Sie sind auf Seite 1von 54

MEIMURSKO VELEUILITE U AKOVCU

Nevenka Breslauer Tomislav Hublin Marija Zegnal Kureti

OSNOVE KINEZIOLOGIJE

MEIMURSKO VELEUILITE U AKOVCU

Nevenka Breslauer Tomislav Hublin Marija Zegnal Koreti

OSNOVE KINEZIOLOGIJE
prirunik za studente strunog studija Menadmenta turizma i sporta

akovec, 2014.

Autori: dr. sc. Nevenka Breslauer Tomislav Hublin, prof. Marija Zegnal Koreti, mag. kineziologije u edukaciji Recenzenti: dr.sc. Kreimir Delija dr. sc. Dario Novak

Nakladnik: Meimursko veleuilite u akovcu

Za nakladnika: dr. sc. Nevenka Breslauer

ISBN: 978-953-56303-7-1

Copyright Meimursko veleuilite u akovcu

Predgovor

Potovani studenti, Prirunik Osnove kineziologije obuhvaa osnovna znanja iz kineziologije podijeljena u nekoliko poglavlja: pojam i razvoj kineziologije, struktura kineziologije, antropoloke karakteristike, utjecaj tjelesnoga vjebanja na pojedine osobine, sposobnosti i zdravlje. Zatim slijede poglavlj a o motorikim znanjima i osnovnim zakonitostima motorikoga uenja, osnovama upravljanja procesom vjebanja i istraivanjima u kineziologiji. Umjesto zakljuka, istaknuta je uloga menadera u organizaciji sportskih i rekreativnih aktivnosti. Opisani su postupci i mjerni instrumenti koji se koriste u praenju i vrednovanju upravljanoga procesa vjebanja te je pripremljen pojmovnik koji e olakati koritenje ovog prirunika.

dr. sc. Nevenka Breslauer, prof.v..

Sadraj
POJAM I POVIJEST KINEZIOLOGIJE ____________________________________ 6 STRUKTURA KINEZIOLOGIJE I KINEZIOLOKIH AKTIVNOSTI ____________ 9 ANTROPOLOKA OBILJEJA _________________________________________ 11 UTJECAJ KINEZIOLOKIH PODRAAJA NA ZDRAVLJE __________________ 22 MOTORIKA ZNANJA ________________________________________________ 26 MOTORIKO UENJE ________________________________________________ 28 OSNOVE UPRAVLJANOGA PROCESA VJEBANJA ______________________ 31 ISTRAIVANJA U KINEZIOLOGIJI _____________________________________ 37 PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE______________________________________ 40 ULOGA MENADERA U KINEZIOLOGIJI _______________________________ 44 DODATAK __________________________________________________________ 45 LITERATURA________________________________________________________ 54

POJAM I POVIJEST KINEZIOLOGIJE


Kineziologija je kombinacija dviju rijei grkoga podrijetla ; kinezis - kretanje, osnosno gibanje i logos - zakon, znanost. Prema tome, kineziologiju moemo definirati kao znanost o kretanju. U irem smislu, kineziologija je znanost koja prouava zakonitosti upravljanja procesom vjebanja i posljedice tih procesa na ljudski organizam (Mrakovi, 1993). Za nastanak i razvoj kineziologije kao znanosti od velike su vanosti odreena povijesna otkria i osobe zaslune za njihov nastanak. Prije svega to su: ARISTOTEL (384.322. pr.n.e.) analizirao osnovne principe kretanja-hodanja, pretvaranje rotatornog u translatorno kretanje. ARHIMED (287.11. pr.n.e.) analizirao hidrostatske principe, analizirao poluge i odreivao teita tijela. CLAUDIUS GALEN (129.200. pr.n.e.) porijeklom Grk; fiziar, filozof i lijenik, prouavao je anatomiju iskljuivo na ivotinjama. Zasluan je za prvu koncepciju krvotoka koja se odrala do 17. stoljea. LEONARDO DA VINCI (1452. 1519.), opisivao mehaniku tijela u raznim aktivnostima. Njegov utjecaj, iako je bio najjai u slikarstvu nije samo ostao na tome , ve se osjetio i u anatomiji, optici, hidraulici, odnosno u veini grana moderne znanosti. Kao rezultat prouavanja Vitruvijevih proporcija, nastao je poznati Leonardov crte Vitruvijev ovjek, upotpunjen biljekama (1492. godine). Slika 1. zorno prikazuje lik gologa mukarca s ispruenim rukama u dvije pozicije, upisan istodobno u krug i kvadrat. Crte i tekst ponekad se zovu zakon proporcija. GALILEO GALILEI (1564.1643.) talijanski fiziar i matematiar, koji uvodi eksperimentalnu metodu istraivanja. Eksperimentalne metode istraivanja od velike su vanosti za kineziologiju, a time i njegova uloga u njenom razvoju. GIOVANNI BORELLIN (1608.1679.) matematikim principima opisivao miinu funkciju, a miinu kontrakciju promatrao kao kemijski proces. ISAAC NEWTON, (1642.1728.) dao 3 zakona kojima se opisuju odnosi izmeu sila, njihove interakcije i efekti.

Slika 1. Leonardo da Vinci: Vitruvijev ovjek (izvor Wikipedia). U 18. stoljeu zapoinje intenzivni razvoj anatomije i fiziologije. Krajem 19. stoljea razvija se dio fiziologije koji objanjava funkciju i mehanizme pokreta. Kineziologija kao znanost o kretanju i vjebanju po prvi puta se spominje u Parizu, 1857. godine. Prvo publicirano i do sada poznato djelo pod nazivom Kineziologija ili znanost pokreta u svojim odnosima s odgojem, higijenom i 6

terapijom, napisao je Nicolas Dally (1795.1862.). Autor u ovom djelu izlae svoje poglede ukazujui na ulogu i vanost kretanja u unapreenju sposobnosti, oblikovanju osobina i usvajanju znanja i vjetina s ciljem ouvanja zdravlja (Prot, 1997). Mnogobrojni asopisi pod nazivom Kineziologija koji analiziraju kretanje iskljuivo s biomehanikog gledita, navode na pogreno uvjerenje da se ljudsko kretanje vjebanje iskljuivo temelji samo na zakonima mehanike (Mrakovi, 1997). Krajem 19. stoljea razvijaju se znanstvene discipline anatomije i fiz iologije koje objanjavaju funkciju i mehanizme pokreta. Istraivanja iz podruja anatomije i fiziologije pridonose opem zakljuku prema kojem su mnogobrojne antropologijske discipline meusobno povezane s kineziologijom. Na kineziologiju kao opu znano st o kretanju utjecao je i sport. Pierr de Coubertin (1863.-1937.) pokree ideju o obnavljanju olimpijskih igara. Obnavljanjem i organizacijom OI doprinosi da je sport sve vie sinonim za sveokupnu djelatnost, odnosno da se kineziologija odreuje kao znan ost o sportu. Sport je oblik aktivnosti iji je glavni cilj usmjeren na postizanje to boljih rezultata u nekoj aktivnosti uz sudjelovanje na sportskim natjecanjima razliitih razina. Postizanje vrhunskih sportskih rezultata, te sve veih zahtjeva koje sport postavlja pred sportaa namee potrebu za ouvanje zdravlja ovjeka (sportaa). Zdravlje ovjeka sve je vie ugroeno, a razlog tome je sve vie pasivnog, sjedilakog tzv. sedentarnog stila ivota , osobito djece i mladih ljudi te izostajanje svakodnevnog tjelesnog kretanja. Sve vei broj zemalja u svijetu istie potrebu redovitog tjelesnog vjebanja, zbog pretilosti i bolesti koje su posljedica nekretanja (kardiovaskularne bolesti, osteoporoza, maligna oboljenja i depresija). Naime, istraivanjima je dokazano da svakodnevno kretanje ima uinke koji u velikom broju sluajeva mogu preventivno utjecati na pojavu navedenih bolesti suvremenog drutva. Kineziologija kao znanost sve je vie prisutna u drugim znanostima i disciplinama, osobito se to odnosi na antropoloke znanosti. Uzajamnim saznanjima i znanstvenim metodologijama mogue je rijeiti brojne specifine probleme vjebanja i njegovog utjecaja na organizam ovjeka. Razvoj kineziologije u Hrvatskoj Danas je kineziologija transdisciplinarno ope znanstveno polje u kojemu dominira, prije svega, eksperimentalni pristup u sveobuhvatnim istraivanjima principa i zakonitosti ljudskog pokreta ili tjelesne aktivnosti i vjebanja. Pri tome se ovjek promatra kao cjelovito, bio-psiho-socijalno bie. Kineziologija takoer istrauje zakonitosti upravljanja sustavnim, prema cilju usmjerenim procesima vjebanja i sportskog treniranja. Ti procesi obuhvaaju sustavno motoriko uenje, usvajanje i usavravanje motorikih znanja i vjetina u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture unutar kolskog sustava, u sportu, sportskoj rekreaciji i kineziterapiji. Naziv kineziologija u slubenoj je upotrebi u Hrvatskoj od 1967. godine, kada je Zavod za istraivanja u fizikoj kulturi na Fakultetu za fiziku kulturu, Sveuilita u Zagrebu, preimenovan u Institut za kineziologiju . Suvremena kineziologija Kineziologija je jedina znanost koja se bavi prouavanjem zakonitosti upravljanoga procesa vjebanja, osobito vjebanja kojemu su ciljevi (Mrakovi, 1997): 7

1. unapreenje zdravlja 2. optimalan razvoj i odravanje na to vioj razini antropolokih obiljeja i razine motorikih znanja 3. preventivi utjecaj na opadanje pojedinih osobina i sposobnosti i motorikih znanja 4. maksimalan razvoj osobina i sposobnosti u natjecateljski usmjerenim kineziolokim aktivnostima. Podjelom cilja na etiri dijela utemeljuju se primijenjena podruja kineziologije, a to su: edukacija, rekreacija, sport i adaptirana tjelesna aktivnost (kineziterapija). Kineziologija u edukaciji usmjerena je na optimalan razvoj motorikih sposobnosti i znanja te zadravanje na to vioj razini, tjekom kolovanja na svim razinama (odgojno -obrazovnim sustavima, od predkolskoga do visokokolskoga obrazovanja). U rekreaciji (lat. recreare obnoviti, ponovo stvoriti) primarni cilj je preventivno utjecati na opadanje pojedinih antropolokih karakteristika i motorikih znanja. Podruje adaptirane tjelesne aktivnosti (kineziterapije - gr. kinesis - kretanje; therapeia sluenje, lijeenje) je primijenjeno podruje kineziologije koje se bavi lijeenjem i prevencijom pomou pokreta. Primjenjeno podruje - sport je usmjereno na maksimalan razvoj osobina i sposobnosti u svrhu postizanja vrhunskih rezultata u natjecateljski usmjerenim kineziolokim aktivnostima. Samo primjerenim kineziolokim programima se moe utjecati na optimalni razvoj i odravanje pojedinih sposobnosti i osobina. Redovito vjebanje putem kojeg utjeemo na razvoj i odr avanje sposobnosti, osobina i motorikih znanja, omoguuje nam veu radnu uinkovitost u obavljanju svakodnevnih poslova i obveza, npr. u koli, fakultetu ili na poslu. Tjelesnu vjebu definiramo kao odreenu strukturu gibanja koja objedinjuje mehanik e i energetske elemente i ritam (Prskalo, 2004). Kinezioloke vjebe ne moemo poistovjetiti s kuanskim ili nekim drugim poslovima, to moemo objasniti na sljedei nain: svaka vjeba ima poznatu namjenu u upravljanom procesu vjebanja, nain izvoenja, ritam disanja te mogunost prilagodbe vjebe s obzirom na trenutno stanje osobe koja je u procesu vjebanja. Stoga moemo zakljuiti da suvremena kineziologija kao znanost usmjereno utjee na razvoj ljudskog organizma s obzirom na eljene efekte i ciljeve.

STRUKTURA KINEZIOLOGIJE I KINEZIOLOKIH AKTIVNOSTI


Znanost ima vanjsku (eksternu) i unutarnju (internu) strukturu , vanjska odreuje mjesto znanosti prema drugim znanostima s kojima je povezana, a unutarnja odreuje prim ijenjene, pomone i specijalne znanstvene discipline unutar neke znanosti. Unutarnju strukturu kineziologije moemo podijeliti na etiri grupe znanstvenih disciplina: primijenjene, antropoloke, medicinske i metodiko metodoloke discipline (Prikaz 1.). Vano je istaknuti da pod kineziolokom aktivnosti podrazumijevamo aktivnosti kojima moemo cjelovito utjecati na pojedine osobine i sposobnosti, odnosno one koje imaju odreen sadraj i modalitete rada. Promjene, odosno razlike u pojedinim osobinama i sposobnostima uzrokovane tjelesnim vjebanjem mogu biti korisne spoznaje za antropoloke i medicinske specijalne znanstvene discipline. Za metodike discipline (kinezioloka metodika, teorija treninga) interesantne su analize prijedloga novih metoda i kombinacije istih te njihova primjena u procesu uenja ili vjebanja. Izrada eksperimentalnoga istraivanja, prikupljanje navedenih informacija i evidencija podataka, obrada i analiza rezultata, pripadaju metodolokim disciplinama , odnosno metodologiji istraivanja (kinezimetrija, kinezioloka informatika i statistika). Prikaz 1. Osnovna struktura kineziologije

KINEZIOLOGIJA
METODIKO METODOLOKE

PRIMJENJENE Sistematska kineziologija Motoriko uenje Biomehanika

ANTROPOLOKE Kinezioloka antropologija Kinezioloka psihologija Kinezioloka sociologija

MEDICINSKE Fiziologija Anatomija Sportska medicina Kineziterapija

Kibernetika Kinezioloka metodika Teorija treninga Metodologija istraivanja;


Kinezimetrija Kinezioloka informatika Kinezioloka statistika

Struktura kineziolokih aktivnosti Kinezioloke aktivnosti moemo podijeliti u pet grupa s obzirom na osnovne specifinosti kretnih struktura: 1. Monostrukturalne ciklike ciklike aktivnosti, odnosno jedna struktura kretanja koja se stalno ponavlja u nekom ciklusu: tranje, hodanje, plivanje, biciklizam, veslanje... 2. Monostrukturalne aciklike - jedna kretna struktura koja se povremeno ponavlja: streljatvo, dizanje utega, bacanje koplja, skok u vis i dr. 3. Polistrukturalne aciklike - kretne strukture aciklikog tipa, a kretanje se izvodi i ograniava u kontaktu s partnerom, vie kretnih struktura koje se povremeno ponavljaju: boks, maevanje, judo i dr. 9

4. Polistrukturalne sloene aktivnosti - aktivnosti kojima se tei pogaanju odreenoga cilja u prostoru voenim ili baenim projektilom, vei broj struktura kretanja i izmjene ciklikih i aciklikih sadraja: sportske igre s loptom (koarka, nogomet, odb ojka, rukomet, vaterpolo i dr.) 5. Polistrukturalne estetske aktivnosti - aktivnosti kojima je cilj dostii neki estetski kriterij izvoenjem dozvoljenih kretanja, vei broj struktura kretanja i izmjene ciklikih i aciklikih sadraja: ritmika gimnastika, ples, umjetniko klizanje i dr.

