Jedno od ratita drugog svjetskog rata, najmanje po broju angairanih snaga, ali ne i po zanimljivosti onoga to se tamo dogaalo, jest

sjeverna Afrika. Tamo su se, od ulaska Italije u rat juna 1940. godine pa do sloma osovinskih armija u maju 1943, du obale gotovo tri godine vodile operacije i bitke. Tu su se u poetku borile talijanska i britanska armija, da bi se u bitku neto kasnije ukljuili i Nijemci, a na kraju i nove britanske, njemake i talijanske snage. Ova knjiga nema za cilj da prikae sva ratna zbivanja na sjevernoafrikom ratitu. Njen autor je htio da iznese historiju njemakog Afrikog korpusa od dolaska Nijemaca u Libiju u februaru 1941. godine pa sve do posljednjih operacija u Tunisu. Ali, kako je ovaj Korpus bio kima osovinske njemako-talijanske armije u sjevernoj Africi, njegove su operacije, bitke i bojevi poistovjeeni s borbama preostalih osovinskih snaga u ijem se sastavu borio. U polugodinjem hrvanju izmeu znatno brojnijih talijanskih snaga i malobrojne britanske armije, talijanska glavna komanda sjeverne Afrike pokazala se nesposobnom a njena vojska klonula duha. Talijanski poraz i katastrofalni gubici u decembru 1940. godine upozoravali su da se uskoro moe oekivati gubitak cijele Libije, pa je talijanska Vrhovna komanda zamolila Nijemce da tamo upute svoje trupe. Tako je dolo do njemake intervencije. Brzi pokretni rat koji je tada nametnuo komandant njemakog Afrikog korpusa general Rommel nije odgovarao Britancima. Situacija se iz osnove promijenila: britansko vojno rukovodstvo u sjevernoj Africi nije bilo doraslo operativnom voenju rata kakvo je primijenio novi protivnik. Ono nije bilo u stanju da pravilno iskoristi hrabrost to su je pokazali britanski vojnici, a u odgovarajuoj mjeri ni borbena sredstva koja su im pristizala. Rjeenje kriza koje su nastale i trajale iduih dvadeset mjeseci Britanci su traili u smjenjivanju svojih komandanata, ba kao to su to ranije radili Talijani. Tako su otili generali Wavell, Auchinleck, Cunningham i Ritchie. Britanci su odasvud prikupljali sredstva i ivu silu da bi odoljeli neprijatelju, pa je britanska armija u sjevernoj Africi postala areni skup sastavljen od Britanaca, Indijaca, Novozelanana, Australaca, Junoafrikanaca, Francuza, Grka i Poljaka. S druge strane Rommel, tada ve na elu njemako-talijanske armije, nastojao je to prije postii konanu pobjedu racionalnom upotrebom snaga i smjelim operativnim rjeenjima; njegove nade da dobije znatna pojaanja u ljudstvu i sredstvima nisu se nikada ispunile. Rommelovi uspjesi prvih mjeseci 1941. i u 1942. godini i u Britanaca i Nijemaca stvorili su od njega ivu legendu, a Afriki je korpus smatran nesavladivom snagom. U stvari, takvim tumaenjima Britanci su traili opravdanja za vlastite neuspjehe, za nesposobnost tadanjeg visokog vojnog rukovodstva na Bliskom istoku, za njegovo ustruavanje da brzo primijeni steena iskustva i prilagodi se protivniku; a kod Nijemaca je to uvrstilo vjeru u nepobjedivost njemake vojske. Autor ove knjige nije se ustruavao da o svemu tome kae mnogu gorku istinu i da uputi mnoge rijei kritike. Rommelove kvalitete su neosporne, ali ne izuzetne. On je na afriki front prenio nov, dinamian nain ratovanja, pun brzih odluka i rjeenja, nasuprot klasinom nainu voenja borbe njegova protivnika, sporog u odluivanju i izvrenju operacija,

nain koji je bio karakteristian i za Rommelova talijanskog saveznika. Moda je ocjenu o Rommelu najbolje dao njegov autant Schmidt, koji je kazao, kako ga navodi autor, da Rommel nije bio ni genije ni nadovjek, nego je posjedovao dovitljivu matu s velikim razumijevanjem za mogunost Afrikog korpusa. Treba priznati da je komanda Afrikog korpusa bila sposoban i uigran tim jedne dobro obuene formacije, kojoj protivnik nije mogao suprotstaviti iste kvalitete. Osim toga, Afriki korpus je primjer kako jedna borbena, relativno manja snaga, kad je dobro voena, moe pobjeivati brojem i opremom jaeg neprijatelja. Tu je tajna uspjeha Afrikog korpusa. To su Britanci dobro znali i ubrzo su uvidjeli da samo velikom nadmoi u ljudstvu i materijalu mogu pobijediti takvog protivnika. U drugoj polovici 1942. godine kada je njemako-talijanska armija duboko prodrla u Egipat, u Kairu i Aleksandriji ula se uplaena opomena Rommel ante portas. Ali, ve oktobarskih dana, prije rjeavajue bitke kod E1 Alameina, uoeni su jasni znaci iscrpljenosti njemako-talijanske afrike armije. U toj bici poetkom novembra 1942. godine istopila se njena preostala snaga, a Afriki je korpus gotovo prestao postojati; ono to je od njega ostalo, bila je samo sjena koja je, nakon drugog povlaenja, u Tunisu iezla s ratne pozornice. Obje su strane rat u sjevernoj Africi od poetka do kraja objanjavale kao primjer rata bez mrnje i vitekog obrauna. Ali treba imati na umu da su obje protivnike armije ratovale na tuem tlu; nijednoj sjeverna Afrika nije bila domovina. Obje vojske bile su izolirane ravnodunou arapskog svijeta koji ni u jednoj od njih nije vidio oslobodioce, a sva njihova panja i napori bili su usredotoeni na to bre postizanje pobjede nad protivnikom, to nije ostavljalo prostora prljavom ratu kakav su osvajake sile vodile u Evropi. Zanimljivi tokovi i obrti rata u sjevernoj Africi ostavili su mnogo mogunosti pobjednicima da veliaju svoj uspjeh, a pobijeenima da opravdaju svoj poraz. Ova knjiga K. J. Mackseya pokuaj je da se pronae ravnotea tih krajnosti, kakvu je mogao dati autor koji pripada pobjednikoj strani.

Poetkom februara 1941. talijanski posjednici u Tripolitaniji ivjeli su u strahu i panici. Razlog je bio jasan: talijanska vojska, odnosno ono to je od nje ostalo, duboko je bila demoralizirana zbog poraza, njeni ostaci nisu vie imali snage za borbu. Ali Talijani nisu samo u Tripolitaniji pokazivali znakove sloma. Kolonijalna armija bila je poraena i u istonoj Africi i nalazila se u potpunom rasulu. U Albaniji se napad kojim se Mussolini (Musolini) oduevljavao, to ga je poeo jo u novembru s namjerom da osvoji Grku, sada pretvorio u borbu za odravanje steenih uporita zbog velike grke protuofenzive koja je nagovjetavala Talijanima poraz, poput onog to su im nanijeli Britanci u Africi. ak borbeno raspoloeni Britanci koji su drali otok izmeu domovine i Tripolitanije, napadali su u zraku i na moru konvoje koji su nastojali ojaati snage Osovine u Tripolitaniji. Konvoje su titili Luftwafe i Regia Aeronautica, ali ni to nije pomoglo, jer je snabdijevanje bilo vrlo oskudno. Tako su talijanski graani u Africi, sluajui svoje vojnike kako otvoreno govore o pakiranju i odlasku u Evropu, jo vie strahovali. Znali su da, ako budu ostavljeni na milost i nemilost Arapima, u njih nee naii na simpatije. Ali ba u to vrijeme, ne iz ljubavi ih humanih razloga, Adolf Hitler je odluio da pomogne svojem osovinskom savezniku koepernom Benitu Mussoliniju. Brze pobjede u Evropi, neskriveni prezir prema slabom poloaju svog saveznika i stvarna ocjena njemakih snaga, koje nisu neiscrpne (pogotovo namjeravajui da te godine napadne Balkan i Sovjetski Savez) bili su faktori koje je morao uzeti u obzir. Ali unato svemu, Hitler nije mogao dopustiti potpun poraz Talijana na bilo kojem bojitu. Jer da je to dopustio, izloio bi ih britanskim napadima na moru koji bi eventualno mogli promijeniti granice njegova tek stvorena carstva. Italija, kojoj je bila potrebna pomo, prihvatila je, ali samo toliko da ponovno uvrsti uzdrmane poloaje na granicama. Odsad pa dalje, Njemaka je neprekidno poveavala pomo svojim slabijim saveznicima, postavljajui s vremena na vrijeme pitanje ne bi li moda bilo bolje za Italiju da je od poetka ostala neutralna. Za zabrinute talijanske koloniste dolazak jednog heinkela (hainkela) ili bombardera u Castel Benito 12. februara, znaio je samo dolazak jo jednog njemakog aviona kakvi su ve nekoliko dana dolijetali i odlazili sa Sicilije i natrag, a iji je zadatak bio uspostavljanje baze Luftwaffe u blizini Tripolija. Prisustvo njemakih jedinica imalo je umirujue djelovanje jae od nesretnoga, upravo pristiglog 10. talijanskog korpusa, zapravo njegovih dijelova, oklopne divizije Ariete, koja je tuda prola na svom putu na bojite na istoku. Iz tog bombardera, heinkela 111, iziao je general, niska rasta, stroga ali otvorena pogleda, brz i dinamian u govoru i kretnjama, ovjek koji e ubrzo promijeniti pravac dogaaja u sjevernoj Africi. To je bio Erwin Rommel (Ervin Romel), koji je kao mlai oficir sudjelovao u bici kod Kobarida 1917. godine, bio svjedok njemake pobjede u Poljskoj 1939. kao komandant Hitlerove line pratnje i koji je 1940. u Francusku vodio 7. oklopnu diviziju velike udarne snage, sa eljom da odigra znaajnu ulogu u razbijanju anglo-francuskih armija. A sada je stajao na rubu pustinje, ocjenjujui u glavi da li da napadne to prije bude mogao. Ali, to bi se protivilo Hitlerovom nareenju, da ne poinje ofenzivu dok ne stignu kompletne njemake oklopne jedinice. Imao je u vidu bojazni talijanske Vrhovne komande u Rimu da e Britanci pokuati osvojiti itavu Tripolitaniju, i

nareenja da Luftwaffe ne smije bombardirati Bengazi zbog talijanskih graana koji tamo ive. Rommel je vjerovao da suvremeno ratovanje trai neprekidan pokret i da defenziva ni u kojem sluaju ne iskljuuje manje napadne akcije. Ali mnogo je ovisilo o tome to bi Britanci mogli uiniti prije nego on razvije svoju strategiju. Pustinjska armija generala Wavella (Vejvel) prodrla je do E1 Agheile (E1 Agejle) nakon to je pokazala izvanrednu pokretljivost u pustinji, upotrebljavajui lagane (i provokativno male) motorizirane snage koje su stalnom vjebom i prilagoivanjem u pustinji postale elitne. Talijani i Rommel mogli su pretpostaviti da e Britanci nastaviti napredovanje obalom prema Tripoliju, jer poetkom februara nisu imali jedinica koje bi mogli suprotstaviti, a talijanski plan da brane poloaj kod Buerata, na pola puta izmeu Tripolija i Agheile, bio je manje nego nada. Ve se znalo da britanske izvidnice ponegdje duboko prodiru u Tripolitaniju, moda kao prethodnice novog napada glavnine armije pa ipak je Rommel ve sada intuitivno planirao, iako je imao veoma malo obavjetenja o neprijatelju. Samo je sluajno mogao znati da je porazan udarac koji je zadesio Grazianijevu (Gracijanijevu) armiju kod Beda Fona, koji joj je nanio britanski general OConnor (OKonor) 7. februara sa samo 32 tenka i tri tisue ljudi. Mogao je samo pretpostavljati da je taj napor iscrpio Britance koji su zapravo u tom trenutku preli u pozicijsku obranu u Kirenaici (titile su ih slabe oklopne snage), dok su gotovo sve to se moglo upotrijebiti poslali u Grku, zbog politike obaveze hrabrom, ali slabom savezniku. Podsvjesno Rommel je bio zabrinut kako e se njemake snage snai u potpuno novoj okolini u tako kratkom vremenu. Moglo bi biti veoma teko, ako ne zbog tehnikih, a ono zbog psiholokih razloga. Pustinja omoguuje mnoge nepredvienosti za one koji je ne poznaju. Promjenljiva kao ena koja moe mrziti i biti veoma temperamentna, a malo zatim pokazuje drugo lice, ljepotu i draest. Veoma lako osvoji ovjeka. On se trudi da nadjaa njezine nestalnosti, a pri tome osjea ili duboku ljubav prema njoj ili se osjea prevaren pa bjesni. Uglavnom, pustinja je bezvodna pusto, vrua danju, a nou strahovito hladna. Prirodna vegetacija raste samo na mjestima gdje su talijanski kolonisti navodnjavali, a to je u uskom obalnom pojasu i u okolici veih gradova. Ipak i u unutranjosti ima mjestimino izvora oko kojih ive nomadska plemena i koji su mnogo puta spasili izgubljene putnike da ne umru od ei. U toj suhoj zemlji ovjek mora imati sve uza se, a ono bez ega ne moe biti jest voda. Ne bi se moglo rei da pustinja ima odreeni topografski oblik. Tu ima strmih nagiba poput onih u Halfaji na egipatskoj granici, slanih movara na jugu pustinje zapadno od E1 Alameina, velikih pjeanih mora koja se polako pomiu i onemoguuju kretanje u zemlji koja ima samo jednu glavnu obalnu cestu i mnogo nesigurnih putova u unutranjosti. Snabdijevanje snaga na obali bio je mnogo manji problem od onih s kojima su bile suoene snage u unutranjosti. Obalni promet vrio se preko luka i cestama. U unutranjosti osjeaj pravca pri vonji gubi svaki smisao, pjeane oluje esto unitavaju sve oznake, a fatamorgana ruga se ljudskom osjeaju udaljenosti. Rommel je morao mnogo nauiti u veoma kratkom vremenskom razdoblju; to se odnosilo i na njegove ljude. injenica da su Talijani posjedovali vee iskustvo u pustinji od njih, nagnalo je generala Gariboldija, tadanjeg komandanta talijanskih snaga u sjevernoj Africi, da pokua prikazati Rommela kako ne poznaje tajne koje pustinja krije i tako ga je zapravo izazivao na jo veu agresivnost. Gariboldijevo

miljenje o tome kako Rommel jedva ima pojma o tekoama ratovanja u pustinji, izazvalo je odgovor: Nee mi trebati dugo da ih upoznam... Pogledat u ih iz zraka danas poslijepodne, a veeras u o njima izvijestiti Vrhovnu komandu. Ipak je Gariboldi dobro procijenio. Pustinjski uvjeti, samoa u beskrajnom praznom prostoru, navigacijski problemi, fatamorgana, to je samo nekoliko fenomena koji mogu uzrokovati razorne pojave kod ljudi i strojeva. Ne moe se rei da je Rommelov Afriki korpus imao vremena da se navikne na te prilike. Prethodnica, 5. laka divizija, bila je tek nedavno formirana iz dijela 3. oklopne divizije, opremljena s manje sredstava nego obina oklopna divizija. Imala je samo jednu 5. oklopnu brigadu, od dva tenkovska bataljona sa 150 tenkova, s tri pjeadijska bataljona, artiljeriju i 3. izviaki bataljon. Rommel je ponosno sluao talijanske pohvale o kvaliteti njemakog naoruanja koje se sastojalo samo od 80 tekih tenkova Mark III i IV. (Rommel je pomiljao da neke folksvagene maskira u tenkove.) Iako pokretljivost njemake mainerije nije dolazila u pitanje, u Evropi je bilo premalo vremena da se adaptira na pustinjske uvjete. Krajnje teki uvjeti ratovanja nametnuli su glavni teret njemakim oklopnim jedinicama, a Rommell pjeak osjeao je manju naklonost prema mehanizaciji od nekog generala oklopnih jedinica. Zbog toga je esto zahtijevao vie nego to se moglo i ponekad je to i dobio! Nema sumnje da je Afriki korpus, iako brojno mnogo slabiji od talijanske armije u Tripalitaniji, nosio itav teret borbe Osovine o sjevernoj Africi otkako je stigao u nju. Kasnije se poveao za dvije oklopne divizije. To su bile 15. oklopna i 5. laka koja je preimenovana u 21. oklopnu. Kasnije je trebala stii 90. laka divizija. Afriki korpus bio je od poetka glavna snaga svake akcije, snaga Osovine u pustinji. Gdjegod se pojavio, dolo je do borbe. Kad ga nije bilo na vidiku, Britanci su zastali u sumnji. Ali kad se pojavio, morali su raunati s njim kao ishoditem erupcije.

Peti oklopni puk na pustinjskoj cesti.

'Roda' s koje je Rommel esto pratio tok vojnih operacija.

Zarobljeni Britanski generali O'Connor i Gambier-Parry

Britanski i Indijski zarobljenici.

Primjedbe redakcije: Za geografske karte vojnih operacija u ovoj knjizi koritene su originalne (engleske) karte Ballantaynove serije.

asovi osvjeenja.

Odmor usred pustinje.

Zrani pogled na Tobruk, jedno od najvanijih ratnih poprita u sjevernoj Africi.

Meu peinama prolaza Halfaya.

Glavnina Afrikog korpusa stigla je u Tripoli 14. februara 1941. Do tada je Rommel izvrio izvianje i s Mussolinijevim odobrenjem preuzeo komandu svih trupa na frontu. Taj dan bilo je nekim talijanskim jedinicama nareeno da idu na Sirtski front. Njih je za dvadeset etiri sata slijedio njemaki 3. izviaki bataljon kao i jedan protutenkovski bataljon. Stigli su u Sirtu 16. februara. Ve je tada Rommel odluio ne sluati dobivena nareenja, ve se osloniti na izvianje. Stoga ne iznenauje to je prvi sukob s Britancima bio ve 8. februara, daleko od Sirte sto dvadeset kilometara. Do tog je trenutka Rommel proirio svoju procjenu britanskih namjera, a njihovo neodgovaranje na njemake provokacije uvjerilo ga je da ne treba oekivati njihova dalja prodiranja na zapad. S tim je uvjerenjem odletio 19. marta u Berlin. Bilo je to upravo kad je 5. oklopni puk stigao u Afriku i uputio se na front. Rommel je elio dobiti Hitlerovo doputenje za poduzimanje ofenzive kako bi povratio itavu Kirenaiku, iako je ve prije svog odlaska naredio pokret prema E1 Agheili. U Berlinu je bio hladno doekan. Feldmaral Brauchitsch (Brauhi) najavio je da ubrzo namjerava podrati protuofenzivu u Africi, zatim da nee biti dopunskih sredstava osim onih ve prije odreenih, ali da bi ipak mogao biti izvren jedan napad negdje poetkom maja, nakon to stigne 15. oklopna divizija. Nitko nije Rommelu govorio o planovima da se napadne Rusija i Balkan (vjerojatno bi bio potiten da je za njih doznao). Na afriku predstavu u Berlinu su od poetka gledali tako da Afriki korpus nee dobivati odve pomoi i da se nikada nee uklopiti u vaniju strategiju Osovine. Unato tome, Rommel se vratio u Afriku ne odustajui od napada na E1 Agheilu koji je ve prije isplanirao. Izvijestio je Berlin 4. marta ne samo da je El Agheila pala nego i da su se Britanci povukli do tjesnaca Mersa Brega. Rommel je bio uzbuen ve i zbog toga to je uinio ono to je Berlin odgodio na dva mjeseca. On i njegov Korpus, uei veoma brzo u dugim pustinjskim marevima i paljivo ogranienim akcijama, mogli bi biti jo samouvjereniji da su bolje znali stanje svojih protivnika. Britanci su, naime, neke ljude morali poslati na odmor, a neke su premjestili na druge frontove. Na njihovim su mjestima bile sada neiskusne trupe pod neiskusnim komandantima iji planovi nisu pristajali podneblju koje su se oni nadali braniti niti neprijatelju kakvog su imali. General Wavell je svoju panju usmjerio na mnotvo problema to su se javljali u njegovim jedinicama na raznim frontovima, ali ni u tome nije uspio. Jasno, on je morao pokazati povjerenje u svoje podreene komandante, ali general Wilson (Vilson) prije svog odlaska u Grku dao je potpuno pogrenu procjenu o jaini obrane u tjesnacu juno od Bengazija. General Neame (Nim), koji je preuzeo Wilsonovo mjesto, bio je nepovjerljiv i predlagao je nepraktine planove. Wavellova obavjetajna sluba davala je samo nepotpune podatke o njemakom rasporedu i snagama. Zapravo, ef vojne obavjetajne slube nagovijestio je iznenadni njemaki napad na Kirenaiku. Ali Wavell, koji je bio poput Brauchitscha praktiki i ortodoksan general, odbijao je da postoji takva mogunost do maja. Normalan vojniki razum, mislio je, sprijeit e takav opasan pothvat. Britanci su u ljudstvu i materijalu stajali na tim poloajima. Jedini elementi koji su sposobni preivjeti u pokretnoj pustinjskoj borbi jesu aklimatizirane, mehanizirane ili, jo bolje, oklopne

jedinice. Britanska 2. oklopna divizija, meutim, vie je po imenu a manje stvarno bila takva, jer su njezine jedinice (osim jedne iznimke) prvi put stigle u pustinju. Tenkovi su im bili istroeni, a jedini iskusni puk koji je dojurio s Delte, imao je samo talijanske M 13 tenkove zaplijenjene kod Bede Foma. Najbolja pjeadijska formacija bila je 9. australska divizija. Ali ona se tek trebala dokazati, a u svakom sluaju morala je poslati jednu od svoje tri brigade u Tobruk da dovede u red stare talijanske obrambene poloaje, djelomino zato to se snabdijevanje, koje je bilo organizirano na administrativnom naelu, nije moglo proiriti na vie jedinica izvan 2. oklopne divizije i jo dvije pjeadijske. Rommel je u odreenoj mjeri naslutio slabosti britanskog rasporeda, ve kao rezultat prislune radio-slube, zatim pasivnosti Britanaca na njemake provokacije, veoma malu zranu aktivnost (u to vrijeme RAF britansko ratno zrakoplovstvo imao je na smotri samo dva lovca, jednog bombardera i jednu eskadrilu u pustinji). Ohrabrena svim tim 5. laka divizija je 31. marta napala Mersa Bregu. Tu je prvi put doivjela jak otpor jednoga pjeadijskog bataljona, puka poljske artiljerije i puka protutenkovskih topova. Rommel se jo prole godine u maju borio s Britancima u Francuskoj i cijenio je njihovu upornost; 3. oklopna divizija, majka 3. lake divizije, borila se jednom s Francuzima i znala je s njima lake izai na kraj. Kasno poslijepodne dolo je do krize: 5. laka divizija bila je zaustavljena u prolazu dugom trinaest kilometara izmeu movare i mora. Britanski komandant, svjestan da se njegovi ljudi bore posljednjim snagama, uveo je tenkove 3. oklopne brigade u protunapad. U to vrijeme 5. laka se upravo nastojala ponovno prikupiti za novi napad, jer je za trenutak izgubila ravnoteu. Ali general-major Gambier-Parry (Gembir-Pari), koji je bio komandant 2. oklopne divizije, odbio je da poalje oklopnu brigadu u protunapad, smatrajui da je kasno jer e uskoro pasti mrak. Umjesto toga trebao se pripremati za slijedei napad Afrikog korpusa. Nekoliko se vanih psiholokih prekretnica dogodilo u svega nekoliko sati. Britanci su bili protjerani s jednog od malobrojnih obrambenih poloaja blizu obale i sada su se sa slabim snagama morali boriti u otvorenoj pustinji s mnogo snanijim neprijateljem. Drugo, Afriki je korpus dobio svoju prvu borbu sa relativno snanim neprijateljem i zbog toga se njegov komandant ohrabrio, stekao samopouzdanje i pripremio se za sve ono to e doi. Osim toga, Rommel je sada dokazao ono to je prije pretpostavljao, to jest da su Britanci zreli da ih se napadne. Ne samo da ne treba ekati do maja napad na E1 Agheilu nego e moda uspjeti osvojiti cijelu Kirenaiku. Britanci su klonuli sada e on napadati. Pribliili su se E1 Agheili 2. aprila. Rommel je razmiljao kojom od tri ceste da krene. Jedna je ila na sjever prema Bengaziju, sreditu snabdijevanja, druga istono, a zatim sjeveroistono, prema Mechili (Mekili) preko Tengedera duboko u neprijateljsku pozadinu; trea, dijelei prve dvije, ila je prema Musu, a odatle takoer u Mechili. Pravila ratovanja propisivala su da komandant ne smije podijeliti svoje snage pred neporaenim neprijateljem. Rommel se toga nije drao i podijelio je 3. diviziju na tri dijela i svaku poslao svojim putem. U isto je vrijeme pozvao talijanske jedinice koje su sada zaposjedale ponovno osvojeno zemljite. Rommel je ta lijanske pokretne jedinice kombinirao s oklopnim njemakim jedinicama. Tako je stvorio pokretnu masu koja e se pretvoriti u trkau, mobilnu udarnu snagu Afriki korpus. Britanski generali olakali su im prodor kad je Wavell uveo podijeljenu

odgovornost u sistemu rukovoenja. Kad je stigao u Barcu (Barku), Neamovo sjedite, zakljuio je da je Neame izgubio kontrolu nad borbom i naredio da njegovu dunost preuzme general OConnor, pobjednik kod Bede. Istovremeno je prekrio svoju prethodnu zapovijest da predaju Bengazi ako se to bude moralo. To je razdvojilo 2. oklopnu diviziju, protiv Gambijerove elje da ostane prikupljena, jer je 2. aprila njegova zatitna grupa morala po Wawellovom nareenju otii na posebni zadatak trebala je tititi Bengazi. U svakom sluaju 3. oklopna brigada imala je samo dvadeset i dva srednja i dvadeset pet lakih tenkova od kojih e, prema Gambier-Parrijevoj ocjeni, na svakih petnaest kilometara izgubiti po jedan. Osim toga, OConnor, nespreman da preuzme komandu usred borbe, sloio se samo da bude Neameov savjetnik. Nekoliko puta tenkovi su se sudarili. Sukob se zavrio prilino uspjeno: upotreba beduinskih atora u svrhu maskiranja britanskih prednjih tenkova pokazala je Afrikom korpusu da se ratne varke upotrebljavaju uspjeno u pustinji isto kao i na drugim ratitima. Rommel je ipak nadirao naprijed neodoljivom estinom, svladavajui svaki otpor, ak i svojih saveznika. Gariboldi ga je opominjao i nastojao da zaustavi nepromiljeni prodor. Rommel je jednostavno rekao da nema namjeru propustiti bilo koju dobru priliku da ostane neiskoritena. Odbio je, takoer, talijanski prijedlog da izvijesti Rim o stanju i trai njegov savjet. Sreom, nesporazum se izgladio kad je stigla vijest iz njemake Vrhovne komande da Rommel ima odrijeene ruke na frontu. Britanska obrana se povukla. Istodobno su se javile poetne slabosti Afrikog korpusa. Tenkovima, koji su upotrebljeni u potpuno drugim uvjetima borbe, bilo je potrebno rastavljanje i ienje nakon svakih 1500 kilometara umjesto nakon dvostruko toliko preenog puta. Snabdijevanje benzinom predstavljalo je veliku tekou. Ali kad je general Streich (trajh), komandant 5. lake divizije, raportirao 3. aprila da e mu trebati etiri dana da dopremi dovoljno benzina potrebnog za napredovanje, strogo mu je bilo nareeno da isprazni sve maine i da ravnomjerno rasporedi sve rezerve i za dvadeset etiri sata krene dalje. U jeku borbe Rommel je zahtijevao od svojih jedinica ponaanje kakvo je bilo normalno u njegovoj staroj 7. oklopnoj diviziji godinu dana prije. Ljudi su prigovarali, ali ponosni zbog pobjede radili su s jo vie truda da bi zadovoljili komande ovjeka koji je nareivao iz zraka ili iz lakog vozila koje se kretalo sasvim naprijed. Mnogi koji su se izgubili ili su puzali, a ne trali kako je on naredio, nali su se kasnije pred bijesnim generalom koji im je odrao bukvicu. Potpuno nesmetano nastavila se 4. aprila triput produena ofenziva. Opkolili su s istoka i zapada rasturenu 2. oklopnu diviziju. Trei izviaki bataljon uao je u Bengazi gotovo bez otpora, suoivi se samo sa zapaljenim britanskim skladitima. Ali kad su krenuli na istok, sukobili su se kod Er Regima s jednim australijskim bataljonom podranim od dvadeset pet topova, i tu su bili odbaeni. Druge dvije osovinske kolone prole su razliitim putovima u Mechili, svaka s dovoljnim brojem tenkova, vatrenog oruja i pjeadije sposobne za izvravanje svakog zadatka. Po najudaljenijoj cesti u unutranjosti kretala se talijanska oklopna divizija Ariete. Napredovala je putem koji su talijanski generali zvali velika stupica. Ali Rommel je sam krenuo tim putem jer, kako je rekao, vie vjerujem u vlastito osmatranje. Dobro je procijenio. I ta grupa koju je vodio general Schwerin (verin), ubrzo je postala glavna opasnost za Britance, mnogo vea od grupe pukovnika Olbricha (Olbriha),

koja je napredovala prema Msusu, koju je teak put i nedostatak benzina doveo u teak poloaj. Schwerin je stigao 6. aprila u Mechili duboko u britansku pozadinu i bez opasnosti. Razvuena, tuena po dijelovima i opkoljena, 2. britanska oklopna divizija praktiki je prestala postojati, tako da je ostala samo 2. australijska divizija, zapadno od Mechilija, i mogla je uiniti samo jednu stvar povui se to bre u rajon Tobruka. Mechili, konstatirao je Rommel, drala je 3. indijska motorizirana brigada (jedna pjeadijska grupa gotovo bez protutenkovskih orua) popunjena dolutalim vojnicima. Zapravo, svuda u pustinji bilo je ljudi i strojeva koji su leali rasuti uokolo. Sve je bilo izmijeano, prijatelj i neprijatelj zajedno. Jednom se Rommel gotovo spustio svojim strochom (trohom) kraj britanske kolone vojnika zamijenivi ih za svoje. U Mechiliju i dalje cestom prema Derni bilo je nekoliko zarobljenih britanskih generala. Tu su bili svi osim Morsheada (Morscheda) iz 9. divizije. ak je i OConnor bio meu njima, a kad je ispad iz Mechilija propao, naao se i general Gambier-Parry. Do 7. aprila britanska vlast nad Srednjim istokom bila je izloena opasnosti. Njena je obrana u pustinji bila razbijena osim 9. divizije i nekih manjih dijelova oklopnih i artiljerijskih jedinica koje su branile Tobruk, dok je istono glavni put za Egipat bio otvoren i bez obrane. Jasno, Afriki korpus ili bolje reeno 5. laka divizija, bila je ve takoer iscrpljena: s dijelom ve istroene opreme, bili su bez benzina na putovi ma koji iz Agedabije vode na istok. Po svemu obje su strane trebale odmor, ali strategijska situacija to nije doputala. Britanske snage koje su, u prvom redu, bile namijenjene za Grku, sada su se morale odmah poslati u Kirenaiku. S druge strane Rommel nije smio dopustiti da izgubi inicijativu ni za trenutak. Zastoj i odmor bili su luksuz koji Afriki korpus sebi nije mogao dopustiti poput balerine u arobnim papuama koja vie ne moe prestati plesati kad zasvira muzika. Znojei se, napreui se, Afriki korpus, odnosno njegovi razvueni dijelovi, prikupili su se negdje pred Mechilijem, a slijedili su ih Talijani. Prethodnica 15. oklopne divizije pridruila im se 10. aprila iji je komandant bio general von Prittwitz (fon Pritvic). Ni za njega, kao ni za Rommela, nije bilo odmora, jer je Rommel 10. aprila znao da su Britanci slomljeni i da kad osvoji Tobruk i osigura snabdijevanje svojih jedinica, nee biti zapreka da se uputi na Sueski kanal. Zapaena urba kojom je prikupljao svoje jedinice bila je potpuno opravdana, jer je Rommel vjerovao da e samo konstantno jakim pritiskom moi prisiliti Britance na stalno povlaenje. ak tovie, Luftwaffe je izviajui konstatirala znakove priprema u obrambenom perimetru Tobruka, pa je Rommel naredio pokret jedinica prema toj luci pod komandom von Prittwitza. Ali, umorni ljudi skloni su grekama, pa se sada vidjelo da su napori prolog tjedna oslabili borbenu estinu Afrikog korpusa. Trei izviaki bataljon s preostalim dijelovima 5. lake divizije, talijanskim divizijama Brescia (Brea) i Ariete stigli su pojedinanoo pred Tobruk izmeu 10. i 11. aprila. Nespretno su obilazili oko rajona, pokuavali neto tu tamo, sukobljavali se sa lutajuim etama australske divizije i u jednoj su arki izgubili fon Prittwitza. ak je i Rommel morao priznati da je situacija prilino konfuzna i proveo je 11. aprila na frontu, organizirajui novi napad. Vrijeme i dogaaji su ga pretekli. Australska divizija izvela je snaniji ispad no to se oekivalo. Snabdijevanje vodom, municijom i hranom na zaposjednutom teritoriju bilo je dobro organizirano. Sada su jo ekali preostale dijelove 3. oklopne brigade sa dvadeset tri srednja i neto lakih

tenkova, etiri diviziona artiljerije i protuavionskom artiljerijom, kako bi luku i prostor oko nje uinili to nepodesnijom za bombardere, i eskadron hurricanea (harikena) da bi braniteljima omoguili da neuznemiravani iz pristiglih brodova iskrcaju snabdijevanje. Na granici su se pojavile nove snage pod komandom generala Gotta (Gota), koje su krenule prema Tobruku u nadi da Rommelovu panju skrenu s glavne operacije. Rommel je na trenutak mogao samo bijesno gledati te pokuaje, zarekavi se da Halfaya (Halfaja) poloaj u zapadnom Egiptu mora prvom prilikom biti njegov. Ali, najprije mora osvojiti Tobruk. No prvi pokuaj 11. aprila nije ga doveo nikamo i za to je postojao velik razlog. Britanski obrambeni sistem sa svojih pedeset kilometara duine ne bi nikada mogao biti branjen posvuda jednako s tako malim snagama. Pokretna obrana, oslonjena na jae otporne toke smjetene izmeu minskih polja, ve je garantirala uspjeh. Razbiti takav sistem zahtijevalo je paljiv izbor mjesta proboja, a isto tako i koncentraciju sredstava, dok se na drugoj strani manevrira sa svrhom da se privue panja neprijatelja i zavara ga o mjestu glavnog napada. Rommel je priznao da nije imao pojma o irini britanske obrane i da je njegova svaka akcija bila improvizacija. Kad je naiao na dio 5. lake divizije juno od Tobruka, uputio ju je na istok da bi sasvim zatvorio obru oko grada. Zatim je 5. oklopni puk na vrat na nos isturio na cestu prema E1 Ademu, unato estokom protestu komandanta puka pukovnika Olbricha. Ali Rommel je odbacio njegove sumnje, i sam je krenuo tenkovima. Odjednom su uletjeli u vatrenu oluju kojom je protivnik titio prilaz protutenkovskim rovovima. Tu je zaustavljen taj napad. U meuvremenu, Brescia je izvrila jedan mlaki napad na zapadnom dijelu obrambenog rajona koji nije doivio uspjeh. Linija opsade sada je sasvim obuhvatila dio kopna oko Tobruka i grad stegla sa svih strana. U isto su vrijeme poeli sve ei zrani napadi Luftwaffe na brodove koji su ulazili i izlazili iz luke. ekajui tri dana da ponovno prikupi jedinice, Rommel je tada uputio 5. laku diviziju i Ariete u napad kakav u Francuskoj 1940. godine nije nakada promaio. To je impresivna masa pjeadije pomognuta artiljerijskom vatrom. Borba se vodi na malom prostoru uz angairanje svih sredstava. Francuzi su nekad pred takvim napadom popustili, ali Australci su ostali vrsti, tovie, ubrzo su shvatili (iako je bilo u urbi) odakle dolazi glavni napad. Sve je ve od poetka krenulo loe za 5. laku diviziju: Ariete nije stigla na vrijeme da proiri zonu napada, a zatim, prvi duboki prodor koji su izvrili tenkovi zavrio se u kotlu koji su Britanci zasuli granatama uz pomo napada tenkova s boka i protutenkovskih orua. Za Olbricha je brzi gubitak sedamnaest tenkova bilo suvie. Povukao se, ostavljajui pjeadiju njihovoj sudbini. Uspio je ak uvjeriti Rommela da nita drugo nije mogao uiniti. A slijedea nevolja toga dana: Ariete je stigla na front, ali se pred vatrom Britanaca odmah povukla u neredu. tab Afrikog korpusa po prvi je put bio obuzet sumnjama. Nalazili su se na kraju izduenih linija snabdijevanja lieni odgovarajuih pojaanja, blizu neprijatelja iju snagu nisu nasluivali; jedna oslabljena divizija protiv preporoenog protivnika. Pod vodstvom pukovnika von Herfa (fon Herfa) 11. aprila 3. izviaki bataljon pribliio se Bardiji, neprestano napadan od jedinica generala Gotta. Ariete je pokuala popraviti svoj ugled jednim samostalnim napadom na Tobruk 16. aprila, ali se na prvi protunapad Australaca okrenula i pobjegla na Rommelovo zgraanje ispred britanskih linija. Patrole iz Tobruka svake su noi vrile ispade i remetile mir

Nijemaca i Talijana, i opsjedajuim snagama nanijele su za dan-dva ozbiljne gubitke. Inicijativu su preuzeli Britanci. Samo pretvaranjem Afrikog korpusa u nezavisnu pokretnu rezervu, mogla se osigurati ravnotea. Najbre to se moglo, talijanske su divizije poslane pred Tobruk, a 5. laka divizija povukla se na odmor da prieka dolazak 15. oklopne divizije. Pored toga, gotovo istovremeno, daleko na istoku, na graninom podruju izmeu Libije i Egipta, situacija blizu prolaza Halfaya postala je suvie vrua za von Herffa, koji je zapao u paniku i uvjerio Rommela da su njegove trupe u Bardiji i Capuzzu (Kapucu) u opasnosti da budu odsjeene. Zbog toga se nedavno prispjeli i jedva aklimatizirani 15. laki motorizirani pjeadijski bataljon naao u prvoj akciji u kojoj je u kratkoj, otroj borbi uspio zajedno s 3. izviakim bataljonom natjerati Gotta da navrat-nanos pobjegne iz rajona prolaza Halfaya. Rommel je bjesnio na Talijane, a oni su odgovarali uvjeravajui Hitlera (i Rommela) da nikakvo napredovanje prema Egiptu nije mogue ako se ne osvoji Tobruk. Njemaki Generaltab kopnene vojske u Berlinu, koji je prije samo etrnaest dana bio sretan to moe Rommelu dati odrijeene ruke, sada je osjeao da stvari ne stoje dobro. Naelnik toga Generaltaba general Halder primijetio je: Njegova motorna vozila su u jadnom stanju i mnoge tenkove trebalo bi zamijeniti... Zrani transporti ne mogu ispuniti njegova besmislena traenja ve zbog nedostatka goriva ... Poslao je generala Paulusa, pomonika naelnika Generalnog taba, da proui situaciju i podnese izvjetaj. Svi su davali oduka svome preziru prema Talijanima ne samo zbog njihovog jadnog ponaanja u pustinji ve i zbog toga to je prevoz trupa i materijala talijanskim brodovima preko Sredozemlja postao veoma rizian i spor. Vozila i zalihe guile su Napulj ekajui transport dok je svemoguna britanska mornarica ekala du morskih putova i, meu ostalim uspjesima, 12. aprila potopila jedan kompletan bataljon 15. oklopne divizije. U stranu pustinjsku vruinu stigao je sada hladni general Paulus, koji je doao da dovede u red tvrdoglavog amatera, a prije svega da sprijei Rommela da vie nikad ne dovede svoje pretpostavljene do toga da plaaju skupu predstavu.

