Sie sind auf Seite 1von 112

Univerzitet u Tuzli

Rudarsko-geoloko-graevinski fakultet
Graevinski odsjek
Stabilnost kosina i potporne konstrukcije
Predmetni nastavnik
Dr.sc.-Dipl.ing. Adnan Ibrahimovi, vanr.prof.
Tuzla, 2014.
1. UVOD I HISTORIJAT IZUAVANJA STABILNOSTI PADINA I KOSINA
Razlika izmeu prirodnih i vjetakih nagetih povrina na terenu, bilo da su one
formirane u tlu ili stijenskoj masi, definisana je i njihovim nazivima:
padine, prirodno formirani nagibi u terenu, tlu ili stijeni,
kosine, vjetaki tj. projektovani nagibi na terenu, tlu ili stijeni.
Padine su u veini sluajeva stabilne ali ima i onih koje se sporije ili bre kreu pod
uticajem gravitacije tj. egzogenih sila i erozije.
Kosine nastaju nasipanjem ili iskopavanjem i osnovna im je karakteristika da nastaju
kontrolisano tj. one se projektuju.
Zajedniko za padine i kosine jeste utvrditi njihovu stabilnost, najee na kruto-
plastinom modelu na kome se uporeuje mogua vrstoa na smicanje sa
otpornom na smicanje, du kritine klizne ravnine, da bi sistem bio u ravnotei.
Uslov ravnotee je vrstoa na smicanje je vea od napona smicanja.
Uzroci nestabilnosti su: prirodni ili vjetaki (antropogeni, tehnogeni).
Nestabilnost padina i kosina moe biti uzrok ozbiljnim posljedicama.


Znaajna je teorija graninih stanja plastine ravnotee za analize stabilnosti kosina i padina.
Nestabilnosti kosina usko su povezane sa promjenama potencijalnog polja u podruju
podzemne ili procjedne vode u kosini ili padini.
Nema bitne razlike u proraunima za razliite sluajeve osim u izboru ulaznih parametara.
EC 7 daje razliku u razmatranju stabilnosti za nasipe i kosine od stabilnosti brana i
odbrambenih nasipa.
Kada je u pitanju projektovanje nasipa mogue je propisati unaprijed svojstva materijala,
odnosno i parametre materijala potrebne za proraun stabilnosti. Zato se uzorci iz
pozajmita, od koga e se nasip raditi, sabijaju u Proktorovom aparatu (optimalna vlanost)
a oni se kod laboratorijskog ispitivanja posmatraju kao neporemeeni uzorci. U toku gradnje
nasipa provjeravaju se pretpostavljene vrijednosti na kontrolnim uzorcima.
Prouavanje uslova i uzroka nastanka nestabilnosti je iroko, kompleksno i interdisciplinarno.
Prvi pristupi su se bazirali na iskustvu, bez laboratorijskih i terenskih ispitivanja da bi prva
izuavanja poela krajem XIX vijeka od osoba koje se bave izuavanjem prirodnih fenomena
(geomorfolozi, geolozi geografi (Katzer 1907.) Inenjerska intuicija i prethodno iskustvo su i
dalje bitni u pogledu rjeavanja ovih problema

Osnove i metode za prouavanje nestabilnosti kosina i padina obuhvataju tri vana
inioca:
1. Prepoznavanje, klasifikacija i oblik sloma, definisanje njihovih morfolokih,
geolokih i geotehnikih osobina, ustanovljenjem obima i brzine pokreta i uzronika tih
pokreta,
2. Deskripcija materijal obuhvaenog tim procesima nestabilnosti, njegova vrstoa
na smicanje, deformacione i druge geomehanike osobine,
3. Parametarsku analizu stabilnosti kosine odgovarajuim metodama to zavisi od
tipova klizanja odnosno osobina materijala.
Uslovna podjela metoda ispitivanja stabilnosti kosina i padina:
Metode granine ravnotee, pretpostavljena klizna ravan, ravnotea cjelokupne
mase tla unutar kliznog tijela ili lamela, klizna ravan razliitog oblika,
Metode teorije plastinosti, diferencijalne jednaine ravnotee i uslovi loma za
ravni problem, Sokolovski isto plastian problem iznalaenja napona ali ne i
deformacija, Drucker i Prager - kinematiko rjeenje,
Metoda konanih elemenata, na kojima su radili Chang, Dunkan, Loo i Lee.
U prirodi se kao nestabilne pojave javljaju kameno snjene lavine, sipari (kruta i
plastina podloga) odroni i klizita.
Klizita se po starosti kreu od fosilnih do aktivnih i povremeno aktivnih.
Potreba za gradnjom saobraajnica, hidrotehnikih objekata, urbanih i industrijskih
cjelina, zahtijeva novi pristup gdje se ukljuuju pored geologa i graevinskih
inenjera i geomehaniari, geofiziari, geometri i td.
Najnoviji period istraivanja ove problematike je u posljednjih 20 godina.
Klizita su najznaajnije manifestacije nestabilnosti padina, koja utiu na
ekonominost projektovanja, graenja i eksploatacije objekata, te ograniavaju
prostorno i urbano planiranje gradova i naselja.
Specifinost klizita su: jako teak odabir parametara jer se na kliznoj ravnini javljaju
rezidualne (zaostale) vrijednosti parametara vstoe na pritisak. U ovakvim
sluajevima se koristi tzv. parametarska analiza.
Nunost izrade statistikih obrada tj. katastra klizita kako bi se dobila optimalna
sanaciona rjeenja.
Kod izuavanja klizita potrebno je utvrditi sljedee sljedee:
1. Osobine padine u irem podruju i uslove nestabilnosti odnosno uticaje na
nastanak nestabilnosti,
2. Osobine terena u podruju klizita:
Osobine klizne plohe kao to su poloaj, oblik, veliina, osobine tijela klizita
(dimenzije, zapremina, raspored masa), tip klizita, klasifikacija klizita, brzina
kretanja i uzroci klizanja, fiziko hemijske i mehanike osobine materijala,
Osobine podloge i okolnog neposrednog terena sa fiziko mehanikim
osobinama (otpornost na smicanje i deformabilnost),
Hidrogeoloke uslove kao to su nivo podzemnih voda i oscilacije tih nivoa u
toku vremena,
3. Izuiti stabilnost padine i mjere sanacije u zavisnosti od tipa klizita, osobina
materijala i drugih tehniko ekonomskih parametara.
2. UZROCI NESTABILNOSTI
Nestabilnost se javlja kada je: t
otp
< t
smicanja, gdje je
t
otp
= f (c; [|])
Brzina i obim loma zavise od materijala u kome se deava lom.
Naponi smicanja nastaju od gravitacionih sila i spoljanih optereenja (nekada su to
dinamiki tj. seizmiki uticaji).
Vederovanje (weathering) utie na smanjenje vrstoe na smicanje, t
otp

Antropogeni uticaji se manifestuju kroz poremeaj prirodne ravnotee:
-optereenjima od prirodnih graevina,
-promjenom oblika kosina iskopa i nasipa,
-poremeajem reima podzemnih voda,
-promjenom vegetacije i slino.
U prirodnim uslovima kritine klizne povrine nastaju po predisponiranim strukturnim
geolokim oblicima, kao to su:
-slojevitost,
-ispucalost,
-rasjedanje i td. (stijenska masa).
Slika 1. Klizanje u prirodnim uslovima: a) klizanje tla po predisponiranom sloju propusnog
materijala, b) klizanje po pukotini, c) klizanje unutar vie geolokih formacija
2.1. Promjena uslova ravnotee na kosinama
Gradnjom vjetakih objekata stvaraju se sekundarna naponska stanja ime se
naruava prirodna ravnotea tj. primarno naponsko stanje u tlu ili stijeni.
Slika 2. Klizanje usljed promjene uslova ravnotee: a) izrada zasjeka u jednorodnom tlu, b)
izrada usjeka u slojevitom tlu, c) izrada nasipa na povrinskom tlu od ilovae
2.2. Uticaj filtracije podzemne vode na stabilnost kosina i padina
Ovaj uticaj se manifestuje kroz sile uzgona i filtracione sile kao i promjenu fiziko-mehanikih
osobina tla.

Slika 3. Uticaj podzemnih voda na formiranje klizita: a) kanal u vieslojnom materijalu,
b) priobalno djelovanje akumulacije, c) brana sa glinenim jezgrom, d) glacijalni materijal na
padini
a) Denivelacija izaziva filtracione pritiske,
b) Kritinost naglog sputanja akumulacije gdje se mogu javiti veoma obimne i
katastrofalne nestabilnosti i pokretanja mase tla ili stijene,
c) Slino kao u prethodnom sluaju, lomovi mogu da nastanu i kod nasutih brana u
glinenim jezgrima,
d) Poremeaj podzemnog toka vode zbog gradnje vjetakog objekta na padini sa
propusnim tlom ograniene dubine moe da dovede do ispiranja i klizanja materijala
ispod samog objekta.
2.3. Uticaj likvifakcije pijeska na stabilnost padina i kosina
Likvifakcija (rastvaranje) je prelazak pjeska iz vrstog stanja u fluid (ivi pijesak) koja je
izazvana brzom promjenom stanja napona, bez obzira na prirodu te promjene napona.
Najei uzrok odnosno razlog pojave likvifakcije pijeska su seizmike sile.
Slika 4. Klizanje i tonjenje usljed pojave likvifakcije pijeska u stopi kosine obale
3. OBLICI SLOMA PADINA I KOSINA I DEFINICIJA FAKTORA SIGURNOSTI
Kod prorauna sigurnosti padina i kosina razmatra se granina ravnotea kada poinje
plastino teenje sa velikim deformacijama du klizne povrine ili u svim takama klizne
mase.
Slika 5. Oblici sloma padine ili kosine: a) linijski, b) plastini, c) kombinovani
a) Naruavanje stabilnosti padine ili kosine usljed prekoraenja otpornosti na smicanje
na odreenoj povrini loma tzv. linijski lom, izmeu dvije elastine zone,
b) Lom u svim takama kliznog tijela, gdje je plastino stanje postignuto u cjelokupnoj
kliznoj masi,
c) Najrealniji sluaj loma kod koga se u jednom dijelu javlja lom u plastinoj zoni a u
drugom dijelu klizno tijelo ostaje u stanju elastine ravnotee elastoplastino stanje.
Proraun napona prije loma i pri postepenom prelasku u stanje loma mogao bi se
analitiki definisati, za ovakav elastoplatini materijal, samo ako su poznati odnosi izmeu
napona i deformacija, to zahtijeva veoma sloene proraune.
Kod klasinih metoda analize stabilnosti kosina pretpostavlja se idealno plastian materijal
i da u njemu nastupa lom du klizne povrine prema Mohr Coulomb-ovoj hipotezi za
granino stanje ravnotee:


