Deepak Chopra: The book of secrets

Mojemu ocu

KRISHANU LAL CHOPRI

nadahnuo si me svojim skladnim ivotom i skladnom smru te napokon razotkrio skrivene dimenzije mojega ivota.

ZAHVALE

Peteru Guzzardiju, mojemu iznimno sposobnom uredniku: ti si ujedno moj kritiar i jedan od mojih najboljih prijatelja. Shaye, Tini, Tari, Brianu, Jenny i ostatku obitelji u Harmonyju: od poetka moje karijere bili ste puni ljubavi, dobrohotni i strpljivi. Riti, Malliki, Gothamu, Sumantu, Candice i dragoj Tari: vi sve inite vrijednim i svetim. CarolYn Rangel, Feliciji Rangel i Jan CraWford iz mojeg ureda: bez vae predanosti i marljivosti ne bi bilo niega. Na kraju zahvaljujem svojoj obitelji u Chopra centru, koja moje rijei provodi u djelo te na taj nain utjee na ivote ljudi.

Uvod

N ajvea ivotna glad nije glad za hranom, novcem, uspjehom, poloajem, sigurnou, seksom niti ak za ljubavlju. Mnogi su ljudi sve to postigli, ali su i dalje osjeali nezadovoljstvo - tovie, kod mnogih je nezadovoljstvo dublje no to je bilo dok su poeli. Najdublja ivotna glad jest tajna koja se otkriva tek kad je osoba spremna razotkriti skriveni dio svojega jastva. U prastarim je uenjima ta tenja povezana s ronjenjem u potrazi za najvrjednijim biserom, a ta pjesnika usporedba govori da morate otplivati daleko od pliaka, zaroniti duboko u sebe i strpljivo traiti sve dok ne pronaete neprocjenjivo vrijedan biser. Taj se biser naziva i bit, Boji dah, voda ivota, sveti nektar - a sva ta odreenja zapravo govore o onome to bismo u dananje, prozaino, znanstveno doba jednostavno nazvali preobrazbom. Preobrazba je korjenita promjena oblika, primjerice, preobrazba gusjenice u leptira. U kontekstu ovjeka preobrazba znai pretvaranje straha, agresivnosti, sumnje, nesigurnosti, mrnje i praznine u njihove suprotnosti. Je li to doista mogue? Jedno je izvjesno: zagonetna glad koja izjeda ljudske due nije ni u kakvoj vezi sa svjetovnim pitanjima kao to su novac, poloaj i sigurnost. Unutarnja osobnost udi za smislom ivota, okonanjem patnje i za odgovorima na zagonetke ljubavi, smrti, Boga, due, dobra i zla. Povrinsko ivljenje nee pruiti odgovore na

13

ta pitanja niti zadovoljiti potrebe koje nas potiu da ih postavljamo. Otkrivanje vlastitih skrivenih dimenzija jedini je nain zadovoljavanja najdublje gladi. S usponom znanosti ta je udnja za znanjem trebala nestati, ali se zapravo pojaala. 0 skrivenim dimenzijama ivota ne moramo otkrivati nove "injenice". Nije potrebno i dalje zuriti u nalaze pacijenata koji su nadomak smrti podvrgnuti kompjuterskoj tomografiji i l i u nalaze magnetske rezonancije obavljene na joginima u dubokoj meditaciji. Ta je faza pokusa obavljena: izvjesno je da ovjekov mozak slijedi svijest, kamo god pola. Nai su neuroni sposobni zabiljeiti najuzvienije duhovne doivljaje. Meutim, o zagonetki ivota danas, u odreenom smislu, znamo manje od svojih predaka. ivimo u Doba Viega mozga, modane kore koja se u proteklih nekoliko tisuljea znatno razvila te zasjenila prastari, instinktivni, nii mozak. Modana se kora esto naziva novim mozgom, ali je stari mozak ipak milijunima godina vladao ovjekom kao to i danas vlada veinom ivih bia. Stari mozak ne moe oblikovati zamisli niti itati. A l i , posjeduje mo osjeanja i, nadasve, bivanja. Zahvaljujui starom mozgu, nai su preci posvuda u Prirodi osjeali blizinu tajanstvene prisutnosti. Ta prisutnost, koja se nalazi u svakoj estici svemira, proima i va ivot. Vi ste knjiga tajni koja eka da je se otvori iako se vjerojatno doivljavate potpuno drugaije. Ovisno o danu, vi ste radnik, otac i l i majka, suprug i l i supruga, potroa koji pretrauje prodavaonice u potrazi za neim novim, lan publike koji nestrpljivo eka sljedei nastup. Ako ivite istinu jedne stvarnosti, svaka vam se tajna otkriva bez napora ili truda. Sve se svodi na prastari izbor izmeu razdvojenosti i l i jedinstva. elite li biti razjedinjeni, proturjeni, rastrgani izmeu vjenih sila tame i svjetlosti? Ili iz razdvojenosti elite stupiti u cjelovitost? Vi ste bie koje djeluje, misli i osjea. Duhovnost te tri aktivnosti stapa u jednu stvarnost. Razmiljanje nema prevlast nad osjeanjem; osjeanje se ne mora uporno opirati viem mozgu; djelovanje se dogaa kada misao i osjeaj kau: "To je u redu". Tu jednu stvarnost mogue je pojmiti jer kad se naete u njoj, doivljavate tijek ivota bez prepreka i bez otpora. Nadahnue, ljubav, istinu, ljepotu i mudrost u tom tijeku doivljavate kao prirodne vidove postojanja. Ta jedna stvarnost jest duh, a povrina ivota samo je varka s tisuu krinki koje nam onemoguuju otkriti to je stvarno. Ova izjava prije tisuu godina ne bi izazvala

14

prijepor. Duh je posvuda bio prihvaen kao istinski izvor ivota. Tajnu ivota danas moramo promotriti novim oima jer smo, kao ponosna djeca znanosti i razuma, od sebe nainili siroad mudrosti. Stoga ova knjiga ima dvije zadae. Najprije vas mora uvjeriti da skrivene dimenzije ivota doista uvaju tajnu. Potom u vama mora raspiriti strast i predanost potrebne da biste stigli do tog odredita. Ovo nije projekt koji moete odgoditi za vrijeme kada ete biti spremni. Spremni ste od onoga dana kad ste zaboravili postavljati pitanja tko ste i zato ste ovdje. Mnogi od nas se, naalost, iskljuuju od tisua iskustava koja bi mogla ostvariti tu preobrazbu. Kad golemi trud ne bismo ulagali u poricanje, potiskivanje i sumnju, svaki bi ivot bio neprestano otkrivanje. Na posljetku morate povjerovati da je va ivot vrijedan marljivog i predanog istraivanja. Tisue malih odluka bile su potrebne da bi se knjiga tajni drala zatvorenom, ali je za njezino ponovno otvaranje potreban samo jedan jedini trenutak. Osobno, doslovno shvaam redak iz Novoga zavjeta koji kae: "Molite, i dat e vam se! Kucajte, i otvorit e vam se!" Posve jednostavno. Sve tajne ivota otkrit ete kad budete mogli iskreno rei Moram znati. Ne mogu ekati vie ni trenutka. Buddha koji sjedi ispod Bodhi stabla i Isusova borba s demonima u pustinji simboli su iste drame due koju ete i vi ponoviti jer ste zbog toga roeni. Nikada ne sumnjajte u sljedee: vi ste najvanije bie na ovom svijetu jer na razini due vi jeste ovaj svijet. Ne morate zasluiti pravo na spoznaju. Vaa susljedna misao, osjeaj i l i postupak mogu vam poeti otkrivati tu najdublju duhovnu mudrost koja tee ista i nesputana kao planinski potoci u proljee. Koliko god nas revno uvjeravali u suprotno, jastvo ne moe zauvijek uvati tajne od samoga sebe.

15

Prva tajna

ivot kakav poznajete zapravo je tanak sloj dogaaja koji prekriva dublju stvarnost. U toj dubljoj stvarnosti vi ste dio svega to se upravo dogaa, svega to se ikada dogodilo i svega to e se ikada dogoditi. U toj dubljoj stvarnosti izvan svake sumnje znate tko ste i to je vaa svrha. Nema zbrke niti sukoba ni s jednom drugom osobom na svijetu. Vaa ivotna svrha jest pomoi svemiru da raste i razvija se. Kad pogledate samoga sebe, vidite samo ljubav. Meutim, nita od toga ne ini tajnu ivota. Tajna je u nainu izvlaenja svega toga na povrinu. Kad bi me netko upitao kako se moe dokazati da tajna ivota doista postoji, najjednostavniji dokaz bila bi upravo ta golema razdvojenost duboke stvarnosti i svakidanjeg ivota. Od samoga roenja neprestano nailazimo na znakove koji nas upuuju na drugi, unutarnji svijet. Jeste li ikada doivjeli trenutak udivljenja? Takve trenutke mogue je doivjeti uz prelijepu glazbu ili uz prizor prirodne ljepote od kojega se najeite. Ili ste moda krajikom oka opazili neto poznato - jutarnju svjetlost, stablo koje se povija na vjetru, lice usnule voljene osobe - i u tom trenutku shvatili da je ivot vie no to se na prvi pogled doima. Naili ste na nebrojene znakove, ali ste ih previdjeli jer nisu inili jasnu poruku. Upoznao sam iznenaujue mnogo ljudi iji su duhovni poeci bili doista udesni: u djetinjstvu su opazili kako bakina dua odlazi u trenutku smrti, na roendan su oko sebe opazili svjetlosna bia, putovali izvan svojih

16

fizikih tijela i l i su, stigavi kui iz kole, na vratima ugledali voljenog lana obitelji iako je ta osoba nedavno poginula u strahovitoj prometnoj nesrei. (Jedan mi je ovjek rekao kako je prvih deset godina svojega ivota bio "djeak iz balona" jer je u svojem balonu putovao visoko iznad grada i u nepoznate zemlje.) Milijuni ljudi - to nije preuveliavanje, ve zakljuak izveden iz anketa - vidjeli su sebe okupane bisernom svjetlou. Ili su uli glas za koji su znali da dolazi od Boga. Ili su u djetinjstvu imali nevidljive uvare, tajne prijatelje koji su ih uvali dok su spavali. Na posljetku sam zakljuio da je vie ljudi koji su doivjeli takva iskustva - istinska, tajna putovanja u stvarnost koju od ove stranosti razdvaja samo tanak veo nevjerice - no to je onih koji ih nisu doivjeli. Otvaranje vela znai promjenu vlastitoga poimanja. Posrijedi je osobna, potpuno subjektivna, ali ipak vrlo stvarna promjena. Gdje zapoeti rjeavanje zagonetke koja je posvuda, ali ipak ne ini cjelovitu poruku? Veliki detektiv poput Sherlocka Holmesa potragu bi zapoeo s polazita osnovnog zakljuka: neto nepoznato eli biti poznato. Tajna koja ne eli biti otkrivena, nastavlja se povlaiti to joj se vie pribliavate. Tajna ivota se tako ne ponaa: ako znate gdje valja traiti, nepoznato se odmah otkriva. A l i , gdje je to? Tjelesna je mudrost dobro polazite u skrivene dimenzije ivota jer je, iako nevidljiva, neporecivo stvarna - sredinom osamdesetih godina dvadesetoga stoljea medicinski su istraivai poeli prihvaati tu injenicu. Prije se smatralo da je mozak jedinstven po svojoj sposobnosti inteligencije. No, tada smo znakove inteligencije poeli otkrivati u imunolokom sustavu, a zatim i u probavnom sustavu. U oba navedena sustava mogue je opaziti osobite glasnike molekule koje obilaze sve organe, prenose poruke mozgu i od mozga, ali djeluju i samostalno. Leukocit, sposoban razlikovati uljeze odnosno neprijateljske bakterije od peludi, zapravo donosi inteligentnu odluku iako plovi optokom krvi neovisno o mozgu. Prije deset godina bilo bi besmisleno govoriti o inteligenciji crijeva. Bilo je poznato da se u sluznici crijeva nalaze tisue ivanih zavretaka, no to su bile tek udaljene, rubne postaje ivanog sustava koji je pomou njih odravao vezu s priprostim poslom izvlaenja hranjivih tvari iz hrane. Danas se ispostavlja da crijeva i nisu tako pri-

17

prosta. Njihove rasprostranjene ivane stanice ine fino usklaen sustav reagiranja na vanjske dogaaje: neugodnu primjedbu na poslu, prijetnju opasnosti ili na smrt u obitelji. Reakcije eluca pouzdane su kao i misli mozga te jednako sloene. Vae debelo crijevo, jetra i eludac takoer razmiljaju iako ne verbalnim jezikom mozga. Ispostavlja se da je ono to su ljudi nazivali "reakcijom utrobe" zapravo tek nagovjetaj sloene inteligencije na djelu u stotinama tisua milijardi stanica. Zbog sveobuhvatne medicinske revolucije znanstvenici su zakoraili u skrivenu dimenziju koju nitko do tada nije ni naslutio. Stanice nas misaono nadmauju ve milijunima godina. tovie, njihova bi mudrost, starija od mudrosti modane kore, mogla biti najbolji model onoga to je jedino starije od njih - svemira. Moda nas i svemir misaono nadmauje. Kamo god pogledam, opaam to kozmika mudrost nastoji postii. A to je gotovo isto onome to i sam nastojim postii - rasti, razvijati se i stvarati - a najvea je razlika u tome to moje tijelo s univerzumom surauje mnogo bolje no to meni polazi za rukom. Stanice lako i bez tekoa otkrivaju ivotnu tajnu. Njihova je mudrost potpuno predana i posveena. Ustanovimo, dakle, moemo li znaajke tjelesne mudrosti povezati sa skrivenim dimenzijama koje elimo razotkriti:

Povezivanje s inteligencijom tijela

1. Vi imate uzvienu svrhu. 2. Dio ste jedinstva ivota. 3. Vaa je svijest uvijek spremna za promjenu. Ona iz trenutka u trenutak poima sve to vas okruuje. 4. Sve druge prihvaate kao sebi ravne, bez osuivanja i bez predrasuda. 5. Svakom trenutku prilazite s obnovljenom kreativnou, ne ustrajete u staroj, potroenoj. 6. Vae bivanje prati ritmove univerzuma. Osjeate se sigurno i poduprto. 7. Vae vienje djelotvornosti jest dopustiti tijeku ivota da vam donese ono to vam je potrebno. Sila, nadzor i borba nisu vai naini. 8. Osjeate povezanost sa svojim izvorom.

18

9. Posveeni ste davanju kao izvoru sveg obilja. 10. Svaku promjenu, ukljuujui roenje i smrt, poimate kroz prizmu besmrtnosti. Za vas je najstvarnije ono nepromjenjivo. Nita od navedenoga nije duhovni cilj; sve su to injenice svakidanjeg ivljenja na razini vaih stanica. Uzviena svrha: svaka stanica vaega tijela pristaje raditi za dobrobit cjeline; njezina pojedinana dobrobit je na drugom mjestu. Ako je potrebno, umrijet e da bi zatitila tijelo to se esto i dogaa: ivotni vijek pojedine stanice samo je djeli naega ivotnog vijeka. Svakoga sata umiru tisue stanica koe kao i imunolokih stanica koje se bore protiv neprijateljskih mikroba. Sebinost ne dolazi u obzir, ak ni po pitanju opstanka stanice. Jedinstvo: stanica odrava povezanost sa svim drugim stanicama. Glasnike molekule jure posvuda kako bi i najudaljenije postaje obavijestile ak i o najmanjoj elji ili nakani tijela. Povlaenje i l i odbijanje komunikacije ne dolazi u obzir. Svijest: stanice se prilagouju iz trenutka u trenutak. Ostaju prilagodljive kako bi odgovorile na trenutne situacije. Zaglavljenost u krutim navikama ne dolazi u obzir. Prihvaanje: stanice jedna drugu poimaju kao jednako vane. Svaka stanica tijela u meuovisnom je odnosu sa svim drugim stanicama. Samostalnost ne dolazi u obzir. Kreativnost: iako svaka stanica ima jedinstveni niz funkcija (primjerice, stanice jetre sposobne su obavljati pedeset razliitih zadataka), te se funkcije povezuju na kreativne naine. ovjek je sposoban probaviti hranu koju do tada jo nije jeo, misliti misli koje do tada jo nije mislio, plesati na do tada nevien nain. Ustrajanje u starim ponaanjima ne dolazi u obzir. Bivanje: stanice slijede univerzalan ciklus odmaranja i aktivnosti. Iako se taj ciklus oituje na mnogo naina (poput fluktuacija razina hormona, krvnoga tlaka i probavnih ritmova), njegovo najvidljivije oitovanje jest san. Medicina jo uvijek nije otkrila zato nam je san potreban, ali je poznato da uskraivanje njegovih dobrobiti dovodi do potpune disfunkcije. U tiini neaktivnosti klija budunost tijela. Opsesivna aktivnost i l i agresivnost ne dolaze u obzir. Djelotvornost: stanice funkcioniraju uz najmanju moguu potronju

19

energije. Tipina stanica unutar svoje membrane pohranjuje koliinu hrane i kisika dovoljnu za samo tri sekunde. Potpuno vjeruje da e dobiti ono to joj bude potrebno. Pretjerana potronja hrane, zraka ili vode ne dolazi u obzir. Povezanost: zahvaljujui zajednikom genetskom naslijeu, stanice znaju da su u osnovi iste. injenica da se stanice jetre razlikuju od stanica srca te da se miine stanice razlikuju od stanica mozga ne porie njihovu istovjetnost koja je nepromjenjiva. Metodom povratka njihovu zajednikom izvoru miinu je stanicu u laboratoriju mogue genetski preobraziti u stanicu srca. Koliko god se puta podijelile, zdrave stanice ostaju povezane sa svojim izvorom. Odmetnitvo za njih ne dolazi u obzir. Davanje: primarna aktivnost stanica jest davanje koje odrava cjelovitost svih drugih stanica. Potpuna posveenost davanju primanje ini automatskim - ono je druga polovica prirodnog ciklusa. Gramzivost ne dolazi u obzir. Besmrtnost: stanice se mnoe kako bi prenijele svoje znanje, iskustvo i sposobnosti ne uskraujui nita svojemu potomstvu. Posrijedi je svojevrsna praktina besmrtnost: pokoravanje smrti na tjelesnoj razini, ali njezino svladavanje na netjelesnoj razini. Generacijski jaz ne dolazi u obzir. Kad uvidite na to su vae stanice pristale, ne opaate li duhovni sporazum u svakom smislu te rijei? Prva znaajka, ostvarivanje uzviene svrhe, jednaka je duhovnim znaajkama predavanja i nesebinosti. Davanje je isto to i vraanje Bogu onoga to jest Boje. Besmrtnost je isto to i vjerovanje u ivot nakon smrti. Meutim, moje tijelo uope ne zanimaju odreenja koja je prihvatio moj um. Za moje su tijelo te znaajke jednostavno naini na koje funkcionira ivot. One su djela kozmike inteligencije koja se milijardama godina oitovala kao biologija. Tajna ivota strpljivo je i pomno omoguavala oitovanje svojega punog potencijala. Taj preutni sporazum koji dri moje tijelo na okupu ak i danas doivljavam kao tajnu jer, sudei po vidljivome, taj sporazum ne postoji. Vie od dvije stotine i pedeset vrsta stanica obavlja svoj svakidanji posao: pedeset funkcija stanica jetre potpuno su jedinstvene, ne preklapaju se sa zadacima stanica miia, bubrega, srca ili mozga, meutim, posljedice bi bile pogubne kad bi samo jedna funkcija bila poremeena. Tajna ivota pronala je nain da se savreno oituje kroz mene. Jo jednom proitajte popis znaajki i upamtite sve to "ne dolazi u obzir": sebinost, odbijanje komunikacije, odmetnitvo, pretjerana potronja, opse-

20

sivna aktivnost i agresivnost. Ako nae stanice znaju da se tako ne smiju ponaati, zato se mi tako ponaamo? Zato je gramzivost za nas dobra iako je na razini naih stanica pogubna, odnosno ini osnovnu pogrjeku stanica raka? Zato doputamo da pretjerana potronja dovede do epidemije pretilosti kad nae stanice svoje gorivo mjere na molekule? Ljudi nisu odustali od onih naina ponaanja koji bi nae tijelo ubili u jednom danu. Na taj se nain suprotstavljamo mudrosti svojega tijela i, to je jo gore, ne obraamo pozornost na unutarnji predloak savrenog duhovnog ivota. Ova knjiga nije nastala iz uvjerenja da su ljudi duhovno slabi i manjkavi. Roena je u trenutku krize u mojoj obitelji koja mi je zapravo pruila novu nadu. Moj je otac prije nekoliko godina umro posve neoekivano. Jo uvijek pun ivota u osamdeset i prvoj godini, taj je sijeanjski dan proveo gledajui inauguraciju novog amerikog predsjednika. Iako se povukao iz dugogodinje kardioloke prakse, ostao je u toku pa je tu veer proveo raspravljajui sa svojim studentima o medicinskim sluajevima. Majka je zbog slabijeg zdravlja spavala u drugoj sobi pa nije ula kada je Krishan legao u krevet. No, nije mogla zaspati pa je nakon ponoi na vratima ugledala svojega supruga u pidami, tek nejasan obris u tami, koji joj je rekao da odlazi. Majka je odmah znala to to znai. Otac ju je poljubio za rastanak i rekao joj da je voli. Potom se tiho vratio u svoju sobu u koju su dopirali samo noni zvuci zrikavaca, tropskih ptica i prometa u Delhiju. Legao je, tri puta zazvao Boga i umro. Moja je obitelj bila shrvana oajem. S mlaim sam bratom odmah iz .Amerike otputovao u Indiju i za nekoliko smo sati donijeli oevo tijelo, odjeveno u tradicionalnu pogrebnu odjeu i posuto nevenima, u prizemlje gdje se naricanje ena mijealo sa svetim napjevom. Nedugo potom stajao sam pokraj hrpice pepela na goruem gatu pokraj rijeke i obavljao dunost najstarijega sina: tapom sam razbijao ostatke lubanje kako bih simboliki prekinuo zemaljske veze sa ivotom kojega je moj otac ivio. Nisam se mogao oteti osjeaju da je potpuno i zauvijek nestao ovjek kojega sam najvie volio i posljednji za kojega bih pomislio da u ga tako brzo izgubiti. No, injenica da je preminuo u tako bistrom i smirenom stanju svijesti sve nas je potedjela najdublje boli tugovanja. Iako sam bio uvjeren da je Krishan Chopra preminuo u obliku tijela i osobnosti koju sam poznavao, moji se osjeaji nisu mogli oduprijeti sve dok nisam do najsitnije mogue pojedinosti izrazio u to se pretvorio. Tajna ga je promijenila iz jednoga stanja u

21

drugo, a ja sam shvatio da se ista preobrazba dogaa u meni i u svima. Svi smo zajedno i svi se rasplinjavamo u skladu s tajnom, nita drugo. Umjesto da tajnu ivota istraujemo kao sastavni dio svojega bia, ponaali smo se kao da ne postoji. Zbog tog smo propusta svi patili, a na obzorju se nazire daljnja patnja, moda nevienih razmjera. Moj je otac napustio svijet koji je utonuo u dubinu tame. Kada danas na veer zaponu vijesti, nevolje e se dogaati posvuda kao i uvijek, a ponueni odgovori nee biti ni blizu mudrosti jedne jedine stanice. Mnoge ljude svladava malodunost i povlae se od izazova tolike patnje. Drugi zakljue da moraju krenuti dalje i pronai neto to jo nemaju - novu vezu, novo radno mjesto, novu vjeru i l i uitelja - da bi se ponovno osjeali ivima. Bi li stanice vaega tijela prihvatile takvu defetistiku logiku? Ako vam vae sadanje stanje nije dovoljno dobro, tada e ljubav, iscjeljenje i Bog zauvijek ostati izvan vaeg dosega. Jesmo l i , nakon mnogih narataja ivota proivljenih u kaosu, spremni dopustiti da nas tajna napokon spasi? Postoji li drugi nain?
PROMJENA STVARNOSTI U CILJU USKLAIVANJA S PRVOM TAJNOM

Svaku u tajnu popratiti vjebom koja e vam omoguiti da je primijenite. itanje o tajni djeluje na misaonoj razini; razina osjeanja i razina djelovanja ostaju netaknute. Da biste doista promijenili svoju osobnu stvarnost, sve tri razine moraju se sjediniti. Prva tajna jest dopustiti tjelesnoj mudrosti da vam pokae put. Danas zapiite deset prethodno spomenutih znaajki te mudrosti i domislite kako moete ivjeti svaku pojedinu znaajku. Zabiljeite svoje zamisli i uporabite ih kao upute za dananji dan. Dnevno moete primjenjivati samo jednu znaajku ili ih sve navesti te pokuati primijeniti to vie. Nemojte teiti usavravanju; ne piite iz uvjerenja da ste slabi i l i manjkavi. Svrha ove vjebe jest proirivanje zone tjelesne udobnosti na ponaanje i osjeaje. Neka vae rijei izraavaju tenje bliske vaem srcu koje u vama bude osjeaj istinskog jastva. Primjerice: Uzviena svrha: ovdje sam da bih sluio. Ovdje sam da bih nadahnjivao. Ovdje sam da bih volio. Ovdje sam da bih ivio svoju istinu. Jedinstvo: cijenit u osobu koja ne zna da to osjeam. Prijei u preko napetosti i biti srdaan prema osobi koja ne obraa pozornost na mene. Izra-

22

zit u barem jedan osjeaj koji je u meni probudio krivnju i l i nelagodu. Svijest: umjesto da govorim, deset minuta provest u u promatranju. Sjedit u sam, u tiini, i samo osjeati svoje tijelo. Ako me netko uzruja, upitat u se to doista osjeam u pozadini toga gnjeva - i ostat u usredotoen na to sve dok gnjev ne nestane. Prihvaanje: provest u pet minuta razmiljajui o vrlinama osobe koja mi se nimalo ne svia. itat u o skupini koju smatram krajnje nesnoljivom i pokuat u opaziti svijet njihovim oima. Pogledat u u ogledalo i opisati se kao da sam savrena majka ili otac koje bih volio imati (zapoevi reenicom "Kako si lijep u mojim oima"). Kreativnost: zamislit u pet stvari koje bih mogao uiniti, a koje moja obitelj nikada ne bi oekivala, i uinit u barem jednu. Sastavit u koncept romana utemeljenog na svojem ivotu (svi e dogaaji biti istiniti, ali nitko nee pogoditi da sam ja glavni junak). Izumit u neto to je svijetu oajniki potrebno. Bivanje: provest u pola sata na mirnom mjestu ne inei nita, samo u osjeati isto postojanje. Opruit u se na travi i osjeat u kako se Zemlja tromo okree poda mnom. Udahnut u tri puta i izdahnuti to polaganije. Djelotvornost: odustat u od nadzora u najmanje dvije situacije te promatrati to e se dogoditi. Zagledat u se u ruu i razmiljati o tome bih li je mogao natjerati da se otvori bre i ljepe no to se otvara - a zatim u se upitati cvate li i moj ivot tako djelotvorno. Leat u na tihom mjestu pokraj oceana i l i sluati snimljene zvukove mora i udisati njegove ritmove. Povezanost: kad se zateknem da odvraam pogled od nekoga, sjetit u se pogledati ga u oi. Osobi koju sam shvaao zdravo za gotovo uputit u pogled pun ljubavi. Izrazit u suosjeanje osobi kojoj je to potrebno, po mogunosti nepoznatoj. Davanje: kupit u obrok i dati ga potrebitoj osobi na ulici (ili u s tom osobom ruati u zalogajnici). Pohvalit u znaajku za koju znam da ju ta osoba i sama cijeni. Svojoj u djeci danas posvetiti onoliko vremena i potpune pozornosti koliko e eljeti. Besmrtnost: proitat u sveti spis o dui i o obeanju ivota nakon smrti. Zapisat u pet pojedinosti po kojima bih elio da moj ivot bude upamen. Sjedit u u tiini i doivljavati trenutke izmeu udisaja i izdisaja osjeajui vjeno u sadanjem trenutku.

23

Druga vjeba: Sluaj ili inteligencija? Svaka tajna ove knjige svodi se na postojanje nevidljive inteligencije koja djeluje ispod vidljive povrine ivota. Tajna ivota nije oitovanje sluajnosti, ve jedne sveprisutne inteligencije. Je li mogue povjerovati u takvu inteligenciju ili biste i dalje trebali vjerovati u nasuminost i sluajnu kauzalnost? Proitajte sljedee neobjanjene injenice, a zatim oznaavanjem Da ili Ne odgovorite na pitanje jeste li ve znali za tu tajnu. Da Ne Pustinjske ptice koje ive u blizini Grand Canyona zakopavaju tisue borovih sjemenki du ruba kanjona, na ratrkana mjesta. Tako spremljenu hranu troe tijekom zime; svaka se ptica vraa upravo do one sjemenke koju je zakopala i nalazi je pod debelim slojem snijega. Da Ne Lososi roeni u malom brzacu koji utjee u rijeku Columbiju na pacifikom sjeverozapadu plivaju do mora. Nakon nekoliko godina lutanja prostranstvima oceana vraaju se kako bi se mrijestili upravo na mjestu na kojemu su roeni i nikada ne zalutaju u pogrjean brzac. Da Ne Mala djeca iz nekoliko zemalja sluala su kako im itaju tekstove na japanskom jeziku; potom su ih zamolili da zakljue jesu li upravo uli besmislene rijei i l i lijepu japansku pjesmu. Sva su djeca iz Japana odgovorila tono kao i mnogo vie od 50 % djece iz drugih zemalja koja do tada jo nisu ula ni rije japanskoga jezika. Da Ne Jednojajani blizanci udaljeni stotinama i l i tisuama kilometara trenutno su naslutili smrt drugoga blizanca u nesrei. Da Ne Milijuni krijesnica u Indoneziji sposobni su sinkronizirati svjetlucanje na podruju od nekoliko kvadratnih kilometara. Da Ne Kad ih ivotinje pretjerano obrste, odreena stabla u Africi sposobna su drugim, pet kilometara udaljenim stablima signalizirati da poveaju koliinu tanina u listovima jer ih taj spoj ini nejestivima. Udaljena stabla primaju tu poruku i u skladu s njom mijenjaju svoje kemijske procese.

24

Da Ne Blizanci razdvojeni na roenju prvi su se put sastali poslije mnogo godina i ustanovili da su iste godine oenili ene istog imena i da imaju jednak broj djece. Da Ne Kad se s hranom u kljunovima vrate na mjesto gnijeenja, majke albatrosi svoje ptice odmah pronalaze meu stotinama tisua potpuno istih ptica na napuenoj plai. Da Ne Jednom godinje, u vrijeme punoga Mjeseca, nekoliko milijuna rakova bodljaa istodobno izae na obalu radi parenja. Iz dubina oceana u koje svjetlost nikada ne prodire, svi odgovaraju na isti poziv. Da Ne Kad molekule zraka izazovu titranje vaeg unog bubnjia jednako titranju cimbala izazvanog udarcem tapia, ujete glas koji prepoznajete kako govori rijei koje razumijete. Da Ne Natrij i klor su, sami po sebi, smrtonosni otrovi. No, kad se sjedine u soli, ine osnovni spoj na kojemu se temelji sav ivot. Da Ne Da biste proitali ovu reenicu, nekoliko milijuna neurona u vaoj modanoj kori mora trenutno stvoriti posve nov obrazac koji se u vaem ivotu jo nije pojavio. Za izvoenje ove vjebe neete dobiti ocjenu, ali je drite pri ruci sve dok ne proitate knjigu. Potom je ponovno promotrite i ustanovite jesu li se vaa vjerovanja promijenila dovoljno da biste mogli osmisliti objanjenje utemeljeno na duhovnim tajnama razmotrenim u ovoj knjizi.

25

Druga tajna

azotkrivanje tajne ivota iziskuje potovanje jedne jedine zapovijedi: ivi kao stanica. A l i , mi tako ne ivimo, a razlog tome nije teko otkriti. Mi ivimo na svoj nain. Nae se stanice hrane istim kisikom i glukozom kojima su se hranile i amebe prije dva milijuna godina, ali nas privlai masna, slatka, vie ili manje bezvrijedna, pomodna hrana. Nae stanice surauju u skladu s istim naelima koje je evolucija odredila u divovskim papratima u razdoblju krede, no mi svakoga desetljea, moda ak i svake godine i l i svakoga mjeseca, negdje u ovom svijetu nalazimo novoga neprijatelja. Svatko od nas moe ispriati slinu priu 0 udaljavanju od precizne, potpune i gotovo savrene mudrosti koju slijede naa tijela. Nae nepromiljene pogrjeke upuuju na mnogo openitiji obrazac. Da bismo se vratili staninoj mudrosti, svatko od nas mora uvidjeti da ivimo posljedice neijih starih izbora. Poueni smo drati se navika i vjerovanja koja su potpuno zanemarivala tajnu ivota. Ta vjerovanja proizlaze jedna iz drugih: Postoji materijalan svijet. Materijalan svijet ispunjenje stvarima, dogaajima i ljudima. Ja sam jedan od tih ljudi, a moj poloaj nije vii od poloaja bilo kojega drugog ovjeka.

26

Da bih otkrio tko sam, moram istraivati materijalni svijet. Takav skup vjerovanja sputava. Ne ostavlja prostora istraivanju due, pa ak ni samoj dui. emu uvoditi tajnu ivota u sustav koji ve zna to je stvarno? No, koliko god se materijalan svijet doimao uvjerljivo, nitko, na veliku sramotu suvremene znanosti, nije uspio dokazati da je taj svijet stvaran. Obini ljudi nisu usredotoeni na znanost pa taj golemi problem nije opepoznat. Pa ipak, svaki e vam neurolog potvrditi kako mozak ne prua ni jedan dokaz da vanjski svijet doista postoji, a mnogi navode na zakljuak da ne postoji. Zapravo, mozak samo prima neprekidan niz signala o kemijskoj ravnotei tijela, temperaturi i potronji kisika te pucketavoj bujici ivanih impulsa. To mnotvo neobraenih podataka zapoinje kao kemijski rafali s prateim elektrinim nabojem. Impulsi putuju zamrenom mreom razgranatih ivanih stanica, a kad signal stigne do mozga kao trka koji s ruba Carstva donosi poruku u Rim, modana kora prikuplja neobraene podatke i organizira ih u jo sloenije kombinacije elektrinih i kemijskih impulsa. Modana kora nas ne obavjetava o tom beskonanom obraivanju podataka, jedinoj aktivnosti koja se dogaa u sivoj tvari. Umjesto toga, obavjetava nas o svijetu - omoguuje nam opaziti prizore, zvukove, okuse, mirise i teksture - o ukupnosti njegova raspona. Mozak nas je i te kako nasamario, vjeto nas zavarao, jer izmeu neobraenih podataka koje tijelo prima i naega subjektivnog doivljaja vanjskog svijeta ne postoji izravna veza. Koliko je nama poznato, cijeli vanjski svijet mogao bi biti san. Dok spavam i sanjam, vidim dogaaje koji su jednako stvarni kao i oni u svijetu budnosti (ostala etiri osjetila kod veine ljudi u snu funkcioniraju nejednako, no neki sanjai mogu osjetiti dodir, okus i miris te uti zvuk jednako kao i u stanju budnosti). No, kad ujutro otvorim oi, znam da su se svi ti ivi dogaaji odvijali u mojoj glavi. Nikada ne bih nasjeo na tu obmanu jer pretpostavljam da snovi nisu stvarni. Zar moj mozak posjeduje mehanizam za stvaranje sna i mehanizam namijenjen svijetu budnosti? Ne, ne posjeduje. U kontekstu modane funkcije mehanizam sna se po buenju ne iskljuuje. Isti vidni korteks na stranjem dijelu moje glave omoguuje mi vidjeti objekt - stablo, lice, nebo bez obzira na to promatram li ga u sjeanju, u snu, na fotografiji i l i u prirodi.

27

Mjesta stanine aktivnosti se neznatno razlikuju i upravo zbog toga uspijevam razluiti san, fotografiju i stvaran prizor iako se neprestano odvija isti temeljni proces. Stablo, lice i l i nebo izvodim iz kemijskih i elektrinih impulsa koje razgranata, zamrena mrea ivaca odailje u mojem mozgu i u cijelom tijelu. Koliko god se trudio, nikada neu pronai ni jedan jedini obrazac spojeva i naboja u obliku drveta, lica ili u bilo kojem drugom obliku. Posrijedi je samo kovitlac elektrokemijske aktivnosti. Taj sramotan problem - nemogunost dokazivanja postojanja vanjskoga svijeta - potkopava cjelokupan temelj materijalizma. Tako stiemo do druge duhovne tajne: vi niste u svijetu, svijet je u vama. Stijene su vrste samo zbog toga to mozak odreenu bujicu elektrinih signala registrira kao dodir; Sunce sja samo zbog toga to mozak drugu bujicu elektrinih signala registrira kao prizor. U mojemu mozgu nema Suneve svjetlosti jer, koliko god vanjska svjetlost bila jaka, njegova unutranjost ostaje mrana poput pilje. Zakljuivi da cijeli svijet nastaje u meni, odmah sam uvidio da biste i vi mogli rei isto. Jeste li vi u mojem snu ili sam ja u vaem - i l i smo svi zatoeni u bizarnoj kombinaciji pojedinanih vienja dogaaja? Za mene to nije zagonetka, ve sama sr duhovnosti. Svi smo stvaratelji. Tajna ispreplitanja tih pojedinanih vienja (tako da se va svijet uskladi s mojim) upravo je ono to ljude potie na potragu za duhovnim odgovorima. Jer, neprijeporno je da je svijet prepun proturjenosti, ali i da je prepun sklada. Spoznaja da kao stvaratelji sami oblikujemo svaki, dobar ili lo, vid svojeg iskustva donosi osloboenje. Prema tome, svatko je sredite svijeta. Neko su te zamisli bile same po sebi razumljive. Uenje o jednoj stvarnosti prije mnogo je stoljea zauzimalo sredinje mjesto u duhovnom ivotu. Vjere, narodi i tradicije znatno su se razlikovali, no vladalo je opeprihvaeno vjerovanje da je svijet jedinstvena tvorevina proeta jednom inteligencijom, jedan stvaralaki plan. Monoteizam je tu jednu stvarnost nazivao Bogom, Indija ga je nazivala Brahmanom, a za Kineze je ona bila Tao. Bez obzira na odreenje, svaki je ovjek ivio unutar te beskonane inteligencije, a sve to smo samostalno inili bilo je dio uzvienog plana toga svijeta. ovjek nije morao krenuti u duhovnu potragu da bi otkrio tu jedinu stvarnost. Svi su ivoti bili usklaeni s njom. Stvaratelj je jednako proimao svaku esticu stvorenoga, a ista boanska iskra udahnjivala je ivot svim njegovim oblicima.

28

Danas bismo to vienje proglasili mistinim jer se bavi onime to je nevidljivo. No, da su nai preci imali mikroskope, ne bi li u ponaanju stanica opazili neoboriv dokaz svojega misticizma? Vjerovanje u sveobuhvatnu stvarnost svakoga postavlja u sredite postojanja. Mistini simbol toga vjerovanja bio je krug s tokom u sredini, a govorio je da je svaki pojedinac (toka) zapravo beskonaan (krug). To je nalik siunoj stanici koju sredinja toka D N K povezuje s milijardama godina evolucije. No, je li teorija jedne stvarnosti uope mistina? Z i m i kroz prozor najee opaam barem jednu liinku koja visi s grane. U njoj se gusjenica pretvorila u liinku koja e u proljee izai kao leptir. Ta nam je metamorfoza svima poznata jer smo je kao djeca promatrali (ili smo itali djelo Erica Carlea Vrlo gladna gusjenica). No, ono nevidljivo to se dogaa u ahuri ostaje duboka tajna. Organi i tkiva gusjenice raspadaju se u amorfno, kaasto stanje iz kojega nastaje struktura leptirova tijela, nimalo nalik gusjenici. Znanost ne nudi odgovor na pitanje zato se metamorfoza dogodila. Gotovo nije mogue zamisliti da ju je kukac sasvim sluajno otpoeo - kemijski procesi preobrazbe gusjenice u leptira nepojmljivo su sloeni jer su tisue koraka precizno meusobno povezane. (Kao da ste odvezli bicikl na popravak, a kad ste se vratili, njegovi su se dijelovi pretvorili u najsuvremeniji zrakoplov.) No, donekle shvaamo kako je taj osjetljiv lanac dogaaja povezan. Dva hormona, juvenilni hormon i ekdison, reguliraju proces koji se golom oku doima kao pretvaranje gusjenice u kau. Zahvaljujui tim hormonima, stanice koje prelaze put od liinke do leptira znaju kamo idu i kako se moraju promijeniti. Smatra se da neke stanice umiru, druge se rastvaraju, a tree se pretvaraju u oi, ticala i krila. To podrazumijeva osjetljiv (i udesan) ritam koji mora ostati u savrenoj ravnotei izmeu stvaranja i unitavanja. Ispostavlja se da taj ritam ovisi o duljini dana, a koja pak ovisi o kruenju Zemlje oko Sunca. Stoga je kozmiki ritam milijunima godina tijesno povezan s roenjem leptira. Znanost je usredotoena na molekule, no ovo je oiti primjer inteligencije na djelu koja molekule koristi kao sredstvo ostvarenja svoje nakane. Nakana je u ovom sluaju bila stvaranje novoga bia bez traenja starih sastojaka. (Ako doista postoji samo jedna stvarnost, ne moemo, poput znanosti, rei da je duljina dana uzrok zbog kojega liinkini hormoni otpoinju metamorfozu u leptira. Duljina dana i hormoni dolaze iz istoga stvaralakog

29

izvora te tkaju jednu stvarnost. Taj izvor koristi kozmike ritmove i l i molekule kako mu odgovara. Duljina dana nije uzrok promjene hormona kao to ni hormoni ne izazivaju promjenu dana: i jedno i drugo povezano je s nevidljivom inteligencijom koja ih oboje stvara odjednom. Djeak moe u snu i l i na slici palicom udariti bejzbolsku lopticu, ali njegova palica nije uzrok zbog kojega loptica leti po zraku. Cijeli san ili slika ine savrenu cjelinu.) Slijedi jo jedan primjer: dvije tvari zvane aktin i miozin razvile su se prije mnogo eona kako bi miiima u krilima kukaca omoguile stezanje i oputanje. Tako su kukci nauili letjeti. Ako jedna od tih parnih molekula nedostaje, krila e izrasti, ali nee moi mahati pa e stoga biti beskorisna. Iste dvije bjelanevine danas su zaslune za kucanje ljudskoga srca, a ako jedna nedostaje, kucanje je neuinkovito ili slabo to na posljetku dovodi do zatajenja rada srca. Ponavljam, znanost se u udu pita kako su se molekule prilagoavale tijekom milijuna godina, meutim, nije li u svemu tome posrijedi dublja nakana? U srcima osjeamo poriv za letenjem, za oslobaanjem od ogranienja. Nije li posrijedi isti poriv koji je priroda ostvarila kada su insekti poletjeli? Prolaktin koji stvara mlijeko u majinim dojkama jednak je prolaktinu koji lososa tjera uzvodno u cilju razmnoavanja i omoguuje mu prelazak iz slane u slatku vodu. Inzulin u kravi potpuno je jednak inzulinu u amebi: i jedan i drugi slue metabolizmu ugljikohidrata iako je organizam krave nekoliko milijuna puta sloeniji od organizma amebe. Ispostavlja se da vjerovanje u jednu potpuno povezanu stvarnost i nije tako mistino. Kako se, dakle, vjerovanje u jednu stvarnost rasplinulo? Pojavila se alternativa koja svakog ovjeka takoer postavlja u sredite vlastitoga svijeta. No, umjesto da bude ukljuen, ovjek se osjea usamljeno i iskljueno, pokretan osobnom eljom umjesto zajednikom ivotnom silom ili zajednitvom na razini due. Taj izbor nazivamo egom iako su ga nazivali i drugim imenima kao to su tenja uicima, sputanost karmom i (ako pribjegnemo vjerskom rjeniku) protjerivanje iz raja. To vjerovanje toliko potpuno proima nau kulturu da se povoenje za egom vie i ne smatra izborom. Svi smo od djetinjstva pomno odgajani u kontekstu "ja, mene i moje". Konkurencija nas pouava da se moramo boriti za ono to elimo. Prijetnja drugih ega, koji se osjeaju iskljueno i usamljeno kao i mi, neprestano je prisutna-nae bi elje mogle biti osujeene ako netko drugi stigne do tog cilja prije nas. Nemam namjeru kritizirati ego. Kritiziranje ega zapravo je potraga za

30

krivcem koji svojim postupcima ljudima onemoguuje da pronau sreu, to je temeljni razlog ljudske patnje te razlog zbog kojega nikada ne otkrivaju svoje istinsko jastvo, Boga i l i duu. Govore nam da nas ego zasljepljuje neprestanim zahtjevima, pohlepom, sebinou i nesigurnou. Ta je tema uobiajena, ali pogrena jer ako ego bacimo u tamu i shvatimo ga kao neprijatelja, time samo produbljujemo razdvojenost i nepovezanost. Ako je stvarnost samo jedna, tada mora biti sveobuhvatna. Ego ne moemo odbaciti jednako kao to ne moemo odbaciti ni elju. Izbor zasebnog ivljenja, za koji se stanica odluuje samo ako postane kancerozna, urodio je odreenom mitolokom strujom. Svaka kultura pripovijeda priu o zlatnom dobu zakopanom u davnoj prolosti. Ta pria o izgubljenom savrenstvu obezvrjeuje ljudska bia umjesto da ih uzdigne. Ljudi su sami sebe uvjeravali da je ljudska priroda neizbjeno manjkava, da svatko nosi oiljke grijeha, da Bog osuuje svoju neko nevinu djecu. Mit ima mo od izbora nainiti sudbinu. Razdvojenost je zaivjela vlastitim ivotom, meutim, da li je mogunost jedne stvarnosti doista nestala? Da bismo ponovno prihvatili jednu stvarnost, moramo uvidjeti da je svijet u nama. Ta se duhovna tajna temelji na prirodi mozga koji iz sekunde u sekundu stvara svijet. Kad vas najbolji prijatelj nazove iz Tibeta, vi uzimate zdravo za gotovo da je daleko, ali zvuk njegova glasa doivljavate kao osjet u svojem mozgu. Ako vam se prijatelj pojavi na vratima, njegov glas nije nimalo blii. I dalje je osjet u istom dijelu vaega mozga, a ostat e ondje i nakon to va prijatelj ode, ali njegov glas nastavi odjekivati u vama. Kad pogledate udaljenu zvijezdu, i ona vam se doima daleko, ali ipak postoji kao osjet u drugom dijelu vaega mozga. Stoga je ta zvijezda u vama. Isto vrijedi i za kuanje narane, dodirivanje baruna i l i sluanje Mozarta - svako mogue iskustvo nastaje u vama. ivot utemeljen na egu u ovom je trenutku potpuno uvjerljiv i zbog toga nas ni najvea bol i patnja ne mogu potaknuti da ga napustimo. Bol boli, ali ne pokazuje izlaz. Primjerice, rasprava o nainima okonavanja rata pokazala se potpuno uzaludnom jer im sebe opazim kao zasebnu jedinku, suprotstavljam se "njima", bezbrojnim drugim pojedincima koji ele isto to i ja. Tom suprotstavljanju, mi nasuprot njima, svojstveno je nasilje. "Oni" ne odlaze i "oni" se ne predaju. Uvijek e se boriti kako bi obranili svoj udio u svijetu. Ciklus nasilja ostaje trajan dokle god vi i ja imamo zasebne udjele u

31

svijetu. Strahovite posljedice mogu se opaziti i u tijelu. U zdravom se tijelu svaka stanica prepoznaje u svakoj drugoj stanici. Kada se to opaanje izoblii i odreene stanice postanu "druge", tijelo poinje napadati samo sebe. To je stanje poznato kao autoimunoloki poremeaj, a razorni primjeri su reumatoidni artritis i lupus. Nasilje jastva protiv samoga sebe u potpunosti proizlazi iz pogrenog poimanja i, premda medicina moe donijeti olakanje tijelu razorenom tim ratom, izljeenje nije mogue sve dok se pogreno poimanje ne ispravi. Ozbiljan pristup okonavanju nasilja iziskuje odustajanje od osobnog udjela u svijetu, jednom zauvijek. Samo je tako mogue iskorijeniti nasilje. Ovaj bi vas zakljuak mogao zaprepastiti. ovjek bi odmah mogao rei: "Ali ja jesam svoj osobni udio u svijetu". To, sreom, nije tono. Svijet je u vama, a ne obrnuto. To je ono to je Krist elio rei govorei da bi ovjek najprije trebao dosegnuti kraljevstvo Boje, a tek tada, ako i uope, brinuti o svjetovnome. Bog posjeduje sve jer je sve stvorio. Ako vi i ja stvaramo svako opaanje koje smatramo stvarnou, tada nam je doputeno posjedovati svoju tvorevinu. Opaanje jest svijet; svijet jest opaanje. U toj kljunoj zamisli zavrava drama nas nasuprot njima. Svi smo ukljueni u jedini vaan projekt: stvaranje stvarnosti. Braniti bilo to vanjsko novac, posjed, imovinu ili poloaj - ima smisla samo ako su te stvari bitne. A l i , materijalni je svijet posljedica. U njemu nita nije bitno. Jedini osobni udio vrijedan posjedovanja jest sposobnost nesputanog stvaranja u punoj svijesti o tome kako se stvara stvarnost. Suosjeam s onima koji su preispitali ego te u njemu otkrili toliku odbojnost da ele biti bez njega. No, napadanje ega u konanici je tek suptilna krinka za napadanje samoga sebe. ak i kad bi bilo mogue, unitavanje ega ne bi sluilo niemu. Presudno je vano zadrati cjelovitost naeg ukupnog stvaralakog ustrojstva. Kad ga liite njegovih runih, nesigurnih i nasilnih snova, ego prestaje biti ruan, nesiguran i nasilan. Tada zauzima svoje prirodno mjesto kao dio tajne. Jedna je stvarnost ve otkrila duboku tajnu: biti stvaratelj mnogo je vanije od cijeloga svijeta. Na ovom mjestu valja zastati kako biste usvojili tu zamisao. tovie, to jest svijet. Od svih oslobaajuih zamisli koje ovjeku mogu promijeniti ivot, ova vjerojatno donosi najvee osloboenje. Pa ipak, da bismo je doista ivjeli, da bismo doista bili stvaratelji, potrebno je osloboditi se popriline uvjetovanosti. Nitko ne pamti da mu je reeno kako valja vjerovati u

32

materijalan svijet. No, nekako smo ipak nauili promatrati sebe kao ograniena bia. Vanjski je svijet zacijelo mnogo moniji. On odreuje tijek prie, ne vi. Svijet je na prvom mjestu; vi ste daleko na drugom mjestu. Vanjski vam svijet nee pruiti duhovne odgovore sve dok ne preuzmete novu ulogu stvaratelja stvarnosti. To se isprva doima udnim, ali ubrzo opaamo kako nov sustav vjerovanja zauzima svoje mjesto: Sve to doivljavam odraava mene: stoga ne moram pokuavati pobjei. Nemam kamo pobjei, a ako sebe doivljavam kao stvaratelja vlastite stvarnosti, ne bih pobjegao ak i kad bih to mogao. Moj je ivot dio svakog drugog ivota: moja povezanost sa svim ivim biima onemoguuje postojanje neprijatelja. Ne osjeam potrebu za suprotstavljanjem, otporom, osvajanjem ili unitavanjem. Nemam potrebu nadzirati bilo koga i bilo to: promjenu mogu izazvati tako to u preobraziti ono jedino nad ime sam ikada imao nadzor - sebe.
PROMJENA STVARNOSTI U CILJU USKLAIVANJA S DRUGOM TAJNOM

Da biste doista usvojili drugu tajnu, ponite se promatrati kao sustvaratelja svega to vam se dogaa. Jednostavnu vjebu moete izvesti tako to ete sjesti gdje god se nalazite i osvrnuti se oko sebe. Dok vam pogled prelazi preko stolca, slike i boje zidova vae sobe, recite sami sebi: "Ovo predstavlja mene. Ovo takoer predstavlja mene." Kad vaa svijest usvoji sve, upitajte se: Opaam li red i l i nered? Opaam li svoju jedinstvenost? Opaam li kako se doista osjeam? Opaam li to doista elim? Odreene e pojedinosti iz vaeg okruja odmah odgovoriti na ta pitanja, dok druge nee. Sunan stan veselih boja i otvoren svjetlosti predstavlja stanje uma koje se u mnogo emu razlikuje od mrane podrumske garsonijere. S druge strane, radni stol pretrpan spisima mogao bi otkrivati mnogo: unutarnji nered, strah od ispunjavanja obveza, prihvaanje prevelike odgovornosti, zanemarivanje svjetovnih pojedinosti i tako dalje. Ta je nedosljednost logina zbog toga to svi istodobno otkrivamo i skrivamo tko zapravo jesmo. Katkad otkrivate tko ste, dok se u drugim trenucima

33

iskljuujete od istinskih osjeaja, poriete ih ili pronalazite oduke koje smatrate drutveno prihvatljivima. ak i ako ste onaj kau kupili samo zato to je bio jeftin i odluili ste se zadovoljiti njime, ako su zidovi bijele boje zato to vam nije bilo vano u koju ete boju gledati, ako se plaite baciti neku sliku zato to su vam je darovali suprunikovi roditelji, oko sebe opaate simbole svojih osjeaja. Ne ulazei u potankosti, na temelju ovjekova osobnog prostora mogue je prilino tono ustanoviti je li ta osoba zadovoljna i l i nezadovoljna ivotom, je li njezin osjeaj osobnog identiteta jak ili slab, je li konformist ili nekonformist, vrjednuje li red vie od kaosa, osjea li optimizam ili beznadnost. Potom zakoraite u svoj drutveni svijet. U drutvu obitelji i prijatelja oslukujte unutarnjim uhom. Upitajte se: ujem li sreu? Jesam li u njihovu drutvu dobro raspoloen i pozoran? Pojavljuju li se prigueni osjeaji ili umor? Je li ovo samo uobiajena rutina i l i ti ljudi doista komuniciraju? Kako god odgovorili na ta pitanja, procijenili ste svoj svijet i dogaanja u svojem unutarnjem svijetu. Drugi su ljudi vae ogledalo, kao i predmeti u vaem okruju. Potom ukljuite televizor i pogledajte veernje vijesti, ali ih nemojte gledati kao dogaaje koji se odvijaju "negdje tamo", ve se osobno poveite. Upitajte se: Osjeam li taj svijet kao siguran ili kao opasan? Osjeam li strah i oaj katastrofe i l i me to tek uzbuuje i zabavlja? Nastavljam li gledati i loe vijesti samo zato da bih se zabavljao? Koji dio mene predstavljaju te vijesti: onaj koji se neprestano bavi problemima ili onaj koji eli pronai odgovore? Ova vjeba razvija novu vrstu svijesti. Poinjete se oslobaati navike opaanja samoga sebe kao odvojenog, zasebnog entiteta. Dolazite do spoznaje da cijeli svijet zapravo nije nigdje drugdje, ve u vama.

