Combray (U traganju za izgubljenim vremenom), Marcel Proust

Onaj dragocjeni i tako krhki poljubac, koji mi je mama obino poklanjala kad sam bio u krevetu i ve
padao u san, sad sam morao prenijeti ak iz blagovaonice u svoju sobu, pa ga uvati za sve vrijeme dok bih se svlaio, da se ne izgubi njegova slast, da se ne raspri ispari njegova hlapljiva mo, a upravo tih sam ga veeri, kad bih ga morao primiti opreznije i paljivije, morao oteti naglo, pred svima, nemajui ak ni vremena ni potrebne slobode duha da unesem u sve to inim onu panju manijaka koji se trude da, zatvarajui vrata, ne misle ni na to drugo, da bi mogli u trenutku kad im se vrati bolesna nesigurnost, svome kolebanju pobjedonosno suprotstaviti jasno sjeanje na trenutak kad su vrata zaista zatvorili. str. 24 Iz ovog se ulomka vidi koliko je Junak vezan za majku i koliko mu je potrebna. Ona mu je jedina, uz baku, uzvraala ljubav i bila je iskrena i skromna za razliku od neki ostalih sebinih likova. Junak nikada nije mogao zaspati bez majina poljupca kojeg je ponekad morao dobiti potajno jer se otac tome protivio.

Ali u istom onom trenutku kad mi je gutljaj aja, izmijean s mrvicama kolaa, dotakao nepce, ja
uzdrhtah, svrativi panju na neto izvanredno to se zbivalo u meni. replavilo me neko divno uivanje koje se pojavilo bez ikakve veze s bilo ime oko mene, ali mj nisam znao uzroka. !mjesta mi sve nedae ivota postadoe ravnodune, njegovi mi se porazi uinie bezopasni, a njegova kratkoa prividna"# tad mi na jednom pred oima iskrsne uspomena. $aj okus pripada komadiu madeleine koji mi je u %ombra&u, u nedjelju ujutro, davala tetka 'eonie kad bih doao u njenu sobu da je pozdravim" (iris i okus) premda njeniji"uvaju uj sebi sjeanje, oekivanje i nadu, i kraj ruevina svega drugoga, na svojim sitnim, jedva zamjetljivim kapljicama, nepokolebljivo nose cijelu golemu zgradu uspomena. str. 4 !4"!4# Junaka je ku$anje madeleine kolaa podsjetilo na ne$to, ali isprva nije znao na $to. %ola mu je vratio sjeanja na tetu &eonie, na njegovo djetinjstvo i na 'ombra(. ) tom trenutku svi su njegovi problemi nestali i poeo je tra*iti istinu.

!ve je to crkvu izdizalo u mojim oima kao neto potpuno razliito od svega ostalog u gradu) ona se
pretvarala u zgradu koja zaprema, ako se tako moe rei, etiri dimenzije * etvrta je bila +rijeme * rasprostirui kroz vjekove svoju la,u, koja je od traveja do traveja, od kapelice do kapelice, kao pobje,ivala i prevaljivala ne samo nekoliko metara, nego i razdoblja u nizu stoljea, ostajui uvijek pobjednicom. str. "+. Junaka odu$evljava combra(ska arhitektura, posebno crkva i trg. On stalno *ivi kroz sjeanja, zanima ga sve ono $to se doga,alo kroz stoljea. Opisima pro$lih vremena i arhitekture, zapravo mo*emo shvatiti osjeaje glavnog lika.

Ono to smo najvie voljeli u -ergotteovim knjigama, potpuno se slagalo s mojim ukusom. voljeli smo
onaj melodiozni val, one drevne izraze, a i neke druge, vrlo jednostavne i poznate, na kojima je ono mjesto na kojem ih je iznosio na vidjelo, otkrivalo posebni prizvuk koji on u njima pronalazi"ti ulomci, kojima se on itaima svi,ao, bili su i nama najmiliji. /nao sam ih napamet" str. -. /ergotteo je bio Junakov uzor u pisanju. 0olio je njegova djela, kao i njegova obitelj s kojom je bio usko vezan. Junak je tako,er imao knji*evnih ambicija, ali je strahovao da e umrijeti kao svi ljudi, a da svoja djela nee ostaviti za sobom. 1matrao se neva*nim.