gdje je: c i parametri vrstoe na smicanje
o efektivni normalni napon.
Najee se (kod veine metoda) kod prorauna koristi ova linearana zavisnost izmeu t i
o i ravni problem koji zadovoljava graevinsku praksu.
Ako unutranji otpor tla u vidu kohezije i trenja nije dovoljan da se suprostavi smiuim
naponima nastupit e klizanje po nekoj kliznoj povrini unutar tla.
) 1 ( o t ' ' + ' = tg c
Razni su oblici kliznih ravnina (povrina) i zavise od fizikih i mehanikih osobina tla, oblika
kosine, slojevitosti, vlanosti, vanjskog optereenja i td.
Stabilnost kosine ili padine definie faktor sigurnosti F
s
ili F (susreu se u literaturi obje
oznake) koji predstavlja broj kojim je potrebno redukovati stvarnu vrstou na
smicanje (t
st
) kako bi uslov loma bio zadovoljen na povrinama ili zonama loma,
( ) ) 3 (
1
) 2 ( ;
s
m
s
m
s s
m
m
st
s
s
st
m
F
tg
tg i
F
c
c tg c
F F
F
F

o
t
t
t
t t
t
'
= ' = ' ' + ' = =
= =
Prema tome, faktor sigurnosti je onaj broj za koji treba redukovati karakteristike
otpornosti na smicanje u plastinoj zoni ili na povrini klizanja da bi uslov sloma
bio zadovoljen.
Ako je F
s
< 1 tada je padina ili kosina nestabilna,
Ako je F
s
> 1 tada je padina ili kosina stabilna.
Ovo predstavlja teoretsku granicu, izraenu kroz kvantitativnu ocjenu, koja odvaja
podruje stabilnosti od podruja nestabilnosti..
Zahtjevani faktor sigurnosti obino je vei od 1 i zavisi od stanja napregnutosti kliznog
tijela i znaaja objekta.
Na zatjevani faktor sigurnosti utiu:
Vrsta objekta,
Obim i kvalitet izvedenih istranih radova,
Primjena metoda prorauna stabilnosti.

4. SILE NA KOSINI
Sile koje se javljaju na kosini su:
gravitacione sile,
sile uzgona,
sile strujnog pritiska,
porni pritisak, nastao promjenom totalnih napona,
vanjske sile od vanjskih optereenja.
4.1. Gravitacione sile
Teina vlastite zapremine odnosno mase kliznog tijela raunata na 1 m irine klizita.
) 4 ( = = V g V W
Za suho tlo: = (1-n)
s
g
Za vlano tlo: = (1-n)
s
g +nS
r

v
g
S
r
stepen zasienosti uzorka, dobija se u laboratoriji i nalazi se u geomehanikom
elaboratu.
4.2. Sile uzgona
Voda u porama tla, u toku svog kretanja, izaziva dvostruke posljedice:
ispod nivoa vode, pored sila gravitacije, djeluje u tlu na uronjene estice pritisak po
Arhimedovom zakonu,
tok vode sa veeg na nii potencijal izaziva hidrodinamike sile.
Ako su estice tla uronjene u mirnu vodu smanjuje se intenzitet sile gravitacije. Kada
voda tee kroz tlo pojavljuje se i kosa komponenta, koja skree silu mase svakog dijela
zapremine tla, a time i rezultante od vertikalnog poloaja, ali moe i da povea vertikalnu
komponentu ukoliko je strujanje vertikalno.
Poto sila uzgona djeluje na potopljeni dio kliznog segmenta kod prorauna se uzima da
se zapremina potopljenog dijela kosine mnoi sa vrijednosti uronjene prostorne teine
tla, pa je:
) 5 (
2 1
g V g V W ' + =
gdje je:
V
1
zapremina nepotopljenog dijela kliznog segmenta,
V
2
zapremina potopljenog dijela kliznog segmenta,
gustoa tla koja u obzir uzima i uzgon [ =(1-n)(
s
-
v
), odnosno = g]
Kapilarno dizanje vode u tlu treba uzeti u obzir prilikom mnogih geotehnikih prorauna:
kod prorauna stabilnosti kosina treba uzeti u obzir da je tlo iznad nivoa podzemne
vode zasieno otvorenom kapilarnom i zatvorenom kapilarnom vodom te ima poveanu
gustou,
kod prorauna potpornih zidova ova pojava dodatno optereuje potpornu konstrukciju.
Poveanje gustoe u podruju zatvorene i otvorene kapilarne vode moe se opisati
izrazom:
) 6 ( ) 1 ( n S n
w r s
+ =
S
r
stepen zasienja, za zonu zatvorene kapilarne vode S
r
= 1, a za zonu otvorene
kapilarne vode S
r
< 1.
Za podruje otvorene kapilarne vode pritisak koji se javlja usljed kapilarnog dizanja je:
) 7 (
2
1
h
S
g h u
r
w i w c
'
+
= = '
gdje je:
h visina zone otvorene kapilarne vode,
h
i
idealna visina kapilarnog dizanja u zoni otvorene kapilarne vode, h
S
h
r
i
'
+
=
2
1
e
G w
S
s
r

=
Nasipi izraeni od sitnozrnog tla posebno su ugroeni od kapilarnog dizanja vode, jer
ova pojava moe da dovede do odrona kosine nasipa kao posljedice promjene u polju
sila.
Postavljanjem tzv. drenanih tepiha u temelju nasipa, mogue je tehniki preduprijediti
ovu pojavu. Izgradnjom drenanih tepiha od materijala vee propusnosti (materijal
veih pora meu zrnima) sprijeava se kapilarno dizanje vode.
4.3. Porni pritisak
Porni pritisak se javlja u slabo propusnim materijalima u tlu, u podruju gdje dolazi do
promjene totalnih napona usljed dodatnog optereenja na povrini.
Porni pritisak u = f(koeficijent propusnosti, poroznosti, put dreniranja vode kroz tlo).
Porni pritisak je fizika i statika pojava koja je promjenljiva u vremenu, usljed pojave
konsolidacije tla, i svoju maksimalnu vrijednost dostie na poetku konsolidacije.
Raunanje pornog pritiska se obavlja na osnovu promjene glavnih napona o
1
i o
3
, ako
i koritenje tzv. Skemptonovih parametara (prosjeni parametri promjene pornog
pritiska) koji se dobijaju laboratorijski (triaksijalno ispitivanje):
( ) | | ) 8 (
3 1 3
o o o A A + A = A A B u
Slika 6. Porni pritisci na kliznoj masi tla
Slika 7. Model razvoja pornog pritiska i njegova promjena u vremenu
Usljed migracije ili uopte kretanja vode u tlu deavaju se promjene u tlu iako je ukupno
naprezanje u tlu nepromjenjeno. Te promjene se deavaju u dodirnim takama estica,
zbog promjene pritiska u pornoj vodi.
Iz toga se proizilazi da su sile na dodirima estica u vezi sa razlikom naprezanja koje
nastaje u gravitacionom polju (naziva se totalno naprezanje, totalni naponi) i pornog
nadpritiska u vodi (u literaturi se esto susree kao porni pritisak pritisak vode u porama)
izmeu estica tla.
Ovo zapaanje ini osnovu za vrlo vaan koncept efektivnih naprezanja.
Vaan zakljuak: tlo, kao viefazni sistem pod optereenjem, teret preuzima
djelimino preko vrste faze (skeleta) a djelimino preko fluida kojim su ispunjene
pore.
Ovaj princip je prvi definisao Terzaghi (1925.), kao i svojstvo efektivnog naprezanja o:
Svi mjerljivi uinci promjene naprezanja kao to su zbijanje, distorzija, vrstoa,
uzrokovani su samo promjenom efektivnih naprezanja.
Efektivno naprezanje (napon) je onaj dio ukupnog naprezanja (totalni napona) kojeg
prenose vrste estice tla (skelet tla).
Slika 8. Uzgon u tlu
Na elemenat A, u zasienom tlu, okomito na svaku ravninu elementa djeluje totalno
napon o i porni pritisak u.
Efektivni napon je definisan kao razlika ova dva inioca:
) 9 ( u = ' o o
) 10 (
)
`