Uspjeh ima neugodno reaktivno djelovanje na one koji su ga postigli, jer kad jednom za njega sazna, javnost eli jo vie pobjeda. ak i u galami o velikim pobjedama na Balkanu, javnost se zanimala za Rommela i njegov Afriki korpus, a propagandna maina preuzela je Rommelov protest protiv nekog pisca ija je mata bila bujnija od drugih. Dotle je Paulus sve realno pregledao i 7. aprila zabranio predloeni napad na Tobruk planiran za 30, da bi samo dvadeset etiri sata prije napada ukinuo zabranu. U meuvremenu je stigla 15. oklopna divizija, dok je cijeli Afriki korpus bio na intenzivnom treningu u voenju pozicijskog rata, u kojem su Britanci bili veoma jaki, a koji Nijemci zbog neopreza nisu uspjeli savladati. ak i smjenjivanje Streicha, komandanta 5. lake oklopne divizije, na ije mjesto je sada doao general Kirchheim (Kirkhajm) nije dovelo do bitnih promjena u metodi rukovoenja, jer Rommel je bio taj koji je dominirao i nadahnjivao sve svoje potinjene. Koncentrino bombardiranje sektora izabranog za napad otpoelo je 29. aprila iz zraka i sa zemlje, upozoravajui Australce na cilj glavnog udara, koji su ionako mogli osmatrati Afriki korpus i Ariete kako se spremaju za napad. Tako je 30. kad je uslijedio glavni napad, borba bila veoma estoka. Obje strane bile su izmijeane u meteu i praini, a da nitko nije bio potpuno svjestan to se dogaa na mjestu glavnog udara. Opet je Afriki korpus nastupao razvuen napadajui sva branjena mjesta i ona isturena. Tako umjesto da se iskoristi prijanji prodor u dubinu, napad se rasplinuo u minskim poljima, za raun pojedinih smjelih borbenih grupa. Kada su oklopne jedinice konano pokuale probiti glavni poloaj u blizini Ras E1 Medaura, sudarile su se s britanskim tenkovima i uz znatne gubitke s obje strane napad je zaustavljen. Napad je ponovljen 1. maja, ali s obzirom na jaku artiljerijsku vatru postignut je slab uspjeh protiv uporne obrane. Australci su tovie preli u jak protunapad i konano uvjerili Rommela, i jo vie Paulusa, da Osovina nema dovoljno snage da u tom trenutku osvoji Tobruk. Oit pokazatelj poraza vidi se iz Rommelova pisma eni 6. maja, u kojem pie o pomanjkanju vode na prilazima Tobruku, ali se na vruinu, pustinjski vjetar, na vlastitu neutaivu e neto to nagovjeuje nevolju mnogih njegovih ljudi. Paulus je preporuio Halderu, u sporazumu s Rommelom i talijanskom komandom, da se jedinice odmore. Halder se tui da je Rommel doveo do situacije za koju su nae sadanje mogunosti nedovoljne. Ali Britanci nisu bili spremni da dopuste Afrikom korpusu da predahne. Niz britanskih uspjeha na Sredozemlju zavrio je pomorskom bitkom kod rta Matapana 28. marta. Evakuacija iz Grke nije puno ojaala snage u Egiptu jer je ono malo preostalog materijala otpremljeno na Kretu. Ipak, nekoliko tenkova moglo se popraviti i izvui iz radionica i skladita i bili su poslani na granicu Kirenaike. U meuvremenu je britanski premijer Winston Churchill (Vinston eril), na svoju vlastitu odgovornost, urno otpremio konvoj s tenkovima i avionima preko Sredozemnog mora, to je trebalo ojaati iscrpljene Wavellove snage. Ali, konvoj nazvan Tigar, nije stigao do 12. maja, (osam dana prije njemakog zranog napada na Kretu) i teret koji je prevozio u najboljem je sluaju mogao biti spreman za akciju tek 7. juna. Pa ak i tada nije bilo sigurno da e tenkovske posade nauiti upravljati

tim novim tipovima vozila. Wavell nije mogao tako dugo ekati. Znao je da e nova njemaka oklopna 15. divizija stii u pustinju prije nego to stigne tovar konvoja Tigar. U svakom sluaju, Wavell je pretpostavljao da su Nijemci kod Halfaye slabi. Znajui da im oklopne jedinice stoje u rajonu Tobruka, raunao je da Halfayu moe brzo prei, prodrijeti na zapad i osloboditi Tobruk. Takva operacija izvodi se sa slabijim snagama (i general Gott imao je dvadeset devet starih srednjih tenkova i dvadeset est tekih matilda tenkova, koji su podravali dvije pjeadijske brigade), a uspjeh je ovisio o iznenaenju. Nesreom za njega, operacija Brevity (Zbijenost) Wavellov unitavajui napad nije imao tu vanu prednost. Dugo prije no to je ispaljen prvi metak za napad 15. maja, Rommel je izjavio, prema britanskoj novinskoj agenciji Reuter, da su sve njemake trupe napustile Egipat. Ali odmah je poslao jedan tenkovski bataljon da pojaa granicu u trenutku britanskog napada, iako to nije spasilo od unitenja vei dio von Herffove grupe. Matilda tenkovi dokazali su da su gotovo neprobojni za topovska zrna, a to je Rommel ve vidio u Francuskoj. Sada su krenuli kroz prolaz Halfaya prema Sollumu i Capuzzu, nemilosrdno unitavajui 15. motorizirani laki pjeadijski bataljon i talijansku pjeadiju i artiljeriju koje su uzaludno zatvarale put. U utvrenje Capuzzo uao je bataljon britanske pjeadije, koji je doekan jakim udarom bijesnog protunapada von Herffove tenkovske jedinice, ali su je zatim matilde napale s lea. Ti su tenkovski sudari davali sada novu sliku, jer su se posade njemakih tenkova zaprepastile kako njihovi meci ne uspijevaju onesposobiti matilde, dok su britanske granate s lakoom probijele njihove tenkove. Od tog momenta posade tenkova Afrikog korpusa djelovale su suzdrano pa su veoma esto britanski tenkovi teko stizali svoje protivnike koji su se izvlaili iz borbe i bjeali. U meuvremenu je iz Tobruka stigla svjea oklopna jedinica koja se pribliila britanskim tenkovima to su se uvrstili kod Sidi Azeiza. Da izbjegne Britance kod Capuzza i Sidi Aseiza, von Herff se takoer povukao u susret jedinici koja je stizala, ne znajui da je britanski komandant Gott naredio srednjim tenkovima da se povuku preko noi bojei se da e biti napadnuti iz Tobruka. Obje strane pole su nou neprimijeene u suprotnim pravcima, a sutradan su na svoje veliko iznenaenje nali prazno bojno polje. Kad su oklopne jedinice stigle iz Tobruka u Sidi Aseiz, nestalo im je goriva. Za Britance je jedini uspjeh akcije Brevity bio prolaz Halfaya. Jaina neprijateljske reakcije ih je iznenadila. Oni nisu znali u kojoj su mjeri tenkovske posade Afrikog korpusa oslabile i koliki su bili gubici 15. motoriziranog bataljona. Ali, mogli su naslutiti kako je prolaz Halfaya vaan za Rommela i mogli su ga bolje zatititi s boka. Rommel je smatrao da se bez zaposjedanja Halfaye ne moe zamisliti zauzimanje Tobruka; prolaz se mora to bre ponovno zauzeti i mora se zadrati. Dosada je Rommelova oklopna snaga nadmaivala britansku, ija su nova oklopna vozila jo bila na Delti gdje su se posade upoznavale s njihovom upotrebom. Njegov brz, jaki frontalni i obuhvatni napad na prolaz Halfayu 27. maja prikovao je Britance na mjestu i devet nesretnih matildi nije se uspjelo izvui. Zadovoljan postignutim uspjehom, unitenjem polovine neprijateljevih tenkova i gomilom ponovno vraene talijanske opreme, koju su Britanci zaplijenili, Rommel je naredio da se prolaz jako utvrdi i tamo postavi vie talijanskih topova za njegovu obranu. Sam je doao da vidi kako je to izvedeno.

U to je primio iznenaujuu poruku od generala Gariboldija u kojoj je bilo reeno da samo Talijani mogu upotrebljavati talijansku opremu. Rommel je odgovorio oporo da se njegov saveznik do sada nemarno odnosio prema tome materijalu i rekao: Ja se neu dati smetati, a Halder je u svom dnevniku dodao: Afrika je oduvijek bila problem to se tie opreme i materijala. Jedna faza u afrikom ratu ovdje se zavrila i od sada e se operacije voditi na osnovu novih pretpostavki. Britanski pokuaji da konsolidiraju obranu Tobruka su uspjeh. Snabdijevanje i dovlaenje pojaanja odvijalo se nou i to uspjeno nakon to je uspjeno uspostavljena ravnotea s Osovinom u zraku. Protuavionska barana vatra se pojaavala dok su se u isto vrijeme vojnici zaklanjali u dublje rovove i traili da se, kad to bude mogue, nastavi borba s neprijateljem. Rommel je blokirao Tobruk s kopna i izgradio obranu Halfaye, blizu egipatske granice, iza koje je reorganizirao svoje rastue snage i punio prazna skladita. U tom trenutku nije elio poduzimati vee operacije zbog manjka goriva, to je gotovo imobiliziralo njegova vozila. Ali, u najmanju ruku, Rommel i njegovi vojnici borili su se sa svijeu da su heroji u svojoj domovini, ljubimci Ministarstva propagande, koje je umjelo iskoristiti sjajne mladie koji se bore na romantinoj pozadini, kako su je tada vidjeli. ak su i Talijani mogli ivjeti na njihovoj slavi, povremeno zaboravljajui da spomenu njemako vodstvo koje ih je ponovno dovelo na staru granicu u Africi. S druge strane, o Wavellovoj Pustinjskoj armiji, unato prijanjim pobjedama te godine, sada je u britanskoj javnosti vladala neizvjesnost. Moda, mislili su obrazovani ljudi, pobjede nad Talijanima nisu neto naroito, a posjed Tobruka, napokon, ne predstavlja vie od mjere obrane, neto to odgaa poluspaeni Dunkerque (Denkerk). Kad e se dogoditi da britanska armija porazi njemaku vojsku u otvorenoj borbi? Winston Churchill je uputio to isto pitanje generalu Wavellu, koji nije pokazao ofenzivne sklonosti i elju da to isproba u blioj budunosti! U to vrijeme broj tenkova tigrovih mladunaca, kako ih je Churchill nazvao u trenutku oinske radosti, poveao se na 238. On je bio uvjeren da e slanje mladunaca u Afriku biti opravdano njihovim stalnim ueem u borbi. Premijer je traio da se upotrebe u veoj akciji, a Wavell nije imao dovoljno snage i volje da ga odbije, bojei se da premijer ne izgubi dobro miljenje o njegovim generalskim sposobnostima. Zapravo, njemako izvoenje operacije nadmaivalo je britansko u svim karakteristikama osim u hrabrosti i moda u iskustvu ratovanja u pustinji. U vojnoj tehnici i spremi Nijemci su bili neto posebno. Prihvaali su se zadataka bez oklijevanja i vodili operacije zdruenim jedinicama tenkova i topova zajedno s pjeadijom. U kvaliteti i kvantiteti opreme, prednost iz juna 1941. sada nije bila znatna, jer su Britanci imali 200 tenkova, a Nijemci 170. Matilde su jo nadmaivale njemake mark III i mark IV tenkove u svemu osim u brzini, a novi crusader (krusajder) tenkovi koji su stigli konvojem tigar, nisu imali ugraen top bolji od matilde i bili su nepouzdaniji. Nesreom za Britance, Nijemci su dobro znali kako da u borbi udrue sve rodove vojske. Avioni su na zahtjev jedinica sa zemlje nadlijetali bojno polje i precizno nalazili metu za napad, esto neposredno uz borbenu liniju. Protutenkovska orua kamuflirala su se u zaklonima iza kojih su ekale oklopne jedinice da napadnu neprijatelja koji je u borbi razlabavio svoje veze. Nijemci su se borili u dobro izvjebanim homogenim grupama, dok su se Britanci obiavali boriti u odvojenim grupama pjeadije i oklopnih jedinica. Suradnja je uspostavljena

tek nakon mnogo razmiljanja. Jednom rjeju, Nijemci su bili profesionalci, Britanci su traili svoj put drukije vie amaterski. Posmatrano iz Rommelova Glavnog taba, razvoj Wavellovog napada polovicom juna, nazvanog operacija Battleaxe (Batleks) nije iznenadio. Ali, nije bio iz veden u pravi as zbog jako velikog manjka goriva. Na krupne taktike poduhvate stavljen je embargo. Iz istog je razloga Rommel s posebnom panjom planirao svoju obranu ali u isto je vrijeme bio zabrinut zbog stalnog trvenja s komandantom kopnene vojske maralom Brauchitschem, koji se tuio na ton njegovih izvjetaja. Prolaz Halfaya bio je sada gotovo neosvojiv. U centru obrane nalazila se jedinica s topovima od 88 milimetara. Bili su ukopani u stijenama i sluili su za borbu protiv tenkova, a njihove duge cijevi brisale su teren pred sobom. Ali taj se protutenkovski poloaj produbljivao u unutranjosti uz greben Hafid, spreavajui na taj nain britanske jedinice da se priblie Sidi Azeizu, kao za vrijeme operacije Brevity. Jo je dublje bila rasporeena talijanska divizija Trento, koja je drala liniju Sollum Capuzzo Bardia, sve pod komandom 15. oklopne divizije, iji je 8. oklopni puk s dva tenkovska bataljona (imala je oko 80 tenkova) stajao u rezervi izmeu Capuzza i Bardije. U opoj rezervi i na zasluenom odmoru nalazila se 5. laka divizija kod Tobruka. Uhvaeni avionski izvjetaji i radio-poruke ubrzo su upozorile Nijemce na prisustvo dviju britanskih divizija u graninom prostoru. Sadraj uhvaenih radioporuka upozorio je Rommela na toan dan napada 15. juna. etrnaestog juna u dvadeset jedan sat upozorio je na najveu budnost itav front i ekao. U zoru su otkrivene tri britanske kolone. Jedna na priobalnoj cesti, koja kao da se namjeravala popeti na strminu, druga je prelazila preko same strmine i ila je pravo na poloaje topova od 88 milimetara, dok se trea kretala kroz pustinju, bono od drugih dviju. No tu se zavravala svaka slinost s operacijom Brevity. Dolje na obali branioci su sa zadovoljstvom opazili kako njihova nedavno postavljena minska polja spreavaju prolaz matildama; ostavljajui pjeadiju iz 4. indijske divizije da nezatiena napreduje prema poloajima artiljerije, a zatim na domet puane vatre. Sve je bilo gotovo suvie lako. I na vrhu strmine nije bilo tekoa sa sporim matildama koje su se pojavile na otvorenom, a za njima je nastupala pjeadija. Nije bilo ni jedne patrole koja bi artiljerijskom vatrom uznemirila Nijemce, jer je britanska artiljerija ostala zaglibljena u pijesku. Tada su njemaki topovi otvorili vatru unitavajui matildu jednu po jednu, a njemaka pjeadija, koja je ekala, vidjela je kako protivnik nestaje : da se vie ne pojavi. Na samom rubu pustinje nalazila su se njemaka protutenkovska orua. Ukopani u rovovima ekali su brzi tenkovi 7. oklopne divizije, a onda su preli u napad. Obje su se strane borile kako su znale. Artiljerci su pucali dok su imali ime, unitavajui britanski tenk jedan za drugim, sve dok se njihovi redovi nisu prorijedili. Otvarajui puanu i mitraljesku vatru, nita ubojitije nisu imali jer im je artiljerija leala izvan dometa, Britanci su upali u njemaku obrambenu liniju. Nijemci su na grebenu Hafid izdrali cijeli dan, njihovi artiljerci ginuli su od neprijateljske vatre, borei se da dobiju na vremenu, dok od Tobruka ne stigne 5. oklopni puk koji se oekivao u posljednjim satima prije mraka. Na sreditu grebena Nijemci su se nali u tekom poloaju, izmijeali se s matildama koje je podravala pjeadija i artiljerija. Djelujui uspjenije nego prije, Britanci su pregazili njemake poloaje. Na Osmi oklopni puk koji je stizao iz Bardije na sjeveru sa zadatkom da spasi protutenkovska

orua, pogled na zapaljene neprijateljeve tenkove i izvjetaji koje je primao na maru, djelovali su ohrabrujue. Nadali su se zatei neprijatelja u trenutku poraza, ali su se nenadano i sami nali u neprilici. itav puk tenkova matilda opkolio ih je, izbjegavi protutenkovske poloaje, zauzeo je Capuzzo. Uplaeni da e u novom napadu pasti i Bardia i zavarani pogrenom procjenom o broju britanskih tenkova, kada su trideset matildi pretvorili u tri stotine, 8. oklopni puk okrenuo se i vratio u Bardiju. Kad je pao mrak, Rommel je preuzeo komandu. Britanski poloaji bili su sada jasno oznaeni na njegovoj mapi zahvaljujui injenici da su se Britanci obilno koristili neifriranim radio-porukama. Smislio je drzak plan: 5. laka divizija, u suradnji s 8. oklopnim pukom, napast e u zoru. Naredio je da se 5. divizija u irokom krugu priblii Sidi Suleimanu preko Sidi Omara, a oklopni puk u uem rajonu pritisne glavne neprijateljeve snage u Capuzzu. Duhovitost tog plana bila je u namjeri da se obje grupe koncentriraju, ... iznenada srue na centar i munjevitim neoekivanim udarom pogode neprijatelja na njegovom najosjetljivijem mjestu. Jo bi bilo bolje kad bi zahvatili i britanske ratrkane tenkove, koji bi pokuali da prue pomo, i tako bi upali u rajon koji je ve zauzela njemaka pjeadija. U najboljem bi sluaju potpuno opkoljavanje i unitenje neprijatelja dovelo branioce Halfaye do trijumfa. U zoru je poeo pokret. Promatralo ga je nekoliko zabrinutih posada britanskih oklopnih kola. Preivjele britanske snage najprije su otvorile vatru na Sollum i Hafid greben. Tamo su se upustile u otru borbu s 8. oklopnim pukom koji se kretao na jug. Ali, ovaj su se put Nijemci nali u nezavidnoj situaciji: na maru pustinjom neoekivano su bili izloeni na milost i nemilost britanskim protutenkovskim topovima, neopaeno privuenim tokom noi. U pet sati ujutro osamdeset njemakih tenkova prelo je u napad: od 10 sati i 30 minuta samo ih je 30 ostalo sposobnih za akciju, pa su se povukli na polazne poloaje. Britanci su imali sree. Sasvim drugaiji sudar dogodio se juno od Sidi Omara, gdje se 5. laka divizija borila da ga zauzme. Tu su se pokretne jedinice 7. oklopne divizije borile kao jedinstvena masa tenkova i artiljerije, upotrebljavajui vjeto zaklone, da bi se zatim pojavili pred njemakim kolonama. Bilo je potrebno biti hladnokrvan i imati dobre oi, a takvih je britanskih artiljeraca bilo, tako da je Afriki korpus skupo platio to jutro. Kretanje njemakih tenkova u napadu bilo je neto sporije od 25 km na sat. Uzevi u obzir da je britanskom topu na tenku trebalo tri minute da nakon pokreta stupi u akciju, to je znailo da moraju otvoriti vatru s daljine od 130 metara ili riskirati da budu pregaeni. Ali britanski tenkovi s dva topa bili su efikasni samo s udaljenos-ti od 130 metara, ne zato to nisu imali veu probojnu snagu, ve zbog preciznosti koja je na veoj udaljenosti slabila zbog praine i svjetlucanja u pustinji. Stoga su britanske tenkovske posade ekale napetih ivaca da im se protivnik priblii na domet. Ali nakon nekoliko otrih lekcija, Nijemci su nastojali da ostanu izvan dometa topova s tenkova. U praksi, obje su strane otvarale vatru s udaljenosti od 300 do 500 metara, to je bilo beskorisno, jer niti jedna strana nije uspjela izvriti prodor ak i da pogodi protivnika. Tako su nizom udaraca Britanci izdrali i oslabili 5. laku diviziju koja je ila k Sidi Omaru. U pustinji je ostao trag obiljeen unitenim mainama gdjegod su se dvije strane sukobile. panjolska armada borei se za engleski Kanal mora da se osjeala

poput 5. lake divizije i, kao Armada, radije je napadala luke. Za razliku od Armade, Nijemci su bili spremni za novu akciju ve idui dan, 17. juna. tovie, Rommel je bio siguran da je njegov smiljeni udarac pogodio, jer su se Britanci povukli, a osim toga u otvorenom radio-saobraaju, sluao je neprekidne jadikovke Britanaca. One su se odnosile na slabo snabdijevanje i gubitke u tenkovima. Sve je to Rommelu potvrivalo njegovu nadmo. Sada je povukao ostatke 8. oklopnog puka iz Capuzza i poslao ga na jug, a tada na istok, paralelno s 5. lakom divizijom, prema Halfayi. To je bilo 17. juna. U poetku im nita nije stajalo na putu, jer su srednji tenkovi 7. oklopne divizije (ono to je ostalo od njih) bili povueni preko egipatske granice na ponovno punjenje gorivom i municijom. Dotle su posade matildi, koje su ostale s 4. indijskom divizijom kraj Capuzza i Halfaye, vidjele da je neprijatelj proao kraj njih na jug i da e brzo prekinuti odstupnicu svakom britanskom vojniku zapadno od granice. Ne ekajui Beresford-Peirsovo odobrenje za povlaenje, komandanti 7. i 4. divizije naredili su svojim jedinicama da se povuku najveom brzinom, nadajui se da e nekoliko matildi moi odrati prolaz kroz koji bi se pjeadija provukla. Stigavi u Beresford-Peirseov tab nakon nekoliko sati, general Wavell je otkrio, na svoje zaprepatenje, da je operacija Bettleaxe okonana, a da komandant i nije doao do izraaja. Rommel i Afriki korpus bili su suvie brzi. Nakon brzog povlaenja iz rajona Capuzza i dugotrajnog bjeanja vozila i pjeadije 4. indijske divizije, 15. oklopna i 5. laka divizija pokuale su slomiti ilav otpor nekoliko matildi. Ali, jo ih je jednom zadrao tvrd oklop britanskih tenkova. Vjetina mladih komandira nadmaivala je onu njihovih njemakih protivnika, koji nisu imali podrku svojih 88 milimetarskih topova. Borba je trajala est sati. Mogao se na trenutak stvoriti pogrean utisak o ishodu jer su Nijemci napadali britanska krila. Ali nije postojala opasnost da ih zadre i zarobe. Neobino je da Rommel nikada nije bio potpuno svjestan slabosti svojih oklopnih jedinica. Kad su kasno poslijepodne stigli u Halfayu, vjerovao je da su Britanci ostali izolirani, odstupnice odsjeene negdje sjeverno od Capuzza, a ne da se nalaze sigurni u Egiptu. Unato tome, Afriki je korpus zabiljeio presudnu pobjedu njihov gubitak od samo 25 potpuno unitenih tenkova prema 87 britanskih (mnogi od njih bih su samo oteeni), samo je dio te pobjede. Operacija Battleaxe u stvari je oznaila prekretnicu u pustinjskom ratu. Zapravo je prethodila bitnoj prekretnici itavog rata njemakom napadu na Sovjetski Savez 22. juna za manje od tjedan dana. Ali, u svom lokalnom znaenju uspjeh Afrikog korpusa znaio je vie nego jo jedan poraz britanskih snaga. Tada se rodio mit o Rommelovoj nepobjedivosti u glavama britanskih vojnika. To se jo vie uvrstilo kad su uskoro nakon bitke general Wavell, Beresford-Peirse i komandant 7. oklopne divizije smijenjeni. Nakon Battleaxe i Britanci i Nijemci osjeali su veliko potovanje prema njemakom generalu. Dok je Afriki korpus bio jedva neto bolje opremljen od Britanaca (njihov je to uspjeh u borbi s matildama naglasio), to to imaju Rommela bio je adut koji je vrijedio vie od cijele divizije. Rat je u mnogome sukob psihologije i pouzdanja, a Britanci su sada nekoliko tjedana gledali svoje komandante koji su izgubili bitku s jednim ovjekom. Oni koji su se borili znali su kako su bili nadmudreni, a nekima je bilo jasno i zato. Jo neiskusni komandanti koji su se ukljuivali u borbu nisu imali vremena nauiti da je pokretni rat

 rat ivaca u kojem pobjeuje onaj koji preuzima rizik, drei se nekih bitnih pravila. Jedno od njih je i to da je kvalitet opreme relativno vaan; bitan je nain kako se ona upotrijebi i kako se time postie premo. Drugo, rodovi se moraju upotrijebiti u tijesnoj suradnji, posebno s artiljerijom i protutenkovskim oruima, jer pjeadija, sama u pustinji, nedovoljna je za uspjean razvoj bitke. Osnovno, britanska je vojska izrazito pjeadijska, i 1941. godine mislila je i borila se vie-manje na klasian nain. Kako je Rommel bio taj koji je ostao na bojnom polju, imao je prilike da naui lekcije koje je i sam prenosio na svaku novu generaciju oficira koji su dolazili kao popuna prilino velikog broja poginulih iz vieg komandnog sastava njegovih jedinica. Sada je Rommel mnogo bolje znao kombinirati tenkove i topove, nastojei da protutenkovska barijera uvijek bude dobro postavljena kao glavna otporna toka, u ijem se rajonu oklopne maine mogu boriti. Znao je sada mnogo bolje kako manjak opreme i goriva moe sprijeiti operaciju, iako nikada nije dozvolio da mu to ogranii taktiki plan. Posljedica toga bila je ta da je dobro razmiljao, iako ponekad pogreno o tome kako da se suprotstavi britanskim tenkovima. Na tom podruju nije bio strunjak iako se vrlo malo oficira moglo pohvaliti opim strunim znanjem kakvo je posjedovao, jer se i u toj sferi ratne vjetine dogaaju bitne i este promjene. U predveerje napada na Sovjetski Savez tenkovima su poeli jako poveavati teinu oklopa i naoruanja. Veina, britanskih tenkova na poetku rata imala je po dva topa (40 mm) ije su granate mogle probiti 30 mm oklop najboljih njemakih mark III i IV tenkova na udaljenosti od 300 metara bez veih tekoa. Njemaki 37 mm ili 50 mm topovi na marku III i kratki 75 mm topovi na marku IV nisu bili tako uspjeni protiv 80 mm oklopa matildi ili ak 40 mm oklopa crusadera. Meutim, sve je to Rommel nauio jo 1940. godine, a godinu dana kasnije pojavilo se mnogo jae njemako protutenkovsko oruje, najprije kao pratee orue, a zatim na tenkovima. Topovi 50 mm dugih cijevi pojavili su se u pustinji ubrzo nakon operacije Batteaxe. Kod njih se daljina gaanja automatski poveala, a njemaki su optiki instrumenti tome samo pomogli; u martu 1942. godine pojavio se njemaki tenk s izuzetno jakim oklopom na elu. Na veoma maloj udaljenosti britanski protutenkovski top od dvije funte probijao je oklop njemakog marka IV s lakoom; otkrilo se da ga granata razara izmeu 100 i 400 metara. Od 400 metara dalje ponekad ga probija, a na 600 metara udaljenosti vie ne postie uspjeh. To se mijenjalo s razliitim kutom gaanja i debljinom oklopa. Tako su 1941. godine Nijemci poeli razvijati tehnologiju, dok su Britanci gotovo stajali na mjestu, jer je nakon Dunkerquea sav razvoj novih oruja bio obustavljen kako bi industrija mogla raditi ono to je ve bilo u proizvodnji: eljeli su nadomjestiti velike gubitke u Francuskoj. Taj kvalitativni raskorak nije nikad premoen. On je zbunjivao komandni sastav britanskih oklopnih jedinica i preko njih itavu vojsku u preostalom dijelu rata u pustinji. S druge strane vratio je povjerenje tenkovskim posadama Afrikog korpusa iji se moral znatno popravio nakon operacije Battleaxe. Ali u slijedeoj bici u pustinji, uzdrano ponaanje njemakih oklopnih snaga u traenju sukoba s Britancima bio je presudan faktor.

Ljeto i jesen zatekli su obje armije u reorganiziranju. General Auchinleck (Okinlek) preuzeo je komandu od Wavella nad Britanskim snagama Zapadne pustinje (ili 13. korpusom kako su ga poslije zvali) koje e kasnije prerasti u VIII armiju, sastavljenu od 13. i 30. korpusa, pod komandom generala Cunninghama. Velike popune u ivoj sili i materijalu stizale su iz Britanije i Amerike u Suez, dugim putem oko rta Dobre nade. Moral Britanaca se popravio na taj ameriki izraz dobre volje i velikodune pomoi. Rommel nije dobio tako veliku pomo. On nije imao ni neophodnu podrku svoje Vrhovne komande, kojoj je panja bila prikovana za golem sukob sa Sovjetskim Savezom i koja nije eljela da stvara osinje gnijezdo u Africi teritorij koji nikad nisu potpuno shvatili. Rommelu je stiglo neto materijala za vojsku i neto osobno znaajno dobio je unapreenje. Peta laka divizija bila je preformirana i postala je 21. oklopna divizija, dok je odreen broj drugih manjih jedinica bio reorganiziran i od njih je nastala 90. laka divizija jaka u vatrenoj moi i pokretnim jedinicama pjeadije, ali bez tenkova. Unato tome, Afriki korpus je u biti ostao isti oklopni korpus koji se sastojao od dvije oklopne divizije, pod iju su komandu samo u odreenim prilikama dolazile i druge jedinice. Uz njemake jedinice bile su tu i dvije talijanske divizije oklopna Ariete i motorizirana Trieste, u sastavu 20. motoriziranog korpusa, i jo etiri pjeadijske divizije. Komandu nad svim snagama Osovine, sada nazvanim Oklopna grupa Afrika, preuzeo je Rommel, a sam korpus dobio je novog komandanta generalaCruwela (Krivela). Konano je Rommel mogao i slubeno ostvariti ono to je upornou i nestrpljivom diplomacijom inio u prvim bitkama rasporeivao je jedinice Afrikog korpusa meu talijanske jedinice, a zadatak im je bio da djeluju kao steznici. Njemaki oficiri vodili supovodljive, ponekad hrabre i ne uvijek ravnodune Talijanske vojnike. Ostalo je, dakako, pitanje krute formalnosti u njemakoj organizaciji, gdje je nedostajalo inicijative kad se radilo o slobodnom izvianju i napadima kakve su izvodili Britanci, kao na primjer grupa Long Range Desert koja je prodirala duboko iz pustinje. Tako, dok su Britanci drali Afriki korpus neprestano na oku i esto pod vatrom, njemako izvianje bilo je zapravo napad koji je izvrila 21. oklopna divizija i to prema Sofafiju polovicom septembra. Nije bilo nieg naroito opasnog u tome napadaka se grupa sastojala od tenkova, oklopnih kola, topova i pjeadije potpomognute iz zraka. Vodio ju je general von Ravenstein (fon Rafentajn) komandant divizije, a pridruio mu se i Rommel. Nisu imali sree: promaili su glavna britanska skladita i morali su veoma brzo odstupiti u Capuzzo. Britanci su ih bombardirali iz zraka, a mobilne jedinice krenule su u gonjenje za njima. Ipak je i ta jedina proba protivnika zadovoljila Rommela, iako nisu nali skladita. Nakon toga Britanci nisu odmah preli u napad protiv njega. Tako se, u stanju lane sigurnosti, Rommel ponovno okrenuo Tobruku, u meuvremenu jo vie pojaavajui utvrenje u Halfayi. Unato tome, bojao se da ga na kraju britansko okruenje ne iscrpi stalnim pritiskom. Bio je zabrinut zbog upornih bombardiranja linija snabdijevanja, dok se bojao da se talijanski pomorski transporti nee moi odrati, a kamoli poveati njegovu snagu. Rommel se uporno borio da dobije suglasnost Vrhovne komande za napad i konano ju je dobio. Tobruk e biti napadnut krajem novembra, s dvije

talijanske divizije, zatim s 90. lakom i 15. oklopnom, dok e ostali dio Oklopne grupe ostati u rezervi u sluaju britanske intervencije iz Egipta. Ali general Auchinleck ga je preduhitrio: britanske pripreme da oslobode Tobruk opsade poele su jo za vrijeme prodora u septembru k Sofafiju. To je u svakom sluaju dug Afrikom korpusu, ukljuen u sutinu Auchinleckova plana i Cunninghamova izvjetaja. Trideseti korpus, glavnina britanskih oklopnih snaga, trebao je izviati kroz pustinju, sa zadatkom da nae i uniti njemake oklopne snage, dok je 13. korpus bio ostavljen u prostoru Halfaye i Solluma (Soluma) zajedno s pjeadijom i tekim tenkovima da bi se u datom trenutku ukljuio u teite bitke kraj Tobruka. Tako je Afriki korpus bio u sreditu panje Britanaca, prikupljen na jednom mjestu, dok su se njegovi protivnici ponaali poput gonia stoke razvivi se u tri odvojene grupe. Oklopne su jedinice dominirale u pustinji ak i kad su protutenkovska orua unitila protivnike tenkove, izazvavi vie tete nego kad se tenk borio protiv tenka. Prisustvo oklopnih snaga u pustinji dobilo je vanost kakvu ima pomorska flota na moru ih u lukama. Iz toga je slijedilo da je cilj borbe oklopnih jedinica zavisio o sposobnosti boraca da ouvaju svoje maine, da ih odravaju, popravljaju i to je postalo od primarne vanosti. Suprotno pobjedi na moru, kad je poraeni potopljen ne ostavljajui za sobom tragove, pobjeda na zemlji ostavlja bojno polje u rukama pobjednika. Oni sada imaju izbor unitenih i oteenih vozila i tenkova, mogu popravljati svoje i odvlaiti neprijateljeve. To je odsad postalo veoma vano, otkada su kvarovi bili uzrok izostajanja tenkova iz borbe kao i unitavanje tenkova i vozila neprijatelja. Kontrola nad bojnim poljem odmah nakon borbe bila je znaajna za slube koje su vodile brigu oko odravanja bojne gotovosti voznog parka. Nijemci su u tome bih vjetiji. ak tovie, nemotorizirana pjeadija postala je u pustinji objekt lova pljakaa tenkova. Tako da je britansko vjerovanje u svemo pjeadije moralo biti promijenjeno, i bili su prisiljeni da etvrtinu od svojih 756 tenkova (uglavnom matilde i valentine) pridodaju pjeadijskom 13. korpusu kako bi ga zatitili. Od preostalih tenkova formirane su tri lovake oklopne brigade. Tako su se britanske oklopne snage borile podijeljene u etiri grupacije, svaka s neto vie od 150 tenkova. Talijanska Ariete divizija imala je 150 M 13 tenkova. Bila su to jadna zastarjela vozila, ali je zato Afriki korpus imao 249 tenkova, od kojih su 174 bih jaki mark III i IV. Oklopna grupa je bila pojaana s nedavno pristiglim 50 mm poljskim protutenkovskim topovima. Sada je imala lokalnu nadmo nad bilo kojom britanskom oklopnom grupom, iako Afriki korpus nije imao materijalne rezerve kao Britanci, koji su drali 50% tenkova u rezervi, tako da su mogli pojaavati front s oko 40 tenkova dnevno. Ako je Afriki korpus mogao, uz podrku Ariete, jednu za drugom, potpuno nadjaati svaku britansku oklopnu brigadu u najkraem vremenu, onda su Britanci mogli biti potpuno uniteni prije nego bi uspjeli zadobiti materijalnu premo, jer bi u meuvremenu osovinske snage iezle s bojita. Moderan mehanizirani rat moe imati jedan ili dva cilja. Oni su sadrani u velikom planu samog vrha komande, razraeni i oblikovani s vie ili manje mate njegovih autora. To moe biti borba u povlaenju ili u napadu, ovjek protiv ovjeka, maina protiv maine, dok ne preostane samo najjai koji e preivjeti na polju unitavanja. Ali mogu je u takvom ratu udarac u vitalne dijelove mase koji paralizira svaku akciju. Teoretiari su eljeli ovo posljednje, pragmatiari ono prethodno, ali prihvaali

su kao nagradu sve to je bilo dobiveno psiholokim udarcem. Kombinacija tih dviju vrsta vodila je do prave vjetine ratovanja. Ponekad je to bila vizija koja je niknula iz samog uma, a drugi put je bio razvojni proces to se stvarao meusobnim djelovanjem dvaju ili vie intelekata. Rommelovo iskustvo i instinkt priklanjali su ga praksi okova kojih je zadatak bio paralizirati neprijatelja, a uz sve to proizvesti i psiholoki uinak. General Cruwell bio je proet nagonom da razara kako bi pobijedio. On je nastojao postii materijalnu pobjedu. Rommel i on predstavljali su izvrsnu kombinaciju. Britanski tvorac operacije Crusader namjeravao je izvesti pravi udarac u glavu, zapravo u sljepoonicu. Cilj je bio ni manje ni vie nego sam Rommel. Nou, 17. novembra, grupa odreena za napad, iji su lanovi stigli podmornicama u Afriku prije tri dana, uputila se u Bedu Littoriju (Bedu Litoriju), gdje se nalazio administrativni dio glavnog taba Oklopne grupe, u nadi da e ubiti Rommela u predveerje glavne ofenzive. U isto su vrijeme druge napadake grupe, koje su stigle iz pustinje, imale zadatak da unite skladite opreme i avione na aerodromima. Ali dok su ovi posljednji postigli ogranien uspjeh, dotle je propao pokuaj da se uniti Rommel, jer je on odletio na konferenciju u Rim i nije se jo vratio. Osim toga, kad se i bude vratio, nee doi u Bedu Littoriju.