10

ANTROPOLOKA OBILJEJA
Tijekom rasta i razvoja organizam je osjetljiv na utjecaj razliitih tjelesnih aktivnosti koje uzrokuju promjene morfolokih obiljeja i pozitivno utjeu na funkcionalne i motorike sposobnosti. Pod pojmom rasta podrazumijevamo anatomske i fizioloke promjene, a pod pojmom razvoja psiholoka zbivanja te razvoj osjetnih i motorikih sposobnosti. Procesi rasta i razvoja meusobno se dopunjuju i nije ih mogue otro odijeliti (Miigoj-Durakovi, 2008). U nastavnom planu i programu visokokolskih ustanova, tjelesno i zdravstveno odgojno -obrazovno podruje je jedino koje se bavi mogunostima utjecaja na sva antropoloka obiljeja studenata, mada rijetki studenti imaju tjelesnu i zdravstvenu kulturu u tjednom rasporedu nastave, uglavnom su to rekreacijske aktivnosti. Antropoloka obiljeja su organizirani sustavi svih osobina, sposobnosti i motorikih informacij a te njihove meusobne relacije (Prskalo, 2004). Antropoloki status ine: antropometrijske ili morfoloke karakteristike, motorike sposobnosti, funkcionalne sposobnosti, intelektualne ili spoznajne (kognitivne) sposobnosti, osobine linosti (konativne osobine) i socijalni status. Kroz cijelu vertikalu odgojno-obrazovnoga sustava (od predkolskih do visokokolskih ustanova) prate se kvantitativne i kvalitativne promjene rasta i razvoja u okviru sistematskih pregleda, kineziolokih mjerenja, primjenom anketa i upitnika i dr. Nastavni m planom i programom tjelesne i zdravstvene kulture pod pojmom opih morfolokih uinaka podrazumijevamo utjecaj tjelesnoga vjebanja na poveanje miine mase i regulaciju potkonoga masnog tkiva. Fizioloki uinci su usmjereni na poticanje funkcija krvoilnoga i dinoga sustava i funkcionalnost kotano -miinoga sustava. Temeljne antropoloke pretpostavke rada u kineziolokoj edukaciji usmjerene su na utvrivanje zakonitosti promjena antropolokih obiljeja u skladu s fiziolokom i kronolokom dobi te sp olom. 1. Mnoge osobine i sposobnosti od kojih ovisi uspjeh u nekoj aktivnosti mogu biti izmijenjene pod utjecajem uenja i vjebanja. 2. Utjecaj uenja i vjebanja na razvoj pojedinih osobina i sposobnosti nejednak je, na neke sposobnosti moemo utjecati vie, a na neke manje. 3. Uenje i vjebanje mijenjaju ne samo razinu osobina i sposobnosti , nego i njihove meusobne relacije. 4. Pri jednakom opsegu i intenzitetu uenja i vjebanja, uenici kojima je poetna razina osobina i sposobnosti bila via, na kraju transformacijskoga procesa postignut e viu razinu promjena. 5. Vjerojatnost da se uenjem i vjebanjem postigne eljeni rezultat je vea , ukoliko je proces zapoeo ranije. Antropometrijske karakteristike (ili morfoloke karakteristike) opisuju grau tijela, a procjenjuju se na osnovu morfoloke antropometrije (Miigoj-Durakovi, 2008). Morfoloke karakteristike podlone su promjenama tijekom rasta i razvoja uslijed mnogobrojnih unutarnjih (endogenih) 11

imbenika, prije svega genetski, faktori vezani uz spol i endokrini (endokrini sustav ili sustav lijezda s unutarnjim izluivanjem sastoji se od niza lijezda razliitih po sastavu, smjetaju, veliini i funkciji, a sudjeluju u regulaciji rasta i razvoja, metabolizmu i reprodukciji.) te vanjskih (egzogenih) imbenika od kojih su znaajni prehrambeni, socioekonomski i psiholoki, razina tjelesne aktivnosti, klima i drugo (Tablica 2). Latentni morfoloki prostor prema rezultatima mnogobrojnih dosadanjih istraivanja odreuju etiri latentne morfoloke dime nzije: 1. longitudinalna dimenzionalnost skeleta (visina tijela, duina noge, duina ruke) 2. transverzalna dimenzionalnost skeleta (raspon ramena, raspon zdjelice, dijametar runoga zgloba, dijametar lakta) 3. volumen i masa tijela (teina tijela, opseg podlaktice, opseg potkoljenice, opseg grudnoga koa) 4. potkono masno tkivo (koni nabor; nadlaktice, lea, trbuha, potkoljenice) Poznavanje strukture morfolokoga prostora nuno je, izmeu ostalog, za izradu nastavnih programa tjelesne i zdravstvene kulture. U nastavi tjelesne i zdravstvene kulture za studente trebale bi se sustavno mjeriti i pratiti sljedee antropometrijske (morfoloke) mjere: 1. visina tijela (cm) 2. masa tijela (kg) 3. opseg podlaktice (cm) 4. koni nabor nadlaktice (cm). Mjerenja ljudskog tijela, obrada i analiza rezultata mjerenja te usporedba s obzirom na rezultate pojedinih longitudinalnih istraivanja utvruje se morfolokom antropometrijom. Strune analize i rezultati znanstvenih istraivanja pokazuju najvee uinke redovitoga tjelesnog vjeba nja na sastav tijela unutar kojeg se istie povoljan odnos izmeu koliine miine mase i potkonoga masnog tkiva. Sastav tijela moe se utvrditi odnosom nemasne i masne komponente u ukupnoj masi tijela. Nemasnu masu tijela ine miii, skelet i unutranji organi, a masnu masu tijela ini tzv. bitna i nebitna mast. Bitnu mast 2 do 5 % ine lipidni sastojci stanica (stanina membrana je graena od sloja lipidnoga materijala-lipidni matrix), a nebitna mast pohranjuje se u masnim naslagama. Tablica 2. Prikaz utjecaja endogenih i egzogenih imbenika na morfoloke karakteristike
Endogeni imbenici Genetski Endokrini
- na pravilan rast i razvoj (utjecaj pojedinih hormona mijenja se tijekom rasta i razvoja) - vrijeme ubrzanih faza rasta, - intenzitet rasta -specifinost pojedinih antropolokih obiljeja

Utjecaj
- na brzinu rasta i konanu visinu

Egzogeni imbenici Prehrambeni Socioekonomski i psiholoki Razina tjelesne aktivnosti Klima

Utjecaj
- na pravilan rast, razvoj i sazrijevanje - na uvjete odrastanja i kvalitetu ivota - na rast i vrijeme sazrijevanja - na regulaciju tjelesne mase - na sastav tijela, miinu masu - na gustou kostiju - na veliinu i proporciju tijela - na vrijeme sazrijevanja - na prirast u visinu (proljee), prirast u masi (jesen)

Spolna obiljeja

12

Motorike (kretne) sposobnosti su sposobnosti koje sudjeluju u rjeavanju motorikih (kretnih) zadataka i odgovorne su za uinkovitost naega kretanja. Hijerarhijska struktura motoriko ga prostora (prikaz 2.) rezultat je mnogobrojnih dosadanjih istraivanja koja su provedena na razliitim uzorcima ispitanika (Pistotnik, 2003). Primarne motorike sposobnosti (koordinacija, brzina, preciznost, ravnotea, snaga, gibljivost). Sekundarne motorike sposobnosti, slue za regulacije kretanja (izvoenje gibanja u prostoru i vremenu) i sposobnost energetske regulacije (optimalno koritenje energije tijekom aktivnosti). Prikaz 2. Hijerarhijska struktura motorikog prostora . MOTORIKE SPOSOBNOSTI

SPOSOBNOST REGULACIJE KRETANJA

SPOSOBNOST ENERGETSKE REGULACIJE

KOORDINACIJA RAVNOTEA GIBLJIVOST (FLEKSIBILNOST) PRECIZNOST

REPETITIVNA SNAGA EKSPLOZIVNA SNAGA STATIKA SNAGA BRZINA

U prikazu nema izdrljivosti, razlog tome je to pojedini kineziolozi izdrljivost navode kao motoriku (miina izdrljivost), a neki kao funkcionalnu (aerobna izdrljivost) jer je uvjetovana radom dinoga i krvoilnoga sustava. Neke motorike sposobnosti su vie, a neke manje uroen e, genetski uvjetovane. Na pojedine motorike sposobnosti moemo utjecati u veoj mjeri nego na druge, to ovisi o koeficijentu uroenosti (h) pojedine sposobnosti, spolu i ivotnoj dobi. Na razvoj snage moe se uinkovito djelovati tijekom cijeloga ivota, dok se na razvoj sposobnosti kao to su brzina i koordinacija, moe najvie utjecati u ranom djetinjstvu. Prikaz razlika dviju motorikih sposobnosti: snage i brzine (Prikaz 3.) Snaga je motorika sposobnosti koja je 50% genetski odreena, a 50% ove znaajne motorike sposobnosti je podlono razvoju tijekom cijeloga ivota, dok je brzina 80 -95% uroena te je utjecaj na razvoj brzine znatno manje mogu u odnosu na snagu i kree se u rasponu od 5 do 20% (prema Pistotnik, 2003).

13

Prikaz 3. Koeficijenti uroenosti (h)


KOEFICIJENTI UROENOSTI MOTORIKIH SPOSOBNOSTI

Koeficijent uroenosti snage h = 0.50 (50% uroeno, 50% podlono razvoju)

______________________________________________
Koeficijent uroenosti brzine h = 95% (95% uroeno, 5% podlono razvoju) Izvor: Pistotnik, 2003. Sposobnost regulacije kretanja Koordinacija je sposobnost uinkovitoga izvoenja kompleksne strukture pokreta. Osnovne karakteristike koordiniranoga pokreta su: pravilnost, pravovremenost, racionalnost i stabilnost. Koeficijent uroenosti je visok i iznosi h=0.80. Koordinacija je zastupljena u svim sportovima, a posebno se istie u sportovima u kojima su kretnje polistrukturalne i kompleksne (npr. sportska gimnastika, umjetniko klizanje, akrobatika, sportske igre, borilaki sportovi i sl.). Najbolji rezultati u razvoju koordinacije postiu se u ranijoj ivotnoj dobi, do este godine. Na koordinaciju se utjee tako da se ue nove, raznolike kretnje ili se izvode poznate kretnje u izmijenjenim uvjetima. Koordinacija se provjerava razliitim poligonskim testovina koji sadre zadatke: tranja unazad, okrete, provlaenje ispod klupice, penjanje po ljestvama, uzimanje lopte s vrha ljestvi, noenje lopte izmeu nogu, ubacivanje lopte u neki prostor, itd. Ravnoteu definiramo kao sposobnost odravanja eljenoga stava (poloaja tijela) pod utjecajem gravitacije. Za percipiranje vlastitoga poloaja u prostoru kao receptor slui vestibularni aparat, koji se nalazi u labirintu unutranjega uha, odgovoran za smjer djelovanja sile tee, ubrzanje, usporenje i rotaciju tijela. Razlikujemo dva pojavna oblika ravnotee; 1. sposobnost odravanja ravnotenoga poloaja i 2. sposobnost uspostavljanja ravnotenoga poloaja . Sposobnost odravanja ravnotenoga poloaja je sposobnost brzoga oblikovanja kompenzacijskih gibanja koja mogu osigurati stablilan stav u ravnotenom poloaju. Sposobnost uspostavljanja ravnotenoga poloaja je sposobnost to brega zauzimanja stabilnoga poloaja, odnosno aktivnost vestibularnoga aparata i sinteze informacija iz ostalih receptor a: vid, sluh, miina napetost i drugih. Za razvoj ravnotee potrebno je uestalo ponavljati radnje. Sportovi u kojima je ravnotea znaajnije zastupljena su: sportska gimnastika, akrobatika, skateboarding, snowboarding, surfing, jedrenje na dasci i sl. Pr imjer testova za procjenu ravnotee: stajanje na

14

dvije noge uzduno na klupici za ravnoteu s otvorenim oima ili stajanje na jednoj nozi uzduno na klupici za ravnoteu s otvorenim oima i sl. (Metiko, 1989). Gibljivost (fleksibilnost) je sposobnost izvoenja maksimalne amplitude pokreta u nekom zglobu ili nizu zglobova kraljenice. Svi zglobovi nisu jednako gibljivi to je uvjetovano graom zglobnih tijela, elastinou ligamenata, tetiva i miia koji izvode pokret. Gibljivost zavisi o dobi, spolu, kao i temperaturi tijela i prostorije. Djeca su gibljivija od odraslih, a ene od mukaraca. Gibljivost je viedimenzionalna sposobnost koja je primarno odreena: topoloki (ruku i ramenoga pojasa, trupa te nogu), s obzirom na akcijski kriterij razlikujemo: ekstenziju istegnuti, fleksiju zgriti, addukciju primicati, abdukciju odmicati i rotaciju kruenje i posljednje prostorni kriterij s obzirom na ravninu u kojoj se izvodi gibanje: sagitalna bona, frontalna eona, horizontalna vodoravna) (prema Pistotnik, 2003). Najvei utjecaj na gibljivost je u ranoj ivotnoj dobi (od 5. godine), dok je lokomotorni sustav jo u razvoju (primjer poetak vjebanja sportske i ritmike gimnastike, baleta i ostalih kineziolokih aktivnosti u kojima je primarna motorika dimenzija gibljivost). Stoga je vrlo rana selekcija djece u navedenim sportovima. Koeficijent uroenosti ove sposobnosti je mali, h=0.50. Redovitim, kontinuiranim izvoenjem vjebi istezanja, gibljivost se moe uspjeno odravati kroz cijeli i vot. Metode za razvoj gibljivosti su razliiti oblici istezanja: statiki, tzv. stretching (izvode se do praga boli, a u maksimalnoj amplitudi poloaj se zadrava oko 20 sekundi) i dinamiki, tzv. balistina ili klasina (izvode se pokreti maksimalne amplitude). Gibljivost se provjerava testovima: maksimalnim pretklonom u sjedeem raznonom stavu, dubokim pretklonom iz uspravnoga stava, mjerenjem kuta izvoenja pokreta u zglobu goniometrom, itd. Preciznost definiramo kao sposobnost ivanoga sustava u kontroliranju fine intramuskularne koordinacije. Za precizno izvoenje pokreta potreban je dobar kinestetiki osjeaj cilja, procjena i kontrola gibanja na odreenom putu i vrijeme koncentracije. Sportske aktivnosti u kojima je preciznost zastupljena su sportske igre, streljatvo, streliarstvo, golf, pikado, maevalatvo i dr. Razvoj preciznosti omoguuje ponavljanje motorikog zadatka namijenjenoga razvoju preciznosti najprije u jednostavnijim uvjetima, a zatim u sloenijim (npr. gaanje gola u rukometu vjeba se prvo iz mjesta, zatim iz kretanja, a na kraju iz igre). Preciznost se provjerava testovima: gaanja horizontalnog cilja rukom (teniske loptice u koaru ili kutiju), gaanje vertikalnoga cilja nogom (unutranjim dijelom stopala uputiti npr. tenisku lopticu u oznaen prostor na zidu na odreenoj udaljenosti i sl.). Snagu definiramo kao sposobnost uinkovitog iskoritavanja miine sile u svladavanju razliitih otpora. Snaga ima mali koeficijent uroenosti (h=0.50) to znai da je moemo znaajno unaprijediti. Srodna motorika sposobnost je jakost koju definiramo kao sposobnost proizvodnje maksimalne miine sile tijekom voljne kontrakcije u definiranim uvjetima (Markovi, 2008). Primjer: maksimalno privlaenje podlaktice prema tijelu na nekom fiksacijskom sustavu.

