Sie sind auf Seite 1von 680

MATICA H.

RVATSKA
STAKPARIJA .VJ.SNIKc, ZAGlU
GRAMATIKA
HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA
KNJIEVNOG JEZIKA
T R E E NEPROMIJENJENO IZDANJE
PROF. Dr T. M A R E T I
PRA VI CLAN AKADEMIJE JUGOSLAVENSKE I SRPSI<E,
DOPISNI CLAN AKADEMIJE BUGARSKE, CESKE, RUSKE
lUCENOGA DRUSTVA SEVCENKOVA (U LAVOVU).
ZA STAMPU PRIREDILI
MATE HRASTE i PAVn: ROGIe
1963
MATICA HRVATSKA
ZAGREB
SVA PRAVA PRIDR ZANA
PRESTAMPAVANJE I UMN02AVANJE ZABRANn:NO
I U CJELINI I U DIJELOVIMA
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU
Evo nakon 32 godine i drugog izdanja moje "Gramatike i
stilistike"! Dugo je trebalo dok se prvo izdanje rasproda.
pa da se moe novo tampati, ali je napokon dolo i to vrijeme.
U ovom novom izdanju ima mnogo promjena, ali te promjene
(upravo popravci) ne diraju u temelje na kojima je
prvo izdanje.
Sto je u mojoj gramatici to se dobro razabira iz
natpisa: "Gramatika hrvatskoga ili srpskoga knjievnoga jezika".
ovo dakle nije ni ni poredbena Jkomparativna) grama-
tika, a ni gramatika naih (i govora), a zato nije, to je
jasno na predgovora prvome izdanju. Onome to
sam onda rekao ne bih imao nita novo ni sada dodati.
Najznatnija je prorl1denq. _u _ovom izdanju to su za gramatiku
potvrde Cprimjer( i iz pisaca koji dob1"O
znaauna jezik i dobro njim piu, a nijesu upotrijebljeni za prvo
izdanje. To su "ivoti svetaca" od F. "Koran" od
M. neke pripovijetke M.
i napokon "historija" N. Nodila. Jo je -upotrijebljeno i izdanje
narodnih pjesama od i .
l')to su partije o akcentima u deklinaciji i konjugaciji zauzele
vie prostora nego mi je milo, tome ovaj ili onaj pri-
govarati, - ali nije moglo biti (iako sam nastojao da
budem to jer je tokavska akcentuacija u oblicima ispre-
krtana velikim mnotvom pravila i izuzetaka.
. Zao mi je to, se za silazni akcenat u ovom izdanju ne upo-
trebljava obli znak nego uglasti.l Tome je uzrok to tam-
parija za slova, kakova su u ovoj knjizi, nema obloga znaka, a
dok bi se on izrezao, prolo bi mnogo vremena, i knjiga bi mogla
na svijet bar po godine kasnije negoli evo izlazi.
Ni u temelje "stilistike" nijesam htio dirati, nego samo po-
pravljati je i dotjerivati. Znatan dio moje stilistike sadrava stvari
koje ne vrijede samo za na jezik nego i za druge evropske jezike.
Tim se moja stilistika razlikuje od drugih stilistika to su ih po
Evropi napisali pisci. njim.a su neke koje vrijede
1 U ovom izdanju za. silazni akcenat upotrebljava se obli znak, a ne
uglasti.
6
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU
za sve jezke; takva je npr. knjiga R. Majem (Meyer): Deutsche
stilistik (1906), koja govo?'i samo o tropima i figurama, a tropi
i figure ne nalaze se samo u pisaca nego i u pisaca
drugih naroda. Druge opet stilistike vrijede samo za jedan jezik
je?' njegove i Takva
je npr. latinska stilistika J. H. Smalca (Schmalz) i fmncuska
Ch. Balyja. blizu mojoj stilistici stoji djelce, koje je na-
pisao H. Hortnagel: Versuch des deutschen Stiles (1802j . Kad sam
ja pod kraj XIX vijeka pisao svoju stilistiku, nijesam za to djelce
znao, nijesam se dakle mogao njim ni posluiti, nego sam pisao
po svome znanju i uvjerenju o tome ta ide, ta li ne ide tt sti-
Listiku. Nijesam dosad naao razloga da od toga znanja i uvjerenja
odstupim.
U Zagrebu, mjeseca maja 1931.
PISAC
PREDGOVOR IZDANJU
Prvo izdanje Gmmatike i stilistike izalo je god.
1899, a drugo 1931.
Ta je knjiga ivotno djelo dugogodinjeg profesora hrvatsko-
srpskog jezika na i predstavlja potpunu
kodifikaciju hrvatskosrpskog knjievnog jezika. Po toj knjizi
stekle su svoje znanje sve generacije nastavnika hrvatsko-
srpskog jezika posljednjih ezdeset godina. Za nju je M. Reetar
u svojoj recenziji rekao da je i pored nedostataka, "ostala najpot-
punija i najbolja gramatika srpskohrvatskoga jezika" (Slavia XII,
str. 583).
Kako je ta knjiga davno rasprodata tako da se ne moe
dobiti ni u antikvarijatima, a potreba za njom je i danas velika,
Matica hrvatska nala se ponukanom da tu prazninu popuni
tampanjem izdanja.
novoga izdanja u sporazumu s Maticom hrvat-
skom kao ostavili su autorov tekst neizmijenjen. Za
auto.rova ivota izale su dvije recenzite ove knjige. Prvo izdanje
iz 1899. prikazao je Vatroslav u "Archiv fur sla-
vische Philologie", knj. XXII, str. 263-268, Berlin 1900. Drugo
izdanje opirno je prikazao Milan Reetar tL "Slavia",
knj. XI, str. 578-604, Prag 1932. Iz prve recenzije za drugo izda-
nje autor je usvojio ono to je smatrao potrebnim. Pored
recenzije old dana prvoga izdanja do drugoga izalo je vie dobrih
rasprava iz sintakse: A. u Radu JA, knj. 138,
140,142,172,184,203 i u Glasu SAN, knj. CXXI, CXXIII i CXXVI,
Lj. u Junoslovenskom filologu, knj. II, III i VIII
i A. u istom knj. VI. ih nije uzeo u obzir
za drugo izdanje svoje knjige. Ni fiziologija glasova nije prikazana
na moderan iako je o njQj postojala novija literatura. Nakon
drugog izdanja izalo je vie korisnih rasprava iz sintakse
i sintakse glagolskih oblika: A. u Radu JA, knj. 247 i 250,
A. u Junoslovenskom filologu, knj. XVII, M.
'lL istom knj. XVII i XXII, P. u istom
pisu, knj. XX i XXI, A. u Razredu za fila;loke in
literarne vede Slovenske akademije, Dela 3, Ljubljana 1951, J. Vu-
u Radovima drutva NRB i H, knj. II, Sarajevo
1954. i d?'. Izala je i moderna rasprava iz fiziologije
8
PREDGOVOR TRECEM IZDANJU
glasova B. "Izgovor srpskoh1'vatskih glasova", Srpski
dijalektoloki zbornik, knj. V, Beograd 1933.
su smatrali da ne smiju mijenjati tekst,
ct davanje opirnih napomena i izmjena ispOd teksta na osnovi
novih rasprava ne bi mnogo pridonijelo modernizimnju original-
nog teksta, pogotovu kad se na njih nije OSV1'nuo sam
pisac u drugom izdanju svoje gramatike.
U autorovu terminologiju nisu dirali jer bi to
iziskivalo na mnogim mjestima velike promjene u tekstu.
Da to djelo bude to suvremenije, u novom su izdanju morale
biti izvrene ipak neke promjene, i to:
1. Znakovi za silazni akcenat i za duinu, o kojima pisac govori
u sV'om predgovoru, dati su prema novom pmvopisu.
2. Izostavljena je stilistika, jer ona nije sastavni dio gramatike,
a ne odgovara ni principima moderne stilistike.
3. U autorovu tekstu provedena su pravila dananjega pravopisa
koliko je god to bilo
4. Izvreni su u knjizi svi ispravci koje je sam autor
na kraju knjige uo.djeljku "Popravci."
5. Unesene su napomene koje je pisac knjige u svome
primjerku izvrio, vjerojatno, izdanje.
1
6. Znatno je proireno "Kazalo i stvari" na kraju knjige
radi lakeg snalaenja.
7. Na svakoj strani, gdje se ukazala potreba, upozoreno je ispod
teksta na razlike jezika u autorovu tekstu i stanja u
$uvremenom knjievnom jeziku i pravopisu.
ACI
l primjerak knjige ustupio nam je dr Bratoljub
na mu i ovom prilikom zahvaljujemo.
GRAMATIKA
HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA
KNJIEVNOG JEZIKA
12 GRAMATIKA
u staroslavenskoj azbuci ime "jat", razvio se u Juznom govoru
u je, kad je slog kratak, i u ije, kad je slog dug, npr. vjera, tijelo.
Taj izgovor za kratke slogove razvio se zacijelo u XIV vijeku,
kako se moe spomenicima dokazati, ali za duge slogove
nije sigurno jesu li onda glasili ije; je da se tada
govorilo npr. t jelo, pa da se tek u jednome od vijekova
razvilo ije. Sto se u govoru govori vera, telo, a u zapad-
nom vim, ttIa, to za na jezik nije jer takvih
zamjena starome 1> ima i u drugim slavenskim jezicima. - 3. Vo-
kalno I, to ga je nekad i na jezik imao kao i drugi slavenski,
se u XIV vijeku pretvarati u vokal u, i tako mi odavno
imamo, npr. vuk, mjesto negdanjega vlk, - 4 Kon-
sonant I na svretku i na svretku sloga preao je potkraj
XIV vijeka u 0, npr. dao, posao, eteoci postalo je od starijega dal,
posal, etelci. - 5. Iskonski skupovi tj - dj pretvoreni su
u doba naega jezika, tj. u vrijeme prije XII vijeka,
u glasove - te imamo npr. mjesto
koga mlat jen, kradja. Vie o tome vidi u 95a. - 6. Gdje je
nekad ispred r stajalo Ondje od XIII ili XIV vijeka imamo e,
npr. crn, crijevo od negdanjega - 7. U staro je doba
sav na narod npr. noga, ruka akcentovao (kao i drugi Sla-
veni) noga, ruka, otkle su tokavci razvili noga, ruka; isto je tako
dananje npr. planina, junaci postalo od planina, junaci. itd. Ta
akcenatska promjena po svoj prilici iz vremena poslije
XV vijeka; to dokazuje akcent seoba, seoce, Beograd, u
kojima je -0- postalo od -lo, a malo je prije da je -l- prelo
u -0- potkraj XIV vijeka. Iz starijega seI ba nastalo bi selba, da
se akcenatska promjena dogodila u vrijeme dok se jo -1- govorilo,
a selba bi poslije prelo u seoba i tako bi ostalo do dananjega
dana. Dakle seoba moglo je iz selba nastati tek poslije XV vijeka.
Sto je ovdje za seoba, to vrijedi i za seoce, Beograd
i za druge takve (Valja priznati da je ovaj lijepi dokaz
iznio vedski slavist H. u svojoj knjizi Zur Chronologie der
tokavischen Akzentverschiebung, 1922).
3. Razlike u o b l i e i m a. 1. Negdanji oblik za genitiv plur.
je u XIV vijeku na kraju primati -a, i tako je npr.
od en, junak, volov nastalo ena, junaka, volova. - 2. U XV
vijeku se razvijati dananji oblici na -ama, -ima za dativ,
lokativ i instrumental plur., npr. enama, junacima, volovima.
- :3. Od ta dva obiljeja jo je starije to se instrumental sing.
imenica npr. kost, stvar svruj e na -i, dakle kosti, stvari (pored
PRISTUP U GRAMATIKU
13
stvarju, koje je slavenski oblik). - 4. Od XIII vijeka
instrumental sing. enskoga roda svruje se na -om, npr.
enom, ribom, dobrom. - 5. Dativ, lokativ, i instrumental sing.
pridjeva i zamjenica mogu od XV vijeka na kraju imati vokal e,
npr. ovome, dobrome, nime. - 6. Od XIII vijeka imamo
u 1. licu plur. a!orista i imperfekta na kraju -smo, npr. pLetosmo,
pLetijasmo. - 7. Dulji oblici impefekta u 4. razredu I vrste,
npr. pecijah, strizijah bit veoma stari, iako im nema potvrde
u najstarijim spomenicima. - 8. Nastavak -t u pasivnom parti-
cipu glagola V i VI vrste, npr. kupovat (pored ku-
povan, kako imaju i svi drugi slavenski jezici) zacijelo je naj-
osobina jezika naega, jer joj nema potvrde
do svretka XVII vijeka.
crte naega jezika moe se, rekao bih, brojiti i
fakultativno odskoranje otpadanje skrajnjega a u genitivu sing. zamje-
nic'a i naeg, dobrog, ze!.enog (pored naega itd.). Takav krnji
genitiv nalazi se, istina, gdjeto i u maloruskom jeziku, npr. zelenog, ali
tu nije otpalo a o (potpuni maloruski oblik glasi zelen{)go).
4. karakteristike moe se i ono brojiti to je
koji jezik izgubio, a drugi su srodni jezici to Za na jezik
mogu navesti dvije takve (negativne) crte: 1. od XIII vijeka
nema u njemu genitiv sing. ni u jednoj na kraju nastavak
-u, kako se ili nalazi u dJmgim jezicima
(npr. domu, od dom, u staroslavenskom, u ruskom, u
poljskom jeziku). - 2. Od XVII vijeka nema. u nas vie nOIninativ
plur. od imenica mukoga roda na k:r;.aju vokal e, kako je
npr. staroslavenski CbIHOBe, ruski BOJIrape, poljski kr6lowie (kra-
ljevi) itd.
crta moglo bi se i u sintaksi i osobito
u blagu naega jezika, ali za ovu knjigu dosta je i
ono to je navedeno iz glasova i oblika.
KNJI2EVNI JEZIK HRVATSKI ILI SRPSKI
5. a) Knjievnome naem jeziku slui u najirem smislu
za 'Osnovu tokavsko koje se otro razlikuje od druga
tri naroda naega: od i kajkavskoga i tor-


(tj . od onoga to se govori u Srbiji). Ovaj
1 Danas je naziv dijalekt po prostoru koji
zauzima. To nije poseban dijalekt nego dio tokavskoga dijalekta.
Nazivaju ga i starotokavski ekavski dijalekt.
14
GRAMATIKA
\
se posljednji govor pribliava nekim svojim znatnim crtama bu-
garskom jeziku onako kako se kajkavsko pribliava jeziku
slovenskom.
U Vukovu ima: toTUik, gen. tO'Tlaka, koji ne govori
srpski ni bugarski. Ime je Torlak ime, i njime
se oveliki predjel u pirotskom okrugu u junoj Srbiji. Mislim da je
za govore nuno jedno ime i da je ba ime
najzgodnije. Zovu ga i sVTljiko po predjelu Svrljigu, koji lei u
sjevernom kraju Kneevcu na zapadu. Za poznavanje
ili svrljikoga mnogo je zasluan A. ali on mu
nije dao jednoga imena. Drugi zasluni hrvatskosrpski dijalekto-
log, M. Reetar, dao mu je u svojim pisanim radnjama ime
altserbisch po Staroj Srbiji, gdje je po njegovu miljenju jezgra toga
ali ime starosrpsko vrlo je nezgodno, jer se lako moe
krivo razumjeti (tj. govor starih Srba); zgodnije bi ime bilo staTosrbijansko.
b) Nijedno od navedena tri ni pro-
storom ni brojem naroda to njime govori, ne dosee ni izdaleka.
tokavskoga i sva tri zajedno zaostaju i jednim
i drugim iza tokavskoga. Pravo je dakle i prirodno to je za
jedinstveni knjievni jezik Hrvata i Srba uzeto koje se
govori u dijelu naroda, jer koliko um ljudski dosee.
moe se da ni jedno od ono druga tri ne bi nikad
i nikako moglo okupiti u cjelinu sav na narod i jednog i drugog
imena. Zacijelo se moe da ni ni kajkavskoga
govora nikad Srbi ne bi primili za knjievni svoj jezik, i to stoga
to nema Srba kojJ. bi govorili ili kajkavski; a isto je
tako sigurno da govora nikad ne bi primili Hrvati, jer
nema nikoga od njih ko bi govorio K tome se jo moe
s razlogom pitati: da li bi se s v i Hrvati ikad okupili oko go-
vora ili kajkavskog? bi li ikad s v i Srbi htjeli pisati.
i govoriti Ako je dakle sav na narod htio da se u
knjievnom jeziku sjedini, on nije mogao na ino nego da uzme
tokavsko a to su mogli i Hrvati i Srbi lako jer
i jednih i drugih ima velika mnoina kQjima je tokavsko
materinsko. osim svoje prostranosti i mnotva na-
roda ima tokavsko prvenstvo pred ostalima jo i u.
tome to je umjetna knjievnost, koja je njime proavih vijekova-.
napisata, svojim obiljem i mnogo znatnija i od
kavske i od kajkavske stare knjievnosti (a umjetne
knjievnosti nikad nije ni bilo); pa i narodna poezija, pogotovu.
epska, u tokavaca je mnogo obilnija i ljepa negoli je u
u kajkavaca i uTorlaka.
PRISTUP U GRAMATIKU 15
6. Ni tokavsko nije, dakako, svuda jednako, se
dijeli u nekoliko vie ili manje govora. Ali kako je ono
srpskohrvatskim naj rairenij e, tako se opet u
njemu samome nalazi govor koji prostorom i bro-
jem naroda nadvisuje 'Ostale tokavske govore. da taj govor
lei otprilike u sredini drugima, zato bi se on mogao zvati.
sredinji ili centralni. On se govori po Bosni i Hercegovini, po<
junim krajevima Hrvatske to lee uz Bosnu i po sjeveroza-
padnoj Srbiji. Odavde se vidi da nije pravo to se taj govor
zove kad se govori i po drugim zemljama
osim Hercegovine. U tome govoru zamjene su starome vokalu 1;.
glasovi je, ije (vjera, tijelo), zato mu se kae jekavski ili ije-
kavski govor, a kae mu se i juni govor. Drugi su tokavski
govori: zapadni ili ikavski (u kojemu se staro 1; izgovara i,.
npr. vira, tHo) u sjevernoj Dalmaciji (iznad Neretve), ovdje-ondje
po zapadnoj Bosni i sjevernoj Hercegovini i po Slavoniji; - zatim.
ili ekavski (u kojemu se staro 1; izgovara e, npr.
vera, telo) u Srijemu, u i u Banatu i u
Srbiji do Morave; k tome imamo govor resavski u Srbiji.
od Morave, crnogorski, barski i napokon.
govore bokeljske k,OIjih ima nekoliko (kotorski, dobrotski! risanski, .
peraki, ski) , a svi su sabiti na vrlo malom prosto,ru. Svi
su ti posljednji govori od crnogorskog) jekavski (ijekavski)
i u tome se slau s onim sredinjim ili ali se
kao i resavski, koji je :.ekavski, u drugome oo njega
vie negoli govor zapadni i ovi se u svemu.
drugome osim u izgovaranj u glasa 1; toliko slau s
sredinjim govorom da ih, 'Odbivi gdjekoje sitne razlike,
emo brojiti s njim zajedno u jednu cjelinu. Ali ako ih i
brojiti, opet onaj sredinji govor ostaje naj-
raireniji tokavskima, i on je poradi toga kao od'.
prirode da bude knjievni jezik.
7. Ni taj govor poradi znatnoga prostora to ga zaprema:.
ne moe biti sasvim jedinstven, i na njegovu se
nalazi togod u jednom kraju ovako, u drugom onako, a ima [
toga da se po svemu ili gotovo po svemu
govora g'Ovori togoo dvojako ili . troj ako. Pita se: to u takvim.
treba, to li ne treba primati u knjievni jezik? Mjesto>
odgovora na to pitanje pogledajmo mala to je u takvim
jevima radio Vuk. Vuk materinski svoj jezik kao malo>
ko, znao je ponajvie to je u narodu vie, to li je manje
16
GRAMATIKA
osim toga je dovoljno poznavao prolost svoga jezika, a dovoljno
mu je bila poznata oi slavenska gramatika, te je ponajvie mogao
to je pravilno, a to nije. Jedno i drugo znanje raslo je,
dakako, u Vuka s godinama; zato i vidimo da je u njegovim po-
znatijim djelima kojeta dotjeranije nego u ramJIma. Njegovo
j e bilo: u k n j i e v n i j e z i k i d e o n o t o j e
o b i n i j e i t o j e p r a v i l n i j e.
8. a) Tako npr. u narodu, kojega je govorom Vuk pisao,
govore se poznata tri padea plurala, npr. enam, ena h, enami,
koji su oblici stari i pravilni, ali je mnQgo za sva tri
padea oblik enama; zato se Vuk nije nimalo kolebao
to u knjievni jezik uzeti. U lokativu sing. se katkad
.stari i pravilni oblik njem (na njem, u njem), ali se mnogo vie
govori njemu (na njemu, u njemu), i zato je Vuk onaj prvi oblik
-odbacio i uzeo drugi. Oblik (od to) premda je pravilan, nije
"htio Vuk primiti jer ga narod slabo gdje govori, nego koje
je mnogo Infinitiv donesti (odnesti, ponesti itd.) stariji
je i pravilniji od obl,ika donijeti (odnijeti, ponijeti itd.), isto je
iako particip donesao - dOnesla (odnesao - odnesla itd.) stariji
i pravilniji, negoli je donio - donijela (odnio - odnijela itd.),
:ali su oblici donijeti, donio, donijela u narodu mnogo i
:zato ih je Vuk odabrao.
b) Narod govori donesen i doneen (odnesen i odneen, po-
nesen i poneen), ali je oblik sa -s- pravilan, a oblik sa -- nije,
zato je Vuk u kasnije vrijeme knjievnoga svoga rada pravilno
odabrao, a nepravilno odbacio; tako je isto i s
-mnogo - mlogo, tamnica - tavnica, gdje je prvo starije i pra-
vilnije od drugoga. On nije htio pisati: doo, kupovo (ili
do'o, kupov'o), nego doao, kupovao, jer ako se i
u narodu oboje, ali je oblik na -aa pravilniji. Pogotovu je
Vuk pravi1niji oblik volio uzeti ondje gdje je on ujedno i
TI brzu govoru narod katkad odbacuje skrajnje i u infinitivu i
1...\ sadanjem gerundiju te govori npr. mislit, -
ali je - misliti, - - mnogo
a da je tako i pravilnije, zato Vuk nije vidio
razloga zato bi oblike pisao bez -i. Isto tako nije on htio
pisati krnje oblike za genitiv sing. njeg, nego je pisao samo
njega, jer je tako ne samo mnogo nego je i pravilnije.
9. Kad je Vuk tako pomnjivo probirao koje
se dvojako govore po narodu sredinjega ili knjievnoga govora,
PRISTUP U GRAMATIKU 17
onda je lako zato se on u pisanju svojem klonio svega
onoga to je poznato samo u jecL.'1.ome ili u gdjekojem kraju.
Tako je on sasvim odbacio glasove s - z koji se
u npr. sjekira, izjesti (gdjeto se ti glasovi i
po Hrvatskoj). - Vukovo o tome to ide" u knjievni
jezik, to li ne ide, vrlo bi se pokolebalo da je to primio iz onih
tokavskih govora koji ne idu u sredinji, da je npr. iz crno-
gorskoga govora uzeo pluralne oblike ni - ne, vi - ve (mjesto
nam - nas, vam - vas) ili genitiv plur. jttnakah, enah, pttakah
ili s otpalim t, npr. mlados, slabos (koje je veoma u Du-
brovniku, ali se podosta i u Crnoj Gori, u Boci i gdjeto po
Bosni i Hercegovini). Ako se Vuk tako s punim pravom klonio
osobina iz drugih tokavskih govora, a ono mu nije
ni na pamet padalo da uzima to iz netokavskih ili
to takvo danas u jeziku nema, a nekad je bilo. To su tzv.
arhaizmi, "kakoI je npr. akuzativ plur. nje ili je (mjesto njih, ih)
ili participski oblici uzami (mjesto uzevi) ili
nom. pl. drazi, velici (mjesto dragi, veliki). - Vuk tako
postigao je to da mu je jezik jedinstven i samotvor u kojemu nema
krpea od svega i
10. a) Vuk knjievni jezik uveo je u nj (u ka-
snije doba knjievnoga svoga rada) dvije stvari koje ovdje treba
spomenuti. Prva je Velika onoga naroda to go-
vori sredinjim govorom -glasa toga ne",izgovara nikako, i Vuk
je h uveo u knjievnost se govora manjine naroda; izgo-
varaju ga ovdje-ondje po Bosni i Hercegovini, i to osobito muha-
medovci. Sto taj govore Bokelji i Crnogorci, to
valjada ne- bi navelo Vuka da ga uvede u knjievnost, jer oni
n.e govore sredinjim govorom. Na pisanje slova h na-
gnala je Vuka velika potreba jer bez njega bi nam jezik bio
podosta raspojas i aljkav. K tome se slovo h opravdava i
naega jezika i s drugima slavenskim. Svi ti razlozi
zajedno uzeti preteniji su od to dio naroda h
ne izgovara. Dakle je pravilnije pisati ga nego ne
pisati.
b) Druga se stvar konsonanta t - d kad u junom
govoru stoje ispred i:.; u velikom dijelu sredinjega govora imamo
tada glasove - d, npr. devojka, ali u
tatskom govoru, to ga Vuk u svome zove jugozopad-
nim, ne govori se tako nego tj - dj. Njemu se taj izgovor
finiji od izgovora -'- d ili, kako sam to je gospodski izgovor
18
GRAMATIKA
(vidi: dr. izd. 3, 37, 302). Ali upravo u izgovaranju tjerati,
djevojka nema nita ni fino ni gospodsko, je to stariji izgovor,
a tim to je stariji ujedno je i pravilniji, pa kad se do naega
vremena makar u malom dijelu naroda, njegova mu
pravilnost daje pravo da u knjigu.
11. a) Taj rad Vukov oko dot j erivanj a knjievnog jezika
osniva se na misli koju je on izrekao g. 1821. Ako
knjievnici ikaku vlast u jeziku imaju, ja mislim da tu imaju
da u predmetima koji su kod naroda neopredije-
ljeni izberu ono to je pravilnije (dr izd. 2, 138). Istu misao
i (sitn. sp. 179) koji kae da je u vokativu sing.
pravilnije Milou, kmlju nego MiLoe, kralje, pa dodaje: Ko
moe od dvije stvari birati jednu, mislim da ne treba da izbe re
goru (tj. u jeziku). Tako su radili i morali raditi i u drugih
naroda oni pisci koji su knjievni jezik gradili. Vukovu se dakle
u gravnome ne moe zabavljati, ali se moe u pojedino-
stima. On je, kako se iz dojakonjega razlaganja vidi, bio u svome
poslu oko knjievnog jezika eklektik (tj. a kako eklektik
ne moe ne biti subjektivan i kako se u onome to je subjektivno
ne mogu svi ljudi slagati, zato moe ovaj ili onaj prijatelj i znalac
dobroga i jezika u gdjekojim sitnicama misliti
negoli je mislio Vuk, - kaem: u sitnicama, jer u krupninama
bilo bi vrlo teko pobijati Vuka. Niko neka ne prekorava Vuka
tim to se sasvim onako kako je on pisao nigdje u narodu ne
govori; to je istina, ali je istina i to da se ni drugi knjievni jezici
(npr. francuski, ruski itd.) nigdje sasvim onako ne
govore kako njihova gramatika. Svaki je knjievni jezik
kompromis struja.
b) Vuk nije svoj eklekticizam do kraja proveo, tj. do naj-
manjih sitnica. I iza njega je gramatiku jo ostalo tota da pa-
ljetkuje. Narod npr. govori u genitivu sing.: njegovoga, Petrovoga,
eninoga, u dativu ilokativu: njegovom(e), Petrovom(e), eninom(e)
pored njegova, Petrova, enina, - njegovu, Petrovu, eninu.
Vuk se naroda upotrebljava u svojim djelima i jedne i
druge oblike, a opet se dobro zna da su navedeni dulji oblici
nepravilni!, a da su pravilni. Isto tako pie Vuk ne samo
Eklekticizam i subjektivnost Vukovu dobro je istaknuo
u Glasu Srpske akademije, knj. 82, str. 105.
1 Danas se dulji oblici ne smatraju nepravilnima u ni u
zapadnim krajevima. U su krajevima ipak vie u upotrebi nego
II zapadnim.
PRISTUP U GRAMATIKU
19
pravilno: mi bismo vi biste kupili nego i nepravilno: mi
bi vi bi kupili, jer se u narodu i jedno i drugo. Gra-
matik u takvim premda Vuk jedno i drugo
pie, ali mi valja da odbacimo nepravilan, a zadrimo pravilan
oblik. Kadto se da za ovu ili onu stvar pravila nema,
npr. kad pisati: novoga, novom.e, kad li novog, novom. Tu
gramatik gledati da sastavi pravilo koje bi se moglo primiti
(vidi u 212-216). Ima i takvih da je pravilo dobro
poznato, ali gramatik zahtijevati da se dri kad se u drugim
slavenskim jezicima nalazi i pravilno i nepravilno. Tako je npr.
po pravilu: zar ne vidi onoga dima? nijesam dananjih
novina, ali se pored toga i u naemu i u drugim slavenskim jezi-
cima govori zar ne vidi onaj dim? nijesam da-
nanje novine. A u drugim se opet drugi kakav
razlog, te gramatik ili htjeti ili postavljati pra-
vila, npr. za - mojega - moga, to - ta itd.
Takvih primjera ima u svakom i najdotjeranijem knjievnom
jeziku, a to je zato jer jezik nije matematika, te se kojeta u
njemu ima prepustiti piscima na volju.
cl Sto je ovdje o knjievnom jeziku, to se sve samo nje-
gove gramatike, a ne jer se jedinstvo u knji-
evnoga jezika ne moe onako dosljedno izvriti kao u gramatici, nego
treba u knjievni jezik uzimati i iz drugih tokavskih, a kadto
i iz netokavskih govora, pa i iz staroga jezika kad potrebne u knji-
evnom govoru nema.
GLASOVI
UOPCE O GLASOVIMA
12. a) Knjievni na jezik ima 30 glasova koji Be piu:
1. latinicom:
a, b, e, d, d, e, f, g, g (d), h, i, j, k, l, l (lj), m, n, II (nj),
o, p, r, s, , t, u, v, z, ,
2.
a, 6, lB, r, JJ., l), e, )K, 3, JJI, j, K, JI, ]b, M, H, lb, o, n, p, e, T,
h, y, cp, x, n;, "tJ, J,J, III.
b) U naim i govorima ima jo i drugih glasova. Tako
je u 2. da neki govori imaju poluglas na onim mjestima
gdje knjievni jezik ima a, npr. PbS, lb mjesto knjievnoga plis, ld. U
9. spomenuti su osobiti glasovi S, i. u da, pa
(tj. itd. izgovaraju o malo negoli se izgovara,
tj. malo otvorenije (P. Budman, rad jug. akad., knj. 65, str. 166); oni
z u nekoliko (zora, jezero, spenza, mizerija) izgovaraju kao dz
u jednom glasu; mnogo je taj konsonant u govoru
npr. u zver, pTozor (A. dijalekti i june Srbije, 200
do 203), Oko gornje Drine po Srbiji kroz drinsku dolinu na obe strane
narod l izgova,ra kao poljsko l ili rusko JI'b (S. Glasnik Srpskog
dr., knj . 37, str. 43, M. kneevina Srbija, 631); takvo se l
govori oko Podgorice i oko Bara (M. Reetar, der tokavische
Dialekt, 126). U nekoliko posavskih sela u Slavoniji izgovara se vokal
u nalik na ii; npr. u golub, sutra itd. (S. rad jug.
akad., knj. 196, str. 182).
13. Ni u jednom jeziku nijesu svi glasovi jednako se jedni
nalaze drugi pa" tako je i s naim glasovima. ja da
saznam koliko je koji glas u naem jeziku radio sam ovako: iz Vu-
kova prijevoda Novoga zavjeta izabrah deset mjesta, pa u njima
bez ikakvoga prekida brojah i biljeah sve glasove koliko se puta koji
nalazi. Na svakom od tih 10 mjesta uzeh 1000 glasova, pa kad je gdje
taj broj navren, tamo dalje ne broj ah, pa makar stao ba
usred koje Tako za ovaj izbrOjih 10,000 glasova, a to oko
2,000 dok bi sve to izgovorio, polagano i razgovijetno,
trebalo bi mu vremena oko PO ure. Mislim da je to za ovakav posao do-
22
GRAMATIKA
voljna mnoina. Da bi mi brojevi bili to pouzdaniji, izabrah samo onaka
mjesta u kojima se iste to manje ponavljaju, zatim mjesta u kojima
nema stranih i imena. Kako je ovaki posao i koliko se
za nj velike strpljivosti, to moe ocijeniti samo onaj ko ga pokua raditi;
tu se u brojenju vrlo lako zabuni, a najmanja pogreka remeti
zato treba po nekoliko puta isto mjesto brojiti dok se ne
uvjeri da nema u brojenju pogreke. Tako sam ja radio, pa zato ne
mogu da su mi brojevi za ona mjesta koja sam upotrijebio posve
pouzdani. Samo se po sebi razumije da u ovakome poslu glasove treba
brojiti onako kako se izgovaraju, a ne kako su napisani; dakle s njim
treba uzima kao s njim, - bratski, gradski kao bracki, gracki, - mislio,
radio kao mislijo, radija. Glas je T dvojako kao konsonant (npr.
u Tuka) i kao vokal (npr. u prst).
14. Rezultat je moga brojenja da se 10.000 glasova a nalazi
1079 puta, b 173 puta, c 56 puta itd., a to u decimalnim brojevima
za a 10,79, za b: 1,73, za c: 0,56 itd. Za druge glasove bit dosta
navesti samo decimalne brojeve njihove - dakle: (1,20),
(0,91), d (4,28), ct (0,31), e (10,99), g (1,92), d (0,73), i (10,35), j (5,03), k (3,18),
t (1,94), I (0,90), m (3,67), n (4,57), n (0,63), o (9,60), p (2,26), T (konso-
nantsko, 3,43), r (vokalno, 0,45), s (4,64), (1,50) , t (4,00), u (4,29), v (4,02),
z (1,47), (0,64). - Glasovi su f, ii veoma rijetki, njihov je decimalni
broj manji od 0,01; oba se nalaze ponajvie u sasma
rijetko u pravima narodnim (kako su npr. ufati se, fijukati, ota!tbina,
srgba).
Red naih glasova prema njihovoj tj. prema postepenom
sve manjem decimalnom broju to ga koji ima:
e, a, i, o, j, s, n, u, d, v, t, m, r (kons.), k, p, l, g, b, , z, l,
e, r (vok.), !t, f.
Kako je Vukov Novi zavjet pisan junim govorom, tako se po
sebi razumije da brojevi ovdje vrijede za juni govor; da je ta
knjiga Vukova pisana govorom, bio bi decimalni broj za j manji
(is por. vera, telo bez j prema: vjera, tijelo), a da je pisan zapadnim, bili
bi malo brojevi za i, za e, za j (ispor. vira, tilo prema vjera, tijelo).
Ako se zajedno uzmu brojevi koji su pokazani za vokale, i onda
brojevi koji su pokazani za konsonante, izlazi da se 10.000 glasova
nalazi 4.647 vokala i 5.353 konsonanta, a to je u decimalnim broje-
vima : za vokale 46,47, a za konsonante 53,53.
Poznato je da razmjer vokala i konsonanta u svakom jeziku
pokazuje njegovu ili tvrdinu: to je procent konsonanta,
to je jezik a to je taj procent manji, to je jezik meki.
i meki. ovdje isto to tei i .laki. za izgovor i za pjevanje.
Ta je teina i dakako, samo jer je svakom narodu svoj
jezik vrlo lalta i izgovarati i pjevati, a teak za jedno i za drugo moe ovaj
!li onaj jezik biti samo ljudma drugoga naroda. Ja sam' s te strane ogledao
nekoliko jezika da vidim kako stoje prema naemu, pa sam naao da
prema srpskohrvatskom procentu za vokale 46,47 u jeziku
stoji procent 38,36, u poljskom 41,43, u ruskom 41,69, ulitavskom 43,00,
u i u latinskom 43,09, u francuskom 43,36, u 46,01,
Mnogo godina prije mene brojio je tako glasove staroindijskoga
jezika W. D. Whitney u svojoj staroindijskoj gramatici, i ja se na nj ugledah.
GLASOVI 23
u talijanskom 47,73, u staroslavenskom 48,37 (a za staroindijski jezik
izlazi W. D. Whitneyu u njegovoj gramatici 43,52). Ja sam navedene
brojeve sasvim onako kao i za na jezik, a razumije se samo po
sebi da sam i za njih glasove brojio onako kako se izgovaraju (ili su se
izgovarali), a ne kako se piu. Vidi se dakle da na jezik u i
ne zaostaje mnogo iza talijanskoga, a nadvisuje njima i sam
jezik za koji se govori da pripada Ali
valja dodati da i u naem jeziku ima po gdjekoji tako tvrdi konsonantski
skup da ga nema ni u jezicima koji imaju znatno manji procent vokala;
npr. k bratu (pored ka bratu), k stricu (pored ka stricu), k zdra vom e
(pored ka zdrav'ome) izgovaramo mi gbratu, kstricu, gzdravome, to su za-
cijelo vrlo tvrdi skupovi koje i Nijemac izgovarati, a kamoli
Italijanac, nego treba dodati da su takvi i jedini gdje se na
nalaze 4 konsonanta*, u sredini ima ih neto vie, npr. carstvo,
kumstvo, lukavstvo, boanstven, jedinstven. Vie od dva. kon son anta ne
nalaze se na kraju naih nikad, a u jezicima ne nalaze
se na kraju samo po tri nego i po konsonanta, npr. u
Angst, ernst, Herbst (u sredini ima taj jezik i po 5 konsonanta,
npr. iingtIich, ernstIich, herbstIich!). Na bi jezik bio gotovo kao talijanski
mek i lak i da nema u njemu onih tvrdih naprijed nave-
denih skupova gbratu itd. - a osobito da nema u njemu vokalnoga r
koje je vrlo mnogim narodima teko, nesnosno i neprijatno; gdjekoje
s vokalnim r gotovo je drugim narodima bez duljega vje-.
banja pravo izgovoriti, npr. srpstva, rtva.
PISMO LATINSKO I CIRILOVSKO
15. L a t i n ica. a) Sve do ilirskoga pokreta bila je u
latinici. grdna zbrka; teko je bHo u istoj zemlji (npr. u Dalmaciji
ili u Slavoniji) dva pisca koji bi sve glasove naega jezika
jednako pisali, a kamoli u naim zemljama! Kad se
g. 1835. u Zagrebu narodni i knjievni preporod, onda kolo-
toga preporoda s punim pravom drahu da im je
posao mjesto one pravopisne zbrke uvesti bolji i jedinstven
pravopis za sav narod koji pie latinskim slovima. Najbolje bi
bilo da su se ugledale na Vukovu koja
je onda bila sasvim dotjerana, pak da su sloili takvu latinsku
azbuku u koj oj bi svakome slovu odgovaralo po
jedno latinsko tako da bi u latinici bilo upravo onoliko sl'Ova
koliko ih je u tj. onoliko koliko je u jeziku naem glasova.
To vrhovno savrene azbuke ilirci su izvrili samo od
Za slova '1, h, III, JK uvedoe, kako i treba, jedinstvene
znakove , , od kojih je drugi uzet iz poljske azbuke, a
' : ' i ; I I ,.;:
* Nijesu 4 konsonanta nego 3 u strjelica, jer j u naem
jeziku nije pravi konsonant, v 22b.
24
GRAMATIKA
druga tri iz za slova Jb, lb, 1), I,I uzeli su po
dva slova: lj, nj, dj, d. Za stari glas -B uzeli su iz
azbuke slovo te pisali npr. vera, telo tim ostaviti
na volju svakome da izgovara po svojem iIi vim, tilo
ili vera, telo iIi vjem, tijelo; tu bi dakle jedno slovo imalo sluiti
za nekolika glasa! Isto je tako loe i pisanje perst ili
parst, kako su ilirci u prvome pisali, a docnije pe1st iIi
parst mjesto prst jer se tu pie slovo koje se ne izgovara, a to je
zlo zato to u jeziku ima u kojima se e iIi a dva
konsonanta, od kojih je drugi r, izgovara, npr. be1ba, Marko.
Slova su i e (a) pomalo iz hrvatske latinice, i ima
oko 50 godin,a kako se vie ne upotrebljavaju. Mjesto
e uvelo se je za kratke slogove, npr. vjera, a za duge ie, npr. tie lo,
ali u nae vrijeme sve manje ima ljudi koji piu ie
1
, se po-
najvie pie ije, npr. tijelo.
b) Ostalim slovima to su ih ilirci uveli slui se jo i danas
velik dio onih koji piu latinicom. Ali se nekima od njih dosta
zabavljalo, a zabavlja se i danas. U slova , nije dirao do
danas niko jer im se i ne moe nita zabaviti: svako je od njih
jedinstveno i svako odgovara svome, i to samo jednome glasu.
Najvie je bilo i ima zabave slovima dj, i to zato jer dj ne slui
samo za lj (npr. rodjen: poljeH) nego i za
.z:ti (npr. djevojka: Ha.n;ja'l:aTJ1, .n;jeBojKa). Zato je Vuk
volio u latinici (kad je njom pisao) gj za I) negoli dj
(npr. rogjen, mlagji: pol)eH, MJIaljl1); za Vukom su i gdjekoji
drugi pisci pisali gj, ali je ostala pri dj poglavito stoga
to je mislila da za lj bolje prilikuje dj nego gj, jer taj glas
postaje od d, a ne od g (npr. rodjen od roditi, mladji od mlad itd.),
i zato je gj primljeno samo za one koje su
i u onome jeziku iz kog su uzete imaju g (npr. angjel, Gjuragj .
iz angelos, Georgios).
c) Kad je g. 1878.
hrvatskoga ili srpskoga jezika, morao se postarati da
bude pisan takvim slovima da nigdje ne bude sumnje
kako se to ima izgovarati, a ta bi sumnja mogla nastajati svaki
u koji je pun iz starijega jezika i iz
Tako npr. mi danas govorimo kamene, ali u
starije doba govorilo se bil-je, kamen-je; vidi se dakle da ono
prvo treba pisati nego ovo drugo ako se da zna u
1 Ta tvrdnja vrijedila je u vrijeme kada je tampano prvo
izdanje gramatike (1899). Danas u dugim slogovima niko ne pie ie
nego samo ije. Tako trai i pravopis,
GLASOVI 25
svakom izgovor tih i nJeCl. Stari pisci, koji su
pisali latinicom po Dalmaciji, Dubrovniku i po Bosni, dobro su
razlikovali glasove JIj, Hj i Jb, lb prvo slovima lj, nj, a
drugo (po talijanskom gl ili gli, gn ili gni, ali u novijoj
latinici od ilirskoga preporoda ne moe se to razlikovati,
nego se pie lj, nj ne samo za JIj, Hj nego i za
Jb, lb. U dananjemu knjievnom jeziku nema, istina, nijedne
u kojoj bi se izgovaralo JIj, !fij, ali ih je dosta bilo u sta-
rijem jeziku (dakako pored drugih u kojima se izgovaralo
kao i danas Jb, lb, npr. Jby6aB, lberOB itd.), te je nevolja kad se
dananjom latinicom to da zapie iz starijega jezika. -
Nevolja je u njoj i sa slovima d koja moraju sluiti ne samo za
(npr. nadivjeti: gdje se i d i
izgovara svako svojim glasom) nego i za !,I (npr.
svjedodba: je dakle morao za glasove Jb, lb, !,I
uvesti u latinicu osobite jedinstveHe znakove te lj, nj, d ostaviti
samo za gdje bi se i u pisalo JIj, Rj, J1)K. Kad
je on tu potrebu uvidio, nije mogao za 1) primiti gj, a da zadri
dj, na to nije mogao ni misliti jer ima (u go-
vorima) gdje gj dolazi jedno do drugoga svako sa svojim glasom,
npr. JIarjM, rje.n;aT (tj. laglji, gledati). dakle slOlVa za
glasove Jb, lb, !,I, lj ova su: 1, n, g, Tim slovima dodao
je jo i peto, tj. r za vokalno .. r kad stoji iza vokala ili
ispred njega, npr. groce. u
vanju P. Budman jo je dodao i esto
slovo, i to 3 za vrlo rijetki u naem jeziku glas dz, o kojemu vidi
II 12b.
d) Slovo 1 je sam, tj. nije ga ni otkle uzeo; slovo
se 'It nalazi u poljskoj azbuci, i iz njega je uzeo; slovo li u Dani-
su vrijeme upotrebljavali komparativni gramatici za staroindijski
konsonant koji jednako ili glasi kao nae O; slovo uzeo je
iz staronordske i anglosaske 'azbuke u kojima to slovo glas
to odgovara engleskom th u npr. father. - Sva slova
upotrebljava danas samo nekolicina pisaca, i to samo u radnjama to ih na
svijet izdaje Jugoslavenska akademija. Samo slovo ct malo je bolje
ono je g. 1892. uvedeno u sve kole po Hrvatskoj i Slavoniji i iz
kola ulazi ono pomalo i u ivot, a ulazilo bi jo i vie kad bi ga sve
tamparije imale, ali ga rijetke imaju jer vlasnici tamparija da na-
bavljaju to po njihovu miljenju nepotrebno slovo, se troka koji bi
uostalom bio neznatan.
16. e i r i l i e a nije postala II srpskom narodu niti je sloena
za njegov jezik. Zato je II Srba, kad su pisati svojim je-
26
GRAMATIKA
zikom, bila velika zbrka, jer pisci mJesu umjeli udesiti
prema potrebama svoga jezika, a nevolja je bila jo stoga
to su pisci svoj jezik natezali prema crkvenoslavenskom. Tako
se nuno dogodilo su Srbi imali nekoliko siorva za njihov jezik
posve nepotrebnih, a drugih prijeko potrebnih nijesu imali. Kad
se Vuk g. 1818. spremao da izda svoj narodnoga jezika,
je on tome zlu tako to je iz ondanje srpske azbuke
izbacio slova nepotrebna, a uveo potrebna, i s tim novim pravo-
pisom izdao je na svijet Posve novi znakovi za ondanje
Srbe bijahu: lj, j, Jb, lb. Slovo lj je s malom promjenom
od slova h, koje je Dositije upotrebljavao, a u
vijekovima upotrebljavalo se u mnogim
spomenicima slovo il. ne samo za glas za koji nama i danas
slui nego i za glas - Da je slorvo j uzeto latinske azbuke
to zna svak, a slova Jb i lb upravo su u jedno sastavljeni znakovi
JIb, Rb, kako su prije Vuka Srbi pisali (npr. KpaJIb, KORb) . Slovo
J,I uzeo je Vuk iz nekih srpskih rukopisa XVII vijeka (potvrdu
vidi u Safarikovim spomenicima stare knjievnosti jugoslavenske,
str. 86. i 87. i u Lj. CTapJ1: CpnCKJ1: 3anHCJ1: J1: HaTIn1CJ1:,
knj. 1, 393, 394, 401), a u njih je ulo iz rumunjske u
kojoj isto to i u Srba; Rumunji su slovo J,I od
slova 'I s kojim je u glasu srodno. - Za u kojima je r
vokalno, a stoji iza vokala ili ispred njega, Vuk je uredio da se
piu npr. 3 a'bpljaTYf, 'rp'bo:u;e. Slovo 'b, koje se u ruskom i u
crkvenoslavenskom jeziku pie samo radi, a ne izgovara
se, dobro je dolo Vuku za pomenute i gdje ono r
od vokala samo rastavlja, a ne izgovara se. je u takve
mjesto 'b uveo b (dakle 3abpljanf, rpbo:u;e) zacijelo stoga to
stari Srbi znaka 'b nijesu upotrebljavali, a b jesu. Potkraj XIX
vijeka se pisati 3apljant, rpo:u;e s razloga to dananja
srpska ne upotrebljava ni 'b ni b.
Ko upravo zna to se pismu da bude to jednostavnije i to
lake, on mora priznati da u Evropi, a valjada i na svi-
jetu nema pisma koje bi se s te strane moglo mjeriti s azbukom koju
je Vuk sloio i upotrebljavao. Nema nigdje jezika kojemu bi
azbuku bre i lake mogao negoli je Vukova. slavu zaslUUje
Vuk u svome narodu to mu je stvorio savrenu azbuku u kojoj je taman
toliko slova koliko je u jeziku glasova, i to tako da svakome glasu odgo-
vara svoje slovo, i to samo jedno.
GLASOVI
27
GLASOVI U STAROM NASEM JEZIKU
17. Svih 30 glasova to ih ima dananji na knjievni jezik
(vidi u 12a) govorilo se i u staro doba, kako nam to doka-
zuju spomenici iz vijekova; samo za glasove
f i g treba napomenuti da su svagda bili veoma rijetki kao to
su i danas. Od onih glasova, za koje se u 12b kae da se nalaze
u tokavskim neki su se nalazili i u stadjem jeziku;
takvi su b i. dz '(kad se izgovara u jednom glasu), a drugi su se
razvili u novija vremena. - Za neke glasove, kojih u dananjemu
jeziku nema, moe se najstarijim spomenicima naega jezika do-
kazati da ih je nekad imao, a za druge se to moe dokazati nekim
pojavama u samom dananjem jeziku. Osobito jo treba istaknuti
da se svi glasovi, o k{)jima u dva -a govoriti, nalaze
u staroslavenskom jeziku, tj. u onome kojega su knjievni spo-
menici od sviju slavenskih najstariji i koji je svim sla-
venskim jezicima najvie starine; a neki se od
glasova nalaze i u drugim slavenskim jezicima (koji u kojem),
i to je tvrd dokaz da glasovi, koje sad pregledati, nijesu
nikakva izmil}otina, nego su neto realno i sigurno.
18. a) Svi su slavenski jezici nekad imali dva nazalna (no-
sna) vokala koj'e staroslavenska azbuka biljei slo-
vima 11\ , M, a u latinici se pona.jvie biljee (onako kako ih
piu Poljaci koji su 'do danas obadva ta vokala Imao
je dakle i na jezik nekad obadva nazalna \rotkala, ali ih' je izgubio
i zamijenio nenazalnim vokalima e, u u svoje do-
doba, tj. u doba iz kojega nemamo spome-
nika, a to je doba prije XII vijeka. Najstariji spomenici piu npr.
Meco, pyKa, a ne M 11\ co, pMKa kako je nekad bilo. Izgovarali
su se ti naz:alni vokali onako kao u staroslavenskom jeziku i kak{)
ih danas izgovaraju Polojaci, a poljsko je ono isto to francusko
in npr. u vin, poljsko cl: isto to francusko on u bon.
Siguran dokaz da smo mi nekad imali obadva nazala nalazimo
u dananjem jeziku, jer u njemu ima nekoliko primjera da od
dvije to su postale od istoga korijena, jedna ima vokal e,
druga u (to je tzv. prijevoj ili alternacija, o vidi u 116
do 119), npr. uleknuti se (tj. saviti se): lUk (tj. ono to je savijeno),
tresti: trus, mesti' (npr. svinjama): mutiti. U staroslavenskom je-
ziku mjesto e u tim stoji 11\, a mjesto u stoji Ni;
alternacija 11\ - M vrlo je pravilna, jer ona potpuno odgovara
alternaciji e - o (npr. u plesti: plot, nesti: nositi, izvesti: izvoditi
28
GRAMATIKA
itd.) koja se nalazi u svim ne samo slavenskim nego i u indo-
evropskim jezicima. Te alternacije jedna drugoj zato potpuno
odgovaraju to nazali AI - Ni q) nijesu drugo do vokali e - o
izgovoreni na nos. A da u drugim srodnim jezicima alter-
naciji e - u (uleknuti se: luk) nema traga, otud moramo izvesti
da je ni u naem jeziku nekad nije bilo, je u
njemu onako bilo kao u staroslavenskom, tj . e u uleknuti se
postalo je od AI , a u luk je u postalo od Ni.
b) Kao nazalne vokale tako je i vokal bl izgubio na jezik
u svoje doba zamijenivi ga vokalom i. I vokal
bl imali su nekad svi slavenski jezici, a i do danas su ga ruski
i poljski (ruski se pie bl, a poljski y). Sva je prilika
da se taj glas onako izgovarao kako ga danas Rusi i Poljaci
izgovaraju, a to je ovako: usta se namjeste u poloaj potreban
za izgovor glasa 'b (a kako se taj glas izgovarao, kazat se malo
dalje), pa se onda izgovori i; vidi se, dakle, da je to glas
od il i francuskoga u. Da smo mi bl prije XII
vijeka izgubili, to opet dokazuju najstariji nai spomenici
koji znaka za taj glas ili ne poznaju, ili ako ga poznaju, a oni
ga upotrebljavaju sasma neprvilno, tj, sad piu bl mjesto i,
sad obrnuto. I tako mi -od pamtivijeka imamo npr. riba, dihati
mj-esto starijega ryba, dyhati. Dokaz da smo nekad doista imali
vokal y nalazimo u npr. kia, gibati, Vlahiiia u kojima
grleni glasovi pred i nijesu pretvoreni u , , kako su
pretvoreni npr. u druina, suiti; u ove tri bilo je
po dokazivanju drugih slavenskih jezika svagda i, pa su se pred
tim vokalom konsonanti k, g, h po zakonu pretvorili u ,
(ispor. muka, druina: drug, suiti: suh), a u kia,
gibati, Vlahiiia bilo je po dokazivanju drugih slavenskih jezika
nekad bl, a pred tim vokalom ostajali su grleni konsonanti po
zakonu bez promjene.
c) Za glasove 'b, b, 1; znamo iz 2. da ih je na jezik
imao do XIV vijeka, ali u doba treba svakako
staviti prijelaz dvaju poluglasova u jedan koji je po svoj prilici
bio b, jer ga tako spomenki piu. Ovdje treba kazati to o izgo-
vo-ru slova 'b, b, 1; (e) . Za 'b u staroslavenskom jeziku sva je
prilika da se izgovaralo kao kratko vrlo zatvoreno 0, a starosla-
venska b valjada se izgovaralo kao kratko vrlo zatvoreno e
(o zatvorenom o, e vidi u 22). To se otud to 'b u torne
jeziku prelazi u pravo o, a b u pravo e (npr. JIO:>Kb
pored JI'b:>Kb, tj, la, - JIeBb pored JIbB'b, tj. lav). Tako su se
GLASOVI
29
valjada oba poluglasa izgovarala i u naem jeziku, dok ih je imao.
uputstvo za izgovor glasova 'b, b je ovo: pokuaj izgo-
voriti kojigod od konsonantskih skupova gk, dt, bp ili kg, td, pb
brzo, ali da se jedan i drugi konsonant dobro to ne moe
nego ako njima izgovori osobiti vokal
koji biti 'b ili b; prvome izgovor naginje prema u ili o, dru-
gome prema i ili e. Iz ovoga je jasno ime poluglasovi. -
Za staro -1; misli se da se izgovaralo kao dugo zatvoreno e (o. za-
tvorenom e vidi u 22); ako to i nije dokazato, ali valja da
se -1; zacijelo razlikovalo od e, jer da 'B i e
nije bilo razlike, ,obadva bi ta vokala u junom govoru prela u
je - ije, a ne bi se tako promijenilo samo -1;.
19. a) Stari je slavenski jezik konsonant dz (izgo-
voren u jednom glasu), a na je jezik taj konsonant odavno
(valjada prije XII vijeka) pretvorio u z, npr. negdanje dTudzi
(nominativ plur. od dTUg), pomodzi (imperativ od prelo
je u druzi, pomozi. Ali da je jezik na doista nekad imao pomenuti
konsonant, to dokazuje vokativ sing. imenica knez, vitez koji
glasi knee, vitee; nekad je u nominativu sing. mjesto da-
nanjega z moralo biti dz, jer da je od pamtivijeka bilo z, onda
bi u vokativu bilo kneze, viteze, kako npr. od mraz, obraz vo-
kativ glasi m.raze, obraze zato jer u te dvije imenice mjesto
z nikad nij e bilo dz.
b) je u 2. da je do xIv vijeka na jezik imao
vokalno l, npr. mjesto dananjega vuk, bilo je nekad
vlk, svoj prilici nije vokalno l prelo neposredno u
vokal u, preko dvoglasa uo (dakle najprije onda
muo napokon koji se dosta u spomenicima XIV
vijeka, pa i kasnije, nalazi, samo se ne moe odrediti po kojim
se sve krajevima to uo govorilo.
U '!L je prelo i ono l kOje je stajalo u sredini a iza njega 'b
ili b, a iza poluglasa koji konsonant; tako je po dokazivanju srodnih
jezika najprije bilo bl"bha, otud se razvilo blha, a otud buha; tako je u
2. licu plur. bilo najpni'je kl'bnete, onda klnete, a napokon kunete. Da-
nanje ime Zemun postalo je od negdanjega (izvedeno od zemlja,
tj. mjesto u kojemu su od zemlje); dakle je i l s poluglasom 'b
iza sebe prelo u '!L. Na nije ni l'b ni lb prelo u u, ili
u la (npr. la, lagati, lav, lan) ill u o (npr oica, oujak).
c) Stari slavenski jezik ima palata1no r, tj . rj izgovoreno
u jednom glasu, npr. no.minativ morje, genitiv morja, pastyrja
itd. To je palatalno r u naem jeziku vec odavno (moda II
doba) prelo u r, te mi govorimo npr. more,
30
GRAMAT!KA
mom, pastira itd. Ali da smo nekad imali pala talno r, to. do-
kazuju jo danas kao to su more, ca"em (instrumental
sing.), ca,'evi (nominativ plur.), jer bi iza r moralo stajati 0,
kako je npr. bed,'o, darom (instrum. sing.), darovi (nom. plur.), gdje
r nikad nije. bilo palatalno.
d) Iz onoga to je u ovome i u 18. razloeno vidi se
da je na jezik od svoga vremena pa do danas
izgubio 9 glasova, tj. q, y, 'h, b, 1;, dz (u jednom glasu), vo-
kalno l ipalatalno ,', a novoga glasa mjesto njih nije razvio ni-
jednoga, jer svi ovi sada navedeni preli su u glasove koje jc
otprije jezik imao. Onaj dakle govor koji slui za temeljni knji-
evnome naem jeziku postao je u glasovima jednostavniji ili
(ko voli siromaniji.
FIZIOLOGIJA NASlU GLASOVA
20. a) Fiziologija glasova je nauka koja istrauje i poka-
zuje kako se govornim organima (ili govoriIima) tvore (ili kako
fiziolozi vole artikuliraju) glasovi u jezicima. da
jezika na svijetu ima veoma mnogo, a u svakom ima po nekoliko
osobitih, za nj vie ili manje glasova, zato je
fiziologija glasova nauka veoma opirna. U srpskohrvatskoj knji-
evnosti ima iz te struke, koliko ja znam, samo jedna
radnja, i to od Stojana tampana g. 1873. u 37. knjizi
"rJIaeHJ1:Ka CprrC'Kor yqeHOr .n;PyuI'I'Ba". Ta je radnja iza tolikih
godina, dakako, u mnogom zastarjela. Razumije se samo po sebi
da ja ovdje mogu kazati samo najnunije o fiziologiji naih gla-
sova i da se na druge jezike mogu obazirati samo gdje je prijeka
potreba.
b) Glasovima svakoga jezika temelj je isputanje daha. Bez
toga se ne moe nikakv glas. Znamo da dah izlazi iz
p l u e, a kad to kaemo, onda razumj,jevamo vanost u fi-
ziologiji ljudskih glasova. je smjetena u grudima, ona ima
dva odjeljka, a iz svakoga izlazi po jedna struja uzduha; obje
se struje sastaju u jednom lijebu, tj . u g r l u, a grlo se svruje
g r k l j a n o m (larynx, njem. Keh1kopf). Prazni prostor ,u grklja-
nu ZOve se g l a s n a e i j e v iIi g l a s n i e a (glottis ili rima
glottidis, njem. Stimrhritze); iznad nje stoji te je pokriva
kojemu je ime g l 'a s n i n i p o k lop a e (epiglottis), a posao mu
je ne putati nikakve mrve od zalogaja iz usta u grkljan, jer zalo-
GLASOVI 31
gaji idu u drugi osobiti prostor koji ne stoji u svezi s glasom
i govorom, a zove se jednjak. Iznutra je grkljan obloen kao i
usta sluzavom opnom, a s jedne i s druge strane imaju u grkljanu
dva nabora koji se zovu g l a s n e i ce (chordae vocales, njem.
Stimmbander). To su sve organi koji se u iva ne mogu
vidjeti ako se gledaju u osobitom za taj posao
njenom ogledalu; a sad da navedem one dijelove govorila koji
se lako vide. Dah iziavi kroz grkljan dolazi u u s n u d u P l j u
(njem. Mundh6hle); u toj duplji nalaze se svakom poznati organi :
j e z i k, u s n e (nutarnji dio im je u usnoj duplji, a spoljanji je
pred njom), z u b i, n e p c e (ili n e b o, palatum, njem. Gaumen).
Ovaj se posljednji organ dijeli u troje: najnii dio njegov, koji
je iznad gornjih zuba moe se zvati k o r i t a c e (preina
lat. alveoli), iza njega je t v r d o n e p c e koje ide do kraja zubnih
redova, a tu se dio: m e k o n e p c e ili n e p a n o
j e d ro (velu m palati, njem. Gaumensegel ili weicher Gaumen).
c) Pri tvorbi (artikulaciji) nekih glasova nema dahu nigdje
prepreke na njegovu putu iz napolje; to su svi vokali i kon-
sonanti l, r, n, m. Ti se glasovi zovu z von k i od lat.
sonorus, zvonak), jer dah mirno napolje ne pravi nikakvoga
utanja, pa se glas zvonko Pri tvorbi drugih glasova dah
na svome putu nalazi ili potpunu zagradu ili tjesnac; o taj se
tjesnac dah trlja i tako izlazi napolje, a zagrada mu se mora
otvoriti. To trljanje i taj otvor neki ut; zato se svi ti glasovi
zovu imenom u t a v i (njem. Gera.uschlaute).
21. a) Z von k i g l a S o v i. Tu su na prvome mjestu vo-
k a l i, to je latinska (vocales) i upravo "jasnici" (jer
se jasno mi vokale dolazi nam dah u usnu
duplju i iz nje bez ikakve prepreke izlazi napolje. li dah da
pustimo kroz usnu duplju, nuno je da meko nepce podignemo;
ako ga ne podignemo, onda je dahu put otvoren samo kroz noz-
drve, i tada nastaju nosni vokali, npr. q (o kojima vidi u I8a) .
Toliko o vokalima a sad da ih vidimo poj edince.
b) A. Usna se duplja ne nimalo, na njezinu dnu lei
jezik poloke; ona je za taj glas rairena, zato se i kae za vokal
a da je irok ili otvoren. Sto se usta vie suzuju, to sve vie gubi
a od svoje Nae je a posve - l. Usni se kutovi
raire; stranji se dio jezika priblii tvrdome nepcu i ostavi dahu
malen otvor; nutranjost usne duplje suena je pri izgovoru ovoga
vokala vie nego pri ikojemu drugom premda su, kako rekosmo,
usni kutovi raireni. - U. Tvorba je toga vokala u svemu pro-
32
GRAMATll{A
tivna tvorbi vokala i: usni se kutovi primaknu jedan drugome,
stranji se dio jezika priblii mekome nepcu i tu ostavi dahu
malen otvor; nutranjost usta pri ovom je vokalu rairena premda
su usni kutovi primaknuti jedan drugome. Te protivnosti
vokalima i - u donose sa sobom da je u pogledu prvi
visok, a drugi dubok i da je teko i pjevati duboko, au
visoko. - E nastaje ako izgovoriti a suzimo usnu duplju,
stranji dio jezika primaknemo tvrdome nepcu, a usne kutove raz-
maknemo. Vokal e, dakle, to se namjetaja govornih organa,
ima neto od a, neto od i ili: stoji njima. - O stoji
a i u, tj. o nastaje ako, usta u poloaju koji je potreban
za a, stranji dio jezika primaknemo mekome nepcu, a usne
kutove malo pribliimo.
istinu da e stoji u sredini a i i, a" o u sre-
dini a i u, i gramatika gdjekojih jezika. Tako
je 'od dvoglasa ai u jeziku nastalo e;
Francuzi, koji se dre pravopisa, piu ai, au, a
izgovaraju e, o.
c) Navedenih 5 vokala moemo po njihovoj
srodnosti ovako: i - e - a - o - u, tj. i i u koji su naj-
stoje najdalje jedan od drugoga; u sredini je
njima a koji svojim tako rekavi indiferentnim poloajem stoji
jednako daleko od prvoga kao od posljednjega; e i o vidimo da
stoje u onoj sredini koja im po njihovu izgovoru pripada.
22. a) Osim tih vokala ima u jezicima jo i mnogo
drugih. Ja ovdje spomenuti samo jo Kako e po namje-
taju govornih organa stoji a i i, tako ima i vokal koji stoji
II sredini a i e, a zvati ga moemo iroko ili o t vor e n o e
stoga jer oh blie stoji vokalu a nego vokalu i, a je za vokal a
da je i:mk ili otvoren. U sredini e i i stoji vokal
koji zvati z a t vor e n o e, zatvoreno zato jer taj vokal
blizu stoji vokalu i pri kojemu su, kako znamo, usta iznutra
suena ili zatvorena vie nego pri ikojem drugom vokalu.
ct i o stoji voka11rojemu je ime o t vor e n o o. Napokon u sre-
dini o i u ima vokal koji se moe zvati z a t vor e n o o,
i to stoga jer su pri vokalu u sueni usni kutovi, a su
vokali i, u prema irokome ili otv()renom a vokali zatvoreni ili
stisnuti.
Otvoreno e ima jezik u npr. Bar, Warme i fran-
cuski (e ouvert) npr. u pere, mere; zatvoreno je e u npr.
See, Reh, u francuskom (e ferme) npr. etat, legal. Otvoreno i zatvoreno
'GLASOVI 33
>() ima madarski jezik; prvo se pie slovom a (npr. haI, macska), drugi
.slovom 6 (npr. p6k, sz6lni).
b) Tako smo evo dobili 9 vokala koje po njihovoj ovdje
pokazanoj srodnosti ovako: i - e (zatv.) -
e - e (otv.) - a - o (otv.) - o - 'o (zatv.) - u .. Ali i osim tih
vokala nalazi se u jezicima jo veliko mnotvo drugih.
Nama je dosta spomenuti vokale 'b, b, bl, o kojima se govori u
18. - Malko dalje vidjeti kako mogu konsonanti sluiti
"kao vokali, a ovdje treba da obrnuto vokali mogu imati slubu
konsonanta. To losobito vrijedi za vokale i, tL; kad oni slog,
onda su vokali, a kad ne onda su konsonanti. Tako nae j
nije drugo nego vokal i u konsonantskoj slubi (ima jezika u
kojima je j pravi konsonant), a englesko w upravo je vokal tL koji
.slui kao konsonant.
23. a) L - R, N-M. Ti glasovi kao i svi drugi koji nijesu
vokali zovu se jo od vremena ri!nskih gramatika k o n s o n a n t i,
koje ime da oni sami ne mogu biti, samo u drutvu
s kojim sonantom (lat. sonans je isto to vocalis) . Da su stari oni
gramatici znali da ima jezika u kojima ova sva "konsonanta"
dolaze bez ikakvoga vokala posve u vokalnoj slubi (npr.
u nas prst, a nekad i vlk, vidi u 2 i 19b, u jeziku
leben, diesem koje se izgovara lebn, dizm s vokalnim n i m itd.),
oni bi izmislili kakvo ime. Ali ako naziv "konsonanti" i
nije ispravan, opet ga i dananji gramatici, i fiziolozi, upo-
trebljavaju jer nema drugoga Ovdje jo treba da
nema razlike nikakve jesu li glasovi l, r, n, m u vokalnoj ili u
konsonantskoj slubi; glas r npr. u prst nije sam sobom glas ni-
malo od r u ruka; sva je razlika u tome to r u prvoj
tvori slog, a u drugoj ne tvori.
b) Glas l nastaje kad se tjesnac kutnjacima i
rubom jezika, a rt od jezika prione uz tvrdo nepce. - Glas r
nastaje kad se rt od jezika uzvrne i se tjesnac
rubom njegovim i "koritacem". - Pri tvorbi glasova n i m put
je dahu zatvoren kroz usnu duplju, ali je otvoren kroz nozdrve.
n to tako da jezik stavimo u poloaj po-
treban za tvorbu glasa d pa dah pustimo kroz nos; m se izgo-
vara da usne stisnemo kako treba za glas b, pa opet dah propu-
stimo kroz nos.
24. a) S u t a v i g l a s o v i. glasovima koji nam jo
ostaju (a to su sve sami konsonanti) razlikovat dva skupa
i u prvi metnuti glasove jedinstvene, a u drugi sloene.
34 GRAMATIKA
b} Zvonki ili sonorni glasovi, tj. vokali s konsonantima l, r,
n, m imaju jednu stvar a to je to se pri njihovu
izgovoru glasne ice primaknu vrlo blizu jedna drugoj izatrepte.
Ima i utavim glasovima takvih uz koje glasne ice za-
trepte, ali ima i takvih uz koje to ne biva, one ice miruju.
one prve idu konsonanti b, d, g, v, z, , a druge
p, t, k, t, s, . Ono treptanje to ga pri onim prvim konsonantima
glasne ice uzrok je te se neto malo glasa moe jo
prije nego se glavni glas. Ono malo pret-
hodnoga glasa moemo zvati p a z v u k (njem. Stimmton). Kon-
sonanti s pazvukom zovu se z v u n i (njem. t6nend ili stimm-
haft, lat. mediae), a koji nemaju pazvuka, oni su b e z v u n i
(njem. tonIo s ili stimmlos, lat. tenues).
c} Jo jednu veoma vanu razliku konsonantima treba
da spomenem. Jedni se izgovaraju tako da se dva organa u . usnoj
duplji tako stisnu jedan uz drugi da je put dahu posve zatvoren
sve dotle dok se onaj zatvor ne otvori, zato se ti glasovi i :rovu
z a t v lO r n i (njem. Verschlusslaute), a zovu se i m o m e n t a n i
(ili trenutni) glasovi 'jer, poto se mtvor otvori, dah ne traje dulje
od jednoga trena, niti mi imamo snage da ga dulje ustavljamo.
Ovamo idu konsonanti k, g, p, b, t, d. Drugi se opet tvore tako
da dah na svojem putu nailazi negdje u ustima na tjesnac to ga
dva organa pribliivi se vrlo jedan drugome, ali ne sasta-
vivi se posve. Dah kl.'loz taj tjesnac napolje trlja se o one
organe koji tjesnac Po tom se ti glasovi mogu zvati t r l j a n i
(njem. Reibungslaute ili Fricativlaute, od latinskoga glagola
fricare, tj. trljati), ali mi ih zvati p r e d u n i glasovi ili
s p i r a n t d, jer se ti glasovi mogu izgovarati dogod nam daha
do preduka (lat. spirare). spirante brojimo ove nae
konsonante: h, t, v, S, z, , .
d} I zatvorni i preduni konsonanti tvore so})om parove
te je u svakom paru jedan konsonant a drugi je
Jo treba istaknuti da prema svakom paru zatvornih konsonanta
stoji par predunih, a jednim i drugim parom razlika je
u tome to za spirantski par treba na istom mjestu da se
tjesnac na kojem se zazatvorni par, koji onome spirantskom
odgovara, zatvor.
e} Da je pri zatvornim konsonantima put dahu potpuno za-
tvoren, a pri spirantima da nije, o tome se moe svako lasno
uvjeriti ako namjesti usta kao da izgovoriti ovaj ili onaj kon-
sonant, i zatisne nos; pri zatvornom konsonantu disati
GLASovt
35
(jer je negdje u ustima zatvorJ, a pri spirantu premaa
poteko (jer je negdje u ustima tjesnac, dakle ne potpuni zatvor).
- U 23b spomenuti su tjesnaci potrebni za glasove l, T. Razlika
tjesnaca za spirante i tjesnaca za glasove l, T stoji u tome
to tjesnaci za spirante imaju mjesto sa zatvorima,
a tjesnaci za l, r nemaju te zajednice sa zatvorn.im 1ronsonantima.
25. J e d i n s t ven i k o n s o n a n t i. K-G. Ti se konso-
nanti u gramatikama zovu "grleni" ili latinskim imenom
"guturali", ali je to ime jer se oni ne tvore u grlu, u
ustima kao i drugi konsonanti. Osim toga treba razlikovati dvo-
jako k i dvojako g. Ko dobro pazi, opazit ako je iole fina sluha
da ta dva konsonanta glase kad stoje ispred a, o, u ili
ispred kojega konsonanta ili na kraju a kad stoje
ispred e, i. U prvom nuni zatvor se tako da stranji
dio jezika sasvim prione uz meko nepce (latinski: velum) , zato
se k, g tada zovu vel a r i (ili velarn.i konsonanti). U drugom
prione srednji dio jezika uz tvrdo nepce (lat. palatum),
i zato se k011.9Onantima k, g, kad tako nastaju, kae p a l a t a l i.
Sad bismo prema tome da prema velarnom i pala-
talnom paru k - g imati i velarn.i i palatalni spirantski par, dakle
upravo spiranta, ali na jezik mjesto takva spiranta
ima samo jedan, i to h kako ga izgovaraju (od
Bokelji i Crnogorci) u npr. uho ili kako Nijemci
izgovaraju svoje ch, npr. u Koch, mach}!n. To je spirant
koji se tvori na istom mjestu (samo dakako s tjesnacem mjesto
zatvora) na kojemu velarno k. Dodajem da se u nekim jezicima
nalazi i velarni. spirant prema velarnome g, a u nekima se nalazi
jedan ili drugi palatalni spirant (tj. prema palatalnom k i prema
pa1atalnom g) ili obadva.
26. p - B rovu se usneni glasovi, labijali (od lat.
labium, tj . usna), ali bi bolje bilo zvati ih "dvousneni" (bilabijali),
kako ih fiziolozi i zovu za naznaku da potrebni za njih zatvor
obje usne stisnuvi se jedna uz drugu, jer ima i takvih
"labija1'a" za koje se zatvor i I glas je m po onome
to je o njemu u 23b bilabija1an jer se i za nj usne
moraju stisnuti jedna uz drugu. Nai spiranti F - V nijesu bila-
bij alni, su "usnozubni" (labiodenta1ni), tj. tjesnac za njih
potreban se donjom usnom i gornjim zubima. U
nekim se jezicima nalaze i bilabijalni spiranti kako se nalaze i
labiodentalni P - B.
36
GRAMATIKA
27. a) T - D su dentali (tj. zubni glasovi), ali fiziolozi imaju
za njih ispravnija imena prema tome kako im se zatvor Tako
oni znaju za kakuminaine glasove koji nastaju ako se rt ili vrak
(lat. cacumen) od jezika uzvrne i prione uz tvrdo nepce; tih
glasova ima u dananjim indijskim jezicima, a bilo ih je i u staro-
indijskom. I mi ih s neto pomnje lako moemo izgovoriti. Kaku-
minalnome t - d odgovaraju nai spiranti S - Z, tj. oni se tvore
na istom mjestu, samo je mjesto zatvora tjesnac.
b) Dalje imamo imena: alveolarni i interdentalni konsonanti.
Prvo ime slui kad se misli zatvor to ga prednji dio jezika
s "koritacem" (lat. al.veoli), a drugo ime zatvoc to ga
prednji dio jezika poloivi se zube (lat. inter dentes). Ako
ima za uho kakva razlika alveolarnim i interdentalnim
konsonantima, zacijelo je neznatna, i teko ju je razabrati. Po
namjetaju govornih organa ponajvie su nai "dentali" t, d
(interdentalni), ali ih zacijelo mnogi izgovaraju i alveo-
larno. Prema ova dva reda zatvornih dentala stoje i dva reda
spiranata, u svakom redu po dva, jedan drugi
c) Alveolarnom t, d odgovara spirantski par S - Z, a inter-
dentaInom t, d odgovaraju dva interdentalna spiranta kojih na
jezik nema, ali ih imaju drugi gdjekoji jezici, npr. engleski u
kojem se obadva ta spiranta jednako piu, i to slovima th, ali se
u izgovoru dobro razlikuju; u npr. thank je a u
father interdentalni spirant. - Ovdje treba spomenuti
glasove s - z (v. 9). Teko je odrediti mjesto u
ustima gdje se ti spiranti tvore, ali ja bih rekao da tjesnac njihov
stoji negdje u sredini tjesnacima za s - z i za -. Spi-
rantskom paru s - z odgovara zacijelo par osobitih zatvornih
dentala koje moemo slovima (- cl; vidi o njima u
29b.
28. S l Q e n i k o n s o n a n t i. a) U irem smislu slo-
ene konsonante idu glasovi - N koji su sloeni od dva glasa:
Z i j, n i j, a sastavak tih glasova biva u isti tren, bez ikakvoga
prekida, tj. organi stoje u poloaju koji je nudan za oba glasa;
ako li je Z i j ili n i j prekid, tj. da tek iza poloaja
prvoga glasa organi prelaze u poloaj drugoga, onda ne na-
staju sloeni glasovi, nego rastavljeni, tj. Z-j i n-j . .nj, Hj).
b) sloene glasove u irem smislu ide i
koj ega je izgovor od tokavskoga Za izgovor
skoga potrebno je da organi stoje u poloaju koji treba za t i j,
GLASOVI
37
pa se t i j izgovore u jedan tren bez ikakvoga prekida. Cakavsko
je zatvoTIll ili trenutni glas isto onako kao i t. Prema
kao glasu stoji glas d, kako ga
izgovaraju kad tokavski da govore (glasa u pravim
kavskim nema), tj. sastavljaju glasove d i j u
jednom trenu, bez ikakvoga prekida.
Glasovi i ct, kako ih izgovaraju, nalaze se i u drugim
jezicima, tako u (npr. vratim, chod!m), u ruskom (npr. T'BJIo,
,lI'BJIo), u madarskom (npr. atya, Magyar).
29. a) Sloeni konsonanti u uem smislu zovu se latinskim
imenom af f r i e a t a e (od glago affricare, tj. t r t i), a nastaju
ovako: ako iza kojega zatvornog glasa ne otvorimo zatvor onoliko
koliko treba kad iza takV'O'ga konsonanta dolazi vokal ili stoji
na kraju nego ga samo toliko 'Otvorimo da dah ne moe
posve slobodno napolje, se t a r e o tjesnac to smo ga
mjesto potpunOlga zatvora. Svak lasno da afrikata
samo onda nastati klad se sjedini zatvor i tjesnac onakih zatvornih
i spirantskih glasova koji stoje jedni prema drugim'a, npr.
e = t + s, DZ (u jednom glasu, v. 12b) = cl + z, e = (kaku-
minaino) t + , G = (kakum.) d + .
b) Jo imamo 'dvije afrikate, a to su tokavski glasovi
e - fl; oni nastaju ako se zatviOlr onih dentala t, d koji odgovaraju
konsonantima s - z (vidi u 27b) zdrui s tjesnacem tih spira-
nata, dakle je tokavsko = t :+ S, a d je = d -;- z. Otud se vidi
da tokavci i d izgovarruju -- Da su afrikate
sloeni glasovi, o tom se moe svak lasno uvjeriti: neka pokua
kojugod izgovarati, dokle mu daha bez ikakvoga prekida,
pak vidjeti da se prvi iii zatvorni dioafrikate samo u
prvome trenu, 'a dalje 'se onaj spirant koji drugi dio
afrikate. Tim se moemo uvjeriti da su tokavski kons()-
nanti kao i druge afrikate trajni glasovi (dakako onoliko
koliko su trajni spiranti koji su im drugi dio), a za gla-
sove - je u 28b da su trenutni. U drugim jeZlicima
ima jo i drugih afrikata (npr. u jeziku pf), a u svim
jezicima na svijetu, kad bi se sve pobrojile, vidjelo bi se da ih
ima po svoj prilici toliko koliko im<a zatvornih konsonanata i spi-
ranata koji im odgovaraju. - Ne treba gotovo ni dodavati da su
II - - konsonanti, a dz (u jednom glasu) - fl - d da
su
e) Kad izgovaramo afrlkate, mi potrebni i zatvor i tjesnac
tako brzo da Il!am se kao da je to samo jedan posao,
38
GRAMATIKA
a ne dva. Ali glasovne skupove ts, dz, d m o e m o i tako izgo-
voriti da ne afrikata, se jasno dva odjelita glasa,
te prvi konsonant pripada svretku jednoga sloga, a drugi
drugoga; npr. brat se (srdi), nadzirati, Tako m o e m o
(sa t + s) izgovoriti bratski, hrvatski, ali ponajvie izgovaramo
bracki, hrvacki.
30. U 25. naveden je spirant h, ali u naem jeziku ima
i drugo h koje nije spirant; govore ga osobito muhamedovci po
Bosni i Hercegovini u koje izgovaraju sa
spirantskim h uho itd.); gdjeto se takvo h govori i u Crnoj
Gori. To nespirantsko h postaje u grkljanu, i to tako da se
glasnica ali glasne ice ne zatrepte; dah iz
trlja se o strane suene glasnice i izlazi kroz usta napolje bez
ikakve druge prepreke. Dakle je to h upravo hak. Imaju ga i
drugi jezici (npr. u kojem se pie h za razliku od spi-
rantskoga ch: halten, hier, Sch6nheit, ali Koch, machen); imao ga
je i stari jezik u kom je za nj sluio znak to se zove
"spiritus asper", a imao ga je i latinski jezik, dok je bio ivi jezik,
i pisao se slovom h (npr. habere, honor, prohibere).
Vrijedno je zabiljeiti da ,glas h u jezicima rado Tako
npr. u dananjemu jeziku izgovara se h ponajvie samo na
a u sredini se ponajvie ne izgovara, npr. nahe, sehen,
ali u staro doba h se i tu izgovaralo. lt (tj. spiritus asper)
ne izgovara se u jeziku odavno. Lat.insko h je
sasvim u talijanskom i francuskom jeziku (u ovome drugom pie se dodue
ali se ne izgovara). PO analogiji tih jezika moemo misliti da su u
staro doba svi tokavci izgovarali spirantsko h, kao danas
otud je pomalo u naroda nastao hak h, a s vremenom je II
dijelu naroda to h te se govori npr. 1.10 itd.
31. a) U mnogim gramatikama naega jezika neki se naSI
konsonanti imenom zovu p a l a t a l i ili gla-
sovi. To su oni iza kojih mjesto o stoji e, dakle: e, g, d, , ,
.1, 1, iI.; ispor. instrumental sing. lovcem, (mjesto -om), no-
minativ plur. krajevi, (mjesto -ovi), pridjev Miloe1)
(mjesto -ov) itd. Sa stajalita fiziologije opravdano je ime palatali
samo za one konsonante koji se tvore pri tvrdome nepcu (lat.
pala tum), a to su, kako znamo, g, , , j, 1; glasovi se e, ne
tvoce pri tvrdom nepcu, dakle se sa stajalita fiziologije ne mogu
zvati palatali; konsonant il. samo se od moe zvati palatalnim
(jer je il. sloeno od n + j; prvi od ta dva konsonanta ne tvori se
pri tvrdom nepcu, a drugi se tvori). Ime "palata1i" fiziologija daje
konsonantima k, g kad stoje ispred vokale e, i ("'. 25), ali ona
GLASOVI
39
moe ipak dopustiti da se svih onih 10 konsonanta II itd.) zovu
palatalima, i to zato jer oni vole imati uza se vokal e nego o, a
zna se iz 21b da moe i zato moe vokalu e pripadati ime pala-
talno g vokala. Zato ja u ovoj knjizi onih 10 konsonanta zvati,
gdje treba, .palatalima; a da konsonante k, g, kad stoje pred e, i,
tako zovem, to nigdje biti potrebno.
b) Onih 10 konsonanta, za koje je pod a) da se mogu
zvati palatalima, mnoge nae gramatike zovu m e k i m konso-
nantima, a t v r d i m a zovu sve ostale konsonante jezika naega,
npr. b, d, j, g itd. Imena "meki" i "tvrdi" konsonanti ja dosad
nijesam nigdje upotrijebio piti ga odsad igdje upotrijebiti, jer
niti znam ja niti drugi ko zna zato bi jedni konsonanti bili
"meki", a drugi "tvrdi". Pri tvorbi (artikulaciji) pojedinih glasova
sudjeluje m e k o i t v r d o nepce; mogao bi dakle kogod
misliti da su "meki" konsonanti oni koji se tvore (artikuliraju)
pri mekome nepcu, a "tvrdi" konsonanti da su oni koji se tvore
pri tvrdome nepcu. Ali ako s te strane ogledamo imena "meki"
i "tvrdi" konsonanti, onda tek vidimo kako su jer se kon-
sonanti , , j, kako je pod a), tvore pri t v r d o m e
nepcu, pa bismo ih poradi toga morali zvati "tvrdim" konsonan-
tima, a ne "mekima" kako ih zovu neke gramatike! U drugu
opet ruku velarni konsonanti k, g, h tvore se, kako znamo iz 25,
pri m e k o m e nepcu (velum), dakle bi se morali zvati "meki"
konsonanti, a u gramatikama se ipak zovu "tvrdi". Osim toga nekim
konsonantima kao to su npr. b, p, d, t, V, j, Z, s nije mjesto arti-
kulacije ni pri mekome ni pri tvrdome nepcu, dakle ih sa stajalita
fiziologije ne moemo zvati ni mekima ni tvrdima, a ipak im neki
gramatici k!au "tvrdi" konsonanti. Vidi se dakle da imena "meki"
i "tvrdi" konsonanti treba odbaciti jer su Isto su tako
pogrena imena za konsonante i od kojih glasova prvi neke gra-
matike zovu "mekim", a drugi zovu "tvrdim"; bi dodue po
onome to je pod a) moglo samo sobom biti "tvrdo", ali
nikako nije "meko" ni samo sobom ni prema
32. a) Kako treba nae glasove sa stajalita fizio:J.ogije dije-
liti, to se jasno razabira iz 21-30. Po toj diobi svaki glas ima
samo jedno mjesto, tj. ne moe u dvije ili u tri grupe. Malo je
dioba ili tradicionalne gramatike koja se ne oba-
zire na fiziologiju glasova; ta gramatika ima od i
terminologiju. Knjiga, kao to je ova, ne moe prekinuti sve sveze
s tradicionalnom gramatikom, treba da iz nje zadri to vie
od onoga to se nauci ne protivi. U toj tradicionalnoj gramatici
40
GRAMATIKA.
neki glasovi dolaze po u dvije grupe, a ima i jedna grupa koja II
fiziologiji nije poznata (to su tzv. "sibilanti").
b) Po diobi tradicionalne gramatike dijele se glasovi naega.
j ezika ovako: I. v o k a l i: a, e, i, 0, u. - II. k o n s o n a n t i :
1. grleni: k, g, h; 2. usneni: p, b, f, v; 3. zubni: t, d; 4. l, T;
5. nosni: n, m; 6. pitavi: e, s, z; 7. e, g, , , n,.
j; 8. preduni: h, f, v, z, , . Latinska su imena konsonantima:
1. guturali, 2. labijali, 3. dentali, 4. likvide, 5. nazali, 6. sibilanti,
7. palatali, 8. spiranti. Da fiziologija ne odobrava sasvim imena
pod 1, 2, 3, 7, to je poznato iz 25, 26, 27a, 3la; ime pod 4
ili glasovi) prevedeno je iz lat. liquidae, jer glasovi l, T teku
bez prekida iz usta, tj. moemo ih izgovarati dogod nam daha.
traje; ime pod 6. dolazi otud to dugo bez prekida
e, s, z to kao da pitimo; imena pod 5. i 8. jasna
su iz onoga to je u 23b i 24c.
c) Vana je u hrvatskoj iIi srpskoj gramatici razlika
i konsonanta;
su: b, d, g, z, , g, v,
su: p, t, k, s, , f, h, c.
Ostali konsonanti (j, l, m, n, n, T) ne broje se ni
ni a to od vrijedi i za v (v. u 35b). -
Po dva konsonanta, koji u navedenom pregledu stoje jedan nad.
drugim, sobom su parnjaci; tako su npr. b - p, zatim d - t
itd. parnjaci. Konsonant h i kao velami spirant i kao hak (v. 30)
nema u naem jeziku svoga parnjaka, a e ga ima samo u vrlo-
rijetkim kao to su otac ga (npr. vidi), lovac bi (doao)
gdje se e poradi konsonanta iza sebe izgovara kao afri-
kata dz (o kojoj vidi u 29a), - ali da se afrika ta dz nalazi
nekim to je u l2b.
* *
*
33. a) U fiziologiju ide i nauk o s log u, tj. o onom to se:
latinski (upravo zove syllaba (njem. Silbe). Slog je ime-
za skup glasova koji se izgovori snagom jednoga jedinog daha. U
svakom slogu mora i moe biti samo jedan vokal; mjesto vokala.
moe da bude konsonant u vokalnoj slubi (takav je konsonant
u naem jeziku T, v. 23a). Slog moe da bude bez ikakvoga
k()nsonanta, a moe da bude u njemu jedan ili dva ili vie. Odavde:
se vidi da je u svakoj onoliko slogova koliko je vokala ..
GLASOVI
41
Prema tome razlikujemo jednoslone, dvoslone, tro-
slone itd.
b) Razlikuju se slogovi o t vor e n i i z a t vor e n i. Otvoren
je slog onaj koji se svruje vokalom, a zatvoren je onaj kojemu
je na kraju konsonant; u npr. e-na oba su sloga otvorena,
u e-nom je prvi slog otvoren, drugi je zatvoren, u en-ski je prvi
zatvoren, a drugi otvoren, u en-skom obadva su sloga zatvo-
rena itd.
c) Svakom je pismenom a nekmoli spisatelju, po-
trebno znati kako se rastavljaju u slogove, i to zato jer mu
vrlo treba prekinuti koju tako da joj jedan dio dolazi
na kraj jednoga retka, a drugi dio na drugoga retka. Filo-
lozi i gramatici, da nauk o rastavljanju u slogove ide
u pravopis, govore o tome u pravopisu, a ja neto o tome da
kaem ovdje u glavi o fiziologiji glasova, jer to je slog, na to
upravo odgovara, kako rekoh, fiziologija. U koji dolazi
ja postaviti tvrda i postojana pravila kojima se ne bi moglo
nita zabaviti; to ja ne mogu a ne moe i niko drugi.
Zato naa dva pisca koji su o toj stvari u sV'ojim "pravopisima"
dosad najbolje pisali (A. i D. u su se
sobom prije razilazili (u najnovijim izdanjima svojih "pra-
vopisa" sloili su se). ne moe ni biti kad ima podosta
s nesigurnim slogovima; niko npr. ne moe je li
bolje rastavljati buk-va ili bu-kva, ili ma-slo, vjet-ra ili
vje-tra itd. (v. 43b). U ili manjoj mjeri nalazi se ta nesi-
gurnost i u drugim jezicima. Kad dakle ni moja pravila nijesu
neoboriva, ja ne mogu drugo nego: neka ih primi kome se
a kome se ne neka se dri najnovijega pravopisa
i

34. a) Kad su u kojoj dva konsonanta jedan do dru-
goga dva vokala, onda ih nai pisci piu zajedno, tj . ne
rastavljaju ih, ako se takva dva konsonanta nalaze na
nekih jer to im je dokaz da je takav konsonantski skup lak
za izgovor na sloga. Pisci dakle ponajvie piu:
lje-pi (ispor. penica), mo-tka (ispor. tkati), pra-znik (isp. znati),
se-dIo (isp.dlaka) , sta-blo (isp. blato) itd. - Ako li se koji dvo-
konsonantski skup ne nalazi nikad na to je piscima
dokaz da je on teak za izgovor ne samo na nego
1 U 33. i 34. daje pisac svoje miljenje o rastavljanju na
slogove. Pravila o rastavljanju na kraju retka dobrim su dijelom
izmijenjena, a nalaze se u Pravopisu hrvatskosrpskoga knjievnog jezika,
Zagreb 1960, str. 132-133.
42
GRAMATIKA
i na sloga, zato oni rastavljaju: bor-ba, dalj-ni, maj-ka,
mal-ko, sun-ce itd. (to je uvijek onda kad je prvi konsonant j, l,
lj, n, nj, r). S istoga razloga i ja drim da takve konsonantske
skupove treba rastavljati. Ali to se ljepi, motka i
nih, mislim da se njihovi konsonanti mogu ne samo zajedno pisati
(lje-pi, mo-tka) nego da se mogu i rastavljati, tj. da moe
biti: ljep-i, mot-ka, praz-nik, sed-lo, stab-lo itd. Mislim da nije
dosta gledati samo na to koji se konsonantski skupovi mogu nala-
ziti na da treba i na to gledati koji se konso-
nanti nalaze na svretku A da se u naem jeziku
na svretku mogu nalaziti svi konsonanti, to je dokaz da ih
je lako izgovarati ne samo na kraju nego i na kraju sloga.
Ja dakle ne vidim razloga zato ne bi dobro bilo rastavlJati: ljep-i,
mot-ka itd.
b) Na kraju naih nalaze se samo ovi dvokonsonantski
skupovi: st, t, zd, d, npr. list, milost, plat, vjet, drozd, grozd,
dad. Nalaze se, istina, i drugi dvokonsonantski skupovi, ali samo
u npr. agent, akt, mart, haps, derz, zapt, a na
te se ne treba obazirati kad je govor o konsonantskim sku-
povima na kraju Da nijedna naa nema na kraju vie
od dva konsonanta, to je u 14. Kad su dakle u kojoj
tri konsonanta jedan do drugoga, onda na svretku prvoga
,dijela rastavljene mogu biti od dvokonsonantskih skupova
samo st, t, zd, d. A samo jedan konsonant na kraju prvoga dijela
rastavljene moe da bude svaki kako izlazi iz onoga to
je pod a). A ima trlQkonsonantskih skupova koji mogu
ostati nerastavljeni zato to ima koje takve skupove imaju
na
e) Ako se sve to je pod b) u jedno sastavi, onda
izlazi da se od u kojima su trokonsonantski skupovi, neke
mogu rastavljati samo na jedan neke na dva, a neke i na
tri. Jedan je u primjerima: voj-ska, grad-ski, kraljev-ski,
rop-ski, ivin-ski itd. Ne moe biti npr. voj s-ka, jer nijedna
nema na kraju js, a ne moe biti ni V'o-jska, jer nijedne nema
koja bi imala na j, a iza njega kakav konsonant; - voj-ska
moe biti, jer ima dosta kojima je na kraju j, a dosta ih
ima i takvih kojima je na sk. Ovako valja razumjeti i
druge pored voj-ska navedene primjere. - Dva su rasta-
vljanja u primjerima: bres-kva ili bre-skva, dru-tvo ili dru-tvo,
is-kra ili i-skra, jez-gra ili je-zgra; ispor. skvasiti, skratiti, zgrada.
- Tri su u primjerima: noz-dra ili nozd-ra ili no-zdra,
GLASOVI 43
o-tro ili ot-ro ili o-tro, sest-m ili ses-tra ili se-stra, ubis-tvo
ili ubist-vo ili ubi-stvo. Sve je ovo nakon onoga to je dosad
jasno; ispor. trokonsonantske skupove na
zdrav, trocnuti, strah, stvar.
Vrlo malo ima sa tri takva konsonanta u sredi ni na koje se
ne moe primijeniti ni jedan od ona tri to su navedeni za rastav-
ljanje trokonsonantslcih skupova. Takva je npr. genitiv sing. murvea
(od murvae). mur-vea imamo na drugoga dijela
ve to se nikad ne nalazi na mU'Tv-ea stoji
nam na svretku prvoga dijela rv, a toga nema na kraju nijedne nae
rastavljamo li mu-rvea, izlazi nam na drugoga dijela skup
koj,im se ne nijedna naa Ja mislim da za nevolju moe
podnijeti mur-vea i murv-ea jer se jedno i drugo, premda je
moe dosta lako izgovoriti, ali mu-rvea je vrlo teko za izgovor, zato ne
valja tako rastavljati. kao murvea jo su: obradvLjen (od obradvtti ),
umrtvLjen (od: umrtviti),
d) Cetvorokonronantskih skupova u naim pravim
nalazimo samo nekoliko, i to u onima kojima su nastavci -stvo i
-stven. Te se ne mogu rastavljati nego tako da na
kraju prvoga dijela bude prvi konsonant, a na drugoga
da budu tri, dakle: kum-stvo, rop-stvo, car-stvo, boan-stven,
itd. Da ne moe to je jasno iz dojakonjeg
razlaganja. .
e) MnOgi se kOllS'Onantski skupovi po onome to je
mogu rastavljati i ne rastavljati; bolje ih je rastavljati onda kad
se jasno vidi da prvi konsonant pripada esnovi, a drugi nastavku,
dakle ih rastavlja. Moe npr. biti kra-sna i
kras-na, tre-sti i tres-ti, ali je bolje kras-na, tres-ti jer su slogovi
-na, -ti nastavci. Prema tome je i.: dig-nuti, gus-ka, ko-zji,
primor-je, rek-Ia, tam-no, zagor-je itd. bolje nego: di-gnuti,
gu-ska. - Sloene treba rastavljati u dijelove od kojih su
sloene, dakle: iz-moliti, po-staviti, raz-viti,
sa-kriti, isto tako: po-pnem; zlo bi bilo: i-zmoliti,
pos-taviti, ra-zviti, sak-riti, tako ni drugi narodi ne
rastavljaju sVOlje sloene jer protiv takvog rastavljanja buni
se svijest pisaca. Isto tako treba rastavljati i druge sloene
(gdje prvi dio nije prijed10g), npr. ne-zdrav, blago-
slov, golo-glav, polu-brat, vino-grad, ni-ta; naopako bi bilo kad
bi se rastavljalo: nez-drav, blagos-Iov ... svijest
nagoni i na rastavljanje: bez-uman, iz-orati, raz-um,
raz-umjeti, raz-oruati, isto tako naj-otriji, naj-umruJI, premda
se tu rastavlja vokal od konsonanta, to unesloenim
ne biva nikad.
44
GRAMATIKA
PRAVOPIS
35. a) Kako danas svi pisci piu pravopisom, a
hrvatski gotovo svi, tako u nae vrijeme nije v.ie potrebno dokazivati
da je za dananji na knjievni jezik pravopis zgodniji od etimo-
Isto tako nije potrebno u knjizi kao to je ova
davati pravopisna uputstva, jer knjiga o tome ima u naoj knjieWlosti
nelt!oliko (najznatnije su od A. Pravopis srpskohrvatskog knjiev-
nog jezika, 1929. i od D. Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika,
1929).1 A pogotovu bi sasV1im zalino bilo govoriti ovdje o tome treba li
neke pisati zajedno ili rastavljeno (npr. zato ili za to, iznova ili
iz nova itd.), treba li druge pisati velikim Ij,H malim slovom (npr. Jugosla-
venska Akademilj3! ili jugoslavenska akademija itd.). Sve su to stvari
koje upravo ne idu u gramatiku jer nemaju sveze s jezikom, nego ih
li dogovor.
b) Dananju fonetiku srpskih i hrvabskih pisaca osnovao je
Vuk, pa ako meni ovdje i ne treba govoriti o pravopisu, dakle
ni o fonetici Vukovoj ali opet mislim da biti zgorega
ako ukratko progovorim o nekim pojavama Vukove fonetike koje
nijesu svakom jasne. Tako moe kogod pitati: kad svi
konsonanti ispred prelaze u (npr. slatko,
mjestO' sladko, zato po tome pravilu nije na-
stalo ojca, kolijejka, nego ostaje ovca, kolijevka? Ako promislimo
da ispred v mogu stajati i i konsonanti, npr. svet,
tvoj, kvas pored zvono, dvor, gvode (tj. u svet, tvoj, kvas nijesu
konsommti s, t, k preli u z, d, g), onda nije to nae v moe
stajati i pred i pred konsonantima. Ta
osobina glasa v biti naravi koje ja zasad ne umijem
pravo
c) Svi pisci rastavljaju enklitike od s kojima ih akcent
vee u jednu cjelinu, npr. govorio sam, kupila si, se itd.,
pa tako je i Vuk ali u futuru je on pisao:
itd. zato to on nikad nije pisao mislit, plest
da su to dijalektizmi, a pravo knjievno da je misliti, plesti
itd. Pisati pak misliti plesti nije Vuk mogao
jer takvih futurnih oblika nije on nikad u dobrom tokavskom
narodnom govoru. Ali kad svi piemo opet dvaput
(dati), kad sad (vidjeti), premda govorimo
mislim da nije protivno
pravopisu ni pisanje mislit . .. osobito to se oblici
1 i pravopis nisu vtie u lupotrebi. Danas je na
snazi Pravopis hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s pravopisnim
kom, izradila Pravopisna komisija, izdala Matica hrvatska i Matica
srpska, Zagreb-Now Sad 1960.
GLASOVI
45
mislit, nalaze u narodnim pjesmama svih tokavskih
govora (v. 248d); uostalom, pisanju misli protivi se
to se enklitike nikad ne piu zajedno s koja je pred njima
(dakle ne govoriosam, nego govorio sam, se itd.) .
36. a) Vuk nije pisao -c- nego -ts- ili -ds- u kao
to su bratski, hrvatski, gradski itd., to je po pra-
vopisu. On u prvome izdanju svoga (1818) na str. XXX
brani svoje pisanje tim to kae da se gdjeto u narodu takve
govore sa '-ts- i -ds-o Ali ja mislim da narod pomenute i
ne govori nego S -c- i da je Vuk
pisanje odabrao poradi samo on to nije htio da
prizna se svojih protivnika da ga ne prekore s nedosljedno-
sti. Ali ljudi, koji u pravopisnim i u pitanjima
dalje vide od Vukovih ondanjih protivnika, prije tu nedosljed-
nost pohvaliti nego pokuditi, jer pisanje braeki, odvie uda-
ljuje te od njihova postanja, kad tu nije samo jedan glas
promijenjen (kao npr. u slatko mjesto sladko) su pr,omijenjena
dva i oba su zamijenjena
b) Tee se moe odobriti Vuku to je vokala i - o izostavljao
j, to je pisao npr. dioba, vidio, govorio itd. U tim i rije-
se j tako j8lSIlo da to niko ne moe poricati. Neke od takvih
pisao je on u stal'ijd.m sV'Qjim radnjama s j, npr. smijo, razumijo, donijo,
Bijograd, dijoba (potvrde vidi u I jzdanju ove gramatike na str. 31). U
(1818) na str. XVIII kae Vuk o tome: dOO'l'ijo, cijo, bijo oj ostale
ovakove pisao sam ovako (s j) zato tcr se poslije kae donijela,
donijelo, cijela, cijelo, bijela, bijelo, bjelji itd. Otud dakle izlazi da vodio,
itd. zato treba pisati bez j to se u dIugd.m obLicima taj glas
ne pokazuje: vodila, Taj je razlog tako slab li tako protivan samoj
fonetici da ga ne treba ni ,pobijati (jer onda bi trebalo pisati i sladko kad
se u ostalim govori d : sladak, sladost!) . U poznijim svojim radnjama
Vuk je sve te rjQeoi pisao bez j, dakle: smio, cio, itd., pa tako danas
piu svi srpski i hrvatski pisci, rte malo kome pada i na um da izgovor
ite j. Nijesam ja ov.o ovdje rekao to bih htio da se u navedenim i
,pie 'odsad jj mali taj nedostatak Vukova pravopisa lako s.e moe
podnijeti. Samo jo potpunosti radi dodati da je nepisanje slova j
i - o uveo Vuk i u npr. biblioteka, bibliotekar, batalion
(potvrde se navode u prvom izdanju ove knjige, pa tako za njim po-
najvie piu dananji pisci premda se izgovara biblijoteka itd.
O PROMJENAMA GLASOVA UOPCE
37. a) U promjenama glasova razlikujemo z a k o n e i p r 'a-
v i l a. Kad se koji glas promijeni ili razvije ili u svim
rIJeCIma u kojima se tome nalaze uslovi bez izuzetka, onda je to
glasovni zakon; a kad se to izvri samo u nekim dakle
GRAMATIKA
46
s ili manjim brojem izuzetaka, onda je to glasovno pravilo.
tu razliku na umu, moemo ovako zakon je pravilo
bez izuzetaka, - pravilo je zakon s izuzecima. Zakona oi pravila
ima u svim dijelovima gramatike, ne samo u dijelu o glasovima.
b) Evo nekoliko primjera za glasovne zakone: promjena
negdanjega vokala l u u, npr. vuk, (od vlk, pro-
mjena negdanjega u cr, npr. crn (od prijelaz negdanjih
skupova tj, dj u a, npr. kraaa (od mlat jen, kradja).
Zakon je i to to je negdanje bl prelo u i, npr. u riba,
dihati (od pbI5a, ,n;bIXaTJ1). Sva 'su ta zakona veoma stara,
kako se vidi iz 2 i l8b, a iz nov1jih je vremena zakon da svako
l-j, n-j JIj. lij) prelazi II 1, n, npr. bile, kamene (od bil-je,
kamen-je, 6J1JIje, KaMeHje); po starih knjiga jo
se u XVII vijeku govorilo u tim i l-j, n-j, (JIj, '!-lj).
38. a) A sada evo nekoliko primjera za glasovna pravila.
Glas l na kraju prelazi u o, npr. dao, mislio,
kotao, pepeo, ali pored toga: val, topal, Radmil, Radul, Ciril; -
vokal iza j i drugih palatalnih konsonanta prelazi u e, npr. in-
strumental sing. konjem, krajem, muem, nominativ plur. krajevi,
muevi, srednji rod pridjeva i zamjenica nae, II po-
svojniro pridjevuna kraljev, Miloev, - ali pored toga vokativ
sing. duo, u dativu i lokativu sing. naoj,
u nom. sing. Boo, Mio, ujo; - ispred e prelazi u : lice, oce,
srdace, sunace (u starijem jeziku doista su te imale a
pored toga (genitiv sing. od (od
(od - negdanji vokal b gdje ne ispada prelazi u
a, npr. dananje pas, konac, imale su mjesto a nekad
b, ali pored toga govori se u dativu i lokativu meni (od ja), gdje
je u prvom slogu nekad bilo bj - konsonanti k, g ispred i udativu
i lokativu sing. imenica enskoga roda prelaze u e, z, npr. muci,
knjizi (od muka, knjiga), ali pored toga se govori baki, koki, seki
(od baka, koka, seka); taiko je i agi od aga.
b) Mnogi izuzeci od glasovnih pravila se a n a l o-
g i j o m, tj. onom snagom koja razlike u
po srodnima sobom. Analogijom se mogu
npr. svi izuzeci to su navedeni pod a), i to evo ovako:
val, topal, Radmil, Radul, Ciril imaju l mjesto o po analo-
giji ostalih oblika II kojima je l po zakonu, dakle prema genitivu
i dativu vala, valu, prema mukome i enskom rodu topla, toplo
itd., - u vokativu je duo, po analogiji u kojih je o
po zakQlllu ostalo nepromijenjeno, npr. eno, riba, - udativu
GLASOVI
47
i lokativu je naoj prema dobroj, ovoj, - u nomina-
tivu je sing. Boo, Mio, ujo prema Vaso, f)uro, striko itd., - u
ob je mjesto po analogiji nominativa
a u je prema - u meni je e mjesto a po analogiji
genitiva mene, gdje je e u prvom slogu po zakonu od pamtivijeka,
- u dativu i lokativu je baki, seki prema ostalim padeima, npr.
baka, bake, baku, aga, age itd.
39. a) Analogija je od velike za razumijevanje je-
pojava ne samo onda kad treba izuzetke od glasovnih
pravila nego i Tako npr. to govorimo u infinitivu grepsti, dupsti,
tepsti (se), crpsti, tu se po dokazivanju poredbene slavenske gramatike -s-
razvilo u novija vremena po analogiji onih infinitiva koji se pet zakonu
svravaju na -sti, npr. krasti, plesti, tresti. - Ni po kakvom glasovnom
zakonu nije umetnuto -n- bozanstvo,
u njih nekad nije bilo nikakvoga -n-, je bilo npr. boastvo
(od bo'bstvo) itd., pa su' dobile -n- po analogiji npr. dostojanstvo,
pijanstvo, poznanstvo koje -n- imaju po zakonu odzamande (izvedene su
od pridjeva dostojan, pijan, poznan). Ni pridjevi boanski,
nijesu nekad imali -n-, nego ga imaju po analogiji npr.
ciganski, i dr. - Glagol laziti nema na ispred
l nikakvoga i, a to se vidi i iz sloenih glagola dolaziti, odlaziti, prolaziti,
zalaziti, slaziti, a to se govori odilaziti, zailaziti, silaziti, tu treba
da se i razvilo po analogiji glagola istoga atiti)
koji ima i po zakonu. - Od glagola uljesti prezent glasi po zakonu
uljezem, aorist uljezoh, imperativ uljezi, ali pored toga ima uljeti,
uljegnem, uljegoh, uljegni; po kojoj se analogiji to razvilo, o tome vidi u
261 d.
b) analogijom moraju biti vjerojatna, a to su samo onda
kad je sveza koja se i onima prema
kOjima se Gdje takve sveze nema iIi je slabo tamo i
analogijom ne vrijedi iIi nita iIi vrijedi vrlo malo. Ko bi npr.
rekao da je svoboda (kako je bilo u starom jeziku i kako je u drugim
slavenskim jezicima) prelo u sloboda po analogiji slovo, sloga, -
iIi da je kako pretvoreno u kao prema dao, pao, stao, taj ne bi nikoga
uvjerio, jer se ne vidi na kakvoj se svezi i srodnosti analogija osniva.
40. a) Glasovni zakoni u jezicima nijesu neko
vrijeme traju pa prestanu i nemaju vie snage nad koje
poslije nastanu. Ko to uzima na um i zna dobro stariji jezik, on
lako gdjekoje izuzetke (ili nepravilnosti) i vidi da tu
upravo i nema nita nepravilno. Da potvrdim to primjerima.
Nekad je bio zakon da se svako sj i zj pretvara u , , i tako su
nastale koen, voen, knjiganoa, gria i dr. Bez promjene
ostaje sj, zj u pasji, pasja, kozji kozja, i to stoga jer u
ono vrijeme dok je na snazi bio glasovni zakon o prelaenju
skupova sj, zj u , , pasji, kozji imale su s i j,
z i j vokal b, one dakle nij esu pod taj zakon potpadale
48
GRAMATIKA
jer su glasovi s i z bili rastavljeni od j, a kad je b ispalo, onda je
onaj glasovni zakon bio prestao djelovati, i tako je sj, zj
ostalo nepromijenjeno.
b) Drugi je takav primjer: konsonanti g, k, h nekad su bez
izuzetka ispred e prelazili u , , npr. u vokativu sing.
drue, due (od vuk, drug, duh), u prezentu strie,
striemo itd. Ali u genitivu sing. i u nominativu plur. imenica
enskoga roda pomenuti konsonanti ostaju nepromijenjeni, npr.
noge, "uke, muke. To je zato jer, dok je glaso,vni zakon
stajao na snazi, onda su oni padei imali na kraju vokal y (bl),
bilo je npr. eny, nagy itd., a poslije se to promijenilo u ene,
noge po analogiji kojima je posljednji konsonant od osnove
i koje su se odiskona u tim oblicima svrivale na E:, otkle
je nastalo e, npr. due, volje (od dua, volja) . Kad je eny, nagy
itd. prelo u ene, noge, onda onaj glasovni zakon o prelaenju
konsonanta g, k, h nije vie djelovao, te se nije moglo razviti ni
noe ni
c) Nekad je u sredini dva konsonanta, od kojih
drugi nije bio j, prelazilo 01' ura, - er u re, - al u la, - el u le,
sve po glasovnom zakonu, i tako je nastalo npr. brada, breza
(mjesto b1'jeza po 64a), glava, mlijeko od prvobitnoga borda,
berza, golva, melko; ali mi danas imamo dosta u kojima p'o-
menuti skupovi nijesu promijenjeni, npr. morski, berba, doni
(mjesto dolni), seoski (mjesto selski). Dok je 'onaj zakon bio na
snazi, onda su te i iza or, oI, er, el imale b, a tek
iza b dolazio je konsonant, dakle skupovi o?', al, er, el nijesu
stajali dva konsonanta i zato nijesu bili podloni onome
zakonu; a kad je b ispalo, onda je zakon bio obamr'o
i tako je ostalo mO"ski itd. bez promjene
d) Konsonanti d, t ispadaju ispred l po glasovnom zakonu,
npr. krala (mjesto kradla od kradem), plela (mjesto pIetra od
pletem), jelo (tj. jestvina, mjesto jedIo), prelo (mjesto predlo), ali
pored toga imamo metla, sedlo., i to stoga jer su
te iza d, t, a ispred l, imale nekad polugla's, dakle d, t
nije stajalo neposredno ispred l i zato nije ispadalo, a poslije,
kad se poluglas prestao izgovarati, onaj zakon nije vie vrijedio. -
U 19a je zato imenice knez, vitez glase u vokativu
knee, vitee; one dakle nijesu izuzetak od zakona koji trai da
z ispred e ostaje bez promjene.
41. a) Glasovni zakoni i pravila nijesu samo vre-
menom (kako je razloeno u 40) nego i prostorom, tj. ne obuzima
''GLASOVI 49
.svaki zakon i svako pravilo svih ili govora istoga jezika.
'To ne treba prostrano razlagati, dosta je spomenuti rascjep sta-
roga vokala e (;,) u troje (lepo, lipo, lijepo od lepo) i izgovor
glasa h (v. 30). - Sto se po junim krajevima naroda naega
govori nojca, vojka (j mjesto ili boitni, kutni (mjesto
ili u Crnoj Gori orue (mjesto o'ruje) itd.,
- to nijesu nikakvi izuzeci ni nepravilnosti, su to osobiti za-
'koni (ili pravila) koji su zahvatili samo neki dio
b) Kako god gramatika izuzetke od glasovnih
pravila, jo ih uvijek dosta ostati koji se ne mogu.
U 39b bila su dva takva primjera: sloboda (od svoboda), kao (od
kako). Tako je i ovo: niko ne zna zato se pored ospa govori i
aspa, - zato e u gdjekojim prelazi u re, npr. more,
mm'e, pored moe, moe ili jere (pored jer) mjesto negdanjega
:jee, nebo1'e mjesto neboe (to je upravo vokativ od nebog), -
.zato ' se govori dignuti, dizati mjesto negdanjega dvignuti, dvi-
zati (kako je u drugim slavenskim jezicima) itd.
e) Dosad je bio govor o g l a s o v n i m promjenama, o g l a-
:5 o v n i m zakonima i pravilima. O nekim promjenama nije bilo
a to su veoma promjene koje se poradi
lakega izgovora, npr. slatko, zbor mjesto sladko, sbor, tj. gdje
konsonanti pred prelaze u i obratno.
'Te promjene moemo zvati f o n e t i k e (fonetske). Kako smo
.razlikovali glasovne zakone i glasovna pravila, tako i ovdje
moemo razlikovati zakone";, i pravila.
Promjene to ih vidimo u navedenim slatko, zbor izvr-
-ene su po zakonu jer su bez izuzetaka, tj. svako dk
prelazi u tk, a svako sb u zb; a po je pravilu npr.
<'la zlj prelazi u lj (bojaljiv, paljiv, ali popuzljiv, razljutiti),
d.a znj prelazi u nj (gronja, vonja, ali iznihati, raznihati se).
PREGLED GLASOVA POJEDINCE
VOKALI
42. a) A u nebrojenoj mnoini ostalo je od najstarijih
vremena do danas nepromijenjeno; takve su npr. dar, dati,
na, znati, ena, roda (nom. sing.) itd. Odvajkada je
i ono a koje je u prvom slogu brada, glava (o kojima vidi
u 40c); evo jo nekoliko takvih brazda, grad, krava, mraz,
50
GRAMATIKA
vrana, - glad, klas, mlatiti, slama, zlato. Da je u tim i u nekim
drugim ra, la postalo doista od or, al, to sigurno dokazuje
poredbena slavenska i indoevropska gramatika, ali gdjekojim
pomenuto postanje moe se dokazati i dananjim je-
zikom; takve su: prostran (od prostor-n, ispor. prostor, pl'osto-
rija), klati (od kol-ti, ispor. prezent koljem od kol-jem), slan (od
sol-n, ispor. so, tj. sol, genitiv soli). Ne smije se misliti da je
svako m, la dva konsonanta postalo od -or-, -ol-; poredbena
slavenska i indoevropska gramatika dokazuje sigurno da je
ra; la odiskona u brat, krasan, pravo, gladak, plakati,
slava i u nekima drugim. - Na je or ispred kon-
sonanta prelo u ra; jasno se to vidi u ralo, ratal' (od orla,
ortal', ispod. glago orati), a poredbena gramatika dokazuje to i
za rabota. U koje je na jezik uzeo u svoje
doba, prelo je ar dva konsonanta i na po-
najprije u or (v. 59b), a onda je 01' prelo u m;
takve su: kmlj (iz njem. imena Karl, misli se Karlo Veliki,
ispor. cesar, car od Caesar), Skradin (lat. Scardona), Rab (lat.
Arba). Po svoj prilici je la u lakom postalo od 01, a u Labin
postalo je ,od latinskoga al (Albona).
b) Vokal a vrlo rijetko ispada; primjeri su tome: valjda
(pored valjada), nekmoli (od ne kamO! Li). - Vie ima primjera
gdje a otpada na kraju takve su: kad, tad, sad, kud, ovud,
onud, svud, nek (npr. nek pored kada, tada, sada, kuda,
ovuda, onuda, svuda, neka. Sto se nalazi pored to
nije postalo jedno od drugoga, nego su to samostalni oblici:
je po svome postanju akuzativ, a je genitiv od imenice
koja glasi (v. 60a). - Na pravih narodnih
(kojih je vrlo malo) ne otpada. a nikad, a
nalazi se tome potvrda, npr. nafora (navora), poklisar, iz
anaphora, apokrisiarios, tako je i Tanasije (pored Atanasije) iz
Athanasios. Kako treba razumjeti oblik genitiva sing., npr.
dobrog, naeg (pored dobroga, naega) itd., o vidi u 215,
c) Veoma rijetko postaje a od e; takve su
al'gatin iz ergates, (nar. pjes. 2, 233) iz Ait6lia
ai se od mnogo vijekova izgovara e), iguman iz
hegumenos; pored pergamen(a)t (lat. pergamena, njem. Pergament)
Vuk je pisao i pargamen(a)t (potvrde vidi u akad. gdje
je prvo e prelo u a s istoga razloga s kojega je apoteka prelo
u apateka (vidi malo dalje). - Od negdanjega 1; postalo je po
zakonu (kao i II drugim slavenskim jezicima) a iza konsonanta
GLASOVI
51
j, , npr. u bojati se, bjeati, (v. 61b). Nije jasno zato
je 1; prelo u a u pmma (pored zakonitoga p1'ema od
starijega prema), orah (genitiv oraha, od oreh, koje imaju svi
drugi slavenski jezici, i druga naa 01ih
i ore h, kajkavski oreh). Isto je tako nejasno zato je o prelo u
a u aspa (pored ospa), u abravnica (u Crnoj Gori pored
obravnica, a to od obramnica). U nekoliko a je postalo od
o zato da u dva sloga to stoje jedan do drugoga bude isti vokal:
apateka (pored apoteka iz njem. Apotheke, a to, iz lat. apotheca,
apotheke), ahtapod (iz oktapus), manastir (iz. mona-
nataro (iz lat.notarius). U odavle, odanle, odavde, odande
vokal je a postao od o analogijom, vidi u 45c. - Ne zna se
zato je negdanje prelo u a u koje su doista imale
nekad u prvom slogu (pored
i pored alac, ao ka.
d) Na a je dodato, koliko ja znam, samo u
(tj. koje, ako se gdje govori, je
- Na kraju je dodato a samo u nekoliko koje
su gotovo sve ili se nalaze samo u narodnim pje-
smama: doka (tj. dok), jera (tj. jer, postalo od jere), naprijeda
(tj. naprijed), nazada (tj. nazad), opeta (tj. opet), paka (u Du-
brovniku pored pak, a to od pako).
43. a) U vrlo mnogo razvilo se a iz negdanjih polu-
glasova ili jerova4< 'b i b (o kojima vidi l!l 2). Ali nije se svuda od
poluglasa razvilo a, u mnogo je poluglas bez
traga, tj. na onim mjestima gdje se nekad nalazio danas (i
odavno) ne govori se nikakav vokal. Gdje se jedno, gdje li drugo
dogodilo, tome je pravilo: 'b i b je prelo u a ondje gdje je stajalo
u zatvorenom slogu, a je ondje gdje je stajalo u otvorenom.
Tome jo treba dodati da su se oba poluglasa prestala izgovarati
svuda na kraju jo u doba naega jezika; u
spomenicima se dodue pisalo b i na tome mjestu, ali to je bilo
samo radi. Primjeri za prelaenje poluglasa u a (na kraju
pisati ni 'b ni b): la, san, daska, dahnuti, kratak, -
pas, tast, konac, lovac, od l", s"n, d-aska, d"hnuti,
krat"k, - P'bS, t'bst, kon'bc, lov'bc. Primjeri za ispa-
danje poluglasa: sna (genitiv sing.), kratka, spati, zlo, ptica, - psa
(genitiv sing.), konca, lovca, dola, od: s"na, krat" ka,
s"pati, z"lo, p"tica, - p'bsa, kon'bca, lov'bca, d:o'bla,
itd.
52
GRAMATIKA
b) Ima dosta i takvih koje se ne dre pravila,
a to je stoga jer se ne moe uvijek odrediti gdje je otvoreni,
gdje li zatvoreni slog; tako npr. bukva, ljuska moemo
rastavljati i izgovoriti ne samo buk-va, ljus-ka bu-kva,
lju-ska, tj . u te dvije moe u biti i u zatvorenom i u otvo-
renom slogu (isp. 34a). Tako i negdanje st'bklo moemo rastav-
ljati u st'bk-Io i u st'b-klo; od prvoga je nastalo staklo, a od dru-
goga sklo (u Dubrovniku mjesto stklo); ili negdanje
zam1>knemo u za-m1>k-ne-mo izlazi nam zamaknemo, a od za-m1>-
kne-mo izlazi zamknemo; infinitiv od negdanjega morao
bi po pravilu glasiti samo jer se tu slogovi ne mogu tako
rastaviti da bi 'b dolo u zatvoreni, pa opet pored govori
se i Taj se drugi oblik moe dvojako ili je
njegovo a prodrlo iz prezenta zamaknem, ili se ono zato izgovara
jer su konsonanti jedan do drugoga za izgovor. Tako
nas evo kod glavnoga uzroka zato je ono pravilo opoluglasima
narueno, tj. poluglasi se zamjenjuju vokalom a
ondje gdje bi, izbacivi ih po pravilu, nastao konsonantski skup
teak za izgovor. Poradi toga je a u lagati, lai (genitiv
sing.), mah (mahovina), snaha od hgati, hi, m1>h, sn1>ha, -
dana (genitiv sing.), lava (gen. sing.), (gen. sing.), tama od
"d"bna, l'bva, t'bma. Na tom se osnivaju i u kojima po-
luglas i i prelazi u a: gamizati i gmizati, anjem i njem,
tj . ko govori npr. gamizati, njemu je skup gm teak za izgovor,
pa ga rastavlja vokalom a, a ko govori gmizati, njemu nije teak,
zato ga ne rastavlja. Isto tako treba razumjeti laica i oica,
oboje od starijega hica; u oica je l ispred konsonanta prelo
u o (dakle kao u sredini npr. seoba, vladaoca od selba,
vladaIca, a to od sel'bba, vladal'bca).
Pored laica i CJlica ima i lica, to je postalo od lica, tj. nepovoljni
konsonantski skup l ukinut je tako to je premetnut. Istu promjenu kao
u oica vidimo jo u oujak (od lujak, a to od l"ujak; lika laujak
pored oujak nema, ali ima laa k (tj . laljivi mjesec); vidimo i u imenu
grada Ocinj (ili Ocin) , koje je postalo od Vbcinj, kako se u starom jeziku
nalazilo, a postalo je od talijanskog imena Dulcigno, dakle Lbcinj mjesto
Dlbci nj, je d pred l otpalo (ispor. krala, prela od kradla, predla).
44. a) Ima dosta u kojima na kraju dva kon-
s()nanta nikad nije bilo nikakvoga vokala, a danas je i odavno
njima a. Evo ih nekoliko: bistar, dobar, ogan, vjetar, vosak, .
misao (od starijega misal), rekao (od starijega rekal), sedam, osam,
jesam. U ono prastaro vrijeme dok su se poluglasovi i na kraju
izgovarali bilo je npr. dobr1>, jesm'b, i onda dva
GLASOVI 53
konsonanta niti je bilo niti je trebalo ikakvoga vokala; ali kad
su se poluglasovi na kraju prestali izgovarati, onda se na
kraju dva (ili tri) konsonanta, a to bjee narodu
izgovarati (a zato, to se razabira iz 34b), zato je njih
umetnuo poluglas, a iz njega se poslije razvilo a; najprije dakle
bjee npr. jesm'O, onda jes'Om, a zatim jesam. Gdje ona dva kon-
sonanta ne stoje na tamo, dakako, nema a
njima: dobra, voska, jesmo. Samo skupovi st, t, zd, d ostavljaju
se nerastavljeni, npr. list, plat, g7'ozd, dad, ali u 78c vidjet
se da dio naroda i te skupove ukida d ili t.
b) Katkad narod i drugdje osim na svretku
a dva vokala. Tako je npr. u narav, koja u staro-
slavenskom i u ruskom jeziku glasi nraV'b; tu je a umetnuto
zato jer je narodu skup nr teak za izgovor; ista
dva konsonanta umetnuto je a i u narast, narastiti; kako se
pored narastiti u istom govori i mrijestiti (se), otud se
vidi da je jezik i ukinuo nepovoljni skup, tj. promije-
nivi nr u mr.
e) Katkad se poluglas u nepovoljnim konsonantskim skupo-
vima ne zamjenjuje vokalom a, im se jezik Uklanja tako
to odbacuje prvi konsonant. Govori se npr. tat od t'bt, isto
tako natate od na t'bte, a pored toga ima i nate (nate srca)
i natina, koje je jedno i drugo postalo tako to je t ispred t
ispalo, tj. na t e, natina od natte, nattina. Tako je i tica (m.jesto
pored postalo od negdanjega d'btica.
45. a) Gdje su jedan iIi dva poluglasa nekad bila
tri konsonanta od kojih je na kraju tamo se danas
drugi i svagda a, osim ako su to skupovi st,
t, zd, d, npr. koaac, kozlac, loznac, mudrac od kot'bl'Oc,
koz'Ol'Oc, loz'On'Oc, mudr'Oc, - tako je i (mjesno
ime) mjesto (po zakonu), ali dad, od
d'bd, Dosta se i to nalazi da se a
prvoga i drugog vokala; tako pored katlac, kozlac, mudrac,
imamo kotalac, kozalac, mudarac,
(mjesno ime, ali ne isto koje takve su jo: danas,
opanak, posalak, tanak, taman od d'On'bs, op'bn'bk,
pos'bl'bk, t'bn'bk, t'bm'On.
b) Ako konsonant nije na kraju onda su
kako I!!e poluglasovi ili mijenjaju u a ili se izostavljaju.
biva da se vokalom a rastave prva dva konsonanta.
Tako je dance, matanije, opanka (gen. sing.), tanka, aptati
54
GRAMATIKA
od d"bn'bce, op'bn"bka, t'bn"bka, 'bp"btati, -
isto tako reba?'ce, srdace, vlakance, jutarni,
od reb7''bce, vlak"bn1,ce, sve-
jutr'bni, (s je ispalo kao i u to iza 'Ove do-
lazi, po 88a), Tim se pridruuje iskopaljski
od skoplj'bski gdje su konsananta. Neto je da se u
takvom druga dva konsonanta rastavljaju vokalom a,
kako je u genitivu sing. kotlaca, kozlaca, loznaca,
mud?'aca prema nominativu kotlac, kozlac, loznac, mudrac,
isto tako (mjesto prema nominativu tj.
Ali pored kozlaca, mudraca, ima i kozaka, mu-
darcn, to je prema nominativu koza lac , mudarac, Gra-
Dva su lika i u pored (ovo je
- Rijetko se dva a, tj. konsonant prvi i drugi i
drugi i tako je genitiv sing. apata prema nominativu
apat (od 'bP"bt, gen. 'bp"bta); isto je tako rijetko da se sva tri
konsonanta ostavljaju jedan do drugoga bez ai kako je npr.
murvca od mtLrV'bCa prema nominativu murvac; Vuk u dan. 1, 24.
ima instrumental (od ime planini).
c) Vrijedno je spomenuti ovdje jo priloge s nastavcima le i de. Od
negdanjega dok'ble razvilo se dokle i dokale, a od od'bk'ble postalo je otkle,
odakle i otkale - od od'bt'ble post<rio je oHe (tj. odtle gdje je d ispred t
ispalo, v. 87b), odatle, otale (tj. odtale). Po analogiji navedenih priloga od
tri sloga, od kojih je u srednjem svuda a, promijenjeno je odavle (tj.
odov'ble) u odavle; tako je i od prvobitnoga odonle (tj. odon'ble) postalo
odanle ili (s premetnutim konsonantima) ondole, andale. Pored le vma i na-
stavak de u odovde, odon de (tj. odovbde, odon'bde), otud je po analogiji
prema odavle, odanle nastalo odavde, odande.
46. Kad se u kojoj sastanu ili bi se imala sastati
tiri konsananta, onda se a ne ako je skup lako izgovoriti;
takve su npr. carstvo, boanstven koje su spomenute
u 34d. Tei za izgovor skupovi rastavljaju se tako da se a
umetne prvoga i drugoga konsananta: pera.nski od Perna
(selo u Hrvatskoj), ceranski od Cerna (selo u Srijemu). Vuk u
otkr. 2, 8. ima pridjev smiranski od Smirna, a psalamski
(s glasom psalamskim) psa!. 98, 5. Ali Vuk ima i sardski od
Sard (ime gradu), to je zato to su tu konsonanta samo na
pismu, a po izgovoru su tri jer se ds izgovara kao c ( 36a);
dakle biti loe kako mnogi govore i piu: konsonantski, pa?'la-
mentski, prezidentski, studentski, ali valja priznati da nije po-
greno ni konsona.natski, pa?'lamenatski, prezidenatski, studena.t-
GLASOVI
55
ski,l ispor. korinatski (1..279) od Km-int (ime gradu). Sto Vuk u
dan. 2, 83. pie gomdski (od Gorade), to se valjada izgovara
g07'aki ili gomski. Dodajem jo vrgomoski (mjesto vrgomostski)
-od V7'gin most (selo u Hrvatskoj); tako se izgovara i estotina
(mjesto est stotina).
47. Za prijedloge koji na kraju imaju kon.sonant nema
stalnih pravilakac:r-i1Jihovo
o
.i;; to os\.( ga nelZad imali,
kadli prelazi u a pri sastavljanju s glagolima i s drugim
u jednu cjelinu. Govorimo npr. izmet, izbaciti, izgovoriti, odbor,
odmotati, otpustiti, podnos, potpisati, sloga, smetati itd. bez vo-
kala a iza prijedloga, - u dnlgu opet ruku govorimo: izazvati,
sastaviti, sazidati, gdje niko nikad ne izostavlja a. Razu-
mije se dobro zato u negdanjem s'"bstaviti nije poluglas
-onda bi nastalo staviti (tj. S'"bS- prelo bi u ss, a to po zakonu u
s) i ne bi bilo razlike s'"bstaviti i staviti, a razlika je poradi
.smisla nuna; - ali u izazvati nema takvoga uzroka, pa opet se
ne govori izva ti, kako se govori ieniti, iseliti, odahnuti,
odijeliti gdje je svuda nakon ispaloga 'b i nakon
-dvaju konsonanta ostao samo jedan. Ima i takvih primjera gdje
.se dvojako govori, tj. 'b moe u a, a moe i ispasti; tako
je: izagnati - izgnati, -odabrati - odbrati, podaviti - podviti,
sakupiti - skupiti, savladati - svladati itd. - A sad da razgle-
,damo prijedloge koji se svruju na konsonant te primaju
ili rj a na kraju. 'o. 0_.. ..
48. a) Prijedlog ,' bez i prima a veoma rijetko: beza ta. V .
. kod rracaTM ,ee: ,o beza zla. nar. pjes. 1, 266 i nar. posl. 274.
b) Rijetko ga prima i prij edI og liz} iza sna. V. dan. 1, 76,
iza slatka. nar. pjes. 1, 574, iza sanka. 2, 216, 508, posve je
-iza glasa. V. mat. 27, 46. Ali iz zle. V. mat. 5, 27.
e) Mjesto (ic7gotovo svagda je ka ispred g, k, h: ka gospodu.
V. d. apo 9, 35,Ka koljenima luk. 5, 8, ka govedima. D. 1 mojs.
17,7, ka kojemu. pis. 86, ka humu. pjes. n. pjes. 4, 6. Mnogo
uzima se Ika' pred drugim k<onsonantima: ka drvetu. D. 1 mojs.
3. 24, ka Prorocima. 4 car. 3, 13, ka svojoj. jezek. 37, 7, - jo
pred vokalima: ka ocu. V. dr. izd. 3, 435, ka istoku. M.
31. - Mnogo je k drvetu, k svojoj itd., a pogotovu k ocu,
k istoku. Vrlo je k ispred guturala, kako je: k gradu.
V. eman. 25, N. 48.
l Oblike: konsonanatski, prezidenatski, studenatski dananji pravopis
ne odobrava, nego: kcm.scmantski, prezidentski. studentski, ali: parlamenat-
oskt i parlamentski.
GRAMATIKA.
d) Prijedlog 1t.roz glasi kroza ispred oblika za-
mjenica (me, te, n, nga, tj. mene, tebe, njega): kroza me. V. jovo
10, 9, rimlj. 15, 18, kroza te, filimo 7, k"oza nj. luk. 19, 1, d. ap.,
:3, 16, kroza njga. nar. pjes. 1, 493. Ima i kroza nju. V. prav. sov.
:33, dr. izd. 3, 436, ali moe biti i kroz nju. nar. prip. 91, ima
i kroza njih. V. kod .zwY:>KW!aJIo. je k"oza mjesto hoz-
sasma rijetkO': haza to. nar. pjes. 1, 561, ispor. kroto, tj. kroz
to u Vukovu U D. rad jug. ak. 20, 155 nalazi se krOza svu.
Sasma je kroza crte. M. 158. Kao kroz to (kroto) tako,
je i kroz sve. nar. prip. 10, kroz staklo. V. 1 kor. 13, 12, kroz zakon.
rimlj. 3, 20 i 7, 7, kroz zemlju. dan. 5, 27, mil. obro 37, D. 4
mojs. 21, 23.
49. a) uzima senada ispred oblika
'me, te, se, mnom, nj: nada me. D. jezek. 40, 1, nada te. nar. pjes.
2, 197, nada se. nar. posl. 122, nada mnom. 8, D. 2 mojs. 8, 9, psa!.
13, 2, nada nj. jezek, 1, 3. je nada rijetko: nada sve. D. 5
mojs. 26, 19, pored toga: nad svijem. D. pis. 26.
'r "0 ..
b)' niz' prelazi u niza ispred oblika me, te, se (za niza me-
nemam' potvrde, ali ima akad. iz pisca prve polovine XIX
vijeka): niza te. nar. pjes. 1, 477, niza se. V. kod l)e,n;oiBM, D.
pis. 26, - osim toga ispred konsonanta s, z: niza stijene. V. dan.,
1, 19, niza Savu. dan. 2, 33 i 3, 160, niza svoje. nar. pjes. 1, 160"
n.iza sovnl, 2, 231, niza zid. V. nar. pjes. 2, 124, niza Zetu. 4, 125.
Manje je u takvom niz: niz strmen. D. miho 1, 140-
c) mjesto od ima potvrda ispred dna, sna, ta"
zla: oda dna. D. 2 mojs. 38, 4, oda sna. D. 1 mojs. 28, 16, zah.
4, 1, oda ta. V. dan. 1, 35, d. apo 13, 39, rimlj. 14, 21, D. istor.,
289, oda zla. V. mat. 5, 37, luk. 11, 4, jovo 17, 15. D. istor. 82, 113.,
Ali se nalazi i od: od sna. V. mat. 1, 24, rimlj. 13, 11, nar. prip.,
69, od zla: nar. pjes. 1, 38, D. istor. 323, psal. 34, 14.
d) mjesto pod potvrde su: poda mnom. V. dan. 1,
79, nar. rpjes:- ( 237, 392, poda se. V. d. apo 19, 16, nar. prip. 118,
poda nj. nar. posl. 340, nar. prip. 3, poda nju. 61. se
govori poda me, poda te, ali ne mogu potvrditi; zacijelo se ne
govori pod mnom, a po svoj prilici sasma je pod me,.
pod te, a pod nj je Mislim da je poda nju, poda njih,
od pod nju, pod njih. , ,
e) Sto vrijedi za pod, poda, to vrijedi i za \pred: p1'eda; dakle:-
preda mnom. V. luk. 19, 27, jovo 1, 15, d. apo 1'0,30, D. pis. 338,.
preda me. V. d. apo 25, 15 i 27, 23, nar. posl. 99, D. 1 mojs. 18, 21"
GLASOVI
preda te. V. d. apo 24, 19 i 25, 26, nar. posl. 177, D. 1 mojs. 43, 9,
4 mojs. 20, 18, preda se. V. dan. 3, 155, kelo. l, 22, nar. posl. 99,.
nar. prip. 57, 75, preda nj. V. dan. 3, 190. nar. prip. 81, nar. posl.
354, D. pis 175. Ima i preda njga. V. dan. 2, 4 i 3, 202, preda nju.
nar. posl. 323, nar. prip. 76, 87, preda njih. V. dan. 1, 79, 82, miL
obro 80, 103, d. apo 27, 21. Zacijelo se ne govori p1'ed mnom, a
pred nj, pred njga je Vrlo je preda njim
(mjesto pred njim). JM. 276. Mislim da je preda nju, preda njih
negoli pred nju, pred njih.
,'"-" J
50. a). U dva mora s prelaziti u sa: 1. ispred instru-
mentala mnom, dakle samo sa-mnom, nikad 's mnom; 2. ispred
konsonanta s, , z, , npr. sa sestrom, sa estim, sa zelenoga, sa
ene. Nasuprot ovome drugom pravilu Vuk i vrlo rijetko
piu s: s irine. V. dan. 2, 43, s Safarikom. pis. 11, s stranim. D.
hitor: 341, s upanima. 214. Ti se primjeri poradi svoje rijetkosti
mogu upravo drati za pogreke. U pjesmama se to poradi stiha
nala:zi s snahom. nar. pjes. 1, 41, 62, s svojim. 1, 48, 578
i 3, 54, 162, s sobom. 1, 137 i 2, 363, 481 i 3, 499, s Stankom. 1, 165.
s suncem. 1, 160, s sebe. 2, 418 i 3, 480, s takom. 1, 124. Moe se
da ovo upravo i nijesu pogreke, tj. narodni ne pjevaju
i ne govore npr. s snahom, s svojim, s sobom itd., nego samo;
snl!-hom, svojim, sobom po pravilu koje trai da se od dva jednaka
konsonanta, kad se sastanu jedan do drugoga, izgovara samo jedan
(v. 107a) .. Kad se dakle u pjesmama s snahom, s svojim
itd., tu je prijedlog samo na pismu. Ima narodna poslovica: ko se
s zlijem drui, on se vazda tui. nar. posl. 155; je to
upravo pjesmica od dva \Stiha esterca i se ne izgovara
s zlijem, nego samo zlijem. - J.o su dva kad se sa mj esto.
s uzima vrlo rado: 1. ispred dva makar prvi od njih
i ne bi'O ni s ni ni z ni (tri konsonanta ne nalaze se na
u knjievnom jeziku nikad da prvi ne bi bio koji od ta
a se to katkad nalazi, npr. ckvara, ne
treba brojiti ovamo. grjehota, grjenik, jer j u naem jeziku
nije pravi kensenant, V. 22b), - 2. ispred brojeva
i pridjevnih). Primjeri: sa rn1ogima. V. dan. 3, 157, sa grada.
kod UapeBo IIoJbe, sa gvozdenim. nar. prip. 24, sa D. 1:
mojs. 6,4, sa blagom. 1 mojs. 14, 16, sa Hristom. pis. 45,174 itd., -
sa jednom. V. mil. obro 97, sa prav. sOV. 66, sa jedanaesto-
ricom. d. apo 2, 14, sa mil. obro 5, luk. 14, 31, sa tri. D.
pis. 16, sa trideset 113, sa tri sa pet Lj. 46 itd. -
Ispred jednoga konsonanta (koji nije ni s ni ni z ni ) i ispred
58
GRAMATIKA
vokala Vuk, koliko je meni poznato, pie otprilike jednako k $
'-Ls L.!b npr': sa duhom i s duhom, sa osobitiID-'i osobitiln itd.,
a u t akvim znatno pie s negoli sa, i ja
mislim da bismo se u tom imali ugledati
b) Mjesto ';i: uzima se uza ponajvie ispred zamje-
oblika ;l1-e, te, se, npr. uza te. D. 4 mojs. 18, 2, uza se.
V. dan 2, 117, mil. obro 112; za uza me nemam potvrde, ali je
mnogo nego uz me. Ispred nj, njga ne moe
ni biti nego uza: uza njga. V. dan. 1, 71 i 3, 143; za uza nj
nemam potvrde, ali je bez sumnje samo tako. Prema uza nj,
uza njga govori se i uza nju, uza njih; prvo ima V. mil. obro 71,
drugo dan. 3, 172, mil. obro 15, pis. 31; ali ima i uz njih. V. mil.
obro 21, prav. sov. 16; se govori i uz nju, ali ne mogu
potvrditi. Cesto se uzima uz ispred s i z: uza Savu. V. dan. 2,
152, mil. obro 86, ii4,uza IX, uza sav. D. pis.
122, 178, uza slovenski. istor. 302 itd., isto tako: uza zdravice.
V. nar. pjes. 1, 77, uza zastave. D. 4 mojs. 2, 31. Ali ima i: uz
svoju. D. nem. 3, 23, uz stihove. pis. 299, pa tako je i: uz zid.
Lj. 419.


51. a) E u golemom mnotvu ostalo je bez promjene
od pamtivijeka; takve su npr. selo, est, boe (vokativ sing.),
dovede (3. l. sing. aorista), pletete itd. - Da je od staroga po-
stalo e, to je u l8a; toga je postanja e npr. u
1neso, tresti, due (nominativ plur.) itd. - U govoru
od negdanjega i:. postalo je, kako se zna, e npr. vera, telo
(pored vjera, tijelo u junom govoru i pored vim, tilo. u zapadnom).
Nekoliko ima e mjesto staroga i:. u junom
to su neki pridjevi s nastavkom en: drven, gvozden, leden, mjeden,
zatim bolest Crnoj Gori bolijest), boleljiv, boleljiv,
cesta, cesar (od Kaisar, lat. Caesar), (ispor
mezga (pored mezgra), penezi, Slavenin (slavenski), slezena
(pored slezina), vedro (pored vjedro i vijedro),t osim toga jo:
nekad, neki, nekoliko, neto (pored njekad itd.). Da su sve sada
navedene nekad imale i:., to dokazuje poredbena slavenska
gramatika. Neke od navedenih imaju e i u zapadnom go-
voru: cesta, mezgra, slezena (slezina), ali pinezi, vidro,
nikad, niki, nikoliko, nitJo. Juni govor ima dvoj'aku zamjenu
staroga i:. u prilozima doslije (pored dosele), poslije (pored posele);
1 Po novom pravopisu samo vedro.
GLASOVI
u drugim takvim prilozima samo je e: dovle, dokle, otkle. -
Nejasno je e u vrebac mjesto vrabac). - Odvajkada
o iza j i drugih palatalnih konsonanUi. prelazi II e, npr. konjem,
krajem, krajevi, muevi itd. (vidi u 38a). Da je na jezik nekad
imao palatalno r i da iza njega o prelazi u e, to je u
19c; onome to je tamo dodajem ovdje: da je r
u nastavku -ar (npr. zidar itd.) nekad bilo zato
bi trebalo da posvojni pridjevi od tih imenica imaju -ev, a ne
-ov, ali se govori jedno i drugo: gospodarev, pisarev,
ratarev, vratarev, zidarev i gospodarov, pi-
sarov itd. Po analogiji tih pridjeva govori se vezirev i vezirov od
vezir, 'u ko}oj r nikad nije bilo Vidjet se u
deklinaciji ( 146d) da se imenice, koje su nekad na kraJu imale
r, u instrumenta1u sing. svruju na -em i na -om.: gospo-
darem i gospodarom itd.
je prijenuti. mjesto prionuti, koje je narodno i (po
56a) postalo od pril'bnuti; tu dakle u staro doba nije bilo glasa j, koji
se u nae vrijeme izgovara, tj. prijonuti, premda se pie prionuti; v. 36b.
b) u 'postaje e od i; takve su: Alem-
pi.ie (pored Alimpije od Alypios, izgovaraj: Alipios), Jelesije
{Elisaeus, jevrejsko ime), kale (pored kali od lat. ca1ix) , kapetan
(od tal. capitano), komesar, komesija (pored komisar, komisija od
tal. commissario, commissione), lemun pored limun (od tal. limone),
leturgija, (od leiturgia, se ei mnogo
vijekova izgovara i), regementa (od njem. Regiment), fenek (od
njem. Pfennig), (od tal. cipresso). Govori se medecina
pored medicina (od lat. medicina); tu je prvo i prelo u e s istoga
razloga s kojega je apoteka prelo u apateka, v. 42c. - Mnogo
je prijelaz a u e, kako je u komendant (V.
dan. 4, 22), komendirati (od njem. Kommandant, kommandieren).
52. a) Na kraju otpalo je e u nekoliko jot ili jo od
jote, jer od jere, ter od tere, ondar, tadar od ondare, tadare; od
negdanjega postalo je otud (poto je r
otpalo, v. 8Ib); tako je i postalo od -
Rijetko ispada e u sredini dosle (doslije) pored dosele;
s i t ispada e u brojevima jedanaest, dvanaest .. . devet-
naest (od jedan na deset, dva na deset, v. 78b), moe ispadati u
dvadeset, trideset, te biva dvadest, tridest; tako je i pamtiti pored
pametovati i oprnatiti pored opernatiti, pernat. Od
imena Georgios postalo je ne samo nego i
dije, a car od esar, a to od cesar, v. 5la i I07a. Vrlo rijetko
62
GRAMATIKA
v. 42a), Solin (od: Salona). - U drugih nekoliko po-
stalo je nae i od latinskoga u; to su: hi (crux), (lactuca),
mh- (u zid, lat. muru s) , Trogir (Tragurium), tit (od
starijega to od a to od lat. scutum, v. 91a) ; ovamo
ide i Zid (pored Zudio, lat. Judaeus, v. 92b). Iz drugih su jezika
falinga (ili falinka, njem. Fehlung), pinjal (tal. pugnale). -
Ime Ivan postalo je od jvan promjenom glasa j u i (jer bi jvan
bilo vrlo teko za izgovor), a jvan je postalo od latinskoga Joannes
ili od Ioannes tako to je o> i a umetnuo v, a
onda je o ispalo. (Ime Jovan potpuno je jasno, a Jan, koje je do
danas u Janko, postalo je -od Joannes tako to je o ispalo
prije nego je njega i a umetnuto v).
55. a) U staroslavenskom jeziku ima dosta u kojima
ispred j moe stajati i b i i, npr. znamen'bje iznamenije, p'bjete i
pijete (2. lice plur.). Te u naem jeziku glase znamenje, pi-
jete; u prvoj je b ispalo, a u drugoj mjesto b je i, dakle u obje ri-
samo je po jedan Isto je tako u jednu ruku samo
kamene, laaa, munja (postalo od brat'bja, kamen'bje . .. ), a u drugu
samo pogibija, provalija, srbadija. Ali ima nekoliko s jednim
i s drugim (potvrde se nalaze u Vukovu i u Iv.
boja i boija, i vraja i vraija, sjati i sijati,
zjati i zijati, pjan i pijan, t ja i tija; tako je i suaa i sudija. Ne treba
dakle da je npr. u boja ispalo i ili u boija da je i umetnuto.
b) Crnogorski prilozi dva, tri postali su od dvati, tridi
tako to je najprije otpalo i, a onda jo po svojstvu tamonjega
govora ijedan i drugi dental; tako i prijedlogu radi moe otpasti
i (ispor. rad sebe. D. 1 sam. 24, 4), zato se mjesto radi ta govori
i rata (tj. rad ta s ispalim d pred , v. 76b), a tako je i porata
(tj. porad ta, a to od poradi ta). Katkad se odbacuje i i u infi-
nitivu, npr. nosit, mjesto nositi, isto tako
mjesto itd. (v. 248d, gdje se govori i o oblicima
sadanjega gerundija bez i, npr. mjesto
itd.).
c) Vrlo rijetko ispada i u sredini takva je dosta
mjesto dosita (do sita) i ime Dmitar mjesto Dimitar (od
Demetrios, izgovaraj: Dimitrios). - Na otpalo je
i u Talijan, talijanski (pored Italija).
'" *
...
56. a) O je u velikom mnotvu ostalo od najstarijih
vremena do danas nepromijenjeno, npr. u bosti, dobar, lomiti,
GLASOVI
63
plod, selo itd. - Po pravilu spomenutom u 2 i 38a postaje
o od l, kad se l na svretku ili na svretku sloga; tako
je npr. dao, gledao, mio, posao, vladaoca, eteoci postalo od sta-
rijega dal, gledal, mil, posal, vladalca, etelci itd., isto tako
iznikao, pogibao (prema genitivu iznikli, pogibli), ao (prema a-
lost, aliti), veoma (prema velik, vele), vreoce (prema vrelo),
vesaoce (prema veslo), zaova (od staroga z"z"va; nije jasno zato
ta glasi gdjeto i s ispalim l ili o). Malo je potvrda za
prijelaz glasa l u o na pred konsonantom, kako je
u oica, oujak (v. u 43b) i u -onuti, koje se govori samo sloeno
s prijedlogom pri, dakle prionuti (tj. pri-onuti); to -onuti postalo
je od negdanjega h,nuti, kojega nije dodue bilo u starom naem
jeziku, ali ruski jezik ima jo i danas lbnutb (tj. prianjati). -
Vuk u svome navodi kao oblike mukoga roda kaon,
misaon, naseon, a trebalo bi da bude kalan, misalan, naselan,
jer je nekad bilo kalbn itd., pa bi b u ovakom poloaju
moralo po 43a u a, ali je o iz drugih oblika (npr. kaona,
kaono itd.) prodrlo i u nominativ sing. mukoga roda.
u svojoj knjizi "Osnove 177, 178 upravo kae da su oblici na
-on, npr. kaon, pogreni i da mora biti -lan (npr. kalan). Isto
kae u akad. i za oblik bosiok to ga imati
pod d).
b) Kad se a, koje je postalo od l, iza drugoga o, onda
se oba stegnu u jedno dugo o, npr. soko mjesto sakoa, a to od
sokol; tako je i ba, sa, va, ubo (od ubosti), probo od probosti), -
koca mjesto ko oca, a to od kolca (genitiv sing.), podne mjesto
poldne. O stezanju npr. u gledo mjesto gledao itd.
vidi u 113b.
e) Ima dosta u kojima l protiv pravila ostaje nepro-
mijenjeno. Primjeri na kraju bol, spol, tu l, val, dral,
glagol, ohol, napomol (npr. napomol Dubrovniku), Radmil, Radul,
topal (enski rod topla), takve su i npr. apostol, Ciril,
instrumental, kanal, konzul, pol (sjeverni i juni), urnal; - na
kraju slogova (ovdje osobito iza dugih vokala): (genitiv
sing. od bijelca belca od bijelac, belae),
(od alca (od alac), nevaljiilca (od nevaljalac), sokolka
(od sokolak), tkalca (od tkalac), ubilca ubilac); tako je i: bOL-
nica, kalfa, malko, molba, nevalj6.ltina, strna,
silno (od silan), stakalce, stali Lak, alba itd. - ima i takvih
u kojima moe da bude i r i o, npr. i cijel i
do, dijel i dio, prijestol i prijesto, selski i seoski, straddIca i stra-
GRAMATIKA
daoca, vlastelski i vlasteoski. U tim je 0, u ne-
kima je l; takve su: bijel i bio, bolna, bolno i bOna,
.Mno (muki rod bolan), bolnik i banik, i krvopHca i
:k1'vopioca (nominativ sing. krvopilac), obal i obao (obla, oblo),
,tobolca i tob5ca), dral i dra.o. - Dijalektizmi su u l .: gol. 46,
,.dolnji. 64, mil. 38, 178, pol (tj. polovina) 280, pop1"avilnica. 236.
d) Vrlo rijetko postaje o od lj; u junim krajevima govore
ponedionik mjesto ponedjeljnik (i mjesto je po 53b). Sto u
Vukovu nalazimo bosiok (genitiv bosioka), tu ne treba
da je o postalo od lj (ima i bosiljak, genitiv bosiljka); moe se
:misliti da je bosiok, bosioka postalo od bosilak, bosiIka, to ima
.akad.
57. U 38a i 51a napomenuto je da o iza j i drugih palatala
'-prelazi u e. To je pravilo, ali ima dosta u kojima je e
' natrag okrenuto u po analogiji onakih koje o imaju po
' zakonu. Ovamo idu ove kategorije 1. vokativ i instrumen-
' tal sing. imenica enskoga roda, npr. duo, zemljo,
- duom, zemljom (analogija prema: vodo, eno,
- vodom, enom), - 2. dativ i lokativ sing. pridjeva i zamjenica
, 2enskog'a roda, npr. naoj (analogija prema: dobroj,
,utoj, onoj), - 3. imenice koje se govore od dragosti npr. Boo,
Mio, ujo (analogija prema: Vaso, strifu), - 4. u pridjeva
na -ov od imena bilja koji od je to, npr.oskoruov,
trenjov, vinjov (prema: jabukov, lipov, ljivov), - 5. u pridjeva
: 5 nastavkom -ovit: kiovit, mjeovit, raovit (prema: maglovit, si-
lovit, valovit), - 6. u nekoliko glagola VI vrste:
vati, ali u pisaca se nalazi i -evati, npr.
prijateljevati. N. 90, 146, S. 2, 8, - 7. u sloenih
'npr. gornjozemac, d,uogubac, konjokradica, suncokret, zemljopis
(prema hljebader, mladoenja, rukopis, -
3. na nekih npr. cokotati, ljosnuti, $obot, od tih su
neke Jovan, jogunast.
nekad je glasila pa je o ostalo, i poto je l ispalo. Imena
']{akva su Boo, Mio, Pajo Zladravaju o i u od njih
'izvedenim: Boov, Miov, Pajov, -
58. a) U 109c vidjet se zato je negdanje je prelo u
. jo u jo (jot, jote), iole (upravo bi se imalo pisati ijole,
i.sp. 36b); u starom bilo je jete, jel, jeliko (tj. koliko,
. dakle ijole upravo ikoliko; lik jele se ne moe potvrditi,
.. ali je bio, ispor. dosele, tj. do sele, oto/e, tj. od tole).
GLASOVI
65
b) U narodu ima ljubavan pored Ljubavan; u ovome drugom
liku a b i v razvilo se od negdanjega 'b (dakle ljubavan
od ljub"bv'bn), a nastavak -ovan u ljubovan isti je koji i u drugih
nekih pridjeva, npr. jadovan, silovan, kupovni, vrhovni. Od
ljubovan izvedeno je dalje ljubovnik, ljubovnica, a tako je i lju-
bovca. Prema svim tim je i imenica ljubov,
koju ima Vukov i akad. a isto to Ij'.Lbav. Ne treba
misliti da su te prodrle u narod iz crkvenoslavenskog jezika,
koji ima ljubov'b, ljubov'bn1:>. Isto vrijedi i za c1'kovni,
crkovina (mjesto crkvovni, c1'kvovina, v. l08d; u drugoj od tih
nastavak je isti koji u domovina, jugovina, tekovina i dr.).
59. a) U nekoliko postalo je o od e ispred
'T; takve su: f?"ator (pored fratar, lat. frater), logor (njem. Lager),
Lutor, Lutoran (njem. Luther), majstor (njem. Meister),
(lat. magister), obor (u oborknez, od njem.
ober, npr. u Oberha1.llpt itd.); u jednoj dogodilo se to pred
1: avolj (njem. Schaffel).
b) Mnogo postaje o od a, i to ponajvie u prvom
slogu, u drugom, katkad u prvom i u drugom. Takve su
bosiljak (lat. basilicum), jastog (lat. astacus, astak6s),
koleda ili kolenda (lat. calendae), koliba kalybe) , komin (tal.
<:ammino), kom.ora (lat. camera, kamara), konoplje (lat. can-
nabis), kosit er kassiteros), kotao (gotski katils), korizma (tal.
quaresima), lokva (njem. Lache), Mihalj dan (lat. Michael,
Michael), maler (njem. Maler), ocat (gotsKi akeit, lat. acetum), oltar
(lat. altare), pogan (lat. paganus), (tal. palazzo), Solun
Salonike pored Thessalonike), Solin (lat. Salona), sotona (lat. sa-
tanas, satanas), Trogir (lat. Tragurium), iljbok (njem.
Schildwache). Neke od tih nalaze se i u drugim slavenskim
jezicima, gdje imaju o kao i u nas.
* *
*
60. a) Staro je U ostalo u mnogo riJeCI nepromijenjeno do
danas; takve su npr. buditi, drugi, duh, suh itd. - Da je
u mnogim dananje u postalo od negdanjega nosnog
vokala q, to je poznato iz l8a, a da se u drugima tL razvilo od
starijega vokalnog l, to je u 19b - Negdanji prijedlog
V"b, to ga drugi slavenski jezici i danas imaju, pomijeao se s dru-
gim jednim prijedlogom koji odzamande glasi tL. ne samo u nas
(v. 534) i u drugih Slavena, te mi odavno govorimo npr.
ti6
GRAMATIKA
u ruci, U selu, uliti, upasti, gdje bi pe pravilu trebale da bude v
ruci ili va ruci, vliti ili valiti. Ta je premjena zahvatila i
ukejima V"b nije prijedleg; takve su npr. bile v"bnuk, v"bpiti, V"b,
V"btornik, te mi odavnO' gevorimo unuk, upiti (pored vapiti),
u (pered va), utornik. Take goverime i udovica (ed starijega
vbdovica), a od negdanjega pestale je najprije a
etud pete je na prirasle je j. Ste se pored uskrs,
uvijek, uzduh geveri (penajvie unaredu crkve) vaskrsr
vavijek, vazduh, te je iz crkveneslavenskega jezika.
b) Vrle rijetke etpada u na kraju bit same jedna:
(prijedleg, pored Ste se u dativu sing. geveri debrom,
ovem mjestO' starijega dobromu, ovomu, tu nije u etpale, negO' je
dativ zamijenjen lekativem (v. 215). - Glas u izmjenjuje
se katkad s glasevima ov take da u steji pred kensonantima, a
ov pred vekalima, npr. darujem: darovati, kujem: kovati, osnutak:
osnova, plutati: ploviti. Nijesu izuzetak od tega pravila
plovka (prema ploviti), psovka (prema psovati), slovce (prema
slovo), jer su postale od plovbka, psovbka, slovbce, gdje ov stoji
pred vekalem.
c) Desta ima imenica uzetih iz jezika keje u jedi-
nem ili u skrajnjem slegu neminativa sing. imaju u mjestO'
e penajvie ispred kon son anta n i r, pa to u iz nomina-
tiva prelazi u sve padee. Takve su Antun (lat. Antonius).
barbun (ime ribi, tal. barbone), barun (madarski barsony, a to
iz srednjolat. barcanus, otkle je i njem. Barchent), batalijun.
(tal. battaglione), biskup (staronjem. biskof), galun (tal. gallene),
Grgur Greg6rios, lat. Gregerius), drum dromes), limun
(tal. limone), ljulj (lat. lolium), majur (mad. major, a te iz njem.
Meier), milijun (pered milion, tal. milione, njem. Milion), paun
(tal. pavone), Poun (mad. Pozsony), provizur (pered provizor,.
tal. provvisore), (tal. pozzo), (tal. razione), Solun
Salonike ili Thessalenike), Trifun Tryphon), Spanjur (tal.
Spagnulo, postalo od Spagnole), Simun (lat. Simon), pijun (taL
spiene). - I u slogu keji nije skrajnji prelazi e u u ..
Primjeri: apustol (pered apostol, apostolos), bandunati (taL
abbandonare), bura (tal. bora), dumna (pored duvna od srednjo-
Iatinskog domna mjestO' domina), dunja kydonion),
(pered Georgios), kalogeres), karuce (tal.
carrozza), kuhati (njem. kechen), lutrija (njem. Lotterie), majulika.
(pered majolika, tal. majolica), nurija enoria), peskura
presphora), putir poterion), ruba (pored roba, tal. roba).
GLASOVI
67
ruzmarin (lat. rosmarinus), rua (njem. Rose) ili rusa (pored Tosa,
lat. rosa), ura (lat. hora, tal. ora), ulje (lat. oleum, tal. olio).
d) Rijetko postaje u od i, kako je u
pored Ciril, Kyrillos) , panegyris),
Aigyptios), unka (njem. Schinken) .
* * .
*
61. a) Za vokal t. dokazuje poredbena gramatika da je postao
od dva glasa to su bila u praslavenskom jeziku (tj . u
negdanjem jeziku svih Slavena); ta su dva glasa
bila: e i oi (dvoglas, moemo ga pisati i oj). gramatika
dokazuje da je od e postalo t. u lijen, mjera, vidjeti,
vjera, a od dvoglasa oi u cijena, mijena (mijenjati),
pjena, vijest. Trag negdanjemu dvoglasu oi (oj) se do
danas u zavoj, povoj, zavojit, povojnica prema vijenac (venac,
vinae), u pojati, pojac prema pjesma, pjevati; pijetao; oj stoji
ispred vokala (zavoj, povoj, povojnica postalo je od zavoj b, pOVOjb,
povojbnica), a ispred konsonanta je je ili ije u junom govoru
(u e, u zapadnom i).
b) Ni u naem jeziku ni u ikojem drugom slavenskom ne
razlikuje se jedno t. od drugoga, ali da je nekad (u vrlo staro
doba) bila njima razlika, tome je dokaz to se guturali
mijenjaju pred jednim i pred drugim t.. U gla-
golskoj vrsti ispred ti u infinitivu jedni glagoli imaju t., npr.
vidjeti, letjeti, trpjeti, a drugi imaju a, npr. bjeati, leati, kle-
Ovi drugi glagoli po dokazivanju poredbene gramatike
imali su pred ti iznajprije vokal e, od kojega je postalo t. (e),
dakle begeti, legeti, kleketi, kriketi, pa je g, k ispred -B prelo u
, a onda je iza , prelo t. u a. Poredbena gramatika doka-
zuje da je i u nekim oblicima, osobito na kraju, postalo
od onoga t. koje se razvilo iz dvoglasa oi (oj); ti su oblici : no-
minativ plur. imenica mukoga roda, npr. hrasti, zubi itd., impe-
rativ npr. pleti, pletimo, pletite, beri, berim.o, berite. Kad se
ispred takvoga i guturali, oni prelaze u sibilante, npr. nom.
plur. vuci (od vuk), druzi (od drug), - reci, recimo, recite (od
kojemu je glagolu korijen rek), strizi, strizimo, strizite (od
korijen strig). Iz tih se primjera bjelodano vidi da je u
prastaro vrijeme morala biti u izgovoru razlika jednim i
drugim t. pa se poslije ta razlika zatrla. Ovdje treba navesti i gla-
gole pljutati, vritati, zvidati, kojima je t ispred oh postalo od
68 . GRAMATIKA
sk, dakle pljutati od pljusketi (isp. pljusak, gen. pljuska), vritati
od vrisketi (isp. vriska), zvidati od zvizgeti (isp. zvizga); vidi o
tim glagolima jo u 79a i 91a. Ono t, koje je postalo od e
prelazi u a iza j, npr. bojati se, zujati od bojeti se, zujeti.
e) Od negdanjega e postalo je ono t, koje se nalazi u sku-
povima re, re dva konsonanta, od kojih drugi nije j, v.
40c. Takve su:' brijeg, breza (mjesto brjeza po 64a), srijeda,
trijebiti, - dlijeto, mlijeko, plijen, pljeva. Da je re, le u tim i u
drugim nekim postalo od -er-, -el-, to dokazuje po'redbena
gramatika, a katkad se to postanje vidi i iz dananjega jezika;
tako je infinitiv drijeti postao od derti, ispor. prezent derem, -
mljeti od melti, ispo prez. meljem od md-jem. Ne smije se misliti
da je svako re, le dva konsonanta postalo od -er-, -el-; po-
redbena gramatika sigurno dokazuje da je re, re odiskona (tj.
nije postalo od -er-, -el-) u grijeh, krijepiti, prijesan, -
blijed, klijet, slijediti i u nekima drugim.
62. al Kako 1> II junom govoru dvojako glasi: je II kratkim slogo-
vima, ije II dugima, tako se da je II od istoga ko-
rijena sad je, sad ije, npr. bjelina, bjelogrli: bijel, bijelac; cvijet,
cvijetak; cjedilo, cijediti; promjena, zamjenjivati: mijena,
mijenjati itd.
b) Nalazi se dosta u kojima dugo t, ne glasi ije nego
je; takve su: djeva, nedjeljak, vjetac. Osobito se to nalazi u
genitivu plur., kako je npr. mjera, pjega, vjera, -- djela, ljeta,
mjesta od mJera, pjega, vjera, djelo, ljeto, mjesto; tako je i: djeda,
medvjeda, uvjeta, besjeda, nedjelja, koljena od djed, medvjed,
uvjet, besjeda, nedjelja, koljeno itd. Tako je svagda i u gerundiju
na -vi, npr. poletjevi, razumjevi, vidjevi; tu stoji -je- ispred
dva konsonanta, pa tako je i u ovim Nedjeljko, sjenka,
vjernost (a vjetac je navedeno). - Katkad se i sam Vuk
koleba ispred dva konsonanta; on npr. pie u genitiv u sing. ino-
vjerca (od inovjerae), razmjerka (od razmjerak), zdvjerka (od
zdvjerak), - a pored toga: dolijevka (od doljevak), ponedijeljka (od
ponedjeljak), razdijeljka (od razdjeljak), zasij enka (od zasjenak).
Isto je takvo kolebanje u njega: inovjerka pored omijerka, - i
pred jednim konsonantom: zamjerati, odmjerati pored pomijerati.
Koleba se katkad i koji prema Vukovu vjetac ima vije-
tac (rad jug. akad. 1, 115), ima zamjerati s takvim ake.,
u istor. 9) pored zamijerati, istor. 111, 138, pomijerati. rad jug.
ak. 1, 114 i 6, 51) . - Jo treba ovdje navesti neke od korijena
jed od kojega je infinitiv jesti, prezent jedem, ali osim takvoga
GLASOVI
69
prezenta ima JOs Jem, Jes, je, Jemo, jete, jedu pored ijem, tJe,
ijemo, ijete (ijedu - s takvim akcentom - govori se u Dubrov-
niku, je iju, koji je oblik prema ijem, ije ... ispor.
pijem, pije . .. piju); tako je i jed pored ijed (tj. otrov,
ono to se jede; ispor. franc. poison od lat. potio, tj. ono to
se pije), jediti pored ijediti, jedak (ili jedak) pored ijedak (ili
ijedak). Od istoga su korijena i glagoli: prejedati se, ujedati pored
preijedati se, uijedati i najMiti pored naijediti. - Nije jasno zato
je u ovdje navedenim ili ostaje ili prelazi u ije, a u jasle
je prelo u ja ( 78a).
e) M. Reetar u knjizi d. tok. Dia1ekt, str. 87-89, razlae da junjaci
prema ii i zapadnom i govore ponajvie ije, dakle vijek, sijeno
prema vek, seno i vik, stno; isto kae on i za 1>, kad je bez akcenta (npr.
u kolijevka). Ali prema e, zapadnom { dri Reetar da junjaci
ponajvie govore je, npr. bjeda, rjeka, dakle onako kao vjernost, vjetac
itd. Koliko sam ja sluao. govor iz usta prostoga naroda, rekao
bih da se izgovor vjek, sjeno neto a izgovor bjeda, rjeka neto
nego to kae Reetar, ja idem dalje te tvrdim da se moe
dogoditi te isto istu isti dan izgovara dvojako: sad sjeno, rjeka,
sad sijeno, rijeka. bijae tako i u Vukovo vrijeme, a Vuk je kao
junjak finoga uha dvojaki taj izgovor dobro razlikovao, pa to je
za golemu uveo u knjievnost izgovor ije (dakle sijeno, rijeka),
to bijae zato to je ddao da je taj izgovor od onoga drugog,
a taj drugi izgovor odabrao je samo za genitiv plur., npr. vjera, djela,
besjeda i za nekoliko drugih navedenih pod b), gdje je drao da se
mnogo govori je ili je negoli ije. A kako se moe varati u razli-
kovanju skupa ije i skupova je - je, to se lako razabira iz onoga to je
pod b), kako su se Vuk i 1;! tome . razlikovanju katkad
pometali. - U narodnim pjesmama upotrebljava se prema
potrebi stiha jedan i drugi izgovor, samo je Vuk u svojim izdanjima na-
rodnih pjesama izgovor biljeio apostrofom, npr. b'jela (mjesto
bijela ili bijela), ali apostrof nije nudan, jer kad se pie bez njega npr.
sjenka, vjetac, moe se biljeiti i bjela.
63. a) U 51a navedeno je nekoliko u kojima je od
negdanjega 'h nastalo e i u junom (od i u zapadnom) go-
voru; onima tamo navedenim ovdje se jo dodaje prvenac
(genitiv sing. prvenca) pored prvjenac (u Vuka grekom "prvi-
jenac", - genitiv sing. prvijenca). Za mlddenci (mlddenlicli)
pored mliidijenci (mliidjenlicli) ne moe se je li u njoj starije
e ili 'h, jer i u staroslavenskom jeziku je jedno i drugo. Ista je
sumnja i za bratenci (bratenlicli) pored bratijenci (bra-
tjenlicli).
b) Obrnuti prijelaz, tj. iz e u 'h, nalazimo u mjesnim prilo-
zima gdje, ovdje., ondje, koji u staroslavenskom jeziku imaju na
kraju e; takva je i kostrijet (u i u zapadnom govoru
70
GRAMATIKA
kostret). U sjenica (ime ptici) postalo je 1:. od i, to dokazuju
drugi slavenski jezici koji u prvom slogu te imaju i. - U
je govoru sasvim po pravilu detao (ime ptici), pa tako
bi trebalo da je i junome, jer je u prvome slogu nekad bio
vokal koji u sva tri naa govora prelazi u e (v. 51a), pa opet
u junom govoru nije deta o, nego djetao. I u jast1'eb bilo je
nekad u drugom slogu, a ipak se govori ne samo jastreb nego
i jastrijeb.
e) Sto u Vukovu ima - oSijecati (tj . opasti, opadati,
o vodi) i osjeka (tj. opadanje vode), to biti pogreka mjesto -
osecati, oseka, kako je sasvim pravilno, jer je tu -e- po drugih
slavenskih jezika postalo od lJ. Vidi o tim u akad.
64. a) U kratkim slogovima iza r juni govor mjesto je
(tj . mjesto staroga 1:.) ima e, osobito ako je pred r kakav
konsonant; tako je: bregovi (pored brijeg), breza (pored zapadnog
briza), mrea (pored zap. mria), predrag (pored zap. pridrag),
premudrost (pored zap. prlmudrost), prelaziti (pored prijelaz),
prepisati (pored prijepis), rezati (pored zap. rizati), sredina, srednji:
(pored srijeda), trebati, potreba (pored imenice trijeba), vremena
(pored vrijeme), vreti (zap. vriti). Tako je ponajvie gore (tj. ozgor),
ali se nalazi gdjeto i gorje, npr. u nar. pjes. 4, 456, 479. Lj. 49.
Kad je u sredini ispred r vokal, je je iza r: gorjeti,
starjeti, starjeina, - i!sto je i onda kad je r na po-
tam je i to Vuk ima
u svome uz rijedak, ali kod "razrijediti" ima on
tako ima i istor. 61, 262, ima i redi. 190, 288.
krepak, krepost pie Vuk u tako (bez j), a pie
krjepak. 3 car. 11, 28, psal. 118, 27, krjepost. 1 mojs. 49, 3, psal. 22,
15, tako i krjepke. 2 mojs. 3, 19, l<:rjepki. pis. 282, krjeposti. psal.
18, 1, pis. 300. Vuk u ima grjehota, grjenik, grjenica,
pogrjeka, gdje je ispred r jedan konsonant, ima i strjelica,
nadstrjeljivati, - ali pored toga strelimke i vredniji,
ovo u nar. iposl. 41. ima pis. 49, uvreda. 1 mojs.
16, 5, psal. 10, 7. - Katkad e iza r iz kratkih slogova prodire i u
duge; tako je: genitiv plur. breza, mrea prema nominativu sing.
breza, mrea, - vrenje prema vreti, - upotrebiti (pored upotri-
jebiti) prema potreba.
b) Iza l prelazi 1:. u kratkim slogovima ponajvie u je, koje
s l zajedno le, npr. ljepota, mljeti, posljednji; ali
katkad je e iza l mjesto staroga 1:.: klen pored klijen, lepak pored
lijepiti, ozleda pored ozlijediti (ima i ozlediti).
GLASOVI
71
65. a) Neke imenice podrijetla imaju u junom govoru
-zavretak ijer pored ir, takve su: dublijer (genitiv sing. dublijem)
ili duplir (duplira) iz tal. doppiere, - kalijer (korijera) ili kolir
(kolira) iz njem. Koller (a ovo iz franc. coHier), - kandijer (kon-
-dijera) ili kandir (kondira) iz madarskog konder, - pancijer
(pancijera) ili pancir (pancira) iz tal. panziere, - putijer (putijem)
ili putir (putira) iz poterion (izgovori: potirion), - talijer
(talijera) ili tdlir (talira) iz tal. tallero. Moemo misliti da je narod
npr. prema dublijer putijer, - a prema putir da je
duplir itd., a kad su se tako nale dvije ili tri imenice s -ir i s -ijer,
onda su lako mogle i druge dobiti obadva ta zavretka, a u Du-
brovniku je prema njima i narodna pastir (u kojoj je -i-
odiskona) pretvorena u pdstijer (pastijera).
b) Juni govor ima 1; u nekoliko lijev
bit iz madarskog locs) , nalijep (ime biljki, iz tal. nappello
fl premetnutim glasovima p i l), Stjepan (pored Stefan, Stevan,
u zapadnom govoru Stipan, iz Stephanos). Ovdje se mogu
dodati jo Mljet, Srijem, ljem; prva iz lat. Melita, poto je
-i- ispalo, prelo je -el- dva konsonanta u le, ispo mljeti od
melti (v. 61b); druga je postala od lat. Sirmium ili od
Sirmion, pa je -i- u prvom slogu prelo u e (isp. 51b), a onda
je od Serm postalo Srijem (Srem, Srim) kao drijeti od derti (v.
'6ib); ljem je uzeto iz njem. Helm; tu je najprije h ispred e prelo
II (v. 40b), onda je -el- prelo u -lje; kao u imenu Mljet.
KONSONANTI
G u t u r a l i. K, G, H. 66. K kao konsonant ispred
prelazi u g: gdje (od negdanjega k'bde), svagda (od
:svakda), tako je i Vugdrag (ljudsko ime, od Vukdrag), nadag-
"baba (od nadakbaba). U iz turskog jezika prelazi k u g
ispred d: aigdija (ispor. aik), bardagdija (isp. bardak), konag-
,dija (isp. konak). - Ispred konsonanta prelazi g u k:
,bokci (od bogac), Draka (muko ime, od Draga), (od
- Kako se k, premda je konsonant, moe
pred v, koji se broji (v. 35b), tako se moe i h,
rnpr. hvala, hvatati.
67. a) k je postalo 'od d u (staroslav. d'bti). Prema
genitivu sing. brizga, drozga, mozga, dativu brizgu, drozgu itd .
. govori se unominativu brizak, drozak, mozak, to biti anala-
72
GRAMATIKA
gija prema mnogim imenicama, kao to su glasak, mravak, sanak
itd. - U krajevima gdje se h ne izgovara prelazi ono ispred t i f
u k; tako je ktjeti ili (tj. htjeti), isto tako baktati, daktati,.
drktati, a prema genitivu bakta, drkta (mjesto bahta, d"hta) govori
se u onim krajevima i unominativu bakat, drkat mjesto pravil-
noga bahat, drhat, a govori se i u prezentu drk-
Te s k su dijalektizmi, ali drk tati, prodrlo je
i u jezik Vukov i (v. 69b). - U enik mislim
da k nije postalo od h (u starom jeziku bijae enih), nego je na-
stavak ih zamijenjen mnogo ik (npr. grenik,
itd.). - U ,prelazi katkad h u k: krizma
chrisma), krst christos); poknjiki je arhi-
jerej, arhimandrit (prema archi-), a narod govori
ak"ijeTa, akrimandrit (s premetnutim konsonantima, tj. mjesto
arki-l. Sto Vuk i piu karakte1' (prema charakter),
prvi u dan. 1, 90, drugi u istor. 40, to je koja
nije uzeta neposredno iz jezika nego iz talijanskog (carat-
tere) ili iz francuskog (caractere); razumije se samo po sebi da je
posve dobro pisati i govoriti haTakter (s glasom h, kako je u
u latinskom i u jeziku). - U iljbok postalo
je k od ch (Schildwache).
b) Po pravilu ispada k u skupovima skI, skn, tkn,.
te se govori i pie: stisla, stislo (mjesto stiskla, stisklo), prsla, prslo-
(mjesto p1'skla, prsklo) - tijesna, tijesno (prema tome i ti mukom
rodu tijesan), stisnuti, prsnuti (ispor. aorist stiskoh, p1'skoh), nat-
nuti, natnem od natknuti, natknem (a to od nat1>knuti, tj. natak-
nuti). Ali u isklimati, skloniti, Taskneiti ostalo je 7<: jer je nekad
ispred k bio poluglas. - U docne (o kojoj vidi u 85a) ispalo
j e k cin. N e zna se zato j e ispalo k u kao (pored kako)
i u preo (crnogorski dijalektizam, - mjesto preko). Mjesto
govori se a tako otpada k na i
u titor (iz ktit6r).
68. a) Gdje glas g imamo danas, tamo je gotovo svuda bio
i u starom jeziku. Ima nekoliko u kojima je g postalo
od d: kaciga (pored kacida, iz lat. cassida), paga (pored
pada, iz tal. spada), pored Dmitar ima u narodu i Gmitar (vidi
u akad. Isti prijelaz iz d u g imamo i u narodnoj
glijeto pored dlijeto. U jastog na kraju je g mjesto
ili latinskog k (astak6s, astacus). se prijelaz grupe
u gb u futuru mogbudem, mogbude ... (mjesto budem,
GLASOVI
73
bude); upravo bi se ... a g
je valjada uzeto po analogiji akt. participa mogao, mogla.
b) U briznuti i zviznuti ispalo je g z i n (ispor. brizgati,
zvizga) poradi lakega izgovora, ali pored toga govori se
izgnati (ili izagnati) jer je nekad ispred g bio poluglas. U
brinuti se (pored briga) nije ispalo g ni po zakonu ni po pravilu
(jer g iza vokala, a ispred n ostaje, ispor. dignuti, mignuti, stignuti),
nego je ispalo po analogiji kao i m u ohTonuti mjesto ohromnuti
(v. 83c). - Sto se pored jagnje, govori i janje,
to je nastalo ovako: u staro doba bio je nominativ sing. jagil:be,
otud kasnije j agnj ac, genitiv sing. j agnjbca, ali kako je ovo pa-
za izgovor, ispalo je g te je ostalo janjca, plur. janjci, a
onda je po nalogiji tih oblika ispalo g i drugdje gdje ne bi tre-
balo jer nijesu tri konsonanta jedan do drugoga, i tako je nastalQ
janjac, janje,
e) Nije jasno g u gmedenik pored medenik, u gmiljeti pored miIjetf.,
u gnirit pored niTiti.
d) Kad od Irig, Poega pridjev glasi iriki, poeki, onda od Getinga
(tj. Giittingen), Peterburg, TiTingija ne moe biti nego getinki,
peterburki, tiTinki, a to Vuk u svojim titulama pie getingski, peter-
burgski, tiringski (na natpisima svojih Danica i knjige mil. obr.), to su
pogreke, upravo rusizmi.
69. a) Da konsonanta h veliki dio naroda naega ne izgo-
vara, to je u 10a. U mnogo taj dio naroda h na-
prosto izostavlja u izgovoru, npr. rast, gra, dado, maati,
usanuti (mjesto: hrast, grah, dadoh, mahati, usahnuti), iza
u pretvara ga u v, npr. gluv, gluva, suv, suva, kuvati, muva
(mjesto: gluh, gluha, suh .. . ), iza i, katkad i pretvara ga
u j, npr. kijati, njijati, tij, tija, tijo, pI'omaja (mjesto: kihati, nji-
hati . .. ). O tala, tatati, Fojnica, u kojima je t mjesto hv,
vidi u 73.
b) U Vukovu ima pridjev truo, trula, tTulo pored
truhla, truhlo, isto tako tTuhnuti, tTuhle, truhlost, tTuhlina; svuda
je tu h po etimologiji opravdano, kako dokazuju drugi slavenski
jezici, ali onaj d10 naroda koji nije glasa h izgubio se da
sve te izgovara i bez h, pa ih bez h pie i trulo.
jov 41, 18, trulost. psal. 61, 10, trule. psal. 90, 3, sol. 12, 4,
trulina jov 13, 28, trune (3. lice sing.) pis. 96, sol. 10, 7. -
Po dokazivanju drugih slavenskih jezika opravdano je h i u na-
buhnuti (nabuhao, nabuhla), pa opet pored toga ima Vuk u
niku podbuhnuti (podbuo, podbula) bez h, a prema tome ima i
GRAMATIKA
podbulo. jovo 16, 16. - Za duhnuti i dunuti kae se s pra-
vom u akad. da treba uzimati dva korijena:
.duh i du. - Turska mahana glasi u nas mahdna ili mana,
i se da je dobro i jedno i drugo (vidi u akad. -
Pored drhtati (o kojem glagolu V. u 67a), (v. u 93a)
-nalazi se u Vuka i u drktati, d,'ktae. V. mar.
5,33, luk. 8, 47, d. apo 9, 16, jevr. 12, 21, uzdrktao.
,d. apo 7, 32, drktati. D, is. 19, 16, jerem. 5, 22, is. 66, 2,
pis. 187, 308, 213, 277, is. 32, 11, zadrktati. psal.
14, 5, uzdrktalo. psal. 55, 4. - Jednako dobro biti i hlaptati,
kako ima Vuk u svome i laptati, kako ima sud.
'7, 5. - U nahvalice treba pisati h jer je u
svezi s imenicom hvala (i ako je razvitak nejasan, vidi
'u akad. Vuk dodue pie bez h u svome i jevr.
10, 26 i prav. sov. 31, 54, ali ima nahvalice. istor. 314, 315.
- je vehnuti (nar. pjes. 1, 174: vehne); treba pisati
'bez h, jer u toj h nije opravdano.
c) odlahnuti ima h mjesto g, i to iz onoga vremena dok
se mjesto dananjega laka, lako govorilo lahka, lahko, koje je po-
-stalo od lagka, lagko (a to od l'bg"ka, l'bg"ko); pored odlahnuti
ima i 'odlaknuti, a bez prijedloga pie Vuk u lanuti. -
U podrijetla ahtapod, ohtoih (ovo ima V. dr. izd.
3, 373, 376) nije h postalo od k; Grci dodue piu oktapus, okt6e-
.chos, ali oni odavno k pred t izgovaraju kao h. - O
karakter pored harakter je to treba u 67a, a je
i to da narod h rijetko pretvara u k; ovdje se dodaje da
'narod u uzetim iz jezika ponajvie ne pretvara
h u k, govori npr. hartija, hiljada, horjatin, hOTa, H1'ist,
Metohija (ili artija, iljada . .. u krajevima gdje se h ne izgovara);
zato Vuk pie arhiv (arhiva), hemija, kako se vidi u Iv.
:Nije dakle za preporuku to neki po talijanskom izgovoru piu
-arkiv (arkiva), arkeologija, kimera, kirurgija, monarkija.
podrijetla historija pisae Vuk prema ruskom
"jeziku) istorija, a za njim pisae tako i ali dobro oni
koji piu historija kao i harmonija, hipoteka, Homer, Herodot itd.
'Drugo je iguman koja je preko crkvenoslavenskog jezika
odavno prodrla u narod.
U hartija . , . monarhija govorili su stari Grci spirant
.(v. 25), a u historija ... iguman imali su oni spiritus asperc:
' (v. 30).
GLASOVI
75
* *
*
L a b i j a l i P, B, F, V. 70. U turskoga podrijetla
tobdija prelo je p pred konsona-ntom po
zakonu u b; koliko ja znam, nema vie ni jedne u kojoj bi
se p moglo po etimologiji konsonantom i poradi
toga prela'ziti u b. - Pred konsonantima b prelazi u p:
golupka (genitiv sing. od golubak), optok, srpski, (u staro
vrijeme:' ophoda, vrapci, opti, optina. - Ne nalazi se
nikakve u kojoj bi f poradi konsonanta iza sebe
moralo u v, a to se konsonanta v, koji ispred
nih konsonanta ne prelazi u f nego ostaje (npr. ovca, kolijevka),
o tom vidi u 35b.
71. Pravilo je da p ispred n ispada: kanuti, tonuti, utinuti,
anuti (isp. kapati, utopiti, tipati, aptati), ali u nekim
ostaje p ispred n: kapnuti (poradi kapati), lupnuti (poradi lupati),
tipnuti (poradi tipati); u popnem, sapnem, zapnem (od popeti,
sapeti, zapeti), okopnjeti (okopnim) nije p ispalo zato jer je nekad
njega i n stajao poluglas (tj. bilo je -pbn-). - Ispred t
ispalo je p u nasuti, posuti (ispor. naspem, pospem), a ostalo je
u aptati jer je nekad p i t bio poluglas. -
penica, ptica govore se s otpalim p: enica, tica.
- U nekoliko postalo je p od f; tako je Stjepan pored
Stefan (Stevan) iz Stephan o;' Tripnn pored Trifun
(Trivun) iz Tryph6n, post iz njem. Faste, biskup iz staronjem.
biskof, pasulj iz staronjem. phasol. (a to iz lat. phaseolus) . Ovamo
ide i ime Josip pored Josif Joseph, lat. Josephus). Neke su
od takvih Pilip (pored Filip, Philippos),
prater (tj. frator, lat. frater).
72. a) U nekoliko je b postalo od njem. w: berd6 (od
wer da), otud je izveden glagol berdokati (tj. vikati: berdo), bermet
(od Wermut), birt, ili birta, bircauz (od Wirt, Wirtshaus), bakter
(govore po Slavoniji, od Wachter), iljbok (od Schildwache), -
tako je i balta (od tal. volta), a valjada i Babu?', Baburska (od lat.
Bavarus, Bavaria, s nejasnim u). Od f postalo je b
u baklja (Fackel). I u podrijetla koliba kaly-be,
izgovaraj "kali vi") postalo je b od v.
b) Ispred n ispada b, npr. ginuti (ispor. pogibao), inuti (isp.
iba, ibati), u ganuti, nagnuti, sagnuti (isp. gibati) . Svuda je tu
ispalo b po glasovnom pravilu, a analogija je te je b ispalo
76
GRAMATIKA
i gdje ne bi trebalo. Tako od nagnuti, sagnuti aorist je ne samo
nagnuh, sagnuh nagoh, sagoh, nae, sae, koje bi
upravo imalo glasiti nagboh, nagbe itd. (ispor. poginuh i pogiboh);.
tu je b po analogiji glagola kao to su dignu h i digoh,
die, stignu h i stigoh, stie, koji u infinitivu glase dignuti, stignuti,
gdje b nije jer u korijenu tih glagola nema glasa b ni-
kako. Po analogiji navedenih oblika ispalo je b i u imenici stig, od
koje se nalazi samo instrumental sing. (npr. kad se kae: sagom
se sagnuti); po glasovnom bi pravilu moralo biti sagbom (a nomi-
nativ bi bio sagab od s'bg'bb). Sto se govori obnositi, obnoviti, to
se ne protivi glasovnom pravilu jer je to postalo od ob'bn-, dakle
u staro doba bio je b i il. poluglas, a to se govori bubnuti,
to je analogija prema bubati (ispor. lupnuti prema lupati u 71).
e) I ispred t ispada b; to dokazuje dlijeto, koja je po
61b postala od delbto, a od istoga je korijena 'Od kojega je i glagol
dupsti (dubem). Tome se ne protive optok, optuiti, hrpta
(genitiv sing. od hrbat) jer je tu nekad b i t bio poluglas,
ali i takvo je b ispalo u rtenica (tj. hrtenica, hrptenica, hrbbtenica).
- U zova otpalo je na b; nekad je bilo b'bzova, a i danas
se jo govori baza, koje je postalo od b'bza. U crkvenoslavenskoj
rij bdenije moe otpadati b, te se govori denije, ali u bdjeti
(bdim) ostaje b. Zato u obavijestiti moe otpadati b, te se govori
oavijestiti, o tome vidi u akad.
73. Za f je u 14. da je u pravim narodnim rije-
veoma rijetko, a ni u jednoj ne nalazi se f odzamande,
je postalo od drugih glasova; tako npr. u fala, fatati, koje su
dijalektizmi, postalo je f od hv, dakle 'Od hvala, hvatati, po svoj
prilici tako to je hv prelo najprije u hf, a onda se h prestalo
izgovarati (neki stari pisci doista piu hfala itd.); tako: je od hv
nastalo f i u mjesnom imenu Fojnica. U drugom mjesnom imenu,
tj. u postalo je f oo h, dakle od (ili u starijem
liku Za onomatopejske* kao to su frkati, fuk,
nije prilike misliti da su stare, dakle ni njihovo f ne moe
biti od davnina. U odgovara f istome glasu
drugih jezika, npr. fin, frajla, kaf (iz njem. Schaffel), feZa, forinta
(i:z madarskog), fenjer, fiek (iz turskoga) itd.
euthenos, Euthymi'Os, u kojima se odavno eu izgovara ev,
glase u naem jeziku jevtin i jeftin, Jevto i Jefto. - Ali od
Onomatopejske zovu se one koje samim sastavkom svojih
glasova odaju svoje takve su npr. kokot, kreketati,
kukavica., mrmljati, mumljati, ukati, tandrk, urlati, itd.
GLASOVI
77
f postali su u nekim i drugi. glasovi: p ( 71), b
( 72a), v ( 74a), hv u imenu Hvar Pharos, lat. Pharus), u tom
je dakle imenu put razvitka protivan onome kojim se razvilo f u
fala, fata ti.
74. a) Glas je v u nekoliko ispred n postao od
m; tako je Duvno pored Dumno (u staro doba Dlm'bno), guvno
pored gumno, - Qbravnica pored obramnica, - tavna, tavno,
tavnica !pored tamna, tamno, tamnica (govori se i u mukom rodu
tavan pored taman, tj. v je iz ostalih oblika, gdje stoji neposredno
pred n, prodrlo i u ovaj); to se nalazi 'uvance pored umance,
to iz onoga vremena dok se govorio i neumanjeni oblik
uvno ili urrt.no. Tako je i duvna postalo od dumna ( 60b). -
Od f dosta postaje v; osobito na ima
iz jezika: ViLip, ViLotije, rovito (jaje pored rofitano) ,
Stevan (pored Stefan), Trivun (pored Trifun) , - iz madarskog:
varka (tj. stranji dio venja, vorinta (pored forinta), - iz
vLinta (pored fLinta), vmjkor (Freicorps), vriak (pored
friak), - iz talijanskog: vrtuna (fortuna). Gotovo sve su te
Da je v u latinskog podrijetla Vrban, Vrbas
postalo od u, o tom vidi u 81d.
b) Iza b ispada v po glasovnom pravilu, npr. objesiti,
oblast, obratiti mjesto ... , ali pored toga se govori i obvesti,
obvoditi, - obvijati, obviti (pored obavijati, obaviti); pored oba-
vezati ima i obvezati. V. prepo 5, 399 (1844). - U sasma,
koja je postala od svasma, a to od S'b vbsbina (od VbS, tj . vas, sav)
ispalo je v iza prvoga s; je krnik, sjedok, sjet (sjeto-
vati), srab (srbjeti) mjesto k1'vnik, svjedok, svjet (svjetovati), svrab
(svrbjeti). - Katkad ispred lj ispada v: blagosiLjati mjesto blago-
sivljati, a pridjev crljen glasio je nekad crvljen; je
zabaljati, rastaljati (pored zabavljati, rastavljati). - Glas v ispada
u ovim pojedinim Aksentije (pored Avksentije,
Aux Em tio s) , (izgovara se i - od u
govoru dignuti, dizati (mjesto dvignuti, dvizati, v. 41b),
(mjesto ime vodi u Lici kod Novoga). Tako je
u junom goV'oru postalo od medvjed i od ovdje, a tako
je u najjunijim krajevima tati, Cetko, Cetna postalo od cvjetati,
Cvjetko, Cvjetna ( 97b). Govori se paun i pavun, a i u
talijanskom jeziku, iz kojega je ta uzeta, ima i paone i pavone.
Od ovamo nastalo je najprije oamo, kojemu nema potvrde, a onda
stezanjem amo. - dva konsonanta ispalo je poradi lakega
78
GRAMATIKA
izgovora v uBudljanin, budljanski (od Budva), Neretljanin (od
Neretva).
e) U blavor pored blaor, koja je svakako podri-
jetla (arnautskoga ili rumunjskog), nije jasno je li v umetnuto
(blavor) ili je ispalo (blaor). - Otkle je v u medvjed (tj. ivotinja
koja med jede) i u bokeljskim uvjesti (mjesto ujesti),
uvije dati (mjesto uijedati), ozlovijediti (mjesto ozloijediti), mesoi-
(pored na to treba da odgovara poredbena slaven-
ska gramatika jer se takvo v nalazi i u drugim slavenskim jezicima.
d) Jo se nai pisci nijesu sloili u tome kako da piu au, eu
u i latinskoga podrijetla, da li npr, august, auto-
nomija, Europa ili avgust, avtonomija, Evropa; jedni piu v, drugi
u, a neki sad v, sad u. Ponajvie to ovamo idu jesu
ili vrlo malo ih se nalazi u ivom prostonarodnom
jeziku, kakve su: avditor, avgutar, jevtin, Jevto (ove dvije po-
sljednje vidi u 73), dakle u sve je v. avlija
nije uzeta neposredno iz jezika (aule, izgovaraj avli), nego
preko turskoga u kojemu je v. Sto Vuk pie katkad avstrijski
(potvrde vidi u Iv. to je po ruski; mnogo pisao je
Vuk Austrija, austrijski, npr. mil. obro 38, pis. 18, 39, prav.
sov. 38 itd. U Vuka pored avgust. dan. 1, 86, mil. obro 5, pis. 14,
prav. sov. 67, E;vropa (potvrde vidi u Iv. Evtih. d. apo 20,
9, Kavkaz. dan. 2, 122 nalazimo Euvul, Klaudija (oboje u) 2 tim. 4,
21; - u pored Austrija. istor. 121, 123, 124. nalazimo
avgust. istor. 115, 247, evropski. 124, 224, avtograf (potvrde vidi
u Iv. Pravilo je, kako se otud vidi, teko postaviti; ja
bih naim piscima predloio ovako: avgust, Evropa neka se
tako ,piU, tj . s konsonantom v jer su ih Vuk i mi se)
svagda tako pisali, - a sve druge i vlastita imena neka se
piu s u; tu je Euripid, Kaukaz, Zeus i dr., napokon
narodne npr. autograf, autonomija, kaucija,
nautika, neurastenija, neutralan, pauza, pauperizam, pseudoklasi-
cizam, reumatizam itd.
* *
*
D e n t a l i T, D. 75. U enidba, kosidba, svadba i
pred b je nekad bilo t (upravo th, pa je h ispi,l.lo), te je po
fonetskom zakonu konsonant pred preao u
Pred k, h, P prelazi cl u t: glatka, glatko, ntLtkati (pomalo
GLASOVI

nuditi, - drugoga je postanja nukati, vidi u Iv. otha-
diti, pothraniti, otpasti, potpisati.
76. a) Ispred e, ispada t, npr. oca, dodaci, isto
tako ispada t ispred g: burmudija, simidija. Konsonant d ispada
ispred e, suca, To vrijedi za nesloene a za
sloene samo od npr. u i u
nadcestar, ne se d potpuno, nego tako
kao da ga izgovoriti, tj. samo namjestirno usta za taj kon-
sonant, ali ga ne izgovorimo. Isto tako izgovaram b npr. kod cara,
od pod
b) U 36a je zato se po Vukovoj ortografiji pie
bratski, gradski, a ne bracki, gracki, - isto je tako
odsuditi, podsmijeh itd. U svome ima Vuk bogatstvo i
bogastvo, kmetstvo i kmestvo, pr:okletstvo i proklestvo, gospodstvo
i gospostvo; da je on prvu i dvojako pisao u svojim
djelima, tome se nalaze potvrde u Iv. u kojemu ima i
potvrda da je Vuk pisao i gospodski i gosPQski, isto tako i tome
da je pisao gospodstvo, prokletstvo, - a bogatstvo ima
upis. 80, 254, pr. sol. 13, 8 i 19, 24. Kad se pred s u kojoj
st, onda st u izgovoru sasvim ispada, vidi u 46: esto-
tina i vrgomoski (mjesto vrgomotski). U mjesnom imenu Imoski
ispalo je t ispred s, a je t u Imotkina i u (pa-
stalo od Imotjaiiin). U tko moe t otpasti, te se govori i
ko; u tka ti, tkane ne otpada t, ali pored -tkanica, govori
se ikanica, O ispalom t ispred t u nate i tica v. u 44c,
a u 55b navedeni su prilozi rata, porata u kojih je ispalo d
ispred to Jo ima i drugih u kojima otpada ili ispada dental
ispred t: teta od tteta, a to od t-bteta (tj. praznina, imenica
izvedena od pridjeva t'bt, tj. tat, prazan; teta je dakle upravo:
praznina); - hrvatina (mjesto hrvattina) , gospotina (mjesto
gospodtina) , katd (pored kadto koje ima istor. 60, 72,
314). Ime Dimitar moe glasiti i Dmitar ( 55c), a d moe i otpasti,
te se govori i Mitar.
77. a) Ispred n ispada t po glasovnom pravilu: grnuti (pored
grtati) , krenuti (pored kretati), posrnuti (pored posrtati). Sto nije
t ispalo u metnuti, to je analogija prema metati, a to nije ispalo u
blatna, pametna, sitno, to je zato to je nekad t i n bilo
L, tj. t nije stajalo neposredno ispred n. I d ispada ispred n po
t Po najnovijem pravopisu u sloenim d se u pismu ispred
e, mijenja u t: natcestar, itd.
80
GRAMATIKA
glasovnom pravilu: prenuti se (pored predati), skinuti (pored ski-
dati), ali po analogiji prema padati, sjediti ostalo je d upadnuti,
padnem (pored panuti, panem) i u sjednuti, sjednem. Druge opet
imale su nekad poluglas d i n, i zato im d nije ispalo,
takove su: gladna, hladno, dno, odnositi, podnijeti. - U 40d
je da po glasovnom zakonu ispadaju dentali ispred l i
su prividni izuzeci.
b) Po zakonu ispada t dva konsonanta
od kojih je prvi s ili ; tako je npr. bolesna, radosna, alosno, pored
i:ega se i u mukom rodu govori bolesan, radosan, alosan ako i
jest bolestan, radostan, alostan ali inokostan, lastan (u
"lak") ne gOv.ori se vie, nego samo inokosan, lasan,
prema i7llokosna, lasno. Isto tako ispalo je t u lisnat (mjestal list-
-nat), - u izrasli (genitiv sing. od izrastao), - u tima (mjesto
titma), u usmen (mjesto ustmen), - u liska (genitiv sing. od
"listak), - u godinji, godinjak (mjesto goditnji, goditnjak od
.godite), - gozba, tazbina, postale su od gostba, tast-
bina, pa poto je t dva konsonanta ispalo, prelo
je s ispred b po zakonu u z; tako je i pridjev koljiv postao od
kostljiv, i poto je t ispalo, prelo je s u . - Ispadanju konso-
nanta t s i n odgovara ispadanje konsonanata d
-z i n, ali tome ima malo potvrda; te su: pozno, prazna, koje su
nekad glasile pozdno, prazdna, pa je prema pozno, prazna
ispalo d i u nominativusing. mukoga roda: pozan, prazan (mjesto
-pozdan, prazdan, kako bi pravilno bilo). Tim sada navedenim
odgovara (iz ruskoga jezilm uzeto) nuna, nuno (ispor.
-nuda), a prema tome je nominativ sing. nuan (vidi u Iv.
pored nudan, koje se govori. Svuda je tu d
-dva konsonanta ispalo kao i u genitivu sing. gros ka (nominativ
sing. g1iozdak).
78. a) Ispred s ispalo je t u (mjesto od istoga
Korijena koji je u to je najprije brojiti). Tako
je d ispred s ispalo i u gusle (mjesto gudsle, ispo gudjeti), u jasle
(mjesto jadsIe, od korijena jed, koji je u glago jesti, ali je nejasno
a, v. 62b). - Ispred z i ostaje d koje u sloenim
stoji na kraju kakvoga prijedloga (a iza d je nekad bio poluglas):
)dziv, podzeman, podzidati, nadivjeti, U 29c
je da se dz i d u takvim mogu izgovarati tl dva glasa,
ne kao afrikata. - je u 76b da d na pismu ostaje
'U odsuditi, podsmijeh, ali katkad i na pismu ispada d, npr.
GLASOVI 81
u ostupiti (pored odstupiti). Na pismu ostaje
d i ispred : odaliti, odetati, poditi, ali se (po svoj prilici) izgo-
vara otaliti itd. Poradi lakega izgovora ispada d ispred zg,
zd u ozgor, ozdo (mjesto odzgor, odzdo).
b) Ne zna se zato je ispalo d u brojevima jedanaest, dva-
naest, trinaest (mjesto jedan na deset, dva na deset, tri na deset) ...
u dvaest, triest (pored dvadest i dvadeset, tridest i trideset); isto
se tako ne zna zato je u navedenim brojevima ispalo i e
s i t (v. 52a). - Lake je razumjeti imena Raosav,
Vlaisav pored Radosav, Vladisav. da je uRaosav
ispalo d, nego treba kazati da se Raosav govori mjesto Rahosav
u onim krajevima gdje se h ne izgovara, a to Rahosav izvedeno
je od imena Raho, koje je od dragosti mjesto Radosav
kao i Deho (u akad. od Desimir, pak tome Raho nanovo
je iz drugih imena dodate sav. A ime Vlaisav upravo bi se imalo
pisati Vlajisav, koje je postalo od Vlajo (od dragosti mjesto
Vladisav ili Vladimir kao i Kojo mjesto Konstantin) onim putem
kojim i Rahosav od Raho. Vidi 'o takvom imena
u 371, 372.
c) Dijalektizam je to u skrajnjim skupovima st, t, zd,
d otpada t, d, te se govori milos, radas, pla, graz, da (u Du-
brovniku , u ;Boci i u Crnoj Gori); a po Srbiji govori se jes mjesto
jest: M. 209, 288, 6, 97, 213. Po narodu govori. se jo,
navla mjesto jot, navlat; u Vukovu nalazimo Bukre
mjesto Bukret, Bukuret.
79. a) U 9la i 98a vidjet se da u skupovima glasovi
prelaze u t, te od jednoga i drugog skupa postaje to
- Skupovi z i prelaze u d: od izgnati glasi 1. lice sing. pre-
zenta idenem (postalo od ienem, to od izenem, ispor. enem
od gnati); prema idenem je i prodenem pored zako-
nitoga proenem od prognati. Ovamo idu jo briditi (od
briiti, to od briziti, a to od brizgiti, ispor. brizgati), modani
(od moani, to od mozani, a to od mozgeni kao zvidati od
zvizgeti, V. 6lb), Rodanik (selo u Slavoniji, od rozgenik, a to
od rozga); jo se mogu navesti imena Drenik,
Drenica, u kojima je i n ispalo d, ta su imena izvedena
od imenice drezga, koja se nekad govorila i uma; nji-
hovu skupu n razvitak je ovaj: n od dn, to od d'bn, to od 'bn,
to od z'bn, a to od zg'bn. Pored ima i uditi, a to je postalo
82
GRAMATIKA
od ugiti (isp. ugati), poto je g ispred i prelo u (isp. sluiti
od slugiti); tako je i poditi (tj. U vrada nije d postalo
pokazatim putem jer je ta nekad glasila vra1>da, tj . tu je
d odiskona kao u krivda, pravda (od kriv1>da, prav1>da). - Treba
dodati da z prelazi i u , npr. ieniti od izeniti (v. 107d).
b) U Vukovu nalazimo srljen i strljen; po doka-
zivanju poredbene gramatike stariji je lik bez -t-, tj. taj je kon-
sonant u drugi lik umetnut. se takvo s i r
umetnuto -t- nalazi ustramota, straljika (tj. sramota, sraljika).
Obratno je t s i r ispalo u srnadica pored strnadica (tj.
ptica koja boravi po strnitima, ispo strnad). -
z i r umetnuto je d u razdrijeiti mjesto razrijeiti, pa je d otud
prodrlo i u glagol, kad je sam, bez prijedloga, te se govori dri
jeiti. - Poredbena gramatika dokazuje da dral, drijebe,
drijelo i r nekad nijesu imale d, dakle je taj konsonant
umetnut; glagol prodrijeti ide ovamo, njemu je pre-
zent pr:Qdrem, pored se govori i proderem, gdje je d
umetnuto po analogiji, a upravo ga ne bi trebalo jer
i r ovdje stoji e; tako su postali i oblici prodemti, prodirati,
derati, derem. Kako je u tim sada navedenim umetnuto
d i r, tako je i l umetnuto u
dlijeb pored lijeb; ni ta u starini nije imala d.
c) U podrijetlo prelo je k ispred l u t, ispor. nekoliko
rukopisa aleksandrinskoga podrijekla. D. star. 3, 3, aispor.
i istoga postanja i poreklO'. Ako
je cvekla uzeta iz jezika (seiltlon), onda je to
primjer obrnutoga prijelaza iz tl u kl, ali je da je
cvekla uzeta iz jezika (seilklon). - Konsonant t u
petnjak, svijetnjak, votnjak postao je od dakle petnjak od
itd., a o konsonantu t u boitnji, kutnji mjesto
itd. vidi u l11b. - Nije poznato zato u komat,
koja je izvora (korrumltion), t moe prelaziti u d, te se
govori i komad, a ni to se ne zna zato se pored starijega i pravil-
nijeg rukovet govori rukov ed. Isti prijelaz iz t u d na-
lazimo i u prijedlogu dd, koji je u starom jeziku glasio (kao i u .
staroslavenskom i jo danas u ruskom) ot, pa se to do danas sa-
u oteti, otvrsti se (otvrzem se), a se govori od.
Taj je prijelaz zacijelo plod analogije prema prijedlozima nad,.
pod, pred, koji d imadu od pamtivijeka; isto tako treba
GLASOVI 83
i d u prijedlogu kod, koji je nekad glasio kon, a i danM se jo
govori nakon (tj . na kon).
* *
*
L i k v i d e L, R. 80. Da l na kraju i na kraju sloga
prelazi u o i da tome pravilu ima dosta izuzetaka, to je pokazato
u 56. U nekoliko prelazi n iza m u l: mlogi,
mlogo, mHti, mlidijah, najamlik, sHmiti; nije dijalekti-
zam prijelaz iz n u l u zlamenovati, zlamenje. U IOBc
vidjet se da je l u nekoliko disimilacije radi postalo od r.
Da je sloboda postalo od svoboda, to je u 39b; nije po-
znato zato je tu v prelo u l (drugoga primjera za prijelaz iz
sv u sl nema). Konsonant je v preao u l i u ledenik (pored
vedenik, tj. mala puka kovana u Mlecima, koji se grad turski
zove Venedik, v. u llla). - Ne zna se zato je u negdanjoj
(kako imaju svi' drugi slavenski jezici) ispalo l,
te se govori a u ostalo je l iza Ni to nije
poznato zato ispada l uglagolu uspahi1-iti (u Vukovu
bez h) pored usplahiriti, koje je starije. O ispadanju
glasa l u imenima, kao to su Budisav, Stanisav mjesto Budislav,
Stanislav vidi u l09a. - Da je nekad bilo u jeziku vokalno l ,
koje je prelo u u, to je poznato iz 19b.
81. a) U 19c i 5la je da "je na jezik nekad imao
palatalno r, a u 41 b i 52a navedene su neke u kojima
ispred e prelazi u r; njih ide prilog jur od starijega jure,
a to od jue. Isti prijelaz imamo i u glagolima dorenem, porenem
pored doenem, poenem (od dognati, pognati). U
prelazi l katkad u r: indra (od njem. Schindel), Spanjur (pored
Spanjolac od tal. Spagnuolo, v. 60c). - Prijedlog bez glasi i
u drugim slavensikm jezicima tako, tj. bez r iza b, a u naem
jeziku govori se i brez (kao i u slovenskom) ; u tom
je liku r umetnuto po analogiji prijedloga prez, koji je danas
dodue sasma rijedak, ali je nekad bio veoma i isto
to preko; se dakle prijedloga bez - prez ne slau,
ali je zajednica njima u tome to se oba svruju na -ez.
- U mrezgra (pored mezgra) prodrlo je r iz drugoga sloga
i u prvi (isp. franc. tresor od lat. - upravo - thesaurus,
gdje u prvom slogu nema nikakvoga rl.
b) Skrajnje r u nekoliko otpada; takva je ozgo (pored
ozgor) u kojoj je T otpalo po analogiji priloga protivnoga zna-
84
GRAMATIKA
ozdo (mjesto ozdol). Tako je i pored
gdje nije jasno zato r otpada; nasuprot je jasno zato neki
prilozi mogu na kraju imati r, a mogu ga i ne imati; to su: joter
i jote, ondar i onda, i tada1' i tada, i
U svim tim prilozima l' je dodatak mjesto -re (v. 52a), tj.
najprije jote, onda jotere (ovo u starijem jeziku), zatim joter.
c) Vokalno 7' ostalo je od davnina nepromijenjeno, npr.
u grlo, prst, sm1t, vrtjeti, ZTnO itd. Pored Pakrac (mjesno
ime) govori se i Pab'c, koje je oboje postalo od Pakrbc, prvo tako
da je b prelo u a, drugo tako da je b ispalo; tako treba
i jutarnji pored jutrnji, isto tako povjetarce, s1'ebaTce pored vjet'mi,
srebTn. U nekoliko vokalno r ispred vokala pre-
lazi u konsonantsko; tako je od gr'onik, gr'onica (mjesto grInik,
grInica) nastalo g1'onik, granica (gdje je r konsonantsko onako
kao u grob, grozd); imperfekt tr'ah, tr'ae od glagola trti glasi po
svoj prilici i trah, trae (s konsonantskim r kao u trava, traiti,
v. u 275); oblik um1"o od umrijeti izgovara se umro
(s konsonantskim r kao npr. u dobro).
d) Vokalno r postalo je u od slm-
pova. Npr. od ar razvilo se vokalno r u Vrava (poljski War-
szawa), krtola (od njem. Kartoffel), krcati (iz tal. carcare ili
caricare), mrginj (iz lat. margo, genitiv marginis, preko onoga
romanskog koje se nekad govorilo u Dalmaciji; da je
iz talijanskog margine, bilo bi u naem jeziku a ne -g-), srdela
(tako pie Vuk u svome kod YKJbeBa, a u
redu pie srdelja, - iz tal. sardella); - od er: vrbovati (iz njem.
werben), skrletiti se (pored skerlet, - iz turskoga jezika), STd (iz
lat. Sergius), frtalj (iz mad. fertaly, a to iz njem. Viertel); -
od ir: mr (iz taL mirto ili lat. myrtus), srma (iz syrma,
izgovaraj sirma), crkva (iz staranjem. kiricha); - od or: Krf
(iz tal. Corfti), mrkva (iz staronjem. morha), mrnar (pored mor-
nar, iz taL marinaro), vrtuna (iz tal. fortuna); - od ur: Krk (iz
lat. Curicta, Curcta); - od ra: trpeza (iz trapeza); - od re:
Grk (iz lat. Graecus); - od ri: Grgur (iz Greg6rios, izgovaraj
Krm (iz ruskoga KpHM'b ), krst (iz Christ6s);
- od TO: prnjavor (u staro doba p1'onijar, iz pr6noia ili pro-
Analogiju prema protivnoga pokazuje i prijedlog
nuz (pored 'Uz) koji je n dobio na prema niz, gdje je n zakonito.
Iz drugih dijelova gramatike idu ovamo analogije: danju, danjom prema
- svretak (gdje bi upravo moralo biti, a nije -i-, ispo dobi-
ta.k, gubitak, napitak) prema - ja sam se s njim (pored: od
njega) rasta'o prema ja sam se s njim sastao.
GLASOVI
85
noiii.rion); - od ru: prsLuk (pored prusluk, iz mad. pruszlik, a to
je iz njem. Brustfleck). U V?'bas, postalo je V?' od
lat. U?' : Urbas, urceus; u starih Hrvata bijae ime Vrban (iz lat.
Urbanus, a u nae vrijeme pisae tako J. 35, 272, 326), otkle su
dananja hrvatska prezimena V?'banac,
oprnatiti pored opernatiti navedena je u 52a.
'" ...
..
N a z a l i N, M. 82. a) Rijetko se n uzima mjesto m: Vuk
u ima pantivijek pored pamtivijek, a akad. ima
pantiti pored pamtiti; tako je n mjesto m i u hunka. -
Mjesto nj govori se n u (mjesto tako
mislim da je i u pentrati se glas n mjesto nj (dakle mjesto
penjtmti se). je suanstvo (JM. 155, 411), sirotinski
(315) mjesto suanjstvo, sirotinjski.
b) Od korijena gud, koji je u gudjeti, je imenica
gudeLj (ima je akad. tj. (upravo ali
da bi se zujanje istaklo, umetnuto je u tu imenicu n, te
se govori gundeLj; nije poznato zato se u imenicu kudTOV
moe umetnuti n, te glasi kundTov. O glasu n u
boanstvo, b'd,anski, itd. je koliko
treba u 39a, a ovdje dodajem da kao to su abadijnski,
avHjnski, komijnski, rakijnski (pored a",badijski, avlijski, kom-
ijski, mkijski), umadijnski imaju -n- po analogiji pridjeva u
kojima je ono zakonito, kako su npr. planinski, neg:min-
ski, va1'adinski, - a imenice Sentandrijnae, Sentandrijnka, Su-
madijnac, Sumadijnka imaju -n- prema planina e, planinka,
Ogulinac, Vamdinac itd.
e) Neki prilozi koji se svruju na vokal mogu iza njega imati
jo n; tako je: daklen, doklen, dotlen, otolen, poslijen pored dakle,
do/de itd. U pod b) vidjet da ti prilozi mogu
na kraju imati i m. Po svoj prilici je n tih priloga srodno s na-
veskom no u npr. gdjeno, kadno, kojino, tono itd., a
to no je valjada isto to ono, dakle npr. gdjeno je isto to gdje
ono itd. - U nekoliko ponajvie umetnuto
je n vokala i konsonanta: arantas (pored aratos, aratos),
Domentijan Dometianos), inkona (pored ikona, eikon,
izgovaraj ikon), komendija (pored komedija, lat. comoedia),
Melentije (pmed Meletije u akad. Meletios), oblanta
(u akad. lat. obla ta). U snimati, (ispor. primati
86
GRAMATIKA
od p?'i-imati, od nije n umetnuto, ono
iz onoga vremena dok je prijedlog s glasio S'bn, a prijedlog u
dok je glasio V'bn, ja ovdje da dokazujem jer to ide
u poredbenu gramatiku. - Na ispred u prionulo
je n u nugao (pored ugao) i u nuz pored uz (o ovoj drugoj
vidi u 8lb u biljeki pod linijom). - Samo. je u jednoj
koliko ja znam, n ispalo, a to je prilog jeda?'ed, koji je postao od
jedan red, tu je n ispalo zato jer je glasove 11,7' izgovoriti
(v. 44b).
d) Ispred p i b prelazi n u m: c?'vemperka, himba, himben
(isp. hiniti), stramputica, - ali pored toga enba,
oenba.
1
83. a) U nekoliko je m postalo od n, osobito na po-
je u 44b naveden glagol m?'ijestiti se u kojemu je
m?' mjesto m' poradi lakega izgovora; isto vrijedi, dakako, i za
imenicu mrijest. Ne zna se zato se pored nicina (koje je starije),
govori micina (koje je isto se tako ne zna zato se mjesto
Nikola govori Mikola ili Mikula i rprezime
zanimljivo je da m u tome imenu imaju i Cesi (Mikula ) i Poljaci
(Mikol:aj), i Madari (Mikl6s). Ne moe se je li postalo
m od n ili n od.ID u meredov pored neredov jer je jedno i drugo
nejasna postanja. - Na kraju prelazi n u m samo u nakom pored
(starijega) nakon. se govori cmiljeti mjesto cviljeti,
tj. v je iza c prelo u m, a u smokati pored cvokati ne zna se
je li starije m ili v. Dijalektizmi su i glamnja (tj. glavnja), drmnji
(tj. rvnji), gdje je v ispred nj prelo u m.
b) Prilozi jako, tiho govore se jakom, tihom, u da-
nanjem je istom, netom, a u starijem bilo je i isto, neto;
oblici na -o po svome su postanju upravo akuzativi sing., tj. ono
isto to su i prilozi dobro, ljuto, slatko (v. 486a), a oblici na
-om upravo su instrumentali sing. kao jednom, mahom (v. 566b).
narod tako nekoliko priloga na -o i na -om je on
to kao da je -m navezak, pa je po analogiji tih primjera stao m
navezivati i na druge priloge koji se svruju na vokal, i tako su
nastali prilozi: daklem, doklem, dotlem, otolem, poklem, poslim
(u zapadnom govoru, tj. poslije), terem, (ne boluje,
aikuje. nar. pjes. 3, 550) pored dakle, dokle, dotle ... U neke
uvuklo se m pred glasove p i b: Alempije (v. 5Ib),
l Po najnovijem pravopisu treba pisati: crvenperka, stranputica, ali:
himba, himben, emba.
GLASOVI
87
ambis (lat. abyssus, abyssos), (tal. eipresso, lat.
eypressus), trumpa (tal. truppa); isto se dogodilo i u nekim tur-
skim dumlek, imbrik, imbriim, Imbro, tambor pored
dulek" ibrik, ibriim, Ibro (tj. Ibrahim), tabor.
e) Uglagolu ohr.onuti (mjesto ohromnuti nije ispalo m po
glasovnom ni. zakonu ni pravilu; ispor. kimnuti, klimnuti, komnu-
ti), nego valjada po analogiji onih glagola u kojih po pravilu
ispada koji konsonant ispred n (npr. ginuti, krenuti, skinuti);
isp.brinuti se u 68b. Zato je ispred nj ispalo m u potonji
(mjesto potomnji odi potom, tj. po tlom), ne zna se.
.. "

S i b il a n t i C, Z, S. 84. a) U 6lb je da ispred
onoga i koje je (preko -B) postalo od negdanjega dvoglasa oi
(oj) gutura1i preLaze u: sibilante; naveden je nominativ plur.
imenica mukoga roda vuci, druzi (od vuk, drug) i imperativ reci,
recimo, recite, strizi; tako je i: junaci, putnici, prilozi, Vlasi, siro-
masi (od junak, putnik, prilog, Vlah, siromah), poteci, potecimo,
pomozi, pomozite (isp. aorist potekoh, pomogoh). Ista je promjena
udativu, lokativu i instrumentalu plur. imeniea mukoga roda:
vucima, druzima, Vlasima, - u dativu i lokativu sing. imenica
enskoga roda: jabuci, ruci, nozi, snazi, svrsi, snasi (od jabuka,
ruka, noga, snaga, svrha, snaha), u imperfektu 4. razreda I vrste:
pecijah, pecijae, strizijah, strizijae. - Sibilanti postaju
od kj, gj, hj, kako dokazuju imenice: li;e (od likje, istoga
podrijetla kojega je lik, oblik), jeza (npr. hvata me jeza, po
dokazivanju poredbene gramatike postalo od i izvedeni
glagoli npr. nicati, proricati, utjecati, dizati, stizati, uizati, disati
(pored dihati), presisati (trajno prema presahnuti). Zato pored
vuci, druzi, siromasi imamo druiti se, sluiti, suiti,
tjeiti, tj. zato k, g, h u jednom prelaze u e, z, s, a u dru-
gom: prelaze u , , na to se ne moe ovdje odgovoriti jer to
ide u poredbenu gram:atiku, kak!o u nju ide i to zato od kj, gj,
hj ne postaje samo c, z, s (IlIpr. proricati, dizati, presisati) nego
i , , npr. struem, jaem (prema vikati, strugati, jahati)
ili u komparativu drai, tii, v. u 90b.
b) Za prelaenje guturala sad u sibilante, sad u palatale ima
pravilo koje je vrijedno ovdje navesti: pred i prelaze
guturali u sibilante u oblicima, tj. u deklinaciji i u konj ugacij i,
a u tvorbi (tj. izvan deklinacije i konjugacije) prelaze u
88
GRAMATIKA
palatale. Izuzetaka od toga pravila ima vrlo malo.
U pecivo, tecivo, nekolicina, tolicina trebalo bi upravo
da bude (isp. takav je izuzetak i mnozina (pored
pravilnoga mnoina) i crnogorsko utecite (pored Sva je
prilika da su te sa c i z u novija vremena kad
se odavno nije vie zakon po kojemu ispred ovakoga
i guturali treba da prelaze u palatale. Ovdje treba dodati da
tvorba komparativa upravo ne ide u oblike, nego ide u tvorbu
kamo se i u poredbenoj gramatici (a ja u ovoj
knjizi se tradicionalne gramatike uzimam tvorbu kom-
parativa oblicima). Zato npr. komparativi
dTai, tii itd. nijesu ' izuzetak od on'()ga pravila. -.:...
U deklinaciji su izuzetak samo oblici ui od oko, uho. Sasvim
je nejasno c u tocilj, tociljiti prema (u brusiti).
- Svemu ovome treba jo dodati da su u pluralnim padeima
pridjeva negdanji sibilanti natrag pretvoreni u guturale; u
prolim vijekovima bilo je npr. jaci, velici, drazi, tisi, isto tako
jacih, jacim, drazih, drazim, tisi h, tisim, a danas je jaki, dragi,
tihi, jakih, dragih tihim itd. To je analogija onih padea
u kojima guturali ostaju po zakonu bez promjene.
85. a) Iz 2. poznato nam je da je negdanje ispred r
prelo u c, te se odavno govori crijevo, C7"T!. mjesto
- kaciga ili kacida navedena je u 68a, gdje je
da je postala od lat. cassida, vidi se dakle da joj je c postalo
od lat. s dva vokala. postaje c od s ispred k, kako
je u Atanacko ili Tanacko (pored Atanasko, Athanasios), u
lackati (pored laskati), u ckvara (pored skvara), u truckati se (pored
truskati se, tj. tresti se u kolima po putu). Od negdanjega
kost'bka nastalo je kostka, otud koska, poto je poradi lakega
izgovora ispalo t (v. 77b), a otud napokon kocka; tako je od
st'bklo nastalo stklo, otud sklo i napokon cklo (v. 43b); pored
staklo nalazi se gdjeto i caklo (vidi u akad. koje je
nastalo tako da je u cklo umetnuto a prema staklo; nalazi se i
ck:lenica pored sklenica od starijega stklenica. U dakle
kocka, cklo ne treba c premetanjem glasova, tj.
da je kocka, cklo postalo od kostka, stklo tako to su se konsonanti
st premetnuli u ts, a otud da Je nastalo c (ispor. izgovor bracki od
bratski u 36a). Ali premetanjem glasova mora se c
u dockan, docne, cknjeti (ovo vidi u akad. od sta-
rijega dok'bs'bn najprije se razvilo doksan (prvi poluglas ispao,
GLASOVI
89
drugi preao u a), otud doskan i najzad dockan; u docne je k
ispalo poradi lakega izgovora. Ako se u k'bs'bn prvi poluglas
pretvori u a, onda nema premetanja glasova, nego biva kasan, a
tako je i kasno, kasniti. Premetanje glasova imamo i u
podrijetla cvekla (v. 79c), koja je postala od svekla, a
to od sevkla. U cvolika je postalo c od s, tj. isprva je bilo kao i u
drugim slavenskim: jezicima stvolika, pa je t s neznana uzroka
ispalo. Obratno od c postalo je s u ostika, pored se
govori s nepromijenjenim c: octa (genitiv sing. od o.cat) , octeni.
Nije jasno c u crkva kojoj je postanje u 81d, ali
tako je i tl drugim slavenskim jezicima.
b) U (tj. iz Gacka, v. u akad.
iz Grocke) ispalo je c ispred tj. prva je
postala od Gackjanin, druga od G7iockjanin, otud izlazi
a tu ispada c. Tako je od postalo i u (ime
potoku to kroz varoicu Grocku) mjesto a to od
GT(}ckica (kao od ruka itd.).
c) U poznatom prezimenu Muicki postalo je -c- od tj. Muicki
mjesto (porodica se prozvala po selu u Srbiji); isti prijelaz
iz u -c- pokazuje i ime Pecka, kako se zove jedna voda u Crnoj Gori,
a jedna u Srbiji; to je ime postalo od (kako vodu u Srbiji
neki i piu), a to je zacijelo izvedeno od imenice kaja je nekad
isto to danas dakle je Pecka upravo voda koja pored (ili iz)
kakve vidi to ime u akad. Prijelaz iz u -c-
je a u knjievnom jeziku ili ostaje ili ispada s, npr.
ski ili v. 88a.
86. a) Po zakonu prelazi z ispred k, p, t, h, c u
s: dolaska (genitiv sing. od dolazak), niska (enski rod od nizak),
griskati (prema grizem), raskinuti, isprositi, gristi (prema grizem),
ljestve (ispor. uljesti - uljezem), istjerati, istok, rashladiti, dolasci
(nominativ plur. od dolazak), iscijediti. Ispred i prelazi z u :
a ispred d i d prelazi u :
grode, poredija (u akad. pored kako je u
Vukovu Moe se misliti da je od
nastalo najprije (po 87a), a tek otud
tan, I ispred nj prelazi z u : vonja, gronja, ispranji-
vati, ponjaka ili ponjakinja, - ali iznjihati, pa tako je po svoj
prilici i raznjihati se. Ispred lj trebalo bi da z prelazi
u , ali to prelaenje nije u narodu izvreno do kraja; narod
govori dodue ljubeljiv, paljiv, ali pored toga po-
puzljiv, a se ispred lj govori i z i : bojazljiv i bojaljiv,
1 Po novom pravopisu samo
90
GRAMATIKA
izljubiti i iljubiti, razljutiti l raljutiti.l Sta biva kad se z
ispred s, , z, !, o tome vidi u 107.
b) Ne zna se zato je dva vokala ispalo z u nemoj,
nemojmo, nem:ojte, to je postalo od negdanjega ne mozi, ne
mozimo, ne mozite (vidi u akad. pa je od o-i nastalo
oj, ispor. najti (tj . od na-iti, v. u lOle). Ovdje se moe do-
dati i glagol obeuiti(tj. iglu), koji se govori mjesto obezuiti (tj.
o-bez-uiti). - Da je z u nekim postalo od negdanje
afrikate dz, to je u 19a.
87. a) s ispred konsonanta prelazi POl
zakonu ':1 z: zbor, zdruiti, zgoda, prozba, vazda; tako je i
gozba, tazbina mjesto gostba, tastbina, gdje je t po
77b ispalo, a onda je sb moralo u zb. - Ispred i pre-
lazi s u : prkodija
postala je od prkos-dija preko prkozdija (vidi poredija u
86a). Ispred nj prelazi s u : Bonjak, dananji, nonja, pronja,
stijenjen stijesniti), tjenji (komparativ od tijesan). Ponajvie
se govori njim, premda se pie s njim, a mnogi govore i njego-
vim (tj. s njegovim). U junom govoru pred onim nje, koje je po-
stalo od negdanjega ne, ostaje s bez promjene; Vuk u
ima snjegopadan, snjean, snjeanica, susnjeica, a kod
ima snjegovi; je tu snj od nj,
koje ima njean, njeanica (vidi u Iv. Pred
lj prelazi s po pravilu u : izmiljen, miljah, miljae, milju
(instrumental sing. od misao), olji, olja, poljem (mjesto posIjem
od poslati); u 77b naveden je pridjev koljiv (od kostljiv poto
je t ispalo), a tako je i boleljiv (od bolestljiv), -- ali pored lj
govori se i sl;, kako je ljubiti se i sljubiti se, to osobito vrijedi za
Ije koje je u junom govoru postalo od starijega le; Vuk u
ima ljez i sljez, ljesti i sljesti, naljednik i nasljednik, poljediii
i posljediii, poljedak i posljedak, a iz Iv. se vidi da je on
ponajvie i pisao jedno i drugo, - pored toga ima Vuk u
samo sa lj ljeme, ljepota, ali u njegovim dje-
lima nalazi se nar. pjes. 1, 127, sljepica 128 i nar. posl.
XXXIII.
b) u praslavenskom jeziku vrijedio je zakon da d i t
pred t prelaze u s: bosti, krasti, presti, slast, vlast (ispor. bodem,
kradem, predem, sladak, vladati), - mesti, plesti, (ispor. me-
tem, pletem, poten od a to od po 9ld). Nijesu
1 Po novom praV'opisu samo bojaljiv, izljubiH, razljutiti.
GLASOVI
91
izuzetak npr. (tj. otjerati (tj. odtjerati),
jer je tu nekad d i t bilo 'b.
e) U koje je na narod uzeo iz ostalo
je -s- dva vokala bez promjene, tj. ne pretvara se
s u z, i to je sasvim u redu jer sami Grci u tom poloaju svoje
s izgovaraju i svagda su izgovarali s. Takve su ili
cesar (v. 51a), Josif ili J osip, pokUsa?' (apokrisiarios), pms (pra-
son, ali ima i praz s nejasnim z). Ni u latinskim koje je
narod uzeo ne mijenja 'Se s dva vokala: bosiljak (lat.
basilicum), rusa (u Dubrovniku, lat. rosa), to nije
jer se u latinskom jeziku, dok je iv bio, izgovaralo s kao s
dva vokala (a ne z kako mi krivo izgovaramo). Sto se u
narodu nalazi proviztLr, to nije uzeto iz lat. proviso!', nego iz tal.
pravilSore. - Ispred m pisali su Grci s, ali su izgovarali z, zato i
mi u takvim iz jezika uzetim imamo z: krizma,
pizma hrisma, peisma).
d) koje nijesu uzete iz i latin-
skog jezika neposredno, su blago (kao i
npr. autograf ... u 74d), pisao je Vuk ponajvie
sa z, npr. Azija, cenzor, divizija, fantazija, fizika, gimnazija, konzul,
muzika, poezija, prezident, proza, reze?'va, recenzija; rijetko je
Vuk u takvim pisao s: filosof, filosofija (pored filozofija),
proso dija. Potvrde svemu tome navode u I izdanju ove knjige
na str. 34. u takvim kao da je volio pisati s:
akusativ (u istoriji oblika VII), resultat, ?'ecensija, filosofija,
filosofski (potvrde za te vidi u Iv. - ali
ipak: ima i on: Azija (star. 2, 261), nazal (star. 4, 81). U imenima
to dolaze u Sv. pismu piu Vuk i s gotovo svagda ondje
gdje je to slovo u (i u crkvenoslavenskom) jeziku, npr.
Isaija, Isak, Josif (to su dodue Jevrejska imena, ali su do nas
dola preko i latinskog jezika), - tako je i (u Vuka):
Cesarija. d. apo 23, 33, Drusila. 24, 24, Efes. 18, 19 i 19, 1, Jason.
rim. 16, 21, Lisija. d. apo 24, 7, Onisim. filim. 10, Sosipatar. rim.
16, 21. Izuzima se samo Izrailj (izrailjski itd.), to Vuk i
svagda talro piu premda je u i u crkvenoslavenskom s;
izuzeci veoma su rijetki: Sirakuza. d. apo 28, 12. Dodajem
da Vuk i s iza r ne mijenjaju u z, nego piu: Persida,
Persija, Persijanac, persijski (potvrde vidi u akad. -
a tako je i Tars. d. apo 21, 39. - Nakon ovoga mislim da se moe
postaviti pravilo: II i latinskog
92
GRAMATIKA
podrijetla piimo z, dakle: akuzativ, analiza, hipoteza, kriza, opo-
zicija, rezultat, senzacija, tube1'ku,lozan itd., ali II vlastitim ime-
nima piimo s, dakle: Agesilaj, Cesar, Hesiod, Hortensije, Meso-
potamija, Persija, Pisistrat, P1'oserpina, Vespasijan' itd. A gdje je
u z, tamo, dakako, i mi treba da piemo z: Vizantija, Kizik.
-Napokon dodajem da nema razloga mjestal i latinskog
ks pisati (po izgovoru) gz, npr. egzarh, egze1'cirati,
egzistencija, itd., premda Vuk ima egzamen (vidi u Iv.
l'j kod polagati), ali on ima i ekse1'ci1' (vidi u istom
niku); tako i ima dodue egzemplm'. pis. mil. 6, 7, ali
pored toga ima eksempla1'. 116.
88, a) U nastavcima -ski i -stvo ispada s iza , , npr.
maki, lupeki, derviki, ajkaki mjesto
v1-as1ci itd., - tako je i: junatvo, m.notvo" siromatvo mjesto
mnostvo, si1'omastvo. Nema stalnoga pravila za pri-
djeve na -ski u kojima pred s stoji jer u jednima s otpada, u
drugima ostaje, a ima i takvih koji mogu imati i i

Primjeri: i V. kod BYKoBa
Melja, dr. izd. 3, 436, (orl ime
selu). mil. obro 104, (od ime selu). mil. obro 139,
mil.
obro 114., pred. 6, 369 (1848),
kod Meou;a., prav. sav.
27, dr. izd. 3, 386, eman. 5, (od ime
selu). kod 6aTaJhyrne i' 2Kepamrja, kod
6YKoBau; i - D. istor. 13, 37, 139,
49, 23, 331, 336, -
M. (od ime selu), S. 5, 102,
5, 158, 5, 109. Iz ovolikoga obilja primjera za
i za razabira se da se u knjievnom jeziku moe upo-
trebljavati jedno i drugo. - Malko je to s u nastavku -stvo
iza ne ispada iako su s njim konsonanta, npr.
V. em.an. 5, dan. 4, 12,
(iz ruskoga 'IlpeJ1Myll.WCTBO). dan. 2, 142. U
g. 1818. na str. VII dodacima Vuk ima i
od dakle mjesto ali pored toga ima on bez pro-
1 Po najnovijem pravopisu se pisati: Agesilaj i Age.<:ilaj, Hesiod
i Heziod, Hortensije ,i Hortenzije, Mesopotamija i Mezopotamija, Persija i
Perzija, Pisistrat i Pizistrat, Proserpina iProzerpina, Vespasija11. i Vespa-
.?:ii an, ali samo: Cezar.
, Pravopis doputa samo oblike na itd.
GLASOVI
93
mjene (od mil. obr o 171, dan. 3, 155 i 4,
8, isto tako ima i S. 5, 110, - ali se po svoj prilici izgovara
ili - Vrlo je malo koje iza c imaju nastavak -ski, a
u njima s iza c ispada: cucki (od Cuce, ime plemenu), vacki
(npr. vacka tamnica od Vac, mad. Vacz, varo tl Madarskoj);
po glasovnom zakonu mjesto -c- u ta dva pridjeva trebalo bi da
bude ispor. u 90c.
Sto se pored (bijeloga luka) govori i tu nije ispalo s, nego
h, tj. je mjesto tako je i (npr. granu) mjesto
A o izmjenjivanju glasova s i h u - (tako i proso - p1'ollCt)
ne moe se govoriti u ovoj gramatici, nego samo u poredbenoj slavenskoj .
b) Pored pu (od istoga korijena od kojega i puzati) govori
se i spu, - pored trato1' (po svoj prilici od istoga korijena od
kojega je tm tina) stmt01'; - to mi govorimo spol (muki
i enski), to je u staroslavenskom i u ruskom jeziku nOJI'b, a II
akad. vidjet se u svoje vrijeme da u naem jeziku
ima (ili je bilo) stoprv pored toprv. U tim je
s na priraslo, a nita nas ne nagoni misliti da
je to s poznati prijedlog. Ali u skot, skrika pored kot,
kTika bit s prijedlog. Za klizak, klizavica pored sklizak,
sklizavica ne zna se je li s priraslo ili je otpalo, jer i u drugim
slavenskim jezicima te i srodne imaju na Icl i sH;
OiVamo ide i glagol klizati se pored sklizati se, ovoga drugog nema
u Vukovu (Illi. u Iv.) ali se govori, a da s u sklizati se
nije prijedlog, sigurno se vidi otud to je sklizati se glagol isto
tako trajan kao i klizati se, a da je u sklizati se na pri-
jedlog, bio bi to glagol trenutan (ispor. sktLhati, smotati, strpati
prema kuhati, motati, t1"pati). - Od stipsa (iz stypsis) moe
s na otpasti, pa se govori itipsa. - U gdjekojim
moe na biti i s i : skmb pored kTob, - sk1"b pored
k1'b; vidi o njima u 93b.
* *
*
P a l a t a l i C, Z, S. 89, a) Po zakonu i pred
konsonantima prelaze u d, , a pred kon-
sanantima prelazi u . Prema tome imamo: na1"udbina, svjedodba,
vmdbina (od - zadubina (od
zadubina) , - laci, mnotvo, teko (od la ci, mnotvo,
teko).
94
GRAMATIKA
b) Glasovi , razvili su se u mnogo od k, g, h ispred
vokala e, i, b (od onoga b koje je nekad bilo u jeziku pored 'b i
razlikovalo se od njega, vidi u I8c). Primjeri ispred e: vokativ
sing. b:oe, drue, due, siromae (od junak, putnIk,
bog, drug, duh, si?omah), - prezent glagola kojima se osnova
svruje na k, g, h: eem, ee, striemo,
st?iete, vrem, vre , vremo (od glagolskih osnova pek, tek, eg,
strig, vrh), - 2. i 3. lice sing. aorista od istih glagola:
ee, strie, vre, - pasivni particip od istih glagola: een,
strien, vre n, - u tvorbi i to pred nastavkom -e (genitiv
sing. -eta): (od momak), VLae (od Vlah), -
pred nastavkom -etina: knjietina, mjeetina,
- pred nastavkom -esa u uesa, - u pridjeva pred nastavkom
-evan: (ispor. nauk, samoga uk nema vie), d,uevan, knjI-
evan (od drug, knjiga). - Od k, h pred i u oblicima postaje
samo u i u ui, uima (od oko, uho), -
mnogo u tvorbi i to pred nastavkom ica:
knjiica, noica, muica, siromaica (od djevojka, ruka,
knjiga, noga, muha, siromah), - pred nastavkom
(od junaK, kLobuk, krug), -
pred nastavkom ina: d1uina, mnoma, mjeina,
trbuina (od junak, velik, drug" mnogi, mijeh, trbuh), - pred i
u glagola IV vrste: se, sLuiti, snaiti, praiti,
straiti (od junak, muka, sluga, snaga, pmh, st1ah). Istu promjenu
nalazimo i pr:ed negdanjim vokalom b u tvorbi npr.
pred nastavkom bC (-ac): dvonoac, roac, kruac
(od luk, vuk, dvonog, rog, kruh), - pred nastavkom bk (ak):
bubreak, graak, praak (od jezik, mrak, bubreg,
grah, prah), - pred nastavk!om -bje (-je): podnoje,
podstreje (od ruka, noga, streha), - pred nastavkom -'On (-an)
u pridjeva: duan, tuan, praan, straan (od
mrak, oblak, dug, tuga, prah, strah), - pred nastavcima -bski
(-ski) i -bstvo (-stvo), u kojima iza , ispada s (v. 88a), a
ispred t prelazi u (v. 9Id): vraki,
vlaki (od vrabski, vlabski, a to od
junak, prorok, vrag, Ceh, Vlah), isto tako junatvo, pror'ootvo,
drutvo, siromatvo (od d,UbstVO, si10-
mabstvo, a to od junak, pr01ok, drug, siromah).
c) ne postaje nikad -od z pred e, i, b, z pred tim voka-
lima ostaje bez promjene, npr. mraze, obraze (vokativ sing. od
GLASOVI 95
mraz, obraz), kozica, obrazina, francuski (od-z1>ski). U rogozma
(tj. rogoz) nije postalo od z; to se zna otud to se u starijem
jeziku (kako se u svoje vrijeme vidjeti u akad. go-
vorilo rogo i rogoa; glagol pribliiti nije izveden od priloga
blizu, nego od komparativa blii, dakle nije pred i postalo od z.
A to je od knez, vitez vokativ sing. knee, vitee, to je protu-
u 19a; ono to je tamo vrijedi i za
kneina, sukneica, knetvo (od kne1>stvo) , viteki (od vite1>ski) ,
tj. svuda je tu postalo od negdanje afrikate dz. Sto se govori
knezovi (pored kneevi), vitezov (i prezime - pored
kneev, stazica od staza, u kojoj je z postalo
od afrikate dz (pored sukneica), to su analogije prema
u kojima je pravo z (tj. koje nije postalo od dz), npr. mrazovi,
mrazov, kozica.
d) U 6lb je kako su od k, g postali glasovi u
nekih glagola III vrste, kao to su bjeati, leati.
90. a) Ima kad guturali pred vokalima e, i, 1> ostaju
bez promjene. su u 40b navedeni i padei
imenica enskoga roda ruke, noge, muhe; to je za te
oblike, to vrijedi i za akuzativ plur. imenica mukoga roda, npr.
junake, priloge, sir.amahe. Ne mijenja se k u tvorbi pred
nastavcima -et, -etati, npr. zveket, zveketati, kreketati, meketati,
veketati, to je sve plod analogije prema"'zveka, kreka, meka, veka.
- Pred nastavkom in za posvojne pridjeve po pravilu je: dje-
ali se govori i bez promjene: bakin, maj-
kin, se kin, tetkin; bez promjene pred tim nastavkom
ostaju guturali g, h: agin, slugin, snahin (nalazi se dodue i snain,
ali to nije od snaha, nego od snaa). I pred nastavkom -ica ostaje
k nepromijenjeno ako je izvedena od imenice koja se govori
od dragosti: bakica, Jokiea, kokica, Nikica, - isto je i u prezi-
menima na u njima ostaje
i .g bez promjene: U l8b je
da se guturali ne mijenjaju pred onim i koje je postalo od sta-
roga vokala y, i tako se govori dojkinja, Grkinja, kidati, kititi,
boginja, ginuti, gibati, gloginja, hitar, himba, Vlahinja; ovamo
ide i nominativ sing. mukoga roda pridjeva: jaki,
veliki, drugi, dugi, suhi, tihi. - Rijetko ostaju guturali bez pro-
mjene pred b kako je u imenicama: kukac, Nikac, tukac, bogac,
gluhac i u okce; te su u novija vremena kad je
96
GRAMATIKA
zaboravljen zakon o pretvaranju guturala pred :b u , ,
tj. kad je prestao djelovati (v 40a).
b) Skupovi kj, gj, hj prelaze u , : (postalo od plakj),
(od sekja), - laa (od lagja),
Luanin, struem, - dua (od duhja) , oraar (od orahja1"), Staro-
vlaanin, tii, jaem itd. U 84a je da ima kad
skupovi kj, gj, hj prelaze u c, z, s.
e) Ima u kojima c ispred e, i, 'b prelazi u npr. u
vokativu sing. (od mjesec, otac, stric), - u
tvorbi i to ispred i:
- ispred
:o: (od (od
(gdje je postalo od a s je iza ispalo, v. 88a),
nj itd. Ali c pred e, i, 'b ostaje, npr. lice,
S1ce, ovci (dativ sing.), ptici, mjesec (nekad je iza c stajalo :o),
trgovac, stric itd.; nije promijenjeno ni u posvojnim pridjevima
na in koji su izvedeni od osnova to se govore od dragosti,
npr. bracin, Jocin, macin. Pridjevi cucki, vacki s nepromijenje-
nim c navedeni su u 88a. Nepromijenjeno ostaje c u akuzativu
plur. npr. mjesece, strice, u nominativu i akuzativu plur. npr.
ptice, ice, valjada zato to je u tim oblicima na kraju nekad
bilo otkle se razvilo e. - Jo postaje od cj, npr. (od
bacjen), (od granicjar) , Tako i
od zj, sj postaje , , npr. bri (od brzji), paen (od pazjen), vo-
en, liem, opaati, - vii (od visji), koen, paem, piem, donaati.
Zato sj, zj ostaje u npr. klasje, pasji, lozje, kozji, o tome
vidi u 102a.
d) Nema zakona ni pravila po kojem bi s ispred 'b imalo
u , zato vidimo da od skupa -S'bS- nastaje s (tj. 'b ispada,
a od ss biva po 107a s): paski, pruski, ruski, pa tako i arbanaski,
a to se pored toga nalazi i arbanaki (vidi u Iv. tu
je nejasno, a nejasno je i u Raka (ime rijeci i zemlji koje je
izvedeno od imena Ras, kako se nekad zvao Novi Pazar); od
mjesnoga imena Perast pridjev bi trebalo da glasi peraski (tj.
perastski, ispor. vrgomoski od v1gomotski u 76b), ali doista
Nikad ne postaje od tj, zato imenicu ne valja izvoditi od pri-
dj eva ut s nastavkom j, dakle od ut-j, treba da je postalo od
u.k-j, a ovo uk se nalazi u kajkavskom pridjevu uhek, uhka (mjesto
ukka kao mehek, mehka od mekek, mekka) koji "gorak", i po
tQme upravo
GLASOVI 97
glasi pemki, gdje je mjesto s iz Peratanin (tj . Pe-
rast janin po 9aa).
91. a) i ono koje je postalo od k, i ono koje je postalo
od kj, iza <ostaje bez promjene; to je npr. u vokativu
sing. (od kosac, p"osac, laac); isto vrijedi i za
pridjeve kao to su - tako je i
i (mjesto po 87a, od guska),
(od daska), (od masak, tj. mazgov),
takve ide i (mjesto s ispalim
t po nb, a vidi i 326i). Skup svagda je u koje su
sloene s prijedlogom s ili s kojim to se svruje na z:
se, Od drugih neke pored
imati t: i dotetati, i stetati se,
pored tica (v. 44c), (od a to od kostkica po
77b), talro je i (tj. ispo Ima i
drugih koje i nemaju starijega nego samo to
Ovamo ide nastavak -ite, npr. u ognjite, razbojite itd.,
koji je isprva glasio (kako i danas glasi u ruskom jeziku i u
kajkavskom Zatim idu ovamo neke u kojima je
t postalo od a to od sk ispred vokala e, i, npr. 2. i 3. lice sing.
aorista obite, otite, prte (od obisnuti, otisnuti, prsnuti, a to od
obisknuti, otisknuti, prsknuti, V. u 278), - isto je tako: vojtiti
(od vojska), votina i votiti (od vosak), 1Jospot'ina (od gosposki,
a to od gospodski), ljutiti (od ljuska), mrti ti se (od mrska), a
isto je i u glagolima pitati, pljutati, vritati, koji se razumiju iz
onoga to je u 61a. Zatim idu ovamo u kojima je
t postalo od a to ad a to od skj: (od
gortak (od gorski), jovanjtak (od jovanjski), nikoljtak (od ni-
koljski) , votan i votanica (od vosak); takve su i damata-
nin, damatanski (od Damasak ili Damask), kojima su potvrde
u Iv. Jo idu ovamo i plat, pTit, tat u kojima
je t po dokazivanju poredbene gramatike postalo od skj, a u
ruskom jeziku i u kajkavskom se do danas
(rus. llJlaw;, kajk. itd.), ide i tit, koja je navedena
u 54 (kajkavski ruski W;YIT). Katkad se pored onoga t,
koje je postalo od nalazi V. u 98a. koja glasi
i bata i (vidi u akad. imat jo u 93a.
b) U (talijanskim, madarskim i turskim)
postaje od istoga glasa tih jezika, slabo od drugih, kako je npr.
98
GRAMATIKA
(tal. ehiavo), (pored tal. 'ocehiali), (tal. pozzo),
(tal. palazzo), (tal. razione).
e) Pored kola, koljka (o kojim vidi u 93b) govori
se tako je i pored kakljati,
ali tu se ne zna je li starije ili ; u tamna postanja
pored pag starije je to se zna otud jer je tako i u erkveno-
slavenskom jeziku.
<1.) lice, oce, srdace, sunace pored
spomenute su u 38a. - Skup po
pravilu prelazi u t: poten (od a to od od korijena
koji je u to je postalo lOd v. 88a), titi od (tj.
to (od tj. ispor. genitiv dativ
tako je i junatvo, prorotvo, gdje je -tvo mjesto po 88a.
U uzetoj iz ruskoga jezika ostaje bez promjene kao
i u ruskom jeziku.
92. a) Sto mnogi piu pariki (tj. pariki od Pariz, dakle
mjesto pariski), tu je analogija prema Parianin, ispor. peraki
mjesto peraski u 90d. Pogreka je ingleki mjesto ingleski (tj.
engleski) II Vukovu a takOl ima i Iv.: engleki. 67, 69,
454, Englekoj. 6, 246, 260; od Englez ne moe biti nego
engleski, ispor. francuski (ili franceski lOd Francuz ili Francez);
tome se ne protivi viteki (od vitez, v. 8ge).
b) U Zid postalo je od latinskoga j (Judaeus), tako
valjada i u maurana (lat. majorana), a u starih
bila je ein (tj. post, lat. jejunium); u prvoj i od ovih
postalo je i od u (v. 54). U nekoliko postalo
je od s (kojemu izgovor moe biti z): Bla (lat. Blasius),
hia, hiina (njem. Haus, genitiv Hauses, izgovaraj hauzes,
nekad je mjesto au u toj bilo dugo u, otkle je najprije na-
stalo y, a iz toga se vokala razvilo i), tiika (tal. tisiea, a to iz
phthisis); se mjesto ili (njem.
Semmel) govori emlja. kale, kri latinskoga su izvora
(calix, crux, genitiv calicis, crucis), ali im nije dosta jasno .
93. a) Ispred prelazi h u : od
bahtati, dahtati, drhtati (o tim glagolima vidi u 67a i 69b); tako
se u junim krajevima govori i mjesto a to po svojstvu
onoga govora mjesto htjeti. Onamo se govori to je
postalo od starijega (danas a to od
Od mjesnoga imena genitiv je (mjesto
ali se danas ponajvie govori tako je i u izvedenoj
GLASOVI
99
imenici U rijeCi turskoga izvora postalo je od
turskoga h ispred (vidi o toj jo u 9la), a to se dija-
(u Boci) govori tu je h uzeto po analOgiji prema
mijeh (genitiv mijeha), a pravilno je jer je ispred nekad
bilo b, a ispred toga glasa prelazi h po pravilu u (v. 89b). O
kao to su lice, oee, - poten, titi, u kojilna je po-
stalo od vidi u 3Sa i 9ld. prilozi dva, tri spo-
menuti su u 55b; ovdje se dodaje da se pored tri govori i t1'i
gdje je uzeto po analogiji priloga dva.
b) U na ispred nekih konsonanta
moe da bude i s i , ali je po drugih slavenskih
jezika s starije; takve su: kokci (kokaea, u Sinju) pored
u Dubrovniku), krob pored skrob, muknuti pored
smuknuti, trojiti pored strojiti, troka pored stroka, vraka pored
svraka; vrlo je rijetko ovo ispred vokala: Sopot (ime izvoru) pored
Sopot. Ovdje se mogu dodati i kopiti, m,k (mrkati), koje
u drugim slavenskim jezicima imaju na s. Govori se
otar, otrina, ot1'iti, a pored toga ostrica (sablja), ostri ce i otrice;
drugi slavenski jezici dokazuju da je i tu s starije kao i u pisIcO'r
pored pikor (vidi u akad. isto tako u stap
pored tap. Ima koje na mogu imati Ic i samo k,
a u drugim je slavenskim jezicima samo k: kloeati pored klocati,
krok pored kropiti pored kropiti, a tako
biti i Skrnjo pored Krnjo; kanjac, klopac, krabija imaju
u drugim slavenskim jezicima na samo k (klop mjesto
Iclopac imaju i kajkavci, vidi u akad. Osobita
je skrb koja se (u Lici) govori i krb, a u staro-
slavenskom jeziku ima CKp1>6b i Kp1>6b (vidi u I izdanju ove knjige
na str. 95).
e) U mjesto s onoga jezika iz kOJega
su stoji : alitra ili alintra (lat. salnitrum), arturina (u Boci,
tal. sartoria), ega (tal. sega), enat (lat. senatus), Simun (lat.
Simon), kola (tal. scuola), koljka (tal. scoglia), krinja (pored
skrinja, lat. serinium), kuda (tal. scudo), pada (ili paga, tal.
spada), Spanjolac (tal. Spagnuolo), pijun (tal. spione), pitalj
(tal. ospitale), tampati (tal. stampare), tacija (tal. stazione),
timati (tal. stimare), tirkinja sterra) . se to nalazi u
sredini katiga, katigovati (lat. castigare), pota (tal. posta),
uur (lat i tal. usura). Ima dakako i u kojima s ostaje
nepromijenjeno, npr. apostol i apotol), biskup (dija-
i bikup), a to Vuk u pie ime
100 GRAMATIKA
Kastela,to je pogreno mjesto Kdtela (vidi u akad.
kare, koda uzete su iz jezika jo onda dok
j e u tom jeziku na bilo sk, a ne sch (tj. ), kako je danas
(Schere, Schade), a tronjga je uzeto iz njem. Strang, gdje se s
pie, ali se izgovara ; to vrijedi i za tala (njem. Stall). -
U uzetima iz jezika pie Vuk katkad
: intancija (vidi u Iv. pakvila. prepo 7, 660, 661 (1862),
tatistika. prav. sov. 82, dr. izd. 2, 138, ali je svakako bolje u tim
i pisati s, kako piu i drugi narodi.
94. Za konsonant G znamo iz 14. da je veoma rijedak u
pravim narodni.m a to ih ima, je u skupu gb,
koji je po zakonu postao od (jer g prema stoji kao
konsonant prema v. 32c): narugbina, svje-
mugbina; takva je i s1gba, koja je postala od
poto je poluglas na oba mjesta ispao, a onda i d ispred (v.
76a), a je izvedena od srd'bce, jer se misli da ,izlazi
iz srca. gasnuti se imala bi upmvo glasiti asnuti se (ispor.
uas, uasan), pa je prelo u il; to se dogodilo i u .LOULV{j
(tj. amor) koju ima akad. zatim u p1iggati
(pored prigati), uvjegbati (pored uvjebati), a ovo je postalo od
uvjetbati, poto je t dva konsonanta ispalo (v. 77b).
Nije jasno g u crnogorskoj mage (tj. ma mlada mazga),
vidi o njoj u akad. a gban, gbun tamna su po-
stanja, te se ne zna je li im tj postalo od ili od . I u rije-
postaje g katkad od , npr. gak (od mad. zsak), - gebrati,
gebrak (od e brati, eb1ak). U turskim postaje
g od istoga turskoga glasa, npr. gaba, gilit, a u talijanskima od-
govara g talijanskoj afrikati koja se pie gia, ge, gi itd., npr. gardin,
general. Malo' se m9e zato se govori Magar,
magarski, kad taj narod sam sebe zove imenom u kojemu je glas
izgovoren na (v. 28b): Magyar; po svoj prilici
uzeo je na narod to ime iz turskoga jezika, u kojemu je g.
95. a) Konsonanti e - f) razvili su se, kako je poznato iz
2, iz negdanjih sku.pova tj, dj, npr. postalo
je od svet ja, kradja. Pomalo je taj zakon obuzeo i one u
kojima je nekad bilo t'bj, d'bj, npr.
(instrumental sing. od pamet),
(instrumental sing. od zapovijed). Te su u davnini glasile
bit'bje, milosrd'bje itd. Po starih knjiga i akad.
govorilo se do XVIII vijeka bitje, milosrdje itd. Dija-
GLASOVI 101
se do danas tj, dj u net jak, mladjak, rodjak (mje-
sto a biti i prilog t ja,
premda ga je i Vuk tako pisao, npr. mat. 22, 26,luk. 11, 51, d. apo
1, 8, otkr. 18, 5. U knjievni jezik, kad se pie junim govorom,
uveo je Vuk glasove i ispred negdanjega 1;, npr. letjeti,
vrtjeti, tjerati, - poludjeti, vidjeti, djevojka, premda dio
junjaka u tim i govori (v. u lOb), to je
zacijelo iz novijih vremena.
b) U postalo je ct od dj ;poto je u stari-
jemu medvjed ispalo v (v. u 74b). I u postaje
kadto od dj; takve su: f)onisije od diabo-
los, diakonos, Dionysios; vie ima primjera gdje postaje od
g ispred e, i, to se najvie nalazi u uzetim iz
jezika, npr. u koje su nave-
dene u 60d; druge su: od angelos, ili
(v. 52a) od Georgios, ili od gera nos, od
leiturgia ( 5lb), od magia, panaaija (pored panagija) od
panagia; iz latinskog su jezika od magister,
strat od magistratus; ovdje se moe spomenuti i aeneral,
koja je latinskog podrijetla (generalis), ali ju je na narod uzeo
iz jezika (General, - a o deneral vidi u 94). U knji-
ponajvie su Vuk i pisali g, npr.
gimnazija, filologija, original, sasma rijetko a: V. dr. izd.
2, 138, 142, D. sitno sp. 43, o1'iainaL 7, 108, filoloaija, 9, 20,
etimoloaija, 11, 18. Bolje biti da i drugi knjievnici u tim i
piu g jer je a u njima po tali-
janskom izgovoru, pa bi se mogao ko ko bi rekao: zato da
se drimo talijanskog izgovora? drimo se francuskog pa piimo
loika, oriinal itd. (neki pisci doista piu enerija, enijalan
mjesto energija, genijalan). Zato ja ne odobravan ni aenij. Lj.
100, 329, M. 27. - Da postaje odtudega d, tome
mogu navesti samo potvrdu: (v. 8ld).
c) Ne prelazi dj u u sloenim kakve su: nadja-
odjahati, podjariti; to je zacijelo poradi jer da se
u tim govori a, ne bi se lako razaznavao prijedlog od gla-
gola. Ali ipak je a u (pored odjapiti).
96. Veoma rijetko se po etimologiji nalazi pred
konsonantom, kako je u o kojoj vidi u 68a.
Neto moe se po etimologiji ispred kon-
sonanta, i onda ono po pravilu prelazi II (tako
102
GRAMATIKA
se izgovara iako Vuk u svojem i u nar. pjes. 1.
153, 198 i 2, 51 i 3, 187. pie eaca, a ima i eca (i bez i bez
(tj. (genitiv sing. od
(mjesto bogo-
vidi u 88a.
97. a) Jo u doba naega jezika skupovi kt, gt
preli su u infinitivu u od negdanjega
pekti, egti itd. Isti je prijelaz i u imenicama (u
ovoj po dokazivanju poredbene gramatike). Tako je postalo i
li iz lat. lactuca (v . . u 54).
b) U jugozapadnim krajevima (kako kae Vuk u
skup cje, koji je postao od ce, prelazi u (mjesto
cjevnjak, cjedilo), tako je i Cetko, Cetna (v. 74b).
c) Ispred vokala e, i u uzetima iz (iIi preko
jezika prelazi k u iIi (jevrejsko ime),
(kellion), (keramis), (Kaisar), Ciril (Kyril-
los), (kib6t6s), Cirjak (Kyriak6s),

(Makedonia),
(lat. Vincentius). Prema tome je u Vuka:
(Lakedaim6nioi) dan. 5, 85, Cehop (Kekrops). dr. izd. 2, 137.
Latinsku processus pie Vuk sa c i sa proces. prepo 2,
226 (1818), 2, 257 (1820), 5, 112 (1826), - prepo 1, 257
(1824), 1, 266 (1825), 5, 116 (1826), 7, 631 (1845). U nar. posl.
27. kae Vuk da je bolje nego proces. Veoma rijetko postaje
od t: Ait6lia), Cekla (tj. Tekla), otud
(crnogorsko pleme kojemu je sv. Tekla krsno ime).
d) Srodni jezici dokazuju da je od tj postalo u
a to su Vuk i pored toga
pisali u tim t (vidi u Iv. kako Srbi
ponajvie piU, to je crkvenoslavenski; isto su tako oni pisali
svetenik, svetenstvo, to je crkvenoslavenski, a po gla-
sovnom zakonu naega jezika je
98. a) Kad tj stoji iza $, onda od st j biva npr. (kom-
parativod (od gost ja) , (komparativ
od gust), U tim je veoma staro kao
i u je (kao u u
koje su izmedu t i j nekad imale b, npr. ili
od -st'bja-), (instrumental sing.),
Takvih u kojima moe samo biti, nema mnogo, nego se
I Danas samo Maker!onije,
GLASOVI 103
pored ponajvie govori i t kako je npr. i krten,
i k7-tenje. Vuk u ima samo (prema tome i
mat. 3, 6), a pored toga ima i krtavati (vidi
u Iv. U Vukovu nalazimo
i doputati, isputati, isprekrtati, namje-
tati; tome dodajem jo: dr. izd. 2, 181,
137, 181. Katkad se govori i pored onoga t koje
je postalo od (v. 91a): i vojtenje (od vojtiti, a to
od vojska), i votenje (od votiti, a to od vosak),
i.item (od iskati), i pljetem (od pljeskati; Vuk u
nema prvog lika, samo drugi, ali kod zapljeskati ima zaplje-
i zapljetem). Mislim da je u svim to su ovdje
od navedene, dijalektizam, a zacijelo su
dijalektizmi u JM: (tj. otite, aorist od otisnuti) 70,
230, 260 (pored tene 283), 390, 441 (pored tap 569).
b) Prema imenicama (od ruka, oblik)
kivalo bi se od lijeska, treska, ali je
to bi moglo biti analogija prema
gdje je t zakonito (ad brijest, list, plast); plod iste analogije mogla
bi biti i imenica (od protac).
c) iza ostaje:
u glas je ct
isto onako mlad kao i u (v. u 95a), pa ostaje isto
onako kao u u kojima je mno..go starije. Kako se pored
nalazi t, moglo bi se misliti da se tako nalaziti uporedo
i d, ali to je veoma rijetko: gmedenik (ili medenik) pored
(od gmediti), Gorade pored (u akad.
d) Pored govori se i gospoja; prvi je lik sta-
riji, a drugi je od njega postao tako to je ispalo (kakO! je ispalo
k u kao, preo, v. u 67b, d u jedanaesti, dvanaest, v. u 78b, z u
nemoj, v. u 86b), pa je u gospoa umetnuto j, i tako je nastalo
gospoja; . nije dakle neposredno prelo u j, niti su tokavci
gospoja uzeli iz govora, u kojem je j zakonito (kao u
kraja, rojen prema tokavskom Ispalo je
dva vokala i u prijedlogu koji je nekad u i
pisaca glasio meu. Ispadanjem konsonanta
dva vokala treba i prije; isprva
je bilo preae (koje se jo i danas u junom govoru nalazi i glasi
otud pree, koje je neposredno prelo u preje (da ne bude
zijeva ili hijata, o kojemu vidi u 112), od toga je nastalo prije
104
GRAMATIKA
(kao sijati, smijati se od sejati, smejati se, v. u 53b).
pre moglo je postati od tako to je ct ispalo, a onda se -ee
steglo ue.
* *
*
99. a) P a l a t a l i J.." fl u dosta su iz velike
starine, tj. jo iz vremena naega jezika, npr. u
itd., - kon, nu h, pan itd. po-
staje od lj, a n od nj, npr. u bjeli (komparativ od bijel), molen
(pas. particip od moliti), pomalati itd., - crni (komparativ od crn),
naslanati, ranen pas. particip od ?"aniti itd. postaju glasovi
'I, ii od l'bj, n'bj, npr. u bile, vesele, solu (instrumental sing. od sa,
genitiv soli), - iman e, kamene, zelenu (instrumental sing. od
zelen); to je postalo od bilbje, veselbje, solbju, - imanbje, kame-
nbje, zelenbju. Po starih knjiga i akad.
govorilo se sve do XVIII vijeka bil-je, vesel-je, iman-je, kamen-je
itd. - Negdanje ze, ne izgovara s'e danas u junom govoru ne,
npr. voleti, - negovati, zeleneti, ali do
XVIII vijeka govorilo se, kako nam stare knjige BOlJIjeTM,
JIjerroTa, YJIjecTM, - HjeroBaTM, HjeMatnrn:, 3eJIeHjeTM itd. U nae
vrijeme takav je izgovor u tokavaca veoma rijedak, vidi u M.
Reetara (tok. Dialekt 143).
b) Gdje se u starini nalo j iza konsonanta b, p, v, m, tamo
je -ono zamijenjeno glasom 1, tj. skupovi bj, pj, vj, mj preli su u
bl, vl, ml; isto se dogodilo i ondje gdje je j od b, p, v, m bilo
rastavljeno poluglasom; prema tome imamo: (od debji),
(od oslabjen), kaplem (od kapje'l'li) , ivli (od ivji) , pro-
(od proslavjen), somIi (od somji), (od lomjen), -
isto tako: groble (od grob'bje), (instrumental sing. od ZObbjU),
(instrumental sing. od kapbju), (od snop'bje),
(in.str. sing. od lubaVbju), zdravle (od zdravbje), bezumle (od be-
zumbje). Gdje je j i p, b, v, m bio poluglas, tamo se po
starih knjiga i akad. govorilo do XVIII
vij eka npr. grobje, zdravje itd. Poslije XVIII vijeka takav je
vor npr. u JM: kopje. 261, 262, kopja. 70, 72 (pored
kople. 348, 417), ,obje. 75, 325, ,obja. 436 (porez roble. 78), zdravje.
223, 224. - da i f pripada labijale, treba da i skup
fj prelazi u f1, ali kako je konsonant f u naem jeziku veoma
rijedak, ja prijelazu iz fj u 11 ne znam druge potvrde nego imper-
fekt i pasivni particip od glagola arafiti (koji je izveden od ime-
GLASOVI
105
nice arat uzete iz jezika, ali ne iz knjievnoga
Schraube, nego iz kojega u kojemu je t, npr. u bavar-
skom je Schraufe): ara!Iah i ara!Ien. I u dvije
nalazi se mjesto j, i to iza konsonanta m: pored Damjan
(latinski Damianus) i pored tamjan (od starijega tbmbjan,
thymiama). - Negdanje be, pe, ve, me prelazi, ako je e
kratko, u bje, pje, vje, mje, npr. bjelina, pjevati, vjera, mje7"iti;
samo u infinitivu III vrste mjesto j je i to po junim krajevima:
svrbfeti, trpJeti, u knjievnom ili, kako Vuk
kae, u jugozapadnom je i tu po pravilu: sVTbjeti, trpjeti,
ivjeti, grmjeti. U sloenim kojima je prvi dio prijedlog
ob, ostaje bj bez promjene: objaviti, objuiti jer je tu
nekad bilo b'bj.
100. a) U nekoliko mjesto n i pored njega govori se
dimljak pored dimnjak, pomlja, pomljiv pored pomnja, pomnjiv,
sumlja, sumljati pOlred sumnja, sumnjati, mljah (imperfekt od
mniti) pored mnjah; ovamo ide i braljenik, braljenica pored
branjenik, branjenica .(vidi u akad. Katkad ispred k
prelazi i u bijeljka (neka riba, ima i bijelka, tj. bijela koko),
debeljko. Nije jasno otkle je pored l u pljosan, pljoska,
pljota pored plosan, ploska, plota, tako je iraspljotiti, spljotiti
pored plotina, plosnat. O ljiljan, ljulj vidi u 108b.
b) Iza g prelazi n katkad u n: gnjio, gnjila, gnjiliti pored gnOj
(sve su te istoga korijena), je gnjusan, gnjusoba
(vidi u akad. mjesto gnusan, gnusoba; u Srijemu mjesto
gnizdo (tj. gnijezdo, gnezdo) govore gnjizdo (v. 53b); iza g je
prelo n u n i u imenu Ignjat ili Ignjatija (latinski Ignatius). Mnogo
je n mjesto n iza k: knjeginja pored kneginja. Ispred na-
stavka -ski ostaje n ponajvie bez promjene: banski, ciganski, gra-
a katkad se u tom poloaju n mijenja u n: lanjski, st?anj-
ski, tako i Vuk ima u dan. 4, 3. onostranjski (pored ono-sbanski u
U svojoj recenziji moje kolske "hrvatske ili srpske
gramatike" dokazao je Grubor na str. 29-30 da narod govori
Zrinjski (a ne Zrinski), a u onome selu u Hrvatskoj, po kojem su
Zrinjski prozvani, narod kae Zrinj (a ne Zrin); dobro je dakle
to Vuk u svome kod BpH6Mp pie Zrinjski, a u
istor. 119. Zrinjskoga. Ne treba da nam smeta to su se stari veli-
kai Zrinjski sami pisali Zrinski, kako Iv. u svome
jer u njihovo vrijeme moda se ono selo zvalo Zrin (ispor.
pleme crnogorsko, a ne Ispred k prelo je n u n u ri-
106
GRAMATIKA
ejenjkati se, ernjka, crnjkast, hunjka (pored hunka i hum-
ka), ranjka (pored ranka): isti je prijelaz i u tranjga (iz
njem. Strang, v. 93e), ali se govori i tranga. Pored tamjan i
tamljan ( 99b) govori se i tamnjan, dakle obrnuto prema dim1jak
od dimnjak, vidi pod a).
* *
*
101. a) Da se J u govorio, vidio, dioba, biblio-
teka itd. izgovara, pa da bi ga trebalo i pisati, to je u 36b,
a u 56a kazato je kako je postalo -0- u prionuti; prema tome gla-
golu je iterativni prianjati, koji Vuk i tako (bez
-j-) piu premda se izgovara prijanjati, i to biti jedina
u kojoj oni i i a ne piu j. Ispalo je j u starjeina mjesto
starjejina kako je u staro vrijeme ta glasila, a izvedena je
od negdanjega komparativa starjeji (tj. stariji), i prema njoj je
novija isto je tako ispalo j u mjesnom
imenu Gomirje koje je izvedeno od imena Gojmir (nalazi
se u akad. u Moslavina koje je izvedeno od
imena Mojslav (tome imenu nema potvrde u naem narodu, ali
ima u ruskom i u ispalo je j i u imenu Momir
(mjesto Mojmir), otkle je prezime a i u u
prosjaujem se ispalo je j po svoj prilici zato da ne budu
u blizini tri j. Da j na kraju u knjievnom jeziku otpada,
tome ne mogu navesti nikakve potvrde; se to nalazi
u nemo (tj. nemoj), kako govori narod po Srbiji (M. 72, 107,
148, 193 itd.).
b) Pored jutro govori se utro, ali sutra (tj. sutra)
pored sjutra (tj. s jutra) nije pored jug govori se
uina npr. u Zagrebu, juina), koja upravo
vrijeme kad se sunce naginje k podnevnoj, tj. junoj strani
neba, a onda jelo to se u to vrijeme jede. Ni s poredbene
gramatike ne moe se dokazati je li j u utro, uina otpalo, ili je u
jutro, jug priraslo. U ili zna se iz onoga to je
u 60a da je j priraslo, tj. da bi po pravilu trebalo da bude
koje se gdjeto govori (Reetar, tok. Dialekt. 113),
a zato je j priraslo, na to se ne moe odgovoriti. Priraslo je j na
nekih uzetih iz jezika: jaspra (pored aspm),
jastog, (pored jevtin (ili jeftin), Jevrosima,
Jevrejin, Jelena (vidi postanje tih u akad.

