briga za sveanu
veeru bila je povjerena Mirku Volareviu, koji je spretno upotrijebio svoje di-
plomatske vjetine i steena znanja u stranim veleposlanstvima te pazio da u
dvorani sve tima. Osim to se u dvorani druilo, pjevalo i veselilo u prostoru
su organizirana prezentacije Arheolokog muzeja Narona i Ornitoloke zbirke
Metkovi te su izloene slike neretvanskih slikara s neretvanskim motivima.
Zauzetou poznatih neretvanskih ugostiteljskih subjekata i samih ugosti-
telja (hotel Merlot, ua i Mate, konoba Buoni, Pavo Raetine te po-
glavito Ville Neretva i njezina vlasnika Pave Jerkovia) nastojali smo na nau
metropolu prenijeti dio neretvanskoga ozraja. Posebna atrakcija bili su lanovi
udruge Piveva kala koji su, u velikoj dvjestolitarskoj tei, kuhali brudet od
etrdesetak kilograma jegulje i aba.
Piveva kala potpomognuta Veljkom Barbierijem
Kako ni u dvorani ne bi manjkao pravi neretvanski tih, svesrdno se potru-
dio i pomogao u organizaciji sveprisutni Milojko Glasovi. On je ponovno dao
svoj poseban obol ureenju pozornice na Trgu i u Kongresnoj dvorani. Dodatno
se zauzeo oko snimanja, montiranja i prikazivanja filma o Neretvi koji se pri-
kazivao tijekom priredbe te time dodatno istaknuo ljepote, znamenitosti i neke
nepoznate pojedinosti o Neretvi.
lanica je Organizacijskog odbora Nada Podnar, puna ljubavi prema
svojemu zaviaju, vodila zabavu cijelu no.
317
Nada Podnar, trupa i mandarine
Danima Neretve, na Trgu i u Hrvatskoj gospodarskoj komori te na sve-
anoj veeri, nazoili su rektor Sveuilita u Zagrebu prof. dr. sc. Aleksa Bjeli
(iji je otac roen u Zavali, Slivno), bivi predsjednik Hrvatskoga sabora Luka
Bebi, poznati kirurg prof. dr. sc. Marko Doko, zagrebaki gradonaelnik Mi-
lan Bandi i drugi.
Prof. dr. sc. Marko Doko, Luka Bebi i prof. dr. sc. Aleksa Bjeli
318
Uz zvuke sastava Gusari, povremeno pojaanim vrsnim glazbenikom
Arsenom Ereom, zapoela je Neretvanska no. Dobrome ugoaju pridoni-
jeli su klapa Luka Ploe i Sandi Cenov, metkovski zet, koji je svojim poznatim
hitovima podigao mlade na noge.
Grupa Gusari s Arsenom Ereom
lanovi KUD-a Metkovi dodatno su ugrijali atmosferu u dvorani. Divna
Dragovi podignula je na noge i sve bive lanove koji sad ive u Zagrebu da
zajedno zapjevaju i prisjete se nezaboravnih druenja u KUD-u.
KUD Metkovi
319
Uz Neretvanski bevandin, Pijat trska i a, Brujet od jegulje i aba i
Neretvanski paradiot od mandarina i ipka, koji je specijalno pripravio chef
Marin Medak, veselje uz pjesmu i ples trajalo je do ranih jutarnjih sati.
Red za brudet
2.4. LAARI NA JARUNU, A BOARI U PANSKOM
Laari na Jarunu s knezom Domagojem
320
Na Sportsko-rekreacijskom centru Jarun nai su laari na elu s Markom
Maruiem doli na svoje. Vozila je neretvanska laa po zagrebakomu moru,
vozili su je lanovi Udruge laara, a s njima Domagojevi strijelci s ponositim
knezom Domagojem.
Prisnomu ugoaju na Jarunu pridonijele su i koranice u izvoenju opu-
zenske limene glazbe te podjela oko tone mandarina.
Limena glazba Opuzen na Jarunu
I dok su laari leerno brodili zagrebakim morem, u panskom su
boari odmjeravali snage na tradicionalnom boarskom turniru Kup Kneza
Domagoja. Meu osam momadi pobjedu je ove godine odnio BK Prud. Prije
zavrnih utakmica odrana su atraktivna natjecanja u izbijanju bulina i blia-
nju u krug, a prihod od uplata bio je namijenjen u humanitarne svrhe za udrugu
cerebralne i djeje paralize doline Neretve Leptirii. Kao to tradicija nalae,
natjecanja zavravaju druenjima uz dobar brudet i au dobra vina, pjesmu i
druenje do dugo u no. A da sve tima i da svi budu zadovoljni, pobrinuli su
se lanovi Organizacijskoga odbora predvoeni Zvonkom Pleaem i Mirkom
Volareviem te Marijom Talajiem, Srekom Iliem i ostalim, iznimno dobro
organiziranim lanovima BK Neretva iz Zagreba.
321
lanovi BK Neretva: Sreko Ili, Mario Talaji, Mirko Volarevi u drutvu kneza Domagoja i
ovogodinjih pobjednika, boara BK Prud
3. ZAKLJUAK
Kako navodi Ivica Puljan na mrenoj stranici grada Metkovia: () dva
neretvanska dana u Zagrebu zaboravilo se na titule. Na usluzi su bili Zdravko,
Davor, Nada, Mladen, Filip, Vedran, Sreko, Joko () Svi su bili ponosni
Neretvani u Zagrebu.
Ovom manifestacijom pokazali smo graanima grada Zagreba snagu i
zajednitvo Neretvana i Zagrepana iz Neretve, ljepotu i obiaje doline Nere-
tve te dali svoj poseban doprinos promidbi i napretku naega zaviaja. Ima
Neretva toliko toga pokazati, ima se ime diiti i ponositi. Ima vrijedne ljude
koji su se vjekovima borili protiv komaraca i malarije, koji su otimajui zemlju
movari stvarali plodno tlo, koji znaju da se samo velikim radom i trudom
ostvaruju i velike stvari.
Prigoda je da zahvalimo svima znanima i neznanima koji su na bilo koji
nain pridonijeli doivljaju i promidbi Neretve graanima grada Zagreba.
322
Vjerujemo da e idue godine (drugi) Dani Neretve u Zagrebu biti bolji, ljepi,
sadrajniji i zanimljiviji.
Drutvo Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu ovom je manifestacijom
pokazalo da je snaga Neretve, prije svega, u snazi njezinih ljudi, u jedinstvu i
zajednitvu svih Neretvana ma gdje oni bili. Iako su ovo bili prvi Dani Neretve
u Zagrebu, manifestacija je pobudila svekoliki interes javnosti, a svi dragi ljudi
koji su nam pomogli i u ovim kriznim vremenima izdvojili znatna sredstva za
financijsku pomo poruili su nam da na njih moemo raunati i dogodine.
Literatura:
1. Program manifestacije
2. Radni materijali Dana Neretve u Zagrebu
3. Mrena stranica grada Metkovia
4. Fotografije: Petar Jurica i Ivica Puljan
Nada Podnar, dr. sc. Zdravko Kapovi, Zagreb
323
RAZVOJNI PROJEKTI U DUBROVAKO-
NERETVANSKOJ UPANIJI

Dubrovako-neretvanska u-
panija ima 122 783 stanovnika na
1 782,49 km
2
kopnenoga teritorija
i 7489,88 km
2
mora. Razdvojena
je teritorijem Bosne i Hercegovine
na dva dijela i granii najveim di-
jeom sa stranim dravama: Crnom
Gorom, Bosnom i Hercegovinom te
Italijom. Administrativno je podi-
jeljena u 5 gradova i 17 opina.
Bruto domai prihod po stanovni-
ku iznosi 9 990,00 eura (2009.), prosjena bruto plaa iznosi 965,00 eura
(2011.), dok je stopa nezaposlenosti 15,1 % (2012.).
upanija nalazi na vanome geostratekom poloaju na jugoistoku Europe
i Jadranu, predstavlja svojevrsna vrata paneuropskog koridora 5c, a nalazi se i
na buduemu Jadransko-jonskom koridoru. Ima vodeu teretnu luku za srednju
Europu na koridoru 5 c Ploe, meunarodnu zranu luku Dubrovnik (nakon
zagrebake najprometniju hrvatsku zranu luku) te putniku luku Dubrovnik (3.
na Sredozemlju i 10. na svijetu). Ima svjetsko odredite Dubrovnik te plodnu
dolinu rijeke Neretve s golemim potencijalom. Vrijednost se toga poloaja po-
veava ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013. Meutim, poloaj
je upanije ujedno i strateki osjetljiv, pa i ranjiv zbog okruenja, uskoga ko-
pnenog prostora na krajnjemu jugu Hrvatske, posebice zbog nepovezanosti s
maticom zemljom.
upanijama je zakonom dodijeljena vana uloga u razvoju vlastita po-
druja te one imaju vlastite razvojne agencije i donose za ostvarenje te zadae
te pripadne dokumente.
Dubrovako-neretvanska upanija u prvoj je godini mandata (2010.) do-
nijela Izmjene i dopune prostornog plana, a 2011. usvojila je upanijsku ra-
324
zvojnu strategiju. Osim temeljne strategije upanija je izradila i nie strateke
akte: Strategiju razvoja turizma, Strategiju razvoja vinarstva i vinogradarstva,
Razvojni plan pelarstva te Smjernice za integralno upravljanje obalnim po-
drujem. upanija ima svoju Regionalnu razvojnu agenciju (RRA) Duneu, koju je
Ministarstvo regionalnoga razvoja imenovalo koordinatorom regionalnoga ra-
zvoja za svoj teritorij. RRA vodi elektroniku bazu projekata koja obuhvaa sve
projekte u upaniji, priprema, provodi i obrazuje korisnike u izradi projektnih
prijedloga za europske fondove te vodi upanijski ured u Bruxellesu.
Smjerovi razvoja upanije najbolje se ogledaju u razvojnim projektima, i
onima koji su ostvareni ili su u tijeku, i onima koji se tek imaju ostvariti.
Najvaniji su projekti po podrujima:
U infrastrukturi su u tijeku ili su dovreni mnogi projekti. Peljeki je most
najvaniji upanijski, ali i hrvatski projekt, izazvao napokon, nadamo se, po-
treban konsenzus za dovretak izgradnje. Dovrena je dionica autoceste Rava
Vrgorac, gradi se autocesta do granice s Bosnom i Hercegovinom te spojna
brza cesta za Ploe. Izgraene su i obnovljene mnogobrojne upanijske ceste.
Izgraen je kontejnerski, a gradi se terminal za rasute terete u luci Ploe, izgra-
en je Putniki terminal u zranoj luci Dubrovnik i obala za prihvat brodova na
krunim putovanjima u luci Gru. Grade se trafostanice Plat i Sr za sigurnu
opskrbu strujom Dubrovnika, a dovren je prvi vjetropark (Ponikve Ston). Za-
vrena su pristanita Trpanj, Zavalatica, ipan i Koloep, a u tijeku je izgradnja
sustava obrane od poplava u Metkoviu. Ostvaruje se i projekt povezivanja
unutar ali i izvan upanije hidroavionima te projekti vodoopskrbe i odvodnje
diljem upanije.
Nuni su planirani upanijski projekti za upaniju: Izgradnja autoceste
Ploe Osojnik, brze ceste zrana luka Dubrovnik Dubrovnik te rekonstrukcija
Peljeke ceste, novi putniki terminal u zranoj luci Dubrovnik, suprastruktura u
luci Gru te putnike i trajekte luke u Koruli, Veloj Luci i Orebiu.
Nuan je i projekt upanijskog centra za gospodarenje otpadom, novi vje-
troparkovi diljem upanije te solarni parkovi.
U najvanijoj gospodarskoj grani turizmu nastoje se ostvariti sljedei
projekti: turistiki kompleks Kupari, hotel Orlando Srebreno, hotel Belvedere,
park za Golf na Sru, turistiko naselje Sestrice Doli, turistiko naselje Duba
Stonska, objekt zdravstvenog turizma Kalos u Veloj luci te ostale turistike zone
u Prostornom planu (njih vie od 50). Pred ostvarenjem su marine Gru, Slano,
a planira se i proirenje marine u Komolcu. Za ulagae je prostornim planom
predvieno petnaestak zona nautikoga turizma u PP. Planira se i Kongresni
centar za potrebe rastuega kongresnog turizma.
325
U poljoprivredi i akvakulturi predstoji ostvarenje projekta melioracije
2 000 ha u dolini rijeke Neretve, navodnjavanja u dolini Neretve, Konavoskome
polju, Stonskome polju ina otoku Koruli, nastavak projekta zatite od zaslanji-
vanja doline Neretve, stvaranje robne marke (brendiranje) mandarine i lubeni-
ce, poticanje sadnje voaka, potpora premijama osiguranja i suzbijanje vone
muhe. U akvakulturi se oekuje ostvarenje purifikacijskoga i otpremnoga centra
za koljkarstvo na Bistrini te nova ulaganja u ribogojilita i koljkarstvo.
U poduzetnitvu se mnogo oekuje od poduzetnikih zona, posebno onih
na sjecitu koridora 5c i Jadransko-jonskog koridora (Nova Sela i Pozla Gora),
ali i u zonama Vranjak, Opuzen, Banii i drugdje. Nastavit e se davanje pot-
pore poduzetnicima kreditiranjem odnosno subvencioniranjem kamata, obrazo-
vanja za poduzetnitvo i koritenje fondovima Europske unije.
U visokome kolstvu upanija daje snanu potporu projektima Sveuilita
u Dubrovniku poput ve ostvarenih: sveuilini kampus Sveuilita u Dubrovniku,
centar za marikulturu na Bistrini, netom otvoreni izdvojeni studij financijskog me-
nadmenta u Ploama, ali i predstojei veoma vaan projekt Studentskog doma
u Dubrovniku te novih izdvojenih studija.
Za financiranje planiranih projekata potrebno je pronai optimalan izvor
sredstava izmeu dravnoga prorauna i prorauna jedinica lokalne i podrune
samouprave, privatnih izvora, fondova Europske unije i javno privatnoga par-
tnerstva. Glede fondova Europske unije upanija se dosada koristila pretpristu-
pnim fondovima, jaala svoje kapacitete za koritenje fondovima koji e nam biti
na raspolaganju ulaskom u Europsku uniju i u tome postaje sve uspjenijom.
Ulaskom u Europsku uniju 1. srpnja 2013. Hrvatskoj se otvaraju kohezijski
fond i strukturni fondovi Europske unije i predviaju sredstva od oko 450 miliju-
na eura u 2013. i 1,014 milijardi eura godinje od 2014., za to se i drava, i
upanija, i gradovi, i opine moraju pripremiti.
Zakljuno mogu ustvrditi da Dubrovako-neretvanska upanija spada
meu razvijenije upanije u Hrvatskoj, ali ipak nismo zadovoljni stanjem. Izdvo-
jeni smo od ostatka Hrvatske, imamo previe nezaposlenih, nemamo dovoljno
ponude posla mladim ljudima zbog ega ih ne zadravamo dovoljno. Radi na-
vedenoga elimo privui nova ulaganja. Izradili smo za to kataloge poslovnih
zona i turistikih zona, marina i zona akvakulture, osnovali poseban tim za
privlaenje ulaganja. Na mrenim se stranicama mogu pronai pregledno u
trodimenzijskoj tehnici poloaj i korisne obavijesti o mogunostima ulaganja
u nau upaniju. U tu smo svrhu 25. i 26. listopada organizirali u Dubrovniku
Meunarodni investicijski forum Dubrovnik 2012. na kojemu smo predstavili
nau ponudu za ulaganja. Pozvali smo mogue ulagae, ministarstva te e se na
326
radionicama raspravljati o mogunostima, ali i potekoama s kojima se susreu
mogui ulagai.