15

U nastavi tjelesne i zdravstvene kulture zastupljena su tri tipa snage: eksplozivna repetitivna statika snaga Snagu topoloki dijelimo na: snagu ruku i ramenoga pojasa snagu trupa snagu nogu. U obrazovnom sustavu snaga se mjeri standardnim motorikim testovima: skok u dalj s mjesta (eksplozivna snaga nogu), podizanje trupa iz leeeg poloaja zgrenim nogama u 30 sekundi (repetitivna snaga trupa) i izdraj u visu zgibom (statika snaga, ruku i ramenoga pojasa). Eksplozivna snaga je sposobnost maksimalnoga ubrzanja vlastitoga tijela, nekoga predmeta ili partnera. Uroenost eksplozivne snage je prilino velika i iznosi h=0.80 (Pistotnik, 2003). Eksplozivna snaga se manifestira kao snaga odraza, udarca, nagloga ubrzanja, izbaaja razliitih sprava i rekvizita (kugla, koplje, lopta). Sportovi u kojima je eksplozivna snaga znaajno zastupljena su: atletski sprintevi, skokovi i bacanja, dijelovi sportskih igara, borilaki spor tovi i sl. S razvojem eksplozivne snage optimalno je zapoeti to ranije (oko 7. godine), primjenom primjerenih vjebi koje nee dovesti do ozljeda lokomotornoga sustava (kratki sprintevi, sunoni i jednononi poskoci, razliiti udarci u borilakim sportov ima i sl.). Mjerni instrument kojim se procjenjuje eksplozivna snaga je skok u dalj iz mjesta. Repetitivna snaga je sposobnost dugotrajnoga rada u kojem je potrebno savladati vanjsko optereenje koje nije vee 75% od maksimalnoga. Redovitim tjelesnim vjebanjem mogue je na repetitivnu snagu utjecati tijekom cijeloga ivota. Koeficijent uroenosti repetitivne snage je h=0.50. Repetitivna snaga znaajnije je zastupljena u veslanju, biciklizmu, plivanju, kuglanju, aerobiku i dr. Repetitivna snaga se testira maksimalnim brojem ponavljanja npr. zgibova, sklekova, unjeva koji se mogu izvesti u odreenom vremenu. Statika snaga je sposobnost maksimalne statine (izometrijske) kontrakcije miia , odnosno, sposobnost zadravanja eljenoga stava miinom kontra kcijom. Statika snaga ima mali koeficijent uroenosti stoga je mogui utjecaj i razvoj tijekom cijeloga ivota. Ova motorika sposobnost oituje se u sportovima kao to su hrvanje, sumo, dizanje utega, izdraji u gimnastici, potezanje konopa i sl. Na statiku snagu moemo utjecati mnogobrojnim fitness programima na spravama s otporom (tzv. trenaerima), slobodnim utezima velike teine i vjebama relativne snage bez upotrebe rekvizita. Izdraj u zgibu je mjerni instrument koji se primjenjuje u svrhu procjene statike snage ruku i ramenoga pojasa. Brzina je sposobnost brzoga reagiranja i izvoenja jednog ili vie pokreta kojim se svladava to dui put u to kraem vremenu. Brzina je uroena, pa se stoga trenanim procesom ne moe mnogo utjecati na njezin razvoj. Na razvoj brzine prema rezultatima dosadanjih istraivanja najvie se moe utjecati u mlaoj ivotnoj dobi (osobito od 10. do 14. godine) i to paljivo odabranim vjebama. Prijedlog vjebi za razvoj brzine: 16

1. prirodni oblici kretanja (brzo tranje, tranje na usponima, brzo izvoenje razliitih ostalih osnovnih oblika kretanja i sl.), 2. elementarne igre (start iz razliitih poloaja, tafetne igre..), 3. vjebe kojima moemo utjecati na pravilno izvoenje tehnike tranja, hodanja i slino 4. vjebe koje su namijenjene razvoju snage i gibljivosti. Testovi brzine koji se najee koriste su: kratki sprintevi iz leteega starta (start se nalazi 10-20 m prije startne linije za mjerenje) te razni oblici taping testa (taping rukom, taping nogom). Izdrljivost je sposobnost organizma da rad odreenoga intenziteta odrava to due vrijeme bez smanjenja efikasnosti. Ima izuzetno veliki znaaj za ope zdravstveno stanje ovjeka, a budui da izdrljivost ima koeficijent uroenosti (h=0.50), redovitim tjelesnim vjebanjem moemo utjecati na ovu sposobnost tijekom cijeloga ivota. Znaaj ove sposobnosti je prepoznat u prevenciji sranih oboljenja, odravanju radne sposobnosti i emocionalnoj kvaliteti ivota. Ovu sposobnost moemo smatrati jednom od najvanijih determinanti ope kondicije znaajne za uinkovito uspjeno obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Za svaki rad je potrebna energija, stoga je vano istaknuti da su energetski kapaciteti, odnosno funkcionalne sposobnosti ovjeka glavne determinante izdrljivosti. Hodanje, maraton, tranja na duge staze, biciklizam, plivanje, tranje na skijama te razni oblici vieboja su kinezioloke aktivnosti u kojima je izdrljivost aerobnoga kapaciteta vie zastupljena. Test za procjenu izdrljivosti za studente je tranje 6 min uta. Aerobna izdrljivost se uspjeno razvija ve u dobi od 7-10 godina, a posebno efikasno u dobi od 11-14 godina. Sposobnost aerobne izdrljivosti najbolje se moe trenirati kod djevojica u 12 -toj ili 13-toj godini, a kod djeaka u 13-toj i/ili 14-toj godini ivota. Funkcionalne sposobnosti su sposobnosti regulacije i koordinacije funkcija organskih sustava. Osim toga, pod pojmom funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo sposobnost oslobaanja energije u stanicama koja je neophodna za odravanje homeostaze i za rad specifinih funkcija pojedinih dijelova organizma. Energija je neophodna za bilo koji oblik miinoga rada, a dobiva se unosom hranjivih tvari, tekuine i kisika u organizam. Energetske potrebe su razliite s obzirom na aktivnost koju tijelo obavlja; npr. u mirovanju i za vrijeme spavanja energija je potrebna samo za odravanje osnovnih ivotnih funkcija to se naziva bazalni metabolizam. Bazalni metabolizam je kod svake osobe razliit, a ovisi o dobi, spolu, koliini miinoga tkiva, vrsti, intenzitetu i trajanju tjelesne aktivnosti, dnevnim obavezama, stanju organizma, itd.. Redovitim tjelesnim vjebanjem moemo utjecati na omjer miine mase tijela u odnosu na masni dio. Rad koji je kratkotrajan (do 2 minute), a intenzivan, najee koristi energiju iz anaerobnih izvora, dok dugotrajnije aktivnosti energiju koriste preteno ili iskljuivo iz aerobnih izvora. Da bi se hranjive tvari (ugljikohidrati i masti) mogle upotrijebiti, tijelo ih razgrauje, a krajnji produkt u najveoj je mjeri glukoza. Glukoza se pomou krvi transportira po cijelom tijelu. Glukoza se moe razgraivati na dva naina: bez prisustva kisika anaerobno ili uz prisustvo kisika aerobno. 17

Za neposredne potrebe, stanice koriste iskljuivo ATP (adenozin-trifosfat) koji se dobiva kemijskim i hormonalnim reakcijama iz glikogena. Maksimalna aktivnost temeljena na dobivanju energije bez prisustva kisika traje u prosjeku 60-90 sekundi. Ukupna koliina koja se moe osloboditi na ovaj nain iz uskladitenih izvora predstavlja anaerobni energetski kapacitet. Uz anaerobni kapacitet vezane su kratkotrajne aktivnosti visokoga intenziteta kao npr. bacanja, skokovi, sprintevi... Aerobni energetski kapacitet oznaava maksimalni protok energije. Uz prisustvo kisika oslobaa se velika koliina energije u mirovanju i pri aktivnosti duega trajanja, a ne previsokoga intenziteta, te se aktivnosti nazivaju aerobnima. Uz aerobni kapacitet vezane su dugotrajne aktivnosti npr. tranja na srednje i duge pruge, biciklizam, veslanje. Intelektualne (kognitivne, spoznajne) sposobnosti - postoji znaajna povezanost motorikih i intelektualnih (kognitivnih) sposobnosti. Prema rezultatima istraivanja moe se procijeniti indeks za prognozu kolskoga uspjeha uenika etvrtoga razreda na osnovi analize rezultata u pojedinim motorikim (koordinacije i ravnotee) i intelektualnim sposobnostima (Ismail, 1976). Kognitivne sposobnosti su na kompleksan nain povezane s emocionalnim i motivacijskim funkcijama i strukturom linosti u cijelini, tako da sve ove navedene funkcije omoguuju prilagodbu uvjetima u postizanju efikasnosti u nekoj aktivnosti. Osnovne karakteristike koje poveavaju povezanost s intelektualnim sposobnostima su informacijska kompleksnost zadatka, ritmika cjelina zadatka i neuobiajeni pokreti u zadatku, kao i ravnopravno koritenje dominantne i nedominantne strane tijela (Horga, 1993). Osobine linosti (konativne osobine) - od velikog je znaaja poznavanje osnova o osobinama linosti (konativnih osobina), s obzirom na to da su konativni faktori odgovorni za razumijevanje i predvianje ponaanja u razliitim situacijama. Model konativnih osobina sadri nekoli ko konativnih regulatora koji su zadueni za adaptaciju osobe na razliite vanjske i unutarnje uvjete i okolinu. Svaki od konativnih regulatora osjetljiv je samo na neke od promjena u okolini i specijaliziran za odreeni tip reakcija to se onda oituje u razliitim modalitetima ponaanja. Regulator obrane je osjetljiv na sve situacije kojima je zajedniko bilo fiziko ili psihiko potencijalno ugroavanje pojedinca. Reakcija je stvarni ili simboliki bijeg (strah). Osnovni tip poremeaja je anksioznost koju definirano kao stanje neodreenog straha, tjeskobe, nesigurnosti i zabrinutosti. Regulator napada je osjetljiv na situacije spreavanja ili ometanja dostizanja nekog cilja, odnosno u situacijama kada se sve ne odvija prema nekom planu. Reakcije u takvim situacijama mogu biti verbalne, fizike, osjeaji bijesa te fizioloke promjene u radu unutarnjih organa. Osnovni tip poremeaja je agresivnost koju definiramo kao sklonost reakcijama bijesa, antisocijalnim, asocijalnim i destruktivnim reakcijama. Regulator organskih funkcija - je osjetljiv za skladno odvijanje osnovnih ivotnih procesa te je osjetljiv na sluajeve povreda, ozljeivanja i ranjavanja, kao i u stanjima bolesti. Osnovni tip 18

poremeaja prepoznajemo u vidu pojave umora, boli i nelagode. Takva stanja obino automatski izazivaju niz zatitnih reakcija poput odustajanja od naporne aktivnosti ili povlaenja od izvora ranjavanja i sl. Situacije uslijed poremeaja ovoga regulatora su sklonost dramatiziranju, povrna emocionalnost, bespomonost ili osjeaj intenzivne potrebe za privlaenje panje. Regulator aktiviteta brine o stanju budnosti i mijenja stanje od najdubljega sna do maksimalne ukljuenosti pojedinih dijelova ili cijeloga ivanog sustava. Razlikujemo niski aktivitet (introverzija) i visoki aktivitet (ekstraverzija). Poremeaji su vrlo teki i javljaju se uslijed preniskoga aktiviteta (depresija) ili previskoga (manija). Regulator cjeline linosti usklauje sve psihike funkcije, odnosno motorike, kognitivne i konativne te osigurava cjelovitost linosti pojedinca. U ponaanju se manifestira kao pribranost. Gubitak kontrole na cjelovitost linosti dovodi do disocijativnih poremeaja; shizoidnosti i paranoje. Regulator socijalnih odnosa usklauje ponaanje ovjeka sa zahtjevima, normama i obiajima socijalne sredine. Njegov rad proizvodi razliite vidove moralnosti te ukoliko je kvalitetan, prepoznatljiv je kod pojedinca koji je pouzdan i odgovoran. Ukoliko slabije radi, manifestira se suprotno, odnosno osoba je nepouzdana i udljiva. Dvije osnovne osobine koje omoguuju prilagoavanje ovjeka socijalnoj okolini su ego struktura i samokontrola. Razvijena ego struktura karakterizirana je emocionalnom zrelou i stabilnou , dok razvijena osobina samokontrole omoguuje kontrolu. Uloga kineziolokih aktivnosti u procesima socijalizacije Socijalizacija (lat. socius drug, socialis drutven, drueljubiv, eng. socialisation) je proces kojim pojedinac ui o kulturi svoga drutva. Socijalizacija se odnosi na usvajanje onoga dijela kulture koja obuhvaa meuljudske odnose i njihov razvoj, dakle predstavlja usvajanje oblika drutvenoga ivota (Pirl, 2008). Rano usvojena znanja o znaaju tjelesnoga vjebanja kao i usvajanje navike redovitoga tjelesnog vjebanja znaajno pridonose kvaliteti zdravlja te predstavljaju osnov u za cjeloivotno sudjelovanje u razliitim oblicima sportsko-rekreativnih programa primjerenih interesima i dobi. Kontinuirano tjelesno vjebanje moe pozitivno utjecati na socijalizaciju studenata s nekoliko aspekata: stjecanje sigurnosti i samopouzdanja, samostalnosti i razvijanje samopotovanja, discipline, upornosti, sigurnost u komunikaciji s okolinom i drugo. Prihvaajui norme i vrijednosti u kineziolokim aktivnostima student e se lake i sigurnije integrirati u drutvenu zajednicu (Bartoluci, 2007). Nepravilan poloaj kod sjedenja kao i sva ostala nepravilna optereenja obino uzrokuju loa dranja (kifotino), no kroz due vrijeme moe doi i do prvih naznaka deformacije kraljenice (skolioza bono iskrivljenje). Zbog sve veih obveza studenti nemaju dovoljno slobodnoga vremena za vjebanje. U prilo g tome idu rezultati istraivanja prema kojima je zabrinjavajua pojava proporcionalnog smanjenja tjelesne aktivnosti, odnosno usvajanja sedentarnoga stila ivota. 19

Studenti, ukoliko nisu usvojili naviku redovitog i samoinicijativnog tjelesnog vjebanja , slobodno vrijeme provode pred kompjutorom, televizijom i drugim tehnologijama, a koji prema mnogobrojnim pokazateljima negativno utjeu na zdravlje. U svrhu osvjeivanja i poticanja studenata treba djelovati na svijest o vanosti redovitoga tjelesnog vjebanja. U Tablici 3. dan je pregled pojmova po pojedinim segmentima i kratko objanjenje osnovnih pojmova.

20

Tablica 3. Prikaz osnovnih pojmova antropolokoga prostora i njihov znaaj.