GLASOVI
107
e) Kad se i iza vokala, prelazi u j: nemoj (nemojmo,
nemojte) od nemoi (v. 86b), - dojti, dojdem, najti, najdem itd.
od doiti, doidem, naiti, naidem; tako se ne idem izgovara,
ako se i ne pie nejdem. POll"ed ne imati govori se i nejmati i
nemati (s ispalim j, - to je se u junim
krajevima govori j mjesto u nojca (tj. vojka
(tj. vie je rairen izgovor (vidi u akad.
pored vapno, koje je starije jer tako je u svima drugim slavenskim
jezicima.
102. a) U postanju oblika i u tvorbi veoma se
j iza konsonanta (veoma rijetko iZla f i iza d). To sasta-
janje glasa j s tkonsonantima donosi sa sobom glasovne
promjene, a te promjene kod nekih konsonantskih skupava mogu
biti dvojake, i to prema tome je li pred j nekad bio poluglas ili
nije, a u junom govoru dvojako mijeIlIjanje moe j10 biti i prema
tome je li skup je postao od negdanjega e ili nije, a katkad je i
drugi kakav uzrok dvojakom mijenjaju kako je bilo u 84a i 90b,
gdje je da skupovi kj, gj, hj prelaze u jednim
u e, z, s (npr. lice, jeza, nicati, dizati, disati), a u drugima u ,
(npr. laa, struem, dua).
b) U 90c je da skupovi sj, zj prelaze tt , (npr. vii,
lcoen, bri, paen), da od ej na3taje (npr. - a
ovdje treba dodati da sj, zj ostaje bez prdlnjene ako je nekad bilo
S'bj, Z'bj, dakle klasje, trsje, p1'osjak, kozji, lozje (postalo od klas'bje
... Lozbje); isto tako treba dodati da u junom govoru 'Ostaje ej e,
sje, zje bez promjene gdje je nekad bilo ce, se, ze, upro cjedilo,
cjelina, ocjenjivati, sjediti, sjeme, zjenica), a u 97b je
da je mjesto cje u jugozap. krajevima itd.
e) Dvojako se mijenjaju i skupovi tj, dj; u 95a navedeni su
primjeri za kad ti skupovi ostaju bez promjene, kadli se
mijenjaju u a, a u 99b je kad skupovi pj, bj, vj, mj
ostaju nepromijenjeni, a kad se mijenjaju u pIj, bIj, vIj, ml]. I
skup rj dvojako se mijenja: ako r i j nikad nije bilo
nikakvog poluglasa, od rj je ostalo samo r (koje je nekad bilo pala-
talno i razlikovalo se od dananjega naeg nepalatalnog r, V. u
19c), npr. orem, stvoren, iri (od orjem, stvorjen, iTji); ako li je
r i j bio nekad poluglas, onda je ostalo j'j, npr. primorje,
zagorje, pUTji, stvaTju (od p1'imor'bje itd.), a o Te ili Tje u junom
govoru mjesto negdanjega re vidi u 64.
108
GRAMATIKA
d) Kod ostalih konsonantskih skupova samo je jedan
U 99a je da se skupovi l-j, n-j mijenjaju samo u t, n. -
Skupovi j, j, dj ostaju bez promjene: laju, kokoju
(instrumental sing. ad la, koko), podnoje, poduje,
boji, miji, salidju. Sve su te i njima nekad
ispred j imale h. Veoma rijetko iza , ispada j: Boida1' (mjesto
Bojidar), boog1'obac (mjesto bojog1'obac), (mjesto
tm). U crnogorskom govoru ostaju tako bez j i druge ovake
npr. boa (mjesto boja), orue itd. -- Gdje bi se iza kon-
sonanta lj, nj, j imalo j, tamo ono nestaje, bez obzira
je li iIi nije nekad ispred njega bio poluglas. Primjeri: (in-
strumental sing. od (imperfekt od
(mjesto (instr. sing. od se (imperfekt od
se), obitelju (instr. sing. od obitelj), uljen (pas. particip od
uljiti), krnji (komparativ od krnj), umanjen (pas. particip od uma-
njiti), osvojen (pas. particip od osvojiti), pojah (imperfekt od
pojiti),
103. a) Da se i zato se pored j nalazi ij u nekoliko npr.
boja, i boija, to je razloeno u 55a, a ovdje
dodajem da je nominativ sing. mukoga roda prema
ostalim padeima, npr. boja, bojega je pomenuti
oblik, te glasi boji, a prema boija, boije je oblik boij,
tako oj (potvrde vidi u Iv. - u
se za taj pade nalazi oblik na -iji: boiji. pis. 152, 11,
148, 4 mojs. 23, 19.
su, a valjada i pogreni oblici od tih pridjeva na ' -ijem za
instrumental sing. i na ijeh za genitiv ,plur. u Vuka: boijem, mat. 23, 22,
52, boijeh, 1 <kor. 4, 1 i '7, 19 i 2 kor. 1, 20, jovo 5, 2. Ti su
oblici prema nominativusing.boi, boa, boe, ou
aH to je po crnogorskom gov.oru (v. 102b), oi Vuk tako ne pie.
b) Gdje je ij nekad stajalo na svretku pretvorilo se
ono u i; tako je npr. u genitivu plur. kosti, stvari mjesto negda-
njega 1costij, stvarij, - u nominativu sing. mukoga roda odre-
'Pri'djeva govori se dob1'i, zeleni mjesto negdanjega dob1'ij,
zelenij (koje je postalo od jo starijega dobryj, zelenyj). Za ij u
sredini ispred konsonanta rekao bih da u najvie
nema stalnoga pravila kako s eizgovara, da li ij ili i. Vuk npr. u
u redu pie ubistvo, a kod 3aKOJb istu
pie ubijstvo, - u istor. 71. ima ubistvo, a na str. 261,
299. ubijstvo, u i'stoj knjizi stoji na str. 119. austrijska,
a na str. 223. austriskoj. U Vukovu (1818) na str. LXIV
GLASOVI
109
nalazimo imperativne oblike od glagola liti: lt - tite pored Hj -
lijte, pa tako se zacijelo govori ne samo - p'ijmo - p'ijte,
pi - pismo - pite, isto tako pokrij i pok?-'i, sclvijmo i sa-
vimo itd. U "prepisci" Vukovoj 1, 454 (1834) nalazi se zavite (2.
lice plur. imperativa), a 5, 104 (1825) zavijte. Po svemu se nru-odu
govori samo strina to je postalo od strijna (nekad se mjesto da-.
nanjega stric govorilo st1'ij, v. u 319b).
c) U Vukovu nalazi se abadijnski pored abadijski,
pored avlijski, deLijnski pored delijski, k07nijnski pored
komijski, rakijnski pored rakijski, sentand1"ijnski pored sentan-
drijski; u je samo umadijnslci, ali umadinski ima Vuk
u dan. 3, 163 i u mil. obro 138, isto je tako $umadijnac; Suma-
dijnka u ali $umadince, Sumadinke ima Vuk u nar. pjes.
4, 312. Tako i ima u istor. 325. Vizantijnci, a na str. 42, 80.
Vizantinci, ima lt pis. 360. sudinsku (pored Vukova sudijnsku jovo
19, 13 i d. apo 25, 6), aleksandrinski (od Aleksandrija). star. 3, 3.
Otkle je u tim n, to je ovdje uzgredica (v. u 82b), a to
se glasa j u njima, ja mi:slim da se j ne izgovara, ga je
Vuk, a .zatim i pisao da bi im se jasnije vidjelo postanje,
a moda je.vuk i mislio da se u tim j u je lakio
prevariti se jer je i u njima dugo, te to i misli
da j iza njega, i to osobito stoga to nae j stoji vrlo blizu
vokalu i (v. u 22b). Ima pridjeva na ijski izvora koji
j i s nikad nemaju n: filologijski. lJ. (u Iv. isto-
rijski. istor. 30, 344, istorijsko. sitno sp. 365, austrijski. 365, tako
ima i Vuk aust1'ijski, melodijski (oboje u Iv.
ima i vizantijski. istor. 35, 179, 256 (a to mnogi dananji pisci piu
vizantinsld, to je prema latinslrom Byzantinus). dananjih
srpskih pisaca te i pridjeve piu bez j, npr. istoriski itd., to
je stoga jer oni misle da u njima ne j; tako pie
gimnaziski. 36, 174, isto,riski. 27, 172, melodiski. 174, pa1"ohiski.
109, policiski. 17, 20 (pored policijskoga. 20). Ja mislim da je bolje
u pisanju ovih pridjeva drati se Vuka i jer ako i ima
ljudi koji misle da ne j npr. u ist01'ijski, ali ja mislim da- ih
ima bar' toliko koji misle da to j i i g{)vore.
'
104. a) Skup ji na kraju p.onajvie se govori i pie, npr.
nominativ plur. perivoji, zavoji, u dativu i lokativu sing.
npr. zmiji, staji. Ne slae se s tim imperativ onih glagola IV vrste
1 NajnOviji pravopis propisuje da se ti oblici moraju pisati samo s j:
gimnazijski, (h)istoTijski, melodijski, paTohijski, policijski itd.
110
GRAMATIKA
koji se u in.finitivu svruju na -ojiti, npr. b"ojiti, hojiti, osvojiti;
njima 2. lice sing. imperativa glasi braj, kraj, osvoj, pa to prodire
i u plur., te se govori: b1ajmo, b1ajte, krajmo, vidi o tim
oblicima u 288a. Isto je tako j u znaj, znajte postalo
od ji.
b) Za ji u sredini mislim da nema pravila kako se iz-
govara; narod po svoj prilici izgovara j i i, pa isto u istoj
izgovara sad ji sad i, npr. brojiti i b1'oiti, napojiti i napoiti,
i itd. Iz toga se razumije zato Vuk u ima
pemjica i peraica, zato u jednu ruku pie dojiti, dojilica, Grujica,
krojiti, osvojiti, pojiti, ubojica, - a u drugu: naimati, Radoica,
Stoisava, Vuica, zaimati. Dodajem jo iz Vuka: pis.
87, dan. 1, 39, pis. 50, prav. sov. 48, 66, najimao.
nar. pjes. (1824) XXIII, prav. sov. 14, - iz
istor. 202, Voihna. 227, najima (3. lice sing.). prip. 192,
istor. 24, 42, Vojislav. 227, 253. Iza ovih primjera moe se pouzdano
da se u tim i govori ji i i, ali pisati je bolde ji
jer je to pravilnije, tj . j po etimologiji je opravdano, dakle najimatit
poradi najam, najmiti, poradi Rajo (otkle je izvedeno itd.).
To ja kaem se onoga to je u Ila. - Oblici po-
znate zamjenice u pluraju govore se ne samo ih, im
jih, jim. Vuk je u starijim sVIOjim djelima (u "danicama", u mil.-
-obr.) mjesto ih pisao vrlo ji pored i h k,ako
ga je onda svuda izostavljao), ali jim nije ni onda pisao, samo
im; u kosnijim djelima pisao je on samo ih, im, pa to je prihvatio
a tako pie i velika hrvatskih i srpskih pisaca.
A kad jt tako, onda bi uzaludan posao bio pisce da piu
ji h, jim jer je tako po dokazivanju poredbene gramatike pravil-
nije. da obarem pisanje ih, im, kako ne obaram ni pisanje
bratski, gmdski ni vidio (v. u 36) jer se u gramatici
koji je uzeo mah, mora priznati neko pravo.
105. a) Skup iji na kraju ponajvie ostaje bez pro-
mjene, tj. govori se kako se i pie, npr. u dativu i lokativu sing.
Andriji, Italiji, Mariji, u komparativu bogatiji, miliji, puniji itd.
Samo se mjesto u nominativu sing. govori i a katkad
se taj oblik uzima i za novinativ plur., npr. li ih dvori
nar. pjes. 1, 12, da ti znade su vinogradi. 2, 219,
su mnozi, onoga i bozi. nar. posl. 347; sve je to poradi stiha (da bi
iziao deseterac), a tako je i ovo: radij (mjesto radiji) bismo glave
1 P o novom pravopisu: naimati.
GLASOVI
111
izgubiti. nar. pjes. 4, 50, boij (mjesto boiji) ugodnici. 4, 13l.
Ovamo idu i oblici volij, radij (nominativ sing.) mjesto voliji, radiji
(enski je i srednji rod: volija, radija, volije, radije). Pored i
nalazi se i za nom. sing. i plur. V. (1818) LII.
b) U sredini se nalazi skup iji u to su izvedene od
onih koje se u nominativu sing. svruju na ija ili na ije (npr. Ilija,
pie svagda -iji: Zaha1ijin. pis. 53, Jeremijino.
127, Jeremijina. 300, Sofonijina. 137, Isaijina. 137, Ilijina. 311,
Ilijin. 4 car. 2, 13, sudijina, sudijino. :istO!'. 65. Vuk u takvim rije-
rijetko pie iji: And1ijin. mar. 1, 29, Josijin, Marijin. 6, 3,
Zarijinu. luk. 1, 40, Ilijin. prav. sov. 48. Mnogo se mjesto iji
nalazi u njega ij: Andrijna. jovo 1, 44, Ilijnn. dan. 3, 149, Ilijno.
luk. 4, 25, Isaijno. mat. 13, 14, mil. obro 46, 173,
23, 87, Marijno. luk. 1, 41, skorpijrto. otkr. 9, 5,
dan. 3, 191, 197, terzijn. nar. pjes. 1, 357, Car-
daklijn. prav. sov. 84, Cardaklijnom. 2. itd. Prezimena od takvih
pie Vuk na nar. pjes. 3, 403, 404,
prav. sov. 65, 56, mil. obro 75;76. U
Vukovu nalazimo: Andrijca, Antonijca, burgijca, kadij-
nica, komijnica, kutijca, rakijca, spahijnica (svuda je na i ispred
j zabiljeena duina). Vuk dakle mjesto iji pie ij, ali ja mislim da
narod gdje ne govori iji, da govori i bez j, dakle npr.
kddinica, kominica, itd., tome je potvrda instru-
mental sing. pored u Vuka rjeen. (1818) LlI. A to Vuk
j itd.), to biti s istoga razloga s kojega on pie
Sumadijnac itd. (v. 103c). Vrijedno je dodati da Vuk ima u
niku (1852): abadijin, -ijina, -ijino, -ijina, -ijino, sudijin,
-ijina, -ijino, a u (1818) na str. XVII kae za te i
da mu se i n i da u enskom i srednjem roku izbacuju i iza
j, dakle da glase abadijna, sUdijno.
PROMJENE GLASOVA ZAJEDNICKE
POCETAK I . SVRSETAK RIJECI
106. a) Na mogu se nalaziti svi nai vokali i
svi konsonanti. U pravim naim tj . u onima koje nijesu
uzete iz drugih jezika, nalaze se vokali a, e veoma rijetko (takve
su ako, ali, amo, evo, eto, eno), vokal je u na dosta
ali ponajvie su to sloene s prijedlogom u (npr. ubiti, uga-
ziti, ukor itd.); su na vokali i, o, ali i tu je veliki
112 GRAMATIKA
dio sloen s prijedlozima iz, 0, od. U gdjekojim razvio
se na vokal od kojega konsonanta, vidi Ivan u 54, oica,
oujak u 56a, udovica, unuk, utornik u 60a.
b) Na pravih naih ispred vDkala nalaze se svi
konsonanti, njih f i d veoma rijetko, i to zato jer su ti
konsonanti u naem jeziku veoma rijetki (v. 14). Cetiri
konsonanta nema nijedna naa na (o strje-
lica, v. u 64a); dosta se nalaze tri konsonanta, vidi
o tome u 50a, - a jo dva, i to onakva dva koji se lako
mogu izgovoriti, zato onakih dvokonsonantskih skupova nema na
naih koji su teki za izgovor, a to su skupovi ko-
jima je prvi dio j, l, lj, n, nj, r, k tome - Neki od dvokonso-
nantskih skupova nalaze se na odiskona; to se zna
otud to se bez promjene nalaze i u drugim slavenskim jezicima
kakve su npr. brat, drugi, plivati, slovo, snijeg, stati, tvoj, znoj
itd. Veoma dvokonsonantski koji skup naao se na
tako to je prvoga i drugog konsonanta ispao polu-
glas; takve su npr. dno (od d'bno), gnati (od g'bnati), penica
od Pbenica), spati (od s"bpati), snositi (od s'bnositi), tmina (od
tbmina), to (od zlo (od z'blo) itd. Na nekih
razvio se dvokonsonantski skup po glasovnDm zakonu navedenom
u 40c: breza (od berza), glava (od golva), mlijeko, mrijeti, slama,
trijebiti, vratiti, zlato itd. Katkad je na ispred kojega kon-
sonanta priraslo s ili , i tako je nastao dvokonsonantski skup: spol,
spu, kanjac, Skrnjo (v. u 88b i 93b). I neki su trokonsonantski
skupovi postali onako kako je sad za dvokonsonantske;
tako skupovima u gnati, dno. itd. odgovaraju skupovi u: sk1'iviti,
splesti, stresti, zbratiti se, zgrada, zdruiti; skupovima u breza,
glava itd. 'odgovaraju skupovi u strana (od sto'rna), stma (od
stora), svrab (od svorb); skupovima u spol, spu, kanjac odgo-
varaju skupovi ustrator, klopac, krabija. Katkad je trokonso-
nantski skup nastao tako to je u dvokonsonantski umetnutO' t ili
rL; u 79b navedene su stramota, straljika, dral, d"ijebe,
dlijeb, a ovdje se jo dodaju dijalektizmi: zdraka, zdTeo, zdreti
(tj . zraka, zreo, zreti).
c) U doba naega jezika, dok su se poluglasovi 1
na kraju izgovarali, nije bilo nijedne koja bi se svr-
ivala na drugi koji konsonant osim na j; to mi nekDlikD vije-
kova govorimo npr. brat, junak, zelen, no, tD se u
doba govorilo: brat'b, junak'b, zelen'b, nOb,
GLASOVI 113
itd. - samo je npr. boj, kraj itd. bilo kao i danas bez
poluglasu na kraju. O konsonantskim skupovima na kraju
v. u 34a, b i 44a. - Vrlo su rijetki primjeri kao to su ovi: dig' se
(mjesto dign' se, a to mjesto digni se). nar. pjes. 1, 308 i 4, 86,
primak' se (mjesto primakn' se, a to mjesto p1imakni se). nar. pjes.
6 (1899), 316. To su tzv. elizije stiha radi, a i u pjesmama je to
samo ispred se.
U nekim slavenskim jezicima (u ruskom, u bugarskom, u poljskom)
na kraju se konsonanti samo piu, ali se mjesto njih izgovaraju
njihovi parovi ( 32c); u naem jeziku toga nema, nego se svi
konsonanti izgovaraju i na kraju kako se i piu, dakle npr.
dTug, grad, mTaz, slab ne izgovara se nikad dTuk, gTat, mTas, slap itd. Od
toga zakona nijesu izuzetak imenice bTizak, dTozak, mozak, kojima je geni-
tiv bTizga, dTozga, mozga, dativ bTizgu itd.; vidi o njima u 67a.
UDVOJENI KONSONANTI
107. a) Kad bi se u kojoj imao koji konsonant
udvojen, onda ostane samo jedan; tako od dd nastaje d: odijeliti
(mjesto oddijeliti), podanik (mjesto poddanik), - od kk nastaje k:
meka, meko (mjesto mekka, mekka, u najstarije doba kk bio
je poluglas '1, - od nn nastaje n: istini, istina (mjesto istinni,
istinna, u staro doba: istin'bn, istin'bna), kamen, kamena (mjesto
kamen'bn, kamen'bna) , plamen, plamena (mjesto plamem,n, pla-
men'bna), stran, strana, strano, jedanaest ",(mjesto jedan na deset
v. u 52a, 78b), - od ss nastaje s: sati (mjesto ssati, a to mjesto
starijega s"bsati), nebeski (mjesto nebesski), ruski (mjesto russki) ,
vasioni (mjesto vassioni, tj. vas silni, npr. svijet); - ovamo se
moe brojiti i car, koja je postala od esar, a to od cesar (
5la); kako je e po fiziologiji = ts ( 29a), tako je car = tssar, a
onda od ss nastaje s; - od zz nastaje z: bezakOnje (mjesto bez-
zakonje), 'iza (mjesto izza).
b) Znak superlativa naj bio. je nekad osobita (vidi u
akad. zato bi se ta mogla pisati odjelito, npr.
naj naj stariji itd., prema tome i naj naj jeftiniji,
naj junija itd. Tako pie Vuk u dan. 2, 86, 99, u kod
KpeIllHTI1, a njega se drao npr. u istor. 76, 80, 181, 188,
280. Zacijelo su njih dvojica tako pisali stoga to su znali da na
jezik ne Po.dno.si udvojenih konsonanta. Ali kad su oni u svim
drugim pisali naj zajedno s komparativom (npr. naj-
114
GRAMATIKA
najstarija itd.), onda je trebalo da piu i - ali bi
dobro bilo i najejtiniji,1 jer se i tako govori.
e) Od llj postaje lj u aljiv (mjesto alljiv) , a od nnj postaje
nj u jesenji (mjesto jesennji). - ostaje samo jedan, i to
drugi konsonant kad se sastanu jedan do drugoga dva takova koji
su jedan prema drugome kao prema ili obrat-
no. Primjeri: (mjesto otjerati (mjesto odtjerati),
rasipati (mjesto razsipati) , drukuda (mjesto drugkuda) , laka, lako
(mjesto lagka, lagko, u starom jeziku: l'bg"bka, l'bg"bko), masLo
(mjesto, maz-slo, tj. ono se to mae), veslo (mjesto vezs-lo), -
dogod (mjesto dokgod), pedeset (mjesto petdeset), devedeset (mje-
sto devetdeset); tako je i ezdeset (mjesto esdeset, a to mjesto
estdeset po 77b), zdenac (mjesto stdenac, koje stoji u alternaciji
prema studenac, v. 119b).
d) Skup z prelazi preko u , a skup z preko s i zatim
preko s prelazi u : ieniti, raeniti se (mjesto izeniti, razeniti
se), rairiti, raiti (mjesto raziriti, raziti). Ali da z u nekim
prelazi u d, to je u 79a.
ASIMILACIJA I DISIMILACIJA RASTAVLJENIH GLASOVA
108. a) U 42c navedene su argatin, pargamen(a)t, u
kojima je prvo a postalo od e zato da u prvom slogu bude isti
vokal koji je u drugom; tamo su navedene i ahtapod, mana-
stb, nataro koje s istoga razloga u prvom slogu imaju a mjesto o.
Obratno se dogodilo u apateka koja u drugom slogu ima a
mjesto o poradi asimilacije s vokalom a u prvom slogu; isto je
tako vokal drugoga sloga s vokalom prvog sloga u
medecina (v. 51b), a moda i u herceg (iz njem. Herzog),
ako nije ta u na jezik ula preko madarske herceg. To su
primjeri za asimilaciju vokala u slogovima to stoje jedan za
drugim; kako se vidi, sve su to uzete .iz drugih jezika, i u
jednima se prvi vokal s drugim, a u drugima je
obratno. Ali vokalne asimilacije ima i u nekoliko pravih narodnih
Ovamo ide pepeo koja je nekad glasila popeo (ili popet)
gdje je po prijedlog, a -pel je od istog korijena koji je u paliti; ide
i glagol stajati mjesto stojati (ispor. stojim), ide ime Pljeevica
1 Novi pravopis dozvoljava samo pisanje: najjeftiniji, naj-
jUniji i sl. Po njemu piemo udvojene suglasnike ne samo u superlativu
pridjeva koji suglasnikom j nego i u drugim sloenicama, kao sto
su: naddrutveni, nuzzarada, pred dravni, poddijelakat i sl.
GLASOVI 115
pored PLjeivica, zatim nekoliko imenica koje imaju nastavak et
ili ot prema tome je li u slogu pred tim nastavkom e ili o: klepet,
t7'epet, zveket, - glomot, grohot, klokot, topot, obot, isto tako
nekoliko glagola na -etati i -otati; benetati, bLebetati, klepetati.,
kreketati, lepetati, veketati, - bobotati, cvokotati, grohotati, kZo-
kotati, klopotati, kokotati.
b) Mnogo manje ima primjera za asimilaciju konsonanata II
slogovima; takve su ljiLjan (pored liLjan) i ljulj,
koje su latinskog izvora: lilium, lolium; narod ih je primio u liku
liljum, loljum, poslije je od -lj- nastalo -h a onda se s tim -1- asi-
miliralo L u prvom slogu, i tako je nastalo Ljiljan, LjuLj. Glagol
stasati se da je nekad na mjesto s imao f (kako je
doista u bugarskom jeziku) i da je postao od glagola
phtcino (aorist ephtasa) , dakle je f prelo u s poradi asimilacije
s konsonantom s u drugom slogu. je ljeljen pored
jeljen (tj. jelen) i eanj (pored seanj).
e) Vuk u (1818) na str. LXVIII kae da se pored
moljenje, baLjenje, bunjenje, branjenje govori ("osobito u resav-
skome i u srema moZenje, balenje, bune-
nje, branenje, tj. palata1i Zj, nj preli su u nepalatale Z, n, da ne bi
u dva sloga to stoje jedan do drugoga bio palatal. To je dakle
primjer za disimilaciju rastavljenih konsonanta. Dodajem da je
pomenute imenice Vuk veoma rijetko J;iisao s disimilacijom, a
nikad: branenje. mil. obro 64, paLenje. zman. 26, a u
(1852) ima venenje. - Disimilacije radi nastalo je dabar
od negdanjega babar (svi drugi slavenski jezici imaju i na po-
b). je lebro mjesto rebro (vidi u akad.
a od Zebro je izveden pridjev Zebrnji (tj. onaj koji je s rebara, sa
strane, npr. prozor, vidi u Vukovu 1898). Disimilaeije
ima i u benberin pored be1'be1'in (turski berber,
talijanski barbiere), Grigorije Greg6rios), flaner (tal. flanel-
la), neimar (iz turskoga j ezika, u kojem je na m), p,okLisar
apokrisi<irios), saLandar saranUlrion).
d) Disimilacija je i to kad u prvom slogu koje ispadne
koji konsonant zato to se u slogu nalazi isti konsonant,
tako npr. imamo bukov, crkovni, smokov mjesto bukvov, crkvQ.vni,
smokvov (od bukva, crkva, smokva), isto je tako skrnavan, skrna-
viti, ispor. oskvrniti. Pored grabar (genitiv grabra) nalazi se i
gabar (genitiv gabra), vidi u akad. Toga ima katkad i u
gusar (od lat. cursarius), pos1cura pored pros kura, od
1H) GRAMATIKA
prosphora). Ovdje se moe navesti i pridjev onomadanji
pored onomadnanji gdje je n ispalo poradi nj u slogu.
a) Nekad su Hrvati i Srbi imali kao i svi drugi Slaveni
mnotvo ljudskih imena koja su se svrivala na slav (za mukinje)
i na slava (za enskinje), npr. Stanislav, Stanislava. Danas narod
ta imena ponajvie govori bez -l-, dakle Stanisav, Stanisava, tako
je i: Berisav, Bogosav, Budisav, Dragosav, Kraisav i KraisG.va,
Ljubosav iLjubosava, Milisav i Milisava, Mi1osav, Mirosav, Radi-
sav, Radosav, Skorosav iSkorosava, Stojisava, Vladisav, Vukosav
i Vukosava. Pored tih imena nalaze se i prezimena:
itd., koja su izvedena
iz pridjeva Budisavljev, Radosavljev itd. Sva je prilika da je -1-
ispadati najprije u tim pridjevima disimi1acije radi, npr.
Budislavljev prelo je u Budisavljev, a kad se taj lik bez -L-
utvrdio, onda je -l- ispadati i u Budislav, i talm je nastalo
dananje Budisav. Tim su postali i svi drugi naprijed
navedeni likovi bez -l-o Ovdje treba dodati i blagosov pored
blagoslov i blagosoviti pored blagosloviti i blagosivljati (ili blago-
siljati, V. u 74b) pored blagoslivljati; najbolje biti za te
kazati da je u njima drugo l ispalo zato to se jedno l nalazi
u prvom slogu.
bl Vrijedno je zabiljeiti da pomenuta i imena u istor.
pie s -l-, a pridjeve od njih izvedene bez -l-: Radislav, 25, 20, Vladislav,
26, 27, Svetoslav, 32, NinOSlav, 146, 147, Ninoslava, 147, .Miroslava, 156, Rado-
sl.av, 170,207, Radoslava, 170, Radoslavu, 207, Vojislav, 227, - Radosavljeva,
25, 170, Radosavljev, 172, 208, 274, VladisavIjeva, 26, 226, Vladisavljevoj, 27,
Svetosavljevu, 32, Ninosavljev, 147, Ninosavljevo, 148, Ninosavljeva, 260,
Mirosavljeva, 150, Vojisavljevu, 227. Od toga pravila ima samo nekoliko
izuzetaka: Radosav, 345, Radoslavljeva, 221, Ninoslavljev'u, 285. Posljednjim
dvjema primjerima odgovara: Svetislav ljeva, S. 2, 197, Svetislav ljevo, 2, 198.
Svetislavljevim, 2, 213.
c) Plod je disimi1acije i to to u instrumentalu sing. neke
imenice mukoga roda imaju -om mjesto zakonitoga -em zato da
ne bude isti vokal (e) u dva sloga to stoje jedan do drugoga:
jeom, zecom, mjesecom mjesto jeem itd. (v. u
146c); isto takvu disimi1aciju vidimo i u srednjem rodu
lenjo (v. u 207b),a pokazuju je i iole (ijole), jote u kojima
j e o postalo od starijega e (v. 58a).
GLASOVI
117
META'fEZA
110. a) Za metatezu ili za premetanje glasova ima u knjiev-
nom jeziku podosta primjera, a jo vie u dijalektima. U nekim
moe se da su glasovi premetnuti poradi lakega
izgovora; takva je lica mjesto Iica (v. 43b), gdje je narodu
l lake izgovarati nego l; takvi su i ovi primjeri: svega, svemu
mjesto vsega, vsem.u, kako se nekad govorilo, a pomalo je meta-
teza prodrla i u nominativ, te se pored starijega vas, gdje ni.je
izgovoru nikakve govori sav; - negdanj e kto
prelo je u tko, a t moe i otpadati, te se govori i ko; - glagoli
mi1"iti, mw-iti imaju m mjesto m, koje se u nekim slavenskim
jezicima i nalazi, a korijen je isti koji je u namagnuti, namignuti;
- od pridjeva vetah (vehh) izveden je sasvim pravilno glagol
ovetati, ali pored njega ima u narodu izvetati ipovetati.
b) Ima gdje se ne moe da su glasovi premet-
nuti poradi lakega izgovora; takve su metateze: (poced i
mjesto koje je starije, u akad. ima i pored
plandovati od pladnovati (tj. hladovati o pladne, podne).
c) Rijetka je metateza konsonantima koji ne stoje jedan
tik do drugoga, nego su gomila je postalo od starijega
mogila, pored starijega njuka se u narodu i unjka, isto tako
pored njuiti ima i unjati, a o prilogu andale, andole pored
odanle, odanle v. u 45c. Osobita je u pridjevu
mjesto kako je u svim drugim slavenskim je-
zicima; tu upravo treba da je v iz drugoga sloga
u prvi. - konsonanta i vokala je rijetka meta-
ieza kako je npr. savnuti (u krajevima Srbije) mjesto
svanuti ili cavtjeti, cavtim (u jugozapadnim krajevima) mjesto
cvasti (postalo od cvat-ti), cvatem; isto je tako u dijalektizmima
vodje {ili nodje (ili mjesto ovdje (ovac) i ondje (anae),
a je metateza mnogo u narJeCJlma, ima
dosta potvrda u I izdanju ove knjige na str. 109, 110 i u Ree-
tara, tok. Dialekt. str. 147-149.
111. a) U dosta je metateza; pri-
mjeri: alvatan i avlatan (turski ))alvat), akrimandrit
(v. u 67a), barjak i bajrak (turski bajrak), kaplar i kapral
(njem. Corporal), karaula i kalaura (turski karavul), manastir
i namastir monasterion), Me1jema i Mejrema (turski Mer-
jem), nalijep (tal. nappello), puka i puka (ovo u starijem
118
GRAMATIKA
jeziku, iz staronjem. buhsa, danas Bi.ichse), Vedenik (tj. Mleci,
turski Venedik), muL ili muo, u starijem jeziku muL (vidi
postanje u akad.
b) Metateza je i to to skup u junim krajevima prelazi
tl -tnj-, tj. j iz jednoga konsonanta = tj) prelazi u drugi (nj),
kao da se rastvori najprije u tj, a onda t jn u Takve
su
ni-notnji, Drugo je petnjak, svijetnjak
votnjak (v. 79c), jer tu nije metateza nego disimilacija, tj.
(npr. u gdje su dva pala tala jedan do drugoga, prelo
je u tnj, gdje prvi konsonant nije palatalan. U pridjevu doljnji
imamo metatezu, tu je -Ljn postalo od -lnj-, tj. doLjni se govori
pored donji koje je postalo od dolnji.
HIJ AT (ZIJEV)
112. Kad se sastanu dva vokala jedan do drugoga, tome je u
latinskoj terminologiji ime hiatus, a to se naom
zove zijev. Taj je naziv veoma dobar jer kad izgovo-
rimo npr. ao jedno do drugoga, tu se nigdje u ustima ne
nikakav ni zatvor ni tjesnac, od kojih je jedan ili drugi nudan
za izgovor kon1>onanata (v. u 23-29), usta su dakle dok izgo-
varamo ao jednako otvorena, tj. kao da zijevaju. - Zijev je
u jeziku naem dosta rijedak, a gdje ga u pravim naim
i imamo, nije svuda od davnina, ponajvie odskora. Stari je
zijev u sloenim kakve su npr. crnook, naotriti,
neugodan, plavook, tvrdoust i dr. tako davnanji
biti zijev u onomatopejskim kao to su: jauk, jaukati,
maukati. Noviji je zijev u koje su ga tako dobile to je
l prelo u o, npr. dao, kupovao, uzeo, veseo, vLadaoca,
eteoci itd., zatim u gdje je dva vokala ispao
kOlji konsonant, npr. dvanaest, trinaest ( 78b), kao ( 67b),
( 74b); u krajevima, gdje se h ne izgovara, se maati, neotice,
straota mjestO' mahati, nehotice, strahota itd. Zijev se nalazi, da-
kako, i u npr. karaula, mukaet, vilaet, a i
geak, se su samo se ne zna otkle su. Sto Vuk
u pie maecak i to bi po svoj prilici bolje bilo
pisati majecak, ispor. majuan. - U kakve su
bid, dioba, misLio, sadio itd. zijev je samo na pismu, a doista ga
GLASOVI 119
nema, se izgovara -ijo (v. u 36b i lOla); mislim da se j
izgovara ponajvie i u sloenim prionuti, priorati, priuak.
Da se zijev na1azl i u knjievnim kao to su
geometrija, poezija, reaLan, zooLogija itd., to je dosta samo spo-
menuti, a D kakove su biblioteka, milion vidi u 36b.
KONTRAKCIJA (STEZANJE)
113. a) U 56b navedeni su primjeri gdje se oo, koje je po-
stale od oL, stee u i5, npr. so, vo, ubi5, koca, podne. U
se dosta uklanja zijev stezanjem dvaju vokala u jedan; u
akad. nalazi se podosta potvrda za stezanje vokala ae
u e u brojevima jedanest, dvanest, petnest, osamnest,
devetnest mjesto jedanaest, dvanaest itd. biti i
vrani5ka, ilti5ka (mjesto. vranooka, utooka) u Vukovu
.
b) Zavretak -ao, koji je postao od -aL, stee se osobito u
Dubwvniku, a i po svim tokavskim krajevima vie ili manje,
u o, npr. kupovo, poso itd. mjesto kupovao, posao;
mnogo se govori i uzo mjesto uzeo, a u Srijemu se i debo,
veso mjesto debeo, veseo. U Crnoj Gori, u Lici, u Dalmaciji stee
se eto u a, tj. govori se npr. kupova, posao Dvoslone
na ao u velikom dijelu tokavskoga ostaju bez promjene,
npr. dao, znao, ao, a u Dubrovniku se i to stee u do, zno, o.
je u 8b da su u knjievni jezik uzeti samo nestegnuti
oblici.
Vuk u svojim izdanjima narodnih pjesama stegnute oblike biljei
apostrofom, npr. d'o, 2, 8, rek'o, 77, do'o, 139, ZO (u z'o 69, - pisa',
2, 13, mog'a, 28, a', 49, ves'o, l, 628 itd. On je tako stoga jer je mislio
da ti oblici nijesu postali stezanjem dvaju vokala u jedan, tim to
je jedan ispao, tj. a. u reko, a o u reka. Ali da je -o i -a u pomenutim
oblicima svagda dugo, dakle reko, reka, itd., bolje je drati da
je tu stezanje, a ne ispadanje jednoga vokala, zato apostrof nije potreban.
114. U nekoliko odavno su stegnuta dva vokala koji
su nekad bili ili su jo i danas rastavljeni glasom j. Tako npr.
pored pojas govori se pas, pored mojega, tvojega, svojega govori
se moga, tvoga, svoga, isto tako pored mojem, tvojem, svojem go-
vori se mom, tvom, svom, pored svakojako ima u narodu i
svakako; je dvoga, troga postalo od dvojega, trojega.
120
GRAMATIKA
Dananja zec glasila Je nekad zajec (a u jo starije vrijeme
koje se do danas u mjesnom imenu (Vuk
u pie Imenica ban postala je od imena Bojan
ili Bajan, kako se u VI vijekU zvao avarski jedan vladalac (ispor.
postanje kralj u 42a i car ili cesar u 51a i 107a).
U X vijeku se ban valjada jo izgovarala bojan, dok
pisac toga vremena Konstantin Porfirogenit pie boc'mos. U pre-
zentu 1. razreda V vrste, npr. djiHiim, djeHi, djelii, djeliirno,
djeIiite, razvilo se -a- iz negdanjega -aje, dakle npr. djeliite iz
djelajete, kako je doista u star.oslavenskom,i u ruskom jeziku, a mi
jo i danas imamo j u 3. licu plur. djelajil, gdje nema stezanja, i
zato je a kratko. - Pravo ima koji u svojim Osnovama
290. i u Korijenima 271. imenicu izvodi iz
ISPADANJE I OTPADANJE SLOGOVA
115. Rijetki su primjeri za ispadanje slogova u
Sto se govori bremenoa, ikonos, Tankosa, zakonoa, to svako vrlo
lako da je postalo od bremenonoa, ikononos, Tankokosa,
zakononoa zato jer se neprijatno da dva sloga u
jedan pored drugoga jednako glase. Na to je nalik od
i okamenjak od okamenjenjak. 'ree je
razumjeti bokeljsku mjesto U nar. pjes. 3,
189, 215. nalazi se vi mjesto vidi, a tako govore seljaci
u Srbiji, kako se vidi az M. 97, 124, 183, 277 (u istoj knjizi ima i
it e, ali to je postalo od id'te, a to od idite). Mnogo je skra-
moda od moe biti da i prllj od prijatelj.
petrahilj je podrijetla, ali nije uzeta iz peri-
trachelion, nego iz petraheli, dakle je slog ri ispao
u jeziku. - Na kraju otpao je slog u gle
koja je postala od gledaj ili gledi. Ovamo ja ne brojim otpadanje
infinitivnoga ti u futuru, npr. itd. (v. 35c). Po
u brzom govoru se govori mjesto meni se i
gospr mjesto gospodar,ali to nikako ne ide II knjievni jezik; a
ne ,idu ni dijalektizmi peset (tj . pedeset), eset (tj. ezset od ezde-
set), homo' (tj. hod'mo, hOdimo) ; OIVU posljednju biljei Vuk u
homo i kae da se govori u Crnoj Gori, ali se govori i u
Dubrovniku s akc. hOmo (vidi u akad.
GLASOVI
121
PRIJE GLAS I PRIJEVOJ (ALTERNACIJA)
116. Nijemci u gramatici svoga jezika odavno razlikuju
vokalne pojave to ih oni 2'JOVU Umlaut i Ablaut; prvo su im
vokalne promjene u npr. der Gast-die Gliste, das
Buch-die Bucher, loben-16blich, a drugo su im promjene to ih
vidimo npr. u binden-gebunden-Band, fliegen-geflogen-Flug,
liegen-lag-gelegen. to je Nijemcima Umlaut, to mi moemo
zvati p r i j e g l a s, a za Ablaut ja odavno upotrebljavam
p r i j e V.o j koju sam iz glagola previjati, tj. mi-
jenjati glas kao kukavica, kao lastavica,
u Vukovu iz neke narodne pjesme). Francuski lingvisti.
najnovijega vremena uzimaju za Ablaut alter-
nation, pa za njima i mi moemo govoriti i pisati alternacija.
117. a) Prijeglas se zove ono mijenjanje jednog vokala u drugi
to ga ite koji glas ispred njega ili za njim. Prijeglas je dakle
mijenjanje vokala o u e iza palataInih konsonanta, npr. instru-
mental sing. konjem, krajem, nominativ plur. kmjevi, muevi
(v. 51a); isto je tako prijeglas to u junom govoru negdanje
e ispred o i j prelazi u i, npr. vidio, letio, sijati, smijati se (v.
53b); zatim je prijeglas to se zamjenjuju glasovi 'u. i ov, npr. da-
rujem-darovati (v. 60b), e i oj, npr. vijenac-zavoj (v. 61a);
je prijeglas to od negdanjega e u jednu ruku postaje
(u junom govoru) je, u drugu a, npr. vidjeti, letjeti, trpjeti prema
bjeati, zujati (v. 61b).
b) Prijevoj ili alternacija je izmjenjivanje vokala u korjeni-
tim dijelovima po osobitim pravilima koja iz
indoevropskog prajezika, zato se u knjizi, kao to je ova, ne mogu
poblie razlagati. Prijevoj je npr. u plesti-plot, gnati-
goniti-ganjati, dahnuti-dihati-duh. Veoma je rijedak prijevoj
u dijelovima koji ne pripadaju korijenu, nego nastavku,
kako imamo u: nagovoriti-nagavarati ili
(ovaj je glagol u akad. U govor,
sloboda pripada korijenu samo gov-, slo-o
e) Dvije su bitne razlike prijeglasa i prijevoja; prije-
je uzrok u pOiloaju glasova, a prijevoj ne
zavisi o tom poloaju, - zatim se prijeglas razvija u samostalnom
ivotu pojedinih jezik!a, a prijevoj kako je
iz indoevropskog prajezika. Zato se mnogi i mnogi prijeglas nalazi
122
GRAMATIKA
samo u jednom jeziku, a drugi srodni jezici ne znaju za nj nita,
a isti prijevoj nalazi se u indoevropskim jezicima.
118. a) Iz samoga naega dananjeg jezika ne moe se svuda
razumjeti pravi odnoaj pojedinim vokalima u prijevoju;
bolje se taj odnoaj razumije ako u svakom pojedinom
znamo kako je koji dananji vokal glasio u starom jeziku (v. u
18, 19. i 40c), a jo jasniji biti odnoaji vokalima u
prijevoju ako se moemo sluiti koju nam u tom poslu
daje poredbena indoevropska gramatika. Za svrhu u koju je
pisana ova gramatika dosta biti prikazati primjere prijevoja ne
u odnoaja jednih vokala prema drugima.
b) U svakom indoevropskom jeziku, dakle i u naemu, ima
mnogo korijena koji su bez prijevoja, tj. u svim to su
od takvih korijena postale, svuda vidimo isti vokal. Takvi su
npr. korijeni od kojih su postale bijeL, bistar, bjeati, krasti,
led, Ljut, mijenjati, padati, rog, sin, tijeLo. itd. Gdjekoji opet
korijeni nemaju prijevoja danas, ali su ga nekad imali; tako mi
u brod, broditi i u drugima istoga korijena svuda imamo
vokal o i nikakav drugi, ali da smo nekad imali i glagol bresti-
bredem, to dokazuju drugi neki slavenski jezici, u kojima se taj
glagol doista nalazi; isto tako imamo mi danas samOl straa-
straiti, a nekad je od istoga korijena bio i glagol
Ima i takvih primjera gdje se korijen previja i danas, ali je broj
njegovih promjena nekad bio tako imamo npr.
pored navlaka itd., ali je nekad bilo i (to
kajkavci imaju i danas). - Svaki prijevoj mora imati bar dva
lika, nema prijevoja, a moe da bude likova i vie od dva,
najvie pet. I to ide u prijevoj kad u kojoj danas nema
nikakvoga vokala na onome mjestu gdje je nekad bio jedan ili
drugi poluglas, kako je npr. gnati, brati, razdrem, mrem, zdenac
(vidi te u 119. pod b, e, d).
119. a) Prijevoj sa dva lika: biti-boj; bosti-probadati; bri-
sati-ubrus; cvasti (cvatem)-cvijet; grmjeti-grom; hrom-hra-
mati; kiseo-kvas; kisnuti-kvasiti; kriti-krov; liti-loj; ma-
knuti-micati; mesti (metem, npr. napoj svinjama) -mutiti;
-pomagati; mrk-mrak; plesti-plot; svrbjeti-svrab; tih-tjeiti
(upravo: tikati, miriti); tiskati-tijesniti (mjesto tijeskniti po
67b); tresti-trus; uhititi-uhvatiti; uljesti-ulaziti; visiti-
objesiti;
GLASOVI
123
b) Prijevoj sa tri lika: dahnuti-dihati-duh; dovesti-dovo-
dovesti-dovoziti-dovaati; piti-pojiti-napajali ;
sedlo-sjediti-saditi (tj. da to sjedi); zdenac (tj . bunar,
nema u Vukovu ni u Iv., ali se govori, - mjesto stdenac,
a to od starijega shdenbc, vidi u 107c) - stinuti se (tj. ohladiti
se, postati studen) - studen; svanuti od SVbtnuti po 77a) - svi-
tati-svjetlost; vrtjeti-vreteno (tj. ono to se vrti) - vratiti.
c) Prijevoj sa lika: brati - berem - birati - izb6r;
gnati - enem - goniti - ganjati; razdrem - razderati - razdi-
rati - razdor; - proricati - - pl1orok; - isticati-
istok - istakati.
Prijevoj sa pet likova: mrem - mrijeti - umil'ati - mo-
riti - umarati.
KVANTITETI I AKCENT
120. P.o dokazivanju poredbene gramatike imao je nas Je-
zik II svoje doba i dugih i kratkih vokala; ona to
dokazuje ali u pojedinim ne moe za svaki vokal
u svakoj odrediti je li bio kratak ili dug. su u
mnogo bili dugi oni vokali koji su postali od indo-
evropskih dugih vokala, a to su u dohi stori na-
em jeziku bili a, i, u, y, e, *:, q, a kratki s:lJ- u to doba bili
nai vokali e, o, 'b, "b koji su postali od indoevropskih pra-
kratkih. Nijedan slavenski jeziik nije prvobitnu kvanti-
tetu onako kako ju je naslijedio u prastaro
vrijeme:, ju je svaki vie ili manje promijenio i poremetio, a
neki njima (ruski, poljski, bugarski) sasvim 5U izgubili duge
vokale, tj. svi su im vokali svagda kratki. Toga je
iako u maloj mjeri, bilo po svoj prilici u praslavenskom jeziku.
U naem jeziku vrlo su praslavenski dugi vokali
a kratki pra'Slavenski vokali vrlo su produeni, dakle pore-
su. To se negdanje kvantitete najljepe vidi
u oblicima iste ili u istoga
korijena: npr. pored dar, suh, sin (od syn), iv, meso, rijeka (reka.,
rika), ruka, gdje su vokali po svoj prilici od pamtivijeka dugi,
govori se: darovi, suhota, sinovi, ivot, mesar,
ili prema gen. sing. meda, roda, lai, gdje su vokali po svoj pri-
lici odvajkada kvatki, govori se u oominativu med, rad, ra. Vidi
jo biljeku o kvantiteti na: :str. 112.
124
GRAMATIKA
121. Nijesu svi :Kratki vokali jednako kratki, a ni svi dugi
nij-esu jednako dugi. se svoga sluha, ja bih rekao (a mislim
da mi to i drugi potvrditi) da je o u voda neto malo
dulje nego o u koda, iako je u obje to o kratko; isto tako
bih rekao da je u u Luka, ruka duljine, u drugoj
je malko dulje nego u prvoj. Sve mi se da e u genitivu sing.
noge, ruke i ribe, Luke nije jednako dugo, nego je u prve dvije
neto malo dulje nego u druge dvije. Kad se dva ili
tri duga neakcentovana vokala u istoj rekao bih da je
prvi neto dulji od drugoga, a drugi od novaci'i,
peki'irn"ici'i (genitiv plur.). vie da navodim ovakovih primjera
trajan!ja kratkih i dugih vokala jer se u tim vrlo ta-
nahnim razlikama lako moe prevariti.
122. a) Za mjesta u gdje moe stajati kratak vokal,
a gdje dug, zakon je ovaj: kratki vokali mogu biti 'akcentovani i
neakcentovani; u ovom drugom mogu stajati pred
akcentom i iza njega; dugi vokali mogu biti akcentovani
i neaikcentovani, ali u ovom drugom ne mogu stajati pred
akcentom, samo za njim. Od toga zakona nema izuzetaka jer
to se gOV1ori npr. najbogatiji, tu su upravo dvije pa bi se
moglo pisati i naj bogatiji (v. 107b). Da dugi vokali ne mogu
sta:jati pred akcentom, to nije u tokavskom odzamande,
jer jo i danas govore npr. gli'iva, ruka, a tako su nekad
imali i tokavci dok nijesu govoriti kako i danas govore,
glava, ruka (v. u 128b). Ko zna da dugi neakcentovani vokali
mogu stajati samo iza akcenta, njemu nimalo ne smeta Vukov
i biljeenja po kojemu isti znak slui i za akcent
(npr. u Luka) i za neakcentovanu duljinu (npr. u ribe), jer kadgod
je taj znak prvi u on slui za akcent, a kad stoji za akcen-
tOTIl, on je neakcentovana duljina. Vukova i
drim se i ja u ovoj knjizi, ali priznajem da nije na odmet ako
se u lrolskim knjigama za olakicu mladei razlikuje akcentovana
i neakcentovana duljina, te se biljei npr. Luka, ali rtbe.
b) U tokavskom se razlikuju dvojake duljine: pri-
marne i sekundarne. Primarne ili stare duljine su one koje po
120. imamo od pamtivijeka, iz vremena jezika
naega, kakve su npr. u dar, sin, suh, Zv, meso, ruka,
isto tako 'll grad, zlato, brada, glava itd. Sekundarne ili nove
duljine su one koje su 'se razvile u doba poto su mnoge
primarne duljine i mnoge primarne poto
GLASOVI
125
su produljene. Sekundarnim su duljinama izvora o kojima
se govori u 123-126.
123. U nekim su dugi vokali plod stezanja ili kon-
trakcije dvaju vokala u jedan; iz 113. i 114. idu ovamo
jedimest, dvanest ... , devetnest, moga, tvoga, svoga, djelam,
djela, djela, djelamo, djeliite itd. Tome je srodno stezanje skupa
ij u i na kraju (v. 103b), npr. genitiv plur. kosti,
3tVclXi (od kostij .... ), nominativ sing. pridjeva, npr.
dob"i, zeleni (od dobrij, zelenij, a to od dobryj, zelenyj).
124. 'a) Ima dosta u kojima je koji vokal produljen
zato to je poradi ispaloga poluglasa postala za jedan slog
to su imenice s nastavkom je koji je nekad glasio 'bje, npr.
'veselje je postalo od negdanjega veselhje, poto je h ispalo, a lj
prelo u 1, tj. od vesel'bje nastala je troslona
veselje, i zato je e pred lj produljeno, a dok se govorilo vesellije,
bilo je tu e kratko (kao to je u veseo, vesela, veseliti se itd.);
takve su i ove kamenje, Toblje, stvorenje,
uzimanje, zdravlje, zrnje itd. Takvo duljenje kratkoga vokala
moemo zvati d u l j e n j e u z a m je n u, a imaH smo ga i u
105: pored - radij, volij mjesto "adiji, voliji -
mjesto
b) Drugi primjer duljenja u zamjenu vidi se u nekih imenica
mukoga roda na -in, kao to je npr. genitiv i dativ
sing. itd., ali u pluralu je zato jer
se to kao da je postalo od koje se ne govori, i
od je za jedan slog Isto je tako:
Gruanin-Gruani,
varoanin-varoani i dr.
U nekih takvih imenica ostaje a kratko i u plur., npr. A"apin-
Arapi, Bugarin-Bugari, Ciganin-Cigani, a tako je i Srbin-Srbi.
c) Duljenje je u zamjenu i to to od imenica kao to ISU
Tiba, genitiv plur. glasi riba, aba; nekad je taj pade
glasio rib, ab, taj je oblik dakle od ostalih oblika:
itd. i zato mu je vokal produljen, pa je ta duljina
ostala i onda kad je na kraju priraslo -a: riba, aba. Isti
je razlog duljini u gen. plur. godina, jabilka (od starijega godin,
jabilk), a prema takvim oblicima govori se i gusaka, k1"uaka (od
starijega gusak, k1"uak) , gdje duljina ne bi nuna bila jer npr.
gusak nije od guska. Isto tako treba razumjeti duljinu u
genitivu plur. imenica srednjega roda, npr. jata, slOva, zrna,
126
GRAMATIKA
ostrva, p1avila (od starijega jat . ... p1avil nominativ sing. jato . ..
pravilo) i dr. - Duljenje u zamjenu vidimo i u ovome: u 120.
je da je ,Q nekad bilo kr.atko, dobro je dakle odiskona
do danas u oblicima: bToda, bTodu, b"odu,
brodom, g1'oma, gromu, plOta, pLOtu, radosti, radosti, starosti, sta-
rosti itd., ali u nom. sing. je o dugo: brad, gram, plOt, radost, sta-
'tost, isto tako prema enskom i srednjem rodu bosa, boso u mu-
kom je bas. Svuda je tu o produljeno zato jer su oblici npr. brod,
radost, bos od ostalih oblika. - Imenica, kao to je brad, b,o-
da, ima mnogo, ali ima i takih kojima o u nom. sing. nije produ-
ljeno II zamjenu, npr. g1'ob, konj, skot (gen. sing. groba, konja,
sleota itd.), a vrlo rijetkima je duljina iz nominativa sing. prela i II
ostale padee, takove su npr. kas, kasa kasu, dvor, dvora, dvoru,
no, noa, nou.
d) Duljenju u zamjenu protivno je k r a e n j e u z a-
m j e n u, to je onda kad se u kojem obliku dugi vokal pokrati zato
jer je dulji od ostalih oblika; tako npr. imenice drug, grad, stn
u singularu imaju dug vokal: druga, drugu, drugom!,
grada, g,adu, gradu, gradom, stna, sinu, sinom itd., a u pluralu
nema duljine, nego je drugOvi, drugovima, grac1ovi, g1adovima,
sinovi itd. zato to su ti oblici dulji od onih II sing. Isto
je tako u zamjenu to neke imenice, npr. grana, ruka,
sluga imaju duljinu u dvoslonim oblicima, dakle: grane, grani,
ruke, 'sluge, slugu Hd., ali pored toga je granama., rukama, slu-
gama zato to je taj oblik dulji od ostalih. Tome odgovara to od
imenica june, prase, dijete (tj. dete, dite), drijebe (drebe, dribe)
drugi padei, koji su dulji, glase: juneta, junetu, junetom, praseta,
prasetu, prasetom, djeteta, drebetu itd.
125. a) Vrlo se kratki vokali produuju pred konso-
nantskim skupovima u kojima su na prvome mjestu konsonanti
j, l, lj, m, n, nj, r, v; tako se npr. govori obojka, lovca, starca od
obojak, lovac, starac, otkle se vidi da nema duljine ondje gdje su
skupovi jk, vc, rc rastavljeni; isto su taiko rastavljeni u genitivu
plur.obojaka, staraca, zato ni tu pred j, r nema duljine. Drugi
su takvi primjeri: brabonjka (nom. sing. brabonjak), Crnogorca
(nam. sing. Crnogorac), (gen. plur. djevojka (gen.
plur. djevojaka), lonca (nom. sing. lonac), mezimca (nom. sing.
mezimac), palca (nom. sing. palac), vavoljka (nom. sing. vCivoljak)
itd. Dosta je duljina iz tih oblika prodrla i u onake gdje
su pomenuti hmsol1'antski skupovi rastavljeni vokalom a koji je
GLASOVI 127
postao od 'b, npr. razuman, rujan; slavan, umoran
prema: bezgliivna, razumna, rujna, slavnu, umornu itd.
b) Dugi se vokal nalazi, istina, i pred konsonant-
skim skupovima, ali to je mnogo takve su npr. bokca
(nom. sing. bogac), crkva, guva, kr:tka, preg'ipka (nom. sing.
pregibak); mnogo je pred takovim skupovima vokal
kratak, npr. britva, guska, kosca (nom. sing. kosac), ldca (nom.
sing. ldac) , patka, posopka (nom. sing. posobak), potrebna (muki
rod potreban), (muki rod ugodna (muki rod
ugodan), vepra (nom. sing. vepar), vjetra (nom. sing. vjetar) itd. -
Ne smije se misliti da je vokal svagda dug pred skupovima u ko-
jima je na prvome mjestu j, l itd. I u tom vokal mora
biti kratak ako se nalaZi pred akcentom (v. 122a), npr.
arkovit; osim toga mora vokal biti kratak u
u kojima to trai narav njihova nastavka, npr.
tampiir (vokal pred nastavkom ar u svih je imenica kratak,
npr. lugiir, mesiir, noviniir, vinogradiir i dr.).
c) Ne vidi se razlog nekih pridjeva pred nastavkom
ski, npr. madarsk'i, pekarski, ratarsk'i, svinjski premda je u
osnovnoj imenici duina: Madiir (Madara), pekii?', ratiir, svinja.
Takoder se ne zna zato nema duine u nekim
bezumna, dvorba, momka (gen. sing., ali u vokativu
ronca (od ronac), anca (od anac). - Lako je razumjeti
u cetinjsk'i, cigansk'i, skadarski
jer je i u osnovnih imenica: Cetinje, Ciganin itd.
d) Zato se produuje vokal pred skupovima u kojima
joe prvi konsonant j, l itd? to nikako biti duljenje u za-
mjenu za poluglas koji je nekad bio pa ispao, npr. lovca, starca,
mjesto negdanjega lOVbca, starbca itd., jer kad bi to bio uzrok,
ne bi se znalo zato je skupovima vokal kratak,
zato je npr. kosci (od kosac), potrebna premda je i tu nekad bio
poluglas: kosbci, potrebbna itd. Uzrok pomenutom duljenju
biti u naravi glasova j, l itd.
126. a) Nekad je genitiv plur. imenica mukoga roda bio bez
dananjega skrajnjega a, govorilo se npr. kruh, rak, mjesto
dananjega kruhii, ruka, Za te i ne moemo
da im je u gen. plur. vokal produen u zamjenu, jer kad
bismo to rekli, morali bismo odgovoriti na pitanje zato se nije
isto dogodilo i u nom. sing. koji je pade od ostalih
padea, pa ipak u nom. sing. nema duine, nego je: kruh, 1ak,
128 GRAMATIKA
itd. Na to pitanje nema drugoga odgovora do ovoga: duina
je u genitivu plur. imenica mukoga roda zato da bi se taj
pade r a z l i k o v a o od nominativa sing., s kojim bi padeom
bio posve jednak. Kad se tako oblik npr. huh utvrdio, ostala
mu je duina i poslije, kad je na kraju jo priraslo a: kruha.
Prema nominativu sing. i genitivu plur. kruh-kruh ii imamo
i lav-lava, konj-k6nja, gro-gr6a, svjedok-svjed6ka, pob?'a-
tim - pobratima, otac - otaca, gleanj - gleanja, vjetar - vj e-
tara itd.
b) Da je ovo duine u genitivu plur. imenica mu-
koga roda opravdano, a isto tako i ono u imenica enskoga i
srednjega roda (npr. rib, jat, v. 124b), to dokazuje gen. plur.
imenica enskoga roda koje se u nominativu sing. svruju na kon-
sonant; njima je vokal pred skrajnjim i u genitivu plur.
kratak, npr. kosti, bolesti, napasti itd. Taj se oblik dobro
razlikuje od nom:inativa sing. (npr. kost, bolest), a nije
od ,ostalih padea (npr. kosti, nije dakle nuno da u
slogu pred skrajnjim i bude duina. - Za duinu u oblicima npr.
drug6va, lavova itd. moemo dvoje da je ili postala u za-
mjenu jer je npr. negdanje drugov, lavov od ostalih oblika
plurala (drugovi, drugovima, dr.ugove), - ili se razvila po analogiji
ostalih genitiva plur. (npr. kruha,
*
*
127. a) Akcent je osobito isticanje kojega vokala om
silom; ta sila moe stajati u jakosti ili u visini glasa. Mislim da
najlake to je j a k o s t glasa ako u
uzmem razliku u izgovoru nekih upitnih i
zamjenica. Prve se u izgovaraju silom, druge
m.anjom. Uzmimo za primjer ko na ulici? - koji
bi dananji pisac to ljepe napisao? - zatim ove dvije: ako ko
na ulici, ne sluaj, - ne mislim da bi koji dananji pisac
lj epe napisao. Svak vrlo lako razabira da se zamjenice ko i koji
izgovaraju silom u prve dvije negoli u druge dvije.
Kako se te dvije u prve dvije drugih
glasa, tako se u npr. UZica, napisati
akcenatskim znakom obiljeeni vokal osobitom
glasa nad vokalima bez akcenatskog znaka. A kako se u druge
dvije od navedenih ko i koji ne glasa
nad drugim i se nijedna u tim ne
GLASOVI 129
nad drugima, tako u enklitikama (v. 132a) npr.
sam ga, su mi ga nema nikakvoga isticanja jednoga vokala
(ili jednoga sloga) nad drugim, nego su svi jednake jakosti (ili
slabosti). - A da bi razumjeli to je v i s i n a glasa,
navodim iz Vukova tri uzvika: ii, iju, ijuju.; prvi se od
tih uzvika upotrebljava u npr. ii! kako je to lijepo!, -
drugi i u veselju, npr. iju! (ili ijuju!) ta si ti to meni donio!
Sva se tri uzvika govore vie nego govornim
tonom; nijedan se od njih ne glasa ostalih
nego visinom, i to ovako: prva se dva uzvika izgo-
varati svojim akcentom, kakav je npr. u imenu Ivo
(tj. ivo), a onda se glas digne te se drugi vokal izgovori visokim
tonom, i tom se visinom drugi vokal nad prvim. Vuk je to
obiljeio ii, iju; uzvik biljei on bez ikakvog akcenatskog
znaka. Budman u akad. biljei ijuju, a ja mislim da
bi pravije bilo ijuju, tj. i tu se prvi slog izgovara 'akcen-
tom, a posljednji slog visokim tonom. Kad se kome kae: ti to
ne moe ili ti ga poznati, onda onaj kome
se to kae odgovoriti mogu ili s visokim
tonom na u. Cesto sam gdje kajkavac na pitanje npr. bude
mu tak rekel? s emfazom odgovara: budem (s visokim tonom
na e). I mogu i i budem govori se u navedenim primjerima
malko Jo jedan primjer: kad je srdit, on
u ta je to? izgovoriti prvu jakim tonom, - a
kad pita u on posljednju II istoj izgovoriti
visokim tonom: ta je to?
b) Akcentuacija, kojoj je obiljeje jakost glasa, zove se u
nauci (od dynamis, tj. ja-
kost, snaga) ili ekspira torna (od lat. glagola expirare, tj. isputati
dah jer je za taj akcent nuno da se dobro ispusti dah), - a
ona akcentuacija, kojoj je obiljeje visina glasa, zove se muzikalna
jer se izgovara kao ili (od
chr5ma, tj. modulacija u pjevanju). Nema nijednoga jezika ko-
jemu bi akcentuacija bila sasvim (ekspiratorna), a i
nijednoga nema -kojemu bi bila sasvim muzikalna
nego je jednim jezicima akcentuacija p r e t e n o
drugima p r e t e n o muzikalna. U prvim jezicima jakost daha
Uipotrijebljenoga za akcent moe da bude tolika da za neakcen-
tovane vokale u istoj daha malo ostane te se slabije i
nejasnije izgovaraju i u drugim jezicima akcentovani se i
130 GRAMATIKA
neakcentovani vokali izgovaraju jednako jasno'. dananjim
evropskim jezicima preteno akcentuaciju imaju ruski,
engleski i a preteno muzikalnu imaju i talijan-
ski. Ne smije se misliti da je u svim jezicima prve grupe
akcentuacija u jednakoj mjeri tako npr. akcentuacija
ruskoga jezika u je mjeri nego u
jeziku, zato se neakcentovani vokali u ruskom jeziku izgovaraju
slabije i nejasnije nego u Isto tako ima razlike i
jezicima druge grupe, talijanska npr. akcentuacija biti u neto
stepenu muzikalna nego u Na knjievni jezik
najblie stoji talijanskom, tj. mi izgovaramo na,e akcentovane
vokale s snagom nego neakcentovane, ali i za ove ostaje
dosta snage daha, te ih izgovaramo posve j'asno i s punim glasom.
e) U stvari, o kojoj govorimo, nijesu sva naa akcenta
jednaka: akcenti npr. riba, meso izgovaraju se s snagom
nego akcenti koji su u noga, Tuka; u prve dvije iako se
neakcentovani vokal izgovara sasvim jasno, ipak je interval
njega i akcentovanog nego u druge dvije
za koje se moe da u njima i vokal a ima na sebi neto
akcenta, ili akcent u te dvije obuhvata
oba sloga, i to prVi slog malo drugi malo slabije. Sto vrijedi
za navedene to vrijedi i za sve druge to se u akcentu
s kojom od njih slau. dobro za tu narav naih akcenata,
nazvao ih je nekad Budman u svojoj srpskohrvatskoj gramatici
(Grammatica della lingua serbocroata, 1867): jaki kratki (riba),
jaki dugi (meso), slabi kratki (noga), slabi dugi (ruka). Valja pri-
znati da ta imena vrlo dobro odgovaraju pravom! izgovoru: u
riba, meso akcent je jak jer ne obuhvata dva sloga, nego samo
jedan, a u noga, ruka slab je akcent jer ga je dio u jednom slogu,
a dio u drugom. Ali ta BudmanoV1a imeIlJa, ako i jesu u stvari vrlo
dobra, u praksi su vrlo nezgodna jer se svako sastoji u dvije
od kojih svaka dolazi u dva imena, pa ako se ne uzme
dobro u pamet, lako moe pogrijeiti te npr. "jaki slabi"
akcent (kako se i meni dogodilo u prvom izdanju ove knjige na
str. 213. mjesto "jaki dugi"). Zato ja u svojoj srednjokolskoj
gramatici od drugog izdanja (g. 1901) upotrebljavam
imena: brzi (riba), spori (noga), silazni (meso), uzlazni (ruka).
Mislim da su ta imena laka za jer im svako
razlog: b r z i akcent zovem zato tako jer se izgovara bre od
ikojega drugog, - s p o r i zato jer se izgovara neto sporije
GLASOVI
131
negoli brzi (to je natuknuto u 121), S i l a z n o m je akcentu
to ime stoga jer sila kao da mu silazi na nie npr. meso
izgovara se kao meeso, ali tako da ee nema nikakvoga pre-
kida, sila glasa silazi dakle s akcentovane polovine na neakcen-
tovanu), u z l a z n o m je zato tako ime jer sila glasa kao da mu
uzlazi na vie npr. ruka izgovara se kao ruu.ka, ali tako da
uu nema nikakvoga prekida, sila glasa uzlazi dakle s ne-
akcentovane polovine na akcentovanu).
Ne mogu se uvjeriti da su druga imena akcentima naim bolja od
mojih; u nekim se gramatikama nalaze npr. imena: otri (riba), blagi (noga),
snani (meso), visoki (1"1J.ka); od tih imenica samo prvome moe lako
razabrati razlog, mnogo tee razabrati razlog drugim trima imenima, ili
upravo ga i ne moe razabrati. Osim toga prema imenu "otri"
trebalo bi za akcent u noga da bude ime "tupi"; isto tako prema imenu
snani" trebalo bi za akcent u ruka da bude ime "slabi" ili prema "visoki"
bi za al{cent u meso da je ime "niski". Nijesu bolja ni druga imena
akcentima to se nalaze u starijim i novijim knjigama, a sasvim
su loa imena u gramatici Vukovoj pred (1818): prvi, drugi,
i (osim toga Vuk je u ono vrijeme slabo razlikovao nae
akcente). Steta je to koji je toliko pisao o naim akcentima, nigdje
nije nijednom dao imena, samo govori npr. akcent ", akcent' itd., a da
je to veoma nezgodno, to je, mislim, svakome jasno.
d) Da je akcent u meso silazan, a u ruka da je
uzlazan, to dokazuju jahati, mahala koje se u krajevima,
gdje se h ne izgovara govore jati, mala, dokazuju i ne imati
zeitin koje se govore nejmati ili nemati, zejtin (ovoga
nema u i Iv., ali ja znam zacijelo da se govori).
Osim toga lijepo to dokazuju koje imaju dugo akcentovano
e; u njima vidimo sad ije, sad ije, prvo prema e, zapad-
nom l, drugo prema e, zapadnom i, npr. lijek: lik,
sijeno: seno, sIno, rijeka: reka, rika, vrijedan, vredan, vridan itd.
128. a) Pojedini se slavenski jezici u akcentuaciji so-
bom vrlo razlikuju, ali se opet nalaze dva jezika koji se u akcen-
tuaciji lijepo slau, a to su i ruski jezik. U
jednom i u drugom ima veliko mnotvo koje imaju akcent
na istom slogu. Tako je npr. riba, meso, noga, ruka,
istina, olovo, nevolja, roditelj, dobrota, reeto, pijavica, jedinica,
- ruski: pbI6a, Mf.!CO, HOra, pyxa, J1CTHHa, 6JIOBO, HeB6JIf.!,
peIlleT6, (ruski jezik ima samo jedan
akcent, a biljei se znakom koji nama slui za uzlazni akcent). Kad
isporedimo te rij sa tokavskima: riba, meso, noga, ruka, istina,
olovo, nevolja, roditelj, dobrota, reeto, pijavica, jedinica, lako
izvesti ovaj gdje Rusi i imaju akcent na
132 GRAMATIkA
prvom slogu, tamo ga na istom mjestu imaju i tokavci, a gdje u
Rusa i u nije akcent na prvom slogu; tamo su ga tokavci
pomakli za jedan slog prema Nikako se ne moe
da je sloga i ruska a jo manje da su
svoju akcentuaciju uzeli od Rusa ili Rusi svoju od
vaca, se mora kazati da ta sloga iz negdanjega zaje-
izvora, tj . iz praslavenskog jezika.
b) Isto tako mora se da je tokavska akcentuacija nekad
bila jednaka s Tome je dokaz to se jo i danas u
tokavskim krajevima nalazi dosta velikih u kojima je
akcentuacija vie ili manje kao u npr. u velikom dijelu
Srbije, Crne Gore i Boke Kotorske (vidi o tom potanje u
M. Reetara: Siidslavische Dialektstudien. I, 1900, str. 16-26),
a to ne moe drugo nego da tamonji tokavci jo do danas
nijesu svoje stare akcentuacije promijenili, a drugi su tokavci
to odavno (negdje poslije XV vijeka, v. u 2). Iz svega
toga izlazi da se dananje npr. noga, 1"'uka, dobrota razvilo iz sta-
rijega noga, ruka, dobrota, pa ako je akcent i preao sa skrajnjega
a na vokal koji je pred njim, opet ga je malo ostalo i na a, tj. nai
akcenti spori i uzlazni proteu se preko dva sloga, a akcenti brzi
i silazni (npr. u riba, meso) su sam:o na jedan slog jer
onaj koji iza njih stodi bio je i u davnini bez akcenta.
129. a) Iza onoga to je razloeno lako je razumjeti zato
ni sporoga ni uzlaznog akcenta nemaju nikad od jednoga
sloga. Takve mogu imati samo brzi i silazni akcent; govo-
rimo npr. konj, no premda je u genitivu konja, noa, govorimo
zato jer u konj, no akc. nije imao kamo da se pomakne kad nema
vie slogova do jedan jedini, a negdanje konja, noa moglo se
promijeniti jer je akc. imao kamo da sa skrajnjega sloga;
osim toga u konja, noa ima spori i uzlazni akc. priliku da se po
svome svojstvu jedan i drugi protegnu na dva sloga, a u konj, no
te prilike nema. Jedno i drugo zajedno uzeto uzrok je zato u
koje imaju vie od jednoga sloga ne moe ni SpeTi ni
uzlazni akcent stajati na skrajnjem slogu; ni tu nema prilike da
ti akcenti obuhvate dva sloga, a nijesu imali ni otkle da postanu
na skrajnjem slogu kad iza njega nema nikakvoga sloga s kojega
bi akcent mogao na nj Prolost i razvitak tokavskih akce-
nata lijepo nam zato ni brzoga ni sHaznog ne mogu imati
rij dvoslone ili vieslone ni na kojem drugom slogu do na
prvome; nekad je, istina, bilo npr. 1'oditeLj, ali je moralo
GLASOVI 133
u T(Jditelj, isto je tako negdanje dobTote (gen. sing.) moralo
u dobrOte. Brzome dakle i silaznom akcentu nije u tokavskom
ostalo drugo mjesto do prvo u koje imaju vie
od jednoga sloga jer samo s toga mjesta nijesu imali kamo da

b) Sada moemo postaviti ove zakone za mjesta tokavskih
akcenata: 1. od jednoga sloga mogu imati samo brzi i silazni
akcent, - 2. od dva sloga mogu na prvome imati sva
akcenta, a na drugome nijedan, - 3. od tri sloga ili od vie
mogu na prvome imati sva akcenta, na posljednjem nije-
dnoga, a . na ostalim slogovima mogu biti samo spori i uzlazni
akcent. - Izuzetaka ima vrlo malo: aId (UzVik, npr. ahi po
svoj prilici je tu na skrajnjem vokalu visoki ton, o kojemu vidi
u 127a), vit, vit (pored vita, vita, uzvik kojim se vabe golubovi;
pogreka je u Vukovu ve mjesto vas; u
izdanju g. 1898. na str. XXXVIII popravlja se to u ve, tj. je
bez akcenta, enklitika). Izuzeci su i neke sloene u kojima
narod akcent na drugi dio a prvi dio ostavlja bez
akcenta: danu, izvrh, uvrh, posred, sasred, kojegdje, kojekad, ko-
jekud, kojigod, kolikogod, kojigoder, kojekako, jedinoduno,
vidni, ranoranilac, svojevoljno, zlomiljenl:k,

Gdjekoje od ovakih imaju dva akcenta, tj. po jedan u prvom
i u drugom dijelu sloenice: b6jnokopljanik, kakav-
god, svrzibrada, svrzimfmtija; ovamo
ide i superlativ, npr. najstariji, najpametnija, najbogatijega (vidi
107b).
130. a) Sto ima brzi i silazni akcent, to jQ nakon
onoga to je dosad potpuno jasno. Osim ta dva akcenta imaju
jo i o kojem se do novijega vremena mislilo; jedni
su pisci drali da se izgovara kao tokavski silazni akcent, a drugi da mu
je izgovor kao tokavskom uzlaznom akcentu. Ni prvo ni drugo miljenje
nije opravdano, tj. npr. ii nije isto to aa ni isto to ad (v. 127c),
nego je isto to aa, tj. to je osobiti akcent kojega u knjievnom tokavskom
govoru nema, ali se nalazi u velikom dijelu slavonske Posavine i od
u Bosni. Zasluga je S. koji je taj "peti" (da ga tako
nazovem) tokavski akcent objavio i dokazao da se izgovorom slae s pome-
nutim akcentom (u 187. knjizi "rada jugoslav. akade-
mije"); on taj osobiti posavski i ake. biljei znakom koji slui
za tzv. "cirkumfleks" (npr. u doron). Taj ake. imaju
ponajvie na mjestima gdje tokavci imaju silazni ake. ili neakcentovanu
duinu, sasma rijetko na mjestima gdje je u tokavaca uzlazni ake., npr.
brOj, put, junak, pijem, crikva, oruje, - straa, zove (3. lice sing.),
1 Ti akcenti se u narodnim govorima. U knjievnom jeziku nisu
uvijek takvi. V. Pravopis.
134
GRAMATIKA
donesu (3. lice plur.), - unutra, vUkli. Dodajem da se u posavskom govoru
pored toga "petog" akcenta nalaze akcenti silazni i uzlazni (kao
i u knjievnom jeziku), npr. m@so, onda, zima, a nalaze se i oba
kratka akcenta. Veliko mnotvo akcentovanih donose
"Ogledi posavskog govora" od S. u "radu jugoslav. akademije", knj .
197, str. 123-137.
b) Drim zacijelo da je i tokavski "peti" akcent
veoma star i da se nekad nalazio u centralnom tokavskom koje
slui za osnovu dananjemu naem knjievnom jeziku (v. 6). Za dokaz
tome slui genitiv plur. mnogih imenica, npr. druga, k61ia, junaka, Unii.
je u 3. da je genitiv plur. nekad bio bez skrajnjega -a i da se
taj vokal dodavati u XIV vijeku. Prije toga vremena nije genitiv
plur. mogao glasiti drttg, konj, junak, en, jer po 129a uzlazni akc. ne moe
stajati na jedinom i na posljednjem slogu; ali genitiv plur. nije prije XIV
vijeka mogao glasiti ni drug, kanj, junak, en jer da je taj akc. onda bio,
on bi ostao bez promjene i onda kad je na kraju priraslo -a, tj . mi bismo
i danas govorili druga, kanja, junaka (od junaka, kao u nom. sing. junak od
junak), ena, ali da se tako ne govori, nema druge, nego da kaemo:
prije nego je na kraju priraslo -a, govorilo se dn!g, konj, en, a kad je -a
priraslo i utvrdilo se, ond<l je "peti" akc. pretvoren u u<:lazni, te je nastalo
druge!, k6nja, junaka, enii, jer je nastalo vrijeme da se "peti"
akc. u centralnom svuda istrijebi, tj. da se promijeni ili u uzlazni
(kako je u drugii ,itd.) ili u silazni, kako je u instrumentalu sing. mnom,
njim, njam, i u dat. sing. njoj, koje biti postalo od mnom, njim, njom,
njoj. Da je odzamande bilo mnom itd., ostao bi isti akc. i onda poto
je priraslo -e ili zi, ali se ne govori mnome, ,njime ... njojzi, nego mnome,
njime . .. nj6jzi. Moemo dakle misliti da je i tu uzlazni akc. postao od
"petoga".
131. a) Kad akcenti brzi i silazni ne mogu stajati ni na kojem
drugom slogu osim na prvome (v. 129b), onda je sasvim jasno
zato se ti akcenti gube kad prestanu biti na prvome mjestu kad
pred njih prijedlog, tj. koja s onom to iza nje stoji
jednu cjelinu u govoru. Kako je negdanje noga (nom.), noge
(gen.) moralo u noga, noge, tako je i od bTata, za u
po pravdi moralo nastati: od brata, za u po pravdi.
Isto je tako sasvim jasno to akcenti spori i uzlazni iza prijedloga
ostaju na svome mjestu, npr. na nozi, u ruci, po govoru, od lovaca
itd.; to je stoga to ti akcenti mogu u dvo slonim i vie-
slonim stajati na svakom slogu osim na posljednjem (v. 129b).
Ali ne dre se prijedlozi uvijek toga pravila; ima mnogo
kad na prijedlog dolazi brzi akcent, a ne spori, npr. iz brada, na
drvo, po vodu, u ruku prelazi u: iz broda, na drvo, pa vodu, tl. ruku.
da takvih ima i u ruskom i u govoru
(npr. po vodu govore i tokavci, i i Rusi), zato valja
da se to govori od pamtivijeka. Vrlo je teko akcentuaciju
"3kvih tu treba duboku posegnuti u poredbenu slavensku
GLASOVI 135
akcentuaciju, a i onda ostaje dosta
se namjene ove knjige, ja se u taj posao ne mogu putati.
Ako imenica ima sloga ili vie, pa j e na prvome brzi ili
silazni akcent, onda ti akcenti mogu 'Ostati, a prijedlog ostaje
neakcentovan, npr. na praunuke, pri trepavici, po opomenama, za
mnjstoricama, pored na praunuk e, pri trepavici, itd. - Vuk u
kod IIopqa ima od Avale s brzim akcentom na A, dakle
i imenice od tri sloga mogu kadto iza prijedloga zadrati svoj
akcent.
b) I druge gdjekoje osim imenica gube 'svoj brzi ili
silazni akc., a prijedlog pred njim dobiva brzi. Tako je: do gUsta,
na krIvo (nakrIvo), na prazno (naprazno, u krupno (ukrupno),
na desno (nadesno), iz nova (iznova), iz tiha (istiha), poto, zato,
iz nita, za dva, za dvije, za trI, na pet, na est, po sedam, po osam,
u devet, u deset, za stol, po sto, u dvoje, na troje. - I glagoli kad
su sloeni s prijedlooima, podloni su zakonu da spori i uzlazni
akcent ostaju na svome mjestu, a druga dva da se gube i mjesto
njih da akc. dolazi na prijedlog. Primjeri: bOsti-bOdem: probosti
-probOdem, ivjeti-ivIm : doivjeti-doivIm; ali rezati-
reem : odrezati----6dreem, pamtiti- pamtlm : zapamtiti, zapam-
tim, nositi-nosIm: donositi-donosIm, hvaliti-hvalim: pohvaliti
-pohvalim. Cesto je na prijedlogu brzi akcent, npr. u aoristu:
pohvalih-pohvali-pohvalismo. Sve
to vrijedi i za ne kad dolazi s glagolima, npr. ne bOsti,
ne ivIm, ne reem, ne pamtiti, ne nositi, ne nosI (2. i 3. lice sing.
aorista), ne pohvalih, ne pohvalI itd. Akcenatske promjene u gla-
gola sloenih s prijedlozima su dosta zamrene, kako se
vidjeti u konjugaciji.
c) Kako akc. vuku na se prijedlolZi, tako ga vuku i veznici
i, da, npr. dan i (ime cvijetu), i marja. V. kod MapjaIII,
da pusti. kod da ide, i dr. izd. 3, 439; to vrijedi
i za veznike a, ni, te, npr. a krava, ni majka, te pij. Ali i najbolji
tokavei i da pUsti, ni crkva itd.
d) Ako prijedlog ima dva sloga (npr. ili je sloen (npr.
pokraj), onda on ima spori akc. na drugom slogu u kad bi
na prijedlogu od jednoga sloga stajao isti ake.; ako li bi na jedno-
slonom prijedlogu stajao brzi akc., onda dvosloni prijedlog
dobiva isti akcent na prvi slog. Tako npr. prema za brata, 'll car-
stvu, po vodu, na ruke imamo: pokraj brata, iza carstva, miJau
vodu, mimo ruke. Tako se akcentuje i trosloni prijedlog
136
GRAMATIKA
npr. Boga (i vidi u akad.
kod A u glagola imamo npr. hodlm'-dohodIm-lzna-
hodIm ili u 2. i 3. licu Sing. aorista: hodI-dohodI-izhahodl, riosi-
donosl-poizodnosI; tako je i ne iznahodi, i ne poizodnosL
e) Ne prelazi akc.na sve prijedloge jer neki imaju svoj samo-
stalni neproinijeniti akc. ispred sviju takovi su prijedlozi:
blizu, izvan, mjesto, osim, poslije, prije, protiv, pilt, radi, nasu-
prot, okolo, dakle npr. blizu grada, okolo pilt Broda,
prije toga itd. Zacijelo idu ovamo i prijedlozi nie, vie, pored,
kojima Vuk ne biljei akcenta.
132. a) E n k l i t i k e su bez akcenta, a izgovaraju se
zajedno s koje pred njima stoje, npr. vidim ga, reci mu
i dr. Koje su enklitike, se u "oblicima" gdje treba;
ovdje se odjelito od drugih spominju veznici li, bo koji su
enklitike. Ako se dvije ili tri ili enklitike jedna do
druge, sve ostaju bez akcenta, npr. vidio sam ga, pokazali su mi ga,
li si mi ga poslao! U posljednjem primjeru su sloga
bez akcenta, a katkad ih ima i pet, npr. vi li nam ga uzeti?
Gotovo svim enklitikama vokali su kratki; izuzetak je 3. lice plur.
kojemu je e dugo, npr. (oni), (ljudi), a kad
slui za 3. lice sing., onda mu je e kratko: (on),
(ona); vidi u Vukovu (1818), str. LVII-LXV i u
obI. 118. Po Hrvatskoj se enklitike im, ih, joj govore s dugim vo-
kalom, npr. recite 'im, vidjesmo 'ih, odnesi j6j; vidi uGruborovoj.
"recenziji" str. 13. i 45. Moda se to i po drugim krajevima.
b) Uzlazni i silazni akcent na prijedlogu moe da bude samo
pred .enklitikama: na me, za te, u se, na nj, pa nj ili nanjga,.
ponjga. Dvosloni .prijedlozi u tom imaju na prvom slogu
brzi akc., a na drugom duljinu: uza me, nada te, p7'edase, poda se,
podanjga. Nejasna je razlika na. me i uza me, za te'
i nada te jer bi se po 131d uza me, nada te, ali to se
ne govori. - Akcente u na me, za te, u se, uza me, nada te, preda.
se ja ne mogu potvrditi iz Vukovih i djela, ali mi
svaki dobar tokavac potvrditi da je tako, a i u Vukovu
nalazimo priloge nase, napose, koji to
u "maloj srpskoj gramatici" na str. 34. ima zanj, zanjga, ilnj,
u.njga, predanj, prdanjga; a Vuk u ima nanj, nanjga,
zanj, panj, ilnj, krozanj, krozanjga, uzanj, uziinjga; pogreka
je u istom ilnjga.
c) Ima nekoliko koje same sobom nijesu nikakve enkli-
GLASOVI
137
tike, ali u stalnim nekim svezama s drugim rlJeclma postaju
enklitike; takove .su futurne sveze dadbudem, htjedbudem, smjed-
budem, zn1idbudem i mogbudem mjesto dat budem itd. (v. u
312c). U tim je svezama prva zadrala svoj akc., ali ima dru-
gih sveza u kojima prva gubi svoj ake. s prvoga sloga i na
drugom dobiva spori. Takve su sveze: dobro jutro, dobar
dobar dan (mjesto dobro jutro, dobar dobar dan), tako je
i jedanput, jedared (mjesto jedan red s ispalim n, v. 82c). U
dvaput, triput prva mjesto silaznoga akcenta ima uzlazni,
tako je i dva. dn:;;, tri dn:;;, dva cara, tri brata itd. (vidi u
Vuka nar. posl. XI i XLI) . Katkad i tri sobom
tjenju svezu: ako bog da (Vuk kod Gor, - tu su bog i
da bez akcenta, ali su zadrale duljinu) ; po Bosni se i po Slavoniji
govori : tL dobri (mjesto: u dob1'?; - Sveze, o kojima se
ovdje govori, moemo zvati s r a s l i e e (jer su se po dvije ili po
tri s r a s l e u jednu). Vidi o sraslieama jo u 376e.
'" '"
'"
Kako je na ovoj strani ostalo dosta prazna prostora, mislim da
biti zgorega ako ga upotrijebim za malu biljeku o kvantiteti. - Ne valja
misliti da je kvantiteta naih vokala tako grdno da nema
za njezine promjene nikakovih pravila, osim onih to ih ja bez obzira na
srodne jezike navodim u 122-126. slavist A. Leskien (t 1916)
u svojoj knjizi "Grammatik der serbokroatischen Sprache" (1914) lijepo
s ruskoga jezika objanjava razlike tl kvantiteti vokala a i e, koji
su se razvili od negdanjih skupova or, al, er, el dva konsonanta
(vidi 40c, 42a, 61c); vokali a i e, kad su toga postanja, dugi su npr. u
brada, glava, grad, zlCito, brijeg (breg, brig), mlijeko (mleko, mliko) itd., a
kratki su u mraz, slama, br.eza, mljeti itd. Nijesu to nikakva
kvantitete, nego su te razlike osnovane na pravilima. A s
slovenskog jezika dobro Leskien razlike u kvantiteti prvobitno dugih
vokala, npr. lipa prema zima, milka prema ruka (u te dvije postalo
je u od negdanjega ,,), sir prema sin (u obje i je postalo od ll), pjena
prema itd. - O svemu tome dalo bi se opirno govoriti,
ali za gramatiku, kao to je ova koja nije ni ni poredbena (kom-
parativna), dosta je i ovolino natuknuti.
OBLICI
DEKLINACIJA
IMENICE MUKOGA RODA
133, a) Za primjere neka nam slue imenice jelen,
Marko, Miloje, od kojih se prvoj i osnova svruje na nepala-
talni konsonant, a drugoj i na palatalni, i otud dolazi ra-
zlika u nekim oblicima. K tome prve dvije nemaju nastavka
u nominativu sing., a druge dvije imaju.
b) Sing. N. jelen, G. jelen-a, D. jelen-u,
A. jelen-a, V. jelen-e, L. jelen-u, L jelen-
om,
Plu?'. N. jelen-i, G. jelen-a, D. L. I. jelen-ima,
A. jelen-e, V. jelen-i,
Dual. N. A. V. jelen-a,
Sing. N. Mark-o, Miloj-e; G. Mark-a, Miloj-a; D. Mark-u,
Miloj-u; A. Mark-a, Miloj-a; V. Mark-o, Miloj-e; L. Mark-u, Mi-
loju; I. Mark-om, Miloj-em.
Dual. N. A. V. Mark-a, Miloj-a.
c) kao to su Marko, Miloje, slabo se govore u 'pluralu,
a ako zatreba plural, sklanjaju se kao i druge imenice ove dekli-
nacije, npr. Marci, Miloji; Marcima, Milojima; tako je od pobro
nom. plur. pobri. nar. pjes. 4, 416, a od ne govori se
nego Ne mogu kako bi, kad bi bio
glasio genitiv plur. od kojima se osnova svruje na dva kon-
sonanta (npr. Marko, 2ivko), bi li im se ta dva kon-
sonanta umetalo a (npr. Maraka) ili ne bi (npr. Marka).
d) Mnoga ovakova imena i druge dre se u
govoru deklinacije imenica enskoga roda, npr. mjesto J6vo,
pr6to, ujo govare u nom. J6va, pr6ta, uja, u gen.
140
. GRAMATIKA
Dure, u dat. Jovi itd., a i u pluralu kad zatreba govore oni po istoj
deklinaciji, npr. u nom. Jove, prote itd. Ali i izvan
govora posve su oblici po deklinaciji imenica enskoga roda
u svim padeima osim nom. sing., dakle nom. D1;ro, P1'oto, gen.
Dure, P1:ote, dat. Duri, proti, ak. Duru, P1'otu; tako i u plur. nom.
Dure, prote itd.
134. a) Ona imena i latinskog podrijetla koja se u
n:om. sing. svruju na -ije, npr. Dimit1'ije, sklanjaju se sasvim kao
Miloje, ali u svim padeima mogu i po deklinaciji imenica en-
skoga roda, dakle npr. nom. Dimit1-ija, gen. Dimitrije, dat. Dimitriji
itd. Takva su jo i ova imena: ALempije i .4Jempija, Antonije i
Antonija, A1'senije i A1'senija, i lunjatije i Ignja-
tija, Petmnije i Pet1'onija, i i dr, Vuk upis, 5l.
kae da mu se sklanjanje npr, nom, Antonije, gen, Antonija itd.
pravilnije od nam. An1lonija, gen, Antonije itd, Ali i on sam
sklanja ta imena kao imenice ensk'oga roda, npr. genitiv
Aksentije. mil. obro 83, Atanasije, prepo 1, 280 (1826), dativ Ata-
nasiji. mil. obro 54, nar. pjes. 4 (1833) XIX, MeLentiji.
mil. obro 97, Teodosiji. dan. 3, 217, akuzativ Antoniju. dan. 4, 19,
MeLentiju. 3, 194 itd. Pored toga nalaze .se u Vuka, dakako, i oblici
po deklinaciji imenica mukoga rada, npr. nom. Aksentije. mil.
obro 80, Antonije. dian. 4, 19, Teodosije, 3, 165, gen. Antonija, 4, 19,
ak. MeLentija. 5, 35, instr. Aksentijem. mil. obro 136, Antonijem.
da:n. 4, 19, MeLentijem. mil. obro 97. U je po o'voj
deklinaciji, ali i on ima: nom. Arija. pis. 279, 281, gen. Arije. 306.
- Jo se moe ovdje dodati da se od talmvih imena tvore i izve-
deni pridjevi dV'ojako, npr. Dimitrijev i Dimitrijin itd.
b) Dual u ovoj deklinaciji ima osobite oblike samo za nom.,
akuz. 'i vok., a u 'Ostalim padeima nema razlike dualom
i pluralom. Pomenuti oblik duala ne razlikuje se (ni akcen-
tom) od genitiva sing.
135. a) Mnoge imenice ove deklinacije imaju tzv. nepostojano
a, koje u ' nom. sing. i u gen. plur. stoji, a u drugim ga padeima
nema, npr. Lovac, Lovca, Lovcu, Lovcem, Lovci, Lo,vaca, Luv-
cima, Lovce; isto tako: konac, konca, koncu .. .... , oganj, ognja,
og-nju . ..... , vjetar, vjetm, vjetru ..... , po-
. .... O tom vidi vie u 43. i 44. Sto se a nalazi i u gen.
plur. npr. Lovaca., konaca, vjetara, premda taj oblik nema
na kraju konsananta, toO je stoga jer se gen. plur. svrivao nekad
na konsonant kao i u nom. sing., pa mu se ii dodaje na kraju tek
OBLICI
141
od XIV vijeka (v. 3) ; nekad je gen. plur. glasio npr. konac, lov ac
itd. (v. 126a), pak mu je nepostojano a ostalo i onda, poto mu j e
na kraju priraslo jo drugo a.
b) U gdjekojim imenicama nepostojano a mo.e ispadati i
ostajati i u onim padeima u kojima ne bi smjelo da ostaje; tako
je grabam i grabra (nom. sing. grabar, ali ima i grab, gen. graba) ,
bahata i bahta (nom. bahat, ali ima i bakat, gen. bakta), hrbata i
hi'pta (od hrbat); takve su i bdkara i bdkm (od bakar),
igumana i igumna (od iguman). U Lici se govori ava i va (od av),
a i Vuk ima avovima. 41. Osobito je ime gen.
pored gen. (o vidi u 93a) . Imenica san ima u gen.
sna, u dat. snu itd., a u pjesmama se poradi stiha nalazi za dativ
i za lak. sanu. nar. pjes. 2, 540, 541 i 4, 84, 176, pa i ima
u gen. plur. sanova. 1 mojs. 37, 8 i 42, 9. Od imena (varoica
u Lici) nanad goV'ori u gen. u dat. itd., a u jednoj
se pjesmi nalazi dat. (nar. pjes. 3, 425, 428), to je poradi
stiha; Vuk se prevario te je poradi te pjesme unio u svoj
gen. a obUka ne biljei.
c) U nekih imenica ne ispada ni u jednom padeu,
nego je mjesto njega svuda a poradi lakega izgovora; to su: dan,
dad, lan, l2iv, mah (tj. mahovina), panj, zmaj, - gen. dana,
lava, panja, dat. danu, l2ivu ltd. - Samo se po sebi razumije da je
postojal1lo ono a koje nije postalo od p0luglasa, nego je a odvaj-
kada; takve su npr. dukat, Duan, Milan, Radosav, siromah,
tovar, aran i dr., gen. dukata, dat. dukatu itd. Svagda je postojano
ono a koje je dugo, jer je ponajvie i u davnini glasilo a (izuzevi
neke jednoslone imenice, kao to su dan, m.ah, panj, zmaj, u ko-
jima je nekad bio poluglas), npr. ban, bumbar, Hrvat, juniik,
rukav, velika itd. - gen. bana, bumbara, ju-
naka, velikaa Hd.
d) da od starih poluglasova ne postaje u tokavskom
govoru e, zato e ne moe u deklinaciJji biti nepostojano, i genitiv
od pepeo, pleter ne moe biti nego pepela, pletem itd. To
vrijedi i za zato de od kositer kassiteros) genitiv
samo kositera' ; tako i od Jupiter' mora biti gen. Jupitera, V. d. apo
14, 13, Jupiterom. d. apo 14, 12; a ispor. i Jupiterova godina. dan.
I Po novom pravopisu dozvoljeni su oblici : Jupiter - Jupitera i Jupi tar
- Jupitra kao i pridjev: Jupiterov pored ' Jupitrov; isto tako i imenica:
arbitel' - arbitera i arbitar - arbitra.
142
GRAMATIKA
1 (u "kalendarskom prorotvu"); i u starijem jeziku bilo je tako,
kako se vidi u akad. zato je pogreka Jupitm, Jupitru. I.
307. - Prema gen. Aleksandm, strametra ne moe nom. glasiti
nego Ale7csandal' (ili Aleksand,'o), strameta1', zato su
pogreke: Aleksandel'. V. dr. izd. 2, 155, stramete1'. 374.
136. a) Da guturali ispred e u vokativu sing. prelaze u pala-
tale, npr. drue, due (od junak, drug duh), to je
u 89b, a u 90a je zato nema promjene u akuzativu plur.,
npr. junake, druge, si1'Omahe; iz gOe zna se da e ispred e u vok.
sing. prelazi u npr. (od mjesec, stric), a ostaje bez
promjene u ak. plur., npr. mjesece, strice. - U nom. i vok. plur.
prelaze po 84a guturali u sibilante, npr. junaci, dTuzi, siTomasi,
a otud su sibilanti prodrli i u oblik na -ima, za dat., lok., instr.
plur., npr. junacima, dl'uzima, siromasima.
b) Zna se iz 51a da o iza palatala u instr. sing. prelazi u e,
zato pored jelenom, junakom, Todom itd. govorimo noem,
krajem itd. a da se po 32b i konsonant e broji pala-
tale, zato je od lovac, stric ins tr. sing. lovcem, stricem itd. Istu
promjenu vidimo i u plur., npr. kraljevi, muevi, zmajevi prema:
dTugovi, rodovi, sinovi itd.
e) Iz 56a zna se zato je u nom. sin.g. npr. kotao, posad, pepeo
mjesto kotal (gen. kotla) itd., zato je vladaoca, kudioea, eteoci
mjesto vladalca (nom. vladalac) itd. U gen. plur. je nepostojano a
po 135a, zato l ostaje (jer nije na kraju sloga), dakle: kudilaca,
vladalaea, etelaca itd. je u nom. sing. -oc, npr. kudioc,
vladaoc i -oca u gen. plur., n.pr. kudioea, vladaoca. U 56e nave-
deno je nekoliko imenica kojima l ne prelazi u o: bijelca,
tkcilca, ubilca, alca; tako je i gen. krvopilca prema nom. krvo-
pilac, a gen. krvopioca je prema nom. krvopilac (koje se po svoj
prilici gdjegod! govori). V.uk u ima pira e, gen. ptlca, ali
biti ni pioei u N. 20.
d) Zato je u vokativu sing. knee, vitee (od knez, vitez) pored
mraz e, obraze (od mraz, obraz), o tome vidi u 8ge. - Sto se taj
pade svruje na e iza nepalataInih kon.sonanta, a na u iza pala-
talnih, npr. jelene, sokole, - prijatelju,
to nije osnovano ni na kakvom glaso<vnom zakonu ni pravilu jer i
e i u moe stajati kako iza palataInih, tako i iza nepalataInih konso-
nanta. Ali ta je razlika u jeziku od pamtivijeka, a pravi joj se
uzrok ne zna ni u poredbenoj gramatici.
OBLICI
143
e) Koje se imenice u nom. sing. svruju na -in te ka-
kove ljude, one imaju plural bez in. Tako npr. od Arapin, Bugarin,
dvoranin, Rimljanin, Srbin, Ugrin,
plural je u nom. Arapi, Bugari, '" u gen.
Rimljana, Srba, u dat. Ugrima, u ak. Arape itd.
takve ide i (postalo od Turkin po 89b), nom.
plur. Turci (postalo od Turki, v. l36a), gen. plur. Turaka (s nepo-
stojanim a), dat. Turcima, ak. Turke. - Izuzimaju se neke imenice
na -in; takove su: plur.
tako i kad treba plural od imena na -in, ne izbacuje
se to in, npr. Dragutin, Milutin, Vukain, plur. Dragutini itd. Nita
se ne izbacuje ni u imenica koje se u nom. sing. svruju na -in,
npr. arin, cekin, durbin, magazin, arin i dr. Kakav je
plur. imenicama gospodin, vlastelin, o tome vidi u 140a.
U pjesmama se poradi stiha nalazi kadto protiv pravila: dvesta Ara-
pina, nar. pjes. 1, 160, dumanine (ak. plur.), 4, 208, Srbini (nom. plur.), 4, 149,
Srbinima, 4, 336, horjatine (ak. plur.), 2, 338.
137. a) Mnoge imenice u pluralu "rastu", tj. ispred nasta-
vaka dobivaju -ov- (iza nepalatainih konsonanta) ili -ev- (iza pala-
talnih), npr. drug: drugovi, drugova, drugovima, drugove; znak:
znakovi itd. iIi mi: mievi, no: noevi itd. Mnoge imenice imaju
jedan i drugi plural, mnoge imaju samo a neke samo dulji.
Opirno prikazati, koje upravo imenice idu u koju od ove tri kate-
gorije, nije jer za mnoge nema.rp. potvrda, i to stoga to se
ili rijetko govore i piu ili napose u pluralu; osim toga za
ovaj posao ne mogu se uzimati narodne pjesme, i to zato to se u
njima ili dulji plural nalazi samo poradi stiha bez
obzira da li je tako izvan pjesama Tako npr. imenice
jad, nokat u govoru imaju samo kratki plural: jadi,
nokti, a u pjesmama ima i (nar. pjes. 3, 67: pet stotin'
kova), jadovi (l, 467: svoje jadJave), noktove (3, 359: pod noktove);
- imenice car, pop' u govoru imaju samo dugi plur. :
carevi, popovi, a u pjesmama se nalazi i kratki: cari (nar. pjes. 2,
211: naih cara), popi (nar. pjes. 2, 410: dvjesta popa). Zato ja
ovdje i u 138. i 139. se ponajvie Vukova i
a donekle i akad. k tome o akcentima
u "Glasniku drutva srpske slovesnosti", knj. 8) koliko mogu,
o kratkom i o dugom pluralu nekih imenica.
b) Od imenica, koje su u nom. sing. od jednoga sloga, i kratki
i dugi pIural (npr. bani i banovi, boci i bokovi) imaju ove: ban,
144 GRAMATIKA
bok, brk, V. 1 sol. 5, 1, D. dan. 2, 21, D. pis. 253),
dar, dad (dadi. D. jerem. 3, 3, jezek. 34, 26, dadevi. D. pjes. nad
pjes. 2, 11), drug, dvor, glas, gnjat, grad, grijeh, gro, klin, lijek,
llk), list, mi, put (puti i putovi; dosta se u pisaca nalazi
i oblik putevi, jedan put i u Vuka: prepo 4, 111 (1826), ali je dija-
lektizam prema instrumentalu sing. putem), pu, rog, sin,
skut, snop, trg, trud, ud, val, znak. Zacijelo idu ovamo i ime-
nice: bog, kralj, no, prit, - isto tako i ove: bol (u Iv. samo
bolovi, ali ak. bole ima M. 78 i S. 5, 29), broj (u Iv. samo b1'ojevi,
ali bT'Qja za gen. plur. ima V. dan. 2, 22, dr. izd. 2, 179), hljeb (u
Iv. samo hljebovi, a hljebi ima V. u kod mlin
(u Iv. samo mlini, a M. 267 ima mlinovi), plod (u Iv. samo plodi,
a ima plodovi. pis. 218, 220, jezek. 25, 4), pmt (u Iv. samo
prutovi, a gen. plur. pruta ima V. mil. obro 104), san (u Iv. samo
sanovi, a snovi ima V. d. apo 2, 17, uD. 1. mojs. 37, 19 ijerem. 29,
8 ima sni, a ima i snima. jovo 7, 14), zrak (u Iv. samo zraci, a S. 2,
171 ima: "od poslednjih zrakova sunca"), zvijer, (zver, zvir, u Iv.
samo zvje1'ovi, a M. 311 ima "ne bi li izeli zveri"). Po svoj prilici
ide ovamo i imenica vuk, za koju mislim da joj je gen. plur.
niji vukova nego vuka, a u ostalim padeima mislim da je
vuci nego vukovi itd. Jednoj imenici je kratkoga i dugog
plurala razlika u zubi se govori u pravom smislu, a zu-
bovi u prenesenom ("zubovi u puke"), a to Vuk u po-
stavlja razliku kmeti i kmetovi, Budman tu razliku u akad.

c) Ima nekoliko imenica 'Od kojih je samo plural;
takove su: crv, gost, jad, konj, mrav, pas, prst, rak, vlas, dakle
samo: crvi, gosti (sasma je gostovi. N. 447) itd.;
ovamo osobito idu jednoslona narodna imena: Ceh, Grk, Prus,
Rus, Vlah. - Dosta ima i takvih jednoslonih imenica od kojih
je samo dugi plural u car, grob, grom, knez, kum, lik;
most, mraz, mu, plot, pop, rat, rob, rod, smok, stog, top, vijek,
vo, zmaj, dakle samo carevi, gro b cxvi, gromovi (to u
svojim "oblicima" 7. kae da je u pluralu i gromi, to mislim da je
pogreka) itd.
d) Imenica knez ima u pluralu knezovi i kneevi, a druge
imenice to se svruju na z imaju samo -zovi: jazovi, mrazovi,
nizovi (od jaz, mraz, niz). - Imenicama zec, stric pie Vuk u
niku (1818) XXXIX plural zecovi i stricevi i (isp. u
138a pored ocevi ipalcevi). - Iza t
OBLICI 145
i d stoji e: dadevi, hrutevi, pritevi, i to zato jer je tu (po do\-
kazivanju drugih slavenskih jezika) t postalo od (v. 91a), a
d od z (v. 79a); premda u dud d nije tim
postalo, dobar biti oblik dudevi uN. 46, 47.
138. a) Mnogo imaju dulji plural dvoslone imenice
s nepostojanim a, npr. bubnjevi, jarmovi od bubanj, jaram. Takve
su i ove imenice: gusak (guskovi
u S. 2, 237), jarac kotao (kotlovi), lakat, lijevak, roiljak,
mozak (mozgovi u S. 2, 268, 271), orao (orlovi), ovan (ovnovi),
otac (ocevi), palac (palcevi, tj. spice u pijetao (pijetlovi),
posao (poslovi), svekar (svekrovi), suanj, iljak (iljkovi u S.
2, 29), troak, vepar, vitao (gen. sing. vitla), vranac (vran-
kad neku pticu, u Crnoj Gori), rvanj. Neke od nave-
.denih imenica mogu imati i kratki plural, npr. bubnjevi i bubnji,
rvnjevi i rvnji; takve su i ove: jarac, lakat (u kratkom
pluralu osobito gen. lakata), orao, otac, palac (palci u pravom
smislu, a pa'oci je isto to i palcevi) , pijetao (pijetlovi i pijetli.
V. u prvom izdanju str. XXXVIII), posao (u kratkom
pluralu osobito gen. posala), suanj, iljak.
b) Bit malo dvoslOlnih imenica s nepostojanim a, osim na-
vedenih, koje mogu imati dugi plural; takove mislim da su ove:
oganj, raanj, sajam, toranj, zajam. Vrlo mnoge
takvih imenica govore se samo u kratkom pluralu (osobito
BU to imenice koje kakve ljude); ..evo ih nekoliko:
dronjak, kobac, konac, kosac, kupac, laac, lovac, lonac,
momak, nokat, papak, prosac, svetac, slijepac, starac, vijenac,
vrabac, drijebac i dr.
139. a) dvoslonim imenicama, koje nemaju nepostoja-
nog a, :malo ima koje se govore s dugim pluralom, a i te su sve
i s kratkim. Veliki dio tih imenica ima u nom. i u gen. sing.
na prvom slogu brzi akcent, a na drugom duljinu, npr. gOlub -
goLUba, pojas - pojasa. Takve imenice s dugim pluralom jesu ove:
batak (b7itakovi), bukvar (bilkvarovi u M. 34), duvar (dilvarovi
u M. 48, 50, 261), golub, jablan (jabLanovi u S. 5, 57), jastreb,
klobuk (tj. mjehur kad voda - drugo je klobiik, klo-
buka, plur. klobuci), kolut, labud, liaj, mjehur, nerast, pojas
(pojasovi; to u Vuka mil. obro 58. ima pojasevi, to se, iStina.,,;
gdjeto govori (vidi u akad. kod "pojas"); ali je bolje
pojasovi. D. sitno sp. 179), procijep (procjepovi) , vitez. Po
svoj prilici ide ovamo i imenica gavran, plur. gavranovi.
146 GRAMATIKA
b) Onakih imenica, koje se u nom. i gen. sing. akcentom ili
kvantitetom razlikuju od goLUb - goLUba, ima sasma malo s dugim
pluralom; je od njih: soko, gen. sokolu, plur. sokolovi
(u Vukovu kod COKOJIapmra, a gen. plur. sokolova zabi-
ljeen je kod COKO). Dugi plural mogu imati i imenice: javor (gen.
javora), jasen (gen. jasena), plamen (gen. plamene), pramen (gen.
pramena), strljen (gen. strljena) - dakle plur.: javorovi (M. 157),
jasenovi (M. 157), plamenovi (S. 5, 155), prameno'vi (S. 5, 129),
strljenovi (M. 71). Sumnjiv mi je plur. armanovi (u S. 5, 23) od
orman (gen. ormana).
c) Veliko je nmotvo dvoslonih imenica bez nepostojanog
a, koje se akcentom ili kvantitetom razlikuju od imenica, kao
to su goLUb - goLUba ili javor - javora; takve su npr. bisku.p;.
izvor, jelen, lupe, mliu:lic, obraz, putnik, vojnik, zakon, zlo-
tvor i dr. Od njih se gradi samo kratki plur.; izuzetak biti samo
(u M. 47) od (gen. ali i ta je imenica
nija s kratkim pluralom: (M. 62, 134, 167). - Od imenica;
koje u nom. sing. imaju tri sloga, samo jedna ima dugi plural.
to je pritisak, plur. pritiskovi. Sasma nepouzdan mi se plur.
(u S. 5, 62) od (gen.
140. a) Imenica nema svoga pravog plurala, nego se
mjesto toga uzima ljudi (a od toga plurala nema singulara). Tako
i od govori se u plur. neljildi; - ali kako je plur. !otdI.
kako li od lijepi (ime cvijetu)? - Imenica brat
mjesto pravoga plurala ima zbirni oblik koji se sklanja
sasvim kao sing. voda itd. i nema plurala; u narodnim
pjesmama nalazi se i pravi plural od brat, 'ali samo u genitivu,
dakle brata, npr. u nar. pjes. 2, 209 i 3, 566 i 4, 169. - Od gospo-
din nema pravoga plurala, nego se uzima zbirna
gospoda, koja se sklanja kao tako i vlastelin mjesto plurala
ima vlastela, to je zbirna imenica kao i gospoda, ali pored toga
ima i pravi plural: vlasteli (nom.), vlastela (gen.), vlastelima (dat."
lok. i instr.), vlastele (ak.), kako se nalazi u D. istor. 14, 20, 37.,.
39, 40, 43, 51, 61, 71, 79, u kojoj knjizi ima i oblika: vlastela
(nom.), vlastele (gen.), vlasteli (dat.), vlastelom (instr.) npr. na str.
25, 27, 51, 54, 72, 121, 157. Vrijedno je napomenuti da
u svojim "oblicima" 11. kae da je vlastela onda "kad se mnogi
misle pojedince (kao npr. cvjetovi), a ne skupa (kao npr.
ali toga svojeg pravila on se sam u svojoj "istoriji" ne dri, tj.
OBLICI
147
ne cml u nikakve razlike npr. nominativa vla-
steli i vlastela.
b) Nema nijedne imenice koja bi imala toliko mnotvo raz-
oblika lroliko ih ima imenica dan. Iz Vukova i akad.
nika i oblika izlazi evo ovo obilje: sing. N. dan, G.
dana, dneva, dnevi, dne, D. danu, dnevi, dne, A. dan, V. dane,
dneve, L. danu, dnevu, dnevi, dne, I. danom, dnevom (danjom,
danju, dnevIju, dnevi, ti oblici slue samo kaJO prilozi, tj. ne mogu
uza se imati ni prijedloga ni pridjeva); _ plur. N. V. dani', dnevi,
dni, G. dana, dneva, dnevi, D. L. I. danima, dnevima, A. dane,
dneve, dnevi, dne; - dual. N. A. dana, drU (ono drugo u svezama
dva dni, tri $i, dni, v. 132c). Velika navedenih
oblika su dijalektizmi, a su ill svemu narodu oni oblici
koji d i n .imaju a, dakle: dan, dana, danu itd.; od ostalih
oblika Vuk i upotrebljavaju samo neke: oko devetoga sa-
hata dnevi. V. d. apo 10, 3, do dne. prepo 4, 126 (1828), do
dne. 1 kor. 16,8, o dne. d. apo 20, 16, nego
dni, u one dne. 2, 20, dva dni. prepo 1, 267 (1825), - tri dni. D. 4
mojs. 10, 33 i 33, 8, jezdr. 8, 15, do Spasava dne. pis. 167, po
Spasovu dne. 279, od dne. sitno sp. 365. Jo treba do-
dati da Vuk u od blagdan (tj. blag dan) pie gen. blciga
dne, a imla: jer su ovo blagi dni. pis. 76, gozba i blagi dani.
jest. 8, 17, da provedete blage dne. pis. mil. 12; tako je i: o blagim
danima. M. 188, o svakom blagom danu. 229, blaga dne. I. 430.
Ali moe da bude l blagdana, blagdanu;blagdani itd., kako mnogi
piu.
e) Imenica (gen. izgubila je nejasnim
na kraju r (v. 8lb); u sing. je taj oblik i mukoga i srednjeg
roda, npr. dobar lijepo u plur. je ta imenica enskog
roda i sklanja se kao stvar (v'. l63a), npr. zimnje ali i
u sing. moe da bUde enskoga roda, npr. prva gen. one
a u Iv. nalazi se iz jedne pjesme
prvu drugu
141. a) U imenicama uzetima iz drugih jezika se do-
da se na kraju osnove dva konsonanta koje bi u nom.
sing. trebalo rastavljati nepostojanim: a. Narod u takvim slu-
ne postupa jednako, sad rastavlja te konsonante, sad
ne rastavlja. Rastavljeni su npr. u lanac (iz mad. lane), anac
(iz njem. Schanze), tanac (iz njem:. Tanz); svagda se rastavljaju
konsonanti u takvim kad je drugi od njih r, npr. cedar
148
GRAMATIKA
ili kedar (vidi u Iv. (njem. Zuber, staranjem.
zubar), Peta1' Petros, lat. Petrus). Ovamo idu imenice uzete
iz turskoga jezika u kojemu imaju na kraju -k, a pred tim -k je
kakav konsonant, npr. miljak, terak. Da je u
svim tim a nepostojano, to im dokazuje gen. sing.: lanca,
Petm, itd. Neke od ovakih imenica imaju konsonante
nerastavljene, npr. haps, zapt (v. u 34b). Vuk u
ali ne turskim ponajvie ostavlja konsonante nera-
stavljene: agent. mil. obro 127, 149, akt. 153, 171, Aristarh. d.
apo 20, 14 i 27, 2, Damask. 2 kor. 11, 32, d. apo 9, 8, diftong.
dan. 1, 52, korespondent na natpisu svim "danicama" i mil. obr.,
Korint. d. apo 18, 1, 2 kor. 1, 23, Krisp. d. apo 18, 8, Leopold.
eman. 5, patent. 12, Plutarh. dan. 4, 1, dan. 1, 90, recenzent.
(1818) XII, XIII, recept. dan. 3, 240, Sa1'd (ime gradu).
otkr. 1, 11, Sekund. d. apo 20, 4, smaragd. otkr. 4, 3 i 21, 19,
talant. mat. 25, 24, Tars. d. apo 11, 25. Umetnuto je a uSosipatar.
d. apo 20, 4, rimlj. 16, 21, Kipar. d. apo 21, 3, psalam. 1 kor. 14, 26,
Patam Patmos). otkr. 1, 9. Sto se u (1818) XIII nalazi:
car Aleksandr, to je ruski oblik koji u na jezik nikako
ne pristaje. Posve postupa on ili a, npr.
Damasak. 2 dnevn. 28, 5, is. 7, 8, dijamanat. 2 mojs. 28, 18, narad
nardos) pjes. nad pjes. I, 12, psalam. pis. 38, 40, 51, patrijarah.
g7, 333, istor. 21, 50, 75, skiptar. pis. 111, smaragad. 2 mojs. 28,
17 i 39, 10, talanat. pis. 125, - ili dodaje na kraju o (ako su
muka imena): Artakserkso. jezdr. 7, 11 i 7, 21, Karlo Ro-
berto. ist. 36, 42, 149, Sigismundo. 108, 154, Leopolda. 121. Iz svega
ovoga izlazi da se a kad je drugi konsonant r ili kad je kon-
sonantski skup teak za izgovor na kraju kako je u Patam,
psalam. Dodajem da se i u nalaze konsonanti nera-
stavljeni, ali vrlo rijetko: prenumerant u Vukovoj "prepisci" 6,
(1849), Artal<:serks. prip. 149, p1ojekt. sitno sp. 366, 377,
patrijarh. 326, 329.
b) Da se i zato se prema genitivu brizga, drozga, mozga
govori u nom. brizak, drozak, mozak, to je u - 67a.
Ime li zavretkom Hristos ima u drugim p'adeima Hrista,
lJristu, Hristom pored Hristosa itd. Druge iz jezika
fi istim zavretkom u nominativu imaju ga i u drugim padeima;
tako npr. pored diskos. pis. 26, 62, ima u gen. diskosa,
II lok. diskom. 24. Tako je i patos, gen. patosa itd.
OBLICI
149
c) koje se sklanjaju kao Marko, Miloje, imaju, dakako,
u nom. jedne na kraju o, druge e. Prvi se vokal nalazi ne samo
iza nepalatalnih konsonanta, npr. Danilo, Gavrilo, Marko, Mirko,
Samuilo', baba, pobro, striko itd., nego iza palatalnih,
npr. BOQ, Grujo, Mio, Vujo, k?-njo', (v. u 38b) itd.
Vokal se e nalazi iza nepalataInih konsonanta i iza j, iza dru-
gih palatalnih konsonanta vrlo rijetko, npr. brale, kale,
Vide, Vule, Blagoje, Dimitrije, MilOje, Radoje, Vasilije itd., -

Sto su stariji nai pisci pisali, a i danas to gdjekoji piu npr.
Flavija, Ju.lijo, Ovidija i dr., to je prema talijanskom jeziku (npr.Ovidio);
da narod ta imena upotrebljava, bilo bi Flavije, Ju.lije i dr., kao to je
Dimitrije, Vasilije i dr.
142. a) Pravilo je za imenice koje to ivo da im je
ak. sing. jednak genitivu sing., a koje to neivo, njima
je ak. sing. jednak nominativu sing. Prema tome je u jednu ruku
ak. sing. jelena, a u drugu hrast, posao. Od toga pravila
nema mnogo izuzetaka, a najznatnije ide imenica duh,
koja upravo neto neivo, tj. ono to duhne, dah.
ali se vrlo upotrebljava za bez tijela, za ono to se nje-
kae "Geist", dakle za neto ivo, i zato je ak. sing. duha,
ali da se toj imenici jo i danas njezino iskonsko
"dah", zato ona i kad "Geist", ima u ak. sing.
i oblik duh. Evo nekoliko potvrda zajedno i za drugo: miljahu
da vide duha. V. luk. 24, 37, vidjeh duha gdje silazi s neba kao
golub. jovo 1, 32, a ovo za duha, kojega poslije primie. 7,
39, da prime duha svetoga. d. lap. 8, 15, proreci za duha. D. pis.
149, izagnaj iz njega svakoga zloga i duha. 184, posla im
duha svetoga. 345, - vjetica se zove ena koja ima u sebi ne-
kakav duh. V. kod BjeIIITMo;a, u ruke tvoje preda-
jem duh svoj. luk. 23, 46, i preklonivi glavu predade duh. jo.v.
19, 30, primite duh sveti. 20, 22, koja izbavlja tijelo i duh. D. pis.
188, pita duh 1 dnevn. 10, 13.
b) ime IzraUj jevrejski narod; mislilo bi se da tome
imenu akuzativ biti jednak nominativu kao npr. narod, sabor,
ali Vuk i tt prijevodu Sv. pisma svugda imaju ak.
Izrailja: koji pasti narod moj Izraitja. mat. 2, 6, koji izbaviti Izrailja.
lUk. 24, 21, kako se tui Bogu na Izranja. rimlj. 11, 2, saberi k meni svega
Izrailja. 3, car, 18, 19, car prebroji svega Izra itja. 4 car. 3, 6, da udare na
Izraitja'. 1 sam, 7, 10.
e) Kad se imenice koje upravo neto: neivo uzimaju
za togod ivo, onda je i njima akuzativ jednak genitivu. U jednoj
150 GRAMA..TIlC.A
narodnoj pripovijetki govori se -o mjesecu i o vjetru kao o ljudima
koji putuju nebom i svijetom, i zato se kae: da pita meseca, nije
Ii on gde video. nar. prip. 71, ona pred vetra. 73. Na to je
nalik i ovo: ona idola u lugu, a Asa izlomi idola i saee.
D. 3 car. 15, 13, gdje se pod idol ne misli toliko ono drvo
od kojega je onaj bog kojega idol prikazuje. Tako
i kad se uzima za kakvoga akuzativ je kao
genitiv, npr. izabran je za naega drutva. m1tvac,
pokojnik glase u ak. mrtvaca, pokojnika, jer premda
neiva.
d} :rYloe se i to dogoditi da se imenica koja sama sobom
neto ivo uzima za neto neivo, i onda je akuzativ kao genitiv:
kao to su drugi ugledavi se na "ulaka" pisati ("ulak" je
ovdje ime novinama). V. lai i op. 16. Nalik je na to primjer: kako
su kvarili to je prije dobro bilo, od slovenskoga jezika
roba D. star. 1, 91. Od lijepi (ime cvijetu) mislim
da je akuzativ lijepoga Ali pored svega toga se govori:
idemo u Sv. Ivan (ime selu), popeo se na Soko (ime brdu). Ne
zna!Il to bi bilo: napni oroz (na puki) ili oroza, -
rak u grlu (bolest) ili raka.
143. a) Kad se relativna zamjenica protee na imenicu mukoga roda
koja to neivo, a zamjenica stoji u akuzativu sing., onda joj po
pravilu taj pade glasi koji: mali koji je Pasmandija zidao. V. dan.
3, 46, Srbi se odre u ancu koji j'o nisu ni kako valja. mil. obro 83,
kamen koji odbacie zidari. 1 petr. 2, 7, danak koji
Srbiji. D. istor. 235, otvori Noje prozor na koji bjee
1 mojs. 8, 6, oni su kao prah koji rasipa vjetar. psal. 1, 4. Ali nalazi
se i koga: na ovome bukvaru koga je meni poslao V. pis. 54,
Bog postavi sve ude u tijelu kako je koga htio. 1 kor. 12, 18, svaki Srbin
ima po jedan dan u godini koga on slavi. kod KPCHO HMe; eto, bee,
dva zelena, ti izberi koga tebi drago. nar. pjes. 3, 468. U toga
nema, zato to je drao da je to pogreka, kao to u njega nema ni
ovakoga primjera nijednog: da se udi jednako brinu jedan za dTugoga.
V . 1 kor. 12, 25, izvila je tri zelena venca, jednoga je sebi ostavila, drugi
svojoj drugarici dala, a je niz vodu pustila. nar. pjes. 1, 232, eto, bee,
dva zelena, ti izbel"i koga tebi drago, uzmi botjeg, ostavi gorega. 3, 468.
b) ga moe se protezati i na koje
to neivo, npr. vidi li onaj kamen? - vidim ga. Kad uz
takvo ga ima stajati pridjev, onda je akuzativ toga pridjeva jednak
genitivu: zapale lagum pod mostom kOlji ga svega raznese. V. eman.
51, uzmu joj veo s glave i ga rairena iznad nje jedan od
njih govori. kod. ,ll;06pa MOJmTBa, ovako sam ja prevodio
Novi zavjet, a kad sam ga svega preveo, onda .... dr. izd. 3, 338,
'OBLICI 151
je l' ti draga vezen jagluk dala? ja sam ti ga i ljepega dala. nar.
pjes. 1, 197, na grob i naavi ga prazna zabrinue se. D.
prip. 242, to je u ovom rukopisu, zato mislim da ga treba prepisati
svega. star. 1, 60, teko mi je kad se god setim toga ali mi
se da je ba korisno da vam ga svega M. 291. Mnogo
je u ovakom akuzativ pridjeva jednak nominativu:
Crnogorci su potom uzeli abljak .... pa ga onda pust i popaljen
'Ostavili. V. prepo 1,462 (1835). Na to je nalik primjer: koji te zidae,
te sasvim lijep (govori se gradu Tiru). D. jezek. 27,4.
144. a) U 136 d je glavno pravilo za vok. sing., kad ima na
kraju e, kadli u, ali od toga pravila ima u pojedinim izuzetaka.
"Tako gdjekoje imenice, koje se svruju na palataini konsonant, imaju u
narodnim pjesmama vokativ na e: zmaje. nar. pjes. 1, 190, 191 i 2, 256, 2157,
.kralje. l, 342 i 2, 115, 334, (od 2, 500, 501, Miloe. 2, 559 i 4,
349, ali sve te i mogu i u narodnim pjesmama imati vok. i na u.
Rijedak je u pjesmama vok.. na u mjesto na e: kon;icu.. nar. pjes. l, 10, 4153,
strahu. l, 479, Francuzu. l, 498, Sapcu. (od Sabae). 4, 208. U jednoj poslovici
nalazi se vok. Halahu: ne izjedini, Halahu, krsta! nar. posl. 200, u bokelj skoj
nekoj pjesmi od rs (tj. snaga) vokativ je rsu. V. kod pc. Nepravilnih
vokativa ima i u pjesmama JM.: kralje. 44, 116, vidu. 194, 307, 380, - :rijetld
su u boljih pisaca: Miloe. M. 53, 54, 56 (pored Milou. 222), psu. S. 2, 2153,
,sapcu.. 5, 171.
b) Vuk u (1818) XXXVIII pie kad bi od
patak (i drugih takvih imenica na -dak, -tak i vokativ bio
da bi se govorilo patku, pa dodaje: "ali koja se
(tj. imena) govore, ona imaju kao to treba, npr. tetak -
Prema tome moemo misliti da 'bi od drozak, mozak vo-
kativ bio drozgu, mozgu, i po svoj prilici kad bi trebalo (a vrlo
rijetko treba) gOVlOrilo bi se i od stara-
isto tako ku, pijesku, od
pijesak, itd.
c) Dok je u jeziku naem bilo pa1atalno r (v. u 19c), za nj je
vrijedilo isto to i za druge palatalne konsonante, zato jo i danas
vok. sing. ima u iza onoga r koje je nekad bilo pa1atalno, a takvo
je bilo u nastavku -ar i u imenici pastir; prema tome je u vok.
sing.: pastiru. D. pirs. 84, 264 (pored pastire. psal. 80, 1), arhipastiru.
V. prepo 6, 251 (1851), - gQspodaru. nar. pjes. 2, 280 i 4, 275, 301,
nar. prip. 148, haznadaru. nar. pjes. 3, 88, ljekaru. V. luk. 4, 23, D.
pis. 230, vozaru. nar. pjes. 1, 324. Kako se u pjesmama mjesto
zmaju, kralju nalazi zmaje, kralje, tako i imenice s palata1nim T
mogu u pjesmama imati u vokativu e pored u, npr. divere i diveru
(u istoj pjesmi). nar. pjes. 1, 579, devere. 3, 457, 462, gospodare.
1, 398 i 2, 279 i 3, 335. I u govoru ima pisare i pisaru od
152
GRAMATIKA
pisar. D. oblo 6. je u poglava1e. dan. 4, 9 (pored
poglava1u. zah. 3, 8). Imenice car, Lazar imale su nekad palatalno
r, to dokazuju pridjevi carev, Lazarev, ali danas im je vok. care,
Lazare (u nar. prip. 129 nalazi se ipak caru pored care). Kojim
r nije nikad bilo palatalno, one u vok. imaju po pravilu
e: dobrotvore. D. pis. 126, izvore. 274, pjes. nad pjes. 4, 15, javore.
nar. pjes. 1, 263, 449, 2, 371, 372, majstore. 3, 323, 325,
sjevere. D. pjes. nad pjes. 4, 16; samo vezir ima u: veziru.
nar. pjes. 1, 538 i 3, 68, 295 i 4, 368, V. mil. obro 130, ali se nalazi
i vezire. nar. pjes. 1, 436 i 3, 65, 296 i 4, 224. Izuzetak je i
nar. pjes. 3, 74.
145. a) U dobrom govoru veoma rijetko imaju vok. sing.
jednak s nominativom imenice koje se u nom. sing. svruju na konsonant.
kako je u primjeru: idi, moj soko!ak (govore djeci kad ih kuda alju). V.
kod co KOJI aK. se to nalazi u narodnim pjesmama: ne prolaz'
me, otac dragi! nar. pjes. 1, 144, spomeni se, otac, majko, spomeni se, bratac,
seko! 1, 146, oj Ii me, siroma (tj. siromah mjesto siromae). l, 515, tako
mi boga, l, 588, tako ti boga, Ivan-ban! l, 589, ne budali, od
ovaca! 1, 600, car Suleman, i otac i majko! 2, 430, eto, junak, druma sme-
derevska.. 2, 492, Bogdan, moj mio brajane! 2, 634, oj boga mi, neznan
dobar junak! 3, 204, o Ivane, i otac i majko! 4, 498. U nekima od navedenih
primjera ovaki je vokativ stiha radi, ali u nekima nije, tj. da je uzet i pravi
vokativ (npr. bio bi isti broj slogova.
b) Od sinak vok. je sinko, a u jednoj pjesmi i od posinak ima posinka
(mjesto nar. pjes. 2, 429, s tim se slae i oblik sanko mjesto
od sanak. ' nar. pjes. l, 193. dud ima u vokativu dude. nar. pjes, 2,
3:35, 336 i 3, 524, 525. Tako i od dad biti dade, a od hrut, plat, prit bit
hrute, plate, prite.
146. a) U 137d naveden je plur. dadevi, hrutevi, pritev'i,
a i je zato je -evi, a ne -ovi. Tome odgovara u instr. sing.
-em (a ne -om): platem. D. pis. 333, 3 mojs. 8, 7, 1 car. 28, 14, is.
59, 17, pritem. 5 mojs. 28, 35, jovo 2, 7, dadem. is. 30, 30, jerem.
10, 13 i 51, 16, ali Lj. 411, 419, 439. ima platom. Od imenice dud
ne znam je li dudem ili dudom ili je oboje.
b) Imenica put (lat. via, njem. Weg) ima u instr. sing. putom
i putem, prvo kad je s prijedlogom, npr. stoji pod putom, ta je za
onim putom? a drugo kad je bez prijedloga, npr. ide ovim putem.
Taj drugi oblik je iz velike starine, a putom je noviji oblik.
Sloena imenica kaiput ima u instr. sing. kaiputom. V. posl. 41.
c) Rijetko u instr. sing. imaju -om imenice kojima je ti nom.
sing. na kraju palataIni konsonant. Takove su zec i je koje u instr.
sing. glase zecom, jeom. D. oblo 7. Neke imenice koje u nom. sing.
pred palatalnim konso:nantom imaju vokal e (kao to ga imaju i
zec i je) mogu u instr. sing. imati -om: V. prepo 1, 385
OBLICI 153
(1830), krpeom. dr. izd. 3, 122, 203, lupeom. kod cox,.
mjesecom. nar. pjes. 1, 141, Lj. 441, padeom. V. nar. posl. XXXV.
D. mala sr. gram. 78, 79, sinto 23', S. 5, 152. O tim obli-
cima na -om vidi u 109c. Ali te imenice mogu u instr. sing. imati
i -em: (vidi u akad. lupeem. D. istor. 72, jovo 30, 5,
pr. solom. 29, 24, mjesecem. nar. pjes. 1, 342 (jo jednu potvrdu
vidi u Iv. padeem. D. sinto 185, 187, 190, V.
mil. obro 6, prav. sov. 72, M. 87. - Od drugih ovakih imenica
bit instr. sing. na -em nego na -om, dakle: D.
5. mojs. 27, 2, jezek. 13, 10, grabeem. am. 3, 10, sof. 1, g, lemeem.
l. staleem. 322, trpeem. 380. Za oblike hmeljem, Senjem.
1
temeljem nemam potvrda, ali mislim da je tako. Imenice na -telj
ne mogu imati nego -em, dakle prijateljem,
itd. - Ako u nom. sing. pred palatalom stoji drugi koji vokal, a ne
e, onda je instr. sing. na -om dijalektizam, npr. juriom. nar. pjes.
4, 256, kaiom. nar. pjes. 1, 417 i 3, 267; tako je i: konjom. JM. 521,
202, Sinjom (od "Sinj"). 116, 120, stricom. 264, vijencom.
436. Za c u i imenima ne znam je li u instr. sing.
-em ili -am; kako je npr. u tom padeu od doroc, kepec,
Vac (varo u Madarskoj), Kaunic, Lajbnic, Horac (tj. Horacije)?
d) Iza onoga r, koje je nekad bilo palatalno, u instr ..
sing. moe da bude i -om i -em, a vrijedno je zabiljeiti da je prvo
u Vuka, drugo u Primjeri: V. gal. 3,
25, glavarom. D. prip. 229, gaspodarom. V. l petr. 3, 6, otu. ll, 4,
prav. sov. 56, D. istor. 7, 105, 1 mojs. 33, 8, kalendarom. V. dr. izd.
3, 387, pisa?am. mil. obro 79, 137, 178, poglavarom. mar. 2, 26, d.
apo 7, 10, sekretarom. mil. obr. 157, prav. sav. 82. -- barjaletarem.
V. kod jaMax (ispor. pridjev barjaktarev pored barjaktm'ov),
D. istor 227, glavarem. D. dan. 5, ll, gospodarem. pis.
326, istor. 9, 18, 1 mojs. 45, 8, Lazarem. pis. 99, istor. 91, 92, 236,
pastirem. is. 63, 11, pisarem. jezdr. 4, 23, poglavarem. sud. 11, ll,
1 dnevn. 26,10, straarem. jezek. 3, 17 i 33,7. - Imenice car, oltar,
kojih je r nekad bilo palatalno, imaju samo po na jedan
carem. V. luk. 14, 31, d. apo 7, 10, nar. pjes. 1, 341, nar. prip.
73, 74, oltarom. V. otkr. 6, 9, D. 4 car. 18, 22, zah. 14, 20. Dijalek-
je carom. JM. 417, 541. - Gdje r nikad nije bilo palatalno,
tamo je svagda samo -om, npr. darom, dobrotvorom, izvorom. ka-
majstorO?n, vjetrO?n itd.
1 U narodu se danas govori samo Senjom kao i Sinjom.
154 GRAUATIK.A:
e) Sve koje u nominativu sing. imaju na kraju o, instr.
sing. imaju na -om: Markom, Ziv kom, Boom, Grujom; isto vrijedi
i za one koje na kraju u nom. sing. imaju e, a pred e nije palatal,
npr. Vulom (od Vule), Radom (od Rade); je -em: Blagojem,
Vasilijem.
147. a) Imenice s nepostojanim a, koje se u nom. sing. svr-
uju na imaju u nom. plur. po pravilu ( l36a) npr. od
je nom. plur. (potvrdu vidi u Iv. tako
je i
itd. Ali od
mislim da nije nego sv ispor.
u Vukovu gen. (tj. koloture,
dakle ne kako ima D. osno 283. Ako se od
govori gdje kratki plural, mislim da je isto tako
mislim da je guski, patki od. gusak, patak; cucak, ako gdje
dobri tokavci govore, joj je plural cucki. Nema promjene
iz k u c ni u (nom. sing. vidi l33c).
b) Kako Vuk u nom. sing. dva konsonanta ostavlja
ponajvie bez nepostojanog a ( 141a), tako on ima i u gen. plur.,
npr. bugarizma. pis. 86, muzikanta. dan. 1, 86, prenumeranta. mil.
obro 205, prepo 1, 708 (1833), prav. sav. 93, talanta. mat. 18, 24 i 25,
16; vrlo je rijetko u Vuka s nepostojanim a: prenumeranata. prepo
2, 385 (1821), a u je samo tako: patrijaraha. istor. 120, pis.
238, psalama pis. 18, 45, 144, talanata. 2 mojs. 38, 27.
148. a) Nekoliko imenica ima u gen. plur. nastavak -i; to su
crv-cf vi, dinar-dinari, hvat-hvati, gast-gosti, ljudi-ljudi,
mjesec--'mjesec'i, mrav--'mravi, nokat-nokti, prst-prsti, put-
puti ("u Srijemu, u i u Banatu". V. u prvom izdanju
nika str. XXXVIII), suhat-sahati (sati). Osim crv, ljudi, mrav sve
druge od tih imenica mogu u gen. plur. imati i dinara,
gostiju, mjeseca, nOktiju i nokata, prstiju i prsta, pUta, saMta
(sahata). Sve te oblike navodi u svojim "oblicima" str. 8-
10, a dodati se moe jo i par (kad se kae npr. par
koja moe imati u gen. plur. pari: nekoliko pari pitolja. V. dan.
1, 74; dodajem jo i kojoj se u akad. navodi
dosta potvrda za gen. plur. (pored iz nekih
dobrih tokavskih pisaca XVIII vijeka. - Oblici na -i i na -iju
prodrli su iz deklinacije kao to su stvar, kost itd.
b) Da imenicama djed, medvjed, uvjet glasi gen. pl. djeda, medv;edil.
uvjeta, to je u 62b.
OBLICI
155
cl U narodnim se pjesmama poradi stiha krnji gen. plur., npr.
dukat' . nar. pjes. 1, 70, 456. mjesto dukata; tako je i: volov'. 1, 525 janac'.
4, 187, Prekodrinae'. 4, 276, tovar'. 3, 315, TUTak'. 1, 604 i 4, 151, 172. Nijesu
to oblici iz starine dok j o nij e bilo priraslo -a.
149. a) U obliku za dativ, lokativ i instrumental
plur. ispada katkad -i-: ljudma, zubma (pored ljudima, zubima);
tako je i konjma pored konjima, koje je dodue obl,ik (vidi tt
akad. ali se ipak govori i pie: konjima. S. 2, 248 i 5, 121.
Bit dakle pretjerano to Vuk u (1818) XXXIX i
II "oblicima" 8. kau da oblika konjima nema.
b) U narodnim pjesmama dosta ispada u pomenutom
obliku -i-: buzdovanma. nar. pjes. 2,408, 4,196, deverma.
1, 284 i 3, 479, 4, 86, 113, rukavma. 1, 15, - tako je i:
cvetovma. 1, 227, drumovma.4, 241, gavranovma. 2,507, gradovina.
4, 150, 309, svatovma. 1, 100 i 2, 23, 147. Ne moe se da su svi
ti oblici u pjesmama poradi stiha jer je npr. mjesto gavra-
novma, svatovma mogao gavranima, svatima, pa bi u stihu
bio isti broj slogova. - Ali je poradi stiha to a u
nom obliku katkada otpada, npr. nar. pjes. 2, 340, gaj-
tani1'7i'. 3, 78, junacim'. 3, 260, taocim'. 4, 32, Turcim'. 4, 197, lji-
vicim'. 4, 253. Taj oblik bez a upotrebljava se u Dalmaciji i u
govoru, a osim Dalmacije samo u pjesmama.
e) Za dativ plur. bio je u starom jeziku nastavak -om ili -em
(iza palatala), za lokativ plur. je bio nastavak -ih, a za instru-
mental -i (koje je postalo od jo starijega y, a kako se pred tim
vokalom guturali po 18b ne mijenjaju, trebalo bi da bude npr.
drugi, junaki, siromahi, ali to je prelo u druzi, junaci, siromasi
po analogiji nominativa plur., gdje su sibilanti po zakonu jer je
u tom padeu nastavak i koji nikad nije glasio y). Ti se starinski
oblici jo i danas gdjeto u narodu kao dijalektizmi, a
nalaze se kadto i u narodnim pjesmama, npr. dativ: svatovom.
nar. pjes. 1, 22, 1, 127, hrtom. 1, 318, momkom. 1, 420,
sunjem. 2, 97, svetenikiom. 2, 325, 433, Turkom. 2, 298, 312, 348,
junakom. 2, 419, Senjanom. 3, 424, Srbljem. 4, 202, gavranom.
4, 278. - lokativ: tabani(h). 1, 510, hajduci(h). 3, 1, - instru-
mental: svatovi. 1, 253, dvorovi. 1, 538, buzdovani. 1, 575, Turci.
2, 312, 327, gospodari. 2, 451, Madari. 2, 484, Latini. 2, 572,
dvori. 2, 634, trgovci. 2, 638, barjaci. 3, 236, jariti. 4, 187; dodajem
jo stih: svaka voda s jaka. nar. posl. 276.
150. al Od imenice gost se ak. plur. govori goste, ali ima i
oblik gosti koji je iz velike starine; potvrde su mu: u gosti (t1.
u goste). nar. pjes. 2, 262 i 3, 439. - Od vijek (vek) ima u jednoj
156 GRAMATIKA
pjesmi ak. plur. velO ("ja stara na veki plakati"). nar. pjes. 1, 2:12, ali
to je zacijelo po crkvenoslavenski, jer narod to veki u crkvi.
b) Imenica pflt1 moe isto to krat,l npr.
jedan put, deset putii. S brojevima dva, tri, tj. u nom. i ak.
duala moe ta imenica glasiti i puta i put, dakle dva puta, tri
puta, puta i dvaput, triput, (moe se pisati i ra-
stavljeno: dva put itd.) Tako je u Vukovom (1818) XLIX,
a u (1852) mjesto dvaput, triput ima dvaput, triput. Bez
sumnje je to plod analogije prema jedan put, gdje je put zakonito.
S tim se slae to se prema jedared (tj. jedan red, v. u 82c)
govori dvared, trired (tj. dva red, tri red). V. kod
je jedan puta (analogija prema dva puta, tri puta).
isto tako pet put, deset put, sto put, nekoliko put itd.; ispor.
put. S. 5, 31. U knjievnom jeziku treba da bude: jedan put,
pet puta (ili puti), deset puta (ili puti itd.).
'" *
*
151. ImC{ dosta imenica, kojima akcent kakav je u nomi-
nativu sing. ostaje u svim oblicima bez prmnjene (samo to iza
akcentovanog vokala moe na ovom ili onom vokalu biti duljina
koje u nom. sing. nema); takve su npr. imenice biskup,
prorok, putnik, zlOtvor, dobrotvor, bezobraz-
luk, itd. Ali ima vrlo mnogo i takvih imenica kojima
se akcent u deklinaciji vie ili manje mijenja, tj. ne moe se
svagda po nomnativu sing. znati kakav je akcent u drugim pade-
ima. Kako daleko ide promjenljivost akcenata u ovoj deklina-
ciji, vidi se otud to ima imenica koje u padeima
mogu na istom slogu imati sva akcenta, npr. nom. sig ..
konac, orao, gen. konca, orla, vok. sing. orle, nom. plur. konci,
gen. plur. konaca, orlov ii, a koje u padeima
mogu imati po tri ili po dva akcenta ima veoma mnogo, isto tako
jma veoma mnogo i takovih imenica koje na istom slogu u
jednim padeima akcent imaju, a u drugima nemaju (vidi npr.
u 133b).
1 napomene o pisanju imenice put u red i krat
u novom su pravopisu izmijenjene. Pravopis trai da se brojni izrazi sa-
stavljeni od imenice put na drugom i nekog osnovnog broja na prvom
mjestu piu dvojako: 1) sastavljeno: jedanput (samo ovako), dvaput, triput
- kada se izgovaraju s jednim akcentom. U istom i isto tako:
dvared, trired, dVakrat, trikrat, vie krat; 2) rastavljeno: dva puta, tri puta,
puta, prvi pilt, pilt .. kada dio ima oblik koji zahti-
jeva broj uz koji taj oblik stoji, a i zbroj i imenica svoje posebne
akcente.
OBLICI 157
152. Za sve imenice u ovoj deklinaciji vrijedi bez izuzetka
zakon da je skrajnje a u gen. plur. dugo, a dug je i vokal koji
je pred njim; na tom vokalu moe s duljinom biti zdruen
akcent uzlazni ili silazni. Imamo npr. jelenii, oraBi, biskupa,
gospodc1.?a, gradova, dobrotvora, konja, lava, lavova,
mta, mieva, proroka itd. Vidi 126.
153. U vok. sing. akcent se vrlo na
npr. vojnik-vojnika: gospo-
dar-gospodara: gospodaru, sinovac-sinovca:
zapovjednik-zapovjednika: zapo-
S tim se slau i imenice, kao to su konj--konja: konju,
kr/nj-kralja: kralju, orao--6rla: orle, otac--<>ca: skupac-
skupca: skup i dr. Tako je i od babo, proto, Mirko, Rade,
Vule vokativ: babo, proto, '" Kad se uzme na um to je
u 128a, tj. da je npr. konja, skupca postalo od starijega
konjli, skupcli, a konju, da je tako odzamande, onda se
uvida da je i u ovih sada navedenih imenica akcent u vokativu
pomaknut na Ali ima dosta drugih imenica koj e u
vok. ne mijenjaju akcenta; tako npr. imenice
jezik, majstor, pobratim, prOrok, trgovac itd. imaju
iste akcente i na istom slogu kao i u nom. sing.
154. u svome o akcentima imenica ove de-
klinacije za neke od imenica, koje u vokativ u sing. mijenjaju
akcent, kae da ga isto tako mijenjaju i u vokativu plur., ali
ponajvie ne kae on to odreito, nego da mu se da je moda
ili po svoj prilici tako. nas dakle u pitanju o akcentu
vokativa plur. ostavlja poneto u sumnji, ali Budman, kojemu
se u akcentima mQe vjerovati koliko Vuku i i u svo-
joj gramatici (str. 38) i u (kod pojedinih
imenica) razbija svaku sumnju o tome; on u sasvim
odreito postavlja svuda za vokativ plur. istu promjenu akcenta
koja je u vok. sing., npr. konji, halji, gospodari itd. Vie potvrda
tome Budmanovu akcentovanju vidi u akad. kod
imenica: dvor, hrast - kupac, laac, lovac, -
glasnik, junak, kozar, ludov, Madar, - govedar, kapetan,
lakrdija, - Dalmatinac, inostranac.
155. U dananjem jeziku je oblikom lokativ sing.
s dativom sing. Tako npr. oblici jelenu, slue za ta obadva
padea.. U staro doba ne bijae tako, nego dativ imae nastavak
158
GRAMATIKA
u (kao i danas), a lo'kativ imae e (iza nepalatalnih konsonanta)
i i (iza palatalnih), npr. grade, noi (od grad, no). odavno
su ti padei ali je njima razlika u
akcentu. To se nalazi osobito u imenica ovih akcenatskih tipa:
grad, gen. grada, boj, gen. boja, kamen, gen. kamena, mjesec,
gen. mjeseca. Govori se npr. (na prvom je mjestu dativ, na
drugom lokativ): gradu-gradu, kljunu-kljunu, redu-redu, boju
-bOju, ledu-ledu, mostu-mostu, govoru-govoru, kamenu-
kamenu, pllimenu-plamenu; mjesecu-mjesecu,
Rijetka je ta razlika u imenica akce-
natskih tipova kakovi su: prag, gen. praga, vosak, gen. voska,
gen. dakle dativ i lokativ: pragu-pragu,
prstu-prstu, ratu-ratu, vosku-vosku, mozgu-mozgu, noktu
-noktu,
Mnoge imenice nemaju te razlike; to su osobito one koje u
dativu sing. imaju spori ili uzlazni akcent (bilo na kojem slogu);
oblici npr. grobu, hrastu, putu, snopu, lipiku, rukavu, tjesnacu,
zimovniku itd. slue i za dativ i za lokativ. Isto vrijedi
i za mnoge druge <oblike, npr. za: bubnju, lOgoru, vjetru, troku,
pepelu, jablanu, pozdravu itd. Valja dodati da pomenutu
akcenatsku razliku mogu imati samo imenice koje to
neivo, zato npr. bogu, drUg:u, gostu, vilku, djeveru, gavranu,
gUteru, ribaru itd. govori se i za dativ i za lokativ.
156. a) Kad se prijedlog pred kojim oblikom na kojemu
je brzi ili silazni akcent, onda u nekim prijedlog
dobiva brzi akcent, a u nekima dobiva spori (v. 131a). Prvo je
onda kad se prijedlog pred imenicom ovih akcenatskih
tipa: grad - gen. grada, boj - gen. bOja, no - gen. noa, bubanj
- gen. bubnja, vjetar - gen. vjetra (samo pred nekima), kamen
- gen. kamena, mjesec - gen. mjeseca (samo pred onima koje
to neivo). Primjeri: II grad, iz grada, II boj, iz boja,
za no, na bubanj, do lakta, bez vjetra, II vjetar, na mjesec,
II oblake, o kamen, iz kamena, za pojas itd. Pred oblicima drugih
akcenatskih tipova prijedlog dobiva spori akcent, npr. od brata,
za cara, il od Rusa, na TUrke, za starca, ' od majstora,
na praznik; - isto tako: od golUba, na kurjaka, za gavrana, il
anac, na za Srbina. Iz navedenih primjera vidi se da
pred akcenatskog tipa mjesec-mjeseca prijedlog dobiva
sad brzi akcent (na mjesec, II oblake - neto neivo!), sad spori
(od golUba, na kurjaka, - neto ivo!). - Nije jasno zato
OBLICI 159
je: na Dunav, do - ti za Srbina kad su
Dunav, (od Srbin istoga akcenatskog tipa.
b) O akcentima dvoslonih i troslonih prijedloga, npr.
viicima, preko svijeta, ispod kamena, pokraj brata, iza starca itd.
vidi u 131d.
IMENICE SREDNJEG RODA
157. a) Uzet primjera, i to kojima nom. sing.
glasi selo, polje, ime, tane. Prve dvije imaju nastavak i u nom.
sing., a druge ga dvije nemaju; prve se dvije sobom raz-
likuju posljednjim konsonantom od osnove koji je u prvoj
nepalatalan, a u drugoj je palatalan, i poradi toga prva
ima na kraju 0, druga e. i imenica imaju u gen.
sing. jedan slog vie nego u nom. sing., i zato se kae da rastu,
a za prvu i za drugu kae se da ne rastu jer u ta dva padea
imaju isti broj slogova. ime i tane razlika je u tome
to je posljednji konsonant od osnove za druge padee osim nom.
(ak. i vok.) prvoj imenici n, a drugoj t .
Sing. N. seI-o, polj-e; G. seI-a, pOlja; D. seI-u, polj-u; A. V.
seI-o, pOlj-e; L. seI-u, polj-u; I. seI-om, polj-em.
PLUTo N. seI-a, palj-a; G. seI-a, p6lj-a; D. seI-ima, polj-ima;
'A. V. seI-a, polj-a; L. I. seI-ima, palj-ima ..
Dual. N. A. V. seI-a, pOlj-a.
Sing. N. ime, tane; G. imen-a, tanet-a; D. imen-u, tanet-u;
'A. V. ime, Ume; L. imen-u, hlnet-u; I . imen-om, tanet-om.
PlUT. N. imen-a, tanet-a; G. imim-a, tanet-a; D. imen-ima,
tanet-ima; A. V. imen-a, tanet-a; L. I. irnim-ima, tanet-ima.
Dual. N. A. V. imen-a, tanet-a.
b) imenice koje rastu broje se jo: nebo, tijelo;
one se u sing. sklanjaju kao selo, tj. u sing. ne rastu, samo u
pluralu koji glasi: - nebesa, nebesa,
nebesima, - tjelesa, tjelesa, tjelesima, ali prva i imenica
mogu u pluralu i ne rasti, tj. moe da hude
(nom. i ak. je u Vukovu tijela, tijela,
tijelima (potvrde vidi u Iv. Od kolo plural je kolesa,
ali samo kad a kad krug, u kojemu se
igra, onda je plur. kola. Od uho je plur. uesa glasn.
H, 17), ali samo kad se misle velike ui. Rasti i ne rasti mogu
160
GRAMATIKA.
i druge neke imenice: ue u gen. sing. moe imati ua i ueta
{moda i ueta), u plur. pored ua mislim da je i ueta; jaje ima
u sing. dvojako, npr. u gen. sing. ja.ja i jajeta, u plur.
samo ja.ja.
c) drvo dvoje: ono to je za vatru i za
- i ono to raste iz zemlje sa stablom i granama. U oba
moe ta imenica u sing. rasti i ne rasti, dakle u gen.
sing. drva i drveta; u prvom npr. gen. drva. nar. pjes.
'2, 89, 503, lak. d,vu. nar. posl. 47, gen. drveta. nar. pjes. 2, 126,
nar. posl. 253, - u drugom lok. drvu. nar. pjes. 1, 397,
gen. drveta. D. 1 mojs. 3, 1, vie potvrda za jedno i za drugo vidi
u Iv. U plur. se govori drva, drva, di'vima u oba
(potvrde vidi u Iv. - a drveta, d1'veta, drvetima samo
II drugome (potvrde vidi u istom - pike (od
putbce) biljei Vuk u gen. sing. pilceta i puca, a nom.
i gen. plur. puca, putaca; je u plur. piketa (ili moda
,puceta), a u gen. plur. puca. Isto tako i imenica pseto ima u gen.
sing. pseta i psEJteta; u plur. je samo pseta, ali
mjesto plurala biti zbirna imenica
d) Dosta ima deminutivnih imenica s nastavkom -ce, npr.
dance, jajce, perce, vince, jezerce, kOrice, ostfvce, 1ebarce.
takvih imenica Vuk u ne biljei gen. sing., a to po nje-
,govu biljeenja da te imenice ne rastu, dakle da
je gen. sing. danca, vinca, jezerca itd. Ali brenee, zvonce
biljei Vuk i i dulji genitiv: brenca i brenceta, zvonca i
.zvonceta, a drvce, stakalce pie on samo dulji
genitiv: drvceta, stakalceta. Od pisamce biljei
Vuk gen. pisamca, pa prema tome ima on u prepo 2, 261 (1820): tri
pisamca, u prepo 6, 137 (1844) ima: u pisamcu; ali u prep, 1,
'251 (1829) pie Vuk: evo pisamceta. Cut se u narodu i od drugih
:imenica dulji sing., npr. perceta itd., ali to su dijalektizmi (srbi-
janski). - Dosta ima deminutivnih imenica i s nastavkom -ace,
npr. brdace, psetace, sedlace, strmace i koje se govore
:samo u plur.: ustaca, vrataca. Mislim da se nijedna od tih
'imenica ne govori nego s kratkim oblicima, npr. gen.
sing. brdaca, psetaca itd. Jo ima deminutivnih imenica s na-
stavcima -ance, -ence, -ece, npr. bjelance, bIatance, braance, -
djetence, dugmence, vlHence, - djetece, jarece, vimece. Neke
,od tih imenica po Vukova govore se samo
;s kratkim genitivom sing., npr. bjelanca, dugmeca, vimeca,
"OBLICI 161
valenca itd., a nekima biljei Vuk samo dugi gen. sing.:
.burenceta, j arenceta, pilenceta, staklenceta, tel en ceta,
drebenceta; djeteceta, jareceta, krmeceta, teleceta, dre-
beceta. umance (ili uvance) biljei Vuk i i dulji
oblik: umanca i umanceta. J a drim da ne grij eim ako kaem
da sve imenice na -ance, -ence, -ece mogu imati u singularu
.i i dulje oblike, a u pluralu (koliko im je plural
:samo Ovo to sad rekoh o pluralu vrijedi potpuno i za
:imenice na -ce, npr. drvce, zvonce, stakalce i za druge takve.
158. a) Razumije se samo sobom da iza nepalataInih kon-
:sonanta u nom. (ak. i vok.) i u instr. sing. stoji o, dakle: selo-
.selom, brdo-brdom, vino-vinom, kopito-kopitom, eljezo-
eljezom itd., a iza pala ta Inih konsonanta je e: polje-poljem,
inj e--inj em, lice--licem, oruje-orujem itd.
ove druge imenice ide i more--morem, i to . stoga to je
u toj r nekad bilo palatalno (v. 19c), a gdje r nikad nije
bilOl palatalno, tamo a ne prelazi u e, npr. jezero-jezerom, sre-
bro-srebram. imenice spalatalnim konsonantam idu i
one kojima je nastavak -ite, npr. godite, agnjite, razbajite
itd. jer je tu t postalo ad (v. 91a); ovamo ide i ime Garade
koje je pastalo od Gorade ( 98c).
b) Akuzativ je >ll sva tri broja jednak s nOllllinativom; pogre'ke su:
7:akumi ga mlijekom kog ste iz jednih prsi dojili. V. kod
udrue se svinja i lisica . .. zppitaju jedno drugoga ta
kOje raditi. nar. prip. 221, ispo 143a.
c) Ima nekoliko imena koja su po svojem po-
stanju upravo pridjevi srednjega roda, pa se sklanjaju sad kao
imenice, sad kao pridjevi. Od imena Gacka nalaze se oblici: od
Gacka. nar. pjes. 3, 474, pravo gleda Gacku prostranome. 4. 3,
te je alje Gacku irokame. 4, 463, na Gacku. 4, 489, iz Gacka.
nar. posl. 242, pored toga: u Gackome. V . nar. posl. 161. Od
je genitiv dativ vidi u akad.
Dd Kasavo je lok. Kasavu, npr. u nar. pjes. 2, 293, 296, 308,
tako je i: Kratavu (od Kratavo). D. istor. 251, u Papavu (od
Popavo). 320. u istoj knjizi 87, 128 ima: na Kasavom
polju, a na str. 249: na Kosovu polju (jer se govori ne samo
Kosava nego iKasova palje). Od toga istog imena u crnogorskoj
jednaj pjesmi nalazi se instr. Kasavijem (tj. Kasovim): on nagoni
Kasovijem vranca. nar. pjes. 3, 218, jer je pala magla Kasovijem.
219 (u istoj pjesmi nalazi se dvaput na str. 221. gen.
162 GRAlIIA TIKA:
Kosovoga PO svoj prilici poradi stiha; isto je tako poradi stiha
dat. Trnovome. nar. pjes. 2, 447, od Trnovo). Tako i od
Popovo ima instr. Popovim. istor. 172, 267. Ali od takvih
imenica bit instr. na -om, npr. pod V. dan.
2, 47, 49, pis. 80, udario dan. 3, 194, pod Smederevom.
dan. 3, 38, kod Je3aBa, pod Kreevom. D. istor. 185. -
Ovdje se moe spomenuti suho (tj. suha zemlja) od koje
je instr. sing. suhom i suhim.; potvrde vidi u Iv. (gdje
se grekom kae da instr. suhom nije od suho, nego od suha, tj.
suha zemlja).
159. a) Genitiv plur. i u ovoj deklinaciji imao je nekad na
kraju konsonant, npr. od selo glasio je taj oblik nekad sel; zato
i ovdje skrajnja dva konsonanta dolazi nepostojano a,.
te npr. od brvno, dno, klupko, rebro, sedlo, stablo, veslo glasi
gen. plur. brvana, dana, klubaka, rebara, sedala, stabala, ve-
sala. Tako i od krioce (postalo od krillice), groce (postalo od gribce)
glasi taj pade knlaca, gTlaca, a i od zlO glasi zala. D. is. 2, 6, -
od grablje glasi grobalja (vidi u akad. jednu potvrdu iz:
a ima taj oblik i 1. 74), od koplje je kopalja. D. pis.
24, 1 car. 13, 19, od pruglo je prugala. D. pr. sol. 13, 14. U 157c
naveden je gen. plur. p1ltaca od pike (tj. putbce), tako je i srdaca
(D. pis. 60) od srce (postalo od: srdbce), ali ima i srca (npr. u V.
mat. 18, 35, luk. 2, 35 i 9, 47). - Pogrean je od sunce gen. plur.
sunca: imenuj mi sad .... milijune sunca. V. pripr. 95; mora biti
sunaca. Isto su tako pogreni oblici za gen. plur. sedla (mjesto
sedala). nar. pjes. 1, 484, koplja (mjesto kopalja). 2, 305 i 3, 236.
b) Imenice mjesto, gnijezdo, ognjite ne mogu po 44a u gen.
plur. imati nepostoj'ano a, pa tako i od u istom je padeu
Vrijedno je zabiljeiti da od imenica na -stvo Vuk pie
gen. plur. bez nepostojanog a: dr. izd. 2, 374, opstojatelj-
stva (od uzete iz ruskog jezika "opstoj ateljstvo"). dan. 3,
219, lai i op. 16, 27, nar. pjes. 3, 117; prema tome
je i gen. plur. drutva na natpisu sviju "danica". Tako je i u
istor. 5, episkopstva. 22, ali u njega ima
i pis. 272, prorotava. 119, 133, 293, carstava.
1 car. 10, 18, jerem. r, 15, dan. 7, 23. - Ovdje navedene oblike
obiljeio sam akcentima, kakovi mislim da im pripadaju; doda-
jem da pored d1'Utva biti drutava, a pored da je
valjada
c) Vrlo je rijedak nastavak -i II gen. plur. ove deklinacije: plijen od
sto gove di ili ovaca. V. kod oblik za gen. plur. nalazi
OBLICI 163
se i u Iv. iz jedne crnogorske narodne pjesme. U JM. 102 na-
lazi se: iz usti (tj. iz usta) .
d) Prema gen. plur. medvjeda, uvjeta (v. l48b) imamo ovdje ljeta,
mjesta, kaljen a od ljeto, mjesto, kOljeno.
e) Vrlo rijetko se i u narodnim pjesmama nalazi krnji gen. plur.
kako je sedal' (mjesto sedala od sedlo). nar. pjes. 2, 495.
160. a) Prema imenicama mukoga roda, koje u pluralu
ispred -ima guturale mijenjaju u sibilante (npr. junacima, dru-
zima, siromasima, v. l36a), ovdje ih je vrlo malo s tom pro-
mjenom; od klupko je klupcima (vidi u akad. od pazuho
je pazusima. . 2, 265. Za drugu nijednu takovu imenicu ne znam,
jer koje bi tu promjenu mogle imati (npr. blago, liko, mlijeko,
ruho), one se u pluralu ili nikad ne govore ili se govore veoma
rijetko; a o oko, uho vidi u l6la.
b) Mjesto -ima nalazi se dosta u pjesmama samo -ma,
npr. krilma. nar. pjes. 1, 194, 283 i 2, 329 i 3, 463, ustma. 1, 386,
slovma. 1, 395, vratma. 1, 476, Koritma (od Korita, ime planini).
3, 465. Osim pjesama to je veoma rijetko: stvorenjma. D. pis.
216, vratma. . 2, 192. IspoT. l49b.
e) Nekad se dativ plur. svrivao na -om, bilo je npr. selom;
toga oblika po svoj prilici u narodu vie nikako nema. Za lok.
i ins tr. plur. jo se gdjeto stari oblici: po brdih ili po brdijeh,
na kolih (ili bez h: po brdi, po brdije, na koli), s koli, pod
koli; vidi u Vuka (1818) XLI, u obI. 14. Starinski
se lak. moe i u pjesmama: na vrati(h). nar. pjes. 1, 463,
621 i 2, 422, 568, o vrati(h). 1, 551, po kopiti(h). 2, 550, - a kat-
kad se mjesto -ima nalazi okrnjeno -im: o vratim'. 2, 412, po
kopitim'. 3, 519.
d) U knjizi "pisma" 34-35 govori Vuk kako pisci u dat., lok. l.
instr. plur. piu npr. perama, poljama (od pero, polje), ali u narodu da je
perima, poljima, isto tako da je vratima, jaj i ma
itd. negoli vratamn, jajama. Jo kae Vuk da oblik -ama imaju
na -ije kOie nijesu narodne nego su crkvenoslavenske, npr. narje-
(od ; napokon kae da bi -ama
morale imati i prave narodne na -je, npr. obiljeje, uzdarje, poduje,
kad bi bile u pluralu, ali najvie njih ima samo singular. - Prije
i poslije 1845. godine (kad su Vukova "pisma" izila na svijet) upotreblja-
v ao je Vuk -ama u crkvenoslavenskim na -ije, npr. u samoj t oj
knjizi ima: 42, 90, 48, 62; tako
je (1818) XVIII, dan. 2, 122, nar. posl. XIV, XXXV,
dan. l, 54, 59, dr. izd. 2, 163 (iz god. 1819), dl-.
izd. 3, 79 (iz g. 1842). Ali za druge ove deklinacije nalazi se oblik
na -ama samo u onim Vukovim djelima koja su pisana prije god. 1845;
tako je: pismama (od pismo). eman. 45, pravama (od pravo). dan. 2, 96,
164 GRAMATIKA
97, pravilama (od pravilo). dr.. izd. 3, 71 (iz god. 1842). takav oblik
ima samo u svojoj najranijoj knjizi: sitno sp. ("rat za srpski
jezik i pravopis" 1847) 31, 39.
161. a) Imenice oko, uho sklanjaju se u sing. kao selo, a plural
kao selo ima samo oko, i to kad se govori u prenesenom zna-
(npr. oka u mree), a i u tom ima samo oblike oka (za
nom., ak. i vok.) i oka (za gen.); oblika ocima nema niti je ikad
bilo. Za plural i za dual uho a oko kad se
uzima u pravom slue oblici: nom., ak., vok.
ui, gen. uiju ili uI, dat. lok. instr. Uima.
Ti su oblici po staroga jezika upravo dual imenica
enskoga roda koje rastu (kao npr. stvar, kost), a enskoga su
roda i danas; govori se npr. lijepe moje ui, a u narodnim
pjesmama ima: dvije obadvije prema je
dobro i dvije ui. Ali s brojevima dva, oba, mogu te ime-
nice u nom. i ak. imati dananji dual: dva oka. nar. posl. 82, oba
oka. nar. pjes. 1, 529 i 2, 217, 519 i 3, 101, 285, D. sud. 16, 28,
obadva oka. nar. pjes. 1, 540 i 2, 33, oka. nar. posl. 353,
oba uha. D. 1 car. 3, 11, a je dobro i dva uha. Oblik
slui ne samo za genitiv nego i za lokativ, ali vrlo rijetko:
kamdijama biju po nar. pjes. 3, 37; u starijem jeziku bio
je oblik i za lokativ posve kako se vidi u akad.
Ispor. oblike ruku, nogu za gen. i za lok. u l74a.
b) Imenica moe imati plural sasvim po pravilu: nom.
i ak. gen. ali moe u pluralu mijenjati ideklinaciju
i rod te glasiti: nom. i ak. (npr. moje gen. D.
oblo 23.
c) Imenica rame (gen. ramena) govori se u nom. i ak. tako-
rumo (u Hercegovini).
d) O imenici tlo vidi u l77c.
e) Od koje se sklanjaju kao tane, vrlo ih malo ima
plural po ovoj deklinaciji; navedene su u 157: ueta, drveta,
puceta, a dodati se"moe od i japundeta od japunde.
Pravi im se plural govori se npr. jaganjci (od
jagnje), (od jare), (od pile), teoci, gen. telaca (od tele),
a uzimaju se i zbirne imenice, npr. burad, jagnjad, jarad, pilad,
TU1'ad (od Ture), (a otud je izveden singular tako
je i djeca (mjesto djetca, od dijete).
* *
*
OBLICI
165
162. a) Akcent u imenica srednjega roda manje je promjen-
ljiv nego u onih mukoga roda. Za sve, i koje rastu i koje ne
rastu, vrijedi bez izuzetka zakon da su u gen. plur. posljednja dva
vokala duga, a na prvome od njih moe s duinom biti zdrue n
silazni ili uzlazni akcent; imamo npr. sela, polja, imena, taneta,
koljena, kopHa itd. Zakon je i to da onim imenicama koje
ne rastu ostaje isti akcent u sing., koji imaju u nom.
sing., a onima koje rastu moe se akcent dodue mijenjati, ali
je u vak. sing. onakav kakav je u nom. sing.; izuzetak samo
imenica dijete kojoj vok. sing. glasi dijete. Sto Budman u svojoj
gramatici 40. zlato, meso biljei lok. sing. zlatu, mesu,
a u akad. jezero isti pade pie jezeru, to su dija-
lektizmi; velika naroda govori lok. sing. zLatu,
mesu, jezeru.
b) Osobina je u ovoj deklinaciji to mnoge imenice mlJe-
njaju akcent u pluralu po ovim obrascima (na prvom je mjestu
gen. sing., na drugome nom. plur.): 1. sela-sela, 2. pOlja-polja,
3. jezera-jezera. Govori se: 1. bedra-bedra, 2. rebra-rebra,
sedla-sedla, stegna-stegna; ovamo ide i pera-pera kad se
ona lL buzdovana; - 2. brda-brda, drva-drva,
klupka, masla-masla, zvona-zvona, ita-ita; - 3. bremena-
bremena, imena-imena, plemena-plemena, ramena-ramena,
sJemena-sjemena, tjemena-tjemena, (pored
drveta-drveta, puceta-puceta (pored piketa, v. 157c).
Osamljeni su primjeri: mesa-mesa, sijena-sijena, jestiva-je-
stiva (vidi tu imenicu u akad.. Sluao sam po Slavo-
niji i pismo-pIsma, ali to biti - Mnogo ima
imenica koje akcent u pluralu ne mijenjaju, npr. gHo, mjesto,
lice, vino, koljeno, kopito, ognjite, pravilo itd.
c) Kad se gen. sing. akcentom razlikuje od nom. plur., onda
se nom. (i ak. i vok.) duala slae u akcentu s gen. sing.; oblici
npr. sela, polja, imena, taneta slue za gen. sing. i za nom.
(i ak. i vok.) duala, a u pluralu je sela, polja, imena, taneta.
d) Za kad prijedlog pred imenicama dobiva brzi,
a kad spori akcent, mogu se navesti ova tri pravila: 1. Ako je
imenica dvoslona, a u prvom je slogu vokal ili vokal r s
brzim akcentom, onda je na prijedlogu isti akcent: u kolo, iz
mora, u oko, na polje, od slova, za brdom, pod grlo, na drvo,
u srce, do zrna (prema: kolo, mOre .... srce, zrno) . - 2. Prijedlog
dobiva brzi akcent i onda kad se pred dvoslon:om imeni-
com, koja na prvom slogu ima silazni akc., a nikad u sebi nije
166 GRAMATIKA
imala vokala b: za meso, II mlIvo, od zlata; ovamo ide i: II sijenu
(ist. II senu), po tijelu (ist. po telu); tako biti i od piva, II tijestu,
hlo je takva imenica imala nekad u sebi b, onda je na prijedlogu
spori akcent, npr. u carstvu, od bez u sunce, na
zdravlje (nekad je bilo: carbstvo, gvozdbje, lisu,je .... ). - 3. Pred
ostalim imenicama ove deklinacije s akc. brzim ili silaznim na
prvom slogu prijedlog dobiva spori akc.; ovamo idu sve imenice
koje u gen. sing. rastu. Primjeri: bez dna, u zlu, iz blata, u jato,
na sjedalu, na za materinstvo, za prase, pod drijebe (ist.
drebe), na rame, u za vremena itd. Izuzeci su veoma
rijetki: iz jutra, na ljeto, iz neba, za uho, do Dunava; osobito je
znatan izuzetak: u kola, na kolima (a u sing. je, kako je
II kolo). Nejasno je zato prijedlog dobiva katkad
akc. pred dvoslonim imenicama koje u prvom slogu imaju
isti vokal i isti akcent, npr. iz jutra, za uho pored od tl puto,
ili na ljeto pored na djelu, za mjesto, ili iz neba pored tl sela.
e) O akcentima dvoslonih i troslonih prijedloga, npr. preko
mora, ispod grla, ispOd kola itd., vidi u l3ld.
IMENICE 2ENSKOGA RODA
163. a) U ovoj deklinaciji nema nikakve razlike u nastavcima
prema tome je li posljednji konsonant od osnove . palatalan ili
nije. Zato biti dosta uzeti dva primjera od kojih jedan ima
nastavak: u nom. sing. (en-a) i u gen. sing. ne raste, a drugi nema
u nom. sing. nastavka (stvar) i u gen. sing. raste.
Sing. N. en-a; G. en-e; D. en-i; A. en-u; V. en-o; L. en-i;
I. en-om.
Plur. N. en-e; G. en-a; D. en-ama; A. en-e; V. en-e;
L. I. en-ama.
Sing. N. stvar; G. stvar-i; D. stvar-i; A. stvar; V. stvar-i;
L. stvar-i; L stvar-ju, stvar-i.
Plur. N. stvar-i; G. stvar-i; D. stvar-ima; A. V. stvar-i; L.
I. stvar-ima.
b) Sve imenice, koje se sklanjaju kao stvar, enskoga su roda,
a takve su ponajvie i one to se sklanjaju kao ena, samo se
izuzima nekoliko imenica koje su mukoga roda, npr. kalfa, sluga,
vladika, vojvoda, harambaa, knjigonoa, poglavica, Luka, :Andrija,
Nikola i dr.
OBLICI 167
c) Za nominativ, akuzativ i vokativ duala nema osobitoga
oblika u ovoj deklinaciji, se mjesto njega uzima nom., ak. i
vok. plur. Nema razlike ni u akcentu kako je u deklinaciji imenica
srednjega roda (v. 162c) ; oblici npr. ene, gWve jesu i dual i plu-
ral, isto tako stvari, kosti itd.
d) Nepostojano a u imenica koje ne rastu vidi se samo u
gen. plur., koji pade npr. od kruka, ovca glasi k1uaka, ovaca,
i to zato jer je nekad bilo krubk, OVbC, te je b u zatvo-
renom slogu prelo u a, i tako je nastalo .k1uak, ovac, a poto se
tome na kraju jo dodalo a, nastalo je onako kako je danas (v.
43a). st i t zd, d ne se ni ovdje a, npr. hasta
{od krasta), tata (od tata), (od zvijezda (od zvijezda),
nuda (od nuda); ni se ne rastavlja: (od - A od
onih imenica to se sklanjaju kao stvar imaju neke nepostojano a
. u nom. (i ak.) sing., npr. plijesan (gen. plijesni), ravan (gen. ravni);
iako je i misao (mjesto misal, gen. misli), izrastao (gen. izrasli,
gdje je -t- ispalo po 77b), pogibao (gen. pogibli). Kako je u ove
tri posljednje l .prelo u o, tako se dogodilo i u so
(gen. soli) koja je postala od soo, a to od sol (v. 1l3a).
e) U imenica koje ne rastu prelaze ispred i u dat. i lak. sing.
guturali u sibilante, npr. ruci, nozi, snasi (od: ruka, noga, snaha) .
Nema te promjene u imenica to rastu ispred i ni u jednom
padeu jer njima nema nijedne koja bi se u nom. sing. svri-
vala na gutural. - Zato se guturali ispred e ne mijenjaju u pala-
tale, ostaju bez promjene, npr. gen. sing. i nom., ak., vok. plur.
-ruke, noge, snahe, to je u gOa.
164. U nom. sing. mjesto a katkad je nastavak e, npr. Garde,
Kate, Mare, Stane, grle (tj. grlica), neve (tj. nevjesta), sele (tj .
. sestra), are (ime ovci) i dr. Sve se te govore od dragosti,
i to ponajvie u junim krajevima. Kako im glasi nominativ, takav
.im je i vokativ; samo je u vok. drugi akcent: Garde, Kate itd.
Osim nom. i vok. sklanjaju se te imenice sasvim kao ena; dakle
npr. od Fate ("vezak vezla Fate". nar. pjes. 1, 562) glasi
dativ Fati. nar. pjes. 1, 563, akuzativ Fatu. 1, 565: od neve je aku-
zativ nevu. 1, 35, od sele je selu. 1, 37, 66, a instrumental selom.
1, 66. Sto u jednoj pjesmi nalazimo akuzativ lijepu Jane (nar. pjes.
1, 421), to je tamparska pogreka, jer u istoj pjesmi nekoliko je
puta ak. Janu. Zacijelo se te slabo govore u pluralu, a kad
_se govore, sklanjaju se i tu kao ena.
168 GRAMATIKA.
165. a) U dat. i lak. sing. guturn.li prelaze u sibilante
gdje je pred njima vokal. Mjesto velikoga mnotva primjera bit
ih dosta ovo nekoliko: Ame1ici. V. (1818) XII, beici. nar.
pjes. 2, 353, 446 i 3, 405, Boci (od "Boka" tj. kotorska). V. 27>
lai i op. 22, estetici. V. (1818) XII, jabuci. 46, pantljici.
dan. 2, 116, (1852) kod neTe, ruci. 1 kor. 12, 21, struci. 2 kor ..
11, 17, aci. dan. 1, 79, vladici. nar. pjes. 4, 371, - biljezi. V. filib ..
3, 14, brizi. nar. posl. 140, 267, knjizi. d. apo 7, 42, gal. 3, 10, nar.
pjes. 4, 466, kolezi (od "kolega", lat. collega). D. pis. bo k.
159, Poezi. nar. pjes. 2, 175, sinagozi. V. dr. izd. 2, 339, sprezi.
cnpera, Vitfazi. (od "Vitfaga", mjesno ime). mar. 11, 1"
ezi. M. 36, - busi. D. star. 2, 265, V. kod a6eH, nar.
pjes. 2, 231, S. 2, 251, nar. prip. 158, snasi. V. 46, nar.
pjes. 1, 231, 616 i 2, 553 i 3, 490, stresi. V. kod Ji1Balb AaH,
utjesi. d. apo 15, 31, 2 kor. 1, 7. Dodajem jo.';: sv. jevandelje po
Luci. V. u nov. zavo
b) Ali dosta u takvih nalazimo guturale nepro-
mijenjene: Boki (od "Boka"). V. dan. 2, 74, 77, dr. izd. 3, 37, nar.
pjes. 4, 50, diki. nar. pjes. 1, 629, Duki (od mukoga imena "Duka").
2, 171, 174, Leki (od mukoga imena "Leka"). 2, 232, 238, 240, Liki .
(od "Lika", ime zemlji). 3, 118, 149, 230, Luki. dan. 4, 25, prav.
sav. 64, nar. pjes. 4, 89, 247, strnjiki. 1, 172, vladiki. S. 5, 119, - .
brigi. V. prepo 2, 209 (1818), knjigi. nar. pjes. 4, 349, - neslogi. V ..
dan. 4, 22, Poegi. dan. 3, 246, slugi. nar. pjes. 2, 364, 434, 594 i 3, .
7, - nar. pjes. 3, 154, epohi. V. prepo 4, 84 (1822), ..
nar . .pjes. 1,383, snahi. 1, 41, 466 i 2, 45. Tako je i Meki (od "Meka",
ime gradu). N. 360, 362, Lj. 53, 88, 144 (pored Meci 3). Nekim se
imenicama guturali nikad ne mijenjaju; tako od ciga ne govori se ..
nego agi. V. dan. 5, 37, mil. obro 55, kod KMeT, nar . .
pjes. 1; 371, 576 i 2, 341 i 3, 136, 397. koje se govore od
dragosti, npr. Boga, bcika, koka, seka, strika, ne mijenjaju nikad'.
guturale, nego je: Bogi, baki, koki, seki (nar. pjes. 1, 594 i 2, 619 L
3, 390), striki.
166. a) Pravilo je i za imenice koje pred guturalom (ponaj-
vie pred k) imaju kakav konsonant da se gutural mijenja u sibi- o
lant: barci. V. kod 6pop.;apHlia, biljeci. N. 101, biljci. S. 2,
276, Budljanci. nar. pjes. 1, 50, Bugarci. 2, 338, Ciganci. M. 72, 150,
djevojci. V. mat. 14, 11, nar. posl. 164, nar. prip. 79, 176, kavzi ..
nar. pjes. 1, 603 i 2, 134, 514, kolijevci. Lj. 86, Latinci. nar. pjes.
2, 553, 557, lijesci. V. kod MeJIa, Lipisci (od "Lipiska", Leip-
OBLICI 169
zig). dan. 2, 44, prav. sav. 5, ljusci . nar. posl. 248, 286, majci. nar.
prip. 70, nar. pjes. l , 371 i 2, 154 i 3, 227, masci (od maskw, . tj.
mazga) . V . kod apM'Mja, Miljeevci (od Miljeevka, ime
crkvi). nar. pjes. 3, 74, 515, moci (od motka). V. kod Bl1TJ1-
Jba-qa, palanci. dan. 2, 50, mil. obro 57, 139, pastorci. nar. prip. 160,
Perzi (od "Perga", mjesno ime). V . d. apo 14, 25, pogreci. V . nar.
pjes. l, 499, pripovijeci. kod 6apl1Jlo, dr. izd. 3, 388, puci.
dan. 4, 30, kod rpl'1!BHa, nar. pjes. 3, 303 i 4, 106, 172, Raci (od
Raka, ime rijeci). dan. 2, 46, ajci. nar. pjes. 1, 428, 441. ipci. V.
kod 'ryJnlja, teci (od tetka). kod HehaK, trsci.
kod Kynl1Ha, nar. pjes. 1, 350, V. prepo 4, 712 (1850), vojsci.
dan. 1, 75, mil. obro 102, pis. 85, nar. pjes. 1, 444 i 4, 204, ' Volzi. V.
pripr. 25 i N. 346, zagoneci. V. kod i kod
zvjerci. kod myJbaTJ1 ce.
b) Cesto takve imenice ostaju s nepromijenjenim guturalom:
crnjki. V . kod J.U>lbKa (u citatu iz neke narodne pjesme),
(tj. nar. pjes. 1, 620, nar. posl. 167, V .
kod KJllaIlIlba., djevojki. nar. pjes. 1, 425 i 2, 25, 244, Emki (od
"E'mka", ensko ime), Getingi (od "Getinga", Gottingen). V.
(1818) XV, dan. 2, 44, Kosovki. nar. pjes. 2, 303, 420, krdalijnki. 4,
269. majki. 1, 211, 241 i 2, 23, 437 i 3, 505, plavki. V. kod
I.U>lbKa (u citatu iz neke narodne pjesme), psovki. V. dan. 2, 88. -
Osobito rado ostaju bez promjene guturala imenice koje se u nom.
sing. svruju na ska, ka, tka,,: bitki. V. dan. 1, 79, Gra-
diki. 3, 243 i 4, 59, guski. kod KJtallIlba, nar. posl. 192,
V. kod Mopa, kod nar. posl. 123, 176, nar.
prip. 169, patki. nar. pjes. 1, 529, nar. posl. 195, 216, Petki.
V. kod 3aBjeTOOaTI1 ce, nar. pjes. 4, 48, pripovijetki.
V. nar. pjes. (1824) XLVII, tetki. nar. pjes. 1, 550 i 2, 176 i 3, 130,
vojski. 1, 444, zagonetki. V. 1 kor. 13, 12, Zlatki (od Zlatka, en-
sko ime). nar. pjes. 3, 137, 293. Tako mislim da se govori
i kruki, a. mnogi dobri takavci i motki, puki, trski .
Da imenice kocka, palacka, mazga, pasha (ime blagdanu) ne mogu
imati nego kdcki, palacki, mazgi, pashi (d. apo 12, 4), to
se razumiJj e samo po sebi.
c) Vrijedno je dodati da vrlo rijetko ostavlja gutural
bez promjene; naao sam samo ove potvrde: biblioteki. rad jug. ak.
26,56, Raki. istar. 4. ima svuda s promjenom: dasci.
2 mojs. 26, 17, Krci (od Krka, ime vodi). istor. 198, Lenci (od
Lenka, ensko ime). pis. boko 188, 157, Madijanci (od Madijanka,
170
GRAMATIKA
tj . ena madijanskog naroda). 4 mojs. 25, 15, Misi (od "Miha", ime
sud. 18, 23, moci (od motka). 4 mojs. 13, 24, Podunavci
(od "Podunavka", ime novinama). sitno sp. 109, 110, Reveci (od
"Reveka", ime ensko). 1 mojs. 24, 53 i 27, 11, roditeljci. pr. sol.
17, 15, sLuzi. 1 mojs. 24, 2, Sutisci (od "Sutiska", mjesno ime). istor.
157, trsci. prip. 53.
167. Imenicama, koje su po svome postanju upravo pridjevi,
nema pravila za dativ i lokativ; tako od draga (tj. ljubaznica)
taj oblik ne govori se nego dragdj. nar. pjes. 1, 224, 265,
390, a od mlada (tj. nevjesta) govori se mLadoj. nar. pjes. 1, 333 i
mladi. 1, 100, V. kod rrOJbeBa'lJ1Ha i i vasilj ena
ili vasiona upravo je pridjev, a pomenuti joj oblik glasi vasiljenoj.
D. 2 sam. 22, 16, jov 37, 12, psal. 33, 8 ivasionoj. psal. 18, 15. Ta-
kvoga su postanja i neka imena, od kojih -oj u
obliku imaju i Dobra (ime selu): nar. posl. 33, 91,
:269, nar. pjes. 1, 630, Dobroj. V. mil. obro 3, kod KO"l:Y!Ha
KPajY!Ha,; od Mileeva je Mileevi. D. istor. 190, a od MiLjacka (po-
stalo od "Miljatska") je Miljacki (tako mi kazae ljudi koji znaju
.kako je). - da ime Bosna nije pridjev niti je ikad bilo, ne
.moe joj dativ i lokativ glasiti Bosnoj, kako gdjekoji piu, nego
Bosni; to izrijekom kae Vuk u "pismima" 93, stoga je
to on od Izmirna (tj. Smirna) ima lok. Izmirnoj. 40.
168. a) Pravilo je za vokativ sing. imenica koje ne rastu da
im se svruje na -o : eno, gLavo, ribQ, duo, zemLj d (zato
iza palatalnih konsonanta nije o pretvoreno u e, o tome vidi u
38b) . Ali od toga pravira ima dosta izuzetaka; mnoga imena koja
kakvo a osobito vlastita imena, imaju u vokativu
na kraju a, tj. taj im je pade jednak s nominativom.
b) Vok. sing. Illa a imaju ove dvoslone imenice: aga. V. dan.
5, 42, nar. pjes. 1, 576 i 2, 341 i 3, 133, 477, baba. nar. posl. 34,
nar. prip. 28, 31, 117, M. 151, bda. nar. pjes. 3, 90, bUla. 3, 482,
4, 179, hoda. 2, 402 i 4, 23, V. kod XOI,Ia, kada (tj.
kaduna). nar. pjes. 4, 343, moma. 1, 153, 364, 448, pota (Bogom
,brate, pota knjigonoa!). 2, 246, 1, 517, ura. 3, 254, nar.
prip. 42, tetka. nar. pjes. 3, 131, 132, M. 317, 318, ujna. nar. pjes. 3,
198, 218. Ali od tih neke mogu imati i nastavak o, npr. ago'.
nar. pjes. 1, 597 i 3, 229, 334 i 4, 157, V. kod aJl'a, - babo,
tetko. je vok. kia. nar. pjes. 1, 637.
c) Od troslonih imenica, koje mogu imati vok. na a, zabilje-
,io l!Iam: amida. nar. pjes. 3, 110, Bugarka. 2, 338, 1, 103,
OBLICI
171
442 i 2, 592, 604 i 3, 414, daida. 3, 91, 272, delija. l, 292, djevojka.
l, 635, kadija. 4, 23, kaduna. l, 569 i 3, 540, kolega. S. 2, 28, 34,
178, komija. nar. posL l, 58, Kosovka. nar. pjes. 2, 303, Latinka. 1,
417, Prizrenka. 2, 58, Skadarka. l, 600, 603, starina (tj. starac). 2,
476 i 3, 12, sudija. 1, 422, Turkinja. 1, 577 i 2, 341 i 3, 127, Vladika.
4, 340, vojvoda. V. dan. 4, 30, nar. pjes. 1, 33, 40 i 2, 111, 200, 464.
I od tih po svoj prilici od sviju, nalazi se i vok. na 0', npr.
delijo. nar. pjes. 1, 65, 293 i 2, 274, 346, 3, 500, Kosovka.
2, 316, Latinko. 2, 557, starino. 3, 31, sudijoi. D. pis. 100, Turkinja.
nar. pjes. 2, 395, vladika. 4, 370, vojvodo. 2, 243, 302 i 4, 473. Ovdje
se moe dodati Sulamko. D. pjes. nad pjes. 6, 12. A to se u Dani-
(pis. 91) nalazi vokativ poljana, bit tamparska pogreka.
d) Ima i imenica s vokativom na a: bulju-
baa. nar. pjes. 4, 250, nar. pjes. 1, 460, 563 i 3, 297,
dija. 3, 335, delibaa. V. miL obro 106, nar. pjes. 2, 360 i 3, 89,
dumendija. 3, 348, 3, 310, harambaa. V. dan. 3, 206,
nar. pjes. 3, 300, 426 i 4, 284, 334, jenaibula. 3, 537, kiridija. 1,
509, knjigonaa. 2, 246, l, 176, kujundija. 1, 167, 356,
mehandija. 2, 143, mladoenja. 1, 33, 38 i 3, 2, Sarajlija. 1, 322 i 3,
486, 487, seratlija. 3, 98, 202, starjeina. 2, 33, ("Saren-
dugo jadna bila!"). 1, 528 i S. 5, 155 ("putuj, dobri Saren-
vojevoda. nar. pjes. 1, 594 i 2, 508 i 3, 52, 384. Od takvih
nalazi se i vok. na o: buljubao. nar. pjes. 4, 468, harambao.
3, 314. seratlijo. 3, 481, vojevoda. 2, 243; tako je i: Crnogarrkd. nar.
pjes. 4, 14, pribaba. 4, 168, 1, 325, Varadinkd. 1, 597.
e) Ne mogu vok. imati na o, samo na a imenice koje su
po svome postanju upravo pridjevi: draga, Hrvatska, mla-
da, Velika (mjesno ime).
169. a) Po zakonu bi trebalo da iza palatalnih konsonanta
svuda stoji e ( 57), pa tako je nekad bilo i u vokativu sing. ove
deklinacije, ali se do danas e samo u imenica koje se u
nom. sing. svruju na -ica (ne gleda se jesu li mukoga ili en-
skoga roda, li iIi ne Primjeri: banice. nar.
pjes. 3, 414, 415, 501, carice. 2, 189, nar. prip. 128, crkvice. nar.
pjes. 1, 17, danice. D. is. 14, 12, V. j ov. 13, 33, gaL 4, 19,
duice. nar. pjes. 1, 205, nar. prip. 70, 72, kraljice. nar. pjes. 2, 68,
593, 1, 17, punice. 3, 518, ruice. 1, 49, 344, sestrice. 1, 311,
376 i 2, 15 i 3, 171, snaice. 1, 49, 313, starice. 1, 124, 472 i 2, 76 i 3,
227, vinjice. l, 111. - Osobito je mnogo takvih od
sloga ili od vie slogova: banovice. nar. pjes. 3, 405, begovice. 3,
172 GRAMATIKA
433, 1, 114, 189, 269, dmga1-ice. 1, 6, 376, druinice. 3,
336 i 4, 28, golubice. 1, 102, D. pjes. nad pjes. 5, 2, nar.
pjes. 1, 229, 458 i 2, 636, izjelice. ("oj vlaka izjelice!").
JM. 560, jedinice. nar. pjes. 1, 607, jetrvice. 1, 559 i 2, 15, kOlLtice.
1, 76, 3, 179, kukavice 1, 559, ljepotice. D. pjes. nad
pjes. 2, 10, nar. njes. 1, 227, mljezinice. 1, 561, nevjernice.
1, 6 i 3,552, nevjestice. 1,490, 578, nevoljnice. D. is. 54, 11, otpad-
nice. nar. pjes. 1, 561, painice. 1, 569 i 3, 563 i 4, 342, perjanice. 4,
11. poglavice. 2, 137, 232, 555, p01odice. 2, 566, robinjice. 1, 458 i
3, 406, sirotice. 1, 357, straivice. 3, 488 i 4, 17, svekrvice. 1, 605
i 2, 306, trnjinice. 1, 455, udovice. 1, 229, 461. Tako je i : alajbego-
vice. nar. pjes. 1, 211, bogorodice. D. pis. 43, 164 i nar. pjes. 1, 424
i 4, 151, 259, i nar. pjes. 1, 231, neprijateljice.
D. miho 7, 8. - Za dvoslonu imam 'samo jedan primjer: tice
(tj. ptice). nar. pjes. 2, 50, a i tu bi ptico bilo mnogo
tako i od klica, zlica, lica zacijelo nije nego
klica itd., ali od (koja se uostalom ne svruje na ica)
vokativ je sing. nar. pjes. 3, 512, 548.
b) Imenice na -ica, osobito one koje nemaju vie od tri sloga
mogu u vok. sing. imati na kraju i -o: krvnico. D. psal. 137, 8,
l j estvico. pis. 323, miico. is. 51, 9, vetico. M. 128, tako i ljubovco
(koja se ovamo, iako se ne svruje na -ica). nar. pjes.
4, 96, - besposlico. V. kod kukavico. kod
laljiv i co. nar. pjes. 1, 455, magarico. V. kod
HanHHrYllia, odmetnica. D. jerem . . 31, 22 i 49, 4, poglavico. nar.
pjes. 3, 91, 434 i 4, 349, poturico. 3, 332 i 4, 191, 233, sirotico. 3, 169.
uzdanica. D. psal. 65, 5, nar. pjes. 3, 521.
c) Na -ica se svruju igdjelmja imeI1!a od dragosti, enska i
muka; prva imaju u vok. sing. -ice i -ica, druga samo -ica. Pri-
mjeri za enska imena: Jelice. nar. pjes. 1, 589, 607 i 2, 176, 505,
Milice. 2, 256, 307, 636, Ruice. 3, 447, Todice. 1, 289; oblik Jelica
slui za vok. sing. u nar. pjes. 2, 465, a Vuk u (1818) XL
kae da se u vok. govori i Anica, Ruica, Milica; - primjeri za
muka imena: Gmjica. nar. pjes. 3, 10, 23, Kajica. 2, 484, Ljutica,
1, 541 i 2, 222, Novica. 4, 481, 493, Vujica. 4, 179, Nikolica. 1, 593,
Radojica. 3, 358, V. kod cnaXMja. Ovdje se moe dodati i
Koprivicol (to nije ime, nego prezime). nar. pjes. 4, 17.
biti: Ivico (ensko ime). JM. 415, Hrnjico (muko ime). 234.
170. a) Za druga (muka i enska imena), koja se u nom. sing.
ne svruju na -ica, postavlja u "oblicima" 20 pravilo: koja
OBLICI
173
imaju dva sloga, a na prvom je uzlazni akcent, ona u vok. sing.
imaju o (i ake. mijenjaju u silazni); sva druga imena imaju za nom.
i vok. sing. isti oblik. Prvi dio ovoga pravila doista se
narodnim govorom. Vuk u (1818) XL pie da od Stana,
Cvijeta (ist. Cveta), Sara vok. glasi Stana, Cvijeto (ist. Cveto) ,
Sara. Od Jela, Rua vokativ je na -o: nar. pjes. 3, 258,
Jelo. 3, 179, Ruo. nar. posl. 331. Tako se i od Jula, Kata, Mara
govori u vok. JUla, Kato, Maro itd. Mukih ovakovih imena se
da) ima samo u govoru, npr. ,Java, Vasa mjesto
Jovo, Vas d (kako se u drugim krajevima govori, V. l33d),
a vok. je dakako Jovo, vaso.
b) Drugi dio svoga pravila dvoslonim ime-
nima: Rua (kako se govori pored Rua), Mara (kako se govori
pored Mara), Sava, MHka, Lilka, k;aja zacijelo glase u vok. kao i u
nom. Zabiljeio sam: ove vokative: Ana. D. 1 car. 1, 8 (govori se i
Ana, a 'onda je vok. .Ano), Duka. nar. pjes. 1, 209 i 2, 171, Jaka" 2,
581, Juda. V. luk. 22, 48, D. 1 mojs. 49, 8, jerem. 2, 28, Kanda. nar.
pjes. 1, 272 ("sine Kanda"), Kosta. 2, 213, Leka. 1, 209 i 2, 235, 241,
Marta. V. luk. 10, 41, S. 2, 224, 225, Relja. 2, 219, 229, Zlatka. JM.
331. Rijetko takva imena imaju u vok. -o: .Ajko ili Hajko (od
Hajka). nar. pjes. 1, 578 i 3, 103, Judo. D. os. 6; 4, Lekd. nar. pjes.
2, 232, 234, 235, Marto. S. 2, 206, 215. Ne protivi se pravilu oblik
anko. nar. pjes. 1, 371, jer to nije vokativ od enskoga imena Anka,
nego od turske koja "mati"; -vidi II akad.
171. a) Troslo,na imena i muka i enska se slau s
navedenim pravilom, tj. vokativ im se svruje na a.
Primjeri: Agripa. V. d. apo 25, 24 i 26, 2, Aleksa. nar. pjes. 4, 144,
Alija. 2, 279, 587 i 4, 92, 3, 207, 381, Bosiljka. 1, 159, Cur-
(nije ime, nego prezime). 4, 168, Dragija. 2, 451, 4,
164, Eneja. V. d. apo 9, 34, Fatima. nar. pjes. 1, 245, 609, Hajkuna.
(ili Ajkuna) 1, 576 i 3, 104, Ilija. D. 3 car. 18, 7 i 19, 13, nar. pjes.
1, 135 i 2, 534 i 3, 485, Jelena ili Jelina. nar. pjes. 1, 241, 578,
Jerina. 2, 493, 498, Kumrija. 3, 406, Ma1gita. 3, 52, Marija. 1, 126,
168 i 2, 1, V. luk. 1, 30, jovo 20, 16, S. 2, 181, 185, Merima. nar. pjes.
1, 247, 2, 447, Nikola. 1, 134, 538, Pavlija. S. 5, 177,
Prijezda. nar. pjes. 2, 502, Roksanda. 2, l89,Tadija. 3, 165, 194,287,
Ugljea. 2, 196, Zarija. V. luk. 1, 13, Zlatija. nar. pjes. 3, 138, 293.
- Ali ima i dosta izuzetaka: Agaro. D. 1 mojs. 16, 8 i 21, 17, Alijo.
nar. pjes. 3, 478, Fatijo. 3, 97, Hajkuno. 2, 612, 613, JM. 196, JelinD
(tj. Jeleno). nar. pjes. 1, 241, Jerina. 2, 501, JestiTo. D. jest. 5, 3,
174
GRAMATIKA
Marijo. nar. pjes. 1, 122 i 3, 477, S. 2, 235, Pavlijo. S. 5, 171, Rok-
sandro. nar. pjes. 2, 125, Tavito. V. d. apo 9, 40.
b) imena se dre pravila:
Ananija. V . d. apo 5, 3 i 9, 10, D. jerem. 18, 25, nar. pjes.
1, 534 i 2, 574, 627 i 4, 362, Antonija. S. 2, 53, 72, 19njatija. 4, 278,
Ikonija. 2, 169, 601 i 3, 17, 472, Isaija. D. pis. 224, J eftimija. nar.
pjes. 3, 246, Jeremija. D. jerem. 1, 11, Jevrosima. nar. pjes. 2, 112,
193, 437, Julijana. 1, 452, (nije ime, prezime). 3, 109,
Leposava. 3, 521, Maksimija. 3, 34, Pantelija. 1, 169, Pustahija (nije
ime, prezime). 4, 58, 2, 496, Sedekija. D. jerem.
34,4, (nije ime, prezime). nar. pjes. 4, 222, Vaistina.
2, 434, Vidosava. 2, 105, 108, Viktorija. I. 425, Vukosava. nar. pjes.
2, 634, 635. - Izuzetaka ima i ovdje: nar. pjes. 3, 472,
485 i 4, 361, JM. 126, 402, Dorotijo. nar. pjes. 1, 593, Hvalisavo. 1,
295, 296, Peruniko. nar. posl. 331, Sofijano. nar. pjes. 1, 285,
VaistinO. 2, 298, 300. - Pet je slogova u vokativu Olimpijado. I.
404.
c) imena imaju vokativ ponajvie na o: Cetinjo.
nar. pjes. 1, 275, 316, Drino. nar. pjes. 1, 315, Livijo (od "Livija",
tj. Libija, zemlja u Africi).D. pis. 88, Midijo. (od "Midija", ime
zemlji). is. 21, 2, Tivaido (od "Tivaida", tj. Tebaida, ime zemlji).
pis. 88, Romanijo. nar. pjes. 3, 12, 490, Sama1ijo. D. os. 8, 5, Suma-
dija. nar. pjes. 4, 312, Vitsaido. V. mat. 11, 21, luk. 10, 13. Ali se
nalazi i: Getsimanija. D. pis. 329, Drina. nar. pjes. 4, 151.
d) Vokativ sing. imenica koje rastu svagda se svruje na -i, npr.
dragosti. nar. pjes. 2, 618, goropadi. 1, 638, radosti. V. filib. 4, 1, svjetlosti. D.
pis. 115, smrti. V. 1 kor. 15, 55, D. pis. 224, nar. pjes. 2, 618, alosti. nar. pjes.
1, 344 i 2, 638. Pogreka je u Vuka: Vaa svetost, premilostivi arhipastiru!
prepo 6, 251 (1851); u istoj knjizi nalazi se i pravilno: Vaa svjetlosti! na str.
708, 711, 712 (11M2).
172. a) U instrumentalu sing. ispred nastavka -ju nekad je
bilo b, pa poto je taj glas ispao, onda se j od nastavka nalo tik
do osnovnoga konsonanta, a to je u kojem otuda nastalo,
to se vidi u 102. Prema tome imamo: rosopas - rosopasju, slili-
sluzju, smrt - gHid - kap - kaplju, zob - zoblju,
ljubav -ljtlbavlju, ozIm - ozi:mlju, stvar - stvarju, so (tj. sol) -
solju, zelen-zelenju, la-laju (D. j ov. 31, 5,
jezek. 13, 22), koko - kokoju (V. 1818, XL), shlld -
saEdju, - - obitelj - obitelju. Da od ime-
nica kTljilt (kreljut), pregrt ne moe biti nego
to se razumije samo sobom, a po 86a i 87a imamo:
OBLICI
175-
smrzao - smrlju, bojazan - bojiinju, radost - mIsao
- milju, plijesan - plijenju. Na konsonante e, j, g, h, j, k, nj ne
svruje se nijedna imenica od onih koje u ovoj deklinaciji rastu,
ne moe se dakle ni govoriti o njihovu instrumentalu.
b) Imenica ima u instrumentalu sing. ne samo (pored
nego' i ali ovo samo kao prilog u
nar. pjes. 1, 490, 491 i 2, 198, 259, nar. posl. 276. Ispor. instru-
mental sing. danjom (od dan) u 140b.
e) Za instr. sing. imenica koje rastu dva su oblika, jedan
na -i, npr. stvari, drugi na -ju, npr. stvarju. Kad je instrumental
kojim prijedlogom ili kojom drugom imenicom ili pridjevom do-
voljno kao instrumental, onda Vuk upotrebljava jedan
i drugi oblik, kako pokazuju primjeri: Latinin kae jednom
(1818) XIV, sa alosti priznaje. dan. 1, 101, nadstojnik nad
soli. 2, 113, da ive pod srpskom vlasti. 5, 47, bratskom ljubavi
budite ljubazni. rimlj. 12, 10, idi za pravdom, pobonosti, vjerom,
ljubavi, trpljenjem, krotosti. 1 tim. 6, 11, s prevelikom alosti.
prepo 2, 96 (1831), - s prijatelja. (1818) XLII, bOje
Hd. dan. 2, 103, da ne bi poginuo i
svojom narod upropastio. Inil. obro 109, blagodat za. blago-
jorv. 1. 16, svojom silom ili d. apo 3, 12, odozgo se
pokriju sijenom ili kod KOIIl, s njegovom Inilosti-
vom prepo 4, 129 (1828). Ali kad instrumental nema ovake
zatite, onda Vuk svagda uzima oblik na -ju, koji je jasniji, jer
za nj ne moe biti sumnje ta je, dok je oblik na i manje jasan
l
jer se na i svruje nekoliko padea singulara i plurala.
Evo i tome nekoliko potvrda: da crkvu krvlju poganimo. dan.
3, 182, izgna mat. 8, 16, kneza mat.
9, 34, da umre. mat. 7, 10, solju posoliti. mar. 9, 49, obasjava
luk. 11, 36, da se spasti Isusa Hrista.
d. apo 15, 11, ne pozna svijet Boga. 1 kor. 1, 21,
kad se namae od kurjaka. kod ugojiti
ga (tj. konja) zoblju. kod Y306wrn:, se
zdravlja. dr. izd. 3, 69. Takav je i ovaj primjer: konji se mjere!
a ljudi nar. posl. 150. U tom uzima i
gotovo svagda oblik na ju: koji se odlikovahu ljubavlju
k samostalnosti. istor. 1, solju nezdravu vodu. pis. 312,
obilan je 4 mojs. 14, 18, mladica opasana joi1.
l, 8, - ali treba dodati da je instrumental na i u
mnogo nego u Vuka. U narodnim se pjesmama oblik na -i
176
GRAMATIKA
nalazi na mjestima gdje ga Vuk i ne bi uzeli,
npr. je (tj . knjigu) pie krvi od obraza. nar. pjes. 2, 214, al'
dolama krvi pokapana. 3, 375, pa da crkvu krvi obojimo. 4, 170.
173. a) Nepostojano a u genitivu plur. tako je u dosta
da niko i ne govori; oblici npr. kruaka, ovaca,
sestara u narodu su tako kao nom. sing. kruka, ovca, se-
stm. Veoma su i ovi oblici bukava, Crnogoraka,
crkava, dasaka, djevojaka, gUsaka, igala, kletava, metala, moli-
tava, pjesama, pogreaka, pripovijedaka, puaka, sabalja, smo-
k ava, treanja, zemalja itd. Takovi su i oblici: Ciganaka. M. 272,
cLojaka. D. 1 mojs. 49, 25, gllava. sud. 16, 7, ljestava. pis. 77,
molaba. pis. mil. 42, V. 96, naredaba. D. istor. 71,
242, 322, petalja. 2 mojs. 26, 10 i 36, 12, tOraba. M. 57, trsaka,
D. jezek. 42, 16, jezdr. 10, 11, uredaba. am. 2, 4,
Ttava. V. mar. 12, 33, 1 klor. 8, 4, D. pis. 104, 3 mojs. 2, 3.
pie ovakav genitiv i od narodu slabo poznatih: palamd
(od "palma"). 2 mojs. 15, 27 i 2 dnevn. 28, 15 (to ima i Lj. 412),
(od istor. 257.
b) Dosta ima imenica koje su s nepostojanim a u gen. plur.
veoma takve su npr. kalfa, kavga, majka, nepravda,
vojska. Oblici majaka, vojsaka mogu se u gdjekojega knji-
evnika, ali narod ih ne govori. To vrijedi i za imenice
to se u nom. sing. svruju na -ba li. -nja (pored b i nj sV'agda je
k!akav konsonant), npr. borba, slUba, svjedodba, tuba, enidba,
- gronja, prOnja, radnja, smetnja, sumnja njih se izu-
zimaju imenice 'Suknja, trenja, vinj'a: sukanja, treanja, vianja,
- zatim imenice moLba, naredba, uredba kojima je gen. plur. nave-
den pod a). Od takvih imenica tvori se gen. plur. dvojako: ili s na-
stavkom -i (koji je uzet iz deklinacije imenica to rastu, npr.
stvari:) ili s -a, u oba dakako, bez nepostojanog a. Potvrde
su za prvi kalfi:. V. prepo 2, 544 (1822), majki:. nar. pjes. 4,
232, 345, vojski:. V. eman. 58; takvi su i ovi oblici: aspri: ili jaspri.
V. dan. 1, 10, kod jacnpe, breskvi. dan. 2, 104, forinti. 5
1
,
"78, kod cnp , kamzi. kod mazgi. odbr.
10, nar. pjes. 3, 301, obgi. V. kod mITa, kod OM'le,
-rupi. nar. pjes. 3, 438, svjedddbi. V. mil. obro 179, slamki. nar.
pjes. I, 173, slubi. D. istor. 65, smetnji. V . dan. 5, 73, kod
RaMacTMp, so vri. nar. pjes. 2, 474, tiilpL nar. prip. 111, tubi. V.
dan. 2, 85 i 3, 152, enidbi. nar. pjes. 1 (1824) XXVI. Ima nekoliko
potvrda za gen. plur. na -i i od onakih imenica koje su u tom
OBLICI 177
padeu s -a i s nepostojanim a; tako npr. nalazimo: banki.
V. eman. 29 (pored banaka. V. kod 6aHKa), dojki. nar. pjes.
2, 179 i 3, 44 (pored dojiikii. D. 1 mojs. 49, 25), pri povijetki. V.
prepo 3, 118 (1824), dan. 4, 34 (pored pripovijediika. V. kod
npJ1IIOBJ1jeTKa), sablji. nar. pjes. 3, 280 (pored sabiilja. V.
kod ca6Jba) , nar. pjes. 3, 423 (pored V. kod
<:a'iMa). U o akcentima imenica enskoga roda
zabiljeeni su oblici: crkava, vatiira, ali pored toga na-
lazi se i crkvi. V. dan. 2, 109, nar. pjes. 2, 211 i 4, 345, D. istor.
40, V. (1818) XL, vatri. XL, eman. 44. U Vukovu
(1852) kod ima gen. plur. zvjerki, pored
.se govori i zvjeraka. Jo dodajem oblike: brazdi. V.
kod OAOpaTI1 (pored brazdii. D. jezek. 17, 7), lacU. V. mil. obro 38,
luk. 5, 3, otkr. 8, 9 i 18, 7 (pored D. obI. 21), mladi. V.
:58, kod Mo6a (pored mlada. M. 219), vrsti. V. (1818)
XVIII, dr. izd. 3, 373, 383 (pored vrstii. D. obI. 21).
c) Imenice na -ba i -nja imaju, kako je gen. plur.
i na -ii, ali bez nepostojanog a, npr. borba, radnja itd., a mislim
da nije ni molba; ima smetnja. istor. 35. je
takav oblik od drugih imenica koje na kraju osnove imaju
dva konsonanta: majka. JM. 535, mestva. nar. pjes. 3, 99, 105,
'TUpa. V. kod pynrrra; tajna. 1 kor. 4, 1, D. pis. 16, 84, 107,
.araglja V. kod IIIaparJbe.
d) Koje imenice u slogu pred skrafnjim a imaju vokalo,
to je postao od l, njima to o ostaje u gen. plur. bez promjene,
npr . od dioba, seoba, zaova glasi taj pade dioba, seoba, zaova.
To je dakle nego gTlaca, krilaca od groce, krioce (v.
l59a).
e) Prema gen. plur. ljeta., mjesta., koljena. (v. 159d) ovdje je
-vjera., besjeda. itd. Isto je tako breza., mrea., potreba., uvreda. od breza,
mrea, potreba, uvreda (gdje je -e- mjesto negdanjega ii, v. 64a).
f) U narodnim se pjesmama nalazi gen. plur. bez skrajnjega
<L: djevojak'. nar. pjes. 1, 2, godin'. 1, 483, 593, hiljad'. 4, 205, kout', 3,
8, n edelj'. 4, 365, ovac'. 1, 131 i4, 187, 1, 525, stotin'. 1, 600 i 3, 227,
.354. Nikad se ne nalazi okrnjeni gen. plur. koji bi imao samo jedan slog,
nema npr. knjig, en itd.
174. a) Mjesto nlka, noga govori se i rukil, nog11; to su
upravo dualni oblici, a u nae vrijeme ne govore se samo kad se
misle dvije ili tri ili ruke ili noge, makar koliko; moe
.se npr. sto ruku, mnogo nogu itd. Ti oblici ne slue samo za
genitiv nego i za lokativ i duala i plurala; ispor. oblik u
178
GRAMATIKA
161a. Potvrde: vidimo Bosnu u ruku Pavla D. istor. 149,
ako su i bili sasvijem u ruku susjedima. 258,
da vam je na nogu. 2 mojs. 12, 11, nogavice od mjedi bjehu mu
na nogu. 1 car. 17, 6, koje je (tj. carstvo) u ruku sinova Davido-
vijeh. 2 dnevn. 13, 8, ti preseci na ruku konopce. nar. pjes. 3, 40,
na nogu mu JM. 431. U jeziku Vukovu nijesam tome
naao ni jedne potvrde. - Dodati treba da pored ruku i nogU
ima i oblik slugU koji slui za gen. plur., ali se govori i sluga.
b) Stari su dualni oblici kostiju, kokoiju, uiju (ili
vdijil), koji se danas govore u gen. plur. (pored kosti,
kokoi, ui ili vdi od imenica kost, koko, u (ili va, v. 60a).
Tako i prsi, koj'a se govori. samo u pluralu, glasi u gen.
prsiju i prsi.
175. a) Danas oblik enama slui za dativ, lokativ i instru-
mental plur., a starinski je oblik za dativ enam, za lokativ enah,
za instrumental enami koji se jo i u nae vrijeme gdjeto dija-
govore. Prvi i drugi od tih starinskih oblika nalazi se u
pjesmama stiha radi; isto tako stiha radi krnji se u pjesmama
skrajnje a u obliku npr. enama kad slui za lok. i instr. i u
tom treba pisati enam' (s apostrofom), jer je tu skraj-
nji vokal otpao, ali kad enama slui za dativ, onda apostrofa ne
treba. Evo primjera iz pjesama za dativ plur. na -am: drugari-
cam. nar. pjes. 1, 599, ribam. 1, 536, Sarajlijam. 3, 8, sestram.
1, 35, sultanijam. 1, 485, vojvodam. 2, 203. Primjeri za lok. plur.
na -ah: cipelica(h). 1, 118, odajah. 3, 446, 1, 535,
terzijah i veziljah. 1, 397. Primjeri za krnji lDk. i instr. plur.:
dolamam'. 3, 436, glavam'. 2, 420, hadijam'. 3, 84, knjigam'. 2,
536 i 4, 344, ' 3, 252, kosam'. 1, 16, nogam'. 1, 195, 297 i
4, 26, pjenam'. 3, 166, 4, 136, rukam'. 1, 224 i 2, 416,
sabljam'. 2, 322. 'Dako je i (mjesto 1, 485 i 2, 415. -
Mjesto dananjega jednog oblika stvarima bilo je nekad stvarim
za dativ, stvarih za lokativ, stvarmi za instrumental. Prva dva od
tih starinskih oblika moda se mogu gdjeto u narodu i
u pjesmama, a 'oblik stvarmi zacijelo je
b) Zbirne imenice telad i druge na -ad sklanjaju
se u sing. kao stvar, dakle gen., dat., vok., lok. ak.
instr. ili Ali za dat., lok., instr.
je iz plurala uzeti oblik, npr. Potvrde 'su
tome obliku: V. dan. 1, 71 i 2, 101, 1 tim. 5, 1, M. 34,
V. kod 3HjeB, nar. posl. 87, kamiladma. D. 1 mojs.
OBLICI 179
32, 15, teladma. nar. pjes. 4, 187, D. istor. 209, zvje-
radma. nar. prip. 117. Za instr. na -i potvrde su: ("sa
svojom V . mil. obro 93, ("s ostalom svo-
jom"). dan. 1, 93 i luk. 12, 42. - Kao itd. (bez i
pred -ma) govori se (1818) XII, XX, pis.
65, 68, nar. posl. 94, D. pis. 33, 54, . 2, 50 i 5, 185, stvarma.
V. (1818), V. dan. l, 98. Dobro je, dakako, i stva-
rima. V. (1818) XI, mat. 12, 37, luk. 4, 22, D. pis. 7, 61, stva-
rima. V. 34, rim1j. 12, 16, D. 3 mojs. 18, 24, pis. 5, 90.
176. a) Imenica sklanja se u ponajvie padea kao stvar;
u sing. joj je oblik za gen., dat., vok., lok., u ak. je
u instr. i u plur. je za nom., ak., vok.,
za gen., a za ostala tri padea. su oblici : za
nom. sing. za gen. sing. za instr. sing. za
dat., lok., instr.
b) Imenica mati sklanja se u padea kao ena: gen.
sing. matere, dat. i lok. materi, ak. mater, vok. mati (nar. pjes.
2, 515 i 3, 484, nar. prip. 64, 65, D. pis. 146), instr. mate7'om, nom.,
ak., vok. plur. matere, gen. matera, dat., lok., instr. materama.
je nom:. sing. m1iter.
c) Imenice gusle i jlisle, koje se govore samo u pluralu, skla-
njaju se u svim padeima pravilno, dakle gen. gusala, jasala,
dat., lok., instr. guslama, jaslama; ak. i vok. je kao nom., ali nom.,
ak. i vok. moe da bude gusli,.. jasli, dat., lak., instr. ta-
guslima, jaslima; potvrde vidi u Iv.
177. a) je nit enskoga roda u sva tri broja, vidi u
akad. ali u sing. i u dualu moe da bude i mukoga,
govori se npr. u jedan nit, u dva nita, u nita; u pluralu
je enskoga roda te glasi u nom., ak., vok. niti, u gen. ntta (prema
ena, riba itd.), u dat., lak., instr. nitima.
b) Pored prsi govori se i prsa, u gen. prsi, prsijil i prsa; ta
dakle koja se govori samo u pluralu, moe da bude i en-
skoga i srednjeg roda, oblik prsima je jednoj i drugoj
deklinaciji. - Tako je i pored (v. 161b) ; od te ime-
nice ima i sing., ali u prenesenom smislu: gen. (tj .
strana kakve planine).
c) Pored tle (nom. i ak. plur.) govori se i tH (u jednom i u
drugom obliku enskoga je roda), gen. je tala i tli, dat., lak. ,
instr. je tlima; singulara toj imenici u enskom rodu nema, nego
180 GRAMATIKA
u srednjemu: aa. Ne znam je li pouzdano to M. 47. uzima plur.
tH kao imenicu mukloga roda: tli u sobama su zastrti.
d) Za ura kae Vuk u da u pjesmama ima
plur. urevi mjesto U1'e (isp. pogleduje devet svojih ura, a urevi
u zemljicu crnu. nar. pjes. 2, 271), ali i on sam u 45. ima
oblik urevima, dokazuje da se takav plural i osim pjesama
nalazi.
e) glad, hrid, snijet, zvijer sklanjaju se kao stvar i
enskoga su roda, ali ima krajeva u kojima su i mukoga te se
prema tome i sklanjaju, npr. gen. sing. glada, hrida, snijeta, zvijera
{o toj v. u 137b). pak rat u knjievnom je jeziku
mukoga roda, a je i enskoga, tj. gen. i dat. sing.
je rati.
* *
*
178. a) Za kvantitetu to se sklanjaju kao ena ova
su pravila bez izuzetka: u gen. i u instr. sing. posljednji je vokal
dug; isto vrijedi i za gen. plur., svrivao se na -a ili na -i; ako
se svruje na -a, onda je dug i onaj vokal koji je pred njim.
S duljinom prvoga vokala u gen. plur. moe biti zdruen akcent
(uzlazni ili silazni), npr. ena, rtba, ovaca itd.
b) Po akcentu nominativa sing. moe se znati akcent vrlo
mnogim to se sklanjaju kao ena. Ima veliko mnotvo
kojima u svim oblicima ostaje bez promjene akcent i kvan-
titeta nominativa sing. Takove su u nom. sing. akcentovane
kao ove: Hida, sua, - godina, istina, - crkvica, - pri-
lika, 'Pustinja, - molitva, pogreka, - vezilja, primalja, -
lenka, (ovdje je izuzetak samo djevojka, kojoj
je vokativ djevojko), - zatim sve od sloga ili od vie
koje nemaju nepostojanog a, bio im akcent na prvom ili na dru-
gom vokalu koji mu drago, npr. carevina, posestrima, majsto-
rica, lupetina, knjiarnica, bilj arica, pOslanica, -
parionica, dobrodolica, itd. Ovamo idu i ovakove
imenice od pet ili od est slogova: budalatina, prijateljica, ne-
prijateljica.
c) Neke imenice nemaju s kraja na kraj u svim oblicima
isti akc. i na istom slogu kao u nom. sing., pa ipak im se po tom
padeu moe znati kako se u kojem padeu akcentuju. Takove
su: riba, aba i dr. (promjena je samo u gen. plur.: rtba,
;aba), - bdtina, kopriva, koulja (promjena je samo u gen. plur.:
OBLICI
181
batina, kop"iva, koUlja), - domaja, odiva, tetiva, (promjena je
samo u vokativu: domajo, odivo, tetiva).
179. se mijenja akc. u vokativu. Imenice koje SLl u nom.
sing. akcentovane kao sestra, ena, - kao ljuba, kuma, - kao
grdoba, krasOta mijenjaju akc. u vokativu sing.: sestro, end, -
ljubo, kumo, - grdobo, krasota, isto tako u vok. plur.: sestre,
ene, - ljube, kume, grdobe, krasote. Mislim zacijelo da prema
vok. sing. odivo, tetivo (od odiva, tetiva) glasi vok. plur. odive,
tetive, isto tako da je u vok. sing. i plur. aramzado, aramzade,
od aramzada, itd. Ima dosta imenica
kojima se akc. nominativa sing. ne mijenja u vokativu ni sing.,
ni plur., takove su npr. batina, kopriva, molitva, vezIlja,
Latinka (izuzetak djevojko spomenut je u 178b), posestrima.
prim6rkinja, bilj arica, podmuklica itd.
180. a) Dosta se mijenja akc. u akuzativu sing., ali tu
promjenu mogu imati samo imenice od dva i od tri sloga, npr.
kosa - kosu, noga - nogu, glava - gl1ivu, ruka - ruku, pla-
nina - pUininu, sramota - sramotu. Koje su takvim ime-
nicama troslone, one' istu promjenu imaju i u nom., ak., vok.
plur., dakle npr. pUinine, sramote; a koje su dvoslone, one
imaju obje promjene, tako je npr. nom., ak., vok. plur. kose,
noge, glave, ruke, ali neke imaju promjenu samo u ovom drugom
obliku, a nemaju je u ak. sing., npr. mUha: muhu, muhe;
sluga: slugu, slUge; vila: vilu, vile. Valja dodati da
promjenu u ak. sing., kao to je nogu, ruku, planinu mogu imati
samo imenice koje ne' kakvo ili ivotinju, zato
je imenicama, npr. muha, snaha, zmija, - gospa, ljuba,
sluga, vila, - adaja, budala, sotona, starina, isti akc. u ak. sing.
kao i u nom. sing. To je pravilo vrlo nalik na ono to se kae
u 155. i u 182b o akcentu lokativa sing. imenica koje
to ivo ,i onih koje to neivo. Ovdje nijesu izuzeci
imenice djeca, dua, vojska, ivina, kojima je ak. sing. dj/ku,
duu, vojsku, ivinu, jer ni jedan od njih ne znaCl pojedino
ili pojedinu ivotinju; a to Budman u akad.
biljei kozu (od koza), bit
b) u svome o akcentima imenica enskoga
roda za est od dvoslonih imenica koje akc. mijenjaju u ak.
sing. kae da ga isto tako mijenjaju i u dativu sing. To su ime-
nice: djeca, voda, zemlja, - dua, glava, ruka; njima je dativ
sing. djeci, vodi, zemlji, - dui, glavi, ruci (treba dodati da se
182
GRAMATIKA
djeci govori i u lok. sing.). Budman, kojemu se, kako je u
154, moe vjerovati, postavlja u akad. promjenu
akcenta u dativu sing. jo i drugim nekim imenicama kojima
i on isto takvu promjenu postavljaju i u ak. sing., to su
imenice: daska, globa, gora, igla, igra, kosa, loza, - glavnja, grana,
greda, klupa: daski, glObi, gori, igli, igri, kosi, IOzi, - gHivnji,
grani, gredi, klupi. Tim se imenicama iz Budm'anove gramatike
41. pridruuju jo ove: magla, rosa, smola, dakle dativ sing. magli,
rosi, smoli; tu je jo i dativ suzi (u ak. suzu), a u akad.
ima kozi, to je (kao i ak. kozu).
Dodajem da od vojska Vuk u ima dativ vojsci. - Da-
nita ne kae da bi tro slone imenice kao to su planina,
STamOta imale u dat. sing. istu promjenu koju imaju u ak. sing.,
ali Budman u akad. mnogima od takvih imenica biljei
brzi ake. na prvom slogu u dativu (kao i u akuzativu) sing., to
on biljei imenicama: daljina, debljina, divota, dobrota, dubina,
gnusoba, grdoba, gustina,
jakota, jasnota, krasOta, ljepota, -
dakle: daljini, debljini, divoti .... ljepoti.
c) Neke dvoslone imenice, koje su u nom. sing. akcentovane
kao grana, ruka, mijenjaju u pluralnom obliku na -ama uzlazni
ake. u spori, dakle: g1'anama, rukama; takva je promjena i u
imenica: brada, glavnja, luka, ovca, svinja, sluga, stijena, strana,
strijela. Tim imenicama, to ih navodi u svome pomenutom
dodaje Budman u akad. jo: dua, glava,
greda, gu}a, klupa, dakle duama itd. Ja mislim da
takvih imenica moe promjenu imati i ne imati; to u
junom govoru osobito dokazuju imenice s vokalom e: od imenice
zvijezda ima Vuk u (kod 3BHje3):(a): zvjezdama, a zvi-
jezdama ima luk. 21, 25, 1 kor. 15, 41, isto tako zvijezdama ima
D. prip. 6, pis. 302, 4 ear. 23, 5. Od imenica stijena, strijela ima
u pomenutom st jenama, strelama (mjesto strjelama
po 64a), pa tako je st j enama. V. nar. posl. XVII, pored stije-
nama. 30, strijelama. D. 4 mojs. 24, 8, 1 dnevn. 12, 2.
181. Kad na prijedlog ispred koje ne rastu dolazi brzi,
kadli spori akcent, tome je la:mo upamtiti pravilo: na prijedlog
dolazi brzi ake. kad se pred u ak. sing. ili plur.,
koje su brzi ili silazni ake. dobile promjenom (tj. u nom. sing.
je spori ili uzlazni ake.); u svim drugim gdje na prijed-
log ima ake. da padne, dolazi na nj spori (v. 131a i 156a). Po
OBLICI 183
tome je pravilu npr. za kosu, na nogu, na noge, noge,
lt ruku, za ruke, pod glavu, mimo glave, lt planinu, na sramotu, -
a u drugu ruku: po ribu, za crkvu, 11 11 11 iz
na godinu, za crkvicu, iz kopriva, bez koUlja, ispod sje-
kIra, na nogU, ispred nogU. Po 131b akcentuje se: i noge, i ruke,
i itd.
182. a) Za imenice koje rastu pravilo je bez izuzetka da
im je -i u gen. plur. dugo, isto je takvo pravilo da je imenicama
od dva sloga ili od vie o u nastavku -ost dugo u nom. i ak. sing.,
a u svim je drugim padeima kratko, npr. alost, nemilost, gen.
alosti, nemilosti itd.
b) Nekim se imenicama akcent mijenja u lok. sing., ali te
promjene ne mogu imati imenice koje to ivo kao to su:
svast (gen. svasti), il (gen. ui), koko (gen. kokoi), zvjerad (gen.
zvjeradi), (gen. ovamo ide i (gen.
176a). Ta akcenatska osobina odgovara osobini navedenoj u
155. Ali ni od onih imenica, koje to neivo, nemaju pro-
mjenu akcenta u lok. sing. sve imenice, nego samo neke od onih
kojima taj pade ima dva ili tri sloga; od loka-
tiva ima promjenu akcenta samo zapovijesti (od zapovijest), ispo-
vijedi ispovijed, kako akcentuje Budman u akad.
a dobro biti i zapovijedi, ispovijesti, pripovijesti (od
zapovijed, ispovijest, pripovijest). Akcent u lok. sing. mijenja se
imenicama ovih akcenatsk:ih tipa: gen. stvari (nekima),
kost, gen. kosti (velikoj vrlet, gen. vrleti (nekima),
alost, gen. alosti (svima koje imaju nastavak -ost dodavi im
jo imenicu bOlest, gen. bolesti). Lok. sing. glasi dakle: stvari,
kosti, vrleti, alosti; isto je tako: masti, od: gen.
mast, gen. masti, gen. (ist. - lai,
od: la, gen, lai, gen. gen. - go-
leti, golijeni, pameti od: golet, gen. goleti, golijen, gen. golijeni,
pamet, gen. pameti, - bolesti, kreposti, ludosti od: bolest, gen.
bolesti, krepost, gen. kreposti, lUdost, gen. lUdosti. - Sve ime-
nice koje mijenjaju ake. u lok. sing. mijenjaju ga isto tako u
gen. plur. i u obliku za dat., lok., instr. plur. Imamo
dakle u gen. plur. stvarI, mastI, - kosti", IaI,
- goleti, golijeni, pameti, vrletI, - bolesti, krepostI,
ludosti, alosti; a u dat., lDk., instr. je: stvarima, mastima,-
- kostima, laima, - goletima, goli-
jenima, pametima, vrletima, - bolestima, krepostima, ludostima,
184 GRAMATIKA
alostima. Isto je tako: zapovijedi, ispovijesti, zapovijedima,.
ispovijestima. Imenice svast, U, koko ne mogu po onome t()
je imati promjene akcenta u lok. sing., ali je imaju
u pomenuta dva pluralna oblika: svasti, uI, kokoi (ili kokOiju) -
svastima, uima, kokoima. i- Dod'ltjem da pomenuti oblici
od imenice misao, gen. misli glase: misli, misli, mislima, a tako se
akcentuju jo imenice: plijesan, ravan, smrzao, gen. plijesni.
ravni, smrzli.
c) Imenice akcenatskog tipa kost, gen. kosti mijenjaju akc.
u ins tr. sing., ako mu je nastavak -ju, dakle pa tako je
i krvlju, laju, solju itd. Izuzetak je samo od: gen.
Ako je tome padeu nastavak -i, akc. je kao u gen. sing., npr.
krvi i td.
d) Kao u (v. 175b) akcent je i u te-
lcidma, zvjercidma itd., ali: (od pastor-
itd.
e) Malo ima akcenatskih tipa kojima se akcent i kvanti-
teta nominativa sing. nigdje ne mijenja; takove su: mjed, pest,
smrt, - ljubav, napast, - iznikao, pomisao, sablazan,
-
184. Akcenti prijedloga pred koje rastu, vrlo su
nalik na one to su navedeni u 156a za mukoga roda.
Primjeri za brzi akcent na prijedlogu: na stvar, od stvari, za
bez II preko vlasti; ispor. II grad, iz grada itd., -
II la, za kost, od kosti, do iza ispor. II boj, iz boja
itd., - na mIsao, na ravan, bez mIsli; ispor. na bubanj, do
lakta itd., - za ludost, od ludosti, za bez alosti; ispor.
o kamen, iz kamena itd., na pamet, bez pameti, za vrle
vrleti; ispor. za pojas, II oblake itd. Primjeri za spori akcent
na prijedlogu: na smrt, po smrti; ispor. u bez tako je i:
za bez na zapovijed, iz pripovijesti. Ni ovdje
nije pravilo svuda do kraja izvreno; tako npr. pored na pamet
govori se (po svoj prilici) u propast, a imenice pamet i propast
istoga su akcenatskog tipa; pored pravilnoga bez krvi, od
govori se i bez krvi, od
OBLICI 185
DODACI DEKLINACIJI IMENICA
185. a) prezimena to se svruju na e, npr. Gete ("Goethe"),
Ranke, Vuk u svojim djelima sklanja. Prvi mu je kao da
se ta prezimena u jeziku svruju na konsonant koji je pred
e, tj. kao da je npr. Get, Rank; primjeri: Geta (gen. i ak.).
prepo 7, 234, 236, 251, 253 (1823), Getu (dat.). 243, 246 (1823), Ranka (ak.) ..
7, 386 (1830), Ranku (dat.). 357 (1829) i 369 (1830), odbr. 8, Lindu (dat.).
dr. izd. 3, 367. Tome odgovaraju pridjevi na -ov: Get07.1. prepo 7, 254
(1823), Rankav. 340 (1829) i 369 (1830) i 3, 405 (1854), Lindov. 5, 110 (1826);
tako je katkad i u Getov. sitno sp. 337, Sadov (od Sade, tj. Schade).
star. 4, 110. Drugi je upravo rusizam, tj. da se prezime ne'
sklanja, ali to moe samo onda biti ako je pade dovoljno kojom
imenicom ili prijedlogom: s profesorom Ranke. prepo 4, 171 (1831), kao to
sam kazivao g. Leopoldu Ranke. lai i op. 25, ja sam. g. (tj. gospodinu) Hope
kazao ... sastavi se s g. Hope. prepo 6, 52 (1840), kako su mogli
prevariti profesora Hajnriha Vutke. prav. sov. 5, se ja sa S. B.
Linde. dr. izd. 3, 367. mogu potvrditi samo primjerom: Lindetu
(dat. od Linde). prepo 1, 250 (1823), dakle prema dijete, djeteta ili jagnje,
jagnjeta itd. - Ja mislim da nijedan od tih nije dobar i da bi bolje
bilo u gen. npr. Getea, u dat. Rankeu itd., isto tako Geteov, Rankeov itd.,
kako se u samoga Vuka od imena Kore nalazi pridjev Koreov.
judo 11 to ime glasi u 4 mojs. 16. Korej, gen. Koreja itd.).
Ne znam kako se ima razumjeti: po Lineju (od "Linne"). (1818) XVIII,
je li to prema nominativu Linej? ili je Lineju. zapisato mjesto Lineu
(s umetnutim poradi zijeva j)?
b) Tursko ime Adakale na ostrvu u Dunavu kod Rave" akad.
u Vuka je srednjega roda kako dokazuje ovo mjesto: Adakale II
Dunavu, koje su Nijemci sazidali. dan. 2, 45. Ono, dakako, ima akuzativ
jednak nominativu: u Adakale. dan. 1, 84, mil,.. obro 18, prav. sov. 71; II
ostalim padeima moe isti oblik ostati bez promjene: iz Adakale. dan. 1,
83, 85, prav. sov. 39, protiv Adakale. mil. obro 14, ostalo pod Adakale. 132, -
ali moe se i sklanjati: do Adakala. dan. 2, 33, Adakala iKladova.
36, starjeina u Adakalu. prav. sov. 71.
e) Za nesklanjanje i francuskih imena ima nekoliko pri-
mjera u Vukovoj knjizi "eman.": oko Landau.. 7, u reci Spre (kod Berlina).
25, zapovedi diviziji generala Fresine (tj. "Freycinet"). 25, iz varoi Mo
("Meaux"). 70, od FontenebIo ("Fontainebleau'). 79. Ali ima primjera i za
sklanjanje: s vojskama marala Davua ("Davoust"). 19.
186. a) Talijanskih prezimena to se svruju na i ima nekoliko u
"istoriji", i ih u nominativu ostavlja bez promjene:
Apendini. 28, 171, Asemani. 163, Banduri. 195, 196, Farlati. 146, Lukari.
161, 162, Orbini. 78, 97; ima i nom. na -ije, ali samo jedanput: BanduTije.
325. U drugim padeima sklanja ta imena dvojako: ili tako kao
da im se nom. svruje na konsonant, - ili tako kao da je u nom. na kraju
-ij ili -ije; primjeri: Apendinu. 235, Asemana. 22, Cikarela, Cikare!u (tj.
"Ciccarelli"). 328, Orbina. 92, 160, Orbinu. 78, 92, Orbinom. 97, - Bandurija.
199, LukaTija. 160, 161, LukaTiju. 326, 329. Isto tako tvori dvojako
i pridjeve od tih prezimena: Apendinov. 170, 2.31, Orbinov. 92, 96, -
Apendinijev. 30, Lukarijev. 181, 345. Kad niko ne pie u nom. Apendin
itd., drim da ne valja ni u gen. Apendina ni u dat. Apendinu. itd., isto tako
186
GRAMATIKA
da ne valja pridjev Apendinov itd. Ne moe se, mislim, odobriti ni nom.
Apendinije koji je dodue prema gen. i dat. Apendinija, Apendi-
niju, ali nastavak ije slui samo za imena i latinskog podrijetla,
kako su Dimitrije, Ovidije itd. Opravdani su dakle samo oblici: nom. na i,
gen. i dat. na -ija, -iju i pridjevi na -ijev.
b) Madarska neka prezimena na -i govori narod na -ija, pa tako
I Vuk pie: TekeUja (nom.). odb. 15, Tekeliji (dat.). lai i op. 32. Isto je
tako u gen. Sitadije. istor. 114 (ali nom. Siladi. 113). Mislim
da je dobro u nom. npr. SiladE, u gen. i dat. npr. Siladija, itd.
Ne mogu odobriti da se u nom. odbacuje i, npr. Hunjad. D. istor. 112, 164
i prema tome gen. i dat. Hunjada, Hunjadu. 165. Nejasan mi je pridjev
Hunjadin u iz knjievnih starina srpskih u I dijelu
u posveti: grofici plemena Hunjadina. Najprije bi rekao
da je Hunjadina zapisano mjesto Hunjadijina (od Hunjadija mjesto Hu-
njadi ili Hunjad) , ali u 105b je da mjesto iji u sredini
nikad ne pie ni ii ni i.
187. a) U narodu naem ima nekoliko prezimena na -ski,
npr. Bugarski, ,itd., ovamo idu, dakako,
i prezimena to se svruju na -eki, -ki.. npr. Muieki,
Piroki. Ta se prezimena ne sklanjaju nego
pridjevi, npr. carski, itd. :Dato se ni prezimena na
-ski iz drugih slavenskih jezika ne sklanjaju npr. Kra-
evski, Palaeki, Sumavski, 2ukovski; ne moe dakle u gen. i dat.
sing. biti nego Kraevskoga, Palackome itd. - To vri-
jedi i za imena, npr. lmosk'i, gen. lmoskoga ili Pla-
k'i, gen. Plakoga: ispor. lok. Imoskome. V. nar. pjes. 1, 132,
Plakome. kod Bepa i kod BpIM1Ka.
b) Ruska prezimena na -ov (-ev) i -in upravo su pridjevi, kao to
su nai bratov, kraljev, materin itd.; trebalo bi dakle da u instru-
mentalu imaju -im, a ne ali u Vuka se nalazi i jedan drugi oblik:
Dimitrijevim. nar. prip. III, Rodofinikinim. mil. obro 13, Vlastovim. eman.
28, - Deravinom. nar. prip. 3, Nadedinom, kod IIpeBJIaKa, Ka-
ramzinom, Sikovom, Turgenev om, prepo 1, 170 (1819). Dodajem da se instr.
Sikovom nalazi i u sitno sp. 81.
e) Ceka (i prezimena na -ek, npr. Tomaek, Sulek,
gube -e- u (i jeziku jer je tu -e- nepostojan vokal
onako kako je u nas nepostojan -a-, zato Cesi i Slovaci govore u geni-
tivu itd. U naem jeziku (misLim da) ta; prezimena ne mogu
-e- gubiti jer u nas -e- nije nepostojan vokal (ispor. kositera u
135d), nego treba da ih sklanjamo: Suleku itd. Vuk ima
Tomaeku. prepo 1, 314, 315 (1828).
188. a) Vuk u (1818) XXIX pie: debelo jer ('b) i
dodaje: "po srpski bi upravo trebalo kazati debeli jer". U istoj
knjizi na str. XXXIII kae on: "dva o mogla bi jedno
do drugoga", dakle je ime slovu srednjega- roda, ali opet ima
OBLICI 187
i ovako: nije pravi dr. izd. 3, 373. Imena se slova, dakako, ne
sklanjaju: ova razlika u izgovaranju -B. V. pis. 6, gdje se samo-
glasno slovo izostavi poslije lj i nj. 7, kad se pred j izostavi. 7.
U su imena slova srednjega roda i ne sklanjaju
se: u kojih je umetnuto a. obI. 4, otpada kmjnje i od osnove. 15,
to pred s stoji. 17, dolazi bez i. 43.
b) Zacijelo je pogreka to se u "ja osobito bla-
godarim Efrosiniji i Julijani V.
dr. izd. 2, 376. prezimena i ne sklanjaju, tj. nijesu
promijenjena u ali to je jedini takav primjer
u jeziku Vukovu; ni u jeziku toga nema;, ispor. u
njegovu iz knji. star. u 1. dijelu u posveti: svijetloj
kneginji srpskoj Juliji M. (tako je i u Da-
knjizi Poslovice 1871. na str. V). Poznato je da dananji
kvaritelji jezika ponajvie piu npr. od


itd.
189. Nekim imenima mijenja Vuk rod ili broj to ga
imaju u jeziku iz kojega su: Bona (njem. "Bonn"): u Boni na Rajni. dan.
2, 123, - Drezdna (njem. "Dresden"): u Drezdni. eman. 23, 34, k Drezdni.
31, vie Drezdne. 23', Drezdnu (ak.). 30, - Getinga (njem. "Gottingen"):
u Getingi. (1818) XV, dan. 2, 44. Takvih promjena ima nekoliko
u Vukovu prijevodu "djela apostolskih", a ponajvie se Vuk u tome dri
crkvenoslavenskih oblika: Krit he Krete, crkvenoslav. KpWl"b): do-
plovismo pod Krit. 27, 7, Patara ta Patar-a): u Pataru. 21, 1
(tako je i crkvenoslav.: B'b IIaTapy), Samotrak he Samothrake). 16,
11 (i u crkvenoslav. je muki rod). Prema pluralu hai Athenai
ima Vuk singular: Atina, gen. Atine u gl. 17. i 18, - prema hai Sardeis
ima on u otkr. 1, 11: Sard. Nalazi se i pluralni oblik: uPotiole
eis Poti6Lus, crkvenoslav. B'b IIOTioJIbI, la.t. Puteoli. d. apo 28, 13.
190. a) pa je nekad glasila poL i bila je imenica mukoga
i enskoga roda (ispor. va od vol i sa od sol), a u nae se vrijeme
ne sklanja: bolje se od pa puta vratiti .... nar. posl. 26. -
pola (tj. polovina) moe se sklanjati, ali se ne mora, npr. kosa
mu je do zemljice crne, polu stere, polom se pokriva. nar. pjes. 2,
403, pa on sjede piti mrko vino, pola pije, pola Sarcu daje. 2,
249. Vie primjera za jedno i za drugo vidi u akad. i u Iv.

