RADOVI

HRVATSKOG DRUTVA ZA
ZNANOST I UMJETNOST
I.
(1993.)

Marko Bero, Mirko eljko
Marko Marko
Glavni i odgovorni urednik:
Marko
Lektor:
Srec1rn Paponja
Tiska:
Moare, Sarajevo
Za tiskaru:
Franjo Soldo, dipl. graf. ing.
SARAJEVO
Marko
POSTUPNI USPON BOSANSKO-
-VENECIJANSKIH EKONOMSKIH
ODNOSA U XV.
1. Venecije i pokretljivost naega stanovnitva
Izrasla na velikoj i slobodnoj prekomorskoj trgovini, Venecija nije na svom
ni imala seljaka vezanih za zemlju adscripti) nitije svojim su-
narodnjacima pravo kretanja. Stovie, i u susjednim talijanskim
oblastima, gdje su postojali kmetstvo i vezanost za zemlju, rano je kako
prisilno zadravanje ljudi na istom ne samo da ne odgovara ma-
terijalnim interesima nego opasnim drutvenim posljedicama. Stoga su
u XIII. st. na Zapadu u tom pogledu vrene promjene. Dotadanja feu-
dalna dvorska ekonomija, ako je i bila sama sebi dovoljnom, s malo se i zadovo-
ljavala. Ali je s afirmacijom gradskih aktivnosti i trgovine dolo
do irenja produkata potrebnih za ljepi i udobniji ivljenja, bila su potreb-
na i nova financijska sredstva, mpogo od onih koja je senior na stari
iz svog zemljinog posjeda, a zajmovi uzim-ani u ovu svrhu od bankara
su potkopavati feudalce i ih velikim financijerima. Ruenju feu-
dalnih hijerarhija posredno je vodila i ivahna, mnogostruka i gipka gradska ak-
tivnost. Gradovi su, zbog svoje i druge koristi, proglaavali aboliranom
vezanost za zemlju (Firenza-1283.;Verceli-1243.; Bologna-1256. i ire 1283. itd.)
Ovim mjerama postizali su bri rast gradskog stanovnitva i proizvodnje
poljoprivrednih plodova, ali i iscrpljivali feudalne seniore. S druge strane, i sami
su feudalci, prema istraivanjima aka Pirena (Jacques Pirenne), favorizirali
pokret kmetova kako bi korist iz znatno prinosa rada
slobodnih ljudi. Jedno i drugo pridonijelo je da se od XIII. st. na Zapadu javio
pokret vezanosti za zemlju, kojeg su i kraljevi otvoreno poticali. Luj
X. je oslobodivi 1315. sve krunske kmetove, pozvao i svoje seniore da ga u tome
slijede.
1
1
Emilio Bussi: Tra sacro romano impero e stato assoluto, Nuove questioni di storia moderna I. , Marzorati ed
Milano, 1968, 434.
RADOVI HRVATSKOG DRUTVA ZA ZNANOST I UMJETNOST, I. , 1993. 9
Sasvim su prilike vladale na Istoku, pa i kod Turaka s kojima je Veneci-
ja Turci su stalno traili da im se silom pobjegli podanici i pri-
jetili ako se to ne ispuni jer njihovi veleposjedi nisu mogli podnijeti gu:bitak prisilno
iskoritavane radne snage. Kad je veliki vezir Mahmut-paa ope-
tovano (1460.) zahtjevao da mu vlasti Negroponta vrate neke Albance
koji su s njegove zemlje prebjegli tamo, dud Kristofor Moro je (22.IX.1462.), napu-
tio novoga bajila Pavla Brbariga to Carigradu ako paa i dalje bude inzis-
tirao na tako neugodnom zahtjevu. "U naim zemljama je uvijek, kao i sada" -
rekao mu je - "svakoj osobi bilo slobodno da sama li tamo ivjeti ili
iz njih se deavalo, a i sada se deava, da nai podanici odu iz naih
zemalja i mjesta i u zemlje i mjesta vaeg gospodstva pa mi ne zahtjevamo
da se vrate jer, kao to smo rekli, boravak i odlazak je svakome slobodan. Ni po
naem sporazumu o miru nijedna strana se nije obavezala da drugoj strani
ljude kao robove koji pobjegnu. Ovi Albanci, kako smo od naih slubeni-
ka obavijeteni, nisu bili ni P_Y,vani ni traeni .kao to nisu ni silom zadravani, a
njihovo je pravo da idu gdje zele" .
18
.
Ovakvo shvatanje i praksa u naoj blizini svakako su pridonijeli pokretljivos-
ti i naega stanovnitva koje je zato i imalo mnogo poticaja, premda su i naa
vlastela, prvenstveno Sandalj i herceg Stjepan, povremeno nastojali da "bjegst-
vo" Stalni proces pomjeranja, preteno svijeta iz Bosne prema
obalskim gradovima - radi traenja boljih zanimanja i sigurnije egzistencije - di-
namiziranje posebno u XV. st. Roditelji su djecu i odrasle dobi davali u
najam i na zanata. Po onome to je od zabiljeenoga o tome ostalo
vano, onima koji su odlazili, 1/3 je enskih osoba koje su postajale
posluga (negotia domestica) po raznim, pa i najuglednijim, i preko
mora, a 2/3 su unajmljivani kod zanatlija da slue i zanate, odnosno
da veslaju na ili zemlju. Za neke od njihje samo sumarna
da su iz Bosne ili iz Humske zemlje, dok je kod zapisana i mjesto podrijet-
la. Tako se vidi da su dolazili iz kod Jajca, iz Bistrice kod Livna, iz Bla-
gaja, Bobovca, Duvna, iz Goranaca (kod Mostara), Graca, Grahova,
Grebena (dananje Krupe na Vrbasu), Gruda (kod Imotskog), iz Imotskog, Jaj-
ca, Jezera (kod Jajca), Koprivnice, Kotora (na Vrbanji), iz Kreeva, Kupresa, Liv-
na, Neretve (Drijeva), Osatne Luke (kod Livna), Plive, Priluke (kod Livna), Pr-
usca, Radobilje, Rame, Sane, Sv. Dimitrija kod Sane (De Sana de loco Sanc-
tus Demetrius), iz Stribova kod Jajca, iz (Subbossac), Podbanka {Pod-
banac), Podkamengrada (Suh Camen grad), Uskoplja, Usore, Velikog Vrpo-
lja, Vesele Strae, Vrbanje itd. Prema zanimanju poslodavaca mladi Bosanci i
Bosanke ulazili su u radnje ili na ljekarnika (aromatarius), oruara (ar-
marolus), lukara (arcerius), (barbitonsor), (botarius), brodovlas-
nika (patronus navigii), kalafata, karpentijera, kanonika, postolara (caligarius,
sutor), (capellarius), krznara (pelliparius), koara (cerdonus) (fab-
la ASV: Senato-Deliberazioni secrete XXI., 10.
10
er), duborezaca (intagliator ligni), klesara (lapicida), trgovaca (mercator), peka-
ra (panetiere), slikara (pictor), (spadarius), kneeva (comes), kapetana,
kastelana, komestabila, kaplara i vojnika, kod notara, kancelara,
ka, itd. God. 1453. i djevojke iz Bosne poslugu kod trogirskog
kneza Dominika Kontarena, kod splitskog kneza Bartolomeja Superancija i
njegova nasljednika Viktora Delfina i njegova brata Jakova Delfina u Veneciji.
Iste (1453.) godine trinaestogodinja Milijana (Miliahna) iz Jajca ugovorila je
posao na 10 godina kod ibenskog Johannesa Garnea.
su ugovori o radu na 2-3 godine, a vrlo na 4-12 godina. U nekim
se, moda, radilo o usvajanju, jer je zapisano da dijete u poslo-
ostati doivotno ("in vita" ili "quousque vixerit"). Neki su ugo-
vorili da slijediti obitelj kako se ona bude pomjerala (porodice
notara, kneeva, vojnih starjeina) i tako su dospijevali u raz-
na mjesta Italije. Najvie ih je dospjevalo u Veneciju, ali i u Apuliju, Abruce, Ka-
taniju, Klugiju, Firmo, Monte Santo (Mons Sanctus) kodAnkone, Napulj, Padovu,
Porto Gruaro, Regio de Calabriju, Trano, Termoli (Marke) itd. Devetogodinja
Katarina, Rue i Lovre (Doycinich) iz Livna, otila je (1448.) u dom
Marka Foscarija, prokuratora ckve sv. Marka, a to je, poslije dudove, najugled-
nija sluba u dravi. Juraj !van Toma i Milenko
"omnes de Bistrica partium Bosne", ugovorili su posao (1448.) na
dvije godine kod koara Benedicta Georgia, Monte Santa kod Ancone.
Poslodavac je svima osiguravao stan, hranu i Prvi je bio odrastao radnik
pa je, po isteku roka, trebalo da dobije jo 50 libara u gotovom, drugi 5, 8
libara, a zanat i dobiti nita. Simon iz i
Juraj iz Sane (de partibus Bosne) ugovorili su (1453.) da go-
dine na rad u Napulj kod nekog Zadranina koji je tamo imao pekarsku rad:.
nju. Bilo je kad su se iz Italije raspitivali za nae rudare i
traili ih u svoju slubu. Kralj Alfons V. molio je (1455.) kralja Tomaa da mu poa-
lje nekoliko svojih rudarskih majstora. se turskom i svojim
potrebama, Toma mu ih tada nije poslao. Ipak se kasnije, na drugom mjestu,
spominje jedan bosanski rudarski majstor u Italiji. Ivanu iz Bosne "magistro et
inventori minarum" papska komoraje 17. JV. 1466. odobrila subvenciju od 4
dukata. (Gasparis Veronensis: "De gestis tempore pontificis maxini Pauli secun-
di", Muratori: "Rerum Italicorum scriptores", t . III, p. XVI, str. 35).
Poslodavac je redovito unajmljenome osiguravao stan, hranu, i
a na kraju ugovorenog perioda mu neto i u gotovom, to ne prelazi
preko jednog dukata godinje. Istina, su uvijek dobivali besplatno alat svoje
struke, vrijednost nije ni zapisivana. Jedan jedini podatak o tome sugerira
da ona nije bila za potcjenjivanje. imun iz Zadra ugovorio je da
svome Luki iz Unca, po isteku estogodinjeg naukovanja,
uz ostalo, dati nakovanj (ancudem) vrijedan 3 dukata, duga klijeta za vatru (mo-
lam) vrijedna 3 dukata, i par mijeh ova (f ollorum) vrijednih 4 dukata (10 duka-
ta), a dao mu je jo 3 (2 jedan manji) i troja klijeta (tanagliam),
11
Cijena nije spomenuta. Bolje su odrasli koji su ili "servire et f am-
ulare super navigio". Pored osiguranih osnovnih ivotnih uslova (stan, hra-
na, jedan takav je nakon 4 godine dobio 10 dukata, drugi nakon 3
godine 9 dukata, nakon 3 godine 65 libara (oko 10 dukata), nakon 3
godine i 13 dukata. Najvie je naplatio "Alegretus" (Radoslafcich)
iz Jajca koji je 1451. i 1452. radio kao klesar kod Jurja Dalmatinca
(Georgius Mathei), protomagistra svih klesara na gradnji ebenske katedrale: 52
dukata za dvije godine! Klesarski je zanat kod Jurja Martin (sive Plas-
covich) iz Jezera kod Jajca, koji je nakon pet godina (1455.-1461.) trebalo da (osim
stana, hrane, alata) dobije i 5 dukata u gotovini. Kod njega se 2.V.
1449.g. na 10 godina unajmio kao "discipulus conducendi in arte lapicide"
i Mihajlo "de partibus Bosne" da slua i radi "secundum suo scire
et posse", a majstor se obvezao da ga "docere suam artem lapicide iuxta
scire et posse". Kod klesaraAndrije (Aleije)'Zallatje u Splitu (1455.-1461.)
Juraj iz Vesele Strae, a kod slikara Dujma, u Splitu (1453.-
1457.) - iz Grahova. I slikar se obvezao da svoga
"docere dictam artem pictorie quantum sibi erit possibile". Simona,
petogodinjeg sinaMilka iz Livna, uzeoje "in vita" kancelar splitske
komune Toma Calucii de Cengulis (1412.), postupati s njim kao sa sin-
om (caritative ut fili um tractare) i marljivo ga vjetni pisanja (et
artem illam quam ipse scit literalem diligenter et sollicite docere et in-
struere). Samaritana, udovica splitskog Kristofora de Rubeisa,
la je (1454.) da svoju sluavku, Jelenu iz Uskoplja, dobrom vladanju
(docere bonis mores). desetogodinjeg Milaina, velikih
plavih (cum oculis albis grossis), ser Basilio iz Kalabrije je
njegovu ocu Ratku "de partium Bosne" da mu sina povesti na
10 godina, starati se o njemu i ga dobrom ponaanju kao svog sina (et eun-
dem instruere bonis mores ut filium suum).
Nevolja je gonila roditelje da se i na takav rastaju od djece. Siromaniji
se nisu da na zarade svoje djece uzmu unaprijed 2 ili 4
ili 5 libara, dukat ili u naturi dva starija ita i galetu vina. Podaci o ovim ljudima
ipak su oskudni pa se sudbina ne moe pratiti ni znati da li se tko od spomi-
njanih da poslije u Bosni ivi od svoga zanata ili je, to je vjerojatnije, os-
tajao stalno ivjeti u nekom drugom svijetu, se uvjetima Moda
su, kao i onaj "Radoj Jussiza de Bosna", znali da su u taj bolji svijet doli "e-
ljni da ive i umru u sjenci Sinjorije" (desideri vivere et morir sot-
to l' ombra della Illustrissima Signoria di Venezia).
2
2
HAZ: arh. II., 25/0, 5', 8, 8', 10; 26/0, 23', 27, 28: XIII. , 34/10, 342.
Trog. arh. I. , 1/14, 12; LXVII. , 3/0, 59', 60; 6/0, 115, 151, 158; 2/0, 52, 65; 4/0, 86, XLVI, 72', 219.
Spi. arh. III. , 8/2; IIIa, 11/E, 126; 11/F, 141, 145; 11/G, 125, 11/H, 54; 11/I., 165, 174; IV., 13/10, 54, 55, 84; 12/0,
77 V., 16/1, l' .; VIII., 23/7, 334, 340, 23/1, 260', 23/2, 372, 23/4, 173; 23/5, 211; 23/6, 285; 23/8, 350; IX., 23/
10, 46', 76; 23/12, 163', 165, 168', 181, 187-188, 23/13, 214, 221; 23/14, 291', 255', 282, 299; 23/16, 363', ;
X., 24/0, 20', 21, 44', 65, 67, 68, 71', 73', 74, 76, 78', 79, 81, 82, 82', 84, 91, 92, 93, 93', 94, 94', 96' 23/0, 82.;
XI., 25/3, 24', 25, 34, 38, 40', 43', 44, 56; 25/4, 135, 138', 142, 144; 25/5, 157, 174, 193' ; 25/8, 6, 6', 14', 27,
12
O Bosancima koji su s obiteljima bili stalno nastanjeni u Veneciji ostalo je jako
malo tragova, ali i nekoliko oporuka njihovih ena. Pravljenje oporuke, za njihove
bilo je skupo, i za onu najmanju, od pola stranice, moralo se
notaru, "per so f adiga", platiti bar 2 dukata i stoga su oni taj troak rado izb-
jegavali. i oni koji su tome izdatku pribjegli, vidi se da su bili jako siromani.
