VLADIMIR VIDRI (Zagreb, 1875 Zg, 1909) - studij prava u Pragu pa u Zg-u; 1895.

. sudjeluje u prosvjedu protiv Maara, nosei hrv. zastavu na elu prosvjednika poslije izdrane etveromjesene zatvorske kazne nastavlja studij u Grazu, zatim Beu pa opet u Zg-u u kojemu se bavio odvjetnitvom sve dok nije obolio i uskoro umro u duevnoj bolnici u Stenjevcu - Pjesme (1907; vlastita naklada); Sabrane pjesme (1969) - javio se na samom poetku moderne, izmeu Kranjevia i Matoa - studirajui u Pragu, Vidri je morao doi u dodir s Masarykovim idejama, no unato tome u cijelom njegovu poetskom opusu nema traga tim razmiljanjima; V. takoer uope nije sudjelovao u pokretu hrv. moderne > V. je po mnogoemu razliit od ostalih pjesnika moderne: njegova poezija ivi sama za sebe kao apsolutna autonomna cjelina; to je lirika od 40-ak pjesama (30-ak tiskanih u jedinoj zbirci Pjesme) koja je izvan svih kategorija vremena i prostora ona je opeljudska, univerzalna, inspirirana vjenou odnosa ovjeka i prirode - prva pjesma tiskana u Viencu 1898: Pomona - na prvom mjestu zbirke Pjesme jest pjesma U oblacima i ona vjerojatno ima smisao svojevrsnog Vidrieva poetskog programa > u njoj je prisutno sve ono to pronalazimo u najveem broju njegovih stihova, bilo kao dekor, bilo kao poetski motiv: od klasine teme i prisutnosti pejzaa, do tipinog eksterijera klasine arhitekture sa stubama ili stupovima i osjeanja senzualne enje za enom > zavrna je pjesma u zbirci Adieu, svojevrstan pjesnikov epilog neuhvatljiva alegorijskog sadraja i dubokog osjeanja sjete (pjesma je nastala ve 1902) - poetska tema, sadraj Vidrievih pjesama , bilo da je to pejza ili klasini (grko-rimski) odnosno slavenski motiv, jest povrinski sloj preko kojega se uvodi pravi doivljaj pjesme, stvarna tema > taj prvi sloj uvijek je primarno vizualan, slikarski; Vidriev je poetski svijet uvijek primarno slika ako je to pejza, onda je redovito dan u kontrastu svjetlo-sjena: U poljskoj vodi tiho mjesec sijeva A s grmlja pada preko puta sjen... (Silen) U omrklom parku jablani Bunar okruuju bijeli... (Kipovi) > ak i onda, kao to je sluaj s prvom pjesmom iz Dva pejzaa, koja je u cjelini u svijetlim tonovima, kao kontrast sa tamnim tonovima javlja se odmah drugi pejza > bijelo i crno, svijetlo i tamno, kao izraz jedinstvenosti, a ne kontrasta, konstanta je Vidrieve slike pejzaa; Kontrast e biti jo snanije izraen u onim pjesmama u kojima u prvome dojmovnom sloju prevladava neka naoko konkretna tema: (...) Na svjetloj provi Vrzu se sapeti ljudi i ene I lamaju ruke i nijemo plau, A kose im lete raspletene (...) 1