b) Ne sklanja se ponajvie ni podne (upravo dvije
po dne, tj. po dana; genitiv dne v. u 140b): od podne
do mraka, oko podne. V. kod nOro'Ie, otvorena prema
podne. M. 134, - slae se sa srednjim rodom: one dolaze svako
podne. nar. prip. 21. Sasma rijetko se podne sklanja: vojska
1 Danas se samo tako govori i pie.
188 GRAMATIKA
sjutra oko podna. nar. pjes. 4, 444. Oblika podneva, podnevu (gen.
i dat.) nijesam naao u upotrijebljenoj literaturi. - p6drug
na pola je imenica, na pola pridjev i ne sklanja se: podrug oka,
podrug stotina. V. kod IIo.zwyr, u irinu od podrug
lakta i u visinu od podrtLg lakta. D. 2 mojs. 25, 10, ostanu ondje
oko pod1'ug godine dana. prip. 102. Kao pridjev podrug se dija-
sklanja: svake toke od podruge oke. JM. 241; toga ima
i u starijem jeziku, vidi u akad.
c) Imenica ljubi je nekad isto to "ljubav", a danas
isto to "ljuba", ali samo u pjesmama iz junih krajeva
u kojima se nalazi samo, u singularu i ne sklanja se: jutros mu se
ljubi razboljela. nar. pjes. 1, 285, od dobrote drage ljubi. 1, 44,
ne (tj. nije) ljepe ljl/,bi od moje. 1, 64, de Jovanu ljubi vode.
1, 44, ufati ljubi za ruku. 65, to si, ljubi, 307.
d) doba slae se kao imenica srednjega roda, ali se ne
sklanja: gluho doba, posleno doba, doba, u ovo doba go-
dine, ena na tom doba (tj. kad ima da rodi). V. kod
od svakoga doba. D. pis. 324, doba godine. 324, u ta doba.
nar. pjes. 3, 244, u svaka doba godita. 1, 190. Dodajem jo
primjere gdje se ne sklanjaju ni zamjenice to, ono, neko kad se'
koja od njih nade s prijedlogom do, od, a pred imenicom doba:
do to doba. D. istor. 35, 50, 55, od to doba. 3, 14, 29, nar. prip. 190"
do ono doba godine. V. kod APpKH'IaJIO, od o:no doba. nar.
prip. 81, od neko doba. D. sitno sp. 6, rad jug. akad. 6, 204. U
svim navedenim primjerima uz doba stoji kakva zamjenica
ili pridjev ili broj, ali ona moe i sama biti: ja ne gledam tavnoj
doba. nar. pjes. 1, 441, i dok bude doba 2, 160. TakO'
se moe i: iz doba cara Stjepana. Ne znam da li se
doba gdje u narodu sklanja, ali je sklanjaju gdjekoji pisci: o
starom dobu. M. 65, li to njegovu dobu? S. 124, ne kuite:
se naim stranim nevaljalim dobom. 2, 152, u prvom dobu.
devojatva. 2, 173, u dobu nae pripovetke. 5, 161. - Ima 'i
dab, gen dabi koja se sklanja i godine ivota, npr. nas,
dvojica smo jedne dobi (tj. istih smo godina).
ZAMJENICE
191. Po svome dijele se zamjenice u ovih sedam
redova: 1. (personalne) zamjenice: ja, ti, on, 2. povratna
(refleksivna) zamjenica: sebe, 3. posvojne (posesivne): moj, tvoj,
svoj, njegov, njen (njezin), na, va, njihov, 4. pokazne (demon-
OBLICI
189
strativne) : taj, ovaj, onaj, takav, ovakav, onakav, tolik, ovolik,
<molik, 5. odnosne (relativne): koji, ko, to, kakav, kolik, 6.
upitne (interogativne) zamjenice iste su koje i odnosne od kojih
se oblikom ne razlikuju; razlika stoji samo u tome to se upitne
zamjenice izgovaraju silom glasa, a odnosne' slabijom
(v. u 127a), 7. (indefinitne): neko, neto, neki, niko,
nita, iko, ito, svako, svata, svaki, kogod, togod, gdjekoji, koje-
ta, kojekaki, nekakav, nikakav i dr. - isti, sav (vas), sam
broje neki gramatici zamjenice, ali one su upravo
pridjevi, i zato ih pridjeve i ja stavljam.
zamjenice i povratna
192. a) Zamjenice ja i ti imaju singular i p]ural, duala ne-
maju i ne razlikuju se u rodu, tj. obje slue za sva tri roda;
zamjenica o'n imade singular i plural (bez duala) i
razlikuje se u sva tri roda; povratna zamjenica ne razlikuje se
rodom l ima samo sing., a i taj bez nominativa. Zamjenice prva,
druga i sklanjaju se ovako:
Sing. N. ja, tl, -; G. mene, me, tebe, te, sebe; D. meni,
mi, tebi, ti, sebi (si); A. mene, me, tebe, te, sebe, se; V. -, tl, -;
L. meni, tebi, sebi; L mnom, mn6me, tobom, sobom.
Plur. N. ml, vl; G. nas, nas, vas, vas; D. nama, nam, vama,
vam; A. nas, nas, vas, vas; V. -, Vl, -; L. I:'"nam'a, vama.
u gramatici, kao to je ova, ne moe se ovdje rastavljati OBnova od
nastavaka (kao npr. en-a, en-e, en-i itd'>; to se moe samo u
vioj poredbenoj gramatici.
b) Gdje su stavljena po dva oblika, akcentovani i neakcen-
tovani, tamo je neakcentovani oblik (v. 132a). Akcen-
tovani se oblici uzimaju: 1. kad je na zamjenici sila govora,
npr. daj meni, a ne Stojanu, hvala tebi i tvome bratu, ako vama
ne kae, nikome; 2. s prijedlozima: k meni, iz tebe, od sebe,
k nama, pred vas itd., ali oblici za ak. sing. uzimaju se
i s prijedIOIlima, npr. na me, za te, II se, poda me, preda te,
se itd. (genitivno se mislim da se uzima samo s prijed-
logom naprema: naprema se, tj. prema sebi, pogreka je: sa se
mjesto sa sebe). . 5, 45; 3. na npr. meni se
vama ljudi ne vjeruju; 4. iza veznika a, i, npr. drugima
daje, a meni ne da nita, i tebe je vidio. Osim tih
upotrebljavaju se oblici, npr. daj mi, molim te itd. U gen.
190 GRAMATIKA
i ak. plur. nema razlike akcentovanim i neakcentovanim
oblikom, ali je razlika u porabi sasvim onaka kakva je
oblicima mene i me, tebi i tt nama i nam; npr.
molim vas, a ne njega, kad je od nlis otiao - ali : molim vas
da sjutra nas odvedite (tj. mol1movas sjutranas) itd.
c) Sto se govori na me, za te, u se itd., to je zato jer su
oblici me, te, se nekad bili pravi oblici za ak. sing., a
oblici mene, tebe, sebe upravo su genitivi koji su primili i slubu
akuzativa; ispor. oblike jelena, koji su upravo genitivi, a
pravi su oblioi npr. hrast, posao. - Sveze na me,
za te itd. su od sveza na mene, za itd., ali ni to
nije ba Evo nekoliko potvrda: za mene. V. filib. 2, 23,
nar. posl. 307, nar. prip. 88, 191, na mene. V. mat. 24, 13, 1 kor. 4,
16, nar. posl. 189, o mene. V. mat. 11, 6, po mene. d. apo 10, 29,
pred mene. nar. pjes. 3, 172, - za tebe. V. 2 tim. 1, 3, nar. posl.
41, 74, nar. prip. 106, 207, na tebe. V. mat. 26, 62, - za sebe.
V. mil. obro 69, jovo 5, 31, rimlj. 12, 19, nar. prip. 106, na sebe.
V. dan 4, 22. Dodajem da se me, te, mimo me, mimo
te po svoj prilici ne govori, nego samo mene, tebe,
mimo mene, mimo tebe, ali ima: se. V. dan. 2, 99, mil. obro 5,
mimo se. Iv: iz neke narodne pjesme.
d) Iza ni stoje dulji oblici kad je na zamjenici sila
govora, npr. ni tebi ne vidjeste ni mene; a kad nema
sile govora, onda se mogu uzeti i oblici: o ruice . ...
ni te berem, ni te dragu dajem. nar. pjes. 1, 344, i brat brata ne
vodi na sud ni ga 2, 6, ni mi je u kesu, ni iz kese, ni mi
staro kalje ni mlado nar. posl. 22l.
193. a) Mjesto dativnih oblika meni, tebi, sebi nalazi se u narodnim
pjesmama mene, tebe, sebe, npr. od njeg ta je tebe drago. nar. pjes.
2, 321, jesi l' mene snahu isprosio, mene snahu, sebe vjernu ljubu? 2, 332.
Ti su oblici i ne idu u knjievni jezik, pa ih Vuk nije mi
se) nikad pisao, a nije; vidi u akad. kod
ja na str. 375a.
b) U instr. sing. dva su oblika za prvo lice: mnom i mnome
od kojih je prvi malo osobito iza prijedloga, npr. sa
mnom, poda mnom; za drugi su oblik potvrde: da oblada mnome.
V. 1 kor. 6, 12, da hvala vaa mnome izobiluje. mib. 1, 26,
udri mnome o zemlju. nar. prip. 49, ne brini se mnome. nar. pjes.
1, 578, zakuni se mnome. 2, 82, da ne obladaju mnome. D. psal.
19, 13. - Oblik tobome mjesto tobom sasma je nalazi
se katkad u pjesmama stiha radi, npr. i ja za tobome. nar. pjes.
1, 354.
OBLICI
191
e) U knjievni jezik nijesu uzeti oblici ni, vi za dativ plur.
i ne, ve za ak. plur., koji se mjesto nam, vam, nas, vas govore po junim
krajevima. Dativni oblik vi upotrebljava katkad ali samo gdje
navodi kakvoga srbijanskog seljaka ili seljakinje, npr. dobro vi
jutro! 16, pravo da vi kaem. 218 itd. (ima jo na str. 45, 149,281). - Starinski
su oblici nam, vam za dativ, nasj, vas za lokativ i nami, vami
za instrumental plur. Oblik vami nalazi se katkad i u pisaca za dat. i
za instr., npr. za dat.: S. 2, 80, 187, 269, Lj. 74, - za instr. : Lj. 50. Jedan
put se i u Vuka nalazi vami za dat. ("da ona preda vami"). prepo 6, .137
(1844), ali ja zacijelo drim da je to tamparska pogreka. Sluao sam i
od dobrih tokavaea kadto i nami za dativ, npr. to nije on nami rekao.
Ali ni nami ni vami ni za dat. ni za instr. ne ide u knjievni jezik jer su
arhaizmi i dijalektizmi.
d) Isto tako ne idu u knjievni jezik oblici zamjenica s na-
vescima ka, ke: meneka, tebeka; menika, njemuka, naske, vaske (u
ove dvije posljednje ne znam je li ake. -a- ili je -a-l. Navesci su
koje same sobom nita ne se dodaju drugim
koje i bez navezaka sve to treba; takav je navezak i zi
u obliku nojzi (v. 195a).
e) Za dat. sing. pored sebi nalazi se i oblik si, ali
je rijedak u narodu; imamo ga u primjeru: nijesu vuci stekli
po poruci, nego to si sami priprave. nar. posl. 218; u Srijemu i po
Slavoniji govore: uzmi si, oseci si hleba. V. kod CM. Tako
se govori i: pomozi si sam itd. Ponajvie se mjesto si govori
sebi, dakle: to sebi sami pribave itd. Ali narod i si i sebi izo-
stavlja svuda gdje se iz smisla vidi da subjekt za se
togod radi; govori se npr. u nevolji dobra prijatelja,
dakle ni si ni sebi. Teko1e shvatiti kako je oblik
si u uzvi postao pleonazam koji ne nita,
npr. kad se kae: blago li si meni! V. kod 6JIaro MeHl1,
teko si ga meni! kod Ta.
194. Zamjenica lica on sklanja se ovako:
Sing. N. on (on) ono ona
G. njega, ga nje, je
D. njemu, mu njoj, joj
A. njega, njga, nj, ga nju, je
L. njemu njoj
l. njim, njime njom, njome
PLUTo N. oni ona one
G.
nj;h, ih l
D. njima, im
A. njIh, ih
za sva tri Toda
L.I. njima
192
GRAMATIKA
Nominativ sing. i plur. razlikuje se svojom osnovom od
ostalih padea jer se pravi nominativ zamjenice lica izgu-
bio u doba naega jezika, pa ga je zamijenio
oblik on, ona, ono. Koji su oblici navedeni bez akcenta, oni su
a razlika je uporabi akcentovanih i oblika
ista, koja je u 192b. oblici za ak. sing. njga,
nj upotrebljavaju se samo s pI'lijedlozima, npr. na nj, (nanj),
pa nj (panj), zanjga, predanjga itd. - Oblik njga nije postao
od njega tako to je ispalo -e-, nego je postao od nj tako to mu
je radi dodat oblik ga.
195. a) U gen. i ak. sing. mjesto njega je njeg, ali
:se u narodnim pjesmama stiha radi nalazi, npr. od njeg. nar.
pjes. 1, 538 i 2, 321, pred njeg. 1, 540 i 2, 69, 76 i 3, 315, za njeg.
2, 77, kod njeg. 2, 162 i 3, 3; i u pjesmama je vrlo rijetko njeg
bez prijedloga, npr. 3, 555. - Za dat. i lak. sing. i u pjesmama
je njem mjesto njemu sasma ri.jetko: k njem. 1, 134 i 3, 81, 555,
u njem. 1, 199 i 3, 118, 350, na njem. 3, 355, 471. - Pored njoj
dosta je njojzi u dat. i lak. sing., u dat. : V. luk. 1, 36, nar.
pjes. 1, 75 i 2, 130 i 3, 473, 500, nar. prip. 27, D. istor. 53, 130,
pis. 74, 368, k njojzi. D. istor. 53, - u lak.: na njojzi. nar. pjes.
1, 399 i 2, 198, D. pis. 43, 5 mojs. 24, 1, u njojzi. nar. pjes. 1, 414,
609, D. pis. 58, . 2, 99, I. 302.
b) U obliku njojzi je zi navezak kao ka u menika itd. (v.
193d). Taj navezak nalazimo i u njezin koja isto to
njen, pa kako je njen postalo od gen. sing. nje tim to mu je dodat
pridjevni nastavak n, tako je njezin postalo od negdanjega
genitiva sing. njezi s istim pridjevnim nastavkom.
Vuk u (1818) LI! kae da gdjeto po Srbiji u nom. plur.
mjesto ti (od taj) govori tizi, isto tako i gen. tiz?:h, dat. tizim ili tizima;
II tim je oblicima navezak zi umetnut, mjesto da je dodat. U starijem jeziku
nalazi se dosta mojojzi, mojizih, ovizih, ovizim (kako se vidi u akad.
mjesto mojoj, mojih, ovih, ovim, a se i danas nalazi:
mojojzi. nar.pjes. 1, 94, kojizi (nom. plur.). V. kod 3:11, onizim
(instr. sing.). JM. 156, 160, svojizih (gen. plur.). 183, 567. Toga se nalazi
i ul. deklinaciji pridjeva, v. u 209b.
c) Sva oblika, to su navedena za ak. sing. mukoga
roda, slue i za ivo i za neivo, a slue i za srednji rod. Primjeri
za to neivo mukoga roda (za to ivo nijesu potrebni pri-
mjeri): Turci, da je Vrac pun vojske, nisu smeli u njega
V. eman. 6, u gradu postave strae i u njega prenesu senat.
mil. obro 6, Milo u svoj anac, no jo ne unjga,
OBLICI
193
a ova se trojica dogovore. 90, udari na drugi anac te i njega otme.
109, on uzme tiganj i metne u njega gvozden klin. kod
KJIH1f'Iop6a, grad je Danj bio u Duklji, njega spominje Stefan
D. istor. 243. Tako se govori i: vidi li onaj kamen?
- vidim ga. Primjeri za srednji rod: ta je tom detetu, te -
izbila ga mati. V. (1818) LI, kamo ti platno? - odnijela ga
voda. LI, kako je ovo selo bilo puno vojske francuske, tako u
njega nije mogao eman. 42, opkoli Uice sa sviju strana
i stane pucati na njega. dan. 5, 37, ceJIO vf Kp03a:Fb IIOTOK. nar.
pjes. 1, 557, koji ne primi carstva boijega kao dijete,
u njega. mar. 10, 15, dOovedoe magare k Isusu i metnue nanj
(tj. na magare) haljine svoje. mar. lJ, 7, zaite jedno jaje te
i njega razbije. kod KJIJ1lH'iop6a, blagodarim na pismu va-
emu .... ja bi vam na njega odgovorio, ali .... prepo 4, 144
(1830), za goricom selo pomaleno, krozanjga se ne mogae.
nar. pjes. 1, 493, ja sam vam poslao jedno pismo, nadam se. " ..
da mi skoro i odgovor 'l!-a nj D. u Vukovoj prepo 6, 732
(1849.
196. a) Za oblik akuzativa sing. enskoga roda
slui danas oblik je, npr. vidim je; pravi okuzativni oblik ju
(ispor. nju) uzima se ispred glagolskog oblika je (da ne budu dva
je zajedno), npr. jy je <reCTO IIeBao. V. nar. pjes. 4 (1833), XVIII,
HJIH jy je yMTHYo. nar. pjes. 2, 254, npe'Beo jy je reTe. 3, 527.
Tako je i u narodnim pjesmama: kako ju je lako uvatio. 2, 636,
i ju je mladu isprosio. 3, 501. Mjesto ovakoga ju je uzima se
kadto samo je; ena mu kae sve po redu kako je bio opkolio poar
i kako je izvadio. nar. prip. 14, pa joj pripovedi kako je
stradala, kako je mu prokleo. 70. Katkad se ipak nalazi i je je:
jer je je Solomun vrlo nar. prip. 196, kako je je lako udario.
JM. 67, 93, 403, triput je je utegnuo pasom. 110, koja je je tako
nakitila. 160. I samo ju katkad se nalazi, ali je npr.
lasno ju oni porobiti. nar. pjes. 3, 568.
b) U instr. sing. oblici njime, njome jednako su kao
i njim, njom s prijedlogom i bez prijedloga. Oblici njim (za dat.
plur.), njih (za lOok. plur.), njimi (za instr. plur.) sasvim su zastarjeli
te se u narodu po svoj prilici nikad ne govore, a veoma se rij etko
govori nje za ak. plur., kako je u JM. uza nje. 241, preda nje (tj.
pred njih). 386. O oblicima ih, im vidi u l04b.
194 GRAMATIKA
Posvojne zamjenice
197. Zamjenice njegov, njihov, njihan (njihna, njihno), njen,
njezin sklanjaju se sasvim kao pridjevi, zato se o
njima koliko treba u 210a, a zamjenica moj (kojoj je 'osnova
moj, a drugo su nastavci, npr. moj-a, moj-ega itd.) kako se sklanja,
to se vidi odavde:
Sing. N.V. moj moje
G. mojega, mojeg, moga, mog
D. mojemu, mojem, mome, mom
A. = N. ili G. moje
L. mojemu, mojem, mome, mom
L mojim, mojijem
PIm'. N.V. moji moja
moja
moje
mojoj
moju
mojoj
mojom
moje
} za sva tri roda
G. mojih, mojijeh
D. mojim, mojima, mojijem
A. moje moja moje
= D. za sva tri roda
Dual. N. A. V. moja (za muki rod) .
U sing. pored mojega, mojeg, mojemu, mojem.. mOJlm moe
da bude i mojega, mojeg, mojemu, mojem, mojim, tako i u plur.
moe pored mojim, mojima biti i mojim, mojima. Oblici mojijem,
mojijeh pripadaju samo junom govoru. O obliku maga (mag)
pored mojega (mojeg) v. u 114; isto vrijedi i za oblik mBm pored
mojem:.; obliku mom moe se dodati vokal e te biva mame. Kao
moj sklanjaju se sasvim i zamjenice tvoj, svoj.
198. Zamjenica na sklanja se ovako:
Sing. N. nli nae naa
G. naega, naeg nae
D. naemu, naem naoj
A. N. ili G. nae nau
L . naemu, naem naoj
l. naim, naijem naom
OBLICI
Plur. N. naS1 naa nae
G. naIh, naijeh }
D. naim, naima, naijem za 3va tri roda
A. nae naa nae
L l_ D
1. J - za sva tri roda
Dtwl. N. A. V. naa (za muki i srednji rod)
195
Oblici naijem, naijeh pripadaju samo junom govoru. Kao
na sklanja se sasvim i va .
.
Pokazne zamjenice
199. a) Zamjenica taj (kojoj je osnova t, a drugo su nastavci,
npr. t-oga, t-im itd.) sklanja se ovako:
Sing. N. ta.j ta ta.
G. toga, tog te
D. tome, tomu, tom taj
A. N. ili G. ta tU
L. tOme, tom taj
1. tim, tijem tam
Plur. N. ti ta. te
G. tih, tijeh
}
3v a trt roda
D. tim, tima, tijem
za
A. te ta. te
L. }=
1.
D. za sva tri roda
Dual. N. A. ta. (za muki i srednji rod)
b) Oblici tijem, tijeh pripadaju samo junom govoru. Sto bi
se o gdjekojim oblicima imalo jo kazati, to se zajedno
u svezi s deklinacijom pridjeva ( 212-225) s kojima
se deklinacija zamjenice taj u ponajvie oblika slae. Kao taj
potpuno se jednako sklanjaju zamjenice ovaj - ovo - ova i onaj
- ono - ona, samo mislim da ovim zamjenicama u gen., dat. i
lok. sing. skrajnji vokal nije dug, tj . da je ovoga, ovome, onoga,
onome. Akcent se tim dvjema zamjenicama nigdje ne mijenja.
U ins tr. sing. pored tim goV'Ori se i time, ali rijetko, osobito ispred
kakve imenice: ja sam se time teio. . 2, 38, time htedoh zavarati.
2, 67. Jo su II tome padeu oblici Ovime, onime. Pored ovaj,
196 GRAMATIKA
onaj (nom. i ak. sing.) govori se (osobito po junim krajevima) ta-
ovi, oni; prvom je obliku potvrda u nar. prip. 117, 120, dru-
gome u istoj knjizi 11,9, 121; moe se jo dodati: ovi svoj
(tj. pravopis) D. sitno sp. 6, pa onda biti najbolji pra-
vopis oni, kojijem ... . 7, na ovi N. 354, oni boj. 373. Ja-
je oblik ovi, oni analogija prema pridjevima,
npr. dobri, uti itd.
e) Prema zamjenicama ovaj, onaj, koje imaju na vokal 0,
moe isti vokal primiti zamjenica taj te glasi otaj, ponajvie iza kakvoga
prijedloga kako je u primjerima: podaj mu jo k otom.u sedlo. nar. pjes.
2, 635, s otom. namjerom. D. sitno sp. 6, ivi s otim blagom. nar', prip.
15, uz oto. M. 9, od otih dana. 28, od ote sorte. 95, pred oti.m dvorom. 135.
U akad. ima potvrda i bez prijedloga: jedva oto gleda
knjigu otu (iz narodnih pjesama naega vremena).
Odnosne i upitne zamjenice
200. a) Zamjenica koji - koje - ima dug skrajnji vokal
u nom. i ak. sing. a plur., se sklanja kao moj, ima dakle i
stegnute oblike koga (kog), kame (kom) prema maga (mag), mame
(mom), npr. koga smo vidjeli, kome smo dali (pored
kojega, kojemu ili kojeg, kojem). U instr. sing. moe biti kim
(pored koj'im), npr. ostavi mi bar devera s kim mlada
do majke nar. pjes. 3, 504.
b) Zamjenica izvedena je od osnove zamjenice ko (gen.
koga), kako je npr. ili izvedeno od osnove ime-
nice dakle je postalo od k (v. 89b). Sklanja se ili
ovako:
Sing. N.
G.

Cljega,

PltLr.
D.
A. N. ili G.
L.
I.


N. -
G.
D.
A. cIJe

za sva tri roda

D. za .sva tri roda
Dual. N. A. (za muki i srednji rod)








OBLICI
197
Oblici ctJtJem, pripadaju junom govoru. U 105.
je da se pored u nom. i ak. plur. nalazi i i a II
instr. sing. pored Oblika za nom. sing. nema Vuk
u u redu (nego samo ali ga ima kod drugih
nekih i to kod 6aHaTY1 ce, kod 6pY)Ke i kod yrpY13aK, a tako
ima i istor. 107, 122, pis. 101, 1 mojs. 32, 17 i 41, 12.
201. a) Odnosno-upitne zamjenice
koji im se sklanja ovako:
N. kO
G. k-oga
D. k-ome, komu, k-om
A. k-oga
L. k-ome, k-om
T. k-lin, k-ime
ko i to imaju samo sing.
tO, ta
ta

tO, ta


b) U nom. govori se i pie tko (v. 76b i 110a), a
to je postalo od a to od (v. 9ld). U obadva ta oblika
pripada osnovi samo ono to stoji ispred to, a samo to je dodat o
radi onako kako mi danas (ne vie nimalo
da u tko i to imamo to) govorimo, npr. ko to to to
- U gen. i ak. mjesto koga rijetko se govori kog koje se
nalazi u V. dan. 2, 95 i u nar. posl. 137. Jo je oblik
mjesto u gen. sing., npr. u nar. posl. 345. Oblik ta u gen.
sing. jednako je kao i oda t2-' V. d. apo 13, 39, rimlj.
14, 21, 1 tim. 6,4, D. jezek. 44, 18, oko ta. nar. posl. 100, do ta (no)
je tebi. nar. pjes. 1, 619, koji se nema ta stidjeti. V. 2 tim. 2, 15,
kad se ta prihvati, nek se i dri. nar. posl. 121. Taj genitivni
oblik je prema nominativu to po analogiji, npr. gen.
sela prema nom. selo, a iz gen. je ta prelo i u nom. i ak., te se
govori mjesto to, npr. ta je to? ta si vidio? Ali sprijedloziIna
koji se slau s akuzativom uvijek je samo to, npr. na to, po to,
u to itd. Pored i ta ima za gen. jo i oblik: koji:
se govori u junim krajevima (nalazi se u nar. posl. 5, 346), a Vuk
i nepiu ga nikad. U dativu nije rijetko kom, npr. kom
bi najvolila? nar. pjes. 1, 443, mislila je kdm poslat. 625, -
u tom padeu mjesto mislim da je sasma i
sumnjam da bi ko rekao: si onamo iao? U lok. je kom
nije nego u dat., npr. o kom ste govorili? - a je u lok. je-
dnako kao i dodue u obI. 35. kae da je
u lok. mnogo nego ali u prvom izdanju ove
198 GRAMATIKA
gramatike navedeno je na str. 191. mnogo potvrda iz jezika ne
samo Vukova nego i za lok. npr. na po
u it.d. U instr. je kim i kime jednako
je kij em: gdjegod Bog zavjet skijem. D. pis. 181; -
(mjesto iIi nalazi se samo u junim krajevima, a Vuk
i ne piu to nikad.
zamjenice
202. a) Zamjenice neko, neto (ili neta), sklanjaju se
kroza sve oblike kao ko, to, a zamjenica neki (neko, neka)
sklanja se kao pridjev .... npr. uti (v. 208). Od neto
(ili neta) genitiv je i (ovaj drugi oblik biljei Vuk
u ali ga ne upotrebljava nikad kao ni i neta;
ovome obliku su potvrde: kao da ih od neta V. nar.
pjes. 1, 184, kao da ga brane od neta. kod nOMp'laTH. Loka-
tivu potvrda je: u D. pis. 13, 21. Da se u junom
govoru pored neko, neki, nekad itd. govori i njeko, njeki itd., i da
je ovo starije, to je u 51a.
b) niko, nita, sldanjaju se kao neko itd. U nom.
i ak. ponajvie se govori nita, sasma je rijetko nito, kako se
nalazi u nar. posl. 225. 'Doj zamjenici je gen. (ovaj
drugi oblik ima Vuk ti ali ga ne upotrebljava nikad
kao ni i nita koje imamo, U primjeru: znam da nema
nita. D. pis. 91. - Kad s kojom od tih zamjenica stoji prijedlog,
on se ni i zamjenicu, a nito glasi onda ni-to
(v. 201b): ne me pitati ni za to. V. jovo 16, 23, ali se ni za
to ne brinem. d. apo 20, 24, ni u pis. 81, 94, fiIib. 1, 20, nar.
prip. 89, ni u mlib. 1, 28, ni po mat. 2, 6, ni od koga.
nar. posl. LI, ni s kojom. D. istor. 192, ni u kom. 270, 2 mojs. 34,
10, ni s pis. 271; tako je i nipoto (tj . ni po to). Ali kad se
takvim ne toliko nijekanje, koliko neta to se
pomilja, kao da jest, ak10 i nije, onda prijedlog moe stajati
ispred ni: kako god su Srbe drali za nita. V. dan. 3, 173, kad ko
od nita do nar. posl. 187, idu u nita i gube se. D. jovo
6, 18, bog je iz stvorio. pis. 91; - koji se gnjevi ni za to.
V. mat. 5, 22, omrznue na mene ni za to. jovo 15, 25, on je zemlju
objesio ni na D. j ov. 26, 7. Kad bi u tim primjerima bilo
pravo nijekanje, morao bi i glagol biti zanijekan, kako se npr.
kae: ja nijesam nita uzeo (a ne: ja sam nita uzeo). Vidi u 511d.
OBLICI 199
e) iko, ito, ikoji, ne razlikuju se usklanjanju
nimalo od ko, to itd. Ne mogu zacijelo stoji li prijedlog
ispred tih zamjenica ili se Mogu navesti samo primjer:
i k V . eman. 5, ali sve mi se da bi se moglo tako-
k To se moe misliti poradi ikakav u koju Vuk
prijedlog, ali ga i pred nju stavlja: manje nego i tL kakoj
dravi. dan. 2, 82, TaKO ,ce B'J1IlIe BaJba CTapaTYI: 3a Hero
u 3a 1<:a1caB nocao. nar. posl. 81; - rJI06HTH ra 6e3 U'Ka'Ke Kpmmu;e.
nar. posl. 85, bez ikakvoga kod
203. a) svako, svato, svakoji sklanjaju se kao
niko itd., a svaki se sklanja kao neki. Mjesto svakd moe se u
nom. sing. i svak. Pored svato u nom. i ak. govori se i sva-
ta: He MHjeIIIajce Y CBaULTo. V. nar. posl. 195, da smije svata
jesti. rimlj. 14, 2. U gen. je ne samo nego i svata: nar.
posl. 95, nar. prip. 27, nar. pjes. 3, 43, vuci puna je svata.
nar. prip. 214. U lak. je dobro i s u i bez u na kraju: u
V. dan. 2, 51, 1 kor. 10, 33, prav. sov. 76, nar. prip. 89, o
v. mil. obro 117, prav. sov. 23, nar. pjes. 1, 180 i 3,262, u
nar. posl. 300, D. pis. 93, o 371. Mislim da je u
dat. rijetko: ima prilika. nar. posl. 279; svakako je
nije nevolja nar. posl. 196. U
svata mogu se sklanjati oba dijela, ali je to dijalektizam:
svega po zalogaj. nar. posl. 279 (iz Crne Gore), svemu bi se
domislila (iz neke narodne pjesrrre). V . kod
IIIJbaT. Sto se govori savkolik, svakolika, svekoliko, nom. plur.
svikolici (ili svikoliki), to nije vie jedinstv_ena sloena nego
su dvije; pored toga se govori vaskolik, vaskolika, vaskoliko, gdje
se prvi dio ne mijenja.
b) U kojeko, kojeta sklanja se samo drugi dio, i to onako
kao kad je sam, npr. kojekoga, Kad se s kojeta
prijedlog, se koje i ta, npr. desetak koje oda
ta. V. dan. 2, 79, radi seljacima koje za to. 2, 98, tu se dogova-
raju koje o 2, 109, pita ga mnogo koje za to. luk. 23, 9,
QHa 'ce J1cnpe6HjaJIa 'Koje o ULTa. nar. posl. 222. Mislim da ne bi
bilo ni: od kojeta, za kojeta itd., a to mislim poradi
kojekaki u koju se prijedl'og moe umetati, ali se moe i pred nju
stavljati: on sudi ljudma koje za kake sitnice. V . dan. 2, 98, ustanu
koje s kakim begovima. 3, 148, po kojekakijem haljinama. prav.
s av. 67. Kad kojeta besposlice, sitnice (npr. to je god
g. govorio o ovakijem mojijem pogrekama, ono je sve
200
GRAMATIKA
kojeta. V. dr. izd. 3, 337), onda mislim da je da pri-
jedlog stoji pred kojeta, npr. psuje me za kojeta. Za kojeko, kad
je s prijedlogom, ne mogu navesti primjera, ali mislim
da bi se reklo: koje od koga, koje s kim.
c) O toko, tota tokoji nemam drugo to
nego da se sklanja samo drugi dio, i to onako kao kad je
sam: gen. je dalde: tokoga, ili tota, isto tako
to itd.
204. a) U sloenicama kogod, togod, ko'jigod sklanja
se samo prvi dio, dakle npr. gen. kogagod, dat. itd. (o
akcentu tih vidi u 129b). Pored -god govori se i ,npr.
itd. - Enklitike, kad se uz te zamjenice, do-
laze u sredinu: ko bi gdd jeo. D. 2 mojs. 12, 15, je god
vezala. 4 mojs. 30, 6 itd., isto je ,tako i kad su dvije enklitike:
to ti je god kazala. D. 1 mojs. 21, 12 itd. Vie primjera za ovo
umetanje enklitika navedeno je u prvom izdanju ove gramatike
str. 193. i u Iv. Ali enklitike se 'ne moraju umetati,
m<>gu stajati i iza navedenih zamjenica: kogod je hodio. nar. prip.
116, togod smo imali. V. 67. Ovome odgovara to se enkli-
tike i onda kad je koji prilog sloen s god ili npr.
gdje je god trebalo. V. mil. obro 11, 'lCa'ICo je wb 6HJIO. nar. posL
162, 'ICao 6H wb jemf. 340, dokle joj god krv ide. D. 3 mojs. 15,
26, kuda nas god polje. is. nav. 1, 16, .-- be lVry je 209 MjecTO.
V. nar. posl. XXV. I ovdje moe enklitika da bude dodata: kadgod
bi to imao, je bro. Iv. (iz narodnih pripovijedaka).
Vidi jo u 471c.
b) Zamjenicama gdjeko, gdjeto, gdjekoji mijenja se u skla-
njanju samo ono to stoji iza gdje: u D. istor. 56, u
pis. 239, gdjekomu. star. 3, 6.
205. a) zamjenice idu nekoji (tj.
neki) i nikoji (tj. nikakav, nijedan), koje se sklanjaju kao koji.
ODje su dijalektizmi; prvu nije Vuk upotrebljavao nikad, a Da-
(mislim) samo u primjeru: ja sam htio samo za nekoja (tj.
djela) kazati. sitno sp. 46; druga se u Vuka i u ne nalazi,
rekao bih, nikad, ali jednu i drugu piu drugi pisci: zato
ne ozgo nekoji Lj. 88, promijenimo li mi to unekoju
milost. 340, nikoja dua 315, nekoje vijesti. I. 151, nikoja
(tj . krivica) ne moe savladati njegove krutosti. 10, pored nespo-
sobnih nekojih vladara. N. 30, ili nju il' nikoju drugu. : 2, 18.
OBLICI 201
b) I nekolik ide zamjenice; cd nje se
u Vuka i u nalazi samo dual, npr. nekolika momka, ne-
kolika mjesta, nekolike stotine (tj. dva iIi tri ili momka
itd.), ali u i u nalazi se i plural: prihvatie
nekoliki seljaci. M. 14, pop je prekorio nekolike seljake. 26, nikli
su nekoliki brestovi. 138, put se nekolikih koliba. S. 5, 156.
:u akad. ima potvrda i za singular, ali malo i samo iz
starijeg jezika.
PRIDJEVI
206. a) Pridjevi se sklanjaju dvojako, i to prema tome jesu
li ili su oni koji se u nom. sing.
mukoga roda svruju na konsonant (ili na o, koje je postalo od
1), - a se u tom obliku svruju na -i; dakle su pridjevi
rot - Uta --=- uto, mio - mila - milo, - vruca
a su: uti - uta - uto, mill -
mila - milo, >- -
b) Neki su oblici i pridjevima zaje-
f razlika:-je samo II akcentu i kvantiteti, ali mnogi pridjevi
ni te razlike nemaju. Imamo npr. u nom. sing. za enski i za srednji
rod uta--:::-uto i utii - uto ali u gen.
i u dat. plur. milih, milim slui jednako kao i kao neodre-
pridjev.
,----!:. ___ . -- .-_. t
207. a) Primjer deklinacije osnova je
npr. ut, a to je iza nje,_ t,o su nastavcC------- ,
Sing. N.V. ut r uto luta
G. uta ,I ," .,'" 'o' !ute
: ;., -
D.,
A.
L.
I. '
PLur. N. V. uti
utu
N. ili G.
litu
utim, utijem
uto
uta
utoj
Utu
utoj
utom
ute
G.
D.
utih, utijeh 1 .
v t- v t- v t" f za sva tn. TO<Ur.
zu lm, zu Ima, zu lJ em
ute uta ' ute
A.
L.l = D.
L f
za sva tri TOda
Dual. N. A. V uta (za muki Tod)
Oblici utijem, utijeh pripadaju samo junom govoru.
:202 GRAMATIKA
b) Kao ut sklanjaju se i drugi pridjevi koji se u nom sing.
svruju-na Jlepa:I"atal;;i - (iTi na--o-postalo ' ocCir,-ii-"Skla-
nJaju e 'i oni tom obliku svruju palatalin kOMo-
nant, npr. krnj, lO, svje (iz ruskoga jezika), samo
'to je tim pridjevima u nom. i ak. srednjega roda mjesto o na
kraju e: krnje, LOe itd., ali dvjema ovakim pridjevima Vuk u
svome pie za srednji rod na kraju -o, to su i lenj
(u govoru pored tj. lijen), dakle lenjo (ovaj
'Oblik im:a S. 2, 78). Vokal e mjesto u tim oblicima odgovara
istom vokalu u instr. sing. jeom, zecom (v. 109b). Pridjevi
okot, tat, vjet trebalo bi po 91a da u nom. i ak. sing. sred-
njega roda imaju e, ali glase okoto, tato, vjeto biti dobro
u l. 90: tate), tj. ti su oblici analogija prema uto, bogato, itd.,
gdje iza t ostaje po zakonu.
e) U moe biti utoga ili u dat. ilok.
sing. takog,; gen: Tdiifi lok.
mogu imati sam:o pridjevi kojima je ake.
zato - od "mio"
i -dat. i lok, .. -samo
miZa:::"': milu, isto od bogat samo bogata, bogatu, itd., ci oblici
..... '" - - .. - -------- -- - -- - ----.......
"mllogC!,_ mi.lQ!z, milome (milomu), mllOm ili bogatoga, bogatog,
_
d) Dosta pridjeva ima nepostojano a u I1!om."S1ng. mukoga
roda, npr. dobar - dobra - dobro, jasan - jasna - jasno,
mrtav - mrtva, nagao - nagla, sladak - slatka, upalj - uplja,
topal - topla, zao - zla - zlO. To je nepostojano a postalo
'Onako kao u imenica, npr. lovac, vjetar, gen. lovca, vjetra (v.
135a). st i t nema nepostojanog a, npr. gust, tat,
'vjet (v 44a). Nije svako a u nom. sing. mukoga roda ne-
'postojano, u dosta je pridjeva postojano, npr. mekan - me-
'kana >- mekano, pijan >- pijana -=- pijano, rogat - rogata
itd., a gdjekoje a moe biti nepostojano i postojano: bolan -
bolna i bolana, voljan - voljna i Valjana.
e) Vokativ sing. mukoga roda jednak je nominativu; po-
tvrda tome ima dosta u narodnim pjesmama: dobar nar.
pjes: 1, 30, mlad L ' 151, jadan brate. 1, 311, mio kume.
'2, 19, mio pooratime. 2, 36, bol;rn- kume. 2; 336, neznan kra-
3, 251; moe se jo dodati: ' dobar glase. nar. posL 59,
jadan nar. prip. 147. I enski rod ima u vok. isti oblik
:koji u nom., ali ja ne znam pravo da li se prema dobaT
OBLICI
203
govori dobra eno ili dobra eno, tj. je li lik (dobra)
ili je (dobra), a moda je oboje, kad koje. Tako sam
isto u sumnji i za vokativ plur. govori li se npr. dobri ljudi!
ili dobri ljudi! ili oboje.
208. a) Primjer deklinacije
Sing. N.V.
G.
D.
A.
L.
I.
uti: uto
Utoga, utog
Utome, Utomu, Utom
= N. ili G. uto
utome, utom
uti:m, Utijem
uta
ute
utoj
utu
utoj
Utom
Plur. N.V. utI Uta ute
G. uti:h, utijeh
D. utIm, utlma,
A. Ute
v } za sva tri roda
zu lJem
uta ute
L. }= D.
I.
za sva tri roda
Dual. N. A. V. uta (za mu.ki. i srednji rod)
Oblici utijem, utijeh pripadaju samo junom: govoru.
b) Tako se sklanja li - - i drugi pridjevi,
koji ispred i u nom. sing. mukoga roda imaju palataIni konso-
nant. Razlika je samo u tome to u .. nom. i ak. i vok. sing.
srednjega roda ne stoji na kraju o, nego e (kao i u
pridjevu, v. 207b); isto se tako o u gen., dat. i lak. sing. mukoga
i srednjeg roda mijenja u e: ili iIi
iza t u pridjevu nit i tat uzima e: nitega. psa1.
22, 24 i 35', 10 i 37, 14, nitemu. 41, 1, tatega. propo 6, 12 i 9, 9.
To odgovara pluralu hrutevi, pritevi i instrumenta1u sing. pla-
tem, pritem (v. l37d i 146a). Ali sve mi se da ne bi
bilo ni nitaga, tatom e kad je u nom. i ak. sing. srednjega roda
nito, tato, kao to je okotoga, vjetome prema okoto,
vjeto', a po svoj prilici je u govoru lenjoga prema lenjo,
,ali prema Navedene ovdje oblike
srednjega roda vidi u 207b.
209. a) U deklinacij,i imenica mukoga roda gutura1i u nom.
plur. prelaze po zakonu u sibilante, npr. junaci, druzi, siromasi
( l36a), a u deklinaciji pridjeva i ostaju
guturali bez promjene (kako je u 84b), npr. jaki,
204
GRAMATIKA
blagi, suhi. Izuzetak je svikolici (od savkolik) pored svikoliki,
vidi u Iv. zatim se nalaze gutUl'ali promijenjeni u nekim
poslovicama, u kojima je to iz starine: doli smo i mi
zli i opaci, pa i brijeme. nar. posl. 60, jao majci, svi ti smo jednaci!
109 (ima i u nar. pjes. 4, 167: jadnoj majci, svi ti Sll jednaci!),
jednaci kao linjaci. 112, svi jednaci. 282, na koga su mnozi,
na toga su rozi. 188. Vidi se da je u nekima od tih poslovica
(ili uzet) oblik sa sibilantom poradi slika,
b) Osobina je govora jugozapadnih krajeva da se gotovim pridjev-
nim oblicima dodaje navezak zi o kojemu vidi u 195b; tako je: drugojzi.
nar. pjes. l, 81, crkovnojzi. 92, ludizi (nom. plur.). nar. posl. 6:5, veljizi
(nom. plur.). 72. O tome navesku zi vidi jo u Vuka nar. posl. XXXIII.
210. a) Pravilo je za posvojne pridjeve i zamjenice to se
svruju na -ovCiiii--in:-da se-sklanjaju pridjevi.
Toga VUK dri, ali sklanja on te dJecI' i
pridJeve, npr. ive njiovom dan.
2, iz njihovoga kraja. mat. 8, 34, po ustavu njegovom. pis,
24, da je preda muu njenome. mil. obro 61, u
jovo 1, 18, u dvoru Irodovom. d. apo 23, 35, upravitelj dvora
kneevoga. nar. pjes. 4. predgov.; vie ovakovih primjera ima u
prvom izdanju ove gramatike na str. 197-198. I u
se nalazi takih oblika, ali manje nego u Vuka: od onoga Sveti-
dokazivanja. sitno sp. 35, u Vukovome 44, da
,pripadne bratu i sinu i njihovom potomstvu. istor. 175, na k7'a-
ljevom dvoru. 43, u kraljevom pismu. 313, na kraju njezinom.
pis. 71. I u narodnim pjesmama ima toga: kad su doli Omero-
vom dvoru. nar. pjes. 1, 254, i tako ti leba carevoga. 2, 484, bijae
se mnogo njegovome stasu i obrazu. 3, 484, i potpuni
anca Pet1'ovoga. 4, 222. Dosta ima toga i u drugih pisaca: u ivotu
njenom. I. 82, uzrok njihovom nezadovoljstvu. M. 28, oko njego-
voga 117, oblici njezinoga tela. S. 2, 52, u krilu
Avramovom. 5, 78. je u 11b da oblici od
pomenutih ne idu u knjievni jezik.1
b) Stiha radi nalazi se u narodnim pjesmama od navedenih pridjeva
i za nom. (vok,) sing. mukoga roda oblik: vali o se Paja.
na:r. pjes, 1, 630, no ja jesam carevi delija. 2., 273, o carevi telale!
2, 345, ni Hristovt zakon izgubiti. 2, 614, a to carevi vezire!, 3,
aman malo, paini delate! 4, 222. Vrlo je rijetko to osim narodnih pje-
sama: .ukovi cvijet. nar. prip. 142.
1 U suvremenom knjievnom jeziku oblici sve se vie javljaju,
osobito u krajevima.
OBLICI
(ff
(,"
t./: \ I
. '
205
211. U pjesmama; osobito u onima iz krajeva,
nalazi se i obrnuti pojav, tj. pridjevi koji se tt nom. sing. mukoga roda
svruju na -i, imaju katkad, oblike, npr. a ti muka ne
rodila! pjef) 1, 323, a- Ja sam roda _l, 391, Marupr6se za
bugarska bana. 1, 550, od valera bolja roda nema. 1, 637, i mesa
naranio-:- 328, neka radi po gospodSkudvoru. 2, 490, njima Todor vina
Boga nazva. 2, 491, al' ne moe- bolja--gospodara (tj. prekupiti). 2, 640,
ja pogubih turska 3, 188, 'rie-budite srca 3, 356, stade
piska po gospodsk1L.voru. 3, 511, srpska poglavara. 4, 212, njim
darovat bosans-ka vezira. 4, 315. - Mnogo nalazi se to u pisaca (u
'Vuka n.iJt.?g):" najpotenija srca i " najsvjetlija obraza. D. sitno sp;-
::-107,"'aa ' u ' ... ' boljega srca i svjetlija obraza. 114, mjesto svaka prizivanj&.
Lj. 145, ima li ima li korisnija puta? S. 2, 27, usred najivlja govora.
2, 231, do nekakva seoska krsta. " 5, 12, pogledavi me lica
malo vedrija. 5, 69, pag od zimska kaputa. 5, 72, od opleten.
5, 93.
* *
*
212. Zato se govori utoga i utog, tj, zato skrajnje a moe
otpadati, to se u 215, a o porabi tih dvaju oblika u Vu-
kovim i djelima imam da ovo: kad je samo
jedan takav oblik, onda Vuk i upotrebljavaju dulji
oblik (utdga), ali ni (utog) nije Bit dosta samo
nekoliko potvrda, i to za oblik (vie ih ima u prvom izdanju
ove knjige na str. 199): poalje svog sina. V. mil. obro 22, pokraj
mora galilejskog. mat. 4, 18, ne znam tog 26, 72, kroz
jednog rimlj. 5, 12, TIOCBOjCTBY cpnc'ICo'l. je3J1Ka. nar. posl.
27, dozva u kralja uga1skog. JJ. istor. 83, skrati slubu
svetog Vasilija. pis. 11, nema nikog da mi pomoe. 278, zalog opteg
spasenja. 358, od sabora velikog. psal. 40, 10. I u narodnoj se prozi
oblik dosta nalazi: sua, tog i more, polje, tog
i grad. nar. posl. 347, idem da traim majstora kakvog. nar. prip.
45, da ga lepeg u svetu nema. 69, nigde nikog nema. 171.
213. a) Kad se dva iIi tri genitiva jedan do drugoga, iIi
su rastavljeni kao to su a, i, ni, ili, onda je dvoje
1. da se oba iIi sva tri genitiva svruju na ga, 2. da se prvi genitiv
svruje na ga, a drugi na g; ako su tri genitiva, onda se na g svr-
uje ili drugi i genitiv. Premda su oba 'veoma
ali bih rekao da je drugi od prvoga. Za prvi i za
drugi navodi se u I izdanju ove gramatike na str. 199-200.
veliko mnotvo primjera, a ovdje biti dosta samo nekoliko iz
djela Vukovih i i iz narodne proze. Primjeri za prvi
na utoku velikoga i maloga Timoka. V . dan. 2, 51, posle
dugoga i strandga boja. mil. obro 3, opomenuti se svetoga zavjeta
206
GRAMATIKA
svojega. luk. 1, 72, do samoga dananjega dana. rimlj. 11, 8, KO' ca
cBora do6pota H Be.n.U1COt a HMeHa KaJKBe Myxe. nar. pesl.
59, ogledale ondanjega ivota. D. istor. 56, poslije
ovoga velikoga svetenika. pis. 11, u slavu kakvoga praznika Go-
spodnjega. 49, iz staroga i nOvoga zavjeta. 231, dovedite brata
svojega 1 mojs. 42, 34, samo onoga matoroga psa da
ostave. nar. prip. 16, izvadi SV:ojega negdanjega sluge. 52.
drugoga cara. 185.
b) Primjeri za drugi dananjega slavenskoga i
srpskog jezika. V. dan 1, 41, do posljednjega turskoga i austrij-
skog rata. 2, 25, od ovoga novog zuluma. mil. obro 72, se
kvasca farisejskoga i sadukejskog. mat. 16, 6, Ka}Ke ce 3a do6pota
CTapjeuumy napodHOt. nar. posl. 285, od unutranje petrebe samoga.
narodnog ivota. D. istor. 5, do sjajnoga unutranjeg i spo-
ljanjeg razvitka. 125, u ime svega roda ljudskog. pis. 40, prema
vanesti ovo'ga velikoga ebraza. 263, pripovijetke iz
staTloga i novog zavjeta. prip. (natpis knjizi), od carskoga iIi go-
spodskog reda. nar. prip .. 68, do naega krsnog imena. 98, opazi
svojega prvog mua. 197.
214. Rijetko se oba ili sva tri genitiva svruju na g; istO' je
tako rijetko da genitiv na g stoji pred genitivern na ga. Primjeri
za prvi nema nikakog samoglasneg slova. V. dan.
1, 41, preda seljacima onog vezanog mil. ebr. 181, ne pra-
znuje crkva nijednog s telikem
D. pis. 288. - Primjeri za drugi od onog isto'ga roda. V.
dan. l, 120, zar psuje bojeg peglavara d. apo 23, 4,
sevastekratora tesalskeg ilokridskoga. D. istor. 31, poslije svakog
silnoga stiha. pis. 81, liturgija svetog Vasilija velikoga. 150, za
spomen :Ovoga radosnog dolaska gospodnjega. 118, prekO' ovog
uskoga mosta. S. 2, 206, efekat svakog opozicionoga
nija". 5, 86.
215. Od onih zamjenica i pridjeva to u gen. sing. imaju na-
stavak -ega (ili -og), svruje se danas dativ i lokativ sing. trejako.
npr. tomu, tome, tom ili utOmu, ut'ame, utom; od kojih pak
zamjenica i pridjeva to u gen. sing. imaju -ega (ili -eg) imamO'
u dva padea samo na dva npr. naemu, naem ili
Pe dokazivanju gramatike eblik na
-omu (iIi -emu) sluiO' je u davnini same za dat. sing. mukoga i
srednjeg roda, a oblik na - om (ili -em) samo za lokativ. Pemale
se taj zaken poremetio, te je i -omu i -om (ili -emu, -em) uzeto za
OBLICI 207
oba padea, a k tome je jo doao i oblik koji je tako nastao
to se nastavku -om dodavati navezak -e, te je nastalo -ome
i u dativu i u lokativu. To je ono isto e to se nalazi u instr. sing.
mnome, njime, njome, pored mnom itd., a u 52b je
da mu se ne zna postanje. Isto se tako ne zna zato to e nije pri-
raslo na nastavak -em, zato se npr. nije razvilo naeme,
Kad je ovako narod sastavio dva i tri oblika za isti pade,
je krivo da je npr. tom, naem, utom okrnjeno od tomu,
naemu, utomu ili 'od utome, pa je u tom krivom
okrnjio i genitiv, i tako je nastalo tog, naeg, iutog pored toga,
naega, utoga. - :ro krnjenje u gen. sing. nije starije od 200
godina; u svojoj "istoriji oblika" 159. navodi, istina,
iz XV vijeka primjer (jedan jedini prije XVIII vijeka):
HaIIIerh, ali tu je b zapisato grekom mjesto a, kako u istoj
(posve kratkoj) ispravi ima zapisato OTBOPbHb mjesto OTBopeHb,
tj. b grekom mjesto e.
216. a) U narodnom jeziku, koji slui za osnovu knjievnome,
oblik na -omu za dativ je od oblika na -ome i -om. Za oblik
na -omu nalazi se nekoliko potvrda II narodnim poslovicama to
ih je Vuk na svijet izdao: kako komu napije. 126, ko drugomu
jamu kopa. 137, komu se umiljava, onoga i ogrebe. 149,
lijepo je svakomu milo. 170, ne bi jednomu dobro dok drugdmu
ne bude zlo. 193, je ludomu radost. 228, teko je mu-
dromu budalama. 314. Tako je i .. u nar. prip. 128: nikomu
kazivati; u narodnim pjesmama to ih je Vuk izdao na svijet
takav je dativ veoma rijedak: k tdmu vreme za pojanje. 1, 511.
Dosta potvrda takvome dativu nalazi se u jezdku pre-
nosi nas k veselomu glasu. pis. 75, narodu ovomu. 154,
akatist preslatkomu Isusu. 209, koji krivo. 2
mojs. 2, 13, ko moe sluiti narodu tvojemu tako velikomu? 2
dnevn. l, 10. U Vukovu jeziku mislim da je samo ova potvrda:
nikomu ne kazuj. mat. 8, 4.
b) Lokativ na -omu mnogo je od dativa s tim nastav-
kom. U narodnoj poeziji to ju je Vuk na svijet izdao nijesam
naao ni jedne potvrde za takav lokativ, isto tako ni u jeziku Da-
a u narodnoj prozi samo jednu: ko o misli, o
onomu i sanja. nar. posl. 151. U jezdku Vukovu naao sam tri
potvrde, ali je samo jedna sigurna: ITO cBeMY cpnc1(o.My.
nar. posl. XXXIII. Primjer: "ll prijevodu" dr. izd.
3, 338. uzet je iz Vukova rukopisnog odgovora N. te se
208 GRAMATIKA:
ne zna bi li Vuk tako ostavio da je taj odgovor izdao tarapom
na svijet; jo na veseLomu glasu. prepo 6, 140 (1845), ali
to j e po svoj prilici tamparska pogreka, ili se oblik "veselomu"
izmakao Vuku u nepanji pa bi ga on popravio da je ono pismo
tampao. Potpunosti radi valja dodati da Vuk u gramatici pred
(1818) postavlja u obrascima deklinacije oblike tomu,
komu, utomu i za dativ i za lokativ, ali to biti grekom, jer
bi on oblik na -omu upotrebljavao u svojim djelima
za oba padea. Ako se danas gdje u narodu oblik na -omu za
lokativ, to je rijetko i kako je u
(npr. dob7'omu i za dat. i za lok., vidi u Budmana, rad jug. akad.
65, str. 171) i kako je u primjerima: u Mlecima, gradu lwurskomu.
JM. 99, na tomu ti fala. 106, na krilu. 448,
- na ovomu svijetu .. . . na drugomu svijetu. Lj. 78.
e) Iz svega ovoga to je razloena izlazi da se dativ na -omu
u knjievnom jeziku moe (ali ne mora) upotrebljavati jer je
od oblika na -ome i na -om, a lokativu na -omu da nema mjesta
u knjievnom jeziku.
217. a) Dativ sing. se jednako svruje na -om i na
-ome, a -emu je nego -em. Zato za prva tri nastavka
biti dosta samo po nekoliko primjera. Iz narodnih pjesama ne-
u ovom ni u navoditi potvrda jer se moe misliti
da je u njima sad sad dulji oblik uzet poradi stiha.
b) -om: oni Crnom V. mil. obro 7, zadali
jedan drugom veru. 74, kriv paklu ognjenom. mat. 5, 22, teko
on-orm 18, 7, otvori slijepcu. jovo 9. 22, nikom
ne kazuj. d. apo 23, 22, peKJIM TypqM 1Le1<:a1W.M 'iOeKy. nar. posl. 55,
HeKaKaB 1<:O.M 'ey . . .. OKO M3Bap;MJIM 196, nije se tom nadao.
218, uzme batinu, pa kom nogu, kom glavu odbije. nar. prip. 180,
on kae svom zetu. 185, pokorna srpskom Imezu. D. istor. 2, ne pri-
pada njemu pohvala, nego jednom od njegovijeh nasljednika. 3, la-
tinskom svetenstvu bi zabranjeno. 57, blago onom ko ima. pis. 82,
prelazi k radosnom 102, dobra koja je Hristos rodu
ljudskom. 230, jednom bjee 'ime Falek. 1 mojs, 10, 25, dade caru
2 dnevn. 28, 21, na podsmijeh sam prijatelju svom. jovo
12, 4, aljite gospodaru zemaljskom. is. 16, 1.
e) -ome: da turskome caru V. mil. obro 4, da je njemu
sa.mome ao. 77, doavi k prvome mat. 21, 28, se dati
rodu ovome znak. mar. 8, 12, kad se one tome. luk 24, 4,
OBLICI 209
ide k svijetlome d. apo 25, 5, koja (tj. napast) bjee tijelu
mome. gal. 4, 14, ovdje je -tome najzgodnije mjesto. D. istor. 11,
da su novome manastiru bila dana mnoga sela. 23, prav oslavnome
bi zadana dunost. 57, ali se ne nadaj mnogome. pis. 4, kad se rodu
ljudskome smrkavati. 42, polako nas privodi k pravome postu.
85, nadjede ime onome mjestu. 1 mojs. 32, 30, da tome i sinove
svoje. 5 mojs. 4, 10, to je dio bezbonome. jov 20, 29.
d) -mu: pomozi mojemu nevjerju. V. mar. 9, 24, putu boi-
jemu 12, 14, k sinu jovo 1, 51, zahvaljujem Bogu
svojemu. rimlj . 1, 8, sluiti manjemu. 9. 12, Ka'A ce KO
pyra .M.yapuje.M.y OA ce6e. nar. posl. 239, starijemu bratu ostajae
vlast, a ne D. istor. 3, imenu svojemu
spomen. 15, u ime roda ljudskog kIOjemu dua tui to je pao. pis.
40, lijepo govori srcu naemu. 123, narodu boijemu. 154,
Melha rodi sinove bratu tvojemu. 1. mojs. 22, 20, rekne srednjemu
bratu. nar. prip. 111.
e) -em: KJIeTBa Tybe.M. nceTeTY. V. nar. pool. 44, ali je
pripadalo najbliem rodu. D. istor. 69, dobra koja je rodu
pis. 29.
218. a) U lokativu sing. ne moe se da je koji od
nastavka -om, -cime, :'emu, -em vie ili manje od drugoga.
Za svaki biti dosta samo nekoliko primjera mjesto vrlo mnogih.
b) -om: po tom. V. mil. obro 4, 39, po starom. 142,
meni treba u onom biti to je oca mojega:"'luk. 2, 49, na ovom na-
rodu. luk. 21, 23, u plamenu ognjenom. d. apo 7, 30, u crvenom
moru. d. apo 7, 36, po pravu. D. istor. 5, na carskom
dvoru. 54, na stranom sudu. pis. 27, 205, dio u ivotu
66, u onom dolu. 1 mojs. 26, 19, na sinu svom. 2 mojs. 32, 29, na
jeziku mom. psa l. 139, 4, ator u kom nastavaju. jovo 21, 28.
e) -ome: po nagovoru francuskome. V. mil. obro 26, u paaluku
beogradskome. 131, u Vitlejemu judejskome. mat. 2, 1, o danu
tome. mat. 24, 36, u tjelesnome obliku. luk. 3, 22, Y 'lCap.n.oaa"t'ICO.M.e
MHpy. nar. posl. XVIII, u takome smislu. D. istor. 6, po starome
19, u podrumu svome. 65, u estome vijeku. pis. 18, na
stranome sudu. 210, na putu svome. psal. 2, 12, po dugome puto-
vanju. nar. prip. 9.
d) -emu: u donjemu gradu. V. dan. 3, 212, u
janiju. mil. obro 82, u srcu svojemu. mat. 5, 28, o carstvu boijemu.
luk. 4, 43, po naemu gradU. d. apo 16, 20, u jarmu. 2 kor.
6, 14, no wp'lbe.M.y npaBHJIy. nar. posl. XII, na tvrd.emu temelju.
210
GRAMATIKA
D. istor. 54, po dogovoru. 122, u svojemu pismu. 222,
na jut1'enjemu kanonu. pis. 84, POl savjetu 89, da se po
mojemu imenu prozovu. 1 mojs. 48, 16, po imenu svojemu. 4 moj.
32, 42.
e) -em: po V. mil. obro 201, u manjem
smislu. D. 1stor. 6, platno u kojem je Hristos pogreben. pis. 26, u
pismu. 92, u obliku golubinjem. 177, u srcu
svojem. 1 mojs. 8, 21, u sjemenu tvojem. 22, 18, u mjestu vaem.
5 mojs. 12, 12.
f) U lokativu je -emu u Vuka od -em, a u
je -em od -emu.
219. a) Kad se dva ili tri dativa sing. od pridjeva ili
zamjenica, mogu se oba ili sva tri jednako svrivati, ali je u Vuka
i mnogo da se svruju, npr. ako jedan
IQblik ima -ome, drugi ima -om itd., a osobito paze njih dvojica
da nastavak (-om ili -em) ne pred dulji (-omu ilJi -emu),
a to odgovara onome to je u 213b za genitiv na -g i
na -ga.
b) Oblici se jednako svruju: poklanjao .... drugome sva-
kome. V. dan. 1, 90, napie knjigu jednome prijatelju svome. 3,
149, se samome ancu turskome. mil. obro 88, pisma viso.-
kopreosvetenome gospodinu Platonu pravoslav-
nome vladici budimskome. pis. (natpis knjizi), tako biti i ovome
rodu zlome. mat. 12, 45, i prvome prebie golijeni i drugome raspe-
tome s njim. jovo 19, 32, jedinome premudrOme Bogu slava. rimlj.
14, 26, da se vratiti k samostalnom dravnom ivotu. D. istor.
123, kau grijehe svoje jednom osvetanom pis. 204, ko
moe suditi narodu tvojemu tako velikomu? 2 dnevn. 1, 10, ide
dragomu mojemu. pjes. nad pjes. 7, 9, silu blinjemu svo-
jemu. is. 3, 5. Ovdje se dodaju i primjeri: svome starome go-
spodaru. nar. prip. 54, da bjei ovome drugome. 196, ne da nikome
drugome do onome koji.... 207.
c) Ob1ici se svruju svijetlome i
knezu. V. dan. 2, 58, nije bila takome trudnom putu. 139,
da davati carskom mil. obro 31, svakome
se pametnom moe dokazati. pis. 3, ja i ovome po-
sljednjemu da dam kao i tebi. mat. 20, 14, opratamo svakome
duniku svojemu. luk. 11, 4, mnom svojijem sluim zakonu boi -
jemu, a tijelom zakonu grehovnome. rimlj. 7, 25, nperropy'iIDII .. .
MUJIaKoBl1hy, 'H.aPOanO.M ,eeKPeTapy. nar. posl. XXV,
OBLICI
211
sebe nazivahu kraljevima svemu srpskome narodu. D. istor. 1,
to je temelj svakome d1'avnom poretku. 14, namijeni carstvo
zakonitom e i jedinom sinu. 76, najznatnija svemu rodu ljudskome.
pis. 104, poklon e krstu gospodnemu. 110, prelazi k ovome
posljednjemu danu. 211, svemu zvjerinju. zemaljskom dao sam.
1 mojs. 1, 30, svakomu vjetom dadoh. 2 mojs. 31, 6, za
gradnju doma imenu tvojemu svetome. 1 dnevn. 29, 16, da se
opremo tome mnotvu velikom. 2 dnevn. 20, 12, otvorih d1'a-
gamu svome. pjes. nad. pjes. 5, 6, dragome svojemu.
is. 5, 1. Tako je i ovo: da onome bratu nar. prip.
102, onome bogatom 208.
d) Protivan je navedenom pravilu primjer: tako
svemu tom zboru zlomu. D. 4 mojs. 14, 35, - a naprotiv s njim
se lijepo slae primjer: nosi drugu pDtvrdu ovome radosnom na-
danju naemu. D. pis. 328, gdje su tri dativna oblika i svaki
se svruje!
220. a) Sto. je u koji je pred ovim za dativ, to
vrijedi i za lDkativ. - Primjeri prema Dn[ma u 219 b: ta
u ovome stanju. V. dan. 2, 139, POl svome krivom e
znanju. pis. 14, u mome srpskame 46, ni na ovome
svijetu ni na onome. mat. 12, 32, no CBe.lttY cpncKo.ltty.
nar. posl. XXXIII, y OBO.ltte Jo{ y poOuTe.!nto.l!.e na,n;e}KY. XXXVII,
u irem i uem D. istor. 9, u sadanjem
Dkrugu. 23, u samostalnom ivotu sv01'li. 70, - u ovom viem redu.
pis. 14, po. starome milostivome 42, u nekom duhovnom
strahu. 100, D posljednjem milostivom djelu. 359, u cijelom kraju
tvom. 2 MDjS. 13. 7, lt svem dDmu mojem. 4 mojs. 12, 7.
b) Primjeri prema onima u 219 c: gotovo se jednako
sklanjaju i u slavenskom e i u srpskom jeziku. V. dan. 1, 64, na
svemu onome kraju. 76, u optemu evropskom ratu. mil. obro 43,
na srebrnome i pis. 4, u ostalome svemu
narodu. 19, u samome najstarijemu slavenskome mjesecoslovu.
51, u rodu ovome preljubotvornome i grenom. mar. 8, 38, na
smrtnome tijelu naemu. 2 kor. 4, 11, po Silvanu, vaemu vjernom
bratu, piem vam ovo. 1, petr. 5, 12, Ha THjeJIy {!BOMe J1.JIJo{
Ty1.5e.ltty, nar. posl. 195, pri svemu tome on priznavae. D. istor.
6, ostaje u svome pravom 13, po ovome posljednjem
zapisu. 175. prema ovome prvom stihu njegovu. pis.
78, ne mis1i. o stranome smrtnom 84, na dalekome svojem
putu. 322. Dodajem i primjere iz narodne proze: u onome mome
212 GRAMATIKA
pokvarenom zubu. nar. prip. 7, u oblinjemu jednom selu. 47,
po svemu omome kraljevstvu. 108, u jednome velikom kazanu.
112.
c) Protivno je pravilu: nepromjenita u unutranem ivotu
svojemu. D. istor. 141. Vie ima toga u drugih pisaca: po ovom
mome temenu. S. 5, 86, u sivom debelome prahu. 5, 185.
Lijepo odgovara pravilu: na jednome prednjemu poderanom listu.
V. dan. 1, 33, gdje su tri lokativa, i svaki se svruje!
221. U instrumentalu sing., u dat., lok., instr. plur. ima
juni goV'Or utim i utijem, isto tako u gen. plur. utih i utijeh.
Vuk upotrebljava jedne i druge oblike od svih zamjenica i pri-
djeva, ali su dulji oblici (tj. oni na -ijem, -ijeh) u njega
od i to je sve to se za Vuka u toj stvari moe ni-
kakvo se pravilo iz njegoVIih djela ne da o tome uhvatiti. On
dosta pie i i dulji oblik jedan do drugoga, npr.
J13Meljy npeBeJtuKujex Ka.M.enUTUX Topa. nar. posl. XV, no oBuje.M.
jy:JlCH,U.M. KpajeBU.M.a. XL itd., ali moe i tako biti da . je i jedan
i drugi oblik ili iIi dulji, npr. y npBoj KlbJ1:3J1 napoonux
-nawux IITjecaMa. nar. posl. XL VI, MHoro .AtJtaoujex u 6ecnocJtenujex
164. Ni iz djela ne da se uhvatiti stalno pra-
vilo drugo do to da iza j on ne upotrebljava duljih oblika, dakle
u njega nema npr. kojijeh, svojijem, samo kojih, svojim. Iza
palatala i guturala pie -im, -ih, npr. naim, do-
mndgih, velikih itd., ali dosta nalaze se u njega i tu
dulji oblici: naijem, velikijeh itd. I on uzima i dulji
oblik jedan do drugoga, npr. osim pravijeh srpskih zemalja. istor.
45, obilno silama dobrim i ivijem. 125, pod svakim zelenijem
drvetom. 5 mojs. 12, 2, a pored toga i: da idemo putem zemalj-
skijem i nebeskijem. pis. 119, ne prestupaj drugih svetih
zavjeta. 221, ali ni za jedno od toga troga nema tvrda pravila.
222. Za dat., lok., instr. plur. osim oblika npr. utim (utijem)
jedan:- _oblik upofreblj-ava
kad- pridjev ilL zamjenica stoji. be"i npr. daje (tj. bog)
i nepravednima. V. - 5, 45, drugtma-pomoe,
a sebi ne moe. 27, 42, kako je teko bogatima u carstvo ne-
besko. nar. 10, 23, dijel njegov s nevjernima. luk.
12, 46, duan sam i mudrima i nerazumnima. rimlj . 1, 14, KO
..w.no'l.U.M.a 'rnHl1:. nar. posl. 137, jer se u mnogima od njih
zbivaju D. istor. 7, ivjeti pravoslavnima. 57,
potom oglaenima. pis. 22, psalmi u kojima kazuje
OBLICI
213
nevolju svoju. 46, sebe mrtvima. 50, javlja slobodu
drugima. 1 mojs. 43, 34, poklon zasljepljuje mudrima i
pravednima. 5 mojs. 16, 19, ili pasti u ruke neobrezanima.
sud. 15, 18.
223. su u . ..Da _:-im._(-ijem): kakogod
to su se Marali-Ali-paini Turci tome radovali, tako je Sule-
man-painim bilo mrsko. V. mil. obro 129, sudija ivijem i mrtvi-
jem. d. apo 10, 42, neoenjenijem i udovicama velim. 1 kor. 7, 8,
zemlje Stefanove koje s D. istor. 178, nji-
hove zajedno s 225, vjernijem se napominje.
pis. 106, kao to je iao Hristos na nebo s onijem koji ga sluaju.
179, toliko dana treba onijem koje pomau. 1 mojs. 50, 3. Cesto
se to nalazi u Lj.: klanjajte se s onijem koji se klanj-e.ju preda
mnom. 7, da nam on dade mjesto pravednijem (tj.
pravednima). 83, oni stanovati u batama u kojim teku rijeke.
229.
224. a) Oblik .. ixn,e.nice, .a jo
manje pred je u primjerima: da ne pogaze nogama
svoJin;.a. -v:-inat. 7, 6, ' naukama i zapovijestima ljudskima.
mat. 15, 9, gdje ide na obla,cima nebeskima. 24, 30, pade k no.-
gama njegovima. mar. 7, 25, djelima mojima vjerujte. jovo 10, 38,
svojima rukama , izbacismo. d. apo 27, 19, sastavi se s ostalima
nezadovoljnicima. D. istor. 44, se dvjema kratkima
molitvama. pis. 9, razmilja o grijesiina svojima. 57, hvala
njegova biti u ustima mojima. 67, ua na rukama njegovima. sud.
15, 14, rukama svojima maa se preslice. pr. sol. 31, 19.
b) ..sepalaze dva -ima jedno do drugoga, kako je u
koga je postavio nair svojima domanjima. V. mat.
24,45, kolika zla svetima tvojiin.a.- d. -apo 9, 13, svetenik
se pokloni do zemlje sa svima vjernima. D. pis. 59, i svima ova-
kima platu. 61, zbaci sa sebe siromake haljine i ostane
u onima gospodskima. nar. prip. 80. Kako se vidi, ni u jednome
od ovih..J>rimjera nema imenice uz -ima: .-
da - -- --ima budu jedan do drugoga,
je da se prvi svruje na -ima, drugi na -im (-ijem): sa
drugim bjegW.clma. V. dan. 3, 145, prebegnu kradom za
onima prvim. mil. obro 42, s mlogima prostim vojnicima. 86, da se
oprostim s domanjima svojijem. luk. 9, 61, o svima ovijem
luk. 24, 14, nad svima njezinijem riznicama. d. apo
g, 27, KruKe ce l)eqH 11: i'JpyZU.M.a .MJta!>u.M. nar. posl. 265, kraj
214
GRAMATIKA
svima D. istor. 11, gospodstvo nad
svima srpskim zemljama. 14, udrui se s poglavicama arnautskim
i mnogima drugim. 36, svima pravoslavnim bi. 57. -
Protivno je pravilu: bijah nepoznat Hristovijem crkvama judej-
skima. V. gal. 1, 22, - a nije protivno: sa svima svetima njego-
vijem. 1 sol. 3, 13.
225. a) Za dat., lok., instr. plur. ima u "maloj srpskoj
gramatici" 20-23. pored nastavka -im, -ima, -ijem jo i -ijema,
npr. utijema, a na str. 25. ima mojijema; u "oblicima"
29. ima samijema i naijema. To se doista i govori u junim kra-
jevima: veljizi: konji igraju, malijema trbusi pucaju. nar.
posl. (iz Grblja). 72. Vuk toga oblika ne upotrebljava nikad, a
veoma rijetko: za hranu vama i onijema koji su po
1 mojs. 47, 24, drugi mali rog izraste onijema. dan.
7, 8. se taj oblik nalazi u Lj., ali samo kad je bez imenice:
on biti bolji prema nevjernijema ni prema vje?nijema. 70,
sebi samijema. 182, onijema ... Bog biti blag. 199, tako
je i (dat.). 316, bogatijema (dat.). 412 itd.
b) Za dat. plur. starinski je oblik npr. tim, utim, ali je i
danas veoma za lok. plur. bio je nekad oblik na -ih, npr.
tih, utih, a za instr. plur. bio je oblik na -imi, npr. timi, utimi,
kojega danas tokavci bit da nigdje ne govore. Starinski
se lokativ nalazi katkad u pjesmama iz krajeva, npr. na
zlatni(h) stolov:i(h). nar. pjes. 1, 159, po nedri(h) svileni(h). 2, 163,
a i u go:voru Srijemci i govore, npr. po
zeleni(h) livada(h), na seoski(h) volovi(h). Vuk (1818) XLIX.
I u junom govoru moe se npr. po okolnijeh selijeh, u grado-
vijeh primorskijeh itd. D. mala sr. gram. 24, obI. 39. U
govoru se za instr. plur. i oblik na i, npr. ona sedi pred svOji
dvorovi. nar. pjes. l, 159, viti zemlju meri. 1, 613, sastado{h)
se s moji 2, 330, - i u govoru, npr. s dobri
koli. (1818) XLIV.
* '"
*
226. Isklanja se kao ut uto - uta (v. u
207), samo to je UOJJlicima samoga (ili samog), samome (ili
momu, samom) vokala kratak, a po svoj prilici biti kratko i
u obliku samima. - Oblici sama, samu u gen., dat. i lok. sing.
mukoga i srednjeg roda mogu se upotrebljavati kad sam
bez ikoga drugog (lat. solus, njem. allein), npr. da ga (tj. Pa-
OBLICI 215
smandiju) car onda sama lake moe pokoriti. V. dan. 3, 141,
nikoga ne vidjee do Isusa sama. mat. 17, 8, He Halje ill1lUTa Ha
Ibaj (tj. na smokvi) Aa JIHlIIB.a caMa. mat. 21, 19, samu
nije dob?'o ni na jelu. nar. posl. 274, kako bi ostavio oca sama.
nar. prip. 45. Ali pored toga se u istom nalazi i ovako:
da je vojnik njega samoga pozdravio. V. dan. 2, 142, ne prista
ni jedno pleme osim samoga plemena Judina. D. 1 car. 12, 20,
jer se na njemu samom neto dobra. 3 car. 14, 13, niko vie
ne pristajae do sam!oga careva sina. nar. prip. 131. - Kad sam
isto to: glav<ml (lat. ipse, njem. selbst), moe u nom. sing.
glasiti i sami, npr. se sluge, pa i sami carev sin. Iv.
(iz neke narodne pripovijetke), a tako je i ovo: u sami Bio-
grad. V. dan. 3, 139, sami prelaz . .. valja razgledati M. 54,
u sami uljanik. 276.
227. a) Pridjev sav sklanja se:
Sing. N. V. sav, vas - sve - sva. G. svega (m. i sr. rod) -
sve, D. svemu (m. i sr. rod) svoj, A. = N. ili G. (za m. rod)
- sve - svU, L. svemu, svem (m. i sr. rod) - svoj, L svim,
svijem (m. i sr. l'od) ......:. svom.
Plur. N. V. svi - sva - sve, G svih, svijeh, sviju (za sva
tri roda), D. svim, svijem, svima, svjema, svijema (za sva tri
roda), A. sve - sva - sve, L. L = D. (za sva tri roda).
Oblici svijem, svijeh, svjema, svijema pripadaju samo gOiVoru
junih krajeva.
b) je u 110 a da je u obLicima ove sv
postalo od vs metatezom. - Pored svega i svemu u gen. i dat.
sing. gavan se (ako i nemam potvrda) sveg, svem. U
lok. sing. govori se i svemu i svem: pri svemu tome. V. dan. 3,
197, po svemu svijetu. mat. 24, 14 irimlj. 1, 8, u svemu pismu.
luk. 24, 27, na svemu to imae. D. 1 mojs. 39, 5, u svemu car-
stvu. dan. 1, 20, - u svem Izrailju. D. 2 car. 14, 25, po svem
Beogradu. nar. pjes. 1, 598, mili boe, na svem tebi vala. 2, 324,
379. Oblici svim (instI". sing., dat., lok., instr. plur.), svima (dat.,
lak., instr. plur.) i svih, sviju (gen. plur.) su u svih toka-
vaca; oblik svjema dosta upotrebljava npr. pis.
14, 31, 128, 1 mojs. 1, 30 i 2 mojs. 14, 7 i 5 mojs. 29, 14; u Vu-
kOiVU jeziku toga obLika (mislim da) nema, a zacijelo nema u njemu
oblika svijema koji se nalazi u nar. prip. 118, 123, 134 (u pripo-
vijetkama iz Boke); taj se oblik nalazi katkad u 1 mojs.
216
GRAMATIKA
32, 19 i 35, 2. - Oblik svo mjesto sve u nom. i ak. sing. sred-
njega roda je dijalektizam (nalazi se u nar. pjes. 2, 564).
* *
*
228. a) Koji pridjevi u nom. sing. mukoga roda imaju tri
sloga ili vie (npr. bodljikav, koristan, milostiv, slObodan, po-
koran, grabeljiv, maglovit, nepravedan, bezobra-
zan itd.), <oni ponajvie u svim oblicima i
deklinacije imaju bez promjene isti akcent koji je u tom obliku.
Akcent se mijenja u pridjeva okrugao (enski
i srednji rod okrugla itd.), koji u
liku glase: okrugli; takovi su jo samo: laguan,
ma.juan, tanuan, podmukao.
b) U pridjeva, koji u nom. sing. mukoga roda imaju dva
sloga, isti ake., koji je u tom obliku, ostaje bez promjene
svuda, bili ili takovi su npr. bIlHan, blaen,
bljutav, jasan, krilat, plaljiv, slavan, slOan, svojtljiv, vatren,
itd. Nekima ake., koji je u pomenutom obliku, ostaje
u deklinaciji, a u se mijenja: dobar
- dobra - dobro, dobrI; svijetao - svijet1a - svijetlo, svijetl1
(ist. svetao - svetla - svetlo, svem), irok - iroka - iroko,
irokI; valjan - valjana - valjano, valjam; visok - visoka -
vis<>ko, visoki:; zelen --...: zelena - zeleno, zelem. Nekima akc.
nom. sing. mukoga roda ostaje bez promjene u de-
klinaciji, a mijenja se u gladan - gladna - gladno,
gUidm; hladan - hladna - hladno, hladni:; kratak - kratka
- kratko, kratkI; mrtav - mrtva - mrtvo, mrtvI; mudar -
mudra - mudro, mudri.
e) Koji pridjevi u nom. sing. mukoga roda imaju jedan slog
i na njemu brzi ake., on ostaje bez promjene u nE--
deklinaciji, a ponajvie i u takovi su: nov,
prm, sit, sIlib, zdrav itd. Promjenu u deklinaciji
imaju: dug - dUgl, mek - mekI, mrk - mrkI, star - stari:.
- . Koji su u nom. sing. mukoga roda od jednog sloga, a na njemu
je silazni ake., on ostaje bez promjene u deklinaciji,
a II je svuda (osim pomenutog oblika) uzlazni ake.,
npr. blag - blaga - blago, blagI; takovi su i: brz, drag, jak, lud,
tvrd, iv itd.
229. a) Prilozi na o npr. slabo, zdravo, nemilo, slObodno
itd. se akcentom ne razlikuju od nom. i ak. sing. srednjega
OBLICI 217
roda deklinacije. Razlika je samo onda ako je taj oblik
dvosloan oi. mu je akc. u u odre-
deklinaciji, npr. hrabro - hrabro, ja.ko - jako, ludo -
IUdo, mirno - mIrno, mudro - mudro, ivo - Ivo itd. U tom
akcentuje se prilog onako kao nom. i ak. sing.
srednjega roda, samo to je skrajnje o kratko; prilozi dakle
glase: hrabro, jako, IUdo, mIrno, mudro, Ivo itd. Izuzetak je:
dobro, dobro, a prilog dobro. Nijesu izuzetak prilozi: daleko,
dubOko, visoko (prema pridjevnim oblicima: daleko daleko,
duboko - duboko, visoko - visoko), jer su tri sloga, a opet
ovakima je izuzetak prilog debelo prema debelo - debelo.
b) Akcenatsku razliku, o kojoj se' ovdje govori, pomae nam razu-
mjeti govor koji akcentom razlikuje enski i srednji rod
u nom. sing. dvoslonih pridjeva, kao to su npr. hrabar,
jak, lUd, miran, mudar, iv; njima i drugima (istoga akcenatskog tipa)
nom, sing. enskoga i srednjega roda u govoru glasi: hra-
bra - hrabro, jaka - jako, luda - Hido, mirna - mirno, mudra - mudro,
iva-ivo. Prilog i u tom govoru glasi: jako, mudro itd. da
se razlika enskoga i srednjeg roda, kakva je u go-
voru, vidi li u ruskom jeziku (npr. :lKHB - :lKHBa, JKimo, MY,lIP -
My.u;pa - MY,lIPO, prilog JKHBO, MY,lIPO), otud se s pravom (po
128a) da ' su svi tokavci imali nekad razliku, koju su do
danas samo su ostali tokavci u liku srednji rod
pomalo sa enskim (te govore npr. jaka - jako, iva - .ivo
itd.), ali u prilozima (npr. jko, ivo itd.) su i oni staru akcen-
tuaciju do naih dana.
230. Pred oblicima i koji su akcen-
tovani brzim ili silaznim akcentom, mislim da prijedlog dobiva
spori akc. Potvrde su tome: od mila. V . kod MMO, i
dr. izd. 3, 439, - a Budman u svojoj gramatici ima: od cijeloga.
161, od suhOga. 192, na kranjski. 209, po carsku. 212, pred
carsku; on ima i: o svom. 212, za tvoga. 223. po svoj (zemlji). 213.
prema tome mislim da je i : na novU, iz puna, u tihoj, ispOd
do mladIh, na bolesnu itd. - je akc. udogUsta,
nakrivo itd. (v. 131b), valjada zato to su to prilozi, a
bi se valjada reklo: do gUsta mlijeka, na. krIvo mjesto.
Komparativ isuperlativ
231. a) Nauk o postojanju komparativa (iz kojega postaje superlativ)
ide upravo u tvorbu u koju ga poredbena gramatika i stavlja, ali j a
se tradicionalne gramatike stavljam ga oblike k ako i
u svojim "oblicima".
218 GRAMATIKA
b) Komparativ ima , za nom. sing. mukoga roda ova tri
nastavka: -ji, -iji, -i. Koji pridjevi u nom. sing. mukoga roda
imaju jedan slog i na njemu silazni akcent, oni ponajvie pri-
maju za komparatv nastavak -ji, a se skrajnji kon-
sonant pridjevne osnove s glasom j od komparativnog nastavka
se glasovne promjene koje su razloene u 102. Kom-
parativ dakle od pridjeva jak, m;Wk, prijek glasi:
- od blag, drag glasi bLai, drai, - od krut, ljut:
- od gust: - od blijed, mrad, tvrd:
- od krnj, krnji, - od
bijel: bjelji, - od grub, tup, tv: grublji, tuplji, ivlji, - od crn:
crnji, - od brz: bri, - od glUh, suh: gLUi, su.i (gdje narod go-
vori glUv, su v, tamo je komparativ gLUvlji, sUvlj'i). Nema pridjeva
kojima bi se u komparativu pred j nali konsonanti e, f, d, j,
m, , ne moe se dakle ni govoriti o njihovu komparativu, a za
sastavak konsonanta j s konsonantima lj, r, s vidi primjere u
232. i 233. - Rijetki su pridjevi akcenatskog tipa blag, jak, krut
itd., kojima se tvori komparativ s nastavkom -iji; takovi su:
lijen, pust, slan, svet, dakle: ljeniji, piLstiji, slaniji, svetiji; od
nijem nema komparativa, a ako kad zatreba, se, mislim,
njemij'i.
e) Kad pridjev u nom. sing. mukoga roda ima jedan slog
i na njemu brzi akcent, onda je za komparativ nastavak -iji,
npr. hrom - hromiji, lO - loiji, nov - noviji, prav - pra-
vi ji, prost - prostiji, pun - puniji, sit - sitiji, slll.b - slabiji,
spor - sporiji, star - stariji, trom - tromiji, vjet - vjetiji,
zdrav - zdraviji. Tako je i od rud (prilog rado), komparativ
"adiji (prilog radije), dijalektizmi su: (prilog
(ovo ima Iv. 287). Od plah je plahij'i u JM. 340. Izuzeci su:
dilg - du'i, - tih - tii. Pored du.i govori. se i dUlji
(otkle je -lj-, kazat se malo dalje) i duglji (koje je dijalektizam,
a -g- je umetnuto iz pozitiva).
d) Nastavak -i nalazimo u komparativima: Laki, ljepi,
meki od lak, lijep, mek. Pored Laki govori se i Laglji; prvo je
postalo od lagi (j er se nekad govorilo lbg'bk, lbg'bka, ,lbg'bko,
v. u 107e), a drugo ima -lji po analogiji komparativa: bjeljl,
(Uilji, deblji, dublji, grublji, tUplji, ivlji; otud je prodrlo lji i
u dUlji (dugIji), i u meklj'i, koje se govori po Slavoniji (a ima i u
akad.
232. a) Od onih pridjeva, koji u nom. sing. mukoga roda
imaju dva sloga i nepostojano a, samo nekoliko ih ima kom-
OBLICI
219
parativ s nastavkom -ji; to su: bijesan - bjenji:, gorak -
lasan - lanjl, stidan - stidnji, tijesan - tjenjI. Pored lCinji
govori se i ldsniji, pored bjenji, tjenji zacijelo je dobro
i bjesniji, tjesniji, - a stidniji je od
stidnji (koje se nalazi u nar. pjes. I, 425. valjada poradi stiha).
b) Dvanaest pridjeva, koji se u nom. sing. mukoga roda
svruju na -ak (a je nepostojano), imaju komparativ s nastavkom
-ji koji se dodaje na ono to ostaje ako se -ak odbaci; evo ih:
blizak - bliI, gladak - kratak - mrzak - m'fI,
nizak - nii, plitak - rijedak - (ili v. 64a),
sladak - sladI, tanak - tanji, teak - teI (postalo od teg'bk,
tegji, u prvom je obliku po 89b g pred 'b prelo u , a u drugom
je gj prelo u , ,ispor. drai od dragji, a to od drag), uzak -uI,
idak - idI i itkijI. Na to je nalik grdan - (ovo je upravo
komparativ od grd, to danas nije u tokavaca
c) Od ddlek, debeo, dubok, irok, visok, estok komparativ
glasi dalji, debljv, diLblji, iri, vii, tj. kao da u pozitivu
imaju samo jedan slog, i to bez skrajnjega -ek, -eo (-el), -ok. Na-
laze se, istina, komparativi (nar. prip. 132) i (nar.
pjes. 4, 72, 82), ali je vii,
d) Svi drugi pridjevi, koji nijesu dovde navedeni, imaju u
komparativ.u nastavak -iji, npr. hitar - hitriji, krupan -
krupniji, slavan - slavniji, bOgat - 2ogatijI, marljiv - mar-
ljivijI, mrav - mraviji, obilan - obilniji, pametan -
govorljiv - govorljivijI, obilat - obilatijI, -
vatijI, siromaan - siromanijI, zadovoljan - zadovoljnijI itd.
Ispred -iji prelazi k u gibak
1
- jednak -
(taj komparativ im:a Vuk u I izdanju XVII), krepak -
(S. 5, 18), krotak - ljubak - ali katkad
ostaje k: vitak - vitkijI (u I izdanju Vukova XLVI);
tako je zacijelo i: - pitak - pitkijI, sklizak -
skliskijI, vozak - voskijI. U akad. za oblike
kae Budman da su pravilni, a nepravilm da sli
krepkiji, krotkiji, ljupkiji. Od ubog ima u Iv. komparativ
uboiji, ali s potvrdom iz starijega jezika; valjada je i danas tako
ako se komparativ od ubog govori.
1 donosi miljenje svoje, Vukovo i Budmanovo o tvorbi
komparativa s nastavkom -iji ispred kojega k prelazi u Danas je ti
knjievnom jeziku stanje neto Komparativ od gibak glasi:
gipkiji. a od ostalih pridjeva: krepkiji, i krotkiji, ljupkiji,
vitkiji.
220
GRAMATIKA
233. a) Ima nekoliko pridjeva kojima se komparativ ne tvori
od pozitiva, nego je komparativ sasvim druga ili je
njen od druge osnove negoli je oQa od koje je pozitiv. Ovamo
idu: dobar - bolji, zao - gori, velik - mali (malen) -
manji, d4lek - dilji (pored dalj'i) , nadpak - (u I iz-
danju Vukova XIV), pretio,- pretlji; ovamo ide i prilog
mnogo - vie (OIVO je upravo komparativ od visoko, tj.
mnogo - visoko su se li u junim krajevima
govori se komparativ vii u vidi u Iv.
b) Superlativ nastaje ako se pred komparativ metne
nilj (o kojoj vidi u 107b), npr. najlaki, najslavniji
najpametniji, najbolji itd.
e) Ima dosta pridjeva kloji poradi svoga nemaju
ni komparativa ni superlativa, osobito su to pridjevi koji
je to ili oda ta je to, koji mjesto i vrijeme, a i
gdjekoji drugi, npr. bratov, carski, gvozden, lipov, - ovdanji
ta.monji, ljetni, zimski, - bos, bred, divlji, go, mrtav, nijem,
upalj. Ali katkad se, osobito u prenesenom smislu, i takvi pri-
djevi govore u komparativu i superlativu, npr. drvenije
on je najmrtviji (tj. naj tii, najmirniji), najuplje glave
itd. Sto Vuk u dr. izd. 2, 140. ima: "to ne samo to se govori
nego je mlogo srpskije", tu mislim da bi bilo: vie srpski,
kao to on upripr. 42 ima: "lovci su vie divlji negoli pastiri",
to mi se negoli komparativ divljiji u Iv. 331. .
d) Prema voliji - najvoliji nema pozitiva. Gdjekoji opet
pridjevi nemaju komparativa, nego samo pozitiv isuperlativ;
tal!::ovi su: donji - najdonji, gornji - najgornji, posljednji-
najpOsljednji, srednji - najsrednji (ovo u nar. pjes. 1, 155), stra-
nji - najst.rnnji, zadnji - najzadnji. Takav je i broj: prvi -
najprvi, a i prilozi: poslije - najposlije, prije - najprije. Otud
vidimo dakle da se naj moe sastavljati i s pozitivom
te izlazi superlativ; tako je inajotragu (najostragu) inajnaprijed:
najotragu 'naka utvorica (iz neke narodne pjesme). V. kod
najostragu Krla kapetane. nar. pjes. 3, 240, najnaprijed
Stojan na mrkovu. 4, 188, vi drumom udariti, evo drumom
nc:r.jnapred na Turke. 4, 254. Ovamo ide i pri10g najlak (tj. polako),
o koj emu vidi u akad. rj
e) Katkad se naj radi udvaja: najnajpre naumi
da izbavi. V. mil. obro 70 . . Jo nekoliko takvih primjera vidi u
akad. kod ,,3 naj" na str. 364a.
OBLICI
221
234. a) Komparativ i superlativ sklanjaju se sasvim kao
pridjev npr. (v. 208 b), dakle npr. nom. sing.
- - gen. ili itd.,
isto tako - - itd.
b) Pravilo za akcente u komparativu veoma je jednostavno:
koji komparativi u nom. sing. imaju samo dva sloga, svagda im
je na prvom slogu brzi akc. koji se ni u jednom pa:deu ne mijenja,
npr. bolji: - bolja - bolje, - ljepi:, ui:
itd. A kad komparativ u nom. sing. ima tri sloga ili vie, onda je
svagda na od kraja spori akc. koji na istom slogu ostaje
u svim oblicima: noviji: - novija - bogatiji:, pametnija,.
obilatije itd. - U superlativu je svagda silazni akc. na
naj; ako komparativ ima brzi akc., onda taj akc. moe ostati, ali
ne mora, te se govori npr. najbolji:, naljepa, najmanje ili najbolji:,
najljepa, najmanje; drugi akcenti iza naj ostaju, npr. najgornji:,
najprvoga, najmudriji:, najbogatija, najplemenitije itd., u tom
dakle imaju po dva akcenta, a da to moe biti, to
je u 129b. .
BROJEVI
235. a) Brojevi su jedni g l a v n i (kardinalni), a drugi su
r e d nti (ol'<linalni); prvima se odgovara na pitanje: koliko? dru-
gima na pitanje: koji po redu? Glavni "Su brojevi: jedan (jedna,
jedno), dva (dvije), tri, pet, est itd. Redni su brojevi: prvi:,
drugi:, peti:, esti: itd.
b) Redni brojevi od 100-1000 ne govore se u narodu nikako,
ali knjievni jezik ne moe bez njih biti, i u njemu glase: stoti
(ili stotinitl. M. 204), dvjestoti:, tristoti:, (mislim da je
tako), pet stoti: ... devet stoti, hiljaditi: (M. 29) ili ili
(jedno i drugo u starim dalje bi moglo biti: dvohilja-
diti, trohiljaditi, petohiljaditi itd. ili
itd. - Svakirednti broj govori se u sva tri roda, npr.
prvi: - prva - prvo, drUgi: - druga - drugo ... deseti: - deseta
- deseto itd., a sklanjaju se kao pridjevi, . npr. uti
(v. 208).
236. a) Kad treba sastaviti po dva broja ili po vie, svagda su
namjeteni po tako da broj dolazi pred manji, k tome,
ako su glavni brojevi su jedan od drugoga rastavljeni
i, to Vuk u (1818) XLVII izrijekom kae mo
222
GRAMATIKA
brojeve 21-29 (a tako ima i u dan. 2, 22), pa to, dakako, vrijedi
i za druge brojeve gdje su i manji jedan do drugoga. Primjeri:
sto i pedeset i tri. V. jovo 21, 11, dvjesta i sedamdeset i est. d. apo
27, 37, poslije stotine i trideset godina. gal. 3, 17, oko hiljadu
i stotine koza. kod 3ap;pyra, devet stotina i trideset D.
1 mojs. 5, 5, osam stotina i petnaest. 5, 10, osam stotina i devedeset
i pet. 5, 17, i sedam stotina i i pet. 2 mojs. 38, 25,
est stotina i tri i pet stotina i pedeset. 4 l1fojs. 1, 46,
deset i pet i est stotina i pedeset. 2, 15. stotina i
niih brojeva izostavlja katkad i: sto trideset i
sedam. prip. 25, onijeh dvjesta pedeset. 77, sto pedeset gostiju. 149.
b) Kad su redni brojevi, ne uzima se i; Vuk u (1818)
XLIX pie: sto dvadeseti, trista pedeset sedmi, pet stotina deve-
deset osmi, iljada dvadeset a prema tome ima i
godine dvadeset 4 car. 13, 1, godine dvadeset sedme. 15,
1, trideset osme godine. 15, 8, godine pedeset druge. 15, 27, do
trideset pete godine. 2 dnevn. 15, 19. Pored toga naao sam i
primjer gdje stotina i nieg broja stoji i: sedam stotina
i dvadeset este godine. D. prip. 13.
231. a) Dijalektizmi su: jedanajst, dvanajst, trinajst . .. devetnajst
(mjesto: jedanaest, dvanaest . .. ), isto tako i dvtidest, tridest ili dvaest, trijest,
est, eset (mjesto: dvadeset, trideset .. . ).
b) Pored sto govori se i stotina koja se sklanja kao ena
i ima oba broja i sve padee, a broj sto sklanjao se nekad kao selo
kroza sve padee i bio je srednjega roda; trag negdanjoj dekli-
naciji broja sto se do danas u dvjesta (v. 24la), trista;
u Crnoj Gori govori se i mjesto je u drugim kra-
jevima stotine, a tako je <i. pih stot'inil... devet
stotlnil. Nije u dobrih tokavaca dvije sto, tri sto, sto,
petsto . .. kako gdjekoji piu, npr. I. 238: est sto, osam sto. - Za
broj 1000 imaju dvije od kojih je hiljada novija i uzeta iz
jezika (chilias, gen. chiliados), a druga je prava slavenska
od pamtivijeka: Obje su te prave imenice en-
skoga roda te se mogu sklanjati krQlZa sve padee. - Akuzativni
oblici stotinu, hiljadu govore se i za druge padee: koji(h) je bilo
oko iljadu i pet stotina. V. mil. obro 92, krvnina je ova bila naj-
manje hiljadu groa. kod rJI06a, po hiljadu znakova mogae
se poznati. D. prip. 137, dade njemu laka deverdara, on dolazi
pet stotinu groa (iz neke narodne pjesme). V. kod P;OJla3J1TIf,
poao je Rinjanin hadijo s nj egovij eh stotinu Rinjanja. nar. pjes.
3, 460.
OBLICI
223
238. a) Brojevi 5-19 i 20-90 ne sklanjaju se nikako, zato
je nuno kako se j.ezik pomae u gdje bi ih trebalo
sklanjati. - U nominativu i akuzativu uzimaju se ti brojevi onako
kakvi jesu, npr. je deset Jakov imadijae dvanaest
sinova itd. Iza svakoga prijedloga ostaju svi ti brojevi bez pro-
mjene, npr. iz sedam kroz deset sela, pri dvanaest konja,
doao s trideset vojnika itd. Tome odgovara primjer; k milu tastu,
starcu Jug-Bogdanu, ka ureva devet nar. pjes. 2, 262.
I u kad smisao trai genitiv bez prijedloga ostaju ti bro-
jevi bez promjene: a dvanaest apostola imena su ova (moglo bi se
i : dvanaestorice apostola). V. mat. 10, 2, sedam crkava.
otkr. 1, 20, za znak sedam darova duha svetoga. D. pis. 226,
est ostalijeh apostola i 231, milu seju devet
nar. pjes. 2, 182. Za kad bi broj imao stajati u lokativu
ne treba nita drugo nego da se taj pade danas govori samo
s prijedlozima, a malo je prije da iza prijedloga nema pro ...
mjene, dakle npr. bio je u devet gradova itd.
b) Neprilika je kad bi kojfi od navedenih brojeva imao da stoji
u dativu ili u instrumentalu, a ne moe se uzeti imenica dvojica,
trojica . .. ili dvoje, troje ... Vrlo bi bilo: objavie pet
narodima, rekoh sedam enama, zapovjedisrno deset selima, - isto
tako: izrezah sedam noevima, se dvanaest poslovima. U
pjesmi se, istina, naLazi: ne veruje devet vezirima. nar. pjes. 2, 164,
ali to je poradi stiha, a u bi se govoru reklo:
devetorici vezira. Samo ako je u ovakom imenica zdruena
s kakvom zamjenicom ili s pridjevom, onda moe br:oj pet, est,
sedam . .. ostati bez promjene, alii. zamjenica ili pridjev treba da
stoji u dativu ili u instrumentalu plur., a imenica u genitivu plur.,
npr. da se njoj (tj. ovci) vie raduje nego onima devedeset i devet
(tj. ovaca) to nijesu zale. V. mat. 18, 13, svima dvanaest koljena
rasijanijem po svijetu pozdravlje. jak. 1, 1, je (tj.
mojim devet ura. nar. pjes. 2, 310, ako se vjerovati onima
jedanaest apostola. D. sitno sp. 289. Nijesam naao takvih primjera
za instrumental, ali mislim da bi dobro bilo: izrezah ovima sedam
noeva, se tekima dvanaest poslova. Ali gdje nema za-
mjenice ni pridjeva, tamo mislim da se mjesto brojeva, koji se ne
sklanjaju, mogu uzeti pridjevni brojevi petari, estori, sedmori ... ,
dakle: objavie petorim narodima, rekoh sedmorim enama, zapo-
vj edismo desetorim selima, izrezah sedmorim noevima, se
dvanaestorim poslovima, - a dakako i: onim petorim narodima,
otrim sedmorim noima itd. Da to moe biti, vidi se iz 246c.
224
GRAMATIKA
c) Za stotina kazato je u 237b da se sklanja u oba brDja
i u svim padeima, mDe se dakle pDsve dobrO' dadDh stotini
ljudi, takO' i: dvjema, trima, stotinama; a kad bi brDjevi
500-900 imali da stoje u dativu ili u instrumentalu, mislim da bi
bilD npr. pet stotinama, nego bi se i tu imalO' petorim
stotinama itd.
239. a) Broj jedan - jedna - jedn.o sklanja se kao sam (v.
226), samO' to u gen., dat. i lok. sing. mukoga i srednjeg rDda
nema Dblika kako su sama, samu. BrDj jedan mDe imati
i plural, i tD u ova 1. kad jedan isto to "neki"
ili "nekakav", npr. jeouu :rrjeBajy II DB aKo. V. nar. pjes. 1, 392, vi
jedne pobiti i raspeti, a jedne biti pO' zbDrnicama. mat. 23, 24,
onde jedne velike i bogate dVDre. nar. prip. 20, tu su stanovi,
jedne ene stoku muzu, jedne mleko razlivaju ... jedne maslO'
tope. 101, - 2. kad jedan Dno to "isti", npr. ' jedni(h) pje-
sama pjevanje po narD du pokazuje da ... V. nar.
pjes. 1 (1824) XXXII, oni su -parnjaci, tj. jednijeh su godina.
kod napwax, - 3. uz imenice koje se govore samo u pluralu, npr.
jedne vile, jedna vrata, jedne - 4. uz imenice koje se dodue
govDre u singularu, ali u pluralu neku osobitu cjelinu, npr.
oomah mu da jedne opanke. nar. prip. 91; tako je i: jedne
jedni jadi, jedni svatovi.
b) Da se nijedan sklanja kaD jedan, tD se samo pO' sebi razu-
Inije, samO' treba dodati da se prijedlDzi ni i
jedan: ni tt jednoj drugoj knjizi. V. dan. 1, 45, dD danas ni od
jednoga rusam primio. nar. pjes. (1833) XXXIV, nije daleko ni od
jednoga nas. d. apo 17, 27, srebra ni u jednoga ne 20, 33,
nemae nedostatka ni u jednome daru. 1 kor. 1, 7, da se ni od
jednoga . .. ne smije uzimati. D. jezdr. 7, 24, ni u jednog ni puke
ni noa. nar. pjes. 4, 103. Ispor. ni za to, ni u itd. u 202b.
Govori se i nijednt - nijedna - nijedno (dakle u
-obliku) u pSDvanju, npr. nijedna vjero! nijedna!
240. a) Za brDjeve dva - trt - kae Vuk u
{1818) XLVII da Dstale padee (osim nDminativa i akuzativa) imaju
samo za enski rod, a za muki i za srednji da se ne mijenjaju.
To isto se Vuka) veli i u "malDj sr. gram."
27-28. Njih dvojica piu na pomenutim mjestima broju ,,2" nom.
i ak. dvije, gen. dviju, dat., lok., instr. dvjema i dvima, sve samO'
za enski rDd; brojevima ,,3" i ,,4" piu oni oblike: gen. triju,
-riju, dat., lok., instr. trima, opet samo za enski rod; ak.
OBLICI
225
i vok. jednaki su dakako nominativu. Ali" u "oblicima" 46-47.
pie nom., ak., vok. dva za muki i za srednji rod,
dvije za enski, gen. dvaju za muki i za srednji, dviju za enski,
dat., lok., instr. dvjema za sva tri roda; zatim ima nom.,
ak., vok. tri, gen. triju, dat., lok., instr. trima,
za sva tri roda.
b) oblik dvaju u "oblicima" za muki rod
primjerom iz nar. pjes. 2, 622: a za zdravlje dvaju svoje,
ali to je jedina potvrda iz svega to je Vuk izdao na svijet ili sam
napisao; jo taj oblik Z'a muki i za srednji rod
iz pisca XIX vijeka Sima U akad. ima obliku
dvaju za muki i za srednji rod dosta potvrda iz pisaca koji su
ivjeli prije XIX vijeka i iz jedne narodne pjesme (tampane u
knjizi koju nije Vuk izdao na svijet), a Iv. donosi istome
obliku dvaju potvrdu iz narodne pjesme bosanske tampane pot-
kraj XIX vijeka. Imam dodati da sam oblika dvaju ne
upotrebljava nigdje.
c) Oblik dvjema za muki rod u "oblicima"
primjerom (jedinim): zapo.vedrl. gospod bog dvema trima
nar. pjes. 1, 127, a za srednji rod ne donosi nikakve potvrde; u
akad. ima ih (kao i za muki rod) iz pisaca koji su pisali
prije XIX vijeka. Ne ni oblika triju - trima,
- za muki i za srednji rod; obliku triju za muki
rod dono.si potvrdu Iv. iz nameme pjesme bosanske tam-
pane koncem XIX vijeka, a obliku trima imamo. potvrdu u pri-
mjeru malo prije navedenom: dvjema trima Oblicima
- ima potvrda u akad. prvome samo iz
starijeg jezika, a pored drugoga ima ali opet
samo iz starijeg jezika (ima ga i I. 373: enidba blagoslovena ...
sinima).
d) su i starinski oblici: dviju. za muki i za srednji rod,
dvama za ista dva roda i dvima za sva tri roda; potvrde vidi u akad.
niku, a ovdje se jo dodaje: s njima dvama (tj. dvojicom). JM. 320, on
se svrati dvima seratlijam. 352.
241. a) Oblicima dva (muki i srednji rod), dvije (enski rod),
tri (sva tri roda), (sva tri roda) u nom., ak., vok. ne treba
nikakve potvrde jer su veoma u svemu narodu i
ne mogu ni da glase. Nune su potvrde za druge padee tih brojeva
(osim potvrda navedenih u 240). Najprije treba da se u
Vuka, u u narodnoj poeziji i prozi nalaze samo oblici
dviju, dvjema (dvema), trijU, trima, da oblika dvima,
226 GRAMATIKA
nema u tim djelima nikako, da se dviju upotrebljava samo
za enski rod, da Vuk i oblike dvjema, triju, trima uzima samo za
enski rod, a oblika u njega nema.
b) Potvrde za broj ,,2": k ovim dvjema pjesmama ja bi jo
uzeo i onu. V. nar. pjes. 1 (1824) XXXVIII, tako da su se stijene
ovi dviju planina sklopile. dan. 1, 3, u ovima dvjema zapovijestima
visi sav zakon. mat. 22, 40, u dvjema nepokolebljivijem stvarima.
jevr. 6, 18. - u slikama dviju ena. D. pis. 97, u ator dviju
robinja. 1 mojs. 31, 33, na goru s dvjema 5 mojs.
10, 3, Mojsije dade nasljedstvo dvjem.a plemenima. is. nav. 14, 3,
ta je dvjema vojvodama. 3 car. 2, 5, munja groma nadigrala
dvjema t"ima jabukama. nar. pjes. 1, 161, a ti veli dvema siro-
tama . " ao bilo dveju sirotica. 2, 356, nema onih dveju talpi.
nar. prip. 111.
e) Potvrde za broj ,,3" (v. 413g): u sve t-rima knjigama. V.
nar. pjes. 1 (1824), 315, slaba je razlika bila ovi triju pje-
sama. nar. pjes. 4 (1833), XX, proroci jesu ugled u trima potonjim
izmosima. D. pis. 52, u sedam nedjelja posta i u trima
koje su pred njim. 72, o liturgiji triju velikii.h vladika. 370, ja sam
bio s trima djevojkama. nar. pjes. 1, 239, te boli s triju djevo-
jaka. 1, 271, od nas triju (govor je o- Milou, o Janku i o kralju
budimskom) kom bi najvolila? 1, 443.
d) Potvrde za broj ,,4": ostavlja poklade svoje ku-
svojega plemena. D. istor. 68, sav poklad pripada
srodnim 175, 'll njima (tj. trijemovima) bjee zid
unaokolo. jeze.k. 46, 23, munja groma nadigrala dvjema trima
jabukama i nar. pjes. 1, 161.
e) Za broj ,,2" treba jO da mu je u staro doba oblik dve sluio
ne samo za enski rod (kao i danas dvije) nego i za srednji; tome se trag
do danas u broju dvjesta (ili dvje stal gdje je dugo e
a tl enskom je ostala duljina: d,vije (ist. dve), ispor. trista mjesto tr'! stao
- u "oblicima" 46, 47 kae da je srednjega roda i oblik dvije
i obje II svezi : dvije obje (isto to dva oka, oba oka). Ali nije tako;
premda je imenica oko u sing. i u plur. srednjega roda, ali u dualu je en-
skoga; govori se npr. moje (a ne: moja isto tako: koje ovo
gledaju (a ne: koja).
242. a) Odeklinaciji bl'loja oba ne kae Vuk u svojoj grama-
tici pred (1818) Illita, a u "maloj sr. gram." 30.
kae da se oba ;- obje sklanja kao dvCi - dvije. da u toj
svojoj gramatici broju ,,2" navodi (osim nom. i ak.) samo
oblike dviju, dvjema (dvima), i to samo za enski rod, otud izlazi
da su broju oba oblici : obiju, objema, ali samo za enski rod. Dl'uk-
OBLICI
227
govori u "oblicima" 47, gdje kae da je u gen. obaju,
obiju (prema dvaju, dviju), a objema da je za sva tri roda; oblicima
za gen. ne navodi nikakve potvrde, a mogao je potvrditi
oblik obijU. (za enski rod) iz Vukova kod 06je (ima
ga i S. 2, 86: nezadovoljan govorom obeju gospa); oblik obaJu po-
je u akad. ali samo iz pisaca koji su pisali prije
XIX vijeka. Obliku objema navodim potvrde: iz ovijeh knjiica
ja sam napomenuo samo nekoliko pogreaka, ali ih u obj ema ima
toliko mnogo da ... V. pis. 24, u objema ovde pomenutim bugar-
skim knjiicama. dr. izd. 2, 240, no izvadi dvije puke male, pa
objema ivi oganj daje. 4, 10, dok objema (tj. Vuku i Ivanu) {spa-
nula dua. 4, 11, objema snahama svojima. D. rut 1, 8, nije
mogao upravljati objema tima oblastima. istor. 87, u objema knji-
gama. sitno sp. 59, objema rukama. M. 177.
b) Mjesto oba govori se i obadva, obadvije koje se sklanja
kao dva: obadvaju, obadviju (ima oboje u akad. ali s po-
tvrdama samo iz pisaca prije XIX vijeka), obadvjema: pa potre
dvije puke male, obadvjema ivu vatru dade. nar. pjes. 4, 235, u
akad. ima obliku obadvjema potvrda i za muki i za
srednji rod, ali samo iz pisaca prije XIX vijeka. Pored obadvije
govori se u j.unim krajevima obje dvije: obje dvije (tj. ene)
trudne ostanule. nar. pjes. 2, 62, obje dvije (tj. ene) bile su vjero-
lomne. Lj. 424. - Dijalektizam je obedva, obedve (s nejasnim -e-) :
obedvima (tj. pukama) ivu vatru daje: JM 89.
243. a) primjerima u 241. i 242. ima ih nekoliko gdje
se brojevi dva, tri, oba sklanjaju iza prijedloga. Vie je u
da se ti brojevi, a i broj ,,4'" iza prijedloga ne sklanjaju; govori se
npr. kod dva hrasta, dva brda, kod dvije ene, traio sam ga
u tri V. (1818) XL VII, stoji na dvije noge, preko tri
vode studene, preko tri gore zelene, bio sam na dva mjesta, bili su
se oko dva velika grada, ore na dva vola, kod tri konja ide pjeice,
sa sina ode na vojsku. D. obI. 48. U svim tim i pri-
mjerima broj i imenica uza nj stoje u akuzativu, ne gleda se. dakle
s kojim se padeom prijedlog slae. Tako je i : ljudi
iz oba sela, pred obje stoji itd. Iz prva dva primjera
vidi se da imenica stoji u akuzativu duala (dva brda, plural bi bio
brda, V . 162 b,c).
b) Kad bi pomenuti brojevi imali stajati u genitivu i bez
prijedloga, uzimaju se vrlo zajedno sa svojim imenicama i
pridjevima i zamjenicama u svom akuzativnom obliku. Primjeri :
228
GRAMATIKA
jezik niti je slavenski ni ruski, a jo manje srpski, nego bespravilna
smjesa ova sva tri jezika. V. dan. 1, 102, obrazi
12, u ustima dva ili tri svjedoka svaka 2 kor. 13, 1, sa
zidova obadva ova grada. V. nar. posl XVII, po izgovaranju ove
dvije poznaju. dr. izd. 3, 38, iz hrisovulje oba bmta. D. istor.
22, najznatniji vlasteli susjedne oblasti. 274, na svretku ove
t'ri nedjelje. pis. 91, na dva ili tri da se po-
gubi. 5 mojs. 17, 6, da popuni "Kneevinu Srbiju" opisom nova
okruga. pis. mil. 130, boji li se dva mlada? nar. pjes.
2, 588, ja kuli dva Sar enca. 4, 100, da momku date dio
dvije djevojke. Lj. 55, da je koran bio otkriven znamenitomu
vjeku oba grada. 361, na grobovima ona dva drag'ana.
M.156.
c) S brojevima 2, 3, 4 slae se zamjenica nelcolika, nekolike
kad se uzima u dualu i da je vie od 1, a manje od
5 (v. 205b), npr. zato je ona (tj. Matica srpska) morala biti
jednoga ili nekolika svoja V. pis. 5, Peratani su bili od ne-
kolike stotine godina pad V. nar. posl. XXI, poslije
nekolika dana raali se nar. prip. 182. - Vrlo rijetko uzima
se akuzativni oblik mjesto dativa: ima mnogo kojeta to nije za-
oba jezika (tj. objema jezicima). V. pis. 82, bolje nam je
sva tri (tj. svoj trojici) poginuti neg' sramotno danas pobjegnuti.
nar. pjes. 2, 221.
* *
*
244. a) Kad uz brojeve 2-99 stoji u gen. plur. imenica mu-
koga roda, koja kakvo onda se mjesto glavnoga
broja moe uzeti brojna imenica s nastavkom -ica, npr. dvojica,
t"ojica, petorica itd. Imenica ili zamjenica uz te
brojeve stoji u gen. plur., npr. dvojica
dadoh trojici vidi li onu momaka? nas
peto1'ica ostati itd. Ali ako brojna imenica stoji u dat., lok., instr.,
onda (mislim da) zamjenica moe stajati u istom padeu, npr.
dao je nama trojici, govorili smo o vama s njima
dvojicom. brojne imenice mogu biti i same bez drtuge ime-
nice ili zamjenice, npr. su dvojica od jednoga, on radi za tro-
jicu. - Sasma rijetko uzimaju se te imenice uz koje
muke ivotinje; tome mogu navesti samo ovu potvrdu: podaj
onoj dvojici volova neka liu soli. V. (1818) XL VII. U akad.
ima potvrda da se dvojica, obojica uzimaju za dvoje
OBLICI
229
od koje je jedno muko, drugo ensko; to je u primjerima:
mi smo jadni, sinko, obojica (govori mati sinu). nar. pjes. 2, 29,
obojica (tj. mu i ena) odmah. N. 4. je tu
dvoje, oboje.
b) Brojnih imenica na -ica nema za brojeve 1, 21, 31 i za
druge dalje kOlji na kraju imaju cifru 1, dakle npr. prema dvade-
setorica ili tridesetorica ili dvadeset i petorica vojnika ne moe se
nego: dvadeset i jedan ili trideset i jedan vojnik itd.
Brojnih imenica na -ica nema ni za brojeve 100, 1000.
c) Jo ima jedna vrsta brojnih imenica: dvoje (oboje),troje,
petoro, estoro . .. desetoro . .. petnaestoro itd. Te se
upotrebljavaju: 1. uz imenicu jaje i uz imenice koje su u sing.
srednjega roda i to ivo, 2. kad su ivu pomijeani
rodovi, 3. kad stoje same bez imenice ili kad stoje s kojom zamje-
nicom srednjega roda u sing. Govori se: dvoje, troje . .. jaja, troje
jaradi, sedmoro djece; ali se moe i: dva, tri . .. jaja (ili
jajeta), pet, est jaja, dva jareta, tri pileta, djeteta. Ne bi
bilo: pet, est, sedam . .. jaradi, djece. Govori se i :
nas dvoje (kad je jedno muko, a drugo ensko ili dijete), vas troje
(kad je jedno m'lllro, a drugo dvoje ensko ili kad je koje od njih
dijete), osmoro konja (kad nijesu svi ni muki ni enski ili kad je
koje njima drijebe). Za zamjenice uz ove brojne ime-
nice vrijedi isto to je za iste zamjenice kad se uz
brojne imenice dvojica, trojica itd., dakle npr. vas dvoje ste bili,
jesi li vidio nas troje? p'ored toga: pred njima dvoma (tj. pred
momkom i djevojkom). M. 221, nama dvoma (tj. meni i mojoj eni)
bog pomoe. S. 2, 168. Bez imenice su dvoje, . .. u pri-
mjerima: rasjekavi tele na dvoje. D. jer. 34, 18, u koja je na
troje razdijeljena. nar. prip. 139, - sa zamjenicom ,srednjega roda,
npr. to valja dobIlO pamtiti.
d) Osim navedenih upotrebljavaju se ove brojne imenice
rijetko, ponajvie kako je npr. dvoje lipova drvljad!. V.
kod 2KJiBH oraIb; u istom kod ,l(Boje kae se da u Crnoj
Gori govore: dvoje opanaka, dvoje toka, a je i ovo: tako mi
j I tako mi posta! nar. posl. 307, ja ne velim na
te, na ono troje djevojaka (u pjesmi od Dubrovnika). nar. pjes. 1. 272.
Dijalektizmi su i ovo: opremili Petru osmero poslanika. N. 116, Arapin
mogao drat desetero ena 395, petero 443.
245. a) Mjesto petorica . . . i mjesto peto-
ro . . . govori se i erica, peterica . " petera . .. , ali su
oblici s -er- vie Brojnih imenica ni na -ora ni na -ero
nema za one iste brojeve za koje nema ni brojnih imenica na -ica
230 GRAlVlATIKA
(v. 244b); ne moe se dakle nego npr. dvadeset i
jedno dijete, sto ili stotina jaradi,
b) O deklinaciji imenica dvojica, trojica itd. ne treba nita
govoriti jer se ne razlikuje od deklinacije imenica npr. ena
drugim nego to nemaju plurala. A brojne imenice dvoje itd.
sklanjaju se ovako:
N. A. V. dvoje
G. dvoga
D. L. r. dvoma
troje
troga
troma



Dat. i lok. (ali ne i instr.) je dvome, trome, Kao
sklanjaju se i svi brojevi dalje na -ord, npr. petoro, estoro
itd., a kao dvoje sklanja se i obadvoje, a moe se sklanjati i oboje,
ali ta moe u gEm. glasiti obojega, a u lok.
obojem. - Evo nekoliko primjera: uzima sebi i svojoj i
sedmorma svakom po jednu (tj. knjigu). V. (1818) XVI,
koje je sta,rije od ovoga dvoga. dan. 1, 60, ko od nas dvoga prije
progovoriti (kae mu eni). 2, 134, niti ima u ilirijskom
"uzrast" ni u srpskom "rast", nego samo "stas" u oboma (tj. u
jednom i u drugom). dr. izd. 2, 190, Sava je od oboga nas (tj. od
mene i od moje ene) zdraviji. prepo 1,93 (1821), ako ne budete od
oboga nekoliko ekzemplara natampali. 1, 250 (1823), teak je
kamen, i pijesak je teak, ali je gnjev bezumnikov tei od obojega.
D. pr. sol. 27, 3, od troga se potresa zemlja. 30, 21, ovaj nedostatak
i 'Ono obilje napominjem zato to mislim da je u obojem
da .. . rad jug. ak. 2, 201, a na njima na
obadvoma (tj. na momku i na djevojci). nar. pjes. 1, 296, sramota
je dvome na jednoga (tj. vili i Marku). 2, 409, vino pije s dvoma
2, 624, se slau u dvome. N. 18, donele bi
obadvoma (tj . momku i djevojci) gadne neprijatnostI. . 2, 75, po-
kojna im obadvoma dua (tj. muu i eni)! JM. 291. je:
o onim troma (tj. o onoj trojici ljudi). M. 247.
e) Kad se brojne imenice dvoje, troje, . .. s ko-
jim prijedlogom, mogu ostati u akuzativnom obliku (kao i brojevi
dva, tri, V. 243a), npr. Neofit s troje
V. mil. obro 92, otiao s dvoje djece, ostavio na dvoje djece.
D. obI. 50, krava s desetoro teladi, dvanaest magarica
s desetoro magaradi. 1. mojs. 32, 15, da od njih dvoje svakome dade
(tj. bratu i sestri). Lj. 56, ako se bojite razdora dvoje su-
pruga (tj. mua i ene). 59.
OBLICI 231
246. a) U 239a navedena su gdje broj jedan
ima plural; prema pluralu jedni u i od tih
jeva uzimaju se pridjevni brojevi: dvoji, t?'oji, petori,
estori itd., koji se govore samo u pluralu, a taj im je onakav kao
i pluralu jedni. Govori se: dvoje vile, troja vrata, troje
kola, petore novine itd.; tako je i: dvanaestom vrata. V. otkr.
21, 12 (manje je dvanaest vrata u istom otkr. 21, 21 i u
nar. pjes. 2, 615). Govori se dvoji opanci, dvoja rebra,
troji jadi, troji svatovi (tj. nekoliko jada jedne vrste, nekoliko
druge, nekoliko - jedni svatovi jednoga mladoenje, drugi
drugoga, dodajem jo: troji kudio ci. nar. pjes. 1,275,
troji prosioci. 1, ' 555, haljine. 2, 618, desetore haljine. D. 2
<:ar. 5, 5, petere JM. 318. Ima i pridjevni broj oboji koji
jedni i drugi: daklem ni jedni nemaju nita, nego oboji je-
dnaki poslovice: Sokci ubokci, Vlasi siromasi). V. nar.
posL 352, lovci su vie divlji negoli pastiri, a teaci su druevniji
nego oboji prvi. pripr. 42.
b) Mjesto petori, est!ori ... govori se
peteri, esteril ...
c) U akad. ima dosta potvrda, osobito iz starijeg
jezika, da se brojevi dvoji, troji, ... upotrebljavaju mjesto
dva, tri, . .. a moe se navesti i nekoliko potvrda iz knjiga
koje su za ovu gramatiku upotrijebljene: da zatvorim sedmera
nebesa. nar. pjes. 2, 2, povadite noe deV'etore. 2, 287, bei,
kud te dvoje vode. nar. prip. 43, poj devetora blaenstva.
D. pis. 61, u Iv. ima iz jedne narodne pripovijetke pri-
mjer: bio starac i baba pa imali dva sina i dvoje snahe. Navodim
dva primjera gdje je mjesto dvanaest s imenicom u dativu upo-
trijebljen oblik dvanaestorim: to je poslao dvanaestorim pleme-
nima. Lj. 16, mi smo dali dvanaestdrim plemenima. 72. Tako je i
ovo: mene, izvadie i mojijem ,osmerim snahama. akad.
kod osmer (iz jedne narodne pjesme). Prema torne je dobro:
rekoh sedmorim enama itd. (v. 238b).
d) Da prijedlog pred glavnim brojevima dva, trli ... sedam,
Qsam ... sto dobiva brzi akcent, to je u l31b, a je
tamo i da je II dvoje, na troje, isto je tako: na itd. (vidi
u Budrnana gram. 143), a mislim da je i na oba, za obje. A kad
prijedlog pred rednim bl10jevima treba da dobije akcent, mislim
1 Danas se smatraju knjievnima jedni i drugi -oblici.
232
GRAMATIKA
da je onako kao pred pridjevima (v. 230), dakle npr.
za prvoga, II drugome, pred petim itd.
KONJUGACIJA
UOPCE OKONJUGACIJI
247. a) Jedni se glagolski oblici zovu v r e m e n a, to su: prezent,
aorist, imperfekt, futur itd., drugi se zovu n a i n i, to su imperativ i
kondicional. Razlika je vremenima i u tome to se vre-
menima da neto doista jest (u sadanjosti iIi u prolosti ili u bu-
a se volja ili elja ili Osim vre-
mena i ima na jezik jo dva gerundijal i dva participa! i infinitiv
koji slue za dopune subjektu ili predikatu ili drugim u
Infinitiv nije nikakav zato nije dobro zvati ga
kako sam imao II I izdanju ove knjige se koji
tako ima II svojim "oblicima". Sva vremena zajedno zovu se indikativ ili
.. izjavni lik" jer se njima izjavljuje da neto jest.
b) Jedni su glagolski oblici prosti (ili jednostavni), jer ih jedna
npr. pletem, pletoh, pleti, itd., drugi su sloeni od dvije ili
od tri npr. pleo sam, pleo bih, bijah pleo, bila sam plela.
248. a) AOl"ist se ponajvie tvori od perfektivnih (trenutnih)
glagola, ali dosta i od imperfektivnih (trajnih); tome bi se
moglo navesti veliko mnotvo potvrda, ali biti dosta samo ne-
koliko: ljudi se V. mat. 8, 27, ja govorih javno
svijetu, ja svagda u zbornici i u crkvi. jovo 18, 20, koji s njim
jedosmo i pismo po vaskrseniju njegovom. d. apo 10, 41, Stefan
pomaga Turcima pokoriti Bugarsku. D. istor. 105, kako
su tajno krteni i kako se hranie u pustinji i pie. pis. 315, poslu-
ite kao to govoriste. 2 mojs. 12, 31, kad dijeUh megdan sa Tur-
nar. pjes. 2, 287, argatovah tri godine dana i ja vukoh
drvlje i kamenje. 3, 1, to nam stari bolji od nas bie, te ih pae
bolje milovae i veziri bolje da7'ivae? 3, 262, vi sobom ubi-
stva vi jedan dio svoje progoniste. Lj. ll, njihove
rabote nita im ne koristie. 188.
b) Zakon je da se imperfekt tvori samo od imperfektivnih
glagola, zato od glagola dati, k!oji je perfektivan, nema imperfekta,
ali ne dati je imperfektivan glagol; govori se npr. ja sada ne dam
ovo nikome, zato moe od ne dati biti imperfekt: ne dadijah, ne
dadijae itd. Ima ga V. mar. 1, 34 i ll, 16, d. apo 27, 7, D. istor. 118,
1 mojs. 37, 35, sud. 3, 28, 2 car. 21, 10, nar. pjes. 4, 22. Ima i
1 Naziv gerundij nije vie II upotrebi II naoj terminolo-
giji. Mjesto gerundij sadanji upotrebljavamo naziv prilog sadanji, a mje-
sto gerundij proli prilog proli.
t Mjesto naziva particip aktivni danas se upotrebljava naziv glagolski
pridjev radni, a mjesto particip pasivni glagolski pridjev trpni.
OBLICI 233
imperfekt ne dah, ne dae, npr. no se Ivan prevarit ne dae. nar.
pjes. 3, 539, al' ne dae moskovska kraljica. 566. Katkad se u
pjesmama nalazi 3. 1. sing. imperfekta stae, ali to je stiha radi
mjesto stajae: JM. 137, 173, 225, a ima taj oblik i u jednoj narod-
noj pjesmi tampanoj u Vukovu 105: bojno koplje u planirii
stae.
c) I to je zakon da se od perfektivnih glagola ne tvori sada-
nji gerundij; tome je izuzetak samo veoma oblik
koji je od perfektivn:og glagola budem (prema
kojemu je imperfektivni jesam, a 'od toga nema sadanjeg gerun-
dija, kao to nema ni aorista, ni imperativa ni infinitiva).
d) Gerundij sadanji i infinitiv govore se kadto bez -i, npr.
- mislit; oboji su ti oblici a
nalaze se i u narodnim pjesmama stiha radi; Vuk ih i
nijesu pisali nikad. Potvrde za gerundij na (mjesto na
nar. pjes. 1, 258, 1, 268, 1, 290,
1, 378, 1, 613, 2, 294, 2, 444, 3,
313, 3, 376, JM. 98, 169, 301; nalazi
se katkad i u pisaca: l. 126, 139,
. 2, 157, 5, 136. - O postanju toga oblika na moe se
dvoje misliti : je okrnjeno ili od npr. od ili od
npr. od Taj oblik na bio je kao gerundij u
starom jeziku kao i oblik na a oblik gerundija na
uao je u XVI vijeka. - Infiniiiv bez -i vrlo je u
govoru i u drugim tokavskim primorskim govorima,
a veoma se nalazi poradi stiha u narodnim pjesmama iz kojih
biti desta ovo nekoliko potvrda: brat. nar. pjes. 1, 294, 1,
294 i 4, 194, dvorit. 1, 298, gradit. 1, 381, zaspat. 1, 482, 2,
111, trait. 2, 116, radit. 2, 370, vodit. 2, 514, dijelit. 2, 631,
3, 110, 3, 389, nabavit. 3, 404, 4, 23, dignut. 4, 132, putovat
4,194.
e) Vuk je u svojim izdanjima narodnih pjesama gerundij sa-
danji i infinitiv biljeio s apostrofom (npr. dvorit'), ali to nije
potrebno, kaIro nije potrebno pisati (a niko i ne pie) dobrog' , naeg' itd.
gdje je vokal na kraju otpao.
249. a) Gerundij proli se tvori od perfektivnih gla-
gola, od imperfektivnih, ali ipak dosta npr.
V. dan. 4, 12, imavi. mat. 22, 25, postivi. d. apo 13, 3, sudivi.
kod OTMM'll;a, govorivi. prav. sov. 47, vladavi. D. istor. 15,
straivi. pis. 54, tjeravi. 2 mojs. 14, 9, mrzivi. 5 mojs. 4, 42,
tra1vi i raspitivavi. sud. 6, 29, i stradavi. l . 137.
234
GRAMATIKA
b) Proli gerundij u Vukovim djelima svrsuJe se na -VSl
svagda, samo glagoli mogu ga imati i bez -i, ali
valja dodati da Vuk te oblike upotrebljava samo ondje gdje nemaju
nikakve imenice uza se kako je u primjerima: zidine od
u Dalmaciji blizu hrvatske granice (ne doav k rijeci Zrmanji) .
kod OTOH, 'od crkve k jugoistoku poav ima u po brda jedan
kamen. dan. 4, 32, u donjem gradu uav na savsku kapiju na desno
stoji stara crkva. 2, 43. U "starom zavjetu" nalazi se
oblik bez -i veoma evo samo nekoliko potvrda, i to samo
iz prve knjige Mojsijeve: izagnav. 3, 24, rodiv. 5, 4, napiv se. 9, 21,
pristupiv. 18, 23, ot1.av. 24, 10, podigav. 24, 63, poslav. 31, 4,
traiv. 31, 35, rekav. 37, 21, pogledav. 43, 29. Treba dodati da taj
oblik upotrebljava samo uz nominativ sing.
mukoga roda, npr. izagnav Bog postavi pred vrtom heru-
vima. 1 mojs. 3, 24, Samson spavav do usta. sud. 16, 3 itd.
tako se pravila to ga je sam postavio u "obli-
cima" 59. Ali treba uzeti na um da su oblici npr. dav, rodiv, vidjev
itd. odavno gerundiji, tj. pravi prilozi, a prilozi se upotrebljavaju
bez ikakvog obzira na rod, broj i pade uz koje stoje. Kako
je posve dobro i npr. ovaj lijepo pie, ova ena
lijepo pie, ovo lijepo pie, ovi ljudi lijepo piu, ove ene
lijepo piu itd., tako isto nema pogreke ako govorimo npr. ovaj
vidjev to 'OVa ena vidjev to ovo vidjev
to ovi ljudi vidjev to rekoe, ove ene vidjev to rekoe, ova
plemena vidjev to rekoe. Da je sve to pravo i dobro, to se doka-
.zuje i toga oblika; sam u svojoj "istoriji
oblika" str. 374--376. navodi toj slobodnoj porabi mnotvo potvrda
iz starijeg jezika. A i u novijih pisaca ima toga, npr. vran.a ...
:zapaziv prsten kljunom ga zgrabi i odnese. l. 176, mislite li vi
li raj ne pretrpiv zla? Lj. 24, oni prestanu grijeiti poznav grijehe
svoje. 47, ne naav nita da zamjere ... oni se pokoriti. 62, ona
proav dvoranom . .. ustavi se. . 2, 90, rekav to (tj. mati) priblii
-se. 2, 207.
c) Vrijedno je dodati da je proli gerundij veoma rijedak u
narodnim pjesmama; u sve knjige narodnih pjesama Vuko-
vih, to su za ovu gramatiku upotrijebljene, nalazi se samo jedan
primjer: zametnuvi. 2, 145. Neto se taj gerundij nalazi u
JM., i to vie oblik nego dulji (jedan i drugi samo od per-
fektivnih glagola) : podviv ruke ljuba Ivanova. 102, onda sjedav
(tj. kralj) sitnu knjigu pie. 124, smotav (tj. djevojka) skute pobjee
OBLICI 235
iz kule. 154, to razumiv d'jete. 257, saviv (tj. majka)
skute pod pobjee. - 287, - uzjaivi (tj. ban) grivca doru
svoga. 104, to rekavi (tj. ban i kralj) tu se rastadoe. 123, poloivi
kopje ispustio. 262. U narodnim pripovijetkama Vukovim nalazi
se proli gerundij (samo od perfektivnih glagola i samo oblik
na -vi): 191, 210, doznavi. 74, doavi. 48, 57,162, izvadivi.
169, odsednuvi. 17, opazivi. 17, ostavi. 168, otiavi. 214, pokrivi.
a8, proavi. 24, uprtivi. 214. Vuk, istina, u (1818) LXI
kae da se proli gerundij upotrebljava "u govo-ru" (tj.
prostonarodnom), npr. doavi (on, ona, ono) u mu, po-
igravi malo sjede, re,kavi to uze ga za ruku, poradivi bog,
ali ja bih opet rekao da se gerundij u go'Voru pro-
stoga naroda mnogo nego bi sudio po navedenim
potvrdama iz narodnih pripovijedaka. Meni se sve da je Vuk
narodne pripovijetke za tampanje pometao prole
gerundije mnogo obilnije negoli ih narod govori (a da je Vuk u
narodnim pripovijetkama jezik dotjerivao, to sam priznaje na
l{raju predgovora, to se uostalom samo sobom razumije, jer nigdje
nema neukih seljaka koji bi 'Umjeli koju pripovijetku
s kraja na kraj onako glatko kako ih je Vuk tampao).
250. a) Pored sadanjega gerundija, npr. ili
bio je u starom jezL"k:u i particip prezenta, tj. glagolski pridjev
koji se sklanjao i u i u liku, npr. nom.
sing. ili (muki rod), (enski rod),
(srednji rod), gen. sing. ili (muki i srednji rod),
(enski rod), dat. plur. (za sva tri roda) itd. Po
svoj prilici prosti narod nije ni u starini imao participa prez., tj.
nije ga sklanjao kao to ga ne sklanja ni danas; imali su ga i skla-
njali samo knjievni ljudi ugledaj se na druge jezike (jedni na
<!rkvenoslavenski jezik, drugi na latinski). Ali ipak ima u narodnom
jeziku nekoliko pridjeva koji su svojim postanjem upravo participi
prezenta, tj. im'aju sva tri roda i sklanjaju se u sing. i u plur. To su:
- - (tj. zdrav, jak), - -
- srame - srame - -
- - (od glagola vreti); ovamo idu i
(ena), (voda). Poradi tih pridjeva kae Vuk
u (1818) LXI da bi se i u nae vrijeme moglo u knjiev-
nosti sklanjati, npr. - - Prema tome
on i sklanja npr. za mil. obro 13, sile
ni sadanje ni rimlj. 8, 38, ili sadanje ili sve je
236 GRAMATIKA
vae. 1 kor. 3, 22. Vrlo su rijetki u V.uka drugi primjeri: da ide sa
korpusom u varo. eman. 23, namislim da kaem u
sjednici. pis. 24, da novo ljeto i ostale se praznike u
zdravlju prepo 6, 242 (1835) . U sam naao samo
primjer: otac vijeka. pis. 109. Cesto se to nalazi u I, npr.
u rukama 27, na zemlji pripadaju
crkvi due 172, da bi mi-
lost boju 205, vidi Martin u snu Hrista.
212. ista je svetica zagOtVornica 339. je to u Lj.:
bolja je robinja nego idolopoklonica slobodna. 25, bog je
mudar i 66, nema ivotinja ni tica 91, takvo je
rjeenje mudroga, ega (tj. boga). 97. Iz narodnog govora
(upravo pjevanja) mogu navesti samo primjer: a sve pusta blaga
nar. pjes. 4, 137. Nakon svega ovoga mislim da mogu
da se u knjievnom jeziku m o e upotrebljavati particip
prezenta, ali samo u prijekoj nudi, tj. gdje opisivanje ili zamje':'
njivanje dr:ugim ili smeta ili ne daje smisao koji treba,
npr. kraljica, u ruci, poslovi,
glasom i dr.
b) I prema prolom gerundiju bio je u jeziku nekad particip
koji se sklanjao, npr. nom. sing. mislivi - misliva - mislive,
gen. sing. mislivega ili misliva (muki i srednji rod) itd. Ni toga
participa prosti narod nije po svoj prilici nikad imaci. UVukovim
se djelima nalaze dva takva participa koji se sklanjaju kad god
treba, i to od glagola biti i kod svoga biveg gazde. dan. 1,
71, njegovome bivemu gospodaru jedva ostane ivot. 4, 28, to on
bivim mil. obro 202, molio sam bivega glavnoga
kneza. nar. pjes. 4 (1833), XIV, dobjeao je proavi godina u
Srbiju. dan. 1, 22, onda bismo se za proav e tumaranje mogli
tjeiti. pis. 23, 'll proavijem naratajima. d. apo 14, 16, za proavu
godinu. V. nar. posl. XXVI. Vrlo su rijetki ovaki participi od
drugih glagola: ostave dipl'Ome .... (1818) III,
Milo otide sa svojim starim i sad nanovo priavim momcima.
mil. obro 79. U je samo jedan takav primjer: potomci
bivih despota. istor. 115.
251. a) Vuk u svojoj gramatici pred (1818) ne po-
znaje osobitoga oblika za 1. lice plur. imperativa, mjesto njega
uzima isto lice prezenta s da, npr. da pletema, da
d.a kazuj em o mjesto pletimo, pecimo, kazujmo itd. Tako Vuk
i u svojim djelima opisuje oblik, npr. da se uklonimo, da ne
OBLICI
237
ginemo ludo. dan. 3, 180, da se molimo bogu, ne bi li i ovi pobegli.
mil. obro 88, da odbacimo sva djela tamna i da se u oruje
vidjela. rimlj. 13, 12, ta dostigosmo, 'll onome jednako da mislimo
i po onome pravilu da ivimo. filib. 3, 16, da ostavimo i Grke i sve
druge narode, nego da uzmemo za primjer Ruse. pis. 90, sad se
vie ni u to nemamo uzdati, nego da udarimo na prav. sov.
53. Tako je i ovo: poto se pobratimie, mu starac: e pobra-
time, sad da se darujemo! nar. prip. 120. U narodnim pjesmama
nalazi se to opisivanje veoma npr. da idemo. nar. pjes. 1, 535,
da pustimo. 1, 557, da damo. 2, 19, da falimo. 2, 158, da
3, 208, da se sastanemo. 3, 364, da ne sluamo. 4, 282, da ne udrimo.
4, 481 itd. Rijedak je i u narodnim pjesmama pravi neopisani
oblik za 1. lice plur. imperativa: recimo. nar. pjes. 1, 6, popijmo.
1, 83, uzmimd. 1, 427, izvadimo, poloimio. 2, 243, plijenimo. 4, 362,
odimo. 4, 386, mijenjajmo iz neke narodne pjesme u VukoV'U
niku kod MMjesa.anr. taj oblik upotrebljava: ostavimo.
pis. 24, ponizimo se. 78, prinesimo. 85, 118, pokaimo.
135, stanimo. 285, pjevajmo. 303, zapjevajmo, pokliknimo,
psal. 95, 1, 132, 7. Dodajem jo: nar. prip. 109,
bjeimo. 118, mijenjajmo. 194. i posve oblik nemojmo (u
Vukovu kod HeMoj).
b) lice sing. imperativa se danas opisuje, npr.
neka (nek) plete. se za to lice uzima isti oblik koji slui za
drugo lice sing. kako je u primjerima: .. pomozi bog! (u pozdravlja-
nju), ne budi uroka! V. kod YPO'qJ1, mini ga sablja, mini ga
puka! kod MMHyTM, ali bog! nar. posl. 79, spasi bog! 292, ko je
moj, blizu rupe stoj! 141, nos' te nar. pjes. 2, 501. - Cesto se
u narodnim pjesmama ne moe znati je li takav imperativni oblik
drugo ili lice: a svak ,'eci i pomisli. nar. pjes. 1, 30, jedan
stani navr Malovana, drugi stani nadno Malovana. 1, 557, svaki
sjedi u svoj'Oj odaji. 3, 19, ko je konjik, potei kolane, ko je pjeak,
pritei opanke. 3, 251 i 4, 34, nemoj niko puke izmetnuti. 3, 316.
Tako je i ovo: ko je vitez, poteci na drijelo! V. kod
:<:,IWYIj eJIo.
c) U pjesmama se odbacuje i izbacuje i u imperativu,
a to se moe i u malo bremu govoru. Primjeri:
(od nar. pjes. 1, 153, 242, kun'. 1, 384, 1, 614,
nos'. 2, 145, 501, pones'. 2, 227, 2, 348, doved'. 4, 361, -
1, 164, obuc'te. 1, 257, kun'te. 1, 452, ja'te. 1, 532, pi'te. 2, 136,
otvor'te. 2, 230, izved'te. 2, 588, bje'te. 4, 59, bud'te. 4, 134, paz'te.
238 GRAMATIKA
4, 135, pun'te. 4, 243. se u brem govoru i u
1. licu plur., npr. doved'mo, otv01"mo, paz'mo, pomoz'mo itd.
d) da se imperativom uzvikuje nekome, zato se i drugi
neki uzvici s njime u tom to im se dodaju na-
stavci -mo i -te. Narod je uzeo iz turskoga jezika hajde (koja
"odlazi") pa da bi mogao taj uzvik uzimati i u 1. i u 2. licu
plur., dodao mu je nastavke, i tako su nastali oblici hajdemo,
hdjdete, a kad se s silom da "hajdemo i mi i vi
zajedno", onda se 'o.bliku hajde priveu oba nastavka, tj. i -mo i -te:
ajdemote dvoru. nar. pjes. 2, 8, hajdemate malo do
manastira. S. 5, 158. - Kad se koje nudi, kae mu se
na (ili na, vidi u akad. npr. na jabuku; ako ih je vie,
govori se nate (ili nate, vidi u akad. npr. nate, djeco,
jabuka! Isto vrijedi i za uzvik df!, npr. dete, da se ne izdamo!
nar. pjes. 4, 252. I ne Ilioe biti uzvik (kad se kome to
brani), npr. ne, moj po bogu brate! (tj. nemoj, ne to) .
nar. pjes. 1, 583, ne naprijed, Vuksane vojvoda (tj . nemoj ne
idi); kad ih je vie, kojima se to brani, onda se moe nete (tj .
nemojte), npr. nete, sinci, ako boga znate. nar. pjes. 2, 185, nete,
Turci, alosna vam majka! 3, 36. I prilog ovamo moe se tako iriti:
ovamOte, sijenjska potjero! nar. pjes. 3, 188, ovamote, Turci janji-
3, 326, ovamote, nar. prip. 8. U Iv. kod ,,1 te"
pod 4. navode se iz narodnih pjesama ova dva primjera: na nogete
(tj. na noge te) do dva pobratima! na nogete, moji sokolovi!
PO analogiji primjera dosad navedenih dodaje se te katkad i rije-
kojima se kakvo pitanje: kad ga vide na oca
i mater: kamote se, da vidite? nar. prip. 80, ali se nazovi-mrtvac ispravi
i sedne mrtvi, kamote se? 217 (o se iza kamote v. u 404e).
Kad se jednom govori, kae mu se je li? ako ih je vie, kae se
jel'te (mjesto je li te). V. kod Te.
e) Imperativ se moe uzvikom de ili der, npr. reci de,
der; u pluralu se taj uzvik ne dodaje, nego se npr.
recidete, kaidete, razberidete. V. kod tako je i dajdete.
nar. prip. 7, darujdete. nar. pjes. 2, 437, zatvor'dete. 591,
derte. 589.
252. a) Vokal u mukom rodu sing. aktivnog participa ne
steu Vuk i s vokalom a, koji se pred tim nikad
u o (npr. kupovo, reko), v. u 8b i 113b; to se u V. prav.
sov. 31. nalazi mogo mjesto mogao, to je zacijelo tamparska
pogreka.
OBLICI 239
b) Pasivni particip tvori se samo od prelaznih glagola, npr.
pleten, hvaljen itd. Vrlo rijetki izuzeci navode se u 629b.
c) U prezentu mnogi glagoli mogu duljinu na vokalu e od nastavka
imati i ne imati, npr. tresem, trese, trese, tresemo, tresete, tako i
snujem, snuje, kazujem, lijem; vidi u Vukovu (1818) LXI, a u
drugom izdanju kod KJIaCTI1 i MeCTI1 pie klade, metem, - sve je to
s duljinom zato se u ovoj gramatici taI!:o pie. U 3. licu plur.
e je svagda dugo, npr. vide, nose. hvlHe itd. '
d) Svagda je dug vokal ispred u gerundiju sadanjem i ispred
-v, -vi u gerundiju prolom, npr.
- pletavi, tonuvi, vidjevi (ne: vic1ijevi, 62b), hvali:vi, poav itd.
Vuk u (1818) LXVII ima dodue i
mlWvi, ljUbivi, ali tu duljina biti otpala grekom (u tampi), jer
svuda ima on duljinu: tresCivi, t3rCivi, mjertvi itd.
Prva vrsta
253. a) U prvu vrstu idu glagoli koji u infinitivu pred nastav-
kom ti, a iza osnove nemaju nikakvoga osobitog znaka kako ga
imaju ostale vrste. na posljednji glas od osnove dijeli
se ova vrsta u 7 razreda.
Prvi razred
b) Osnova se svrsuJe na d ili na t koji konsonanti pred na-
stavkom ti u infinitivu prelaze po zakonu ( 87b) u s, i tako od
osnova npr. krad, pIet infinitiv glasi .. krasti, plesti; 'tl aktivnom
participu ispred I ispadaju ti glasovi po zakonu (v. 40d i 77 a) ,
te se govori npr. krala, plelo, a tako je i u mukom rodu, jer je npr.
k1'czo, pleo postalo od kral, pIel ( 56a). Za primjer sprezanja ovoga
razreda uzmimo drugi od ta dva glagola.
Prezent:
Impe1'ativ:
Aorist:
Imperfekt:
pIet-em, plet-e, pIet-e, plet-emo, pIet-ete,
pIet-u.
pIet-i, pIet-irno, plet-ite.
pIet-oh, pIet-e, pIet-e, pIet-osmo, pIet-oste,
pIet-oe.
plet-ijah, pIet-ijae, pIet-ijae, plet-ijasmo,
pIet-ijaste, plet-ijahu.
Gerundij sadanji:
Gerundij proli:
Particip aktivni:
Particip pasivni:
Infinitiv:
plet-avi, pIet-av.
pIe-o, pIe-la, pIe-lo.
.plet-en, pIet-ena, pIet-eno.
ples-ti.
240 GRAMATIKA
254. a) U imperfektu pored nastavka -ijah ima i samo -ah,
dakle ne samo pletijah, pletah, pletasmo itd., ali je
dulji oblik mnogo a i stariji. je obliku jedina
potvrda u Vukovoj gramatici pred (1818), str. LXII,
gdje se kao pravilni oblici navode pletah, tresah (od tresti), a oblika
pletijah, tresijah nema nikako. Ali se oblik ne nalazi nigdje
ni u Vukovim ni u djelima ni u narodnim pjesmama
ni pripovijetkama to ih je V:uk izdao; izuzetak je samo jedah (od
jesti), vidi dalje pod d.
b) Glagolu reisti osnova je rast od koje se tvore svi oblici
sasvim onako ka'o od osnove plet do mukoga roda sing. aktivnog
participa; taj oblik glasi rastao (a dalje je pravilno reisla, raslo),
a postao je od rast-l tako to je umetnuto nepostojano a (v. 44a)
i to je l prelo u o. Infinitiv rasti postao je od rast-ti, tj. prvo je t
po zakonu prelo u s, a onda je (opet po zakonu) od ss nastalo s
(v. 107a).
, e) Glagoli sjesti, sresti imaju osnove sjed, sret te se spreu
sasvim po ovom razredu, npr. prez. sjedem, sretem, imper.: sjedi,
sreti itd. Po ovom im je razredu i proli gerundij: sjedavi (V. mar.
9, 35 i 12, 41, luk. 5, 3, prav. sov. 34, D. pis. 89), sretavi (V. mil.
obro 80, D. pis. 266). Muki rod aktivnog participa glasi sjed i si o,
sreo i srio ( 53b). Oba g}agola mogu prezent i imperativ imati tako-
po II vrsti: sjednem, sretnem, sjedni, sretni; od prvoga se moe
i infinitiv sjednuti po istoj vrsti, a nije ni
u prolom gerundiju sjednuvi. - Od istoga korijena (ret) od ko-
jega je glagol sresti (tj. s-ret-ti, prvo je s poznati prijedlog) tako-
je glagol obresti; tome infinitivu u dananjem jeziku se
da) nema potvrde, ali ima prez. obretem i aor. obretoh (vidi u akad.
Aktivni je particip obreo, obrela (dakle kao sreo, sriHa) ,
i prema njemu je inf. obreti (ispor. inf. preti, zreti, vreti
prema akt. participu preo, prela, - zreo, zrela, - vreo, vrela, V.
276 i 283b); a prema inf. obreti je prez. obrim, obri
(ali 3. lice plur. biti obre, nego obru, ispo V1'U od vreti, vrim,
vri . .. ).
d) Glagol jesti ima gotovo sve oblike sasvim pravilno po ovom
razredu, ali pored toga ima neke i (v. 311a). U imper-
fektu nema duljeg oblika jedijah, se govori jedah. V.
(1818) LXXI, D. obI. 64. pored jMah; ovaj drugi oblik se da
je V. mat. 9, 10, D. 1 mojs. 25, 28 i 39, 6,
4 mojs. 11, 5, V. mat. 24, 38, luk. 15, 16, D; 1 mojs. 18, 8
i 40, 17. U mukom rodu aktivnog participa je jeo; tako je u ju-
OBLICI
241
nom i u govoru, a u prvome je io (koje se po
112. izgovara ijo) kao sio pored sjeo; to Vuk u pie jia
(pored jeo), bit kriva analogija prema prez. ijem, ije . .. (v.
3lla). Aorist je po pravilu jedoh, ali da bude i jeh (jesmo,
jeste, jee), vidi u akad.
e) U ovaj razred ide i glago pasti, ali samo sa svojim infiniti-
vom, s aoristom (padoh) i s aktivnim participom (pao, pala, palo).
Akad. ima iz starijeg jezika dosta potvrda za prezent
padem, pade . .. i za imperativ padi; u dananjem jeziku mjesto
tih oblika je padnem ili panem, padni ili pani. Ti su oblici
po II vrsti, i prema njima se inf. go!Vori padnuti ili panuti (pored
pasti); a prema takvom infinitivu je proli gerundij:
padnuvi. V. dan. 4, 33, d. apo 10, 25, 1 kor. 14, 25. ili panuvi.
v. mar. 9, 20, - je i aktivni particip padnU{}, ili punuo;
ispo padnula. nar. pjes. 1, 167 i 2, 606, padnulo. 2, 615, panuo. 2,
279 i 4, 469, panula. 1, 461 i 4, 469, panulo. nar. posl. 307, panuli.
nar. pjes. 3, 154 i 4, 342, panule. 1, 281. Za aorist padnuh nemam
nikakve potvrde, a za panuh samo jednu: panue. nar. pjes. 4, 38.
Prema aktivnom participu pao, pala je i proli gerundij
pavi kojemu u aka:d. ima podosta potvrda iz starijega
jezika, a u nae je vrijeme premda ga ima Lj. 7. Pasivni
Jlarticip ima ovaj glagol samo kad je s nekim prijedlozima,
npr. spopasti, a ima ga samo po II vrsti: napadnut, spo-
padnut.
f) GlagolJu bosti (bodem) muki rod sing. aktivnog participa
:glasi ba, isto je tako probo, ubo itd. ( 56b).
g) Katkad u pjesmama imaju glagoli pasti, sjesti aorist,
npr. pae (mjes.to padoe). nar. pjes. l, 318 li 3, 537 i 4, 171, 203, 341, -
3jee (mjesto sjedoe). 4, 278. Izvan pjesama je aorist jeh pored jedoh (vidi
pod d), a Itako .je i susree se (mjesto susretoe se). S. 2, 189, ali to je
Svi su ti aoristi po analogiji glagola koji i
'u govoru mogu imati i dulji oblik, npr. stae i stadoe,
dae i dadoe ( 294, 295a).
255. a) Mjesto pletemo, pletete da bude ple-
temo, pletete; u 2. i 3 .licu sing. aorista, kad je taj glagol slooen
s prijedlogom, onda ima npr. oplete,a prema tome i ne oplete
( l3lb); u mukom rodu sing. akt. participa u tom je npr.
opleo. U liku pasivnog participa mijenja se akc. glagolu
plesti: pleteni - - pleteno. Kao plesti imaju akcente i
glagoli bosti (bodem), cvdsti (cvdtem), gnjesti (gnjetem), mesti
(metem, togod metlom), vesti (u je samo sloen, npr .
. dovesti - dovedem) .
242
GRAMATIKA
b) Glagoli mesti (npr. svinjama), rasti zadravaju ake.
infinitiva gotovo u svim oblicima: metem, mete, rasti, rastite,
metavi itd. Izuzetak je samo 2. i 3. lice sing. aorista i
muki rod sing. aktivnog participa koji oblici glase: mete, raste,
meo, rastao, a s prijedlozima: zamete, izraste, zameo, izrastao.
e) Glagoli sjesti i sresti imaju u svim oblicima isti ake. kao
II infinitivu, pa ne samo kad su u ovoj vrsti nego i onda kad se
spreu po drugoj (v. 254b); a kad su sloeni s prijedlozima, na
prijedlogu je u svim oblicima spori ake.: zasjedem, zasjede,
susreti, susretite, zasjeo, susrela itd. S ta dva glagola slae se u
ake. i jesti (pojesti itd.), dok ide po ovom razredu; s ne
je u imperfektu i 'll sadanjem gerundiju: ne (ne
ne
d) Glagolima krasti, klasti, presti ake. infinitiva ostaje u
aoristu (osim 2. i 3 lica sing.), II prolom gerundiju i u oba
participa, dakle npr. kradoh - kradosmo - krado'ste - kradoe,
kradavi, krao - krala, kraden - kradena; u 2. i 3. licu sing.
aorista je: krade, a u svim ostalim oblicima je uzlazni ake. na
prvom slogu: kradem, krade, kradi, kradijae,
Prijedlog u oblicima prvoga skupa ima spori ake.; npr. ukradoh,
ukraden, a u 2. i 3. licu sing. aO!rista je npr. ukrade, ne ukrade.
Drugi razred
256. a) Osnova se svruje na z ili na s. U mukom rodu sing.
prologa participa nalazi se nepostojano a kao u obliku rastao
( 254b). Za primjer uzmimo osnovu tres.
Prezent: tres-em, tres-e, tres-e, tres-emo, tres-ete, tres-u.
Imperativ: tres-i, tres-imo, tres-ite.
Aorist: tres-oh, tres-e, tres-e, tres-osmo, tres-aste, tres-oe.
Imperfekt: tres-ijiih, tres-ijae, tres-ijae, tres-ijasmo, tres-
-ijaste, tres-ijahu.
Gerundij sadanji:
Gerundij p7ol.i:
Particip aktivni:
Particip pasivni:
Infinitiv:

tres-avi, tres-av.
tres-a-o, tres-la, tres-lo.
tres-en, tres-ena, tres-eno.
tres-ti.
OBLICI
243
b) Imperfekt moe imati i oblik: tres-ah, tres-ae itd.
(npr. tresae. M. 320), ali je dulji oblik i ovdje mnogo
(ispor. 254a). - da nema zakona koji bi traio da
s ispred e prelazi u , zato u pasivnom participu ne valja treen.
Takih pogreaka ima nekoliko u Vuka od glago nesti (koji se slabo
govori bez prijedloga) : odneen. dan. l, 39, odneeno. 40, done-
ena. 87, preneen. mil obro 12, preneeno. pis. 32. Ima toga k!adto
i u narodnim pjesmama: preneena. nar. pjes. l, 308, odneeno.
2, 369. To je dokaz da se tako govori i u narodu, ali kad narod
pored toga govori i pravilan oblik s glasom s, npr. odnesen, onda
samo on ide u knjievni jezik (v. 8b). Ne valja, dakako, ni grien,
nego griz en.
c) Glagol nesti bez prijedloga je, kako je slabo
'Upravo dobri ga tokavci govore sloena
s prijedlozima, npr. aorist: donesoh, donese, donesosmo, done-o
soste, donesoe, pored toga donijeh, donijesmo, donijeste,
donijee (u 2. i 3. licu sing. ne govori se donije, nego samo donese).
Taj aorist na -ijeh iz velike starine, a prema njemu je i
i inf. donijeti koji je oblik od donesti (to se slabo
i govori). Prema aoristu i 'Prema infinitivu je aktivni par-
ticip donio, dOnijela, a u pjesmama ima i: danesao, nar. pjes. 2,
550, odnesao. 2, 270,454 i 3, 341 (oblika donesla, doneslo, donesli . . .
odnesla . .. ne mogu potvrditi). Pasivn} je particip donesen, do-
nesena, rijetko donijet to ima V. dr. izd. 2, 138. U prezentu
i u imperativu ne moe biti nego donesem . .. donesi . . .
Sto je ovdje za donijeti, to sve vrijedi i za druge slorlene
glagole kao to su iznijeti, prenijeti, unijeti, zanijeti i dr.
257. Kad je glagol tresti sloen s prijedlogom, onda u 2. i
3. licu sing. aorista ima npr. istrese, a u mukom rodu sing.
aktivnog participa istresao. S glagolom tresti ,slau se u akc. vesti
(vezem), vTsti se (VTZem se). Kao plesti ( 255a) akcentuje se u svim
oblicima vesti (vezem) koji je glagol u samo s prijedlozima
sloen, npr. dovesti, izvesti, odvesti, prez. dovezem itd., a kakvi su
akcenti glagolu nesti, to se vidi u 256c. Kao sjesti ( 255c) akcen-
tuje se i ljesti, koji se glagol govori samo sloen, npr. uljesti,
uljezem; o tome glagolu vidi jo u 261d. Kao krasti ( . 255d)
akcentuje se: gristi (grizem), musti (muzem), pasti (pasem), spasti
(spasem), samo to ova dva posljednja u pasivnom participu glase
pasen, spasen., pasena, spasena.
.244
GRAMATIKA
razred
258. a) Osnova se svruje na b ili na p ili na v. I ovdje u
mukom rodu sing. aktivnog participa stoji nepostojano a. Za
primjer uzmimo osnovu greb.
Prezent: greb-em, greb-e, greb-e, greb-erno, greb-ete,
greb-u.
Imperativ: greb-i, greb-ima, greb-ite.
Aorist: greb-oh, greb-e, greb-e; greb-osmo, greb-oste,
greb-oe.
Imperfekt: greb-ah, greb-ae, greb-ae, greb-asmo, greb-aste,
greb-ahu.
Gerundi.1 sadanji:
Gerundij proli:
Particip aktivni:
Particip pasivni:
Infinitiv:

greb-avi, greb-av.
greb-a-o, greb-la, greb-lo.
greb-en, greb-ena, greb-eno.
grep-s-ti.
b) Konsonant s u infinitivu umetnut je po analogiji prvoga
i drugog razreda, gdje ispred -ti stoji s po zakonu: plesti, tresti.
Nekad toga umetanja nije bilo, se -ti dodavalo neposredno
osnovi, ali je osnovni konsonant ispadao ispred t, te se govorilo
npr. greti ( 71. i 72c). U nae su vrijeme jo dva glagola, kojima
se inf. tako tvori: jedan je od njih pljeti, kojemu je osnova pljev,
a prezent plijevem, gerundij sadanji imperativ plijevi;
drugi se govori samo s prijedlozima sloen, npr. nasuti, posuti,
prez. naspem, imper. naspi. Sto je tome glagolu osnova u inf. sup
(samo to p ispred t ispada), a u prez. sp to je prijevoj iIi alter-
nacija ( 119). Prema infinitivu pljeti glasi aorist pljeh, plje,
pljesmo, pljeste, pljee, akt. particip pljeo, pljela, proli gerundij
pljevi. Tako su i glagolu nasuti prema infinitivu isti
oblici: aorist nasuh, nasu, nasii.smo, - nasuo, nasii.la, - na-
suvi. Tome je glagolu tako i pas . .particip: nasut, nasuta,
aglagolu pljeti sasvim pravilno po ovoj vrsti: plijeven, plijevena.
to je za nasuti, to vrijedi i za posuti, usuti itd., a za glagol
pljeti ima se jo dodati da moe i po IV vrsti, te mu onda inf.
glasi plijeviti, a prez. plijevim; mislim da mu je samo po toj vrsti
imperfekt: plijevljiih.
c) U ovom je razredu imperfekt s nastavkom -ah nego
s -ija.h; istina, ima u svojim "oblicima" 68. grebijiih, ali
Vuk u (1818) LXXI kae da se govori grebah, grebae, a ne
OBLICI
24S
grebijah, od zepsti mu se zebah nego zebijah, a ja
bih rekao da to vrijedi i za druge glagole ovoga razreda s osnovom
na b i na p: dupsti (dubem), skupsti (skubem), crpsti (crpem),
tepsti se (tepem se). - Ovaj posljednji glagol akcentuje se u svim
oblicima kao grepsti, kojemu 1. i 2. lice plur. II prezentu moe
glasiti grebemo, grebete, a kad je sloen s prijedlogom,
2. i 3. lice sing. aorista glasi mu npr. ogrebe, muki rod sing. akt.
participa ogrebao. Ostali glagoli akcentuju se kao tresti (v. 256a
i 257).
d) U ovaj razred ide i glagol ivsti (ivem), ali samo
u infinitivu, u prezentu i u sadanjem genmdiju ostali su oblici
i u onim krajevima gdje se g.ovori ivst'i po III vrsti: ivjeti (ivim).
Cetvrti razred
259. a) Osnova se svruje na g ili na k, a jedna i na h (vidi
o njoj u 262). Ti se konsonanti u infinitivu s kon.sonantom t od
nastavka -ti pretvaraju u i tako nastaje npr. (od
pekti, strigti, v. 97a). Ispred i prelaze konsonanti g, k u z, c
( 84a), a ispred e prelaze u , ( 89b). U mukom rodu sing.
aktivnog participa nalazi se i ovdje nepostojano a. Za primjer
uzeti osnovu pek.
Prezent:
Imperativ:
Aorist
Imperfekt:
pe pek-U.
pec-i, pec-imo, pec-ite ...
pek-oh, pe pek-osmo, pek-oste, pek-oe.
pec-ijah, pec-ijae, pec-ijae, pec-ijasmo,
pec-ijaste, pec-ijahu.
Gerundij sadanji:
Genmdij proli: pek-avi, pek-av.
Particip aktivni: pek-a-o, pek-la, pek-lo.
Particip pasivni:
Infinitiv:
b) U imperfektu moe biti i pecase, ali je pecijah
tako je i tecijah, tucijah nego V.
(1818) LXV. Potvrde duljemu imperfektu: sijecijae. D.
4 car. 6, 5, nar. pjes. 2, 321, strizijahu. D. 1 mojs. 38, 12, strizijae.
1 car. 25, 2, tecijae. D. istor. 4, 3 car. 22, 35, pjes. 2, 284, vucijae.
V. d. apo 8, 3, D. is. 9, 4, vucijahu. V. d. apo 21, 30. Vrijedno je
dodati da Vuk u (1852) kod biljei imperfekt stri-
zijah, premda je u I izdanju LXV napisao: "ne vjerujem
246
GRAMATIKA
da bi ko rekao strizijae, nego striae"; na istom mjestu kae Vuk
i to da je eah mnogo od ezijiih. Ovo Vukovo kolebanje
lako se razumije kad se uzme na um da je imperfekt u narodnom
ivom govoru rijedak (v. 584a i 590d), osobito u onim
krajevima kojih je govor Vuk god. 1818. dobro poznavao. Pogreka
je u nekoj narodnoj pjesmi eijah to navodi Vuk u kod
}Keluf; takva je pogreka i imperativ strii (mjesto strizi) u
(1818) LXV premda se to moe gdjeto i u narodu kao i ei,
uei mjesto pravilnoga -zi.
e) Glagol ima u imperfektu samo oblik, ali mu se
g ne pretvara u : mogah, mogae itd. Taj je glagol iz
starine nastavak -u u 1. licu sing. prezenta: mogu, u ostalim
licima sing. i plur. nema nita moe ... mogU, samo
to se mjesto govori r ( 41b): more, more, moremo,
morete, ali to je vie (Vuk i mislim da svagda
piu ). Kad je taj glagol s prijedlogom, onda nema ni u 1. licu
sing. -u ni u drugim licima T mjesto , je sasvim po pravilu,
npr. pomoem, pomoe . .. pomogil.
Oblik mogu za l. lice sing. ostatak je iz velike starine kad se taj
oblik svrivao na u gotovo svim glagolima, govorilo se ne samo mogu
pletu, tonu, trpIju, hv alju, no!u, kupuju itd.
Osim mogu imamo danas jo : i velju, volju
(tj . velim, vidim, volim) . Kako su se dananji oblici pletem, tonem,
kupujem itd. razvili, o tome vidi u istor. obI. 262.
260. a) Jo jednu starinu je glagol u staro doba za
2 . .f 3. lice sing. prezenta mod, moe nala2lio se i oblik mo {vi<l.i u akad.
Oblik mo za 3. lice nalazi se jO! i danas u narodnim pjesmama,
a kadto i u malo brem govoru, po svoj prilici samo iza
ne: majka ne mo da govori.. nar. pjes. 1, 124, ne mo njojzi na ino
da bude. l, 212, al' se junak ne mo da odui. 1, 54a., Lau ban ne m02:
da pozna. l, 591, ne mo majCi na ino da bude. 3, 501. Isti se oblik
nalazi i za 2. lice sing.: moj devera ... mo li znati i pametovati? nar.
pjes. 3, 462, mo li znati, jesi l' zapazio? 4, 80, dok je drvo mlado, mo
ga savijati, kud nar. posl. 64, dok ne rekne krajcara, ne mo:!
forinta. 65, ne mo ... da imade krila sokolova. JM. 314. Za 2.
lice govori se i mo, tj . je pretvoreno u po analogiji oblika moe,
plete, iItd. Primjeri: mo, kolJiko ti drago. nar. pjes. l, 428,
se brate neznani, ne mo je mladu videti. l, 591, ako ne mo odvesti
svatova. 2, 56, a ti ne mo! (tj . zaptiti). 2, 188, mo ti mene danas kidisati
i mo pukom mene itetiti. 3, 304, se, odbranit se ne mo. 3, 339,
mo li poznat? JM. 304, ne mo verovati. M. 58, mo li mi 228. -
Oblike mo! i mo pie Vuk ma', mo', jer ih je drao za okrnjene, ali
da poredbena gramatika moe dokazati da tu nema nikakvoga
krnjenja (vidi u akad. nije potrebno biljeiti apostrofa.
b) Kad treba da se upotrijebi kao perfektivni glagol,
onda se spree po II vrsti te se govori mognem, mogne . ..
OBLICI 247
se uzimaju ti oblici iza ne, npr. ne mogne. V. dan. 1, 86
i 4, 9, miL obro 44, prav. SOV. 37, 40, ne mognu. dan. 3, 195, miL
obro 109, prav. sov. 29, 43, - ali se nalazi i bez ne: mogne. prav.
sOV. 36, nar. pjes. 3, 58.
c) Mjesto pomoiem, pomoe od posve je po
II vrsti pomognem, pomogne, isto tako potpomognem od potpo-
a glagoli i nemaju prezenta nego
po toj vrsti : zanemognem, iznemognem itd., a samo po toj vrsti je
i imperativ: zanemogni, iznemognite.
d) Pasivnog participa glagol nema, ali ga imaju
i mislim da su posve dobri oblici pomoen i potpo-
moen, ali biti ni potpomognut, kako ima Lj. 237, 247.
261. a) Glagolu govori se prezent i imperativ ne samo
po ovom razredu nego i po II vrsti, dakle leem, lezi pored legnem,
legni. Tako i od ima u prezentu ne samo (izre-
nego i reknem (izreknem), ali imperativ je samo po ovom
razredu: reci (izreci), isto tako i ostali oblici. je oso-
bina inf. rijeti, koji odgovara obliku ddnijeti, unijeti itd. ( 256b),
a nekad se govorio i aorist rijeh, rijesmo .. . kao donijeh, doni-
jesmo . .. Glagolu kad je s prijedlozima sloen, moe prezent
biti i po II vrsti; Vuk u ima upeknem (pored
ali se govori i ispeknem, opeknem itd., isto se tako govori (dija-
i uteknem, zateknem itd. (pored od

b) Ima nekoliko glagola koji nekih oblika ne mogu imati
po ovom razredu, nego samo po II vrsti. Jednima se od njih
osnova svrUlje na g. od njih su neki u samo
s prijedlozima sloeni: (tj . na-
magnuti, namignuti); - drugima se osnova svruje na k:
a i od njih su neki
u samo s prijedlozima sloeni: se,
nav mjesto po 74b). Svi ti glagoli mogu infinitiv
imati i po II vrsti, npr. dignuti, stignuti, vrgnuti, pobjegnuti,
ciknuti, crknuti, kleknuti, zabreknutiJ, zamdknuti (zamknuti) itd.;
nekima je takav inf. nego na trgnuti (istrgnuti, otrgnu-
ti), potegnuti, stegnuti (u S. ima i 2, 18, istr{-i. 5, 14, 2,
117). Prezent je tim glagolima samo po II vrsti: dignem, pobjegnem,
Kad je taj glagol sloen s koj im prijedlogom to se svruje na
vokal, moe (po 43b) a i nemati: li tako je izamaknem,
i ziimknem, zamakoh i zamkoh, zamakao, zamakla izamkao, zdmk!a itd.
'- isto tako oi i
248
GRAMATIKA
kleknem, zcibreknem, - isto tako i pasivni particip: dignut, zci-
pregnut, maknut, ncitaknut; Vuk u (1818) LXV pie do-
due dien i pored dignut, maknut, ali za kae i sam
da je rijetko, a ja drim da je i dien i danas veoma rijetko,
a po svoj prilici i ne govori se nigdje. --'- Gotovo svi od navederu.h
glagola imaju i imperativ samo po II vrsti: digni, pobjegni, klekni,
mcikni, vrgni itd.; se gdjeto maci, pomacite
(tj. makni, pomaknite), a u pjesmama ima: pobjezima u Vukovu
kod no6jeliu (iz neke narodne pjesme), vrzi. nar. pjes.
2, 21, 612, povrzi u VlUkovu kod :rroBplivr (iz neke narodne
pjesme) i u JM. 212, 224, pavrzite. D. is. nav. 24, 14, 1 car. 7, 3.
e) Aorist imaju pomenuti glagoli i po oVom razredu i po. II
vrsti: digah, pobjee, zapree, klekosmO', ncivikoste pored dignu h,
pobjegnu, kleknusmO', ndviknuste. Dva su oblika i za proli gerun-
dij: digavi i dignuvi; u Vukovim se djelima nalazi samo ovaj
drugi oblik: padignuvi. luk. 6, 20 i 24, 50, jovo 6, 5, zataknuvi.
j ov. 19, 29, kleknuvi. d. apo 21, 5, zapregnuvi. 1 petr. 1, 13,-
a u se nalaze oba: dignuvi. pis. 62, 233, pokliknuvi. 100,
podigavi. 18, 28, 1 mojs. 18, 2, 5 mojs. 3, 27, podigav. 1 mojs. 24,
63, klekavi. pis. 351, jezdr. 9, 5, primakavi. is. nav. 8, 11. Za
aktivni particip su dva oblika: . pddigli. V. dan. 3, 172;
dastigaa.filib. 3, 11, izmakao. nar. pjes. 3, 241, admakla. nar.
prip. 131, datakao. D. istor. 329, padigaa. pis. 211, padiglo. 287,
pavrgaa. psa!. 44, 9, - podignulo. V. dan. 2, 75, dignuO'. nar. pjes.
2, 633, dastignula. 3, 229, padignuli. 3, 239, ddmalcnua. 3, 241,
primaknuli. 4, 245. U (mislim da) nema ovoga participa
od pomenutih glagola po II vrsti.
d} Glagol ljesti, koji je u samo s prijedlozima slo.en,
ide, kako je u 257. u drugi razred I vrste, npr. izljesti -
izljezem, nciljesti - ndljezem, uljesti - uljezem, ali ti glagoli
mogu i u razred. I vrste, i onda im inf. glasi:
U razred I vrste uli su ti glagoli ovako
(uzet za primjer samo izljesti): imperativ po drugom razredu
I vrste glasi sasvim po zakonu: izljezi, . izljezima, izljezite; na
kraju je dakle -zi, -zima, -zite onako kao u pomozi, pomozimO',
pamozite ili u lezi, lezimo, lezite; jednakost u ' zavrecima impera-
tiva povukla je za sobom i druge oblike, te se prema infinitivu
razvio inf. prema prezentu pomagnem, legnem
razvio se 'Prez. izljegnem, a prema pomaem, leem. . razviO' se prez.
izljeem (u Vukovu zciljeem pored zciljegnem), - raz-
OBLICI 249
vio' se i aorist: izljegoh, izljee prema pomogoh, pomoe i legoh,.
lee isto tako proli gerundij izljegiivi prema pomogavi, legavi
i akt. particip izljegao, izljegla prema pomoga.o., pomogla i legao,
legla.
262. Samo jednome glagolu o'V'oga razreda svruje se osnova
na h; to je glagol kojemu je osnova vrh, a inf. (u
govoru) ili (u junom govoru). Vidi se daje
u infinitivu postalo od ht isto onako kao II od kt, gt.
Razlika u vokalima ispred i junim govnrorn
ide u prijevoj (alternaciju, v. 119), a isto tako ide i prez. vrem
(u oba govora) prema inf. U prezentu v1em, vre ...
postalo je --od -h- po pravilu (v. 89b), u 3. licu plur. ostaje
h, dakako, bez promjene: vrhu; to se u jednoj pjesmi iz Srijema
nalazi vru (nar. pjes. 1, 513), o tome oblo 73. misli da je
"pogreka samoga onoga koji je pjesmu pisao", ali ja bih rekao
da je vru dijalektizam onako kako se gdjeto go'Vori
striu mjesto peku,strigu. Imperativ glasi po pravilu ( 84a)
'vrsi. D. mil. 4. 13, - ao-rist vrhoh (3. lice plur. vrhoe. D. am. 1, 3),
- imperfekt vrah. V. (1818). LXV i vrsijiih (3. ' lice sing.
vrsijae. D. sud. 6, 11, 1 dnevn. 21, 20, a i Vuk u III izdanju
ima vrsijiih s naznakom da se govori u Crnoj Gori),
- sadanji je gerundij (to Vuk u
kod OKJIe!lTYmre ima bit dijalektizam kao i 3. lice plur.
prez. vru) , - proli gerundij zacijelo jli vrhiivi, particip aktivni
je vrhao (u Vukovu grekom vrhao, vidi u Iv.
vrhla, - pasivni je particip bez sumnje vren, vrena.
263. a) Glagol moe u Li 2. licu plur. prezenta biti
akcentovan kako se dakle vidi, taj glagol
ima svuda iste akcente kao i plesti (v. 253. i 255a), pa ne samo
kad je prost nego i kad je sloen s kojim prijedlogom, npr.
A sasvim su takovi i glagoli eem, teci, ezi itd.).
b) Kao tresti (v. 256a, 257) imaju svuda akcente glagoli
mjesto po 74b), leem,
itd.). '
c) Glagoli, o kojima se govori u 261 b, c, npi".
itd., imaju u svim oblicima isti akc., drali se ili ne drali
ovoga razreda, isto tako i njihovi sloeni, npr.
(samo to oni u 2. i 3. lioo sing. aorista, kad im je po II vrsti,
imaju npr. pobjegnu), a glagoli imaju u oblicima
po ovome razredu svuda isti akc. osim u mukom rodu sing. pa-
250
GRAMATII{A
sivnog participa koji glasi makao, natakao. Samo u tom obliku
imaju promjenu i glagoli (dosegao, zabre-
kao, zapregao), gdje se dre ovoga razreda, a u oblicima po II
vrsti mijenja se akcentuaci}a po pravilima te vrste.
d) Glagoli imaju akcente kao krasti ( 255 d), a
samo se po sebi razumije da prvi od tih glagola ima je, gdje je
slog kratak sjekao, posjekao itd.), a gdje je slog
dug, tamo je ije sijeci, u 2. i 3. licu sing. aorista).
e) Osobito se mijenjaju akcenti trima glagolima ovoga ra-
zreda: Prvi od njih mijenja akc. infinitiva u pre-
zentu: leem . .. , u imperativu: lezi . .. , u mukom rodu aktivnog
participa legao, a u ostalim je oblicima akc. kao u infinitivu; kad je
sloen s prijedlogom, onda je npr. podleem, podlezi,
podlegoh, podlegao, podlegla itd. - Glagol zadrava akc.
infinitiva u 1 .licu sing. prezenta mogu, u imperativu pomozi,
pomozimo, pomozite, u aoristu mogoh, moe . .. u prolom gerun-
diju mogavi, u aktivnom participu svuda osim sing. mukoga
roda: mogla, moglo.; u ostalim oblicima akc. je brzi.: moe, moe,
moemo, mogah, mogae, mogao, - a prema tome je
pomOe, pomoemo, ne ne mogah, pOmogao. - Od
moe u prezentu biti i isto tako u 2. i 3. licu sing.
aorista moe da bude i u svim ostalim oblicima akcenti
su kao u
. Peti razred
264. a) Osnova se svruje na n ili na m, ali ti se konsonanti
danas vide samo u onim oblicima gdje stoje ispred vokala, a u
davnini su se vidjeli i drugdje; to bijae u vrijeme kad na jezik
imae nazalne vokale li, mjesto kojih je u dananjem jeziku
e, u (v. 18a). Sve osnove to idu u ovaj razred imahu u ono
vrijeme ispred n ili m vokal 'b ili ", npr. kl'bn, d"m; ispred vokala
ostajahu te osnove bez promjene, npr. u 2. licu plur. prezenta
bijae: klbn-ete, d'bm-ete, a gdje se nastavak konsonan-
tom, tamo se bn (ili bm) po zakonu staroga jezika pretvarae u
a 'bm u li, npr. u infinitivu (od klhn-ti), dliti (od d'bm-ti).
U dananjem jeziku imamo po njegovim zakonima kun-ete (po-
stalo od starijega kln-ete, a to od kl'bn-ete, v. 19b), nadmete (mje-
sto na-d"m-ete, poto je " u otvorenom slogu ispalo, v.
43a; taj je glagol danas samo s prijedlogom na iponaf ..
vie se govori s se), kleti, naduti (se). Sto ti glagoli u
mukom rodu sing. aktivnog participa imaju ispred o iste glasove
OBLICI
251
to ih imaju ispred konsonanta: kleo, naduo (se), to je posve u
redu, jer je to o postalo od l, tj. nekad bijae nadlll, gdje dakle
glasovi II ispred konsonanta u e, u sasvim po
zakonu. A to II stoje i u 2. i 3. licu sing. aorista (kle, nadu sej,
gdje iza njih nema konsonanta (a ni vokala), to.je stoga to je u
vrijeme po dokazivanju poredbene gramatike 2. lice
sing. aorista imalo nastavak s, a 3. lice nastavak t, dakle su vokali
II stajali ispred konsonanta te ostali i onda poto su konsonanti
s, t otpali. - Uzmimo za primjer osnovu kun (kle).
Prezent:
Imperativ:
'Aorist:
Imperfekt:
mn-em, ktm-e, ktm-e, kun-emo, kun-ete,
mn-ii.
ktm-i, kim-imo, mn-ite.
kleh, kle, kle, kle-smo, kle-ste, kle-e.
ktm-ijah, mn-ijae, ktm-ijae, kun-ijasmo,
ktm-ijaste, klln-ijahu.
Gerundij sadanji:
Gerundij proli: kle-vi, kle-v.
Particip aktivni: kle-o, kle-la, kle-lo.
Particip pasivni: kle-t, kle-ta, kle-to.
Infinitiv: kle.-ti.
b) Za imperfekt se nalazi i oblik kunjiih, kojemu je
potvrda iz neke narodne pjesme u Vuko.vu kod ,lI;OXJ1TaTH,
ali je dulji oblik kunijae. nar. pjes. 2, 15, 17, 257 i 3,
52, 82, D. 'Pis. 342. - Glagol ndduti se ima u prezentu nadmem
se ... , u imperativu nadmi se ... , u aoristu ndduh se, neIdu se,
nadusmo se ... , u prolom geI'!UIldiju naduvi se, u akt. praticipu
naduo se, nadula se, u pas. participu nadut, naduta ili naduven,
naduvena (taj je particip prema prelaznom naduti, kako se gdje-
to govori, vidi u akad.
265. a) Od osnove u su samo s prijedlozima
sloeni glagoli i dr. U prezentu je npr.
. .. , imperativ je ... , aorist
akt. particip
pas. particip (za-

b) Sasvim tako (i u akcentima) idu glagoli oteti, uzeti, koji
oba imaju istu osnovu m (nekad bm) i e (nekad samo su prijed-
lozi (zato u prvome nije od, nego ot, o tome vidi u 79c).
252 GRAMATIKA
Imamo dakle: otmem, uzmem (preotmem, zauzmem) ... , - otmi,
uzmi . .. , - oteh, ote; otesmo, uzeh, uze, uzesmo (p1'eoteh,
preotesmo, oduzeh, oduze, oauzesmo,), otevi, uzevi, oteo, otela,
uzeo, uzela (preoteo, preotela, oduzeo, oduzela), otet, oteta, uzet,
uzeta (preotet, preoteta, oduzet, oduzeta).
e) Tako se spree i takve akcente ima i glagol eti (u Vukovu
grijekom eti, vidi u Iv. kad je sloen s kojim
prijedlogom, npr. sdeti, samem, sami, saet itd. Kad je taj gla-
gol bez prijedlQlga, onda je ovako: mem, me, me, memo,
mete, ma, - mi, mirno, mite, - eh, e, e, esmo, este,
ee, - mah, mae, mae, masmo, maste, Ir\ahu, -
- evi, - eo, ela, - et, eta. s ne u imperfektu
mislim da j e ne miih.
d) Kao kleti je i inf. peti (se); od drugih oblika po
ovom razredu mogu tome glagolu potvrditi samo jo muki rod
aktivnog participa: peo se. M. 155; u akad. nalazi
se tome obliku jo jedna potvrda iz istoga pisca i iz jednoga dru-
gog koji je pisao u drugoj polovini XIX vijeka, a drugi oblici
(pela, pelo, - peh, pe, pesmo, - pevi, - pet, peta) ako se gdje
u narodu i govore, slabo biti Kad bi trebalo koji takav
oblik upotrijebiti, uzima se glagolI penjati (se), dakle penjem,
penji, penjiih itd. A kad je glagol peti (se) sloen s kojim prijedlo-
gom (npr. propeti) , onda ide sasvim po ovom razredu, govori se
npr. propnem, propne ... , propni ... , sapeh, sape, sapesmo ...
sapevi, - raspeo, raspela, - popet, popeta. Poradi akcenta do-
dajem jo: razapeh, razape, razapesmo ... , razapeo, razapela,
razapet, razapeta. Neki od ovakovih sloenih glagola mogu prezent
i imperativ imati dvojako: ispnem itspenjem, tspni i ispenji (od
tspeti), popnem i popenjem, popni i popenji (od popeti) itd.
266. Glagol eti (to srpom) sa svojim prezentom, imperati-
vom i sadanjim gerundijem prelazi upravo u 6. razred I vrste,
jer nema npr. u 1. licu sing. prezenta nem (kao kunem,
itd.), nego njem (tj. n-jem kao Ostali su oblici prezenta:
nje, njemo, njete, nja; potvrde: njem. V. mat. 25, 26,
nje. mat. 25, 24, nje. j ov. 4, 3'6, otkr. 14, 15, nar. pjes. 1, 515,
njemo. 1, 171, ponjemo. V. 1 kor. 9, 11, njete. j ov. 4, 38, nju.
mat. 6, 26, D. 1 car. 8, 12. Osim takvoga prezenta ima jo i
anje . .. (a.njem i njem od starijega bnjem po 43b). U impe-
rativu su dva oblika: nji (V. otkr. 14, 15), njimo,
.njite i anji ... , tako i u sadanjem gerundiju i
-OBLICI
253
i u imperfektu njuh, njue, njusmo (njahu. D. 1 sam. 6, 13)
:pored anjiih, anjiie ... Drugi se oblici tvore od osnove e (ispor.
inf. e-ti), dakle po ovome razredu, ali u svim tim oblicima osnova
.moe da bude ne samo e nego i nje, to je prijenos iz prezenta.
'Tako je i aorist eh, e, esm'O . .. po'red njeh, nje .. , proli ge-
rundij evi i njevi, akt. particip eo, ela i njeo, njela (njeli.
nar. pjes. 1, 171), pas. particip et, eta i njeven, njevena (ponje-
vena. V. otkr. 14, 16, ponjevenu. D. sud. 15, 5; - u
"maloj sr. gram." 50. i u "oblicima" 75. kae da oblika et nema,
samo njeven, ali u o akcentima u glagola ima on
i et i po.et). U inf. je dvojako: eti i njeti.
Dijalektizmi su: prez. enjem, sadanji gerundij (po Dalma-
.ciji), gdje je e iza prodrlo :iz inf. eti; u Crnoj Gor.i govore prez. nijevem,
.koji je oblik po analogiji pas. participa njeven.
267. a) Kad je taj glagol sloen s kO'jim prijedlO'gom, kako
je npr. poett, onda su mu akcenti: ponjem, ponje . . . ili poa-
njem . .. , imperativ ponji ili poanji itd., aorist poeh, poe, po-
.esmo ili pOnjeh ... , proli gerundij poevi ili ponjevi, akt.
particip poeo, poela ili ponje;o, ponjela, pas. particip poet,
.poeta ili ponjeven, inf. poeti ili ponjeti. S ne u imper-
:fektu i u sadanjem gerundiju mislim da je ne njiih, ne
,(ne
b) OsobitO' je u ovome razredu to uzlazni akcent ne ostaje
:na svome mjestu kad se glagol zdrui S"prijedlogom, a po l31b
trebalo bi da ostaje; tako se prema njemo, njete govori ponjemo,
ponjete, a tako je i OIVO: klesmo, kleste, klee, ali proklesmo, pro-
kleste, proklee, - klela, klelo, ali proklela, proklelo, - kleti,
.ali prokleti. Treba dodati da osim prezenta prokunem i imperativa
prokuni glagol prokleti ima akc. svuda kao i dakle 2. i 3 .
.lice sing. aorista prokle, muki rod sing. aktivnog participa pro-
.kleo, pas. particip proklet, prokleta. Akcenatske promjene, ka-
kove su u glagola prokleti, nalaze se i u razredima 6. i 7.
Sesti razred
268. a) U O'vaj razred idu glagoli kojima se osnova svruje
.na i ili na u ili na je (koje je postalo od staroga e).
.da ti u infinitivu pristupa, kao u ovoj vrsti, neposredno
.na osnovu i da su nastavci prezenta -jem, -je... (a ne
-em, -e .. . ), zato je dobro stavljati ovamo i dva glagola kojim
.osnova glasi kol, mel, inf. klati, mljeti, to je po 40c postalO' od
254 GRAMATIKA
koZti, melti. U imperativu iza vokala -ji prelazi u j (v 104a).
U pasivnom participu nastavci su -en (ispred kojega stoji j ili
v), -n i -t. - Za primjer da uzmemo osnovu
Prezent:
Imperativ:
Aorist:
Impe1'fekt:
erno,
mo, te.

asmo, aste,

Gerundij sadanji:
Gerundij proli:
Particip aktivni:
Particip pasivni:
Infinitiv:
b) Kao spree se i glago uti, koji je u samo s pri-
jedlozima sloen: izuti, obuti, nazuti (o glasu z u nazuti vidi u
akad. dakle prezent izujem, izuje . .. , pasivni particip
izuven, izuvena (u akad. ima i izut). Ovamo ide jo i glagol
dilti, diljem, koji se u prezentu ne razlikuje od ali se slabo
govori.
269. a) Glagol biti (kad "udarati") spree se kao i
dakle: bijem, bije . .. , - blj, Mjmo, Mjte (pored bl, Mmo, Mte,
V. u 103b), - bih, bi . .. , - bijah, - - Mvi; - bio,
bila, - u pas. participu je biven, bivena (rijetko, nalazi se u nar.
pjes. 1, 31) i Mt, Mta. V. kod CJIJ1TH (iz neke narodne pje-
sme) i bijen, bijena i bjen, bjena. Od ta oblika pas. parti-
cipa u Vuka je i u bijen; potvrde su mu:
bijen. V. luk. 12, 47, D. istor. 61, ubijenoga. V. mil. obro 21, ubijen.
d. apo 5, 36, D. i'Sttor. 108, 133, 4 mojs. 25, 14, pobijeni. V. mil.
obro 58, 1 kor. 10, 5, pobijen. D. 2 car. 17, 9, razbijen. D. istor.
106. Za oblik bjen imam potvrde: bjen. nar. posl. 15, pobjene.
nar. prip. 127.
b) Kao biti (kad "udarati") spreu se jo neki glagoli
kojima se osnova svruje na i, samo to nemaju sva ona
oblika pas. participa; ti su glagoli: kriti, miti, riti, iti. Prvome
taj particip glasi: krit, sakrit ili kriven, sakriven (ali: sakrivena);
ovaj je drugi oblik u Vuka i sakriven. V. mil.
obro 79, D. pis. 184, sakrivene. V. dan. 4, 36, D. pis. 12, sakriveno.
V. mat. 10, 26 i 13, 35, D. 5 mojs. 32, 34, sakriveni. V. luk. 11, 44,
otkriveni. D. istor. 107, pokriveno. pis. 26. Tako je i od druga tri
glagola: mlt, ilmU i miven, umiven (ali umivena), rit, podr'tt i riven,
OBLICI 255
pod"iven, U, sa?:t i iven, saswen; ovaj posljednji ima
ven, saven. RekaO' bih da je oblik na -iven od
potvrde su mu: neumivena. V. kod YMMTI1 ce, saivenu.
52, uivena. prav. sov. 47.
Tim se glagolima moe dodati i titi, tijem kojemu je pas. particip
po svoj prilici tiven, tivena. Taj bi glago morao upravo u IV vrstu,
kako ide i s kojim je ista jer je jedan i drugi glagol po-
stao od tj. b moe ispasti, a onda pred t prelazi po 91d u ,
ali b moe i u a, a onda ostaje.
e) Glagoli liti, piti i viti se od ovih dosad navedenih
s osn!lvoom na i u 2. i 3. licu sing. aO'rista, koje im glasi ll, pi, vt
(s prijedlogom: paH, pop?:, sav?:, obavi). U pas. participu ima po-
sljednji vU, savit, obavit i vijen, savijen: obavit. V. j ov. 11, 44,
razvito. D. istoII.". 58, 138, razvijeno. 59, 66, razvijen. 72. Oblik vjen,
savjen, to ga ima u obI. 85, bit sasma rijedak. Od
liti glasi taj particip lit, polit, - !iven, poliven i ljeven, poljeven;
sva ta tri oblika ima Vuk u kod Jl.'MTJ1, a druge su po-
tvrde: nalita. nar. pjes. 1, 444, zalite. 4, 465, oblito. 4, 167, prolito.
nar. posl. 147, - liveno. D. 2 mojs. 32, 8, livenih. 3 mojs. 19, 4,
prolivena. V. mat. 23, 35, oblivena. pripr. 1, zaliven. nar. posl.
325, saliveno. D. 2 mojs. 32, 4, - zaljevene. nar. pjes. 3, 97, pro-
ljevena. D. pis. 16, proljevene. 108. Od piti je pit, popit, podnap'it
i pijen, popijen (isp. popijeno. S. 2, 274); u oblo 84. ima
piven, popiven, ali to u dijelu naroda biti U
aktivnom je partieipu lid, lila, a s prijedlogom polio, polila; -
piti i viti imaju pio, pila i ViOl, vila, a s prijedlogom popio, papUa,
podnapila se i savio, savila, obavila; tako se sloenima s prijedlo-
gom mijenja ake. i u pasivnom participu: pit, pita i lit, lita, ali
pop'it, popita i pOlit, pOlita. Iste su akeentske promjene u 267b.
d) Glagoli priti, titi i knji ti (vidi ovaj glago u akad.
spreu se sasvim kao i sami i sloeni s prijedlozima (mislim
da je u Vukovu pogreka prez. splim od spliti mjesto
splijem); pas. participa nijedan od tih glagoLa nema jer su ne-
prelazni. - Kao sloeni od (npr. spree se i akcentuje
vapiti ili upiti, prez. vapijem ili upijem itd.
270. Jo su dva glagola s osnovom na i, a to su iti i biti (kad
da to jest). Prvi od njih nema nita drugo po
ovom razredu osim infinitiva, V. u 310. Drugi od tih glagola ima
samo neke oblike po ovom razredu, a ti su: bih, M, M, bism'Ol, biste,
bie, - Mvi, - bio, bila; s prijedlogom: dobih, dabi, dobismo,
- dob'ivi, - dobio, dobila (zadobio, zadobna); 'Pas. particip ima
.256
GRAMATIKA
taj glagol samo s prijedlogom sloen: dobit, dobita ili dobijen,
.dobijena ili dobiven, dobivena, a mi se da su drugi i
{)blik od prvoga: dobijene. V. eman. 15, dobijeni. mil. obro
12, dobivena. D. istor. 39. Imperfekt glasi dvojako: bi jah,
(ist. ... ) i bjeh, bjee, bjee, bjesmo, bjeste, bjehu.
(ist. beh .. . ); s ne mislim da je ne ne bjeh. Prezent,
imperativ i sadanji gerundij tvore se od osnorve bud: budem,
bude . . . , budi ... , (ili o tome gerundiju vidi
u 248c i 250a). Od iste osnove bud tvori se prezent i imperativ
sloenima zabiti (tj . zaboraviti), probiti (tj. koristiti),
zbiti se (tj. dogoditi se), dakle: zabud em, probudem, zbudem se,
.zabudi. Ali od dobiti, zadobiti, pridobiti, snebiti se prezent je
j imperativ: dobijem, zadobijem, snebijem se, dob'ij itd. Pored
budem govori se i budnem, budne ... koji se oblik nalazi u V.
6. i u nar. posl. 361. Mjesto u moe u prezentu biti i: bidem,
bide . .. , ili bidnem, bidne ... , to je analogija prema inf. biti,
ali to su dijalektizmi, a potvrda im je u nar. pjes. 2, 238, 269,
532, 541.
271. a) Glagolu je umjeti postalo -je- od e, zato je u
govoru umeti; ispred -jem, -je itd. prelazi je po 53b u i:
umijem, umije . .. umiju (u je govoru svuda kontrakcija
-ostm u 3. licu plur., dakle: umem, ume, ume, umemo, umete,
umeju). Imperativ je um'ij, um'ijmo (ist. umej, umejmo) , aorist
-,[Lmjeh, umje, umjesmo (ist. umeh) . . . , imperfekt
(ist. sad. gerundij (ist. proli gerundij
-umjevi (ist. umevi), akt. particip umio, umjela (ist. umeo, umela).
'Tako se spree i akcentuje II svL.'1l oblicima i sloeni 'razumjeti,
-razumijem (ist. razumeti, razumem). Ni od v.mjeti ni od razumjeti
Jlema pas. participa, a od izumjeti, izumijem mislim da bi
bilo izumljen, izumljena nego izumjet, izumjeta. - U 1. i u 2.
Jicu plur. prezenta prema umemo, umete nije u junom
Eovoru umijemo, umijete, kako bi se po 127d nego
je um.ijemo, umijete; ispor. malo dalje smijemo, smijete prema
smem o, smete. - Nije aorist umedoh, umedoste
II . 2, 101, 114, niti je imperativ razumi. . 2, 234, 276
i razumite. 5, 19, 56, kao da glago razumjeti ide u III vrstu.
b) Kao umjeti spree se glago smjeti (koji nema pas.
participa, a nema ni imperativa), samo to se od toga glagola
-tvore jo i oblici kojih umjeti nema. Govori se smijem,
.smije, smije, smijemo, smijete, smiju (ist. smem, sme, sme,
OBLICI
257
smemo, smete, smeju.), - smijah, smijae. " (ist. smejah . .. ), -
(ist. - smio, smjela (ist. smeo', smela). Razlika
u ake. junoga smijemo, smijete i smemo, smete
odgovara malo prije navedenoj razlici umijemo, umijete
i umemo, umete, a ispor. u samome junom govoru ponjemo,
ponjete prema njemo, njete ( 267b). - Prema dadoh, stadoh,
znadoh (v. u 294. i 295) moe i glagol smjeti imati u aoristu
-doh, dakle smjedoh: (ne) s'Tlijede. nar. pjes. 2, 290, (ne) smjed'oe.
2, 422 i 3, 3 i 4, 131, - ali ima i oblik: (ne) smjesmo. nar.
pjes. 1, 160, (ne) smje. 2, 129, 484, 598, D. istor. 37, (ne) smjee.
nar. pjes. 3, 400, 458, D. pis. 57. U imperfektu su dva
oblika: i dulji: smijah i smjedijah, a potvrde su im: (ne)
smijae. V. mar. 12, 34, d. apo 5, 13, (ne) smijahu. luk. 20, 40, D.
istor. 79, 2 car. 10, 19 i 17, 17, nar. pjes. 2, 646, (ne) smijah. D.
jovo 32, 6, - (ne) smjedijahu. V. mar. 9, 32, (ne) smjedijae. jovo
21, 12. Ima i oblik ali mogu navesti samo jednu potvrdu:
(ne) JM. 382. U prezentu, kad treba perfektivni glagol,
govori se smjednem: (ne) smjedne. V. dan. 1, 72 i 2, 90, mil. obro
138, nar. prip. 33, (ne) smjednu. dan. 3, 171 i 5, 35, nar. prip.
53, 173, (ne) smjednem. mil. obro 87. obI. 84 navodi oblik
za proli gerundij ali ja drim da je oblik smjevi
mnogo - su oblici za prezent: smide. JM.
182, smjede. 562, smjedemo. 147, 148.
e) Kao smjeti spree se i glago spjeti,.k!oji se govori samo s pri-
jedlozima sloen (dospjeti, prispjeti), samo nema oblika koji bi
odgovarali onima od glago smjeti u kojima je d iza e; prezent je
dospijem (ist. dospem) , imperativ dospij (ist. dospej), aorist
dospjeh, dospje (ist. dospeh), proli gerundij dospjevi, particip
aktivni dospio, dospjela (ist. dospeo, dospela). U akad.
ima potvrda i za pasivni particip dospijen i dospijet, ali samo iz
pisaca XVIII vijeka; da se danas taj particip gOVlOri, glasio bi
dospjev en, dospjev ena (tj. svren).
d) Ovamo ide i glagol kojemu je u starom jeziku bila osnova
de, a dananjem je dje (ist. de). Evo ovo su mu oblici: prez.
djedem, djede . .. i dj enem, djene ... , imper. djeni, aor. djedoh,
djede . .. i djenuh, djenu ... i djeh, dje, djesmo, proli gerundij
djevi i djenuvi, akt. particip dio, djela (ist. dao, dela) i djenuo,
djenula, pas. partie. djeven, djevena, inf. djeti (u akad.
i djesti (u Vukovu). Kad je taj glagol sloen s prijedlozima, spree
se kao i prosti djeti, npr. nddjeti i nadjesti, odjeU i odjesti; u
junom govoru moe se tim glagolima prezent svrivati na -ijem,
258
GRAMATIKA
npr. zddijem, zddije. D. u o akc. u glagola, dodijem se
(od dodjeti se) u akad.
272. U ovaj razred idu i glagoli klati, mljeti, koji su spome-
nuti u 268a; idu u I vrstu zato jer im infinitivno -ti pristupa
neposredno na korijen, a u 6. razred te vrste idu zato to u pre-
zentu imaju nastavke -jem je, tj . koljem, kolje ... imeljem,
melje postalo je od 1Co1-jem, kol-je ... i . od mel-jem, mel-je.
Imperativ je kolji, melji, aorist klah, kla, klasmo, mIjeh, mlje,
mIjesmo (zato je u 2. i 3. licu sing. kla, mlje, to se razabira iz
onoga to je u 264a o oblicima kle, nddu se), imperfekt
koZjiih, koljiie (ili krah, krae)" meljiih, meljiie, sadanji gerundij
proli gerundij kravi, mZjevi, aktivni particip
klao, kUHa, m,ljeo (ili mlio), mljela, pas. particip klan, krana ili klat,
krata (ispor. klato. V. 1 kor. 8, 1), mljeven, mljevena. - Kad su
ti glagoli sloeni, onda svuda gdje na prijedlogu ili na ne
moe da bude akcent stoji spori: zdkoljem, sdmelje, zdklah,
zdkla, sdmljeh, sdmZje, ne kliih, ne itd.; izuzima se samo
pasivni particip zakliin, zakliina ili zaklat, zakliita, a tako je i
nezakliin, nezakZiita.
Sedmi razred
273. a) U ovom se razredu osnova svruje na r; u nekim
osnovama ispred r ne stoji e, npr. tr, u drugima stoji, ali ne u
svim oblicima, Ilipr. der i dr. Ove druge osnove mijenjaju e1'
ispred konsonanta po 40c u re; tako npr. prema 1. licu sing.
prezenta derem imamo u inf. drijeti (ist. dTl?ti) to je postalo od
der-ti, a u 1. licu sing. aorista drijeh (ist. dreh) to je postalo od
der-h. Za primjer neka nam slui taj glagol.
Prezent:
Imperativ:
Aorist:
Imperfekt:
der-em, der-e, der-e, der-erno, der-ete, der-u.
der-i, der-irno, der-ite.
drije-h, drije, drije, drijesmo, drijeste, drijee.
der-ah, der-ae, der-ae, der-asmo, der-aste,
der-ahu.
Gerundij sadanji:
Gerundij proli: dfv-i, df-v.
Particip aktivni: df-o, df-la, df-lo.
Particip pasivni: df-t, df-ta, df-to.
Infinitiv: drije-ti.
b) Zato u 2. i 3. licu sing. aorista er prelazi ure, premda ne
stoji ispred konsonanta, to se razabira iz onoga to je za
OBLICI
259
oblike kla i mlje u 272. Kad je glago drijeti sloen s kojim pri-
jedlogom, onda u prezentu i u imperativu moe imati i osnovu
d,, dakle npr. od odrijeti mogu ti oblici glasiti adrem, odre,
odri pored oderem, odere, oderi. Sloen s kojim prijedlogom
(ili pred sobom ne) akcentuje se glago drijeti ovako:
odrijeh, adrije, odrijesmo, ne derah, ne derae, ne odfvi
r
odr'o (ispor. odadr'o. D. 1 car. 15, 28), odrla, odft, odrta, odrijeti.
Vidi se da akcenti u nekim oblicima sloenih glagola prema pro-
storne odgovaraju akcentima sloenoga npr. prokleti prema pro-
storne kleti; V. u 267b.
c) Prema oblicima koji u osnovi imaju der raa:vio se inf.
derati, a prema tome obliku razvili su se i drugi od osnove dera,
te" aorist glasi derah, dera, derasmo, proli gerundij deravi, akt.
particip demo, derala, pasivni particip deran, derana ili derat,
derata. Oblici derem, deri, mogu odgovarati infinitivu i
drijeti i derati, i tako se za ovaj glagol moe da ide i u 7.
razred I vrste i u 2. razred V vrste.
274. a) Kao drijeti spree se i glagol drijeti (ist. dreti, taj
inf. ima is. 9, 12), ali osim za inf. pouzdano mogu to
samo za prez. derem, imper. deri, imperf. derah i za sad. ge-
rundij U Iv. zabiljeeni su jo oblici: aor. drijeh
(ist. dreh), proli ger. drvi, drv, akt. part. dr'o, drla, pas. par:-
ticip drt, drta, ali bez ikakvih potvrda, a ni ja ne mogu nijednoga
od tih oblika potvrditi i mislim da pouzdani, a sasma su
nepouzdani oblici to ih Iv. (opet bez ikakve potvrde) navodi:
prez. drem, imper. dri, imperf. drah i sad. ger. Sloeni
glagol prodrijeti spree se u svim oblicima sasvim i ima iste
akcente kao sloeni npr.odrijeti, - a kao to se pored drijeti
govori derati, tako se i pored drijeti govori derati koje
se spree sasvim kao derati.
" b) Kao prodrijeti mijenja se u svemu (i u akcentima) pro-
strijeti, zastrijeti itd., samo to je u prez. osnova samo st,, a
ster nema, dakle npr. prostrem, p"ostri, prostr'o, prostrla, P?'?
strt, prostrta. Kad nema prijedloga, onda je samo sterati, ste?'em
sasvim po 2. razredu V vrste. - Sasvim kao prostrijeti spreu se
glagoli od osnove per (ili pr), npr. zaprijeti, oduprijeti i od osnove
ver (ili vr), npr. poduvrijeti, savrijeti se. Od te dvije osnove
nema glagola nesloenih.
c) Od osnove mer (ili mr) prezent je mrem, mre, m1'e, mremo,
mre te, mru (umrem, umre, umre, umremo, umrete, umrU, -
.260
GRAMATIKA
obumrem, obumre ... ), imperativ mri, mrimo, m1'ite (umri .. . ),
aorist m1'ijeh, mrije, mrije, mrijesmo, mrijeste, mrijee (ist. mreh,
mre, mre, mresmo, mreste, mree), umrijeh, umrije, umrijesmo,
um1'ijeste, umrijee, - obumrijeh, obumrije, obumrijesmo (ist.
umreh, umre, umresmo, umreste, u.mree, - obumreh, obumre,
obumresmo), imperfekt mruh, mrue, mrusmo, mruste, mruhu (ne
7nrah, ne mrae), sad. gerundij proli gerundij mrvi
(umrvi), aktivni particip mr'o, mfla (umr'o, umrla, - obumr'o,
()bumrla), inf. mrijeti (ist. mreti), umrijeti (ist. umreti). I ovdje
vidimo da akcenatske promjene sioenoga glagola u nekim obli-
cima odgovaraju onima to su navedene u 267b, 269c, 271 b,
.273b.
Dijalektizmi su infinitivni oblici npr.odrti, prostrti. prodrti. umrti
(mjesto odrijeti . .. umrijeti) i aorisni npr. odrh, odrsmo. prodrh. pro-
.strsmo. umre (mjesto odrijeh ... umrijee). Malo im potvrda: razdr
(3. lice sing. aorista). JM. 549. prodrt (inf.). 286. prostr (3. lice sing.
aor.). M. 282.
275. Prema osnovi tr nema u knjievnom jeziku ter (ali ima
II dijalektima: prez. terem, tere . .. , inf. trijeti, satrijeti, aor. sa-
trijeh kao drijeti, drijeh od osnove der, v. u 273a). Od osnove
tr tvore se svi oblici: trem, tre, tre, tremo, trete, tru (satrem,
satre, satre, satremo, satrete, satru), tri, trimo, trite (satri ... ),
trh, tr, trsmo, trste, tre (satrh, satr, satrsmo ... ), trah, trae, tra-
smo, traste, trahu (tako pie u maloj sr. gram. 51. i u obl.
88, a u "radu jug. akad." 6, 73. kae da je moda truh kao mruh),
trvi (satrvi), tr'o, tHa (satr'o, satrla), tren, trena ili trven,
t"vena ili trt, trta (satrt, satrta); od ta tri oblika pasiv-
nog participa je trven, a potvrde su mu: natrvena. D. jezek. 16,
4, pretrveni. V. jevr. 11, 37, natrven. D. is. nav. 2, 6. Inf. je trti
(satrti). Potvrda za 2. i 3. lice sing. aorista tr nijesam naao, ali
j e bez sumnje tako, to dokazuju oblici sloenoga glagola: zatro D.
istor. 85, 181, 1 mojs. 13, 10 i 4 mojs. 21, 3, otro V. luk. 7, 44, jovo
ll, 2, potro D. 2 mojs. 9, 25, satro nar. pjes. 2, 425, D. pis. 159, 301,
2 mojs. 15, 6, utr. nar. pjes. 2, 2 i 4, 197. - U prezentu, imperativu
i u sadanjem gerundiju t i r moe se umetnuti a: tarem,
tare . .. tari, rijetko je takvo umetanje kad je glagol sloen,
npr. scitarem; u akad. ima takvim oblicima nekoliko
potvrda, ali gotovo samo iz knjiga tampanih prije XIX vijeka
(vidi kod istrti, natrti, otrti). je pogrean pasivni particip
teren, to ga ima N. 440. - Oblik tarem prema trem odgovara
obliku anjem pored njem ( 266), tj. t i r bilo je nekad h.
OBLICI
261
276. Kako smo u 5. razredu imali kleti pored eti, tj. ispred
ti vokal, tamo dug, ovdje kratak, tako i u evom razredu prema
drijeti ili mrijeti (ist. dreti, mreti) imamo p1eti (sapreti) i zreti
(tj. gledati) koji se nalazi samo sleen: nazreti, obazreti se. Tim
su glagelima eblici prem, nlizrem, obazlem se, - pri, nclzri, _
pre h, pre, presma, nazreh, ndzre, nclzresmo, - prah, p1ae, prasmo,
- - pret, preta (sa pret, sapreta), nCizret, nazreta (ako se
taj particip govori, mislim da glasi tako). U prolo.m gerundiju
i u aktivnom participu imaju ti glagoli oblike od osnova pre, tre:
previ (saprevi), naz1evi, pred, prela (sa preo, saprela), nazreo,
nazrela. Od glago prizreti (tj. prividjeti) prezent je po 2. razredu
III vrste: prizrim, prizri (dakle i akcent je - Glagol
zreti (tj. zrelu bivati) sa svojim sloenim (npr. dozreti) ima prezent
po evom razredu: zrem, zre, zre, zremo, zrete ZlU (dozrem, do-
zreme, dozrii) , ali ga mee imati i po 1. razredu III vrste osim
3. lica plur., dakle zrtm, zrt, zrt, zrima, zrite (dozrim, dezrimo);
take i sadanji gerundij ima same Ostali su eblici kao. i
glagelu preti, dakle i imperfekt (ako se govori) glasi zrah, zrae . ..
Druga vrsta
277. a) Nastavak infinitiva -ti ima"pred sebom sleg -nu koji
se nalazi jo u aoristu, u prolom gerundiju i u oba participa, u
ostalim oblicima mjesto -nu- stoji -n- Ispred n ispadaju kenso-
nanti b, p, d, t, kake je u 71, 72b i 77a, npr. ginuti,
tonuti, skinuti, krenuti mjesto gibnuti, topnuti, skidnuti, kretnuti,
a u 68b i 83c spomenute je ispadanje konsonanta g i m u
brinuti se, o.hronuti. da se neki oblici nekih glagola tvo.re
bez -nu- i bez -n-, take se izgubljeni konsenant u takvim eblicima
Uzmimo. za primjer glagol tonuti, a da od
njega pasivnog participa nema (jer je neprelazan), zate za
taj oblik uzeti glago maknuti.
Prezent:
Imperativ:
Ao.rist:
Imperfekt:
ton-em, ton-e, tOn-e, ton-erno, ton-ete, ton-u.
tOn-i, ton-ime, ton-ite,
tonu-h, tonu, tonu, tonu-srne tonu-ste, tonu-e.
tOnj-ah, tonj-ae, tOnj-ae, tonj-asmo, tonj-aste,
tonj-ahu (tenjah, tj . teiiah, ed ten-jah, v. 99) .
262
Gerundij sadanji:
Gerundij proli: tonu-vi, tonu-v.
Particip aktivni: tonu-o, tonu-la, tonu-lo.
Particip pasivni: maknu-t, maknu-ta, maknu-to.
Infinitiv: tonu-ti.
GRAMATIKA
b) Mnogo ima glagola kojima se svi oblici tvore samo po
ovoj vrsti; njima su osobito glagoli koji ispred -nu- imaju
vokal, a iza toga vokala nikad nije bilo nikakvog konsonanta,
takvi su: minuti, pljunuti, sinuti, zatim neki glagoli koji ispred
-nu- imaju kakav konsonant, npr. bubnuti, buknuti, gurnuti,
kucnuti, metnuti, otvrdnuti, sahnuti, tipnuti, zveknuti, ivnuti, -
napokon neki glagoli kojima je kakav konsonant ispred -nu- ispao,
npr. brl:nuti se, ohronuti, oinuti (mjesto oibnuti, tj. ibom udari-
ti), svanuti (mjesto svatnuti, ispor. svitati, 119b), tonuti (mjesto
topnu ti, ispor. utopiti), tako je i ganuti (mjesto gabnuti, ispor.
gibati).
c) U 261. navedeno je dosta glagola koji m{)gu infinitiv,
aorist, proli gerundij i aktivni particip imati i s -nu- i bez -nu-,
npr. dl:gnuti i dl:gnuh i digoh, dl:gnuvi i digiivi, dignud i
digao. Ali ima dosta i takvih glagola koji infinitiv imaju samo po.
ovoj vrsti, a aorist i aktivni particip moe im biti i s -nu- i bez
njega.
278. Aorist takvim glagolima, iako moe glasiti dvojako, ali
je bez -nu- Takav je glagol ginuti (mjesto gib nuti) , aor.
ginu h i gl:boh, isto vrijedi i za izginuti, poginuti; jo su takvi gla-
goli nagnuti, pregnuti, sagnuti (mjesto nag"bbnuti, ispor. nagi-
bati ... ), kojima [spada b u aoristu i onda kad je bez
-nu-: nagoh, nae, nago smo (mjesto nagboh, nugbe, nagbosmo)
pored nagnuh; isto je tako pregQh, sagoh pored pregnuh, sagnuh.
Ovamo idu i neki glagoli kojima se osnova svruje na d i na t,
tako je npr. otkinuti, aor. otkinuh i otkidoh, - isto tako: grnuti:
grnu h i gr-tah, krenuti: krenuh i kretoh (ogfnuh i ogrtoh, pokrmuh
i pokretoh), osvrnuti se: osvrnuh se i osvrtoh se. Jo se ovdje
nalaze i neki glagoli kojima se osnova ispred -nu- svruje na z i
na s, npr. i ogreznuti: ogreznuh i
ogrezoh, omrznuti: omrznuh i omrzoh, pi)puznuh i popuzoh, - kl:-
snuti, kisnuh i kisoh, uskrsnuti: uskrsnuh i uskrsoh. Napokon ide
ovamo nekoliko glagola koji u infinitivu ispred -nu- imaju s, ali
je s i n po pravilu ( 67b) ispalo k, npr. obi-
OBLICI 263
snuti: obisnuh i obiskoh, otisnuti otisnuh i otiskoh, pisnuti: pisnuh
i piskoh, prsnuti: prsnuh i prsk oh, svisnuti: svisnuh i sviskoh, vri-
snuti: vrisnuh i vriskoh. Aoristu, kad je bez -nu-, 2. i 3. lice sing.
svruje se na -te (a kako se t razvilo, o tom vidi u 91a), dakle:
obite, otite, prte, vrite. Tim se glagolima pridruuje i ndtnuti
(mjesto natknuti, v. 67b): ndtnuh i ndtkoh (2. i 3. lice sing.
mjesto po 76a). - Samo se po sebi razumije da to je ovdje
o glagolima npr. otkinuti, otisnuti, da isto vrijedi i za gla-
gole skinuti, ukinuti, stisnuti, pritisnuti itd.
279. a) Od glagola u 278 navedenih tvori se bez -nu- i
aktivni particip, ali samo od onih kojima ne ispada t ili d ispred
n; glagoli npr. krenuti, skinuti mogu taj particip imati samo s -nu-,
dakle: krenuo, skinula. Govori se: - i
- nagnuo (sagnuo)- nagnula i nagao - nagla, otisnuo
- otisnula i otiskao - otisla, popuznuo - popuznula i popuzao
- popuzla, pokisnuo - pokisnula i pokisao - pokisla, prsnuo
- prsnula i prskao - prsla, svisnuo - svisnula i sviskao - svisla,
uskrsnuo - uskrsnula i uskrsao - uskrsla, vrisnuo - vrisnula i
{moda) vriskao - vrisla. Potvrde: 'Qgreznula. nar. pjes. 3, 26,
pritisnuli. 3, 119, uskrsnuli. D. pis. 182, uskrsnulo. 188, zatisnuo.
V. (1818) XII, zatisnuli. XXX, - ogrezao. nar. pjes. 3, 163,
'Omrzao. D. 1 mojs. 27, 46, jerem. 14, 19, pritiskao. nar. pjes. 2,
265 i 3, 304, nar. posl. 273, neuskislo. D. 2 mojs. 12, 34, uskrsao.
pis. 49, 115, vaskrsao. V. rimlj. 8, ll.
b) Kako se vidi, sve su to glagoli koji i aorist mogu imati
bez -nu-; ali kako ima nekoliko glagola koji samo to vrijeme mogu
imati bez -nu-, tako ih nekoliko ima koji aorist tvore samo s -nu-,
a akt. particip i s -nu- i bez njega. Takav je glagol presahnuti ili
usahnuti koji u akt. participu ima i presahnuo - usahnula i pre-
sahao presahla: usahnula. nar. pjes. 1, 324, usahla. 3, 16, pre-
sahla. D. istor. 132, posahla. pis. 124, 125 (Budman u gram. 107,
108. od prostoga sahnuti ima aor. sahoh i akt. part. sG-hao, sahla,
:ali jedno i drugo biti rijetko). Od uvenuti imamo i uve7wo i
uveo, uvela (uveo. D. pis. 175); tako i od smrknuti se ima smrknuo
se i smrkaa se, smrkla se. Glagoli istruhnuti, nabuhnuti, podbu-
nuti imaju akt. part. dvojako: istruhnuo itd. - i istruo
- istruhla, nabuhao - nabuhla, podbuo - podbula (o glasu h u
tim v. u 69b). - Sto u Vukovu kod
-ce ima stvrdld se (pored stvrdnulo se), to je "samo od brza govora
kao vidla mjesto vidjela" obI. 91), isto tako je "samo od
264
GRAMATIKA
brza govora" metla (mjesto metnula od metnuti). S. 2, 182, - a
to se u crnogorskom govoru nalazi pogibao, pogibla obI.
91) mjesto poginuo, poginula, to je dijalektizam.
c) Rijedak od glagola u 278. navedenih oblik bez -nu-
biti u prolom gerundiju kako je npr. uskrsavi. D. pis. 157, 167
(ispor. u Vuka vaskrsnuvi. d. apo 17, 31).
280. a) O akcentima oblika koji su bez -nu ne
treba drugo nego da je u svim licima aorista akc. isti koji
je u 1. licu sing. i da u 2. i 3. licu sing. aorista skrajnje e nije dugo,
dakle npr. protegoh, protee, protegosmo, - namagoh, namae,
namagosmo, - uskrsoh, uskrs e itd. Dl''llgo se sve vidi iz samih
primjera u 278. i 279.
b) Glagoli tonuti i maknuti imaju u svim oblicima jednake
akcente; to isto vrijedi i za druge glagole koji su u inf. jednako
s njima akcentovani, npr. dahnuti, taknuti itd. Neki Dblici tih
glagola imaju brzi ake. (v. u 277a), pa kad su ti oblici sloeni
s prijedlogom, na prijedlogu je spori ake. svuda osim u 2. i 3. licu
sing. aDrista gdje je na prijedlogu brzi ake.: potonem, potone,
primaknut, isto je tako ne tonjah, ne - ali 2. i 3. lice sing.
aor.: potonu, primaknu.
e) KaD potonuti akcentuju se nesloeni jaoknuti, dilitnuti se
i drugi takovi. - Glagol gdraknuti ima svuda isti ake. kao u inf.
osim u 2. i 3. licu sing. aor.: goraknu, - a glag.: zabezeknuti se
ima u tom obliku zabezeknu se, svuda kao u inf.; takvi su
jo. evrdnuti, onesvjesnuti se i drugi neki. - Glagoli nagnuti,
ndtnuti (o kojima v. u 278), zamknuti ( 261b), usnuti akcentuju
se u svim oblicima kaD tonuti osim u 2. i 3. licu sing. aorista: nagnu
(sagnu, pregnu), natnu, zamknu, usnu. Tim se glagolima pridru-
aje i prionuti, koji je postao od priInuti ( 56a) promijenivi l u 0,
i zatO' ima sloga; prezent mu je prionem, prione ... , a
mu je sV!Uda ake. kao u infinitivu.
281. a) Glagoli dirnuti, krenuti, trnuti, zveknuti i drugi takvi
mijenjaju ake. u prezentu, imperfektu i u pas. participu: dirnem,
dirne ... , trnjah, trnjae ... , krenut, krenuta je gre-
kom krenut, krenuta, okrenut u o akcentima
u glagola); lU svim ostalim oblicima je ake. kao u inf. (dakle je
u 2. i 3. licu sing. aor. dirnu itd.). Kad je glagDI sloen, na pri-
jedlog dolazi u onim prvim oblicima ake. spori, isto tako i na
rij ne: protrnem, ne trnjah, okrenut.
OBLICI
265
b) Kao protfnuti akcentuju se nesloeni gonenuti, grgutnuti
i drugi takovi, a njihovi sloeni imaju akcente kao inesloeni.
Glagoli bez prijedloga svjetlomrcnuti akcentuju se
kao npr. zagonenuti.
e) Glagoli dignuti, .ginuti, skinuti, turnuti i drugi takvi ne
mijenjaju nigdje akcenta infinitiva, samo treba dodati da im je
u dugo u 2. i 3. licu sing. aorista i u pas. participu, dakle: ginu,
dignut, dignuta. Kad su ti glagoli sloeni, svuda im je na prijedlogu
spori ake. osim u 2. i 3. licu sing. aor. gdje je brzi, npr. podignem,
poginem . .. , pogini, ne ginjiih, poginu, podignut itd.
vrsta
282. a) Nastavak infinitiva ti ima pred sobom glas koji je
nekad bio e, a td je e postalo od jo starijega e i iza konsonanta
, j prelazi u a (v. u BIb). Ta razlika nije samo u infinitivu
je imaju i drugi neki oblici, te se poradi nje dijeli ova vrsta
u dva razreda.
Prvi razred
b) Za primjer uzmimo glagol vidjeti.
Prezent:
Imperativ:
Aorist:
Imperjekt:
Gerundij sadanji:
Gerundij proli:
Particip aktivni:
Particip pasivni:
Infinitiv:
vid-lm, vid-I, vid-l, vid-Irno, vid-Ite, vid-e
vid-i, vid-imo, vfd-ite.
vidje-h, vidje, vidje, vidje-smo, vidje-ste,
vidje-e.
vid-ah, vid-ae, vid-ae, vid-asmo, vid-aste,
vid-ahu.