Lucija, ena "Micaelis de Bosina, marinarii", namijenilaje (1457.), muu sve
to je imala, a ako se ni on ne vrati s mora, gdje je otiao "cum galeis subtili-
bus", trebalo je sve njezino prodati i za novac koji se dobije uputiti nekoga u Rim
i Asizi za njihove due. I ono malo to namijenilaje "pro animi-
bus nostris". Mara, udova Luke "de Bosina" ostavila je (1459.) Antonio de
Bosina: krevet, uzglavlje, 2 jastuka, 2 para plahti, dok je jednu suknju "de zam-
beloto" (od kostrijeti, tj. od kozje dlake) ijedan srebni pojas ostavila da se prodaju
kako bi se dobio novac za njezin pogreb. Katarina, "uxor Alegreti de Bosina,
marinarii", odredila je (consobrinum meum) Ivana iz Drijeva (de
Narenta) za izvritelja oporuke i ostavila mu tri dukata. Poto je i notaru plati-
la 2 dukata, od preostalog je 4 dukata dala fratrima Sv. Franje u Vinogradima (a
Vinea), "ut celebrat missas" za njezinu duu, i 4 dukata "pro subsidio" jed-
noj osobi koja u Rim za njezinu duu (eundi Romam pro anima mea).
Svoju posljednju volju oporukom je izrazila i Lena (Elena) "Moier de Stefano
da Bossina". "Pensando esser morta" (1447.) poeljela je da bude ukopana
u crkvi sv. Antonija (voio esser sepulta a S. Antonio). Odredila je i to da se
proda za trokova njezina ukopa. od preostalog namijenila je za
duu, neto za zakupninu (per el fito de la caxa) u kojoj je ivjela, a 3,5
dukata trebalo je dati Novaku (a Novello) iz Kotora i njegovu bratu Antoniju da
u Flandriji kupe platno za njezinu sestru Radu.
3
Flandrijaje bila daleko,
galije su do nje i natrag putovale po petnaestak i vie mjeseci, ali Lena je znala
za nju jer su, sigurno, i njezin mu i drugi Bosanci kao i ovi Kotorani nekad tamo
plovili. Sluba je na bila dobrovoljna, ali je posao bio teak i disciplina veo-
ma stroga. Mornar je primao krajem svakog mjeseca, a iznosila je
5 dukata. Pred isplovljavanje dobivao je predujam koliko iznosi za 4 mjese-
ca kako bi to ostavio obitelji za izdravanje do njegova povratka.
4
Dio Bosanaca koji su dolazili u venecijansko nalazilo je slubu i na
27', 30, 38; 25/9, 23, 24', 30; 25/10, 7. XII., 26/1, 29; 27/1, 13', 14, 14'. XXXIV 58.
ib. arh., notar Rafael Ferro, XIII. , 8 g, 182, 183, 183', 185, 185', 188', 189. Not. Coratus Vitale 15 Ia, 84', 107
15 lb, 40', 41, 79', 80; 15 le, 27, 35; 15 Id, 13, 15', 21', 43, 165. Not. Ilija 17 II-III, vol. a 135, 156;
17 II-III. 13a, 5, 228', 229; 13b, 36, 49. Not. Ante Campolongo, 11/IV., 147', 161', 162, 340, 353. Not. Chris-
to.toforo Lovato: 9IC, 46.
HAZ: Zadar. arh., not. Nicolo Benedicti, BI, f. 1, 18; not. Sirnon Darniani B. 3, f. 4, 132, 133', 133; B. III. f. 4,
10/0, 448'; 11/0, 499; B. III. , f. 3, 9/0, 386', 387, 387', 411; B V, f. 6 272, not Johannes Calcina B. I f. 2,
124; B. II. , f. 2, sv. 7, 319; sv. 4, 111, 156', 157; B. VI f. 6, Liber novus, 349', 350, 366, 366'.
L. Thalloczy: Studien, 384, 388; Gasparis Veronensis. De gestis ternpore Pontificis rnaxirni Pauli Secundi, Mu-
ratori, Rerurn Italicorurn scriptores, T. III., p. XVI 35
3
ASV: Sezone notarile, Testamenti, not. Rogeri Francisco, B. 985, dok. no 275, 323, 346; B. 986, doc. no28.
4
U. Tucci: Mercanti, navi e monete ne! cinquecento, II Mullino, Bologna, 1981. 185 188.
13
poljoprivrednim imanjima oko dalmatinskih gradova. Pederin panju na
znatan broj zemljoradnika (lavoratori agricoli) koji su dolazili iz Bosne da u
statusu kolona zemlju. Proces njihova pristizanja trajao je odavno i os-
tavio traga u arhivavlijama. Uvjeti su im rada bili svakako prihvat-
ljivi, jer ako i nisu bili vlasnici zemlje, bili su vlasnici dobrog dijela njezinih plodo-
va. 5
Slobodne, neiskoritavane ili slabo zemlje koja je radnu
snagu bilo je i u posjedu i u posjedu samostana, a prihod su na njoj mo-
gle stvarati samo vrijedne ruke. Jedna splitska biljeka iz 1369. osvjetljava odnos
vlasnika takve zemlje i pridole bosanske radne snage. Tada je opat sa-
mostana Sv. Andrije "de Pellago" na samostansku zemlju smjestio (locavit)
"de Bosna". "Conductor" (Radoslav) se obvezao da "ad
usum boni laboratoris" zemlju i obnovi lozu, a od prinosa sa
zemlje da "locatoru" (opatu) daje 1/5, a sa zemlje koju kopa 1/6. Sve ostalo je
zadravao za sebe. Za prve godine nije nita od vina, kasnije samo
Konduktoruje bilo doputeno da koliko i moe zemlje privodi kul-
turi, i s tim da 1/4 novih prinosa daje lokatoru. Povjerena mu
je da i hrani samostansku stoku koja se nalazila na otoku, a od priploda polov-
inu daje samostanu a polovinu zadrava za sebe. Samostan mu je bez ikakve na-
doknade dao i jednoga vola, kao na godine.
6
Konduktor je i na
zemlji uivao sigurnost, a sve dok je uredno nije mu mogla biti oduzeta
i s nje nije mogao biti udaljen. Pod istim uvjetima zemlja je ostajala u i
njegovim potomcima. Oni su vrijedni i pouzdani radnici pa su ih zemljo-
vlasnici rado Petar iz Bosne, nastanjen (1445.) u Zadru,
dobio je od lvana vrt, tri vinograda sa kojih je raniji "villi-
cus" protjeran zbog nemara. S Petrom je ovo ugovorena na est godina, a po
njihovom isteku bilo mu je slobodno da zemlju napusti ili da na njoj i dalje os-
tane. Kolanje mogao podizati svoj ili vinograd na zemlji, i pro-
dati to to je podigao, a da ne povrijedi prava vlasnika zemlje kome je i novi vlas-
nik plodova 1/4. Mornar Matija iz Sane, nastanjen u Zadru, prodao
je (1450.) svoj vinograd, podignut na zemlji, a za prijenos vlasnitva morao
je gospodaru zemlje dati samo jednog dobrog ovna (unum bonum castratum)
ili 12 groa.
7
Toliko mu je, prema gradskom statutu, pripadalo uvijek kad se vlas-
nik vinograda ili mijenjao.
Neto kvalificirane radne snage sigurno je sa teritorija dolazilo i u
Bosnu. U XV. je st. ovamo podignuto vie crkava, samostana i mnogo utvrda. Za
takve poslove bilo je u Dalmaciji sposobnih majstora. O tome je malo podataka,
ali 1454. se neki Johannes, "magister cupporum", spominje kao "habita-
5
I. Pederin: II comune di Spalato e le sue relazioni con Ja Romagna in epoca malatestiana, Bruno Ghigi edit
Rimini, 1990 56.
6 .
HAZ: Spi. arh. II 7/1, 37.
7
HAZ: Zad. ath. not Simon Damiani, B. IV f. V/9, 84, 84'. ; not. Joh. Calcina, B. II., f. 2, sv. 3. 137.
14
tor" u Bosni.
8
Ovamo je radio i ibenski klesar Pavko (Pafcho Mis-
lenovich, lapicida de Sibenico). Milici, eni Tome (caligarius), po-
sudio je marta 1463.g., 6 zlatnih dukata. Ona mu ih vratiti kad se
prVi put vrati iz Bosne u ibenik. Pavko je 5.VII. 1463. potvrdio pred notarom
da je ovaj izmiren. U ratu protiv Bosne (1463.) Turci su, negdje kod Jajca,
nali trojicu i odveli ih u roblje. Jedan od njih bio je klesarski
majstor (magistro Johanne lapicida de Sibenico).
9
2. Sigismundova ekonomska blokada Venecije (1417.-1435.) odgada
zapadnobosanski izvoz roba preko Splita
Naavi se u tekom ratu s Venecijom koja mu je otimala Dalmaciju (1409.-
1420.) kralj i car Sigismundje smiljao kako daje od toga odvrati paje, u nedostat-
ku vojnih uspjeha, pribjegao i ekonomskoj blokadi. je u martu 1417. nasto-
jao da od venecijanske luke odvrati glavne klijente - trgovce i da ih
usmjeri prema Genovi. Milanskog vojvodu je poticao da i sam na tome poradi, da
ih, od dabina i carina pridobije na takav korak. Carski vojni odre-
di zaposjeli su alpske prijevoje i presjekli veze Venecije i velikog
francuskog trita koje se preko nje opskrbljivalo levantinskim robama. U elji
da potpuno eliminira potrebu posredovanja nastojao je da svoje trgovce
uputi direktno na levantsko trite. je godina sve ovo izgledalo blizu
realizacije poto je i Genova ( 1421.) potpala pod vlast Milana i poto je Filip-Marija
Viskonti, ugroavan od Venecije, bio spreman na sve da njezinu ek-
spanziju. Njegovi su predstavnici (1426.). Sigismundu predali memorijal kojim
se trailo da proglasi zabranu trgovcima da trguju u Veneciji, a svoje
poslove upute preko Milana i Genove. Suglasno s tim, Sigismund se ogluio o
molbe trgovaca i 25.VIII. 1426. u Blindenburgu obnovio ranije odredbe
o blokadi. Tako ostati sve do njegove smrti (1437.), premda, od 1435. te
odredbe vie nisu strogo primjenjivane. Oni su jo tee pogodili Veneciju kad su i
sultana naveli na trogodinje primirje sa Sigismundom i tako mu da
sve snage usmjeri protiv Soluna, gdje se vodila jedna od bi-
taka za osmanlijsku supremaciju. Blokirani ranije trupama Murata II., Solunjani
su (1423.) da predajom Veneciji iz nevolje. U rujnu su 1423. dva
njezina predstavnika ula u grad, ali ni sultan nije odustao od namjere da ga, u
pogodnom trenutku osvoji. Venecija je podnosila ogromne trokove obrane gra-
da koje Antonije Morozini procjenjuje na 740.000, a neki drugi na 520.000
zlatnih dukata. U svakon su izdaci bili ogromni. Car je Sigismund elio
mir s Turcima, u prilog je intervenirao i milanski vojvoda koji je htio da
Sigismund krene protiv Venecije bez straha da ga Turci ugroavati u Ugar-
skoj. I Turcima je odgovarao mir sa jer im se pruala prilika da sve
8
HAZ: Spi. arh. XI 25/10, 3'7.
9
HAZ: ib. not. Ilija 17 II-III., vol 3d, 45' : vol a, 156.
15
snage koncentriraju oko Soluna, po i drugog grada Bizantskog
Carstva. Manevrima milanske diplomacije dolo je u 1429. do trogodinjeg
primirja Sigismunda i Murata II. Sultan je odbio mirovne pr-
ijedloge i nastavio rat koji je kulminirao osvajanjem Soluna 1430. godine.
10
_..,
Na Sigismundove mjere Venecija je odgovorila zabranom da se "njezinim
morem" prevozi bilo kakva roba za mjesta iz kojih bi mogla u Ugarsku ili u
druge zemlje kralja Sogismunda, kao to je zabranila i da se iz tih mjesta neto
bilo gdje izvozi osim u Veneciju.
11
Posljedice ovih mjera su se posvuda. Cetinski knez Ivani samo
je izvravao naloge vie vlasti kad je, preko svoga
ki promet Bosne i dalmatinskih gradova. U takvim su prilikama
ka i bosanska strana nastojale da akcijom uklone i otvore
put preko Klisa. Bosansko trite koje nije stajalo pod Sigismundovom kontro-
lom postalo je jo interesantnije za dalmatinske gradove. U prvi plan su izbile sve
ranije povlastice koje je kralj Ostoja (1404.) uzaludno nudio trgovci-
ma. Kad se (7.IV.1421.) vratila na ovo pitanje, Venecija je nala da bi
spomenutih povlastica bilo veoma korisno za nju, njezine trgovce i Od-
da uputi poslanstvo kralju Tvrtku II. (1422.), smatrala je da to, uz os-
talo, biti korisno za trgovce koji ele da s Bosnom trguju.
12
Ona je (25.V.1422.)
traila da kralj poduzme sve potrebno kako bi se trgovci mogli uzajamno
vati. Ponudila je i intervenciju protiv Ivania
Ugovorom, potpisanim u Visokom 21.XII. 1422. g. , Tvrtko II.je potvrdio ranije
date povlastice trgovcima, a briga o trgovini inspirirala je i ugovor o
savezu "( 6.11.1423.) Bosne i Venecije protiv kneza

Ali su i i sve
prepreke na putu Splita i Bosne ostali jo dugo pa se i u Splitu i u Trogi-
ru glad za bosanskim proizvodima. 1435. g. trogirskaje komuna
ukinula tridesetine na i koje bi se, s kopna ili s mora, iz Dal-
macije, Hrvatske ili bilo koje druge strane dovozilo u grad, bez obzira dovozi li
ga ili stranac.
14
Ajedna sudska presuda, 24.VII. 1435.
g., donekle, ilustrira teko stanje u tom pogledu, jer je trogirski knez
Marko Geno njome presudio, da splitski Pavle nikad vie ne sm-
ije u Trogir ili, ako ovo prekri pa i bude treba da se sa
konopcem o vratu (cum laqueo ad colum) dovede pod vjeala i objesi! Kriv je
lO G. Cozzi-M. Knapton: Storia della Repubblica di Venezia, Torino, 1986, 28-29; Cognetti de Martiis: I due
sistemi della politica commerciale, Biblioteca dell' economista, 4. serie, vol I. p. I. , Torino, 1896, 179; F.