POJAM Antropoloka Obiljeja Osnovni pojmovi Morfoloke karakteristike, Motorike, Funkcionalne i Kognitivne sposobnosti, Konativne osobine Rast Razvoj Osnovno objanjenje sustavi osobina, sposobnosti i motorikih informacija

Morfoloke karakteristike

Motorike Sposobnosti

Funkcionalne sposobnosti

Kognitivne sposobnosti

anatomske i fizioloke promjene psiholoka zbivanja i razvoj osjetnih i motorikih sposobnosti Endogeni imbenici genetski, endokrini i faktori vezani za spol prehrambeni, socioekonomski i psiholoki, razina Ezgogeni imbenici tjelesne aktivnosti, klima Morfoloka antropometrija proces mjerenja ljudskoga tijela, obrada i analiza Morfoloke varijable dobivenih mjera i usporedba s ostalim istraivanjima visina, masa, opseg podlaktice, koni nabor nadlaktice Koordinacija sposobnost upravljanja pokretima tijela Snaga rad obavljen u jedinici vremena Jakost maksimalna voljna aktualna sila nekog pokreta Brzina sposobnost brzoga reagiranja tijekom izvoenja pokreta Izdrljivost sposobnost ponavljanja neke aktivnosti odreenoga intenziteta u to duem vremenu Fleksibilnost sposobnost izvoenja pokreta to vee amplitude Preciznost sposobnost u aktivnostima gaanja i ciljanja statinih ili pokretnih ciljeva Ravnotea sposobnost odravanja eljenoga stava pod utjecajem gravitacije Motoriki testovi skok u dalj s mjesta, 20 m sprint, taping rukom, izdraj u visu, tranje 6 min, podizanje trupa i poligon natrake Anaerobni energetski kapacitet maksimalna aktivnost temeljena na dobivanju energije bez prisustva kisika traje u prosjeku 60-90 sekundi. Aerobni energetski kapacitet oznaava maksimalni protok energije, uz prisustvo kisika oslobaa se velika koliina energije u mirovanju i pri aktivnosti duega trajanja globalni kapacitet pojedinca da djeluje s namjerom, Inteligencija misli racionalno i efikasno se bavi svojom okolinom regulatori napada regulator obrane osjetljivost na situacije spreavanja, dostizanje nekog cilja osjetljiv na situacije ugroavanja pojedinca brine o stanju budnosti sklad ivotnih procesa i osjetljivost na bolesti i povrede usklaivanje svih psihikih funkcija usklauje cjelokupno psihiko funkcioniranje i ponaanje u skladu s normama, obiajima i sl. prihvaanje normi i vrijednosti kada je uenik zlostavljan ili viktimiziran, kad je opetovano i trajno izloen negativnim postupcima jednoga ili vie uenika

Konativne Osobine

regulator aktiviteta regulator organskih funkcija regulator cjeline linosti regulator socijalnih odnosa

Socijalni Odnosi

integracija u sredini nasilje u kolama (bullying)

21

UTJECAJ KINEZIOLOKIH PODRAAJA NA ZDRAVLJE


Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) definira zdravlje kao stanje potpunog, tjelesnog, psihikog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti. Mjere koje je potrebno poduzeti kako bismo utjecali na stanje zdravlja mogu se proitati u nacionalnim strategijama i nacionalnim programima. kolska djeca, mlade i studenti ine oko 15,5% populacije Republike Hrvatske. Skrb o bolesnoj djeci kolske dobi u primarnoj zdravstvenoj zatiti provode lijenici ope/obiteljske medicine, a preventivnu i specifinu zdravstvenu zatitu lijenici kolske medicine. Mjere zdravstvene zatite studenata dijelimo na nekoliko osnovnih podruja: mjere preventivne zdravstvene zatite koje obuhvaaju provedbu obveznih sistematskih pregleda na 1. godini studija i sve ostale preventivne preglede. Skolioza u osnovnim kolama registrirana je kod 2,5% djeaka i 4,4% djevojica (slika 2). Skolioza je deformitet lokomotornog sustava koji se uglavnom javlja tijekom rasta, a predstavlja postraninu iskrivljenost dijela ili cijele kraljenice.

Slika 2.Tri stupnja skolioze. Izvor Zdravlje. Tijekom rasta i razvoja stanje kraljenice se mijenja uslijed utjecaja genetskih i socijalnih imbenika. Kvalitetni uvjeti ivota utjecali su na pojavu brega rasta, uslijed kojeg se prosjena visina tijela u odrasloj dobi poveava u odnosu na druge generacije, tzv . Fenomen bioloke akceleracije ili tzv. sekularni trend (Miigoj-Durakovi, 2008). Uzroci sekularnoga trenda (prema Miigoj-Durakovi, 2008) nastaju uslijed boljih uvjeta ivljenja, stanovanja, cijepljenja, urbanizacije, napredovanja medicine, porastom raspoloivosti hrane, poveanjem mobilnosti stanovnitva, redukcijom veliine obitelji i drugo. Tijekom evolucije ovjeka, mjere visine bile su znatno nie, danas se osim karakteristike veih vrijednosti u visinu, susreemo i s problemom veih vrijednosti tjelesne mase koja naalost nije uzrokovana snanom miinom muskulaturom, nego je uslijed hipokinezije kod veeg broja mladih ljudi uzrokovana tzv. balastnom masom (ili tzv. potkonim masnim tkivom). Hipokinezija predstavlja nedovoljno kretanje kod ljudi, a posljedica je suvremenog naina ivljenja, odnosno sve vie sjedenja u uredima, kolama, za kompjutorima i slino. Osim hipokinezije, pretilost je sljedea u nizu poremeaja koji nastaju kao posljedica uslijed nedovoljne tjelesne aktivnosti. Vea visina i tjelesna masa uslijed nedostatnoga kretanja i nedovoljno snane miine muskulature direktno utjeu na kosti i zglobove, to je i statistiki potkrepljeno rezultatima sistematskih pregleda u osnovnim kolama i problemima loega dranja te deformitetima kraljenice i stopala. Jedini redoviti obvezni oblik vjebanja je nastava tjelesne i zdravstvene kulture u fondu od dva - tri sata tjedno po 45 minuta to je prema mnogobrojnim rezultatima (Breslauer, 2007.) istraivanja nedostatno za optimalan individualan razvoj funkcionalnih i motorikih sposobnosti uenika te se sve vie susreemo s rezultatima istraivanja 22

koji istiu problem opadanja pojedinih sposobnosti. Opadanje motorikih sposobnosti zabrinjavajue je samo po sebi, a posebno pri rjeavanju jednostavnih svakodnevnih motorikih zadatka. Zabrinjavajua je pojava opadanja motorikih i funkcionalnih sposobnosti kod djece i mladei, umjesto da rastu (npr. 9-godinjaci i 10-godinjaci koji stalno vjebaju imaju neke motorike i funkcionalne sposobnosti vee nego 18-godinjaci koji ne vjebaju). Tijekom ivota redovitim vjebanjem moe se znaajno utjecati na funkcionalne i neke motorike sposobnosti, stoga nije iskljueno da neki 60-godinjaci koji redovito vjebaju tijekom cijelog ivota imaju pojedine funkcionalne i motorike sposobnosti podjednakih vrijednosti kao 20 -godinjaci koji su skloni sedentarnom stilu ivota. Zabrinjavajue je da ivimo u vremenu kada je hipokinezija uzrokovala nova nazivlja populacije mladih ljudi koji su skloni sedentarnom nainu ivota. Iz tih razloga postoji opasnost da nee usvojiti ni motorika znanja neophodna za rjeavanje svakodnevnih motorikih zadataka, posebno motorika znanja neophodna za urgentne situacije. Urgentne situacije predstavljaju opasne situa cije u kojima se ovjek moe nai tijekom ivota. Npr. situacije kod kojih dolazi do padova, elementarne nepogode poput poplava, potresa i slino u kojima nam razna motorika znanja mogu biti od ivotne vanosti. Nastavni planovi i programi kineziologije sadre itav niz organizacijskih oblika rada koji su predvieni kao obveza za realizaciju tijekom kolovanja te su izraeni sukladno pojedinim razvojnim razdobljima. Prema Findaku (1999) tri su velika razdoblja ovjekova ivota: 1. Djetinjstvo i mladenatvo od roenja do 18. ili 19. godine 2. Odrasli ovjek od 18. ili 19. godine do 40. godine 3. Zrelost i starost nakon 40. godine Razvojna razdoblja Findak dijeli na: 1. Rano djetinjstvo: 0. - 3. godine 1. faza dojenja: 0. 10. mj. 2. faza puzanja i poetnog hodanja: 10. 15. mjeseca 3. srednje doba ranog djetinjstva: 15. 24. mjeseca 4. starije doba ranog djetinjstva: 2. 3. godine 2. Predkolsko doba: 3. 6./7. godine 1. mlae predkolsko doba: 3. 4. godine 2. srednje predkolsko doba: 4. 5. godine 3. starije predkolsko doba: 5. 6./7. godine 3. kolsko doba: 6./7. 18./19. godine 1. mlae: 6./7. 10./11. godine 2. srednje: 10./11. 14./15. godine 3. starije: 14./15. 18./19. godine Organizacijski oblici su podijeljeni na: osnovni sat tjelesne i zdravstvene kulture (kinezioloke kulture), natjecanja u razredu, provjeru i obuku neplivaa, izlete i diferencirane programe (izborne aktivnosti, izborni programi, sportska natjecanja na viim razinama, zimovanje i ljetovanje). Koliina i kvaliteta tjelesnoga vjebanja utjee na zdravstveno stanje. Nekretanje uvjetuje loe

23

stanje lokomotornoga i ivanoga sustava; sve je vei broj mladih ljudi s poremeajima lokomo cije, osobito zglobova i kraljenice. Ubrzani tempo ivota i nedostatak vremena uvjetuje neredovitu prehranu, jednom dnevno preobilan obrok, mnogobrojne stresne situacije koje su uz nedostatno kretanje prepoznate kao uzroci mnogobrojnih bolesti od kojih oboljeva i umire sve vei broj mladih ljudi (modani udari, maligna oboljenja, bolesti srca i krvoilnoga sustava, razliiti neurovegetativni poremeaji unutarnjih organa, ulkusna oboljenja i svake godine sve vei porast broja osoba oboljelih od dijabetesa. Uloga nastavnika je znaajna jer mogu znaajno pridonijeti u prevenciji navedenih negativnih pojava. Osiguravanjem uvjeta za redovito i primjereno tjelesno vjebanje prioritetno mogu utjecati na pravilan rast i razvoj te usvajanje navike za svakodnevno samoinicijativno tjelesno vjebanje. Osim vjebanja znaajnu ulogu nastavnici imaju u informiranju studenata o pravilnoj prehrani i stvaranju preduvjeta za osiguravanje dostupnosti iste u odgojno-obrazovnim ustanovama. Prehrana djece i mladih treba biti raznovrsna i prirodna. Kroz kinezioloku edukaciju vano je dobiti spoznaje o specifinostima pojedinih kineziolokih aktivnosti , s obzirom na zahtjevnost i potronju unesenih energetskih vrijednosti i srazmjernoj energetskoj potronji u svrhu prevencije nagomilavanja balastne mase. Djeca u kolu dolaze s ve znaajno razvijenim navikama o prehrani koje ovise o utjecaju obitelji, tradiciji sredine i medija. Prema podacima HZJZ-a, u Hrvatskoj je pravilno uhranjeno 70% djece, prekomjernu tjelesnu teinu ima 11% djece, a taj trend je u porastu. Problem prekomjerne tjelesne teine (poveane tjelesne teine i pretilosti) predstavljaju sve vei zdravstveni problem u cijelom svijetu, ali i u Hrvatskoj. Prehrambene navike i tjelesna aktivnost znaajno utjeu na sastav tijela, koji se moe utvrditi odnosom nemasne i masne komponente u ukupnoj masi tijela (prikaz 4). Nemasnu masu tijela ine miii, skelet i unutranji organi, a masnu masu tijela ini tzv. bitna i nebitna mast. Bitnu mast 2 do 5 % ine lipidni sastojci stanica (stanina membrana je graena od sloja lipidnoga materijala-lipidni matrix), a nebitna mast pohranjuje se u masnim naslagama. Odnos masnoga i nemasnoga dijela tijela mijenja se tijekom ivota. Znaajne promjene i optimalni odnos miine i balastne mase postie se iskljuivo redovitom tjelesnom aktivnosti. Prikaz 4. Dvokomponentni model sastava tijela
UKUPNA TJELESNA MASA

NEMASNA MASA
(miii, skelet i unutranji organi)

MASNA MASA

BITNA MAST

(lipidni sastojci stanica)

NEBITNA MAST (potkono masno tkivo, uta kotana sr...)

Izvor: Prema Miigoj Durakovi, 2008. 24

Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, psihikog i socijalnoga blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti (WHO). U svrhu postizanja potpunog tjelesnog, psihikog i socijalnoga blagostanja, uloga kineziologa je informiranje o znaaju svakodnevnog tjelesnog vjebanja i pravilne prehrane te utjecaj na njihovo zdravlje. Upoznavanje s posljedicama hipokinezije i loim navikama u konzumiranju brze hrane i gaziranih pia te puenja. Vanost unosa raznovrsnih namirnica Osnovne poruke za zdravu prehranu: 1. Jedite raznovrsne namirnice. 2. Redovito jedite glavne obroke i ponite dan s dorukom. 3. Proizvode od itarica, riu i krumpir jedite nekolik o puta dnevno. 4. Jedite vie od pet obroka povra i voa dnevno. 5. Pijte dovoljno mlijeka i jedite mlijene proizvode, jer je kalcij neophodan za rast. 6. Ne zaboravite na meso, perad, ribu, jaja i mahunarke. 7. Odaberite manje masnu hranu. 8. Budite umjereni pri uivanju slastica i zaeerenih napitaka. 9. Umjereno solite hranu. 10. Uzimajte dovoljno tekuine i preduhitrite e. 11. Budite tjelesno aktivni svaki dan, bavite se sportom i vodite rauna o tjelesnoj teini.

25

MOTORIKA ZNANJA
Pojam motorikih znanja ili motorikih informacija podrazumijeva algoritam naredbi smjetenih u odgovarajuim zonama centralnoga nervnog sustava (CNS) odgovorni h za odreenu strukturu gibanja. Uinkovit nain formiranja motorikih programa podrazum ijeva da se odgovarajua struktura kretanja ui ponavljanjem konkretnih pokreta (tono odreena struktura i redoslijed), pri emu je vano istaknuti da e broj ponavljanja nekoga pokreta (gibanja) ovisiti o: 1. sloenosti strukture gibanja 2. vrsti pokreta 3. stanju osobina i sposobnosti pojedinca. Uz navedene preduvjete vano je istaknuti interes i motivaciju za uenje. Neki motoriki programi se bre ue, to je razina osobina i sposobnosti via, a metoda uenja primjerenija pojedincu koji ui. Motorika znanja nisu pod utjecajem genetskoga initelja nego se stjeu iskljuivo vjebanjem. Osnovna podjela motorikih znanja: 1. biotika 2. opa kinezioloka 3. radno manipulativna motorika znanja. Biotika motorika znanja su genetski uvjetovana potrebe ovjeka koja imaju dvostruku funkciju: 1. za rjeavanje svakodnevnih motorikih zadataka tijekom ivota, 2. za optimalan razvoj najveeg broja antropolokih obiljeja. To su prirodni oblici kretanja koji omoguuju savladavanje prostora, prepreka, otpora razliitih vanjskih objekata i manipuliranje objektima. S obzirom na to razlikujemo biotika motorika znanja: 1. za savladavanje prostora (valjanja, puzanja, hodanja i tranja), 2. za savladavanje prepreka (preskoci, naskoci, saskoci, penjanje i provlaenje), 3. za savladavanje otpora (dizanje, noenje, guranja, vuenja, upiranja i vienja), 4. za manipulaciju objektima (hvatanja, dodavanja, bacanja, voenja, ongliranja). Biotikim motorikim znanjima trebalo bi davati vee znaenje tijekom djetinjstva u emu znaajnu ulogu imaju roditelji, odgojitelji, uitelji, profesori kineziologije i ostali subjekti koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu. Opa kinezioloka motorika znanja : vjebe aerobne i anaerobne izdrljivosti vjebe za koordinaciju vjebe brzine vjebe gibljivosti vjebe snage vjebe preciznosti 26

vjebe ravnotee...