/vonik crkve !aint01ilaire mogao se prepoznati ve iz velika daljine kako na obzorju ocrtava svoj
nezaboravan lik, dok se %ombra& jo nije ni pojavio" 2ad se ovjek pribliavao mogao je vidjeti i ostatak etverouglastog i napola sruenog tornja, koji je bio nii i jo se uvijek odravao kraj zvonika" ratei oima njegov blagi uspon, usrdan nagib njegovih kamenih kosina koje su se pribliavale jedna drugoj, uzdiui se kao ruke sklopljene na molitvu, ona se tako suivljavala s poletom njegova iljka da se inilo da se i njezin pogled vinuo s njime u visine...u isto se vrijeme prijateljski smijeila starim, tronim kamenovima, kojima je sunce na zalasku osvjetljavalo samo jo vrak. str. ".!"4 Opis zvonika je vrlo va*an2 kako su se promtrai pomicali u prostoru, tako su se mijenjali i odnosi izme,u zvonika. 3ime se *eli prikazati i prolaznost vremena! kako vrijeme prolazi, isti motiv se samo ini izmijenjen.

3er onih veeri kad je bilo gostiju, ili je to makar bio samo gospodin !4ann, mama nije dolazila u moju
sobu...#me !4ann postalo je za mene gotovo mitoloko, i kad sam razgovarao s roditeljima, ginuo bih od enje da ih ujem kako ga izgovaraju, ali se nisam usu,ivao da ga izgovorim sam, nego sam ih navodio da govore o predmetima koji su bili blizu 5ilberti i njezinoj obitelji, koji su je okruavali i me,u kojima se nisam osjeao predaleko prognan od nje) 6...7 tada bih nanovo stao hatati dah, toliko me to ime, lijeui na ono mjesto gdje je bilo zauvijek upisano u meni, tiskalo i guilo u trenutku kad bih ga zauo) inilo mi se punije sadrajem negoli bilo koje drugo zato to sam ga unaprijed bio opteretio svim onim mnogobrojnim ponavljanjem kad sam ga u duhu sam izgovorio. str. 24!+44 Junaka je dolazak gospodina 15anna uvijek rastu*io jer ne bi dobio majni poljubac prije spavanja. 6ospodin 15ann bio je dobrodo$ao u njihovu kuu jer je bio uen ovjek i pripadao je vi$em sloju. %asnije, za Junaka on postaje pojam intelektualne i moralne elegancije.

!va su ta sjeanja, ovako nagomilana jedna pokraj drugih, bila tek nesre,ena hrpa, ali se ipak izme,u
njih mogahu razabrati0 izme,u onih najstarijih i onih novijih, izme,u onih to su se rodila iz nekog mirisa, pa zatim onih koja su bila tek uspomene neke druge osobe, a ja sam ih od nje doznao" !vakako, kad se tako pribliavalo jutro, ve je odavno nestalo kratke nesigurnosti koju sam osjeao probudivi se. /nao sam u kojoj sobi zaista boravim. rekonstruirao sam je u tami oko sebe. str. +7+. 8a kraju, Junak se vraa u stvarnost, staje sa sjeanjima i shvaa gdje se nalazi. 9restaje biti nesiguran,

shvaa da su jedino majka i baka bile iskrene prema njemu i da su ga voljele te da majin poljubac ne mo*e zamijeniti niti jedna *ena nakon nje.
- u 1. licu, subjektivni pripovjeda dvostruko ja (osoba koja se prisjea i osoba u sjeanju) - glavna tema: sjeanje tj. traganje za pro lo u (rekonstrukcija individualne pro losti) - sjeanja su potaknuta osjetilnim podra!ajima na pisanje ciklusa potakao ga je okus i miris lipova aja i kolaia madeleine koje mu je neko davala teta