Njemaki flak od 88mm u akciji.

Kratak predah u zaklonu.

Ptotutenkovski top od 88mm sa est lanova posade

Wavellova posljednja ofenziva na granici.

Britanski stjuart prolazi pokraj unitenog njemakog tenka.

tuka u oblaku praine

Afrikom korpusu nikad nije bilo dovoljno benzina.

Potkraj 1941. na sjeveroafrikom ratitu

Brzina paljbe ovisi dobrim dijelom o spretnosti posade topa.

U pustinji se za vezu preteno sluilo radijom ali i telefonima kao na ovoj slici. Iste su se noi britanske glavne snage pribliile granici, ovaj put uspjenije nego u akciji Battleaxe, ne samo zbog jake kie koja je sprijeila osovinske avione da uzlete uoi britanske ofenzive, ve i zato to protivnike izviake jedinice nisu primijetile dobro maskirana britanska mjesta prikupljana i koncentraciju trupa i spremita municije. Zbog toga je bilo malo uzbuenja na frontu 18. novembra. Britanske oklopne brigade razvile su se na frontu od Bir el Gubija do Sidi Omara. Opi pravac bio im je prema Tobruku. Bili su spremni za bitku s Afrikim korpusom. Ali Afriki korpus je leao skriven izmeu Gambuta i Sidi Azeiza i nije reagirao zato jer sve do kasno poslijepodne Oklopna grupa nije ni znala da je poela ofenziva. Rommel je zato odgodio pripremljeni napad na Tobruk i usmjerio snage k trupama Cunninghama. Naredio je Afrikom korpusu da njegove isturene jedinice krenu prema britanskim u pravcu Gabr Saleha, dok su sve ostale snage ekale kako e se stvari dalje razvijati. Taj instinkt za akciju pokazao se sluajnim. Kad je borbena grupa pukovnika Stephana (tefana) iz 21. oklopne divizije napadala britansku 4. oklopnu brigadu zapravo glavninu britanskih snaga brigada je zapala u dilemu, jer ne samo da je imala zadatak tititi desni bok 30. korpusa u nastupanju k Tobruku, ve je titila i lijevo krilo 13. novozelandskog korpusa, koji je ekao nareenje da krene na sjever obilazei Sidi Omar. Od tog trenutka Nijemci su udarili pravo, podrani od divizije Ariete, koja je 19. novembra drala rajon oko Bir el Gubija, borei se protiv 22. oklopne brigade. Samo je britanska 7. brigada u centru stigla do Sidi Rezegha (Sidi Rezega) blizu Tobruka.

Iako izolirana, uspjela je uspostaviti vezu s posadom u Tobruku. Cruwellu, u tabu Afrikog korpusa 19. novembra, zadavala je dosta briga situacija u blizini Sidi Azeiza. Brzi britanski tenkovi stuart (stjuart) protunjali su kroz Capuzzo i iznenadili 3. izviaki bataljon, dok je njegov komandant glasno traio pomo. Impresioniran, Cruwell je konstatirao da britanske snage na istoku jaaju. Kao rezultat toga 20. novembra usmjerio je itav Afriki korpus na istok, udaljavajui se od teita operacije k obali, kad je do sredine popodneva ostao bez goriva. Nedostatak pravovremene i tone informacije o toku britanske ofenzive, onemoguio je Afriki korpus, a to je jo gore, nasukao ga, jer je u tom trenutku bilo mogue nabaviti gorivo samo za 15. oklopnu diviziju. Snabdjevi se gorivom, 15. divizija jurnula je pravo na jugozapad i ovaj put udarila u desno krilo 4. oklopne brigade, koja je oprezno traila Afriki korpus. Prodirui kroz britanski raspored, njemaki tenkovi, iskoritavajui sunce koje je zalazilo iza njihovih lea, tono su gaali i bez svake sumnje dobili ovu rundu. Mnogo je zapaljenih stuart tenkova osvjetljavalo nebo (Nijemci su izgubili samo sedam tenkova), dok ostale britanske oklopne brigade, osim pojedinih sluajeva, nisu uspjele pruiti pomo toj brigadi. Rommel je u noi 20. novembra imao jasnu predstavu o tome gdje su bili glavni pravci britanskog napada: prijetili su Bir el Gubiju, suoili su se s 90. lakom divizijom, koja se ukopala kod Sidi Rezegha da zatvori prilaz Tobruku, dok je trea grupacija napadnuta i zadrana istono od Gabr Saleha. U zoru 21. novembra, Afriki je korpus po nareenju Rommela napao zatitnicu 7. oklopne brigade kod Sidi Rezegha. Tako se stvorio sendvi: Afriki korpus napao je 7. oklopnu, koja je napala 90. laku, a ona je opet, uz pomo Talijana, pritiskala garnizom u Tobruku, koji se to jutro poeo probijati. Britanska 4. i 22. oklopna brigada mogle su unititi Afriki korpus, potisnuvi ga prema 7. oklopnoj brigadi, ali su se povukle. Kad su kasnije ponovno upuene u napad, naile su na opasan zastor artiljerije od 80 mm i 50 mm, koji im je stajao na putu, uvajui odstupnicu Afrikom korpusu i onesposobljavajui britanske tenkove kada su se pribliili na opasnu blizinu. titei blokadu Tobruka, 90. laka divizija s Talijanima, koji joj nisu mnogo pomogli, zaustavila je prodor Britanaca kroz splet ianih prepreka i mina, a 7. oklopna brigada i 7. grupa za podrku nespretno su izvele pripremani napad, a zatim su nastojale da prikupe preivjele prije nego to Afriki korpus udari na britanski front. Na oduevljenje Nijemaca, veliki se broj britanskih oklopnih vozila naao izmeu Afrikog korpusa i 90. lake divizije, i kao da se podijelio u tri grupe. Jedna je krenula prema Tobruku i uletjela u vatru protutenkovskih topova na samoj strmini, druga i trea grupa krenule su odvojeno prema Afrikom korpusu i njemakim tenkovima, zaustavljajui se kad bi ovi otvorili vatru. Trea se grupa pokazala najilavijom; hrabro je napadala i kretala se naprijed, odbijajui dijelove Afrikog korpusa kojem je ponestalo goriva i gonei ga u bijeg. Afriki korpus je sada bio blizu svoje baze, pa su mogli izvriti popunu gorivom i municijom. Poslijepodne su ve obje oklopne divizije bile u borbi. Dvadeset prva je gonila britansku 7. grupu za podrku i tako dola pod vatru tekih topova. Petnaesta se divizija smjelo probijala pokuavajui zatititi transport 7. oklopne brigade. Upotrebljavajui svoja protutenkovska orua, zajedno s tenkovima, nametnuli su protivniku teku borbu. Prekinuli su je tek kad su u zadnjem trenutku stigli sa

zakanjenjem i tenkovi 22. oklopne brigade s juga. Svaka je britanska brigada sada otvorila jaku vatru 7. je imala samo 28 brzih vozila od 141. Ali pogreno ocijenivi uspjeh (uzrokovan dijelom silnim gubicima njemakih tenkova), Cunningham je dozvolio 1. junoafrikoj diviziji da se ukljui u raspored oklopnih jedinica, dok je 13. korpus poslao prema Sidi Azeizu. Tako se pjeadija nala poput ovce u vujim raljama. Tako je izgledalo poprite bitke za osloboenje Tobruka. Slijedei je dan 22. oklopna brigada stajala tamo gdje se nalazila prethodni dan u napola osvojenim talijanskim opsadnim poloajima. Zadovoljan to se njegova zatitnica vrsto dri, Rommel je naredio Afrikom korpusu da izvede pokretnu operaciju juno od pustinjskog puta Sidi Rezegh Capuzzo. Planirajui s izuzetnom vjetinom, Cruwell je podijelio svoj korpus. Nezapaeno je nou poslao 15. oklopnu diviziju na istok, dok je 21. oklopnu diviziju zadrao da odbaci britanske snage s aerodroma kod Sidi Rezegha. Britanci su se opet vezali za Cruwella. etvrta oklopna brigada nije uspjela uspostaviti vezu; jadni ostaci 7. oklopne brigade, stisnuti uz 7. grupu za podrku kod Sidi Rezegha, potpuno su otupjeli na aktivnost njemake pljakake kolone. Peta junoafrika brigada napala je u meuvremenu njemaki dobro branjeni aerodrom i bila je odbijena, dok je 22. oklopna brigada prila neprimijeeno i pridruila se grupi za podrku kod aerodroma. Tamo se sada stvorilo krvavo bojno polje (prema Rommelovim, a ne Cruwellovim nareenjima) koje je postalo ludi kovitlac jureih maina i oblaka praine, kroz koju su letjele topovske granate i odsjevi vozila, to je jo pojaavalo zbrku tog danteovskog pakla. Dio 7. grupe za podrku bio je uniten, a 22. oklopna brigada u tekoj je borbi izgubila mnogo vojnika, dok je 4. oklopna brigada napustila bitku u kojoj se nije mogla odrati. Bila je to procjena koju je napisao komandant brigade kad je i sam doao pod vatru 22. oklopne brigade. Sva ta zbrka nije bila poznata Cruwellu, koji je vodio neprimijeeno 15. oklopnu diviziju s istoka. Njegova je komanda glasila: udariti kroz glavni tab 4. oklopne brigade. U posljednjim trenucima tog dana, obasjanim odsjajem bitke, kapitulirao je taj tab. Zaplijenjeno je 35 stuart tenkova, itav vozni park kamiona, i brigada je bila razbijena. Kroz no, osvijetljenu zapaljenim mainama, bitka se rasplamsala i konano prestala. Cruwell se povukao da ocijeni to je uinjeno i to se jo moe uiniti. Britanska je armija, smatrao je, razbijena. Zapravo, 7. i 22. oklopna brigada nisu imale vie od pedesetak tenkova, a 4. oklopna brigada se raspala. Vjerovao je da se glavnina preivjelog dijela britanske armije nalazi juno od Sidi Rezegha. Stoga je odluio da s ostatkom Afrikog korpusa i dijelom 15. oklopne divizije krene na jug. Ostavio je 21. oklopnu diviziju da pomogne 90. lakoj diviziji kod pustinjskog puta za Capuzzo. Na jugu su se nalazile i talijanske divizije Ariete i Trieste. Prije no to je plan nainjen do kraja a to je bila potpuna koncentracija svih oklopnih dijelova Oklopne grupe iza britanskih snaga stigla je od Rommela druga, ifrovana poruka. Cruwell nije mogao, zapravo nije htio ekati. U 5 sati i 30 minuta sa tabom Afrikog korpusa otiao je da se stavi na elo 15. oklopne divizije, a zatim prvo iznenaenje tog izuzetnog dana: naletio je ravno na Novozelandsku diviziju, koja se kretala zadnjom stranom juno od pustinjskog puta za Capuzzo. Od cijele pratnje samo su Cruwell i njegov naelnik taba pukovnik Bayerlein (Bajerlajn) uspjeli da se izvuku, ali se plan nesmetano provodio dalje. Kolone su se meusobno neumitno pribliavale. Bile su tu tri oklopne divizije i jedna motorizirana koje su se sputale

prema jadnim ostacima 7. i 22. oklopne brigade, zatim 5. junoafrike brigade i 7. grupe za podrku, kao i 1. junoafrikoj brigadi. Ova posljednja bila je svjea i nije znala to se dogaa na jugu. Kotrljajui se kroz jutarnju maglicu, pred Afrikim je korpusom iskrsao san svih komandanata tenkovskih jedinica masa nezatienih transportnih vozila. Krvoprolie je poelo i trajalo je sve dotle dok rastui otpor, podran pristiuim tenkovima i artiljerijom, koji su pojedinano nagrnuli s juga, nije natjerao Cruwella da premjesti teite napada dalje na jug. Zapravo, za njega je bilo iznenaenje to je naiao na neprijatelje tako duboko na jugu; njegov je udarac zahvatio njihov bok, a ne zaelje, to je sprijeilo spajanje s Talijanima. Ali rano poslijepodne Criuwell je ponovno prikupio svoje snage. Gusto koncentrirani, sad su se Nijemci i Talijani kretali sjeverno. Ali vrijeme koje je bilo izgubljeno dok su se povezali s Talijanima, koji su zakasnili, sada se odrazilo na udarnu sposobnost osovinskih snaga. To jutro nita im nije stajalo na putu. Ali sad su ve britanski protutenkovski topovi stvorili zatitnu barijeru, koja je omoguavala ostalim jedinicama da produe na istok gdje su bile sigurne. Umjesto da napadne slabo organiziranu i nedovoljno zatienu vojsku, Afriki korpus sada se morao boriti za svaku stopu. Svaka je borbena grupa sjeverno prema Sidi Rezeghu vodila svoju borbu s oajnim otporom Britanaca. Bilo je artiljerijskih dvoboja. Topovi su gaali dok ih protivnik nije utiao, tenkovi su zastajali, otvarali vatru, ali brzo su bili zapaljeni. Pjeadija je bila ukopana u rovovima, dok su ranjenici umirali od zadobijenih rana. Gubici tenkova poveavali su se proporcionalno, jer je Cruwellov napad bio planiran kao posredan, ali se pretvorio u pravu frontalnu borbu. Taj je dan bio njemaki Totensonntag. Dan sjeanja na pale u prvom svjetskom ratu. Jedan Nijemac je zapisao. Zora nas je zatekla u kaosu kod Sidi Rezegha. Ostaci tenkova jo se pue. Ljudi lee na zemlji i otvorenih oiju bulje u sunce, koje nije izalo za njih. Kolone zarobljenika mariraju (5. junoafrika brigada gotovo je prestajala postojati) praeni s nekoliko vozila i odjeljenjem naih trupa... Jedan stariji vodnik, zvao se Taudt, poeo je podrugljivo pjevati lzvjesit emo nae rublje na Siegfriedovu liniju... Neki zarobljenici su ga bijesno promatrali, ali ljudi na zaelju ironino su se smjekali. Netko je prihvatio refren. Nakon nekoliko sekundi cijela je kolona pomamno pjevala 'Izvjesit emo nae rublje na Siegfriedovu liniju'. to smo na to mogli uiniti? Bolje reeno to e uiniti? Ponosan u pobjedu, ali hladna ponaanja, Cruwell se susreo s Rommelom kraj Tobruka, 24. rano ujutro. Raportirao je unitenje neprijatelja kod Sidi Rezegha, s izuzetkom nekih jedinica koje su pobjegle na istok. Njih bi, smatrao je, trebalo posve unititi. Oekivao je da e to postii kolskim primjerom klasine bitke. I on i Rommel bili su svjesni da se glavnina britanske pjeadije 13. Korpusa i izvrsni matilda tenkovi 1. britanske oklopne brigade nalaze negdje oko Halfaye, Sidi Azeiza i Sidi Omara, i da kreu prema Tobruku. Ali samo naputanje Tobruka bilo je u toku i mogli su britanske snage prepustiti Talijanima i 90. lakoj diviziji. No, Cruwellova je pobjeda izvojevana mimo Rommelovih instrukcija. Da je ekao i drao se radio-poruke, moda bi rezultat bio jo uvjerljiviji. Zanemarivi Oklopnu grupu, Rommel je ponovno nametnuo svoj autoritet Afrikom korpusu i ukljuio se u borbu, odbacujui Cruwellov ui prijedlog i naturivi svoje prividno impozantno

rjeenje: Afriki korpus e ponoviti odluan protuudarac kao u operaciji Battleaxe i irokim frontom kroz pustinju prodrijeti u neprijateljsku pozadinu, unitavajui usput ostatke 30. korpusa. Unitit e i sve nezatiene pozadinske jedinice koje tamo zatekne, a pomoi e neokrnjenim posadama Halfaye i Solluma. A kao najvanije, presjei e vezu 31. korpusa s njegovom bazom. To je zvualo odlino i bilo je pozdravljeno kao remek-djelo psiholokog rjeenja. Ali, kad se svemoni Afriki korpus naao pod pritiskom 30. korpusa, odstupio je od svoje odluke i utedio britanskoj armiji potpuni poraz, ostavljajui joj da oisti bojno polje i popravi oteene tenkove, tovie, poraz jo jednog britanskog generala Cunninghama doveo je do uplitanja jednog jo vanijeg. Vjerojatno je Rommel izgubio strpljenje: u ponovnom dokazivanju svog autoriteta posegnuo je za rjeenjem koje je prije djelovalo i stavio sve na kocku: on je dobio osobnu bitku protiv komandanta VIII armije. Cunninghamovo je oduevljenje splasnulo kad je uo vijest o porazu 30. korpusa. To je bilo 23. novembra. elio je odgoditi ofenzivu a to je Auchinleck glatko odbio. Dvadeset estog general Auchinleck najavio je svoju odluku da namjerava smijeniti Cunninghama i na njegovo mjesto postaviti privremeno general-majora Ritchieja (Riija) pomonika naelnika Glavnog taba Bliskog istoka, koji nije imao veliko iskustvo na visokim dunostima. To je zapravo znailo da je Auchinleck postao pravi Rommelov protivnik, promjena koja je polako postajala sve oiglednija u odnosu na Afriki korpus. Dok se Korpus pribliavao Egiptu za transportom VIII armije, koji je sluio kao mamac i urio se preko pustinje, nastojei umaknuli opasnom progonitelju, pjeadija Indijske divizije ukopala se blizu granice. Opet je nedostatak informacija prevario Rommela. Dva vana britanska depoa vojnih potreba bila su smjetena negdje u Kirenaici, ali Rommel nije znao za njih i projurio je slijepo pored njih u namjeri da pree granicu negdje kod Bir Sheferzena (Bir eferzena). Poveo je sa sobom 21. oklopnu diviziju, a ostatak Afrikog korpusa i 20. talijanski motorizirani korpus zaustavio se jer nisu bili onoliko brzi koliko je to Rommel elio. On je neuznemiravan uao u Egipat i isto tako bez smetnji uputio jedinice na odvojene zadatke, a sam se zadrao blizu granice poput prometnika. Petnaesta oklopna divizija imala je zadatak da uniti Indijce kod Sidi Omara, a 21. oklopna divizija krenula je prema Halfayi. Ali, ponovno se Afriki korpus morao sam boriti jer Ariete nije ni prvi ni posljednji put zakasnila, vukui se kao da ide pjeke: zaustavila ju je britanska 4. oklopna brigada istono od granice. A sad su i Rommel i Cruwell nestali, prvom se pokvario automobil i Cruwell ga je spasio. Zatim su se obojica izgubili usred britanskih poloaja i bili su izvan domaaja radio-veza sa svojim potinjenima. Potpuna zbrka slijedila je naredni dan. Peti oklopni puk, umjesto da se pridrui 21. oklopnoj diviziji kod Halfaye, napao je Sidi Omar; nezatien, izgubio je polovicu tenkova. Vozilima je nestajalo goriva, tako da je 15. oklopna divizija napustila 5. oklopni puk kod Sidi Omara i uputila se prema Sidi Azeizu. Za to je vrijeme 21. oklopna divizija samo projurila kroz Halfayu podrana od opsjednute posade i pred Musaidom je uletjela pravo u novozelandsku brigadu. Ariete se jo nije pojavila, tako da se Afriki korpus brzo povukao iz bitke u kojoj je mogao imati gubitaka i kvarova.

U meuvremenu su se Britanci gotovo preporodili. Juno od Sidi Rezegha oporavljao se od borbe 30. korpus s dijelovima opreme prikupljene s bojnog polja i iz baze. Novozelanani su se spustili na Capuzzo (gdje je prije 48 sati.,Afriki korpus bio pobjednik) i povezali se nakon nonog napada tenkova s garnizonom iz Tobruka. Ponovo se javio optimizam, opravdavajui Auchinleckovu odluku da nastavi borbu, kao i ispravnost smjenjivanja komandanta VIII armije. Obje su strane bile veoma iscrpljene, ali sad je Afrfiki korpus, nakon prvog uspjeha, bio jo izmueniji. S Afrikim korpusom i Arietom koja je konano stigla 26. uveer, cijeli se slijed dogaaja jo jednom promijenio. Rommelov pokuaj koncentriranja na granici nije uspio. Mjesto odluke sada se nalazilo u Sidi Rezeghu, i sad je potpukovnik Westphal (Vestfal), koji se nalazio u Glavnom tabu Oklopne grupe, odbijao zabrinute komandante talijanskih korpusa, pokuavajui zamijeniti svog efa Rommela. Za njega ni povratak manjeg dijela Afrikog korpusa u Sidi Rezegh nije bilo rjeenje: poslao je nareenje 21. oklopnoj diviziji da krene prema zapadu i pridonese kaosu koji se stvarao tamo oko tvrave Capuzzo. Sad su tamo bile gotovo sve jedinice Afrikog korpusa. Dobar komandant nastoji na svaki nain ostvariti postavljeni zadatak. Tako je i Rommel uporno nastojao ostvariti svoj san o operaciji na granici, gotovo do gorkoga kraja. Ali on je konano popustio 27. novembra (isprobavajui sebe kao velikog komandanta), kad je skupio svoje snage i poveo ih u borbu kod Sidi Rezegha, kao da se na granici gotovo nita nije dogaalo. Ali u proteklih sedamdeset dva sata cijeli poloaj se jo jednom promijenio. Britanske su snage bile jae, mudrije i opreznije. Afriki korpus je porazio novozelandsku pjeadiju i ponovno zatvorio rajon Tobruka. Sada se borio smanjenim snagama i napetih ivaca protiv neprijatelja koji moe ponovno uiniti istu greku, ali ne tako neizbjeno sigurno kao prije. Kada su se Afriki korpus ili talijanski tenkovi povlaili, Britanci ih vie nisu tako spremno slijedili kao prije, jer su znali za protutenkovsku zatitu. Nijemci su poeli osjeati svoje stalno i moda fatalno gubljenje snage. Neprestano su napadali Novozelanane i to veoma jako, tako da je ova divizija morala biti povuena kao preslaba za borbu. Ali, svaki se sukob izvrgao u seriju nezgoda za Nijemce. Nisu dobivali nove snage, i preostalo im je samo da popravljaju opremu i koriste ostatke sredstava iz skladita. Ni jedan novi njemaki tenk nije stigao iz Evrope otkako je poela operacija Crusader. Njemaki su vojnici poeli shvaati da neprijatelj jedva prihvaa njihove napade, odvajajui se spretno im pritisak prestane. Njihovi komandanti i tabovi znali su da e obru britanske pjeadije koja se prikupljala oko Halfaye i Bardije, zatim istono i juno od Tobruka, uskoro biti nesavladiv. Na kartama ucrtani raspored Afrikog korpusa prestao je predstavljati veliku snagu. Obrambena linija kod Gazale, koju su izgradili Talijani, inila se najprivlanijom za Nijemce, samo da se bitka prekine. Teka srca, Rommel je 3. i 4. decembra posljednji put prebacivao vojne zalihe u Bardiju i nije uspio. Britanski su bombarderi kontrolirali borbenu zonu a i luku, a njihova oklopna kola patrolirala su i napadala gotovo nekanjeno. Rommel je izdao nareenje za povlaenje opsadnih snaga 4. decembra s istonog dijela oko Tobruka. Bio je to manevar koji bi i za vrijeme mirnodopskih vjebi dao povoda za zabrinutost, a koji je u ratu bio veoma opasan. Potrebno je mnogo vremena i mjesta da se osigura izvrenje takvog plana. To e, u sluaju da uspije, biti izvrstan pokazatelj vjetine jedinica.

Afriki korpus je pobijedio, napadajui indijske trupe i gonei ih od Bir el Gubija prema el Ademu. To je bilo 5. decembra, nakon to su Talijani odbili teki napad, i kriza je prola. Postigli su predah, koji je dozvolio Afrikom korpusu, kome je preostalo svega 50 tenkova, da krene natrag i pokrije juno krilo kod Gazale dok se 90. laka divizija povukla dalje do Agedabije. Bio je to siguran znak da Gazala nee biti posljednje mjesto gdje e se zaustaviti, iako je Rommel tako izjavio. To su bili dani strane zbrke u glavama Nijemaca u Berlinu isto kao i u Kirenaici. Vjerovali su da e rat protiv Sovjetskog Saveza biti munjevit, a sada je to postalo sporno. Iako su novinski izvjetaji nagovjetavali brz uspjeh, Moskva i Lenjingrad nisu se predavali, a Rusi su se borili sve ee. Tada je s Pacifika stigla vijest o japanskom napadu i poraavajuim udarcima na moru nanesenim angloamerikim pomorskim snagama. Ali kakve e posljedice za Njemaku imati ulazak Amerike u rat? Sad su u Africi snage Osovine odstupajui bjeale, a oni koji su poznavali situaciju govorili su da postoji trvenje izmeu Talijana, koji ne ele ponovno napustiti Kirenaiku, i Nijemaca koji su se posluili ovom teritorijom kao sredstvom. Rommel je, to mu je bilo svojstveno, odbijao da ostane kod Gazale, ne obazirui se na smanjenu snagu Afrikog korpusa i opadanje borbene moi Talijana. Petnaestog decembra, feldmaral Kesselring (Keselring), Talijani i Rommel sastali su se i uzajamno okrivljivali za okruglim stolom. Otkako su Britanci digli opsadu Tobruka, Talijani su pokuavali promijeniti Rommelovu namjeru da potpuno napusti Kirenaiku, dok je on iz dana u dan diplomatski izigravao njihove namjere. Rijeen da sam odluuje, Rommel je namjeravao zadrati postignute pozicije osobito one kod Gazale. Ali ako bi Britanci krenuli dublje, prema Mechiliju (Mekiliju), on bi se povukao. Inzistirao je da Tripolitanija mora i moe biti zadrana, molio je pojaanje u ljudima i materijalu i lukavo predloio da se Talijani vrate u Tripoli, a on da nastavi borbu. Taj isti dan, 15. decembra, Britanci su napali Talijane kod Gazale. Stigla je 4. oklopna brigada, koja je okruila Talijane na junom boku i prodrla prema centru Afrikog korpusa, koji je Talijanima pokuao pomoi, a da nisu primijetili prisutnost Britanaca. Ali, drugi manje vaan pokret britanskih trupa dao je Rommelu eljeni izgovor. Povlaenje prema Agedabiji je poelo i Afriki korpus se urno povukao. Nasuprot tome, slijedee napredovanje Britanaca polako je poinjalo i izazivalo je uenje, jer se oekivao jak otpor kod Gazale. Britanske jedinice nisu stigle u Bengazi sve do Boia, a dotle je Afriki korpus bio siguran iza obrambenih linija dalje na jugu. Njemaka su skladita u Bengaziju gorjela. est dana prije teretni je brod dovezao 22 nova tenka za 15. oklopnu diviziju, dok ih je u Tripoli stiglo neto vie. Ostali su leati na dnu mora; ali moglo je biti i gore. Ojaan i obnovljen, Cruwell je napao Britance. Jedan napad pjeadije na Agedabiju 26. decembra bio je odbijen. Tada je Cruwell poslao 60 tenkova u protunapad. Uspjeli su unititi 37 britanskih tenkova 22. oklopne brigade, a izgubili su samo 7 svojih tenkova. Tri dana kasnije, Afriki korpus je ponovo napao, ovaj put rtvujui 7 svojih tenkova za 23 britanska. Smanjili su britanske snage gotovo na nulu. Sad je Rommel mogao u miru obnoviti svoje snage. Vratio se u prolaz Mersa Berga i tamo na Staru godinu, suprotno nareenjima koja su se odnosila na tednju municije, dopustio je Afrikom korpusu da je troi koliko eli. Ta je vatra navela Britance da se otkriju i tako pokau svoje

poloaje. Jasno, ukazane su im poasti, jer su se vojnici zaista hrabro borili u protekloj godini. Rommel se na trenutak sjetio naputenih garnizona daleko na istoku, u Bardiji i Halfayi, ali im nije mogao pomoi. Njihova predaja 12. februara predstavljala je unaprijed poznat zakljuak i bila je konani plod britanske pobjede. U tom se trenutku moral Afrikog korpusa mogao spustiti najnie, ali to se nije dogodilo. Jedan je njemaki oficir zapisao: U ovom trenutku Afriki korpus je potuen, ali nije klonuo. Ne vidim znakove klonulosti morala u naim jedinicama. Mi stojimo vrsto i borit emo se gdje god bude trebalo? Kako je to bilo mogue? Mnotvo faktora utjecalo je na to izvrsna uvjebanost, borbena obuenost, dobra, pouzdana oprema, prvoklasno vodstvo od vrha do dna, vrst ponos i uvjerenost da su bolji i moda jo vie elja da pokau nadmonost prema neprijatelju kojeg su prezirali, ali koji je njih volio jo manje. Britanci su imali nadmo u ljudima i opremi, mogli su svoje ljude slati i na odmor, dok su se Nijemci borili i slali svako pojaanje ravno na front. Tako su Nijemci, koji su bili uvjereni da su izgubili bitku u operaciji Crusader zbog nedostatka snabdijevanja, informacija, nedovoljne pomoi iz Njemake, jedva osjeali taj poraz. Neki su se, ne tako brojni kao sada, pitali je li Rommelov napad na egipatsko-libijsku granicu, s ustupcima neprijateljskim snagama, nosio korijen neuspjeha. Ipak, Rommel i Cruwell briljantno su vodili Afriki korpus u svim pojedinostima njegova spajanja s Oklopnom grupom. Meutim, ini se da se u izvoenju manevriranja izgubio iz vida glavni cilj: vrijeme i materijali nisu bili na njihovoj strani i samo izrazita pobjeda u kratkom vremenu mogla je donijeti nadmo u korist Osovine u Sjevernoj Africi.

Kod Halfaya prolaza predao se njemaki garnizon 12. januara 1942. Major Friedrich von Mellenthin (Fridrih fon Melentin), obavjetajni oficir u Glavnom tabu Oklopne grupe, podnio je svoj izvjetaj o priblinoj snazi Rommelovih neprijatelja. Britanci su opet slobodno i otvoreno iznosili preko radija podatke o svojim poloajima i snagama. Majorov posao nije bio teak. U predjelu ispred njih nalazila se, tek prispjela, neiskusna 1. oklopna divizija, koja je napala njemake pozicije kod Mersa Brege. Njezina je pjeadija bila pojaana veteranima 201. gardijske brigade ija je prisutnost izbjegla pomnom istraivanju majora Mellenthina, zatim je tu bila jo 2. oklopna brigada, rasporeena duboko u blizini Bengazija; bilo je jasno da je britansko snabdijevanje radilo punom parom, iako je luka bila potpuno razorena, zahvaljujui njemakoj preciznosti, a duga kolona vozila od Derna do Tobruka zaokupila je sva transportna sredstva. Aktivnost RAF-a takoer se smanjila, to je dalo naslutiti da postoje tekoe u snabdijevanju. Afriki korpus je, s druge strane, udvostruio svoju snagu. Zahvaljujui sigurnom stizanju konvoja u Tripoli, broj njemakih tenkova poveao se na 84, a talijanskih na 89 tenkova. Benzin i municiju transportiralo je 300 njemakih i talijanskih aviona. U tom je trenutku Oklopna grupa imala asovitu prednost, i mogla je udariti na Britance kako bi otklonila opasnost od Tripolitanije. Konano zadovoljan to je njegovim traenjima udovoljeno, Rommel se odluio da pree u napad. Nije nita rekao svojim talijanskim kolegama niti njemakoj Vrhovnoj komandi, a tab Afrikog korpusa je za napad saznao samo pet dana prije poetka, 21. januara. Dvije njemake kolone napustile su Mersa Bresu nou 20. januara. Jedna je bila grupa Marcks (Marks), a sastojala se od 90. lake divizije i dijela 21. oklopne divizije. Kretale su se obalnom cestom. Druga grupa, koju je sainjavao Afriki korpus, zaobilaznim je putem krenula kraj Wadi Faregha (Vadi Farega). Britanci su se obrnuli i sruili na grupu Marcks, ali Afriki korpus je izdrao. Uspjeh je potakao Rommela da skrene grupu Marcks s glavnog pravca, samo da bi zadrao Britance u bijegu. Nadao se da e Afriki korpus stii na vrijeme da podri njihovo hrabro ali rizino prodiranje. Ali rizik je bio manji no to se inilo. Prikradajui se neprimijeeno 22. januara, porunik Schmidt (mit) sa svojim 50 mm topovima privukao se Britancima i napao tridesetak britanskih tenkova. Neprijatelj je bio potpuno iznenaen kad smo otvorili vatru i kad se desetak tenkova sruilo na njihove tenkove... S naim protutenkovskim orujem mi smo se prebacivali iz jednog povoljnog poloaja na drugi. Dotle su nai tenkovi sa sigurne udaljenosti otvarali zatitnu vatru. Tada smo se mi prebacivali na nove poloaje i titili njih... Neprijatelj je neprestano imao gubitke ... Osjetili smo da se ne borimo protiv onoga ilavog neprijatelja koji nas je porazio na pustinjskoj cesti za Capuzzo. Tu slabost nije uoio neiskusni novi komandant VIII armije, general Ritchie, koji je zamiljao Rommelov manevar kao bogom danu priliku da ga zaista tue, unato tome to je 1. oklopna divizija bila gotovo unitena od Afrikog korpusa. Do poslijepodne 22. januara, grupa Marcks je prodrla meu zbunjene Britance u Anteletu. Pustoili su ealone za snabdijevanje 1. oklopne divizije. Kasno uveer pojavila se 15. oklopna divizija i pridruila se Afrikom korpusu u iskoritavanju neoekivanog uspjeha.