vl:dje-vi, vidje-v.
vidi-o, vidje-la, vidje-lo.
vid-en, vid-ena, vid-eno.
vidje-ti.
e) U impedektu se j od nastavka -jah sastavlja s konsonan-
tima koji se pred njim nadu onako kako se vidi u 102, a isto
se tako j od nastavka -jen sastavlja u pas. participu. Imamo
dakle: vidjeti: vidah, viden, tedjeti: tMah, letjeti:
vrtjeti: ivjeti: ivljah, trpjeti: trpljah,
pretrpljen, nijemjeti: nijemljah, svrbjeti; svfbljae, bOljeti: bOljah;
- gladnjeti; gladnjah, - gorjeti: gorah, sagoren.
266
GRAMATIKA
d) Dijalektizmi su: videti, mjesto vi-
djeti, poludjeti, letjeti, vrtjeti ( 95a), - grmljeti, svrbljeti, trplje-
ti, ivljeti mjesto grmjeti, svrbjeti, trpjeti, ivjeti ( 99b), -
pocrvenjeo, trpljeo mjesto vidio, pocrvenio, trpio ( 53b).
283. a) Dva glagola ovoga razreda su u 1. licu sing.
prezenta stari nastavak -u; to su glagoli vidjeti i voljeti kojima
taj oblik pored vidim, volim glasi (V.
207, nar. pjes. 2, 240 i 3, 380 i 4, 378), volju (nar. pjes. 1, 322).
Koji jo glagoli imaju takav oblik, to je u 259c. - Od
glagola vidjeti nalazi se za 2. lice sing. imperativa pored vidi jo
i oblik vidi koji iz 'velike starine, ima ga Vuk jovo 7, 52 i
otkr. 6, 1, a nalazi se i u nar. pjes. 2, 62; ima i plur. vidite. nar.
pjes. 2, 511.
b) Glagol vreti ide po ovom razredu, samo u 3. licu plur. pre-
zenta i u sadanjem gerundiju ide po I vrsti: vril,
vrtm, vrt, vri, vrimo, vrit e; imperfekt je vrah, vrae, vra.sm'o
(mjesto vrjah ... po 102c); muki rod sing. participa aktivnog je
i u junom govoru vreo (mjesto vrio) po analogiji
enskoga i srednjeg roda vrela, vrelo. je oblik za 3. lice
sing. prezenta provre (nar. pjes. 3, 70) od sloenog prometi.
c) Za glago bdjeti kae u akad. da mu u
nae vrijeme nema potvrde u narodnom govoru (osim u jednoj
:zagonetki: to po bdi, a preko dan spi? tj. ali mu
na osnovi starijega jezika postavlja ove oblike ' (i akcente): prez.
bdIm, bdI, bill, bdimo, bdite, bde, imper. bdi, bdimo, bdite ili
bdIj, bdljmo, bdIjte, aorist bdjeh, bdje, bdjesmo, imperfekt
ili bdijah, bdijae, bdijasmo, gerundij sadanji
gel'!UIldij proli bdjevi, particip aktivni bdio, bdjela, pa-
sivnog participa nema jer je glagol neprelazan. Ima potvrda i za
prez. bdijem, bdije ... Iz novijih su pisaca potvrde: l. 240,
"bdi (3. lice sing. prez.). 460, Lj. 97, 179, bde (3. lice plur. prez.).
177, 368, bdi (imper.). 3, 68, bdije (3. lice sing. prez.). N. 465.
d) Katkad je u imperfektu -ijah: letijae. V. pripr. 198, te-
dijae. D. glasn. 21, 281, Lj. 181, letijahu. S. 2, 76, vrijae. 2, 169,
volijae. 2, 173, gonjae. 2, 208, 249 i nar. pjes. 2, 11 i 4. 183. Ispor.
takav imperfekt u IV vrsti ( 288b).
284. a) Kako glagol vidjeti ima u svim oblicima isti akcent,
tako ga ne mijenja ni glago starjeti. Kad su ti glagoli sloeni,
svuda je na prijedlogu spori akc.; npr. izvidim, razvidi, obne-
OBLICI
267
vidjeh, ostarjevi, ostario itd. Nigdje akcenta ne mijenJaJU ni
glagoli stidjeti se, trpjeti, ivjeti i drugi takvi, ni kad su
sami ni kad su sloeni, npr. pretrpjeti, poivio.
b) Glagoli gladnjeti, treptjeti, eljeti i drugi takvi mi-
jenjaju 'akc. u 1. 2. licu plur. prezenta i u sadanjem gerundiju-:
elimo, elite, osim toga u enskom i srednjem rodu pasiv-
nog participa: eljena, eljeno (muki rod eljen, a lik
eljen'i, eljena). Kad su ti glagoli sloeni, akcentuju se kao ne-
sloeni. tih glagola izuzima se samo voljeti koji ima brzi
akc. u prezentu, u imperfektu i u sadanjem gerundiju: volim,
voli, voljah, voljae, sloeni izvoljeti u prezentu ima
izvol'im itd." a u drugim je oblicima kao npr. od poeljeti; slo-
eni privoljeti ima svuda akcente kao poeljeti, dakle prez. pri-
voltm itd.
c) Samo u 1. i 2. licu plur. prezenta mijenja se akc. glagolu
zelenjeti, te ima zelenima, zelenite; kad je sloen, ostaje mu sve,
kao kad je nesloen, a tako imaju akcente i glagoli osirotjeti,
pocrvenjeti, porumenjeti.
d) Glagol vreti kakve ima akcente kad je sam, to se vidi
iz njegovih oblika koji su mu navedeni u 283b, a kad je sloen,
-onda u 3. licu plur. prezenta ima npr. prevril, uzavril, a u ostalim
oblicima, u kojima mora na prijedlog da padne akcent, pada
spori: provreti, uzavr'im, provreh, uzavre, p1'ovreo, a tako je i ne
vrah, ne vrae. U 283c navedeni su akcenti glagolu bdjeti, koji
se danas slabo u narodu; dosta je o njemu jo da
ne ispred njega svuda, gdje moe imati akc., ima spori,
npr. ne bd'im, ne bdjeh itd. Vie nema u ovom razredu nijednoga
drugog glagola koji bi imao . isti broj slogova kao vreti, bdjeti i
tako se akcentovao.
Drugi razred
285. a) Uzet za primjer glagol drati.
Prezent: dr-im, dr-i, dl-i, dr-irno, dr-ite, dr-e.
Imperativ: dri, dr-imo, dr-ite.
Aorist: dra-h, dra, dra, dra-smo, dra-ste, dra-e.
Imperfekt: dr-ah, dr-ae, dr-ae, dr-asmo, dr-aste,
dr-ahu.
268
Gerundij sadanji:
Gerundij proli:
Particip aktivni:

dra-vi, dra-v.
dra-o, dra-la, dra-lo.
Particip pasivni: {
dra-n, dra-na, dra-no.
drat, dra-ta, dra-to.
Infinitiv: dra-ti.
GRAMATIKA
b) U imperfektu je -a- postalo od -aa-, npr. dra-h od dr-
a-ah. - Da se pasivni particip moe svrivati i na -at, to po-
Vuk u (1818) LXVII, gdje pie drat pored
dran.
e) Ispred -ati u infitivu nema drugih konsonanta do ,
j. Imamo npr. bjeati, leati, reati, -
- blejati, bOjati se, zujati. Imamo, istina, i pljutati, titati, vri-
tati, - zvidati gdje ispred -ati stoji danas t, d, ali je tu t po
stalo od a d je postalo od z; vidi o tome u 61b.
286. a) Prema prezentu stojim, stoji trebalo bi u inf. da
bude stajati, kako je II starom jeziku i bilo, a i danas se gdjeto
govori, ali mjesto toga je mnogo stajati, tj. o je prelo
u a poradi asimilacije s onim a koje stoji iza j (v. u l08a), isto
se dogodilo u oblicima stajah (stdjah), stajavi, stajao (stajala);
- a gdje iza j ne stoji a, tamo o ispred j ostaje bez promjene:
stojim, stoji . .. tako je i u imperativu staj, stajmo, stojte.
Tako je i od bojati se imperativ boj se, bOjmo se, bojte se. Ali
koji glagoli ispred j imaju drugi kakav vokal, a ne o, oni iza j
ne izbacuju i, dakle: bleji, zujimo, ujite od blejati, zujati, ujati.
Tako je i u IV vrsti (v. u 288a).
Neki pisci piu stojati (bez asimilac.ije), to biti dijalektizam: sto-
jahu. M. 156, 16, 295, stojao. 168, stojae. 223, 186, stojala. 3. -
su i pogreni oblici za imperfekt: (od nar. pjes. 1, 42,
vritijahu (od vTiUat;.). nar. pr-ip. 123.
b) Ka'O drati akcentuju se i glagoli leati, i drugi ta-
kovi (izuzevi imperativ od stajati, bojati se). Kad su ti glagoli
sloeni, brzi akc. pada na prijedlog u 2. i 3. licu sing. aorista i u
o ba participa: zadra, - zadrao, zadrala, - zadran, zadrana
(ili zadrat, zadrata); u imperativu je na prijedlogu spori ake.:
zadri, zadrite. - Glagoli reati, zujati i drugi takovi
nemaju ni u jednom obliku promjene u akcentu, bili ili ne bili
sloeni s prijedlogom. - glagola nego to su drati,
zujati (tj. koji bi u inf. imali vie ili manje slogova od tri ili kO(ji
bi hili akcentovani) nema u ovom razredu osim jedinoga
n.astojati, kojemu je ake. i ne mijenja se nigdje.
QBLICI
269
Cetvrta . vrsta
287. a) Ispred -ti u inf. stoji vokal i; takav je glagol npr.
-nositi koji se spree ovako:
Prezent:
Imperativ:
Aorist:
Imperfekt:
nos-im, nos-i, nos-i, nos-irno, nos-ite, nos-e.
nos-i, nos-irno, nos-ite.
nosi-h, nosi, nosi, nosi-smo, nosi-ste, nosi-e.
nO-ah, no-ae, no-ae, nO-asmo, no-aste,
no-ahu.
Gerundij sadanji:
Gemndij proli: nos-ivi, nosi-v.
Particip aktivni: nosi-o, nosi-la nosi-lo.
Particip pasivni: nO-en, na-ena, nO-eno.
Infinitiv: nos-iti.
b) U imperfektu se j od nastavka -jah sastavlja s konsonan-
tima koji se pred njim onako kako se razabira iz 102,
a isto se tako j od nastavka -jen sastavlja u pasivnom participu.
Imamo dakle: nositi: noah, nOen, - voziti: voah, voen, -
'voditi: .,-- mlatiti: - gubiti: gub-
ljah, gu.bljen, - kupiti: kupljah, kupljen, - slaviti: sllivljah,
slavljen, - moliti: mOljah, mOlj en, - braniti: branjah, branjen,
- krojiti: brojah, krojen, - Uljiti: Uljah, Uljen, - tanjiti: tanjah,
tanjen, - - se: se, - mo-
Titi: morah, moren, - baciti: U'" glagola loiti, su-
iti i drugih takovih postali su konsonanti , od k, g, h, po
84a, i ti su guturali u imperfektu i u pasivnom participu sa
j od -jah i -jen preli u , , npr. postalo je od ukjah,
ukjen itd., a kad to znamo, onda su nam jasni i oblici votiih,
smoden od votiti, smoditi (v. 79a, 89b, 9la). - Ni jednoga
glagola nema koji bi ispred -iti imao konsonant h, a vrlo ih je
malo koji imaju g i k: lagiti (tj. lagati u umanjenom smislu),
cukiti (tj. poljubiti, djetinjska a govore se po svoj prilici
samo u infinitivu, u prezentu i u imperativu.
e) Ispred lj i nj prelazi s u (v. 87a), npr. miljah, sti-
jenjen od misliti, stijesniti, a z ispred nj i prelazi u (v.
86a), npr. se, ipriinjen od gnijezditi se, isprazniti.
Gdjekoje st s glasom j prelazi u a gdjekoje u t (v. 98a),
npr. od gostiti, postiti, -
i krten, namjeten, puten od krstiti, namje-
stiti, pustiti.
270
GRAMATIKA
288. a) Koji glagoli ispred j imaju 0, oni u imperativu iza
j nemaju i, tako npr. od krojiti glasi imperativ kraj,
krBjmo, krajte, a prema tome je i imperativ od brojiti, dojiti,
osvojiti, pojiti itd. Ispor. staj, boj se od stajati, bojati se u 286a.
Ako je ispred j drugi kakav vokal, onda i iza j ostaje u impera-
tivu, dakle od tajiti je imperativ taji, tajimo, tajite, od gajiti je
gaji itd. Rijetko je ji u onih prvih glagola: udostoji. Lj. 15,
pobrojite. 183, a se u narodu i napoji, napojite.
b) Imperfekt ima katkad -ijah, npr. jezdijae. nar. pjes. 1,
416, nQsijae. 1, 420, sjedijae. 2, 608, kvasijae. 105 (u
narodnoj pjesmi); takav dulji imperfekt nalazi se katkad i u pi-
saca (u nikad, u Vuka samo jednom): slutijae. V. pripr.
197, svijetlijae. l. 106, branijae. 112, slijedijahu. Lj. 71, ranijahu.
239, vodijahu. 441, sjedijasmo. 436, plamtijahu. M. 78, glasijae.
N. 54, lebdijae. 363, S. 2, 172, dvorijae. 2, 70, zvonijae. 5, 33.
Ispor. takav imperfekt i u III vrsti ( 283d). - U imper-
fektu nalazi se kadto s, z mjesto zakonitoga , ; tako je: nosae.
nar. pjes. 1, 197, dolazae. 1, 235 i 2, 343, 402, odlazae. 2, 402,
nalazae. S. 2, 77, visae. 2, 83, 177, visahu. 2, 173 i 5, 24.
c) Glagol mniti ima sve oblike po ovoj vrsti, samo lU imp er-
fektu pored mnjah ili mljah ( iOOa) moe imati i i mli-
( 80). U JM. 156, 175 nalazi se oblik mlide (3. lice sing.
aor.) .
d) Od blagosloviti govori se pasivni particip blagosloven, bla-
go'slovena, to se iz velike starine, ali se govori i pra-
vilno po ovoj vrsti: blagoslovljen, blagoslovljena ili blagosovljen
(v. 109a).
289. a) Glagoli mniti, sniti, ckliti se imaju prezent npr. snim,
snl., snI, snimo, snite, sne, imperfekt je npr. mnjah, mnjae,
mnjasmo, sadanji gerundij u ostalim oblicima akc. je kao
u inf.; a kad su ti glagoli sloeni, na prijedlogu je spori akcent
svuda gdje treba da je prijedlog akcent()IVan, dakle npr. usnim,
usni itd., isto tako ne itd.
b) Glagoli gaziti, kititi, kuditi, aliti i drugi takvi ne mije-
nj'aju akcenta nigdje, a kad su sloeni s prijedlozima, na prijedlog
pada svuda spori akc. osim u 2. i 3. licu sing. aorista gdje je brzi,
dakle npr. pogaziti, pogazim, pogaziv i, pogaen, tako i ne
- ali pogazi, ne pogazi. Kao pogaziti akcentuje se besjediti, go-
toviti, poganiti i drugi takovi, a kad su sloeni, ostaje im akc.
svuda isti i na istom slogu osim 2. i 3. lica sing. aor. gdje prijedlog
OBLICI
271
dobiva brzi, dakle npr. probesjediti, probesjedim, probesjedivi
itd., - ali probesjedi, priugotovi. - Kao probesjediti akcentuju
se arndutiti, unijatiti, osiromaiti (2. i 3. lice sing. aor. ci?-nauti,
osiromai itd.).
c) Nigdje se ne mijenja akcent glagolima bratimiti,
pakostiti i drugima takvim koji kad su sloeni, na prijedlogu je
svuda spori akc. osim u 2. i 3. licu sing. aor. gdje je brzi, npr.
pobratimiti, pobratimim, pobratimivi itd., - ali pobratimi. Kao
pobratimiti akcentuju se glagoli ogrozni-
(2. i 3. lice sing. aor.
d) Ne mijenjaju akcenta nigdje ni glagoli pamtiti,
kaviti se i drugi takovi, a kad su sloeni, npr. zapiimtiti, akcent
im je svuda kao u infinitivu osim -2. i 3. lica sing. aorista gdje je
npr. zaplimti. - Kao zapiimtiti akcentuju se svuda
(2. i 3. lice sing. aor.
e) Bez promjene akcenta su glagoli k1icaiti, lOgoriti i drugi
takvi, a kad su sloeni, npr. ulOgoriti, ake. im je svuda isti osim
2. i 3. lica sing. aor. gdje je npr. Ul6gori.
290. a) Glagoli nositi, voditi, voziti, eniti i mnogi drugi ta-
kovi kako se akcentuju, vidi se iz 287a, a kad su sloeni s pri-
jedlozima, u 2. i 3. licu sing. aor. na prijedlogu je brzi akcent:
donosi, poizodnosi (isto tako ne donosi), a u ostalim oblicima, gdje
akc. treba da padne na prijedlog, pada spori: donosim, donoaJ'!"
donoen. - Kao donositi akcentuju se u svim oblicima
glagoli govoriti, pitomi ti, poloviti, romoriti (to su svi), a kad su
ti glagoli sloeni, akc. ostaje bez promjene, npr. izgovMiti, iz-
govOrim osim u 2. Ii 3. licu sing. aor., npr. izgovori. A kao izgovoriti
svuda se akcentuje blagosloviti (jedini takav glag.) osim u pasiv-
nom participu koji moe, kako vidjesmo u 288d, imati osobiti
oblik i akcent.
b) Mnogi glagoli slau se u infinitivu i brojem slogova i
akcentom s nositi, voditi itd., ali u nekim se oblicima
akcentuju. Takvi su npr. lomiti, troiti, tvoriti, i neki
dr\.Jgi. Oni se akcentuju u oblika kao u infinitivu, mijenjaju
ake. samo u 1. i 2. licu plur. prezenta, npr. - lomimd, lomite, u
2. i 3. licu sing. aor., npr. LOmi, i u pasivnom participu, npr.
LOmljen, LOmljena. U tih je glagola osobito troje; prvo je ovo:
kad su sloeni s prijedlogom s, npr. slomiti, stv(witi, mislilo bi
se da Unati akcente sasvim kao nesloeni jer s prijedlogom
nijesu ni jednoga sloga vie dobili, ali im je tada akcentuacija
272
GRAMATIKA
u prezentu te se npr. sLomiti, stvoriti rie akcentuje kao
lomiti, tvoriti, nego kao nositi, tj. slomim, slOmi. slomi, stvorimo,
stvorIte, stvore. Druga im je osobina: kad su sloeni s prijedlozima
u kojima je kakav vokal (u prijedlogu s nema nikakvog vokala) ,
npr. prelomiti, onda se u prezentu akcentuju kao sloeni
od nositi (npr. donositi), dakle: prelomim, prelomi, prelomi,
tako je i potroim, zatvorim
itd. U ostalim oblicima nema nita osobito, dakle 2. i 3. lice sing.
aor. slOmi, priHomi, pasivni parlicip slOmljen, prelomljen,
je osobina: na ne, kad stoji pred kojim
glagolskim oblikom, pada po 131b akcent koji pada i na pri-
jedlog, ali kod glagola, kojima se ovdje govori, nije tako, nego
je npr. ne lomim: prelomim, - ne troi: potroI, - ne
itd.
c) Samo nekoliko glagola one grupe u koju idu Lomiti, tvoriti
itd. zadravaju, kad su sloeni, akcente nesloenih u prezentu:
zatutnjim, zatutnji, zatutnji, zatutnjimo itd. prema tutnjim,
tutnji, tutnfi, tutnjimo. Takvi su jo oriti se
(zaoriti se), pititi (otprtiti) i jo nekolika slabo glagola; a
zazvoniti ima i zazvonim, izdzvonim.
d) Glagoli sramotiti, veseliti i drugi takvi svojom
akcentuacijom odgovaraju glagolima kao to su lomiti, tvoriti
itd. jer i oni u najvie oblika imaju akc. kao u infinitivu, a Jni-
jenjaju ga u 1. i 2. licu plur. prezenta, npr. sramotim o, svjedo-
u 2. i 3. licu sing. aorista je npr. sramoti, a u pas.
participu npr. Pomenuti glagoli, kad su
sloeni, nemaju u prezentu kako bi se nije npr. osra-
motim, razveselim, nego je osrdmottm,
razveseLim, razveselimo... U ostalim oblicima
akcentuje se razveseliti kao veseliti osim u 2. i 3. licu sing. aor.,
gdje je razveseli, tako je i osramoti, Gdjekoji glagoli,
koji u svim oblicima akcente imaju kao veseliti, ne mijenjaju
ih u prezentu; tako npr. pobuddLiti ima kao buddliti: pobudalim,
pobudali, pobudalimo, pobudalite, pobuda.le (bez prijedloga je
buddLim, buddli ... ). U ostalim oblicima Jnijenja se pobuddLiti
kao razveseliti. Kao buddLiti - pobuddLiti akcentuju se i rume-
niti se - zarumeniti se, ubOriti - zauboriti i jo nekolika
druga glagola.
291. a) Glagoli graditi, grijeiti (ist. greiti), hvaliti, mutiti
i drugi takovi mijenjaju akc. u prezentu, u imperfektu, u pa-
OBLICI
273
sivnom participu i u 2. i 3. licu sing. aor., ti oblici npr. od gra-
diti glase: gradim, gradi, gradi . .. . ,
. . .. , gradi; u ostalim oblicima ostaje akc. in-
finitiva bez promjene, npr. gradi, gradimo, gradih, gradismo,
gradio, gradila. Kad su ti glagoli sloeni, pada u pre-
zentu i u pasivnom participu spori okc. na prijedlog, npr.
sagradim, sagradi, tako je i u imperfektu ne
a u 2. ' i 3. licu sing. aor. , akcent je na prijedlogu brzi: sagriidi,
ne sagradi. - Kao sagraditi, ne graditi akcentuju se
krvaviti, i drugi neki u svim oblicima, a kad su slo-
eni, ostaje im ake. svuda isti na istom slogu osim 2. i 3. lica
sing. aor. gdje na prijedlog pada brzi, dakle npr.
ne itd., ali - Kao
ne akcentuju se glagoli gospodariti, goropaditi
.se, ivotariti (2. i 3. lice sing. aor. gospodari, ruzgo1'opiidi se), a kao
-razgoropaditi se ima akcente prijateljaiti se, se,
dakle: prijateljaim se, prijateljiiah se, prijateljai se,
noi se.
b) Neki se glagoli brojem slogova i akcentom u inf. sasvim
slau s glagolima graditi, hvaliti, ali se u drugim nekim oblicima
akcentuju. Takvi su gnjiliti, svijetliti (ist. svetliti), tru:-
biti, viriti i drugi neki; oni ake. infinitiva zadravaju svuda-osim
u 2. i 3. licu sing. aor. koji obLik glasi gnjili, vl1'i itd.; kad su ti
glagoli sloeni, ake. im je svuda kao nesloenima osim u
obliku koji glasi npr. zaviri. Kako su ti glagoli akcentovani u pas.
participu, teko je jer su gotovo svi neprelazni (a graditi,
hvaliti itd. gotovo su svi prelazni); ipak mislim da je od plijeviti
(ist. pl eviti, tj . pljeti) oblik plijevljen (ist. plevljen), tj. kao
prema tome je i oplijevljen od oplijeviti.
e) Glagoli parloiti, vrpoljiti se i drugi takvi ne
mijenjaju akcenta nigdje osim u 2. i 3. licu sing. aor. gdje je npr.
parloi, tako je
d) Nigdje nikakve promjene u akcentu nemaju glagoli pa-
se, cigan a kad su sloeni, onda je npr. nd-
2. i 3. lice sing. aorista je
Peta vrsta
292. a) Pred nastavkom -ti u infinitivu stoji vokal a. Prema
tome kako se u ovoj vrsti tvori prezent, dijeli se ona u
:razreda.
274
GRAMATIKA
Prvi razred
Vokal a, koji stoji u infinitivu ispred -ti, ostaje u svim obli-
cima. Za primjer uzet glagol
Prezent:
Imperativ:
:Aorist:
Imperfekt:

mo, te.



Gerundij sadanji:
Gerundij proli:
Particip aktivni:
Particip pasivni:
Infinitiv:




b) U imperfektu dananjega jezika ne moe se rastavljati osnova
od nastavka jer je oblik npr. postao od tj. prvo je a pri-
padalo nekad osnovi, drugo nastavku, a danas je samo jedno a (upravo
koje je postalo od aa kontrakcijom). Isto tako ne mogu se rastavljati
oblici prezenta osim 3. lica plur. jer je u ostalim licima sing. i plur. a
postalo kontrakcijom od a-je (v. 114), a je pripadalo osnovi a je nastavku;
to je nije bez troga IIJjemu se trag u duljini vokala a,
npr. da je je ispalo bez traga, tj. da nije nastala kontrakcija, moglo
bi se rastavljati: kao u inf. - ali ne moe se
rastavljati jer je u a sadrano i osnovno a i je od nastavka. lice
plur. moe se rastavljati: jer tu a nije kontrakcijom
(zato i jest kratko). Pomenuto je lijepo se vidi u 6. razredu I vrste i u 4.
razredu V vrste, npr. si-jem, si-je.
c) Vuk u pasivnom participu glagola ()IVoga razreda
upotrebljava oblik na -at: ranjavat. eman. 7, isko'pat. dan. 2, 42,
poorato. mil. obro 17, tampate. nar. pjes. 4 (1833) XII, tampata.
nar. posl. XXVI, zakopato. kod Qem1HKa, po.pravljata. dr.
izd. 2, 167, gledato. 181', natampato. 182; toga ima i u narodnim
pjesmama: ukopata. 1, 298, trgato. 1, 321, zakuhato. 1, 483, ne-
kupato. 2, 121, oburvati (nom. plur.). 2, 175, - i u poslovicama:
zbijato. 161, 228.
293. a) U ovaj razred stavljam i glagole 'dati, znati, stati.
Prvome od njih bila je nekad osnova dad, te je npr. 2. lice plur.
glasilo daste (postalo od dad-te kao krasti od krat-ti, v. u 87b);
3. lice sing. glasilo je dast (postalo od dad-t, gdje je nastavak za
to lice isti koji je u obliku do danas jest, to je po-
stalo od jes-t); 2. lice sing. bilo je onda dasi (postalo od dad-si,
OBLICI 275
gdje vidimo nastavak isti koji je u jesi, tj. jes-si, a d ispred s
po glasovnom zakonu staroga jezika moralo je ispasti), u 1. licu
sing. i plur .ispalo je d ispred m po glasovnom zakonu ondanjega
vremena. Tako je do danas d samo u 3. licu plur. dadu;
oblici dasi, dast, daste zamijenjeni su novijima, a to se dogodilo
po analogiji oblika dam, damd, tj. kako jezik prema oblicima npr.
znam, znamo ima zna, zna, znate, tako je i prema dam, damo
da, da, date. U drugu opet ruku prema obliku dadu u
3. licu plur. govori se i znadu (pored znaju, tj. zna-ju kao
Tako dakle ova dva glagola u prezentu glase: dam, da, da, damo,
date, dadu i znam, zna, zna, znamo, znate, znadu (ili znaju).
Osim imperfekta i pasivnog participa spreu se u ostalim oblicima
glagoli dati i znati kao dakle imperativ daj, dajmo, dajte, -
znaj, znajmo, znajte, aorist: dah, da, dasmo, daste, dae, -
znah, zna, znasmo, gerundij sadanji: genundij proli:
davi, znavi, particip akt. dao, dala, dalo - znao, znala, znalo
(razlika u akcentu!); imperfekt od znati glasi: znah, znae, znasmo;
glagol dati perfektivan nema toga oblika, ali ga ima ne dati
i glasi: ne dah, ne dae, ne dasmo (pored ne dddijiih, v. u 294).
Pasivni je particip znan, znana (tako u a Vuk u Rj. ima:
znan) ili znat, znata, - dan, dana ili dat, data; jedan je i drugi
oblik od oba glagola u narodu
b) Kad je glagol dati sloen s kojim prijedlogom, pada mu
na prijedlog spori akc. svuda gdje treba'"da prijedlog bude akcen-
tovan, osim jednoga i drugog participa koji glase npr. prodao,
prodala, prodalo (prema dao, daJa, dalo; ispor. prokleo, proklEHa,
proklelo prema kleo, klela, klelo u 267b, adr'o, adrIa, odrlo
prema dro, dfla, ciflo u 273b), prodat, prodata, pradato ili
prodan, prodana (ispor. proklet, prokleta, prokleto, - odrt, odrta,
odrto itd.). Tako je i od poznati: poznat, poznata; prema tome je i:
rasprodao, rasprodala - rasprodat, rasprodata (ili rasprodan,
rasprodana), prepoznat. Aktivni particip od poznati je pOznao,
a u ostalim oblicima akcentuje se poznati, doznati itd. kao
prodati, dOdati itd.
294. jezik za 3. lice plur. oblike dadu, znadu, raz-
vio je prema njima i druge, i to ovako: kako prema kradu ili
kladu ostala lica glaSe kradem, krade .... , kladem, klade .... ,
tako su se prema dcidu, znadu razvili oblici: dadem, dade, dade,
dademo, dadete, - znadem, znade, znade, znademo, znadete.
Ti su oblici u narodu jednako kao i dam, da .... , znam,
276
GRAMATIKA
zna ... A kako aorist dah . ... dae i znah . ... znae stoji prema
prezentu dam, znam, tako se i prema prezentu dadem, znadem
razvio aorist )clli.doh, dade, d!adosmo, dadoste, cllidoe, -
znadoh, znade, znadosmo, znadoste, znadoe. Oba su aorista, i
i dulji, jednako u bio glagol prost ili sloen; u ovom
drugom je npr. prodadoh, prodade, prodadosrno, -
poznadoh, poznade, poznadosrno. Prema aoristu dadoh
je imperfekt dadijah, dadijae, dadijasmo (o kojemu vidi u 248b)
onako kako prema k1adoh imamo A kao
njeno je isto vrijeme i od znati, te glasi znadijah, znadijae, znadi-
jasmo, a ima i: Tako su od glagola znati
u tri oblika za imperfekt, i sva tri ima u svome
prijevodu Sv. pisma (da ne navodim drugih potvrda): znae (3.
lice sing.) . 1 car. 20, 39, znahu. is. nav. 24, 31, sud. 3, 1,
is. nav. 8, 14, jerem. 44, 15, znadijah. is. 48, 8, jerem.
11, 19, znadijae. 2 mojs. 1, 8, sud. 16, 20, znadijahu. 1 mojs. 42, 23,
sud. 14, 4. - Oblik dadi za imperativ je crnogorski dijalektizam,
jednu mu potvrdu navodi oblo 118, a jednu Iv. u svome
imperativni oblici zna di, znadite bit bokelj ski i crno-
gorski dijalektizmi, potvrde im donosi oblo 79. Oblik
za sadanji gerundij mislim da nije danas (po-
ga oblo 79. iz dvojice starih pisaca), zacijelo je
oblik ima ga V. jovo 19, 28, d. apo 4, 13 i 23, 6.
Kad taj oblik ima pred sobom ne, akc. je ne tako
je i srednji oblik imperfekta: ne
295. a) Glagol stati spree se u prezentu i u imperativu po
II vrsti: stanem, stane .... stani .... U aoristu ima dvojako (kao
i dati, znati): stah, sta, stasmo i stadoh, stade, stadosmo; oba su
oblika jednako u bio glagol prost ili sloen. Proli je
gerundilj stavi (stav), a akt . . particip stao, stala; ostalih oblika
nema jer je glagol perfektivan i neprelazan. Prijedlog ima svuda
na sebi spori akc. : ustati, ustanem, ustane itd.; tako je i nastati,
postati, prestati i dr., izuzetak je samo sustati, sustanem, sustao
itd. Iz prezenta i imperativa prodire konjugacija po II vrsti i u
infinitiv, u proli gerundij i u akt. particip, te se govori (ali rijetko)
npr. nastanuti, postanuti, postanuvi, ostanuo itd., jo je sta-
nuti, stanuvi, stanuo.
b) I glagoli dati, znati mogu prezent imati po II vrsti te glase
dadnem; (oba u perfektivnoj slubi): dadne. V. mil. obro
OBLICI
277
24, 94, 109, prav. sov. 54, nar. pjes. l, 426, dadnu .. V. mil. obro
115, znadne. lai i :op. 13, znadne. M. 27l.
c) U ovaj r azred idu i glagoli sjati, zjati, zatim gati, zdati
koj a su dva u samo sloeni, npr. ugati, sazdati. Ti se
glagoli spreu sasvim kao znati, samo to prva tri nemaju onakih
oblika gdje. u ovoga iza a dolazi d i (npr. zruidu, znadoh,
a ima aorist sazdadoh (pored sazdah); ispor. sazdade (3.
lice sing.). Lj. 5 .. Akcentuju se kao znati osim 2. i 3. lica sing. aoris1?
gdje je npr. sja, zja. Kad su sloeni, akcentuju se kao poznati osim
u dva lica gdje je npr. sazda, obasja ..
296. a) Glagolu imati tvore se svi oblici kao od ali neki
se mogu tvoriti dvojako ili trojako kao i glagolu Prema tome
u prezentu pored imam govori se j imadem, u aoristu imah i
imadoh, u imperfekt u imah i imadijah. Sve te oblike biljei Vuk
u kod mvraTM, a pored nalazi se jo prezent imadnem
i imperfekt su potvrde: imadne. V.prav. sov. 39,
nemadne (od nemati, tj . ne imati, v: li 101c). dan. 3, 212, nar.
prip. 102, - D. isto'1". pIs. 341, M. 310.
b) Glagol vdljati (tj . vrijediti) . pored vrlo prezenta
valjam moe imati valjadem: valjade. nar. pjes. 1; 166
i 3, 124, JM. 423, 531, valjadu u Iv. (iz neke narodne
pjesme
e) Vie ovakih glagola, koji bi u inf. imali tri sloga pa bi
se sprezali kao imati i valjati, nema;'" zato nece dobro biti to
gdjelwji pisci od morati piu aor. moradoh (kako ima Iv. u 3. licu
sing. aor. mo'rade. 79, 124, 244) i imperfekt moraaah ili moradijah.
Vuk ima 3. lice sing. aor. mora. mat. 13, 2, mar. 4, l, morae (3.
lice plur. aor.). d. apo 21, 35. Nece pogrean biti prezent moradne
(u perfektivnoj slubi) kojemu se navode dvije potvrde u akad.
kod "morati".
297. a) Kako se akcentuje glagol ( 292a), tako se
akcentuju i mnogi drugi, npr. javljati, mijeati Ost. meati), pitati,
rugati se itd. Kad su ti glagoli sloeni, na prijedlog pada spori
akc. svuda gdje je neslo enom e ake. infinitiva promijenjen, npr.
itd., a tako je i u imperfektu
ne - Kao akcentuju se u svim oblicima cjelivati,
mahnitati, i drugi takvi. A kad su ovi glagoJi
sloeni, akcentuju se svuda kao nesloeni, npr. raz-
itd., - a kao imaju akcente svuda ban-
krotirati, blagosiljati, i drugi takvi.
278 GRAMATIKA
b) Glagoli pravdati, sanjkati se, tampati i drugi takvi ne mi-
jenjaju akcenta, kakav je u inf., nigdje, a kad su sloeni, pada na
prijedlog spori akc. svuda osim 2. i 3. lica sing. aorista, npr. oprav-
dati, opravdam, opravdaj , opravdan itd., - ali opravda, ne oprav-
da - Kao opravdati akcentuju se svuda lubardati.
c) Nigdje ne mijenjaju akcenta glagoli gledati, kucati, pipati
i drugi takvi. Kad su sloeni, na prij edlog pada spori akc. svuda
osim u 2. i 3. licu sing. aor., npr. pOgledati, pogledam, pogledaj,
pogledao itd., - ali pogleda, ne pogleda. Kao pogledati akcen-
tuju se glagoli govorkati, udarati, itd., a kad su sloeni,
svuda imaju isti ake. i na istom slogu kao i nesloeni osim 2. i 3.
lica sing. aorista gdje je npr.
d) Glagol ima u 1. i 2. licu plur. prezenta
tate, u 2. i 3. licu sing. aorista u pasivnom participu
u ostalim je oblicima kao u inf. Takvi su i mnogi drugi
glagoli, npr. debljati, ravnati itd. Kad su sloeni, imaju
u 1. i 2. licu plur. prezenta kao i nesloeni, dakle npr.
u 2. i 3. licu sing. aor. je u pas. part.
je promjena u aktivnom participu:
(nesloeni ima u ostalim oblicima ostaje
glagolu akc. infiniva. - Kao mijenjaju akcente
oruati, evi-dati i drugi takvi, a kad su sloeni, imaju na
prijedlogu brzi akc. u onim oblicima u kojima ga imaju inesloeni,
dakle npr. naorua, naoruao, naoruala, naoruan, naoruana, a u
drugim oblicima ne razlikuje se naoruati od oruati. - Kao
naoruati akcentuje se u svim oblicima prijateljati se, Tukovedati i
j o nekolika takva glagola.
e) S glagolima debljati slau se brojem slogova i ak-
centom infinitiva igrati, kopati, ali u nekim se oblicima
akcentuju; tako npr. od igrati govori se u prezentu igram,
igra, igra, igramo, igrate, igraju, u imperativu je igraj, igraj mo ,
igrajte, u 2. i 3. licu sing. aor. igra, u imperfektu igrah, igrae .... ,
u pas. participu igran, igrana; u ostalim je oblicima akc. kao u
infinitivu. Kad su ti glagoli, kojih gotovo vie i nema, sloeni, na
prijedlog pada brzi akc. u 2. i 3. licu sing. aor. i u pas. participu:
izigra, izigran; to je isto i lU aktivnom participu: izigrao, izigrala
(nesloeni ima igrao, igrala); u ostalim oblicima, gdje na prijedlog
pada akc., pada spori: izigram, izigra, izigraj, a prema tome i
ne igrah.
OBLICI
279
Drugi razred
298. a) Vokal a, koji u infinitivu stoji pred nastavkom -ti,
ne ostaje u svim oblicima. Gdje ga nema (a to je u prezentu, u
imperativu i u sadanjem gerundiju), tamo se nastavci
glasom j (dakle -jem, -je . ... , -ji .... , to se j s konso-
nantima koji se pred njim sastavlja po zakonima pozna-
tima iz 102. Za primjer neka nam slui glagol vezati.
Prezent: ve-em, ve-e, ve-e, ve-emo, ve-ete, ve-ii.
Imperativ: ve-i, ve-imo, ve-ite.
Aorist: veza-h, veza, veza, veza-stilo, veza-ste, veza-e.
Imperfekt: vezah, vezae, vezae, vezasmo, vezaste,
vezahu.
Gerundij sadanji:
Gerundij proli: veza-vi, veza-v.
Particip aktivni: veza-o, veza-la, veza-lo.
Particip pasivni: {
VeZa-n, veza-na, veza-no.
veza-t, vezat-a, veza-to.
Infinitiv: veza-ti.
b) Za imperfekt vrijedi isto to je za imperfekt I raz-
reda ove vrste u 292b.
c) Kako z sa j u prezentu, u impemtivu i u sadanjem gerun-
diju prelazi u , tako je i u glagola dizati, mazati: diem, maem.
Po 102 i ovo je: brisati, mirisati: briem, miriem; glodati, metati:
skakati, strugati, jahati: striiem, jaem;
nicati: zobati, kapati, hramati: zobljem, kapljem, hramljem;
kaljati, penjati: kaljem, penjem; orati: oremo Po 87a je to
s ispred lj prelazi u : slati: ljem (taj glagol moe i lj
primiti jo a, te biva aljem; nekad je iza s stajalo 'b, tj. bilo je
s'hlati, s'hljem; ispor. njem i anjem u 266. Da se od iskati,
pljeskati govori item, pljetem i to je poznato
iz 98a, a u 93a je da od bahtati, dahtati, drhtati imamo:

299. a) I za glagole ovoga razreda dosta ima potvrda u Vu-
kovim da im se pas. particip svruje na -at. Evo ih neko-
liko: pisat. dan. 1, 14, 35, dr. izd. 3, 385, pisato. dan. 1, 4, mil.
obro 141, kazato. dan. 2, 90, prav. sov. 78, napominjato. pis. 4,
86, pominjatame. 36, neuzorato. kod oxpajaK, napisato. dr.
izd. 3, 81, - tome odgovara poizderato. nar. pjes. 1, 320, povezati.
4, 305, svezato. 4, 339. Vrlo je rijedak takav oblik u
.280
GRAMATIKA
ja mogu navesti samo: napominjato. glasn. 21, 283. Dodajem jo:
poslat. Lj. 180, poslato. 11, poslatu. 41.
b) Ima nekoliko glagola koji idu u prvi i u drugi razred pete
vrste; takovi su (osim nekih drugih) ovi: drijemati: drijemam i
ddj emlj em, gibati: gibam i gibljem, kupati: kupam ikupljem,
pljeskati: pljeskam i pljetem sipati: sipam i sipljem,
skitati se: skitam se i se, etati: etam i zidati:
zidam i dozivati, nazivati, dozivam i dozivljem, nazivam
i nazivljem, uzimati: Uzimam i uzimljem, prepleta ti: prepletam
i (vidi u Iv. Glagol pomagati ide u drugi
razred, prezent mu je dakle pomaem, pomai, ali kad
se u nevolji u onda je imperativ pomagaj, pomagajte!
prvo ima V. mil. obro 90 i M. 70, drugo ima M. 288, 186.
takve glagole ide i tkCiti kojemu je prezent tkam, tka, tka, tkamo,
tka-te, tkaju i (mjesto po 76a).
Dijalektizam je: tkem, tke .. ... tkil.
300. a) Glagolu vezati vide se akcenti u 298a, a takvi su
i mnogi drugi, IlIpr. lizati, pisati, strugati itd. Kad su oni sloeni,
na prijedlog pada spori akc. svuda gdje prijedlog treba da je
akcentovan, npr. priveem, privee, privezan, privezana (ne
tako je i obaveem, obavezan. - Kao privezati akcentuju
se u svim oblicima glagoli gonetati, krgutati, urlikati i drugi neki,
i to ne samo prosti nego i sloeni, npr. odgonetati, dakle
i i itd. A kao odgonetati akcentuju
se u svim oblicima kakodakati, kukurijekati (ist. kukurekati),
tarlabukati (jedini takvi glagoli).
b) Glagol slati, ljem ima u svim oblicima onake akcente kao
i eti, njem ( 266), a oblici aljem, alji, akcentovani su
kao anjem, anji, Isti su akcenti tima dvjema glagolima
i onda kad su sloeni, npr. poslati, pOljem, poaljem kao poeti,
ponjem, poanjem, - poslah, posla kao poeh, poe, u pasivnom
j e participu slan, slana i pOslan, poslana prema et, eta i poet,
poeta. Kao slati ima akcente i tkati u oblicima koji su mu
njeni po ov:om razredu: itd., a gdje ide po prvom
razredu ove vrste, tamo .s.e akcentuju kao znati izuzevi, dakako,
oblike ovoga glagola u kojima je -d-, npr. znadem, znadoh, zna-
dijah i (v. u 293. i 294).
c) Glagoli brisati, grtati, kapati, stizati i drugi takovi ne mi-
j enjaju akcenta ni u jednom obliku, a kad su sloeni, na prijedlog
pada spori akc. svuda osim u 2. i 3. licu sing. aor., gdje je brzi,
npr. izbrisati, izbriem, izbrii (ne itd., - ali izbrisa, ne
ODLICI 281
izbrisa. - Kao izbrisati akcentuju se u svim oblicima glagoli
gamizati, krunisati, igosati, npr. gamiem, gamii, -
ali gamiza, a kao izgamizati akcentuju se bojadisati,
sabarisati, vragolisati i drugi neki, npr. bojadiem, bojadii, boja-
- ali bojadisa.
d) Isti broj slogova i isti akc. u inf. imaju glagoli gLodati,
graktati, Lagati, ali se ne akcentuju jednako u svim oblicima. Prvi
od tih glagola ima u prezentu itd., u 2. i 3. licu sing. aor.
gLoda, u imperfektu itd., ti sadanjem gerundiju
u aktivnom participu glOdao, u pas. participu gradan,
gradana, u ostalim je oblicima akc. kao' u inf. Kad je taj glagol
sloen, na prijedlog pada spori akc. u preZentu, npr. itd.
(u sadanjem gerundiju i u imperfektu ne ne glodah), u
2. i 3. licu sing. aor. i ti oba participa je ogloda, oglodao,oglodala,
oglodan, oglodana. Glagoli graktati, Lagati ne slau se s glodati u
2.i 3. licu sing. aor. i u aktivnom participu, u tiin oblicima
zadravaju akc . .infinitiva te imaju grakta, laga, graktao, lagao,
graktala, lagala; u ostalim oblicima slau se ta dva glagola i s gLo-
dati i sobom; ali kad su sloeni, nastaje graktati i
Lagati razlika, i to u ona dva oblika u kojima se nesloeni
razlikuj'u od glodati; razlika je evo ova: zagrakta, zagrakta o,
griiktala, - izlaga, izlagao, izlagala. U ostalim se oblicima akcen-
tuju jednako oglodati, zagraktati, izLagati. --,- Kao gLodati akcen-
tuju se derati, orati, tesati i jo neki, - kao graktati imaju akcente
ciktati, groktati, zvektati i drugi neki, ::...- a kao lagati imaju iskati,
kresati, metati i drugi. - Kao ogLodati akcentuju se mirisati, ska-
kutati, zveketati i drugi takovi u svim oblicima osim aktivnog par-
ticipa koji glasi npr. mirisao, mirisala. Kad su ti glagoli sloeni,
ostaje akc. nesloenih bez promjene svuda osim u 2. i 3. licu sing.
aor. i pasivnog participa, koji oblici glase npr. omirisa, omirisan,
omirisana, - ali omirisati, omiriem, itd.
razred
301. a) Vokal a, koji je ispred -ti u infinitivu, ne ostaje u onim
oblicima u kojima ga nemaju ni glagoli 2. razreda ove vrste, a
to je u prezentu, u imperativu i u sadanjem gerundiju; u tim
su oblicima nastavci kako su u prva razreda I vrste. Do-
se da pomenutog a nema ni u imperfektu. U ovaj razred ide
malo glagola, neki od njih imaju u infinitivu po dva konsonanta
na te se njih u pomenutim oblicima vokal
282
GRAMATIKA
(u tri glagola), o u jednome. Tako npr. imamo osnovu za inf. bra,
za pomenute oblike ber, a spree se ovako:
Prezent: ber-em, ber-e, ber-e, ber-emo, ber-ete, ber-ii.
Imperativ : ber-i, ber-imo, ber-ite.
Aorist: bra-h, bra, bra, bra-smo, bra-ste, bra-e.
Imperfekt: brah, brae, brae, brasmo, braste, brahu.
Gerundij sadanji:
Gerundij proli: bra-vi, bra-v.
Particip aktivni: bra-o, bra-la, bra-lo.
Particip pasivni:
{
bra-n, bra-na, bra-no.
bra-t, bra-ta, bra-to.
Infinitiv: bra-ti.
b) S tim se glagolom u svemu, i u akcentima, potpuno slae
prati, prez. perem itd. U imperfektu pored brah, prah nalazi se
berijiih, perijiih iberiih, periih obI. 112), ali je
od ta tri oblika Kad su ti glagoli sloeni, na
prijedlog pada brzi akc. u 2. i 3. licu sing. aor. i u oba participa,
dakle npr. odabra i opra, izapra, - nabrao, nabrala, oda-
brao, odabrala i oprao, oprala, izaprao, izapraIa, - nabran, na-
brana, odabran, odabrana i opran, oprana, izapran, izaprana ili
nabrat itd. ; u ostalim je oblicima na prijedlogu spori akc., npr.
naberem, odaberem, oprah, opravi, nabrati, oprati itd.
302. a) Glago1u gnuti se u prezentu, u imperativu i u
sadanjem gerundiju prva dva konsonanta e, i onda mu po
89b mora g u , i tako mu osnova za ta tri oblika glasi
en, a prezent enem, ene itd., imperativ eni, sadanji gerundij
U ostalim je oblicima osnova gna, dakle aorist gnah, gna,
gnasmo, imperfekt gnah, gnae, gnasmo, proli gerundij gnavi,
akt. particip gnao, gnala, pas. particip gnan, gnana ili gnat, gnata.
Kad je taj glagol sloen, na prijedlogu je brzi akc. u pas. participu:
prognan, prognana (odagnan, odagnana), a u ostalim je oblicima
(osim imperativa) spori, npr. prognati, proenem, prognao, pro-
gnala itd. Taj glagol osnovu gna moe imati i u onim oblicima
za koje je da se tvore i od osnove en; prezent moe dakle
biti: gnam, gna, gna, gnamo, gnate, gnajii (prognam,
prognamo, prognajii), imperativ i sadanji gerundij gnaj,
gnajmo, gnajte (prognaj itd.), - Oblici idenem, prode-
nem (od izgnati, prognati) idorenem, porenem (od dognati, po-
gnati) navedeni su u 79a i 8la. Pored idenem govori se i
izdenem i izddenem (tu je d plod analogije prema idenem).
.oBLICI
283
u Vukovu nalazimo infinitive dm'enuti, nurenuti,
odrenuti, porenuti (dakle s akcentuacijom!), idenuti,
izddenuti, ali tih oblika u narodu nema, ih je Vuk
prema oblicima prezenta idenem itd. Vidi u
"korijeni" 71. i u akad. kod dorenuti, izgnati, odrenuti.
b) U ovaj razred ide i glagol zvati koji u prezentu, u impe-
rativu i u sadanjem gerundiju prva dva konsonanta prima o
te glasi: zovem, zove, zOve, zovemo, zovete, zOvii, - zovi, zOvimo,
zovite, - - Ostali su oblici od osnove zva: zvah, zva,
zvasmo, - zvah, zvae, zvasmo, - zvavi, - zvao, zvala, - zvan,
zvana. Kad je glagol sloen s prijedlogom, akc. je brzi u 2. i 3.
licu sing. aor., npr. odazva i u oba pozvao, po-
zvala i odazvao, odazvala, - pozvan, pozvana i odazvan, Bda-
zvana. Za imperfekt se nalazi i oblik zovijiih. nar. pjes. 2, 611 i 4,
522, Lj. 49 (na sva tri mjesta upravo zavijae).
303. a) J o tri glagola idu u ovaj razred: rvati se (u Crnoj
Gori i bez se), revati i sati. Prva dva imaju osnove rv i 1'ev u pre-
zentu, u imperativu i u sadanjem gerundiju, a u ostalim oblicima
rva ireva; spreu se jednako i imaju iste akcente. U prezentu
glase rvem i revem itd., u imperativu rvi i revi itd., u aoristu:
rvah, rva, rvasmo i revah, reva, revasmo, u imperfektu rvah,
rvae, rvasmo i revah itd., u gerundijima rvavi
i revavi, u aktivnom participu rvao, {vala i revao, rev ala, u pas.
participu nadrvan, nadrvana; tako je inadrva, nadrvao, nadrvala,
pOrevao, porevala. Kao rvati i nadrvati spree se i obTvati, premda
kod toga glagola u Vukovu stoji za prezent: "vam (vern?)",
tj. Vuk sumnja da je prezent obrvem, nego dri da je obrvam,
ali nema pravo; vidi u akad. Glagol sati (mjesto kojega
je u znatnom dijelu naroda sisati) glasio je nekad s'bsati
( 107a); prezent mu je: sem, se, se, semo, sete, su, imperativ (ako
je u si, simo, site, sadanji gerundij za ostale je
.oblike osnova sa; aorist: sah, sa, sasmo, imperfekt sah, sae, sasmo,
proli gerundij savi, partJicipi sao, sala i san, sana. Kad je taj
glagol sloen, npr. posati, akcentuje se kao nutkati ( 300b).
b) Napokon evo nekoliko potvrda za oblik na -t u pas. parti-
cipu: pozvat. V. 1 kor. 7, 18, pozvati (nom. plur.). 52, oda-
gnatu. nar. pjes. 2, 28, 30, neisprato. 2, 121, razagnate. 2, 268,
izabmtomu. Lj. 144, izabrate. 422, prognati (nom. plur.). 281.
284
GRAMATIK.A
Cetvrtirazred
304. a) Osnova se ispred -ti u infinitivu svruje na -ja ili na
-va; u prezentu, u imperativu, i u sadanjem gerundiju toga -ja
ili -va nema, a nastavci su u tim oblicima oni to ih ima glagol
npr. u razredu I vrste. Tako od glagola sijati, kljuvati
osnove su sija i si, kljuva i klju . . Kako se tim dvjema glagolima
osnova svruje na vokal, tako je i u svih drugih, i tim se ovaj
razred razlikuje od drugoga u ovoj vrsti jer tamo se osnova svr-
uje na konsonant, pa iz te razlike izlaze i neke druge u spre-
zanju. Za primjer da uzmemo glagol sijati.
. .
Prezent: si-jem, si-je, si-je, si-jemo, si-jete, si-ju.
Imperativ: si-j, sij-mo, si-j te.
Aorist: sija-h, sija, sija, sija-SIno, sija-ste, sija,,:e.
Imperfekt: sijah, sijasmo, sijaste, sijahu.
Gerunq,ij sadanji:
Gerundij proli: sija-vi, sija-v.
Partieip aktivni: . sija-o, sija-la, sija-lo.
Particip pasivni:
Infinitiv:
sija-n, sija-na, sija-no.
sija-t, sija-ta, sija-to.
sija-ti.
b) Drim zacijelo, i ako ne mogu potvrditi, da pas. particip
i ovoga razreda moe imati nastavak ne samo -n, -na nego i -t, -ta.
e) Kad je glagol sijati sloen, na prijedlogu je spori ake. svu-
da osim u 2. i 3. licu sing. aorista gdje je npr. posija, a je
pOsijem, posije, posIj, posIj mo, posijah itd. S glagolom sijati slau
se potpuno u sprezanju i u ake. glagoli bajati, grajati, grijati, larati
i neki drugi. Kad su ti glagoli sloeni, akcentuju se kao posijati,
npr. zdlajati, zdlajem itd.
305. a) Glagol pojati spree se sasvim kao sijati, ali se akeen-
t<>m razlikuje jer ake. kakav mu je u inf., takav je i u prezentu
i u aoristu (osim 2. i 3. lica sing.), u imperfektu i u oba gerundija,
dakle: pi'>jem, poje, -pojah, pi'>jasmo, - pi'>jah, pojae, -
pojavi; u ostalim se oblicima akcentuje kao sijati, dakle: poja, -
pojao, poj ala, pojalo (s razlikom u kvantiteti osnovnoga -a-), -
pojan, pojana, - poj, pajte. Kad je taj glagol sloen, na prijedlogu
je brzi ake. u oblicima u kojima ga ima 'i nesloeni, dakle: opoja,
opojao, opojala, opojan, oppjana; u imperativu je opoj, opojte, a u
ostalim oblicima ake. je kao u nesloenoga: opojati, opojem itd.
OBLICI 285
Tako se spreu i akcentuju jo brijati i smijati se, a kad su sloeni
kao opojati.
b) Glagol davati ide u ovaj razred te se usprezanju
od navedenih dosad razlikuje samo u imperativu koji mu glasi:
daji, dajimo, dajite, a tako je i u sloenih, npr. prodaji itd. Prezent
je dajem, daje itd., a sadanji gerundij sloen: prodajem
itd. Ostali su oblici od osnove dava, npr. aorist davah,
dava, davasmo, imperfekt davah, davae, davasmo (prodavah,
prodavae), proli gerundij davavi, akt. particip davao, davala,
pas. particip davan, davana (prodavan, prodavana). Kao prOdavati
spreu se i akcentuju u svim oblicima i doznavati, poznavati,
dakle npr. doznajem, poznaji, poznajite itd. Glagol davati moe
i u 1. razred ove vrste, dakle prez. davam, dava .... , imper.
davaj, sad. ger. ali je to vie
c) Jo idu u ovaj razred glagoli kljuvati, bljiwati, pljuvati,
kojima su osnove kljuva, bljuva, pljuva i klju, blju, plju. Od
se osnove tvori prezent, npr. klj uj em, kljuje .... , imper.
kljuj, kljiljmo, sad. ger. ostali su oblici od dulje osnove:
aor. kljuvah, kljuva, kljuvasmo, imperf. kljuvah, kljuvae, klju-
vasmo, proli ger. kljuvavi, participi kljuvao, kljuvala i kljuvan,
kljuvana. Sloeni, npr. prokljuvati ima u 2. i 3. licu sing. aor.
prokljuva, u participima prokljuvao, prokljuvala i prokljuvan,
prokljuvana, u prezentu i u imperativu je spori akcent na prijed-
logu: prokljujem, prokljuj (prema tome i ne kljuvah, ne
Sve ovo to je za kljuvati vrijedi i za blju,vati, pljuvati.
Sesta vrsta
306. a) Ispred -ti u infinitivu svruje se osnova na -ova ili na
-iva, a u prezentu, u imperativu i u sadanjem gerundiju na -u.
glasova u i ov spomenuto je u 60b; vokal i u -iva-
glasi tako od pamtivijeka iza palatala, a iza nepalatalnih konso-
nanta mjesto i je u najstarijem jeziku bilo 'bL (v. u 53a). Od
glagola npr. kupovati, kazivati osnove su kupova, kaziva i kupu,
kazuo Za primjer uzimamo prvi od ta dva glagola.
Prezent: kupu-jem, kupu-je, kupu-je, kupu-jemo
kupu-jete, kupu-ju.
Imperativ: kupu-j, kUpu-j mo, kupu-j te.
286
GRAMATIKA
Aorist: kupova-h, kupova, kupova, kupova-smo,
kupova-ste, kupova-e.
Imperfekt : kupovah, kupo!Vae, kupovae, kupovasmo,
kupovaste, kUpovahu.
Gerundij sadanji:
Gerundij proli: kupova-vi, kupova-v.
Particip aktivni: kupova-o, kupova-la, kupO!Va-lo.
kupova-n, kupova-na, kupova-no.
Particip pasivni:
kupova-t, kupova-ta, kupova-to.
Infinitiv: kupova-ti.
b) U ' kojim oblicima oV'aj glagol ima -ova, u onima glagol
npr. kazivati ima -iva, a u ostalim je oblicima jednako, npr.
kdzujem, kdzuj,
e) Portvrdeza pas. particip na -t: molovata. V. dan. 1, 26,
okovata. 2, 95, 42, saranjivato. mil. obro 93, namolovat. V.
nar. pjes. 1, 127, osnovat. dr. izd. 3, 78, osnovato. 3, 109, kovato.
nar. pjes. 1, 320, nar. posl. 22, kovata. nar. prip. 128.
d) Mjesto -ova imaju -eva glagoli kraljevati, sunjevati, voje-
vati (ima i kaevati) jer je poradi palatalnog konso-
nanta o prelo u e (v. 51a), ali ostaje o iza palatala: boi-
paovati, prijateljavati, starjeovati,
vati, a tako je i ca.rovati, u kojem je glagolu r nekad bilo pala talno
(v. 19c).
307. a) Malo ima glagola s osnovom na ova koji 'll infinitivu
imaju samo tri sloga, to su: kovati, psovati, snovati, tovati, tro-
vati. Oni se spreu sasvim kao kupovati, a akcentuju se kao klju-
vati (v. 305c); sloeni npr. okovati ima akcentuaciju sasvim kao
prokljuvati. - Da se glagol kupovati akcentuje sasvim kao okovati,
to se vidi iz obrasca u 306a, samo treba dodati da imperfekt
kUpovah i sadanji gerundij odgovara imperfektu ne
kovah i gerundiju ne S kupovati u a:kcentuaciji se potpuno
slau bolovati, gladovati, trgovati i drugi takvi, a kad su ti glagoli
sloeni, akcent je na prijedlogu brzi u 2. i 3. licu sing. aorista i u
oba participa, npr. nakupova, nakupovao, nakupO!Vala inakupovan,
nakupovana; u ostalim je oblicima akcent kao unesloenih. -
Kao nakupovati akcentuju se gospodovati, hajdukovati, sirotovati
i drugi takvi, a takav je i glagol prijateljavati, koji ima u
oblicima: prijatelj ova, prij atelj ovao, prij atelj ovala, u ostalim se
oblicima akcentuje kao kupovati.
OBLICI
287
b) Glagol ima akcenatsku promjenu samo u 2. i
3. licu singulara aorista: ova, a u drugim je svima oblicima
akcent kao u infinitivu. Tako i obilovati,
imaju u tom obliku obilova,
a u drugim oblicima nema promjene. - Ne mijenja
se akcent infinitiva nigdje u glagola kakovi su: jado"vati, milovati,
vjerovati - kamenovati, prstenovati, vojvodovati, - plandovati,
priiznovati, - prorokovati, razlikovati, zavjetovati.
c) Glagoli kazivati, cjelivati, darivati slau se s kupovati u
prezentu, u imperativu i u sadanjem gerundiju, dakle: kazujem,
kaziij, u imperfektu je kazivah, kazivae, kazivasmQ, u
pasivnom participu kazIvan, kazIvana, u ostalim je oblicima akcent
kao u infinitivu: kazivah, kaziva, kazivasmo, kazivavi, kazivao,
kazivala. Sloenima je akcent svuda kao npr. pro-
kazivati, prokazujem. Vrlo mnogi od takvih glagola u su
samo sloeni, npr. dopisivati, dovrivati, primamljivati,
zabranjivati, itd. KaD ti sloeni jednako se akcentuju djeverivati,
strovaljivati i sloeni zabaurivati i dr.
d) Vrlo je ma10 glagola na -ivati koji u inf. imaju samo tri
sloga, to su: bivati, livati, snivati; prva dva mogu biti i sloeni:
dobivati, izUvati, a ima i drugih koji se gDvore samo sloeni, npr.
pokrivati, potkivati, preivati, proivati, umivati, za d-
nivati. Svi se ti glagoli u svim oblicima tVDre od osnove na -iva,
dakle: bivam, itd. Urugi glagoU na -ivati, tj.
kloji u infinitivu imaju sloga ili vie, vrlo rijetko u knjiev-
nom jeziku imaju oblike kao bivati; tako je: zahvaljivam. V . nar.
pjes. 4 (u predgovoru), cjelivam. mat. 26, 48, cjeliva. nar. pjes. 1,
563, dariva. 2, 155, 332, darivate. 1, 148.
DODACI KONJUGACIJI
308. Ovamo metnuti nekolikD glagola od kojih su neki
tako nepravilni da im nema pravoga mjesta u vrstama i razredima
dosad navedenima, a drugi imaju samo neke 'Oblike.
a) Glagol biti, koji da to jest, imali smo u 270;
osim oblika tamo navedenih od njega drugih upravo i nema, ali
ih ima od osnDve jes, te se njima taj glagol dopunjava; Od te
osnove je prezent koji glasi: jesam, jesi, jest, jesmo,
jeste, jesu. Prezent budem, bude itd. ima perfektivno
a kad treba imperfektivno, onda se uzima jesam. Tako budem
288
GRAMATIKA
prema jesam stoji u istom odnoaju u kojem stoji npr.
prema govorim. - U obliku za 1. lice singulara umetnuto je a
s i m da ne budu dva konsonanta na kraju ( 44a); u 2.
ljcu singulara su nastavci kojih ni jedan drugi glagol danas nema;
jesi (postalo od jes-si, v. 107a) i jes-t; u 293a je da su
nekad od dati ta dva lica glasila dasi i dast; pluralni oblici jes-mo,
jes-te imaju nastavke kao i drugi glagoli, a jesu je kao
npr. pIet-u, samo to je ovdje u dugo, a tamo je kratko. U 3. licu
singulara govori se pored jest oblik jeste (v. 52b); nalazi
se npr. u nar. pjes. 2, 161, 371, 396 i 3, 337, 466 itd. (jo nekolike
potvrde vidi dalje pod b).
b) P.ored jesam itd. nalaze se i ili oblici:
.sam-si-je-smo--ste-su. Dulji ili puni oblici se govo,re: 1. kad
je na njima sila go'Vora, 2. kad stoje na 3. iza
veznika a, i. Primjeri: kad travu, koja danas jest, a sjutra se
li baca, bog tako odijeva. V. luk. 12, 28, jer se sav zakon
izvruje u jednoj to jest ljubi blinjega svojega. gal. 5, 14,
-danas jesmo, a sjutra nijesmo. nar. posl. 52, ce KO npaBJla
,JIa HVIje IIITO yqVIHHO, a cBojujeM TIO'Ka3yje jecre.
219, ne treba niko da misli da su ono sve pogreke to ovaj
:ilj onaj ne jezika kazati da' jesu. dr. 3, 264, on im
()dgovori da jeste. nar. prip. 110 - jest istina da ta jo
nijesu bila sazrela, ali .... D. istor. 75, jest istina da su je zami-
jenile. 311, ako cvili, jest joj za nevolju. nar. pjes. 1, 478, koji
ulazi na vrata, jest pastir ovcama. V. jo:v. 10, 2. - K'O rOBopH
"n;a ID1je 3HMa, a jecTe. V. nar. posl. 115, stvar u svemu ostala bi
,onaka, kao to i jest. dr. izd. 80, da se krst zove i jest
..drvo ivota. D. 'Pis. 112, a upravo i jest mi sestra. 1. mojs. 20, 12,
ako i jest bio prvenac. 48, 14.
c) Oblik jest moe izgubiti svoje pravo glagoIsko te
.se upotrebljavati mjesto potvrdnog veznika da (tj. dakako, dato):
jest, prijatelju, s trepetom sagibam glavu. D. pis. 23, biste li pri-
:zva1i koga drugog osim boga? jest, vi biste njega zvali. Lj. 91,
poboni ljudi na bezopasnom mjestu ... jest, to biti tako.
"367, jest, bi to. S. 2, 264. Samo se po sebi razumije da se
li toj slubi ne moe upotrijebiti oblik je. '
d) Kad koga pitam npr.: je li sve mirno? on mi treba da
-odgovori jest jer je na toj sila govora; se ti tom
govori je (dakle s akcentom).
e) Na moe stajati oblik je samo kad se
pred veznikom li, npr. je li ta jabuka dobra? je li Vuk
OBLICI
289
o tome pisao? Vrlo bi bilo u takvim pitanjima uzeti
jest. se uzima je li mjesto upitnog veznika li, npr. ja
vidit .... je l' imade (mjesto: da li imade? imade li?) JM. 145.
f) U staro 'doba po ondanjem glasovnom zakonu od sveze
ne i glagola jesam razvio se u prvom slogu glas e (1;), od
kojega je nastalo ije u junom, e u i u zapadnom go-
voru: nijesam (nesam, nisam), nijesi (nesi, nisi), nijesmo (nesmo,
nismo), nijeste (neste, niste), nijesu (nesu, nisu); 3. lice sing.
glasilo je u starom jeziku sasvim pravilno nest, ali je -st
odavno u sva tri govora otpalo, onda ostave ne se prema
drugim oblicima prekratko, pa mu je dodat oblik je, te
je neje u junom govoru prelo u nije (po 53b), u zapadnom
govoru i ne mogae drugo nastati nego nije, a u bi trebalo
da bude neje, pa se 'doista i govori. tako, ali je i u tom
govoru nije, a iz toga je lica i prodrlo u istom govoru i u ostala,
te i govore nisam, nisi itd. pored nesam, nesi itd.
309. a) Glagol hOtjeti ili htjeti ima veliko obilje oblika. Impe-
rativa i pasivnog participa nema od toga glagola. Prezent mu
glasi: (o nastavku toga oblika vidi. u biljeki 259c),
Ti oblici imaju imperfektivno
nje, a kad treba perfektivno, onda se goV'ori htjednem, htjedne,
ili htjenem, htjene; ispor. tedne. V. mil. obro 115, tednu. 178,
htedne. nar. prip. 55, 69, 91, htjedne. V. prav. sov. 37, 40, htenu.
nar. prip. 64. U starijim Vukovim djelima nalazi se i
(tj. dan. 1, 75, 85 i 2, 130 i 3, 140, dnu. dan.
3, 171, - a II govoru najjunijih krajeva nalazi se i na
{mjesto po 93a): (vidi u akad. i
nar. prip. 223). Pored punih oblika itd. nalaze
se i (o ovom posljednjem
obliku vidi u l32a), koji se onako isto upotrebljavaju kao i oblici
sam, si itd., samo to oblik (3. lice sing.) ne moe
stajati na upitne kako je npr. je li sve mirno?
b) U Vukovu nalaze se dva sloena glagola od htjeti,
a oba po govoru: z:lhteti, prokteti se (-k- mjesto -h-) ,
prezent im je zabiljeen: z:lhtem, se (u junom govoru bilo
bi to: z:lhtijem, prohtije se, koje ni jedno ni drugo ne mogu potvr-
diti, ali ispor. 3. lice sing. prezenta ushtije. Lj. 60, 3. lice plur;
ushtiju. 41, 61, a ispor. i 3. lice sing. aorista zahtje. l. 69, 108,
prohtje (se). 109.
c) Kad je prezent zanijekan, uzima se ne s obli-
cima: (akcente vidi u
290
GRAMATIKA
mala sr. gram. 62 i u Bu'dmana gram. 101). Crnogorski
je dijalektizam ne ne itd. kako je u nar. pjes. 2, 62,
127 i 3, 339 i 4, 6, 54, 163, u Lj. 13.
d) Aorist glasi htjeh, htje, htjesmo, htjeste, htjee (ne htjeh,
ne htje, ne htjesmo) i htjedoh, htjede, htjedosmo, htjedoste,
htjedoe (ne htjedoh, ne htjede, ne htjedosmo) i hOt j eh, hOtje,
hO tj esmo, hOt j este, hot jee. Od tih oblika prvi i drugi jednako
su a je mnogo i ja za nj imam samo jednu po-
tvrdu: hotje. D. istor. 254. - U junim krajevima govori se
mjesto htjeh, htjedoh; ispor. pod a) prez.
e) Za ima 5 oblika! Evo ih: hOtijah, hOtijae,
hOtijasmo (ispor. hotijae. nar. pjes. 2, 43 i 3, 515), - htijah,
htijae, htijasmo (ne htijah itd., ispor. tijae. nar. pjes. 2, 399),
- (ispor. D. istor. 45, 3 car. 13,
33, dan. 5, 19, nar. pjes. 2, 30, 607 i 3, 135, D. istor. 119,
nar. pjes. 4, 87, nar. prip. 165), -
(ne ne itd.), -
Premda posljednja dva lica pripadaju upravo najjunijim kraje-
Viima (kao i prezent ii. aorist ali ih Vuk obilno
upotrebljava, npr. mat. 14, 5, mar. 3, 13, luk. 10, 1,
d. apo 24, 6, mar. 6, 48 i 7, 24, luk. 10, 29, luk.
l, 59 i ll, 52, j ov. 7, 44 itd., a u se nalaZi
od ta dva oblika, dulji: istor. 3, 121, pis. 334, jer. 5,
17, zah. 6, 7, istor. 43, 158, pis. 333, 1 mojs. 19, 14 i 37,
22, psal. 30, 7, prip. 157, 207. Oblici
postali su od (ispor. prezent aorist
pod a) i pod e), ali h moe ispred i otpasti: V. mil. obro 130,
M. 257, nar. pjes. 3, 566 i 4, 60, 130, 235, 4, 23, 152,
3, 566. Oblik htjedijah veoma je rijedak, je prema aoristu
htjedoh; ima ga S. 2, 252: htedijasmo.
f) Gerundij sadanji glasi i (D. rad jugosl. akad.
6, 86); oblici i koje gdjekoji pisci upotrebljavaju,
se da nijesu danas u narodu gerundij proli je hOtjevi
i htjevi (vidi u akad. htevi. S. 2, 212 i 5, 44, tevi.
V. mil. obro 36. Particip aktivni je hOtio, hot jela i htio, htjela
(vidi u akad. a oblik za muki rod htjeo ,
spomenut je u 53b.
310. a) Glagol iti govori se u dnfinitivu To je je-
dini obLik koji je tome glagolu od osnove i; najvie ih
je od osnove id; prez. idem, ide itd., imper. idi, idimo,
idite, aor. idoh, ide, idosmo, imperf. gerund.
OBLICI
291
sad. Proli gerundij i aktivni partieip tvore se od osobite
osnove koja je nekad bila 'bd; oblik iavi postao je od negdanjega
adi (tj. bdi) tako to je na iz drugih oblika pristupilo
i i to je zavretak -di prema drugim glagolima (npr.
vidjevi itd.) zamijenjen zavretkom -vi; oblik iao, ila dobio je
na i, a iza njega -ao, la postalo je od 'bl, 'bla
(a ovo od 'bdl, 'bdla po 77a). Bokeljski su dija1ektizmi oblici
idah, idae i idavi koji se nalaze u nar. prip. 119, 120.
b) Kad je taj glagol sloen s prijedlozima na, po, pro, onda
i iza vokala prelazi u j, te nastaje najti, poj ti, projti, -
najdem, poj dem, projdem (v. lOle), mjesto ponajvie se
govori prema (vidi malo dalje) -
(s nejasnim Tako je i - -
- - (vokal je a u ta tri gla-
gola 'Uzet onako kao npr. u izagnati, savladati, v. 47). Kako
je prvobitno iti pretvoreno u (po analogiji glagola
itd.), tako se govori i (o kon-
sonantu n u posljednjem glagolu v. u 82e) i u prezentu
(ni tu nije jasno) pored izidem, obidem) itd., a dija-
se i Kao u prezentu tako stoji i u imperativu
i u aoristu, npr. itd. Tako
je i itd. pored izidi, izidoh, obidi,
- Od (ili glasi prezent, imper. i aor.
dvojako: otidem pored p<Jred otidoh, otide,
otidosmo (ili otidoh, otide, otidosmo) pored
(o prijedlogu ot mjesto od v. u 79c i 265b), - ali za prezent i za
aorist ima jo i oblik: odem, ode i odoh, ode, odosmo.
c) Od svih tih glagola samo ima pasivni partieip koji
flasi u Vukovu kod ima Sto
gdjekoji hrvatski pisci piu naast, to je arhaizam.
d) Dijalektizmi junih krajeva su iniini!tivi isti, izisti, oxisti (btisti),
gdje je s plod analog-ije prema glag.olima 1. razreda I vrste, npr. plesti,
krasti; - kako prema oblicima kradem, kradi, kradoh, infinitiv
glasi krasti, tako je prema idem, idi, idoh, inf. isti. - U
pjesmama iz junih krajeva (osobito iz Crne Gore) nalaze se ovaki oblici
za aorist: ne pah (mjesto: ne nar. pjes. 1, 362, dae (mjesto: do-
1, 335, 419 i 4, 6, 53, nae (mjesto: 4, 152, 153. Ispor. pae,
sjee (u pjesmama mjesto: padoe, sjedoe) u 254g i jeh u 254d.
311. a) Osim onoga to je o glagolu jesti kazato u 254d
treba jo znati da mu prezent ne glasi samo jedem, jede itd.,
jem, je, je, jemo, jete, jedu. Ti su oblici postali od
negdanjih jedm itd. sasvim onako kako je dam postalo od
292
GRAMATIKA
dadm itd. ( 293a); u junom govoru nalaze se i oblici ijem, ije,
ije, ijemo, ijete, iju (o tim oblicima v. u 62b). U imperativu go-
vori se ne samo jedi nego i jedi, koji je oblik iz velike starine kao
i ( 283a).
b) Glagol spati (koji se govori pored spavati) ne
ide upravo ni u jednu od navedenih vrsta, jer mu se prezent,
imperativ i sadanji gerundij tvore po III ili IV vrsti (spim, spi,
spi, spimo, spite, spe), a ostali oblici po 1. razredu V vrste (spah,
spa, spasmo, spah, spae, spasmo, spavi, spao, spala) Kad je taj
glagol sloen, na prijedlog pada spori akcent u oblicima gdje
prijedlog treba da bude akcentovan: zaspIm, zaspi, zaspah, ali za-
spimo itd. - Glagol ide sasvim pravilno po III
vrsti i u i u ali kad
onda moe infinitiv glasiti.i a prema takvom infi-
nitivu je i aor. imperf. proli ger. akt. particip
slae se dakle s glagolom spati, spim.
c) Glagol kojemu je prezent velIm, velI, velI, velimo, ve-
lite, vele ima jo samo imperfekt veljah, veljae,veljasmo i (po
svoj prilici) sadanji gerundij U prvom licu sing. prez.
ima i oblik velju koji se govori osobito u junim krajevima (
259c), ali ga ima i D. sitno sp. 27, M. 297.
d) Ni glagol gresti, koji je samo u nekim krajevima
junoga govora, nema svih oblika; prezent mu je gredem, grede
itd., a pored toga ima i grem, gre, gre, gremo, grete
(u 3. licu plur. samo gredu), imperfekt je gredd.jah; i to su mu po
svoj prilici svi oblici to ih ima; u "oblicima" 65. kae i
za infinitiv gresti da mu nema potvrde.
e) Glagol obresti (tj. ob-resti) ide u 1. razred prve vrste i
spree se sasvim kao sresti ili susresti (tj. s-resti, su-s-resti) te
ima u aktivnom participu sasvim po zakonu obreo, obrela. Prema
tome obliku je infinitiv obreti (ispor. vreti, zreti: vreo,
vrela, zreo, zrela), a prema takvome infinitivu je i pre-
zent obrim, obri, obri, obrimo, obrite, obre (i infinitiv i prezent
samo s ' se: obreti se, obr1m se; grekom je u Vukovu
obreti, obretem mjesto obresti, obretem, koji se glagol
govori i bez se, vidi u akad.
f) Nije danas glagol pjeti; njega je u svim oblicima
zamijenio glagol istoga korijena pOjati (o kojem vidi u 305a), a
odnoaj pjeti i pojati prijevoj ili alternaciju ( 116-
119). Potvrda glagolu pjeti ima u novije vrijeme samo u narodnim
pjesmama ispjevanima govorom, i to samo za aorist (npr.
OBLICI 293'
3. lice plur. pee) i za aktivni particip (npr. enski rod pela), vidi u .
oblo 83. I Viuk u ima samo peti, a pjeti nema; on.
dodaje dodue i 1. lice sing. prez. pem, ali toga u narodu
nigdje nema, je to Vuk sam prema glagolu
smeti, smem. Iz akad. se vidi da se u staro vrijeme na-
lazio glagol pjeti i u junom govoru, ali osim infinitiva bio je-
u tom govoru samo jo aorist i aktivni particip (pjeh, pjeo ili pio\>
pjela).
SLOZENI GLAGOLSKI OBLICI
312. a) Sto smo dosad imali glagolskih oblika, svi se sastoje
u jednoj jedinoj Osim njih ima i takvih koji su sastavljeni
od dvije ili od tri Mi ih ovdje uzeti i o svakom
samo ono to ovdje treba, tj. to ide u nauk o oblicima, a mnogo
kojeta trebat o njima kazati u sintaksi, zato se o tome
ovdje govoriti. Za primjer nam sluiti glagoli i
i kako se od njih sloeni koji oblik tvori, tako se tvori i od sva-
koga drugog glagola. - Sloeni se glagolski oblici upotrebljavaju
za izricanje prolosti, za imperativ, za elju i
nost i za pasiv.
b) se svezom od infinitiva i oblika
itd., npr. Puni oblici.
<itd. uzimaju se samo ispred .. li u pitanjima,
npr. li zatim u gdje infinitiv ostaje ne-
npr. na ovo sada navedeno pitanje bio bi odgovor:
(razumije se iz pitanja: se sveza nalazi
samo u pjesmama stiha radi, npr. se bojim, poginuti.
nar. pjes. 2, 108, mene sirotinja kleti. 2, 369. Jo treba dodati
da i od infinitiva po 35e otpada ispred itd., npr.
plest ozepst mislit itd., a kad se infinitiv: svruje
na onda i ne otpada, se govori npr. po-
itd. Od obadva ta pravila ima u narodnim pjesmama
izuzetaka stiha radi, npr. biti nar. pjes. 1, 40, biti 1, 289,
odvesti 1, 532, 1, 92, 2, 2, 2, 214.
e) Sveza od infinitiva i od prezenta budem, bude uzima se
samo u zavisnim a dija1ektizam je junih krajeva,
npr. kad budemo sad na sretni put krenuti i onoj prijateljskoj
da pazi svaki svoj red .... i obraz. 58 (mjesto:
kad krenemo, kad jo jedan takav primjer, i to iz crno-
gorske narodne pjesme, nalazi se u Iv. kod "biti" pod I,
294
GRAMATIKA
1, b. Tome dijalektizmu odgovaraju sveze dadbudem, htjedbudem,
imadbudem, mogbudem, smjedbudem, znadbudem, o kojima
se govoriti u sintaksi (u 613); u svim tim sloenim oblicima
otpalo je infinitivu i, a kako je postao oblik mogbudem, to se kae
u 68a.
d) Sveza budem bude itd. (koju imati
i u 313b) slui za izricanje ali samo u za-
visnim Za glagol biti slui u tom samo
budem, a ne budem bio, npr. ako bude sretan, dobit zaci-
jelo je pogreka: onaj koji bude bio ljudima ....
Lj. 405.
313. a) Prolost se ne samo aoristom (npr. i
imperfektom (npr. svezom od aktivnog parti-
cipa i oblika sam, si itd., npr. sam, si,
je, su itd. Tu svezu moemo zvati p r vos l o-
e n o v r i j e m e ili p r v i p e rf e k t. Mjesto sam, si uzimaju
se puni oblici jesam, jesi itd. samo u kad se upo-
trebljavaju u futuru oblici itd. (v. 312b), dakle
npr. jesi li - jesam. U pjesmama se takvi oblici nalaze
stiha radi: jesam bio svoje roditelje. nar. pjes. 2, 90, jesi
gOvorio. 2. 132. - :Kad se 3. lice je pored se,
onda se je izostavlja; npr. kako se god bojao njega, tako
se bojao i njegova momka. V. dan. 3, 206, odrekao se vjere. 1 tim.
5, 8, tako se dokazivalo. D. istor. 251, u koga se nala 1 mojs.
44, 16 (vie primjera vidi u prvom izdanju ove knjige na str. 288).
Premda je ovako se mjesto se je ali ni se je nije
slabo se je traio krvnik. V. kod "globa", ali se je opet
oporaVila. kod opet se je kod "hajduk", u
koli se je kod "kola", da se je pogovaralo. prav.
sav. 83, .opet se je umio i njega oprostiti. D. istor. 27, {ln se je
sada sakrio. 2 car. 17, 9, s kim se je dogovarao. 40, 14, sklonio
se je od njih. os. 5, 6. Toga ima dosta i 'll drugih pisaca: da se je
molila. l. 79. dok se je on gostio. 139, koji mu se je pokazao. 391,
se je u selu. M. 200, gde se je krio. 250, - pored: borio se
dan i 415, malo se ko vratio. M. 175. Iza enklitike me (akuz.
sing.) Vuk u svojim pismima izostavlja je: pismo to vae
pobudilo me da vam opet piem. prepo l, 68 (1822), koliko me
obradovalo pismo vae. l, 98 (1822), mrzilo me da .... 1, 262
(1824), koji me vrlo lijepo primio. 1, 269 (1826), vae pismo dosta
me oalostilo. 1, 434 (1832), kako me ovo pismo obradovalo. 3.
OBLICI 295
61 (1826). Mnogo izostavlja se je iza drugih
oblika: jednom joj brata .... uzeo u soldate.
2, 646 (1832), tako je i ovo: nestalo ga (tj. akcenta) i na tom
slogu. D. rad jug. akad. 20, 232, sanjae kako joj doao Luka.
M.204.
je moe se izostaviti d dza onak;oga se koje nije dio sveze, npr.
je: da se bolje predaM nego da gore. V. dan. 5, 38, bolje se
poteno skriti no sramotno prikazati. nar. posl. 26, nadati se od njega mno-
gom dobru. D. pds. mil. 42, bojati se da l. 287.
b) Pomenuta u sveza budem bude
itd. slui i za izricanje prolosti, ali samo u zavisnim
(v. u 598). Moemo je zvati d r u g o s lo e n o
prolo vrijeme ili drugi perfekt.!
e) Prolost se i svezama kojima je prvi dio imperfekt
bijah ili bjeh ili prolo vrijeme bio sam, a drugi je dio aktivni
particip, dakle: bijah bjeh bio
.sam bila sam itd. Te sveze
prolost koja je bila prije koje druge, ali one
'Prolost onako kao i sveza sam. Sve tri navedene
sveze moemo zvati t r e e s lo e n o p r o lov r i j e m e
.ili pluskvamperfekt.
d) Proli za koje se ne zna upravo jesu' li se ili ni-
jesu dogodili, se svezom futura i aktivnog participa, npr.
bit bit itd. Tu svezJl moemo zvati e t v r t o
;s lo e n o p r o lov r i j e m e ili p r e t e r i t o f u t u r.
314. a) U 251b je da se 3. lice sing. imperativa
tvori tako da se uzme to lice prezenta s neka ili nek,
npr. neka nek Tako se tvori i 3. lice plur. imperativa,
npr. nek neka A u 251a je da se i 1.
lice plur. imperativa opisuje, tj. pored
govori se da da I ostala lica prezenta mogu
pred sobom imati neka ili nek, i onda je impera-
tivno ili eljno: nemoj me pogrepsti u Misiru, nego neka leim
kod otaca svojih. D. 1 mojs. 47, 30, onda Samson: neka
"Umrem s Filistejima. sud. 16, 30, - neka znade da ih ljubit
nar. pjes. 2, 469, neka znade, iva bit' ne mogu. 3, 485. -
,dok smo, nek smo, kad umremo, nek se spominjemo. nar. posl. 67,
neka milost pred gospodarem svojim. D. 1 mojs. 47, 25,-
1teka znate, dobra biti nar. pjes. 3, 260 i 4, 146, neka znate,
l Danas ga zovemo futur egzaktni.
296
GRAMATIKA
Turke. 4, 243. Od ta je neka (nek) postala, o
torne vidi u 3.kad.
b) Kad je iinperativ zanijekan, moe Se npr. ne
ne ne ali pored toga govori 'se i opisano: nemoj
nemojmo nemojte U 86b je da
je nemoj postalo od ne mozi, a potanje o tome postanju vidi u
akad.
c) Kad se kome to. zapovijeda, to je za nj moranje u sa-
danjosti ili u kome se veli: on mora ili
sada odmah ili u Ali kad se da je ko ta
morao nekad a nije to je moranje u prolosti, i
ono se svezom aktivnog participa i infinitiva onoga glagola,
to l'adnju koja se morala npr. bio bila
tj. morao si (morala si), imao si (imala si) sa-
Ta se sveza nalazi samo za 2. lice sing.
315. a) Zelja lill se osobitim sloenim obli-
kom koji se zove ' k o n d i c i o na 1 (pogodbeni jer se mnogo
upQ1;rebljavau pogodbenim a slae se tako da se
uzme aktivni particip s aoristom glagola biti. Imamo npr.
bih,
bi,
bi,
bismo,
biste,
bi.
Isto tako i: bih itd., a kad je
zanijekano, onda je: ne bih ne bi ne bismo itd.
b) Otud se vidi da sva lica drugoga dij ela sveze onako glase
kao aorist glagola biti osim 3. Lica plur. koje ne glasi bie, nego
bi. Ali u narodnim se pjesmama (valjada poradi stiha) nalazi katkad
bie u kondicionalu za 3. lice plur., npr. koji bie popladli Turke
(ti. koji bi poplaili). Taj se stih nalazi u 6. knjizi narodnih pje-
sama Vukovih (izdanih g. 1898) na str. 189; jo nekoliko takvih
primjera iz narodnih pjesama navodi se u akad. kod "biti
(budem)" na str. 362, a navode se i 'dva
primjera iz pisaca od kojih je jedan iz druge polovine XVIII vi-
jeka, a drugi , je Njego.
c) U narodnim pjesmama nalazi se bi mjesto bismo
i m.jesto biste; npr. mjesto bismo: lasno bi se, brate, ienili. nar.
pjes. 2, 43, da bi, majko, stekli prijatelje. 2, 375, to bi sade, brate,
OBLICI
297
3, 14, da se, u so prometnemo, ne bi Turkom oso-
lili 3, 196, bi to je nama drago. 4, 466, - mjesto
biste: ne bi l' mene, osvetili. 3, 92, pak u selo Topolu,
ne bi l' Crnog pogubili 4, 146. Tako se katkad nalazi i u
Vuka: poalite narod ovaj i gledajte da bi ga izbavili. prav. sov.
68, kad oni tako mogu zato i mi ne bi mogli? dr. izd. 2,
137, onda mi ovdje nita drugo ne bi novo nali. 3, 33. Tako je
i ovo: ni zato na svijetu mariti kad se radi tome da
bi se pokorili volji bojoj. I. 204, jer bi bili pokrili (tj. mi). 318.
U takih primjera nijesam naao.
d) Oblici su glagola biti u navedenoj svezi dakle
kad se npr. bih, tu je akcent samo na u, kao i kad
sam, itd. Ali se oblici mogu upo-
trebljavati i kao te imaju akcent (bih, bl, bismo, biste),
mogu stajati na i iza veznika i. Primjeri: kad
bi koji to bi ga pogubili. V. kod "selam", zapitaju
ga da li bi se mogao .... a on im odgovori: bi, zato ne bi?
kod "Sibinjanin Janko", da nije bog bio sa mnom, bi me zacijelo
pustio prazna. D. 1 mojs. 31, 42, da na njima jednako ostasmo,
bismo se spasli. is. 64, 5, mi se, bi mi bolje bilo. nar. pjes. 2,
32, bi rekao i bi se zakleo. 3, 242, bi on svoju izgubio glavu. 4,
97, bi se na srebrnoj pari okrenuo. nar. posl. 14, da nije krten,
bi valjalo od njega meso jesti. 52.
e) U 1. licu sing. kondicionala mjesto bih upotrebljava Vuk u starijim
svojim djelima (tampanima prije g. 1840) oblik bisam, koji je
prema bismo, kao to se govori jesam prema jesmo. Primjeri: kad bisam
koga zamolio za svi bi mi odgovorili. dan. 2, 130, da bisam se
vao. mil. obro predgovor, ako bisam te i ja zvao. 121, kad bisam tampao
sve pesme koje imam, bi bilo jo pet ovoliki knjiga. nar. pjes.
(1833) XXXV, kad bisam po svojoj volji popravljati, ne bisam znao
gde bi se ustavio. dr. izd. 2, 377. Taj se oblik osim Vukovih starijih djela
nalazi samo u dvije nM'odne pjesme od kojih u jednoj nije dio kondicionala
(v. 607a): sve bisam ti svate ostavio. nar. pjes. 3, 504, rada bisam u poode
majki. l, 2'11. Obliku bisam nema potwda ni u starijem jeziku, zato mu u
knjievnom dananjem jeziku ne moe biti mjesta.
f) Katkad se oblik bismo rastavlja tako da prvoga
i drugoga sloga stoji li (l'): ne bi l' smo ga ufatile. nar.
pjes. vuk 1, 397. Tako je i: bi li ste znali (mjesto biste li znali),
za to nemam potvrde, ali se govori. U akad. (kod "biti,
budem" na str. 362. i 363) ima za bi li smo d za bi li ste potvrda
iz pisaca druge polovine XVIII vijeka.
298
GRAMATIKA
g) Kondicional za prolost se svezom bio bih
bila bi itd., ali se i sama sveza
bih upotrebljava i za prolost. - Dijalektizam je
junih krajeva za kondicional sveza itd.,
v. 608.
h) O svezama, kao to su: (da) bih znao (makar) znao
vidi u 614b.
316. a) Pasiv se dosta tako da se aktivnom obliku
doda refleksivna zamjenica se, npr. se, se itd. -
U sadanjosti se pasiv svezom bivam biva
itd., zatim svezama budem bude itd. i svezom
sam, si itd.
b) Za pasiv u prolosti ima nekoliko sveza:
1. sam, si, je itd.
2. budem bude itd.
3. bih bi bie itd.
4. bijah ili bjeh bijae ili bjee itd.
5. bio sam bila sam bili su itd.
6. bivao sam bivala si itd.
7. bivah bivae itd.
e) Za pasiv u slue sveze:
1. bit bit itd.
2. budem bude itd. (ta se sveza nalazi
samo u zavisnim
d) Imperativ pasiva se svezom: budi budite sa-
itd.
e) Za kondicional pasiva uzima se sveza: bio bih bila
bi itd., bivao bih itd.
f) 2elja u pasivu se svezom: bio bila
itd.
g) Pasivni infinitiv je npr. biti ili biti
TVORBA RIJECI
KORIJENI
317. a) Svaka neto Onaj dio u kojemu je
njezino temeljno zove se k o r i j e n. Korijen moe imati
samo jedan jedini glas, ali ponajvie lima dva glasa ili vie.
b) Primjeri korijena: 1. korijen je jedan jedini glas:
i u (ob-u-ti); - 2. kOrijen ima dva glasa, od kojih je jedan
vokal, a drugi je konsonant: or (orati), da (da-ti), pi (pi-ti); -
3. korijen ima tri glasa, od kojih je jedan vokal, a druga su dva
konsonanti: isk (isk-ati), pad (pasti mjesto pad-ti po 87b), vid
(vidjeti), sta (sta-ti), zna (zna-ti); - 4. korijen ima glasa,
od kojih je jedan vokal, a drugi su konsonanti: rast (rasti mjesto
'rast-ti), krad (krasti mjesto krad-ti), plet (plesti mjesto plet-ti); -
5. korijen ima pet glasova, od kojih je jedan vokal, a drugi su kon-
sonanti: prask (prask-ati), strig mjesto strig-ti po 97a).
c) Sto se korijeni SIU od dvije vrste; jedni
:radnju ili stanje, takvi su svi korijeni navedeni pod b), oni se
:zovu g l a g o l s k i ili verbalni korijeni, i od njih postaju ne samo
glagoli i druge npr. dar od korijena da, pivo od kor.
pi, vidan od kOT. vid, kradljiv od kor. krad, stan od kor. sta itd.
Drugi su korijeni z a m j e n i k i ili pronominalni, od kojih su
postale zamjenice (npr. ja, tl, taj, ovaj, onaj, kojI, to) i druge
gdjekoje (npr. prilozi til, ovdje, kamo, kada itd.). Glagolskih
korijena i od njih postalih ima mnogo i mnogo vie negoli
korijena i koje su od njih postale.
d) Vrlo mnogim ne moe se u jednome samom je-
ziku ili u nekoliko njih odrediti korijen koji bi se nalazio u ko-
jemu primarnom glagolu (tj . u takvom koji je izveden nepo-
sredno od korijena, kakovi su oni to su navedeni pod b), ali
poredbena gramatika dosta nalazi takav korijen u drugom
kojem jeziku, slavenskom ili indoevropskom. Tako npr.
300
GRAMATIKA
brod nema korijena u naem jeziku, a dom, ruka nema
ga ni u slavenskim jezicima, - ali prema prvoj se nalazi pri-
marni glagol u nekoliko slavenskih jezika, npr. u slovenskom
bresti - bredem, u bristi - bredu (tj. gaziti po vodi),
prema drugoj ima primarni glagol u jeziku: demo (tj.
gradim), a pr;ema ulitavskome: renku (tj. ;kupIm); dakle
je brod mjesto u rijeci gdje se moe gaziti (dalje se razvilo zna-
dom je ono to je a ruka je ono se
kupi. Ali opet ostaje dosta veliko mnotvo kojima takvoga
korijena ne moemo ni u jednom indoevropskom jeziku, jer
se ni u jednom nije od njega primarni glagol. Za takve
ne moemo im je temeljno takve su npr.
bistar, glava; gora, konj, kriv, malen, polje, vo itd.
e) Korijeni nijesu nita realno, tj. ne smijemo misliti da je
ikad bilo vrijeme kad su se oni govorili i bili samostalne
korijeni su isto onako, kao to su i nastavci, nae apstrakcije,
zgodne za to da moemo u njihove elemente,
da im moemo, koliko je odrediti temeljno i
da moemo vidjeti koje su sobom ili
po etimologij,i srodne (e t i m o log i j a je kojom se
posao oko traenja i postavljanja korijena).
f) Ponajvie je od svakoga korijena postalo po nekoliko
a ne samo jedna. Tako npr. od korijena krad postale su
krasti, kradljiv, kradljivac, kradom, dokradati se, - od
Korijena zna imamo znati, znak, znanje, znamenje,
znanac, poznavati itd.
g) Ima mnogo korijena koji u svim to su od njih
postale imaju isti vokal, takvi su npr. korijeni krad, zna i mnogi
drugi. Ali ima dosta i takvih korijena kojima vokal nije u svim
isti, nego se mijenja (a to je alternacija, prijevoj, v.
117-119). Tako npr. od korijena pIet nijesu samo plesti,
pletivo, pleter, pletka, rasplet nego je i plot, - od kori-
jena tisk postale su ne samo tiskati, tisnuti (mjesto tisknuti
po 67b), titati (mjesto tis keti po 61b), pritisak (genitiv sing.
pritiska) nego i tjeskoba, tjesnac (mjesto
tje:;knac), - od korijena pi nijesu samo piti, pijan, pivo,
napitak nego i napoj, pojiti, pojite, napajati. - Prijevoj
donese katkad sa sobom te korijen u gdjekojoj nema nika-
kvoga vokala. To nije protivno onome to je pokazato pod b), otkle
se vidi da u svakom korijenu mora bitI po jedan vokal, nije
protivno zato jer se pored u kojima je korijen bez vokala,
TVORBA RIJECI 301
nalaze druge etimologijom srodne koje u korijenu imaju kakav
vokal. Tako npr. pored uz-m-em imamo uz-im-ati, pored pri-d
imao pri-da-ti, pored sa-g-nuti (mjesto sa-gb-nuti, v. 278) ima-
mo sa-gib-ati, pored na-sp-em imamo na-su-ti (mjesto na-sup-ti,
v. 258b), pored pro-str-em imamo prd-stir-ati itd. - Ni za prijed-
loge k, s ne treba misliti da im korijeni nikad nijesu imali vokala;
treba uzeti na um da je nekad bilo k'b, S'b, pa i danas se jo
govori ka, sa (v. 48c, 50a).
h) Ima dosta primjera gdje koji korijen sam sot> om, tj . bez
ikakvoga nastavka, slui kao gatova Ovamo ide osobito
nominativ sing. nekih imenica i pridjeva mukoga roda, npr. grob,
mraz, rod, vid, dug, mlad, tih itd. Sve te i im imale
su nekad na kraju vokal 'b koji im je bio padeni nastavak, gla:'"
sile su dakle grob'b, tih'b itd. Ovamo ide i 2. i 3. lice sing. aorista
nekih glagola, npr. da, sta, pi (od dati, stati, piti) . Ti su oblici
u prastaro doba imali svoje osobite nastavke koji su poslije otpali
(v. 264a); ne moemo dakle ni za te aorisne oblike da su od
iskona bez nastavaka.
i) Vrlo su .rijetke bez korijena; takvi su oblici prezenta
odem, ode .... , aor. odoh, odosmo .... (v 3l0b), tu je od
prijedlog -em, -e, -oh, -osmo su nastavci, a korijena i
nema, isto tako ga nema u aorisnim oblicima (navedenim u
3l0d): doe (tj. nae (tj. bez korijena su i enkli-
ga, mu (tj. njega, njemu) "'gdje sami nastavci slue
za
j) U pravom smislu nemaju kooijena ni tzv. onomatopejske
v. 73, tj . takove koje su upravo n'asljedovanje (imitacija)
kojega prirodnog glasa, kako SiU npr. cvfka, klopot, kokot, kreka,
lelek, romon, ubor itd. Takovih ima u svim jezicima, i u
' svakom su jeziku postale ponajvie sasvim samostalno, tj. vrlo
rijetko iz prajezika, zato se s pravom dri da nemaju
korijena.
OSNOVE I NASTAVCI
318. a) Osnova je onaj dio koji je izveden od korijena,
te na nj pristupaju nastavci, a nastavak je u onaj dio kojim
se bitno to je u korijenu za neto osobito privezuje. -
Nastavci su dvojaki: jedni su o b l i n i, a drugi su o s n o v n i.
su nastavci oni kojima postaju o b l i c i u de-
klinaciji i u konjugaciji, a osnovni su nastavci oni kojima se tvore
302
GRAMATIKA
o s n o Tako u npr. padati, padao korijen je
pad, osnova je pada, a ti je nastavak za infinitiv, o za muki rod
aktivnog participa, - u pletivo korijen je pIet, osnovni je
nastavak iv, a (upravo padeni) nastavak je o.
b) Kako se osnove pada, pletiv razlikuju od korijena pad,
pIet, tako je i u vrlo mnogim osnova od kori-
jena; ali ima i mnogo drugih u kojima razlike osno-
vom i korijenom nema, tj. korijen i osnova je isti dio tako
npr. je i ruk u ruka i osnova i korijen. Isto je
i u grob, mraz . ... tih to su navedene u 317h, tj. u
oblicima groba, gTobu, tiha, tiho i osnove su i korijeni grob, tih.
e) U srodnima, ako nijesu sloene (vidi
pod i), korijen je svagda samo jedan (makar i bio prijevojem raz-
v. 317g), ali osnova moe da bude po nekoliko. Tako npr.
pisac, pisaljka, pismo, pisamce, pisati, piskarati imaju isti
korijen pis, a osnova je prvoj pis(a)c', drugoj pisaljk,
pism, pisame, petoj pisa, estoj piskara.
d) Cesto se osnovni nastavci dodaju korijenu n e p o s r e-
d n o, i tako postale zovu se k o r j e n i t e (ako su glagoli,
kae im se i primarni, v. 317d); takove su npr.
(mjesto krad-ja) , pis-mo, pl et-iva, krad-ljiv, ljub-(a)k, vid-(a)n,
or-a-ti, tis-nu-ti (mjesto tisknuti po 67b). - Cesto i to
biva da se osnovni nastavci dodaju drugoj osnovi, a ne korijenu
neposredno, i tako postale zovu se i z v e d e n e (ako su
glagoli, kae im se i s e k u n d a r n i). Imenice npr.
kradljivac, nijesu postale neposredno od korijena ber,
krad, mog, nego su izvedene od osnova kradljiv,
nastavcima ica, (a)c, stvo; - pridjevi ljubavan, pastirski,
nijesu neposredno od korijena ljub, pas, rek, nego
od osnova imenica ljubav, pastir, - glagoli darovati, grebe-
nati, nijesu postali neposredno od korijena da, greb,
pros, nego od osnova imenica dar, greben, p?'osjak. - Gotove
od kojih su druge izvedene, ZOIVU se t e m e l j n e; tako su
dar temeljne prema darovati,
e) U tim sada navedenim primjerima stoji izvedene
i korijena jedna i to korjenita; ali
koje izvedene i korijena stoji po vie drugih od kojih
je samo prva korjenita, a druge su izvedene. Primjeri: -
a ovdje i dalje n e p o s t o j a n o a.
TVORBA RIJECI 303
- (korijen mog), iv, ivot, ivotinja, zwo-
tinjski (korijen i koji je u u-i-ti, u-i-tak), mio - milost - mi-
lostan - milosnik - milosnikov (korijen mil), taman - tamnica
- - ka, - (korijen tam) itd.
f) Katkad se osnove pred nastavcima tako npr.
od Hercegovina nema izvedene imenice Hercegovinac, nego je
Hercegovac, isto je tako Posavac, Slavonac i
donski, posavski, slavonski od: Posavina, Slavonija.
Tako je i (a ne m1itonja (a ne mlita-
vanja), eludara (a ne a uzmimo na um iz 232. kom-
parative dublji, vii, od dubok, visok, sladak i dr. Svemu
tome odgovara' sloenim trbobolja mjesto trbuho-
bolja, golotrb mjesto golatrbuh (v. u 374b).
g) Mnogi su nastavci takvi da se njima mogu uvijek tvoriti
nove takvi su npr. nastavci: ina
(milina, mnoina, ite ognjite, sajmite),
itd. Neki su
nastavci takovi da se njima ne mogu tvoriti nove a narod
ih nikad i ne tvori; takovi su: (djeve-
no (brvno, okno, sukno), t (dobit,
pavit, smrt), ok (dubok, irok, visok). Oni prvi nastavci zovu se
p 10' d n i (produktivni) ili d. v i, a drugi su n e p lod n i (ne-
produktivni) ili m r t v i.
h) Mnoge svruju se jednako kao i ali bi pogreka
bila kad bi se za onaj dio koji je nastavak u reklo da je
nastavak i u Zlo bi npr. bilo kad bi se pri nastavku or navela
(iz madarskog csopor) ili pri nastavcima un, ura kad bi se navele
(iz tal. razione), klisura (iz kleisura) itd.
i) Osim korjenitih i izvedenih imamo jo s lo e n e,
tj. takove gdje se po dvije ili po tri ili njihove osnove zdru-
uju u jednu cjelinu; sloene su npr. nakriv, nemio,
crnook, glavo,bolja, dangubiti itd. - Kad su po tri zdruene
u jednu cjelinu" onda je bar jedna od njih ili kakav prijedlog ili
ne, npr. nazlobrz, neznaboac, rasprodati. Vrlo se rijetko
da ni jedna od tri sloene u jednu cjelinu nije ni
prijedlog ni ne; takove su npr. drugobratu-
(govor).
304
GRAMATIKA
NASTAVCI ZA TVORBU IMENICA
319. a) a imamo u: brada, buha, gora, klada. muka, muka,
pritka (tj. pri-hk-a od korijena koji je u taknuti), ruka, rosa,
riba, srijeda, kripa, trka, ena itd. Iz tih se vidi da
je to ovamo idu, a im je i akcent.
Slau se u tome to su to same korjenite imenice.
b) (a)c je nastavak korjenitih imenica, koje ponajvie
onoga koji to ono to se primjeri:
bodac, hodac, kosac, laac, lovac, pisac, platac, ronac, - grabac
(tj. grabljenje), hitac, hropac, udal'ac itd. - Jo se taj na-
stavak vee s osnovama drugih imenica i tako nastaju uma-
njena npr. bratac, hljebac, humac, izvorac, klinac, kolac
(izvedeno od negdanje imenice kol, pa se zaboravilo da je u kolac
umanjeno), krUac, stOlac (upravo: umanjeni
sto), zubac itd. - Neke od ovakih imenica otkle je ko ili
gdje ivi, npr. Biogradac, Kosovac, Ogulinac, planinac, Saraj evac,
Smederevac, Srijemac, Varadinac. Ovamo idu i Hercegovac, Ma-
Posavac, Slavonac, koje su od
osnova (v. 318i). - U mnogo slui nastavak (a)c da
se od pridjeva imenica, npr. bijelac, brzac, grebernlc (izve-
deno od pasivnog participa i "ono to ostaje na ogreblu kad
se ogreblje kudjelja ili lan"), krivac, lakomac, skupac, slijepac,
starac, studenac, svetac, ivac itd. Tako postaju imenice i od
pridjeva nastavcima av, iv, ov, npr.
gubavac, kradljivac, laljivac, pojedljivac, bukovac (bukova pa-
lica), carevac, hrastovac (hrastova palica), udovac, Vukovac li. dr.
Takve imenice postaju od aktivnoga i pasivnoga participa,
npr. davalac, hvalilac, kudilac, pratilac, prelac, ranilac,
tkalac, trgalac, ubivalac, ustalac, vladalac, itd. (sve te imenice
koji u sadanjosti neto npr. je onaj
koji sada premda aktivni particip prolost, npr.
sam; kaIro se ima to razumjeti, na to treba da odgovara poredbena
slavenska gramatika), - obrukanac, prebranac, rezanci, sij anac,
trganci, trpanac, znanac, ganci. - Isti se nastavak nalazi joa i u
dosta dl1Ugih kojih se korijenu ne zna: glumac,
kobac, lisac, lonac, palac, prasac, vrabac, alac itd. - Akcent
Jlrve grupe upravlja se ponajvie po glagolu s kojim je u
svezi: bodac: bosti, lovac: loviti, udarac: udariti. U drugoj grupi
akcent je ponajvie onakav kakav je u temeljnih krUac:
krUh, izvorac: izvor, humac: hUm (gen. huma). U se grupi
TVORBA RIJECI 305
dri akcent sad temeljne npr. Kosovac: Kosovo, Biogradac:
Biograd, Varadinac: VaradIn (Varadina), sad stoji uzlazni
akcent na slogu cinlgom od kraja bez obzira na akc. temeljne
npr. planinac, Slav6nac, (pored Srne de-
:revac). - Nastavak (a)c nalazi se i u otac, stri, kojima se
davno i davno zaboravilo iskonsko umanjeno te se
govore kao da nijesu umanjene, ali u vrlo staro vrijeme govorilo
se oh, gen. ota itd. (vidi u akad. a stric nekad je
glasila strij, gen. strija (kako glasi jo i danas u nekim slavenskim
jezicima), pa je otud izvedeno strij ac, gen. strijca itd.; ij 'll gen.
strijca itd. prelo je u I, dakle strica itd. (v. 103b), a onda je
prema takvome genitivu nominativ stric, i tako su se
oblici strijac, strijca izgubili. - Jo treba dodati da je u
s ovim nastavkom stajao glas b, a ne 'b, i zato imamo npr. krUac,
roac, gdje je , postalo po pravilu (v. 89b) od h, k, g.
Ali ima nekol:iko i bez te promjene, npr. bogac, gluhac, kukac;
te su nastale u novija vremena kad se zaboravio zakon
o prelaenju guturala upalatale ( 40).
c) samo u mjesnim imenima: Li-

d} 1 ponajvie se vee s glagolskim osnovama i
one radnje koja se glagolom ponajvie pristupa taj
nastavak na osnove imperfektivnih glagola. Primjeri:
izmilj po-
itd. - Gdjekoja od
ovakih kakovu stvar, I1ipr. ("na dovratniku
ono za to se skakavica"), kojim reu
kou), ("ono se se ko
pokriva), (nekakav rubac na glavi), (tj. cigara)
i dr. - Rijetko se vee ovaj nastavak s osnovama:
Akc. je svagda kao u gen.
gen. itd.
e) 2 samo u (gen.
f) zdruuje se s osnovama pridjevnim i gla-
golskim, i tako postale stvari koje s temeljnim rije-
stoje u kakvomgod savezu. Primjeri: misi-
- kra-
- pove-
itd. Slabo se tim nalaze
takove koje ivotinje ili kako su:
Osobito se rado nastavak vee s osnovama
306
GRAMATIKA
pridjeva na ov koji su izvedeni od kakve imenice to biljku,
i rij tako postale ponajvie palicu ili rakiju od one biljke.
PrimjerJ: (palica), (palica), (ra-
kija), (palica), (palica), (palica i
rakija), (palica i rakija), (palica i rakija,
u Vuka valjada grekom Rijetka su zna-
lUkova (hljeb umijeen s lukom), (pita od
maka, u Vuka valjada grekom (neka ljiva),
od hrastova drva, ali i: hrastova palica); moe
se jo dodati; (komova rakija). Akc. u onih imenica
koje su izvedene od pridjevnih osnova dri se ponajvie temeljne
a u drugih je spori akc. na slogu od kraja. Vidi
nastavke
g) je u koje to npr. juna-
i dr., lO njima se govoriti pri nastavku ina, jer
im je to upravo nastavak. Od glagolskih su osnova izvedene neke
imenice koje posao to se temeljnim glagolom, sasma
rijetko drugo to; takove su: (plijen, kad koga oderu),
(nOlVci za grijanje), (opiljci od kad se
kuje), odmeta (kad se ko odmetne), (kad to pre-
(skitnj'a), (kad idu gledati
djevojku).
h) samo u: ("komad
koe to se metne na peticu, te se utvrdi klincima").
i) je sasma rijedak nastavak: i u
druge dvije imenice se slabo govore. Vidi nastavke i
j) samo u:
k) u glago1:skim imenicama, npr. vidi pri na-
stavku 2 je.
320. a) lid se nalazi u zbirnim imenicama, koje su ponajvie
ivotinje i rijetko stvari. Primjeri: bliznad, jarad, junad,
pilad, prasad, telad, mjesto k iz: gen.
- burad, di'vljad (lj uzeto iz druge zbirne imenice:
dfvlje). Koje od tih imaju dva sloga, akcent im je sv;ima
isti, a tri sloga ima (osim samo jo nazimad. Vidi na-
stavak
b) lid(a)k, samo u: truhlcidak.
c) lig, samo u: iprag. Vidi nastavak lj ag.
d) adija, u nekoliko djeladija (onaj koji dijeli), Iar-
madija, magazadija, paradija ("koji na par radi drugim maj-
TVORBA RIJECI 307
starima"), provodadija, troadija i jo u nekolike
druge. Vidi nastavak dija.
e) aija, samo u: ludaija (luk u pjesmi), pustaija.
f) aj je sasma rijedak nastavak: uzdisaj, zalogaj i u mjesnim
imenima: Bjelaj (vidi u akad. Blagaj, Kosmaj, Maglaj.
Mnogo je nastavak jaj (vidi u 342h).
g) aja se nalazi u nekoliko akcenta i
npr. domaja, kvi'gaja (neka kruka po kojoj su male kvrge), pe-
raja u svinje), prekaja ("vodenica u koje daske na kolu
stoje poprijeko"), suvaja (mjesto sUhaja). Vidi nastavak jaja.
h) ajica se vee s osnovama pridjevnim i glagol-
skim te tvori imenice koje ponajvie stvari, rijetko
Primjeri: bjelajica (bijela drajica (dra1ica u motike,
u izdajica, mlakajica (toplo vrijeme), plazajica (gdje se drva
plazaju, tj. otiskuju niz brdo), stapajica (stap - tako se dijalek-
govori mjesto tap - kojim se prepira skorup), steajica
(petica na vratima), tUlajica (cijev u lijevka, u gajdi ono to je
svezano u mjeinu), svilaj ica (neka kruka). Gotovo sve te
pie Vuk u svome bez j; v. 104b).
i) ajka se nalazi u vrlo malo ljUljajka (isto to ljulja-
ka), tocilj aj ka, eveljajka (u pjesmi se kae guski jer evelji
ili epelji).
j) ajko, samo u babajka (tj. babo, 9tac).
k) ajlija, samo u tri imenice mukoga roda: dugajlija, novaj-
lija, i u dvije enskoga: granajlija po kojoj su
grane izvezene), zlatajlija nekakav nakit od zlata). Vidi
nastavak Zija.
l) ajnica, ajnik, samo u: blagajnica, blagajnIk.
321. a) (a)k se vee s korijenom, te onda tako
postale imaju npr. dometak, dfak,
izlazak, krmak, laak (ime mjesecu martu), lepak (mjesto ljepak,
v. 64b), mfsak, osvitak, (od korijena tek, koji je u
ulomak, zagriza k, itd. Dosta ima ovako postalih
kojih se korijenu ne zna: momak, papak, patak,
vivak, vrijesak i dr. - Cesto se s ovim nastavkom iz jednih
imenica izvode druge, i tako postalim je ponaj-
vie umanjeno (isp. k u pridjeva: crvenkast, zelenkast, 365Z, u
glagola 389b): bojak, crvak, cvijetak, danak, graak, hladak,
redak, sanak, djeverak, goltibak, kotiak, prste-
308
GRAMATIKA
nak, sokolak, zalogaj ak, - nije umanj eno u:
Ej evak, osvitak (isto to lijev, osvit), tratorak (biljka
od one koja se zove trator). Ima dosta s ovim nastavkom
izvedenih od koje imenice, ali su u samO' s prijedlDgDm
sloene; im izlazi iz prijedloga i temeljne ime-
nice: nadimak, naprstak, ponedjeljak,
podzimak, prikrajak, uzglavak, zaselak itd. - Malo je
primjera gdje Dvaj nastavak slui za to da se Dd pridjeva
imenica, npr. manjak -(od manji), viak (od viI), jedinak (pored
jedinac), petak, desetak; ovamo ide i utorak to je izve-
deno O'd negdanjega pridjeva utori (u starom jeziku v'btoryj, tj.
drugi, dakle je utorak: drugi dan) . OvamO' idu imenice izvedene
od Dsnove pasivnog participa (koji je upravo pridjev: dobitak,
dodatak, napitak, savitak, uitak, a pO' analDgiji
tvore se imenice s DVim nastavkDm i prema neprelaznim glagolima
koji pasivnog participa nemaju: ostatak, postatak. Iz za-
je -etak u imenice: svretak, zavretak. O
imenicama osnutak, gubitak, O'ritak, vezitak vidi u 356f. Malo
je imenica izvedenih ovim nastavkom od priloga: napredak (od:
naprijed), nazadak (od: nazad), potomak (od: potom, tj . po tom),
posobak (ili pOsobac od negdanjeg priloga posob koji je valjada
jedno za drugim kao zasob). - Stalnoga pravila za akcent
dvojesl&nih nema, a trojeslO'ne i koje su bez
pvijedloga na ponajvie imaju akc. kao npr. golubak, a
koje su s prijedlogDm sloene, Dne su ponajvie akcentovane kao
npr. izlazak. - Ispred k u OVDme nastavku bilD je nekad b, zato
glasDvi k, g, h prelaze u , , npr. par&ak, graak.
b) lik vee se s DSnO'Vama glagO'la koji se u infinitivu svruju
na -ati, i tako postale leak, teak, zujak (ime
nekom hrutu to zuji). se vee s osnovama imenica, te se
onda ili ne mijenja: kijak (nekad se govorilo kij, vidi u
.akad. tOrbak (istO' to torba), ujak (nekad se govorilo
uj), vojak (nekad se govorilo voj) ; - ili se mijenja: pOljak, ljivak
(isto tO' ljivik), temelj ak, zemljak. DO'sta ima imenica s O'vim
nastavkom postalih od pridjevnih osnDva; takvih imenica
stoji u tijesnoj svezi sa temeljnDga pridjeva (ali ta je
sveza gluhak, golubinjak, gornjak, ljevak, ludak,
mravinjak, prostak, svojak (Dd: SVDj) , vjetak. rije-
Po svoj prilici ovako je izvedeno i podmladak od imenice mHld
(gen. mHldi, tj . mlada stoka), a ne od pridjeva mHld, mlada. Tako i prinovak
n i je od nliv, nliva, je prema glagolu prinoviti jer narod npr.
d ometak, ulomak kao da su izvedene od glagola dometnuti, ulomiti.
TVORBA RIJECI 309
s ovim nastavkom nema ni jedne koja bi kakovu
radnju ili stanje. Za akcent nema stalna pravila.
c) aka je veoma rijedak nastavak: divljaka,
d) 1 (a)L, u imenica mukoga roda: orao, pakao, svrdao, ugao,
uzao, vrtao (tj . vrt).
e) 2 (a)L, u imenica enskoga roda koje stanje iIi stvar,
a gotovo sve su sloene s kakvim prijedlogom: iznikao iIi ponikao
(ono to iznikne), izrastao (ono to izraste), misao (domlsao, pomi-
sao), nazebao (nahlada, kad se ko nahladi), pogIbao, pomrzao, pro-
tisli (kad bode u bokovima), pregi:bao. pro:rnisao,
smisao mukO'ga su roda (gen. promisIa, smIsla), a sve druge
enskoga.
f) aLa je veoma rijedak nastavak: mreale (samo u plur.,
kao mrea, te se u njemu slama nosi"), (samo
u plur., "koze od drveta na kojirila se plug vozi").
g) aLo imamo u stopalo, vlakala (samo u plur., isto to vla-
U te je aLo preneseno iz kao to su: klecalo, ogle-
dalo, sjedalo itd., gdje je nastavak samo Lo; vidi kod toga nastavka.
h) se zdrufuje s osnovama imenica i pridjeva, te nastaju
imenice koje ili ili ivotinje iIi stvari: bOgalj (tj.
koji prosi da mu se smiluju boga radi), (neka itna mjera),
gubalj (konj na kojemu je guba), kusalj (kus konj), mrkalj (ime
ovnu, od imenice mrk), siva lj (ime konju), vatralj, zekalj (konj
zeko iIi zelenko) i jo nekolike ovake
i) aLja u nekoliko enskoga roda, izvedenih od glagol-
skih osnova, npr. grebenalja, pralja, vidi kod nastavka Lja; - osim
toga u izvedenoj od pridjevne osnove: krivalja dugu-
ljastih i kriVih jagoda).
j) iiLjka se vee gotovo samo s osnovama glagola V vrste, i
tako postale ponajvie spravu kojom se ono to
temeljni glagol Primjeri: kazaljka, mahaljka, navijaljka,
pisaljka, proivaljka, sisaljka, snovaljka, tipaljka,
trcaljka itd. Sasma rijetko ovake drugo to: izme:-
tiHjka (neka igra), naradaljka (ena koja narada, tj.
tualjka (alosna pjesma) i dr. Od osnove koja nije gla-
golska izvedena je ' samo stabaljka (od osnove koja je u :
stablo). Akcentom se od drugih razlikuje samo: trcaljka.
k) (a)m, samo u: jaram,
l) 1 (a)n, samo u: ovan, rujan.
m) 2 (a)n, u: desni (meso oko zuba) , plijesan, sablazan.
:310
GRAMATIKA
322. a) an pristupa na osnove pridjevne i glagol-
ske, a tako postale muko ili muku
ivotinju, rijetko kakvu stvar. Primjeri: bukvan, divljan, domi-
Ijan, dragan, grkljan (nije od korijena kodi je u: grlo, od
drugoga), mrtvan, aran, tupan, zvjezdan (neka trava) itd.
ostan (gen. ostana) upravo ne ide ovamo, pod 1 (a)n, jer
joj je a postalo od starijega 1> koje je iz nominativa sing.
i u druge padee. Akcent u svih je ovih isti.
b) se vee s osnovama, i tako postale
ivotinje i stvari koje stoje u kakvoj vezi s temelj-
nim Primjeri: ("goliUb u kojega je perje dolje po
nogama kao gusan, guan (golub s guom), kuman (govori se
od dragosti mjesto: kum), (lonac koji je opasan
sirotan, upan. Akcent je ponajvie kao u
c) ana je nastavak iz turskoga jezika te se vee s osnovama
turskih i neturskJh npr. apsana, barutana, mehana, ciglana,
dvorana, kuglana, svilana. Sve su te jednako akcentovane
i sve neko mj 'esto osim poljana koja imenica ravno
polje.
d) slui za tvorbu imenica koje otkle je ko ili
gdje ivi: Austrijanac, Banjanac, Srbijanac, Talijanac;
govori se i pie Afrikanac, Amerikanac, Belocrkvanac
iz "Bele Crkve" u Banatu), a Vuk u pripr. za ist. 35. ima
(bez akcenta, ali je -anac). Akcentom se
od drugih: Petanac (bit da se govori i Petanac). -
Imenice, kao to su obrukanac, prebranac itd., vidi <ll 319b.
e) anca, samo u uzdanca i u staroj (danas
ujanca, kOje obje uzdanje, ufanje, a su prema talijanskoj
imenici istoga speranza.
f) ance imamo samo u imenica umanjenoga bje-
lance, bllitance, umance. Kako se dekliniraju te
to se vidi u 157d. Nastavak navedenih je iz
kao to su braance, vlakance (od: brano, vlakno); vidi nasta-
vak ce.
g) ancija, samo u varancija (varancija), terancija (u govoru
mjesto tjerancija); obje biti od knjievnih ljudi prema
latinskog podrijetla, te su valjada iznajprije glasile varacija,
teracija (kao dacija, regracija, operacija, proklamacija), a na,md je umetnuo
n (ispo arantos, komendija itd. u 82c).
h) anica se dosta nalazi u imenica, prema kojima se
govore pridjevi na -an, npr. (tj. doba), snjeanica
TVORBA RI.JEeI 311
(tj. snjeana voda), (tj. zraka), gibanica (od
pasivnog participa giban) , oranica (od: odin), cjepanica (od: cije-
pan) itd. Prema takvim i imenicama je anica i u
ove dvije prema kojima nema pridjeva (ni participa) na an:
cjevand.ca (tj. cijev u noge, golijen),
i) anija, samo u kvatanija, petljanija, pisanija, vezanija,
kojima je temeljno isto to imenicama na anje od istih
glagola, dakle hvatanija isto to hvatanje itd. U akad.
ima i imenica: pjevanija.
j) anin, u nekoliko imenica koje otkle je ke ili gdje ivi :
Cetinjanin, Senjanin, Spuanin,
Tuzlanin, varoanin; ovamo ide i (kao da je zemlji ime
Vidi nastavak janin. - Prema takvim imenicama mu-
koga roda nalaze se imenice enskoga roda s nastavkom:
k) anka, npr. TUzlanka, Vidi nastavak
janka.
l) anstvo se nalazi u : dostojanstvo, pijanstvo, po-
znanstvo, postojanstvo. Iz tih imenica, u kojima je -an- dolo iz
pridjeva itd., prodrlo je n i u neke druge prema
kojima nema pridjeva s nastavkom an; to su: boanstvo,
U
tih imenica stoji mjesto k, g zato jer je nekad bilo npr.
bobstvo (od: bogbstvo) itd.; v. 39a .
.-
m) (aJnj se vee s glagolskim, s i pridjev-
nim osnovama. Tako postale stvari, vrlo rijetko drugo
to. Primjeri: bacanj (nekakav koar koji se baca u vodu za hva-
tanje ribe), bubanj, metanj (hitac), nakovanj, paduporanj ili
potporanj, pOetanj (okretanje u pucanj, reanj (to se
odree), skretanj (nekoliko usukana lista duvana), sveanj, tu-
canj ili tucalo od avana), urovanj (kolac koji se urovi u
zemlju), zaporanj (gvozden ili drven klin u vrata) itd. Od osnova
a. [!panj, 1Uanj (divlji luk, od: lug),
noanj (opanak od koe s nogu), pOvodanj, srpanj, svibanj,
travanj, vianj (divlja Vinja). Korijen je taman u: gleanj, raanj;
fvanj je postalo metatezom od rnav i s promjenom glasa n
u nj (ispor. ernov, rus. >KepHOB'b); istu promjenu glasa n
u nj pokazuje imenica ostanj, koja isto to i ostan i isto
tako joj ostaje a u drugim padeima (gen. sing. ostanja kao ostana,
v . 322a). svojim odvaja se od svih drugih imenica
suanj, u kojoj je s prijedlog, -u- je u svezi s imenicom ue,
312 GRAMATIKA
dakle je suanj upravo onaj koji je uetom (ili uetima) svezan.
Za akcenat, kako se vidi, nema pravila.
n) anj, samo u nekoliko ili (postanja
tamna), kotanj (neka trava, postanja tamna), krbanj (postanja
tamna), lokvanj (osnova u imenici lokva), tukvanj (osnova u
imenici tikva, vokali u - i sobom su u prijevoju ili alter-
nacij,i).
o) anja, samo u nekoliko kopanja, lubanja, pomaganja,
putanja (u Vuka - moda grekom - - i unekolika
mjesna imena: Boranja (planina), Dobranja (planina), Zrmanja
(voda). .
p) anj(a)k, samo u: bljuvanjak, potoMnjak mjesto k pro-
drlo je iz imenica istoga umanjak
(tj . umance ili uvance, v. 74a).
323. a) ar se vee s osnovama glago
1
ls1cim, i tako postaju
koje radnje to se glagolom Primjeri:
gatar, klopotar (ovan sa zvonom, tj. koji kuhar, pekar,
pisar (pisar), tampar, vidar, vozar, zidar. Cesto se taj nastavak
vee i s osnovama, te onda izlaze koje stoje u
kakV'omgod savezu s onim to osnovna imenica npr. koji
ono gradi ili prodaje: drvar, kOlar, kozar,
kravar, lugar, mljekar, novinar, pukar, reetar, vinogradar,
volar, vratar, -a i drugo kojeta, npr. crkvari (koji idu u crkvu),
hiljadar koji ima hiljade), kamenar (koji kamen),
mravar (ptica koja jede mrave), leinar (orao koji se hrani lei-
nama), zlatar (koji to od zlata), enar (koji se mnogo sa e-
nama drui), - glavar (koji je glava), gospodar (koji je
" gospod" , a "gospod" je starinska za "gospodin"), drugar
(isto to drUg) itd. Nekim se imenicama s nastavkom ar ne zna
korijen: komar, kotar, lopar. Akcent nije, kako se iz navedenih
primjera vidi, postojan ako se i razabira sklonost da na drugi
slog od kraja spori akcent ili da izvedena ima ake.
onaj koji ima temeljna.
b) ara se vee s osnovama i
s pridjevnima. tako postale ponajvie mjesto ili
spravu, gdje ono stoji ili gdje se ono to temeljna
Npr. branara, crepara, drvara, dudara, hljebara, kupusara (kaca
za kupus); pecara, pivara, svilara, vretenara, vunara itd. - Gdje-
koje ovake ensko gatara (koja gata), kartara
(koja gata u karte), mukara (koja se vlada kao muka glava),
podloara, redara (na koju red raditi), travara; gdjekoje
TVORBA RIJECI 313
opet ivotinje: muzara (krava ili . ovca ili koza), talara
(krava koja se dri u tali), zlatara (muha), enskara (enka); ima
ih koje biljke: jajara (neka ljiva, velika kao jaje), ludara
(1. bundeva, 2. neka gljiva), puhara (neka gljiva), eludara (neka
trava koja se jede kad elIudac boli). - Nekoliko ih ima koje
stvari: btvnara od brvana), gUvara (pita), krlkara
(kapa od nekoliko dijelova nalik na krike), mekinjara od
mekinja), smokvara (pita), (vrlo ubara itd.
- Od pridjevnih su osnova: pustara, tupara (tupa sjekira). Akce-
nat je u svih to ovamo idu isti, tj. spori na slogu
od kraja. Vidi i nastavak jara.
c) a1'(a)c imamo u: bukvarac (od bUkvar, knjiga), mukarac,
petljarac, poletarac (isto to poletar), pomeljarac (isto to po-
meljar).
d) ar(a)k, samo u suvarak (tj. suharak).
e) arica, se nalazi u imenica enskoga roda izvedenih
od onakvih mukoga roda kojima je nastavak ar, npr.
govedarica, vidarica itd. Te i
sad enu, sad enskO' koje ima kakav posao
oko onoga to temeljna Iz takvih imenica prodrlo je
arica i u neke druge koje kakvu stvar, a prema
njima nema imenice mukoga roda s nastavkom ar, npr. gazdarica,
kllidarica (vodenica na kladama), lUkarica (pita s lukom u Crnoj
Gori), ognjarica koliba u kojoj se oganj loi), pukarica
(puka, u igri za djecu), uljarica (sud"za ulje), vinarica u
kojoj se vino vozi), utarica (utovoljka, uta koko, koza).
f) arija se nalazi u drvenarija (drvena roba), laga-
rije, Madarija (tj. Madari), madarija (madarski dukat), nita-
rija, militarija, petlj arij a, serdarija, tamparija, sljeparija, tri-
(u toj je mjesto e prodrlo iz pridjeva
u kojima je po zakonu, v. 362a, 365f).
g) arina imamo u dimarina (ili dimnica, to svaka
vladici od dima), glavarina (to se od glave
krvarina, svadbarina (u Vuka je akcent svadbarina),
travarina (to se za travu). Te su po ana-
logiji imenica kojima se temeljna svruje na ar, npr. brodarina,
vozarina (tj. to se brodaru, vozaru), a imat ih pri
nastavku ina.
h) arka, u govedarka itd., vidi pri nastavku
ka. Iz takvih imenica je arka u neke druge, prema ko-
jima nema imenica na ar, ili ako ima, a one sasvim drugoI to
314 GRAMA'rlKA
npr. (ime ptici), (rotkva), pu darka
ljivarka (hrut).
i) (a)s, samo u ovas.
324. a), li se zdruuje s osnovama tako
postale i i ivotinje i stvari, a stoje u kakvom-
god savezu sa temeljnih Primjeri: budhla,
duplja, gajda, (neka ptica koja se hrani imelom), karta,
lakrdija, orla (talir na kojemu je orao), paprika; pen-
dera, pritka (grah koji se penje uz pritku), tambura itd. -
se taj nastavak vee s pridjevnim osnovama, a jo
s glagolskima: bjela (ime konju), bogata, kriva (kriv veliki no),
plemenita, velika, - blebeta, pi:tlja, zanovjeta.
Akcent je gotovo u swh imenica s tim nastavkom isti, tj. spori na
drugom slogu od kraja.
b) ace slui da to umanjeno: brdace, grIace, klu-
bace, koritlice, psetace, sedlace, srdace, sUnace. Temeljna
imenica gotovo svima je srednjega roda, izuzetak je samo:
sthnace od sU'men (gen. strmena, tj. Neke se imenice
s nastavkom ace govore samo u plur. kao i temeljne im imeruice:
ustaca, vrataca. O deklinaciji imenica to ovamo idu
vidi u 157d. Nastavak ake postao je od (v. 91d), dakle
npr. brdace od
c) ain, u ove dvije imenice koje se govore od dragosti: ku-
main, prijain.
d) lika, samo u ljuljaka (u se ko ljulja).
e) (a)t imamo u : drhat (genf drhta); bahat ima u gen.
bahta i bahata, a govori se i bakat i bat (gen. bakta i bata).
f) 1 at se nalazi u Hrvat, svlit, apat; prva je od tih imenica
korjenita, a korijenu se ne zna, druga je od pronomi-
nalnog korijena sve, od kojeg je posvojna zamjenica svoj, a
je onomatopejska Tamna su postanja gnjat (u starijem
jeziku bilo je i gnat, kako je i danas u nekim slavenskim jezicima),
buat (ime konju), - a suvat je iz turskoga jezika.
g) 2 lit, samo u enskoga roda svojat (tj. svoji,
h) ata, samo u lopata, pojata, kojim se imenicama ne zna ko-
rijen.
i) iit(a)k, u : kusatak, teatak, eratak i jo u dvije rijetke

j) atka, u nekoliko krupatka (neka
riba), zukatka (nekakav sud), suhatka (suho drvo), ivatka
TVORBA RIJECI 315
igla), Matka (neka ptica), zubatka ("od sijena ono to bi konj
u jedan put uzeo u usta").
k) 1 imamo u: rukav, erav (imenice mukoga roda) .
l) 2 av, u enskoga roda: ljubav, narav. Vidi nasta-
vak tavo
m) ava, u: drava, dubrava (izvedeno od negdanje imenice
dClbn koja je "dub"), maUkava, erava, - i u imenima
rijeka: Bregava, Krbava, Morava, Resava, Trnava i dr. Vidi i
nastavke java, njava.
n) av(a)c se nalazi u dosta imenica, prema kojima stoje pri-
djevi to se svruju na -av; nastavak avac slui da se od takovih
pridjeva imenica, npr. gubavac, krasta-
vac, krvavac (junak, ubojnik), llij'avac, nitavac, pl'njavac, ugavac
i dr., prema pridjevima gUbav itd. Ali prema
nekim ovakim imenicama nema pridjeva na -av, su izve-
dene od glagolskih osnova, nepr. kusavac (koji rado kusa) , lizavac
(koji lie), migavac (neka ptica), pucavac (neko skakavac,
kripavac (neka gljiva) i dr. Akcenat je ponajvie kao u temeljne

o) avica imamo u nekoliko imenica izvedenih od pridjeva
koji se svruju na -av, i te imenice koje koje ivo-
tinje, koje sil;vari sa svojstvom onih pridjeva od kojih su izvedene.
Primjeri: (puka), dllikavica (riba),
gUbavica, (s)klizavica, krvavica, llijavica,.,tepavica i dr. U akcentu
se gotovo sve te dre pridjeva od kojih su postale; ispor.
itd. Iz takovih imenica prenesen je nastavak avica
i u druge, prema kojima nema pridjeva na av, a stvari ili
bolesti ili prirodne pojave, rijetko ivotinje, stvari i radnje; naj-
vie ih je izvedeno od osnova glagolskih, malo od
Primjeri: bekavica (sricanje u bukvaru), ili
(put vrlo blatan i mokar), bradavica, crkavica, gnojavica (mali
gujavica (glista), kapavica (voda od kie to kaplje s kiha-
vica, kUkavica, llistavica, mukavica (svinjska bolest), natezavica
("kad teko ide na polje"), nogavica, padavica, pijavica,
pljucavica (neka riba), rekavica (vodenica na rijeci, riga-
vica, rskavica (meka kost u nosu), rukavica, sijavica (1. kad od muke
sijeva u zubu ili u 2. kad sijeva munja, a grom se ne
skakavica (1. zasovnica, 2. neka igra u kojoj se 3. neka
riba), tUcavica (u Vuka je "tUkavica", s naznakom da se govori u
Boci), trepavica, tresavica (bolest kad se tresu ruke ili glava),
truckavica (kad se kola od puta vrlo truckaju), vijavica (kad
316
GRAMATIKA
snijeg vije), igavica (mali naboj na tabanu) i jo nekoliko ovakih.
Akcent je gotovo u sviju na slogu od kraja, ali
koji, tome nema stalna pravila.
p) avina, u od glagolskih osnova: grilavina (prema
grtlati se), mjeavina, penjavina (bokeljska od bokelj skoga
glagola penjati, tj. krpiti); taj se zavretak nalazi u jo tri
prema kojima se nalaze imenice na ava, java, njava; to su;
dravina, grmljavina, tutnjavina, one sasvim isto to:
drava, grmljava, tutnjava.
q) avka, u: mirisavka (neko ili kruka), sluavka, to-
c:iljavka (govori se i tocilj ajka).
r) azan: bojazan, sablazan.
325. a) ba (bba) se vee s glagolskim osnovama, i to najvie
s osnovama glagola IV vrste. e j e od glagolskih osnova
izvedenim onoga to glagol Primjeri:
berba, borba, dvorba, druba, karba, .korba, parba (prema: preti
se), seoba, sluba, svjedodba, trUdba, tuba - ovamo idu i ime-
nice sloene s kojim prijedlogom: nagodba, naredba, pOgodba,
uredba. Od neglagolskih su osnova: svadba (od: svat), svojdba
(od: svojta). U dvojeslonih je akc. ponajvie spori na prvom
slogu.
b) samo u (mjesto: ispor. nastavke
i
c) bina (bbina), kadto se naprosto izmjenjuje s nastavkom
ba, tako je drUbina, gozbina isto to drUba, gozba (ne treba ovamo
stavljati sudbina i sudba jer ni jedna ni druga ta imenica nije
narodna, prvu su knjievnici a drugu su uzeli iz ruskoga
jezika). Prema drugim imenicama na -bina nema od iste osnove
na ba, npr. narudbina, osudbina, postojbina,
sodbina, tedbina (postalo od tehbina, gdje je k pred
b prelo po 89b U a: poto je b ispalo, je pred b po 91.
prelo u d), vradbina. Od neglagolskih su osnova imenice: Otad-
bina (postalo od a to od otbcbbina po 90c), rodbina,
tadbina, tazbina, zadubina (to je za duu). Za akcent imenica
s nastavkom bina nema, kako se pravila.
d) 1 ca, samo u klica, ica koje su korjenite i pred c:
nikad nijesu imale b.
e) 2 ca glasilo je nekad bca, a pristupa na osnove koje
se sklanjajIU kao stvar (v. 163a) ili su se nekad sklanjale;
s tim nastavkom imaju deminutivno (tj. umanjeno)
Primjeri: kapca (od: kap), kopca (od: kob), krvca,
-rVORBA RIJECI
317
pameca, rlJecca, smrca, stvarca, zopca, zecca (od tj.
po 96). djeca, vrvca izvedene su od negdanjih dijet (gen.
dijeti), vrv (gen. vrvi); po drugih srodnih jezika
govorilo se nekad ov'/} (gen. ovi), i otud je izvedeno ovca. Tim
irima sasvim se zaboravilo iskonsko umanjeno
te se govore danas kao da nijesu umanjene, a takva je jo i
:kaca (mjesto kadea od: kada). Neposredno od korijena izvedene su
boca (neka trava koja bode), gloca (breskva koja se ne da
:rascijepiti, je treba glodati) mjesto bodea, glodea.
je (genitiv od: Stalnoga
akcenatskog pravila ovim nema, premda se razabira
sklonost da se govore sa 'sporim ili uzlaznim akcentom na drugom
slogu od kraja.
f) ee (bce) slui za umanjene srednjega roda. Primjeri:
brac'mce (od: brabnbce), dance (od: d'bnbce), groce (mjesto: grlce),
jajce, jezerce, koljence, korice, krio ce (mjesto: krilce), lice (od:
v. 91d), njedarce, osti'vce, perce, ' pisamce, ptke (od
putbce), rebarce, seOce, stakalce, vesaoce, vince, vlakance, zvonce
itd. Ovamo idu i menice: srce (mjesto: srdce) i sUnce, koje se
danas vie ne da su umanjene; negdanje neumanjeno
srda i suno je u sloenicama: srdobolja, sunovrat. Ri-
jetko se vee ovaj nastavak s osnovama koje nijesu sred-
njega roda, npr.ostance (od: ostan). O deklinaciji imenica . to
<ovamo idu, vidi u 157d). - Nastavak ... je ee postao od bce, tre-
balo bi dakle da k ispred b :prelazi u a to dalje u , i tako je
doista oee (mjesto: ali se govori i okce (dodue u
drugom to treba onako kao npr. kukac (vidi
kod nastavka (a)e). Stalnoga pravila 2la akcent s ovim na-
stavkom nema, ali se razabira sklonost da se u onih , koje se ne
svruju na anee, akcent upravlja po temeljnim
326. a) samo u (tj. se bije).
b) , u mjesnim imenima (v. 73),
(brdo kod Nove Gradike); u bit nastavak
(a korijen onaj koji je uglag. drijeti), a ili kov je turska

c) nalazi se u zbirnih imenica, kojima je za sing. nastavak
Primjeri: (u sing.
itd. Kako
:se vidi, stalnoga akcenatskog pravila za ove nema. Vidi
nastavak ad.
318 GRAMATIKA
d) samo u (tj. rupetina).
e) u koje mlado ili mladu ivotinju,
npr.
srp Neke ovoga
svruju se na ali im je nastavak upravo samo e, a
im je postalo od k ili e temeljne po glasovnom zakonu (v.
89b i gOe), npr. (od: bravac), (od: (od:
momak), (od: sinovac). Kad se ovako nalo nekoliko
sa zavretkom onda je taj zavretak prenesen i drugamo, gdje
u osnovi nema ni k ni c koje bi se ispred e imalo pretvoriti u
Rijetko s ovim nastavkom nastaju koje stvari; takve
su: Stalnoga pravila za akcent to
ovamo idu nema.
f) u umanjena ko-
(pored kotica, v. gla mjesto: (od: so),
Taj je nastavak uzet iz kao to su:
gdje je nastavak samo ica, a ispred
i pretvoreno je osnovno k u (npr. od:
g) imamo u smClC,
itd., gdje je nastavak samo a ispred i postalo je
po zakonu od k l od c. Iz takvih i je
u druge imenice umanjena kojima se temeljna ne
svruje ni na k ni na e, npr.
(mjesto: od: prijeklet),
itd. Pored govori se i (v. g3a).
od dva sloga imaju akcent sve kao a za druge nema stalna
pravila.
h) je iz turskoga jezika i nalazi se samo u: (tu je i te-
meljna miraz iz turskoga jezika),
i) se nalazi samo u nekoliko koje to uve-
ili boletina (od: v. 9la),
ma (od: Nasta-
vak se ovaj razvio iz onakih koje s nastavkom ina
to pa se po zakonu k ili c pred i pretvorilo u npr.

Narod je krivo da je npr. postalo od:
(a doista je postalo od: djevoj a to od: djevojk-ina), i tako je
iziao nastavak Ispor. postanje nastavka .
j) samo u: (od: ispor.
od
TVORBA RIJECI 319
327. a) imamo u:
b) samo u koja isto to
c) d se nalazi sigurno samo u stad, od koje imamo samo
instrumental sing. kad se kae: stati stadom.
d) da (upravo bda), u krivda, pravda, nepravda,
vrada (od vrabda, v. 79a).
e) samo u ispor. nastavke
f) d(a)k, samo u nestadak.
g) dar je turski nastavak koji je iz turskIih npr. aberdar, de-
verdar, haznadar, uzet i svezan s 'Osnovama u (glagolska
osnova od domadar (za osnovu je uzet adv. doma kao u doma-
zluk, vidi tu imenicu u 347f kod nastavka luk).
h) dba je nekad glasilo t'bba, a vee se ponajvie s osnovama
glagola IV vrste, i tako postale radnju glagolom
npr. bjelidba, gulidba, kosidba, prosidba, vje-
ridba, enidba. Iz tih i prodrlo je idba u:
rezidba, vezidba, gdje osnove ne pripadaju glagolima IV vrste.
Sasma rijetko vee se ovaj nastavak s osnovama glagola koji ne
idu u IV vrstu: sjedba (tj. sje-dba, korijen isti koji je u sijati
mjesto sje-jati, V. 53b), udadba.
i) db ina, postalo od t'bbina, samo u jezbina (od jestbina po
77b, a to lOd jed-t'bbina po 87b).
j) do, samo u (tj. ono o se govoriti, pripovije-
dati), stado (tj. ono to stoji na polju ili drugdje).
k) doa, samo u nezna doa (onaj kojf se da ne zna nita),
samo u poslovici: neznadoe svijet pojedoe. U akad.
ima imenica pijandoa (ili pjandoa, tj. pijanac).
l) dura, samo u pijandura (ili pjandura).
m) dija je turski nastavak i nalazi se u turskim TIJecIma,
kakove su: bostB.ndija, duhandija, mejdandija, tobdija, zana.,.
dija itd., pa je otud uzet i zdruen s osnovama koje nijesu
turske, npr. bundija, govordija, hvaldija, lovdija, prkodija,
sapUndija, vaardija, vratardija i dr. Te i
da je ko zabavljen olm onoga to temeljna
Akcent je na slogu od kraja, i to ponajvie spori.
Vidi nastavke adija, edija, idija.
328. a) l e (et) se vee koje neposredno s korijenima, koje
s osnovama drugih li tako postale imenice mlado
od ljudi i od ivotinja, npr. jare, june, kljuse, kozle, mlade,
prase, tele, Ture, zvijere, drijebe i dr. Da e i k ispred e prelazi
u to se vidi pri nastavku npr. si-
320
GRAMATIKA
novce; u mace (od: ispalo je po zakonu ispred (v.
107a), a (od: patka), (od: mtka) ispalo je t po 76a.
'Tako je i h ispred e prelo u (v S9b) u Vlae (od: Vlah).
Nastavak e prodr'o je i u mnoge osobito turske npr.
bure, dugme, japunde, tane itd. Od pravih
narodnih razlikuju se ove tim to stvari, a ne mlade
ivotinje i Za s nastavkam e nema stalnoga akce-
natskog pravila.
b) 2 e, u i imenima mukoga i enskog roda to
se govore od dragosti, npr. kale, Rade, grle, Mare, v. 371b.
c) ec, samo u mjesec, zec (od: zajec, v 114).
d) samo u umanjena kre-
u prve dvije postalo je e pred od i (prema (ka-
:men, kremen), jer se govori i to je
stariji oblik (vidi pri nastavku a kore je prema
tima dvjema
e) samo u: u pluga).
f) u glagolskim imenicama, npr. vidi kod na-
stavka 2 je.
g) ed, samo u jagnjed (gen. jagneda).
h) edo, samo u: govedo.
i) edina, samo u mrledina ("koa od koje lipe", tj.
1coje je "mflo").
j) edija, u: siledija; to je turski na-
.:stavak uzet iz turskih kako je npr. kesedija. Vidi na-
:stavak dija.
k) eg, u i jo u nekoliko postanja isto tako
-tamna, kao i ta to je.
l) ekanja, samo u ove tri
1canja, srbekanja,
m) ela, u: (postalo od u kojoj je korijen
isti koji je u buka, jer upravo: zuji) i jo u
'Deko1iko koje tamna postanja, koje imela (ili mela),
<:ipela i dr.
n) elin, u: gizdelin (akad. vlastelin.
o) 1 elj, u mukoga roda: badelj (neka bodljikava
-trava koja se zove i badalj), Bokelj iz Boke Kotorske),
orzelj (neka ptica), crnelj (ime ribi), gu.ndelj (ime hrutu), kratelj
(neka bolest od koje jedna noga postane od druge),
Krpelj (neka u) i jo u nekoliko tamna postanja. Stalnoga
;akcenatskog pravila nema, a su, kako se vidi,
TVORBA RIJECI 321
p) 2 elj, u nJecuna enskoga roda: krmelj, obitelj; ovamo
ide i starinska pogibelj.
r) elj(a)k, samo u: brdeljak.
329. a) en u : busen, greben, jasen, jelen, pelen, prsten, srljen
(ili strljen), ugljen i jo u nekoliko su
ali ni jedna ne radnju ili stanje, a stalnoga akcEmatskog
pravila nema.
b) ena, samo u : koprena, pelena.
c) eno, samo u vreteno (mjesto vrjeteno po 64a), korijen
je toj isti kojd. je u : vrtjeti (v. 119b).
d) ence slui za tvorbu umanjenih srednjega roda, npr.
burence, djetence (ili djetence), jarence, pilence, staklence, te-
lence, drebence i jro u nekolike takve. Temeljne se u
nominativu sing. ponajvie svruju na e. O deklinaciji s na-
stavkom ence vidi u 157d. Akc. je ponajvie kao u burence.
e) enda, samo u si-benda.
f) enica je iz kao to su medenica O{.aca za med),
mjedenica (malo zvonce od mjedi), vodenica, zobenica (hljeb od
zobi) i dr., gdje prema imenici na enica imamo pridjev na en (npr.
meden, mjeden itd.), pa je en prodrlo i u druge prema ko-
jima takvoga pridjeva nema. Primjeri: jarenica (vuna), jarme-
nica (drvo nalik na jaram), (na stoje
rtenica, sestrenice (tj. sestre), smolenica (motka na
kojoj se zapali smola da bude znak ljt:tdma da u
g) en'ik slui za tvorbu imenica kojima u kakvom-
god savezu stoji s temeljnom a mogu ili i-
votinje ili stvari. Primjeri: bratstverlik ("jedan od bratstva"),
branerlik (jelo od brana), drubenik (koji je s kim u drubi,
drug), molitverlik, otadberlik (domorodac), paklerlik
sedlEmik (konj koji se sedla), slubenik (koji je u slubi, sluga),
trudbenik (koji je u trudu, trudi se), vilerlik (vilin itd.
Nekima od tih imenica temeljna se svruje na en, npr.
molitverlik: molitverli, a nekima se ne svruje, npr. prema ime-
nici trudbenik nema pridjeva trudben. U se s ovim
nastavkom akcent upravlja po temeljnoj Imenice
nik, vjerenik i vidi pri nastavku ik.
330. a) se nalazi u nekoliko imenica kojima se te-
meljna svruje na men ili na me; imenica s nastav-
kom je, ali stoji, dakako, u svezi s temeljnom
Primjeri: (od: plamen, prevelika
322
GRAMATIKA
(od: rame, dio koulje u ramenu), (to se ostavi za
sjeme), (kraste ru djece na tjemenu). Ovaj se nastavak
nalazi u imenica kojima je temeljna pridjev na en;
te_ tinenice stvari, npr. (od: bakr en,
puka okovana bakrom), jabuka ili ljiva),drve-
(drvena (neka kruka koja dospijeva kad_
i (neka jabuka i neka kruka),
(malo zvonce od mjedi), (prtena torba),
(nekakva koulja), (paroplov), (neka kruka).
Ovim dosad navedenim upravo je nastavak (npr.
od Prema ta-
kvim imeIllicama su neke, prema kojima nema temeljne
na -en ili -men, tj. kojima je upravo nastavak
takove su: ili sud od
jedne litre), (trava od srdobolje, tj. od srca),
("onaj cijepac na koji se osnova privee kad se tkati"),
(mlin to ga vjetar tjera). Za akcent nema stalna
pravila.
b) enj(a)k, samo u: uenjak (mala u), zelenjak (zelen ku-
kuruz, koji se moe pUtiti i jesti). Vuk u ima jo i pu-
renjak (gen. purenjka, isto to zelenjak).
c) enjak nalazi se u nekoliko imenica prema pri-
djevima na en, npr. crkvenjak, m:edenjak itd., u kojih je upravo
nastavak jak (npr. crkvEmjak od crkven-jak). Po analogiji takvih
imenica su gdjekoje druge, prema kojima nema temelj-
noga pridjeva na en; takove su: jarmenjak (svrdao kojim se
jaram bui), (isto to vidi pri nastavku
vjetrenjak vjetrogonja).
d) enjaka, vidi pri nastavku jaka.
e) enje u glagolskih imenica, npr. nOenje, vaenje itd., vidi
pri nastavku 2 je.
331. a) er u nekoliko korijena ponajvie nepoznata;
je ivotinje i stvari, npr. djever,
gUter, iver, (koliba ili komora), (neka trava), pleter
(togod pleteno), sjever, stoer (izvedeno od stog, moe se misliti
da je stoer iznajprije drvo oko kojeg se sadijeva
stog), - i jo nekolike manje Akcent, kako
se vidi, nije postojan.
b) er(a)k samo u (mali pedalj), (pramen,

TVORBA RIJECI 323
e) e1'ina, samo u: kljuverina kljuse, tj . kao da ga
ptice kljuju), (stara i trona
d) ero, samo u jezero (korijenu se ne zna) .
e) esija, samo u silesija. - veresijasasvim je turska
i korijenom i nastavcima, te ne valja pisati vjeresija u misli da
je od vjera.
f) eskara, samo u ljudeskara.
g) est, samo u bolest, o kojoj v. 5Ia. - draest
nije u narodu poznata, a i u knjievnosti se nalazi tek odslmra;
Vukov i akad. nemaju je.
h) e je rijedak nastavak; imamo ga u: bare (isto to bara),
bulje (ime ribi), kostre (ime ribi), leme (od korijena koji je u:
lomiti), pele neznana korijena).
i) ea u: brnjea, morea, vranea; sve te
imena su kozama, a govore se samo u jugozapadnim krajevima.
j) eanja, samo u Turkeanja, to je
od osnove koja je u (tj. Turk-in, v. 136e).
k) ece mjesto (kao ace mjesto v. 324b) nalazi
se u umanjena kakove su: djetece, dugmece,
j agnjece, jarece, kImece, telece, tjemece, vimece, drebece.
Temeljne svima ovim imenicama - svruju se na e, a u
gen. sing. imaju -eta (npr. djeteta) ili -ena (npr. tjemena). O dekli-
naciji imenica s nastavkom ece v. u 157d.
1) eina, u koje to .. hartijeina,
reina, matereina, rakijeina, sestreina.
m) eka, samo u: balj eka (ime ptici, ispor. baljast, tj. crno-
glav), komadeka (isto to komad, samo vrteka (u igri
nekakva greda koja se vrti).
332. a) 1 et, u imenicama mukoga roda: klepet, trepet, treset,
zveket.
b) 2 et, u imenicama enskoga roda: golet, vrlet i u
tamna postanja (tj. kostrijet).
e) et(a)k u: curetak (mala cura, curica), haljetak. Nastavkom
(a)k od osnove pasivnog participa je imenica
a prema toj imenici su protivnog svr-
etak, dospjetak (tj. svretak, bokeljska Kao
njena je i izuzetak, koju vidi u Iv. -
imetak slabo je (vidi u akad. je
imutak.
d) etina, u enskoga roda koje to
babetina, bukvetina, (od: guska), jametina,
324 GRAMATIKA
knjietina, ponjavetina, (od: ptica), torbetina, vjeti-
enetina itd. Ovamo ide i (kao da temeljna
glasi Rijetko je temeljna mukoga roda: djede-
tina (od: djed), mjeetina (od: mijeh), repetina (ad: rep). Akc. je
svagda spori na slogu od kraja. - O imenicama svinje-
tina, teletina i drugima takvim koj e se od ovih dosad navedenih
razlikuju i i akcentom vidi pri nastavku ina.
e) eto, samo u reeto (naznana korijena).
fJ evina, u kozjevina (kozje meso
ili koa), mesD), prOnjevina (onO' tO' se isprosi).
g) evlje, samO' u: ugljevlje (od: ugalj), zrnevlje (tj. zrnje).
h) ez, samo u: gavez (ime biljki), ljemez (tj. pritisak se
pritiskuje krov da ga vjetar ne odnese), koje su dvije imenice
tamna postanja, i u ove tri koje su pDdrijetla: knez,
penezi, vitez.
i) ezanja, samo u bolezanja(tj. bolest), kDja se nalazi
samo u nar. pjes. 2, 3.
j) 1 e se vee s korijenima i s pridjevnim osnovama, i
takO' postale mukoga su rDda i imaju Primjeri:
bode, grabe, drijeme, kfpe, lave (od osnove imenice lava
koja lajanje, a nalazi se u akad. made ili mlade
(D umetnutom -l- vidi kod te u akad. mete,
mute, pile (mnogO' sitne djece, osnov'a ista koja u pile), sitne
(sitnice, sitna djeca), srame (sram), stale (od osnove participa
stao, stala), stare (stari ostaci), tfpe, truhle ili trule; - dere
je iz madarskog jezika (deres), ribe iz (Reibeisen),
a made je nepoznata pDstanja. Akcent je ponajvie uzlazni na
prvom slogu.
k) 2 e, samo u imenicama enskoga rDda: bOde (kad
bode u bokOIVima), mlade.
333. a) ga u: muzga istO' to mHiz i od istoga je kori-
jena, tj. od onoga koji je u glago musti; govori se: muzge znDja,
muzge kie, muzge pO' haljini), sluga (onaj koji slua, korijen isti
koji u slu-ati). SamO' u te dvije zna se zacijelo da je na-
stavak ga, a za neke npr. za druga, kvrga, snaga i dr. ne
zna se, jer njihovo g mDe pripadati kDrijenu i nastavak biti
samo a.
b) h u: mah, posluh (tj. p(),..slu-h); smijeh.
c) lC vee se s osnovama, i tako nastaju rIJecI
umanjena Evo ih: diidic, (ime cvijetu), konjic,
koIc, (biljka koj-a se zove i perunika), malj1c, ognjIc, vje-
TVORBA RIJECI
325
trlc, bimjIc. Te se u knjievnom jeziku slabo upotreblja-
vaju, se nalaze u pjesmama i u govoru jugozapadnih
krajeva; izuzima se i konjIc (ovo drugo u prenesenom
npr. za ono na guslama to se zove " St eg",
latinski "ponticulus").
d) ica (ponajvie u imenica enskoga roda) slabo se kad vee
neposredno s korijenom, kako je u grizica (tj. moljac), prica
(koji koga pre), ptica (nekad je bilo p'btica), tmica (nekad thmica);
korijen moe biti s prijedlogom sloen: otmica (otimanje djevojke),
potrica (kad stoka potare ito) . - Nastavak je ovaj veoma
u imenica umanjena kao to su: bdtvtica, crkvica, iskrica,
jetrvica, livadica, vode-
vodica, zemljica, ilica, ivinica itd. Temeljna se u
nominativu sing. svruje ponajvie na a, sasma rijetko na kon-
sonant, npr. (od: kokoica (od: koko), varoica (od:
varo) , (od: tiganjica (od: tiganj). Ima nekoliko ri-
koje su dvaput umanjene nastavkom ica: (od:
brica), (od: glavica), (od: mjerica), (od:
ruica), (od: slobodica). Akcent onih umanjenih ime-
nica kojima se temeljna osnova svruje na a ponajvie je isti
i na istom slogU kao u temeljne Izuzetaka je sasma malo:
Ciganka, djevojka,
Koje imaju dva sloga, pa je na prvom uzlazni akcent,
one umanjene mijenjaju ga na spori, npr. prema dua,
glava, ruka,
itd. - Nastavak ica vrlo slui za to da se prema
imenici mukoga roda imenica enskoga. Primjeri : banica,
bjegunica, carica, golubica, gospodarica, hri-
Hrvatica, kmetica, kraljica, kuharica, l1ivica,
lovica, lupeica, magarica, medvjedica, paunica, prija-
teljica, sinovica, Svabica, itd. Vidi se da je akcent
ovih imenica dvojak: jedne se dre akcenta temeljne imenice (npr.
carica: car, prorok), a druge bez obzira na temeljnu
imaju spori okcent na slogu od kraja (npr. kraljica: kralj ,
golubica: golUb). - Nekoliko s nastavkom ica isto
to i temeljne njihove imenice; takove su: busenica (isto to busen) ,
goljenica (u govoru golenica, isto to golijen) , grahorica
(: grahor) , kablica (: kabao), kannenica (: kamen) , malj ica (: malj),
mlinica (: mlin), nesvjestica (: nesvjest), ralica (: ralo), dlica (: rilo),
(: valutica (: valllt), vedrica (:vedro), eravica
(: erava) . - Nekim imenicama izvedenim od osnova
3215
GRAMATIKA
stoji u kakvoj god svezi sa temeljne imenice:
burmutica, grlica (to ima pruge po grlu), matica, ognjica, pe-
raj ica, pojasica (pojasasta koza), tavanice, zeitinica (sud u kojemu
se dri zeitin i dr. - Neke sloene imenice u su samo s na-
stavkom ica u drugom dijelu, a kad je taj drugi dio samostalna
ona ili nema nastavka ica ili ako ga ima, je
negoli kad je u sloenici; takove su: bogorodica, golomra-
zica, konjokradica, sitnogorica, trosnopica, vrtoglavica
i dr. Ima i takvih sloenica s nastavkom ica, koje su pre-
ma kojoj imenici to stoji u kojem padeu, a pred njim je kakav
prijedlog, npr. besolica (kad je ko bez s'oli), besposlica (stanje bez
posla), dokoljenica do koljena), izmaglica (kia koja pada
kao iz magle), nadnica (ono to ko zaslui na dan), nizbrdica (put
koji ide niz brdo), ogrlica (ono to stoji o grlu), pribedrica (dio
odede pri bedru), uzbrdica (put koji ide uz brdo), zazubica (ne-
kakav konju za zubima) i dr. - Rijetke su s kakvim prijedlo-
gom sloene imenice koje su prema glagolima to su
sloeni s istim prijedlogom; takove imenice radnju
koja se glagolom nazdravica (prema: nazdraviti),
nazuvica (prema: nazuvati), odalica (prema odaliti), opraica
(prema: opraiti), poviica (prema: povisiti, poviivati), udvorica
(prema: udvoriti se), Ulizica (prema: ulizivati se, kojemu glagolu
u Vukovu i u Iv. nema potvrde za udvoravati
se, ali se po svoj prilici negda govorio u tome a moda
se gdjegod jo i danas govori). - Vrlo nastavak ica slui
za to da se od kojega pridjeva imenica kojoj stoji
u svezi sa temeljnoga pridjeva. Primjeri: bistrica (voda
ili rakija), bjelica (penica, jabuka, trenja), desnica,
glavatica (neka riba), kiselica, krivica, medenica, mladica, modrica,
njemica, praznica (prazna konica), ranica (rana trenja), sljepica,
starica, suica, tamnica, iz druge konice), vodenica,
zdravica, zlica (zao zobenica, ivica, Utica itd. Za te i
imenice nema stalnoga akcenatskog pravil!!. Imenice se iz-
vode, dakako, i od pridjeva na an, av, in, iv, ov, npr.
snjeanica, - gUbavica, - aginica,
painica, pr6tinica, vojvodinica, - kradljivica, laljivica, ljenivica,
- begovica, ljivovica, trenjovica itd.
Akcent se tih imenica upravlja po temeljnom pridjevu. Razumije
se samo po sebi da se nastavkom ica tvore imenice od jednoga i
drugog participa. Tako postale su ali po-
najvie ensku (neke muku), npr. bajalica,
TVORBA RIJECI 327
dobjeglica, grizlica, izjelica, muzlica, propalica, radilica, sveznalica,
trlica, varalica", - gibanica, oranica,
nica, pletenica, ganica itd. Akcent je u prvih kao u temelj-
noga participa, a za druge nema stalna pravila. Nekad je u jeziku
bio particip sadanji pasivni (ruski ga jezik ima i danas), koji je
od giagola npr. pustiti glasro pustim, pustima, pustimo; od toga
,oblika izvedena je imenica pustimica (tj. drvo koje se baca na pr.
na da se otrese - Nastavak ica nalazimo i u brojnih
imenica: dvojica, obojica, trojica, petorica .. . desetorica (v. 244a);
izvedene su te imenice od osnova brojeva dvoje, troje ... dese-
toro. - Ima dosta imenica s nastavkom ica kojima temeljna
nije npr. gagrica, granica, lasica, oica (lica, v 56a),
palica, penica, udica, ulica, zjenica i dr. Gdjekojima od tih i
imenica nalazi se temeljna u drugom kojem sla-
venskom jeziku; tako prema granica, penica ima u ruskom jeziku
:rPaHb, muelfo. - Glasovi g, k, h ispred i od nastavka ica prelaze
po zakonu u , , npr. noica, mUica: noga, ruka, muha,
a tako i c prelazi u npr. ptica. Katkad ipak O'Staju gu-
turali bez promjene, npr. kokica, Okica, Bogica (vidi ovu u
akad.
e) ice nalazi se samo u nekoliko imenica umanjena
kolica, ostrice, poljice, zdravljice.
334. a) samo u imenica: (onaj koji brani),
(velika ljubav, koja kao da jari) i u tri koje neke trave:
(ili
b) u umanjena
{iIi j ,
Odbivi i svima se
drugima temeljna imenica svruje na en: grumen, itd.
Umanjeni se oblik tim imenicama svrivao nekad na yk, npr.
kamyk, plamyk, pa su poslije drugi put umanjene nastavkom 'bk,
od kojega je dananje (a)k (v. 321a), i tako je nastalo npr.
a otud dananje Te su
imenice dakle dvaput umanjene kao i imenice slobOdi-
(vidi pri nastavku ica). Nastavak je samo (a)k (a ne i
imenicama: (postalo od j , (ime travi) i
(od: stric, o kojoj vidi nastavka (a)c). - Da se
pored govori
to je pri nastavku
Neke od ovakovih Imenica Imaju pasivno lOmilica,
lica, pregledaliea, Isp. biljeku u 336 b.
323
GRAMATIKA
cl npr. itd., vidi pri nastavku ik .
. d) u : (djeverov sin snasi),
(urin sin), Taj je nastavak prenesen iz imenica
i dr., u kojih je nastavak samo
a to je pred njim, to pripada temeljnim imenicama: grlica,
sestrica, svastika, vjeverica, pak je c i k ispred i prelo po pra-
vilu u
e) u: To je uzeto
iz gnusni (izvedeno od: gnusni:k ili od: gnusnica), pod-
mukli (izvedeno od: podmuklica), (od: prodrlica)
i kojima je nastavak samo ina.
f) u: (djeverova (u akad.
rj (sestrina
g) se vee s osnovama i pridjevniro, a imenice
tako postale to umanjeno, npr.

po-

itd. Svima tim i temeljna je
imenica mukoga roda: brus, crv itd., vrlo je rijetko enskoga:
(od: jama), (od: kapa), (od: klada); i to je
vrlo rijetko da je temeljna pridjev: (obla batina),
(iv izidanak od mlada drveta). - Cesto imenice s tim nastavkom
neto mlado, to je postalo ili od onoga to temeljna
(a i to je upravo neto umanjeno), npr. ("upravo
sin boji, pa se tako zove dan njegova", osno 281),
(bratov sin),
(kao da temeljna glasi
(od: (od: sestra), (od: sestrica),
itd. Prema tim i imenicama koje
to mlado od i ivotinja su neke koje
mladu biljku, npr.
i dr. - Sasma rijetko imenice na po--
drijetlo; tako je: od dobre dO-'
bra plemena, kao da temeljna glasi plemo) . (tj.
iz Mletaka) . - Akcent ovih dosad navedenih ime-
nica dvojak je: jedne se dre temeljne npr.
riba, vojvoda (tako je i prema ge-
nitivu lonca, novca) , a druge bez obzira na temeljnu uzi-
maju spori akcent na drugi slog od kraja, npr. crv,
gQlilb, manastir, starac. Veoma je rijetko da se
TVORBA RIJECI 329
koja imenica ne dri ni prvoga ni drugog pravila, kako je npr.
kotao (gen. kotla.) - Nastavak se rado vee s posvoj-
nim pridjevima na ov (ili ev ), i tako postaju imenice koae
je tko sin, npr. i dr.
Ovamo idu i prezimena, kao to su:
itd., koja upravo Jovanov, Miloev, Pavlov, Petrov
sin; takJo je i upravo:
popov sin itd. Mnoga prezimena nemaju -ov- (ili -ev-)
ispred npr. takva su osobito
prezimena izvedena od imena na a, npr.
(kojemu se mati zove Jagoda), i dr. Ta i
prezimena svojim odgovaraju navedenim inlenicama:
i tako npr. sin Nikolin. -
Na ima jo i drugih imenica: tako od imena
drozak, kos, orao imamo:
to mladi itd. Prema imenicama
su i ove: kolj stara koljena),
vjek od dobre (sin (isto to
premda pridjeva koljenov, majkov, odakov
nema. U ne se vie pravo
tj . da je ko sin objeenjaka, (te nema u Iv.
ali se po prilici nekad govorila ili se danas gdjegod
govori), se obje govore za ne mu na
oca. Takva je i (crnogorska) pogan koja je jo i tim
osobita to je izvedena od pridjeva: pogan. Od pridjeva su izve-
dene.i (tj. od koga, crnogorska
i od zamjenica ima koje ovamo idu: ili
(tj. sin), (tj. sin), (crnogorska
nije tj . nije za taj posao.) - Imenice na dre se
ponajvie akcenta temeljne izuzeci su rijetki, npr.
(od objeenjak). I prezimena se dre te-
meljne i od: Jovan, od ko-
gen. od Maksim. u mnogim se kraje-
vima govori mje-
sto pravilnoga
(: Jovan, Maksim, Prerad, Veselin) itd., a to je analogija prema
prezimenima kojima takav akcent po .zakonu pripada, npr. Ko-
(od: Marinko), (od: Novak, gen.
Novaka) i dr.
h) je dosta rijedak nastavak, vee SG s i s pri-
dj evnim osnovama, i tako postale ljude, katkad ivo-
:330
GRAMATIKA
tinje i stvari: sIj (prit
kao eufemizam), (kao prit), Gdjekoje od imenica
s ovim nastavkom togod umanjeno: (ili
(vidi u akad. ovamo idu i umanjena
ljudska imena:
i) u glagolskih imenica, npr. vidi pri
nastavku 2 je.
335. a) idba u bjelidba, vjeridba itd. vidi pri nastavku dba.
b) idija, samo u dVlije kojima osnova nije iz turskoga
jezika: pjanidija (tj. pjanadija, pjanac, pijanac, u akad
niku), alidija, a su prema kapidija, simidija
(tj. simitdija), gdje je turska i osnova i nastavak. Vidi pri na-
stavku dija.
c) iga u: veriga, taljige (ova je tamna postanja).
d) ija se vee s nekoliko glagolskih osnova, i tako nastaju
mukoga i enskog roda letija (tj. vje-
trenjak), morija (tj. kuga), (tj. zemlja, iz koje se ne
<lolazi, ne od osnove koja je u prezentu), pogibija, prova-
lija (gdje se zemlja provali), sudija, ttpija (duga bolest). Vee se
i s osnovama, te nastaju bisku-
pija, (tj. (djeca, prezirno), nevjerija (tj.
nevjernici), prostorija, robija, upanija; ovamo idu imenice:
<lija, pjeadija, srbadija, tu-
radija. I u mnogo nalazi se nastavak ija, npr. batalija,
burgija, delija, hartija, igumanija, kapetanija, lutrija,
militarija, mitrop6lija, porcija itd. Rijetko se taj nastavak vee
,s pridjevnim ili participskim osnorvama: poganija (pogana
tvrdija (nekakva kruka), odrlija (dronjav, odrpan od
'Osnove aktivnog participa odr'o, odrla); ispor. jo: naz1ija (zliko-
vac). U imenu Srbija nastavak je ija uzet iz imena Dalmli-
<Cija, Rusija, Slavonija, je prema
k: Turkia, v. 97c). Akcent je ponajvie spori na slogu
'Od kraja.
e) ije u vlastitim imenima uzetima iz i latinskog jezika upravo
je nastavak tih dV1aju je7Jika: -ios d lat. LUS, npr. Dimitr.ije, Deme-
trios, Petronije, lat. Petronius; takva su imena i: Aleksij e, Antonije, Ignja-
"tije, Tanasije, i dr. Akcent je, kako se vidi,
336. a) ik naih narodnih samo u: jezik, remik (tj. remen).
- U podrijetla, to
koji se bavi: gramatik (potvrde vidi u Iv. a moe se dodati
jo: V. dr. izd. 3, 122, D. sitno sp. 257), (h)i5torik (potvrde vidi u Iv.
a moe se dodati jo: V. dr. izd. 3, 125, D. d.stor. 12(), 345), logik. D. sitn. sp.
TVORBA RIJECI 331
257. politik. V. mil. obro 43. Mislim da je tim imenicama akcent onakav kako
ga ja ovdje postavljam. Dananji pisci mjesto -ik ponajvie piu npr.
aLi to mislim da nije dobro (vidi u mojem savjet-
niku" str. 193), premda se i izmaklo jz pera: iznad kafanskih
sitno sp. 373. Tako je bolje i: botanik, fi21ik, kritik, matematik, tra-
gik itd. nego
b) 'ik se vee s osnovama imenica koje kakvu biljku,
i tako postale mjesto gdje ona biljka raste ili gdje je
mnogo ima; primjeri: borik, brezik, cerik, grabrik ili grabik (prema
grabar i grab), jasenik, jasik (od: jasika, mjesto kao da
se drvo zove "jasa"), joik (od: j6ha), kruik (od: kruka, kao da
se govori "krua"), lipIk, ljivik, tOipolik i dr. Rijetko ovake
imenice samu biljku: ovsik (divlji ovas). Slabo se
taj nastavak vee s osnovama: jaranik (drug,
prijatelj, od turske j aran, koja isto (od
osnove koja je u: plur. vidik (od:
vid). Dosta vee se ik s pridjevnim osnovama, i tako
postale sad sad stvari; npr. crnik (crn, tj. zao
kad koga psuju: ta jedan!), jabukovik (rakija od
jabuka), jarik ili lan, tj. jari), mrtvik mrtve
plavetnik (neka biljka), slanik (sud za so, slanica), ljivavik (voda
od ljiva), tOplik (topal vjetar), vedrik ("u ritu gdje nema trske
nego voda"), vinjovik (vino od vianja). Rado se zdruuje taj
nastavak s osnovama pasivnog participa, i onda mu je sluba
da imenicu, a te imenice ponajvie npr.
nekrtenik, otkti"pljenik, poslanik, potur-
pOznanik, ranj enik, smetenik, utopIj enik,
vjerenik itd. - takve imenice stvari: nakopanik
(put nakopan), trvenik (ili utrenik, utrven put), (nekakav
barut), varenik (vareno vino), - a jo ivotinje:
.branjenik (prasac koji se hrani; govori se i za kojemu
ko hranu daje). Akcent imenica izvedenih od imena bilja spori
je na drugom slogu od kraja; takav je akcent i u dosta drugih
imenica s nastavkom 'ik, a neke se upravljaju po akcentu temeljne

1 Pisac misli da oblici tipa nisu dobri, nego: gramatik,
ootanik, fizik... Danas su posve prevladali u knjievnom jeziku oblici
s nastavkom
* Vrlo je rijetko da ovakve imeIllice imaju aktivno takova
je koja u jednOj narodnoj poslovici isto to: kudilac
(vidi u Vukovu kod za pie Vuk u
da se tako u Boci zvao nekakav koj,i je
tj. kalamio; 1I'idi jo nekoliko tak1l'ih u akad. kod poticanik.
332
GRAMATIKA
c) ika se vee s osnovama i pridjevnim, i tako
postale imenice ponajvie stvari, osobito biljke. Od ime-
osnova imamo npr. paprika (od: papar),
(od: srce), tamjanika (neko mirisavo Uljika, dra-
ljika (neka biljka). Neke ovake imenice isto to i temeljne
bOrika (isto to bor), bOdljika (isto to bodlja), jelika (isto
to jela), (isto to , lovorika (isto to lovor),
IjUtika (od po gla, isto to ljuska), mastika (isto to
mast), ostika (mjesto octika po 85a, isto to ocat), vrika (isto
to vrh) itd. Imenice jaglika, okrajika, solika nijesu izvedene od
imenica istoga jaglac, okrajak, s6lja, nego je uzet na-
stavak ika pored ac, (a)k, ja. - Od pridjevnih je osnova: bjelika
(ono bijelo u drvetu do kore), (neka biljka), ljutika (vrsta
lUka), mladika (isto to mladica), arenika (neka jabuka), upljika
(nekakav vez na rukavima), zelenika (jabuka ili ovamo
ide i imenica od osnove pasivnog participa: varenika
(mlijeko vareno). - Vrlo rijetko imenice na ika ivotinje
ili crvenika (crvenkasta koza, ali ta imenica i ne-
kakvo vino), jaranika (jaranica, druga, prijateljica, od turske
j aran, drug, prijatelj), svastika (isto to svast). Isto tako se ika
rijetko vee neposredno s lrolI'ijenom: motika (korijen neznan),
vladika. - Sve s nastavkom ika imaju spori akcent na
slogu od kraja.
337. a) ila, samo u gomila ili gromila, kobila
b) il(a)c hvalilac, ronilac i dr., vidi pri nastavku
(a)e, tako postale stvari, stanje ili mjesto gdje to biva. Pri-
mjeri: bjesnilo, crnilo, crvenilo, darilo (isto to dar), grdilo, kalilo
(blato, kaljua), ludilo, mrtvilo, nitavilo, ognjilo, plavilo, putilo
(isto to puto), (mrea za hvatanje raka), solilo (mjesto gdje
se ovcama so daje), tamnilo (isto to tamnina), arilo, utilo i dr.
Iz navedenih se primjera vidi da je akcent ponajvie spori na
slogu od kraja. Nastavak ilo se da je u ove i
imenice unesen iz kao to su: cjedilo, pOjilo itd., gdje su
osnove glagola IV vrste (cijediti, pojiti itd.) :zJdruene s nastavkom
lo. Vidi pri tome nastavku.
d) Hj, samo u metllj kojoj je korijen taman.
e) Hja u dojilja, vezilja itd., vidi pri nastavku ljao
f) im samo u pObratim,
g) ima, samo u posestrima.
h) in se vee s i s pridjevnim osnovama, i
tako postale npr. (od gonae), go-
TVORBA RIJECI 333
spodin (od negdanjega "gospod"), neradin (od: nerad), radin (od:
rad), ovamo idu i narodna imena: Arapin, Bugarin, Latinin,
Madarin, Srbin, (od Turkin, v. 136e), Ugrin itd., k tome
neke imenice kojima je osnova iz kojega jezika, npr. berbe-
rin, kaurin, tiranin (tirjanin) i dr.
Stalnoga akcenatskog pravila nema.
i) tn se vee s i (rijetko) s pridjevnim osnovama,
i tako postale ivotinje i stvari, primjeri: dorin (konj
doro), (konj grlin (grlIO npr. u tikve, crnogorska
malin (ime konju, po svoj prilici malome), sjeverin (isto to sje-
ver), arin (aren konj), (vjetar zapadni, tj. koji due s ve-
strane). Od prezentske glagolske osnove je ime-
nica (grad iz kojega se ne dolazi; ispor. kod
nastavka ija). Vidi se da sve ove imenice imaju spori akcent na
drugom slogu od kraja.
338. a) ina se nalazi u veoma mnogo koje postaju od
osnova i pridjevnih. od osnova
1. ono to temeljna imenica 2. posao onoga
deta koje temeljna imenica, 3. platu koja se kome ili za
to daje, 4. kou ili meso kakve ivotinje, 5. druge stvari.
Ispred i od nastavka ina prelaze glasovi g, k, h u , .
b) Primjeri za 1. brdina, bnisina,
nina, derviina, glasi:na, grliina, hridina,
komadina, kupusina, lju-
dina, mesina, noina,
ili psina, roina, svjetina,
tmina (od negdanjega tbma, tama), ti"buina, VIaina,
vojtina (od: vojska), zidina itd. Kako se iz tih pri-
mjera vidi, temeljne mogu biti svijeh triju rodova, a akcent
je od dvije ruke: jedne se od ovih imenica dre temeljne
(npr. jezik, lakomac, gen. lakomca, psina:
pas, gen. psa), a druge imaju spori akcent na slogu od
kraja bez obzira na temeljnu (npr. brdina: brdo,
djevojka, vUk). Vrlo je rijetko da se akcent ne dri ni
prvoga ni drugog pravila, kako je u pijanac. - 2en-
skoga su Doda sve nastavkom ina izvedene imenice kQje
stvari ili togod bestjelesno, kako su npr. imenice brdina,
pina, mesina, - glasina, tmina; imenice koje
muku ili muke ivotinje, po Vu-
kova ponajvie su enskoga roda; samo za ove biljei Vuk da su
mukoga roda: Vlaina, II akad.
334
GRAMATIKA
biljei to Budman za imenice derviina, la-
a za imenice biljei Budman da
su i mukoga i enskog roda. Mislim da se za sve imenice koje
muku i muke ivotinje ima da se mogu slagati kaD
imenice i mukoga i enskoga roda, npr. ovaj i ova suri
i sura orlina itd.
c) Primjeri za 2. (nema ih mnogo): gusarina (gusa-
renje), (haj dukovanj e, haj dutvo) , (mjere-
nje, vidi u akad. pisarina, piljarina, Te su
izvedene od imenica: gusarina je posao gusara,
je posao prosjaka itd. Isp. itd. pri nastavku

d) Primjeri za 3. ' brodarina, carina, govedarina,
ljekarina, pastirina, polj arina, telalina, vozarina. Te
i platu ili novce to se daju brodaru, caru,
govedaru itd., samo platu to se daje popu za
mrtvaca, a pokovina platu je ta izvedena od
imenice pokov koja se nalazi u akad. sa onD
to je skovano). Ispor. imenice navedene kod nastavka arina.
e) 4. imamD u: gOvedina, khnetina, prasetina; prema
ovima dvjema posljednjim su: bravetina, srnetina,
svinjetina, kojima se temeljne ne svruju na -e, gen. -eta
(kako je krme, prase, gen. krmeta, praseta). Te meso,
a kou ove: divljetina, kozletina, medvje-
dina, ili u divljetina i prodrlo
je -etina iz kozletina (kozle, gen. kozleta). Gdjekoje ovake imenice
i meso i kou: jagnjetina ili janjetina, jaretina, teletina.
Kakvi su akcenti ovim imenicama, vidi se iz samih primjera.
f) druge stvari batina (od stare, tamna.
postanja "bata", koja je otac, dakle je batina
isto to dolina, godina, kneina (zato je --, vidi u
89c), krajina, kukuruzina, kvasina, ljetina, maslina,
obrazina, (od: koja je nekad
spilja:), planina, rogoina (vidi o toj u
89c), sredina, tratina, zimina itd. Kojima se od ovib i ime-
nica temeljna govori, one se u akcentu ponajvie nje dre
(npr. ljetina: ljeto, obrazina: obraz), ali opet imamo kneina,
knez, gen. kneza, a za druge nema stalna pra-
vila. Cesto se nastavak ina nalazi u sloenih koje sve
kojekakve stvari, kao to su: istresine (samo u plur.), ogrizine
(samo u plur.), omladina, pokrajina, potrbuina, razva-
TVORBA RIJECI 335
line, rasjelina, uvratine (samo u plur.), zavjetrina, -
dubodolina, pustopoljina, staroduina, staroputine (samo u plur.),
itd.
g) Od pridjevnih osnova postaje mnogo imenica koje ponaj-
vie svojstva ljudi ili ivotinja ili stvari i u tom
imaju spori akcent na slogu drugom od kraja: bjelina,
brzina, daVnina, duina, gustina, hitrina, krivina, ljutina, milina,
novina, okruglina, otrina, pretilina, starina, tiina, toplina, ve-
utina itd. Ovamo idu i imenice: nizina, irina, teina,
visina, koje su izvedene neposredno iz korijena to ,se nalaze u
pridjeva: nizak, irok, teak, visok; i od komparativnih osnova
ima s nastavkom -ina: daljina, debljina, dubljina,
mekina, ali u sV'Oljem nemaju te nita kompara-
tivno. Vrlo je malo onakih imenica koje ne svojstvo,
stvari, i takve se od ovih dosad navedenih razlikuju gotovo
sve akcentom: gotovina, osobina, piltnina, ilkopnina, tako
je i modrina (tj. modra pored modrina (modra boja);
izuzetak je ivina (tj. ivotinja, ivad), gdje je akcent kao u bje-
lina itd. Odjelito treba navesti istina, nekolicina, talicina;
prva je izvedena od pridjeva istI, kojemu je prvobitno
pravi, istinit (vidi u akad. a druge dvije imaju pred
nastavkom e, ne kako bi po zakonu trebalo; tako je nezakonito
iz u mnozina (pored mn<xina); vidi 84b.
h) Imenica s nastavkom ina ima i oo osnova rednih brojeva:
petina ... stOtina itd. i od osnova jednoga i
drugog participa (ali vrlo malo): izgorjelina (stvar kojoj se eli da
izgori), pitalina (mokra zemlja, otkle voda piti), puklina (tj.
pukotina), dttina ili odi-tina (mravo kljuse, kao da je odrto),
pregnutina (tj. pregibak).
i) Mnogo imade imenica nastavkom ina izvedenih od posvoj-
nih pridjeva na -ov (ili -ev); tako je npr. banovina, carevina, dje-
dovina, kraljevina, popovina, tako je i Hercegovina. Te
i ono to je banovo, to je carevo itd., a to
moe da bude ne samo zemlja nego i drugo kakvo dobro. Takve
od imena ivotinjskih meso koje ivotinje,
npr. j ovnovina, katkad
kou: risovina, samurovina; gdjekoji temeljni pridjev tih
nije u npr. Cesto se nalazi ina u
postalih od pridjeva 'na -ov (ev) koji su izvedeni od imena bilja,
i takove drvo ili slamu ili grm biljke;
primjeri: brezovina, dudovina, glogovina, hmelj evina, jabukovina,
336
GRAMATIl{A
jasenovina, krilkovina, kukuruzovina, lipovina, orahovina, snU'e-
kovina (u Vuka: smrekovina), topolovina, vinjovina itd. Rijetko
takve drugo to: lozovina (u pjesmi veli se za vino),
lukovina ("kad se skinu glavice s vijenca, pa ono to ostane"),
mahovina. Akcent svih tih na -ovina (-evina) onakav je
kakav je u temeljnoga pridjeva jabukovina: jabu-
kov itd.), samo se dugi akcenti u, npr. banovina: banov,
kraljevina: kraljev, a prema tome je i
bi se
339. a) in(a)c imamo u golubinac (ime ribi), nainac, painac,
zvjerinac (liaj); ovamo ide i: (koH slavi sv.
Luku), Mratinac(koji slavi sv. Mratu).
b) in(a)k u: bolinak (tj. bolest), boljinak (kad ide to na bolje),
milinak (dragi, omiljeli).
c) samo u: (prase, na koje red
da se zakolje), (isto to govori se u Hrvatskoj i
Slavoniji). Te su imenice prema: gdje
in pripada temeljnoj
d) inka samo u nainka, koja je imenica prema:
Latinka, planinka, gdje in pripada temeljnoj
e) inja u nekoliko pored ina bez razlike u
npr. mnoinja" nekolicinja, petinja, estinja, tolicinja. Mnogo je
vie gdje inja samo dolazi; u tom je i po svjedo-
starijega jezika postalo od negdanjega y, zato se konso-
nanti k, g, h ne mijenjaju pred tim nastavkom (v. 90a). Taj
nastavak inja vee se katkad s pridjevnim osnovama, npr. gtdinja
("sve to je PLlstinja, svetinja; ovamo ide i pro-
kletinja, uzetinja (stanje kad je uzet, - nema u Vukovu
ali ima u osno 197). Iz posvojnih pridjeva na
-sld (iza , ispada s po 88a) tvore se imenice s nastavkom
inja, koje otkle je koje ensko ili gdje ivi; takove
su: (ensko iz ili koje ivi u Cuckinja, Fran-
cuskinja, Poekinja,
kinja. se nastavak inja vee s osnovama, i ime-
nicama tako postalim je neke stoje prema
temeljnoj kao enski rod prema mukome, takove su: bo-
ginja (: bog), Grkinja (: Grk), kneginja (: knez), robinja, Turkinja,
Vlahinja, a i ove: Bonjakinja, prosjakinja (ili prosjakinja), pro-
stakinja, sedmakinja (kobila od 7 godina: sedmak, tj . konj od 7
godina), estftkinja (kobila: estak, konj), vrnjakinja, zemljakinja.
Neke imenice s tim nastavkom biljke ili same ili plod nji-
TVORBA RIJECI 337
hov: brekinja, dudinja, gloginja, smrekinja; neke se ne razlikuju
od temeljne 8vetinj'a (isto to avet), Arapkinja
(isti to Arapku), bOljarkinja (isto to boljarka), divljakinja (isto
to divljaka), dojkinja (isto to dojka, tj. dojilja, vidi u akad.
niku), Dubrovkinja (isto to Dubrovka), Misirkinja,
nahrankinja, Petankinja, Srpkinja, trgovkinja, unijatkinja, za-
gorkinja (u Vuka bez duljine na -0-). U imenicama Dubrovkinja,
Poekinja, Turkinja itd. po onome to je razloeno,
nastavak nije kinja, nego inja, ali irna i takvih imenica u kojima
je nastavak kinja; vidi kod toga nastavka. Jo je nastavak inja
u ovih imenica koje se u ne slau s navedenima dosad:
boginje (mislim da upravo bolest od hoga poslana, premda
u akad. izvodi iz njem. Pocken), mi-
lostinja, - a u imenica golotinja, sirotinja, ivotinja i u drugih
nekih takvih nastavak je otinja. - Akcent je imenicama s nastav-
kom inja ponajvie kao temeljnim torne odgovaraju i
svetinja (: svet, sveta), dudinja (: dud, gen. duda) i dr.,
u Bonjakinja, zemljakinja (: Bonjak, zemljak, gen. Bonjaka,
zemljaka) uzlazni je akc. dakle Bonjakinja mjesto Bo-
njakinja (isp. 124d).
f) injak nalazimo u imenica: za patke), pe-
pelinjak (mjesto gdje se baca pepeo), zdravinjak (neka
biljka), zvjerinjak, dralinjak (neka biljka). Nastavak je injak
u te prodr' o iz imenica: golubinjak, kokoinjak, mravinjak,
koje su od pridjeva golubinji, kokoinji, mravinji na-
stavkoon ak.
g) 'inj(a)k, samo u ove dvije umanjena go-
dinj ak, stotinjak.
h) inje i 'inje; prvo u nekih mjesnih imena: Cetinje, Gusinje,
Ljubinje, Nevesinje, Trebinje, - drugo u nekih zbirnih imenica:
jalovinje (tj. jalova stoka), mukInje, zvjerInje, en-
skInje.
340. a) 'ir, ira veoma su rijetki nastavci; imamo ih samo u:
mjehir (bokeljska mjesto mjehur), plahIr (u Vukovu
niku bez h: "vo koji se plai"), sjekira.
bl is samo u ove dvije bazis isintaksis; ispo bez
bazisa i metoda. D. sitno sp. 363, po osobitom sintaksisu. V. (1818)
LIII, po srpskom sintaksisu. pis. 64, da se od sintaksisa. pis.
64. je tako li u li u Vuka prema ruskome 6a3Hc CHHTaK-
CHC. Dodajem da su i u i u latinskom jeziku "basis" ii "syn-
taxis" enskoga roda. Vukovo sintaksis nije primio, nego je poznatoj
338
GRAMATIKA
svojoj "knjizi stavio natpis: Cp6cKa CHHTaKca, a odavno svi knjievnici
piu sintaksa, baza.
c) ist, samo u korIst, kojoj se imenici ne zna korijen.
d) ist, ista. Imenicama ponajvlie i latinskog izvora -istes,
lat. -ista) od dananjih pisaca jedni piu na kraju ist, npr. idealist, jevan-
jurist, komunist, novelist, optimist, pesimist, urnalist, drugi ista:
idealista, komunista, urnalista itd. U narodnom jeziku se da) nema
ovakih po kojima bi se moglo to je bolje, da li je ist ili
ista. U Vuka se sva dan. 1, 4, 13, sveti
apostol i Luka (u natpisu djelima apost,.), u Filipa jevan-
d. apo 21, 8; isto je tako i u su haljinu
Jovana. pis. 13, 101. 130, pored toga je u Vuka: jurista (nom.
sing.) dr. izd. 2, 162 i 3, 33 i u Vukovoj prepisoi l, 302 (1828), Jsto je tako i u
sitno sp. 115, 385; ispor. jo: kancelista (nom. sing.). V. nar. pjes. 4
(1833) XXXIV, novelista. D. pis. mil. 22, telegrafista. S. 5, 84, 85, kapitalista.
5, 139.. Koji pisci piu idealist itd., oni to po svoj prilici prema nje-
(a moda i prema francuskom) jeziku, a pisanje idealista valjada
je prema talijanskom; koje je pisanje bolje, teko je osobito kad se ni
drugi slavenski jezici ne slau: Rusi piu ist, a Poljaci i Cesi ista.
e) i se nalazi u nekoliko a od osnova
pridjevnih i glagolskih. Primjeri: blUtI ("koji mnogo
govori kojeta", ispor. blutiti, "govoriti kojeta bez prilike", obje
(isto to gladI (gladan
ali ta je jo ime i nekakvoj travi i nekakvom guteru, a tad
joj osnova biti u imenici gUid, u pridjevu gladak),
mili, nemarI nemaran i bezbrian), obl1 (neka riba),
slatkI, spOrl (ime travi), stari (star ovamo ide i okolI
(od osnove koja je u prilogu okolo) i jo nekolike slabo

f) ia u nekoliko imenica mukoga roda koj e
kakve radnje: hvalia (koji se hvali), platia (koji radia,
vratia, - i u ove dvije imenice enskoga roda: bogia
(ime biljki), takia (neka kruka, neznana osnova).
g) ite, ite vee se s i s glagolskim osnovama, i tako
postale imenice imaju Neke dio kakvoga
grlibljite (drak ugrabalja), grebenite ("drvo na koje je
greben ili prikovan"), kosite (drak u kose), oj Ite ("kuka
koja je privezana za oje"), ostvite (drak u ostava), sjekirite
(drak u sjekire). - Gdjekoje od ovakih imenica to uve-
bIatite (: blato), i ljudite (te dvije
i obje su crnogorske). - Mnogo ima imenica s ovim
nastavkom koje mjesto (ponajvie na zemlji) na kojemu
je to, na kojemu to biva ili se to ("gornja usna
gdje rastu brkovi"), danite (mjesto gdje se danuje), igrite,
TVORBA RIJECI
339
ljetite (mjesto gdje se ljetuje), ognjite, pazarite, pri-
stanite, pribjeite, (mjesto gdje se ljudi da se sa-
stanu), sajmite, strnite, (mjesto gdje je kome utok: u
Crnoj Gori govori se utecite, u kojoj je nejasno i -e- i -c-) .
mjesnim imenicama, ima podosta takovih koje mjesto
na kojem je n e k a d b i l a ona stvar koju temeljna imenica
npr. crkvite je mjesto gdje je nekad stajala crkva, vodeni-
gdje je nekad bila vodenica; takove su i ove imenice: bosta-
nite, konopljite, kukuruzite, kupusite, manastirite, peni-
razbojite, rotkvite i dr. Ima dosta imenica s nastavkom
ite izvedenih od osnova aktivnog participa (ponajvie onoga
to se svruje na -ao, -ala): igralite, pjevalite, rva-
lite, etalite, trkalite i dr., isto je tako ogorjelite.
Moda je iz tih imenica prodrlo -1- u smetlIte (mjesto smetite).
- Napokon ima nekoliko imenica koje ili isto to temeljna
imenica ili imenica s drugim kakvim nastavkom: (bo-
kelj ka tj. u kojoj je k pred i ostalo nepretvoreno
u dvorite (isto to dvor), godIte (godina), povratite (povra-
tak), rubite (rublje), sudite (bokeljska tj. sudbina), suknite
(sukno). - Za akcent nema stalna pravila, premda se vidi tenja
da se neke imenice dre temeljne a neke bez obzira na
nju imaju spori akcent na slogu od kraja. Zato je -e,
a ne -o u nastavku, o kojemu ovdje g()IVorim, to je u
158a.
341. a) it u imenicama arhimandrit, mitropolit, jezult vidi kod
nasto t, ta.
b} it, ita, ito vrlo su rijetki nastavci: gUrU (glas
rakita (ime drvetu), kopito, korito.
c} it(a)k, vidi pri nastavku -t(a)k.
d) iv, toga nastavka upravo nema jer ej/mv, drtrlv izvedene su
od osnova glagola cjelivati, darivati, te im je nastavak samo 'b (vidi u
387c). '
e) iva, samo u kopriva, moda i u tamna postanja odiva;
imenice stativa, tetiva imaju nastavak tiva, koji se na svojem
mj estu navesti.
f) ivo se nalazi u nekoliko imenica srednjega roda koje su
gotovo sve izvedene od glagolskih osnova, a ponajvie
stvari koje su plod radnje temeljnoga glagola. Primjeri: jedivo
(tj. ono to se jede), meljIvo (ono to se melje), pecivo, pletivo,
predivo, tecivo, varivo. se odvajaju: kresIvo (ono
se kree), (govori se samo u plur., sprava za
3?0 GRAMATIKA
Od osnove izvedena je (od: sok). Imenica
jestIvo se pri nastavku tivo. O glasu e u pecivo, tecivo
mjesto v. u 84b.
g) 'i, samo u sitnY (gen. sitnia, tj. sitnice ili sitna djeca;
govori se i sitne).
342. a) j se vee sad neposredno s korijenima, sad s osno-
vama i pridjevnim. su i akcenti
Rijetko se nalazi nastavak j iza V'okala: gaj, kraj, raj, zmaj, i tu
se nastavak jasno vidi, ali gdje se j s konsonantom, nastaju
promjene navedene u 102; treba dodati da je ponajvie tih
nastalo u prastaro doba, zato se za slabo koju iz dananjega
jezika moe upravo dokazati da joj je nastavak j, ali via (po-
redbena i gramatika to dokazuje. Primjeri: je,
mi, mU, no, panj, (od plak-j), prit (od:
po 91a), pu (od: puz-j), (od: vod-j), vonj; samo s prijedlo-
gom je u npr. pokolj, mianj. Primjeri od i pri-
djevnih osnova: crnj (crn prit na prstu), (mlad vinograd),
(srednja duga na zadnu od bureta), llj (od: ila), - "ono
to pukne na iedu ili na sto1u kao ica"). Samo s prijedlogom je
u npr. (od ob i ruka).
b) 1 ja se vee (kao i nastavak j) sad s korijenima, sad s ime-
ili s pridjevnim osnovama. I orvdje ima koje su u
samo s prijedlogom sloene; i akcenti su
i oVdje. Primjeri imenica postalih od korijena neposredno: graja,
staja, izdaja, udaja, - dua, gria, kia,
mrea, straa, tea, volja, elja, - (od:
a io od: pri-hkja),; (tj . s'bret-ja), pomnja (tj.
po-mbn-ja), sumnja (tj. su-mbn-ja), krvolija, vodopija. Primjeri
-od i pridjevnih osnova: guta, sua,
Sloenice su: mladoenja, nedjelja, drvodjel)a,
c) 2 ja glasilo je nekad bja, a nalazi se u malo
-crevlja (u svezi s crijevo, valjada poradi aputa koje su
se pravile od crijeva), slavlja ili sliivja (tj . slavuj,
oboje crnogorska trublja (pored truba).
d) je nastavak u svemu (osim j-) srodan s nastavkom
aa. Primjeri: (neka drobna maslina), ("na
puci, u to je kremen zavijen"), ("kaika to se njome
vj eni") , (kapa koja je odozgo ravna) , ("daska
lwjom se tavani"), ("velika gljiva, za koju
l{au da raste na vilinu kolu"); tako je i u s prijedlogom
TVORBA RIJECI 341
sloenoj : ("na jarmu ono drvo to stoji volu isped
grla"). Druge primjere vidi pri nastavku
e) jad, samo u (tj. - korijen isti koji je u
t amna postanja koja je nekad glasila ili
, f) jade, samo u
g) jaga, samo u bi'ljaga (tj. bara, kaljua), (daska to
lei poprijeko, postalo od prek-jaga), vinjaga.
h) jaj vee se s glagolskim osnovama, i tako postale
kakvu radnju ili stvar i ponajvie su sloene s kakvim pri-
jedlogom. Primjeri: namjetaj, narataj, okraj , oprotaj,
poloaj, pOmiljaj, (upravo ono:
na to se navikao). Prema oprotaj, poloaj,
kivalo bi se kako se nalazi dosta u pisaca XVII
i XVIII vijeka (vidi u akad. a i danas ima dosta pisaca
koji tako piu, ali mjesto toga kao da je u narodu
(prema glago se). Rijetko su imenice s ovim
nastavkom bez prijedloga: leaj, mjeaj, vi'aj. -
nije izvedena ni od kakve glagolske osnove, prema
imenici Vidi nastavak aj.
i) jaja samo u mjeaja (onaj koji mijesi), (tj. sudac) .
Vidi nastavak aja.
j) 1 jak se vee s i S pridjevnim osnovama, i
tako postale imaju koja stoje u kakvojgod svezi
s temeljnom mogu ivotinje i stvari. Pri-
mjeri od osnova: Bonjak, imenjak, ledenjak, seljak,
sjenjak, soctonjak. - Primjeri od pridjevnih osnova: bezbonjak,
burnjak (ime guteru koji se pokazuje pred kiu, tj. pred buru),
doljak, kiseljak (ime travi)" kupunjak u kojoj raste kupus),
nevjernjak, ribnjak, slobOdnjak, smrtnjak
(tj. iz kojega lako moe pasti i poginuti), temeljnjak
(tj. temeljan, jak veseljak, irovnjak (irovan, tj . irom
uhranjen knnak) itd. Kako se vidi, tim imenicama ima ih
dosta kojih je temeljnom pridjevu nastavak -(a)n, npr. bezbonjak:
bezboan, slobodnjak: slobodan i dr.; po analogiji takvih imenica
su druge, prema kojima nema osnovnoga pridjeva na
-(a)n, npr. dimnjak, jagodnjak, koutnjak, panjak,
potkonjak pod koom), prokletnjak, trpenjak, upletnjak.
(to se u kosu), itd. Za te i moe se
da im je upravo nastavak njak. - Ima dosta imenica
njenih nastavkom jak od osrroiVa pridjeva koji se svruju na -en,
npr. crkvenjak, crvenjak (crveno vino) , gvozdenjak (kotao ili
342 GRAMATIKA
buzdovan od kamenjak (mnogo kamenja, nekakav lonac),
maslenjak (lonac ili u kojemu se maslo dri), medenjak (me-
deni mjedenjak (mjedeni prsten), vodenjak (koica u ja-
jetu); za temeljnu moe sluiti pasivni parlicip: objeenjak,
(zeleni kukuruz koji se i jede), ("sir koji
se u smetenjak, pokrtenjak, U 330c
je da su prema ovim sada navedenim imenicama
j armenj ak, vjetrenjak, kojima je nastavak enjak. - Ne-
koliko se imenica svruje na tak koje je postalo od a to od
sk-jak po 9la, a temeljni im se pridjevi svruju na ski, npr. gor-
tak (od: gorsk-jak, temeljni pridjev: gorski:) , mitrov-
tak, nikoljtak; takva je i imenica od koji se
pridjev nalazi u akad. - Akcent nekih imenica s na-
stavkom jak upravlja se po temeljnoj (npr. imenjak: ime,
bezbonjak: bezboan), a neke imaju spori ake. na drugom slogu
od kraja bez obzira na temeljnu (npr. Bonjak: Bosna,
veseljak: veseo, vesela).
k) 2 jak nekad je glasilo 'bjak, nalazi se u mujak, prosjak i
u (vidi u akad. koje se dvije imenice
govore mladjak i rodjak, i mladijak (vidi u akad.
irodijak (JM. 368 pored rodjak na istoj strani).
l) jaka, samo u nekoliko imenjaka (ensko istoga
imena), ponjaka koja pozno dospijeva), varenjaka
("tikva koja se vari za jelo"), vodenjaka ("tikva u kojoj se nosi
voda").
m) janica u motimica (od most-janica, v. 98a, tj. brv ili
brvina), perjanica, (1. divlJa salata, 2. bolest utica).
n) janik u nekoliko imenica od osnova:
("kud klincima potkovani konji idu"), ("gornji
nian od puke"), (grah 'koji se penje uz pritku) , snje-
imi:k (zgusnut snijeg), ura), uljani:k (od ul-janik,
ispor. IUlite). Moda idu ovamo imenice: drvljani:k (gomila drva,
moglo bi biti od: drv-janik po 99a, ako nije od: drvlj-anik,
tj. od: drvlje), kopljani:k (od: kop-j anik, ako nije od: koplj-anik),
modfmi"k (od: mozanik, a to od mazg-janik po 79a, ako nije
od modan-ik, ispo plur. modani), perjanlk (od: per-j anik, otud
po l02c peranik, ali iz perje moglo je prodrijeti j).
343. a) janin se nalazi u velikom mnotvu imenica izvedenih
od mjesnih imena, a iz kojega mjesta (sela, grada,
zemlje); glas se ; s konsonantom ispred sebe zdruuje po pra-
vilima 102. Primjeri: Koto-
TVORBA RIJECI
343
ranin, Mostaranin, Rimljanin,
itd. Temeljna ne mooc-a biti vlastito geogr. ime:
ostrvljanin, seljanin, a katkad moe i drugo
to a ne mjesto, npr. ognjanin ognjevit),
iz puka), straanin, ereanin; takove su i imenice hri-
kojih je postalo od -stj-, a to od -stij- (v.
u akad. a je od Hrvat (nekad je
plur. Hrvati isto to Hrvatska, v. 455d). Gdjeko1e su
imenice s nastavkom janin prema temeljnim imenima
kojih nema: (kao da se govori Dubrovac mjesto
Dubrovnik), (kao da je Mitrovac, a ne Mitrovica),
(kao da je Zagrebac, a ne Zagreb). - Akcenat je u
imenica s ovim nastavkom ponajvie onakav kakav imaju te-
meljne izuzeci su npr. (: Kikinda), ' Kragujev-
(: Kragujevac), (: Poarevac). Vidi nastavak
anin.
b) janka u imenica Senjanka itd.; vidi pri na-
stavku ka.
c) jar se vee s osnovama, i tako po-
stalim imenicama isto je to ga imaju od takovih osnova izve-
dene imenice. s nastavkom ar. Primjeri: kesear
(ko rado jede ili ko prodaje kesege), knjiar,
oraar (ko rado jede ili ko prodaje orahe),
itd. Akcent je,.ili kao u temeljne
ili bez obzira na nju spori na drugom slogu od kraja.
d) jara se nalazi u nekoliko imenica izvedenih od
osnova; te imenice sad sad ivotinje, sad stvari.
Evo ih (gotovo svih): (od: dask-jara, v. 9la),
("zgrada gdje stoje kace"), (staja za ovce), podloara
(ena podvodnica), poloara (kuja ili koja krade pologe,
tj. poloena jaja), (ena to !nijesi poskurice za crkvu),
(vodenica na potoku), uara (sova), (ena koja
mijesi ili prodaje ili rado jede utipke). Akcent je u svih tih ime-
nica jedan isti. Vidi nastavak ara.
e) jarica, samo u: ("vrte u glavi od sunca"). Vidi
nastavak arica.
f) java u gimljava (od: grm-java), lomljava, (tj . vija-
vica, kad snijeg mete ili vije, od met-java), ("velika
gusta uma, gdje se ne vidi sunca"), Orljava (ime vodi),
akcentom se od ovih meljava (to se melje).
344
GRAMATIKA
344. a) 1 je, samo u nekoliko jaje, (govori se i u
enskom rodu: je postalo od tj), more nekad je bilo pala-
talno T, v. 19c), polje, ue, Akcenti su, kako se vidi,

b) 2 je glasilo je nekad bje (a u 1 je nije nikad bilo glasa b);
poto je b ispalo, stalo se j s konsonantom ispred sebe sastav-
ljati po pravilima u 102. Nastavak 2 je nalazi se u mnogo
zbirnih imenica kojima je temeljna imenica mukoga roda,
enskoga i srednjeg; npr. borje, dfvlje,
golUblje, granje, iverje, kamenje, klasje, lozje,
perje, prstenje, remenje, smlIje, snoplje, stijenje,
iltorje, ipraje, trnje, zrnje, zvijerje itd. U
nekoliko s ovim nastavkom isto je to ga imaju
njihove temeljne; takve su: (isto to obIrk) , ostoje (isto
to stog), pozdravije (isto to ,pozdrav), prijestolje (isto to pri-
jesto), raskoje (isto to rasko), slIje (isto to sila), umIje (isto
to iim). - Ima nekoliko imenica s nastavkom 2 je i od pridjev-
nih osnova, a im je apstraktno: mlIje, obilje, potenje,
veselje, zdravlje. - Cesto se taj nastavak nalazi u imenica slo-
enih s kojim prijedlogom, a sloenoj imenici izlazi iz
obje od kojih je sloena; tako npr. imenice bezakonje,
primorje, zagorje stanje bez zakona, zemlja pri moru, kraj
za gorom; takve su i imenice: bezumlje,
podgorje, pOdnoje, Podrinje, Posavlje, Preko-
drinje, uzglavlje, uzdarje, nekim je od
ovakovih sloenica razabrati svezu njihova
i od kojih su sloene, npr.okrlIje,
oruje (ispor. u ruskom jeziku PYJKbe, tj. puka), poduje,
zarukavlje. - Slog koji stoji neposredno ispred nastavka 2 je
je dug, izuzeci su rijetki, npr. raskoje, ako
ima samo dva sloga, gotovo svagda je silazni akcenat na
prvome, a gdje je slogova vie od dva, tamo nema stalnog akce-
natskog pravila. - slui nastavak 2 je za tvorbu
golskih imenica. Od svakoga trajnog glagola moe se takva ime-
nica a ima ih dosta i od trenutnih glagola. One se tvore
od osnove pasivnog participa; npr. pletenje (ispor. pleten), tre-
senje (ispor. tresen), dranje (ispor. dran), govorenje (ispor. go-
voren), ljubljenje (ispor. ljubljen), noenje (ispor. noen),
(ispor. vezanje (ispor. vezan), branje (ispor. bran), kupo-
vanje (ispor. kupovan). Ima dosta primjera gdje prema glagolskoj
imenici nema pasivnog participa zato to je glagol neprelazan (v.
TVORBA RIJECI
345
252b), npr. diroviinje, ludovanje, padanje,
skakanje, strepIjenje, vojV'odoviinje, ivljenje itd. Imenicama
od trajnih glagola koje imaju samo dva sloga akcent
je svagda uzlazni na prvome, npr. branje, zvanje, a onim
imenicama postalim od trajnih glagola, koje imaju vie od dva
sloga, akcent je ponajvie kao u infinitivu, a drugi slog od kraja
svagda je dug. - Od trenutnih glagola tvore se imenice s na-
stavkom 2 je samo od nekih; takvim je imenicama akcent pOt-
najvie uzlazni na drugom slogu od kraja; primjeri: doputenje,
pomiljE!l1je, ponienje, postanje,
priznanje, razabranje,
stV'orenje, ubijenje, umrce,
uzdranje, zaklanje (izuzeCi su u akcentu vrlo rijetki:
pOuzdanje, preobraenje, spasenje, ustrplj enj e).
Sto je Vuk katkad pisao na kraju ovih imenica -ije, npr.
spasenije, to je crkveno3lavenski.
345. a) jeha, samo u (od mat-jeha).
b) jeniea, samo u branjenica (jelo to se nosi na put), ma-
ljenica (mali
c) jeina, samo u starjeina, ina (v. lOla).
d) jetica, samo u boljetica.
e) jevina u branjevina (uma u kojoj je zabranjeno
(kiselo mlijeko kad grusevina
(ugruano slatko koevina (pokoena livada),
paljevina (to je opaljeno), proevina (to se isprosi),
(to se unaprijed uzima ili vadi),
(to svatovi vode, tj. nevjesta).
f) jevo, samo u kreevo.
g) jug, juga, samo u: zeljug (zelen vepar), - kaljuga (ili ka-
ljua), pepeljuga (1. divlja loboda jer po ima kao pepeo,
2. zastorak na parionici, na koji se metne pepeo i sipa voda,
3. neka zmija), piljuga (tj. kobac, izvedeno od: pile), zeljuga
(zelena prasica). Vidi nastavke ug, uga.
h) ju h, juha, samo u pepeljuha (pepeljava
djevojka). Vidi nastavke uh, uha.
i) jillj(a)k, samo u imenicama umanjena breuljak,
Vidi nastavak illj(a)k.
j) jura, samo u
k) jilrda, samo u nourda od: noga). Vidi nastavak
urda.
:346
GRAMATIKA
l) jurina, u od imenica enskoga
roda; primjeri: knjiurina, nourina,
Vidi nastavak urina.
m) jU1l ija, samo u
n) jua, samo u pepeljua (isto to pepelj uha) , prljua ili
oprljua (mrava zemlja; r i lj ispalo je h; govori se prla
ili prhla zemlja, tj. koja se rasipa).
o) juina, samo u crnjuina (neka biljka). Vidi nastavak uina.
p) jua, samo u kaljua, prljua (mjesto: prhljua, vrletno
mjesto, vidi prljua pri nastavku jua).
346. a) k nalazi se sigurno samo u znak (od korijena
.zna koji je u: znati).
b) ka je glasilo nekad 'bka, zato pred tim nastavkom glasovi
e i k prelaze u a g, h u , . s tim nastavkom imaju raz-
ivotinje i stvari, a katkad i rad-
nje. U nekoliko svezan je nastavak ka neposredno s korije-
nom, npr. cjepka (tj. cjepanica), dojka, griska (tj. hrskavica, npr.
u nosu), klepka, lovka koja rado mie lovi),
(od korijena koji je u pletke, zipka; - ne s ko-
rijenom, s glagolskom osnovom svezan je nastavak u psovka.
Mnogo se ka vee s osnovama, i rij tako po-
stale stoje po svojem svagda u svezi s temelj nima, ali
je narav te sveze Vrlo rijetke od takvih imenica imaju
umanjeno greka, humka, - vie ima takovih
kojima se umanjeno danas vie ne jer isto
to temeljne imenice od kojih su izvedene; takove su: kokoka
(isto to koko), liska (tj. listka, rsto to list),
sitka (sito), sjenka (sjen ili sjena),
ipka (iba), trska (tj. trstka, isto to trst), trUnka (trun), a mogu
se dodati i: majka (od: maja), tetka (od: teta). je izvedenoj
od to ga ima temeljna, ali ta se razlika
ne moe kratko :i otrMto biljeka (prema; biljeg ili bi-
ljega), krika (prema: kri), kocka (tj . kostka, v. 85a, prema;
kost), reetka (prema: reeto), ("u ona to na
njoj stoji cijev", prema: srce, tj. srdbce), tamjanka (neko
prema: tamjan), vretenka (u vodenici, prema: vreteno), enka
(enska ivotinja, prema: ena). - Od nekih zbirnih imenica ili
takvih koje togod u velikoj mnoini tvore se s nastavkom
ka imenice kojima je jedinica onoga to temeljna
imenica; takove su: blljka (prema: blIje), graka (zrno graha,
prema: grah), pozderka pozdera), praka (trunak praha),
TVORBA RIJECI 347
sjemenka (zrno kakvoga sjemena), sHimka (vlatak slame), travka
(prema: trava), (prema: Ivka (prema: ir, u zbirnom
smislu). - Cesto se uzima nastavak ka, kad prema mukome rodu
treba enski: branarka, domi-
ljanka, govedarka, kalvinka, lutoranka, pastlrka,
roditeljka, vhlerka, unijatka, zvonarka;
tako je i pastorka (prema: pastorak). Gdje se mukoga roda
svruje na in, tamo se enskoga roda s nastavkom ka tvori
bez toga in, npr. Arnautka, Bugarka, hri-
LatInka, seljanka, Senjanka, Ze-
itd. (izuzetak je khlvinka od: kalvin, ali tu je in
podrijetla). - Gdjekoje imenice s nastavkom ka postaju nepo-
sredno od kojega mjesnog imena i otkle je ili gdje ivi
koje enslw: Biogratka, Bosanka, Cetinjka, Kosovka, Ogulinka,
Smederevka, Temivarka, Varadinka, varoka, Zadarka itd.; prema
tim su imenicama i ove: dravka koja po Dravi
plovi), drinka (vodenica na Drini), dunavka (vodenica na Du-
navu). - Nastavak ka vee se i s pridjevnim osnovama, i tako
postaju imena ivotinjama i stvarma, npr. bijelka (bijela
koko), crnjka (mjesto crnka, v. 100b), jll.lovka (jalova krava ili
ovca), kraljevka ("ovca u koje se bubrega"), lijenka
(motka na koju se to vjea, prozvata po tome to miruje, to je
toboe "lijena"), matorka (stara enka u ivadi), mirisavka (miri-
savo ili kruka), plavka, ranka (n.eko rano vidovka
(neka trenja koja dospijeva o Vidovu dne). Katkad za temeljnu
slui pasivni particip, npr. bitka, (1. neka
kapa, 2. ensko koje se rado kiti), pijanka, pjevanka. Od
brojnih osnova su imenice: dvojka (bure od dva akova), petorka
(bure od pet akova), desetorka (bure od deset akova). - Akcent
imenica s nastavkom ka se upravlja po temeljnoj a
za mnoge nema stalna pravila.
c) kelja, samo u starkelja (tj.
d) kinja. U 33ge imali smo dosta imenica koje se svrsuJu
na kinja, ali im nije to nastavak, nego inja: Francu-
skinja, vrnjakinja, zemljakinja, trgovkinja, zagorkinja itd. Narod
je njihovo kinja shvatio kao nastavak i njim je nekoliko
kao to su: ll.tkinja, dvorkinja, jezerkinja, nametkinja,
nerotkinja, . prisojkinja, ropkinja, slUkinja, u po-
sljednje su dvije guturali (g, k, ispor. sluga, uskok) preli
u pala tale (slUkinja mjesto slukinja) zato jer je kinja nekad
glasilo bkinja.
348
. GRAMATIKA
e) 1 ko u imenica mukoga roda koje se govore od dragosti,
npr. debeljko (v. lODa), nestako, sinko (samo u voka-
tivu), srditko, zelenko. Ovamo i brajko, dajko (tj. daida,
ujak), ujka, koje su izvedene od: brajo, dajo, ujo, isto tako ide i
striko mjesto strijko prema stric (od strijac, v. u 3l9b), -
ide i tajIm, prema kojoj nema temeljne imenice tajo (nego tata).
f) 2 ko u srednjega roda samo jednoj: klUpko.
347. a) l imamo u rlB, sto (od: sto .. l). To je nastavak
od nastavka 1 (a)!.
b) 1 la imamo u : igla, magla, sila (sam korijen si nalazi se
uglagolu dosinuti se), tesla se tee), ila: ovamo ide i svi-
rala (od glagolske osnove koja je u svirati), vale (nekad je bio
glagol vati, koji je vakati).
c) 2 la, koje je nekad glasilo 'bla, samo u metla (v. 40d).
d) lija je nastavak iz turskoga jezika koji je iz turskih
kakove su beratlija, zanatlija itd., uzet, te se vee i s
osnovama koje nijesu turske, npr. Budimlija, Bosanlija, Mo-
star1ija, Nilija, Vidinlija. Sve su te imenice, dakako, mukoga
roda, a enskoga su: kadiflija (kapa od kadife), pamuklija (ne-
kakva jabuka i nekakva haljina naloena pamukom), uzvodlija
(koulja od uzvedena platna).
e) lo se vee 's osnovama glagola IV i V vrste, i tako postale
imenice stvari ili mjesto gdje to biva, katkad
kakvu radnju. Primjeri: cjedilo, gUidilo, grabilo (tj. grabljenje),
kvasilo (u ali mjesto: brada), kotilo ("mjesto gdje se ko okotio",
pogrdno), lazila ("skele po lmjima se ide kad se to zida"), mje-
rila, pOjilo (gdje se stoka poji), pomamilo (pomama), pre-
(preobuka), suilo (tj. suenje) i dr. Katkad se iLo
vee s osnovama glagola koji ne idu u IV vrstu: gUdilo (ono
se gudi, gudalo), perilo ("mjesto gdje se peru koulje"), rastilo
(,.mjesto gdje raste mlado pa se odande A
sada evo primjera gdje se lo vee s osnovama glagola V vrste:
cj epalo ("mjesto gdje se drva cijepaju"), crtalo (u pluga ono to
ree, tj. to crta), drndalo (sprava za drndanje vune), igralo
se ko igra), klepetalo, klecalo, kupalo (mjesto gdje se kupa), ku-
salo ("u kaike ono to se II usta"), legal o (mjesto gdje lei
kakva zvjerka), metalo (,,()II10 sijena to se u jedan put zimi poloi
ogledalo, oralo, pjevalo (tj. grlo u ali), pljuvalo (plju-
vaonica, tj. u to se pljuje), (gdje se pregibalo
(zglavak, . zglob u tijelu), sjedalo (mjesto gdje sjedaju kokoi),
sukalo (tj. tUcalo (tj. se to. u avanu), ibalo
'TVORBA RIJECI 349
(pali kojom se iba, tj. bije u bubanj), vjeala itd. Ovamo ide
i zrcalo prema glagolu zrcati (tj. gledati), koji se odavno
jzgubio (ne samo u naem jeziku nego i u drugima slavenskim,
samo u ruskom ima c03epn;aTb, tj . gledati). Citavo alo svezano je
s osnovama glagola koji ne idu 'll V vrstu: grnalo (daska kojom
:se ito grne na gumnu), gudalo. Od osnove glagola III vrste na-
je imenica vidjelo. Dosta se vee nastavak lo ne-
-posredno s korijenom, npr. bilo, djelo, jelo (mjesto jedIo po
40d), klilo (korito ili drugo to u kakva biljka klija),
leglo, inuo kodim se glava mije), omelo (mjesto ometlo po
40d), opijelo, pilo, prelo (mjesto predlo PC> 40d), poreklo ili
podrijetlo (v. 79c), riHo (postalo od or-lo, v. 42a), rasulo, rilo
(upravo ono se rije), ilo, vrelo, drijelo. - Mnoge imenice
s nastavkom lo upotrebljavaju se za muku ali samo u ali
ili za porugu, npr. bajalo, blebeta10, drijemalo, gatalo, izmiljalo,
mazalo, namigivalo, nasrtalo, oklijevalo, pripQlyjjedalo, smrzlo,
-tumaralo, yjkalo, zadirkivalo, zanoyjjetalo itd. O
:rodu tih vidi u 409b. - Akcent imenica izvedenih od gla-
golskih Q1snova ponajVlie je kao u temeljnih glagola; samo ako je
u ovih uzlazni akcent, on prelazi sad u spori, npr. suilo, sUiti;
:kupalo: kupati, sad ostaje npr. gatalo, vikalo: gatati, vikati. Vidi
jQl nastavke alo, ilo.
f) luk je turski nastavak koji je iz tun;hlh kao to su
:agaluk, arnautluk, begluk, paaluk, uzet,. i u bezobrazluk,
pustailuk, pasjaLuk (u tOlj je -aluk prodrlo iz
:agaluk, paaluk). Nije jasno otkle je z u domazluk (tj. ona stoka
:koja se ne prodaje, ostaje doma).
348. a) lj se vee ili neposredno s korijenom ili s
,osnovama: badalj ili bodalj (nekakva trava bodljikava lista),
kaalj, pregalj (crv koji iyj u siru), ugalj, - pedalj, rogalj, Sr-balj.
'Te se ovamo, jer nijesu u davnini imale poluglasa
ispred lj, se a razyjlo po 44a.
b) lja se vee neposredno s korijenom u nekoliko koje
stvari: bOdlja (u toj je d i lj nekad
bio vokal b, zato nije d ispred lj ispalo, kako bi se
stoga to d ispred l ispada po 40d), (ime biljki), taklja
ili tr-klja (tj . pritka), truhlja, zbilja (od s-bi-lja, od korijena bi
koji je u biti; dakle ono to jest); neposredno od ko-
rijena postala je i prelja (mjesto predIja, gdje je d ispalo
:prema a:ktivnom pa.I1ticipu preo, prela, prelo). Od glagolJShlh
<osnova, to se svruju na a i na i je nekOIliko imenica
350
GRAMATIKA
to ensko koje ono to temeljni glagol:
grebEmalja, okretalja, pralja, primalja, tkalja; prema pralja, tkalja
je imenica valja (poradi v na ispor. venje, to
je izvedeno od pasivnog participa ven, svena, a to je postalo od
bven, bvena; se govori i velja, to je plod analogije
prema prelja). Od glagolskih osnova to se svruju na i imamo ime-
nice: bjelilja, dojilja, nosilja, redilja, rodilja i porodilja, a iz tih
je -'ilja prodrlo u imenice: muzi1ja, pedlja, pleti1ja, vezilja,
koje su izvedene neposredno od korijena mtLz, pe?', plet, vez (pre-
zent: muzem, perem, pletem, vezem). Prema drugim imenicama
na ilja je i dadilja, kojoj je stariji lik dadija (a
ta je iz turskoga jezika), te je -j- pretvoreno u -lj-o
c) ljiig, ljaga, samo u: mutljag (tj. mute), mutljaga ("koji
mnogo govori i lae"), prtljag ili prtljaga.
d) ljiij se vee s glagolskim osnovama, a imenicama
tako postalim ono je to ga imaju s nastavkom jiij. Primjeri:
gUtljaj, korakljaj (isto to korak), nategljaj (isto to gutljaj, tj.
koliko popije kad n a t e g n e ili drugi kakav sud),
odgonetljaj, p5tpraljaj (onoliko baruta koliko se u jedan put
pof;prai), rastegljaj (duljina ruku kad se rastegnu), zaveljaj,
dfkljaj (to se u jedan put drkne). .
e) lje samo u: doji1je, dralje; iz ove druge imenice
je alje u
f) ljika se vee ponajvie s osnovama, vrlo rijetko
s glagolskima, i tako postale stvari. Pri-
mjeri: alatljika (komad alata), gradljika ("jedan komad od gra-
hvatljika (tjf cjepanica), medljika (Mehltau, robigo), pa-
pratljika (stabljika od paprati), smetljika (na kukuruzovini kao
smet), smrdljika (neko drvo), sraljika (tj. sraslica, kad se srastu
npr. dva oraha, dvije ljive i dr.), stabljika, ibljika, trepetljika
(igla koja trljika (tj. trska) i jo nekoliko koje
sve imaju akcent kao i ove navedene.
g) m, ma veoma su rijetki nastavci, imamo ih u: dim, fun,
slama, zima i jo u nekolike takve u kojima se samo s po-
drugih indoevropskih jezika moe odvojiti nastavak od
korijena.
h) m, ma, mat u imenica podrijetla koje su u jeziku
srednjega roda, a u nom. sing. svruju se na ma, u gen. sing. na -matos,
npr. dogma, d6gmatos, osnova dogmat. To su ponajvie narodu
su poznate samo krizma i pizma (gen. krlzme, pizme itd.). Prema tim dvjema
imenicama svruju se na ma: diploma (potvrde iz jezika Vukova vidi u Iv.
dogma. D. sitno sp. 292, klima. V. pripr. 4, sistema (potvrde iz jezika
TVORBA RIJECI
351
Vukova i vidi u Iv. - ali te se imenice mogu svrsivati
i na -mat: dogmat. D. pis. 247, 279, ist. 57, klirnat. V. pripr. 4, paradigmat.
D. rad jug. ak. 16, 172. Drugi knjievnici ponajvie piu takve imenice sa
zavretkom m, npr. aksiom, diplom, problem, program, sistem, telegram,
teorem, sve, dakako, u mukom rodu, - ali ipak: drama (gen. drame itd.).
Treba uzeti na um da ponajvie imenica o kojima se ovdje govori nije ulo
u na jezik neposredno iz nego preko ili francuskog.
i) man(a)c, mance, manj(a)k, samo u: urnanac, umance,
umanjak. Ne bi dobro bilo da je u te tri ispred m
ispalo t (da je npr. umance postalo od utmance jer je uto),
nego treba da je korijen u (od negdanjega L po 19b). Od
istoga su korijena u i u-na (ili u-nja), ii-t.
j) me imamo u breme, ime, pleme, rame, sjeme (korijen isti
koji u glagola sijati mjesto sj e-j ati, V. 53b), ljeme, tjeme, virne,
vrijeme. I ovdje gotovo u svim imenicama samo s dru-
gim indoevropskim jezicima moe odvojiti nastavak 'Od korijena;
to isto vrijedi i za nastavak
k) men, to ga imamo u grumen, kamen, kremen, pllimen,
pramen, stremen.
l) mo u pasmo, pismo, povjesmo.
349. a) 1 n imamo u imenica: dan, plijen, san, sIn, stan i
j o u nekoliko drugih.
b) 2 n, samo u imenici enskoga roda: neznan.
e) na se nalazi u: basna, sline, strana (od stor-na po 42a),
strina (od strijna, V. u 103b), tajna, 'Ujna; u gdjekojih ovakih
stajalo je nekad b ispred n: biona (od starijega beIbna, V. u
53b), grivna, usna (mjesto ustna, tj. ustbna).
d) n(a)c, samo u: klanac, vijenac (tj. vije-nac, ve-nac, vi-nac,
a ne vijen-ac, tj. od pasivnog participa vijen; kad bi tako bilo,
onda bi u i u zapadnom govoru bilo vijenac,
jer i u ta dva govora je pasivni particip vijen).
e) naja, samo u: tirnaja (irna i urnjaja, tj. urina ena).
f) nica se nalazi u imenica kojima je upravo nastavak
ica, a izvedene su od pridjeva koji se u nom. sing. muk'Oga roda
svruju na (a)n, npr. bezboniea, bolesnica, grenica, jadnica,
masnica, nevjernica, pokojnica, tamnica, zl6slutnica, itnica itd.,
vidi pri nastavku ica. Iz takvih i uzeto je
nica kao osobiti nastavak i sloeno je s osnovama, te
su tako nastale svojim stoje u kakvoj god
svezi s temeljnom ili ili ivotinje ili stvari.
Primjeri: bezbratnica (koja je bez brata),
352
GRAMATIKA
koji se lomi na dijelove ili na e s t i), danica (mjesto "dannica"
po l07a), knjiarnica, kOnica, lOnica, mesarnica,
pesnica, pivnica, reznica ("na ono to ostane kad se
obree"), riznica, sjednica, stjenica (mjesto "stjennica", jer se
dri u stijeni), ulj etnica ("to se Ciganinu daje na godinu za
kovanje"), zlmnica itd. Stalna pravila za akcent tih imenica
nema, samo se u nekih vidi naklonost da se upravlja po akcentu
-temeljnih
g) n'ik se nalazi u imenica mukoga roda izvedenih nastav-
kom ih od pridjeva koji se u nominativu sing. mukoga roda
svruju na (a)n, npr. bezbonik, bolesruk, dunik, grenik, knji-
:evnik, ljubaznik, nevjernik, pravednik, protivnik, ugod-
nIk itd. Otud j'e n'ik prodrlo i u druge prema kojima
nema onakoga pridjeva, npr. carinik (mjesto carin-nik po 107a),
prokletnik, ut6rnIk, zamjenik (mjesto: zamjen-
nik), zvonIk (mjesto: zvon-nik). Za akcent nema stalna pravila.
h) no ('b no) imamo u dno, okno, stegno, sukno, vlakno;
u tim imenicama nije pred n nikad bilo b, jer bi onda g i k
-moralo u , ali u nekoliko bio je nekad nastavak
-upravo bno, npr. u brano, brvno, gUmno, platno, vapno.
350. a) nj u: oganj, koja imenica nije u davnini imala glasa
b ispred nj (vidi u 44a), kaIro su ga imale bubanj, nako-
vanj i druge koje su navedene pri nastavku (a)nj.
b) nja se vee ponajvie s glagolskim osnovama, osobito
.s onima od kojih glagoli idu po IV vrsti, a kadto se vee
-i s osnovama. je imenicama s ovim nastav-
kom kakva radnja ili stanje, rijetko kakva stvar ili Pri-
--mjeri: crijepnja (tj. crepulja), gatnja, glavnja, grdnja, hropnja,
j enja, kladnja (krstina snopova), kupnja, ljti.tnja, mijenja (ono-
1iko brana koliko treba da se hljeb umijesi), mrnja, nonja,
patnja, panja, pratnja, potucnja koji se potuca), pronja,
radnja, rednja (bolest koja redom ide), skitnja, slutnja, etnja,
-tednja, trenja, vonja, udnja i dr. Imenica suknja ne ide ovamo,
jer je nastavkom ja izvedena od osnove koja je u sukno. Akcent
je, kako se vidi, ili spori ili uzlazni prema tome je li vokal
temeljne kratak ili dug.
c) je nastavak k!oji je uzet iz vjetre-
i drugih to smo ih imali pri nastavcima i
Imenice s nastavkom - postaju gotovo samo od
<osnova, vrlo rijetko od glagolskih, a stvari koje
TVORBA RIJECI 353
stoje u kakvoj svezi s temeljnim Primjeri:
(kutija u kojoj stoji bib er) , ("iskopana u brijegu
za hljeb"), (tj. vodijer), (neka biljka), diger-
ili (kobasica od digerice, - kao da je temeljna
digera), (jama za golubove), (neka kru-
ka), slamom pokrivena),
ili koliba pokrivena luborn"), (krpa kojom se to pere),
. (zemlja gdje raste paprat), ("od koe kao
pojas gdje se zadijevaju male puke i no"),
kojom se vee (neka jabuka),
(to.rba), Za akcent ovih imenica nema stalna
pravila, ali u nekih se 'Vidi naklonost da se upravlja po temeljnoj
a u nekih je uzlazni akcent na slo,gu od kraja.
d) njaja, samo u: urnjaj'a (isto to urnaja, v. 34ge).
e) njiik je nastavak koji je uzet iz kao to su: bezbo-
njak, ribnjak i drugih to se navode pri nastavku
1 jiik. Imenice s nastavkom njak stvari (vrlo rijetko
ivotinje ili koje stoje u kakvoj god svezi s temeljnim
imenicama ili sa korijena old kojih su izvedene. Pri-
mjeri: dimnjak, jagodnjak, jednjak, kopitnjak (neka biljka),
koutnjak, nlitnjak ("konj ili va koji se dobro dri, kao
da se miti"), (onaj sanduk u koji pada muka), panjak,
tenjak ("drvo od koga' se tee"), upletnjak (trak
to se ill kosu) itd. Za akcent nema stalna pravila, ali se
vidi da se neke imenice dre temeljne
f) njaka ' imamo samo u . lunjaka (1. neki hrast, 2. debela
krpa to se navrh parionice), - vodnjaka (isto to vodenjaka,
tj. tikva u kojoj se nosi voda).
g) njava se nalazi u nekoliko izvedenih od glagolskih
osnova, a kakvu radnju: dernjava (od: derati se), krivnjava
(od: kriviti se), kuknjava (od: kukati), pucnjava (od: pucati),
tunjava (od: tuiti).
h) njika, samo u: vodnjika (tj. voda koja preko zime stoji
na jabukama te uskisne).
351. a) lose nalazi u imenica srednjega roda koje postaju
neposredno od korijena, npr. brdo, kolo, meso, nebo, oko,
pero, slOvo itd.
b) 2 d se nalazi u imenica mukoga roda koje se govore od
dragosti ili od ale i postaju od osnova pridjevnih i
glagolskih, npr. ago, bega, brata, gluho, jeko (koji p6po,
spremo (koji sprema), dero itd. - imena podrijetla
354
GRAMATIKA
koja na kraju osnova imaju dva konsonanta mogu se unominativu
sing. svrivati na o, npr. Aleksandl"o, Artakserkso, Karlo, Roberto,
Leopoldo, Sigismundo, pored Aleksandar, Artakserks, Robert,
Leopold, Sigismund; (v. u 141a). Tako je i: Bernardo. I. 57, 166.
Ferdinando. 224, Alberto. 238, 240. Benedikto. 368. Vrlo je ne-
Lesingo. D. sitno sp. 57, jer "Lessing" nije ime nego je
prezime. imena ne svruju se na o, nego na konso-
nant, npr. Rod. V. d. apo 21, 1, Tars. 11, 25; biti dobro: Rodo.
N. 306, Tarso. I. 57, 166, Patmo. 446 (u Vuka otkr. 1, 9: Patam).
c) oba se nalazi u nekoliko imenica enskoga roda postalih
od osnOlVa i pridjevnih; .primjeri: gnusoba, grdoba, hu-
doba, rugoba, tegoba, tjeskoba (ispor. tijesan od tijeskan, 67b),
zloba. Sve te imaju apstraktIllO samo hudoba moe
ne samo: zloba nego i: Konkretno je u
utroba, koja se i akcentom razlikuje od drugih ovoga reda;
ta je imenica nekad u prvom slogu mjesto u imala vokal 1\, a
izvedena je od negdanje I\tI"b koja je unutra, dakle
je utroba OIlJO to je unutra, tj. u tijelu.
d) obana, samo u mukobana (tj. ena koja se u svemu vlada
kao mukarac).
e) obija, samo u
f) je sasma rijedak nastavak: (neka riba, u Vuka
je grekom na kraju vidi u akad. i u osno 230
i 352), (neka biljka, isto to (ime travi),
(tj. kico), i u imenima (planina), (planina).
g) samo u: (planina).
h) se nalazi u imenica enskoga roda postalih od pridjev-
nih osnova, a svima je apstraktno. Primjeri:

itd. Akcent je svagda spori
na -0-.
i) od, samo u nejasna postanja: nelagod (tj. muka,
nevolja).
j) oda, samo u: jagoda, Iagoda, loboda, sloboda (od
osnove sve od koje je svoj, rairene u svob, dakle: svob-oda, a v
je prelo u Z, v. 39b, 80; slobQda je dakle stanje kad je ko svoj).
k) og je sasma rijedak nastavak i nalazi se samo u imenica
tamna postanja: brlog, kftog, talog, vrtlog.
l) ojka, samo u djevojka i u prema toj cr-
nojka, ljepojka, plavojka.
TVORBA RIJECI
'355-
m) ajka, samo u: staroj ko (tj. stari svat).
n) ok, oka vrlo su rijetki nastavci: svjedok, laloka (ova je
imenica tamna postanja).
o) al, ala su vrlo rijetki nastavci: soko, topola.
p) oUin, samo u: vragoliin, koja je imenica prema
imenici istoga u kojoj je nastavak samo an, jer
<JZ pripada osnovi a otud v. 95b).
q) olija, samo u: vragolije.
r) oZj(a) k, samo u rni'mo>ljak ("u vodi nekaka mala ivoti-
nja"), pupoljak i jo u dvije slabo
s) omah, samo u siromah (vidi sirotinja u 353e).
352. a) onica se vee s osnovama glagola koji idu u IV. ili u.
V vrstu, i tako postale imaju a ponajvie
kojekakve stvari. Primjeri: btkaonica ("kad se kakav pOSem-
pobrka"), gIadionica koji se kiti, upravo: gladi, crnogor-
ska gostionica, kadionica, kidaonica (rupa kroz koju se
baca na polje), mjeaonica (soba u kojoj se hljeb mijesi,
upravo mijea, - glagoli mijeati i mijesiti su postanjem i
njem srodIJi) , ("nekoliko kudjelje ili lana to se'
svee zajedno kao snop kad se u pilionica (sprava
.za paljenje), parionica (sud u kojemu se pare koulje), pljuvaonica
(u to se pljuje), postupaonica koja se djetetu kad
hoditi, tj. postupati), praionica (u stoji prah za posi-
panje), predikaonica, ribaonica (ribe, ,tj. sprava za ribanje ku-
pusa). Prema na -ionica je imenica perionica
(mjesto praonica, tj. soba ili zgrada gdje se peru koulje).
b) onja se nalazi u nekoliko imenica mukoga roda koje su
izvedene od osnova ili pridjevnih, a upotrebljavaju se:
1. za volove, 2. ljudma za porugu. Primjeri: 1. bijelonja, cvjetonja,
krilonja (vo po trbuhu bijel, kao da ima krilo), kusonja, medonja,
mrkonja, rogonja, sivonja, aronja (izvedeno od imenice aro),
utonja. - 2. bfkonja, (izvedeno od imenice glavornja,
dugonja, mlakonja, mlitonja (kao da temeljni pridjev glasi mlit),
tfbonja (kao da temeljna imenica glasi trb), deronja (izvedeno
od imenice dero). Vidi se da je akcent ponajvie uzlazni na
slogu od kraja).
c) onj(a)k u: brabonjak, ili paponjak (isto to papak).
d) or se nalazi u nekoliko kojih svima nije
korijen poznat, a stvari. Primjeri: grahor, javor,
kosor (nekakav osobiti kosij er) , plijevor (ono to se isplijeve),
puhor (tanki pepeo na eravici kad dogorijeva), stObor ili stobor
356
G RAMATIK A
(mjesto ispred timor, traktor, ukor (tj. uanj), amor,
ubor ili ubor.
e) ora, samo u: tmora (kad se nebo natmuri, korijen isti koji
je u tama, tj . tDma) .
f) or(a)k, samo u ove dvije tamna korijena:
(panj cd mlada drveta), (splet kose).
g) orija, samo u: ludorija.
h) orka, samo u: dvizorka (dvizica, tj. ovca od dvije godine),
kaporka ("koko keja ima na glavi kae kapu").
i) o.sija, samo u grdosija.
j) ost se vee s pridjevnim osnovama, i tako nastaju
koje svojstva. Primjeri: bezazlenost, bezbenost,
blagost, dunost, hrabrost, jednakost, lUdost, milost,
mladost, 'Obilnost, podmuklost, pokornost, razboritost,
sigurnost, slabost, vjernost, zahvalnost itd. Od pridjeva na -ak po
pravilu je: -kost: kratkost: kratak, tankost: tanak, vitkost: vitak,
ali od nekih takvih pridjeva imenica se tvori bez -k-: krepost :
krepak, krotost: krotak, mrzost: mrzak, sladost: sladak. Prema
srdit goveri se po pravilu srditost (nema V. ni Iv.) i srdost, kao
da pridjev glasi sTd. Iza palatala ne mijenja se o u e, ali takvih
je imenica vrlo malo i nijesu narodne nego sada-
njost, unutarnjost, Unutranjost. - Akcent imenica na ost ponaj-
vie je 'Onaki kakav je u temeljnih! pridjeva, npr. beza-
zlenost: bezazlen, slabost: slab; gdjekoje se
imenice ne dre svejih temeljnih pridjeva, drugih imenica,
npr. lUdost, mladost prema: milost, slabost ili 'Obilnost, pokornost
prema podmuklost i dr.
k) o u nekoliko imenica mukoga roda: bogato, galo ("crna
pantljika to se u kosU"), kIco (izvedeno valjada ed kico,
koje imenice nema, a bila bi od dragosti za keji se
kiti), k5zo se staru palo ili palo, papo (veliki
rak), rabo, zeljo (veliki top). Nekima od tih imenica ne zna se
ni korijen ni osnova.
l) o, same u eve dvije imenice enskoga roda: koko, pusto.
m) oa, u nekoliko imenica enskoga roda izvedenih od ime-
i pridjevnih osneva: cvjetoa, (ime kozi koja je cvjetasta,
tj. koja ima lisu na (ena velikih ili zgla-
vaka), kriloa (svinja pe trbuhu bijela, kao da ima krilo), r5goa
(ime o'Vci ili kozi), (mjeste vodkoa, od vodka, ispor.
tj. vodati; je ovca keja vodi druge), zelenoa
TVORBA RIJEC)
357
(ime kozi). Ovamo ide i imenica izvedena od glagolske osnove,
ali se nalazi samo u poslovici: nemogoa (koji kae da ne moe),
nemogoe pojedoe, a sve popie.
n) oka, samo u: kokoka (isto to koko), prpoka ("kad se
vrelo mlijeko ili voda prospe u eratak ili pepeo pak sa
parom i pepeo u vis sukne", - od prpa, tj. pepeo pomijean
s vodom).
o) ota, samo u milota.
353. a) ot se nalazi u nekoliko koje su ponajvie ono-
matopejske (v. 317j): glOmot, grohot, klokot (voda kad
kokot, sopot (ime IIll1'ogim izvorima), obot, ivot.
b) ota se vee s i s pridjevnim osnovama, i
tako postale ponajvie svojstva. Primjeri:
dobrota, grehota, . jasnota, ljepOta, milOta, prostota, sramota,
suhota i dr. Od gdjekojih pridjeva uzima se za tvorbu ovih ime-
nica samo prvi slog, npr. divota: divan, krasota: krasan. Rijetko
je akcent nego u navedenim primjerima: rabota (od:
rab, koja je istoga i postanja kojega je: rob), vra-
nota (crn vo); takva su i muka imena: Radota, Vukota,
ivota. Ovamo ide i teta, o kojoj vidi u 76b; u njoj je e
postalo od o po pravilu u 137d i 146a.
e) ot(a)k, samo u: bubotak (tj. udarac akom kada ko koga
bubne).
d) otina, u nekoliko izvedeni.h od osnova glagolskih i
bljuvotina (ono to se izbljuje), buotina (jama probu-
ena na dasci ili na drvetu), crkotina (ono to crkne), kalotine
(Sluho kalano mre otina (nabor, mTSka),obrezotiria (komad
mesa), oklizotine (dobra jela koja se oklizuju u ustima), parotina
(ono to se vidi na licu kad se parne), pukotina (to je na
puklo), strugotina ("ono sitno iverje to se sa dasaka ostru-
e"), ktbotina (krbina, komad zuba kad ostane u vilici), zarezo-
tina (to je urezano u to).
e) otinja u nekoliko izvedenih od ili od pri-
djevnih osnova. je tim gotovo svima apstraktno.
Primjeri: bosOtinja, golotinja, hromo tinj a, samotinja, sirOtinja,
(nekad je bio pridjev sir, sira koji je sirotan), slabOtinja
(slab strahotinja, suhotinja (post kad se ne jedu mrsna
jela), ivotinja. hropOtinja izvedena je od glagolske osnove
koja je u: hrOpiti.
f) ov se vee s i s pridjevnim osnovama, i tako
nastaju imenice za muku ili za ivotinje. Primjeri: bjelov
358 GRAMATIKA
,(pas), garov (pas), kudrov (pas), ktisov (pas), lisov (pas), ludov.
mazgov, mi-kov (konj ili pas), praznov koji nema nita).
rogov (vo), slutov koji sluti svata), arov (pas) itd. Kako
:se vidi, od gdjelrojih temeljnih pridjeva uzet je samo prvi slog,
ispor. garav, kildrav, lisast. Ovamo ide i imenica: nitkov. - Sto
()voga nastavka nema u drugim slavenskim jezicima, zato se misli
da je uzet iz madarskog jezika u kojemu glasi -6; ispor. akov
(mad. ak6, a za ovu se mad. misli da je upravo slavenska:
okov). k6rov (mad. k6ro), 16pov (mad. lap6), Zidov (mad. zsido).
Akcent onih imenica koje su izvedene od naih narodnih osnova
bez izuzetka je spori na prvom slogu, a gdje je i osnova tamo
se na istom slogu nalazi i uzlazni akcent.
g) ov(a)c u imenica: sinovac, svat6vac, trgovac, treba
razlikGvati od imenica kao to su: hrastovac, udovac
to su navedene pri nastavku (a)e, jer su te i imenice izve-
d.ene od pridjeva na ov (npr. a one tri nijesu.
h) je nastavak uzet iz imenica, kao to su:
itd., koje su navedene pri nastavku i za koje je
da su izvedene od pridjeva na -ov; iz njih je uzeto
i preneseno u ove tri: (post sv. Petki),
(prutasta neka j'abuka), prema kojima nema pridjeva s nastav-
kom -ov.
i) ovca, samo u ljubovca.
354. a) ovina se zdruuje s osnovama, s gla-
golskima, i tako postale stvari; gdjekoje se
ne razlikuju od temeljne imenice. Primjeri: birovina
(to se daje popu u ime bira), darovina ("novci to mlada o svadbi
skupi od darivanja"), domovina, hladovina, imovina, jugovina,
kupovina, medovina, osovina, polovina, svetkovina, tekovina,
trgovina, irovina ("plata za svinje to jedu ir"). Te su
od: banovina, djedovina, lipovina i dr. to su navedene
pri nastavku
b) ovinja, samo u strahovinja (tj. strailo).
c) ovite u imenica: grahovite (polje na kojemu je grah bio
danovite (gdje danuje), ljetovlte (mjesto gdje
se ljetuje), makovite (gdje je nekad mak !'astao) , zimovlte (gdje
se zimuje). Vidi nastavak ite.
d) ovka, samo u: (upravo hridovka, tj. zmija koja se
dri hridi), trgovka, koje valja razlikovati od kao to
su jiilovka, Kosovka, vidovka to su navedene pri nastavku ka.
'TVORBA RIJECI
359
e) avlje, samo u: grobovije (tj. groblje, crnogorska
valovlje.
f) ovnica u pjesk6vnica (sud u kojem pijesak stoji), ra6vnica
(raeni hljeb), rakJovnica (veliki morski rak). Na ovnica se svruju
i -ove prema kojima se nalaze pridjevi na -ovan, tako da im
je nastavak samo ica: (ena koja dar6vnica (npr.
sablja, tj. darovna, poklonjena), otrovnica (zmija ili ena), pol6v-
nica (1. su'rica, 2. po krajcare; ispor. pol6van, napola iznoen,
npr. haljina), ir6vnica ("plata za svinje to jedu ir"), ispor.
ir6van (npr. irovne svinje, irovna godina).
g) ovnik u: bobOvnik (neka biljka), buntovnik (nije izvedeno
od buna, od bunt ili bunta, koje su imenice nekad isto
to buna, a uzete su obje iz Bund kao i ruska
imenica 6yHTb, tj. buna, i kajkavski glagol puntati se, tj. buniti
se), mrazovnIk (neka biljka), poredovnik (koji ima pravo mljeti
u vodenici kad red na njega), redovnik. Te imenice treba
razlikovati od onakvih prema kojima se nalaze pridjevi na ovan
i glagoli na -avati: darovnIk (npr. konj, tj. darovni, poklonj en) ,
duhovnIk (ispor. pridjev dUhovni), gromovnIk, ljubovnIk (tj. dragi,
ispOr. pridjev ljubovan), otrovnIk (koji ljude truje, ispor. otrovan),
polovnIk tj. koji radi napolice; ispor. pOlovan), - sta-
novnik (ispor. stanOvati), zimovnik (ispor. zimOvati).
h) ovo, samo u olovo.
i) az, samo u rogoz.
355. a) r u imenica postalih neposredno od korijena: dar
(od ko-rijena da moji je u dati), pir (od korijena pi koji je u piti),
:ir (od korijena i koji je u iv, ivjeti, tj. ir je ono od ivi
npr. svinja, moda i u mir kojoj se korijen ne zna. Ovamo
idu i kopar, sebar (tj. teak), stilbar (crnogorska ko-
rijen koji je 'u stablo), svekar, vepar, koje danas imaju nepostojano
-a, ali u davnini nijesu "imale poluglasa ispred r ( 44a).
b) Ta u nekoliko ponajvie neznana korijena: igra, ikra,
:iskra, mjera, sestra, vidra.
e) TO u bedro, jedro, njedra, rebro, vijedro, koje su
.-gotoVoo sve neznana korijena.
d) s sigurno se nalazi u stas (od korijena sta koji je u stati),
.a po svoj prilici i u gIas,klas (od gol-s, kol-s, po 40c).
e) ska, samo Ul: . v6jska imati. pravo koji u osno
:.306 misli da je to upravo pridjev enskoga roda s nastavkom ski;
J60
GRAMATIKA
kad bi tako bilo, onda bi u nom. sing. bilo na kraju -a, a udativu
sing. bi10 bi -oj, ispor. enska, enskoj, tj. ena).
f) sIa u imenica: gUsle, jasle (jasli); vidi 78a.
g) sId u: (v. 78a), maslo (v. 107c), veslo (107c).
h) sma, samo u: basma, pjesma .
. i) stv'o. (nekad bstVO) nalazi se ill velikom broju koje
kakvo stanje u kojemu je ko, svojstvo, kakvu radnju ili
togod apstraktno, a gdjekoje i togod konkretno; izvedene su od
osnova i pridjevnih. Primjeri: apostolstvo, bratstvo,
carstvo, drUtvo, hajdutvo, igumanstvO', junatvo, ka-
petanstvo, kumstvo, ljudstvo, momatv>q, prijateljstvo, prorotvo,
siromatvo, susjedstvo, (od: zao -
blaenstvo, bogatstvo, dostoljanstvo, kraljevstvo, lakomstvo, lu-
kavstvo,materinstvo, mnotvo, pijanstvo,
popovstvo, tr6jstvo, ubOjstvo (vidi u mome savjetniku"
160, - od uboj; od ubOjstvo je posta10 ubij stvo tako to je -()-
prelo u -i- prema infinitivu ubijati ili prema prezentu ubijem),
ubotvo, . eninstvo; ovamo idu, dakako, L imenice izVedene od
pasivnog participa: poznanstvo, prokletstvo. o glasu u drutvo,
junatvo, siromatvo vldi u 89b, a u u.mjetvo je zato jer je ta
imenica izvedena od umijean (umijena) !Uzevi ga bez an (bn),
ispor. divota, krasota od divan, krasan; prema umijean (kako je u
Vukovu upravo bi se umijetvo, ali u Vuka
pripr. 155 nalazimo: umjena stvar. Otkle je n u boanstvo,
to je u 39a. - Akcent je u nekih
imenica s nastavkom stvo onaki kakav je u temeljnih a za
neke nema pravila.
j) a u nekoliko imenica koje su ponajvie mukoga roda,
a izvedene su od glagolskih osnova: daa i nedaa (koji daje i koji
ne daje, u poslovici), izwra (koji izdire, tj. koji se izjea
(izjelica, enskoga i mukog rooa, prema aktivnom par-
ticipu izjeo - izjela), nehtjea (onaj koji kae da nestaa
(enskog roda, tj. nestadak), neboja (koji kae da se ne boji),
okroja okrojen, tj. obrezan), pristaa (koji pristane uz
koga); ovamo se i neznaja (koji ne zna; j je po svoj prilici
pi-od analogije prema nebOja).
k) tak u imenica: gortak nikoljtak i drugih, vidi pri na-
stavku jak. -
1) tina imamo u imenica: (okolina
lupetina, pogantina (tj. siromatina, valpovtina
(okolina Valpova) i dr. Tu je upravo nastavak ina, a kao temeljne
TVORBA RIJECI 361
slue pridjevi na ski, npr. ov ski, pa je sk ispred ina
prelo u t po 91a. Iz tih i uzeo je narod
tina kao osobiti nastavak i njim je nekoliko imenica
prema kojima nema temeljnog pridjeva na sTd, a
svojstvo, to konkretno; takve su: berrobratina, budalatina,
inokotina, izvrtina, lukavtina, neimatina, nevaljaltina, skup-
tina, Umjetina, zblrtina (ono to je sabrano) i dr. Tako se nalazi
tina i u ove tri imenice cigantina,
tina, lijentina.
356. a) 1 t ne zna se zacijelo da li se nalazi u ikojoj imenici
mukoga roda kao nastavak, premda ih dosta ima koje se svr-
uju na t, npr. list, most, skut, svat itd., ali se ne zna ne pripada li
u prve tri (i I\.l drugima) t korijenu, a u je nastavak
moda at, a ne t (korijen je isti koji je u svoj). - O imenicama ari-
stokrat, demokrat, diplomat itd. vidi malo dalje pod c).
b) 2 t nalazi se u dosta enskoga roda koje ponajvie
to apstraktno. Primjeri: (postalo od a to od
v. 87b, korijen isti koji je u pOten, tj .
(postalo od: mog-t, v 97a), (postalo od: nok-t), slast (od:
slad-t, v. 87b), vlast (od: vlad-t). se taj nastavak nalazi
u sloenica kojima je prvi dio prijedlog (vrlo rijetko druga kakva
npr. dobIt, napast, pamet (postalo od negdanjega
korijen isti koji je u pomen), pavlt, postat ("ono
to u jedan put uzmu preda se ilieteoci kad rade", korijen
isti koji u stati), pripovijest (korijen isti koji u pripo--vijed-ati),
propast, smrt, svijest, zavist (korijen isti koji u zavidjeti).
c) 3 t :u imerncama podrijetla, npr. arhimimdrit,
jeovIt, mitropolit, to su narodne a su: aristo-
krat, demokrat, diplomat, jezuit, kozmopolit, koje neki knjiev-
nici (prema latinskom jeziku) piu: aristokrata, demokrata, di-
plomata, jezuita, kozmopolita. Mislim (prema onim navedenim na-
rodnim da je bolje -t nego -ta.
d) ta. Vrlo je malo imenica za koje se ih sa srod-
nim jezicima) moe znati da imaju taj nastavak; takve su:
vrsta; - u svojta je upravo nastavak 'bta.
e) taj, samo u r<l.taj (postalo od or-taj, v. 42a).
f) traJk u osnutak, koja je imenica traJk dobila po analogiji
imenica dobitak, dodatak itd. navedenih u 321a, a specijalno pre-
ma dobitak, napitak, navitak, savitak, uitak su imenice
gubitak, vezitak (tj. vez). Nejasan je (poradi akcenta i poradi zna-
::362
GRAMATIKA
zavretak -it(a)k u oritak, pored se govori i
(genitiv oI1itka i
g) t(a)o, samo u djetao, pijetao, vitao.
h) t(a)r, samo u vjetar i u petar.
i) tilr, samo u ratar (od or-tar, vidi rataj pod e).
j) tav, samo u kletav i prokletav (genitiv sing. kletavi, pro-
kletavi). Vidi nastavak 2 av.
k) te, samo u dijete (od istoga korijena koji je u: dojiti).
l) tel(a)c i telj; prvi samo u: etelac od e-telj-(a)c,
ako i nije jasno zato je lj prelo u l), drugi se vee s glagolskim
<osnovama, i tako nastaju to koji ono
.to temeljni glagol U narodnom jeziku samo je nekoliko
s tim nastavkom: hranitelj, prijatelj (neprijatelj), roditelj,
:sluitelj, upravitelj, - u navod su ule iz crkve: krstitelj,
:spasitelj, stvoritelj. U Vukovim i djelima nalazi se
jo nekoliko imenica s tim nastavkom: gooitelj, izbavitelj,
pobjeditelj, predsjedatelj, skupitelj, spisatelj, tjeitelj,
tuitelj (potvrde tim imenicama vidi u Iv.
m) tiit samo u imenicama koje su latinskog podrijetla
.i u lat. jeziku se svruju u nominativu sing. na tas, u genitivu na tatis
(npr. quantitas, quantitatis), ali su uzete iz jezika u kojemu se
.svruju na -tat (npr. Quantitat) i enskoga su roda (kao i u lat. jeziku).
"Takve su imenice: autoritet, fakultet, kvalitet (ispor. u rastavlja-
kvantitet od akcenta. rad jug. ak. 6, 47, niti zabacujem kakoga kvanti-
teta niti. " 48, prioritet, stabilitet, univerzitet i dr. Poneke od takih
piu gdjekoji pisci sa zavretkom -teta, npr. kvaliteta, kvantiteta, to (mislim
-da) nije
n) Hr, samo u pastlr.
o) tiva, samo u stativa, tetiva.
p) Hvo, samo u jestlvo (od jed-tivo po 87b).
q) to se nalazi u ovih imenica: dlijeto (v. 72c), ljeto, pluto,
puto, sito, zHito, ito; za njih moe poredbena gramatika dokazati
-da im t ne pripada korijenu.
r) samo u (mala drvena lopatica kojom ene
lupaju koulje kad ih peru).
s) tra, samo u jetra.
t) tro, samo u jutro.
u) turina, samo u enturina (tj. enetina) .
v) tva se ponajvie vee neposredno s korijenom: britva,
:kletva, ljestve, pljetva, sjetva, statva, etva; s osnovom glagola IV
zdruen je taj nastavak u molitva.
z) tvina, samo u jestvina (od jed-tvina po 87b).
TVORBA RIJECI
363
357. a) u glagolskih imenica, npr. vidi
pri nastavku 2 je. '
b) ud, samo u labud, elud.
c) ud(a)c, samo u eludac.
d) ug, uga imamo u: bjell1g (bijel prasac), bjeluga (bijela svi-
od pastruga (ime ribi od negdanjega
pridjeva pastar, pastra koji je aren). Vidi nastavke jug,
juga.
e) uh se nalazi u imenica: kouh, lopuh, pastUh, repUb, ti-buh.
Vidi nastavak juh.
f) ilj, samo u kragiij, slavuj .
g) uj(a)k, samo u oujak (vidi u biljeki 43b).
h) uk, samo u bobuk (mjehur na vodi kad vri, onomatopejska
klObuk (isto to bobuk, onomat. imuk, zviduk. Ne ide
ovamo klobUk (tj. eir), jer je u tom iz turskog jezika.
i) ula imamo u gagula (neka ptica, bit onomatopejska ri-
gromula (gromoradan papula (ispor. djetinjsku
papiti tj. jesti).
j) Ulj imamo u bubUlj (obal kamen), dugiilj (duina; govori
se samo: na dugiilj) , pahUlj (tj. vlatak sijena, trave), trkl1lj (tJ.
kljuk).
k) ulja se ponajvie vee s osnovama i pridjev-
nim, rijetko s korijenom neposredno, a tako postale
.stvari i ivotinje, apstrals.tnoga nemaju
nikad. Primjeri: crepulja, grabuije, grdulja (grdna ena), hoduije,
jegulja, mahnitulja (tj . mahnita ena), odi-pulja (to :odrpano i
:poderano), pjeskulja (pjeskovita zemlja), prohulja (neka trava,
oo: proha), prutulja (prutasta jabuka) ; ra.ulja (neka ra), rehulja
(ovca rehava, tj . rijetke vune), rosulja (kia kao rosa), smUkulja
(neka zmija koja se zove i smuk), si-bulj a (stara srpska crkvena
knjiga), vlasulja (neka biljka) i dr. Nastavak ulja se nalazi
u imenima krava: cvjetulja (cvjetasta krava), kusulja, maculja
{macaste boje), medulja medvjedu), mi-kulja, plavulja,
:risulja, rogulja, sivulja, arulja. Akcent je bez izuzetka spori na
:slogu od kraja.
l) uljaga, samo u sovUljaga od sova).
m) Ulj(a)k, samo u zamotuljak i u ove dvije imenice koje se
nalaze samo II zagonetki: (tj . svinja), visuljak (tj. ir). Vidi
!nastavak julj(a)k.
n) uljina, samo u ove tri imenice kro-
vu.ljina, travilljina, trpuljina (govori se u Crnoj Gori kao poruga
364
GRAMATIKA
premda stoji bez sumnje u svezi s glagolom trpjeti,
ali je teko domisliti se pravom Ovamo ne ide
grduljina od: gr-dulja, tj. grdna ena), jer joj nastavak
nije uljina nego -ina.
358. a) un u imenica: bogatun (bogat gladun
koji se gladi, tj. kiti), krezUn krezub, nadimak u Crnoj
Gori), sIadun (sladak ipak), tekun kolo, crnogorska
zektin (konj zekast, tj. dlake kao u zeca).
b) una, samo u mahuna ili mohuna tamna postanja),
sekuna (tj. seka, sestra).
c) un(a)c, samo u bjegunac, vrhunac nema
je Vuk u svome a ni Iv.).
d) uniir, samo u bjeu.nar (tj. bjegunac).
e) samo u (togod mlado, npr. jagnje ili
jare).
f) unica, samo u rukunica (tj. drak), arunica (neka
arena zmija).
g) up, samo u skorup.
h) ur, samo u bour (ime .cvijetu, po svoj prilici: boji cvi-
jet), kotUr (korijen isti koji u: mjehur; - ima jo i
ili (panj mlada drveta, postanje tamno).
i) ura u imenica: bOura ("prasica to se kolje na
glavura od glava), kapura ("koko koja ima na
glavi 6ubu kao kapu"), kosmura (nekakva trava), lubura (kotarica
od luba).
j) ur(a)k, samo u ("nekaki cvijet koji se raz-
vija"), iJpurak (tj. ipak).
k) urda, samo u glavUrda od: glava). Vidi nastavak
jurda.
l) urina u imenica britvllrina,
jamurina, hladurina, latlurina, (tj.
velika kao da temeljna glasi ispor. tina
kod nastavka etina), riburina, torburina, travurina, vodurina, a-
burina. Vidi nastavak jurina.
m) uskara, samo u babuskara.
n) ua se nalazi. u velikom broju koje su izvedene od
osnova i glagolskih, rijetko od pridjevnih; te
sad sad ivotinje, sad stvari. Primjeri: blebetua,
bonjakua (ena iz Bosne), djeverua (ena dj everova) , dorua
TVORBA RIJECI
365
(doratasta kobila), gakua (govori se vrani), govorua (ena koja
govori mnogo), grmua (neka ptica), jastrebua (jastrebasta koko),
klepetua (klepka), kokotua (koko koja je nalik na kokota),
madarua (neka ljiva), mekua (neka jabuka ili kruka), mi-kua
(mrka kobila), namigua (ena koja namiguje), nepomenue (neka-
kve kraste na djeci), oskorua, pjeskua (pjeskovita zemlja), po-
vukua ("koji se od kaka posla natrag"), pocikua ("ensko
koje pocikuje"), prevratua (ili prevrata, tj. jelo od jaja, jer ga
treba preViI'atiti kad se kobila), rogua (krava
velikih rogova), seljakua (tj. seljanka), tmua (tj. tama), turkua
(pravi Osmanlija) itd. Gotovo sve ove imenice imaju tri
sloga ili vie, a akcent im j e gotovo svima spori na slogu
od kraja.
o) u(a)c, samo u mekuac (rak kad se u te bude
meki).
p) uica, samo u: goruica, nattkuica (k:o na druge natrkuje),
nejakuica (nejak, inokosan crnogorska OIl"lUica,
pottkuica (kakva sitnica, razvitak nije jasan), rOgUica
(ili tj. "duina od vrh' palca do vrh kaiprsta kad se
rastegnu", akad.
q) SamlO u
r) uina: bjeluina (neka trava), blatuina (blatna voda iz
kakve bare), od komuina od
kukuruza poto se okomi), orluina od orao), peruina
(1. perje, 2. komuina), vinuina od vino). Nejasna je
postanja i akcentom se od drugih razlikuje: bllbuina (mesa ispod
rebara). Vidi nastavak juina.
s) uka u peruka, pupuka (na hljebu guka), valj.uka, vilju-
ke i jo dvije druge slabo tamna postanja.
t) utina u barutina od bara), maglutina, ognju-
tina (bolest srebrutina (ld: srebro), vatrutina
(isto to ognjutina), (isto to ognjutina).
359. a) 1 ut nalazi se u nekoliko IOnomatopejskih gUgUt
(glas golubinji), a,put (tj. apat), kamut (glas mladih pasa),
krgut i jo u nekoliko drugih imenica kojima je korijen ponajvie
taman; takve su: bObut (neka trava), btskut (tj. brzica gdje voda
brzo preko kamenja, crnogorska bit izvedena od
osnove imenice koje danas nema: brzak, gen. brska), kolUt,
skrobut ili skromut (bijela loza), tilut (hrbat od noa), valUt
("obal kamen kao pesnica veliki") i jo u dvije tri takve
Sve su te imenice mukoga I"oda.
366
GRAMATIKA
b) 2 ut, samo u dvije imenice enskoga roda koje su
postanja, ali istoga periit i prhut (ono na glavi kao po-
sije, ali perut pored toga i perje) .
c) ut(a)k: bjelutak, imutak, navijutak (isto to navitak, tj.
navijena na vratilo, od osnove koja je u: navijati), oblutak (obal
kamen), smrzlutak (smrzla gruda), vrutak (od korijena koji je
u vreti, ispor. izvirati). Imenica osnutak navedena je pri nastavku
t(a)k.
d) utan, samo upolutan.
e) utina, samo u mrlutina (slabo i boleljiva kao da
je mrlo) , polutina (tj . polovina), prlutina (trubIo drvo).
pregnutina vidi u 338h.
f) utka, samo u surutka ili sirutka (vokali -i-,
-u- sobom su u alternaciji) i u eputka ("ono savijeno drvo-
na oko osovine", korijen neznan).
g) vse vee neposredno s korijenom: lijev (tj. lijevak), na-
djev, ogrjev, pristav, proljev, usjev, zaliv.
h) va se nalazi II imenica: ostava, ustava, vreva (od korijena.
koji je u vreti), zadjeva, zastava. U tih imenica ispred v nikad
nije bilo glasa b, ali ima nekoliko koje su nekad imale upravo-
nastavak 'bva; takve su: bodva (tj. ostve), jetrva, nozdrva, obrva,
pastrva, (izvedeno od: rak, jer su nalik na tipaljke
u raka, a k ispred b prelo je po zakonu u utva. Ovamo ide
i narukva, k!oju ima akad. a slabo je nego se
ponajvie govori rumanjena imenica narukvica; glas k u narukva
(tj. "narukbva") ostao je nepromijenjen u po analogiji prema.
ruka. Ima nekoliko s nastavkom 'bva koje su ili
neznana podrijetla, npr. bradva, bukva, crkva, lDk-va, rotkva .
smokva, tikva.
i) vo, samo u drvo, pivo.
j) zan, samo u bojazan, prijazan.
360. a) 'b se vee neposredno s korijenom, i tako nastaje vrlo
mnogo imenica npr. bog, brijeg, duh, grad,
grob, med, mig, mraz, plOt, rog, stid, voz, vUk, zub itd. Dosta
ima imenica s tim nastavkom koje su u samo sloene s ko-
jim prijedlogom ili s drugom kojom npr. brzopIet, izbor,
izmet, kolomaz, pretek, prinos, razdor, rukopiS, vinober itd. -
Nastavak 'b imaju imena uzeta iz i latinskog jezika (mje-
sto nastavka -os i latinskoga -us), npr. Filip, Stefan, Pllat, .
TVORBA RIJECI 367
Tit (V. gal. 2, 3), Kir (D. 2 dnevn. 36, 23) itd. Kadto ostaje
-os bez promjene: Hristos, ruskos, patos. _. Neka imena pored
-ije mogu imati "1>, npr. Antun (Antonius), Grgur (Greg6rios),
19njat (Ignatius) ; tako je i Metod (Meth6dios), ispor. gen. Metoda.
D. sitno sp. 1, 213, dat. Metodu. star. 1, 60. - je dobro
to latinske imenice srednjega roda na -um postaju u naem je-
ziku mukoga, npr. adjektiv (adiectivum), supstantiv .(substanti-
vum), akt (actum), fakt (factum), petrefakt (petrefactum), pa u
istom rodu trebalo bi graditi i plural, dakle npr. nom. plur.
adjektivi, supstantivi, akti. Mislim da nije dobro te imenice u.
pluralu sklanjati kao imenice srednjega roda, dakle nom. plur.
adjektiva, supstantiva (potvrde tim oblicima iz jezika
vidi u Iv. nije dobro ni fakta. D. sitno sp. 387. ni
petrefakta. V. pripr. 107.
b) 'b se vee neposredno s korijenom, i tako postaju
enskoga roda Pred h prelaze glasovi k, g, h po
zakonu u , . Primjeri: dob, kob, krv, Hl, mjed, riJec,
skrb, so, zob i dr. Gdjekoje su ovake imenice u samo
sloene, npr. goropad, nedostl, zapovijed i dr.
Dosta se taj nastavak vee s osnovama
i pddjevnim, npr. crven, cvijeti (samo u plur.), (neka
biljka), pitom (tj. pitoma zemlja), rumen, siroma,
stUden, zagorijel (od osnove aktivnog participa), zelen i dr. Iz
crkveno,slav. ili iz ruskog jezika (epech, gen.epecM) uzeta je ime-
nica jeres, gen. jeresi, vidi u Iv.
c) eda, samo u besjeda.
d) elja, samo u kudjelja.
e) 1 en, samo u korijen i u modani (od mozgeni po 6Ib) .
f) 2 en, samo u bjean (od: begen'b po 6Ib) i u golijen.
g) en:Oi, samo u koljeno, poljeno ("podebela cjepanica ili va-
ljak a") od korijena pol koji je i u platica (tj. daska), platina
(tj . cjepanica) od poltica, poltina po 40c.
h) er, sam u kosijer, vodijer (govori se i vudjr, ispor. kon-
dijer pored kondi:r itd. u 65a).
i) esta, samo u nevjesta, koja je nejasna postanja.
j) et, samo u kostrijet (nejasna postanja).
k) evka, samo u kolijevka (polijevka, popijevka ne ide ovamo
jer je tu nastavak samo ka).
l) ezo, samo u eljezo.
368
GRAMATIKA
NASTAVCI ZA TVORBU PRIDJEVA
__ --- (c/:-.'51 >.- , , ........ .-(,';) .. t;. ... : ...
(O nastavcima za tvorbu priloga, v. u 487c)
361. a) se nalazi u nekoliko pridjeva koji su ponajvie
umanjena
- u nije umanjeno, a u
i u je Pridjev
postao je od nejak'bk, tj. nije mu nastavak samo (a)k.
b) samo u pridjeva koji su gotovo svi izve-
deni od osnova glagola to se u infinitivu svruju na -ati. Pri-
mjeri:
(ili Pridjevi ovi imaju katkad
aktivno, pasivno prvo je npr. u vo (tj.
vo koji ore), haljina (tj. koja stoji, ne se
svaki dan), - d.r:ugo je u ikona (tj. koja se cjeliva),
konj (tj. na kojemu se jae), soba (u kojoj se
spava). - Pridjev nije izveden od glagolske osnove, a
je izveden od glagola pasati (npr. remen kojim
se pae) i od pasti (npr. zemlja, na kojoj stoka
pase).
e) samo u (tj . koji spava).
d) p.h(a)n u nekoliko pridjeva umanjena grubahan
(takav je akcent u akad. u Vuka je grubahan), Higahan,
malahan, (od komparativa punaban, Ti
pridjevi (izuzevi posljednji) slabo se govore osim Dubrovnika
i junih krajeva.
e) ajiv imamo u bliznajiv (govori se i blinjajiv, npr. platno,
po kojemu se blizne, a blizna se zove onQ kad se u tkanju
prekine ica), (o konju kojemu koljena udaraju jedno
o drugo kad ispar. uvrh buta kraj za koji se dri
stranji kad se nosi), (koji ima po licu tj.
pjege), sipljajiv (ili sipljiv, koji teko die; [spor. sipnja, teko
disanje), uljajiv ("npr. ito u koga na vrhu zrnja ostanu kao
pa brano od takvog ita bude plavetnikasto", ispor.
Uljak, tj. s pljevom pomijeano ito), uljajiv (npr. o
oku kad malo Pridjev liajiv ne ide ovamo jer je tu
nastavak samo iv (od liaj).
f) vee neposredno s korijenom. Primjeri: gibak, gla-
dak, krepak, kratak, krotak, Hik (v 107c), ljubak, mrzak, nizak,
rijedak, sHidak, teak, uzak, eak. Mjesto dananjega a bilo je
TVORBA RIJECI 369
nekad b, i zato je u teak i eak pretvoreno korjenito g u . -
Pridjev izveden je od negdanje imenice (tj . volja) .
g) (a)l u svijetao (postalo od svetbl) ; a pridjeve topal, okrUgao
i dr. vidi pri nastavku l.
h) (a)lj, samo u: upalj.
362. a) (a)n se vee s osnovama
s pridjevnim""i"T'""neposredno s korijenima. Mjesto dananjega a
bilo je nekad b, i zato glasovi k, g, h prelaze u , , isto tako
e u Primjeri: bijesan, bIlHan, bOlestan, budan, duan,
gladan, hladan, jasan, koristan, ledan, mastan, miran,
olOvan, pametan, (od pristupak), pro-
(od probitak), rodan, ruan, siromaan, slavan,
sramotan, stran (v. 107a), taman, tijesan, (od: trice),
vi'letan itd. Kad se-nastavkom (a)n tvori pridjev od pridjeva, onda
njima nema razlike u (tj. kUkavan (tj .
kukav), milostivan (milostiv), obilan (obil), su.ludan (sulud), uboan
(ubog) i dr. - Od imenica podrijetla to se svruju na
-ika, npr. kritika, mehanika, poetika, politika, retorika
su po pravi1u pridjevi koji svojstvo:
(I1ipr. pisac uma), a po ana-
logiji takvih pridjeva tvore pisci pridjeve na i od imenica
podrijetla na -ija, npr.
(ko nije propada itd.) od imenica: ekonomija, ener-
gija, ironija. Mislim da pridjeve na ruje dobro upotrebljavati
za pripadanje, npr. razvitak nae drave,
novine o tom su mnogo pisale; za - to slu-e pridjevi na
:razvitak, novine.
b) se vee ili neposredno s korijenom: lagan, mekan, ta:"
nan, uzan, - ili s osnovama: koan, mesan,
raan, rebrani (npr. prozor, tj. koji je sa strane, iz rebra), solani,
zemljan, - ili s pridjevnima, a onda je tako postalome pri-
djevu umanjeno: lUdan, milani, punan; ovamo ide i
prilog dobrano. Vidi nastavak jan.
e) imamo u boanski, pOtanski, gdje je
anski iz pridjeva: ciganski, ma-
rinjanski, tuzlanski, gdje svuda an pripada
(ispod. Ciganin, Tuzlanin itd.), a pridjevni j e
nastavak samo ski. Ovamo pristaju i pridjevi: afrikanski, ame-
rikanski. V. dr. izd. 2, 180, trojanski ("trojanskoga kralja sin Pa-
ris"). 12, damatanski. D. u Iv. su ti pri-
370
GRAMATIKA
djevi prema imenicama: Afrikanac, Amerikanac, Trojanac; tako i
Lj. 185, 200, od (tj. iz Meke ili koji
ivi u Meci. Lj. 146). je pridjev muhamedan-
ski.' D. istor. 183, mjesto kojeg bi bolji bio: muhamedovski.
d) (a)r u dobar, hrabar itd., vidi pri nastavku r.
e) erast, samo u prutarast (ili prutast, tj. koji po sebi ima
kao prutove).
f) ast se vee osnovama, -i pridjevi tako
postali da je ko ili to nalik ili da ima na sebi togod to
je nalik na ono to temeljna imenica iIi da je iste boje:
bogaljast, budalast, cvjetast, golubast, grivast, jastrebast, kori-
tast, kukast, lisast, majmunast, pepeljast, pjegast, po-
jasast, sedlast i dr. - Kad se nastavkom ast tvori pri-
djev od pridjeva, !Onda njima u nema razlike ili
nikakve ili je sasma neznatna: dfvenast (koji je kao drvena srca),
krnjast (krnj), kusast (kus), gkruglast (malo kao umanjeno prema:
okrugao), sivast, arkast (vatreno crven, npr. lice,
ispor. arko sunce) i dr., tako je i dvorogast (dvorog), golobradast
(golobrad), suhovrhast (suhovrh), starolikast (staroIl.k). Iz nave-
denih se primjera vidi da nema stalnoga akcenatskog pravila. Vidi
nastavke jast, kasto
g) anji u dananji, ovdanji ' itd., vidi pri nastavku nji.
h) 'at se vee s osnovama, i pridjevi tako pootali
da kO' ima obilno onoga ili u obilnO'j mjeri ono to osnovna
imenica Primjeri: bradat, brkat, glavat, granat, kljunat,
krilat, mesat, okat, repat, rogat, usnat, vlasat, zubat i
dr. Ovamo ide i pridjev bogat, koji je izveden od imenice "bog"
(u blago koje se misli da je naka d imala). Svi ti pri-
djevi u nom. sing. mukoga roda imaju dva sloga, i na prvom
je ponajvie spori akcent. Vidi nastavke jat, ljat, nat.
i) (a)v, samo u mrtav.
j) vee s osnovama, - "
balav, bodljikav, dlakav, grbav, gUbav, krastav, krvav,
ljuskav, pjegav, smOIav, ilav itd., - vrlo rijetko spridjevnima:
mlakav (mlak), - sa je osnovom nitav
(nita), - s glagolskirna: brbljav, jaukav, jecav, klizav, lajav,
mucav, kiljav, tepav, unjkav, mirav. Vrlo je malo ovdje pri-
djeva koji imaju vie od. dva sloga, a oni od dva sloga imaju
1 Danas u -govorru .i pismu.
TVORBA RIJECI 371
ponajvie brzi akcent na prvome, ali treba uzeti na um da im
i temeljne imaju ponajvie taj akcent.
k) az(a)n, samo u: bOjazan (koji se boji), bogobojazan, gojazan
(koji ' se lasno ugoji), ljubazan.
l) aliiv, samo u bojaljiv, gojaljiv (koji se lasno ugoji).
--- .
363. a) cat, samo u: bjelcat, cjiHcat, golcat, novcat, puncat,
samcat. Ti se pridjevi ne govore sami, samo za
onima od kojih su izvedeni, npr. go golcat, sam samcat itd.
b) cit samo u : novcIt, pravcIt, puncH, zdravcIt. Ni t i se pri-
djevi n';govore sami, samo u svezi, npr. nov novcIt, zdrav
zdravcit itd.
c) samo u (tj. koji lei) .
=
d) samo u dalek.
e) el (eo), samo u debeo, kiseo, veseo.
f) eljav, samo u smrdeljav (tj. smrdljiv).
=
g) em, samo u golem (e je postalo od negdanjega e, ispor.
golijemnI).
h) en se vee s osnovama, i pridjevi tako
postali' da je to od onoga ili da pripada onome to
temeljna imenica Primjeri: bakren, bradveru,
crkveni, diven, himben, igleru, kletvenl, lanen, marvE!nI,
meden, mjeden, mQlitveru, ognjen, pOsleni, svadberu, slamen,
staklen, sUknen, tikvenl, udadbenI, etveni i dr. Ri-
jetko se taj nastavak vee s pridjevnim osnovama, i onda
temeljnim i izvedenim pridjevom nema razlike u
hitren (hitar), hrabren (hrabar), malen (mali), mileni (mio),
strmen (strm). Sasma rijetko vee se nastavak en nepo-
sredno s korijenom: studen, aren, zelen. U nekih od pridjeva
to su izvedeni od osnova nastavak je nekad glasio en,
vidi u 5la. Stalnoga akcenatskog pravila za pridjeve s nastavkom
en nema. Vidi jo i nastavak stveno
i) e(a)n, samo u vremean.
j) samo u plavetan.
1
Vidi nastavak ovet(a)n.
k) nalazi se u: drUevan, knjievan, (tj .
Ispred e prelo je po zakonu g u , a k u Moda je u navedena
tri pridjeva nastavak evan prodr'o iz duevan,
koje imati kod nastavka -av(a)n.
1 Danas plAvetan.
372 GRAMATIKA
l) evit, samo u (tj . dobro Pridjevi ognjevit,
zmajeVitii'e idu ovamo jer je njihov nastavak ovit, samo je o
por adi palatalnoga konsonanta pred sobom prelo u e.
m) samo u druevski (to pripada drugovima). Vidi
nastavak ovski.
n) eljiv, samo u boleljiv, ljubeljiv, srameljiv i u dijalek-
dareljiv; u grabeljiv bi mogao nastavak biti samo ljiv
(ispor. imenicu grabe).
364. a) samo u
Ne idu ovamo: jer je tu na-
stavak samo (a)n.
b) u (ili tj. malo bijel), (crn).
PridjeVI ne idu ovamo jer je njihov nastavak
jast.
e) imamo u (dobri trava, neka biljka),
(onaj koji mokri poda se);
u tim je pridjevima uzeto iz pridjeva, kao to su
i dr.
d) u itd., vidi kod nastavka ski.
e) igg1t!:.. samo u: (tj.
f) ils. samo u velik.
g) ikast u modrikast, plavetnikast, vinjikast (tj . vinjovel
baje).==-
h) in ima posvojno i pridjevi s tim nastavkom
pripadanje singlUlaru temeljne imenice, npr. enin (onaj
koji pripada eni). Nastavak se in vee ponajvie s osnovama
imenica mukoga i enskog roc1a koje Se II nom. sing. svruju
na a i to ivo, npr. babin,
kobilin, kravin, kUmin, kusonjin, mladoenjin,
nevjestin, robinjin, sovin, svekrvin, evin,
vojvodin itd. Rijetko se vee in s osnovama, i to
s osnovama koje su dodue enskoga roda, ali se ne svruju
u nom. sing. na a ili stvari, npr. n, pitin,
potin, pr6hin, ruin, svastin, zvijerin. Ti su pridjevi u Vu-
kovu a nema u tome ovih pridjeva: duin.
. 129, pesrrlin (tj. pjesmin). M. 53, travin. 76,trpezin. D pis.
22. vladin. M. 274, zemljin. 157, Lj. 338. Jo se vee in
s osnovama mukoga roda koje se u nom. sing. ne svruju
n a a; takve su: bratin (tj. bratov), (tj. Konsonanti
1 U novom prav.opisu samo: vinjeve.
TVORBA RIJECI
373
g, k, h ispred i ponaJV1se ostaju bez promjene (v. u 90a), npr.
slugin, snahin, patkin, tetkin, Lukin. JM. 315; to osobito vrijedi
za pridjeve postale od imenica koje se govore od dragosti, npr.
bakin, k6kin, sekin; u takvih pridjeva ne mijenja se ni e u
npr. bracin, macin. Za pridjev (od Luka) ima u akad.
dosta potvrda; to se u D. od enskih imena
Melha, Reveka nalaze pridjevi Melin (1 mojs. 24, 24),
prip. 31, mislim da bi bilo Melhin, Revekin.
i) inski se vee s nekoliko osnova: aginski, bain-
ski, gazdinski, gostinski, hodinski, nevje-
stinski, (u akad. papinski (u D. istor. 191, 315),
painskl. Vidi se da su ovo gotovo sve sami takvi pridjevi koji bi
vrlo bili s nastavkom ski, zato je mjesto njega uzet na-
stavak inski (ispor. bratski i bratinski, koje oboje isto Pri-
djevi ovi ono to pripada mnoini temeljne imenice, npr.
bratinski: to pripada ali ponajvie mogu i ono to
pripada kojemgod koje se temeljnom imenicom,
npr. gazdinski ne samo: onaj koji pripada gazdama, nego
onaj koji pripada gazdi kojemugod. Ovamo se nemaju
stavljati pridjevi: plarunski, gdje je nastavak samo ski;
ne idu ovamo ni pridjevi avHnski, kominski, koji n ispred s imaju
po analogiji (v. u 82b i l03c).
j) inji se nalazi u: bUdinjl (od: bUdija), buhinjI, djetinji, go-
lubinji, gujinji, jajinji, kokoinji, mravinji, zmijinjL Vuk
u svome za neke od tih pridjeva pie da pripa-
danje jednini temeljne imenice, npr. giljinji: to pripada gujama,
a zmijinji: to pripada zmiji, a iz Iv. za pridjev djetinji
razabira se da i ono to pripada djetetu i ono to pripada
djeci. Sva je prilika da se pridjevi na inji mogu uzimati i za
jedninu i za mnoinu temeljne imenice.
k) iav, samo u goliav.
l) tt se vee s osnovama i glagolskim, i onda zna-
stoji u kakvoj god svezi s temeljnom kadto
se vee i s pridjevnim osnovama, i onda nema razlike u
pridjevom temeljnim i izvedenim. Primjeri: bremenit (o
eni, tj. trudna), busenit (tj. pun busenja), (od koja je
nekad i glavit, istinit, kamenit, ljutit, nepro-
mjenit, Odjelit, oholit, omrazit (tj. neljubaik), plameni,t, pleme-
nit, ponosit, razborit, rumeni t, srdit, temeljit, ugasit,
zaklonit itd. Stalnoga akcenatskog pravila za ove pridjeve nema,
ako se i vidi u nekih tenja da se dre akcenta temeljne
374
GRAMATIKA
m) iv se vee s i s glagolskim osnovama: kaljiv,
krmelji;'-milostiv, nemilostiv, plaiv, pljesniv, pomnjiv,
straiv i dr. Vidi nastavak ljiv.
365. a) j se vee ili neposredno s korijenom: bred, lo, rid,
- ili s osnovama: Ivanj (dan), Jovanj (dan), Miholj
(dan), Nikolj (dan), Stjepanj (dan); ovamo ide i Banja (luka,
od: ban). .
b) j(a)n, samo u stojan (stoj ni) , dostojan.
c) <j(a)n imamo u pijan (ili pjan, v. 55a), postojan, zatim
lt nekoliko od osnova izvedenih pridjeva koji
od je to ili to pripada ili koji su u kakvoj god svezi
s temeljnom imenicom; primjeri: (od: daskjan po gla),
kota n (to je od kosti), lukom),
snjean, (mjesto od svetac), t je-
tan (to je od tijesta), v6tan (-t- mjesto v. gla) i dr. Ovamo
idu pridjevi umanjena bIjedan, gladan, hladan,
mladan, edan (prema: blijed, gladan, hladan, mlad, sit,
edan).
d) jast se nalazi u: (pored kukast), pastuast
(konj, tj. neustrojen), pepeljast, iljast (tj. il-jast, od:
ilo), Vidi nastavak asto
e) jat imamo u domiljat (od osnove imenice domisao), grIjat
(ne znaCIlsto to grIat, nego: grivast), iljat (isto to iljast), trbu-
at, Umiljat (od osnove koja je i u pridjevu umilan, adv. umilno).
f)jav se nalazi u nekoliko pridjeva izvedenih od
osnova: mater-
pepeljav, Vidi nastavke
av,
g) ji, npr. u boji, kozji, kravlji itd., vidi nastavak 'bji.
h) samo lt (koji se
i) Ju(a)n, samo u gojiian (tj. go, siromaan, u akad. rJec-
niku), (tj. vrlo sitan, u Iv. Vidi nastavak u(a)n.
j) samo u gfk, jak, prijek.
k) karast, samo u (tj. od osnove kompara-
tiva
l) kast, samo u ovih pridjeva umanjena znaeenja
1
: crnjkast
(v. lOOb), crvenkast, rumenkast, surkast, arkast, zelenkast
2
,
1 Vidi k kao znak deminucije u imenica u 321a, u glagola 389b.
i zelenkas.t.
TVORBA RIJECI
375
(od osnove komparativa Kako se vidi, svi ovi pri-
djevi kakvu boju. Vidi nastavak skast.
m)JjQLimamo u hr'o, pretio (tj. pre-tio), vro, koje
su upravo oblici aktivnog participa, samo se vie kao takvi ne
Isti nastavak imaju i pridjevi: ciglI, nagao, okrugao,
topal, kojih se a pred l razvila onako kao u: dobar, oganj (v. u
44a).
366. a) ljat.> samo u: oti-ljat, zaottljat.
b) ljev s osnovama imenica koje se u nominativu sing.
svruju-na v, i tako postali pridjevi je to. Primjeri:
bjelovljev, garovljev, Jakovljev, Moskovljev, mrkovljev,
arovljev, - u 109a navedeni su pridjevi Budisavljev, Vladi-
savljev i U Vuka jak. 5, 11 ima Jovljev (od imena
.lov), a u njegovoj prepo 2, 82 (1827) ima Sikovljev (od ruskoga
prezimena Sikov).
c) ljiv se vee s osnovama i glagolskim; pridjevi
tak!o postali u prvom obilat ili zabavljen onim to
temeljna imenica a lU drugom da ko ono ili
da se na ono to temeljni glagol Primjeri: bodljiv
(koji bode), briljiv (koji je pun brige, je prema pridjevu brian),
crVljiv, dimljiv, dosjetljiv (dosjetljiv), govorljiv, didljiv
(koji se kida), kradljiv, laljdv, miriljiv, nasrtljiv (koji
na druge), osvetljiv, osjetljiv, prema
pozderljiv, pokapljiv, prevarljiv, prodtljiv, promjenljiv,
radljiv, sanljiv, smjeljiv (koji se rado smije, prema pridjevu smi-
jean), stidljiv, aljiv (v. 107c), uIj iv, vidljiv, zaguljivi itd. o pri-
djevu grabeljiv vidi u 363n. - Koji su ovaki pridjevi izvedeni od
glagolske osnove, a sloeni sru s ne, oni da ono ne
moe biti to osnovni glagol npr. (koji se ne
moe neispitljiv, neistraljiv, nepokolebljiv, neprimir-
Ijiv, nevidljiv (potvrde vidi u Iv. Mislim da nije dobro
to se takvi pridjevi u pisaca nalaze s nastavkom iv mjesto ljiv:
Iv. 75, nevidiv. Lj. 94, 142 (u toga se pisca nalazi i
vidiv mjesto vidljiv. 142, 176). Sto ima neustraiv. glasno
21, 285, to je prema straiv, koje se govori pored straljiv. -
Akcent je pridjevima s nastavkom ljiv spori na slogu dru-
gom od kraja.
1 i nasrtljiv, zaguljlv
376
GRAMATIKA
367. a) men, samo u rumen, stamen (tj. stalan, siguran).
usmeno
-===-
b) imamo u crn, prostran (v 42a), pun, slan (v. 42a).
c) nat se vee s osnovama: brsnat (npr. grana,
drvo, odbrst) , gornat, lisnat, pernat, resnat (npr. drvo,
od resa), trsnat (jak, kao trs), vlasnat, i jo dva tri takva
pridjeva.
d) nji imamo u donji, godinjI (v. 77b), jesenjI (v. 107c),
jutron'ji, jutarnji, krajnjI, ljetonjI, potonjI (v. S3c),
prednji, sudnjI, uskrnjI, z.UudnjI, zimunjl i dr. Kako
se vidi, taj se nastavak vee s osnovama imenica i s prilozima,
i pridjevi tako postali gotovo svi kakvo mjesto ili vrijeme.
Za akcent nema stalna pravila. Vidi nastavak nji.
d) ok imamo u dubok, nizok, irok, visok, estok.
--
f) oIast imamo u mrkolast (tj . crnjkast), vragolast
prema gdje je nastavak samo ast).
g) u pridjeva od osnova: kolik, onolikI,
ovolikI, tolikI.
h) i(a)n, samo u Mlian (kolian), ovolinl, tolinI (tolinl).
koje su pridjevi umanjena od osnova.
?m, samo u lakom, pitom.
onjav, samo u suhonjav.
aras t, samo u paporast (o kokoi ili golubu koji ima na glavi
kao kapu}.
368. a) ov ili (iza palatalnih lronsonanta) ev zdruuje se po-
najvie s osnovama mukoga rodakQfe to ivo,
npr. banov, biskupov, bratov, carev, labiidov,
Markov, prorokov, rakov, stvoriteljev, UrOev,
Vukov, zetov, zmajev itd. Od svake imenice mukoga roda koja
to ivo ovaki pridjev nije u slabo se npr. govori
bOgov (nar. posl. 300), (Iv. a valjada nikad konjev,
psov i dr. Mjesto takvih pridjeva uzimaju se oni na ji ili ski, dakle:
bOjI, konjskI, pasjI. Rijetki su pridjevi na ov (ev) od
imenica mukoga roda koje to neivo i od imenica srednjega
roda, kao to su: jugov (npr. snijeg, tj. to ga je jug donio), mje-
mrazov (u imenu neke biljke: mrazova sestrica),
ispor. i jagnjetov, (u Iv. Od imenica en-
skoga roda nema ni jednoga ovakvog pridjeva koji bi
TVORBA RIJECI
377
je to, premda ima (tj. sin) . Nastavak ov (ev)
u primjerima dosad navedenima i u pokazuje pripadanje
singularu osnovne imenice, npr. bratov: to pripada bratu (a ne
to pripada starcu (a ne starcima) itd. Tim se na-
stavkom tvore pridjevi koji od je to, i onda
za osnovu slue imenice osobito mukoga i enskoga roda koje
to neivo. Primjeri: biserov, babov, dubov, grahov, javorov,
jabukov, jelov, krukov, lipov, lUkov, lovoriko:v, orahov, ljivov,
topoloV, vinov itd. Iza palatala ne prelazi o u e: brekinjov, osko-
ruov, trenjovt, vinjov/ - ali pored toga (od granica,
nekakav hrast). Pridjevi s nastavkom ov slau se u akcentu go-
tovo svi s temeljnim svojim imenicama. - Gdjekoji pisci od ljud-
skih imena to se svruju na ski tvore pridjeve na -ov, npr.
Dobrovskov, Zrinjskov. Tu pogreku spominje Vuk u
dr. izd. 3, 116, a u dr. izd. 2, 139 pie: Srbi koji Dobrovskoga
knjiga nijesu tako je i ovo: mjesto sjajnijeh pobjeda Milu-
tin ovij eh, i Duanovijeh. D. istor. 134, Pa-
lackoga. 149.
b) ov(aJn, se vee s osnovama ili neposredno s ko-
bunovan (koji se buni u snu, od buna), da-
rovni, dremovan, duhovni, gromovni, jadovan, kupovni, muzovna
(npr. krava), nevidovni, pOlovan, silovan, svjetovnI, vilovan, vino-
van, vrhovni, irovan. Iza palatala prelazi o u e: dllevan,
Vidi nastavak ev(a)n. - OVaplO se mogu dodati dvije
koje se upotrebljavaju kao imenice, a upravo su pridjevi:
godovno (gen. godovnoga), mirovna (tj. pomirenje). O pridjevima
ljubovan, crkovni vidi u 58b. Akcent, kako se vidi iz navedenih
primjera, ponajvie je brzi na prvom slogu.
c) .avat, samo u brzovat (ovo drugo samo u nekoj
pjesmi mjesto: brz).
d) ovet(a)n, samo u bogovetni, ciglovetni, dugovetni, istovetnL
e)...QQ!t se vee ponajvie s osnovama, i onda je
je onoga u punoj mjeri to temeljna imenica
Primjeri: barovit, brdovit, glasovit, gorovit, jadovit, ljekovit, ma-
glovit, ognjevit, pjeskovit, silovit, strahovit, valovit, vjetrovit,
vrhovit. Gdjekoji pridjevi imaju nalik na ono to
osnovna imenica vilovit, valj kovit, zmajevit. Od pridjevnih
je osnova: plahovit, arkovit (s istim koje je u plah,
arki), - a neposredno je od korijena: alovit. Iza palatainih kon-
l U novom pravopisu samo vinjev, ali trl!njev i trenjov.
378
GRAMATIKA
sonanta ne prelazi o svagda u e: kiovit, krovit, (pored kr evit) ,
mjeovit pridjev prema glago mijeati), raovit
(o penici u kojoj ima mnogo rai). Akcent je svagda spori na
slogu drugom od kraja.
f) ovljev samo u : bratovljev (tj ; bratov). S. 2, 135, 164; ima i
akad. u kojemu se nalazi i muevljev (tj. muev, muevlji)
s potvrdama iz XVIII vijeka.
g) oVlfi i (iza palatala) evlji imamo u posvojnih pridjeva:
drozgovlji, kerovIji:, lrosOvlji:, muevlji, osovlji:, pu-
evlji, sinovlji. U svome Vuk za neke od tih pridjeva
kae da pripadanje singularu temeljne imenice (npr. mu-
evlji: to pripada muu), a za neke mnoini (npr. sinovlji: to
pripada sinovima). Sva je prilika da svaki od tih primjera mo-ole
imati i jedno i drugo
h) ovski nalazi se u pridjeva: begovski, kmetovski,
knezovski, kraljevski, kumovski, lavovski, Petrov ski, popovski,
svatovski, topovski, vilovski, zetovski, zmaj evski, - tako je i
V. odbr. 16, 18. D. star. 1, 86. Kako se vidi, najvie
temeljnih imenica neto ivo i mukoga su roda. U Vukovu
je za neke od tih pridjeva zabiljeeno da pripadanje
singularu temeljne imenice (npr. begovski: to pripada begu), a za
neke mnoini (npr. zetovski: to pripada zetovima), a po svoj
prilici svaki od tih pridjeva moe imati jedno i drugo
Za akcent nema stalna pravila. Vidi nastavak evski.
i) T se vee neposredno s korijenom. Primjeri: bistar, dobar,
modar, mokar, mlldar, otar, spor, star korijena sta
koji je u glagolu stati, dakle je star: koji dugo stoji), vedar i dr.
Vokal a, koji u tih p"ridjeva stoji ispred T, a u ostalim ga oblicima
nema (npr. bistra, bistro itd.), nije postao od poluglasa, nego se
razvio onako kao u oganj, vjetar (v. 44a).
j) Skfi-k samo u: lUckast (tj. lud-skast), vickast (tj. vitkast),
koje su o aava pridjeva umanjena
369. a) ski je veoma nastavak za pridjeve koji
je tvore od imenica svih triju rodova, i to od onih
koje to ivo i koje to neivo, akcent im je ponaj-
vie kao u temeljnih imenica. da je nekad ispred s u ovome
nastavku bilo b, zato osnovno e, k prelazi u a g i h u i ; iza
, ispada s, a ponajvie i iza (v. 88a). Primjeri: apostolski,
banski, brdski, carski, duhanski, dunavski,
volski, gorski, gospodarski, gI'adski, hrvatski, istinski, jesenski,
TVORBA RIJECl
379
konjski, Hivski, lupeki, morski, muki, ne-
beskI (od osnove koja je u plur. nebesa), pastir-
ski, poeki, rajski, seoski, sirOmakI, smederevski, sta-
rjeinski, kOlski, vinski, vojvodski,
vraki, zidarski, enski itd. Tako je i evropski (u lv. a
to Vuk ima eV1opejski. dan. 1827) 3, 42, 75 i (1834) 46 i u prepo
2, 544 (1822), 666 (1832), to je prema europaisch (a to
je prema latinskom europaeus). - Kojim pridjevima temeljna
imenica kakvo ali nije vlastito ime, eni mogu dvoje
npr. carski: onaj to pripada carevima ili kojemugod caru,
onaj to pripada djevojkama ili koj oj god djevojci itd.
- Ovamo idu i pridjevi to se svruju na -ijski, -ijnski, -inski (npr.
abadijski, lhadijnski, abadinski), o kojima se govori u 82b i
l03c. - Koje se imenice svruju na in, a plur. im se tvori bez toga
in, njima se i pridjevi s nastavkom ski tvore bez in, npr. bugarski
(od: Bugarin, plur. Bugari), (od: plur. gra-
srpski (od: Srbin, plur. Srbi), ali od je:
(jer je plur. V. 136e).
Pridjev tUrski izveden je od osnove tur koju imamo i u
Ture, Turad. Tako ima i drugih pridjeva s nastavkom ski koji su
izvedeni od osnove druge koje .imenice, a ne one kojoj pri-
padanje, npr. (: Dum-ovnik, kao da je Dubrovac, otkle
je i (: kao da je Bakovac), her-
(: Hercegovina, kao da je "Hercegovac),
(: Mitrovica, kao da je Mitrovac), (: kao da je Otok),
posavski (: Posavina, kao da je Posava) , (od:
kao da je (: Zagreb, kao da je Zagrebac, a
otud je i tako je i dalmatinskI prema Dalmatinac
(a to prema latinskom Dalmatinus), a zemlja se zove Dalmacija.
b) Katkad bi od koje ilnenice, koja je sama sobom upravo
pridjev na ski, trebalo takav pridjev, ali mjesto da se
uzme se bez promjene pridjev koji je sadrat u onoj ime-
nici. Tako Illpr. oq (ime zemlji, madarski Bacs) pridjev
glasi (ali se govori i prema: od mjes-
noga imena ImoskP (gen. Imoskoga) glasi isto tako i pridjev, npr.
imoski kadija. nar. pjes. 3, 530, isto tako od mjesnoga imena Lju-
buki ili Ljubuk6 pridjev je: ljubuki (vidi u akad. od
Nova Gradika je: novogradiki (znam pouzdano da se tako go-
vori), od Raka (v. u 90d) ne glasi pridjev nego rakI,
npr. episkopstvo rako. D. istor. 33.
1 Danas samo: Imotski.
380
GRAMATIKA
c) Pridjevi na ski koji su od imenica to to-
god neivo pripadanje singularu i pluralu temeljne imenice,
npr. gradski, seoski, kolski itd. To svako lako razumjeti. kad
pomisli da se .od takvih imenica tvore vrlo rijetko pridjevi na -ov
(-ev), kako je u 368a, pak zato pridjevi na ski od
imenica moraju imati jedno i drugo (npr. gradski: to
pripada gradu i to pripada gradovima itd.). Od onih imenica koje
nemaju plurala pridjevi na ski mogu, dakako, pripadanje
samo singularu temeljne imenice, npr .. rajski i dr. Sto
pridjevi izvedeni od imenica koje muku ili ensku
to je pod a), a ovdje treba dodati da takvi pridjevi mogu
katkad isto to pridjevi na ov (ev) i na in. U nar. prip. na
str. 76, 87, 88 kae se carska za istu djevojku kojoj se u istim
pripovijetkama kae: careva a na strani 220 za jednoga istog
momka kae se: carski i carev sin. Pridjeve
Vuk upotrebljava u momkov, npr.
Ka)); je MJIaAOJKe1bH'Ha HJIH dje8oja'tl,1<:a Kyha y JKaJIOCTH. nar. pjes.
1, 10, kad dan da otac odgovori ocu mo-
44, ne smiju s djevojkom
jer kadto seljaci s rodom za njima u
potjeru. kod "otmica", svatovi sazovu
roditelje i ostalu rodbinu. kod "dobra molitva", u Srbiji dobjeglica
upravo momku u pa je onda odvedu u kakvu
rodu. kod "dobjeglica". I u narodnim pjesmama nalazi
se u npr. I, 324, II, 21, 332, III,
518,545.
d) Pridjevi na ski kadto drugu kakvu svezu s temelj-
nom imenicom, a ne pripadanje. Primjeri: dva znatna svinjska
trgovca (tj. koji trguju svinjama). V. dan. (1828) 160, tako su zvali
svinjske trgovce. kod "gazda", kao svinjski trgovac. prav.
sov. 22, glavnoga kmeta u selu postavlja knez s dogovorom seoskim
(tj. u dogovoru sa selom). mil. obro 193, vinogradska kopnja poslije
pokopi ce (tj. kopnja vinograda). kod "praak".
e) Od imena zemalja Austrija, Indija nalaze se u akad.
niku iz starijeg jezika pridjevi austrijanski, indijanski, a i Vuk
u svome ima srbijanski od: Srbija. Mnogo je u
dananjem jeziku od imena zemalja t.o se svruju na ija nasta-
vak ijski: apulijski. D. istor. 97, 225, austrijski. V. dan. (1827) 25,
posl. XVIII, 76, prav. sov. 38, azijski. V. dr. izd. 2, 180 (pored
toga azijatski. prav. sav. 37 prema asiatisch, koje je
prema lat. asiaticus), indijski. dan. (1827) 121, 123, kalabrijski. D.
TVORBA RIJECI
381
istor. 225, likijski. D. pis. 229, persijski. V. dan. (1827) 122, D. pis.
333, sicilijski. D. istor. 36, trakijski. 1, 44, vizantijski. 3, 32, 128, 256..
- Od imenice izvora historija irna pridjev istorijski uD.
istor. 3, 11, 30, 344, pis. 371, ali pored toga ima i D. pis.
101 (ima i u Iv. - tako je i D. star. 4, 82,
V. pis. 29, dr. izd. 3, 467, D.
rad jug. akad. 1, 182, V. nar. pjes. 1, XIV, 149, koje
su pridjevi od imenica izvora alego7ija, etimologija, geo-
97"afija, hrcmologija, mitologija; tako je i etnogra-
od: astronomija, etnog7afija, filozo-
fija, pedagogija itd. Pridjevima od takvih imenica na -ijski, npr.
historijski, mitologijski, pedagogijski itd., ne moe biti prigovora
jer su posve dobro ispor. biskupijski, gimnazijski, vere-
sijski, upanijski (ni jednoga od tih pridjeva nema Iv. ni
ali se govO're i piu) : biskupija, gimnazija, veresija,
upanija. Ali i pridjevi na npr. peda-
itd. mogu se upotrebljavati jer su po analogiji
pridjeva:
koji su izvedeni sasvim pravilnO' od imenica
izvora: botanika, gramatika, kritika, matematika, politika, tehnika.
Iz onoga to je u 7 (na kraju) izlazi da prednost u knji-
evnom jeziku zasluuje ono to je pravilnije; po tome bi dakle
trebalo odbaciti likove jer nijesu pravilni,
nego su po analogiji, - ali dJl. ih zadrimo, na to nas
navode drugi slavenski jezici, npr. ruski: aKap;'MK'leCIUdi, l1:CTOPl1:-
'-!ecKl1:J1, akademicky, historicky, poljski : akademicki itd.,
koji pridjevi svojom tvorborn potpuno odgovaraju naima na
tj. postali su istom analogijom. - Mnogi nai pisci piu navedene
i pridjeve npr. astronomski,! geografski!, mitoloki,! peda-
goki
1
itd., ali ti su pridjevi dobri samo onda kad se uzimaju za
ono to pripada astronomima, geografima, mitolozima, pedagozima
itd., a je uzimati ih za ono to pripada astronomiji, geogra-
fiji, mitologiji, pedagogiji. U Vukovu i jeziku vrlo su
rijetki takvi pridjevi; iz Iv. mogu navesti samo filosofski!
i tome dodati samo: etnografski i arheoloki. D. sitno sp. 45.
370. a) pridjevni nastavak prema imenicama koje se
svruju na stvo, pa bi o tome nastavku upravo trebalo govoriti
pri en. U Vukovu nema nijednoga takvog pridjeva,
I U knjievnom jeziku danas su u jednom i drugom sasvim

Po novom pravopisu samo: filozofski.
382 GRAMATIKA
ali on sam pie: oCTaTaK {),ll; OBojcTBe1-Lo?- 6poja (tj. od duala, dvo-
jine). nar. posl. XLI. U Iv. imaju pridjevi boanstven,
jedinstven, iz jezika Vukova i a u drugih
pisaca se nalazi drutven, kOlji se pridjevi mogu odobriti,
jer prema njima se govore imenice drutvo; ne moe se
odobriti pridjev strastven to ga mnogi pisci piu, jer prema njemu
nema imenice strastvo (ni ruski jezik, iz kojega smo uzeli imenicu
strast, nema pridjeva st1'astven, nego cTpacTHbIM, tj. kao da mi
strastan).
b) ra)n se vee s korijenima ili s glagolskim osnovama: du-
raan (ustrajan, tj. koji dura), imaan Hi imaan (tj. izda-
an ili podaan (koji rado daje), nestaan (koji ne stoji miran) ,.
umijean (koji umije, tj. vjet, domiljat); ovamo ide ikoturaan
(o "kad se izjede iznutra, pa i krivo
ide", tj. kotura se).
e) ni'i. Kod nastavka nji navedeni su pridjevi: godinjI,
jutronjI, ljetonjI, uskrnjI, zimunjI, u kojih je na-
stavak samo nji, a pripada temeljnoj takvi su pridjevi
i dananjI, Iz tih je pridjeva uzeto nji kao
osobiti nastavak, te su njime neki pridjevi od priloga:
domanjI (od: doma), (od: koje se govori pored
v. 42b), nekadanji: ili negdanji, ondanji, sadanji, sju-
tranjI, svagdanji, tadanjI, tamonjI, vazdanji. Ovamo ide f.
sloeni pridjev maloprenjI, npr. maloprenja voda, tj. malo prije
(malo pre) donesena. - Iz pridjeva dananji, ondanji, sadanji
i drugih je anji kao osobiti nastavak i njime su.
od nekih priloga pridjevi: davnanji, ovdanjI, onomad-
nanji, prvanjI, skoranji.
d) t u vit (od korijena koji je u glagolu viti), ut, po svoj pri-
lici i 'll'""1ist, gust; ne zna se pripada li t korijenu ili nastavku u
istI, ljut, sit, svet, tUsU'
e) t{a)k, samo II bljutak, pitak, plitak, vitak.
f) traIn se vee s glagolskim osnovama: imatan (tj.
prijatall(t]':ugodan), teatnI (tj. kad se smije teiti, - II starom
je jeziku bilo teati), umjetan, valjatan. Nastavak je zdruen ne-
posredno s korijenom II znatan.
g) tav, samo u bljutav.
-=
h) samo II podatljiv
2
(tj. koji rado daje).
1 i tOst (tust je pokr.)
! i podatljiv
TVORBA RIJECI
383
i)ujskh samo u orlujski (u nar. pjes. 4, 35 i u Iv.
ovnujski, voliijski.
j) samo u duguljast, kriv'Uljast.
k) uljat, samo u dugUljat (tj. duguljast).
l) samo u lagt1n (tj. lagahan).
m)u(a)n, samo u ova dva pridjeva umanjena lagu-
an, tanuan. Vidi nastavak juan.
n) uast. samo u bjeluast.
o) ua.Q. samo u goluav (o ptici koja jo nema perja).
p) ukash samo u ljepukast (u Vuka: lepukast).
q) u pHiv, SIV (u Vuka siv), IV.
r) -:;;- se vee neposredno s korijenom, i tako pootaju mnogi
to su npr. bHig, blijed, bos, brz, dug, lijep, mrk, nov,
rad, slab, suh, tih itd. S nastavkom 'b imamo i sLoenih pridjeva,
npr. brzorek, cjelokup, nakan, neuk, samo tvor i dr.
s) 'Oji se vee s osnovama, i pridjevi tako postali
je to. Primjeri: boji,
kozji, kokoji, kravlji,
miji, pasji, riblji, ablji itd. Da je
nastavak 'Oji, a ne ji, to dokazuju pridjevi kozji, pasji (v. 102b),
boji, ( 102d). Da se nalazi i bOij, boija,
itd., to je u 103a. Temeljne imenice od kojih se
pridjevi s nastavkom 'Oji izvode to ivo, a pridjevi mogu
i pripadanje singularu i pLuralu temeljne imenice, dakle
npr. ablji je: to pripada abi i to pripada abama. Vuk u
niku pie za neke da pripadanje singularu, za neke pluralu,
za neke oboje.
IMENICE OD DRAGOSTI (HIPOKORISTICI)
371. a) Dva su za tvorbu imenica od dragosti: jedan
stoji u tome da se od temeljne uzme samo prvi slog s
jednim ili katkad sa dva lwnsonanta iza njega, pa se tome dodaju
nastavci. Tako npr od balav, goopOdar, grivast, gurav, jezik,
krezub, medvjed, pObratim, trbuh glase imenice od dra-
gosti: balo, gosa, grivo, guro, jeza, krezo, medo, pobro, tfba;
tako 'Od kaduna, koko, lasica, nevjesta, tetka imamo
imenice: gospa, kada, koka, lasa, neva, teta. Sve
su te prema svojim temeljnima i sve imaju uzlazni
384
GRAMATIKA
akcent na prvom slogu. Ima primjera gdje ime-
nica nije je sam taj akcent znak da je hipo-
ago, bego, brato, gluho, papo, krava od: aga, beg, brat,
gluh, pop, krava. Ovakih imenica ima i od glagolskih osnova,
ali malo: lipso (vo koji je gotovo lipsao), spremo, dero, te se tri
imenice govore u ali, a u poslovicama se nalaze: jeko (mjesto
od s konsonantom k prema jeka), (s kooso-
nantom prema prezentu Pored nastavaka o, a
nalaze se, ali nastavci jo, ja: crnjo (tj. crn-jo), goljo, IJialjo,
zeljo, - gflja (tj. grlica). - Neki hipokoristici mijenjaju muki
rod u enski, npr. jeza, trba, tako je i: kola (tj. lona (tj.
lonac). Tako je promijenjen srednji rod u enski u mesa, oka,
pila (od meso, oko, pile)
b) Osim nastavka o i a to ih imamo u primjerima dosad
navedenima dodaju se ovakim imenicama katkad i drugi: e u
kile (tj. grle (tj. grlica, vidi u Iv. neve (tj.
nevjesta), are (tj arena ovca). - ja u bolja (tj. bolest), grIja
(tj. grlica).
c) Cesto se tvore hipokoristici od. vlastitih imena, i od narodnih
i od onih to ih imamo iz drugih jezika. Primjeri s nastavkom o
(za muki rod) i s nastavkom a (za enski rod): Arso (Arsenije),
B6o (Boidar), Gavro (Gavrilo), Ivo (Ivan), Jovo
(Jovan), Kosto (Kostadin), Lazo (Lazar), Makso (Maksim), Rado
(Radivoje, Radisav), Simo (Simeun), Vaso (Vasilije) i dr. -
Despa (Despina), Grozda (Grozdana), Jela (Jelena),
Jula (Julijana), Mara (Marija), Mila (Milisava), R6ksa (Roksanda),
Stana (Stanisava), Toda (Todora) itd.
d) Osim nastavaka o i a nalaze se u ovakih hipokoristika
i drugi: ak u Milak (Milosav), Radak (Radosav, Radivoje), Stojak
(Stojisav), - an: Milan (Milosav, Milivoje), Radan, Stojan, - ana:
Dobrana (Dobrosava), Dragana (Dragomira), Milana (Milisava), -
e: Rade, Tade (Tadija), Kate (Katarina), Mare (Marija), - en:
Ljilben (Ljubomir), Milen, Raden, - eta: Mileta, Radeta, Vllideta
(Vladisav), - ica: Jovica, Jelica (Jelena), -
zatim s nepromijenjenim pred i guturalom:
(B<>gosav), (Dragosav), (Vukosav), - ia (samo za
muka imena): Ljubia, Radia, Stania, - ka: Jelka, JUlka,
Stojka, - ko: Mirko, Ratko (tj. Radko), Stojko, - oje: Miloj e,
Radoje, Stanoje (Stanimir), - a (upravo 'ba, pred 'b guturali se
ne mijenjaju): Draka (Dragosav), Jaka (Jakov), Siffia (Simeun)
itd.
TVORBA RIJECI
385
372. a) Drugi za tvorbu hipokoristika stoji u tome
da se od temeljne izostavi sve to stoji iza prvoga vokala,
tome se okrnjku dodaju konsonanti e, h, j, k, l, , pa tek iza
tih konsonanta dolaze nastavci. Tim od brat ostaje
samo bra, tome se doda e ili j, ili l, te bude brae, braj, bral, to
su kao osnove s kojima se veu nastavci, i tako postaju
braco, brajo, brale, koje su hipokoristi.ci prema imenici brat. Drugi
su primjeri:
b) skonsonantom c: brica (od i od britva), maca
- u imenicama mukim: Aco (Aleksa), Joco (Jovan),
Peco (Petar), u enskima: Doca (Dorotija), Jeca (Jelisaveta), Maca
(Marija); s nastavkom: Acko.
c) .s konsonantom (babo, iz turskog jezika), (tetak);
u imenima: (Gavrilo), (Kostadin).
d) skonsonantom (zlotvor); uimenuna: (Beri-
sav), (Mihailo ili Mitar), (isto. to
(Savka), (Filip, Vilip) , (Vladisav) .
. e) s konsonantom h: Deho, Raho (v. II 78b).
f) s konsonantom j: dujo (duhovnik), groja (groz-
nica), lija (lisica), maja (majka, mati), seja (sestra), zejo (zec); u
imenima: Bojo, Bojin (Bogdan), B6ja, Bojana (Bogdana), Gajo
(Gavrilo), Pajo (Pavao), Pejo, Pejak (Petar), Rajo, Rajko, Rajak
(Radivoje, Radisav), Vujo, Vujadin, Vilja (Vukosav).
g) s konsonantom k: baka (baba), djeko (djed), priko (prija-
telj), seka (sestra), striko (stric), zeko, zekalj, zekan (zelenko); u
imenima: Doka Jela (Jelena), Joko (Jovan), Lako (Lazar) ,
Peko (Petar), Rako (Radivoje, Radisav), Soka (Sofija).
h) s konsonantom Z: prela (preslica), sela, sele (sestra), tale
(tata, otac); u imenima: Krile (Kristofor, Hristofor), Vule, VUleta
(Vukosav).
i) s konsonantom : djeo (djever), graa (grah), gfa (grlo),
p6a (popadija), prio (prijatelj), snaa (snaha), sea, seka (sestra);
u imenima: Gao (Gavrilo), Glio (Gligorije), Jao (Jakov), Jea
(Jevrosima), Mao, Mako (Manojlo), Pea (Petar), Teo, Tean
(Teodor), Too (Todor).
j) Sasma rijetko nalazimo i druge konsonante osim navede-
nih, i to takve koji su jednaki prvome konsonantu okrnjka: mama
(mati), nona (noga), S6sa (Sofija).
386
-GRAMATIKA>.
k) Od imena Petar nalaze se (pored Peco, Pejo, Pejak, Peko,
Peo) ' hipokoristici Petak, Petoj e, Peto bez T, ali moe da bude
i bez t, kako je u Pero, 'peria.
l) U hipokoristicima baja (u akad. bato od brat
izostavljeno je u ,Prvom slogu T i ostalo samo ba.
SLo2ENE IMENICE I PRIDJEVI
(O sloenim prilozima vidi u 486b)
373. a) partija u gramatici naega jezik.a pripada najopse--
nije i najzamrenije, i to zato jer u njemu imade veliko mnotvo sloenica"
a mnogima je njih nejasno ili upravo tamno sad postanje, sad!
a dosta i jedno i drugo. Kad bih ja htio ovu partiju opirno.
prikazati, i to ne samo ono to je u njoj jasno i sigurno nego
i ono to je nejasno i tamno, taj bi se dio ove gramatike suvie-
otegaa. Zato se ja u obradi ove partije na ono to je nuno.
vano, jasno i sigurno, tj. nastojat da ove knjige dam nacrt"
a ne potpun prikaz nauka o sloenicama.
b) Da se mnogim naim sloenicama ne moe mjesta
onakim sloenicama koje su potpuno jasne, to je lak(};
razabrati iz ovoga: potpuno jasne svojim ii postanjem i
njem sloeni ce mogu biti samo onda ako su im dijelovi iz kojih
se . sastoje potpuno jasni. A u naem jeziku ima dosta sloenica,
kojih je prvi ili drugi dio svojim postanjem taman, a gdjekojima
su nejasna oba dijela. Tako se npr. ne zna otkle je postao i to.
upravo prvi dio ovih sloenica: grabonos, legbaba, opajgora,
paticvfk, pestoziib, trapovijesan, - drugi dio ovih: crnomanj'ast,
golokud, gromoradan, koloture, rogobatan, silodican, - oba dijela
ovih: kotobanja, kratoija, rosopas (ili rosopast) . A ima
i takvih sloenica kojima je jasan i prvi i drugi dio, pa opet je
vrlo teko ili upravo im pravo mj'esto dru-
gim sasvim jasnim sloenicama: crvopisak, goloigra, gorogaljiv,
jutroklek, milobruka, praznosll()v, ruk6bojina, samo-
rodica, stiinnali, arometan, vinob6j, vragometan, vukodlak, zadri-
jaka; ovamo ide i posljednja II Vukovu (1898) na str.
739b. - Osobito su tamna vrlo mnoge sloenice
vlastitim imenima i i poradi toga ne moe
se ili je vrlo teko im je pravo mjesto jasnim sloe-
nicama. Takva su npr. ova imena i prezimena: Godomir,
Jezdimir, Radman, Vukoman, Zvonimir, Peci-
rep, Pliibfk, i dr. - ova Bodegraj (piu
TVORBA RIJECI
387
ga i Bodegraji, selo u Slavoniji), Koloun (ime brdu), Kumodra
(selo u Srbiji), Leimir (selo u Srijemu), Radoboj (selo u Hrvat-
skoj), Zlatibor (ime predjelu u Srbiji), (ime mana-
stiru) itd.
e) Sloenice nastaju tako to se dvije koje u kakvoj
stoje jedna do druge i smislom su vezane jedna
s drugom sastave u jednu koja ne samo sama sobom
jednu cjelinu po smis1u nego j10j je i akcent ponajvie samo jedan.
Tako npr. mladoenja je onaj koji se mlad eni, - kotlokrp je
onaj koji kotlove krpi, - tvrdoglav je onaj koji je tvrde glave, -
domazet je doma zet (imam domazeta, tj. imam eloma zeta) itd.
Vrlo se rijetko po tri sastavljaju u jednu, kakve su: pfvo-
tj. prvi drugi Neto-
vie ima ovakvih sloenica ako im je prvi dio koji prijedlog, npr.
nadriknjiga,
d) Kad se jedna do druge dvije sloenice koje su drugim dijelom
jednake, onda gdjekoji pisci prvu sloenicu pokrate tako da od nje uzmu
samo prvi dio, npr. gornjo- i donjogradske kole. To je germanizam (isp.
Ober- und Unterstadtschulen), a ne moe se tim opravdati to se nalazi i tl>
Vuka: u starim srpsko- i ruskoslavenskim knjigama. dan. 1, 52. Treba da
piemo i govorimo: gornjogradske i donjogradske kole, u srpskoslavenskim
i ruskoslavenskim knjigama.
e) S dijele se one u i r ,i
v r s t e. U pr v oJ) su vrsti zdruene dvije ili vie nj.ih koje
se bez mogu i rastavlj.eno pisati ili govoriti, npr.
domazet, tj . doma zet ili tj. sve U pravom
smislu to i nijesu sloene nego zdruene (lat. iuxtapositio).
Razlika u akcentu npr. domazet i doma zet ruje dovoljan
razlog da domazet drimo za potpunu pravu sloenicu, jer govo-
rimo s jednim akcentom i dobro jutro (mjesto dobro jutro, v.
132c), gdje niko da je sloenica nego sraslica. U aru-
'-----
0 ) su vrsti onake sloenice kojima prvi dio kakav glago1ski
oblik, npr. neznaboac. U t r vrstu idu sloenice
kojima je u prvom dijelu imenica ili pridjev ili prilog i1i zamje-
nica ili broj, npr. kotlokrp, mladoenja, brz6rek, naozemski, dvo-
nog. U {e'i v rto'y su vrsti sloenieekojima je prvi dio
npr. nemio, primorac: uzdarje,
bezbrian, podobar.
f) Sloenice su mnoge primarne; to su onake koje neposredno
postaju od svojih sastavina, npr. domazet, Slankamen, crnook,
1 Po novom pravopisu: i
338
GRA!V!ATIKA
tvrdoglav, - a izvedene sloenice su one koje nijesu
postale neposredno od svojih sastavina, nego su izvedene od pri-
marruh sloenica, npr. domazetstvo, Slankamenac, tvrdo-
gUivstvo, se i to da se nalazi samo izvedena
imenica, a primarna se ne govori, tako npr. imamo crnokarac,
neznaboac, sitnogorica, a nemamo primarnih: e'rnokor, neznabog,
sitnogora. izvedene sloenice pripadaju i one riJetke koje
su postale od sloenih glagola, npr. blagoslov (od blagosloviti),
bogoradni:k (od bogor:iditi), danguba (od dangubiti), zlopata (od
zlopatiti).
374. a) Cesto se da su u smislom
vezane jedna s po tri ili po pa kad narod
od njih da sloenicu, on uzme samo dvije i od
njih sloeni cu, jer da uzme sve tri ili sve izila bi
preduga sloenica, a je u 373c da narod gradi sloenice
ponajvie samo od dvije Osmi mjesec u godini proovat je
po tome to onda kola ito voze (tj. s polja pa bi upravo
trebalo da se taj mjesec zove koloitovoz ili itokolovoz, ali to bi
bilo predugo, pa se za ime mjesecu uzmu samo kola voze
i od njih nastaje sloenica k!olovoz, koja bi ovakva kakva je mogla
biti ime svakom mjesecu u godini, jer u svakome kola voze, ali
kola ito voze (tj. s polja samo u osmom. Sad evo drugih
nekoliko sloenica kao lrolovoz: (tj.
bratu (vidi u Vukovu ljevoruk (tj.
koji lijevom rukom radi), (tj. zemlja Drevom
i Murom), nakraj (tj. kojemu je nakraj sela), samo-
kiselina (tj. sama jamua kisela), samovlastan (tj. koji je sam svoje
vlasti), sebeznao (tj. koji samo sebe zna, ne: koji je znao, - vidi
to je u 319b o imenica davalac itd.),
ili (tj. koji ulazi u sto i glasove nosi),
suhozId (tj. suho zidani zid), vrstelezi (upravo: vrz' te lezi, tj.
vrzi posao te lezi, govori se u ali mjesto: blagdan).
b) Gdjekojim je sloenicama prvi ili drugi dio tako
da mu je oduzet nastavak; takve su: dubOdolina (mjesto duboko-
dolina, tj. duboka dolina), trbobolja (mjesto trbuhobolja), bjelo-
trep (mjesto tj. bijelih trepavica, vidi u
akad. golotrb (mjesto golotrbuh). Isp. s tim
Posavec u 318 f. O prvim dijelovima sloenica
bremenoa, zakonoa, ikonos, Tankosa vidi u 115. - Gdje-
kojim se sloenicama prvi dio svruje na kakav konsonant, npr.
na g ili na n mjesto na go ili na no itd., i to je zato da sloenica
TVORBA RIJECI 389
bude takve su: Bogdan, crvemperka, grozdenz.uba, sir-
zbijalo, vodenbika mjesto Bogodan, crveno-
perka, gvozdenozuba, vodenobika, tako
je i vojvoda (pored vojevoda), zimzelen pored zimozelen. Ima i
takvih sloenica u kojima su dvije imenice jedna do druge, a prva
je od njih mukoga roda i glasi onako kako jod je nominativ sing.,
ali takve se sloenice nalaze samo u pjesmama (po svoj prilici
poradi potrebe stiha): izvorvodal (u Vuka l, 293: izvor voda),
jelenrog (u Vuka l, 160: jelen-rogom), ljiljangora, ljiljanlistak,
paunpero, ubervoda. Te su sloeni ce po svoj prilici
prema sloenicama uzetim iz turskoga jezika: alajbarjak, alajbeg,
buljugbaa (ili buljubaa), duvankesa, mermeravlija, samurkalpak
(i rimpapa je kao sloenica uzeta iz turskoga jezika). Da bi se
sloenica pokratila, uzme se katkad u prvom dijelu osnova
nice mjesto osnove pridjeva, kako je: bugarkabimica (u pjesmi, tj.
bugarska kabanica), psOglav (tj. pasje glave), srebrokos
(koji je srebrne kose), svilorun (kodi je svilena runa), zmijoglav
(koji je zmijinje glave); tako je i: BabOgredac iz Babine
Grede), iz Babine Luke). U tim je primjerima
time to je u prvom dijelu uzeta osnova mjesto osnove
pridjevne doista sloenica ali ima primjera u kojima
je to isto a sloenica nije postala tj. nema ni jedan
slog manje; takve su: bogoduan (tj. koji je bojega duha), Turko-
vlah (tj. turski Vlah), zlaroglav (tj. ko-ji je zLatne glave); prema
tim su sloenicama dobro ove Jugoslave-
nin, jugoslavenski (tj. juni Slavenin, junosLavenski), parobrod
(tj. parni brod), rimakarolik, (tj. rimski katolik, rim-

c) Kad je sloena imenica i drugi joj je dio imenica,
onda ta imenica ponajvie zadrava Svoj oblik i rod, npr. pustosvat,
suhozid, utokora, gaziblato, varimeso, ali katkad se
oboje imenici u takvom mijenja: blagovonje (tj. blagi
vonj ili blaga vonja), i (tj. bratu
mrsipetka (onaj koji u petak mrsi), (onaj koji
koLo), zlaroglav (ime biljki), psOglav pasje glave).
d) Po glasovnom pravilu navedenom u 38a trebalo bi da
i u sloenicama o iza palatala prelazi u e, i tako je doista u svoje-
voljan, vojevoda (pored vojvoda), ali ponajvie ostaje o u sl<r
enicama bez promjene, npr. duogubac, gornjozemac, konj 0-
1 Po novom pravopisu: izvor-voda, alaj-barjak, mermer-avlija, samur-
-kalpak, biigar-kabanica.
392
GRAMATIKA
II 374a), budibogsnama
1
(tj. po njem. Gottseibeiuns: kao
da mu je budi bog s nama pamet zavezao. S. 2, 130). Prva od na-
vedenih ovdje sloenica sklanja se (gen. dat.
nau itd.), a ostale se sklanjati ne mogu. Sve su to s r a s l i c e
( 132c), ali bez promjene akcenta. - Razlika sloenica
(npr. domazet, nazlobrz, i sraslica (npr. dobrojutro, ako-
bogda, krstikfunedete) stoji II tome to se prve mogu sklanjati,
a druge se ne mogu.
d) Za akcent ove vrste nema stalna pravila.
e) Prvi dio sloenice je u d r 'll g o j v r s t i glagolski oblik,
koji ponajvie glasi. onako kao u 2. licu sing. imperativa, ali zna-
nije imperativa, nego participa sadanjeg (katkad) prolog
(v. u 250), npr. ne nego: (ena)
itd. Zato je II takvim sloenicama uzet imperativ, a zato
nije imperativa, to nije do danas doV'oljno
ni u naoj ni u slavenskoj nf u indoevropskoj gramatici (jer
sloenica, kao to je u nas ima i u drugim slavenskim,
a i u nekim indoevropskim jezicima). U ponajvie sloenica
ove vrste prema glagolu prvoga dd.jela sloenice stoji imenica dru-
goga dijela kao objekt, npr. tj. (te slo-
enice svojim odgovaraju tzv. zavisnim sloenicama
u 377a); rijetko kao subjekt, npr. tj. laa (te slo-
enice odgovaraju tzv. determinativnim sloenicama u 376i). Evo
i drugih primjera, kao to je vake,
npr. kakav pandur), gazi blato (mali kakav ispi
kaiput, kljiljdrvo (ime ptici), kradikoza, kupivojska, Ljubibrat
(ime u akad. mrsipetka, mu.zikrava, nadriknjiga (koji
ne knjigu, je samo nadre), pletiko.tarica, raz-
vrz'igra, svrzibrada koji jedan put ostavi bradu, pa je
opet obrije"), svi'zimantija ("djak koji zbaci mantiju"),
vadivijek ("kakav teak posao ili zao put gdje svoj ivot
gubi"), varlmeso, vUcibatina (1. koji s batinom, 2.
koji za sobom kao batinu koja l:e ga biti),
(onaj koji kolo) i dr. Primjeri, kao to je
baa, tj . prvi koscima), drug, pro-
tivno: pjevidriig mjesto pjevajdrug po analogiji prema
smi"divrana (neka ptica), visibaba (ime cvijetu). Sasma rijetko
prvi dio sloenice ima pasivnog participa: nawvir6d (tj.
nazvani rod), pamtivijek (tj. vijek). Katkad se prvi dio
I 'U novom pravopisu: krstikumedete, budib6k-
snama.
TVORBA RIJECI 393
sloeni ce ne svruje na i (tj. nije imperativ), nego na o, npr. bu-
ljook (onaj koji bulji iobfk, tukoluk, vijoglava (neka mala
ptica), vrtoglav (onaj kojemu se vrti glava) ; prva i posljednja od.
ovih sloenica osobite su tim to su pridjevi, a ne imenice, kako
su ostale sloenice ove vrste. Ni na i ni na 0, na a svruje se
prvi dio sloenice u (neka biljka, upravo: koja
neznaboac (onaj koji ne zna boga) . Ova je druga sloenica.
izvedena od neznabog, koje nema; isto su tako izvedene i ove
gubodunica (govori se u ali za dukat, od gubodua), kolji-
(od koljikonj) , (od kupikmstavac) , pali-
gorka (od paligora). ,
f) Za akcent sloenica druge vrste nema sasvim stalna pra":'
vila, ali se iz primjera vidi da je ponajvie spori na prvom slogu.
prvoga dijela.
g) Sloenice t r e e v r s t e su imenice ili pridjevi ili prilozi
(prilog je npr. tvrdoglavo od pridjeva tvrdoglav) . Prvi.
se dio svruje na o (kotlokrp, tvrdoglav); to je to o, na to
treba odgovor traiti u poredbenoj indoevropskoj gramatici. Da se
to o iza palataInih konsonanta ne mijenja u e, to je u 374d,
a u 374b je da ima sloenica kojima se prvi dio svruje
na konsonant, npr. Bogdan, crvemperka, gvozdenzuba itd., tu EU
navedene i sloenice dubodolina, trbobolja; golotrb.
h) je sloenica u vrsti. Jedno su
k o p' u l a t i v n e sloenice u kojima prvi i drugi dio jedan prema
drugome stoje kao dvije samostalne a njima je veznik
i; tako je staro drevan (tt. star i drevan), zlOpak (tj. zao i opak),
a i dragoljub (ime cvijetu, tj. drag i ljub; pridjev ljub isto
to mio, vidi II akad. Ovamo idu i
crnout, jugoistok,!, jugozapad,1' sj everoistok,
1
sjeverozapad
1
(tj.
crn i ut, jug i istok itd.). Takvih je sloenica vrlo malo, a jo je
manje k o mp a r a t i v n i h, tj. takvih u kojima drugi dio stoji
prema prvome, kao da je njima kao: nadagbaba (tj .
baba kao nadak, vrlo. ljuta), gorostasan (tj. koji je stasa kao
gora). - Prema OIVome to je razloeno, sloenica
srpskohrvatski moe samo: srpski i hrvatski, tj. onaj koji
pripada Srbima i Hrvatima.
i) Vie nego sloenica navedenih pod h) ima tzv. d e t e r m i-
n a t i v n i h, tj. takvih II kojima prvi dio stoji prema drugome
kao pridjev prema imenici koju Primjeri: bjelograb (tj .
1 U novom pravopisu: jugoistok i jugoistok, jugozapad i jugozApad,
sjeveroistok i sjeveroistok, sjeverozapad i sjeverozApad.
:394
GRAMATIKA
.bijeli grab, ime drvetu), bjelokost (tj. bijela, slonova kost), blago-
,dat! (tj. blago danje, blagi dar, dat, gen. dati nema potvrde,
:ali se morala nekad u jeziku nalaziti sa danje, dar),
,{!]:'nokrii.g (tj. crni krug, neka zmija), divokoza (tj. divlja koza,
u starom je jeziku bio pridjev "divi", tj. divlji), dubO dolina (tj.
<duboka dolina, v. u 374b), pustosvat ili pustOsvatica (tj. pusti
:svat, svat bez osobitog posla, bez osobite slube), sitnogorica (sitna
,gora, uma), smrdoulje (tj. smrdljivo ulje, petrolej), zlatoutva (tj.
:zlatna utva). - Ima determinativnih sloenica u kojih prvi dio
:prema drugome stoji kao pridjev ili prilog prema glagolu. Kao
pridjev stoji prvi dio u: mladoenja (koji se mlad eni), samohran
,(koji se sam hrani), samotok (med koji sam samouk (koji se
samOiv (koji sam, tj. samo za se ivi). Kao prilog stoji
:prvi dio u: brzolov (koji brzo lovi), brzorek (koji brzo
(koji u Iv. docnolegalac, dragokiip
,(tj. drago kupljen, v. u 375c), hitroprelja (koja hitro prede),
;prvokoska (koza kad se prvom okozi), prvojagnjenica (ovca kad se
:prvom ojagnji), (koja se ojagnji), rano-
:ranilac, rjetkosija (reet okoje rijetko sije, u Iv. tanko-
:prelja (koja tanko prede), zloprelja, zlotkalja.
j) U ovoj vrsti nema nekih primarnih sloenica, ali ima slo-
od njih izvedenih (vidi o tom u 373f). Nema npr. sloenica:
-:bojogrob, Crnogora, donjozemlja, gornjozemlja, Novosad, snjego-
pad, Svetog.otra, ali se govori: bojogrobac (ili boogrobac,
-od Bojega groba), Crnogorac, donjozemac, gornjozemac, Novo-
:sa snjegopadan, Svetogorac. Mjes1:lO primarnih sloenica,
:kojih nema, govore se po dvije odjelite Boji grob, Crna
<Gora, donja zemlja, gornja zemlja, Novi Sad, padanje sruj-ega,
.:sveta Gora. Isto tako nema imenice bjelodan (tj. bijeli dan), ali
jma izvedeni od te imenice pridjev bjelOdan (adv. bjelodano) koji
kao da bjelodnevni (tj. onaj koji je jasan i kao
'bijeli dan), a postao je od (v. 107a). -
.Neke imaju ili mogu imati kao drugi dio sloenice
.nastavak, negoli ga imaju kad su same, tj. izvan sloenica, npr.
golomrazica: mraz, pustOsvatica: svat, sitnogorica: gora, samo-
'v6Ijstvo: volja, staroduina: dug, starOputine: put,
i dr.
377. a) U vrsti ima mnotvo sloenica u kojih prvi dio
:;prema drugome stoji kao u kojem padeu, ponajvie u aku-
1 i bll1godat
TVORBA RIJECI 395
zativu. Vrlo je rijetko obratno, tj. da drugi dio prema prvome stoji
klO u kojem padeu. Takve se sloenice zovu z a v i s n e,
jer u njima jedan dio zavisi o drugom. Primjeri gdje
prvi dio zavisi o drugome: bogobojazan (koji se boga boji), bogo-
molja (moljenje bogu), (bratu, tj. brata v. u 374c),
(koji tvori), duogubac (koji duu gubi), glaso-
noa (koji glas nosi), glavobolja (bolest glave), knjigonaa, koJ.o-
kolomaz (mast kola), konjokradica, kotlokrp, krvopija, krta--
rovina (rov krta), ljudomora, podrug (tj. polovinom
drugi, ne sklanja se, npr. podrug oka, podrug stotina), pukomet
(dokle se pukom moe metnuti), rukopis (to je rukom pisano),
rukosad (rukom vinograd), rukotvorac, sunco-
kret (cvijet koji se suncu torbonoa, (gdje se
stoka vodom poji), vojvoda ili vojevoda (koji vojnike vodi, nekad
se "vojnik" govorilo "voj"), vjetromet (metenje vjetra), volopaa
(paa volova), zimzelen ili zimozelen (to se zimi zeleni, ime biljki),
zlopamtilo (tj. pamtilo zla), zlorad (koji je zlu rad), itorod (rod
ita, tj. kad ito rodi) itd. - Pade u kojem se misli da prvi dio
sloenice stoji ne mora biti sam, moe biti zdruen s kojim
prijedlogom, npr. Bogdan (tj. od boga dan), na
iii pred drugima), goropad (padanje od gore, tj. od bolesti
padavice), hIadole ili hladole, (lijen koji lei u hladu, tj.
to mu je najmilije), konjobarka (vjetica koja s konja
obara), kraj ober (koji s kraja bere), (gdje putovi idu
ukri) , stramputica (gdje put ide na stranu), uholaa (bubica koja
ulazi u uho), (od zime moren). - Primjeri gdje drugi
dio zavisi o prvom: milomuica (ena mila muu, u akad.
(gen. ili (gen. S. 2, 100, - tj. po
(tj. praska zore).
b) Iz navedenih se primjera vidi da se drugi dio zavisnih
sloenica rijetko nalazi kao samostalna kako je npr. u kolo-
zlopamtilo, itOrod, (tj. pamtilo, rod, A
vidi se i to da je ovdje mnogo vie imenica nego pridjeva. - Od
l1ekih navedenih sloenica izvode se druge, npr. bogo-
TIlOljac, glavoboljan, goropadan; zloradnik (nema u Vuka, ali se
;govori i pie).
378. a) Mnoge su sloenice u vrsti pridjevi, premda
im je drugi dio postao od koje imenice, a sloenica
da ko ili to ima ono to drugi dio npr. gologlav ili tankovrh
upravo onaj koji ima golu glavu ili tanak vrh. Zato se
takve sloenice zovu p o s e s i v n e ili p o s voj 11 e, a mogle bi
:196
GRAMATU:A
se zvati i k val i t a t i v n e ili s voj s t ven e, jer kakvo
svojstvo: gologlav, koji je gole glave, - tankovrh, koji je tanka
vrha. Evo jo nekoliko takvih primjera: bjelogrli:, crnook, dobro-
dugokos, golobrad, kozjobrad, krivovrat, praznoruk, svilokos,
tvrdoglav, zlatoruk, zlo6ud, (upravo onaj koji je zle
tj. zle zle sudbine, a onda zao), zmijoglav itd. U
prvom je dijelu pridjev (npr. gologlav), imenica mje-
sto pridjeva (npr. zmijoglav, v. u 374b), a katkad se nalazi broj:
dvorog, troglav, estokrill. Rijetko su sloenice koje ovamo idu
imenice, npr. bjelobrk, stonoga, - I ovdje ima izvedenih
sloenica, kako su npr. dvorogast, milokrvan,
tvrdogHivstvo, utovoljka i dr.
b) Mjesto sloenica, kakve su pod a) navedene, uzimaju se katkad u
narodnim pjesmama oba dijela kao samostalne jedna do druge. Tako
je: paun pero zlatno (tj. zlatoperni paun), slavuj grlo jasno (tj. jasnogrli
slavuj). nar. pjes. l, 279, devojmca, belo lice. 114, al'orjatka, orjatsko koleno;
sa konja ga udara kandijom. 3, 38, MaksiInija, koleno netierno. 43, oj veziru,
koleno. 343. U akad. kod "brada" nalaze se iz nekih
narodnih pjesama primjeri: zlatna brado, stari Jug-Bogdane! zlatna brado,
cetinjski vladiko!
c) Za akcent sloenica vrste nema sasvim stalna pra-
vila, ali se opaa tenja da one koje su u nom. sing. od tri sloga
imaju na vokalu o prvoga dijela spori akc., ako je posljednji vokal
kratak, - ako li je taj vokal dug, onda je brzi akc. na prvom slogu;
primjeri: bjelograb, brzorek, kotlokrp, krivovrat, tvrdoglav prema
bjelobrk, crnokrug, dragokup, kolomaz, rukopis; tako je i samotok
pored samotok i Bogoljub prema Bogoljub.
379. a) sloenicama e t v r t e v r s t e, kojima je prvi
dio ne, ima takvih kojima je drugi dio II i kao
samostalna npr. neprijatelj: prijatelj, nevjet: vjet; takve
su i ove imenice i pridjevi: nemar, nemilost, neprilika,
nesan, nesloga, - nedragi, nejak, neljubak,
nejednak, nemio, nemiran, neraziiman, nEpravedan, ne-
ttgodan, neveseo. Te sloenice protivno onome to
koja stoji iza ne, dakle neprijatelj je protivan prijatelju, -
nevjet je protivan vjetu itd. U gdjekojim imenicama to idu
ovamo ne kao da se zao, naopaki, npr. nebrat,
neljudi, nemati, nevrijeme (vidi u akad. nezet.
ne kad se sloi s pasivnim participom daje mu katkad
onoga to ne moe biti, npr. nebrojeno blago nije samo
ono koje se nije brojilo, i ono koje se izbrojiti ne moe, -
TVORBA RIJECI 397
neiskazani: je onaj koji se iskazati ne moe, a nezaboravljeni koji
se ne moe zaboraviti.
b) Ima nekoliko sloenica s ne, kojih drugi dio nije
u kao samostalna te su sloenice prema
zanijekanim glagolima, npr. neboja (koji kae da se ne boji) ,
nedjelja (dan u koji se ne djela), neprestani: (onaj koji ne prestaje),
neuk (koji nije neznaja (onaj koji ne zna), neznan (gen.
neznani, kada ko to ne zna). U tim primjerima ne ima
svoje pravo tj. njom se neto onako kako
se to kad ne stoji pred glagolima, npr. ne pletem: pletem,
ne vidImo: vidimo itd. Sasma su rijetke sloenice s ne
koje imaju ovo a drugi im je dio ,kakva imenica ili
pridjev to se nalaze i u samostalnoj porabi; to su nenarodne
prema jeziku (npr. Nicht-
mitglied, Nichtraucher itd.), npr. ne nehrvat, nesrpski, ne-
narodan, i dr.
c) Za akcent imenica i pridjeva sloenih s ne nema
drugoga stalnog pravila osim toga da _na toj ne_stojj
ni silazni ni uzlazni akcent.
--- ------_. - --
380. a) S kojim se prijedlozima nalazi sloenih glagola (v.
391a), s onima se nalazi i sloenih imenica i pridjeva. Ima neko-
liko i takvih prijedloga koji se ne Sl..l!.l,t . .s glagolima, ali se slau
s -i -s pridJevima. TakVi su prijedJ.01li: (npr. -bez-
boan), niz ..<npr. nizbrdit), pa (npr.
pave drina) , pra (npr. pradjed), preko (npr. prekoramica), prema
(npr. Napokon ima i takvih prijedloga kojih nema
ni u kakvim sloenicama; to su prijedlozi: k, kod, kroz.
b) Imenice koje su sloene s kojim prijedlogom postaju sasma
rijetko neposredno od korijena, takve su: objed, oprez, pOjas,
sajam, zakon. Mnogo vie ima takvih sloenica u kojima se samo
da im je imenica iza prijedloga postala neposredno od kori-
jena, a upravo je sloenica prema glagolu s pri-
jedlogom sloenu; tako je npr. prema prorok
prema uzrast prema uzrasti, - isto su takve sloenice:
dohvat, izdaja, mimohodac (onaj koji mimohodi, danas je taj glagol
veoma rijedak, a nekad je bio posve nalog, odlomak,
pOmor, potko:va, prijelaz, pripeka, -prodaja, rasplet, sabor, uskok,
zarez itd.
c) Kad se imenice slau s prijedlozima u sloenice, rijetko
ostaju bez promjene. Takve su npr. bespamet (stanje bez pameti,
a moe i enu koja je bez pameti), (stanje bez
398
GRAMATIKA
dokmet (onaj koji je prvi do kmeta, tj. njegov
podjabuka, pomajka, pomati, prababa, pra-
djed, predgovor, pribrat, sumrak. ime-
nica koja se s prijedlogom slae u sloenicu ne ostaje bez pro-
mjene, dobiva drugi kakav nastavak; tako npr. od bez i zakon
ne biva bezakon, nego bezakonje, od po i brat ne biva pobrat,
nego pobratim, od za i gora ne biva zagora, nego zagorje. Takve
su i ove sloenice: besposlica, bezdan ili bezdana, dokoljenica.
izmaglica, naprstak, nadimak, nizbrdica, nizdolica, ogrlica, paro-
jak, pomorac, pOdbradak, pOdnoje, primorje, razmirica>
sukneica* ("koji se kao zove knez, a nije pravi"), sukrvica,
uzglavlje, zarukavlje itd. Za tvorbu takvih sloenica
su nastavci (a)c, (a)k, ica, je. tih i
sloenica izlazi iz prijedloga i imenice s njim sloene,
npr. bezakonje je stanje bez zakona, sukrvica je ono to je pomi-
jeano s krvi, zagorje je zemlja za gorom itd. Prijedlogu pa, koji
ne dolazi ni sam ni s glagolima, sluba je da sloenici da
neto neto gore, nego to imenica koja je usloenici
tako je parojak: roj od prvoga roja, "kad se po-
slije opet jede", pavedrina: "kad je nebo sve pa
se gdjeto provedri". Prijedlog pra, koji ne dolazi ni sam
ni s glagolima, pokazuje da je ono starije to sloenica (npr.
pradjed), negoli je ono to imenica u sloenici (npr. djed).1
d) Gdjekoje sloenice imaju po dva prijedloga; onima pod b)
odgovaraju: opomena, preporuka, pripovijest, uspomena (prema
glago uspomenuti, kojega danas u jeziku po svoj prilici nema, ali
se negda nalazio), - onima pod c) odgovaraju: ispod-
(vjetar ispod sunca, tj. od istoka), prapradjed.
381. a) S prijedlozima sloeni pridjevi od dvije su ruke, jedni
su izvedeni od gotovih drugih pridjeva, a drugi od imenica. Onih
prvih ima sloenih samo s nekim prijedlozima. Koji su sloeni
s prijedlogom pre svojstvo u mjeri, npr. predrag,
prekrasan, . premudar, preslavan itd. Prema takvim pridjevima
su imenice: prekrvni:k, preprijatelj. - Koji su sloeni
s prijedlozima na, o, po, pri, pro, su oni da se pridjev lUzima
Zato je tako, a ne sakneica, sakrvica, to je razloeno u mojoj knjizi
"J cz savjetnik" str. 127.
1 Prijedlog pra pokazuje 1. prvobitnosrt, prvi najdalju prolost,
najstarije pori:jeklo: pradomoV1ina, prajezik, prax:>tac, 2. uzlaZIlIU
ili silaznu (ascendentnu ili descendentnu) rodbinsku liniju prema direktnim
stupnjevima srodstva, od djeda, bake ili unuka, unuke: pradjed,
prababa, praunuk, praunuka.
TVORBA RIJECI
39 !J'.
u umanjeno] mjeri, npr. nagluh, nakriv, nalo (neto sam nalo,
tj. nijesam sasvim zdrav), natruo, naut, - oblinji, okratak.
omalen, - podobar, polukav, povelik (ispor. Merjemi je pomalena
mana, to su njojzi pozelene. nar. pjes. 1, 596; prijedlog se po
slae s komparativom i sa superlativom: na tebe su pobolje
haljine. nar. pdes. 2, 146, koji je ponajstariji. V. nar. posl. 6), -
prHild, - prosjed, - subjel ili subjelast, sulud ili suludan iH
suludast. prijedloga pa u (nedjelja) isto je koje
u parojak (v. 380c). - Sloeni pridjevi druge ruke ponajvie
imaju nastavak (a)n, drugi koji. Primjeri: bezboan (koji
je bez boga), bezbrian (koji je bez brige), bezobrazan, dogUivnf
(koji je kome do glave), izvrstan (to izlazi iz vrste svoje), nazuban
(koji ima to na zubu), podbaran (npr. zemlja koja je
pod barom), podvodan, povoljan, uredan itd., - naseoskI (koji ivi
na selu), podunavskI, posavski, prekomorski, primorskI, - domi-
ljat, umiljat (ispor. domlsao, UmrIje), prizemljast (koji je pri
zemlji, tj. nizak), - bezazlen, bespOslen. Rijetki su pridjevi sloeni
sa dva prijedloga: naoparan (tj. zadovoljan.
b) Od gdjekojih ovakih pridjeva koji su sami izvedeni od
imenica izvode se dalje druge imenice, npr. bezazlenost, bezbonik,
bezbonica, bezobraznost, doglavnik, uljudnost, zadov6ljstvo (po-
mjesto zadovoljanstvo, kojega nema, ali ispor.
stvo, dostojanstvo).
c) Za akcent imenica i pridjeva s prijedlozima nema
drugoga stalnog pravila osim ovoga: ni silazni ni uzlazni akcent
ne stoji nikad na prijedlozima: bez, do, iz, nad, ob, od, pod, uz, a
moe se da to pravilo vrijedi i za prijedloge: o, po, pro, jer
su im izuzeci veoma rijetki: (gen. dat. ja-
je II toj o produljeno poradi konsonantske grupe
vidi u l25a), pospa se posipa sukno ili platno koje se
bojadisati), pr6rok pobro nije izuzetak, jer je to
hipokoristik, a hipokoristici imaju takav akcent, v. 371 i 372).
Ispor. narod: izrod, odrod, porod; - prijelaz, razlaz, zalaz: dolaz,
izlaz; - nanos, prinos, prijenos, zanos: donos, iznos, ponos, podnos,
pronos; - stigreb, Zagreb: ogreb,pogreb; - prijepis, raspis,
natpis, pOtpis; - nalog, prilog, prijelog, razlog, ulozi, zalog, naloga.
zaloga: oblog, polog, podloga; - upor (nekakav vjetar): otpor,
uspor, potpora itd. U narodnom jeziku vrlo je malo sloenica s pri-
jedlogom pred (to su samo: a po analogiji
pre, koja glasi i prije (npr. prijelaz), nije knjiev-
prijedlog.
400
GRAMATIKA
TVORBA GLAGOLA
382. a) Neki glagoli postaju neposredno od korijena, npr.
krasti od korijena krad; neki od. osnova ili pri-
cijevnih, npr. bij eliti, clirovati od osnova bi jel, car, a neki
su glagoli postali od osnova drugih glagola, npr. javljati, svirnuti
od osnova glagola javiti, svirati. Ima nekoliko glagola koji nemaju
pravoga korijena, a- nijesu izvedeni od ni pridjevnih
ni glagolskih osnova, su nastali iz nasljedovanja kojega pri-
Todnog glasa, i to su tzv. onomatopejske (v. 317j),
koje idu glagoli npr. blebetati, krkljati, mrmljati, mrn-
mati, mumljati, urlati i dr. Nekoliko glagola postaje od gotovih
drugih takvi su: berd6kati (tj. vikati: berdo, njem. wer da?),
bOgmati se (govoriti: bogme), drkati (npr. pseto na koga, tj. go-
voriti mu: dri! ili dr'!), . se (govoriti: nijekati (go-
voriti: nije), nukati (koga, tj. poticati ga na to mu: nu!
npr. nu gledaj), t6kati (govoriti: to tekati se (govoriti: teko
meni!). Na takve se glagole dalje jer je () njihovoj
tvorbi dosta i toliko.
b) U I vrsti su gotovo svi glagoli korjeniti, tj . postaju nepo-
sredno od. korijena; izuzima se samo umjeti koji je izveden od
osnove imenice ilm, a vapiti nema slavenskoga korijena, jer je
uzet iz gotskoga jezika (wopjan, zvati, vikati). Ponajvie su glagoli
ove vrste trajni, rijetko trenutni, kao to su: re':::i,
J edni su prelazni, a drugi neprelazni.
c) U II su vrsti neki glagoli korjeniti, npr. dahnuti,
ginuti, grnuti, krenuti, pisnuti, venuti, zviznuti i dr. tim
glagolima jedni su trajni, drugi su trenutni, a vie ih je nepre-
laznih nego prelaznih. - Od pridjevnih osnova izvedeni su gla-
goJi: glUhnuti, grknuti, meknuti, neki su od takvih gla-
goJa u samo s prijedlozima sloeni: ohronuti (od: hrom,
v. 83c), stvrdnuti se, zgusnuti se. Svi su ti glagoli neprelazni, a
koji nijesu s prijedIozima sloeni, oni su trajni. - Od osnova
drugih glagola izvedeni su npr. (tj. malo gone-
nuti (isp. gonetati), javnuti se, jurnuti, kljucnuti, pijuknuti, pljuc-
nuti, rasrdnuti se, skoknuti, svirnuti, tUrnuti, zijevnuti, zovnuti i
dr. Svi su ti glagoli trenutni, a prelazni su ili neprelazni prema
tome kakav je osnovni. glagol. Gdjekojima je umanjeno:
javnuti se, skoknuti; tako je i u kljucnuti, pljucnuti, ali od ta dva
i osnovni glagoli imaju umanjeno kljucati, pljucati
(v. 387b).
TVORBA RIJECI
401
d) Glagoli III vrste neki su korjeniti, npr. bjeati, bOjati se,
drati, gorjeti, letjeti, leati, svfbjeti, trpjeti, vi-
djeti, eljeti i dr. Svi su trajni (osim vidjeti, koji se uzima i kao
trajan i kao trenutan glagol), a ponajvie su neprelazni. Dosta ima u
ovoj v,rsti glagola izvedenih od pridjevnih osnova, npr. bijeljeti, bli-
jedjeti, gladnjeti, hladnjeti, starjeti, tamnjeti, zelenjeti, ednjeti,
utjeti, - vrlo malo od osnova, kako je stidjeti se. Svi su
ti glagoli neprelazni i trajni, a oni od pridjevnih osnova po-
stanja koje se glagolom dakle npr. bijeljeti po-
stajati bijel. Gdjekoji od tih izvedenih glagola u su samo s
prijedlozima sloeni, npr. okoreti se, osirotjeti, poplavetnjeti, zatru-
dnjeti. Ukorjenitom glagolu buktjeti (ispor. buknuti) i izvedenom
plamtjeti dodat je osnovi konsonant t (vidi tako t i u 387b).
383. U IV vrsti ima dosta glagola lrojima se postanje ne zna,
npr. baciti, curiti, gaziti, juriti lebditi, pratiti, vaditi itd., ali mno-
gima je postanje jasno. Od tih ima vrlo malo koji postaju nepo-
sredno od korijena; takvi su (korijen koji je u:
poten, v. 356b), jamiti (od k'Orijena 'bm, koji je u uzeti, v.
265b), plijeviti (isp. pljeti, plijevem). Mnogi su glagoli 'Ove vrste
izvedeni od i pridjevnih osnova, te im stoji
u kakvojgod svezi s osnovnom Primjeri od osno-
va: arnautiti, besjediti, (izvedeno od: besposlica, a ne
od bez i posao), buniti, divaniti, govoriti, hraniti, huliti, j agnj iti,
koziti, miriti, mr-viti, otpaditi (izvedeno od:
Qtpad), (izvedeno od: pabirak), raniti, roditi,
sokoliti, soliti, stakliti se, teliti, traiti, vabiti, zabiti, eniti itd.
Iz tih se primjera vidi da su jedni glagoli prelazni, drugi nepre-
lazni i da su ponajvie trajni. Gdjekoje imenice, od kojih su ovaki
glagoli izvedeni, u su samo s prijedlozima sloene, npr.
koriti (ispor. prijekor, ukor), bratimiti (ispor. pobratim), mraziti
(ispor. omraza). Primjeri od pridjevnihosnova: bij eliti, blaiti,
cfniti, duljiti, kasniti, krnjiti, ljubiti (od pridjeva ljub, o koj-emu
vidi u 376h), (kao da osnovni pridjev glasi mok, a ne:
mokar), pitomiti, plaiti, puniti, sladiti (kao da osnovni pridjev
glasi slad, a ne: sladak), tjeiti (od: tih, vidi u 119a) itd. Gdjekoji
su glagoli izvedeni od komparativa: manjiti (od: manji), (od
tanji), - tako je i: pribliiti (od: blii), udaljiti (od: dalji). - Koji
.su glagoli u ovoj vrsti izvedeni od osnova drugih glagola, oni se svi
od svojih temeljnih razlikuju korjenitim vokalom, a su
dvojaki: jednima je (iterativno), npr. gonti (ispor.
gnati), hoditi iste osnove koja je .u: iao, iavi, tj. od osnove
402
GRAMATlKA
bd, v. u 310a; to je bd postalo od starijega hbd, jer je h pred
b moralo po 89b u , a vokali b - o stoje sobom
u prijevoju ili alternaciji), mutiti (isp. mesti - metem), nositi (isp.
nesti), straiti (isp. streem u starom jeziku, v. H8b),
(isp. (isp. voditi (isp. dovesti - dove-
dem), voziti (isp. dovesti - dovezem); - drugima je
(zato se latinski zovu verba causativa), tj.
da ko ili to bude u stanju to ga temeljni glagol ili da ono
Primjeri: bUditi (tj. da ko ili to bdi), cvijeliti (tj.
da ko cvili), gojiti (tj. da kio ili to ivi; negda je u jeziku bio
glagol iti, tj. i-ti, kojemu je po zakonu postalo od starijega g),
gubiti (tj. da to gine; glago ginuti je glasio nekad gybnuti) ,
kvasiti (tj. da: to kisne, V. u H9a), loiti (tj. da to
lei), moriti (tj. da to mre), pojiti (tj. da ko pije), saditi
(tj. da to sjedi), topiti (tj. da to tone, -:- tonuti je
postalo od topnuti, V. u 277a) , (tj. da to variti
(tj. da to vri), vjesiti (ne nalazi se bez prijedloga, s pri-
jedlogom, npr. objesiti, tj. da to visi, V. u 119a), vratiti (tj.
da se to vrne, V. u 119b). Gotovo svi glagoli izvedeni od
glagolskih osnova prelazni su i trajnd.
384. a) glagolima IV vrste nalazi ih se dosta koji ispred
infinitivnoga -iti imaju osobiti kakav nastavak:: koji ostaje u svim
oblicima. Samo nekima je od tih glagola postanje jasno, a ponaj-
vie su to glago1d ili korijena neznana ili onomatopejski. Evo ovo
su ti nastavci.
b) (= zagaliti), - ar: jakariti se (govori se po
Slavoniji i Srijemu, npr. djeca se jakare, se, rvu se), kla-
tariti se (od: klatiti se, koji glagol ima Iv.), Mpariti (rs to to:
trariti (od osnove koja je u triti, tj. trgovati pomalo),
ivariti i ivot&riti (izvedeno od: iv, ivot); - elj: bekeljiti se
(postanja kojeg je se), kreveljiti se (bit mjesto kTiveljiti
se, tj. kriviti se po 108a), pendeljiti, epeljiti, eveljiti (sva ta tri
glagola hoditi se); - e: remeiti se (tj. kostri-
jeiti se); - ir: epiriti se; - i: zaviliiti (brkove, tj. zasukati ih
da stoje kao vile); - kar: sjetkariti, ti su glagoli
umanjena prema: sjediti, - ol: pipkoliti (pomalo pipati, pip-
kati, ovome drugom glagolu nema potvrde), rakoliti se (koko se
rakoli); - olj: brboljiti ("kad svinja po vodi trai to i kao jede"),
gutoljiti ("savijati to u guku ili pod skut"), meko]jiti se ili migo-
ljiti se (tj. nemirno sjediti, namjetati se ovamo i onamo, vrpoljiti
se) , aoljiti (po kojeta raditi), tUtoljiti ("raditi to
TVORBA RIJECI 403
vavoljiti ("valjati togod prstima ili u ustima"), vrpoljiti se;
- onj: mumonjiti (tj. mumljati), prkonjiti se, oMnjiti (tj. obo-
tati); - or: (umanjeno od a ovo od gun-
doriti ili njunjoriti (tj. mrmljati), krkoriti (tj. krkljati, kad to
vri u l:oneu), romoriti (utati); - os: ti'tositi (tj. - o:
tetoiti (oko koga, tj. lebditi); - ("tumariti u to rukom
ili glavom"); - unj: se; - ur: se, zabauriti;
- u: pjevuiti (umanjeno: pjevati), pjenuiti se (umanjeno: pje-
niti se), pokoruiti se ("smrznuti se malo, kao da se po zemlji
uhvati kora"), roguiti (dizati ui, npr. o konju).
e) Ovi pod b) navedeni glagoli ponajvie su neprelazni i trajni,
a gdjekoji su umanjena
385. a) I u V vrsti ima glag{)lla kojima se postanje ne zna,
npr. gatati, motati, pitati, tjerati, vidati, vrebati i dr.
glagolima ove vrste ;una ih dosta koji su izvedeni neposredno
od korij-ena; u prvom razredu vrlo ih je malo: dati, stati, znati,
klijati, sjati ili sijati, zjati ili zijati, kupati (ali ovaj glagol ide
i u drugi razred, v. u 299b); u drugom razredu ima ih dosta,
npr. glodati, kazati, kupati, lagati, lizati, mazati, orati,
pisati, tesati i dr.; glagoli razreda svi su postali od korijena
neposredno, a svi osim davati, (po)znavati. .
b) Vrlo mnogi glagoli prvog razreda postali su od
osnova, a gotovo svi su prelazni i trajni, npr. bumbarati,
gizdati, se, grebenati, igrati, "jadati, komadati, kaljati,
orUati, pravdati, sedlati, se, ibati, uinati,
veslati, itd. Manje ih ima dd pridjevnih osnova, a ti su
svi trajni i gotovo svi neprelazni, npr. brzati, clivljati, mudra ti,
ravnati (samo s prijedlogom sloeni u su: oloati, osvjet-
lati); od komparativnih pridjevnih osnova su: debljati
(tj. postajati deblji), mekati. - U dliUgom razredu sasma
je malo glagola izvedenih od a jo manje od rpcidjev-
nih osnova: hramati, kaljati, kamutati (od: kamut, tj. glas mlada
pseteta), zveketati (od: zveket). Svi su takvi glagoli trajni i
neprelazni.
e) Glagoli V vrste koji su posta1i od drugih glagola idu
ponajvie u prvi razred; mnogi su takvi glagoli u samo
s prijedlozima sloeni (u 386 se takvi glagoli tako
da im prijedlog stajati u zagradama). U mnogo takvih glagola
ostaje korjeniti vokal nepromijenjen, a u nekim se mijenja ili
previja. Glagoli ove vrste koji su od drugih izvedeni imaju zna-
a kojima se ono danas ne se nekad,
404
GRAMATIKA
pa se zatrlo i postalo trajno. Tri su nastavka za tvorbu
-takvih glagola: a, ja, va.
386. a) Nastavkom a izvedeni su od osnova drugih glagola
u prvom razredu: bacati (ispor. baciti), birati (ispor. brati),
-cvjetati (pravilno bi bilo cvitati, jer je korijen CVbt, kako se vidi
iz oblika cvasti, cvatem, gdje je a postalo od 'b, kako je glagolu
svitati korijen SV'bt; ali je u cvjetati uzet glas e po analogiji ime-
nice cvijet), (u starom j'e jeziku bio glagol prvoga razreda
J vrste - i danas jo imamo titi, v. 269b), lupati,
padati, sisati (ispor. sati - sem u 303a), vrzati se (isp. vrsti se -
-vrzem se); samo s prijedlozima su u (pro)badati,
(u akad. tj. (pot)-
]{radati, (pre) lamati, (is)tresati itd. - u drugom razredu: lijegati,
lijetati, skakati, svitati (isp. svanuti od SV'btnuti u 1l9b); samo
s prijedlozima su u npr. (raz)-dirati, (o)kretati, (po)lagati,
(po)magati, (u)mirati, (u)pletati, (pro)stirati, (za)tirati. Da glagoli
derati, sterati, derati koji u ovaj razred idu nijesu izvedeni od
d..-ugih glagola, neposredno od korijena, to se razabira iz
273. i 274. Nekad se govorilo (za)klinati, (po)minati,
(za)pinati, tj. bio je nastavak a, a danas je (za)klinjati,
(po)minjati, (za)pinjati, jer je iz prezenta zaklinjem itd.)
prodrlo nj i u infinitiv. Gdjekoji glagoli idu i u prvi i u drugi ra-
zred, npr. (na)dimati, (na)tapati, (sa)imati, vidi u 299b. - Oso-
bito imaju glagoli nosati, vodati, vozati, gdje se
ne' misli samo noenje, voenje koje traje dulje vremena
(makar i s prekidima), i na strane, sad ovamo, sad
onamo. Takvo su zacijelo imali isprva i glagoli gonati,
.hodati, ali je danas zatrto.
b) S nastavkom ja izvedenih glagola od drugih ima mnogo
u prvom razredu, a temeljni im glagoli ponajvie idu II IV vrstu;
j s konsonantom ispred sebe mijenja se onako kako se razabira
jz 102. Primjeri: (isp. pogoditi), javljati, karati, mije-
.njati (isp. promijeniti), putati, se,
gdjekoji su u samo s prijedlozima sloeni: (na)bra-
jati, (od) gaj ati, (pro)miljati, (ob)navljati, (do)punjati,
'{pd)svajati. Iz tih se primjera vidi da se korjenito o koje u IV vrsti
mijenja u a kad glagol u V vrstu; ali katkad ostaje
-to o bez promjene: otvorati, zatvorati, uklanjati, zaklonjati (pored
-Uklanjati, zaklanjati, - isto tako pretvarati, rastvarati). Malo je
Jlrimjera da temeljni glagol ide u drugu koju vrstu, a ne u IV; takvi
meljati (tj . prstima temeljni je glagol
TVORBA RIJECI 405-
mljeti - meljem, jer kad se to melje ono se (pri)bijati;
ovamo idu i ovi glagoli u kojima osnovno k, g sa j od nastavka
prelazi u c, z (v. u 102a) : pecati, pucati, mecati (npr. jabuku,
t j . je da bude meka) , sjecati, tUcati, isprestrizati (tj. noicama
togod u komade; taj je glagol trenutan, ali da ima samo pre-
strizati, bilo bi trajno ispo pribij ati : ispribijati u 484a).
- U drugom razredu nema mnogo glagola s nastavkom ja koji su
izvedeni od drugih, a to ih ima, svi su takvi da im j od na-
stavka s konsonantima k, g prelaze u e, z. Primjeri: klicati (prema:
- kliknem), micati, nicati, ticati, (za)mrcati, (do)tjecati,
(pre)pjecati, dizati, sezati se, stizati, (o)tezati. Po svoj prilici po
analogiji tih glagola razvilo se s u disati (pored dihati) i u (pre)sisati
(isp. presahnuti). Plod je analogije i ",okal i u (na)-ricati, (u)picati
prema klicati, nicati.
c) Nastavak va imaju glagoli kojima se temeljni svruju na
vokal. Tako glagola nema u drugom razredu; u
tvrtom su samo davati, (po)znavati, a svi drugi idu u prvi raz-
red. Primjeri: (izvedeno od: dijevati, krepavati,
lipsavati, pjevati (izvedeno od glagola pjHi navedenog
u 311f), plivati (izvedeno od: pUti); putavati, ve-
Prema tim i glagolima su
i ovi: globijavati, liavati se, ranjavati, kao da temeljni
glase: globljati, liati se, ranjati, a ne krstiti, liiti itd.
Dosta ih ima koji su u samo s prijedlozima sLoeni, npr.
(na)digravati, (is)kuavati, (sa)krivati, (u)mivati,
(za)motavati, (u)ivati i dr.
387. a) U prvom i drugom razredu V vrste ima veliko
mnotvo glagola koji ispred infinitivnog -ati imaju osobiti kakav
nastavak koji im ostaje kroza sve oblike. Dosta je tim gla-
golima takvih kojima se korijen ne zna ili lroji su onomatopejski.
je mnogima umanjeno. Evo tih nastavaka:
b) ac: palacati (ili palucati, tj. micati jezikom, kako
guja), silacati se (tj. skitati se); - ak: bacakati se, (tj.
vikati, parakati (tj. pomalo parati), se, varakati
(tj. gledati kome vozakati se; - ar: crtarati, kloparati,
landarati (tj. landati jezikom, luparati, pucarati, pu-
karati, andarati (tj . blebetati), tumarati, ziparati (vikati bez
uzroka); as: bjelasati se; - at; akatati (tj. uda'rati akama); - e:
bacati (mjesto: badcati, od: bosti), oocati (mjesto bodcati), bUncati,
gnjecati (mjesto: gnjetcati), gucati (mjesto: gutcati), kUkati, klju-
cati, kucati (od korijena ku, koji je u kovati - kujem, dakle je
400
GRAMATIKA
kucati isto to: pomale kovati), pljucati, vrcati se (mjesto: vrtcati
se, tj . neprestano se vrtjeti ovamo-enamo), zvocati ili zvoncati
(tj. klocati zubima), droncati (tj. stajati i - ck: vidi proi
k; - ec: kudecati (tj. teturati); - elj: guveljati (tj. guvati),
podaveljati se (svaditi se malo ili pokarati se s kim); - enj: dre-
kenjati sei (tj. 'o jarcu), zaprkenjati se (tj. se na
koga); - et: koletati (tj. mahati, u Crnoj Gori), uke tati
ili uljetati (tj. aptati); u drugi razred idu glagoli: benetati (go-
voriti kojeta), blebetati, gnjevetati (tj. govoriti spore i nera-
zumljivo), klepetati, kreketati, kuretati (tj. lepetati, o-
ketati (govoriti kao okac, tj. ikavski), veketati (D glasu kozjem);
- ic: galicati ili golicati (tj. kakljati); - ik: (tj. svirati
u frulu), gurikati (o glasu svinjskom), urlikatJi; sva ta tri glagola
idu u drugi razred; - inj: (umanjeno: m1aru-
njati se (tj. graditi se mlad), travinjati (udilj jesti), vu-
cinjati se (umanjeno: se); - it: grohitati (tj. grohotati), gu-
ritati (o glasu svinjskem), hropitati (tj. hrepiti, o glasu 'Onoga koji
spava ili koji je na umoru), klamitati (tj. klimati ovamo-onamo);-
iz: thnizatJi (tj. pemicati se s mjesta, crnogorska tvarizati
(svaki 'Otvorati i zatvorati); prvi glagol ide u drugi razred,
a drugi ide u prvi i u drugi; - jak: mDljakati, seljakati se; - k:
birkati, cjenjkati se ('O glasu nj mjesto n vidi u 100b),
crpkati, dirkati, djeIjkati, gipkati se, govorkati,1 griskati, gUrkati,
javkati se, kaskati, kopkati, lekati, !iskati (mjesto lizkati), lOm-
kati, lUpkati, (kao da temeljni glagol glasi a ne:
mutiti), se, pirkati, tipkati, tUrkati,
(mjesto vodkati, kao da temeljni glagol glasi vodati, a ne voditi),
uborkati; rado se ovo k vee sa c koje je i samo nastavak nekim
glagolima: backati, bockati, kljuckati, kuckati, pljuckati, vrckati
se, - a i s onim c koje je postalo od kj (v. 286b): peckati, puc:"
kati, sjeckati, tUckati; iz takvih primjera je ck i u
druge: strlckati, umackati (tj. umazati, uprljati), zveckati; svi
su ti glagoli umanjena - kar: (tj. puckati
piskarati, puckarati, i tim je glagolima zna-
umanjeno; - ket: pucketati (tj. puckati nema u
Vuka); - lj: krkljati (kad kupus ili drugO! to vri u loncu), su-
kljati; - ok: torokati (tj. vikati), glagol drugog razreda; - ot:
bobOtati (tj. cvokotati), brb6tati (po vodi, o patki ili guski),
cokotati ili cvokotati (tj. drhtati od zime), grohOtati, kikotati se,
I igovorkati
TVORBA RIJECI
407
klokotati, klopotati, kokotati; svi ti glagoli idu u drugi razred;
- rc: koprcati se; - rd: evrdati; - rk: bazdfkati (tj. bez posla
hoditi), totfkati (kljucati, o djetlu); ta dva glagola idu u drugi
razred, a u prvi ide: - rLj: (kucati, npr. o miu
u sobi), (tj. kotrljati, smandi-ljati;
- mj: glavrnjati (skitati se bez posla), klaprnjati (tj.
- rt: (zveketati, npr. sabljom), glagol drugog razreda;
- t: brektati (tj. teko disati), dilhtati (isto to: brektati),
graktati ili groktati, jektati, kliktati (vikati kao unja iLi kao
vila), krktati (isto to krkljati), roktati (o glasu svinjskom),
suktati (isto to: sukljati), toptati (nogama po zemlji), zvektati; svi
ti glagoli idu u drugi razred; - uc: egUcati (lijeno kaljucati,
mirlleati (tj. pomalro umirati), palucati (jezikom, o guji), pijucati,
svjetlucati se, ivlieati; - uek: pijuckati; - ud: erludati (tj.
vrludati), krivUdati, vrludati (tj. hoditi ili kao bolestan
- ug: verugati se ili vijugati se; - uk: (tj.
pomalo fijukati (tj. zvidati, o vjetru), kucukati ili kucukati
(tj. pomalo kucati), rosukati (tj. pomalo rositi); u drugi razred
idu: barbukati ili brbukati (isto to brbotati), talabukati ili tarla-
bukati (tj. - uLj: perUljati (isto to perutati, tj.
perje), poeuljati (tj. poenuti iuljati (isto to iiti,
tj. dadjeti, crnogorska zamotuljati (tj. zamotati); - unj:
(isto to: (tj. komiti, npr. ku-
kuruze, risanska - up: (tj. umacupati
(isto to: umaekati); - ur: nameurati. se ili smeurati se (tj. na-
rozati se), tetUrati; - urk: (tj. - u: pe-
ruati (isto to peruljati); - ttk: ljuljukati,l prpukati se (u
pijesku, o 1rokoima), villjukati (tj. pomalo valjati); - ut: cvr-
kutati, grgUtati ili gugUtati (tj. gukati, o golubu), kukutati (tj.
kukati, o kukavici), skakutati, srkutati, tiputati; svi ti glagoli
idu u razred, a u prvi ide: perutati (tj. peruljati).
e) U popisu pod b) nema glagola za koje se moe misliti da
su izvedeni od onomatopejskih imenica: tandfkati - tiindrk,
topOtati - topot, skrgUtati - krgiit, zvidukati - zvidiik. Isp.
u 385b: kamutati - kamiit, zveketati - zveket. Ali se moe
i to misLiti da su imenice tandfk, topot itd. postale od glagola
t:andfkati, topotati itd., a ako je tako, onda ovi ovdje navedeni
glagoli idu u popis pod b). - Da su gdjekoje imenice izvedene od
glagola, to dokazuju ovi primjeri: cjenv, darivod cjelivati, dari-
l i ljuljukati
408
GRAMATIKA
vati (v 341d); mms od mirisati (v 388a), nijek od nijekati
(a nijekati od: nije, 382a), bHl.gosI6v, danguba, zlopata od: bla-
gosloviti, dangubiti, zlopatiti (v 390a).
388. a) Nastavak sa, to ga imaju neki glagoli V vrste (dru-
goga razreda), nije izvora, a iz
aorista. Tako je npr. lipsati postalo od leipsai,
pedepsati od paideiisai; istoga su izvora i ovi glagoli: malaksati,
metanisati, mirisati, prokopsati, tronosati. Iz takvih primjera
prodrlo je sa (isa, osa) i u glagole koji nijesu izvora,
kak\7i su: ciganisati, djeverisati, krUnisati, majstOrisati, pokori-
sati, sabOrisati, akosati (tj. vragolisati, igosati. Isti je
nastavak prodr'o i u neke glagole koji su uzeti iz turskoga jezika,
npr. begenisati, biti:sati (tj . bilo i bitisalo, tj. bilo, pa i
prolo), bojadisati, budilisati, kaldb:nisati, manisati, nagraisati,
testerisati i dr.
b) Iz jezika glagolski nastavak ira (koji
je opet u jeziku latinskofrancu:skog izvora), npr.
bankrotirati, komandirati, tudirati. Prema tome se nalazi u
Vuka: diktirati, prav. sov. 77, eksercirati, dan. 1, 90, kritizimti,
pis. 27, prenumerirati, 74, recenzirati, 68. Vuk dakle nije drao
za nuno da mijenja -irati u -ovati, jer je mislio: kad je gla-
gol ne smeta mu nastavak; ali u Dani-
nalazimo: citovati, pis. mil. 106, interesovati, 25, koncentrovati,
sitno sp. 336, specijalizovati, osno 176, titulovati, istor. 164. Ve-
lika dananjih srpskih pisaca piu te glagole s nastavkom
isa, npr. definisati, prenumerisati, reformisati (prez. definiem) itd.,
da je -isati pravo po srpski, ali iz anoga to je pod
a) vidi se da -isati nije nimalo srpskije nego -irati.
389. a) Neposredno od korijena postalih glagola u VI vrsti
ima vrlo malo, to su: kovati, snovati, tOvati, trovati. Vrlo ih
mnogo ima izvedenih od osnova, npr. banovati, bo-
lovati, carovati, darovati, drugovati, gla-
dovati, imenovati, jadovati, kraljevati, ljetovati, njegovati, pa-
Ijetkovati, psOvati (od osnove imenice: pas, gen. psa), putOvati,
ratovati, sirotovati, trgovati, uzrokovati, vojvodovati, zavjeto-
vati, zimovati itd. Manje ih ima od pridjevnih osnova, npr.
milovati, mudrovati, obilovati, prlizn'OVati, radovati se, tamno-
vati, tvrdovati. Svi ti i glagoli stoje svojim u
nekoj sveza. sa osnovne imenice ili pridjeva; gotovo
svi su neprelazni i trajni; gdjekoji slue i kao trenutni i kao trajni,
TVORBA RIJECI 409
npr. imenovati, katigovati, prstenovati. Od priloga su izvedeni:
nalikovati (od priloga nalik, v. u 486b), napredovati, nazado-
vati.
b) Ima glagola u VI vrsti izvedenih od osnova drugih gla-
gola, njih rijetki u infinitivu imaju -avati, kakvi su npr.
klikovati (.ispor. - kliknem), kupovati (isp. kupiti), nukovati
(isp. nukati, vidi u akad. (isp. pij , elj-
kovati (vidi malo dalje); su glagoli: kaevati (isp.
kazati), obukO vati (isp. Takvi od drugih glagola izvedeni
glago:li imaju u infinitivu ponajvie -ivati (koje je postalo od sta-
rijega -yvati; da po 18b i 90a guturali ostaju bez
promjene ispred onoga i koje je postalo od y, zato se k, g, h ispred
-yvati ne mijenjaju); primjeri: cjelivati (od: cje1iti, s kojim se
nekad i u slagalo), darivati (nije izvedeno od imenice
dar, od negdanjega glagola dariti, to ga imamo u obdariti),
djeverivati (ne od imenice djever, od glagola dj everiti) , lipsi-
vati, pazarivati. Mnogo je. takvih glagola koji su u
samo s prijedlozima sloeni, npr. (do)bacivati,
vati, (raz)dnaivati, (do)jahivati, (ob)javljivati,
(o)krnjivati, (ob) li zivati se, (za)mazivati, (na)migi-
vati, (nad)mudrivati, (za)pitivati, (o)plakivati, (ot)pucivati, (is)to-
varivati, (do)vikivati, (za)vezivati itd. Dosta ima takvih glagola
koji mjesto -ivati imaju -jivati, pa se j s konsonantom ispred
sebe mijenja po 102, npr. (za)branjivati (ispor. braniti),
vati (isp. cijediti), (po)djeljivati (isp. dijeliti), (za) glavlj ivati, (za)-
(u)kraivati, (pri)mamljivati,
vati, itd. Ti su glagoli na-
kao da im osnovni idu u V vrstu i kao da glase: (za)bra-
njati, (is)cijeaati, (po)dijeLjati, (za)gLavZjati itd. Ponajvie se ova-
kovi glagoli ne nalaze u jeziku, ali nam nita ne brani
drati da su se nekad nala:cili pa se izgubili; to moemo misliti
poradi drugih slavenskih jezika u kojima su takvi glagoli
posve npr. rus.HaCJIaJKp;aTb, slov. naslajati, polj.
potpuno odgovara naemu nasZaaati (kojega glagola danas nema,
ali se nekad u jez.iku nalazio, kako dokazuje akad.
itd., - osim toga se i u dananjem tokavs1rom govoru nekoliko
takvih glagola npr. zahvaljati (pored zahvaljivati) ,
ispunjati (pored ispunj ivati) , okUpljati, ogluati se (u akad.
l1Iiku ima i ogluivati se), raenjati se (pored raeniti se),
(prema: potkititi). Ti glagoli svoj-om tvorborn idu one koji
su navedeni u 386b. - Gdjekoji glagoli na -ivati imaju zna-
410
GRAMATIKA
umanjeno, a tome je znak konsonant k, to ga imaju ispred
-ivati, ispor. imenice crvak, cvijetak, hladak itd. u 321a. Takvi
su: (za)dirkivati, (po)kuckivati, (po)lekivati, (za)pitkivati, (pri)-
slukivati, (za)varkivati, (za)virkivati. Ovdje se moe navesti i gla-
gol eljkovati izveden od eljkati, koji se ne govori.
c) U estu vrstu idu neki glagoli uzeti iz drugih jezika: ai-
kovati (turski), mentovati (madarski), molovati (njem. malen),
enkovati (njem. schenken), ikJovati (njem. sich schicken), linga-
vati (njem. schlingen), varagovati (mad.). Za glagole katigovati,
predikavati ne mora se misliti da su postali neposredno od latin-
skil.h castigare, praedicare, da su izvedeni od imenica katiga,
predika.
SLOZENI GLAGOLI
390. a) Sloenih glagola p r i m a r n i h (v 373f) kojima je
prvi dio imenica ili pridjev nema mnogo; takvi su: blagosloviti
(tj. blago sloviti, upravo crkvenoslavenski glagol po
preveden iz glagola istoga eulogeIn), bogoraditi
(prositi "boga radi"), dangubiti (tj. dan gubiti), mirboati se ili
mirboiti se (pozdravljati se na "mir boji!"),
zlopatiti (tj. zlo patiti), (tj. zlo staviti, - s
akcentom) . primarne sloene glagole mogu se brojiti i ovi:
kostolomiti (upravo: kost lomiti, tj. koga tekim poslom);
(upravo: gristi, tj. govoriti kojeta staro-
svatiti koga starim svatom), svjetlomrcati (tj. to
svijetlo i mrko), vitOperiti se, ozlotrbiti (Uipravo: dobiti zao trbuh,
kad koga trbuh zaboli). Od gotovih sloenih imenica ili pridjeva
izvedeni su ili prema njima su glagoli: se
(isp. (isp. dvoumi ti (isp. dvouman
u akad. gIOIropaditi se (isp. goropad, goropadan), prazno-
sloviti (tj. izostavIjati slova a koji to zove
se praznoslov), rogobatiti se (u Iv. ispo rogobatan), samo-
teiti (mljeti samotegom), (isp. stramputica), trno-
metiti (trnometom gumno); neki su od takvih glagola u
samo s prijedl'Ozima sloeni: objelodaniti, ozlovoljiti (fie),
pridomazeti ti.
b) U 379b je da se ne kad stoji pred
glagolima ono to glagol npr. ne pletem, ne vidImo
itd. To nijesu nikakve sloenice, nego su dvije samostalne
1 izlostaviti
TVORBA RIJECI 411
Vrlo malo ima glagola koji su s rlJeccom ne sloeni tt jednu
jesnog (a ne to su glagoli: - ne--
mogu, tj. biti bolovati, nenavidjeti - nenaviclim, tj.
mrziti, nestati - nestanem, tj. propasti. Ti glagoli
sasvim drugo nego ne ne navidjeti, ne stati, zato
ih treba pisati kao jednu a ne kao dvije, kao to je ne
pleteni itd.
391. a) U 3BDa kazano je da se neki prijedlozi nikad ne
nalaze sloeni s glagolima. U sloenice s glagolima sastavlja
se ovih 16 prijedloga: do, iz, na, nad, orb), od, po, pod, pre, pri,
pro, raz, sea), u, uz, za. Drugi se prijedlozi u ovake sloenice ili
nikad ne slau ili se slau veoma rijetko. Tako s prijedlogom
mimo imamo samo mimoilaziti (mjesto mimolaziti koje
se nalazi u akad. - otkle je -i- u mimoilaziti, o tome
vidi u 3ga); u pl1Ostonarodnom jeziku nema ni jednoga gla-
gola sloenoga s prijedlogom pred, a to se u Iv. nalazi
predstaviti, predvidjeti, to su Glagol bezumiti
(tj. varati) nije neposredna od bez i umiti, je
prema sloenom pridjevu bezuman (tj. bez.umiti upravo
koga bezumna), tako je i obezobraziti,
obestrviti (tj. postati bezobrazan, koga bestrvna,
bez strva); a to se nalazi i glagol to nije
nikakva neposredna sloenica, je to glagol izveden od ime--
nice besposlica onako kako su i glagoli:
paljetkovati, prorokovati, razl&iti (tj. misliti po razlogu,
drugo je razloiti), zavidjeti, izvedeni neposredno od imenica:
pabirak, paljetak, prorok, zavida (u starom
jeziku mjesto dananjega zavist). - Kao to ima prijedloga
se u samostalnoj porabi nikad ne nalaze, samo u glagol-
skim sloenicama (pre, pro, raz), tako ima glagola koji se sami
nikad ne govore, samo s prijedlozima sloeni, tako nema npr.
glagola - premiti - premati, - ali ima:
- spremiti - spremati, -
isto su takvi: potkoiti se, udomiti, upropastiti, Usmrtiti..
b) Kad bi prijedlozi u glagolskim sloenicama imali svagda
samo ono to ga imaju i izvan njih (kako je npr. iz-
vaditi: vaditi, odrezati: rezati, ne bi o tim slo-
enicama gotovo trebalo ni govoriti, ali da je prijedlozima
u ovakim osobito, zato treba od pri-
jedloga do prijedloga te vidjeti koja mu je sluba u glagolskim
sloenicama.
412
GRAMATIKA
392. a) Prijedlog do u glagolskim sloenicama
da glagolska radnja dopire kamo treba, npr.
dOdati, dognati, dohvatiti, dojahati, doliti, domisliti se,
dopuniti, doseliti se, dotjerati, dovabiti, dozvati i dr. Cesto ima
i tu slubu da da je glagolska radnja dovedena kraju,
npr. dograditi, dohraniti, doklati, dopisati,
doplesti, dosluiti, i dr.
b) Prijedlog iz ima veoma svoje pravo kad
je sloen s glagolima, npr. iscijediti, iseliti se, iskopati, ispasti,
ispiti, istesati, istresti, izabrati, izazvati, izbaciti, izdupsti,
izjahati, izletjeti, izrasti, istovariti, izuti, izvaditi, izvesti,
i dr. Dosta taj prijedlog da je glagolska radnja kraju
privedena, np!". iscijepati, iskapati, isklati, iskvariti, ispjevati,
izbrojiti, izdahnuti, izgladiti, izgorjeti, izgovoriti, izotriti,
U nekim primjerima glagol daje 'sloenici radnjom po-
to ili zasluiti, npr. islu,iti, isplakati, isprositi, ispravdati,
izdvoriti, izigrati, izjaukati, izlagati, izmoliti, izvarali, izv6jtiti,
Neke glagolske sloenice s prijedlogom iz ako
je glagol prelazan, da se radnja ne izvruje na jednom objektu
ili na malo njih, na IIlIl,ogima; ako li je neprelazan, da subjekt
nije samo jedan ili malo njih, nego ih je vie; npr. iskoziti, jski-stiti,
isteliti, istroiti, izbuditi, izginuti, izgrliti, izj agnj iti,
izljubiti, izroditi, izvjeati, idrijebiti, ieniti. Katkad glagolske
sloenice s prijedlogom iz i s se da je glagolska
radnja u obilnoj mjeri: ispavati' se, ispisati se, ispostiti se, izleati
se, izljutiti se (ti glagoli isto to: naspavati se, napisati se,
napostiti se itd.). Veoma rijetk!o iz u glagolskim sloeni-
cama napredovanje glagolske radnje u visinu: ispeti se,
osamljeni su svoga prijedloga glagoli: izdati (o izdaj-
niku), izmudriti (koga, tj. nadmudriti ga). Napokon ima iz
i tu slubu da 'od trajnoga glagola trenutni, npr. iscijeliti,
iskupiti, ispuniti, istruhnuti, izbiti, izgubiti, izjaloviti, iz-
izmisliti, izmjeriti, izraniti, izve-
izmisliti, izmjeriti, izraniti, izve-
driti se.
393. a) Prijedlog na sloen s glagolima ostaje u pravom
svojem npr. nabaciti (zamku konju na vrat), nabiti,
nabosti, nagaziti, nagovoriti (koga na to), naletjeti (na to), na-
mamiti, nametnuti, napasti, napostiti ("kad ko premrsi, valja ono
da napasti, tj. na mrsku da posti"), naprtiti, napUstiti (npr. goveda
na livadu), narasti, nastrijeti, naviti, i dr. U nekim s!oe-
TVORBA RIJECI 413
nicama na da je radnja glagolska tek u da je
.od nje samo mali dio, npr. nadrijeti, nagristi,
nakositi, nalokati, nakrenuti (tj. ne okrenuti sasvim, samo
malo na jednu stranu), napaliti, naaliti se, navftjeti ("ni-
jesam provrtio, nego sam samo malo navrtio"), nazepsti i dr. Ima
i takvih sloenica u kojima na obilno to npr. naba-
(!ati, nabrati, nadrobi ti, nahvatati, nakapati, nakidati, nakrasti,
nakupovati, namIatiti, napresti, naprositi, natka ti, natrgati, na-
vaditi i dr. To isto imaju vrlo mnogi povratni glagoli, npr.
se, nagledati se, najesti se, nakupati se, naludovati se,
se, nanositi se, napjevati se, nasluati se, se,
navikati se, naivjeti se itd. Katkad prijedl'Og na sloenici daje
radnjom glagolskom to, npr. naigrati (igranjem
'to dobiti, napipati (tj. pipanjem ono to trai),
napitati (pitanjem doznati to), naslutiti pogoditi to).
prijedlog na nema druge slube nego da <od trajnoga gla-
;gola trenutni, npr. nabrusiti, nagrditi, nah.-vasiti,
namiriti, namoliti, naotriti, napisati, naseliti se, nasoli ti, natiim-
pati, nauditi, nazvati itd.
b) Prijedlog nad zadrava dosta pravo svoje
.npr. nadgledati, nadmetnuti, nadnijeti se, nadvezati, nadviriti se,
nadviti se, nadzirati, natkriti. imaju sloenice s prijedlogom
'nad glagolskom radnjom pobijediti koga, biti bolji od
njega, npr. nadbaciti, nadgovoriti, nadigrati, nadju-
nadlaj ati, nadmudriti, nadstrijeliti, natpiti, nat-
pjevati, natpripovijedati i dr.
394. a) U gdjekojim glagolskim sloenicama stoji bez ikakve
:razlike u o ili ob, npr. odrati ili obdrati, ograditi ili
oQbgraditi, ojagnjiti se ili objagnjiti se, okladiti se ili opkladiti se,
oQlakati ili oblakati, onijemjeti ili obnijemjeti. Nije poznato zato
glagola moe imati samo o ili samo ob; to je oboje ista
-samo je ob starije, o a ne zna se zato je ono prvo prelo u
'ovo drugo. - Mnoge glagolske sloenice s prijedlogom o ili ob
da radnja glagolska biva oko ili sa svih strana ili
,'sasvim to obu:cima, npr. obasjati, obasuti, obgoniti, obletjeti,
obrasti, obrezati, ogledati, oglodati, okiiditi, okovati, okopati,
..omazati, opiti, ozobati i dr., - to je isto samo
'to je dosta te se danas slabo u oblagati, oblaskati,
<'Obljubiti, obrati, obruiti, okapati, oplakati, opojati. Neki glagoli
;izvedeni od pridjevnih 'Osnova, a sloeni s prijedlogom o ili ob
postati ono to temeljni pridjev obositi, obuboati,
414
GRAMATIKA
obudovjeti, ogoljeti, ogrubiti, og;uaviti, okaljaviti, oloati, one-
veseliti se. Gdjekoji glagoli izvedeni od osnova
dobiti ono, dobaviti se onoga to temeljna imenica obiriti se,
okonjiti se, se, oprititi se. Katkad je glagolu
umanjeno: obamrijeti, obavreti. Osamljeni su: onesvijestiti
niti koga nesvijesna), opametiti koga pametna), oprsiti se
(tj. dobiti ranu na prsima, o konju), obraniti (zadati kome ranu).
o ili ob ima slubu da glagolu dade trenutno npr.
obaznati, obljutaviti, ogladnjeti, ohrabriti, okruniti,
opkladiti se, opoganiti, opsovati, osokoliti, osoliti, ostarjeti,
oeniti i dr.
b) Prijedlog od u glagolskim sloenicama ima svoje
pravo koje stoji u rastavljanju, npr. odasiiti, odbaciti,
odbiti, odgristi, Odjahati, odletjeti, odlijepiti, odnijeti,
otisnuti, Otjerati, otkinuti, otpasti i dr. Gdjekoje sloe-
nice s tim prijedlogom da je njihova radnja kao neko odvra-
dnuge koje radnje, ' npr'. odazvati se (tj. onome koji zove),
odgovoriti (tj. na pitanje), odgonenuti (tj. ono to je ko zagonenuo),
odjeknuti (kad to jekne, pa onda odjekne), odsijevati (tj. kad.
to sijeva, pa mu to odsijeva), odaliti (tj. alu), otprkositi (tj.
prkos). U nekoliko sloenica od da je radnja protivna onoj'
koja se glagolom nesloenim ili sloenim s drugim kojim.
prijedlogom: (prema: (prema:
odvezati (prema: vezati, svezati), otkriti, otpasati, otpe-
i dr. Katkad od ukidanje, unitavanje radnje koja se
nesloenim glagolom: Odbajati (u akad. o(d)
otklinjati, otpjevati (tj. U nekoliko slJoenica
prijedlog od: radnjom koju nesloeni glagol
naknaditi ili zasluiti, npr.odbolovati, odigrati, odleati, odraditi,
odsluiti, otpjevati, otpastiti. Rijetko slui od za to da od trajnoga.
glagola postane trenutan, npr. odgojiti, odlahnuti, od-
meknuti, odmjeriti, odorati, odstajati (npr. othraniti.
395. a) Prijedlog po glagolskim sloenicama vrlo daje
da radnju mnogi subjekti (ako je glagol neprelazan),
ili da se ona na mnogim objektima (ako je glagol prelazan),
npr. pobacati, pogasiti, pograditi, poklati, p6krasti, polijegati,
polomiti, pomoriti, popadati, popucati, poskakati, postrijeljati,
povezati, pozepsti i dr. U nekim sloenicama po da se gla-o
golska radnja u maloj mjeri, npr. pobojavati se, poigrati,
pOkucati, poleati, pomoliti se (bogu), ponositi, popjevati, pO_o
plakati, posluati, pospavati i dr. Katkad uprelaznih
TVORBA RIJECI 415
glagola prijedlog po da je objekt sasvim drugi negoli je u
nesloenih, npr. pohljuvati (haljinu, - ali bljuvati krv) , popiti
tj. od mnogoga izgubiti je, - ali piti vino); takvi su
i ovi: pokrasti, popljuvati, pOsuti (samo suti ne govori se, ali se
nalazi u drugim nekim slavenskim jezicima i isto to sipati).
Ponavljanje radnje zato to prvi put nije dobro ili to je
po u nekim sloenicama: pobrijati, pogovoriti,
pogrij ati, polagati, Rijetko po da je radnja glagol-
ska c.okraja i sasvim svrena: pogorjeti, popiti, posf-
kati, a jo je to ga imaju glagoli pobaciti, pomet-
nuti, koja oba isto, tj. odbaciti. Cesto po ' ima slubu da
od trajnoga glagola trenutni, npr. pobjenjeti, pobuniti,
pogaziti, pOginuti, pohitjeti, pokvariti, pokriti, pokuditi, pole-
tjeti, pomijeati, porobiti, posijati, potonuti, potraiti i dr.
b) Prijedlogu pod dobro se razabire pravo njegovo
u sloenicama npr. podbrijati, 'pOdgristi, podliti, podmazati, pod-
otriti, podvezati, pode6i, potkopati, potkovati, potpasti, potpi-
sati i dr. Prijedlog se pod uzima i u vie ili manje pre-
nesenom: podbosti, podgovoriti, podmititi, potkrijepiti, potpo-
potkoiti se; u tim i glagolima mi jo i danas pri-
prijedloga pod. On moe imati
i slubu da od trajnoga glagola trenutni, npr. podapeti,
podgajiti, podmezgati, podmiriti, padotaviti se, podraniti, potki-
titi. Katkad glagolske sloenice s prijedlogom pod potajnu
radnju: potkazati, pOtkrasti, potpaziti.
396. a) Prijedlog se pre po nekih slavenskih
jezika nalazio nekad i izvan sloenica i pravo mu je bilo:
preko; ispo polj. prze, gornjolu. pre, donjolu. pe. To se
vidi u znatnom broju glagolskih sloenica, kakve su npr. prebaciti
(to preko prebroditi (preko vode), pregaziti, prej ahati,
prenijeti, preplivati, pretjerati, prevesti, pre-
zvati, i -dr. Tako i prezreti - prezirati upravo zrenje
(gledanje) preko dakle a otud se razvilo
lat. contemnere, njem. verachten. Iz slube da radnja preko
prelazi razvila se sluba da radnja mijenja mjesto, kako je: pre-
cijediti (iz jednoga suda u drugi), premamiti (s jedne strane na
drugu), prenizati (s jedne uzice na drugu), prestaviti se (s jednoga
svijeta na drugi), Neko premjetanje nalazimo i u glago-
lima: predati, prekupiti, preljubiti, preprositi, prepustiti. Cesto
pre u sloenicama da je koji predmet obuzet sav i sasvim
glagolskom radnjom, tako je prebivati (npr. cijelu godinu), prebo-
416
GRAMATIKA
raviti (npr. 10 godina), pregledati (npr. knjigu), prehraniti
{koga npr. preko zime, tj. hraniti ga zimu), prekriliti ("sve
mu polje prek!rilile ovce"), premisliti ("cijelu sam premislio"),
prepjevati ("dva slavuja svu prepjevae"), preplakati (npr. cio
dan), prepostiti (npr. 7 nedjelja), prespavati (npr. cijelu zimu),
pretraiti (npr. cijelo selo). Mislim da ovamo ide i glagol prekrstiti
i da upravo metnuti krst (znak krsta) preko Bez sumnje
idu ovamo glagoli: predaniti (tj. dan), preljetiti (tj. ljeto),
(tj. prezimiti (tj. zimu). U nekim sloenicama pre:
niti to a katkad i bolje negoli je radnja koja se
bez toga prijedloga, npr. pre-brati, predjesti (kome ime),
':prekovati, prekrojiti, premisliti se, premljeti, preorati, preprati,
preruiti, pretopiti, pretvoriti, preurniti, prevariti, prevjeriti.
Dosta ima glagola koji sloeni s prijedlogom pre da je radnja
glagolska 'll prevelikoj mjeri, npr. precijeniti, prejesti se,
preplatiti, prepuniti, presoliti, prestarjeti, pre-
(npr. preteklo mi je neto platna), pretovariti. Cesto sloenice
sa pre da se glag-olskom radnjom dijeli to udvoje, npr.
-prebiti, predrijeti, predvojiti, preglodati, pregristi, prekinuti, pre-
Kositi, prelomiti, prerezati, Prijed-
-log pre moe napokon plod ili svretak radnje,
npr. preblijedjeti, prebOljeti, prebrojiti, precvjetati, prekoriti, pre-
:mfsiti" prepatiti, presahnuti, prestati, presuditi, pretegnuti, pre-
-variti, prevladati, prevreti, prezepsti.
b) Prijedlog pri u sloenicama ponajvie ima svoje pravo
npr. pribiti, pridati, prignati, prigraditi, pri-
Kovati, prikrpiti, prikupiti, prilijepiti, priliti, primamiti,
pripasti, prisaditi, pristupiti, priiti, privezati
itd., - to je isto samo to je te se danas slabo
prigovoriti, prigledati, priznati itd. U gdjekojim sloeni-
-<:ama pri radnju u malom stepenu: pribojavati se,
pridrati, priklati, prikriti, pripitati, prislavIjati,
prisuiti se, pritfpjeti se, pritvoriti. Sasma je rijetko to
ga imamo u: priskfbiti, privrebati, privrijediti (tj. neto ili
a jo je to ga imaju glagoli: primlatiti,
domlatiti, Katkad je prijedlogu pri sluba da od traj-
-noga glagola trenutan, npr. prigrijati, primiriti se, pripasati,
-pripitomiti, priprijetiti, priariti, - ali u svih tih glagola biti
::neto malo i umanjena
397. a) Prijedlog se pro izvan sloenica ne nalazi, a iz nekih
,..,lavenskih jezika koji su ga i u samostalnoj porabi do-
TVORBA RIJECI 417
znaje se da mu je pravo kroz. To ima pro u
nmogimsloenicama, kakve su: probosti, probuiti, prodrijeti,
progorjeti, proklijati, prokljuvati, prokopati, proletjeti,
propustiti, prosjaivati se, proiti itd. Tako je i propasti iznajprije
pasti krcyza to. Iz toga je lako izilo drugo, tj.
da radnja glagolska obuzima koji predmet sasvim u potpunoj mu
cjelini ili da se protee potpuno preko duljega ili vremena,
npr. probaviti, promrznuti, propatiti, provjekovati, pro-
zepsti, proivjeti. U nekim sloenicama pro radnju koja biva
pokraj npr. projahati, prokasati, pronijeti, provesti
i dr. Cesto ovaj prijedlog radnju u maloj mjeri, npr.
stiti, progaziti, prokarati, prokupati se, prolupati, promiatiti, pro-
se, propratiti, prospavati, PToaliti se, prote sati, pl10valjati
se itd. Ima sloenica u kojima je pravo prijedloga pro
nejasno, tj. ne moe se (ili bar ja ne mogu) to upravo
takve su: probiti - probivati (tj. prijati, koristiti), prodati,
proigrati, prokazati, prokleti, prometnuti se, propeti se (o konju),
prorasti, - proricati, protjerati. Cesto je prijedlogu pro
sluba da od trajnoga glagola trenutrii, npr. probuditi, pro-
duiti, prognjeviti, proliti, promijeniti, proskitati se,
prostrijeti, provedriti se, provi-vjeti, prozvati i dr. Neki od ovakih
glagola radnje: procviljeti, progovoriti, prOpjevati,
proplakati, protuiti.
b) Prijedlog raz, koji se izvan sloenica ne nalazi,
ponajvie da se glagolska radnja iazilazi na strane,
npr. raseliti, raskuhati, raspadati se, rasplo diti se, rastjerati, ras-
tresti, razagnati, razapeti, razastrijeti, razbacati, se, raz-
drijeti, razdrliiti, razgaziti, razletjeti se, razmijeniti, razviti, raz-
se, raeniti se itd. U gdjekOljih je glagola to
te ga danas slabo rashladiti, raskukati (koga),
rasplakati (koga), rastrijezniti (koga), razgledati, razgovarati se.
Neke sloenice s se da se radnja uvelike, ivo za-
npr. raskvocati se, raspavati se, raspisati se, razgorjeti se,
razgoropaditi se, razigrati se, razlajati se, razrakoliti se, razvritati
se. Katkad i prijedlog raz slui za to da se od trajnoga glagola
trenutni, rupr. raskajati se, raskrvaviti, razboljeti se, razbu-
diti, razveseliti, raaliti se, raljutiti se.
398. a) Prijedlog s (ili sa ili su) (v. u 568a) ima u glagolskim
sloenicama vrlo ona dva to ih ima i izvan njih
(ispor. doao s bratom, pade s drveta, - dakle drutvo i odmica-
nje), npr. sabiti, sabrati, sagnati, skupiti, smijeati, splesti,
418
GRAMATIKA
se, zdruiti se, zgrnuti, - sj ahati, skasati, skinuti,
sletjeti, spasti, zbaciti itd. Cesto je ovome prijedlogu sluba
da od trajnoga glagola trenutni, npr. sakriti, sa-
sasluati, saznati, skrojiti, slomiti, zdrobiti, zgotoviti i dr.
b) Za prijedlog 'IL je u 60a da je postao od smjese
dvaju prijedloga koji su glasili Vb i u. Gdje je u glagolskim sloe-
nicama dananje u postalo od Vb, tamo ono ima to ga
ima u samostalnoj porabi kad stoji s akuzativom i odgovara na
pitanje kamo?, - npr. udijevati, udrobiti, ugaziti, ugnati,
uletjeti, Uliti, unijeti, uplesti, uvrtjeti itd. Gdje je pak dananje 'IL
i u davnini glasilo u, tamo se neko udaljivanje, npr.
udati (tj. dati daleko), ugrabiti, ukinuti, ukloniti, ukrasti,
uminuti, ovo u ima slubu da od trajnoga
glagola trenutni, npr. ubiti, udiviti se, ugledati, ugristi,
ukoriti, ulijeniti se, uloviti, umrijeti, uraditi, uutjeti itd.
c) Prijedlog uz ima u glagolskim sloenicama pravo
svoje tj. da: radnja napreduje u visinu, npr. uspljuski-
vati se, ustati, uzbaciti, uzbujati, uzgojiti, uzjahati, uzletjeti,
uzmetati, uznijeti, uzrasti, uzvesti i dr. uz da radnja
udara natrag, npr. usturiti, Uzbiti, uzvratiti. U
nekim sloenicama uz da se radnja uvelike ivo
usciktati se, ushitati se, ush6dati se, ustumarati se. Ima primjera
gdje uz slui za to. da se od trajnoga glagola trenutan: usko-
lebati se, ustreptati, uzbuniti se, uzeti, uzljutiti, se, uz-
mutiti, uzvrpoljiti se. U sintaksi se ( 582b) pokazati da se od
svcikoga trajnog glagola moe futur ako se sloi s prijedlo-
gom uz, ali to biva samo u zavisnim: npr. ako uspiem,
kad uznastojimo itd.
d) Prijedlog za ima svoje pravo u sloenicama, kao
to su: zabaciti (npr. kamen za (npr. za goru), zagnati,
zakloniti, U nekih je glagola to
te se danas slabo zabraviti, zadrati
(koga kakvim poslom), zagraditi, zajaziti, zakovati, zakriliti, zama-
zati, zamotati, zastrijeti, zasuti, zatititi, zavjesiti, zazi-
dati i dr. (to je npr. zabravljeno, zavjeeno itd., to kao
da stoji za svojom bravom, ogradom, zavjesom). S tim su u savezu
sloenice zabosti (npr. no II drvo), zadtirpsti se (npr. u kakav
posao), zagaziti (npr. nogom u blato), zagnati (npr. u zid),
zakopati, zapasti, zaplesti se, zaplivati, zarasti, zarezati,
zaroniti, zasaditi, zasijati, zatjerati i dr. U nekih sloenica smjer
radnje kao da ide stranputicom, kamo ne treba, npr. zabrazditi,
TVORBA RIJECI 419
zabrojiti se, zagledati se, zakositi, zaletjeti, ("nema go-
luba, valjada je negdje zaletio"), zalutati, se, zavesti. Katkad
je sloenicama s ovim prijedlogom da je radnja glagolska
tek u da je od nje samo mali dio: zagorjeti, za-
gristi, zagUliti, zalizati, Nejasno je prijedloga
za u nekih sloenica, npr. zabiti ili zaboraviti, zadati, za-
gladiti, zahvaliti, zamamiti, zamisliti, zapustiti, zastati, za-
trti, zazvati iJtd. U zfl.lJi.ti, zaprl.ti (npr. nema u Vuka ni u Iv.),
zaraditi, zasluiti ima za slubu koju ima po u pobIjuvati, pokrasti,
v. 395a. Cesto je prijedlogu: za sluba da od trajnoga glagola
trenutni, npr. zabijeljeti se, zabiljeiti, se, zagrliti, zahla-
diti, zaklati, zapitati, zastidjeti se, zaviriti, zavI a-
zavoj voditi itd. Neki od ovakih glagola rad-
nje: zakukati, zaljuljati, zamilovati, zapjevati, zaspati.
3990 a) Dosta ima glagolskih sloen ica koje imaju na
po dva prijedloga, a nastale su tako to su sloenice s drugim
prijedlogom (npr. dobile na prvi prijedlog (npr.
Primjeri: ispo: ispogibati (jedan za drugim), ispOvje-
diti; -- ispre: isprebijati (jedno za drugim), ispredavati, ispregri-
zati, isprekftati, isprelamati, ispresijecati; - ispri: ispribadati,
ispribijati, ispriivati; - ispro: isprobadati, isprodavati, isprosije-
cati; - izdo: izd6voljiti; - izna: iznalaziti, iznametati; - iza: izo-
dj esti, izopirati, izostati; - izu: izumrijeti; - izuz: izuzeti.
b) nado: nadoliti, nadometnuti, nadovezati; - napo: napome-
nuti, napOpasti; - napre: naprelamafi, naprerezivati; - nauz:
nauzeti se ("npr. zime, tj. vrlo ozepsti"), naza: nazadijevati; -
obu: obuhvatiti, obujmiti, obumrijeti; - obuz: obuzbiti, obuzeti;
- odu: odujmiti (npr. od rusta), oduminuti, odustati; - oduz:
oduzeti; - opo: opomenuti, opOvidjeti (vidi u Iv. - os:
osvrnuti se; - otpo:
c) podna: podnapiti se; - podu: poduhvatiti, poduprijeti,
podustati ("podustala krv, kad na zdravu mjestu");
- poduz: poduzeti; - poiz: poizderati; - pona: ponakvasiti, pona-
mjestiti, ponaticati; - pood: poodjutriti se, - popri:
popritegnuti; - popra: - pos: postvarati, pozbacati; -
potpo: - pau: poudavati, poutjecati, poueljeti se; -
pouz: pouzimati; - poza: pozaboravljati, pozadrijemati, pozave-
zivati; - predo: predomisliti se; - prena: prenarediti; - preo,
preo(b): preo dj esti, preokrenuti, preobladati, preobuti; - preod
(preot): preOteti; - prepo: prepOznati,
prepro: preprodati; - pres: - p1eu: preudati se; -
420
GRAMATIKA
p1'euz: preUzeti; - prido: pridobiti, pridodati; - prina:
prinalaziti; - prio: priOdjesti, priokupiti; - pripa: pripo-
pripovijedati, pripoznati; - priu: priugotoviti, priupitati;
- prona: pronalaziti; - propo: propovijedati.
d) raspo: raspomamiti se, raspoznati; - raspro: rasprodati,
rasprosuti; - razu: razudati, razUmrijeti se; - sna: snaho-
diti; - spo: spomenuti, spotaknuti se, spOznati; - spod: spodbiti
(tj. zgrabiti); - suz: sUzbiti; - upo: uporediti, upOznati; - uspro:
uspropadati se; - zado: zadobiti; - zao: zaodjesti, zaokrenuti,
zaostati; - . zapo: zapodjesti se, zap<'>pasti, zapOvjediti; - zau:
zaUstaviti; - zauz: zaustegnuti, zauzeti.
e) Glagoli obezobraziti, obestrviti. upropastiti navedeni
su u 39Ia (a kao obezumiti je izbezumiti). - Da isti prijedlog stoji
dvaput na koje glagolske sloenice. to je veoma rijetko: popo sati
(tj. sve posati, posisati) nalazi se u Iv. a popostati nalazi se u
knjievnika (npr. i kod tvoga groba).
f) Sasma je malo glagolskih sloenica sa tri prijedloga; takve
su: isporazbolijevati se, natpripovijedati, poisprekftati, poispre-
lamati, poispremetati, poisprevaljivati; poizostavljati, poizodno-
siti, poizodgrizati, poizrazbolijevati se. Za glagol supoznati nije
lako ima li dva prijedloga (tj. su i po) ili tri (tj. s i u i po).
SINTAKSA
400. a) Sintaksa (od "syntaxls" koja slaganje, na-
mjetanje, tj. dijeli se u tri razdjela; u prvom se razdjelu govori
o i o njezinim dijelovima, o slaganju i namjetanju u
o vezanju jednih s drugima u jednu cjelinu; u drugom se razdjelu
govori o upotrebljavanju dijelova govora (vrsti a u o upo-
trebljavanju padea i glagolskih oblika. - U prvom razdjelu govorit se
koliko treba o stvarma koje doista idu u ovakvu knjigu, a o stvarma kOjima
je pravo mjesto u elementarnoj gramatici (kakva je npr. moja kolska gra-
matika), te se moe misliti da su poznate, se ili nita govoriti
ili se napomenuti to Analizi (upravo zalinome mudro-
vanju o njima), kOja je i u kolskoj gramatici (po mojem uvjerenju) sasma
nepotrebna', ne moe u ovoj knjizi biti mjesta.
b) Prije nego u prvi razdio sintakse u kojem se
nica biti zgorega da na pitanje t a je r e e.n i c a? do danas
nema jedinstvenog odgovora, nego ih ima nekoliko, a svi se sobom
razlikuju; ne samo gramatici nijesu se sloili da jednako definiraju
nego se nijesu sloili ni filolozi. Skolska definiaija moe se opravdati
samo potrebom, a je sasvim nedostatna. Ona glasi;
nica je misao Ta je definicija zato nedostatna jer se
i ono to nije misao; njom se moe izricati
(npr. boli me glava), znanje (npr. Vuk se rodio u elja (npr. Bog ti
pomogao!), zapovijed (npr. odlazi!), pitanje (npr. gdje si bio?), (npr. ala
ima brza konja!). Mogao bi ko da je tome lako tj. treba posta-
viti definiciju; je misao, znanje, elja,
zapovijed, pitanje, Ali ni ta duga definicija ne bi dobra bila, jer kad
kaem jao!, (npr. da me glava boli), a jao nije ni-
kakva tako i kad kaem ah!, a samo ah nije nikakva

RECENICA
SUBJEKT, OBJEKT I PREDIKAT
401. a) ponajvie imaju subjekt i predikat, koji su
im glavni dijelovi, npr. sunce grije, godine prolaze. U gdjekojim
subjekt se ne jer je u predikatu sadran,
npr. piem (tj. ja), govorimo (tj. mi), mislite (tj. vi). Cesto se izo-
422
GRAMATIKA
stavlja subjekt ljudi jer se sam sobom razumije, npr. kau, gW01'e,
uhvatie ga i izbie itd. U nekim opet nema subjekta
zato jer se na nj ili ne misli ili nije poznat, npr. g1'mi, vedri
se, odlanulo je, bode me u prsima, ustrijelilo ga (tj. umr'o napre-
Tako se i 3. lice sing. pie uzima bez subjekta, a misli
se onaj koji je to napisao, npr. vie vrata crkveni pie da je ... V.
dan. 1, 18, jo nekoliko takovi knjiga na kojima ne pie de su i kad
pisane. 21, gledajte ta pie na njima (tj . na vratima). 3, 240, ugleda
nekakav tap. " na kojemu pie krvavijem slovima: ne me.
nar. prip. 146, da gori na oltaru, kako pie u zakonu. D. nem. 10, 34,
u rukopisu pie na poljednjoj strani. rad jug. ak. 1, 177. - Bez
subjekta je i ovo: ide se, govori se, mislilo se. Kad kaemo: valja
znati, treba promisliti, ne pristJoji se vikati itd., tu ne moemo
da nema subjekta, jer glagoli valja, treba, ne pristoji se sami
sobom nemaju dovoljna smisla, nego ga imaju tek s onom dopu-
nom koja stoji u infinitivu, i ta im je dopuna upravo subjekt, v.
622a. Ni lijepo je ovuda teko je s njime govoriti
nijesu bez subjekta, a ni ove: nikad sanku vjerovati nije. nar. pjes.
2, 45, sad se nije ni naalit s mirom. 2, 339, da mi ga je vidjeti itd.
Kad se da kia pada, da kia pada
slui za subjekt glagolu se, koji sam ne daje dovoljno smisla.
b) Bez subjekta su dobro je, malo je, hladno je,
je, jer im ne treba nikakve dopune koja bi im za subjekt
sluila; mogao bi ko da tu imamo subjekt i predikat, ali nije
tako, jer su dobro, malo, hladno, prilozi i
glagol je isto onako kaJO kad rano strano grmi.
Subjekta nema ni u strah me je, zima mi je, jer
tu strah, zima slue kao prilozi, a ne kao imenice; to se vidi
otud to se kae: vrlo me je strah, strand mi je zima (ispor. i sad
je jo vrlo zima. V. prepo 6, 292 [1838] 292), a ne: veliki me je
strah, strana mi je zima, kako bi moralo biti kad bi strah,
zima u pomenutim bile imenice i subjekti (v. 486a).
Nema subjektal ni u otkako je svijeta, dok je meni
na ramenu glave, na svijetu ima zlih ljudi, dokle traje sunca
i mjeseca, dok je vina teklo itd. U tim primjerima mjesto nomi-
nativa ili mjesto subjekta stoji partitivni genitiv jer ga misao
trai, kao kad kaemo: pio sam vina, vidio sam lijepih konja. Po
analogiji takvih primjera razvili su se i ovakvi: mene tamo nije
bilo, mojega je noa nestalo. - Bez subjekta su i nije
1 Reetar kae da je u primjerima koji se ovdje navode subjekt iskazan
ge!,etivom, odnosno akuzativom.
SINTAKSA
423
prolo ni nedjelju dana. nar. pjes. 1, 480 (sa subjektom je: nije
prola ni nedjelja dana. 1, 573), polovinu nestalo mu drutva. 3,
178, bilo mu je stotinu godina, osta mrtvih hiljadu Turaka. D.
sinto 411. Vidi 237b. Sa subjektom bi bilo: polovina nestala mu
drutva, bila mu je stotina godina.
c) Subjekt moe biti svaka npr. bolje je jedno dr'
nego sto uzmi. nar. posl. 24, ma devojci gubi (tj. kad se
za kakvu dobra i potena djevojka, rna ... ). 173, sjutra
se za se. V. mat. 6, 34; i moe biti su-
bjekt: "Hristos uskrse!" i zavruje liturgiju na Uskrs.
D. pis. 167.
d) O b j e k t uz prelazne glagole _u_ ak\lZativu(npr. seljaci
oru njivu) ili u genitivu (npi.-. kupio sam vina, ne" vidim puta,
V. 520a i 523a) zove se b l i i. Osim toga objekta ima i d a l j i
o b j e k t," koji uz neke glagole stoji u genitivu ili u datiVu ili u
instrumentalu, .. ojjm se vJeruj mi," bog se brine
.sirotama. Cesto uz prelazne glagole objekt ostaje (v.
476).
e) Cesto i p r e d i k a t ostaje i to onda kad onaj
koji slua lako moe iz smisla dopuniti ne.i.zre-
predikat; osobito je to onda klad situacija, u kojoj se nalazi
i onaj koji govori i onaj koji slua, pomae u misli dopuniti
l i P s u (tj. izostavljenu, Kad npr.
sastanem na ulici prijatelja Stojana, mu: "Pomoz' bog,
Stoj ane! otkud i kamo?" Stojan svojim putem, kao i ja
:svojim, vrlo dobro razumije da moje pitanje upravo otkud
i kamo ide? pak mi bez predikata odgovoriti: "Iz kan-
.celarije i ja vrlo lako razumjeti da on idem.
Otud se vidi kako situacija pomae razumjeti bez pre-
dikata. - Ali i gdje nema u situaciji, mogu neki glagoli
biti a ipak se razumjeti. je izmedu takvih
glagola biti (jesam); da se on ne to je lako razumjeti,
jer on je svojim tako osamljen da se ne moe pomije-
ati ni s kojim drugim glagolom; ako nije nema opasnosti
da onaj koji slua ili :u misli dopuniti drugi glagol koji
bi mu smislom odgovarao kad takvoga glagola nema. Primjeri
elipse glagola biti (jesam): 'Od ove tri rane prva je bila najstranija,
i velika (tj. bjee) to je bio gladan, te su creva ostala
tava. V. eman. 7, - ako da bog te to otme (tj. Veljko) , dobro
(tj. je), zemlju nau. dan. 1, 73, istina (tj. je)
<la moe svuda roditi i enica. dan. 2, 103, istina (tj. je) da
424
GRAMATIKA
ona propasti. 140, kamo ti (tj. je) vojska? dan. 3, 180, neka radi
s njima kako mu (tj. je) drago. 211, stanu ga pitati otkuda (tj. su)
mu ti topovi. dan. 5, 36, kad bude drugi dan ujutru, car (tj. je)
bolestan, boli ga glava. 93, teta (tj. je) to on poznaje samo
dananji jezik. pis. 48, svaka krava crna (tj. je). nar.
posl. 276, um za morem (tj. je), a smrt za vratom (tj. je). 333,
ako dobro (tj. bit ako ne nikom nita (tj. biti).
kod HJ1KO, Rodofinik zapita Germana otkud (tj. je) Petar
s njime. prav. sov. 76, pa da se barem znao mojijem poslom
nikom nita (tj. ne bi bilo). dr. izd. 3, 34, bolje (tj. je)
da si taki, i bolje (tj. je) da si ljudima. nar. prip. 68, viknu
mater da im donese jesti, ali u nigde nikoga (tj. nije, nema).
175, ljepi (tj . je) Ivan od svake devojke. nar. pjes. 2, 594, ao
(tj. je) kralju Todora. 595, u te majstore Manojlo (tj.
bjee), a vrata se otvorie sama. 3, 327, te sebi za ljublje-
nje, moja ljuba tebe robinjica (tj. bit 381, ni u jednog ni
puke ni noa (tj. nije, nema). 4, 103, zima, koava (tj. je) da
s konja obali. S. 2, 6. - Cesto se upotrebljava pridjev b'olan
mjesto bolan ne bio!, osobito u narodnim pjesmama, npr. na to si
se, bolan, prevario? nar. pj'es. 2, 342, jesam li ti, bolan, govorila da
ne u nedelju kavge? 409, ali si se, bolan, pomamio? 4, 438,
jer se, bolan, oenio nisi? JM. 191, zna li, bona, je l' ti vjera
tvrda? 416, zato, bolan, ne kae? M. 192, ... zato,
bolan, ide takav? 52. Uz bolan moe se glagol i kazuj,
bolan ne bio! M. 312.
f) Elipsa se nalazi i od drugih nekih glagola koji se po svo-
jem dijele II ove skJUpove: 1. pole-
tjeti, bjeati, pasti, - 2. udariti, navaliti, pogoditi, probosti, -
3. hvatati, grabiti, primati, - 4. metati, stavljati, - 5. go-
voriti, - 6. htjeti, voljeti, - 7. ne - 8. davati, - 9. drugi
neki glagoli kojima se za elipsu nalaze samo pojedini primjeri.
402. a) Primjeri za elipsu glagola pod 1: bilo je
da svaki prosti vojnik ponese po deset pruta i po dva proca, a
stareine napred bez i bez (tj. da idu). V. mil. obro
104, danas sjutra, dok i smrt za vrat (tj. nar. posl. 52,
krsti vuka, a vuk u goru (tj. bjei). 161, nace 06pHe K BpaTID.1a,
a YI: MJll1jeKO 3a IbOM lJIO 3eMJb'YI: (tj. poleti). 134, IIeTPOHHje
Y3Me nynrx:y Ha: paMo, na ynpaBO Ha BpalIhe (tj. 240, onda
je (tj . kobilu) on zaulari i uzjae, pa (tj. ode), a drebe uz
kobilu (tj . nar. prip. 29, a ona se odmah seti i brizne
plakati, pa njemu oko vrata (tj. pade). 36, stane raspitivati kome
SINTAKSA
425
treba pastir; mu kau da treba caru, onda on upravo
k caru (tj. 57, on joj zahvali pa kad tamo (tj.
a to dola i druga dva brata. 77, da onome bratu
pa odmah u crkvu (tj. odu) te se 102, kade
svanu i ogrija sunce, i kaduna na Kunar-planinu (tj. pa
odsjede debela nar. pjes. 3, 202, taman hajduk u goru
zelenu (tj. tre puku kuburliju, te on
Vida. 443. Ovamo idu i primjeri u kojima je iza veznika te izo-
stavljen glagol onda on ... uputi se te k jednom gradu
(tj. ode). nar. prip. 121. Mirko se die te proti (tj. ode). M. 133. -
ovakve glagole ide i dizati se, se (tj. ustajati, ustati,
kretati, krenuti na put); taj se glagol moe izostaviti, ali
se ostaje: na noge se, kito i svatovi! JM. 87, na noge se, barjaktare
Luka! 168, na noge se, Turci Kladuani! 201. - U narodnim pje-
smama mnogi se stihovi s u to doba i iza njih je
izostavljen glagol u to doba (tj. Imbro eta-
uz rosne livade, pa joj Imbro boju zvae. nar. pjes. 1,
472, u to doba junak pred tamnicu. 2, 97, u to doba Todor u
dvorove, od privatio. 99, u to doba pod bijelu kulu
(tj. 3, 250, u to doba Jovo i svatovi (tj. 492, u
to doba junak lU 4, 105. Tako je i ovo (gdje mjesto u to
doba stoji u ta doba): u ta doba Marko. (tj. stie).
JM.49.
b) Primjeri za elipsu glagola pod potegne iz pitolja
te njega posred (tj. pogodi), pa onda pobegne. V. mil. obro
77, srpski konjici prolete kroz peake upravo na anac, pa iz
kubura sve na Turke (tj. pucahu) ... i gdekoji stanu preskakati
unutra. 115, OH (tj. !He 3HajyhH\ je Cp6mr InrjaH,
cBpHe ;rry;rry, na }bera KaMJm.IeM npeKo JIel)a (tj. udari), a Cp6Jrn
H>eT<l YI3a BpaTa (tj. udari). nar. posl. 199, ali mu je
i to bilo zaludIU, jer i na putu kako bi sklopio odmah mora
na nj (tj. napala bi). kod Mopa, uzme stolicu,
pa i velikoga vi1aetskoga sudiju i inostranijeh poslova
sve njome (tj. stane dokle je svu o njih nije izlomio. prav.
sOV. 49, uzme handar te njime sama sebe usred srca (tj.
udari, probode). nar. prip. 145, petao mu odgovori: u mene ima
sto ena, pa ih svabim sve na jedno zrno proje, a kad one
ja ga proderem; ako li se koja stane srditi, ja je odmah kljunom
(tj. udarim, ukljunem). 18.
403. a) Primjeri za elipsu glagola pod 3: srpski konjici pro-
lete kroz peake ... a peaci za njima s vainom te rukama za
426
GRAMATIKA
anac (tj. stanu hvatati) i gdekoji stanu preskakati unutra. V.
mil. obro 115, kad donesu pred dijete ugljevlje i dukate, a ono
odmah rukama za dukate (tj. mai se), a ugljevlju ni mukaet.
kod U;'apMrpa,ll;, u tom se on trgne iza sna pa rukama za
lice (tj . mai se). dr. izd. 3, 433, od zrna u jedan put postane
pa vrapca za vrat (tj. zgrabi). nar. prip. 49, kad vrabac
to sve iskae, carev ga sin odmah za vrat (tj. zgrabi) te udavi.
62, ne vodu ni gledati, neg' devojku za bijelu ruku
(tj. uhvati). nar. pjes. 1, 416, Tale vina ni da gleda, no
.devojku za bijelu ruku. 3, 267, pak poleti svojoj kuli b1jelo,j, a
za ruku Luku barjaktara (tj. primi, uze). JM. 162, od zemlje
je na noge pak po sr'jedi sv'jetla deverdana (tj. zgrabi) .
213, Stojan tovna uzjai dorata, pak u ruke teku topuzinu (tj.
zgrabi). 268.
b) Primjeri za elipsu glagola pod 4: kad srpski poslanici
u Carigrad i predadu Turcima svoju molbu, Turci ... stanu
:psovati i vikati, pa onda nji svu trojicu pod strau (tj. metnu).
V. dan. 5, 39, ukopae jedno do drugoga, kroz zemlju im ruke
sastavie, a u ruke zelene jabuke (tj. metnue). nar. pjes. 1, 240,
mi sanduk od imira, nakiti mi svakojakim, no-
sioce (tj. postavi) momke neenjene. 250, on kolastu azdiju,
pod azdiju (tj. sedefli tamburu. 253, pa ruho kalu-
pusti crnu bradu do pojasa, a na glavu kapu kamilavku
(tj. metnu). 2, 370, pa on sjede u zelenu travu, a devojci ukrioce
glavu (tj . metnu). 3, 126, pa toke opasa se m.u-
kadem-pojasom, a za pojas dvije puke male (tj. metnu). 350,
skide gospodsko od'jelo, a haljine, pa na
:rame torbu i tojagu (tj. metnu). 414.
404. a) Primjeri za e1ipsu glagola pod 5: kad mu ja odgo-
vorim da se tako govori i pjeva, on vie ni (tj. ne
nego nastavi dalje V. pis. 36, pripovijeda se kako je ne-
kakvome sin kazao da im je vuk izio kobilu, a otac mu
:rekne: "ne govori na sva usta", onda sin metnuvi na po usta
tri prsta (tj . "bogme i drijebe". kod YCTa, dok te
ljubi (tj . govori): te, duo", kad obljubi (tj. govori):
do jeseni". nar. pjes. 1, 389, on me samo mrko pogleda,
a ja vie ni jedne (tj. ne rekoh). . 2, 17.
b) Primjeri za elipsu glagola pod 6: pripovijeda se da je car
Dukljan pod Vezirovijem mostom svezan u sindir koji jednako
i taman (tj. da ga i svijet da
'udi, a Ciganin svaki po jednom udari maljem i pritvrde. V.
S INTAKSA 427
kod ,n:YKJbaH, ko popa, ko popadiju (tj. voli) . nar. posl. 151, bez
nje ne mogu iveti! ili nju il' nikoju drugu (tj. S. 2, 18.
e) Primjeri za elipsu glagola pod 7: koji (tj. misli
progovoriti o tom u "Radu", ali nikako (tj. ne moe) da ugrabi
mesta. D. pis. il. ruvo 131, olIla sirota nikako (tIj. ne moe) da preboli.
S. 2, 47.
d) Primeri za elipsu glagola pod 8: kako kum prase (tj . da),
ti odmah (tj. daj). nar . . posl. 126, bre, bane, hitra kalauza
(tj. daj). JM. 104.
e) Primjeri za izostavljanje glagola pod 9: vrana o bunjitu, a
soko o mesu (tj. ive), pa oboje na dan izlete. nar. posl.
29, kod tolike pa na bez mesa (tj . ostadoh ili ostade) .
137, 'IeTBpTH (tj. Y3Me 'U1IDfjy e 'l'Op60M, na no lhHMa
oCBOj TpOjHIJ;H (tj . polije) roBopehH: M3JIJ1ja cja Ha Bac 6JIal'O,n;aT
,6o:Hmja. 32, na se vrzi odijelo, pregrni se pazarlijom,
a u ruke (tj. uzmi) od zlata jabuku, pod pazuho bocu trusovine.
nar. pjes. 2, 612, raspali buzdovanom Brka u glavu, a
Brko prstom na ono mjesto (tj. pokae) devojci: eto
me neto ujede. nar. prip. 5. Katkad od povratnog
glagola ostaje se: kad ga brat ugleda, raali mu se i
"kamo se (tj. djede, djenu) od toliko vremena?". nar. prip. 91,
kamo se ti? V. kod KaMO; tako je i kamote se (tj. djedoste,
djenuste, v. u 251d). Isp. u 402a na noge se (tj. "dii! diite!") .
405. a) Katkad se izostavljaju po dva glagola jedan iza
drugoga, npr. ko tebe kamenom (tj. udari), ti njega hljebom
,(tj. nahrani). nar. posl. 156, a to si lud te nosi tu alu? nogama
uvreten (tj. te njega o kamen (tj. baci), pa hajde za mnom
{ovo govori konj konju). nar, prip. 32, ja te popu Jevremu (tj.
ja se digoh te .odoh popu J.). M. 106, u tom duhovnik te pred sud-
nicu. 283, a prvi sneg (tj. udari) ... nikuda ni (tj. ne moe
se). S. 2, 129.
b) Vrlo se rado izostavlj'a glagol u uzvicima, a to trai sama
narav uzvika koji da je to da se to prije drugome
to! treba da zna. Tako npr. vatra! u
govorimo: zbogom! dobar dan! hvala! na noge! alosna mu majka!
Tako je i ovo: lake, sinko! nar. pj-es. 2, 443, zdrav Milou, moja
vjerna slugo! 205, zdrav, delijo neznana! 423, ne naprijed,
Vuksane vojvoda! 4, 23, na mu la! nar. posl. 192.
e) Kadto se ne zna ili je teko koji je glagol upravo
jzostavljen; npr. sad jo nekolike vrste iz srpske istorije
(tj. da navedem ili to V. (1818) IV, a 'Ou
428
GRAMATIKA
ni pet ni devet, nego zapali. dan. 3. 192, Rusi su: najprije okrenuli
slavenski jezik po svome potom su se opet od
njega odvajati, iznajprije gotovo vie slavenski nego ruski;
no kako koju godinu u napredak, sve su se vie pribliavali
k narodnome jeziku. pis. 90, koji bi, ako nita vie, barem dodao
od kojijeh nema u ruskom jeziku. dr. izd. 3, 77.
d) Cesto se izostavlja infinitiv glagola navedenih u 401b,
osobito kad je u svezi s glagolom .. . , katkad i infinitiv
drugih glagola. Primjeri: da su svi gosti imali sira, dokle je god
koji mogao (tj. jesti). V. dan. 2, 133, ti moe biti da ima kuda
i na drugu stranu (tj. ali ja zaista nemam nikud (tj.
nego mi valja ovde mreti. mil. obro 106, kuda mi za ajdu-
korn (tj. dan. 2, 164, da Afis-paa carskim pu-
tem u Beograd (tj. 5, 45, grom u koprive (tj. udariti).
nar. posl. 210, ja Brka ovijem buzdovanom (tj. uda?iti). nar.
prip. 5, ta sad (tj. raditi)? 55, neka slobodno, joj
nita (tj. 71, ja sama preko Romanije (tj. nar. pjes.
3, 489, ja u apriliju mislim u Beograd (tj. putovati). V. prepo
4, 709 (1848), sam po vremenu eli u Srbiju (tj.
7, 609 (1840), pogreb je sam po sebi tuan, jer osim alosti to se
rastajemo s pokojnikom jo nam napominje da svi za njim
(tj. D. pis. 359, tada jedan njih sv. Martinu
(tj. ako ... J. 215, a biskup kralju (tj. kojima ... 262,
Justin na to (tj. neka me bog ... N. 3. - se izo-
stavlja aktivni particip kad je drugi dio kondici011ala, kako je u
primjerima: da si ti meni pod kolenima kao ja tebi, ja bih znao
ta bih (tj. nar. prip. 37, ta bi ti (tj. htio) da ti je? 100,
pa bismo ja i Vi preko Kosova i Skadra u Crnu Goru (tj. ili,
poli). V. prepo 1, 361 (1830). - U ivahnom pripovijedanju moe
se izostaviti katkad gerundij ispred upravnog govora:
kad ga brat ugleda, saali mu se i (tj. "kamo
se od toliko vremena?" nar. prip. 91, rairi ruke, pa je stane grliti
i ljubiti (tj. "blago meni, kad si mi dola!" 176. Osobit
je ovaj primjer u kojemu je elipsa glagola udarati i gerundija go-
kad to on ustane pa uzme batinu i dozove
enu u sobu: eno, da ti kaem", - pa sve batinom po njoj
(tj. udarae lJeto to je, eno!" nar. prip. 18.
e) Od e l i p t i k i h (tj. u kojima je elipsa)
na vedenih dosad treba razlikovati k r n j e, a to su one u ko-
jima je izostavljen predikat zato jer se razumije iz privezane
npr. pa on ide od jele do jele kako ptica (tj. ide) od
SINTAKSA
429
grane do grane. nar. pjes. l, 160, vezah konja za jelu zelenu, a
sokola za jelovu granu (tj . vezah). 1, 317, tu i pamet
(tj. nar. posl. 76. Krnje su odgovori kad
se predikat razumije iz pitanja, npr. A. kamo ide? B. u crkvu
(tj. idem). U krnjim mogu osim predikata i druge
biti npr. nogom maknut ne mogae, a
rukama ni tamo ni amo (tj. maknuti ne nar. pjes. 1,
544, A. kamo ide moliti se bogu? B. u crkvu (tj . idem moliti
se bogu).
f) Osobita je b r a h i log i j a u nekim poslovicama koje su
tj. u njima su upravo dvije zavisna i glavna, pa su
stegnute u jednu tako to je u jednoj i u drugoj izostavljen predikat i prilog
ili veznik koji je pred predikatom (u glavnoj moe prije stezanja
i ne biti priloga ili veznika). Primjeri: glava vie glavobolje. nar. posl.
33, dva bez due, bez glave. 56, sveti Mrata, snijeg za vrata. 281 (govori
se i: sveta Kata ... ), konat, duga ljubav. 348, duga kosa, kratka pamet
(te poslovice nema u Vukovoj knjizi, ali se govori). Prva je od tih poslovica
od: to je glava, to je vie glavobolje, - druga od: kad su
dva bez due, je bez glave, - od: kad sveti Mrata, padne
snijeg za vrata, - od: gdje je tamo je duga ljubav, -
peta od: gdje je duga kosa, tamo je kratka pamet. Premda su te poslovice
tako jako opet su potpuno razumljive, jer im smisao izlazi iz duge
porabe, tj. ljudi ih odavno i govore i sluaju, pa elipse u tim
poslovicama ' svako sam lako popunja. Dodajem da tako poslovica
ima i u drugim jezicima, npr. njem. Gliick im Spiel, Ungliick in der Liebe,
viel Feinde, viel Ehre, - franc. longue langue, courte main, soleil fl la vue,
bataille perdue.
g) Brahilogija je i u to .e navode u 450c.
SROCNO$T (KONGRUENCIJA)
Cesto i nema nikakve sumnje u kojem licu, padeu, rodu
i broju stajati kOja jer se samo na jedan moe ona sloiti s ri-
kojoj pripada. Tako npr. u ja mislim ne moe se mjesto
mislim uzeti nikakvo drugo lice ni broj, - u godine prolaze ne moe
mjesto prolaze biti singular ni prvo ni drugo lice, - u nebo je
mjesto ne moe se uzeti plural ni muki ni enski rod itd.
O takvim zakonima slaganja kongruencije) ne treba u ovoj
glavi govoriti, nego se govoriti o odjelitim pravilima kongruencije koja
izlaze iz osobite naravi to se imaju s drugima u sloiti.
'" .
"
406. a) Kad subjekt nije samo jedan, su dva ili njih vie
lica, onda predikat stoji 'll pretenijem licu, a pretenije
j e prvo lice od drugoga i od a drugo od k tome
430
GRAMATIKA
predikat stoji u pluralu. se glagol slae u licu sa subjek-
tom koji je na prvome mjestu i glagol mu blie stoji.
b) Za subjekt slui prvo i drugo lice: ni mi ni ti nijesmo kadri
mira V. dan. 3, 161, nemoj da se ja i ti. D.
1 mojs. 13, 8, kad ja i ti zajedno jahasmo. 4 car. 9, 25. POl istom
je pravilu: kad mi i vi zajedno jahasmo ili: kad vi i mi zajedno
jahasmo bi bilo: kad jahaste vi i mi zajedno). - Osobit
je ovaj primjer (nalik na one u 423a): ja i vas dva to su trojica.
V. prav. sov. 53.
c) Subjekti su prvoga i lica: da smo ja i g. Ranke za-
sluili nagradu. lai i op. 26, ja i g. sloni smo u tome. pis_
34, otac tvoj i ja sa strahom traasmo te. luk. 2, 48 ja i
ostanemo u sami. prav. sov. 79, pisali smo i i ja.
prepo 1, 345 (1829), eda li ja i mati tvoja i tvoja?
D. 1 mojs. 37, 10, da izfJinemo ovdje i mi i stoka naa. 4 mojs.
20, 4, ja i dom moj Gospodu. is. nav. 24, 15, ja i moja
ti momci moji i straari haljine. nem. 4, 23,
to bi za dan na vojski dobio, za bismo ja i on popili (ovo
govori ena). nar. pjes. 1, 141. Ne bi bilo: da izgine
ovdje stoka naa i mi.
d) Subjekti su drugoga i lica: pa ti i starjeine
izrailjske caru i mu. D. 2 mojs. 3, 18, a ti i sluge
tvoje znam da se bojati. 2 mojs. 9, 30, idi, pa onda
ti i Aron s tobom. 2 m:ojs. 19, 24, zato ti i sva druina tvoja
skupiste se. 4 mojs. 16, 11, ti i sinovi tvoji s tobom vrite svete-
slubu. 4 mojs. 18, 7, da se ti i Judejci mislite odmetnuti.
nem. 6, 6, ti i dom oca tvojega jest. 4, 14. Nalazi
se, ali i ovako: da ne izginu i oni i vi. D. 4 mojs. 18, 3.
e) Osobiti su ovi primjeri: nas desetak u Dubrovnik.
nar. prip. 7, gdje subjekt stoji upravo u 3. licu, ali "nas desetak" po smislu
je prvo lice, zato je u to lice metnut i glagol; - to niti je on eljeo ni smo
i jedan od nas mogli misliti da je nuno. V. dr. izd. 3, 120. tu Vuk
o sebi i o S. upotrebio je 1. lice plur., premda bi "i jedan
od nas" prije iskale 3. lice plur., ali Vuk te bilo mu je na umu:
"mi i jedan", pa je glagol sloio ne po onome to je napisao, po onome
to je mislio.
f) Vrlo se rijetko da se pridjev ili zamjenica ne slae u padeu
s imenicom kojoj pripada, npr. je (tj. mojim devet ura (v.
238b), sve trojici glave (v. 413g), kojega su Turci 0110 dana ubili
(v. 470b). U primjeru ne slae se 0110 sa svojom imenicom ne
samo u padeu nego ni u broju.


