BARAKA PET BE

Miroslav Krlea

DRAGUTIN HASENAY 4.A

CITATI Grof Maksimilijan Axelrode imao je za cijeloga svoga ivota samo jednu ideju, da za svoju visoku malteku devizu - Pro Fide povue goli ma, da se zaogrne svojom crnom pelerinom to pada u tekim naborima, i da sune u smrt, vedra i smiona ela. Kao kad je putovao prvi put u Jeruzalem, zaplakavi gorko na mramoru Santae Mariae Latinae od tuge to mu nije bila dana velika srea da tu, prije osam stotina godina, posije svoje plemenite kosti sa velikim Gottfriedom Bouillonskim, ili ako to ve ne, a ono da se barem rodio trista ljeta kasnije kada su topovi grmjeli na Rodu i na Malti. Ali ne! On je pao ovamo na globus u kukavno i glupo doba kada su plemeniti Villiers de l'Isle-Adamix postali kao nekakvi socijalistiki agitatori i bune fukaru na prvoga maja, i kada je najvei vojniki doganaj po koji manevar na kome se puca slijepo, ali i to slabo jer nekakav ministar financija i nekakvi "blesavi" parlamenti viu da armada mnogo kota.(...) Grof Maksimilijan Axelrode tugovao je tako jalovo pune ezdeset i tri godine, kad se jednoga jutra probudio i bilo mu je kao da sanja. Predao mu lakaj depeu priorata visokog Reda da je proglaena mobilizacija i da e Suvereni malteki red, po svojoj visokoj tradiciji, zabiti stijeg u ime velike devize "Pro fide" i da e negdje vani u carskoj etapi razapeti atore i organizirati pitalsku slubu. Tako je grof Maksimilijan Axelrode postao efom velikog maltekog pitala... pital je kompletan sa hiljadu i pol pacijentskih lubanja i sve tako izgleda da e Rus podrezati eljezniku liniju lijevo i desno i da e gospodin grof, veliki metar malteki, za dva tjedna biti u Moskvi. O podne je dola depea da je Rus doista prebacio liniju sjeverno izmenu dvije stanice, ali neka pital stoji jer da je protuakcija u toku. To da je Rus na sjeveru podrezao liniju, to je znailo da su se svi transporti na toj liniji poeli gibati na jug,
2 12/12/2013 Dragutin Hasenay 4.a

Aristokracija ivi u sasvim drugom svijetu od stvarnog, njima je ak i rat igra, zanimljiv poetak djela, Krlea pokazuje rat iz drugaije perspektive.

Austro Ugarska gubi rat na istonoj bojinici, pital grofa Maksimilijana nalazi se u vrlo nezavidnom poloaju

i tako je dolo, naravna stvar, do karambola (sedamdeset i dva mrtva, iks ranjenih), i do toga da su svi vozovi ostali bez provijantax, pa ranjenici viu ve peti dan bez vode i hrane ih (oh, ne smijte se, to je istina!) prominclamax protiv glista, i svi su kolodvori na liniji izgubili glavu, i tako je grof Axelrode morao da primi k sebi, povrh kompleta, jo pet stotina pacijenata. U grupi od novih pet stotina ranjenika, koje je grof Axelrode morao da primi povrh kompleta, leao je i Vidovi, student, a plua su mu bila prostrijeljena, pa je krvario.

Kontrast izmeu Vidovia i Maksimilijana, Vidovi pametni student koji se cijeli ivot trudi napraviti neto, ali ne moe jer se rodio na krivom mjestu

Razlio se glas barakom i mnoga se glava digla da vidi novi broj osam. "Istina je! Sve je njih ivot temeljito izmrcvario i raskrvario! Ali, prije svega, ako ovjek i nema noge, on ipak nije broj osam! On je broj dvadeset i jedan! Ili broj petnaest!" "Nemam ruke! Da! I kost mi je polomljena! Da! Ali ivim! Gospode Boe! Jo uvijek ivim! Pa kad sutra Rusi unesu crni lijes i strpaju u nj novi broj osam, ja u lijepo napuniti svoju lulu i gledati muhe gdje se lijepe na elatini, i piti mlijeko! Ipak je to ivot! Nije to sudbina broja osam! Ve etiri dana redom mijenja se broj osam! Jo su ujutro ruski robovi iznijeli jednoga svoga ruskog kolegu. Imao je razderana crijeva i vikao je dva dana i dvije noi. Prije Rusa bio je tu neki dobri Beanin, a sad je doao Vidovi."

Vidovia od poetka ne planiraju lijeiti, svima je zabavno kada su doveli novi broj osam, vrlo groteskan prizor.