Imamo, dragi Neretvani, najljepu upaniju u najljepoj nam zemlji. eli-
mo je sauvati lijepom, ali i dodatno razviti, elimo se vrsto povezati s maticom,
elimo sami upravljati naim poslovima i naom sudbinom. Stoga ne damo niko-
mu ni pedalj teritorija, ni otoie, ni vrh Kleka, ne preputamo ni dio mora Bosni
i Hercegovini, ni more do crte sredine u Boki kotorskoj Crnoj Gori!
Nikola Dobroslavi, Dubrovnik
327
SADANJI I BUDUI PROJEKTI RAZVITKA
GRADA PLOA
UVOD
Grad Ploe smje-
ten je na vanome
stratekom mjestu na
junome ulazu u pane-
uropski koridor V c. Sa-
gledavajui taj poloaj u
sklopu ulaska Republike
Hrvatske u Europsku uni-
ju jo prije tri godine (ne
znajui u tome trenutku
datum kada e Hrvat-
ska postati punoprav-
nom lanicom), trenuta-
a je gradska uprava zapoela pripreme za taj dogaaj jer s punopravnim
lanstvom Republici Hrvatskoj postaju dostupna znatna sredstva iz strukturnih
fondova. Analizirajui razvojne dokumente i prostorni plan te razgovarajui s
veim brojem gospodarstvenika i turistikih djelatnika, zakljuili smo da ih je
potrebno doraditi. Teko bi bilo povjerovati kako je upravo na narataj otkrio
prednosti prometnoga poloaja Ploa. Politike promjene u Europi i svijetu te
nestanak blokovske podjele iz razdoblja hladnoga rata dovele su do ponovno-
ga vrednovanja prometnih smjerova koji prolaze dolinom Neretve osobito za
gospodarstvo sredinje Italije. Na temelju izmijenjenih geopolitikih okolnosti
potrebno je prevrednovati potencijale Grada Ploa.
Program ukupnog razvitka Grada Ploa odreena je vizija: Ploe grad
bez barijera. Grad Ploe je iskoristio svoj geoprometni poloaj, prirodna i kul-
turna bogatstva te postao vodei gospodarski i turistiki partner u neretvansko-
me kraju, koji ostvarenim napretkom privlai mlado obrazovano stanovnitvo,
328
svojim graanima nudi visoku kvalitetu ivljenja, a posjetiteljima jedinstveni
doivljaj.
Na osnovi vizije prema kojoj elimo razvojno smjestiti Grad Ploe u do-
glednoj budunosti odreeni su strateki ciljevi:
razvijeno gospodarstvo temeljeno na geoprometnome poloaju i prirod-
nim bogatstvima
visok stupanj zatite okolia i ekoloki odrive proizvodnje energije te
razvijena drutvena i komunalna infrastruktura.
Svjesni ogranienosti financijskih sredstava odluni smo uskladiti radnje
na pojedinim razvojnim smjerovima kako bi se objedinila i time okrupnila po-
jedina ulaganja i postigao sinergijski uinak u razvitku gospodarstva Grada
Ploa.
Kako je spremnost za iskoritavanje ulaganja uvelike uvjetovana raspolo-
ivim ljudskim potencijalima, najveu pozornost potrebno je posvetiti razvitku
onih djelatnosti u kojima se trenutano raspoloiva radna snaga moe najbre
zaposliti. Datost poloaja Grada Ploa, raspoloivost radne snage i prirodnih
bogatstava usmjeravaju na poticanje i zagovaranje ulaganja u djelatnostima
povezanim s intermodalnim prijevozom i turizmom. Istodobno je potrebno
obrazovni sustav pripremiti na zahtjeve za zanimanjima koja se mogu traiti
u poslovnoj zoni u Ploama, ovisno o oekivanim ili najavljenim vrstama ula-
ganja.
PROMETNA UVJETOVANOST RAZVITKA GRADA PLOA
Na osnovi poloaja Grada Ploa na junom ulazu na paneuropski koridor
V c osmiljeno je vie projektnih ideja povezanih s uslugama u prometu ljudi i
roba. Jaanje prometne infrastrukture dovretak izgradnje autoceste na dio-
nici Ploe Vrgorac te spoja na granini prijelaz Metkovi 2 kod Novih Sela
bitan je preduvjet za ostvarenje vizije i temelj ostalim granama gospodarstva.
Kako dananji neuvjetni ulaz u grad ne bi postao opasnim uskim grlom, po-
trebno je to prije dovriti dio brze ceste od vora u eveljui do novog ulaza u
luku Ploe. Projektna je dokumentacija za taj dio spomenute vitalne prometnice
dovrena, a pribavljene su sve potrebne dozvole. Nuno je u to veoj mjeri
ubrzati radove na toj kratkoj ali vanoj dionici, osobito imajui u vidu skoro
pristupanje Republike Hrvatske u punopravno lanstvo u Europskoj uniji i pro-
mjenu smjera kretanja nekih tereta prema Dubrovniku i iz Dubrovnika, to e
dovesti do veega teretnog prometa kroz trajektno pristanite u Ploama.
Grad je Ploe prepoznala kao prometno sredite i hrvatska vlada te se
projektom povezivanja prijevoza i trgovine ulau velika sredstva u luku in-
329
frastrukturu i suprastrukturu. Cjelokupan je projekt na temelju javno-privatnog
partnerstva (Luka uprava Ploe kao javni partner i Luka Ploe d. d. kao privatni
partner) prepoznala i Svjetska banka ijim su kreditom osigurana sredstva po
iznimno povoljnim uvjetima na financijskom tritu. Dovretkom toga projekta
otvaraju se mogunosti da Ploe postanu suvremena luka na istonoj strani
Jadrana, to donosi veu konkurentnost prometnog smjera i u konanici velike
povlastice krajnjim korisnicima, ponajprije gospodarstvu susjedne BiH.
Po tomu je modelu izgraena prva faza novoga kontejnerskog terminala
kapaciteta 60 000 TEU s mogunou proirenja ovisno o zahtjevima trita.
Ukupna vrijednost ulaganja iznosi 41 milijun eura. Trenutano se izvode radovi
na novome terminalu za rasute terete, ime e se omoguiti vei kapaciteti,
bolji uvjeti poslovanja, ali i podignuti razina zatite okolia to je u prolosti
bio jedan od goruih problema. Vrijednost cjelokupnoga ulaganja iznosi 105
milijuna eura.
Osim tih dvaju terminala uskoro bi trebali zapoeti radovi i na novome ter-
minalu za tekue terete ijom e se izgradnjom poveati sigurnost u rukovanju
opasnim teretima (gorivima i mazivima). Terminal je za tekue terete u cijelosti
odraz ulaganja privatnih tvrtka i iznimno je vaan u svjetlu poticanja ulaganja
realnog sektora o emu se danas mnogo govori u Hrvatskoj.
330
Vrlo bitan preduvjet za dodatno podizanje vrijednosti paneuropskog ko-
ridora V c jest ureenje odnosa s BiH u vezi s eljeznikim prijevozom radi
smanjenja cijena prijevoza, to bi dovelo do poveanja prometa roba i ljudi
koridorom V c te privlaenja prometa iz drugih luka smjetenih junije na Ja-
dranu na taj prometni smjer. Time bi na dobitku bila i gospodarstva i eljeznice
u Hrvatskoj i BiH, ali i Srbiji te postigao sinergijski uinak na gospodarski rast u
svim trima dravama. eljezniki smjerovi Ploe Sarajevo Doboj Tuzla
Zvornik Srbija (Kragujevac) i Ploe Sarajevo Doboj Brko Vinkovci te
dalje prema Srbiji i Maarskoj od najvee su vanosti za razvitak i unaprjee-
nje luke Ploe i gospodarstva Grada Ploa i irega podruja.
Grad Ploe mora stalno poticati upanijsku i dravnu vlast na komunikaci-
ju s vlastima u BiH kako bi se to pitanje to prije rijeilo.
Grad Ploe nalazi se na ulazu paneuropskoga koridora V c i samim je
time toka koncentracije i optimalno mjesto za razvitak distribucijskoga sredi-
ta. Uzimajui u obzir raspoloive prostore na podruju kojim upravlja Luka
uprava Ploe te prostor poslovne zone u Ploama, smjetene u neposrednoj
blizini luke Ploe, razlono je poticati i razvijati Ploe kao distribucijsko sredi-
te intermodalnog prijevoza za ire podruje. Kako bi se to vie unaprijedila
uinkovitost i raznovrsnost ponude ploanske koncentracijske toke, razvija se
projekt centra izvrsnosti intermodalnog prijevoza za Jadransko-jonsku makro-
regiju.
Kako je za uspjean razvitak gospodarstva jedan od presudnih imbenika
radna snaga koja raspolae specifinim znanjima, osnivanje centra izvrsnosti
intermodalnog prijevoza za Jadransko-jonsku makroregiju namee se kao lo-
gino rjeenje te bi, uz ostale programe koji se razvijaju u suradnji sa Sveuili-
tem u Dubrovniku, Ploe postale i sveuilini grad.
Tijekom ostvarivanja kulturne suradnje gradova Ortone, Metkovia i Ploa
razvila se ideja o suradnji i na drugim poljima. Osnovna je ideja potekla od
smjetaja Grada Ploa i luke u odnosu na Meugorje, mjesto hodoaa rimo-
katolika u Hercegovini. Razmatranja veze Ploa i Ortone dovela su do ideje o
uspostavljanju trajektne linije, koja bi sluila prijevozu i putnika i tereta.
Nakon uspostavljenih kontakata meu gospodarstvenicima, na emu je
Grad Ploe svesrdno uznastojao, dobiven je podatak kako bi talijanska strana
eljela zapoeti s redovitom linijom ve u travnju ili lipnju 2013. godine. Grad
Ploe stoga je zapoeo snanije pripreme u organiziranju infrastrukture i dje-
latnosti u ugostiteljstvu i turizmu kako bi se spremno doekao mogui vei broj
putnika iz Italije. Zamisao je raditi na tome da ti putnici postanu i gosti Grada
Ploa kako bi Ploe postale odreditem, a ne samo mjestom proputovanja.
331
POLJOPRIVREDA
Na podruju Grada Ploa nalaze se velike poljoprivredne povrine, hek-
tar u podruju Jezera i hektar u dolini Neretve. Osim prerade groa u vino
i maslina u maslinovo ulje veina ostale proizvodnje namijenjena je prodaji u
obliku svjeega voa i povra. Time se znatno smanjuje uinkovitost poljopri-
vredne proizvodnje jer oko 20 posto proizvedene hrane, bez obzira na to to
je zdravstveno ispravna, zbog izgleda ili veliine ploda zavrava ili na otpadu
ili ostaje neobrano na poljoprivrednim povrinama.
Imajui to u vidu te imajui u vidu smjetaj Grada Ploa u dolini rijeke Nere-
tve i smjetaj drugoga velikog poljoprivrednog kompleksa Jezera, Grad Ploe
uvrstio je u upanijski prostorni plan servisnu poljoprivrednu zonu izmeu D8
i brdaca Kozjak, a koja e biti ucrtana i u novome planu prostornog ureenja
Grada Ploa. Tako e biti rezerviran prostor u neposrednoj blizini mjesta proi-
zvodnje i u blizini glavnoga cestovnog prometnog smjera. U toj je zoni mogua
izgradnja preraivakih i skladinih kapaciteta za poljoprivredne proizvode te
smjetaj servisnih radionica za poljoprivredne strojeve. Smjetaj zone izabran
je na zemljitu kojemu je namjena trenutano poljoprivredna, ali je zbog slabije
kvalitete proizvodnja na njemu teko isplativa. Isto je tako pristup toj servisnoj
zoni mogu iz zone najsnanije poljoprivredne proizvodnje bez uporabe drav-
nih i upanijskih cesta te e se time poveati i sigurnost prometa.
U blizini Rogotina smjeten je kompleks ribogojilita na kojemu se u novije
vrijeme pokuava obnoviti proizvodnja, koja bi se odvijala na 7 ha ribogojilita.
TURIZAM
Podruje je Grada Ploa i itave Donje Neretve nedovoljno turistiki vred-
novano. Grad Ploe izrauje program razvitka ruralnog turizma u suradnji s
talijanskim opinama Sauris i Sutrio kroz program Gente che ama ospitare.
Oekujemo da e 1. srpnja 2013. godine program biti sveano uruen grado-
naelniku Ploa kao svojevrsni poklon u povodu ulaska Republike Hrvatske u
Europsku uniju kao punopravne lanice.
Na temelju je toga programa nainjen jedan od najvanijih dokumenata
za izradu plana: mapiranje turistikih potencijala. Osnova je to za sagledava-
nje mogue turistike ponude na podruju Grada Ploa.
Kako je Grad Ploe zbog objektivnih okolnosti usmjeren na turizam u pro-
storu (engl. outdoor tourism), takav je dokument od iznimne vanosti. Taj vid
turizma i s njim povezanih aktivnosti trae pristup irokom prostoru, to na
podruju Grada Ploa, a ni u irem okruenju, osobito u neretvanskoj dolini,
332
nije problem. Potrebno je, meutim, izgraditi infrastrukturu, graevinsku, to je
manji problem, i organizacijsku, i to na razliitim poljima, ukljuujui povijest,
kulturu, zabavu, sport... Za sve to postoje preduvjeti, no potrebni su znanje, rad
i sredstva kako bi se oni stavili u funkciju. Na taj bi se nain mogle organizirati
turistike djelatnosti koje bi se odvijale, zbog pogodnosti podneblja, 9 10
mjeseci godinje, a uz dodatan trud i tijekom itave godine.
Grad Ploe vjerojatno je jedini grad ili opina na hrvatskome dijelu Jadra-
na koji nema ni jednu ureenu morsku plau. Morska obalna crta Grada Ploa
duga je preko 23 kilometra, od ega se oko 2 kilometra odnosi na spoj zaljeva
Parila i mora, za Jadransko more iznimno vanog mrjestilita, oko 5,3 km
nalazi se u luci Ploe i gradskoj komunalnoj luici, dok oko 2,7 km jo nadzire
MORH, tj. Hrvatska ratna mornarica, do ega je oko 1100 metara obale izve-
deno kao privezite ili je toj svrsi namijenjeno. Uzimajui sve u obzir, preostaje
oko 12 kilometara morske obale bez ureenog kupalita iako za njega postoje
izvrsni uvjeti. Doda li se tome neto manje od 14 km obale Bainskih jezera,
slika izostanka toga vida turizma postaje i upeatljivija: na 26 kilometara obale
ne postoji ni jedno ureeno i odravano kupalite.
Slatkovodna je ili blago boata voda kriptodepresije Bainska jezera u ku-
palinoj sezoni iznimno topla, za oko 3 C toplija od mora. Uz blago nagnutu,
dijelom muljevitu obalu u veemu dijelu obraslu trskom izgraena je biciklistika
staza i na taj nain stvoren je preduvjet lakog pristupa bilo kojemu dijelu jezera.
Kao kupalite su Bainska jezera atraktivna tri i pol do etiri mjeseca godinje.
Zbog biokovskoga masiva u zaleu i brda koja jezera odvajaju od mora jaki
vjetrovi ljeti ne ometaju kupanje. Bez veih ulaganja na travnatim zaravnima
uz obalu dadu se urediti plae, a nuno je oivjeti i prostor autokampa, za to
postoji veliko zanimanje i Grada i mjesnoga stanovnitva. Manji je problem
mogunost zagaenja vode u jezerima crijevnim bakterijama jer nije izveden
kanalizacijski sustav, nego se otpadne vode zbrinjavaju u septikim i crnim
jamama te postoji opasnost od nezgode. Razvija se projekt sustava za zbrinja-
vanje otpadnih voda na podruju Grada Ploa, a izvedbom kanalizacijskoga
sustava mogunost bi se takve nezgode svela na zanemarivu mjeru.
Nakon zavretka glavnih radova na melioraciji Donje Neretve izmeu
glavnoga toka rijeke Neretve i rukavca Mala Neretva stvorena je, nasipanjem
pijeska uz nasip (digu), pjeana plaa. S june strane glavnog toka Neretve
u duini od oko sedamsto metara od Ua i prije je postojala pjeana plaa.