34

Druga vjeba: duboko poimanje svijeta Vi jeste stvaratelj, no to ne znai da je va ego stvaratelj. Ego e uvijek ostati vezan za vau osobnost, a nedvojbeno je da vaa osobnost ne stvara sve to vas okruuje. Stvaranje se ne dogaa na toj razini. Ustanovimo, dakle, moemo li se pribliiti istinskom stvaratelju u vama. To emo uiniti meditirajui o rui. Nabavite lijepu crvenu ruu i drite je pred sobom. Udahnite miris i recite sami sebi: "Bez mene ovaj cvijet ne bi imao mirisa". Usredotoite se na arku crvenu boju i recite sami sebi: "Bez mene ovaj cvijet ne bi imao boje". Prstima prijeite preko barunastih latica i recite sami sebi: "Bez mene ovaj cvijet ne bi imao teksture". Kad biste se iskljuili od svih opaanja - prizora, zvuka, dodira, okusa, mirisa - rua bi bila tek vibriranje atoma u praznom prostoru. Potom se usredotoite na D N K koja se nalazi u svakoj stanici rue. Zamislite milijarde atoma nanizane na dvostruku zavojnicu i recite sami sebi: "Moja D N K promatra D N K ovoga cvijeta. Ovo nije doivljaj promatraa koji gleda neki predmet. D N K jednog oblika gleda D N K drugog oblika." Zatim zamislite kako D N K poinje svjetlucati i pretvarati se u nevidljive vibracije energije. Recite sami sebi: "Rua je nestala u svoju prvotnu energiju. Ja sam nestao u svoju prvotnu energiju. Sada tek jedno energetsko polje gleda drugo energetsko polje." Na posljetku zamislite kako granica izmeu vae energije i energije rue nestaje, a valovi jednog polja stapaju se s valovima drugog, poput oceanskih valova koji se podiu i sputaju na golemoj povrini beskonanog mora. Recite sami sebi: "Sva energija proizlazi iz jednog izvora i vraa mu se. Kad pogledam ruu, mala iskra beskonanosti izdie se iz tog izvora kako bi doivjela samu sebe." Ovom ste stazom stigli do onoga to je uistinu stvarno: beskonano, tiho energetsko polje na trenutak je zaiskrilo te doivjelo objekt (ruu) i subjekt (vas, promatraa), a pritom se nije ni pomaknulo. Svijest je jednostavno pogledala jedan vid svoje vjene ljepote. Jedini motiv bilo joj je stvaranje trenutka radosti. Vi i rua bili ste na suprotnim stranama toga trenutka, ali ipak niste bili razdvojeni. Dogodio se jedan stvaralaki potez koji vas je sjedinio.

35

T r e a tajna

ve daljnje duhovne tajne, dakle, velika veina njih ovise o vaemu prih vaanju postojanja jedne stvarnosti. Ako je i dalje smatrate neijom zamiljenom teorijom, vae se poimanje ivota nee promijeniti. Jedna stvarnost nije zamisao, ve put u potpuno nov nain ivljenja. Zamislite putnika u zrakoplovu koji ne zna da let postoji. Pri uzlijetanju zrakoplova obuzme ga panika, a umom mu prou misli poput "to nas dri u zraku? to ako je ovaj zrakoplov preteak? Zrak nema teine, a ovaj je zrakoplov u cijelosti nainjen od elika!" Sputan vlastitim poimanjem, izbezumljeni putnik u potpunosti gubi osjeaj nadzora; zarobljen je u doivljaju koji bi mogao zavriti katastrofalno. Pilot u pilotskoj kabini ima jai osjeaj nadzora jer je proao pilotsku obuku. On poznaje zrakoplov; razumije kontrolne ureaje kojima upravlja. Stoga nema razloga za paniku iako je opasnost od mehanikog kvara uvijek prisutna u nekom zakutku njegova uma. Katastrofa bi se mogla dogoditi, no to je izvan njegova nadzora. Prijeimo na konstruktora mlanjaka koji, temeljem naela letenja, moe nainiti kakav god zrakoplov eli. On posjeduje jo vei nadzor od pilota jer ako nastavi iskuavati razne zamisli, mogao bi konstruirati zrakoplov koji se nee moi sruiti (moda svojevrsnu jedrilicu s dijelovima koji nikada nee

36

zatajiti bez obzira na kut obruavanja). Put od putnika do pilota i konstruktora simbolizira duhovno putovanje. Putnik je zarobljen u svijetu pet osjetila. Za njega je let nemogu jer usporeuje elik sa zrakom te zakljuuje da moe samo pasti kroz njega. Pilot poznaje naelo letenja; ono izlazi iz svijeta pet osjetila jer zadire dublje u prirodni zakon (Bernoullijevo naelo) koji govori da kretanje struje zraka preko zakrivljene povrine stvara uzgon. Konstruktor odlazi jo dalje jer zakone prirode usmjerava prema eljenom uinku. Drugim rijeima, on je najblii izvoru stvarnosti jer nije rtva svojih pet osjetila i l i pasivni sudionik u prirodnom zakonu, ve stvara zajedno s prirodom. I vi moete poi na to putovanje. Ono nije sasvim simboliko jer je mozak, koji ve stvara svaki doivljeni prizor, zvuk, dodir, okus i miris, kvantni stroj. Njegovi su atomi u izravnom dodiru sa zakonima prirode, a kad vi, arolijom svoje svijesti, osjetite odreenu elju, va mozak alje signal samom izvoru prirodnog zakona. Najjednostavnija definicija svijesti jest svjesnost; posrijedi su istoznanice. Jednom mi je u sklopu poslovnog sastanka priao direktor koji je elio da mu pruim praktinu i konkretnu definiciju svijesti. U prvom sam trenutku poelio odgovoriti da svijest nije mogue konkretno definirati, ali sam bubnuo: "Svijest je potencijal sveg stvaranja". Odjednom je shvatio i lice mu se ozarilo. to vie svijesti posjedujete, to posjedujete vie potencijala za stvaranje. Budui da je u pozadini svega, ista svijest je isti potencijal. Trebali biste si postaviti sljedee pitanje: elim li biti rtva pet osjetila i l i sustvaratelj? Na raspolaganju su vam sljedee mogunosti.

* Ovisnost o pet osjetila: razdvojenost, dvojnost, ego-utemeljenost, podlonost strahu, odvojenost od izvora, ogranienost u vremenu i prostoru. * Ovisnost o prirodnom zakonu: nadzor, manja podlonost strahu, posezanje u prirodne izvore, domiljatost, razumijevanje, istraivanje opsega vremena i prostora. * Ovisnost o svijesti: kreativnost, bliskost s prirodnim zakonom, blizina izvora, granice nestaju, nakane se pretvaraju u rezultate, prekoraenje vremena i prostora.

37

Svijest je jedino to se mijenja na putu od razdvojenosti do jedne stvarnosti. Ako ovisite o osjetilima, svjesni ste fizikog svijeta kao osnovne stvarnosti. U takvom svijetu morate biti na drugom mjestu jer se doivljavate kao vrsto tijelo sastavljeno od atoma i molekula. Jedina zadaa vae svijesti jest promatranje "vanjskoga" svijeta. Osjetila su iznimno varljiva. Govore nam da Sunce izlazi na istoku i zalazi na zapadu, da je zemlja ravna te da elini predmet nipoto ne moe ostati u zraku. Uspon na sljedeu razinu svijesti ovisi o zakonima prirode koje je osoba shvatila razmiljajui i izvodei pokuse. Promatra tada vie nije rtva obmane. Pomou matematike i misaonih pokusa sposoban je shvatiti zakon gravitacije. (Newton nije morao sjediti ispod stabla i doekati da mu jabuka padne na glavu - mogao je izvesti misaoni pokus pomou predodbi i brojeva koji odgovaraju tim predodbama. On je slijedio taj put kao i Einstein koji je zamiljao kako djeluje relativnost.) Dok ljudski mozak razmatra prirodne zakone, materijalni je svijet "vani" i valja ga istraiti. Tako je stekao veu mo nad prirodom, ali ako je ta razina svijesti najvia (a mnogi znanstvenici smatraju da jest), tehnoloki trijumf je utopija. Meutim, mozak ne moe zauvijek zanemarivati sam sebe. Zakoni prirode koji dre zrakoplove u zraku vrijede i za svaki elektron u mozgu. Netko na posljetku mora upitati: "Tko sam ja koji razmilja?" To je pitanje koje vodi istoj svijesti. Jer, ako iz mozga uklonite sve misli (kao u meditativnom stanju), ispostavlja se da svijest nije prazna, pusta i pasivna. S onu stranu granica vremena i prostora dogaa se jedan - i samo jedan - proces. Stvoreno stvara sebe koristei svijest kao glinu za modeliranje. Svijest se u objektivnom svijetu pretvara u stvari, a u subjektivnom se svijetu pretvara u doivljaje. Ralanite li bilo koji doivljaj do njegove najosnovnije sastavnice, dobit ete nevidljive valie u kvantnom polju; ralanite li bilo koji predmet do njegove najosnovnije sastavnice, takoer ete dobiti valie u kvantnom polju. Nema razlike, a zahvaljujui uzvienoj aroliji, ovjekov mozak ne mora biti iskljuen iz stvaralakog procesa. Prekida stvaranja ukljuujete samom pozornou i eljom, odnosno ukljuujete ga ako znate to inite. rtva pet osjetila (predznanstveni ovjek) i istraiva prirodnih zakona (znanstvenik i filozof) jednako su kreativni kao i osoba koja doivljava istu svijest (mudrac, svetac, aman, siddha, arobnjak - kako god ih elite nazvati). No, oni vjeruju u samonametnuta ogranienja. I zbog toga ta ogra-

38

nienja postaju stvarnost. Uzvienost duhovnog putovanja jednaka je njegovoj paradoksalnosti: punu mo stjeete tek kada shvatite da ste je cijelo vrijeme koristili u svrhu samoograniavanja. Vi ste potencijalni zatvorenik, uvar zatvora i junak koji otvara vrata zatvora, sve u jednom. Instinktivno smo to cijelo vrijeme znali. rtve i junaci u bajkama su povezani arobnim vezama. aba zna da je princ, a potreban joj je samo aroban dodir da bi se vratila u svoje istinsko stanje. U veini bajki rtva se nae u opasnosti te nije sposobna ponititi aroliju sve dok je ne izbavi arolija iz vanjskoga svijeta. abi je potreban poljubac, usnuloj princezi potreban je netko tko e se probiti kroz zidove trnja, Pepeljugi je potrebna dobra vila s arobnim tapiem. Bajke simboliziraju vjerovanje u aroliju koja izvire iz najstarijih dijelova naega mozga, ali istodobno jadikuju zbog toga to ljudi ne vladaju tom arolijom. Ta je dvojba muila sve koji su pokuali prihvatiti jednu stvarnost. ak i kad steknete mudrost te uvidite da va vlastiti mozak stvara sve to vas okruuje, prekida stvaranja nije lako pronai. No, postoji nain. U pozadini svakog doivljaja jest onaj koji doivljava i koji zna to se dogaa. Kad uspijem zauzeti poloaj onoga koji doivljava, bit u na nepokretnoj toki oko koje se okree cijeli svijet. Stizanje na to odredite jest proces koji zapoinje ovdje i sada. Svaki nam doivljaj pristie jednim od etiri puta: kao osjeaj, misao, postupak i l i jednostavno kao osjeaj bivanja. Onaj koji doivljava u neoekivanim je trenucima prisutniji u ta etiri dogaanja nego inae. Kad se to dogodi, osjetimo promjenu, osjeamo se malo drugaije no to se osjeamo u uobiajenoj stvarnosti. Slijedi popis suptilnih promjena iz biljenice koju sam nekoliko tjedana nosio sa sobom:
OSJEAJI

Lakoa u tijelu. Osjeaj strujanja i l i kolanja u tijelu. Osjeaj da je sve dobro, da sam dio ovoga svijeta. Osjeaj potpune smirenosti. Osjeaj smirivanja - kao da jurei automobil usporava i staje. Osjeaj slijetanja na meku povrinu na kojoj sam siguran. Osjeaj da nisam ono to na izgled jesam, da sam igrao ulogu koja nije moje istinsko jastvo.

39

Osjeaj da se neto nalazi iza neba ili iza ogledala.

MISLI

"Znam vie no to mislim da znam." "Moram otkriti to je stvarno." "Moram otkriti tko doista jesam." Um mi se smiruje, eli se smiriti. Moji se unutarnji glasovi utiavaju. Moj unutarnji dijalog odjednom prestaje.
POSTUPCI

Odjednom osjetim da moji postupci zapravo nisu moji. Osjeam da kroz mene djeluje via mo. Doima se da moji postupci simboliziraju tko sam i zato sam ovdje. Postupam dosljedno samome sebi. Odustao sam od nadzora i lako dobio ono to sam elio. Odustao sam od borbe, a situacija se nije pogorala, ve se popravila. Moji su postupci dio plana koji tek nazirem, ali znam da mora postojati.
BIVANJE

Uviam da sam zbrinut. Uviam da moj ivot ima svrhu, da imam svoju ulogu. Nasluujem da sluajni dogaaji nisu sluajni, ve da ine suptilne obrasce. Uviam da sam jedinstven. Uviam da se ivot moe odvijati sam po sebi. Osjeam da me privlae arita situacija. Zadivljeno uviam da je ivot beskrajno vrijedan. Popis se moe doimati vrlo apstraktnim jer je sve vezano za svijest. Nisam zabiljeio tisue drugih misli, osjeaja i postupaka vezanih za vanjsko. Dakako da sam, kao i svi ostali, razmiljao o svojem sljedeem sastanku i l i urio na njega, da me je promet uzrujavao, da sam bio sretan i l i neraspoloen, zbunjen i l i siguran, usredotoen i l i rastresen. Sve je to nalik sadraju mentalnog kovega. Ljudi u svoje kovege trpaju tisue stvari. No, svijest nije koveg, a nije ni njegov sadraj, odnosno stvari koje trpate u njega.

40

Svijest jest ono to jest: ista, iva, budna, tiha i prepuna potencijala. Katkad se pribliite doivljaju toga istog stanja, a tada na povrinu izroni neki od nagovjetaja s popisa i l i neto slino to je do tada izmicalo opaanju. Neki su nagovjetaji vrlo jasni: pojavljuju se kao neporecivi osjeti u tijelu. Drugi se pojavljuju na suptilnoj razini i teko ih je rijeima opisati: treperenje neega neoekivano vam privlai pozornost. Ako opazite i jedan takav nagovjetaj, u rukama drite nit koja bi vas mogla povesti s onu stranu misli, osjeaja ili postupaka. Ako doista postoji samo jedna stvarnost, tada svaki putokaz na posljetku mora dovesti na isto mjesto na kojemu zakoni stvaranja djeluju nesputano, odnosno u samu svijest. Kako se, primivi nagovjetaj koji obeava, moete osloboditi stiska ega? Ego estoko brani svoj svjetonazor, a svi znamo koliko maglovit i neuhvatljiv moe biti svaki doivljaj koji se ne uklapa u na duboko ukorijenjeni sustav vjerovanja. Sir Kenneth Clark, glasoviti engleski povjesniar umjetnosti, u svojoj autobiografiji opisuje kako je u crkvi doivio otkrivenje kada je odjednom potpuno jasno shvatio da je ispunjen sveobuhvatnom prisutnou. Zakoraio je s onu stranu misli i osjetio uzvienu, svetu stvarnost ispunjenu svjetlou i ljubavlju. U tom je trenutku mogao izabrati: istraivati tu transcendentalnu stvarnost i l i se vratiti umjetnosti. Odabrao je umjetnost, bez opravdavanja. Iako nije posjedovala uzvienu stvarnost, umjetnost je bila Clarkova zemaljska ljubav. Izabrao je izmeu dvije beskonanosti - beskonanosti lijepih predmeta i beskonanosti nevidljive svijesti. (Jedna aljiva ilustracija prikazuje putokaz na ravanju puta. Jedna strana pokazuje smjer "Bog", a druga "Rasprave o Bogu". U ovom bi sluaju natpisi na putokazu mogli glasiti "Bog" i "Slike Boga".) Mnogi su ljudi donijeli slinu odluku. Nagovjetaj se mora razviti da bi zamijenio fiziki svijet kakav poznajete. Niti doivljaja moraju istkati nov uzorak jer su kao zasebne niti previe tanahne da bi se suprotstavile poznatoj drami ugode i boli koja nas sve dri u ropstvu. Jo jednom razmotrite popis. Granice izmeu kategorija nisu sasvim jasne. Primjerice, osjeaj sigurnosti tek se neznatno razlikuje od spoznaje sigurnosti. Odatle mogu postupati kao da sam siguran sve dok, izvan svake sumnje, ne shvatim da je moj ivot siguran od samog roenja: ja jesam siguran. To, u praktinom smislu, znai istkati posve nov uzorak. Sline veze mogu istkati i s bilo kojim drugim navodom s popisa. Kad sjedinim misao,

41

osjeaj, postupak i bivanje, onaj koji doivljava postaje stvarniji; uim zauzimati njegovo mjesto. Tada mogu iskuati tu novu stvarnost i ustanoviti je li dovoljno jaka da bi zamijenila staru, potroenu predodbu o samome sebi. Mogli biste na trenutak zastati i uiniti upravo to: izaberite navod koji vas privue, osjeaj ili misao koju ste doivjeli, i poveite ga s preostale tri kategorije. Recimo da ste izabrali "Uviam da sam jedinstven". Jedinstvenost znai da ne postoji osoba koja vam je potpuno istovjetna. Koji bi osjeaj pratio tu spoznaju? Moda osjeaj snage i samopotovanja i l i osjeaj da ste poput cvijeta s vlastitim, jedinstvenim mirisom, oblikom i bojom? Mogao bi se pojaviti i osjeaj isticanja u mnotvu te ponos zbog toga. Potom bi se mogla pojaviti misao: "Ne moram nikoga oponaati". Uz tu biste se misao mogli poeti osjeati slobodno od onoga to drugi misle o vama. Iz toga se raa elja za dosljednim postupanjem, elja da svijetu pokaete kako znate tko ste. I tako iz jednoga neznatnog osjeta proizlazi potpuno nov obrazac: pronali ste put proirene svijesti. Ako krenete tragom trenutnog uvida u svijest, opazit ete kako se brzo iri; jedna jedina nit vodi sloenom tkanju. No, ta metafora ipak ne objanjava kako je mogue promijeniti samu stvarnost. Da biste ovladali istom svijeu, morate je nauiti ivjeti. Kad ovjek doivi snano iskustvo koje ga potakne na promjenu ivotnog obrasca, to nazivamo probojem i l i otkrivenjem. Vrijednost otkrivenja nije samo u novoj i l i uzbudljivoj spoznaji. Mogli biste hodati ulicom i proi pokraj nepoznate osobe. Pogledi vam se susreu i zbog nekog razloga osjetite povezanost. To nije seksualna i l i romantina elja, pa ak ni pomisao da bi ta osoba mogla znaiti neto u vaem ivotu. Otkrivenje jest spoznaja da vi jeste ta nepoznata osoba - va "onaj koji doivljava" sjedinio se s njezinim. To moete nazvati milju i l i osjeajem, nije vano kako - vano je trenutno irenje. Makar na trenutak, vinuli ste se izvan svojih uskih granica i to je jedino vano. Iskusili ste skrivenu dimenziju. U usporedbi sa skrivanjem iza zidina ega, ta nova dimenzija prua vam osjeaj vee slobode i lakoe. Osjeate da vas vae tijelo vie ne moe sputavati. Drugi primjer: dok promatrate malo dijete koje se igra potpuno usredotoeno, ali je ipak potpuno bezbrino, gotovo ne moete ne osjetiti privlanost. Nije li djetetova igra u tom trenutku gotovo opipljiva? Osjeate li i sami isti uitak igre - i l i elju da ga osjetite? Ne doima li se djetetovo tijelo krhkim poput mjehura od sapunice, ali ipak prepuno ivota, neega bezgraninog, vjenog, neunitivog? Slina otkrivenja pronalazimo u zanimljivim

42

stoljetnim indijskim spisima pod naslovom iva sutre. Svaka je iznenadan uvid u slobodu u kojoj je polazni doivljaj pojmljen izravno, bez drugih utjecaja. ovjek pogleda lijepu enu i odjednom opaa samu ljepotu. Ili pogleda u nebo i odjednom opaa beskonanost s onu stranu neba. Ni jedna druga osoba, koliko god je voljeli i oboavali, ne opaa istinsku vanost vaih osobnih otkrivenja. Ta tajna pripada vama, mjesto joj je s vama, u vama. U naslovu iva sutre rije iva znai "Bog", a rije sutra znai "nit" pa su itatelju poprilino namiljeno pruene tanke niti koje vode do vjenog izvora. iva sutre se mogu shvatiti u irem kontekstu, to iziskuje slijeenje puta otvorenog otkrivenjem. Prema vedskom uenju svaki ovjek moe izabrati etiri puta koji proizlaze iz osjeanja, razmiljanja, postupanja i bivanja. Svaki se put naziva sanskrtskom rijeju joga koja znai "jedinstvo" jer je sjedinjavanje, stapanje s jednom stvarnou, bilo krajnji cilj. etiri su joge tijekom stoljea poele oznaavati specifine puteve koji odgovaraju temperamentu tragaoca iako zapravo moete slijediti vie njih i l i sve odjednom: Bhakti joga jedinstvu vodi putem ljubavi prema Bogu. Karma joga jedinstvu vodi putem nesebinog postupanja. Gjana joga jedinstvu vodi putem znanja. Ra joga jedinstvu vodi putem meditacije i odricanja. Doslovan prijevod etvrtoga puta, Ra joge, znai "kraljevski put prema sjedinjenju". Kraljevskim ga ini vjerovanje da meditacija nadmauje preostala tri puta. No, etvrti je put sveobuhvatan: slijedei etvrti put, istodobno slijedite sva etiri puta. Meditacijom izravno ponirete do biti svojega bia. Ta je bit ono to nastojite postii ljubavlju prema Bogu, nesebinim postupanjem i znanjem. etiri puta ne moramo nuno smatrati istonjakima. Joge su bile prvotne sjemenke, sredstva koja su nam pribliila jedinstvo. Svi osjeaju, a to znai da svi mogu slijediti put osjeaja. Isto vrijedi i za razmiljanje, postupanje i bivanje. Stoga joga jednostavno govori da je jedinstvo mogue za svakoga, neovisno o situaciji u kojoj se nalazi. tovie, jedinstvo je tajanstveno prisutno u svakom trenutku svakidanjeg ivota. Ne moe mi se dogoditi nita to bi bilo izvan jedne stvarnosti; u kozmikom planu nita nije uzaludno ili sluajno.

43

Razmotrimo naine ivljenja svakog pojedinog puta: Osjeanje pokazuje put kad god osjeate i izraavate ljubav. Vae se osobne emocije na tom putu razvijaju i postaju sveobuhvatne. Ljubav prema sebi i prema obitelji prerasta u ljubav prema ovjeanstvu. Vaa je ljubav u svojem najuzvienijem obliku toliko mona da zaziva Boga da vam se pokae. Srce ispunjeno udnjom nalazi potpuni mir kad se sjedini sa srcem stvaranja. Razmiljanje pokazuje put kad god se va um smiri i prestane umovati. Na tom putu utiavate svoj unutarnji dijalog kako biste dosegli jasnou i spokoj. Va se um mora razbistriti kako bi uvidio da ne mora toliko mahnitati. Razmiljanje moe prerasti u znanje, odnosno mudrost. Uz veu jasnou va intelekt moe pronai rjeenje svakog problema. S produbljivanjem znanja vaa osobna pitanja blijede. Ono to va um doista eli doznati jest tajna postojanja. Pitanja kucaju na vrata vjenosti, a tada na njih moe odgovoriti samo Stvaratelj. Ispunjenje ovoga puta dogaa se kada se va um sjedini s umom Boga. Postupanje pokazuje put kada se predate. Na ovom putu poputate nadzor ega nad postupcima. Vai postupci vie nisu motivirani sebinim prohtjevima i eljama. Na poetku ne moete izbjei djelovanje za sebe jer ete postizati osobno zadovoljenje ak i ako nastojite biti potpuno nesebini. Meutim, postupci se s vremenom udaljavaju od ega. Djelovanje postaje motivirano vanjskom silom. Ta se univerzalna sila na sanskrtu naziva dharma. Put postupaka saet je u reenici: karma uzmie pred dharmom. Drugim rijeima, osobna vezanost za vlastite postupke pretvara se u nevezanost putem izvoenja Bojih djela. Ovaj put dovodi do ispunjenja kada se predate toliko potpuno da Bog upravlja svime to inite. Bivanje pokazuje put kad god razvijate jastvo neovisno o egu. Na poetku je poimanje sebe vezano za djelie vaeg istinskog identiteta. "Ja" je skup svega to vam se dogodilo otkad ste se rodili. Taj se plitak identitet razotkriva kao varka, krinka koja skriva mnogo vee "ja" prisutno u svima. Va istinski identitet jest osjeaj istog i jednostavnog postojanja koje emo nazvati "ja jesam". Sva bia dijele isto "ja jesam", a ispunjenje se dogaa kada vae bivanje obuhvati toliko mnogo da je i Bog ukljuen u va osjeaj ivljenja. Jedinstvo je stanje u kojemu nita nije izostavljeno iz "ja jesam". Joga se na Zapadu smatra putem odricanja, nainom ivota koji iziskuje naputanje obitelji i imovine. Simboli takvoga ivota su jogini koji sa svojim

44

prosjakim zdjelicama lutaju u svakom selu u Indiji. No, izvanjsko ne predstavlja odricanje (koje se dogaa u unutarnjem svijetu) bez obzira na to koliko materijalnoga posjedujete. U unutarnjem se svijetu donosi presudna odluka: poinjem iz poetka. Drugim rijeima, ne odriete se svoje imovine, ve svojih starih poimanja. Kad vam srce prepukne zbog nasilja i podvojenosti u ovom svijetu, moete samo poeti iz poetka. Prestajete promatrati odraze i umjesto toga se okreete izvoru. Univerzum je nepristran kao i svako drugo ogledalo. Odraava ono to je pred njim, bez prosuivanja ili iskrivljavanja. Ako to moete prihvatiti kao istinito, nainili ste presudno vaan korak odricanja. Odrekli ste se vjerovanja da vanjski svijet ima mo nad vama. Kao i sve drugo na putu prema jedinstvu, ovu ete istinu ostvariti ako je budete ivjeli.
PROMJENA STVARNOSTI U CILJU U S K L A I V A N J A S TREOM TAJNOM

Da biste pronali put povratka svojem izvoru, morate dopustiti da se ivot slegne onako kako eli. Svaki doivljaj ima grubu i suptilnu razinu, a suptilnije su razine osjetljivije, svjesnije i smislenije od grubih. Izvedite vjebu u sklopu koje ete poeti opaati suptilne razine u svojoj svijesti. Ustanovite kako ih osjeate u usporedbi s grubljim razinama. Primjerice: Ljubav prema nekome suptilnija je od ljutnje ili odbacivanja. Prihvatiti nekoga suptilnije je od kritiziranja. Promicati mir suptilnije je od promicanja gnjeva i nasilja. Promatrati nekoga bez osuivanja suptilnije je od kritiziranja. Ako si dopustite osjetiti je, suptilnija strana svakog doivljaja umiruje um, ublauje stres, misli vam manje lutaju, a pritisak na emocionalnoj razini poputa. Suptilan je doivljaj miran i skladan. Osjeate se staloeno; ni s kim niste u sukobu. Nema preuveliane drame, pa ak ni potrebe za njom. Kad upoznate suptilniju stranu svojega ivota, dajte joj prednost. Cijenite tu razinu svijesti jer se samo tako moe razvijati. Ako prednost date grubljim razinama, svijet e vam odraavati vae poimanje: uvijek e biti podvojen, nemiran, neugodan i prijetei. Taj izbor morate sami donijeti na razini svijesti jer u beskonanoj raznolikosti stvaranja svako opaanje raa odraenim svijetom.

45

Druga vjeba: meditacija Meditacijom se moe nazvati svaki doivljaj koji vas dovodi u vezu s tihom razinom svijesti. Moda ste spontano ustanovili rutinu koja vam omoguuje duboko smirenje uma. Ako jo niste, mogli biste prihvatiti jedan od forrnamijih oblika meditacije prisutan u svakom duhovnom uenju. "Najjednostavnija je vjerojatno meditacija disanja, a izvodi se na sljedei nain: Zatvorenih oiju mirno sjedite u sobi u kojoj su svjetla priguena i u kojoj vas nee ometati zvonjava telefona i l i kucanje na vrata. Zatvorite oi na nekoliko minuta te postanite svjesni svojega disanja. Neka vaa svijest slijedi disanje koje vas blago, prirodno uvlai unutra. Jednako i pri izdisaju. Ne pokuavajte disati odreenim ritmom i nemojte nastojati disati duboko i l i plitko. Pratei dah, usklaujete se s povezanou duha i tijela, s finom ravnoteom misli i prane, suptilne energije koju sadri dah. Nekim je ljudima lake zadrati usredotoenost na disanje ako ponavljaju odreeni zvuk: jedan slog za izdisaj i jedan za udisaj. Tradicionalan zvuk pogodan za tu svrhu jest a-ham. (Moete izabrati i korijenske mantre i l i obredne zvukove opisane u svakom djelu o istonjakim duhovnim uenjima.) Na taj nain meditirajte dva puta dnevno po deset do dvadeset minuta. Osjetit ete kako vam se tijelo oputa. Budui da veina ljudi pohranjuje velike koliine umora i stresa, moda ete ak i zaspati. Ne brinite zbog toga niti zbog bilo kojeg osjeta ili misli koja se pojavi kad vam se um smiri. Oslonite se na prirodnu sklonost tijela oslobaanju stresa. Ovo je blaga meditacija bez negativnih nuspojava i potpuno bezopasna ako ste zdravi. (Bol i l i opetovane nelagode mogu biti simptomi nedijagnosticirane bolesti; ako se ti osjeti ne povuku, posavjetujte se s lijenikom.) Uinak oputanja e se nastaviti, ali ete osjetiti i da ste mnogo samosvjesniji. Mogli biste doi do iznenadnog uvida i l i osjetiti iznenadno nadahnue. Vjerojatno ete se osjeati uravnoteenije, a mogua su i iznenadna pojaanja energije ili budnosti. Posljedice se razlikuju od osobe do osobe pa budite otvoreni prema svemu to se dogodi. Meutim, posvemanja svrha meditacije ista je za sve: uite povezivati se sa samom svijeu, s najiom razinom doivljaja.

46

etvrta tajna

ad sam, kao student medicine u New Delhiju, napunio dvadeset i jednu godinu, mogao sam birati izmeu dvije vrste prijatelja. Pripadnici materijalistike vrste ustajali su u podne i odlazili na cjelonone zabave na kojima su svi pili Coca-Colu i plesali uz glazbu Beatlesa. Oni su otkrili cigarete i ene, a moda ak i alkoholna pia iz kune radinosti, mnogo jeftinija od uvezenog viskija. Pripadnici duhovne vrste ustajali su u zoru i odlazili u hram - otprilike u vrijeme kad su materijalisti mamurni teturali kuama - jeli su riu iz zdjelice te pili vodu ili aj, najee iz iste zdjelice. U to mi se doba nije doimalo udnim to su svi materijalisti Indijci, a svi duhovnjaci zapadnjaci. Indijci nisu mogli doekati da krenu od kue i pou na neko mjesto na kojemu ima mnogo jeftine Coca-Cole, dobrog duhana i zakonitog viskija. Zapadnjaci su neprestano pitali gdje su pravi indijski sveci, oni koji imaju sposobnost levitiranja i iscjeljivanja gubavaca dodirom. Ja sam se druio s materijalistima koji su sa mnom studirali. Nitko od onih roenih u Indiji nije sebe shvaao na drugi nain - kao tragaoca. Danas ne bih imao dvije mogunosti: ini mi se da me okruuju samo tragaoci. Traganje je za mene druga rije za jurnjavu za neim. Mojim je indijskim prijateljima bilo lake jer novac i materijalnu imovinu nije teko stei, dok duhovni tipovi sa Zapada gotovo uope nisu nalazili svoje svece. Mislio sam da je razlog tome malobrojnost svetaca; danas uviam da je ono

47

to je osujeivalo njihovu tenju za uzvienijim ivotom bilo vezano za sm in traganja. Taktika koja je uspjeno donosila viski i ploe Beatlesa, alosno je podbacivala kad je posrijedi bilo traganje za svetou. Duhovna tajna primjenjiva na ovom mjestu glasi: ve jeste ono emu teite. Vaa svijest izvire iz jedinstva. Umjesto da traite izvan sebe, vratite se izvoru i ustanovite tko ste. Rije potraga esto se spominje u kontekstu duhovnoga puta i mnogi se s ponosom nazivaju tragaocima. esto su posrijedi isti ljudi koji su neko mahnito jurili za novcem, seksom, alkoholom i l i poslom. Danas se s istim ovisnikim intenzitetom nadaju da e pronai Boga, duu, vie jastvo. Nevolja je u tome to traganje zapoinje pogrenom pretpostavkom. Ne mislim na pretpostavku da je materijalizam iskvaren, a duhovnost ista. Istina je da materijalizam moe potpuno zavladati ovjekom, no to zapravo nije vano. Traganje je osueno na propast jer vas odvodi iz unutarnjeg svijeta. Nije vano je li cilj Bog ili novac. Uspjeno traganje iziskuje odbacivanje svih pretpostavki da postoji nagrada koju valja osvojiti. To znai djelovati bez tenje uzdizanja do odreenog ideala jastva jer je posrijedi elja da stignete na odredite koje je bolje od mjesta s kojega ste krenuli. Polazite od sebe, a upravo jastvo sadri sve odgovore. Stoga morate odustati od zamisli prelaenja puta od toke A do toke B. Linearnog puta nema ako cilj nije negdje drugdje. Osim toga, morate odbaciti i ustaljena mjerila o uzvienom i niskom, dobrom i zlom, svetom i svjetovnom. Sve je to obuhvaeno doivljajnom mreom jedne stvarnosti, a mi nastojimo pronai onoga koji doivljava i koji je prisutan bez obzira na doivljaj. Netko je, promatrajui ljude koji jure uokolo elei biti uzori dobrote, domislio primjeren izraz "duhovni materijalizam", prebacivanje vrijednosti materijalnog svijeta u duhovni svijet.

Zamke na putu traganja Znati kamo ide. Boriti se da stigne tamo. Koristiti neiji tui zemljovid. Raditi na vlastitom usavravanju.

48

Odrediti rokove. Oekivati udo. Izbjegavanje navedenih zamki najbolji je nain istinskog traganja. Ne znati kamo idete. Duhovni je rast spontan. Vani dogaaji su neoekivani, ba kao i oni manje vani. Jedna jedina rije moe otvoriti vae srce; jedan jedini pogled moe vam rei tko doista jeste. Buenje se ne dogaa prema planu. Vie je nalik sastavljanju slagalice iako ne znate to e dovrena slika predstavljati. Budisti kau: "Ako na putu sretne Buddhu, ubij ga", to znai da biste trebali zakopati prethodno sastavljen duhovni scenarij. Unaprijed moete zamiljati samo predodbe, a predodbe nikada nisu isto to i cilj. Nemojte se boriti da tamo stignete. Kad bi na kraju puta ekala duhovna naknada poput upa zlata ili kljua raja, svi bi davali sve od sebe ne bi li dobili tu nagradu. Svaka bi je borba bila vrijedna. No, hoe li dvogodinjak lake postati trogodinjak ako se bude borio? Nee zbog toga to se proces djejeg razvoja odvija iznutra. Ne dobivate naknadu; postajete druga osoba. Isto vrijedi i za duhovni razvoj. Dogaa se jednako prirodno kao i razvoj djeteta, ali ne na razini fiziologije, ve u podruju svijesti. Ne slijedite tue zemljovide. Neko sam bio uvjeren da je duboka meditacija uz odreenu mantru do kraja ivota klju dostizanja prosvjetljenja. Slijedio sam zemljovid koji su prije nekoliko tisua godina iscrtali cijenjeni mudraci najpoznatijeg indijskog duhovnog uenja. No, oprez je uvijek potreban: ako slijedite neiji zemljovid, mogli biste se uvjetovati na utvreni nain razmiljanja. Utvreni naini, ak i oni usmjereni duhu, znae da niste slobodni. Trebali biste upoznavati razna uenja i drati se onih koja vam omoguuju napredak, ali i ostati otvoreni za promjene u sebi. Ne shvaajte to kao rad na vlastitom usavravanju. Samousavravanje jest stvarno. Ljudi zaglave u nevoljama i mogu otkriti kako e se iz kojih izvui. Depresija, usamljenost i nesigurnost su stvarna iskustva koja je mogue popraviti. No, ako Boga ili prosvjetljenje elite dosei zato to se elite izvui iz depresije i l i tjeskobe, ako elite pojaati svoje samopotovanje i l i biti manje usamljeni, vaa bi potraga mogla biti

49

beskrajna. Ovo podruje razumijevanja nije strogo odreeno. Neki ljudi po irenju svijesti osjeaju da su se znatno razvili, no suoavanje s mnogim preprekama i izazovima toga puta iziskuje snaan osjeaj jastva. Ako se osjeate slabim i krhkim, suoeni s unutarnjim nepoznatim energijama mogli biste se osjeati jo slabije i krhkije. irenje svijesti ima svoju cijenu - morate odustati od svojih ogranienja - a za one koji se smatraju rtvama to je ogranienje toliko snano da duhovni napredak znatno Usporava. Ako u sebi osjeate dubok sukob, na putu nailazite na veliku prepreku. Mudro je potraiti pomo na razini na kojoj postoji problem. * Ne odreujte rokove. Upoznao sam mnogo ljudi koji su odustali od duhovnosti jer svoje ciljeve nisu ostvarili dovoljno brzo. "Dao sam si deset godina. to mogu uiniti? ivot nije beskrajan. Kreem dalje." Vea je vjerojatnost da su tom putu posvetili samo jednu godinu i l i jedan mjesec, a tada su ti vikend-ratnici klonuli, obeshrabreni izostankom rezultata. Najbolji nain izbjegavanja razoaranja jest ne postavljati rokove iako je to mnogima teko jer na taj nain gube i motivaciju. No, motivacija ih ionako ne bi dovela do cilja. Nedvojbeno je da je disciplina vana kako bismo se sjetili redovito meditirati, odlaziti na satove joge, itati nadahnjujua djela i odravati viziju u umu. Razvijanje duhovne navike iziskuje predanost. No, ako se vizija ne razvija svaki dan, pozornost e vam neizbjeno odlutati. Umjesto roka, pruite sami sebi potporu za duhovni razvoj. To moe biti osobni uitelj, debatna skupina, partner koji je s vama na istom putu, redovita povlaenja i svakidanje voenje dnevnika. Na taj nain znatno smanjujete vjerojatnost razoaranja. * Ne oekujte udo. Doista nije vano kako definirate udo: je li to za vas iznenadno pojavljivanje savrene ljubavi, lijek za smrtonosnu bolest, pomazanje iz ruke velikog duhovnog voe i l i trajno i vjeno blaenstvo. udo jest preputanje svega Bogu; ono razdvaja nadnaravni svijet od ovoga svijeta uz oekivanje da e vas nadnaravni svijet jednoga dana primijetiti. Budui da postoji samo jedna stvarnost, va je zadatak prekoraiti granice podvojenosti i razdvojenosti. Iekivanje uda odrava te granice. Neprestano ste daleko od Boga s kojim vas povezuju samo elje. Ako uspijete izbjei navedene zamke duhovnog materijalizma, iskuenje

50

jurnjave za nemoguim ciljem bit e mnogo slabije. Jurnjava je zapoela zbog toga to su ljudi povjerovali da Bog, nezadovoljan onime to vidi u nama, oekuje da prihvatimo odreeni ideal. Doima se nemoguim zamisliti Boga, ma koliko god punog ljubavi, koji nije razoaran, gnjevan, osvetoljubiv ili zgroen naim manjkavostima. Meutim, najduhovnije linosti u povijesti nisu bile potpuno dobre, ali su bile potpuno ljudske. Prihvaale su i opratale; nisu osuivale. Osobno smatram da je najvii oblik opratanja zapravo prihvaanje potpune povezanosti cijeloga svijeta u kojemu svaka mogua znaajka ima svoj nain izraavanja. Ljudi moraju jednom zauvijek prihvatiti da je ivot samo jedan i da smo svi slobodni oblikovati ga svojim odlukama. Traganje nikoga ne moe izvesti iz te mree jer je sve povezano u nju. Kad je upoznate, jedino to e zauvijek biti isto i netaknuto jest vaa vlastita svijest. Mnogo je lake odravati borbu izmeu dobra i zla, svetoga i svjetovnoga, nas i njih. No, irenjem svijesti dolazi do smirivanja sukoba izmeu tih suprotnosti i pojavljuje se neto drugo - svijet u kojemu se osjeate kao kod kue. Ego vam je strahovito odmogao bacivi vas u svijet suprotnosti. Suprotnosti se uvijek sukobljavaju - drugo ne znaju - a tko se usred bitke moe osjeati kao kod kue? Svijest nudi alternativu sukobu. Sino sam sanjao. Promatrao sam uobiajena snovienja; ne sjeam se tono to su predstavljala. U snu sam odjednom postao svjestan zvuka disanja. Zaas sam shvatio da je to moja supruga koja se u snu okree pokraj mene. Znao sam da sam uo nju, ali znam i da sam istodobno sanjao. Nekoliko sam sekundi bio u oba svijeta, a tada sam se probudio. Sjedei u krevetu, preplavio me je neobian osjeaj da vie nije vano to to san nije bio stvaran. Budnost je mnogo stvarnija od sna jer smo se tako dogovorili. No, zvuk disanja moje supruge je u mojoj glavi bez obzira na to sanjam li ili ne. Kako tada mogu razluiti jedno od drugoga? Zacijelo netko drugi promatra. Promatra je bio svjestan, ali pritom nije bio uhvaen u budnosti, spavanju ili snu. Veinu vremena sam toliko zaglavljen u budnosti, spavanju i sanjanju da je to za mene jedino vienje. Nijemi je promatra moja najjednostavnija inaica, ona koja jednostavno jest. Ako uklonite sve pojedinosti ivota koje vam privlae pozornost, neto ipak preostaje - a to ste vi. Ta inaica vaega jastva ne mora razmiljati i l i sanjati; nije joj potreban odmor da bi se osjeala odmoreno. Otkrivanje te inaice samoga sebe donosi istinsku radost jer ona ve jest kod kue. Ona ivi

51

iznad sukoba, netaknuta ratom suprotnosti. Kad ljudi kau da tragaju, ta razina jastva poziva ih na svoj tih i miran nain. Traganje je zapravo nain ponovnog osvajanja samoga sebe. No, da biste ponovno osvojili sami sebe, morate se to vie pribliiti nitavilu. Stvarnost je u svojoj sri isto postojanje. Pronaite se na tom mjestu i bit ete sposobni stvoriti bilo to. "Ja jesam" sadri sve to je potrebno za stvaranje svijeta iako se samo ne sastoji ni od ega osim nijemoga svjedoka. Ve ste izveli vjebu promatranja rue i njezina ralanjivanja s razine fizikog objekta na razinu energije koja vibrira u praznom prostoru. Ta vam je vjeba istodobno omoguila uvidjeti da i vlastiti mozak moete shvatiti na isti nain. Dakle, dok promatrate ruu, zar nita gleda nita? Tako se doima, no zapravo se dogaa neto jo udesnije: vi gledate sebe. Jedan dio vae svijesti, koji nazivate sobom, gleda sebe u obliku rue. Ni objekt ni promatra nemaju vrstu jezgru. U vaoj glavi nije osoba, ve samo vrtlog vode, soli, eera i nekoliko drugih tvari poput kalija i natrija. Modani se vrtlog neprestano vrtloi pa struje i brzaci svako iskustvo odnose brzo poput planinskog potoka. Dakle, gdje se nalazi nijemi promatra ako ne u mojemu mozgu? Neurolozi su pronali lokacije svih vrsta mentalnih stanja. to god osoba doivljava - potitenost, zanos, kreativnost, halucinaciju, amneziju, paralizu, seksualnu udnju ili bilo to drugo - mozak iskazuje karakteristian obrazac aktivnosti rasutih du raznih lokacija. No, za osobu koja doivljava te doivljaje ne postoji lokacija niti obrazac. Ta osoba kao da i nema lokacije, barem ne one koju bi znanost ikada mogla otkriti. To je razlog za nevjerojatno uzbuenje jer ako istinsko ja nije u vaoj glavi, slobodni ste kao i sama svijest. Ta je sloboda neograniena. Sposobni ste stvoriti bilo to zbog toga to ste u svakom atomu stvorenoga. Kamo god vaa svijest poeli poi, tvar je mora slijediti. Na posljetku vi jeste na prvom mjestu, a univerzum je na drugom. Ve ujem pogrdne uzvike onih koji tvrde kako dananji tovatelji sebe smatraju veima od Boga te kako ele po svojoj volji oblikovati ivot umjesto da se pokoravaju Bojim zakonima. U toj kritici ima neto istine, ali ju je potrebno uvesti u kontekst. Zamislite novoroene koje je nekoliko mjeseci puzalo i koje odjednom otkriva da postoji nov nain kretanja zvan hodanje. Svi smo promatrali kako malo dijete otkriva svoje noge: njegovo lice iskazuje

52

mjeavinu kolebljivosti i odlunosti, nesigurnosti i radosti. "Mogu li ja to i l i da se ponovno spustim i puem, to ve znam?" Na licu toga djeteta opaate podvojenost kakvu osjeaju svi oni koji su se nali na duhovnom raskriju. U oba sluaja sve se kree u novom smjeru. Mozak motivira tijelo; tijelo mozgu odailje nove informacije; niotkuda se pojavljuju neoekivani dogaaji i premda sve to zastrauje, odreena nas ushienost tjera naprijed. "Ne znam kamo idem, ali moram tamo stii." Sva se iskustva dogaaju u uzavrelom loncu stvaranja. Svaki trenutak ivota uvlai tijelo u nestalnu ravnoteu uma, emocija, opaanja, ponaanja i vanjskih dogaaja. Pozornost vam luta u raznim smjerovima. Mozak je u trenutku buenja jednako zbunjen, radostan, nesiguran, bojaljiv i zauen kao i dijete koje otkriva svoje noge. No, na razini svjedoka ta je zbrkana situacija sasvim jasna: sve je to jedno. Ponovno pogledajte dijete. Dok tetura po podu, cijeli svijet tetura s njim. Nema stabilnog mjesta na koje bi stao, ne moe rei: "Upravljam situacijom. Ovo e zavriti onako kako elim." Dijete nema drugog izbora doli cijelim biem zaroniti u svijet koji se otvara u nove dimenzije. Moe li itko ivjeti na taj nain, neprestano zaranjati u nove dimenzije? Ne, potrebno je uspostaviti stabilnost. Svi smo to stabilno stajalite od djetinjstva pronalazili putem ega. Zamiljamo nepromjenjivo "ja" koje upravlja situacijom, barem onoliko koliko je mogue. No, postoji drugo, mnogo stabilnije stajalite: svjedok.