Lane: Ritmo e rapidita di giro d' affari ne! commercio veneziano, Studi in onore di Gino Luzzatto, I, Mil-
ano, 1950, 26; E. Kagelmacher : Filippo-Maria Visconti und Konig Sigismund 1413-1431, Berlin, 1885,
15; M. Dalmacija u XV. st 235.
11
Listine VIII., 70-71.
12
Ist o, 34-35; ASV: Senato-Deliberazioni miste, LIV, 7; M. Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih
odnosa, Historijski zbornik XIX., Zagreb, 1961, 123.
13
Listine VIII., 174-175, 215; M. Isto.
14
HAZ: Trog. arh LXXI, 4, str. 6'.
16
jedino to je iziao na Klis i otuda u Split odveo jedan bosanski karavan koji bi
otiao u Trogir (conduxisse de Clisio Spaletum Dobroum Miladin-
ich de partibus Bossine cum quodam caravana volentem ire Traguri-
um).15 Iako nikad izvrena, a 10.VII. 1437. u Veneciji i ponitena (Pavao se
u izvorima spominje i 1450.g.)
16
, ova presuda ipak pokazuje do kakvihje sve
apsurda oskudica roba dovodila. Jer, ekonomije dalmatinskih gradova i unutra-
njih predjela oduvijek su bile u izrazitoj Bila je naime dovoljna
bilo koja anomalija (kao to je napr. turska provala 1433. kadaje poharana Bos-
na i ljudi da silaze u Split da tamo neto prodaju i kupe so i ostalo)
pa da prihodi dravne blagajne znatno podbace i ne doteknu za financiranje neizb-
jenih obaveza. Sav se dravni prihod tamo i sastojao od prodaje soli i ubiranja
tridesetine.
17
Nije bilo ni u ostalim mjestima. Kotorani su pisali o kraj-
njem siromatvu i bijedi skoro svih ( ... inf inita poverta e miseria e
generalmente in tuti citadini de quela cita) i govorili o da ih
vie od 2/3 napusti grad i krene u pronju po svijetu (mend.icando per ii mun-
do).
18
I njihov je opstanak zavisio od odnosa Venecije sa San daljem ili hercegom
Stjepanom i slobodnog prolaza karavana preko susjednog tertorija.
3. Oivljava, napokon, i zapadnobosansko trite.
a) Otvorenost Venecije za robe i ljude
Otkad se vlast vratila u Dalmaciju (1420.), Bosna joj je postala blia
nego ranije i u obzir su dolazile razne ispomaganja. Nai su ljudi,
poslovno ili privatno, odlazili u susjedne gradove na obali, i
u metropolu pa se otuda sa ili ostajali da bilo to rade: kao
posluga, kao radnici, vojnici, na galijama ili, ako nita drugo, da
"ive o U Zadru je, (mendicans), ivjela "Anca de Subjajce
Bosne". Tamonji ser Blasio de Soppe, dao joj je, prema posljednjoj
elji svoga oca Lombardina, ensku novu tuniku od crne rae ( unam tuni cam
muliebrem, novam de rassa nigra), da se moli Bogu za njegovu duu (ut
i psa Anca teneatur orare deum pro anima dicti condam ser Lombar-
dini iuxta eius voluntate).
19
Oporuka Stjepana iz ibenika (1448.) koji se
izdravao u Veneciji (contrata Sancti Angeli) pokazuje kako se i
od toga moglo "lijepo" ivjeti, jer je i on ustanovama i pojedincima od
vine raspodijelio 26 zlatnih dukata i ostavio jo tri dukata od kojih je trebalo da
se, za njegovu duu, okrijepi 13 siromaha (quod recreatur 13 pauperes pro
15
ABV: Avogaria di comun, Raspe 3648, 145: M. Dalmacija, 235.
16
HAZ: Spi. arh., VI 21/4, 281.
17
arh. VI, 19/4, 29' .
18
MV: p. II. t. XII , 281.
19
HAZ: Zad. arh. notar Simon Damiani, B. V, f. 6, sv 2, pag. 143.
17
anima mea).
20
Mnogo se to tada u Veneciji paje i njima dostup-
no bar ono to se od reda, i sjaja moglo vidjeti po ulicama, trgovima i crk-
vama, jer je to svima bilo jednako otvoreno i Otuda se i kod nas
mnogo znalo o Republici i divilo njezinoj, vjekovima i
metropoli. A presti Republike i sjaj metropole rasli su uporedno. XV.
st., kadje Bizantskom Carstvu predstojalo jo pola ivota, Carigradje bio
tek siromana sjenka nekadanje metropole, a Venecija hvaljena s pravom kao
- najljepi grad svijeta, stjecite trgovaca i putnika sa tri kontinenta. Njez-
ino stanovnitvo, ono stanovnitvo za koga "Honorantie civitatis Pa-
pie" iz XI. st. kau da niti ore, niti sije, niti anje (illa gens non arat, non sem-
inat, non vindemiat) dobro je ivjelo od aktivnosti jer je
(u XV. st.) godinje u svijet slalo oko 10 milijuna zlatnih dukata u robama, od
je i zarada bila velika, a kovnica mu je godinje kovala oko milijun zlatnih duka-
ta i mnogo vie srebrne i ostale monete. U nju su, kao rijeke, sa svih strana tekle
ogromne raznih roba- "corent come f ait l' eive de fontaines" - kako
1276.g. zapaa Martin de Canale.
21
i u sve vidove javnog ivota dobro
dudu Tommasu Mocenigu (Tomi (1414.-1423.) se
kao da kroz Veneciju prolazi sve zlato svijeta - ''passava tuto l' oro
del mundo Christiano".
22
Od toga izobilja dotjecalo je za sve potrebe, pa i za
ukraavanje metropole javnim i privatnim Imala
je mnogo stanovnitva, mnogo pomorskih i bankarskih kompanija,
mnogo poduzetnika, graditelja, mecena, umjetnika, diplomata, mnogo
kolovanih ljudi, doktora raznih znanosti posebno mnogo legista, zbog su i
stranci svoje sporove iznosili pred sudove. I kao nitko drugi, ima-
la je i svoje more. Bilaje, ukratko, nedostian uzorak snage, bogat-
stva, poslovnosti, reda i zakonitosti pa se snano doimala i onih koji su dolazili i
iz veoma razvijenih sredina. Jedan od takvih, milanski fratar Petar Casola, os-
taje zadivljen pred svim to je vidio u Veneciji i kae da toliko obilje zla-
ta nije mogao imati ni l&-alj Salamon! On odustaje od opisa svega to je vidio poto,
kako kae, "ljepotu, i bogatstvo Venecije" nije ni opisati.
Istina, Venecija je imala i drugu, manje reprezentativnu stranu: 20.000
je tkanine u njezinim tekstilnim radionicama, vie od 30.000
pokretalo je njezine u arsenalu je radilo 6.000 tesara i kalafata
i mnogo radnika ostalih obrta. Dante je dolazio u arsenal i kad je
vidio tamonje uvjete rada, bilo mu je odmah jasno da ne treba smiljati niti
moe smisliti goru sliku za svoj "Pakao". Onaj zamiljeni pogled s mosta u
jarugu pakla, u kojoj vri smola "kao to zimi vri paklina u arsenalu mle-
... " njegova mataje oblikovala prema ivim slikama iz ar-
20
ASV: Sezione notarile, Testamenti, not. Rogeri Francesco, B. 985, no35.
21
Rornanin: Storia docurnentata di Venezia, t. IV, Venezia, 1855., 13, 94; John Julian Norwich: Storia di Ven-
ezia II, Mursia, Milano, 1982. , 12, 13, 37, 38, M. Dalrnicija, 30.
22
Alfredo Bosisio: Basso Medioevo, Isituto geogrfico de Agostini, Novara, 1968., 361.
18
senala.
23
U taj arsenal, u taj "pakao", otilo je podosta i nae smole, naega e-
ljeza i olova, kao to je i u kovnice i zlatarske otilo mnogo
naega srebra, za rasvjetu stanova, i crkva mnogo voska, u kotlove bo-
jadisaonica platna mnogo naega crvca itd. I krajnje oskudni podaci pokazuju da
je iz (1371.) prodao 30 milijara (oko 14,5 t) eljeza Rombaldu
ili da je, samo u prosincu 1387.g. u Veneciji izvezeno 125,5 milijara
(oko 50 t .) bosanskog olova.
Nae direktne ekonomske veze, nikad nisu nale paralelu sa jako
dobro razvijenim odnosima. Iz Bosne je sve dugo vremena odlazilo isk-
preko Dubrovnika, gdje se prethodno anonimno mijealo sa robama prispje-
lim i sa drugih strana da bi tek potom, osim u Veneciju, bilo usmjeravano u An-
conu, Pesaro, Fano, Fermo i na druge strane. Jorjo da sudu-
za 6 god. (1426.-1432.) samo u Pesaro i Fermo izveli oko 220 t.
voska, u vrijednosti od 50.000 dukata!
24
i naknadno je koli-
ko gaje u tome bosanskog, koliko srpskog ili Bosanski su vladari
bili zainteresirani da monopolski poloaj u ovoj trgovini, ali
trgovaca nije ilo lako ni u zapadnu Basnu, gdje
ki trgovci nisu bili pretjerano Moda tek od tridesetih godina XV. sto-
tamo preovladavati element. Ali kako za poslove tr-
govaca i kupaca, u redovitim uvjetima, svjedoka ili notara nije bila po-
trebna, o svemu tome nije ostalo ni mnogo traga. Ni ono to je bilo zabiljeena
nije u cjelini pa vie o tendencijama nego to i pri-
blinu rekonstrukciju. S druge strane, i u Basnu su ulazili i mediteran-
ski proizvodi, kao to su so, ulje, tkanine, vino i sve ostalo to se moglo u dal-
matinskim gradovima, a moglo se sve to i u Veneciji odakle su tamonji tr-
govci i opskrbljivali svoje Zabiljeen o je kako "Bertan de Lapo", splitski
trgovac, ide u Veneciji "per furnire la soa botega".
25
b) Vojnici trguju.
Kad je Sidonije Apolinar (430.-487.), galski aristokrat i prefekt Rima (468.), jed-
nom navratio u drevnu Ravenu, novu prijestolnicu Zapadnorimskog Carstva,
kontrastimaje zapazio "trgovce koji rukuju orujem i vojnike koji trguju".
26
To to ga se toliko dojmilo, nije brzo pa je i godina kasnije, uz jako raz-
vijenu profesionalnu trgovinu, bilo redovita pojava i u Dalmaciji. U inven-
tarima sastavljanim poslije smrti nekog trgovca se spominje i balestra, kao
to se u aktima spominju i vojnici koji, umjesto u gotovom, primaju
neto u naturi, to poslije prodaju za gotov novac ili mijenjaju za drugu robu kojom
23
Dante Alighieri: Pakao (preveo Mih. Kombol), MH, Zagreb, 1948., 163, 169.
24
Jorjo Privreda Dubrovnika i srpske zemlje, Zbornik filozofskog fa,kulteta, knj. X/1, Beograd, 1968.
25
HAZ: Spi. arh. XVII., 34/4, 92.
26
Indro Montanelli-Roberto L'Italia dei secoli bui, I, Rizzoli, Milano, 1963, 97.
19
trguju. prazna, i u da vojnicima redovito ugovorene
nadoknade, dravna blagajna im je, s velikim zakanjenjem, kao protuvrijed-
nost davala soli ili ita, to su oni ubrzano prodavali, zalagali
ili mijenjali, tim tetu i sebi i dravi.
27
splitska "komenstabila"
su 13.V.1435. g. dala na veresiju Tvrtku iz Uskoplja, koji je trgovao u
Jezeru kod Jajca, 1200 kablova soli, uz obvezu da im je, u jednake rate, isplati
u gotovini, u srebru ili vosku, marku (221,8 g) srebra po 5,5 dukata, a
libru (477 g) voska po 6,5 solida. U drugom (3.IV.1435.) kad se radilo o vosku
zaplijenjenom za dug, cijena mu je 38 libara za centenar. Jedan od spomenutih vojnih
starjeina - Augustin de Camerino, dao je (23.IX.1435.) 185 libara soli
za 85 libara i 10 solida (oko 13,8 dukata). 18.XII.1435. ugovorio da i Ni-
koli Doymi, splitskom trgovcu, (1436.) godine stanovitu
izlivenog voska, ga po cijeni od 7 dukata za svaki centenar ( 4 7, 7
kg) i unaprijed primio 60 zlatnih dukata.
28
Te godine se tako kretala cijena voska u
Splitu da bi 1446.g. na 8 - s tendencijom daljeg rasta, da bi se 144 7. g. zaustavi-
la na 10 dukata po centenaru.
29
I 1456.g. vosak se u Zadru prodavao "ad rationem
soldorum novem pro singula libra cere" (odnosno po 7 ,33 dukata za centenar ),
potom i po 10 dukata za centenar.
30
Kasnije mu je cijena padala i mora daje kod
nas bila niska kad ga nastanjeni u Anconi, tamo (2.i
18. lipnja) 14 73. prodaju po 7,33 dukata. "Alegrectus Georgii" iz Splita prodavao
gaje, skoro istovremeno, (14.srpnja 14 73.) u Anconi i po 7 dukata za cente-
nar.31 U Splitu mu je 1494. cijena 8,5 dukata po centeranu.
32
Tvrtko skoro jedini od bosanskih trgovaca koji 1435. g. silazi u Split,
ugovorio je (13.V.1435.) sa Alessandrom de Saxoferato iz Splita da mu, do nared-
nog svibnja (1346.), za 300 malih libara dotjera finog sre-
bra, po cijeni koja tada bude postizana u Splitu (eo pretio que tune valuit in
civitate Spaleti).
33
c) Trguju i diplomati ...
Ako su usputno trgovali vojnici, usputno su trgovali i bosanski dip-
lomati i kad je to diplomatima bilo odavno zabranjena. Tamo su,
nakon dugog ukupnog iskustva, krajem XIV. st., dobro znali da - ni lijep ni
(non est decens nec honestum) - spoj dravnog dostojanstvenika i tr-
27
ASV: Senato Mar, X, 85, 95, 192'; XI, 24', 71, 144.
28
HAZ: Spi. arh. VI, 18/0, 8, 19', 20, 23; Arhiv JAZU, Zagreb, II d 155, sv. 1, fol, 19'. (1 libra=20 solida, 1
dukat= 124 solida)
29
HAZ: Spi. arh. IX, 23/10, 7', 8; 23/11, 69. 69' .
30
Zad. arh. not. Sirnon Darniani, B. IV f. 5-, sv. 1.
31
Archivio nazinale di Ancona (ANA), not, Giorgio di Pietro, no 57, pag 140', 183, 198'.