3 12/12/2013 Dragutin Hasenay 4.a

Muhe su sad zaspale u baraki i vie ne zuje, a tamo negdje u sredini te perverzne lane, krcate ljudskim mesom, tamo gori zelena svjetiljka i sve pliva u polutmini. Tmina, tmina, polutmina, i bol, neizreciva bol, koja se po danu pritajila, a sada die na sve pore i odbija sa svakim kucajem srca. Sad se osjea svaka treskica i najsitnije prepiljene kosti, sada trese nervima potres i baca iz dubljine ovjeka glasove kao vulkan lavu. Stie ovjek zube, cvokoe u znoju, pjeni se i grize jezik i usne, kad se odjednom cijela donja eljust nekud istegne, i lice se iskrevelji u grimasu ivinsku, i glas vie iz dna utrobe kao iz rupe studenca. - Mamma mia, mamma mia! vapi netko talijanski u dnu. - Gospodi, Gospodi, Gospodi! stenje Rus s tanetom u crijevima, onda opet mir, zeleni mir, polutmina.(...) "Koliko je sati?" Nema vremena! Nema niega! Samo bol. - Mamma mia! Mamma mia! Gospodi! Gospodi! "Ah, da mi je usnuti samo na minutu! Samo na sekundu!" - Gospodi! Drugog jutra situacija poela se ozbiljno mijenjati. Rus je rano u zoru prodro na jugu i podrezao tako posljednju carsku i kraljevsku eljezniku vezu, te se poeli vraati vozovi, i bila je izdana zapovijed mainistima, pa su lokomotive letjele u zrak kao igrake. Sve se nasukalo. Artiljerija, ranjenici, magazini, velike divizijske pei sa anavim dimnjacima, pontoni, konji, potop; samo su muklo grmjele detonacije razorenih lokomotiva. I cijelo su jutro marirale trupe, pa su pacijenti maltekog pitala iz A i Ce i De baraka (lako ranjeni, to ne putuju na nosiljkama, nego se gibaju sami) veselo gledali kroz bodljikavu icu van u uas, gdje je
4 12/12/2013

Agonija rata i muka. ovjek se degradira i smrt se banalizira, moemo vidjeti zato se ljudi onako ponaaju po danu; smrt je postala svakodnevica.

Obinom ovjeku je bitno da ima pun eludac, on se ne brine za koga se bori, on se brine da rat zavri, vidimo besmislenost rata.

Dragutin Hasenay 4.a

"rikcugx", i gdje e danas ljudi padati po cestama od sunanice, a njima je, eto, gle, ipak kako-tako dobro. Stoje tu, pod Crvenim kriem, i ne e ih nikud ganjati, a ako done Rus, i opet e ih transportirati nekamo daleko, u ruske bolnice i logore, i tamo ne e biti rata, i ostat e ivi i rat e se tako, po svoj prilici, za njih jo jutros svriti. A to da se taj rat to prije svri, to je jedina ideja u glavama ranjenika. Grof Maksimilijan Axelrode, ef maltekog pitala, otpremio je otmjeni enski personal (dvije-tri barunice i jednu generalicu) automobilima, a sam je odluio da ostane sa svojom maltekom zastavom tu u opasnosti do posljednjeg. Zvonilo je zvono na mrtvanici, a grof Axelrode u svojoj crnoj odori s maltekim krstom hodao je kao i svako jutro po barakama i gledao ute gole leine to su ih Rusi nosili u lijesovima; a Rusi nose mrtvace i jo pozdravljaju grofa i skidaju pred njim kapu do zemlje.

Maksimilijan i dalje dokono ivi, nije ga briga za ljudske ivote, dokolica u kojoj je ivio cijeli ivot ga je do toga dovela.

Bilo je u magazinu i konjaka i burgundera crnog i madarskih vina vilanjskih i ampanjca, i jedan sat zatim cijeli je malteki pital bio pijan do grla, i vino je samo teklo po barakama, i razbijale se pune pivske flae, jer tko e da pije pivo! Ruski robovi, omamljeni svijetlom iluzijom da e sad, sutra ve, u svoje derevnje na Ural, na Volgu, poeli su da pleu preko sviju baraka, a kad je neki madarski doktor pucao iz revolvera za verterimax i htio da svlada alkohol barutom, nastala je cijela mala bitka i pukaranje, te se taj madarski doktor pobijenen povukao pred elementom i nestalo ga sa sestrama bolniarkama u tmini. Dvije su vabice, sestru Fridu i sestru Marijanu (kojoj je zarunik pao kod Verduna i koja je uvijek itala Ullsteina) uhvatili jo u njihovim sobama i silovali ih, a poslije toga puklo je sve, i gomila je poela da pije slobodu sve silnije i sve dublje, pa se napila te iluzije do
5 12/12/2013

Jo jedna scena besmislenosti rata i degradiranja ovjeka. Ne krivim te ljude, proli su kroz toliko toga da trae bilo kakav bjeg od toga svega. Krivca treba traiti u osobama poput Maksimilijana kojima ljudski ivot ne vrijedi nita.