Kako tragati u unutarnjem svijetu 1. Slijedite tijek svijesti. 2. Ne opirite se onome to se dogaa u vama. 3. Otvorite se nepoznatome. 4. Ne potiskujte i ne poriite ono to osjeate. 5. Prekoraite vlastiti identitet. 6. Budite dosljedni sebi, govorite istinu. 7. Neka sredite bude va dom. Slijedite tijek. Izreka "slijediti svoju sreu" mnogima je postala ivotni

53

moto. Naelo u pozadini te izreke govori da je ono to ovjeku donosi duboku radost pouzdan putokaz koji valja slijediti i ubudue. Jo pouzdaniji putokaz koji valja slijediti jest irenje vae svijesti. Svijest nije uvijek isto to i radost i l i srea. Mogli biste biti svjesni potisnute potrebe da osjeate tugu i l i neugodne tjeskobe, odnosno nezadovoljstva zbog trenutnih ivotnih ogranienja. Veina ljudi ne slijedi te znakove. Oni trae vanjske izvore sree i uvjereni su da e u njima pronai blaenstvo. No, budete li slijedili svoju svijest, ustanovit ete da utire put kroz vrijeme i prostor. Svijest se ne moe razvijati bez prateih razvoja vanjskih dogaaja koji odraavaju njezin razvoj. Stoga su elja i svrha povezane: slijedite li elju, svrha se otkriva sama od sebe. Nepovezani su dogaaji povezani tijekom, a taj tijek ste vi. Tijek vas je u djetinjstvu vodio iz jednoga razvojnog stadija u drugi, a jednako vas moe voditi i u odrasloj dobi. Nitko ne moe predvidjeti va sljedei korak razvoja, pa ak ni vi sami. No, ako ste spremni slijediti tijek, put e vas nedvojbeno dovesti blie nijemom svjedoku koji prebiva u izvoru svih vaih elja. Ne opirite se onome to se dogaa. Istodobno ne moemo biti i novi i stari, ali svi ipak elimo ostati kakvi jesmo i mijenjati se na eljene naine. To je savrena formula za zaglavljenost. Da biste tragali za onime to jeste, morate odustati od starih predodbi o sebi. Nije vano sviate li se sami sebi ili ne. Osoba visokog samopotovanja, ponosna na svoja postignua ipak moe biti uvuena u borbu suprotnosti, tovie, takvi ljudi esto misle da pobjeuju na strani "dobra". Svjedok je onaj dio vas koji se povukao iz svih bitki i pronaao mir. Ako elite upoznati svjedoka, budite spremni. Dugogodinje navike vezane za pobjede i poraze, prihvaenost ili odbaenost, osjeaj nadzora i l i rastresenosti poet e se mijenjati. Ne opirite se toj promjeni oslobaate se steevina ega i napredujete prema novom poimanju jastva. Otvorite se nepoznatome. Budui da govori o tajni ivota, ova se knjiga neprestano vraa nepoznatome. Vaa predodba o samome sebi nije stvarna, ve spoj prolih dogaaja, elja i sjeanja. Taj spoj ima vlastiti ivot - juri kroz vrijeme i prostor te doivljava samo ono to mu je poznato. Nov doivljaj zapravo nije nov: posrijedi su tek neznatno izmijenjeni poznati osjeti. Otvoriti se nepoznatome znai izbjei poznate reakcije i navike. Jeste li primijetili koliko vam esto iz usta izlaze iste rijei, koliko iste sklonosti i nesklonosti odreuju kako ete provoditi vrijeme te da isti ljudi ispunjavaju va ivot rutinom. Sva ta poznatost nalik je koljki. Nepoznato je izvan te koljke, a da biste ga upoznali, morate biti spremni prihvatiti ga.

54

Ne potiskujte i ne poriite ono to osjeate. Gledano s povrine, svakidanji je ivot udobniji no ikada. A l i , ljudi ipak ive u tihom oaju. Uzrok tog oaja jest potiskivanje, osjeaj da ne moete biti ono to elite biti, da ne moete osjeati ono to elite osjeati, da ne moete initi ono to elite initi. Stvaratelj nipoto ne bi smio biti tako sputan. Nad vama se nije nadvio autoritet koji vas prisiljava na potiskivanje; ono je u potpunosti samonametnuto. Svaki dio vas s kojim se ne moete suoiti postavlja prepreku izmeu vas i stvarnosti. Pa ipak, emocije su potpuno osobne. Samo vi znate kako se osjeate, a kad prestanete potiskivati svoje emocije, neete se samo osjeati bolje. Va cilj nije doivljavanje iskljuivo pozitivnih emocija. Put prema slobodi ne vodi kroz osjeaj zadovoljstva, ve kroz osjeaj dosljednosti samome sebi. Svi mi imamo emocionalne dugove prolosti u obliku osjeaja koje si ne doputamo izraziti. Prolost nije zavrena sve dok se ti dugovi ne plate. Ne morate se vraati osobi koja vas je razljutila i l i uplaila da biste ispravili prolost. Utjecaj za tu osobu nipoto ne moe biti isti kao za vas. Svrha oslobaanja od emocionalnog duga jest nalaenje vlastitog mjesta u sadanjosti. Ego raspolae cijelim nizom opravdanja za emocionalnu sputanost. Ja nisam od onih koji to osjeaju. Trebao bih to preboljeti. Nitko ne eli sluati o takvim osjeajima. Nemam pravo osjeati se povrijeenim; to nije poteno prema drugima. Samo u otvoriti stare rane. Prolost je prolost. Ako takva opravdanja i sami koristite kako biste izbjegli suoavanje s bolnim osjeajima, moda ih uspijete zadrati potisnutima. No, svaki potisnut, suspregnut osjeaj nalik je komadu smrznute svijesti. Sve dok se taj komad ne otopi, vi govorite: "Ja jesam ta bol" iako se ne elite suoiti s njom; ona vas dri u aci. To je jo jedna prepreka izmeu vas i nijemoga svjedoka koju morate ukloniti. Tom je cilju potrebno posvetiti vrijeme i pozornost, usredotoiti se na svoje osjeaje i dopustiti im da kau ono to ele. Prekoraite vlastiti identitet. Dok ivite u utvrenom i ustaljenom jastvu, mogli biste misliti da ste postigli neto pozitivno. Ljudi tada kau: "Sada znam tko sam". No, zapravo poznaju imitaciju istinskoga jastva, skup navika, odreenja i sklonosti koji u potpunosti pripada prolosti. Da biste

55

pronali izvor nove energije, potrebno je prekoraiti taj samostvoreni identitet. Nijemi svjedok nije drugo jastvo. Ne moemo ga usporediti s novim odijelom koje visi u ormaru i koje moete uzeti te odjenuti umjesto starog, iznoenog odijela. Svjedok je osjeaj jastva s onu stranu ogranienja. Glasoviti bengalski pjesnik Rabindranath Tagore u jednoj nezaboravnoj pjesmi zamilja kako bi bilo umrijeti. Duboko sluti da bi to moglo biti nalik kamenu koji se topi u njegovu srcu: Kamen e proplakati jer ti ne mogu zauvijek izmicati. Ne mogu pobjei a da me ne sustigne. Iz modroga e neba oko spustiti pogled i pozvati me u tiinu. Primit u smrt, napokon uz tvoja stopala. Za mene je to savren opis prekoraivanja vlastitog identiteta. Iako ste ivjeli s kamenom u srcu, ne moete izbjei svoje istinsko jastvo. Ono je nijemo oko s neba. (Umjesto da kae: "Primit u smrt", pjesnik je mogao rei: "Primit u slobodu" ili "Primit u radost".) Prekoraiti svoj identitet znai sasvim jasno uvidjeti da je va utvreni identitet laan. A tada, kad ego bude zahtijevao od vas da svijet promotrite u kontekstu "kakvu korist ja imam od toga", moi ete se osloboditi odgovorivi mu "da ja vie nije na vlasti". Budite dosljedni sebi. Zato se kae da istina oslobaa? Izricanje istine esto donosi kaznu i izopenje. Lai esto uspijevaju. Drutveno prihvatljiv pristanak na pokornost i nepodizanje praine mnogima je donio novac i mo. No, izreka "Istina oslobaa" nije praktian savjet. Te rijei nose duhovno znaenje i zapravo govore: "Sam se ne moe osloboditi, ali istina to moe". Drugim rijeima, istina ima mo ukloniti lano, a to nas moe osloboditi. Egu je cilj nastaviti put. Meutim, u prijelomnim trenucima opaamo istinu; govori nam to doista jest, ne zauvijek ili za sve ljude, ve u ovom trenutku i samo za nas. Taj poticaj morate posluati ako se elite osloboditi. Razmiljajui o doivljaju blijeska istine, nailazim na sljedee primjere: Spoznaja da ne moete biti ono to netko drugi eli da budete bez ob-

56

zira na to koliko volite tu osobu. Spoznaja da volite ak i ako se to plaite izrei. Spoznaja da tua bitka nije vaa. Spoznaja da ste bolji no to se doima. Spoznaja da ete preivjeti. Spoznaja da morate ii svojim putem bez obzira na cijenu. Svaka reenica zapoinje rijeju spoznaja zbog toga to je nijemi svjedok ona razina na kojoj spoznajete sebe neovisno o onome to drugi misle da znaju. Govoriti istinu nije isto to i ispaliti sve neugodno to ste se plaili rei i l i ste bili previe pristojni da biste to rekli. U pozadini takvih ispada uvijek je osjeaj pritiska i napetosti, proizlaze iz frustracije te nose gnjev i povrijeenost. Od onoga koji zna dolazi smirena istina koja se ne odnosi na tue ponaanje, ve vam razjanjava tko ste. Cijenite takve bljeskove. Ne moete ih izazvati, ali ih moete prizvati tako to ete biti dosljedni sebi i to si neete dopustiti zaglavljivanje u ulozi koju ste stvorili da biste se osjeali sigurno i prihvaeno. Neka sredite bude va dom. Usredotoenost se smatra poeljnom; rastreseni i l i smeteni ljudi esto kau: "Izgubio sam sredite". A l i , ako u vaoj glavi nema osobe, ako je ego-osjeaj ja, mene i mojega prividan, gdje je to sredite? Paradoksalno: sredite je posvuda. Ono je otvoren prostor bez granica. Umjesto da svoje sredite shvaate kao jasno odreenu toku (ljudi esto pokazuju na srce kao sredite due), budite u sreditu doivljaja. Doivljaj nije mjesto, ve arite pozornosti. Vi moete ivjeti na toj nepominoj toki oko koje se sve okree. Udaljiti se od sredita znai izgubiti arite, odvratiti pogled od doivljaja i l i ga potisnuti. Ako ste u sreditu, vi govorite: "elim pronai svoj dom u stvorenom". Oputate se uz ritam vlastitoga ivota koji vas priprema za upoznavanje samoga sebe na dubljoj razini. Nijemoga svjedoka ne moete pozvati, ali mu se moete pribliiti tako to ete paziti da se ne izgubite u vlastitom svijetu. Kad me neto svlada, mogu se sabrati tako to u poduzeti nekoliko jednostavnih koraka: * Kaem samome sebi: "Ova me je situacija potresla, ali ja sam vie od bilo koje situacije". * Duboko udahnem i usredotoim se na osjeaje u tijelu.

57

* Uzmiem i opaam se onako kako bi me opazila druga osoba (po mogunosti osoba kojoj se opirem i l i na koju reagiram). * Uviam da moje emocije nisu pouzdani pokazatelji onoga to je trajno i stvarno. Posrijedi su trenutne reakcije, najvjerojatnije proizale iz navike. * Ako osjeam da bih mogao neobuzdano planuti, odlazim. Kao to vidite, ne pokuavam se osjeati bolje, biti pozitivniji, postupati iz ljubavi i l i promijeniti svoje stanje. Svakoga ograniava osobnost i pokree ego. Ego osobnosti oblikovane su navikom i prolou, a djeluju kao samoodrivi strojevi. Ako ste sposobni promatrati djelovanje toga mehanizma tako da vas ne uvue u sebe, ustanovit ete da posjedujete drugo stajalite koje je uvijek smireno, pozorno, nepristrano, povezano, ali ne i svladano. To drugo mjesto jest vae sredite. Posrijedi zapravo nije mjesto, ve blizak susret s nijemim svjedokom.
PROMJENA STVARNOSTI U CILJU U S K L A I V A N J A S ETVRTOM TAJNOM

etvrta tajna odnosi se na upoznavanje svojeg istinskog jastva. Rijei o istinskom jastvu ne mogu rei mnogo - da biste ga doista upoznali, morate ga doivjeti. Vae istinsko jastvo posjeduje znaajke koje doivljavate svaki dan: inteligenciju, pozornost, povezanost, razumijevanje. Kad god izraavate neku od tih znaajki, ivite blie svojem istinskom jastvu. S druge strane, kad se osjeate rastreseno, izgubljeno, zbunjeno, uplaeno, smeteno i l i sputano granicama ega, udaljeni ste od svojeg istinskog jastva. Doivljaji se kreu u rasponu izmeu te dvije suprotnosti, a jedan od naina upoznavanja svojeg istinskog jastva jest odgurnuti se od druge suprotnosti kada primijetite da ste je dosegnuli. Nastojte se uhvatiti u takvom trenutku i svjesno se izvui iz njega. Izaberite neki od sljedeih, izrazito negativnih doivljaja (po mogunosti onaj koji ste doivjeli vie puta): - vozaki bijes - svae sa suprunikom - zamjeranje nadreenoj osobi na radnom mjestu - gubitak strpljenja s djecom - osjeaj da ste prevareni u nekom poslu i l i transakciji - osjeaj da vas je blizak prijatelj iznevjerio

58

Uivite se u odabranu situaciju i osjetite ono to ste tada osjeali. Mogli biste zatvoriti oi i zamisliti automobil koji vam je uzeo prednost na cesti i l i vodoinstalatera koji vam je uruio besraman raun. Nastojte se to vie uivjeti u tu situaciju. Kad osjetite gr gnjeva, povrijeenosti, nepovjerenja, sumnje ili iznevjerenosti, recite sami sebi: "Tako se osjea moj ego. Shvaam zato se tako osjea. Navikao sam na to. Prepustit u se tom osjeaju dokle god traje." Dopustite da vas osjeaj svlada. Uzrujajte se koliko god va ego eli; zamiljajte osvetu, samosaaljenje i l i to ve va ego smatra primjerenim. Zamislite kako vas osjeaj nadima, izbija iz vas kao udarni val iz usporene eksplozije. Slijedite taj val koliko god daleko se pruao makar preplavio cijeli univerzum. Ako je potrebno, duboko diite kako biste oslobodili val i uputili ga prema van. Ne ograniavajte se vremenom. Snanim je osjeajima potrebno neko vrijeme da se razviju. Dok gledate kako val nestaje u beskonanosti, osvrnite se na sebe i ustanovite je li u vama prisutan koji od sljedeih osjeaja: - smijuljenje, elja da se svemu tome nasmijete - slijeganje ramenima kao da sve to nije osobito vano - osjeaj spokojstva i l i mira - doivljaj sebe kao da ste druga osoba - dubok uzdah olakanja i l i iscrpljenosti - osjeaj oslobaanja ili odustajanja - iznenadna spoznaja da bi druga osoba mogla biti u pravu Navedeni znakoviti osjeaji pojavljuju se kad prijeemo nevidljivu granicu izmeu ega i istinskog jastva. Ako ijednu emociju slijedite dovoljno dugo, dovest e vas u tiinu. No, moda neete moi svaki put otii tako daleko. Stoga biste trebali nastojati stii barem do granice, do toke u kojoj potrebe ega poinju jenjavati. * Kad se nasmijete, oslobaate se potrebe da sebe shvatite tako ozbiljno. * Kad slegnete ramenima, oslobaate se potrebe za preuveliavanjem. * Kad osjetite spokoj, oslobaate se potrebe za uzrujavanjem i l i dramatiziranjem. * Kad ste sposobni vidjeti sebe kao da gledate nekoga drugoga, oslobaate

59

se potrebe da budete jedina vana osoba. * Kad osjetite olakanje i l i iscrpljenost, oslobaate se potrebe zadravanja stresa. (to je i znak ponovnog povezivanja s tijelom umjesto da neprestano ivite u umu.) * Kad osjetite odustajanje, oslobaate se potrebe da se osvetite - nazire se mogunost opratanja. * Kad iznenada uvidite da bi druga osoba mogla biti u pravu, oslobaate se potrebe za osuivanjem. Postoje i drugi znakovi koji govore da se oslobaate ega. Ako zaglavite u obrascu u kojemu vas je lako uvrijediti, osjeate se nadmono i l i manje vrijedno, elite ono to vam pripada i zavidite drugima i l i zamiljate da vas ogovaraju; svaki od tih osjeaja moete razrijeiti na prethodno opisan nain. Uivite se u osjeaj, dopustite da ga ego razvije koliko god eli i promatrajte kako se iri sve dok ne nestane na rubu beskonanosti. Ova vjeba nije udesno rjeenje za ponitavanje svakog negativnog osjeaja. Svrha joj je omoguiti vam blizak susret s istinskim jastvom. Izvedete li je u toj nakani, iznenadit e vas koliko ete se lake oslobaati stiska emocija koje su vas godinama svladavale.

60

Teta tajna

N ajei razlog zbog kojega se ljudi okreu duhovnosti jest oslobaanje od patnje. To ne ine sluajno, ve zato to svaka religija obeava ublaavanje boli te uvjerava da vjera prekorauje zemaljske jade, da je dua utoite ispaenom srcu. No, kad se okrenu Bogu, vjeri ili dui, mnogi ne nalaze olakanje ili nalaze ono olakanje koje bi im donio i razgovor sa psihoterapeutom. Postoji li osobita mo koju je mogue pronai samo u duhovnosti? Psihoterapija pomae onima koji joj pribjegnu, a najei oblici patnje, tjeskoba i depresija, za kratko vrijeme uzmiu pred lijekovima. Kad se izvuemo iz depresije, imamo li razloga okrenuti se duhu? Da bismo odgovorili na ta pitanja, najprije moramo uvidjeti da bol nije isto to i patnja. Ako je preputeno samo sebi, tijelo se spontano oslobaa boli koja nestaje im se razrijei njezin uzrok. Patnja je bol koju zadravamo. Proizlazi iz zagonetne sklonosti uma vjerovanju da je bol dobra, da joj nije mogue pobjei ili da ju ta osoba zasluuje. Kad ne bi bilo tih uvjerenja, ne bi bilo ni patnje. Stvaranje patnje, mjeavine vjerovanja i opaanja nad kojima osoba smatra da nema nadzor, iziskuje silu uma. No, koliko god se patnja doimala bezizlaznom, izlaz nije u napadanju same patnje, ve u shvaanju nestvarnosti zbog koje ustrajemo u boli.

61

Skriveni uzrok patnje jest upravo nestvarnost. Dramatian primjer nedavno sam vidio na vrlo uobiajen nain. Sluajno sam gledao jednu od onih televizijskih emisija u kojima se ljudima roenim s tjelesnim manama nudi besplatno uljepavanje pomou najviih dosega plastine kirurgije, stomatologije i kozmetike. U toj su epizodi uljepavanje oajniki eljele jednojajane blizanke. Samo je jedna od njih eljela promijeniti svoj izgled; druga nije. Kao odrasle osobe vie nisu izgledale sasvim isto."Runa" je blizanka patila zbog slomljenog nosa, oteenih zuba ili suvinih kilograma. Najvie me je zapanjilo koliko su ti nedostaci bili neznatni u usporedbi s dubokim vjerovanjem obiju blizanki da je jedna iznimno lijepa, a druga oajno runa. "Rune" su blizanke priznale da ne proe ni dan, a da se barem jednom ne usporede sa svojim "lijepim" sestrama. Emisija je otkrila sve korake koji su doveli do patnje: - previanje stvarnih injenica - usvajanje negativne predodbe - potvrivanje te predodbe opsesivnim mislima - izgubljenost u boli bez traenja izlaza - usporeivanje s drugima - utvrivanje patnje putem odnosa Prirunik o tome kako valja patiti obuhvaao bi sve navedene korake koji jaaju nestvarnu predodbu sve dok se ne pone doimati nedvojbeno stvarnom. Upute za okonavanje patnje posredno e potaknuti prelaenje istih koraka unatrag te osobu vratiti u stvarnost. Previanje injenica. Patnja esto zapoinje odbijanjem sagledavanja stvarnosti situacije. Prije nekoliko godina obavljeno je istraivanje kojim se nastojalo ustanoviti kako se ljudi suoavaju s neoekivanim krizama. Istraivanje je obavljeno pod pokroviteljstvom psihoterapeuta koji su eljeli ustanoviti gdje ljudi trae pomo kad se nau u nevolji. U sluaju najteih nevolja - osoba dobije otkaz, suprunik je ostavi ili joj dijagnosticiraju rak - otprilike 15 % potrai pomo savjetnika, psihoterapeuta ili sveenika. Ostali gledaju televizor. Oni ni ne pomiljaju na to da razmotre taj problem i l i o njemu porazgovaraju s nekime tko bi im mogao pomoi. Psihoterapeuti pokrovitelji istraivanja bili su zgroeni opsegom poricanja, a meni se zapravo nametnulo pitanje: "Nije li gledanje televizije pri-

62

rodna reakcija?" Ljudi b o l i n s t i n k t i v n o p o k u a v a j u p o n i t i t i u i t k o m . Buddha se prije mnogo stoljea suoio s istom situacijom. Ljudi su u njegovo vrijeme takoer pokuavati ponititi bol zbog toga to monsuni nisu doli pa su im usjevi propali ili im je epidemija kolere odnijela cijelu obitelj. U nedostatku televizora morali su pronai druge izlaze, no polazna je pretpostavka bila ista: uitak je bolji od boli to znai da mora biti rjeenje za patnju. Zamjenjivanje boli uitkom kratkorono moe biti djelotvorno. Posrijedi su osjeti, a ako je jedan od njih dovoljno jak, moe ponititi drugoga. A l i , Buddha nije pouavao da je ivot teak zbog boli; teak je zbog toga to uzrok patnje nije preispitan. ovjek moe sjediti pokraj bazena na Miami Beachu, gledati omiljenu humoristinu seriju i jesti okoladu dok ga netko gladi perom. Ta osoba ne osjea osobitu bol, ali bi usprkos tome mogla duboko patiti. A jedini trajan izlaz jest prelaenje koraka prema suoavanju s izvorom patnje, od kojih je prvi korak spremnost sagledavanja stvarne situacije. Negativne predodbe. Stvarnost je predodba, a osoba koja pati sputana je negativnim predodbama o vlastitom svijetu. Opaanje dri bol pod nadzorom, ali ne tako to je ublauje, ve putem sprjeavanja jo jae boli. Ovu je zakoljicu mnogim ljudima najtee shvatiti. Tijelo se automatski oslobaa boli, ali je um sposoban onemoguiti taj instinkt tako to bol pretvara u neto "dobro" u smislu da je bolja od drugih, jo gorih mogunosti. Unutarnja zbrkanost i sukob razlozi su zbog kojih um, usprkos svoj svojoj moi, tako teko iscjeljuje sm sebe. Tu je mo okrenuo protiv sebe pa opaanje, koje bi patnju moglo okonati u trenutku, zakljuava ta vrata. Potvrivanje predodbe. Predodbe su promjenjive ako ih ne utvrdimo u odreeni oblik. Jastvo je nalik sustavu koji se neprestano mijenja jer se staro iz trenutka u trenutak nadopunjuje novim. Meutim, ako ste neprestano zaokupljeni starim predodbama, potvrujete ih svakim ponavljanjem. Razmotrimo specifian primjer. Anorexia nervosa medicinski je izraz za stanje u kojemu osoba, najee djevojka mlaa od dvadeset godina, usvaja gladovanje kao nain ivota. Ako anoreksinoj tinejderki tekoj manje od 45 kilograma pokaete slike etiri tijela, od najmravijeg do najdebljeg, rei e da njezino tijelo odgovara debelom tijelu usprkos tome to je njezino tijelo u stvarnosti nalik kosturu. Odete li toliko daleko da na etiri slike stavite njezino lice, anoreksina e tinejderka sebe ponovno prepoznati na slici najdebljeg tijela. Ta iskrivljena predodba o vlastitom tijelu potpuno zbunjuje druge ljude. Neshvatljivo je da osoba mrava poput kostura u ogledalu

63

moe vidjeti debelo tijelo (kao to je neshvatljivo i da se jedan od jednojajanih blizanaca smatra runim, a drugi lijepim). U takvim se sluajevima opaanje iskrivilo pod utjecajem nepoznatih razloga povezanih s emocijama i s osobnou. Ako joj pokaete slike etiri make, anoreksina e osoba bez tekoa izabrati sliku najdeblje make. Iskrivljenje se dogaa na dubljoj razini na kojoj "ja" odluuje to je za njega stvarno. Cijeli se proces odvija mehanizmom povratne sprege. Kada "ja" odlui neto o sebi, sve u vanjskom svijetu mora se prilagoditi toj odluci. Stid je za anoreksinu osobu bitna znaajka njezinoga jastva pa joj vanjski svijet mora uzvratiti njezinom sramotnom predodbom. Izgladnjivanje je jedini nain da otjera debeli odraz iz ogledala. A to nas dovodi do opeg pravila: stvarnost je ono s ime se poistovjeujete. Podruje na kojemu nas ivot boli zapravo je podruje na kojemu smo zaglavili u poistovjeivanju sa odreenom zabludom te sami sebi priamo tajne, neosporene prie o tome tko jesmo. Da bi se rijeio problem anoreksije, potrebno je na neki nain razdvojiti "ja" od toga snanog, tajnog poistovjeivanja. Isto vrijedi i za sve druge oblike patnje jer se svatko proizvoljno poistovjeuje s onime to mu prua netone podatke o tome tko on zapravo jest. ak i kad biste se svakog trenutka uspijevali okruiti uitkom, pogrean podatak o tome tko jeste donio bi vam duboku patnju. Gubljenje u boli. Visina praga boli razlikuje se od ovjeka do ovjeka. Istraivai su ispitanike povezali s jednakim podraajima kao to su elektrookovi nadlanice te ih zamolili da nelagodu ocijene na ljestvici od 1 do 10. Budui da se bol registrira du istih ivanih puteva, dugo se smatralo da ljudi primaju otprilike jednak signal boli (kao to bi, primjerice, svi bili sposobni opaziti razliku izmeu bljetavih automobilskih svjetala i priguene svjetlosti). No, bol koju su neki ispitanici ocijenili brojkom 10, za druge je bila ravna brojci 1. To ne govori samo o subjektivnoj prirodi boli, ve i navodi na zakljuak da je mjerilo boli potpuno individualno. Nema univerzalnog puta izmeu podraaja i reakcije. Doivljaj koji bi nekome mogao nanijeti duboku traumu, druga bi osoba moda jedva zamijetila. Rezultat tog istraivanja neobian je po tome to ni jedan ispitanik nije smatrao da sam stvara reakciju. Ako ruku sluajno stavite na vruu pe, vae tijelo reagira istog trenutka. No, va mozak u tom trenutku procjenjuje bol i pridruuje joj intenzitet koji vi doivljavate kao objektivno stvaran. A budui da se ne odriu nadzora nad tim procesom, ljudi se izgube u svojoj boli. "to

64

da uinim? Majka mi je umrla i shrvan sam. Ujutro ne mogu ni ustati iz kreveta." Doima se da u takvoj izjavi postoji izravna veza izmeu uzroka (smrt voljene osobe) i posljedice (depresije). No, put od uzroka do posljedice zapravo nije ravnocrtan; u igri je cijela osoba, s mnotvom imbenika iz prolosti. To je kao da bol ue u crnu kutiju prije no to je osjetimo, i u toj joj se kutiji pridrui sve to jesmo: povijest naih emocija, sjeanja, vjerovanja i oekivanja. Ako dobro poznajete sebe, ta crna kutija nije tako vrsto zapeaena i skrivena. Svjesni ste da moete utjecati na ono to se u njoj dogaa. No, dok patimo, preuzimamo ulogu rtve. Zato je ova bol za ocjenu 10 umjesto za 1? Zato to jest, eto zato. Tonije reeno, patnja traje onoliko dugo koliko sami sebi doputamo ostati izgubljeni u onome to smo sami stvorili. Usporeivanje s drugima. Ego eli biti glavni pa je stoga prisiljen beskrajno ponavljati igru usporeivanja s drugima. Kao i sve druge ukorijenjene navike, i ovu je teko prekinuti. Moj je prijatelj nedavno doznao da je njegova poznanica poginula u automobilskoj nesrei. Nije ju dobro poznavao, ali je poznavao sve njezine prijatelje. A njih je nekoliko sati nakon njezine smrti svladala tuga. Ta je ena bila omiljena i za sobom je imala mnoga dobra djela; bila je mlada i puna optimizma. Ljudi su zbog toga jo vie tugovali, a i mojega je prijatelja shrvala tuga. "Zamiljao sam kako izlazim iz svojeg automobila i udara me, kao i nju, voza drugog automobila koji samo odjuri dalje. Nisam se mogao osloboditi pomisli da bih trebao uiniti neto vie od slanja cvijea i poruke. Dogodilo se da sam u vrijeme pogreba otiao na godinji odmor, ali jednostavno nisam mogao uivati jer sam neprestano razmiljao o oku i boli takve smrti." U svim tim promiljanjima moj je prijatelj doao do iznenadne spoznaje. 'Hvatala me je sve vea potitenost kad mi je odjednom sinulo: 'To nije moj ivot. Ja nisam ona.' Ta mi je pomisao bila vrlo udna. Hou rei, nije li dobro suosjeati? Ne bih li trebao osjeati tugu koju su osjeali svi moji prijatelji?" U tom se trenutku prestao usporeivati s drugima - to nije lako jer se na identitet oblikuje pod utjecajem roditelja, prijatelja i suprunika. U -ama ivi cijela naa zajednica sastavljena od djelia drugih osobnosti. Stil patnje uimo od drugih. U onoj mjeri koliko se osjeate stoiki i l i slabo (kao osoba koja upravlja situacijom i l i kao rtva), oajni ste ili puni nade, ustrajete u reakcijama koje je odredio netko drugi. Udaljavanje od njihova obrasca doivljavate kao neobino i ak opasno. Moj je prijatelj

6.5

prekinuo obrazac tugovanja tek kad je uvidio da ga je preuzeo od drugih. Do tada je elio osjeati ono to je smatrao primjerenim i oekivanim. elio se uklopiti u svjetonazor drugih. Dokle god se usporeujete s drugima, vaa patnja opstaje kao nain uklapanja. Utvrivanje patnje putem odnosa. Bol je univerzalan doivljaj pa se pojavljuje u svakom odnosu. Nitko zapravo ne pati sm, a na svoje blinje utjeete ak i ako svim silama nastojite patiti u tiini. Razlog zbog kojega je ljudima tako teko ui u iscjeljujui odnos jest injenica da je ivot u obitelji u kojoj smo roeni esto zahtijevao poprilinu mjeru nesvjesnosti. Previamo ono to ne elimo vidjeti, utimo o onome o emu nam je preteko razgovarati, potujemo granice ak i ako time nekoga ograniavamo. Ukratko, u obitelji uimo poricati bol. A poreena je bol drugi izraz za patnju. Ako mogu izabrati, veina ljudi radije ustraje u svojim odnosima nego da okona patnju. To je oito u obiteljima u kojima se dogaa zlostavljanje, ali rtve ne progovaraju o tome i ne odlaze. (U nekim je amerikim dravama donesen zakon prema kojemu su policajci obvezni uhititi zlostavljaa u obitelji bez obzira na prosvjede pretuenog i l i izmuenog suprunika. U nedostatku takvih zakona rtva u vie od 50 % sluajeva staje na stranu zlostavljaa.) Iscjeljujui je odnos utemeljen na svjesnosti; u njemu oba partnera rade na prekidanju starih navika koje potiu patnju. Oboje moraju iznimno paziti, kao to je morao i moj prijatelj, jer suosjeati znai uvaavati tuu, ali i vlastitu patnju. No, istodobno se moraju i odvojiti pazei da patnja, koliko god stvarna, ne postane dominantna stvarnost. Stajalita koja ine iscjeljujui odnos postaju dio vaega vienja sebe i druge osobe.

Kako pristupiti osobi koja pati

Suosjeam s tobom. Znam to prolazi. Ne mora mijenjati svoje osjeaje samo zato da meni ugodi. Pomoi u ti da to prebrodi. Ne mora se plaiti da e me otjerati. Ne oekujem da bude savren. Nee me razoarati. Bol koju osjea nije tvoje istinsko jastvo. Potpuno si slobodan, ali te ja neu ostaviti samoga.

66

Bit u potpuno iskren prema tebi. Neu te se plaiti iako bi se ti mogao plaiti svoje boli. Dat u sve od sebe da bih ti pokazao da je ivot ipak dobar i da je radost mogua. Ne mogu preuzeti odgovornost za tvoju bol. Neu ti dopustiti da ustraje u boli - ovdje smo da bismo to prebrodili. Tvoje u iscjeljenje shvatiti jednako ozbiljno kao i vlastitu dobrobit. Kao to vidite, navedena stajalita obuhvaaju prikrivene zamke. U odnosu s osobom koja pati morate joj pruiti pomo, ali istodobno ostati unutar granica. Stav "Osjeam tvoju bol, ali ona nije moja" je vrlo varljiv jer vas moe potaknuti na napredovanje u jednom i l i u drugom smjeru. Mogli biste se toliko uivjeti u bol da postanete ovlastitelj. Ili se moete povui iza vlastitih granica i ograditi se od osobe koja pati. Iscjeljujui odnos odrava primjerenu ravnoteu. Oboje morate ostati svjesni i pozorni, morate odravati duhovnu viziju i svaki dan biti spremni na nove reakcije. I, to je najvanije, napredujete istim putem koji vas, korak po korak, izvodi iz nestvarnosti. Ako doista elite biti stvarni, va krajnji cilj jest doivljaj samoga postojanja. Takav doivljaj jest "ja jesam". Istodobno je uobiajen i rijedak jer svi znaju kako biti, ali je vrlo malo onih koji potpuno doivljavaju svoje bivanje. "Ja jesam" se izgubi kada se ponete poistovjeivati s "ja inim ovo, ja posjedujem ono, ja volim A, ali ne volim B". Ta odreenja postaju vanija od stvarnosti vaega istog bivanja. Proniknimo dublje u vezu izmeu patnje i nestvarnosti. Put zaboravljanja mira i jasnoe "ja jesam" moe se ralaniti na pet vidova. Ti korijenski uzroci svih oblika patnje na sanskrtu se nazivaju kleama. 1. Nepoznavanje stvarnosti 2. Hvatanje i dranje za ono to je nestvarno 3. Strah i uzmicanje od nestvarnoga 4. Poistovjeivanje sa zamiljenim jastvom 5. Strah od smrti Vi i ja u ovom trenutku inimo neto od navedenoga s ime smo zapoeli prije toliko mnogo vremena da se ukorijenilo u nama. Pet klea rasporeeno je redoslijedom pojavljivanja. Kad prestanete znati to je stvarno (prva

87

klea), druge slijede automatski. To znai da je za veinu ljudi samo posljednja klea - strah od smrti - svjestan doivljaj pa stoga moramo poeti od nje i uspinjati se ljestvicom. Strah od smrti izvor je tjeskobe koja zadire u mnoga podruja. Simptomi elje za poricanjem smrti oiti su u opem oboavanju mladosti i marginaliziranju starijih osoba, oajnikoj potrebi za razonodom, promicanju kozmetike i tretmana ljepote, sve veem broju teretana s velikim ogledalima na sve strane i u zaluenosti slavnim linostima. Teologija nas pokuava uvjeriti u ivot poslije smrti, ali budui da je to mogue prihvatiti samo vjerom, religija nas obeanjem zagrobnoga ivota dri u pokornosti. Ako ne vjerujemo (tujemo pogrenoga Boga ili grijeimo protiv pravoga Boga), nemamo nikakvih izgleda za nagradu nakon smrti. Stoga neprestano izbijaju vjerski ratovi - to pitanje izaziva toliko jaku tjeskobu da bi fanatici radije umrli za vjeru nego ivjeli pomireni s time da i tua vjera ima pravo postojati. "Ja umirem zato da ti ne bi mogao vjerovati u svojega Boga" najizopaenija je tvorevina pete klee. ovjek se ne plai smrti same po sebi, ve zbog dubljeg razloga: zbog potrebe da obrani zamiljeno jastvo. Poistovjeivanje sa zamiljenim jastvom jest etvrta klea kojoj smo svi podloni. ak i na povrinskoj razini, predodba o samome sebi oblikuje se na temelju prihoda i poloaja. Kad je Franjo Asiki, sin bogatoga trgovca svilom, svukao svoju kienu odjeu i odrekao se oeva novca, time nije odbacio samo svoju svjetovnu imovinu, ve i svoj identitet - ono po emu su ga poznavali. Smatrao je da Bogu ne moe pristupiti kroz lanu predodbu o samome sebi. Predodba o sebi tijesno je povezana sa samopotovanjem, a svima nam je poznata visoka cijena koju ovjek plaa kad izgubi samopotovanje. Djeca koja u osnovnoj koli sjede u zadnjem redu i izbjegavaju uiteljiin pogled, kao odrasle osobe najee ne raspravljaju o svjetskoj politici i l i o srednjovjekovnoj umjetnosti jer je njihova predodba o sebi ve zarana obuhvatila osjeaj nedostatnosti. S druge strane, istraivanja su pokazala da e uenik, za kojega je uiteljici reeno kako je iznimno bistar, biti mnogo uspjeniji ak i ako je nasumce izabran: uz dovoljnu mjeru uiteljiinih pohvala djeca niega kvocijenta inteligencije mogu biti uspjenija od djece visokoga kvocijenta inteligencije. Predodba u umu uiteljice dovoljna je da slabiji uenik postane izvrstan. Poistovjeivanje s lanom predodbom o sebi donosi i druge oblike pat-

68

nje. ivot neprestano zahtijeva vie. Zahtjevi za vremenom, strpljivou, sposobnou i emocijama postaju toliko veliki da se ini potenim priznati vlastitu nedostatnost. No, u lanoj predodbi o sebi skrivena je runa povijest svega to je polo po zlu. "Neu", "ne mogu" i "odustajem" izviru iz etvrte klee. Trea klea govori da ak i uz zdravu predodbu o sebi uzmiemo od onoga to prijeti naem egu. Te se prijetnje pojavljuju posvuda. Plaim se siromatva, gubitka suprunika i krenja zakona. Plaim se da u se osramotiti pred nekim koga cijenim i koga elim zadrati. Pomisao da njihova djeca nee odrasti u estite osobe za neke je ljude duboka prijetnja vlastitom jastvu. "To se u ovoj obitelji ne radi" najee je ifra za "Tvoje ponaanje ugroava moje jastvo". A l i , ljudi nisu svjesni da govore u iframa. Kad se poistovjetim sa svojom predodbom o sebi, strah od njezina slamanja je instinktivan.Imam potrebu zatititi sebe od onoga za to se bojim da je dio mene. Druga klea govori da ovjek pati zato to prianja uz bilo to. Ovisnost o neemu zapravo pokazuje strah da e vam to biti oduzeto. Primjerice, ljudi osjeaju da je nad njima izvreno nasilje ako im lopov ukrade torbu ili ako se vrate kui i ustanove da je netko provalio u njihov dom. Teina tih prekraja nije u onome to je oduzeto; torbe i kuanske stvari moemo nadomjestiti novima. No, osjeaj osobne povrijeenosti ostaje mjesecima i godinama. Ako je aktiviran odgovarajui otponac, kraa torbe moe prouzroiti potpuni gubitak osjeaja osobne sigurnosti. Netko vam je oduzeo iluziju da ste nedodirljivi. (Ameriki dravni paroksizam nakon teroristikih napada na Svjetski trgovaki centar odrava masovnu dramu "nas" nasuprot "njima". Osjeaj neranjivosti Amerike razotkriven je kao iluzija. Pa ipak, to u biti nije bio problem drave. Posrijedi je bio problem pojedinca oitovan u golemim razmjerima.) Patnja je iznimno sloena. Put vodi od straha od smrti do lane predodbe o sebi i do ovisnosti. Meutim, nestvarnost je, u konanici, izvor sve patnje. Bol nikada nije bila problem, tovie, bol postoji kako iluzija ne bi izmicala pomou svojih varki. Kad nestvarnost ne bi boljela, doimala bi se vjeno stvarnom. Svih pet klea mogue je odjednom rijeiti prihvaanjem jedne stvarnosti. Razlika izmeu "ja jesam moja bol" i "ja jesam" vrlo je mala, ali presudno vana. Iz te je zablude proizalo mnogo patnje. Uvjeren da sam roen, ne mogu izbjei prijetnju smrti. Uvjeren u postojanje vanjskih sila, moram prih-

69

vatiti da mi te sile mogu nauditi. Uvjeren da sam osoba, posvuda opaam druge osobe. To nisu injenice, ve stvorene predodbe. Stvorena predodba ivi svojim ivotom sve dok se ne vratite i promijenite je. Za gubljenje dodira sa stvarnou dovoljno je da se svijest na trenutak pomrai. U stvarnosti nita ne postoji izvan jastva. im ponete usvajati tu spoznaju, svrha ivota korjenito se mijenja. Jedini cilj vrijedan dostizanja jest potpuna sloboda da budete ono to jeste, bez iluzija i zabluda.
PROMJENA STVARNOSTI U CILJU USKLAIVANJA S PETOM TAJNOM

Peta tajna govori o tome kako prestati patiti. Vi u sebi nosite stanje odsutnosti patnje; to je jednostavna i otvorena svijest. S druge strane, stanje patnje je sloeno zbog toga to ego, u pokuaju da se odupre boli, odbija uvidjeti da bi odgovor mogao biti jednostavno uenje istoga postojanja. Svaki korak prema oslobaanju od ovisnosti o sloenosti pribliava vas jednostavnom stanju iscjeljivanja. Sloenosti se pojavljuju kao misli, osjeaji, vjerovanja i suptilne energije proizali iz potisnutih emocionalnih dugova i otpora. Da biste izveli ovu vjebu, usredotoite se na ono to u vama izaziva dubok nemir, nelagodu i l i patnju. Moete odabrati neto to traje godinama i l i neto to je trenutno najvanije u vaem ivotu. Nije vano je li posrijedi i tjelesna dimenzija iako u sluaju odabira kronine tjelesne tegobe ovu vjebu ne biste trebali shvatiti kao lijek - razmatramo obrasce opaanja koji vas potiu na ustrajanje u patnji. Sljedeih mjesec dana svaki dan odvojite najmanje pet minuta koje ete provesti sami, u nakani razrjeavanja sljedeih sloenosti: Nered. Kaos je sloen, a nered je jednostavan. Je li vam kua u neredu? Je li vam radni stol pretrpan spisima? Doputate li drugima da stvaraju nered i kaos jer znaju da ih neete smatrati odgovornima za to? Jeste li nagomilali toliko smea da je va ivotni prostor nalik arheolokom muzeju vae prolosti? Stres. Svi doivljavaju stres, ali ako ga se nou ne moete rijeiti vraajui se smirenom, uravnoteenom, ugodnom unutarnjem stanju, stres se nakuplja. Usredotoite se na ono to u vama izaziva napetost. Doivljavate li stres dok putujete na posao? Ustajete li prerano, neispavani? Zanemarujete li znakove iscrpljenosti? Trpi li vae tijelo stres zbog pretilosti ili zbog vrlo loe kondicije? Ustanovite najvee izvore stresa u svojem ivotu i nastojte ih ublaiti sve dok ne budete sigurni da se stres vie ne gomila u vama.

70

Empatijska patnja. Upijanjem tue patnje i sami poinjete patiti. Ako se osjeate loije nakon to ste nekome izrazili suosjeanje, preli ste granicu koja razdvaja empatiju od patnje. Ako u negativnim situacijama neizbjeno preuzimate tuu bol, izbjegavajte ih. Previanje vlastitih granica ne ini vas "dobrim ovjekom". Negativnost. Ugoda je jednostavno stanje kojemu se tijelo i um spontano vraaju. Negativnost onemoguuje taj povratak jer odrava vau usredotoenost na nelagodu. Ogovarate li druge i uivate li u njihovim nevoljama? Druite li se s ljudima koji prigovaraju i kritiziraju? Gledate li sve nesree i katastrofe posluene u sklopu veernjih vijesti? Napajanje na tim izvorima negativnosti nije obvezno - udaljite se i usredotoite se na neto pozitivnije. Inercija. Inercija je pokoravanje starim navikama i uvjetovanosti. Bez obzira na uzrok potitenosti, tjeskobe, traume, nesigurnosti i l i tuge, ta e se stanja nastaviti ako zauzmete pasivan stav. Moto inercije glasi: "Tako je, kako je". Postanite svjesni da je pasivnost naueni nain odravanja postojee situacije. Sjedite li zadubljeni u svoju patnju? Odbacujete li korisne savjete prije no to uope razmislite o njima? Poznajete li razliku izmeu zadravanja i istinskog iznoenja osjeaja s ciljem njihova razrjeavanja? Preispitajte svoj obrazac patnje i oslobodite ga se. Otrovni odnosi. U vaem su ivotu samo tri vrste ljudi: oni koji vas ostavljaju na miru, oni koji vam pomau i oni koji vas povrjeuju. Ljudi koji vas ostavljaju na miru vau patnju shvaaju kao gnjavau i l i nelagodu - radije ostaju na udaljenosti kako bi se osjeali bolje. Oni koji vam pomau dovoljno su jaki i svjesni da s vaom patnjom uine ono to sami niste sposobni uiniti. Oni koji vas povrjeuju ele da situacija ostane takva kakva jest zato to im vaa dobrobit nije cilj. Iskreno pobrojite koliko ljudi iz vaeg ivota spada u svaku pojedinu kategoriju. Posrijedi nije brojanje prijatelja i brinih lanova obitelji. Procijenite druge iskljuivo na temelju njihova stava prema vaim tekoama. Kad iskreno zbrojite situaciju, zauzmite sljedei stav: * O svojim problemima vie neu govoriti onima koji me ele ostaviti na miru. To nije dobro ni za njih ni za mene. Oni mi ne ele pomoi pa to od njih neu ni traiti. * Svoje u probleme povjeriti onima koji mi ele pomoi. Iskrenu pomo neu odbijati zbog ponosa, nesigurnosti i l i sumnje. Pozvat u te ljude da mi se pridrue u iscjeljivanju i pruiti im vaniju ulogu u svojem ivotu.