Radno manipulativna motorika znanja podrazumijevaju znanja za kvalitetno obavljanje nekog posla. Koriste se u pojedinim profesijama i ivotnim situacijama. Motorika znanja mogu biti usvojena na razini gruboga motorikog programa i preciznoga motorikog programa. Karakteristike gruboga motorikog programa su neuinkovitost i prostorna i vremenska neracionalnost izvedbe. Precizno usvojen motoriki program odreuje uinkovitos t u odnosu na cilj te energetsku i prostornu racionalnost izvedbe.

27

MOTORIKO UENJE
Motoriko uenje ili vjebanje odnosi se na proces formiranja motorike vjetine koju moemo ukratko odrediti kao sposobnost efikasnoga i skladnog izvoenja nekoga motorikog zadatka. Najvanije komponente motorike vjetine su: efikasnost, automatsko izvoenje, adaptabilnost, tonost izvoenja pokreta, brzina, skladnost, ekonominost i drugo. Vjetina se razvija korak po korak, od prvih netonih, nepreciznih i sporih pokuaja do usvajanja osnovne strukture pokreta i na kraju uinkovitoga izvoenja u razliitim uvjetima. Usporedbe radi , proces usvajanja vjetine slii procesu uenja te im je zajedniko ponavljanje, ispravljanje. Uenje motorike vjetine predstavlja zapravo intelektualni zadatak jer veim dijelom ovisi o psihikim procesima kao to su panja, pamenje i motivacija. U procesu motorikoga uenja razlikujemo etiri faze: 1. generalizacija, 2. diferencijacija, 3. automatizacija i 4. modifikacija (prema Pistotnik, 2003). 1. faza: Generalizacija Karakteristika prve faze je povrna izvedba gibanja i tzv. iradijacija (rasprenje) informacija. Na osnovi demonstracije od strane uitelja ili studenta i/ili prikaza putem audio vizualnih tehnologija kod studenata se formira tzv. program gibanja. Osnovna karakteristika prve faze je neracionalnost koritenja velike koliine energije i angairanost velikoga broja miia koji nisu odgovorni za izvedbu odreenoga gibanja. Uloga kineziologa u prvoj fazi motorikoga uenja je informiranje, tj. jasna demonstracija gibanja. On daje upute o nekom motorikom zadatku ili gibanju koristei: a. verbalnu uputu (opisuje gibanje, upozorava na pojedine dijelove, naglaava pogreke u izvedbi) b. vizualnu uputu (demonstracija, film, kinogram, slike) i c. kinestetiku uputu (pomo u zauzimanju pravilnoga poloaja, asistencija i ispravljanje u zadravanju u odreenom dijelu u svrhu ukazivanja na pogreku i dr.) 2. faza: Diferencijacija Cilj druge faze je odrediti pravilnost izvedbe i smanjiti greke u izvedbi. Uslijed velikoga broja ponavljanja student stjee samopouzdanje, prepoznaje svoje greke u izvedbi, od nosno sposoban je diferencirati (razlikovati) kada se zadatak izveden pravilno, a kada nije. Samopouzdanje tijekom velikoga broja ponavljanja povezano je s motivacijom za uenjem i istodobno veom koncentracijom to pridonosi veoj racionalnosti koritenja energije i ukljuivanje miia koji su odgovorni za izvedbu odreenoga gibanja. Uloga kineziologa u drugoj fazi motorikoga uenja je ispravljanje (korekcija) i stalna potpora i poticanje u narednim izvedbama . Primjenom verbalnih i kinestetikih uputa kineziolog daje upute za otklanjanje pogreke. Osobito vana uloga je u odravanju motivacije u drugoj fazi uenja. U prvoj fazi je motivacija visoka jer se upoznaje novo gibanje. Dosadanja istraivanja 28

ukazuju na pad motivacije u drugoj fazi, a kao najei razlozi navode se umor, zasienost ponavljanjem i sl. 3. faza: Automatizacija U treoj fazi motorikoga uenja gibanje se izvodi s lakoom, kompleksnija gibanja su povezana i nije vie potreban stalan nadzor nad studentom. Veliki broj ponavljanja dovodi do automatizacije pokreta, odnosno stabilizacije informacija u centralnom nervnom sustavu, optimalne izvedbe pokreta s aspekta koliine potrebne energije i ukljuenih miinih skupina. Uloga kineziologa u ovoj fazi je usmjerena na ispravljanje eventualno malih greaka. U finalizaciji izvedbe panja je usmjerena na brzinu izvedbe, sna gu izvedbe, preciznost i dr., a to ovisi o specifinosti gibanja, odnosno sporta. 4. faza: Modifikacija Proces motorikoga uenja (prema Pistotnik, 2003) teorijski ni praktino nije nikad zakljuen. Ova konstatacija se osobito odnosi na kategorizirane sportae. To su vrhunski sportai (1., 2. i 3. kategorija), vrsni portai (4. kategorija) i daroviti sportai (5. i 6.kategorija) koji su kategorizirani, odnosno osobe kojima je na temelju ostvarenih sportskih rezultata izdano rjeenje o razvrstavanju sportaa u odreenu kategoriju od strane Hrvatskog olimpijskog odbora. U prethodnim fazama smo istaknuli karakteristike koje se odnose na motoriko uenje u centralnom ivanom sustavu: iradijaciju (1. faza), koncentraciju (2. faza) i stabilizaciju (3. faza). U etvrtoj fazi Pistotnik istie pojavu asocijacije koju objanjava potrebom dopune gibanja na osnovi asocijativnih povezivanja s ostalim programima koji su pohranjeni u centralnom ivanom sustavu. Uloga kineziologa u etvrtoj fazi motorikoga uenja je vrednovanje (validiranje) izvedbe gibanja na osnovi prethodno utvrenih kriterija. Metode uenja i vjebanja Metode uenja u kineziologiji odreujemo kao skup metodikih postupaka kojima se ostvaruju uvjeti da se neko novo motoriko znanje naui ili da se ve postojee motoriko znanje, usavri (Sekuli, 2007). U motorikom uenju primjenjujemo (Horga, 1993): 1. sintetiku metodu uenja; izvoenje motorikoga zadatka u cijelini, 2. analitiku metodu uenja; izvoenje motorikog zadatka u dijelovima i 3. kombiniranu metodu, koja objedinjuje obje metode. Koju od navedenih metoda emo primijeniti ovisi o: 1. duini motorikoga zadatka, 2. teini motorikoga zadatka u smislu kompleksnosti zadatka i 3. integraciji zadatka u dijelove. Integriranost motorikoga zadatka pa time i steene vjetine osnovni je argument za preporuku sintetike metode vjebanje zadatka u onom obliku u kojem e se kasnije izvoditi. 29

Sintetika metoda uenja vremenski je ekonominija, a ukupno vrijeme vjebanja je krae. Vjebanje analitikom metodom traje dulje zbog toga to ova metoda zahtijeva dodatno vrijeme potrebno da bi se dijelovi integrirali u cjelinu. Napredovanje u zadatku nije jednako, analitika metoda omoguuje bri napredak u uenju na poetku, a kasnije sve sporije. Kod sintetike metode je obratno, vjebanje cjeline odrava panju jer metoda prati smislen ost strukture koja se eli uvjebati. Uinkoviti nain postizanja visokoga stupnja vjetine izvoenja motorikoga zadatka postie se kombinacijom metoda, tzv. kombiniranom metodom uenja. Pravilan redoslijed metoda je: sintetika metoda analitika metoda sintetika metoda. Analitiku metodu koristimo u sluaju kad postoje tekoe u savladavanju cjelovitoga gibanja te se primjenom analitike metode uvjebava samo dio koji predstavlja tekou na nain da taj dio povezuje s prethodnom strukturom koju je dobro usvojio. Izoliran dio kod kojeg se javljaju potekoe nije potrebno uvjebavati do savrenstva jer postoji mogunost da se tee povee u cjelinu. Ponavljenje dijela pokreta analitikom metodom izvodi se do priblino tonoga izvoenja. Nakon savladanosti po dijelovima prelazi se na izvoenje gibanja sintetikom metodom. Motoriko uenje ili vjebanje odnosi se na proces formiranja motorike vjetine. Vjetina je sposobnost glatkoga i skladnoga izvoenja nekoga motorikog zadatka. Optimalno izvoenje programskih sadraja nastave kinezioloke kulture ovisi o primjeni metoda rada. Kombinirana metoda uenja je primjerena za realizaciju raznih programskih sadraja. Zadano motoriko gibanje izvodi se najprije sintetikom metodom, a ako tijekom uenja nailazimo na potekoe u pravilnom izvoenju nekoga motorikog zadatka, koristimo analitiku metodu. Nakon usvajanja dijela motorikoga zadatka, moemo ponovo primijeniti sintetiku metodu.

30

OSNOVE UPRAVLJANOGA PROCESA VJEBANJA


Sat tjelesne i zdravstvene kulture, ali i svaki drugi oblik treninga i tjelesnog vjebanja, moe se smatrati upravljanim procesom vjebanja ako se za njega unaprijed odredi sadraj, redoslijed i nain izvoenja vjebi, broj ponavljanja pojedine vjebe, intervali rada i odmora, metode rada, organizacijski oblici rada Navedene aktivnosti su sastavni dio procesa planiranja i programiranja. Planiranjem odreujemo ciljeve i zadae vjebanja, njihovo postizanje u nekom vremenu i potrebne uvjete za realizaciju ciljeva. 1. Definiranje cilja vjebanja Cilj tjelesnoga vjebanja u kolstvu je u funkciji zdravlja i harmoninoga rasta i razvoja te je usmjeren na usvajanje navike i osposobljavanje uenika i studenata za samostalno tjelesno vjebanje. Posebni ciljevi tjelesnoga i odgojno-obrazovnoga podruja odnose se na razvijanje zdravstvene kulture u svrhu uvanja i unapreivanja vlastitoga zdravlja, zadovoljenje potrebe za kretanjem, stvaranje vrste navike zdravoga naina ivljenja te usvajanje osnovnih motorikih znanja i vjetina, postizanje odreene razine motorikih postignua kao i osposobljavanje istih za racionalno provoenje slobodnoga vremena (Findak, 2003). Zadae tjelesnoga vjebanja su: 1. upoznavanje zakonitosti rasta i razvoja, 2. informiranje o potrebi ouvanja i unapreivanja zdravlja, 3. sadrajno provoenje slobodnoga vremena, 4. njegovanje higijenskih navika 5. promicanje osnovnih naela fair playa u igri i svakodnevnom ivotu. 2. Definiranje stanja subjekata Stanje je skup podataka koji opisuju kvantitativna i kvalitativna obiljeja osobina i sposobnosti, motorikih znanja i stanja zdravlja pojedinoga subjekta. U kolstvu, tijekom godine s obzirom na nastavni plan i program, utvruje se stanje u morfolokoj antropometriji, funkcionalnim i motorikim sposobnostima. U upravljanom procesu vjebanja razlikujemo: 1. Poetno ili inicijalno stanje (npr. na poetku kolske godine poetno stanje svakog subjekta su rezultati morfoloke antropometrije i rezultati u motorikim testovima kojima se procjenjuje poetna razina pojedinih motorikih sposobnosti; podizanje trupa, skok udalj s mjesta. i funkcionalnih sposobnosti (pogledati u prilogu). 2. Prijelazno ili tranzitivno stanje se moe provoditi vie puta tijekom godine. Cilj je utvrditi je li dolo do promjena u pojedinim sposobnostima, odnosno promjena vrijednosti rezultata to ovisi o redovitosti sudjelovanja na nastavi, zdravstvenom stanju, motiviranosti i sl. Vano je da vrijednosti rezultata tranzitivnoga stanja nisu nii u odnosu na iskazane rezultate poetnoga mjerenja. 3. Finalno stanje utvruje se na kraju godine na osnovi postignutih rezultata u pojedinim motorikim i funkcionalnim varijablama i vrednovanja razine usvojenosti motorikih znanja koja su sadrana u nastavnom planu i programu (prikaz 5).

31

Prikaz 5. Osnovni model upravljanoga procesa vjebanja

ZADATAK, VJEBA

FINALNO STANJE
(na kraju ak. god.)
PRIJELAZNO ILI TRANZITIVNO STANJE

POETNO STANJE (na poetku ak. god.)

(npr. na kraju 1.semestra)

3. Definiranje uvjeta rada Definiranjem cilja i aktualnoga stanja subjekata, u procesu planiranja posebnu pozornost treba usmjeriti na uvjete rada, odnosno pronalaenje primjerenih rjeenja s obzirom na faktore ogranienja ili remetee faktore. Osnovna podjela faktora ogranienja razlikuje: 1. vanjske ili egzogene faktore i 2. unutarnje ili endogene faktore. Vanjski faktori ogranienja odnose se na : a. raspoloivo vrijeme, b. uvjete rada, c. vrstu i kvalitetu prostora i d. drutveni interes za provoenje procesa tjelesnoga vjebanja. Unutarnji faktori ogranienja su: a. koeficijent uroenosti pojedinih osobina i sposobnosti, b. razdoblja sporoga i ubrzanoga rasta i razvoja i c. zdravlje. Programiranje se temelji na postupcima planiranja (ciljevima i zadaama, vremenskim rokovima i uvjetima rada) na osnovi kojih se odreuju: 1. izbor i distribucija sadraja vjebanja, 2. volumen vjebanja, 3. metode i modaliteti rada i 4. kontrola stanja tijekom procesa vjebanja.