Karakterstino, 23. januara u Glavnom tabu Oklopne armije Afrika kakav je naziv dobio samo dan prije, dolo je do nesloge neposredno prije pobjede. General Cavallero, naelnik talijanske Vrhovne komande, posjetio je Rommelov tab i zabranio dalje napredovanje usprkos oitom uspjehu, upravo kao to je est tjedana prije zabranio dalje povlaenje kad su se nalazili na rubu unitenja. Dapae, naredio je 30. talijanskom korpusu da ostane iza Mersa Brege. Rommelu je rekao: To ne smije biti nita vie od ispada i zatim se vratite. Ali Rommel ga nije namjeravao posluati, iako su njegove rezerve goriva ve bile pri kraju. Nastavit e goniti neprijatelja do unitenja obilazei Antelat s juga, zatim kroj Saunnu i opkoljavajui 1. oklopnu diviziju ponovno e zauzeti Bengazi. Jednom oficiru koji se potuio na nedostatak benzina odgovorio je: Uzet emo ga od Britanaca primjedba u stilu najboljih komandanata u vojnoj historiji. Nesreom za Rommela, manevar kojim je trebalo obuhvatiti britanske oklopne snage bio je blokiran situacijom na drugom mjestu. Borba koja se razvila kad je britanska 2. oklopna brigada izvrila protunapad, popravila je uinjeni propust. Zbog nedovoljne koordinacije jedinica, Afriki je korpus drugaije djelovao. Dvadeset prva oklopna divizija bila je napadnuta i zatraila je pomo od jae 15. oklopne divizije. No ona je imala drugi zadatak, ali je tab Afrikog korpusa odbio njen zahtjev, jer je ve imao iskustvo s alarmantnim pozivima 21. oklopne divizije. Na ravnici izmeu Antelata i Saunne borba se razvila s gubicima na obje strane, iako ne traginih razmjera. U glavama britanskih oficira u tabovima poele su se javljati sumnje. Neprijatelj im se inio strahovito jak, dok se snaga njihovih oklopnih jedinica smanjivala i kad ona jednom nestane, poloaj u Bengaziju nee biti odriv. Plan da se povuku u Mechili ve su raspravili, iako je Ritchie smatrao da je Afriki korpus na kraju snaga (i gotovo je imao pravo), i odluio je da se zadri u visini Msusa, ekajui razvoj situacije. Ali 24. januara nije bilo akcija jednostavno zato to je Afriki korpus pretraivao jedan prazan teren na jugu za koji se nije znalo je li branjen. Povratilo se malo povjerenja. Front je ponovno oivio 25. januara. Afriki korpus, kreui se iscrpljen prema sjeveru, susreo se s 1. oklopnom divizijom i u stranom sudaru nanio joj velike gubitke, a zatim su tono pred Msusom ostali bez benzina. Rommel je bio u istoj situaciji kao u noi Dana mrtvih. Britanske su oklopne snage mirovale oslabljene i ratrkane, pjeadija je bila zrela za unitenje, a britanska komanda prekasno je shvatila znaenje svoga brzog poraza. Ritchie je jo govorio o namjeravanoj ofenzivi, iako mu je ostalo manje od etrdeset tenkova. Namjeravao je zadrati Bengazi, vjerujui da britanske snage mogu odrati taj poloaj. Ali Bengazi nije mogao biti drugi Tobruk ak i da je pokuao da ga ozbiljno obrani. Ipak, ni Rommel nije mogao uiniti mnogo vie dok mu ne stignu nove koliine hrane i goriva. Osim toga, on je morao jo oistiti novoosvojenu teritoriju i sakupiti materijal koji e mu posluiti da nadoknadi gubitke Afrikog korpusa. U to je vrijeme von Mellenthinova obavjetajna sluba uhvatila preko radija jedan razgovor iz kojega su saznali za pometnju u redovima britanske komande. Oekivali su, naime, Afriki korpus kod Mechilija. Nijemci su pustili Britance da ostanu u tom uvjerenju, a Afriki korpus fingirao je da ide tim pravcem. Umjesto tim pravcem grupa Marcks je krenula zapadno iz Msusa s namjerom da presijee puteve koji vode istono i sjeveroistono iz Bengazija. Za to su vrijeme 90. laka divizija i 20. talijanski

korpus (konano je komandant promijenio odluku i dozvolio mu da krene u napad) krenuli iz Bede Fomma. To je bio izvrstan primjer domame i posrednog napada. Rommel je imao vremena jer Ritchie nije bio veliki komandant i jo je raspravljao sa svojim potinjenima, traei pravi trenutak za protunapad, gotovo kao da se nalaze na kolskoj vjebi. Do 29. jo nije donio odluku, a tada je ve grupa Marcks stigla gotovo neprimijeena na cilj. Stigli su nakon dugog mara po kii koja je padala itavu no. Prva oklopna divizija (ono malo to je ostalo od nje) bila je potpuno iznenaena Rommelovim manevrom. Bila je poput 7. indijske pjeadijske brigade uhvaena u zamku i svi planovi o napadu pali su u vodu. Rommel se osobno pridruio Marcksovoj grupi na kraju tog smjelog mara. S juga su 20. korpus i 90. laka divizija napredovale sporije, ali kad se smrailo, Rommel je bio siguran da e doivjeti jo jedan uspjeh. Vidio je kako u Bengaziju gore skladita. Loe vrijeme pomoglo je da se neprimijeeno priblie i puste onih nekoliko neprijateljskih aviona koji su se uspjeli dii iz baze kraj Deme. Njihov je zadatak bio da ih pronau i ometaju. Ali isti vremenski uvjeti pomogli su 7. indijskoj brigadi u Bengaziju. Te noi u rajonu jugoistono od Bengazija razvila se iva aktivnost. Tim se putem 7. brigada povlaila u tri kolone po 400 vojnika. Ili su istim putem kojim je prije ila grupa Marcks. Proli su buno kraj zatitnice te grupe i 20. talijanskog korpusa, skupljajui zarobljenike uz put. To je hrabro djelo bilo na razini samoga Afrikog korpusa i oduzelo je mnogo sjaja pobjedi Osovine. Idui je dan Rommel uao u Bengazi. Imao je u depu dozvolu od Mussolinija za napredovanje koje se upravo zavrilo. Odmah nakon toga stiglo mu je i unapreenje u in general-pukovnika. Rommelova je vrijednost porasla, njegovo ime postalo je simbol nade u pobjedu Njemake, nakon poraza i odbacivanja njemakih armija kod Moskve. Sam je Rommel elio postii jo vie i udariti dalje na istok. Ali s tadanjim rezervama goriva, jedva dovoljnim za putovanje, a kamoli za borbe koje je morao oekivati, ak ni Rommel nije mogao pomiljati na tako neto. Mogao je samo pokuati, jer nije imao teih gubitaka u materijalu a ljudi su bili svjei, orni i puni novog povjerenja u njega. Stavie, meu svoje potovaoce Rommel je sada mogao ubrojiti i vojnike britanske VIII armije, koji su ga smatrali genijem kojeg na alost nisu mogli pozdraviti u svojim redovima. ak je i gospodin Churchill pomogao pri stvaranju te slike, jer je Rommela nazivao velikim generalom djelomino kao ispriku za neuspjehe, i s pomalo pretjeranom pohvalom. Zapravo, Churchill je pokazivao vie potovanja prema Rommelu od Mussolinija i njegovih generala. Posljednji su ga neprestano ometali i dosaivali mu upozorenjima da ne ode predaleko, govorei kako su rezerve goriva pri kraju, a njihova se strategijska koncepcija zasnivala na obrani Tripolitanije, i samo na tome. Odsutnost razumijevanja u Berlinu zbunjivala je Rommela, jer je Hitler u svojoj strategiji zaboravljao Afriki front; bio je okrenut Rusiji i, ubrzo zatim, kavkaskim petrolejskim poljima. Glavnokomandujuima u Berlinu i Rimu te se zime Srednji istok inio suvie daleko. Misli o prodoru preko Kavkaza pa zatim na Suez i Irak ve su prije zaokupljale matu Osovine. Ali proosovinske pueve u Siriji i Iranu suzbili su Britanci i Sovjeti. Sada, godine 1942. maral Kesselring (njemaki komandant Juga) odgovoran za snabdijevanje na podruju Sredozemlja, mogao je uiniti veoma malo i slabo utjecati na planove Osovine kad nisu pripadali njegovom podruju.

No, Kesselring je ipak drao budunost Afrikog korpusa u svojim rukama imao je kontrolu snabdijevanja. Zato e se Rommel morati prilagoditi njemu. Kesselring je mogao inicirati ili sprijeiti operacije (kao na primjer unitenje britanske baze na Malti), a to je sve slabilo ili jaalo Rommelov utjecaj. Ritchie je 30. januara naredio VIII armiji da se povue u visinu Gazale i zatiti Tobruk. Rommel ih je slijedio vukui nesretne Talijane za sobom. U nedostatku napadake strategije Osovine u sjevernoj Africi, Rommel je izradio svoju vlastitu potenu ili nepotenu. Britanci su sada prikupili znatan materijal u Egiptu, a pridruile su im se amerike poiljke. Uskoro je Rommel morao izvesti udarac poput prethodnog da bi uvrstio poloaj. Takvo stanje nije moglo potrajati unedogled, jer britanska se taktika morala popraviti i moda e se jednog dana nai i general koji e se moi suprotstaviti Rommelu. Konano, Afriki korpus ne moe vjeno imati uspjeha. Ve samo smjenjivanje visokih komandanata u toku same bitke predstavljalo je opasnost; od prvobitnih komandanata jedino je Rommel ostao na dunosti, a sve oklopne divizije promijenile su komandni sastav dva puta.

Godina 1942. bila je godina kad se srea promijenila, kad su sile Osovine dostigle i prele vrhunac. Bila je to posljedica godine sudara na bojnom polju. Pouzdavajui se u voe Osovine Nijemci, Talijani, Japanci svi su podjednako u prijanjim operacijama oprezno izbjegavali nepromiljene udare. Gotovo je svaki napad bio uperen vie u mozak nego u miice nacije, kao na primjer u Poljskoj i Francuskoj i vie i ee uspijevali su nanijeti im udarac i paralizirati ih. Do kraja 1941, tri su sile Osovine naile na tvrd otpor koji je titio vitalnost Amerike, Britanije i Sovjetskog Saveza. Tu nisu mogli prodrijeti i tako e u budue njihovi udarci gubiti snagu, a svrha im je bila da zadre postignute pozicije, a ne da osvajaju nove. Ali postojao je jedan vitalan strategijski cilj koji se ini dostian bez golemih naprezanja petrolejska polja na Kavkazu i na Srednjem istoku. Naime, Japanci su osvojili veinu petrolejskih polja na Dalekom istoku, a Osovina je planirala svoj glavni udarac 1942. u pravcu Kavkaza na sovjetska petrolejska polja, s namjerom da kasnije krene dalje i stigne na petrolejska polja u Perziji i Iraku. Zaista, udno kako nisu niti pomislili da koordiniraju udarac na Kavkaz s istovremenim napadom iz Kirenaike kroz Egipat u pravcu tog podruja. Ta se zamisao razvila tek kasnije. Jedna svijetla toka obasjala je tminu oko Rommela za vrijeme serije zbunjujuih konferencija u Berlinu i Rimu u martu 1942. Hitler se sloio da se Malta mora eliminirati kako bi se oslobodio morski put u sjevernu Afriku. Tim su putem prolazili britanski avioni i brodovi s baza u domovini. Da bi se to sprijeilo i okonalo, Kesselring je bio ovlaten da pripremi teko bombardiranje Malte iz zraka u (aprilu, martu i maju), koje bi prethodilo glavnom zranom i pomorskom desantu u junu (operacija Herkules). Bombardiranjem je takoer trebalo tititi transporte velikih koliina vojnih potreba za snabdijevanje Oklopne armije da joj se omogui jo jedan napad na Britance, koji bi trebalo da se zavri zauzimanjem Tobruka (operacija Tezej). Ali kad je to bilo izvedeno, Hitler je zabranio dalji prodor u Egipat smatrajui da taj prostor nema nikakve strateke vanosti. U Africi, Rommel je svoje nade polagao u vlastite oklopne divizije. Smatrao je da mora napasti prije kraja maja (znai prije Herkulesa) s namjerom da preduhitri britansku ofenzivu i s 332 njemaka tenka, od kojih su 242 bila mark III, 19 special s topovima od 150 mm i pojaanim oklopnom i 40 mark IV, bio je siguran da moe svladati Britance za etiri dana. Tobruk e, pretpostavljao je, tada pasti i nakon toga e operacija Herkules dovesti do osvajanja Malte, ime e se definitivno otkloniti opasnost od britanskih zranih napada odatle. Nakon toga, planirao je, moi e uvjeriti svoje pretpostavljene da mu dozvole poduzimanje pohoda na Suez. Suprotno od Rommela, general Auchinleck morao je strpljivo uvjeravati kako bi smanjio optimizam svojih pretpostavljenih kod kue. Naime, gospodin Churchill je elio brzu akciju, suprotno Auchinleckovoj odluci da napadne tek kad sve pripreme budu izvrene. No ipak, britanski poloaji koji su se organizirali iza jakih minskih polja od Gazele do Bir Hakeima, bili su odskona daska za ofenzivu, vie nego prepreka koja bi trebala zadrati Rommela u defenzivi. U svakom sluaju, i britanski poloaji kao i sila Osovine mogle su se lako zaobii i obuhvatiti iz unutranjosti. Zbog toga je svaki od njih osigurao svoja pretpolja s pjeadijom, rasporeujui pokretne

snage po dubini, kako bi zatitile unutranji dio svojih obrambenih poloaja. Rommelova obavjetajna sluba nekoliko je puta otkrila raspored i namjere VIII armije. Znali su za boksove koje su formirale pjeadijske brigade pored obale i kraj Bir Hakeima kao i za lokacije nekih oklopnih jedinica. Ali irinu minskog polja kod pustinjskog puta za el Abd, lokaciju nekoliko vanih boksova, uglavnom onih u centru a koje je formirala 150. brigada i raspored 22. i 32. tenkovske brigade, sve to nisu uspjeli otkriti. ak nisu saznali za dolazak 167 novih jakih amerikih tenkova grant, koji su trebali ojaati 1. i 7. oklopnu diviziju. Von Mellenthin komentira: Moda smo sreom potcijenili britanske snage. Jer da smo sve znali, moda bi se ak i Rommel ustruavao da napadne tako jakog neprijatelja. injenica je meutim da je snaga jedinica rasporeenih na bojitu bila gotovo jednaka. Britanci su imali snage koje odgovaraju jaini triju pjeadijskih divizija koje su drale dobro organizirane boksove. etvrta po redu divizija 2. junoafrika drala je Tobruk, iako je njegova obrana bila mnogo slabija nego godinu dana prije. Dvije oklopne brigade stajale su ispred boksova pjeadije. Bile su potpuno spremne zbog traenja pjeadije, koja je bila sporo pokretna i zahtijevala je da ne ostane bez podrke, jer se pjeadijsko protutenkovsko oruje uglavnom sastojalo od zastarjelih topova od dvije funte; samo nekoliko topova bilo je od est funti, to je odgovaralo njemakim 50-mm topovima. Smjetene u centru i kod junog krila nalazile su se 1. i 7. oklopna divizija. Ova posljednja imala je jednu nepotpunu oklopnu brigadu. Trinaesti je korpus bio odgovoran za obranu same obalske linije, a 30. je korpus preuzeo brigu za pokretne trupe i utvrenje Bir Hakeim. Nasuprot koncentriranim snagama gen. Ritchieja, Rommel je mogao angairati etiri talijanske pjeadijske divizije 10. i 21. korpusa, ojaane njemakom pjeadijom. Te su se jedinice nalazile pred poloajima kod Gazale, pod komandom generala Cruwella (nazvali su je grupa Cruwell). Glavne snage bili su 20. talijanski korpus s oklopnom divizijom Ariete i motoriziranom Trieste, zatim njemaki Afriki korpus sa svoje dvije veteranske oklopne divizije i 90. lakom divizijom. U brojkama, 90.000 vojnika sila Osovine prema 100.000 Britanaca: 332 njemaka tenka i 228 talijanskih prema 849 britanskih. U zraku: 497 njemakih upotrebljivih aviona prema 190 britanskih, iako su obje strane mogle dovesti vei broj s drugih ratita. Prema tome, Nijemci su posjedovali nadmo u zraku jer je njihov lovac messerschmitt 109 F nadmaivao sve svoje rivale. Govorei o snabdijevanju, Britanci su ivjeli u izobilju ako ih usporedimo s njihovim protivnicima. Svakog se dana poveavala koliina zaliha zbog eljeznikog puta koji je iz Egipta iao prema Belhamedu i smanjene pouzdanosti morskog puta do Tobruka, jer je tamo Luftwaffe sasvim dobro uspijevala ometati i pomorski i cestovni promet. Ali postavljajui svoje baze za snabdijevanje tako blizu fronta, Britanci su podvostruili potrebu da ih zatite u sluaju da ih moraju braniti. Auchinleck je ocijenio da e ga do polovice maja Rommel preduhitriti u napadu, da e glavni udarac biti izveden protiv centra s namjerom da se probije ravno u Tobruk. Ali Ritchie je vie vjerovao da e to biti juno od Bir Hakeima kao dijela iroko zatienog podruja. Direktive date na osnovi odgovarajuih mjera u pustinji ih su ohrabrivale komandanta da ide udaljenijim putem koji rezerve dozvoljavaju, izbjegavajui sve mogue zapreke, pokuavajui neprijatelja obuhvatiti iza lea, ih da udari ravno drsko i snano. Konano, Rommel se odluio da izigra protivnika.

Poslao je grupu CrUwell da izvri prividan napad u noi 26. maja i to na centar neprijateljeva rasporeda. Dotle su talijanski 30. i njemaki Afriki korpus krenuli na jug kao to je Ritchie i oekivao. Odatle su trebali krenuti na sjever prema Acromi (Akromi). Talijanski 30. korpus i Afriki korpus imali su zadatak da unite britanske oklopne snage dok je 90. laka divizija napala baze za snabdijevanje izmeu El Adema i Belhameda. Veina njemakih jedinica imala je zaliha za etiri dana, ne raunajui ono to zarobe usput. Rommelov uspjeh ovisio je uglavnom o unitenju utvrenog uporita kod Bir Hakeima, taktiki povezanog s britanskim oklopnim snagama. Brigada Slobodnih Francuza u rajonu Bir Hakeima mogla je ugroziti linije snabdijevanja Afrikog korpusa (ako ovaj prodre dalje). Zbog toga je Rommelu bilo vano da je uniti, a taj je zadatak Rommel povjerio 30. korpusu. Oekivalo se da e se britanske jedinice boriti pojedinano, kao to je do sada bio obiaj. No njihov iroki razvoj, koji je dopirao junije nego to se oekivalo, izazvao je iznenaenje, pokazujui da je Ritchie dobro predviao. tavie, pismeno (ako ne stvarno), Ritchie se sloio s Auchinleckom da je potrebno uskladiti djelovanje borbenih grupa. Tako britanski planovi nisu nikako dopustili Rommelu da svoj plan provede u stvarnost. Ali planovi su jedno, a njihovo izvrenje drugo. Bitka koja je slijedila, nije se odvijala po planu. Ona je bila izraz sposobnosti visokih oficira, njihove procjene i brze improvizacije, kao i sposobnosti boraca da se prilagode nizu razliitih situacija. Dio talijanskog korpusa divizija Trieste zalutala je i zaglibila se u mekanom pijesku na putu prema Bir Hakeinu u noi 26. maja. Druga divizija Ariete nije uspjela ostaviti jai utisak na 1. brigadu Slobodnih Francuza. Rommelove anse da iznenadi protivnika svakako su nestale im se Afriki korpus pokrenuo, jer su odmah uoili da ih kroz no prate junoafrika oklopna kola. Tako je Cruwellov manevar s talijanskom pjeadijom, pomognutom njemakim oklopnim kolima, doivio neuspjeh. Britanci su bili dobro obavijeteni. Ipak, Nijemcima je brzo postalo jasno da njihovi protivnici nisu nita nauili na starim grekama iz prolosti. Ponavljali su iste pogreke. Treu motoriziranu brigadu pregazile su Ariete i dio 21. oklopne divizije. Malo nakon toga, 4. oklopna brigada, opet potpuno sama, izgubila je gotovo polovinu snaga u borbi s 15. oklopnom divizijom i, to je jo gore, napustila je bojite. Afriki korpus i 90. laka divizija kretale su se naprijed. Posljednja je zarobila komandanta i tab 7. oklopne divizije, dok je Afriki korpus napao 22. oklopnu brigadu kad se pojavila usamljena i unitio joj 30 tenkova. Jedna po jedna, na Rommelovo prerano oduevljenje (ne i iznenaenje), britanske formacije gotovo da su se nudile da ih unite njegove borbene grupe. Dvadeseta laka divizija zaplijenila je vie skladita hrane i opreme. Ali poslijepodne njegovo oduevljenje prelo je u nemir kad su sasvim iznenada naile tri britanske oklopne brigade koje su dolazile na njih s obje strane, i to u momentu kad su oni napali jedno uporite u kojem se nalazila 201. gardijska brigada. Sada su novi tenkovi grant doli do izraaja vie nego to jutro. Tenkovi mark III i IV bili su unitavani, a tenkovi grant kao da su bili otporni na granate. Tehnika ravnotea okrenula se protiv Afrikog korpusa. Odjednom, taktika se morala mijenjati. Do noi Rommelov poloaj nije bio onakav kakvom se nadao. Ariete nije uspjela osvojiti Bir Hakeim; 90. laka divizija nalazila se u blizini El Adema, izolirana

i izloena ozbiljnim napadima, 15. oklopna divizija stala je kod Vitezovog mosta, potpuno nepokretna zbog nestaice goriva. Tako je bilo i 28. maja. Samo 21. oklopna divizija mogla je napadati prema obali, zauzevi tzv. Sklonite Commonwealth (Komouvelt) koje se nalazilo u centru rasporeda britanske pjeadije na obali. Za to vrijeme se Ariete obrtala oko Bir Hakeima i naletjela na britanske snage prije nego to je uspjela uspostaviti taktiku vezu s Afrikim korpusom. U meuvremenu, 90. laka divizija odstupila je pred 4. oklopnom brigadom na jug i zapad kako bi izbjegla unitenje. Nitko nije mogao predvidjeti injenicu da su do jutra 29. maja Rommelove pokretne snage doivjele potpun neuspjeh u izvrenju svojeg zadatka i da su se sada nalazile u velikoj opasnosti. To stanje doprlo je veoma polako do svijesti taba Oklopne armije. Uskoro su otkrili da je linija snabdijevanja juno od Bir Hakeima odsjeena i da je britansko minsko polje, koje spaja to mjesto sa sjevernim frontom, mnogo jae no to su oekivali. Krenuli su napreac preko njega, ne znajui da se na kraju nalazi kompletna britanska 150. brigada. Ona se skrivala u uporitu kod Sidi Muftaha. Na taj su nain putovi za dopremu zaliha Afrikom korpusu bili zatvoreni, sve dotle dok se taj put ne oisti i uniti, ili dok se ne odbaci jo neotkrivena britanska 150. brigada. U meuvremenu, dok su britanska oklopna sredstva stvarala zapreku, njemake tekoe i nezgode su se poveavale. Cruwell je bio zarobljen, von Vearst (fon Ferst), komandant 15. oklopne divizije, bio je ranjen, a nekoliko njemakih pjeadijskih jedinica bilo je pregaeno. Zalihe, naroito goriva i vode postajale su sve manje. Imali su ih samo za slijedei dan. Iako je sam Rommel doao da ih vodi, takvo vodstvo nije moglo potrajati. itav dan 29. maja, Nijemci koji su prodrli istono od linije Gazela povukli su se da bi se koncentrirali sjeverno i istono od mjesta gdje se nalazila 150. brigada. Napravili su vrst obrambeni pojas oko Cauldrona (Koldrona), dok su sa zapada talijanske divizije iz grupe Cruwell (kojima je privremeno rukovodio Kesselring, koji je upravo doao u inspekciju) zapoele ienje uskog prolaza kroz minska polja kuda bi zalihe mogle stizati do Afrikog korpusa. Sad je poela trka s vremenom. Rommel je morao istovremeno istiti prolaz i zadravati britanske snage. One su pod komandom generala Ritchieja zaista imale anse da unite Afriki korpus dok se branio. Uporite 150. brigade raspolagalo je zalihama za dvadeset jedan dan, premda su se pod pritiskom borbe one troile mnogo bre. Osim toga u blizini su se koncentrirale tri britanske oklopne brigade; dio 1. tenkovske brigade smjestio se u boks, a 32. tenkovska brigada prikupljala se sjeverno od Cauldrona. Za to vrijeme Ritchie je ekao da se situacija raisti. U meuvremenu su se Rommelovi vojnici svojski latili ienja prolaza kroz minsko polje, dok je njihovo prikupljanje u Cauldronu ve dostiglo zadovoljavajuu razinu. Tada su tek vidjeli da se na kraju tog puta nalazi 150. brigada. To otkrie, nou izmeu 29. i 30. maja potpuno je pokvarilo Rommelove planove. Vie nije mogao planirati ambiciozne manevre protiv britanskih snaga niti napad na Bir Hakeim. Najvanije je bilo kako sada preivjeti. Ako su Rommel i Afriki korpus doivjeli iznenaenje vidjevi snagu i otpornost tenkova grant, to nije bilo nita prema iznenaenju koje su doivjeli kad pred uporitem 150. brigade nisu doivjeli nikakav otpor ni s istoka ni sa sjevera. Britanski su komandanti u to vrijeme razmiljali o koristi koju e uskoro postii, moda i bez

borbe, ako Rommel ostane bez rezervi, hrane i goriva. Na sreu, sve to su uinili bilo je to da su razmiljali, i to tjedan dana, ali nisu poduzeli niti jedan napad sve do 5. juna. Nezgoda je bila i to je komanda VIII armije radila preko neefikasnih koordinacionih tijela s generalom Auchinleckom, koji se nalazio u Kairu. Ovaj je tada vodio dugi sastanak s Ritchiejem i komandantima korpusa, dok su komandanti divizija esto poduzimali pojedinane akcije bez koordinacije s vrha. Naprotiv, u Oklopnoj armiji komanda je bila centralizirana, jasna i efikasna. Uvijek sigurno i brzo (dobro ili loe), nareenje je dolazilo od jednog intelekta i jednog ovjeka Erwina Rommela. Kasno 30. maja njemaka obrana kod Cauldrona inila se prilino sigurnom. Ali nedostatak hrane i goriva (jer je na putu stajala 150. brigada) smanjilo je tu sigurnost na nulu. Na albu zarobljenog britanskog oficira da koliine vode koju dobivaju zarobljenici nije dovoljna, Rommel je odgovorio: Dobivate istu koliinu kao i ja i Afriki korpus pola rae. Slaem se da tako ne moemo nastaviti. Ako ne dobijemo noas nove koliine vode, morat u pregovarati s Ritchiejem. Granica je bila podne slijedei dan.

Rommel odbacuje 8. Armiju do gazele.

Talijani uvaju zarobljenike raznih nacionalnosti i boje koe.

Ponovo u Bengaziju: ruevina je vie ali kino jo radi.

Poljska artiljerija afrikog korpusa udara po neprijatelju.

Afriki korpus zauzima Torbruk 22. juna 1942.

Njemaki inenjerci rade na savlaivanju prepreka.

Gazala: duel u kazanu

Postavljanje protutenkovskih mina.

Rukovoenje operacijama iz zraka: roda nadlijee kolonu njemakih tenkova na pustinjskoj cesti

Zarobljeni Britanci i Indijci rade na utovaru broda.

Podstaknut jo jednom neprijateljskim nekoordiniranim lokalnim napadima pjeadije i oklopnih snaga koje su napadale njegove protutenkovske zapreke, branei strmine koje su okruivale Cauldron, Rommel je ustrajno napadao 150. brigadu i njezin poloaj artiljerijom, spremajui istovremeno bombardere za glavni udar koji je planirao za 1. juna njegovu posljednju priliku. U zaguljivoj praini, nepodnoljivoj vruini i kreendu zvukova, Britanci su se oajniki branili, pritisnuti osjeajem osamljenosti, ali uvijek u nadi da e pomo stii. Na alost, general Ritchie, ini se, bio je nesposoban za bilo kakvu akciju osim da ih opominje da izdre. To jutro, oklopne snage i pjeadija nametnuli su estoku borbu britanskim snagama. Do ranog poslijepodneva sve je bilo gotovo Rommelova vremenska granica upravo je prola. Trebalo je jo samo pokopati mrtve i evakuirati zarobljenike. Tada gotovo kao oprotajni pozdrav za svoje mrtve Britanci su izvrili napad koji je trebao znaiti totalan poraz za Nijemce, ali oni su ga prikazali samo kao neuspjelo izvianje, iako je od jakog artiljerijskog bombardiranja ranjen Rommelov naelnik taba general Gause (Gauze). Britanci su se kod Gazale borili na mahove: svaki vaniji pokret razvijao se polako i teko, svaki protivniki udarac izazivao je ponovno razmatranje koje je prekidalo intenzivnost koju donosi sama unutranja snaga mobilne akcije. Afriki korpus, naprotiv, jedva da je stao (osim ako nije imao goriva) i, slijedei dobro poznatu izreku da u oklopnom ratu nitko ne moe stajati na mjestu, drao je svog protivnika u stalnoj neizvjesnosti. Tako je cijelo vrijeme Afriki korpus jaao obru oko Cauldrona, napadajui istovremeno 150. brigadu. U isto vrijeme izgraivao je jau obranu od eventualnog protivudara koji se oekivao s istoka, planirao udar za unitenje obrane Bir Hakeima. Dok su Afriki korpus i Ariete ostali u rajonu Cauldrona, 20. laka divizija i divizija Trieste krenule su da se obraunaju s 1. brigadom Slobodnih Francuza. Nju je Luftwaffe snano bombardirala. Ali iako su desetodnevni napadi na taj izvrsni ali osamljeni garnizon (od 2. do 10. juna) privukli panju itavog fronta (a kasnije i svijeta), to nije mijenjalo injenicu da je mjesto gdje se nalazio Afriki korpus bilo mjesto na kojem su se donosile vane odluke. U sitnim satima 5. juna general Ritchie konano je zapoeo napad na Cauldron. Taj dan cijela Oklopna armija i tab Afrikog korpusa nisu bili daleko od centra borbe. Na sjeveru je 21. oklopna divizija drala jedan dio, a na jugu 15. oklopna branila je drugi dio fronta, a jo je i istila prolaz kroz minsko polje kojim su sutradan namjeravali krenuti na Bir Hakeim. Ariete je drala istonu stranu i upravo tamo je u 02.50 sati ujutro 5. juna otpoela teka barana vatra britanskih snaga. To je navelo promatrae iz Cauldrona da zabrinuto pretrauju horizont, na kojem je povremeno bljeskalo. Uzrokovalo je to veliki strah, no bez ikakva razloga, jer je Ariete izvijestila da britanska artiljerija tue po praznoj pustinji. No u svakom sluaju, napad koji je nou izvela indijska pjeadija, koja je nastupala poslije bombardiranja, slomila je protivnika i Ariete je poela bjeati, a Britanci su poli za njom u gonjenje. Tako su uletjeli ravno u centar Cauldrona, u vatru topova Afrikog korpusa kojem vrstinu nisu mogli naruiti. Tu je organizirana uspjena zasjeda, iz koje se moglo spasiti jedino povlaenjem. Nijemci su bili iznenaeni nainom na koji su Britanci napadali bez podrke artiljerije i ostalih jedinica. Osim toga, njihovi su tenkovi napadali bez neke veze s napadima pjeadije. Afriki je korpus pogaao svoje ciljeve gotovo neometano i do ranog poslijepodneva

vrsto je drao Cauldron, osim poloaja na istonoj strani gdje su Britanci izvrili prodor. Jedan nepredvien napad koji je izvrila 32. tenkovska brigada na sjevernom rubu obrua bio je odbijen i brigada je izgubila 60 tenkova. U tome je Rommel vidio svoju ansu. U neoekivano otvoren prolaz na junom dijelu minskog polja projurila je 15. oklopna divizija i prohujala preko junog krila spojivi se s jedinicama iz rajona Bir Hakeima, a zatim su uspjeno stigle jedinice koje su se spremale napasti Cauldron s istoka. Nakon toga je 21. divizija udarila istono od Cauldrona. Za nekoliko sati one britanske jedinice koje nisu bile razbijene sada su bile izolirane, tabovi uniteni ili raspreni; sve ostale snage poele su bjeati da se spase. A general Ritchie jedva da je slutio ili znao to se dogaa. Nasuprot tome, tab Afrikog korpusa znao je to veoma dobro, osobito kad nije dolo do ozbiljnoga britanskog protunapada. Britanci su se povukli kako bi popravili maine, odmorili snage i obnovili jo jednu komandnu debatu oko novoga uzaludnog plana. Za britance koji su drali obalnu cestu s linijom do Vitezovog mosta i s oklopnim jedinicama u rasulu, vrijeme je stalo. Ali za francusku brigadu (od koje su mnogi vojnici bili Nijemci koji su se prije rata ukljuili u poznatu francusku Legiju stranaca) vrijeme je izgubilo svako znaenje. U zbrci bombi, granata i napada, njihova je borba nosila osudu britanskog poraza kod Cauldrona. To je postalo pitanje nacionalne asti, a nisu mogli dobiti nikakvu pomo osim podrke iz zraka. Rommel je toga bio svjestan pa je poslao pola Afrikog korpusa da pomogne 90. lakoj diviziji i diviziji Trieste u njihovim dosad beskorisnim pokuajima da svladaju garnizon Bir Hakeim. Drugi dio osmatrao je pokrete Ritchiejevih snaga na sjeveru. Ako osvoji Bir Hakeim, razmiljao je o svom prvobitnom planu, stvorio bi mogunost da ostvari pola svojeg zadatka. Moe se raspravljati o tome: da je Rommel mogao blokirati Bir Hakeim s manjim snagama i odmah, ve 5. juna, uspio bi osvojiti rajon Cauldrona. Ali postoji odreena razlika u njegovu ponaanju za vrijeme bitke kod Gazele prema onoj koju je vodio Afriki korpus u kritinim momentima operacije Crusader. U tom je sluaju obuzdao svoje sklonosti prema napadu u jednom dahu i koncentrirao se na dobro razraen plan unitenja neprijatelja dio po dio. Kao to smo vidjeli, iao je tako daleko da je odvojio neke tenkove Afrikog korpusa i poslao ih u napad na Bir Hakeim. Uinio je neto to su dosad radili samo Britanci razdvojio je snage. Zapravo, samo je 15. oklopna divizija sudjelovala u napadu na francusku brigadu. Ali njihove su snage okupirale taj dio pustinje nou izmeu 10. i 11. juna, u isto vrijeme kada su Francuzi, koji su se nalazili u tekom poloaju, dobili dozvolu od Ritchieja da se mogu povui. K tome su zadrali Afriki korpus da pokua jo jednom ono to nije uspjelo prvog dana ofenzive da se probije do mora. Ovaj je put Afriki korpus bio ak na vie od pola puta do svog cilja operacije. Dvadeset prva divizija i Ariete drale su Cauldron, a linije snabdijevanja bile su slobodne. Broj tenkova se smanjio: Afriki je korpus imao samo 124, a Ariete 60. Pjeadija je pretrpjela jo tee gubitke. Unato svemu moral je bio na visini. Kod Britanaca, meutim, koji su 12. juna imali 285 tenkova, ukljuujui 83 granta, moral je bio veoma pao. Rommel je znao da se britanski komandanti opet svaaju izmeu sebe (sluali su njihove radio-poruke). Sada je Rommel napravio nov raspored svojih snaga. Poslao je dio 90. lake divizije juno od El Adema, a 15. oklopnu diviziju na sam El Adem, a divizijom Trieste htio je popuniti prostor izmeu Ariete i 21. divizije, koja je ve

isturila svoje krilo oko Cauldrona. Teoretski bi jedan takav odred bio uniten da je bio zateen u otvorenoj pustinji. Naime, u konfuziji koja je vladala izmeu Bir Hakeima i Cauldrona, kolone koje su napredovale neometano su iz zraka napadali avioni RAF-a koji do sada nisu napadali zbog opasnosti da ne pogode vlastite jedinice. Oni su takoer potakli na jaki napad dvije ili tri britanske oklopne brigade koje su se nalazile u blizini Vitezovog mosta. Vei dio dana 11. i 12. juna Rommel je oekivao protunapad Britanaca, do kojeg nikad nije dolo. Za to je vrijeme kolone na desnom krilu paljivo isturao naprijed. Petnaesta oklopna divizija kretala se paljivo i polako, korak po korak, prema Vitezovom mostu gdje je izvrila probni udarac. Kad se Rommel uvjerio da nema zamke, jedinice su pojurile punom snagom u napad. Naredio je 21. diviziji da krene iz Cauldrona i da napadne Britance na centru njihovog rasporeda dok njihova panja bude usmjerena na 15. oklopnu diviziju. Nijemcima koji su sluali britanske radio-poruke, inilo se kao da je nedostatak aktivnosti na strani Britanaca uzrokovan odbijanjem podinjenih da sluaju zapovijesti koje su nareivale pokret i napad. Zapravo, razlog je bio gotovo isto tako ozbiljan tipino neslaganje meu oficirima (kod kojih se uvukla sumnja u ispravnost nareenja), od kojih se jedan izgubio urei na novu konferenciju. U takvoj nesigurnosti nale su se 22. i 4. oklopna brigada koje su stale i tako postale izvrstan cilj za neprijatelja. Sudbina ih nije dugo ostavila da ekaju. Neprijatelj ih je doveo do ruba unitenja, a 22. brigada, koja je urila u pomo, uletjela je u unitavajuu neprijateljsku vatru. General Ritchie mogao je s pravom ponoviti rijei admirala Beattyja (Bitija) na Jutlandu (Jilandu) kad su njegove oklopnjae bile unitavane jedna za drugom: to je to, do vraga, s naim brodovima danas? Odgovor je u biti bio isti superiornije oruje i bolji instrumenti nadigrali su hrabrog neprijatelja na vitalnoj toki. U zraku su Britanci takoer bili slabiji. Izgubili su vie aviona od Luftwaffe i unitili manje ciljeva nego bombardiranje njemakih tuka. Britanski su se gubici u tenkovima poveali do katastrofalnih dimenzija ak je 138 vozila uniteno 13. juna. Do tog je vremena Afriki korpus okruio Vitezov most i izolirao ga, a takoer se uvrstio na grebenu Rigel, i tako je ve ugrozio obalu. U praini i pjeanoj oluji razvila se na grebenu i u rajonu Vitezovog mosta veoma konfuzna borba. Britanci su se rasipali, a Nijemci su sjedinjeni krenuli kako bi osvojili taj kljuni poloaj. Boks je morao biti evakuiran te noi, a posljedica je bila ta da nenapadnuti boksovi koji su drali sjeverni sektor linije Gazela na obali vie nisu mogli opstati. Samo je 70 britanskih tenkova ostalo, a gotovo svaki od izgubljenih pao je u ruke neprijatelja. Britanske oklopne snage mogle su misliti samo na vlastito spasenje, pjeadija isto tako. Ali Afriki im je korpus to elio sprijeiti. Ve su mogli vidjeti Junoafrikance kako odstupaju du obale prema Tobruku. Taj je pokret ostao neprimijeen od Luftwaffe, koja je tada bombardirala konvoje za Maltu. Nijemci su bili zaokupljeni pripremom da glavni protunapad izvedu te noi. No ovaj put ak ni Rommel, na svoju alost, nije uspio natjerati Afriki korpus u akciju. Von Mallenthin se sjea bez ogorenja: injenica je da se Afriki korpus nalazio na kraju svojih snaga... bilo je nemogue podii ljude! Tako je bjeanje Junoafrikanaca ostalo neometeno. Znaajan pokret na zapad izmeu Talijana, koji je izvrila britanska 50. divizija prije no to se obrnula na jug i skrenula naglo u pustinju, nije izgubio nita od svoga smionog uspjeha; jedino je propustila da iscrpljenog protivnika pregazi te noi; bio je premoren i preslab da se

odupre. Na kraju analize, ne moe se rei da su Britanci bili totalno uniteni, jer su se na istoku opet prikupljali, a i oko Tobruka. Ali bitna komponenta pustinjskog ratovanja oklopne snage gotovo su nestale branei rajon Vitezovog mosta. Ono malo to je ostalo, nije bilo povezano. Jo e se vidjeti da li i oslabljene Rommelove snage mogu izgurati protivnika na granicu i osvojiti Tobruk, ukoliko uope bude branjen. U svakom sluaju, vrijeme se nije smjelo gubiti jer je svaki izgubljeni sat davao Britancima anse da se oporave i unite skladita u bazama koje e Rommel osvojiti.