32
HAZ: Spi. arh. XXIV., 448.
33
Isto, VI 18/0, 19'.
20
govca u istoj osobi, nanosi tetu interesu i ugledu drave pa su, odlukom Senata
od 27.III.1396. strogo zabranili ambasadorima, providurima, sindicima, posred-
nicima, glasnicima i svima ostalim koji iz Venecije odlaze dravnim poslom da za
trajanja mandata trguju u mjestu slubovanja ili poslove povjeravaju
ikome iz ue obitelji ili svoje pratnje (non possit nec debeat ullo modo vel
forma per se vel alios eius nomine facere nec fieri facere de mercan-
tionibus in locis ad ques ibunt).
33
Kod nas se tada za neki poseban, i od vla-
darevog odvojen, dravni interes nije ni znalo pa su nai diplomati, u ime svojih
gospodara, trgovali sve do kraja dravne neovisnosti. Umjesto da preuzmu rizik
slobodnog trita, kralj ili veliki vojvoda bi o slanju i prodaji svoga srebra i osta-
log diplomatskim putem Senat i redovito traili kakve
olakice, razumijevanje ili usluge kako bi stekli to povoljnije uvjete prodaje. Her-
ceg je i 15.X.1457. traio da mu se smola koju poalje u Veneciju plati dobro,
odnosno pristanak da je proda gdje mu se svidi, na to mu je odgovoreno da slo-
bodno postupi kako god eli, jer vlast s tim nema nita (nos in illa opus
non habemus).
33
b Hercegovog diplomatu Pribisava su (1457.), na pov-
ratku iz Firence, uhvatili neki Genovljani i na ga doveli pred Dubrovnik da se
nagode oko njegova otkupa. "Da otkupi Pribisava i vjerovatno stvari koje je nosio,
herceg je morao da plati 600 dukata".
34
Drugi njegov poslanik je (1461.), na povrat-
ku iz Venecije, nisio "multas pecunias et alias res" i stoga zahtijevao posebne
sigurnosne mjere, za to je vlada pokazala razumijevanje i odobrila mu (23.Vl.1461.)
da se, sa dvojcom slugu, vrati na jednoj od galija koje su ile "ad Culfum".
35
U ovakvim ne znamo o kakvim robama se radilo, kao to
ne znamo pojedinosti o opskrbljivanju naih velikakih i kraljevskih dvorova.
Znamo jedino da su oni pri tome imali povlastice, ne zato to ne bi
imali da plate dabine, da im se - izuzimanjem - ukae pa-
nja i I ovu staru normu je herceg, zloupotrebljavao. Povlasticu
o bescarinskom uvozu robe za osobnu uporabu on je znatno proirivao i pod nju
nastajao podvesti vosak, smolu, crvac i ostalo je trgovao. Na to su prvi mor-
ali reagirati a u tom smislu je neto uradio i kralj Alfons V. kadaje
10.XI.1452. obavijestio svoje organe u Apuliji daje hercegu, kad god se nalazi u
Novom, slobodno kupiti i bez tamo izvesti ivenih namirnica u vrijednosti
do 2000 dukata.
36
Kad je bosanski kralj neto u Veneciji nabavljao "per la sua
specialita", ilo je to bez carine i ostalih staru prak-
su, Venecija je rekla Nikoli Testi, Tomaevom poslaniku (l 7.VII.1458.), da sve
- to je u ovom smislu ranije odobravala - jo ire odobravati.
37
33
ASV: Senato Delieberacioni-Misti, XLIII, 121'.
33
h Listine X., 123.
34
S. Herceg Stefan, 140; A. Diplomatska sluba, 51.
35
Listine X 172.
36
Historija Bosne, 505; Herceg Stefan, 126, 127, 140
37
Listine VIII, 132.
21
d) Trgovali su i svi ostali
Ali nije samo herceg Stjepan izaao na glas kao veliki trgovac.
poslovima bili su i svi ostali - od vlakih katunara do velikih vojvoda i
kraljeva. Tek propast drave (1463.) pobrkala je njihove unosne poslove, a
preivjele navela da iz egzila tragaju za Oni su, prema
interesu, birali trite Dubrovnika i Splita do Venecije. Veliki vojvoda
Petar je svoje olovo u zadnje vrijeme izvozio preko splitskog trgovca Ven-
ture Engleski de Meravilja. Za ono, to nije naplatio za ivota, njegovi su
iz Zadra (gdje su se sklon uli pred Turcima i nastanili), pokrenuli sud-
sku parnicu 19.V.1466.g. )
38
Katarina, udovica kraljevog strica Radivoja
(consors olim potentis viri et domini Radivoj Herstich, et filia condam
domini Miclous Betcich de Velika Posega) iz ibenika, je 22.VIl.1463.
ovlastila tog istog Venturu da, kao njezin zastupnik, naplati 400 zlatnih dukata
od valturka Priboija (Svoyemirich) i 60 dukata od Milaina
iz Dubrovnika jer je znala da su toliko dugovali njenom Radivoju.
39
e) fond - iroka osnova razmjene
Najiru je ekonomsku osnovu kod nas imala trgovina stokom i priz-
vodima. "Njome se bavio gotovo svako, od vlastele preko trgovaca do seljaka i
Vlaha".
40
Svi su se bavili i uzgojem. O tome nema bliih podataka, ali ako
je polovicom XIV. st. samo na Peljecu, po bilo oko
120.000 grla stoke,
41
moemo slutiti daje bilo i u susjednim
Nae plemstvo je imalo vie stoke nego to pretpostavljamo. Knez Vukmir
nitije niti posjednik iz prvog plana, alije i on (kad se polovica XV. st. pred
sklanjao iz Krajine) imao svakako vie od jedne a moda i
2000 grla krupne i sitne stoke (animalia grossa et minuta). Znatno kasnije
(1468/69.), na sudskom procesu protiv iz Radobilje (koji su se isti-
cali u ratu protiv svjedok Jelovac (de territorio Chumschi),
upitan "koliko je bilo Vukmirove stoke kad je prikupljena?", odgovara: "quod
f uerunt circa duo mili a et plus". Drugi pak svjedok nije znao odgovoriti,
ali se i po njegovoj ocjeni radilo o preko 1.000 grla "quod fuerunt ne scire
dicere sed suo credere fuerunt ultra animalia mille".
42
Zavisno od potranje i ponude, i cijene su se ive stoke kolebale.
su ovce ili koze prodavane za 1 dukat. Na Rabuje 25.V.1442. g. prodato 400
ovaca i 100 koza za 125 dukata, a 28.V. iste godine 170 ovaca i 30 koza za 50 duka-
38
HAZ: Zadar. arh. not. Simon Damiani, B. V f. 6/5, 252', 523.
39
HAZ: ib. arh. not. !lija 17/II-III, 113, 113'.
40
Herceg Stefan, 131-132.
41
z. undrica: Stonsk.i rat u XIV. st. (1333. -1339. ), Peljek.i zbornik, 1980, 140-141.
42
HAZ: Spi. arh. XIV, 3-/3, 45, 45', 50.
22
ta.
43
Za dvo i trogodinje ovnove dobivala se vie. U Splitu je (27.IV.1448.) 206
ovnova ugovorena za 100 dukata, skoro jednako kao u Trogiru mnogo ranije
(1370.g.) - 100 ovnova za 50 dukata.
44
Na su (1448., 1449. i 1450.) ovnove
po 2 libre (1/3 dukata), po 1librui14 solida, po 3 ovna za 6 libara (1 dukat)
ili 3 ovna za 7 malih libara. I Vlasi su u ibeniku ugovorili (12.111. 1437.) 270 ovno-
va trogodinjaka (cum eorum lanis integris) za 100 dukata, odnosno sa trgovci-
ma iz Riminija (24.V.1463.) 200 "castratum animalium" (jedna polovina od
dvije druga od tri godine) za 80 dukata.
45
Ponetko je, se na tritu u povoljnijem trenutku, i bolje prolazio.
Kad bi nekako saznali da stie flota u luku i da tamo dovoljno dugo
ostati, bi, i izdaleka krenuli tamo sa stokom daje skuplje proda-
ju. Kad je Petar (1482.) daje flota stigla u Split (dum
in porto Spaleti esset magnificus capitaneus generalis cum classe),
pourio je tamo sa 150 brava "credens propter classem ea bene vendere
posse". Ali, dogodilo se daje flota sutradan krenula iz luke a trgovca, koji je
moda ranije i uspijevao, ostavila sa stokom u neprilici. Nakon tolikog puta on
nije mogao ni da je vrati niti je imao da je hrani. Sve bi to ionako bio
troak koji se ne moe pokriti cijenom. Da izbjegne najgore, sve je
dao u bescjenje: i po brava za dukat (in quattuor animalibus cum dim-
idio ad ducatum).
46
I o trgovini stokom podaci su oskudni, a ugovori rijetki, jer, kako lijepo opaa
"put kojim se ona nabavljala nije vodio kroz ... kancelariju".47 Nesigu-
ran u dobit, je smanjivao trokove izdravanja stoke na putu do
kupca. Slabo hranjena, bez dovoljno odmora, stoka je u pokretu gubila na izgledu
i teini, to joj je jo vie obaralo cijenu. Trgovcu koji je, nakon 10 dana hoda, iz
Jajca stigao u Split sa 10 volova, knez je zabranio da ih proda jer su bili u tako
jadnom stanju da se bajao irenja kakve zaraze. I je navjet trgovac lako
gubio na ovim poslovima. napola sa ujnom Stanicom, Stefan
iz Jajca) dobio je od nje 21 vola da ih proda, zaduivi
se za 42 dukata. meso na malo i na veresiju (a menuto et in creden-
za), on je kasnije utvrdio da je izvukao samo 34 dukata i 32 solida, a napravio
gubitak od 7 dukata i 92 solida.
48
Gradovi su bili i veliki i kozje koe. Ona se i iz naih krajeva
izvozila u Dubrovnik, dalmatinske gradove i dalje u Italiju. U Zadru je 1460.g. za
50 volovskih koa 167 libara i 10 solida, odnosno 3 libre i 7 solida za svaku.
Sirove i utavljene (crude e conze) prodavane su 1478.g. po neto cijeni u
43
HAZ: Sudski arh. Raba, acta Andrea Foieta, 9.
44
HAZ: Spi. arh. IX, 23/12, 183; Notae Joannis Lucii, Starine XVIII., Zagreb, 1881. , 239.
45
HAZ: ib. not. 8, 9, Christophorus Lovato, sv. 91c, 58, arh. VII, 20/19
46
HAZ: ib. arh., not Ante Campolongo, 11/III, 335' -336.
47
S. Herceg Stefan, 131-2.
48
HAZ: Spi. arh., XIX; 36/8, 4-5, 14-15;
23
Senju. Stefan ihje na veliko po 4 libre ili, kako kae, "pelle una
e meza al ducato". ih na malo u Splitu (po 4 libre i 16 solida, 5 libara
i 5 solida, 5 libara i 10 solida) po 5 libara, za 92 koe dobio je 460 libara
(7 4 dukata i 24 solida) i, po odbitku tri desetine, zaradio 11 dukata i 20 soli da. Dvije
godine kasnije bio je slabije Platio je po pola dukata 130 volovskih koa koje
su dopremljene iz Carigrada i s njima 23.V.1480. otiao u Anconu. Kadje na 65
dukata koje uloio dodao nastale trokove, tihje 130 koa iznosilo 70 dukata i 39
solida, a tamo se nije mogla ni priblina cijena. Sve je morao ustupiti po 4
karlina (520 karlina), a dukat je po 11 karlina. Tako je, umjesto ul-
oenih 70 dukata i 39 solida, dobio samo 4 7 dukata i 33 solida i izgubio 24 duka-
ta i 46 solida, to je za njega svakako teak udarac.
Za 8 dukata u Splitu se nabavljala 100 koa (pelle bechine). Od 500
takvih koa, za koje je platio 40 dukata, Stefan ihje 300 prodao u Spli-
tu, a 200 u Anconi, zaradivi 8 dukata.
49
Iz Bosne je u Split na prodaju dogonjena i tovarna stoka. Po onome to je od
zabiljeenog ostalo (1370.-1454.), dogonjenaje iz Duvna, Lave, Livna,
Imotskog, Potkotora sa Vrbanje. Radobilje, Rame, iz katuna Rogovci, iz Vesele
Strae, Vrlike itd. Moe se to je sve vrednovano kod cijene
jednoga konja ili magarca, ali ona je veoma raznolika: od 2 do 8 pa i do 17 dukata
za konja i od 3 do 16 malih libara za magarca. Stefan 14.VI.1479. u
Splitu kupio 16 konja (po 3 dukata) za 48 dukata, a srpnja stigao je
s njima u Anconu. S trokovima Splita i Ancone od 14 dukata i 58 solida
(ili 112 solida po svakom konju) mogao ih je prodavati po 4 dukata. Prvoga je
prodao 7.VII. za 6 dukata, ali narednih dana nitko vie nije pristajao na takvu
cijenu pa je tek nakon 5 dana (12.VII.) prodao dva naredna konja po 5 dukata, a
13.VII. jo jednoga za 4,5 dukata. je jo 7 dana i napokon 20.VII. prodao i
preostalih 12 konja (po 4 dukata) za 48 dukata. Kad je od ukupno ubranih 63,5
dukata odbio nastale trokove (14 dukata i 58 solida) ostala mu je zarada od 5
dukata i 84 solida. Naredne (1480.) godine iao je u Apuliju 45 konja i na
njima izgubio 28 dukata.
50
Od proizvoda siru je ljudskoj ishrani uvijek pripadalo mjes-
to iako su tome poneto prigovarali, jednako na kao i na
kraju srednjeg vijeka. je spominjano kako sir
sajelovnika bolesnog vojvode Sandalja, ali je i godina prije njega o tetnosti
sira pisao Antemije koga je Teodorik Veliki, VI. st. iz Rav-
ene poslao u Pariz, svome urjaku, kralju Chlodowechu (Kolodovigu)
( +511) . Primamljen da stalno ostane u Galiji, koja je i tada bila na glasu po
proizvodnji sira, Antemije u spisu "O ljudskoj ishrani" ne moe a da
49
HAZ: Zad. arh. not. Simon Damiani, B. III, f. 5, sv. 10, str. 115. Spi. arh. IXI, 36/8, 7-10, 15, 17-19'.
50
HAZ: Spi. arh. III, 8/1, 19, 20, 23; III, llE, 108', 121; llF, 135; llG, 108, 110; V, 16/1, 69-80; IX, 23/12, 164;
23/13, 234; XI, 25/10, 9, 10', 16; XIII, 30/1, 363; XIX, 36/8, 7'-9, 15', 18; XXIII, 31/22, 100; ib. not. Rafael
Ferro, 13, 14b, 36; Ante Campolongo, 11/IV, 163-163'.