32

1. Izbor i distribucija sadraja - vano je odrediti: 1. cilj vjebanja, odnosno na koje osobine, sposobnosti i motorika znanja trebamo utjecati da bismo postigli finalni cilj, 2. trenutno stanje subjekata te s obzirom na stanje odrediti homogene skupine za koje izraujemo program, 3. interes subjekata za pojedine sadraje i 4. faktore ogranienja koji mogu utjecati na izbor sadraja. U kineziologiji sadraje dijelimo na konvencionalne (odreeni pravilima, npr. sportske igre) i nekonvencionalne (nemaju stroga pravila). Nekonvencionalne sadraje dijelimo na motorika znanja koja su prethodno navedena (biotika motorika znanja, opa kinezioloka motorika znanja i radno manipulativna motorika znanja). 2. Volumen vjebanja Openito volumen vjebanja moemo definirati kao ukupnu koliinu rada. U distribuciji volumena vjebanja potrebno je voditi brigu o zastupljenosti energetske i informatike komponente. Zadaa energetske komponente je osigurati promjene osobina i sposobnosti, a informatike komponente usvajanje odreene koliine motorikih znanja do odreene razine. Ove se dvije komponente nadopunjuju i to tako da je u prvoj etapi nuno pristupiti usvajanju odreenih znanja, a potom poveati udio energetske komponente. Volumen vjebanja odreuju tri komponente proizale iz biotikih zakona funkcioniranja ljudskoga organizama. Utvreno je da uinkovitost upravljanoga procesa vjebanja ovisi o adaptabilnosti ili sposobnosti prilagodbe organizma na optereenja koja trebaju odgovarati osnovnim karakteristikama razvojnoga razdoblja subjekata. Za razvoj pojedine motorike i funkcionalne sposobnosti potrebno je odrediti primjereno optereenje. Za utjecaj na pojedine osobine i sposobnosti, znakovita je primjena velikih i maksimalnih optereenja, a za odravanje dostignutoga stupnja primjenjuju se submaksimalna ili velika optereenja (prema Milanovi, 2001). Sve to je ispod tih razina optereenja pripada podruju relaksacijskih odnosno subliminalnih optereenja (prikaz 6). Intenzitet vjebanja ovisi prije svega o aktualnom stanju organizma (Delija, 2002), s obzirom da su ciljevi upravljanoga procesa vjebanja unapreenje zdravlja, optimalni razvoj osobina i sposobnosti i motorikih znanja te odravanje istih na to vioj razini i spreavanje preranoga pada pojedinih antropolokih karakteristika i motorikih znanja. Trajanje optereenja (ekstenzitet) odreuju dvije komponente: 1. broj ponavljanja, 2. vremensko trajanje izvoenja nekoga zadatka. Za razvoj osobina i sposobnosti vani su intervali rada u kojima se ponavlja proces vjebanja. Primjerenim programima upravljanoga vjebanja u organizmu moemo izazvati pozitivne adaptacijske procese. Problem nastaje ukoliko novi napor slijedi prekasno te su pozitivne promjene upravljanoga procesa vjebanja ponitene. Ovaj problem koji se odnosi na intervale rada susreemo ponekad i u praksi. 33

Zbog nedostatka prostornih i materijalnih uvjeta i ostalih faktora ogranienja, u pojedinim kolama i fakultetima se nastava izvodi kao blok sat, to dovodi u pitanje adapatativne procese organizma. Prikaz 6. Komponente volumena vjebanja

Adaptabilnost organizma na napore

VOLUMEN VJEBANJA

Ciljevi vjebanja, unapreenje zdravlja, optimalni razvoj

INTENZITET RADA Maksimalni 90-100%

TRAJANJE RADA (ekstenzitet)

INTERVALI Intervali rada

Broj ponavljanja Submaksimalni ili veliki 75-90% Medijalni ili srednji 60-75% Umjereni 45-60% Mali 30-45% 3. Metode rada u podruju edukacije Metode rada u realizaciji programskih sadraja nastave tjelesne i zdravstvene kulture (kinezioloke kulture), kao i ostalih organizacijskih oblika rada, ine jedinstvenu cjelinu pove zanosti svih metoda rada: 1. nastavne metode, 2. metode vjebanja i 3. metode uenja. U nastavi tjelesne i zdravstvene kulture primjenjujemo sljedee nastavne metode: 1. metodu usmenog izlaganja (opisivanje motorikoga zadatka, ispravljanje, analiza) 2. metodu demonstracije (jasno pokazivanje motorikoga gibanja), 3. metodu postavljanja i rjeavanja motorikih zadaa (motorika gibanja izvoditi u razliitim situacijama; promjena smjera, trajanja i sl.) . Vremensko trajanje nekoga zadatka Intervali odmora

34

Metode vjebanja dijelimo na: 1. metode standardnoga ponavljajueg vjebanja (ponavljanje gibanja bez znaajnih promjena), 2. metode promjenjivoga vjebanja (primjena razliitih vjebi i razliitog optereenja; mijenja se tempo, brzina, trajanje rada i optereenje), 3. kombinirane metode vjebanja (kombinacija razliitih metoda ovisno o cilju i zadai), 4. situaciona metoda vjebanja (realizacija sadraja koji ima za cilj natjecanje). Metode uenja u pedagokoj praksi dijelimo na: 1. sintetiku metodu (motoriko gibanje se izvodi u cjelini), 2. analitiku metodu (uenje zadanog motorikog gibanja po dijelovima) i 3. kombiniranu metodu (kombinacija sintetike i analitike metode). Tablica 4.: Pregled metoda rada u edukaciji NASTAVNE METODE
USMENO IZLAGANJE DEMONSTRACIJE POSTAVLJANJE I RJEAVANJE MOTORIKIH ZADATAKA

METODE VJEBANJA
STANDARDNO PONAVLJAJUE VJEBANJA PROMJENJIVO VJEBANJE KOMBINIRANE METODE VJEBANJA SITUACIONA METODA VJEBANJA

Metode uenja
SINTETIKA ANALITIKA KOMBINIRANA

Kontrola stanja tijekom procesa vjebanja Upravljanje procesom tjelesnoga vjebanja podrazumijeva stalno praenje, provjeravanje i analize dobivenih rezultata. Uinke vjebanja moemo pratiti i vrednovati na osnovi mjerljivih osobina i sposobnosti, stupnja usvojenosti pojedinih motorikih znanja i odgojnih varijabli na koje proces vjebanja ima utjecaja. Stalno praenje navedenih parametara provodi se tzv. tranzitivnim provjeravanjem. Kibernetika je znanost o upravljanim procesima i sustavima svake vrste; znanost o upravljanju i regulaciji meusobno povezanih procesa koji se zbivaju u sustavima kao to su organizmi, zajednice i tehniki ureaji. Grane kibernetike: 1. teorija sustava 2. teorija upravljanja i regulacije 3. teorija informacija i komunikacija 4. teorija igara 5. teorija algoritma.

35

Kinezioloki proces je upravljani proces rada za kojeg je karakteristian stalan protok informacija izmeu sustava koji upravlja i sustava kojim se upravlja.

Prikaz 7. kibernetski upravljani kinezioloki proces

kineziolog

subjekt

Kineziolog upravlja procesom vjebanja, odreuje optimalne sadraje, volumene i modalitete, te obavlja stalnu kontrolu (kruni tok je osnovna razlika izmeu kibernetskog i lenarnog sustava . Prikaz 8. linearni upravljaki sustav
kineziolog subjekt

Da bi se definirao cilj upravljanog procesa vjebanja, prvo je potrebno utvrditi stanje subjekta i to mjerenjem reakcija za odreena antropoloka obiljeja, motorika znanja i zdravstveni status, kao drugo je potrebno utvrditi poeljno ciljano stanje, ukljuujui egzogena organienja, posebno raspoloivo vrijeme i materijalne uvjete rada. Kineziolog definira kinezioloke operatore (vjebe) kojima se najefikasnije djeluje na neku osobinu ili sposobnost, motoriku informiranost i zdravlje, to zajedno s energijom predstavlja podraaje za utjecaj na stanje subjekta kako bi se izazvale promjene k poeljnom ciljanom stanju.

36

ISTRAIVANJA U KINEZIOLOGIJI
Kinezioloka istraivanja se provode u odgojno-obrazovnom sustavu, sportu, kineziolokoj rekreaciji i kineziterapiji. Istraivanja u kineziologiji izvode se u nekoliko faza, a za svaku postoje odreeni principi rada. Prije nego to se zapone s radom potrebno je objasniti ideju zadatka kako bi se utvrdio predmet i problem istraivanja. Faze istraivanja u kineziologiji su : 1. Definiranje problema istraivanja se temelji na nekom prethodnom znanju i opaanju. Uoavanje problema predstavlja jedan od najkreativnijih doprinosa istraivanju. Tema istraivanja treba biti suvremena s obzirom na zbivanja u teoriji i praksi, zasno vana na najnovijim rezultatima istraivanja na koje se odnosi. Pri izboru teme je znaajno procijeniti znaaj oekivanih rezultata za razvoj znanosti i unapreenje trenutnoga stanja. Tema moe imati teorijski i praktini znaaj. 2. Prouavanje literature - zahvaljujui bazama podataka o objavljenoj literaturi, mogue je raunalno pretraivanje na temelju kljunih rijei o nekom problemu. Nakon izbora teme pristupa se prouavanju literature kako bi se dobio uvid u rezultate prethodnih istraivanja, injenice i zakljuke te pravilan izbor metoda. Prouavanje literature moemo podijeliti na fazu koja prethodi provedbi istraivanja, koja ima za cilj uvoenje u metodologiju istraivanja, i fazu prouavanja literature. Putem Carnet modemskog sustava mogu se pretra ivati sljedee baze podataka: EBSCO; ERIC (obrazovanje, bibliotekarstvo, raunalstvo i informacijske znanosti), MEDLINE (medicina, psihologija), SPORTDiscus (kineziologija, sport, tjelesni odgoj) 3. Definiranje cilja istraivanja - na temelju problema istraivanja i prouene literature mogue je izvesti ciljeve istraivanja koje treba definirati kratko, precizno i nedvosmisleno. 4. Formuliranje hipoteza Hipoteza je teorija kojom mislimo da moemo rijeiti neki problem. Hipoteza se mora odnositi na problem koji se istrauje i mora dati odgovor na postavljeno pitanje. U istraivanjima se moe definirati jedna ili vie hipoteza, ovisno o kompleksnosti istraivanja i o tome koliko su prethodna istraivanja rasvijetlila problem. Hipoteza se provjerava eksperimentom, a nakon toga se prihvaa ili odbacuje. 5. Izrada eksperimentalnoga nacrta - eksperimentalni nacrt obuhvaa definiranje uzorka ispitanika (sluajni, stratificirani, grupni, namjerni), uzorak mjernih instrumenata (metrijske karakteristike), postupak provoenja eksperimenta (mjesto, uvjeti) i izbor metoda za analizu podataka. Za izbor mjernih instrumenata bitna je njihova praktina primjena, provjera, poduka mjerilaca, kako bi se maksimalno smanjila pogreka mjerenja. U nacrtu je potrebno navesti popis i kratki opis mjernih instrumenata, metrijske karakteristike, postupak primjene i nain registracije rezultata mjerenja. Takoer treba uvrstiti izbor metoda analize podataka i provjera. 6. Provoenje eksperimenta se utvruje izradom plana aktivnosti-nacrta koji sadri; gdje e se istraivanje izvoditi, kakvi uvjeti moraju biti, kada e se provoditi, tko e ga provoditi, po kojem redoslijedu te ostale uvjete vane za kvalitetnu organizaciju cjelokupnoga mjernog postupka. Predlae se voditi iscrpan zapisnik o provedenom istraivanju. Proceduru mjerenja i prikupljanja podataka potrebno je organizirati da se maksimalno neutralizira pogreka koja moe biti sadrana u instrumentu i postupku mjerenja. 37

7. Obrada podataka dobivenih mjerenjem obrauje se u dvije faze. Prva faza je priprema podataka za elektroniku obradu prema uputama o registraciji rezultata u testu. U drugoj fazi je obrada podataka primjenom predvienih metoda za analizu podataka, a na osnovi ega je mogua interpretacija rezultata. 8. Analiza rezultata istraivanja je kreativan dio istraivanja koji sadri analizu rezultata istraivanja, usporedbu s ostalim rezultatima istraivanja i autorovo p oznavanje problema i imbenika koji direktno ili indirektno utjeu na predmet istraivanja. Analiza mora biti potpuna, odnosi se na ono to se istrauje, i orginalna. Osim toga , treba biti orijentirana na provjeru formuliranih hipoteza. Vano je istaknuti da dio problema uvijek ostane nerijeen te treba poticati i predloiti da se provjeri u drugim istraivanjima. 9. Zakljuak predstavlja saet prikaz cjelokupnoga istraivanja u kojem treba biti vidljivo to se eljelo istraiti, kako je to provedeno, koji su rezultati. Na kraju zakljuka mogu se naznaiti prijedlozi i potrebe narednih istraivanja. Predmet istraivanja u kineziologiji Predmet istraivanja kineziologije je utvrivanje ciljeva nekog procesa vjebanja. Utvrivanje stanja subjekta u relaciji s ciljevima i utvrivanje zakonitosti i postupaka planiranja, programiranja i kontrole procesa vjebanja. Tri meuzavisna predmeta istraivanja u kineziologiji : 1) utvrivanje cilja, 2) utvrivanje stanja subjekta, 3) utvrivanje zakonitosti procesa vjebanja. Metode istraivanja u kineziologiji imaju svrhu omoguiti rjeavanje etiri osnovne skupine problema definiranih kao: 1) deskripcija ili opis je temeljni znanstveni problem, mogu je pristup razmatranju uzroka i povezanost izmeu pojava; 2) ekplanacija je utvrivanje uzroka mehanizama ili osobina koje reguliraju neki proces; 3) predikcije ili predvianje je utvrivanje vjerojatnosti ponaanja reagiranja ili uspjeha , najee su natjecateljski; 4) utvrivanje zakonitosti je konana svrha metoda istraivanja . Principi pristupa kineziolokim problemima: hipotetiko-deduktivan pristup - formuliranje hipoteza; mjerljivost - mogunost objektivnog mjerenja antroplokih obiljeja i obiljeja aktivnosti kako bi se definirao cilj; nema univarijantnih problema - jer su svi kinezioloki problemi multivarijantni ; kibernetski pristup problemi u kineziologiji uvijek su i kibernetski, ukoliko neki problem nije mogue tretirati kibernetski, on nije ni znanstveni ni kineziologijski .

38

Istraivanja u edukaciji Praenje i provjeravanje predstavljaju osnovne aktivnosti za optimalno izvoenje nastave kinezioloke kulture za uenike i studente. Prema nastavnom planu i programu kontrola stanja se utvruje na poetku i na kraju svake godine. Na poetku kolske , odnosno akademske godine cilj inicijalnoga provjeravanja odnosi se na utvrivanje postojeega sta nja studenata u sklopu kojeg se mjere antropometrijske znaajke, motorike i funkcionalne sposobnosti i motorika znanja . Na kraju godine provodi se finalno ili zavrno provjeravanje u svrhu utvrivanja uspjenosti realizacije programa te uinaka na pojedina antropoloka obiljeja kod uenika ili studenata. Na osnovi dosadanjih istraivanja moe se zakljuiti da upravljani proces vjebanja, odnosno nastava tjelesne i zdravstvene kulture, ukoliko se izvodi redovito i primjerenoga volumena optereenja moe znaajno utjecati na ukupni morfoloki status i na promjene pojedinih motorikih sposobnosti. Upravljani proces vjebanja na fakultetu trebao bi omoguiti studentima podjednak razvoj osobina, sposobnosti i usvajanje motorikih znanja, vjetina te usvajan je i odgojnih vrijednosti svakodnevnog redovitog vjebanja. U tu svrhu predlae se informirati studente o znaaju procesa praenja i vrednovanja, utjecaju vjebanja na antropoloki status te potrebi individualnoga pristupa s obzirom na osobine, sposobnosti i stanje zdravlja svakoga ponaosob. Predloenim pristupom moemo utjecati na veu motivaciju studenata na satu i na samostalno vjebanje u slobodno vrijeme u svrhu ostvarivanja optimalnih motorikih postignua.