71

* Udaljit u se od onih koji me ele povrijediti. Ne moram se suoavati s njima, optuivati ih niti ih smatrati uzrokom svojega samosaalijevanja. A l i , ne smijem si dopustiti upijanje njihovoga otrovnog utjecaja na mene, a ako to znai da se moram udaljiti, udaljit u se. Vjerovanja. Preispitajte mogue motive svoje elje za patnjom. Poriete li da neto nije u redu? Smatrate li da ste bolji ovjek ako drugima ne pokazujete da ste povrijeeni? Uivate li u pozornosti koju primate dok ste bolesni ili u nevolji? Osjeate li se sigurni kad ste sami i ne morate donositi teke odluke? Sustavi vjerovanja su sloeni - oni su temelj jastva koje elimo predstavljati svijetu. Mnogo je jednostavnije ne posjedovati vjerovanja jer to znai da ste otvoreni svemu to vam ivot donese te da slijedite vlastitu unutarnju inteligenciju umjesto pohranjene prosudbe. Ako osjeate da ste zaglavili u patnji, da se neprestano iznova vraate istim mislima, sputao vas je odreeni sustav vjerovanja. Osloboditi se moete samo odustajanjem od potrebe zadravanja tih vjerovanja. Energija i osjeti. Pouzdajemo se da e nam tijela rei kad osjeamo bol, a tijelo, kao i um, slijedi poznate obrasce. Tako hipohondri ve prvi znak nelagode shvaaju kao jasnu poruku da su ozbiljno bolesni. Vi takoer koristite poznate osjete za potvrivanje svoje patnje. Primjerice mnogi ljudi skloni depresiji umor tumae kao depresiju. Iscrpljenost zbog neispavanosti i l i pretjeranog rada shvaaju kao simptom depresije. Da biste se oslobodili tih osjeta, potrebno ih je liiti tumaenja. Umjesto da budete tuni, promatrajte to kao energiju tuge. Tuga, kao i umor, ima tjelesnu komponentu koje se moete osloboditi. Umjesto da budete tjeskobna osoba, suoite se s energijom tjeskobe. Sve se energije oslobaaju na isti nain: * Duboko udahnite, mirno sjedite i usredotoite se na osjete u tijelu. * Osjetite ih bez prosuivanja. Jednostavno ih doivljavajte. * Dopustite da se pojave svi osjeaji, misli i l i energije koje se ele pojaviti to esto znai sluati glas tjeskobe, gnjeva, straha i l i povrijeenosti. Dopustite da glasovi kau ono to ele rei. Sluajte i shvatite to se dogaa. * Gledajte kako se energija raspruje koliko god moe. Ne oekujte potpuno osloboenje. Budite uvjereni da e vae tijelo osloboditi svu pohranjenu energiju koju moe osloboditi. * Cijeli postupak ponovite za nekoliko sati i l i sljedeega dana.

72

Vjeba se moda doima zahtjevnom, no dnevno biste nekom od tih podruja trebali posvetiti samo pet minuta. Mali koraci donose velike rezultate. Jednostavno stanje svijesti zapravo je osnovno prirodno stanje; patnja i sloenost koja je odrava nisu prirodne - na odravanje sve te sloenosti tratimo veliku koliinu energije. Budete li svaki dan stremili tom jednostavnijem stanju, init ete najvie to ovjek moe uiniti da bi okonao patnju iskorjenjivati nestvarnost.

73

esta tajna

Volite

l i svoj um? Jo nisam upoznao osobu koja moe odgovoriti potvrdno. Mnogi ljudi lijepih tijela i l i lica vole dar koji su primili od prirode (iako vrijedi i suprotno - najljepi se ljudi mogu povui zbog nesigurnosti i l i zbog straha da e ih smatrati tatima). Um je dio jastva koji je najtee voljeti zbog toga to se osjeamo zatoenima u njemu - ne neprestano, ve u onim trenucima kad se naemo u nevolji. Strah moe izbezumiti um. Depresija pomrauje um; gnjev u njemu izaziva neobuzdanu provalu kaosa. Mnoga prastara uenja na ovaj i l i onaj nain govore da je um nemiran i nepouzdan. Najpoznatija indijska metafora um usporeuje s divljim slonom, a smirivanje uma s vezanjem slona za stup. Budizam um usporeuje s majmunom koji svijet doivljava putem pet osjetila. Majmuni su poznati po impulzivnosti i hirovitosti te skloni neoekivanim postupcima. Budistika psihologija ne nastoji ukrotiti majmuna, ve upoznati njegov nain ivljenja, prihvatiti ga, a zatim se podii na viu razinu svijesti, iznad hirovitosti uma. Metafore vas nee dovesti do stanja u kojemu ete zavoljeti svoj um; istinski doivljaj mira i spokoja morate dosei sami. Tajna postizanja toga cilja jest oslobaanje uma. Ako je slobodan, um se smiruje. Odustaje od nemira i postaje kanal kroz koji protjee mir. To je rjeenje neoekivano jer nitko ne bi pretpostavio da se divljega slona i l i majmuna moe ukrotiti oslobaanjem. Reklo bi se da e osloboena ivotinja jo vie podivljati, no ova tajna ipak

74

proizlazi iz stvarnog iskustva: um je "neobuzdan" zbog toga to ga nastojimo sputati i upravljati njime. Na dubljoj razini vlada potpuni red. Na njoj misli i impulsi teku u skladu s onime to je ispravno i najbolje za tu osobu. Kako, dakle, moete osloboditi svoj um? Najprije morate shvatiti kako je uope postao zarobljen. Sloboda nije stanje u koje moete jednostavno zakoraiti nakon to otkljuate vrata i l i raskinete okove. Um je sm sebi okov, to je i pjesnik William Blake zakljuio promatrajui ljude na londonskim ulicama: U svakom kriku svakog ovjeka u svakom kriku svakog uplaenog djeteta u svakom glasu, u svakom proglasu ujem zveckanje okova to um ih je iskovao. Nastojei shvatiti kako um porobljuje samoga sebe, prastari indijski mudraci domislili su kljuni pojam samskare (rije je izvedena iz dva sanskrtska korijena koja znae "tei zajedno"). Samskara je brazda u umu zbog koje sve misli teku u istom smjeru. Budistika psihologija domiljato koristi taj pojam govorei o samskarama kao tragovima u umu koji ive svojim ivotom. Vae osobne samskare, prouzroene sjeanjima na prolost, prisiljavaju vas neprestano reagirati na isti, ogranieni nain te vam tako uskrauju mogunost slobodnog izbora, odnosno ne moete odabrati kao da se s tom situacijom suoavate prvi put). Veina ljudi svoj identitet nesvjesno gradi na temelju samskara. A l i , znakove ne moemo previdjeti. Zamislimo osobu sklonu ispadima bijesa. Poriv bijesa je za te takozvane bjesoholiare "ono neto" to upravlja njima iz tajnog sjedita moi. Neobuzdane provale odvijaju se u stadijima. Najprije se veinom pojavljuje kakav tjelesni simptom: stezanje u grudima, glavobolja, ubrzano kucanje srca, oteano disanje. Iz toga se raa poriv. Osoba moe osjetiti kako gnjev raste kao voda iza brane. Pritisak je i tjelesan i emocionalan; tijelo se eli osloboditi nelagode, a um se eli osloboditi zatomljenih osjeaja. Osoba u tom stadiju u pravilu trai razlog koji e izazvati estok napad. Razlog e pronai i u neznatnoj povrjedi: dijete nije obavilo svoj zadatak, konobar je spor ili prodavaica nije bila dovoljno ljubazna. Gnjev na posljetku provali, a osoba tek po njegovu smirenju uvia poinjenu tetu - ciklus zavrava kajanjem i obeanjem da se takva provala vie

75

nikada nee dogoditi. Pojavljuju se stid i osjeaj krivnje koji jame guenje toga poriva u budunosti, a um racionalno promilja uzaludnost i rizike izlijevanja bijesa. Bjesoholiari teko prihvaaju injenicu da imaju mogunost izbora. Kada poriv pone jaati, pritisak mora pronai oduak. Meutim, osoba esto sama sa sobom sklapa preutni sporazum o doputanju bijesu da uzme maha. Bijesni su ljudi u odreenom trenutku svoje prolosti odluili prihvatiti bijes kao nain suoavanja s tekoama. U obitelji ili u koli vidjeli su bijes na djelu. Mo su povezali sa zastraivanjem, moda zbog toga to je to bio jedini nain da je osjete. U pravilu nisu sposobni izraziti se verbalno pa bijesni napadi postaju zamjena za rijei i misli. Kad razviju naviku bjenjenja, prestaju traiti druge naine oslobaanja pritiska. Za bijes, kojemu mukotrpno nastoje stati na kraj, veu se potrebom i eljom - ne znaju kako bi bez njega dobili ono to ele. To je anatomija samskare u svim svojim inaicama. Bijes moete zamijeniti drugim doivljajima kao to su tjeskoba, depresija, seksualna ovisnost, zloporaba droga, opsesivna kompulzija; sve svjedoe o tome kako samskare ljudima oduzimaju mogunost slobodnog izbora. Budui da nisu sposobni pobjei svojim otrovnim sjeanjima, ljudi im se prilagoavaju te im dodaju nove slojeve utisaka. Donji slojevi, stvoreni u djetinjstvu, neprestano alju svoje poruke, a odrasli se zbog toga gledaju u ogledalo i vide impulzivno, uplaeno dijete. Prolost nije potpuno razrijeena; samskare vladaju psihom putem zbrke starih doivljaja koje smo prerasli. Pohranjena su sjeanja nalik mikroipovima programiranim da neprestano alju istu poruku. Kad se zateknete u nepromjenjivoj reakciji, poruka je poslana i uzaludno je pokuavati promijeniti poruku. No, veina ljudi upravo tako pokuava ukrotiti um. Kad prime poruku koja im se ne svia, reagiraju na jedan od tri naina: - manipulacijom - kontrolom - poricanjem Ako ih pomnije razmotrite, postaje sasvim jasno da sva tri ponaanja slijede nakon ina - poremeaju uma ne pristupaju kao simptomu, ve kao uzroku boli. Ta navodna rjeenja imaju iznimno negativne posljedice.

76

Manipulacija je postizanje onoga to elite putem zanemarivanja ili osujeivanja elja drugih. Manipulatori se slue prijetvornom ljubaznou, uvjeravanjem, nagovaranjem, lukavtinama i l i upuivanjem u pogrenom smjeru. Njihova osnovna pretpostavka glasi: "Moram obmanjivati ljude da bi mi dali ono to elim". Kad se njihove obmane razotkriju, manipulatori ak zamiljaju da svojim rtvama ine uslugu - na posljetku, kome ne bi bilo drago pomoi tako zabavnom ovjeku? U pribjegavanju takvom ponaanju moete se zatei kad ne sluate druge, kad ne obraate pozornost na njihove elje i kad hinite da vae elje nikoga ne stoje nita. Pojavljuju se i vanjski znakovi. Nazonost manipulatora u odreenu situaciju donosi napetost, suprotstavljanje, pritube i sukobljavanje. Neki ljudi pribjegavaju pasivnoj manipulaciji - izvode scenarij u stilu "jadan ja" ne bi li od drugih izmamili suosjeanje i saaljenje. Ili na prikriveni nain nastoje izazvati osjeaj krivnje kako bi drugi zakljuili da njihove elje nisu u redu. Manipuliranje prestaje kad odustanete od pretpostavke da su vae elje najvanije. Tada se moete ponovno povezati s drugima i poeti vjerovati da bi njihove elje mogle biti u skladu s vaima. U izostanku manipulacije ljudi osjeaju da se njihove elje uvaavaju. Vjeruju da ste na njihovoj strani; ne doivljavaju vas kao izvoaa ili prodavaa. Nitko se ne osjea prevarenim. Kontroliranje je prisilno usmjeravanje dogaaja i ljudi na vlastiti nain djelovanja. Kontrola je velika maska nesigurnosti. Ljudi koji pribjegavaju takvom nainu ponaanja smrtno se plae dopustiti drugima da budu ono to jesu pa neprestano iznose zahtjeve kojima naruavaju ravnoteu drugih. Polazna zamisao glasi: "Ako zadrim njihovu pozornost, nee pobjei". Kad se zateknete u opravdavanju vlastitog ponaanja i optuivanju drugih i l i osjeate da vam nitko ne iskazuje dovoljno zahvalnosti i l i potovanja, pogrjeka nije u njima - vi iskazujete potrebu za kontroliranjem. Vanjske znakove takvoga ponaanja opazit ete na onima koje nastojite drati pod nadzorom: napeti su i opiru vam se, ale se da ih ne sluate, nazivaju vas perfekcionistom ili zahtjevnim efom. Potreba za nadzorom nestaje kad uvidite da va nain nije nuno i jedini ispravan nain. O vaoj potrebi za kontroliranjem drugih govore vam trenuci kad se alite, optuujete druge ili izriito tvrdite da ste samo vi u pravu te kad iznalazite bezbrojna opravdanja kojima nastojite dokazati da ste besprijekorni. Kad ih prestanete nadzirati, ljudi oko vas poinju lake disati. Oputaju se i sposobni su za smijeh. Osjeaju da su slobodni biti ono to jesu jer ne moraju traiti vae odobrenje.

77

Poricanje je svjesno previanje problema umjesto suoavanja. Usporeujui tri navedena oblika ponaanja, psiholozi poricanje smatraju najvie djetinjastim zbog toga to je tijesno povezano s ranjivou. Osoba koja pribjegava poricanju osjea se bespomonom kad se suoi s problemima koje je potrebno rijeiti, ba kao to se osjea i malo dijete. Strah je vezan za poricanje kao i djeja potreba za ljubavlju u situaciji koja izaziva nesigurnost. Polazna zamisao jest: "Ne moram obraati pozornost na ono to ionako ne mogu promijeniti". U poricanju se moete zatei kad osjetite da ste rastreseni, zaboravni, da oklijevate, ne elite se suoiti s onima koji vas vrijeaju, preputate se matanjima, njegujete lane nade i izgubljeni ste. Najoitiji vanjski znak jest injenica da se drugi ne pouzdaju u vas i ne obraaju vam se u potrazi za rjeenjem. Odvraajui vam pozornost, poricanje se brani sljepilom. Kako vas se moe optuiti da ste pogrijeili u neemu to i ne vidite? Poricanje se prevladava suoavanjem s bolnim istinama. Prvi je korak iskreno izraavanje osjeaja. Ako ste zaglavili duboko u poricanju, osjeaj s kojim se morate suoiti u pravilu je onaj koji u vama izaziva osjeaj nesigurnosti. Poricanje prestaje kad se osjeate usredotoeno, pozorno i spremno na aktivno sudjelovanje u ivotu usprkos strahovima. Svaki od navedenih oblika ponaanja pokuava dokazati nemogue. Manipulacija nastoji dokazati kako sve ljude moemo natjerati da ine ono to mi elimo. Nadziranje nastoji dokazati da vas nitko ne moe odbaciti bez vaega doputenja. Poricanje nastoji dokazati da e ono loe nestati ako budete mirili pred njim. Istina je da drugi ljudi mogu odbiti pokoriti se vaim eljama, da vas mogu ostaviti bez valjanog razloga i da mogu stvarati nevolje neovisno o tome jeste li se vi s tim spremni suoiti i l i niste. Ne moe se predvidjeti koliko e ovjek dugo nastojati dokazati suprotno, ali takvo ponaanje prestaje tek kada prihvatimo istinu. Sljedee to je potrebno znati o samskarama jest injenica da nisu nijeme. Ti duboki utisci u umu imaju svoj glas; neprestano nam upuuju poruke koje ujemo kao rijei u umu. Je li mogue razluiti koji glas govori istinu, a koji lae? To je vano pitanje jer pri razmiljanju u umu neizostavno ujete rijei. Poetkom devetnaestoga stoljea jedan je skroman pastor u Danskoj poznat kao magistar Adler otputen iz svoje crkve. Bio je optuen za neposluh prema crkvenim vlastima jer je tvrdio da je primio otkrivenje izravno od Boga. U propovijedi je izjavio da u otkrivenju govori visokim,

78

kretavim glasom, a ako govori svojim normalnim, niskim glasom, govori u vlastito ime. To je bizarno ponaanje upljane navelo na zakljuak da je njihov pastor zacijelo poludio pa nisu imali druge doli otpustiti ga. No, vijest o tom sluaju dola je do glasovitoga danskog filozofa Srena Kierkegaarda koji je postavio presudno vano pitanje: je li uope mogue dokazati da je netko uo Boji glas? Koje bi ponaanje ili vanjski znak ikome mogli dati pravo razluivanja istinskog od lanog otkrivenja? Da se prezreni duhovnik s istim simptomima pojavio u dananje vrijeme, vjerojatno bi mu dijagnosticirali paranoinu shizofreniju. Kierkegaard je zakljuio da Adler nije govorio Bojim glasom, ali je primijetio i da nitko od nas ne zna odakle unutarnji glasovi dopiru. Jednostavno ih prihvaamo kao to prihvaamo i bujicu rijei koje ispunjavaju na um. Duboko religiozna osoba mogla bi ak tvrditi da je svaki unutarnji glas odreena inaica Bojega glasa. Meutim, jedno je izvjesno: svi ujemo unutarnje glasove brbljavog zbora. Ti glasovi zanovijetaju, ulaguju se, osuuju, upozoravaju, sumnjaju, izraavaju nevjericu, vjeruju, ale se te govore o nadi, ljubavi i strahu - bez osobitog redoslijeda. Bilo bi previe pojednostavljeno rei da svi imamo dobru i lou stranu - imamo tisue vidova nastalih zbog prolih iskustava. Nije mogue razabrati koliko glasova zapravo sluamo. Slutim da neki od njih progovaraju iz djetinjstva: zvue poput siroadi mojih najranijih doivljaja i preklinju me da ih prihvatim. Drugi glasovi zvue odraslo i grubo - u njima ujem ljude koji su me u prolosti osuivali i l i kanjavali. Svaki glas vjeruje da zasluuje moju punu pozornost ne obazirui se na druge koji vjeruju isto. Nema sredinjeg jastva koje se uzdie iznad te graje kako bi utialo buku miljenja, zahtjeva i potreba. Onaj glas kojemu u tom trenutku posvetim najvie pozornosti postaje moj glas, ali ga drugi nadglasaju kad se arite moje pozornosti promijeni. Neposluh me vue u tom smjeru i ivi je dokaz moje iscjepkanosti. Kako uutkati taj buan zbor? Kako vratiti osjeaj jastva koji e biti u skladu s jednom stvarnou? Odgovor je ponovno sloboda, ali na vrlo osobit nain. Potrebno je osloboditi se odluka. Glas u vaoj glavi e utihnuti kad prestanete donositi odluke. Samskara je izbor koji pamtite iz prolosti. Svaki vas je izbor neznatno promijenio. Taj je proces zapoeo s vaim roenjem i nastavio se do dananjega dana. Umjesto da mu se odupremo, svi vjerujemo da bismo trebali nastaviti donositi odluke; na taj nain stvaramo nove

79

samskare i utvrujemo stare. (U budizmu se to naziva kotaem samskare jer se iste, stare reakcije neprestano vraaju i ponavljaju. U kozmikom smislu kota samskare jest ono to osobu iz jednog ivota nosi u sljedei - stari nas obrasci prisiljavaju na ponovno suoavanje s istim problemima, ak i nakon smrti.) Kierkegaard je zapisao da se osoba koja je pronala Boga oslobodila odluka. A l i , kako je kada Bog umjesto vas donosi odluke? Mislim da morate biti duboko povezani s Bogom da biste se imalo pribliili odgovoru na to pitanje. Pa ipak, doima se da se u stanju jednostavne svijesti najnaprednije odluke pojavljuju spontano. Dok ego jadikuje nad svakom pojedinou situacije, dublji dio vae svijesti ve zna to je potrebno uiniti, a njegove odluke izranjaju zapanjujue jasne i u savreno pogoenom trenutku. Nismo li svi doivjeli bljeskove jasnoe u kojima smo odjednom shvatili to nam je initi? Svjesnost bez izbora drugo je odreenje za slobodnu svjesnost. Oslobaajui unutarnjeg donositelja odluka, ponovno si uzimate pravo ivjeti bez ogranienja i s potpunim povjerenjem djelovati u skladu s Bojom voljom. Zar nas je zarobio upravo in izbora? Ta je zamisao udna jer se kosi s uobiajenim ponaanjem. Svi smo ivjeli odluku po odluku. Vanjski je svijet nalik golemoj trnici koja nudi nepojmljiv raspon mogunosti i svi kupuju na toj trnici paljivo procjenjujui to je za njih najbolje. Veina ljudi sebe upoznaje putem onoga to su iz kupnje donijeli kui - radno mjesto, kuu, suprunika, automobil, djecu, novac. A l i , kad god izaberete A, a ne B, prisiljeni ste jedan dio stvarnosti ostaviti za sobom. Sebe odreujete na temelju selektivnih (i potpuno proizvoljnih) sklonosti. Alternativan put jest odustati od usredotoenosti na rezultate i razmotriti uzrok. Tko je taj donositelj odluka u vama? Taj glas je zaostatak iz prolosti, skup starih navika koje se nastavljaju iako je njihovo vrijeme prolo. U ovom trenutku ivite pod teretom svojega prolog jastva koje vie nije ivo. Prisiljeni ste braniti tisue odluka koje ine to mrtvo jastvo. No, donositelj odluka mogao bi ivjeti mnogo slobodnije. Kad bi se odluke donosile u sadanjosti i kad bismo ih potpuno uvaavali u sadanjem trenutku, ne bismo imali za to prianjati, a prolost se ne bi mogla gomilati u preteak teret. Izbor bi trebao biti struja. Vae vam tijelo daje naslutiti da je to prirodan nain ivljenja. Kao to smo ve ustanovili, svaka stanica zadrava samo onu koliinu hrane i kisika koja joj je potrebna za preivljavanje sljedeih nekoliko sekundi. Stanice ne gomilaju energiju jer nikada ne mogu znati to ih

80

sljedee eka. Prilagodljive su reakcije za opstanak mnogo vanije od gomilanja. S jedne strane, vae se stanice zbog toga doimaju potpuno ranjivima i nezatienima, no koliko god se stanica doimala krhkom, ne moemo porei dvije milijarde godina evolucije. Svi znaju izabirati, ali je malo onih koji znaju odustati. No, samo odustajanjem od svakog pojedinog iskustva moete stvoriti prostor za sljedee. Vjetinu odustajanja mogue je nauiti, a kad je nauite, uivat ete u mnogo spontanijem ivotu.

Kako izabirati bez upadanja u zamku Svaki doivljaj osjetite u potpunosti. Nemojte biti opsjednuti ispravnim i pogrenim odlukama. Prestanite braniti svoju predodbu o sebi. Prekoraite rizike. Ako sumnjate, ne donosite odluku. U svakom dogaaju opaajte mogunosti. Pronaite struju radosti. Potpunost doivljavanja. Ispunjeno se ivljenje velia posvuda u popularnoj kulturi. Dovoljno je nasumce ukljuiti televizor da primite bujicu poruka: "To je najbolje to mukarac moe doivjeti". "To je kao da imate anela pokraj sebe." "Svaki je pokret skladan, svaka rije odmjerena. Taj osjeaj ne elim izgubiti." "Pogleda ih, a oni se nasmijee. Pobijedi, a oni pou kuama." to nam to prodaju? Uobrazilju potpunog osjetilnog uitka, drutvenog poloaja, seksualne privlanosti i samopredodbe pobjednika. Sluajno su sve to izjave iz iste reklame za britvice, no ispunjeno je ivljenje u pozadini gotovo svake reklamne kampanje. Meutim, izostavlja se istina o tome to zapravo znai potpuno doivjeti neto. Umjesto da teite osjetilnom preoptereenju koje traje zauvijek, otkrivate da je doivljajima potrebno pristupiti na razini smisla i emocije. Smisao je presudno vaan. Ako vam je odreeni trenutak doista vaan, doivjet ete ga u potpunosti. Emocija donosi dimenziju povezivanja i l i usklaivanja: doivljaj koji vas dira u srce ini smisao mnogo osobnijim. Isk-

81

ljuivo tjelesni osjeti, drutveni poloaj, seksualna privlanost i osjeaj pobjede u pravilu su povrni i zbog toga su ih ljudi neprestano gladni. U drutvu portaa koji su pobijedili stotine puta i l i seksualno aktivnih samaca koji su spavali sa stotinama partnera, vrlo ete brzo izvui dva zakljuka: (1) Brojevi nisu osobito vani. Veina portaa zapravo se ne osjea poput pobjednika; seksualni se osvaja u pravilu ne osjea duboko privlano i l i vrijedno. (2) Svako iskustvo izaziva sve slabiji osjeaj: uzbuenje pobjede i l i odlaska u krevet slabi i traje sve krae. U potpunosti doivjeti taj i l i bilo koji drugi trenutak, znai potpuno mu se posvetiti. Primjerice, susret s neznancem moe biti prolazan i potpuno beznaajan ako ne uete u njegov svijet putem otkrivanja barem jedne vane pojedinosti o njegovom ivotu i razmjenom barem jednog iskrenog osjeaja. Povezivanje s drugima odvija se u krunoj struji: drugima odailjete sebe i u njihovu odgovoru primate njih. Opazite koliko esto to ne inite. Uzmiete i ograujete se, aljete samo najpovrnije signale, a zauzvrat primate malo i l i nita. Isti krug mora biti prisutan ak i ako ste sami. Razmotrimo nain na koji bi tri osobe mogle promatrati isti zalazak Sunca. Prva je opsjednuta poslom pa zalazak i ne opaa iako njezine oi biljee fotone koji pristiu na mrenicu. Druga misli: "Lijep zalazak. Ve dugo nije bilo lijepog zalaska." Trea je osoba slikar pa odmah poinje skicirati taj prizor. Razlika izmeu te tri osobe jest u tome to prva nije poslala nita i nije primila nita; druga je dopustila da njezina svjesnost primi doivljaj zalaska sunca, ali mu nije svjesno uzvratila - njezin je odgovor bio mehaniki; trea je osoba jedina zatvorila krug: primila je doivljaj zalaska Sunca i pretvorila ga u kreativan odgovor koji je njezinu svijest poslao natrag u svijet s darom koji e mu pruiti. Ako elite u potpunosti doivljavati ivot, morate zatvoriti krug. Ispravne i pogrene odluke. Ako ste opsjednuti pitanjem ispravnosti svoje odluke, zapravo pretpostavljate da e vas univerzum za jedno nagraditi, a za drugo kazniti. Ta pretpostavka nije tona zbog toga to je univerzum prilagodljiv - prilagouje se svakoj vaoj odluci. Ispravno i pogreno su tek mentalne tvorevine. Ve ujem estoke emocionalne prigovore. to je sa savrenim partnerom? Sa savrenim radnim mjestom? S kupnjom najboljeg automobila? Svi smo navikli na ljude, radna mjesta i automobile gledati kao potroai koji za svoj novac ele najbolje. No, odreivanje odluka kao ispravnih i l i pogrenih zapravo je proizvoljno. Savreni je mukarac jedan od sto-

82

tinu i l i tisuu ljudi s kojima biste mogli ugodno ivjeti. Najbolje radno mjesto nije mogue odrediti jer odreenje dobroga i l i loega ovisi o mnogim imbenicima koji se pojave nakon to ponete raditi. (Tko moe unaprijed znati kakvi e mu biti suradnici, kakvo je ozraje u tvrtki i hoete li u pravom trenutku doi na pravu zamisao?) A najbolji automobil moe vas dovesti u prometnu nezgodu dva dana nakon to ga kupite. Univerzum nema prethodno odreen, nepromjenjiv plan. Kad god donesete odluku, univerzum joj se prilagouje. Nema ispravnog i pogrenog, samo niz mogunosti koji se mijenja sa svakom milju, osjeajem i postupkom. Ako vam ovo zvui previe mistino, ponovno razmotrite primjer svojega tijela. Svaki vaan vitalni znak - tjelesna temperatura, puls, potronja kisika, razina hormona, modana aktivnost i tako dalje - utjee na trenutak odluke. Metabolizam trkaa ne moe biti spor kao metabolizam osobe koja ita knjigu jer bi se trka bez pojaanog udisanja i ubrzanog rada srca uguio i sruio svladan miinim grevima. Odluke su signali koji vaem tijelu, umu i okruju pokazuju smjer kretanja. Naknadno bi se moglo ispostaviti da niste zadovoljni smjerom kojim ste krenuli, ali je opsjednutost ispravnou i l i pogrenou odluke jednaka stajanju na mjestu. Imajte na umu da ste vi donositelj odluka, to znai da ste mnogo vie od bilo koje odluke koju ste donijeli i l i ete donijeti. Obrana predodbe o sebi. Tijekom godina ste izgradili idealiziranu predodbu o sebi koju branite kao svoje "ja". Ta predodba obuhvaa sve to o sebi elite smatrati istinitim; iz nje ste izbacili sve to u vama budi osjeaj stida, krivnje ili straha i to bi moglo zaprijetiti vaem samopouzdanju. No, upravo ono to nastojite odgurnuti, vraa vam se u obliku najupornijih, najzahtjevnijih glasova u vaem umu. in odbacivanja stvara kaos u vaem unutarnjem dijalogu, a va ideal zbog toga gubi sjaj iako vi dajete sve od sebe da biste ostavljali dobar dojam i bili zadovoljni sobom. Da biste doista bili zadovoljni sobom, odreknite se predodbe o sebi. Odmah ete osjetiti da ste otvoreniji, da se ne branite i da ste oputeniji. Korisno je prisjetiti se izreke glasovitoga indijskog duhovnog uitelja Nisargadatte Maharaja: "Ako opaate, u nevolji imate samo jastvo". Ako vam se ta izreka doima nevjerojatnom, zamislite kako hodate kroz opasnu etvrt zloglasnoga dijela grada. Posvuda oko vas su ljudi iji vas pogledi uznemiruju; nepoznati vas naglasci podsjeaju da se razlikujete od tih ljudi i zbog te se razliitosti osjeate ugroeno. Doivljaj prijetnje potie vas na povlaenje

83

putem unutarnjeg grenja. Na taj nain stvarate jo vei jaz izmeu sebe i onoga to vas plai. Pa ipak, povlaenje u odvojeno, zgreno jastvo zapravo vam ne prua nikakvu zatitu. Ono je zamiljeno. irei jaz, samo potvrujete da se ono to bi vam moglo pomoi, dojam samopouzdanja i smirenosti, ne moe dogoditi. Maharaj je elio rei da je ono to nazivamo jastvom zapravo stezanje oko prazne jezgre iako bismo u stvarnosti trebali biti slobodni, a naa svijest iroka. Ljudi mnogo vremena troe na samopomo: pokuaj da lou predodbu o sebi pretvore u dobru. Koliko god to zvualo razborito, sve samopredodbe postavljaju istu zamku: neprestano vas podsjeaju tko ste bili, a ne tko jeste. Cijela filozofija "ja, mene i moje" temelji se na sjeanjima, a ta sjeanja nisu vae istinsko jastvo. Ako se oslobodite samopredodbe, bit ete slobodni izabrati kao da birate prvi put. Samopredodba vas udaljava od stvarnosti osobito na emocionalnoj razini. Mnogi ne ele priznati to doista osjeaju. Primjerice, njihova im predodba nalae da gnjev ili iskazivanje tjeskobe nisu prihvatljivi. Takvi osjeaji nisu u skladu s "osobom kakva elim biti". Odreene se emocije doimaju previe opasnima da bi bile dio vae idealne samopredodbe pa stvarate krinku koja iskljuuje te osjeaje. U tu kategoriju spadaju duboko ukorijenjeni gnjev i strah, ali, naalost, i bezgranina radost, ushit i l i slobodna spontanost. Samopredodba prestaje vladati nad vama kada: - osjeate ono to osjeate - prevladate uvredljivost - prestanete procjenjivati kakav dojam ostavljate u odreenoj situaciji - ne odbacujete ljude s kojima se osjeate nadmoniji i l i manje vrijedni - prestanete brinuti o tome to drugi misle o vama - naputate opsjednutost novcem, poloajem i imovinom - vie ne osjeate poriv da branite svoja miljenja Prekoraenje rizika. Dokle god je budunost nepredvidljiva, svaka odluka sa sobom nosi i odreen rizik. Moglo bi se rei da je ta zamisao opeprihvaena. Primjerice, uvjeravaju nas da odreena hrana poveava rizik sranog udara i raka pa je stoga razborito izraunati rizik i svesti ga na to manju mjeru. A l i ivot nije mogue izraunati. Uza svako istraivanje koje dokazuje kvantitativno odredive injenice o sranoj bolesti, odnosno da je vjerojatnost

84

tekog sranog udara 50 % vea kod mukaraca koji piju litru mlijeka dnevno, obavljeno je drugo istraivanje koje dokazuje da stres poveava rizik od srane bolesti samo ako ste podloni stresu (nekim ljudima zapravo pomae). Rizik je mehaniki. Podrazumijeva da u pozadini svega ne stoji inteligencija, ve samo odreeni broj imbenika rizika koji uvjetuju odreen ishod. Rizike moete prekoraiti spoznajom da beskonana inteligencija djeluje na skrivenim dimenzijama vaega ivota. Na razini te energije vae su odluke uvijek poduprte. Smisao razmatranja rizika tada je uvianje razboritosti odreenoga puta, ali razmatranje rizika ne bi smjelo prevagnuti nad mnogo vanijim imbenicima, onima koji se razmatraju na razini dublje svijesti: Osjeam li ovu odluku kao ispravnu za sebe? Zanima li me kamo vodi ta odluka? Sviaju li mi se ljudi koje ona obuhvaa? Je li ta odluka povoljna za moju obitelj? Je li ta odluka smislena u ovom razdoblju mojega ivotnog puta? Osjeam li moralnu opravdanost te odluke? Hoe li mi ta odluka pomoi u razvoju? Hou li biti kreativniji i nadahnutiji zbog toga to kanim uiniti? Kad neto od navedenoga poe po zlu, odluke ne dovode do eljenog ishoda. Rizici mogu imati vanu ulogu, ali ne i odluujuu. Ljudi koji su svoje odluke sposobni procijeniti na dubljoj razini, usklauju se s beskonanom inteligencijom pa su njihovi izgledi za uspjeh vei od izgleda osobe koja zbraja brojeve. Ako sumnjate: teko je prepustiti se ako ne znate jeste li donijeli ispravnu odluku. Sumnja ostaje i vee nas za prolost. Zbog izostanka predanosti mnoge veze zavre razvodom, ali predanost nije nestala s vremenom - nije je bilo ni na poetku, a nije ni nastala u meuvremenu. Vane odluke ne biste smjeli donositi ako sumnjate. Univerzum podupire otpoeto djelovanje, odnosno mogli bismo rei da kretanjem u odreenom smjeru pokreete mehanizam koji je prilino teko pokrenuti u smjeru povratka. Moe li se udana ena osjeati neudanom samo zato to to eli? Moete li osjeati da niste dijete svojih roditelja samo zato to mislite da bi vam s drugim roditeljima bilo bolje? Vezanost za nastalu situaciju u oba je sluaja vrlo jaka. No, ako

85

sumnjate, univerzum na neko vrijeme stavljate "na ekanje". To ne pogoduje ni jednom smjeru. Zastoj ima svoju prednost i nedostatak. Prednost jest u tome to si dajete vremena za irenje svijesti, a uz proirenu svijest budunost vam moe donijeti nove razloge za odabiranje ovog i l i onog puta. Nedostatak je neplodnost inercije - bez odluka ne moete rasti i razvijati se. Ako sumnja potraje, morate se pokrenuti s mrtve toke. Veina ljudi to ini tako to, oporavljajui se od udarca, nepromiljeno donosi sljedeu odluku: "Ovo nije uspjelo pa je najbolje da uinim neto drugo, nije vano to". Ispostavlja se da ljudi koji na posljetku donose potpuno nasumine odluke - nepromiljeno sele u novu kuu, prihvaaju novi posao i ulaze u prvu vezu koja im se ponudi - zapravo previe raunaju. Toliko mnogo vremena provode proraunavajui rizike, razmatrajui sve argumente za i protiv, procjenjujui najgore mogue ishode da se ni jedna odluka ne doima ispravnom pa ih krajnja ogorenost potie da se pokrenu s mrtve toke. Paradoksalno je da takvi nerazboriti potezi katkad donesu povoljan ishod. Univerzum nam je pripremio mnogo vie no to moemo predvidjeti, a loe odluke na kraju esto zavre dobro jer nae skrivene tenje znaju kamo idemo. Pa ipak, sumnja razorno djeluje na najvaniju znaajku koju vam svijest pokuava ponuditi: znanje. Na dubokoj ste razini poznavatelj stvarnosti. Sumnja je simptom koji otkriva da niste u dodiru s unutarnjim poznavateljem. To najee znai da pri donoenju odluke razmatrate vanjski svijet. Vaa je odluka tada utemeljena na vanjskom. Miljenje drugih ljudi za mnoge je najvanija sastavnica vanjskoga jer je uklapanje put najmanjeg otpora. No, uklapanje je nalik prihvaanju inercije. Drutvena je prihvatljivost najmanji zajedniki nazivnik jastva - ona vas ne odreuje kao jedinstvenu osobu, ve kao drutvenu jedinku. Otkrijte tko doista jeste; neka uklapanje bude na posljednjem mjestu u vaem umu. Ono e se dogoditi i l i se nee dogoditi, ali ete vi i dalje jednako sumnjati u sebe. Formula za uklanjanje sumnji ne postoji jer je uspostavljanje veze s unutarnjim poznavateljem posve osobno. Morate se posvetiti irenju svijesti. U to nemojte sumnjati. Ako se okrenete prema unutarnjem svijetu i slijedite stazu koja vodi do vae unutarnje inteligencije, pronai ete poznavatelja koji vas eka. Opaanje mogunosti. Kad bi svaka odluka donosila povoljan ishod, bilo

86

bi mnogo lake odustati od usredotoenosti na rezultate. A zato ne bi bilo tako? U jednoj stvarnosti nema pogrenih smjerova, ve samo novi smjerovi. A l i , ego-osobnost voli da sve bude povezano. Dananje osvajanje drugog mjesta bolje je od jueranjeg osvajanja treeg mjesta, a sutra elim osvojiti prvo mjesto. Takvo linearno razmiljanje odraava povrinsko poimanje napretka. Istinski se razvoj dogaa u mnogim dimenzijama. Dogaaji mogu utjecati na vae razmiljanje, osjeaje, odnos prema drugima, ponaanje u odreenoj situaciji, uklapanje u okolinu, poimanje budunosti i l i poimanje samoga sebe. Sve se te dimenzije moraju razviti da biste se vi razvili. U svemu to vam se dogodi nastojte uvidjeti mogunosti. Ako ne dobijete ono to ste oekivali i l i prieljkivali, upitajte se: "Gdje bih trebao traiti?" Taj stav znatno oslobaa. Na ovoj ili onoj dimenziji svaki ivotni dogaaj moe na vas djelovati na dva naina: i l i je dobar za vas i l i vam donosi ono to morate razmotriti da biste stvorili ono to je dobro za vas. Razvoj ne poznaje gubitnike, to ne govorim iz slijepog optimizma, ve ponovno iz spoznaja o tijelu. Sve to se dogodi u stanici, moe biti samo dio njezina zdravog funkcioniranja ili znak da je neto potrebno popraviti. Energija se ne troi nasumce i l i tek iz hira da vidimo kako e to zavriti. ivot na isti nain sm sebe ispravlja. Kao donositelj odluka moete djelovati na temelju hira; moete slijediti nasumine i l i nepromiljene puteve. No, temeljno ustrojstvo svijesti se ne mijenja. Ono neprestano slijedi ista naela, a ona su: - prilagoavati se vaim eljama - odravati posvemanju ravnoteu -va pojedinani ivot uskladiti sa ivotom svemira - probuditi vau svijest o onome to inite - pokazati vam posljedice vaih postupaka - uiniti va ivot to stvarnijim Budui da posjedujete slobodnu volju, ta naela moete potpuno zanemariti - svi to inimo u odreenom trenutku. No, ne moete ih iskriviti. O njima ovisi ivot. Ona su temelj postojanja, temelj koji je nepromjenjiv iako se vae elje mijenjaju. Kad usvojite tu istinu, sposobni ste uskladiti se sa svakom mogunou koja vam se ponudi, uvjereni da se ivot ve milijardama godina odvija prema naelu koje iskljuuje gubitnike.

87

Pronalaenje struje radosti. Moju je matu uzburkala epizoda u pustolovinama Carlosa Castanede, kada ga njegov uitelj Don Juan alje vrau koji posjeduje sposobnost preuzimanja percepcije bilo kojega ivog bia. Zahvaljujui toj moi, Castaneda se osjea kao glista i to opaa? Golemi ushit i mo. Umjesto da bude majuno slijepo bie, kakvim se glista doima u naim oima, Castaneda se osjeao poput buldoera koji odgurava goleme stijene iako su zapravo posrijedi grudice zemlje; bio je moan i jak. Umjesto da ga doivi kao mukotrpan rad, glistino kopanje bilo je razlog za ushit, ushit bia koje svojim tijelom moe pomaknuti planine. I u vaem ivotu tee jednako temeljna i neunitiva struja radosti. Glista ne poznaje nita osim sebe pa se stoga ne moe udaljiti od struje radosti. Vi svoju svijest moete rasuti u svim smjerovima, a na taj se nain udaljavate od struje. Sve dok nepobitno i nesumnjivo ne osjetite snanu radost u sebi, neete se osloboditi predodbe o sebi i svojega nemirnog uma. Glasoviti duhovni uitelj J. Krishnamurti jednom je uzgred izrekao tvrdnju koja me je duboko dirnula. Rekao je kako ljudi nisu svjesni koliko je vano da se svakoga jutra probudimo s pjesmom u srcu. Kad sam to proitao, izveo sam pokus. Zamolio sam da ujem pjesmu i nekoliko sam tjedana, bez daljnjeg naprezanja volje, ujutro odmah po buenju doista sluao pjesmu. No, znam da ta Krishnamurtijeva izjava ima i preneseno znaenje: pjesma je simbol radosti ivljenja, radosti nesputane ispravnim i l i pogrenim odlukama. Oekivati takvo to od sebe istodobno je krajnje jednostavno i krajnje sloeno. No, koliko vam god ivot postao sloen, ne dopustite da vam to promakne. Odravajte viziju oslobaanja uma i oekujte da e vas, po ostvarenju toga cilja, doekati struja radosti.
PROMJENA I V O T A U CILJU U S K L A I V A N J A SA ESTOM TAJNOM

esta tajna govori o ivotu bez izbora. Budui da izbore svi shvaamo vrlo ozbiljno, prihvaanje ovoga novog stava iziskuje veliku promjenu. Danas moete zapoeti jednostavnom vjebom. Sjednite na nekoliko minuta i ponovno procijenite neke od vanijih odluka koje ste donijeli tijekom godina. Uzmite list papira i nainite dva stupca te ih naslovite "Dobre odluke" i "Loe odluke". U svaki stupac navedite najmanje pet odluka vezanih za trenutke koje smatrate najvanijim i prijelomnim u svojem ivotu - vjerojatno ete zapoeti

88

s prekretnicama koje doivi veina ljudi (prekid ozbiljne veze, posao koji ste odbili ili koji niste dobili, odluka o izboru jednog zanimanja umjesto drugog), ali svakako navedite i privatne odluke za koje ne zna nitko osim vas (borba od koje ste odustali, osoba koje ste se previe plaili da biste se suoili s njom, trenutak hrabrosti u kojemu ste prevladali dubok strah). Kad sastavite popis, sjetite se barem jednog pozitivnog ishoda loih odluka i barem jednog negativnog ishoda dobrih odluka. Posrijedi je vjeba ralanjivanja odreenja, jasnijeg opaanja prilagodljivosti stvarnosti. Ako se usredotoite, mogli biste ustanoviti da vam loe odluke nisu donijele jednu dobrobit, ve mnogo dobroga te da su s dobrim odlukama isprepletene mnoge neugodnosti. Primjerice, moda ste dobili sjajan posao koji vam je donio i nepodnoljiv poslovni odnos ili ste, putujui na posao, doivjeli prometnu nezgodu. Moda uivate u majinstvu, ali ste svjesni da vam je ono znatno ograniilo osobnu slobodu. Moda ste sami i vrlo sretni zbog razvoja koji ste samostalno ostvarili, ali vam ipak nedostaje razvoj svojstven braku s osobom koju volite svim srcem. Ni jedna jedina odluka u vaem ivotu nije vodila ravno sadanjem trenutku. Neke ste staze pogledali i nainili nekoliko koraka prije no to ste se vratili. Neke su vas staze dovele u slijepu ulicu, a druge su se izgubile u mnotvu raskrija. Sve su staze u konanici povezane sa svim drugim stazama. Zato se oslobodite uvjerenja da se va ivot sastoji od dobrih i loih odluka koje su vau sudbinu uputile u nepromjenjivom smjeru. Va je ivot plod vae svijesti. Iz toga proizlaze sve odluke kao i svaki korak razvoja.

89

Sedma tajna

od osobitosti suvremenoga ivota jest injenica da se ljudi silovito sukobljavaju zbog religijskih uvjerenja, ali ipak ive na slian nain. Nietzscheovu glasovitu izjavu da je Bog mrtav valjalo bi preinaiti u: Bog po vlastitom izboru. Kad bi vlada neprestano nadzirala one koji smatraju da potuju boanski zakon i one koji nikada nisu ni razmiljali o Bojem zakoniku, pretpostavljam da bi ukupan zbroj vrlina i poroka, ljubavi i mrnje, mira i nasilja bio potpuno isti. tovie, po pitanju nesnoljivosti i odsutnosti ljubavi u bilo kojem bi drutvu vjerojatno prevagnuli upravo najglasniji vjernici. To ne spominjem kao prigovor. Zapravo, doima se kao da univerzum ima smisao za humor budui da na dubokoj razini nije mogue ne ivjeti duhovnim ivotom. Vi i ja jednako sudjelujemo u stvaranju svijeta kao i neki svetac. Na radnom mjestu stvaranja svijeta, to je sr duhovnosti, ne moete dobiti otkaz. Jednako tako, taj posao ne moete napustiti ak i ako ga se odbijete prihvatiti. Univerzum u ovom trenutku ivi kroz vas. Bez obzira na vjerovanje u Boga, niz dogaaja koji vodi od tihe svijesti do materijalne stvarnosti ostaje netaknut. Operacijski sustav univerzuma na sve djeluje jednako, u skladu s naelima koja ne iziskuju vau suradnju. Meutim, promjena se dogaa ako odluite svjesno ivjeti duhovnim ivotom. Naela operacijskog sustava, odnosno pravila stvaranja, postaju osobna. Do sada smo ve razmotrili mnoga pravila stvaranja; sada emo razmotriti kako univerzalno moemo uskladiti s osobnim.

Jedna

90

UNIVERZALNO

1. Univerzum je ogledalo svijesti.

OSOBNO

1. Dogaaji u vaem ivotu odraavaju vas. Navedene reenice ni po emu ne podsjeaju na religiju; duhovni rjenik potpuno izostaje. Pa ipak, to prvo naelo ini temelj tvrdnje da religija (latinski korijeni te rijei znae "svezati") sjedinjuje Stvaratelja sa stvorenim. Materijalni je svijet odraz uma; svaki njegov atom u sebi nosi namjeru i inteligenciju.
UNIVERZALNO

2. Svijest je kolektivna. Svi je crpimo iz istog izvora.

OSOBNO

2. Ljudi u vaem ivotu odraavaju vidove vas samih. U tom naelu opaamo zaetke svih mitova i arhetipova, svih junaka i svih potraga. Kolektivna psiha obuhvaa razinu svijesti koja nadmauje pojedinanu svijest. Kada druge ljude opazite kao vidove vlastite osobnosti, zapravo opaate lica mitskih znaajki. Mi smo jedno ljudsko bie s bezbroj razliitih krinki. Kad se sve krinke uklone, preostaje bit, dua, boanska iskra.
UNIVERZALNO

3. Svijest se iri unutar same sebe.

OSOBNO

3. Raste ono emu posveujete pozornost. U jednoj stvarnosti svijest stvara samu sebe, odnosno Bog je u onome to je stvorio. Izvan stvorenoga nema mjesta na kojemu bi prebivalo boansko sveprisutnost znai da je Bog u svemu to postoji. No, Boja pozornost moe biti usmjerena na beskonano mnotvo svjetova, dok ljudska bia pozornost usmjeravaju selektivno. Kad je usmjerimo jednom cilju, odvraamo je od drugoga. Obraanjem pozornosti na odreeni doivljaj palimo stvaralaku iskru pa e taj dio naega iskustva rasti bez obzira na to je li pozitivan ili negativan. Nasilje raa nasiljem, a ljubav, jednako tako, raa ljubavlju.