- likovi: sam "arcel (ne saznajemo puno o njemu, a ostali likovi vi#eni su iskljuivo njegovim oima), otac (mali "arcel smatra ga gotovo svemoguim), majka (mali "arcel jako je vezan uz nju, ne mo!e zaspati bez njena poljupca), baka, djed (uvijek prigovara malom "arcelu zbog njegova izbora prijatelja), teta $eonie (ekscentrina, ne izlazi iz svog kreveta i bavi se samo promatranjem susjeda kroz prozor i saznavanjem pojedinosti o njima), slu kinja %rancoise, kuni prijatelji (&'arles ()ann koji je izgubio ugled u gra#anskom dru tvu zbog !enidbe za !enu sumnjiva morala, a potajno se kree u mnogo vi em dru tvu, njegova ki *ilberte u koju se mali "arcel zaljubljuje)... - impresionizam impresije iz prirode - utjecaj +ilozo+ije ,enr-ja .ergsona - prikaz i kritika dru tva

"arcel /roust - &ombra0ratki sadr!aj - 1oman poinje sjeanjem 2unaka na praznike koje je kao djeak provodio s roditeljima u mjestu &ombra- u kui tetke $eonie. 3ridesetogodi nji 2unak nesaniar provodi vei dio svoji' noi u obnavljanju uspomena iz pro losti, koja postaje posebno !ivom kad neki miris ili okus ne'otice obnove u njegovu sjeanju davno minuli do!ivljaj. 3ako za'valjujui u aj namoenom kolaiu 4madeleme4 to uskrsava uspomenu na tetku $eonie i njenu sobu u &ombra-u u kojoj mu je ona davala da ku a takav isti komadi kolaa u aju prije mnogo godina, malo po malo izranja iz zaborava sjeanje na obiteljsku kuu, vrt, crkvu, gradi i njegovu okoilicu. 5italac upoznaje lanove 2unakove obitelji - majku, baku, oca, bolesnu tetku $eonie, energinu slu kinju %rancoise, zanimljivog susjeda ()anna.

(aznajemo indirektno da 2unak iznad svega obo!ava majku i baku, da voli umjetnost i da !eli postati piscem, da se divi knji!evniku .ergotteu, te da ne mo!e zaspati dok mu majka ne da poljubac za laku no. 6va puta za etnju u combra-sku okolicu imaju znaajnu ulogu u tom razdoblju. 7a jednoj strani stanuje ()ann sa !enom 8dette i kerkom *ilberte, dok je druga sva u znaku stare aristokratske obiteiji de *uermantes, kojoj se 2unak izdaleka divi i !eli pribli!iti. 7a etnjama djeak do!ivljava ljepotu prirode, pri!eljkuje romantine susrete i promatra !itelje gradia. 2ednom ne'otice prisustvuje neopa!en ljubavnom sastanku izmedu kerke seoskog orgulja a 9inteuila i njene prijateljice, a jedne nedjelje ima prilike vidjeti u crkvi vojvotkinju de *urmantes. :ako vjeruje da nema dara za pisanje, ipak poku ava opisati dojam koji su na njega uinili crkveni zvonici za vrijeme etnje koijom u okolicu &ombra-a.

8 djelu - &ombra- je prvi dio prvog romana /ut k ()annu iz ciklusa ; potrazi za izgubljenim vremenom. /o obliku to je roman memoara, jer je u njemu sa!et pro li !ivot pisca. :ako je povezan s ostatkom romana /ut k ()annu, i uope cijelim ciklusom, mo!e se itati samostalno, i kao takav je potpuno razumljiv. $ikovi 2unak - (redi nje lice romana, iz bogate gra#anske obitelji (otac je lijenik i pro+esor s mnogo uspje'a), s knji!evnim ambicijama, boluje od astme. 6oga#aji u njegovom !ivotu sentimentalne su prirode< to su ljubav prema majci i baki, ljubav prema *ilberti ()ann, i ljubav prema vojvotkinji de *uermantes. "ajka i baka - 6va slina lika< one su jedina uzvraena ljubav u !ivotu 2unaka i utjelovljuju iskrenost, po!rtvovanost i skromnost. /rotute!a su sebinim i ta tim likovima koji okru!uju 2unaka. &'arles ()ann - .ogat prijatelj 2unakove obitelji, !idovskog podrijetla, ljubitelj umjetnosti, priman i slavljen u visokom dru tvu, velik poznavalac 9ermeera i talijanskog slikarstva< za junaka on je model intelektualne, +izike i moralne elegancije. %rancoise - :zvanredan lik, kuna pomonice - gazdarice, koja u svojoj odanosti tiranizira itavu obitelj, a jo vi e slu!inad koja je u njenoj vlasti. /ronicava, inteligentna i izvrstan psi'olog, koje su jezik i reakcije za 2unaka neiscpno vrelo otkria. 2edna od najzanimljiviji' i najosebujniji' likova u romanu. *ilberte - 0i ()annova, prva ljubav 2unaka, od trenutka kada je za vrijeme jedne combra-skom okolicom.