Iako se postojee plae veoma koriste za kupaline sezone, nema na njima or-
ganiziranog gospodarenja. Ukupno, na Uu na podruju Grada Ploa postoji
oko kilometar i pol pjeane plae. Grad Ploe vie je puta pokrenuo inicijativu
kako bi se uspostavilo upravljanje tim vanim potencijalom, no zbog sloenog
sustava odgovornosti nikad se nije daleko odmaklo.
333
Plau nasuprot melioriranom dijelu doline odravaju Hrvatske vode kao
branu prodoru morske vode. Meutim, to je odravanje skupo i Hrvatske ga
vode provode u najmanjemu potrebnom opsegu iako dre da je to dovoljno i
opravdano. Postoje projekti, koje su izradile Hrvatske vode, ije bi ostvarenje
osiguralo postojanost pjeanih plaa, ali ti projekti nisu dobili povoljno milje-
nje glede utjecaja na okoli.
Tako je kupalite na Uu preputeno naplavinama koje donese Neretva
za visokih voda zimi, koritenju bez odravanja, a time i oneienju okolia,
zloporabama, divljem kampiranju, oteivanju stoljetnoga borova drvoreda itd.
Grad Ploe posljednje tri godine osigurava spremnik za otpad i njegovo redovi-
to pranjenje kako bi barem djelomice doprinio ouvanju Ua do trenutka kad
se njime pone istinski upravljati.
Na samome se Uu praktino spontano poeo prije nekoliko godina na-
glo razvijati daskanje na zmaju (engl. kite surfing), a glas o savrenu mjestu
za bavljenje tim sportom pronio se preko drutvenih mrea, mrenih dnevnika
(engl. blog), foruma... Naalost, iako je veina osoba kojima Ue slui za
bavljenje tim atraktivnim sportom iznimno plateno sposobna i eljna sadraja
za koje bi mogla potroiti novac, ti sadraji, zbog gore spomenutih razloga,
ne postoje. Njihov doprinos hrvatskomu turizmu svede se na noenje te hranu
i pie u mjesnome kafiu.
Delta Neretve sastoji se od mnotva vodotoka koji se mogu iskoristiti, a u
manjoj se mjeri i iskoritavaju, za organiziranje aktivnosti na vodi, od rekreativ-
noga veslanja do priprema sportaa te izleta u preostale dijelove movare.
Kako je dolina Neretve bila movara zbog estih plavljenja u kinim raz-
dobljima nepogodna za stanovanje, do zavretka melioracije i izgradnje grada
Ploa stanovnitvo je stanovalo u brdskim predjelima, pa tako i u brdima naji-
stonijega dijela biokovskog masiva: Riliu, Pasiini i Plini. Danas su naselja u
tim predjelima gotovo potpuno opustjela jer se stanovnitvo preselilo ili u grad
ili u naselja u blizini cesta. No, ostali su putovi i pjeake staze, od kojih je je-
dan dio u novije vrijeme obnovljen te je iskoristiv za etanje u prirodi, a mogao
bi se oznaiti i vei broj staza razliita stupnja zahtjevnosti.
Oko Bainskih jezera izgraena je biciklistika staza duine esnaestak
kilometra te je u tijeku opremanje smjerokazima, odmoritem i zemljovidima.
Na nju se naslanjaju etnice za koje je projekt dovren, osigurana su sredstva
i u tijeku je njihovo oznaavanje. Do sada je u to uloeno 305 tisua dolara
(darovnica Svjetske banke).
Dolina rijeke Neretve kao prirodni prometni smjer i tijekom povijest je bila
privlana. Dokaz su tomu mnoge ilirske gomile, a u posljednje vrijeme na vie
su lokaliteta za vrijeme radova na autocesti i brzoj cesti do Ploa pronaeni
ulomci grke i rimske keramike. Iako je taj kraj nedostatno arheoloki istraen,
334
postoje mnogi dokazi o zanimanju za njega tijekom povijesti. Za kratke Na-
poleonove vladavine Europom, u ovdje su izgraeni brojni putovi do stratekih
toaka kako bi se omoguilo kretanje vojske i nadzor nad tim vanim promet-
nim smjerom.
U brdima oko Ploa nalazi se vie putova koji se s pomou veoma malih
ulaganja daju urediti do razine biciklistikih staza. U tijeku je pregled staza
kako bi se odredile one koje su pogodne za takvu namjenu.
Povezivanje staza s moguim ili postojeim biciklistikim stazama stvorit
e dodatnu vrijednost staza na Bainskim jezerima te biti vaan podraaj za
razvitak turizma Grada Ploa, doline rijeke Neretve i Republike Hrvatske.
Bainska jezera i ue Neretve bitni su potencijali za razvitak turizma.
Osnovna je prepreka razvitku turizma kojemu bi ta dva lokaliteta bila upori-
tem mogui tetan utjecaj na okoli. Ue Neretve vrijedno je i za ornitofaunu
i za ihtiofaunu, i to nije sporno. Dapae, to nas ini dodatno ponosnima na
kraj u kojem ivimo. Prvotni je cilj nas Neretvana zatita naeg okolia jer u
njemu ivimo i elimo da i naa djece tu ive, a od bogomdanih prirodnih
ljepota elimo, kao i drugi, ubirati odreeni prihod. Stoga je potrebna izgrad-
nja odreene turistike infrastrukture koja ne e neodrivo zadirati u prostor
(naselje s neretvanskim pojatama izgraenim od trske kao smjetajni kapacitet,
primjerice). Nuno je izraditi i plan upravljanja kojim bi se odredile vrste i op-
sezi djelatnosti koje se na Uu i Bainskim jezerima mogu odvijati. Nesporno
je da je prostor Ua bitan za migraciju ptica, no i to je razdoblje u kojemu
se mogu odvijati aktivnosti nekodljive okoliu, primjerice promatranje ptica
(eng. bird-watching). U razdoblju kad nema migracije ili gnijeenja mogu se
odvijati i druge aktivnosti koje planom upravljanja treba opisati. Organizirano
upravljanje i nadzor nad njihovom uporabom osigurat e radna mjesta i zatitu
tih dvaju bisera na hrvatskoj obali.
Uvala je Portina, kojom jo upravlja Ministarstvo obrane Republike Hrvat-
ske, savreno mjesto za izgradnju nautike marine koja je u prostornom planu
Dubrovako-neretvanske upanije (izrada je gradskoga prostornog plana u
tijeku) oznaena kao nautika marina od dravne vanosti s etiristo ili vie
vezova. Marina i malo remontno brodogradilite, koje se gradi uz kanal Vlaka
more, ponudili bi uslugu koja nedostaje na naemu dijelu Jadrana i dodatno
poveali kakvou turistike ponude Grada Ploa. Iako je Grad traio da se taj
prostor stavi u za to namijenjenu funkciju potaknut brojnim upitima zainteresi-
ranih ulagaa, jo je izloen propadanju objekata i infrastrukture.
U razdoblju stalnoga rasta nezaposlenosti postoji na podruju Grada Ploa
jasno iskazano zanimanje za ulaganje u poslovnu zonu i luku, ali i u turistike
sadraje. Izrauni potrebne radne snage za sadraje u turizmu, koja je, usput
budi reeno, raspoloiva i u drugim je se granama gospodarstva teko moe
335
zaposliti, see u vrlo ogranienim procjenama i do vie od 130 zaposlenika
(marina, kamp i turistiko naselje na Uu, kamp u Baini, remont i odrava-
nje brodova), a posredno, na temelju razliitih uslunih i obrtnikih djelatnosti
potrebnih za normalan rad, i vie. vrsto vjerujemo kako zapoljavanje tolika
broja osoba predstavlja nunu i dovoljnu pobudu da se administrativne pre-
preke aktiviranju raspoloivih potencijala prevladaju u najkraemu moguem
roku. Grad Ploe i dalje e ustrajati na tome.
Kreimir Veji, Ploe
336
GOSPODARENJE TLOM I VODOM DONJE
NERETVE KAO TEMELJ RAZVOJA
Od 225 km toka rijeke Neretve samo 22 km Neretve protjee kroz Hrvat-
sku. U gornjemu toku Neretva je brza planinska (brdska) rijeka, ali posljednjih
30 km smiruje tok u irokoj aluvijalnoj dolini prije utoka u Jadransko more.
Pokuaji privoenja 12 tisua hektara movarne doline kulturi i s vremenom
provoeni melioracijski i hidrotehniki zahvati smanjili su deltu s prijanjih dva-
naest na samo tri toka unutar kojih su zadrani dijelovi mediteranske movare
kao jedne od posljednjih i najvrednijih preostalih u Europi. Ti su dijelovi danas
zatieni kao ornitoloki i ihtioloki rezervati te kao prirodni krajolik. Rijene
doline hrvatskog krkog podruja pa time i delta Neretve, osobito su osjetljivi
i ranjivi ekosustavi i zbog toga vrijedni objekti strunoga i znanstvenoga istra-
ivanja. Cilj je ovoga izlaganja bio ukazati na interdisciplinarni znanstveno-
istraivaki pristup kao temelj za iznalaenje rjeenja koja vode ouvanju i
razvoju toga ekoloki vrlo osjetljivog podruja.
Sve promjene koje su se dogodile primjenom suvremenih metoda u uree-
nju zemljita intenzifikacijom poljoprivrede i uvoenjem novih kultura pridonije-
le su i brzim drutveno-gospodarskim promjenama praenim podizanjem ivot-
nog standarda puanstva. Poljoprivreda je danas glavna gospodarska grana
podruja i od nje izravno ili neizravno ivi vie od 30 tisua ljudi.
I prirodne vrijednosti i raznolikost stanita, ali i uporaba zemljita za po-
ljoprivredu, u prvome redu ovise o vodnome reimu podruja koji je pod utje-
cajem rijeke Neretve. Zbog specifine hidrogeologije dolazi do prodora morske
vode u povrinske i podzemne tokove, a poglavito u rijeku Neretvu. Na promje-
ne hidrolokih prilika imaju znatan utjecaj i mnogobrojni hidrotehniki zahvati
i objekti unutar slijeva rijeke Neretve u gornjemu toku (BiH) hidroelektrane,
akumulacije a koji pridonose sve snanijemu prodoru mora prouzroujui
zaslanjivanje podzemne vode.
Navodnjavanje je neizostavna agrotehnika mjera u tome podruju. Upo-
raba zaslanjene vode za navodnjavanje prouzrouje tzv. sekundarno zasla-
njivanje, degradaciju kvalitete tla koja je pogubna i s ekolokoga i s gospo-
337
darskoga gledita. Posljednjih su godina u tome podruju provedena opsena
istraivanja radi agroekolokoga vrednovanja podruja, ukljuujui iscrpno
pedoloko kartiranje, dubinsko snimanje (eng. monitoring) zaslanjivanja vode i
tla te utvrivanje oneienosti tala i recentnih nanosa tekim metalima.
Provedenim istraivanjima utvreno je da do zaslanjivanja tala u Donjoj
Neretvi dolazi na tri naina: iznoenjem na povrinu dubokih zaslanjenih se-
dimenata radi stvaranja proizvodnih estica, kapilarnim dizanjem slane vode u
profilu tla te navodnjavanjem zaslanjenom vodom.
Iscrpna analiza prostorne varijabilnosti zaslanjenosti tla na podruju Do-
nje Neretve provedena je u sklopu projekta Stupanj zaslanjenosti i odrivo
koritenje tala donje Neretve (Romi i sur., 2010). Za potrebe istraivanja
odabrana je mrena shema uzimanja uzoraka iz povrinskoga sloja tla i iz son-
danih buotina. Uzorci iz povrinskog sloja tla (0 25 cm) uzimali su se po
pravilnoj kvadratnoj mrei s razmacima od 500 m izmeu toaka, a sondane
buotine s razmacima od 1000 m izmeu toaka. Time su odreena 183
mjesta za uzimanje uzoraka iz povrinskog sloja tla te jo 63 mjesta na kojima
je uzorkovano tlo sondanim buenjem u slojevima debljine 25 cm do dubine 1
m. Provedena je i prostorna analiza podataka te su geostatistikim metodama
izraene karte prostorne raspodjele zaslanjenosti tala.
Prema kriterijima koje je postavio U. S. Salinity Laboratory tlo se smatra
zaslanjenim ako vrijednost elektrovodljivosti saturacijskoga vodnog ekstrakata
(ECe) iznosi > 4 dS/m. Naime, poveanje ECe-a dovodi do smanjenja pri-
stupanosti vode biljkama, to rezultira linearnim smanjenjem prinosa poljo-
privrednih kultura. Granine vrijednosti za stupanj zaslanjenosti tla ne ovise
samo o distribuciji soli unutar profila tla, nego i o sadraju vode u tlu, nainu
gospodarenja tlom i zastupljenou osjetljivih/tolerantnih kultura. Zbog toga
granine vrijednosti trebaju biti ispravljene s obzirom na specifine agroeko-
loke uvjete podruja na koje se primjenjuju (Eynard i sur., 2005). Na podruju
Donje Neretve prevladava uzgoj povrtlarskih kultura i citrusa koji su uglavnom
izrazito osjetljivi na poviene koncentracije soli u tlu, a sami proizvoai jo
ne uvode sustavno primjenu otpornijih kultivara povra kao ni izbor otpornijih
podloga za citruse (Romi i sur., 2007). Zbog svega navedenoga pri procjeni
zaslanjenosti tala Donje Neretve odabran je kriterij prema kojemu se tlo smatra
zaslanjenim ako je vrijednost elektrovodljivosti otopine dobivene iz saturacijske
paste >2 dS/m.
Od ukupnoga je broja analiziranih uzoraka (63) u potpovrinskom sloju
tla od 25 do 50 cm dubine 24 % uzoraka zaslanjeno. Od ukupnoga broja
analiziranih uzoraka (63) u sloju tla dubine od 50 do 75 cm 46 % uzoraka su
zaslanjeni, a u sloju tla dubine od 75 do 100 cm, 59 % uzoraka su zaslanjeni.
Nadalje, najvea opasnost zaslanjivanja javlja se u podruju koje je najblie
338
uu rijeke Neretve u more. Istodobno je zabiljeeno znatno poveanje zasla-
njenosti tla s dubinom, o emu je potrebno voditi rauna pri planiranju biljne
proizvodnje na istraivanome podruju.
Multidisciplinarnim istraivanjima traena su tehnika rjeenja za dovo-
enje i distribuciju svjee vode za navodnjavanje. Time bi se uklonile tete na
kulturama koje nastaju primjenom navodnjavanja zaslanjenom vodom, ali i
sprijeila daljnja zaslanjivanja i ouvala plodnost vrijednih poljoprivrednih tala
Donje Neretve.
Nadalje, izbor optimalnog sustava i metode navodnjavanja sigurno je
jedna od najuinkovitijih agrotehnikih mjera kojom bi se smanjio nepovoljan
klimatski utjecaj na prinose i kvalitetu plodova na podruju Donje Neretve.
Uvoenjem odrivoga projekta navodnjavanja na podruju doline Neretve uz
istodobno podizanje tehnologije proizvodnje i razvoja trita oekuje se da
e biti stvoreni uvjeti kojima e se ukloniti smanjenje prinosa prouzroeno ne-
dostatkom vode i stresom soli, ostvarit e se via kvaliteta plodova te izbjei
alternativna rodnost. U uvjetima poveane koncentracije soli u tlu tri su glavna
imbenika koja nepovoljno utjeu na biljku: nedostatak vode, toksinost iona
Cl
-
i Na
+
te poremeaj u primanju i transportu.