91

UNIVERZALNO

4. Svijest stvara prema planu.

OSOBNO

4. Nita nije sluajno - va je ivot prepun znakova i simbola. Rat izmeu religije i znanosti vrlo je star i gotovo iscrpljen, ali oko jednog spornog pitanja ni jedna strana nije voljna popustiti. Smislenost prirode religija smatra potvrdom stvaratelja. Znanost opaa nasuminost prirode koju tumai kao dokaz nepostojanja smisla. Pa ipak, jo ni jedna kultura nije utemeljena na kaosu, ak ni subkultura znanosti. Svijest gleda univerzum i posvuda opaa smisao, ak i ako se meuprostori doimaju zbrkanima i bez reda. Pojedinac ne moe previdjeti red - na njemu se temelji svaki vid ivota od obitelji prema van. Va je mozak ustrojen za opaanje obrazaca zbog toga to je sam mozak sastavljen od obrazaca stanica (koliko god se trudili ne vidjeti ga, ak i u mrlji tinte vidite odreen lik). Mozak je zapravo stroj za stvaranje smisla, pa ak i dok se poigrava s besmislom (u emu su dvadeseto i dvadeset i prvo stoljee osobito uspjeni).
UNIVERZALNO

5. Fizikalni zakoni djeluju ekonomino, sa to manje napora.

OSOBNO

5. Univerzum vam u svakom trenutku daje najbolje mogue rezultate. Priroda je sklona tedljivosti, to je prilino udno za ono to, navodno, djeluje nasumce. Isputena lopta pada ravno bez neoekivanih skretanja. Kad se sastanu dvije molekule s potencijalom povezivanja, uvijek se poveu neodlunosti nema mjesta. Potronja to manje koliine energije, zvana i zakon najmanjeg napora, vrijedi i za ljudska bia. Nedvojbeno je da naa tijela ne mogu izbjei ekonominost kemijskih procesa u svakoj pojedinoj stanici pa se moe zakljuiti da je i cijelo nae bie podlono istom naelu. Uzrok i posljedica nisu samo povezani; povezani su na najekonominiji mogui nain. To se odnosi i na osobni razvoj - smatra se da svatko ini najbolje to moe na svojoj razini svijesti.
UNIVERZALNO

6. Jednostavni oblici razvijaju se u sloenije oblike.

92

OSOBNO

6. Vaa se unutarnja svijest neprestano razvija. Ovo naelo jednako zbunjuje vjersku i znanstvenu zajednicu. Mnogi religiozni ljudi vjeruju da je Bog stvorio svijet prema svojem liku, to podrazumijeva da se stvoreno nakon toga vie ne moe razvijati (osim moda udaljiti se od poetnog savrenstva). Znanstvenici se slau da je entropija, sklonost energije slabljenju, neumoljiva. Stoga je za oba sustava neobjanjivo da je D N K milijardu puta sloenija od prvih, praiskonskih atoma, da se povrina kore ljudskoga mozga znatno poveala u proteklih 50 000 godina, da je ivot nastao iz inertnih kemijskih tvari i da se svaki dan, niotkuda, pojavljuju nove misli. Zbog entropije i dalje starimo; zbog nje nai automobili i dalje hraju, a zvijezde se hlade i gase. No, poriv evolucije jednako je neumoljiv. to god mi mislili o tome, priroda je odluila razvijati se.
UNIVERZALNO

7. Znanje sve vie otkriva svijet.

OSOBNO

7. ivot se kree od dvojnosti prema jedinstvu. Prema opeprihvaenom miljenju, prastare su kulture opaale jedinstveni svijet, dok mi danas opaamo rascjepkan i podijeljen svijet. Krivnja za to svaljuje se na slabljenje vjere kao i na izostanak mita, tradicije i drutvene povezanosti. No, osobno smatram da je istina sasvim suprotna: prastaro poimanje jedva da bi moglo objasniti djeli svih pojava u Prirodi, dok je fizika danas na rubu "teorije svega". Ugledan fiziar John Wheeler iznio je presudno vanu tvrdnju rekavi da su ljudska bia prije Einsteina Prirodu promatrala "vani", kao kroz debelo staklo, nastojei ustanoviti to se dogaa u vanjskoj stvarnosti. Zahvaljujui Einsteinu, uviamo da smo sastavni dio Prirode; promatra mijenja stvarnost samim inom promatranja. Stoga se razdvojenost ovjeka i Prirode, usprkos opem osjeaju psiholokog otuenja (posljedice tehnologije koja nadmauje nau sposobnost odravanja smisla), smanjuje sa svakim naratajem.
UNIVERZALNO

8. Evolucijom se razvijaju znaajke preivljavanja savreno usklaene

93

s okrujem.
OSOBNO

8. Otvorite li se sili evolucije, ponijet e vas onamo kamo elite stii. Prilagoavanje je udesna pojava jer se odvija kvantnim skokovima. Kad je nekima od davnih dinosaurusa izraslo perje, ostvarili su prilagodbu koja e biti savrena za letenje. Tvrde i ljuskaste stanice na povrini njihovih tijela sluile su kao oklop, ali nisu mogle dati svoj doprinos letenju. Kao da si je evolucija postavila nov problem, a zatim nainila kreativan skok kako bi ga rijeila. Stara korisnost ljuski naputena je u korist novoga svijeta letenja pomou krila (iste su ljuske nainile skok u drugom smjeru te se pretvorile u dlake i na taj nain omoguile razvoj krznom prekrivenih sisavaca). Ni znanost ni religija nisu zadovoljne time. Znanosti se ne svia pomisao da evolucija zna kamo ide; darvinovske bi mutacije trebale biti nasumine. Religiji se ne svia pomisao da se savreno Boje djelo mijenja kada se pojavi potreba za neim novim. Pa ipak, objanjenja su u ovom sluaju sporedna. Nesumnjivo je da se materijalni svijet prilagouje putem kreativnih skokova koji se dogaaju na dubljoj razini koju moete nazvati razinom genetike i l i razinom svijesti.
UNIVERZALNO

9. Kaos slui evoluciji.

OSOBNO

9. Rascjepkani vas um ne moe dovesti do jedinstva, ali ga morate koristiti cijelim putem. Uskovitlani kaos je stvarnost kao i red te rast. to prevladava? Znanost jo nije dola do zakljuka o tome zbog toga to se vie od 90 % materijalnog univerzuma sastoji od zagonetne tamne tvari. Budui da to jo nije istraeno, pitanje sudbine svemira jo uvijek je otvoreno. Religija vrsto stoji na strani reda zbog jednostavnog razloga: Bog je ovaj svijet stvorio iz kaosa. Znanost tvrdi da postoji osjetljiva ravnotea izmeu stvaranja i razaranja te da su u odravanju te ravnotee prole milijarde godina. Meutim, budui da kozmike sile na globalnoj razini nisu uspjele poderati fine niti koje su istkale zaetke ivota, razborit bi ovjek mogao zakljuiti da evolucija koristi kaos kao to slikar koristi boje ispremetane u kutiji. Na osobnoj razini jedinstvo

94

nije mogue postii pod vlau uskovitlanih misli i poriva, ali svoj um ipak moete iskoristiti tako da pronae vlastiti izvor. Jedinstvo je skriveni cilj kojemu tei evolucija, a na tom se putu koristi rascjepkanim umom kao oruem. Povrina uma se doima kaotinom, kao i svemir, no ispod povrine se dogaaju plime i oseke razvoja.
UNIVERZALNO

10. Materijalni svijet obuhvaa mnoge nevidljive razine.

OSOBNO

10. Istodobno ivite na mnogo dimenzija; osjeaj zatoenosti u vremenu i prostoru jest privid. Prvi pioniri kvantnoga, ukljuujui i Einsteina, doista nisu namjeravali stvoriti nove dimenzije uz prostor i vrijeme. eljeli su objasniti univerzum kako su ga opaali. No, dananje teorije superstruna, potekle od Einsteina, obuhvaaju najmanje jedanaest teorija kojima objanjavaju vidljivi svijet. Religija je oduvijek govorila da Bog prebiva u svijetu onkraj pet osjetila; znanosti je potrebno isto transcendentno podruje da bi objasnila kako se estice, udaljene vie milijardi svjetlosnih godina, mogu ponaati posve jednako, kako se svjetlost moe ponaati kao estica i kao val te kako crne rupe mogu prebaciti materiju s onu stranu okova gravitacije i vremena. Postojanje mnogih dimenzija u konanici je neosporivo. Na najjednostavnijoj razini mora postojati mjesto iz kojega su prostor i vrijeme proizali tijekom velikog praska, a po definiciji to mjesto ne moe biti u vremenu i prostoru. Stoga nije nimalo mistino zakljuiti da ste vi, kao stanovnik multidimenzionalnog univerzuma, takoer multidimenzionalno bie. To je najbolja pretpostavka koju moemo izvui iz tih injenica. Navedenih deset naela moglo bi predstavljati naine poimanja operacijskog sustava koji odrava stvarnost. No istini za volju, sve je to nepojmljivo, a nai mozgovi nisu ustrojeni za djelovanje u tom kontekstu. No, sposobni su prilagoditi se nesvjesnom ivljenju. Svako ivo bie na Zemlji podlono je prirodnim zakonima; samo ljudi razmiljaju: "Kako se sve to odnosi na mene?" Ako se povuete i odluite ivjeti kao da je dvojnost stvarna, neete uvidjeti da se tih deset naela odnosi na vas. Kozmika ala jest u tome to e isti zakoni i dalje podravati va ivot iako ih vi ne uvaavate.

95

Moete izabrati biti svjesni ili nesvjesni to nas dovodi do mogunosti preobrazbe. Nitko ne osporava injenicu da se ivot sastoji od promjene. No, moe li ovjek jednostavnom promjenom svoje svijesti doista potaknuti duboku preobrazbu, a ne tek jo jednu povrnu promjenu? Preobrazba nije isto to i promjena, o emu govore i bajke. Jadna djevojka, koju je njezina zla maeha ostavila ribati ognjite dok njezine sestre odlaze na bal, ne tei usavravanju tako to pohaa veernju kolu. Pepeljugu dodiruje arobni tapi i odnosi je u palau kao potpuno, preobraeno bie. Prema logici bajki promjena je prespora, previe postupna i previe svjetovna da bi zadovoljila udnju koju simbolizira aba svjesna da je princ i l i runo pae koje postaje prelijepi labud. arobni dodir, koji u trenu donosi bezbrian ivot, obuhvaa neto vie od mate. to je jo vanije, ta uobrazilja skriva nain istinske preobrazbe. Klju istinske preobrazbe jest spoznaja da priroda ne napreduje korak po korak. Priroda neprestano izvodi kvantne skokove pri kojima se ne dogaa tek preustroj starih sastavnica. U stvorenome se pojavljuje neto novo, odreeno emergentno svojstvo. Primjerice, promatranjem kisika i vodika zakljuit ete da su lagani, plinoviti, nevidljivi i suhi. Da bi se ta dva elementa spojila i stvorila vodu, morala se dogoditi preobrazba, a s njom se pojavljuje i potpuno novi niz mogunosti od kojih je, s naega stajalita, najvanija mogunost sam ivot. Vlanost vode savren je primjer emergentnog svojstva. U univerzumu bez vode vlagu ne bi bilo mogue stvoriti preustrojem postojeih svojstava. Preustrojem se postie samo promjena; preustroj nije dovoljan za preobrazbu. Vlanost se morala pojaviti kao neto posve novo u svijetu. Kad dovoljno zadubite, ispostavlja se da svaki kemijski spoj stvara emergentno svojstvo. (Ve sam uzgred spomenuo primjer natrija i klora - dvaju otrova koji spajanjem stvaraju sol, jo jedan osnovni sastojak ivota.) Vae tijelo svake sekunde spaja milijune molekula i ovisi o preobrazbi. Disanje i probava samo su dva procesa zbog kojih se dogaa preobrazba. Hrana i zrak u tijelu nisu podvrgnuti pukom mijeanju, ve stvaraju upravo one kemijske spojeve koji su potrebni za odravanje vaega ivota. eer iz narane putuje u mozak i omoguuje razmiljanje. Emergentno je svojstvo u ovom sluaju novina misli: u povijesti univerzuma jo nije bilo molekula ije je spajanje dalo takav rezultat. Zrak koji ulazi u vaa plua stvara tisue razliitih kombinacija kako bi stvorio stanice koje jo nikada nisu postojale upravo tako kako postoje u

96

vama, a pri iskoritavanju kisika za kretanje vai miii izvode procese koji su va jedinstven izraz bez obzira koliko su slini procesima drugih ljudi. Ako je preobrazba pravilo, tada je duhovna preobrazba nastavak smjera u kojemu se ivot cijelo vrijeme odvijao. I vi moete nainiti kvantni skok svijesti te pritom ostati ono to jeste, a potvrda stvarnosti toga skoka bit e neko emergentno svojstvo koje u prolosti niste opaali.
EMER6ENTNA DUHOVNA SVOJSTVA

Jasnoa svijesti Znanje tovanje ivota Izostanak nasilja Neustraivost Nevezanost Potpunost Navedene znaajke mogu se svrstati u duhovne preobrazbe jer ni jednu nije mogue postii pukim preustrojem starih sastavnica jastva. Svako se, poput vlanosti vode, pojavljuje kao da je posrijedi alkemija - troska svakidanjega ivota pretvara se u zlato. Jasnoa je neprestana svjesnost o sebi u stanju budnosti, spavanja i sna. Umjesto da je zasjeni vanjsko, vaa je svijest uvijek otvorena samoj sebi. Jasnou osjeamo kao potpunu pozornost i bezbrinost. Znanje je povezanost s razinom uma koja krije odgovore na sva pitanja. Vezano je za umnu sposobnost iako nije ogranieno na glazbu, matematiku ili koji drugi usko odreen predmet. Vae podruje strunosti jest sam ivot i djelovanje svijesti na svim razinama. Znanje osjeamo kao mudrost, samopouzdanje, nepokolebljivost, ali i smjernost. tovanje ivota jest povezanost sa ivotnom silom. Osjeate da kroz vas struji ista mo koja struji kroz svako ivot bie; ak i zrnce praine u zraci svjetlosti plee prema istom ritmu. Stoga ivot nije ogranien na biljke i ivotinje - sve posjeduje blistavu, titravu ivotnost. tovanje ivota osjeamo kao toplinu, povezanost i zanos. Nenasilje jest usklaenost sa svakim postupkom. Vai se postupci ni na koji nain ne sukobljavaju s postupcima drugih. Vae se elje ne kose s boljit-

97

kom drugih. Kad se osvrnete oko sebe, opaate sukobe u svijetu openito, ali ne i u svojem svijetu. Vi zraite mirom poput energetskog polja koje ublauje sukobe u okolini. Nenasilje osjeamo kao mir, spokojstvo i potpunu odsutnost otpora. Neustraivost jest potpuna sigurnost. Strah je trzaj iz prolosti koji nas podsjea na trenutak kad smo napustili mjesto kojemu pripadamo i nali se na mjestu ranjivosti. Bhagavad Gita kae da se strah raa zbog razdvajanja iz ega se moe zakljuiti da je naputanje jedinstva prvotni uzrok straha. Razdvajanje u konanici nije pad u nemilost, ve gubitak istinskoga jastva. Stoga neustraivost osjeamo kao da ivimo svoje istinsko jastvo. Potpunost jest obuhvaanje svega pri emu nita nije izostavljeno. ivot danas svi doivljavamo rascjepkan na vremenske odsjeke, odsjeke doivljaja, odsjeke aktivnosti. vrsto se drimo svojeg ogranienog poimanja jastva kako se ti odsjeci ne bi raspali. No, na taj nain ne moemo ostvariti kontinuitet koliko god ego mukotrpno nastojao zadrati povezanost ivota. Potpunost je stanje koje nadilazi osobnost. Ono nastupa kad je vae "ja jesam" isto kao i "ja jesam" posvuda. Potpunost osjeamo kao trajnost, vjenost, bez poetka i bez kraja. Osobno smatram da istinska preobrazba ovisi o pojavljivanju tih svojstava u vlastitom iskustvu. Te su praiskonske znaajke sastavni dio svijesti: nisu ih izmislila ljudska bia niti su nastale zbog nedostatka, potrebe i l i gladi. Ni jednu od njih ne moete doivjeti stjeui vie onoga to ve imate. Biti to ljubazniji prema drugima i ne nanositi im bol u duhovnom smislu nije isto to i nenasilje. Hrabrost u opasnoj situaciji nije isto to i neustraivost. Osjeaj stabilnosti i uravnoteenosti nije isto to i potpunost. Koliko god zvuale nedostino, potrebno je istaknuti da su sve navedene znaajke posve prirodne - one su nastavak procesa preobrazbe koji se odvija cijeloga ivota. Svatko od nas ve jest emergentno svojstvo univerzuma, potpuno nova tvorevina gena naih roditelja. Pa ipak, na djelu je i dublja arolija. Na kemijskoj razini geni vaih roditelja samo su se preustrojili; neke ste dobili od jedne osobe, a neke od druge. Opstanak odreenog genofonda protegnuo se kako bi obuhvatio nov narataj; nije se iznenada ralanio na novu i nepoznatu tvar. Priroda je nekako uporabila stare sastavnice i izvela alkemijski podvig jer vi niste rekonfigurirana genetska replika. Vai su geni tek potporna struktura

98

za jedinstveno iskustvo. D N K je sredstvo pomou kojeg univerzum omoguuje svjesnost o sebi. Univerzum je morao imati oi da bi vidio kako to izgleda, ui da bi uo kako zvui i tako dalje. Da ne bi izgubio zanimanje, univerzum je stvorio vas kako bi bio svjestan sebe na posve nov nain. Stoga ste vi odraz vjenosti i, od ovoga trenutka, oboje odjednom. Preobrazba je nalik trudnoi. ena koja odlui zatrudnjeti, donosi osobnu odluku, ali se ipak pokorava golemoj sili prirode. S jedne strane ta ena izvrava slobodnu volju, a s druge se strane podvrgava neizbjenim dogaajima. Kad se oploeno jajace nae u njezinoj maternici, priroda preuzima glavnu rije; stvaranje djeteta je vae djelo, ali istodobno i neto to se dogaa vama. Isto se moe rei za svaku drugu istinsku preobrazbu. Odreenu osobnu odluku moete uiniti duhovnom, ali kada duh doista zavlada, na vas djeluju sile daleko snanije od vas. Kao da kirurg, kojega su pozvali u operacijsku dvoranu kako bi izveo vanu operaciju, pogleda pacijenta i otkriva da na stolu lei on sm. Razmotrili smo deset naela koja slue kao operacijski sustav jedne stvarnosti. No, veina ljudi vrsto je ukorijenjena u drugom operacijskom sustavu - sustavu dvojnosti. Oni ive u skladu s pretpostavkom da su zasebno, izolirani pojedinci u nasuminom svemiru u kojemu se "unutarnje" ne odraava u "vanjskom". Kako, dakle, prijei iz jednog operacijskog sustava u drugi? Jedinstvo je potpuno drugaije od dvojnosti, ali vi ne morate ekati kraj ovoga putovanja da biste ivjeli kao da ste u sljedeem. Trenutno ivite kao da su ogranienost i zasebnost istinite, dakle, ne ostavljate prostora mogunosti da ne budu istinite. No unato tome, nevidljiva inteligencija odrava nevjerojatan red ivota, ali istodobno doputa da se promjena kovitla u prividnom kaosu. Izloena sunevoj svjetlosti za toploga proljetnog dana, iva bi stanica usahnula i pretvorila se u prah, a njezina bi D N K odletjela s vjetrom. No, ta prividna krhkost preivjela je dvije milijarde godina neprestane izloenosti vremenskim prilikama. Da biste uvidjeli kako ista inteligencija uva i va ivot, morate se uskladiti s njom. Tada se otkriva univerzalni zakon: potpunost ostaje ista koliko god se mijenjala. Va je zadatak uiniti potpunost to stvarnijom u vlastitom ivotu. Dokle god ste na razini na kojoj prevladava promjena, mogunost novoga ne postoji. Dvojnost iz trenutka u trenutak odrava svoj operacijski sustav koji vam se doima stvarnim, djelatnim, pouzdanim i samopotvrujuim dokle god ste

99

prikljueni na njega. Drugi operacijski sustav temelji se na potpunosti i funkcionira mnogo bolje od sustava na koji ste navikli. Potpunost je takoer stvarna, djelatna, pouzdana i samopotvrujua. Radi lakega razumijevanja razmotrit emo nekoliko uobiajenih situacija te ustanoviti kako bi ih svaki sustav rijeio. Jednoga dana dolazite na posao i doznajete da se uka o ukidanju radnih mjesta. Nitko vam ne moe rei je li vae radno mjesto ugroeno, ali moglo bi biti. U operacijskom sustavu dvojnosti pojavljuju se sljedee implikacije: Mogao bih izgubiti jedino to mi omoguuje uzdravati se. Netko drugi upravlja mojom sudbinom. Suoen sam s neim nepredvidljivim i nepoznatim. Ne zasluujem da me se ovako runo iznenadi. Ako situacija poe po zlu, mogao bih biti povrijeen. Sve su to poznate misli koje se pojavljuju u kriznim trenucima. Neki se ljudi s takvom prijetnjom nose bolje od drugih; i sami ste se manje i l i vie uspjeno suoili sa slinim situacijama. No, ta su pitanja samo dio operacijskog sustava. Programirana su u softwareu ega, koji je potpuno usredotoen na nastojanje da sve dri pod nadzorom. Prava prijetnja u toj situaciji nije gubitak posla, ve gubitak nadzora. To otkriva koliko je stisak ega zapravo slabaan. Razmotrimo istu situaciju u kontekstu operacijskog sustava programiranog u potpunosti i l i u jednoj stvarnosti. Dolazite na posao, doznajete za ukidanje radnih mjesta i pojavljuju se sljedee implikacije: Ovu je situaciju stvorilo moje dublje jastvo. to god se dogodilo, dogodit e se s razlogom. Iznenaen sam, ali ta promjena ne utjee na moje istinsko jastvo. Moj se ivot odvija u skladu s onime to je za mene najbolje i to mi donosi najvei razvoj. Ne mogu izgubiti ono to je stvarno. Situacija e se srediti onako kako treba. to god se dogodilo, ne mogu biti povrijeen. Odmah opaate da prikljuenost na drugi operacijski sustav donosi

100

mnogo jai osjeaj sigurnosti. Potpunost je sigurna; dvojnost nije. Zatita od vanjskih prijetnji je trajna ako ne postoji vanjsko, ve se vi razvijate u dva svijeta: unutarnjem i vanjskom koji se potpuno preklapaju. Skeptik e prigovoriti da je taj novi operacijski sustav tek pitanje poimanja te da poimanje sebe kao stvaratelja stvarnosti ne znai da to i jeste. A l i znai. Stvarnost se mijenja zajedno s vama, a kad promijenite svoje opaanje zasebnosti, jedna stvarnost odgovara vam mijenjajui se s vama. Veina ljudi to ne primjeuje zbog toga to svijet utemeljen na egu, sa svim njegovim zahtjevima, pritiscima, dramama i ispadima, izaziva vrlo snanu ovisnost, a kao i svaka druga ovisnost, zahtijeva svakidanju dozu te poricanje mogueg izlaza. Ako se umjesto toga priklonite jednoj stvarnosti, ovisnost neete okonati odmah, ali ete je poeti izgladnjivati. Svojem egu i osobnosti, koji ograniavaju vau svijest o samome sebi, dat ete do znanja da ovisnost i gramzivost moraju nestati. Uvjetovanost iz prolosti, koja vam je govorila kako pobijediti vanjski svijet, vie vam nee pomoi preivljavati. Potpora na koju ste raunali iz vanjskih izvora kao to su obitelj, prijatelji, poloaj, imovina i novac vie vam nee pruati osjeaj sigurnosti. Budite uvjereni da je poimanje dovoljno prilagodljivo da bi se oslobodilo ovisnosti o dvojnosti. Svaki se dogaaj moe promatrati kao plod vlastitoga kreativnog sredita. U ovom trenutku mogu se usredotoiti na bilo koji dio svojega ivota i rei: "Ja sam to stvorio". Tada me jo samo jedan korak dijeli od pitanja "Zato sam to stvorio?" i "to elim stvoriti umjesto toga?" Razmotrimo jo jedan primjer: na putu kui stajete na crvenom svjetlu semafora, ali automobil iza vas ne staje i udara vas. Iskoite iz automobila da biste se suoili s vozaem, ali on se ne ispriava. Bahato vam daje podatke o osiguranju. U jednom operacijskom sustavu pojavljuju se sljedee implikacije: Ovoga neznanca ne zanima moja dobrobit. Ako lae, mogao bih sm snositi troak popravka tete. Ja sam oteena strana i on bi toga trebao biti svjestan. Moda u ga morati prisiliti na suradnju. Razmotrite mogunost da prometna nezgoda nije prouzroila pojavu tih zamisli - one su ve bile utisnute u vaem umu ekajui trenutak kada e vam zatrebati. Situaciju ne opaate onakvom kakva doista jest, ve kroz programi-

101

ran nain poimanja. U drugaijem operacijskom sustavu sljedee su implikacije jednako utemeljene: Ova nezgoda nije bila sluajna; ona je odraz mene. Ovaj neznanac je glasnik. Kad otkrijem zato se ovo dogodilo, otkrit u odreen vid samoga sebe. Moram se vie usredotoiti na odreenu skrivenu i l i blokiranu energiju. Kad to razrijeim, bit e mi drago da se ova nezgoda dogodila. Doima li vam se drugo stajalite nemoguim i l i zvui kao pusto sanjarenje? No, ono je zapravo prirodan nain poimanja situacije sa stajalita jedne stvarnosti. Prvo ste stajalite usvojili zbog iskustava u ranom djetinjstvu - morali su vas pouiti da druge doivljavate kao neznance, a nezgode kao sluajne dogaaje. No, umjesto da se oslanjate na tako ogranienu svijest, moete se otvoriti veem broju mogunosti. ire je stajalite mnogo blagotvornije za vas i za drugog vozaa. Vi niste protivnici, ve ravnopravni sudionici dogaaja koji obojici neto govori. ire stajalite ne obuhvaa krivnju. Odgovornost ravnomjerno rasporeuje na sve sudionike i svima omoguuje jednak razvoj. Prometna nezgoda nije ni ispravna ni pogrena - ona je mogunost da preuzmete svoju istinsku ulogu - ulogu stvaratelja. Ako vas ta situacija na posljetku priblii vaem istinskom jastvu, ostvarili ste napredak, a takvim doivljajem jedne stvarnosti zadovoljenje ak i zahtjev ega za pobjedom. Iako biste mogli zakljuiti da je u toj situaciji vaan samo novac te da je sueljavanje jedini nain da naplatite tetu, takvo stajalite nije stvarnost, ve potvrivanje opaanja. Moe li novac ponititi ono to ta situacija donosi: gnjev, optuivanje i osjeaj da ste rtva drugih? Potpunost otkriva cjelovit, jedinstven svijet koji ne moete upoznati sve dok se ne priklonite novom operacijskom sustavu. Prelazak sa staroga na novi sustav jest proces kojemu se moramo svaki dan posveivati. Naa zajednika ovisnost o dvojnosti je sveobuhvatna; ne izostavlja nita. Dobra vijest je da ni jedan vid ivota nije otporan na preobrazbu. Svaka vaa promjena, koliko god neznatna, bit e objavljena cijelom svijetu - cijeli vas univerzum doslovce prislukuje i prua vam potporu. Razvoj pojedinca za njega je jednako vaan kao i stvaranje galaksije.

102

PROMJENA STVARNOSTI U CILJU USKLAIVANJA SA SEDMOM TAJNOM

Sedma pouka govori o alkemiji. Alkemija je udesna po svim mjerilima. Olovo ne moete pretvoriti u zlato tako to ete ga grijati, tui, oblikovati u razliite oblike i l i mu dodati bilo koju poznatu tvar. To su tek fizikalne promjene. Jednako tako ni unutarnju preobrazbu ne moete ostvariti tako to ete svoje staro jastvo zasuti kritikama, zagrijavati ga uzbudljivim doivljajima, preoblikovati svoj materijalni oblik ili se povezati s novim ljudima. Kako, dakle, djeluje ta arolija? Djeluje u skladu s naelima koja ine operacijski sustav univerzuma. Kad se svjesno uskladite s njima, stvarate mogunost za preobrazbu. Zapiite kako se tih deset naela odnosi na vas i ponite ih ivjeti. Nosite ih sa sobom; proitajte ih svakih nekoliko dana kako biste se podsjetili. Bolje je potpuno se usredotoiti na jedno naelo dnevno nego pokuavati odjednom obuhvatiti previe. Slijede primjeri svakidanje primjene tih naela: Dogaaji mojega ivota odraavaju moje jastvo: danas u jedno iskustvo usporediti sa sobom. Sve to mi privue pozornost, zapravo mi neto govori. Ako se naljutim na nekoga, ustanovit u posjedujem li ono to mi se kod te osobe ne svia. Ako ujem razgovor koji mi privue pozornost, te u rijei shvatiti kao osobnu poruku. elim otkriti svijet u sebi. Ljudi u mojem ivotu odraavaju vidove mojega jastva: ja sam mjeavina svih osoba koje su mi vane. Prijatelje i lanove obitelji promatrat u kao svoj odraz. Svatko od njih predstavlja znaajku koju elim vidjeti na sebi ili znaajku koje se elim rijeiti, ali sam u stvarnosti sve to. Najvanije pouke izvui u iz odnosa s osobama koje najvie volim i osobama prema kojima osjeam najjau nesklonost: prve odraavaju moje najvie tenje, a druge moje najdublje strahove od onoga to je u meni. Raste sve ono emu usmjeravam pozornost: razmotrit u kako upravljam svojom pozornou. Biljeit u koliko vremena provodim uz televizor, videoigre, raunalo, hobije, ogovaranje, rad do kojega mi nije stalo, rad prema kojem osjeam strast, aktivnosti koje me zanimaju i matanje o bijegu i l i ispunjenju. Tako u ustanoviti koji e vidovi mojega ivota rasti. Potom u se upitati: "Na kojem podruju svojega ivota prieljkujem rast?" Tako u ustanoviti kamo trebam usmjeriti pozornost. Nita nije sluajno - moj ivot obiluje znakovima i simbolima: potrait u obrasce u svojem ivotu. Ti bi obrasci mogli biti bilo gdje: u onome to mi

103

drugi govore, u njihovu ponaanju prema meni, u nainu na koji reagiram na situacije. Tkanje svojega svijeta tkam svaki dan i elim znati kakav uzorak stvaram. Trait u znakove koji mi otkrivaju moja potisnuta vjerovanja. Nailazim li na mogunosti za uspjeh i l i doivljavam neuspjehe? Ti znakovi otkrivaju moje vjerovanje u to da li posjedujem mo. Trait u znakove koji e mi otkriti vjerujem li i l i ne vjerujem da sam voljen i da zasluujem ljubav. Univerzum mi u svakom trenutku daje najbolji mogui rezultat: danas u se usredotoiti na darove u svojem ivotu. Usredotoit u se na ono to djeluje umjesto onoga to ne djeluje. Potovat u ovaj svijet svjetla i sjene. Bit u zahvalan na divnom daru svijesti. Uvidjet u kako na svojoj razini svijesti poimam svijet u ijem stvaranju sudjelujem. Moja se unutarnja svijest neprestano razvija: gdje sam u ovom trenutku? Koliko sam daleko odmaknuo na odabranom putu? Osjeam li da se iznutra razvijam ak i ako izvan sebe ne opaam trenutne rezultate? Danas u se suoiti s tim pitanjima i iskreno se zapitati gdje sam. Svoju svijest neu doivljavati kao struju misli, ve kao potencijal da postanem ono to elim biti. Razmotrit u svoja ogranienja i granice s nakanom da ih prekoraim. Smjer ivota je od dvojnosti prema jedinstvu: danas elim pripadati. elim se osjeati sigurno kao kod kue. elim osjetiti jednostavno bivanje bez obrane i l i elja. Tijek ivota shvatit u kao ono to doista jest - moje istinsko jastvo. Opaat u trenutke bliskosti sa samim sobom kada osjeam da je "ja jesam" dovoljno da me odrava zauvijek. Leat u na travi i gledati u nebo, osjeati jedinstvo s prirodom i iriti se sve dok se moje bie ne pretopi u beskonano. Ako se otvorim sili evolucije, ponijet e me onamo kamo elim stii: dananji u dan posvetiti dugoronom razmiljanju o sebi. Kakva je moja vizija ivota? Kako se ta vizija odnosi na mene? elim da se moja vizija ostvaruje s lakoom. Ostvaruje li se s lakoom? Ako ne, gdje pruam otpor? Razmotrit u vjerovanja koja me najvie sputavaju. Ovisim li o drugima umjesto da prihvatim odgovornost za vlastiti razvoj? Jesam li si dopustio usredotoenost na vanjske nagrade kao zamjenu za unutarnji rast? Danas u se posvetiti svojoj unutarnjoj svijesti znajui da je ona sjedite evolucijskog poriva koji pokree univerzum. Rascjepkani me um ne moe dovesti do jedinstva, ali ga putem moram koristiti: to jedinstvo doista znai za mene? Na koje se doivljaje jedinstva mogu osvrnuti? Danas u na umu imati razliku izmeu jedinstva sa samim

104

sobom i rastresenosti. Pronai u svoje sredite, svoj mir, svoju sposobnost preputanja struji. Misli i elje koje me pokreu nisu temeljna stvarnost. One su tek nain da se vratim jedinstvu. Imat u na umu da misli dolaze i prolaze kao lie na vjetru, ali da je bit svijesti vjena. Moj cilj jest ivjeti iz te biti. Istodobno ivim na mnogo dimenzija; osjeaj zatoenosti u vremenu i prostoru jest privid: danas u se doivljavati bez ogranienja. Pronai u vrijeme koje u u tiini provesti sam sa sobom. Disat u i opaati kako se moje bie iri u svim smjerovima. K a d utonem u vlastitu unutarnju tiinu, svaku predodbu koja mi se pojavi u umu pozvat u da se pridrui mojemu biu. Obuhvatit u sve to mi se pojavi u umu i rei: "Ti i ja smo jedno na razini bivanja. Doi, pridrui mi se s onu stranu drame prostora i vremena." Na isti u nain ljubav doivljavati kao svjetlost koja izvire iz mojega srca i prua se dokle god moja svijest moe dosegnuti; kad se u mojem umu pojave predodbe, poslat u im ljubav i svjetlost.

105

Osma tajna

ajtraginiji slom duhovnosti dogaa se pred licem zla. Idealisti, ljudi puni ljubavi koji nipoto ne bi naudili drugoj osobi, bivaju uvueni u vrtlog rata. Vjera koja propovijeda postojanje jednoga Boga, vodi bitku za unitenje nevjernika. Religije ljubavi zabrazde u ratobornu mrnju prema hereticima i onima koji im prijete. ak i ako smatrate da raspolaete najviom istinom, nita vam ne jami da ete izbjei zlo. U ime religije dogodilo se mnogo vie nasilja nego zbog bilo kojega drugog razloga. Odatle sarkastian aforizam: Bog je pruio istinu, a vrag je rekao: "Dopusti da je ja raspodijelim". Tu je i neto manje oit propust pasivnosti - stajanje po strani i doputanje zla. Takav stav moda odraava potisnuto vjerovanje da je zlo u konanici jae od dobra. Jednu od najistaknutijih duhovnih linosti dvadesetoga stoljea upitali su kako bi se Engleska trebala postaviti prema prijetnji nacizma. On je odgovorio: elim da se protiv nacizma borite bez oruja. Volio bih da odloite oruje koje posjedujete jer vam ono ne moe pomoi da se spasite ili da spasite ovjeanstvo. Ponudite herr Hitleru i signor Mussoliniju da iz zemalja koje nazivate svojima uzmu to ele. Neka zauzmu va prelijepi otok zajedno s brojnim prelijepim graevinama. Sve ete to predati, ali neete predati svoje due niti svoje umove.

106

Autor toga odlomka bio je Mahatma Gandhi, a nije potrebno rei da je njegovo "otvoreno pismo" Britancima izazvalo preneraenost i sablazan. No, Gandhi je govorio u skladu s naelom ahimse i l i nenasilja. Naelo pasivnog nenasilja uspjeno je primijenio uvjerivi Britance da Indiji daruju slobodu pa je, odbivi ui u rat protiv Hitlera (to je stajalite zauzeo tijekom Drugoga svjetskog rata), bio dosljedan svojim duhovnim uvjerenjima. Bi li ahimsa doista uvjerila Hitlera, ovjeka koji je izjavio da je "rat otac svega"? Nikada neemo doznati. Nedvojbeno je i da sama pasivnost ima svoju tamnu stranu. Katolika crkva jednim od svojih najmranijih razdoblja smatra godine tijekom kojih je dopustila da nacizam ubije milijune idova do te mjere da su talijanski idovi okupljeni tako da ih se moglo vidjeti s vatikanskih prozora. Stoga priznajmo da se duhovnost ve nebrojeno mnogo puta neuspjeno suoila sa zlom. Otklonivi se od uenja koja su dopustila mnoenje i irenje zla, jedna stvarnost otvara novi put jer ako postoji samo jedna stvarnost, zlo nema osobitu mo niti postoji zasebno od nje. Ne postoji kozmiki Sotona koji bi se suprotstavio Bogu, a ak je i bitka izmeu dobra i zla tek privid proizaao iz dvojnosti. I dobro i zlo su, u konanici, tek oblici koje svijest moe preuzeti. U tom se kontekstu zlo ne razlikuje od dobra. Njihova slinost proizlazi iz izvora. Dva djeteta roena na isti dan mogu odrasti u osobu koja ini zlo i osobu koja ini dobro, ali se ne moe rei da je jedno od njih stvoreno zlo. Njihova svijest obuhvaa potencijal za ispravno i pogreno, a djeju svijest pri odrastanju oblikuju mnoge sile. Te su sile toliko sloene da je besmisleno odrediti nekoga kao potpuno zlu osobu. Svijest svakog novoroeneta oblikuju sljedee sile: - roditeljske smjernice ili njihov izostanak - prisutnost i l i izostanak ljubavi - kontekst cijele obitelji - pritisak vrnjaka u koli i drutveni pritisak tijekom cijeloga ivota - osobne sklonosti i reakcije - nametnuta vjerovanja i vjerska uenja - karma - povijesno razdoblje - uzori - kolektivna svijest - privlanost mitova, junaka i ideala

107

Svaka navedena sila utjee na vae odluke i nevidljivo vas potie na djelovanje. Budui da je stvarnost isprepletena sa svim tim utjecajima, isprepleteno je i zlo. Oitovanje dobra ili zla iziskuje sve te sile. Ako vam je u djetinjstvu junak bio Staljin, svijet neete poimati onako kako biste ga poimali da je vaa junakinja bila Ivana Orleanska. Zamislite ovjeka kao zgradu sa stotinama elektrinih vodova koji joj donose poruke i potiu mnotvo razliitih zamisli. Gledajui tu zgradu, vidite je kao jednu cjelinu, samostojei objekt. A l i , njezin unutarnji ivot, ba kao i va, ovisi o stotinama signala koji joj pristiu. Ni jedna od sila koje utjeu na nas nije zla sama po sebi. No, ispod svih tih utjecaja svaki ovjek donosi odluke. Vjerujem da se svaka sklonost zlu svodi na odluku donesenu u svijesti, a te su se odluke u vrijeme donoenja doimale dobrima. To je sredinji paradoks u pozadini zlih postupaka jer ljudi koji postupaju zlo, uz rijetke iznimke, mogu slijedom svojih motiva doi do odluka koje su u tadanjoj situaciji bile najbolje. Primjerice, mnoga zlostavljana djeca odrastaju u osobe koje zlostavljaju vlastitu djecu. Pomislili biste da bi oni posljednji pribjegli obiteljskom nasilju budui da su bili njegove rtve. No, u njihovim umovima ne postoje druge, nenasilne mogunosti. Kontekst zlostavljanja, koji na njihove umove djeluje od ranoga djetinjstva, previe je snaan i zasjenjuje slobodu izbora. Ljudi u razliitim stanjima svijesti razliito poimaju dobro i zlo. Najbolji primjer jest drutvena podreenost ena irom svijeta, koja se u suvremenom svijetu doima potpuno pogrenom, ali je u mnogim dravama podravaju stoljetna tradicija, vjerske sankcije, drutvene vrijednosti i obiteljski obiaji. Donedavno su ak i rtve tih sila svoju ulogu bespomone, pokorne, djetinje ene smatrale "dobrom". Zlo u potpunosti ovisi o ovjekovoj razini svijesti. Ovu ete zamisao lake usvojiti ako razmotrite sedam razliitih definicija zla. S kojom se instinktivno slaete?

Sedam stajalita 1. Najgore zlo jest tjelesno povrijediti drugoga ili ugroziti njegov opstanak.

108

2. Najgore zlo jest gospodarski porobiti ljude oduzimajui im svaku mogunost za uspjeh i napredak. 3. Najgore zlo jest naruavanje mira i izazivanje nereda. 4. Najgore zlo jest sputavanje tuih umova. 5. Najgore zlo jest unitavanje ljepote te guenje kreativnosti i slobode istraivanja. 6. Najgore je zlo esto teko razluiti od dobroga jer je sve relativno. 7. Ne postoji zlo, ve samo promjenjivi obrasci svijesti u vjenom plesu. Velika bi veina ljudi vjerojatno izabrala prve dvije definicije jer su tjelesne ozljede i porobljavanje velike prijetnje. Zlo na toj razini svijesti znai nemogunost preivljavanja i l i zaraivanja za ivot, a dobro znai tjelesnu i gospodarsku sigurnost. Na sljedee dvije razine zlo vie nije tjelesno, ve mentalno. ovjekov najvei strah nije nedostupnost hrane, ve odreivanje naina razmiljanja te prisilno ivljenje u kaosu i nemiru. Dobro podrazumijeva unutarnji mir i slobodan tijek uvida i intuicije. Sljedee su dvije razine jo istananije: vezane su za kreativnost i viziju. Na njima ovjek najvie strahuje da mu nee biti doputeno izraavanje i l i da e biti prisiljen proglaavati druge zlima. Duboko duhovna osoba dobro i zlo ne shvaa kao stroge kategorije, ve je poela uviati da je Bog oboje stvorio s nakanom. Dobro je slobodno izraavanje, otvorenost svemu novome, uvaavanje mranih i svijetlih vidova ivota. I na posljetku, posljednja razina uvia prividnost cjelokupnog meuodnosa dobra i zla, svjetlosti i sjene. Svako iskustvo donosi sjedinjenje sa stvarateljem; ovjek ivi kao sustvaratelj uronjen u Boju svijest. Budui da je za onoga koji opaa stvarno sve to svijest opazi, nuno je da jedna stvarnost obuhvaa sve navedene definicije. Zlo je dio hijerarhije, stupanj razvoja na kojemu se sve mijenja ovisno o postignutom razvoju. Proces razvoja nikada ne zavrava. I u ovom se trenutku odvija u vama. Ako se jednoga dana probudite i shvatite da mrzite nekoga, da se ta situacija moe rijeiti samo nasiljem, da ljubav ne dolazi u obzir, razmislite kako ste postupno stigli do toga stajalita. Potreban je cijeli svijet da se vas ili bilo koga drugoga baci u naruje onoga to se odreuje kao dobro i l i kao zlo. Kad uvedete te sile u svoj unutarnji svijet, odraavate svijet jednako kao to svijet odraava vas. To u praktinom smislu znai nositi cijeli svijet u sebi.

109

No, ako je svijet u vama, zlo vam ne moe biti neprijatelj; ono moe biti samo jedan vid vas samih. Svaki vid jastva vrijedan je ljubavi i suosjeanja. Svaki vid nuan je za ivot, nita nije iskljueno niti protjerano u tamu. Takvo se stajalite na prvi pogled moe doimati naivnijim od Gandhijeve pasivnosti jer se doima da bismo ubojicu trebali voljeti i shvaati jednako kao i sveca. Isus je propovijedao isto uenje. No, izraavanje ljubavi i suosjeanja u tekim situacijama bio je jedan od najveih uzroka strahovitog sloma duhovnosti: nasilje slama ljubav te je pretvara u strah i mrnju. No, zlo to zapravo ne ini. To ine sile koje oblikuju svijest. Na tom se mjestu dobro i zlo izjednauju. Tu tvrdnju mogu potkrijepiti uvjerljivim primjerom. Studenti sveuilita Stanford 1971. godine zamoljeni su sudjelovati u neuobiajenom pokusu igranja uloga. Jedna skupina studenata trebala je igrati ulogu zatvorskih uvara koji nadziru drugu skupinu studenata u ulozi zatvorenika. Iako je svima bilo jasno da je posrijedi predstava, dvije su skupine tijekom trajanja pokusa zajedno ivjele u improviziranom zatvorskom okruju. Prema planu, svi su svoje uloge trebali igrati dva tjedna, ali je pokus obustavljen ve nakon est dana. Razlog? Mladii koji su odabrani zbog svojega mentalnog zdravlja i moralnih vrijednosti pretvorili su se u neobuzdane sadiste i u potitene rtve neizdrivog stresa. Profesori koji su vodili pokus bili su preneraeni, ali nisu mogli porei to se dogodilo. Glavni istraiva Philip Zimbardo zapisao je: "Moji su straari opetovano svlaili svoje zatvorenike, navlaili im kukuljice, vezali ih lancima, uskraivali im hranu i l i posteljinu, zatvarali ih u samice i prisiljavali ih da golim rukama iste zahodske koljke." Oni koji se nisu srozali do takvih uasa, nisu poduzeli nita da bi zaustavili one koji se jesu. (Slina situacija vezana za sramotne postupke uvara amerikih zatvora u Iraku 2004. godine potaknula je Zimbarda da nakon vie od trideset godina ponovno progovori o pokusu izvedenom na Stanfordu.) Izuzev tjelesnog muenja, nije bilo krajnosti kojoj studenti-uvari nisu pribjegli. Zimbardo se sa aljenjem prisjea: "Kad ih je svladala dosada svojstvena tom poslu, sa zatvorenicima su poeli postupati kao s igrakama izmiljajui igre koje su obuhvaale sve vie poniavanja i omalovaavanja. S vremenom je ta razonoda krenula u smjeru seksualnosti pa su zatvorenici bili prisiljeni hiniti sodomiju. Kad sam doznao za to izopaeno ponaanje, ukinuo sam Stanfordski zatvor." Odakle proizlazi to divljako zlostavljanje? Da bismo se utjeili, najee govorimo kako zlo opstaje u malobrojnim "trulim jabukama", ali stanfordski

110

pokus navodi na prilino zabrinjavajui zakljuak: zlo postoji u svima kao sjena zbog toga to je i svijet u svima. Odgoj u duhu dobrote, dakako, suzbija sjenu zla, a ako se vratimo popisu sila koje oblikuju svijest, ustanovit emo da je sklop utjecaja kod svake osobe drugaiji. No, ak i ako ste imali dovoljno sree da ste donijeli odluke koje su prevagnule dobru stranu jednadbe, morate biti svjesni da negdje u vama postoji sjena. Ta je sjena nastala pod utjecajem istih svakidanjih situacija koje oblikuju nau svijest, a oslobaaju je nove situacije sline tim utjecajima. Ako ste u djetinjstvu bili zlostavljani, voditelji stanfordskog pokusa sastavili su popis utjecaja koji ljude potiu na postupke koje poimamo kao zle i l i barem strane naemu istinskom jastvu. Osobno sam ga razmotrio u kontekstu naih spoznaja o dvojnosti i zasebnosti.

Uvjeti u kojima se oslobaaju mrane energije Odbacivanje osjeaja odgovornosti Anonimnost Dehumanizirajua okruja Primjeri loega ponaanja u drutvu vrnjaka Pasivni promatrai Okrutne razine moi Prevladavanje kaosa i nereda Izostanak smisla Preutno doputanje zlodjela Filozofija "mi protiv njih" Izoliranost Neuraunljivost Ponovno se postavlja isto pitanje: je li ijedan od tih uvjeta sam po sebi zao? U usporedbi s prvim, ovaj se popis doima kao da je na scenu ula kakva zla komponenta. Na stranu zatvori u kojima se moe oekivati da e iz ljudske prirode izai ono najgore, meutim, kao lijenik sam svjedoio slinom zlostavljanju u bolnikom okruju. Nedvojbeno je da bolnice nisu sjedita zla; utemeljene su u plemenitom cilju. A l i , sjena se ne oituje zbog toga to je

111

netko dobar i l i lo. Posrijedi su zatoene energije koje trae oduak, a u bolnicama vrlo esto vladaju gore navedeni uvjeti: pacijenti su bespomoni pred autoritetom lijenika i medicinskih sestara, hladna mehanika rutina dehumanizira ozraje, izolirani su od drutva te manje ili vie anonimni, jedan od tisuu "sluajeva" i tako dalje. Svaki e ovjek u odgovarajuim okolnostima oitovati svoju sjenu. Usredotoimo se, dakle, na sjenu kao na podruje u kojemu se svijest izobliila toliko da bi mogla omoguiti donoenje zlih odluka. (Istiem rije mogla jer postoje dobri ljudi koji i u najneovjenijim okolnostima ostaju dobri, to znai da su sposobni suspregnuti i l i nadzirati oslobaanje svojih mranih energija.) Glasoviti vicarski psiholog C. G. Jung prvi je uporabio rije "sjena" kao kliniki izraz, no na ovom mjestu govorim openito o tajnim dubinama u koje svi potiskujemo ono zbog ega osjeamo krivnju ili stid. Te u dubine nazvati sjenom i smatram da o njima valja izrei odreene istine: Sjena je istodobno osobna i univerzalna. U njoj moe biti pohranjeno bilo to. Tama izobliuje sve to je u njoj pohranjeno. Izraavanje siline mranih energija nain je privlaenja pozornosti. Osvjetavanje razoruava svaku energiju. Sjena sama po sebi nije zla te stoga nije va neprijatelj. Razmatrajui svaku pojedinu tvrdnju, pribliavamo se otklanjanju demona kojega, gotovo uvijek u drugima, odreujemo kao utjelovljeno zlo. Sjena je istodobno osobna i univerzalna. Svatko u sebi nosi jedinstven obrazac stida i krivnje. Jednostavna pitanja poput golotinje, spolnog snoaja, gnjeva i tjeskobe pobuuju iznimno sloene osjeaje. Opaanje vlastite majke bez odjee u jednom bi se drutvu moglo smatrati beznaajnim, dok bi u drugom moglo biti toliko traumatino iskustvo da je taj doivljaj mogue prevladati jedino njegovim potiskivanjem u sjenu. Ne postoji jasna granica izmeu osobnih, obiteljskih i drutvenih osjeaja. Svi se ti osjeaji isprepliu. ak i ako se vi stidite jer ste kao sedmogodinjak na igralitu udarili vrnjaka nasilnika, a netko drugi takav dogaaj smatra vrijednim trenutkom u razvoju hrabrosti, posjedovanje sjene je univerzalno kao i osobno. Ljudska psiha posjeduje skrovite koje je veini ljudi krajnje neophodno jer se vrlo teko suoavaju s vlastitim najmranijim porivima i najdubljim ponienjima.

