Sie sind auf Seite 1von 2
God. XLIV | broj 6/1016 | 15. mart 2014. | str. 21
God. XLIV | broj 6/1016 | 15. mart 2014. | str. 21

Plenum, demonstracije ili nešto sasvim treće:

Barikade i demagogija

Piše: Mustafa Spahić

DD ogađaji u Tuzli, Zenici, Sarajevu, Bi- haću, Goraždu, Tešnju, Mostaru od 7.

2. 2014. neminovno nameću pitanje o čemu se radi? Zašto? Pojave i događaji dok se ne imenuju i ne definiraju ne mogu se nikada suvislo i na ljudski način rješavati.

Da li je uistinu riječ o plenumima građa- na? Plenum na lat. plenus znači pun, potpun, opći – onaj sastanak, skup kome prisustvuju

svi ljudi, građani ili svi članovi. Da li 200, 300, 1000 ili 2000 samoizabranih, samona- metnutih, samopostavljenih građana, bez obzira sa kakvim zahtjevima nastupaju, mo- gu predstavljati Plenum građana Sarajeva sa

500.000

stanovnika, Tuzle i Zenice sa preko

100.000

stanovnika? Netačno je i neistinito

takve skupove sa toliko malo samoizabranih ljudi nazivati plenumima. Dva su razloga – 200 nije jednako 500.000 ljudi, a samo su svi plenum i što je još politički upitnije, tih 200 ljudi nisu izabrani ni po kakvoj proceduri i u političkom smislu ne mogu predstavljati ni- kog osim sami sebe.

Drugo pitanje koje traži odgovor jeste da

li se radi samo o demonstracijama i protes-

tima? Nažalost, kako se krenulo 7. 2. 2014. u

Tuzli, Mostaru i Sarajevu rušenjem, paljenjem

i uništavanjem državnih znamenja, institu-

cija i simbola, sadržaj akcije protestanata i demonstranata po mnogo čemu nadilazi pro- teste i demonstracije. Treće, demonstranti i protestanti neprestano ističu da njihovi pro- testi nisu ni kantonalne, ni entitetske, ni et- ničke, ni nacionalne, ni političke nego isklju- čivo socijalno-ekonomske naravi, a bez pres-

1

tanka traže smjene u općinama, kantonima i Federalnoj vladi, gdje su ponajviše Bošnjaci na vlasti. U tom zahtjevu je contra clara ver- ba juris et legis – nastup protiv jasnih riječi prava i zakona. Traženje smjene bilo koje vlade po utvrđenoj proceudi je legitiman, le- galan i regularan zahtjev, ali smjena vlade nije socijalno nego državno-političko pitanje.

Da se ustvari uopće ne radi ni o protes- tima, ni o demonstracijama, ni o socijalnoj revoluciji, ni o buntu, ni o buđenju naroda, ni o Februarskom proljeću, nego izričito o bari- kadama i blokadi grada, kada je Sarajevo u pitanju, dokazuje to da se svaki dan od pod- ne do 17 sati u srcu grada i to u Titovoj i Ali- pašinoj ulici, barikadira i blokira život u Šeheru i to od 100 ili 200 anonimnih samo- nametnutih osoba nad 500.000 stanovnika. Njima moć ne daje ni broj ljudstva kojeg ne- maju, ni ideje, ni vizije, ni programi, ni sadr- žaji, kojih nemaju, nego svu moć crpe iz pe- tosatnog davljenja i blokade grada svaki dan putem barikada. Bez obzira na sve njihove namjere, opravdane ili neopravdane, socijal- ne zahtjeve, oni su barikade preuzeli od onih koji su blokade i barikade kao odgovor na referendum o nezavisnosti postavili 1. na 2. mart i koji su Sarajevo blokirali i davili nepu- ne četiri godine.

Ko hoće da barikadama i blokadom prido- bije građane Sarajeva za svoje zahtjeve i ciljeve nikada ni od koga podršku osim de- magoga neće dobiti. Nažalost, dvije katego- rije ljudi poput sudbine su sastavni dio sva- ke vlasti koje iznutra razaraju politiku i sla-

be institucije države. To su laskavi prema vladarima i moćnicima u miru i blagostanju i demagozi prema narodu u teškim situacija- ma, pogotovu u stanju siromaštva i nezapo- slenosti ljudi.