(Roblje) > sve znaajno odigrava se na crnoj, ogromnoj lai, ali je kao nekim reflektorom (od sunanog sjaja na zapadu) obasjan samo pramac koji predstavlja scenu dogaaja > u pjesmi Dva levita mizanscena su dogaaja stube hrama u noi, a na tim stubama stoje dva levita obasjana svjetlima to ih dre u ruci, ime se jo jae i izraajnije doimlju u kontrastu s tamom specifina stvaralaka tehnika kojom pjesnik postie maksimalnu dramatinost doivljaja; izdvajajui iz, najee, tamnog ambijenta, u svijetli krug temu, on je doista ogoljuje do spoznatljivosti nje same, ali u prenesenom znaenju, u jednom novom doivljaju, jer je zapravo tim iskljuenjem iz vremena i prostora dobila i novu, viu dimenziju smisla; injenica je da u toj poeziji nema ni usporedbi ni metafora, a nove se emocionalne spoznaje javljaju kao izravne asocijacije na te slike koje same u sebi nose snagu i mogunost aktiviranja tih asocijacija Mrtvac > problem to ga pjesma postavlja svodi se na injenicu da je ovjek bie koje svoju prolaznost traje u okrilju svemone, beutne i besmrtne prirode; Ta priroda to ivote rasipava / I ivote utrnjiva vjena je tajna, i ta tajna ivota, neuhvatljiva kao spoznaja ili ostvarenje, prisutna kao osjeanje, slutnja ili udnja, dakle kao nedoreenost, osnovni je smisao Vidrieve poezije - u svakoj je Vidrievoj pjesmi prisutno neko osjeanje: bilo da je rije o doivljaju neposredne radosti izraene kroz neki mitoloki motiv (Pompejanska sliica, Perun), ili udnji za ivotom koji naoigled prolazi (Coena), ili pak nekoj nedefiniranoj slutnji neostvarene ljubavne enje (Dva levita, Na Nilu) > svaka je pjesma cjelina za sebe, svaka je jedna velika metafora koja izraava neko bitno ljudsko emotivno stanje zbog toga i nije toliko vano to se pjesnik slui katkad, bar naizgled, banalnim atributima i slikama, to u svojem izrazu zna podsjetiti na izraz narodne poezije: smisao Vidrieve poezije ne treba traiti u pojedinostima, nego u cjelovitostima dojma - trailo se u Vidria odjeka mnogih pjesnika, no on je toliko izvoran pjesnik koliko i koncizan i jednostavan u izrazu, u zbitosti stiha i njegovoj muzikalnosti > on je sintentizirao mnoge stilove i poetske forme - neke stalne inscenacije (balkon, stupovi, stepenice) zapravo ne smetaju one su najee prisutne kao okvir, a sve to se bitno odigrava, to je obino naglaeno osvjetljenjem Notturno > svojevrsna sinteza, primjer Vidrieva graenja pjesme > svi rekviziti koji se najee u Vidria susreu; stube kao mjesto dogaaja; zvijezde i mjesec koji sipa svjetlo i sjenu; uena ena; no i tiina > mjesto dogaaja i atmosfera, situacija, slini su uvijek, samo se variraju: mag, poudni starac, levit ili klerik, uena ena i nasluivanje neega neizgovorenog stalni poetski el; ali zavrni je dojam uvijek drukiji i on se javlja kao pitanje u irokom dijapazonu smisla ovjekova postojanja; V. svojom lirikom izraava neposrednog ovjeka u njegovim najdubljim emocionalnim potresima, uspijevajui ga u tim manifestacijama prikazati kao izvanvremensku i izvanprostornu pojavu u dramatinim njegovim sukobima izmeu neba kao doivljaja vjenosti i zemlje kao osjeanja prolaznosti

- Mato i imi otro kritiziraju Vidrievu metriku - minimalna sredstva i naizgled disharmonina forma - namjerna nedoreenost, kao da se radi o evokaciji kakvog fragmenta, slike... > veza s modernom - ako su metafore ili usporedbe prisutne, one su tu da poblie oslikaju, a ne da prenesu imaginativno zbivanje na neki drugi plan, izvan okvira pjesme - pjesme su preteno ljubavne, no kao i u kalsinoj lirici, eros i thanatos nerazdruiv su Pejza I > blistava arolikost boja i zvonka harmonija zvukova > kontrasti boja zapravo su kontrasti osjeaja dionizijskih raspoloenja te osjeaja bola i slutnje smrti Pejza II > u suprotnosti prema prvom pejzau ovdje je doivljaj prikazan kao radnja > najprije se daje iri dekor: nebo, mjesec i njegovo kretanje kroz none oblake, a tek zatim nastupa onaj koji promatra tu nonu sliku, neko mitsko Ja, no ono se odmah cijepa u dijalogu s nekim drugim Ja > ovaj pejza unosi kategoriju vremena koje u prvom nema > dijalog izmeu pjesnika i glasa prirode