112

U njoj moe biti pohranjeno bilo to. Bankovni trezor u kojemu uvate svoju najvrjedniju imovinu takoer je skrovite jednako kao i tamnica. Isto vrijedi i za sjenu. Iako se tim izrazom najee opisuje skrovite negativnih energija, vi posjedujete mo pretvaranja pozitivnog u negativno i obratno. Poznavao sam dvije sestre koje su u djetinjstvu bile bliske, ali su odrasle u potpuno razliite ene: jedna je bila uspjena sveuilina profesorica, a druga dva puta razvedena i zaposlena na odreeno vrijeme. Uspjena je sestra svoje djetinjstvo opisala kao divno, dok je druga svoje opisala kao traumatino. "Sjea li se kako te je tata est sati ostavio zakljuanu u kupaonici nakon to si u neemu pogrijeila?" uo sam kako nesretna sestra govori drugoj. "Za mene je to bilo prekretnica. Mogla sam zamisliti kako si bila gnjevna i bespomona." Sretna se sestra doimala iznenaeno. "Zato me nisi pitala? Voljela sam biti sama pa sam jednostavno ula i izmiljala prie. To je bila sitnica." I tako nae prie odlaze svojim, potpuno osobnim putevima. Za jednu sestru taj dogaaj nije nosio nimalo emocionalnog naboja, dok je za drugu bio uzrok gnjeva i stida. Prizori nasilja mogu uroditi uzvienim umjetnikim djelima (primjer je Picassova Guernica), a iz pobonih vrlina mogu proizai uasi (primjer je razapinjanje Isusa). Nesvjesno je prepuno neotkrivenih poriva. Student sa Stanforda koji se osramotio kao sadistiki nastrojen zatvorski uvar mogao je u sebi nositi umjetniki dar koji nee izroniti na povrinu ako odgovarajua situacija nesvjesnom umu ne omogui oslobaanje njegova sadraja. Tama izobliuje sve to je u njoj pohranjeno. Svijest bi trebala tei poput svjee vode, a ako ne moe tei, postaje ustajala. Va unutarnji svijet skriva bezbrojna sjeanja i potisnute porive. Njima ne doputate da teku, odnosno ne doputate im da se oslobode pa je ustajalost neizbjena. Dobri porivi zamiru jer ih niste prihvatili. Neizraena ljubav postaje plaha i bojaljiva. Mrnja i tjeskoba doimaju se neizmjerno velikim. Svojstvo prihvaanja novih obrazaca i planova osnovno je svojstvo svijesti. Meutim, ako joj ne dopustite da ide onamo kamo eli ii, energija postaje zbrkana. Primjerice, ako roditelje upitate to misle o svojim roditeljima te tako nanete temu koju veina ljudi potiskuje kao stvar prolosti, otkrit ete da su njihova sjeanja iz djetinjstva potpuno zbrkana. Nevani dogaaji istiu se kao duboke traume, drugi su lanovi obitelji pojednostavljeni poput crtanih likova, a istinski su osjeaji muni i l i ih nije mogue izvui na povrinu. Kad se uznemireni pa-

113

cijent obrati psihijatru u elji za iscjeljivanjem rane iz djetinjstva, razluivanje injenica od izmiljenih dogaaja esto traje mjesecima, katkad ak i godinama. Izraavanje siline mranih energija nain je privlaenja pozornosti. Skrivanje nije unitavanje. Mrane energije ostaju ive. Iako ih vi ne elite vidjeti, one nisu ponitene - tovie, upravo zbog toga oajniki ele zaivjeti. Da bi privuklo pozornost roditelja, zanemareno e dijete u svojem ponaanju odlaziti u sve vee krajnosti: najprije poziv na pozornost, zatim pla i na posljetku ispad gnjeva. Mrane energije slijede gotovo isti obrazac. Primjerice, napadaje panike doima se posve razboritim shvaati kao ispad gnjeva potisnutog straha. Taj je strah najprije uputio normalan poziv na opaanje, no budui da mu nije posveena pozornost, poziv se pretvorio u vapaj i na posljetku se razvio u silovit ispad. Strah i gnjev vrlo lako pojaavaju naboj do te mjere da ih smatramo stranim, zlim, demonskim silama koje djeluju neovisno o naoj volji. No, zapravo su posrijedi tek vidovi svijesti potiskivanjem dovedeni do neovjene silovitosti. Potiskivanje govori: "Ako te ne budem gledao, ostavit e me na miru". Sjena na to odgovara: "Prisilit u te da me pogleda". Osvjetavanje razoruava svaku energiju. Ova tvrdnja logino proizlazi iz prethodne. Ako odreena energija zahtijeva pozornost, tada ete je donekle zadovoljiti ako joj posvetite pozornost. Zanemareno dijete ne moete zadovoljiti tek jednim pogledom. Pozitivna i l i negativna promjena bilo kojeg ponaanja iziskuje odreeno vrijeme, a nae mrane energije, kao i djeca, zaglave u obrascima i navikama. No, to ne mijenja opu istinu koja govori da izopaenosti tame pod utjecajem svjetlosti poinju slabiti pa s vremenom dolazi do iscjeljenja. Imamo li dovoljno vremena i strpljenja za temeljito obavljanje toga posla? Na to nema jasno odreenog odgovora. Primjerice, depresija je sloena reakcija koju je mogue izlijeiti spoznajom, suosjeanjem, strpljenjem, brinom pozornou drugih, voljom i strunom terapijom. Ili moete uzeti tabletu i ne zamarati se ostalim. Ta je odluka osobna i razlikuje se od pojedinca do pojedinca. Stanja poput djejeg autizma, kojemu na izgled nema pomoi, izlijeili su roditelji koji su uloili iznimno mnogo vremena i pozornosti kako bi dijete izvukli iz tame. Tama je bila izoblienost u svijesti za ije je iscjeljenje bila potrebna svjetlost. Sjena u svim svojim oblicima iziskuje svijest u obliku svjetlosti i ljubavi, a iscjeljenje ovisi samo o tome koliko smo spremni sebe uloiti u taj cilj.

114

Sjena sama po sebi nije zla te stoga nije va neprijatelj. Ako su prethodne tvrdnje istinite, tada i ova mora biti istinita. Svjestan sam da su mnogi ljudi suoeni s golemom preprekom u obliku "drugih", nekoga izvan njih samih ije zlo nije upitno. Ti su "drugi" prije ezdeset godina ivjeli u Njemakoj i u Japanu, prije trideset godina ivjeli su u Sovjetskom Savezu, a danas ive na Bliskom istoku. Takvi ljudi zlo lake objanjavaju ako "druge" ne isputaju iz vida - kad ne bi imali neprijatelja, morali bi se suoiti sa zlom u sebi. Mnogo je bolje unaprijed znati da ste na strani anela! Opaanje vlastite sjene ponitava poimanje "drugih" i pribliava nas rijeima rimskoga pjesnika Terencija: Nita ljudsko nije mi strano. No, moemo li tako brzo iskorijeniti apsolutno zlo? Ispitivanja javnog mnijenja otkrivaju da veina ljudi vjeruje u postojanje Sotone, a mnoge vjerske sekte duboko vjeruju da vrag slobodno hara svijetom i svojim zlodjelima potajice mijenja povijest. Smatra se da dobro nema izgleda pobijediti zlo - moda je njihova borba vjena, moda nikada nee biti okonana. No, vi ipak moete odabrati stranu. Ta injenica ponitava apsolutno iz pojma "apsolutnog zla" jer apsolutno zlo, prema definiciji, uvijek pobjeuje budui da mu nepostojanost ljudskog izbora nije prepreka. Meutim, veina ljudi ne prihvaa taj zakljuak. Svoju mo predaju drami dobra i zla te zabezeknuti promatraju prizore najnovije epidemije zloina, rata i katastrofa. Kao pojedinci ne moemo rijeiti taj problem na globalnoj razini, a posljedini osjeaj bespomonosti potvruje vjerovanje da dobro na kraju doista nee pobijediti. No, da biste se uhvatili u kotac sa zlom, morate ga promotriti, ali ne kao uas ili udesan prizor, ve s istom pozornou koju posveujete ozbiljnim problemima. Promatranje zla za mnoge je tabu; poruka veine filmova strave glasi: ako se previe priblii, dobit e to zasluuje. No, priroda osobnog zla vie je svjetovna nego zastraujua. Svi mi u sebi nosimo porive proizale iz osjeaja da nam je nanesena nepravda. Ili osjeamo da nas je netko neoprostivo povrijedio pa mu zamjeramo i l i ga optuujemo. Gnjev je prirodna reakcija na nepravednost i l i osobnu povrjedu. Ako taj gnjev ne moe izai, nastavlja rasti u sjeni. Kad ga osoba vie ne moe susprezati gnjev provali, a to vodi ciklusu nasilja. Zbog osjeaja krivnje moete se osjeati kao lo ovjek; zbog toga to osjeate odreeni poriv i l i se bavite odreenom milju. U toj situaciji moete birati izmeu dva jednako nepovoljna izlaza: ako dopustite da gnjev provali i osvetite se za zlo koje vam je uinjeno, uinili ste zlo, a ako nastavite potiskivati gnjev, moete se osjeati

115

jednako zlo. No, nasilje je mogue ukrotiti ralanjivanjem na savladive dijelove. Negativne se emocije hrane odreenim vidovima sjene koje je mogue svladati: Sjena je mrana. Zbog prirodnog kontrasta izmeu tame i svjetlosti svi imaju svoju sjenu. Sjena je tajna. U njoj pohranjujemo porive i osjeaje koje elimo zadrati za sebe. Sjena je opasna. Potisnuti nas osjeaji mogu uvjeriti da nas mogu ubiti i l i natjerati da poludimo. Sjena je obavijena mitom. Mnogi su je narataji doivljavali kao pilju u kojoj prebivaju zmajevi i udovita. Sjena je iracionalna. Njezini se porivi protive razumu; eksplozivni su i potpuno samovoljni. Sjena je primitivna. Civiliziranom je ovjeku ispod asti istraivati to podruje jer zaudara poput grobnice, zatvora, umobolnice i javnog zahoda. Premo negativnosti proizlazi iz injenice da se odjednom hrani na svim navedenim znaajkama: tajno, mrano, primitivno, iracionalno, opasno, mitsko zlo gubi na uvjerljivosti ako ga ralanite na znaajke. No, taj proces razoruavanja zla nee biti uvjerljiv sve dok ga ne primijenite na sebe. Uinimo to. Za primjer uzmimo trenutno vrue pitanje: terorizam. Terorizam usmjeren prema nevinim ljudima po svim je mjerilima kukaviki in i uasno zlo. Sada se primaknite blie. Zamislite da ste toliko raspaljeni nesnoljivou i vjerskom mrnjom da ste spremni ubiti. (Ako smatrate da terorizam za vas nema toliki naboj, umjesto njega razmotrite osjeaj koji moda proizlazi iz rasizma, odmazde ili zlostavljanja u obitelji - onog pitanja koje u vama budi ubilaki poriv.) Koliko god zao bio va poriv, mogue ga je ralaniti na korake koji vode prema njegovu razrjeavanju: Tama. Upitajte se je li taj poriv doista va, pripada li osobi koju svakoga jutra vidite u ogledalu. Tama se pobjeuje uvoenjem svjetlosti. Freud to naziva zamjenjivanjem ida egom, odnosno "ono" (neimenovano u vama) je potrebno vratiti u podruje "ja" (osobe kakvom se poznajete). Jednostavnijim rjenikom, svijest mora ui u podruje iz kojega je iskljuena. Tajnovitost. Svoj zao poriv povjerite osobi u koju imate povjerenja.

Tajnovitost se razrjeava iskrenim suoavanjem s onime to se doima sramotno i l i izaziva osjeaj krivnje. Sa svakim se osjeajem suoavate izravno, bez poricanja. Opasnost. Glasno oslobodite svoj gnjev i promatrajte kako slabi. Taj postupak ne bi smio biti puko "ispuhivanje", ve biste ga trebali izvesti u nakani istinskog oslobaanja od gnjeva. Opasnost se prevladava deaktiviranjem bombe, odnosno pronalazite eksplozivan gnjev koji vreba u vama i rasprujete ga. Gnjev je najvei uzrok zlih poriva. Kao i svi porivi pojavljuje se u razliitim stupnjevima, a ak je i neizmjeran gnjev mogue smanjiti te svesti na gnjev koji je mogue drati pod nadzorom, potom na opravdani gnjev, na pravedniko gnuanje i na posljetku na osobnu povrijeenost. Kad oslobodite nakupljenu estinu koja prerasta u neobuzdani gnjev, osobnu povrijeenost nije teko razrijeiti. Mit. Navedite junaka koji bi se na drugi nain obraunao s vaim osjeajima i pritom ipak ostao junak. Iako je nasilje svojstveno junatvu, svojstvene su mu i mnoge druge pozitivne znaajke. Mit je matovit i kreativan. Stoga svaki mit moete oblikovati na drugi nain - Sotona postaje komian lik iz srednjovjekovnih mirakula, a radnja moe izravno voditi do kominih zlikovaca iz filmova o Jamesu Bondu. Mit nije nita drugo doli metamorfoza; stoga nam ova razina prua mo za pretvaranje demona u boje pomagae ili u poraene neprijatelje anela. Iracionalnost. Iznaite najbolji argument da ne djelujete u smjeru svojega gnjeva. Ne inite to emocionalno: zamislite se kao odraslog savjetnika zabludjelog tinejdera koji bi si mogao upropastiti ivot. Kako biste ga urazumili? Iracionalnost se pobjeuje uvjeravanjem i logikom. Emocije su mnogo snanije i monije od razuma, ali iz svojega svijeta, u kojemu vladaju iskljuivo osjeaji, nee moi pobjei sve dok im proces razmiljanja ne prui razlog za promjenu. Preputeni sami sebi i lieni razuma, osjeaji ostaju isti i s vremenom jaaju. (est primjer: zamislite da ste se razbjesnili jer je klinac s crvenom bejzbolskom kapom kljuem zagrebao va automobil. Odjuri i uspijeva pobjei. Sutradan ga opazite i potrite prema njemu, ali kad se okrene, uviate da to nije on. Gnjev se pretvara u ispriku jer je um uspio uvesti jednostavnu zamisao: pogrena osoba.) Primitivnost. Zaboravite isprike i opravdanja te svoj bijes izrazite poput divlje zvijeri - urlajte, riite i grite se putajui tijelo da ini to eli. Neka

117

primitivno bude primitivno unutar sigurnih granica. Primitivni osjeaji razrjeavaju se na njihovoj razini kao zaostaci niega mozga. Pritom skidate krinku uljuenosti. Ta razina svijesti dublja je od razine emocija - najprimitivnije podruje poznato kao reptilski mozak sve stresove tumai kao presudnu bitku za opstanak. Svoj "razborit" osjeaj povrijeenosti na toj razini doivljavate kao slijepu paniku i slijepo divljatvo. Premda vai porivi ne moraju nikada prijei granicu nasilja, uobiajeni porivi jaaju u sjeni gdje ih ne moete vidjeti. Kad god se zateknete u srdbi ili gnjevu bez ikakvog povoda, kad god osjeate da biste mogli zaplakati bez razloga, kad god ne moete objasniti zato ste odjednom donijeli neku nepromiljenu odluku, zapravo osjeate posljedice energije koja je neopaeno rasla u sjeni. Sjena je navikla na potiskivanje pa u to podruje mozga nije lako ui. Ni izravan napad ne donosi rezultate. Sjena se zna oduprijeti; moe vam zalupiti vrata i svoju mranu energiju sakriti jo dublje. Moda se sjeate pojma katarze iz grke tragedije: smatralo se da e se publika otvoriti i osjetiti saaljenje samo ako je se natjera u dubok strah. Katarza je oblik proienja. U navedenom je sluaju izazvana posredno tako to je publika vidjela strane dogaaje iz ivota lika na pozornici. No, taj oblik manipulacije ne djeluje u svakoj situaciji. Danas moete poi u kino, pogledati film strave i izai potpuno ravnoduni, a va bi vii mozak mogao promrmljati: "Te sam efekte ve vidio". (Jednako tako, televizijske su vijesti, nakon pedeset godina emitiranja jezivih prizora rata i nasilja, samo privikle svoje gledatelje na takve slike i l i , jo gore, pretvorile ih u oblik zabave.) No, tijelo se prirodno rastereuje pa samim promatranjem negativnih energija moemo otvoriti put za njihov ulazak na svjesnu razinu uma. Ljudi pretpostavljaju da mrana strana ovjekove prirode posjeduje nezaustavljivu mo; Sotona je uzdignut na razinu negativnog Boga. No, kad zlo ralanimo, ispostavlja se da je posrijedi iskrivljena reakcija na svakidanje situacije. Zamislite da usred noi sami sjedite u praznoj kui. Zaujete zvukove koji dopiru negdje iz kue. Odmah prepoznajete kripu vrata koja se otvaraju. Svako je osjetilo u stanju pripravnosti; tijelo vam se koi. Jedva suspreete poriv da viknete, ali je golema tjeskoba iskoila iz svojega skrovita. Pljaka! Ubojica! Svi smo pretrpjeli takve mune trenutke prije no to smo ustanovili da kripanje dolazi iz klimave podne daske i l i se netko neoekivano vratio kui. No, to se doista dogodilo u tom trenutku uasa?

118

Va je um primio nevaan podatak iz okruja i pridodao mu znaenje. Sam po sebi, zvuk kripanja vrata je bezazlen, ali ako vae nesvjesno skriva strah od napada u mraku - a nitko nije otporan na takve strahove - skok iz nevanog osjetilnog opaanja do krajnje tjeskobe doima se automatskim. No, u procjepu izmeu zvuka i vae reakcije prikralo vam se tumaenje, a naboj toga tumaenja ("Netko provaljuje! Ubit e me!") stvorio je opasnost. Navedenim sam primjerom elio rei da se zlo raa u procjepu izmeu tijela i uma. Ne postoji moan vladar kraljevstva zla. Sotona se rodio u trenutku osjetilnog impulsa koji se oteo nadzoru. Uzmimo za primjer strah od letenja, jednu od najeih fobija. Veina ljudi koji pate od nje ivo se sjeaju trenutka kada se strah rodio. Bili su u zrakoplovu i odjednom je, kao i u sluaju kripanja vrata, neki zvuk u zrakoplovu ili naglo potresanje u njima izazvalo krajnju preosjetljivost. Beznaajni osjeti poput potresanja kabine i l i promjene zvuka rada motora odjednom su poprimili zloslutno znaenje. Razmak izmeu osjeta i reakcije straha trajao je djeli sekunde. Koliko god kratak, taj je razmak omoguio tumaenje ("Sruit emo se! Umrijet u!") tjelesnog osjeta. Trenutak kasnije pojavili su se tipini znakovi tjeskobe -znojenje dlanova, suha usta, ubrzan rad srca, vrtoglavica i munina - te pojaali uvjerljivost prijetnje. rtve fobije pamte svoj prvi trenutak neobuzdane panike, ali nisu sposobni ralaniti ga na korake. Stoga ne uviaju da su njihove reakcije samoizazvane. Strah je bio nuspojava sljedeih sastavnica: Situacija: u normalnoj situaciji dogaa se neto neuobiajeno i l i blago uznemirujue. Tjelesna reakcija: doivljavamo tjelesnu reakciju povezanu sa stresom. Tumaenje: tjelesne reakcije tumae se kao znakovi opasnosti pa um nesvjesno zakljuuje da opasnost mora biti stvarna (nesvjestan je um vrlo zbiljski pa su none more zastraujue kao da se doista dogaaju). Odluka: osoba odluuje pomisliti: "Sada se plaim". Budui da se navedene sastavnice spajaju vrlo brzo, doimaju se kao jedna reakcija iako je posrijedi lanac manjih dogaaja. Svaka karika toga lanca obuhvaa izbor. Um ne moe dopustiti da primljeni osjet ostane neprotumaen jer je, u svrhu opstanka, ustrojen u svemu traiti znaenje. Fobije je mogue razrijeiti tako da se osobu polako provede unatrag putem tvornoga

119

lanca dogaaja kako bi donijela nova tumaenja. Usporavanjem reakcije i omoguavanjem vremena za njezino razmatranje mogue je razmrsiti vor straha. Zvukovi povezani s letenjem postupno se vraaju na svoje neutralno, bezopasno mjesto. U uskom procjepu izmeu osjeta i tumaenja raa se sjena. Kad proniknete u taj procjep i opazite koliko je sve neopipljivo, duhovi se poinju rasplinjavati. Terorizam danas toliko optereuje ljudske umove da ne moemo zaobii pitanje masovnoga zla. Najvie nas uznemiruju pitanja: "Kako su obini ljudi pristali sudjelovati u takvom zlu?" i "Kako je mogue da su nevini ljudi postali rtvama takvih strahota?" Stanfordski zatvorski pokus i naa rasprava o sjeni pribliavaju nas odgovoru na ta pitanja, ali ne mogu pruiti odgovor koji e zadovoljiti sve - kad god se zlo pojavi, posjeuje nas naa vlastita sjena. to sam mogao poduzeti u vezi Aushwitza? pita unutarnji glas, a ton mu je najee optuujui, proet osjeajem krivnje. Ni jedan odgovor ne moe promijeniti prolost, no vano je uvidjeti da se to ne moe oekivati ni od jednog odgovora. Najbolji pristup masovnom zlu nije neprestano prisjeanje, ve potpuno oslobaanje od njega, tako da se prolost proisti kroz vas. Moj najbolji odgovor na pitanje "Kako su obini ljudi pristali sudjelovati u takvom zlu?" nalazi se na stranicama koje ste upravo proitali. Zlo se raa u procjepu. Taj procjep nije privatno vlasnitvo. U njemu su pohranjene kolektivne reakcije i kolektivni pojmovi. Kad cijelo drutvo prihvati pojam "autsajdera" koji izazivaju sve nevolje, tada svi postaju majke i oevi zla. Pa ipak, svaki sluaj masovnog zla obuhvaao je tisue ljudi koji se nisu predali kolektivnom porivu: oduprli su se, pobjegli, skrili se i pokuavali spasiti druge. Izbor pojedinca odreuje hoete li prihvatiti kolektivni pojam i pristati sudjelovati u njegovu ostvarenju. Drugo pitanje: "Kako je mogue da su nevini ljudi postali rtvama takvih strahota?" tee je zbog toga to je um pitaoca ve zatvoren. Pitalac ne eli drugi odgovor. Previe je pravednikoga gnjeva, previe uvjerenosti da nam je Bog okrenuo lea pa nitko ne eli riskirati vlastiti ivot da bi zaustavio strahovito zlo koje se ini drugima. Jeste li uvjereni u to? Uvjerenost je suprotna otvorenosti. Kad se pitam zato je est milijuna idova pobijeno i l i zato su jednako nevine mase ljudi pobijene u Ruandi, Kambodi ili u staljinistikoj Rusiji, moj osnovni motiv je oslobaanje vlastite tjeskobe.

120

Dokle god sam svladan tjeskobom, pravednikim gnjevom ili uasom, moja sposobnost izbora je blokirana. Trebao bih biti slobodan izabrati proienje, povratak nevinosti omoguen uasom posljedica zanemarivanja nevinosti. Vi i ja odgovorni smo za svoje sudjelovanje u sastavnicama zla iako ih sami ne ostvarujemo na masovnoj razini. Vjera u njih odrava nae sudjelovanje. Stoga nam je zadaa prestati vjerovati u "bezazleni" gnjev, zavist i osuivanje drugih. Postoji li kakav mistian razlog zbog kojega nevina osoba postaje metom zla? Dakako da ne postoji. Ljudi koji o karmi rtava govore kao da kakva neobjanjiva sudbina donosi bujicu razaranja, govore iz neznanja. Kad se cijelo drutvo upusti u masovno zlo, vanjski kaos odraava unutarnje previranje. Sjena je provalila na masovnoj razini. Kad se to dogodi, oluja zahvaa nevine rtve, ali ne zbog neobjanjive karme, ve zbog toga to je ta oluja toliko jaka da ne izostavlja nikoga. Odnos dobra i zla osobno ne shvaam kao borbu apsoluta; za mene je potpuno uvjerljiv mehanizam koji sam opisao, i u kojemu mrane energije jaaju skrivenu mo tako to osobi uskrauju mogunost slobodnog izbora. U sebi opaam djelovanje mranih energija, a svjesnost je prvi korak prema rasvjetljavanju tame. Svijest moe preoblikovati svaki poriv. Stoga smatram da zli ljudi ne postoje, ve samo postoje ljudi koji se nisu suoili sa svojim sjenama. Za to uvijek ima vremena, a nae due neprestano otvaraju nove puteve za primanje svjetlosti. Dokle god je tako, zlo nee biti temeljni dio ljudske prirode.
PROMJENA STVARNOSTI U CILJU USKLAIVANJA S OSMOM TAJNOM

Posudit u izraz s podruja fizike i rei da osma tajna govori o "mranoj energiji" uma. Sjena je izvan vidokruga. Da biste je otkrili, morate se posvetiti putu poniranja. To putovanje moete shvatiti kao povratak u cilju ponovnog otkrivanja dijelova vlastitoga ivota koje ste potisnuli jer su u vama izazvali jak stid i l i osjeaj krivnje. Gnjev koji probija iz sjene, vezan je za prole nerazrijeene dogaaje. Ti su dogaaji prolost, ali su njihove emocionalne posljedice i dalje prisutne. Osjeajima stida, krivnje i straha ne moete pristupiti putem razmiljanja. Sjena nije podruje misli i rijei. ak i kad se u bljeskovima sjeanja prisjetite tih emocija, pritom koristite dio viega mozga - korteks - koji ne

121

moe prodrijeti u sjenu. Put poniranja zapoinje tek kada pronaete ulaz u nii mozak gdje se doivljaji ne razvrstavaju u skladu s razumom, ve prema intenzitetu osjeaja. U vaem niem mozgu, poistovjeenom s limbikim sustavom koji obrauje emocije i s reptilskim mozgom koji reagira u kontekstu grube prijetnje i opstanka, neprestano se odvija drama. Mnoga pitanja koja bi vii mozak razumno protumaio - zaglavili ste u prometu, doivjeli ste poslovni gubitak, niste dobili oekivano promaknue na radnom mjestu, djevojka je odbila va poziv na izlazak - izazivaju iracionalne reakcije. Iako toga niste svjesni, svakidanji dogaaji potiu va nii mozak na donoenje sljedeih zakljuaka: U opasnosti sam. Mogao bih poginuti. Moram napasti. Povrijeen sam toliko da se nikada neu oporaviti. Ti ljudi zasluuju smrt. Bacaju me u oaj. Ne zasluujem ivjeti. Sve je beznadno - zauvijek sam izgubljen u tami. Proklet sam. Nitko me ne voli. Da bih te osjeaje pretoio na papir, morao sam ih verbalizirati, no najbolje ih je promatrati kao energije - snane, impulzivne sile s vlastitim pogonom. Koliko god se osjeate slobodnim od tih mranih energija, budite uvjereni da postoje i u vama. U suprotnom biste ivjeli u stanju potpune slobode, radosti i nesputanosti. Bili biste u jedinstvu, u stanju nevinosti postignutom proiavanjem skrivenih energija sjene. Danas moete poeti uiti kako putem osjeaja proniknuti u sjenu. Energije sjene se otkrivaju: - kad god ne moete govoriti o svojim osjeajima - kad god osjeate da ste izgubili nadzor - kad god doivljavate bljeskove panike i l i uasa - kad god elite snano osjeati, ali vam je um prazan - kad god se rasplaete bez razloga - kad god osjeate neobjanjivu odbojnost prema nekome - kad god se razumna rasprava pretvori u estoku svau

122

- kad god napadnete nekoga bez ikakva povoda Mnogo je drugih naina na koje sjena prodire u svakidanje situacije, no navedeni su naini najei. Zajedniko im je prelaenje granice: situacija koja je bila pod nadzorom odjednom postane tjeskobna, izazove neoekivani gnjev i l i jaki strah. Kada to sljedei put osjetite, promatrajte hoete li poslije osjetiti krivnju i l i stid; ako ih osjetite, dodirnuli ste sjenu, makar nakratko. Provala iracionalnih osjeaja nije isto to i njihovo oslobaanje. "Ispuhivanje" nije proienje. Zato ispad nemojte pogrjeno protumaiti kao katarzu. Energija sjene proiuje se sljedeim koracima: * Pojavljuje se negativan osjeaj (gnjev, tuga, tjeskoba, nesnoljivost, zamjeranje, samosaaljenje, beznadnost). * Zamolite za njegovo oslobaanje. * Preputate se osjeaju i slijedite ga kamo god eli poi. * Osjeaj vas naputa putem daha, zvuka i l i tjelesnih osjeta. * Nakon toga osjeate olakanje i shvaate to je taj osjeaj znaio. Posljednji korak otkriva najvie: kad vas energija sjene doista napusti, vie ne osjeate otpor i opaate ono to prije niste vidjeli. Uvid i oslobaanje idu ruku pod ruku. Poniranje se sastoji od brojnih susreta s vlastitom sjenom. Intenzivne emocije poput stida i krivnje predaju se malo - pomalo, a vie ne biste ni eljeli. Budite strpljivi prema sebi i, koliko god malo mislite da ste se oslobodili, recite: "To je sva energija koja je u ovom trenutku bila spremna za oslobaanje". Ne morate ekati estoku provalu energija iz sjene. Pronaite malo vremena za "meditaciju sjene" u kojoj ete si dopustiti osjetiti sve to poeli izai na povrinu. Potom moete zapoeti proces traenja osloboenja.

123

Druga vjeba: pisanje kao otponac Drugi djelotvoran otponac koji pomae doprijeti do energija sjene jest automatsko pisanje; uzmite komad papira i zapiite reenicu: "Trenutno se doista osjeam ". Prazninu ispunite osjeajem koji se pojavi - po mogunosti negativnim osjeajem koji ste toga dana drali za sebe - i nastavite pisati. Ne zastajkujte - piite to bre biljeei rijei koje ele izai iz vas. Za poetak ove vjebe moete uporabiti i sljedee reenice: "Trebao sam rei ." "Jedva ekam da nekome kaem kako sam "Nitko me ne moe sprijeiti da kaem istinu o "Ovo nitko ne eli uti, ali ."

." ."

Pomou navedenih otponaca sami sebi doputate izraavanje, no vaniji cilj jest stii do skrivenog osjeaja. Zbog toga rijei nisu vane. Kad pristupite osjeaju, pravi posao oslobaanja moe zapoeti. Potrebno je prepustiti se osjeaju i potpuno ga osjetiti, zatraiti oslobaanje i pratiti osjeaj sve dok ne steknete novi uvid u samoga sebe. Istinsko i duboko oslobaanje moglo bi iziskivati vjebu, no zidovi otpora postupno e se ruiti. Sjena na prikriveni nain sudjeluje u vaem svakidanjem ivotu. Nikada nije toliko skrivena da je ne moete rasvijetliti.

124

Deveta tajna

roli sam tjedan upoznao dvoje ljudi koji bi mogli zapodjenuti duhovnu bitku da nisu toliko plemeniti. Prva je bila ena sa savjeu. Budui da je u poslu proizvodnje odjee zaradila veliko bogatstvo, znala je da se velik dio finih stvarica koje odijevamo proizvodi u jezivim uvjetima zemalja Treega svijeta, u kojima djeca rade esnaest sati dnevno za bijednu naknadu. S obzirom da se osobno uvjerila u to, postala je predana aktivistica. "Moramo iskorijeniti ropski rad", rekla mi je sa strau u glasu. "Ne shvaam kako je mogue da svi nisu uasnuti onime to se dogaa." Vidio sam da je zapravo eljela doznati zato ja nisam uasnut. Netremice me je gledala prodornim, grozniavim pogledom. "Ba ti", govorile su njezine oi. A l i , nije me trebalo podsjeati. Kad ivite ivotom koji je javno povezan s duhovnou, ljudi ele doznati zato niste usvojili njihov oblik duhovnosti. U navedenom sluaju, ena sa savjeu smatrala je da je ovjekoljublje najvii oblik duhovnosti; prema njezinom poimanju ovjek nije istinski duhovan ako ne pomae siromanima, ako se ne bori protiv nepravde i nejednakosti. Nekoliko dana poslije njezinu sam suprotnost upoznao u ovjeku koji zarauje iscjeljivanjem na daljinu. Roen je u Junoj Americi, a zagonetno iskustvo iz djetinjstva otkrilo mu je da je sposoban vidjeti suptilan svijet auri i

125

energetskih polja. Taj je dar dugo bio neiskoriten; bavio se uvozom i izvozom sve dok nije preao etrdesetu. A tada je obolio i poao iscjelitelju koji ga je izlijeio bez polaganja ruku - jednostavno je psihiki pokrenuo njegovu energiju. Tada se duboko zainteresirao za isti posao. I njega je zanimalo zato ne slijedim njegovu inaicu duhovnosti. "Na astralnoj e se razini dogoditi promjene", rekao je priguenim, suzdranim tonom. "Na materijalnoj razini vlada znanost, ali e se 2012. godine dogoditi preokret - to su mi rekli moji duhovni vodii. Znanost e tada poeti propadati, unitena vlastitim pretjerivanjem. Tada e se duh vratiti na ovaj planet." Umjesto gorljivog ovjekoljublja, taj je ovjek zagovarao nevezanost i povlaenje iz materijalnog svijeta. Kao i spomenuta ena, ni on nije mogao shvatiti zato mu se nisam pridruio - smatrao je da su pokuaji mijenjanja svijeta putem suoavanja oito beznadni. Koliko god neobino zvualo, sloio sam se s oboje. Predstavljali su sljedeu tajnu: svatko od nas ivi u multidimenzionalnosti. Slobodni smo odabrati emu emo posvetiti pozornost, a njezin nam smjer otvara novu stvarnost. Iako se njih dvoje nisu slagali, oboje su nastojali rijeiti isti problem: kako biti duhovan usprkos zahtjevima materijalizma. I jedan i drugi pronali su valjano rjeenje iako ni jedno od tih rjeenja nije bilo jedino. Govorei o drugim dimenzijama, podrazumijevam podruja svijesti. Svijest je tvorac stvarnosti, o tome ve prilino dugo raspravljamo, ali je tvorac zapravo "onaj koji odabire". Jedna stvarnost ve obuhvaa sve mogue dimenzije; nitko ne mora stvarati nove, to ne bi ni mogao ak i kad bi elio. No, pozornou oivljavamo te dimenzije: ulazimo u njih, pridajemo im novo znaenje i slikamo jedinstvene slike. Najprije u pobrojati ta podruja.

Kako svijest proizlazi iz izvora isto bivanje: podruje Apsolutnoga, ista svijest, prije poprimanja ijedne znaajke. Stanje prije stvaranja. Posrijedi zapravo nije zasebno podruje budui da proima sve. Uvjetovano blaenstvo: podruje u kojemu svijest postaje svjesna vlastitoga potencijala.

126

Ljubav: poticajna sila stvaranja. Znanje: podruje unutarnje inteligencije. Mitovi i arhetipovi: kolektivni obrasci drutva. To je podruje bogova i boginja, junaka i junakinja, muke i enske energije. Intuicija: podruje u kojem um shvaa prikriveno ustrojstvo ivota. Mata: podruje kreativne domiljatosti. Razum: podruje logike, znanosti i matematike. Emocije: podruje osjeaja. Fiziko tijelo: podruje osjeta i pet osjetila. Koje je od navedenih podruja istinski duhovno? Sva su meusobno povezana, ali esto moete opaziti da se ljudi ustale u odreenom podruju te na tom osobitom mjestu pronalaze i duh. ena sa savjeu svoje je mjesto pronala u emocijama i u fizikom tijelu pogaalo ju je svakidanje tjelesno muenje siromanih. No, iz njezinih motiva nipoto ne moemo iskljuiti ljubav, a moda je i intuitivno znala da je to humanitarno nastojanje za nju najbolji put razvoja. ovjek koji je iscjeljivao na daljinu svoje je mjesto pronaao u podruju intuicije. U njemu djeluju suptilne energije. Njegov je oblik duhovnosti iziskivao rad s nevidljivim silama koje povezuju svijet. Iz njegovih motiva ne moemo iskljuiti ljubav, a mogue je i da je djelovao na podruju mita i arhetipova budui da je pri obavljanju svojega posla zazivao anele i duhovne vodie. Skeptik bi mogao rei da ta podruja uope ne postoje. Taj argument nije lako pobiti jer ako neto za vas ne postoji, to je kao da doista ne postoji. Ovo bi mogao biti pravi trenutak za razmatranje jednostavnog primjera. Nakon snjene oluje ljudi opaaju automobil zabijen u zapuh. Za volanom je onesvijeteni voza. Ljudi zastaju kako bi ustanovili to se dogodilo i pitaju jedni druge: "Kako se to dogodilo?" Jedan pokazuje tragove guma u snijegu: "Automobil je skrenuo s puta - eto kako se dogodilo". Drugi promatra pokazuje volan izvinut na stranu: "Dolo je do kvara upravljakog mehanizma - eto kako se dogodilo". Trei promatra osjeti miris vozaeva daha: "Bio je pijan - eto kako se dogodilo". Na posljetku naie neurolog s prenosivim aparatom za magnetsku rezonanciju i pokae snimku vozaeva mozga: "U njegovu motorikom korteksu prisutne su anomalije - eto kako se dogodilo". Svaki odgovor u potpunosti ovisi o vrsti dokaza. Isto je pitanje postavljeno

127

na razliitim razinama stvarnosti, a na svakoj je razini samo jedan odgovor bio logian. Neurolog nije neprijatelj automehaniaru; on samo smatra da je njegov odgovor dublji, a time i istinitiji. Kad netko kae da za svjesnost univerzuma nema znanstvenog dokaza, odmah mu odgovaram: "Ja sam svjestan, a nisam li ja jedna od aktivnosti univerzuma?" Mozak djeluje temeljem elektromagnetskih impulsa pa ga se moe smatrati aktivnou univerzuma jednako kao i elektromagnetske oluje u atmosferi ili na dalekoj zvijezdi. Stoga je znanost oblik elektromagnetizma koji vrijeme provodi prouavajui drugi oblik. Svidjela mi se primjedba koju mi je jednom zgodom uputio fiziar: "Znanost nipoto ne bismo smjeli smatrati neprijateljicom duhovnosti jer je ona njezina najvea saveznica. Znanost je Bog koji objanjava Boga putem ovjekovog ivanog sustava. Nije li duhovnost isto?" Filozof bi mogao rei da stvarnost nije potpuno spoznata sve dok se ne obuhvate svi slojevi tumaenja. U tom se smislu teorija jedne stvarnosti ne suprotstavlja materijalizmu, ve se nadovezuje na njega. Voza koji se zabio u snjeni zapuh mogao je biti na jednoj od mnogih motivacijskih razina: moda je bio u depresiji i namjerno je sletio s ceste (emocije). Moda je razmiljao o pjesmi koju je elio napisati pa mu je pozornost odlutala (mata). Moda je zakljuio da e automobil iz suprotnog smjera prijei na njegovu traku (intuicija). Da biste preli na novu razinu tumaenja, morate prekoraiti razinu na kojoj se nalazite, poi dalje od nje. Ako moete potvrditi da je prekoraivanje neega vaa svakidanja aktivnost, nema opravdanog razloga da materijalizam uporabite kao toljagu kojom ete navaliti na duhovnost. Materijalan svijet moe i ne mora biti vaa osnovna razina doivljavanja. Prekoraenje osnovne razine omoguuje vam prelazak na druge razine, to inite i u ovom trenutku dok va mozak pretvara kemijske tvari u misli. Dakle, pitanje je na kojoj razini elite ivjeti. Osobno smatram da se najbolji ivot ivi na svim razinama svijesti. Vaa pozornost nije ograniena niti uska; otvarate se cijeloj svijesti. I vi moete ivjeti takvim ivotom, ali je vaa usredotoenost na samo jednu i l i dvije razine prouzroila slabljenje ostalih. Budui da su istisnute iz vae svijesti, vaa je sposobnost prekoraenja znatno smanjena. (Na najsvjetovnijoj razini to je esto pitanje pronalaenja vremena. Malokad upoznam znanstvenika koji je ozbiljno razmislio o svijesti - previe su zaokupljeni laboratorijskim radom. Kao i svi mi, znanstvenici su

128

pretrpani poslom, a ako postoji mogunost da se temelj ovoga svijeta znatno razlikuje od onoga to su nauili na studiju medicine i l i u podruju kvantne fizike, tipian e znanstvenik to pitanje razmotriti sutra.) Svaka dimenzija vaega postojanja ima svoju svrhu i nudi ispunjenje kakvo vam nita drugo ne moe ponuditi (to su "okusi stvaranja"). U potpuno proirenoj svijesti dostupna je svaka razina.

ivot u svim dimenzijama svijesti isto bivanje: kad su ova vrata otvorena, sebe poznajete kao "ja jesam", jednostavno stanje vjenoga postojanja. Uvjetovano blaenstvo: kad su ova vrata otvorena, u svim aktivnostima osjeate ivotnost i ivahnost. Blaenstvo premauje uitak i bol. Ljubav: podruje blaenstva kao osobnog doivljaja. Kad su ova vrata otvorena, ljubav doivljavate u svakom vidu ivota. Poevi od odnosa sa samim sobom, ljubav je va najvaniji motiv u svakom odnosu. Na dubljoj razini ljubav vas povezuje s ritmom univerzuma. Znanje: ovo je izvor uma. Kad su ova vrata otvorena, sposobni ste proniknuti u mudrost i znanje o svemu u svijetu. Mit i arhetipovi: kad su ova vrata otvorena, svoj ivot oblikujete u svetu potragu. Teite ciljevima kojima su teili junaci i junakinje koje tujete. Na taj nain odravate i vjenu dinamiku izmeu mukoga i enskoga. Intuicija: kad su ova vrata otvorena, suptilne sile te dimenzije sposobni ste primijeniti u cilju iscjeljivanja, jasnovidnosti i uvida u ljudsku prirodu. Intuicija vas ujedno vodi na vaem putu i pomae vam odluiti kojim putem krenuti kada se smjer vaega ivota promijeni. Mata: kad su ova vrata otvorena, predodbe vaeg uma imaju stvaralaku mo. One udahnjuju ivot mogunostima koje prije nisu postojale. Na ovoj razini razvijate i strast prema istraivanju nepoznatoga. Razum: kad su ova vrata otvorena, sposobni ste stvarati sustave i predloke stvarnosti. Racionalna se misao s beskonanim mogunostima hvata u kotac pomou logike koja ralanjuje stvarnost te njezine dijelove razmatra neovisno o cjelini.

129

Emocije: kad su ova vrata otvorena, osjetljivi ste na tjelesne osjete i tumaite ih kao ugodu i bol, osjeaje koje elite osjeati i one koje elite izbjei. Emocionalno je podruje toliko mono da prevladava nad logikom i razumom. Fiziko tijelo: kad su ova vrata otvorena, smatrate se zasebnim biem u materijalnom svijetu. Kako su nastale sve te razine? Kao osnovna injenica postojanja: isto ih je bivanje zamislilo, projiciralo ih iz sebe i potom ulo u njih. To je kozmika matina ploa, a va je ivani sustav povezan s njom. Obraajui pozornost na bilo koju dimenziju ivota, aljete joj struju svijesti. Ako ne obraate pozornost, krug je zatvoren za tu dimenziju. Iako koristim rijei poput vrata, krug i razine, one nisu dostatne za opisivanje stvarnosti koja vibrira sa svakim impulsom. Vi djelujete na svaku dimenziju, ak i ako joj niste usmjerili pozornost kako biste je istraili i shvatili to se na njoj nalazi. Za osobu koja je u potpunosti istraila odreenu dimenziju na sanskrtu se kae da je dosegla vidju, i premda ta rije u doslovnom prijevodu znai "znanje", obuhvaa mnogo vie - svladavanje odreenoga niza prirodnih zakona. Zamislite da ulazite u radionicu u kojoj se koriste vama nepoznata orua i vjetine. im uete, pogledom obuhvaate sve, ali svladavanje svake pojedinosti iziskuje vjebu. Na posljetku postajete druga osoba s potpuno promijenjenim nainom poimanja. Stoga glazbenik, koji je zavrio glazbenu kolu Juilliard, svaku notu na radiju uje putem ivanog sustava koji se razlikuje od ivanog sustava elektroinenjera koji je upravo diplomirao na Tehnolokom fakultetu. Obojica su dosegli vidju, znanje koje postajemo umjesto da ga pasivno uimo. Ljude s potpuno razliitim vienjima duhovnosti povezuje zajednika tenja vidji. Oni tee preobrazbi putem znanja koje proizlazi izravno iz izvora - tek manju razliku predstavlja injenica da je taj izvor za jednu osobu Bog, dok je za drugu Brahman, Alah, Nirvana i l i Bivanje. Ljude zapravo razdvajaju zatvorena vrata opaanja. To se stanje naziva avidja ili nedostatak svijesti.

130

Odvajanje od svjesnosti isto bivanje: kad su ova vrata zatvorena, ivimo u stanju razdvojenosti. Prisutan je dubok strah od smrti i nepovezanost; potpuna odsutnost bilo kakve boanske prisutnosti. Uvjetovano blaenstvo: kad su ova vrata zatvorena, ivot je potpuno lien radosti. Srea je tek prolazno stanje. Ne postoji mogunost za uzviene doivljaje. Ljubav: kad su ova vrata zatvorena, ivot je lien osjeaja. Osjeamo se izoliranima u sivom svijetu u kojemu su drugi ljudi daleke figure s kojima nas nita ne povezuje. Svijet ne ostavlja dojam da u njemu djeluje ruka ljubavi. Znanje: kad su ova vrata zatvorena, prirodni zakoni zbunjuju. Znanje se stjee iskljuivo putem injenica i ogranienog osobnog iskustva, bez pristupa dubljem znaenju. Mit i arhetipovi: kad su ova vrata zatvorena, nema uzvienih primjera, junaka i bogova, nema strastvene tenje. U vlastitim ivotima ne opaamo mitsko znaenje. Odnos mukarca i ene ne posjeduje dublju dimenziju, ve samo ono to je na povrini. Intuicija: kad su ova vrata zatvorena, ivot ne posjeduje znaajku suptilnosti. Osoba ne stjee uvide, ne dogaaju joj se bljeskovi otroumnosti niti uzvieni "aha!" trenuci. Suptilna mrea povezanosti koja odrava univerzum potpuno je skrivena od pogleda. Mata: kad su ova vrata zatvorena, um ne posjeduje sposobnost apstraktnog razmiljanja. Sve poimamo doslovce - umjetnost i prenesena znaenja imaju vrlo malu vanost. Vanim se odlukama pristupa putem tehnikog ralanjivanja te ne postoji mogunost iznenadnog kreativnog skoka. Razum: kad su ova vrata zatvorena, ivot je besmislen. ovjekom vladaju nasumini porivi. Ni jedno djelovanje ne moe biti dovedeno do kraja, a odluke se donose nerazborito. Emocije: kad su ova vrata zatvorena, osjeaji su zamrznuti. Suosjeanju ili empatiji preostaje vrlo malo ili nimalo mjesta. Dogaaji se doimaju nepovezanima, bez slijeda, a drugi se ljudi ne shvaaju kao prilika za povezivanje.