= '
= '
u
u
h h
v v
o o
o o
Slika 9. Promjena totalnog naprezanja bez uticaja na tlo
4.4. Strujni pritisak
U sluajevima proticanja vode kroz tlo javljaju se strujni pritisci. Posljedica strujnih pritisaka
su sile strujanja vode koje se moraju uzeti u obzir prilikom prorauna stabilnosti kosine ili
padine.
Kada voda tee kroz tlo pojavljuje se kosa komponenta, koja skree silu mase svakog
dijela zapremine tla, a time i rezultante, od vertikalnog poloaja u neki kosi smjer ili
poveava vertikalnu komponentu ako je to strujanje vertikalno.
Teenje kroz tlo stvara potencijalno polje, koje u svakoj taki posmatranog prostora ima
odreenu vrijednost potencijala.
Za praktine primjene numeriki rezultati se prikazuju strujnim mreama, koje omoguuju
da se u svakoj taki posmatranog prostora odredi, dovoljno tano, veliina pornog pritiska,
to uz poznatu gustinu tla, omoguuje odreivanje efektivnog naprezanja, kao i strujnih
sila.
U tom sluaju strujno polje je prekriveno (strujnom) mreom koja se sastoji od
ekvipotencijala i strujnica.
Ekvipotencijale su linije koje spajaju take u strujnom polju koje imaju iste potencijale (h).
Ekvipotencijale se crtaju tako da izmeu dvije susjedne ekvipotencijale uvijek postoji
jednak pad potencijala.
Strujnice su linije koje ije tangente su u svakoj taki usmjerene u smijeru teenja vode.
Podruje izmeu svake dvije strujnice naziva se strujnom cijevi (voda nikada ne izlazi iz
strujne cijevi preko njene granice; protok du svake strujnice je konstantan zakon
odranja mase).
Strujnice se crtaju tako da je u svakoj strujnici protok jednak. U izotropnim sredinama,
povoljno je irinu strujne cijevi izabrati jednaku razmaku susjednih ekvipotencijala na tom
mjestu ime se formira kvazikvadratina strujna mrea.
Slika 10. Strujna mrea
Kada su u pitanju kosine i ukoliko su priblino poznati granini uslovi kretanja vode kroz
posmatrano tlo mogu se, za orijentacone proraune, pretpostaviti pojednostavljenja na
lameli, na kojoj je mogue proraunati vrijednost sile strujnog pritiska za posmatrani klizni
segment tj. zakrivljena strujna mrea se zamjenjuje pravolinijskom sa pretpostavkom da
voda tee paralelno sa nagibom posmatrane kosine.
Gradijent pritiska je hidrostatski pritisak na jedinicu duine linije proticanja:



A hidrauliki gradijent :

) 11 (
l
h
i
w
p
A
=
) 12 (
l
h
i
i
w
p
A
= =

Slika 11. Djelovanje strujnog pritiska i uzgona na kosini


) 12 ( |
|
sin
dx
sin dx
dx
dh
i =

= =
Zbog pojednostavljenja, gradijent pritiska jednak je u svakoj taki presjeka kroz kosinu:

gdje je:

F povrina poprijenog presjeka kliznog segmenta.

Ako se teina segmenta rauna sa totalnom prostornom teinom tla ukljuujui i teinu
vode W, tada je veliina uzgona, koji djeluje kao hidrostatski pritisak na segmentu
izmeu dva susjedna ekvipotencijala jednak:
Poto je:
imamo da je:
5. METODE PRORAUNA STABILNOSTI KOSINA
Znaajna, ako ne i kljuna faza, u izuavanju stabilnosti kosina je odreivanje faktora
sigurnosti. Potreba za to preciznijom kvantitativnom mjerom sigurnosti dovela je do
razvoja razliitih metoda te procjene, koje su se zasnivale na razliitim principima (ranije
su spomenuti).
U geotehnici se najee koriste metode granine ravnotee.
Pored toga, proraun stabilnosti kosina moe se obavljati i preko analize napona i analize
ravnotee sila (Nonveiller, 1981.)
Prve radove objavio je Coulomb, pretpostavljajui ravne povrine klizanja.
Nakon toga se pretpostavlja kruno-cilindrina povrina klizanja a klizno tijelo se tretira
kao jedno homogeno tijelo. Ovakav pristup rjeavanju problema nestabilnosti kosina
definisao je tzv. rezultantne metode. Ukoliko bi se cjelokupno klizno tijelo podijelilo na
odreeni broj lamela tada se radi o tzv. metodi lamela.
Proraun kod rezultantnih metoda moe da bude sproveden grafiki (Fellenius, 1927.,
1936.) ili grafo analitiki (Bishop, 1955.)
Sljedee unaprijeenje u razvoju metoda procjene stabilnosti kosine je obuhvatilo metode
koje imaju proizvoljnu povrinu loma ali linearan kriterij loma. Prof. Sara je predloio
metodu prorauna za nelinearan kriterij loma (1974.)
5.1. Metode granine ravnotee
Kod ovih metoda se polazi od pretpostavke da se cijelokupna klizna masa (tijelo) kree du
stvarne ili pretpostavljene klizne ravnine, i kao takva cjelina se procjenjuje u pogledu njene
stabilnosti.

Izbor oblika i mjesta kliznih ravnina vri se na osnovu geotehnikih istranih radova ali i po
intuiciji i iskustvu. Obino se uzima da su klizne povrine oblika pravca, kruga ili spirale ali se
takoer uzimaju i proizvoljnog oblika a takvi sluajevi se rjeavaju metodama, iz ove grupe,
koje su prilagoene za sluajeve proizvoljnih kliznih ravnina.

U odnosu na kliznu povrinu odreuje se odnos izmeu aktivnih sila i sila otpora, koji
predstavlja stepen stabilnosti kosine. Ovaj stepen stabilnosti se u literaturi susree pod
terminom koeficijent sigurnosti ili faktor sigurnosti i najee se obiljeava oznakom F
s
.

S obzirom da odreivanje klizne ravnine predstavlja najvei problem i izazov, jer u velikom
broju sluajeva to nije eksplicitno jasno, kao najvjerovatnija klizna ravnina, od vie
provjerenih, usvaja se ona koja ima minimalan faktor sigurnosti i naziva se kritina klizna
ravnina.


Generalno se mogu izdvojiti dva postupka analize stabilnosti klizne mase, za
pretpostavljenu kliznu ravninu:

1.Analiza ravnotee se obavlja za cjelokupnu kliznu masu, pa se ta grupa metoda naziva
jo i rezultantne metode. Najpoznatije metode iz ove grupe su:
-Metoda kruga trenja,
-Logaritamska spirala,
-Grafika metoda.

2.Ako se analiza ravnotee obavlja tako to se cjelokupno klizno tijelo najprije podijeli na
odreeni broj lamela, a zatim se ocjenjuje ravnotea svake lamele posebno, onda se radi o
grupi metoda koje se nazivaju metode lamela. Ova grupa metoda moe da se radi grafiki
ili analitiki. Meu analitikim metodama lamela najee koritene u inenjerstvu su:
vedska metoda (Fellenius, 1927.),
Janbu-ova metoda (1954.),
Bishop-ova metoda (1955.),
Uproena Janbu-ova metoda,
Morgenstern-ova i Price-ova metoda (1965.),
Nonveiller-ova metoda (1965.),
Spencer-ova metoda (1964. i 1973.)

Specifinost metoda lamela je uvoenje u raun meulamelarnih sila na graninim
povrinama susjednih lamela i meusobno su iste.
5.2. Osnove prorauna metodama granine ravnotee
Uzima se klizna ravnina krunog oblika ili oblika logaritamske spirale du koje su
vrijednosti c i konstantne veliine. Na ovoj pretpostavci je zasnovana i poznata metoda
kruga trenja (Taylor, 1937., 1948.).

Proraun prema metodi kruga trenja moe se primjeniti i u sluajevima kada vrstoa na
smicanje ne zavisi od normalnih napona, kada je sistem statiki odreen, pa je t
f
= c i
= 0.

Za sluajeve nekoherentnih materijala, kod kojih su parametri c i jednaki nuli, smiui
naponi su u zavisnosti od normalnih napona, pa je za proraune potrebno poznavati i
promjenu odnosno raspodjelu normalnih napona du ravnine loma. U takvom sluaju se
daje pretpostavlja raspodjela normalnih napona kako bi bili zadovoljeni uslovi ravnotee.
Kao najprihvatljivija se uzima sinusoidna raspodjela, za koju su vrijednosti normalnih
napona na krajevima klizne ravnine jednaki nuli. Ovu raspodjelu normalnih napona prate
i koeficijenti k, zavisni od srednjeg ugla klizne krune ravnine o
0
, sa kojima se premnaa
radijus kruga trenja Rsino.

Kod koherentnih materijala (c 0 i 0) faktor sigurnosti se nalazi, primjenom ove
metode, preko iterativnog postupka.
Kod metode lamela imamo statiki neodreen sistem, pa je potrebno, u toku analize sila
koje djeluju na svaku pojedinanu lamelu, uvesti i odreene pretpostavke. Te pretpostavke
se najee odnose na poloaj i vrijednosti meulamelarnih sila.
Slika 12. ema prorauna metodom lamela: a) podjela kliznog tijela na lamele,
b) raspored djelujuih sila na proizvoljnoj lameli
Na proizvoljno odabranoj lameli djeluju poznate i nepoznate statike veliine.

Poznate statike veliine su:
teina lamele W
i
,
vertikalno optereenje p, P,
rezultanta poznatih horizontalnih sila (obino seizmike) S
i
,
rezultanta pritiska vode na meulamelarnim povrinama
i
W
w
,
i-1
W
w
,
rezultanta pritiska vode na bazu lamele
i
W
u
.

Nepoznate statike veliine su:
rezultanta efektivnih normalnih pritisaka (napona) na bazu lamele, sa odstojanjem c
i
N
i
,

sila smicanja koja djeluje na bazi lamele T
i
, ,

sila normalnog, bonog efektivnog pritiska na vertikalne granine povrine lamela (bone
meulamelarne sile), sa odstojanjima d
i-1
, d
i
E
i-1
, E
i
,
vertikalne meulamelarne sile Y
i-1
, Y
i
.

Za svaku pojedinanu lamelu potrebno je da budu ispunjene tri statika uslova ravnotee:
EH = 0, EV = 0 i EM = 0. Problem se javlja za ispunjenje uslova EM = 0, jer je potrebno
poznavati mjesto djelovanja pojedinih sila.

Broj nepoznatih veliina je 2n + 2(n 1) + n = 4n 1, odnosno na jednoj lameli su to
veliine: N
i
, T
i
, E
i
, Y
i
i F. Na svakoj meulamelarnoj povrini, od 1 do n 1, javlja se
samo po jedna nepoznata meulamelarna sila, E
i
i Y
i
.

Takoer, za rjeenje problema postoje dva uslova EH = 0 i EV = 0 i veliina smiue sile T
i
,
to nam sada daje 2n + n = 3n uslova.

Odnos nepoznatih veliina i broja uslova daje nam statiki neodreen sistem osim za
n = 1. Da bi se ovaj besmisao rijeio mnogi autori uvode odreene dodatne uslove
(pretpostavke) o meulamelarnim silama, kojima se obezbjeuje dodatnih n 1 uslova,
ime sistem postaje statiki odreen.