39

PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE
Svaki upravljani proces rada sloen je od vie imbenika. U osnovi se dijeli na planiranje (1 -3) i programiranje (4-8); sve su faze meusobno u vrstoj funkcionalnoj vezi pa bi izostankom jedne upravljani proces prestao funkcionirati. imbenici upravljano g kibernetskog procesa rada u kineziologiji su: 1. definiranje cilja procesa vjebanja 2. utvrivanje stanja subjekta 3. utvrivanje faktora ogranienja 4. izbor i distribucija sadraja vjebanja 5. izbor i distribucija komponenti volumena vjebanja 6. izbor najadekvatnijih modaliteta vjebanja, organizacija i provoenje , kineziolokog tretmana 7. kontrola periodinih stanja 8. analiza uinaka procesa vjebanja. 1. Definiranje cilja svodi se na operacije prognoze, utvrivanje vjerojatnosti pripadnosti nekog subjekta nekom poznatom ciljanom stanju. Cilj je poeljno stanje subjekta. Operacionalizacija cilja u kineziologiji odnosi se na procjenu: 1. najidealnijeg i oekivanog ciljanog stanja ovjeka 2. prethodnog stanja ovjeka za kojeg se ini program vjebanja 3. faktora ogranienja. Prikaz 9. Operacionalizacija cilja u kineziologiji

Fo Si R Sif

- regulator (R kineziolog i ureaji kojima se slui za prikupljanje i analizu podataka) kao ureaj za generiranje cilja mora raspolagati informacijama o idealnom ciljanom stanju subjekta (Sif), podacima o prethodnom stanju osobe za koju se pravi program (Si), tim i nformacijama nuno je pridruiti podatke o faktorima ogranienja (FO) koji su filtar optimalizacije parametara programiranja vjebanja. U kineziolokoj rekreaciji za najvei broj ljudi je cilj vjebanja: 1. zadravanje osobina, sposobnosti i motorikih znanja to due na to vioj razini;

40

2. spreavanje procesa preranog pada osobina, sposobnosti i motorikih znanja koji su posljedica nekretanja; 3. kompenzacija poremeaja izazvanih jednolinim procesom rada ; 4. spreavanje procesa otuenja ne samo u odnosu na vlastitu bit, ve i ovjeka od ovjeka. U kineziterapiji cilj moe biti: - spreavanje deformacija ili zadravanje zateenog stanja . 2. Definiranje stanja subjekta moe se definirati kao skup podataka koje opisuju kvantitativna i kvalitativna obiljeja ljudskih osobina i sposobnosti, motorikih znanja i stanje zdravlja. Tri vrste stanja subjekta: 1. ciljano stanje a) idealno ciljano stanje - optimalno ciljano stanje daleko iznad prosjeka; b) poeljno ciljano stanje - proraun koji se sastoji u projekciji prethodnog stanja ovjeka u idealno ciljano stanje kako bi se utvrdila vjerojatnost uspjeha; c) realno ciljano stanje - stanje koje se ostvarilo na kraju jednog programa vjebanja . 2. prethodno stanje - odnosi se na aktualno stanje ovjeka neposredno prije poetka kineziolokog tretmana. 3. periodino stanje - ili kontrolno stanje vano je za proraun uinka i korekciju daljnjeg procesa vjebanja. Uinci promjena stanja subjekta: a) akutni elektrine promjene (EEG, EKG), mehanike manifestacije LMS kao sila i brzina, frekvencija srca, disanja, minutni volumen srca, disanja i primitak kisika b) kronini. Prikaz 9. Deterministiki sustav

S
za jedan ulaz postoji jedan izlaz Prikaz 10. Stohastiki sustav S za jedan ulaz postoji vie izlaza

3. Utvrivanje faktora organienja Endogeni faktori ogranienja unutarnji, polaze od subjekta a) odnos uroenog i steenog dijela varijance ljudskih osobina i sposobnosti 41

b) promjene ljudkih osobina i sposobnosti tijekom ivota : 1) relativno spor razvoj 2) ubrzani razvoj 3) faza smirivanja 4) dostizanje platoa ili zadravanje stupnja razvoja 5) opadanje sposobnosti. c) stanje zdravlja aktualno stanje zdravlja pod utjecajem egzogenih imbenika. Egzogeni faktori ogranienja vanjski, na koji subjekt nema neposredni utjecaj a) raspoloivo vrijeme za proces vjebanja b) materijalni uvjeti rada i kadrovi c) drutveni interes. 4. Izbor i distribucija sadraja Izbor i distribucija sadraja prva je u nizu operacija programiranja tjelesnog vjebanja ; dvije su meuzavisne operacije: 1. odrediti to vjebati 2. odrediti to vjebati u pojedinom periodu vremena . Tjelesna vjeba sloen proces, sastoji se od triju skupina strukturnih elemenata : 1. mehaniki 2. energetski 3. elementi ritma. Kinezioloki sadraji: 1. konvecionalni razvoj motorikih znanja 2. nekonvecionalni razvoj osobina i sposobnosti. 5. Komponente i distribucija volumena rada Prikaz 11. Volumeni i komponente rada INTENZITET RADA: maksimalni submaksimalni veliki umjereni INTERVALI RADA: intervali rada intervali odmora

TRAJANJE RADA

VOLUMEN RADA

42

Intenzitet rada predstavlja veliinu obavljenog rada u jedinici vremena, obrnuto je proporcionalan trajanju rada, a moe biti: 1. maksimalni dominiraju alaktatni energetski izvori 2. submaksimalni glikolitiki 3. veliki oksidativna razgradnja glukoze 4. umjereni oksidativna razgradnja masti. Intervali rada i odmora bitan imbenik adaptacijskih procesa. Trajanje rada u vezi s intenzitetom i ciljem adaptacijskog procesa. 6. Izbor modaliteta procesa vjebanja Iterativna metoda (ponavljajua) temeljna metoda procesa vjebanja, dva su karakteristina oblika njezine primjene: 1. Kontinuirani reim rada bitan za sve strukture u kojima je vano trajanje; znaajna za promjene odreenih osobina i sposobnosti, a ne samo za formiranje programa u centralnom ivanom sustavu, odgovornih za izvoenje nekog kretanja . 2. Diskontinuirani reim rada za strukture kretanja ije je izvoenje dominantno pod utjecajem sile i brzine. Situacijska metoda ako se iterativni proces vjebanja provodi zbog koritenja znanja , osobina i sposobnosti u realnim ivotnim situacijama . Sintetika metoda unutar ukupne strukture kretanja pojedine cjeline provode se sintetiki . Analitika metoda sastoji se u uenju pokreta po dijelovima. Kombinirana metoda kombinirana primjena sintetike i analitike metode . Prijenos informacija vizualni, akustiki i kinestetiki. 7. Utvrivanja periodinih stanja Periodina stanja kontrolne toke na kojima se provjeravaju efekti nekog segmenta procesa vjebanja i obavljaju even tualne korekcije programa za sljedei vremenski period; broj periodinih stanja ovisi o podruju primjenjene kineziologije te o kvaliteti ljudskog organizma i prethodnom stanju u kojem se pojedinac nalazi. 8. Analiza uinaka procesa vjebanja Procjena ostvarenja cilja, procjena ostvarenja ciljanog stanja, zacrtanih normi ili kriterija za svaku osobinu i motorika znanja i njihove meusobne osnose i to one koje su bile predmet kineziolokog tretmana. Ono to kineziolog obino mjeri su antropometrijske karakteristike, motorika i funkcionalna obiljeja.

43

ULOGA MENADERA U KINEZIOLOGIJI


Sport se uglavnom definira kao aktivnost kojom se osobama svih dobi omoguuje zadovoljenje potrebe za kretanjem, igrom i natjecanjem. Razliitim sportskim aktivnostima utjee se na unapreenje vlastitog zdravlja, razvijaju se sposobnosti, osobine i znanja te se pozitivno utjee na cjelokupnu linost. Ipak, razvojem suvremenog drutva i sport se mijenja. Postaje dio kapitalistikog drutva u kojem i sam postaje biznis i to na raznim razinama. Sport nije vie samo suprotstavljanje dviju suparnikih strana na nekom sportskom terenu po odreenim pravilima. Sport je postao i broj prodanih dresova, televizijski spektakl za milijune gledatelja, dio arhitekture izgradnjom dvorana i stadiona, trgovanje igraima, turistika ponuda, presti, nain ivota Upravo zbog svega navedenog javila se potreba za kvalitetnim i strunim kadrom koji poznaje i razumije strukturu i suvremeni smisao sporta. Osim sportaa, sportskih trenera, uitelja tjelesne i zdravstvene kulture, voditelja raznih sportskih aktivnosti veliku ulogu u sportu dobili su i sportski menaderi. Menaderi u sportu bave se upravljanjem poslovnim sustavima u sportskim savezima, klubovima i drutvima, raznim sportskim objektima (dvorane, stadioni, kampovi, bazeni), organiziraju razna profesionalna, amaterska i rekreativna natjecanja, kongrese i skupove, bave se poslovima sportskog turizma, marketinga, zastupnitva, razumiju sponzorske odnose Da bi bio kompetentan na tritu, menader mora imati vrlo iroko znanje o sportu. Kroz kolegij Osnove kineziologije studentima se pru a mogunost usvajanja novih znanja o kineziologiji, znanosti o kretanju, odnosno o uincima sporta kao tjelesne aktivnosti na ljudski organizam. Ovo znanje pomoi e studentima, buduim menaderima, da bolje razumiju strukturu sporta te da u poslovnom svijetu lake nau svoj dio trita.

44

DODATAK
DODATAK 1. DIJAGNOSTIKA Za menadere u sportu vrlo je bitno poznavanje osnova dijagnostikih procesa koji se provode u sportu, sportskoj rekreaciji, edukaciji i kineziterapiji. U ovom dodatku predstavljen je primjer postupaka mjerenja koji se koriste u kineziolokoj edukaciji. Dijagnostika predstavlja granu kineziologije koja se napretkom tehnologije brzo razvija i predstavlja neizostavan dio trenanog procesa. Za menadere moe biti posebno zanimljiva dijagnostika u kvalitetnom sportu i kineziterapiji jer sportski klubovi esto za mjesta svojih priprema biraju mjesta koja mogu ponuditi kvalitetnu sportsku dijagnostiku. Za ovo podruje predlae se konzultiranje dodatne literature. Opis postupka antropometrijskih mjerenja U svrhu prevencije pogreaka mjerenja, predlae se provoditi postupak mjerenja prema uputama IBP-a (Meunarodni bioloki program) (Weiner, 1969): 1. uvijek u isto doba dana s obzirom da se pod utjecajem vanjskih imbenika (prehrane, temperature, vode, tjelesne aktivnosti) visina i masa mijenjaju tijekom dana; 2. istim propisanim i badarenim instrumentom; 3. ista osoba mjeri cijeli uzorak dok se ne zavri cijeli postupak mjerenja (pogreke izmeu dva mjerioca u postupku mjerenja su vee u odnosu na pogreke koje moe uraditi jedan mjerilac tijekom postupka mjerenja); 4. uvijek propisanom tehnikom IBP- a (opis i upute slijede u tekstu). IBP predvia da se mjerenja na simetrinim di jelovima tijela provode na lijevoj strani tijela. Pogreke mjerenja prema Miigoj-Durakovi (2008) mogue je smanjiti: 1. izborom iskusnih mjeritelja 2. koritenjem kvalitetnih mjernih instrumenata 3. viestrukim ponavljanjem 4. uinkovitom organizacijom mjerenja. U svakodnevnom radu dimenzije tijela mjerimo jedanput, osim konoga nabora nadlaktice koju mjerimo tri puta za redom, a rezultat je srednji rezultat mjerenja. Antropometrijski instrumentarij Osnovni antropometrijski instrumentarij, koji bi trebala osigura ti kola samostalno ili u suradnji sa zdravstvenom ustanovom, odnosno kolskim lijenikom je: 1. vaga za mjerenje tjelesne mase, preporuuje se decimalna vaga s pominim utegom ili digitalna vaga s preciznou skale 0,1 kg. Danas se kod novih digitalnih vaga moe procijeniti sastav tijela procjenom postotka tjelesne masti. 2. antropometar mjerni instrument sastavljen od pominoga i nepominoga metalnog kraka. Sastavljen je od etiri dijela koja se koriste za mjerenje visine tijela. U skraenom obliku, 45

antropometar koristimo za mjerenje manjih duinskih longitudinalnih dimenzija. Preciznost mjerenja je 0,1 cm. 3. kaliper je estar za mjerenje konih nabora na nain da se krakovima obuhvati duplikatura koe i mjerenje konog nabora uvijek pod istim tlakom. Postoji vie tipova kalipera stoga je potrebno proitati upute o mjernoj skali i pravilnom oitavanju rezultata. 4. centimetarska vrpca - slui za mjerenje opsega, preporua se upotreba metalne vrpce, no moe se upotrijebiti plastificirana vrpca. Vrijednosti opsega podlaktice zaokruuju se na 0,5 cm. Standardizirani postupak mjerenja (prema IBP) 1. Masa tijela Mjeri se decimalnom vagom s pomonim utegom ili digitalnom vagom. Prije poetka mjerenja vaga se postavlja u nulti poloaj. Ispitanik stoji na vagi odjeven u gaice s rukama opruenim niz tijelo. 2. Visina tijela Mjeri se antropometrom. Ispitanik stoji na ravnoj podlozi, teina je podjednako rasporeena na obje noge. Pete su skupljene, ramena oputena, a glava postavljena u poloaj tzv. frankf urtske horizontale (vodoravan poloaj zamiljene linije koja spaja najviu toku gornjeg ru ba lijevog vanjskog zvukovoda i najniu toku donjeg ruba lijeve orbite). Antropometar se postavlja vertikalno uz ispitanikova lea tako da ih dotie u podruju sakr uma i interskapularno. Vodoravni krak antropometra sputa se do tjemena glave, vrsto bez pritiska. 3. Koni nabor nadlaktice Mjeri se kaliperom. Ispitanik stoji rukama ispruenim i oputenim niz tijelo. Mjeritelj lijevom rukom odigne uzduni koni nabor sa stranje strane nadlaktice, iznad troglavog miia na najirem mjestu i prihvati ga vrhovima kalipera te oita vrijednost. Mjeri se tri puta u nizu s mjerenjem ostalih konih nabora.

Slika 3. Kaliper

46

4. Opseg podlaktice Mjeri se centimetarskom vrpcom. Ispitanik stoji oputenih ramen i rukama opruenim niz tijelo. Vrpca se postavlja na najire mjesto u gornjoj treini podlaktice. Osnove analize antropometrijskih morfolokih mjera Mjere koje su dobivene mogu se usporediti s mjerama dobivenim na velikom uzorku prosjene populacije u svrhu praenja pravilnoga rasta i razvoja uenika, studenta. S obzirom na sve vei problem prekomjerne tjelesne teine, odnosno preuhranjenosti djece i mladei, poeljno je utvrditi indeks tjelesne mase (Quetletov indeks), tzv. BMI (body mass index) koji definiramo kao omjer tjelesne mase izraene u kilogramima i kvadrata tjelesne visine izraene u metrima. Svjetska zdravstvena organizacija odredila je stanja s obzirom na vrijednosti indeksa tjelesne mase: - pothranjenost kada su vrijednosti indeksa tjelesne mase nie od 18,5 kg/m - normalno stanje podrazumijeva vrijednost indeksa mase od 18,5 do 24,9 kg/m - prekomjerna tjelesna masa kada su vrijednosti indeksa mase izmeu 25 i 29,9 kg/m - pretilost tri stupnja, I. (izmeu 30 i 34,9 kg/m), II. (izmeu 35 i 39,9 kg/m) i III. stupnja (kada je indeks tjelesne mase 40 i vie kg/m). Opis postupka i mjernih instrumenata za motorike i funkcionalne sposobnosti Za svaki mjerni instrument prema osnovnim kinez iometrijskim pravilima navedeno je sljedee: svrha testa pomagala, izvoenje zadatka: poetni poloaj, opis zadatka i ocjenjivanje poloaj uitelja najee pogreke u izvoenju. Opis mjernih instrumenata Pretklon raznono Namjena testa: procjena gibljivosti (fleksibilnosti) Pomagala: zid, metar, kreda Mjesto izvoenja zadatka: ispred zida povuku se dvije linije duge 2 m pod kutom od 45 stupnjeva, vrh kuta dodiruje zid Izvoenje zadatka: Uenik raznono sjedne na tlo oslonjen leima i glavom uza zid. Raznoi u sjedu nogama iza oznaenih linija. Predrui desnim dlanom na nadlanicu lijeve, tako da se prekrivaju srednji prsti. Tako postavljene ruke sputa na tlo ispred sebe. Ramena i glava za to vrijeme su i dalje naslonjene na zid. Uitelj postavlja metar s nulom na mjestu gdje je uenik dodirnuo tlo vrhovima prstiju. Uenik tada izvede to dublji pretklon, ali tako da vrhovi spojenih 47

prstiju lagano klize uz metar po podu. Uenik zadri maksimalni poloaj na trenutak dok uitelj ne registrira rezultat. Zadatak se izvodi tri puta bez stanke. Ocjenjivanje: Rezultat u testu je maksimalna daljina izraena u centimetrima od poetnog dodira (nule) do krajnjeg dodira. Registrira se najvea udaljenost. Najee pogreke: razmicanje prstiju ruku, jako pogrena koljena, pogrbljena lea