24
mu ne prizna neka dobra svojstva i da ga ne u svjeem stanju. Ali dok
meki, mladi sir, i on onaj zreli, stariji, u krutom stanju.
Onome tko i takav (crudo) jede, "ne treba", kae, "drugi otrov".
51
I pored prigovora i mnotva stoke, proizvodnja sira
nije mogla da se uskladi sa sve potranjom za ovim proizvodom. Iz dalm-
atinskog redovito je stizao u primorske, i u istarske gradove. S obzirom
na zarade i platene cijena mu je ostala relativno visoka i
svak nije ni mogao da ga redovito priuti. Stoga su trgovci unaprijed ugovarali
otkup sira za narednu godinu i davali kaparu, a on se ob-
vezivao da prodaju vriti mimo ugovora. da su cijene oscilirale, nisu
unaprijed ni ugovarane pa su vrijedile one koje se u mjestu isporuke postiu na
dan Prodaja je uvijek ila dobro i Vlasi su, bez obzira na povremeno
opasnosti na putu, redovito u gradove silazili s karavanima i donosili koliko su
mogli. U Splitu se 5.VII.1484. zateklo 150 konja na kojima su "Murlachy" turs-
ki podanici, dopremili sir, a onda se nisu smjeli vratiti preko Klisa, iako su imali
uredne propustnice. Naime, je iz bio nekakav sukob
i Turaka pa se vjerovalo daje pravi rat (per modo che dicono fra dicti
Turchi et Ungari esser guerra). Splitski knez imje morao osigurati povratak
preko Poljica.
U ibeniku je 16. XIl.1448. g. 258 malih libara i 18 solida (43 dukata
i 18 solida) za 4.315 debelih libara sira, po 60 malih libara
za svaki milijar (librarum sexaginta parvorum pro quoque milliario). Ali,
i kad sve to znamo, ipak mnogo ne znamo jer je i teina ibenske libre danas nep-
oznata. 52
f) Krzno i
U dalmatinskim gradovima radilo je podosta krznara. Dobrim dijelom su bili
Bosanci. U Split je dolazilo mnogo dabrovog krzna iz doline Neretve koje je tu
ili dalje u Veneciju i ostalu Italiju. Samo za 6 srpanjskih
dana (10.,12.,16.,18. ,30.,31. ) 1481. otilo je iz Neretve direktno, ili preko Splita,
u Venciju 3815 "pecias casty", a tako je sigurno bilo i u godinama iz kojih nema
podataka. Tadaje za dva dana (20.i 21. srpnja) iz Splita otpremljeno
15 bosanskih konja u Apuliju.
53
Preko splitskih krznara u Veneciju je ilo i mnogo
krzna - "le pellicie di scoiattolo" koje je bilo u velikoj modi u Ital-
iji XV.st.
54
U dalmatinskim gradovima spominje se i postavljena
51
Epistula de observatione ciborum, Corpus medicorum Latinorum, t. VIII/l , ed. Liechtenham, 1928.
52
HaZ, ib. arh, not. Ante Campolongo, 11/IV, 118, 230; Spi. arh. XIX, 36/5, 11'; Sir u sred-
njovjekovnom Dubrovniku, lstorijski glasnik, 1-2, Beograd, 1988. 18-21; Milan Vlainac: naih starih
mera u toku vekova, III, Beograd, 1968. 529.
53
HAZ: Spi. arh. XVIII, 35/0, 233-4.
54
I. Pederin: II comune di Spalato, 54.
25
ili krznom. Izvoene su i ptice: jastrebovi i sokolovi, kojima se plem-
stvo sluilo u lovu. Nenad nalazi daje 17.VII.1337. Bartolomej de Fonte iz
Barcelone u Dubrovniku kupio 25 jastrebova za 19 dukata (1 jastreb = O, 76 duka-
ta) i 8 sokolova za 18 dukata (1 sokol= 2,25 dukata). Svaki je sokol vrijedio ko-
liko i tri jastreba.
55
Ptice su grabljivice ile iz Bosne, uz srebrne pladnjeve i ko-
nje, kao veoma otmjen poklon.
g) Rukotvorine od srebra
Ostalo je mnogo tragova o bosanskoj proizvodnji i izvozu srebra, ali
ne i o njegovoj preradi i obradi. Tekjedna zabiljeka s kraja 1468.g. da
je Vlatko imao i svoga zlatara ( orexe) koji je stalno radio u njegovu katelu
(uno Piero Raguxeo che era orexe del dicto signor et lavorava contin-
uo in castelo). A taj je zaista i dao povoda da se o njemu govori jer je
gospodara, pa sa sobom 3 srebrene (cope), 9 tacni (taze) i 1 kaiku
(chuthiara), u svemu 11libarai11 unci (oko 4,5 kg), 27.XII.1468.g. pob-
jegao preko zidina.
56
Ne znamo da li su zlatari radili po bosanskim gradovima, rudnicima, samost-
anima ili dvorovima, mada se, od kraja XIV. st. moe pratiti kako bosanski
dolaze u dalmatinske gradove na raznih zanata, pa i zlatarskog.
57
Sas-
vim je jasno da ihje poslovanja u Bosni na izbor zlatarskog
zanata, ali nema neposrednih dokaza i da su se u Bosnu poslije njegova
S druge strane, bilo je Bosanaca zlatarima Dubrovnika, Splita
i ostalih primorskih gradova. U ibeniku su 28.XI.1448.g. spomenuti nasljednici
"Stefani Jaice, aurificis".
58
Oskudnost izvora ipak ne potpuno da se nazre postojanje izvjesnih
bosanskih od srebra, u prvom redu skupocjenih pojaseva i koje
je stizalo do korisnika u Dalmaciji, Veneciji, Milanu, Napulju, Budimu ili Cari-
gradu, uglavnom sve dokle su dopirali bosanski diplomati. Neto od toga dato je
na poklon, jer je bila praksa da poslanstva, u razne misije, nose darove oso-
bama koje sretati, a mogu biti korisne.
59
kronike biljee kako
su bosanski poslanici 1451.g. predali dudu i Senatu na dar 4 konja, sokolove i 4
srebrena pahara.
60
Svi koji su tada drali do sebe po dalmatinskim gradovima imali
55
N. panci u Dubrovniku u srednjem veku, Prosveta, Beograd, 1988 36.
56
HAZ: arh. XIV., 36/13, lOa; M. Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izradevinama
od srebra, Radovi Filozofskog fakulteta, I, Sarajevo 1963., 346.
57
D. Prilog zanatstva u srednjovjekovnoj Bosni, Godinjak DI BiH, X, Sarajevo 19
283, 287, 288.
58
HAZ: ib. arh. not. Ante Campolongo, 11/IV, 214.
59
A Diplomatska sluba, 29-33.
60
Marcantonio Erizzo: Cronica Veneta, Mss. Marciane, It. ci. VII, cod. 56, coll. 8636, pag. 450; Zorzi Dolfini;
Cronica di Venezia Mss. Marciane, It. ci. VII, cod. 794, coll. 8593, p. 421' ; M. Prilozi, 133.
26
su u bosanskog srebrnog Srebrno kraljevsko i vojvods-
ko, nosilo je ig. Jedna takva tacna, sa igom kralja Tvrtka (in qua
erat signum domini regis Tverhci), poklon uglednom Mihi Madiju
(qua dicebatur dictum dominum regem alias donavisse eidem domino
Miche), spominje se 8.VII.1429. kao zaloena u Splitu.
61
Dvije srebrne tacne, od
kojih jedna sa kraljevim igom (una del arma del Re), upisane su u
inventar dobara ostalih iza Dujma, sina pokojnog protomajstora Ivana, klesara
iz Splita.
62
Na velikim srebrnim pladnjevima vojvode Vladislava zadarski
notar (1473.) zapaa njegov ig, a najednom od njih i naokolo ispisanu nekakvu
legendu. Notar nije znao daje ali daje ugravirana "bosanskim
pismom" - cum aliquibus literis bosnensis circumirca.
63
Za neke srebrne posude je da su bosanske. Splitski notar je
23.I.1494.g. opisao "unam taciam magnam ... cum uno flore in medio, cum
literis circa dicentibus Gaspar Slik, laboratam opere Bosne".
64
Moglo bi
se pretpostaviti da je i u ovom o poklonu jer i Slik je bio utjecajna
osoba, kancelar cara Fridricha III., u ime je (18.XII.1442.) traio da Venecija
odredi povjerljiva s kojim bi razgovarao o vanim pitanjima. Traio je po-
protiv grofa Celjskog, na to Venecija, zbog prijateljstva s grofom, nije pristala,
ali je (21.XII.1442.) izrazila spremnost da njima posreduje oko primirja.
65
Bosanskih od srebra bilo je, sigurno, i u prodaji, a otuda i kod
za koje ne znamo da su obavljali neke misije. Dvije "taze bosnexe"
zapisane su kao ostavina splitskog Jeronima (Hieronimus
Maricich), 28.IV.1488.g.)
66
Splitski trgovac Baptista d'Augubio imao je cijelu kole-
kciju bosanskog srebrenog Bilo je tu vrijednih stvari bez kojih je njegova
mogla. se u Rim, on je 3.lipnja 1477. oporuku kojom ne
da se neto od toga i proda, a novac uloi u kupovinu zemlje (piadene bi-
anche ... , taze bianche .... , schudelle bianche .... , scualini bianchi ... , taglieri bianchi ... ).
Nije se smjela prodavatijedino srebrnina (arzento lavorato) i moralaje ostati u
To su "taze de Bosina tute indorade, grande e pichole per numero desnove,
pironi, chusliere, una confetiera, vogliio che restino in caxa".
67
Takvog imali su i drugi i ga prilikom goz-
bi, sa brojem uzvanica. I Baptista kae daje svoje srebrno ustupao
kneevima i kastelanima kad su velike Ui quali
61
HAZ: Spi. arh. V, 17/10, 53.
62
Isto, XI, 25/7, 32.
63
M. O vojvodi Vladislavu i njegovoj srebrenini deponovanoj u Zadru, Godinjak DI BiH XXX-
IX, Sarajevo, 1988, str. 68-70.
64
HAZ: Spi. arh. XXIII, 39/30, 282; M. Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim
od srebra, 346-7.
65
ASV: Deliberazioni secrete XV, 150-151.
66
HAZ: Spi. arh. XXI, 38/1, 764'-765.
67
Isto, XXIV, 40/1, 595.
27
arzenti e taze molte volte le ho imprestate a rectori et castellani de
questa ... cita per far pasti) i kad su svadbe (a piu
citadini nel far de loro noce). Da prilikom ne bi dolo do zamjene
sa Baptistaje vrhom noa na svome urezao nekakav znak
(le qual taze de Bossna io ne ho segnato del mio segno propio consue-
to, de mia mano segnate cum la punta de un cortello). I pored svih tih
mjera opreza, zapazio je odavno, kako kae 15.IV.1480 da mu, to zbog zabora-
va, to zbog nezapisivanja kome to daje, nedostaje nekoliko bosanskih tacni (quia
piu tempo fa io me trovava alcune taze bossinense manchar), a skandal
je nastao kad je jendu od njih prepoznao po svome znaku kod Antonije,
pokojnog ser Andrije (Andrea de Marko, Andrea Marcovich), ene
Nikole Trogiranina (Nicolo Tragurino)"i podnio tubu.
68
Suvremenici su poznavali ijasno razlikovali to je proizvod. Stanica, ena
velikog splitskog trgovca iz Jajca, poslije njegove smrti i sama
trgovac, jasno kao i splitski notar, razlikuje tri srebrne kaike bosanske izrade
(tria coclearia more bossinensis) od srebrne kaike talijanske izrade
(quattor coclearia more italico de argento). Prilikom otkupa jednog zaloga
(13.11.1482.) ona se 6 ili 7 bosanskih srebrnih prstenova sa kamenom (anelli
6 over 7 darzento de lavor de Bosna, cum certo credo pedre dentro).
69
skupocjenim od srebra se spominju bosanski pojasevi.
Od Kotora do Venecije bilo ih je po zalagaonicama i U
splitskogtrgovca Ostoje inventariranoje (30.IIl.1450.) takvih 17 pojas-
eva (zenture bosnexe). Cijene su im bile jako visoke. Jedan zaloen u Spli-
tu procjenjen je 30 dukata, drugi na (1455. ) 54 dukata (unam cen-
turam extimatam ducatorum quinquaginta quatuor). U jednom splitskom
depozitu naao se (1438.) zaloen i veliki, srebrom ukraeni pojas sa znakom
bosanskog kneza Restoja - procijenjen 230 dukata (una zentura grande,
guarnida de arzento la qual tene per lo signo de conte Restoe, per ducati
CCXXX).
70
Ali i Restoje je bio izuzetan, daleko poznat i bogat je pojas mogao
- po vrijednosti - nadmaiti ostale. Za njega se posvuda znalo jer se uspjeno ogledao
na mnogim bosanskim i diplomatskim poslovima. 1422.g. sluio
je kao kancelar kralja Tvrtka II. u sastavljanju bosansko-venecijanskog
ugovora, a 1428.g. je u Veneciji t1 vrlo povjerljivoj misiji koja je zabrinjavala Du-
G. 1436. nalazio se u kraljevoj pratnji u Ugarskoj , a 1441.je na pregovore
u Veneciju slao Nikolu Testu u svoje i kraljevo ime. Za njega se znalo i na Rimskoj
kuriji, gjde je stekao velike zasluge za interesa crkve u Bosni
pa mu je papa Eugenije IV. (1446.) dodijelio potpunu indulgenciju kao i kralju
Tomau, a Nikola V. gaje (1448.) uzeo u zatitu sa svim njegovim zemljama. Kao
68
Isto, XVII , 34/4, 129'.
69
Isto, XVIII, 35/1, 586 (Ranije sam pogreno "calcaria" - mamuze, umj esto "cocleria" - kaike) Radovi
Fak. I. , Sarajevo 1963, 347
70
HaZ: arh. XIV, 36/16, 93'; Spi. arh. VI, 21/3, 100; 21/4, 282.
28
dobar katolik htio je da o sebi ostavi i u vidu nekakve trajne uspomene
u Splitu, gdje je (144 7 .) ugovarao sa proslavljenim graditeljem Jurjem Dalmatincem
(Georgius Mathei) da mu, u crkvi Sv. Benedicta, izgradi jednu kapelicu.
71
Nije
za pisano da je veliki Restojev pojas bio bosanske izrade i mogao je potjecati iz bilo
koje zemlje s kojom je Bosna odravala diplomatske odnose, ali nije ni ne\jerojatno
daje bio proizvod naega obrtnitva.
Osnovu pojasa je svila (de sirico) ili koa (de corio), a po njoj su dolazile
aplikacije od zlata ili srebra. Po obliku i teini razlikovali su se muki (ah homine,
da homo) od enskih (corigia a muliere, zentura da dona) pojaseva.
ni pojas livanjskog kneza Pavla (zentura indorada de conte Paulo
Vladanich de Clifna) teio je 21 uncu, odnosno 626 grama, dok je jedan drugi takav
bosanski srebrni pojas ( unam corigiam de argento ad morem bossinensem)
zaloen u Splitu (1482.) za 20 dukata teio marki (po 221,8 g) ili oko 3,5 kg.