Kod grafikih metoda primjenjuje se ravnotea sila, dok se u analitikim metodama trai da
bude zadovoljen i uslov ravnotee momenata. U tom sluaju, uz nepoznate statike
veliine kao nepoznate se javljaju i odstojanja tj. udaljenosti pojedinih statikih veliina
(sila): c
i
za silu N
i
i d
i
za silu E
i
.

Sada je broj nepoznatih (4n 1 + n + n 1) = 6n 2 a broje jednaina 3n + n = 4n, to
opet definie sistem kao statiki neodreen, a pa su nuni dodatni uslovi (pretpostavke )
za sile.

Analitike metode se razlikuju meusobno po uvedenim pretpostavkama koje
izjednaavaju broj nepoznatih i broj jednaina sistema, odnosno sistem ine statiki
odreenim.
Zajedniko za sve analitike metode je pretpostavka da sila N
i
djeluje na polovini baze
lamele.

Razlike u pogledu pretpostavki za pojedine metode su sljedee:
Janbu je uveo pretpostavku o poloaju sile E
i
, odnosno o poloaju linije pritisaka
(1954.),
Nonveiller je uveo pretpostavku o veliini sile Y (1965.),
Morgenstern i Price su uveli pretpostavke o nagibu sile i jednu nepoznatu ,
kojom se definie odnos sile Y i E:
- nepoznata konstanta,
f(x) neka unaprijed odreena funkcija.

Na ovaj nain su zadovoljeni rubni uslovi i uslovi ravnotee za cijelo klizno tijelo.
5.3. Principi prorauna rezultantnim metodama
U sluaju kada se analizira ravnotea klizne mase kao jedne cjeline i uz to se zanemare
meulamelarne sile, a pretpostavi raspodjela normalnih napona (N
i
) na kliznoj ravnini,
imamo tri uslova ravnotee i jednu nepoznatu veliinu u vidu koeficijenta (faktora) sigurnosti
F (F
s
).

U ovakvom sluaju, broj nepoznatih i broj jednaina sistema, preko koga se te nepoznate
dobijaju, mora biti izjednaen, pa se zbog toga raspodjela normalnih napona na kliznoj
ravnini pretpostavlja sa dva nepoznata parametra (rijetko se primjenjuju u ovom obliku).

Inae se rijetko koriste za heterogeno tlo i za proizvoljne oblike kliznih ravnina zbog
komplikovanog postupka. Uglavnom se koriste za klizne ravnine krunih i spiralnih oblika
(logaritamska spirala) uz pretpostavku da su parametri vrstoe na smicanje na cijeloj
ravnini lizanja konstantne veliine.

Najpoznatija metoda, koja je zasnovana na ovim pretpostavkama je tzv. metoda kruga
trenja.
5.3.1. Metoda (pomonog) kruga trenja
Metodu je objavio Taylor 1948. Koristi se teorija graninih stanja plastine ravnotee. Za
materijale koji ne dilatiraju pri deformacijama, kao to su pijesak i glina srednje zbijenosti,
odgovara krunocilindrini lom. S obzirom da normala u bilo kojoj taki klizne ravnine
prolazi kroz teite kruga, to i rezultanta normalnih napona, bez obzira o kojoj raspodjeli se
radi, prolazi kroz teite kruga.
Slika 13. Djelujue sile na kliznom tijelu i poligon sila
Na kliznoj ravnini djeluju naponi o i t preko kojih se ostvaruje ravnotea kliznog tijela.

P rezultanta poznatih sila koje djeluju na kliznu masu (tijelo) = W + porni pritisak (U) +
vanjske sile (p, q)

Normalne i smiue napone moemo predstaviti preko rezultanti N i T, gdje emo
najveu silu T dobiti za sluaj loma na kliznoj ravnini, kada je t = t
f
.

Kako bi bili zadovoljeni uslovi ravnotee to rezultanta otpornosti tla (Q), mora sa silom P
imati isti pravac i intenzitet ali obrnut smjer, koja se rastavlja na dvije komponente:
normalnu (N) i tangencijalnu (T).

Zbog ove osobine normalna sila otpora mora proi kroz sredite kruga i sjei rezultantu
aktivnih sila P i tangencijalnu komponentu T (T
c
i T

kod koherentnog materijala sa c > 0


i > 0) u taki na odstojanju R
c
i R

, koje se posebno izraunaju.



Sa slike je vano uoiti sljedee: Suma smiuih sila po luku i u smjeru AB jednaka
je .

Kod ove metode potrebno je od rezultante ukupnog smiueg napona nai dio koji se
javlja kao posljedica kohezije, prema obrascu:



Ako se pretpostavi faktor sigurnosti za koheziju F
c
, onda je mobilisana kohezija:
pa je:


Sila T
c
je paralelna dui , a napadna taka te sile odreena je rastojanjem OC = R
c
,
iz uslova da je suma momenata oko take O jednaka nuli,
odakle je :
odnosno:
Rezultanta normalnih napona i djela smiueg napona koji se odnosi na trenje oznaena je
sa Q. Ova sila Q djeluje na elementarne povrine krunog luka i sa normalnom na kruni
luk (pravac koji spaja centar kruga) zaklapa ugao
m
, tako da tangira krug trenja r (Rsin
m
).
Slika 14. Kruna klizna ravnina sa silama na njoj i krugom trenja (za = 0)
Pri tome je:
Oekivano je pretpostaviti da e rezultanta svih elementarnih sila Q
i
tangirati krug trenja
r = Rsin
m
. Takoer, potpuno je oigledno da rezultanta sila Q
1
i Q
n
mora proi kroz
taku D, presjenu taku pravaca ove dvije sile, te zbog toga nee tangirati krug trenja.

Meutim, poto ova pretpostavka nije u potpunosti tana potrebno je uvesti korekcioni
faktor k kojim se redukuje krug trenja, pa se dobija da je r = kRsin
m
.

Poto smiui napon zavisi od normalnog napona o
n
koeficijent k se moe pronai
samo ako se pretpostavi neka raspodjela napona na kliznoj ravnini. Taylor (1948.) je
ispitivao promjenu veliine koeficijenta k u zavisnosti od centralnog ugla 2o
0
za dvije
raspodjele:
- ravnomjernu normalnu raspodjelu (uobiajeno kada je = 0 i c = 0),
- sinusoidnu normalnu raspodjelu (uobiajno kada je = 0 i c = 0).

Obino se preporuuje sinusoidna raspodjela kod koje je u takama A i B napon o
n
= 0 a
na sredini luka on ima maksimalnu vrijednost.

Koristei se dijagramom koji je dao Taylor, mogue je nai odnos (koeficijent k) izmeu
poluprijenika R
c
i R (R
c
/R), odnosno R

i R (R

/R).
Slika 15. Zavisnost koeficijenta k od centralnog ugla 2o
0
: a) za ravnomjernu raspodjelu
normalnih napona, b) za sinusoidnu raspodjelu normalnih napona (Taylor 1948.)
Procedura rjeavanja zadataka metodom (pomonog) kruga trenja:

Pretpostave se minimalno tri vrijednosti za faktor sigurnosti F
c
, tj.
1
F
c
,
2
F
c
i
3
F
c
;
Izraunaju se odgovarajue rezultante sile kohezije T
c
, tj.
1
T
c
,
2
T
c
i
3
T
c
;
Izraunate sile kohezije sloe se sa silom P u poligon sila ime se odrede pravci i veliine
sila Q
1
, Q
2
i Q
3
;
Izraunate sile Q se nanose iz take presjeka sila P i T
c
, na kliznoj ravnini, ime se
definiu pomoni krugovi trenja sa poluprijenicima: r
1
= Rsin
1

m
, r
2
= Rsin
2

m
, r
3
= Rsin
3

m
,
iz kojih je mogue izraunati vrijednosti za
1

m
,
2

m
i
3

m
;
Vrijednosti faktora sigurnosti za trenja
1
F
c
,
2
F
c
i
3
F
c
dobijaju se iz izraza(23) tj.:




Traeni faktor sigurnosti F = F
c
= F

moe se dobiti iz dijagrama zavisnosti F
c
i F

, koji su
u hiperbolinoj vezi, kako je prikazano na dijagramu Slike 16. Taena veliina F se nalazi
na mjestu presjeka linije hiperbolike zavisnosti i pravca za koji je F
c
= F

.

Napomena: ovaj proraun moe da se koristi i u sluaju kada je c = 0 i djelimino uronjenu
padinu ili kosinu , s tim da se uzima u obzir teina zasienog i uronjenog tla, porni pritisak i
uzgon vode.

Slika 16. Odreivanje faktora sigurnosti za koherentan materijal metodom (pomonog )
kruga trenja
5.3.2. Metoda logaritamske spirale
Ravnina loma u obliku logaritamske spirale veoma dobro odgovara zbijenim nekoherentnim
materijalima i jako prekonsolidiranim glinama. Kod tih materijala, prilikom klizanja, nastaje
dilatiranje materijala u podruju sloma pri porastu deformacija, a ova pojava se upravo
deava sa segmentom klizanja na logaritamskoj spirali.

Jednaina spirale, koja predstavlja kliznu ravninu u ovom sluaju data je izrazom:



gdje je: r
0
najmanji poluprijenik (na gornjoj ravnini kosine),
0 - ugao izmeu r
0
i pola spirale.
Slika 17. Klizanje po ravnini oblika logaritamske spirale: a) sile na kliznoj ravnini, b) poligon
sila za samo jednu silu
Ova spirala se naziva i geomehanika spirala, sa karakteristikom da je u svakoj taki
spirale ugao izmeu pola spirale i normale konstantan i jednak uglu
m
, koji je jednak
mobilisanom uglu vrstoe na smicanje (uglu unutraenjeg trenja) materijala u kome je
izgraena kosina.

Sve parcijalne sile Q
n
na kliznoj ravnini, koje su rezultanta normalnih napona i napona
smicanja od trenja (za sluaj c > 0 i > 0), kao i ukupna rezultanta ovih sila, prolaze kroz
pol spirale. Zbog toga je momenat oko pola spirale jednak nuli.