Rommel je 15. juna imao jednu veliku ambiciju osvojiti Tobruk. U to su vrijeme Britanci oklijevali da li da se uporno brane, jer je obrana bila slabija nego godinu dana prije. Jedan tabni oficir koji je zatraio plan minskog polja otkrio je da je on zastario jer su mnoge mine bile premjetene na liniju Gazala. No u svakom sluaju odluka donesena u posljednjem trenutku da se ubaci pojaanje Britanaca, Junoafrikanaca i Indijaca sa slabom artiljerijom i samo dva tenkovska bataljona prisilila ih je na borbu koju je Rommel oekivao. I premda su neki jaki britanski boksovi, podrani oklopnim snagama, spreavali prilaz rajonu Tobruka, Rommel 15. juna nije oklijevao. U svakom pogledu, naroito u moralu, bili su jaki, a Afriki korpus i Talijani borili su se kao nepobjediva vojska. Britanci su se u neredu povukli u Egipat. Gonili su sve pred sobom, a gubili su jo tenkova. Istovremeno je Afriki korpus zavrio opsjedanje Tobruka (18. juna), a 90. laka divizija ula je slijedei dan u Bardiju, zaposjedajui irok pustinjski pojas izmeu britanskih prednjih kolona i izolirane luke. tab Oklopne armije trebao je samo da upotrijebi planove jurinih napada iz operacije Crusader i da ih sam primijeni. Zadatak nije bio teak jer su naene zalihe municije. Dok se obru oko Tobruka zatvarao, Rommel je izdao naredbu za napad. Britancima nee dati ni predaha niti im dati naslutiti to namjeravaju. Brzina je bila sr plana. Nisu se smjeli vriti pokreti u zoni prikupljanja sve do poslijepodneva prije napada. Izvianje i priprema artiljerije predvieni su u najmanjoj mjeri koja se mogla oekivati za takav napad. Imajui to na umu, a sluei se planovima koje su imali, zauzimanjem Tobruka zavrit e se operacija Tezej. Rommelov paljiv odnos prema oklopnim snagama u tom trenutku sprijeit e njegovu zamisao da krene jo i na istok nakon pada Tobruka. Odbivi da upotrijebi oklopne snage u ienju preostalih britanskih boksova izmeu Tobruka i Egipta i nastojei napadati s pjeadijom i tehnikim jedinicama podranim tekim bombardiranjima, uglavnom Luftwaffe, Rommel je uvao svoje tenkove za nastupajue dogaaje. Kesselring mu je tada pruio neogranienu pomo, jer je maral avijacije vjerovao da kad bude osvojen Tobruk, mora biti izvrena operacija Hercules (napad na Maltu); bez toga bi transporteri vojnih potreba bili neprestano u opasnosti. Tako je on svaki bombarder koji je mogao pronai u sjevernoj Africi (njih oko 150) i nekoliko s Krete, poslao u napad koji je kulminirao u jednom danu kad je izvreno oko 600 letova. Veina ih je bila upuena da bombardira jugoistoni dio rajona Tobruka. Tu e se nai cijeli Afriki korpus na tijesnom frontu pred jednim indijskim pjeadijskim bataljonom. Talijanski 20. korpus proirio je irinu fronta u borbi s drugim britanskim bataljonom na lijevoj strani. Linijska obrana ne bi mogla izdrati takav napad. S gledita branitelja, iduih 4 sata bili su primjer loeg voenja borbe i neelastinosti. Pojedine britanske jedinice i pojedinci meu njima borili su se s oajnikom hrabrou. Ukratko reeno, bio je to niz neujedinjenih ali izvrsnih samostalnih pokuaja. Afriki je korpus navikao da vodi borbu s usamljenim oklopnim brigadama i mogao ih je poraziti. Ovdje su se borili i s osamljenim baterijama i odjeljenjima tenkova tako da rezultat nije dolazio u pitanje. Ni jedna operacija ne ide tono po planu. Ali pridravanje planiranog vremena u izvravanju zadataka moe biti veoma ohrabrujue. To je Afriki korpus is kusio od poetka. Neometano rasporeene jo u toku noi, pjeadijske jedinice krenule su prije

napada Luftwaffe na britanske poloaje. Bilo je to u ranu zoru. Neto kasnije, u 7 sati, njemake tehnike jedinice poele su zatrpavati zauzete britanske rovove dok se pjeadija pod zatitom dima kretala naprijed, sklanjajui se od rova do rova i briui sve pred sobom. Kad su istureni tenkovi 15. oklopne divizije preli rovove u 8.30 ujutro, ve su se vidjeli znaci pobjede, jer britanska obrana nije imala onu snagu kao godinu dana prije. Njihova je artiljerijska vatra poinjala kasno i bila rasturena, to je velika greka u obrani. Potpuno ohrabreni, Nijemci pod komandom generala Nehringa (Neringa) poeli su brzo napredovati. Zaustavljali su se samo naas kad bi naili na osamljenu britansku bateriju ili odjeljenje tenkova koje je pokuavalo da da svoj usamljeni doprinos obrani. Do 14 sati Afriki je korpus izbio na greben Pilastrino odakle je mogao tui luku. Sad kad su posljednje britanske oklopne jedinice unitene, nepokretni garnizon bio je izloen na milost i nemilost veoma pokretnom protivniku. Jedva da je koji branitelj uspio pobjei, jer je slom bio tako brz da nije bilo vremena za povlaenje. Posljednje britanske trupe poloile su oruje 22. juna ujutro iako je veina to uinila jo dan prije. Da citiramo jednog Talijana: Sve se dogodilo tako brzo. Utvrenja, luka i grad sve je palo za samo nekoliko sati. Velika masa ruevina zgrada i ispreturani metal, sve je jo bilo toplo kao tijelo tek umrlog ovjeka... Ali taj kaos nije sprijeio Nijemce da odmah postave strae kod skladita ... Tamo je bilo velikih koliina pive, vrea punih bijelog brana, cigareta, duhana i pekmeza, galoni viskija, skupe konzervirane hrane u limenkama, i tone kaki odjee... Kasnije je Rommelov tab otkrio neto jo vanije velike koliine vode i to je najvanije, veliki broj vozila i goriva to jo nije bilo uniteno, a koje e sainjavati vitalna sredstva u iduoj Rommelovoj akciji. Jo nisu utihnuli posljednji pucnjevi u Tobruku, a Rommel je ve pokuao da strategiju Osovine prilagodi njegovom nainu miljenja. S mnogim estitkama, ali i prijedlogom da se izvede operacija Hercules, odletio je 21. juna Kesselring u tab Oklopne armije. Tamo se susreo s uzbuenim Rommelom, koji je inzistirao da se plodovi pobjede ne smiju izgubiti; smatrao je da nee biti vremena da se doeka pad Malte ako se prije toga ne osvoji Egipat i Sueski kanal. Kesselring ga je hladno upozorio da se bez pomoi zranih snaga tako neto ne moe izvesti. Avioni su ve rezervirani za operaciju osvajanja Malte, koja se uzgred, u odsutnosti Luftwaffe koja je bila angairana u Africi, poela boriti na moru. Von Mellenthin je rekao: ... diskusije su postale veoma ive. Dvojica komandanata nisu se uspjeli sloiti i Rommel je poslao Hitleru linog oficira za vezu, a na slian se nain obratio i Mussoliniju. Slijedei je dan saznao da je unaprijeen u in marala. To je proslavio tako to je naredio jedinicama Afrikog korpusa da krenu prema egipatskoj granici, pretpostavljajui da e dobiti Hitlerovu dozvolu. Dobro je pretpostavljao, jer je Hitler oduvijek bio ne previe oduevljen operacijom Hercules bojei se, naime, da e talijanske snage ponovno doivjeti neuspjeh i traiti opet njegovu pomo. To sad ne bi bilo dobro jer se spremao na novu veliku ofenzivu u Sovjetskom Savezu. Rommel je uao u Egipat 23. juna s Hitlerovim i Mussolinijevim odobrenjem i s odlukom da se Hercules odgodi do septembra. Ovdje nije bilo Rubikona (u teoriji), jer se uvijek mogao povui ako bi naiao na jak otpor. Ispred Oklopne armije, nalazile su se iznenaene britanske snage, ukopane u rovovima kod Mersa Matruha, na istom mjestu gdje su bile na poetku rata u pustinji. Njihov glavni komandant nije vjerovao da Roramel ima sredstva da stigne do Kaira i ocijenio je: Ne postoji istono od Halfaye poloaj koji bi neprijatelj mogao uspjeno

odrati protiv jaeg neprijatelja. Moe li on ponovno pogrijeiti, to mu je Afriki korpus esto dokazao.

Na podruju vojne taktike prilagoivanje moe biti vrlina. Ali strateki su pokreti trupa na bojnom polju po prirodi rezultat dugo steenog iskustva. Zahtijevaju oprez i paljivo planiranje, svojstveno im je da se izvode u dobro promiljenoj svrsi. Za vrijeme drugog svjetskog rata, njemaka je strategija bila izgraena na ideologiji o nepobjedivosti Njemake, kao rezultat smiljeno organizirane dugogodinje propagande. Golema njemaka armija spremila se 25. juna 1942. godine na 400 kilometara dugu vonju do najblieg sovjetskoga petrolejskog polja kod Maikopa; zatim oko hiljadu i sto kilometara daleko od onog kod Bakua i moda i onog u Iraku za jo daljih 800 kilometara preko tekog terena. Taj isti dan Oklopna armija je s jedva 60 tenkova i 3500 pjeadinaca, podrana s 44 talijanska tenka i 6500 talijanskih pjeadinaca dokazane nepouzdanosti, stajala samo hiljadu i sedam stotina kilometara daleko od Iraka i samo 650 kilometara od otvora naftovodnih cijevi u Iraku i Haifi. Sovjetska armija, prebrodivi zimu, uspjeno se isprijeila Nijemcima na putu prema Kavkazu. Naprotiv, britanska armija koja je drala Egipat, vidljivo je klonula i u tom trenutku imala je malo trupa za pojaanje. Rommel i Afriki korpus pokazali su Vrhovnoj komandi kako se moe mijenjati strategijska situacija. Sada su bili pritisnuti riskantnim mogunostima da li e se moi snabdijevati postojee snage na kraju pomorskih i pustinjskih linija snabdijevanja. Niti jedna od tih dviju linija nije se mogla osigurati u bliskoj budunosti. Ali glavni napad Osovine bio je ve proveden do krajnje kopnene granice. To nije bilo postignuto lako. Rommel se taktiki drao vrsto, pojaan dolaskom nekoliko novih tenkova mark IV F s debljim oklopom i dugim 75 mm topovima. Britanci su se kolebali, iako je njihova pjeadija bila ojaana pristignutim protutenkovskim oruima kalibra 6 funti. To meutim nije nadomjestilo iscrpljenu snagu u tenkovima. Imali su samo 50 tenkova grant i 100 tenkova s topovima od 2, funte. Iskustvo im je govorilo da im je potrebna nadmo od 3:1 u obinim tenkovima i odgovarajui broj tenkova grant kako bi se suprotstavili Afrikom korpusu, koji je 25. juna stigao pred Mersa Matruh. Britanci su odluili da se uporno bore da bi zaustavili povlaenje k El Alameinu. Odluku je donio general Auchinleck koji je taj dan poslao generala Ritchieja na odmor i sam je preuzeo komandu VIII armije. Kao rezultat toga, kad je Rommel napao Mersa Matruh 26. juna, izvrsno je izabrao vrijeme napada, u kritinom trenutku promjene britanskih komandanata prije no to su potinjeni saznali i razumijeli gledita novog komandanta. Stavie Britanci su izvrili i reorganizaciju svojih jedinica. Osnovali su brigade s vlastitom artiljerijom (postale su brigadne grupe), i na taj je nain dolo do prolaznog ali bitnog slabljenja koncentracije i elastine upotrebe artiljerije, to je za taj rod vojske i te kako vano. O tome Rommel nije nita znao kad je 26. juna poslao u napad Afriki korpus (talijanske su jedinice jo trebale stii). Mislio je da Britanci imaju duboki pojas minskog polja s etiri pjeadijske divizije rasporeene sjeverno od padina Sidi Hamza i da 1. oklopna divizija titi pustinjsko krilo. Ali, britanska je pjeadija bila koncentrirana oko Matruha, jaka na jugu padina od Sidi Hamza i slaba, ak veoma slaba u centru, dok su oklopne snage bile na jugu u pustinji. Afriki je korpus namjeravao bonim napadom vezati 1. oklopnu diviziju, kako bi se probio kroz slab

centar, dok e 15. oklopna divizija na pustinjskom krilu sama vezati sve britanske oklopne snage i Novozelandsku diviziju. Da su Britanci bili u boljoj formi, budunost Rommelova napredovanja u Egipat mogla se ovdje rijeiti. Petnaesta oklopna divizija nije mogla poraziti etiri puta jae snage. Da se onda odvojila, sudbina 21. oklopne i 90. lake divizije, uhvaene od britanskih oklopnih jedinica u pustinji i pjeadije u Matruhu, ne bi ostavila sumnje u krajnji ishod. Ali general Gott, komandant britanskog 13. korpusa, pokazao je udnu uznemirenost dok je pritisak Afrikog korpusa jaao tokom 27 juna. Petnaesta je oklopna divizija bila prilino lako zaustavljena, a 21. oklopna se na jugu obrnula, napala 1. oklopnu diviziju ime je oslabila pritisak na 15. oklopnu diviziju i uletjela ravno u poloaje Novozelandske divizije, koja je branila centar 13. korpusa. To jedva da je bilo iznenaujue jer je 21. oklopna divizija imala jo svega 23 tenka i 600 vojnika. tab VIII armije primao je zbrkane izvjetaje iz pustinje i zbog toga su odluili da poalju neto pojaanja iz 10. korpusa iz rajona Matruh u napad, to bi tamonje jedinice oslobodilo pritiska. General Gott je u meuvremenu spoznao da su Novozelanani raspreni. Dvadeset sedmog predvee u 19 sati 27. juna, 90. laka divizija presjekla je obalnu cestu kod Ras Hawale istono od Matruha. Pola sata kasnije dvije britanske brigade upuene su iz Matruha da napadnu u pravcu juga i pomognu 13. korpusu. No u tom je trenutku general Gott smatrao da je dolo vrijeme za odstupanje koje je sugerirao Auchinleck u svojoj taktici oklijevanja. U 19,20 sati nareenje za povlaenje dobila je 1. oklopna divizija, ali ne i Novozelanani. I to je jo udnije, to nareenje nije poslano u tab VIII armije radi informacije. Za Afriki su korpus slijedei dogaaji bili poput uda. Pored toga to se 90. laka divizija nala u nevolji, zakanjeli dolazak Talijana sa zapada nije davao povoda za slavlje. Britanski pjeadijski napadi iz Matruha bili su opasnost koja bi se mogla otkloniti jakom artiljerijskom vatrom. Ali Britanci su imali jake oklopne snage na padinama grebena i one su spreavale sve mogunosti. A tada se zabrinutost rasprila: iz ne ba jasnog razloga britanske su snage krenule na istok, ostavljajui Afrikom korpusu bojno polje, koje on nije osvojio, i s cijelim 10. korpusom slili se u Matruh. Nepristranom promtarau, da je krajem juna 1942. godine stajao na liniji napredovanja Oklopne armije, moglo bi se oprostiti ako ne bi znao tko se s kim bori. Na nebu nije bilo sumnje tko je tko i to radi, jer su s istoka dolazili naleti RAF-ovih bombardera, sputajui svoje bombe na nastupajueg protivnika, da bi se odmah zatim vraali po nove. Avioni Luftwaffe povremeno su napadali jednostavno zato to je napredovanje osovinskih snaga na zemlji bilo bre od proirivanja zranog fronta Nijemaca. Na zemlji su gotovo sve njemake jedinice putovale u britanskim vozilima (isto su tako mnogi vojnici nosili britansku odjeu); promatra je vidio rijeku britanskih vozila, topova i pjeadije kako ide k El Alameinu (neki su mislili u Palestinu). Jurili su na istok, zaustavljajui se tu i tamo da obaspu vatrom najblieg progonitelja. Iza njih nailazile su kolone njemakih oklopnih kola s prethodnicom od motociklista i s topovima (neki od njih britanski od 25 funti). Oni su se angairali u kratkim arkanjima sa zatitnicom koja je ostavljala maine u plamenu i Britance koji bi pali u zarobljenitvo, dok su povrijeeni Nijemci odlazili prema zapadu u bolnikim kolima. Kasnije je stiglo jo vozila u kojima su bili britanski vojnici koji su u posljednji as

izbjegli zamku u Matruhu jer Afriki korpus nije imao snage da blokira grad tako dobro kao to je tjerao Britance prema El Alameinu. Ti su vojnici imali zbunjen i uplaen izgled jer mnogi od njih nisu ni vidjeli neprijatelja, a sad su bili u strahu od neprijateljske zasjede. Neprijatelj je zauzeo i obalnu cestu. A duboko na jugu u pustinjskom pijesku kotrljali su se ostaci zbunjene razbijene britanske 1. oklopne divizije. Ostali su bez veze sa svojim pretpostavljenima i bili su odve daleko da bi sudjelovali u prvom sukobu kod El Alameina poput flote koja nije imala svrhu postojanja. Tada je stigao Afriki korpus s jo neto Talijana, vozilima i opremom. Oni su zajedno sainjavali skupinu to je drala budunost sjeverne Afrike u svojim rukama, a moda i rata, i jasno, reputaciju marala Rommela. To su bili ljudi koji su preli granice umora mnogi su sve doivljavali kroz san. S njihove lijeve strane udaralo je more u koje su udili skoiti i oprati umor i prainu sa sebe, ali za to nije bilo vremena. Od njihovih vozila malo ih je bilo napravljeno u Njemakoj ili Italiji; veina uniformi bila je britanska. Velike koliine municije bile su takoer britanske ili u nekim jedinicama sovjetske (plijen prvih borbi u Sovjetskom Savezu iz prole godine). Ali, tenkovi su bili uglavnom njemaki. Neki od njih veterani iz stotine bitaka i popravaka, mnogi od njih na kraju svojih snaga kao i njihove posade. Po obalnoj cesti ratni plijen se gomilao neto od toga, kao benzin na primjer, bilo je vrijedno poput zlata. No to god da se nalo, postalo je bitni dio prehrane armije kojoj je oduvijek nedostajalo vlastito snabdijevanje i koja se nauila ivjeti od plijena koji je zarobila od protivnika. Bila je poput parazita na protivnikoj vojsci. Polako stiui alosno je to rei za jednu armiju koja je imala tolike hrabre ljude dolazili su Talijani. Ali sam je vrag jahao na njihovim ramenima Ervin Rommel. Jurio je naprijed i natrag sjedei na vrhu mamotha (zarobljeno britansko vozilo) tjerajui Nijemce i Talijane prema tutnjavi topova s nemilosrdnom odlunou. Bio je mraviji nego godinu dana prije, ali mudriji. Ovaj napad, vjerovao je, ima ansi za uspjeh samo ako se odri nagon napredovanja. Odranje te umorne armije staklasta pogleda nije bilo izloeno opasnosti; uvijek se moglo povui u sigurnost. Ali sad bi neprijatelj mogao biti razbijen, ako jo jednom udare istom snagom kao kod Matruha. To je bila sr Rommelove taktike izbjei izravni sudar kad to god bude mogue, ali istjerati Britance iz njihovih obrambenih poloaja angairajui Afriki korpus posvuda gdje se nau. Vjerujui da britanska oprema nije ravna njegovoj i da e britanski komandni sastav i dalje biti na dosadanjoj niskoj razini, stvar bi mogla uspjeti. Zapravo, zamisao generala Auchinlecka da organizira otpor na prolazu irokom 65 kilometara izmeu Sredozemnog mora i slane movare Oattara upravo je odgovaralo Rommelovoj taktici. Auchinleck nije imao dovoljno ljudi da izgradi neprekidnu liniju. Mogao je samo grupno rasporediti svoje oslabljene jedinice, nadajui se da e tamo moi ostati tako dugo dok privue svoje preostale oklopne jedinice da bi uspjeno uestvovale u odbijanju neprijateljevih prodora u meuprostore. To je bila Auchinleckova posljednja prilika da uspostavi i linu kontrolu i disciplinu nad armijom, kojoj je rukovoenje bilo slino tromosti birokracije, iji su potinjeni komandanti raspravljali o svakom nareenju kao da se nalaze na politikom sastanku. On je takoer morao uspostaviti kontrolu nad tekom artiljerijom da bi mogla tui Afriki korpus i prikovati ga vatrom u tjesnac im se pokrene. Skupio je preostale snage i komandante i objasnio im da njihova sudbina ovisi o koncentraciji artiljerijske

vatre i meusobne suradnje jedinica, kao i o vlastitoj snalaljivosti i pokretljivosti (konano vie nisu bili vezani za boksove i mogli su se kretati) i preprekama od minskog polja. Predstojea bitka mora se pretvoriti u nadmetanje volja dvaju komandanata Auchinlecka i Rommela od kojih e jedan nastojati uhvatiti u mreu drugoga. Devedeseta laka divizija stigla je ispred glavnih poloaja kod El Alameina ujutro 30. juna. Afriki je korpus mogao tamo biti i prije da ga Rommel nije uputio kroz pustinju u nadi da e pohvatati bjegunce iz Matruha. No, oni su se sreli s 1. oklopnom divizijom. Tu ni jedna strana nije imala snage da izvri vei pritisak na drugu. Kao to je bilo uobiajeno, Talijani su ili otraga. General Nehring promijenio je svoju prijanju odluku o zadatku kod Matruha, pa je poslao 90. laku diviziju na obalu kod Alameina, a Afriki je korpus krenuo kroz pustinju u namjeri da izolira i napadne centar 13. korpusa. Rommel nije ostao bez ideja (iako umor poveava greke i slabi reakcije). On je bio zaista uvjeren da se nalazi nasuprot slabom neprijatelju. U svakom sluaju zalihe su se smanjivale, a Mussolini je ve stigao u sjevernu Afriku da na bijelom konju vodi pobjedniku paradu kroz Kairo. Rommel nije smio dozvoliti da gospodar dugo eka. U tom su se trenutku dogaale jo vanije stvari u Evropi. Dvadeset osmog juna poela je njemaka ofenziva na sovjetskom junom frontu. Ako svrhu te ofenzive prema Kavkazu Britanci nisu jo potpuno uoili, kod Nijemaca su se pojavili prvi znakovi strepnje koji su uznemiravali. Tako pokolebani mogli bi uiniti lo strategijski potez. Bez prethodnog izvianja, 90. laka divizija napala je Auchinleekove brigade 1. jula. Iako nisu znali nita o njihovim planovima, udarili su u sredinu njihovog ras poreda, ne primijenivi taktiku opkoljavanja. Tako su se nali u borbi kakvu su eljeli izbjei. etiri sata kasnije, djelomino kao rezultat loeg manevriranja, a djelomino zbog umora, Afriki je korpus posustao kod jo jednoga branjenog mjesta juno od 90. lake divizije (poloaj Dair el Shein Der el Sin). Umjesto da ga izmanevrira, jedinice su krenule u napad na najjau liniju, s namjerom da je unite. Na njihovo iznenaenje tu su bili zadrani preostali dio dana. Britanske oklopne snage nisu se otkrile, ali su Nijemci naslutili dubinu poloaja kod Alameina. Uto je s istone strane poela da pljuti tua topovskih granata od neprijatelja koji vie nije bio nepomian kao prije. Kasnije toga dana britanske snage koje su do tada stajale neangairane, krenule su prema grebenu Ruweisat (Raveiset) i prema Deir el Sheinu, potiskujui 15. oklopnu diviziju pred sobom. Do 2. jula sve nade koje je Rommel imao o unitenju neprijatelja kod El Alameina (kao to je uinio s Matruhom), nestale su. Bit e potreban paljivo i dobro pripremljen juri kao na liniju Gazala ili kao to je to jednom bio sluaj s Tobrukom u aprilu 1941. No za taj pokuaj trenutno nije bilo sredstava, a i vrijeme nije bilo pogodno. Juno od grebena Ruweisat poeo je 13. britanski korpus poveavati pritisak u istom trenutku kad je Afriki korpus poeo nadirati na istok, paralelno s 21. oklopnom divizijom, koja se kretala sjeverno od grebena. Nijedna nije dospjela daleko, iako su pokrenuli alopoljke kod umornih britanskih komandanata. Unato tome to je znao da nije pogodio cilj, Rommel je i dalje pozivao Afriki korpus na jo jedan pokuaj sjeverno, aljui 3. juna 20. talijanski korpus (Ariete i Trieste) u boni napad na krilo koje je drao britanski korpus. Mogao si je utedjeti taj neuspio

pokuaj jer Afriki korpus jedva da je 3. jula mogao uiniti ono to mu nije uspjelo dva dana prije na istom mjestu, ali tada s jaom snagom. Talijani su neoprezno jurnuli u baranu vatru neprijatelja koja ih je zaustavila i izloila protunapadu novozelandske pjeadije. Kao izraziti ofenzivni instrument Afriki korpus, a isto tako i Oklopna armija, izgubili su svoju napadaku efikasnost. Ostavljen malo da ponovno skupi svoje snage iza talijanskih divizija, koje su nastojale stabilizirati front uz obalu i u unutranjost koliko je to bilo mogue, mogao je kasnije vratiti inicijativu Rommelu. Ali, u tom je trenutku bilo teko traiti od Talijana da budu sigurna zatita jer se njihov broj smanjio nakon Gazale. Zapravo, jedan dobar britanski protunapad u tom trenutku mogao je promijeniti opi poloaj osovinskih snaga, jer je veina njemake artiljerije bila britanska, a sve to su imali u tenkovima bilo je 50 vozila. Zaista, 4. jula britanska 1. oklopna divizija praktino je gonila na grebenu Ruweisat cijelu 15. oklopnu diviziju. Kasnije se 1. oklopna divizija sramno zaustavila kad je stigla na domet nekoliko 88 mm topova. U tom trenutku nijedna strana nije imala volju da nastavi borbu a jo manje snage. No, izmeu njih je postojala jedna vana razlika: Afriki je korpus mogao samo skupiti ostatke i nastaviti sa starim snagama, a VIII armija e ubrzo dobiti nove ljude i zalihe i moi e povui svoje iscrpljene ljude. Australci e preuzeti greben Ruweisat, 7. oklopna divizija lagano opremljena preuzet e juno krilo; nove su se snage iskrcavale u zoni Kanala, a RAF e nastaviti bombardiranje cijelog bojita, tukui snano njemake linije snabdijevanja du obale ak i po noi. Zadovoljan to se Rommel nalazi u krizi, i uvjeren da njegove trupe sad mogu napredovati, Auchinleck je zapoeo seriju napada 10. jula. Nesreom za Rommela oni su zapoeli na mjestu na kojem se najmanje nadao. On je uvjerio sebe da e britanska akcija oklijevati, da e biti sve loija i bez otroumnosti. Tako ih je Rommel, kad su se Novozelanani povukli iz taktikih razloga juno od Bab el Oattare (Bab el Katare), slijedio naredni dan s 21. oklopnom divizijom uz estoko bombardiranje koje je pogaalo evakuirane poloaje. elio je unititi neprijateljski centar koji je on samo zamiljao. To je bila ludost. Afriki korpus nije mogao podnijeti nove ofenzivne akcije, ako ni zbog ega ono zbog tehnikih razloga. Tenkovi su se kretali posljednjim snagama. Neprimjetno inicijativa je iskliznula Rommelu iz ruku. Veliki napad Australaca u noi izmeu 10. i 11. jula razbio je talijansku diviziju Sabratha (Sabrata). Bilo je jasno da je samo sluajno, intervencijom novopridole njemake 164. divizije s Krete, pod komandom von Mellenthina (fon Melentina) sprijeen potpuni poraz. Kilometrima daleko od kritine toke Rommel se okrenuo na lijevo krug i jurnuo na sjever, povukavi usput i dio 15. oklopne divizije, udarivi u vrste poloaje koje su drali Australci. No, sad je Afriki korpus plesao prema britanskoj melodiji. Zapravo, Auchinleckov je napad bio smiljen tako da udari na Talijane. Sabratha je bila razbijena, a zatim je divizija Trieste dobila ozbiljan udarac i da bi se spasla uvukla je umorne Nijemce ponovno u borbu. I jo jednom su se napad i protunapad smjenjivali jedan za drugim u blizini El Alameina, da bi malo zatim dolo do zatija u tjesnacu nakon estoke artiljerijske vatre usred gusto postavljenih minskih polja. Ali, iako je Rommel nastojao da ostavi Afriki korpus u rezervi, vie nije mogao ostaviti same talijanske jedinice bez podrke njemakih trupa. Stari sistem

podupiranja koji je primijenio na liniji Gazala ponovno je posluio svrsi. Gdje god su bili Talijani mogao se oekivati britanski napad (slijedei u svakom sluaju divizije Brescia i Pavia koje su se nalazile na grebenu. Ruweisat). Pre ma tome je bilo jasno da se britanska taktika potpuno promijenila od prologodinje. Na poetku operacije Crusader Afriki je korpus bio poput suprotnog pola magnet za britanske oklopne snage. Sad je prisutnost Afrikog korpusa odbijala kao da su istog polariteta. Ipak, veoma esto Afriki je korpus uspio odbiti britanski napad. Ali do tad su obino Britanci uspjevali organizirati obranu dovoljno jaku da odbije napad Afrikog korpusa. Shvativi to, Rommel je sve vie nastojao da ukljui svoje ljude na talijanske poloaje tako da je postepeno infiltrirao itav Afriki korpus gusto u talijanski raspored, smanjivi tako udaljenost koju su morali savladati da bi intervenirali na britanske napade. Istovremeno je dao postaviti velike koliine mina na teren izmeu Ratarske depresije i mora, kako bi minskim poljima smanjio i prorijedio napade neprijatelja. Ipak, borba se nastavila u centru grebena, jer je odatle bio najbolji pregled bojita i pogodan prostor za izvoenje taktikih poteza. Nou 14. jula indijske su trupe napale talijansku diviziju Pavia. Druga novozelandska divizija u isto je vrijeme napala Bresciju pojavivi se iz pustinje. U prvi as tab Oklopne armije ocijenio je napad na grebenu Ruweisat kao obian prodor. Njegova je panja bila u to vrijeme koncentrirana na borbu koju je vodila 21. oklopna divizija, nastojei sprijeiti prodiranje Australaca na obalu. Ali, u zoru je bilo oigledno da su dvije talijanske divizije doivjele potpunu propast. Zaostali vojnici vraali su se natrag i irili paniku; inilo se da je itav greben pao u ruke Britanaca, dok su novozelandske jedinice napale pravo na 8. oklopni puk, koji je oklijevao u tami na junom kraju grebena. U oduevljenju zbog pruene prilike komandant tog puka napao je jedan novozelandski bataljon, unitio njegove protutenkovske topove i krenuo sa zarobljenim Novozelananima da se pridrui Afrikom korpusu, koji se nalazio u zaklonu zapadno od grebena, ime je 8. puk prekinuo borbu. Da su Britanci mogli napasti svojim oklopnim snagama odmah za pjeadijom, do povlaenja je moglo kasnije doi. Ali, mine, nesigurnost, malo slabosti i mnogo nesamopouzdanja, zadralo je britanske oklopne snage da ne napadnu. Rezultat toga bio je da se nitko nije odupro pravom orkanu njemake artiljerijske vatre koja se oborila na greben. To je samo prethodilo karakteristinom juriu Afrikog korpusa, koji je ubrzo vratio izgubljeni teren i zarobio 1200 Novozelanana. Tu je dvadeset tisua zarobljenih Talijana ekalo da budu odvedeni u Kairo. Sad su bili slobodni i gledali su svoje bive uvare kako se pretvaraju u zarobljenike. Materijalni su gubici bili izravnani, ali psiholoki nisu, Britanske su oklopne snage izgubile ast, njihova nemo dovela je do toga da je komandant Novozelanana kazao za VIII armiju da izaziva nepovjerenje, gotovo mrnju. Jasno, stare britanske posade tenkova bile su poput lukavih, pustinjskih ptica koje su oprezne iz vlastitoga gorkog iskustva. Za smjelo napredovanje potrebne su neiskusne trupe. Do 21. Jula Auchinleck je dobio novu pomo. Iz Britanije je stigla svjea 23. oklopna brigada opremljena tenkovima Valentina. Mjesto izabrano za njihovo prvo borbeno krenje bio je greben Ruweisat. Trebali su izvesti jedan napad s istoka prema zapadu, zajedno s indijskom pjeadijom, nakon to su Novozelanani protjerali neprijatelje s jednog dijela junih obronaka grebena. Postojala je veoma

mala slinost izmeu ovog i prethodnog plana napada, jer je od onda itav taj sektor bio pod kontrolom Afrikog korpusa. Mine su leale gusto posijane, a zastor protutenkovske obrane bio je vri, dok su oklopne jedinice drale front zatvoren, spremne za brzi protunapad. Bez samopouzdanja, Novozelanani su jedva pokuali napraviti neki dogovor o koordinaciji s oklopnim jedinicama (koje su toliko puta zatajile u dogovorenoj obvezi) koje nisu uspjele napraviti prolaz kroz minska polja kroz koji su trebale proi. Malo je napada u pustinji imalo takve anse da uspiju kao ovaj. General Nehring je ujutro 22. jula, nakon to su pregazili Novozelanane i promatrajui 23. oklopnu brigadu kako se zbijeno postavila uz juni rub grebena, kojoj su tenkove unitavale mine i granate iz topova 88 mm, mogao ponoviti rijei generala Wellingtona (Velingtona): Dolazili su na isti nain kao prije i mi smo ih zaustavljali na isti, stari nain. Svuda gdje se borila, ukljuujui i juri na Miteiriya (Miteraja) greben, 23. oklopna brigada ostavljala je za sobom trag od razbijenih, unitenih vozila. Izgubila je vie od 200 ljudi i 100 tenkova u akcijama koje je karakterizirala nadmena smionost i neizreciva glupost. Rommelove nade ponovno su oivjele. Smatrao je ovaj obrambeni uspjeh jednim faktorom uvrenja svojih obrambenih pozicija. Dolo je do novih britanskih napada. Ni jedan nije bio tako skup kao onaj 22. jula. Zrani napadi neprestano su ugroavali komunikacije, a pomagali su im avioni dalekog akcionog radiusa. No, Rommelova je teka kriza prela i on se mogao pozabaviti planiranjem napada, a ne vie improviziranjem. No, poloaj jo nije bio ohrabrujui. Marali Kesselring i Cavallero pozvali su Rommela upravo u trenutku kad su sredstva Afrikog korpusa bila smanjena na najniu mjeru. To, svakako, nije bio trenutak za postavljanje pitanja o pojedinostima kad su snage ljudi i maina bile pri kraju. Jedino gdje su se mogle nai neke rezerve, bili su avioni spremljeni za operaciju Hercules (napad na Maltu), a Kesselring je nepokolebljivo ostao pri tome da je ta operacija neophodna upozoravajui da jo vei broj ljudi u Africi predstavlja vee optereenje za linije snabdijevanja. Njegova velika dilema najbolje se vidi iz njegovih vlastitih rijei: ak sam i ja bio prisiljen suprotstaviti se (operaciji Hercules) jer pretpostavke za uspjeh nisu vie postojale. Odgaanje tog pothvata bio je smrtan udarac cijelom ratovanju u sjevernoj Africi. Sad traim ofenzivu tako odluno kao to sam traio da ona kod Tobruka prestane. Trijumf i sudbina Afrikog korpusa povezani su s El Alameinom. Nova pojaanja, dovoljna za osvjeenje, poela su pristizati i tada su se u tabu Oklopne armije poeli javljati znaci optimizma i arogancije kakvih je bilo samo u prvim danima njemakog sudjelovanja u sjevernoj Africi. Javilo se pitanje prestia, u opasnost je bilo dovedeno sve postignuto. A to je osujetilo i samu pomisao na povlaenje, pa i ono najmanje, to je traio i Hitler. Mussolini se iz Afrike vratio u Rim; odgodio je svoj trijumfalni ulazak u Kairo.

