Raspad SFRJ

Raspad Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije, skraeno raspad Jugoslavije, je zajedniki naziv za niz vojnih i politikih dogaaja koji su kao svoj rezultat imali prestanak postojanja Socijalistika Federativna Republika Jugoslavije, odnosno stvaranje nezavisnih drava na njenom dotadanjem teritoriju. O uzrocima raspada Jugoslavije ne postoji vrst konsenzus,
kao ni o datumima kada je taj proces zapoeo ni zavrio. U formalnom smislu raspad Jugoslavije je zapoeo 25.6. 1991. kada su Slovenija i Hrvatska jednostrano proglasile nezavisnost, a zavrio 27.4. 1992. kada su Srbija i Crna Gora - preostale lanice tzv. krnje Jugoslavije proglasile novu dravu pod nazivom Savezna Republika Jugoslavija. Meutim, dio autora smatra kako je proces raspada Jugoslavije zapravo zapoeo mnogo ranije - uvoenjem Ustava iz 1974. godine koji je stvorio pretpostavke za otcjepljenje republika te od jugoslavenske federacije stvorio de factokonfederaciju. Drugi, pak, smatraju kako poetak raspada Jugoslavije see u 1989. godinu kada je promjena Ustava Srbije, odnosno oduzimanje autonomije pokrajinama Kosovo i Vojvodina, dovela do ustavne krize na federalnom nivou, razrijeene tek jednostranim otcjepljenjima Slovenije i Hrvatske. Jugoslavija se je raspadala od 1991. do 1992. godine.[1] Poslije smrti Josipa Broza Tita, kosovski Albanci poeli su zahtjevati status republike za Kosovo. Srbijanski je dravni vrh tijekom 1989./90. smjenjivao vlast u Crnoj Gori, Vojvodini i na Kosovu ljudima lojalnim Miloeviu,[2] dobivajui tako kontrolu nad 4 od 8 glasova u predsjednitvu Jugoslavije. Razdor je nastao 1990.[3] kada nije postignut dogovor oko sastava federalne vlade: Srbija je htjela centraliziranu federaciju kako bi zadrala dominantnu ulogu u Jugoslaviji, dok su Slovenija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina htjele labavu konfederaciju kako bi mogle uivati u veoj autonomiji. [3] Hrvatska, Slovenija i Makedonija nakon toga proglaavaju neovisnost 1991., a godinu poslije to e uiniti i Bosna i Hercegovina. JNA je preoblikovana u srpsku vojsku i stavljena u funkciju stvaranja Velike Srbije, u obliku centralizirane Jugoslavije, krnje Jugoslavije ili proirene Srbije.[4] Srpski politiki i vojni vrh (JNA) nastojao

je savezne drave zadrati silom u Jugoslaviji: ubrzo nakon proglaenja neovisnosti poeo jedesetodnevni rat u Sloveniji, a zatim rat u Hrvatskoj (1991.-1995). Rat u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.) je sukob Hrvata, Srba i Bonjaka. Ipak, i Slovenija i Hrvatska i Bosna su stekle neovisnost i priznanje od meunarodne zajednice. Vojni vrh djelovao je u tim sukobima bez suglasnosti vrhovnog zapovjednika, predsjednika SFRJ, Stjepana Mesia: najkasnije 3. listopada 1991., nakon odlaska etvero od osam predstavnika predsjednitva SFRJ Janez Drnovek (Slovenija), Mesi (Hrvatska), Vasil Tupurkovski (Makedonija) i Bogi
Bogievi (Bosna i Hercegovina) - krnje predsjednitvo, tzv. "srpski blok" - Borisav [5] Jovi (Srbija), Branko Kosti (Crna Gora), Jugoslav Kosti (Vojvodina) i Sejdo Bajramovi (Kosovo) pod de facto kontrolom Slobodana Miloevia, preuzelo je potpunu vojnu i financijsku kontrolu nad [6][7] vojskom Jugoslavije.

- Titovom smrdu zavrena je jedna epoha,jedina u historiji Jugoslavije koja je zasluila da se oznai mirom. Tito se cijelog ivota borio vrsto i nepopustljivo protiv nacionalizma jugoslovenskih naroda koji je zemlju ved jednom doveo do samorazaranja. Postavio je pojedinane jugoslovenske drave u njihove historijske okvire i dao im potpunu autonomiju. I bosnaskohercegovaki Muslimani su prvi put u svojoj historiji dobili ono to im je i pripadalo -stats nacionalnosti. Uprkos ekonomskim tekodama i iskazima politikim problemima sizuacija u zemlji je u vrjeme i poslije smrti Josipa Broza bila pojavno stabilna. Masovni odgovori stanovnitva (trajkovi i demonstracije)pod pritiskom ekonomskog kolapsa rezultirali su prepoznavanjem korupcije dravnih komunistikih organa,rukovodstva i pojedinaca. Obian ovjek vie nije bio siguran. Vie nije imao stabilnu dravu i minimalnu egzistenciju. Komunistika rukovodstva pojedinih republika,djelimino demokratizovana i pod uticajem nezadovoljstva stanovnita,poela su otvoreno da iskazuju nezadovoljstvo saveznim konceptima . Dotadanji koncenzus u vrhu zemlje bitno je naruen. Raspad meu komunistima na saveznom nivou pokuali su da iskoriste komunisti pojedinih republika. Savezne funkcije preuzimale su one snage koje su eljele sprijeiti promjene u zemlji. Komunisti Republike Srbije

preuzimaju glavnu rije u sprjevanju demokratizacije ekonomskog i politikog sistema u zemlji. Taj okvir unose glavne savezne poluge,jaku dravnu policiju i vojsku (JNA) Dok su se hrvati i slovenci s pravom alili na srpsku prevlast,srbi su se sa svoje strane osjedali kao glavni nosioci patnje Titovog reima,kao rtva hrvatskog i slovenakog saveza koji je uskratiti prava koja je ona mogla traiti. Ustvari, Titov Federativni ustav iz 1974. godine,koji je republikama lanicama dodjelio suverenost oduzeo je srbiji njeno vodede mjesto u zemlji . U to vrijeme nastupio je na politiku pozornicu Slobodan Miloevid , od 1987. voa komunistike partije Srbije. On je shvatio da je sa socijalizmom gotovo,a da nastupa nacoinalizam i stavio se na elo pokreta. U velikim manifestacijama na koje su dolazili seljaci iz svih djelova zemlje,podgrijavao je atmosferu,koristedi kao povod kosovsko pitanje. To je bio povod da Srbija 189. sasvim ukine autonomiju kosova. To je bio poetak kraja Jugoslavije. Tenje srbije za dominacijom u jugoslaviji doprinjele su da se i u drugim republikama pone razmiljati o sopstvenom putu u bududnosti.