Tako e optereenje segmenta , uz rezultantu sila P koje na njega djeluju, izazvati slom na
kosini ako P prolazi kroz pol slirale O. Kada je rezultanta pomaknuta prema niem dijelu
kosine, faktor sigurnosti kosine je F
s
> 1. On se moe izraunati priblino tako da se izmejri
ugao izmeu normale u taki c gdje rezultanta aktivnih sila P sijee ravninu loma (klizanja).

Za taku c mogu se iz poligona sila nai vrijednosti za obje komponente napona, normalnu
N i tangencijalnu T, prema izrazu:



a komponentu potrebnog tangencijalnog otpora prema izrazu:
Poto je faktor sigurnosti definisan kao odnos napona na smisanje i otpornosti na
smicanje, to je faktor sigurnosti definisan izrazom:




Napomena: Ovakav proraun je priblian jer komponente N i T ne sijeku silu Q u taki c,
nego neto dalje od spirale, u taki c, a mjesto te take zavisi od raspodjele normalnih
napona to se ne moe utvrditi iz statikih uslova ravnotee. Bez tog uslova dobija se
neto vei ugao i manji F
s
prema jedanini (28). Ova greka je utoliko vea ukloiko je
spirala dublja i jae zakrivljena.

Za rjeenje zadatka i ovdje rezultantu smiueg otpora dijelimo na komponentu koja
pripada koheziji T
c
i onu koja pripada trenju i normalnom naponu T

.

Iz definicije faktora sigurnosti, te prethodno reenog u vezi komponenti smiueg otpora i
injenice da se faktor sigurnosti ne moe odrediti jednoznano, imamo:



a poloaj komponente T
c
odreen je izrazom:
Ako se zna da je povrina sektora spirale izmeu krajnjih poluprijenika data izrazom:



a duina luka AB izrazom:



onda se moe poluprijenik r
c
izraunati i preko izraza:


Kada su poznati ovi podaci provodi se iterativni postupak za proraun faktora sigurnosti,
slian kao u prethodnom sluaju (Metoda pomonog kruga trenja):
Pretpostave se tri vrijednosti za F
c
i na osnovu izraza (29) izraunaju tri vrijednosti T
c
,
Iz poligona sila se oitaju vrijednosti za sile Q za odgovarajue vrijednosti T
c
,
Sile Q sa normalnom na spiralu u taki c zatvaraju ugao

koji se oitavaju i na osnovu


kojih se raunaju vrijednosti za F

, prema izrazu:



Za dobijene vrijednosti nacrta se grafik i odredi vrijednost F
s
pomou grafike
interpolacije.
5.4. Analiza stabilnosti za ravne klizne ravnine
5.4.1. Klizanje po beskonanoj kliznoj ravnina
Ovakav oblik klizne ravnine esto je prisutan kod terena koji imaju znaajnom zonom
raspadanja stijene ili tla.
Slika 18. Kosina sa kliznom ravninom paralelnom sa nagibom kosine
U ovakvim sluajevima mogue je kliznu masu analizirati, u pogledu stabilnosti, kao
beskonanu kosinu, kod koje su, osim krajeva koji se zanemaruju, naponskodeformacioni
uslovi isti za cijelu kliznu ravninu.
Slika 19. Djelujue sile na lameli
Napomena: Zanemarena je
razlika izmeu zapreminske
teine tla ispod i iznad vode, tako
to je usvojeno da je iznad nivoa
vode zapreminska teina
vodozasienog tla.
Rezultante meulamelarnih sila Z
i
i Z
i-1
su paralelne povrini terena, pa tako i kliznoj ravnini,
jednakog su intenziteta i suprotnog su smijera.

Iz uslova ravnotee sila u pravcu paralelnom kliznoj povrini imamo:




gdje je,




S obzirom da od ranije znamo da je:



Slijedi da je faktor sigurnosti iskazan kroz izraz
Iz uslova ravnotee sila u upravnom pravcu na kliznu ravninu imamo:



Kako je:



uvrtavanjem izraza (42) u izraz (40) dobija se opta jednaina faktora sigurnosti
beskonane kosine:





Za drenirane uslove u tlu prethodni izraz je iskazan sa efektivnim vrijednostima
parametara otpornosti:
Izraz (44) doivljava odreene modifikacije za specijalne sluajeve kao to su:


Slika 20. Strujanje paralalno sa beskonanom
kosinom
Iz jednaine (49), za uslov F
s
= 1,0 dobija se:





- zapreminska teina potopljenog tla

U sluaju kada imamo vrstou tla izraenu preko ukupnih paramatera otpornosti, a to je
sluaj nedreniranih uslova, izraz (43) ima oblik:
5.4.2. Culmann-ova metoda za analizu stabilnosti kosine ravne klizne ravnine
Slika 21. Klizno tijelo i djelujue sile za Culmann-ovu metodu
Pretpostavke:
Lom nastaje du klizne povrine koja prolazi kroz noicu kosine i zaklapa ugao o sa
horizontalom,
Parametri otpornosti du klizne ravnine su jednaki (za proraun se uzima njihova
prosjena vrijednost).
Teina kliznog tijela data je izrazom:




Na kliznoj ravnini otpor se javlja kroz dvije komponente: normalnu otpornu silu P i
tangencijalnu otpornu silu S.

Na osnovu uslova ravnotee sila u pravcu paralalnom kliznoj ravnini imamo:



tako da je faktor sigurnosti dat izrazom



Ako je iz uslova ravnotee sila po pravcu upravnom na kliznu ravninu


faktor sigurnosti je konano
Izraz (56) vai za proizvoljan nagib klizne ravnine, ali je najvaniji za onu vrijednost ugla o
koji definie kritinu kliznu ravninu. Koristei se varijacionim raunom moe se dobiti izraz za
odreivanje tog kritinog ugla o.



Culmann je doao i do zavisnosti izmeu zapreminske teine, kohezije, visine kosine, i
faktora sigurnosti, a tu zavisnost je definisao preko bezdimenzionalnog koeficijenta
stabilnosti, preko izraza:




Vrijednost koeficijenta stabilnosti zavisi od ugla unutranjeg trenja i ugla nagiba kosine i dat
je u narednoj Tabeli 1. Koritenjem ove tabele moe se na jednostavan nain izvriti analiza
stabilnosti kosine.

Ova metoda se koristi kod analize stabilnosti strmih homogenih kosina sa uglom nagiba
|> 75. Kod kosina blaih nagiba klizna ravnina odstupa od pretpostavke da je ravna, pa je i
metoda nepouzdana. asto se primjenjuje kod kosina proizvoljnog nagiba sa
predisponiranom i ravnom kliznom ravninom.
Ugao nagiba kosine | [] Ugao unutranjeg trenja
[]
Koeficijent stabilnosti N
s

90 0 0,250
5 0,229
15 0,192
25 0,159
75 0 0,192
5 0,171
15 0,134
25 0,102
60 0 0,144
5 0,124
15 0,088
25 0,058
45 0 0,104
5 0,083
15 0,049
25 0,023
30 0 0,067
5 0,047
15 0,018
25 0,002
15 0 0,003
5 0,015
15 0,004
Tabela 1.
U uslove ravnotee treba ukljuiti sve spoljne uticaje, pa tako, ukoliko imamo porni pritisak
izraz za faktor sigurnosti,u tom sluaju, ima oblik:
5.5. Analiza stabilnosti za krune klizne ravnine
5.5.1. Grafika metoda lamela
Postoji nekoliko metoda prorauna stabilnosti kosina, koje pripadaju grupi grafikih metoda
lamela, ali je najpoznatija Lowe Karafiath-ova metoda (ova metoda se svrstava kod nekih
autora i u grupu grafikih metoda lamela za proizvoljne odnosno sloene klizne povrine).

Sve ove metode zasnivaju se na ravnotei sila a meusobna razlika im je u pretpostavci
nagiba meulamelarnih sila.

Prednost metode je to omoguuje analizu pretpostavljenih kliznih ravnina proizvoljnog
oblika, odnosno sloenog oblika.

Postupak poinje podjelom kliznog tijela, po pretpostavljenoj kliznoj ravnini, na n lamela, a
zatim se ispituje ravnotea svake lamele posebno.

Ovaj postupak je mogue provesti ispitujui ravnoteu sila po x i y osi dok se ravnotea
momenata ne ispituje, ali se mora voditi rauna da ovakav nain ima svoje nedostatke.

U ovom sluaju, cijeli sitem, sa n lamela, ima (4n-1) nepoznatu a samo 3n uslova, pa se
mora uvesti (n-1) pretpostavki.

Statika neodreenost problema se prevazilazi pretpostavkom (n-1) nagiba meulamelarnih
sila tj. rezultante verikalne i horizontalne meulamelarne sile.
Slika 22. Grafiko ispitivanje ravnotee sila
Problem se grafiki rjeava sukcesivno, idui od lamele do lamele.

Nagib rezultantne meulamelarne sile obino se uzme kao srednji nagib terena i dna
lamele, dok se veliina ove rezultantne meulamelarne sile dibije iz poligona sila.

U postupku analize stabilnosti pretpostavlja se veliina faktora sigurnosti sa kojim se
redukuju parametri otpornosti na smicanje kliznog tijela.






Ovako definisani parametri koriste se za crtanje probnog poligona sila.

Postupak grafikog rjeavanja problema poinje od gornje ili donje lamele i nastavlja se
sukcesivno.

Bona rezultanta meulamelarna sila Z
i
, dobijena u prethodnoj lameli, prethodnom koraku
rjeavanja, ista je i za narednu lamelu, naredni korak rjeavanja, s tim da ima suprotan
predznak.



5.5.2. Analitike metode lamela
5.5.2.1. vedska metoda
Poznata je jo kao i Fellenius-ova metoda (1927.) i najstarija je metoda lamela.
Slika 23 . Klizno tijeli i djelujue sile na njemu
Na jednoj prizvoljnoj lameli i mobilisana vrstoa smicanja je data izrazom:
To ini da je:
Kod ove metode pretpostavljeno je da su meulamelarne sile Z paralelne sa osnovom
lamele. U optijem pristupu se podrazumjeva da je samo razultanta svih
meulamelarnih sila, na jednoj lameli, paralelna sa bazom lamele.