Vrijednost imje i po teini. 1480. govori se o srebrnom
pojasu splitskog trgovca iz Jajca, tekom est i po libara, od kojih
svaka je po 7 dukata ili svega 45,5 dukata (per una centura de arzento a ser
Radichio como me off erisco provar pexo L 6 e meza a raxon de ducati 7
la L, val ducali 45 e mezo).
72
Ipak, pojasevi su tada skoro obvezatan dio a ne samo njezin ukras bez
koga se moglo, pa ih je bilo i lakih, jednostavnijih, za
pa i siromanijeg svijeta koji nije mogao ni da se pretjerano gizda niti
da skupo Stana, Radoslava "de Bossnia", sluavka u
ser Luke dobila je (1449.) od gazde (polovan) koni srebrn pojas i zla-
tan prsten za 6 dukata (et nominatim pro pretio et extimatione unius an-
uli auri et unius centure corei fulcite argenti apreciatorum de comu-
ni concordio ducatorum sex auri).
72
" Ali ni to nisu zanemarljiva sredstva
uzme li se u obzir daje toliko vrijedilo stado od 25 brava ili 18 dobrih ov1:10va!
h) I ostali bosanski proizvodi na (dalmatinskom) tritu
Sada bi teko bilo utvrditi koje su sve vrste bosanskih proizvoda, u manjim ili
dospijevale na trite iako izgleda da im se asortiman
proirivao. Pored srebra i njegovih pored olova, eljeza, voska, meda,
smole, crvca, krzna, sokolova, jastrebova, tovarne stoke i stoke za klanje, suvog
mesa, vune, sira, koe, titova, lukova od tisovine, robovske i slobodne radne
snage, inventari poslije smrti nekog trgovca pokazuju da su oni u
svojim drali i bosansko platno. U splitskog trgovca Nikole
Dojmija (Doymi) je (1438.) 300 lakata bosanskoga platna (telle bosniz-
ie), u Ostoje (1450.) 40 lakata "telle de Bossina", a kodjednog ko-
71
A. Diplomatska sluba, 39-40; Arh. HAZU, Ud 155, f. 18-19
72
HAZ: Spi. arh., VI, 21/4, 25; XVIII , 35/1, 30', 120; XIX, 36/8, 6', 15'.
72
HAZ: ib. arh., spisi not. Raf. Ferro, 13, 14b, p. 62
29
trgovca 1150 lakata "telle bosgnese". Po dalmatinskim
ma se spominje plahte od bosanskog platna (lenzuoli de tella bosnexe) i en-
ske haljine bosanskog kroja (chamisa de dona a la bosnexe; vestis blava a
dona f acta ad modum Bossine).
Obostrano prometa postaklo je interes i za bosanski novac.
Kupovine su u Splitu i bosanskim novcem. Bosanski su groi
po 2 solida (1438.) (grossi bosnisi ... de valor soldi dui luno) a
trgovci su ih primali bez ustezanja jer su njima svoje nabavke u Bosni. Kod
Nikole Dojmija je 600, a kod Ostoje 48 takvih bosanskih groa.
73
i) Izrada ratne opreme
Mala Bosna, nekad ugroena, nekad pred izazovom da se iri, a potresa-
na i unutranjim ratovima, troila je dosta na vojsku, i ratnu opre-
mu. O njezinoj vojsci malo znamo, ali ima znakova da joj je organizacija mogla
biti bliska talijanskom uzoru. U hercegovoj slubi bilo je talijanskih vojnika i
starjeina. Neki "Bernardus Spagiolo, comestabilis Illustrissimi princi-
pis Stephani de Sancti Sava", spomenut je bar dva puta (1453.i 1456.) u Spli-
tu.
74
I Antonio Morozini, o jednom sukobu bosanske vojske sa Turcima
pod Visokim (1421.), kako je ona bila svrstana "a muodo Sanzorzi", a
takav poredak je bio za talijanske kompanije.
75
U svakom bilo je korisno imati svoje radionice za izradu, odravanje i
popravak bar najjednostavnijeg naoruanja. Topolivci Jerg iz Niirmberga kod
hercega i Bartolomej iz Cremone kod kralja Stejpana svakako su imali
nekakve osnovne uvjete za svoj rad. Herceg je, zna se, ohrabrivao otvaranje takvih
radionica. Kotorani su ga optuivali daje u Novom "naselio i organizovao majs-
tore za proizvodnju oruja i balista (samostrela)." U govorom od 23.VIIl.1452. ob-
vezao se dati 100 dukata na trogodinji, beskamatni zajam majstoru za izradu
oklopa- Vlahi iz Lastve, pod uvjetom da se u Novom bavi svojim zana-
tom. Svu njegovu proizvodnju unaprijed je otkupio po 8 dukata za svaki oklop.
76
Venecija je bila daleko, a ni u njoj se oklopi nisu mogli znatno jeftinije nabaviti.
Kadaje ibenska komuna (1430.) traila da ih tamo nabavi, cijena imje iznosila
6-7 dukata.
77
Nije poznato da lije i kralj nastojao na otvaranju ovakvih radioni-
ca, ali je odavno u svijet otiao model basanskog tita - scutum bosnensis.
nalazi da je takav bosanski tit spominjan u Dubrovniku
1335. i 1348.g.
78
Spomenut je i u Zadru (item unus scutus bosnensis) prilikom
73
HAZ: Spl. arh., VI, 21/3, 100; XIII., 467; arh., VII, 20/0, 5' .
74
Isto, X., 24/0, 39'; XI, 25/2, 48' .
75
Ant. Morosini: Cronica Veneta, 11/1, rnss. Mare. It. cl. VII, cod. 2049, coll. 8332, p. 298-299.
76
S. S. Herceg Stefan, 124.
77
M. Dalmacija, 149.
78
oruje, Vojni muzej - Beograd, posebna izdanja knj . VI, Beograd, 1976., 95-6.
30
popisajedne ostavtine 1404.g.
79
Po Bosni su sigurno lukovi i u
dopremani u Dalmaciju. "Pro emendo arcus de nasso in Bosna"
je u oktobru 1460., sa znatnom sumom od 900 malih libara (150 dukata), iao
veletrgovca Venture Engleski. Ostao je i pismeni trag o "radionici" Radoja
koji se u Uncu bavio izradom lukova od tisovine (arcorum de nas-
so). Kod njega su (1462. ) Florinus i Grgur
2252 luka za 495 libara malih, franko ibenik, od je samo za prijevoz
234 libre i dva solida (solvisse pro vectore seu nabulo dictorum arcorum
Morlachis et Bosnisis cum sale a camera comunis Sibenici librarum
centumsexagintasex denariorum et soldis XIII .. item solvisse ... in pecu-
nia numerata librarum 67). Kupac je dolazio u Unac i pored ranije
date kapare od 37 libara (in panno latino), dao jo 50 libara predujma. Pri
om je odbijena 50 libara i 9 solida na ime karta (esse de-
f alcatas in rati one archorum non bonorum sed imperf ectorum quod con-
stituerunt ad soldos duos, obulos sex pro singulo arcu et non plus).
80
Zna se ipak daje bosanska naoruanje veoma zavisilo od Venecije. Onaje i kra-
lju i hercegu redovito odobravala da ga nabavljaju u njezinom arsenalu, i u
dalmatinskim gradovima. Kada se kralj Stjepan posljednji put
naoruavao (1463. ) jedanje njegov specijalni izaslanik (ser Paulus Hotinovich
de Bosna, missus ac nuntius spacialis ut asseruit incliti ac potentis viri
domini Stephani regis Bosne) nabavio u ibeniku, kod majstora Matije, 50
samostrijela sa njihovom opremom (quinquaginta ballistas cum suis cordis
et moistris preparatis et quatuordecim molinellos fercos fornitos pro
ballistis) za 100 zlatnih dukata (et hoc pro precio ducatorum centum auri).
Tolika im je tada cijena i u Trogiru. Trogirski knez je oruao galiju i u travnju
(1463. ) izvijestio Veneciju daje to prolo bez ikakve tete jer je samostrijele pla-
tio po 2 dukata (balistam cum mulinello ad ducat.duos). ibenskom majs-
toru Matiji odmah je 40 dukata, a 60 dukata deponirana kod ser Mar-
ka sa uvjetom da se isplate kralj naredi, odnosno majstor -
isproba oruje pred kraljem u Bosni (in Bosna coram pref ato
Rege). Ako bi se koja balista na probi polomila, majstor je bio duan da napravi
drugu, a zadri za sebe.
81
j) Novi Splita u trgovinskoj razmijeni
U zapadnoj je Bosni izrastala mrea trgovinskih sredita povezanih sa Split-
om, tako da se sve vie ljudi profesionalno bavilo trgovinom. Trgovci iz
Jajca, Jezera, Kreeva, Livna, Plive, Prozora, Vesele Strae, a vjerojatno i iz jo
79
HAZ: Zadarski notar Articutius quondam Dominici de Rovigo, B. V, f. III, sv. 2.
79
a HAZ: Spi. arh. XIV, 30/3, 294'.
80
HAZ: ib. notar Ilija 17/II-III, vol. 13, f. 129' -130
81
Isto, vol. 13d, 45'.
31
nekih mjesta, od godina XV.st. redovito su u Splitu, gdje na veresiju
tovare potrebne robe. S druge strane, u Split stalno pomalo pristiu i trajno os-
taju trgovci iz Venecije i ostalih talijanskih mjesta, unosnijim i obim-
nijim poslovima. Cambi i Lapo iz Firence, Baldi iz Sassoferata, Bap-
tista iz Augubija, Sebastijan de Rubeis iz Placentije, Francisko iz Avantija, Bal-
tazar i Zaninus Columbo, Jakov Kontareno, Antonio Kavoduro, Laurentio Mari-
no, Ventura Engleski de Meravilja iz Venecije i dr.
82
Nitko vie nije oklijevao
da na putevima zavlada idealna sigurnost. Svi su preuzimali izvjesne rizike i
uspjeno se nosili s njima. Ventura Engleski se i 1449.g. alio na sinjskog
kastelana Jurja koji mu je oduzeo 70 dukata u ulju, tkaninama i ostalim robama
u Basnu, ali nije ni pomiljao da smanjuje poslove. Kao trgovac nije bio
jer je i splitski knez odmah, 15.II.1449.g. toliku protuvrijednost oduzeo
banovim ljudima dok se stvar ne raspravi.
83
A i sporovi su se tim lake rjeavali
to ni banovi ljudi nisu mogli da ne odravaju veze sa Splitom. Ovo je, uostalom,
bio ijedini takav tih godina, a ne zna se daje kasnije ikada ponovljen.
Prometni je Splita sve vie rastao. Preko njega su, u nekim prilikama,
i ili u Basnu. Kad je svojim trgovcima vlada zabranila
(18.VII.1450. ) da idu preko hercegove zemlje, Split im je, do prestanka neprijate-
ljstava sa hercegom, ostao jedini prolaz.
84
Oni su 26.VIII.1450. traili za to
odobrenje od splitskog kneza Donata Barbara, da bi nosili veneci-
jansko, mantovansko, veroneko, vincentijansko i svoje platno sa jo
nekim robama. Pitali su: imaju li pravo na besplatan prolaz, odnosno kakve i ko-
like namete moraju platiti? Izvijeten da su i ranije prolazili, Barbara im je,
se takve prakse, odobrio da, uz prolaze "per transitum",
pod uvjetom da im je Bosna i krajnje odredite, da robu prevoze "di-
recta via sine diminuzione", da bale ne drijee i nita iz njih u Splitu ne ostav-
ljaju, da za svaku salmu (tovar) platna paualna po jedan dukat, a da os-
talu robu carinici carine "ad eorum discretione". Knez je o tome (9.IX.1450.)
izvjijestio i duda, a kad ni do 12.VI.1451. nije dobio odgovora, pobojao se da, mo-
da, nije dobro postupio. odgovor, svoju odluku je objanjavao u vie
navrata jer je morao znati da lije njegova mjera suglasna s vladinim intencijama
protiv kojih nita ne bi poduzeo.
85
Svakako da roba za Basnu nije ila jedino preko Splita: ila je i pre-
ko Drijeva (Neretve). Pod uvjetom daje sve bilo u redu, nije trebalo ni da se njezin
put pismeno konstatira. Francesco Balbi je slao svoje platno preko Drijeva i, tek
poto njegov ortak Paskval Gradoniko zbog rata (1451. ) nije mogao tamo da
sa nekoliko (capcios) svilenog i zlatnog platna, dolo je do nezgoda koje su
se morale otklanjati pa i pismeno konstatirati. Da mu olaka, vlast je odobrila da
82
G. Praga: Testi vulgari . . ; HAZ: Spi. arh. VIII 23/0, 78', 79, 82.
83
HAZ A:l : Spi. arh VI, 19/3, 34.
84
S. Isto, 133, 135.
85
ASV: Lettere di rettori, Originali cartacei, B. unica, 112-115; M. Prilozi, 134-135.
32
se platno i ostale robe mogu vratiti (reconduci posint) bez uvoznih
dadbina uz prethodni dokaz daje sve to bilo izvezeno iz Venecije (quod sint illi
qui fuerunt extracti de Venetiis).
86
Split je ipak, glavna luka zapadnobosanskog izvoza i uvoza, a to svojstvo ne
gubi ni poslije promjena do kojih je dolo 1463.g., pa i trgovci i robe nastaviti
istim putevima se prilike malo srede. Nikola iz ranije nespomi-
njanog Mostara (Nicola Brajcovich de Mostar) proao je 7.VII.1482. "pro tran-
situ", preko Splita za Bakar i Rijeku (ad nundinas Sancte Margarite ), sa 350
koa (pellas angelinas), a ivko iz Jajca je, 1482.,
prodao u Splitu 8000 libara (3816 kg) meda, po cijeni od 50 malih libara za svaki
milijar (4 77 kg).