Slika 4. Pretklon raznono Taping rukom Namjena testa: procjena brzine Pomagala: kolska klupa, stolica, 2 kruga promjera 20 cm, razmak izmeu unutarnjih rubova krugova je 61 cm ili daska za taping rukom, toperica. Izvoenje zadatka: Test se moe izvesti u sportskoj dvorani ili u razredu. Uenik sjedne na stolicu nasuprot dasci za taping. Dlan lijeve ruke stavi na sredinu daske. Desnu ruku prekrii preko lijeve i dlan postavi na lijevu plou na dasci (ljevaci postave ruke obratno). Noge uenika su razmaknute i punim stopalima postavljene na tlo. Na znak sad uenik to bre moe u trajanju 15 sekundi, dodiruje prstima desne ruke (ljevaci lijeve) naizmjenino jednu pa drugu plou na dasci. Ocjenjivanje: Rezultat je broj dvostrukih dodira (1 ciklus), a test se mjeri jedanput. Poloaj uitelja: Uitelj sjedi nasuprot ueniku, s druge strane stola na kojem se izvodi test. Najee pogreke: neprecizno udaranje oznaenih krugova (izvan kruga), iskrivljeni poloaj tijela, odizanje stopala od tla, neritminost izvoenja, raniji prekid prije isteka vremena

Slika 5. Taping rukom

48

Poligon natrake Namjena testa: procjena koordinacije Pomagala: vedski sanduk (okviri), toperica, metar, kreda ili ljepljiva traka u boji Mjesto izvoenja zadatka: prostor u dvorani ili kolskom hodniku minimalnih dimenzija 12x3 m. Prvo se povue linija od 1 m (start), a paralelno s njom na udaljenosti 10 m jo j edna linija (cilj). 3 m od linije starta oznaava se nova linija i postavlja tapecirana baza vedskoga sanduka, a na 6 m od startne linije, oznaavamo novu liniju i postavljamo najvei okvir sanduka popreno na stazu, tako da tlo dodiruje svojom duljom stranom. Izvoenje zadatka: Uenik se spusti u pretklon, leima okrenut preprekama, osloni na dlanove i stopala koja su neposredno ispred linije starta. Zadatak uenika je da na znak sad etverononim hodanjem unazad prijee prostor od 10 m savladavajui prepreke, tako da prvu prijee penjanjem, a drugu provlaenjem, a da pri tome ne okree glavu u stranu. Ocjenjivanje: Rezultat je vrijeme izraeno u sekundama od znaka sad do prelaska ciljne linije cijelim tijelom, odnosno dlanovima. Uenici mogu test jednom probati prije mjerenja. Najee pogreke: neravnomjerno rasporeena teina na stopala i dlanove, okretanje glave u stranu, nedostatak ritma i usklaenosti kretanja ruku i nogu. Skok udalj s mjesta Namjena testa: procjena eksplozivne snage nogu Pomagala: strunjaa (1 velika ili 2 manje spojene ljepljivom trakom ili strunjaa - podloak s mjernom skalom za procjenu skoka udalj), centimetarska limena vrpca Izvoenje zadatka: Uenik stane ispred strunjae u stav raskorani u irini kukova, zarui, snanim zamahom do predruenja istovremeno sunono skoi to vie u dalj. Ocjenjivanje: Rezultat je udaljenost skoka od poetka strunjae do otiska pete na strunjai. Test se ponavlja 3 puta, a upisuje se najvea udaljenost. Poloaj uitelja: Uitelj stoji bono u odnosu na uenika, uz bonu strane strunjae, odnosno uz mjernu traku kako bi to preciznije odredio doskok i upisao rezultat . Najee pogreke: nedovoljan zamah rukama, doskok u sjed, doskok u iskorak (mjeri se otisak prve pete od poetka strunjae).

Slika 6. Skok udalj s mjesta 49

Podizanje trupa Namjena testa: procjena repetitivne snage trupa Pomagala: strunjaa, toperica Izvoenje zadatka: Uenici su u parovima, uenik koji e izvoditi zadatak legne na lea licem okrenutim prema paru, prednono zgri raznono u irini kukova, ruke predruno zgri i prekrii na prsima. Drugi uenik vrsto dri stopala od uenika koji izvodi zadatak na podu. Na znak uitelja, zadatak je ispitanika napraviti to vei broj podizanja do sjeda i vratiti se u poetni poloaj. Ocjenjivanje: Rezultat je broj pravilnih podizanja trupa do sjeda u vremenu od 30 sekundi. Broj ponavljanja prijavljuje uenik koji je drao stopala. Nakon toga mijenjaju uloge. Test se izvodi jedanput. Poloaj uitelja: Uitelj se nalazi bono u odnosu na postavljene parove kako bi svi uenici mogli vidjeti uitelja i pravovremeno uti znak poetka i kraja izvoenja. Nakon zavrenoga mjerenja uenici redom odlaze do uitelja kako bi registrirali rezultat u testu . Najee pogreke: pogrbljenja lea, bacanje u stav na leima, zamah rukama, dizanje preko boka pa naprijed i sl.

Slika 7. Podizanje trupa Izdraj u visu zgibom Namjena testa: procjena statike snage ruku i ramenoga pojasa Pomagala: visoka preka, strunjae, toperica, magnezij, strunjaa ispod preke, v edski sanduk ili neko drugo povienje stolica, klupica i sl. Izvoenje zadatka: Uenik namae rukom magnezijem ili u sluaju da nema magnezija, potrebno je dobro osuiti ruke, popne se na povienje i rukama u irini ramena hvata preku nadhvatom, podigne se u poloaj zgiba bradom iznad preke. Tijelo, noge i ruke vertikalno su oprueni. Kada podigne noge od oslonca, uitelj starta topericu. Test se izvodi jedanput. Ocjenjivanje: Rezultat je vrijeme izraeno u sekundama u kojem se uenik nalazi u pravilnom poloaju izvoenja testa. Test se ponavlja jedanput. Poloaj uitelja: Uitelj stoji bono uz uenika u sluaju potrebne pomoi kod silaenja (doskoka) ili nagloga prekida testa i sl.

50

Najee pogreke: oputeno tijelo, sputanje brade ispod preke, noge u zanoenju pogrenom i sl.

Slika 8. Izdraj u visu Tranje 6 min Namjena testa: procjena funkcionalnih sposobnosti Pomagala: vanjsko igralite, kreda za oznake, toperica Izvoenje zadatka: Uenici se poredaju iza startne linije, na znak treim korakom optimalnom brzinom nastoje prijei to veu udaljenost (broj krugova) u zadanom vremenu od 3 minute. Ocjenjivanje: Uitelj registrira svaki pretrani krug, a u posljednjoj minuti registrira udaljenosti od po 5 m od starta. Na znak isteka vremena uenici moraju stati. Uitelj pretvara ukupnu pretranu duinu s tonou od 5 m. Najee pogreke: brzi tempo na poetku koji moe uzrokovati umor u drugom dijelu, loa tehnika tranja, nepravilno disanje

51

DODATAK 2. POJMOVNIK ACIKLIKA STRUKTURA KRETANJA bez ciklusa, struktura kretanja se ne ponavlja. AEROBNO uz prisutnost kisika. ANAEROBNO bez prisutnosti kisika. ANALITIKA METODA UENJA uenje po pojedinim dijelovima pokreta. ANTROPOLOKA OBILJEJA skup sustava ljudskih obiljeja kojeg ine antropometrijska obiljeja, motorike, funkcionalne i kognitivne sposobnosti, konativne osobine i socijalni status. BRZINA - sposobnost brzoga reagiranja i izvoenja jednog ili vie pokreta kojim se svladava to dui put u to kraem vremenu. EKSPLOZIVNA SNAGA - sposobnost maksimalnoga ubrzanja vlastitoga tijela, nekoga predmeta ili partnera. EKSTENZITET predstavlja duinu trajanja tjelesnog vjebanja. FLEKSIBILNOST sposobnost izvoenja maksimalne amplitude pokreta. FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTI - sposobnosti regulacije i koordinacije funkcija organskih sustava. Osim toga, pod pojmom funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo sposobnost oslobaanja energije u stanicama koja je neophodna za odravanje homeostaze i za rad specifinih funkcija pojedinih dijelova organizma. HIPOKINEZIJA nedostatak kretanja. INICIJALNO STANJE poetno stanje antropolokih karakteristika subjekta na poetku nekog trenanog procesa. INTENZITET - predstavlja veliinu, odnosno jakost obavljenog rada u jedinici vremena IZDRLJIVOST - sposobnost organizma da rad odreenoga intenziteta odrava to due vrijeme bez smanjenja efikasnosti. KIBERNETIKA - znanost o upravljanim procesima i sustavima svake vrste. KINEZIOLOGIJA znanost koja prouava zakonitosti upravljanja procesom vjebanja i posljedice tih procesa na ljudski organizam (Mrakovi, 1993). KINEZITERAPIJA medicinska disciplina koja koristi pokret u svrhu lijeenja i oporavka. KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI intelektualne sposobnosti, miljenje, svijest, obrada informacija. KONATIVNE OSOBINE osobine linosti. KONVENCIONALNO odreeno pravilima. U sportu se uglavnom odnosi na sportske igre kojima su utvrena pravila. KOORDINACIJA sposobnost izvoenja sloenih struktura kretanja. LONGITUDINALAN koji se odnosi na duinu, uzduni. METABOLIZAM - izmjena tvari u tijelu. Prerada hrane u tijelu kojom je omoguen rast, odravanje i itav normalan rad organizma. METODIKA znanstvena disciplina koja prouava specifinosti raznih vrsta odgojno-obrazovnog rada. MONOSTRUKTURALNE AKTIVNOSTI aktivnosti u kojima se izvodi jedna struktura kretanja. Moe biti ciklikog, stalno se ponavlja (biciklizam, tranje, plivanje, veslanje itd.) ili aciklikog karaktera, struktura kretanja se ne ponavlja (skok u vis, streljatvo, dizanje utega itd.). MOTORIKE SPOSOBNOSTI - su sposobnosti koje sudjeluju u rjeavanju kretnih zadataka i odgovorne su za uinkovitost naega kretanja. 52

MOTORIKA ZNANJA - podrazumijeva algoritam naredb i smjetenih u odgovarajuim zonama centralnoga nervnog sustava odgovornih za odreenu strukturu gibanja. NEKONVENCIONALNE sportske aktivnosti - koje nisu definirane strogim pravilima. POLISTRUKTURALNE AKTIVNOSTI sadre velik broj razliitih struktura gibanja. U polistrukturalnim aktivnostima se izmjenjuju ciklike i aciklike kretnje. PRETILOST prekomjerna koliina masti u tijelu, debljina. PROGRAMIRANJE postupak izbora, distribucije i vrednovanja adekvatnih sadraja, volumena i modaliteta vjebanja. RAVNOTEA sposobnost odravanja stabilnog poloaja tijela u statikim ili dinamikim uvjetima. REPETITIVNA SNAGA - sposobnost dugotrajnoga rada u kojem je potrebno savladati vanjsko optereenje. SEDENTARNOST sjedilaki nain ivota. SINTETIKA METODA UENJA uenje izvoenjem pokreta u cijelosti. SKOLIOZA - deformitet lokomotornog sustava koji se uglavnom javlja tijekom rasta. Postranina iskrivljenost dijele ili cijele kraljenice. STATIKA SNAGA - sposobnost dugotrajnog miinog rada prilikom zadravanja eljenoga stava ili poloaja. TRANSVERZALAN - poprean. TRANSFORMACIJA u kineziolokoj praksi predstavlja promjenu stanja antropolokog statusa subjekta pod utjecajem trenanog procesa. TRANZITIVNO STANJE stanje subjekta tijekom trajanja trenanog procesa. VOLUMEN VJEBANJA ukupna koliina rada odreena intenzitetom i ekstenzitetom rada.

53

LITERATURA
1. Bartoluci S. (2007). Socijalni aspekti rekreacijskog bavljenja tjelesnom aktivnou. U: Sport za sve u funkciji unapreenja kvalitete ivota. Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu. 57-61. 2. Breslauer N., I. Nikoli, V. Horvat (2007): Stellungnahmen der Studierenden den krperlichen bungen gegenber in Bezung auf ihren Indeks der krperlichen Mae. Kutatsok, Azetvs Jzsef Fiskoln, Baja Vros 2007. (ur. M. Jnos), 443 -449. 3. Delija K., Pokec J. (2002) Programiranje rada u podruju edukacije. U: Zbornik radova 11. ljetne kole kineziologa Republike Hrvatske. Hrvatski kinezioloki save z. 10-14. 4. Horga S., N. Sabioloncello (1993.) Osnove psihologije sporta. U: Prirunik za sportske trenere. Fakultet za fiziku kulturu. 295-300. 5. Findak, V. (2003). Metodika tjelesne i zdravstvene kulture. Prirunik za nastavnike tjelesne i zdravstvene kulture. kolska knjiga, Zagreb. 6. Ismail A. H. (1976.) Integrirani razvoj: teorija i eksperimentalni razvoj, Kineziologija vol. 6, 1-2, 7-28. 7. Markovi G. (2008) Jakost i snaga u sportu: definicija, determinante, mehanizmi prilagodbe i trening. U: Kondicijska priprema sportaa, Zagreb. 15-22. 8. Metiko D., Hofman E., Prot F., Pintar G., Oreb G. (1989.) Mjerenje bazinih motorikih dimenzija sportaa. Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu. 9. Milanovi D. i sur. (2001.) Programiranje optereenja u sportu. U; Delija K.(ur.) Programiranje optereenja u podruju edukacije, sporta i sportske rekreacije. 10. ljetna kola pedagoga fizike kulture. Pore.16. -23. 10. Miigoj Durakovi M. i sur. (1999.) Tjelesno vjebanje i zdravlje. Grafos Fakultet za fiziku kulturu. Zagreb 11. Miigoj Durakovi M., Heimer S., Matkovi Br., Rui L. Prskalo I. Physical activity, obesity indicators and aerobics capacities in Croatian urban vs. Rural population. Ibidem, pp 556-559. 12. Miigoj-Durakovi M. (2008.) Kinantropologija. Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu. 13. Mrakovi M. (1993.) Osnove sistematske kineziologije. Prirunik za sportske trenere. Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu. 19 -61. 14. Mrakovi M. (1997.) Uvod u sistematsku kineziologiju. Fakultet za fiziku kulturu, Zagreb. 15. Pirl E. (2008.) Pedagogija, Sveuilite Jurja Dobrile u Puli, predavanje Socijalizacija. 16. Pistotnik B. (2003.) Osnove gibanja. Gibalne sposobnosti in osnovna sredstva za njihov razvoj v portni praksi. Univerza v Ljubljani, Fakulteta za port. Intitut za port. 17. Prot F. (1997.) Nicolas Dally ivot i djelo. U: Milanovi D. 1. Meunarodna znanstvena konferencija Kineziologija - sadanjost i budunost Dubrovnik, 13.-14. 18. Prskalo I. (2004.) Osnove kineziologije. Visoka uiteljska kola. Udbenik za studente uiteljskih kola. 19. Sekuli D. (2007). Uvod u transformacijske postupke u kineziologiji. Predavanja; Osnovne kinezioloke transformacije 1. 20. Weiner, J. S. i Lourie, J. A. (1969). Human biology. A Guide to FieldsMethods. International Biological Programme Handbook No. 9. London: Burgers and Son.

54