Poljoprivredne su povrine prirodna bogatstva od strateke vanosti za
gospodarski razvoj Donje Neretve, ije gospodarenje treba biti to blie odr-
ivim proizvodnim i ekolokim sustavima. Stoga je osim poznavanja stupnja
zaslanjenosti tla vano odrediti i moguu oneienost tala tekim metalima. U
skladu s tim provedena su i iscrpna istraivanja u sklopu nacionalnog projekta
Prostorna varijabilnost toksinih metala u poljoprivrednim tlima Hrvatske (Ro-
mi i sur., 2012). Istraivanjem su obuhvaena poljoprivredna tla na podruju
Donje Neretve, a ukupno je prikupljeno i analizirano 152 uzoraka povrinskoga
sloja tala. U uzorcima tla prikupljenima terenskim istraivanjima analizirani su
ukupni sadraji elemenata nakon ekstrakcije zlatotopkom, i to Cd, Co, Cr, Cu,
Fe, K, Mg, Mn, Na, Ni, Pb, i Zn. Prema prosjenoj vrijednosti sadraj ni jednog
od analiziranih elemenata, za koje su propisane granine koncentracije prema
Pravilniku o zatiti poljoprivrednog zemljita od oneienja tetnim tvarima u
Republici Hrvatskoj (Narodne novine, 15/92), ne prelazi propisanu vrijednost.
U tome su konkretnom podruju od svih istraenih tekih metala samo za bakar
utvrene vrlo visoke koncentracije prema kojima se lokacije mogu okarakteri-
zirati kao oneiene. U poljoprivrednim tlima Donje Neretve prosjeni sadraj
bakra u tlu iznosi 54,4 mg Cu kg
-1
. Raspon je koncentracija iznimno irok,
7,10 od 422 mg Cu kg
-1
. Ta pojava nije neoekivana jer je poznato da se na
velikom broju estica u prolosti uzgajala vinova loza. Na veini se estica
u kojima su utvrene visoke koncentracije bakra vinova loza vie ne uzgaja,
nego se koriste uglavnom za uzgoj mandarina ili povra. Takoer je utvreno
339
da su koncentracije bakra u tlu znatno vie u podruju koje je meliorirano kol-
miranjem (jendeenjem) na esticama koje su u prolosti uglavnom obraivala
seljaka gospodarstva. Podrujem melioriranim kanalima gospodario je bivi
PIK Neretva te je neosporan utjecaj struke na racionalno koritenje sredstava
za zatitu bilja, a time i na akumulaciju tetnih tvari u tlu. Analiza statistikih po-
dataka o sadraju kadmija u tlu ne upuuje na oneienje. Meutim, prostorna
analiza i interpolacija sadraja kadmija pokazuje poveanje koncentracija uz
vodene tokove. To nadalje ukazuje na vjerojatni utjecaj fluvijalne sedimentacije
oneienih materijala u donjemu toku rijeke Neretve.
Ovim je radom dan pregled novijih i aktualnih istraivakih programa koji
se provode na u dolini rijeke Neretve. Analiza podataka dobivenih praenjem
kvalitete vode pokazala je da se koncentracije soli u povrinskim vodama u
dolini rijeke Neretve bitno mijenja tijekom godine, to je rezultat hidrolokog
reima, pokazujui prostornu i vremenska dinamiku zaslanjenosti i razlika u
koncentracija pojedinanih iona.
Planiranje razvoja poljoprivredne proizvodnje u Donjoj Neretvi treba biti
ponajprije usmjereno prema uklanjanju dvaju osnovnih problema na tome po-
druju: osiguranje dostatnih koliina kvalitetne vode za navodnjavanje i nadzor
nad razinom zaslanjenosti povrinskih i potpovrinskih slojeva tla.
Nadalje, umreavanje je izmeu graninih zemalja i njihovih istraivakih
centara koji se bave zatitom tla i voda neizbjean imbenik gospodarenja
kojim se mogu sprijeiti problemi posebno kada je rije o prekograninim izvo-
rima oneienja.
prof. dr. sc. Davor Romi, Zagreb
340
NERETVANSKA MANDARINA
HRVATSKA ROBNA MARKA (BREND)
Prvi nasadi mandarina zasaeni su 1957. u Opuzenu na podruju zva-
nom Pota. Dvije godine poslije (1959.) Stanko Parma sa suradnicima osniva
u Opuzenu Poljoprivredno-industrijski kombinat Neretva poznati PIK Nere-
tva. Stvaranjem PIK-a nastaju i znatniji nasadi mandarina u Opuzenu.
Godine 1965. PPK Zagreb otvara svoju poslovnu jedinicu u Opuzenu i
otkupljuje poljoprivredne proizvode, ime potie razvitak poljoprivrednih ku-
anstava.
Ve 1984. u Opuzenu je proizvedeno 16000 tona mandarina, a 1985.
godine samo 1500 tona, to je posljedica velikoga mraza koji je poharao i
unitio stabla mandarina u Neretvi. Tek su 1999. godine dostignute koliine iz
1984.
Dolaskom Agrokora (odnosno Konzuma) u Neretvu 2001. godine po-
inje znatniji izvoz mandarina na europsko trite uz primjenu najsuvremenijih
kalibratora i naina pripreme mandarine (tablica 1.).
Tablica 1. Prikaz izvoza mandarina
341
Sufinanciranje trokova otkupa uz utvrivanje zatitne cijene mandarine
zapoinje 2004. godine. Ono se provodi do 2012. (vjerojatno i 2013.) uz
utvrivanje iznosa visine sufinanciranja trokova otkupa i zatitne cijene sva-
ke godine. Takav nain poticanja imao je za posljedicu pojaano podizanje
novih nasada mandarina, odnosno porast proizvedenih koliina mandarina
(tablica 2.).
Tablica 2. Prikaz: izvoz, zatitna cijena, poticaji i prodajna cijena
Porastom proizvodnih koliina mandarina biljei se i porast izvoza koji
danas iznosi oko 75 % od ukupno proizvedenih koliina mandarina, a to je
jo vanije ima znatnu tendenciju rasta.
Treba spomenuti da u razdoblju 2004. 2012. zapoinje pojaana sad-
nja mandarina i to uglavnom ranih sorta.
Prvi certifikat Eurogap, a poslije i Globalgap, dobiven je 2006. godine i
tako su stvoreni uvjeti za izvoz u Englesku, Nizozemsku, Austriju i Njemaku.
Godine 2010. zapoinje snaan prodor na rusko trite. Izvoz se u Rusiju
iz godine u godinu znatno poveava, tako da je 2012. godine iznosio, po jo
nepotpunim podacima, oko 40 % od ukupnoga izvoza mandarina.
Dovretak posla i dobivanje certifikata zatite zemljopisnoga podrijetla
trebao bi se dogoditi 2013. godine. Taj je posao zapoet suradnjom Agroko-
ra i Agronomskog fakulteta u Zagrebu (Kontrola tehnologije uzgoja i kvalitete
mandarine u dolini Neretve 2007.) te Prehrambeno-biotehnolokog fakulteta.
Od 2011. godine ukljuuju se u postupak FAO i Svjetska banka. Znatan do-
prinos u dobivanje certifikata dao je i dio sluba Ministarstva poljoprivrede,
poglavito doc. dr. sc. Jelena ugum.
Ako se vratimo korak unazad, moemo tvrditi da se od 2006. godine,
zahvaljujui prethodno navedenim imbenicima, u Neretvi znatno podignula
342
proizvodnja mandarina. Od te godine biljeimo proizvodnju od 35 000 tona
bez obzira na elementarne nepogode (tua 2009.) ili klimatske neprilike (mraz
2011. ili nezapameni snijeg u veljai 2012.). Do 2006. godine nismo bili u
mogunosti ozbiljno ui na europsko trite jer smo u proizvodnji bili nestabilni,
a nismo ni ostvarivali koliinu potrebnu za izvoz. Za domau nam potronju
treba izmeu 15 000 i 20 000 tona (tablica 2.).
U sklopu radnja za dobivanje certifikata zemljopisnoga podrijetla dolo
se do saznanja o visokome udjelu polifenola. Na dijagramu 1. prikazane su
koliine polifenola (antioksidansa) za neke sorte mandarina u usporedbi s po-
znatim vrstama voa. Kako se iz dijagrama vidi, gotovo sve vrste mandarina
imaju vie polifenola od vinje maraske ili borovnice, vrsta koje su poznate po
koliinama antioksidansa.
Dijagram 1. Prikaz koliina polifenola u razliitim vrstama voa
(Izvor: Prehrambeno-biotehnoloki fakultet u Zagrebu)
Plaali smo i vjerojatno emo jo plaati danak injenici da proizvodimo
mandarinu na najsjevernijoj moguoj toki ozbiljnoga uzgoja (zato nas esto
zimi prate niske temperature i otra bura), ali upravo zbog toga postiemo
ranije dozrijevanje nego igdje drugdje u Europi. Prigrlili smo te obje injenice
i, kao i dosada u naoj prolosti naviknuti na ivot pun proturjeja, nastojimo
to bolje iskoristiti drugu spoznaju (ranije dozrijevanje) koja nam daje prednost
pred onima s kojima se nadmeemo u europskoj trinoj utakmici.
343
Na kraju se moe zakljuiti:
svojom kvalitetom mandarina je nesumnjivo postala hrvatska robna marka
u naoj mandarini ima i do 55 % soka (konkurencija biljei 33 35 %)
mandarina ima visoke koliine polifenola (antioksidansi) te su sve sorte man-
darine polifenolima bogatije primjerice od vinje maraske ili borovnice
omjer je eera i kiselina idealan i iznosi 7 : 1
mandarina ima harmonian okus
ostatci pesticida pojavljuju se u tragovima (mandarine u rodu imaju samo
jednu (1) zatitu i to u lipnju).
To su znaajke koje odreuju certifikat zemljopisnog podrijetla ili izvorno-
sti koji emo dobiti na proljee 2013. godine. To za budunost znai: ujednae-
nu ambalau, jedinstveno oglaivanje i prodaju s jednoga mjesta. Otkupljivai
i Udruga proizvoaa mandarina trebaju odabrati odreeni model za prodaju
s jednoga mjesta.
Niko Kapovi, Opuzen
344
ULAZAK REPUBLIKE HRVATSKE I SCHENGEN
UTJECAJ NA DOLINU NERETVE
Nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju poinju se u potpunosti
primjenjivati europski propisi u podruju nadzora nad osobama i robom na hr-
vatskim granicama. injenice da se dolina rijeke Neretve i njezino stanovnitvo
nalaze na samoj granici izmeu Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine te
nemogunost dolaska do sjedita Dubrovako-neretvanske upanije bez prola-
ska kroz susjednu dravu (preko tzv neumskog koridora) upuuju na to da e
ulazak u Europsku uniju imati veliki utjecaj na stanovnitvo doline Neretve. Cje-
lokupno podruje Europske unije obiljeava jedinstven nadzor nad granicama,
jedinstven carinski prostor, jedinstvena poljoprivredna politika te jedinstveno tr-
ite. Meutim, vrijedno je napomenuti da se ulaskom u Europsku uniju ne ulazi
u tzv. schengenski prostor, to znai da se na unutarnjim granicama (izmeu
drava lanica Europske unije) nadzor ne e automatski ukinuti. Stupanjem u
punopravno lanstvo poet e se primjenjivati Carinski kodeks Europske unije
odnosno Uredba za provedbu Carinskoga kodeksa Europske unije, to je izni-
mno vano za sve graane Dubrovako-neretvanske upanije, ali i za dravlja-
ne Bosne i Hercegovine tijekom prijenosa roba preko dravne granice.
Kao povoljni uinci ulaska u Europsku uniju mogu se istaknuti sljedee
promjene:
prelazak e se odvijati na posebnim trakovima (dravljani Europske unije
i pogranini promet)
granini se prijelazi proiruju (Klek i Metkovi), ime bi se guve tijekom
turistike sezone trebale smanjiti
otvara se pristup strukturnim fondovima Europske unije koji nude velike
mogunosti za razvoj opina, gradova i upanija u podruju ruralnoga i
regionalnog razvoja.
Tijekom posljednjega proirenja Europske unije europski su fondovi bili
najei izvor unutardravnih ulaganja ijim se sredstvima financira do 85 %
projekata. Nakon ulaska u Europsku uniju Hrvatska e imati na raspolaganju
oko 340 mil. eura godinje za razvoj s pomou europskih strukturnih fondova
345
(sada je to 20 mil. eura koji se ne koriste na najbolji mogui nain). Imajui u
vidu injenicu da je dolina rijeke Neretve poljoprivredno podruje koje e imati
pristup znatnomu iznosu europskoga novca, vidljivo je da toj temi treba dati
najveu moguu pozornost u buduemu razdoblju.
Ulazak u Europsku uniju donosi velike izazove jer se otvara pristup veli-
komu tritu, ali da bi se te povlastice iskoristile, trebaju postojati kvalitetni pro-
jekti utemeljeni na dugoronim razvojnim planovima. Posebnu pozornost treba
usmjeriti na iskustva drugih drava te organizirati strune seminare i pomo
svim zainteresiranima za sluenje europskim fondovima.
dr. sc. Filip Dragovi, Zagreb
346
347
348
349
350
STATUS NERETVANSKE JEGULJE
(ANGUILLA ANGUILLA) U UVJETIMA
ANTROPOGENIH PROMJENA I PRISTUPANJA
REPUBLIKE HRVATSKE EUROPSKOJ UNIJI
U lanku se opisuje status populacija neretvanske jegulje (Angui-
lla anguilla) u uvjetima antropogenih i klimatskih promjena koji ugro-
avaju temeljni opstanak vrste. Iznose se nove znanstvene spoznaje
koje bolje opisuju ivotni ciklus te i danas tajanstvene ribe. Razmatraju
se perspektive neretvanske jegulje u novim uvjetima koje donosi pristu-
panje Europskoj uniji te zakonodavni okvir objedinjen u zajednikoj
ribarskoj politici svih njezinih lanica. Opisuje se postupak koji e biti
potrebno provesti kako bi se izradio dravni i mjesni plan upravljanja
populacijama jegulje u Hrvatskoj. Kako taj plan moe znatno utje-
cati na budue gospodarenje jeguljom, posebice kroz tradicionalno
ribarstvo, potrebno je pristupiti sveobuhvatnim istraivanjima biologije
jegulje u Neretvi i analizi tradicionalnoga ribarstva kako bi se sprijeili
najgori scenariji koji mogu voditi i potpunoj zabrani ulova.
UVOD
Jegulja je najvaniji i najpoznatiji neretvanski ribarski potencijal. Osnov-
ni je sastojak neretvanskoga brudeta koji je najvanija karika gastronomske
i turistike ponude delte Neretve. Kao takva je pored malostonske kamenice i
najpoznatija prehrambena robna marka (eng. brand) Dubrovako-neretvanske
upanije. Stanje je populacije danas nepoznato, a istraivanjima se jegulje u
Hrvatskoj posljednji bavio dr. sc. Tonko oljan za vrijeme Nezavisne Drave
Hrvatske, kada je 1943. godine u Opuzenu osnovana Ribarstvena stanica,
te dr. sc. Dinko Morovi koji je nakon tih istraivanja objavio knjigu udesni
ivot jegulje 1976. Posljednjih se pedeset godina uglavnom uzima zdravo za
gotovo te je na svim razinama istraivanja u Hrvatskoj zanemarena vrsta. U
351
istraivanjima u Hutovu blatu (BiH) utvreno je da je populacija u usporedbi s
1950-ima smanjena za 90 % (Glamuzina i sur., 2008).
Europska jegulja Anguilla anguilla (Linnaeus, 1758) brojna je vrsta u svim
europskim estuarijima, pa tako i na iremu podruju ua Neretve, od apljine
u BiH do lagunarnih ekosustava u Hrvatskoj. Jegulja je tijekom povijesti bila
glavni i najvrjedniji ribarstveni potencijal u delti Neretve te su biljeeni ulovi od
50 000 funta godinje 1840-ih te oko 75 tona godinje u razdoblju 1933.
1941. (Smoljan, 1988). U Hutovu blatu 1950-ih lovilo se oko 50 tona jegulje
godinje (Aganovi, 1952). Melioracijom velikih povrina na uu Neretve
(jezero Modri) i Hutova blata, izgradnjom brana na Maloj Neretvi i Svitav-
skome jezeru ivotni su prostor i migracijski putovi za jegulju znatno smanjeni i
ogranieni te je dananji status jegulje u tim podrujima nepoznat i neizvjestan.