87
k) Ubrzavanje ritma trgovinske razmjene preko Splita i osnivanje
prve kompanije za poslovanje u Bosni
izvorna ne da se, skoro do potkraj
desetih godina XV.st., rekonstruira slika razvoja zapadnobosanske trgovinske
razmjene preko Splita. U preostaloj iz ranijeg perioda jedva da se spomene
i po koji trgovac. Spomenuti su Dobran iz Jajca (1428.), Tvrtko Brajk-
iz Jezera i Dobrain iz Dubrovnika, trgovac "in Boxina" (1435.),
i lvan iz Bosne (1436.), iz Livna (1443.),
Lovran iz Bosne (1444.), Grgur iz Vesele Strae i Radovan
iz Kreeva (1445.), Vlatko iz Vesele Strae (1446.)88 i jo moda
po koje ime. Ali su se stvari, u ipak promijenile i je prom-
et U zapadnu Bosnu su, preko Splita, dolazili strani trgovci i tamo se
due zadravali. Gaspar de Saxoferato marljivo je prikupljao i izvozio srebro i
vosak. Modaje na tom poslu i umro, a u ostavinskoj raspravi (1436.) postavljeno
je pitanje njegove nezakonite djece (filii_ naturalis) koja su ivjela u Bosni i
trokova njihova, eventualnog, prelaska u Split i izdravanja (quatenus dictos
pueros seu fili os eiusdem condam Gasparis conducere seu conduci f ac-
ere debeat ex Bosna Spalatum). Moda se to nije dopadalo njegovoj zakonitoj
eni pa je zastupnik da ih ipak ne dovodi u Split, ali da se stara o njihovu
izdravanju ( .. . respondit dictos pueros Spaletum conducere nolle sed eos
suis expensis et sumptibus mantenere et nutrire velle ... )
89
O nastalim promjenama i novim stvorenim u zapadnoj Bosni do
kraja 1444.g. najbolje iskupstvo Venecijanca, splitskog trgovca Venture
Engleski de Mirabilija (V entura Engleschi de Mirabilia ili de Meraviglia) koji je i prije
86
AAV: p. III, t. XXI, 98.
87
HAZ: Spi. arh. XVIII, 35/1, 247, 520'.
88
Isto, V, 17/0, 8, 19', 20, 23, 31; VIII, 23/2, 315; 23/4, 159-160; 23/7, 302, 302', 390', 391; IX, 23/10, 7', 8; Arh.
HAZU, IId 155, sv. 1, f. 4'14', 15', 19', sv. 2. f. 10', 26.
89
Arh. HAZU, IId 155, dv. 1. f. 26'.
33
poslovao u Bosni i znao za prednosti Jajca i Jezera pa stoga, 1445.g. s
drugim Venecijancem, Baltasarom Columbom, osnovao kompaniju. U go-
vor o tome, na 5 godina, su 9 .II.1445.g. (Sia manif esto chomo io Ventu-
ra de lngrischo fazo compagnia ... con ser Baldassare Columbo per cinque
anni, che faza una botega in Jajce ho veramente a Jesero dove a luy meg-
lyo parera). Ventura se obvezao "merze", so, ulje, rau, tkanine i os-
talo to bude potrebo za Bosnu (. .. et altre chosse a luy sera de bisogno per quel
paese). Unaprijed je odredio da cijena tkaninama "de quaranta" u njihovu no-
vom iznositi 15 dukata po a cijena ulja bit kao i u ostalim tamonjim
Venturaje ugovorom sebi osigurao pravo da cijene ostalim tkan-
inama i robama (}assa a mia discretione de mi Ventura). Dobit i gubitak iz ovih
poslova ortaci dijeliti ravnopravno, na dva jednaka dijela. Baltasaruje ugovorom
zabranjeno da osim varoanima, robu daje na veresiju, bez sigurnog zaloga
u srebru (che il non daga in credenza senza pegno dariento siguro a nis-
suno, noma a i borgesani). Venturin ulog iznosio je 500 dukata u robama.
90
Ovom je koraku svakako prethodilo podue "ispitivanje" i poznavanje trita
i prilika. Venturaje odranije poznavao stanje i znao se moglo trgovati, na
se mogla ostvarivati dobit jer je on s onim Venturom koji se (bez
prezimena) javlja 1433.g. kao "famulus" (sluga), a 1436. kao "f actor" ser Ale-
ksandra Baldi de Saxoferato, splitskog trgovca koji je poslovao s Bosnom.
91
Ipak, veliki poslovi kao da jo nisu bili razvijeni i ono su mogli biti zadovo-
ljni pojedini trgovci, nije bio zadovoljan i kralj sve do kraja 1445.g kad mu se
nilo kako i dalje neiskoritene paje i 1446.g. ponovno
upozoravao Veneciju da, kao i prije, jedino bogatstva iz njegove
zemlje (quod Ragusei divitias suas acquisiverunt in ipso regno) i traio
podrku da mu i trgovci dolaze u broju. Ona ga je u odgovoru
(17.III.1446.) uvjeravala da upravo tako i bitijer savjetovati svojim trgovci-
ma i navesti ih da idu u Bosnu (parati sumus suadere et induci f acere mer-
catores nostros ut ad loca sue serenitatis accedant et conve.rsentur)
92
Da li je samo to, ili i to i novo vrijeme i osigurana zarada, ali neto je pomoglo da
proces dobije ubrzanje. Arhivska bolje za 1447.g. poka-
zuje da se poslovi rascvjetavaju. U zapadnu je Bosnu, da tamo ivi i posluje, preao
jo jedan Talijan, Sebastijan de Rubeis de Placentija pa je 144 7.g i spomenut kao
"mercator in Bosna". A bosanski trgovci su u Splitu, kod Venture En-
gleskog, uivali toliko povjerenje da im je dosta robe i na
iz Jajca i dvojici iz Vesele Strae dao je (1447.) u tkaninama i drugoj robi (pro
pannis et aliis mercimoniis) kredit od 670 zlatnih dukata. Baptista d' Augubio
dao je, samo 12.X.1447. jednom - trgovcu, 90 dukata u
robama. I ostali su splitski trgovci davali robu na kredit bosanskim trgovcima kao
90
HAZ, Spi. arh. VIII., 23/8, 390-390'.
91
Kao pod 89., str. 4', 14, 26'.
92
Listine IX, 235-6.
34
i strancima koji su trgovati u Bosni. Ante koji uskoro i sam premjes-
titi svoje poslovanje u Jajce, dao je Sebastijanu de Rubeis 144 dukata u robi koja
ide u Bosnu (1447.); Petar preko 90 dukata iz Kreeva;
Mato (Gerlich) - 40 dukata dvojici iz Jajca itd. Bar 15 trgvaca iz Jajca,
Kreeva, Livna, Vesele Strae ili, kako je za neke samo za pisano, iz Bosne (mer-
cator in partibus Bosne) uzelo (144 7.) od splitskih veletrgovaca u robama, na
kredit oko 1225 dukata. Ne zna se ni koje robe su traili ni po kojim cijenama su
ih dobili, jer je zabiljeeno jedino da se radilo o tkaninama i drugim robama (pro
panno et aliis mercimoniis, pro mercimoniis et rebus, pro panno et merc-
ibus). Ponekad je (1449.), uz tkanine spomenuto i ulje (pro resto solucione pan-
norum et olei; pro resto sol vere olei et aliorum mercimoniorum).
93
Jednom je (1455.) zapisana i cijena ulja. Petorica iz Vesele Strae kupili su na
82 vjedra ulja i za svako vjedro zadueni sa po 50 solida, malih (solidorum
quinquaginta parvorum pro unoquoque viedro olei).
94
Poznata je i cijena
vina za g. 1447.: Livnjak Ratko zaduenje (25.VI.1447.)64 libre i 3 sol-
ida, a preuzeo je 45 galeta vina po 18 soli da i 27 galeta po i 7 ,5 solida. Sadrina galete
je oko 21 litar. Te godine se i od nove berbe vino prodavalo (13.XI.1447.) po 17,25
solida za 1 galetu (za 396 galeta vina 341librui14 solida, malih).
95
trgovcima zaduenim u Splitu 144 7 .g. znatno se izdvajao
iz Jajca. Krajem godine je samo Venturi Engleski dugovao 386 dukata, to uka-
zuje na obujam i razgranatost njegovih poslova i na kredibilitet dotada-
njim radom. Sav dug je platio u maju godine
96
i sigurno nastavio ra-
diti i zaduivati se. Bio je zaista pravi veliki trgovac koji je u Jajcu poslovao i nared-
nih petnaestak godina, sve do 1462., kada pred turskom prelazi
u Split - sa kapitalom i nastavlja poslove s mnogo autoriteta. eni Stani-
ci je jo u Jajcu, 1460.g., dao 1000 zlatnih dukata "pro eius securitate". Kad
su preli u Split da ive "suh umbra allarum.Illustrissime dominatonis
Venetiarum pro maiori securitate personarum suarum et bonorum
suorum", ona je muevljevoj glavnici dodala i svojih 1000 dukata "ut de ipsis
posset traficare et mercancias f acere".
97
On je vjerojatno sa is-
toimenim o poslovanju sa Dubrovnikom pie
daje istovjetan sa Radiinom iz Gorada.
98
On se stalno potpisivao kao Antonio de Zuane. Njegov otac je 12. VIII. 1410. spomenut u oporuci kao Johan-
nis Johannis. Antin Stjpan Testa ujaka naziva (Exponens quod cum ser Antonius Zua-
novich, qui fuit frater Slave-majke Stjepana, Nikole i Jeronima Teste), HAZ: Spi. arh. XVII. , 34/6, 124' .
93
HAZ: Spi. arh. VI, 19/0, 2, 2'; 19/3, 7', 8; 23/11, 69, 69', 70, 519, 524, 535' ; 23/14, 37, 297; Arh. HAZU, Ild
155, sv. 1, f. 27', 28, 41, 46' .
94
Isto, XI , 25/2, 168 (Sadrina vedra nije poznata. Mislilo se daje kod Hrvata, kao mjerna jedinica, prvi put
spomenuto 1459. Vlainac: naih starih mera, II., 197.
95
Isto, IX., 356; Arh. HAZU, isto, 4, 41' .
96
Isto, VI., 19/3, a.
97
Isto, XV, 31/3, 31'.
98
S. Isto, 143.
35
Pored trgovaca iz Jajca, Jezera, Kreeva, Livna, Vesele Strae, u Splitu su se
1448.g. zaduivali i novi trgovci iz i Prozora. Svi su zadueni bar za 1158
dukata.
99
Zaduenje je, prema zapisanom, i za 1449.g. iznosilo 1240 dukata, a
Talijanima koji su poslovali u Bosni pridruio se i Zaninus de Columbis za koga
tada kau da je "mercator in Spala to et in partibus Bosne" .
100
Poslovi su svima ili jako dobro i ne vidi se da je tada itko u Bosni bankroti-
rao. Svi su u njoj produivali boravak ili se trajno nastanjivali pa i kupovali ili
podizali U Jezeru je 1438. spomenuta Nikole Dojmija (una casa a
Jesero f ata di legno). u Jezeru imao je i Ventura Engleski. U Jajcu, pored
trga (platea), uz Ante bila je i indrom pokrivena
(lignaminis copertam) Mihajla Avantija (Michaeli Avantii) koju je 1453. dao
drugome za dva tovara (najmanje 600 libara) voska
101
, itd.
1) I kralj Toma osniva svoju kompaniju.
uspjeh ohrabrio je Venturu i Baltasara da 12.Xl.1449. obnove svoju
bosansku kompaniju
102
, ali uspjeh je podsticao i druge pa njihova
kompanija nije vie bila i jedina u Zapadnoj Bosni. Drugu su, ugovorom od
"3pr'vara1449.", osnovali kralj Toma i knez Nikola Trogiranin.
ovaj ugovor, ono "mjeseca pr'vara g" shvatio ispravno kao 3. feb-
ruara
103
, a u tom su ga slijedili i svi ostali Solovjev,
osim E.Fermendina kome se da je "pr'var" isto to i prvi
mjesec-januar.
104
Dvoumljenju oko toga nije bilo mjestajer i uvid u nae starije ljetopise jasno
pokazuje da su njihovi autori (fra imun fra Filip januar
pisali kao "envar", februar kao "pervar", mart kao itd. Ali i
napravio omaku kad je kraljevskog ortaka Nikolu Trogiranina olako poistovje-
tio sa "Nikolom Testom Trogiraninorn". "S Niklom Testom Trogiraninom" pie
on, "bio je kralj 1449. u Vranduku sklopi-O ugovor za trgovanje".
Oprezni Sima to ne prihvata i u svojoj !storiji Bosne (1964.) samo kon-
statira da se Toma udruio u kompaniju s jednim trogirskim trgovcem.
Anto se (1960.) bio poveo za pa je i za njega, poznati
Tomaev diplomata, Nikola Testa iz Trogira, "po svoj prilici isti onaj Nikola Tro-
99
HAZ: Spi. arh. VI., 19/3, 9, 10', 11, 18, 29' ; 23/12, 144; 23/14, 20, 21, 23; IX, 23/12, 163, 194; 23/14, 29, 30,
255, 256', 259.
100
Isto, VI, 19/3, 35, 36, 37, 38, 40' ; IX., 23/14, 268, 268', 287 300', 301; 23/15, 317, 322', 330, 333;
23/19, 297' .
101
Isto, VI. , 21/3, 100; X 24/0, 25, 35, 35'.
102
Isto, VIII., 23/8, 390; IX., 23/16, 370.
103
D. urmin!' Hrvatski spomenici I., Zagreb, 1898., 178-179.
104
E. Fermendin: Acta Bosnae, Zagreb, 1892., 208; Historija Bosne, 486; M. (u "Napretko
voj" Povijesti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1942. ), 519., bilj. 65. ; A. Diplomatska sluba, 42.
36
giranin ... s kojim je kralj ... napravio ugovor", ali se u tome i pokolebao da bi, u
nedovrenom rukopisu "Drutvo srednjovjekovne bosanske drave",
svakako prije 1973.(Posebna izdanjaANUBiH, 1987.) govorio o
mu "to proizlazi iz poslovnog ugovora kralja Stjepana Tomaa i trogirskog tr-
govca Nikole" (52) ili se pozivao na podatke "ugovora iz 1449. o
trgovanju, sklopljenog bosanskog kralja Stjepana Tomaa i Nikole Tro-
giranina" (58).
105
U svakom ovo pitanje ostaje i dalje otvoreno jer nije sigurno ni da
lije taj "Trogiranin" bio trogirski trgovac. Moe se jedino da Nikola Testa i
Nikola Trogiranin moda nisu ni ista osoba. Jer kralj i njegova kancelarija dobro
su znali ne samo Nikolu Testu nego i brata mu-Stjepana i oca im Jakova; sva
trojica su se ogledala u kraljevoj diplomatskoj slubi, svoj trojici je uvijek pisano
prezime Testa i tek uz prezime dodavano i ono "de Tragurio" i nikad im (osim u
jednom Listine, IX, 265) nije umjesto prezimena (Testa) upisano ni "de
Tragurio" a kamoli "Trogiranin".
Uz ime Nikoie Trogiranina zapisanoje i to, daje knez. Uz ime Nikole Teste
je stajalo "spectabilis miles dominus" ili "spectabilis eques domi
nus", a i njegova ena Jelena je kasnije spominjana kao: ''relicta condam
spectabili equitis Nicolai Testa de Tragurio". Nikad nije zapisailo i da
bi on bio "knez".