etnje

8pis crkveni' zvonika - =nakovit je opis crkveni' zvonika vi#eni' u kretanju iz koije - kako se promatra pomie u prostoru, tako da se mijenjaju odnosi izme#u zvonika. 3ako je i sa !ivotnim dojmovima: protjecanjem vremena mijenja se kut gledanja i isti motiv izgleda izmijenjen. 6o!ivljaji su subjektivni i zato relativni, isto je s biima, ali i prostornim i vremenskim odnosima oni se mijenjaju s promjenom odnosa prema svijesti koja i' odr!ava. =akljuak - /roustovo je djelo moderno zbog te'nike tijeka svijesti, zbog monolo ko asocijativnog principa, zbog sinestezije, impresionistikog slikanja (ozraja) rijeima, zbog razlomljenosti vremena, velikog znaenja snova (nadrealizam), zbog esejistinosti... /rostor i vrijeme - ; jednom pismu /roust ka!e: - >to se tie stila, nastojao sam odbaciti sve ono to diktira isti razum, svu retoriku, uljep avanje i gotovo sve tra!ene slike, da bi' izrazio svoje duboke i autentine impresije i po tovao prirodni tok moje misli. /roust se slu!i bojama kao impresionistiki slikar, stvarajui najprije ambijent koji obavija osjetila odre#enim svjetlom i tonom, te na taj nain pru!a uvjete za postanak isti' impresija. /roust, osim to je slikar prostora, on je i slikar vremena. 8n nije poznavao sata, njegov se !ivot

odvijao izvan praktikog vremena koje su ljudi ustanovili da organiziraju rad koji od nji' za'tijeva socijalni !ivot. 8n je u potpunosti raspolagao svojim vremenom i slu!io se njime samo za vlastita istra!ivanja. /roust nastoji posjedovati vrijeme u istom stanju, osjeati se suvremenikom stoljea i tako izbjei smrt koja nije drugo nego +enomen memorije. ;mrijeti znai ne imati vi e uspomena, znai pustiti vrijeme da pobjegne. /osjedovati vrijeme znai posjedovati pro lost, sada njost i budunost. ; slikama prirode "arcel /roust najvi e pa!nje posveuje cvijeu, drveu i moru. "ore, ta nepregledna snaga, to vjeno gibanje, ta vjena promjena, na lo je u /roustu svog velikog pjesnika. .eskrajna i nemirna povr ina, koju su ljudi ukrasili brodovima, predstavljala je za njega princip mladosti: - "ladost je stanje prije potpunog ukruenja i zato u dru tvu mladi' djevojaka osjeamo ono isto koje osjeamo pred oblicima, koji se pred nama bez prestanka mijenjaju, koji se poigravaju s nestalnim oprenostima i to nas podsjea na neprekidno ponovno stvaranje primarni' elemenata prirode, koje vidimo kad smo na moru.
6nevnik itanja

?. str. - ita i tone u san @. str. - sjeanje (asocijacije): stric-kovre: - :li bi' se, opet, u snu bez napora vratio u neko ve davno i ezlo doba svoga nekada njeg !ivota< iznova proosjeao neke od svoji' djetinji' stra'ovanja, kao to je ono da e me prastric u'vatiti za kovre< a toga je stra'a zapravo nestalo onoga dana time poinje novo doba u mom !ivotu - kad su mi i' odrezali. 3aj sam doga#aj bio zaboravio u snu, a sjetio sam ga se smjesta, im bi' uspio da se, izmiui rukama strica, probudim< ali prije nego to bi' se vratio u svijet snova, glavu bi' iz opreza potpuno oblo!io jastukom. A. str. - tra!i djevojku iz snova: B"oje je tijelo osjealo svu vlastitu toplinu u njezinu tijelu, pa je !eljelo da se s njime zdru!i, i ja bi' se probudio... sav bi' se predao jednom cilju: da je prona#em, kao to ine oni to odlaze na put da vide !eljeni grad i zami ljaju da je zaista mogue u stvarnosti u!ivati dra!i sna. 1C. - 1D. str. - zami lja da je u &ombra-u kod djeda, u 3ansonvilleu, sjea se svi' soba u kojima je dosad spavao. 1D. str. - 7E9:0E: - 7avikaF "ona je da ude ava mnogo to, ali je i vrlo spora< isprva nam ostavlja du' da cijele tjedne pati u provizornim prilikama, no usprkos svemu tome on je sretan kad je ve stekne< jer bez navike, samo uz pomo vlastiti' sila, nikad ne bi bio kadar da nam neki stan uini pogodnim za stanovanje. 1G. - 1H. str. - opis &ombra-a 1H. str. - opis bakinog pona anja: - .aka bi trala po stazama svojim sitnim, zanesenjakim i isprekidanim korakom, koji su vi e odre#ivala razna uzbu#enja to i' je u njezinoj du i izazivala opijenost olujom, vjera u mo 'igijene, glupost moga odgoja i simetrinost vrtova, negoli njoj