SINTAK SA
43I.
407. a) Imenice sluga, starjeina, vojvoda i po svo'jem
sU' obliku enskoga roda, a po mukoga. Glavno je pra-
vilo za njih da se, kad stoje u sing., uzimaju kao imenice mukoga
roda, a kad su u plur., uzimaju se kao imenice enskoga roda,
ali ima i drugih kongruencije koja se s tim glavnim pra-
vilom ukrtavaju. - U narodnim se pjesmama pomenute
i u sing. slau kao imenice enskoga roda', npr. a nu hodi, moja
vjerna slugo. nar. pjes. 2, 62, skidaj ruho, neznana katano. 67.
a sluga im jedna vino slui. 263, al" besedi vojvoda sibinjska.
485. Vuk u svojoj prozi slae ovako samo neke npr. ili je
ovaj varalica ili je budala na svijetu. dan. 2, 133,
stanu govoriti da se poplaio od Turaka ili da je turska
uvoda. 3, 181, koji je bio zdrava i jaka ljudina. 239, da
taj nije pravi ruski poslanik, nego da je francuska ili
austrijska uvoda. prav. sov. 19. Pored toga ima Vuk i: onaj je
nadriknjiga gov.orio da ... prepo 1, 207 (1822) . Isp. jo: to je
bila najgora varalica (govor je o vojvodi Hrvoju). D. ist. 158,
stara sluga razume volju gospodara svoga. M. 130.
b) Ima ovakih imenica koje mogu i muko i ensko
u prvom se i slau kao imenice mukoga roda.
npr. koji bi igda ovak01'Tl, ludi, kao to sam ja, dao drugu enu.
V. dan. 2, 141', ovaj laa kaza jo za ivota. mat. 27, 63, pripo-
vijeda se da je nekakav laa odgovorio. kod .naraJla, kad
umre kakav bogat tvrdica. posl. 66, to je kurva za savjet primio.
nar. pjes. 1, 568, kad moj dika polazi menika, kad moj dika ide
od meneka. 640.
c) Gdjekoje imenice samo u prenesenom mogu
sluiti za muku i u tom se slau i kao imenice mu-
koga i kao imenice enskog roda. Primjeri: to ovaj bespo-
slica? V. d. apo 17, 18, idi, besposlico jedna! kod 6ecnocJlJ1:qa
(za potvrdu der Miissigganger), muterija svaki trai
i eli imati njeto. pis. 42, nalji mi kakva muteriju da prodam
svinje. kod idi, kukavico jedna! kod
(za potvrdu ein e1ender Mensch), najgora
moe ubiti najboljega junaka. kod MapKo KpaJbeBYdi,
jedna! kod pija (s priJevodom: du Nichtswi.irdiger).
d) sluga, starjeina, vojvoda i dr. kad stoje u plur.
slau se kao imenice enskoga roda. Primjeri: da su one
pae bile lude koje su pred njim ustajale. V . pjes. (1824) XLIX.
stareine sve osim Miloa koje se dese oko Dunava,
prebegnu u Srem, a koje se zateku unutra u zemlji, one se Tur-
432
GRAMATIKA
cima ispredadu. mil. obro 42, iz navale vojvode i
d"uge poglavice s1'Pske, koje za nisu teLe da idu
u Besarabiju nego ostaLe po Sremu. 86, raspie po svim okolinama
da mu sve spaije koje imaju sela u Srbiji. dan. 3, 137, Srbi
odgovore da mira nema dokle su daije u ivotu, jer one,
makar bile, opet pokupiti vojsku i 210, su im
gospoda vladike, koje su se dosad slabo bojaLe i cara. 13,
Kaf{ cy asuje KOH:.OXpawru;e y nOJbY yxsaTu.ae He'll1jera KOtha,
jef{aH Of{ H:.MX KaJKe. nar. posl. 4, od toga je vremena ostalo te su
iz Zvornika kupiLe po kod Pabesu'Ha,
su na ovome. kraju gotovo biLe postaLe ono to su na
strani biLe krdalije, samo su krdalije bile sve konjici
i vrlo su se lijepo odijevaLe, a su bile pjeaci i slabo su
marile za lijepo odijelo. kod 'JaMI,IMja, ovo su i same vojvode
moraLe prav. sov. 10, sve su gotovo zanatlije ivjele po
selima. D. istor. 62, vojvode su sudile u vojsci i zamjenjivale sa-
moga cara. 67, dravne su se sudije biraLe na neko vrijeme i sa
zakletvom da pravo suditi. 262, kako bi se starjeine
koje svruju tajne Hristove mogLe starati samo za molitvu. pis.
236, toga radi skupe se u crkvu sve vladike koje se nalaze u glav-
nom mestu. 246, poto se sluge vrate i kau da ih nigde nisu
mogLe nar. prip. 33, sve vladike do mene su ovo.
M.122.
408. a) Pomenute se slau kao imenice mukoga roda,
ali ono to se s njima slae stoji u drugoj a ne 'u istoj:
bilo je nekoliko veliki stareina, koji su po nekolike naije posva-
jali. V. mil. obro 11, kad spaije vide da Milo ne kte u
Beograd, oni se srditi jedan dan izopijaju pa onako pijani opale
jz puaka. 147, kad krdalije prime ove novce, oni se podele na
dvoje. dan. 5, 26, naijem oficirima lake se moe oprostiti, jer su
.oni carske sluge koji su danas ovdje, a sjutra bog zna gdje.
14, serdari su ondje sad pandurske starjeine (kao buljubae) koji
tjeraju ljude. 39, onda on raspie svijem starjeinama da
ostave sve to su gdje zauzeli. prav. sov. 30, vojvode sve prime
novu uredbu i zakunu se da mu biti vjerni. 51,
nove sluge crkvene pristupaju k besmrtnoj trpezi da bi osjetiH
kako je Hristos od srca elio. D. pis. 244, za Duana vidimo
kefalije, koji su sjedjeli u gradovima, u njih je bio gradski sud,
oni su putove. istor. 64. - Rijetko stoji ono to se mukim
rodom kae u istoj sudije ovo pripovijedanje
SINTAKSA 433
nekoliko su se puta grootom nasmijali. V. dan. 2, 127, jer su ga
i pape piOiljali u razne zemlje. l. 125.
o b) Nakon tih dosad navedenih primjera nije to ima
i takvih gdje se -o kojima je govor, u nizu vie slau
iz kao imenice enskoga roda, a poslije kao one mukoga.
Primjeri: pae su tako vjerne svome caru da su njima
vrlo rijetki koji bi svoj ivot branili protiv carske volje. dan.
2, 85, jer su bune iz narodu kazivale da je
Milo s njima u dogovoru, a moe biti da su i sami mislili i jedan
drugoga varali da Milo s njima pristati. mil. obro 65, otpre su
se i seoske stareine zvale knezovi seoski, no sad se orni zovu
glavni kmetovi. 190, vladike s ovom uredbom ne budu zadovoljne,
nego se stanu tuiti, jer su oni (svaki) po
dobivali malo manje od 30.000 groa. 200, u Biogradu su bile
velike dahije, koje su sav biogradski paaluk sebe
bile podijelile, a oni su opet imali svaki svoje kabadahije.
kod Ka5a-p;rumja, kalajdije su otprije u Srbiji nosile po selima
rubu te prodavale; gdjekoji su ili na konjma i rubu nosili u
bisagama, a gdjekoji su ili 'Pjeice. kod Ka.n:ajr,rnja,
krdalije su ile na konjma i svi su bili odjeveni u svilu i kadifu.
kod Kpr,raJrJ1ja, i zanatlije su spravljale svoje egrte, kojima su
()sim novijeh haljina davali i sav alat od svoga zanata. kod
onpaBa, glavne starjeine nijesu nasrtale na Kara-
kao ni on to nije na njih, nego su bili jednaki kao
drugovi. prav. sov. 16, u Srbiji nahodimo trojake sudije: jedne
sudije seoske, druge gradske, a dvorske koje su sudile svima
koji su se nahodiIi na carevu dvoru; svi o su oni bili
i jednaki sebe. D. istor. 65, u gradu su se sudije
birale ljudi pouzdanijeh; .u dunost oni se za-
klinjae da pravo suditi. 341, Isus posla dvije uhode . .. 0 i oni
otidoe. is. nav. 2, 1, kad to age od Udbine, njemu jesu
besjedili. JM. 245.
c) Rijetko se pomenute u istoj slau kao ime-
nice i mukoga i enskog roda: se srdio to su male
vojvodice, koje su svoja vojvodstva manjom dobili,
imaju ime i kao i on. V. dan. 1, 89, sve tri ove bulj.llbae
sa svojijem pandurima bili su predgov.
409. a) i slau se sad po grama-
tici (tj. kao imenice srednjega roda), sad po smislu (dakle kao
imenice mukoga iIi enskog roda). Primjeri za prvo slaganje:
jedno iz nidje najvie smo zato drali u slubi
434
GRAMATIKA
to je vrlo lepo znalo uz gusle pevati. V. nar. pjes. (1833) XLI,
MOM'iaA HaroBope H rp'ie Aa ce 06pHje H, 6YAyhH ce ono
MaJI o npHje XBaJl.UJ/.O ce H>KXOBH Meljy Kojm.1a je O'H.O
6HJIO CyBH 6PHjy, TaKO H ono K<UKe 6ep6epl1HY ra He MJ1je.
nar. posl. 188, kae materi kako se s naao i ta
mu je (tj. kazalo. nar. prip. 83, OA MOM'ieTa
J13 'iYO CaM .... !HO ono MH HJ1je 3naJto Ka3aTJ1 llITa je TO.
nar. pjes. 1, 152, tu se tursko mlado, ono ide pai
na divana. 598, no to Ture ni sluati je baca za se na
konjica, tri puta je opasalo pasom, a od sablje kajasom.
603. - Primjeri za drugo slaganje: kad ovo u carevu
dvoru odraste i kao stane s gospodom po lovu,
je u umi govorio. V . kod I1pe6eH'J1IlITe, kad to
stane plakati i moliti se da on to ne moe nar. prip. 82,
pristane za njim i stane ga moliti da joj kae. 83, ufatie
ono mlado to je njima bostanj pogazio. nar. pjes. 1, 398,
ode Ture svome belom dvoru, pak usede doru debeloga, pak on
pliva na tijo Dunavo, naplivao i preplivao ga, u.vatio Vara dinku
Maru. 598, tursko za boga ne prima, je metnu za se
na konjica, tri puta je pasom pripasao, a od sablje kajasom.
599.
b) Imenice na lo koje se upotrebljavaju za u ali ili
za porugu (v. 347e) po obliku su srednjega roda, a po
nju mukoga. One se tako dvojako i slau, npr. prikucalo (tj.
posljednji u kolu), gdje s' ostalo (iz neke narodne pjesme).
kod slab sam pamtilo. V. kod naMTJ1JIO, etao
je sirzbijalo. kod cHp36'MjaJIo (iz nar. pjesme) . Katkad ime-
nice na lo, kad slue za muku imaju u akuzativu sing. -a:
spremo za dizala. kod (iz nar. posl.), naao nekakvog
piskarala, te opisao kapetana i turio u novine. M. 303.
410. a) Zbirne imenice gospoda, vlastela po gramatici
su enskoga u sing., a po smislu su mukoga roda u plur.,
zbirna imenica djeca po gramatici je enskoga roda u sing., a
po smislu je i mukoga i enskog u plur. Pridjev uz te imenice
stoji u enskom rodu sing. od pamtivijeka, npr. mila
mala djeca; glagol ponajvie stoji u plur., npr. govore,
djeca se igraju, sasma rijetko u sing., npr. neki od koja
bjee u Jopi, s njim. V. d. apo 10, 23, dananji Hrvati imaju
svoju gospodu, koja se od naroda prostoga vrlo razlikuje. 12,
u Grbiju tako zovu Latine i gospodu koja je u carskoj slubi.
kod s drugom gospodom, koja stvar ovu poznaje
SINTAKSA 435
i razume. prepo 6, 53 (1840), sva gospoda podmni u crkvu. nar.
pjes. 2, 160, koje je birala sva vlastela. D. istor. 340, pohodi go-
spodu koja je u vlasti. M. 101, gospoda pita. 102.
b) Pokretne (tj . pridjevi, brojevi, zamjenice i parti-
cipi to imaju sva tri roda, npr. dobar - dobra - dobro, prvi -
prva - prvo, ovaj - ova - ovo, dao - dala - daLo), ako su u
predikatu, stoje s pomenutim imenicama u sing., npr.
su zdrava, djeca su zaspaLa. Iz ta se dva primjera vidi da
glagolski dio predikata (su) stoji u plur., a pokretna (zdrava,
zaspaLa) u sing. Tu dakle imamo sintaksnu smjesu. Potvrde su
tome: i ova su mi gospoda .. . sLaLa pesama. V . nar. pjes. (1833)
XXXIII, u knjigama one nae, koja su pisaLa glagolitskijem
slovima. pis. 22, nemoj da kao to su naa
nar. prip. III, uze sebi dio svoje nasuprot starijoj
koja branie prava D. istor. 6, doista su
vlastela Ljubila italijanski jezik. 331, kad se mOlli za sve pravo-
slavne oce i koja su prije '?reminula. pis. 17.
c) Pokretne stoje u plur. u mukom Olbliku; ponajvie
biva to u drugoj a ne u kojoj stoje one imenice. Primjeri :
mnogi su od prve gospode nae pitali za ono pismo. V. lai i op.
22, i tako gospoda ta, koja misle i govore da u pisanju
ne treba paziti na izvor nego na korijen, valjalo bi najprije da
postave pravila i sami da ih se dre. pis. 28, u Dubrovniku prva
gospoda bila su vlastela; ne samo to su se oni (tj . vlastela) i
pravima i gospostvom vrlo razlikovaH od . .svoga naroda ....
11, i oni od gospode nae koji ':iU narod Ljubili i eLjeli mu dobro
ponajvie nijesu znali kako nego su radili protiv svoje
elje. 15, djeca po selima ne dok ih ne mogu
sami drijeiti i svezati. kod rahe, od turske gospode, koji
su bili piti rakiju, oni su pred i pred svagda
pili. kod Me3e, onda mu zlobiti to oni nisu
mogli jabuke a on je nar. prip. 19, onda starija
otidu kuda su znali. 79, vidjeli smOl da je i djeci svojoj
ostavio zavjet da budu vjerni sultanu. D. istor. 182, Josif dakle
pozna svoju, ali oni njega ne poznae. D. 1 mojs.
42, 8.
d) Osamljeni su ovi primjeri: zato je velika hvala onoj gospodi
koja su oglase moje razaiZjali. V. prav. sov. predgovor, i gospoda
otiLa u crkvu i boju su sLubu ostajali. nar. pjes. 2. 503
411. a) Imenice i nijesu istoga
roda i broja po smislu kojega su po obliku. Kadto im glagol stoji
436
GRAMATIKA
u sing.: sva njezina ima po dvoje haljine. D. pr. soL 31, 21.
I z Vukova jezika nemam ovakoga primjera ni jednog, ali je
nalik na nj : ne svoj i izbaviti je od rop-
stva. V. miL obro 61.
. b) Glagol stoji u mnoini: poslije stanu pjevati.
V . nar. pjes. (1824) XXVII, da se ova buna kod njegove
i njegova je ropstvom platie. miL obro 67,
"IeJhawr Koja 'H.ujecy nar. pjes. 1, VI, mlada
u ali sebe napijaju jo smjenije. 127,
ona to igraju i pjevaju zovu se kod
umiru mnoga kod u tom je nesretan to
mu se nikad ne mogu da nasite; izjedu na jedan
pun kazan jela, pa im je i to jo malo. nar. prip. 96, kruh baci
()inijem zvjeradrna da te ne izjedu. 117, kad zovu
odseku jedan prut i od njega sviralu. 191. Nalik je primjer:
nego mu negde u zbegu 'te ji povataju i dovedu.
:miL obro 60.
c) Pokretne u predikatu stoje ponajvie u enskom rodu
sing.: da bi se naa iz Srbije, koja znadu i pisati"
tri godine mogla toliko V. lai i op. 8, otprije su ila
od do te pjevala pjesme od kolede.
kod KOJIeAa, mlada su vrlo rado ila u otmicu.
kod u veliku su kolu primali samo koja su
znala i pomalo pisati, pa su ondje istoriju sviju
naroda. kod IIIKOJIa, s dvoje troje koja su nas posluivala
ostanemo u prav. sOV. 79, da je Muicki u Karlovcima pitao
:za narodne pjesme nas iz Srbije, koja smo se onda
'nalazila ondje, to je istina. dr.-i,zd. 3, 66, od toga ne mogoe
ni polak jesti koliko su donde jela. nar. prip. 98.
d) stoje .pokretne 'll mukom rodu plur.: mlada
su vrlo rado ila u otmicu i su nudili jedan dru-
goga: ajde, more, da ti otmemo djevojku .... djevojke otimaju
:ponajvie koja nemaju roditelja, ili ako ih imaju, a oni
ih ne sluaju. kod <YrMJ-ru;a, MJIaAa JKeJIeB.H Aa ce
I10Ka2KY jYHan;H,. Ria.o lllTO cy c.n.yw.a.n.u Aa 'ce 3a lbJ1-
'XOBe CTape, oAMax opyJKje. nar. pjes. 4, 459.
e) Ovdje se mogu dodati primjeri za burad, koja je ta-
zbirna imenica kao ali neto neivo:
da se k mostu privuku burad. V. eman. 26, s kojih se
burad na kola tovare i s kola skidajU. kod naJIJ1je, tu se
bur ad opravljaju. nar. prip. 101.
SINTAKSA
437
412. a) Uz brojeve dva, oba, tri, glagol stoji gotovo-
svagda u plur., vrlo u sing., npr. evo ima godine.
nar. pjes. 2. 173, reda ima i arhijerejima. D. pis. 237,
kad se navri tri godine. prip. 122, ne ni dve nedelje dana.
S. 5, 109. Mnogo je dva godine
itd.
b) Pokretne kad su u predikatu ili u drugoj
stoje u dualu: od prve ene ostala su mu dva sina. V. dan. 4, 16,
i ona su druga tri gospodina govorila kojeta. pis. 29, iz
bila su dola tri Srbina. prav. sav. 7, Petar je Dobrinjac
imao dva sina, koja su oba umrla .. 77, tu su valjada i moja dva
brata propala. nar. prip. 55, kad tamo, a to dola i druga dva
brata. 77, a veli im Mara: oba mlada, oba meni draga,
oba lipa, iva majci bila! nar. pjes. 1,557, da su tri brata
vladala. D. istor. 6, sv. Sava da su ga obadva brata dozvala
u Srbiju i oba ga srela u Hvosnu. 20, nijesu oba suparnika bila
duna dati svjedoke. 276, ona dva velika praznika negda su sla-
vljena zajedno pod jednijem imenom. pis. 306.
c) Pokretne stoje u plur.: dva sina bili su kod
starijega brata. V. dan. 1, 22; gdje su dva ili tri sabrani u ime
moje. mat. 18, 20, Ka.JKe Aa cY ).V3a '{DeKa BPJIO pa3J1.u"t1tU
'OA nar. posL 129, dva koji se paze. 43,
dva bijela goluba koji joj reku. nar. prip. 162, su do tri po-
bratima. nar. pjes, 1, 404, u zlo sjeli, dva mlada! 2, ,620,
oba su mu boga prifatili. 3, 161, tako je on sad stupao u prava
i oba strica koji su umrli bez djece. D. istor. 95, dva kalu-
poslana od oba manastira potvrdie pismom da su primili
sve novce. 117, takova su tri prva dana velike nedjelje, oni su
jednaki po slubi bojoj . D. pis. 127, jo dva znamenita
bivaju na koji mladencima napominju nove dunosti
njihove. 223.
d) da mi se daje svako tri mjeseca. V. prepo 6, 66 (1842); tu
je U21eto svako mjesto svaka, V. u 413 g . .
e) Ima i takvih primjera u kojima stoji isprva dual, a poslije
plur.: pripovedaju da su se nekad dva momka bila zagledala u
jednu devojku, pa onda kod crkve na saboru teli da se pobiju
oko nje. V. dan. 4, 32, yopyJICUJLace '{CeKa, na
Meco a xynyc, Te ce xpa1tuJl.u nar. posl. 340, ona
dva konjika jo su pre od careva sina bila dola u dvor i pripo-
vedila caru sve po redu to su i videli. nar. prip. 60, bila tri
brata, pa na belome svetu nita vie nisu imali do jednu kruku,
438
GRAMATIKA
te bi tu kruku redom 99, dva cara dola da prose i metnuli
jabuke na sto.
f) Osobina je crnogorskoga i bokelj skog govora da koje nepo-
sredno stoje uz pomenute brojeve (dalde ne u predikata) imaju oblik plu-
rala: koliko bi mogli ovi tri konja nar. prip. 151, uzmi i natovari
one tri konja. 152, i dva grada neetane i dva konja neja hane (tj. dat ti).
nar. pjes. l, 342, ali sjede do dva stari starca. 2, 12, i kod nje su dva lju.ti
arslana. 2, 31, i dva ranjene druga. 4, 60, udrie se dva dobri junaka.
4, 88, udrie se dva krni junaka. 4, 317. - Bit pogreka
1
svoje mjesto
svoja u primjeru: da je kao svoje dva oka u glavi (u nar. pripo-
vijetki bokelj skoj). nar. prip. 164.
413. a) Brojevi pet, est, sedam itd. danas se ne sklanjaju, tj.
postali su prilozi; zato se i slau sa singularom i sa srednjim
rodom, npr. dolo ih je pet, kao kad velimo: dolo ih je malo (ili
mnogo). Ali misao da ti brojevi doista mnoinu te
s njima moe glagol stajati i u pluralu, a pokretne stoje
onda u onom rodu kojega su zdruene s tim brojevima.
Evo slaganja s pomenutim brojevima:
b) kad mu se navrivae godina. v. d. apo 7, 23, i
pade ih u jedan dan dvadeset i tri hiljade. Irimlj. 10, 8, Y OBOj
lUb113J1 U.M.a 62 njecMe. nar. pjes. 4, predgovor, sedam klasova
izraste iz jednoga stabla jedrijeh i lijepijeh, a iza njih isklija sedam
malijeh i turijeh. D. 1 mojs. 41, 22, kad se navri stotine
i trideset godina. 2 mojs. 12, 41, izgibe ih od te pogibije dvadeset
i 4 mojs. 25, 9, dvadeset i tri godine bjee Joahazu.
4 car. 23, 31, oko njega posjeda dvanaest svetenika. pis. 131,
se spominje pet udruenijeh crkava. 335, da pozna koliko
nam dobra svetijeh sedam tajna. 370.
e) .... 7350 ljudi, od kojih je 3782 bilo da
malu Vlaku. V. prav.-sov. 40, novijeh vojvoda postavljeno
je II nahiji sedam. 64, osnovano bi dvanaest episkop-
stva. D. istor. 22, tako se u Kotoru 608 modija soli razdavalo
narodu. 248, dakle je 1000 perpera bilo jednako s 1000
perpera 253, u malom je bilo 11
345, kako je obilato krasotama duhovnijem i ovijeh pet nedjelja
posta. pis. 108, u blagodati kojom je darivano sedamdeset
235.
d) jedanaest otidoe 'u Galilej;u. V. mat. 28, 16, sre-
toe ga deset gubavijeh ljudi. luk. 17, 12, ja ne znam da li u
svemu narodu naemu pedeset imaju novi zavjet. dr. izd.
1 PO Reetaru to nije tamparska pogreka nego zanimljiva osobina
bokelj skoga i crnogorskoga govora da uz imenicu srednjega roda stoji
atribut u enskom rodu.
SINTAKSA
439
3, 265, otidoe trista nar. pjes. 2, 370, vino piju trideset
Senjana. 3, 173, skupie se ezdeset Senjana. 3, 427, devet se svje-
doka zaklee da su sluili. D. istor. 250, pet zavjesa neka se sa-
staVljaju jedan s drugim. 2. mojs. 26, 3, kad zatrubie u trube
onijeh tri stotine (tj. ljudi). sud. 7, 22, ovu tajnu treba da svruju
sedam svetenika. pis. 226, ovako i ostalijeh est svetenika jedan
za drugim pomazuju bolnoga uljem. 230.
e) na gde su tri stotine Turaka bili
nili anac i ga. V. mil. obro 105, pet od njih (tj. djevojaka)
bijahu mudre, a pet lude. mat. 25, 2, ostalijeh pet
imali su sjednice zajedno. prav.-sov. 58, sluga odgovori da su
(paunice) dolazile i kako su osam pale u jezero, a deveta njemu
na konja. nar. prip. 22, al' srditi dvanaest Arapa svi dvanaest
sablje potrgoe. nar. pjes. 2, 374.
f) S pomenutim brojevima moe iz biti sing., a
dalje plur.: sastane se opet oko trista vojnika, pa se dogovore da
idu ono da udare na Turke. V. dan. 3, 198, u taj doleti
devet zlatnih paunica, osam padnu na jabuku, a deveta u krevet.
nar. prip. 19, iz rijeke sedam krava debelijeh i lijepijeh te
stadoe pasti po obali. D. 1 mojs. 41, 18.
g) Vrijedno je navesti ove primjere u kojima pokretna
koja poblie broj stoji II srednjem rodu sing.: kuda se
gotovo svako 10 godina pali i ara. V. dan. 2, 48, sa neko 50 ljudi
uJadar. 3, 184, nije mu bilo puns> godina kad je
umr'o. 4, 5, s neko 800 ljudi. mil. obro 36, i ovo est d. apo
11, 12, 3a 080 11 CTKXoBa rOToBo 6H ce MorJIO peirn.
nar. pjes. 1, 558, sa neko 70 prav. sov. 52, ovo pedeset
godina su se knjige tampati. dr. izd. 3, 372, napunimo
za sve
1
trideset konja. nar. prip. 7, strina Jela suknju ovra-
nila za svojije sve deset sinova. nar. pjes. 1, 582, jo rodila devet
mili sve se devet tebi pomamilo! 1, 559, oko konja dvanaest
katana, sve dvanaest Relja pogubio. 2, 477, sve mi tridest druga
pogubie. 3, 100, te susrete trideset ludo. 410, ta ono
sedam jaganjaca to si D. 1 mojs. 21, 29. Ne mogu se sve
pokretne uz brojeve tako slagati, velika njih mora
stajati u genitivu plur., tj. slagati se s imenicom to zavisi o broju,
npr. mora se sedam starih ljudi, deset bijelih krava, nikako
ne bi valjalo u tim primjerima: staro, bijelo, - a i u navedenim
primjerima bto bi genitiv posve npr. nekih 50 ljudi, svih
devet sinova, onih sedam jaganjaca itd. Tu je gen. plur. ne samo
1 Vidi 241c.
4:40
GRAMATIKA
posve nego je i prvobitan. Sto se govori: neko 50 ljudi,
sve devet sinova, to je asimilacija pokretne s brojem mjesto
s imenicom kojoj po smislu pripada, a da su se brojevi pet,
est, sedam itd. prestali odavno sklanjati, postali su adverbi,
a uz adverbe pokretne stoje u sing. srednjeg roda, npr.
ovo malo vina, a ispor. i strah me je bilo, zima mi je bilo
u 426c. Plod je analogije prema navedenim primjerima: osim
neko desetak ljudi. V. mil. obro 16 (kao da mjesto "desetak" stoji
"deset"), sve trojici (mjesto: "svoj trojici") glave nar.
pjes. 4, 335, najznatnije je u njima sve trima (tj. u svim trima
knjigama). V. dr. izd. 3, 390.* - Vidi jo primjere u 415c i 416g
i ovo dana u 470b.
414. a) Brojne imenice dvojica, obOjica, trojica itd. imaju
glagol uza se gotovo svagda u pluralu, npr. desetorica Josi-
fove otidae da kupe ita. D. 1 mojs. 42, 3, obojica suhim.
4 car. 2, 8. Sasma je rijedak sing.: blago pripadne sinovima kojih
bijae trojica. D. istor. 112, bilo ih je isprva dvojica, a poslije
petorica. 341.
b) Pokretne se s pomenutim imenicama slau sad u
sing. enskoga roda, sad u plur. mukoga. Potvrde za prvo slaga-
nje: ako su i bila tu dvojica od njegovijeh protivnika, Milenko i
Vuica. V. prav. sOV. 19, ostala trojica su imala mnogo
manje. 58, jedan bi (tj. brat) ostao kod kruke, a druga dvojica
ila bi na nadnicu. nar. prip. 99, na dva pisma potpisana su obojica.
D. istor. 86, ako bi obojica umrla. 176, vidimo gdje se dvoj ica
zaklinju mjesto druge dvojice koja su stavljena svjedocima.
286, jedva se tihi bahat od trojice koja se katkad ustave.
pis. 66.
c) Primjeri za drugo slaganje: da su nji dvojica bili
pobratimi i zadali jedan drugom veru da se ne izdadu. V. mil. obro
74, mu (Teodosij u) naiju u kojoj su iznaj-
prije obojica zapovijedali, uzme svu pod svoju vlast. dan. 3, 217,
onda otac sinu: mi smo obojica svakojako jahali na magarcu.
236, vi ste obojica tako lepi i poteni i mome srcu m.ili da .... 4,
32, prva dvojica kazivali su mi da su neto skupili. nar. pjes.
(Ul33) XXXIV, prvi su senatori bili ona trojica to su bili u Rusiji.
dan. 5, 50, dvojica bijahu duni. luk .. 7. 41, od ovijeh 12 savjetnika
za moe se da su znali knjigu. prav. sov. 8, kad su
Ova hvatani. 21, tako se umire i starija dvojica
* je pogreka: kome se svi dvanaest koljena naijeh nadajU
(svi mjesto sve). V. d. apo 26, 7.
SINTAKSA
441
otidu kuda su znali. nar. prip. 78, tako su k"ivi obojica, i Stefan
i D. istor. 114, kao to smo se zakleli obojica. 1 car. 20, 42,
kako smo nas dvojica .... uradili taj posao. sitno sp. 228.
d) Oba su ova pomijeana, te u jednoj dolazi
jedan, u drugoj drugi: sumnjam da li bi se naijem knji-
evnicima mogla trojica koji bi to znali. V. pis: 57, samo
trojica bila su na skuptini kojima nije povoljna bila ova uredba
. ... ali to su njih trojica mogli protiv onolike mnoine?
nijesu smjeli ni progovoriti. prav. sOV. 51, to su na bila
dvojica koji su boga gledali, Mojsije i Ilija. D. pis. 325.
415. a) Brojevi dvoje, oboje, troje, itd. imaju uza se
glagol u plur. nego u sing., osobito ako se odrasla
Primjeri za plural: onda se oboje (tj. mu i ena) uzmu
za ruke i s bedena uMoravu. V. pjes. (1824) XVI, Sava
do Bijograda od zapada k sjeveroistoku, a Dunavo:od sjevera
k jugu; sastavi se pak pod samim zidinama bijogradsk'im,
se oboje pod imenom Dunava ispod Bij-ograda k jugoistoku. dan,
2. 41, vrana o bunjitu, a soko o mesu, pa oboje na dan
izlete. nar. posl. 39, se dvoje valjaju, se n.adaju. 76,
posle nekoliko dana se njih dvoje (tj. momak i djevojka).
nar. prip. 24, to govore dvoje mladenaca. nar. pjes. ' 1, 608, pa
zaspae obadvoje. 3, 105, negda je Dubrovnik zajedno s osta-
lom Dalmacijom priznavao vlast vizantijsku, ali u IX vijeku oboje
otpadoe od Vizantije i poaoe za D. I istor. 230,
neka se pogube oboje (tj. i ena). 5 mojs. 22, 2:2 .. - Pri-
mjeri za sing.: neka raste oboje (tj. kukolj i penica) do
etve. V . mat. 13, 30, de dvoje govori, tu je kost u grlu, -
dvoje die, se pie. nar. posl. 73, ne nosi pla'te kurvi ne
ni cijene od psa, jer je oboje gad pred Gospodom. D. 5 23, 18.
b) Pokretne u predikatu stoje uz brojne imenice
u plur. mukoga roda: a bijahu oboje (tj. mu (ena) pra-
vedni pred Gospodom. V. luk. 1, 6, bi zvijer i s njom
lani prorok .... ivi bie oboje u jezero otkr. 1'9, 20, tako
su se njih dvoje (tj. momak i djevojka) grlili i ljubili. nar. prip.
19, oboje (tj. momak i djevojka) mrtvi na zemlju Pildoe. 142,
dvoje su se zamilili mladi:' Omer Merima devojka. nar.
pjes. 1, 244, to smo dvoje besjedili. 600, a bjehu I oboje goli,
Adam i ena mu. D. 1 mojs. 2, 25, oboje (tj . momak i djevojka)
da bi mogli lake dijeliti. pis. 216, stoje dvoje . . .. oboje
su i preplaeni. M. 224. - je sing. srednjega roda:
444
GRAMATII{A
Uice i sva naija i gotovo polovina dade se Kara-
mil. obro 46, dobrijem je spisateljima od polze sta-
vika i privatno pis. 71, u pohode ide nevjestin
otac, mati, brat, ujak i koji 95, kaalj, uga i aiko-
vanje ne moe se sakriti. nar. posl. 133, uplai se svinja i
pa svinji. nar. prip. 222, iz pisma koje Hilandaru dade
Evdokija i Konstantin vidi se. D. istor. 86, mjesto
radnje nasta nadmetanje, otimanje, buna i pravi rat njima.
133, da im se p1iQsvijetli razum i pobonost. pis. 65, jo joj se sluh
i srce trese od ovijeh 138, da se nova crkva i rtvenik
ispuni slave Gospodnje. 345.
b) Primjeri za plur.: koje ova recenzija, koje g. Pavle
podbunie me i da dodam. V. (1818) XIV, ne znadu
svoga narodnog jezika, pa im ono neznanje i sujeta ne
doputaju da se ponize. pis. 94, gospodskome smijehu i vedru nebu
ne valja vjerovati jer se za promijene. nar. posl. 44, ovoga za-
grle car i carica kao svoga sina, pa ga uvedu u riznicu te ga
preobuku. nar. prip. 184, u istom se pismu Hum i Zeta nazivaju
srpske oblasti. D. istor. 25, prosvjeta i red istiskivahu
neznanje i prostotu staroga ivota. 73, godina, dan i ime
zavruju pismo. 283, onda svetenstvo i narod u crkvi pojahu
pjesme. pis. 114, Jordan i more pobjegoe od tebe. 308.
419. a) Pri subjektima istoga roda pokretne u predi-
katu stoje u istom broju u kojem je glagol, a u rodu po;najvie
onome kojega su subjekti. Najprije evo primjeri za sing.: je
ivljeo sv. S9.VO i knez Lazar. V. (1818) XII, da ji
onde ne bi zastao Milenko i Petar. mil. obro 22, gde je posle doao
i Stojan i prota Matije 51, ovce, kao to
se pjeva da ih je trojanskoga kralja sin Paris i Duanov
Milo 12, ovo je sve meni ovako pripovijedao
i Petar u Besarabiji i Mladen u Kragujevcu. prav. sov. 16, tek to
(carev :<'let) u ovu avliju uljeze, ostade i on i konj mu i pas mutav.
nar. prip. 149, potvrdi Dubrovniku upu konavaosku koju bjee
Dubrovniku dao Sandalj i Petar D. istor. 163, dakle
je 'u. Epidavru bio Obod i Cavtat. 195. U navedenim primjerima
subj ekti su .mukoga roda, - enskoga su i srednjeg u primje-
rima: da mu je ena i bila u Jadru. V. dan. 4, 18, naj-
se promjena i teta u sovjetu srpskom dOgodila. prav. sOV. 9,
moja je mati i njegova na jednom suncu taranu suila. nar. posl.
181, to je Desnica i Rasa blizu Zete. D. istor. 138, pismu je vanost
i spoljanja forma bila prema vanosti same stvari. 281,
SINTAKSA 445
kad je osveta i samovlasna rasprava zamjenjivala sudno traenje
krivca. 309, - napomenuo sam kako je tampano jevangelije
Rejmsko i Ostromirovo. V. pis. 91, po tome i veliko-
upansko dostojanstvo bjee sastavljeno sa starjetvom. D. istor.
18, mijeanje ugarsko (tj. u poslove srpske) i otimanje Vukanovo
nije bilo bez krvi. 20, dostojanstvo i istinitoga vladaoca
nije doputalo u dravi silne druine. 132.
b) Primjeri za plur. : to su mu i Antonije drali
stranu i branili ga. V. mil. obro 48, Dobrovski i Safarik dokazali
su da su se Srbi negda zvali svi slavenski narodi. 9, beg i
vojvoda nijesu se smjeli mijeati u upravljanje. predgovor,
ni muselim ni kadija nijesu imali plate. kod .Myce.au.M, da su Kara-
i Mladen potkupili i nagovorili prav. sov. 49,
tast i zet mogli su upravljati jednom zemljom. D. istor. 81, potvrdi
sve zapise koje mu bijahu dali Sandalj, Vukac i Vuk. 176, jesu li
Vladislav i Vlatko dugo vladali u svojim zemljama, ne zna se
pouzdano. 183, da Dubrovnik, Spljet, Trogir i Zadar nijesu bili
rastilo clmskom izobraenju. 327, patrijarh Jenoh i prorok Ilija
ivi bie preneseni na nebesa. pis. 328. Primjeri za subjekte en-
skoga roda: kako su stajale jedna prema drugoj rimska i slovenska
stihija. D. istor. 327, ako su igdje zemlja i priroda silno djelovale
na tijelo i duu kakvog naroda. N. 347.
c) Kad su subjekti srednjega roda, a glagol im je u plur.,
pokretna je 'u mukom rodu: pogledaj tvoje jelo i tvoje
jo se nijesu pokvarili. Lj. 31. Tako bi bilo i ovo: nebo i more
bijahu mirni.
d) Ima i takvih primjera gdje je od dva glagola prvi u sing.,
drugi u plur.: tada se die Avimeleh i Fihol, vojvoda njegov, i
vratie se u zemlju filistimsku. D. 1 mojs. 21, 32, tada odgovori
Rahilja i Lija i rekoe mu. 31, 14, poslije Mojsije i Aron
pred Faraona i rekoe mu. 2 mojs. 5, 1. Tako je i ovo: u tom na-
bija bio gradska s Drine, a potom i druga vojska od Sjenice
prispije na lijevu stranu Morave te tako Turke malo obustave. V.
prav. sOV. 32. '
420. a) Kad su subjekti roda, mogu upredikatu
pokretne stajati u sing., a rod im se upravlja ili po rodu
bliega (najbliega) subjekta ili po rodu onoga subjekta koji je
prvi u
b) da su se knezovi umnoili i vlast im se i gospodstvo uma-
lilo. V. lai op. 17, oni se dogovore da bjee jednu kad je bila
velika kia i vjetar. prav. sov. 68, pogleda, kadli vilenik
446
GRAMATIKA
i vila. nar. prip. 126, bog je nju umudrio i naa jadna siromatina.
132, tvoj je sin mrtav i tvoja snaha. to bio brat i seja. riar.
pjes. 1, 219, pak je njima bog i dala. 1, 398, kuda nije iao
ni plug ni kosa ni motika, to je bila planina. D. istor. 59, ako bi
ta sva upa ili dio od nje kadgod dopao njemu. 211, iz
je dolazilo ime i titula onoga ko je pismo davao. 283, nije za dugo
trajao mir i u crkvi. pis. 105, da bi mu se iscijelila dua i
tijelo. 188, da bi se i na ovom rtveniku pretvaralo tijelo i krv
Hristova svijetu na spasenje. 346, koja je tu pri-
roda i vreme. M. 270.
c) ne bi li nam bog i dao. nar. pjes. 3; 329, namjera je
i bog namjerila. 4, 516, ito i so bijae im ostavljeno na volju. D.
istor. 240, jer se pleme ili dom u takvom brojilo u polovinu.
302, koji narod ili carstvo ne bi htio sluiti Navuhodonos()(I'U.
jerem. 27, 8. Na to je nalik i ovo: vo ili krava, u kojega rogovi
rastu u irinu. V. kod 1.UUpajacT.
d) Uz ' subjekte koji neto neivo a mukoga su i enskog roda,
a glagol je u sing., moe pokretna stajati u sing. srednjeg roda, ali je to
veoma rijetko: da mu je poziv i dunost bilo raditi o ustavnosti.
D. sitno sp. 366. Mislim da bi mnogo bilo uzeti oblik bila ili bio.
e) Subjekti roda (ali svi u sing.) mogu u plur.
imati i glagol i pokretne to su u predikatu, a rod je po-
kretnih muki ne samo ako je koji od subjekta mukoga
roda nego i ako nije. Primjeri: tako su Sava i Dunavo opasali
Biograd sa tri strane. V. dan. 2, 42, evo su u nae vrijeme sasvim
opustili Rudnik i Poega. 48, Negotin i Kladovo bili su otprije za
sebe. 54, tije10 i krv nijesu tebi to javili. mat. 16, 17, i smrt i
pakao bie u jezero. otkr. 20, 14, vila i turica ili su
za vremena republike uz kao makare. kod
otac i mati onoga seljaka kao da su se okovali na ovome svetu,
ostareli i pocrneli i osuili se kao aveti. nar. prip. 96, u to vreme
i ena bili su za 173. Avram i Sara bijahu stari i
vremeniti. D. 1 mojs. 18, 11, kada sunce i mjesec budu sjedinjeni.
Lj. 442. - Tako je i ovo: za dad i za smrt ne treba boga moliti,
sami nar. posl. 83.
421. a) Za kad su subjekti u plur., ali se rodom
razlikuju, navodim primjere: da su title i mali jerovi prevarili
onoga koji je ispisivao. V. (1818) III, pitolji i duge puke
i veliki noevi doputaju se, samo da nijesu okovani ili onako
lijepi kao u Turaka. dan. 3, 87, doznajemo da je u Srbiji bilo
velikih manastira pod koje su se stavljali drugi manastiri i crkve.
SINTAKSA 447
D. istor. 58, ali su. u njih (tj. u ljetopisaca) godine i imena iskva-
rena. 200, ovamo idu pisma kojima su. prava
i slobode. 281, izlazi im i vrata bijahu. jednaka. jezek. 42, 11,
kako su ene mil'onosnice i rano doli na grob. pis. 49, u
njima su. sastavljeni svi znaci i prorotva o Spasiteljevu.
298.
b) jer su. mnogi oni moji i odnijeli njihove
pjesme sa sobom na oni svijet. V. dr. izd. 3, 123, dokle ga njegovi
pisari i druge udvorice nijesu. nago.vorili. kod KHe3, mana-
stiri su. i crkve bili slobodni od dravnijeh dunosti. D. istor. 58.
422. a) Subjekti mogu biti i broja i roda. Tada se
glagol upravlja prema broju bliega (najbliega) subjekta ili prema
broju prvoga u kako se vidi iz primjera: kadto knez i
kmetovi zovu. ajduke na predaju. V. dan. 2, 94, mart navali sa
snijegom i s mrazom, te se smrzne i okameni i baba i njezini
kod 6a6IDIH japqH, stope i slogomerje po svojstvu
jezika namesti se samo od sebe (tj. u stihu). dr. izd. 2, 381, prsi,
eludac i glava boli me jednako. prepo 4, 17l (1831), misao se sve
bolje vidi koju izradi narod i vlasnici mu. D. istor. 3, kako narod
srpski i vlastela mu pazie pravoslavnu vjeru. 56, protiv njega
govori Orbini i izvori koje sam navodi. 148, neka mu metne Aron
i sinovi njegovi ruke na glavu. 2 mojs. 29, 19, i Aron i sinovi
njegovi neka jedu.. 29, 32, David i odzivaju. se u sva-
kom stihu. 54, se spremati ulje i vino, mirisne trave i
korijenje. 355.
bl Vrlo rijetko iza subjekta u plur. stoji glagol u sing. se sa
subjektom koji je na prvome mjestu: ja mislim da odijelo kao npr. i
ide u narodnosti koje razlikuju jedan narod od drugoga. V. lai i op. 19.
Mnogo bi bilo: idu.
c) I pokretne mogu se upravljati prema bliemu (naj-
bliemu) ili preina prvome subjektu. Primjeri: tu je sad bio! do-
beao Mutap i Simo Pastrmac i Blagoje iz i jo mlogi koje-
kaki momci. V. mil. obro 72, kad je Turcima u Sapcu bila
dosadila glad i ostale nevolje. dan. 3, 179, potom se nastavio kuluk
i ostale nepravde Mladenove. prav. sov. 20, tu je bila strana lupa,
vika, zveka lanaca i strani glasovi. nar. prip. 79, najvie se
izvozilo ito, stoka i metali. D. istor. 258, u njegovo se ime kleo
knez, vlastela i cijela vlada. 285, ruke su. se sjekle i jezik pristavu
koji bi presudu izvrio nego to treba. 315, sjekao se jezik
i ui pristavu kad se kriv. 315, ako knez Vukac ili drugi
bosanski sudija ili sudije ne bi dole. 320.
448
GRAMATIKA
d) senat je nabavljao barut i olovo, te su se fieci kao i kre-
menje vojsci uredno razdava!i. V. mil. obro 11, da su im ene i
djeca ostale u zalozi. kod po6, zanati i trgovina jo se ne
bijahu dosta razvili. D. istor. 60.
e) Pokretne se ne upravljaju ni prema bliemu (najbli-
emu)ni prema prvome subjektu, nego stoje u pmkom rodu plur.
bez obzira kojega su roda i broja subjekti: dan u koji zemlja
i nebesa biti promijenjeni. Lj. 184, sunce i mjesec i zvijezde vama
su 190, bog podupire nebesa i zemlju da se ne bi
s1'Uili. 317.
423. a) Kad su subjekta dva ili vie njih istoga ili g
roda i broja, a predikat stoji za njima, onda se ispred predikata
moe upotrijebiti to ili sve, kako pokazuju primjeri: za po-
jasom dva pitolja (ili barem jedan) i veliki no, a oko pojasa
barem dvije kese pripojasnice i o njima ognjilo, mazalica i ba-
rutni rog ili tikvica, a o lijevom ramenu duga puka - to ide vie
u odijelo nego u obranu. V. dan. 2, 105, jablan, topola, jagnjed i
jasika - sve je nalik jedno na drugo, ali se opet jedno od drugoga
razlikuje. kod ja6JIaH, kranjsko zvono, arbanaska ena i
gradsko magare - to su na ovome svijetu. nar.
posl. 160, Grbalj, Lutica, Krtole, Maine, Pobori, - sve je
Turcima 38, pjesme, zagonetke i pripovijesti
- to je gotova narodna knjievnost. nar. prip. IV, broj slogova
i odmor - to su u naim narodnim pesmama glavna pravila. dr.
izd. 2, . 381, priznanje vae koje mi u pismu ovom izjavljujete i
rodoljubiva koju ste mi odredili, - to su prevelike nagrade
za sve moje knjievne trude. prepo 6, 259 (1833), zakon i vlast -
1:0 je temelj svakome dravnom poretku. D. istor. 14, znaci od same
prirode, mjera od oka i starih ljudi - to je glavno po
su se postavljale. 59, zakletva, svjedoci, potpis onoga koji
pismo daje i - to su bila jemstva da se drati. 284, a
sva djela vlasti njegove i sile i pripovijest o Mardohejevoj
- to je napisano -ll knjizi dnevnika. jest. 10, 2, seoba, nametanje,
pooao koji mu se zatekao u ruku - to ga je do sada zadravalo.
pis. mil. 8. Ispor. 622b.
b) Ako iza dvije imenice ili iza vie njih stoji relativna za-
mjenica koja se jednako protee na sve imenice, onda relativna
zamjenica mora stajati u plur.: natampano jejecmo moje pismo,
no s takvijem predgovorom i pogovorom u kojima nita drugo
nema do same lae i ruenja. V. lai op. 3, po Hrvatskoj po Dal-
SINTAKSA
449
maciji i Boci, koje su pod vladom evropejskijeh drava, i
su po selima tako rastrkane kao i u Srbiji. 22, objavi rat Dubrov-
niku radi sina i ene koji pobjegoe u nj . D. istor. 229.
* *
*
424. a} Ovdje metnuti primjere za koja je
"po smislu" (to su stari gramatici zvali "ad synesin"), tj. gdje je
subjekt po gramatici u sing., a po smislu je u plur. Najprije evo
primjeri s jedan drugoga ili jedan drugome
itd. Tu predikat moe biti u sing. i u plur., a mora biti u plur.
ako je glagol u 1. ili u 2. licu: u to ukori jedan drugoga, te obodoe
konje i pristigoe. nar. prip. 131, kad se poslije sastanu vuk i lisica,
zapita jedno drugo kako 227, - udrue se i svinja i
lisica . .. zapitaju jedno drugoga ta koje raditi. nar. prip. 221,
jedan drugom krvcu halalie. nar. pjes. 3, 381, z bogom poo,
Mijate da bog dade da se razumremo, al' da jedno dnlgo
ne vidimo! 433, valja misliti da su po togod i p1imali jedno od
drugoga (govor je o Srbiji i o Dubrovniku). D . . ist or. 259, kako
carsko pismo i zakon stoje jedno prema drugome. 281, la govore
jedan drugome. psal. 12, 2, kad se svri kanon, jedna strana drugoj
(misle se na jednoj strani svetenici, na drugoj stanu
otpijevati antifone. 364. Tako bi bilo i 'll primjeru: poto zadadoste
vjeru jedan drugome (ili jedno drugome lli jedna drugoj).
b} Takva je i s svaki: ne smiju da
udare na gdje je selo slono, jer seljaci, kako stanu puke
pucati i se buna, spopadne svaki svoju puku pa u
(tu dakle imamo sing., premda je "seljaci" pravi subjekt).
V. OTMYIl1;a, pa oprema svaki konja svoga. nar. pjes. 3, 381,
- Veljko narodu kae da rade svaki svoj posao. V. dan. 1, 75,
Crni podigne beogradske i raspie oblinjim voj-
vodama da svaki s nekoliko momaka. mil. obro 47, kad
sav narod zahvale mu to ih je izbavio i otidu svaki svojoj
nar. pdp. 63, otidoe svak na svoju stranu. nar. pjes. 2, 99,
svaki svoga ubijte subau. 4, 149, pobjegoe svaki k svojem atoru.
D. 4 car. 14, 12, mislim da o tom samo onda raditi ako svaki
iz svijeh sila prionemo. D. dioba 7.
e} S imenicama narod, jato, druina i glagol svagda
moe stajati .u sing., ali stoji i u plur., osobito ako nije u istoj
npr. Veljko se stane moliti srpskom sovjetu da mu dadu
450
GRAMATIKA
doputenje. V. dan. l, 72, pisao je (tj. Veljko) sovjetu uBijograd
da mu polju debane i krivio i (tj. ih) to ranije nijesu to uredili
i vie mu debane poslali. 85, kroz bjean pak vikne
nekoliko puta: vilaete, Turci ostae zasad u Loznici. 3, 199,
kae narodu da se ne protive. mil. obro 5, to rod njegov
da ga uhvate. mar. 3, 21, namagoe na drutvo koje bjee
na drugoj da da im pomognu. luk. 5, 7, kad sav
narod zahvale mu to ih je izbavio. nar. prip. 63, navalite,
mobo moja, vama ugav jarac nar. pjes. 1,
169, navalite, ljuta Arapijo! nar. pjes. 2, 366 (na istoj strani ima i:
sad navali, ljuta Arapijo!), bje'te, roblje, kuda koje znade. 2, 524,
jato golubova i pred njima tica golovrane. 3, 12,
li, sva moja druino! 3, 27, nemojte se, rajo, prevariti, no sluajte
cara 4, 370, a druina njega 4, 411, neka daje
narodu (tj. ita) da ne pomru od gladi. D. prlp. 41, narode!
143, nalee k njemu narod da sluaju boju. 173, - be'te,
narode, eto Turaka! M. 65, vii dio njima snuju namjere
protivne njihavijem Lj. 63, dio ljudi neva-
ljalstva. 78, (tj. ljudi) to ne znaju. 91 (u istoj knjizi ima i
ovako: dio njima ne zna ovu istinu. 98,
njima nita ne razbira. 290). - Plural se moe i zamjenicom
koja stoji u drugoj vojska sva jo onaj dan pozna da
Veljka nema njima (tj. vojskom). V. dan, 1. 87, odredi
se da narod bude careva raja, kao i njiovi stari to su bili i da
daje vojsci turskoj tain i poslugu. mil. obro 142, otac njezin otpie
da narod primi ovo za cara; ako li da on dignuti
krajinu na njih (tj. na narod). nar. prip. 89, kad narod za
njim, on im (tj. narodu) objavi. D. pis. 197, vidjeh nevolju svojega
naroda u Misiru, i sad da ih izbavim. prip. 55, djeca Izrailjeva
(tj. narod izrailjski) mi vjerovati; oni nije. 56.
d) I u ovim je primjerima "po smislu": Krnjo aran1-
baa opkoli ujutru sa svojijem drutvom nekakvoga
vjeka da udare na nju (tj. on i drutvo). V. kod KPlbO,
Milenko i sastavi se s Rusima opkole Kla-
dovo (tj. on i Rusi). prav. sav. 28, s neto voj-
ske otide Loznici u i sastavi se s vojskom Jakovljevom
udare na Turke te ih odbiju od Loznice (tj. i voj-
ska Jakovljeva). 33, jer ni jedan od pomenute trojice nijesu bili
za to (tj. ni prvi, ni drugi, ni dr. izd. 3, 66, G.
u dogovoru sa g. Safarikom izdaju diplome {kao da je
SINTAKSA
451
to isto i Safarik u dogovoru izdaju). V.
prep, 6, 369 (1848).
* *
*
425. a) Kad se kojemu govori vi, treba ne samo
glagol i pokretne u predikatu da stoje u pluralu; tu
dakle nema slaganja "po smislu", samo po gramatici. 'Pri-
mjeri: vi ste vi i dovrite (kae jedan general drugome).
v. eman. 72, drite li vi jo ono za istinu to ste deci tol-
kovali (pita seljak dan. 3, 238, vi ste spokojnijem Ko-
pitarom najvie nar. prip. u posveti (Jakovu Grimu) , opo-
se vae prijateljske ljubavi koju ste mi pokazivali (iz
Vukorva pisma A. dr. izd. 3, 304, kad ste se vi
na to nakanili (iz Vukova pisma J. S. 438, vas
da biste imali dobrotu javiti mi. D. pis. ruvo 86, uvjereni budite
da alost .... dijelim s vama. 138, javite mi da ste ovo primili.
141. - Tako treba govoriti i eni kojoj se kae vi: onu do-
brotu i milost koju ste vi meni ja nijesam zaboravio. V. prepo
4, 536 (1822), da ste primili pismo moje. 4, 544 (1841), dar koji
ste mi blagovaHli poslati. 4, 549 (1841). (Sva su ova tri primjera
iz Vukooih pisama kneginji Ljubici). Grekom je sing. u pri-
mjeru: moja to ste vi i ljepa. V. pripr. 37.
b) Vuk je u svojim pismima za knezove Miloa i Mihajla upotrebljavao
titulaturu "Vaa svjetlost", za mitropolita "Vaa ekscelen-
cija", a za drugu veliku gospodu "Vae visokopreosvetenstvo", .. Vae viso-
korodije". Uz te titulature uzimao je on glagol svagda u drugom licu plur.,
a pokretne u plur. mukoga roda. Primjeri: oni ljudi koje Vaa
svjetlost ne poznajete. prepo 2, 628 (1832), o tome se Vaa svjetlost moete
uveriti. 2, 661 (1832), da Vae sijateljstvo meni oprostiti. 5, 501 (1840),
ako Vae visokorodije mislite da ... 6, 56 (1841), ako .mi Vaa ekscelencija
ispunite ovu molbu. 6, 248 (1847), Vae visokopreosvetenstvo znate da ... 7,
458 (1840), nadam se da me Vaa svjetlost sad ostaviti. 7, 613 (1840),
se da Vaa svjetlost ovu molbu usliiti. 7, 662 (1862), - da ste
Vae visokorodije primili pismo moje. 6, 60 (1841), ako bi Vaa ekscelencij a
vidjeli da ... 6, 247 (1845), Vaa ekscelencija bili ste tako milostivi. 6, 249
(1848), da ste Vaa svjetlost otili. 7, 631 (1845). Grekom je pokretna
u sing.: da ste Vaa svjetlost za kneza. 7, 612 (1840).
c) u 3. licu Vuk o knezu Milou upotrebljavao je titulaturu
Njiho.va svjetlost, uz koju je glagol uzimao u 3. licu plur., a pokretne
u plur. mukoga roda: znam da su Njiova svetlost opratali i onima koji su
njima (tj. njemu, knezu Milou) zlo elili prepo 1, 707 (1834), kad bi
se Nj(ihova) svetlost smilovali da mi dopuste. 1, 708 (1834), kad su Njiova
svjetlost blagovolili zapovjediti. 2, 622 (1832), od koji svakoga Njiova svjet-
lost moraju uvaavati. 2, 623 (1832), kad su se Njiova svjetlost iz Kragujevca
spremali u Bijograd da se intaliraju za knjaza nasljedstvcnoga. 4, 155 (1831),
452
GRAMATIKA
Njiova svetlost dozovu svoga pisara i se kau mu. nar. pjes. (1833)
XIV, kome su i Njiova svetlost XXVII. Tako je i ovo (u istoj
knjizi): dali su mi Njiova ekscelencija gospodin Stefan XXXII.
d) Danas (a i odavno) ne upotrebljava se ni u pismu, ni u govoru
kongruencija kaka je u primjerima pod b) i e), nego se pie i govori npr.
Vaa svjetlost (Vaa ekscelencija) dri i drala je, isto tako: Njegova (ne:
Njihova) svjetlost (ili ekscelencija) dolazi i dola je. Vuk je onako pisao
ped utjecajem ruskoga i jezika; a to je pisao Njihova (mjesto
Njegova) svjetlost ili ekscelencija, to nije neposredno ni rusizam ni germa-
nizam nego se razvilo ovako: prema jeziku pisao je Vuk o knezu
Milou u licu oni, a ne on, npr. nadam se tvrdo da Oni ovu molbu
milostivo primiti. prepo 4, 171 (1831), to Oni za mene pitaju. 6, 109 (1834), -
a prema oni posvojna je zamjenica njihov, a ne njegov (to je prema on),
otud dakle Njihova svjetlost.
426. a) U predikatu moe biti imenica ili zamjenica koja
se od subjekta razlikUje rodom ili brojem ili jednim i drugim,
pak se rod i bmj upravlja sad po subjektu, sad po imenici ili za-
mjenici koja je u predikatu. Primjeri za prvi narodna
je muzika srpska gadlje, uz koje se igra, i gusle, uz koje se pje-
vaju pjesme. V. dan. 2, 196, hrana njegova bijae ska-
kavci i med divlji. mat. 3, 4, zidine od staroga koji je
bio kao vrata od svega dolje kraja. pis. 33, u istoriji ima dosta
primjera da su drave jednoga naroda i zakona bivale
neprijatelji sebe. 4, mutavdije su otprije u Srbiji
bile najvie Bugari. kod MYTaBI,m:ja, njihova je danas
prava zemlja ili domovina dalmatinska ostrva i gdjekoja pri-
morska mjesta. dr. izd. 3, 195, Danilo veli da joj je dvor
bio Brnjaci. D. istor. 30, dravna dobra bila su osobito pae, ume,
planine i putovi, 58, da su onda svi gradovi bili mjesta.
61, je rpravo bilo temelj i pravu za imanje. 68, valja
priznati da je to bilo jedan od najglavnijih uzroka te Bosna
potpade pod Turke. 192, ovo je u staro vrijeme bilo znak vjer-
nima da vrata. pis. 27.
b) Primjeri za drugi ja sam ajduk i mene ajduci slu-
aju i me, ali sav narod nijesu ajduci. V. dan. 3, 163,
da je "sobstveni interes" bila "prva i glavna svijem
mojijem poslovima. lai i op. 9, reci da kamenje ovo hljebovi
postanu. mat. 4, 3, kad bih da se ona (tj. knjiga) pre-
tampa, bio bi joj odgovor ova moja obrana. odbr. 4, ono di-
jete to je na snu dolazilo bio je andio poslan od Boga. nar. prip.
157, ko im je bila mati? D. istor. 37, kamo da sav narod Gospodnji
postanu proroci! 4 mojs. 11, 29, sav narod koji vidjesmo jesu
ljudi vrlo veliki. 4 mojs. 13, 33, vas neka budu vratari.
2 dnevn. 23, 4, je li istina da je zakon i ustav bilo (tj. bilo ono)
SINTAKSA 453
to su traili protivnici? sitn, sp. 377, samo je prVl l poljednji
dan svakoga praznika bila subota. prip. 72, junaku su dobar
konjic krila. JM. 209.
e) U 40lb je da su strah me je, zima mi
je bez subjekta i da u njima strah, zima slue kao prilozi;
to se tim to se govori strah me je bilo, bilo mi je
zima, dakle onako kao kad se kae: strano mi je bilo, zimno
je bilo. Isto tako slue kao prilozi imenice sila, sram, sramota
u primjerima: u Srbiju je dolazilo sila ovakijeh robova. V.
kod po6, sram te bilo! kod epaM, prepade se, sramota ga
bilo! nar. pjes. 4, 235. Tako je i: sramota bi bilo da Turci
u moju V. dan. 1, 82, to bi se spahiji sramota da
na mejdan svome seljakU. pis. 71, da je bilo spremljeno
sila boija zakona. D. sitno sp. 376. Imenica sila je potpuni prilog
kad se kae: imam sila posla, sila sam izgubio itd., tj. mnogo, vrlo
mnogo.
RED RIJECI I RECENICA
427. a) Na jezik pripada jezike u kojima je red
dosta slobodan, zato nema mnogo sigunlih pravila za ovaj dio
gramatike. sigurna pravila idu neka od onih koja se
namjetaja glagola (v. 437a), zatim pravila o namjetaju pri-
jedloga ( 439 i enklitika 442, 443): Sigurno je pravilo i to
da upitne zamjenice, upitni prilozi i veznici stoje na prvome
mjestu u npr. ko na ulici? to ima u ruci? gdje
ivi tvoj brat? kad misli zar i vi to mislite? itd. Osim tih
pravila drugih sigurnih nema, zato se u istoj mogu
namjestiti, i za svaki se od tih namjetaja
da je dobar. Uzmimo za primjer poslovicu: ' po porukama vuci
mesa ne jedu (nar. posl. 255); nju moemo i ovako
vuci po porukama mesa ne jedu, - V'llci ne jedu po porukama
mesa, - vuci mesa ne jedu po porukama, - vuci ne jedu
mesa po porukama, - ne jedu vuci mesa po porukama, -
mesa ne jedu vuci po porukama, - po porukama ne jedu mesa
vuci itd.
b) U navedenoj poslovici su samo dijela: subjekt, pre-
dikat, blii objekt, dodatak glagolu, ali u mnogim
jo se nalazi dalji objekt (npr. bojim se - sin vjeruje
ocu, - bog se brine sirotama) i dodaci ili dopune, pa
svi ti dijelovi mogu u biti ispreme-
GRAMATIKA
tani, kako dokazuju primjeri: narod napuniti kule novom
projom. V. dan . . 4, 3, ove su godine Srbi imali pod svojom vla-
dom celu Srbiju. mil. obro 19, - potjera jedan starac u
poslije podne trag po snijegu. kod nHp>maTPa, -
takovu krasotu otvora crkva u pjesmama svojim prije onoga dana.
D. pis. 309, - za Duanove su vlade sudili za
manje stvari srpski istor. 262. Subjekt dakle (da samo
11jega napomenem) stoji u prvom primjeru na prvome mjestu,
"Ll drugom primjeru na drugome, i to iza dodatka kojim se na-
vrijeme, u primjeru stoji na drugome
mjestu, ali iza predikata, u je primjeru subjekt na tre-
mjestu, i to iza objekta i predikata, u petom primjeru
subjekt je metnut na posljednje mjesto iza sviju drugih
dijelova.
c) Ljudi dijelove namjetaju ponajvie onim redom
kako im dolaze na pamet ili takav je red u
svim navedenim primjerima i zove se g r a m a t i k i, jer ga
gramatika naega jezika doputa je onaj red kojega
gramatika ne doputa, kako bi npr. bilo: ove su godine Srbi pod
svojom vladom celu Srbiju imali). U redu onome
koji govori ili pie sve su jednako vane, tj. on ne nastoji
da istakne koji dio drugih. Ako li .on to nastoji
te ovu ili onu ovaj ili onaj dio na osobita
mjesta, onda je to r e t o r i k i red U tom ' redu onaj
koji govori ili pie stavlja koje da istakne na naj-
vanija mjesta, a najvanija mjesta u su prvo i po-
sljednje. Kad npr. kaemo: bog da mu duu prosti! (nar. posl. 17),
tu se drugih osobito bog, zato i stoji na
prvome mjestu; u primjeru pak: nije mi ao to me bije gospo-
<Iar Jakov, nego zato da me bije i njegoV sluga? (V. prav. sov.
49) osobito istaknute Jakob i sluga stoje na svretku svaka
svoje Ali najvanija u ne mora stajati ni
na prvom ni na posljednjem mjestu, nego moe da bude i na
kojem drugom, a onda joj se vanost osobitim akcentom
koji obuzima onu i koji je svakome poznat, ali se
ne da lako opisati.1 U pomenutoj npr. poslovici: po porukama
vuci mesa ne jedu moe najvanija biti vuci, i tu se njezina
vanost ne mjestom, nego onim pomenutim akcentom.
Xad dakle najvanije ne moraju stajati na najvanijim
mjestima, otud se vidi da za red nema stalnih
I Ta se izgovara a i s viim tonom negoli ostale
SlNTAKSA
455
pravila. Stoga se u koji dalje do.laze govoriti ponajvie
o redu (o samo. u 444).

428. a) Posvojne zamjenice moj, tvoj itd. stoje vrlo
i s p r e d imenica, i tome ne treba ovdje nikakvih potvrda; ali
te zamjenice mogu stajati i i z a imenica, kako je u primjerima:
tast nas moj blagoslovi. V. dan. 2, 138, u osamnaestoj godini
ivota moga. pis. 31, po smrti mojoj. predgov.,
ne boj se, moja. nar. prip. 60, da u zemlju moju
i u rod moj i dovesti enu sinu mojemu. D. 1 moj,s. 24, 4, u srcu
mome. M 78, - otac je tvoj poginuo. nar. prip. 81, volja
tvoja stajati pod mua tvojega. D. 1 mojs. 3, 16, to mi
je sluga tvoj. 1 mojs. 39, 19, - da spase duu svoju. V. dan.
1, 19, u detinjstvu sV,ome 4, 27, stane kupovati za
svoju stvari. pis. 14, ona kad vidi brata svojega. nar.
prip. 10, donese materi svojoj. D. 1 mojs. 27, 14, izmenie uloge
svoje. M. 26, - koji misle o istoriji njegovoj. V. dan. 1, 58, da
se za ivota njegova nikoga ne boji. 3, 202, po elji njegovoj
pis. 31, baba Po.tkupi slugu njegova. nar. prip. 21, mati
njegova zgoto.vi jelo kako rado otac njegov. D. 1 moj s, 27,
14, - kad se prvi popeo na vrata njena. V. dan. 1, 19,
dok nije dolo vreme da je preda muu njenome. mil. obr . . 6l,
drveta na njivi i po njezinoj. D. ! mojs. 23, 17, -
pisma u narodu naemu. V. dan. 2, 4, koje narod na ima.
pis. 46, za istoriju nau. predgov., uzalud dani
nai. D. pis. 60, da se unuci nai hvaliti. M. 7, - primio
sam pismo vae. V. prepo 3, 371 (1851), zato to je brat
D. sud. 9, 18, sinove vae 1 car. 8, 11, dese-
tak od usjeva vaih i od vinograda vaih. 8, 15, - ovaj je sav
kraj bio pod vladom njihovom. V. 36, vukodlak davi ljude
i pije krv njihovu. kod ByKO,Z:PIa'K, dokle god njihove
ne bi prole. prav. sov. 65.
b) Pokazne zamjenice mogu uvijek stajati ispred svoje
imenice (i tome ne treba nikakvih potvrda), ali stoje i i z a
nje: knjiga je ova vrlo znatna. V. dan. 1, 58, top ovaj nije imao
kundaka. mil. obro 86, poslanici ovi prav. sOV. 23, tvojemu
sjemenu zemlju ovu. D. 1. mojs. 12, 7, bilo pismo ovo kako
mu drago slabo. pis. 6, osveti vodu ovu. 187, - logor je taj bio
kod nekaki V. 3, 196, ja ovo kao drutva
456
GRAMATIKA
toga. pis. 22, knjigu tu vi moete bolje prepo 1, 99 (1825),
tako svri Mojsije posao taj. D. 2 mojs. 40, 33, selo to ima sve
to treba. M. 2, - mjesto ono grada i varoi. V. dan.
2, 42, knezovi oni udare sad s vojskom. mil. obro 178, da sti-
hove one popraviti. 16, metne gajde pod kladu onu. nar.
prip. 59, na vrata grada onoga. D. 1 mojs. 23, 18.
429. I z a imenice svoje stajati pridjevi koji
'PrlIDJen: piSmo- je
umu ljuckome. V. dan. 2, 1, on po zapovijesti carskoj
ide njima u dan. 3, 189, ove je godine vojska srpska
bila dosta uredna. mil. obro 11, da bi i dud ustao.
37, Srbi zakona turskoga. kod BJlax, u jezeru
skadarskome kraj brijega crnogorskoga. kod OKO, zato mu zima
ruska bude nesnosna. prav. sov. 2, iznese u zubima pijeska mor-
skoga. nar. prip. 115, prinos od roda zemaljskoga. D. 1 mojs. 4, 3,
slabost ljudsku. pis. 74, - pomiluj nas, sine Davidov! V .
mat. 9, 27, koji bijahu drugovi Simonovi. luk. 5, 10, da se ne
pokvari zakon Mojsijev. jovo 7, 23, u ustima dri lovo-
ri1covu. 52, do vremena kod KHe:3,
sinovi Venijaminovi D. sud. 20, 3, duh Gospodnji na
poslanike Saulove. 1 car. 19, 20, - nijesi najmanji II dravi
Judinoj. V. mat. 2, 6, otac uzme jabuku. 46, nose
mladoenjinoj. 51, kad po smrti neko vreme.
nar. prip. 100, car po smrti eninoj polje sluge. 144, to su godine
vij eka Sarina. D. 1 mojs. 23, 1, podie plat Ilijin. 2 car. 2, 13, -
nijesu se smjeli mijeati u upravljanje narodno. V. predgov.,
ga oko ambara itnijeh i oko i koeva.
kukuruznijeh. kod BYKoWIaK, sad se na narodnu sastanu.
prav. sov. 28, ivotnu okusite. D. pis. 67. - udarilo ga tane
V. mil. obro 45.
430. a) I?xugi pr:i.djevi . i ostale pokretne osim navede-
nih. a ... to narod
o kojoj misli. V. rjem. (1818) VIII, u brdima ima dosta
ruda svakojaki. dan. 2, 28, narod prosti nije znao to se radi. dan.
3, 177, tako vojska sva iz mil. obro 94, skotina
bezumna moe raditi svoje poslove bez pravila. pis. 68, {hl
KO IIrheo KaKBO Y'imrn:. nar. posl. 110, popovi gdjekoji
sl1tie od godine do godine. kod narr, da su i
mnogi imali svoje kod "qJ1TJlyx, u kojoj je
jedna sjedila. nar. prip. 11, boe milostivi, ta je to? 50,
SINTAKSA 457
ali napretka nikakva 90, kojima nema smisla
nikakvoga. D: sitno sp. 171.
b) U Vuks>:vu prijevodu iNovoga zavjeta I ima mnotvo raz-
pridjeva koji stoje iza imenice, npr. skakavci i rn'ed
divlji. m;.t. -3,- 4, oluj"a velika postade na moru. mat. 8, 24, u
oganj mat. 18, 8, izvede ih na goru visoku same. mar. 9,
2, u haljini sjajnoj. d. apo 10, 30 itd., ali gotovo na svim
takvim mjestima stoji pridjev iza imenice
"se "Vuk drao dosta Novi
u primjera za takav namjetaj pridjeva,
ali dosta rijetko: Gospod omirisa miris ugodni. 1 mojs. 8, 21,"
doljaci u zemlji 15, 13, tijelo svoje opere vodom ivom.
3 mojs. 15, 13, narod sav popada pis. 65, u zemlju
196, poputnina u ivot 210.
c) namjetaju pridjeva, to vrijedi samo
kad su aJa.d _s.u ne vrijedi, jer
u tom dolaze pridjevi vrlo rado iza svojih imenica (v.
i onda kad je uz prldj"ev izostavljen gerundij
l;i l' bra"ta iv"a zatekao. nar. pjes. vuk 2,
629, pade junak trudan na postelju. 4, 363, - Miloje, silan i bije-
san . ... nije gledao Petra da ublai. V. prav. sav. 28.
431. a) Kad se pridjev s kojom imenicom tako slae da oboje
zajedno slui " kao . .Ime onda je pridjevu mjesto -pred
Crn"a-"d;ra; Sad, Stara Srbija, post,
Mali Krstov dan, Lazareva subota, Veliki petak, slijepi mi,
slijepo oko, suha bolest, ivo srebro. (v. 461a) . U narodnim pje-
smama i u tom stoji pridjev za imenicom: nasred Gore
Svete. 2, 101, na Vlahu Starome . ... blizu Gore Crne. 2, 103. Vrlo
je rijetko to li prozi: po primorju i po Gari CrnoJ. V . prepo 6, 282
(1836) . - Knjievnici prema drugim jezicima piu poznata iz
historije imena, npr. Petar Veliki, Henrik Cetvrti, Ludovik Po-
boni, ali narod govori: Crni Visoki Stefan, Bogati Gavan,
Premudri Solomun, - a tako je i Silni Stefan. V. S. V. 06IDI,
poslao Malome S. V. 6plblalU.
b) Sasma se rijetko u jeziku Vukovu i nalazi
pridjeva i njegove imenice umetnuta druga koja
(koja nije enklitika), npr. kakav Turci rat imaju sa Srbijom. V .
mil. obro 125, kod sviju nji taka je bila tiina da .. .. 129, od
mladosti moje mnoge navaljuju na me strasti. D. pis. 50, - tako
je i : kad vidi kakvo je bog nar. prip. 54. U narodnim
je pjesmama takav red veoma npr. bijele im saveza o
458
GRAMATIKA
1uke. 2, 208, al' on sjedi, rujno pije vino, a Markova slui mu ga
ljuba. 2, 371, dre duge preko krila diljke. 3, 159, iz zuba mu
vatra sipa iva. 236, sva za Vukom zaplakala vojska. 4, 11, da mi
'nae izvedemo roblje. 4, 33 itd.
432. a) Kad uz koju imenicu stoje dva pridjeva (dvije po-
kretne onda imenica moe stajati ili pred njima ili
njtm;-ili za njima. Prvi je rijedak, a ponajvie je bar jedna
od pokretnih pokazna ili posvojna zamjenica. Primjeri:
prijatelj je taj njegov namjeravao. V. dan. 1, 82, ena se ta njegova
doseli uBijograd. 92, vojsku ovu srpsku Su knezovi .
.3, 139, molba ta moja ne treba sovjetu da ide. prepo 5, 218 (1844),
lik onaj va ja sam uzeo. 7, 663 (1862), neka naspe na dlan svoj
"lijevi. D. 3 mojs. 14, 15, u vinogradu svojem nerezanom
nemoj brati. 25, 5, vladika se pokae u haljini prostoj
pis. 12, rani duh moj svetoj tvojoj. 78.
b) Kad imenica stoji u sredini, onda pred njom moe stajati
svaki pridjev (ili pokretna a za njom posvojne zamjenice
i pridjevi koji pripadanje; drugi pridjevi stoje rijetko za
imenicom. Primjeri: potom taj prijatelj njegov otide. V. dan. 1,83,
o postanju ove bune njihove. mil. obro 179, ovaki trud njihov
ploda donijeti. lai i op. 25, KaxO je 'H.eXa1CB01.a n06paTHMa
<:Bo?a Bapao. nar. posl. 68, kao to im i dananji jezik njihov svje-
28, po Crnoj Gori i po drugijem okolinama njezinijem.
predgov., dananji popovi nai stide se. kod non, tako je i
danas po svemu narodu naemu. kod WKOJIa, on ovoga
.svojega ne ispuni. prav. sOV. 73, to pisamce moje poaljite. prepo
1, 257 (1822), ako se ovaj moj zabrani. 3, 375 (1852),
:mu stari sluga njegov. nar. prip. 53, vrati se u carstvo
svoje. 75, dokle ne brat va. D. 1 mojs. 42, 15, ko
se dotakne mrtva tijela njihova. 3 mojs. 11, 24, u ovoj pustinji
popadati mrrtva tjelesa vaa. 4 mojs. 14, 29, lijepo si primio prvo
pismo moje. pis. 6, mjesta oroena svetom krvlju njihovom. 36,
ne moe zemaljski um na. 173.
c) Na drugom je mjestu pridjev koji pripadanje ili
'pokazna zamjenica: Srbi su ovaj dar boij primili. V. dan. 2, 1, kad
se otpadi od drutva ljuckoga. 92, ovi su poslanici
srpski iskali. mil. obro 30, jednom ga je pokazivao mlogoj gospodi
tU1skoj. 56, izvor iza junije h vrata gradskijeh. kod KOTOP,
()sim i blinje rodbine pokojnikove. kod nOKajmru;e, po--
vede ovu 'vojsku rusku uz Timok. prav. sov. 42, krene se sva
vojska turska i otide. 43, nijesam vidio u cijeloj zemlji misirskoj.
SINTAKSA
459
D. 1 mojs. 41, 19, rastezae slubu boju. pis. 4, poljednji
.dani zemaljskoga ivota H1istova. pis. 119, da bi sav rod ljudski
postao. 216, ona je alosnu dunost ovu izvrila. 106.
d) Na drugom je mjestu kojigod p:ridjev (rijetko): divljaci i
danas jedu ljucko meso sirovo. V. dan. 2, 3, opali na nj dvije puke
male. kod 6JIop, uzeo malo dijete muko. kod
1) aBOJIax, oni rade svake posl()IVe kod non, da udarimo na
onome psu debelome (tj . Mladenu), pa kako njega nadvla-
damo, onaj pas crni (tj. prav. sov. 53,
ne plaite se toga mnotva velikoga. D. 2 dnevn. 20, 15.
433. a) Stoje li po dva pridjeva (po dvije pokretne
ispred imenice, i na drugom mjestu rado stoje posvojne za-
mJenice i pridfevi koji pripadanje, ali te mogu stajati
i na prvome mjestu. Primjeri: kao to je u lanjskom e
mom zabavniku. V. mil. obro 1, pored sve moje elje to se nije
moglo. predgov., koji su vladali i po ostalome njegovom
predgov., ga kao najboljega svoga prijatelja.
kod Kp'lMa, da je nekad bio veliki na namastir. kod IIpeBJIaKa,
jedan moj otide. kod npep;jecTY!, kao to kae pomenuti
njegov sin. prav. sov. 31, - kao to je kazano u mome lanjskom
zabavniku. V. mil. obro 1, da poznamo svoj narorZni jezik.
predgov., nego se uzdao u svoju kod KO'uma
Kpajmm, doao je sa jednom hiljadom svojijeh hrabrijeh drugova.
kod KpI,IaJIY!ja, pokajnice se zovu i njegova dalja rodbina. kod
nai su se ljudi pisali po ili po materinome
kptenom imenu. kod npe3J1Me.
b) U Srijemu i u ostalijem dravama. V.
kod rOCI1op;ap, kad su se poslanici slali na dogovore s velikom
turskom gospodom. kod KHe3, poslije su se naimali u paa i u
drugijeh turskijeh starjeina. kod KpI,IaJIY!ja, ostavila je sve sa-
danjem crrtogorslwme vladici. kod IIpeBJIaKa, po ovome donjo-
zemskome kod npe3MMe, ova turska vojska otide. prav.
sov. 44, udari silna turska vojska od Bosne. 44, pere nas od
prvoga Adamova grijeha. D. pis. 177.
c) Kad od one dvije pokretne to stoje pred imenicom
ni jedna ni druga nije ni pokazna zamjenica ni pridjev to
pripadanje, onda mislim da se ne moe uhvatiti pravilo za njihov
red. Primjeri: ovaj je sav kraj bio pod vladom njihovom. V.
36, ovijem sadanjijem ima ih mnogo. pred-
gov., se u kakoj velikoj nevolji zavjetuje. kod rpe-
stigne mu ovaj alosni glas od Kamenice. prav. sov. 30,
460 GRAMATIKA
izabrane 'ove pjesme. D. pis. 92, kad se ovaj divni
kanon, 100, uz cijeli post. 101.
434. a) Ima li imenica uza se po tri pridjeva, onda ona naj-
voli stajati iza sva in pridjeva-lli iza dva -(a 'tada je iza ime-
nice), ali za red kojim pridjevi dolaze mislim da se ne moe
drugo, nego da pridje'vi to pripadanje i posvojne zamjenice
rado stoje na mjestu, Primjeri gdje pred imenicom stoje
dva pridjeva: svi ostali narodi evropejski. V. (1818) XI,
kako bi bilo vano za ostaLe sve narode sLavenske. dan. 1, 2,
po sobi srebrne nakite konjske. 81, tako su pred nama
izmakli mLogi drugi narodi evropejski. 2, 3, i od drugi ro-
dova zemaLjski moe se po koja para dobiti. 2. 104, ji u
ime svega onostranskoga naroda srpskog. 4, 2, navale vojvode i
raz Zi druge poglavice srpske. mil. obro 86, da su ovi rodoljubivi
trudovi moji dr. izd. 3, 124, Konstantina, drugoga '
nezakonitoga sina Milutinova, D. istor. 36, uz tihu
molitvu svetenikovu. pis. 9, u molitvama se pominjahu sve du-
hovne potrebe njihove. 65, kad bi vidio svu duu svoju.
201, u svijem znatnijim razdjelima njegovijem. 173, unutranje
duhovno bogatstvo njihovo. 254, kako je krasno uzvisio dosadanje
velike zasluge svoje. rad jug. akad. 13, 231.
b) Pred imenicom stoje sva tri pridjeva: Rusi i drugi gotovo
svi sLavenski narodi. V. dan. 1. 55, svrivao je druge na-
rodne poslove. mil. obro 49, majstori i drugi gde koji mirni Turci
ostanu u svojim dan. 5, 47, KOjH 6H ce nope,l\ C8ew C80za
8UC01wza 'IMRa npMMMo. nar. posl. XXVI, Y rIMCalbY C8a1Ce .Moje
doja'/Cow//be KlbMre ja caM ce CTapao. XXVI, u nekakijeh kiridija
vidi areno gubavo muko drijebe. kod MapKo KpaJbeBHh, '
kod sviju svojih velikih zasluga. D. istor. 18, kako su se prepale
same boanske nebeske sile. pis. 50.
c) Evo dva primjera za pridjeva: u srbuljama i u osta-
lim svima starim sLavenskim rukopisima. V. dan. 5, 75, prema
ovome prvom stihu njegovu. D. pis. 78.
435. a) Ako . (tamo, onuda itd.) ili koji
pade bilo sam, bilo s prijedlogom slui za dopunu kojemu pri-
djevu-iii imeni'cCi:lr1.ienoj' s pridjevom, ta doptina:
aolaii vrlo rado pridjeva i imenice; ' ako li su uz imenicu
dva pridjeva, onda ona stoji ponajvie njima. Primjeri
za kad za dopunu slui mjesni prilog: po Bijeljini i po osta-
lim onuda turskim palankama. V. dan. 3, 178, posle dugoga tamo
ispitivanja i dokazivanja. mil. obro 179, Y KOHaBJbY .M Y cBeMY zape
SINTAKSA
461
ilpHM'opjy. nar. pjes. 1, 29, no oCTa.r.rnjeM OHy.n;a MjeCTHMa 'l:yje ce.
nar. posl. XXII, y )J;y6pOBHYrKy 11 no cBeMY oHy.n;a npHMOpjy.
XXXI, nOTOM je 300r n03HaTe O'H.a.M.O HeCJIOre M 3aBa.n;e M3llillao
M3 UpHe rope. nar. pjes. 4, IV.
b) Primjeri za kad za dopunu slui koji pade bez
prijedloga: navale na srpsko neslogama razdrto carstvo.
V. dan. 2. 75, M TOTOBO 'CBM 1f,U.Ma cycje,IJ;HM npHMOPqM.
nar. posl. XXVII, s ovijem tajne punijem D. pis. 63, o
ovom utjehe punom gledanju. 130, na glavu djeteta vjerom osve-
194, hrana tajne puna. 196.
c) Primjeri za kad za dopunu slui koji pade s pri-
jedlogom: brat ubijenoga u Smederevu Due. V. mil. obro 21,
s za njegovu pratnju knezovima otide. 143, posle du-
goga o tom dogovaranja. V. dan. 5, 87, n03HlaBajyim BaIIIY MMJIO-
CTMBY K .MeHU 6JIaJ:'OHaKJIOHOCT. nar. posl. u posveti, najdrago'cje-
niji znak njegove k meni milosti. prepo 4, 114 (1826), seti se svoga
za kupljenoga nar. prip. 53, u svima se iz pisama
navedenijem mjestima porotnici nazivahu sudije. D. istor. 264,
prema celome za sve slovenske jezike veoma znatnome poslu. si tn.
sp, 216.
436. a) Kad ' se ,pokazne zamjenice ovaj, taj, onaj, ovaki itd.
uz stOjl Iza njih:
taj isti. V. dan. 1, 84, od take iste 2, 105, ovaj isti. 123, taj isti
dan. mil. obro 25, onaj isti dan. 29, u to isto vreme. 40, onu istu
88, ti isti Turci. 122, u onome pis. 46, za to
te isto podigoh. rimlj. 9, 17, pisah vam ovo isto. 2 kor. 2, 3,
onaj isti duh yjere. 2 kor. 4, 13, y'l:MHM OHY UCTY norpeIIIKy. nar.
posl. 77, y Taj UCTU. 'l:a'c. 77, one iste godine. prav. sOV. 2, u ono istd
vrijeme. 44, u ovo isto vrijeme. 44, u ovo isto vrijeme. 49. Prema
tome Vuk pie tako isto, npr. dan. 1, 15, 42, 2, 28, 45,
mil. obro 41, 75, pis. 76, 6, 99, nar posl. XV, prav. sov. 41 itd.
Tako je i ovo: ovako isto. (1818) III, onako isto. D. istor. 164.
je namjetaj: isto tako: V. pis. 4, nar. posl. XVII, 76, prav.
sov. 47, D. istor. 240, - isto onako. V. pis. 36.
b) Relativna zamjenica moe biti dosta odvojena od na
koju se protee: nekoliko stotina Turaka po avliji i 'oko
konaka, koji su bili doli s poglavicama. V. mil. obro 120,
o.n; )J;y6poBHMKa M,ll;yhM TIope.n; Mopa K jyry o)J;Baja ce o.n; Mopa
y cyxy 3eMJbY OTOKa rOTOBo cBy.n;a IIIMpa o.n; )J;YHaBa HIDKe BMO-
rpa,n;a, 'Koja ce oHy.n;a 30Be "KaHaJI" MJIM "KOHao" . nar. posl. XV,
da ih ne bi Petar i Milenko s vojskom ruskom ondje zastali, za
462
GRAMATIKA
koje se znalo da su na putu. prav. sov. 51. U tim primjerima
ne moe nastati nikakva sumnja na to se relativna zamjenica
protee; sumnja moe nastati onda kad se imenicom na koju
se zamjenica protee i samom zamjenicom nalazi koja ime-
nica na koju bi se zamjenica mogla protezati, kako je u
primjeru: pred vratima svagda je stajao jedan momak s pitoljima
i s noem za pojasom, koji se zvao "kavaz". V. prav. sov. 10.
Ovdje smisao "kavaz" jasno dokazuje da se zamjenica koji
protee na imenicu momak, ali ko ne zna to turska
"kavaz", mogao bi pomisliti da se zamjenica protee na imenicu
no ili na imenicu pojas. Dvoumica bi bila u primjeru: narod ne
smije da baci u zaborav djela svojih velikih ljudi iz onih starih
vremena, koja su dostojna spomena. Nikakve dvoumice
biti ako se narod .. .. vremena, koja su djela iIi: koja
su vremena dostojna spomena. '
c) Kad relativna zamjenica stoji u genitivu te zavisi o kojoj
imenici, a imenica je zdruena s kakvim prijedlogom, onda za-
mjenica veoma rijetko u dobru jeziku stoji iza imenice, npr. lotre
s kojih se burad na kola tovare. V. kod naJU1je,
spram onih u korist kojih primenjuje zakone je
sluga. M. 13. Zamjenica u takvom valja da stoji
prijedloga i imenice: MOMe Y 'ICojeza caM KYlu1
V . nar. pjes. 1, 85, rejmsko jevangelije na kojega su se rukopisu
zaklinjali francuski kraljevi. pis. 23, Crnogorci o kojih odi-
jelu poslije govoriti. 42, od onoga po kojega se imenu ova
zove. kod BYKoBa Melja, nekoga za kojega je
bratom bila sestra Jakovljeva. prav. sov. 13, pouzdani ljudi na
kojih je presudu optina duna bila pristati. D. istor. 276. - Ge-
nitiv relativne zamjenice stoji i ispred onake imenice koja nije
zdruena s prijedlogom: paini su momci delije kojije se poglavica
zove delibaa. V. dan. 3, 144, kazae za Galilejce kojijeh krv po'-
mijea Pilat sa rtvama njinovijem. luk. 13, 1, Marija koje brat
Lazar bolovae. j ov. 11, 2, Ka3aJIO ,n;MjeTe, 'ICojeza je 6*0
TypCKora 3a1KOHa. nar. posl. 353., kojega su se paoci
izglavIjivati. kod koliko smo mi razorili gradova
kojih stanovnici ivljahu u izobilju! Lj. 282. - Tako je i ovo:
kako je jedan njegov drug kojemu sam ime zaboravio '
V. odbr. 11, kako je mogao drugome podsmijevati se za
kojijem smisla ne razumije? dr. izd. 3, 308.
* *
SINTAKSA
463
437. a) U upitnim glagol stoji na prvom mjestu
ako u nije druga upitna osim veznika li, npr. govore
li ljudi jo i danas o tome?, jesi li mirno putovao? Isto je i onda
kad nema u nikakve osobite upitne npr. ne zna
kaka bilja od omraze? nar. pjes. 2, 15. Ako je koja upitna u
onda ona stoji na prvome mjestu, a glagol moe biti
podaleko od nje, npr. ko ono odande dolazi? kamo ovoliki narod
ode? zar niko
b) Glagol ne smije biti odvie udaljen od svoga subjekta.
bi npr. bilo: Jovan haljinu od dlake kamilje i pojas koan
oko sebe imae. Mnogo je bolje i Jovan imae haljinu ....
sebe. V. mat. 3, 4. '
c) Glagole mogu, Vuk vrlo iza infinitiva
koji im je dopuna; katkad on iza infinitiva i glagol morati.
Primjeri: bi se upravo tako nazvati mogle. V. dan. 2, 33,
od koga potomstvo ven ce plesti mil. obro predgov.,
ja stareina biti 89, ja ovi topova ostaviti 96, ne bih
povoljnije slube imati mogao. lai i op. 11, ali se toga u mojijem
knjigama 26, 6J1 ce nOCJIOB'J1I.le JIaKllIe pa3YMjenr
.Moz.n.e. nar. posl. VIII, 3JIO ce JIacao .MOJICe. 39, potjera
popali .... sve to izgorjeti moe. kod OTMJ1qa, da se una-
predak to zlo kod yjaM'iJ1TJ1, ti
odgovoriti prepo 1, 14 (1826). Tako je i ovo: da se
Stoja okaniti nar. prip. 34, da se jedva moe. D. pis.
173, to se suta stvo boije shvatiti ne moe. 140, da razmatramo
svaku ovu tajnu koliko im pristupiti moemo. 176. Primjeri za
glagol morati: se ljudi moraju V. kod 'lY)J;O,
to ovde ovako dangubiti moram. prepo 1, 425 (1832).
d) U sloenim vremenima rijetko oblici glagola biti stoje iza
jednoga ili drugog participa: dotle se buna utiala bila. V.
mil.-obr. 65, koji nigda videli nisu. 86, nigda toga vidjeli
nijesmo. mar. 2, 12, KOM cY OKO w.lBa)J;J1JIJ1 6u.n.u. nar. posl. 196,
OBe ja 'l)'lO 'H,ujeca.M. 239, dete koje je dobro
zanat bilo. nar. prip. 47, u Srbiji uniteni bie
poljednji ostaci. D. istor. 54, do kakvoga savrenstva doao bjee.
56, prijeti da dati kome htio bude. 69.
* *

438. a) Prilog moe svagda stajati ispred svoga glagola, ali
se nalazi i iza njega: stanu vikati turski. V. dan. 1, 76, pa se
onda vrati slobodno.. 2, 83, tako se malo pomalo svadimo
464 GRAMATIKA
zdravo. 130, ja znam dobro da .... 3, 2, u velikom ancu odre se
rabro. 5. 44, da Milo mil. obro 128, da se to ne
pis. 74, TO Me MjT'iH apAo. nar. posl. 319, obogativi
se zaeli ivljeti gospodski. prav. sov. 22, ja sam tebe
sluio poteno. nar. prip. 31, lisica to obeseli se vrlo. 228,
zato se Kain rasrdi veoma. D. 1 mojs. 4, 5, tada se rasrdi Mojsije
vrlo. 4 mojs. 16, 15, da mu se poklone radosno. pis. 113, mladenci
sagnu krotko glave. 225.
b) Sasma rijetko stoji prilog iza svoga pridjeva: bijae pijan
vrlo. D. 1 car. 25, 36, - isto tako rijetko se rastavlja prilog od
svoga pridjeva: po ravni vrlo su V. kod ceJfO,
da bi veoma bio ;godan. D. sitno sp. 165.
e) Prilog jo kad se u blizini kojeg prijedloga moe stajati i pred
njim i za njim: u dogovoru jo sa njekoliko V. pis. 3, potrai me
jo s staranjem. 2 tim. 1, 17, jo na dovede sa sobom
nekakva Grka. prav. sov. 25, pismo ovo odnese Peeo jo s jednijem drugom.
68, akeentuacija pada na drugi (tj. slog) ili jo na koji. D. rad jug. akad. 20,
232, - bukvaT sa jo njekoliko knjiga. V. pis. 56, kneina Kr!ivoije sa jo
dvije kneiniee. 20, da je iza jo jednoga stiha bilo. prav. sov. 87,
dogovori se i sa jo dvjesta Izrailjaea. D. prip. 76. .
d) Najvie naih knjievnika pie: nadam se da zacijelo'
sutra Nema sumnje da je to sasvim pravilno i dobro, ali se
prilog zacijelo (i moe iz izri prenijeti u
glavnu. Takav je namjetaj dodue protivan logici, ali je u Vuka
veoma da se uvjere (tj. Srbi) da vie nema. V.
dan. 3, 210, ja zacelo mislim da je ove sve pesme Filip spevao.
nar. pjes. (1833) XII, zacijelo se nadam da bi se pokazalo. lai i
op. 26, zacijelo mislim da bi s moje strane bili. pis. 30, se
opominjem da se govorilo. 49, ali mi se da je
nije ono prvo. predgov., ja zacijelo mislim da je
o\ro samo zato htio kopati da .... kod KOBH.lbaqa, ako je zacijelo
uvjeren da je ono pravi lupe. kod COK, kad se zacijelo nadao da
mu se Turci predati. prav. sov. 30, ali se moe
da je Muicki mnogo manje poznavao. dr. izd. 3, 67, Tako je i u
znaj zacijelo da poginuti. 1 car. 2, 42, mislim
da su se tako zvali. star. 4, 63, mislim zacijelo da nije mogla. 64.
e) Ovako Vuk i prilog upravo rado prenosi iz zavisne
nic e u glavnu ili u onu o kojoj ona zavisi: knjievnici koji
upravo znadu to je jezik i to je pismo (tj. koji znadu to je
upravo jezik i pismo). (1818) IX, Jakov nije mogao
posluati niti mu je upravo smijo kazati zato ga ne moe poslu-
ati. dan. 3, 181, da starjeine na sastanak da vidi
SINTAKSA
465
upravo to im je. 185, upravo nisu znali ta to da bude. 5, 51,
ko god upravo poznaje kako postaju u jeziku naemu. pis. 39,
jer se upravo jo ne zna dokle Srba ima u Arnautskoj. 1,
zato Rodofiniku i ne kau upravo ta pie. prav.
sov. 24.
f) Prilog kao to Vuk rado rastavlja, npr. da je narod srpski
prije 500 godina govorio, kao i danas to govori. (1818) III,
imaju zidine od koji se zvao kao i selo iznad
njega to se zove. dan. 3. 49, ja za svaku pesmu kazati u pred-
govoru od koga sam je dobio, kao i za ClIVe dojakonje ovde sad
to sam kazao. nar. pjes. (1833) XLII, kao u jednom tijelu to
imamo mnoge ude. rimlj. 12, 4, zovu se Srbi, kao i oni to su
govorili da su. kod ,[(Yr6pa, knetvo je ovo ostajalo od oca
sinu, kao vojvodstvo u Hercegovini danas to ostaje. kod KHe3,
.ria cY ORH rJIaBapH Ma.JroB'Mha IH'a3HBaJIH TYPCKOM Y,I:\BOpm.l;OM, '),;ao
11 OH lb'MX tuTa je Ha3J1BaO o,I:\MeTH"J1'qHMa. nar. pjes. 4, 460. Ali kao
to moe se i ne rastavljati: tako je, kao to kae Vuk da je bilo.
prav. sav. 3, mi im se smijati (privatno), kao to i ()IIJ.i nas
recenziraju. dr. izd. 2, 104, ' a upravo je Nemanja umr'o u Hilan-
daru, kao to hilandarski tipik. D. istor. 17.
g) Govori se: malo ne padoh, malo me ne ubi, malo u oko
ne udari. V . kod .AtaJl.O, - dakle ne stoji iza priloga
malo, ' a ispred glagola; ali se govori i nemalo, npr.: ja sam nemalo
kao i ti. V . Nije dobro: malOne syi miljahu,
treba: gotovo svi miljahu.
439. a) O namjetaju prijedloga nemam mnogo da
Zna se vrlo dobro da je gotovo svima mjesto ispred njihova
padea; samo prijedlozi nasuprot i mogu stajati i pred
svojim dativom i za njim (potvrde vidi u Iv. Sasma je
namjeten prijedlog blizu u primjeru: nepotrebno je i
kletve blizu. V. jevr. 6, 8, ali je Vuk tako namjestio prijedlog po
svoj prilici prema crkvenoslavenskom tekstu u kojem je isti red.
Prijedlog radi stoji iza svoga genitiva: subota je
radi, a nije subote radi. V . mar. 2, 27, Ka,I:I KO ruaJIe
padu rOBopH ruTO npOT'MB ce6e. nar. posl. 253, toga se radi pie. D.
sitno sp. 333, - ali moe stajati i ispred genitiva: Ka:>Ke ce padu
ypO'Ka. nar. posl. 87, na drvetu radi hvatanja raka.
kod pa"l:HJIO, Saul rad sebe. D. 1 sam. 24, 4. - Kad je imenica
zdr.uena s kojom pokretnom onda radi moe stajati pred
obadvjema, njima i za njima: radi toga posla. V . dan. 5, 33,
?'adi ljudske. D. pis. 217, puta radi Gospodnjega. V. d. apo
466
GRAMATIKA
19, 23, toga radi uzroka. 28, 20, vjeruju vaega radi pomilovanja.
rimlj. 11, 31, pij pomalo vina eluca radi svojega. 1 tim. 5, 23,
slabosti radi ljudske. D. pis. 42, narodni poslova radi. , V. mil. obro
45, poganoga dobitka radi. tit. 1, 11, bogatstva i nezavisnosti nje-
gove radi. D. istor. 176, njihovtijeh molitava radi. pis. 103.
b) u 202b je da .se govori npr. ni u ni o kom;
u 203b da se govori koje za to, koje o u 239b kae se
da se i nijedan prijedlogom rastavlja, npr. ni u jednoj knjizi.
e) Ne mogu stajati zajedno po dva prijedloga od kojih svaki
ima u svoj pade; zlo bi npr. bilo: kupio sam za u Zagrebu
zasluene novce, doao s na silu dognanim narodom, a jo bi gore
bilo: evo vam odgovor na na postavljeno pitanje. Pravo
je: kupio sam za novce zasluene u Zagrebu, doao s narodom na
silu dognanim, evo vam odgovor na pitanje postavljeno na
,.. *
*
440. a) Veznici koji nijesu (kao to je li) stoje po-
najvie na ali neki mogu i ne stajati na prvome
mjestu; takvi su ako, ako i, da, dak, kad, poto, premda. I
zar kad je upitni veznik, stoji na prvome mjestu, npr. zar oni jo
nijesu doli?, - ali kad je zar prilog (u "valjada"), onda
moe i ne stajati na prvome mjestu, npr. zar i on. V.
3ap, tako je zar bog osudio. nar. prip. 145.
b) Veznik ako rijetko se s prvoga mjesta u
to ako ostavite, ostalo je sve propalo. V. mil. obro 106, pisara aleo
nijesu imali, sovjet je bio duan ga i poslati im. prav. sOV. 10,
kuma kuma akd nije darovala, nije mu ni brige zadala. nar. posl.
163. - Rijetko dolazi ako i iza druge koje kurjak, ako!
dlaku i promijeni, ne mijenja. nar. posl. 161, mator kurjak
ako i ne moe ujesti, on opet kloca. 175.
Biljeka. U prvom od posljednja dva primjera ako i je rastavljeno';
tako je i ovo: ako je med i sladak, ma ne valja prst ugriza ti. nar. posl. 1,
ako je obukavi se u i uma1l0 svjetlost svoju. D. pis. 140.
e) Veznik da kad ima namjerno stoji veoma
iza jedne ili iza vie njih u u koju pripada, osobito
ako drugo da stoji u koja je pred tom. Primjeri:
je bog odredio da se jednako i sve narataj od narataja pa-
metniji da postaje. V. dan. 2, 3, kako mi ovde tude
a ajduci preko Cera da idu nae da pale? 3, 170, najposlije
I Ovdje se ne moe da ako ne stoji na prvom mjestu.
SINTAKSA 467
smisli da prota ostane kod Sapca i razgovor o predaji s Turcima
da povede. 180, stane se i u uredbe zemaljske meati i starati se
malo-pomalo da vlast sebi prisvoji. 5. 52, tako sam dakle eleo i
t r udio se svuda da kaem istinu. mil. obro predgov., navale da t u
uredbu pokvare, Mladena i sasvim da isteraju iz narodni
poslova i portom vlast da 23, oni nisu ustali
carevu zemlju da otmu. 117, pa se stanu obojica spremati onu
da idu u Kragujevac. 176, ne sina svoga nagovoriti da
ostanu u Srbiji i s ostalijem narodom Turcima da se predadu.
lai i op. 24, eljae od srca vas sve da vidi. filib. 2, 26, KaKO je
HeKO lieo KaMeHOM aa ra y6Hje. nar. posl. 48, nije gledao Petra
lijepim da ublai. prav. sov. 28, gledae i misirski
svojim da D. 2 mojs. 8, 18, potom je valjalo i oni
da iz crkve. pis. 65, te im dopusti da jedu samo zelje i mjesto
vina samo vodu da piju. prip. 142, prokae carici da su se nekaki
,buntovnici dogovorili cara da ubiju. 149, bog ono mjesto
da proslavi. l. 250. - Onakovo da koje nije namjerno
stoji iza drugoga u kako je u primjerima:
nego im ao budne i raja njihova da se njime V. 6, a
sad da je iv, ili bi carevi i kraljevi da ga vide. dr. izd. 3, 71,
ja da znam gde je tvoja snaga, ja ne znam ta bih radila. nar. prip.
56, volim ja postiti za njega, nego on za mene da posti. nar. posl.
38, lovac da uvijek ulovi zvao bi se nosac, a ne lovac. 170, ne treba
svi vjerni u jedan put da idu u rat. Lj. 143.
d) Rijetko stoji dok iza druge koje ja dok nijesam pre-
ao u Srijem (nijesam V. dr. izd. 3, 39.
e) Dosta nalazi se kad iza jedne ili iza vie sad
u njemu (tj. u manastiru) ive tri no ja /cad sam dolazio,
nijednoga nije bilo. V. dan. 1, 35, Veljko kad puke
pucaju pomisli. 77, sve ove dacije kad se skupe u jedno manje
dolazi. 2, 82, ako Turci zapale namastir, narod ga opet
ali mi kad izginemo oko tije zidina, nas ne moe niko povratiti
niti pograditi. 3, 180, '11pehJm:a OB'J1jex OCTaJIa
fiH HeCKyrrJbeHa, a 60r 3Ha KOBe ,D;pyl'e 1Caa 6H Ha CBHjeT H3KIIIJIe.
nar. posl. V, ona kad vidi brata svojega uplai se. nar. prip. 10,
kad to stane plakati. 82, stric u kad to
prepadne se. 212, otac kad sve ovo vrlo se oalosti. D. prip.
44, Izrailj kad je iao u Misir, Bog mu je 52.
f) I veznik poto moe ne stajati na u tom
poto se razglasi da .... V. 3, 200, paunice poto se okupaju odlete
sve zajedno. nar. prip. 21, poto ta bi ukloni se. 122,
468
GRAMATIKA
one druge dvije sestre poto da .... 141, Saul poto pogubi
{)ne svetenike u goru. D. prip. 100.
g) Veznik premda rijetko se nalazi iza koje car premda
je znao da .. .. V. dan. 5, 91.
h) Kad se u istoj relativna zamjenica l koji
:zavisnih veznika ( 491h), onda je vezniku mjesto iza zamjenice, a
i ne moe biti: KaKO je IJ;l1raHl1H Ka3ao ):la MY je HeCTaJIO je):lHOra KOH>a,
Kajl1 aKO ce Halje HeK a ra Y3MY H>erOBl1 Cl1HOBl1. V. nar. posl. X, sultanije
(zatvori) u odaju zlatnu, koju kad je kralju ... pred njima se jeste
zaklinjao. nar. pjes. 3, 86, - car kome da bi se osvetio Stefan uze
nekoliko gradova. D. istor. 42.
i) ne ima u svoje stalno mjesto;
ako je glagolsIti oblik jedna stoji ne ispred njega neposredno
(npr. ne ne piemo, ne rekoste itd.), - veoma je rijetko
ne rastavljena: ne l' se nama zaklinjae? nar. pjes.
1, 6 je to poradi stiha); ako je glagolski oblik sloen, stoji
ne neposredno ispred oblika (npr. ne bih rekao,
dati itd.). Izuzeci su sasma rijetki u prozi, neto su u pje-
Slnama: 6H Y H>erO<BY HHK{) H='l'a 1te Y'l{.U1tuo. nar. posl.
:W8, da bi nijedna ovca ne ostala. kod 6JIeK, da bi savjet ....
ne dopustio. prepo 3, 374 (1852), idem da bih se i ne vratio. nar.
prip. 117, al' makar ne nar. pjes. 1, 395, da bi mene
ne rodila majka. 1, 474, kako te ja ne dati, 1, 552, da bi
nikad ne vidio carstva. 1, 628, i da bi ti dua ne ispala. 2, 197,
da bi ne gledale! 3, 355, da bi tako, Stoko, i ne bilo. 4, 291,
nikad ti ne viditi. JM. 288, nikad bi me ne vidila.
350, 351.


Ul. a) Posvojni genitiv, osobito koji se sastoji od dvije
ili od vie, stoji dosta ispred imenice o kojoj zavisi.
Primjeri: ja sam prepravljati za srpsku gramatiku
po g. Dobrovskoga i slavenske gramatike. V. dan. 3,
l, ovaki moji i vladalaca naroda naega prijatelji. lai i op. 27,
vojvode Antonija sin Bojo. sov. 69, da su ove dvije
iz moje i iz starca Spasoja estetike. dr. izd. 2, 136, kneza
Milete jedan je sin terzija. prepo 2, 651 (1832), doka-
svaki svoga mnjenija istinu. 2, 664 (1832), radi svoje i ci-
jeloga naega dananjeg praviteljstva i obraza. 3, (1852),
vae recenzije o Dobrovskoga gramatici. 7, 239 (1823), na poklon ti
ca7Stva polovina! nar. prip. 129, da . koje od vas upadne vreteno
SINTAKSA
u nju (tj. u jamu), one bi se mati pretvorila u kravu. 157.
mnogih njih prosvijetljeni um. D. ogl. VII. svetoga Bru-
nona, ispovjednika tvojega, zagovori neka nas potpomau. I . 37,
da Gospoda nije bila Lj. 233, da se takvih
zemalja plod dovozio u ambare. N. 132.
b) Posvojni dativ stoji u pjesmama rado ispred o kojoj
zavisi, osobito ako je zdruena s kojim prijedlogom, npr. ja ne
gledam tavnoj doba nit' moj konjic mutnoj vodi broda.
nar. pjes. 1, 441, rasti, jelo, nebu u visine. 1, 442, nao sam te
moru pod obalom. 2, 72, no da vidi jadu 2, 552, ukai
se kuli na pendere. 3, 97, a kad Za dm na kapiju. 3, 414 itd.
U Vuka je takav namjetaj rijedak: sjekira stoji drvetu kod ko-
rijena. luk. 3, 9, - neto je u Bosna 'bijae Ugar-
skoj pod vrhovnom istor. 89, prirodi u zaklon.
101, koji se (tj. poslovi) ticahu potenja i
imanja. 274, i sad ivi vjernima u srcu. pis. 107, po jedan (tj . klin)
metne trpezi u uglove. 338, pomenutome pravilu svome za ljubav.
rad jugosl. akad. 15, 188.
e) Za namjetaj vokativa nema stalnoga pravila. IspOT. ta ti
je ono za brate? nar. prip. 93, brate, opomeni se i mene.
93, dobro, brate, evo ti Milice. 99, dobro, zete, 100, o moj
zete, iskazati se ne moe. 113, hajde, da mi poljemo.
167, a kuda je znamo, eno, poslati? l6?.
... .
442. a) Iz 192b, 308b, 309a i 3l5d zna se koji su oblici u
deklinaciji i konjugaciji ovdje treba dodati da su enkli-
i veznici li, bo, od kojih drugi danas nije u
dijelu naroda.
b) Namjetaj enklitika dosta je slobodan. Tako npr. u
nici: a on sam ne moe se upreti carskoj sili (V. mil. obro 3)
se mogla bi sasvim dobro stajati i na drugom kojem mjestu, i to
iza on, iza sam, iza upreti. U u pjevanju svakoga se
s1liha posljednja stopa ovako po dvaput govori (V. nar. pjes. 1, 180)
moe se stajati ne samo iza svakoga iza u pje-
vanju, iza stiha, iza posljednja, iza stopa, iza ovako, iza dvaput,
iza govori, dakle na 8 mjesta! U briljiva ga crkva ne
puta bez duhovne branjenice (D. pis. 175) moe se ga metnuti
i iza crkva i iza ne puta. Vidi se, dakle, da enklitike mogu
470
GRAMATIKA
stajati na mjestima. Ali za njihov namjetaj ima ipak
nekoliko stalnih pravila.
c) da enklitike nemaju svoga akcenta, nego se izgova-
raju zajedno s koje pred njima stoje, zato enklitike ne
mogu stajati na Izuzetak enklitika je, kad se
pred veznikom li, npr. je li ta jabuka dobra? je li Vuk o
tome pisao? (v. 308e). Ali u tom je nije vie enklitika,
nego akcerttovana Isto tako oblici bih, bi, bismo, biste u kon-
d:icionalllmogu stajati na i onda su akcentovani
(v. 315d). - U pjesmama iza eljne da bog dal moe
enklitika stajati na glavne da bog da je lovci
uvatili! nar. pjes. 1, 274., da bog da ga uzjahali Turci! 3, 105.
Prema tome je i ovo: da bog da mi svaka posahnula! nar.
posl. 47. Ali takav namjetaj u govoru nije nudan: da
bog da ti hljeb iz ruku otimali! nar. posl. 48.
d) Kako enklitike ne mogu stajati na tako
ne mogu stajati ni na drugoga dijela one koja
je uklopljenom razdvojena. Zato bi npr. bilo
ljudi, koji rade oko napretka naroda svoga, su dostojni po:-
hvale, nego treba: ljudi, koji .... jesu dostojni pohvale ili: do-
stojni su pohvale. Ne bi ni ovo dobro bilo: dunik ne mogavi pla-
titi je postajao rob, - ili: njegov brat sve to im nije
mogao oprostiti, nego treba: dunik ne mogavi platiti postajao
je rob, - ili: njegov brat sve to nije im mogao oprostiti.
Iz ta se dva primjera vidi, dakle, da s gerundijima vri-
jede za namjetaj enklitika, kao da su razvezate, tj. kao da mjesto
ne mogavi stoji: kad nije mogao ili mjesto kao da stoji:
jer je znao itd.; vidi u 624, 625.
e) Enklitikama je mjesto odmah iza veznika u zavisnim
nicama i odmah iza upitnih i relativnih zamjenica, npr. znam
da su mnogi bili; ne zna premda si ako te Stojan za-
pita, reci mu; vam kad se sjetim; on se srdi jer mu to nije
po volji; ko sjutra s nama to te danas boli? ena koja je
sve to gledala Isto tako enklitika stoji odmah iza upitnoga
veznika zar, npll". zar vam nije niko dao?* Da odmah iza usporednih
veznika a, i ne mogu stajati enklitike. to se zna iz 192b, 308b,
. 1 Ovdje je da bog da jedna izgovorna i jedinica ili priloki
izraz koji se po novom pravopisu pie zajedno: ddbogda.
Tome su pravilu protivni i zato pogreni su primjeri: ne mjesta
gdje ne bi se ginulo. N. 96. dok se nije znalo da soldati se prema
Carigradu. 117.
SINT'AKSA 471
309a. Iza drugih usporednih veznika moe enklitika stajati odmah
iza veznika (npr. ali, ili, nego, no, te itd.), ali ne mora.
f) Enklitika li stoji svagda iza prve u koja je
ponajvie glagol, npr. zna li li Stojan itd., ali
katkad je to i druga koja npr. sad li mi radost? D.
l mojs. 18, 12, istina li je da roditi? 18, 13, na sav li se zbor
gnjeviti? 4 mojs. 16, 22 ("na sav" se uzima kao jedna Isto
je tako i onda kad je li veznik, npr. lijepo li izmislie!
Katkad se nalazi Zi umetnuto u sredinu glago1skoga oblika: ne bi Z' lmo
(mjesto ne bismo li) ga mati1e. nar. pjes. l, 379, moe Z' mo (mjesto moemo
li)? JM. 553.
g) Enklitike mogu od glagola biti podosta rastavljene kad
pred njim stoje, npr. s Turcima, koji se na pozivanje Hrvojevo
radi bijahu utvrditi u Bosni. D. istor. 161, po njihovijem je zako-
nima dunik koji se nije mogao oduiti postajao rob. 248, ali je
vrijedno znati da se u one dane kad je liturgija, te se sKuplja
vie naroda u crkvu, dva pis. 104, kako se onda
usred dima i pojanja, kojega bijae puna crkva, jedan serafim
ivijem ugljenom s altara usta prorokovijeh. 109, stari su
koji nijesu bili pokvareni tako kao mi ..... lijegali na
pragu crkvenom i objavljivali grijehe svoje. 204. - Ali kad enkli-
tike stoje iza glagola, ne smiju biti od njega rastavljene; npr.
mjesto: "i odmah duh izvede ga u pustinju" (V. mar. 1, 12) ne bi
dobro bilo: i odmah duh izvede u pustinju ga; u primjeru: a oni
donesoe m<u novac (mat. 22, 19) ne bi "dobro bilo da mu stoji iza
novac; u primjeru: crkva, rasprostranivi se prema potre-
bama vremena i ljudi, je i duinu svakoga posta (D. pis.
208) ne bi je moglo stajati dalje negoli to stoji.
443. a) Kad se u kojoj po dvije ili po tri enkli-
tike, one stoje jedna do druge, tj. ne rastavljaju se. Ako je
jedna od njih li, onaJ svagda stoji na prvome mjestu. npr.
Zi mu ako Zi ga ne vidi, lijepe li su ti ove jabuke! Ako iza
Ii dolaze dvije enklitike, one se namjetaju po svojim pravilima
koja evo sada dolaze.
b) Kad enklitikama koje se zajedno nijedna nije
glagolska (tj. sam, si .... .... , bih, bi ...... ), onda ge-
nitiv i dativ stoje pred akuzativom, a dativ stoji i pred genitivom;
npr. ga se, ne me se, ne bojimo ih se. daj mi ih,
pokazah vam ga, joj se, prodajte nam ih,ao mi ga bijae,
ako ti nas nestane. Tome i namjetaj je se, gdje je je
oblik za gen. sing. enskoga roda,: je ce IDrKa:lCO ID:!je
472
GRAMATIKA
MOrJIO Hahn. V. nar. posl. 131, dok je se (tj . vode) mnogo nakupi.
kod 6 a,ll a:tb, nijesam je se ni dodio. kod ,lIo:z:\"jecTI1 ce, ne
dadoh da je se dotakne. D. 1 mojs. 20. 6, Gospod je se seti:O'. S. 5,
123. Rijedak je namjetaj se je: nije se je (tj . radnje) ostavio. D.
rad jugosl. akad. 2, 204. .
c) Od glagolskih enklitika je stO'ji poslije npr.
daD mu je, ako se je probudio, pokazaO' nam ga je, javio vam se je
itd. je namjetaj je se: da li je se paa pomamio?
nar. pjes. 1, 157, kako je se PO'mirio s MujDm. 1, 547, kako je se
jadan oenio. 2, 52, kako je se zmaje navadio. 256, na smrt je se
J ovo razbO'ljeo. 573, ljuto je se Ture prepanulo. 3, 352.
d) Sve druge glagolske enklitike stDje ispred
npr. dao sam ti, mu, kakO' smo se dogoVO'rili, PO'kaza-
joj ga, mnogi su mi se izgubili, akO' bi ga naao, kad bismo
joj ga dali itd. Ali ti, kad se ne kao pravi dativ
(mjesto tebi), je postala kaO' neki pleonazam bez owbita zna-
stoji ispred glagDlskih enklitika: jedne ti smo nar.
pjes. 1, 273, ude ti sam 2, 319, teko ti sam gladan. 3, 40. -
Sto se iza bDgami nalazi enklitika, npr. boga mi njega
objesiti (nar. pjes. 2, 412), tO' nije' izuzetak Dd pomenutoga pravila,
jer se bogami uzima za jednu (kaD bogme).
e) se da se enklitike u istoj rastavljaju;
u tom je stoji pred enklitikama. Primjeri:
to je, za deset godina u slobodi bio se od toga.
-V. mil. O'br. 58, poto je nekoliko dana sam pO' ritovima i pO' tmju
krio se i gladovaO'. 179, kakav bi 'Pametan i bespristrastan
lI1ogao me kriviti? lai i O'P. 27, nijeste li da je onaj kodi je
u stvorio mua i enu stvO'riO' ih? mat. 19, 4,
da bi u onome se hvale nali se kaD i mi. 2 kor. 11, 12, da su
u DnO' doba .... molili se vlastima.
kod Pa1jeBKHa, koji bi, akO' nita vie, barem dodaO' joj
dr. izd. 3, 77, mnDgi su, osobito se po drugijem
zemljama, bili se navikli. 392, u tom sam ja, spremao se da
idem. prepo 1, 353 (1829), da bi Dna sirotinja naa .. . . to pre
ovamO' se vratila. 6, 722 (1843), da je ljuba dovela mu doru. nar.
pj es. 1, 604, sramDtan je svaki se 2, 494, poslije dat
ih. na sramotu. 3, 81, da bi, otkuda je pao, docnije mo-
gao se spasti kajanjem. D. pis. 179, jo se moli da bi dijete koje
se krstiti, svukavi staroga obuklO' se u novoga. 188,
t<> je tako mlad znao se PO'kazati. pis. mil. 97.
SINTAKSA
473
f) Cetiri enklitike, jedna iza druge, nalaze se rijetko; tako bi
npr. bilo: ako li bi nam ga dali, lijepo li mi ju je poslao; za njihov
namjetaj vrijede navedena pravila.
g) prijedloga i njegova padea veoma rijetko stoji
enklitika:! to je vetho i ostarjelo, blizu je kTaja. V. jevr. 8, 13,
toga sam radi ja suanj . efes. 3, 1, nasred se pakla savila. nar.
pjes. 1, 275, a vie mi glave koplje posadite. 1, 394, nasred ga je
gore sustigao. 2, 459. U pjesmama je takav namjetaj poradi stiha.
Vrlo je pored im godinjeg dara (mjesto: pored
im god. dara). N. 63, pored im vjere (mjesto,:
pored vjere im ili jo bolje: pored im vjere) .
131, ona jauk'ae radi }oj pogubljenog oca. 374. '
h) O namjetaju, kako je npr. ko bi god jeo., gdje je god
trebalo itd., vidi u 204a i u 471c.
... ...
444. a) Katkad se u redu (v. 427c) gdje-
koji pade, sam ili s prijedlogom, isturi' na
s onoga mjesta koje mu 'PO redu pripada. To se zove
i n ver z i j a. Primjeri: njec.Me ose ja CaM ce CTapao ,n:a HaMeCTIfM
y pep;, KaKO Koja :Ja KOjOM H,ll;e (mjesto: ja sam se starao da na-
mjestim pjesme ove u red .... ). V. nar. pjes. 1, VII, 1COO zoje1Cojux
njeca.Ma M02Ke TKO peha p;a 'caM lUTa . cYBarne p;aJbe Ha3lHa'JMo
(mjesto: moe ko da sam kod gdjekojih pjesama . . ... nazna-
X, oni bi valjalo prema latinskijem slovima da osam
novijeh slova. pis. 23, ja bi valjalo na tome da im zahvalim. 95,
via klasa u narodu valjalo bi svoj jezik ljepe i da govori.
13, glasove u starao sam se da onako, kao
to se najvie govori (mjesto: starao sam se da glasove u
. ... ). predgov., votnjake i vinograde mogao je
dolaziti i brati svake godine (mjesto: mogao je dolaziti te brati
votnjake i vinograde). kod ceJIO, Cinco ne vjerujem da bi ti mogao
to poslati (mjesto: ne vjerujem da bi ti Cinco ... . ). prepo 1, 15
(1826), ali bi i vi valjalo da poodite nas (mjesto: ali bi valjalo da
i vi . . .. ). 1, 361 (1830), ta bi komisija valjalo da sV'oj posao.
7, 664 (1862), svjedoci trebalo je da potvrde to se god dokazivalo
(mjesto: trebalo je da svjedoci potvrde .... ). D. istor. 267, ovaj sud
mislim da je pravedan. rad jugosl. akad. 16, 198, na ove misli A.
Majkova moe se nama ko da pristane. sitno sp. 216.
I I to samo u ako je u upotrebi noviji (sekundarni) prijedlog.
474
GRAMATIKA
b) Po pravilima reda upitne i relativne zamje-
nice i prilozi stoje na prvome mjestu u ali u
redu moe se pred njih isturiti koji dio kako je u pri-
mjerima: a vi ta radite od njiova roblja? V. mil. obro 103, po-
jedinijem Srbima mnogo je dobra a o narodu srpskome
kako je mislio, ovaj prav. sov. 37, njega ko
dobije, moe u nebesa nar. prip. 28. ne znam ni aksaga ko-
liko je ilo u D. istor. 257, kad .... kazuje ta je
jezik, valjalo bi da je rekao i pravopis ta je. D. sitno sp. 7,
sni ta to sam bog zna. prip. 38, te ta
star. 1, 19, ova boja dugotrpnost kuda izlazi, sam
Spasitelj u l. 137.
... .
...
445. a) Usporedne ne mogu ispred glavne nikad sta-
jati, sasma rijetko mogu biti uklopljene, npr. i najsitnije pogre-
ke, a krupnih i nema, popravljene su na kraju knjige; gotovo
svagda stoje one iza glavne npr. san je laa, a bog Je
istina.
b) Zavisne mogu stajati ispred glavne i iza
nje, a to se upravlja prema tome koja se misao onome koji go-
vori ili pie vanija. Ako mu se vanija misao zavisne
on ako misli boji biti, dobro za ivota,
kad se vratim s puta, vas, koga: se treba bojati, onoga
nemoj srditi. Ako li mu se vanija misao glavne
on dobro za ivota, ako misli boji biti, vas
kad se vratim s puta, onoga nemoj srditi koga se treba bojati.
e) ili poredbene s veznicima nego, kamoli,
nekmoli (v. 501) i ( 504) stoje svagda iza glavne,
a ( 502) stoje iza nje ponajvie.
d) s veznikom jer stoje ponajvie iza glavne,
a s veznikom da ponajvie pred njom, npr. nije mogao
jer je bio bolestan, - da je bio bolestan, nije mogao
- Izuzeci su sasma rijetki; da s veznikom jer stoji
pred glavnom tome se navodi nekoliko potvrda iz
starih pisaca u akad. kod jer na str. 594a, a da
s veznikom da stoji katkad iza glavne, tome su
ove potvrde: ja bi rekao da jo da je
sad otiao u Carigrad. V. prepo 1, 348 (1829), opet su me ono-
SINTAKSA 475
madne zaokupili, da vide da ..... 1, 408 (1831), u
prvoj polovini bijahu oba sadanja ruska jezika jedan, da
se ni danas tijem glasovima ne razlikuju jedan od drugoga. D. rad
jug. akad. 1, 122.
GRADNJA RECENICA
G l a v n e su one koje nijesu ni zavisne ni usporedne; z a-
v i s n e su one koje imaju na odnosnu zamjenicu ili od-
nosni prilog (kako, gdje, kada), zatim namjerne,
pogodbene, dopusne; u s p o r e d n e su sastavne,
suprotne, rastavne, izuzetne. Vidi 491h, i.
446. a) Malo je sklopova koji bi podulji bili (tj.
imali ili vie), pa bi u njima bila jedna glavna,
a sve druge zavisne Tako je u ovom primjeru: tada
i Josif iz Galileje u grad Davidov, koji se zvae Vitlejem, jer
on bijae iz doma i plemena Davidova, da se 'Prepie s Marijom
isproenom za njega enom, koja bjee trudna. V. luk. 2, 4-5. -
Ne se ni to da je sklop sloen od samih
usporednih npr. tako se on dogovori s Dimitrijem, i
u Takovu obojica delibai velikoga vezira, Ali-agi
i poloe oruje pred njim; no on im samo uzme sablje, a ostalo
sve im da natrag i postavi Miloa obor-knezom nad
naijom. mil. obro 55. - su sklopovi
onakovi u lrojima su pomijeane glavne, ' usporedne i zavisne
npr. kad spaije vide da Milo ne kte u Beograd,
oni se srditi jedan dan izopijaju, pa onako pijani u velikoj go-
mili, udarivi , pored Miloeva dvora, opale iz puaka na nj i tako
malo srca svoja iskale i sami to su teli da
je Milo doao u Beograd. V. mil. obro 147, kad u nekakijeh
kiridija vidi areno, gubavo muko drijebe, mu se da
od njega dobar konj biti, i uzme ga za rep da omahne oko sebe,
kao to je ostale konje ogledao, ali se ono ne dadne ni s mjesta
kod MapKo tom udare onuda nekaki
Civuti, pa kad opaze vatru, k deci pa ih zapitaju ta rade
onde i imaju li jo koga onde, a poto im deca pripovede sve
, ta je i kako je, reku im Civuti da idu s njima i da im u njih
dobro biti. nar. prip. 174.
b) Cesto se nalazi i to da se u koju umetne ili uklopi
po jedna ili dvije ili. vie, a koliko ih se moe uklopiti i
kako duge mogu biti, to zavisi o tome li sklop biti
dosta pregledan i jasan. Pravila se tu ne mogu postavljati druga
476
GRAMATIKA
do ova: to je u kojem sklopu manje umetnutih i to su
to je bolje. A sada evo nekoliko primjera za uklopljene
i to najprije gdje je samo jedna uklopljena: smede-
revsko bi bijelo vino, kad bi ljudi umjeli oko njega raditi, bilo
bolje od sviju madarski vina. V. dan. 2, 28, paa je najpre,
poto su i Srbima done li kavu i zapitao Miloa. mil. obro
130, svi ovi neprijatelji, da bi im slobodnije bilo
vikati na vikali su najvie na Mladena i na Miloja.
prav.-sov. 17, stadoe prijetiti da se, ako on pobjegne, na-
skoro brat njegov opasati na kraljevstvo. D. istor. 44, vidi se
da su namjesnici, kad se pokorie, ostajali u svojim
oblastima. 86.
c) Po dvije ili po tri uklopljene su u primjerima:
poto posjedi nekoliko dana i vidi da Srbi,
premda su mu davali to mu je god trebalo, nimalo ne
na raju carevu, namisli da ide uBijograd. V. dan. 3, 208,
potom, da bi Srbe jo okrivio, kao da su oni ajduci i da
preko Srbije nije slobodno ne tedne se u Carigrad vratiti. mil.
obro 147, i tako oni, premda su bili posle Miloa najbogatiji
knezovi u Srbiji, a Milo ji je pazio kao svoju i potovao ji
od svoje naume da se pobune protiv Miloa. 175, Jan-
je Stojan, kad ga je naao Mustaj-beg gdje spava pod
jelom, osim kape bio odjeven upravo kao dananji Rinjani.
42, gnijezdo Nemanjina plemena, odakle se najprije jav-
ljalo otimanje o prijesto i gdje je ivjelo silno vlasteostvo koje
najvie mogae u dravnim poslovima, bi uniteno. D. istor. 13l.
d) Gdje su uklorpljene vie od tri osobito ako su
dulje, tamo se lako da je sklop oteak i nepre-
gledan, npr. koji je u samom bune doao k Ja-
kovu s neko.ziko momaka, i od prvoga dana poad uza nj (kao
Glava uz i barjak pred njim ponijo, potom se nekoliko
puta s Turcima tukao, i on najvie naiju podigao,
i sam sobom negde od Turaka barjak oteo, i svoga barjaktara
stekao, po pravdi se nadao da od ta tri noa jedan njemu do-
pa'Sti. V. dan. 3, 191, potrebno je da prestanu nagoniti ga da sile
kakve su za koje su PJQslovi mnogo i vaniji, koje
mogu otkrivati mnogo znatnije stvari i koje bi ne samo daleko
vie koristi mogle prinositi narodnoj knjievnosti nego joj i pred
stranim svijetom obraz osvjetlati, troi na stvari nitave.
D. sitno sp. 340.
SINTAKSA 477
e) Osobite su kratke uklopljene iza relativnih i
upitnih zamjenica u primjerima: gospodina koji bi valjalo
da je pametniji, otpusti iz slube (mjesto: koji da je pametniji,
valjalo bi). V. dan. 3, 239, ono je (tj . juno najblie
slavenskome od kojega mwogi da se ne treba uda-
ljavati (mjesto: od kojega se ne treba udaljavati, mnogi pis.
19, onaj 'KOta Hohy aa 6ujy MOOKe OTeTM 6aTMHY (mjesto: koga
da biju, nar. posl. 11, kakav bi se kazalo da je onaj
koji bi dokazivao da .... ? (mjesto: kakav da je onaj
kazalo bi se). lai i op. 36, ko govore ljudi da je sin
(mjesto: ko je sin govore ljudi?). mat. 16, 13,
da se ne opominjem nevolj'e iz koje veli g. da me je
izbavio g. (mjesto: iz koje da me je izbavio g. veli
g. D. sitno sp. 391, ti si Hristos, sin boji, koji je tre-
balo da na svijet (mjesto: koji da na svijet, trebalo je).
prip. 142.
447. a) U uklopljenu moe druga koja biti uklop-
ljena, npr. ,lJ;06poha:mr, 3a K'Oje ,ce, 'Kao tuTO je npuje 'KC13aTO,
1IpJ1IIOBMje.n;a .n;a cy ce CaCeJIMJIM c UeTlliba, Ha oiBa'KMM MjeCTMMa
He l!!3l'OiBapajy H'MKaKO CaMDrJIaCHO CJIOBO. V. nar. posl. XXVII,
u tome se Srbi i patrijarah, kojemu vlada, kao da bi naknadila
despota, veoma laskae, sve zapletae u poslove cijele
Austrije. D. istor. 123.
b) I to se da su u koju na dva mje-
sta uklopljene po dvije ili po tri druge, npr. blizu crkve ima ne-
koliko velikij eh za koje mi ondanji seljaci, koji su svi
na moje pitanje: kakvo je ono kamenje? odg,orvorie da je
"starovirsko". V . kod 3aJrB03.n;, ali u prva tri vijeka, kad
crkva bijae estoko gonjena te se molitve radi skupljahu
'tt ili se za spomen stjecahu na mjesta
oroena svetom krvlju njihovom, sve ove slube, koje bivaju u
vrijeme, bivahu zajedno. D. pis. 36.
c) Katkad od one u koju je druga uklopljena stoji
u prvom dijelu samo veznik da. Primjeri: jer vam kaem da, ako
ne bude pravda vaa nego knjievnika i fariseja,
u carstVQ nebesko. V. mat. 5, 20, ne rekoh li ti da, ako vjeruje,
slavu boiju? j ov. 11, 40, kaem vam da, ako se obreete,
Hristos vam nita solunj. 5, 2, sad vam kaem da,
kad se zbude, vjerujete. j ov. 13, 19, dajte i meni ovu vlast da,
kad metnem ruke na koga, primi duha svetoga. d. apo 8. 19, znate
da, kad bijaste neznaboci, idoste k idolima bezglasnima. 1 kor. 12,
478
GRAMATIKA
2, znadijae da to kadar je i rimlj. 4, 21.,
umolismo Tita da, kao to je onako i svri. 2. kor. 8, 6, ili
ne znate da, ko se s kurvom vee, jedno tijelo s njom postane? 1
kor. 6, 16, gdje se da, ako se t7'gOVCU to ukrade, onda on
i s njim pouzdani ljudi treba da kau kolika je teta. D. istor. 292,
ove su molitve tako silne da, kad ih nehotice mu
umekne srce, pis. 209. - u ovakom dza uklop-
ljene ponavlja veznik da: zapovijedam da se svaki kojega
mu drago naroda i plemena i jezika, koji bi pohulio na Boga
Sedrahova, Misahova i Avdenagova, da se i da mu
bude bunite. dan. 3, 29, dogovorie se da se postavi carska na-
redba i otra zabrana da, ko bi se god zamolio za to komegod
bogu ili za trideset dana osim tebi, care, da se baci u
jamu lavovsku. 6, 7, zakon nije nita drugo nego opta ljudska
savest koja se u zakonu zato da, ako bi u koga bila kad
savest, da se ne dri te svoje individualne savesti. nego
da se dri one opte. sitno sp. 290. - je s ako,
kad itd. ne uklopiti, nego je metnuti pred s da, kako je
u ova dva primjera: s tim pokazati, ako Grk misli njemu
iskopati jedno oko, da on njemu isk!opati obadva. V. dan. 5, 88,
jer se nadao, kad se Srbi pokore i on nji da ostalo
Sve svojim pletkama i politikom lasno mil. obro 314.
d) Veoma kratka bog znal ne se porad svoje
kao uklopljena; imamo npr. kojima je to od bog zna
koliko dedova ostalo. V. mil. obro 173, to je u svemu narodu bog
zna od koliko stotina godina. pis. 34, to sam sluao u narodu bog
zna koliko puta. 35. U crnogorskoj jednoj pjesmi bog ina
isto to prilog doista i stoji pred enklitikama: bog zna mu je
Jovan poginuo. nar. pjes. 2, 34, bog zna su ti proboJ.jele. 2. 36.
448. a) Premda jezik na uklopljene podnosi,
ali im se dosta i uklanja. Mjesto da se npr. "Srbin
koji nigda nije ubio, taj ga je dan mogao ubiti", gdje dakle
imamo uklopljenu moe se i tako da budu dvije
jedna za drugom, i to relativna na prvome mjestu, dakle
ovako: koji Srbin nigda nije ubio, taj ga je dan mogao
ubiti. V. mil. obro 100. Drugi su takvi primjeri: koji stareina ne
misli napred udariti pred svojom vojskom, onaj neka ne mre bez
nevolje. V. mil. obro 108, koji se spisatelj boji i plai recenzenta,
on slobodno nek ne uzima pera u ruke. pis. 62, "Koje cy puje"tu
1 Ovdje je bog zna priloki izraz koji se po novom pravopisu pie
zajedno: bogzna.
SINTAKSA
Y nOCJIOBHIJ;H 3arpaljeHe, oHe ljeKojH Y rOBopy H30CTaBJbajy.
nar. posl. IX. koje parce ne mogu (kmetovi) namiriti, one alju
nahijnskome sudu. kod KMeT, koji je starjeina u milosti
kod vladike, on od namastirskoga imanja ta mu je drago. kod
HaMaCTHp. Tako je i ovo: iz koji sam uzroka izdao prvu srpsku
gramatiku, iz onije isti evo izdajem i ovaj prvi srpski
(1818) VII, u koji ma zapita to je to, u onaj ma potegne iz
pitolja te Petra vrlo rani. dan. 4, 14.
b) ovako relativnu zamjenicu na
moemo i dalje te metnuti imenicu u isti pade u kojemu je
zamjenica, premda bi upravo trebalo da imeruca stoji u drugome
kojem padeu; a taj tako izgubljeni pade se u glavnoj
pokaznom zamjenicom ili zamjenicom lica. Tako
npr. mjesto: "ruku koja moe valja cjelivati" govori se:
koja ruka moe valja je cjelivati. nar.-posl. 140, tu dakle
vidimo u glavnoj oblik je kao naknadu za
akuzativ ruku, koji je zamijenjen nominativom. Evo drugih pri-
mjera: koji zna pedeset pjesama, ako je za taj po-
sao, njemu je lasno novu pjesmu spjevati. V. nar. pjes. (1824) XX,
koja su sela bila od starine, oni (tj. dahije) su im
saibije dan. 3. 147, koji spisatelj u svome pisanju nema
nikakvijeh pravila, onoga treba recenzirati kao pis. 68, kod
kojijeh ovdje nema one kad sam prvi put
nijesam ga zapisao. predgovor, koja se guja vidi poslije
jesenjega Krstova dne, za onu se kae da" je ujela kakvo
pa je zemlja ne prima u se. kod Tyja, na kome je drvetu
ovaki krst. s onoga rod ne smije se mlatiti. kod 3anHC, koja
sama pada, ne valja je mlatiti. nar. posl. 139, koja crkva ne po-
mae, ne valja joj se moliti. 140, koji knez slua lane
sve su mu sluge bezbone. D. sal. 29, 12, koji car pravo sudi
siromasima, njegov prijesto stajati do vijeka (pridjev njegov
stoji ovdje, kao mjesto posvojnoga genitiva njega). 29. 14.
449. a) takve zapletu se katkad i narod i
pisci, te a n a k o l u t, tj. nepravilni skLop, u ko-
jemu ovaj ili onaj dio stoji u obliku koji ne odgovara ostalome.
Primjeri: koje jedno moe biti da bi najbolje bilo
kod one za koju se misli da je najljepa metnuti sve ostale. V.
predgovor, rana koja jo pod zavojem stoji, nju je lasno
pozlijediti. nar. posl. 269, svaka sirota to je uzdahnula kad sam
je s vratii oterala, onaj uzdisaj svaki se pretvorio u trn, -- na
tome trnju leim; a koja je sirota na me zaplakala, svaka njezina
480 GF'.AMATIKA
suza vri u kazanu, u njemu se kuvam. nar. prip. 105, utvara koju
taj vidi, do nje ima mnogo vremena. D. jezek. 12, 27, jer gle, kamen
koji metnuh pred Isusa, na tom je jednom kamenu sedam
zah. 3, 9, koji nalaze u toliku vanost da
misle da ih nipoto ne treba tampati nego kako su gdje
l1apisane, njih radi duan sam spomenuti ova. D. star. 1, 91. -
da je svaki ana kolut nepravilan i pogrean, treba mu se
uklanjati.
b) Da bi oveCl sklop s umetnutim bio
jasniji i pregledniji, dobro je imenicu to stoji na
sklopa ponoviti iza umetnutih s kojom pokaznom zamje-
-nicom ili uzeti bar samu takvu zamjenicu, 11 poradi jo ja-
i preglednosti moe se tamo gdje se to ponavlja dodati
.glagolski oblik velim. Primjeri: onake roooljupce koji da se
nita ne popravlja, nego sve da ostaje po starom onake,
velim, valja saaljavati i moliti se bogu da bi ji opametio. V. dan.
2, 2, U.M.e'H.a JKeHCKa, y KOjnx ce npBK CJIor BPJIO
OTeJKe M Koja cy Kao 0.0; MJ1JIHRe 'CKpaiheHa 0.0; ,u;pynljex MMeHa, HI11p.
Mapa, KaTa, J1'T.o;., OBa1WBa U.M.eHa He caMa y ,1l;y5pOBHJ1:Ky HeTa
yi y I(PHOj rOpM lJ1Majy Ha 'Kpajy e, HIIp. Mape, K1iTe. nar. posl.
-:XXXI, Halkokondilove o Zarku: vir apud ipsum dignitate
primarius, iz kojih Engel izV'odi da je Zarko bio rod s Vratkom,
te pokazuju da .... D. istor. 78, Gospod Bog nebeski, koji
TIle je uzeo iz doma oca mojega i iz zemlje roda mojega i koji mi
j e rekao i zakleo mi se sjemenu tvojemu dati zemlju
ovu, on poslati svojega pred tobom. 1 mojs. 24, 7, poslije
dvije visoke tajne, koje ujedanput izvode iz grehavne
tame na vidjelo Hristovo i ga te je sasvijem novo stvorenje,
j er se u vodi nanovo rodi, a miJrom se na njemu darovi
sv. duha, poslije ove dvije tajne dal'ovao nam je Gospod pis.
194, niti sam rad razlagati da u pravilu, kojega se drao Vuk po-
stojano koliko je mogao .... da, velim, u tom pravilu ima misao
koja nikako nije na odmet. rad jugosl. akad. 15, 188. - Ono to se
ponavlja ne mora biti nikakav pade ni sam ni s prijedlogom,
kako je u primjerima: moglo bi se s razlogom misliti da je kalu-
Jefimija, kojoj je knez Lazar onoliko dobra, kao to
sama kae, i koja je njega onako pobono potovala, moglo bi se,
velim, misliti da jeana pisala slubu knezu Lazaru. D. sitno sp.
318, tada mu sinovac, kojemu bjee ime Luka, kradom
od roditelja svojih. 327. - Katkad se nalazi ponavljanje i u
sldopovima, u kojima upravo ne bi nuno bilo: ena koja se boji
SINTAKSA
481
GospocJ.a, ona zasluuje pohvalu. D. pr. sol. 31, 30, a na sve gore
koje su se kopale motikom, na njih strah. is. 7, 25, pro-
,'oci koji su bili prije mene i prije tebe od starine, oni prorokovae
mnogim zemljama. jerem. 28. 8. Osobit je primjer: ovaj, kakav je
lud, on to i (kao da je Veljko, kakav je . ... ).
V. dan. 1, 78.
c) Katkad se pred relativnom zamjenicom izostavljaju rela-
tivni prilozi kada, gdje, npr. koje se godine vide u kakome mjestu
mnoge da ona godina biti potrebna (mjesto: kad se
koje godine vide .... ). V. kod 3JIOl'O,Znmo;a, koje selo nema
ondje je zemlja (mjesto: gdje koje selo
nema .... ). kod 'rnTJIyK, koje pseto da ubiju, bijesno
je (mjesto: kad koje pseto da ubiju). nar. posl. 142, kojoj oVci
svoje runo smeta, nije ni ovce ni runa (mjesto: kad kojoj
ovci .... ). 143.
d) Mislim zacijelo da nije pogreka kad se u ponavljanju
mjesto zamjenice onaj uzme zamjenica taj, kako je u primjerima:
znajte da onaj koji promijeni vjeru za nevjeru, taj ostavlja lijepu
sredinu puta. Lj. 13, oni koji oboavaju Taguta, ti imati gadno
mjesto. 81, oni koji vjeruju u ono to je lano, a ne vjeruju u boga,
ti biti 289.
450. a) Dosta je elipsa glavne mnogo je ma-
nje elipsa zavisne Prvu gd te dvije elipse nalazimo
u primjerima: takovi bi prostak morao kazati da su Rusi pravi
jeretici to jednako primaju nauke i zanate od Engleza,
od Francuza i od Nijemaca, a jo da da su i imena slova
p1'imiZi od Nijemaca! (tj. jo bi prije morao to kazati). V. dan. 1, 99,
bolje da mremo barem da zamijenimo svoje glave i da
pokajemo svoju a ene i i ako nam propadnu (tj.
neka propadnu), ni onako nijesmo gospodari od nji. 3, 158, to je
tebi stalo to ja pijem? ako pijem, za moje novce pijem; a ti akd
misli da ja nemam novaca (tj. reci mi), poto mi dati StamboI?
5, 91, kad su Turci da je Milo u Beogradu, kao da ji je sunce
ogrejalo (tj. tako im je bilo). mil. obX;. 128, neka mene sunce sjaje,
a zvijezde ako sve pocrkati (tj . neka pocrkaju). nar. posl. 200,
lasno je .... ali da on vidi kako mi .... zlopatimo! (tj. onda bi on
znao to je ovo). prepo 1, 365 (1830), carev sin siromah to
da se ubije (tj. bjee gotov da se ubije) . nar. prip. 22, oni se prepa-
doe, a baba da ih stigne (tj. bijae blizu da ih stigne). 118,
nije ovo od Barata Mujo, ako si ula po od Janjoka
482
GRAMATIKA
Golotrba Iva (tj. ja sam taj). nar. pjes. 3, 100, zar ne vidi do tri
samokresa za mojijem sVilenijem pasom? pa kad trgnem jednog
samokresa (tj. teko onda tebi) . 422; ti majka kukavica,
ljuba udovica (tj. pa znati), s kime si se danas
4, 233, da je kome pogledati vojvoda (tj.
bi se). 2, 111. Tako se ispred relativnih (ili upravo
upitnih) ili iza njih nalazi elipsa glavne Bijo-
neka ostanu pa mi s njima kako razgrnem o (tj. tako
neka bude). V. dan. 3, 172, (Srbi) poalju knjigu da on
izvadi iz Karanovca svoje ljude, koji su bili doli
u a s oni kako (tj. tako biti). 5,
34, Turci su iskali da Srbi poloe oruje, pa da ih poalju u Sre-
brni cu i ondje da se dovede svakome svoje roblje, pa dalje kuda
ih odrede (tj. neka i9-u). prav. sov. 67, gledajte da pesme te zadrite
kod sebe dok ja tamo: pa onda kako se ja i vi dogovorimo.
prepo 1,447 (1832), namjera Avara bila bahnuti iznenada na srednji
Dunav .... rijeku, pa to dade N. 14. - Bu-
da se uz pitanje kamo kamo putuje dodaje:
ako bag da,! zato se samo ta pogodbena kae, a
pitanje se ne jer se sam'o sobom razumije; primjeri: ako bog
da', moj sine Stojane? nar. pjes. 3. 130, ako bog da si zaputio? V.
kod 3auyTJ1Tl1 - Elipsu glavne nalazimo uz eljne
kojima je na o da i kada (kad); vidi u 509a, b.
b) Primjeri za elipsu zavisnih onda uzmu obojica
rukama za klipak i vuku svaki na svoju stranu koji koga nad-
(tj . vuku da se vidi koji koga V. kod
KJI=ax, se podijele' na dvije strane, pa se hvataju u tap
koja strana igrati (tj. hvataju da vide koja strana igrati).
kod K.ID1C, igra, u kojoj se ko moe dalJe (tj. da
se vidi ko moe .... ). kod.CKaKaBHD;a.
c) Cesto se dvije stegnu u jednu, koja se onda
nje s veznikom te. Tako npr. mjesto: "i tako ga ponude
da se i on se veli Vuk: i tako ga ponude,
te se nar. pjes. (1824) XXX, isto tako mjesto: "koji mi je
dopustio da ih (tj. imena) ispiem, i ja sam ih ispisao" nalazimo u
Vuka: koji mi je dopustio, te sam ji ispisao. dan. 2, 58. Drugi su
primjeri: Aganlija zapovjedi, te ga bace u kulu. dan. 3, 155, car
poalje, te ga dovedu. dan. 5, 91, Suleman-paa polje nekoliko
Turaka, te ubiju Stanoja. mil. obro 69, 3aMOJrn KOjH cy CKy-
1 Vidi biljeku uz 442c.
SINTAKSA 483
nJ1ID:! CJ1jeHo, Te 'z.a caKpujy noa nJtacT. nar. posl. 62, (Mladen i
i potkupe Milovanova sekretara, te izda
gospodara svojega. prav. sov. 49, ugleda ga careva pa zapovedi
momcima, te ga dovedu pred nju. nar. prip. 76, nagovorie ga,
te se die na oca. D. istor. 35, ali vrijeme, te skriti
jaram njegov. 1. mojs. 27, 40, svetenik im kae, te se poljube. pis.
225, da bi ga uveli u novu dunost, dadu inti, te kao sluga dri
umivaonicu i ubrus. 402.
SINTAKSA DIJELOVA GOVORA
IMENICE
451. a) U narodnim se pjesmama dosta uzimaju po dvije
imenice jedna do druge, od kojih jedna zamjenjuje pridjev; tako
npr. mjesto uta nalazi se u nar. pjes. 1, 624: utica na-
Tako je i ovo: ljepota djevojka (vrlo u pjesmama), da
pijemo rujevinu vino. nar. pjes. 1, 544, desnica ti usanula ruka. 2,
80, ti donesi crveniku vino. 2, 183, te on pije crveniku vino. 2, 397
i 3, 22, 247, na oklop ima (tj. gvozden oklop). 2,
586, kud prolazi carevina blago (tj. carsko blago). 402, jer ja nisam
drvo vrbovina. 4, 168, nakupila blaga gotovine. JM. 415, zalae ga
ovnovinom mesom. 429, i udri ga kopjem ubo.jicom. 508. se
to nalazi izvan pjesama: u dvoru mu ostaia jedinica nar. prip.
76, mi smo siromasi ljudi. 1()3.
b) Cesto od dvije imenice to stoje uporedo jedna iri,
druga ui pojam, ni jedna ni druga ne stoji mjesto pridjeva, nego
ona koja je irega pojma ta je svojom sutinom ana koja
je uega pojma. Kad se npr. kTae ptica lastavica, to da je
lastavica - ptica, da nije sisavac, ni riba, ni kamen, ni drugo to.
Primjeri: je ito klela. nar. pjes. 1, 297, govorila
tica lastavica. 1, 559, i njima tica kukavica. 4, 176, kano
zvjerka kurjak u po 4, 300, zaostalo Ture mladoenja. 3, 2, te
ti mami Turkinje 3, 101. U Vukovu prijevodu Novoga
zavjeta ima nekoliko takvih primjera, ali su ponajvie uzeti prema
crkvenoslavenskom tekstu: trgovac. mat. 13, 45, car.
18, 23 i 22, 2, k eni udovici. luk. 4, 26, ena Sammjanka. jovo 4, 7,
ljudi d. apo 1, 16 i 15, 7, u knjizi psaltiru. 1, 20, ljudi Ati-
njani! 17, 22, Tako je katkad i u sluga Jevrejin. 1 mojs.
39, 17, 41, 12. Iz govora ide ovamo.:
gospodin kneginja itd. Mjesto imenice uega pojma
484
GRAMATIKA
moe biti zamjenica: ja sam ti se junak oenio. nar. pjes. 1,
229, a meni junaku tri tuge zadala. 1, 392, a.on joj je junak besi dio.
1, 443, ali Sarac tebe gospodara. 2, 440, nego mene sta1'ca poslu-
ajte. 4, 142. - Kad je imenica ueg pojma vlastito ime (prezime)
ili onda se imenici irega pojma kae a p o z i-
c i j a, npr. car Duan, kralj Milutin, knez Mihajlo, kneginja Lju-
bica, protopop Nedjeljko, carica Milica, profesor ban
grad Zagreb, rijeka Dunav, planina Kopaonik itd. Imenica irega
pojma (bila apozicija ili ne bila) moe uza se imati svoj dodatak
(ili svoje dodatke, npr. crna ptica kukavica, srpski car Duan, pro-
fesO?' slavenske fliologije
e) Kad se dvije imenice jedna do druge, vrlo se u
narodnim pjesmama poradi potrebe stiha prva ne sklanja: ona
srete Krstitelj Jovana. nar. pjes. 1, 122, svome bratu Milo
ninu. 2, 136, kod silnoga srpskog car Stjepana. 2, 187, da l' je kula
slavnog knez Lazara? 2, 292, on govori barjaktar Jovanu. 3, 207,
sad nestade soko Karimana. 4, 99. U Srbiji se tako govori i
u govoru: naporedo s pop Matom. M. 36, zar ne poo.:naje
gazda Srnlljka? 102, gledahu u Branka kao u kakvoga pro-
roka. 257, ima u gazda Stepe. 276.
OI< *
*
452. Ima podosta imenica koje su nastavaka, a prema
tome i rodova, npr. biljeg i biljega, pOrez i poreza, vonj
i vonja, i zadaha, zrak i zraka. Tim su imenicama nastavci
1:> i a, u prvom su mukoga roda, u drugome enskoga. Krivo
bi bilo da je npr. biljeg i biljega ista imenica, ali roda,
nego treba da $U to dvije imenice, svaka svoga roda.
To isto treba i za imenice navedene u 177e: glad (tj. gladI:. i
glad'b, gen. sing. gladi i glada) i dr. su nastavaka i rodova
imenice: Dunav i Dunava, lik i liko, mtt i mito; isto tako:
bedra i bedro, bljuda i bljudd, tetiva i tetivo. Ovamo idu i
koje se gov:ore samo u plur.: klijete i klijeta, i (v.
16lb), prsi i prsa (v. l77b). O imenici nit vidi u l77a, o
u 140c. - Vrijedno je dodati da je imenica mtsao enskoga
roda, isto tako pomisao, ali promisao i smtsao jesu mukoga, - da
prema imenici mukoga roda cvijet ima plur. cvijeti, koji je en-
skoga (kad onu nedjelju pred Uskrsom), - da past ima u
plur. ne samo posti, koje je mukoga roda, nego i poste, koje je
SINTAKSA 485
enskoga, - da od krst glasi plur. krsti (mukoga roda) i krsta
(srednjega). Ima i takvih imenica koje su ne samo nasta-
vaka i rodova nego i kum i kuma, susjed i su-
sjeda, unuk i unuka, pastorak i pastorka.


453. a) Dosta se govori sing., gdje misao upravo ite plur.
Evo takvijeh primjera od koje kakvu (te su
ponajvie imenice, kadto pridjevi koji zamjenjuju imenice);
premda su gdjekoje pae jo navaljivale da se udari na Nemca.
V. mil. obro 42, u onijeh koji su zakona ... jezgra je samo
seljak i teak. 12, on je silnu salrupio vojsku, al' je silnu
ucvelio majkU. nar. pjes. I, 556, mloge gladne jeste naranio ...
nadgledao nita i uboga. 2, 93, i odvede dvanaest hiljada, gospo
moja, ljutog oklopnika. 2, 295, u Laze je silni Srbalj bio, sedam-
deset i sedam iljada. 2, 298, ja okupili ezdeset Turakah, sve Tur-
krvava junaka. 3, 320, jer imamo s kaurinom kavgu. 4, 213,
i sa paom petnaest iljada ubojnika ljuta Arnauta. 4, 345,
smo da se silan seljak za njima slegao. S. 2, 130.
b) Ovako se sing. govori i od imenica koje ivotinje:
kao mrea kaja zagrabi od svake ruke ribe. V. mat. 13, 47, ne mo-
gahu je (tj. mreu) od mnotva ribe. jovo 21, 6, oni kao nera-
zumna ivotinja, koja je na to stvorena da se hvata i kolje, hule na
ono to ne razumiju. 2 petr. 2, 12, u Gabelr'se hvata mnoga jegulja,
koja se raznosi po svoj Hercegovini. kod ra6eJIa, kad
na jedno polje, a tu golub prekrilio polje .... prekrsti polje
tapom, a to sve mesto golubova ovce. nar. prip. 101, koji ore pa
sirote rani, i sirote i crva i mrava. nar. pjes. I, 138, ovce
i enice i u polju i cvijeta. 2. 184, da prestanu silne kie, da se
utre gusenica. M. 5, silna muha navalila. 247, dok svatovi: polje
pritiskoe kano crna u JM. 345.
c) Sing. mjesto plur. od imenica koje stvari: sva-
kojako, i to vrlo dobro, raste i svuda, tako i vinograd. V. dan.
2, 28, otkako se u Srijemu vinograd saditi. 3 u kalendaru,
svinja koja ima kod 6aryH,
opremi Boo u planinu gdje se bila kopati ruda
srebrna. prav. sov. 7, tri od zlata trpeze, na njima sama rua i
bosiljak. nar. prip. 105, sve ruu beru; v'jence viju. nar.
pjes. I, 189, nakupila u egbeta blaga, - kaka blaga? sve uta du-
kata. 3, 201, za te dae dvije boce blaga sve u sitno uta
486
GRAMATIKA
4, 22. Sing. cvijet se uzima mjesto zbirne imenice nesta-
... . u polju i cvijeta. nar. pjes. 2, 184, batica puna bela
i crvena cveta. S. 2, 13.
454. Imamo i obrnuti pojav, tj. mjesto sing. to ga ite misao
govori se plur., i to od koje stvari ili to apstraktno.
Primjeri: pripovijeda se da su u stara vremena, kad su ovaj nama-
stir graditi, bacali krunu u nebo da gledaju na kom se mje-
stu ustaviti. V. dan. I, 29, krvninu samo ono selo se krv
ali je u novija vremena udarena i na sva okolna sela. 3, 82,
nai stari onijeh vremena niti su bili gori ni od nas. pis. 29,
tako Turci malo-pomalo s sami srpski nesloga . ... sasvim
()bladaju svom Srbijom. dan. 3, 76, (ovaj pokvari
sve napretke i po drugim krajevima 4, 24, svome posinku s najve-
laskama pie da .. . . mil. obro 62, kako se drugi ljudi smiju
njihovijem budalatinama k.oje oni dre za i samo njima
poznate mudrosti. pis. 71, misli da je zaronila u marske dubine.
dr. izd. 3, 112, tako je Premudri morske dubine, pa onda
stane misliti kako jo nebeske visine. nar. prip. 200, dade
Bogu nebeske visine, svetom Petru petrovske nar. pjes. I,
156, i baci ih nebu u visine. L 158, dok pjene popanue.
2, 284, Tadija je pjenam' zapjenio, zapjenio pjenam' bij elij em, a
Mujo je pola krvavijem. 3, 166, neka je (tj. robinju) pusti na otkupe.
D. 2. mojs. 21, 8. Prevodilac Korana Lj. mjesto sing. tmina
pie plur. tmine (u svim padeima), npr. na str. 24, 30, 76, 91, 97,
315, 320 se to nalazi i u tokavskih pisaca to su pisali prije
XIX vijeka). Ovdje treba spomenuti i nebo koja se vrlo
bez ikakve promjene u govori i u mnoini nebesa; Prema
tome u crnogorskoj jednoj pjesmi mjesto raj (koji je samo jedan)
imamo rajevi: daj mi, Boe. od rajevah nar. pjes. 2, ll.
455. a) Neke imenice koje se zovu materijalne (lat. nomina
materialia) govore se u sing., makar koliko mnotvo bilo onoga
to npr. kia, snijeg, sua, vino i dr. Ali kad se takve imenice
misle na mjestima ili u vremena ili u svojim
vrstama, onda se mogu uzimati u plur. Primjeri: smede-
revska bi hijel'O vino ... bilo bolje od sviju madarskih vina. V.
dan. 2, 28, na velikim suama kad vodenica ne moe da melje.
osobita zgrada gdje se sue slanine. kod trava
koja cvate u jesen pred mrazovima. kod Mpa3OBHHK, u njoj su (tj .
u planini) sn' jezi i mrazi u svako doba godita. nar. pjes. I, 190, u
SINTAKSA
487
kad se tope snjegovi, a kadto i ljeti kad udugotee velike
kie. kod IIepyliJ1:r:(a, hijezi su sramni al' su nar.
posl. 12, kad prispiju za etvu enice. nar. pjes. 3, 255, to su se
traile sirove robe. D. istor. 66, zapovjedi Josif ljekarima da miri-
sima pomau oca njegova. I mojs. 50, 2, kad oni bijahu u bolovima
(govori se o skoro obrezanima). I mojs. 34, 25.
b) Osobit je ovaj primjer u nar. pjes. 3, 466--467: beg pie
Baju Pivijaninu: ja se s tobom pomiriti dok ne mom bijelu
dvoru, ne poljubi hrta i kr 'ata konja u kopito (dakle jednoga hrta
i jednoga konja), a Bajo odgovara: ne ljubih ti pasa ni tvojijeh
konja u kopita, da bih znao da bih poginuo; Bajo uzima plur al jer
ljubiti nikakvoga tvoga psa i nikakvoga tvoga konja, makar ih ti koliko
imao.
e) Sto u Vuka mat. 24, 7 gladi i pomori, tu je Vuk uzeo
plur. prema crkvenoslavenskom tekstu (a i u je plur.); tako i
u istor. nekoliko puta ima plur. od korist, npr. ono je (tj . vlasteostvo)
tvrdo svoje koristi. 49, zetskim vlastelima bijahu koristi cijele Srbije
veoma drage, jer bijahu i njihove zemlje koristi. 140, a to je uzeto prema
ruskom originalu koji ima plur. ("Bblro.qbI").
d) U starijem jeziku upotrebljavao se plural od kojega narod-
nog imena mjesto zemlje u kojoj onaj narod ivi, npr. Ug1"i zna-
je isto to Ugarska itd. To se do naih vremena kat-
kad u pjesmama: okrenu niz Hrvate (tj. niz Hrvatsku) vojsku,
niz Hrvate u Kotare ravne. nar. pjes. vuk. 3, 263, to je junak od
Horvata (tj. od Horvatske, Hrvatske) Mato. 343.
e) Zbirne imenice, npr. bilje, kamenje, perje itd. same
sobom mnoinu, zato pravi plur. od njih nije a to se gdjeto
ipak nalazi, to je tako u pripovijetkama iz junih krajeva
nalazimo: pomijea mu u vinu rakiju i neka mirisna bilja. nar. prip. 135,
korijen mu je (tj. mjeden, grane srebrne, a perja zlatna. 152. Dija-
lektizam je i ovo: rastu bilja kojima vi hranite stada. Lj. 190.
456. a) Neke se imenice govore samo u pluralu. Ponajvie im
dolazi to otud to su predmeti kioje one sastavljeni od dva
dijela ili od vie ili to je u njima vrlo mnogo Takve su
imenice: boginje ili ospice, brojanice, diple, Duhovi (jer traju dva
ili tri dana), gadlje, grudi, gusle, jasle, klijeta, kola
(upravo: od: kolo, tj . ljestve, mekinje,
(jer traju nekoliko dana), nosila, novine, opnjci,
ponude, rezanci, staroputine, trganci, usta, vile, vrata (iz-
najprije se valjada govorilo samo za dvokrilna) itd. Ovamo ide ne-
koliko imenica enskoga roda s nastavkom ina, a sloenih s prijed-
logom o: ocjedine, ogrizine, oklepine, okHzotine, okresine, olju-
tine, ostriine, otrabine, otrebine; gdjekoje su ovake
48B
GRAMATIKA
imenice sloene i s drugim kojim prijedlogom: istresine, prolizine,
uvratine.
b) Za neke imenice nije jasno zato se govore samo u pluralu:
pogrij ev ci, pohode, pomije, prvine, uroci, vjeala, zariinci
i dr. Neka imena bolesti govore se samo u pluralu: podunice (otok
ispod vilica), prinosi, prid ori (tj. proder ili kila), probiidi, protisli,
ul.jevi, trutovi, ulozi. - Gdjekoje se bez promjene go-
vore u sing. i u plur.: Blagovijesti (na Blagovijesti. D. star. 3, 6) ili
Blagovijest, drombulje ili drombulja, modani, ili mozak, novci ili
novac, povrati ili povrat, tle ili tlo (v. 177c). - Ima i uze-
tih iz drugih jezika koje se govore u plur.: Mleci po svoj prilici je
prema lat. Venetiae (gen. Venetiarum); karuce je iz tal. carrozza,
a plur. je uzet prema narodnoj kola; tako se i prema narod-
noj noice uzima u plur. kare (iz njem. Scheere) i makaze
(iz tur. jezika).
c) O dualu vidi u 473b.
d) Nema pravila za kad se govori o u plur., a
k tome jo o predmetu koji svakome pojedinom od onoga to stoji
u plur .. pripada. Taj predmet moe stajati u sing. i u plur. Pri-
mj eri: drugi bi se ljudi vrlo stidili gusle u svojoj
objesiti. V. nar. pjes. (1824) XVIII, onda se starci uvate za
bradu dan. 3, 192, H c Buje'litt,U.AW. Ha
rJIaBH pa3.IDf'i1Hora nar. pjes. I, 188, druge gdjekoje po
imenima i sadrajima svojima dragocjene knjige. pis. 18, gdjekoji
nijesu htjeli nego ostali na svojijem batinama. kod lle-
pyundi, bijela to nose na glavi. kod py6, ljudi
koji svi m.ahahu. D. sud. 20, 35. Poraba singulara ili plu-
rala, kako je u ovdje navedenim primjerima, zove se d i s t r i-
butivna.
PRIDJEVI
_ ,..' , " o , ' ,' f l ( .. ... _
457. a) Pridjevi se upotrebljavaju sami sobom kao ime-
nice. Tako se npr. govori stari mjesto: starac, stara starica,
u plur. stari mjesto: djedovi, u mjesto: star-
jeina; govori se (u plur.) mjesto: A sad evo i dru-
gih primjera, kojima se nalaze i zamjenice i brojevi koji
Unaju sva tri roda.
b) Primjeri za muki rod: sad svaki zna troiti. V.
(1818) VIII, ni nai ne znadu. IX, koji to nije kadar
vati i braniti. dan. I, 81, mlogi ... pa ne moe da 2, 2,
SINTAKSA 489
(krvnik) gleda da se pomiri s rodom ubijenoga. 83, ko poznaje
narodne nae pesme, onaj odmah kazati da je to budalatina.
nar. pjes. (1833) XXXVII, kad Turci svojim mrtvacima napune
endeke i ivi preko mrtvi navale u anac. mil. obro 15, nego ga je
njegov stariji poslao. 24, mnogi se nai tue. pis. 67, ne tre-
baju zdravi ljekara, nego bolesni. mat. 9, 12, '10eK 3aTO .M.Jta-
beza .n;a ra y noc.rry 3aMMjeHM. nar. posl. 135, na je OBO 'H.e'K:a'K:BO.M.e
Ka'3a.rra MJIa.n;a. 207, to rado oprostiti svaki onaj koji zna kako
je ovaj posao teak. predgov., gdjekoji stoje na polju
(tj. Bogojavljenja) po cijelu ne bi li vidjeli kad se nebo
otvori, ali to svaki ne moe vidjeti; tako se nekakav dogodio u
sobi kad se nebo otvorilo. kod BorojaBJbelbe, kad se kakav prav-
da da kakvoga gospodina nije kod BJIaX, pa se ...
te zapita jednoga. nar. prip. 112, kloni se luda kao i sveta. nar.
posl. 135, ludi boj biju, a mudri vino piju. 171, svoje mrtve spo-
menula. nar pjes. I, 141, da tebe mlad (tj. nositi . ..
da tebe star (tj. starac) nositi. nar. pjes. I, 291, koji nema nad
-starijega. D. istor. 24, ko bi prodao pravoslavnoga ino-
vjercu. 57, tueni su mogli mjesto sebe dati drugoga da ih brani.
73, kad bi rob udario slobodnoga, iba1i bi ga. 312, oko bijah sli-
jepcu i noga hromu. jovo 29, 15, ponositom i obijesnom ime je
pr. sol. 21, 24, tada se otvoriti slijepima i ui
gluhima. is. 35, 5, svete koji proslavie Gospoda.
pis. 35, da bi se osvetilo ulje i bolesni 229, da se i oni
oproste s milim svojim 367. I''>'''' ,_,,, i/' - '''J!rj
c) U tim primjerima 'razabiremo 1. da se pridjev
uzima i u i u liku, a ne moe se po-
staviti pravilo kad biva jedno, kadli drugo (da se to pravilo ne
moe postaviti, pokazuje lijepo ovaj primjer gdje vidimo i odre-
i likove jedne pored drugih: nisi gladnog nara-
nila ni ednoga napojila, nit' si gola preodela niti bosa preobula,
nit' si sl epom udelila. nar. pjes. I, 133), - 2. da se pridjev upo-
trebljava samo za Veoma je rijetko da pridjev u
mukom rodu sam sobom kakvu stvar; takvo je mjesno ime
Novi (tj. grad), a u Vukovu nala:zJi.mo zabiljeeno da se u
Sarajevu govori (tj. oganj) mjesto:
458. a) Primjeri za srednji rod: ustaje na oruje i malo i
veliko. V. mil. obro 79, pokazuje u bogu proave, sadanje i
kao jednu stvar. dan. 5, 88, riba po duboku pliva. nar.
posl. 272, mlado poljubiti i bogato zakinuti nije grehota. 180, kad
na suho. nar. prip. 219, majka ne da da se dragi ljube,
490
GRAMATIKA
rastavi i milo i drago (tj. momka i djevojku). nar. pjes. I, 240, i
proklinju i staro i mlado, ko rastavi i milo i drago. 249,
mirie, ide moje drago (govori djevojka za momka). 251, razbo-
lje se mlado neudata, dolazi mu mlado neenjeno. 283, kad su
'Turci zemlju paarali, porobili i staro i mlado. 541, u dvorove
kuga udarila, pomorila i muko i ensko. 2, 275, da
novci idu po D. istor. 167, da u Stonu ostane po
.starome. 210, sinovi Izrailjevi posred mora suhim. 2 mojs.
14, 22. - Ovamo idu i deveto, deseto (gen. devetoga, dese-
toga), tj. deveti dio, deseti dio, - zatim: bIago, dobro, glavno,
zlO, koje su postale prave imenice da se i ne
kao pridjevi. U svim primjerima to su navedeni nikakva ime-
nica nije izostavljena, pridjev sam slui za imenicu, ali u
ovom (sasma primjeru izostavljena je imenica oko:
ko ne vidi s jednijem" ispala mu oba! nar. posl. 149.
b) Iz svega se vidi da se srednji rod pridjeva upotrebljava
-za stvari i za muku i en:sku; u ovom drugom
TIlisli se u umanjenom smislu, a katkad je u taj smi-
sao pomijeano i malo preziranja, koje se osobito vidi u ova tri
primjera: tu ne ima nijednog junaka jednog crna Bugarina,
i to mlado, jo golobradasto. nar. pjes. 2, 153, cijel Stambol jeste
pozatvoran od mojega straha velikoga osim vrata od Novoga hana!
da l' je kako ludo i manito koje jote za moj strah ne znade? 2,
396, u Solunu ne ima junaka, jest Ilija, luda adamija, ono boja
nije ni a kamoli s kime ta ako bi ono i izalo, al'
TIlU ne da ostarila majka. 2, 460.
e) U dobrom narodnom jeziku nije plur. ovakih pridjeva u
Vuk u Novome zavjetu, istina, ima: jer ostaviste zapovijesti boje, a drite
ljudske, pranje ban ova i i druga mnoga takcwa mar.
'7, 8, kad mi vama duhcwna sijasmo, je li to to veliko ako mi tjelesna
ponjemo? 1 kor. 9, 11, zavisti, ubistva, pijanstva, deranja i ostala ovakova,
za koje vam naprijed kazujem, kao to i kazah naprijed, da oni koji takova
naslijediti carstva boijega. gal. 5, 21, - ali tako je napisao Vuk
se crkvenoslav. teksta, a u taj je to ulo iz teksta
459. a) Primjeri za enski rod nalaze se osobito u poslovicama:
bog ti i bratska (tj. ljubav)! nar. posl. 19, da je na pasju (tj. volju),
konja ne bi bilo. 50, da te bog od nenadne (tj.
56, ko lijevom (tj. rukom) dri, desnom kudijer
144, carska (tj. se ne 343. Izvan poslovica se govori:
draga (tj . djevojka), mlada (tj. nevjesta, ena), (tj. sluba
boja), Hrvatska, Turska (tj. zemlja). Tako je i ovo:
obrni se s desne (tj. strane) na lijevu. nar. prip. 152, Jovan ... ni
SINTAKSA
491
jedne (tj . ne izusti. S. 2, 45, ne rekavi mu ni jedne
dalje. 2, 90. - Vrlo rijetko uzima se pridjev u plur.: vi pjevate, a
nama krvave (tj . suze) nar. posL 35.
b) Dosta rijetko uzima se pridjev u enskom rodu onako kako
se uzima muki rod u primjerima navedenim u 457b: KaA je
1(,oja !Ha nyTy HaKHlie'Ha H BeCeJIa, a KO,g Kylie JIHjeHa. V. nar. posL
191, '!i.e1Ca1CSa ce y cy60Ty. 258, koji bi se rimokatolik
oenio pravoslavnom. D. istor 314.
c) Cesto se uzima enski rod pridjeva, a ne zna se koja se
imenica ima uz njih misliti: u Niu je bio srpske po-
slanike dosta dobro primio, ali sad okrenuo i on drugu i kae im
upravo da ... V. miL obro 29, bolja je jedna nizmiljena nego
stotina nar. posL 21, dogovorna je najbolja. 62.
dogovorna selu odgovara. 62, nije to bez neke. 218, nije to ta.
218, prva se daje. 260, svaki zna svoju, a Mijat njegovu.
277, car na cara bez velike 343, obrijala glavu na
19, stani, Mitre, bi. 19. U nekima od ovih primjera mogao
bi se mjesto enskog roda uzeti srednji i smisao bi bio isti: okre-
nuo i on drugo, prvo se djeci daje, svaki zna svoje, a Mijat nje-
govo, stani, Mitre, gore bi.


460. a) Pridjevi uz imenice ili zamjenice mogu biti
a t r i b u t i, P r i ves c i, p r e d i k a t i 1 e p i t e t i. - Pridjev
je atribut onda kad uz imenicu ili zamjenicu
stalno svojstvo. Primjeri (svi su iz Vukova 1818,
str. XLII): poten ne umije lagati, meni je mio crven pojas,
zlatan je prsten skuplji nego srebrn, poto mi dati OIIlO tvoje
debelQ prase? Tako je i ovo: smilujte se meni jadnome, ko se
pametan toga boji? itd.
; . ,,' ' r/ . . ..
b) se imenice ili zamje-
nice, uz koje je neko vrijeme kao privezana, onda se pridjev zwe
i- priV-ezak ' Neki gramatici zovu pridjev-Ou 1oTsltibi
\ pravi razlog tome imenu teko je ra-
zumjeti. Privezak imamo u primjeru: srdit Marko jezdi niz Ko-
sovo. nar. pjes. 2, 421. Svako lasno da se tu pridjevom
srdit ne stalno svojstvo Markovo, nego se samo stanje
u kojemu se Marko nalazio neko vrijeme. Takvi su i ovi primjeri:
... otide alostan. V. mat. 19, 22, oj Dunave, tija vodo,
to ti tako mutna nar; pjes. 1, 492, da Bog da, sine, da
I J "
492
GRAMATIKA
zdrav otide i natrag 1, 490, bolesna je omrknula
(tj. djevojka). 3, 126, pade junak trudan na postelju. 4, 363. Pri-
vezak ne mora biti u nominativu, kako je u navedenim primje-
riina, ori- moe da bude -i u drugom kojem padeu; npr. moja
. -.. -- . . - .
majko, oeni me mlada (tj. 'Oem me dOik sam mlad). nar. pjes.
1, 380, bolreti ivot hromu negoli ... V. nar. 9, 45. Ta-
kovi su -i primjeri-: i;a te ruke fatiti, ivu ti izva-
diti. nar. pjes. 2, 277, mrtva Marka na svog konja vre ... s m1'-
tvim Markom sjede n-a- galiju. -2, 444, ko ljuta zmaja pre-
variti, ko li njega 4, 146 ali me iva, a nemoj
mrtva. nar. posl. 79, svi su mislili da iz sobe m:rtva.
nar. prip. 77, blago iuzi -koJega (tj. D. -pIs.
121, kad ga (tj. Hrista) vide razapeta (tj. kad ga vide gdje je
razapet). 326. 1_ _,
e) Pridjev je : predikat I (ili bolje: dio predikata) onda kad
je dopu""lla- gi"agolu koji sam sobom nema potpuna
smisla (katkad danas jesmo, a sjutra nijesmo. nar. posl.
52, s kim si, onaki si. 287), npr. dobar je bog, ali su i
jaki. nar. posl. 59, sirotinjo, i si teka:: 285. Osim glagola
jesam ima i drugih giagola nepotpuna kao to su: ostati,
postati, se, graditi se, se; primjeri: ostane mu du-
an. nar. prip. 213, Petar posta alostan. V. j ov. 21, 17,
se Jonatan i Saul, a narod izide prav. D 1 sam. 14, 41,
dugo, se gluh. is. 42, 14, koji se gradite pravedni. V. luk.
16, 15, jer se pred njim. D. dan. 6, 22.
d) Za pridjeve ima jo jedno ime: epiteti, ali tim se imenom
ne nikakva osobita sluba, jer epiteti se zovu oni atri-
buti koji se u pjesmama nalaze bez prave potrebe,
poradi nakita. Primjeri epiteta: bijeli dvori, crna
zemlja, hladna voda, ravno polje, rujno vlllO, sivi soko, sitna knjiga,
zelena gora itd. Odavde se vidi da je svaki epitet atribut (ali
svaki atribut nije epitet) .
. ..
461. a) Malo ima stalnih pravila za porabu i ne-
pridjevnih oblika ', u atributskoj i u predikatskoj slubi.
Stalno je pravilo da se uzima kad pridjev s ime-
nicom zajedno kojemv predmetu ime, tj. kad se taj predmet
odvaja od svih drugih za koje slui ista imenica. Tako npr.
stari svat nije svaki svat, makar bio i star, nego je osobiti
SINTAKSA 493
svatovima s osobitom slubom, a i ne mora biti upravo
star (godinama); mlada nedjelja nije svaka nedjelja, nego neka
osobita itd. Drugi primjeri: Crna Gora, post, krvavi zalogaj
(ime ptici), ljuto (tj. nado, Sad, Novi zavjet,
Novo Brdo (mjesno ime), slijepi mi, Sta7'a Srbija (ime zemlji),
zavjet, suha bolest, petak, veliki upan, ivi oganj itd.
(v. .. _,,. . .' ( .:..' ." ... '; t'
b) Rado se pridjev u atributskoj slubi za
togod "spomenuto ili ona
navali na ;Iiene "sa: psovkamaT : " za ludi moj
pak (tj. za ludi postupak koji je naprijed ispripovijedan). V.
dan. 2, 141, u jednoga bila dva sina, jedan bijae lukav
i nepravedan, a drugi dobar i pravedan; poto im otac umre,
nepravedni pravednome. nar. prip. 106, onda zapovjediti
svetenik onome koji e da uzme dva vrapca i drvo ke-
drovo i isop, i neka zapovjedi svetenik da se jedan vrabac za-
kolje, pa neka uzme ivoga vrapca i drvo kedrovo i isop i sve to
zajedno neka u krv od vrapca zaklanoga. D. 3 mojs. 14,
4-6, vrativi se bolesnoga slugu zdrava (za slugu se zna
iz da" je Dolestan, a zdrava je prlvezak). prip. 179.
U (1818) XLII navode se eTve.ni pojas iZjeli mii,
izgubio sam srebrni prsten; jedno i drugo onome koji
zna da je bio jo koji pojas, ali samo jedan crveni, - da sam
osim srebrnoga prstena imao i jo koji. zlatni itd. - Rijetko
se za .predmete spomenute i poznate uzima
djev, kako je u primjerima: je da bogatu a b"ogat
da silno blago (taj se naprijed spominje i
kae se da je bogat). nar. prip. 2fo, progovara dobar ranjen ju-
nak (koji je iz dobro poznat). nar. pjes. 3, 341, ne
dam tebe crnu .Arapinu (za kojega se iz dobro zna
da je crn), s valjanom vojskom Joav neposluna sina
(koji je iz dobro poznat). D. prip. 110, kola ...
bee namenjena za stan eljenu visoku putniku (iz
dobro poznatu). M. 167.
c) U svim primjerima pod b) pita se koji, npr. za koji moj
postupak? - za ludi, koji su pojas izjeli mii? - crveni itd.
Kad je pridjev atribut, moe on odgovarati i na pitanje kakav?
i onda se uzima lik. Primjeri: za oltarom ima
jedna od tvrda, bijela kamena. V. dan. 1, 26, od ki-
seIa kupusa. 58, Veljko je bio tanka i visoka struka .. : i
malo nosa. 88, Turci ... - poslije estoka boja osvoje
494
GRAMATIKA
197, arhimandrit je bio. . . rasta tanka i visoka,
lica bela i vesela. 4, 5, on na dobru konju mil. obro 77,
i dobru pesmu upamti, a dobar i pesmu
popravi. pjes. (1833) XXXV, ono to u jesen na lijepu vremenu
leti kao kod ugleda tri konja, jednog cr-
ljena kao krv, drugoga crna kao ugalj, a uta kao afran.
nar. prip. 122. Ali ima i primjera gdje se za pridjeve i na pitanje
kakav? uzima lik, npr. pripovetka u pesmi od dobroga
nikad nije sasvim protivna razumu. V. pjes. (1833) XXXVI,
koji su srca. mat. 5, 8, . ljudi uma. 2 tim. 3, 8,
da mu ko pristojni dar za taj trud. dr. izd. 3, 77,
ono to je protiv zdravoga razuma. 306, bre zamijesi tri kopanje
bijeloga brana. D. 1 mojs. 18, 6, svijetnjak od
zlata. 2 mojs. 25, 31, crkva izbaca iz svoje zajednice kao otrov
iz zdravoga tijela one koji ... pis. 196. Takvi su i ovi primjeri
u kojima je pridjev atribut imenici kaja je u predikatu, i taj pri-
djev odgovara na pitanje kakav?: bio je ne samo rabri junak
nego i mudri urednik u vojsci. V . dan. 4, 20, Milo je bio ...
junak neiskazani. 30, dade mu buruntiju da je punovlasni obor-
-knez nad tri naije. miL obro 56, da bi se pokazalo da je g.
bezobrazni i bezumni opadnik.lai i op. 26, ja sam pastir dobri.
-jovo 10, 11. Drim da bi pravilnije bilo uzeti u tim primjerima
lik. Ii.
462. a) Iz primjera navedenih u 460b,c vidi ' se da pri-
djev stoji u kad mu je sluba priveska. ili pre-
dikata. Mislim da se Old toga u dobru
izuzetaka; to s -e -u n;r: pjes. 1, 259 nalazi : da ga jadna ja mrtva
celivam, kad ga nisam ivoga ljubila, tu je oblik ivoga (mjesto
iva) uzet poradi stiha.
b) U 207e navedeno je nekoliko primjera gdje pridjev
u vokativu sing., uz kakvu imenicu, ima lik,
mlad itd., ali -i
dobri mla.di likmora biti kad
je u vokativu pridjev _sam bez imenice, npr. ljubazni! molim
se bogu da ti bude dobro. V. 3 jovo 2, se hvali neprijatelj-
stvom, silni? D. psaL 52, 1, nepravdu izmilja jezik tvoj, lukavi!
52, 2 .
. : e) :Samo da se uzima i u
kad je pridj;v bez imenice, _ ali se_protee na imenicu" dobro po- ;/
.-. -;.;. . .. .. ... "--. ------.;,*
.. , PrimJeri: (Isus) daje da ga biju, obraze da ga pri-
uavaju .. . ali bezazleni sve prima drage volje. D. pis. 128, kad
SINTAKSA
495-
je Adam pristupio zapovijest boju ... pravda boja izagt:a
nedo.sJojnoga iz raja. 179. U nar. prip. 194-200 veli se nekoliko
Premudri, Premu droga itd. za poznatoga premudrog
Solomuna.
. -----.--. --.. I
d) se u .koji su
eni . .Qd kakvoga prijedloga (ponajvie onakoga to se slae s ge-
nitivom) i kao to su: ispod mukla, isprva, isprijeka,
izmalena, odavna (nar.
pres. 2, 153, D. istor. 28, 90, is. 22, 11, 37, 26, 57, 11, - u Vu-
kovu samo: odavno), pogotovu, zarana. Izuzetak
biti samo zgorega (s gorega), ali ga je lako razumjeti, jer od gori
nema kao ni od drugih komparativa lika (v. 211) ,
ne moe dakle biti zgora (s gora).
463. a) Kako je dosta zatrto za razliku
i pridjevom, to dokazuju ovi primjeri
gdJe -u istoj- i u-i ;toj ' slubi dolazi jedan i drugi lik, npr.
(Inanastir) na pouzvienom zatavanku i na lijepu i otvorenu mjestu.
dan. 1, 22, koga su poznavali kao staroga ajduka i zla a
narodom poznata trgovca. 3, 156, mutav m'Utavog najbolje
razumije. nar. posl. 184, od ivoga togod, a od mrtva nita. 223,
starog vina i stara prijatelja dri se. 294, se kapom, a
ludi snagom. 324, to deli Radivoje, mladi
Tatomire, to mladu Tatomiru, dijete Gruj ica.
nar. pjes. 3, 13, lepoga smo roba zadobili,. lepa roba
-Gruju. 3, 38, nadaleko susretoe Turke, na visoku brdu goletnome.
4, 171. Osobito su ispremijeani jedni i drugi likovi u primjem:
nisi gladnog naranila, ni ednoga napojila, nit' si gola preodela,
niti bosa preobula, nit' si slepom udelila. nar. pjes. 1, 133.
b) Jedni se i drugi likovi nalaze i kad li svezi s ko-
jom Primjeri za likove: ' -da ' gladnoj
sirotinji nosi radosni glas. V. 4, 4, svaki pravedni i razumni
sudija mora poznati. lai i op. 9, pod ovom travom ko je
moe nekakav dragocjeni prsten. kod 6 a..n:aJb , nekakav
z.l:L kod 'rpaBJha'!a, ovaj je radosni proslavlJen. D.
pis. 105. Primjeri za likove: Stanu je prosio nekakav
bogat trgovac. V. dan. 1, 94, "v.aki moe lasno
videti. mil. obro predgovor, svaka recenzija i svaki tampan od-
govor vrlo me obradovati. pis. 95, xap; ce KO npaBp;a p;a He
3Ha 3a Paaa naca<>. nar. posl. 145, pripovijeda se da je u
Turaka bio nekakav koji se zvao Nasradin hoda.
kod Hacpap;H"H, od ovakova se masna jela djeca lasno ozlo-
495
GRAMATIKA
trbe. kod np'lop, te nabreknu onog hrta uta. nar. pjes. 2, 286, ne
htjedne vjerovati ovome glasu. D. prip. 155, da je taki
krnjast oblik bio u starom jeziku. star. 3, 4L - se govori
npr. moj dobri prijatelj, naega milog Jovana itd., ali uz po-
svoj ne zamjenice moe biti i oblik: odmah pozna svoga
mila brata. nar. pjes. 2, 177, bre hajde mom bijelu dvoru. 3, 463.
c) Ima pridjeva koji su samo u liku' (to
su oni s nastavkom -ski, npr. - carski, i neki drugi, npr. dananji,
donji, gornji, desni, lijevi, pokojni itd.); drugi ,sa
II1
o - ii. neodre_-:-
(to su oni s nastavkom ov, in, npr. Pet7'ov, sestrin), ali
se i oni prvi sklanjaju katkad kao a drugi katkad
kao (v. 210 i 211). Oni prvi pridjevi uzimaju se, da-
kako, i u prilikama gdje bi stajao oblik, npr.
na je bio danas gospodski, ko je vama prvi?, -
a oni drugi uzimaju se i ondje gdje bi bio oblik,
npr. Petrov post, Vidov dan. - U (1818) kae Vuk da
se govori samo veliki i u (1852) doista nema oblika velik,
ali da je taj oblik u tome ima dosta potvrda u Iv.
464. a) Posvojni pridjevi zamjenjuju sobom genitiv ime-
nica kojima to pripada, npr. Petrov sin isto to: sin Pe-
tra, - carska kruna isto to: kruna careva itd. Katkad se re-
pridjevi uzimaju i mjesto objektivnoga genitiva (v. 517 d),
npr. to se gradskoga popravljanja (tj. popravljanja gra-
dova). V. mil. obro 31, tako je i ovo (gdje je posvojna zamjenica):
u brdima ima dosta ruda svakojaki, no da je njiovo ko-
panje ... na osobitu tegobu narodu, zato se kriju i zatrpavaju.
dan- 2, 28. Nalam se i to da se posvojni pr!9-jev uzme mjesto ime-
nice koja je u genitivu, a ima pred sobom kakav prijedlog, npr.
koje mu je bio jedini put izbaviti sebe i vojsku svoju od ropstva
neprijateljskoga (tj. od ropstva kod neprijatelja). V. eman. 44,
niko ne govorae javno za nj od straha jevrejskoga (tj. od straha
od Jevreja). jovo 7, 13; tako je i ovo: moj strah, tj. strah od mene,
njegov strah, tj. strah od njega itd., npr. cijel Stambol jeste
pozatvoran od mojega straha velikoga. nar. pjes. 2, 396, od straha
njegova uzdrktae se straari. V. mat. 28, 4. I mjesto dativa
koje imenice nalazi se katkad posvojni pridjev: ono ti je
(tj. nar. pjes. 3, 49, dok traje sluba
boja (tj. sluba bogu). D. pis. 19.
b) Kad iza kojega posvojnog genitiva dolazi jo kakav do-
datak tome genitivu, onda se on ne mijenja u posvojni
pridjev, ali opet ima ovakovih primjera: prva je buna bila Cuki-
SINTAKSA
497
koji se neto svadi s Miloem. V. mil. obro 173 bi
bilo: buna koji ... ), ovaj je antihristov, za kojega
da 1 jovo 4, 3, id'te dolje, dva moja do bijela
groba Jovanova, Jovanova, brata nar. pjes. 2, 40,
hrisovulja je bez ikakve sumnje Duanova, koji se u njoj naziva
Stefan Cetvrti. D. istor. 47, slabo gledae na Orbi-
-novo, za kojega mislimo da ... 96, k neiskazanoj ljubavi
Hristovoj, koji ne mogae gledati roda ljudskoga gdje ga
pis. 187. - Sasma je posvojni pridjev u primjeru:
s -kneza Aksentijni Srba (mjesto: s Srba kneza
Aksentija). V. mil. obro 80. Moe se misliti da je tu k'l!-eza tam-
parska pogreka mjesto knez (koje bi bilo u smislu 451c).
Ne moe se odobriti to neki pisci iza g. (tj. gospodin)
'UZimaju posvojne pridjeve od prezimena, npr. da vidimo g.
posao, - u knjizi g. - pred g. Majerovom itd. Oni dakle
piu kao da onoga g. nema. To g. samo niko nikad ne govori, nego svi
govorimo: gospodina posao, - pred gospodina Majera itd.,
;pa ili tako treba pisati ili bez g.: da vidimo posao, - pred Maje-
'!Tovom
c) Kad se srednji rod pridjeva zdrui s nominativom ili s aku-
:zativom to, neto, nita, kojeta, mnogo, onda se i pridjev
s njima slae u padeu. Primjeri: u njega nita pogano.
V. otkr. 21. 27, rOBopM ce 3a 'lb'KM KojellITa PY:>ICUo. nar. posl. 40,
:MMa Jill jOllI MHoro 1Leypabe1Lo OA Ka::KBa IIOCJIa? 56, o Bosni ne-
,mamo natampano nita dr. izd. 3, ar, nita nema lijepo
videti. nar. pjes. 2, 105, da to loe besjedio nisam? 2, 131, ljudi
'koji su bili neto srednje seljaka i vlastela. D. istor. 62,
-Radivoje ne radi nita znatno. 161, da ti je kazao prorok to
-veliko, ne bi li 4 car. 5, 13. vrijedi to i za
.svata, npr. tamo se vidi svata lijepo. Tome pravilu nijesu pro-
tivni primjeri: koji mu je mlogo dobra V. opit IV, to je god
:zla u narodnom ivotu. D. 1stor. 71, a nijesu protivni zato to
dobro, zlo nijesu tu pridjevi, nego su imenice (kao kad se
:kae: kakvo sam ti dobro ili kakvo sam ti zlo - Ako
'pomenute to, neto itd. stoje u drugom kojem padeu,
osim nominativa i akuzativa, pridjev stoji u istom padeu, npr.
'nijesam se ni nadao V. dr. izd. 3, 81, ko se
,dotakne D 3 mojs. 7, 21, ne se
is. ' 52, 11. Tome odgovaraju i primjeri u kojima su oblici
'nita, svata upravo genitivi sing. (v. 202 i 203): da u mom
biti nita slavenskoga (tj. slavenskoga). V.
(1818) XIII, 1'1,!\y Te npoce He caMa BYHe Hero M iJpyww CBa-
498
GRAMATIKA
llITa. nar. pjes. 1, 501, ne zna nita iva. kod :lKHB, od pete
do glave nema nita zdrava. D. is. 1, 6. - U Vukovu i u Dani-
jeziku nema ovakovih primjera: ono to u njima ima naj-
ljepega. Lj. 337, neto je rimskoga i u spoljanjoj pojavi nje-
govoj. N. 77. To se nalazi dosta i u drugih naih pisaca,
npr. ako ti se dogodi togod neprijatna, ali to biti
d) Kad se uz povratnu zamjenicu sebe, sebi, sobom u'zme
poradi snage pridjev sam, onda on bez razlike u
moe stajati ili u nominativu ili u onom padeu u kojemu je po-
vratna zamjenica. Primjeri: pomozi sam sebi. V. mar. 15, 30,
jer se sam sebe ne moe 2 tim. 2, 13, - pravi magarcima
svoje ili sebe samoga (u Iv. ljubi blinjega svoga
kao samdga sebe. mat. 22, 39. To isto vrijedi i onda kad je po-
vratna zamjenica zdruena s prijedlogom: sami za
sebe. V. mat. 23, 31, pogreb je sam po sebi tuan. D. pis. 359, -
da Srbija bude silna ... u sebi samoj. D. ist. 71, oni nijesu odgova-
rali za krivca, nego za sama sebe. 300. Ako se povratna zamjenica
uzme u obliku, onda pridjev sam stoji u nominativu, a ne
slae se u padeu sa zamjenicom, npr. se sam. V. luk. 4, 23,
ako se ja sam slavim. jovo 8, 54, ako sotona ustane sam na se. mar.
3, 26.
*
*
465. a) Komparativ se ponajvie uzima kad se dva predmeta
porede, pa se da da se koje svojstvo nalazi u jednoga u
mjeri nego u drugoga, npr. ire je nebo od mora. nar. pjes.
I, 196, su dvojica nego sam Radojica. nar. posl. Ill.
b) Katkad se komparativ uzima gdje se ne poredi predmet
s predmetom, nego se da se koje svojstvo u kojega pred-
meta nalazi u mjeri, npr. bogatiji moe
(ili razmjerno) bogat. Primjeri: vino se pije najvie na i
to kod bogatiji ljudi. V. dan. 2, 103, gvozden iljak kojim se lje-
niviji vo kadto bacne. kod OI.lIJhaqa.
c) Sasvim u pozitiva uzimaju se kompara-
tivi bre, vie, te isto to brzo, mnogo (ili neko-
liko). Primjeri: bre ide u novu nar. pjes. I, 566, kad je
dever razabrao, bre ode 2, 25, car se pre-
padne, pa bre polje sluge da ih trae. nar. prip. 33, bre zamijesi
tri kopanje bijeloga brana. D. I mojs. 18, 6, on bre skupi sluge
sv{)je u 2 mojs. 9, 20, - 'BaJhaJ!O 6H "I.etuhe nar.
posl. 51, - kao to je na vie mjesta ovdje dokazivano. V. pis. 91.
sn,TAKSA 499
anI-! caM TaKO BUw.e nar. posl. 57, neki tako izjedeni
ljudi odmah umru, a neki ive vie vremena. kod Bjenrnru;a,
nego je srebra bilo od vie ruku. D. istor. 256, zna li da me je
vie puta strah? pis. 23. Mjesto samoga bre govori se i bre-bolje,
npr. on bre-bolje ostavi. V. dan. 3, 143, bre-bolje mu.
167, ORCKO'lI-! na 6pxe-6oJbe nar. posl. 16.
d) Kad se pridjev s pridjevom poredi, stoje oba u kompara-
tivu: si nego pametniji. nar. posl. 293. Tako bi bilo i ovo:
toranj je svagda vii nego iri.
e) Superlativ se uzima kad se da kae da je koje svoj-
stvo u mjeri u predmeta koji se poredi bar sa druga dva;
kad kaemo npr. ovaj je hrast najvii, to da je vii od dru-
ga dva ili od drugih pet ili dvadeset itd. - Ali superlativni oblik
najprije moe se uzeti i gdje je govor samo o dvorne, te
isto to prije, npr. ja hy nOCTaBI1TI-!1tajnpuje OA CBaxe 3Apa-
M()!.JU1TBy Jroja ce rOBOpI-!, na oRAa npmrjeB KOjI-! ce njeBa.
nar. pjes. I, 77, dopusti mi da idem najprije da ukopam oca svo-
jega. luk. 9, 59, jer je Adam najprije sazdan, pa onda Jeva. 2 sol.
2, 13, boj se najprije boga, pa mua (svjet djevojci kad se udaje).
nar. posl. 21.
f) Kad se da je koje svojstvo u vrlo velikoj mjeri,
ali se predmet u koj ega se ono nalazi ni s ne poredi, onda
Se uzima pozitiv sloen s pre, npr. predobar, prekrasan
itd. Od takvih nema ni komparativa ni superlativa; zato je
veoma preslavnije ime. jevr. I, 4, to je zacijelo Vuk
UZeo prema crkvenoslavenskom tekstu u kojemu je tako.
g) Komparativ i superlativ nalazi se i od pasivnog participa:
u Srbiji su jo stariji od popova, jedno to su bogatiji i
od nji, drugo to ... V. dan. 2, 112, najbolji i najode-
veniji. mil. obI'. 100, najizobraeniji. dr. izd. 2, 137, jedini utrve-
niji put. M. 156, sedi zamiljeniji nego S. 5, 135. Ali je u
i opisani komparativ od pas. participa:
I? star. 3, 44, dobro bi, dakako, bilo i: itd.
ZAMJENICE
466. a) zamjenice ja, ti, on se izostavljaju kad
na njima nije sila govora te se razabiraju iz samoga glagolskog
oblika, npr. znam, govori, itd. Ali Vuk dosta uzima
te zamjenice bez prave potrebe, npr. ja sam ovo znao jo odavno
500
GRAMATIKA
i negdje sam kazao da je ovako posrbljavao dananjega
crkvenog jezika, od kojijeh sam ja mnoge u Danici za
g. 1826. dr. izd. 3, 386, tako dobitak moe biti nagrada za
dobra koja si ti dan. 2, 128, J1lIIao caM Ha BpaHfie, Kao
lllTO CJ{ MJ{ T)(' cJmoh peKao. nar. posl. 240, pametan jednako
eli i trudi se da to bolje ili izmisli i da on bude pametniji
od svojije stari. dan. 2, 2, Srbi opkole Smederevo, zlikovce Turke
isprate niz Dunav, majstore ostave u njihovim bez oruja,
a u gradu oni postave strae. mil. obro 6, HarrHcao MJf je y BepJIHHY
1CHe3 MmcajJIo 06peHOIBHl\, Kao IIITO je cm c.rrynrao Y
nar. prip. VII. U mislim da takvih primjera nema, a i
nijesu za preporuku. - je ovaj primjer: odsad ako mi
padne aka, znam ta s tobom ako li ti padnem aka,
sa mnom ta ti drago bi bilo: ako ti meni padne ...
ako li ja tebi padnem). mil. obro 121.
b) Kad je subjekt zamjenica 'Prvoga ili drugog lica, onda
u istoj ne moe ni u kojem padeu biti ista zamjenica,
mjesto nje treba da bude povratna (sebe, sebi itd.). Samo II
pjesmama nalaze se Qvakvi primjeri: trai njemu ugursuza, a dil-
bera ja mene (tj. meni, v. 193a, - mjesto: sebi). nar. pjes. I,
296, bre digni sedmore da me vodi tebi (mjesto: sebi) u
Budima. I, 609, eto danas tri godine dana kako traim za tebe
devojku; za tebe tu ne za me prija-
telja, a za me prijatelja, tu ne za tebe devojku.
3, 24. - Ovo pravilo vrijedi i za kad je subjekt lica:
Petar, siavi k ljudima poslanijem k sebi od KomHija, V. d.
apo 10, 21, kad bezbonik prodire pravijega od sebe. D. avak 1,
13, Ali se nalazi i: Uice, dosta tvrd sta,rinski grad, no zbog brda
oko njega slabo se moe drati. V. dan. 2, 46 bi bilo: oko
sebe).
e) Poradi sile moe se uz zamjenice uzeti pridjev
isti, npr. ja isti ga. D. j ov. 19, 27, on se isti trudio da ...
dioba 10, na ugovoru vi isti biste svjedoci. Lj. ll.
d) Mnogi dananji pisci kad o sebi to govore, mjesto ja upo-
trebljavaju mi (to je prodrlo iz i francuskoga jezika),
npr. milo nam (mjesto: meni) biti ako ... ili: mi smp doka-
zali da ... Isto tako piu oni na mjesto moj, npr. po naemu
miljenju on ima krivo. Narodni jezik, a ni jezik Vukov i
takvoga n a d u ven o g plurala ne poznaje; .tavie, nared po
Srbiji (a moda i po drugim zemljama) upotrebljava mi mjesto ja
501
u poniznom, srnj ernom govoru. Tako u jednoj pripovi-
jetki 243-244) govori seljak iz
koga okruga pred knezom Mihajlom: doli smo (tj. doao sam) do
tebe, gospodaru! ... Simo je nama (tj . meni) brat ... mi
smo bili momak u brata i tu slubu moramo vriti ba kao i on.
Seljak koji tako govori misli da bi bilo preveliko isticanje svoje
osobe kad bi pred knezom o sebi govorio ja, pa misli da se malko
pritajiti ako sebi kae mi, kao da je on jedan mnogih, pa
ga knez i ne vidi pravo u Onoj m:noini. Nasuprot vladaoci kad sebi
govore mi, da se pred svojim podanicima u, jer je
plural vie od singulara.
e) Pisci kad govore to svome tj. kojemugod
njih, govore . mu u 2. licu sing., a kad govore
onda upotrebljavaju 2. lice plur. U jednom i u drugom
moe ono to pisac govori protegnuti na se svaki Primjeri
za 2. lice sing.: da se ne treba nikome povjeravati
dokle ga dobro ne pozna. D. star. 2, 265, ali i tu zaludu traiti.
rad jug. ak. 15, 185, danas ko ti je u brata, za nj u
javnom ivo,tu da ti je brat. rad jug. ak. 26, 60, u njegovu
glasu zvoni neka melodija po kojoj ti se da ... M. 5,
potresno te diraju zadnji Hosroja. N. 337, neplodno stije-
nje od kojeg na duu ti pada strah. 350, po odelu mogao si poznati
da nisu iz one 'Okoline. S. 2, 27, ako se mnogo mea sa svetom,
sumnjiv si; ako se i ne izlazi, jo' gore. 2, 116, duga bolest,
gotova smrt, ocepi te od drutva, od uivanj a, bude
dosadan, a selo te malo-pomalo sasvim 5, 132. Primjeri
za 2. lice plur.: klonula bi i pobledela, i dugo ne biste ni
a prim e tili biste kako skriva uzdah. S. 2, 166, oduzmite
ljubav osetljivcu vrelih pa ste mu spremili najuasniju
sudbinu ... uneli ste u njega dane sumo'rne. 2, 223,
to (tj. pojanje u crkvi) utone te u sebe, u nov vii svet, kojega lepote
donde niste vie ste onda duh nego telo. 5, 37, ko ne zna
planinu Vujan? kad se otud od Morave postupno penjati,
moete je na konju za nekoliko sahata; sad gonite kljuse
preko ravnica ... a sad zabasate u iprage. Putanja vas vodi i do
kamena majdana. 5, 156. U Vukovu jeziku mislim da se ovakova
poraba 2. lica sing. i plur. ne nalazi; mjesto toga Vuk uzima ime-
nicu npr. kad pomisli da ... , mora se kako . . .
3, TeIlI1W ce 'l{.oe'KY o,n; Kylie OTHCHYTH, a I1'OCJrn:je o,n;e
Ky,n; HaYMH. nar. posl. 165. KOMe 'l{.oe'K qeCTO ,n;OJIa3H, npecTaje ce e
502
GRAMATIKA
lbMM Jby5J1TH. 346; tako je i ovo: sve ovo dovle spomenuto kad
vidi, mogao bi zapitati : je li to mislio kad je ...
D. rad jug. ak. 6, 210.
.. ..
..
467. a) Posvojne zamjenice moj, tvoj, njegov, njezin, na,
va, njihov zamjenjuju se ponajvie zamjenicom svoj, kad god se
proteu na subjekt istoga lica kojega su i 'one same. Tako je mjesto
moj: pogubih svoga sina Marka. nar. pjes. 2, 197, - mjesto
tvoj : jer svoju izgubiti glavu. 2, 118, - mjesto njegov: slavi
Marko svoga svetitelja. 2, 412, - mjesto njezin: a svaka je majka
milostiva i na svoje alostiva, 2, 86, - mjesto na: to
od ivota svoga? 3, 473, - mjesto: va: te molite svog mila
ujaka. 2, 510, - mjesto njihov: i dvorahu svoje gospodare. 2, 263.
b) Ali u ovakvom imaju pjesme i nepromije-
njene posvojne zamjenice: kad potegnem moju britku sablju. 2,
280, da ja vidam moje grdne rane. 2, 341, a ti tvoje dijete upitaj.
2, 29, te se rani: za ivota tvoga. 2, 406, car me zove na njegovu
vojsku. 2, 169, me Ljutica Bogdane na njegovoj tankoj be-
deviji. 2, 220, care da se i mi nau vjeru ostavimo.
3, 61, vaijem ga duhom zadanite. 2, 40, odsidite dobre konje vae.
3, 551, njinijem ga duhom zadanue. 2, 40. - Takve nepromije-
njene posvojne zamjenice ima i Vuk u starijim svojim dje-
lima, sasma rijetko u potonjima: neka ene nose i njiove
koulje i dan. I, 81, moja ena, koja je dotle zbog njene
mladosti u stajala. 2, 134, idite sad vaim putem. 2,
142, pii knjigu tvome sinu. 3, 143, ja s rruojim magarcem da
kako sam i najprije po mojoj volji 3, 236, idem u moju
naiju. mil. obro 53, da u tvome carstvu tri dan. 5, 93,
jer sam ja u osamnaestoj godini ivota moga najprije u Sri-
jemu. pis. 32, Y3jaIIIeM .Mojew ,5pFbao:Ila. nar. pjes. 4, 462. Vrlo
je rijetko ovo u blagosloven jesi, Gospode, me
naredbama tvojim. pis. 146. Tako je i ovo: koje sam
nad mojim bratom. Lj. 78.
468. a) Kad se u u kojoj su zamjenice njegov, njezin
nalazi lica koja nije subjekt, onda zamjenice
ostaju nepromijenjene, ali katkad se mijenjuju u svoj, kako
se vidi iz primjera: kamen je ovaj bio odvukao u
Topolu, no ljudi se dignu te ga (tj . kamen) izmole
i opet dovuku na svoje staro mjesto. V. dan. I, 40, od oni
SINTAKSA 503
starjeina stane raditi, ako ne moe nad svima biti starjeina,
barem u svojoj naiji da mu niko ne zapovijeda. 3, 217, kad Milo
iz Kragujevca u Beograd, sretnu ga u putu svoji ljudi i kau
mu. mil. obro 144, da narodu naemu nijesu mile sv oje pjesme, ne
bi ih mogao ni imati. dr. izd. 3, 69, ja 'Muickoga potujem za
njegovu ljubav k narodu svome. 71, ale nevu svoja. nar.
pjes. I, 35, kojoj ovci svoje runo smeta. 2, 143, a sva dobra
iznijela igumana Svetogorca Vasa sa svojijem Isaijom.
2,443, svoja mu vjera omrznuti. 2, 612, njemu sitna knjiga do-
panula od svog tasta, od grada dizdara. 3, 534.
b) Vrlo se iz smisla razumije to je pa se onda
zamjenica svoj ne npr. uzmi u ruku ovu knjigu, a ne: uzmi
u svoju ruku. Ali Vuk i u takvim uzima katkad tu zamjenicu:
sastavivi ruke podigne je do svoga i rekne. dan. 2, 124, potom otvori
(tj . filozof) svoju aku i pokae je budali. 5, 88, 3a KyhoM no,!l KaMeHOM
y Koja je 'leCTO Te ce npe):\ pynoM eaojo"", cYH'laJIa.
nar. posl. 63, skinuvi svoju ubaru s glave stane mu govoriti,
prav. sov. 54. Tako je i ovo: pa izvadivi svoju iz torbe stane jesti.
nar. prip. 169. Sto ci. dananji gdjelwjli pisci piu, npr. popijte svoju (ili vau)
kafu, to je u njih galicizam, ali ni Vukovo ovdje navedeno pisanje nije za
preporuku.
. ..

469. a) Osnovna je razlika pokaznim zamjenicama ovaj
taj - onaj da prva od njih ono to je blizu ili na
dohvatu prvome licu, druga to je drugorpe, a to je daleko
i od prvoga i od drugoga lica. To vrijedi 'i za sve koje su od
tih zamjenica izvedene, npr. ovdje, toliki, onamo itd., a i za uzvike
evo, eto, eno. Primjeri : ako bog da, te ovu ranu prebolim koja je
sad na meni. V. dan. I, 86, se opazi Stoja u avliji jednu
veliku jazbinu, pa onda a ta je to, kako moe u svome dvo[U
trpeti toliku propast? zato to ne zaroni? nar. prip. 42, nego skini
bugar-kabanicu; bog ubio onoga terziju koji ti je toliku srezao!
nar. pjes. 2, 147. Osobito su zgodni ovi primjeri: Brko ta
zar si slijepa? evo ovde me (tj . na mome tijelu) neto kolje; onda
mu djevojka kae: ne kolje tebe tu nita, nego te bije. nar.
prip. 5, eto tvoje sablje, a evO moje glave. 64, (nesretan
namjeri se na svoju i ona mu da sam budna bila, ne
bi ti dobio ni tih opanaka; (onda je on upita:) a ko si ti, da ja ne
bih dobio ni ovih opanaka? 91 dakle, veli : tih opanaka, tj .
koji su na tebi, - a kae: ovih opanaka, tj. koji su na meni).
b) Zamjenica ovaj vrlo se rado upotrebljava za ono to dalje
dolazi u govoru. Primjeri: evo iz ovije uzroka nije srpski
504
GRAMATIKA
jezik pisati po slavenskoj ortografiji (sad se odmah iza toga navode
takva uzroka). (1818) IX, poslije Morave ovo su naj-
znatnije vode u Srbiji: 1. Kolubara ... 2. Jadar ... 3. Mlava. dan.
2, 39, majka .. . ovo progovori: rodila sam devet mili sina.
nar. pjes. I, 124, evo kako on svoje pismo: o vele
silo ... D. istor. 94. Mnogo se u takvom uzima za-
mjenica taj, npr. svojoj ljubi tako besjedio: Vidosava, moja vjerna
ljubo .. nar. pjes. 2, 108, svome Sarcu tako besedio: odaj, Saro,
i sam po avliji. 2, 442.
c) Kad se pokaznom zamjenicom ima togod to je
naprijed spomenuto, se uzima taj. Primjeri: Milan
kao bogat gospodar i meke naravi nije rado napred u boju
a Milo je to najvoleo i u tome nikom nije ustupao; tako je
Milan, kao stariji brat, gospodovao i zapovedao, a Milo vojevao.
mil. obro 45, da je na narod ... imao prema sebi ljudi za upravu
po dananjemu vremenu, on bi davno bio sam svoj, i taj mu je
nedostatak i danas smetnja i 16, kod gdje-
kojih manastira skupi se ... o Preobraenju i o Gosp04ama po
nekolike hiljade sabora; tu prodaju trgovci rubu, tu gle-
daju momci tu se sastaju kumovi, prijatelji i poznanici;
tako idu o dne po sremskijem namastirima.
rj kod lH8.MaCTI1p, u tome se jo nekaka prokleta babetina
koja im se ... kad bude ta se baba prikrade pod ja-
buku. nar. prip. 120.
d) ali opet dosta uzima se u takvom
i zamjenica ovaj, npr. tako su izvori istorije nae bili svagda pri-
povedanje i pisatelji ... svaki moe lasno videti koliko
su ovi izvori nepouzdani. V. mil. obro predgovor, u tom jo bimbae
i begovi navale na nj tebe prevari ... paa na ove
nije mogao nita odgovoriti. 128, HaBpx Tora MMajy 3M-
I.WK'Be 3a KOjy oBuje.M-
6P1JIO je Ha"l:IDbeHO ryM!Ho. nar. pjes. I, 188, onda se ispuniti ono
to su govorili gdjekoji ruski putnici da vrijeme kad
Srbi iz Srijema, iz i iz Srbije u Zagreb da srpski;
oni su ovo govorili poto su vidj eli kako se misli i radi o jeziku
naemu; moe biti da mnogi od vas misle da ovo ne moe biti. pis.
27, iza toga carev sin dugo srete jednoga pa ga
zapita ... ovaj ga lepo uputi i kae mu, nar. prip. 26, naj-
prije sakuje gvozden veliki, kako moe on u njemu sjediti;
na zaklopcu ovoga utvrdi ... 199, valja priznati da je
Duan umr'o g. 1355 ... da bi ile jo bolje potvrdila ova istina,
SINTAKSA 505
iz hrisovulja.:D. istor. 52, starjeina bi bla-
goslovio penicu, vino i ulje; ovaj se stari dodrao do danas.
pis. 43. U primjeru koji sad dolazi uzima se i taj i ovaj za ono to
je naprijed spomenuto: u narodnoj biblioteci ima rukopis na har-
tiji pisan na kraju XV vijeka ... u tom su rukopisu ivoti nekoliko
svetaca Srba ... u tom rukopisu ima i sluba kralju Milutinu ...
ovo je dakle najstariji zasad poznat rukopis u kome . .. D. sitno sp.
318.
470. a) Za ono to je i pred onim koji govori i pred onim ko-
jemu se govori uzima se ovaj: zato sam ja ovde (tj. u ovoj knjizi)
tri nova slova. V. (1818) XI, ovu knjigu nikad
nisam zbacio s uma istine. mil. obro predgovor, . dok je ova knjiga
tampana, meni je palo na .um nekoliko kojijeh u njoj
nema i koje dodati ovdje na kraju ovoga predgovora.
predgovor, uzmi, moma, ovaj prsten, moja biti. nar. pjes. I,
421, XBaJIa 60ry xaA caM Aa YL,{ (tj. pjesme) M oaa1W
BMAMM HaIIITaMIIaHe! nar. pjes. I, XIII, ja HMaM jOllI HeKOJIMKO
IIyTa oaoJtU1CO 6a'IBaHClmjex :rrjecaMa I, 629.
b) U 413g navedeni su drugima primjeri: ovo pedeset
godina su se knjige tampati, ta ono sedam jaganjaca?
i je da bi posve bilo i: ovih pedeset godina, onih
sedam jaganjaca. Tome odgovara to Vuk mjesto posve
ovih dana pie ovo dana: kojega su Turci ovo dana ubili na
vjeri. 118, danas ili ovo dana prepo I, 187 (1821),
ovo dana I, 361 (1830), sam vam pisao ovo dana. 2, 258
(1820), ja ovo dana idem opet, 7, 243 (1823), koji ovo dana . ..
7, 609 (1840) . U tim je primjerima ovo uzeta kao prilog,
dakle kao oblik koji se ne sklanja, pa tako je i u primjeru: nego
se nadam da biti ... ovo koji dan (mjesto: ovaj koji dan). V.
prepo 7, 330 (1823). I oblik ono uzet je tako u primjeru: da mi se
k ono dvjesta talijera doda jo stotine (mjesto: k onima dvje-
sta talijera). prepo 6, 64 (1842). Oblici ov.o, ono u navedenim pri-
mjerima odgovaraju porabi zamjenice to mjesto koji (u 427c),
tj. jezik se katkad uklanja deklinaciji.
c) Prilozima kada, gdje, kako, otkud moe se dodati oblik ono
bez prave potrebe: pre nekoliko godina kad je ono bila svetko-
vina sv. Cirila. D. pis. mil. 6, sjetite se bojih kad
vas ono izbavi ispod jarma. Lj. 181, mnogo se izmenilo ... od
onoga doba kad ono mi poslednji put pod orasima. M.
298, kad si ti - gde ono bee? S. 2, 8, otkuda ono
behu? 2, 11, da od njega kao ono od mekana voska gradite ... slike
506
GRAMATIKA
i prilike. 2, 258, kad ga ono prvi put videh. 5, 58. ono moe
se i okrnjiti te biva no, npr. u kadano (kadno), gdjeno, kakono.
Isprva se ono dodavalo poradi snage (kao npr. kad se kae: ko
ono dolazi? koja ono bijae? vidi u ARj. kod onaj na str. 949b),
pa je za tu snagu pomalo se uz nave-
dene priloge uzima oblik to: kad to dan Vaskrsa? Lj. 442
(ispor. ko to
d) Zamjenica onaj upotrebljava se mjesto koje naprijed re-
imenice koju bi trebalo upravo ponoviti: samo prva tri mi-
liona zovu se Srbi, a ovi drugi ne; nego oni (tj. Srbi) turskoga za-
kona zovu se Turci. V. dan. 2, 77, OB'a njecMa YI: CBe TPH 3a ibOM
J1)l;y Mel)y njecMe jyHa'IKe Yl:JIYI: 6apeM Meljy O1ie Yl:3Mel)y }KeHC'KJ1-
jex YI: jyHa"'IKYl:jex. nar. pjes. I, 240, Srbi zakona turskoga u Bosni i
li Hercegovini, a tako i oni zakona rimskoga zovu kao za porugu
Vlasima svoju zakona kod BJIax, takovi bi
mnogo pametnije da pie svojijem, nego da kvari
i svoje i ono svoje dr. izd. 3, 306.
e) U pjesmama se zamjenice taj, onaj upotrebljavaju bez ikakve
potrebe za smisao; one u tom odgovaraju artikulu onijeh jezika
koji ga imaju. Primjeri : on ide u to polje ravno. nar. pjes. 2, 7, kad
umire pod prsten djevojka, ne kopa se u to novo groblje, se baca u to
sinje more. 2, 23, tu viknue ti laki 2, 57, pa ju turi na tu vatru ivu.
2, 59, gotOVI mu to gospodsko jelo. 2, 106, razapee te bele atore. 2, 507,
u tu goru 3, 501, s vojskom ode uz tu vodu Drinu. 4, 195, -
da saplete anu sitnu mreu (o kojoj naprijed nema ni 2, 52, sve po-
rasle smokve i masline i jo oni grozni vinogradi. 2, 105, udari ga onim
bojnim kopljem 2, 113, a kad Komnen u planinu ka anome zelenu
jezeru. 2, 456, a kad dola ana tamna. 2, 597, te on pije ano vino
hladno. 3, 425, knjige zemlju prelazie od onoga 4, 287.
471. a) Zamjenice koji, kakav, ko, to, mogu se uzimati
li neki, nekakav, neko, neto, npr. svi
su nai stari namastiri imali od starine koji manje, koji vie sela
i zemlje. V. dan. 2, 110, carev sin s onom
svakoj na noge, ali kojoj duga, kojoj kratka, kojoj
uska, kojoj iroka, ne moe nijednoj da pristane. nar. prip. 162,
koji pije, koji se umiva, koji poji konja na Cetinji. nar. pjes. 3, 509,
stane dokazivati da je nae stanje dolo od kake prirodne bolesti.
V. dan. 2, 136, ko popa, ko popadiju voli. nar. posl. 151, visi o dlaci
(npr. ivot) . 35; tako se govori i: potroio ono malo novaca to
na hranu, to na odijelo (tj . neto - neto).
b) Prilozi kada, gdje mogu imati ne-
kad, negdje, npr. poreza nije svagda jednaka, nego je kad manja,
kad V. dan. 2, 82, kao to se onda po svoj zemlji, de manje,
SINTAKSA
507
de vie 3, 204. Prema tome kad koji, kud koji upravo
nekad neki, nekud neki, npr. ostali se kad koji stanu izmi-
cati. V. dan. 3, 203, 'Ostali ljudi prsnu kud koji. 204. - Katkad
zamjenica koji ima kojigod, kako je u primjeru: brat je
mio, koje vjere bio. nar. posl. 29. - U kogod, togod
mogu se uzeti upitne zamjenice ko, to, koje u tom poslu ne stoje
na prvome mjestu u moe ko da se mogu pisati. V.
(1818) IX, moe ko ili pomisliti. prav. sav. 48, zato ih
(tj. slova) moe ko zvati samoglasnima. D. sitno sp. 167,
ovdje to iz knjige Ivana 19, najprije ka-
zati to o Boci Katorskoj. 27, ovo je upravo sve za djevojku, ali
mati ustavi to i za sebe. 52.
c) Relativne zamjenice i relativni prilozi sloeni s
god imaju dva 1. to makar, uzevi ga pred
zamjenicu ili pridjev, ali izostavivi god, npr. togod,1 gdjegod,
kudgod isto je to: makar to, makar. gdje, makar kud itd., - 2.
togod, gdjegod, kudgod . .. isto to neto, negdje, nekud ...
Prvo je u primjerima: to god radi, radi pametno, -
gdje god ima vatre, ima i dima., kud god mi zapovjedite
itd. Drugo je kad se kae: togod sam i ja znao, gledaj
da ga gdjegod ako kudgod ode, pii mi itd. Razlika je iz-
obje porabe u akcentu: u prvom je togod, gdjegod,
kudgod (Hi j'O bolje: to god, gdje god, kud god, a u dru-
gom: togod, gdjegod, kudgod. Vuk .\-1 svome kod tih
s god sloenih zamjenica i priloga nije dovoljno pa-
zio na razliku u akcentu, a ni u Osim toga je
razlika j edne i druge porabe u tome to se u prvom
enklitike mogu umetati, a u drugom se ne mogu, npr. to
mi god kae, (v. 204a), - ali: i ja sam togod znao (nipo-
to: i ja to sam god znao).
472. a) U zavisnim mogu stajati za-
mjenice neko, neto (negdje) itd., gdje god zatreba. Primjeri:
KOjH ce nOROCH MJ1cJIehH je ue tuTa BeJIJ1KO, a yrrpaB'O lfl1je HJ1lllTa
V. nar. pjes. I, 88, OH npCTJ1Ma I1pJ1XBaTH 3a eBoje xaJhJ1He, Kao M
ill{ 'HetuTa 'iHCTH. 184, M01Ke 6HTH .n;a ce ue'l.aje 'I"OBOPH jorn 11
.n;pyx'iJ1je. pis. 76, ako prinese dar svoj k oltaru i ondje se opo-
l Zamjenice s god imaju dvostruko a u vezi s tim
i dvostruk akcent, pa se i piu na dva l) odvojeno - kad imaju
imenica i akcent na god: to god (sve to), koji gad
(svaki koji), gdje gad (bilo gdje), kud god (makar kud). 2) sastavljeno - u
i s akcentom na dijelu: togod (neto),
kOjigod (neki), gdjegod, kudagod (nekud).
503
GRAMATIKA
mene da brat tvoj ima neto na te. mat. 5, 23, CBaK 6J1 ce CMJ1jao
6J1 'f:YO je Ji TO 3aHaT. nar. posl. 174, MOJKe 6J1TJ1 je
'He'ICO 'He'ICoza y IDaJl'J1 HarOBapao TaKO Bpa-qa. 190, ako je neko
lud, ne budi mu drug. 4, knez je dok je ko iv ili dok izvruje
neku dunost. D. istor. 61, ako osiromai brat tvoj i proda neto
od batine svoje. ; 3. mojs. 25, 25. - Ali svuda bi tu bilo:
to, gdje, ko, koji ili togod, gdjegod, kogod, kojigod mjesto za-
mjenica neto, nepdje itd.
b) Zamjenicu u odnosnoj slubi uzima Vuk samo za
muku II sing., npr. vidjeh veliki bijel prijestol i onoga to
sjedae na njemu, od lica bjeae nebo i zemlja. otkr. 20, ll.
ovako je i u Srbiji onoga u se zdravlje pije. 69.
Tako je i u Gospod, po volji svagda ivljah,
svojega. I mojs. 24, 40, Jerovoam, mati bjee udovica,
podie se na cara. 3 car. 11, 26, blago kojemu Gospod ne
prima grijeha i II duhu nema lukavstva. psa l. 32, 2. Protiv
pravila je: te potpise nijesu pisali sami oni su. D. istor. 288, ali
to biti jedini takav primjer u a u Vuka mislim da
nema ni jednoga. U drugih se pisaca ta nepravilnost nalazi dosta
radi onijeh usta govore. Lj. 78, to smo im poslali knjigu
stihove ti njima 289, da se lije krv jadnih seljaka
muka koristi svakomu. N. 148, god. 613. pade Damask su
itelji zasunjeni. 304. - Gdje ne moe stajati tamo stoji
genitiv zamjenice koji; primjere vidi u 436c.
c) Mjesto odnosne zamjenice koji, koja, koje vrlo se
uzima to koje se ne mijenja, npr. to je bio kod mene,
podaj onom to je donio metni kod onog
to sjedi onamo, podaj onim ljudma to stoje na polju. V.
(1818) LIII. Tako je i ovo: teko onom svakome junaku to ne
slua svoga stariJjega. nar. posl. 316, y,!l;apJ1 l1CIlpe,!l; ,!l;yhaHa OHe
6yJIe tuTO My je !IIora-qy 354. Ako ovakvo to, zamjenjuje
drugi pade osim nominativa, onda mu se doda jo potrebni
pade zamjenice lica, npr. ena to smo je vidjeli, vino
to smo ga pili, to su mu konja ukrali, to smo
ga danas pero to se njim pie. V. (1818) LIII,
to nije onaj jezik to sad njim-u crkvi poj erno. D. dioba 3. Iza
to moe se akuzativ i instrw:i:lental zamjenice lica izo-
staviti, ali to ponajvie biva ako se to protee na koja
kakvu stvar; primjeri: no ta smo da.'1as kupili; da ti pla-
tim to sam razbio, dobra je ona puka to si mi poklonio,
kakvo je ono vino to smo danas pili, brus to se britva otri,
SINTAKSA
509
lopata to se ito vije, to se kaike dubu. V. (1818)
LIII, to se konji kuju. kod Kopah, svrdao to se
vrte rupe za palice. kod naJIY1'nbaK, u Srijemu i u i u Ba-
natu po varoima se ni enske narodne pjesme ne pjevaju,
nego kojekake nove to prave ljudi i nar. pjes. (1824)
XIX, ive dosta nalik na ona vremena to poete nazivaju zlatnim
vijekom. XX, i svakome (tj. dade) hiljadu dukata to piti
vino do Prilipa. nar. pjes. 2, 255, bijae jedan od najboljijeh su-
dija to su imali Izrailjci. D. prip. 92, hvala ti na novinama
.to si mi poslao. pis. boko 187, 129, ovca i koze to je Jana
vala behu se napasIe. M. 120. Porabi oblika to' odgovara poraba
oblika ovo, ono u 470b.
d) Kad bi s to imao stajati prijedlog, on se metne
iza to i zdrui se s dodatim padeom zamjenice lica,
npr. to smo doli s njime, stolica to se na njoj sjedi, knjiga
.to se iz nje to smo o njemu govorili. V. (1818)
LIII, druge ne bjee osim one jedne to u nju
nici. j ov. 6, 22, na kositu onaj td se dri rukom za njega
kad se kosi. kod 6a6aK, velika uplja klada to kroz nju
voda. kod 6ap;aH>, ono to kosci na njemu otkivaju
:kose. kod ta je rekao onaj to se na njega V. onako
razgoropadio. D. sitno sp. 80. - Veoma rijetko izostavi se i
prijedlog i pade zamjenice lica, kako je u primjeru: ue
.to ene nose breme (mjesto: to na njemu). V. kod YPH:BaK.
- Osamljen je primjer: za nj ena to u njezinoj (tj.
u koje bijae duh V. mar. 7, 25. Tako su osam-
ljeni i primjeri u kojima mjesto upitnoga stoji su to: su
li si lice umivala? su to li si mlada otirala? nar. pjes. 1, 63,
.su to iba po rukam' 1, 389.
e) Zamjenica to uzima se i mjesto koliko, npr. kad kaem:
:td mi dati za ovoga vola? isto je kao da koliko dati?
Isto je tako: to je ruha, na meni je, to je kruha, u meni je. nar.
posl. 356. To je i u primjerima pred komparativom i
:superlativom: se to najljepe mogae i nar. prip.
129, pa se stisne to je mogao. 225, osedla ga to se
-moe. nar. pjes. 4, 324, vojske kupi to moe najvie. 4, 418.
Stezanje (brahilogija) je u primjerima: samo hajde to bre (mje-
:sto: to bre moe). nar. prip. 13, tako se govori i pie, npr.
to' ljepu jabuku (mjesto: to ljepu budem mogao) .
Kako se to u tim primjerima tako se ko-
i rastavljenim to - to (tj. koliko - toliko),
510
GRAMATIKA
npr. to' je vie jaja, to je nar. posl. a55, to ko vie
pije, to vie edni. 357. Druga moe da bude bez to: to
je tica, joj gnijezdo treba. nar. posl. 355, to se on vie
branjae, ona sve vie navaljivae na nj. nar. prip. 17. Mjesto
to' - to govori se i to - to (tj. toliko - koliko): ta je teta to
to je blii bio taj jezik na,rodnom. D. sitno sp. 310, da
biti to i bolje to se vie i bolje poznaju jezici.
D. rad jug. ak. 2, 193.
f) Mjesto koji, koja, koje govore se i gdje, da, te (ova
samo u junim krajevima). Primjeri: vidite li one nesretnice de otrova svo-
jega nar. pjes. 2, 627, posle sresti drugoga (tj . gde nosi
arana. nar. prip. 86, - do danas jo nemamo ni jedne (tj. knjige) da je
upravo napisana po srpskoj gramatici. V. (1818) V, ima naroda u
kojima nema da ne zna i pisati. dan. 2, 1, nikoga nema u rod-
bini tvojoj da mu je tako ime. luk. 1, 61, nema vlasti da nije od boga. rimlj.
13, 1, ima li ko da nije doao? D. sud. 21, 8, ne osta ni jedan da ne
preko Jordana. 2 car. 17, 22, - u jednu kau silu, samovoljna
te ne slua cara nar. pjes. 2, 266, die oni
zaklop od zlata te na dari bjee. nar. prip. 126, gledaj, brate ... onoga
junaka te je na nas zagon (iz neke narodne pjesme). V. kod Te.
Ali mjesto koji upotrebljava i sam Vuk te s dodatom zamjenicom
lica (onako kao to naprijed pod d): drvo iskopano kao korito, te voda ide
njim. kod JKJIJ1je6, na dva savijena drveta isprepletana uzicama,
te se u njemu nosi slama. kod KpOWlbe, gvozden iljak, te se njime volovi
gone. kod oCTaH, vra, te se riba u nju hvata. kod nopa,l\a.
BROJEVI
473. a) Kako mnogi dananji pisci kvare jezik upotreblja-
broj jedan bez ikakve potrebe prema artikulu
ein, franc. un, tal. uno, o tom je koliko treba u mojem
savjetniku, str. 37. O tome broju vidi jo u 239.
b) Dual se od davnina govori samo s brojevima 2, 3, 4 i s bro-
jem oba, npr. dva jelena, tri sela, sina, obje itd.;
samo dualni oblici ui (v. 161a) govore se i bez tih brojeva,
npr. ili ui me bole itd. - Vrlo je primjer;
jete li, moja miZa strica, koji se naiaZii u 5. knjizi narodnih pjesama
Vukovih (1865), str. 9. Mislim zacijelo da se tako u
govoru ne bi nikad reklo, nego: oba moja strica, ili bi se uzeo plur.:
moji mili strici.
c) Dosta se uzimaju glavni brojevi sami, a misle se
ljudi, npr. jer odsele p'et u jednoj biti razdijeljeni. V.
luk. 12, 52, oni osamnaest to na njih pade kula siloamska. luk.
13. 4, aBa BYXY, a 'IeTH}lH Ty'KY. nar. posl. 161, gledi, kao da
SINTAKSA 511
je dva (t. j. ubio, a misli. 42, dva bez due,
bez glave. 56. Svuda bi tu mogle, dakako, stajati i brojne imenice
na dvojica, petorica itd., a bilo bi to i
d) Uza zbirne imenice (v. 455e) ne mogu stajati brojevi,
ne moe se npr. 'Pet deset perja, nego mora biti: pet
listova, deset pera itd. Ali uza zbirnu imenicu govore se
brojevi: sedam bjee. V. mar. 12, 20, jer imam pet
luk. 16, 28, Kyra He yMOpM aeBeT 6pahe. nar. posl. 219, nas
je bilo dvanaest D. 1 mojs. 42, 13, ubivi sedamdeset
svoje. sud. 9, 56. Tome odgovara i: i tu ubi dva banova sina i
dvanaest velikih vlastela. nar. pjes. 2, 213. Za zbirnu imenicu
gospoda nemam potvrde, ali mislim da ne bi bilo npr.
sedam gospode, a bilo bi moda i sedmorica go-
spode, isto tako petorica dvanaest01'ica vlastele. - U nar.
pjes. 3, 409 nalazi se (valjada poradi stiha): trideset nece ludo,
mjesto bi se u govoru reklo: tridesetero
djece, isto tako petero, a ne pet djece itd. je (i opet
valjada poradi stiha) i ovo: zat' ja ranim u mojemu dvoru devet
nemo, drugo devet slepo. nar. pjes. 2, 8, tj. devetero. nijeme i de-
vetero slijepe djece, kako bi se reklo u govoru.
e) Brojne imenice na -ica imaju uza se imenice i za-
mjenice u gen. pl., npr. dvojica junaka, nas trojica itd. (v.
244a). biti: mi dvojica, vi trojica, isto tako mi
dva, vi tri itd. Ali pokazne zamjenice stoje u nominativu sing.:
ova dvojica mogu, ona trojica itd, prema je u
gen. ove dvojice, u dat. onoj trojici itd. Sto Vuk u prepo 7, 693
(1841) ima: mi svi petorica, mislim da bi bilo: sva.
petorica. Isp. ovo dvoje, ono troje itd. u 244c.
GLAGOLI
(prelazni i neprelazni, trajni i trenutni)
474. a) Jedni glagoli imaju uza se se, npr. bojati se,
brinuti se, se, nadati se, smijati se (oni se zovu povratni
ili refleksivni glagoli, kako se i se zove povratna ili re-
fleksivna zamjenica), a drugi je nemaju, npr. plesti, hvaliti, gi-
nuti, rasti itd. Oni su prvi glagoli svi neprelazni, a od drugih
neki su prelazni, neki neprelazni.
b) Ima dosta glagola uz koje se se jo i danas
kao akuzativ ili kao objekt glagolu. Takvi su npr. se,
512
GRAMATIKA
hvaliti se, odijevati se, umivati se, varati se, veseliti se i dr. Kad
se ili hvali se ili odijevate se, to je isto kao da
sebe, hvali sebe, odijevate sebe; tu dakle imamo
objekt kao kad kaemo: hvali Stojana itd. Zato
se uz neke glagole se nimalo ne kao sebe, to
se u 475b.
c) narod: se, hvali se itd. dobro
da radnja ostaje u subjektu, da se na njemu vri i ne prelazi na
drugi predmet. Zato je sasvim prirodno da su glagoli s
se neprelazni. A da se i pasivom radnja koja ostaje
u subjektu, na njem:u se vri i ne prelazi ni na to drugo, tako se
razvilo te prelazni glagoli, uza se se, imaju pa-
sivno npr. voda se pije, on se zove se
dob1'i glasovi itd. Potvrde su tome: se tu s Turcima
rani se i on i V. dan. 1, 76, izginu i izrane se najbolji
junaci. 85, nekoliko od oni vezira koji su se najprije raz-
biLi (tj. k;oji su bili razbijeni). 3, 140, Nikome se pai zapovedi
da ide. mil. obro 5, postavi se u svakoj naiji magistrat. 12, Miloje
se izbaci iz slube i istera se iz Beograda; Milenko Milan
i Adi-Melentije izberu se da idu kao poslanici u Ka-
ravlaku. 17, sutradan poalju se i Milenku i Petru senatorske
<liplome. 25, kad se Glavaeva glava donese u Beograd. 69, jedno
{sjeme) pade kraj puta i pogazi se. luk. 8, 5, kako ga (tj. Isusa)
predadoe knezovi nai, te se Qsudi na smrt. luk. 24, 20, rukama
.apostolskima se mnogi znaci i d: apo 5, 12, kad
,su se stale prodavati turske prav. sov. 22, dadu im se na dar
tri prstena. 24, b'jeli mu se poharae dvori, odnese se iz riznice
blago. nar. pjes. 3, 296, Mijailo je ljuto ranivi se (tj. bivi ranjen)
bio :zarobljen. D. istor. 41, to se mnoge zemlje oS'l),6.jie od car-
stva. 126, Izrailjci se opet razbie. 2 car. 4, 10, izginu ili se teko
rane nekoliko njih. M. 228, Marko uze se s ovoga svijeta. J. 39.
d) Ponajvie se .jz smisla moe lako razabrati je li glagol s
.se uzet u refleksivnom ili u pasivnom ali katkad se ne moe to
lako razabrati, npr. on se brije svake subote (ne zna se, brije li ga
ili se sam brije), takvi se pisci slabd hvale, itd.
475. a) Kad kaemo: voda se pije, se rani, Miloje
se izbaci, tu je pravi pasiv, tj. na subjektu se vri radnja to
izlazi od nekoga drugog koji nije spomenut. Ali 'refleksiv moe
i takvo stanje za koje se ne misli da izlazi ,od nekoga dru-
gog, da biva samo od sebe. To je npr. kad kaemo: drvo
se sui, juha se hladi, kamen se valja s brda, mjesec se oko
SINTAKSA
513
zemlje, se rui, snIJeg se topi itd. Premda je u tim (i
nim) primjerima se posve zatrto pravo te se
nikako ne moe drvo sebe sui itd., opet je ona toliko zadr-
ala svoju snagu da glagol kad se s njom zdrui ne moe imati
akuzativ druge koje uza se kao objekt.
b) Bez objekta se upotrebljavaju i mnogi drugi, i to nepre-
1azni glagoli, kao to su: ginuti, leati, padati, rasti, stajati, ve-
nuti itd. da narod drvo se sui, juha se hladi
itd. se kao izraz neprelaznosti glagolske, dakle
stanja, a ne radnje, zato dodaje se neprelaznim gla-
golima, kojima je upravo ne bi trebalo, jer su i bez nje u
Tako imamo: blistati se pored blistati, se pored ispu-
cati se pored ispucati, minuti se pored minuti, potfpjeti se pored
potfpjeti, prezati se pored prezati, se pored sjati se pored
sjati, se pored sumnjati se pored sumnjati, ustati
se pored ustati, uutjeti se pored uutjeti, zadrhtati se pored
zadrhtati, zaplakati se pored zaplakati, zboriti se pored zboriti,
ivjeti se pored ivjeti. PotVTde tima glagolima s se i
bez nje vidi u Iv.
c) i prelazni glagoli mogu dobiti se kad se uzmu
kao neprelazni, tj. bez ikakvoga objekta. Tako je: bosti se pored
bosti (npr. bode se krava, tj. ima bosti), grepsti se pored
grepsti (npr. grebe se tj. joj je grepsti), grijeiti
se pored grijeiti, gUrati se pored gUr!}ti (npr. ne guraj se, tj .
ne guraj druge ljude), imati se pored imati (npr. dobro se ima
on, tj. ima dosta blaga), jagnj:iti se, ojagnjiti se pored jagnjiti,
oj agnj iti, klati se pored klati (npr. kolje se konj, tj.
grize), koziti se, okoziti se pored koziti, okoziti, maciti se, omaciti
se pored maciti, omaciti, mfsiti se pored mfsiti, se pored
se pored plaziti se pored plaziti (tj. jezik),
se pored postiti se pored pOstiti, razumijevati se
pored razumijevati, teliti se, oteliti se pored teliti, oteliti, troiti
se pored troiti, vjerovati se pored vjerovati, drijebiti se, odrije-
biti se pored drijebiti, odrijebiti. Potvrde vidi u Iv.
Dodajem Jo misliti se (tj. misliti): pak se misli neboga djevojka .
.IM. 155, misliQ se Komnen barjaktare. 332, mislite se
djevojke. 432. Tako je i promisliti se, razmiliti se pored promisliti,
razmisliti.
1 Isp. A se u podrume vrancu. nar. pjes. 2, 259, no se niz bijelu
kulu. 3, 368, zaronimo u vodu na koju se blagodat. D. pisma 177.
GRAMATIKA.
476. Prelazni glagoli imaju uza se objekt, ali ga i ne-
maju. Govorimo npr. danas Marko kopa, trgovci kupuju i pro-
daju, moj brat slabo vidi, ljekari ovo pseto g1-ize, zato ne
t edi? itd. Takvi su i ovi primjeri: sad kako Francuzi i zgube
na Kacbahu, i on beati za svojom armijom. V. eman. 36,
utrla goveda oko sela. kod YTPTJ1:, ovaj vjetar iz-
vedriti. kod J1:3Be):lpJ1:TJ1:, pronijela koko (tj. jaja). kod
npOHJ1:jem. U tim primjerima nema objekta, i zato su radnje to
ih u njima glagoli vrlo nalik na stanja to ih ne-
prelazni glagoli. I se pri mnogim je glagolima, kako se vidi
u 474b, pravi objekt, npr. se, hvali se itd., pa kako
se drugi objekti uz prelazne glagole mogu ne izricati, tako ostaje
i se tj. ima dosta glagola pri kojima se
se, koja im upravo pripada, moe izostaviti. Tako imamo: izliti
pored izliti se (npr. kad izlije voda. V. kod HaTer), kre-
tati pored kretati se (npr. vojska na put), pored
se (npr. bolestan sam, ne mogu nikud obogatiti pored
obogatiti se (a samo obogatiti moe biti i prelazno: obogatiti
koga), odadrijeti pored odadrijeti se (npr. niko ne nove
zalrnpe na staru haljinu, jer zakrpa odadrijeti od haljine i gora
rupa biti. V. mat. 9, 16 i mar. 2, 21), otisnuti pored otisnuti se
(tj. Ozdraviti pored ozdraviti se (ovo se drugo nalazi u
akad. a samo ozdraviti moe biti i prelazno: ozdraviti koga) ,
pored se, se (npr. i tu najprije
borba za slobodu. D. istor. 142, od tada novo vrijeme
u ivotu crnogorskom. 101), primaknuti pored primaknuti se (npr.
k njemu Mera iva primaknula. nar. pjes. I, 247), svrnuti pored
svrnuti se, pored se (npr. to po ne svra-
tie k njoj. D. istor. 219, ovamo nar. pjes. I, 191),
etati pored etati se (taj glagol upravo gibati, micati),
pored se (npr. mu krv iz nosa. nar. prip. 116),
pored se (samo moe biti i prelazno: koga),
utiati pored utiati se (npr. vjetar je utiao, ali samo utiati moe
biti i prelazno: utiati koga), pored se, vIti pored vIti
se (npr. vije li mu bandijera? nar. pjes. I, 263), zapjeniti pored
zapjeniti se (npr. Tadija je pjenam' zapjenio. nar. pjes. 3, 166),
zasunjiti pored zasunjiti se. - Za neke je glagole teko je
li im se dodat o ili im je izostavljeno; takvi su:obezobraziti i obezo-
braziti se, skrbiti i skrbiti se, zatrajati i zatrajati se, zelenjeti i
zelenjeti se, - isto tako i se, pristojati i pristOjati se
SINTAKSA 515
(potvrde tun dvjema glagolima sa se i bez se vidi u Iv.
brinuti (potvrde vidi u akad. i brinuti se, razgovarati (ja
sam o tom razgovarao s mnogijem ljudma. M. 236) i razgovarati se.
477. a) Kad dolaze jedan do drugoga dva glagola, od kojih
i jednome i drugom pripada se, ona moe uz obadva sta-
jati, kako je u primjerima: to se opet opomenuste starati se za
mene. V. filiI. 4, 10, stidim se i sramim se podignuti. D. jezdr.
9, 6. Ali se stoji samo uz jedan glagol: tako se upru braniti
(mjesto: braniti se). V. mil. obro 97, Koje ce 06w!Ho rOB0pJ1 KJby-
cery ce x.ohe .n;a o.n;6J1je (mjesto: da se odbije) . nar. posl. 167,
gruhati kad (mjesto: kad se da se melje.
kod rpyxaTJ1, kad (mjesto: kad se da se jede. kod 3aTOII,
mi smo se nadali a pribojavali i od (mjesto: pribo-
javali se). M. 216, zbunjen okrete se i spusti na stolicu. S. 2, 84.
b) Kad se nekim povratnim glagolima doda dativ, onda je
da neko ima volju, da ono to glagol
Vuk u (1818) XVIII biljei ove primjere: pjeva mi se, jede
mi se, mi se, ne mi se. tj. imam volju, pjevati,
jesti ... , pije mi se (v. u akad. Moe se, dakako, i:
pjeva nam se, jede mu se itd. Tako je i ovo: Nikola ostavio
ne pui mu se. S. 5, 138, bezbrina omladina, kojoj se igra i kad
jede i kad spava. M. 41. Isp. 540b. je: drijema mi se,
tj. drijemam nehotice (vidi u Iv.
c) Cesto treba da se pasiv od povratnih glagola. U tom
ostaju povratni glagoli bez ikakve promjene, te npr. boji
se, smijae se lat. timetur, ridebatur. Primjeri: nije se vie
moglo izlaziti napolje da se s njima bije. V. dan. I, 86, uBijogradu
imaju samo jednu crkvu, odma kako se popne od Save
na zatavanak. 2, 43, od 'Onaki arhipastira ne moe se
boljemu ni nadati. 115, pored toga se jednako prepravljalo za rat.
mil. obro 13, Ka.n; ce qeMy "tydu. nar. posl. 19, Ka.n; ce KOMe nod-
C.M,ujeBa. 291, jorgani su po varoima, a po selima se pokriva gube-
rima. kod jopra'H, hilo ih je toliko mnogo da se po ulicama
nije moglo od njih. prav. sov. 72, ima nekoliko pravila u
kojima se postaralo da se crkveni zakoni dobro izvruju. D. istor.
57, odatle nije daleko bilo do misli da se otme vrhovna vlast, ko-
jom se najpouzdanije moe popeti nad druge. 79, za to su trebali
ljudi poteni kojima bi se moglo osIdniti na 275.
478. a) Neprelazni glagoli hoditi, sjesti, ustajati uzimaju se k atkad
u pjesmama kao prelazni: zelenu goru hodila. n ar. pjes. 1, 311, me
rano lijegae, a ujutro docna ustajae (tj . mene). 1, 231, docna lee, rano
516
GRAMATIKA
me ustaje. l, 231, sjede (tj . posjede) Bogdan doga vilovita. l, 542, s desne
strane uza ramo svoje sjede (tj . posadi) zeta bana. 2, 263. Da
se neprelazni glagoli tfkati, u zavreti, vaskrsnuti uzimaju katkad kao pre-
lazni, tome ima potvrda u Iv.
b) Povratni se glagoli upotrebljavaju u u z a j m i n o m
npr. ovi se ljudi miluju (tj . miluje jedan
drugoga), mi se pozdravljamo, seljaci se stadoe (tj. jedan
drugoga). Moe se dogoditi da se samo iz saveza misli: moe raza-
brati je li glagol uzt:t u svojem povratnom ili u
tako npr. ove se dvije ene hvale moe da
svaka sebe hvali, a i jedna drugu da hvali.
c) Gdjekoji neprelazni glagoli postaju prelazni kad se sloe
s kojim prijedlogom, npr. - Iaziti- nalaziti, letjeti -
preletjeti, pasti - napasti, propasti (npr. to si napao
suze ga propale), sjati - obasjati, spavati - uspavati, -
stati - zastati (zastao ga kod zinuti - obzinuti.