„Demagozi se javljaju tamo gdje zakon ne- ma vrhovnu vlast. Tu narod (samozvani i samoproglašeni plenum) postaje monarh, je- dan sastavljen od mnogih (bezimenih i ni- kom odgovornih) jer vrhovnu vlast imaju mnogi: ne kao pojedinci već kao cjelina. Ta- kav narod, pošto je monarh, zahtijeva da vla- da sam, zato što se ne potčinjava zakonu i njegova vlast postaje despotska, pa su kod njega laskavci na cijeni. Takva vrsta demo- kratije je ono što je tiranida među monarhi- jama. Stoga je karakter tih dviju vlasti isti, i što su ovdje odluke naroda to su tamo nare- dbe (nigdje zakona i procedure), što je ovdje demagog to je tamo laskavac. Demagozi su krivi što narodne odluke imaju veću moć ne- go zakon (neki univerzitetski profesori opra- vdavaju barikade i blokade Sarajeva radi po- stizanja iznuđenih rješenja), jer oni prenose sva prava na narod. Na taj (demagoški) na- čin i oni postaju moćni zbog toga što je vrhovna vlast u rukama naroda, a oni imaju najveći utjecaj na mišljenje naroda, jer narod njih sluša (začarani bezizlazni krug). Uz to oni (demagozi) kada optužuju organe vlasti, govore da narod treba da sudi, a narod rado prihvata taj poziv i tako se ruše sve vlasti (i postiže anarhija opasnija i pogubnija od naj- gore vlasti). Takvoj demokratiji moglo bi se s pravom prigovoriti da uopće i nije državno uređenje, jer tamo gdje ne vladaju zakoni (nego instalirana i instumentalizirana ulica) nema pravog državnog uređenja. Vlast za- kona treba da se proteže na opće slučajeve, a u pojedinačnim slučajevima treba da odluču- ju organi vlasti.“ (Aristotel, "Politika").

Iz ovog podužeg citata iz Politike nedvoj- beno je jasno da se u političkom smislu pre-

ma Bošnjacima radi o čistoj demagogiji, a u izvedeno-sadržinskom smislu, kada je riječ o

Sarajevu, stvari su prvi dan 7. 2. 2014. kre- nule sa rušenjem, paljenjem i uništavanjem,

a nastavljene sa barikadama i blokadama

grada. Da uopće nije riječ o protestima i de-

monstracijama, koji se po zakonu moraju do- gađati na određenim mjestima koje ne ugro- žavaju red, poredak, sigurnost, saobraćaj, kretanje, poslovanje ljudi, nužno je navesti šta znače barikade. U najkraćem na francus- kom riječ barricade – znači zapreka i brana kojom mase, po bilo kojoj osnovi nezadovolj- nih ljudi, zakrče ulice i blokiraju ulice za vrijeme uličnih borbi. Protesti i demonstra- cije nikada ne znače i ne podrazumijevaju blokadu saobraćaja.

Na kraju neka su pitanja neizbježna. Kako

je i zašto Visoki predstavnik Međunarodne

zajednice koji je garant i vrhovni tumač Dejtonskog ugovora, mogao podržati politič- ku demagogiju i stvarne barikade i blokade u Sarajevu? Zar nije po slovu i duhu Dejtona dužan smijeniti svakoga s vlasti ko se ne pri- država ustava i zakona BiH i ko na bilo koji način ugrožava i blokira Bosnu i Hercego- vinu? Umjesto toga, Inzko tu ulogu prepušta diktatu ulice pod nazivom plenumi građana. To nije i nikada neće biti put BiH u Evropu, u EU, i NATO savez. Zašto se pojava demago- gije, barikada i blokade više od mjesec dana naziva protestima i demonstracijama? Naj- bolnije i najteže pitanje koje se permanentno nameće od 7. 2. 2014. jeste da li Bošnjaci u pojedinačnoj, posebnoj i kolektivnoj svijesti imaju ikakvu identifikaciju sa državom i dr- žavnim institucijama, znamenjima i simboli- ma, građansku vrlinu i građansku posveće-

nost, ili su, politički sluđeni i smoždeni, pos- tali imuni i indiferentni na sve pa i na spalji- vanje države? Tačno je da se 7. 2. 2014. nije radilo o državnom udaru, ali radilo se o uda-

ru na državu. ∎

2