U Neretvi je jegulja danas razmjerno brojna od Ua do apljine, posebice u
podruju Hutova blata, Kuti, Desanskoga jezera, Norina i lagune Parila. Spo-
radino se lovi sve do akumulacijskih jezera (posljednji nalaz 2012. u jezeru
Salakovac). Ima sposobnost migracija kroz podzemne tokove, pa se lovi i u
Vrgorskome polju i polju Jezero, Mostarskome blatu, a neko je bila esta i u
Popovu. Te jegulje mjesno stanovnitvo esto naziva i rijenim ugorima te ih dri
posebnom vrstom ribe.
U posljednjih su dvadesetak godina europske populacije jegulje strahovito
smanjene za 90 99 % zbog niza antropogenih imbenika (melioracije mo-
vara, zagaenje tekim metalima, prelov) i promjena u oceanima (tempera-
tura i struje), to je dovelo europsku jegulju na poetak prie o nestajanju (van
Ginneken i Maes, 2005). Slino je stanje i u dijelu neretvanske populacije iz
movare Hutovo blato injenici da je rije o zatienome podruju u kojemu se
ribolov nadzire unato (Glamuzina i sur., 2008).
Jegulja je vrsta za koju na razini Europske unije postoji zajednika politika
usmjerena njezinoj sveobuhvatnoj zatiti. Razlog je tomu pad brojnosti jegulje
za vie od 95 % u posljednjih pedesetak godina otkada se vode statistike ulo-
va. U skladu sa zakonodavnim okvirom Europske unije (Council Regulation
(EC) No 1100/2007 of 18 September 2007 establishing measures for the
recovery of the stock of European eel; hrvatski prijevod: Uredba Vijea (EU)
br. 1100/2007, 18. rujna 2007.: Uspostava mjera za oporavak stokova eu-
ropske jegulje) Republika Hrvatska mora izraditi nacionalni plan upravljanja
jeguljom, a na mjesnoj razini potrebno je izraditi mjesne planove upravljanja,
pa tako i za Neretvu. Mjesnim se planovima mora utvrditi stanje populacije,
njezina brojnost i uzrasna struktura, status ekosustava u kojima jegulja ivi,
broj ribara te vrste i broj orua koji se koristi u lovu jegulje. Na temelju toga se
sastavlja iscrpan plan upravljanja koji e utvrditi potrebe za poribljavanjem i
352
ulovne kvote, broj ribara i orua koja e se ubudue koristiti u ulovu te naini
nadzora nad ulovom i tritem.
U ovome se lanku opisuju povijesni i tradicionalni vidovi razvoja nere-
tvanske jegulje i njezine vanosti za ivot neretvanskih ljudi, nove spoznaje o
ivotnome ciklusu europske jegulje, status europskih populacija s osvrtom na
neretvansku jegulju te perspektive jegulje u uvjetima ugroenosti na temelju
boljega gospodarenja prirodnim stokovima i razvoj suvremene akvakulture je-
gulje.
KRATAK POVIJESNI PREGLED O NERETVANSKOJ JEGULJI
Ne postoje podatci o jegulji u neretvanskoj dolini iz ilirskoga i rimskoga
razdoblja niti tijekom postojanja Neretvanske Kneevine i Hrvatskoga Kraljev-
stva. Nema podataka (ili jo nisu pronaeni) ni iz srednjega vijeka. Prvi za-
pisi o neretvanskome ribarstvu i jegulji pojavljuju se tijekom mletake uprave.
Mleani, koji su se tradicionalno koristili svojim lagunama u ribarstvene svrhe,
kao mudri su gospodari iz osvojenih krajeva nemilice izvlaili sve korisne po-
tencijale. Vrlo su brzo zapoeli s donoenjem planova za izgradnju lagunarnih
ribnjaka na uu Neretve. U poetku je pravo lova jegulje kao vanoga pri-
rodnoga bogatstva bila povlastica mjesnoga puanstva. Nakon toga se, ve
1704. godine, najbolja lovita proglaavaju dravnim posjedom te ih daju sve
vie strancima i zaslunim podanicima na uporabu. Meutim, injenica da je
ribarstvo bilo od presudne vanosti za opstanak stanovnitva u graninome po-
druju (to je stanovnitvo bilo ujedno i jedino vrelo novaka za ratove s Turcima)
dovela je do izriitih odluka mletakoga senata da su Neretvani jedini vlasnici
vodenih povrina delte Neretve i povlastica za ribolov.
Tako u odluci od 22. svibnja 1775. kae: Doznavi pak Mletaki Senat
da su reena lovita bila uvijek posjed siromanih podanika, budui da nemaju
nego samo jedan campo zemlje na obitelj osim panjaka i uma, te budui
da im se u tjesnoi onoga kraja ne mogae ni dati bolji nain uzdravanja,
odbijajui prikazane ponude privatnika za investuru ribolova, dajemo njegovo
slobodno uivanje onim koliko siromanim, toliko zaslunim Neretvanima.
(Smoljan, 1988)
Neretvani jedino za francuske vladavine (1806. 1813.) gube pravo slo-
bodnoga ribarenja, a drava je najvanija lovita davala u zakup. Dolaskom
austrougarske vlasti ribarstvo postaje strateki manje vano, a drava se okree
regulaciji Neretve do Metkovia i izgradnji luke. Veliki hrvatski ribarstveni stru-
njak Petar Lorini prvi je na znanstven nain pristupio neretvanskomu ribarstvu,
opisao vrste koje su predmet ribolova i predloio mjere za unaprjeenje stanja
353
nastaloga nakon regulacije Neretve. Za vrijeme NDH u Opuzenu se 1943.
godine osniva ribogojstveno-tehnologijska stanica. Prvi put je procijenjen ulov
ribe u delti Neretve te se iznose podatci od 100 tona cipala i 75 tona jegulje
godinjega zabiljeenog ulova. Jasno je da su koliine znatno vee ako se
uzme ulov za vlastite potrebe i malim ribarskim oruima.
Velikim se melioracijama 1960-ih godina, koje su pratile kasnije stalne
uglavnom nelegalne melioracije koje traju i danas, ivotni prostor za ribe znat-
no smanjio. Melioracije su na svim podrujima delte dovele do strahovita sma-
njenja ulova ribe. Tako se u Viiima prije melioracija lovilo 150 200 tona
arana, 50 tona jegulje, 80 tona plotice, 30 tona cipala i 10 tona iverka (Aga-
novi, 1952). U usporedbi sa sadanjim ulovom ti podatci djeluju kao znan-
stvena fantastika. Melioracije su prepolovile movarna podruja Hutova blata
i s prethodnih 6000 hektara suzile ih na 600 hektara koliko iznosi trenutana
povrina. Danas je procijenjeni lov jegulje na tome podruju ispod jedne tone
godinje (Glamuzina i sur., 2008). Isto se dogodilo i u Donjoj Neretvi, posebice
u podruju nekadanje lagune Modri te u Kutima. Dananji je ulov jegulje u
cijeloj delti od apljine do Ua jako teko procijeniti.
Neko se stabilna populacija jegulje u vodama donje Neretve tijekom po-
sljednja dva desetljea zbog razliitih razloga znatno smanjila. Uzroka ima
vie, ali su svi uvjetovani ljudskom djelatnou. Potekoe su zapoele s inten-
zivnim melioracijama zbog ega su nestajala mnoga tradicionalna stanita,
posebice laguna Modri koja je davala i najvei ulov. Manje se melioracije pri-
vatnika stalno provode zbog ega ipak nastaju nova pogodna stanita za ovu
vrstu ribe. Poetkom 1980-ih zapoelo je i intenzivnije zagaivanje Neretve iz
susjedne BiH iz razliitih tvornica koje je za posljedicu imalo znatno taloenje
zagaivala na dnu rijeke, pritoka, jezera i laguna, ime je jegulja koja obitava
u mulju postala stalno izloena njihovu utjecaju. Trei je razlog pojaan izlov je-
gulje tijekom itave godine uvjetovano njezinom visokom trinom vrijednou.
Sve je to rezultiralo stanjem koje se moe nazvati i kritinim za odranje
populacije jegulje u donjemu toku Neretve. Stanje je tim sloenije jer se dio po-
pulacije koji ove godine ode na mrijeenje izmrijesti tek nakon godine dana,
a mla se vraa tek u treoj godini nakon odlaska roditelja. Rast je jegulje raz-
mjerno spor, pa se pretpostavlja da u tim vodama ona dostigne spolnu zrelost
tek od sedme godine kao mujak i tek u dvanaestoj godini kao enka (Morovi,
1976). To znai da e potomci ovogodinje migracijske generacije biti spolno
zreli tek za 12 17 godina zbog ega su pouzdane procjene statusa popula-
cije vrlo teke.
354
NOVE SPOZNAJE O BIOLOKIM ZNAAJKAMA I IVOTNOM
CIKLUSU JEGULJE
Iako je niz znanstvenih istraivanja opisivao bioloke i ekoloke znaajke
europske jegulje, veina je spoznaja ostala nedoreena, bez konanih dokaza,
tako da je i danas u 21. stoljeu jegulja znanstvena nepoznanica. Od stajalita
se Hardena Jonesa (1968) Nikada nijedna odrasla jegulja nije ulovljena u
otvorenim vodama Atlantika, niti su oploena jaja uzorkovana u prirodi. Putevi
migracija i lokacije mrjestilita su jo uvijek nepoznati, kao i detalji o ekologiji
liinakih stadija, do danas malo toga promijenilo.
Dugo se vremena nije znalo mjesto razmnoavanja niti je bio poznat
izgled juvenilnih stadija jegulje. Tek su Grassi i Calandruccio 1896. dokazali
da je leptocephalus, tj. Leptocephalus brevirostris kako ga je nazvao njemaki
prirodoslavac Kaup koji ga je ulovio u blizini Messine i za koju je on mislio da
je nova vrsta riba, zapravo liinka jegulje (slika 1.).
Slika 1. Leptocefalus liinaka faza jegulje
O jegulji se malo znalo sve do velikih danskih ekspedicija (DANA) po-
etkom 20. stoljea. Slavni je danski biolog Johannes Schmidt koji je organizi-
rao ekspedicije prije 90-ak godina uzorkovao prve liinke jegulje, tzv. leptocep-
haluse, liinke u obliku lista u Sargakome moru (Schmidt, 1922; 1923). Dao
je prve podatke o mjestu mrjestilita europske jegulje. Iako se inilo da je nevje-
rojatnim da odrasle jegulje toliko dugo migriraju (5000 6000 km), do danas
ta teorija nije niim ugroena. Jednostavno, sve su kasnije ekspedicije pronale
sline uzorke liinka jegulje, odnosno najmanje su liinke pronaene u Sarga-
355
kome moru, a sve su ostale rasle kako je udaljenost prema europskim obalama
bila manja, a na svim su uima pronaene sline staklaste jegulje. Iako i danas
ima zagovornika teorije da se jegulja mrijesti u Sredozemlju (Sicilija, Baleari)
i zapadno od Maroka, one nisu nikada potvrene pronalaskom jaja ili malih
liinka. Svi su nalazi slini kao i prije sto godina. Dakle, teorija je o jednome
mjestu mrijetenja, tzv. teoriji panmiksije, kako sve europske jegulje mrijeste na
jednome mjestu i mijeanju genetskoga materijal danas opeprihvaena.
Naravno, onih koji misle drukije uvijek ima. I meu znanstvenicima, a
posebice meu neretvanskim ribarima. Tako hutovski ribari znaju za jegulju
bodenicu koja se sigurno mrijesti u Deranskome jezeru tijekom proljetnih mje-
seci (Nikola Zovko, osobno priopenje). Mnogi su neretvanski ribari sigurni
da se ona mrijesti u Neretvi i dapae nosi ive mlade. Svake se godine ta pri-
a ponavlja. Meutim, rije se o nalazima jeguljinih parazita, nematode vrste
Anguillicola crassus, koja je esta u svim zapadnoeuropskim populacijama, a
unesena je prije 40-ak godina iz Azije (slika 2.). U deltu Neretve vjerojatno je
unesena tijekom uvoza mlae jegulje u ribnjak u Rogotinu 1980-ih godina.
Slika 2. Parazit, Anguillicola crassus u abdomenu jegulje
Jegulja tijekom mrijesnih migracija prelaskom iz slatke u slane vode do-
ivljava niz promjena od kojih je najuoljivija promjena boje iz ukaste u
sivokovinsku. Ta je promjena vjerojatno posljedica prilagodbe novoj okolini.
Oi se poveavaju, a hranidbeni trakt smanjuje. Gonade se poveavaju i sazri-
jevaju, a jedinke dobivaju nagon za razmnoavanjem koji ih tjera da dnevno
prelaze po 15 do 20 kilometara na putu bez odmora za koji im treba priblino
oko osam mjeseci. Za dokazivanje sposobnosti europske jegulje za migracije
kojima je potrebno prijei i vie od 5000 km od europskih ua do Sargakoga
356
mora uinjeni su pokusi u posebno osmiljenim tunelima u kojima su jegulje
neprestano plivale bez mogunosti odmora. U jednome su pokusu jegulje pli-
vale 117 dana i uspjele su prijei udaljenost od oko 5500 kilometara, dakle
razmak izmeu Europe i Sargakoga mora. Tijekom ovoga razdoblja jegulje
su potroile oko 20 % poetne tjelesne mase (van den Thillart i dr. 2004). Ta su
istraivanja pokazala i da jegulje mogu plivati 4 6 puta uinkovitije nego dru-
ge vrste poput lososa ili cipla. Ta je studija pokazala da jegulje mogu fizioloki
i energijski prijei put do Sargakoga mora bez hranidbe, a da i im preostane
dovoljno rezerva za zavrni razvoj gonada i mrijetenje.
Dolaskom u Sargako more na mjesto mrijesta u rano proljee na dubini
se od 500 do 1000 metara dogaa izbacivanje spolnih produkata i vanjska
oplodnja te nakon toga jedinke ugibaju. Oploena se jaja polako izdiu iz du-
bine te se putem razvijaju. Nagle promjene temperature okiraju jaja te uvjetuju
razvoj prvoga stadija leptocefalusa. To je izgledom proziran organizam male
glave, izgleda slinog listu koji nema nikakvih slinosti s adultnim stadijem.
Leptocefalus noen strujama putuje do obala Europe, a pretpostavlja se da mu
glavninu prehrane ini plankton. Stadiju leptocefalusa treba 12 18 mjeseci da
dosegne punu veliinu. Prije nego to dou do obalnih podruja leptocefalusi
se preobraavaju u idui stadij nazvan staklasta jegulja (slika 3.) te kao takvi
ulaze u podruja rijeka. Smatra se da je glavni razlog ulaska staklaste jeguljice
u slatke vode poveanje koliine kisika i smanjenje saliniteta. Daljnjom hranid-
bom i rastom staklaste jeguljice metamorfoziraju u utu jegulju te nastanjuju
rijeke i jezera do svoje spolne zrelosti.
Slika 3. Plove staklaste jegulje
Jegulja nastanjuje rijene tokove te jezera, ivi blizu dna ili u raznim pu-
kotinama u blizini rubova rijeka. Sposobnost joj izlaenja iz vode i kretanja po
tlu u vlanim uvjetima kada se hrani glistama omoguuje i promjenu stanita te
dolazak do vodenih podruja koja nisu izravno povezana s ostatkom tokova.
Osim glistama redovito se hrani ribama i rakovima.
Oblik joj je tijela zmijolik te prekriven sluzi s malim brojem ljusaka koje su
uglavnom rudimentarne. Tijelo jegulje za vrijeme adultnoga ivota u rijekama
357
je zelenkasto smee boje te se taj oblik u strunim literaturama naziva utom
jeguljom. Hranjenjem jedinke pokuavaju u to kraemu razdoblju postii to
veu masu i koliinu masti u tijelu. Selidba se dogaa u jesen s prvim jaim
kiama kada se jedinke okupljaju u jata na uima rijeka. Glavni imbenik spre-
mnosti za migraciju u jegulja nije masa ve njihova duljina. U ulovljenih jedinka
prevladava veliina od 60 do 80 cm te su vei ulovljeni primjerci uglavnom bili
enke dok su mujaci manji. Starosna je dob tijekom jesenskih migracija bila
razliita. Pri odreivanju je starosti problem to to oitanje ljusaka ne daje tone
rezultate te se dob odreuje preko otolita, to oteava postupak.