nepoznata !elja da njezinu kao ljivu modru 'aljinu ne uprljaju blatne mrlje, koje bi je pokrivale do takve visine da je to za njezino sobaricu uvijek bio problem i uzrok oajanja. 1I. str. - bakina osobnost: Eli, jao, nisam ni slutio da moju baku za njezini' neprestani' etnja, mnogo vi e negoli neznatno odstupanje njezina mu!a od dijete, !aloste i mue brige zbog slabosti moje volje, zbog moga osjetljiva zdravlja, da je zabrinjava moja nesigurna budunost... 1?. str. - 6ok bi' se uspinjao na spavanje, tje ilo me samo to to e mama, kad ve budem u krevetu, doi da me poljubi. 7o taj je pozdrav trajao tako kratko... =bog toga sam na kraju !elio da taj pozdrav, koji sam toliko volio, do#e to je mogue kasnije, pa da se tako produ!i vrijeme dok mama jo nije do la. 2er kad bi' vidio da sam je razljutio, to bi potpuno uni tilo sav onaj mir koji mi je donijela asak prije toga sagnuv i nad moj krevet svoje ljubljeno lice< pru!ala mi ga je kao 'ostiju za priest, iz koje e moje usne crpsti vjeru u njezinu istinsku prisutnost i mogunost da zaspim. Eli te veeri, kad je mama u mojoj sobi ostajala tako kratko, bile su ipak jo pune slasti u usporedbi s onima kad je na veeri bilo gostiju, pa mama zbog toga uope nije dolazila da mi ka!e laku no.

Svi ostali likovi odreeni su udaljenou i ulogom prema Junaku. - Mati i baka one su Junakova jedina uzvraena ljubav, jedina sigurnost. akon bakine smrti majka u sebi nosi i svoj i njen lik. - S!ann podrijetlom "idov, pripada visokom graanskom drutvu. - S!annova #ena $detta biva kurtizana. - %ran&oise - 'ojvoda de (uermant - (ilberte S!annova ki markiza di Saint )ou - (lazbenik 'antea, njegova ki i njena prijatelji&a - *lbertina se spominje tek kasnije i postaje Junakova zena+ sumnjivog morala.
/rvi dio romana zapoinje prvom razinom 2unakova sjeanja,koja se javlja kao posljedica bu#enja,te se on u polusnu linearno sjea soba u kojima je spavao i svog djetinjstva u &ombra-u. 3o je sjeanje naporom volje. 6ruga i dublja razina 2unakova sjeanja je osjetilna impresija,koja se javlja spontano iz mirisa i okusa kolaa madelaine: 4"ajka vidje da mi je 'ladno i ponudi da protiv svoga obiaja popijem malko aja...ona posla po jedan od oni' kratki' i punani' kolaa koje zovu mala madelaine.4 8djednom ga je preplavio osjeaj sree i ravnodu nosti. ; drugom gutljaju nije na ao ni ta vi e nego u prvome,ali s'vatio je da je to u njemu probudilo istinu koju tek treba otkriti. 3aj mu je osjeaj sve vi e navirao dok ga nije prenuo i probudio u njemu davnu uspomenu na kola tete $eonie,koji je ona nedjeljom servirala uz lipov aj.