106
Ni ono "de Tragurio" ne treba sprezi-
menom "Trogiranin", tim prije to je "Tragurino" - Trogiranin, bilo tada
prezime posebne splitske obitelji. Jedan, upravo "Nicolaus Tragurino",
ena je Antonija (de Marco; Marcovich), spominje se u Splitu
1480.g. Ni za ovoga se ne kae daje "knez", mada je bio ugledan, imao grb i
srebrnog u
107
U svoje tr' govanije" ortaci su uloili po 6 dukata s ambicioznim
ciljem da 5 godina posluju "na sve strane svijeta". Dogovoreno je da njihova
kompanija po jedan "stacun" otvori u Jajcu, Fojnici i Splitu. Kralj se obvezao da
u kupovati sve to bude potrebno njegovoj i dvoru
i "poto bude pravo" - kako bi i drugim trgovcima Srebro koje dolazi
u kraljevu komoru (i ostalo koje bude imao za prodaju) davat se Nikoli za go-
tove dukate, po to se budu mogli kupiti. Ako, po "rusagu", knez Ni-
kola pretrpi kakvu tetu, kralj mu je nadoknaditi, osim ako je prouzrokuju
Turci. I oni dijeliti dobit i gubitak napola.
108
Izgleda da se kralj ipak nije strogo
pridravao slova ugovora jer je srebro i Venturi Engleski, je, prema
pismu Ante elio napakostiti i njemu i Nikoli (e tuto questo a
per far mala mi e a Nicolo).
109
105
!storija Bosne, 292.
106
HAZ: Zad. not. Johannes de Salodio, B. II, f. II. , sv. 3; B. v, f. VI., sv. 5, 274', 275; Trog. arh. LXXI sv. 6, str. l_.
107
HAZ: Spi. arh. XVII 34/4, 129
108
D. unnin: Isto.
109
HAZ: Spi. arh. XVII 34/6, 55; G. Praga: Testi volgari spalatini, 99.
37
m) Ventura Engleski: i potovani trgovac i grabeljivi vuk
daje kraljeva kompanija, bar na uivala mo-
nopol jer je Ventura, prilikom narednog obnavljanja svoje kompanije sa Baltasa-
rom (27.VI.1453.), ne zato, u ugovor unio obvezu da, bez kraljeve
saglasnosti, tijekom naredne 4 godine nita ni kupovati ni prodavati u troku-
tu Jajca, Vinca i Kotora kao i u cijelim Donjim Krajevima (che fina ques-
ti anni quatro may abia affare nessuna merchantia de nisuno condi-
tione, ne vendere ne comprare da Vinaz fino a Chotor e a Jaize ne in
tute le parte de Dogne Chray. ne ocultamente ne palexe cum nisuna
persona ezeto re de Bosna) Ventura je ponovno staviti u 400
dukata u tkaninama i drugim robama i 200 dukata u soli iz Splita i Trogira. Tkan-
inamaje unaprijed odredio cijenu pa one "de quaranta" koje su prije proda-
vane po 15, sada po 14 dukata venecicijanske (panni da Venezia) po 22
dukata, padovanske po 30 dukata, breanske prve klase (bresani de prima sorte)
po 15 dukata Ostaloj robi cijena nije ovako nego se proda-
vati po pravedno cijeni (ai priexi usadi iustamente)
110
Ali kao
da je naruena i povjerenje ortacima. Ante je iz Jajca pisao
u Split (25.VI.1453.) kako je Ventura nekome tamo govorio da splits-
ki knez podrava Baltasarajer mu je nabavljao konje i da se aliti Sinjoriji
ako mu neto nepravo (digando che conte di Spalao fa per Bal-
tasar perche li ha comprado di chalali, e se mi fa torto me voglio
lamentar a la Signoria)
111
Moda je Vetnura zbog toga i unio
u ugovor kako mu se na svaki zahtjev moraju pokazati kompanije (a
che sempre a mio bon commando me sia tenuto mostrare el conto de
la compagnia).
112
Baltasar nije ni kraj ugovomog perioda. Umro je 1456.g.
se to dogodilo, bosanska je vlast, dok se ne raspravi to kome pripada, stavi-
la pod sekvestar sva dobra u Baltasarovoj i (in domibus et apoth-
echa). I Venturaje odmah vlastima u Splitu podnio kopiju ugovora sa Baltasa-
rom (copiam certi instrumenti societatis), ali pravi dokazi- knjige
i pisma, bez se nije moglo nalazili su se pod sekvestrom u Jajcu.
Splitski knez je pisao "comiti Jaize" da mu, pod svojim dostavi pisma
i biljenice u Baltasarovoj i Javili su se i Baltasarovi povje-
rioci koji su tvrdili da imaju pravo nego Ventura. Ser Gaspar Radovoj je tak-
vo svoje pravo dokazivao "cirografom" pisanim Baltasarovom rukom
27.VIIl.1453. i zahtijevao da mu se da prednost prilikom podjele sporne batine.
Potreivao je 240 libara (60 dukata). Primjer lijepe suradnje vlasti Jajca i Splita
do koje su dovele poslovne veze vidi se i po tome to je 10.111.1456. "u jednoj
110
leto, X 24/0, 35.
111
kao pod 109.
112
kao pod 110.
38
sa dva pod komue Jajca" stigla u Split traena poi-
ljka: pisma i biljenice "repertas in apothecha et in domo condam Baldasa-
ri Columbo"
113
Kralj Toma, i sam u poslove, nalazio je vremena za surete
i razgovore sa stranim trgovcima i preko njih ostvarivao neke svoje
interese. Kadjejednom (1453.) pozvao na razgovor Antu zadrao ga
je desetak dana kod sebe u Potkrerevu. Trgovcima ipak nije bilo lako da se s njim
nose i da od njega svoja potraivanja. Nekad je tako dugo i temeljito
"zaboravljao" da ih izmiri da ni trgovcima nije preostajalo drugo do
da uz Senata i duda dolaze do svojih para. Dud je 26.V.1452. stavio u
dunost Karlu Moroziniju, svome poslaniku, da, poslije slubenog dijela razgo-
vora, podsjeti kralja na stara potraivanja Karla i Franka Maripiera.
114
Ni iskustvo nije mnogo povoljnije. (26.V.1453.) o gostovanju
kod kralja u Potkreevu, i on se ali kako je kralj - bi dolli do potraivanja -
ti, pusti, pusti to dok ne svidimo (vi daro, lassa, lassa
che vediamo raxon), zaobilazna pitanje i prelazio na neto drugo.
115
Kralj se i sa Venturom rado savjetovao o svojim poslovima. Ne mnogo
za interese, Venturaje, navodno, sugerirao Tomau (1453.) da ni so ne
nabavlja iz ako je moe drugdje jeftinije Po njegovoj
sugestiji je trebalo "Vi ste cijenu soli odredili skuplje nego
ranije pa ako je ne vratite na stari nivo, se da je dobijem na
drugi per altra via). pripremljeno pismo ovakvog sadraja kralj
je pokazao (perche rema mostra le littere) koji se, ovo
svojim u Splitu, pribojavao da zbog Venturinog utjecaja ne izbiju
neprijateljstva kralja Tomaa i Sinjorije (poria intravenir inimicia de
re e della Signoria). znao da bi mu kralj napakostio (mi faria re
mal) ako dozna daje sadraj spomenutog pisma dospio i do splitskog kneza a ipak
je htio da i knez za to zna i dalje prenose Sinjoriji da ona ne treba da poputa i
obara cijenu soli poto je ni kralj ne moe dobiti osim preko Drijeva i Dalmacije.
i Venturini interesi negdje su se sudarali, a to je su-
Obavijeten iz Splita o nekim Venturinim spletkama, Zua-
iz Jajca odgovara kako za njih mnogo i ne mari: "daj Boe da bude rekao
istinu, ali ja za njegove ne marim. Gore mi padaju njegova djela koji-
ma mi nanosi tetu. Ali, moje mi vjere, me ako poiviml"
116
Negativna miljenja i ocjene ne Venturu da stalno iri svoje poslove.
Prestao se zadovoljavati samo sa zapadnom Bosnom i onim to je u njoj bilo. Tr-
govao je, uz ostalo, i sa srebrom i olovom. Martinu prodao je
10.III.1462. u Splitu est milijara olova za 90 dukata (pro libris sex millibus
113
Isto, XI., 25/2, 39, 41', 48', 49.
114
Listine IX., 427.
115
kao pod 109.
116
Isto.
39
plumbi), svaki milijar po 15 dukata (in ratione ducatorum quin-
decim auri qualibet miliari)
117
Govori se o njegovim odlascima u Bosnu i do-
lascima iz Bosne (post adventu ser Venture Henglesci de Bosina). Jedn-
omje (25.V.1454.) pozvan na sud s Baptistom d'Augubijem, a kad ne moe
da sudi jer mu nedostaje jedan sudac (defitiente in curia uno iudice) pa se
rasprava morala odgoditi, ni Ventura ne taj drugi rok, i razlog
zato u Splitu ne moe da jer mora u Bosnu za svojim poslovima (non pos-
se stare pro presenti hic Spaleti quia sibi expedit ire sursum in Bossi-
nam pro f actis suis). Poputa tek poto mu knez naredi da se ipak ne udaljava
i ne ostavlja prokuratora, ali i prigovara da zbog tetovati to ne moe
odmah krenuti u Bosnu.
118
Kad je shvatio prednosti na kojemu je djelovao i znao da drugo
traiti, da ostati u Splitu i u Bosni, Ventura je i na jezik, kojim se u poslovi-
ma morao sluiti, tako dobro savladao da mu nigdje, pa ni kod kralja, prevodilac
nije bio potreban, a ponekad je i u Splitu nastupao kao slubeni - inter-
pretre domino Venture Mirabilia.
119
Stil njegova rada smetao je drugim trgovcima. Zavidili su mu na kraljevoj
sklonosti, prigovarali da otima unosne poslove, ga kod (splitskog)
kneza za nelojalnost, ali on se ni na to nije osvrtao; bogatio se i ukorjenjivao.
Dobar dio sredstava trgovanjem po Bosni ulagao je u nekretnine u
Splitu i okolici, i tako izbjegavao opasnosti za svoj kapital, izloen
mnogim rizicima. Zemlja je jedino to je trajno, vrijednost nikada ne opa-
da, a njezinim posjedovanjem rastao je i drutveni ugled tr-
govaca. Ventura je i zemlju kupovao promiljeno i bez urbe, kad su uvjeti
za to najpogodniji, kad je u nevolji pa niti ima izbora niti prodaju
moe kad od kupca gotovinu kao uslugu, kao poklon. Pero
(Ser Piero de Zorze Bubanich) ga teko optuuje: oduzeo mu je
zemlju dok je bio zarobljenik u turskim rukama (essendo mi prezo et ven-
duto in man de Turchi). Njegove su sestre posudile pare, valjda da ga otk-
upe iz ropstva; dugovale su Verturi 161 dukat, a zaloile zemlju vrijednu 500
dukata! im da je za 5 godina otkupe i dobiju natrag,
odmah je da je iskoritava, i to traje 8 godina. Pero pokuava da ga
sa knezom kome se ali, ali kako da ih usporedi kad je knez
pravedan (iustissimus), a Ventura: grabljivi vuk - "lupu rapace"!
Kad je da polovina zemljine parcele koju Ventura svojata nije
ni upisana na njegovo ime, ne zbunjuje se jer on zna daje sve bilo regularno
provedeno i upisano, a onda su papiri o tome kao i o ostalom nestali iz ureda u
vrijeme kancelara Marka lngaldea (de la qual meta non se trova in cancel-
laria perche la e smarida al tempo de ser Marco Ingaldeo chome molte
117
HAZ: Spl arh. XII. , 27/2, 83.
118
Isto, XI., 26/2, 34; 26/10, 4.
119
Isto, XVIII., 36/1, 414.
40
altre scirture non se trovano).
120
Moda je tako i bilo, ali ako i nije, se
nekako jer samim tim to je bogat, Venturaje i potovan a kod oslov-
ljavanja i u slubenoj prepisci uvijek: "miles", "providus vir", "prudens vir"
ili "mercator egregius" .
121
A to se uspjean i kolikogod "potovan" trgovac nikad nije ponaao i kao
svetac, to je po sebi sasvim razumljivo. Njegovo zanimanje je takvo da gaje crk-
va, zbog osobina koje su mu svojstvene, uvijek igosala kao neto opasno i pogubno
za due. Malo bolji ili malo gori pojedinac nije mogao hitnije utjecati na moralne
deforamacije imanentne cijeloj profesiji zbog kojih, i prema jednom starom tek-
stu pripisivanom sv.Jeronimu ( +419), trgovac jedva daje mogao, ukoliko je
mogao, ugoditi Bogu i zasluiti njegovu milost (Homo mercagtor vix aut non-
quam potest deo placere). Samo dobit i to dobit -jedinije kriterij kojim
se mjerilo uspjeh. Ona je i svrha njegova djelovanja. Primje-
na o cijeni - po kome i svaka vrsta pekulacije predstavlja veliki
grijeh - bi kraj za razmjenu dobara "poto je asketstvo sasvim nespojivo s
njezinim prirodnim razvojem". Ipak se svaki trgovac mogao nadati da "kas-
nije", kad se dovoljno obogati, ostati vremena i za za nalaenje lijeka
svojim grijesima. Otuda, poput na koji uporno, po zakonu vjerojat-
da dobitak biti sigurniji to na vie brojeva stave ulog, i ostarjeli
trgovci uporno pred smrt smiljaju kako da uz dobre usluge to
broja najuglednijih crkvenih institucija i svetaca izmole oprost pravednog, ali i
blagog, moda i popustljivog Boga. Jedan od takvih, na Bosanac Ostoja
trgovac i splitski, teko bolestan i
daje stigao do kraja svoga ovozemaljskog ivotnog puta, samo tri dana pred smrt
predaje (24.111.1450.) notaru oporuku, kojom je, nita ne o
grijehu, neopoziva odredio da dva odu Sv. imunu u Zadar, a po jedan
Sv.Mariji u Rekanati (Italija) i Svetom Jak.ovu u Campostelu (panija) kako bi i
u tim svetilitima slavnih svetaca, posebno bliskih Isusu, molili za spas
njegove due. Drugi je Vito trgovac, oporukom izdvojio 35 li-
bara "za nepoteno imanje", tako da ga "kao trgovac nije mogao
I svi ostali su, s istom namjerom, crkvama i samostanima ostav-
ljali poneto u zlatu ili u nekretninama: obradive terene, vinograde i

120
Isto, XVII, 34/7, 40' -42' , 47'.
121
Isto, XII., 27/2, 75'; XVI, 34/2, 25; Aib. not. llija 17/11-III., 169' .
122
H. Pirenne: Le citta del Medioevo, Universale Laterza No 179, Edit. Laterza, Bari, 1971., 85; R. Lopez:
Evrope, kolska knjiga, Zagreb, 1987., 278.
HAZ, Spi. arh. VI. , 21/4, 281-281' ; XIX., 36/8, 24', itd.
41