U ovisnosti o stanitu na kojemu obitava, a o ekolokim imbenicima prije
svih o temperaturi vode i dostupne hrane, ivotni vijek jegulje koleba 7 8
godina pa sve do 50 60 godina ivota, prije migracija u more. Tako u delti
Neretve mujaci u laguni Parila sazriju ve nakon 7 8 godina kad imaju masu
150 280 grama nakon ega migriraju u more. U Hutovu blatu u kojemu pre-
vladavaju enke potrebno je i 15 20 godina do faze spolnoga sazrijevanja i
masa 250 800 grama. U sluajevima kada jegulje ive u hladnijim vodama,
u kojima temperature rijetko prelaze 20 C, kao to je sluaj na vrgorskome
podruju ili okolici Mostara, u jegulja ne dolazi do razvoja reproduktivnoga su-
stava, one stalno ostaju u tim podrujima te mogu narasti i do 5 kg uz poseban
oblik tijela. Mjesno ih puanstvo stoga naziva ugorom te ih smatra posebnom
vrstom ribe (npr. kokoriki ugor). Visoke poplavne vode katkada te jegulje izba-
ce kroz vrela u samu deltu kao to je bio sluaj 2009. godine kada je u Stablini
ulovljena najdua europska jegulja (Tutman i sur., 2007).
Ve stotinjak godina od slavnih Schmidtovih istraivanja smatra se da
sve europske jegulje zajedno migriraju do Sargakoga mora i da se tamo sve
mrijeste na jednome podruju te da je europska jegulja openito panmiktina
populacija koja stalno izmjenjuje genski materijal. Meutim, kao i kod niza
drugih vrsta, novija su molekularna istraivanja pokazala da stara teorija i
nije u potpunosti ispravna. Bit je prijepora u statusu europske jegulje: ima li
ona jedinstvenu panmiktinu populaciju (je li, dakle, posljedino i jedinstveni
potencijal koji trai zajedniko upravljanje i zakonodavni okvir) ili postoji vie
genski odvojenih populacija (primjerice sjeverna, atlantska, baltika i medite-
ranska). U drugome bi sluaju upravljanje populacija i njihova zatita i iskori-
tavanje bili predmetom zakonodavnoga okvira zemalja u kojima su pojedine
populacije utvrene. Jednostavnije reeno: baltikom bi populacijom zajedniki
upravljale zemlje koje imaju dodir s Baltikim morem, a isto vrijedi i za medite-
ransku populaciju. Schmidt (1923) je uspio odvojiti europsku od amerike jegu-
lje na temelju kriterija broja kraljeaka, ali nije mogao utvrditi razliku izmeu
pojedinih europskih subpopulacija. Studije stvorene koncem 20. stoljea koje
su analizirale enzime i mitohondrijsku DNK-a nisu doprinijele rasvjetljavanju
358
panmiktine hipoteze (Avise i dr. 1986; Lintas i dr. 1998). Meutim, novije su
studije mikrosatelita pokazale na malu, ali vanu gensku diferencijaciju izmeu
pojedinih europskih populacija (Daemen i dr. 2001; Wirth i Bernatchez 2001).
Novija su istraivanja ukazala i na razlike izmeu staklaste jegulje koja migrira
u ista podruja, ali u razliitim razdobljima te na razlike u pojedinim skupina-
ma adultnih migracijskih jegulja (Dannewitz i dr. 2005). Time nije potvrena
genska razliitost pojedinih geografskih stokova jegulje. Na temelju postoje-
ih znanstvenih istraivanja trenutano je vaei stav da je europska jegulja
sastavljena od jedne panmiktine populacije te se njome mora upravljati kao
zajednikim prirodnim bogatstvom. Slijedom je toga stava Europska unija i do-
nijela zakonodavni okvir koji sve drave lanice obvezuje na jedinstven pristup
gospodarenju i zatiti te vrste.
NERETVANSKA JEGULJA U SVJETLU PRISTUPANJA REPUBLIKE
HRVATSKE EUROPSKOJ UNIJI
U skladu sa zakonodavnim okvirom Europske unije (Council Regulation
(EC) No 1100/2007 of 18 September 2007 establishing measures for the reco-
very of the stock of European eel; u hrvatskome prijevodu: Uredba Vijea (EU)
br. 1100/2007, od 18. rujna 2007. godine: Uspostava mjera za oporavak
stokova Europske jegulje) Republika Hrvatska mora izraditi Nacionalni plan
upravljanja jeguljom, a na mjesnoj razini potrebno je izraditi mjesne planove
upravljanja, pa tako i za Neretvu.
Cilj je svakoga plana upravljanja jeguljom smanjivanje antropogeno pro-
uzroene smrtnosti, tako da se omogui visoka mogunost migracija u more od
najmanje 40 % biomase migracijske jegulje (tzv. jesenke ili Silver eel), od uku-
pne procjene biomase koja bi postojala bez antropogenih uinaka na stokove
kao to su ribarstvo, melioracije, smrtnost na turbinama hidrocentrala i slino.
Svaki se plan mora osmisliti u svrhu postizanja toga cilja u duljemu razdoblju.
Veina je lanica Europske unije ve izradila takve planove, a u nekim su dra-
vama (Irska i Nizozemska) ve i vrednovane provedbe plana nakon razdoblja
od dvije godine od usvajanja.
Ciljna biomasa jegulje jesenke mora biti odreena uzimajui u obzir po-
datke koji postoje za svaki rijeni slijev na sljedea tri naina: (a) uporaba
podataka prikupljenih u razdoblju do 1980-ih osiguravajui da su ti podatci
kvalitativno i kvantitativno iskoristivi i mjerodavni, (b) procjena mogue prirod-
ne proizvodnje na temelju postojeih stanita izuzimajui sve smrtnosti prouzro-
ene antropogenim imbenicima, (c) usporedbom s ekologijom i hidrografijom
slinih rijenih sustava.
359
Za hrvatski dio delte nema nikakvih podataka o strukturi ulova ni o go-
dinjim statistikama. Meutim, struktura populacije jegulje u gornjemu dijelu
Hutova blata (slika 4.) upuuje na vrlo dobru dobnu strukturu populacije uz pre-
vladavanje mlaih uzrasnih kategorija, a neizravno i na to da je dolazak mlai
u Neretvu uspjean. U ulovima elektroagregatom prevladavaju jegulje od 100
do 300 grama, dakle starosti od 4 do 7 godina, pri emu je dobna struktura
neprekinuta. U ulovima su prisutne i velike jegulje iako one mogu izbjei struj-
no polje elektroagregata. Dakle, iako su dananji ulovi jegulje u Hutovu blatu
viestruko manji nego prije tridesetak godina, struktura populacije upuuje na
dobro godinje novaenje mladih jedinka.
Slika 4. Uestalost broja jedinka jegulje, Anguilla anguilla u 50-g masenim razredima u movarama
Hutova blata, Bosna i Hercegovina
Kako smo ve naveli, jegulja je u neretvanskim vodama jako slabo istra-
ena iako je razmjerno uobiajena vrsta u ulovima. Stoga e donoenje plana
trebati biti potkrijepljeno gore navedenim podatcima i istraivanjima. Aktivnosti
se moraju usmjeriti na istraivanja o znaajkama ekologije, stanita i statusu
populacije, ali i iscrpnijemu prikupljanju podataka o ulovu svim oblicima ribo-
lova. To e se obaviti u nekoliko cjelina: analiza dostupnih podataka za Neretvu
s naglaskom na jegulju i stanita u kojima ivi, istraivanja ciljane biologije i
ekologije lokalnih populacija, opis i uinkovitost mjesnih tradicijskih ribarskih
orua i broj dionika te djelatnosti, priprema lokalnoga plana za zatitu i una-
prjeenje neretvanske jegulje. Potrebno je iscrpno kartografirati sva stanita u
360
kojima jegulja danas ivi te procijeniti kvalitetu pojedinih ekosustava radi izra-
una nosivoga kapaciteta za jegulje. S obzirom na to da je poznato koliko po-
jedini ekosustavi mogu podrati jegulje u pogledu prehrane i brojnosti, tako bi
se procijenio i status pojedinih subpopulacija s moguim raznolikim ishodima.
Pojedina bi podruja:
bila potpuno zatiena zabranom izlova u odreenome razdoblju
bila ureena u pogledu brojnosti razliitih orua i ribara koji bi sudjelovali
u lovu jegulje tijekom godine
u podrujima bi se u kojima bi se utvrdio slab status jegulje i loa struktura
populacije pristupilo nadziranim poribljavanjima mlau ili staklastom je-
guljom.
Kvalitetno organiziran lov na jegulju uz uporabu tradicijskih orua, ure-
en na navedeni nain i nadziran mogao bi se nastaviti i u budunosti. Temelj-
na mu je pretpostavka iskrena elja mjesnoga puanstva da ouva te obiaje
uz potivanje suvremenih naina upravljanja i poveanu brigu o jegulji kao
ugroenoj vrsti.
ZAKLJUAK
Nizom novijih istraivanja pokazano je da je populacija europske jegulje
jedan panmiktini stok vrlo slinih genskih znaajka te da se njime mora gospo-
dariti na naddravnoj razini, dakle barem na razini donoenja zakonodavnoga
okvira unutar Europske unije uz zahtjev da i ostale zemlje slijede tu politiku.
Istraivanjima u laboratorijskim uvjetima dokazano je da je europska
jegulja sposobna prijei vie od 5 000 km troei pritom samo oko 20 % tjele-
sne mase. Jegulja osigurava preostalim rezervama normalni razvoj gonada i
mrijest u Sargakome moru.
injenica je da je dokazano kako je europska jegulja jedna panmikti-
na populacija dovela do donoenja zakonodavnoga okvira Europske unije o
sasvim novome pristupu gospodarenju i zatiti jegulje te se od tada jegulji u
Europskoj uniji pristupa kao vrsti od zajednikoga interesa.
Zakonodavni okvir svih drava lanica i ostalih zainteresiranih drava tra-
i novu procjenu stoka jegulje u svim rijenim sljevovima te donoenje planova
upravljanja kojim se ureuje ukupna problematika ribolova i zatite jegulje.
Budui da plan upravljanja jeguljom u slijevu rijeke Neretve mora biti izra-
en u skladu s direktivama Europske unije, s glavnim ciljem osiguravanja da
40 % mrijesne populacije neometano doe do mora i zapone migraciju prema
Sargakom moru, dodatna e potekoa biti to to se u njima ustraje na veliini
povijesnoga stoka jegulje (u sluaju Neretve to su 1970-e godine) te injenica
361
da neretvanski slijev s Republikom Hrvatskom dijeli i Bosna i Hercegovina u
kojoj je jegulja brojna sve do apljine, posebice u Hutovu blatu.
Kako se akcijski plan usvaja unutar ustanova Europske unije, mora biti
kvalitetno znanstveno utemeljen kako se ne bi ostvarila najcrnja predvianja, a
to je potpuna zatita populacije neretvanske jegulje uz zabranu svih oblika lova
te strogu nadzor nad tritem i turistikom ponudom.
Literatura:
1. Aganovi, M. (1952). Hutovo Blato. Ribarstvo Jugoslavije, 3: 28-30.
2. Avise, J. C.; Helfman, G. S.; Saunders, N. C.; Hales, L. S. (1986) Mito-
chondrial DNA differentiation in North Atlantic eels: population genetics
consequences of an unusual life history pattern. Proc Natl Acad Sci USA
83: 4350-4354
3. Daemen, E.; Cross T.; Ollevier, F.; Volckaert, F. A. M. (2001) Analysis of the
genetic structure of European eel (Anguilla anguilla) using microsatellite
DNA and mtDNA markers. Marine Biology, 139: 755-764
4. Dannewitz J.; Maes G. E.; Johansson L.; Wickstrm H.; Volckaert F. A. M.;
Jarvi T. (2005) Panmixia in the European eel: a matter of time. Proc R Soc
Lond Ser B 272: 1129-1137
5. Harden Jones, F. R. (1968) Fish migration. Edward Arnold Ltd, London, str.
325
6. Glamuzina B.; Bartulovi, V.; Conides A.; Zovko, N. (2008). Status popu-
lacije europske jegulje, Anguilla anguilla (Linnaeus, 1758) na podruju
movare Hutovo blato, Bosna i Hercegovina. Proceedings. 43rd Croatian
and 3rd International Symposium on Agriculture / Milan Pospiil (ur.).
Zagreb: Agronomski fakultet, 2008., 733 - 736
7. Lintas C.; Hirano J.; Archer S. (1998) Genetic variation of the European
eel (Anguilla anguilla). Mol Mar Biol Biotechnol 7: 263-269
8. Morovi, D. (1976) udesni ivot jegulje. akavski sabor, Split. str. 85
9. Schmidt, J. (1922) The breeding places of the eel. Phil Trans R Soc Lond B
211: 179-211
10. Schmidt, J. (1923) Breeding places and migration of the eel. Nature 111:
51-54
11. Smoljan, I. (1988). Neretva. Galerija Steak, str. 532.
12. Tutman, P.; Glamuzina, B.; Bartulovi V.; Duli, J. (2007). A new maxi-
mum length for Anguilla anguilla (Anguillidae). Cybium, 4; 485-486
13. van den Thillart, G.; van Ginneken, V.; Krner, F.; Heijmans R.; van der Lin-
den, R.; Gluvers, A. (2004) Endurance swimming of European eel. Journal
of Fish Biology: 65: 1-7
362
14. van Ginneken V. J. T.; Maes, G. E. (2005) The European eel (Anguilla
anguilla, Linnaeus), its lifecycle, evolution and reproduction: a literature
review. Review in Fish Biology and Fisheries, 15: 367-398.
15. Wirth T.; Bernatchez, L. (2001) Genetic evidence against panmixia in the
European eel. Nature 409: 1037-1040.
prof. dr. sc. Branko Glamuzina, Luka Glamuzina, Dubrovnik
363
FAO SE VRATIO U NERETVU POTPOROM
PROJEKTU POTPORA KVALITETNIM
PREHRAMBENIM PROIZVODIMA U
HRVATSKOJ ZA POBOLJANJE VEZA IZMEU
POLJOPRIVREDNO-PREHRAMBENIH TVRTKI I
PROIZVOAA

Ljudi vide, ali esto ne prepoznaju vrijednosti koje ih okruuju. U delti
Neretve mandarine se i citrusi sade i uzgajaju stoljeima, najprije kao egzo-
tine biljke u okunicama vlastele i bogatih trgovaca, a u posljednjih nekoliko
desetljea zbog gospodarske isplativosti i na plodnim neretvanskim poljima.
Tijekom proteklog vremena neprestano su se poveavale povrine pod nasa-
dama mandarina, to je uvjetavalo prepoznatljivost doline rijeke Neretve kao
Hrvatske Kalifornije. Nije mandarina primjerena samo Neretvi. Uzgaja se ona
na cijelom Sredozemlju, samo to se moe ustvrditi da postoje odreene razlike
u usporedbi s turskim, grkim, talijanskim ili nekim drugim nasadima.
Pogled na deltu Neretve iz pozicije Blaca
364
U strunoj se literaturi moe pronai da je mandarina ili mandarinka (lat.
Citrus reticulata) biljka iz obitelji Rutaceae i da pripada rodu citrusa. Mandari-
na je zimzelena biljka, naraste do oko 3 metra visine, a moe biti i via, za to
imamo primjera u delti Neretve. Najbolje uspijeva u suptropskim krajevima jer
je osjetljiva na hladnou, posebno na temperature ispod nitice. U Neretvi su
temperature zimi 2012. godine bile i do -18 na odreenim mikrolokacijama,
pa su se dogodila promrznua, ali veina ih je ipak prezimila. Vrlo kvalitetna
sorta uniu, koja se u Neretvi uzgaja od 1933., uspjeno se prilagodila takvim
ekstremnim uvjetima koji nisu pogodni za uzgoj suptropskih poljoprivrednih
kultura. Sorta uniu (Unshiu, Satsuma) zapravo je sortna skupina japanskih
mandarina kojih ima vie od dvjesta te je upravo zbog otpornosti na hladnou
postala glavna sorta uzgoja na neretvanskim poljima i svojom sposobnostima
prilagodbe stvorila prepoznatljive odlike kvalitete.