131

Fiziko tijelo: kad su ova vrata zatvorena, ivot se odvija iskljuivo u mentalnom podruju. Osoba svoje tijelo doivljava kao inertno, mrtav teret koji mora vui uokolo. Tijelo postoji tek kao nuan sustav odravanja ivota. Kretanje i djelovanje u svijetu ne predstavljaju uitak. Kao to opaate, avidja ne obuhvaa jedno, ve mnoga stanja. Za indijsku tradiciju ta razlika nije bila suptilna pa su se ljudi dijelili na one koji ive u neznanju i na prosvijetljene. Dakle, ako niste ivjeli u jedinstvu, ivjeli ste u krajnjem neznanju. (Pribline zapadnjake inaice bile bi izgubljenost i l i izbavljenost.) Stoga su oni u vidji bili malobrojni, a oni u avidji mnogobrojni. No, tradicija je previala ustrojstvo svijesti. Mi smo multidimenzionalna bia pa stoga vidju moemo dosegnuti u jednom podruju, ali ne i u drugima. Picasso je bio vrhunski umjetnik (mata), ali iznimno lo suprug (ljubav); Mozart je skladao boansku glazbu (mata i ljubav), ali je tjelesno bio slab; Lincoln je ovladao mitom i arhetipovima, ali je emocionalno bio potpuno prazan. Ista je neravnotea prisutna i u vaem ivotu. Dokle god nastojimo prijei put od avidje do vidje, ivimo duhovnim ivotom.
PROMJENA STVARNOSTI U CILJU USKLAIVANJA S DEVETOM TAJNOM

Razlog zbog kojega nam se Krist, Buddha, Sokrat ili bilo koji drugi uitelj izravno obraaju jest injenica da ograniena svijest ipak omoguuje iznenadne, jasne uvide u stvarnost s onu stranu granica. Va ih um eli prekoraiti. Uska pozornost nalik je jednoj svjetiljci koja obasjava samo jedan predmet. Pritom iskljuuje sve to je izvan njezine zrake; u umu je to jednako odbacivanju. A l i , to bi se dogodilo kad biste u potpunosti odustali od procesa odbacivanja? Kad bi vam to polo za rukom, svemu biste posveivali jednaku pozornost. Odbacivanje je navika. Bez nje moete prihvaati ivot kako vam dolazi. Usredotoite se na svako pojedino podruje svijesti i zapiite na koji nain sami sebi ne doputate ulazak u njega. Tako postajete svjesni ime ograniavate svoju svijest, a ako se u tome uhvatite na vrijeme, moete poeti mijenjati svaku od duboko ukorijenjenih automatskih reakcija. Primjerice: isto bivanje: ne usporavam kako bih iznutra bio potpuno tih. Ne odvajam vrijeme za meditaciju. Ve dugo nisam osjetio spokojstvo prirode. Zatei

132

u se u trenucima kad odbacujem unutarnji mir i pronai u vrijeme za njega. Uvjetovano blaenstvo: ne osjeam radost samo zbog toga to sam iv. Ne traim mogunosti za udivljenje. Mislim da s malom djecom ne provodim dovoljno vremena. Nisam promatrao nono nebo. Zatei u se u trenucima kad odbacujem radosno udivljenje i pronai u vremena za njega. Ljubav: svoje sam voljene shvaao zdravo za gotovo pa nisam izraavao dovoljno ljubavi. Neugodno mi je primati ljubav od drugih. Ljubav sam zapostavio kao neto emu ne pridajem osobitu vrijednost. Zatei u se u trenucima kad odbacujem prilike da ljubavi pruim vano mjesto u svojem ivotu i pronai u vremena za nju. Znanje: preesto podlijeem sumnji. Automatski zauzimam skeptian stav i prihvaam samo nepobitne injenice. ini se da ne poznajem ni jednu mudru osobu te vrlo malo vremena posveujem filozofiji i duhovnim djelima. Zatei u se u trenucima kad odbacujem tradicionalnu mudrost i pronai u vremena za nju. Mit i arhetipovi: vie zapravo i nemam svoje junake. Ne sjeam se kada sam u nekome i l i u neemu pronaao vrijedan primjer. Idem svojim putem koji je jednako dobar kao i svi drugi. Zatei u se u trenucima kad odbacujem pomisao da je uzvieno nadahnue prijeko potrebno i pronai u vremena za njega. Intuicija: sluim se razumom. Ne povodim se za neim tako neodreenim kao to je intuicija. Traim dokaz da bih povjerovao u neto. Smatram da su sve izvanosjetilne moi zapravo izmiljotine. Razmatram situaciju i prema tome donosim odluku. Zatei u se u trenucima kad odbacujem prve predosjeaje i poet u im vjerovati. Mata: umjetnost nije za mene. Ne odlazim u muzeje niti na koncerte. Moji hobiji su televizija i portske novosti. Osobno smatram da najkreativniji ljudi ive "u oblacima". Zatei u se u trenucima kad odbacujem svoju matu i pronai u naine njezina izraavanja. Razum: znam to znam i toga se drim. Malokad sluam drugu stranu samo elim dokazati da sam u pravu. Sklon sam isto reagirati na sline situacije. Svoje planove ne ostvarujem uvijek, ak i ako su dobri. Zatei u se u trenucima nerazboritosti i zastat u kako bih razmotrio sva stajalita. Emocija: ja ne izvodim "scene" i ne volim da ih drugi izvode. Nisam oduevljen ljudima koji se predaju svojim emocijama. Moj moto glasi: "Sus-

133

pregni" - nitko me ne moe vidjeti da plaem. Ne sjeam se da mi je itko u djetinjstvu rekao da su emocije pozitivne. Zatei u se u trenucima kad odbacujem svoje istinske osjeaje i pronai u siguran nain njihova izraavanja. Fiziko tijelo: trebao bih se brinuti za sebe. Moja je tjelesna forma danas mnogo loija no to je bila prije pet i l i deset godina. Nisam zadovoljan svojim tijelom i nisam osobito sklon tjelesnoj aktivnosti. uo sam za tjelesne terapije, ali smatram da su namijenjene razmaenim i pomalo aavim ljudima. Zatei u se u trenucima kad odbacujem tjelesnu stranu svojega ivota i pronai u vremena za nju. Zbog nedostatka prostora iznio sam samo ope napomene, ali vi biste trebali biti to odreeniji. Pod pojmom "Ljubav" zapiite ime osobe kojoj niste iskazali ljubav i l i trenutak kada vam je bilo neugodno primiti ljubav. Pod pojmom "Mata" zabiljeite muzej u svojem gradu koji ne posjeujete i l i umjetniki nastrojenu osobu koju izbjegavate. Takoer je uputno tono odrediti kako ete promijeniti te navike odbacivanja.

134

Druga vjeba: profil moje svijesti Nakon to ste otkrili svoja ogranienja, sastavite profil svoje svijesti u sadanjem trenutku. Drite ga na sigurnom mjestu i ponovno ga promotrite za ezdeset dana kako biste ustanovili koliko ste se promijenili. Da biste nainili profil, potrebno je svaku pojedinu kategoriju ocijeniti ocjenom od 0 do 10. Nakon ezdeset dana ponovno obavite procjenu prije no to razmotrite prijanji profil.

0 bodova 1-3 boda 4-6 bodova 7-9 bodova 10 bodova

Na ovo podruje svojega ivota ne obraam pozornost. S ovim podrujem imam malo iskustva; nisam ga ve dugo doivio i vrlo ga rijetko doivljavam. Ovo mi je podruje ivota poznato i doivljavam ga prilino esto. Ovo je vano podruje mojega ivota i veoma sam usredotoen na njega. U ovom sam podruju "kod kue". Dobro ga poznajem i posveujem mu vrlo mnogo pozornosti.

(0-10 bodova) isto bivanje Uvjetovano blaenstvo Ljubav Znanje Mit i arhetipovi Intuicija Mata Razum Emocije Fiziko tijelo

135

Deseta t a j n a

ad bi duhovnost zatraila savjet strunjaka za promidbu, pretpostavljam da bi glasio: "Probudi u ljudima strah od smrti". Ta taktika djeluje ve tisuama godina. 0 smrti znamo samo to da nakon nje vie niste ovdje i to izaziva dubok strah. Ljudi su oduvijek arko eljeli doznati to se nalazi "s druge strane ivota". A l i , to ako nema "druge strane"? Moda smrt nije potpuna, ve samo relativna promjena. Na posljetku, svi mi svaki dan umiremo, a trenutak poznat kao smrt zapravo je nastavak toga procesa. Sveti Pavao govorio je o svakidanjem umiranju, ime je zapravo opisivao tako snanu vjeru u zagrobni ivot i spasenje koje je Krist obeao da smrt pred njom gubi mo izazivanja straha. Pa ipak, svaki dan umiranje je i prirodni proces koji se u stanicama odvija ve milijardama godina. ivot je tijesno povezan sa smru, to se moe opaziti kad god se stanica koe oljuti. Taj proces eksfolijacije jednak je opadanju lia (latinska rije za list jest folium), a biolozi su smrt skloni shvaati kao preduvjet obnavljanja ivota. Meutim, takvo stajalite ne prua osobitu utjehu jer ste poistovjeeni s listom koji pada s drveta kako bi nainio mjesta za pupanje sljedeeg proljea. Umjesto da smrt razmatram u neosobnom kontekstu, usredotoit u se na vau smrt, prividan kraj osobe koja je u ovom trenutku iva i takva eli ostati. Izvjesnost vlastite smrti pitanje je s kojim se nitko ne voli suoiti, no

136

ako vam uspijem razotkriti stvarnost smrti, prevladat ete tu nesklonost i strah te postati sposobni posveivati vie pozornosti i ivotu i smrti. Samo suoavanje sa smru omoguuje razvijanje istinske strasti prema ivljenju. Strast nije mahnita; ne hrani je strah. Veina ljudi na nesvjesnoj razini ak i danas osjea da ivot otimaju iz ralja smrti prestravljeni spoznajom da je vrijeme njihova boravka na Zemlji tako kratko. Meutim, kad se prepoznate kao dio vjenosti, odustajete od plaljivog grabljenja mrvica sa stola jer poinjete primati obilje ivota o kojemu toliko sluamo, ali ga vrlo malo ljudi doista doivljava. Slijedi jednostavno pitanje: ako ste baka ili djed, vie neete biti dijete, tinejder ili mlad ovjek. Dakle, koji e se od tih ljudi pojaviti kada doe vrijeme da poete na nebo? Veinu ljudi to pitanje potpuno zbuni? Nije lako. Danas vie niste ona osoba koja ste bili kad vam je bilo deset godina. Vae se tijelo potpuno izmijenilo i vie nije nimalo nalik tijelu toga desetogodinjaka. Ni jedna molekula u vaim stanicama nije ista kao ni va um. Izvjesno je da vie ne razmiljate kao dijete. Desetogodinjak koji ste neko bili danas je zapravo mrtav. Dok vam je bilo deset godina, za vas je bio mrtav dvogodinjak koji ste neko bili. Razlog zbog kojega se ivot doima neprekidnim jesu sjeanja i elje koje vas veu za prolost, no i one se neprestano mijenjaju. Va se um, kao i tijelo, neprestano mijenja jer ga ispunjavaju prolazne misli i emocije. Kad postanete svjesni sebe bez vezanosti za odreenu dob, otkrili ste tajanstvenog unutarnjeg promatraa koji nije prolazan. Samo se nepristrana svijest moe smatrati promatraem - ona ostaje ista dok se sve drugo mijenja. Svjedok ili promatra iskustva jest jastvo kojemu se dogaaju sva iskustva. Bilo bi uzaludno nastojati zadrati ono to jeste u ovom trenutku u smislu tijela i uma. (Ljudi su zbunjeni pitanjem koje e jastvo ponijeti na nebo jer zamiljaju da e onamo poi idealno jastvo i l i jastvo koje su povezali sa svojim matanjima. Meutim, na odreenoj razini svi znamo da ni jednu dob nismo doivjeli kao savrenu.) ivot mora biti nov. Mora se obnavljati. Kad biste mogli pobijediti smrt i ostati tko jeste - i l i tko ste bili u vrijeme koje smatrate najboljim razdobljem svojega ivota - uspjeli biste se samo mumificirati. U svakom trenutku umirete kako biste se mogli nastaviti stvarati. Ve smo ustanovili da vi niste u svijetu; svijet je u vama. To osnovno naelo jedne stvarnosti znai i da vi niste u svojem tijelu; vae tijelo je u

137

vama. Niste u svojem umu; va um je u vama. U umu nema mjesta na kojemu biste nali osobu. Za odravanje osjeaja samoga sebe va mozak ne troi ni jednu molekulu glukoze iako milijuni sinaptikih rafala odravaju sve to jastvo ini u svijetu. Dakle, kaemo da dua u trenutku smrti naputa ovjekovo tijelo, no tonije je rei da tijelo naputa duu. Tijelo je prolazno, a u tom trenutku nepovratno odlazi. Dua ne moe otii jer nema kamo. Ovu je radikalnu tvrdnju potrebno pojasniti jer ako nakon smrti ne odlazite nikamo, to znai da ve jeste ondje. To je jedan od paradoksa kvantne fizike ije razumijevanje ovisi o poznavanju izvora svega. Ljudima katkad postavljam jednostavna pitanja poput: "to ste sino veerali?" Kad mi odgovore "Pileu salatu" ili "Odrezak", upitam ih: "Gdje je to sjeanje bilo prije no to sam vam postavio pitanje?" Kao to smo ve ustanovili, predodba pilee salate ili odreska nije utisnuta u va mozak - kao ni okusi i l i mirisi hrane. Kad sjeanje prizovete u um, oivljujete odreeni dogaaj. Sinaptika aktivnost stvara sjeanje koje, po elji, obiluje vizualnim predodbama te predodbama okusa i mirisa. Prije no to ga oivite, sjeanje nije lokalno, odnosno nema lokaciju; ono je dio polja potencijala, energije ili inteligencije. Drugim rijeima, vi posjedujete potencijal za prisjeanje, to je mnogo vie od jednoga sjeanja koje nije nigdje na vidiku. To se nevidljivo polje protee u svim smjerovima; skrivene dimenzije koje smo razmotrili mogue je objasniti kao razliita polja u jednom beskonanom polju, samom bivanju. Vi jeste to polje. Svi grijeimo poistovjeujui se s dogaajima koji dolaze i prolaze u tom polju. To su izdvojeni trenuci - pojedinani bljeskovi oivljavanja polja. Temeljna je stvarnost isti potencijal, to se naziva i duom. Znam koliko sve to zvui apstraktno kao to su zvuali i indijski mudraci. Promatrajui svijet prepun predmeta i osjeta, domislili su osobit izraz akaa kako bi odgovarao dui. Rije akaa doslovce znai "prostor", no iri pojam obuhvaa prostor due, polje svijesti. Nakon smrti ne odlazite nikamo jer ve jeste u dimenziji akae koja je posvuda. (U kvantnoj fizici najmanja subatomska estica nalazi se posvuda u vremenu-prostoru prije no to se lokalizira kao estica. Premda nevidljivo, njezino je nelokalno postojanje jednako stvarno.) Zamislite kuu s etiri zida i s krovom. Ako kua izgori, zidovi i krov se rue. A l i , vatra nije utjecala na prostor kue. Vi moete zaposliti arhitekta da

138

vam projektira novu kuu, a nakon to je izgradite, unutarnji prostor nije promijenjen. Gradei kuu, vi samo dijelite neogranieni prostor na unutarnji i vanjski. Ta je podjela prividna. Prastari su mudraci govorili da je vae tijelo nalik toj kui. Izgraena je roenjem, a izgori kad umrete, no akaa i l i prostor due ostaje nepromijenjen, ostaje neogranien. Prastari su mudraci znali da je uzrok sve patnje, u skladu s prvom kleom, nepoznavanje samoga sebe. Ako ste neogranieno polje, tada smrt uope nije ono ega smo se plaili. Svrha smrti jest zamisliti se u novom obliku, s novom lokacijom u prostoru i vremenu. Drugim rijeima, zamiljate se u ovom ivotu, a nakon smrti ponovno zaranjate u nepoznato kako biste zamislili svoj sljedei oblik. Taj zakljuak ne smatram mistinim (dijelom zbog toga to sam razgovarao s fiziarima koji podupiru tu mogunost uza sve to znaju o nelokalnosti energije i esticama), no nemam namjeru preobratiti vas na vjerovanje u reinkarnaciju. Mi samo slijedimo jednu stvarnost do njezina skrivenog izvora. Ostvarujui potencijal, vi u ovom trenutku izvodite nove misli; doima se razboritim zakljuiti da je isti proces stvorio ono to jeste u ovom trenutku. Posjedujem televizor s daljinskim upravljaem pa pritiskom prsta mogu mijenjati programe, od CNN-a na M T V ili PSB. Ti programi na ekranu ne postoje sve dok ne pritisnem tipku; kao da uope ne postoje. No, unato tome znam da je svaki program u zraku, potpun i nedirnut, te u obliku elektromagnetskih vibracija eka da ga se odabere. Na isti nain i vi postojite u akai prije no to vae tijelo i um prime signal te ga oituju u trodimenzionalnom svijetu. Vaa je dua nalik mnotvu programa koje nudi televizor; program bira vaa karma (ili vai postupci). ak i ako ne vjerujete u to, ipak moete osjeati udivljenje prema zapanjujuem prijelazu iz potencijala koji je posvuda u prostoru - kao i televizijski programi - do potpuno razvijenog dogaaja u trodimenzionalnom svijetu. Kako e vam, dakle, biti kad umrete? Moglo bi biti nalik mijenjaju programa. Mata e nastaviti initi ono to je oduvijek inila: donositi nove predodbe na zaslon. Neke tradicije obuhvaaju vjerovanje u sloen proces ponovnog proivljavanja karme nakon smrti kako bi osoba shvatila smisao proivljenog ivota i pripremila se za novu ulogu due u sljedeem ivotu. Govori se da vam se u trenutku smrti pred oima odvije cijeli ivot, ne munjevitom brzinom kako to doivljavaju ljudi koji se utapaju, ve polako i s

139

potpunim shvaanjem svake odluke koju je osoba donijela otkako se rodila. Ako ste uvjetovani razmiljati u kontekstu raja i pakla, doivjet ete odlazak u raj ili u pakao. (Imajte na umu da kransko poimanje tih mjesta nije jednako islamskoj inaici ili tisuama loka tibetanskog budizma koji nakon smrti otvara mnotvo svjetova.) Kreativno ustrojstvo svijesti stvorit e to mjesto dok bi druga osoba koja je ivjela istim ivotom, ali bez takvog sustava vjerovanja, iste predodbe mogla doivjeti kao blaeni san, proivljavanje kolektivnih fantazija (nalik bajci) ili oitovanje tema iz djetinjstva. No, ako nakon smrti poete na drugi svijet, taj e svijet biti u vama jednako kao i ovaj. Znai li to da pakao i raj nisu stvarni? Pogledajte kroz prozor i usredotoite se na drvo. Ono nema druge stvarnosti osim odreenog prostorno-vremenskog dogaaja ostvarenog iz beskonanog polja potencijala. Stoga se moe rei da su raj i pakao jednako stvarni kao i drvo - i jednako nestvarni. Potpuni rascjep izmeu ivota i smrti je privid. Ljude mui pitanje gubitka tijela zbog toga to se doima kao straan rascjep ili prekid. Taj prekid zamiljaju kao prelazak u prazninu, potpun nestanak osobnosti. Iako izaziva duboke strahove, takvo je poimanje ogranieno na ego. Ego udi za kontinuitetom; eli da se dananji dan doima kao nastavak jueranjega. Ego strahuje da bi se putovanje iz dana u dan doimalo nepovezanim kad ne bi imao tu nit za koju se dri. A l i , koliku traumu doivljavate kad vam se u umu pojavi nova misao ili nova elja? Za svaku novu misao zaranjate u polje beskonanih mogunosti i izranjate s tono odreenom predodbom, jednom od bilijuna moguih predodbi. U tom trenutku niste osoba koja ste bili prije jedne sekunde. Dakle, drite se za privid kontinuiteta. Ispustite li ga u ovom trenutku, ispunit ete rijei svetoga Pavla o svakidanjem umiranju. Uvidjet ete da ste oduvijek diskontinuirani, da se neprestano mijenjate, da neprestano zaranjate u ocean mogunosti kako biste izronili neto novo. Smrt se moe smatrati potpunim prividom jer ve jeste mrtvi. Kad o sebi razmiljate u kontekstu "ja, mene i mojega", usredotoeni ste na prolost, prolo i svreno vrijeme. Njegova su sjeanja ostaci vremena koje je prolo. Ego svoje postojee stanje odrava ponavljanjem poznatoga. No, ivot je zapravo nepoznat kakav i mora biti da biste zaeli nove misli, elje i doivljaje. Odlukom o ponavljanju prolosti onemoguujete obnavljanje ivota. Sjeate li se kada ste prvi put kuali sladoled? Ako se ne sjeate, proma-

140

trajte kako vrlo malo dijete doivljava sladoled u kornetu. Izraz njegova lica otkriva da se predalo istom oduevljenju. No, drugi sladoled nije tako udesan kao prvi koliko god dijete molilo i preklinjalo za njega. Doivljaj blijedi sa svakim ponavljanjem jer kad se vratite poznatome, ne moete ga doivjeti prvi put. Koliko god danas voljeli sladoled, taj vam je doivljaj postao navika. Osjet okusa se nije promijenio, ali ste se vi promijenili. S egom ste sklopili lou pogodbu o odravanju poznatoga smjera kretanja "ja, mene i mojega" izabrali ste suprotnost ivotu, odnosno smrt. Strogo govorei, ak je i stablo pred vaim prozorom tek predodba iz prolosti. im ga opazite i va mozak obradi vidni signal, stablo je ve prelo na kvantnu razinu slijedei vibrirajue tkanje univerzuma. Da biste bili potpuno ivi, trebali biste prijei u podruje nelokalnosti u kojemu nastaju novi doivljaji. Ako odustanete od uvjerenja bivanja u svijetu, uvidjet ete da ste oduvijek ivjeli iz diskontinuiranog, nelokalnog mjesta koje nazivamo duom. Smru ulazite u isto nepoznato i u tom ete trenutku vjerojatno osjetiti da nikada niste bili ivlji no tada. Zato ekati? Putem procesa poznatog kao "predaja" i danas moete biti onoliko ivi koliko elite biti. To je sljedei korak prevladavanja smrti. Granica izmeu ivota i smrti u ovom je poglavlju postala toliko maglovita da je gotovo nestala. Predaja je in potpunog brisanja te granice. Kad ste sebe sposobni pojmiti kao cjelokupni ciklus smrti u ivotu i ivota u smrti, predali ste se - a to je najmonije orue mistika protiv materijalizma. Na pragu jedne stvarnosti mistik se oslobaa svake potrebe za granicama i zaranja izravno u postojanje. Krug se zatvara, a mistik doivljava sebe kao jednu stvarnost.

- potpuna pozornost - zahvalnost za ivotno obilje - otvaranje onome to je pred vama - neosuivanje - odsutnost ega - smjernost - prihvaanje svih mogunosti - oslobaanje ljubavi

141

Predaju veina ljudi smatra tekim ako ne i nemoguim inom. Ona podrazumijeva predavanje Bogu, a doima se da to polazi za rukom samo malobrojnim najkrjeposnijim ljudima. Po emu moemo ustanoviti da se dogodila predaja? "Ovo inim za Boga" zvui nadahnjujue, ali videokamera u kutu sobe ne moe zabiljeiti razliku izmeu ina posveenog Bogu i istoga ina izvedenoga bez posveenosti Bogu. Mnogo je lake samostalno otpoeti predaju i pustiti da se Bog pojavi ako to bude elio. Otvorite se Rembrandtovoj ili Monetovoj slici, tvorevini jednako velianstvenoj kao i sve drugo u svijetu. Potpuno se usredotoite na nju. Osjetite dubinu slike i pomnjivost uloenu u njezino nastajanje. Otvorite se onome to je pred vama umjesto da si doputate rastresenost. Nemojte unaprijed zakljuiti da vam se slika mora svidjeti jer vam je reeno da je sjajna. Ne prisiljavajte se reagirati da biste ostavili dojam pameti i l i tankoutnosti. Neka slika bude arite vae pozornosti, to je bit smjernosti. Budite otvoreni za sve reakcije koje biste mogli doivjeti. Ako prijeete sve te korake predaje, veliki Rembrandt ili Monet izazvat e ljubav jer je umjetnik jednostavno prisutan u svoj svojoj neskrivenoj ljudskosti. U prisutnosti takve ljudskosti nije teko predati se. S ljudima je mnogo tee. No, kad sljedei put sjednete veerati s obitelji, mogli biste odluiti usredotoiti se na samo jedan korak predaje kao to su potpuna pozornost i l i neosuivanje. Izaberite korak koji vam se doima najlakim i l i , jo bolje, onaj za koji znate da ga izostavljate. U odnosu s lanovima obitelji veina ljudi izostavlja smjernost. to, primjerice, znai biti smjeran u odnosu s djetetom? To znai uvaavati djetetovo miljenje kao i svoje. Na razini svijesti ono jesi jednako; tu injenicu ne opovrgava vaa prednost proizala iz viegodinjeg roditeljstva. Svi smo morali biti djeca, a ono to smo tada mislili imalo je svu teinu i vanost razmiljanja u bilo kojoj ivotnoj dobi, moda ak i vie. Tajna predaje jest u tome da se izvodi iznutra, bez nastojanja da se ugodi drugima. Koliko god nas to potrese, s vremenom se svi naemo u prisutnosti vrlo stare i krhke osobe na umoru. I u toj je situaciji mogue prijei iste korake predaje. Ako ih slijedite, ljepota umirue osobe jednako je oita kao i ljepota Rembrandta. Smrt izaziva svojevrsno udivljenje koje se postie kad prevladate potresnu reakciju straha. Takvo sam udivljenje nedavno osjetio suoivi se s biolokom pojavom koja podupire cijelu zamisao potpune povezanosti smrti i ivota. Ispostavlja se da su naa tijela ve pronala klju predaje.

142

Ta se pojava naziva apoptoza. Ta udna rije, koja mi je bila potpuno nepoznata, ovjeka vodi na duboko mistino putovanje; vrativi se s njega, ustanovio sam da se moje poimanje ivota i smrti promijenilo. Kad sam pojam apoptoza upisao na internetsku trailicu, dobio sam 357 000 lanaka, a prvi je taj pojam definirao u biblijskom kontekstu. "Svaka stanica ima svoje vrijeme ivljenja i vrijeme umiranja". Apoptoza je programirana smrt stanice, a iako toga nismo svjesni, svi mi svaki dan umiremo prema rasporedu kako bismo ostali ivi. Stanice umiru zato to to ele. Stanica paljivo prelazi proces raanja unatrag: smanjuje se, unitava svoje osnovne bjelanevine i na posljetku rastavlja vlastitu D N K . Na povrini membrane pojavljuju se mjehurii jer stanica otvara vrata vanjskom svijetu kako bi izbacila sve ivotno vane spojeve, nakon ega je progutaju leukociti jednako kao to gutaju i strane mikrobe. Po zavretku toga procesa stanica nestaje bez traga. Proitavi ovaj slikovit opis planskog rtvovanja stanice, jednostavno morate biti dirnuti. No, mistian dio tek slijedi. Apoptoza nije nain uklanjanja bolesnih ili starih stanica, kako biste mogli pomisliti. Taj nam je proces omoguio roenje. Kao embriji u maternici svi smo proli primitivne stadije razvoja kada smo imali repie poput punoglavaca, krge poput riba, koicu izmeu prstiju i, to najvie iznenauje, previe modanih stanica. Apoptoza se pobrinula za te neeljene rudimente - u sluaju mozga, odgovarajue ivane veze novoroeneta nastaju uklanjanjem suvinog modanog tkiva s kojim smo roeni. (Neurolozi su se iznenadili otkrivi da je broj stanica naih mozgova najvei pri roenju, a potom milijuni stanica nestaju kako bi via inteligencija mogla isplesti svoju finu mreu veza. Dugo se smatralo da je nestajanje modanih stanica patoloki proces povezan sa starenjem. Danas je tu teoriju potrebno preispitati u cijelosti.) Meutim, apoptoza ne zavrava u maternici. Naa se tijela i dalje razvijaju zahvaljujui smrti. Stanice imunolokog sustava, koje okruuju i gutaju strane bakterije, okrenule bi se protiv tkiva vlastitoga tijela kada jedna u drugoj ne bi izazivale smrt, a zatim i sebe unitile istim otrovima koje koriste protiv uljeza. Kad god stanica ustanovi da je njezina D N K oteena i l i manjkava, svjesna je da e nauditi tijelu ako proslijedi tu manjkavost. Sreom, svaka stanica u sebi nosi otrovni gen poznat kao p53, koji moe aktivirati kako bi izazvala vlastitu smrt. S tih nekoliko injenica jedva da smo zagrebli po povrini. Strunjaci za

143

anatomiju ve odavno znaju da stanice koe umiru svakih nekoliko dana te da je stanicama mrenice, eritrocitima i stanicama eluca takoer programiran kratak ivotni vijek kako bi se njihova tkiva brzo obnavljala. Svaka umire zbog svojega jedinstvenog razloga. Stanice koe moraju se ljutiti kako bi nam koa ostala meka, dok stanice eluca umiru zbog jakog kemijskog sagorijevanja, odnosno procesa probave hrane. Smrt nam ne moe biti neprijatelj ako jo od majine utrobe ovisimo o njoj. Razmislite o sljedeem paradoksu. Ispostavlja se da je tijelo sposobno uzeti odmor od smrti tako to stvara stanice koje odluuju ivjeti zauvijek. Te stanice ne aktiviraju p53 kad otkriju manjkavost vlastite D N K . A budui da same sebe ne ele osuditi na smrt, mnoe se nezaustavljivo i invazivno. Rak, bolest koja izaziva najvie straha, jest odmor tijela od smrti, dok je programirana smrt uvjet ivota. Posrijedi je izravno suoavanje s paradoksom ivota i smrti. Ispostavlja se da je mistina zamisao svakidanjeg umiranja zapravo najvra injenica o tijelu. To znai da smo iznimno osjetljivi na ravnoteu pozitivnih i negativnih sila, a kada se ta ravnotea poremeti, smrt je prirodna reakcija. Nietzsche je jednom primijetio da su ljudska bia jedina stvorenja koja je potrebno poticati na odravanje ivota. No, Nietzsche nije mogao znati da je to doslovce istinito. Stanice primaju pozitivne signale, spojeve zvane imbenici rasta, koji im nalau odravanje ivota. Ako ti pozitivni signali izostanu, stanica gubi volju za ivotom. Kao to mafija ima svoj "poljubac smrti", stanice takoer mogu primiti glasnike koji se veu za njezine vanjske receptore i objavljuju smrt - ti se kemijski glasnici nazivaju "aktivatorima smrti". Mjesec dana nakon pisanja ovog odlomka upoznao sam profesora s harvardskog Medicinskog fakulteta koji je otkrio zapanjujuu injenicu. Postoji tvar koja stanice raka potie na koritenje novih krvnih ila u cilju primanja hrane. Medicinska su istraivanja usredotoena na otkrivanje mogunosti blokiranja te nepoznate tvari kako bi zloudnom izrastu bile uskraene hranjive tvari, to bi dovelo do njegova unitenja. Isti je profesor otkrio da potpuno suprotna tvar u trudnica izaziva toksemiju, potencijalno smrtonosan poremeaj pri kojemu krvne ile "nisu sklone" pokoriti se programiranoj smrti. "Shvaate li to to znai?" pitao me je s dubokim strahopotovanjem. "Tijelo je sposobno potaknuti nastanak tvari koje odravaju ravnoteu izmeu ivota i smrti, ali znanost nije obraala pozornost na pitanje tko odrava tu ravnoteu. Nije li cijela tajna zdravlja u tom dijelu naih bia, a ne

144

u kemijskim spojevima koje koristimo?" injenica da bi svijest mogla biti karika koja nedostaje, nepoznati imbenik u pozadini, za njega je bila nalik otkrivenju. Mistici su po tom pitanju preduhitrili znanost jer mnoga mistina uenja govore da svaki pojedinac umire u pravom trenutku i unaprijed zna kada e se to dogoditi. No, volio bih dublje razmotriti pojam svakidanjeg umiranja. Ono je izbor koji svi previaju. Da bih sauvao osjeaj identiteta, elim se iz dana u dan vidjeti kao istu osobu. elim se svaki dan vidjeti u istom tijelu jer me uznemiruje pomisao da me moje tijelo neprestano naputa. No, tako mora biti ako ne elim biti iva mumija. Zahvaljujui sloenom mehanizmu apoptoze, mehanizam smrti prua mi novo tijelo. Taj je proces dovoljno suptilan da bi prolazio neopaeno. Jo nismo vidjeli dvogodinjakinju koja je u treoj godini odjednom dobila novo tijelo. Njezino je tijelo iz dana u dan isto, ali ipak nije. Samo joj proces neprestanog obnavljanja - dar smrti - omoguuje drati korak sa svakim stadijem razvoja. Pravo je udo da se ovjek zbog tog beskonanog preobraavanja osjea kao ista osoba. Za razliku od smrti stanica, roenje i smrt svojih zamisli mogu promatrati. Um mora svaki dan umirati kako bi podrao prelazak iz djejeg u odraslo razmiljanje. Moje najvanije zamisli umiru i vie se nikada ne pojavljuju, moje najintenzivnije doivljaje proguta njihova vlastita strast, moj odgovor na pitanje "tko sam ja?" potpuno se mijenja od druge do tree godine, od tree do etvrte i tako cijeloga ivota. Smrt shvaamo kad odustanemo od uobrazilje da ivot mora biti kontinuiran. Cijela priroda slijedi jedan ritam - univerzum umire brzinom svjetlosti, ali pritom ipak uspijeva stvarati ovaj planet i oblike ivota koji ga nastanjuju. Naa tijela istodobno umiru razliitim brzinama poevi s fotonom, potom kroz kemijsko rastvaranje, staninu smrt, obnavljanje tkiva i na posljetku nastupa smrt cijelog organizma. ega se toliko plaimo? Mislim da nas apoptoza oslobaa straha. Smrt jedne stanice u tijelu ne ini nikakvu razliku. Nije vaan in, ve plan - sveobuhvatno ustrojstvo koje odrava ravnoteu pozitivnih i negativnih signala na koje odgovara svaka stanica. Taj plan nije ovisan o vremenu jer see u sam postanak vremena. Nije ovisan ni o prostoru jer je posvuda u tijelu, a opet nigdje: svaka ga umirua stanica odnosi sa sobom, ali plan ipak opstaje. U jednoj stvarnosti rasprava se ne razrjeava biranjem strane; obje su strane jednako istinite. Stoga se lako mogu sloiti da dogaaji nakon smrti

145

nisu vidljivi okom pa stoga ne mogu biti dokazani kao zbiljski. Neupitno priznajem da se u pravilu ne sjeamo svojih prolih ivota te da i bez toga znanja moemo vrlo dobro ivjeti. No, ne mogu shvatiti kako itko moe ostati materijalist nakon to upozna apoptozu na djelu. Opovrgavanje ivota nakon smrti doima se uvjerljivim samo ako zanemarite sva otkria o stanicama, fotonima, molekulama, mislima i o cijelom tijelu. Svaka se razina postojanja raa i umire prema vlastitom rasporedu, u razdoblju kraem od milijuntog dijela sekunde do vjerojatnog raanja novog univerzuma za nekoliko milijardi godina. Nada s onu stranu smrti proizlazi iz obeanja obnavljanja. Ako se strastveno poistovjeujete sa ivotom umjesto s prolaznom strujom oblika i pojava, smrt zauzima mjesto koje joj pripada - mjesto imbenika obnavljanja. Tagore se u jednoj od svojih pjesama pita: "to e dati kad smrt zakuca na tvoja vrata?" U odgovoru izraava nepomuenu radost osobe koja je prevladala strah od smrti: Punina mojega ivota slatko vino jesenskih dana i ljetnih noi, moje neveliko blago prikupljeno tijekom godina, i sati prebogati ivljenjem. To e biti moj dar kad smrt zakuca na moja vrata.
PROMJENA STVARNOSTI U CILJU USKLAIVANJA S DESETOM TAJNOM

Deseta tajna govori da su ivot i smrt prirodno spojivi. Tu tajnu moete primijeniti u vlastitom ivotu tako to ete odbaciti predodbu samoga sebe koja pripada prolosti - to je svojevrsna eksfolijacija samopredodbe. Vjeba je vrlo jednostavna: sjedite zatvorenih oiju i zamislite se kao novoroene. Zamislite svoju najbolju fotografiju iz toga razdoblja, a ako se je ne moete prisjetiti, izmislite je. Dijete bi trebalo biti budno i pozorno. Privucite mu pozornost i zamolite ga da vas pogleda u oi. Kad uspostavite kontakt, nekoliko trenutaka ga promatrajte sve dok oboje ne osjetite smirenost i povezanost. Zatim zamolite dijete da vam se pridrui i promatrajte kako predodba nestaje u sreditu

146

vaih grudi. Po elji moete zamisliti svjetlosno polje koje upija tu predodbu ili tek toplinu oko srca. Zatim se zamislite kao malo dijete. Ponovno uspostavite kontakt oima, a potom i tu inaicu samoga sebe zamolite da vam se pridrui. Nastavite tako sa svim prolim jastvima koja elite oivjeti u umu - ako vas za odreenu dob veu osobita sjeanja, zadrite se u njoj, ali na posljetku biste svaku predodbu trebali zamiljati kako blijedi i nestaje. Nastavite sve do sadanje dobi, a zatim se zamislite u daljnjim, starijim ivotnim razdobljima. Zavrite s dvije zavrne predodbe: zamislite sebe kao vrlo staru osobu dobrog zdravlja i sebe na smrtnoj postelji. Sa svakom uspostavite kontakt, a zatim dopustite da predodba nestane u vama. Kad predodba vlastitog umirueg jastva nestane, sjedite u tiini i osjeajte to je ostalo. Nitko ne moe doista zamisliti vlastitu smrt jer svjedok ostaje ak i ako odete tako daleko - to bi mnogima moglo biti jezivo - da vidite sebe kao truplo koje se sputa u grob i raspada se na svoje sastavne elemente. Vizualizacija vlastitoga trupla prastara je tantrika vjeba iz Indije, a osobno sam predvodio njezina skupna izvoenja. Gotovo svi stiu do istog, nimalo jezivog uvida: promatrajui nestanak svih svojih zemaljskih sastavnica, uviate da sebe ne moete ugasiti. Prisutnost svjedoka, koji preivljava sve, upuuje na podruje s onu stranu plesa ivota i smrti. Druga vjeba: svjesno umiranje Kao i svaki drugi doivljaj, umiranje je doivljaj koji stvarate sami, ali vam se istodobno i dogaa. Mnoge istonjake kulture obuhvaaju vjebu "svjesne smrti" pri kojoj osoba aktivno sudjeluje u oblikovanju procesa umiranja. Uz molitvu, obrede, meditaciju i pomo ivih, umirui ini zaokret od uvjerenja "dogaa mi se ovo iskustvo" do uvjerenja "ja oblikujem ovo iskustvo". Na Zapadu nemamo tradiciju svjesne smrti. tovie, umirue ostavljamo da umru sami u bezlinim bolnicama u kojima je rutina beutna, zastraujua i dehumanizirajua. Na tom bi se podruju mnogo toga trebalo promijeniti. Vi kao pojedinac u ovom trenutku moete usmjeriti svoju svijest procesu umiranja te se osloboditi nepotrebnoga straha i tjeskobe. Zamislite blisku stariju osobu nadomak smrti. Zamislite da ste u sobi s tom osobom - sobu moete izmisliti ako ne znate kako izgleda prostor u kojemu se osoba trenutno nalazi. Zamislite se u tijelu i umu te osobe. Usredo-

toite se na pojedinosti, osjetite krevet, opazite svjetlost koja dopire kroz prozor i okruite se licima lanova obitelji te lijenika i medicinskih sestara, ako ih ima. Zatim ponite pomagati osobi da naini zaokret od pasivnog suoavanja sa smru do aktivnog oblikovanja toga doivljaja. Sluajte se kako govorite normalnim glasom; nema potrebe za teatralnou. Tjeite i umirujte, ali ostanite usredotoeni na zaokret svijesti te osobe od stava "ovo se dogaa meni" na "ja to inim". Slijede najvanije teme za razgovor (navodim ih u drugom licu, kao da se povjeravate bliskom prijatelju): Mislim da si proivio divan ivot. Razgovarajmo o onome najboljem to pamti. Moe biti ponosan na to da si bio dobar ovjek. Stvorio si mnogo ljubavi i potovanja. Kamo bi volio poi? Reci mi kako doivljava to to se dogaa? Kako bi to promijenio kad bi mogao? Ako zbog neega ali, povjeri mi se. Pomoi u ti da se oslobodi aljenja. Vie nema potrebe da bude tuan. Ako jo uvijek osjea tugu, pomoi u ti da je se oslobodi. Zasluuje mir. Dobro si istrao svoju utrku, a budui da je zavrila, pomoi u ti da se vrati kui. Nee mi vjerovati, ali zavidim ti. Vidjet e to se nalazi iza zavjese. to bi poelio na tom putovanju? Navedene teme moete naeti i uz postelju osobe koja doista umire. No, zamiljeni je razgovor dobar nain da proniknete u svoje dubine. Taj postupak ne bi smio biti povran. Da biste se potpuno uivjeli, trebali biste osjeati da si posveujete punu pozornost. Ova bi vjeba trebala izazvati razliite osjeaje budui da pitanje smrti u svima nama izaziva strah i tugu. Ako je netko u vaem ivotu umro prije no to ste se uspjeli oprostiti, zamislite da s tom osobom razgovarate o temama koje sam upravo naveo. Podruje stapanja ivota i smrti uvijek je prisutno u nama, a usmjeravanjem pozornosti prema njemu povezujete se s iznimno vrijednim vidom svijesti. Potpuno svjesno umiranje sasvim je prirodno ako ste ivjeli potpuno svjesno.

148

Jedanaesta tajna

N edavno sam doivio kratak susret sa sudbinom - tako kratak da sam ga mogao potpuno previdjeti. Posjetio me je ovjek koji je svoj ivot u potpunosti posvetio duhovnosti. Priao mi je o svojim brojnim putovanjima u Indiju i o svojoj posveenosti njezinoj filozofiji. Nosio je amulete kakve moete kupiti u hramovima i svetitima; znao je mnoge svete napjeve i l i baane; na putovanjima su ga blagoslovili mnogi sveci. Neki su mu darovali mantre. Mantra moe biti tek jedan slog ili cijela reenica, no u biti je zvuk. Kako zvuk moe biti dar? Za osobu zadubljenu u indijsku tradiciju dar nije sama mantra, ve uinak koji bi trebala izazvati, primjerice, bogatstvo ili dobar brak. Postoje tisue mantri koje mogu donijeti tisue rezultata. Kad sam ga upitao ime zarauje za ivot, mahnuo je rukom i rekao: "Oh, pomalo iscjeljujem i bavim se vidovnjatvom. Znate, itanje misli. To mi nije osobito vano." Njegov me je nehajan stav zainteresirao pa sam ga upitao bi li mi to mogao pokazati primjerom. Slegnuo je ramenima. "Zamislite nekoga i zapiite pitanje koje biste toj osobi voljeli postaviti." Toga mi je dana u mislima bila samo supruga koja je ve neko vrijeme bila u New Delhiju, u posjetu obitelji. Sjetio sam se da bih je trebao nazvati i upitati je kada se

149

namjerava vratiti - nismo dogovorili toan nadnevak jer su neki lanovi obitelji stariji, a suprugin je boravak u Indiji ovisio o njihovu stanju. Zapisao sam to pitanje i pogledao svojega gosta. On je zatvorio oi i poeo izgovarati dugaku mantru. Nakon jedne minute je rekao: "Utorak. Mislite na suprugu i pitate se kada e se vratiti kui." Pogodio je, a nakon to je otiao, nazvao sam suprugu i shvatio daje pogodio i dan njezina povratka. estitao sam mu, ali se on nasmijeio i odmahnuo rukom s istom nehajnou koja je govorila: "Sitnica. To mi uope nije vano." Sat vremena kasnije, kad sam ostao sam, poeo sam razmiljati o tim vidovnjakim sposobnostima koje vie nisu novost s obzirom na nain na koji mediji predstavljaju paranormalne pojave. Tonije, razmiljao sam o slobodnoj volji i o determinizmu. Taj je ovjek rekao da ima sposobnost itanja misli, ali injenica da e se moja supruga vratiti u utorak nije bila u mojim mislima. To se moglo dogoditi bilo koji dan u tom tjednu; ak sam i pretpostavljao da bi mogla ostati neodreeno dugo ako okolnosti budu tako nalagale. Pitanje slobodne volje nasuprot determinizmu je, dakako, vrlo veliko. U jednoj stvarnosti svaki je par suprotnosti u konanici privid. Ve smo zamaglili razliku izmeu dobra i zla te izmeu ivota i smrti. Hoe li se ispostaviti da je slobodna volja isto to i determinizam? Odgovor na to pitanje doima se vrlo sloenim.
SLOBODNA VOLJA =

Neovisnost Samoodreenje Odluka Upravljanje dogaajima Budunost je neispisana

DETERMINIZAM =

Ovisnost o kakvoj vanjskoj volji Samoodreenje sudbinom Bez moi upravljanja dogaajima Odluke se donose umjesto vas Budunost je ispisana

150

Navedeni pojmovi okvirno opisuju ope poimanje slobodne volje i determinizma. Svi pojmovi u stupcu slobodne volje zvue privlano. Svi elimo biti neovisni, elimo sami donositi svoje odluke, elimo se buditi s nadom da je budunost neispisana i puna beskonanih mogunosti. S druge strane, u stupcu determiniranosti nita nije privlano. Ako sami ne donosite svoje odluke, ako je vae jastvo vezano za plan zapisan prije no to ste se rodili, tada budunost ne moe biti neispisana. Mogunost slobodne volje ve je odnijela pobjedu, barem po emocionalnom pitanju. Na odreenoj razini nitko ne mora ponirati dublje. Ako smo vi i ja marionete kojima upravlja nevidljivi lutkar - nazovite ga Bogom, sudbinom i l i karmom - tada su niti koje povlai takoer nevidljive. Nema dokaza koji bi potvrdili da u odluivanju nismo slobodni osim pokojega sablasnog trenutka nalik onome kojim sam zapoeo ovo poglavlje, a itai misli nee promijeniti nae uobiajeno ponaanje. Meutim, postoji razlog za dublje poniranje, a vezan je za rije vasana. Vasana na sanskrtu oznaava nesvjestan poriv. Posrijedi je software psihe, pokretaka sila koja vas potie da neto uinite iako smatrate da to inite spontano. Kao takva, vasana izaziva poprilinu uznemirenost. Zamislite robota iji su postupci izazvani unutarnjim programom. Sve dok neto ne poe po zlu, robotu taj program nije vaan. Ako se program poremeti, robotov privid da nije robot nestaje jer ako ne uspije uiniti ono to je naumio, znamo to je razlog tome. Vasana je determinizam koji osjeamo kao slobodnu volju. To me podsjea na mojega prijatelja Jeana kojega poznajem ve gotovo dvadeset godina. Jean sebe smatra vrlo duhovnim pa je poetkom devedesetih otiao ak tako daleko da je ostavio posao u novinskoj redakciji u Denveru i preselio se u aram u zapadnom Massachusettsu. No, tamonje ga je ozraje guilo. "Svi su prikriveni hinduisti", poalio se. "Ne rade nita, samo mole, pjevaju i meditiraju." Stoga je Jean odluio nastaviti sa svojim ivotom. Nekoliko se puta zaljubio, ali se nikada nije oenio. Ne svia mu se pomisao da bi se trebao "skrasiti" pa je sklon otprilike svake etiri godine preseliti u drugu dravu. (Rekao mi je da je izraunao kako je od roenja ivio u etrdeset kua.) Jednom me je nazvao kako bi mi ispriao sljedeu priu. Izaao je sa enom koja se odjednom zainteresirala za sufizam, a dok su se vozili kui, rekla je Jeanu kako njezin uitelj sufizma tvrdi da svatko ima vladajuu znaajku.

151

"Misli na ono to se na ovjeku najvie istie, kao ekstrovertiranost ili introvertiranost?" upitao je. "Ne, nije istaknuta", odvratila je. "Tvoja vladajua znaajka je skrivena. Ostvaruje je iako to ne opaa." im je to uo, Jean je osjetio uzbuenje. "Pogledao sam kroz prozor automobila kad mi je sinulo", rekao je. "Ja sjedim na ogradi. Zadovoljan sam samo ako su mi na raspolaganju obje strane situacije, a ni jednoj se ne moram posvetiti." Odjednom su mnogi djelii slagalice sjeli na svoje mjesto. Jean je shvatio zato je otiao u aram, ali nije osjeao pripadnost skupini. Shvatio je zato se zaljubljivao u ene, ali je uvijek opaao njihove mane. Jo je mnogo toga izalo na vidjelo. Jean se ali na svoju obitelj, ali ipak svaki Boi provodi s njima. Smatra se strunjakom za sva podruja koja je prouavao - a bilo ih je mnogo - ali ne zarauje ni na jednom od tih podruja. On je doista okorjeli "jaha ograde". A kao to mu je njegova prijateljica dala naslutiti, Jean nije imao pojma da ga je njegova vasana, o kojoj govorimo, poticala da iz jedne situacije ulazi u drugu, a da pritom ne padne s ograde. "Zamisli", rekao je oito iznenaen, "moja najvanija znaajka je ona koju nikada nisam opazio." Da nesvjesne tenje djeluju u tami, ne bi predstavljale problem. Genetski software pingvina ili gnua odreuje njihovo ponaanje iako pingvin i l i gnu pritom nije svjestan da se ponaa kao i svi drugi pingvini i l i gnuovi. A l i , ljudska bia, jedinstvena meu svim ivim biima, ele se oteti vasani. Ne zadovoljavamo se time da budemo obian ovjek koji misli da je kralj. udimo za potvrdom apsolutne slobode i njezinim rezultatom - potpuno neispisanom budunou. Je li to razborito? Je li to uope mogue? Mudrac Patanjali nas u svojem klasinom djelu Joga sutre pouava da postoje tri tipa vasane. Onu koja potie ugodno ponaanje naziva bijelom vasanom, onu koja potie neugodno ponaanje naziva crnom vasanom, a onu koja obuhvaa obje vasane naziva mijeanom vasanom. Rekao bih da je Jeanova vasana bila mijeana - uivao je sjediti na ogradi, ali je proputao nagradu koju donosi trajna ljubav prema drugoj osobi, poticajna tenja ili zajednika vizija koja bi ga vezala za odreenu zajednicu. Iskazivao je pozitivne i negativne znaajke osobe kojoj sve mogunosti moraju biti otvorene. Cilj duhovno nastrojene osobe jest oteti se vasani u svrhu postizanja jasnoe. U stanju jasnoe znate da niste marioneta - oslobodili ste se nesvjesnih poriva koji su vas neko odravali u zabludi da djelujete spontano.