479. a) pravilo za t r a j n e i za t r e n u t n e gla-
gole glasi: trajni su glagoli u prezentu oni kojima se moe odgovo--
riti na pitanje: ta sada radi?, a u infinitivu oni koji mogu biti
dopuna glagolima prestati; trenutni su oni kojima se ne
moe odgovoriti na pitanje i koji ne mogu biti dopuna po-
menutim dvjema glagolima. Tako je npr. glagol trajan, jer
se moe njim odgovoriti na pitanje: ta sada radi? i jer se moe
(prestao) sam a je trenutan glagol, jer
se njim ne moe odgovoriti na pitanje i jer se ne moe
(prestao) sam
b) Trajni se glagoli dijele u d u r a t i v n e (neprekidne) i u
i t e r a t i v n e Durativni radnju koja .bez
prekida, npr. plesti, ginuti, letjeti, hvcLliti, gledati, kupovati itd.,
a iterativni radnju s ponavljanjem i s prekidima, npr.
polijetati, izgledati, zabadati, nalagati, pobolijevati, itd.
Iterativni se glagoli dijele u iterativne I i u iterativne II stepena;
razlika je jednima i drugima u tome to iterativni glagoli II
stepena ponavljanje u jo mjeri nego oni I stepena, ali
j e ta razlika zatrta, te jedni to i drugi. Iterativni gla-
goli II stepena izvode se iz iterativnih I stepena, a znak im je
-ava- ili -iva- ispred -ti lU infinitivu. Tako putati, dopunjati, iz-
miljati, rpogledati, umiljati se, zatiskati iterativni su
glagoli I stepena, a II su stepena: putavati, dopunjavati, izmilja-
SINTAKSA
517
vati, pogledivati, umiljavati se, zatiskivati. - Cesto
iterativnoga glagola I stepena nema, sam'o drugoga; npr. nema
saaljati, unitati, oivljati, primamljati,
samo saaljavati, unitavati, oivljavati,
primamljivati itd. A se i to da prema iterativnom
glagolu I stepena nema takvoga glagola II stepena; imamo npr.
zabadati, nalagati, pogibati, propadati, razmatrati, ali
nemamo: zabadavati, nalagavati, pogibavati, propa-
davati, razmotrivati.
c) I trenutni gdjekoji glagoli mogu biti iterativni, tj. radnja
im se ponavlja, ali svaki put je trenutna; npr. popucati su
popucali, tj. nekoliko njih, sVi jedan za drugim), porazbolijevati
se se porazbolijevala, tj. jedno za drugim), poizvaljivati
(poizvaljivao vjetar drveta), isprebijati (isprebijali ljudi lupea),
pozobati (ptice pozobae
480. a) Gdjekoji se glagoli mogu uzimati i kao trajni i kao
trenutni; takvi su npr. imenovati, krstiti, prstenovati,
silovati, uzrokovati, vidjeti, vjerovati. Za te glagole pie
Vuk u svome da su i trajni i trenutni. njih ide i
vapiti, za koji Vuk kae da je trenutan, ali u 483a vidjet se
da je i trajan . . - Da glagoli i vjercyvati imaju pored traj-
noga jo i trenutno, to se vidi iz ovih primjera gdje oni
stoje pored drugih trenutnih glagola u prezentu (v.
574): kad ujutru stignu u Smederevo, odjau od konja te se
odmore i V. dan. I, 79, otidu tajno te kau daijama ...
daije to odma vjeruju i pokupe svoje blago, pak sjednu u
i pobjegnu niz Dunavo. 3, 209, kad Janko otide i
se kae mu da su Ilija i Luka ljude podgovorili ... Kara-
vjeruje Janku sve pa pozove k sebi Iliju i Miljka. prav.
sov. 49. Takvih primjera ima jo i za glagole pisati, razumjeti,
tuiti, vezati, tj. i ti bez sumnje trajni glagoli mogu sluiti i kao
trenutni, kako se vidi iz primjera: kad tako nijesu mogli iskaliti
srce na meni, oni me tue starjeinama. V. dan. 2, 141, Jadrani to
jedva i vrate se natrag, a on (tj. Ali-beg) s Turcima
otide u Sabac; u Sa!pcu sastavi se Ali-beg i Mus-aga razumiju da
su srpske dole, zato poalju ... 3, 170, zato otide s momcima
te ga uvati u njegovoj i vee. mil. obro 181, godine 1813.
skrive neto u Srbiji dva pa uteku u Karavlaku i otidu u
Kraljevo ... srpska vlast pie u Kraljevo da se ovi ljudi pohvataju
i poalju u Srbiju. 3, kad mu potom pie da
Turke poalje u Biograd, odgovori mu da ih je poslao. prav. sov.
I
518
GRAMATIKA
15, kad Petar iz Carigrada u Srbiju i, doavi u Deligrad,
?'azumije da su Srbi pobili i onda on ostane
u a poalje 15, onda
(brat) zakolje svoga (konja), od koe njegove otkroji oputu, jedan
kraj od nje vee za strijelu, pak je pusti iz luka u nar.
prip. 9. - Osobit je glagol kazati, koji je u prezentu trajan i tre-
nutan (potvrde vidi u Iv. u imperfektu i u sadanjem
gerundiju (veli se u akad. da je) trajan, u ostalim je obli-
dma trenutan, ispo pratiti koji je perfektivan i imperfektivan.
b) je u 248b da je dati glagol trenutan, a ne dati
da je trajan; ovdje neka stoje tri potvrde za ovaj drugi :
da Turci nikako ne dadu doputenja. V. mil. obro 71, jer vi niti
ulazite niti date da ulaze koji bi htjeli. mat. 23, 13, ne damo ti
nita (tj. ne damo ti sada). nar. pjes. vuk. 4, 33.
481. a) U perfektu narodne pjesme upotrebljavaju, ponajvie
poradi potrebe stiha, trajne glagole gdje smisao trai trenutne. Primjeri:
nije meni glave ao, je meni lonca ao, skupo sam ga kupovala (tj . kll-
pila). nar. pjes. l, 177, je li ti se gospodar enio? (tj. oenio). l , 299, boju
su mu nazivali (tj. nazvali). 2, 7, 3 mene su elje prolazite (tj. prole),
jo kako sam pao u tamnicu. 2, 320, careve su sluge izlazile (tj. izile), pod
Savom su konja prifatile. 3, 69, doved'te mi pobratima moga i njemu sam
dara donosio (tj. donio), dobra sam mu konja dovodio (tj. doveo). 3, 348,
pa Hajka do junaka te udari Zukan-barjaktara, udari ga po svHenu
pasu, grdnu mu je ranu zadaval.a (tj. zadala). 3, 383, ako ti je ljubu odvodio
(tj. odveo). JM. 63, pred svatove ishodio (tj. iziao) 86, u avliji curu
zaticao (tj. zatekao), na djevojku konja nagonio (tj. nagnao). 433.
b) se trajni glagoli ovako upotrebljavaju u drugim oblicima:
trai Simo roda i plemena, al' kako njega nahoditi (tj. kad nikoga
pitat ne umije? nar. pjes. 2, 66, po Bosni junake, ih do
Janoka grada, od Janoka J<:mka, sav njemu Janok poharati,
iz Janoka roblje odvoditi (tj. odvesti). 3, 255, a doao suanj u avliju moliti
se za boga jednoga ne bi li mu darivala (tj. darovala). 3, 416, mo-
ete li, poznavati (tj. poznati) ono pseto to kasa niz polje? 4, 105,
pobjegoe gorom i planinom, dokle Petru stricu dolazie (tj. 4, 365,
mjesta sebi nalazit (tj. ne moe. JM. 119.
482. a) Manje nego u pjesmama nalazi se takvih primjera
u prozi: te je godine triput ranjavat (tj. ranjen). V. eman.
7, kad ja dolazi (mjesto: dolazih, tj . ni jednoga nije bilo.
35, osobito za uvode turske bio je izdao strane zapovijesti, i de je
koga naao i uvatio, odma ga je sjekao i vjeao (tj. posjekao i
objesio). 3, 197, pai je odma javljeno da je u Srbiju prebegao
kapetan koji je ... Srbe pobunio, koji se potom Turkinjom
enio (tj. oenio), u Beogradu sudio itd. 4, 15, kako je (Cardaklija)
otiao u Peterburg, u Srbiju jo nije ni dolazio (tj. doao) . 5, 30,
TIYITao Hacpa.z:l;J1B:-xoua JbeK'apa, Kora cy MY 6YIJB1 ,n;03BaJB1 ,n;a ra
SINTAKSA 519
.JU1jeQn KaA je nao c TaB aHa na ce y6no; a KaA je JIeKap
.Aa }rnje, OH Ta oliepao H Ka3ao Aa 30BY 'IOBjeKa KOjH je naoao (tj.
pao) c TaBaHa. nar. posl. 114, djevojka koja se nije udavala (tj.
udala) ... pa makar bila i od pedeset godina. kod
sam negdje da je neko i u Srbiji nalazio (tj .
naao) ovakovoga kamenja. kod creliaK, ona je bila bjelja od sni-
jega, rumenija od ruice, sjajnija od sunca da se take na svijetu
(tj. rodilo) nije niti se (tj. roditi). nar. prip. 130.
b) Obrnuta je pojava kad se uzme trenutni glagol za radnju
:za koju se u samoj kae da je trajala vie vremena. Pri-
:mjeri: povrati se i on (tj. Napoleon) natrag i poiti d a n j u i n o
k Lipisci. V. eman. 46, bramini se vrate njiovim putem i n e k o
v r i j e m e dan. 2, 126, kako ovaj najprije nas
pogleda n e k o l i k o m i n u t a, pa onda. .. i35, sjede Marko
t r i m j e s e c a d a n a dok je ivot malo povratio. nar. pjes.
2, 404, tu je trudna t r i b i j e l a d a n a.
4, 53, on odmah raspie svijem starjeinama ... sva vojska da
pohita d a n i n o na Moravu. prav. sov. 30, za njegova vre-
mena zemlja d e s e t g o d i n a. D. 2 dnevn. 14, 1. Po svoj
prilici je u tim brahilogija (stezanje): sjede Marko tri
mjeseca dana kazano je mjesto: sjede Marko i tri mjeseca;
isto tako: zemlja deset godina stoji mjesto: zemlja
i deset godina itd. Tako je i ovo: tada Tir biti zarobljen
s e d a m d e s e t g <o d i n a. D. is. 23, 15, mjesto: bit zarobljen
i robovat 70 godina.
483. a) Kad je od kojega korijena samo jedan nesloeni gla-
gol u onda je ponajvie glagol trajan, i to durativan, npr.
plesti, krasti, rasti, tresti, biti (bijem), piti, kriti,
ginuti, tonuti, blijedjeti, trpjeti, vrvjeti, cijediti, gaziti, misliti,
:moliti, kopati, motati, tjerati, glodati, pisati, strugati, bolo-
-vati, milovati, radovati se, itd. - Od toga je pravila pravi izuzetak
;samo glago koji je svagda trenutan; glago vapiti (o kojemu vidi
-u 382b) ili upiti pie Vuk u svome da je trenutan, ali
nije, jer od njega tvori sadanji gerundij i imperfekt, dakle
-oblike koje mogu imati samo trajni glagoli: pis. 25, 30,
78, 184, vapijaste. sud. 10, 12, vapijahU. nem. 9, 4.
b) Kad su istoga korijena u dva nesloena glagola,
onda je jedan trenutan, 'a drugi je trajan; ako idu u vrste
-(to ponajvie biva), onda trajni glagol ide svagda u dalju vrstu
glagolske diobe, dakle, ako npr. j edan ide u II vrstu, a drugi u V,
.onda je onaj prvi trenutan, a drugi je trajan itd. Primjeri: baciti
520
GRAMATIKA
- bacati, - - kupiti - kupovati,
Hititi se - se, liiti - liavati, platiti - pljunuti -
pljuvati, roditi - sjetiti se - se, staviti - stavljati,
- snhi - snivati, vezati (moe biti i trajan, v. 4BOa) - vezivati"
viknuti - vikati, zOvnuti - zvati. Rijetko idu oba glagola u istu
vrstu: dati - davati, darovati - darivati, krepati - krepavati,
- Ni to se ne nalazi da su oba glagola
trajna, kako je npr. - sjecati; tu je drugi glagol umanjena
a prvi nije, dakle im se ne slau sasvim, isto se
tako ne slau ni paru tetovati - tetovavati, jer je prvi
glagol durativan, a drugi iterativan. Razlika u uzrok je
to su oba glagola trajna i u parovima: hoditi - h6dati, nositi -
n6sati, voditi - v6dati, voziti - v6zati (v. 386a). se
dobrano razlikuje u glagola: - Teko je razumjeti
zato su oba glagola trajna u parovima: crpsti - crpati, koriti -
karati, poriti - parati, spati - spavati; a o parovima biti - bivati,
bOsti - badati, brati - birati, slati - iljati, gdje su takoder oba
glagola trajna, vidi u 484a.
c) Nalaze se i po tri nesloena glagola od istoga korijena; tako
je: cvasti - cvittiti, ispo bademi cvatiti. ll. prepo 6, 70&
(1836) - cvjetati, titi - - gdje su sva tri glagola
trajna, ali to je sasma rijetko. Mnogo je da nijesu sva tri
ni trenutni ni trajni. Primjeri: - dignuti - dizati, javnuti
(se) - javiti - javljati, lUpnuti - lUpiti - lupati, pasti - pad-
nuti - padati, - puknuti - pucati, skoknuti - -
skakati, - stignuti - stizati; u tim su primjerima prva dva
glagola trenutna, a je trajan, ali mogu biti i druga dva gla-
gola trajna, a trenutan je samo prvi: linuti - liti - lijevati, par_o
nuti - poriti - parati, pustiti - putati - putavati, svanuti -
svitati -svanjivati, svirnuti - sviriti - svirati, vrnuti - vratiti.
- zinuti - zjati - zijevati.
d) Nalaze se i po nesloena glagola istoga postanja, ali
rijetko: gnati - goniti - g6nati - ganjati (sva su glagola
trajna), - legnuti - leati - lijegati, sjesti - sjednuti -
sjediti - sjedati (prva su dva glagola trenutna, druga dva su
trajna).
484. a) Kad se trajni glagoli navedeni u 483a sloe s prijed-
lozima, oni postaju trenutni, npr.oplesti, istresti,ubiti,
poginuti, pretrpjeti, pogaziti, pOmisliti, iskopati, otjerati,
napisati, zami10vati itd. Prema nekima od takvih trenutnih glagola
su trajni, i to iterativni I stepena, npr.opletati, istresati,
SINTAKSA
521
ubijati, pogibati, pomiljati, iskapati (ova dva posljednja
vidi u akad. Ti glagoli nijesu postali od trajnih pLetati,
t1esati, bijati, gibati, miljati, kapati, jer takvih glagola ni-
kako nema, nego su postali neposredno od trenutnih sloenih gla-o
gola, dakle npr.opletati, istresati, pomiljatiodoplesti, istresti,
pomisliti itd. Ima, istina, nekoliko trajnih glagola bez prijedloga
kao pLetati, tresati ... , takvi su npr. badati, birati, bi-
vati, lijetati, iljati, znavati da je takvih
glagola razmjerno vrlo malo, zato da oni nijesu
njeni prema: bosti, brati, biti, letjeti, slati, znati, nego da su izve-
deni od sloenih: pmbadati, sabirati, prebivati, izlijetati, pOiljati,
poznavati, odbacivi prijedlog. Teko Je zato bi se velika
mnoina interativnih glagola, kao to su pletati, tresati, bijati itd.
izgubila da ih je igda bilo.
b) Kad se glagoli navedeni u 483b, c, d sloe s prijedlozima.
onda svi trenutni ostaju trenutni, a od trajnih neki budu trenutni.
a neki ostaju trajni: Primjeri za trenutne glagole: baciti.....:.... izba-
citi, dati - prodati, - kupiti - otkupiti, platiti -
isplatiti, pasti - propasti, - staviti - postaviti;
primjeri za trajne glagole koji postaju trenutni: bacati - izbacati,
- kupovati - pokupovati, lupati - razlupati, pla-
- pucati - ispucati, pljuvati - popljuvati; pri-
mjeri za trajne glagole koji ostaju trajni: dizati - podizati, nositi
- iznositi, padati - propadati, stavljati - pOstavljati, voditi -
uvoditi, voziti - izvoziti, -
c) Neki s prijedlogom sloeni glagoli mogu biti trenutni i
trajni, ali je razlika u kvantiteti i akcentu; trenutni su: nasjecati,
otpjevati (zapjevati), pregledati (razgledati), prokljuvati, raskidati,
zapljUvati, - a trajni su: nasijecati nasecati), otpijevati,
(zapijevati, ist. otpevati, zapevati), pregledati (razgledati), proklju-
vati, raskidati, zapljuvati.
d) Trenutni s prijedlog:om sloeni glagoli kad dobiju na po-
jo jedan prijedlog, ostaju trenutni; primjeri: domisliti
se - predomisliti se, namjestiti - ponamjestiti, napiti se -
podna piti se, okrenuti - preokrenuti, - po-
znati - raspoznati, uhvatiti - obUhvatiti, Umrijeti - obumri-
jeti, ustaviti - zaustaviti, zabaviti se - pozabaviti se, Isto-
biva i onda kad trajni s prijedlogom sloeni glagoli dobiju
na jo jedan prijedlog: namjetati - ponamjetati, nati cati
- ponaticati, pogibati - ispogibati, poklanjati - ispoklanjati,
prepletati - isprepletati, pribijati - isprihijati, udavati - pou-
522
GRAMATIKA
davati, uzimati - pou.zimati, zaboravljati - pozaboravljati, zave-
zivati - pozavezivati. Rijetko je u ovom drugom glagol
sa dva prijedloga trajan: nalaziti - pronalaziti, povijedati - pri-
povijedati, poznavati - raspoznavati, preskakati - preskakivati,
prodavati - preprodavati.
e) Glagoli sa tri prijedloga sloeni svi su trenutni, i to itera-
tivni, vidi u 399f.
f) Slabo se nalazi da je isti glagol s jednim prijedlozima tra-
jan, a s drugim trenutan; tako su npr. trajni glagoli: dohoditi,
nahoditi, uhoditi, a trenutan je pohoditi; trajni su: prihvatati, za-
hvatati, preskakati, uskakati, podsjedati, zasjedati, razlijegati se, a
trenutni su: nahvatati, pohvatati, poskakati, posjedati, polijegati.
Glagoli doznati, priznati, sazvati, svagda su trenutni, a poznati je
u gdjekojim krajevima (u Dubrovniku i u Slavoniji) trajan, npr.
odavno ja njega (mjesto: poznajem). - Tako je isto
rijetko da je isti sloeni glagol u jednom trenutan, u
drugome trajan: napadati (trenutno: napadalo dosta kruaka,
trajno: napadati na koga), nametati (trenutno: nametae jabuke na
:sve stolove, trajno: koju onu mi tako je i nanositi i
nanositi se, posjedati (potvrde vidi u Iv.
g) Ima dosta glagola koji su u samo s prijedlozima
sloeni; onima to su navedeni u 391a dodaju se ovdje jo: do-
- opkoliti - apkoljavati, -
pribliiti - pribliavati, prionuti - prianjati.
PRILOZI
485. a) Prilozi ponajvie ili ili mjesto ili vrijeme,
tj. odgovaraju na pitanje k a k o? (npr. lijepo, dobro), na pitanje
g d j e? k a m o? k u d a? (npr. dolje, gore, onamo, svuda), na
pitanje k a d a? (npr. lani, danas). Neki prilozi koli-
tj. odgovaraju na pitanje k o l i k o? (npr. mnogo, malt),
dosta). - K!oji prilozi mjesto ili vrijeme, oni slue za bliu
oznaku glagolima, a oni koji mogu izblie
glagole, pridjeve i priloge (npr. lijepa piu, vrlo lijep, vrlo lijepo).
Veoma rijetko prilog slui za .oznake imenici, kako je u primjeru:
jel ga kau odvie junaka. nar. pjes. 3, 307.
b) Ima priloga koji ne ni ni mjesto ni vrijeme,
slue za to da se smisao rairi jo,
ili suzi (bar, jedva, samo), da se dopuni (gOtovo, moda, toboe)
SINTAKSA
523
ili da se potkrijepi (ba, dabogme, dakako, dato, -
a slui za to da se koja ili koja
vidi o njenoj slubi u 511-515.
e) S glagolom jesam u predikatu stoji pridjev (npr.
zec je plaiv, Gojko je pametan), ali se katkad mjesto pridjeva
nalazi prilog, npr. u obraz je (tj. ban sjetno, neveselo
(mjesto: sjetan, neveseo). nar. pjes. 2, 267, bolje je kuan
nego juan. nar. posl. 22, bolje je prazna nego vrag u
25. Cesto se u takvoj slubi nalazi prilog zdravo, npr. tako ti
z dravo glava bila! nar. pjes. I, 462, zdravo da si, delijo neznana! 2,
418, da li znade Budim1iju Jovu? je li zdravo, je l' se oenio? 2,
0641, ako bog dal te zdravo budemo. 4, 184, Prilog zdravo moe u
ovoj slubi da bude zdruen s prilozima veselo, mirno: da smo
zdravo i veselo. nar. pjes. I, 83, da ste svi zdravo i veselo. D. pis.
mil. 29, ja sam zdravo i mirno. V. prepo I, 180 (1820) i I, 267 (1825).
U svim navedenim primjerima mjesto priloga mogao bi biti i pri-
<ljev, ali mjesto nekih priloga ne moe se uzeti pridjev
takav prilog je kako): da se i ja razveselim razabravi kako ste vi.
Y. filib. 2, 19, da znam kako ste. prepo I, 295 (1827), ako ste radi
kako sam. 4, 104 (1825), imala sam jo jednoga sina, pa otiao
u svet i propao, bog zna kako je i gde je. nar. prip. 80, on ih zapita
:kakosu i kaka je otac va? a oni rekoe: dobro je sluga waj .
D . I, mojs, 43, 27, 28, ako ste radi znati kako sam: samo sam zdravo,
vala bogu, a u ostalom sam zlo, ne moe.gore biti. V. prepo 4, 104,
{1825), dobro nam je paa u Kanii, zdravo su nam age po Kanii.
JM. 504. - je: to mi gospodine? ivo li si?
.zdravo li si? (tj. jesi li iv i zdrav?). M. 317.
d) Kako su prilozi nepromjenite, oni se ne sklanjaju,
ostaju svagda u jedinom svojem obliku to ga imaju. Primjeri:
-tolkovanije nekoliko V. n:ar. pjes. (1833) 349, u dosta ale ima
malo i zbilje. nar. posl. 328, imena nekoliko milosnika. D. istor.
'287, po originalnim statutima najvie dalmatinskih gradova. 329,
poslije mnogo vremena umrije car. 2. mojs. 2, 23.
486. a) Mnogi prilozi su po svojem postanju upravo ovaj ili
<maj pade koje imenice ili pridjeva ili zamjenice. Za neke se
.1Iloe to dokazati samo s poredbene gramatike, a za neke
ne treba te jer je stvar sasvim jasna. Tako prilozi na -o,
npr. dobro, zlo, lijepo, nemilo, vrlo itd. upravo su akuzativ
'Sing. srednjega roda (ispor. selo, brdo, koljeno itd); - prilozi na
1 Vidi biljeku uz 450a.
524
GRAMATIKA
-om uptavo SU instrumental sing., npr. kradom, poredom, prvom,.
drugom, irom; - prilozi lani, ljeti, zimi upravo su loka-
tiv sing. (ispor. eni, vodi); to su isto i prilozi gore, dolje, koji su
u starom jeziku glasili gore, dole (kao i ene, vode), isti su pade i
dij prilozi . dobre, lje (tj. dobro, zlo). Prilozi bratski,
hrvatski itd. mogli bi biti instrumentali plur., ispo s (
149c), pod koli (v. 160c). Neke imenice onakove kakove su u no-
minativu sing. upotrebljavaju se kao priLozi; to su: istina (npr. ja
sam, istina, kriv, ali ... ), sila (npr. sila sam izgubio), strahota (ste-
kao je strahota novaca). Imenica istina postala je prilogom tako to
je uza nju izostavljen predikat je (v. 401e), a imenice sila i stra-
hota dobile su tu slubu tako to su se u nominativu
svojim s prilogom mnogo (veoma mnogo), pa kak.o se ta
prilog ne sklanja, prestale su se sklanjati i
dvije imenice kad imaju to (v. 426c), ali sila moe se u
sklanjati, npr. uz ovo bismo dobili silu
slavenskijeh V. 22. I prilog ao upravo je imenica, i
to nom. i ak. sing., kako se vidi iz primjera: vratit ao za sra-
motu. nar. posl. I, 603, i vratiti ao za sramotu. 3, 463, ali
slUi ta kao prilog, npr. ao mu je bilo, vrlo mi je ao, pa kao
prilog ima komparativ i superlativ: najhlije. Prilog dama.
bit upravo genitiv sing., a odgovara i na pitanje: gdje? i na
pitanje: kamo?, npr. bio sam doma., idemo doma.
b) Neki su prilozi sloeni od dvije od kojih prva
prijedlog, npr. dodue, doista, dosta (v. 55c), natrag, na-
prijed, naopako, navla, napokon (tu su dva prijedloga), opet,.
sjutra ili sutra, uvelike, zacijelo i dr. Ovamo idu i prilozi: nalik
(tj. na lik, npr. sestra nalik na brata), zalih (npr. vodenica stoji
zalih, imate li koju stolicu zalih?), koji se, dakako, ne sklanjaju.
Ovdje se mogu navesti i isprva, iznova, zarana itd., to
srno ih imali u 462d.
487. a) Ima nekoliko koje i nijesu prave jer se same-
nikad ne govore, !ile bez prave potrebe navezuj u na druge. Takvi su.
navesci: zi, npr. u njojzi., tf.zi ( 195a), drugojzi, ludizi ( 209b), k, npr. ondak.
polak (mjesto: onda, pola; u akad. ima jo : brek, doslek, kadek.
ovdjek, mjesto bre, dosle itd.). ka, npr. menika, teblka (mjesto: meni,
tebi), sadeka (mjesto: sade, tj. sada), ke, npr. danaske,
naske, vl1ske (mjesto: nl1s, vl1s, - ovamo ide i b6jske, tj. b6j se,
tj. mi se, tu dakle imamo ke mjesto: se ke), n, npr. dOvlen, 6vdjen
(mjesto: dOvle, 6vdje), na, npr. tUna (mjesto: tO), ne, npr. tune (mjesto: til).
Vrlo je malo od tih navezaka jasna postanja, takav je no u k1l.kono.
tOno, (mjesto: kad, kako, gdje, to, ter, vidi u 470c). Ponaj-
vie tih navezaka jesu dijalektizmi.
SINTAKSA 525
b) Prilozi danas, veceras postali su od d.bIlbS, gdje
je-s akuzativ sing mukoga roda zamjenice koja je nekad bila
u jeziku i :l>ovaj; prema tome danas, ve<:eras
upravo dan ovaj, ovaj. Te su dvije povukle za
sobom i druge, te se govori: jutros, ljetos, zimus, a upravo
bi trebalo da bude jutrose, Ljetose, (a od h), zimusu, jer
je ona zamjenica u akuzativu sing. za srednji rod glasila se,
a za enski su; po analogiji ljetos je proljetos,
premda se ne govori proljeto, nego Nejasan je prilog
koji je po svojem postanju upravo nominativ sing. (tj .
si a bi se oblik (tj. su koji je aku-
zativ sing., jer je akuzativ pade za vremena (v.
546d).
c) Za priloge ima nekoliko osobitih nastavaka. Evo ih: amo:
kamo, ovamo, onamo, tamo, - ce: naherce, naizmjence, po-
imence, posamce, uzagrepce, - da: kada, onda, sada (od zamje-
nice s, o kojoj vidi pod b), tada, - dje: gdje, ovdje, ondje, -
ice: isprvice, naustice, nehotice, nemilice, silimice, - ke:
ronoke, poloke, porebarke, - le, dokle,
dovle, odanle, odavle, odsele (-se- je od osnove iste zamjenice
od koje je sa u sada), - ma: bOlj ma, manjma, veOma
(mjesto veLma od korijena vel, koji je u velik), - (ili
(tj. prvo, prije), - uda: kuda, ovUda, onuda,
tUda. - Kako se ima postanje nastavaka ce, ice, ke,
to sam ja odavno razloio u Radu jugoslav. akademije
knj. 96, str. 228-233, a koje padee treba da traimol u ostalim
ovdje navedenim nastavcima, o tom se moe govoriti samo u
poredbenoj gramatici.
PRIJEDLOZI
488. a) Jedni su prijedlozi veoma stari, je dokaz to se
nalaze u svim slavenskim jezicima, dakle ih je imao i negdanji
praslavenski jezik, npr. do, iz, na, od, po, pri, za itd. Drugi su
prijedlozi mladi, tj . razvili su se u naemu jeziku, poto se on
bio odavno odijelio od drugih slavenskih jezika, zato ih u
tim jezicima ili nikako nema ili se nalaze samo u nekima; takvi
su prijedlozi npr. kraj, mjesto, radi, vrh. Onima prvim postanje
se moe samo u poredbenoj gramatici, a oni su drugi
jasni, jer su pored njih ponajvie od kojih su
526
GRAMATIKA
postali; tako npr. imamo jo i danas sasvim imenice: kdij ,
mjesto, vrh, koje u akuzativu sing. slue kao prijedlozi,
a radi je po svoj prilici lokativ sing. od negdanje imenice rad,
koja se izgubila, a sklanjala se kao imenica stvar. Iz 380, 381
i 391-399 zna se koji se prijedlozi nalaze, koji li se ne nalaze
u u pridjevnim i u glagDlskim sloenicama.
b) Prijedlozi s kojim padeem m j e-
s t o (poloaj i smjer) i v r i j e m e (trajanje i tijek); prvo je npr.
u grad, iz grada, na stolu, k710Z drvo, za - drugo npr.
do od na jesen, o za godinu dana.
c) Osim mjesta i vremena prijedlozi zajedno s pade-o
ima i druge odnoaje predmetima. Takvi su
odnoaji (osim drugih) ovi: c i j e n a, npr. po to mi to pro-
dati? - d o d a van j e, npr. bio. je pametan, k tome pravedan,
- d o P u t a n j e, npr. pored svega velikog truda nije mogao
(tj. premda se uvelike trudio), - d r u t v o, npr. do-
ao je s Miloj em, - i z u z i m a n j e, npr. niko nije znao osim
tebe, - m j e r a, npr. sunce s koplja, - n a i n, npr.
odvedoe ga na silu, - n a m j e n a, npr. sve na slavu boju
- oznaka, npr. oni su od boja junaci, - e,.
npr. ko.nj je bri od vola, - p o p r a t n a o k o l n o s t, npr. za-
boravih na moju .:..- p r i p a d a n j e, npr. car od
one zemlje, - p r D t i v t i n a, npr. je p1'eko moje volje,
- r a s k i d a, npr. do.ao je bez brata svojega, - r a z m j er.
npr. mi smo malen narod prema Rusima, - r e d, npr. idu jedan
za drugim, - s r e d s t vo, npr. javie mu preko poslanika,
- s v r h a, npr. idem po vodu, - u z r o k, npr. propao je
s nerada, - z a k l i n j a n j e, npr. ta to za boga!l - z a-
m j e n a, npr. mjesto (ili za) tebe.
d) Cesto prijedlozi sa svojim padeima slue za dopunu gla-
golima, imenicama i pridjevima, kako je u primjerima: izbavi
me od ove nevo.lje, mrzili su na me, ne ivi o samom
hljebu, teio je za slavom, - vijenac od trnja, bure za rakiju,
ljubav prema narodu, nijesi gospodar nada mnom, - lakom
na dukate, knjiga vana za na jezik, u onome poslu vjet
e) Neki prijedlozi imaju samo 'Po jedno npr. bez
samo raskidu, kraj samo mjesto, zbog samo uzrok, ali po-
najvie imaju prijedlozi po dva ili po tri ili po. vie njih,
kako. se moe vidjeti u sintaksi padea zdruenih s prijedlDzima.
Nekim su se prijedlozima (npr. na, od, u, za) tako
1 Po novom pravopisu kao priloki izraz: zaboga.
SINTAKSA
527
razgranala da je dosta puta vrlo teko ukratko kakav
se upravo odnoaj npr. znam ja to na pamet,1 to je oci
boga grehot a, mu u (u brk), o za nevolju
kume! - Obilno se u ovoj knjizi ne moe govoriti o svim.
to ih imaju prijedlozi, jer bi za taj posao trebalo
(prema drugim partijama) nerazmjerno mnogo prostora, a on
i ne ide toliko u gramatiku koliko u opiran kakav je
npr. ili Zato se treba stegnuti samo na
glavne crte (i ovdje i u sintaksi padea, zdruenih s prijedlozima) .
f) Po dva se prijedloga zdruuju u jedan, npr. ispod,
usred, a da toga ima i u sloenicama, to se vidi u 380,
381 i 399. Katkad gdjekoja imenica s prijedlogom slui kao pri-
jedlog, npr. (tj. u Petrova dne, uime
2
(tj. u ime) naroda,
nadomak (tj. na domak) U pokraj, pored, povrh
prijedlog je sloen s imenicom.
489. a) Nominativ i vokativ nemaju nigda uza se prijedloga,
svi drugi padei ih imaju genitiv, dativ) , a
lokativ se i ne govori sam, bez prijedloga.
b) Mnogi se prijedlozi slau samo s jednim padeem, npr.
bei, kod, radi samo s geni1rl.vom, - k samo sdativom. - kroz
samo s akU2Jativom, - pri samo s lokativom. Neki se prijedlmi
slau po s dva padea, takvi su: s, koji se slae s genitivom i
instrumentalom, na, o, po s akuzativom i lokativom, nad,
pod, pred s akuzativom i [nstrumentalom, - a gdjekoji sa tri
padea: u s genitivom, akuzativom i lokativom (v. 60a), za
s genitivom, akuzativom i instrumentalom.
c) Prijedlozi mogu stajati s prilozima, npr. od danas do' sju-
tra. V. dan. od sad.
3
138, (vojska
se stane egzerciru) po' evropski. 13, od prije.
3
nar. pjes. 2,
599, za svagda.
3
D. istor.l:7:za onda.
3
295, od tada. pis. 188, 250,
itd. Tako je i: otkako, otkad (tj. od kako, od kad) , odavno (tj. od
davno), - u mlogo nema sobe. V. dan. 2, 100, na najvie
ovijeh imaju izrezani likovi. kod crehaK,
od toliko vremena. nar. prip. 91, s mlogim Turcima i s ono Srba
(tj. s ono malo, s ono nekoliko, v. 519b) odleti u vetar. mil. obro
16, mudrost, kojoj iz ono malo to poznajemo, na razum
ne moe postignuti. pripr. 98, poslije mnogo vremena. D. 3 car. 18,
1 Prema novom pravopisu: napamet
2 Prema novom pravopisu: u ime
3 Prema novom pravopisu: zasad, odsad, otprije, zasvagda, zaonda
528
GRAMATIKA
l. Dodati se ovdje moe: po srpski, na srpski u Iv. (kod
}) srpski, )
d) Nalazi se i to da prijedlog stoji pred kojim padeem koji
j e zdruen s kojim prijedlogom; npr. nekoliko paa po od dva
tuga. V. dan. 2, 83, on globi i Turke i raju jednako, i jo Turke
po na jednoga vie jer su bogatiji. 84, priveem svaki kraj po za
jednu granu od drveta. 128, oni samo po s nekoliko momaka otidu.
3, 220, i on u Biograd, ali mjesto s vojskom na saonicama sa
dvoje prav. sov. 53, Dobrovski biti do po Novom
ljetu. Vukova prepo 2, 444 (1819), arhimandrit ga isprati do u hod-
nik. M. 119, da putuje do na Zlatibor. 235, se do ispred
Carigrada. N. 65. '
e) Katkad stoji prijedlog pred oni valja da ga
s dobro doao. V. dan. 2, 98, valjalo je da ga knezovi
s dobro doao. kod KHe3, to se daje onome koji
za dobro doao. kod prva (tj . za po-
mozi. boe (u napijanju). kod HaTIMjaTM, - Prijedlozi mjesto, osim,
van mogu se nalaziti pred koje se ako,
da, to, kako je u primjerima: mjesto da ide kud je kazivao da
j e. poao, otide k Redepu. V. dan. 2, 115, mjesto da mu se obra-
duju, poplae se ,Old njega. 3, 167, i tako Srbi, mjesto to su se na-
dali granice svoje rasprostraniti, jedva se odre u onome to su
prije imali. prav. sov. 33, da je prepisao redom mjesto to
ih je poizrastavlj'ao i gdjekoje izostavio. dr. izd. 3, 277, izvodi
nove izdanke iz mjesto da ga potire. D. pis. 174, - i u
Crnoj se Gori otprilike ovako daje djevojci dobra molitva, osim
t o je onamo ne daje samo rodbina, nego i svatovi. V. kod
,ll;o5pa MOJIMTBa, nije daleko od onoga pisanja, osim to je
.. D. star. 3, 44, bogu nije milo da se zlo razglauje,
osim ako biste bili prisiljeni na to. Lj. 70, nikuda ni van to
se praznikom u crkvu. S. 2, 129, ni crkvenjak ga se vie ne
van ako mu se koji put u san prividne. 2, 157.
490. a) Cesto se prijedlog do upotrebljava sasvim kao prilog
te isto to nego, samo: niko ne zna sina do otac, niti oca ko
zna do sin. mat. 11, 27, ovaj se rod ne moe istjerati do mo-
litvom i postom. mat. 9, 29, ja sam svaku (tj . kulu) glavom nakitio,
do nijesam kulu na nar. pjes. 2, 349, pogibe ti hiljada sva-
tova, od hiljade jedan ne ostade, do ostala dva mlada. 2,
584. Jo nekoliko takvih primjera vidi u Iv. Tako se
moe uzimati i prijedlog osim: boe da se drugijem
hvalim osim krstom Gospoda naega. V. gal. .6, 14, u dvoru mu
SINTAKSA 529
nikog nema osim bolan sluga Milovane. nar. pjes. 2, 175,
ja za mene nema za te prijatelja ... osim
jednu u zemlji Bugarskoj . 2, 331. Prijedlog po uzima se kao
prilog u distributivnoj slubi, npr. po jedan, po dva,
po pet, po deset itd., a tako je i ova: dlaka po dlaka, eto
nar. posl. 59, u svakome od ovi mjesta ... sjedi po paa od dva
tuga. dan. 2, 48, imam oapa, svakom svatu po aka.
kod ornan (iz neke narodne pjesme). Prijedlog je uzet sasvim kao
prilog u primjerima: ne mogahu nita protivu V. d. apo 4, 14,
ne mogahu protivu stati premudrosti i duhu. 6, 10. nasuprot govo-
i 13, 45, da joj se svuda nasuprot govori. 28, 22, pored
rasla rua i viojia. nar. pjes. I, 62, kad smo V.
kod y.HaTO'I (iz neke narodne pjesme) ; V. 543b.
b) Dva prijedloga jedan da drugoga, a njima
i nalaze se u primjerima: proslavljen prije i poslije smrti.
l . 110, prije i poslije toga. N. 434, i pre i posle podne. S. 5, 53.
je: (voda) i sad i kamenja leti i uji. V.
dan. 2, 36 bi bilo: preko kamenja i njega); isto
bi tako bilo: ispod i iznad stola itd. A pogotovu je neo-
i sloiti tako dva prijedloga, od kojih je jedan jedno-
sloan ili su oba jednos}ona, kako je: pred i prema njima. Lj. 406
uz i niz trpezariju. S. 5, 51. Najgore je sloiti tako dva prijedloga
kojih su padei oblika, npr. u i izvan oltara; to treba
u oltaru i izvan oltara (ili izvan njega) . D., pis. 20.
c) U pjesmama se stiha radi ponavlja isti prijedlog kad je imenica
zdruena s kojim pridjevom ili brojem ili s drugom kojom imenicom. Pri-
mjeri: od roda je od velika. nar. pjes. 1, 6, od svojega od srdaca. l , 144,
kroz sve noge kroz l, 178, od prekrasne od 2, 481, a na
onoj na ravnoj Resavi. 3, 53, niZ' Grahovo niz polje iroko. 3, 379, u iroko
u polje vidinsko. 4, 296 itd.
VEZNICI
491. a) veznicima ne nalaze se samo koje nijesu
nita drugo nego veznici, npr. a, i, da, li, ili itd. nego i koje
slue i kao prilozi, npr. gdje, kako, kada, samd, i dr. -
Dosta ima veznika sloenih od dva u jedan, npr. ali, dali, ili, ipak.
To odgovara sloenim prijedlozima npr. ispod, pokraj itd. ( 488f) .
b) Gdje bi veznik mogao stajati, ga nema. Tako sastavni
veznik i nije u primjerima: ovo gov-ore jedni isti ljudi
(mjesto: jedni i isti). V. pis. 58, dan ga (mjesto: dan i
530
GRAMATIKA
D. is. 27, 3, ti bijae gola naga (mjesto: gola i naga). jezek.
16, 7, te golu nagu. 16, 39, da bi dan otvorene bile. pis.
339, bez prestanka se dan nad njim psaltir. 360. Ali ima i:
ondje sluiti dan i D. jerem. 16, 13. - Bez rastavnoga su
veznika primjeri: dva tri put1 (mjesto: dva ili tri put). V. dan. 2,
130, est sedam godina (mjesto: est ili sedam). 138, od
desetak petnaest godina. 3, 235, manje vie (mjesto: manje Hi vie)
svak ima svog vrana. nar. posl. 175, da je svaka oblast imala svoje
knezove manje vie samostalne. D. istor. 2, tu se skra si godinu dve
(mjesto: godinu ili dve). S. 2, 122. Ali ima i: postali su iz-
sebe manje ili vie srodni narodi. V. dan. 2, 121, Zeta je bila
vie ili manje samostalna. D. istor. 2. - Upitnoga veznika nema u
primjerima: tu si, pobratime? (mjesto: tu li si?). nar. prip. 184,
ne zna kaka bilja od omraze? (mjesto: ne zna li?). nar. pjes. 2,
15, dati konja na razmjenu? (mjesto: li?). 2, 141,
moe dati mene dugovanje? 3, 344, s ovijem
D. I mojs. 24, 58.
e) se veznik ne govori; npr. tako uzdiu da
bi rekao: i krvi bi ispod grla dali za narod (mjesto: da bi
i krvi dali). (1818) XV, ja sam mislio: mene zovu
u BiogTad (mjesto: da mene zovu). dan. I, 78, na ce eTaO BplieTJ1:
6:11 peKJI:I1 - illKp1fIl:l1 eTO.7rnIl;a (mjesto: da kripi). nar.
posl. 217, ujedanput udari silna voda da bi rekao sav svijet
potopiti (mjesto: da potopiti). kod ConOT, duva vetrina,
kre se drva, misli sve iz korena izvaliti. nar. prip; 179,
mi se - bi mi bolje bilo. nar. pjes. 2, 32, mlidijae - u njemu je
blago. 2, 64, misle Turci - ne zna turski Marko. 2, 436. Tako se
moe izostavijati i objasni.dbeno da: moe biti nije bilo ni jednoga
(mjesto: da nije bilo). V. prav. sov. 42, moe biti spava (mjesto:
da spava). D. 3 car. 18, 27.
d) se da u nizu moe izostavijati svuda osim.
u prvoj. Primjeri: sastane se nekoliko knezova te u ime svega
naroda napiu caru tubu u kojoj mu kau da je njima zulum
dodijao i vie se ne moe trpjeti; ne samo to su ji daije do gole
due oglobile nego im i rz i zakon pogazie, mu nije gospodar
od svoje ene, ni otac od ni brat od sestre, niti je na miru
pop ni ni crkva ni namastir. V. dan. 3, 152, kad Turci
vide da se Srbi tako dre, a s druge se opet strane rat
s Rusima, oni Crnom mil. obro 7, Balla mu na to
odgovori da on niti je doao da bvani Milenka od njega ni njega
1 Vidi biljeku uz 450a.
SIN'rAKSA
531
od Milenka, nego ga je njegov stariji poslao u narodu
srpskome. 24, .onda paa da je njemu od cara doao fer-
man da ide natrag, a njima se poslati drugi paa. 130,
je mislio da mu je sam.o kako Molera ukloniti s puta, a posle
s Miloem bi mu lake bilo. 137, Ali-paa . .. . moe u Carigrad
pisati da ono iskanje nije od naroda nego samo od Miloa, a narod
za to da zna, se evo protiv toga. 174. se da
moe ne ako je naprijed kakvo a ne da,
npr. Ui izaberu trideset stari Turaka te ji poalju k Jakovu
da ga mole: samo da ji u gradu i u varoi ostavi na miru, a u
naiju se oni u napredak meati. dan. 5, 38, oni mu odgovore
da malo, sad se -njima donijeti pa oni,
i on. nar. prip. 2, otide k caru i ponudi mu se da ga primi
u slubu, ga tri godine dana, a nita na svetu ne ite, samo
da mu car da QIl.aj prsten. 49. - da moe, dakako; u ovakim
i ne biti i:wstavljeno: uz to im jo doda da to nije
njegov posao, nego da je osobita komisija koja .. . .
mil. obro 29, kau mu da je taj rimski senator osobit.o pametan i
ali da vrlo malo govori. dan. 5, 87.
e) da izostavlja Vuk uvijek iza veznika jer, npr. ali
mu Milo odma kae upravo da od toga ne moe biti nita, jer
se narod opet pobuniti (dakle ne: jer da se narod pobuniti) .
mil. obro 135, Srbi im odma odgovore da od toga mira sad ne moe
biti nita, jer oni sami svoje ljude opremaju u Carigrad radi toga
posla. dan. 5, 33, onda ga Turci stanu svjetovati da se ukloni s puta,
jer je vajs-ka utekla k Temivaru. kod K.o'D1Ha
Kpajmra, osobito ih je (tj. Srbe) od Rusa da se s njima
ne mijeaju, jer ih prevariti i ostaviti. prav. sav. 7. Tako je i
ovo: dete se stane odgovarati da ne srne, jer ga je strah da se ne
utopi. nar. prip. 45, (Milutin) papi javi da ne moe uvesti u svoju
zemlju vjere, jer se boji gnjeva tatina ibratina. D.
istor. 36. - U mojoj knjizi savjetnik str. 12 ja dokazu-
jem da se jer da moe upotrijebiti onda kad onaj koji gmrori ili pie
ne navodi ono kao uzrok to se veznikom jer, navodi
samo onaj o kom se govori. To imamo u primjerima: kazala da je
dosta, jer da je zadovoljila svjetoljupce. l . 253, stoga mu pridijeli
pridjevak Hrlsolog, jer da mu je slovo zlatno. Da je pisac
u tim primjerima izostavio da, to bi da i on dri ono za
uzrok to se u kojoj je veznik jeT, ali on je htio
da to dre za uzrok samo oni .o kojima se govori. U istoga
pisca nalazi se i primjer: sv. Ivan zahvali biskupima na trudbi i
532 GRAMATIKA
ljubavi kojom da su ga mnogo utjeili. l. 136. Pisac uzevi iza
relativne zamjenice veznik da htio je da samo sv. Ivan
drae da su ga biskupi mnogo utjeili, ali on sam (tj . pisac) to ne
dri. U ostaloj za ovu gramatiku upotrebljenoj literaturi ne
vie ni jednoga takvog primjera.
f) I se veznik katkad ne npr. nokti su mu,
()rati bi mogo (tj. da bi orati mogao). nar. pjes. 2, 403, kosa im je,
njom bi se pokrili (mjesto: da bi se njom nokti su im,
ukopali bi se (mjesto: da bi se ukopali). 2, 523, ona vrisnu, do boga
:se (mjesto: da se 3, 137.
g) Pleonazam je to neki pisci uzimaju veznik da iza nekih priloga
koji i bez da sve to treba, npr. ti dakako da mora ostati, gotovo
da je od stida u zemlju propala, da je knez otiao, jedva da sam
iv ostao, svakako da su i oni to znali, ne samo da varaju nego i kradu.
Tako je i ovo: po svoj prilici da kia padati. Iz dobroga narodnog jezika
tome pleon=u nema potvrda.
h) Veznici se najzgodnije dijele u tri reda. U I red idu veznici
koji slue za usporedno vezanje te se poradi toga mogu
zvati u s p o r e d n i, a mogu vezati i - u II red idu
veznici koji slue za zavisno vezanje te se poradi toga
mogu zvati z a v i s n i; - u III red idu veznici koji ne veu ni
ni samo koje ili

Kad dakle ima "veznika" koji nita ne veu, onda se lako da
ime "veznici" nije opravdano za neke "veznika", ali to bi ime teko
bilo zamijeniti boljim; ono je prijevod lat. imena coniunctiones (a lat. je
ime prijevod imena syndesmoi) kao i njem. Bindeworter, rus.
COlO3bI itd.
i) U I red veznika idu ovi: 1. sastavni (kopulativni), 2. suprotni
(adverzativni), 3. rastavni (disjunktivni), 4. (konkluzivni),
5. izuzetni (ekskluzivni). - U II red veznika idu: 1. namjerni (fi-
nalni), 2. vremenski (temporalni), 3. ili poredbeni (mo-
daini), 4. (deklarativni), 5. (kauzalni), 6.
(konsekutivni), 7. pogodbeni 8. dopu.'3ni (koncesivni).
- U III red veznika idu: 1. U1pitni (inteI'Ogativni), 2. uznosni (emfa-
3. (ek:sklamativni), 4. potvrdni (aseveratiVIl!i), 5.
eljni (optativni).
j) Neki veznici imaju samo po jedno tako npr. jer
samo je veznik, zar samo upitni itd. Neki opet mogu imati
vie od jednoga; npr. li moe imati suprotno,
namjerno, pogodbeno, upitno, kako ima na-
mjere, vremena, i jo i itd.
SINTAKSA 533
k) se veu dvojako veznicima (ili koje
slue kao veznici) , tj. prema vezniku (ili prilogu) zavisne
stoji i u glavnoj kakva koja mu odgovara, tako npr. imamo
tl zavisnoj i u glavnoj kada - tada, kako tako,
da - onda, ako - to itd. To se zove k o r e l a c i j a. Ali se
grade bez korelacije, tj. u glavnoj
nema nikakve koja bi odgovarala vezniku (ili prilogu) zavi-
sne


492. a) S a s t a v n i su veznici: i, pa ili pak, te ni, niti. prvi
je od njih veoma npr. mu i ena, velik i jak, jedu i piju
itd. Ta ima koje je upravo sa-
stavno, samo se ne spominje ono su se sastavlja, se ostavlja.
onome koji slua ili da to u misli dopuni : i kamen bi
podigao. nar. posl. 101, i kod nas je dobra nestalo. 101, i krava se
repom brani. 102, i niz kruku 103. - Kad
su u kojoj tri ili vie koje treba sastaviti, onda biva
troje: 1. i stoji pred svakom osim prve, 2. stoji samo pred posljed-
njom, 3. nema ga ni pred jednom. Primjeri: 1. u Dalmaciji gra-
i varoani i ostrvljani 2l0VU Vlahom svakoga seljaka. V.
kod BJIax, pa su ljudi natrpali . puaka, i topova, i baruta, i olova.
i sabalja, i noeva i ostaloga svakojakoga oruja. kod KOBJ1Jba'la,
pokloni carev sin hrabrome svoj plat, i pojas, i luk, i
D. prip. 98, u o gavranu, i i miu, i srni. star.
2, 263, - 2. da se one godine pocrvati orasi, ljenici i ir. V.
kod JtIJIHjmr dan, u vrijeme grmljavine, oluje i kod
Bp3HHO KOJIO, u gdjekojijem se vajatima dri vino, rakija, sir, ma-
slo, skorup, med i ostale stvari. kod KJIHjeT, pripovjedi
o lavu, vuku, lisici, gavranu i kamHi. D. star. 2, 265, - 3.
oni su ljeti koze, ovce, svinje. V. kod niKOJI.a.
jeleni, koute, tice, zecovi. nar. prip. 66, duva, rui,
kri, 72, skupie se eje, sovulj age, vrane, kurjaci, lisice.
jazavci, tvorovi, to je god u boga ivotinje, sve se skupi. 179. -
Veznik i moe vezati i (ali nego npr. potuj
brata starijega, i tebe tvoji. nar. pjes. 1, 137, ono po
svijetu i to paa tiranine. 1, 157, mrtav Musa pritisnuo
Marka, i jedva se iskopao Marko. 2, 409, znate da do dva dana
biti pasha, i sina da se razapne. V. mat. 26, 2.
b) I sastavni veznici pa, pak mogu vezati i (od njih po-
najvie glagole) i uzme buzdovan pa razmahne njime.
534
GRAMATIKA
nar. prip. 10. car dva teleta od zlata pa narodu. D. 1
car. 12, 28, Nenad sede na dobra konjica, pak se die svojoj staroj
majci. nar. pjes. 2, 76, nije imala od srca poroda, pak se molila
bogu da joj dil. nar. pjes. 2, 68, - da je bio (tj. Gavan) vrlo tvrd
i nemilostiv, pa ga zato bog osudio. V. nar. pjes. 1, 127, od podne
se neto pa okrenu snijeg sa sjeverom. nar. pjes. 3, 419,
da t' agom pak vie blaga sakupiti. nar.
pjes.' 2,369, prenesi me, pak ti onda kazati. nar. prip. 97. U pje-
smama mjesto samoga i nalazi se i pak: tek da mi se dvora dovatiti,
i pak postojbine. nar.-pjes. 2, 275, moja i pak poro-
dice. 2, 566.
c) Primjeri za sastavni veznik te: se naklopi te
pojede sve. nar. prip. 2, dolaze svako podne na ovo jezero te se
kupaju. 21, on ne ide u bijelu crkvu, on ide u to polje ravno
te on sije belicu penicu. nar. pjes. 2, 7. Veznik te vee glagole,
vrlo rijetko druge i to samo kad se koja poradi snage
udvaja: kad vidi da Srbi dre jedno te jedno. V. dan. 5,44, gove-
dar kae jedno te jedno. nar. prip. 229, ona je moja te moja. nar.
pjes. 1, 434. Pogreke su u primjerima: kad bijae
te biskup. l. 7, u Panoniju te u zapadne krajeve Hrvatske.
160, da je crkva jedina prava crkva Hristova te jedina
spasonosna. 232. - Pored te ima ter i tere, ali i u pje-
smama. - Veznik te vee i ali tako da mu se sastavno
pribliava tj. niti sastavno
sasvim gubi niti sasvim dobiva. Primjeri: ako bog
da te ovu ranu prebolim. V. dan. 1, 86, BH CTe c rr{)KojH'J1jeM
KorrHTapoM HajBHllIe j"lHHHJIH Te cy ce cprrCKe rrjecMe
Ta:Ko pa3i'JIaCHJIe TI{) CBOj EBpOIrn. nar. prip. I, ta mu je bilo
onome zubu te je onako pokvaren? 7, koja ti je golema nevolJa
te ti nisi svate nar. pjes. 2, 22, to sam vrlo
zgrijeila te me pohoditi 2, 39, bijele mu malaksae
ruke te ne moe vie da 2, 111, poslije nekoga vremena
dogodi se te Kain prinese Gospodu prinos. D. I mojs. 4, 3. Takvo
je te i u primjerima koji su navedeni u 450c. - Mislim da
nije dobro uzeti te u sasvim kako je u
primjeru: k neprijateljima je bila toliko ljubazna te biskup
l. 82. - Za zdruene veznike i te, koje neki pisci upotrebljavaju
(npr. osvetit se on, i te kako, tj. osvetit se), nijesam naao
potvrde u izvorima za ovu gramatiku upotrijebljenima, nego mjesto
toga te jo: zato ga se i sad, te jo kako pribojavaju. S. 5, 49,
moe se, te jo kako moe! 5, 86.
SINTAKSA
535
d) Kad treba nekoliko ili sastaviti sastavnim
veznikom, Vuk rado upotrebljava mjeovito sva tri veznika i,
te, pa (pak), kako se vidi iz primjera: onda podignuvi (tj . Veljko)
sve svoje momke, otide te se polako privuku .i usred Tu-
raka, pa ujedanput svi obore vatru iz puaka i stanu vikati.
V. dan 1, 76, Petra neka ti donese olbu pelenaa,
pa evo ovde sjedi te pij i uzmi durbin te gledaj. 83, turski ga tob-
dija zagleda pa potegne iz topa te ga udari isprijeka krosred
i tako ga prekine. 87, Ali-beg pristane s daijama i otide
u Bijograd te se pobai, pak vrativi se natrag, ljude
3, 148, u to vrijeme svadi se Jakovom, pa otide
S te pobuni Jadar i i Turke preko
Drine. 190, metne prst na jezik te pokvasi pa u onaj prah i
lazne malo. kod D;apI1rpa.n;. Toga ima i u pjesmama: idi,
pao, moja vjerna slugo, te pokupi Turke i dostigni mo-
skovske delije, pak ti otmi zlamenja. nar. pjes. 3, 81,
tu je paa tabor i raspeo bijelo atorje, pa otole sitnu knjigu
pie te je alje u krne Pipere. 4, 3l.
e) O sastavnim veznicima ni, niti vidi u ' 513.
493. a) S u p r o t n i su veznici: a, a ono, ci to, ali, da, dok, e,
i, ipak, kad, kad' ali, kadli, nego, no, opet, pa, (pak), samo, ta,
Tim narodnim veznicima treba dodati jo koji su uzeti
iz jezika: ama, ele, ema, ma. - Veznik a vee
npr. malen a jak, ne moe se gladovati a pjevati; jo
vee npr. djever snasi o sramoti radi, a brat sestru se-
strom ne doziva. nar. pjes. 2, 2, oni nisu mogli jabuke
a on je nar. prip. 19. Pored a ima u narodu
ja: sam otide poljem ja kad bio niz iroko polje,
obzire se ka Kruevcu b'jelu. nar. pjes. 2, 217, ni izni-
jet glave, ja nekmoli izvesti 2. 470. Veznik je a supro-
tan i onda kad se uzima u razgovoru
npr. iskao (tj. soldat od babe) da mu da togod da jede, a ona
mu kazala da nema nita; onda soldat a ti mi daj barem
tiganj i malo vode. V . kod XJIJl1PIOp6a. A. lIOMOO' 6oc,
3JIa :m:eHo! B. a Kaxo caM TI! 3JIO YQmU1JI1a? nar. posl. 24. A.
hajdemo na vaar. B. a s kad nemamo nigde nita?
nar. prip. 47. Mjesto a, kad se da to nenadano, govori
se a ono ili a to, npr. ja pravim dralicu, a ono se
kijak. nar. posl. 109, carev sin uzme goluba te ga raspori, a to
u golubu vrabac. nar. prip. 62, oni malo idu u napredak niz Gra-
hovo, niz polje iroko, dok bijelu a to sjedi
536 GRAMATIKA
pod nar. pjes. 3, 379, podie OCl svoje i pogleda, a to
stoji prema njemu s golijem u ruci. D. is. nav.
5 . 13.
b) Vrlo suprotni veznik ali razlikuje se od a tim to
se njim suprotnost: jer su mnogi zvani, ali je malo
izbranijeh. V. mat. 22, 14, i ti moe, i konj ti moe, ali ti bog
ne da. nar. posl. 105.
e) Veznik da rijetko se nalazi u supl'Otnom ne dade
se ni gledati Turkom, da kamoli bojak biti s Turci. nar. pjes.
2, 298, ti nijesi ni junaka, da kamoli vidio. 3, 254.
Takvo se da nalazi u razgovoru kad se prihvataju
A . nije tu moja snaga. B. da gde je? nar. prip. 57, A. id' otale,
Skadarka djevojko! ne b'je}' platna, ne plai nam konja i ne drai
po vojsci junaka koji k tebi vodu preploviti, uvatiti
djevojku. B. da boga mi, pao gospodine, dok je meni po Ska-
dru junaka, ne bojim se tvojije Turaka. nar. pjes. 1, 601. U tom
se nalazi i a da, to nije jer se ,i samo a, kako
j e naprijed tako upotrebljava: A. ja sam tvoga brata
A. a da gdje je mola nar. prip. 91. Katkad se uzima
a da za njem. ohne zu (s inf.), franc. sans (s inf.): otac moj ne
nita a da meni ne kae. D. 1 sam. 20, 2, je u tom
samo da: on bez vina nije mogao nikud i mnogo ga je mogao
popiti da se ne opije. V. kod MapKo Kp.aJbeBHh, moe li
ovu da ne predui? kod oIIpe,lIYIIIHTJ1.
d) Veznik dok ponajvie se uzima za vrijeme, a suprotno
neto nenadano ima u ovakim primjerima: u
tome stane huka, dok se iza brda pomoli brk. nar. prip.
5, prekrsti se put istoka i kliknu jak!oga boga u dok buk-
nue strane rijeke. 119, jo zorica ne zabijelila ni danica po-
molila lica, dok zaklikta sa Javo'ra vila. nar. pjes. 4, 293.
e) Suprotno veznika e vidi se u prihvatanju
npr. A. hajde bre, to si ostala? B. e lasno je tebi, ti no-
si jednoga, a ja troje. nar. prip. 16, A. ala ima brza konja, gde
ga dobi? B. e gde sam ja dobiO, onde ne moe svak dobiti. 27,
A. bog s tobom, kako carev sin znati zanat! B e ako
ne zna nikakva zanata, ja mu ne dam svoje 219.
f) Sasma je rijetko suprotno veznika i, npr. koja
j e grmljavina, i ne bi mnogo kie! nar. posl. 139, se po'stavi,
i se naklQpi te pojede sve. nar. prip. 2.
g) Veznika ipak (tj. i pak) ne u narodnim umotvo-
rinama upotrijebljenima za ovu gramatiku ni u jeziku Vukovu,
SINTAKSA
537
ali ga u ko bi rekao Avramu da Sara dojiti
dijete? ipak mu rodih sina u starosti svojoj. 1 mojs. 21, 7, vri-
jeme je muke Jakovljeve, ipak se izbaviti iz nje. jer. 30, 7.
494. a) Veznik vremena kada (kad) ima i suprotno
i to kad se to nenadano: onako ih opravi Roksandra ko
vladike i ko kad eto ti Jovana. nar. pjes. 2,
128, iza se1a i podobro se od njega udalji, kad najedanput
jedno preda nj. nar. prip. 83, za ovu dlaku i
car te dozove ovoga i mu da mu dati za nju hiljadu
cekina, i on mu je proda; kad ta je ta dlaka? car je rascijepi i
u njoj zapisano mnogo znatnijeh stvari. 156. - Mjesto sa-
moga kad nalazi 'Se u ovome poslu i kadli i kad ali (i li i ali su
suprotni veznici); npr. obazru se, kadli njezina mater
za njima nar. prip. 118, pogleda, kadli vilenik. 126,
u onu goru, kadli vie mrtvu nego ivu. 166,
legne u sanduk, pa jo jedanput obazre se oko sebe, kad ali onaj
matori pas doao od stoke. 17, on nije mogao ni zaspati od
nego se jednako kad ali oko stane lupa po sobi. 77.
b) Veznik li u suprotnom nalazi se u primjerima:
ta sad biti meni, ta li tebi? nar. prip. 4, gde mu je oruje
to je pasao, gde li mu je konj to ga je jahao? 34, da mi s njime
svadbu ugovori, kada po devojku, koliko Li povesti
svatova. nar. pjes. 2, 133. Isto je u primjerima: ako tu
bukvu moe iz zemlje, onda te p.usti ti , ako Li ne
moe, jo valja da sjedi kod mene. nar. _prip. 1, baci ovaj
u vodu, pa ako ne potone, onda sam ga zasluio, ako li
potone, nisam ga zasluio. 50. Suprotno je Li i
kad je zdruena s kamo, nekmo, npr. i niz kruku sla-
a kamoli od posla da ne nar. posl. 103,
nije dobro ni koga mnogo blagosiljaju, a kamoli koga kunur
214, ni ne moe, a nekmoli nar. pjes. 2, 27,
dosadio studenu kamenu, a nekmoli caru Salejmanu. 320.
e) Veoma je suprotni veznik nego, npr. on mogae,
nego ne nar. pjes. 2, 30, kad bi trgovac svagda dobivao,
ne bi se zvao trgovac nego doQivalac. nar. posl. 115, eBO OBlje
l1Ma 3aKOIIaH IIYH Ka3!l1H .n;YKaTa, ue'l.ocYTPa .n;OljH e KOJlliMa Te
ra HOCH xylm. 60.
d) I no je veoma veznik: jedan siromah, no
provrtan i domiljat. nar. 'prip. 127, lijep je gledati, no kakav
je mirisati? nar. posl. 169.
538
GRAMATIKA
e) Prilog opet (npr. on je opet doao) moe imati i
suprotnog veznika ipak, npr. pored sviju tegoba i smetnji koje
svaki pisatelj mora imati, ja opet po savesti mogu kazati . . ..
v. mil. .obr. predgovor, ,ll;a H n ope,ll; CBe MYKe H TpY,ll;a oneT
oCTajy norpelIIKe. nar. prip. 5.
f) Primjeri za suprotni veznik pa ili pak: evo dva dana kako
se s adajom bori, pa mu nita ne naudi. nar. prip. 60, jednako
je alila i plakala gde joj bog ispuni elju te rodi, pa joj porod
pobee. 64, ja sam carica, pak nemam zlatnog razboja. 73. Taj
se veznik upotrebljava i u prihvatanju npr. A. ja
u bunar. B. pa nar. prip. 172. Katkad ono
je pa (pak) protivno ne stoji u osobitoj kod tolike
i kod tolike pa na bez mesa! nar. posl. 137, kod
takijeh zlatnijeh ruku, pa ide da slui drugoga. V . prav. sov. 38
(o prijedl.ogu kod li ta dva primjera vidi u 530). - Veznici
pa i opet mogu se poradi snage zdruiti: npO,ll;afieMO ra MaKap
3a rpOllI, na CMO oneT !Ha ,ll;06Y1TKY. nar. poSl. 5, se dok
je iv, pa opet lud umre. 349.
495. a) Prilog samo moe sluiti kao suprotni veznik, npr.
se i veseliti, samo najpre da ide da donese trave.
nar. prip. 110, udl'i koliko ti drago, samo nemoj kosti prebiti.
nar. posl. 312, po kada tebe drago, svata kupi koliko ti
drago, samo te je kralju pozdravio da ne vodi dva tvoja.
nar. pjes. 2, 135 (na str. 133 .ovo se sve kae gotovo istim ri-
ali mjest.o samo stoji nego: to me care za svatove pita,
neka kupi koliko mu drago, po devojku kada njemu drago, nego
mi cara pozdraviti nek ne vodi sv.oja dva
b) Veznik ta ima suprotno samo u prihvatanju
npr. A. OTKY,ll;a TH 3HallI ,ll;a caM ja XaI,IY1ja? B. Ta
ja 3HaM lIa TO l\PyrY1 'l:QeK He 6H yqHHY1o. nar. posl. 206. A . si
bio? B. ta ia'o sam da zovnem Mirka. V. kod Ta. A. jesi
li B. ta jesam. kod iste
c) Primjeri za suprotni veznik boj ne bije svijetlo oru-
je, boj bije srce od junaka. nar. posl. 21, svome sinovcu nije
bio prijatelj, zlotvor. nar. prip. 82.
d) Veznik ama uzet je iz turskoga jezika, isto tako i veznik
ele i (veoma rijetki) ema, a veznik ma iz talijanskog. Primjeri:
i je kralja gledala, ama ga se nije bojala. nar. posl. 103,
vuk na vuka ni po ama junak na junaka. nar.
pj es., 4, 431, KaKO je r o'!) 6Y1JIo, eJte ce llITeTa YQY1HY1JIa. nar. posl.
162, ona se zatezcila isuprotila, ele najposlije mati je kojekako na-
SINTAKSA 539
moli. nar. prip. 177, ovako joj besjedili, ema veli sirota Rok-
nar. pjes. 2, 127, konji oko njega jednako skakahu, ma ga
ne doticahu. nar. prip. 123, dva se mogu svadili, ma dva
nikad. nar. posl. 57.
e) Suprotni veznici a, pa mogu se zdruiti sa sastavnim i
te nastaje sastavno-supl'otna sveza a i, pa i. Primjeri: od Skatara,
a i od Solila. nar. pjes. 2, 572, stane ga (tj . konja) hraniti i
timariti, te za mesec dana opravi se konj kao kaka tica, a i onako
je bio krilat i zmaj evit. nar. prip. 34, kazivati to god ko
u svijetu, pa i to kraljevi misle. 138.
496. a) R a s t a v n i ' su veznici au, m, ja (iz turskoga jezika),
ta. Primjeri: za prvi od tih veznika (koji je da
mi padne kaplja od oblaka, ne bi mi zemlju padnula do
na 'konj'a ali na nar. pjes. 2, 606, ene se biju
a ljudi noem ali pukom. nar. posl. 80. Veznik je ili veoma
od sviju drugih, npr. gramatika hrvatskoga
ili srpskoga jezika, ili loncem o kamen ili kamenom o lonac,
teko loncu svakojako! nar. posl. 102. Manje je veznik ja:
ako kaem caru ja veziru. nar. pjes. 2, 273, udri, ljubo, mene
ja 284, ja kuj ja ne nar. posl. 108. Mjesto
ja govori se gdjeto a, kojemu potvrda samo u S. 2, 115,
132, 140. Vrlo je rijedak rastavni veznik ta: ta se u bari ta u
moru udavio, sve jedno je. nar. posl. 312. To je i u pri-
mjeru: ta po iji ta po vratu. 312.
497. a) Z a k j u n i je veznik dakle, npr. moja krava, da-
kle moje i tele. nar. posl. 181 ja da si ti hitre pameti i da
umije dobro i mudro zboriti, bi li dakle poao sa mnom k tome
kralju? nar. prip. 207.
b) I z u z e t n i su veznici do, nego, osim, samo, samo to, te
(veoma rijetko), tek (iz turskoga jezika), tek to, ako. Primjeri
za izuzetno do i osim navedeni su u 490a, a za druge evo
ih: doveo sam tri iljade vojske, a ne vodim nego pet stotina. nar.
pjes. 2, 505, kud guba nego na j'are? nar. posl. 163, ove za-
nate zna gotovo svaki Srbin, samo to nema svaki alata. V . . dan.
2, 102, Solomun ljubljae Gospoda, samo to :ria visinama pri-
noae rtve. D. 1 car. 3, 3 (u oba primjera moglo bi samo biti
i bez to) , kud teta te na kmeta? nar. posl. 163 (da u
tom primjeru te doista ima izuzetno to dokazuju poslo-
vice kud guba nego na jare? kud do
u rod? 163), ako li te danaske nadstrelim, ne traim ti ni dvora
540
GRAMATIKA
ni ljube, teke to tebe obesiti. nar. pjes. 2, 258 (moglo bi biti i
samo teke bez to), sobom se hvaliti, ako slabostima svo-
jima. V. 2 kor. 12, 5, mua od ene, a enu od mua ne moe
nita razdvojiti, ako kuka i motika. nar. posl. 184, pravi haj-
duk nikad ubiti koji mu nita ne ako da
ga nagovori jatak. V. kod xaj.z:IYK.
*

498. a) N a m j e r n i su veznici: da, eda, kako, li, neka. Naj-
je od njih da, koji u tom poslu dolazi s prezentom i s kon-
dicionalom bez razlike u Primjeri: nije mene care opra-
vio da ja pijem po vino. nar. pjes. 2, 133, posla
Marka da on slavi svoje krsno ime. 2, 366, aVOI
nim za da bih imao dijel u njemu. V. 1 kov. 9, 23, da
bismo bolje poznali kako je Srbija onda stajala,
Duanov zakonik. D. ist or. 55. - Primjeri za namjerni veznik
eda: hajde da udarimo na nj eda bismo ga kako satrli. nar. prip.
42, se polagano pod prozor eda bi to 217.
b) Primjeri za namjerno kako: puste .odozdo strijelu iz luka
da se dobro za prihvati kako bi se uz nju peti mogli. nar.
prip. 9, naumi da adaju kako vie zlo 119,
ovaj su red (tj. postavili apostoli da slui vjernima
oko trpeze kako bi se starjeine mogle starati samo za
jedanje. D. pis. 236. - Namjerno se li nalazi samo
i stoji samo s kondicionalom i futurom. Primjeri:
stane svojim prijateljima ne bi li mu kako dobavili
koji top. V. dan. 3, 176, u lov ne bi li naao. nar. prip.
55, obzire se ka Kruevcu b'jelu li se ure prisjetiti,
li se njima raaliti, nar. pjes. 2, 271, se divljae i
li poznati je li .... D. 1 mojs. 24, 21. U takvim je
li upravo upitno (vidi u 507d); prvi se primjer moe razvezati
u: stane prijateljima ne bi li mu dobavili top? itd. -
Primjeri za namjerno neka: potkuj i mene, mladi neka
bih konjem u goru utekla. nar. pjes .. l, 88. boga isti-
n.oga nek nam dade od nebesa. 2, 2, daj me, majko, nadaleko
neka ti se rodl{)lm hvalim. nar. posl. 50.
499. a) V r e m e n s k i su veznici: dok (dokle), istom,
kada (kad), kako, poto, to, tek (iz turskoga jezika), tek to. -
Veznik se uzima kad se da da se iza onoga, to
se kae u zavisnoj odmah ono to se kae II
SINTAKSA 541
glavnoj, I11pr. kako mi se zasvijetlie okusih malo meda.
D. 1 sam. 14, 29. Prema u zavisnoj moe u glavnoj
stajati tako, tim, npr. ga vide Stevane, ga vide
tim ga i poznade. nar. pjes. 2. 303, ti nasta na Srijem vojvoda,
t ako nama Turci dodijae. 3, 52.
b) Veznik dJok katkad isto to poto: dok satre
ona koplja bojna, potegoe perne buzdohane. nar. pjes. vuk 2,
282, dokle mene to veselje obojicu objesiti. 2, 135,
vjet svakoga od njih, dok progovori, moe poznati. V. nar.
posl. XX. se dok ili dokle uzima kad se da
-da se ono to se kae u glavnoj do
onoga to se kae u zavisnoj, npr. te se nini i oda zla brani
.dok se vratim iz Hercegovine. nar. pjes. 2, 176, obaljuje konje i
junake dokle konjma carevijem. 2, 140. I dok i dokle moe
se uzimati kad se da da ono to se kae u glavnoj
traje tako dugo kao ono to se kae uzavisnoj: ime ti
;se svuda spominjalo, dok je sunca i dok je mjeseca! nar. pjes.
2, 198, dokle Tale zdravo doma nar. posl.
65. Za korelaciju takvome dok (dokle) moe sluiti a ta. tada,
npr. dok su oni jo to govorili, a to se pomole kola i konji. nar.
'prip. 2, dok mi, brate, skupa prebivasmo i majka nam 'dvori
upravljae, tad se nai dvori bijeljee. nar. pjes. 2, 634, dokle
bjee vojevoda Mirko, bjee tada mlogo vojevoda. 3, 53.
c) istom isto to npr. istom knee naredio
'vojsku, na Kosovo udarie Turci. nar. pjes. 2, 296, - ali moe
i isto to dok ili ddkle, npr. istom care u besjedi bjee,
Milo ide, a kulaa vodi. nar. pjes. 2, 144. Vezniku istom za ko-
:relaciju mogu sluiti a, ali, dok, pa, pak (dok je U tome
poslu suprotni veznik, vidi u 493d); primjeri: istom Grujo sjede
'za tI'lpezu, a 'povika s bedema nar. pjes. 2, 476, istom
oni tako al' eto ti sluge Milutina. 2, 293, istom oni u
'besjedi bjehu, dok se pramen tome. 2, 220, istom Stje-
pan iz tazbine pa je bratu besjed1o. 3, 93, istom on
to i ne pak on ari dade oganj ivi. 3, 423.
d) Veoma j e vremenski veznik kada (kad), a uzima
'se u tri njim se da se ono to se kae u za-
'visnoj i u glavnoj u isto vrijeme, npr. kad si
u }rolu, valja da igra. nar. posl. 121, - da se ono to se kae u
,zavisnoj prije onoga to se kae u glavnoj, npr.
kad te opanke podere, ja ti kupiti druge. 122, - da se ono
;to se kae u zavisnoj poslije onoga to se .kae
542
GRAMATIKA
u glavnoj, npr. kad je sunce ogranulo, mi smo bili otpu-
tovali. Za korelaciju vremenskome kada (kad) mogu sluiti
a, a ono, a to, ali, dok, kadli, no, onda, pa, tada, te, tu (i samo
tu katkad: tada, npr. pa stadoe dijeliti blago, uze
groe i dukate, Mitru daje pare i dinare, tu je Mitar go-
vorio. nar. pjes. 2, 631). Primjeri: no kad Jovan u
a ti tvoje dijete upitaj. nar. pjes. 2, 29, kada nasta godina de-
seta, a ribari ribe povatae. 2, 70, glas do neba, a kad dobro po-
gledi, a ono nar. posl. 42, kad se vrati a to se onaj
kamen pretvorio u zlato. nar .prip. 54, kad ujutru ustanem,
a to vuci doli te zaklali moga 203, kad je bilo oko
ali kurjaci zaurlaju. 16, kad su bili blizu b'jele crkve, al' iz crkve
neto progovara. nar. pjes. 2, 18, a kad jutro osvanulo
i na popas sunce dok evo ti Steva. 4, 444.
kad bude ujutru pred zoru, dok straari: utekoe Turci! V.
mil. obro 99, kad se probudi i rastrijezni, kadli se ne na-
lazi na onome mjestu je bio panuo, nego u nekakvome bo-
stanu. nar. prip. 125, a kad sjutra zora dolazila, no da tanana
Grkinja, nar. pjes. 2, 19, kad jednom Julijan zapovjedi da se
sve to je za jelo pokropi krvlju od idolskih rtava, onda se
sv. Teodor javi u snu patrijarhu i kaza mu.... D. pis. 104,
kad se djeca onda se kao bez prekida produava stva-
ranje svijeta. 215, a kad Savo razumio, pa na Dra-
ka dovatio. nar. pjes. 4, 66, kad to tri bana,
pa odoe u bijelu crkvu. 4, 465, kad gospoda izila iz crkve, tad
besedi vojVoda Prijezda. nar. pjes. 2, 503, a kad vojvoda
Milou, te dorata konja podigrava. 2, 553, kad sva-
tovi, te svatovi jednu kau. 556, ja (tj. a) kad cetinjski
vladika, tu vojvode obdario darom. 4, 465.
500. a) kako u vremenskom isto to
npr. kako postavi, se odmah rukom
hvati da jede. nar. prip. 4, kako ti kaem, odmah umreti,
17, kako Milo odmah ostavi ovce. V. kod o6uJl,.
Ispred kako moe stajati prijedlog od (v. 489c), te otkako
da se ono to glavna od onoga
to zavisna, npr. otkako je ovoga grada, jo ovake galije
nije bilo. nar. prip. 86. to ga ima otkako moe imati
i samo kako: evo ima godine kako s tobom, care, vojujemo.
nar. pjes. 2, 173, evo ima devet godin' dana kako ja takove
glase. 2, 271. - U korelaciji s veznikom kako mogu biti
a, ta (veoma rijetko), tako: kako one odlete, a carev se sin pro-
SINTAKSA
543
budi. nar. prip. 23, kako opazi njega i maramu, a ona uzdahne.
35, kako kleta (tj. Jerina) na vjeala ta srdito na katane
viknu. nar. pjes. 2, 501, kako baci u Dunavo, tako bee
vrata zaboravi. 2, 445, kako srete Golotrba Iva, tako njemu boju
daje. 3, 100, evo ti od svakuda svakojakijeh konja k njemu,
i kako koji dolazi, tako na prva koljena pred njim pada. nar.
prip. 153.
b) poto (tj. po to) da se ono to se kae u za-
visnoj prije onoga" to se kae u glavnoj, npr.
vodu jednako je u nj gledala i poto nikako nije
mogla da se odande otrgne. nar. prip. 35, poto
ta bi, ukloni se za jedno drvo. 122. - U korelaciji prema poto
mogu biti a, no, onda, npr. poto zaspim, a mojom ne-
varnica. nar. prip. 204, poto su se napojili vina,
no da Krstitelj Jovane. nar. pjes. 2, 82, poto je tako ne-
koliko jednako radio, onda mu zlobiti. nar. prip.
19, poto daleko otidu, onda harambaa. 217. - se
to rijetko upotrebljava kao vremenski veznik: to jedan lud baci
kamen u bunar, deset pametnih ne mogu ga izvaditi. nar. posl. 356,
piti vina to vode usuti. V. kod ULTO, Jakov
sa Turcima mira to mu predati senete. nar. pjes. 4, 446.
U prvom primjeru td kad, poto, a u druga dva: dok.
c) tek (ili teke, v. 52b) i tek to isto to
teke popi, tamo amo bjeati. nar ... prip. 141, teke stane zvi-
jukati okolo mrtve ona sjede. 145, tek to uljeze u
oko njega. 136. U korelaciji moe biti a, ali, i, npr.
Te'/( ULTO W1jeTe rrpoJK,n;epe HeKo.mnca 3aJlOraja, a OHO ce CTarre
npeBJ1jaTJ1. nar. posl. 354, tek to ona to a buzdovan zauji
vie nar. prip. 41, tek to legne, ali dolete dva gavrana.
15, tek jesti, al' eto ti petla. 169, tek se Marko vina pona-
pio, i grdne mu rane zarastoe. nar. pjes. 2, 368.
501. a) N a i n s k i ili p o r e d b e n i veznici su gdje, kako
ili kao (v. 67b), kako god, kao i, kao tlo., kiimo, nego, nego i, ne-
goli, nego tO, nekmoli, na, ta, - Primjeri za gdje kad
kako: al' eto ti Ljutice Bogdana, on goni Relju i Miloa.
nar. pjes. 2, 221, da mi reku budimske straivice
Todora! on ne smje udrit na Ivana! 2, 598 (da gdje moe
i kao prilog kako, to dokazuje ovaj primjer: toliki su
atovi i nijesu zapraili, a jedan magarac zapra-
iti! nar. posl. 318).
5H:
GRAMATIKA
b) kako i kao veu od kojih ona u kojoj su
te moe biti krnja, npr. planu Ivo kako oganj ivi. nar.
pjes. 2, 530, zaspa Jovo kako jagnje ludo. 3, 105, sinu lice kao
jarko sunce. 1, 126. kao moe vezati (kako je u toj
slubi danas manje npr. zdrav kao lav. nar. posl. 89,
ljut kao ris. 173. Nema pl'omjene u ako se iza kako ili
kao uzme veznik i: konj mu nije kakvino su konji, aren
kako i nar. pjes. 2, 249, sve barjaci kao i oblaci, a
dori kao i snjegovi. 2, 313, svata kao i na nar. posl.
14, stane iveti kao i nar. prip. 90. kako i kao mogu
iza sebe dobiti to te biva kako t\o, kao to (prvo od ovoga
dvoga manje je pa vi raja (tj. ostat kako to ste
bili. nar. pjes. vuk 4, 370, svri na putu sve kao to mu je
nar. prip. 88. I kako to i kao to moe se uzeti samo kad se veu
a ne moe se ni jedno ni drugo uzeti kad se veu
bi npr. bilo: konj aren kad to Da se kao to
moe rastavljati, to je u 438f. Katkad iza kao to do-
lazi jo i: ali Markov soko jogunica, kao to je i njegov
gospodar. nar. pjes. 2, 427, postane kobila kao to je i bila. nar.
prip. 29. Veoma su u korelaciji adverbi: onako, tako,: kako
gospodar 'Svira, :o:nako igra. nar. posl. 125, kako rekle, tako
nar. pjes. 1, 397.
c) Prilog kamo isto to kako u svezi kamoli, npr. sila
.otme zemlju i gradove, kamol' mene klonja otet nar. pjes.
2. 142, ne more je mlade ni viditi, kamol' je junak obljubiti!
2, 617. - Da nekmoli stoji mjesto ne kamoli, to je
II 42b. Kad se kae: dosadilo studenu kamenu, a nekmoli caru
Sulejmanu (nar. pjes. 2, 320), to je kao da se a kamoli ne
caru, tj. a kako li ne.
d) nego govori se samo iza komparativa i iza koje
imaju komparativno npr. dananji je ilirski ili za-
pravopis bolji nego svi dojakonji pravopisi junijeh Sla-
vena rimskoga zakona. V. pis. 23, su dvojica nego sam Ra-
-dojiea. nar. posl. 111, ugrabi me prije nego pop prispje. nar.
prip. 123, vie mrtvu nego ivu. 166. Mjesto nego
moe se uzeti nego i, negoli, npr. volim brata nego i gradove.
nar. pjes. 2, 570, bolja je i prazna torba negoli vrag u torbi. nar.
posl. 21. Govori se i nego to, ali samo kad se s
poredi, npr. vetar duva niz vodu Moria, nosi Jovanovu
neg' to voze trideset vesala. nar. pjes. 2, 641, ce 3a Kora
SINTAKSA
545
rOBopH je MJIru,H 'H.ew WTO je. nar. posl. 114, taj sad jo
vie znati nego to je znao. nar. prip. 88.
e) Veznik no govori se (kao i nego) samo iza komparativa i
iza koje imadu komparativno npr. bolje se
poteno skriti no sramotno prikazati. nar. posl. 26, ja umri-
jeti no kokoti zapoju. nar. prip. 143, kletvu da se
oeniti drugom no carevom 151. -
to u kako govori se samo ispred komparativa i super-
lativa, npr. sedla konja to ga ljepe moe, opasuje to ga
moe. nar. pjes. 2, 566, izD se to najljepe mogae. nar. prip.
129, bjei natrag to bolje moe. 155. (Kad to moe zna-
kako, tome lijepo odgovara to' to moe tako,
npr. to ti zmaje u bjee, a Danica zvijezda. nar. pjes.
2, 258, to je Marko u bio, vila s Urvine planine te
doziva Marka. 440).
f) MjestQ nego, kako smo ga ima'1i pod d), govori sc (u
HE:'rcegovini, u Slavoniji) npr. su dvojica sam Radojica.
502. a) I z r i n i veznici: kako, gdje, da, e. Primjeri za prva
dva: ste kako je kazano starima: ne preljube. V. mat.
5, 27, Ty)KJ1J() ce HeKO KaKO jeCT.H He M02Ke. nar. posl. 112, on
joj kae i pripovedi sve po redu kako ima dva brata i kako
da se ene. nar. prip. 76, - tu se odmah jadu osjetila
j' umr'o Jovane. nar. pjes. 2, 42, pohvali se
kama s' oteo konja od Bugara. 2, '143, na um pade begu
Radul-begu njega kralju prevariti. 2, 446. Primjeri za
e: bi li reko e sam enska glava? nar. pjes. 3, 351, kad vladika
glase razumio e se vezir s vojskom podigao. 4, 81, zbo['i mlada
e ih doma nema (iz neke narodne pjesme). V. kod e.
b) je veznik da: dosad mislim da je po-
ginuo. nar. pjes. 2, 308 ce OHa yBjepH aa je OHO 'HCTHHa.
nar. posl. 355. kaza im da im dovesti jednoga carskog
nar. prip. 222 drijebe pozna da to nije onaj tanki glas 224.
c) mogu se brojiti o b j a s n i d b e n e
(eksplikativne); to su onakove kojima se objanjava kakva ime-
nica ili druga koja glavne mu je vrijeme da
se rodi. V. kod Baga, to si da:o priliku neprijateljima
da hule. D. 2 sam. 12, 14, vrijedne i danas da se
i V. pis. 59, bolje je da selo pvopadne nego u selu
nar. posl. 23, moe biti da mu nije bilo jo 40 godina. V. prav.
sav. 76. U tOj se slubi nalazi i kako: donesu ferman kako car
546
GRAMATIKA
Srbima sve oprata. V. mil. obro 123 (a na str. 124: donesu fer-
man da car Srbima oprata).
503. a) U z r o n i su veznici: da, da, e, gdje, jer,
kada, kako, tO, te, zato. - Sveza da veoma je u
knjievnika, ali narod je u svojim umotvorinama ne upotrebljava
nikad. Primjeri: da bjee petak, Jevreji molie Pilata da
im prebiju golijeni. V. jovo 19, 31. Prema da mogu biti
u korelaciji tako, to, zato; primjeri: da se on tvrdo
izgovarao da o tom ne zna nita, tako ga puste. V. mil. obro 187,
da djeca imaju tijelo i krv, tako i on uze dijel u tome. jevr.
2, 14, da je selo bilo malo (kao to je i sad) i naa
upravo na V'odi dvije vodenice, to nije da je ova
i onda ondje bila, pa da je ja nijesam predgovor,
da su kwn:ovi ... . duni istinama svete vjere
onoga kojega iz vode prihvate .... to pomisli kako nam valja
paziti kad se primamo tako svetoga posla. D. pis. 183, 6ydyhu
da lUfje .n;o6po BH,n;jeJIa, 3aTo Haje MOrJIa o,n;Max .n;a yBp3e. nar.
posl. 178, da u Srbiji ni u desetom selu nema crkve, zato
ljudi idu uz poste namastirima te se ispovijedaju i pri-
kod HaMaCTHp.
b) Veznik se da slabo uzima u slubi, npr. a zar
ste se na me rasrdile da ja tuna malo dara nosim? nar. pjes.
3, 505, ali si se na me rasrdio da ti nisam na indatu bio? 3, 556.
- Primjeri za e: pop popu nije kriv emu je poredan
bir. nar. posl. 255, car izgubiti ljubu e mu ljuba mnogo
sakrivila. nar. pjes. 2, 26, no je njemu dobra bila e ga ne
da vezire. 2, 609. - Primjeri za gdje: mili boe,
na svem tebi fala, gdi dva putnika stara. nar. pjes. 2, 10,
stane se gde dolazi svako nar. prip. 60, ne
htednu mu je odmah dati gde je star i siromah. 109.
e) Veznik je jer veoma npr. proli suze proiguman
Vaso jer je njemu vrlo ao Marka. nar. pjes. 2, 444, ne imadi-
jahu djece jer JeIisaveta bjee nerotkinja. V. luk 1, 7. Pored jer
nalazi se i jere, koje je starije ( 52a), i jera ( 52d), ali je jedno
i drugo nego jer: dri 'Pri sebi ovi ljenik jera nije vojska
od mejdana. nar. pjes. 2, 314. Ima i je7'bo (tj. jer bo), koje je
dijalektizam. - Primjeri za kada: blago tebi kad ima
dva veselja! nar. prip. 80, hvala bogu kad ivi pobegosmo! 218,
kad me pita, pravo da ti kaem. nar. pj es. 2. 181. Prema kada
moe u korelaciji biti to: kad je tako, to mi da on
SINTAKSA
547
ostane. nar. prip. 69, kad si tako . ... mene radi, td te
blagosloviti. D. prip. 24.
d) kako dosta ima slubu veznika, npr.
kako ovaca ne drim, pasa ne nar. posl. 126. kako se
najvie oko vatre nalazila, prozovu je i njezina
pepeljugom. 160. Prema kako moe u korelaciji stojati to: kako
turski car potom pogazi akermanske ugovore i opet se zavadi
s Rusima, to i ovi poslanici ostanu uzalozi. V. mil. obro 172,
kako se ovdje srednji rod ne uzima u to u sebru valja
razumjeti osobito niega reda. D. istor. 63, kako je ure-
da se mrtvo tijelo dan pogrebe, jer se smrt po-
jako pokazivati na njemu, to spomeni i molitve u deveti dan
odgovaraju njegovu u grobu. pis. 361. - Primjeri za
to: 60r HJ1je KpV!B tuTO Jby)J;J1 '3JIO -qJ1Iie. nar. posl. 20,
onda mu zlobiti to oni nisu mogli jabuke
a on je nar. prip. 19, ja tebe to si me
izbavio. 183.
e) Primjeri za zato (koje je Vuk pisao samo u rani-
jim svojim radnjama, a nikad): da vide Srijemci i
i kako njihova po onim zemljama govore zato se
dosad o tom nita nije pisalo. V. (1818) XVII, ja kaem
da se treba truditi i jezik od ne samo od tur-
skije nego i od svaki drugi, mu drago bile, zato latinske ili
nijesu nama nimalo ljepe..od turskije. XX, velimo
da je ovo .... najnunije, zato mi danas nemamo nijednoga spi-
satelja koji bi .... pis. 60, da mi f ovdje jagnjece, ja bi vam ga
sad dao, zato prete da mi jagnje ukradu. nar. pjes. I, 131,
je meni velika nevolja, zat' ja ranim u mojemu dvoru devet
nemo, drugo devet slepo. 2, 8. Prema zato moe u kore-
laciji biti zato: zato ne moemo pisati po slavenskoj
ortografiji, zato u nas drugo ili se
nego to se govori. V. (1818) X. .
fl Mnogi dananji pisci piu poto u veznika, npr.
ostavite Turcima Carigrad poto su oni tu brojem M. 58, - ali Vuk
i nijesu nikad tako upotrebljavali poto, niti tome ima potvrda
u narodnim umotvorinama.
gl Jo se mogu dodati el, eli, jel, koje imaju takoder
i nalaze se samo u pjesmama, a postanje im je tamno. Primjeri:
jai doga, bjei iz Kosova, el bane, poginuti ludo. nar. pjes. 2, 277,
nemoj vikat diiete Maksima, eli smo mu ao 557, tade konjic usred
polja stade, jet poznade druga Dmitrovoga. 3, 341.
hl Napokon treba navesti ovdje veznik bo, koji je odavno arhaizam
i dijalektizam. Taj veznik ne moe stajati na nego iza
548
GRAMATIKA
prve ili drUge, npr. ne mogu vam kazati, ni sam bo pravo ne znam.
nica u kojoj je taj veznik nije zavisna, nego je usporedna, tj . veznikom se
ho ne toliko pravi uzrok, koliko onoga to je u glavnoj
(kao lat. enim, njem. nahmlich).
504. p O S l j e d i n i su veznici : da, kako, te. Drugi je od ta
tri veznika slabo u imamo ga u primjeru: sakuje (tj. car)
gvozden veliki (tj. tako) kako moe on u njemu sjediti.
nar. prip. 199, tako se govori npr. ranio ga kako rane prebo-
ljeti. O vezniku te vidi u 492c. je da veoma
npr. i tu majka tvrda srca bila da od srca suze ne pustila. nar.
pjes. 2, 305, zemlju da joj se neprijatelji vai.
D. 3 mojs. 26, 32. prema da stoji u glavnoj
korelativno tako, npr. dokle tako ne osiromai da nije
imao ni opanaka. nar. prip. 90, ovo se razglasi po svijetu
tako da je na hiljade prosaca pristupljiva1o. 127.
505. a) P o g o d b e n i su veznici: ako, bildi, da, kada, Zi, to.
Pogodbene se dijele u razreda: prvo su one koje se samo pret-
postavljaju ili pomiljaju, a ne kae seni da se izvruju ni da
se ne izvruju; drugo su .one kad se u obliku pogodbene
koji doista jest; su pogodbe kojima se iz-
tj. koji moe biti, ali moe i ne biti;
tvrto su one kojima se da je protivno istina, negoli je ono
to se kae.
b) Veznik ako veoma je u pogodbama prvoga razreda,
npr. sve ovo tebi ako padne i pokloni mi se. V. mat. 4, 9,
ako opratate ljudima grijehe njihove, i vama otac va
nebeski. mat. 6, 14, ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je
hvala? luk. 6, 32, ako misli boji biti, dobro za ivota. nar.
pjes. l, 137: Isti se veznik uzima i u pogodbama drugog razreda:
ako pijem, za svoje novce pijem. V. dan. 5, 91, ako koza lae, rog
ne lae. nar. posl. 5, ako nije lijepo, nije ni skupo. 7, ako smo mi
nijesu kese sestre. 8. To bi se sve i bez pogodbe moglo ovako
ja pijem, ali 2la svoje novce pijem, koza lae, ali rog ne lae
itd. I u pogodbama razreda uzima se, i to s kondicionalom,
veznik ako, npr. ako bih te u pjesmu pjevala, pjesma ide od usta
do usta, pa u pogana usta. nar. pjes. 1, 404, ako bi se za-
metnula kavga, teko onom tko j' najblie Marka. 2, 432, bi
(ti) satjerao 'Sebi no u grlo, ako bi bio lakom. D. pr. sol. 23, 2. -
Prema ako moe u korelaciji biti: a, onda, ono, a ono, tada; tako,
-to; primjeri, ako tebe ponestane blaga, a ti tvome.
nar. pjes. 2, 261, ako ne moemo kako a mi kako
SINTAKSA 549
moemo. nar. posl. 6, ovaj u vodu, pa ako ne potone,
onda sam ga zasluio. nar. prip. 50, ako bi se dogodilo da sjutra-
dan kaka ena da ite 'soli ... onda se zacijelo misli da je ono
ona bila. V. kod BjelllTJ1!Qa, ako na sra-
mota, ono on na nju. nar. posl. 5, ako nema pameti, ono ima
noge. 6, ako je malo mlijeka, a ono je blizu rijeka. 4, ako to novo
Gospod i zemlja otvori usta svoja i pl'odre ih . .. , tada znajte
da su ovi ljudi uvrijedili Gospoda. D. 4 mojs. 16, 30, ako te zapita
ovaj narod, tada im reci. jerem. 23, 33, nosi, brate, do tri sitne
knjige, nosi, brate, Ivi, bracu mome, ako moe dobra pregoreti,
tako brata viditi. nar. pjes. 2, 569, ako nema vaskrsenija
mrtvijeh, to ni Hristos ne usta. V.' 1 kor. 15, 13, ako tako bude, to
smo mi propali. kod TO.
c) Veznik budi (bud') uzima se u pogodbama drugoga razreda:
bud' mi zakla konja na livadi, zat'mi zakla u kolevci? nar.
pjes. 2, 17, bud' me brati, to mi enu daje? 2, 361, bud' si ,
bego, ukopao, ti nijesi srebro ukopao. 3, 375, bud' ja, more,
tvoje dobro kudim, a zato ga ti kudi? nar. posl. 254.
d) Veznik se da ponajvie uzima u pogodbama raz-
reda; kad se npr. veli : da ja imam na udaju, ja bi njemu
mOju dala. nar. pjes. l, 228, tu iz onoga :oda ja imam
izlazi : ja nemam, isto tako kad se kae: da ga zemlja ne
k sebi, bi. nar. posl. 48, izlazi: ali ga zemlja itd.
U tom da stoji ponajvie s indikativom, rijetko s kondi-
cionalom, npr. da bi se oni opomenuli, imali bi vrijeme da se
vrate. V. jevr. ll, 15. - Veznik se da moe uzimati i u pogod-
bama razreda, npr. da kio na pazar, pa da stane
kupovati za svoju stvari ne ta u ima,
ta li nema, tome bi se svi ljudi smijali. V. pis. 14, da koje od
vas upadne vreteno u nju (tj. u jamu), one bi se mati odmah
pretvorila u kravu. nar. prip. 157. Rijetko je da u pogodbama
prvoga razreda: da te ostavimo tako, nar. posl. 56,
da otidem i prokaem Ahavu, a on da te ne me. D.
3 car. 18, 12, da me i ubije, opet se uzdati u nj. jov 13, 15. -
Prema pogodbenom da mogu u korelaciji biti onda, tada,
tako, te: ,n;a cy njeCMe <lIBe 'IIpeIII'I'al'lInaHe BjepHo, onaa ja He 6=
HH CTIOMillbaO He<IIpaB,n;e. V. nar. pjes. 2, 384, da. nam nije G0-
spod ostavio sjemena, onda bismo bili kao Sodom iGomor. rimlj.
9, 29, da su stajali u mom tada bi kazivali moje
narodu. D. jerem. 23, 22, da ste vjerovali Mojsiju, tako biste
vjerovali i meni. V. j ov. 5, 46, da sam tela na konja primati,
552
GRAMATIKA
je Cl1HOBM XPaRe. nar. po'sl. 25, ma ta bilo (npr. V.
kod Ma. Govori se i makar da: on bi za svoju gramatiku,
makar kakva da bi ona bila, dobio toliko novaca (dakle s kon di-
cionalom). V. dr. izd. 3, 67.
f) nek ili neka, o kojoj se govori u 314a, uzima se
katkad u dopusnom nek je Turak sto hiljada vojske,
nas u gradu dvadeset stotina .... Turke. nar. pjes.
4, 243. U toj slubi moe nek (neka) stajati s kojim prolim vre-
menom: A. ja sam u vas na konaku bio. B. neka si bio (tj.
makar da si bio), put te nanio. nar. prip. 206. Tako bi
dobro bilo i : A. vojnici. B. nek i za njih
mjesta.
g) Ve-oma je dopusni veznik premda (tj . prem da),
koj i se upotrebljava za doputanje prvoga razreda: tako oni,
premda su bili najbogatiji knezovi u Srbiji .... naume da se po-
bune. V. mil. obro 175, moje blago mimo sve narode,
premda je moja sva zemlja. D. 2 mojs. 19, 5. Taj se veznik moe
upotrijebiti i onda kad se doputanje stee samo na dio
nema sumnje da su sinovi dobijali dijelove od drave
premda u manjem smislu. D. istor. 6, na svoju korist obrativi
to, p1emda daleko srodstvo sNemanjom. 95, odbrani e starijega
sina, premda nezakonitoga. 130. - Prema vezniku premda mogu
u korelaciji biti ali, ali opet, ipak, no, opet. Primjeri: premda
mlogi ljudi ne idu u ajduke da zlo . . . , ali kad se
vek otpadi od drutva ljuckoga, on poslije sva zla
V. dan 2, 92, premda ima dosta ljudi koji znadu mlogo pjesama,
ali je opet teko koji zna pjesme lijepo i jasno. V.
nar. pjes. 1 (1824) XXXIII, premda mi se . .. )
ipa.k se jednoga dre svi bolji gramatici. D. rad jug. akad. 1, 116,
premda su ga Srbi terali, no srpski konjI posustanu. V. mil. obro
77,premda je bio opak, opet pomisli - li dati svoju duu.
nar. prip. 120.
* *
'"
507. a) U p i t n i su veznici: ali da, da li, eda,
eda li, li, zar; jer u upitnom (zato) upravo
nije veznik, zamjenica koja je nekad glasila jee (v. 41b i
52a) i to: jer pominje Marka? nar. 'Pjes.
2, 403, jer ne kaza meni u Budimu? 598. - Primjer za upitno
ali. : ali si mi prasicu iao? nar. posl. 10
SINTAKSA
553
b) Upitni veznik da desta je u zanijekanim
cama, npr. ja sam vrle pijan bio, da tO' lee besjediO' ni-
sam? nar. pjes. 2, 131, tO' si mi se takO' raljutie? da ti nije ne-
stanulO' blaga? 2, 429, da i vi V. jovo 6, 67, da ne
jo biti car nad nama i zapovijedati nam? D. 1 mejs. 37, 8,
svetenik bi ga po SVO'jOj dunosti pitaO' da nema na dui kakav
grijeh. pis. 206. Prave su upitne i one koje delaze iza
glagela plaiti se, bojati se, prepasti se, npr. sad se pobuni sva
poplae se da nijesmo 'Obeje umrli (tj. poplae se ni-
jesmO' li umrli). V. dan. 2, 135, se Milo da Turci ne
opaze. mil. obro 98, jer se beji da ga ne probudi.! nar. pjes. 2,
443, bila sam se prepala da nijesi 'Onamo pDao. nar. prip. 150,
se da Grci ne obladaju. D. ister. 35, jer se bejae da je-
retici ne dozovu Turke. 165.
2
- Osobitu slubu irna upitno da u
gdje druga keja ispred da pitanje.
U takvim steji prezent, i to mjestO' futura ili mjestO'
kendicienala. Prve je u primjerima: Gospede, zar timnje nege
da opere (tj. zar oprati)? V. jev. 13. 6, zar da majka estane
i bez sina? nar. prip. 34, zar da pogine Jonatan? D. 1 sam.
14, 45. DrugO' je u primjerima: zatO' mi da mremO' od gladi
(tj. zatO' bismO' umrli)? V. dan. 3, 172, zatO' da moju slobodu
sudi savjest drugoga? 1 kor. 10, 29, kega da ti dezovem? D.
1 sam. 28, 11, zato da gevore Misirci? 2 mojs. 32, 12, ta da.
se tako daleke? nar. prip. 7. MjestO' zdruenoga zar i da.
nalazi se i samO' da: a ti, mere, mejdan "da dijeli (tj. zar da di-
jeli, zar dijeliti)? nar. pjes. 2, 282, nemam ni sam kelike
mi treba, a da dam vama (tj. zar da dam? zar bih dae?). nar.
prip. 171. - Katkad se da se netO' a ne bi se imale
ili ne bi se smjele zatO' da psuje evaj mrtvi pas cara?
D. 2 sam. 16, 9. Tako se geveri i pie: zatO' da evuda raste
korov?
c) Primjeri za da li: da li me sad g. razumije? i da li
je ne priznaje da sam prave imao? V. dr. izd. 3, 116, da l' ne
vidi gde si peginula? nar. pjes. 2, 120, car zaeli deznati - da li
se zaista vie zna. nar. prip. 88, da li ti nijesam rekae? 135.
Primjeri za eda, eda li: eda ga V. kod eda, eda moe
ke vedu zabraniti? d. ap. 10, 47, zapita ih - eda bi imali tO' da
mu dadu za jele? nar. prip. 2, za bega, bake: eda li ti tO' zna?
21, zapita ga - eda li joj dati? 65.
1 To nije prava upitna nego prava objektna
2 Vidi 583a.
554
GRAMATIKA
d) Veoma upitni veznik li nalazi se i u jesnim i u ni-
u prvom ne zna se ii onaj koji
je pitan odgovoriti jesno ili npr. jesi li ga vidio? imate
li malo hartije? Isto katkad li i u
npr. nijesi li ga vidio? nemate li malo hartije? li u ni-
isto to zar u isto takvim
a zar kad se uzme u jesnom pitanju, se odgovor i
obrnuto, npr. zar i ti to misli? zar vi ne vidite? Ovome drugom
primjeru odgovara li u primjerima: nijesam li ti rekao? nije li
bog stvorio svijet? za?' moe i ne biti upitna te onda
moda, valjada, npr. zar i on. V. kod 3ap,
ti si moja ena, tako je zar bog osudio. nar. prip. 145. Koje je
starije, to se ne moe jer je postanje zar
tamno.
508. a) U z n o s n i su veznici lje (samo u
cama) i ta.; primjeri: taj te lje pogubit nar. pjes. 4, 269,
to moe biti po razumu V. ali 'Po razumu ljudskome lje
ne! D. sitno sp. 89, nemoj, brate, ta dobro nam je obojici! nar.
prip. 90, kakva je to careva zamjena, ta na njemu ni haljina
nema! 2, 145. Iz tih se primjera vidi da se veznicima lje i ta
s osobitom govornom silom uznosi koja u
b) U z v i n i su veznici: a, ala (taj je uzet iz jezika),
da, e, li, nu. Primjeri: a za boga,l pobratime dragi! biza od
planine nar. pjes. 3, 218, sestra Stojanova, a
kakva je, da od boga 257, ala ima brza konja, gde ga
dobi? nar. prip. 27, ala eno, lijepo ti je ova livada pokoena!
181, da kakva je Roksanda nar. pjes. 2, 134, bramin-
ska da bude milosnica podloga V. dan. 2, 141, e lijo,
sad si dolijala! nar. posl. 78, poto se pobratimi e, mu sta-
rac: e pobratime, sad da se darujemo! nar. pri'P. 120, estok li
je ludani Jovane! nar. pjes. 2, 28, li si svate prevario!
2, 564, nu moja draga! 2, 34, nu na bijelu
kulu! 235.
c)P o t v r d a n je veznik da.; njim se odgovara jesno na pi-
tanja, npr. A. jesi li mu rekao? B. da.. Kad u odgovoru ili
u prihvatanju stoji da iza glagola, onda OtrlO
da se odgovor ima shvatiti u protivnom smislu, npr. A. da ti
legnem glavom na krilo, da me malo poite? B. da (tj.
bogzna kakva ti je glavurina! nar. prip. 177, A. je li ivina
1 Vidi biljeku uz 488c.
SINTAKSA
555
nahranjena? B. jeste da (tj. nije)! 180. Tako bi i u primjeru:
>l A. Stojan se jo nije vratio. B. nije da ovo nije da upravo
jest (vratio se).
509. a) 2 e l j n i su veznici: da, eda, kada (kad), neka (nek) .
- U 251a kazano je da da, s 1. licem plur. pre-
zenta, isto to 1. lice plur. imperativa, npr. da pletemo je
isto to pletim'o. Takvo se da nalazi i s drugim licima osim 1. plur.
te ima to ih ima imperativ kojemu je temeljno zna-
elja, a iz elje izlazi zapovijed, molba, nagovaranje itd.
(v. 91a). po bogu da si mi brat! nar. prip. 25, sad
da mi kae - gde su moja 62, da bog naspoci! da bog
ne ukrati! V. kod p;a, koji koga poplai, onaj prvi da
jesti. nar. prip. 212, to rekoh, to da 16. Moe se i s 3.
licem plur. uzeti da, npr. odmah da svi ovamo! Moe ko-
god nutkati ili poticati samoga sebe ili zajedno sa sobom druge:
o Jovane, sinko, da te pitam. nar. pjes. 2, 32, sada da idem da
pogrebem oca svojega. D. 1 mojs. 50, 5, ona posluaj ri-
slukinje svoje; a on da 2 sam. 20, 17, da osta-
vimo Grke i sve druge narode ovoga reda, nego da uzmemo za
primjer Ruse. V. pis. 90, da da je ovo samo narodna pri-
povijetka, ali je istina da u krajini negotinskoj nijesu Turci su-
dili, nego knez. kod KHe3, da kaemo da Cerva,
o Dubrovniku, nije mnogo pazio na godine i na mnoge vane do-
da kaemo da je Lukari nevjerno razlagao dravnu
istoriju Dubrovnika, ali se oni nijesu mogli prevariti za unu-
tranji red te optine. D. istor. 335. - Kako se mjesto impera-
tiva moe katkad uzeti futur (vidi u 609c), tako se mjesto fu-
tura moe uzeti da s prezentom, ali rijetko: no da tanana
Grkinja. nar. pjes. 2, 19, no da Zmajognjanin 2, 589. U
oba je primjera da isto to (a je isto to v.
612c). - 2eljno da moe stajati i soptativom ( 630a) i s kon-
dicionalom: otio je, da bi ne doao! nar. pjes. 3, 91,
da bi ne gledale! 3, 355, da bi zamuknula! 3, 512,
da bih ja umr'o i kraj moj da bi bio kao
nj ihov! D. 4 mojs. 23, 10. Pred takvim da moe stajati uzvik o:
o da biste malo potrpljeli moje bezumlje! V. 2 kor. 11, 1, da bi
bili oni koji nas kvare! gal. 5, 12, o da biste sasvijem
D. jovo 13, 5, da bi glava moja bila voda, a moje izvori
suzni! jerem. 9, 1. - Kad je ;zapovijed ili zabrana otra, onda
moe da stajati s perfektom, npr. da ste odmah poli k njemu!
{tj. isto je tako: da se nijesi makao odatle! V. kod
556
GRAMATIKA
Kad pred ovakim da stoji uzvik 0, onda se alost to
neto nije dogodilo (a i to je neka elja, prenesena u
prolost), npr. o da nijesam onamo iao! Tako je i ovo:
o da umrijeh! da me ni ,oko ne vidje! D. jov 10, 18. Ali ti se pri-
mjeri mogu i tj. elipsom glavne
dakle npr. o da nijesam onamo iao, tj. dobro bi bilo
sretan bih bio; v. 450a.
b) Primjeri za eljni veznik eda: eda bog da te ne
eda bog da voda ga odnijela! V. kod -'-- Zeljne
s veznikom kada (kad) nijesu potpune, tj. glavna re-o
(npr. dobro bi bilo ili bi bila ili to nalik to) nije
(v. 450a), npr. kad biste me, posluali! nar.
pjes. 2, 546, kad bih ja bio postavljen da sudim u zemlji! D.
2 car. 15, 4, kad bi putovi moji bili upravljeni da na-
redbe tvoje! psa1. 119, 5. Ispred kad moe stajati uzvik o (kalO
i ispred eljnoga da, vidi pod a): o kad bi se napisale mojer
kad bi se stavile u knjigu! D. jov 19, 23. - O eljnome neka.
(nek) vidi u 314a.
c) dako (tj. da ako) upravo moda, ali se u.
tome uzima samo onda kad je s tim moda pomije-
ano neto elje. Primjeri: dak o (tampano: da 'ko) barem.
polovina. nar. pjes. 4, 375 (tj. moda elim da
Vuk u rj kod aa kae za da ako udari kia da
elju: moda udariti. Drugi primjeri: da ako se jo ko
kome tako mila biti. V. dan. 3, 222, da ako i meru kad
svane! nar. posl. 47, da ako se sada priljubi k meni mu moj.
D. 1 mojs. 29, 45. Zelja moe biti prenesena u prolost: da ako-
je Gospod to Ravsak. D. is. 37, 4. Kako je sveza da.
alc() dobila moda, to mi nije jasno.
UZVICI
510. a) Uzvici su koje se upotrebljavaju kad da
jerno kakvo alost, bol, gnjev, veselje, elju,
kad kome to pokazujemo, kad mu to pruamo, kad ga dozivamo ili kad
se kome odzivamo. Evo uzvika: ilj, avaj, @,
@j. Ilno, Ilto, Ilvo, h5j, ijU, ijuju, jflO, jaoh, juj, kuku, na, O,
oh., oho, Bj, pi, uh. se tih uzvika upotrebljava za
ne samo za jedno, npr. aa za alost, gnjev, veselje, e za alost, veselje,
dc.zivanje, oh za alost, bol, elju itd.
b) uzvike treba brojiti i ove dis (dovikuje se volu da se-
krene), (tako se zovu kokoi), i (tako se tjeraju kokoi), va (tako.
SINTAKSA
557
se tjeraju guske). I ovo su uzvici : cic (kad se kome da kae da
dobiti ono se nada), hop (kad se da brzi skok, npr. onda
ja hop u vodu), krkac (kad se da kako to pada s bukom),
ljoskac (za padanje, npr. ljoskac o zemlju!), zvizgac (npr. zvizgac
tj . da je sve zviznulo).
NIJEKANJE (NEGACIJA)
511. a) Ovaj dio smtakse ide u nauk o dijelovima govora, jer
kojima se negacija (ne, ni) jesu dijelovi govora (ne je prilog,
v . 485b, a ni je veznik, v. 492e).
b) Kad se glagol koji se ima zanijekati razumije iz
njega, on se ne mora ponoviti, je dosta da ostane samo ne,
npr. trava koja povrh Velebita mirie, a po Lici ne. V.
kod BpJ1jeca!K, svaki ne moe lasno znati, koje ovako
narastaju, koje li ne. 'Predgov., ne gleda je li se naao kri-
vac ili ne. D. istor. 297, hodi da te opipam - jesi li sin moj Isav
ili ne. 1 mojs. 27, 21, njima je malo stalo, molio ti ili ne. Lj. 419.
To moe da bude i u prihvatanju bi li se osvetio? a
svetenici odgovorie: ne. D. ag. 2, 12, zar ne zna to je to? i
rekoh: ne, gospodaru moj. zah. 4, 5.
e) Mjesto nemoj, nemojte uzima se samo ne kad se iz situ-
acije dobro razabira to ne treba da se npr. pa zamanu
sabljom okovanom, a podbacila ruke: ne, Stoj ane, tvoga
ti junatva! nar. pjes. vuk 3, 128, pa on bjega s glavom bez
ob:zira, a kad na most na Bojanu, ga hoda i kadija
pa ovako njemu govorahu: ne naprijed, Vuksane vojvoda! jer
si svoju izgubio glavu. 4, 23, Josif kad vidje gdje otac metnu
desnu ruku svoju na glavu Jefremu .... ocu svojemu: ne
tako, D. 1 mojs. 48, 18, nartod navali na nj da im bude car,
ali im on ne, samJ bog neka je gospodar nad vama.
prip. 86. U posljednjem primjeru mjesto ne (tj. mo-
glo bi biti i nete, o kojemu vidi u 251d.
d) je u 202b kako ima da zamje-
nica nita ima upravo jesno pa onda ni glagol uza nju
nije zanijekan. Tako je u primjerima: srebro bjee nita za vre-
mena Solomunova. D. 2 dnevn. 9, 20, tako i vi postaste nita.
j ov. 6, 21, svi su tatina, nita su djela njihova. is. 41, 29. Isto
tako i nikakav ' moe imati jesno lo, npr.
ali je u njoj (tj . u istoriji) jezik nikakav, tj . niti je
slavenski ni ruiski, a jo manje srpski ... , a kako je nikakav je-
558
GRAMATIKA
zik, tako je nikaka i ortografija. V. dan. 1, 102, ce xohe
3a Kora KaJKe je 1l.U'IW'IWB MajcTop. nar. posl. 174, ovaj se
nikakav hljeb ogadio dui naoj. D. 4 mojs. 21. 5, kad se
danas otkrivao pred slukinjama, kao to se otkrivaju nikaki
ljudi. 2 car. 6, 20.
e) Prijedlogom bez se neko nijekanje, npr.
bez pameti je onaj koji nema pameti itd. Uz taj prijed-
log se snage radi uzima zamjenica ikakav, npr. on
nas bez ikakva troka. V. dan. 2, 136, yi TO
6e3 U'IW'I<:a CIlOMeHa ,l\aJbe. nar. posl. 131, bio je da
u subotu bije bez ikake krivice. kod bubota. - Ali
se nalazi i zanijekana zamjenica, npr. KO ,l\pyrMMa IIO'KJIa1ba, Taj
caM 6e3 'H,Uw,Ta OCTaHe. V. nar. posl. 159, bjei doma bez nita.
nar. prip. 212, i on vodi Janka bez nikakve rane na ju-
naka. nar. pjes. 4, 110. - Moe se uzimati i sav, svaki: valjada bi
on mogao pisati bez svega slavenskoga. V. (1818) XIII, bez
svake sumnje ovo svojstvo nije dan. 1, 42, pa ih stae
SrbIji razvoditi preko polja bez svijeh haljina. nar. pjes. 4, 151.
- Rijetko je kakav mjesto ikakav, npr. ti snahu preko
mora i bez kavge i bez muke kake. nar. pjes. 2, 646.
f) Osim sveze s prijedlogom bez veoma se rijetko uzimaju nika-
kav, niko, nijedan mjesto ikakav, iko, ijedan, kako je u primjerima: pravo-
pis nije najmanja stvar u pisanju nikakvoga jezika. V. dr. izd. 3, 305,
niko kod nas da bude nego nas dvoje. nar. prip. 128, Gospod ne pusti da
padne na zemlju nijedna njegova. D. 1 car. 3, 19. - Vrlo je
i se u svaki
kako Je u pnmJeru: a svakt duh kOJI ne prIznaJe da Je u tIJelu
doao nije od Boga. V. 1. jovo 4, 3. Drug,i je takav primjer: svi knezovd. nita
ne govore (tj. nijedan knez nita ne govori). nar. pjes. vuk 3, 89. U prvom
primjeru Vuk je onako napisao prema crkvenoslavenskom tekstu, a u dru-
gom je primjeru onako rekao stiha radi (jer "svi knezovi ili
"ute" ne bi ispunilo stiha) . - Kad svaki, sav u zanijekanim
nicama uzimaju u svome pravom (dakle ne mjesto nijedan), onda
su takve sasvim dobre, ali drugo npr. "svaki duh nije od
Boga" neki jest, a neki nije, - ili "svi knezovi ne govore"
jedni govore, a drugi ne govore.
512. a) Vrlo je kad je glagol u kojoj dvaput zani-
jekan, kako je u primjerima: da i tebe kako (bog) ne ne potedi. V. rimlj.
11, 21, nije zaludu bog ne dao kozi rep. nar. posl. 214. U prvom je
primjeru Vuk onako napisao prema crkvenoslavenskom tekstu, tj. uzeo je
ne potedjeti u jesll'oga glagola "kazniti" ili "pedepsati", a u
drugom primjeru uzeto je ne dati mjesto "zakratiti".
b) Sasma se rijetko da glagol nije zanijekan gdje bi trebalo
da je zanijekan, npr. rpaxoBo 6u.n.o je oTnpJ%!je caCBJ%!jcM Hl%! TypCKO BH
l\pHOrOpCKo (upravo bi se Grahovo nije bilo ni . . . ). V. nar. pjes.
SINTAKSA
559
4, 458, pak sam tajao i nikad nikomu kazao bi bilo: nijesam kazao
ili ne kazao). nar. prip. 123.
c) s upitnim zamjenicama koji, kakav, koliko, to
itd. imaju (koje se razvilo iz upitnoga), npr.
koja je grmljavina, i ne bi mnogo kie! nar. posl. 139, ta ga pasa
laje, da svaki ujede, zlo i naopako! 352, a kakav je Skadar na
Bojani! nar. pjes. 2, 550, koliko je najamnika u oca mojega koji
imaju hljeba i suvie! V. luk. 15, 17. U takvim moe
glago.l bez ikakve promjene smisla biti zanijekan, npr. osim ove
opte polze kakvu ona (tj. knjiga) polzu ne naemu jeziku! V.
dr. izd. 2, 18;3, kakvijeh nakarada nema danas u naijem knji-
gama! D. sitno sp. 61, da nije i svetenika ... kakve
uase ne bi oni Lj. 81, koliko bata oni ne napustie! 366,
kakvih slika i prilika nije mogao videti u to vreme putnik! M. 65,
ta vam sve nije na um padalo! S. 5, 3.
d) Kad glagolima zabranjivati (zabraniti), (zapri-
jetiti), proputati (propustiti), smetati (smesti) dopuna stoji u in-
finitivu, onda taj infinitiv nije zanijekan, npr. kad djeca
da zabrane jedno drugom govoriti. V. kod TIO'IVreJbaBY1TIf, da
se uzalud protive platiti. D. istor. 247, ko bi smetao kupovati
i prodavati ito. 313, otro mu je bilo
65, zato je bilo zabranjeno izvoziti ito. 197, nije prorpustio poka-
zati u dnevniku. sitno sp. 367. Ako li pomenutim glagolima dopunu
s veznikom da (o takvom d.opunjanju mjesto infi-
nitiva vidi u 620), onda je glagol u takvoj zanijekan,
npr. ali se ja na to potpisati niti se protivim da tako ne bude.
V. mil. obro 89, zaprijeti im da nerazglauju. mat. 12, 16,
(tj. Milutin) da manastirske vlasti ne diraju u ono. D. istor. 34,
otro zaprijeti po carstvu da niko ne prima nove vjere. 46, to se
Uro lakomio na zemlje i htio smesti Dubrovnik da ne
227, Duan je zaprijetio da se ne uzima carina na Trebinju. 332,
im smetati nita da ne urade to su naumili. 1, mojs. 11, 6,
zabrani se narodu da ne donosi. 2 mojs. 36, 6, otro
sinovima da se ne pis. 123, ne mogu propustiti da ne spo-
menem. star. 3, 7. Tako je i u primjerima: drugi poslovi
jednako me jo zadravaju da je (tj. gramatiku) ne svrim i na
svijet .ne izdam. V. dan. 3, 1, da bi odande ustavljala (tj. voj-
ska) i Pocerinu da se ne mil. obro 114, se
da ne govori s J akovom. D. 1 mojs. 31, 24, koja me odvrati da
ne idem na krv. 1 car. 25, 33, da se krv ne prolije.
136. Rijetko i mi se) pogreno ostaju takve bez nije-
560
GRAMATIKA
kanja: odande strae i smetaju (tj. Turci) da se digne sva naija.
V. mil. obro 84, car bjee zabranio da se govori. l. 222, kakva vlast
moe ljudma braniti da se bratime? M. 49.
e) U 507b navedeno je nekoliko primjera u kojima se iza
glagola plaiti se, bojati se, prepasti se ono se ko boji
s veznikom da; u svim onim primjerima glagol je u
s veznikom da zanijekan: se Milo da Turci ne
opaze itd. Ali ak.o je glagol bojati se, prepasti se zanijekan, onda
u privezanoj nema nijekanja, dakle: ne se Milo
da TUrci opaziti; ispor. 'Ka:>Ke -ce 1/,e 60jH Aa he YMpHjeTJ1
nar. posl. 36. - Kad se kae da se ko boji to, onda
je privezana bez negacije: kad se boji tako da provede
svate kroz planinu. nar. pjes. 3, 480, kad bi se reklo: da ne pro-
vede, to bi boji se da provesti, dakle drugo
neto.
513. a) Kad se na sa zanijekanim glagolima ima to
zanijekano nadovezati, moe se to i ne; pri-
mjeri: gdje lupei ne potkopavaju i ne kradu. V. mat. 6, 20, ne
laite i ne varajte blinjega svojega. D. 3 mojs. 19, 11. - Vrlo
mjesto i ne uzima se ni ili niti, a onda glagol nije zanije-
kan; primjeri: nije mene konjic oloaa, niti mi je ruho ostarilo,
nit' je malo go1ijemna blaga. nar. pjes. 2, 181, otkako je Erdelj
postanuo, nije taka trgovina dola, ni vidismo lepega trg.ovca.
2, 639, ne kvarite carevih gradova ni sa carem kavge. 4,
150, Mojsije osta .ondje dana hljeba ne ni vode
D. 2 moj-s. 34, 28, ne idi s njima, niti kuni toga naroda. 4
mOjs. 22, 12, ne jedi hljeba ni pij vode, niti se istijem pu-
tem. 3 car. 13, 9. Veznik niti m.oe se uzeti i kad naprijed nema
nijekanja: ja znam gde je Beograd, niti trebam hajduka da mi
kazuju. V. dan. 5, 44, ja CaM 'CTap, 1/,UTU Ml'! Tpe6a TYpCKa Kyha,
RH HH lbl1'Ba. nar. posl. 45, se pustoi i gladi,
niti se bojati zvijerja zemaljskoga. D. jov 5, 22.
b) veznici ni, niti ne moraju stajati iza druge
nicE, 'a kad ne stoje, onda su oni sastavni veznici (kao
to je i jesni sastavni veznik), i glagol je iza njih sad s negaci-
jom, sad bez negacije; pr.imjeri: te se ni ni sjekira, niti kako
ne u domu. D. 1 car. 6, 7, ni Vladimira, niti ikoga dru-
goga svjetovati. istar. 26, - ni ocevi nai ni mi mogosmo
pOnijeti. V. d. apo 15, 10, niti zakonu jevrejskome, ni crkvi, ni
sagrijeih. 25, 8, znam da ni smrt, ni ivot, ni
viSina, ni dubina, ni druga kakva stvar moe nas razdvojiti. rimlj.
SINTAKSA
561
S, 39. Mislim da bi u ova tri primjera iz Vuka bio gla-
gol s negacijom (dakle: ne mogosmo, ne sagrijeih, ne moe) i da
je Vuk izostavio negaciju prema crkvenoslavenskom tekstu, u
kojemu je nema.
c) U 492a je da veznik i moe imati ta-
i navedena su tome primjera, ali u sva su re-
j esne. Takvo se i moe uzimati i u
npr. i se kralj nije molovao u starome odijelu,
nego u dananjemu. V. lai i op. 20, i sami svetenici njihovi
l1e razlikuju se od ostaloga naroda. 12, to on rekne, i car
ne prekrati. nar. pjes. 2, 158 (taj stih navodi Vuk u kod npe-
xpaTJ1TH, ali mjesto i pie on tu ni), i bezazlena djeca nijesu za-
boravljena. D. pis. 290. Ali mjesto i u takvim mis-
lim da je ni: ni tamo ti loe biti nar. pjes. 2, 237,
-ni u Izrailju toliko vjere ne V. mat. 8, 10, da ne mo-
gahu ni hljeba jesti. mar. 3, 20, ni nije onako crn, kao to
ljudi govore. nar. posl. 213, u praznu ni mii ne ulaze. 334.
Gdje bi se ovakvo ni nalo tik do zanijekanoga glagola, uzima se
mjesto njega i: zato se gotovo i ne broje. V. 13.
514. a) Cesto s veznikom dok (dokle) moe biti i ne
biti zanijekana bez ikakve razlike u to je onda kad se
da da se ono to se kae u
do onoga to se kae u zavisnoj (v. 499a), a glavna
je j esna. Primjeri za dok (dokle) s negacijom:
dok ti se ne javi onaj koji je naao. V. dan. 4, 41, da
ji voditi sa sobom dok se nar-od ne umiri. mil. obro 63,
dokle ga ne sahrane. nar. prip. 216, neka spava Naode Momire
dok ne svane i sunce ne grane. nar. pjes. 2, 160, sa znojem lica
:svojega hljeb dokle se ne vrati u zemlju. D. 1 mojs. 3, 19,
carskim putem dokle ne tvoju. 4 mojs.
:21, 22.
b) Primjerima za dok (dokle) bez negacije navedenim u 499b
-dodaju se ovdje jo: kae im da su skele pokvarene, nego da
dok se oprave. V. dan. 5, 27, tako je Usud svaku
radio, a mu se svako jutro smanjivala, dok najposle od nje
postane mala kolebica. nar. prip. 95, ode pravo preko Bosne
;slavne, dokle stie Drini valovitoj. nar. pjes. 2, 172, ostani kod
.njega neko vrijeme, dokle srdnja brata tvojega, dokle se
gnjev brata tvojega odvrati od tebe. D. 1 mojs. 27, 44.
562
GRAMATIKA
515. a) s takvim dok (dokle) ponaJvlse je zanije-
kana, ako je zanijekana i glavna. Primjeri: mi ne mo-
emo jezik od dok najprije ne poznamo
sve koje se po narodu govore. V. (1818) XX, nije
znao ko je, dokle ga malo poslije nije sreo glas ta je bilo. miL
obro 78, kae mu da odande iv dok mu ne plati. dan.
3, 213, nikom ne kazujte dok sin iz mrtvijeh ne ustane.
mat. 17, 9, odavde dokle ne amo brat va.
D. 1 mojs. 42, 15, se vratiti k meni dokle ne svri sve to
sam htio. pis. 315. je u ovom dok (dokle) bez
nijekanja, a _ kad i jest, bi bilo s nij ekanj em. Ima po-
slovica: ne lipi, dok trava naraste. nar. posl. 202, ali u
istOj knjizi na str. 345. stoji: ne lipi, dok trava ne na-
raste. s veznikom dok je bez nijekanja u ova dva pri-
mjera: uhvati (tj. Solomun) dva noja, pa im za nekoliko dana
ne da nita jesti dok dobro ogladne. nar. prip. 200, na skuptinu.
zato nije htio dhk vidi s kakom snagom Petar i Milenko
V. prav. sov. 53. U oba bi primjera moglo biti i nijekanje:
dok ne ogladne, dok ne vidi. Sto nema nijekanja u primjeru: ne
kvarite ni zemlje, ni mora, ni drveta dokle sluge Boga
naega. V. otkr. 7, 3, to je uzeto prema crkvenoslavenskom tek-
stu, i bi bolje bilo: dokle ne A to nema ni--
jekanja ni u primjeru: jer se njime razdvojiti dok raz-
dvoji kuka i motika. nar. pjes. 4, 363, tu je iza dok isputeno ne'
poradi stiha.
b) Kad se s dok (dokle) togod to se jo nije-
dogodilo, ali se moe brzo ili odmah dogoditi, onda ta
mora biti zanijekana, npr. pa se dogovore da idu ono da:.
udare na Turke, dok se jo nijesu namjestili i utvrdili. V. dan.
3, 196, vojvode izberu Miloa da uzme dve iljade konjanika,
pa da da uvati Beograd dok jo nisu Turci stigli. mil. obr.
52, majko moja, oeni me mlada, dok me nije obuzela brada.
nar. pjes. 1, 380, idem da ga vidim dokle nijesam umr'o. D. 1
mojs. 45, 28. -
c) Zna se iz 499b da se dok (dokle) uzima kad se'
hoce da ono to se kae u glavnoj traje tako
dugo kao ono to se kae u zavisnoj; za takvo dok (dokle) ne
treba navoditi primjere kad irna, kadli nema uza se nijekanje, jer-
se tu jedno i drugo upravlja po onome to misao trai; govori se
npr. dok ste vi tamo bili, dobro je bilo, ali i: dok vas tamo nije
bilo, dobro je bilo itd.
SINTAKSA 563
SINTAKSA PADE ZA
NOMINATIV
516. a) Nominativ je pade subjekta, npr. lisice imaju jame
i ptice nebeske gnijezda, a sin nema gdje glave zakloniti,
ruka ruku pere, a obraz obadvije. D. sinto 7. - U istom padeu
stoji i predikat kad nije sav u glagolu, nego u jo kojoj
npr. bog je SPOT, ali je dostian, vi ste vidjeld svijetu. D sinto 7.
Tako je i u primjerima: (v. 460c), ostala sam udovica mlada,
Milan mi pada posta ruka zdrava kao i druga. D. sinto
7-8. vidjet se u 567e da imenica ili pridjev kao dio predikata
moe stajati i u instrumentalu. Isto tako instrumental moe stajati
i s glagolima: se se, se), stvoriti se, graditi
se, prometnuti se, ali moe stajati i nominativ (predlkatni nomina-
tiv) npr. se bez nevolje bona, se golema sirota,
se ja se stvoriti lep konj, kad se mudri,
poludjee, ona se prometnu ovca. D. sinto 8-9. Dalje imamo nomi-
nativ i uz glagole: vidjeti se, pokazati se, se, zvati se i druge
takve, npr. ti se vidl junak od mejdana, spolja se pokazujete lju-
dima pravedni, da se ko vjeran niti se zovite D.
sinto 9-10.
b) Pri dativu u 54lb i pri instrumentalu u 567e vidjet
se da je predikat uz infinitiv sad u jednom; sad u drugom od ta dva
padea; ali mO'le stajati i u nominativu, npr. ca6Jby IJ,e.mmaTI1
3Ha"flI nocje"ten 6UTU. nar. pjes. 3, 43, molim vas da mi ne bude
trijebe onako slobodan biti. 2 kor. 10, 2, eniti se mlad rano je,
a star doene je. nar. posl. 80, Stefanu nita nije smetalo poka-
zivati se sasvijem prav. D. istor. 40, biti
drae se za znatnu stvar. 346.
e) Mjesto akuzativa ili instrumentala uz glagol zvati, kad
ima uza se osim: objekta jo i dopunu (vidi u 545b), more ono
koga zovu, ako je imenica, stajati i u nominativu, npr. slu-
ao sam gdje seljaci opornjak zovu kraljica. V. pis. 26,
ove Vlahe narod rove Karavlasi, a zemlju njihovu Karavlaka.
kod B.rrax, i danas Turci svojega starjeinu rovu vojvoda.
kod suho nazva Bog zemlja, a zborita vodena nazva
mora. D. 1 mojs. 1, 10. U tim primjerima kraljica, Kara-
vlasi i dr. nijesu zavisne ni o se navode kao gole
(kao na pr. kad kaemo: rekao mu je: varalica, vikali su mu ivio
564
GRAMATIKA
itd.), pa tako je i ovo: bjee onamo pobjegao i postrigao se pod
imenom Sava, - gdje se i postrie pod imenom Simeun. D. istor.
16. Kad se Sava, Simeun ne bi tu navodile kao gole
bile bi zavisne o imenom te bi stajale u genitivu.
GENITIV
517. a) Kad genitiv koje zavisi o kojoj imenici, onda
se tim kakvo pripadanje, tj . da onome to stoji u
genitivu pripada ono o ona zavisi. Narav toga pripada-
nja moe biti ona izlazi iz koje se jedna
na drugu proteu. Pripadanje moe upravo biti pravo imanje,
kao npr. kad se kae: kad pred dvore bogatoga Gavana,
sinu sablja Todora, sestra Leke kapetlana. D. sinto ll.
b) Nije imanje, samo neki odnoaj predmetima,
kao to je: kraj Dalmacije, na vrhu roga u ne
dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti. D. sinto 13-14.
c) I radnja koju ko radi ili stanje u kojemu se nalazi moe
se kao pripadanje, ako se ta radnja ili to stanje
imenicom, npr. oranje Marka velike gospode molba,
pogotovu zapovijest, smrt Marka, do propasti car-
stva i gospodstva srpskoga. D. sinto 18-19. Genitiv u tim primje-
rima zove se osobitim imenom s u b j e k t i v n i, i to. zato jer kad
bi se radnja ili stanje izreklo glagolom, onda bi imenica koja
je u genitivu dola u nominativ i bila bi subjekt, npr. Marko
ore, umr'o Marko
d) Pored subjektivnoga genitiva ima i o b j e k t i v n i, npr.
zidanje Ravanice, u pisanju pripovijedaka, da se 'Okani izmi-
ljavanja novijeh D. sinto 49. Taj se genitiv zato tako zove
jer, kad bi se radnja izrekla glagolom, mjesto genitiva bio bi aku-
zativ, tj. pade objekta, npr. zidati Ravanicu, pisati pripovijetke
itd. - Rijedak je objektivni genitiv koji bi stajao u drugom ko-
jem padeu, a ne u akuzativu, kad bi se radnja glagolom izrekla,
npr. da ne mogoh sve od straha malog Radojice (tj . stra-
se Radojice), se govori u igranju prstena (tj.
se prstena), svi svatovi nikom ponikoe i u crnu zemlju pogledae
ja od lijepe (tj . se djevojci), gospodar moj
uzima od mene upravljanje (tj. da upravljam Kat-
kad se nalazi objektivni genitiv mjesto instrumentala zdruena
s prijedlogom s, npr. s dogovorom (tj. s prodaje
SINTAKSA
565
stareina to je za prodaju, pjesme naj dostojnije drutva ostalijeh
narodnijeh pjesama (tj . drutva s ostalijem pjesmama) . D. sinto 51.
e) Genitiv pripadanja nalazi se i u ova dva primjera gdje
zavisi o infinitivu koji slui kao subjekt: dobroga je pasti1a ovce
a ne derati. nar. posl. 60 (Vuk u zagradi po-
sao" iza pastira, ali nije nuno nita umetati), nije tvoje
kaditi Gospodu, nego svetenika, sinova Aronovijeh. D. 2 dnevn.
26, 18. Vidi u 623e.
518. a) Posvojni se genitiv moe ili upravo mora se za-
mijeniti posvojnim pridjevom, npr. mnogo je vidio sam
Petrovu ili krunu carsku negoli: Petm, krunu careva.
Ali ima kad posvojni genitiv ili moe ili mora ostati.
b) Vuk u nar. posl. XXXV kae da prezimena to se svr-
uju na rado ostaju u genitivu, tj. ne zamjenjuju se posvoj-
nim pridjevima, te navodi nekoliko primjera: od bijele kule Dra-
(mjesto: kod (mjesto: Do-
Prema tome i pie Vuk: OBa je njecMa IIITaMTIaHa y
caTY1py PeJb'ICOBu1ia. V. nar. pjes. 2, 633, Milica Stoja-
predgovor. Drugi su primjeri: da si zdravoI, sine
JM. 217, njima seka 341, s pose-
strimom Ruom 432, na zakosu. M. 175,
krenu se pravo k 297. u sinto 35. kae da
je izvan pjesama pridjev i od prezimena mnogo negoli
je genitiv, dakle npr. kula -1e negoli: kula
- Mjesto njezin je u junim krajevima gen.
nje: pak je vila pokliknula iz nje tanka b'jela grla. nar. pjes. 1,
150, nevjesta se fali da j' poteno hrani nje gospodar dragi. 1,
355, nje se ljepota bila razglasila po svijetu. nar. prip. 206,
prema tome je i : neprijateljima nje ne pominju se. N. 451.
je njih mjesto njihov: njih sinovi upisani biti. N. 105.
c) Od kojih se imenica moe posvojni pridjev, od
njih je pridjev negoli je genitiv, ali opet se nalazi npr.
ja u ime boga i bez tebe Turke V_ dan. 3, 181, mi
u ime boga ustasmo na Turke. mil. obro 88, 'Pjeva se prorotvo
Zaharije o sinu njegovu. D. pis. 53, koji ne priznaju blagosti,
milosti, premudrosti Tvorca. 107, tako je katkad i u pjesmama:
susrete ih Stevane, verna sluga Gavana. nar. pjes. 1, 130, eto,
care, glave. 2, 147.
d) Kad su u poovojnom genitivu dvije te su lli obje
imenice, ili je jedna imenica, a jedna pridjev, onda se ne moe
mjesto genitiva uzeti posvojni pridjev, treba npr. to
566
GRAMATIKA
je pae bosanskoga. nar. pjes. 1, 564, mio bratac vojvode
Miloa. 2. 566. Veoma je Turci s kneza Aksen-
t i jni Srba anac; ali vidi u 464b.
e) Stoji li iza posvojnoga genitiva kakav dodatak, onda se
rijetko mjesto genitiva uzima pridjev, genitiv ostaje, npr.
da se ne iskopaju iz zamke koji ih je ulovio. V. 2 tim.
2, 26, zasja novo vidjelo na licu Spasitelja koji besmrtnu slavu
u sebi umanji. D. pis. 42, kao poslunici Hrista koji prizva svi-
jet u carstvo nebesko. 85. Tako bi i ovo bilo: u vrijeme Saula,
prvoga cara u Izrailju. Ali ima i ovakih primjera: prva je buna
bila koji se 1815. neto svadi s Miloem; vidi
u 464b.
f) Kad o kojoj imenici zavise po dva ili po tri posvojna ge-
nitiva, oni mogu ili ostati bez promjene ili se zamijeniti pridje-
vima. Talro je npr. gnjev Svetoslava i Dragutina radi ove e-
nidbe. D. istor. 33, Bog Avramov i Isakov i Jakovljev. V. d. apo
3, 13, mati Jakovljeva i Josijna. mat. 27, 56. Ako se od zdru-
enih ovako imenica jedna moe zamijeniti pridjevom, a druga
ne moe, onda ona Imja se moe ili ostaje ili se zamjenjuje.
Primjeri: pred ikonama Spasitelja i Majke boije. D. pis. 44,
k molitvama svetijeh apostola i Bogorodice. 51, s pot-
pisom Miloevim, mitropolita Melentija i
arhimandrita Melentija mil. obro 194, hvale
Gospoda Davidovijem i Asafa vidioca. D. 2 dnevn. 29, 30.
g) Da se i mjesto objektivnoga genitiva moe uzeti katkad
posvojni pridjev, to je u 464a.
519. a) Imenica koja stoji u genitivu, a zavisi o drugoj ko-
joj, moe imati p a r t i t i v n o (dijelno) npr. komad
hljeba, vina, aka penice, kolo djevojaka, hajduka, stado
ovaca itd. D. sinto 70-78. U tim i primjerima ne misli se:
hljeb, sve ovce itd., samo neki dio onoga to ime-
nica koja stoji u genitivu. Dijeini genitiv je zavisan o bro-
jevima, npr. pet djevojaka, devet hiljada svatova itd.,
tako je i: desetak ljudi, trojica hajduka, njih dvoje itd.
b) Partitivni genitiv moe zavisiti o koliko, toliko,
ovoliko, onoliko, nekoliko, mnogo, malo, vie, manje, sila, slabo,
iole, dosta, to, neto; npr. koliko ljudi, toEko poslije neko-
liko vremena, de je mnogo maja, tu je malo jaja, vie je dana nego
godina, imaju zato sna pismenijeh da ima iole
pameti, dosta mi je moga jada i aldsti, to je ruha, na meni je,
to je kruha, u meni je; prikupi jo neto i samovoljaca.
SINTAKSA 567
D. sinto 64-69. Nalazi se i uz ovo, ono, to, koje u tom doga-
isto! to ovo malo . . . . , npr. daj mi malo hljeba, da po-
jedem ovo sira, s ovo brata Turke, on s ono svoje vojske
pred Turke, ne jede nita za to dana. D. sinto 69-70. Tako
je i ovo: ako ni ovo ja jo ne mogu imati. V. prepo 4, 157
(1831), ono dobra to su kole nije dovoljno procijenjeno.
D. rad jug. akad. 6, 206. - Partitivni se genitiv moe nalaziti i
uz dugo: po svetu dugo vremena, jo su se dugo dana
gostili. D. sinto 70. Uzima se i uz koji, jedan, svaki, npr.
koja vas je ono govorila?, koji ono junaka najprije koji je
jednoga nas pozdravio, svakoga vas molismo. D. sinto 8f--82. Tako
je i ovo: jedan naih ljetOpisaca hvali ga. D. star. 1, 1.
520. a) Uz prelazne glagole objekt stoji u akuzativu kad
se misli da radnja njihova obuzima predmet, a u genitivu
onda kad mu obuzima samo koji dio; ispor. npr. daj mi to vino
(tj. sve to ga ima u prema: daj mi vina (ne sve to ga
ima, nego samo neto) . Evo nekoliko primjera gdje objekt uz
prelazne glagole stoji u genitivu, jer se misli samo dro: ko ima
-novaca, uzmi graha, da ladne vode zaiti, da naberem po
bilja, u kondijer vina, primakni mi vina i rakije i debela
mesa ovnujskoga, oni trae slatke medovine, je zemlja krvi
poeljela, gavranovi od junaka mesa, teko 10000cu iz sela
D. sinto 83-86. objekt stoji u genitivu mjesto u
akuzativu i onda kad radnja glagolska ob\lzima predmet, npr.
traae zgodna vremena da im: ga preda, koji i sam carstva
boijega, tu momci gledaju svojih vodenica i Brze
Palanke, pita majka Damjanove ljube, to je Marko posluao majke.
D. sinto 86-88. Tako je i ovo: svijeh ih odjednom povezat. nar.
pjes. 3, ,291, te povata svijeh u planini. 4, 330. Drugi su primjeri:
odgovora ostajem Va Vuk. V. prepo 1, 260 (1824),
od Gospodara milostivoga odgovCYra. 4, 129 (1828), da pravitelj-
s tvo sluati mojih neprijatelja. 5, 218 (1844), za to morate
p itati kakijeh pouzdanijeh Crnogoraca. 7, 335 (1859), treba da
pokae starijeh rukopisa. D. si tn. sp. 18, koji pristupaju k njemu
arhijerejskoga blagostova M. 28, ive njegove traahu
mojega pogleda. S. 194, da uhvatim dnevnim trokovima.
5, 175, da se oproste i poele puta. 5, 191. Osobito rado
stOji ovako genitiv mjesto akuzativa uz glagol vidjeti u
a da vidi Ilije!, al' da vidi velikoga!, vidite li
one nesretnice, otrova svojega D. sinto 115-116.
568
GRAMATIKA
Od primJera, kao to su ovi dosad navedeni, treba razlikovati onake
u narodnim pjesmama gdje genitiv mjesto akuzativa samo zato stoji da bi
iziao u stihu potreban broj slogova, npr. da ja vidim beloga Budima, bije
sa strane, naeg manastira, vi uzmite moga. pa
vas moe s konjem pregaziti i grdnijeh, ostaviti. D. sinto l3l.
U pjesmama katkad i iza prijedloga koji se slau s akuzativom stoji
poradi stiha genitiv, npr. pa ieta pred atora svilna, nama paa na
konaka, i na Stambola grada, ti kad sam za mejdana, ja ni-
jesam lica odgQjila za udbinjskih mladijeh Turaka. D. sinto 132, 168-169.
Rijetko je to u prozi: on jo nije za enidbe. V. prepo 2, 540 (1821), da se
provesele za sretna puta. D. prip. 6l.
b) Parti tivni genitiv stoji i uz glagole: biti (trajati,
ostati, nestati, npr. kad je masla, nije brana, dok je meni po
Skadm junaka, ne bojim se tvojije Turaka, pa biti vina i du-
vana. mene biti, a va,s biti dok je mene i na meni glave,
dokle sunca i mjeseca, i od tebe ne 'ostalo traga, nesta vina,
nesta razgovora, nesta blaga, nesta prijatelja. - Glagol imati
isto to biti, zato i uza nj moe stajati genitiv, npr. meder
ima u cara Turaka, meder ima silnijfi!h junaka koji zeta obra-
nie moga, da mu kae de ima novaca u 'zemlji, u svakom itu
ima kukolja. D. sinto 88-89. Taj se glagol u tom moe
slaga ti i s nominativom kao i biti: na ovome ancu imaju
velike kapije. V. dan. 2, 42, kad knjievnik da izmiljava
nove za kakav jezik, ne koje u jeziku imaju,
koje li nemaju. pis. 15. imaju tjelesa nebeska i tjelesa zemaljska.
1 kor. 15, 40.
e) Povratni glagoli sloeni s prijedlogom na imaju uza se
parti tivni genitiv, npr. kad se care napojio vina, idi, Marko,
napij mi se vina, kupusa se valja najesti, se nagledasmo
danas, jer se nanositi glave, vjerne sam se ljube naljubio,
turski sam se glava nasjekao, mladosti se namiadovo, ko se dima
ne nadirni, on se vatre ne nagrija. D. sinto Glagoli na-
hraniti i napojiti imaju uza se partitivni genitiv i kad nijesu
povratni, npr. vala bogu i cam koji nas je naranio
beloga le ba i napojio crvenoga vina. D. sinto 94. Sasma rijetko s
takvim genitivom stoje povratni glagoli koji nijesu sloeni s pri-
jedlogom na, npr. a se sunca ogrijao, pa se muka
estokijeh. D. sinto 96.
d) I glagol trebati slae se s genitivom, npr. treba mi novaca,
takovih ljudi treba narodu. D. sinto 93, ali taj se glagol moe
slagati i s nominativom, npr. ne treba mi on. V. kod '1'pe-
6aTJ1, jo mu samo carstvo treba. D. 1 sam. 18, 8.
SINTAKSA
569
521. a) S genitiv om se slau pridjevi: pun, sit, gladan, e-
dan, eljan, dostojan, vrijedan, npr. koza puna loja, kad
sam sit ita, nijesam gladan nita, vuk ne vije to je mesa gla-
dan, koliko mu krvi edan bjee, sam eljan svoga,
radin je dostojan svoje plate, vredno je spomena. D.
sinto 97-98. Isto tako 'se s genitivom kao s daljim objektom
uzimaju glagoli koji sa svojim stoje u svezi s
nim pridjevima, kakovi su: napuniti (ispuniti), nasititi, oed-
njeti, ueljeti se (zaeljeti se), udostojiti se, v7'ijediti, npr. na-
punite sudove vode, bog da ispuni vas svake radosti, nijesam
se k7-vce napojio ni mesa nasitio, ja nijesam oednio vina,
koliko se brata ueljela', al' se zaelio majke, da se udo-
stojite ca?'stva boijega, vrijedi careva grada. D. sinto 97-99.
S posljednjim od navedenih glagola u je srodan stajati
(stati) kad se npr. kae: to stoji silnih novaca ili velike muke.
b) Genitiv je dalji objekt mnogim povratnim glagolima koji
neko primicanje jednoga predmeta drugome. Takvi su:
primiti se, drati ' se, hvatati se (dohvatiti se, prihvatiti se), latiti
se, maiti se, ticati se se), dodjeti se, dodirnuti se, dokopati
se, se, dosinuti se, dobaviti se (ali za glagole dohvatiti se,
se vidi u 533). Primjeri: da se ovoga posla primim, ile se
korijena dre, pa se vesla latim, se zlata ne hvata,
dohvati se jezika njegova, dobrijeh se konja privatite, to se nisi
jabuke maila, se haljine njegove, Jo se mene samoga,
to se i da se on novaca nije ni dodeo, dodirne se
rukom ognja, dokopao se kao kape, se carske
dosine li se on to nije moje, ne bi li se dobavio druga. D.
sinto 99-102. Tako se slau i glagoli pasti, dopasti, zapasti, ali
samo u ovakvim primjerima: ako mu ruke dok mi
padne aka, njemu je rukopis Qnaj pao aka osobitijem
eda bog da tamnice dopao, stari, jada dopanuti, kad zapa-
doh ropstva u vijeku. Ovamo ide i kome glave, tj.
ubiti ga, npr. tako glave adaji. D. sinto 102-104.
522. a) Genitiv se kao dalji objekt nalazi s glagolima koji
neko udaljavanje ili rastavljanje; takvi su: izbaviti, opro-
stiti, osloboditi, liiti, (isto tako i povratni: izbaviti se,
0p7'ostiti se itd.), se, kloniti se, se, mahnuti se, okaniti
se, ostati se, se, odmetnuti se, se, ogluiti se; npr.
izbavi me muke, onda se izbaviti velike brige, triput si me
ropstva oprostio, kako bi se oprostio materine kletve, da se rop-
stva oslobodi, liiti koga bog te Osmana dizdara,
570
GRAMATIKA
se moga konja, zato se takovijeh mjesta klone svi,
se ovijeh ljudi, mahni se ti toga posla, da se okane bune i nemira,
.ostani se, sinko, krsti se ti njega, ko se mene
pred ljudima, se i ja njega.D. sinto 104-108. Tako je
i : samo se ne Gospoda. D. 4 mojs. 14, 9, da se odmet-
nete Gospoda Boga, 5 mojs. 13, 5, oni se ' odvrgoe mene. is. 1, 2,
i car oglui se naroda. 3 car. 12, 15, se Gospod ogluiti molbe
njihove. psa!. 102, 17, ogluiti ga se (tj. carskoga pisma) nije bilo
slobodno. istor. 280.
b) Genitiv je dalji objekt i glagolima: bojati se, plaiti se, stra-
.iti se, pl'epasti se, stidjeti se, sramiti se; npr. nek se svoga boje
starjeine, ne plai se kralja Simanina, plae te se kako groma
Turci, te si ga se, sine, prepanuo, ne stide se cara ni ako
se i ne bojim boga i ljudi ne sramim. D. sinto 108-109.
e) Isto je tako dalji objekt i s glagolima: opomenuti, opo-
menuti se, spomenuti se, sjetiti se, 11ipr. ih za-
kletve, opomeni se i mene, setie se lepe slave boje. Dalji je objekt
i s glagolom igrati se, npr. kad se igra jastuka, da se igramo sli-
jepoga mia. Mjesto igrati se moe biti i drugi koji glagol, npr.
skoka, se kamena, kad se momci bacaju kamena, kad
se tegle iIi vuku klipka, da s' vatamo tanke slamke. D. sinto 110-
-112.
d) S glagolom stati (stajati) kad bivanje, te Il.lU je su-
bjekt imenica kojom se kakav glas, govori se
genitiv, i to od one imenice to predmet od kojega onaj glas
izlazi, npr. stade praska malijeh puaka, stade vika dobrijeh ju-
naka, stoji zveka britkijeh sabalja, svrake stane kreka. D. sinto 112.
U tim primjerima genitiv nije dalji .objekt, nego je genitiv pripa-
danja (v. 517).
e) Genitiv stoji uz ao je i ali boe,! npr. tada mu je ao
bmta bilo, devojci je vrlo ao dara, a najvie od zlata koulje, ali
boe tolike muke. Mjesto ao je govori se i milo je, koje se tako-
slae s genitivom. D. sinto lIO-llI.
523. a) sve prelazne glagole kad su zarujekani objekt
moe stajati u genitivu mjesto u akuzativu. Primjeri: a ja ne
dam moje Ikonije, al' ne nade Stoje (i Stojana), nijesam se jote
oenio ni za se isprosio ni dao vjere tvrde, da ti
ima krila sokolova, perje mesa ne bi iznijelo, dogOlVor ne
.obara. To biva i kad koji za1nijekani glagol ima uza se infinitiv
1 Kao priloki izraz pie se zajedno: aliboe.
STNTAKSA
571
kojega prelaznog glagola s objektom; npr. Omer majke po-
sluati, pa ja ne smem neve1'e ne mogahu puta razaznati,
ne da mu ne boj se uzeti Marije, nijesam dostojan njemu
ponijeti. Infinitiv moe biti opisat (veznikom da i prezentom
vidi u 621), pa i tada moe objekt stajati u genitivu, ako je zani-
jekan glagol kojemu je infinitiv dopuna: to mu ona nije da
slui momaka, drugome volje da kvari, ne mogu svojijeh
poslova da rade. D. sinto 118-122.
b) Ali mjesto genitiva uz prelazne zanijekane glagole moe
svagda biti i akuzativ, kako je u primjerima: pored takove vae
ortografije mislim da prokleti ni moju. V. pis. 8, gradove
i varoi i mnoge druge stvari bog nije stvorio, nego su ih ljudi
prav. sov. 80, jer se bojao da ne izgubi svoju slavu. dr.
izd. 3, 67, a nju jo ne udae. D.1 mojs. 38, 14, da bog ne po-
lje na nas pomor ili 2 mojs. 5, 3, to mi ne oprosti grijeh
moj i ne ukloni moje bezakonje? jovo 7, 21, ne zaegoe svijet-
njake. pis. 125. - Osobito rado ostaju u akuzativu zamjenice ovo,
ono, to, to; kako je u primjerima: koji ovo ne priznaje i ne vje-
ruje. V. lai i op. 36, ovo nije nijednome narodu. D. psal.
147, 20, crkva ovo ne pis. 34, ta iskae Izrailj, ono ne dobi.
V. rimlj. 11, 7, zapita ga zato i to nije poslao. dan. 1, 81, ne mo-
emo to D. 1 mojs. 34, 14, ne vidite li vi to? Lj. 283, ako
li se nadamo onome to ne vidimo. V. rimlj. 8, 25, da povrgne
ono to ne D. pis. 149, vi govorite ono to ne Lj.
416. Dosta rijetko te zamjenice stoje u genitivu: ali ona toga i ne
slua, nigda toga vidjeli nijesmo, ne vidi onoga to je najznatnije.
D. sinto 123-124. Tako je i u primjerima: ne oholost. l .
40, on ne bi okusio. 52. Vrijedno je dodati ovdje primjer
u kojemu jedan do drugoga stoje i genitiv i akuzativ: narod
dimnice kao ni bir ne broji dr-avne dacije. V . dan. 2, 117.
524. a) S glagolom ne biti mjesto nominativa moe stajati
genitiv, isto tako s glagolom nemati kad ne biti, npr.
da mi ne bi Sarea od mejdana, da nije ovi mlogi i veliki brda,
u Srbiji bi bilo upno kao u Talijanskoj, u Rimu tada nije bilo
nijednoga filozofa, da bit junaka, nema ljeta bez
dana, ni brata dok ne rodi majka, koji kau da nema
vask1-senija, potom odma pozna da Veljka nema. D. sinto 124-
-128. Te i su upravo bez subjekta (v. 401b) ; sa
subjektom, tj. s nominativom rijetko se upotrebljava ne biti,
a jo nemati; moe se npr. da nijesu ova mnoga i velika
572
GRAMATIKA
brda, u Rimu tada nije bio nijedan filozof itd., a tako je i ovo:
njime nema niko pod D. sinto 126.
b) Kao ne biti i nemati slau se s geni tivom, ali dosta rijetko,
prela zni glagoli kad se uzimaju s se u pasivnoj slubi,
npr. u napredak ni broja se ne zna, kojoj se ni imena ne zna,
u cara se ne junaka, nigda se toga nije vidjelo u Izrailju,
da se take (tj. djevojke) na svijetu nije niti se D.
sinto 128-129. - U junim krajevima upotrebljava se tako ge-
nitiv i uz neprelazne glagole kad su zanijekani, npr. ne
druga nikakvoga, da ne padne leda ni snijega, ne dohodi lovca ni
trgovca, niti puke ni lubarde, njemu dana ne bijela.
i s prelaznim glagolom ako' se uzima kao neprelazan, tj .
bez objekta (v. 476), moe u onim krajevima stajati genitiv,
npr. u nju kokota pojati, koji ive doklen sunca grije. D. sinto
129-130.
525. a) Genitivom se o z n a k a, tj. njim se poblie ko-
god ili togod im:enica u takvom genitivu nije sama, nego
j e zdruena s kojom pokretnom (a to su pokretne
vidi u 410b). Primjeri: krasna ti si stasa i uzrasta, visok junak
tanak u pojasu, bela lica, crni nausnica, oni vode Mustajbega sve-
zanijeh ruku naopako, mlada gologlava, kose raspietene,
konj lijepe dlake, meke naravi Srbi zakona turskoga u
Bosni, kratka vijeka, na istoga imena, dok sam i ja
tv oga doba bio, bijahu zanata, al' devojka roda
koga, osim pjesama ovoga reda, da mi jesmo gn' jezda sokolova. D.
sinto Ovamo se mogu uzeti i primjeri: pita te ko si i ot-
kUd si,ti se kai zemlje karavlake, imam kmete sela Koravljice.
D. sinto 59.
b) U genitiv u stoji koja oda ta je to
njeno (zovu se genitiv g ra e ili m a t e r i j e); i u tom genitivu
ne stoji imenica sama, je zdruena s kojom pokretnom ri-
Primjeri: grane su joj d1'obnoga bisera, na dolami toke suva
zlata, vreteno drva imirova, na vojvodi kalpak svile bele. Veoma
rijetko imenica u tom genitivu stoji sama (bez pokretne
npr. i na travi ibriima serdaza. D. sinto 59.
e) Genitivom se v r i j e m e u koje to biva; ni u
tom genitivu imenica ne stoji sama, je zdruena ili s drugom
kojom imenicom ili s pokretnom Primjeri: ta je bilo ovi-
jeh dana, bog ne svake subote, se misli da je sunce
marta mjeseca vrlo nezdravo, proavega ljeta ja sam sluao, te
zime u Smederevo, one godine udari grad te pobij e selo.
SINTAKSA
573
D. sinto 61, 62. Vrlo je rijetko imenica sama: i Engel kau
da je umr'o junija. V. dan. 1, 40. U navedenim primjerima ime-
nica u genitivu sama sobom neko vrijeme, ali moe sta-
jati i druga kakva imenica koja svojim trajanjem ispunjava neko
vrijeme, npr. onda se vrlo mlad i mlad arhimandrit
postao jo turskoga i rata, eda bi nam dobro bilo ovog
sveta i anoga. D. sinto 63. U svojim pismima Vuk tako upotrebljava
imenicu pota: Tirki pisati druge pote. prepo 1, 256 (1824), Te-
rezi odgovoriti prve pote. 1, 259 (1824), Vi ste jo onomadanje
pote morali glas primiti da .... 2, 314 . (1827), svake
pote Qdgovor Va. 6, 52 (1840) .
d) Genitiv se uzima' u z a k l e t vam a, kako je npr. boga
tebi Stevane!, jeste, care, dananjeg nam dana!, nisam,
majko, ivota mi moga!, a tako mi moje vjere tvrde!, a tako ti
i junatva! Tako je i u proklinjanju uz anatema (anatemate),
(LTatos (koje su uzete iz jezika), npr. da vas je anatema
.sviju!, anatemate i njegova imena!, idi, beda, aratos te
bilo! - Isti pade imamo i u u e n j u, npr. boe mili,
velikoga!, dobra konja, a loa junaka!, mili boe, velike nepravde!,
jedan veli: lijepe djevojke!, boe mili, da junaka!, jao moje
tete i sramote!, gle straivca Boka Srodni su s takvim
primjerima i Qvakovi u kojima se neto pokazuje ili nudi: evo ti
mua!, evIO vuka pred tvoj dvor!, eto ti sina!, eto ti matere!, na ti
vode! (S uzvicima evo, eto, eno moe stajati i nominativ, npr. evo
moje Zlato!, eV'()I car vaI eto knjiga!). D. sinto 113-117.
e) Veoma je rijedak genitiv (uz komparativ), npr.
je drae negubljena, razveza je bolja slabe sveze. D. sinto
131. Dosta je takav genitiv u starih pisaca, npr. jau konje
vjetm bre (u itd.
f) Genitiv svega uzima se kao kakav prilQg sa
u svemu, npr. on tada svega vojske nije imao vie od 3000. V. dan.
1, 82, Srbalja tu svega nije bilo trista ljudi. 3, 182, da ih (polji-
danas ima svega oko 7000 dua. kod svega
poivje u pet godina. D. istor. 17.
g) U pjesmama se bez ikakve potrebe (samo da bi se stih ispunio)
nalazi ga (tj. njega), npr. uje ga sjeli tri srpske vojvode!, a vodice
ti ga usahnula! D. sinto 118. Ali to bi ga moglo biti i akuzativ.
GENITIV S PRIJEDLOZIMA
526. a) Ni s jednim padeom ne slae se toliko prijedloga
koliko s genitivom. Evo ovo su prijedlozi to stoje s ge-
nitivom: bez, blizu, do du, iz, kod, kraj, mjesto, nie, od, okd
574
GRAMATIKA
(okolo), osim, poslije, preko, prema, prije, protiv, put, radi, s, sred,
u (o ovome vidi u 60a), van, vie, vrh, za, zbog. S genitivom stoje
i ovi sloeni prijedlozi: ispod, ispred, iza (mjesto izza), iz-
nad, izvan, nakon (o kojemu vidi u 79c), pokraj, poput, poradi,
pored, posred, povrh, usred, zaradi.
b) Primjeri to se za prijedloge navode ovdje i kod drugih padea
uzeti su ponajvie iz sintakse; gdje se nita ne kae otkle je koji
primjer, to da je iz te knjige. .
527. Prijedlozi s genitivom vrlo m j e s t o
(poloaj, smjer). Primjeri: kad su svati blizu dvora bili, sputaj
grane do zelene trave, bili su svoju vojsku postavili du sve Crne
Gore, to iz kule a nevesta stoji kod devera, sjedi
jlmak krq-i druma iroka, puka nie Biograda, krave
oko. pade slana okolo Mostara, osim kola ne smije
niko ni pomenuti, ti snahu preko mora, kad bude prema.
turskoga anca, otlen put Stambola grada, listak pade s
pole, raslo drvo sred raja, jedan dan krene u cara (tj . k caru, dija-o
lektizam) i zaprosi buzdovan zauji vie tri kavada
jedan vrh drugoga. - Sloem su prijedlozi u primjerima: pa se
igra ispod atora, svak ispred svoje neka mete, zec'
iza gnna, ona se narod,a nekako ukrade, okrenuvi je
nekoliko puta sebi iznad glave, Isus izvan grada postrada,.
udarie pokraj vinograda, pored vatre sedi udari ga.
posred srca iva, 'ako sam zasluio ovaj neka pliva povrh.
vode, ta je ono usred polja ravna?
528. prijedloga to stoje s genitivom mnogi
v r i j e m e. Primjeri: do nije ni gladi ni zime, izjutra se
vidi kakav dan biti, od toga je doba iveo mirno, oko Malog'
poslije boj-a kopljem u trnje, postaraj se da do-
prije zime, s nam dobra bijae, kae mu da se,
za ivota njegova nikoga ne boji. - Sloeni su prijedlozi u pri-
mjerima: kad je bilo ispred tavne iza kie sunce, ljutit kao
zmija nakon boja kOpljem u trnje, jasika.
trepetala usred ljeta i bez vjetra.
529. Prijedlog od moe d i o, kako je u primjerima:
dajte nam od ulja svojega, koji pije od ove vode, opet oed-
njeli, sve se tice nasitie od mesa njihova. U tim i pri-
mjerima mogao bi biti i sam genitiv bez prijedloga, i to bi bio di-
jelni genitiv. - D o P i r a n j e ili d os e z a n j e se prijed-
logom do: sputaj grane dd zelene trave, zasukao ruke do lakata.
SINTAKSA 57&
530. D o P u t a n j e se prijedlCYZima kod i pored: kod
oruja i kod konja tvoga iva u ruke fatiti (tj. premda ima
oruje itd.), kod tolika gazdaaga moga nisam kadar ni devojke
pOTed sve muke i truda opet ostaju pogreke (tj. premda ima
muke itd.), da je pored svega prevelikoga bogatstva bio vrlo tvrd.
- Za i z l u i van j e slui prijedlog izmedu: jedan vas
me, da su sviju Hercegovaca u Gackome najbolji
- I z u z i m a n j e se prijedlozima do, osim, van i
sloenima izvan, svrh: boji li se jo koga do boga?, drugi nije mo-
gao osim njih dvojice, u nevolji nemam prijatelja van mog
ata, druge uzeti izvan tebe, svrh svega i to te zatvori
Jovana.
531. Za izricanje m a t e r i j e slue prijedlozi iz (rijetko), od:
iz jednoga drveta ikona i lopata (biva), su sve od dr-
veta, stolOIVi su od bijela srebra, temelj od olova. -
M j e r a se II primjerima: debela slanina s podlanice, odsko-
sunce s koplja. Mjera moe da bude prevelika, pretjerana,
kako je u primjerima: on globi preko mjere Turke, imae
nekakav car enu koju preko milovae. -. N a i n je u
primjerima u kojima su prijedlozi iz, s: da gledaju kako iz pri-
jevare obojicu da ubiju, iz ale smo .odavde ne bi s gorega.
bilo, s neruke mi je.
532. O d m i c a n j e ili o d vaj a n j.e vrlo se
prijedlogom od: od grada se Turci odmakoe, studen vjetar od
istoka dunu, udrie joj suze od - O d n o a j se pri-
jedlogom prema: koji je grublji prema onije koji knjige daju
tampati, nego tvrdica prema prosjaka. V. prepo 1, 290 . (1826), -
ovo se moe i za Bonjake prema Osmanlija.
533. O z n a k a je u primjerima: Moskovi su od boja junaci,
jer ja imam od udaje, ovo nijesu rane od prebola. - P o-
r e e n j e se prijedlozima od, poput (prvim sa.tm) uz kom-
parativ i uz glagol volim, koji ima komparativno ire
je nebo o.d mora, selo od svatova, on svata ima bolje od
nas, volim brata od vida, poput onoga (npr.
govori ili radi). - P o t j e c a n j e (tj. od koga ono to
se pasivom ili kojim neprelaznim glagolom) se prijed-
logom od: ne budi od mene koji je od ljudi ali
od boga izabran, koji su... potonuli, pa posle od ribara izva-
njemu valja ... postradati od starjeina i od glavara sve-
koji ne bi volio od svoga cara umrijeti, sedamdeset
576
GRAMATIKA
rana dopanuo od Arapa. - Za p r i m i c a n j e slui prijedlog do:
.dohvativi se do uha njegova iscijeli ga, da se ne dotakne do njih
(u ta dva primjera i u mogao bi biti i sam genitiv bez
prijedloga, v. 521b).
534. P r i p a d a n j e se prij edlozima od, u: car od one
zemlje dozove ga preda se, zidine od nekakve kule, u ratara
crne ruke, a bijela u Milice duge trepavice. Pripadanje
se moe izricati i samim genitivom bez prijedloga od; v. u 517a.
- Za izricanje p r o t i v t i n e slue prijedlozi preko, protiv i
p1"Otivu: preko pravde bijahu pritisli zemlje srpskoga
kraljevstva. D. istor. 29, da su to ljudi preko njegove
volje i zapovijesti, ako se protiv elje i truda bude to ukralo,
ruga Gospodnja bijae protivu njih ih. D. 5 mojs. 2, 15.
535. R a s k i d a se prijedlogom bez: dva bez due,
bez glave, mu je bez oruja. - R a z l i k o van j e je u
primjerima s prijedlogom od: koji u ovome djelu misle
od mene, kad ljudi prosti da kakav gospodin govori druk-
od njih. - S l i j e e n j e se prijedlozima iza, poslije:
jedan iza drugoga, knjige pie care iza knjige utom je
Mladen bio postao prvi posle Crnoga
536. Za izricanje s r e d s t va slui prijedlog preko: dogo-
vori se preko pisama, to je Gospod kazao preko proroka. - U z a j-
m i n o s t se prijedlogom (i geniti-
vom sebe): sad se ove bimbae sebe, oni sami
sebe da sude - Za izricanje u z r o k a slue
prijedlozi od, pored (rijetko), radi (poradi, zaradi), s, zbog: more se
podizae od velikoga vjetra, crna zemlja ispuca od sue, pored
bolesti moje glave i zasad se nije moglo
(tj. jer me je boljela glava), blago pI10gnanima pravde radi, poda-
ruj te, obraduj te porad boga jedinoga, da poalje nekolika
u Carigrad poradi mira, ja s tebe izgubiti glavu, s toga snaan,
s toga visok jeste, zbog sirota sunce grije.
537. Za z a k l i n j e n j e se uzima katkad prijedlog do: do
boga i do moje due (tj. tako mi boga i moje due); zaklinjanje je i
u prilogu dodue (tj. do due, se duom), npr. dodue
ja n mogu da nije. - Z a m j e n a se prijedlogom mje-
sto: mjesto vode vino, Hero jeo sapun koji je kupio mje-
sto sira.
538. a) Genitiv s nekim prijedlozima slui za dopunu
g l a g o l i m a. Primjeri: to stoji do tebe, nije meni ni do toga,
SINTAKSA 577
majko, nije meni do vae vec Je meni do moje nevolje,
izbavi ga od sviju nevolj'a, koji vas oda zla, obraz od
obraza stidi se, ne bojte se od onijeh to ubijaju tijelo, od vje-
ta lovca plai se lisica (u ovih pet primjera moe genitiv bd.ti i
sam bez prijedloga od, v. 522), trava koja se od srdobolje jede,
da se negda oko vinograda vie radilo, svadili se vrapci oko
prohe, oko svega se pogode i namire, to sam junak u boga elio,
da u tebe prosimo te kupuje sablju u Stojana.
b) Genitiv s prijedlozima od, protiv moe biti dopuna i m e-
n i c a m a, kako je u primjerima: Nemanja ukide zavisnost od
Carigrada. D. istor. 50, ta je lijek od kuge, trava od uroka, tako
se buna protiv Turaka. - PrijedLog od slui i za dopunu
p r i d j e v i m a: Joanikije bi proglaen za nezavisna od vizan-
tijskoga patrijarha. D. istor. 50, tvrd od zime, koji je slab od zime,
ena j e tvrda od smrti.
DATIV
539. a) Dativom se smjer, osobito uz glagole koji
kakvo micanje, npr. njezina oca, pa odoe svaki
svome dvoru, pak ti idi crkvi Ravanici, kad ja rodu mome,
u selo svojoj, njoj siv sokole, ne mogli ih bogu
obrnuti, vi se d-uOTu mome potrudiste, da nas vodi tvojoj
odnese ga painu pa je alje ujaku,< te tvojoj majci,
u sedlima do tri bojna koplja, vrhovi im nebu okrenuti, se
svome gospodaru, bojna koplja zemlji poloie, zemlji pade voj-
voda Kaica, sve devojke zemlji pogledae. Katkad se mjesto
uzima glagol biti, pa i s njim onda stoji dativ, npr. bre da si gradu
kad su bili dvoru kad je bio pobratimu
svome, on dozivlje svoga pobratima.
b) Kao dalji objekt stoji dativ uz mnoge glagole, kako se vidi
iz ovih primjera (a moglo bi ih se navesti jo mnogo drugih): bo-
lan se pita, a zdravome se daje, ne zadaj i jad momcima, da bi mu
prodao onoga roba, potroio blago kljastu i slijepu, darova
mi kitu pa joj pruih zlatan prsten, veli njemu lijepa
devojka, majka Marku stade besjediti, boju su joj nazivali,
javi mu se Turkinja da je ruski car objavio Turcima rat,
sestra bratu svom namigivae im, veruj meni, vie
nemam blaga, zdrav bolesnu ne razumije,a niko se jadu ne dosjeti,
deca se a ljudi junu i prijateljskom
ne valja se radOIVati, ko zlo nek se dob1'u ne nada,
578
GRAMATIKA
ne bojte se glavi i ivotu, a kad dijete Jovane, on se
majci prepanuti, ja tebe svemu njegovu zanatu, tome
su se naviknuli.
c) Dativ kao dalji objekt moe da je nekome ili ne-
radnja glagolska na korist ili na tetu, ugodna mu je ili
neugodna, biva za njega ili poradi njega. Primjeri: sebi ore, sebi
sije, sebi i eti, ja tebi ne krivo, jesam jednu bolju
sakavao, bolju sablju, a boljem junaku, ko tolikoj vojsci konje
sedla?, otvori mi vrata, da ona njemu majka kara,
snai prigovara, lijepo mu ime kad malom detetu izvade
koji zub, ja spalit krila te ukrade koulju devojci,
da mu otme utvu zlatokrilu, koji nema, mu se i ono to
ima, mili boe, pomozi . svakome, ne moete sluiti bogu i bogat-
stvu, to mi eli, nek ti bude, ili voli carstvu nebeskome?, valja
mi crkvi naljedovati, kojoj ovci svoje runo smeta, nije ni
ovce ni runa, kad ko prijeti kome, i bog nam oprostiti, rugala
se sova sjenici, se njemu smiju kapetani, molimo se vinjem
bogu, tako majci ugoditi, nam se pokoravaju, devojka
se suncu protivila, ko sili bojoj odoljeti, on sam ne moe se
upreti carskoj sili, ne smijemo crkvi udariti, ko bi mogao bratu
kidisati?, kada caru tube dodijae, nita tebi nauditi dok se
jednom ne smrkne, ne moe drugome da svane, nek zloradu srce
puca, to se caru rodila da su njemu dvori poharani, ako
se ne dogodi, mi je od baba ostao, da ti nije
nestanulo blaga, da mu se vojska ruska vrlo dopala, mi je
dogrdjelo, kome S?'binu srpski jezik ne valja, neka mu mirie,
smrdi. mi dua, a Marku je pesma omilila, ti si vrlo
omrznula, ne prija mu to jede. - Ovako idu i primjeri u kojima
glagol neko odmicanje od nekoga ili od ukloni se
pijanu kao i ludu, premda je mloini turske vojske najposle mOTao
ustupiti, Gruji nisu konji utecali, da se Gospodu. D. i.s,
nav. 22, 29, da se odmetnuti caru? D. ne:m. 2, 19.
540, a) I s glagolom jesam govori se dativ kad ono to jest
slui kome n a k o r i s t ili n a t e t u, npr. dok je nama
zdravlja i pameti i dok nam je biogradskog grada, mi smo kadri
upraviti gradom, jo da mi je zelen venac, sad da su mi dva
moja! U tim se primjerima upravo i m a n j e, tj.
kao da se dok mi imamo zdravlja itd., i tu je imanje nekome
na korist, ali imanje moe kome biti i na tetu, npr. doma mi je
zla svekrva. nar. pjes. 1, 177, prva mi je tuga na srdacu. 1, 392.
korist ili teta je i onda kad 'se kae npr. ta ti je? nita mi nije.
SINTAKSA 579
U takvim se prilikama glagol jesam moe i ne (v. u 401e),
npr. otkud joj zlato? otkud njemu sve ovo? Mjesto jesam moe
biti glagol htjeti, kako je u primjeru: ta zanat carevu sinu?
b) U bez subjekta,a uz povratne glagole stoji da-
tiv koji se moe shvatiti kao dalji objekt: kako bi mi se htjelo da
se zapalio, (tj. oganj)!, nego je svaki morao biti veseo, ako
mu se i Ljutici se na ino ne moe, od ina se caru ne mo-
gae, ko da mu se vidi, neka nosi da se vidi sestri
al' se njemu malo zadrijema, ne kazuje baba kako joj
se snilo, nego kako joj je milo. Ispor. s ovim primjere u 477b.
541. a) Glagol jesam s infinitivom drugoga kojega glagola
m o g u n o s t ili m o r a n j e, a kojom se
predmet koji moe ili mOTa dolazi u dativ. Primjeri: da je meni
pa umreti (tj. da mogu pa umreti), da je kome stati pa gle-
dati, da je kome posluati bilo, da mi se kad oprostiti
kome je putovati (tj. ko mora putovati), nije mu kolje drije-
mati, kuda mi je sad
b) Predikat uz infinitiv moe stajati u dativu (ali moe i u
nominativu, v. 516b, i u instrumentalu, v. 567c); npr. muka
se roditi, ali mu najprije treba postradati i okrivljenu biti,
u ono vreme lasno je bilo biti to i jest najbolji
zdravu biti, koliko je dobro bogatu biti.
c) Dativ se uzima u z a k l e t vam a: boga tebi,
ljubo!, oj boga vam, dva putnika starar, tako meni boga veli-
koga! Govori se i: tako mi due!, tako ti
d) dativni oblici zamjenica uzimaju se kad
se da neka n j e n o s t prvoga ili drugog lica za
nekoga ili za neto (u latinskoj gramatici zove se to dativus ethi-
cus); primjeri: legoe mi pospavati, nju mi pita gromovnik Ilija,
lepa ti je u Alage ljuba, lijep ti vas dar dopade!, ja sam vam se
uelio majke. nar. pjes. 2, 76. Govori se i: bog zna gdje nam je
Janko. Mjesto samoga mi uzima se u pjesmama ti mi! ti
mi godinica
e) dativni oblik s v r h u, npr.
si se mlada udavala? brata ostavi svojega? Ta dakle
ne isto to upitno zato (tj. za to), jer tim se pita za uzrok;
vidi u 558.
f) Katkad se u nalaze po dva dativa: koji su r.nno-
gima r a z u m u i src u vie tete nego koristi. V.
580
GRAMATIKA
14; u tom primjeru stoji dativ mnogima, kao da drugoga dativa
(1'azumu i srcu) nema, a jedan je i drugi dativ dalji objekt glagolu
su primjeri: s vern u mi je r o d u omiljela.
nar. pjes. 1, 371, opaali su da im kadto smeta n a p r e t k u to
su Srbi. V. 14, jer mu je bio kum b r a t u M i-
lo u. prav. sov. 17; u tim primjerima dativi mi, im, mu imaju
poSV'ojnu slubu te isto to mojemu, njihovu, njegovu (vidi
u pod b).
542. a) Dativ slui za dopunu imenicama, npr. ukor i svjet
Fati, kletva marvi, a osobito volu i konju, hvala bdgu na njegovu
daru, na mu la!, nezvanu gostu mjesto za vratima, tvome
nogu i tvome junatvu svud su brodi god vodi, kad je
rat, niko nikom nije brat.
b) Dativ uz imenice p r i p a d a n j e; to se vidi
otud to se takav dativ moe zamijeniti posvojnim genitivom ili
posvojnim pridjevom. Primjeri: Milica je Lazu (tj. Lazina)
nica, ja sam suncu (tj. sestrica, ja ne mogu
svima (tj. sviju) biti ljuba, koji ulazi na vrata jest pastir ovcama
(tj. ovaca), ne budi svakoj tici kobac, svakome zlu smrt je lijek,
o nija, Brdskoj zemlji glavo!, to begu sluge, sjedi mlada
kuli na penderu, i fata se boru za ogranke, izvadi ga vodi na
obalu. Jo se mogu dodati primjeri: radi stranoga spomena
stradanju. D. pis. 76, vijenac od trnja ima na glavi
car 136, zraci obasjaju vrhove gorama. 156,
djela boanstvenijeh apostola jesu temelj ovoj tajni. 226.
c) Sad su jasni primjeri u kojima dativ zamjenice
u isto kao da je uzeta posvojna zamjenica: umre Jovo,
alosna mu (tj. njegova) majka, i krepka ti (tj. tvoja) desna
ruIca bila, to su ti noi krvavi?, ne znam gdje mi je glava, tamo
su mi dva nejaka brata, Ljutica Bogdan i sestra mu, on je kao
i otac mu, niko sebi zlotvor nije. Ta:ko bi bilo i: mi smo dvije
sestre, a ovo nam je majka.
\.(,(, :. , t d) Dativ slui za dopunu pridjevima: sirotinjo,
selu si- teka, a kamoli u kojoj si, mome sam konju laga-
han, svakom je svoje lijepo, ko je sebi zao; ki:tko drugom biti
cfobar?, vi nemojte raji gorki biti, raji vrlo dobri
to je pravo, i bogu je drago, tu knezovi nisu radi kavzi, mi-
meni vet je dora boju i mejdanu,
vaa suncu ravna. - Samo se po sebi razumije da i prilozi ova-
SINTAKSA 581
kih 'Pridjeva mogu imati dopunu udativu zdruenu s infiniti-
vom: kako je teko bogatima u carstvo nebesko, lasno je
s majkom snovati, dobm nam je ovdje biti, svakome je
milo bijela konja jahati, da prosto bude ivima
izlaziti. N. 74.
DATIV S PRIJEDLOZIMA
543. a) je prijedlog s dativom k (ka), drugi su
sasma rijetki. Takav je prijedlog blizu, koji se slae s ge-
nitivom ( 527), ali stoji i s dativom, npr. kad je blizu Turcim'
nar. pjes. 4, 284. u svojoj sintaksi 355 ima pri-
mjer iz narodne pjesme: kad je bio blizu dvoru, ali to je pogreka,
jer u onoj pjesmi (1, 350) stoji: blizu dvora. I komparativni oblik
blie moe stajati s dativom: blie sam grobu nego domu. nar.
posl. 16.
b) Prijedlog protiv Vuk svagda upotrebljava s genitivom,
ali ga upotrebljava i s dativom: uze protiv bogu i pravdi.
istor. 177, u kojih se protiv staromu 'P'I"avilu ne odbacuje nasta-
vak. rad jug. akad. 26, 66. Tako ima s dativom i protivu:
oni pomagahu Davidu protivu 1 dnevn. 12, 21, ima i suprot i
nasuprot: da se ne bi hvalio IZTailj suprot meni moja me
ruka izbavi. sud. 7, 2, je trebalo pletke staviti nasuprot
pl etkama. istoT. 31. A i Vuk ima: dunu"nasuprot njemu buran
vjetaJr. d. apo 27, 14. Svi ovi ovdje navedeni prijedlozi pro-
t i v t i n u, isto i prije.dlog (tj. u druga je
tamna postanja i kako se ali na
to rade oname to su D. ist or. 291.
d) Prijedlog k (ka) s m j e r, i to uz glagole koji
kakvo micanje.: tu je rasla brekinja, k njoj dohode
pravo ode ka Solunu gradu, donesoe k njemu sve bolesnike,
svaka tica k svame jatu leti, k Stambolu je glavu obrnuo, sve
devojke k nebu pogledae, obzire se ka Kruevcu b'jelu. Kat-
kad se uzima k s dativom mjesto samoga dativa: gospodar
k pristavu sVojemu, vrlo slobodno govorim k vama, ovo sve pri-
pada k svojstvu junoga Jo je da se k uzima u
prijedloga prema, kako je u primjeru: po velikim brdi-
nama k Bosni i k Ercegovini ima i jelove i borove ume. Pri-
jedlogom k moe se izricati v r i j e m e, ali rijetko: kad je bilo
k (tj . ako Staka bude iva, k ljetu jo i stan
(tj. na ljeto), se k jeseni (tj . na jesen). se i doda-
582
GRAMATIKA
vanje, ali samo u rijeku ktome! (tj. k tome): on joj daje tri tovara
blaga i jo ktome od zlata stolicu. D o P u n u glagolima i imeni-
cama imamo u primjerima: ne mogne ji primiti k sebi, ne valja
svata k srcu primati, utom su se jednako prepravljali k ratu,
se k eni svojoj, ako imate ljubav k meni, iz ljubavi
k naem narodnom jeziku, rimokatolici svagda tei e k Ugarskoj.
D. istor. 151.
AKUZATIV
544. a) Akuzativ je 'pade bliega objekta (v. 401d). Blii
objekt mo'e biti od tri ruke: objekt ne nastaje samom radnjom
koja se glagolom je on i prije radnje, a prelazni ga gla-
gol samo uvodi u neko osobito stanje, npr. vodim konja, pije
vtno, ljubi prijateLja, drva, nosite vodu, zovu MiLoa; -
objekt moe nastajati sa samom radnjom, a prije radnje ga nema,
npr. kavgu, gradi kopa jamu, kujemo sabLju, ple-
tete vijence, iju kouLju; - su objekti upravo neki ple-
onazmi, jer glagol sam i bez njih to treba, npr. misliti
misli, eii etvu, loviti Lov, moliti molitvu, ljetovati Ljeto. Ovi su
posljednji objekti veoma u narodnim pjesmama, npr. jesu
oni lov lovie po gori zelenoj, etvu ele tri jetrve,
jad jadujem, nikom ne kazujem, gospodsku Ali
dosta se ovo nalazi! i u prozi: daj kako si o
V. luk. 16, 2, da tihi i mirni ivot poivimo u svakoj pobonosti
i potenju. 1 tim. 2, 2, dobar rat ratovah. 2. tim. 4, 7, kau da
je nekolike zime zimovao 'u nekakoj stijeni. dan. 1, 19, kad
i ja tako sebi D. 1 mojs. 30, 30, da mi praznuju pra-
znik u pustinji. 2 mojs. 5, 1, koji poslovae taj posao. 3 car. 5,
16, kad putnici teke i daLeke pute pis. 111, koji
vijek svoj vjekovae u postu i u molitvi. 73, Portugalci ivljahu
i vot nimalo J. 327. Takvi se objekti mogu zvati n u-
t a r n j i, a oni prve i druge ruke mogu se zvati i z van s k i.
b) primjerima navedenim u e, ima takvih
"tl kojima je dativ dalji objekt glagolima razumjeti, sLu-
iti, smetati, voljeti, ali ti glagoli mogu imati uza se i blii objekt,
tj. akuzativ, a razlika u ili nije nikakva ili je sasma
neznatna. Primjeri za blii objekt: bog pomogo sve nar.
pjes. 1, 187, a kad paa starca razumio. 3, 82, dosta si me slu-
ila. nar. prip. 181, koji vas smeta, grijeh. V. gal. 5, io,
1 U novom pravopisu lc tome.

583
volim kuma neg zlatna goluba. nar. pjes. 1,57. Takvi su jo gla-
goli blagodariti, .dopasti, (npr. to mu ide i to ga ide, tj. to
mu pripada), svjetovati, zapasti, a potvrde vidi u akad. i u Iv.
- je akuzativ mjesto dativa uz glagol lagati,
kako je u primjeru: nas lagali, mi polagujemo. nar. pjes. 2, 60.
c) U pjesmama se blii objekt upotrebljava brahi-
(tj. stegnuto), a brahilogija stoji u tome to se dvije re-
glavna i deklarativna, stegnu u jednu. Primjeri:
nama kau momu neudatu (mjesto: kau nam da je ovdje moma
neudata). nar. pjes. 1, 98, ovde nama kau staroga vlastelja. 1,
106, Jovan majku u kae. 2, 30, to bi dao onome junaku
'koji bi ti iva kazo Marka (tj. kazao da je Marko iv)? 2, 403,
nema Srba Radosava, ga kau u Vidinu gradu. 2, 448. -
J3rahilogija je to se u pjesmama gdjekoji neprelazni
glagoli uzimaju kao prelazni, tj. s bliim objektom, npr. na
moru ga jutro osvanulo (mjesto: kad je bio na mOTU, jutro je
osvanulo), probudi mi dva nejaka sina da mi sunce ne
zalazi (mjesto: da ne zalazi sunce dok mi djeca spavaju), zora
ga je bila zabelela puste kule karaule, na dva sata sunce
'ih zaselo, na dva sata daleko od Senja. Tako je i ovo: prvi su ga
petli zapevali kod ubava mesta Poarevca (premda glagol zapje-
'vati moe sam sobom biti pre}azan, npr. zapjevati pjesmu, ali
u govoru ne bi se reklo: zapjevati koga
d) Neki glagoli koji su sami sobom neprelazni mogu uza se
imati objekt, i to onda kad se da neko ono to
glagol npr. bole me usta, svrbe ga ulje me
Znam dobro da se govori: zebu me noge (pored zebu mi noge,
tj. moje noge, v. 542c). Ovako se moe shvatiti i glagol stati,
.stajati (kad kotati, ko tovati) , npr. koji od vas kad
da zida kulu ne sjede najprije i ne ta ga stati,
ovo me stoji deset groa. V. kod cTaj.aTM. - I u
cama strah me je, sram ih je, koje su bez subjekta (401b), stoji
-objekt, jer se njima
e) Pasivni elagoli, npr. raniti se, izbaciti se itd. (v. 471c) imajU u
dobrom narodnom jeziku uza se svagda nominativ, tj. pade !ubjekta;
dijalektizam je (vidi u Budmana rad jug. akad. 6:1, str. 179)
npr. njega se Viidi. Ivana se svud hvalilo; tako je i ovo: kad se koga
sili na zlo. N. 35. Vuk i te konstrukcije nemaju nikad, a ni narodne
umotvorine to su za ovu gramatiku upotrebljene.
545. a) Glagoli pitati mogu imati uza se po dva aku-
zativa, jedan drugi styar, tj. jedan .odgovara na
:pitanje koga?, drugi na pitanje to?, npr. to je
581
GRAMATIKA
svoje n e k e n o v e m o l i t v e, ja vas upitati
j e d n u r i j e t o te pitam, pravo da mi kae.
b) Drugi. opet glagoli imaju uza se po dva akuzativa zato
jer s jednim nemaju potpuna smisla; jedan im je akuzativ pravi
objekt, a drugi se zove p r e d i k a t n i a k u z a t i v, jer slui
predikatu, tj. glagolu za nunu dopunu. Takvi su glagoli:
drati, postaviti, uzimati, zvati i Primjeri: srebrno
sedlo ne konja doO b r a, nas e a r e v e i s ve t e n i k e,
koj i pobijedi, ga stub u crkvi (V. otkr. 3, 12), bog je mo-
gao njega stvoriti i b e z g r e n a (D. pis. 90), postavih te o e a
mnogijem narodima, stavih s t r a u mladu mamu, da ga metne
vel j e g a vez i r a, ne drah sebe d o s t o j n a da ti
da nijednoga ne zovem p o g a n a ili n e i s t a, ljubav
njena k ubogima tolika je bila da su je zvali s i r o t i n j s k u
m a j k u (l. 254), kad me globie k r i va me hodi mene
uzmi g o s p o d ara. U svim tim primjerima mogao bi se mjesto
predikatnog akuzativa uzeti instrumental (v. 567d), a da uz gla-
gol zvati moe biti nominativ, to se vidi iz 516e. Kad je pridjev
u slubi predikatnog akuzativa, onda je on privezak, vidi 460b.
546. a) oblik to stoji mjesto dativa u primjeru: ja
sam to rad. nar. prip. 80 (mjesto: ja sam tome rad, v. 542d).
Mnogo stoji taj oblik mjesto lokativa s prijedlogom u: Tvrt-
je samo to (mjesto: u tome) kriv to ovako lae. V.
dr. izd. 3, 103, to je Bogdan seju posluao. nar. pjes. 1, 548,
to je majka Maru posluala. 553, to su majku posluala. 2,
136, to je njemu dobra bila. 2, 609, to je njemu prisko-
2, 611. Ispor. da ja u tome nijesam kriv. V. dr. izd. 3, 104,
sluajte roditelje svoje u kol. 3, 20, da .okuam
u doratu. nar pjes. 3, 251. - Tako i to mjesto u imamo u
primjerima: kao da bih svoj narod imero to tuiti. V. d. apo 28,
19, se da za ovu bunu i njega to ne okrive. eman. 4. Mjesto
zato (tj. za to) g:ovori se i samo to, npr. to si doao? to su
ti ruke krvave? V. kod IIITO, kad te ko ne zove, to se od-
ziva? nar. posl. 122, to popuje kad pop nijesi? 359. Tako se
uzima i upitna zamjenica jer, v. 507a.
b) Akuzativ neto uzima se mjesto genitiva s prijedlogom
radi: otidu neto u Karanoyae (tj. radi V. mil. obro 59,
pa se neto zavadio s Miloem. 75, jer je odavno neto imao zub
na nj. dan. 3, 238. - Akuzativ sve moe se uzimati (kao i to i
to) mjesto lokativa s prijedlogom u: Turcima se da 2ivko-
ima sve (tj. u svemu) pravo to govori. V. dan. 5, 40, Tvrt-
srNTAKSA
585
lae i ostalo sve to kae. dr. izd. 3, 103. Oblik sve uzima
se pred brojevima mjesto: svih, sviju (v. 413g) : sve sedam se sa-
stalo dahija. nar. pjes. 4, 132, pa povede sve trista robinja. 4,
200, dok napunimo za sve trideset konja. nar. prip. 7. Ose>-
bit je primjer: u sve trima knjigama (mjesto: u svima trima) . V.
nar. pjes. 1 (1824), 315.
c) Akuzativom se kazuje m j e r a: kamen jedan arin irok i
jednu ped debeo, tei jednu oku; - kazuje se i c i j e n a: dvije
puke male to valjaju stotinu dukata, ova dlaka nebrojeno blago
valja, koja (tj . greda) vredi silne novce, A. poto, snaa, ta koa?
B. ova koa tri gro,a (bez glagola jesam) . Tako je i ovo: dukat uze
leba bijeloga, drugi dukat vina i rakije, dukat svake
nije, daj mi, Mare, dva dukata vina. JM. 47, daj mi, Mare, jedan
dukat vina. 48.
d) Akuzativ i v r i j e m e te u jednim od-
govara na pitanje k a ko d u g o?, a u drugima na pitanje k a d a?
Primjeri: mili boe, podri me jo ovako dugo vreme, on osta
neko vrijeme u Aziji, da se Maksim godinu dana, bolje
je biti pijevac jedan dan nego koko mjesec, tako su kopali vas
dan, ja biti kod stoke svu - ustavi onaj vratie se,
susjed ga svaki opominjao, svako ga je jutro oblazila, taj
isti dan u Jagodinu, kad se to prvi put okusi.
e) U 401b navedeni su primjeri kako u bez
subjekta stoji katkad akuzativ: nije prolo ni nedjelju dana.
f) U licem u lice, okJom u oko, ramenom uz rame,
koji imaju slubu, moe se mjesto instru-
mentala uzeti akuzativ: sluitelji boji ... se lice u lice.
Lj. 325, kad se s njima pogleda! (tj. vladika) oko u oko. M. 126,
stane pored mene rame uz rame. S. 5, 87. Tako je i ovo: nogu
pred nogu, Schritt vor Schritt. V.
g) Akuzativ se nalazi uz pridjeve duan, voliji, npr. da si i
sam sebe meni duan, za koje smo mu duni blagodarnost, volij
sam brata za krvnika nego za gospodara, ja bih
najvolija. Tu zato stoji akuzativ jer dua.n sam isto to:
dugujem, a !Jaliji sam isto to: volim, a dugujem i volim prelazni
su glagoli.
586
GRAMATIKA
AKUZATIV S PRIJEDLOZIMA
547. a) Prijedloge to se slau s akuzativom moemo raz-
dijeliti u dvoje; jedno su takvi koji su s tim padeom veoma
rijetki, a drugi su posve Prve su vrste prijedlozi: do, iz,
naprema, od, oko, poslije, preko, prez, s, a druge su vrste: kroz,
praz), mimo, na, nad, niz, o, po, pod, pred, u, uz, za.
- Ima jedan kad akuzativ stoji sa svakim prijedlogom; v.
243a.
b) Prijedlog do stoji s akuzativom ponajvie imenice dan,
samo u jednom primjeru s akuzativom imenice Primjeri:
da mu damo vina i do

(tj. na D. 1 mojs. 19, 34, goji
mi, sele, do dan, sad na tebi zelena dolama, do dan
do dva zelena travica, mrtav Marko kraj bunara bio, od dan eto
dan nedeljicu dana, 'da do koji dan D. boko 188, 153,
tako do koji dan pis. mil. 14, ja se vratiti do koji dan.
Jr!. 159.
c) Prijedlog iz imamo s akuzativom samo u rijeku: iz dan
1.1 dan (tj. svaki dan).V. kod J1:3. - Prijedlog naprema
stoji s akuzativom samo zamj.enice se: napremii se (tj. preda se,
pred sobom), npr. pogledajte naprema se, ne vidi li mi de ovaca.
V. kod HanpeMace.
d) Prijedlog od s akuzativom bio je u primjeru navede-
nom pod b): od dan do dan dana. Sto se nalazi i u pri-
mjeru: od ino se caru ne mogae. nar. pjes. 3, 85, tu je, mislim,
tamparska pogreka i da mora biti od ina, kako je isti taj stih
tampan u nar. pjes. 2, 366, jo se od ina nalazi u pjesmama: 2,
574 i 3, 208, 293, 330, 375. Akuzativ s prijedlogom od je u pri-
mjerima: svako puce po od litru zlata, svako pero po od litru
zlata, gdje je naprijed prionuo jo prijedlog po (v. 489d). -
Ovdje se moe spomenuti odmiih, koja se upotrebljava sa-
svim kao prilog, a upravo je treba rastavljati u: od mah, gdje dakle
od stoji s akuzativom (ali ima u istom i odmaha, tj. od
maha: odmaha su blago sastavili, tu s' odmaha zametnula kavga.
V. kod Max (iz neke narodne pjesme). Tako je i odiivno.
tj. od davno (ali ima i odavna, tj. od davna; vidi u Iv.
e) Prijedlog oko s akuzativom mogu potvrditi samo primje-
Tom: otee se oko sahat hoda. V. nar. posl. XVII. - Za pri-
jedlog poslije s akuzativom imam primjer: poslije godinu dana
1 U novom pravopisu;
SINTAKSA
587
presahnu potok. D. 3 car. 17, 7, 'a D. sint. 413. navodi primjer
iz jednoga pisca: poslije mjesec dana.
f) S prijedlogom preko stoje akuzativi imenica dan i
ovo je gora to p1'eko dan sijeva, a po gori, preko
dan je zmija, preko dan udari te otme i anac, da ne ostane
preko D. 5 mojs. 16, 4, leae na zemlji. 2 car.
12, 16, ta bi se preko istor. 60. - Veoma rijetki
prijedlog prez imamo u primjeru: koko nosi prez dane tj. svaki
drugi dan ili jedan). Ima i sloeno naprez: naprez
ruku mi je (tj. mi je, nije onako kako sam se nadao) .
g) Prijedlog s moe uza se imati akuzativ samo od imenice
stmna, koja u tom mora biti s kojom pokret-
nom npr. u Kladovu s gornju stranu grada do samoga
Dunava vide se zidine od staroga grada, ako je ara planina
s onu stranu Metoije, on gleda s onu stranu Save, s drugu
stranu na donju kapiju Bakal Milosave.
548. a) Za izricanje m j e s t a slue s akuzativom neki pri-
jedlozi ponajve uz glagole koji kakvo micanje: Milo
kroz prozor pogleda, zamakne zgrade, dragoj mimo
dvor, na Mojsijevu stolicu sjedoe knjievnici i fariseji, brat
brata nad jamu vodi, ali ga u nju ne tiska, soko se die pod oblake,
sunce i pred naa vrata, idite u selo to je prema vama,
junak ide uz brdo, dokle za goricu sunce.
b) Veoma prijedlog na uvelike se u svome mjesnom
razgranao: uz glagole koji kakvo micanje stoji
akuzativ .od koje kakvu radnju ili stanje ili
stvar: moe na taj posao, nek na da poleti
k svojim drugama na sastanak, svojemu gospodaru na
na oruje, kako na tap. - Dosta
prijedlog na s akuzativom odgovara na pitanje kuda?:
-na uska vrata, na kratke mlogo .bre voda, kud
.suza neg' na oko? - na s akuzativ()lffi ista to dativ
ili sam ili s prijedlogom k: idi na more i baci udicu, ide na grob,
meni tamnici na pender, ona ode na tamnicu Marku. -
"Dosta se uzima prijedlog na mjesto prijedloga u odgovara-
na pitanje kamo? Osobito se to nalazi uz neka imena geogra-
ranu na samaru preko Bosne na Ercegovinu,
otiao na Cetinje, koji otide na Jerusalim, a na
Meku, ja na Mletke volove, na svoju postojbinu,
nas pusti na vilaet, dokle na svoje dvorove. - Mjesto pred
58'8
GRAMATIKA
govori se na OCI: mi ... zaovama na uz prkos
Stanku ubije toga Vlaa na Stankove
549. V r i j e m e neki prijedlozi s akuzativom: eto nove
kroz mjesec dana (rijetko se uzima kroz u tome
M. 229, tol im bog odluku smete u tome
uzima se samo s akuzativom to), je na godinu, ob
ide, a ob dan
2
to po vas dan plugom plui, a po svu
pruen lei, pod samu zimu ode u Bosnu, pred zoru se mrzne,
Bog u sedmi dan, pjesme koje se pjevaju uz post,
da sam ja zasluio samo jedan za celu godinu dana.
550. e i j e n a se prijedlogom po: ono stvar vrijedi po
to se moe prodati. - Za izricanje d i o b e slui prijedlog na:
kad se meso izree na nae narodne se mogu
razdijeliti na muke i na enske.
551. D o d a van j e se prijedlozima na, uz: da mi ne
alost na alost, zulum na zulum izmiljati i dati
konja ispod sebe, jo uz konja stotinu dukata. - D o t i c a n j e
imcuno s prijedlozima o, po, za: objesi puku o klin, o zemljicu
razbio sam glavu, te ga udri o jelu zelenu, uzevi se s njim po
ruke uvede ga u dvore (vrlo se rijetko po uzima u toj slubi),
uzee se obojica za ruke, vo se vee za rogove. - I s t o d o b n o s t
se nalazi s prijedlogom uz: uz kriva propadne kadto i prav,
da se gdjekoji uz ove nasmije u sebi, uza suho drvo i sirovo
izgori.
552. J e d n a e n j e . se prij edlogom za: j ede za esto-
ricu, a moe li on i raditi za estoricu?, koje se i uzevi
ga za pseto. - Za izricanje k o r i s t i ili t e t e slue prijedlozi
po, za: ne kae baba kako je san snila, kako je po nju bolje,
moemo ti vode zavatiti, ali nije zdrava po junake, kad scun
doao u va dom, za mene su brava zaklali, za tebe dobro biti
553. M j e r a se prijedlogom za, ali rijetko: ukopajte
mene za sablju duboko. - N a i n se nalazi s prijedlozima na.
pod: da je na brzu ruku o ovom presudio, govoriti na glasS, na
silu oenila sina i na silu dovela devojku, on uze pod silu devojku.
to je pod zakletvu.
1 U pie se zajedno:
2 U novom pravopisu: obdan.
3 U novom pravopisu:
SINTAKSA
589
554. N a d v i s i van j e imamo s prijedlozima mimo, nad:
postao nevaljao mimo sve ostale ljude, upazi sablju, psa i konja,
da je sve mimo ita na svijetu lijepo, danas nema nada me junaka,
nema krvnika nad - N a m j e n a se prijed-
lozima na, u, za: ako lae, la mu na potenje!, sve na slavu boju
ko vince pije u slavu boju, ja ba njemu napijam u zdra-
vlje, tebi do trista dukata za zalogu mojega bratinstva, za
znak vjere poalje mu svoje brojanice. - N e j e d n a-
k o s t je u primjerima: ta mu je bilo onome zubu, te je onako
mimo sve ostale pokvaren? zato je kod nas mimo ostale narode
mogla postati ovaka mrzost?
555. O d j e l i t o s t se katkad prijedlozima po, za:
svaka po sebe rabotu posluje, to je i u 'Prilogu
napose (tj. na pose), gdje je pred pose (tj. po se) uzet jo prijedlog
na, v. 489d, radi sam za sebe, stane se na za sebe
s Turcima. - O z n a k u vidim'O u primjerima: kad je Jana na
udaju bila, u Misiru ima ita na prodaju, te sakupi po izbor svatove.
556. p o p r a t n e o k o l n o s t i se prij edlozima krO'Z,
na, u: bratac seji kroz san odgovara, seja bratu kroz odgovara,
utom se jo na nau smrkne' sasvijem, prodali mu
na dobo, koji se za jedan mogu tL prste izbrojiti, zvo-
nili su u sva zvona. - P r o m j e n 'a (p r e t var a n j e) je u pri-
mjerima: dete se pretvori u konja, svi mi da se u so prometnemo,
ne bi Turkom osolili. .' '
557. Za izricanje s r e d s t va slue prijedlozi: kroz (rijetko),
na, o, u: ne se (tj. patriotizam) s nego se dobija
kroz nauku i odgoj enj e, prele svilu na zlatno vreteno, kad se
brano na gusto sito prosije, na jednoj se vodi umivali, o jedan
se jagluk otirali, nemam o to sablje poganiti. - S v r h a se iz-
prijedlozima po, za (rijetko): u Dubrovnik po so,
kad bi god polazila po travu i po vodu, kupi svate, hajde za

558. U z a j m i n o s t je u primjerima:
se se da pomore, pak se se klati i biti,
govoriti se. - Za izricanje u z r o k a uzimaju se prijedlozi
kroz, na, za: koja ti je golema nevolja, te si tako u obrazu bleda,
a na srcu vrlo alostiva? il' kroz braca moga Alil-agu il' kroz moju
ostarilu majku?, konj se kroz dlaku ne hvali, nego' kroz brzinu,
na pozivanje tursko mnogi se kmetovi stanu predavati, na
Isusa Navina sunce i mesec stade, oni misle da za mnoge
590
GRAMATIKA
svoje biti uslieni, da ne budemo tueni za dananju bunu. Ovamo
ide i prilog zato (tj. za to), npr. zato si to rekao? Taj se pri-
log svojim razlikuje od upitnoga dativa o ko-
jemu vidi u 541e.
559. Z a k l a n j a n j e se kad je govor o udaji, jer se
misli da mu, od ene, nju zaklanja, dakle ona uda-
se polazi za njega: lepa Pavo, za me?, neka
za koga joj drago, za te polaziti, ja je godine,
pa mi danas ode za drugoga, snaha konja da odjae dok
ne vidi za koga je dola. Po analogiji takvih primjera razvili su
se i ovaki: da je mi udarno za Ivana, kona ti se za drugog udala.
i Kosu za Todora. Ispor. 568g. - Z a k l i n j a n j e je
u primjeru: se, za boga
1
!, govori se takooer: za.
ime. boje nemoj to raditi. - Z a m j e n a se prijedlo.zima
pod, za: podmetnuli mu pod goluba (tj. dali su mu goru
stvar mjesto bolje), uzeti dijete pod sv-oje, ja za te na mejdan
bratac za seju Budim grad zidati, seja za brata tanku
presti.
560. a) Z.a d o P u n u g l a g o l i m a slue neki
prijedlozi zdrueni s akuzativom. Primjeri: smilova se bog na si-
rotinju, pjeak na konjika mrzi, se carev sin na take od-
govore, na se ne lakomi, carevi se otimlju o carstvo, kad
sam se kladio o moga konja dorata, u nj se smrtno zaljubi,
da se opkladimo u tvoj i u mog dorata, trgovae jedan
u magarad, da se spremaju za put, ne brini se za ovce.
- Neki glagoli osim bliega objekta imaju jo dopunu u akuza-
tivu s prijedlogom za: narod primi ono za cara, koga
elite za poglavara, postavi ga za sudiju, pa su ga druga
drala za budalu, da turski car prizna Cnl0ga za kneza.
b) Prijedlozi na, za s akuzativom mogu sluiti za d o. p u n u
i m e n i c a m a i 'p r i d j e v i m a: bune na daije, j'avno
pokae svoj gnjev na kneza Simu, na duha svetoga hula se
oprostiti ljudima, sud za rakiju, kaca za med, - lakom hajduk
bee na dukate, gotov kao baba na kar, slijep na jedno oko,
knjiga je ova neiskazano vana za srpski jezik, mesto zgodno
za vojsku. I prijedlog u s akuzativom slui katkad za dopunu
kojemu pridjevu: "Ostane sakat u nogu, koji je bio u jedno oko
slijep.
l Vidi biljeku uz 4BBc.
SIKTAKSA .
591
VOKATIV
561. a) Taj pade slui za dozivanje: a Jelica na vrata do-
lazi, ona iz grla bijela: jadna majko, otvori mi vrata! nar.
pjes. 2, 42, car ... doziva Todora vezira: slugo moja, Todore ve-
zire! da mi ide bijelu 2, 132, ... doziva sina Ve-
limira: Velimire, moje drago, uzmi ... trista katana. 2, 250,
vila s Urvine planine te doziva Marka: pobratime
Marko! znade, brate, to ti konj 2, 440. -
Vrlo se uzima vokativ kad se kome to govori u imperativu,
u indikativu ili u pitanjima: prosti, boe i bijelci. c1'kvo! nar pjes.
2, 213, o sokole, siva tico moja, kakvo sam ti dobro 2, 327,
zla ti neznani 2, 398, a mi smo se rastali, brate.
2, 637.
b) U pjesmama se uzima vokativ mjesto nominativa:
vojsku ercee Stjepane, opremi se bane, te je
knjigu jedno bjee Vukaine kralju. Ta je poraba
vokativa izila iz potrebe stiha, tj. kad treba koji slog
da potpuni stih; da ban, Vuk itd
imaju u vokativli jedan slog vie nego u nominativu, mje-
sto njihova nominativa uzima vokativ, jer da kae: opremi se
ban, te je Vuk knjigu ne bi bilo potrebnih 10
slogova. - Vie o ovom vokativu u pjesmam'a vidi u mojoj rad-
nji Metrika narodnih naih pjesama .. (rad jugoslav. akad. knj.
168) 61.
LOKATIV SAM I S PRIJEDLOZIMA
562. a) U starom se jeziku lokativ upotrebljavao (kao i drugi
padei) i sam, bez prijedloga. Danas od te porabe ima tek tragova,
i to u koje su postale prilozi: gore, dolje, lani, zimi, ljeti
(v. 486a); takav je lokativ i prilog onomadne (tj. onomb dne po
43a i l40b), tako i prilog onomlani. Nalazi se i lokativ
te mi vezi snaho, kao u po podne. nar. pjes.
2,522.
b) S lokativorn se slau prijedlozi: na, o, po, prema, Ini, u.
Za tih prijedloga ne moe se sumnjati da se doista slau
s lokativom, a ne s dativom; samo za prijedlog p1'ema mogao bi
ko misliti da se slae s dati vom, ali i on se slae s lokativom, kako
dokazuje akcent: prema glavi, prema zemlji, a da se slae s da-
tivom, bilo bi prema glavi, prema zemlji. mala srpska
592
GRAMATIKA
gramatika 78, prema glavi ima i u svome o
akcentu imenica enskog roda (vidi: Akcenti u imenica i pridjeva,
napisao izdala Jugoslav. akademija znanosti i umjet-
nosti, Zagreb 1913, str. 4).
563. a) Za izricanje m j e s t a slue prijedlozi na, po, prema,
p1'i, u, i to na pitanje gdje? Primjeri: bog na nebu, a car na zemlji,
kada kolo na travi igrae, na svijet ostaje, po
svetu kao po cvetu, razapee po polju kad je care
bio prema crkvi, onde se ustavi prema vojsci austrijskoj, meso pri
kosti, a zemlja pri kr:u valja, na glavi joj alem kamen dragi,
pri kome se hoditi usred tavne bez mjeseca, u svakoj
ima dima, amo ga u naijem krajevima nema. - U 548b
je da na s akuzativom osobito imena stoji
dosta mjesto prijedloga u s istim padeom, to se isto nalazi
i ovdje: Osman-aga osta na Udbini, te velika vezira na
Novu Pazaru, ivi kao beg na Hercegovini, ja na domu imam ljubu
vernu, misli Jovo na svome, prorok na svojoj postojbini
nema - Prijedlog na s lokativom moe isto to pri-
jedlog pri: grad gradili Skadar na Bojani, osta kao na
Viegradu, boj na Loznici, ali Sarac svezan na vratima, eno je na
bunaru.
b) Prijedlozi na, 0, po, u mogu v r i j e m e: ni
spavati, a kamoli na belome danu, a kada je na tom doba
bilo, rodi majka desetu Srbi na svretIsu 1806. godine
u beogradsku varo, snijeg pade -o danu, da ti
meni o jeseni o jeseni, Dmitrovu danku, vuk na vuka ni
po nar. pjes. 4, 431, doao je k nama po danu (govori
se i pie), u tim primjerima po po danu isto to
obdan, a po s lokativom vrijeme koje je poslije
oni ga po Novom ljetu odvedu u Biograd, po smrti nema kaja-
nja, po tom
1
tri godine dana. I kad stoji
s lokativom, se vrijeme: da vam bude u i u danu
i tL u devetom sahatu povika Isus.
c) D o p u t a n j e je u primjeru: se pri svemu
svome gotovo nije ni iv kazao (tj.
premda se prepravlja o i obricao). V. mil. obro 40. _oo D o t i c a n j e
je u primjerima: novo sito o klinu visi, to nose o gr'ocu.
- N a i n je u primjerima s prijedlozima na, tL: na jednoj
nOzi, govori se tL ali, da se tL zdravlju opet sastanemo. - O z n a-
1 Kao vremenski prilog pie se zajedno: pOtom.
SINTAKSA
593
k a je u primjeru: pokupi mi triest Cetinjana po izboru dobrih
konjanika.
584. a) O d g o var a n j e ili priliko vanj e (kad to
(\emu odgovara, prilikuje) imamo u primjerima: poranivi po svom
da proslavim moje krsno ime po zakonu i po
jer je ivot izgubila po zapovijesti tvoje bezbone ene, niko po
pravdi i po zdravome razumu ne bi mogao - P o p r a t n e
-o k o l n o s t i se prijedlozima na, o: vodi dva brava na uzici,
na jednom se volu ne moe orati, sagradio sebi zadubinu o svom
1eblL i o svome blagu, poslije su mu o svojoj hrani. -
p o t j e e a n j e (kad koja radnja od koga) knjiev-
nici prijedlogom po: pedeset gradova naskoro po nama u
r.opstvo N. 108, zemlje poharane i utamanjene po raz-
Avarima. 447. Narod prijedloga pa u toj slubi ne upo-
trebljava, nego uzima prijedlog od (v. 533).
b) P r o t i v t i n a je u primjeru: jednom biti prema
glavi, jali mojoj jali prema tvojoj bi bilo:p1'otiv glave).
- R a z m j e r imamo u .primjerima: a jadan ti prema njemu
Marko, arnautski je narod i prema srpskome mali. - S r e d s t v o
je u primjerima: posla Marku knjigu po Tataru, dragi dragoj po
:zvijezdi
,-
56S. a) Za d o p u n e g l a g o l i m a slue prijedlozi: na, o u;
primjeri: devojka im lepo zafa1ila na ljubavi i na prijateljstvu,
bolje je na mekinjama dobiti nego na zlatu tetovati, o
.stae besjediti, de se o njegavu carstvu nita ne ona o njemu
i njegovoj nita nije znala, Jakov mu je odmah o
:glavi raditi, promijeni se u licu, ja sve radim, a ti ni u ne
pomae, u vjeri. To imati i prijedlog po u
primjeru: Roksandu po poznati.
b) Za 'dopune imenicama slue prijedlozi na, po,
'prema, u: mili boe, na svemu ti hvala!, moj po bogu brate, rod po
:krvi, po mlijeku, po mukoj lozi, u njegovu je srcu malo ljubavi
prema narodu (govori se i pie), da okuam u doratu,
telj neznaboaca u vjeri i istini, u njega je bilo dosta tete uljudma .
. - Prijedlog u s lokativom moe biti d o p u n a p r i d j e v i m a :
U licu nije mlogo nalik na Veljka, u ovome poslu vjet
niko ne moe u biti.
594
GRAMATIKA
INSTRUMENTAL
566. a) Taj pade ima m j e s n o te odgovara
na pitanje kuda?, npr. on otide zemljom i svijetom, Dunavom
plovi lagana, tri devojke posejale, brdom smilje, a
dolom bosilj e, neko pjeva drumom irokijem, Turcima moe vo-
dom lasno Rijetko odgovara instrumental u svojemu
mjesnom na pitanje gdje?, npr. kad su bili poljem i-
rokijem.
b) I n t r u m e n t a l moe i v r i j e m e kada to biva:
ona je zorom okupati, pjeaci su se morali egzercirati svaki dan
jutrcxm i cvijet koji se razvija, nedeljom i o prazni-
cima slue Instrumentali vremena su i prilozi: mahom,
istom, jednom, prvom, drugom (potvrde vidi u Iv. pa i
veznik (o kojemu vidi u 499a); isto tako i adv. skorim (tj .
skoro): drugi svezak koji skorim D. sinto sp. 399. -
Rijetko se za naznaku vremena uzimaju koje same sobom
ne kakvo vrijeme, npr. marta, svretkom jeseni
(vidi o tome u 569a) . Imenice u instrumentalu vremena stoje
same, bez pokretne uza se, zato su pogreke: svakim danom
1
sve S. 2, 47, godinom 605. osnovana je velika za-
vjera. N. 124, godinom 589. bio Hildebert Langobarde ponizio.
137. Vrlo je u instrumentalu vremena uzimati imena
mjeseci, kako je u primjeru: septembrom 627. provalie. N.
333, jedan takav primjer ima u svojoj sinto 556 iz J. S.
ako nisi obrao. Mnogo bi bilo: u sep-
tembru, u - Dosta rijetko se instrumental vre-
mena uzima na pitanje kako (koliko) dugo?, kako je u primje-
rima: ovan i ovca ako godinama zajedno pasti. V. pripr. 154,
na takoj dvoumici stajao sam godinama. M. V, ima krajeva kuda
godinama ne prokapljuje kia. N. 348, nije bilo one mekote koja
se tek vijekovima rada u narodu. D. istor. 74, vijekovima se drae
(tj. mnogo vijekova). N. 449. Prema ovome to ovdje rekoh treba
popraviti ono to stoji u mojem savjetniku na str.
198-199.
c) Instrumentalom se o r u d e ili s r e d s t v o: povadi
mu klijetima zube, jednu vojsku buzdovanom bije, drugu vojsku
britkom sabljom pa svijeoom krila zapalila, neka prosi, nek
se lebem rani, mlijekom vas napojih, narod napuniti kule no-
vom projdm, sve je kolo glavom nadvisila, obavie ga platnom.
1 Danas se ne smatra kao pogreno.
SINTAKSA
595
kad ih zadovoljie odgovorom. Katkad se taj instrumental uzima
u prenesenom smislu: klonu duhom, ljubi boga svijem srcem
sv ojijem. Mislim da ovamo ide i instrumental jednom ili
samo to biti brahilogija mjesto: da jednom
ili : (rekavi) jednom pa se jo i oblik jed-
nom moe izostaviti. Primjeri: to su neki glupi, a drugi mudri,
jednom to su neki a drugi divlji. V. pripr.
41, oni su bili glavari, ili su na vojsku, kad su se hri-
sovulje davale, otpravljali su sve dravne poslove. D.
istor. 61, posla spomijeranjem optinskoga reda, na-
rodnoga prava i mira, sa stvarima protivnijem
ivotu. 71.
d) Cesto instrumental n a i n i p o p r a t n e o k o l-
n o s t i, npr. redom po druini hoda, sad jU1iom ajte na Loz-
nicu, apatom zbori sirotinja, kia pada kapljicama, pak napada
lokvicama, skakavci jatima iz Azije, susjedi se skupe go-
milama pred moju prodaju sir centama, a maslo
koji narodnim poslom idu, buzdovan prsne.
Instrumental se ovaj nalazi od nekih imenica koje osim toga
padea nemaju ni jednoga drugog, npr. tonom tone, be-
sjedi, to je on pripadom, otvorena vrata irom, ode kri-
om, ode kradom, tajom idu kroz Korita ravna, poredom se i u
vodenici melje. - I za k o l i i n u slui katkad instrumental :
podajte joj dvojinom onoliko. Ovamo tim prije, tim znatnije
itd. (v. 569f).
e) Instrumental moe biti d a l j i o b j e k t glago'-
lima: pismo ovim zavruje, se dvjema molitvama
(D. pis. 9), da ga mi enimo tankom Podunavkdm, .Jovan mu se
bogom kunijae, bog se brine sirotama, koji dobro upravljaju
djecom i svojim domovima, stane trgovati svinjama, polje nam
je rodilo enicom, ni luk jeo ni lukom vonjao, narod uskipi osve-
tom, kad je Srbijom zavlado.
f) U dobrom narodnom jeziku ne upotrebljava se instrumen-
tal uz p a s i v n e g l a g o l s k e o b l i k e; u knjievnika se ta
poraba katkad nalazi: koji su Bogom dcem i odrani Isu-
som HristCim. V. judo 1, granice bogom postavljene. Lj. 26,
potpomognut samijem bogom. 247, udario na od bi-
serja Belizarom donesene iz Ravene. N. 5, Teofilaktcim istaknutu
slovensku treba stegnuti malo. 100.
g) U dobrom narodnom govoru mislim da se ne nalazi in-
strumental za izricanje u z r o k a, a u knjievnika se nalazi kat-
596
GRAMATIKA
kad : ali se nezgodnijem vremenom (tj. zbog nezgodna vremena)
zadraste. V. fiIib. 4, 10, duoan ne stoji nevjetinom pisa?"evom.
D. rad jug. akad. 2, 198, mua svojega obudovi za godinu
dana. l. 28.
561. a) Instrumental katkad o z n a k u: koji je bio
rodom Bugarin, pozdrav'te mi bogom pobratima, oj Marija, bogom
posestrimo!, doista sam mestom iz Budima, imenom
Maksim. D. istor. 116.
b) Rijetko slui instrumental za d o p u n u i m e n i c a m a
i glagolima (npr. se p' r i d j e v i m a, npr.
ne budite djeca umom, budite zadovoljni svojom platom, izobilan
sam bijelim ruhom bogatija, koji ste siromani duhom,
'VeWd tijelom, a malen djelom, starjeina nije svagda godinama
najstariji u je dobro: bogata stokom, siromasi
duhom. - Pridjevu sam mogu biti dopuna instrumentali glavom
i sobom (da bi se to istaklo: sam i niko drugi): i gosti nas
pohodie, pohodie srijemski knezovi i sam glavom srpski car
Stjepane. nar. pjes. 2, 634, al' to niko ne od svatova do sam
glavom od Erdelja bane. 2, 638, sam sobom negde od Turaka bar-
jak oteo, sam sobom otide da die vojsku, de je ona
sama sobom pala. Ali pridjev sam moe se u takvim
izostaviti, te ostaju samo instrumentali glavom, sobom: n'jesu ovo
neznane delije, je glavom Merjema djevojka. nar. pjes. 1, 597,
od vojvoda niko ne pogibe razma glavom Kaica Radanja. 2, 488,
car glavom bijae iziao. nar. prip. 62, sobom mlada do mrkova
to sam junak sobom zarobio, bio sobdm junak dobar. Mogu
se, dakako, izostaviti i instrurnentali glavom, sobom, npr. sam car
bijae iziao itd.
c) Imenice koje su dio predikata ne stoje samo u nomina-
tivu ( 516a) nego i u instrumentalu. Primjeri: car ti bijah dok
bijah, Vukain postane kraljem, lasno je pokraj
junakom biti, Sandak-beg ostade zapovjednikom Donje Zete,
lm se ovcom kurjaci ga izjedu, se zmijom esto-
krilom, nazove se carem srpskim, kojijeh se domovina prorz:vala
Hrvatskom. - Dosta rijetko u tom poslu stoji sam pridjev bez
imenice ili zamjenica: zemlja se upravo moe nazvati rod-
'ruYm, ukazivae se vrlo veselim i zadovoljnim, da sam tobom, ja
bih radio.
d) U 545b je da uz glagole postaviti, zvati
i druge stoje po dva akuzativa, od kojih je jedan
pra.vi objekt, a drugi je predikatni akuzativ. Mjesto predikatnog
SINTAKSA 597
akuzativa uzima se p r e d i k a t n i i n s t r u m e n t a l:
ga druba stareinom, koji nas je sve ajducima ko je
mene postavio sudijom ili kmetom nad vama?, te do sebe
vezirom, majku majkom zove, kad su Turci seoske starje-
ine nazvali knezovima. U toj se slubi nalazi i sam pridjev, ali
rijetko: to me zove bZagijem?, odsad me zvati blaenom.
e) Kad se kao s voj s t v o iIi p o r e e n j e, te
ona stoji ispred nominativa iIi akuz'ativa, onda se mjesto ta dva pa-
dea moe uzeti instrumental, ali onda se kao izostavlja. Govori
se npr. svaka je dobra kaJa djeva, ali da je vidimo kao nevu,
ene koje su kao djevojke bile u kraljicama, bih kao konj
u goru utekla. To se moe i ovako: svaka je dobra djevom, no
da je vidimo nevom, ene koje su djevojkama bile u kraljicama,
neka bih konjem u goru utekla. Takvi su i ovi primjeri: ako go-
stom (tj. kao gost) kad kadetom (tj. kao kadet) u
regementu, ili voli sv (tj . kao svijetliti?, ga
robom (tj. kao roba) dovedite. - Ako se kao jed-
onda se ona ne moe izostaviti, niti se moe mjesto
nominativa i akuzativa uzeti instrumental, npr. Luka je bogat kao
Marko, ljubio sam ga kad brata.
INSTRUMENTAL S PRIJEDLOZIMA
568. a) S instrumentalom se slau prijedlooi: nad, pod,
pred, s (sa od negdanjega S'b i su od negdanjega Sq), za.
b) M j e s t o se prijedlozima nad, pod, pred, za,
a svi odgovaraju na pitanje g d j e? Primjeri :'" dvije tanke
jele, njima bunar voda ima, dva su bora naporedo rasla,
njima tankovrha jela, nad vodom je lice ogledao, pod
dorom lei ranjen junak, pred pjevaju, nezvanu
gostu mjesto za vratima. se moe to se govori:
biti iIi sjedJiti za trpezom, za ali tu porabu nije teko
razumjeti: kad je ko iIi kada ko sjedi za trpezom trpeza
je ili upravo pred njim, dakle je on za trpezom
to je isto onako kao kad se kae: stoje ljudi pred - dakle
je za njima. A za prijedlog pod vrijedno je dodati da se
uzima u prijedloga pred, kod, jer onaj prootor
koji je pred kojim (osobito poviim) predmetom, ili je kod njega,
moe se shvatiti kao donja strana toga predmeta (a pod upravo i
donju stranu); npr. su do tri pobratima pod Oridom
598
GRAMATIKA
gradom, pod Budimom ovce plandovale, pod onom gorom zelenom
vrani se konji igraju, da je Napoleon izgubio bitku pod Lipiskom.
c) V r i j e m e se prijedlozima pred, za: da ne bi
on tim
l
iziao da pali, da pred jelom i poslije jela, za
tim godinica dana. Govori se i pie: oni vaim
i naim
d) Za izricanje d r u t v a i zajednice ili sveze pred-
metima slui prijedlog s: tu je malo s vojskom, lasno je
s majkom snovati, al' eto ti lisice s vodom i sa tra-
vom, knjigonoa s ovom knjigom u Loznicu, momci i dje-
vojke s vijencima na glavi, teko ui s vukom ila bi
baba u Rim, ali nema su
e) Za izricanje n a i n a slui prijedlog pod, ali vrlo rijetko:
pod siljem okumila kuma i pod siljem nagna svetenika te
braca i snaicu. - N a d v i s i van j e se prijedlo-
gom nad: ta od Sarca boljeg konja nema nit nada mnom boljega
junaka, koja se zove svetinja nad svetinjama. - O z n a k a se
prijedlogom pod, kako je u primjerima: djevojka stajala pod
vjerom (tj. vjerena) tri godine, a oni- ostali pod sramotom (tj. osra-
V. nar. pjes. 1 (1824), XXIX, koji se i po-
slij e bi arhiepiskop pod imenom Sava.
f) p o d lo n o s t se prijedlogom pod: bimbae su
imale pod sobom po nekoliko buljubaa, da ostanu opet raja pod
vladanjem dobroga vezira, i ja sam pod vlasti i imam pod
sobom vojnike. - P o p r a t n e o k o l n o s t i nalazimo s prijed-
pod (rijetko), s: jer su bili zaprijetili pod smrtnom
pedepsom, povikavi sa suzama govorae, a ta je ljepe od slave
boje i od s pravdom svoga sina s
alosti zakopa, sneiskazanom tukao se s Turcima.
g) R a s k i d u moe izricati prijedlog s, ali samo uz glagole
rastaviti, rastati se, oprostiti se (opratati se): ali se opet ne mogu
rastati s ovim poslom. V. pis. 45, ako si me s konjem rastavio,
sa sabljom me rastavio nisi. nar. pjes. 3, 398, Stoja oprosti se
sa sestrom i zetom pa nar. prip. 37. Kako je prijedlog s,
koji poglavito drutvo i zajednicu, mogao dobiti slubu da
i raskidu, dakle neto protivno, o tome vidi u biljeki 81b.
- S l i j e e n j e . se prijedlogom za: za majkom u
Dobrinju, za njim idu mladi Kotarani. - Z a k l a n j a n j e imamo
onda kad se govo:rri o udaji: mu enu svoju zaklanja, dakle je
on pred njom, a ona za njim, zato se to zaklanjanje pri-
1 Vidi biljeku uz M9.
SINTAKSA
599
jedlogom za: ti s' se dosad triput udavala, najprije si bila za Mi-
loem, a sad za mnom, od Budima kraljem, on se vrlo obraduje
kad vidi svoju za carskim sinom. Ispor. 559.
h) Za d o p u n e g l a g o l i m a slue prij edlozi nad, pod, s,
za. Primjeri: da on caruje nad nama, to su Grci razumijevali pod
Dalmacijom. D. istor. 9, teko Turkom s Markom, da
se s tobom podruguju, za su teili srpski kraljevi. D.
istor. 33, zanesavi se za njezinom ljepotom uze je Stefan k sebi.
178. - Za d o p u n e i m e n i c a m a slue prijedlozi nad, za: niko
nije bio nada mnom gospodar, osveta djevojke nad momkom,
alost za dragim, obuzela te elja za tvojima. - D o p u,n u p r i-
d j e v i m a vrlo rijetko koji prijedlog s instrumentalom, kako
j e u primjeru: alostan bjee sav narod, svaki za sinovima svojim
i za svojim. D. 1 sam. 30, 6.
569. a) Osobina je prijedloga s da se u njegovoj porabi do-
sta kolebaju i knjievnici i narod, te je po koji put teko
uhvatiti pravilo treba li ga gdje uzeti ili ne. Tako smo u 566b
imali instrumental vremena zorom, ali se nalazi i sa zorom: Turci.
sa zorOIIl iz Loznice. Nalazi se vremenom i s vremenom: ri-
koje su vremenom izale iz D. star. 3, 11, vremenom
oni je Lj. 10, iz toga dijela srpskoga naroda izlazie
s vremenom junaci. D. istor. 118, ljudi prenesu je s vremenom iz
jednoga dijela zemlje u drugi. V. pripr. 6. U Iv. kod
konac ima ovaj primjer iz Vukoyih pisama: koncem mje-
seca septemvra sve gotovo, a takav je i ovaj primjer: u pr-
voj knjizi koja koncem julija. D. pis. ruvo 119, - prema
tome je s prijedlogom: tako sa svretkom ove jeseni svri se prva
godina ovoga vojevanja. Mnogi knjievnici piu npr.
aprila imali smo snijega, a Vuk ima: s vlade Miloa
1815. godine su se kole mnoiti. s. v.
llIKOJIa.
b) U 566c navedeno je nekoliko primjera za instrumental
ili sredstva, i tako je pravilno, tj. u toj slubi uzima se
instrumental sam, bez prijedloga, ali pored toga ima i protiv pra-
vila s prijed1ogOIIl s: ja ne mogo s krilma poletiti, mjerite joj
kosu s sa sabljama sanduk otesae, on udari Duku zu-
sa svojijem pernim buzdovanom, krst ukraen sa biser-
jem. N. 95.
c) Mislim da je za popratne okolnosti, kakove su u posljednja
primjera 566d, svakako bolje uzimati prijedlog s nego
ne uzimati, ali ima primjera i za sam instrumental: ovaj
600
GRAMATIKA
valja pozdraviti od srca eljom da bismo ... D. rad jug. akad.
15, 183, marvu moe tek mukom da napase. N. 353, gospe pletu
brzinom. V . pripr. 145, velikom mukom sam.
D. pis. mil. 33, ja sam sluao panjom. M. 291 -
Za popratne okolnosti upotrebljava se prilika u svezi
s kojom pokretnom npr. meni dumanluk svakom
p1"iLikom jednako pokazuje. V. prepo 1, 385 (1830), jer ova/n
prilikom 6, 110 prilikom ovom nalazim za dunost
javiti. 7, 690 (1841), nego je samo gledao kako tom prilikom
mene osramotiti. dr. izd. 3, 82, tom prilikom Ludovik opusti dio
od Srbije. D. istor. 83, tom prilikom i Ruse je krivio. sitno sp.
90, za crkvu neka se brine pop", govori on svakom priliko1Tl.
M. 101. Tako se upotrebljava i sinonimna zgoda: da biste
mi kadgod zgodom javili. D. pis. mil. 21. Ali sam naao i primjer
s prijedlogom: da bi je (tj . poslovicu) zapisao i sa zgodnom pri-
likom meni poslao. V. nar. posl. LII. Popratna okolnost bit i
u primjerima: da se nada bojo1l1,. postati gospodar nad
Srbima. D. istor. 116, pored: obranili i osvetili ... s
bojom (kad se napija). V. kod MHillKa.
d) U 566e navedeni su primjeri: se dvjema moli-
tvama, stane trgovati svinjama, ali ima i ovako: kad se slog po-
s poluglasnim slovom. V. dan. 3, 4, mislim da najbolje
biti to s odgovorom. pis. 81, trgovac da trguje s blagom.
U 568h ima primjer: da se s tobom podruguju, ali ima i
sam instrumental: svatovi se podruguju Mirkom. bi
se u narodu i u literaturi nalo jo dosta i drugih takvih glagola,
kad bi ih ko tra1o; ja ovdje navesti samo se, hvaliti se,
uklinjati se, zabavljati se, eniti se, koji se mogu dvojako slagati:
nek se rwom ujak()!Vim. nar. pjes. 1, 546, pa se njim.
1, 70, neka ti se rodom hvalim. nar posl. 50, ne vali se, bee,
s nar. pjes. 2, 355, stvar kojom se ljudi mogu
uklinjati. V. kod YKJrn!H, tako se sa mnom svijet ne ukli-
njao! kod YXJI:HlbaTI1, zabavlja se svakojakim besposlicama, koji
se i onako s knjigama zabavlja, da ga mi e.nimo tankom PodtL-
na.vkom, ljubu mu mene ostaviti, njom enit
mog sina. nar. pjes. 4, 315. - I pridjev zadovoljan moe imati
Uza se dopunu u instrumentalu samu (vidi jedan primjer u
567b) ili u zdruenu s prijedlogom s: jesu li s jelom i za-
dovoljni?
e) Instrumental imenom slui za oznaku sam (vidi
jedan primjer II 567a), ali se nalazi i s prijedlogom s: dio Srbije
SINTAKSA
601
na lijevom brijegu Drine s imenom Semberija. D. istor. 145. -
Drutvo se uvijek instrumentalom koji ima pred sobom
prijedlog s (vidi 5B8d), zato je pogreka: digoe se
bogom putovati. nar. pj es. 2, 302, ispor. digoe se s bogom pu-
tovati. nar. pjes. 3, 509, 522.
f) Mjesto to ispred komparativa (vidi u 472e) moe
se uzeti instrumental tim (v. 56Bd), npr. koje tijem prije
to g. dodaje ... D. sint. sp. 388, oboje je tijem znatnije
to je zapisana godina. star. I, 87, primjer koji je tijem dragocje-
niji to je ta rad jug. akad: 12, 209, dolazila je tim ra-
dije to ... M. 140, to je kitnastija (tj . grana), tim je bre i nestane.
S. 2, 12. Prema tim primjerima imamo s prijedlogom s:
je s tijem to ... V. 16.
SINTAKSA GLAGOLSKIH OBLIKA
PREZENT
570. a) Govori li se o to doista jest u ono vrijeme
kad se govori, onda je to p r a vas a d a n j o s t, npr. u jevan-
mat. 8, . B govori kapetan Isusu: sluga moj lei doma i
se vrlo. Za takvu sadanjost moe se upotrijebiti prezent samo
trajnih glagoJa, npr. kia pada, kia ne pada, pada li kia? Izu-
zetak samo prezent budem, koji se katkad uzima mjestol je-
sam: bi bilo misliti da je u ali da ne bude
u Peku? V. dr. izd. 3, 385, ako ne bude (tj. ako
nije, sada) korektor? prepo 1, 2B9 (1826), u drugim je optinama
uz kneza bio jedan drug ... da ne bude to ban koji se pominje
u naim pismima? D. istor. 343. U sva ta tri primjera oblik je
bude zanijekan i stoji u upitnoj ali se isti taj prezent
mjesto jesam za pravu sadanjost nalazi i u zavisnim jesnim re-
Mirko (ili kako ocu djetinjemu bude ime) ga je posijao.
V. kod 6a6mre, u sudu za zemlju
zemlju koju sud da je kraljeva i, ako budu na njoj vinogradi,
kralju pripada vino iste godine. D. istor. 305. - Nije prava
sadanjost u primjerima: zato radije ne pregorite tetu? V. 1 kor.
B, 7, zato mi ne D. 1 dnevn. 17, 6, zato mi ne
oprosti grijeh moj i ne ukloni moje bezakonje? jov 7, 21. U
takvim s upitnim prilogom zato je
602 GRAMATIKA
vol u n t a t i v n o, tj. kao da se zato ne da pregorite?
itd., a to nije prava sadanjost.
b) Prezent trajnih glagola uzima se i onda kad se kazuje to je na
kojoj slici ili kipu ili to je II kojoj knjizi ili pismu,
jer onaj koji to kazuje ima onu sliku ili anu knjigu doista pred sobom ili
bar u misli. Primjeri: na najvie ovijeh imaju izrezani
likovi, npr. s lica ljudi na konjima s i s kopljima u ruci, gdjekoji
tjeraju. jelena i ga stigli i kopljem udarili; a s stoje tri
pa dvojica dre sobom krst, a se uhvatio za njih kao da igraju
(u tome primjeru nalazimo i perfekt: stigli, udarili, uhvatio, a toga
vremena bit nam jasno iz 594). V. kod cTehaK, Petar je iz
bio Miljenkov bulJjubaa, a na svretku god. 1805, kao to smo vidjeli (tj .
iz pisma naprijed sovjet ga zove bimbaom. prav. sov. 15, po-
slije ove hrisovulje dade Milutin i u kojoj sve
priloge, da se daje hra!lla i da manastirske vlasti
ne diraju .. . nanovo . . i zapisuje jo dva sela. D. istor. 34. Hriso-
v ulj a, o kojOj je govor u primjeru, je do danas. Manje
je dobro u takvom uzeti perfekt, npr. od ima nekoliko
pisama; u jednom je god. 1429. potvrdio hrisovulju svojega oca ... a u dru-
gom je god. 1430. potvrdio pismo despota Stefana. D. istor. 114. Tako bi
dobro bilo onda da su ona pisma propala. Prema tome sasvim
je dobro: Homer u Odiseji lijepo o vjernoj Penelopi, Horacije u "po-
slanici Pizonima" uvelike hvali poeziju. Da su ta djela propala, trebalo
bi je, hvalio je.
571. a) Govori li se o to se svagda kad god
se prilika desi (dakle ne samo u sadanjosti nego i u prolosti i
u onda je to n e p r a vas a d a n j o s t, npr. u Mom-
sestra Jevrosima, gotovi mu to gospodsko jelo, prije njega
jelo ogleduje; u devet mile oni njemu rujno vino
slue, prije njega svaku piju. U vrijeme kad
ljuba Vidosava to govori, moda se ni jedna od navedep..ih radnja
ne vri, Vidosava da kae: u svako vrijeme kad god treba
gotoviti i ogledivati jelo gotovi ga i ogleduje Jevrosima,
a radi ta Jevrosima je i dosad to a i
odsad.
b) Kad neprava sadanjost ne samo u sa-
danjosti nego i u prolosti i u (kad god se prilika desi),
zato nije to se za nepravu sadanjost ne uzima samo pre-
zent nego i aorist (v. 588), imperfekt (v. 590e), perfekt (v.
596a), pa i futur (v. 611c). Za pravu sadanjost ne moe se
ni j edno drugo vrij eme uzeti osim prezenta.
c) Za nepravu sadanj'ost slui prezent i trajnih i trenutnih
glagola bez razlike u Osobito lijepo vidi se to u poslo-
vicama: zrela sama pada. nar. posl. 94, prijatelj se u ne-
volji poznaje. 262, ralo i motika svijet hmni, ruka ruku peTe,
SINTAKSA
603
a obraz obadvije. 273, vino i mudroga pobudali. 35, voda svato
ope?"e do pogana jezika. 37, neboju najplije psi ujedu. 195, po-
tajni ugljen najgore oee. 256.
d) Da se i izvan poslovica prezent od trajnih glagola uzima
za nepravu sadanjost, tome ne treba nikakvih potvrda, jer je
veoma evo ih nekoliko od trenutnih glagola: na
koga uzmu Turci za togod zub, pak mora da bjei u umu da
ga ne ubiju; mlogome Turci otmu togod ili mu kaku drugu
nepravdu, pa otide u ajduke da se osveti. V. dan. 2, 91, niko
ne lijeva nova vina u mjehove stare, novo vino p?"odre mje-
hove, i vino se prolije, i mjehovi propadnu. mar. 2, 22, ko tolikoj
vojsci konje osedla? nar. posl. 157, lijepe haljine mnogo kojeta
nar. prip. 126, imovina rastavi prijatelje i rod, odvoji
od boga, mu duu. J. 117.
572. Prezent trenutnih glagola uzima se za nepravu sada-
njost i u zavisnim su (tj. po zako-
nima madarskima od ostaloga naroda daleko, tono se u nas
1ekne kao nebo od zemlje. V. 13, nekakva trava, od koje
kau da ' stoka u krvlju. kod
poslije Preobraenja kau da se i na zemlji sve preobrazi i gora
utjeti. kod npe06pa3HTHCe, ne zove se pijanica onaj koji
mnogo popije, nego onaj koji se Opije. nar. posl. 199, kad na
Turke oganj oborimo, odmah Turci uzmicati. nar. pjes. 4,
246, ovo se pokazuje u sveto odijelo koje mu (tj .
vladici) iznesu i stanu mu ga D. pis. 13. - Samo
se po sebi razumije da ovaki prezent moe u sklopu vie
dolaziti i u zavisnima i u glavnima: svaki moe lasno vi-
deti koliko su ovi izvori nepouzdani, jer se pripovije-
danjem iskvare i u onome istom narataju u kome su se doga-
... a pisatelji najslavnije i najznatnije izostave
ili naopako opiu. V. mil. obro predgovor, petao mu odgovori:
u mene ima sto ena, pa ih svabim sve na jedno zrno proje kad
gde a kad one ja ga proderem. nar. prip. 17, ima
ovamo jedan zmajevski car, pa s nama ima rat, i sad skoro
imamo rok da se udarimo, pa kad se god pobijemo, svu nas tro-
jicu nadbije, i to u ovu jazbinu ono ostane. 42, kad se dveri
nanovo otVQ1e i zapjevaju slavu trijednome bogu, sve-
tenik iz oltara. D. pis. 41.
573. se uzima izmijeano prezent trajnih i trenutnih
glagola za nepravu sadanjost: i dobru pesmu
604
GRAMATIKA
upamti i pokvareno je drugima peva i kazuje, a dobar i
pesmu popravi prema ostalim pesmama koje on zna. \T.
pjes. (1833) XXXV, kad ko putuje preko zemlje, on ide na ko-
nak u selo ga zastane mrak, pred najbolju pa pita - moe'
li a mu ili drugi ko iz odgovori: moe, brate,
s drage volje, ili mu kae da ne moe, jer nema npr. sijena za
konja ili drugo to, pa ga uputi moe. Kad ide mlogo ljudi
zajedno, a oni se razdijele po Svaki primi rado
svakoga putnika na konak i ugosti ga kao svoga prijatelja i
znanika. \T. dan. 2, 106, jesu li to oni Vlasi to ji ja po dvadeset
na konj ma i pod orujem 31'etem de vode pa kako me
ugledaju, a oni svi posjauju s konja, pa pitolje i noeve zaklo-
njaju gunjevima? 3, 169, nika:kav ne uzme noice u ruke,
pa da komada ne ili od onijeh komada biti
ire ili dolama, nego najprije uzme mjeru ili predstavi u umu svo-
me kakvu haljinu da kroji, pa onda uzme kredu i konac i arin
te izmjeri i kud valja pa onda pa poslije kad
stane iti, ne ije kakve rukom napipa, niti ije jedan
rukav spolja, a drugi iznutra, niti izvrne jedan komad na
a drugi na niti udara puca kakva napipa, nego gleda.
da je sve jednako, jedno prema drugome. pis. 66, a kad nama
porezu donese (tj. Ilija pod orujem na divan
desnu ruku na jatagan metne, a lijevom porezu dodaje . .. ja po-
rezu brojiti, a on na me strijelja. nar. pjes. 4,
140, ono su ljudi bogu po volji; svakoga rado i ugoste
i siromaha ne teraju ispred svojih nar. prip. 113, vladika
blagosilja vjerne svijetnjacima, potom s ostalijem svetenicima
u oltar. Ali svetenici u tome p1'ihvate molitvu, te ona tako
u oltar, a vladika uzevi kadionicu mirisom od tamjana
da prijestolu Hristovu, potom okadi i crkvu ... Na
crkva vladici odgovori mu mnogo godina, a on odmah
otpozdravi mnoga ljeta svoj crkvi. Ove elje
a on rukama. D. pis. 19. Nie-
vIj anin ustaje rano, popije crnu kavu ili pojede lepinju pa
ide na posao. Oko deset sahata donese mu se od onamo
gde radi. M. 50.
* *

574. H i s t o r i lc i P r e z e n t zove se onaj, koji se upotre-
bIJ ava u p r i 'p o v i j e d a n j u prolih (u pripovijedanju,
a ne u ni u javljanju onoga to se dogodilo, v. 584c
SINTAI{SA
605
i 586c). prezent isto to aorist (npr.
i to perfekt (npr. doli su). Primjeri: Stefan Du-
an I, car srpski, osim mlogi drugi zemalja uzme od Grka svu Ma-
osim Soluna, Tesaliju od Negroponta, Etoliju, Akarna-
niju, Epir i Arnautsku i nazove se carem srpskim, bu-
garskim i arnautskim. On raireno, a carstvo srpsko
razdijeli na vojvode i knezove, koje njegov osamnaestoljetni sin
i nasljednik Uro ne bude kadar pod uzdom drati, nego ostanu
svaki po sebi, i jo Vukain, najsilniji nji, ubije i njega i
sam postane kraljem. Utom Turci, koje su Grci protiv Srba bili
dozvali u Evropu, navale na srpsko, domanjim neslogama raz-
drto carstvo. Kad Vukain od Turaka svoje kraljevstvo,
izgubi ivot, onda stupi na prijestol srpski knez Lazar, koji 1389.
godine 15. junija na polju Kosovu zavri srpsko samodravno
carstvo. Po smrti Lazarevoj postane srpsko despotstvo pod tur-
skim kesimom, no i njega Turci naskoro iz Srbije u
Srijem, a se potom i zatamani. I tako Turci pomalo sasvim
obZadaju svom Srbijom i Bosnom i Ercegovinom i iz same Srbije
odvedu vie od 200.000 dua u ropstvo. S carstvom i gospodstvom
narod srpski u onim zemljama pogubi i sve stare familije svoje:
neki izginu u bojevima, neke Turci onako pobiju i ene im i
porobe; neki se u nevolji osobito po Bosni, neki pobjegnu
u druge drave, a koji d.stanu onamo, oni posakrivaju svoja imena
i pomijeaju se prostake i siromae. V. dan. 2, 75-76, k
onome to sam o kareo u prvoj knjizi ovde
jo i ovo; .. Ja ga (tj . u 1815. godine
u Karlovcima u siromatvu... kad doznam koliko i
kakOvi zna pesama, dam mu na dan koliko mu treba da moe
iveti i od njega pesme sluati i prepisivati. Poto ove
gotovo sve pesme od njega prepiem, uzmem ga Cveti sa
sobom na kola i odvedem u manastir Siatovac, da onde
prepisujem sve pesme koje on zna; no kad se onda ispred Vaskr-
senija podigne buna na Turke, i njemu kao da sto iljaka pod
kou. Jedva ga kojekako zadrim dko Vaskrsenija te prepiem
nekolike od onih 'Pesama koje mi je putem iz Karlovca na
kolima kazivao, pa ga odma po Vaskrseniju uzm.em na kola i od-
vedem u Mitrovicu, te odande u Srbiju da se nanoiVO bije
s Turcima. Poto se one jeseni Srbi umire s Turcima, on otide
u Bosnu i, provrljavi kojekuda po svome
sastavi nekoliko konja i namesti se negde u naiji da
iVi kaD kiridija; no naskoro potom isprebijaju ga neki Turci
606
GRAMATIKA
pa umre od uboja. nar. pjes. (1833) IX-X, kad nm'astu (tj.
za udaju, pusti ih otac prvi put u kolo, ali tek to se uhvate
u kolo, dune vihor i sve tri odnese. Car se prepadne, pa bre polje
sluge na sve strane da ih trae, a poto se sluge vrate i kau da
ih nigde nisu mogle car se razboli i od alosti umre. nar. prip.
33, Madijanci se onako iza sna poplae i zabune i pobiju se
sebe ne koje su neprijatelji, i svi pobjegnu, a Izrailjci
se sa sviju strana naklope za njima, mnogo ih pobiju i silnu stoku
zaplijene. D. prip. 86, ovo probudim se i stanem plakati i
bacivi se na tle pomolim se Gospodinu. l. 425.
575. a) Rijetko se prezent (od trenutnih glagola)
uzima za koji su se u prolosti tj .
nijesu se dogodili samo jednom nekoliko puta, kako je u
primjerima: on (tj. starac Milija) bez rakije nije teo ni zapevati,
a kako malo srkne rakije, on se, slab tako zabuni da nije
svagda redom znao ni pevati. V. pjes. (1822) XV, kako bi (tj.
konj) koju kobilu opasao, on bi je udario nogama u trbuh te se
izjalovi. V. nar. pjes. 2, 106, on nigda nije mogao jednu
pjesmu sasluati, nego samo malo sluati, pa onda ili otide
ili prekine pjesmu, a tako je isto i kad sam mu ja htjeO'
tati pjesme. dr. izd. 3, 68, bio jedan car pa imao pred dvorom
zlatnu jabuku, koja za jednu i ucveta i uzre i neko je obere,
a nikako se nije moglo doznati ko. nar. prip. 18, od toga doba
malo je bilo Izrailjcima. Bune nastanu jedna za dru-
gom. Tek to jedan car sjedne na prijesto, a drugi ga zbaci i po-
gubi njega i njegovu rodbinu. D. prip. 119, tudijer ivi (tj.
ivljae) u tekoj pokori; petkom npr. okusi samo hljeba i vode,
u usta uzme gorke trave i nakaplje na kou voska da
na muke Hristove na sebi rane. l . 43.
b) Sasma se rijetko uzima prezent za r e l a t i v n u
prolost, tj. za koji su se dogodili prije drugoga ko-
jeg koji se spominje: tako se iz-
bavi i pod samu zimu otide u Bosnu samo s nekolike stotine ljudi,
a ostala mu vojska gotovo sva propadne u Srbiji, koje Bonjake
i Ercegovce povata groznica od donjozemski voda i pomru u Bija-
gradu, koje pobjegnu kud koji natrag, pa ji Srbi pobiju po selima.
V. dan. 3, 213. Relativnu prolOIst i u 579.
576. a) Prezent od trenutnih glagola veoma je
u uavi u Beograd tako se obo-
gate obojica da postanu najbogatiji ljudi u Srbiji. V. dan. 4,
SINTAKSA 607
21, ove Turke Milo tako opkoli i stesni da se sutradan predadu
i poLoe oruje. mil. obro 105, je)J;aH CpKHYSII.m Bpyha jeJIa TaKO
ce O>Ke>Ke )J;a My cy3e yaape. nar. posl. 154, tako se poplae da
stanti. govoriti i spremati se da bjee. prav. sov. 41, napunie obje
tako da se gotovo potope. D. prip. 174.
b) Veoma je prezent i u vremenskim re-
kako ga iz daleka ugLedaju, na nj da stane.
V. dan. 2, 125, kad Milenko i Petar u Beograd... Milo
im polje knjigu da nipoto ne udaraju natrag. mil. obro 46,
poto se tako ?"astanu, Miljko odma otide te kae to knezu. 176,
tek to one odLete, probudi se carev sin. nar. prip. 22, kad jedno
jutro p1'ebrojim ,a to nema najboljega 202.
c) Rijedak je prezent u dopusnim, u i
u pogodbenim na Drini su ovoga leta Bonjacima
i Francuzi pomagali, ali se Srbi odre, premda izgube nekoliko
znatni ljudi. mil. obro 10, s mirom kroz Turke, jer nigdje
puka ne pukne. prav. sov. 69, OH (tj. cBpHe JIYJIY na Ibera
KaM'V111IeM npeKo JIelJa, a Cp6J1H Ibera H )J;a He aOTP'l{.e
:meHe Te ra He OT.M.Y, MaJIO ra He yUHje. nar. posl. 199.
d) Da se prezent uzima i u relativnim
to se moe vidjeti iz prvoga primjera u 574.
e) se prezent ne upotrebljava u
cama; bilo bi npr. veoma Veljko pomisli da Srbi udare
na Turke, treba: da udarie ili: da su .. udariLi.
f) U narodnim pjesmama se prezent ne nalazi
gotovo nikad. Izuzeci su veoma rijetki: kad to vojevoda
Janko, rasrde se mlade, pa besede vojevodi Janku.
nar. pjes. 2, 507, opremat kulaa, a narede
je to se ljepe moe. 2, 589, a kad male puke
poizbace, obojica konje zaustave, puke pune, sa konja govore,
4, 233. Izuzeci se u tim primjerima mogu lako razumjeti, jer da
su uzeti drugi oblici, kojima se prolost (npr. rasrdie ili
rasrdile su, naredie ili naredili su), stih bi bio Naao sam
samo jedan primjer gdje se tim ne moe izuzetak tuma-
lijepa se zima namjerila; ja se dignem, pobratime Marko, o
Jovanju, po danu, i pokupim sedam-osam druga i zave-
doh od primorja, zavedem je u Rudine, MarIm, te uvodih u
Rudine ovce. nar. pjes. 4, 41.
Sto je prezent od trenutnih glagola u narodnoj poeziji veoma
rijedak, a od trajnih glagola (kako vidjeti II 577) veoma tome
608
GRAMATIKA
razlog po mome iniljenju lei u stilu nae narodne poezije, koja prole
da slikovito, kao da ih na slici
pred sobom gledaju, i zato upotrebljava prezent od trajnih glagola, a kad
bi ih izricala prezentom od trenutnih glagola, to bi bilo prikazivanje leti-
(kao u kinematografu). Da je naoj narodnoj poeziji mila slikovitost
prikazivanja, to dokazuju poredbe koje upotrebljava i mnogobrojni
epiteti.
g) Jo treba dodati da Vuk, koji u drugim svojim radovima upotre-
bljava prezent od trenutnih glagola veoma obilno, nema ga u
prijevodu Novoga zavjeta gotovo nigdje, tu mu za pripovijedanje prolih
trenutnih slui ili perfekt ili (jo aorist. Tako je to i u
crkvenoslavenskom tekstu Novoga zavjeta, te nema sumnje da se Vuk u
tome drao toga teksta. Za Vukom se opet poveo u svome prijevodu
Staroga zavjeta, u kojem prijevodu nigdje ne nalazimo prezenta
od trenutnih glagola. Gdje se on nalazi u Vukovu Novom zavjetu, to se Vuku
pored sve panje izmaklo iz pera, kako je npr. kad se Josif probudi od sna,
kao to mu je zapovjedio i uzme enu svoju. mat. l, 24. Toga
ima jo u mat. 2, 1-3, 13, 9 i 32, luk. 5, 7, d. apo 28, 14.
577. a) U narodnim pjesmama i pripovijetkama veoma je
prezent od trajnih glagola, a dosta je po-
mijean drugim oblicima za prolQst. Evo nekoliko pri-
mj era: vino pije care Kostadine u lijepu mjestu Carigradu, s njime
boji apostoli, sveti Petar i apostol Pavle, al' besedi care
Kostadine. nar. pjes. 2, 85, knjigu pie 2ura Vukaine u bijelu
Skadru na BDjani te je alje na Hercegovinu bijelome gradu Pir-
litoru Vidosavi, ljubi tajno pie, a tajno joj alje,
u knjizi joj ovako besjedi. 2, 104, zna li, bane, zna li Strahi-
kad zapita i 'mene upita: moje, zmijo od Turaka,
mo li s', robe, junak otkupiti? ti me pita, ja pravo kazujem:
mogaO' bih ivot otkupiti. 2, 274, ona (tj. Kosovka djevDjka)
ide na Kosovo ravnO', pa se pO' razboju mlada te po
krvi junake. 2, 315, ator penje Gruja u planini vie
Drenopolja, pod atorom sede piti vino, vino slui nejaki Ste-
vane, Maksimija pred atorom veze, pa besedi Gruja.
3, 34, vino piju Senjani junaci na kapiji Senja bijeloga,
njima je barjak sav od svile, vjetar due pak barjakom njie. 3,
421, kad je bilo oko ali kurjaci zaurlaju, a psi zalaju:
kurjaci govore svojim jezikom: moemo li da tetu,
pa biti mesa i vama? A psi odgovaraju sv-odim jezikDm: do-
<1ite da bismo se i mi najeli. A tD gazda sve slua i razume. nar.
prip. 16, tek to Dn zaspi, ali eto ti devet paunica; kakO'
osam padnu na jezero, a deveta njemu na konja, pa ga stane grliti
i buditi. A Dn nita ne zna, kao da je mrtav. 21, vrati se natrag i
caricu, a ona sedi sama u dvoru i suze roni. 27, kad poslije
SINTAKSA 609
lisica, po stane zvati .. . ali niti se ko javlja niti
vrata otvora. 225.
b) Takav se prezent, i pomijean drugim glagolskim
oblicima za prolost i nepomijean, nalazi i u pisaca: to ti je
niti kada tebi tko potenje ocrni, moe se od sv. Nar-
cisa; on ne p7okLinje ne tui se na boga zato tako to
doputa, ne gnjevi se niti se odvie alosti, on se uzda u boga.
I. 154, ljudi behu se izmakli podalje pa posedali po travi i raz-
govaraju se koje o M. 15, jednom ja, zamiljen i ljut, idem
od popa Jevrema, a Sava sedi pred sudnicom i pui. me
jo izdaleka viknu. 144, jedno jutro sedimo ja i otac u batici;
on kavu. S. 2, 130. Dodajem i ovaj primjer: sin negda-
njega vlastelina, protiv sebe, ne smije sam da
radi protiv njih, nego trai prijateljstvo tursko, drage im volje
zadaje vjeru, protiv neprijatelja upotrebljava albu koja ukida
svaku samostalnost. D. istor. 110. U toj knjizi ima i vie takvih
primjera, ali je na svim mjestima isti oblik za prolost i u ruskom
originalu; a da nije u originalu, ko zna bi li prolost iz-
ricao prezentom od trajnih glagola?
578. a) U Vukovoj prozi slabo se ovakav prezent za pripo-
vijedanje nalazi, a gdje ga i ima, pomijean je drugim obli-
cima za prolost: drugi dan ujutru, poto sunce a mi
ni jedno jo ne izlazimo, zovnu nas poimence, ali se mi ne javimo.
Zovnu jo mi. jednako V: dan. 2, 134, kad ovako
razbijeni Turci u Loznicu, stanu o Srbima kazivati.
Jedan veli: vala jolda! ja sam bio . .. Drugi kazuje kako brzo
puke pune. .. kazuje kako su .. kazuje
i pripovijeda kako je . .. 3, 173, kad tamo (tj. Milo)
vidi da je Turaka mlogo, a u njega vojske nema; narod se predaje
ne bi li mu roblje ostalo; knez Aksentije predaO' naiju beogradsku
i pristao s Turcima, a ono nekoliko vojvoda to se jo nije bilo pre-
daLo prslo po umi kud koje, gore se boji naroda nego Turaka.
mil. obro 54, njegova .. . kad onaj prah u hartiji, vidi
da je nekakav prah, ali ne zna kakav je, pa onda metne prst na
jezik te pokvasi pa u onaj prah i lazne malo. kod

b) U Vukovoj knjizi mil. obro nalaze se mjesta gdje se
prezentom od trajnih glagola sadraj pismenoga
ili usmenog javljanja: Adem-paa odgovori Milou na ovo pismo i
blagodari mu to je tako lepo i poteno ispratio i
uverava ga da se od strane njegove nita ne boji i jo, to je naj-
610
GRAMATIKA
znatnije, pismo ovim zavruje. 113, tek to Milo na
Belicu, a stigne mu i knjiga od u kojoj ga poziva k sebi
na razgovor. 118. uz ovaj se akt jo proenije sultanu u
kome ga mole da Srbiji dade mitropolita Srbina. 169, sutradan
ujutru stigne i Tatarin od Ali-pae, po kome Ali-paa javlja Mi-
lou kako se narod pobunio. 177.
c) U Vukovim se djelima dosta usred pripovijedanja
nalaze oblici veli (3. l. sing.) i vele (3. l. plur.), koji slue
za to da se uvede upravni govor: Stanu je poslije prosio nekakav
trgovac, no ona nije - ja sam, veli, bila za junakom ...
dan. 1, 94, ako je koji dosad i mislio da Turci biraju i sijeku
samo knezove i znatnije ljude i da zar sve raje -
ali, veli, sad pa redom i paliti(" 3, 158, ali ne zna-
ta s njim (jer, vele, ako ga sad ne primimo,
k Srbima, pak zlo jo prime ga, kao to je govorio. 167,
mlogi su mislili i govorili da su to Nij emci podigli i da skoro
oni udariti na Turke, jer, vele, da je tako i prije bilo pred rat.
178, Guanac zapita Suleman-pau - ko njemu platiti to je
ono ljeto vojevao, jer, veli, da od daija nije primio ni pare. 212,
kad ovo sve vidi, on pie nekoliko knjiga Petru Do-
brinjcu i grafu Culcatu: ili odmah da se poalj-e vojske ruske Sr-
bima u ili Petar da pohita sa svom vojskom k njemu, -
jer, veli, kad propadne sve amo, ta nam onda Kladovo po-
prav. sov. 41, cy ce 6J1JlJ1 CKyrmJll1,
KMeTOBa pe-qe OIH 3Ha KO je TO y-qHHJ1o, - eHo OHaj, seJI-U,
IIITO My je 'leJla 3a KJl06YKOM. nar. posl. 147. Tako je i ovo: oni
ga sa svim srcem prime i stanu se moliti da im oprosti to ga ne
mogu kako bi eleli, - mi smo, veli, siromasi ljudi. nar.
prip. 103 .
. 579. a) Ima primjera u kojima se prezentom
od trajnih glagola r e l a t i v n a prolost, tj. prava prolost
prema vremenu u koje se to govori, ali prema vremenu o kom
se govori to je sadanjost. Primjeri: kad ujutru svane, a to od
Srba na mjestu nikoga, nego im se viju barjaci
po nekim brdima. V. dan. l, 77, kad Milo s knezovima
Ali-pai u sobu, a to nekolike pae i vie od 60 begova sede una-
okolo. mil. obro 129, oni njega ispuste, te otide u Azanju.
Kad tamo a to ima ta videti: skupili se ljudi iz oblinji
sela oko a iz daljnije jednako dolaze pa da im je ve-
lika poreza. 181, kad spomenici 1840. godine na svijet, a to
na njima stoji da su sobrani trudom Pavla
SINTAKSA
!l 11
dr. izd. 3, 78, kad uljeze (tj . majka) u bijele dvore, al' se Jovo sa
duicom bori, vie njega Maksime vladika bratu samrtnu mo-
litvu. nar. pjes. 2, 575, kad bude ispred on se probudi pa
pogleda na jabuku, a jabuka zreti, sav se dvor sjaje od
nje. nar. prip. 19, pa unutra; kad on unutra, a to na vatri
veliki kazan, kuva se u njemu a pored vatre sedi
92, prekrsti tapom, a to mesto vode vino; tu se
burad opmvljaju, tu se vino sipa,' ljudi rade, selo 100, kad
na jedan veliki potok, voda sve uji: onda zapita naj-
starijega brata. lOlo
b) Relativna je prolost i u ovim primjerima: dete se stane
odgovarati da ne smeo nar. prip. 45, da je od smrti.
D. propo 7, 26, poslije tri dana ga u crkvi gdje sjedi
i slua ih i pita ih. luk. 2, 46, pogleda i vidi gde u ka-
zanu voda i u njoj se kuvaju ljudske glave. nar. prip. 112,
da je kome pogledati bilo kako vojvoda kako
druma niz planinu. nar. pjes. vuk 2, 111, kad to Kuna
Hasan-aga kako d'jete vjeto konja igra. 3, 389. Relativnu smo
prolost imali i u 575b.
580. a) Kad je kojim prolim vremenom prolost dovoljno
onda Vuk u zavisnim prolost
prezentom, u usporednim U Vuka se jedno i
drugo nalazi nego u drugih pisaca. U njegovu kod
cnpaBa slugama i slukinjama -to darove donose davalo
se to da piju. U tom primjeru oblik donose ne sadanjost,
nego prolost. Vuk mjesto da kae: to su darove donosili (ili:
to darove donoahu) uzima donose, jer je 'Prolost u glavnoj re-
oblikom davalo se. A sada evo i drugih takvih
primjera iz kojih vidjeti da u pomenuto.j slubi dolazi
mnogo prezent trajnih glagola negoli svrenih.
b) Prezent za prolost u usporednim u'
stiru Tronoi bio je namolovan go starac, kojega su guje opasale
te ga kolju i piju mu sise (tj. klale su i pile su). V. kod
raBaH, ja sam se kao dijete u ikonu sve-
toga a dan se slavi, i pitao sam oca i strica
kako je i zato je to ... kod llpJ1CJI.aBJbaTM, u koli su djeca morala
sjediti i od jutra do mraka, samo to otidu te kod
lUKOJJa, tek to je svanulo, navukli se laki oblaci i kiica rominja.
S. 5, 167, tada se dogodilo da je selo osudilo jednoga seljaka u
zatvor, a on M. 9.
612
GRAMATIKA
c) Prezent za prolost u s relativnom zamjeni-
com: razumevi ta je bilo, na.klopi se i on za onima to begaju
(tj. to su begali). V. dan. 4, 7, odatle se sva suvozemna vojska
turska vrati k Deligradu, a OIIla to je na otide uz Dunav
mil. obro 39, Suleman-paa po gradovima i varoima postavi
muselime i sve >ostale stareine od takovi isti Turaka koji su ili
iz Srbije iIi iz okolni mesta. 57, kad je sv. Nikola po zemlji odio,
kod mOora nekakvog koji jednako ne pomozi,
boe! 5, 94, :a kad Isus, udivi se i onima to idu za njim.
mat. 12, 10, o svakom prazniku pashe bijae u sudije da
pusti narodu po jednoga sunja koga oni mat. 27, 15, ona
je ila samo u .()Jl.ijem haljinama to joj da kod
cnpaBa, ako bi onaj koji unutra imao uza se oruje, kazao
bi mu kavaz da ga ostavi pred vratima. prav. sov. 10,
tri silna susjeda koji su mu neprijatelji Milutin nije mnogo bi-
rao kako raditi. D. istor. 31, u oba je knez imao pravo
raditi ta 308, mahnu sabljom, mu glavu, porobi
mu to se moe. JM. 560, seljaci kojima su malo po-
dalje jo ne dospee pod svoj krov, a nasta tutanj. M. 198, malo
je to hvalio, mahom je sve to mu vide, to mu ui
ili mu na um padne. 315.
d) Prezent za prolost u zavisnim niko
nije smijo pokazati da se poplaio, nego je svaki morao biti slo-
bodan i veseo, ako mu se i (tj. ako mu se i nije htjelo). V.
dan. 1, 87, s prvom je enom iznajprije ivio dosta lijepo, a po-
slije se zavade to mu ona nije da slui momaka kad zimi
s njim s vojsk.e. 1, 91, ovu knjigu bace u dvor velikoga ve-
zira i urede te se i iznese treba. 3, 187, kad Turci to vide,
oni se poplae pa pobjegnu kako koji moe. mil. obro 85,
onda u sjednici kad su gdjekoji govoriti da se ne (tj.
pismo), da se zna ta je u njemu, molio sam ela se pro-
jer ja ne znam ta je u njemu. pis. 22, u hajdukovu rodbinu
i u enu i djecu, ako ih ima, nije niko dirao. kod xaj,l:\YK, god.
1806. Deligrad od Turaka tako se proslavi i osili da nije
mario ni za Milenka ni za kao da ih nema na svi-
jetu. prav. sav. 15, kad se (tj. sobama bo-
luje careva vidi ... nar. prip. 184, otro mu je bilo zaprije-
nego to mu 'knjiga kae. D. istor. 65,
su podilazili episkopu pod ruku kad blagosilja. pis. 205, bee
vesela kad me vidi, bee zadovoljna kad se sa mnom razgovara.
1'11. 90, Sava se nije nikad rastavljao od malene svoje sviraj ke,
SINTAKSA 613
s kojom se razgovarao kud god ide. 40, dah vazdanje tuge ma-
terine pirio je u njihne (tj . pa stoga su vazda
bila tuna kad god spolja, pa se oko njena ko-
lena. S. 5, 187.
e) Za obrnuti pojav, tj . da u glavnoj stoji prezent za prolost,
jer je ta u zavisnoj dovoljno imam samo jedan primjer :
kad sam bila s majkom mojom, meni fale (tj. faljahu, falili su) ove dvore.
nar. pjes. 1, 63, - a i tu oblik fale biti samo zbog stiha.
581. Prezent mjesto futura moe se uzeti ako je u drugoj
kojoj dovoljno Primjeri: kad se
on sasvim spremi, a udari kia i sneg, onda ovo ujedanput
pa nam onda valj (tj. valjat svoje konje jesti. V.
mil. obro 128, da u naim zemljama sunce oba puta
a mesec danju, zato se ni jedno ne moe videti.
dan. 4 (u kalendarskom prorotvu), tada car onima to
mu stoje s desne strane. mat. 25, 34, ako nikada odgovora od vas
ne primim, onda je znak da nema nita. V. prepo 2, 543 (1821) ,
vi meni veliku ljubav ako mi odgovorite na ovo pismo;
ako li mi ne odgovorite nita, onda znam ta je. 4, 104 (1825),
II taj mah pasti tama da se nita ne vidi. nar. prip. 87,
to D. dan. 11, 16.