Dragutin Hasenay 4.a

ludila, i sve je postalo kao pijani san. Svaku raketu, to se od minute na minutu dizala s druge strane iz uma, pozdravljali su ti pijani ranjenici, u kouljama, sa flaama u ruci, ijujukanjem divljakim i zvidanjem, i sve je izgubilo glavu, kao na pukim zabavama. Onaj, jo prije etrdeset i osam sati najavljeni protuudar velikoga stila doista je uspio, i Rusi su u zoru bili baeni u jednom zamahu daleko natrag, zahvatom sa obaju krila. Bilo je zarobljeno oko petnaest pjeakih bataljona i nekoliko baterija, pa je grof Maksimilijan Axelrode u pratnji barunice Lichtenstein ve u pola deset stigao autom u pital. Prije svega, bila je velika istraga zbog silovanja vabica (koje su spolno upotrijebili Madari), oko pol jedan sedam je Rusa ustrijeljeno, a sami su sebi prije toga iskopali grob, i oko trista pedeset vindlera (trahomaa, svrabljivaca, spolno bolesnih, trajfusax laganijih, pa sve interne barake A 2, 3, 4, 5, osim temperatura iznad 38C) bilo je baeno u borbu, i ve u pol jedanaest u pitalu je opet zavladao trijezni johaniterskix malteki red. Razigran velianstvenim doganajem pobjede, kad je ve izgledalo da je kocka pala krivo, a onda se ipak sve tako divno okrenulo, i uljuljan patriotskom melodijom svojih germanskih gospona, spremnih da zanesu u interesu rata i ratovanja, grof Maksimilijan Axelrode, komtur Maltekog reda, ustao je i dignuo au da nazdravi pobjedi. Govorio je zanosno o pobjedama Njegova Velianstva, uz koje se vije i malteki stijeg, neporaen i suveren. Vidovi je htio da vie, ali nije mogao do glasa. Jasno mu je bilo da bi trebalo broju devet da se zapali svijea. - Svijeu bi trebalo zapaliti! Za pokoj due bi mu bilo! - Samo to je ponavljao neprestano, a oi su mu se prikovale o lokvu crne krvi broja devet. I iz sve je snage htio da zaurla, ali to je u njemu tek pitalo kao u reetu. Vraa se red u barake, ali to za pacijente s brojem osam ne znai nita. Zapravo nije bitno tko je dobio u ratu kad je ovjek na gubitku.

Dok Vidovi umire gospoda slave.

Umro je ovjek pokraj Vidovia. Nitko se ni ne trudi maknuti ga s kreveta.

6 12/12/2013 Dragutin Hasenay 4.a

- Pfuj, htio je da povie Vidovi, i jo mu je sinula svijetla misao da bi trebalo da baci na onaj bijeli stolnjak svoju porculansku posudu s blatom i da sve zaprlja - da zaprlja, da ostane na onom bijelom stolnjaku velika strana mrlja, i svi da zaviu: Mrlja, mrlja. U realizaciji te svoje posljednje jadne zamisli Vidovi se sagnuo za svojom zdjelom, i osjetio je jo u padu kako mu ruke glibe u stranu materiju - pa se sve utopilo u krvi to je potekla bujicom...

Vidovi se pokuava buniti protiv nepravde, ali umire, nemo ovjeka.

BILJEKA O PISCU Miroslav Krlea (Zagreb, 7. srpnja 1893. Zagreb, 29. prosinca 1981.) smatra se najveim hrvatskim knjievnikom 20. stoljea. Roen je u Zagrebu, gdje se i kolovao. Polazio je i vojnu akademiju u Budimpeti. U svom ivotu sudjelovao je u politici i bio je ljeviar, a znaajan je i njegov "sukob na knjievnoj ljevici" nakon kojeg prestaje s politikim ivotom. S Cesarcem je ureivao asopis Plamen, a jo su znaajni asopisi Danas, Peat, Forum i Knjievna republika. Za Krleu je karakteristian irok opus stvaralatva. Pisao je romane, drame, pripovijetke, novele, putopise, memoare, kritike i eseje, a okuao se i u poeziji gdje se izdvaja zbirka dijalektike kajkavske poezije pod nazivom ''Balade Petrice Kerempuha'', no pisao je i pjesme antiratne tematike. Djela: Hrvatski bog Mars potpuna i konana varijanta, Povratak Filipa Latinovicza, Balade Petrice Kerempuha, Vujak, Gospoda Glembajevi, U agoniji , Leda TEMA Vidovi, hrvatski student je ranjen i umire za tuu zemlju, a nikoga nije briga

LIKOVI
7 12/12/2013 Dragutin Hasenay 4.a

Maksimilijan, Mersault, Rusi, doktori, sestre, ranjenici

MJESTO RADNJE Rusija VRIJEME RADNJE 1. Svjetski rat

FABULA uvod: Maksimilijan ide u rat kao zapovjednik ratne bolnice Crvenog kria zaplet: dolaze novi ranjenici, bolnica je pretrpana, dolazi Vidovi na samrti vrhunac: ni pacijente ni doktore nije briga za Vidovia, svi slave, a ljudi umiru rasplet: Vidovi zadnjim snagama pokuava uprljati Maksimilijanov stoljnjak, ne uspjeva

8 12/12/2013 Dragutin Hasenay 4.a