Upravo je ta prepoznatljivost prostora i kvalitete ploda neretvanske man-
darine bila razlogom zato se nakon 1950-ih godina, kada je u Neretvi zapo-
ela melioracija movarnih blatija, u Neretvu vratio FAO, koji je i sudjelovao u
spomenutome postupku, projektom Potpora kvalitetnim prehrambenim proizvo-
dima u Hrvatskoj za poboljanje veza izmeu poljoprivredno-prehrambenih
tvrtki i proizvoaa. Projekt je zapoeo u sijenju 2011. godine i trebao bi
zavriti u travnju 2013. godine. Financiraju ga EBRD i FAO uz potporu Mi-
nistarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Agrokora d.d. i mjesnih udruga
proizvoaa izvornih proizvoda.
Sudionici studijskog putovanja u Amalfiju, Italija
365
Prihvaeni su i dostini ciljevi projekta:
1. jaanje administrativnih kapaciteta ustanova koje sudjeluju u postupku za-
tite ukljuujui udruge proizvoaa
2. registracija i zatita proizvoda zemljopisnim oznakama na primjeru nere-
tvanske mandarine i baranjskog kulena
3. promidba sustava oznaka radi obavjeivanja potroaa i ostalih bitnih
dionika u drutvu.
Projektne aktivnosti u vezi sa stvaranje robne marke (brendiranjem) i zati-
tom neretvanske mandarine odvijale su se u nekoliko faza, pa je tako odrano
nekoliko radionica, obuka i jedno studijsko putovanje u Italiju. Na radionica-
ma su se i obukama lanovi neretvanske udruge voara Mandarina i dru-
gi zainteresirani proizvoai mogli upoznati sa sustavom zatite oznakama
izvornosti i zemljopisnoga podrijetla u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji.
O tome su ih izvijestili i savjetovali konzultanti iz INRA-e (Francuski dravni
institut za poljoprivredna istraivanja) uz pomo REDD-a (konzultantska kua
iz vicarske) i strunjaka Ministarstva poljoprivrede. Ukazali su im na vanost
dobre organizacije i povezanosti na mjesnoj razini: rasadniara, proizvoaa
i otkupljivaa/trgovaca u postupku zatite konanoga proizvoda oznakama i
njegove prepoznatljivosti na tritu.
Svi ukljueni i zainteresirani trebaju oblikovati svoja razmiljanja i usu-
glasiti sadraj specifikacije, popratnih dokumenata i dokaza koji se prilau
tijekom registracije proizvoda u Ministarstvu poljoprivrede. Prema trenutano
dostupnim podatcima i saznanjima mogua je zatita neretvanske mandarine
najvanijom oznakom izvornosti. Razlog tomu je da se sve faze (sortiranje,
uzgoj, proizvodnja i pakiranje) odvijaju u jednome odreenom podruju, do-
lini rijeke Neretve. Zanimljivo je i vrlo korisno bilo studijsko putovanje u Italiju
Pogled sa zgrade FAO-a na Rim
366
tijekom kojega su se rasadniari, proizvoai i otkupljivai mogli uvjeriti u dobre
i loe primjere zatite proizvoda oznakama. Tijekom studijskoga putovanja posje-
en je sredinji ured FAO-a u Rimu, gdje su se s institucijske strane dobila znanja
o sustavu zatite oznakama. Poslije smo se susreli s ostalim sudionicima postupka
zatite kao to su predstavnici Gospodarske komore Salerna, Foggie i Poljopri-
vrednog fakulteta Sveuilita u Foggi (gdje je odran radni sastanak na temu
oznaka i plasmana proizvoda). U brojnim kontaktima tijekom studijskog putova-
nja kroz podruja Amalfija (proizvoai limuna, konzorcij GI Limone dAmalfi),
Gargana (konzorcij GI Mandarina Rodi Garganico FG) i Taranta (konzorcij
GI Orange) na jugu Italije, dobila su se teoretska i praktina saznanja o pred-
nostima i manama, tj. dobrim i loim primjerima zatite oznakama izvornosti ili
oznakama zemljopisnog podrijetla. Nakon takva studijskog putovanja bio je
puno jasniji cilj zatititi neretvansku mandarinu.
Tijekom provedbe projekta FAO je tijekom posljednje dvije godine omogu-
io obilazak i izlaganje projekta zatite baranjskog kulena i neretvanske manda-
rine na svojoj godinjoj konferenciji "Investment Days", koju organizira Ulaga-
ko sredite Ujedinjenih naroda FAO u Rimu. U ulozi domaina i administratora
projekta Nada Zveki je bila tumaem onoga to jest FAO i kako moe pomoi u
ostvarenju takvih projekata. Na taj godinji skup FAO poziva, uz brojne poslov-
ne i institucijske partnere, sudionike i korisnike svojih projekata da izloe svoje
zakljuke, iskustva i znanja koja mogu pomoi FAO-u u planiranju i provedbi
buduih ulagakih projekata. injenica da je FAO pozvao predstavnike proi-
zvoaa baranjskog kulena prole te proizvoae neretvanske mandarine ove
godine govori mnogo o tome koliko FAO i EBRD vjeruju u projekte kojima je cilj
pruanje pomoi malim proizvoaima u uspjenome ukljuivanju u proizvodne
i trgovake lance. Ove godine konzultant Josip Jagut i predstavnik proizvoaa
iz Neretve Joko Curi Babi predstavili su projekt, njegove aktivnosti na terenu
te ciljeve s gledita mjesnoga proizvoaa i korisnika svega dobroga to projekt
moe iznjedriti za pojedinca i lokalnu zajednicu u delti Neretve.
U dolini je rijeke Neretve neko, a i sada, sve bilo podlono ciklusima i
kretanju vode. Glavno su prijevozno sredstvo bile trupe i lae. Iz tih se malih
amaca lovilo, ribarilo, brala se ljetina, a katkad i mandarine kad bi nabujale
vode Neretve poplavile polja mandarina. Neko su Neretvom u laama prolazile
svadbene i pogrebne povorke, jednom rijeju Neretvani bez svojih plovila nisu
mogli ivjeti. Danas je pak delta Neretve poznata po mandarinama. Prirodne
vrijednosti i raznolikost stanita u dolini rijeke Neretve ovise, u prvome redu, o
vodnom reimu koji uvjetuje rijeka Neretva. Poveznice su spomenutoga projekta
zatite neretvanske mandarine i stvaranje od nje robne marke sa zatitom okolia
vieznana. Ona se temelji na zatiti i valorizaciji podruja ukljuenih u popis
NATURA 2000 (cijelo podruje delte Neretve) i na zatiti autohtonih vonih sorta
367
kao to je mandarina u delti. Naime, udomaene sorte mandarina u skoro bi
vrijeme mogle postati ugroene inverzivnim vrstama i hitno je potrebno po-
duzeti mjere njihova vrednovanja, zatite i poticanja uzgoja. Na temelju takvih
promiljanja organiziran je struni skup u Zagrebu za vrijeme Dana Neretve kao
prilog provedbi projekta. Podatci predoeni na radionici potvrdili su spoznaje o
vanosti delte Neretve u kojoj bi se s velikom dozom opreznosti trebale provoditi
pojedine gospodarske aktivnosti. Na temelju e se takva zakljuka nastaviti s
podizanjem nasada mandarina u delti Neretve potujui konfiguraciju i bioloku
raznolikost jedne od posljednjih europskih movara.
Kako bi se poboljala kvaliteta ivota mjesnoga stanovnitva i potakli mladi
na ostanak u poljoprivrednim podrujima, potrebno je jo raznovrsnije poljopri-
vredno gospodarstvo. Glavni su izazovi u postizanju toga cilja, osim ulaganja u
komunalnu infrastrukturu, poljoprivreda utemeljena na znanju kao najvanijemu
kapitalu, dobrom okruenju za poduzetnika i poboljanje drutvenih usluga koje
nude dravne institucije. Naime, nema previe proizvoda u Republici Hrvatskoj
koji mogu zadovoljiti kriterije koliina, prepoznatljivosti i kvalitete kao to je
mandarina iz Neretve. Prema dostupnim podatcima u dolini je Neretve pod man-
darinom zasaeno oko 2 500 ha (3 000 000 stabala) s prosjenim urodom od
oko 50 000 tona godinje i predvienim rastom do 100 000 tona. Veliki je to
potencijal koji ostvarenjem ovoga projekta dobiva drugu dimenziju. Ona izvire
iz jednostavnog pitanja u kojemu je saet cjelokupan projekt: Kako izgleda plod,
kakav je okus neretvanske mandarine i to se moe uiniti s njezinom prepoznat-
ljivou? Svatko e rei da zna, ali opisati je i pridodati joj odlike strune prepo-
znatljivosti nije jednostavno. Na provedbi toga zadatka trebaju se usuglasiti ne-
retvanski proizvoai i otkupljivai/trgovci te na kraju uvaiti miljenje potroaa
i strunjaka koji se bave oznaivanjem i normiranjem kvalitete poljoprivrednih i
prehrambenih proizvoda. Neretvanska bi mandarina trebala imati prepoznatljiv
znak koji bi bio jedan od sinonim za deltu Neretve i izvan granica Lijepe Nae.
Trenutano je u zavrnoj fazi priprema specifikacije, prikupljanje povijesnih
dokaza te drugih bitnih dokumenata potrebnih za registraciju u Ministarstvu po-
ljoprivrede. Prijava za registraciju naziva trebala bi biti krajem oujka 2013.
godine jo za vrijeme trajanja ovog FAO-ova projekta.
Berba mandarina u 2012. godini bila je po starim navadama, a ona bi
2013. trebala biti drugaija, izdana po koliinama i kvaliteti ubranoga ploda
primjerenim usuglaenoj i prihvaenoj specifikaciji oznake izvornosti neretvanske
mandarine kao visokokvalitetnoga hrvatskog izvoznog proizvoda i prepoznatlji-
ve robne marke.
dr. sc. Jelena ugum, Zagreb, Joko Curi Babi, Opuzen
368
PREKOGRANINO GLASILO NAA NERETVA
Analiza problema zajednice vid je pomnoga i promiljenog razmiljanja
o problemu prije pronalaenja rjeenja. Biti obavijeten znai imati mogunost
prosudbe kako bi se mogla pronai rjeenja za neke od problema pojedinih
podruja poput podruja slijeva rijeke Neretve. Ne moe se rei da ne postoje
slubene ili neslubene inicijative za rad u zajednici i promjene postojeeg sta-
nja. Da je to tako, dokaz je dosadanji trud i uspjeh koji se mjeri itanosti i re-
dovitim izlaskom prekograninoga glasila Naa Neretva. Pod tim je imenom
prvi broj iziao u kolovozu 2011. godine. Taj struni asopis za zatitu okolia
i odrivi razvoj redovito izlazi u polugodinjoj nakladi od nekoliko tisua pri-
mjeraka i moe se nabaviti u prekograninoj mjesnoj i dravnoj distribuciji u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. asopis bi trebao biti u slubi obavjeivanja i
razliitih promiljanjima s razumljivim i zanimljivim temama.
Naa Neretva - prekogranini bilten
Problema na slijevnome prostoru Neretve ne nedostaje, a ima i onih lijepih
stvari i dogaanja o kojima postoji potreba javnoga obavjeivanja. Javno
369
objavljivanje takvih tema u glasilu ima cilj da se korisnici prostora senzibilizira-
ju prema potrebama drutva, lokalne zajednice i zatite okolia. Na taj bi nain
postojei potencijali umjesto objekta trebali postati subjektom odrivoga razvo-
ja. Vode su, osim poljoprivrednog zemljita, su najvanije prirodno bogatstvo u
delti Neretve i o njima te nainu njihova koritenja treba promiljati posebnom
obazrivo. Moramo se mijenjati i razmiljati o tome da su potrebe zajednice
najvanije, da se moraju pravilno vrednovati, bez favoriziranja parcijalnih in-
teresa postojeih korisnika. Rijeka Neretva u Republici Hrvatskoj ima najvei
slijev na obalama hrvatskoga dijela Jadrana (vei su na sjeveru savski i dunav-
ski slijev). Slijev je prostorno smjeten u dvjema drave, Republici Hrvatskoj i
Bosni i Hercegovini. Takvo prostorno odreenje utjee na nain ivota mjesnog
stanovnitva. Postojee mjesne i podrune zajednice imaju razliite ovlasti i
tenje prema prirodnim bogatstvima kojima obiluje ovaj prostor. Neizvjesno je
to e se dogaati s Neretvom. Prijedlozi i inicijative koje vode ka proglaenju
Parka prirode Delta Neretva jo nisu urodili slubenim aktima proglaenja
iako se to najavljuje posljednjih desetak godina. Istodobno raste zabrinutost
zbog projekta Gornji horizonti koji se ostvaruje u srpskome entitetu u BiH.
Rijetko je koji projekt povezan sa slijevnim podrujem Neretve u hrvatskoj i
bosanskohercegovakoj javnost izazvao toliko prijepora. Medijski je prostor
prepun podatak koji se s nepodnoljivom lakoom podastiru u obliku strunih
ekspertiza i komentara. Oni obuhvaaju razliite sadraje naslonjene na znan-
stvena podruja poput hidrologije i hidroenergetike, od geologije, biologije,
zoologije do ekonomije, meunarodnog prava i politike, sociologije u najirem
smislu nosei teret multidisciplinarnosti, a da se malo tko upita gdje to vodi i po-
Naa Neretva u praktinoj primjeni
370
stoji li dovoljna strunost i znanstveno uporite da se takvi podatci mogu javno
podastrijeti. to je la vea, to je razoarenje oitim dokazima u prostoru meu
ljudima vea. Bez javno objavljenih injenica o povijesti i kontekstu u kojem je
nastajao pojedini problem, nije mogue doi do dogovora koji vodi rjeenju.
Plodovi i delicije Nae Neretve
Obino se misli da se mediji vole obraati manje obavijetenoj publici,
to u sluaju prekograninoga glasila Naa Neretva nije tono. Urednitvo
glasila potie argumentirani dijalog i nezavisno istraivanje. Da je to tono, do-
kaz je pokretanje mrenoga portala, www.nasaneretva.com. Mreni bi portal
trebao biti mjesto pristupa podatcima u najiremu smislu, ime bi se pomoglo
razvijanju procesa analize i dijaloga koji vodi rjeenju.
Aktivisti, a posebno strunjaci okupljeni u Modro-zelenoj zadruzi i udru-
zi Dobra iz Metkovia te udrugama Eko most iz Mostara i Lijepa naa
iz apljine, potpomognuti iz ureda WWF-ova Mediteranskog programa, sa
sjeditem u Rimu, pokrenuli su sredinom 2012. godine mreni portal koji je se
prirodno povezuje s asopisom Naa Neretva, koji kao urednici potpisuju
Marinko Dalmatin i Neboja Jerkovi. Prekogranino glasilo izlazi uz potporu
GEF darovnice, GEF Projekta upravljanja Neretvom i Trebinjicom za iju
su provedbu zaduene Hrvatske vode d.d. u Hrvatskoj, a u BiH Agencija za
jadranski sliv sa sjeditem u Mostaru.