Burne neprilike kod grebena Ruweisat dovele su gospodina Churchilla i njegove savjetnike na pomisao da prisustvo Oklopne armije tako duboko u Egiptu moe ugroziti britanske pozicije na Srednjem istoku, emu dosada nisu obraali panje. Ravnotea na Srednjem istoku bila je poremeena. Ako bi Sueski kanal promijenio vlasnika, slijedile bi strane reperkusije, a osim toga, bilo bi prekinuto britansko snabdijevanje preko Sredozemnog mora. Ako Nijemci iz Sovjetskog Saveza kako je tada izgledalo pou prema Kavkazu, a zatim krenu na Irak i poveu se s Japancima u Indijskom oceanu i na Indijskom poluotoku, moglo bi doi do totalnog poraza saveznikih snaga. Na putu u Moskvu na sastanak sa Staljinom Churchill je 3. augusta posjetio Kairo, kako bi se upoznao sa stanjem na licu mjesta. Kao to je Churchill slutio, Rommel je oekivao prvu povoljnu priliku da nastavi napredovanje. Auchinleck je zbog poraza izgubio Churchillovo povjerenje, i za nekoliko je dana njegovo mjesto preuzeo general Alexander kao glavni komandant, a general Montgomery je preuzeo komandu nad Osmom armijom. Ovi za Britance znaajni dogaaji nisu svratili posebnu panju Rommela i vjerojatno su samo pokrenuli tatinu taba Afrikog korpusa. To je bila jo jedna moralna pobjeda, jer je od svih starih komandanata s obje strane ostao samo Rommel. tab Afrikog korpusa mogao je tvrditi da su njegovi oficiri ubijeni, ranjeni, zarobljeni ali ne i smijenjeni. Glavni tab Oklopne armije bio je spor u procjenjivanju novih protivnikih komandanata. Ali Alexander je imao jednu vrlinu, a to je sposobnost voenja urednog povlaenja u tekim situacijama; dok Montgomery nije bio poznat izvan britanske armije. Rommel bi sigurno bio zainteresiraniji da je znao da mu je Montgomery kolega pjeadinac, kao to je i sam bio, i da je poput njega pisao udbenike za obuku pjeadije. Tako se Rommel, strunjak za manevarsko ratovanje, naao nasuprot strunjaku pozicionog ratovanja, ije je znanje o oruanoj tehnici izviralo iz studija i taktikih vjebi. Njemaka Vrhovna komanda traila je od Rommela da ostane kod Alameina gdje je njegovo prisustvo predstavljalo jo jednu opasnost, zajedno s njemakim napredovanjem u Sovjetskom Savezu ka Kavkazu. Rommel je sad sve svoje snage usmjerio da dobije to vee koliine zaliha i popune, koji su mu bili obeani. No kao i obino pojavile su se tekoe u ispunjavanju tih obeanja. Malta je jo postojala, ali pod snanim udarima aviona Luftwaffe, smanjila se njena sposobnost da ometa puteve snadbijevanja. Unato tome Malta je bila vana, jer se snabdijevanje Oklopne armije jo odvijalo preko Tripolija i Bengazija, a sad ga je trebalo prenositi jo 600 milja daleko na front. Najblia luka Tobruk smanjila je tu udaljenost za 300 milja, a mogla je dnevno primiti samo 600 tona robe desetinu svih potreba. Obalna cesta, meutim, bila je irom otvorena za napade iz zraka i pljakake prodore. esto su se na njoj mogle vidjeti zapaljene kolone kamiona. Sredstva dovezena zranim putevima s Krete imala su prednost, ali po koliini nisu mogla zadovoljiti (tim su putem stigle njemaka 16. divizija, Ramckeova (Ramkeova) padobranska brigada i talijanska desantna divizija Folgore, na to je operacija Hercules odgoena). Rommelove biljeke iz tog vremena pokazuju stanje u kojem se nalazio. Bio je oajan i vrlo bolestan. Napravio je popis nedostataka kojim je kritizirao talijansku i njemaku administraciju u Tripoliju i onu u Evropi zbog neefikasnosti, uslijed ega

njegovi zahtjevi nisu bili ispunjeni. Naroito je bio ogoren zbog injenice to su talijanske jedinice dobivale potrebna sredstva, a ispaeni Afriki korpus nije. U jednom dahu pisao je o nedostacima u talijanskoj pjeadiji, da bi ih odmah zatim prekoravao to su kompletan pjeadijski bataljon poslali na front. No unato svemu, borbena mo njegova korpusa se poveala, u pogledu koliine i kvalitete. Do 30. augusta, Afriki korpus je imao 166 tenkova tipa mark III (od toga 73 s topovima od 50 mm) i 37 mark IV S (od toga 27 specijalnih s topovima od 75 mm). Njegova razmiljanja bile su misli oajnog ovjeka ije je psihiko stanje na rubu oaja. No ona su iskrena: to su misli generala koji trpi zbog toga to e morati razoarati vojnike koji su mu tako dobro sluili. A sad ih je Rommel jo jednom morao poslati u borbu pod manje povoljnim uvjetima nego ikada ranije, iako ne bez nade. Uzimajui u obzir injenicu da je veina britanskih vojnih potreba putovala dugim putem oko rta Dobre nade. Glavni tab Oklopne armije izraunao je da gubici koje su im nanijeli u junu ne mogu biti nadoknaeni do polovice septembra. Ako bi krajem mjeseca Afriki korpus pokuao napasti sa svim moguim snagama, moda bi mu uspjelo izvojevati polovinu pobjedu u kakvim se ve specijalizirao. No oni nisu znali nita o onome to je promijenilo relativnu vrijednost njihove vlastite ratne vjetine uporeujui je s britanskom. Nosioci pobjede, kako su ih zamiljali Nijemci, bile su oklopne jedinice i dobro snabdijevanje. Smatrali su da e njihove tehniki bolje oklopne snage, rasporeene duboko u neprijateljskoj teritoriji biti dovoljan razlog da Britanci izgube volju za otpor. Vjerovali su da e poloaji pred Alameinom pasti, nakon ega e slijediti snaan prodor koji e otvoriti put do bogatih skladita opreme i sredstava u Delti. Obavjetajni podaci govorili su da na junom krilu britanskog rasporeda postoji irok otvor zatien samo minama i lakim snagama. Taj se otvor nalazio izmeu Katarske depresije i Alam Nayila (Alam Naila). Ako bi tuda uspio brzo prodrijeti, Afriki bi korpus zatim krenuo na istok a potom na sjever i tako presjekao obalnu cestu kod El Hammana (El Hamana). Prije toga proli bi kraj grebena Alam Halfa, koji je drala Osma armija. Rommel se nadao da e postii pobjedu pomou iznenaenja. Poeo bi s nonim prodorom dugim oko 50 kilometara kroz neizviano minsko polje. Nedostajalo mu je ljudi i maina, a iznad svega goriva, iako mu je etiri dana prije napada general Cavallero rekao: Moete poeti borbu, benzin je na putu. Ali, 6000 tona, koliko je trebalo stii, nije stiglo na vrijeme, a vei dio te koliine bio je potopljen s torpediranim tankerima u Tobruku. Britanci su znali za svaki pokret snaga Osovine. ak i bez RAF-ovog izvjetaja o prikupljanju njemakih snaga na junom sektoru, mogli su pratiti Rommelovu taktiku. Znali su da ne posjeduje dovoljnu masu pjeadije za napad na jake britanske poloaje na sjeveru. Jak u oklopnim jedinicama i u stisci s vremenom, traio je mjesto gdje e moi manevrirati i tako mu je ostao jedino prilaz s juga. Montgomery tada jo nije dobro poznavao vlastite snage i samo je nagaao dubinu i jainu tog mjesta. U svakom sluaju, postavljajui jake snage na greben Alam Halfa s oklopnim jedinicama u zaklonu, Montgomery se nadao da e prisiliti Rommela na direktan napad ili e se, u najgorem sluaju, sukobiti s njemakim oklopnim snagama na otvorenom prostoru negdje na linijama snabdijevanja. U svakom sluaju to e biti slabljenje, ali uvijek u Montgomeryjevu korist, jer on nije imao namjeru da se upusti u brzo pokretnu borbu u

kojoj su se Rommel i Afriki korpus posebno isticali. Osim toga, nije elio borbu u zraku kako bi svojim zranim snagama dao vie mogunosti za osmatranje ciljeva. Prikupljanje Afrikog korpusa ispred prolaza prestalo je biti prikriveno jo 30. augusta. Kad se kasnije provlaio kroz minska polja na mjeseini i osvijetljen plamenom zapaljenih maina, bio je izloen stalnoj vatri. Plan nije uspio jer su jedinice naile na minska polja kojih nije bilo na kartama. To je prouzrokovalo pometnju i iscrpljivanje, a osim toga potroili su previe goriva. Kritine situacije poput ove zahtijevale su prisutnost snanog voe. Rommel je bio sa svojim vojnicima, ali ovaj put morao je zbog bolesti ostati u pozadini i zadovoljiti se sluanjem izvjetaja. Na frontu je general Nehring bio ranjen, leao je u tabu Afrikog korpusa, a general von Bismarck (fon Bizmark), komandant 21. oklopne divizije, poginuo je od eksplozije mine. Iako je naelnik taba pukovnik Bayerlein odmah preuzeo komandu i naredio polagano napredovanje; elne jedinice jedva su do zore uspjele oistiti minska polja. Putem su ostavljale trag od unitenih vozila.

Alamein jula 1942. Afriki je korpus zaustavljen.

Njemaka oklopna kola naoruana topom od 20mm i jednim mitraljezom.

Njemaki tenk mark IV s topom od 75mm poslije Alam Halfe glavna udarna snaga njemakih oklopnih divizija u sjevernoj Africi. Zaista, dalje napredovanje nije prualo mnogo izgleda. Iznenaenje nije postignuto. Afriki korpus bio je na jugu s talijanskim 20. korpusom, a 90. laka divizija nalazila se na sjevernom krilu, nagomilana bez reda. Goriva je bilo veoma malo i cijela je grupa bila bez mogunosti da se skloni. Ostala je izloena neprijateljskom bombardiranju. iroko napredovanje vie nije bilo mogue trebalo je birati izmeu razboritosti i nepromiljenosti, pametnog povlaenja i riskantnog napredovanja. Kad je rekao svom lijeniku: Odluka za dananji napad najtea je od svih koje sam ikada donio. Ili e se naa armija u Rusiji uspjeti probiti do Groznog a mi ovdje u Africi do Sueskog kanala, ili... , napravio je pokret poraza. Njegova odluka da ustraje unato tekoj situaciji nije nerazumljiva. Bilo je to ujutro 31. augusta. Ovaj drugi pokuaj bio je upravljen na veoma dobro branjen sektor grebena Alam Halfa. U jednom se Afrikom korpusu ipak vratila srea: kad se podigla velika pjeana oluja i sprijeila da neprijatelj prati njihovo kretanje, pa je morao obustaviti bombardiranje. Tada se pod komandom generala von Vaersta (fon Fersta), u Nehringovoj odsutnosti, Afriki korpus nekako prikupio i krenuo prema svom cilju. No nisu dobivali nikakva obavjetenja jer su izviake grupe bile zauzete na drugoj strani zadravajui britansku 7. oklopnu diviziju i borei se ratrkano na istonom krilu. Zbog toga, umjesto da pronau dobro ispitan poloaj gdje e koncentrirati sva sredstva, Glavni tab poslao je Afriki korpus na unitavajui pravac, u borbu protiv najjaeg poloaja, zatvorene neprijateljeve obrane. Povela je 15. oklopna divizija, ne obazirui se na grupu tenkova krusader koji su se dali u bijeg pred njima, i umjesto da skrenu na sjever, oni su se prikupili du ivice britanskih poloaja prema istoku. Slijedila je 21. oklopna divizija, a iza njih su s lijeve strane dolazile Littorio i Ariete. No na horizontu se pojavio pomini zid britanskih oklopnih snaga, iz skrivenih poloaja artiljerije javili su se topovi i protutenkovsko oruje. Zajedno su napali Afriki korpus. U pokuaju da se skloni iza

zaklona Afriki se korpus izloio vatri topova od est funti i tako se naao opkoljen neprijateljem jaim brojano i u naoruanju. Na obje su strane gorjeli tenkovi, a topovi unitavani. Obrani grebena Alam Halfa bila je jedva nanesena neka teta. Kako se pribliavala no, von Vaerst je morao prekinuti namjeravam napad. to se tie Afrikog korpusa, on nije imao izbora. Iako mu gubici nisu bili tako teki, nedostatak benzina ga je zaustavio i nije bilo sigurno hoe li ga imati dovoljno za povlaenje. Na bojnom polju zavladala je trenutano neobina tiina. Rommel je proveo no razmiljajui to da uini. Montgomery je utvrdio svoj poloaj i ravnoduno odbio da bude uvuen u ludi protunapad. im je prestala pjeana oluja, zatitnicu osovinskih snaga poeli su ponovo bombardirati avioni RAF-a. Udarali su snano kao nikad dosad. To je trajalo satima, a broj unitenih maina neprestano se poveavao. No to nije bilo nita prema oku to su ga doivljavali ljudi trgnuti iz sna, zbunjeni, izmoreni i neispavani. Rommel se trebao povui nou 31. augusta. Ali se ini da ga je napustila njegova sposobnost da donosi brze odluke. Oslonio se na nadu da e Montgomery poput svojih prethodnika uiniti neku greku. elio je najvie od svega da mu stigne dovoljno benzina kako bi se njegova vojska spasila. Nita od toga nije se dogodilo rano u jutro; samo je iduih dvadeset etiri sata svoje ljude izloio nemilosrdnom bombardiranju. Vozei se i sam to jutro kroz prednji kraj svojih poloaja, Rommel je iskusio bombardiranje i vratio se u Glavni tab kao slomljen ovjek. Ostalo je tek benzina da se vrati na svoje linije. Diverzijske akcije na obali protiv britanske pjeadije nisu uspjele, pa je ostalo jo svega nekoliko sati dok protuudarac ne zahvati Afriki korpus punom snagom. Rommel vie nije smio ekati. Prijetei pokreti ve su se nazirali zapadno od Alameina gdje su se Australci pripremali za svoje tipine upade, poput onih u julskoj ofenzivi. Hoe li front biti probijen ovdje, kilometrima daleko od Afrikog korpusa, ak iza neprijateljskih linija? Moglo se dogoditi da se cijela Oklopna armija nae u opasnosti zbog pomanjkanja goriva. Unato svemu, Rommelov plan povlaenja odlikovao se hladnim prkosnim oprezom. Sve se odvijalo sistematski stopu po stopu, ne dozvolivi da doe do nereda koji bi izazvao paniku. Montgomery nije namjeravao zaustaviti cijelo Rommelovo povlaenje, samo je elio blokirati izlaze iz minskih polja, ali je to provedeno sa zakanjenjem. Trebalo je da se izvede prije noi 3. septembra, a do tada se Afriki korpus ve povlaio sa svojim sjevernim krilom, dok je Luftwaffe neumorno nastojala da sprijei konstantne napade protivnikih aviona. Rommel je tada sve svoje snage polako prikupljao na malom prostoru pustinje izmeu Dier el Munassiba (Der el Munasiba) i Ouarat el Himeimata (Karat el Himejmata). Oblaci praine i dima, nastali od stalnog bombardiranja i kretanja na tom prostom, dizali su se gusto iznad pustinje. Napadi koje su izvrili britanska i novozelandska pjeadija s tenkovima Valentina 3. septembra u 10.30 sati bili su izvedeni u uskim prolazima izmeu minskih polja upravo tamo gdje su ih Nijemci i Talijani oekivali. Britanska pjeadijska brigada kasno je stupila u borbu i k tome nepripremljena. To je uvrstilo Montgomeryja u njegovu uvjerenju da mnoge od njegovih trupa nisu spremne za ofenzivu i na front se spustila zavjesa obrambene vatre. Britanci su malaksavali. Ali tamo gdje su se borili Novozelanani njemaka obrana bila je probijena. U Glavnom tabu Oklopne armije jedva su se uznemirili, iako su izvjetaji govorili o gotovo tisuu

izgubljenih ljudi. Vie nije bilo sumnje da se radi o ozbiljnom napadu koji se moe ponoviti. Unato svemu borba se zavrila u vrijeme koje je Rommel predvidio 6. septembra, kad je preao u defenzivu na poloajima koje su ranije zauzeli Britanci. Borba se stiavala, tenkovi i topovi drali su se na udaljenosti, a artiljerijska vatra slabila je i najzad je prestala, dok su zrani napadi postajali rjei i slabiji izmeu pjeanih oluja, a bilo je i manje ciljeva za napade. Tekoe i gubici vidjeli su se na veer: Rommelov veliki gubitak tenkova kod grebena Alam Halfa kompenzirao se kasnije s britanskim gubicima tenkova Valentina kod Deir el Munassiba. I najzad, ini se da je Afriki korpus ponovo imao kontrolu u svojim rukama. Reputacija mu je bila neoteena jer je ova operacija slubeno bila prikazana kao izvianje. Ali, ponos je pretrpio udarac koji nije mogao biti ublaen Rommelovim isprikama u pismu eni kad joj je napisao da je akcija morala biti prekinuta zbog loeg snabdijevanja i neprijateljske nadmoi u avionima iako bi pobjeda inae bila naa. Rommelovi vojnici nazivali su je est dana trke. Montgomery ju je smatrao neizbjenim uvodom u pripremama za svoju vlastitu bitku unitenja, shvativi je kao obrambeni model. Kakvu god pohvalu uputili britanskom komandantu i njegovim trupama za njihovu upornost u odlunom trenutku moda je to bila odluna prekretnica pustinjskog ratovanja isto se tako mora pohvaliti i Afriki korpus, uvren otrim nainom Rommelovog voenja. To u poetku nije nalikovalo na pravu ratnu operaciju; nedostajalo joj je snage, iznenaenja i podrke. Potpuno jasna u svom izvoenju, nije zadala ozbiljnijih problema obrani. Jasno, do kraja augusta, cjelokupni poloaj snaga Osovine u Africi bio je lo. Kako nisu uspjeli u jednom zamahu osvojiti Egipat, trebali su se povui do prirodno jakih obrambenih poloaja kod Halfaye. No to nije zadovoljavalo vojno-politiku situaciju. I napad na greben Alam Halfa trebao je biti obustavljen kad iznenaenje nije uspjelo. To to su nakon toga ostali pasivni 48 sati, izloeni svim vrstama napada poslije poetnog neuspjeha, slikovito pokazuje za Rommela nekarakteristinu slabost znak bolesnog ovjeka.

Rommel je znao, a isto tako i Montgomery, da je bitka kod grebena Alam Halfa oznaila nepovratnu promjenu inicijative iz ruku Oklopne armije u ruke Osme armije. Jasno, protei e nekoliko tjedana prije nego to to postane ope poznata injenica. Ali, kasnije e poloaj Osovine staviti tabu Afrikog korpusa jasno do znanja da je sada na njemu da eka, da bude u defenzivi, dok se Britanci intenzivno pripremaju iza svojih linija za ofenzivu. Masa sredstava i ljudi skupljala se na Montgomeryjevoj strani. Nove formacije bombardera i lovaca dolazile su i unitavale saobraaj na linijama snabdijevanja Osovine na kopnu i moru, njihove aerodrome i artiljerijske poloaje. Na obrambenom frontu stvarani su zatitni pojasevi protiv ofenzivnog grupiranja pred osovinskim trupama. Ljudi koji su trebali sudjelovati u borbi, od komandanata do izviaa, znali su da nadolazi napad koji je planiran za no punog mjeseca 23. oktobra. Montgomery je planirao veoma jednostavan napad. Najprije je htio Afriki korpus zbuniti fingiranim napadom protiv naizgled osjetljivijeg junog krila, dok bi bolje branjena mjesta izmeu Teli El Eisa (Tel el Isa) i grebena Miteiriya (Mitirija) zasuo jakom artiljerijskom vatrom, a to bi bio uvod napadu pjeadije. Tada bi inenjerci oistili prolaze kroz minska polja. Kroz njih bi proao korpus od dvije divizije i zauzeo dominantne grebene Kidney (Kidni) i Miteiriya. Tu e, nadao se Montgomery, Afriki korpus napasti serijom udara, nastojei da ga razbije slino kao to je bilo kod Alam Halfe. Zanimljivo je da je Montgomery otroumno naslutio Rommelove misli i znao je da e se Nijemci boriti, a ne povui. Bilo je to prije nego to se javila Hitlerova fobija nepovlaenja radikalna promjena u strategiji Osovine u ratovanju u pustinji. Rommel se vratio preko Berlina u Austriju radi lijeenja 23. septembra, ostavljajui privremeno komandu nad Oklopnom armijom generalu von Thomi (fon Tomi), jednom od veterana oklopnih jedinica, do dolaska sa Sovjetskog fronta generala Stummea (tumea), poslije ega bi von Thoma preuzeo komandu nad Afrikim korpusom. Prije negoli je otiao, Rommel je proveo etrnaest dana organizirajui front za obranu, pouavajui von Thommu i Stummea u vjetinama rata u pustinji koji jo nisu poznavali. Istovremeno je dosaivao komandantima viim od sebe: od Kesselringa i Cavallera do Mussolinija i Hitlera, traei snabdijevanje bez kojeg odranje, a kamoli pobjeda nisu bile mogue. U ugojenog Stummea crvena lica, Rommel nije imao povjerenja. Iskustvo tog ovjeka steeno je samo na istonom ratitu, a to za posebne uvjete ratovanja u pustinji protiv dobro opremljenih Britanaca, smatrao je, nije bilo dovoljno. Rommelov plan obrane bio je produenje politike vezanja talijanskih jedinica uz njemake, stvaranjem dvaju redova borbenih grupa u duinu i irinu fronta. Sad je Afriki korpus prvi put bio rasporeen tako da se stopio s talijanskim oklopnim jedinicama. Na sjeveru je bila 15. oklopna divizija s talijanskom divizijom Littorio, na jugu 21. oklopna divizija s Ariete. Svaka od ove dvije formacije bila je podijeljena na tri dijela. Minska polja zatvarala su ukopanu pjeadiju zatienu zidom obrambene artiljerijske vatre. Oklopne jedinice nalazile su se pozadini i trebalo je da djeluju kao podrka u izvoenju protunapada, to je bilo povezano s nedostatkom goriva.

Unitenje koje bi trebalo da postignu neprijateljeve zrane snage nad pokretnim jedinicama u otvorenoj pustinji inilo se neizvedivim. Samo tako dugo dok je oklopna snaga ostala skrivena ili u borbi izbliza, mogla je danju izbjei intervenciji iz zraka, a dulja kretanja poduzimala su se nou pod okriljem tame i u nadi da e izbjei otkrivanju pomou raketa. Tako su Rommel i Afriki korpus postali prvi njemaki kontingent koji se naao u borbi sa saveznikom nadmoi u zraku, a koja e ubrzo postati sasvim uobiajena na svakom bojnom polju. Bri od ostalih u otkrivanju i ocjeni novih pojava, Rommel je imao velike tekoe u uvjeravanju svojih kolega u Evropi o veoma tekim posljedicama anglo-amerike nadmoi u materijalu. U meuvremenu su vojnici Osovine prikljeteni akutnom potrebom samoodranja nauili kopati dublje rovove s jednim okom neprekidno upravljenim na nebo, pazei da na vrijeme primijete neprijateljske avione. Zvali su ga njemako motrenje, jer su sada avioni Luftwaffe letjeli rjee no ikad ranije. Zdravstveno stanje Afrikog korpusa takoer se pogoralo, djelomino kao rezultat nepojmljive dijete, a mnogi od iskusnih komandanata otili su kui na odmor i oporavak. Unato svemu, moral je ostao na visini, iako bi bilo zanimljivo znati kako je njihova kombinirana snaga od 104.000 ljudi (ukljuujui 54.000 Talijana), 489 tenkova (od toga samo 30 mark IV special i 278 zastarjelih talijanskih tenkova) i 675 aviona (samo 275 njemakih) protiv 195.000 Britanaca, sa vie od tisuu tenkova i 750 aviona.) tavie, dolazak novih amerikih tenkova sherman izazvao je tehniko iznenaenje jedva neto slabije od onog kad su britanske jedinice upotrijebile artiljeriju dvostruko jau od one kojom je raspolagala Oklopna armija. Dan ranije no to je Montgomery napao kod El Alameina general Stumm je podijelio odlikovanja talijanskim oficirima i tako ih jo vie potakao na izvrenje dunosti. Iznad njih su prelijetali bombarderi u neprekidnim eskadrilama na svom putu prema aerodromima i skladitima to su bili ciljevi njihovih napada. Svjestan kako se odluni trenutak vie ne moe odgaati, a znajui i to da je situacija sa snabdijevanjem tea nego prije i da se mora osloniti na rezerve osvojene u junu, Stumme je bio spreman na najgore. Dvadeset treeg oktobra, u 21,30 sati jaka artiljerijska vatra sruila se na na front osovinskih snaga. Najjaa je bila na sjeveru gdje je bila koncentrirana glavnina britanskih snaga ali je i drugdje bila znatna. Kao to je to obino u nonim napadima, situacija je bila jasna samo u operativnom tabu. Kontrola situacije usredotoila se utabu oklopne armije gdje se nalazio Stumme, dok se korpus nalazio na poloaju s 20. korpusom negdje na sredini puta izmeu njihovih iroko razvijenih oklopnih grupa. Imali su ulogu promatraa, prikrivajui nemo do koje je dolo zgog nedostatka goriva. U oskudici informacija, Stumme je krenuo u zoru, ali ne u tab Afrikog korpusa ve na komandno mjesto taba 90. lake divizije pokraj obale. Tu je pri bombardiranju ranjen i umro je od sranog udara. Ne bi se moglo rei da se taj gubitak posebno osjetio. Do popodneva 24. oktobra ve se nazrijevao razvoj bitke. Britanski pomoni napad praktiki je zastao izmeu minskih polja ostavljajui 21. oklopnu i Ariete diviziju na miru. Ali na sjevernom krilu 15. oklopna i Littorio divizija postale su neugodno svjesne da se neprijatelj uvrstio na grebenu Miteiriya i tako ugrozio

stabilnost itava njihovog poloaja moda i itavog fronta. Jo se opasniji inio prodor koji su izvrili kotlanani i Australci prema grebenu Kidney. To je bio jo nejasno odreen prodor, ali vaan za 15. oklopnu diviziju, jer je pogodio sredinu njenog rasporeda. Bombardiranje britanske artiljerije i drugih oruja nije prestajalo, dok su u magli osovinske borbene grupe, potpomognute artiljerijom i protutenkovskim orujima, snano reagirale na svaki pojedinani upad. Hitlerov poziv izvukao je Rommela neizlijeena iz ljeilita, ali on je srcem i duom bio u Africi. Slijedee veeri naao se ponovo na frontu, okruen velikim brojem talijanskih i njemakih oficira, koji su bili uvjereni da ako ne dobiju veu koliinu zaliha materijala i opreme Oklopna je armija osuena na propast. U meuvremenu je general Thoma rukovodio operacijama borei se na linijama koje je odredio Rommel, a potvrdio Stumme. Nije se borio bezuspjeno, jer je svako britansko prodiranje iza linije nailo na otpor, obiljeavajui prilaze Miteiriyi i grebenu Kidney tragovima izgorjelih tekova. Gubici njemakih oklopnih snaga iako teki nisu bili kritini. Ali sposobnost novih britanskih tenkova sheman da dugo odolijevaju snanoj vatri neprijatelja bio je zabrinjavajui faktor koji se pokazao i fatalnim. Britanci su procijenili da se neprijatelj nee povui: Rommel je iao jo dalje, traei da njegovi vojnici odbace britanske snage i ponovo zauzmu prvobitne poloaje sudbonosna odluka koja je izvukla Afriki korpus iz pripremljenih poloaja u otvorenu pustinju. Tu se Korpus naao izloen seriji protunapada upravo onakvih kakve je Montgomery elio da bi razbio njegovu oklopnu snagu. Rommel je ve pokazao staru depresiju koja se osjetila kod Alam Halfe, kad je u pozicionoj bici bio slabiji nego ranije. Von Thoma je primijetio da Rommel mijenja odluke, to ranije nije bio obiaj. To pokazuje primjer kad je 26. oktobra izjavio da bi pokretanje snaga s juga bilo nezamislivo zbog nedostatka goriva; zatim je uslijedila njegova odluka da dovede 21. oklopnu diviziju na sjever da bi na kraju naredio ponovno postepeno razvijanje snaga s juga prema sjeveru uz pokretanje sve vie i vie artiljerije. Na Montgomeryja je dolazak 21. oklopne divizije u blizinu grebena Kindey 27. oktobra djelovao kao podstrek. Ali prisutnost te dobro izvjebane formacije meu njegovim jedinicama mogla je uznemiriti da brojani odnos snaga nije bio toliko u korist Britanaca. Jedan britanski bataljon sam je unitio tridesetak tenkova. Napad 21. oklopne divizije predstavljao je glavni Rommelov pokuaj da odbaci Britance na minska polja. No sve to je uspio bilo je dalje odlaganje poraza i gubitak tenkova. Zajedno s pjeadijom krenuo je i Afriki korpus. Njegova je snaga bila istroena 28. oktobra imao je samo 81 tenk, to je za znaajniju koncentraciju u bici bilo sasvim nedovoljno. Montgomery je namjeravao da uniti Afriki korpus: liavajui pjeadiju Osovine oklopne zatite, izlaui je ubitanoj vatri. Do 27. oktobra postalo je jasno, unato Montgomeryjevoj tvrdnji da Afriki korpus nije uniten do kraja, da britanske oklopne snage nisu postigle slobodu akcije i da je etverodnevna borba smanjila elan britanske pjeadije. U tim okolnostima Montgomery je promijenio svoju taktiku, pridavajui vei znaaj nonim napadima, koji su bili usmjereni na njemaka uporita blizu obale. Petnaesta oklopna divizija i 90. laka divizija ve su tamo bile angairane i sad su neizbjeno morale obratiti vie panje bici u kojoj su pjeadija i artiljerija imale

nadmo na vitalnom sektoru: jer ako se jednom izvri proboj na priobalnoj cesti, bit e nemogue pomoi onim jedinicama koje su ostale u pustinji; U noi izmeu 28. i 29. oktobra, Australci su, udarivi na sjever, nainili dva prodora na liniji fronta blizu obale ka Sidi Abd el Rahmanu i u borbi s 90. lakom divizijom nanijeli joj teke gubitke. Nijemci su tada oekivali da e taj uspjeh protivnik odmah iskoristiti no nita se nije dogodilo, osim to su se pojavile glasine, djelomino lane, da iz Katarske depresije prodire masa saveznikih snaga, a djelomino od novosti da je potopljen i drugi tanker s naftom, unato svemu Rommel je naredio pripreme za povlaenje u pravcu Fuke. Rasporedio je 21. oklopnu diviziju prema grebenu Kidney, s pjeadijom talijanske divizije Trieste, a 90. laku diviziju u pustinju, koncentrirajui je s ostacima 15. oklopne divizije. No prije nego se 21. oklopna divizija povukla, uraganska artiljerijska vatra poela je tui po 90. lakoj diviziji, najavljujui posljednju fazu bitke, povukavi za sobom u vrtlog bitke njemake snage na obali. Time ih je uspjela razdvojiti od talijanskih snaga u centru gdje tada nije bilo otpora i koji je sada bio izloen Montgomeryjevom udarcu. Napad Australaca na 90. laku diviziju kod Thompson Posta (Tompson Pousta) u noi 30. na 31. oktobra samo je najavio mnogo jai udarac nazvan ifrom Supercharge (Sjuperard), koji e biti izvren dvije noi kasnije na sektoru koji su Nijemci ostavili bez zatite. Kad je saznao da su se Nijemci razdvojili od Talijana i krenuli na sjever, Montgomery je pregrupirao svoje trupe i naredio napad junije, s namjerom da se koncentrira na Talijane, iako je to znailo odlaganje operacije Supercharge za dvadeset etiri sata. Na mjestu gdje su 31. augusta Australci presjekli obalnu cestu sada se vodila ve dva dana bijesna borba. Ona je privlaila nove i nove njemake jedinice. Kad se britanska pjeadija probila juno od centra borbe u noi izmeu 1. i 2. novembra i tuda su krenule dvije britanske oklopne divizije u pravcu Rahmana, Afriki je korpus bio izbaen iz ravnotee. U blizini Teli el Aggagira (Tel el Akakira) odvijala se tenkovska bitka. Britanske oklopne snage imale su nareenja da se probiju bez obzira na gubitke, dok su Nijemci oajniki nastojali da ih zaustave svojim protutenkovskim topovima. Jer ako ne uspiju, sve e se pretvoriti u pokretnu borbu, koju oni ne bi mogli prihvatiti. U stvari, jo prije no to su se glavne oklopne snage sukobile, britanska oklopna kola kretala su se slobodno du fronta koji je drala pjeadija u napadu i prodirala su duboko izmeu lakih vozila u dubinu Afrikog korpusa, dok je glavni napad na frontu desetkovao njemake oklopne snage. Razlika u gubicima tenkova gotovo je prestala vrijediti, jer iako je jedna britanska oklopna brigada izgubila ak 70 od 94 tenka do noi 2. novembra, nekoliko stotina novih tenkova sa svjeim posadama stiglo je da ih zamijeni i uniti 35 njemakih oklopnih vozila sa iscrpljenim posadama. Za Rommela je doao trenutak da se povue na liniju Fuke. Moda je za nemotorizirane Talijane, prikupljene na centru fronta, ve bilo suvie kasno, a dalje odlaganje samo je pogoralo stanje. Rommel je svoju odluku javio Hitleru i istovremeno je tamo poslao prve jedinice. Ponovo je vodio pokretnu borbu koja je bolje odgovarala. Von Thoma, koji je vodio Afriki korpus, nije njime postigao neki vei uspjeh na frontu, nego je zapravo samo titio povlaenje Oklopne armije. Naalost, u tom je trenutku od Hitlera stiglo nareenje da izdri do kraja do pobjede ili smrti. Nareenje je primljeno 3. novembra, nakon to je Rommel ve dan prije izdao nareenje o povlaenju i na prvi pogled mu se uinilo da je to odgovor na

taj njegov potez, ime se izravno odbijalo doputenje da se povue. Rommel je odluio da se pokori i tako je prekinuo povlaenja u najkritinijem trenutku kada je dio trupa ostavljen na oslabljenim linijama gdje im je bilo nareeno da ostanu, dok su druge stizale do Fuke i odande se morale teturajui vratiti na front. U tom su se asu mijenjale i ruile emocije. Hitlerovo nareenje, ako bi se po njemu potpuno postupilo, dovelo bi Afriki korpus do unitenja. Psiholoki pritisnut na ratitu, prvi put izigran od Hitlera, Rommel je izgubio vjeru u njega. to se tie njemakih vojnika, oni su se pripremali za oajniku obranu, ime je opet dola do izraaja i vrstina i visoki moral koji nikad nisu napustili Afriki korpus. Treeg novembra Oklopna armija drala je tri glavna poloaja, ali ni jedan od njih nije bio sposoban da se odri. U Fuku su stigli dijelovi 90. lake divizije i neke uplaene talijanske jedinice. Svi su zajedno formirali tanki obrambeni poloaj iroko otvoren, koji se lako moglo obuhvatiti. Kod Alameina prvobitni je front dralo nekoliko dijelova 16. divizije i Ramckeova padobranska brigada zajedno s talijanskim pjeadijskim formacijama koje su bile u bijegu ili su nepokretne ekale unitenje. Zapadno od puta za Rahman nalazili su se Afriki korpus, ostaci Ariete i 90. laka divizija, spremajui se da se rtvuju prema Hitlerovoj elji. Britanci su ih pokuavali opkoliti i prodrijeti u centar Afrikog korpusa. Zapravo, od jutra 4. novembra inilo se da e oklopna armija, osim manjeg dijela kod Fuke, biti opkoljena. No, probijanje glavnih britanskih snaga koje su trebale izvriti to opkoljavanje 3. novembra nije uspjelo, dijelom zbog strane zbrke na prolazima u minskim poljima kao i loeg kretanja, ali nita manje zbog odlune obrane Afrikog korpusa, koji se svojim posljednjim snagama borio za presti. U jutro 4. novembra, Rommel, iznenaen to se jo nalazi na slobodi, opet je zatraio od Hitlera da se povue. Te je veeri konano dobio dozvolu. Ali dotad su Ariete i mnoge druge talijanske jedinice prestale postojati. Afriki korpus nekako se probijao, ali general von Thoma koji mu je bio na elu bio je zarobljen. Povlaenje je sada izgubilo smisao, jer kad su se trupe nale u pokretu nita nije moglo zaustaviti preivjele. U noi 4. novembra oni su bjeali na zapad i to najvie u pustinju, izmiui opasnosti to su vrebale na obali i cestama. Liili su na britansku 1. oklopnu brigadu od prije tri mjeseca. Svuda naokolo vladala je neopisiva zbrka i nered. Tu i tamo sukobljavale su se neprijateljske kolone. Ali u tami te noi, ini se da su se Nijemci bolje snali, jer su stigli u Fuku malo prije svojih progonitelja. Talijani koji su se nalazili u Fuki pobjegli su dalje na zapad, ostavljajui Rommela da se sam snalazi kako umije i zna te da organizira obranu prije no to neprijatelj ponovo udari. Letimina inspekcija pokazala je u kakvom se tekom poloaju nalazi 40-ak tenkova, bez topova od 88 mm, neto poljskih i protutenkovskih topova i oko tisuu vojnika. Na istoku je bila Ramckeova padobranska brigada na dugom maru u povlaenju, no njen poloaj i stanje bilo je nepoznato. Kao i obino, goriva je bilo malo, vode takoer, a ljudi su bili iscrpljeni. Danonono su bili bombardirani. Unato svemu, do sredine dana 5. novembra nije bilo pravog gonjenja Afrikog korpusa, a do tad je u kratkom predahu uspjelo Rommelu da ostvari kakvu takvu kontrolu nad neim to se gotovo pretvorilo u pravu rulju.