582. a) Prezent i trajnih i trenutnih glagola sasma rijetko
u glavnim to mi ne gine ni poslije
(das wird mir nicht entkommen, non deficiet ). V. kod
nrn:yTJ1, ivo mi je pod pojasom, iIi bude muko iI' devojka,
tebe valja gospodu. nar. pjes. 2, 639, ako za sedam dana
to ne uradi, nije na tebi glave. nar. prip. 82, ako mi je ne do-
vede, na tebi nema glave. 85. je: kuda ovaj da
ga rni ne (mjesto: da ga po crkvenoslav.
tekstu). V. jovo 7, 35. A jo je dotakne li se ko i prstom,
ja krenem i provalim (tj . krenut provalit u zemlju Perza.
N.58.
b) U pogodbenim i u vremenskim se
prezentom trenutnih glagola, npr. ako me nadanje,
ti ja stado. nar. pjes. 1, 171, sve ovo tebi ako padne i po-
kloni mi se. V . mat. 4, 9, dobijem li Maru za ljubovcu, lepim
je darom darivati. nar. pjes. 3, 498, kad te opanke podere,
ja ti kupiti druge. nar. prip. 122, kako s'potur-
nar. pjes. 2, 565, pa sutra, poto se lepo prepravimo,
614
GRAMATIKA
udariti na Turke. miL obro 114, moja, dok dozna.
D. ruto 3, 18. Tako je isto i: se sjetim, ti. To vrijedi
i za relativne o vidi u 609. i 610. - Oso-
bito trenutni glagoli sloeni s prijedlogom uz slue upomenutim
za npr. ja sam bila za junakom i ako
se jo jedan put uzudajem, opet se udati za junaka. V. dan.
1, 94, oni sad pristanu i da nema drugoga spasenija nego
da se biju s Turcima i da se brane dok se uzmoe. miL obro 78, to
god mi vie ovu razliku i granicu slavenskoga i srpskog
jezika to biti bolje. pis. 83, gdje se god 1Lspropovi-
jeda ovo se i to. mat. 26, 13, u
trebati po svakome pisati za sebe, nego samo po
onome kojijem se knjige uspiu. predgovor, one
lwji tebe 1Lzblagosiljaju, i ane koji tebe usproklinju. D.
1 mojs. 12, 3, ako dobro uzaslua glas Gospoda Boga i to
je pravo ... i u sve uredbe njegove, nijedne bolesti
pustiti na tebe. 2 mojs. 15, 26. - Od ovih glagola koji izvan pre-
zenta, i to samo u ovoj slubi, nijesu treba razlikovati slo-
ene glagole, kakovi su: uzletjeti, uznijesti, uzrasti itd.
(vidi u 398c).
583. a) U 507b navedeni su primjeri: se Milo da
Turci ne opaze, jer se boji da ga ne probudi, se da Grci
ne obladaju, jer se bojae da jeretici ne dozovu Turke. U tim
primjerima prezenti trenutnih glagola kao da
se se Milo li Turci opaziti?, jer se boji li
ga probuditi? itd. (zato je glagol zanijekan, o tome vidi u 512e).
Takovi su i primjeri: ja se bojim da ne ostavi Srbiju.
V. prepo 6, 276 (1834), poplae se da im se sad Josif ne osveti.
D. prip. 51.
b) Prezent mjesto futura uzima se u nekim upitnim
nicama, kako se vidi u 507b.
c) Uz da ako prezent trenutnih glagola (a trajni se i ne uzi-
maju) ima futura: da ako udari kia, tj. moda uda-
riti; V. u 509c.
d) U izri ako je u njima pomijeano neto
volje ili namjere ili elje, moe se uzeti prezent trenutnih
trajnih) glagola mjesto futura. Moemo Pavle je stao prije-
titi: djevojku, tj. imam volju oteti, - i to moemo
pretvoriti u: Pavle je stao prijetiti da oteti djevojku, a pored
toga se u mjesto futura moe uzeti prezent: kako
je Pavle stao prijetiti da otme V. nar. pjes. 1 (1824),
SINT A KSA
615
XXI. Drugi su primjeri: svijetli i knez govorio je da
cr kvu dan. 1, 40, namisli da s vojskom bjei kroz Turke.
77, neki se zavj etuju u bolesti ili u drugoj kakoj nevolji da ne
jedu ribe nikad u petak i u sri jedu, neki da poste. ponedjeljnik.
kod 3aBjeTOBaTH ce, pozdravili te nai mii da ti odgrizu
ui. kod JIaca, ponudi se da me vodi k njemu. prav. sov. 37,
to se vali od nedelje dana da pokupi momke i junake. nar.
pjes. 1, 57, zato prete da mi jagnje ukradu. 1, 131, jer
narod govorae da ga zaspu kamenjem. D. 1 car. 30, 6, vi sad
velite da se oprete carstvu Gospodnjemu. 2 dnevn. 13, 8, raskaja
se bog oda zla koje da im i ne jon. 3, 10, otac
govori s materom da me ne ene te zime. M. 92. Ponajvie je
u takovu subjekt isti u glavnoj i u
ali katkad i nije: German je mislio da njega Petar odvede u Pe-
terburg o svome troku. V. prav. sov. 76. - je (i meni
nejasan) prezent u mjesto futura koji je
tj. nema u njemu ni volje ni namjere ni elje; takova su
ova tri primjera: ja sam se nadao da me povoljnim pismom obra-
dujete (tj . da me obradovati). V. prepo 4, 176 (1832), na-
dam se iz Srbije da to 7, 238 (1823), i vali se caru na di-
vanu da nadstreli orla krilatoga. nar. pjes. 2, 360.
e) U 509a je da prezent s veznikom da moe zna-
isto to imperativ, npr. da kae isto to: kai, - da
isto to: I bez veznika" sam prezent ima katkad
to npr. namisli da s vojskom bjei kroz Turke, pa
ko (tj . da neka a ko ostane, nek ostane.
V. dan. 1, 77, ako se nijeste radi Turcima predavati, a mi da
bjeimo jednu kroz Turke, pa koji (tj. da
neka a koji pogine, bog da ga prosti. prav. sov. 68, zdrav
si mi, vojvodo (tj. zdrav budi, u n:azdravljanju). 69, zdrav si
mi, bane, stari svate unazdravljanju)! 71, zdravi ste mi,
moja draga! nar. pjes. 3, 289, zdrav si, deo! M. 78. - Impe-
rativ upravo da neko neto ima 'a zanijekani imperativ
da neko ne smije neto npr. ti ima a
ne ti ne smije Tako i prezent imperativ
moe imati ta dva ona meni sitnu knjigu pie da ja kupim
jednu malu, da je vodim u Kunar-planinu (tj. da ja imam
voditi, u Uipravnom govoru bilo bi: kupi, vodi). JM. 161, koliko
da se tuju i uzdiu klasici (u upravnom govoru bilo bi: neka
se tuju i uzdiu), ne pomae nita. [{ 2, 261, a nisam li tebe bese-
616
GRAMATIKA
dio da ne pevam kroz (tj. da ne smijem pjevati)?
nar. pjes. 2, 216.
f) Prezent mjesto kondicionala uzima se u nekim upitnim
kako se vidi u 507b.
AORIST
584. a) U junim krajevima taj se oblik (mnogo Vlse nego
imperfekt) upotrebljava i II govoru, a II ostalim kraje-
vima slabo. To se lijepo vidi iz Vukovih narodnih pripovijedaka
gdje su ta dva oblika mnogo u pripovijetkama iz junih
krajeva negoli u onima koje su iz U narodnim
srnama (koje ne prikazuju vjerno govor) veoma su i
aomt i imperfekt, - i ja mislim da se u mnogo uzi-
maju ta dva vremena poradi potrebe stiha, tj. ondje gdje stih
ne doputa uzeti perfekt, pa je analogija takovih stihova
te su aorist i imperfekt prodrli i u stihove u kojima bi mogao
(s obzirom na broj slogova) biti i perfekt. U Vukovu prijevodu
Novoga zavjeta ima i jednoga i drugog oblika golemo mnotvo,
zacijelo poradi crkvenoslavenskoga teksta, koji ih ima
svu silu i kojega se Vuk dra:o kao u mnogome drugom,
tako i u ovome. Za Vukovim prijevodom Novoga zavjeta poveo
se u sV'ome prijevodu Staroga zavjeta, te one oblike upo-
trebljava vrlo obilno. U ostalim Vukovim djelima (pa i u njego'vim
pismima, u prepi:sci) rijetki su - prema Novome zavjetu -
pomenuti oblici, osobito imperfekt.
b) Iz 248a zna se da se aorist gradi i od trajnih glagola.
Ovdje samo dodati da aorist u tom isto to im-
perfekt, npr. pletoh isto to pletijah itd. - Sto ovdje dalje
govoriti o aoristu, ticat se gotovo sve toga vremena od trenut-
nih glagola, jer je on u svojoj porabi mnogo razvijeniji, negoli je
aorist od trajnih glagola.
c) Kada ko kazuje to je u prolosti bilo, to moe da bude
pripovijedanje ili ili javljanjeili
s p o m i n ja n j e. Kako je ova razlika u kazivanju prolih doga-
vana, vidjet se u 585 i 586.
585. a) Aorist se upotrebljava u p r i p o v i j e d a n j u za do-
koji su se dogodili u prolosti, dakle isto to histo-
prezent i perfekt od trenutnih glagola. Dosta biti da se na-
SINTAKSA
617
vedu samo dva primjera' (u kojima pored aorista dolazi i imper-
fekt, ovaj, dakako, za koji su se u prolosti
Roditelji njegovi svake godine u Jerusalim o prazniku
pashe. I kad mu (tj. Isusu) bi dvanaest godina, oni u Je-
rusalim po praznika; i kad dane provedoe i oni se vra-
tie, osta dijete Isus u Jerusalimu, i ne znade Josif i mati njegova,
nego da je s drutvom, otidoe dan hoda i stadoe ga tra-
iti po rodbini i po znancima. I ne naavi ga vratie se u Jeru-
salim da ga trae, i poslije tri dana ga u crkvi gdje sjedi
i slua ih, i pita ih, i svi koji ga sLuahu, divLjahu
se njego;vu razumu i odgovorima. I vidjevi ga se, i mati
njegova mu: sine, ta nama tako? evo otac tvoj i ja sa
strahom t1"aasmo te. I im: zato ste me traili? zar ne znate,
da meni treba u onom biti to je oca mojega? I s njima i
u Nazaret i bijae im posluan, i mati njegova sve
ove u srou svojemu. V. luk. 2, 41-51, u ono, vrijeme kad
hu sudije bi glad u zemlji, i jedan iz Vitlejema otide
da ivi u zemlji moavskoj sa enom svojom i sa dva sina svoja. A
ime tome bjee Elimeleh, a eni mu ime Noj emina, cl
imena dvojici sinova njegovijeh Malan i Heleon; i u zemlju
moavsku i stanie se ondje. Potom umrije Elimeleh, mu Nojemi-
nin, i ona osta sa dva sina svoja. Oni se oenie Moavkama, jednoj
bjee ime Orla, a drugoj Ruta; i ondje stajahu do des-et godina.
Potom umrijee obojica, i ena osta bez dva sina svoja i bez mua
svojega. Tada se IOna podie sa snahama svojima da se vrati iz
zemlje moavske, jer da je Gospod pohodio narod svoj davi mu
hljeba. I izide iz mjesta gdje bijae, i obje snahe njezine s njom, i
putem da se vrate u zemlju Judinu. Tada Nojemina
objema snahama svojima: idite, vratite se . . . i poLjubi ih, a one
povikavi zapLakae i rekoe joj: ne, nego se s tobom vratiti
u tvoj narod. D. rut 1, f--10.
b) Aorist se upotrebljava za p r i o p a van j e: snio sam,
knee, da ti j'ae na konju, PILI{ zagazi u jedno veliko blato i
zagLibi se, a ja se desi blizu tebe, i ti me pobrati, te te izvadi iz
blata. V. dan. 3, 149, koliko se sad miran i pokoran, ja sam od
njega nekoliko puta tako beao da nisam znao kuda udariti, pa
mi evo najposle i ruku p'rebi na Ravnj'll. mil. obro 57, onih knjiga .. .
ja jo ne P'/'imih. V. prepo 3, 390 (1853), ja sam ovoga leta mislio
u Rvatsku, pa se iznajprije zadra Gospodara ... a
potom se pojavi kolera pa ne smedo. 6, 286 (1836), moga Savu ja
ne odvedo u Vinkovce, tako ne mogo ni vas pooditi. 5, 261 (1831) .
618
GRAMATIKA
starac Veljko (u dodatku k 14 novina srpski) pozva na mej-
dan desetoricu, pa ni jednome ne smje da dr. izd. 2, 132.
e) Mjesto aorista u 'p r i p o v i j e d a n j u moe se svagda
uzeti prezent od trenutnih glagola; to bi se moglo
u ona dva primjera iz Sv. pisma to su navedena u ovome pod a).
Ali gdje je p r i o p i van j e prolih tamo se
prezent ni od trenutnih ni od trajnih glagola ne moe uzeti; dakle
u primjerima ovoga pod b) ne bi se to moglo
586. a) Cesto se aorist upotrebljava kada ko kome to j a v-
l j a. Primjeri: ujedanput obore vatru iz puaka i stanu vikati:
bjeite! razbi nas ajduk Veljko! V. dan. 1, 76, kroz
bjean pak vikne nekoliko puta: vilaete! Turci ostadoe
zasad u Loznici i sjutra ovuda da pale i robe. 3, 199,
opazivi to pod pak arambaa! od
boga naao! ubie Valj evci Sima! 206, kad nastupi (tj. Zivko-
II Srbiju, stanu ga ljudi pitati jesu li to svrili, a on im
govoriti: dobro, vala bogu, nikad bolje! car nam dade
sve to smo eleli, i odredi nam Afis-pau sa trista ljudi u Beo.-
grad, samo da se zna da je zemlja carska, nego posle gla-
sovi da je Afis-paa ... podigao vojsku, zato iz Carigrada
poslae mene napred da vam kaem . .. 5, 41, kad bude ujutru
pred zoru, dok straari: utekoe Turci! mil. obro 99, glas
dopade crnom Arapinu: zla ti crni Arapine! stie junak u
tvoje svatove ... kako stie, on zametnu kavgu, pogubi ti kuma i
nar. pjes. 2, 398, vila s planine ... : bjei,
alosna ti majka! pogibe ti na Timoku Veljko, razbi ti se na
Ravnju Milou, Mutapa ti Turci zatvorie i na vodu
Moravu, i eto ih u Godomin, 4, 311, otide i kae bratu:
brate, danas Civuti odoe nekuda i zapovedie materi da te
nar. prip. 175, glasnik pobjee Izrailj ispred
Filisteja i pogibe mnogo naroda i oba sina tvoja pogiboe. D. 1
sam. 4, 17, dopade i zaplaka se: pomagaj te, ako
boga znate! pohara me duman, odnese sve do gole due!
M.288.
b) Aori:st je kad se togod s p o m i n j e, npr.
su mi dodijale tube na vas, i ja sam vam nekoliko puta pisao i
govorio da se umirite i zuluma okanite, i vi me do danas ne po-
sluaste. V. dan. 3, 153, posle razgovora i dogovora
Moler: e brate Milou! mi II ime boga opet ustasmo na Turke i
narod s Turcima zavadismo; nego sad ko biti stareina ovome
narodu? Inil. obro 88, k Milou pomagaj, go-
SlNTAKSA
619
spodaru, za boga! ta se to sad! mi za tobom p1"istasmo i
s Turcima se zavadismo, pa sad ajduci da nam sude i nau
da biju? 90, gotovo tri mjeseca dana kako sam vam
. .. pis. 3, jedno rekne Petru i Milenku
u svojoj i Veljko i Jakov izdadoe nas, sad se vie ni u to
nem.amo uzdati. prav. sov. 53, vi ovde biste gotovo mesec dana,
a se i ne razgovorisrrvo! prepo 4, 146 (1830).
c) Mjesto aorista u primjerima, to su u ovom navedeni,
ne bi se mogao uzeti prezent od trenutnih glagola, tj.
on se ne upotrebljava za javljanje ni za spominjanje.
587. a) Kada ko to govori u u ljutini, u alosti ili pre-
koga, moe upotrijebiti aorist. Primjeri: onda se
koji starci uvate za bradu Boga mi i Gospoda! evo bi-
jela brada, a barjaka ne do danas! V. dan.
3, 192, kad su Turci gde pucaju topovi, iznajprije nisu vero-
vali da su to pravi topovi, nego su mislili da su Srbi od
drveta kao stupu te ji plae, i zato su govorili: ne prevari, Vlao,
ne! mil. obro 94, paa navali na Vuicu i na protu
kamO' Milo? mene prevari Milo! 128, (carev sin zeca
u nekakvu rekavicu i tamo ne zeca, nekakvu baku,
pa je upita za zeca, a ona mu odgovori:) moj sinko, nije ono zec,
nego je ono adaja; toliki svet pomori i zatomi! nar. prip. 55,
digne se da trai svoga pobratima i naavi ga u jednom selu
kae mu: ti, pobratime, prevari mene! .. 213, (nekakav siromah,
u zdjeli malo mlijeka, pritisne zdjelu u Savu da bi malo
vode zahvatio i tako vie da bi ali ujedanput napuni
se zdjela vode i mlijeko, pomijeavi se s ostalom vodom, izgubi se
sasvim, onda siromah Savo! Savo! sebe ne zabijeli, a mene
zacrni! nar. posl. 273, stane sav narod vikati na Mojsija i na
Arona: pobiste narod Gospodnji! D. prip. 77.
b) Cesto se nalazi aorist u p i t a n j i m a, bila ona u glav-
nim ili u zavisnim Primjeri: ta li im kazati kad me
zapitaju: ko pobi tolike Turke i popali turske i damije?
V. dan. 3, 164, knezovima da sjutra pred
njega da ji pita - ko provede Turke kroz 202, Turci su
posle toliko puta spominjali i pitali - kud se dede Adi-Proda-
nova snaa, no Milo je jednako govorio da ne zna nita za nju i da
se i sam kud pobee i gde se sakri. mil. obro fil, Milo,
to uradi od ljudi u ne htjedne dalje 65,
Isus pruivi ruku uhvati Petra i mu: malovjerni! zato
se posumnja? mat. 14. 31, kad je tebi bilo neugodno to Spa-
620
GRAMATIKA
soje mjeovito pie, zato ti samoga Spasoja ne kara zato i ne
tipka, nego pomijea i mene s njime? dr. izd. 2, 154, bog t'
ubio, zlato, to od Omera moga? zat' g' udavi,
ne bilo te majci! nar. pjes. l, 256, na noge i ta
uradiste da od boga nar. prip. 67, kad se poslije sastanu
vuk i lisica, zaipita jedno drugo kako 227, ko ti kaza da
si go? D. 1 mojs. 3, ll, Lavan Jakovu: ta te kradom
pobjee od mene i odvede moje? zato tajno pobjee i kradom
otide od mene? 31, 26, ko pobi ljude? ko prisvoji vlast koja pri-
pada samo sudovima? M. 323.
c) Ni u primjerima ovoga ne bi se mjesto aorista mogao
uzeti prezent, jer ni tu nije pripovijedanje.
588. a) Aorist je dosta u svim zavisnim
osim u namjernima (u tim ga ne biti, jer na-
mjera svagda smjera u a aorist je vrijeme za prolost).
Primjeri: Veljko pomisli da Srbi udarie na Turke, pa udari i
on. V. dan. l, 77, zaista valja priznati da je onaj vojnik to ga
sad sretosmo poten i pametan dan. 2, 124, da je
sam Turke naveo, te toliku tetu 3, 204, kad Miloje
vidi gde resavski anac propade, on odma pobegne. 4, 24, kad
on sad ovaku neveru i tolike ljude na' veri pobi, kako mu
ja sjutra verovati za moju glavu? mil. .obr. 67, po zakonu naemu
valja da umre jer sebe sinom boijim. jovo 19, 17, govo-
rahu tako da vjerova veliko mnotvo Jevreja. d. apo 14, l, kad
se nanovo i sastae, se opet razgovarati. nar. prip.
27, nego vidi crna Harapina kako pade na iva Voina. nar. pjes.
3, 322, ako. rekoh, ne posjekoh. nar. posl. 7, svega poivje u ka-
s vremenom koje provede u Studenici pet godina D. istor.
17. Govori se i pie: oni ne premda ih pozvasmo.
b) Aorist se nalazi u poslovicama za nepravu sadanjost
(v. 571b): dva loa izbie Miloa. nar. posl. 56, divlji
pa pitome (kad gosti u smetaju 62,
pasa ujedoe vuka. 350, to omilje, ne omrznu. 359.
c) Rijetko se uzima aorist za koji su se u prolosti
ponavljali, npr. David Saulu: sluga je tvoj pasa.o ovce oca
svojega; pa kad lav ili medvjed i odnese ovcu iz stadn, ja
za njim i udarih ga i oteh mu iz i kad bi na
me, uhvatih ga za grlo te ga bih i ubih. D. 1 car. 17, 34-35, kad
bi kakove dvoumne ale ... otro ukori one koji bi govorili
nepristojne l. 7, kad je god mogla od posala, skloni
se u tihu komoricu. 42, mnogo vremena trebovae mu za pri-
SINTAKSA 621
pravljanje k naukama ... pored svega toga izmoli od svoje volje
svaki dan sav psaltir. 239.
d) Rijedak je aorist i mjesto pluskvamperfekta (v. 600),
npr. u sedmoga vijeka car persijski Hozroje poharavi
Jerusalim odnese i krst, a car Iraklije opet ga ote iz ovoga rop-
stva; se tome Ira'klije na konju, pod vijencem i
carskim platem, unijeti na vrata j-erusalimska ivotvorni krst,
ali konj pod njim stade, i patrijarh Zaharija, koji se s krstom za-
robi i sad opet izbavi, napomenu caru da sin bo'ji nije s takom
slavom vukao isto drvo po ulicama jerusalimskim. D. pis. 333,
tako negda Solomun s levitima i svetenicima na goru si-
onsku; ondje iz staroga atora uzee zavjeta koji
Mojsije. 351, jednom dovedu k njemu momka kojega ugrize bije-
san pas. l. 14.
589. a) Veoma se rijetko ,aorist uzima za pravu sadanjost:
,o li me (tj. li me), moj brate Stefane! nar. pjes. 2, 125,
li (tj. li), sva moja druino! 3, 338.
b) Katkad se aorist upotrebljava za osobito
za onakve koji se dre za sigurne i koji su gotovi da se svaki
dogode (ali se jo nijesu dogodili u vrijeme kad se govori).
Primjeri: Gospode, izbavi nas, izgibosmo! V. mat. 8, 25, odrijei
moje b'jele ruke, jer mi, majko, obje otpadoe. nar. pjes. 2, 33,
de si, brate, bee Milan-bee? pogubi me zvijere arslane. 2, 47,
drugi moju odvede devojku, odvede je Ivane (tj. jo je
nije odveo, nego se sprema odvesti je). 2, 596, kuvaj meni bijele
a ja odoh kovati 3, 130, kad ne kazah za te hitre
noge i ne kazah za ruke, ja ne kazah (tj. kazati)
za laljive 3, 357, mi konjici odosmo (tj . sada,
ovaj pred Turke, pa Turci na nas udariti. 4, 266, umreh
od daj mi vode. nar. prip. 25, ja uzeti jednoga ko-
nja, pa odoh po svijetu. 147, dii, pobratime, ujedoe me psi (tj .
jo me nijesu ujeli, ali me za ujesti) . 214. - Tako je i u ova
dva primjera: ne ljubi h (tj. ljubiti) ti pasa ni tvo-
jijeh konja u kopita, da bih znao da bih poginuo. nar. pjes. 3, 467,
napije l' se ko Vuke i najede l' tuke, ostade u Vukovaru. nar.
posl. 190, ako ova pravila odbacimo, odbacismo samo
J. 20.
e) U pogodbenim s veznikom ako stoji katkad
:aorist u (tu je mnogo prezent od
trenutnih glagola, v. 582b): mi Turke ne moemo
jer je nji mlogo vie nego nas; ajdemo da mi udarimo
622
GRAMATIKA
na nji, pa ako iCh) kako zahunismo i razbismo, dobro. V.
dan. 1, 76, ako. ovi sad izmakoe i mi ostadosmo sami, sve nas
ajduci pobiti. 3, 172, ako zapeh str'jele moje, tebe,
Janko. nar. pjes. l, 181, ako putih iva ognja, gn' jezdo ti
opaliti, ti pofatati. 1, 488, ako sestra sjutra ne
kako ti onda odgovorit? 2, 234, ako 1', seko, ja pogiboh amo,
pomeni me. 2, 303, ako l' mi je ne kte dati majka, ja Maru
na silu oteti. 3, 499. - U takvim pogodbenim stoji
katkad aorist i mjesto prezenta: ispovjedite se, ako mogoh (tj.
ako mogu) da vam pomognem. nar. prip. 123. - je
aorist u primjeru: ko ne na ga za ne-
dana; koga ne bi dana, ga za petnaest
ravno. 3, 364, - je zato to aorist ima bu-
a ne stoji II pogodbenoj, nego u relativnoj.
d) Mjesto kondicionala imamo aorist u primjerima: ne pro-
se (tj. ne bih se proao) barj ke, da biste me svi
odustanuli. nar. pjes. 1, 420, da ne bi prednjih zuba, ode (tj.
otila bi, - misli se: preko devet brda. nar. posl. 52, grdnu
da nam nije pomogao Gospodin. I. 318, da
se Heraklije u Kartagu, surva se tada Bizantija u bez-
dani jaz. N. 315, da ne bi Heraklija ... ode nevidom Bizan-
tija. 340. I u prema kojima nema pogodbene, nalazi
se katkad aorist mjesto kondicionala: bez istroene snage romejske
i persijske ne podie se nikad i ne ispe na visinu arapski kalifat
(tj. ne bi se podigao, ne bi se ispeo). N. 125.
IMPERFEKT
590. a) O tom vremenu kazano je nekoliko u 584a.
Imperfekt se upotrebljava za koji su u prolosti tra-
jali, a uzima se II glavnim i u zavisnim npr. naa
se odma napuni ljudi, i svaki od svoje strane tolkovae ta
nam se dogodilo. V. dan. 2, 135, svi ostali Turci tako su sad poli
na Srbe kao, u svatove. Seidin, runjanski subaa, veljae u Loznici
na poodu: jesu li to ovi Vlasi ... tako se drugi mdovau i razgo-
varau kako sivulja iz Tamnave i iz Posavine. 3, 169,
dok on tako govorae njima, gle, knez nekakav i klanjae
mu se mat. 9, 18, kad ga tuahu glavari
nita ne odgovori. mat. 27, 12, kad u svoj stanu ga
sretati poznanici, a on svakome odgovarae. nar. prip. 99, ljetos
SINTAKSA
623
kad sam bio u Novome Sadu, jednom pred na dvo-
ru, a zvona bez prestanka zvonjahu na samrtnika. D. sitno sp. 40,
ti posle njegova odlaska govome da ... (govori seljak Sr-
bijanac). M. 17.
b) Imperfekt se uzima za trajne koji su se u pro-
losti npr. u ovakovom veljae po-
kojni Kopitar: wenn die schlechten Kerle ... V. prepo 3, 337
(1850), me rano Lijegae (tj. moj prvi mu), a ujutro docna
ustajae; kad me budit gospodare, u b'jelo me lice celivae.
nar. pjes. 1, 231, u po ustajahu na prvu molitvu kao
po glasu strane trube posljednjega suda ... malo opet
se skupljahu u zoru da javno ispovjede grijehe svoje ... u prvi
sahat dana oni se u molitvi predavahu Bogu, a u prizivahu
blagodat njegovu; da je Spasitelj u esti sahat raspet i u deveti na
krstu umro, pobono spominjahu u iste sahate, a poslije
svete liturgije molitvama zavrivahu dan. D. pis. 36,
ondje se skupljahu sva stada, te pastiri odvaljivahu kamen s vrata
studencu i pojahu stada i poslije opet privalji.vahu kamen na vrata
studencu na njegovo mjesto. 1 mojs. 29, 3.
c) Za trajne koji su se u prolosti ponavljali slui
imperfekt: knjige zemlju ... od srpskoga
silna car-Stjepana na Poegu banu Milutinu, 'vako care banu
govorae. nar. pjes. 2, 168, roditelji njegovi svake godine
u Jerusalim o prazniku pashe. V. luk. 2, .. 41, mnoge od svetijeh ja
zatvorah u tamnice primivi vlast od glavara i kad
ih ubijahu, pristajah na sud. I po svijem zbornicama ih
nagonjah da hule na Isusa. d. apo 26, 10-11, kad bi Izrailjci
posijali, dQlaahu Madijanci i Amalici i, stavi u oko protiv nj ih,
poth'ahu rod zemaljski i ne ostavljahu hrane u Izrailju, jer se
podizahu sa stadima svojim i sa atorima svojim i dolaahu kao
skakavci ... i u zemlju pustoahu je. D. sud. 6, 3-5, Saul
caruj nad Izrailjem ratovae na sve neprijatelje svoje, na
Moavce i na sinove Amonove, i kuda se god
1 sam. 14, 47, ondje mu (tj. Iliji) gavrani donoahu hljeba i mesa
jutrom i 1 car. 17, 6.
d) U svim dosad navedenim primjerima slui Lrnperfekt u
pripovijedanju; nema sumnje da ga je dobro uzimati i u priop-
javljanju, spominjanju (kao i aorist, v 585 i 586),
isto tako kad se to kazuje u u ljutini, u alosti ili preko-
koga i u pitanjima (v. 587), ali kako je imperfekt i
u pripovijedanju od aorista, tako se za neke od navedenih
624
GRAMATIKA
sluba u izvorima za ovu knjigu uPO'trebljenima ne nalazi ni jedne
p Dtvrde, a za neke vrlo malO'. Evo dva primjera za pitanje i za
spominjanje: koji ono dDbar junak bjee? nar. pjes. 2, 314, DPO'-
minj e li se kad se etasmo po okDlini J ar'OPO'lj ca kakO'
na mDlitvu u oblinji manastir? D. pis. 3.
e) Za nepravu sadanjO'st (v. 571b) nalazimo imperfekt
u primjeru: kad se sinovac enjae, strica ne pitae, a kad se rae-
njae, i strinu pripitivae. nar. PO'sl. 120.
f) VrlO' je rijedak imperfekt za pravu sadanjO'st, i to samO'
Ll pitanjima: tO' veljae? (tj. tO' veli? takO' se u junO'm primO'rju
odzivaju ene i djevojke). V. kod oj "Iyj, a vi O'tkle beste? (tj.
otkle ste?). M. 33, to se onO' u planini sjae? nar. pjes. 1,37.
g) Imperfekt mjestO' kDndicionala uzima se vrlO' rijetkO' (u
starijem jeziku bilD je tD ispo Jezik slavO'nskih pisaca
182): da je jo malO' mogasmo se uzeti (tj. mogli bismo,
Ll prO'losti). M. 103. Ispor. aorist mjesto kondicionala u 589d.
h) Slabo je imperfekt mjesto prezenta za izricanje re-
lativne prolosti (v. 579): vidje ih gdje se (tj. gdje se
jer im bijae protivan vjetar. V. mar. 6, 48,
da se 'Od njega nikako ne mogae blago da uzme. nar. prip.
125, i razgleda turske tu lijepu zavu ugledala Tur-
cima sluae rakiju, a prosiplje suze od obraza. nar. pjes. 4, 159,
j er ne znadijahu ta bijae (tj. ta je). D. prip . . 64.
IMPERATIV
591. a) Ime imperativ upravo zapovjedni (lat.
ime imperativus, tj. modus, izvedeno je od glagola imperare, tj .
zapovijedati), ali to je samo jedno od njegO'vih npr. kad
gospodar sluzi: donesi vode, - ili kad kae
mirujte, djeco! Temeljno je imperativa elja, a zapovi-
j ed je otro elj'a; ,ali elja moe biti i bez otrine
i blago, i tako. imperativ moe osim zapovijedi jo elju,
npr. putujte sretnO'!, - molbu, npr. marljivo! ispij ovu lje-
kariju, zapjevajmo, - svj etO'vanj e, npr. tedi dok ima.
ImperativDm se moe tO'god i dO'Putati, npr. sin pita oca: smijem
li danas k a otac mu kae: pa idi (tj. doputam ti) .
Mislim da je doputanje i u primjeru: krsti vuka, a vuk u goru
(tj. doputeno ti je, slobodno ti je krstiti ga) . nar. posl. 16l. - Ako
je imperativ zanijekan, onda zabranu, npr. ne ubij, ne kradi;
S I NTAKSA
625
ali moe i sve ono drugo to jesni imperativ osim
zapovijedi, npr. ne daj mi, boe, to ne budi uroka, ne
druguj s ljudma, ne vjerujte sve to
b) to ih ima imperativ, npr. pleti, pletimo, pletite,
ima i opisani imperativ, npr. da plete, da pletemo, neka pletem,
neka pletu itd., v. 314a i 509a.
c) U narodnim pripovijetkama 2. lice sing. imperativa uzima
se uza subjekte 1. i 3. lica sing. i plur. za prole
tj. isto to prezent ili aorist ili perfekt, pa ga
moemo zvati imperativ. Primjeri: dijete spopadne
bukvu, pa povuci tamo, povuci amo, ali ne moe da je
nar. prip. 2, ona skine svoju a mi s konja svoje
pa puni i mjeri dok napunimo 7, bre-bolje spreme se
na put, sednu na konje, pa bei. 26, tri zmaja uteku u onu jaz-
binu, onda ova dvojica bre vuci slamu pa turaj u onu jazbinu,
pa onda zapale. 44, uzme (tj. kamen i njim probije led, pa
onda poteci za 115, dok mi padne na um da mi je
kosa. . . pa uzmem no, pa sve dlaku po dlaku odre-
zuj pa navezuj. 204, a vuk opet dok mu voda trgne na
ui. 226. Vuk sam vrlo rijetko upotrebljava imperativ:
Srbi na zasjedama pa udri one i ove. dan. 3, 172, KaxO
je HeK'aJG3.a ljeBojx:a ... CTaJIa y ce6a rOBOpaTI1 ... na OH.l(a yopu
y 'IlJIa'i. nar. posl. X. Ni u Vukovu ni u prijevodu Sv.
pisma nema nigdje ga ni u narodnim
pjesmama to ih je Vuk. na svijet izdao, ali se nalazi katkad u pi-
saca: VaalO'Vi svetenici stanu igrati oko njega od jutra do
podne,ali nikakva glasa ni odgovora . . . A oni jo
i koliko igda mogu, i paraj se noima, dokle i krv
ali opet nikakva glasa ni odgovora. D. prip. 123, duvne se uzvr-
polje to im nije doputeno da same biraju sebi glavaricu; bolje
njih pokore se, ali druge psuj, grdi, da je strahota.
l . 78, jednom ja u Osat i kod pobratima Ilije.
Neko otidi te to dokai Rernu, a on dozOvi Iliju i isprebijaj ga
na mrtvo ime (pripovijeda hajduk ijekavac iz okruga
M. 215, obojica odmah senatore, a Justin njih brino
upitaj - je li otac iv. N. 4, kad oslavi dan, a mi raspituj (tj .
stanemo raspitivati). S. 5, 28, godine se dobre, ja udri,
radi od jutra do mraka, a ena opet zavezuj novce u trista uz-
lova, mesi, peci sama, te bog pomae. 5, 168. Dosta su i
u narodu i u pisaca imperativi bjei, hajde (ovo je turska
i imperativ je samo a nije oblikom), kako je u pri-
626
GRAMATIKA
mj erima: Filistimci poplae se, pa bjei! a Izrailjci za njima. D.
prip. 97, zovne i mene da idem: gore k njemu, a ja onda uz mer-
divene ajde gore. V. dan. 4, 38. - imperativ je veoma
u govoru junih krajeva, ali to je dijalektizam. Izvan tih
krajeva ne govori se i ne pie imperativ u zavisnim re-
(npr. kad ja tamo tj. a nije nimalo
s negacijom (npr. on me pozva, a ja ne
d) Sasvim je osamljen primjer u kojemu je imperativ uzet
za nepravu sadanj'ost: nije mene po snijegu zima, no je mene
na odaku zima kod mojega neradosna vojna; ja s' primakni, a
On se ja ga ljubim, a on me oturi. nar. pjes. 1, 528.
e) u kojoj je imperativ ima katkad po-
godbene pusti (tj. ako pusti) koku na policu, ona
i na stolicu. nar. posl. 266, dovedi kakvog Crnca ili kakvu Crnku
u nau zemlju, njeni praunuci biti bijeli. V. pripr. 38, skini
drvetu koru, ono se osuiti. M. 178.
l. PERFEKT
592. a) Iz 313a zna se da se je pri ovom vremenu
iza nekih enklitika izostavlja, npr. bojao se mjesto bojao
se je itd.
b) U pjesmama se je i su pri prvom perfektu mogu
izostaviti, kad god to trai potreba stiha: ranile devojke kroz
goru na vodu. nar. pjes. 1, 120, kad to kraljica,
ona njemu tiho besjedila. 2, 592, tome Rade vrlo kail bio. 3, 5,
to car reko, to i 3, 66, istom oni u bili. 3, 251, od
Jajca ih niko ne 3, 333, lijepo ih tamo 3, 488,
no druini bog na bio. 4, 60.
c) Cesto se pomenute izostavljaju na pri-
povijedaka. Primjeri: jedan iz varoi jao na ma-
garcu, a njegov sin iao pored njega pjeice. V. dan. 3, 235, vozio
Grka u Petu. 4, 36, u Hrvatskoj na brdu, koje se zove
Kremen, bila crkva i pred njom rast; pod ovijem rastom jednom
plandovalo nekoliko ovaca i kod njih sjedila baba. kad lIIJhe-
napJ1ja, bio. i ena, pa imali tri sina; bio najlepi
i dobar. nar. prip. 75, bila dva brata zajedno u pa
jedan sve radio, a drugi jednako i gotovo jeo i pio.
89. - To se i nalazi u pripovijedanju, osobito ako je na-
prijed koji potpun oblik ovoga vremena. Primjeri: bio je pop i
SINTAKSA 627
popov sin u Ercegovini kod Bistrice, pa poto mu um1'la ena,
dobjeao proavi godina u Srbiju i kao udov pop doao te se
V. dan. 1, 22, vidi da ni mi ni ti nijesmo
kadri mira narodu zulum dodijao, pak sad ne slua
nikoga, a Turci osilili, pak da sjede s mirom. 3, 161, Milan
bude u redu onije poglavara koje nitko nije postavio, nego se u
samom bune sami mil. obro 44, tako je i meni
moj otac kazivao da se onaj starac zvao Gavan i da je pored
svega bogatstva bio vrlo tvrd, pa ga zato bog onako osudio.
kod raBaR, kao to je iz dolazio sa enom, te
im u manastiru drali bdenije i sluili a poto mu ena
potom 71Qdila sina, alje manastiru svake godine po oku voska.
dr. izd. 3, 433, Kalist bio tada ... posao
vodio vjeto i poteno, te mu i povjeravali zaklade. l. 72,
Petar N. zauzeo jedno mesto na utrini sela 2., zagradio ga i za-
sejao kao svoje; optina sela 2. tuila ga sudu. M. 238, hunski
stali harati po zemljama Anta i odnositi plijen; odupi-
rali se ovi, ali zlo prolazili . .. N. 13.
d) Dosta je takav oblik u veselju i u npr. kad
su Turci da je Milo u Beogradu ... po celoj vojsci ovaj
se glas fala bogu! doao Milo! V. mil. obro 129, dakle umr'o
bog da mu duu prosti! dr izd. 2, 153, kad David
dan stigne, ima ta i vidjeti: grada nema, nego samo garite!
Amalikovci sve razvalili, a ene i djecu odveli! D. prip. 102. -
je i u poslovicama: bilo i bitisalo, - bilo, pa i prolo,
nar. posl. 13, bog dao, bog i uzeo. 17, brada narasla, a pameti
ne donijela. 28, kako dolo, onako i prolo. 125, moja mati i nje-
gova mati na jednoj vodi prale. 182.
e) Veoma rijetko se I perfekt u 1. i u 2. licu sing.
i plur.: ona s' moli banu Milutinu: gospodaru, bane Milutine!
ne daj, bane, tvoje dosta si ih puta poljubio; - ali veli
bane Milutine: dok ljubio, dotle i branio (tj. ljubio sam, branio
sam). nar. pjes. 2, 179, koliko si blaga potroio dok si toke sko-
vao od zlata? - oj boga mi, crni Arapine, potro.io (tj. potroio
sam) hiljadu dukata, dok sam moje toke sakovao. 3, 318, ta
pobratime, ako boga zna! pa to tvoja ena! i ti mogao s njom
ivljeti! i opet doao da je izvadi! nar. prip. 183, ja se maim
rukom, a to nema glave, zaboravio (tj. zaboravio sam) je na
vodi. 205.
f) Rijetko se zanijekani I perfekt kad u tom voj-
ska turska navali u Srbiju, a jo ne stigla, ' onda se na-
'628
GRAMATIKA
Tod stane predavati. V. mil. 'obr, 2, ne mogao se mi kroz
jamu, pa svezao tikvi cu za rep. nar, posL 205, usitno se ne de-
silo, a ukrupno nema. 335, kad tamo, a to ne bio zec, nego 'adaja.
nar. prip. 55.
593. a) I perfekt od trenutnih glagola (npr. sam)
.moe se za prole uvijek uzeti mjesto prezenta histo-
od trenutnih glagola (npr. i mjesto aorista (npr,
a I perfekt ,od trajnih glagola (npr. su) moe se
.svagda uzeti mjesto prezenta od trajnih glagola (npr .
. i mjesto: imperfekta (npr. Ako jo dodamo da se
I perfekt moe uzimati i mjesto pluskvamperfekta (v, 595a), onda
moemo da nema prolog koji se ne bi mogao
I perfektom (od trenutnih ili od trajnih glagola), I perfekt tako se
upotrebljava za prolost i u govoru da tome ne treba
navoditi nikakvih potvrda.
b) Ima kad se mjesto I perfekta nikako ne moe uzeti
n i prezent ni ao:dst ni imperfekt. To 'je onda kad se
koji se dodue dogodio u prolosti, ali mu posIjeci
ili plodovi traju jo u vrijeme kad se govori. Takve mo-
emo zvati p r o los a d a n j i m a. Primjeri: legao sam. =
= leim, pristao sam = pristajem, ovaj je namastir u neiskazanoj
vrleti: odovud se nadnijele nad njega stijene kablarske, a odonud
a i odozdo i odozgo tako su se stijene ovi dviju planina
.sklopile da se nita ne vidi (stijene su se dakle nadnijele, pa se
jo i danas nadnose, one su se sklopile, pa su jo i danas sklo-
pljene), V. dan. 1, 3, sve planine koje su se po svoj Srbiji razgra-
'nale mogu se razdijeliti na dva glavna stabla. 2, 31, tuda je voda
sa silom svojom sebi put odsjekla Karpatske planine od
srpskije (tj. odsjekla ih je, pa su jo i danas 36, zar
si oslepio, te ne vidi? (tj . oslijepio si, te si sada slijep). miL obro
52, jedno mjesto u zalivu nie Risna, gdje su gore s obje strane
-zaliv vrlo stijesnile, zove se Verige. 30, i prah od grada
vaega koji je pricmuo za nas otresamo vam. luk. 10, 11, kau
da takvoga vukodlaka u grobu, a on se ugojio, naduo i pocr-
venjeo od ljudske krvi. kad BYKOlpraK, pod lei
ranj en junak, brci su mu po prsima pali, pok"io se zelenom mavlu-
tom. nar, pjes. 2, 346, no je njemu potavnjelo lice. 3, 526, on je
u drugome carstvu, tamo se oenio i caruje. nar. prip. 73,
pogledaj to si na ovoj karti potpisao (tj. nekad si potpisao, a potpis
se dobro vidi i sad). 136, Na ovaj posljednji primjer nalik su i ovi
to stoje knjigama na natpisu: Milo ili za srpsku
su; TAKSA
G29"
istoriju naega vremena, napisao Vuk Stefo Srpski
nik i latinskijem skupio ga i na
svijet izdao Vuk Stefo Istorija srpskoga naroda, napisao
A. Majkov, preveo
594. Perfektom se moe izricati i r e l a t i v n a prolost, tj.
koji su prolosadanji prema onome o kom se ili o
se govori, a prema onome ko govori u pravom su smislu proli
(v. 579 i 590h): kad kum a on ustane opet da dohvati
koko i da jede, ali se ono sve pretvorilo u v.
kod KOpH>aqa, pa on ode od grada do grada; a kad
ba u Janja grada, u Janju se care p?estavio, prestavio isaraniti
ga. nar. pjes. 2, 72, u to daba pod Ozin (tj. Ivan Ri-
njanin i njegov sluga); Turci pali okolo Ozina, razapeli po polju
atore. 3, 250, a kad oni na drum Turci proli drumom
irokijem, na travu odadrLi, al' se jote povratili nisu.
4. 184, tako po svetu lisicu gde se uhvatila u
nar. prip. 26, kad ona a to joj se mati p7etvo-
rila u kravu i stoji pred 157, kad ujutru ustanem, a to
vuci doli te zaklali i izjeli moga 203. Mislim da se perfekt
u ovoj porabi uzima samo od trenutnih glagola, i to (bez
glagola jesam).
595. a) I perfekt moe se uzimati mjesto pluskvamperfekta
(v. 600): ... udare upravo u vgro, a koji su
i onako na glasu pukari, a sad isprativi ene i decu samo vojnici
ostali i utvrdili se, ji i uzbiju natrag. V. dan. 3, 175,
Jadrana je bilo prvi dan kad su doli u Loznicu oko 600, ali potom
svaki dan bivalo ji je manje: jedan zaplijenio kotao ili drugo to
pa odnijo neki uvatio tursku kravu ili kobilu pa je odveo
doma; neki kupio to od plijena pa otiao da prodaje; nekome se
dosadilo, besposlenu, pa otiao da nje ito. 3, 196,
oni s ostalom vojskom k Deligradu, no pri svemu tome Srbi
ostave Deligrad (prva vojska srpska koje izginula, koje se poplaila
i razbegla, a Turaka se skupilo oko osamdeset iljada pa uzeli ma)
i puste Turke na Dunavo. mil. obro 16, tako propade ovaj sav anac
osim desetak ljudi koji su se Turke umeali i ostali. 16, onda
se opremi . s momcima, pa pojau konje i brdom;
Lomo je jo pak pre odredio i namestio ljude da ubiju
tako kad na zasedu, Srbi iznenada opale iz puaka. 76, kad to
car on se naljuti na svoja dva starija sina i ih odmah
od sebe, a njega (tj. sina) oeni koju je sebi iza-
brao. nar. prip. 12.
630
GRAMATIKA
b) U primjerima, kao to su ovi ovdje navedeni, ne bi se
mogao uzeti prezent a ni aorist ne bi bio ba
(v. 588d) .
596. a) I perfekt se nalazi i u poslovicama gdje ne-
pravu sadanjost (v. 571b) : i je kralja gledala, ama ga
se nije bojala. nar. posl. 103, nijesu vuci stekli po poruci. 218,
nije umrla baba od korbe, od prazne torbe. 219, se koza
tim se ovca sramila. 347.
b) Katkad se I perfekt uzima za koja je po mi-
lj enju onoga koji govori posve sigurna: ako ne pogodi biljega,
ti si poginuo (tj. poginut zacijelo). nar. prip. 129, zatvori se,
care, u zapali je sa strane: ak' ostane, care, u
onda si se grija ostajao. nar. pjes. 2, 92, jai vranca, bjei u Kotare,
oboje Sm'O! izgubili glave. 3, 127, ako Se lopovi ne stegnu, mi smo
propali. M. 288.
e) Neprava, ali sigurna sadanjost se perfektom u pri-
mjeru: ko se u babe najmi, pa za tri dana ne kobile i dre-
beta, on je izgubio glavu (tj. gubi je zacijelo). nar. prip. 28.
d) Perfektom se i u
s veznikom dok (v. 515b): 6je:lKH P;OK Te 1iujeca.M y6uo (tj. dok
te ne ubijem). V. nar. posl. 226, gledajte i opet gledajte dok nisam
erkao od muke. prepo 1, 435 (1832), za moj paso gledajte to bre
dok nisam poludio ili u bolest pao. 1, 447 (1832), donesi mi da
jedem, pa da te blagoslovi dua moja dok nijesam umr'o. D. 1 mojs.
27,4.
597. a) Katkad se perfektom zajedno i apsolutna bu-
(tj. prema vremenu u koje se govori) i relativna pro-
lost (tj. prema drugome koji se spominje).
Primjeri: da po naijama, pa sve ove dojakonje knezove
da i druge mjesto nji da postavimo, pa onda ako car
to protiv nas, ovi novi nai knezovi, kojima
smo mi ljeb dali, drati nau stranu (daije koje ovo gov()ll"e tek
se spremaju poubijati stare knezove i pometati nove, dakle, per-
fekt dali smo prolost tek u V . dan. 3, 154,
mi to moemo ali ta tijem dobiti? jesmo li onda
Srbiju pokorili i put u Biograd li za onijem
brdom opet takove s vojskom? prav. sov. 44, ne
nasilje ni pisaru ni svjedoku; ako ga vi ste
Lj. 34, o daj na znanje sve, jer ako to ne da,
ti nijesi ispunio njegovo (tj. boje) poslanje. 82.
SINTAKSA
b) Perfekt zd v
pe"tlv, . i to za , ve:rokom da moe i,to to im-
navedem su tOJ. .zapovIJed ili za otru zabranu; u 509a
da se . . porabi prun . . d h Vl k .
m,.,i mak Jen' a rt, 0- po,,' nJ emU I
da ." roka nije aa odatle I Drugi SU p_j"i' >Ililaje zap"jeti
ob=i " natrag i V. dan. 4, 24, iZbavi du'U 'vaju i ne
brda da ne pagin .U e'Jeloj ovoj ravni da nij'" ,taO; bjei na ono
da se nisu D. 1 moj'. 19, 17 da mi n;si vte do!!a! >Il. 142,
oja prva d u e" da ga S. 5, 152, u nedjeljU
k. '
u takvim a" doo u Kotare ravne I JM. 343. perlekt "
branJ. . IUcarna uzi .... d 1
. Uje U dui k ma zato j" onaj kOJ' zaPO"'Je a " za-
"v",na, tj. on ";0 da vidi da mU je z.povijed ili zabrana ve'
zapovijeda ili b o ."gurno ""ekUje da se izvr,;ti ono to on
za ranjuje.
II. PERFEKT'
598. a) To
io 1 perlekt. vrijeme uzima za pro'lost i isto
ponajvie U ;a r:-ahka je .amo U tome to ,e 11 perlek
t
uzima
trudio", "",d ,":'m p_j "i, takO"'" ja eleO i
bude to ukrat (a kazem i,tinU, a ako" protiV te elje i truda
skOJ. V. mil. ako se je ukralo), to je bilo po slab,,:ti
pa mu kau da na p:",:<ovor, najposle mU dadu pero , arUJe,
posao znao 187 plse sta mU se ako i on bude za taj
k . bo
o V". gal. 4 'l pm" za V" da se' ne bud"'" uzalud <TUd'"
z>ve vi'e vr""; l, neki tako izjedeni ljudi odUla
h
umru. a neki
srce jela i akena, koliko je ona (tj .. vJetic
a
) odsudila kad je
. ' on ov -
mia. kod . om smrti umru na kakovu ona bude na",ije'
mili, molim BJ""'""""', ako ih (tj. knjige) JO ne budete pri-
vas da ..
za Ivana dala m' Javite. prepo 3, 203 (1852), da me bude'
mati, dobrog; ."'d b, ono moji svati bili. nar. pjes. 1, 242, pitaj,
do Junaka a l . . k b d '
nese, te " b ' Je'" dosad oe"'o; a o og a' greca
3, 484, ako one jote oen'o, ja ".Jada ba' za njega
,voje, ako" paz> (tj. svetenik) da bolest nije promijenila boje
njem. D 3 l bude dalje razila stvar le spali je og-
. mOJ s 13 '
have k l , 55, zato se jako bOjiJl1 da ne budu -te sti-
t. t a
l ga, care n b. n sitno ,p. 329 da "e bude'" vjeru pogaz'
o
,
, e l . . '
on pobegao. M. 14."' ",dio. JM. 552, "eki 'U mislili da ne bude
1 Vidi bilje Ok s u uz 313b.
632
GRAMATIKA
b) Rijedak je II perfekt u glavnim i to samo
u upitnima i negativnim s veznikom da (v. 507b), kako je u
primjeru: da ne bude kuda utekao s onim novcima? V . prepo 2,
229. Tako se moe i: da ne bude mrsio? (tj. da nijesi
mrsio?).
e) II perfekt moe biti sloen od prezenta budem i od participa bio,
kojemu je dodat jo jedan aktivni pnrticip; ali ta je sveza veoma rijetka;
ja je samo u primjeru: jo je pitanje ovdje: da li je ovaj Trojan
sjedio onda u Dubrovniku ili u Biogradu? da ne bude i on bio
pobjegao iz Dubrovnika pa sjedio u Biogradu? V. dr. izd. 3, 382.
599. a) II perfekt od trajnih glagola, od trenutnih,
uzima se (samo u zavisnim i za koji u
biti istodobni ili proasti prema drugim
koji se spominju. Primjeri: imam odgovoriti da za mene
biti velika radost ako budem mogao i najmanje biti u
drutvu srpske slovesnosti. V. pis. 14, to se g. bude vie
V1'cao i koprcao protiv onoga moga suda, on se sve vie za-
pletati kao pile u dr. izd. 3, 126, istinu se ne bude
mogla kazati da prepo 1, 302 (1828), da mi vatru na-
loimo (tj . naloimo) od stolova i od svijetnjaka, pa kad
lijep danak Petrov, to budemo na vatru sloili, ono ljepe
pograditi. nar. pjes. 3, 420, prijeti da imanje svoje
dati drugome, kome htio bude, ako mul sinovi ne b':ldu posluni.
D. istor. 69, ako otac moj bude naumio da ti zlo, ja ti
javiti. 1 car. 20, 13, zar nijeste znali da vam iskopati
ako budete sLuali misu? glasno 21, 287, onaj koji popustivi
gladi. . . bude prestupio nae odredbe, tomu se oprostiti. Lj.
74, ako budu rekLi: on je izmislio, odgovori im. 148, mi
uvrstiti u broj pravednijeh one koji budu vjerovaH i dobro.
285, kad budete S. 5, 71.
b) Sto isti sloeni oblik moe sluiti i za prolost i za to
nije nimalo od toga to se prezent od trenutnih glagola moe uzimati
i za prole i za ( 574 i 582), - a u svezi npr. budem
prvi je dio prezent od trenutnoga glagola. A i aorist, kojemu je glavna
sluba da prolost, uzima se katkad i za ( 589b, e).
PLUS KV AM PERFEKT
600. a) To vrijeme glasi troj ako, npr. bijah
vao), bjeh bio sam ta tri
oblika nema u porabi razlike nikakve.
SINTAKSA



b) Pluskvamperfekt se uzima i u glavnim i u zavisnim
nicama za koji su se u pro1osti dogodili prije drugih
koji se spominju. Primjeri: sa svoja nekolika momka
u Smederevo te .oplijeni nekake Turke koji su se biH p7"edali
Srbima. V. dan. 1, 72, ali se Milo ne ktedne predati, premda su
mu Turci bili mater zarobili, nego pobegne u umu. 4, 28, u Niu
je bio srpske poslanike dosta dobro primio, ali sad
okrenuo i en drugu i kae im upravo da ... mil. obro 29, da
nijesam bio doao i govorio im, ne bi grijeha imali. jovo 15, 22,
stie bane u Primorje ravno u visoku Velebit planinu, ali prije
bjee doo i doveo dva banova sina. nar. pjes. 3, 418, ja s'
nijesam bio ni rodio kad je babo zametnuo kavgu. 3; 465, da s'
ne bee Mutav prestavio, nijedan ti ne bi ostanuo. 4, 353, onu
su carsku mnogi ali ko je god od prosilaca doao u
dvor i onde onaj vie nije iv osvanuo, jer se car bio po-
vampiTio pa te davio. nar. pri.p. 76, sretoe
koji se bjee pretvorio u pa ga zapitae. 107, vide da
ih je lisica prevarila, pak onda za nj.om u ali ona bijae
daleko umakla. 224, car potvrdi svoju povelju
kojom bjee dao' srpskim vladaocima Hilandar. D. istoII". 16, dva-
naest godina bjehu sluili Hodologomoru, pa trinaeste godine od-
metnue se. 1 mojs. 14, 4, kad pojedoe ito koje bijahu donijeli
iz Misira im otac. 1 mojs. 43, 2, a tap koji se bio pTometnuo
u zmiju uzmi u ruku. 2 mojs. 7, 15, i 'pdredie da oglase svemu
Izrailju da proslave pashu, jer je odavno ne bjehu slavili. 2. dnevn.
30, 5.
601. a) Dosta pluskvamperfekt slui za prolost,
tj. isto to. I perfekt, a jo za koji su se do-
godili p o s l i j e drugih. Primjeri: Turci su se svaku blie pri-
k srpskim i najposlije su se tako blizu bili pri-
da su se mogli V. dan. 1, 85, kau da je jedanput
iseka.o nekake pl'edate Turke, te mu se zato bilo oduzelo. kape-
tan stvo. 4, 12, kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne
pokazae, i bura ne mala navalila, bijae propao sav nad da
se izbaviti. d. apo 27, 20, tek ti Mujo u besjedi bjee, puka
iz gore zelene, dobl'O Muja bjee pogodila: toke u prsi iroke.
nar. pjes. 1, 486, kad je k njemu dolazila majka, njojzi bee go-
vo.rio bio. 1, 612, kad to care Konstantine, en se bjee vrlo
2, 92, uo god Ture pjano govorilo, to trijezno bjee
nilo. 2, 402, bula gleda roba DragoklUpa, oprema ga na bijeloj
kuli, pak je njemu bila besjedila. 3, 8, kada spade dolje na avliju,

GRAMATIKA
pa sagleda lijepa junaka, bijae se mnogo 3, 484, kad
mu baka razumjela od radosti zan'jemila bie. JM. 281,
:prve nedelje posle toga opet se behu seljaci iskupili. M. 19.
b) je uzet pluskvamperiekt u nar. posl. 55: (Turci vode
.sunja nevezana pa da bi im mogao pitaju ga :) da te bijasmo
.pri vezali? Mislim da je to mjesto: da te bijasmo privezali, bi ti dobro
'bi lo, tj . s elipsom glavne v. 450a.
PRETERITOFUTUR
602. a) Taj se oblik upotrebljava za prole koji
su se m o d a dogodili, a m o d a i nijesu. Primjeri:
j ovo prezime biti postalo od nadimka. V. lai i op. 29,
'he 6UTU OOtuJl,O ]i[ Y Mar;rapeKY. nar. posl. XLIX, u ali za pijana
reku: pio iz lijeve ruke. "kod .ID1jeB]i[, po svoj
J>rilici je (tj. sjedalite) g. uzeo iz psaltira.
<dr. izd. 3, 115, ti imade brata jedinoga, on je tebe na vojsku
-carevu, strah je mene poginud. nar. pjes. 1, 466, to biti
rekao Safarik po tome to ... D. star. 1, 1, bojim se, slu-
izostalo. rad jug. akad. 6, 205.
bl Ima jedan primjer u kojemu pretenitoprezent prolost prema
<drugome koji se kasnije dogoditi: iroki zidovi vaviIonski
s asvijem se raskopati i visoka vrata njegova ognjem se spaliti, te
ljudi biti uzalud radili i narodi se trudili. D. jerem. 51, 58.
KONDICIONAL
603. a) Iz 3.15. zna se da su dva kondicionala: (npr.
bih) i dulji (npr. bio bih Prvome su osnavna zna-
elja i drugome prvi se uzima za
tSadanjost i za prolost, drugi samo za prolost.
b) Veoma rijetko kondicional sam sobom (tj. bez kojega
veznika) elju, kako je u primjeru: bog bi dad da bi dobro
b ilo! nar. pjes. 1, 258, dao bi bog da mi imamo bogatstva! Lj. 283.
- U 509a, b ima primjera za eljno kondicionala kad
:stoji s veznieima da, kad (o da, o kad).
e) Kondicional moe imati i namjerno koje je u
'tijesnoj svezi sa eljnim, ali za namjeru moe sluiti kondicional
:samo s veznicima, kako se vidi u 498. Onim tamo navedenim
primjerima mogu se dodati: da bi se ova pripovijetka bolje razu-
SINTAKSA
635
mjela, nuno je jo ovo dodati. V. dan. 2, 123, znake
velike i da bi prevarili i izbrane. mat. 24, 24, vidjevi
izdaleka smokvu, ne bi li to naao na njoj. mar. 11, 13,
uzalud se crkva stara da bi im umekala srce. D. pis. 23.
604. a) Kad se to pita, onda se ne zna je li ono doista
Hi nije, ali je svakako. Zato u pitanjima dolazi kon-
dicional, koji u tome poslu Primjeri: poplai
se od njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav? V. luk.
1, 29, zapita ih - eda bi imali to da mu dadu za jelo? nar. prip.
2, stane misliti u sebi - ta bi bilo u dvanaestom podrumu? 24.
Da se u tim pitanjima vidi se otud to se bez
promjene smisla moe kakav moe biti ovo pozdrav? da
moda imaju to?, ta moe biti u podrumu? je i u
pitanjima: onda ga baba stane kako bi ti uzeo onoga
gubavog kod tako krasnijeh lronja (tj. kako bi ti mogao uzeti?).
nar. prip. 31, kako bismo dete omrazili i sa svetlim carem zava-
dili? pjes. 2, 158, car Andronik ne kako bi bolje
ukrotio silnoga neprijatelja. D. istor. 32. Ako se pita za togod
u prolosti, moe se uzeti dulji kondicional: tko bi bio posum-
njao? l. 154. - U 507p je da su s veznikom
da iza glagola bojati se, plaiti se, prepasti se upravo upitne (npr.
poplae se da nijesmo oboje umrli). I u tom moe
stajati kondidonal: bio mu je savjet poslao Stefana kao
za upravitelja ili za savjetnika, se' da on (tj. Veljko) ne bi
vojsku svoju ludo pogubio. V. dan. 1, 76, pak se bojao da ga
ne bi ostavio ondje za upravitelja. prav. sov. 31, to
se bojao da Mi1enkio u nevolji ne bi predao. 39. U sva ta tri
primjera mogao bi se uz kondicional uzeti prilog moda (da ne bi
moda pogubio itd.) koji
b) Kad se za togod kae da se moe dogoditi ili da se po
svoj prilici onda se uzima kondicional, i to za sada-
njost i za prolost, 'a dulji se moe uzeti samo za prolost. Pri-
mjeri: Srbljinu su blagoglasne ove prst, krst, sI1p ... i ostale
ovakove, a Grk i Talijan zatisnuli bi ui ,od ovakovi V.
(1818) XXX, kad se malo poumloe, onda stanu nagoniti i one
ljude koji ne bi da ustaju s njima. dan. 3, 159, prema drugijem
narodima ive (tj. Arnauti) kao i kao da su svi jednoga za-
kona, i jedan bi od njih turskoga zakona ubio deset pravijeh
Turaka za jednoga ,Arnautina makar koga zakona,
kao to bi Arnautin rimskoga zakona ubio deset Talijanaca za
jednoga Arnautina turskoga zakona. 3, kad je tebi Sarac
636
GRAMATIKA
omilio, zato mi ga zaiskao nisi? ja bi(h) ti ga poklonio, sine, i
tvoju bi(h) trudbu naplatio. nar. pjes. 2, 454, - naume opet da
podignu bunu protiv Turaka, i to bi odavno bm ali su
jednako dok Milo iz Turaka. V. mil. obro 73, car bi
mu bio rado oprostio, ali neprijatelji nagovore ga te ... D. prip. 145.
c) U relativnim i u vremenskim kondicional
tj. da se to moglo ili da se moe dogoditi. Primjeri:
Turci su iskali ... da Srbi ostanu careva raja, a ko to ne bi mogao
ili teo podneti, onaj neka ide iz Srbije. V. mil. obro 32, 3aT'O MOJIMM
CBaK'Ora Cp6illfa, 6u My na.n.a Ha YM KaKBa Koje y
OROj Xlbl13H HeMa, 6H 3anHcao H MeHH TIOCJIOO. nar. posl. LlI, bila
mu je otvorena za svakoga koji bi mu otkud naiao. prav.
sov. 77, bi da se kazni koji bi prestupio pravila. D. istor.
57, zna se da je Duan mnogo radio za pravoslavnu vjeru i prenosio
je u otete zemlje, u kojima bi naao drugu vjeru. 314, jer su i bo-
lesnicima i onima koji ne bi doli u crkvu raznosili po
pis. 206, ko bi spavao u onoj neka opere ha-
ljine svoje. 3 mojs. 14, 47, - od mene, kojima otaca ne bih
bio htio metnuti sa psima stada svojega. D. jov 30, L
d) Katkad se koja tvrdnja ublauje tim da se i za ono to
doista jest uzme kondicional: to se starine nai pjesama, ja
bi rekao da imamo stariji enski nego (pisac ovo upravo
i doista kae, pa opet uzima: rekao bih). V. nar. pjes. (1824)
XXXVII, to se srpske terminologije koju je drutvo zasad iza-
bralo za posao svoj, ja bih rekao da to nije najbolji izbor. pis.
14, jo bih te molio da ih D. 'Pis. 372. Valjada ovamo i
primjer: a gdje je to vrzino kolo i ta je, bog bi ga znao (tj. bog
zna). V. kod BP3'illfO KOJl'O.
e) Neki pisci kojima nema Vuka ni piu regbi u zna-
rekao bi (tj. po svoj prilici, se: regbi da je bilo. N. 66,
izraz taj regbi da je ... 75, s ovom nianili regbi na Mauricija.
118. U regbi je g ispred b po zakonu postalo od k: to dokazuje
stariji jezik u kojemu se nalazi .bi rek (tj. rekao); vidi u akad.
kOO biti (budem) na str. 365a.
605. a) Iz 505 vidi se da se kondicional mnogo upotrebljava
u pogodbenim a i u glavnim a, s kojima su privezane.
I u jednom i u drugom se da je neto
npr. ako bi se zametnula. kavga, tj. ako bi se mOlda zametnula,
da bi se oni opomenuli, tj. je da se opomenu, kad bi trgo-
vac svagda dobivao, tj. moe se da dobiva, - ja bih
njmu moju dala, tj. onda bi bila da mu je dam,
zvao bi se dobivalac, tj. bila bi da se zove itd. Evo jo
SINTAKSA
637
nekoliko takvih primjera: te on stane Jadrane nanovo kupiti i pre-
pravljati da se brane, ako bi Ali-beg opet udario na Jadar. V. dan.
3, 215, stareine su morale drati poneto rane, ako bi Turci na
neko vreme presekli put. mil. obro 11, svakojako misli i premilja:
da bi mu se kazivao Marko, njega Ture pogubiti. nar. pjes. 2,
412, od junaka da bi(h) poginuo, ne bi meni ni po jada bilo. 3, 397,
kad on ne bi bio ne bismo ga predali tebi. V. jovo 18, 30,
luda bi biLa kad bi mu doLa. nar. pjes. 1, 17.
b) U glavnim privezanim s pogodbenima, u kojima
je veznik da, prola se duljim kondicionalom: da
nijesam jo od djetinjstva znao od sV'ojijeh starijeh da je od starine
moje prezime ja bih se bio potpisivati 'Ban-
dula. V. lai i op. 30, moe biH da bi bolje bio da je izo>-
stavio. dr. izd. 2, 188, bio bi ga sasvijem pustio da mu je htio dati
novaca. D. prip. 245, da sam ivio u ono vrijeme, i ja bih bio p7'olio
krv za Hrista. I, 157, da me moj gospodar nije rukolVodio, ja bih
bio zaLutao. Lj. 95. Ali mjesto duljega kondicionala uzima se u
takvim vrlo ovo bi se zaista dogodilo da
nijesmo zarana i utekli. V. dan. 2, 141, da su Turci i Srbi jed-
naka prava imali, mlogi bi Turci tada sa Srbima pristali. 3, 189, da
smo bili u vrijeme svojijeh otaca, ne bismo s njima pristali u krv
proroka. mat. 23, 30, yje.n;ruiII)TT.n;a je J1CKaO x,n,e6a J1cHpa KOJU1XO
MY TPe6a, He 6u 'My Oa.tl.u. nar. posl. 50, da se Petar Dobrinjac
primio bi i on doLazio u sjed-
nice. prav. sOV. 58, da se Duan nije drao narodnog
prava ... zakonik mu se ne bi tako primio, ne bi se toliko prepi-
sivao. D. istor. 298, da su se obratili ka Gospodu Bogu i traili ga,
nali bi ga. 2 dnevn. 15, 4, da Je on htio, on bi vas sve upmvio na
pravi put. Lj. 102. Sto se u takvim i 'primjerima kon-
dicional uzima za proLost, a ne za sadanjost, to je zato jer je
prolost u zavisnoj dovoljno istaknuta; a gdje je u zavi-snoj
prezent, tamo se samo sobom razumije da kondicio-
nal u glavnoj slui za sadanjost, npr. da me u sva-
tove zvati, ja bih poLa i dar ponijeLa. nar. pjes. 1, 226, da se jadna
za zelen bor vatim, i on bi se zelen osuio. 2, 319, da se, u so
prornetnemo, ne bi Turkom osoLiLi 3, 195, da nije sirota, ne
bi sunce grijaLo. nar. posl. 53, i moja bi majka znaLa gibanicu umi-
jesiti da je sira i masla. 104.
c) Nalazi se primjer gdje je prolost i u pogodbenoj
nici (s veznikom kad) i u glavnoj, pa u prvoj je dulji kondicional,
a u drugoj kad bi Luka onu moju prvu pisme-
638
GRAMATIKA
nicu bio. skrpio, <on bi je pod svojijem imenom i izdao. V . dr. izd.
3, 118. bi dobro bilo da je dulji kondicional (bio bi iz -
dao) i u glavnoj ali to nije nuno, jer je prolost u zavi-
snoj dovoljno dugim kondicionalom istaknuta.
d) Primjerima navedenim u 506d, gdje uz dopusna da i
stoji kondicional dakako, onoga to se do-
puta), mogu se dodati jo 'Ovi: togod zaite u mene, ti,
da bi bilo i po carstva moga. V. mar. 6, 23, da bi tako, Stoko,
i ne bilo, dosta mene to govori rabro. nar. pjes. 4, 291, da bi
se i nalazio koji egzemplar nama, ni onda ne bi bilo s go-
rega potruditi se da ... D. star. 1, 2.
606. a) Kad se kazuje da je togod u prolosti bivalo,
da se ponavljalo, onda se moe uzeti kondicional, ali samo
Primjeri: ja bih mu svagda ujutru donio i na sto metnwo po jedno
staklo od rozolije u slami ili u au jadranske ljivovice, koju bi on
knjigu pripijao, dok je do podne svu ne bi pO-
pio; to bi tako do podne preveo, ono bi poslije podne meni
me razumijem li, pa ako gdje to ne bih razumio, ono bi
mi V . prav. So.V. 80, u Miloa ne bijae blaga; to bi za
dan na vojski dobio, za bismo ja i on popili. nar. pjes. 1, 444,
tako tri godine dana, i kad bi god majstor zapitao dete - ta
je ono bi mu 'Svagda odgovorilo da nije nita. nar. prip.
46, kad bi dola kakva sirota pred svekrva bi je obravni-
co.m oterala, a snaha bi svoj zalogaj siroti udelila; kad bi mleko od
ovaca nosila ona gde bi god videla rupicu na putu, odmah
bi rekla: o.vde mo.ra biti kaka bubica, 'Pak bi joj usula mleka.
104, u djelima apostolskijem ostao je i kako su se svete-
nici postavljali: apostoli bi polagali ruke izabranome na glavu,
a svi bi se skupljeni molili Bogu, i ova bi mu molitva dala bla-
godat sv. duha. D. pis. 236, svetenik kad bi primao. neznaboca
u oglaene, stavio bi ga prema istoku na vratima crkvenijem u ko-
ulji te bi mu otpasao pojas, tijem da se d.-ijei sveza
njegova sa svijetom; potom tri puta dunuvi mu u lice, tri puta
bi ga prekrstio i nadio bi mu ime. 183. Iz navedenih se primjera
vidi da se u pripovijedanju uzimaju po dva kondicionala ili po
vie njih; rijetko se uzima samo jedan, kako. je u primjeru: kad
bi zimovali na vlasteoskoj zemlji, je bila D. is-
tor. 60.
b) Veoma rijetko se uzima kondidonal za ne bih
ti se junak povratio. da bih znao da bih poginuo (tj. da po-
SINTAKSA
639'
ginuti). nar. pjes. 2, 291, ne ljubih ti pasa da bih znao
da bih poginuo. 3,
607. biti
isto to: elim, voljan sam, npr. ja sam rad to rad.
V. Mjesto prezenta
jesam (sam) moe se u smislu 604d uzeti kondicional, dakle, rad
bih bio mjesto rad sam, npr. rad bih bio (tj. sada) ogledati dora.
nar. pjes. 3, 231. Ali mjesto bio bih uzima se ponajvie samo bih,
te rad bih, radi bismo isto to: rad bih bio, radi bismo bili.
itd. Primjeri: ja ne velim da mi u pisanju knjiga moemo sasvijem.
biti bez slavenskijeh i bez novijeh nego bih rad da se
take ne uzimaju bez nevolje. V. pis. 17, radi bi (tj . oni) da niko ne
smije da nije sve dobro kako oni piu. 61, mi bi (tj. bismo, v.
3l5c) radi od tebe znak vidjeti. mat. 12, 38, Ka,n; KO Ka3yje ,n;a 6u
KOMe pa,n; lllTO ,n;06po Y'fl1llliTY1. nar. posl. 34, radij bih te ubiti no se
posvetiti. kod pa,n;J1j, Jakov i Milenko nikako ne bi radi da
im zapovijeda. prav. sov. 1, oni bi radi da se njihovo-
neznanje primi za znanje. dr. izd. 3, 306, radi bi (tj. bismo) ti
dobro kazivati, al' smo slabo dobra i nar. pjes. 3, 563, rad.
bih u tebe sluiti (govori momak). nar. prip. 28, rada bih t:: zaklo-
niti (govori ena). 36, radi bismo te ustaviti da ti zgotovimo jare. D.
sud. 13, 15. Takvo se bih mjesto bio bih uzima i uz komparativ'
valij isuperlativ najvolij (v. 233d): ja bih valij udariti. nar. prip.
217, ja bih mlada sada najvolija da joa:' imam od dukata.
nar. pjes. 1, 328.
b) Samo bih (mjesto bio bih) nalazi se i u primjeru:
kolo, da da bi nama u dobar! nar. pjes. 1, 176. Isto
je i u ljudskome imenu Ddbiiv (tj. da bi iv! mjesto: da bi bio-
iv! gdje kondicional s veznikom da ima eljno vidi u.
603b).
e) U primjeru: bi li, majko, kakvijeh ponuda? nar. pjes. 2,
31 izostavljen je particip htjela (tj. bi li htjela?), a o tome izo-
stavljanju v. 404b i 405d. Tako je i ovo: ja bih, sinko, vode-
iza gore (tj. htjela). nar. pjes. 3, 553, ta bi ti (tj. htio) da ti je?'
nar. prip. 100.
*
*
608. Osobina je najjunijih krajeva da se u slubi kondi-
cionala upotrebljava sveza npr. ili tj.
a u prolosti: kad pokupi dizgen bedeviji,
640
GRAMATIKA
pak je udri otrom doista ga (tj. bila
bi nar. pjes. 2, 399, doista ga dostignuti (tj. bio
bi ga dostignuo), al' mu Grujo ni bjeat ne 3, 9, i to Srbi
oprostiti hu (tj. bili bi oprostili). 4, 152. - Isto se nalazi u glav-
nim s kojima su privezane pogodbene s veznikom da:
d a mi ne bi Sarca od mejdana, doista me (Ljutica) uvatiti
(tj . bio bi me uhvatio). nar. pjes. 2, 220, da doraste Pejo,
da doraste, kako ne doraste, bolji biti na junatvu od junaka
Marka. 4, 36, a ni jedan ne da ih turske
strae opazie. 4, 60. U Vuka se taj kondicional ne
nalazi, a u samo primjer: ih (Gospod) ist1'i-
jebiti (tj. bio bi istrijebio), da Mojsije ne stade pred njim. psal. 106,
23. Ne mislim da je iz narodnoga srbijanskog govora: da bee pri-
mio ono mesto, biti bolje. M. 257. U jednoga pisca mjesto
ili nalazi se u kondicionalnoj slubi a i taj j e kondicional
osobina najjunijih krajeva (vidi u akad. kod hotjeti na str.
670b): da bjee tada vodstva i napora jedinstvenog u Langobarda,
Ravena potpasti (tj. potpala bi) pod vlast njihovu. N. 48,
Heraklije prevali brda; studen i glad izjesti vojsku
.njemu kao i Napoleonu. 336.
FUTUR
609. a) Za izricanje slue sloeni oblici, koji se na-
vode u 312b, c, d; tome treba dodati prezent od treIlJUtnih gla-
gola (v. u 582). U olVoj glavi svezu npr. zvat
I futur. - Kako se infinitiv i zamjenjuje prezentom
pred kojim stoji da (npr. mogu da kaem mjesto: mogu
kazati, v. 621), tako moe to i ovdje biti, te se npr. mjesto on
moe on da Primjeri: on neka popravlja
srpski jezik, a ja da ga i da se trudim onako pisati kao
to je u narodu (tj. ja ga ja se tnLditi). V .
(1818) XII, nisu znali ta to da bude. dan. 5, 51, samo
togod o tom da vam pis. 3, u tebe da
pashu. mat. 26, 18, Kap; p;a he 6YXBa oa My nao1ie HJ1'3
nar. posl. 47, ovaj to da p'ipovjedim. prav. sov. 37,
javi govedaru da car da mu uzme za sina. nar. prip. 219,
ja c::u sad slobodno da D. sitno sp. 27, ja jedno zlo da
poT..jem na Misir. prip. 60, ja da razgledam telegrame. S. 2, 89.
SINTAKSA 641
b) Ponajvie se pravo itd. u prvom
futuru ne tj. sveza npr. ne se kao:
Ali katkad se npr. upita babu - to da mu
je dala malo kruha. nar. prip. 117, Emanuilo, koje s nama
Bog. V. mat. 1, 23, da se Nemanja rodio u Zeti, a to
isto to i u Duklji. D. istor. ll, amfiteatar, to velika
zgrada u kojoj . .. l. 61. Tako je i u primjeru: i Bosna se koleba
Ugarske i Srbije, ali opet to nita drugo nego da
stoji pod jednom ili pod drugom. D. istor. 14.
c) I futur se uzima mjesto imperativa kad se koja zapovijed
ili naredba blago TM hew, IIeTpoHMje, cjyTpa uhu Ha Bpa-
J1B.e. V. nar. posl. 240, nego mi cara pozdraviti. nar. pjes. 2,
133, svaki dan prinositi na rtvu tele. D. 2 mojs. 29, 36, zato
ga jesti na svetom mjestu. 3 mojs. 10, 13, to svetenik
prinijeti (tj. nek prinese) pred Gospodom. 4 mojs. 6, 16.
d) I futur se po pravilu uzima u reliativnim kad
se njima ono to se ili u i s t o v r i j e m e s onim
ili 'p o s l i j e onoga to se kae u glavnoj (ili u onoj o ko-
joj relativna zavisi). Primjeri: sobom sedam pote-
nijeh ljudi koje postaviti nad ovijem poslom. V. d. apo 6, 3,
vjeruj mi da ide vrijeme kad se moliti na ovoj gori. jovo
4, 21; jo pogra di b'jele manastire ivljet mlogi
nar. pjes. 2, 91, traim ... dobra prijatelja koji mi sjesti uz
koljeno, sa kojim ladno piti vino. 2, 182, naskoro i to vreme
kada ja i tebeka i Bosnu polaziti. 4, 151,
nije l' majka rodila: junaka koj' uzet laka deverdana pa pO'-
dolje niz planinu? 4, 477, jer poslati moriju na Misir koja
te im pomoriti prvence sinove. D. prip. 61, krv ona vam
'Znak ha u kojima biti. D. 2 mojs. 12, 13,
'Zemlju da joj se neprijatelji vai koji ivjeti u njoj.
J mojs. 26, 32, tijem je Vuk podigao spomenik koji svagda
vjerno javljati ivi jezik. sitno sp. 72, penica i kukolj pomijeano
do etve, do dana sudnjega, kad eteoci jedno od
drugoga. l. 75, kapetanstvo je sluba koja se poverava onome koji
te je bolje vriti, M. 244. - I futur upotrebljava se i u relativnim
kojih se radnja p r i j e radnje glavne
( iako futur u relativnoj sasvim sigurnu
koja je onome to govori vrlo dobro poznata), ali to moe samo
onda biti ako je isto vrijeme i u glavnOlj npr. zato i ono
to se roditi sveto i se sin boij. V. luk. l, 35, utje-
itelj duh sveti, kojega otac poslati, vam. jovo 14,
642
GRAMATIKA
26, taj biti naljednik tvoj, nego koji od tebe, taj
ti biti naljednik. D. 1 mojs. 15, 4, sin tvoj kojega posaditi
mjesto tebe na prijesto tvoj, on sagraditi dom imenu mojemu.
1 car. 5, 5.
e) Kad relativna (ili relativni prilog) sadrava rad-
nju koja se dogada p r i j e radnje glavne onda je pra-
vilo da se u njoj prezentom od trenutnih glagola
ili II perfektom . . Primjeri: .kad vam moja ena poalje pismo,
opravite mi ga. V. prepo 1, 329 (1828), i Kolaru kad ga
vidim. 1, 299 (1828), sad sluge iz lova mi u kog bude po-
;najvie onoga tebi pokloniti. nar. pjes. 1, 399,
oba uporedo, koji prije u krilo, onoga biti dij evo.j ka.
1, 558, nije mi se gospodar enio, nego misli tobom o jeseni, o
jeseni koja prva 1, 299, ali ... u nedelju, u nedelju
koja prva dode. 1, 354, u nedjelju koja prva da si doo u
Kotare ravne! JM. 343, ajde, duo, da se milujemo, gdi reknemo,
da se sastanemo. nar. pjes. 1, 353, ko ne na boj na Kosovo,
od ruke mu nita ne rodilo! 2, 310, kako posije, onako i eti,
kako prostre, onako i leati. nar. posl. 126, koja djevojka
sad ovamo ... daj da to bude ona. D. prip. 26, saezi ga na brdu
gdje ti ja kaem. 23, David razumije da je car svoju
dati onome koji diva pogubi. 96, samo onoga postavi sebi za cara
kojega izbere Gospod. 5 mojs. 17, 15. Vrlo je primjer,
i ja mislim da je pogrean je iz narodne pjesme): kad
videt (mj esto: kad vidi) J ovana, bij no pobj
nar. pjes. 3, 338.
f) Relativne zamjenice sl'Oene s god (ili gOO) upo-
trebljavaju se u kakove su navedene pod e); zato
je sasvim po pravilu to se u njima isto tako
Primjeri: molim tebe da mi kae to te god zapitam. nar. pjes.
3, 180, ko nas gode vidi od Turaka, svak mislit: njima indat
ide. 4, 185, ja idem za tobom kud god ti V. mat. 8, 19,
kud god ti to. kod kudgod, to god zaceni,
on dati. nar. prip. 47, gdje se god ti nastani, se
i ja. D. rut 1, 16, koga god sretne, ti mu Lj. 231. Tome
'Odgovara i primjer (navedeni u 599a): to se god g. bude
vie vrcao i kcxprcao protiv onoga moga suda, on se sve vie
zapletati kao pile u Nije jasn'O zato u takvim
cama Vuk uzima katkad I futur: to god gledajte da
se ne osramotite. pis. 8, jer je za vas i za sve koje
SINTAKSA 643
god doznati Bog. d. apo 2, 39. Mislim zacijelo da bi bilo:
to god budete (ili to god i: koje god dozna Bog.
6l0.a) Da je pogreka uzimati vremenski veznik kada (kad)
s I futurom, to je u 60ge; ovdje se dodaje da se ipak taj
veznik nalazi s I futurom u nekom osobitom a to je onda
kad taj futur ne toliko koliko ono to i m a b i t i.
Primjeri: tu sad drugoga suda ni spasenija nema, nego da se bra-
nimo i da bijemo i mi nji: kad vezani enski mrijeti od njiovi
delata i seiza, bolje je da mremo barem da zamijenimo
svoje glave (tj. kad imamo mrijeti). V. dan. 3, 157, kad mloge
rascveliti ' majke, bolje neka moja sama; kad seje s bra-
rastaviti, bolje neka stoji moja sama; kad ljube u rod
opremiti, bolje neka ide moja sama. nar. pjes. 3, 425. j e
primjer: kad izgonimo tursku pa uzimamo svoju
most, ili kad izagnati krevet, pa uzeti krasnu
svoju ooar . .. a ono treba da izagnamo i (die
Ehre) . D. sitno sp. 38. U tome primjeru kad izagnati
kad izagnati.
b) Iz 582b i 599a zna se dase u pogodbenim
s veznikom ako ili prezentom od trenutnih
glagoIa ili II perfektom. I futur u takvim ne nalazi
se u dobroj prozi, nego sama u pjesmama, a i u njima biti
poradi potrebe stiha, kako je u primjerima: sad ako pravo ka-
zivati, sa snahom brata omraziti; ako li zakleti se krivo, ja se
bojim, glavu. nar. pjes. 1, 56:( da tri konja
viteza; ako li ih ni izvest
2, 147, te ako kad dvojice krivo 3, 40,
ala mene ne rodila majka ako pokupiti vojsku i ne
pod Goliju na te. 4, 39. - 'Gdje u dobroj prozi u s ako
stoji I futur, tu je ili dopusno (u sadanjosti ili u bu-
ili ... . .. , dakle ne se
nego volja ili 'ono to i m a ili to m o e biti.
c) Primjeri za prvi kad otac ostari, on preda starje-
instvo najpametnijemu sinu, ako biti i (tj. ako i
jest V. dan. 2, 101, kad od (tj . mlado-
enja) u crkvu, mati mu, ba ako i stara biti, izleti pred
i s nevjestama i 'djevojkama stane pjevati. 78, onda za-
pjevati redom svima koji se nalaze u ako ih koliko
biti, one svakome pripjevati. kod KpaJhHl\e, tebe
vina izobila, ako caru ni dostati. nar. pjes. 2, 143, nego
ti svijetliti, ako jadna ni spavati. 3, 43, begovac
644
GRAMATIKA
je begovac ako imati ni novac, a magarac je magarac ako
imati i zlatan pokrovac. nar. posl. 11, vrhovna vlast svagda
je bila u careva srpskih, ako biti i samo po imenu. D. istor.
205, ako i postiti, usliiti vike njihove; i ako p1'inijeti
rtve paljenice, mi ugoditi. jerem. 14, 12,
drutvo u svom organu prijevode, ako bog zna kako znatni
biti za nas, na se sumnju da ... rad jug. akad. 6, 204.
i ako njihovi pogledi biti Lj. 184.
d) Primjeri za drugi ako mene sluati, to da ne
(tj. ako sluati). V. mil. obro 64, Milo im odgovori
da im on biti stareina ako oni njega sluati. 78, ako
mi dobro, mi kad mi je potreba. nar. posl. 51, mi
to moemo ako pregoreti nekolike hiljade ljudi. prav.
sov. 43, ako uzeti da i na jezik ima svoja pravila, onda su
ovo sve pogreke. dr. izd. 3, 116, ako izgubiti glavu, lasno
omrazi t Momira. nar. pjes. 2, 158, ako se vjerovati ri-
sv. Save, onda je Stefan ne dva puta, nego
tri. D. istor. 24, ako ljubav i vjeru gospodaru mo--
jemu, kaite Illi. 1 moj s, 24, 49, ako pustiti s nama brata na-
ega, 43, 4, ako natrag poslati ne aljite
ga prazna. 1 car. 6, 3.
e) Primjeri za kome (tj. ovu nazdra-
viti? ako je napit (tj. 'ako je imam napiti) po starjetvu,
je starom Jug-Bogdanu; ako je napit po gospodstvu, je
Vuku nar. pjes. 2, 310, koji se osvetava, ako mu je
namijenjeno klekne na desno koljeno ... ako li po-
stati svetenik, onda na oba koljena. D. pis. 243, nauka kqju bi
valjalo odmah ukinuti, ako se verovati ,onima jedanaest apo-
stola. sitno sp. 289, to i ne moe biti, ako ostati istina ona
nita misao. rad jug. akad. 2, 193, ako ih boja kazna
zato bi je grenici htjeli uskoriti? Lj. 149.
611. a) I futur moe ono to moe biti, npr. ako se ja
pored Vae svjetlosti (tj. ako se ne mogu
ko V. prepo 2, 653 (1861), za vjerno prikazivanje treba ljubav
k istini; nje ne moe biti bez razuma koji poznati (tj. koji moe
poznati) istinu. D. sitno sp. 364, - je ovaki futur u pita-
njima: kakav vam ara dati (tj. kakav mogu dati)? nit'
sam nit' sam nar. pjes. 1, 511, kako b), biti veseo kad
sam se kladio? ... 1, 589, kaIro te ja ne dati, 1, 552,
kako ti putit krpu platna kad je meni snaha Vidosava savezala
SINTAKSA ,645
kose za direke? 2, 112, kako ti, brate, odbaciti kad se nisam
vinom 2, 176, kakva li ono biti vojska? JM. 106.
b) I futur u sadanjosti ono to se misli da jest,
ako i nema jamstva da doista jest. Primjeri: dva e ili dva i teko
se zajedno jedno do drugoga. V. (1818) XXXIII,
u svakoj knjizi ima tamparski pogreaka, ali ja se nadam da i
u ovom biti tako mlogo kao u drugim naim knji-
gama. LXX, sviju natampani pjesama najnovija
biti 347. nar. pjes. (1824) XXXI, to su pali u ovake grijhe
protiv naroda svojega, uzrok biti to su se poveli po gospodi.
14, oka je mesa Boci) slabo kad skuplja od 10 krajcara,
vino je 5 krajcara oka, hljeb malo to biti skuplji nego je u
Madarskoj. 40, jaMa'iliO he 6UTU H Bume OBaKoBHjex npMMjepa,
HO ja 3aCal\ He 3HaM Hl1je,I:\Hora. nar. posl. XL, l\OCTa he CTapa 6UTU
OBa 143, po 'Svoj prilici tome biti uzrok to nai
ljudi misle da ... prav. sov. 9, g. Safarik nabraja oko
knjiga koje su tampane u naijem krajevima, ali ih
biti vie. dr. izd. 3, 383, prije biti istina da je uzeo neto
bosanskih zemalja. D. istor. 90.
c) vremena kojima se neprava sadanjost (v.
571b) pripada i I futur, tj. i njim se ono to se moe
dogoditi, pa se i svagda kad god se prilika desi. Primjeri:
ako se ko od raje odma ima-sva prava kao i ostali Turci,
i ne samo to ga niko prekoriti vjerom nego ga
svaki jo radije nego V. dan. 2, 89, pravi
ajduk nikad ubiti koji mu nita ne 92, kad koga
Turci zatvore, oni (tj. obor knezovi) idu te se mole za njega, i molba
im se ponajvde prima; da je ko najkrivlji, kad oni sa selom
ga. 99, djevojke otimaju ponajvie koja nemaju
roditelja, iH a:ko ih imaju, a oni ih ne sluaju, nego se koje-
kuda; a za potena momka i 'od potena roda slabo kad oteti
djevojku, niti takovi momak u otmicu. kod OTMHI.\a,
podmuklo pseto najprije ujesti. nar. posl. 251, kad mu poslovi
dopuste, svakog od nas, pa nam zanimljivo. S. 5, 27.
d) Mjesto prezenta kad pravu sadanjost slabo se upo-
trebljava I futur: ko u ovome ne mari za svoj narod ...
onome kazati (tj. ja mu upravo sad kaem) da Rusi piu. V. pis.
37, doavi pomisle da u onome biti njihova
sestra (tj. da nije). nar. prip. 9, to se smije Vuku ... na to
kazati da ... D. sitno sp. 37, 'Pokorno. S. 2, 80, 229, moli-
2, 257.
-646
GRAMATIKA
e) Dosta se uzima I futur mjesto kondicionala u na-
mjernim, upitnim i u dopusnim Primjeri: zapitaju ga
momci ta sa koji je u drugoj sobi ranjen
leao, a on odgovori pozdravo kako (tj. kako bi
V. dan. 1, 78, svi koji su ovo gfedali zgledali su se od
ne ta da misLe (tj. ta misliti, v. 609a, - tQl bi
mislili). 2, 137, i ne naavi kuda ga unijeti od naroda, popee
se na i kroz krov spustie ga pred Isusa (tj. kuda bi ga
"lmijeli). luk. 5, 19, ti se mene ne boj, ja nijesam pobjegljiva da
tu (tj. da bih pobjegla). kod n06jerJhJ1B, ne bih ja
tu zmiju dofatila, i da ti izvaditi (tj. i da bi izvadila). nar.
-pjes. 1, 200, soko leti preko Sarajeva, trai lada
320, beru l' te - zato mene brat
vojke kad Old mene sva gora mirie? 1, 368, da sada sablju
povaditi, da pola vojske pogubiti, nevjere ti 2,
277, uze vidro da piti vode. 3, 552, Qna obukDvati
a Dn podviruj li joj biljegu videti na nogama., nar. prip.
128, miljae samo kako utvrditi svoje granice. D. istor. 156,
pratioci ga saletie neka 'Ostavi molitvu kako raz-
'bojnicima. I. 245.
612. a) se I futur uzima za u prolosti koji
su imali biti ili su se spremali da budu. T o je I' e l a t i v n a bu-
tj. prema kojemu prolom koji se
spominje, ali prema vremenu u koje se govori, to je prolost, samo
kasnija nego ona druga; ispor. relativnu prQllost u 594. Primjeri:
onda se podigne iz Vidina nekoliko stotina Turaka i na nj ega
(tj. na Veljka); a kad na poljednji konak, pa kao sjutra
udariti, onda on skupi sve svoje momke, pa im V. dan. 1, 75,
podignu se i udare na Ljenicu, nOI prije nego to
udariti, poizopijaju se. 3, 175, Afis-paa ne samo to nimalo nije
s mnnjao da ji (tj. Srbe) pokoriti nego sa sobOIm
mlotvo kojima poglavice vezati. 5, 43, na tri dana prije
n ego Moler napie pismo srpskijem starjeinama. prav.
sov. 68, Dragutina metnu na busiju otkuda arslan udariti. nar.
pjes. 2, 47, oni se popnu na jednu visoku planinu otkuda dobro
videti. nar. prip. 59, pa otide u Klisuru tvrdu kud
Manojlo. nar. pjes. 3, 26, mnogo puta Srbi prolivae krv za one
lwji im poslije biti gospodari. D. istor. 134, Dubrovnik svagda
se starae ugovore koji mu biti korisni i podudarati se
s njegovijem 212, kao to je Mojsije napomenuo Izrailj-
d ma zapovijesti boije, pred to ih Isus Navin prevesti preko
SINTAKSA 647
Jordana. pis. 126, otide prorok i stade na put kuda car
3 car. 20, 38, pred to Miloevi svato,vi na pop
Ilija je govorio s Miloem. M. 75, prije no to Petar u Podu-
navlje, uzvrpolji se Bajan. N. 104.
b) Osobina je Nodilova jezika to obilno upotrebljava I futur
za relativnu prolost, gdje govori o koji su se u pro-
losti poslije drugih koji se spominju ili dogodili (dakle
koji nijesu imali biti niti su se spremali da budu). Mjesto velike
mnoine primjera evo ih samo god. 572. buknu care-
vinom i Perzijom rat, to uz male prekide tmjati dvaestinu
tekih godina (tj. to trajae): 53, Jovan Mistakon, onaj isti koji
kasnije u Evropi nadbiti Avare, bio hude u Mesopotamiji,
gdje dvaput pred perzijskom silom. 85, obolje Komentiol
i osta u Viminiciju, pa sam Prisko ravnati ratom. 111, car otpu-
tova k vojsci, pratila ga ena Martina, koja i u ostalim vojnama
ponajvie boraviti uz mua. 322. Takav je' i ovaj primjer:
i k Davidu Avijatar, koji 'poslije postati poglavar svete-
D. prip. 100.
e) I za prole katkad se u pripQlVijedanju
uzima I futur: jednom stane se car razgovarati sa svojim sino-
vima: kud se to deva rod s nae jabuke? Na to (tj.
rekao je) najstariji sin: ja jabuku. nar. prip. 18,
kad ih car sagleda, svima koji su se onde desili: ta
sad? Onda znate li ta? -102, otuda se povede
kako .. . pa sestra mojega prijatelja. D. sitno sp. 41, petak
po Mratinu dne mi sestra. M. 92, zaboga,
Janko. 161, uznese im duh car besjednik arom svoga
govora . . . te jedan vojnik zaviknuti: gospodaru . . . N. 323, on
posle nekoliko trenutaka mi opet. S. 2, 20, kad se
podloismo, on nastaviti dalje: znate da ... 5, 10.
d) Sasvim je osamljen primjer u kojemu je I futur uzet za ono to
je u prolosti moglo biti (ali nije bilo): kad ne moe nita Vladislav,
a ta Konstantin? (tj . ta je mogao D. istor. 37. Vidi jo
prvi primjer u 48lb i drugi u 501e.
OI< ..
613. a) U 312c je kako se glagoli dati, htjeti, imati,
smjeti, znati zdruuju s oblicima budem, bude itd. i tako
nastaje drugi futur, koji se upotrebljava samo u zavisnim
nicama (u pogodbenima s veznikom ako, u vremenskima s vez-
n ikom kada i u relativnima). To za tih svih est glagola izrij e-
648
GRAMATIKA
kom Vuk u (1818) LVI, ali u svojim djelima
upotrebljava on samo oblike htjedbudem i mogbudem dosta
imadbudem i znadbudem. vrlo rijetko, a dadbudem i smjedbudem
nikad. Primjeri: ako im ne mogbudemo nita a mi
u planinu. V . dan. 1, 76, ako car to protiv nas,
ovi novi nai knezovi drati nau stranu. 3, 154, ako im ne
mogbudu kake pakosti 'a oni polako da k svojim
mil. obro 95, ako bog htjedbude, se opet k vama.
d. apo 18, 21, ali kad imadbude kad. 1 kor. 16, 12, ko htjed-
bude da im na ao, onaj valja da bude ubijen. otkr. ll, 5,
,da udare na zemlju svakom mukom kad god' htjedbudu. ll, 6,
pita ga, pa ako to znadbude, i vama. prepo 2, 225 (1818),
ako komitet nikako ne ili ne mogbude ovu priliku upotre-
biti. 3 467 (1823), ,ako j' tako poznat ne mogbude, ti je zovi u ze-
len.u pjes. 3, 295, da polovinu dati, ako knez
i vlastela htjedbudu. D. istor. 246, koji ga god htjedbudu dignuti,
se. zah. 12, 3, se kako tamparija mogbude
boko (188) 143, kad imadbudemo dobrih monaha, sve se drugo
lako urediti. l. 160, koji htjedbude aliti se sa se
veseliti sa Hristom. 340.
b) Nalazi se primjer u kojemu oblik mogbudem slui za ne-
pravu sadanjost: kad svi na koju enu da je vjetica,
onda je veu i bace u vodu da vide moe li potonuti; ak" ena
potone, a oni je izvuku napolje i puste; ako li ne mogbude poto-
nuti, a oni je ubiju. V. kod BjeruTIDl;a.
OSTALI OBLICI AKTIVNI
614. a) M o r a n j e u prolosti se svezom npr. bio
vati Rijetki taj oblik upotrebljava se samo u 2. licu
sing. Vuk u kod 6:m'H navodi , primjere: bio ranije
(tj. imao si, morao si ne bio ga zvati (tj. nijesi imao, ni-
jesi smio zvati), ne bio mu davati. Drugi su primjeri: ako s' smi-
je malenoj ti je bio pribaviti. V. kod npH6a-
BV1TH (iz neke pjesme), A. vrati se, Smiljo, majka te zove. B. bila
me. majko, od zvati. nar. pjes. 1, 33, o Manojle, trag ti po-
ginuo! ti ne bio prodavati kuma. 2, 21, bio rvat na Kosovo
u Podgorici Srbinu kad ga se tui na teak ivot).
nar. posl. 13, ako si spavao, se sad i raspituj, ne bio se lije-
niti. D. sitno sp. 114.
SINTAKSA
b) Mjesto glagola imati ili mo.ati s infinitivom uzima se u.
dopusnim s veznicima da i malear glagol znati, npr.
znao [bih] da bih znao i umrijeti s tobom (tj.
da bih imao umrijeti), te se V. mat. 26, 35, da bih
znao sve volove p1'odati, - da bih znao hljeb u pepeo umakat i.
(npr. to i to). nar. posl. 47, - tuan vjere izgubiti,
makar znao izgubiti (tj. makar imao izgubiti) glavu. nar. pjes.
1, 255, makar znao na kozi orati to i to). nar. posl. 174.
SL02ENI GLAGOLSKI OBLICI PASIVNI
615. a) Pasivni oblici to su navedeni u 316, premda se
dosta upotrebljavaju, ali su aktivni oblici, npr.
i
moe
se pohvaljen je od sviju svojih ili: bit od mene'
dobm poslueni ili: kad je u tamnicu, ali je
te misli aktivom, dakle: pohvalie ga svi njegovi dobro
vas posluiti, kad ga bacie (tj . ljudi, v. 40la) u tamnicu
itd. O pasivu koji se aktivnim oblicima, dodavi im
se, se ovdje nita govoriti, jer je o njima bilo dosta govora
u 474.
b) Primjeri pasiva za sadanjost (v. 3l6a): tajne srca nje-
gova bivaju javljene. V. 1 kor. 14, 25, ako bivate ukoreni za ime
Hristovo, blago vama! 1 petr. 4, 14, bivam oslev1'njen njima.
D. jezek. 22, 26, ako svi prorokuju i kakav nevjernik ili
prostak, bude polearan od sviju i od sviju. V. 1 kor. 14, 24
(u tom je primjeru neprava sadanjost, v. 571), livade su ure-
ene D'jelim cv'jetom i crvenim. nar. pjes. 1, 53, je gran-
1, 345, KO.JIJ1XO je MeHH p;oca,n; n031WTO. nar. posl. 89.
616. a) Primjeri za prolost (v. 3l6b): kad su Nijemci l79L
godine mir s Turcima, ugovoreno je i to da ... V. dan.
3, 136, pai. je odma javljeno da je u Srbiju prebegao 4,
15, i est godina je ova crkva. jovo 2, 20, ne
htjedne opkoljavati i biti Deligradra, kao to je
jeh godina. prav. sov. 40, meni su pisana pisma u kojima se navodi
i to. dr. izd. 3, 70, esti sahat u koji je Hristos razapet pada u
podne. D. pis. 138, (svetenik) napomene mnoge grenike koji su
pomilovani i bolesnike koji su iscijeljeni. 231, koji su negda bi-
rani da 183. U tim primj.erima sloeni pasivni oblik
stanje koje je u prolosti trajalo ili se svrilo, a do sada-
njosti se ne protee. Ali istim se oblikom moe izricati i stanje
650
GRAMATIKA
koje se u prolosti dogodilo, a posIjeci ili plodovi traju jo u vri-
jeme kad se govori (v. 593b): subota je radi
(tj. to i danas jo vrijedi). V. mar. 2, 27, za nad i za vaskrsenije
iz mrtvijeh doveden sam na sud (tj. te evo sad na sudu stojim).
d. apo 23, 6, oba sina tvoja pogiboe, i boji otet je (tj.
i sada se nalazi u rukama onih koji su ga oteli). D. 1 car. 4, 17.
koje su u ovom primjeru javlja starcu Iliju gla-
snik koji je utekao iz boja; ali malo ponaprijed (tj. 4, 11), govo-
o tom pisac u svoje ime kae: boj bjee vrlo velik ...
i boji bi otet i dva sina Ilijeva pogiboe. Sto je dakle piscu
prolost koja je bila i prola, to je glasniku napola prolost, napola
sadanj ost.
b) Pasivnu prolost imamo i u primjerima (koji svi
prolost koja se do sadanjosti ne protee): ne moe nita
primati ak'O mu ne bude dano (tj. ako mu nije dano) s neba. V.
jovo 3, 27, crkva stane bolje paziti razdaj svete dare, i tako
budu posta izabrana da se u njih svruje ova
dunost. D. pis. 207, dozna se da je Ihnilat doao volu glave, te
bude u tamnicu. star. 2, 283, prava crkvena bude
za I. 205, - u to se vrijeme rodi Mojsije i bi
tri mjeseca hranjen u oca svojega. V. d. apo 7, 20, u ove dane
izbavljena bi stolica od Saracina i Skita koji je bjehu op-
kolili. D. pis. 114, ena bi stvorena od rebra muevljega. 216,
Jenoh i Ilija ivi bie preneseni na nebesa. 328, bie obojica ma-
pogubljeni. I. 277, - koji bijae u tamnicu. V. luk.
23, 19, Isus jo ne bjee proslavljen. j ov. 7, 39, koji (tj. pokloni)
bijahu isproeni u cara. D. istor. 17, kad crkva bijae estoko go-
njena. pis. 36, primam dio hrane od koje bijah odagnan za ne-
poslunost. 297, stade Isak otkopavati studence koji bjehu 'is-
kopani za vremena Avrama oca njegova. 1 mojs. 26, 18, naredba
boja bijae 'Onaj ispunjena. Lj. 60, - Srbija je pod Turcima
negda bila razdijeljena na sandakata. V. dan. 2, 54, niko
ga mogae svezati ni verigama, jer je mnogo puta bio metnut
u puta i u verige, pa je iskidao verige i puta izlomio. mar. 5, 4,
jo od vremena dokle Kruevac nije bio uzet od Turaka. prav.
sOV. 41, sa njega (tj. sa je i Adam bio izagnan iz raja.
D. pis. 179, tako je narodu izrailjskom dana bila hrana tajne
pWla. 196, - lupeu se uzimao vid, a hajduk je bivao objeen.
D. istor. 72, stari po kom je krivac bivao 74,
da je tueni odmah dolazio na mu..'ke ili bivao 294, -
onu u koju bivae predan uze hljeb. V. 1 kor. 11, 23.
SINTAKSA 651
617. a) Primjeri za (v. 3l6c): ne i
biti V. luk. 6, 37, a onaj sluga vrlo bijen.
luk. 12, 47, oni ubijati i ubijani. Lj. 142, - onako mislim
kazati i za ostale (tj. pjesme), koje nanovo budu tampane. V.
-dr. izd. 3, 124, ako bude, ja sam rad izdati ove knjige na
svijet. prav. sov. II.
b) Primjeri za imperativ (v. 3l6d): ne budi od mene ,e-
ne budi primijenjeno! nar. posl. 195, mimogred budi
D. star. 3, 42.
e) Primjeri za kondicional (v. 316e): od knezova mnogi
ga ne priznavahu da ne bi bili izagnani iz zbornice. V . jovo 12,
42, onda bi sluge moje branile da ne bih bio predan Jevrejima.
18, 36, iz utrobe u grob bio bih odnesen. D. jov 10, 19, dadosmo
knjigu da biste bili na pravom putu. Lj. 7, - ko bi
zapalio drugome imanje, bivao bi saeen. D. istor. 72.
d) Primjer za optativ (v. 3l6f): proklet bio i ko ga rodio!
nar. pjes. 2, 295.
e) Pasivni infinitiv (v. 3l6g) je u primjerima navedenim
u 5l6b i 54lb: sablju celivati biti, ali mu naj-
.prije treba postradati i okrivljenu biti.
INFINITIV
618. a) Infinitiv slui za dopunu glagolima, imeni-
,cama i pridjevima. - Veliko je mnotvo glagola koji se dopu-
njaju infinitivom; takvi su ovi: biti (jesam), bojati se, imati,
morati, prestaj ati, stidjeti se, eljeti; primjeri: kuda mi
je sad ako se boji meni kazati, imam s tobom neto govoriti,
ne mogu moramo platiti, je vikati, ptice prestaju pje-
vati, drugi bi se stidio to eli li ostati? Takvi su i ovi
primjeri: ako misli boji biti, nadali su se dobiti togod, pomau
nam raditi, 'stoga naumi bjeati, mi je poslati, rekla mi je
dati, ne smjedoe rea, oni znadu itd.
b) bi u govoru bio infinitiv uz glagole kleti se i
kajati se, kako je u pjesmi: klela se djevojka v'jenca ne nositi i vinca ne
pi ti ni rabra ljubiti, - kaja se djevojka v'jenca ne nositi. nar. pjes. 1, 334-
335. Bit poradi stiha mjesto: da nositi, da ljubiti.
619. a) Ima dosta i imenica koje se dopunjaju infinitivom;
takve su osim drugih ove: dunost, prilika;
npr. imam pozvati vas, dunost mi je opomenuti ga, to je
652
GRAMATIKA
jedini izbaviti se ove bijede, on je imao na to pitanje
ovako odgovarati, nijesam imao prilike to Takvi su i ovi
primjeri: grehota je tako raditi, nije ga ostavljala misao vratiti se
u svoj bila bi nepravda to ne priznati, njima je glaVnl
posao bio nije muka takvu pjesmu spjevati, sramota
j e to ne znati.
b) Imenice koje se ovako dopunjaju ponajvie to ap-
straktno, sasma rijetko to konkretno, kako je u primjerima: da
je Luka bio pravi majstor stihove. V. dr. izd. 2, 383,
da sam uzeti iz tvoga dvora ono to mi je najmilije. nar.
prip. 135.
c) slui za dopunu i pridjevima, tako
drugih (;vima: dostojan,' aUim, kadar, rad, eljan; npr. njemu
ja nijesam dostojan -odriJeiti remena na duni smo poko-
?'avati se 'Starjeinama, nijesam kadar to, rad sam
bio je eljan pohoditi me. Takvi su i ovi primjeri: 'neka
bude svaki brz a spor govoriti, duga je lijepa gledati.
620. a) Dopuna je glagolska po svojoj naravi upravo
namjera, npr. htio sam ti kazati, eljeli su
A iz 498a dobm se zna da se namjera vrlo
koja se veznikom da; zato ta tri primjera mogu bez ikakve
promjene u glasiti htio sam da ti kaem, eljeli
su da da Takvi i primjeri, gdje moe
da bude i infinitiv i s veznikom da, te se i uz:
druge glagole u kojih radnji ne lei namjera moe mjesto infinitiva
upotrebiti s veznikom da. Tako se npr. govori ne samo:
dolaziti, ne mogu ako smijem pitati, nije mu trebalo
moliti da dolaze, ne mogu da ako smi-
jem da pitam, nije mu trebalo da moli itd. Primjeri: samo nadri-
knjige ne mogu to da razumiju i da priznadu. V. (1818)
XXXII, pa se dalje ne moe da dan. 1,9, nije od nji da.
p1-imi. 90, ne moe da dan. 2, 2, koje on mora da trai. 113,
koliko puta htjeh da skupim tvoja. mat. 23, 37, ne htje da.
pije. 27, 34, Ka.n; ce xohe aa Kaxe. nar. pool. 93, nocao He MOORe y
Hanpe.n;ax aa uae. 270, ali se ne moe da dr. izd. 2, 164
r
oni ne smeju da udare. nar. prip. 42, Milutin se da ne dosa-
zemljama i da pomae tastu na Persijance. D. istor.
32, sultan zapovjedi vojV'odi da pokvari 183, jedva
kad ,da se vide. M. 123. Isto moe biti i iza nemoj (tj . ne-
mozi, v. 86b i 314b): nemojte da ga ubijete. mil. obr. 116, nemoj
da se plai. nar. prip. 76, nemoj malo da ite. D. 2 car. 4, 3, nemo]
SINTAKSA
653
da odbije, bok. (196) 121. U 60ga navedeno je dosta potvrda da
se infinitiv isto tako moe zamijeniti i u futuru, npr. ja da
mjesto ja itd. - Takvo zamjenjivanje nalazi se i onda kad
je infinitiv dopuna kojoj imenici ili pridjevu (v. 619 a, b) , npr.
koji je rad koga da V. dan. 2, 4, zato je njiov naj-
posao da skupe dosta novaca. 2, 84, ko je rad sasvim da ra-
zume ovu knjigu. miL obro predgovor, opet nije kadar da pozna.
dr. izd. 3, 125, glavna misao despotu bijae da podigne june
Slovene na Turke. D. istor. 121.
b) Zamjenjivanje, o kojem se ovdje govori, mnogo je
nije u krajevima, npr. u Srbiji, negoli u zapadnima,
a i na istoku to je koji kraj blii bugarskom jeziku (u kojem se
infinitiv uvijek onako zamjenjuje), to vie Uipotrebljava mjesto
infinitiva s veznikom da. Sto se vie udaljujemo od tih
krajeva prema zapadu, vidimo da je infinitiv u narod-
nom jeziku sve i sve se dri. je pomenutu
zamjenu infinitiva mnogo manje upotrebljavao nego Vuk, a Vuk
opet mnogo manje nego mnogi srbijanski pisci, koji se u tome
dre narodnoga srbijanskog govora.
621. a) Nalazi se i obrnuti pojav, tj. mjesto s ve-
znikom da uzima se infinitiv. To je zamjenjivanje kad se uzvi-
kuje u u ljutini itd., npr. kakova rijetka budalatina? ta?
sve susjecistvo pobuniti, dati se od glave do pete, samo da
ne izgubi list! (tj. da susjedstvo pobuni, da se dade V. dan.
2, 137, a kakav bi bio starjeina, te suditi jednom zemljom ravnom,
pa se tebe sestra ne bojati! (tj. ti da sudi, tebe da se ne boji!). nar.
pjes. 2, 235, mlado ti l' Turkinje davat u kaure! (tj . ti da
daje!). JM. 352. Ispor. primjer: a ti, more, mejdan da dijeli!
u 507b.
b) Infinitiv se upotrebljava mjesto da
ili da Primjeri: pust ili upravo zi-
dine od njega. V. dan. 1, 18, koliko Srbija ili upravo
komad Srbije caru. miL obro 142, to kvarenje (jezika) traje
i upravo napreduje jo do dananjega dana. pis. 17, kad se
ovako dobro napiju ili upravo opiju. kod Me3e, da se
primi pravopis to je laki i savreniji ili
prema svojstvu jezika. dr. izd. 3, 305, i jest tako samo
zato da ... l. 270, on je tako obljeven srebrom. M. 226,
tu upravo nisam trenuo. . 2, 126, nego je, istinu bio
prava nakaza. 2, 248. .
654
GRAMATIKA
c) Zamjenjivanje, o kojemu je ovdje govor, mislim da je i u
primjeru: ove zanate zna gotovo svaki Srbin, samo to nema svaki
alata, npr. da iznova bure ili kola; ali nabiti, oko
kola ili u vodenici to popraviti, za to slabo ko, trai majstora (tj .
da nabije, da popravi). V. dan. 2, 102. Isto biti i u primjerima:
istina da ne smije Srbina ubiti javno, ali udariti
ili tapom, tome suda nema. dan. 2, 88, Dubrovnik je imao zato
ne doputati (tj. da ne doputa) da ko u upi njegovoj kupi mnogo
zemlje. D. istor. 220.
622. a) U 401a je da infinitiv moe da bude subjekt;
evo tome i drugih potvrda: ono to nije ne pokazuje
li premalo soli u glavi? V. (1818) IX, s Turcima boj biti nije
babe pr ljiti POl mraku (u tom je primjeru prvi infinitiv subjekt, a
drugi je predikat) . dan. 3, 181, tampati pesme i lude ja
mislim da bi bila prava budalatina. pjes. (1833) XXXVIII, neumi-
venijem rukama jesti ne pogani mat. 15, 20, vino piti, a
ne opiti se nit' je bilo niti moe biti. nar. pjes. 2, 132, dobro mi je,
moj brate Alile! - izginuti listom, ne - zazor
i sramota (inf. izginuti je ovdje predikat). 3, 159, velika dobro-
djetelj umjeti u sebi sastaviti radnju i za unutranje
i za spoljanje dobro zemaljsko jako sjaje u Duanu. D. istor. 55,
biti drae se za znatnu stvar. 346.
b) U 423a navedeni su primjeri iz kojih se vidi da se su-
bjekti kad ih je vie s predikatom veu to. Ista se
uzima i onda kad je subjekt infinitiv, osobito ako
su dva ili vie; npr. prijatelju ili znancu svome, koji je na daleko
preko bijelog svijeta, poslati misli svoje na komadu artije,
to su drugi pisali prije dvije iljade godina, i napisati da mogu
drugi poslije nekoliko iljada godina to je nauka koja um
ljucld gotovo prevazilazi. V. dan. 2, l, upravo pokazati kako su se
planine po Srbiji razgranale i isprekrtale i imena sviju
brda: to se samo onda kad gospodar od Srbije poalje
svoje zemlj emj erce. 29, ljude ispovijedati: to je samo
posao. 112, ne primati nita novo, nego se drati sve starine: td je
zlo; ali primati svata prije vremena i bez izbora: to je j-o gore.
lai i op. 18, jer pisati nikakijem nego mijeati jedno
s drugima i tako praviti njekakvo novo: to je jo gore nego pisati
nikakvqm ortografijom. pis. 8, dati kome zemlju da je uiva: to
j o ne se vrhovnoga prava nad njom. D. istor. 204,
u istorijskom djelu misao i njezino: to nije posao
za razum sitno sp. 375.
sn.TAKsA
655
623. a) Infinitiv se upotrebljava katkad u pasivnom smislu,
npr. zapovjedi joj dati (tj. zapovjedi da joj se da). V. mat. 14, 9,
neke stvari teke razumjeti (tj . da se razumiju). 2 petr. 3, 16,
junak pogLedati (tj . da se pogleda). nar. pjes. 3, 159,
kalina je lijepa gLedati, al' je grka zobati (tj . da se gleda, da se
zoblje). nar. posl. 128, zato je bilo zabranjeno izvoziti ito. (tj . da
se izvozi). D. istor. 197, isto su tako doputali prenositi robu (tj.
da se prenosi). 240.
b) Katkad se infinitiv uzima mjesto futura, npr. ono su ti
svi izginut (tj. izginut jedan za drugoga, ne
(tj . jedan od drugoga. nar. pjes. 3, 157 (u
istOj pjesmi na istoj strani malo dalje stoji: ono su ti
hajduci, sve izginut jedno kod drugoga, jedan od
drugoga), ili vuk ne ili ue ne (tj.
nar. posl. 102, kad vile k ili vile puknuti ili
(tj. puknut 116.
c) Mjesto optativa u dopusnom (v. 630c) upo-
trebljava se u junim krajevima katkad infinitiv, npr. A. vrat' se
natrag, mila snaho, ga ja. B. il' ti karat il' ne karat (tj. ili
ti karao ili ne karao) , ne vratih se ja. nar. pjes. 1, 296, bit mi
brata i eljeti, na glamnje mu ne (tj. bilo mi eljeti, makar
mi bilo eljeti, v. 614a). nar. posl. 14, znati mi i kokotom orati
(npr. to i to tj. znao orati, makar znao orati, vidi
614b). 93.
d) Mjesto kondicionala u upitnom (v. 604a) uzet je
infinitiv u primjeru: sin nema gdje glave zakLoniti (tj.
gdje bi zaklonio). V. mat. 8, 20.
e) Katkad se infinitiv uzima mjesto glagolske imenice, kako
je u primjerima navedenim u 517e: dobroga je pastira ovce
a ne derati (tj. strienje ovaca, a ne deranje), nije tvoje
kaditi Gospodu (tj . Gospodu, nije tvoje, nije tvoj posao).
Ovome drugom primjeru odgovara primjer: kako je to mogao
nije nae ispitivati. V. dr. izd. 3, 278. je slobodno
upotrebljen infinitiv mjesto glagolskih imenica u primjeru: jer
htjeti (tj. imam u sebi, ali dobro (tj.
dobra) ne nalamm. V. rimlj. 7, 18. Tu je Vuk zacijelo uzeo infi-
nitiv se crkvenoslavenskog teksta, u kojem je tako. -
Mislim da je infinitiv mjesto glagolske imenice i u primjeru:'
ovo su samo primeri od muka u nae vreme, a ostalima
ni broja nema, npr. udariti 100-200 batina, isprebijati
mu kosti itd. V. mil. obro 69. .

GRAMATIKA
f) Drim da je infinitiv u upitnim s
zato germanizam, npr. duljiti l. 408, ne znam
zato pisati te S. 5, 65. Sto se u nar. pjes. 2, 137 nalazi
stin: bez nevolje jer gradit' nevolju, tu oblik gradit' ne stoji mjesto
graditi, nego mjesto 2. lica plur. gradite. - Ne odgovara duhu
.naega jezika ni infinitiv mjesto imperativa, npr. gledati mjesto
gledaj ili gledajte: o Gotima gledati na str. 127. N. 447, za daljnji
razvitak Hrvatima gledati rasprave F. 455.
GER!UNDIJI'
624. a) Gerundiji su svojim postanjem pravi prilozi. Skrajnje
'i u pletavi bit isto i to ga vidimo u prilozima ljeti,
zimi, lani (vidi u 486a), a i za oblik pletav moe poredbena sla-
venska gramatika dokazati da je svojim 'Postanjem prilog, a o
obliku vidi u 248d.
2
Kako su dananji prilozi dobro, zlo,
-mnogo itd. prema pridjevima dobar, zao, mnogi itd.,
iako su i gerundiji npr. pletavi prema negda-
njim glagolskim. pridjevima (ili participima) 'koji su se sklanjali,
v. 250.
b) Kad su, dakle, oblici pletavi (pletav) pravi prilozi,
<onda treba da tj. da odgovaraju na pitanje kako?
(v. 485a), pa oni doista i m o g u to kad se npr. kae:
:mati mu odgovori. nar. prip. 35, tu oblik
tj. odgovara na pitanje: kaka odgovori? Tako je i u primje-
rima: danas sam (tj. zapjevavi ode u drugu
sobu, zaplakavi progovori mu itd.
c) Kako prHozi v r i j e m e (v. 485a), tj . odgo-
varaju na pitanje kada, tako i gerundiji mogu imati to
llpr. tako (sluga) kraj mora nekaku decu (tj . kad je
putovao, nar. prip. 52, tako i ga svuda
k majci. 70, doavi ona se. 162, to car
<odmah dozove onoga momka. 191.
625. a) Kad gerundiji mogu vrujeme na
pitanje kada, onda je jasno to oni mogu imati i u z r o n o zna-
jer se veznikom kada ne samo vrijeme nego i uzrok
{v. 503c). Primjeri za gerundija: Timotije, ili
1 Vidi biljeku uz 247a.
! PO Reetaru gerundiji na i -vi nisu oblici lok. sg., nego
oblici nom. sg. i pl. mukoga roda koji su zamijenili fleksivne participe.
SINTAKSA
657
ne (tj. jer nije znao) za tu zapovijest ili da je on
moe prestupiti, izbaci puku. V. dan. 3, 191, ne odgo-
vora na ovu knjigu, Srbi udare na Karanovac. 5, 34, Srbi
()silivi i gotovo zavadivi se s carem turskim, stanu gledati
:zgode i traiti uzvoke. 47, i tako paa, i sam paaluk svoj
rasprostraniti, pie u Carigrad. mil. obro 133, ne imavi dobiti
.odgovora, ne znam je li .... prepo 4, 546 (1841), car doznavi od
slugu ta je i kako je, metne pod bradu nar. prip.
74, knjievnost koja, na jeziku, osta im D.
sitno sp. 309, sve zemaljsko nijesu bili samoivi. I. 21. -
Ovamo pl1istaju i prjmjeri u .kojima je gerundij zdruen
s kojim pridjevom: Josif, mu njezID., poboan (tj. jer Je
b iopo1)oan) i ne je sramotiti namisli je tajno pustiti. V.
mat. 1, 19, savjest njihova slaba pogani se. 1 kor. 8, 7,
svjetuje da duhovni ispravljamo one koji padnu. D. pis.
232. Ima primjera u kojima je pridjev sam bez gerundija
Miloje silan i bijesan, a se u Mladena nije gledao Petra
da ublai. V. 'Prav. sOV. 28, nezadovoljni despotom nanovo
ga dozvae se. D. istor. 99, narod zadovoljan onijem to
imae oplaka ga kao oca. 111.
b) Kako se veznikom kada p o g o d b a
(v. 505e), tako nije to gerundiji mogu i pogodbu,
npr. ovo (tj. ako ako ne pogrijeiti
nikad. V. 2 petr. 1, 10, kao to je i meni mnogo puta govorio da
<:u piu6i ovako narodnijem jezikom ostati do vijeka samo prosto-
navodni spisatelj. dr. izd. 3, 68, volim i da mi boluje, neg da
s cln1gom dragom aikuje; ikad mi nikad
ni do v'jeka. nar. pjes. 1, 268, onda bez sumnje vlast i sama
:znati da uvedavi (tj. ako bi uvela) ovu gramatiku u srpske kole
ne bi .onoliko dobra. D. sitno sp. 334, Toma ne htjede vje-
rovati da je Isus uskrsao iz mrtvih, ne uvjerivi se o tom svojim
I. 420.
c) da pogodbeni veznici mogu i d o p u t a-
n j e (v. 506a), zato mogu i gernmdiji imati tu slubu;
npr. zato im govorim u jer (tj. premda gledaju)
ne vide i (tj. premda ne niti razumiju. V. mat.
13, 13, ljubite neprijatelje svoje i dobro i dajite u zajam
'ne se luk. 6, 35, ov:o ele i itu ljudi koji, ne zna-
ta je pravopis, itu da se ono to sami niti niti
mogu pis. 83.
658
GRAMATIKA
d) I mjesto relativne tj. sa zamjenicom
koji, uzima se katkad gerundij, npr. kako ti, Jevrejin (tj.
koji si Jevrejin), moe iskati? V. j ov. 4, 9, Rodofinik
rodom iz Rodosa (tj. koji je bio) moe biti da nije ni znao.
prav. sav. 25, mislim da je pisao kakav Rus se (tj. koji se
bavio) Srbima. D. star. 1, 3, da bi svijet naao put
(tj. koji vodi) iz onih zala. I. 27. Ta se sluba gerundija razvila
ovako: iz 472c zna se da se mjesto koji uzima to
koja se po padeima ne mijenja (npr. to je bio kod mene,
tj. koji je bio), pod a) pak u ovom je da gerundiji mogu
imati a to slui kao uzra veznik
(v. 503d), nije, dakle, stvar to se i mjesto relativne
uzima gerundij.
626. a) Gerundiji mogu sastavljanje i suprotnost, tj.
mogu se uzimati mjesto usporednih s veznicima i, a (v
492a i 493a). Primjeri za sastavljanje: koji pred njim i za
njim vikahu (tj. vikahu i govorahu): osana! blagosloven
koji ide u ime Gospodnje. V. mar. 11, 9, u koju (tj. kotaricu) on
i sjedne (tj . i drae) na ranju jagnje.
nar. prip. 200, Stoja legne malo u hlad da se odmori pok1-ivi se
(tj . i pokrije se) po licu jednom od one tri marame. 38, na to mu
ja odgovorim .... te biljege neka donese meni, te ih
i u red namjestiti i potom natampati kazavi (tj. i kazati) da mi
je za to on dao. dr. izd. 3, 81, da ste se vi odma vratili
pitavi za mene i traivi me prepo 4, 166 (1831). - Primjeri
za suprotnost (gerundij je - se - svagda zanijekan): ni sad
ne mogu na nj pomisliti ne nasmijavi se (tj. a ne nasmijati se).
V. dan. 2, 136, ja ovu stranu muku otrpim ne maknuvi se (tj.
a ne makoh se). 136, on valja da kako i ovake pisati
ne slavenske ortografije. pis. 6, otidemo svaki u svodu sobu
spavati ne prOgovorivi jedan s drug!ijem ni jedne dr. izd.
3, 119, iz kola nita ne u njima. pripr. 71, pisao
ga je ne kazavi odakle je prepisao. D. sitno sp.
318, iz te odlazimo ne se tu ni vode napiti. M. 187.
b) Samo se po sebi razumije da pro1i gerundij od trenutnih glagola
trenutnu radnju; tome se protivi primjer: ovaj ih dzvede
u zemlji misirskoj i u pustinji godina. V d. apo 7, 36. Ja-
je Vuk oblik mjesto uzeo se erkvenoslavenskog
teksta, ali moe podndjeti i oblik premda radnja traje 40 godina;
ispo primjere u 482b: tu je trudna tri bijela dana itd.
e) Katkad se nalaze gerundij proli i sadanj'i jedan do drugoga, svaki
s:t svojim i to prvi na prvome mjestu, drugi na drugome: pre-
danivi tu (Emanuel) jedan dan kako stoji francuska vojska,
SINTAKSA 659
uzme put nadesno. V. eman. 40, kamo ti ena? zapita moja mati
se vrlo me sama. dan. 2, 140, oocadusULu ce HeKaKoj cJtyULa-
jyh.u CSa1<:1i oan oepsuULa Ije cOKaKoM: "WTO roI) KO CBe
HaYMM JIa My JlOKa2Ke JIa TO HMje nar. posl. 354, podviv ruke ljuba
Ivanova je suze prol'jevala. JM. 102. bi bilo da je u svakom
od tih primjera mjesto jednoga gerundija uzeta kakvu on sobom
zamjenjuje, dakle ovako: poto predani ... , kad me vidi ... , poto se do-
sadi . .. , poto podvi ruke ...
627. a) Katkad se gerundij protee na koja stoji u aku-
zativu: spaija potegne iz pitolja njega posred srijede pa ostavivi
ga u sobi jo se pobjegne u V. nar. pjes.
(1824) XXX, da su tebe zaboljele ruke nejaka unuka.
nar. pjes. 1, 612, te pogubi lepu Janju lonicu. 613,
jadnu gospu 2, 458, ljuta kadu uhvati groznica
na strane hajduke. 3, 436. bi se ovako mogao upotrijebiti
i proli gerundij, npr. ljuta kadu uhvati groznica pogledavi na
hajduke.
b) se gerundij moe protezati na koja stoji u da-
tivu, kako je u primje:vima: nekome se dosadilo bespo-
slenu pa otiao V. dan. 3, 196, jer mu je sva glava bila
se negda s Turcima. pjes. (1833) XV, kad mu se u Rim
razbila kod MJbeT, kad joj (tj. kokoi) spadne perje
na jajima. kod CYI'IHJ;aTJ1 ce, istrunu mi jagluk i marama u
marami a jaglukom suze nar. pjes. 1, 441,
teko Turkom s Markom. 2, 348, dok objema rspanula
dua jedan za drugoga. 4, 11, vojvodi se umorie ruke po
Turke. 4, 379, teko vuku ne mesa, a junaku
ne vina. nar. posl. 313, teko loncu iz sela
315, da ti se dosadi ove pjesme. D. pis. 92, tri dana hodivi
po pustinji im se dosadi. prip. 73, Vom. kako se Ruta
poteno vlada, omili mu. 88.
c) Dosta se i to nalazi da je gerundij zdruen dodue
s koja stoji unominativu, ali u istoj ima dativ
zamjenice koji se protee na taj nominativ. Primjeri:
paa doavi s vojskom u mu narod i donese ranu.
V. mil. obro 63, Isus pogledavi na nj, omilje mu (tj. Isusu omilje
onaj kojega je pogledao). mar. 10, 21, Irod vidjevi Isusa, bi mtL
(tj. Irodu) vrlo milo. luk. 23, 8, B03enu 'IoeK BeCJIOM, rryKHe My
rY}KBa. nar. posl. 200, prije nekoliko godina ja u Kar-
lovcima jednu srbulju i jednome od profesora razlike
dananjega crkvenoga i staroga naeg jezika, on mi rekne
da su to sve pogreke. dr. izd. 3, 366, u ru-
koja je bila lijepa omili mu. nar. prip. 4.
660
GRAMATIKA
628. a) Ima pisaca koji misle da ne valja upotrebljavati ge-
rundija uz koja je od subjekta u glavnoj
ako se gerundij razvee u kojoj po smislu odgovara. Zato
oni ne bi napisali, npr. doavi ja k svojemu starom prijatelju (tj.
kad sam doao), on se vrlo obradova. Ali u Vuka i u narodnim
pjesmama nalazi se ta konstrukcija tako da je ne moemo
odbacivati (valja mi dodati da je nije upotrebljavao).
Pri1njeri: Srbalja tu nije bilo trista ljudi, a sad, otiavi jedna
dobra ne ostane ji mlogo vie od dvjesta. V. dan. 3, 182,
sad Nijemci da to nije ala, varadinski general u
Zemun. 185, sad iziavi ja opet srpske spisatelj e, evo i
"Danice" 5, predgovor, sad se razviju pletke i
medusobna prort;erivanja, krivicu jedan na drugoga. mil.
obro 17, ne pristanite zgodno za zim()IVnik, svjetovahu
mnogi da se odvezu odande. d. apo 27, 12, ne pusti u nemar dar
koji ti je dan po prorotvu, metnuvi starjeine ruke na tebe. 1 tim.
4, 14, kad svatovi ustanu da onda na pragu
prostru struke, i djevojka kleknuvi na njih, otac joOj dade dobru
molitvu. kod A06pa M OJU1:TB a, ja pristavi rado na to, on
k meni u dan sa svojim kolima i, uzevi me u njih,
k Rodofinikovoj prav. sOV. 37, i tako baron Siling
vra.tivi se k meni, i ja iz kola te otidemo. 38, tako oni tijo
malo pade na zemljicu. nar. pjes. 1, 623, tako one
tijo puka iz kaurske vojske. 3, 555, nejma ljeta
bez danka, nejma brata ne rodiv ga majka (tj. ako ga
ne rodi, v. 625b). JM. 153, ko l' nama u svatove svak
(tj. kad svako zna) za tursku nevjeru? 335, on pomolivi
se bogu, oluja se utia. I. 345. se crkovnjaci,
slabila se zemaljska obrana. N. 135. Nominativ u takvim
cama zove se a p s <o l u t n i.
b) Da poraba jednoga i drugog gerundija, kako je u navedenim pri-
mjerima iz Vukova jezika, nije nikakva pogreka ni izmiljotina Vukova,
tome je dokaz to se oba gerundija isto tako upotrebljavaju u starijem
tokavskom Ja ovdje navesti tome samo nekoliko potvrda
(mjesto vrlo mnogih drugih) iz dalmatinskih pisaca XVIII vijeka i iz sla-
vonskih iz druge polovine toga vijeka i iz XIX (vidi moje
o jeziku dalmatinskih pisaca u "Radu jugosl. akad.", knj. 211, str. 89 i u
istom "Radu" knj. 180, str. 87). Evo ih (iz dalmatinskih pisaca): Isus
na molitvi, k njemu se Juda pribliavae; osvanuvi dan, skupie se zajedno;
Irud ubiti Isusa, Marija i Josip pobigoe u svoj grih,
se svakom grihu likarija; on te ne moe; 2udije ubi-
u sinagogu, krst jani zapalie je; naredi se pokora, a pokornik primivi
ju, ispovidnik - (iz slavonskih pisaca): Josip ove i
Benj amina, uzavri u njemu od dragosti srce; izdavi Juda metra svoga,
SINTAKSA
661
popadoe ga (tj. Isusa) nemile ubojice; sveti apostoli ruke
svrhu primahu isti duha svetoga; dan osvanuvi, vas varo
buniti se malo vrime proavi, opet se namiri kurjak na jednu kravu;
Eva od vraga privarena, nijedno poelenje na to ju ne od zabra-
njene jila je.
e) Jedan i drugi gerundij uzimaju se u pasivnom
npr. po pismu (tj. ako se sudi) starije je. V. dan.
l, 15, ovo je prvi namastir od (tj. kad se ide) uz Mo-
ravu. 34, (tj. kad se ulazi) u don.ji grad s lijeve strane stoji
stara crkva. 43, su ono prijatelji koji misle
da se ne moe hvaliti ne Miloa (tj. ako se
ne kudi Milo). lai i op. 31, g. uzev.h (tj. ako se uzme) jedno
s drugijem ima pravo. pis. 23, oko dvjesta koraka poav (tj . kad se
niza Savu poznaju se ostaci od velikoga anca. kod
.n;e6pu;, poglavice su dosad jednako govorile da .. .. ali sad, ubivi
careva vezira i iskrstivi turske ene i djecu po Biogradu (tj. poto
je ubijen vezir i poto su iskrtene ene), to se vie nije moglo
govoriti ni vjerovati. prav. sov. 23, pokraj furune (tj. ako
se sjedi) nita se ne dobija. nar. posl. 253, poradivi (tj . ako se
poradi) bog dati. 255, ne moe se carstvo zadobiti na dueku
sve duvan nar. pjes. 4, 134, "djedina" je drava,
tako rekavi (tj. ako se tako kolijevka i postojbina rodu.
D. istor. 12, (tj. kad se poje) pobjednu pjesmu vie se ne
staje, nego se ide u oltar. pis. 160, jer se one (tj. mane) sve mogu
popraviti neto izostavivi (tj. ako se izostavi), a neto
sitno sp. 172, vi ste se, izuzev mali broj, pokazali uporni. Lj. 11,
koji su tako rekavi ivo ispisana knjiga. S. 2, 43.
d) I za ovu porabu jednoga i drugoga gerundija misli ponajvie da-
nanjih pisaca da je pogreka i da je ne valja upotrebljavati. Ali da to
nije nikakva pogreka, to se vidi iz knjiga starijih tokavskih dalmatinskih
i slavonskih pisaca, u kojih je poraba obaju gerundija u pasivnOj slubi
posve Evo tome potvrda uzetih Iiz mojlih naprijed pod b) navederuih
(iz dalmatinskih pisaca) : Foka naredi da se udilj ima prida nj
dovesti Mavricijo, i dovedavi ga (tj. poto je doveden) mu na pogu-
biti pet sinova; pravo (tj. ako se ovo ime
"pomazan"; molitva kOja se samo s pamet ju ustmi nita ne
(tj. a ustima se nita ne govori); oni odgovorie da je potribito povesti svu
ivotinju, ne (tj. jer se ne zna) koliko se za bogu posve-
tilita; inako (tj. ako se smrtno se sagriuje; suze prolite pro-
(tj. kad se promilja) muku Isusovu bivaju slatke naemu Spasi-
telju, - (iz slavonskih pisaca): bre katkada spasenje biva zazvavi (tj. kad
se zazove) ime Marije na valja da posli pas.tir duhovni sve os.tale slu-
be uOini koje se (tj. kada se krstilo) nisu donesavi ju (tj .
knjigu) kralju i protivi mu pritnje, razdri na sebi (tj. kralj . poto je
knjiga donesena i prooitane prijetnje); kako se med vaditi. more ne
662 GRAMATIKA
(tj. da se ne tUe); bili su zatvoreni svi trgovci ne kazavi (tj . a ne
kaza se) njima ni termin kada dole su do prvoga grada moskov-
skoga (tj. ako se ide) od Azova.
e) NaU stari pisci, kako se vidi iz akad. kod "biti" na str. 369a,
(prema talijanskom jeziku) opisuju proli gerundij te piu npr.
vidio, otiLa mjesto vidjevi, otiavi. Jedan se takav primjer nalazi i
u Vuka, koji ga nije prema talijanskom jeziku: koja (tj.
drugarica) odrasLa (tj. odrastavi) u ladu nije bila takome
trudnom putu. dan. 2, 139.
PARTICIPI'
629. a) Particip aktivni ponajvie slui za tvorbu
sloenih oblika, npr. pleo sam, plela bih, bijasmo pleli itd. Ali se
On dosta upotrebljava i izvan tih sveza sasvim kao pridjev,
tj. ne samo u nominativu nego i u drugim padeima, u atributskoj
i u predikatskoj slubi. su u toj slubi neprelazni glagoli
negOli prelazni; uzima se i od refleksivnih glagola, ali bez
se. Primjeri: u naim zemlj.ama mjesec i V. dan. 1
(u kalendarskom prorotvu), stijene negda gole, a ponajvie obrasle
malom umom. 3, je bio suvi obraza s ispalim
jagodicama. 4, 20, npHjel)e npeKO C.Mp3Jte BOGe. nar. posl. 118,
stablo u prorasla crnoga luka. kod 6a'l:Ba, k usijalome e-
ljezu. D. istor. 74, gospodar od haljine ili od pobjegla
292, primivi osiromaile sl'odnike. 331, da upalome
ponovimo oblik boji. pis. 74, da te ne zatvora od mene
paloga. 90, uskrslomu neka se poklone. 272, kad ive zajedno
pa umre jedan od njih bez djece, onda ena umrloga da se ne uda.
5 mojs. 25, 5, nego ti Gospod dati srce plaljivo, i
duu iznemoglu. 28, 65, razmiljae o svojoj razgranaloj trgovini.
. 5, 135. Ovamo idu i primjeri: no ko vidi, s' ne vidio. nar.
pjes. 2, 553, vika telal 'Po Budimu belom, ko bi dalje, se ne
ko je blie, zemlji pogleduje. 3, 324, Jovan se ne
poslednje pitanje. M. 33, ja se nita ne nita ne video.
S. 2, 126. - Potpuni. su pridjevi: izgorio (izgorjela, izgorjelo),
npr. polio ga vodom), neva-
ljao (nevaljala, nevaljalo), ostarao ili ostario (ostarala, ostarjelo),
pristao (pristala, pristalo, npr. pristao tj. lijep), prokisao
(prokisla, prokislo, npr. prokislo mlijeko, koje je postalo malo ki-
selo), sustao (sustala, sustalo), vreo (vrela, vrelo). Tako je i ogrijalo
sunce (tj . arko). je: (tj. jadan, alostan), jer gla-
1 Vidi biljeku uz 247a.
SINTAKSA 663
gola (ojadjeti) nema, samo ojaditi (koji je prelazan i
oalostiti) i ojaditi se. Neki od navedenih pridjeva mogu
imati komparativ i superlativ, npr. vreliji, najpristaliji.
b) Pasivni se particip uzima u atributskoj i u predi-
katskoj slubi, npr. pleteni vijenci, vinogradi, noena
haljina, ostade nam hljeb vratih se itd.
Veoma je rijedak taj particip od neprelaznih i od refleksivnih
glagola, kako je u primjerima: Aa ucnyu,a'H.e YCHe. V. nar.
posl. 35, zabranjeno je jesti crknutu ivotinju. Lj. 20, Mojsije
na Sinaju prikaza se opet. N. 384. Od rastrkati se ima
rastrkan (potvrde vidi u 4l6d i 423b), od zamisliti se je zamiljen
(zamiljeni V. nar. prip. III), od zgusnuti se je zgusnut (po
vrhu zgusnut snijeg. V. kod OFbe>Ka:HHK), od se je
kao malo odgovori. V. dr. izd. 3,
106). primjere pasivnoga participa od neprelaznih glagola
ide i pridjev proasti (od glagola za koji poredbena slaven-
ska gramatika sigurno dokazuje da je upravo pasivni particip.
c) Katkad pasivni particip nema pasivno nego neko
neutralno, koje niti je pasivno ni aktivno. Tako se npr. govori:
krteni kum (a to je onaj koji dri koga na krstu), krteno kum-
stvo, krteno ime (to ga je ko na krstu dobio); govori se
kum (koji kumuje pri prsten (s kojim se ko
kouljal; govori se: neteljena krava (tj. koja
se jo nije otelila); u pjesmama (npr. 1, 626, 627) nalazi se ogri-
jano sunce, tj. sunce koje grije, dakle sasVim aktivno kao
ogrijalo sunce.
d) Zanijekani pasivni particip od gdjekojih prelaznih glagola
ima da ono ne moe biti to glagol npr.
nebrojeno blago (tj. blago koje se ne moe brojiti, izbrojiti), mOlj
nezaboravljeni prijatelj (tj. koji se ne moe zaboraviti); takvi su i
paJI'ticipi necijenjen, neiskazan, neopisan, (potvrde vidi
u akad. i u
e) Da se od pasivnog participa govori dosta kompara-
tiv i superlativ, to je u 465g.
'" '"
'"
630. a) O p t a t i v ili e l j n i n a c l n zove se aktivni par-
ticip kad .SaIn sobom, bez ikakve druge elju, a gQIVori
1 Pa2li na razliku u akcentu: krteni, prema krten,
!.sp. i
664
GRAMATIKA
se u sva tri roda u sing. i u plur., npr. ivio kralj! ivjela domovina!
iv i zdrav bio, sinko, dobro doli, mili gosti! ne vidio ja tebe nikad
vie! itd. - Katkad se taj oblik zdruuje sa eljnim veznikom da
(v. 509a), npr. da bog s vama, Turci, bio! nar. pjes. 4, 147.
Jo dva primjera vidi dalje pod d).
b) Optativ od glagola biti izostavlja se katkad; su u
405b navedeni primjeri: zdrav Milou, moja vjerna slugo! (tj. bio),
na mu la! (tj. bila), a sad evo druga tri: kad mi
opet kod matere mene da ne jal' udata jali ukopata,
pre udata nego ukopata! (tj. bila ja). nar. pjes. 1,298, tako t' zdravo
putovati i natrag se povratiti! (tj. bilo). 1, 300, tako mi umrijeti (tj.
boga nar. posl. 306.
c) U 506e ima nekoliko primjera gdje optativ stoji s vezni-
kom makar (ma) te ima dopusna ali i sam optativ bez
toga veznika ima dopusno kao i s njim; npr. bogme,
gospodaru, ti se alio ili ne alio, ja sam za istinu primio. V. dan.
4, 38, kad se koji pisao, bilo kod Turaka ili onako gdje, nazivao se
svaki po svome ocu. lai i op. 30, kad bi im se moralo
radili, ne radili, ja mislim da bi im bolje bilo dati i dvije plate
da ne rade. pis. 26, kae da njemu biti mila svaka recenzija,
bil.a gruba ili 63, jeo, ne jeo, pio, ne pio, terao, ne teraa,
ga nar. prip. 32, da mi u dvorove dao bi mu
polovinu carstva, bid enjen ili neoenjen. nar. pjes. 1, 627, da ne
diraju u ono, bilo pokretno ili nepokretno, ivo ili mrtvo. D. istor.
35, bog ljubi ljude, pa naumio ja klad mu drago ostaviti grijeh,
svagda mi pis. 85, posluali ili ne posluali, neka znaju
da je prorok bio njima. jezek. 2, 5.
d) Kad je u glavnoj optativ II svome osnovnom zna-
pa je s tom privezana pogodbena (s veznikom
ak() ili vremenska (s veznikom kada ili dok), onda i II toj zavi-
snoj stoji vrlo optativ (mjesto futura) . Primjeri: kad
ovaj buzdovan iziao na suho, onda se i Turci vratili amo! (tj.
kad buzdovan V. kod Creq,aH, oj devojko,
ti se ne udala dok na mome krilu ne zaspala! ako li se mlada i
udala, a ti muka ne rodila! nar. 'Pjes. 1, 323, ti nemao groba
ni poroda, i da bi ti dua ne ispala dok turskoga cara ne dvorior
2, :297, ako bio trb ono a , bio majci iv! ako bio ne bio joj
iv! nar. posl. 1, tako me oruje ne izdalo kad mi potreba
bila! 299, kad plakala, biser ti iao iz i kad govorila, rua ti
zlatna iz usta izlazila! nar. prip. 176. - To se nalazi i u relativnim
koliko hljeba pojela, toliko jeda imala! koliko vode
SINTAKSA
665
popila, toliko suza p1'olila! nar. pjes. 1, 269, ko vie io, ne bio mi
mio! nar. posl. 136, kud puklo da puklo! 163, kud god hodila, sretna
bi la! nar. prip. 176, ena bio l\!o ti pobjegao! nar. pjes. 4, 235. Ima
i primjer: bilo da bilo! nar. posl. 347. Tu optativ u relativnoj
stoji mjesto prezenta (tj. je, neka je), a u primjerima
to su pred ovim stoji mjesto futura (tj. koliko pojede ili: koliko
bude pojela, toliko ... ).
e) Nije teko r azumjeti postanje optativa: on se razvio !iz kondicionala,
npr. ivio! iz ivio bi! vidi u 603b: bog bi dao! (tj. dao bog!). Optativ je
upravo uzvik, a narav uzvika trai da je to kako je npr. s bogomI r
dobar dan! hvala! vatra! u vidi u 405b. Kad uzvik treba da bude
to nije to se u eljnom kondicionalu moe i particip izostaviti :
na mu la! (tj. bila), proldeta mu dua! (tj. bila). Vidi pod b) u ovom
i jo 607b.
i U novom pravopisu : zbogom
KNJIGE IZ KOJIH JE UZIMANA
ZA GRAMATIKU
1. DJELA VUKA STEF. KARAD2rCA
(mjesto Vuk biljeIi se u citatima s}ovo V)
Srpski istolkovan i latinskim U
1818.
Narodne srpske pjesme. Knjiga L ULipisci 1824 (upotrebljen
je samo predgovor).
Narodne srpske pjesme. Knjiga IV. U 1833 (upotrebljen
je samo predgovor).
Danica, zabavnik za godinu 1826, 1827, 1828, 1829, 1834 (u pet
.knjiga: 1, 2, 3, 4, 5). Knjiga 4. tampana je u Budimu, ostale u

2itije A. Emanuela. U Budimu 1826.
Milo ili za srpsku istoriju naega vremena.
U Budimu 1828.
Vukov odgovCJlr na lai i opadanje. U 1844.
Vuka Stefo i Save Tekelije pisma preosvetenome
gospodinu Platonu U 1845.
Novi zavjet Gospoda naega Isusa Hrista. U 1847 (di-
jelovi Novoga zavjeta se npr. mat., d. ap.,
1 kOT., tj. Matejevo j djela apostolska, prva poolanica
itd.).
za istoriju, jezik i Srba sva tri zakona. U
1849.
Srpski i latinskijem
U 1852.
sovet serbS'kij za vremena
ili otimanje ondanjijeh velikaa oko vlasti. U 1860 . .
Odbrana od ruenj,a i U Biogradu 1861.
668
GRAMATIY.A.
Sitnija Vukova djela upotrebljena su iz zbornika :>Skupljeni
i spisi Vuka Stefo Knjiga II, III.
Beograd 1894, 1896 (dravno izdanje).
Priprava za istoriju svega svijeta radi djece. Preveo s
koga po A. L. Sleceru pokojni Dimitrije a pregle-
dao i na svijet izdao Vuk Stefo U 1864.
Vukova prepiska. Knjiga I-VII. Beograd 1907-1913 (upo-
trebljena su samo pisma koja je Vuk kome pisao).
II. DJELA DANICICEVA
(mjesto biljei se u citatima slovo D)
Pisma o. slubi bojoj u pravoslavnoj crkvi, napisao A. N.
Muravijev, preveo III izdanje. U Biogradu 1867.
Stari zavjet, preveo U Biogradu 1870 (dijelovi
Staroga zavjeta se npr.1majs., psa!.,
tj. 1 knjiga Mojsijeva, psalmi, Jeremija itd.).
Istorija srpskoga naroda, napisao A. Majkov, preveo Dani-
II izdanje. U Biogradu 1876.
Pripovijetke iz Staroga i Novoga zavjeta. U 1850 (bez;
imena .
Filip Mezijer o caru Stefanu. Priloio tampano u.
Glasniku srpskog drutva, 1867, knjiga 21, str. 277-
288 - se da nije vodio korekturu, nego drugi neko
koji je gdjeto mijenjao togod u jeziku).
Clanci u Radu Jugoslav. akademije, knjiga 1, 2,
6, 12, 13, 15, 16, 20.
Clanci u Starinama to ih na svijet izdaje Jugo-
slav. akademija, knjiga 1, 2, 3, 4.
Pisma Jovanu (iz g. 1854-1882), tam-
pana u Letopisu Matice srpske, knjiga 187, 188, 190, 193, 195,
196, 198, 202 (prvi broj knjigu Letopisa, a drugi stranu u.
njoj).
p.omeni o i njegova pisma iz poslednjih godina nje-
gova ivota od M. U Beogradu 1883 .
. pisma narionu Ruvarcu, tampana u knjizi R.
Vrhovca: Karakter i rad Novi Sad 1923, str. 82-
-147.
KNJIGE ZA GRADU
669
iz godina 1847-1877, tampani u
knjizi: Sitniji spisi Sremski Karlovci 1925 (izdanje
Srpske akademije).
se ili citiraju i ove knjige Mala srpska
gramatika. U 1850, - Srpska sintaksa. U :Beogradu 1858, -
Oblici srpskoga ili hrvatskoga jezika. VI izdanje. U Zagrebu 1872,
- Istorija oblika srpskoga ili hrvatskoga jezika. U Biogradu 1874,
- Osnove srpskoga ili hrvatskoga jezika. U Biogradu 1876,
Korijeni u hrvatskom ili srpskom jeziku. U Zagrebu 1877.
III. DRUGI PISCI
se sloViima M., S., Lj., N ., I .)
Zimnje iz narodnog ivota u Srbiji, napisao M.
U Beogradu 1879 (brojevi strana u citatima su tampani
kurzivom). - pisma, i slike iz ivota u Srbiji.
U Beogradu 1885.
Pripovetke Milorada P. Druga knjiga, u
1879, peta knjiga u Novome Sadu 1887.
Koran, preveo Hercegovac. Beograd 1895.
Historija srednjega vijeka za narod hrvatski i srpski. Knjiga
III. Napisao: Natko Nodilo. U Zagrebu 1905.
Zivoti svetaca i svetica bojih. Napisao Francisko
Dijel Drugo popravljeno izdanje. U Zagrebu 1908.
IV. NARODNE UMOTVORINE
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svijet izdao Vuk Stefo
I, II, III, IV. U 1841, 1845, 1846, 1862, - Srpske
narodne poslovice, izdao Vuk Stefo U 1849, -
Srpske narodne pripovijetke, skupio ih i na svijet izdao Vuk Stefo
U 1853. Iz narodnih pjesama i iz narodnih poslovica
navodi se togod to su Vukove Da bi se to razlikovalo
od onoga to su pjesama i poslovica, pie se u citatima ono
to je Vukova
Narodne pjesme bosanske i skupio Ivan Franjo
i Ljubomir Hercegovac (Fr. G. U Osijeku 1858.
Biljei se u citatima: JM.
670
GRAMATIKA
V. RJECNICI (OSIM VUKOV Al
hrvatskoga ili srpskoga jezika, na svijet izdaje Jugo-
slavenska akademija znanosti i umjetnosti. Dio I-X. U Zagrebu
1880-1931. Citira se: akad.
hrvatskoga jezika, skupili i obradili F. i
1. Broz. I, II. U Zagrebu 1901. Citira se: Iv.
KAZALO I STvARI
a (suprotni veznik) 493a
a veznik) 508b
a (u korelaciji) 49ge, d,
500a, b , e, 505b, e
a da 493e
a i 495e
a ono 493a
a ono (u korelaciji) 499d,
505b
a to 493a
a to (u korelaciji)
499b, d
abadijnski 82b
abravniea 42 e
97e
42e, 97e
aga 165b, 168b
agent 14la
ahtapod 42e, 6ge
ako (u redu 440b
ako (pogodbeni veznik)
505b
ako (dopusni veznik)
506b
ako bog da 450a
ako 506b
ako i 506e
ako i (u redu 440b
ako i (dopusni veznik)
506e
6'l'a
akrijera 67a
akrimandrit 67a, Ula
Aksentije 74b
akt 14la
ala (uznosni veznik)
508b
Aleksandar 135d
Alempije 51b, 83b
aH 493b, 496a, 507a
ali (u korelaciji) 49ge, d,
500e, 506d, g
(Brojevi )
KAZALO RIJECI
aU opet (u korelaciji)
506g
Alimpije 5lb
ama 495d
ambis 83b
amo (= ovamo) 74b
56e, 95b
56e
Antun 60e
apateka 42e, I08a
apostol 56e
apustol 60e
arantos 82e
arbanaski 90d
arbanaki 90d
argatin 42e
arhiv 6ge
arkeologija 6ge
arkiv 6ge
arkiv a t5ge
aspa (= ospa ) 42e
Atanacko 85a
ave 42d
avditor 74d
avgust ( = august) 74d
avgutar 74d
avlija 74d
avlijnski 82b
avlijski 82b, I03e
avstrijski 74d
avtograf 74d
avtonomija 74e
Babur 72a
Baburska 72a
45b
bahat l35b
bajrak ( = b arjak) Ula
bakar 135b
bakat l35b
bakica 90a
baklja 72a
ban 114
bandunati 60c
barbun 60e
barun 60e
baUa 9la, 93a
91a, 93a
baUa 91a, 93a
batalijun 60c
baza 72e
bdjeti 283e
146e
benberin 108e
benetati I08a
berdo 72a
berdokati 72a
bermet 72a
39la
bez 48a, 511a
beza ( = bez) 48a
bezumiti 39la
135b
bijel (bio) 56e
bijelac (gen. bijelca) 56e
bijeljka ( = bijelka) lOGa
bilja 53e
bilja 53e
biljeg 53c
biljeiti 53c
bio (s inf. za moranje u
prolosti) 6l4a
bioee 53b
biona 53b
birt 72a
birta 72a
biskup 60e, 71
93a
biti (jesam) 270, 308a - f
biti (u elipsi) 40le
bi ti (udarati) 269a
blago 458a
blagosiljati 74b
blagosloviti 288d, 390a
672
blagosov (= blagoslov)
109a
blagosoviti (= blagoslo-
viti) 109a
blagovijest 456b
blagovijesti 456b
blaer 74c
blavar 74c
Bla 92b
blebetati 108a
bljuvati 305c
bo (veznik) 503h
bobotati lOB a
bogac 90a
boga mi (kao jedna ri-
443d
bog zna 447d
:bogastvo (= bogatstvo)
76b
90a
bokter 72a
bol 56c
bolan 56c
bolan (u elipsi) 401e
bolesan (= bolestan) 77a
bolest 51a
91a
boleljiv 87a
boleljiv 51a
bolnica 56c
bolnik (bonik) 56c
boLta 72a
boljeti 284b
bosiljak 59b, 87c
bosiok 56a, e
Bosna 167
bosti 254f
boanski 39a
ooanstvo 39a
Boidar 102d
ooitnji 41a,
111b
"boagrabac 102d
57
140a
braljenica 100a
oraljenik 100a
brat 140a
oratenci (=bratijenci)
63a
brati 301a
bratimiti 289c
158e
bremenoa 115
bresti 118b
brez (= bez) 81a
brinuti se 68b
bri zak 67a
briznuti 68b
briditi 79a
bre (= brzo) 465c
bre bolje 465c
bubnuti 72b
budi (bud', pogodbeni
veznik) 505e
Budljanin 74b
budljanski 74b
24Be, 250a
da 503a
bukov 109d
Bukre 78e
buntovnik 354g
bura 60e
'"
caklo B5a
car 42a, 52a, 107a, 144c,
146d
cavtjeti 110e
cedar 141a
ceranski 46
cesar 42a, 51a, 87c
cesta 51a
cijel (cio) 56c
c; elivati 306e
c;enjkati se 100b
cklenica 85a
ckliti se 289a
cklo 85a
ckn;eti B5a
ckvara 85a
cmiljeti 83a
cmokati 83a
cokotati 57
crkovina 58b
crkOlVni 58b, 108d
crkva 81d
crljen 74b
crnjka 100b
crnjkast 100b
crv 148a
crvemperka 82d
cucak 147a
cucki (od Cuee) 88a
cvekla 79c, 85a
cvjetati 386a
cvokati 83a
cvokotati 108a
cvolika 85a
147a
141a
115
87c, 356b
290b
383
91b
141a
51b, 83b
(= 88a
(= 465c
297e
113a
BLAGOSLOV - DA
(mjesto
zamjenice) 471a
u relativnoj
slubi) 472b
56c
(veznik) 499a
(tj . 52b
78a
297d, 3B6a
91c
91c
91c
142c
115
57
74b, 112
39a
39a
57, 80,466a
91c
157b
268a
292a
159b
110c
97b
Cekla 97c
97c
Cekrop 97e
97c
97c
(= 67b
87c, 97c
(= cvjetati) 74b
97b
Cetko (= Cvjetko) 74b,
97b
Cetna (= Cvjetna) 74b
97b
(= 67b
Ciril 56c, 97c
Cirjak 97e
97e
57
289b
60d
3Ub
da (u redu 440c
" (= koji) 472f
" (pleonazam iza nekih
priloga) 491g
" (suprotni veznik) 493c
" (namjerni ) 498a
" ) 502a
,,) 503b
" (posIj ) 504
" (pogodbeni " ) 505d
" (dopusni ) 506d
" (upitni ) 507b
DA - ENERZIJA
da (uznosni veznik) 508b
" (potvrdni ) 508c
,,(eljni ,,) 509a
" (u korelaciji) 505e
da ako (dako, eljni ve-
znik) 509c
da i (dopusni veznik)
506d
da ni (dopusni veznik)
506d
dabar l08c
Dabiiv 607b
dakLe 497a
dakLem 83b
dakl'm 82c
da li (upitni veznik) 507c
Da natanin 9la
damatanski 9la
DamIjan (= Damjan)
99b
dan 140b
danas 45a, 487b
dance 45b
danjom (instr. sing. od
dan) 8lb
danju (instr. sing. od
dan) 8lb
darivati 306c
9la
dati 293a, b, 294, 295b
davati 305b
dad l37d, l45b, l46a
debeljko lOOa
5la
Deho 78b
delijnski 93c
delijski 93c
denije 72c
derati 273c
devetnaest 52a
devetnest 113a
di/tong l4la
dignuti 4lb, 74b, 28lc
dijamanat I4Ia
dijeL (dio) 56c
dimljak lOOa
dinar I48a
dioba 53b
dirnuti 28Ia
disati 84a
diskos 14lb
dizati 41b, 74b
djeca l6le
dj esti 271d
djetao 63b
djeti 271d
djeva 62b
dlijeto 72c
Dmitar 55c, 76b
do (= nego, samo) 490a,
497b
dob 190d
doba 190d
dobro (imenica) 458a
dockan 85a
docne 67b, 85a
dodue 537
dognati (prez. c10enem
idorenem) 8la
dok (u redu 440d
dok (suprotni veznik)
493d
dok (vremenski veznik)
499b
dok (u korelaciji)
499b, d
dok, dokle (s negacijom
ili bez negacije) 514,
515
doka (tj. dok) 42d
dokale 45c
doke (= dok) 52b
dokle 45c, 5la, 499b
doklem 83b
doklen 82c
doLjni l1lb
doljnji 1llb
(= 457a
Domentijan 82c
dosele 58
dosle 52a
doslije 5la
dosta 55c
9la
dotetati 9la
doticati (= dotjecati) 53d
dotlem 83b
dotlen 82c
dovle 5la
90a
Draka 66a
draest 33lg
Drezga 7'9a
Drenica 79a
Drenik 79a
drijemati 299b
drijeiti 79b
drijeti 6lc, 273a, b
drktati f!7a, 69b
drombulja 456b
drombulje 456b
drozak 67a, 144b
drukuda l07c
drum 60c
drutvo l59b
drven 5la
drvo l57c
ddati 285a
369a
duh 142a
dub tijel' 65a
duhnuti 69b
I dwnlek 83b
dltmna 6Dc, 74a
D1t1nno 74a
dunuti 69b
dunja 60c
duplir 65a
duvna 60c, 74a
Duvno 74a
673
dud l37d, l45b, 146a
dvadest 52a
dvaest 78b
dv anaest 52a, 78b, 112
dvanest U3a
dval'ed 150b
dva 55b
l
dardin
dasnuti se 94
debrak
debrati
deneral
95b
davo 95b
56c
56c
95b
95b
95b
52a, 95b
95b
95b
Donisije 95b
52a, 57, 60c
Doraije 52a, 57, 95b
90a
60c
9lc
e (suprotni veznik) 493e
e (izr ) 502a
e ) 503b
e (uznosni ,,) 508b
eda (namjerni veznik)
498a
" (upitni veznik) 507c
" (eljni veznik) 509b
edali (upitni veznik) 507c
egzamen 87d .
egzarh 87d
egzemplar 87d
egzercirati 87d
egzistencija 87d
87d
el veznik) 503g
ele 495d
eli veznik) 503g
ema 495d
enerija 95b
674
92a
<:no 469a
95b
eto 469a
evo 469a
Evropa 74c
evropejski 369a
fala 73
falinga 54
fatati 73
fenek 5lb
95b
flaner 108c
73
Fojnica 73
frator 59a
frtalj 8ld
gabar (= grabar) 108d
Gacko l58c
85b
galun 60c
ganuti 72b
gatnjik (= 111b
gaziti 289b
gdje 63b, 66a
(= negdje) 471b
(= koji) 472f
(= kako) 50la
veznik) 502a
" veznik)
502a, 503b
getingski 68d
ginuti 72b, 28lc
glad 177e
glagol 56c
gladnjeti 284b
glamnja 83a
gldvno 458a
gle 115
Gligorije 108c
glijeto 68a
glodati 300d
glomot 108a
gluhac 90a
gmedenik 68c, 98c
98c
gmiljeti 68c
Gmitar 68a
gnati 302a
gnjiliti 100b, 291b
gnjio 100b
gnjiriti 68c
gnjiti 269d
gnjizdo 53b, 100b
gnjusan 100b
gnjusoba 100b
god (ili go(1) u sloenim
zamjenicama 471c
godinjak 77b
godinji 77b
gojiti 383
gomila 110c
Gomirje lOla
gonenuti 28lb
Gorade 98d
GomMe 98d
goradski 46
gorje (tj. gore) 64a
gorjeti 64a
gortak 9la
gospoda 140a
98d
gospoja 98d
g;ospdStvo (= gospod-
stvo) 76b
gospotina 76b, 91a
gospr (= gospodar) 115
gost H8a, l50a
98a
govedo 159c
grab 135b
grabar 135b
45a, b , 135b
graditi 291a
graktati 300d
grehota 64a
grepsti 258a
gresti 311d
grenica 64a
grenik 64a
Grgur 60c, 81d
Grgutnuti 281a
grijeiti 291a
Grk 8ld
grnuti 77a
grob lj e 159a
gr'oce 159a
85b
85a
glohot 108a
grohotati 108a
grom 137c
glonica 8lc
gronik 8lc
gubiti 383
158e
gumno 74a
gundelj 82b
gusak 147a
gusar 108d
gusle 176e
guvno 74a
gvozden 51a
hajde 59lc
harakter 67a
hartija 69c
hemija 6ge
herceg 108a
hiljada 69c
ENGLESKI - INGLESKI
hiljadu 237b
himba 82d
himben 82d
historija 69c
hia 92b
hlaptati 69b
hoditi 383
homo (= hodimo) 115
hora 69c
horjatin 69c
hotjeti 309 a-f
hrbat 135b
hrid 177e
Hrist 69c
Hristos 141b
98a
hrtenica 72c
hrut l37d, 145b
hrvatina 76b
Hrvati (tj. Hrvatska)
455d
htjeti, v. hotjeti
hunka 82a
hunjka 100b
hvaliti 29la
Hvar 73
hvat 148a
i (sastavni veznik) 492a
i (suprotni veznik) 493f
i (= 492a, 5l3c
i dva prijedloga)
490b .
i (u korelaciji) iOOc
iako (dopusni veznik)
506c
i da (dopusni veznik)
506d
i ne 513a
i pak 4920
i te 492c
(iti) 270, 310a, b
ido! 142c .
Ignjat, Ignjatija 100b
igrati 297e
iguman 42c, 69c, 135b
ijed (= jed) 62b
ijedak (= jedak) 62b
ijediti (= jediti) 62b
ijem, ije .... = jedem,
jede .... 62b
ikonos 115
ili 496a
imati 296a
imbrik 83b
imbriim 83b
Imbro 83b
76b
Imoski 76b, 187a
Imotkinja 76b
'ingleki 92a
3:NKONA - KLIZAVICA
inkona 82e
inokosan 77b
intancija 93c
iole 58, l0ge
i pak (suprotni veznik)
493g
ipak (u korelaciji) 506c, g
isti (u redu 436a
" uz zamjenice
466c
isto tako 436a
istom 83b, 499a
istorija 69c
Ivan 54
iz, iza (prijedlog) 48b
.IzmUj 87d, l42b
izraiIjski 87d
'izvetati llOa
'idenem (od izgn ati) 79a
(u redu
466a
.ja (= ili) 496a
ja (= a, veznik) 493a
42b
42b
97c
90a
jaje l57b
.Jakin 54
jakom (= jako) 83b
(u redu
438d
jamiti 383
.Janko 54
janjac }
janje . 68b

japno lOle
jasle 78a, l76c
jaspra lOlb
jastog 59b, 68a, lOlb
jastreb (= jastrijeb) 63b
jedan (bez potrebe) 473a
jedanaest 52a, 78b
jedanest ll3a
jedared 82e
60c, 95b, 101b
jeftin 73, 74d, 101b
.Jejto 73, 74d
jel veznik) 503g
.. Jelena 101b
Jelesije 101 b
jem, je . . .. = ijem,
ije (od jesti) 62b
jer (veznik) 52a, 503c,
507a
jer (mjesto jer da) 49le
jera (= jer) l42d, 503a
jerbo 503e
jere (mjesto jee) .ub,
503c
jes (= jest) 78c
jesenji 107c
jeste (tj. jest) 52b
Jesti 254d, 3lla
101b
Jevreji n lO lb
Jevrosima 10lb
jevtin 73, 74d, IOlb
JevtO' 73, 74d
jeza 84a
je 146c
jih (= ih) 104b
jim (= im) l04b
jogunast 157
Jokica 90a
Josif 71, 87e
Josip 71, 87e
jo 52a, 58, 78c
jot 52a, 58
jote 58, 109c
joter (= jote) 8lb
J avan 54, 57
javanjtak 9la
(= 8lb, 101b
42b, 60a, 10lb
42b, 60a
Jupiter 135d
jur 8la
jutarnji 45b, 8lc
jutrnji 8lc
jutros 487b
k, ka (prijedlog) 48c
kacida 6S.a, 85a .
kaciga 68a, 85a
kad (= kada) 42b
kad (u ;redu 440e
kad (kada, suprotni vez-
nik) 494a
kad (kada, vremenski
veznik) 499d
kad (kada, vez-
nik) 503c
kad (kada, pogodbeni
veznik) 505e
kad (kada, eljni veznik
509b
kad (= nekad) 471b
kad ali 494a
kad koji 471b
kadli 494a
kadli (u korelaciji) 499d
kade (= kad, kada) 52b
kakav (mjesto neodre-
zamjenice) 471a
kako (namjerni veznik)
498b
kako (vremenski veznik)
500a
675
kako veznik)
50la
kako veznik)
502a
kako veznik)
503d
kako veznik)
504
kako (u objasnidbenim
502c
kako i 50lb
kako to 50lb
kalaura (= karaula) llla
kale 5lb, 92b
kali 5lb
kalfa 56c
60c
kamoli 494b, 50le
kanal56c
kanica (= tkanica) 76b
(=
76b
kanuti 71
kao (= kako) 67b, 112
" (vezn>ik) 501b
kaa i 50lb
kao to (u ;redu
438b
kao to 50lb
kao to i 50lb
kaon 56a
kapetan 51b
kaplar (= kapral) 11la
kapnuti 71
karakter 67a
karuce 60c, 456b
kasan (kasno) 85a
kasniti 85a
Katela 93e
katiga 93c
katigavati 93c
kato 76b
kaviti se 289d
kazivati 306c
kaiput l46b
169a
l76a
kimera 69c
kirurgija 6ge
kititi 289b
klasje 102b
klasti 255d
klati 272
klen (= klijen) 64b
klepet 108a
klepetati 10Sa
kleti 264
289d
klizak (= sklizak) 8ab
klizavica (= sklizavica)
88b
676
klizati se 88b
klocati 93b
klokot 108a
klokotati 108a
klopotati 108a
klj1J.vati 305e
km.estvo (= kmetstvo)
76b
kmet 137b
knetvo 8ge
knez (vok. sing.) 19a,
40d, 136e, (plur.) 137d
kneina 89c
knjeginja 100b
ko (= tko) 76b, 110a
ko (mjesto
zamjenice) 471a
ko (= kogod) 471b
kocka 85a
kod 79c
koji 143a
koji (u redu
436b, c
koji (mjesto
zamjenice) 471a
kaji (= kojigod) 471b
Kojo 78b
kokica 90a
koko 174b
kokotati 108a
kolac (gen. koca) 56b
koleda 59b
59b
koliba 59b, 72a
kolijer (= kolir) 65a
kolijevka 70
kolo 157b
kolovoz 374a
komad 79c
komat 79c
komendant 51b
komendija 82c
komendirati 51b
komesar 51b
komin 59b
komora 59b
komijnski 82b, 103a
komijski 82b, 103a
ko7tdi;er (= kon dir) 65a
konoplje 59b
konzul 56e
kon; 149a
kopati 297e
koplje 159a
148a
141a
koriz17Ut 59b
64a
kositer 59b, 1350
158e
kost 174b
kostrijet 63b
91a
koljiv 77b
kotao 59b
kotlac 45a, b
kozji 102a
kozlac 45a, b
kralj 42a
krasti 255d
Kratovo 158c
krcati 81d
kreketati 108a
krenuti 77a, 279a, 281a
krepak 64a
krepost 64a
Kreevo 158e
Krf 81d
krioce 159a
krizma 67a, 87e
kri 54, 92b
Krk 81d
Krm 81d
kropiti 93b
kroz, kroza (prijedlog)
48d
krpe 146c
krst 67b, 81d
98a
98a
krtavati 98a
krtola 81d
krvopUae 56e, 136e
ktjeti (= htjeti) 67a
kud (= kuda) 42b
kud koji 471b
kude (= kud, kuda) B2b
kuditi 289b
kuhati 60e
kukac 90a
kundrov 82b
kupati 385a
kupovati 306a
kutnji (= 41a,
111b
Labin 42a, 54
lackati 85a
97e
42a
lagati 19b, 300d
lak (laka, lako) 11ge, l07e
lakom 42a
lan 19b
lanac 141a
lanuti 11ge
lanjski 100b
laptati 69b
lasan (lasna) 77b
lav 19b
Lazar 144e
la 19b
KLIZATI - LJUDI
laak 43b
laica 43b
lebrnji 108c
lebra (= rebro) 108e
261a
leden 51a
ledenik 80
lemun 51b
lenjo (tj. lijeno, srednji
rod) 207b
lepak 64b
lepetati 108a
leturgija 51b
51b, 95b
leati 286b
li (suprotni veznik) 494b
li (namjerni veznik)
498b
li pogodbeni veznik)
505f
li (upitni veznik) 507d
li veznik) 508b
lice 84a
lijepi 140a, 142d
lij 9ab
65b
limun 51b, 60c
lipsati 388a
lice 38a
liti 26ge
97a
95b
logor 59a
lokva 59b
lomiti 290b
45b
lozje 102a
loznae 45a, b
loiti 383
90a
lupe 146c
lupnuti 71
Lutor 59a
Lutoran 59a
lutrija 60e
Ije (uznosni veznik) 508a
ljeljen 108b
ljesti 261d
ljetos 487b
ljiljan liljan) 108b
ljosnuti 57 .
ljubavan B8b
ljubi 190e
ljubov 58b
ljubovan 58b
ljubovca 58b
ljubovnica 58b
ljubovnik 58b
ljudi 140a, 148a, 149a,
401 a
LJULJ - NEKAD
ljulj 60c, 108b
45a, b
ljutiti 9la
ma (suprotni veznik)
495d
ma (dopusni veznik)
506e
144b, l47a
97c
Madar 94
madarski 94
95b
59a, 95b
95b
ma eca k 112
112
mahana 69b
majstor 59a
majulika (= majolika)
60c
majur 60c
makar (dopusni veznik)
506e
makar da (dopusni vez-
nik) 506e
malko 56c
malo ne (u redu
438g
mana 69b
manastir 42c
maslo 107c
9la
mati l76b
made 94
maurana 92b
medecina 5lb, 108a
medvjed 74c
(= 60b
74b, 95b
mek (meka, meko) 107a
Melentije 82c
mered ov 83a
mesti 255b
74c
meni se
115
Metohija 69c
meu (= 98d
mezga, meZl7ra 5la
mi (mjesto ja) 466d
micina 83a
Miholj (dan) 59b
Mikola 83a
Mikula 83a
83a
Mileeva 167
milijun 60c
Miljacka 167
39la
mir (tj. zid) 54
misaon 56a
57
Mitar 76b
mjeden 5la
mjesec l46c, l48a
mladenci (= mladijenci)
l63a
mladjak 95a
lOla
Mleci 456b
mlidijah (imperfekt od
mliti) 80
mliti (tj. mniti) 80
mlogi 80
Mljet 65b
mLjeti 6lc, 272
mniti 289a
mnome (tj . mnom) 52b
mnozina (= mnoina)
84b
97a
259c
mogbudem (mogbude .. . )
68a
mogu (u TedU 437c
molba 56c
maler 59b
45b
Momir lOla
monarkija 69c
morati 296c
more 19c, l58a
more, more (mjesto
moe, moe) 4lb
moriti 383
mornar 8ld
Moslavina lOla
mozak 67a, 144b, 456b
moda 115
modani ' 79a, 456b
mrav l48a
Sld
mrezgra 8la
mrginj 8ld
mrijest 83a
mrijestiti (se) 44b, l83a
mrijeti 273e
mrkva 8ld
mrnar 8ld
mrUiti se 9la
mrtvac 142c
19b
mudrac 45a, b
murvac 45b
Muicki 8Se
mutiti 29la
nabuhnuti 69b
56c
nad, nada (prijedlog) 49a
nadcestar 76a
76a
nadstreljivati 64a
natora 42b
nagnuti 72b
nahvalice 69b
677
naijediti (=najediti) 62b
najamlik (tj. najamnik)
80
najprije (= prije) 465e
nakom S3a
nakon 79c, 83a
(=
82a
nalijep 65b, Illa
namastir (= manastir)
Illa
napomol56c
naprijeda 42d
narast 44b
narastiti 44b
narav 44b
(mjesto
4la
naseon 56c
nasuprot (u redu
439a
nasuprot (u slubi pri-
loga) 490a
nasuti 71
na (mjesto moj) 466d
nate (srca) 44c, 76b
natina 44b
nata ro 42e
natnuti 67b
110b
(= 110b
navla 78e
navora 42b
nazada (tj. nazad) 42d
ne (adv. za nijekanje)
485b
ne (u ;redu 440, i
(u redu 437a
ne dati 248b
nebo l57b
nebore 4lb
HOa
nedjeljak 62b
Nedjeljko 62b
nego 494e, 497b, 50ld
nego t 50ld
nego to 50ld
negoli 50ld
neimar 108e
nejmat! lOle
nek (= neka) 42b
nek(a) (namjerni veznik)
498b
nek(a) (dopusni veznik)
506f
nekad 5la
B78
neki 51a nugao 82e
nekmoH 42b, . 494b, 50la nu7cati 75
nurija 52a, 60c
nutkati 75
nuz (= uz) 81b
nuan (= nudan) 77b
nekolicina 84b
nekoHka 243e
nekolike 243e
nekoliko 51a
neljudi 140a
nemaLo (u redu njime (= njim) 52b
438g njome (= njom) 52b
nemati lOle
nemo (= nemoj) lOla
390b
nemoj 86b, lOle
nemojmo 86b, lOle
nemojte 86b, 101c
nenavidjeti 390b
neredov 83a
NeretLjanin 74b
nestati 390b
nesti 256e
neto 5la
net jak 95a
netom 83b
neustraiv 366e
nevaljalac 56c
nevaljaltina 56c
ni 513
nicati 84a
nieina 83a
nije 53b
nijedan 239b
Nikac 90c
Nikica 90a
Nikola 83a
nikoljtak 9la
Nin 54
nit l77a
niti 5l3a, b
niz, niza (prijedlog) 49b
no (u gdjeno, kadno, ko-
jino .... ) 82c
no (mjesto ono) 470e
" (veznik) 494d, 50ld
" (u korelaciji) 499d,
500b, 506a
97a, l72b
487b
nodje, (= ondje)
noc
noga l74a
nojca 4la, 102a
nokat 148a
nositi 287a
74b
notnji (= 11lb
novac 456b
novci 456b
Novi (mjesno ime) 457c
noice 456b
nu. veznik) 508b
o da 509a
o kad 509b
obavijestiti 72c
obal (obao) 56c
51a
obeuiti 86b
74b
objesiti 74b, 383
oblanta 82e
oblast 74b
ObOT- (oborknez, obor-
59a
obratiti 74b
ob ravnica (= obramnica)
74a
obresti 257, 311c, 311e
ocat 59b
Oein (Ocinj) 43b
9lb
88a
(plur. od oko) 84b,
89b
9lb
od, oda (prijedlog) 4ge
7ge
odakle 45c
odande 45c
odanle 45c
odatle 45c
odavde 45c
odavle 45e
odilaziti 39a
odlahnuti 69c
odla knuti 69c
odmjerati 62b
odonde 45c
odonle 45c
odovde 45c
odovle 45c
odsjaujem (prez.) lOla
52a
95c
(= ovdje) 74b
ohol 56c
ohronuti 83b
ohtoih 6ge
oka menja k 115
okce 90a
oko l61a
oltar 59b, l46d
NEKI - oVfo.J
on (uzeto bez potrebe)
466a
onaj (pravo
469a
onaj (kao artikul) 470d
onako (u korelaciji) 50lb
onda (u korelaciji) 499d,
500b, 505b, d, e
ondale 45c
on dar (= onda) 52a, 8lb
ondje 63b
ondole 45c
ono (kao prilog) 470b
o:no (bez prave potrebe)
470e
ono (u korelaciji) 505b
onomadanji lOad
onostranjski 100b
onud (= onuda) 42b
opanak 45a, b
97d
97d
opet (veznik) 494e
opet (u korelaciji) 50Gb,
c, d, g
opeta (= opet) 42d
oprnatiti 52a
/1pti 97d
optina 97d
orah 42c
95b
oroz l42d
orue (= oruje) 4la
osamnest 113a
oSijecati 63b
osim (= nego, samo)
490a, 497b
63b
78a
ostika 85a
ostrica 93b
ostrice 93b
ostupiti 78a
oke 38a
olji 87a
otac 319b
otale 45e
oteti 7ge
79c
otkako 500a
otkale 45c
otkle 5la
otle 45e
otole 58
otalem 83b
otolen 82e
otv rs ti se 7ge
ovaj (pravo
469a
ovaj (za ono to dalje
dolazi) 469b
OVCA - PRESISATI
ovca 70
ovdje 63b
ovud (= ovuda) 42b
ovo (kao prilog) 470b
ozdo 78a, 8lb
ozgo (= ozgor) 8lb
ozgor 78a
ozleda 64b
ozlovijediti 74c
oica 19b, 43b, 56a
oujak 19b, 43b, 56a
pa 492b, !
.. (u korelaciji) 499c, d
.. i 495e
.. opet 494!
pade 146c
padnuti (padnem) 77a
57
pak 492b, f
pak (u korelaciji) 499c
paka (= pak) 42d
pake (= pak) 52b
palwstiti 289c
Pakrc (= Pakrac) 8lc
palac 138a
9lb
pamtiti 52a, 289d
95b
GOc, 95b
pancijer (= pancir) 65a
pantiti (= pamtiti) 82a
panuti (panem) 77a
par 148a
pargamen(a)t 42c
pariki 92a
pas (= poja.s) 114
pasji 102a
paski 90d
pasti (padnem) 254c, e, g
pastijer (= pastir) 65a
pastir 19b, 144c
pasulj 71
pakvila 93e
patak l44b, 147a
patent l4la
patos l4lb
patrijarh 14la
paun 60c, 74b
pavun (= paun) 74b
71
pecivo 84b
Pecka 85c
97a
259a, 263a
pedepsati 38Ba
penezi 5la
pentrati se 82a
pepeo 108a
peranski 46
peraki 90d
87d
Persida }
Perst,anac
persijski
peset (= 50) 115
Petar 14la
peterburgski 68d
petnest 1l3a
petnjak 79c, lllb
petrahilj 115
pijan 55a
pilae l36c
Pilip (= Filip) 71
pinjal 54
pisar 144e
piskar 93a
pie (3. lice sing. od
pisati) 40 l a
pikor 93a
piUati 9la
piti 26ge
pizma 87e
pjan (= pijan) 55a
pjeti 31lf
plandovati 1l0b
Plaki l87a
plat 9la, 145b, l46a
161 b
plesti 253
plijeviti 291 b
pliti 269d
20b
PIje evica 108a
Pljeivica 108a:
pljosan (= plosan) 100a
pljoska (= ploska) 100a
pljota (= plota) 100a
pljutati 9la
pljuvati 305c
po (tj. pola) 190a
po (u distributivnoj slu-
bi) 490a
pod, poda (prijedlog)
49d
podbunuti 68b
76a
30
podne 56b, 190b
podrijeklo 7ge
podrijetlo 7ge
podrug 190b
pogan 59b
pognati (prez. poenem)
8la
pogreka 64a
pojas 139a
pojati 305a
pojiti 383
poklem 83b
poklisar 42b, 87c, lOSe
pokojnik 142e
679
pol56e
pola 190a
59b
pomagati 299b
pomijerati 62b
pomlja lOOa
pomtjiv 100a
pomotnjik (=
l11b
ponedionik 56e
Popovo l58e
porata (= poradi ta)
55b,76b
l46e
pored (u slubi priloga),
490a
poreklo 79c
posalak 45a
posinak 145b
pos kura 60e, 10Sd
poslije 5la
postijen 82e
postim (tj . poslije) B3b
posrnuti 77a
post 71
posuti 71
pota 93e
poten 87b, 9ld
poto (u redu 440f
pota (vremenski vezn.ik)
500b
poto veznik)
503f
potonji S3b
povetati l10a
povjetarce SIc
povrat 456b
povrati 456b
pozan 77b
poditi 79a
Poun 60e
prama (tj. prema) 42c
pras 87e
prator 71
pravdati 297b
praz (= pras) 87e
prazan 77b
pred, preda (prijedlog)
4ge
98d
preijedati se (= preje-
dati se) 62b
premda (u redu
440g
premda (dopusni veznik)
506g .
prenumerant 14la
prenuti se 77a
preo (= preko) 67b
prepjecati 53d
presisati 84a
680
64a
presti 255d
prez (prijedlog) ala
prianjati lOla
pri b liiti 89c
(= prije) 53c
pridgati 94
prije 98d
prijenuti 5la
prijestol (prijesto) 56c
prilj 115
prionuti 5la, 56a
53b
prit 91a, 137d, 145b,
146a
pritisak 139c
prnjavor 8ld
proces 97c
97c
projekt 14la
proklestvo (= proklet-
stvo) 76b
proljetos 487b
Promina 54
propasti 397a
proricati 84a
prorotvo 159b
prosjak I02a
prosjaujem lOla
proskura I08d
prostran 42a
98b
protivu (u slubi priloga)
490a
provizur 60c, S7c
prodenem (od prognati)
302a
prodrijeti 79b
prsi 174b, 177b
prsluk Sld
prsnuti 67b
prst 14Sa
15Sa
90d
pru.sluk Sld
prvenac 63a
psalam 14la
psalamski 46
pseto 157c
penica 71
ptica 71
puce 157c
60e, 9lb
l4la
puka Ula
put 137b, l46b, 14Sa, l50b
putijer (= putir) 65a
putir 60c
Ral> 42a
mbota 42a
60c, 9lb
359h
radi (u redu 439a
radi 48Sa
Radmil 56c
Radul 56c
,' adosan (= radostan)
77b
Raho 7Sb
rak l42d
90a
rakijnski S2b, l03c
rakijski 82b, l03c
ralo 42a
rame l6lc
ranjka IOOb
Raosav 78b
raspljotiti lOOa
rastaljati (= rastavljati)
74b
rasti 254b, 255b
140a, 3S0e
Raka 90d
rata (= radi ta) 55b,
76b
rat l77e
ratar 42a
razdrijeiti 79b
rebarce 45b
(poraba toga inf,)
62lb
(= 64a
recenzent l4la
recept 14la
regbi 604e
regementa 5lb
revati 303a
l75b
Rim 54
64a
64a
64a
rodjak 95a
rogoina S9c
rovito (jaje) 74a
Rodanik 79a
rtenica (= hrtenica) 73
ruba (= roba) 60e
147a
ruka l74a
rukovet 79c
rukoved 79c
rusa (= rua) 60c, S7c
ruski 90d
ruzmarin 60e
rua 60c
rvati se 303a
s, sa (prijedlog) 50a, 82c
sad (= sada) 52b
sade (= sad, sada) 52b
PRESNOCA - SLEZENA
saditi 383
sagom 72b
sagnuti 72b
sahat l48a
sahnuti 279b
salandar l08c
sam 226, 464d
samo (veznik) 495a, 497b
samo to 497b
san 135b, 137b
sanjkati 297b
sardski 46
sasma 74b
sati (= sisati) l07a, 303a
satrijeti 275
sav (= vas) 110a, 227
savnuti 110c
se (u elipsama) 402a,
404e
selski (seoski) 56c
Sentandrijnac 82b
Sentandrijnka 82b
(= sjediti) 53c
si jati 53b, 304a-c
Sijati (= sjati) 55a
sikira 53b
sila 426c
silan 56c
silaziti 39a
sinak l45b
487b
sirotinski (= sirotinjski)
S2a
sisati 386a
sjati (= sijati) 55a, 295e
263d
sjednuti (sjednem) 77a
sjedok (= svjedok) 74b
sjenica 63b
sjenka 62b
sjesti 254c, g, 255c
sjet (= svjet) 74b
sjetovati (= svjetovati)
74b
skerlet Sld
skinuti 77a, 279a, 28lc
sklenica R5a
sklo 43b, S5a
skopaljski 45b
S8b
skot (= kot) 8Sb
Skradin 42a, 54
skrika (= krika) 88b
skrletiti se Sld
skrnavan I08d
skrnaviti lOSd
slan 42a
slati 298e
Slavenin 5la
slavenski 5la
slezena 5la
SLIMITI - STO
slimiti (= snimiti) 80
sloboda 80
sluga 174a, 333a
smaragd 14la
smaragad 14la
Smederevo 158c
smedo (srednji rod
prema 207d
smijati se 53b
smiranski 46
smjeti 271b
smokov 108d
snijet 177e
snimati 82c
sniti 289a
soko 56b
sokolak 56c
Solin 54, 59b
Solun 59b, 60c
sotona 59b
spati 311b
spjeti 271c
spljotiti 100a
spol 56c, 88b
spu 88b
srab (= svrab) 74b
sram 426c
sramota 42t5c
sramotiti 290d
srce l58a
srdace 38a, 45b
srdba 94
Srd 8ld
srdela aId, 95b
ala, 95b
srebarce 8lc
srebrn 8lc
sresti 254c, 255c
Srijem 65b
srma 8ld
srnadica 79b
srljen 79b
stajati 286a
stakalce 56c
stap (= tap) 93b
stara (= starica) 457a
45a, b
stari (= starac) 457a
stari (= djedovi) 457a
stariji (= starjeina)
457a
starjeina 64a, lOla
starjeti 64a, 284a
stasati 108b
stati 248b, 293a, 295a
114
Stefan 71, 74a
stetati se 9la
Stevan 71, 74a
stisnuti 67b
stizati 84a
strah (kao prilog) 40lb,
426c .
stramota 79b
stranputica 82d
stranjski 100b
stratjika 79b
strator 88b
strametar l35d
(streem) 1l8b
stric l37d, 3l9b
strelica 64a
strelimke 64a
6'4a
strina 103b
strnadica 79b
strlj en 79b
stvar l75b
sudija 55a
sudijnski 103c
sudijski l03c
suda 55a
suho (kao imenica) l58c
sumijo. 100a
sumljati lOOa
45b
sunace 38a
sunce l58a
45b
sutra lOla
suanstvo (=suanjstvo)
82a
suanj 322m
svagda 66a
97d
97d
52a, 8lb
svega (= u svemu) 525f
svetenik 97d
svetenstvo 97d
45a, b
svijetliti 29lb
svijetnjak 79c, 111 b
159b
290d
svoj (bez potrebe) 468b
" (mjesto: moj, tvoj,
.... ) 467a, 468a
147a
svretak 8lb
svud (= svuda) 42b
alitra 93c
alintra 93c
aljiv 107c
anac 14la
anuH 71
apat 45b
aptati 45b, '11
araf 99b
arturina 93c
av l35b
Stjepan 65b, 71
stolnjak 56c
stotinu 237b
stoer 33la
stradala e 56c
avolj 59a
estotina 46, 76b
93a
(= htjeti) 93a
93a
ega 93c
enat 93c
eset (= 60)
681
eanj (= seanj) I08b
iljbok 59b, 67a, na
Simun 60c, 93c
indra 8la
inuti 72b
kanjac 93b
kare 93c, 456b
klocati 93b
klopae 93b
koda 93c
kokci 93b
kola 93c
koljka 93c
koptti 93b
krabija 93b
krb (= skrb) 88b, 93b
krinja 93c
krob (= skrob) 88b, 93b
krok 93b
kropiti 93b
kuda 93b
ljem 65b
mrk 93b
muknuti 93b
obot 57, 108a
Sopot 93b
pada 93c
paga 68a, 93c
Spanjalac 8la, 93c
Spanju.r 60c, 8la
pijun 60c, 93c
pitalj 93c
tacija 93c
tampati 93c, 297b
tatistika 93c
teta 76b
tica 44b, 76b
timati 93c
tipnuti 71
tirkinja 93c
tit 54, 9la
titi (= 9ld
to 9ld
to (mjesto
zamjenice) 471a
" (= togod) 471b
" (= koji) 472c
" (= koliko) 472c
682
.. (vremenski veznik) l tecivo 84b
500b tek (izuzetni veznik)
.. veznik) 497b
501e " (vremenski veznik)
.. veznik) 503d 500c
to (pogodbeni veznik) teke (= tek) 52b, 497b
505g tek(e) to 497b, 500c,
tranjga 100b ter 52a
trojiti 93b terem (= tere) 83b
troka 93b ti (uzeto bez potrebe)
Sumadijnac } 466a
Sumadijnka 82b, 103c ti (za svakog
tLmadijnski 466e
umadijski tihom (= tiho) 83b
unka 60c tija (= t ja) 55a
unjati 110c tijelo 157b
vraka 93b tijesan 67b
ura 177d tim (u korelaciji prema
valja 348b 499a
ta (suprotni veznik) 495b
ta (rastavni veznik) 496a
ta (uznosni veznik) 508a
ta (u korelaciji) 500a
tad (= tada) 52b
tada (u korelaciji) 499b,
d, 505b, d
tadar 52a, 81b
tade (= tad, tada) 52b
taj (pravo
469a
taj (za ono to je napri-
jed spomenuto) 469c
tako (u korelacii'i) 499a,
500a, b, 503a, 504,
505b, d
tako isto 436a
81b
talant 141a
taZanat 141a
Talijan, talijanski 55c
talijer (= talir) 65a
taman 45a, 141a
tambor 83b
tamljan 99b
tamnjan 100b
Tanaeko 85a
tanak 45a, b
Tanasije 42b
Tan/cosa 115
tat 76b, 9la
tavan (tavna) 74a
tavnica 74a
te (= koji) 472t
" (sastavni veznik) 492c
" (izuzetni ..) 497b
" ) 504
" (u korelaciji) 499d,
505d
" jo 492c
tipsa 88b
tiringski 68d
tima 77b
titi 269d
titor 67b
tiika 92b
t ja (= tija) 55a, 95a
tjeiti 383
tkalac 56c
tko 110a
tle }
tH 177c, 456b
tlo
to (= tako) 50le
to (u korelaciji) 503a, c,
d,505b
tobdija 70
tobolac 56c
tocilj 84b
tociljiti 84b
147a
383
talicina 84b
tonuti n, 277a
topal 56c
topiti 383
topot 108a
toprv 88b
286b
trepetati 108a
treptjeti 284b
tresti 256c, 257
tridest 52a
triest 78b
Trifun 60c, 71
98b
trijeti 275
trinaest 78b, 112
Tripun 71
trired 150b
tri 93a
Trivun 74a
STO - UTI
tri 55b
trnuti 281a
Trogir 54, 59b
troiti 290b
trpeza 81d
trsje 102a
trubiti 29lb
truckati se 85a
tru(h)nuti }
tT.u(h)le 69b
tru(h)lost
tru(h) lina
trumpa. 83b
truo (trula) 69b
tu (u korelaciji) 499d
tukac 90a
tuI 56c
136e
335d
turnuti 281c
tvoriti 290b
u (prijedlog V'b) 60a,
82c
ubijstvo 103b
ubistvo 103b
ubilac 56c
(= 101b
290b
91d
udovica 60a
uho 157b, 161a
uijedati (= ujedati) 62b
ulje 60c
(uljegnem) 39a
umjetvo 355i
umjeti 271a
439a
(u slubi priloga)
490a
82c
unuk 60a
upicati se 53d
upiti ( = vapiti) 60a
unuk 60a
upotrebiti (= upotrije-
biti) 64a
upravo (u redu
438e
ura 60c
53c
uspah iriti 80
usta 159c
u 60a, 174b
ui (plur. od uho) 84b,
89b
utinuti 71
uur 93c
utecite 84b
uti 268b
UTICATI - ZRINJSKI
uticati (= utjecati) 153d
utjecati 84a
u to doba 402a
utorak 321a
utorni k 60a
utro (= jutro) 101b
uvi;edati (= uijedati)
74c
uvjedbati 94
uvjesti (= ujesti) 74c
uvreda 64a
uz, uza (prijedlog) 50b
uditi 79a
ue 157b
uina 101b
u izati 84a .
vacki (od Vac) 88a
val 56c
valjati 296b
valjda (= valjada) 42b
52a
52a
vapiti 60a, 382b, 483a
variti 383
varka 74a
vas (= sav) 110a
vasilj ena 167
vasioni 107a
vaskrs (= uskrs) 60a
va (= u) 60a
vavijek (= uvijek) 60a
vavoljiti 384b
vazduh (= uzduh) 60a
(= 81b, 140c
487b
458a
52a
(veznik) 495e, 50lf
alco 497b
( = 83b
vedenik 80, Ula
vedrO! 51a
ve(h)nuti 69b .
veketati 108a
vele (3. lice plur.) usred
pripovijedanja 5'78c
veli (3. lice sing.) usred
pripovijedanja 578c
39a
velim 3Uc
velju (tj. velim) 259c,
3lle
venja 74a
veoma 56a, 487e
veresija 331e
veseliti 290d
veslo 107e
vezati 298a
vezir 144e
vi (kad se kae jednom
u kongruen-
ciji) 425a
vi (za
466a
97e
vidjeti 289a
(= vidim) 259c,
283a
vijedro 51a
vijenac 349d
Vilip 74a
Vilotije 74a
viriti 291b
vi (= vidi) 1115
vie (= mnogo) 465e
viteki 8ge
vitez (vok. sing.) 19a,
40d, 136e
viti 269c
Vizantija 87d
Vizantijnac 103b
Vizantinac 103b
vizantijski 103e
vizantinski 103e
vjedro 51a
45b
vjernost 62b
vjetac (i vijetac) 62b
vjetrni 81e
39a
39a
Vlaisav 78b
Vlajo 7Bb
vlakance 45b
vlastela 140a
vlasteli 140a
vlastelski (vlasteoski)
56e
vlinta 74a
voditi 290a
vodje, (= ovdje)
UOe
vojka (= 41a,
lOle
vojska 355e
vojtiti 91a
vojvoda 377a
volju (tj. volim) 25ge,
283a
vorinta 74a
votan 91a
votanica 91a
votina 91a
votiti 91a
votnjak 7ge, ll1b
vOlZiti 290a
vrajkor 74a
vratiti 383
vrada 79a
Vrban 74a, 81d
Vrbas 74a, Sld
vrbovati Sld
81d
262
vrebac 51a
vrenje 64a
vreti 283b, 284d
vrgomoski 46, 76b
vriak (= friak) 74a
vritati 91a
Vrava (tj. Varava) 81d'
vrtuna 74a, 81d
vTzati se 386a
102d
vugdrag 66a
vuk 19b, 137b
90a
zabaljati (= zabavljati)
74b
zacijelo redu
43Bd
369a
zailaziti 39a
114
zakonoa 1115
zamjerati (i zamijerati)
62b
zaova 56a
53b
zar 440a, 507d
zato veznik)
503e
91a
zato (u korelaciji)
503a, e
zava (= zaova) 56a
zdati 295e
zdenac 107e
zdra ka ( = zraka) 106b
zdreo ( = zreQ) 106b
zdreti ( = zreti) 106b
zec 114, 137d, 146e
82d
Zemun 19b
zijati 55a
zima (kao prilog) -(O lb,
426a
zimus 487b
zjati 55a, 295e
zlamenovati 80
zlamenje 80
zlo (kao imenica) 458a
znati 293a, 294, 295b
znati (s inf. udopusnim
614b
zova 72e
zreti 276
Zrinj 100b
Zrinjski 100b
684
zub 137b, 149a
zvati 302b, 516d
zveket l08a
zveknuti 281a
zvijer 177e
zviz7tuti 68b
alac 56c
alba 56c
aliti 289b
alosan (= alostan) 77b
ao 56a
derati 79b
dlijeb 79b
dral (drao) 56c, 79b
drijebe 79b
drijelo 79b
dTijeti 274a
drmnji 83a
e c 96
eljeti 284b
emlja 92b
enijalan 95b
enik 67a
eniti 290a
eti 266
gati 295c
ZUB - ZUV ANCE
ein 92b
Zid 54, 92b
lica 43b
mul (nlUO) 11la
miriti 110a
muriti 110a
rvanj 322m
u 90c
Zudio 54
umance 348i
urnal 56c
uvance (= umance)
74a
AKCENT - GLAGOLI
685
KAZALO STVARI
akcent u imenica mukoga roda
151-156
akcent u imenica srednjeg roda 162
akcent u imenica enskog roda
178-184
akuzativ - pade bliega objekta
544
akuzativ cijene 546c
akuzativ mjere 546e
akuzativ s prijedlozima 547-560
akuzativ: to, to, neto, sve (upotreba
i 546a, b
akuzativ uz pridjeve duan, vC?liji
546g
akuzaHv vremena 546d, e
anakolut 449a
analogija 38b, 39, 40, 57
aorist u javljanju i spominjanju 586
aorist u pitanjima 587b
aorist u poslovicama 588b
aorist u pripovijedanju i a-
nju 585
aorist u zavisnim 588a
aorist u slubi kondicionala 589d
aorist za 589b, e
aorist za izricanje 587a
aorist za ponavljanje u prolosti i u
slubi pluskvamperfekta 588e, d
aorist za pravu sadanjost 589a
apozicija 451b
apsolutni nominativ 628a
atribut 460a
brahilogija 405, 482b, 544e, 566e
brojevi (sintaksa) 473
brojne imenice 244a, e, 473d, e
5
16
dativ kao dalji objekt uz glagole
539b
dativ kao dopuna imenicama 542a
dativ kao dopuna pridjevima 542d
dativ koristi ili tete 53ge, 540a, b
dativ posvojni (mjesto u
441b
dativ pripadanja 542b, e
dativ s oblicima glagola
biti i glagolskom dopunom u infi-
nitivu 541a, b
dativ s prijedlozima 543
dativ smjera 539a
dativ svrhe 541e
daHv u zakletvama 541e
dentali 75-79
determinativne sloenice 376i
do doba na.ega jezi ka
18a--<:, 19d
duljenje u zamjenu 124a
durativni (neprekidni) glagoli 479b
dva akuzativa 545
dva dativa 541f
eklektik, eklekticizam l1a
elipsa 401e, f, 402-405
elipsa 450a, b, e
enklitike 132a
enklitike (mjesto u 442 443
epitet 460d '
dativ 541d
etimologija 317e
(fonetska) pravila 41c
(fonetske) promjene 41e
(fonetski) zakoni 41e
futur I za 609, 610
futur I u slubi kondicionala 6Ile
futur I za izricanje sadanjosti
611b, e, d
futur I za relativnu
612a, b
futur I za prolost 612e
genitiv ili materije 525b
genitiv partitivni 519-521
genitiv posvojni (mjesto u
441a
genitiv pripadanja (subjektivni i
objektivni genitiv) 517, 518
genitiv rastavljanja 522
genitiv 522e
genitiv s prijedlozima 526-538
genitiv: svega (u slubi pI'liloga) 525f
genitiv u zakletvama i 525d
genitiv uz glagol stati 522<1
genitiv uz komparativ 525e
genitiv uz: ao je, aliboe 522e
genitiv u zanijekane glagole 523, 524
genitiv vremena 525e
genitiv za izricanje oznake (kvalita-
tivan) 525a
gerundij 624 i 625
gerundij mjesto usporednih
s veznicima: i, a 626
gerundiji se odnose na u aku-
zativu idativu 627
gerundiji u pasivnom 628c
glagoli (tvorba) 382-389
glagoli (prelazni, neprelazni i povrat-
ni) 474-478
glagoli (sloeni) 390--399
glagoli (trajni i trenutni) 479-484
glagoli (mjesto u 437a i
438
686
GRAMATICKI RED - POKAZNE ZAMJENICE
red 427c
guturali 66-69
hak 30
hipokoristici (tvorba) 371 i 372
imenica (sintaksa) 451-456
indikativ 247a
imperativ za nepravu sadanjost
591d
imperativ za prole (histo-
imperativ) 591c
imperfekt 590
infinitiv kao dopuna imenici i pri-
djevu 619
infinitiv kao dopuna glagolima 620
infinitiv (kao subjekt) 401a, 622a, b
infinitiv mjesto futura I 623b
infinitiv mjesto glagolske imenice
623e
infinitiv mjesto imperativa 623f
infinitiv mjesto optativa 623c
infinitiv u pasivnom 623a
infinitiv u svezi sa: zato 623f
instrumental kao dio predikata
567c, d, e
instrumental kao dalji objekt gla-
golima 566e, f
instrumental kao poblia oznaka i
ddpuna imenici i pridjevu 567a, b
instrumental mjesta 566a
instrumental 566d
instrumental ili sredstva 566c
instrumental uzroka 566g
instrumental vremena 566b
instrumental s prijedlOZima 56'8, 569
inverzija 444a, b
izjavni lik (= indikativ) 247a
izostavljanje glagol.a tL
oblicima perfekta 592
izttzetak 37a, 38b, 41b
izvanski objekt 544a
izvedene 318d
jakost glasa 127a
javljanje prolih 586a
jedinstveni konsonanti '25
kajkavsko 5
komparativ i super lativ (sintaksa)
465
kormparativne sloenice 376h
kO'ndicional 315a i 603
kondicional (sintaksa) 603-607
kopulativne sloenice 376h
korelacija 491k
korijen 317
korjenite 3l8d
u zamjenu l24d
krnje 405e
kvalitativne sloenice 378a
labijali 70-74
latinica 15
likvide 80-81
lokativ sam i s prijedlozima 562-565
materijalne imenice 455a
meki konsonanti 31b
moranje u prolosti 614a
mrtvi nastavci 318g
(u konjugaciji) 247a
nastavak 318a
nastavci za priloge 4B7c
navezak (navesci) B4b, 195b, 209b,
4B7a
nazali B2-83
zamjenice (u zavisnim
472a
neplodni (neproduktivni), mrtvi na-
stavci 31Bg
nepostojano a 135a
neprava sadanjost 571-573
ne u 440ri
nijekanje ili negacija 511-515
nominativ (sintaksa) 516
nutarnji objekt 544a
(u jeziku) 7, B, 9
objasnidbene (eksplikativne)
nice 502c
objekt (blii) 401d
objekt (dalji) 401d
nastavci 31Ba
odnOlSne i zamjenice 471,
472
onomatopejske 73, 317j
optativ ili eljni 630
osnova 318a
osnovni nastavci 31Ba
otvoreni slog 33b, 43b
pade bez prijedloga (mjesto u
nici) 435b
pade s prijedlogO'm (mjesto u
nici) 435c
palatali 31, 89-105
parnjaci konsonantima) 32c
participi 629
pasivni oblici 316
pasivni oblici prosti 474c, d, 475a
pasivni oblici sloeni 615-617
pazvuk 24a
perfekt u poslovicama 596a
per/ekt u slubi imperativa 597b
perfekt u slubi pluskvamperfekta.
595
perfekt za 596b, d, 597a
peti akcent 130a
plodni (produktivni), ivi nastavci
318g
, pokazne zamjenice (sintaksa) 569,
470
lPLUSKVAMPERFEKT - VEZNICI UZNOSNI
687
pLuskvamperfekt (sintaksa) 600
'pogodbeni 315a
pokazne zamjenice (mjesto u
nici) 428b, 432a, C, 433c, 436a
pokretne 410b, 412b
:poLugLas 2, 12b, 18c
'ponavLjanje istoga prijedLoga 490c
posesivne (posvojne) sloenice 378a
postojana a 135c
posvojni pridjevi (u redu 429
posvojne zamjenice (mjesto u
nici) 428a, 432a, 433a, 434a, b
'Posvojne zamjenice (sintaksa) 467,
468
praslavenski jezik 61a
'prava sadanjost 570a
'pravila (u jeziku) 37a, 38, 41
:praviLa (fonetska, 41c
:pravUno (u jeziku) 7, 8, 9
predikat (redukcija) 401e
predikat ni atribut 460b
:preteritojutur 313d, 602
prezent 574-579
:prezent mjesto imperativa 583e
:pridjev s imenicom (kao ime
431a, 461a
:prezent za 582, 583a-d
'pridjevi (tvorba) 361-370
'pridjevi (mjesto u 429-434
'pridjevi (sintaksa) 457-464
'pTidjev kao dio predikata uz gLagoLe
nepotpuna 460c
'PTidjev rad s pTezentom i kondicio-
naLom 607a
'prijedLozi (mjesto u 439
prijedLozi (sloeni) 486f
'pTijedlozi 488
:prijedLozi s jednim padeom,m s vi-
e padea 489a, b
pTijedLozi ispred pTHoga 489c
:pTijedLozi s padeom koji je
zdTuen s kojim prijedLogom 489d
:prijedLozi pred 48ge
'prijedLozi s pTiLozima 489c
:prijedLozi: do, osim, po, protivu, na-
suprot, pored u sLubi priLoga 490a
'prHog zar (mjesto u 440a
'priLozi (mjesto u 435a, 438
:priLozi (sintaksa) 485-487
-primaTni gLagoli 318d
pTimarni korijen 317d
(prolih 585b
:pripovijedanJe (prolih
574, 585a
:pTivezak 460b
' pTocenti gLasova u naem jeziku 14
'prolosadanji 593b
'rasti (mnoge imenice u plur. rastu)
137a, 157a, 163a
,razlike u gLasovima hrv srp.
i dTugih sTodnih jezika 2
razlike u oblicima hrvsTp. i
drugih srodnih jezika 3
povratnih gLa-
goLa 478b
bez subjekta 401a, b
skLop 446a
red u 427-443
Telativna 612a
reLativna proLost 575b, 579a, b 590h
594
reLativna zamjenica (mjesto u
nici) 436b, c
red 427c
sekundarni glagoti 318d
sibUanti 84-88
sLog (syllaba) 33-34
sloenice Hi kompoziti (tvorba) 373-
-381
sLoene 318i
sLoeni konsonanti (afrikate) 28
spominjanje pTolih 586b
srasHce 132c
406-426
subjekt u 401a, b. c
svojstvene sloenice 378a
tokavsko 5-11
utavi gLasovi 24
temeljne 318d
to kao veza subjekta i pre-
dikata 622b
5
tradicionaLna gTamatika 32a
tvorba gLagoLskih oblika 247-252
tvrdi konsonanti 31b
ukLopljene 446-448
umetnute 446b i 449b
povratnih gLa-
goLa 478b
gLagoli 383
uzvici 510
veznici (ispadanje ili redukcija)
491b-f
veznici (dioba) 491h. i
veznici (mjesto u 440
veznici dopusni 506
veznici 502
veznici izuzetni 497
veznici (poredbeni) 501
veznici namjeTni 4913
veznici pogodbeni 505
veznici 504
veznici rastavni 496
veznici sastavni 492
veznici suprotni 493-495
veznici upitni 507
veznici uznosni 508a
688
veznici 503
veznici 50ab
veznici vremenski 499, 450
veznici 497
veznici eLjni 509
veznik (ime) 491h
veznik da (potvrdan) 508e
visina gLasa 127a
vokaL a 42-50
vokaL e 51-52
vokaL 53--55
vokal o 56-59
VEZNICI UZROCNI - ZIVI NASTAVCI
vokaL u 60
vokaL 1> 61--65
vokativ (mjesto u 441c
vokativ (sintaksa) 561
zakoni (fonetski, 41c
zakoni (u jeziku) 37a, 40, 41
zatvoreni sLog 33b, 43b
zavisne sloenice 377a
zvonki glasovi 21
ivi nastavci 318g
SADRZAJ
Strana Strana
PRISTUP
Hrvatski ili srpski jezik prema
drugim srodnim jezicima
( 1-4)
Knjievni jezik hrvatski ili
srpski ( 5-11)
GLASOVI
o glasovima ( 12-14)
Pismo latinsko i
( 15-16)
Glasovi u starom naem jeziku
( 17-19)
Fiztologija naih glasova
( 20-34)
Pravopis ( 35-36)
O promjenama glasova
( 37-41)
Pregled glasova poje-
d i n c e ( 42-105)
Vokali ( 42-50)
Konsonanti ( 66-105)
Promjene glasova za-
j e d n i k e ( 106--132)
li svretak ( 106
-107)
Udvojend konsonanti ( 107)
AsimilaoIja i disimilacija ra-
stavljen<ih glasova ( 108-
-109)
Metateza ( 110-111)
Hijat zi1ev) ( 112)
Kontrakcija (stezanje) ( 113
-114)
Ispadanje i otpadanje slogova
( 115)
Prijeglas i prijevoj (alternaci-
ja) ( 116-119)
Kvantiteta
-132)
akcent ( 120-
44 Gramatika
11
13
21
23
27
30
44
45
49
49
71
111
111
113
114
117
118
119
120
121
123
OBLICI
D e k l i n a c i j a ( 133-246) 139
Imenice mukoga roda ( 133-
-156) 139
Imelllice srednjega roda ( 157-
-162) 159
Imenice enskoga roda ( 163-
-184) 166
Dodaci deklinicaji imenica
( 185-190) 185
Zamjenice ( 191-205) 188
zamjelllice ( 192-196) 189
Posvojne zamjenice ( 197-
-198) 194
Pokazne zamjenice ( 199) 195
Odnosne i upitne zamjenice
( 200-201) 196
zamjenice ( 202-
-205) 198
Pridjevi ( 206-230) 201
Kompm-aJtiJv ( 231-234) 217
Brojew ( 235-246) 221
K o n j u g a c i j a ( 247-316) 232
okonjugaciji ( 247-
252) 232
Prva vrsta ( 253-276) 239
Prvi razred ( 253-255) 239
Drugil. razred ( 256--257) 242
razred ( 258) 244
Cetvr:ti razred ( 259-263) 245
Peti razred ( 264-267) 250
Sestd razred ( 268-272) 253
Sedmi razred ( 273-276) 258
Druga vrsta ( 277-281) 261
vrsta ( 282-286) 265
Prvi razred ( 282-284) 265
Drugi razred ( 285-286) 267
Cetvr:ta vrsta ( 287-291) 269
-Peta vrsta ( 292-305)
"Prvi razred ( 292-297)
Drugi razred ( 298-300)
razred ( 301-303)
Cetvrti razred ( 304-305)
'Sesta vrsta ( 306-307)
Strana
273
274
279
281
284
285
:Dodaci konj ugacij i ( 308-
311) . .. .. 287
Sloem glagolski oblici ( 312-
-316) . 293
TVORBA RIJECI
"Kol'ijem ( 317)
Osnove i. nastavci ( 318)
'Nastavci za tvorbu imenica
( 319-360)
"Nastavci za tvorbu pridjeva
( 361-370)
"Imenice od dragosti (hipoko-
11istici) ( 371-372)
Sloene imenice i pridjevi
( 373-381)
'Tvorba glagola ( 382-389)
:Sloeru glagoli ( 390-399)
SINTAKSA
"Dioba sintakse, defini.cij a
nice, ( 400)
"R e en i c a ( 401-450)
,Subjekt, objekt i pred1kat
( 401-405) . . . . "
(kongruenCija) ( 406
-426)
"Red i ( 427-'--
445). .....
Gradnja ( 446-450) .
Sintaksa dijelova go-
vor a ( 451-515)
"Imenice .( 451-456)
' PIlidjeV'i ( 457-465)
Za.mjemce ( 466-472)
Brojevli ( 473)
-Glagoli (prelazni i neprelaznd
trajni i trenutni) ( 474-484)
:Prllozi ( 485-487)
.PrijedloZJi ( 488-490)
299
301
304
368
383

400
410
421
421
421
429
453
475
483
483
488
499
510
511
522
525
Veznici ( 491-509)
Uzvici ( 510)
Strana
529
556
(negacija) ( 511-
-5;'5) 557
,Sintaksa padea(516-
-569) 563
Nominativ ( 516) 563
Genitiv ( 517-525) 564
Getl!iitiv s pnijed10zima ( 526-
-538) 573
Daliv ( 539-542) 577
Dativ s prijedlozima ( 543) 581
Akuzativ ( 544-546) 582
Akuzativ s pnijedlozima ( 547
-560) 586
Volmtiv ( 561) 591
Loka,tiv sam i s prijedlozima
( 562-565) 591
Instr:umental ( 566-567) 594
Instrumental s pl'ijedloz.ima
( 568--569) 597
Sintaksa glagolskih
o b l i lt 'a ( 570-630) 601
Prezent ( 570-583) 601
Amist ( 58'4-589) 616
Imperfekt ( 590) 622
Impera'tiv ( 591) 624
I perfekt ( 592-597) 626
II perfekt ( 598-599) 631
Pluskvamperfekt ( 600-601) 632
Pretenitofutur ( 602) 634
Kondicional ( 603-608) 634
Futur ( 509-613) 640
Ostali obliCi ,aktivni ( 614) 648
Slaem glagolski oblici pasivni
( 615-617) 649
In:tindJ1nv ( 618-623) 651
Gerundiji ( 624-628) 656
Par:ticipi ( 629) 662
Knjjge iz kojih je uzimana gra-
za Gramatiku 667
Kazalo i stvari 671
Kazalu 671
Kazalo stvari 685
T O M O M A R E T e
GRAMATIKA
HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA
KNJI2EVNOG JEZIKA
NAKLADNI ZAVOD
MATICE HRVATSKE
Z a g r e b, M a t i i n a 2
Za Josip Nacrt za k or ice
i ovitak: Valerija Korekt ura : Mate
Hraste i Pavle o Slog, tampa, uvez:
tamparija Vjesn;k Zagreb

Das könnte Ihnen auch gefallen