Ako se postavi uslov ravnotee sila u pravcu upravnom na osovinu lamele dobija se:
Za uslov ravnotee momenata, za cjelokupno klizno tijelo (sve lamele), u odnosu na
centar rotacije O imamo:
Na osnovu izraza (63) imamo:
Prema tome, izraz za faktor sigurnosti, uzimajui u obzir i izraz (64), je:
Poto se u ovom sluaju radi o eksplicitnoj metodi, njeno rjeavanje je mogue i bez
koritenja raunara.
Karakteristika ove metode je da ona zadovoljava samo jedan uslov ravnotee, globalnu
ravnoteu momenata oko centra rotacije.

Napomena: Usvojenom pretpostavkom o pravcu meulamelarnih sila nije zadovoljen
aksiom o jednakosti akcije i reakcije na spoju izmeu lamela, pa je stoga prisutna greka
kod vrijednosti faktora sigurnosti. Najea greka je reda veliine 10%, ali treba imati na
umu da ona moe da bude i reda veliine 50%, kod dubokih kliznih ravnina i visokog
pornog pritiska. Vrijednosti faktora sigurnosti koji se dobije koristei se ovom metodom su
konzervativne , to znai da su na strani sigurnosti.

Moe se koristiti i kod sloenih kliznih povrina i izduenih kliznih tijela, sa
zadovoljavajuom tanou.
Slino kao kod Culmann-ove metode i ovdje se moe definisati koeficijent stabilnosti N
s
,
koji se koristi, kod homogenih kosina, za odreivanje minimalnog faktora sigurnosti,
izrazom:
Tabela 2. Koeficijent stabilnosti N
s
po Felleniusu
Ugao nagiba kosine | ( ) Ugao unutranjeg trenja () N
s

90 0
5
15
25
0,261
0,239
0,199
0,165
75 0
5
15
25
0,219
0,196
0,154
0,118
60 0
5
15
25
0,191
0,165
0,120
0,082
45 0
5
15
25
0,170
0,141
0,085
0,048
30 0
5
15
25
0,156
0,114
0,048
0,012
15 0
5
0,145
0,072
5.5.2.2. Bishop-ova pojednostavljena metoda
Ova metoda se naziva pojednostavljenom jer je predpostavljeno da su meulamelarne sile
horizontalne a da su smiue meulamelarne sile (vertikalne) jednake nuli.
Slika 24. Djelujue sile kod pojednostavljene Bishop-ove metode
Relacija izmeu sila S
i
i P
i
definisana je Coulomb- Mohr-ovim uslovom i data je izrazom:
Iz uslova vrtikalne ravnotee sila na proizvoljnoj lameli imamo:
Ako izraz (70) sredimo, uzimajui u obzir izraz (69), dobit emo:
gdje je:
Momenat kliznog tijela oko centra rotacije O je:
Ako se u izraz (73) uvrsti izraz (69) dobija se:
Napomena: U izrazu (74) treba voditi rauna da se F
s
javlja sa obje strane znaka
jednakosti, to metodu ini implicitnom, pa se stoga rjeenje mora traiti sukcesivno sa
vie aproksimacija, sa unaprijed zadatom tanou.

Rjeavanje je olakano ukoliko se koriste raunari, mada nije nuno potrebno, jer se do
rjeenje moe doi i koritenjem tabela, i obino sa nekoliko iteracija.

Iako je metoda postavljena tako da zadovoljava ogranien broj uslova ravnotee, tj. n
jednaina ravnotee vertikalnih sila i jednu jednainu ravnotee momenata , ona ipak
daje dosta dobra rjeenja (vrijednosti faktora sigurnosti), koja se od tanih rjeenja
razlikuju samo u nekoliko procenata.

Zbog ove karakteristike, ova metoda se jako mnogo i koristi u inenjerskoj geotehnikoj
praksi.

Napomena: tana rjeenja su ona koja se dobijaju metodama koje zadovoljavaju sve
uslove ravnotee kliznog tijela.
U svojoj izvornoj formulaciji, Bishop je eliminisao silu P
i
, pa izraz (74) dobija oblik:
Veoma esto, u literaturi se umjesto pornog pritiska u
i
uvodi koeficijent pornog pritiska r
u
,
koji je definisan kao odnos pornog pritiska i ukupnog pritiska, a trai se za take na
kliznoj povrini.
Slika 25 Koeficijent pornog pritiska r
u

Vrijednosti koeficijenta pornog pritiska se kreu u granicama od 0 do 0,5.

U ovom sluaju izraz (75) dobija formu:
gdje je:
Obino se analiza stabilnosti rjeava koritenjem raunara, ali ukoliko se analiza
obavlja bez koritenja raunara tada se najee koriste tabele kako bi se dolo do
rjeenja analize stabilnosti. Takoer, u naoj geotehnikoj praksi najee se koristi
jednaina (75), za koju odgovara tabela prikazana na narednoj slici.
Slika 26 Tabela prorauna za Bishop-ovu pojednostavljenu metodu
Postupak prorauna zapoinje usvajanjem poetne vrijednosti za fakor sigurnosti F
s
= F
s1
,
to metodu i ini implicitnom. U daljem postupku sukcesivno se, kroz iterativni postupak,
dolazi do rjeenja jednaine (75), odnosno vrijednosti faktora sigurnosti. Taj postupak
podrazumjeva da se u svakom narednom koraku, kao poetna vrijednost faktora
sigurnosti, uzima ona vrijednost faktora sigurnosti, koja je dobijena u prethodnom koraku
aproksimacije.
Broj aproksimacija uslovljen je zadanom tanou prorauna faktora sigurnosti, koja se
konstatuje u trenutku kada dvije uzastopne proraunata faktora sigurnosti imaju
vrijednosti koje se razlikuju manje od zadate tanosti (npr. u procentu ili u promilu). Kod
ove metode konvergencija je brza i obino se deava nakon 2 3 iteracije.

Bishop i Morgenstern (1960.) primjenili su ovu metodu za odreivanje dijagrama
stabilnosti, koji vae za homogene kosine sa jednolikom (homogenom ) raspodjelom
pornih pritisaka. U ovom sluaju se faktor sigurnosti izraava preko koeficijenta pornog
pritiska i preko dva bezdimenzionalna parametra m i n.
m, n koeficijenti stabilnosti koji su u zavisnosti od nagiba kosine |, ugla unutranjeg
trenja , faktora dubine D i faktora c/H.
Slika 27 Dijagrami za koeficijente stabilnosti m i n po Bishop-u i Morgenstern-u
Kritina klizna ravnina je ona ravnina za koju je faktor sigurnosti najmanji.
Za odreivanje kritine klizne povrine potrebno je odrediti faktore sigurnosti za vei broj
kliznih ravnina.

Odreivanje odnosno proraun faktora sigurnosti za vei broj probnih kliznih krugova, kako
bi se odredila kritina klizna povrina, bio bi dugotrajan postupak, ime bi se dovela u
pitanje i njegova smisaonost. Obino se vri izbor manjeg broja potencijalnih krunih
ravnina za koje se rauna faktor sigurnosti, ali je takav pristup optereen pitanjem
pouzdanosti dobijenih podataka.

Problem odreivanja kritine klizne ravnine rijeen je kroz primjenu raunar u proraunima,
koji omoguavaju da se u kratkom vremenu provjeri veliki broj probnih kliznih ravnina i
izvri selekcija najnepovoljnijih odnosno kritinih kliznih ravnina (klizne ravnine sa
najmanjim vrijednostima faktora sigurnosti).

Proraun koji koristi raunare zahtijeva pripremu ulaznih parametara, obino u vidu
tabela, kao to su: geometrijski podaci karakteristine take kosine, granice slojeva i nivoa
podzemnih voda, irine lamela, jedininih teina, parametara vrstoe, pornih pritisaka i td.

Za odabir centra probnih kliznih ravnina postoje odreene metode kojima se definiu
granice zone centra i preko koordinata ovi podaci unose u raunar.
5.5.2.3. Spencer-ova metoda
Kod ove metode statika neodreenost se prevazilazi pretpostavkom o meulamelarnim
silama, odnosno da je njihov nagib u itavom kliznom tijelu konstantan.
Slika 28 Djelujue sile na lameli kliznog tijela i poligon sila
Odnos izmeu sila S
i
i P
i
definisan je Coulomb Mohr-ovim kriterijem:
Iz uslova ravnotee sila po vertikali dobija se:
Sreivanjem jednaine (82) a u skladu sa izrazom (81), dobija se:
gdje je:
Iz uslova ravnotee sila po horizontali dobija se:
Ponovo, sreivanjem ovog izraza a u skladu sa jednainom (81) dobija se:
Spencer je pretpostavio da je nagib meulamelarnih sila u itavom kliznom tijelu
konstantan:
Ako se postavi uslov ravnotee momenata kliznog tijela oko centra rotacije O dobit e se
sljedei izraz za vrijednost faktora sigurnosti:
U pogledu meulamelarnih sila klizno tijelo zadovoljava sljedee uslove:
Na osnovu jednaina (85) i (88) dobija se sljedei izraz za faktor sigurnosti:
Postupak analize stabilnosti se, odnosno proraun faktora sigurnosti obavlja se
iterativno:
1.Pretpostavi se da je X
i
X
i-1
= 0.
2.Koritenjem jednaina (85) i (86) odreuju se meulamelarne sile E
i
i X
i
. U toku
prorauna smiue meulamelarne sile zaostaju, za jednu iteraciju, u odnosu ba
normalne meulamelarne sile, a postupak se provodi primjenom raunara.

Spencer je postavio dva uslova ravnotee i iz njih dobio dvije jednaine za proraun
faktora sigurnosti F
m
i F
f
. U optem sluaju ova dva faktora sugurnosti su razliita po
vrijednosti. Tu razliku treba ukloniti, a to se radi na nain da se mjenja nagib
meulamelarnih sila sve dok se ne postigne jednakost ova dva faktora sigurnosti.
Slika 29 Zavisnost faktora sigurnosti F
m
i F
f
od nagiba meulamelarnih sila o
Sa prethodne slike da se uoiti, da je F
m
mnogo manje osjetljiv na promjenu ugla o
nego je to sluaj sa F
f
.