Snage u povlaenju obino biraju prirodno podesne poloaje na kojima zadravaju gonioe, s namjerom da dobiju na vremenu potrebnom glavnim snagama da se povuku, da evakuiraju najvanija skladita materijala i pripreme nov poloaj zatitnici. Te pogodne pozicije nalaze se obino na nekim topografski jaim poloajima. U Zapadnoj pustinji takvi se nalaze blizu obale kod Matruha, Agheile i drugih mjesta. Sigurnost svakog od njih ovisi o vrstom dranju pustinjskog krila koje obino osigurava pokretna oklopna jedinica. Petog novembra Oklopna armija nije imala snage da ojaa krilo, ni oklopnih snaga da ga zatite, ni protiv neprijatelja ija bi snaga iznosila samo etvrtinu snage Osme armije. Mogla ih je spasiti samo brzina ali kontroliranog i urednog povlaenja. Kad se jedna armija svodi na svoju bazu, njene pomone jedinice postaju joj teret. One moraju biti poslane u pozadinu dok se istovremeno drugi ealoni moraju rasporediti u zatitnicu kako bi pripremili linije otpora. U sluaju Oklopne armije nedostatak goriva prisilio ju je da smanji komoru. estog novembra bilo je taman dovoljno goriva da se napune vozila i maine 15. oklopne divizije izmeu Matruha i Fuke. Dvadeset prva oklopna divizija ostala je tako nepokretna i morala je ostati na mjestu i boriti se sa britanskom 7. oklopnom divizijom. Rezultat je za nju bio katastrofalan. Vratila se sa etiri tenka od njih trideset, koliko ih je ostalo poslije Alameina. Za von Bayerleina koji je ponovo vodio Afriki korpus, obrambene akcije postale su sve manje mogue. Jedinica Voss (Fos) preuzela je izviaku akciju s patrolama koje su krstarile pustinjom. Ono to je ostalo od Afrikog korpusa i 90. lake divizije predstavljalo je mobilnu rezervu samo za najhitnije sluajeve, a ostatak je nastavio povlaenje prema El Agheili u nadi da e jaka kia, koja se tad spustila, potopiti Britance. To se i dogodilo prouzroivi zadravanje cijele 7. oklopne divizije, kojoj je stanje bilo pogorano nedostatkom goriva, jer su britanske kolone snabdijevanja dovlaile suvie municije a premalo benzina. ak su vojnici Ramckeove padobranske brigade, u neprilici to nemaju prevoznih sredstava napali britanske kamione iz zasjede i zaplijenili ih. Na svom povlaenju Oklopna se armija poveala jer je usput skupljala rezerve materijala, sretni u saznanju da je u Bengaziju istovaren petrolej. Naputajui 7. novembra Mersa Matruh, Afriki je korpus krenuo prema Halfayu nadajui se da e tamo ostati due, jer su u posljednje vrijeme zatitnice imale manji pritisak na svakom zatitnikom poloaju. Ali tog je dana Rommel primio upozorenje o opasnosti od neprijateljskog iskrcavanja s mora moda negdje izmeu Tobruka i Bengazija, a 8. novembra stigla je jo loija vijest dolo je do velike invazije na itavu sjevernu afriku obalu, od Kazablanke do Alira. To, pisao je Rommel oznaava kraj Armije u Africi. Ubrzo e Saveznici biti u Tunisu, a zatim u Tripoliju, a tada vie nee biti izlaza. Nije vie bilo mogue ostati kod Halfaye. Slijedea stanica mora biti El Agheila, a ak i to e biti samo jedan zastoj na putu u Tunis. Izgledalo je da zaista vie ne postoji razlog zbog ega bi ostali u Africi, jer e angloamerike snage unititi sve to Osovina poalje u Afriku. Sad su rue pobjede koje su cvale u junu nestale. No nisu nestale samo nade u sjevernoj Africi. Na frontu u Sovjetskom Savezu Nijemcima je pruen

jak otpor. Ranije pobjedniko prodiranje ka Kavkazu zaustavljeno je pred Groznim, dok se kod Staljingrada maina njemake este armije topila i malaksavala. Ono ega se Rommel najvie bojao dogodilo se: nalazili su se pred neprijateljem nadmonijim u tehnici, a u taktici neprijatelj ga je sada dostigao. Rommelova je zatitnica nauila cijeniti shermane s visokim kupolama kao i njihovu sposobnost da tuku protutenkovske topove iz daljine, a da se ne izlau vatri protivnika. alili su neiskusne trupe koje su tek stigle u pustinju i borile se na tlu Kirenaike i gubile borbu za borbom, to je bio rezultat slabe taktike. Nedugo nakon evakuacije iz Halfaye, 11. novembra, glavnina Afrikog korpusa pretekla je Osmu armiju, pretvarajui trku kroz pustinju ka Agheili u seriju lakih oklopnih izviakih akcija. Trinaestog je pao Tobruk, a tjedan dana kasnije, nakon konfuznog i paninog razaranja, i Bengazi. U meuvremenu su svjee njemake snage koje, da su bile poslane u junu, vjerojatno bi izmijenile tok rata u Africi sada poslane zranim putem u Tunis kako bi osigurale prolaz i zatitu za Oklopnu armiju. Prije dolaska u El Agheilu uspostavljene su privremene linije obrane: jedna blizu Agedabije, druga izmeu mora i movara kod Mersa Brega i trea u samoj Agheili. Afriki korpus naao se na poloaju sa koga je krenuo kad je stigao u Afriku. To je bilo 23. novembra. Dolazak Afrikog korpusa u El Agheilu s mnotvom vozila predstavljao je preokret. Disciplina je ostala primjerna, poput stijene koja je odoljevala napadima, dok su Talijani bili moralno slomljeni. Ali gubitak Bengazija bio je veoma teak, a Tripoli se nalazio samo 800 kilometara dalje uz postojanje samo jedne obalne ceste koja je bila pod stalnim napadima neprijatelja. Afriki korpus ivio je veoma oskudno. U svakom sluaju poloaj kod El Agheile, koji nikada do tada nije bio ozbiljno ugroen sa istoka, predstavljao je privremeni zaklon, ve zbog toga to se mogao lako zaobii. Nepotrebno je istai da je Hitler naredio da se taj poloaj mora zadrati i smatrao je da bi dalje povlaenje porazno djelovalo na moral jedinica. Sve je to naredio unato injenici to bi unitenje Oklopne armije anuliralo njegove razloge da poe u Tunis, jer bi ono ostavilo juni dio Tunisa otvorenim za upade. Nema sumnje da je Rommel potpuno shvaao potrebu da se mora povui u urbi na Mareth liniju, koja je Tunisu osiguravala prilaz s juga, jer mu je bilo jasno da mu Montgomery nee dozvoliti da se zaustavlja due nego koliko mu bude potrebno da prikupi dovoljno zaliha koje e ga dovesti do Tripolija. Na liniji Mareth Rommel bi s netaknutim snagama imao priliku da organizira zadravajuu obranu, iako su se izmeu Agheile i Maretha nalazili povoljni poloaji koji su pruali trenutne predahe, kao to su bili Buerat (Berat) i Tarhuna. to se tie vojnika Afrikog korpusa, njima su ostali nepoznati razgovori koje je vodio njihov komandant s komandom Oklopne armije o potrebi novih zaliha, opreme i ljudi. Komentari o zalihama koje su stizale u Tunis izazivali su podrugljive primjedbe. Da su znali da Hitler i Mussolini ele zadrati El Agheilu samo iz politikih razloga, ne obazirui se na rtve Afrikog korpusa, moda bi reagirali drugaije. Rommel je u dogoajima nadmudrio politiare u posljednjoj minuti. Jedanaestog decembra Osma armija krenula je prema Mersa Bregi (istono od El Agheile) i poslala jake pokretne snage da u irokom luku obuhvate pustinjsko krilo protivnika. Njihov cilj bila je El Mugta u zaleu Afrikog kopusa. Ve su nemotorizirane talijanske pjeadijske divizije bile poslane dalje na zapad (unato Mussolinijevoj naredbi) pa su

tako obranu organizirale samo mobilne jedinice. U pravi je as zranim izvianjem konstatirano da se neprijatelj pribliava prema El Mugti. To je bio signal, bez obzira na suprotna nareenja, da Afriki korpus, dvije talijanske oklopne divizije i 90. laka divizija zaponu pokret ka Bueratu. To je bilo neuobiajeno putovanje. Ne obazirui se na taktike zahtjeve, jedinice koje su se povlaile morale su racionalno proraunati svaki svoj pokret zbog nestaice goriva. Do zastoja je dolazilo vie zbog toga nego iz taktikih razloga. Ipak, bilo bi bolje da su se povukle ranije ili da su izvrile protunapad, i time bi izbjegle strane krize. Svako slijedee odstupanje bilo je opasnije, a gubici ljudi i maina vei. To povlaenje u posljednjem trenutku pretvaralo se gotovo u bijeg pred britanskim tenkovima i topovima, koji su pokuavali da iz otvorene pustinje udare u bok duboko u pozadini. Neprestano bombardiranje samo je poveavalo zbrku. Pa ipak je mnotvo bjegunaca stiglo u Buerat, zahvaljujui srei, jakim ivcima kao i dobroj organizaciji, dok su Britanci pretraivali prazan prostor u rajonu Nofilije. Budunost Afrikog korpusa ovisila je o Rommelovoj sposobnosti da zaobie nareenje da se zaustavi. U tome su mu na neki nain pomagali Talijani i general Montgomery. Prvi su dobili nareenja da se zaustave i prime borbu, ali ih nije trebalo tjerati na povlaenje jer su se bojali da e biti ostavljeni kao kod Alameina; Montgomery je pak odluio da popuni svoje istroene snage u sluaju da se Afriki korpus zaustavi. Suvie se zabrinuo da previe ne iscrpi svoje zalihe na kojima mu je Rommel i te kako zavidio. Da je imao samo polovinu... Uloga Afrikog korpusa u povlaenju ka Bueratu (kamo su stigli 26. decembra) bila je od drugorazredne vanosti, radi toga da mu se sauva snaga, a 15. oklopna divizija koja je namjeravala doekati Boi u Sirti morala se u urbi pobrinuti da poduzme odgovarajue mjere s obzirom da su je britanske kolone okruivale. Dvadeset prva oklopna divizija ve je titila juno krilo kod Buerata i sada joj se pridruila 15. divizija. To je bilo privremeno sjedinjavanje Afrikog korpusa. Konano se i Vrhovna komanda sloila da se Tripolitanija ne moe vie zadrati. Sloili su se da je moraju prepustiti Montgomeryju. U svom nareenju ogradili su svoju drskost nenaklonou da dopuste povlaenje nemobilnih trupa. Nevjerojatno je da su pripadnici Afrikog korpusa shvatili diplomatsku igru koju je vodio njihov komandant protiv nepomirljivosti Vrhovne komande. Oni iz zatitnice vidjeli su Rommela kako prolazi kraj njih. Njegovo ponaanje bilo je puno povjerenja iako nekako izoblieno. tavie, udarci koje su primili nisu umanjili njegov presti u njihovim oima jer ih je dosad uvijek izvlaio iz svih nevolja, a britansko ravnoduno praenje samo ih je ohrabrilo. S obzirom na vijesti iz Tunisa, mnoge su trupe iz Buerata odmah krenule da osiguraju obranu na liniji Mareth. Tako su prvi korak unazad ka Tarhuni koji su napravili Talijani i povlaenje 2. oklopne divizije izvedeno 13. januara u pravcu Gabesa, imali vojnog opravdanja jer su prvi nagovjetaji angloamerikog napada sa sjevera na Mareth bili primijeeni. Smanjenje prvobitnog sastava Afrikog korpusa u Tripolitaniji pokazalo je kao nikad do tada kako je Rommel odustao od daljnjih ofenzivnih operacija. Kad je 15. januara Osma armija krenula naprijed, bila je doekana od neprijatelja koji je zatien mnotvom mina pucao i zatim pobjegao. Afriki korpus sastojao se od 15. oklopne divizije (sa samo 36 tenkova), 90. lake, 164. divizije i Ramckeove brigade. Korak po korak, sve bre i bre, odvijalo se povlaenje s tek kratkim odmorom u Tarhuni i

zatim bez predaha do Tripolija. Ipak, britansko napredovanje iza Afrikog korpusa bilo je veoma oprezno. Ili su za njima, stopu po stopu, bojei se napada kakav su doivjeli kod Buerata, kad su izgubili dvanaest tenkova u borbi sa samo dva njemaka. Dvadeset drugog januara Afriki je korpus rekao dovienja Tripoliju i krenuo prema Tunisu i liniji Mareth. Nadali su se da e se tamo moi due zadrati, jer su se saveznike snage u sjevernom Tunisu u borbi s Nijemcima ve jako umorile i iscrpile. Francuzi su Mareth liniju izgradili prije rata da se zatite od Talijana. Imala je jaka utvrenja i reputaciju da joj je juno krilo neosvojivo. To je obeavalo poloaj. Osim toga, mogla se drati s pjeadijom dok bi se pokretnije snage odmorile i pripremile za nove ofenzivne operacije. Rommelu se stari francuski poloaj inio loe smjetenim i veoma osjetljivim za obilaenje, pa je odabrao jedan drugi koji se nalazio u blizini klanca Akarita. Ali, njegov lini poloaj bio je uzdrman kao i njegovo zdravlje. Njegovim pretpostavljenima nije se svialo izbjegavanje nareenja i izvoenje tako naglog povlaenja. Tako je 26. januara bio smijenjen, a na njegovo mjesto doao je talijanski general Messe. Tada su Rommelove misli bile kod njegovih vojnika. Bili su mi veoma dragi napisao je.

U mnogo emu sve ofenzivne akcije koje je poduzeo Afriki korpus, osim improviziranog napredovanja iz Tobruka, koji je zavrio konanim porazom kod Alam Halfe, poele su kao prikrivene akcije koje su trebale presjei odstupnicu britanskim snagama prije nego to se razviju za borbu. U zbrkanom okviru strategije Osovine u Tunisu takva tenja odrala se do kraja, ali nikada tako kao u ofenzivnim ispadima koji su dolazili iz junog Tunisa. Poevi s tim valja rei da su snage Osovine u Tunisu djelovale kao dvije odvojene snage loe koordinirane iz Rima od talijanske Vrhovne komande, s maralima Kesselringom i Cavallerom na elu. Oni su te snage gurali amo-tamo po frontu, pokuavajui rijeiti sukobe izmeu komandanata i politiara. Zatitnica Oklopne armije ula je u Tunis 13. februara, organizirajui liniju svojih isturenih poloaja kako bi zadrala Osmu armiju kod Medenine. Cjelokupne snage Armije bile su sada odgovorne za obranu teritorije juno od Gafsa, a dobile su i novo ime Prva talijanska armija, kao i novog komandanta generala Messea. On je to isprva bio samo nominalno, jer je Rommel uspio odgoditi svoj odlazak. Od prvobitnog Afrikog korpusa ostala je samo oslabljena 15. oklopna divizija zatim 90. i 164. divizija, koje su uvale mnotvo uplaenih talijanskih formacija na liniji Mareth. Sjeverno od Gafsa general von Arnim (fon Arnim), komandant Pete oklopne armije, uspostavio je svoj front od Faida (Feda) kroz Fondouk i Medjez el Bab (Mede el Bab) do mora blizu rta Serata. Von Arnim je sada u skladu sa svojim temperamentom planirao ofenzivno-defenzivnu akciju protiv Amerikanaca izmeu Faida i Gafse, s namjerom da zaposjedne bolje obrambene poloaje. Od drugorazredne je vanosti bilo unitenje snaga u predjelu Tebesse (Tebese), iako je smatrao nevjerojatnim da bi njegove dvije oklopne divizije 10. i 21. (obje dovoljno jake u oklopnim snagama, jer je ova posljednja dobila vea pojaanja) mogle izvriti taj zadatak. Karakteristino, Rommel je zauzeo suprotno gledite i predloio unitavajui napad kroz Gafsu s ujedinjenim snagama pod jednim komandantom, kako bi osujetio ameriki pritisak na pozadinu linije Mareth. Zapravo, Amerikanci su se i sami osjeali vrlo nesigurno i izvrili su lokalno povlaenje koje je natjeralo Rommela da zatrai od von Arnima da ovaj upotrijebi 10. oklopnu diviziju u borbi kod Gafse. No von Arnim je to odmah odbio, jer je smatrao da je ona njemu potrebna kod Faida; to je bilo tipino ponaanje meu osovinskim komandantima koji su se borili za presti u to vrijeme. Tako se vie od tjedan dana cjenkalo s talijanskom Vrhovnom komandom, jer joj se nita nije moglo narediti, i pokuavalo se pojedinane akcije pretvoriti u jedan koncentrirani, snani udarac. Ni Rommel ni Arnim nisu eljeli jedan drugome ustupiti svoje jedinice. Rommel je bolestan pratio povlaenje 15. oklopne divizije s njenih poloaja na liniji Mareth, a von Arnim nije vidio razloga da odustane od svojih planova u korist nekog drugog. Na kraju je manje ili vie bilo po von Arnimovom planu i on je poslao svog pomonika generala Zieglera (Ciglera) da povede 10. i 21. oklopnu diviziju u napad na ameriku 1. oklopnu diviziju kroz Freid do Sbeitle (Zbetle). Napad je poeo 14. februara 1943, dok je Rommel istovremeno poslao takozvanu udarnu grupu Afrikog korpusa pod vodstvom generala Bulowiusa (Biloviusa) protiv Gafse u pravcu

Kasserine (Kaserine). Njegova je grupa bila tako slaba (udarna joj je snaga bila 26 tenkova mark III i mark IV iz 8. oklopnog puka i jo 23 tenka M 13 iz talijanske divizije Centaura (Centaura), da se njena funkcija jedva mogla smatrati neim vie od bonog obezbjeenja grupe generala Zieglera. U direktivi je stajalo nareenje: poto izvri svoj prvi zadatak, treba da nastavi napredovanje ka Tebessi (Tebesi), a zatim e se grupi pridruiti 21. oklopna divizija. Tako je na papiru Rommel postigao mogunost ponovnog ujedinjavanja Afrikog korpusa i zapoinjanja jednog strategijskog udara. Ali ni Ziegler ni von Arnim nisu shvatili Rommelovo ponaanje koje je proisteklo iz akutne potrebe za nekom veom pobjedom, s obzirom na poraz Nijemaca kod Staljingrada. Niko nije oekivao da e neiskustvo Amerikanaca dovesti do toga da se dadu u bijeg kad ugledaju 10. i 21. oklopnu diviziju kako im se pribliavaju iz dva pravca i obuhvataju ih. Do veeri 17. februara, dvije treine amerikih snaga bilo je uniteno i Ziegler se naao pred vratima Sbeitle. Udarna grupa Afrikog korpusa naila je u noi 14. februara na Amerikance koji su se u neredu vraali u Gafsu i krenuli su za njima gonei ih prema Thelepteji (Telepteji). Ova potpuna taktika pobjeda pruila im je priliku za donoenje strategijskih odluka. Amerike oklopne snage bile su unitene, britanska 1. armija (u Aliru) nalazila se u fazi popune novim sherman tenkovima, tako da bi im se u sluaju dubokog prodora u njihovu pozadinu preko Tebesse ili jo sjevernije ka Bonnu (Bonu), vanoj luci za snabdijevanje trupa, suprotstavile relativno male snage. Niti Osma armija nije mogla stii na vrijeme da intervenira, jer luka u Tripoliju jo nije bila potpuno obnovljena i lake snage u Medeni nisu imale zaliha za ofenzivu, iako je Montgomery pokuao da ostavi drukiji utisak. Da su Nijemci tada stvorili zajedniku komandu, Afriki korpus i 21. oklopna divizija moda ak i 13. oklopna divizija s njima, mogli su unititi sve pred sobom. To nije uspjelo zbog uskih von Arnimovih shvaanja, Zieglerova loeg voenja i Rommelove izgubljene naklonosti kod kolebljive talijanske Vrhovne komande. Koncentrirajui se samo na vlastite akcije pustoenja, von Arnim je naredio Ziegleru da uniti saveznika skladita u Sbeitli, zatim da udari sjeverno prema Fondouku. Tako je 21. oklopnu diviziju uvukao u estoku borbu kod Sbeitle, a 10. diviziju poslao je na jalov posao, jer su se Saveznici ve povukli iz Fondouka. Afriki korpus je u meuvremenu bio pun zanosa unato smanjenom broju ljudstva i sredstava. Ponovo je zavladala veselost dok su oficiri i vojnici kupovali jaja od Arapa, koji su ih doekali dobrodolicom, kao da su ih Amerikanci ugnjetavali generacijama. Sada su amerika oprema i benzin punili zalihe Osovine, kao to su to ranije inili Osmoj armiji. Na frontu su neiskusne neprijateljske jedinice ostavljale svoja vozila i maine neoteene. U pozadini su brda od skladita bila u plamenu. Rommel je ponovo poeo razmiljati o svom prvobitnom planu da ujedinjeni krenu na sjever, ka Tebessi. No 18. marta je vidio da ga von Arnim ne eli sasluati pa je poslao svoj prijedlog direktno Kesselringu i Mussoliniju. Rommelov dotadanji autant, porunik Schmidt (mit), jednom je rekao da Rommel nije bio ni genije ni nadovjek, nego je posjedovao dovitljivu matu, povezanu s velikim razumijevanjem za mogunosti Afrikog korpusa. Nesreom za njega, njegova nekonvencionalna shvaanja bila su neshvatljiva kako za njegove pretpostavljene tako i za neprijatelje, od Haldera do Kesselringa i od Wavella do Alexandera. Na isti nain kao to Halder i Wavell nisu mogli shvatiti Rommelov

uspjeh u aprilu 1941. godine, sada ni Kesselring ni general Alexander (koji je bio na elu operativne komande nad cjelokupnim saveznikim snagama u Tunisu i kao pomonik generala Eisenhowera) nisu vjerovali da Rommel moe uspjeti da tako duboko prodre da bi obuhvatio glavni dio podruja operacija prodorom kroz Tebessu na sjever. No, Kesselring je morao pristati na sporazum kad je talijanska Vrhovna komanda dozvolila Rommelu da preuzme komandu nad dvjema oklopnim divizijama, ali samo privremeno, do prodora kroz Thalu (Talu). Alexander je sa svoje strane procijenio kao sigurno da e taj pravac biti usvojen i pojaao je prilaze na tom rajonu, a ne onaj prema Tebessi. Jasno, nitko ne moe rei kakve bi posljedice imao Rommelov veliki plan da je on imao uza se staru 21. diviziju zajedno s Udarnom grupom Afrikog korpusa i 10. oklopnom divizijom. Vjerojatno je raunao da e psihiki pritisak na anglo-ameriku armiju biti odluujui. Moglo se dogoditi i da se saveznike snage povuku u Alir, u kojem bi sluaju gubici u materijalu bili ogromni. Samim tim operacije Osme armije bile bi nepromiljene i opasne ili bi ih Montgomery mogao odgoditi zbog svog opreza prema bijesnom protivniku. Konano, ni Rommel nije bio spreman za uspjean poetak. Naime, Ziegler je ve 21. diviziju uputio prema Sibibi, 10. oklopna divizija trebala se pridruiti Afrikom korpusu kod prolaza Kasserine, ali nije mogla stii prije 20. februara. Udarna grupa Afrikog korpusa trebala je zadrati Amerikance u bijegu, projuriti kroz prolaz Kasserina kako bi otvorila put 10. oklopnoj diviziji. Na taj se nain potvrdila Alexanderova ocjena odakle dolazi najvea opasnost. Ali, Afriki korpus nije se prilagodio nepoznatom terenu u jednom dahu jer se odjednom, nakon ratovanja u ravnoj pustinji, naao u brdovitom predjelu, gdje je osnovno zaposjesti visove prije nego to se zapone napredovati kroz doline. Trideset trea izviaka jedinica teko je zauzela breuljke s obje strane prolaza uveer 19. februara i u kratkom napredovanju skoro je istjerala Amerikance. Slijedeeg je dana dolo do ozbiljnijeg napada koji su izvrila dva bataljona Oklopnog grenadirskog puka, a slijedili su ih tenkovi 8. oklopnog puka. Teko su se kretali, djelomino zbog dobro upravljene amerike artiljerijske vatre, a dijelom zbog toga to nisu uspjeli osigurati vrhove koji dominiraju prolazom. Do noi nisu postigli operativni cilj unato tome to su se Amerikanci nalazili na rubu poraza. Slino je bilo i s 21. oklopnom divizijom kod Sibile. I tu su jedan prolaz drale britanske i amerike pjeadijske snage, a njegovo osvajanje bilo je suvie teko tenkovima kojima je svaki pokret pratilo protutenkovsko oruje kojem su bili meta na praznoj cesti. Gubici su rasli, a kretanje i napredovanje je prestalo: desna pesnica Rommelovog dvostrukog udara je zatajila. Tada se 20. februara poloaj kod Kasserine popravio, iako je ponovljeni napad njemake i talijanske pjeadije bio zaustavljen a glavni udarac u jedan sat poslije podne, to ga je izvrila 10. oklopna divizija, konano je razbio Amerikance. Nijemci su zatvorili cestu, unitili sve tenkove jedne britanske borbene gupe koja je tuda prolazila za Kasserinu i dan se zavrio njihovim susretom s 26. oklopnom brigadom petnaest kilometara juno od cilja operacije Thale. Afriki korpus kretao se brzo gonei Amerikance preko zapadnih visova prolaza, kako bi osigurali krilo 10. oklopnoj diviziji i poveali pritisak ka Tebessi. Na obim je stranama vladalo pesimistiko raspoloenje. Savezniki su se komandanti plaili tanke obrane kod Sbibe i Thale. Strah im je bio opravdan jer su

njemaka 1. i 10. oklopna divizija napale 26. oklopnu brigadu odgurnuvi je na tri milje od Thale. Tog je trenutka general Anderson, komandant britanske Prve armije opomenuo branitelje Sbibe da se priprema na uzmak od sedamdesetak kilometara, jer bi im poloaji mogli postati neodrivim a Thala bi mogla pasti u ruke neprijatelju. No izostanak napredovanja 21. oklopne divizije i sporost 10. divizije (povezano s njihovom velikom iscrpljenou) prevarilo je Rommelovo rasuivanje. On je smatrao da samo,brzim prodorima moe osigurati uspjeh, dok je vrsti britanski otpor pokazivao da se u napredovanju sada sreu s neprijateljskim rezervama a to je bilo ono ega se Rommel bojao. Zapravo, u tami su elni njemaki tenkovi nastavili slijediti ostatke 26. oklopne brigade i tako su uli u dubinu britanskih glavnih poloaja i sasvim se pribliili braniocima. Borba je trajala cijelu no. Uto su britanskoj zatitnici stigla tri nova amerika artiljerijska diviziona ije je prisustvo, kako se kasnije pokazalo, bilo od odluujue vanosti. Naime, kad su ovi divizioni otvorili vatru u zoru, Nijemci su se, umjesto da nastave borbu, zaustavili, mislei da je to protunapad. Oko podneva 22. februara obje su strane zastale neodlune, ne znajui to dalje. U meuvremenu, 21. oklopna divizija samo je zurila na Sbibu, dok je Afriki korpus jedva odbio udarac s improviziranih amerikih poloaja na zapadu. Nijemci nisu mogli dozvoliti da mirno stoje, tim vie to se loe vrijeme, koje ih je dosada titilo od napada iz zraka, sad poelo poboljavati. Rommel se tog dana poslijepodne sreo s Kesselringom kod Kasserine i tu je trebalo odluiti hoe li nastaviti napredovanje ili se povui. U tadanjim okolnostima, uzimajui u obzir latentnu zranu opasnost i s obzirom na to to cilj operacije nije izabrao Rommel izbor druge mogunosti ne iznenauje. Njegovo izvrsno izvrenje zadatka izazvalo je divljenje ak i kod neprijatelja. U prvi trenutak ni Britanci ni Amerikanci nisu shvatili da se njihovi protivnici povlae, a kad su krenuli za njima, otkrili su velika razaranja i vjetake prepreke, to je kod generala Eisenhowera stvorilo utisak da se radi o zaista novom oruju u ratovanju. U nekoliko dana front se ponovo formirao tamo gdje je bio 14. februara. Na strani snaga Osovine bilo je promjena u rukovodstvu. Za komandanta Grupe armija Afrika imenovan je Rommel., On je ponovo zadobio naklonost i postavljen je na tu dunost 24. februara. Pod njegovu komandu stavljena je von Amimova Peta oklopna armija i Messeova talijanska Prva armija. Na odreeni nain to je predstavljalo udan izbor, jer je Kesselring primijetio u Kasserini da je Rommel fiziki i psihiki iscrpljen. Unato svemu on je jedini mogao objediniti cjelokupne oklopne snage Osovine u jednu ofenzivnu cjelinu, a sve pod kontrolom njihovog najboljeg dijela, Afrikog korpusa.

Dug put od Alalmeida do Tunisa.

Njemaka isturena izvidnica budno motri neprijatelja.

Uniteni njemaki tenk

Njemaka oklopna jedinica prolazi kroz Tuniski grad.

Kasserine: posljednji veliki juri Afrikog korpusa

Mareth: Montgomeryevo lijevo krilo prisiljava Afriki korpus da se povue

Tuniski krajolik oko prolaza Kasserine: toliko razliit od otvorene pustinje

Tunis: tu je bio kraj ali ni priblino slian evakuaciji iz Dankerquea

Njemaka artiljerija u defenzivi

Zarobljeniki logor u Tunisu Reorganizacija je stigla suvie kasno da sprijei von Arnimov neminovan napad protiv Medjez el Baba 26. februara, za koji je upotrijebio najbolji dio 10. i 21. oklopne divizije. To je sprijeilo munjeviti udarac na Osmu armiju, iako ne postoji sumnja da bi bili postignuti znaajni rezultati da su 10, 15. i 21. oklopna divizija poslane odmah nakon povlaenja kod Kasserine prema Medenini. Naime, Montgomeryjeva usiljena preuranjena ofenziva, koja je trebala skrenuti panju Nijemaca od poloaja kod Kasserine, oslabila ga je i on nije imao snage za jau obranu. U stvari, 27. februara samo je jedna pjeadijska divizija podravala 7. oklopnu diviziju na liniji fronta od obale ka unutranjosti do pred Medeninu i sve do 4. marta ove pjeadijske snage nisu ojaane, kada je pristigla jedna oklopna brigada, to je prije moglo dovesti do proboja.