Meunarodna je potpora izlaenju glasila i izradbi mrenoga portala
razumljiva jer su zatita okolia i ruralni razvoj postali jako vaan zadatak
za ustanove Europske unije. To je postalo iznimno vidljivo nakon Ugovora iz
371
Maastrichta u kojem se govori o ouvanju, zatiti i poboljanju kvalitete oko-
lia, zatiti ljudskoga zdravlja, razboritom i racionalnom koritenju prirodnim
bogatstvima te promicanju mjera na meunarodnoj razini kojima se rjeava-
ju podruni ili svjetski problemi okolia. Moemo rei da je Europska unija
vrlo aktivna u politici zatite okolia, to se ogleda u aktivnome obavjeivanju
graana (Arhuka konvencija). Openito, mnoge ustanove rade na rjeavanju
problema zatite voda, provedbi okoline politike i ruralnog razvoja: Ujedinjeni
narodi za okoli (UNEP) i Meuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC),
svima poznati Greenpeace kao nepolitika organizacija u slubi zatite i ou-
vanja prirode i zdravog okolia. Ne moe se rei da u gradovima i opinama
slijevnoga podruja rijeke Neretve ne postoje inicijative za rad u zajednici i
promjene postojeeg stanja u okoliu i razvoju prostora. One su prisutne i
trebale bi biti jo vidljivije. Upravo za vidljivost prekogranino glasilo Naa
Neretva moe mnogo dobroga napraviti. Tako se stvara okvir i poprite na
kojemu se dogaa dijalog izmeu takozvanih strana koji je nuan, potrebit i
civilizacijski razumljiv. Znajui vrijednost prostora uz rijeku Neretvu, njezinih
voda i ljudi ne preostaje nam nita drugo nego da se svim sredstvima borimo
za sve blaga koja smo naslijedili od svojih predaka. Nezaobilazne su teme ko-
jima se bavi asopis, poput odrivosti i zatite prostora, poljoprivrede, ruralnog
razvoja i civilnih inicijativa, koje e u vidokrugu javnosti biti jako dugo, bolje
rei neprestano, pa se samim tim namee potreba za redovitim izlaenjem
prekograninoga glasila Naa Neretva.
dr. sc. Jelena ugum, Zagreb
372
NERETVANSKI ZUBATAK OD 21,75 KG
ULOVLJEN U APLJINI
U svojoj knjizi Zaneseni ribar pastrve Antun Mate opisuje dogaaj
kada je Aleksandar orluka 18. travnja 1927. godine kod mosta u apljini
sretno izvukao iz Neretve pastrvu zubatak teku 21,75 kg.
Navedenoga dana sretni je orluka onako rutinski pecao na nakedranog
ribia 15 cm dugoga i odmah uhvatio zubatka od 4 kg kojega je njegov mlai
brat hitro odnio kui. Na jo jednoga preostalog ribia orluka je uz drveni
nosa mosta, gdje se redovito nau grabeljive ribe, zapeo ogromnoga zubat-
ka kojega je pred brojnom publikom sretno priveo obali. Sam priznaje:
Kad sam je izvukao, ja sam se i sam zaprepastio kolika je jer dotada ni-
jesam nikada ni vidio kod nas ovoliku ribu. Djeca su poela da viu ivio, ivio!
Drugi dan sam sazvao prijatelje na veeru, dok sam jedan dio podijelio onako
svjee nepripravljeno. Ostatak smo nas oko 20 mojih drugova i prijatelja kao
i moj otac te neki drugi lanovi familije uz veliko veselje pojeli i popili oko 20
litara naeg dobrog hercegovakog vina.
Meutim ni onodobni tisak koji je prenio ovu vijest u Talerovu listu port-
ski ribar iz pera Miloa Jedlike ni gosp. Antun Mate u svojoj knjizi ne donose
fotografiju navedenoga dogaaja.
373
Ponovno mi je proljetos jedan odlazak na Britanac nedjeljom donio ka-
pitalni ulov fotografiju gore opisanoga dogaaja s jo iscrpnijim opisom
i datumom koji ovaj dogaaj vraa tono jednu godinu unatrag, 18. travnja
1926. godine, pa u nastavku pie:
U Neretvi u apljini sa mosta uhvaena, teka 21,75. Uhvatio Aleksan-
dar orluka. Ribu dri Veljko Spahi i Vaso Gjurovi, u bijelom odijelu Duan
Deli.
U vrijeme kada se naa Neretva bori s poplavama i suama, salinitetom i
Gornjim horizontima lijepo se prisjetiti vremena kada su vode Neretve donosile
potekoe (poplave), ali i obilje ptijega i ribljega svijeta.
O neretvanskome zubatku (Salmo dentex) pie i na Neretvanin Branko
Glamuzina te kae da je to slabo istraena, endemska vrsta za vode Jadran-
skoga slijeva. Tijekom istraivanja u razdoblju 2000. 2008. utvreno je i
opisano postojanje zubataka u jezerima, potocima i movarama Parka prirode
Hutovo blato te rijeci Neretvi od Mostara do Ua.
Zubatak po nekim podacima moe teiti i do 30 kg, a tijekom navedenih
istraivanja najvei je teio 11,2 kg. Zimi ulazi u vode Donje Neretve u Hrvat-
skoj te se lovi na samom Uu.
Neretvanski zubatak autohtona je salmonidna (pastrva) vrsta ili podvrsta
te danas ne ivi ni u jednoj drugoj rijeci Jadranskoga slijeva.
apljinski primjerak neretvanskoga zubatka s gornje fotografije vjerojatno
je jedan od najveih primjeraka svoje vrste uhvaen u Neretve te vjerujem da
e objavljivanje njegove fotografije pobuditi isto zanimanje kao i onoga dana
kada je izvuen na obale Neretve.
Mario Talaji, Zagreb
374
STANIARI
U Metkoviu je u posljednje vrijeme izgraeno nekoliko suvremenih igra-
lita za djecu i mlade: na Kladi (kod crkve sv. Franje i kod Repeinih kua),
prostoru bivega Komunalnog poduzea, na Glibui i na Jerkovcu uz Neretvu.
Pored kolskih igralita i dvorana ne moe se rei da mladi i svi oni koji se tako
osjeaju nemaju gdje zadovoljiti svoje sportsko-rekreativne potrebe. Prije bi se
moglo rei da su ti objekti nedovoljno iskoriteni, mladi nalaze druge oblike
ispunjavanja slobodnog vremena, a umjesto igre i igara dole su igrice i druge
virtualne izmiljotine.
I tako, dok gledam i razmiljam, sjeanja me vode u vrijeme kad je u
naem gradu postojao samo jedan sportski objekt igralite NK Neretve. A
i ono je jedno vrijeme bilo pretvoreno u oranicu!). Ipak postojalo je nekoliko
improviziranih igralita, gdje se igralo uglavnom na male branke. Najpozna-
tija takva igralita bila su: na mjestu sadanjeg Glazbenog doma, na mjestu
stambeno-poslovnog objekta u Ulici Matice hrvatske gdje je bio prvi metkovski
djeji vrti nasuprot parku gdje je poslije izgraena prva samoposluga slavno-
ga trgovakog poduzea Razvitak, na prostoru eljeznike stanice uz sadanju
Zrinsko-frankopansku ulicu. Postojanje toga igralita i ponukalo me da napiem
ove retke.
Teren je bio od crne ljake (cenare) bez ikakvih oznaka, vratnica ili ogra-
de. Nitko nije ima odgovarajuu opremu pa ni pravu nogometnu loptu. Ipak,
igralo se od jutra do mraka. I u takvim uvjetima tu je nastajao nepresuni izvor
talenata meu kojima su mnogi napravili pravu sportsku (ne samo nogometnu)
karijeru. Zvali smo ih staniari prema tadanjemu nazivu eljeznike postaje jer
su stanovali u eljeznikim zgradama ili u neposrednoj blizini.
Teko je pronai tako malen prostor koji je dao toliko vrsnih sportaa kao
to su bili staniari. Najvie meu njima je bilo nogometaa, zatim rukometaa,
ali i drugih sportaa. Neka mi bude doputeno da ih poimence spomenem iako
me moda eka zamka zaborava pa nekoga izostavim. Takvima se duboko
ispriavam.
Dakle, nogometai (samo aktivni registrirani igrai):
Dragan Gabri, vratar Neretve, rijekoga Kvarnera i zagrebake Lokomo-
tive (dok je bila u prvoj jugoslavenskoj ligi)
375
Savo Ekmei, vratar Neretve i prvoligaa Sarajeva, koji je nastavio kari-
jeru u Austriji, gdje i sada vodi kolu za nogometne vratare
Ante Prce, igra (poslovoa) i trener Neretve
Ante akula Major, igra Neretve (poslije i trener) i dubrovakoga GOK-a
Zvonko Arapovi, igra Neretve, NK Zagreba i zagrebakoga Potara
Bartul Kaleb Jabo, igra Neretve, lan juniorske reprezentacije Hrvatske,
istaknuti nogometni i rukometni dunosnik
Joko Panda, igra Neretve, Hajduka i ibenika.
Vrlo uspjeni nogometai staniari bili su i:
Vojo Mijo, Ante Mijo Beba, Mile Alagi, Ivo ugum Cico, Mladen Mijo,
Ivica Mijo, Ante Vuievi Djug, Mile Popovac, Miro akula ela, Nikola Kaleb
Benks (igra i sudac), Ante Doko, Zoran Pervan, Jozo ui truva, Kreo Pan-
da, Ico Volarevi (jedan od najboljih metkovskih igraa malog nogometa)
Metkovi je dao niz vrsnih rukometaa, reprezentativaca, svjetskih prvaka
i olimpijskih pobjednika (avar, Obrvan, Dominikovi, Jeli, Golua, Jerko-
vi, Kaleb, upi, Batinovi, unji). Aktualni reprezentativac, nepogreivi
izvoa sedmeraca Ivan upi, takoer je izdanak staniara. Staniari su dali
i druge istaknute rukometae:
Zdravko Vuievi, alfa i omega metkovskoga rukometa, igra i trener, ali
i osniva RK Mehanike (kasnije RK Metkovi)
Nikola Mati, igra RK Mehanike
Ivan Mati, igra, poslije rukometni sudac
Marko Popovac, igra i dunosnik RK Mehanike
Mario Obad, sadanji igra RK Nexea iz Naica.
Veslanjem su se aktivno bavili staniari Pero Jurjevi i Zdravko Vuievi
u splitskome Gusaru, a Mate Marevi u Mornaru. Pero Jurjevi je bio uteme-
ljiteljem metkovskoga trener i dunosnik metkovskoga veslakoga kluba Nere-
tvanski gusar. U rijekome Primorju plivanjem se bavio staniar Tomo Beatovi.
I najsjajnije na kraju: lan BK Metkovi i BK Izvia iz Ljubukoga, boar Mar-
kica Dodig svjetski je prvak u izbijanju, a od roenja ivi u obiteljskoj kui uda-
ljenoj dvadesetak metara od kolosijeka eljeznike postaje u Metkoviu. Kao to
se vidi, impozantan je broj vrsnih sportaa i sportskih djelatnika s tako maloga
prostora, a onima koje moda nisam spomenuo jo jednom se ispriavam.
Meutim, jednoga dana sredinom 1960-ih godina, na igralitu od cenare
osvanuli su betonski blokovi, cigla, grede i drugi graevinski materijal trgova-
koga poduzea koje je imalo sjedite u blizini. I arolije je nestalo. Sada
aktivni sportai staniari mogu se izbrojiti na prste jedne ruke.
Oito, ne ovisi sve o uvjetima jer boj ne bije svijetlo oruje
Vinko Medak, Metkovi
376
OLOVNE GODINE
Olovnim godinama nazivam teko poratno vrijeme koje je proivljavala
moja obitelj. I ne samo ona. Slino je bilo u mnogima, moda i gore. Iako su
mnoga sjeanja tijekom godina izblijedjela, a neka i sasvim nestala, jo su osta-
la ona koja su se duboko urezala u pamenje, zbog toga to su izazivala strah
i nevjericu. I ogledala su se na licu svih nas, osobito naih starijih.
AGRARNA REFORMA
Agrarna reforma bila je neto emu se nismo nadali niti smo razumjeli
znaenje i posljedice tih rijei. A one su bile pogubne za nau obitelj. Imamo
veliku njivu na Jerkovcu koju nam obrauju ljudi koje poznajemo i u koje ima-
mo povjerenja. Dolaskom nove vlasti postajemo kulaci. U novome drutvu toga
ne smije biti. Zemlja mora pripadati onomu tko je obrauje. Vlast ubrzo donosi
Zakon o agraru. Po tome zakonu moji vie ne mogu biti vlasnici zemlje koja
je bila naa djedovina. Bojali smo se toga zakona. Ako ostanemo bez zemlje,
kako emo ivjeti? Sreom, poteni ljudi poteno su postupili, nisu se prijavili
kao vlasnici. Bili smo im zahvalni i oni su nastavili obraivati nau zemlju. Tu
smo brigu nakratko otklonili, na neko smo vrijeme bili spaeni. Potom je dolo
plaanje poreza na zemlju. Kako platiti? Odakle novac? Nemamo to prodati
niti tko to trai. Ljudi jedva imaju neto za sebe. Porezni ured postaje prijet-
nja naemu miru. alju uplatnice i opomene, svaka opomena poveava porez.
Narastao je toliko da smo bili prestraeni iznosom. Majka i baba od brige nisu
mogle spavati. Jednom sam ula majku kako plae, ali se pravdala da glasno
moli jer ne moe spavati i da sam ja iza sna krivo ula. A znala sam da me
hoe umiriti. Bila sam i ja budna do jutra.
Tada je svaka obitelj hranila gudina i poreznici su se dosjetili da bi se
njime mogao podmiriti dio poreza.
To je bio pravi hara, kao u Mauranievim stihovima. Nosilo se sve to se
moglo unoviti. Dakle, na je gudin na meti. Treba ga robit za porez.
377
GUDINA ZA POREZ
Jedno jutro, pred Boi, dooe dva poreznika, zvali smo ih robaima.
Moja je baba dobro uirila gudina, vidjelo se da ima debelu slaninu. Tomu smo
se veselili, bit e masti i za mazanje na kruh, jo da je malo eera po tome
bilo je to bolje od najboljega kolaa. Nismo ni znali za kolae, to nam je bila
poslastica. Kad je baba vidjela robae, smrklo joj se pred oima. Kukala je i
klela: Zato sam, jadna, ranila gudina cilu godinu? Ovi e mi ga sad zaplinit,
prokleti bili! Dabogda van dica ne imala ta ist ko i moja! Ostali su gluhi na
te babine rijei. Oito su bili bahati i nisu znali to su neimatina i glad. Uoe
u na prasetar. Brzo se skupe djeca iz sela. Gledaju i ude se to tu hoe tui,
nepoznati ljudi. Moji su prestraeni. to e sada biti? Samo majka nije u stra-
hu. Ona ih je upozorila: Ne ulazite jer u ja branit svoje! Ne sluaju ni nju
ni babu i hoe uiniti to su naumili, istjerati gudina i odvesti ga u Metkovi.
Guraju ga, vuku za ui i rep. On skii, trza se, upro prednjim nogama i ne da
se pomaknuti. Majka to gleda, vidi se da je ljuta i da joj je prekipjelo. Ne moe
to vie gledati. Uzme kolac koji je prije pripremila i popne se na zid pokraj
vrata. Robai su zabavljeni gudinom i ne vide to smjera. A ona zamahne
kolcem prema njima i jednoga okrzne. On se iznenadi tolikoj drskosti, a ja bih
rekla neustraivosti. I dalje ona nita ne govori, samo mae kolcem. Vide oni
da s njom nema ale, pokupe se pokunjeni, glibavi i smrdljivi. Viu i prijete,
ona tomu ne pridaje vanosti, glavno je da su ostavili gudina. Tako pooe u
Metkovi neobavljena posla, takav doek i sramotu jo nigdje nisu imali. Tim
poslom vie k nama nisu dolazili, ali su se ule prie i podrugljive ale na njihov
raun. Postali su neslavni junaci prie u kojoj ih je pobijedila ena, udovica s
petero djece i starom svekrvom.
Ostala je briga o neplaenom porezu, ali to je to prema tome kako pre-
ivjeti zimu i prehraniti obitelj.
Vlastima ne ponestaje ideja. Ovaj put odustaju od naplate jer je smiljen