Spencer-ova metoda je kasnije proirena kao bi se primjenjivala i kod sloenih kliznih
povrina.
5.6. Analiza stabilnosti za sloene klizne ravnine
5.6.1. Grafike metode lamela
5.6.1.1. Metoda klina
Metoda klina je grafika metoda lamela i jako se esto koristi kod analiza stabilnosti vrstih
stijenskih masa. Predloena je od Seed-a i Sultan-a 1967. Klizno tijelo se najee sastoji
od dvije ili tri lamele, dok kliznu ravninu ine potencijalni ili realni diskontinuiteti.
Slika 30 Klizno tijelo i lamele kod metode klina
Metoda je po mnogo emu slina metodi Lowe-a i Karafiath-a, jer se i ovdje sa
pretpostavljenom vrijednosti faktora sigurnosti F
s1
odreuju redukovane vrijednosti
parametara otpornosti na smicanje, a zatim se koriste za crtanje probnog poligona sila.
Meutim poligon sila se crta odvojeno za svaku lamelu.
Slika 31 a) Klizno tijelo sa djelujuim silama, b) poligon sila za lamelu 1, c) poligon sila za
lamelu 2, d) zavisnost meulamelarnih sila od faktora sigurnosti
Iz takvih poligona sila se dobijaju vrijednosti za meulamelarne sile Z
1
L
i Z
1
R
koje nisu iste,
to je u suprotnosti sa aksiomom jednakosti akcije i reakcije. Posljedica toga je pogreno
pretpostavljen faktor sigurnosti.
Zatim se usvaja novi faktor sigurnosti F
s2
i ponovo crta poligon sila, iz kojih se ponovo
dobijaju vrijednosti za meulamelarne sile Z. Na osnovu ove dvije iteracije, kao i na osnovu
linearne zavisnosti Z
1
= Z
1
(F
s
) dobija se faktor sigirnosti F
s
koji zadovoljava uslov da je:
Ako se u kliznom tijelu javlja voda, onda se linearna zavisnost odnosi na efektivne
meulamelarne sile.

Ugao nagiba meulamelarnih sila je prosjean nagib povrine terena ili srednja vrijednost
prosjenog nagiba povrine terena i klizne povrine.
5.6.2.1. J anbu-ova pojednostavljena metoda
5.6.2. Analitike metode lamela
Janbu je ovu metodu postavio 1956., u kojoj je pretpostavio da su meulamelarne sile
horizontalne.
Slika 32 Klizno tijelo i djelujue sile kod Janbu-ove pojednostavljene metode
Zavisnost izmeu S
i
i P
i
definisana je izrazom:
Iz uslova ravnotee sila po vretikali dobija se:
Uzimajui u obzir izraz (92) dobija se:
Iz uslova ravnotee sila koje djeluju u pravcu paralelnom osovini lamele dobija se:
Uzimanjem u obzir izraza (92) i sreivanjem izraza (95), dobija se:
Ako se postavi uslov ravnotee sila po horizontali dobija se:
Odavde se dobija izraz za odreivanje vrijednosti faktora sigurnosti:
Janbu je uticaj meulamelarnih smiuih sila definisao preko korekcionog faktora f
0
, pa
izraz za odreivanje vrijednosti faktora sigurnosti, (98), glasi:
Slika 33 Korekcioni faktor f
0
, po Janbu-u
Ova metoda je takoer implicitna i vrijednost faktora sigurnosti se odreuje
sukcesivnim aproksimacijama.
Ova metoda je takoer implicitna i vrijednost faktora sigurnosti se odreuje
sukcesivnim aproksimacijama.

U svojoj originalnoj formulaciji, Janbu je eliminisao silu P
i
, pa jednaina za odreivanje
faktora sigurnosti ima sljedei oblik:
gdje je:
Ova metoda daje konzervativne vrijednosti faktora sigurnosti. Kod plitkih i izduenih
kliznih ravnina greke su ispod 10%, dok se kod dubokih kliznih tijela kreu do 15%.
Poveanje tanosti postie se primjenom Janbu-ove opte metode.
5.6.2.2. J anbu-ova opta metoda
Janbu je ovu metodu definisao 1954. Ona zadovoljava sve uslove ravnotee, pa se
svrstava u tzv. tane metode lamela. Da bi problem uinio statiki odreenim, Janbu je
definisao poloaj potporne linije (geometrijsko mjesto napadnih taaka meulamelarnih
sila) meulamelarnih sila.
Slika 34 Klizno tijelo i djelujue sile kod Janbu-ove opte metode
Kao i kod pojednostavljene metode i ovdje je definisan odnos sila S
i
i P
i
( na bazi Coulomb-
Mohr-ovog uslova) izrazom:
Iz uslova ravnotee po vertikali dobija se izraz:
Na osnovu ovih dviju jednaina dobija se:
Postavljanjem uslova ravnotee u pravcu paralelnom osnovi lamele dobija se:
Na osnovu izraza (102) i (105) dobija se:
Postavlja se uslov ravnotee momenata i-te lamele u odnosu na sredinju taku osnove
te lamele (pretpostavlja se da je irina te lamele tako mala da se u jednaini mogu
zanemariti male veliine vieg reda) dobijamo:
Odavde se dobija izraz za vrijednost vertikalne komponente meulamelarne sile na i-toj
lameli:
Postavljanjem uslova ravnotee sila po horizontalnom pravcu dobijamo:
Jednaina (109) omoguava nam da doemo do izraza za faktor sigurnosti:
Rjeenje za F
s
se dobija iterativnim postupkom koji se sastoji od sljedeih koraka:
Pretpostavi se (X
i
X
i-1
) = 0,
Koritenjem jednaina (106) i (108) odrede meulamelarne sile E
i
i X
i
(u toku prorauna
vrijednosti smiuih (vertikalnih) meulamelarnih sila zaostaju za jednu iteraciju u odnosu
na normalne (horizontalne) meulamelarne sile).

Proraun se danas izvodi pomou raunara to ubrzava proces prorauna i metodu ini
veoma zgodnom za upotrebu.

Slino kao i kod uproene metode, Janbu je eliminisao silu P, pa je onda dobijen sljedei
izraz za faktor sigurnosti:
5.6.2.3. Metoda Morgenstern Price-a
Morgenstern i Price su 1965. razvili ovu metodu, koja se karakterie injenicom da
zadovoljava sve uslove ravnotee kliznog tijela.

Ova metoda se uspjeno primjenjuje kod lomova kosina koje se deavaju po krunoj ili
sloenoj kliznoj ravnini.

Takoer, karakteristina je po pretpostavljenoj vezi izmeu horizontalnih i vertikalnih
meulamelarnih sila, koja je iskazana sljedeim izrazom:
gdje je:
f(x) funkcija koja definie zavisnost odnosa X/E du kliznog tijela,
- koeficijent razmjere.

Definisanjem funkcije zavisnosti proraun analize stabilnosti postaje statiki odreen
problem.

Rjeavanje problema zapoinje pretpostavkom vrijednosti i F
s
, a nakon toga se
iteracijom ove vrijednosti mijenjaju sve dok se ne zadovolje uslovi stabilnosti
(ravnotea) kliznog tijela.
S obzirom da se radi o veoma kompleksnom iterativnom postupku, rjeavanje zadataka
ovom metodom obavlja se iskljuivo primjenom raunara.
Prilikom definisanja funkcije f(x) treba imati na umu da se u kliznom tijelu ne javljaju naponi
zatezanja , a da smiue sile X ne prelaze vrijednosti smiue vrstoe tla.
Takoer, istraivanja su pokazala da veliina faktora sigurnosti nije mnogo osjetljiva na izbor
ove funkcije zavisnosti f(x).
Slika 35 Funkcije f(x) koje se koriste u
metodi Morgenstern-Price
5.7. Specifinosti analize stabilnosti kosina u krutoj ispucaloj
stijenskoj masi
Predstavljene metode analize stabilnosti uspjeno se koriste kako u tlima tako i kod vrstih
stijenskih masa.
Kod ispitivanja stabilnosti vrstih stijenskih masa ipak treba voditi rauna o odreenim
specifinostima vezanim za stijenu, a prije svega na pojavu diskontinuiteta razliitog
porijekla.
Kod stijeneke mase pojava diskontinuiteta uzrokuje njeno djeljenje na manje ili vee
blokovske komade, ije pokretanje i nestabilnost predstavljaju manifestaciju nestabilnosti
takvih kosina. Odnosno, moe se kazati da je pojava diskontinuiteta direktni uzrok
nestabilnosti kosina formiranih u stijenskoj masi.
Sve to, nadalje, uzrokuje pojavu razliitih mehanizama loma odnosno razliitih pojavnih
oblika gubitka stijenske mase sa kosine.
Meu najjednostavnijim gubicima stijenske mase na kosinama izdvajaju se:
Planarno kretanje, koje predstavlja translatorno kretanje stijenskog bloka po kliznoj ravnini
odnosno predisponiranom diskontinuitetu,
Klinasti lom ili klinasto klizanje, koji je u sutini zapreminski problem i predstavlja
translatorno, ili pak u nekim sluajevima rotaciono kretanje, tetrahedarskog bloka po dvije
klizne ravnine odnosno predisponirana i konstitutivna dikontinuiteta klinastog bloka.
Slika 36 Tipovi klizanja u krutim i diskontinualnim stijenskim masama: a) planarno
klizanje, b) klinasti lom
Stabilnost pojedinih stijenskih blokova odreena je na osnovu principa granine
ravnotee.
Planarno klizanje se analizira kao problem ravne deformacije, a F
s
se moe odrediti
primjenom Culmann-ove metode za stijenski blok.