Tih je dana Osma armija bila veoma osjetljiva. Ali, kasnije, usred planiranja jednog napada na Mareth liniju, Montgomery je stavio do znanja da bi jedan napad Afrikog korpusa kod Medenine bio doekan kao i onaj kod Alam Halfe. Naprotiv, na Rommelovoj strani koncentracija triju oklopnih divizija u sastavu Afrikog korpusa, koje su se pripremale za napad to ga je Rommel najavio kao operaciju Tripoli, nije imao nikakve slinosti sa situacijom od 31. augusta 1942. kod Alam Halfa. Tada je elio postii pobjedu, a sada se borio za odlaganje poraza koji je slutio. Nije bilo vremena da se izvede obilaenje britanskog poloaja s juga, tako da je nastupanje moralo biti iz razliitih smjerova. Petnaesta oklopna divizija pola je preko otvorene ravnice od Maretha, 21. oklopna se probila preko visokog zemljita preko Toujana (Tuana), a 10. divizija dola je probijajui se iz Halloufa (Halufa). Sva su se tri pravca slivala kod Medenine u dubinu britanskih linija, prolazei kroz njenu obranu odvojeno u prostoru i vremenu. Afriki je korpus opet bio jak s kombiniranom snagom i 140 tenkova. Ali njegov tab bio je svjestan da je zadatak koji se nalazi pred njim moda tei od svih koje je ikada imao. Malo se znalo o britanskoj pjeadiji, poloajima minskih polja i najmanje o neto vie od 500 protutenkovskih topova. Nije se znalo da se meu njima nalaze novi topovi od sedamnaest funti ili gdje su rasporeene oklopne rezerve. Za britance njemake namjere nisu bile iznenaenje. Treeg je marta dolo do kratkog sukoba s 15. oklopnom divizijom, a tokom slijedea dva dana zrano izvianje pratilo je pribliavanje triju njemakih kolona (pokuaji da se prodre do njemakih zaklonjenih izviakih jedinica ipak nisu uspjeli). Magla je pokrila front rano 6. marta, no to nije sprijeilo Luftwaffe i artiljeriju da tuku britanske poloaje, usprkos tome to je to ipak ograniilo njemake poetne pokrete. U devet sati pojavila su se oklopna kola i napad se proirio na cijeli front s centrom sjeverno od Medenine. Zbunjene tiinom meu braniteljima, oklopne su se snage pribliile na 400 metara, kad ih je zasula barana vatra, a protutenkovski topovi, uklonivi kamuflau, stupili su u akciju. Samo je 15. oklopna divizija usmjerila napad pravo u cilj, trpei pri tom odgovarajue gubitke, dok je 21. oklopna divizija tapkala neodluno na mjestu, a 10. divizija kao da se kolebala da ue u borbu. Do podneva vjetar je izbrisao tragove prvog njemakog napada. Ni tab Afrikog korpusa pod vodstvom generala Cramera (Kramera) ni Messeova talijanska Prva armija, niti sam Rommel na mjestu gdje se nalazio, nisu predvidjeli dogaaj kod Haulloufa. Uznemireno pratei razvoj situacije poelio je da sve uzme u svoje ruke da bi produio napad. U meuvremenu, Britanci za vrijeme borbe nisu htjeli angairati svoje oklopne jedinice. Moda je svaki njemaki komandant, navikao da se Rommel nalazi meu njima, oekivao njegovu intervenciju, a moda je Afriki korpus, zauvijek izgubio svoju otrinu. Sigurno je da se Rommel ponaao i izgledao kao veoma bolestan ovjek utica i mune uspomene iz pustinje ostavile su tragove na njegovu strogom licu. Konano, u slijedeem je pokuaju izgledalo da su tri njemaka komandanta divizija uspjela bolje koordinirati svoje akcije, tako da je njihov slijedei napad izvren popodne bio bolji. Najprije je krenula pjeadija, nakon to su estoko bombardirali neprijatelja, zatim artiljerija i zrane snage, a za njima su nastupili tenkovi. No ponovo ih je doekala jaka artiljerijska vatra. Zastor od artiljerijske vatre onemoguio je napadau da ma gdje prie toliko blizu prednjem kraju obrane da bi

mogao upotrijebiti lako naoruanje. Afriki korpus jo nikada nije bio odbijen tako estoko. Predznak je bio jasan. A kad su se naveer Nijemci povukli u neredu, nitko nije naslutio to to znai tonije od Rommela. Izgubili su pedesetak tenkova, a ostalo im je jedva stotinu protiv 400 ili vie neprijateljskih. Kod Medenina je izvedena posljednja vea ofenziva i to je bio Rommelov labui pjev. Nekoliko dana kasnije, von Amim je preuzeo komandu nad Grupom armija Afrika, a bolesni se Rommel zauvijek vratio u Evropu, ostavljajui situaciju moda jo oajnijom nego to ju je naao kad je stigao u Afriku. Ved Zigzaou (Zigzu) je prirodno trideset pet kilometara dugako suho korito koje vodi od obale do breuljaka Matmata. Kao takav predstavlja izvrsnu prepreku za tenkove i odlian oslonac linije Mareth. Bezvodni Matmata breuljci takoer su teka prepreka, a s nekoliko miniranih poloaja postaju jo opasniji, a mogu se braniti i lakim snagama. Ali, ploha otvorene pustinje Dahar, gotovo bez pustinjskih putova, otvarala je put kroz tijesan klanac Tebaga prolaz ka E1 Hammi (E1 Hami) i Gabesu, poput iroke avenije usmjerene duboko u otvoreni bok i u duboku pozadinu linije Mareth. Prije rata Francuzi su smatrali da je Dahar nesavladiv za mehanizirane snage. Rommel je sada 1943. godine sumnjao u njihovu procjenu, a Montgomery je smatrao da je put okolo mogu. Ve su patrole Britanske grupe za akcije u dubokoj pustinji prodirale kroz Wilderov (Vajlderov) prolaz kraj Tebage i pravo u ravnicu E1 Hamma. Njih su slijedile jae francuske kolone koje su pod komandom Leclerca (Leklerka) dole u Tripoli iz Francuske Evatorijalne Afrike. U martu su u Daharu zauzele bazu kod Ksar Rhilana (Ksar Rilana). Ne snalazei se u tim prostranstvima Messe je 10. marta poslao njemake izviake jedinice, praene tukama, da iupaju Leclercovo osinje gnijezdo. Bili su odbijeni s velikim gubicima. Od tada se mogunost napada sa krila u oblasti Dahara rijetko javlja u razmiljanjima talijanske Prve armije, prisilivi je da razmotri oba prilaza Mareth liniji. Zatiena predstraama, naroito na mjestu zvanom Potkova, obrana Vedi Zigzaou zapala je uglavnom Talijane. Bili su kao obino stegnuti manjim njemakim snagama, ojaani 10. lakom divizijom, koja je drala centar, i 164-om lakom divizijom koja se nalazila na breuljcima Matmata. Odreena za brzi protunapad, 15. oklopna divizija sa svega 50 tenkova skrivala se osam kilometara dalje od veda. U Tebaga prolazu nalazilo se mnotvo talijanskih vojnika raznih formacija: pripadnici granine strae, izmijeani su trupama libijskih garnizona pod komandom generala Mannerinija (Manerinija), nazvani Grupa Sahara, pokuavajui da se zaklone uz stari Rimski zid, pomalo se grozei pomisli na hrabrost starih rimskih legionara. Afriki korpus je kao obino imao vodeu ulogu zajedno s 10. oklopnom divizijom, koja je osmatrala Afrikance kod Gafse i 21. oklopnom divizijom koja se nanalazila u glavnoj rezervi kod Gabesa, da bi po potrebi intervenirala kod Maretha ili Gafse. Tako je Afriki korpus djelovao kao rezervna armijska grupa, a njegov tab bio je novo rezervno komandno mjesto za von Arnima. Sada kada je otiao Rommel, povezanost Nijemaca sa talijanskom Prvom armijom nije vie bila dobra. General Bayerlein, koji je bio oficir za vezu kod Messea (unato svom linom nepovjerenju prema Talijanima) odmah je preuzeo direktnu kontrolu nad svim njemakim trupama. Prisiljavao je Talijane da se prilagode njemakim eljama, svidjele im se one ili ne.

Britanski plan napada bio je jednostavan i oevidno proizvod jednog uma generala Montgomeryja. Najprije e tokom 16. i 17. marta odbaciti protivnika s poloaja na Mareth liniji. Nakon toga, u noi 20. marta, prijei e ved Zigzaou na njegovu poetku. Time bi omoguili pjeadiji i oklopnim snagama da se prikupe na drugoj strani prije nego to doe do borbe ovjeka protiv ovjeka, tenka protiv tenka, poput one kod Alameina. Pomoni napad, takoer jak, bio je onaj koji je izvela 2. novozelandska divizija s jo jednom oklopnom brigadom. Oni su se provukli neprimjetno kroz Wilderov prolaz, pridruili se Leclercu i pokuali iznenadno prodrijeti kroz prolaz Tebaga upravo kad je napad kod veda Zigzaou dosegao vrhunac. Sad su se i Pustinjske zrane snage angairale u napadu, a pridruile su im se amerike zrane snage iz Tunisa, a u isto vrijeme ameriki 2. korpus, koji se uspio oporaviti, krenuo prema Gabesu. Vie nego ikada ranije Luftwaffe se nalazila u tekom poloaju. Informacije koje je dobivala bile su oskudne i nejasne i teko se dolazilo do njih, a pored toga redovno su kasnile. U takvoj situaciji njihovim vojnicima pomagala je lukavtina i snalaenje. U ranijoj operaciji na liniji Mareth nije se uspjelo oistiti mjesto zvano Potkova; to je skupo stajalo Britance, a za 90. laku diviziju to je bilo olakanje i poticaj. Messe i Bayerlein smatrali su sigurnim da e glavni pravac slijedeeg udara biti usmjeren na prelaenje vedi Zigzaou, pa su odgovarajue mjesto pojaali s jo jednim njemakim bataljonom pjeadije. U poetku nije se dogodilo nita to bi potvrdilo tu pretpostavku. Nije bilo nikakvih pokreta iz pravca Dahara, tako da nisu uinili nita da pojaaju prolaz Tebaga sve do 20. marta. Tog su jutra Novozelanani koji su marirali samo nou da bi stigli da Ksar Rhilana, primili poruke generala Montgomeryja u kojoj on poneto nesigurno izjavljuje da neprijatelj zna za njihovo kretanje. Saznavi to, Novozelanani se vie nisu skrivali i nastavili su se kretati danju, tako da su do veeri stigli nadomak prolazu Tebaga. Kad su stigli, nastala je velika pometnja, a to je bilo ono to je Montgomery i namjeravao postii. Upozorenje generala Messea upueno 164. lakoj diviziji da napusti breuljke Matmata i prebaci se na prolaz Tebaga bilo je izvreno i odvijalo se polako, bez uznemiravanja. Unato svemu tome, Novozelanani su se lako mogli probiti kroz Grupu Sahara i njezin tanki obrambeni zid. Mogli su to uiniti slijedeeg jutra s jaim udarom, jer su tada sve oi ve uperene u ved Zigzaou. Dvadesetog marta u 8.30 sati karakteristina britanska barana vatra osula se na formacije Talijanskih mladih faista, koji su se nalazili kraj obale. Iza toga odmah je uslijedio napad pjeadije, koja je namjeravala formirati mostobran preko koga bi preli tenkovi i topovi. Do svitanja slijedeeg dana, nakon jake borbe, uspostavljen je mostobran, ali do tada se vodom natopljeno korito omekalo, tako da su ga nou uspjela prijei samo etiri britanska tenka i nekoliko protutenkovskih topova. No to je zapravo pomoglo Britancima, jer su Bayerlein i Messe vjerovali da su odbili obinu diverziju. Da je pristigla 15. oklopna divizija, ona bi unitila Britance na mostobranu, a ovako su oni samo dalje osmatrali i postavljali nagazne mine kod prelaza sve do jutra 22. marta. Tada su, poto su Britanci u drugoj noi proirili svoj mostobran i na njega prebacili etrdesetak tenkova, shvatili da je to ipak glavni napad. Gotovo sluajno, 15. oklopna divizija vremenski je izvrsno pogodila svoj udarac. Izili su iz zaklona upravo u trenutku kad je poeo jak pljusak koji je prisilio britanske zrane snage da se spuste na zemlju, a onemoguio je i osmatranje koje je vrila artiljerija. Teko osakaeni britanski Valentine tenkovi izgubili su dvije treine

svojih snaga u borbi i u povlaenju prema rubu veda Zigzaousa. Do noi je mostobran sav bio u dimu i praini, a britanska pjeadija veoma iscrpljena. Nije bilo sumnje da je britanski napad doivio neuspjeh. Nakon toga 15. oklopna divizija povukla se u rezervu. Osma armija prela je u obranu. Aktivnost se prebacila na breuljke Matmata i prolaz Tebagu, gdje su se 21. marta Novozelanani upleli u vatru s mnogo pucnjave i malo rezultata. To se dogodilo dok su osmatrali Grupu Sahara i pripremali vlastiti napad za no izmeu 21. i 22. marta. A kada je do njega dolo, bio je to napad koji je postigao svoj cilj u kratkom vremenu: Grupa Sahara bila je rasprena, put za napredovanje bio je otvoren, a oklopne snage mogle su proi. Zato nije tako uinjeno? General Freyberg (Frajberg) se bojao da bi se napredovanjem izloio punom udaru Afrikog korpusa i Rommelu (uope nije znao da ovaj vie nije u Africi). Dvadeset drugog, nakon etiri dana nastupanja, dolo je do zastoja na oba fronta. Montgomery se povukao preko veda Zigzaoua, dok su 164. i 21. oklopna divizija stigle u Tebagu, kako bi se narugali Novozelananima. U trenutku neuspjeha Montgomery je premjestio teite borbe. Poslao je indijsku 4. pjeadijsku diviziju na muno uspinjanje po brdima, kraim putem do Mareth linije blizu Beni Zeltena. Prvu oklopnu diviziju, svjeu i spremnu za borbu, poslao je kroz Wilderov prolaz da se pridrui Novozelananima. Prije njihovog dolaska kasno poslijepodne 26. marta, dogaaj kod Tebage pretvorio se u dvoboj topovima kojem je cilj bilo polako eliminiranje njemakih poloaja koji su osmatrali Rimski zid. Kesselring je jo 25. marta posjetio taj rajon i zakljuio da se 164. laka divizija ne nalazi u velikoj opasnosti pa je ak pokuao nagovoriti Messea da prijee u protuofenzivu. Von Arnim je pak drugaije gledao na dogaaje, pod utjecajem amerikog napada koji je doao iz Maknassija i odvojio talijansku Prvu armiju jednom zauvijek. U jednoj tipino jalovoj diskusiji u noi izmeu 25. i 26. marta, uspio je uvjeriti ili nadvikati sve zainteresirane na povlaenje do veda Akarita, sjeverno od ravnice El Hamma, koje bi zapoele, kao i obino, talijanske nemotorizirane formacije. Tokom dvadeset estog, osim kratkog zastoja koji je bio uzrokovan pjeanom olujom koja je zaustavila njihove zrane snage, Saveznici su tukli njemaka uzletita, a zatim, pola sata prije napada kopnenih snaga, poslali su bombardere da u valovima bombardiraju njemake trupe koje su blokirale izlaz iz prolaza Tebaga. Kako nikada ranije nije bilo ovakvog napada, on je uspio paralizirati neprijatelja, unitavajui mu topove i opremu, prekidajui komunikacije i prikovavi jedinice Afrikog korpusa na mjestu. Tada su nastupile britanske oklopne i motomehanizirane pjeadijske jedinice koje su se kotrljale iza barane artiljerijske vatre. Zatekli su Nijemce zaprepatene i nespremne. Do noi je Unija bila razbijena u paramparad. Dvadeset prva oklopna divizija bila je prorijeena, a britanska 1. oklopna divizija krenula je prema E1 Hammi. Slabije bi armije u takvom sluaju bile potpuno slomljene, a panika je lako mogla zahvatiti tab, dok je pravi potop zbrkanih izvjetaja stizao s fronta o desetkovanim jedinicama i unitenim artiljerijskim poloajima. Britanski su tenkovi ili po mjeseini i unitavali sve jedinice Osovine koje su im se nale na putu u junom Tunisu, bjeei iz Maretha u ved Akarit. Zatitnica im je jo jednom bila provjerena 90. laka divizija. Na prilazima E1 Hammi nalazilo se nekoliko protutenkovskih topova koji su izbjegli unitenje kod Tebage. U El Guettari (E1 Getari) amerike snage 2. korpusa napale su 10. oklopnu diviziju, koja se borila vjeto, ali oajniki, kako bi zatitila bok i

pozadinu veda Akarita i tako omoguila svojim suborcima s juga da se povuku. Klju uspjeha proboja oklopnih jedinica bio je u tome to se borba morala odvijati neprekidno, ne dozvoljavajui neprijatelju da se konsolidira. To Britancima nije uspjelo postii u sudaru s bezbrojnim njemakim zatitnicama, tako da su unato tome to su postigli u pogledu unitenja i kapitulacija velikih snaga, uglavnom Talijana, morali priznati da se glavna neprijateljska mobilna snaga Afriki korpus uspio izvui. No, Afriki korpus vie nije imao ofenzivnu snagu. Protuudar koji je izvrila 15. oklopna divizija sa svojih deset preostalih tenkova protiv Novozelanana kod El Hamme nije uspio, protivnici ih gotovo nisu zamijetili. Vea je vanost poklonjena operacijama protiv Amerikanaca kod klanca Maknassy (Maknasi). Nijemci nisu ba cijenili amerike jedinice, tako da je oprezno napredovanje Pattonovog amerikog 2. korpusa u dva pravca ka Maknassyju i El Guettaru bilo mirno osmatrano dok se pripremao protuudar na obranu Mareth linije. Nou izmeu 22. i 23. marta inilo se da e se Amerikanci probiti kroz prolaz Maknassy, dok je drugi pravac prodora bio usmjeren istono od El Guettara u blizini Bou Hamrana (Bu Hamrana). U klancu Maknassy nalazio se osovinski garnizon koji se upravo namjeravao povui kad je stigao pukovnik Lang iz bive Rommelove pratnje, i u tipino energinom stilu, s nekoliko odlunih poteza stabilizirao situaciju. Tako je zadrao kontrolu nad tim vanim poloajem. Mnogo zasluga pripada Grupi Lang, koja je u tekoj borbi uspjela preuzeti inicijativu od Amerikanaca. Ali glavni razlog obustave pritiska kod Maknassyja ne moe se pripisati dogaajima u blizini El Guettara. Ovdje se u rezervi nalazila 10. oklopna divizija, koja se neprimjetno, nou 22. i 23. marta rasporedila po breuljcima i s tih visova pokuala udariti na ameriku 1. pjeadijsku diviziju, koja je tuda prolazila. Iznenaenje, mrak i elja za pustoenjem prevladali su tako da je trka trajala sve do neprijateljskih artiljerijskih poloaja. Zastavi da se ponovo organizira i da se poprave oteene maine, 10. oklopna divizija napala je uveer, uvjerena da je bolja od protivnika koji je oklijevao. A tada se dogodilo ... no, pustimo da nam to ispria amerika 18. borbena grupa: Poele su se pojavljivati jedinice iz svih pravaca i tenkovi. Udarili su na protutenkovsku obranu i 3. bataljon. Naa artiljerija razarala ih je probojnim granatama i padali su poput muha. Tenkovi su odstupali, oni koji su se jo mogli kretati. Njemaki je napad prestao. tab Afrikog korpusa nije vie smatrao Amerikance nedostojnim protivnicima. To miljenje su pokuali prenijeti i na svoju Vrhovnu komandu.

Talijanska 1. armija nalazila se u vrlo jadnom stanju kod veda Akarita. Posljednja njemaka zatitnica bila je tamo 2. marta. Sreom za njih, talijanske su se trupe prestale boriti, 164. laka divizija praktiki je prestala postojati, a 15. i 21. oklopna divizija imale su tek neto tenkova, dok su njihove borbene grupe bile ozbiljno upletene u konfuznoj borbi zatitnice. Samo je 90. laka divizija, koja je bila najmanje angairana u borbi, ostavljala dojam reda i discipline. Tako su dva talijanska korpusa bila odreena da zatvore teko iako plitko grlo izlaza iz veda Akarit. No oni su mogli samo uspostaviti liniju fronta sa desetkovanim trupama i s nekoliko jaih njemakih grupa. Vana ali mala mobilna rezerva bila su 22 tenka 15. oklopne divizije, koliko ih je ona imala 6. aprila. Tako je izgledao poloaj koji nije imao dubinu, a ni pokretnu rezervu, koja je vana u osiguranju takvog poloaja. Afriki korpus nije sudjelovao u pozicionoj obrani veda Akarita. Umjesto toga njegove su se divizije, 10. i 21, igrale make i mia s Pattonovim ponovo ojaanim amerikim 2. korpusom. Odbili su teak napad od Maknassyja i E1 Guettara. Ali, konstantna grmljavina bitke iz pravca Maretha oznaavala je da se jo ne predaju glavne osovinske rezerve, a to je bilo presudno za von Anrimovu odluku da se povue ka vedu Akarit. tovie, inilo se da se pokusno ameriko napredovanje pretvorilo u neto opasno, jer iako Nijemci nisu znali da je general Alexander zabranio napredovanje dalje od linije Maknassy Faid (Fed) Fondouk, opasnost iznenadnog prodora do mora iz Akarita nije nikada zanemarena. Brojne su opasnosti leale oko njemakog krila traei prisustvo svakog mobilnog elementa koji se mogao skupiti. Ponaanje osovinskih komandanata, od von Arnima nanie, poprimilo je Rommelove karakteristike. Stari zahtjevi za opremu i gorivo mijeali su se sa zahtjevima za potpuno povlaenje u Evropu, to bi bilo nemogue iz politikih razloga ili u pogledu toga kako izvriti predaju. Takvi su zahtjevi sve ee stizali do Hitlera, Mussolinija i drugih. Ali, zato su odgovori sadravali nareenje za borbu do smrti. Ali, za obranu kod Akarita, von Arnim je izvjetavao da ona nije nita naroito, i da e se povui kad za to doe trenutak. Osma je armija izabrala da to bude 6. april, kada e napasti direktno centar obrane, jer su na zapadnom boku obrane bile slane movare, a na istoku more. Ispred veda Akarita bile su tenkovske prepreke, a rovovi su se nalazili izmeu visokih dominirajuih stijena, dok su minska polja titila prilaze rovovima. Bez sumnje, bregovi Djebel Fatnassa (Debel Fatnasa) na zapadu i Djebel Roumana (Debel Rumana) u centru bili su kljuni poloaji za probijanje preko veda. Ovaj plan napada pruao je nekoliko mogunosti, a jedino iznenaenje za generala Messea predstavljalo je vrijeme. Veina je naime Montgomeryjevih napada izvedena po mjeseini, no sada to nije bilo potrebno. Messe je namjeravao pruiti snaan otpor Britancima u pokuaju da savladaju rovove. Ali, Fatnassa je pala u noi 6. aprila a osvojili su je borci 4. indijske divizije. Tako je ved Akarit bio otvoren za zaobilaenje, a branioci nisu imali snage za protunapad koji bi ga povratio. U svitanje je poeo jak napad dviju divizija, koje su iza zavjese eksplozija krenule na rovove i brijeg Roumanu, i za nekoliko je trenutaka itav front bio u plamenu.

Talijani su se predavali na poziv, dok su se Nijemci dalje borili naoigled generala von Arnima, Messea, Gramera (koji je bio iz Afrikog korpusa) i Bayerleina iz Messovog taba; na njima je bilo da odlue kad e se utroiti posljednja rezerva, kad e doi do predaha i kako e brzo cijela talijanska Prva armija bjeati prema Enfidavilleu (Anfidavilu). Ve je Cramer privukao osamdeset tenkova iz E1 Guettara u rezervu iza Akarita. Njihovo povlaenje ispred amerikog napredovanja dovelo je do novog pritiska na zalee Akarita. Do podneva 90. laka divizija bila je odbaena prema Roumani. Ali nakon poetnog uspjeha Britanaca nastao je u tekoj borbi zastoj na grebenu brda. Istono se borila 15. oklopna divizija sve do iscrpljenja, dok je etrdeset tenkova Afrikog korpusa uniteno u nedovoljno jakom pokuaju da zatvori prilaz Fatnassu. Zapravo, volja za borbu djelomino je napustila vie oficire od kojih su mnogi proveli poslijepodne okrivljujui Talijane i svaajui se meusobno o tome to treba uiniti. Svatko je mislio svoje i nije obraao panju na miljenja drugih. Avijacija je napadala sve to se kretalo, tako da je protunapad Afrikog korpusa ostao bez podrke ostalih trupa. To je konano uvjerilo von Arnima da se Akarit vie ne moe odrati, da svi moraju najveom brzinom krenuti u pravcu Enfidavillea. Ta odluka nije dola prerano jer se cijela pokretna rezerva nalazila poput zeca u vrei, a general Alexander ih je namjeravao uhvatiti za vrat. Maknassy je pao 2. aprila, ali Afriki korpus je i dalje drao breuljke na istoku i tako je privlaio panju Amerikanaca. U svakom sluaju, 9. korpus britanske Prve armije nalazio se u rezervi spreman da udari i presijee odstupnicu osovinskim snagama blizu Kairouana (Keruana). Bilo je razliitih jedinica na kopnu i u zraku koje su se sruile na talijansku Prvu armiju na otvorenom prostoru juno od Enfidavillea. Vie se nije mogao raspoznati prijatelj od neprijatelja. U poetku je Messe osjeao pritisak samo Osme armije, dok je pokuavao nai poloaj gdje bi se mogao zadrati na cesti Faid (Fed) Sfax. No drugu no povlaenja, izmeu 7. i 8. aprila, snani pokreti francuske pjeadije na zapadu od Pichona (Piona) oznaili su razvoj dogaaja kakvog su se protivnici najvie bojali. Do zore je veina njemakih jedinica napustila poloaj, a samo je nekoliko jedinica ostalo uvati vaan klanac Fondouk. Ako on padne, nita nee moi sprijeiti da 9. korpus prijee u Kemansku ravnicu. Ali sreom za osovinske snage, ni Britanci ni Amerikanci nisu svojom pjeadijom pokuali napasti taj prolaz kao ni teritorij na sjeveru. Nisu imali potrebno iskustvo za napredovanje po tekom terenu. iroka minska polja i tit koji su formirala protutenkovska orua kontrolirajui prilaze, predstavljali su muku za anglo-ameriku armiju, to se inilo teim onima koji su bili nestrpljivi udarajui na oajnog neprijatelja. Takva opasnost drala je 9. korpus i njegove oklopne jedinice da ne krenu naprijed do 10. aprila. Do tada je Afriki korpus stigao i, tavie, proao na svom putu na sjever. U meuvremenu su Britanci, koji nisu bili sigurni gdje se nalazi glavna snaga neprijatelja, stali na mjestu i ekali nove naredbe, koje nisu stizale sve do veeri. Bilo je to suvie kasno, jer su se dotada neprijateljske snage i jedinice ve povukle; ostale su jo samo brze zatitnice koje su se takoer povlaile prema bregovima koji okruuju Enfidaville. Osim neto zalutalih vojnika, talijanska Prva armija je iezla, predosjeajui veliku promjenu u kasnijem voenju operacija.

Odsada e manevarsko ratovanje doi u drugi plan, a zamijenit e ga brdsko ratovanje na neravnom terenu, koji Afriki korpus nije poznavao. Lanac breuljaka okruivao je vane luke i aerodrome koji su se nalazili oko Bizerte i Tunisa. Sve je to djelovalo kao cjelina, koju e biti veoma teko napasti to su znale i britanska Prva i Peta oklopna armija. Talijanska Prva armija zaposjela je breuljke koji su zatvarali prilaze obali, dok su je podravale 90. i 164. laka divizija kao i 15. oklopna divizija, a Afriki je korpus privremeno drao izboinu kod Pont du Fahsa (Pon di Fasa). Tako je poeo posljednji in drame u sjevernoj Africi. Afriki korpus bio je odvojen od svog starog protivnika britanske Osme armije i naao se nasuprot slabijem francuskom 19. korpusu, jadnom ostatku slabo opremljene armije, kojeg se lojalnost do nedavno nemilice iskoritavala. Samo na jednom mjestu u dolini Madjerda (Meerda) bilo je prostora za djelovanje motoriziranih snaga. Zato je u tabu Afrikog korpusa odlueno da se tamo upute svi raspoloivi pokretni elementi. Ali, premjetanje snaga s jednog fronta na drugi, a kamoli uspjeno odravanje u pokretu, bilo je problem koji vie nisu mogli rijeiti. Grupa armija Afrika radila je ve tjednima s najmanjom moguom i zamislivom potronjom goriva i materijala. Trideset prvog marta talijanska Prva armija, izmeu dviju dinaminih akcija, mogla je dobiti goriva samo za etrdeset milja po vozilu i dva sledovanja municije. Peta oklopna armija stajala je jo gore, a sredinom mjeseca situacija se jo pogorala. Sad su saveznike zrane snage i Britanska kraljevska mornarica usmjerile smrtonosne udarce na linije neprijateljskog snabdijevanja. Ono to je stiglo nije bilo dovoljno, a da stvar bude jo paradoksalnija, novi kontingenti vojnika stalno su nadolazili. Tuniski mostobran klonuo je demoraliziran i u ludom neredu. Ali dok su voe Osovine slijepo odbijale da priznaju potpunu beznadnost situacije u Tunisu, koju su ,sami stvorili, i gluhi na molbe komandanata da im dozvole povlaenje, dolo je do spasavanja najiskusnijih oficira koji su iz Tunisa pozvani u Evropu. Rommelov stari autant Schmidt poslan je kui da se oeni, nekoliko je starijih oficira oboljelo, pa su otili kui na odmor i oporavak, a neki su pozvani na sastanke u domovinu. Ovo nije napisano s kritikom. Kritika je upuena sistemu koji je rtvovao toliko mnogo dobrih vojnika samo nekoliko tjedana nakon to je najbolji dio njemake vojske bio uniten kod Staljingrada. Kratko vrijeme poto je Osma armija stigla do Enfidavillea uslijedio je jak napad kojem je bio cilj da prodre putem koji vodi pored planinskih visova na sjever ali napad nije uspio. U meuvremenu su od 22. aprila saveznike snage izvele niz uzastopnih napada uzdu linije fronta razliite jaine. To to su ti napadi uvijek bili u rajonu doline Medjerda nije bilo iznenaenje. Ta dolina, koje je zapadni dio bio u rukama Saveznika, iako su krila drali Nijemci, predstavljala je Ahilovu petu otpora Osovine u Tunisu. Poetkom maja, unato Kesselringovu protestu, von Arnim je odluio da se u dolini Medjerda izvri najjaa koncentracija snaga. Bio je tu vei dio Afrikog korpusa s njegovim oklopnim snagama. Jasno, takvi pokreti bili su potpuno beskorisni i do 30. aprila njemake su snage tu unitene, ali na doista slavan nain. Neprijateljski udar, kako je von Arnim dobro predvidio, bio je upravljen u dolinu Medjerda, iako je u isto vrijeme paralelno izvren pomoni udar na sjeveru, u pravcu Bizerte. Dvadeset sedmog aprila inilo se da je doao kritini trenutak. Britanci su oistili visove,

ukljuujui i zloglasni Langstop breuljak, i osvojili su Djebel Bou Aoukaz (Debel Bu Okaz). Von Arnim je stavio sve raspoloive preivjele oklopne snage pod komandu pukovnika Irkensa iz 8. oklopnog puka (slavne jedinice koja se prvi put borila u Africi u opisanoj operaciji Battleaxe). No kako su se britanske snage nalazile iza Osme armije, ili su bile zaustavljene u ravnici Goubellat (Gubelat), do sudara nije dolo. Smatrajui da je britanska pjeadija privremeno iscrpljena (to je bilo uglavnom tono) i da e zbog toga provesti slijedea tri dana u reorganiziranju, kako se to ranije uvijek radilo, von Arnim je 8. oklopni puk stavio pod svoju komandu i uputio ga 28. aprila na Djebel Bou Aoukaz. Napad je bio veoma opasan i potpuno beznadan. Ovaj valkirski posljednji juri Afrikog korpusa potopio je nade u spasenje i znaio je opratanje s borbom. Sastav jedinica Irkensove borbene grupe imao je u sebi neto gotovo mistikog simbolizma. U njoj je bilo jedinca iz: 5. oklopnog puka (ranije u sastavu 5. lake divizije, a zatim u 21. oklopnoj diviziji); 7. oklopnog puka (ranije je bio u 10. oklopnoj diviziji); 8. oklopnog puka (ranije u 15. oklopnoj divizijji); jedna eta 501. oklopnog bataljona (tigar tenkovi); 2. bataljon 47. grenadirskog puka; dva voda iz partije komandata Grupe amija; jedna protutenkovska baterija ; dvije baterije protutenkovskih topova od 88 mm; nekoliko talijanskih tenkova i topova. Jurnuvi s poznatom vjetinom i bijesom na Bou Aoukaz ta je heterogena grupa postigla rezultate kojima bi se ponosio i Rommel. U jakoj borbi koja je trajala sve do iscrpljenja 30. aprila, uspjeli su odbaciti Britance iz Djebela. Tu je Afriki korpus izvrio svoju posljednju akciju. Da se mogao nastaviti boriti, on bi to i uinio. Zapravo mu je ostalo 69 neoteenih tenkova, ali nije bilo benzina. Posade su morale stati i ekati kraj tamo gdje su se zatekle. Kraj nije trebalo ekati dugo jer kad je konano 8. oklopni puk stao, general Alexander je naredio da se izvedu konane pripreme za unitenje Grupe armija Afrika. estog maja Alexander je prikupio 7. oklopnu diviziju, indijsku 4. diviziju, 201. gardijsku brigadu, (iz Entidavillea) zatim britansku 4. pjeadijsku i 6. oklopnu diviziju (iz doline Dedjerda) i uputio ih je prema gradu Tunisu. Napredovanje je bilo podrano zranom i artiljerijskom vatrom velikih razmjera. Nita nije moglo zaustaviti taj napad, a govorei istinu, nitko to nije ni pokuao uiniti. Dvadeset etiri sata kasnije, kua od karata koju je Osovina izgradila u Africi sruila se. Bizerta je pala u ruke Amerikanaca, Tunis Britanaca. Tu i tamo veterani Afrikog korpusa, posade topova i tenkova, borile su se do posljednjeg. No najvie su se predavali na poznati fatalistiki nain, koji je u njihovih protivnika izazivao respekt. Vojnici i njihovi oficiri pjeaili su u zarobljenitvo u marevskom poretku. Pretjerano gorljiv, general Von Arnim se sa svojim tabom i sa tabom generala Cramera povukao u planine. Odluio je da se do kraja odupire, unitivi sve aparate za vezu kako bi izbjegao da svojim ljudima izda nareenja o predaji. To nije pomoglo; samo je njegovo dostojanstvo palo ispod dostojanstva njegovih vojnika. ekajui dok su Britanci pregledali njegov tab i tab Afrikog korpusa, von Arnim se s Cramerom

kraj sebe cjenjkao s britanskim viim oficirima. Tada se odjednom naao pred jednim Gurkha oficirom i njegovom pratnjom, to mu je uvelike povrijedilo ponos. Oprotajne poruke ve su putovale iz njemakih tabova u domovinu. Cramerova posljednja poruka upuena je Rommelu koji se nalazio u Austriji na oporavku, a govorila je da e njegovi Afrikanci u zarobljenitvu biti poteeni nadolazeeg unitenja u Evropi. Cramerova posljednja formalna poruka Grupi armija Afrika i Vrhovnoj komandi u Njemakoj prekinula je ivot Afrikog korpusa s tipinom drskom notom nade: Municije nestalo. Oruje i oprema uniteni. Prema primljenim nareenjima DAK (Njemaki Afriki korpus) borio se dok je mogao. Njemaki Afriki korpus mora ponovo uskrsnuti. Heia Safari. Komandujui general Cramer Bez sumnje stekli su reputaciju kakvu je malo tko imao ovdje veoma dobro pristaje ta esto koritena fraza. Ta je jedinstvena formacija u razmjerno kratkom vremenu stvorila o sebi sliku koja joj je pomogla da pobjeuje i jaeg neprijatelja. Jo je bolje rei da je zadobila potovanje svojih protivnika. Posjedovali su odlike koje se nije moglo nai na drugim bojitima drugog svjetskog rata. U pustinji nije bilo smiljenih grozota koje su Nijemci inae vrili, a Rommel i Afriki korpus ponaali su se jednako prema protivnicima. U opremi i tehnici njemaka armija u Africi u mnogome je zadrala svoju borbenost sve do svoga gorkog kraja, a to je uinila s mnogo improvizacije. Ona je nauila anglo-amerike snage mnogo emu, onome to je kasnije postala obina praksa do kraja rata. Osma je armija ak preuzela popularnu pjesmu Afrikog korpusa Lili Marlene! Dovde je zavrni raun bio u korist Nijemaca. Hitler nije bio naroito zadovoljan to je morao troiti svoje snage pomaui svojim saveznicima Talijanima i Afriki je korpus smatrao politikim uporitem koje podupire lou organizaciju. Da su Nijemci sjevernu Afriku smatrali vanim ratitem i da su zauzeli obalu od Kazablanke do Port Saida, sve bi zavrilo drugaije. Tako je Hitler 1941. mogao zauzeti veliki teritorij (umjesto da ode u Rusiju) i bilanca bi bez sumnje bila drugaija. Ali Hitler se poput Napoleona, uvijek kolebao fasciniran slikom i zvukom mora. Sredozemlje ga je zbunjivalo kao i Kanal. Uspjesi Afrikog korpusa mamili su ga sve dublje u afriki kontinent, ali si je Korpus time potpisao smrtnu presudu, postavi ujedno jedan od glavnih faktora u oblikovanju osovinske i britanske strategije.

www.CroWarez.org

www.BosnaUnited.net