U sluajevima kada postoji zatezna pukotina i kada je ona ispunjena vodom faktor sigurnosti
se dobija po izrazu:
Pri emu su sila pornog pritiska du klizne ravnine i rezultanta pritiska vode u tenzionoj
pukotini definisane izrazima:
Slika 37 Planarno klizanje sa tenzionom
pukotinom ispunjenom vodom
ea pojava nestabilnosti stijenskih kosina je klinasti lom. Analiza stabilnosti predstavlja
zapreminski ili trodimenzionalni problem.
Slika 38 Klinasti lom: a) presjek upravan na presjenu pravu, b) presjek du
presjene prave
U ovom sluaju F
s
moe da se odredi po sljedeem izrazu:
Kod ovog izraza je pretpostavljeno da je kohezija jednaka nuli i da je ugao unutranjeg
trenja isti na obje ravnine klina (diskontinuiteta klizanja).

Sile P
A
i P
B
odreuju se iz uslova horizontalne i vertikalne ravnotee upravno na presjeni
pravac:
Iz jednaina (117) i (118) dobija se da je:
Pa je faktor sigurnosti:
Osnovni zadatak analize stabilnosti je odrediti F
s
. U tom sluaju, geomehanike otporne
veliine su poznate i one predstavljaju ulazne parametre.

Takoer, mogue je na osnovu poznate vrijednosti F
s
odrediti otporne parametre tla,
koristzei se analizom stabilnosti ali u inverznom postupku. Ovaj nain rada, sa koritenjem
inverznog postupka analize stabilnosti, kako bi se dobili otporni parametri tla, naziva se
povratna analiza (Chandler, 1977).

Povratna analiza vri se u uslovima kada je ve dolo do znaajnog pomjeranja klizne mase,
odnosno za uslove koji su doveli do klizanja. U takvom sluaju vrijednost F
s
= 1,0 (stanje
poetka nestabilnosti) i predstavlja jedinu poznatu vrijednost, a otporni parametri tla se
raunaju na osnovu nje.

Za korektnu povratnu analizu, odnosno za dobijanje realnih vrijednosti smiuih otpornosti
tla, od izuzetnog je znaaja tano reprodukovanje uslova na padini odnosno kosini u trenutku
loma (geometrija kliznog tijela, raspored pornih pritisaka i td.)

Dobijene vrijednosti parametara otpornosti tla na smicanje, koritenjem povratne analize,
predstavljaju tada relevantne vrijednosti na osnovu kojih se izvode dalji prorauni u procesu
projektovanja sanacionih radova.
5.7. Povratna analiza
5.8. Progresivni lom
Kod koritenja metoda granine ravnotee, za odreivanje faktora sigurnosti, pretpostavlja se
da mu je ista vrijednost za sve take klizne ravnine.

Ovim metodama nije mogue definisati proces nastanka i razvoja loma kosine, ve se
podrazumjeva da se na kliznoj ravnini simultano deava porast napona smicanja do
vrijednosti vrstoe na smicanje, to je veoma rijetko.

Za pravilno shvatanje procesa loma neophodno je poznavanje stvarnog naponsko-
deformacionog stanja na kosini.

Na osnovu izvedenih naponsko-deformacionih analiza utvreno je da postoji znaajna
promjena veliine napona smicanja du klizne ravnine. Posljedica toga je pojava da mobilisani
naponi smicanja dostiu smiuu vrstou tla u pojedinim dijelovima klizne ravnine (ranije
nego u ostalim), u kojima nastupa lom. Lom se nastavlja progresivno iriti u manje napregnute
dijelove tijela kosine sve dok ne doe do kretanja cjelokupne klizne mase po tako formiranoj
kliznoj ravnini.

Ova saznanja, vezana za progresivni lom, imaju izuzetan znaaj za razumjevanje procesa
klizanja, prije svega u prekonsolidovanim glinama, kod kojih je jasno definisana vrna i
rezidualna vrstoa na smicanje.

Slika 39 Naponsko-deformacijska zavisnost prekonsolidovanih glina
Kako se moe primjetiti, u pojedinim dijelovima klizne ravnine, nakon dostizanja vrne
vrijednosti vrstoe, sa daljim razvojem deformacija ta vstoa opada na rezidualni nivo
vrijednosti. Posljedica ovoga je da se u trenutku loma na kliznoj ravnini javlja prosjena
vrijednost smiuih otpornosti, vrijednost izmeu vrne i rezidualne.

Skempton (1964.) uvodi tzv. rezidualni faktor pomou kojeg se definie onaj dio klizne
ravnine, du kojeg je smiua vrstoa opala na rezidualnu vrijednost.
Veliina rezidualnog faktora R se kree od 0,1 1,0.
Za R = 0, itava klizna ravnina ima ima vrnu vrstou,
Za R = 1,0, itava klizna ravnina ima rezidualnu vrstou.

Bishop i saradnici (1971.) definiu indekst krhkosti I
B
, kojim se daje snienje vrne vrstoe
gline na njenu rezidualnu vrijednost.
Problem progresivnog loma moe se uspjeno rjeavati primjenom metode konanih
elemenata (Loo i Lee, 1973.)
5.9. Seizmika analiza stabilnosti kosine
Kod analize stabilnosti kosina u podrujima koja su oznaena kao zemljotresno osjetljiva
(trusna podruja) neophodno je u analizu uvesti i djejstvo seizmike sile od zemljotresa.
Uvoenje tih sila zahtijeva dinamiku analizu stabilnosti, kod pristupa rjeavanja problema
stabilnosti kosina.

S obzirom da su dineamike analize veoma kompleksne, one se veoma rijetko obavljaju. U
tom sluaju koristimo se tzv. kvazistatikim ili pseudostatikim analizama stabilnosti kosina,
kod kojih se djejstvo zemljotresa opisuje kroz horizontalnu silu, koja djeluju u teitu klizne
mase i ima intenzitet:
Slika 40 Seizmika analiza stabilnosti
Koeficijent seizminosti o predstavlja odnos horizontalnog ubrzanja tla pri zemljotresu i
ubrzanja zemljine tee, a odreuje se na osnovu geofizikih mjerenja na lokalitetu.

U SAD-u se najee koriste vrijednosti o = 0,10 0,15, dok se u Japanu kreu od 0,15
0,25, a na naem podruju se uzimaju vrijednosti od 0,05 0,10.

Iz datog izraza vidimo da se dinamiki uticaj zemljotresa ne uvodi direktno na otporne
parametre tla i porne pritiske. Ti uticaji mogu da budu znaajni odnosno znaajno utiu na
ove ulazne parametre ime se znaajno utie i na analizu stabilnosti kosina prilikom
zemljotresa.
5.10. Trodimenzionalana analiza stabilnosti kosine
U prikazanim metodama analize stabilnosti kosina problem se svodio na ravninski problem,
gdje se analizirao jedan karakteristian poprijeni presjek,a dobijeni faktor sigurnosti se
uzimao kao mjerodavan za itavo klizno tijelo.
Zbog nepravilnog oblika kliznog tijela analiza stabilnosti predstavlja prostorni problem, pa
prethodni pristupi daju samo priblino rjeenje.
S druge strane, prostorne analize otvaraju druge numerike tekoe, pa se sa razvojem ovog
pristupa nije daleko otilo.
U literaturi se sreu trodimenzionalna rjeenja za kosine koje se mogu aproksimirati pravilnim
geometrijskim tijelima, ali jo nije definisan opti postupak za proizvoljan oblik kliznog tijela.

U geotehnikoj praksi se trodimenzionalna analiza obavlja aproksimativno, kroz analizu
nekoliko paralelnih poprijenih presjeka i usvajanjem ponderisanog faktora sigurnosti ovih
presjeka (Lambe i Whitman, 1969.)
Istraivanja Skemptona i Hutchinsona (1969.) su pokazala da zanemarivanje prostornog
uticaja u analizi stabilnosti dovodi do rjeenja koja su na strani sigurnosti, ali i to da ta
greka ne prelazi vrijednost od 10%.
Slika 41 Aproksimativna trodimenzionalna analiza stabilnosti s tri poprijena presjeka
5.11. Ocjena metoda granine ravnotee za analizu stabilnosti
kosina
Brojene komparativene analize su potvrdile da ove metode daju rezultate visoke tanosti.
Kod tanih metoda (zadovoljeni svi uslovi ravnotee) dobijaju se gotovo identini rezultati,
sa odstupanjima od 6%.
Kod priblinih metoda (ne zadovoljavaju sve uslove ravnotee) ova odstupanja su neto
vea.Pri tome treba naglastiti da metode koje zadovoljavaju uslove ravnotee momenata
daju tanije metode od onih koje zadovoljavaju ravnotee sila.
Sve vie se primjenjuju tane metode (razvoj raunara odnosno tehnologije raunanja).

Sve ovo ukazuje na injenicu da proraun stabilnosti kosina metodama granine ravnotee
danas ima veoma visok nivo (visok stepen razvoja) tako da dalja usavravanja imaju samo
akademsku dimenziju ali ne i praktinu.

Tanost rezultata analize mnogo vie zavisi od korektnog definisanja klizne ravnine i
utvrivanja realnih ulaznih parametara (otpornih parametara, ambijentalnih uslova i
geometrijskih karakteristika) nego od izbora metode analize.

Osiguranje od greaka moe da se izvri na vie naina od kojih su: proraun runim
kalkulatorom, koritenjem nomograma stabilnosti ili koritenjem drugog softverskog paketa.

Dalji razvoj analiza stabilnosti treba da poiva na metodi konanih elemenata, jer se s njom
mogu odrediti stvarna pomjeranja, analiziraju viskozni efekti, progresivni lom i sl., to je od
velikog znaaja za inenjersko rauivanje o stabilnosti padine ili kosine.
6. ZATITA I SANACIJA KOSINA
Sluaj Parametri F
Smin

Nasip na malo
deformabilnoj
podlozi
, c 1,4
Nasip na
slabonosivom
zasienom tlu
, c, c
u


1,4
Usjek u zasienim
glinama
, c, c
u


1,4
Usjek u
krupnozrnom tlu
(c = 0 )

1,2
Prirodno nestabilna
padina

R
(c
R
= 0 ) 1,15*
* Samo ukoliko su parametri pouzdano odreeni metodama
povratne analize

Napomena: U sluaju niske pouzdanosti parametara, minimalni
F
S
treba uveati za 0,25.