152

Tajna je u tome da stanje oslobaanja nije slobodna volja. Slobodna je volja suprotna determinizmu, a suprotnosti se u jednoj stvarnosti na posljetku moraju stopiti u jedno. U sluaju ivota i smrti ustanovili smo njihovo stapanje jer su i ivot i smrt potrebni za obnavljanje doivljajnoga tijeka. U sluaju slobodne volje i determinizma ne dolazi do takvoga stapanja. Slobodna volja i determinizam stapaju se tek kada se kozmiki spor rijei jednom zauvijek. Slijedi najjednostavniji oblik toga spora. Dva su tumaenja osnovne stvarnosti. Jedno tumaenje dolazi od materijalnog svijeta u kojemu dogaaji imaju jasno odreene uzroke i posljedice. Drugo dolazi iz apsolutnog Bivanja koje nema uzroka. Samo jedan tuma moe imati pravo jer postoje dvije osnovne stvarnosti. Dakle, koji je u pravu? Ako je materijalni svijet osnovna stvarnost, tada nemate drugog izbora doli igrati igru vasane. Svaka je tenja prouzroena prethodnom tenjom, a im jednu potroite, stvarate drugu koja e je nadomjestiti. Ne moete biti "dovreni proizvod". Uvijek postoji neto to je potrebno popraviti, urediti, prilagoditi, usavriti, oistiti i l i neto spremno za raspadanje. (Oni koji to ne mogu prihvatiti postaju perfekcionisti i neprestano jure za utvarom besprijekornoga postojanja. Iako toga nisu svjesni, na taj nain pokuavaju opovrgnuti zakon vasane koji govori da ni jedan uzrok ne moe nestati, ve se samo moe preobraziti u novi uzrok.) Materijalni se svijet naziva i podrujem vladavine karme koja zauzima svoju kozmiku stranu. Karma, kao to znamo, znai "djelovanje", a o djelovanju valja postaviti sljedee pitanje: Je li ikada zapoelo? Hoe li ikada zavriti? Svaki ikada roen ovjek naao se u svijetu djelovanja koji je ve funkcionirao punom parom. Nita ne govori o tome da je prvi in potaknuo daljnje djelovanje i ni po emu se ne moe zakljuiti da e se dogoditi posljednji in koji e sve zaustaviti. Univerzum je utvren i, usprkos teorijama o velikom prasku, mogunost drugih i l i ak beskonanih univerzuma znai da bi se lanac prvih dogaaja mogao protegnuti u beskonanost. Prastari se mudraci nisu zamarali teleskopima jer su u blijesku spoznaje uvidjeli da umom vlada uzrona posljedinost pa stoga nema mo vidjeti s onu stranu karme. Moja trenutna misao proizala je iz misli koja se pojavila prije jedne sekunde. Misao od prije jedne sekunde pojavila se iz misli prethodne sekunde - i tako dalje. Bez obzira na veliki prasak, moj je um rob karme zbog toga to moe samo razmiljati. No, mudraci su tvrdili da postoji alternativa. Va um moe biti. Tako je na

153

scenu stupio drugi tuma. Osnovna stvarnost mogla bi biti samo Bivanje. Bivanje ne djeluje pa stoga nije podreeno karmi. Ako je Bivanje osnovna stvarnost, igra vasane je zavrena. Umjesto da brine o uzroku i posljedici, to je izvorite svih tenji, ovjek moe jednostavno rei da nema uzroka ni posljedice. Rekao sam da nam je vasana dala razlog za dublje poniranje u slobodnu volju. Sada opaamo zato. Osoba koja se zadovoljava time da i dalje bude marioneta, ni po emu se ne razlikuje od buntovnika koji vie da pod svaku cijenu mora ostati slobodan. Oboje su podreeni karmi; njihova miljenja ne ine nikakvu razliku. No, ako se moete poistovjetiti sa stanjem bez vasana, slobodna volja i determinizam se stapaju; postaju tek puke upute u priruniku za primjenu karmikog softwarea. Drugim rijeima, slobodna volja i determinizam nisu ciljevi, ve orua Bivanja. Tako se ispostavlja da karma gubi raspravu jer nije osnovna stvarnost. Kako mogu rei da je ta rasprava rijeena? Mogao bih rei da je rijeena pomou autoriteta jer duhovna arhiva obuhvaa nebrojene mudrace i svece koji izriito tvrde da je Bivanje osnovni temelj postojanja. No, budui da se na ovom mjestu ne oslanjamo na autoritete, dokaz mora proizai iz iskustva. Moje mi iskustvo govori da sam iv, a to naoko ide u prilog karmi budui da se ivljenje sastoji od susljednih postupaka. No, ne mogu biti iv ako cijeli univerzum nije iv. Taj bi zakljuak bio apsurdan ako ga ne bismo razvili. No, stigli smo dovoljno daleko da bismo uvidjeli istinsku apsurdnost ivota u mrtvom univerzumu. Sve do dananjeg vremena nitko nije smatrao da je izgubljen na mrvici sastavljenoj od stijena i vode te da s nje moe promatrati samo crno nitavilo. Smatram da je ta predodba, na kojoj se temelji praznovjerje znanosti, zastraujua i neistinita. Moje tijelo i univerzum sastavljeni su od istih molekula i koliko se god trudio, ne mogu povjerovati da je atom vodika u meni iv, ali umire u trenutku kad napusti moja plua. Moje tijelo i univerzum proizali su iz istoga izvora, pokoravaju se istim ritmovima i bljeskaju istim elektromagnetskim aktivnostima. Moje si tijelo ne moe priutiti sudjelovanje u raspravi o tome tko je stvorio univerzum. Svaka bi stanica nestala u trenutku kad bi se prestala stvarati. Stoga mora biti istinito da univerzum ivi i die kroz mene. Ja sam odraz svega to postoji. iva subatomska aktivnost koja odrava univerzum struji u svakom trenutku; svaka estica treperi, oivljava i gasi se tisue puta u sekundi. U tom intervalu ja takoer oivljavam i gasim se iz postojanja u ponitenje i

154

ponovno u postojanje, mnogo milijardi puta dnevno. Univerzum je uspostavio taj munjeviti ritam kako bi u intervalima mogao zastati i odluiti to e sljedee stvoriti. Isto vrijedi i za mene. Iako je moj um prespor da bi opazio razliku, nakon milijardi povrataka iz nitavila ja nisam ista osoba. Svaki pojedini proces u mojim stanicama podvrgnut je ponovnom promiljanju, preispitivanju i preustrojavanju. Stvaranje se dogaa u beskonano malim odsjecima, a posvemanji rezultat jest vjena geneza. U ivom univerzumu nemamo odgovore na pitanja o stvaratelju. Religije su u raznim povijesnim razdobljima na to mjesto postavljale jednoga boga, vie bogova i boginja, nevidljivu ivotnu silu, kozmiki um, a suvremena religija fizike to objanjava igrom slijepe sluajnosti. Vi od toga moete izabrati to god elite jer ste vi sami mnogo vaniji od pitanja geneze. Moete li se zamisliti kao toku oko koje se sve okree? Osvrnite se i pokuajte sagledati cjelokupnost svoje situacije. Sa stajalita ogranienoga jastva ne moete biti sredite univerzuma. No, to je zbog toga to ste usredotoeni na karmu. Vaa je pozornost podijeljena izmeu djelia vae situacije - trenutne veze, dogaaja na radnom mjestu, financija te moda pokoje maglovite zabrinutosti zbog odreene politike krize i l i stanja na tritu dionica. Koliko god tih elemenata pokuali obuhvatiti, na taj nain ne promatrate cjelokupnost svoje situacije. Sa stajalita sveobuhvatnosti univerzum razmilja o vama. Njegove misli nisu vidljive, ali se na posljetku oituju kao tenje - sada ve poznate vasane - a vaa pozornost katkad opazi ostvarivanje sveobuhvatnijega plana jer svaki ivot ima svoje neizbjene prekretnice, mogunosti, otkrivenja i proboje. Misao je za vas predodba ili zamisao koja lebdi u vaem umu. Za univerzum - pod kojim podrazumijevamo univerzalnu inteligenciju koja proima mnotvo galaksija, crnih rupa i meuzvjezdane praine - misao je korak evolucije. Ona je kreativan in. Da biste doista ivjeli u sreditu jedne stvarnosti, evolucija vam mora postati najvaniji prioritet. Manje vani dogaaji vaega ivota ionako se odvijaju sami po sebi. Sjetite se svojega tijela u kojemu djeluju dva razliita tipa ivanog sustava. Vegetativni ivani sustav je automatski: on regulira svakidanje funkcije tijela bez vaega uplitanja. Kad osoba padne u komu, taj ivani sustav nastavlja djelovati manje ili vie normalno, odrava rad srca, krvni tlak, razinu hormona i elektrolita te jo stotinu drugih, savreno usklaenih funkcija. Drugi ivani sustav naziva se voljnim zbog toga to je ovisan o volji. Volj-

155

ni ivani sustav ostvaruje nae elje. To je njegova jedina svrha, a bez njega bi ivot bio nalik komi, bez ikakva pokreta, zamrznut u ivoj smrti. Univerzum odraava istu podjelu. S jedne strane, prirodne sile ne trebaju nau pomo u odravanju svih funkcija koje omoguuju ivot. Ekosustavi sami odravaju ravnoteu. Biljke i ivotinje ive usklaeno iako toga nisu svjesne. Mogli bismo zamisliti svijet u kojemu se nita ne razvija dalje od osnovnog postojanja, u kojemu se aktivnosti bia svode na prehranu, disanje i spavanje. No, takav svijet ne postoji. ak i jednostanine amebe plivaju u odreenom smjeru, trae hranu, kreu se prema svjetlosti i prema temperaturama koje im najvie gode. elja je utkana u osnovno ustrojstvo ivota. Stoga nije besmisleno traiti i drugu polovicu ivanoga sustava univerzuma, polovicu vezanu za elju. Dok va mozak ostvaruje odreenu elju, istodobno je ostvaruje i univerzum. Nema razlike izmeu "Ja elim imati dijete" i "Univerzum eli imati dijete". Zametak koji poinje rasti u maternici pouzdaje se u milijarde godina inteligencije, pamenja, kreativnosti i evolucije. Fetusi u maternici otkrivaju da se pojedinac savreno uklapa u ovaj svemir. Zato bi ta sjedinjenost nestala? injenica da svoju elju doivljavate kao osobnu ne porie djelovanje univerzuma kroz vas, a isto tako ni injenica da svoju djecu smatrate svojom ne porie injenicu da su vaa djeca ujedno i djeca golemoga genofonda. Taj genofond nema drugoga roditelja osim univerzuma. U ovom ste trenutku savreno usklaeni sa svemirom. Nema razlike izmeu vaega disanja i disanja praume, izmeu vaeg optoka krvi i rijeka ovoga svijeta, izmeu vaih kosti i vapnenakih litica Dovera. Svaka promjena ekosustava utjecala je na vas na razini vaih gena. Univerzum svoju evoluciju pamti pomou biljeki zapisanih u D N K . To znai da su vai geni arite svega to se dogaa u svijetu. Oni su va komunikacijski kanal s cjelokupnom prirodom, a ne samo s majkom i ocem. Zaboravite na trenutak ono to ste proitali o D N K - dvostrukoj zavojnici sastavljenoj od eera i aminokiselina. Taj nam model govori kako D N K izgleda, ali ne govori gotovo nita o onome to se dogaa u dinamici ivota; jednako kao to nam prikaz unutarnjega sklopa televizora ne govori nita o tome to se moe vidjeti na ekranu. U vaoj se D N K u ovom trenutku odvija evolucija univerzuma. Vaa sljedea elja bit e zabiljeena u sjeanju, a univerzum e krenuti prema njoj i l i nee. O evoluciji smo skloni razmiljati kao o ravnocrtnom napredovanju od primitivnih prema razvijenijim organiz-

156

mirna. No, ispravnije ga je shvaati kao balon koji se iri kako bi obuhvatio vie ivotnoga potencijala. * Kako doseete vie inteligencije, razvijate se. S druge strane, ako svoj um ograniavate na ono to ve znate ili na ono to moete predvidjeti, va e razvoj biti sporiji. * Kako doseete vie kreativnosti, razvijate se. S druge strane, ako nove probleme pokuavate rijeiti na stare naine, va e razvoj biti sporiji. * Kako doseete vie svijesti, razvijate se. S druge strane, ako nastavite koristiti dio svoje svijesti, va e razvoj biti sporiji. Univerzum je zainteresiran za vae odluke jer se iz mnotva dokaza moe zakljuiti da je skloniji evoluciji nego stagnaciji. Evolucijska se sila na sanskrtu naziva dharma, a korijen te rijei znai "podravati". Dharma bi bez vas bila ograniena na tri dimenzije. Iako gotovo uope ne razmiljate o svojem odnosu sa zebrom, stablom kokosa ili s plavozelenom algom, sve su to vai prisni prijatelji po evolucijskom planu. Ljudska su bia produila evolucijski plan kad je ivot u materijalnom stanju dosegnuo odreenu granicu - na posljetku, u kontekstu materijalnoga Zemlja vie ovisi o plavozelenim algama i planktonima nego o ljudima. Univerzum je elio uspostaviti novo vienje i zbog toga je morao stvoriti stvaratelje nalik sebi. Jednom sam zgodom fiziara upitao jesu li ve svi u njegovom podruju rada prihvatili nelokalnost stvarnosti. Rekao je da jesu. "Nije li nelokalnost isto to i sveznanje?" upitao sam. "Nema vremenskog niti prostornog razmaka. Komunikacija je trenutna, a svaka je estica povezana sa svakom drugom esticom." "Mogue", rekao je nastojei mi ugoditi iako se nije potpuno sloio sa mnom. "Zato se tada univerzum trudio postati lokalan?" upitao sam. 'Ve je znao sve. Ve obuhvaa sve, a na najdubljoj razini ve i obuhvaa sve dogaaje koji bi se ikada mogli dogoditi." "Ne znam", rekao je fiziar. "Moda je univerzum jednostavno poelio odmor." Odgovor nije lo. Univerzum se kroz nas ima priliku zabavljati. Kako zabavljati? Preputati nadzor drugima da bi vidio kako e to zavriti. Jedino to univerzum ne moe doivjeti jest udaljavanje od samoga sebe. I tako smo mi

157

na neki nain njegov odmor. Nevolja s dvojbama poput slobodne volje i determinizma jest u tome to ne ostavljaju dovoljno vremena za zabavu. Ovaj je univerzum zabavan. Prua nam hranu, zrak, vodu i mnogo predjela za istraivanje. Sve to proizlazi iz automatske strane kozmike inteligencije. Odvija se samo po sebi, ali je strana eljna zabave usredotoena na evoluciju, a dharma je nain na koji nam tumai pravila igre. Ako duboko razmislite prekretnicama u svojem ivotu, uvidjet ete koliko ste se pozorno pridravali evolucijske igre.

* Bili ste spremni krenuti dalje. Iskustvo stare stvarnosti bilo je potroeno i spremno za promjenu. * Bili ste spremni obratiti pozornost. Kad se mogunost pojavila, opazili ste je i nainili potreban korak. Okruje vas je poduprlo. Kad ste krenuli dalje, dogaaji su se posloili tako da ne moete kliznuti natrag. * Stigli ste na mjesto na kojemu ste se osjeali razvijenije i slobodnije. * Sebe ste na odreeni nain doivljavali kao novu osobu. Taj niz okolnosti, unutarnjih i vanjskih, omoguuje dharma. Drugim rijeima, kad osjetite da ste spremni krenuti dalje, stvarnost se mijenja kako bi vam pokazala smjer. A ako niste spremni krenuti dalje? Tada djeluje pomoni sustav vasane koji vas pokree putem ponavljanja tenji ukorijenjenih u prolosti. Kad zaglavite i niste sposobni ostvariti ni najmanji napredak, u pravilu se dogaa sljedee: 1. Niste spremni za napredak. Jo uvijek vas zaokuplja iskustvo stare stvarnosti. I dalje uivate u uobiajenom nainu ivota, a ako bol premauje uitak, ovisni ste o boli zbog jo neotkrivenih razloga. 2. Niste pozorni. Um vam je rastresen. To je osobito tono u sluaju prevelikoga broja vanjskih podraaja. Ako se iznutra ne osjeate pozorno, niste sposobni opaziti nagovjetaje i znakove koji vam pristiu iz jedne stvarnosti. 3. Okruje vas ne podupire. Kad pokuavate krenuti naprijed, okolnosti vas vraaju natrag. Takva onemoguenost znai da jo niste sve nauili *

158

ili da trenutak nije pogodan. Mogue je i da na dubljoj razini nemate viziju napredovanja; vaa je svjesna elja u sukobu s dubljom sumnjom i nesigurnou. 4. Plaite se razvoja koji ete morati ostvariti jer vam je draa sigurnost ograniene samopredodbe. Mnogi se ljudi vrsto dre utvrenog, ogranienog stanja jer vjeruju da su u njemu zatieni. No, najveu zatitu koju moete uivati nudi evolucija koja probleme rjeava razvojem i napredovanjem. No, to znanje morate potpuno usvojiti; ako ijedan dio vas eli ostati u ogranienom stanju, to je najee dovoljno da onemogui napredak. 5. I dalje se vidite kao prijanju osobu prilagoenu staroj situaciji. Taj je izbor esto nesvjestan. Ljudi se poistovjeuju sa svojom prolou te pomou starih naina poimanja pokuavaju shvatiti to se dogaa. Budui da sve ovisi o poimanju, poimanje samoga sebe kao slabe, ograniene ili manjkave osobe koja ne zasluuje bolje onemoguit e svaki korak naprijed. Sve navedeno govori da dharma iziskuje vau suradnju. Potporna je sila jednako u vama kao i "vani" u univerzumu ili u podruju due. Najbolji nain da se uskladite s dharmom jest pretpostaviti da vas slua. Omoguite univerzumu da vam odgovori. Uspostavite odnos kao da ga uspostavljate s drugom osobom. Osobno sam ve dvije godine zaljubljeni djed i zadivljen sam injenicom da moja unuka Tara s lakoom razgovara s drveem, stijenama, oceanom ili s nebom. Njoj je samo po sebi razumljivo da je subjektivnost posvuda. "Vidi li one zmajeve: ovdje plavog, a ondje crvenog zmaja?" kae pokazujui prazan prostor usred dnevne sobe. Ja je pitam plai li se zmajeva, a ona me uvjerava da su oduvijek bili dobroudni. Djeca ive u svjetovima mate, ali ne zbog pukog matanja, ve i s ciljem iskuavanja vlastitih kreativnih poriva. Tara je stvarateljica na obuci, a kad bi joj odnos s drveem, stijenama i zmajevima bio uskraen, bila bi odsjeena od moi koja se mora razvijati. Tarin se ivot u cijelosti svodi na igru, a ja je, u ulozi djeda, nastojim obasuti to veom koliinom ljubavi i zadovoljstva. Ako ja budem mogao pomoi, njezina e vasana biti bijela. No, znam i da e se suoiti s velikim izazovom prevladavanja svake tenje, dobre ili loe. Morat e ostati pozorna kako bi ostala u dharmi, a oni koji su odrasli i ustanovili da

159

je ivot ozbiljan posao s malo vremena za zabavu, mogu biti uvjereni da dharma oekuje njihov povratak pameti.
PROMJENA STVARNOSTI U CILJU USKLAIVANJA S JEDANAESTOM TAJNOM

Jedanaesta tajna govori o raskidanju okova uzroka i posljedice. Univerzum je iv i proet subjektivnou. Uzrona posljedinost tek je mehanizam pomou kojeg univerzum ostvaruje svoje nakane. A njegova nakana jest ivjeti i disati kroz vas. Da biste se i sami uvjerili u to, prema univerzumu biste se trebali postaviti kao da je iv. Kako biste, u suprotnom, ikada mogli otkriti da jest? Ve danas zaponite razvijati sljedee navike: Razgovarajte s univerzumom. Sluajte njegov odgovor. Budite prisni s Prirodom. U svemu opaajte ivot. Ponaajte se kao dijete univerzuma. Prvi korak, razgovor s univerzumom, je najvaniji. To ne znai da morate mrmljati zvijezdama ili zapoeti zamiljeni kozmiki razgovor. Navika promatranja svijeta koji je "vani", nevezan za vas, vrlo je duboka; svima nam je zajednika kulturalna prizma koja ivot pridruuje samo biljkama i ivotinjama, a inteligenciju ograniava iskljuivo na mozak. Vi moete poeti ruiti to vjerovanje tako to ete uvaavati svaki znak povezanosti unutarnjeg i vanjskog svijeta. Oba su proizala iz istog izvora, oba je ustrojila ista duboka inteligencija i oba reagiraju jedan na drugoga. Pod razgovorom s univerzumom podrazumijevam povezivanje s njim. Primjerice, ako vas tmuran, kian dan ini potitenim, unutarnju i vanjsku tmurnost opazite kao objektivnu i subjektivnu stranu iste pojave. Ako vam, na putu kui s posla, pogled privue rumen zalazak sunca, uvidite da je Priroda eljela privui vau pozornost te da vae opaanje zalaska sunca nije tek sluajan dogaaj. Va se doivljaj na dubokoj razini stapa s univerzumom, ali ne sluajno, ve namiljeno. Kad opazite ivot u svemu, potvrdite svoje opaanje. To bi vam isprva moglo biti udno, ali vi ste sustvaratelj i imate pravo potvrditi obrasce povezanosti koje ste sami uspostavili. Ponaanje poput djeteta univerzuma

160

nije kozmika igra uloga. Na razini toga polja vi postojite posvuda u vremenu i prostoru, a tu znanstvenu injenicu razvijamo tvrdnjom da ovaj trenutak u vremenu i prostoru ima osobitu svrhu u vaem svijetu. To je va svijet, a ako se tako postavite prema njemu, poet ete opaati da vam odgovara: Ima dana kada sve ide kako treba. Ima dana kada sve ide u pogrenom smjeru. U odreenim trenucima osjeate da ste uvueni u ritam Prirode. U odreenim trenucima osjeate kao da ste nestali na nebu ili u oceanu. Katkad znate da ste oduvijek bili ovdje. Navedeni su primjeri opi, ali vi moete opaati trenutke koji se doimaju kao da su namijenjeni upravo vama. Zato se neki trenuci doimaju jedinstveno arobnima? Samo vi to moete znati, ali tek kada se uskladite s tim osjeajem. Najblia paralela koju mogu povui po pitanju toga povlatenog odnosa jest odnos ljubavnika u kojemu su obini trenuci proeti neim osobitim to trea osoba ne moe osjetiti. Kad ste zaljubljeni, pozornost vam privlai neto potpuno neodoljivo; taj doivljaj nije lako zaboraviti. Osjeate kao da ste u voljenoj osobi i kao da je ona u vama. Sjedinjavanje s neim veim zapravo je stapanje dviju subjektivnosti. To se naziva odnosom "mene i tebe" i usporeuje se s osjeajem da ste val na beskonanom oceanu Bivanja. Ne dopustite da vam izrazi i pojmovi odvrate pozornost. Ne postoji tono odreen nain odnosa s univerzumom. Uspostavite ga na svoj nain. Malo dijete, poput moje unuke, svoj nain nalazi u razgovoru s drveem i s nevidljivim zmajevima. To je njezin povlaten odnos. Kakav e biti va? Zadrhtite u iekivanju i ustanovite.

161

D v a n a e s t a tajna

ilo je trenutaka kada mi se moj cijeli ivot doimao smislenim. Tono sam znao tko sam. Svi su ljudi u mojem ivotu imali svoju svrhu. Jasno i bez trunke sumnje, znao sam da je ta svrha ljubav i u takvim sam se trenucima mogao nasmijati besmislenoj pomisli da bih mogao imati neprijatelje i l i da sam stranac u ovom svijetu. Savrenstvo se zna neobjanjivo pojaviti i nestati. Pretpostavljam da je vrlo malo onih koji nisu osjetili trenutak kakav sam upravo opisao, ali jo nisam sreo osobu koja ga je uspjela zadrati. No, ljudi to oajniki ele, a ta glad esto pobuuje duhovna stremljenja. Budistika tradicija obuhvaa mnotvo vjebi posveenih pozornoj svjesnosti: stanju svijesti u kojemu moete biti svjesni savrenih trenutaka. Nadajmo se da e svi trenuci biti savreni. No, da biste bili svjesni, najprije se morate uhvatiti u nesvjesnost, to nije lako; na posljetku, nesvjesnost se moe definirati kao neznanje da niste svjesni. I sam sam se poprilino namuio s tom neuhvatljivou prije no to mi je netko rekao: "To je nalik srei. Kad si sretan, jednostavno si sretan. Ne mora razmiljati o tome. No, tada na glas kae: "Sada sam doista sretan" i osjeaj pone, blijedjeti. tovie, aroliju moete prekinuti i ako samo pomislite: "Sada sam sretan".

162

Taj mi je primjer objasnio to znai biti pozorno svjestan: doivjeti sadanji trenutak bez rijei ili misli. Malo je toga lake opisati i tee postii. Najvei problem je vrijeme. Vrijeme je neuhvatljivo kao i onaj blaeni trenutak prije no to ste rekli: "Sada sam sretan". Je li taj trenutak doista bio prolazan ili je vjean? Veina ljudi uvjerena je da vrijeme leti, odnosno da prolazi prebrzo. No, u stanju pozorne svjesnosti vrijeme uope ne prolazi. Postoji samo jedan jedini trenutak vremena koji se neprestano obnavlja u beskonanoj raznolikosti. Stoga je tajna vremena u tome da postoji samo onako kako ga uobiajeno shvaamo. Prolost, sadanjost i budunost samo su mentalne kutije za ono to elimo drati blizu ili daleko, a govorei da "vrijeme leti", sprjeavamo stvarnost da nam se previe priblii. Je li vrijeme izmiljotina koju smo stvorili radi pogodnosti? 0 prednostima ivljenja u sadanjem trenutku napisano je mnogo knjiga. Za to postoji dobar razlog: teret uma proizlazi iz prolosti. Sjeanje je samo po sebi besteinsko, a takvo bi trebalo biti i vrijeme. Ono to ljudi nazivaju "sadanjim trenutkom" zapravo je nestanak vremena kao psiholoke prepreke. Kad ta prepreka nestane, prolost i budunost vas vie ne optereuju - dosegli ste stanje pozorne svjesnosti (i sree, one kojoj nisu potrebne ni rijei ni misli). Vrijeme sami pretvaramo u psiholoki teret uvjerili smo sami sebe da se iskustva s vremenom nakupljaju. Ja sam stariji od tebe, znam to govorim. Doivio sam to ve nekoliko puta. Posluaj iskusnoga. Sluaj starije. Navedena uvjerenja iskustvo pretvaraju u vrlinu, ali ne iskustvo steeno spoznajama ili pozornou, ve iskustvo proizalo iz jednostavne injenice postojanja na ovom svijetu. No, takve su izreke esto isprazne. Na odreenoj razini svi znamo da je noenje tekoga kovega vremena razlog zbog kojega ljudi sijede. ivjeti u sadanjem trenutku znai ispustiti taj koveg, ostaviti ga za sobom. A l i , kako se to postie? Na satu jedne stvarnosti jedino vrijeme je sada. Da bismo se oslobodili prolosti, moramo ustanoviti kako ivjeti sadanji trenutak kao da je vjean. Fotoni se gibaju prema Planckovom vremenu, koje

163

odgovara brzini svjetlosti, dok se galaksije razvijaju milijardama godina. Dakle, ako je vrijeme rijeka, tada ta rijeka mora biti vrlo duboka i iroka da bi obuhvatila i najmanji odsjeak vremena te beskonanost bezvremenosti. Iz navedenoga moemo zakljuiti da je "sadanji trenutak" mnogo sloeniji no to se doima. Jeste li u sadanjem trenutku kad ste najaktivniji i puni energije ili kada ste najmirniji? Razmotrimo rijeku: struja je na povrini brza i nemirna, na srednjoj dubini usporava, a na dnu mulj tek blago zamuuje vodu prije no to dosegnemo do korita na koje struja vode ne utjee. Um je sposoban djelovati na svakoj razini rijeke. Moete juriti s najbrom strujom, to svaki dan veina ljudi nastoji initi. Njihova inaica sadanjeg trenutka jest ono to je potrebno uiniti odmah. Sadanji trenutak za njih je neprestana drama. Vrijeme je izjednaeno s djelovanjem kao i na povrini rijeke. Kad ih jurnjava iscrpi (ili osjete da posustaju), uurbani bi ljudi na posljetku mogli usporiti, iznenaeni koliko je teko prijei iz tranja u hodanje. No, ako odluite: "U redu, nastavit u", ivot donosi nove probleme kao to su opsesije, cirkularno razmiljanje i takozvana mahnita depresija. Sve su to na neki nain poremeaji vremena. Tagore je to lijepo rekao: "Previe smo siromani da bismo kasnili". Drugim rijeima, jurimo kroz ivot kao da ne moemo potratiti ni jednu jedinu minutu. Tagore u istoj pjesmi savreno opisuje ono to otkrivamo nakon to sva ta jurnjava dosegne svoj cilj: A kad je mahnita utrka zavrila, vidio sam cilj, izbezumljen strahom da u zakasniti, ali sam u posljednjoj minuti spoznao da ima jo vremena. Tagore promilja smisao jurnjave kroz ivot kao da nemate dovoljno vremena, ali na kraju otkrivate da vam je vjenost oduvijek bila na raspolaganju. No, naim je umovima dovoljno teko prilagoditi se sporijem ritmu jer su snano uvjetovani na pogrean pristup vremenu. Primjerice, panika osobe s opsesivno-kompulzivnim poremeajem u pravilu je vezana za sat. Jedva da ima dovoljno vremena dva puta oistiti kuu prije no to stignu gosti, jedva dovoljno vremena da sloi etrdeset pari cipela u ormaru i pripremi veeru.

164

U kojem je trenutku vrijeme zahirilo? Iako nisu uspjeli otkriti izvor opsesije, psiholozi su otkrili da je nisko samopotovanje praeno izrazima poput lijen, dosadan, glup, ruan, gubitnik, bezvrijedan i neuspjeh, koje se ponavljaju nekoliko stotina puta u jednom satu. Ta rafalna paljba ujedno je simptom mentalne patnje i uzaludan pokuaj pronalaenja lijeka. Iste se rijei neprestano ponavljaju jer osoba oajniki eli da to prestane, ali jo nije otkrila nain osloboenja. Cirkularno je razmiljanje vezano za opsesiju, ali obuhvaa vie koraka. Umjesto da provakava istu misao poput "Kua nije dovoljno ista" ili "Moram biti savren", osoba je zarobljena u pogrenoj logici. Primjer je osoba koja smatra da nije vrijedna ljubavi. Koliko joj god ljudi izraavali ljubav, rtva cirkularnog razmiljanja ne osjea se vrijednom ljubavi jer joj um govori: "elim primiti ljubav, a ova osoba kae da me voli, ali ja to ne mogu osjetiti to mora znaiti da nisam vrijedna ljubavi, a to se moe popraviti jedino primanjem ljubavi". Cirkularna logika pogaa one koji nikada nisu dovoljno uspjeni, koji se nikada ne osjeaju dovoljno sigurno i koji se nikada ne osjeaju dovoljno eljeno. Poetna pretpostavka, koja ih potie na djelovanje ("Neuspjean sam", "U opasnosti sam", "Potrebit sam"), se ne mijenja jer svaki rezultat izvana, dobar ili lo, potvruje prvotnu zamisao. Takvi nas primjeri dovode do "paradoksa sadanjeg trenutka": to bre trite na mjestu, to ste dalje od sadanjeg trenutka. Mahnita depresija vrlo jasno predouje navedeni paradoks jer se ljudi u depresiji osjeaju bezvoljno, zarobljeni u nepromjenjivom trenutku mrtvila u kojemu je bespomonost jedini osjeaj. Za njih vrijeme stoji, ali njihovi umovi mahnito prevru rascjepkane zamisli i emocije. Taj vrtlog mentalne aktivnosti ne oekujemo u umu osobe koja ujutro nije sposobna ustati iz kreveta. No, mentalni vrtlog u tom sluaju nije povezan s djelovanjem. Osoba u depresiji razmilja o mnogoemu, ali ne ostvaruje nita od toga. Ako ti problemi nisu prisutni, um usporava putem dubljeg poniranja. Ljudi koji pronalaze vremena za sebe, tee spokojstvu samoe u kojoj je manje vanjskih zahtjeva. Kad vanjski podraaji nestanu, um ulazi u svoje prirodno stanje i prestaje reagirati. To je nalik bijegu od valova u rijenim pliacima u dubine u kojima struje usporavaju. Sadanji trenutak postaje svojevrsni usporeni kruni vrtlog. Vae misli i dalje teku, ali vie nisu tako uporne da vas guraju naprijed. I na posljetku, vrlo je malo onih koji u spokojstvu uivaju vie nego u ak-

165

tivnosti pa zaranjanju to dublje kako bi pronali mjesto na kojemu voda prestaje tei, duboko i smireno mjesto na kojemu ne osjeaju povrinske valove. Kad pronau to stabilno sredite, sebe doivljavaju u potpunosti, a vanjski svijet u najmanjoj moguoj mjeri. Svi smo, na ovaj ili onaj nain, doivjeli razliite inaice sadanjeg trenutka, od iscrpljujue utrke do nepominog spokojstva. A l i , to je sa sadanjim trenutkom koji je upravo pred vama, s ovim sadanjim trenutkom? U jednoj stvarnosti ovaj sadanji trenutak je bezvremen - u njoj ne vrijede relativni izrazi poput brzo i sporo, prolost i budunost. Sadanji trenutak obuhvaa bre od najbrega i sporije od najsporijega. U jednoj stvarnosti ivite tek kad obuhvatite cijelu rijeku jer tada ivite u stanju svijesti koje je uvijek novo i uvijek nepromjenjivo. Dakle, kako dosei to stanje? Da bismo odgovorili na to pitanje, potrebno je razmotriti odnose. to se dogaa kada sretnete osobu koju dobro poznajete, primjerice, najboljeg prijatelja? Sastanete se u restoranu kako biste porazgovarali o svemu to se dogodilo otkad ste se zadnji put vidjeli i va razgovor obiluje starim; poznatim temama, to vas smiruje. No, elite rei i neto novo jer bi odnos u suprotnom bio statian i dosadan. Ve se iznimno dobro poznajete, to je svojstveno odnosu s najboljim prijateljem, ali jedan za drugoga ipak niste potpuno predvidljivi - budunost e vam donijeti nove dogaaje, sretne i tune. Za deset godina mogli biste biti mrtvi, razvedeni ili jedan drugome postati stranci. To sjecite novoga i staroga, poznatoga i nepoznatoga, ini bit svih odnosa ukljuujui i va odnos s vremenom, univerzumom i sa samim sobom. U konanici imate samo jedan odnos. S vaim se razvojem razvija i univerzum, a vae je sjecite vrijeme. Odnos je samo jedan zbog toga to je stvarnost samo jedna. Ve se neko vrijeme nisam osvrnuo na etiri puta joge, od kojih svaki predstavlja odreeni okus odnosa: * Put spoznavanja (gjana joga) ima okus tajnovitosti. neobjanjivost ivota. Svako vam iskustvo donosi udivljenje. Osjeate

* Put posveenosti (bhakti joga) ima okus ljubavi. U svakom iskustvu osjeate ugodu. * Put djelovanja (karma joga) ima okus nesebinosti. Doivljavate povezanost svakog iskustva.

166

* Put meditacije i unutarnje tiine (ra joga) ima okus spokoja. U svakom iskustvu doivljavate bivanje. Vrijeme postoji kako biste te okuse doivjeli to dublje. Ako na putu posveenosti doivite makar iskru ljubavi, mogli biste osjetiti jo malo ljubavi. Kad je osjetite malo vie, mogu je uspon na sljedeu razinu intenziteta. Tako ljubav raa ljubavlju sve dok ne stignete do toke zasienosti u kojoj potpuno uranjate u boansku ljubav. To je ono to su mistici eljeli rei govorei da zaranjaju u ocean ljubavi kako bi se utopili. Vrijeme pojaava intenzitet doivljaja sve dok ne stignete do oceana. Ako odaberete znaajku koja vas privlai i slijedite je dovoljno daleko, predano i zaneseno, stopit ete se s apsolutnim. Na kraju toga puta svaka znaajka nestaje u Bivanju. Vrijeme nije strijela, sat ili rijeka - ono je promjena okusa B i vanja. Teoretski gledano, priroda je mogla biti ustrojena i bez napredovanja s niega na vie. Ljubav, tajnovitost ili nesebinost mogli biste doivljavati nasumce. Meutim, stvarnost nije tako ustrojena, barem ne ona koja se doivljava putem ljudskog ivanog sustava. ivot doivljavamo kao razvoj. Odnosi se razvijaju od prvoga nagovjetaja privlanosti do duboke bliskosti. (Ljubav na prvi pogled prelazi isti put, ali ne u nekoliko tjedana ili mjeseci, ve u nekoliko minuta.) Va odnos s univerzumom slijedi isti put - ako mu to dopustite, Vrijeme bi trebalo biti sredstvo evolucije, ali ako se pogrjeno postavite prema njemu, postaje izvor straha i tjeskobe.

Zabrinutost zbog budunosti Ponovno proivljavanje prolosti aljenje zbog prolih pogreaka Ponovno proivljavanje jueranjega dana Iekivanje sutranjega dana Utrka s vremenom Tuga zbog nestalnosti Odupiranje promjeni U sluaju pogrenoga stava prema vremenu problem nije na razini vremena. U kui osobe koja, brinui zbog mogunosti da e umrijeti od raka,

167

izgubi pet sati sna, satovi se nisu poremetili. Pogrean stav prema vremenu samo je simptom pogrjeno usmjerene pozornosti. S osobom na koju ne obraate pozornost ne moete biti u odnosu, a u odnosu s univerzumom pozornost mu posveujete s vremena na vrijeme i l i mu je uope ne posveujete. Zapravo, ne postoji drugi univerzum osim onoga koji doivljavate u sadanjem trenutku. Dakle, da biste odravali odnos s univerzumom, morate se usredotoiti na ono to je pred vama. Jedan je duhovni uitelj rekao: "Za raanje sadanjeg trenutka potreban je cijeli svijet". Ako to usvojite, vaa e se pozornost preusmjeriti. Svaka situacija u kojoj se naete zapravo je mjeavina prolosti, sadanjosti i budunosti. Zamislite da podnosite zamolbu za radno mjesto. Dok vas neznanac ispituje i procjenjuje, vi nastojite svladati stres i ostaviti dobar dojam pa niste prisutni u sadanjem trenutku. "Hou li dobiti ovaj posao?" "Kako izgledam?" "Jesu li moje preporuke dovoljno dobre?" "to taj ovjek zapravo misli?" Doima se kao da se ne moete prestati koprcati u kai prolosti, sadanjosti i budunosti. No, sadanji trenutak ne moe biti mjeavina staroga i novoga. Sadanji trenutak mora biti jasan i otvoren; u suprotnom se ne moete razvijati, a razvoj je razlog postojanja vremena. Sadanji je trenutak zapravo praznina pa nije odreen trajanjem - u sadanjem trenutku ivite kad vrijeme prestane postojati. Najbolji nain da doivite to iskustvo mogla bi biti spoznaja da je rije sadanjost (engl. present; prim. prev.) povezana s rijeju prisutnost (engl. presence; prim. prev.). Kad je sadanjost ispunjena sveobuhvatnom, potpuno smirenom i zadovoljavajuom prisutnou, ivite u sadanjem trenutku. Prisutnost nije doivljaj. Prisutnost osjeamo kad god je svijest dovoljno otvorena. Trenutna situacija ne mora nametati odgovornost. Paradoksalno je da osoba moe trpjeti jaku bol, ali njezin um, nesposoban podnositi patnju tijela, odjednom odluuje napustiti tu muku. To je osobito tono za psiholoku bol: vojnici zateeni u uasu bitke govore kako su doivjeli osloboenje kad je jak stres ustupio mjesto ekstatinom rastereenju. Ekstaza mijenja sve. Tijelo vie nije teko i usporeno; um vie ne slua pozadinsku glazbu tuge i straha. Dolazi do odbacivanja osobnosti koju zamjenjuje slast nektara. Slast moe jo dugo ostati u srcu - neki kau da se i u ustima moe osjetiti njezin okus nalik medu - ali kad nestane nedvojbeno znate da ste izgubili sadanji trenutak. U fotoalbum uma moete umetnuti sliku savrenog blaenstva koje postaje nalik prvom kuanju sladoleda, nedo-

168

stian cilj kojemu neprestano teite, ali ekstaza stalno izmie dosegu. Tajna ekstaze jest u tome daje morate odbaciti kad je dosegnete. Sadanji trenutak, mjesto na kojemu prebiva svijest, moete doivjeti samo ako se udaljite. Svijest je u sadanjem trenutku kada poznaje samu sebe. Ako izuzmemo vokabular slasti, blaenstva i nektara, znaajka koja nedostaje u ivotima veine ljudi, najvea prepreka koja im onemoguuje prisutnost u sadanjem trenutku, jest pribranost. Prije no to doivite ekstazu, morate biti pribrani. To nije paradoks. Ono emu teite - nazovite to prisutnou, sadanjim trenutkom ili ekstazom - potpuno je nedostino. To ne moete uhvatiti, loviti niti dosei zapovijeu ili uvjeravanjem. Vae su ari u tom sluaju beskorisne, ba kao i vae misli i spoznaje. Pribranost zapoinje krajnje ozbiljnom spoznajom da morate odbaciti gotovo sve strategije koje ste do sada primjenjivali da biste dobili ono to elite. Ako vas to imalo privlai, svoju ozbiljnu nakanu odbacivanja besplodnih strategija ostvarite na sljedei nain:

Potvrivanje ozbiljnosti nakane prisutnosti u sadanjem trenutku Zateknite se u trenucima kad vam pozornost odluta. Sluajte to zapravo govorite. Promatrajte svoje reakcije. Udaljite se od pojedinosti. Slijedite uspon i pad energije. Preispitajte svoj ego. Uronite u duhovni svijet. Navedene bi upute mogle biti prepisane iz prirunika za lovce na duhove ili na jednoroge. Sadanji je trenutak jo tee uhvatiti, ali ako to dovoljno arko elite, svakako biste trebali krenuti putem pribranosti. Lutanje pozornosti. Prvi korak nije ni mistian ni neobian. Kad opazite da vam je pozornost odlutala, ne preputajte se lutanju. Vratite se onamo gdje jeste. Gotovo ete odmah otkriti zato ste odlutali. Bilo vam je dosadno, osjeali ste tjeskobu, nesigurnost, brinuli ste zbog neega i l i ste iekivali neki budui dogaaj. Ne izbjegavajte te osjeaje. Oni su ukorijenjene navike

169

svijesti, navike kojima se automatski preputate. Kad primijetite da ste u mislima odlutali od onoga to je pred vama, vratite se u sadanji trenutak. Sluajte to govorite. Kad se vratite iz lutanja, sluajte rijei koje izgovarate ili koje vam prolaze umom. Rijei odravaju odnose. Ako posluate sami sebe, znat ete kakav je va trenutni odnos s univerzumom. Neka vas ne zbuni injenica da je pred vama druga osoba. S kim god razgovarali, ukljuujui i samoga sebe, ta osoba predstavlja samu stvarnost. Ako se alite na lijenog konobara, alite se na univerzum. Ako se pravite vani pred osobom koju elite zadiviti, nastojite zadiviti univerzum. Odnos je samo jedan. Sluajte kakav je u ovom trenutku. Promatrajte svoju reakciju. Svaki je odnos dvosmjeran pa vam stoga univerzum odgovara na sve to kaete. Promatrajte svoju reakciju. Jeste li zauzeli obrambeni stav? Prihvaate li situaciju i nastavljate dalje? Osjeate li se sigurno i l i nesigurno? Ponavljam: ne dopustite da vas zbuni osoba s kojom komunicirate. Oslukujete odgovor univerzuma i zatvarate krug koji obuhvaa promatraa i predmet promatranja. Udaljite se od pojedinosti. Prije postizanja pribranosti morali ste pronai nain prilagoavanja na usamljenost koja proizlazi iz izostanka stvarnosti. Stvarnost jest potpunost. Stvarnost je sveobuhvatna. Zaranjate u nju i ne postoji nita vie. U izostanku potpunosti i dalje teite za slinim stapanjem pa ga nastojite ostvariti u djeliima, u malim odsjecima. Drugim rijeima, pokuali ste se izgubiti u pojedinostima, kao da vas krajnji kaos i buka mogu zasititi do toke ispunjenja. Sada znate da ta strategija nije djelovala pa je napustite. Udaljite se od pojedinosti. Zaboravite nered. Pobrinite se za njega to djelotvornije, ali ga ne shvaajte ozbiljno; ne dopustite da odreuje tko jeste. Slijedite uspon i pad energije. Nakon to pojedinosti uklonite s puta, potrebno vam je neto to ete slijediti. Budui da vaa pozornost eli krenuti u odreenom smjeru, povedite je u sr toga doivljaja. Sr doivljaja jest ritam disanja univerzuma koji vam donosi nove situacije, uspon i pad energije. Opazite kako napetost vodi rastereenju, uzbuenje umoru, a ushienost miru. Jednako kao to se u svakom braku dogaaju plime i oseke, tako i va odnos s univerzumom prolazi uspone i padove. Te biste promjene isprva mogli doivljavati emocionalno, ali nastojte to izbjei. Taj je ritam mnogo dublji. Zapoinje u tiini zaeem novog doivljaja; prolazi razdoblje trudnoe tijekom kojega se doivljaj oblikuje u tiini; kree prema roenju na-

170

govjeujui smjer promjene i na posljetku se raa neto novo. To "neto" moe biti nova osoba u vaem ivotu, dogaaj, misao, spoznaja - zapravo, bilo to. Svemu je zajedniki uspon i pad energije. Vi morate biti svjesni svakoga stadija jer se u ovom trenutku nalazite u jednome od njih. Preispitajte ego. Sve to promatranje, opaanje i primjeivanje samoga sebe ne prolazi neopaeno. Va ego ima svoj "ispravan" nain postupanja, a kada prekinete taj obrazac, dat e vam do znanja koliko je nezadovoljan. Promjena izaziva strah, no to je jo vanije, ego je shvaa kao prijetnju. Strah je tek taktika kojom vas nastoji vratiti na stari put. Vi ne moete susprezati reakcije svojeg ega jer ete na taj nain samo produbiti svoju vezanost za njega. A l i moete ga preispitati, a to znai smireno i objektivno preispitati samoga sebe. "Zato to inim?" "Nije li ovo automatska reakcija?" "to sam do sada postigao takvim ponaanjem?" "Nisam li sam sebi dokazao da to ne djeluje?" Ta si pitanja morate uporno i neprestano ponavljati, ali ne s nakanom slamanja ega, ve poputanja njegova refleksnog stiska kojim odreuje vae ponaanje. Uronite u duhovni svijet. Kad se ozbiljno usredotoite na svoje ponaanje, uvidjet ete da vas je ego cijelo vrijeme izolirao. Ego vas eli uvjeriti da ivite u zasebnosti jer pomou tog uvjerenja moe opravdati tenju da prigrabi to vie za mene i moje. Ego na prilino slian nain nastoji zgrabiti i duhovnost kao vrijednu novu imovinu. Da biste ponitili tu sklonost koja vodi daljnjoj izolaciji, uronite u drugi svijet. To je svijet u kojemu ljudi svjesno proivljavaju sadanje doivljaje i odravaju zajedniku viziju preobrazbe iz dvojnosti u jedinstvo. Takvo okruje pronai ete u uzvienim duhovnim tekstovima. Budui da sam u takvim djelima pronaao neizrecivu nadu i utjehu, toplo vam ih preporuujem. A l i postoji i ivi svijet kojega moete upoznati. Uronite u duhovno okruje u skladu s vlastitim poimanjem duha. No, oekujte da ete u takvom okruju doivjeti i razoaranje jer ete meu ljudima koji se bore sa svojim nesavrenostima neizbjeno naii na najvie frustracija. Previranje na koje naiete jest vae vlastito previranje. Kad se posvetite putu pribranosti, vie nemate to uiniti. Prisutnost e doi sama od sebe, a tada vaa svijest nema druge doli biti u sadanjem trenutku. Trenutak u sadanjosti izaziva unutarnju promjenu koja se osjea u svakoj stanici. Va ivani sustav usvaja nain obraivanja stvarnosti koji nije star niti nov, poznat niti nepoznat. Uspinjete se na novu razinu postojanja na

171

kojoj je prisutnost vana zbog same sebe, bezuvjetno vana. Svaki drugi doivljaj je relativan pa stoga moe biti odbaen, zaboravljen, obezvrijeen ili zanemaren. Prisutnost jest dodir same stvarnosti koja ne moe biti odbaena ili izgubljena. Svaki vas dodir ini jo malo stvarnijim. Mnogo je razliitih dokaza za to, a najneposredniji je vezan za samo vrijeme. Ako sat pokazuje samo sadanji trenutak, vae iskustvo obuhvaa sljedee: 1. Prolost i budunost postoje samo u mati. Ni jedna prola aktivnost nije stvarna. Ni jedna vaa budua aktivnost nije stvarna. Stvarno je samo ono to inite sada. 2. Tijelo koje ste neko nazivali sobom vie nije ono to vi jeste. Um koji ste neko nazivali sobom vie nije ono to vi jeste. Naputate ih lako, bez napora. Tijelo i um su privremeni obrasci koje je univerzum preuzeo trenutak prije no to je krenuo dalje. 3. Vae istinsko jastvo u ovom se trenutku oituje u mislima, emocijama i osjetima koji prelaze preko zaslona svijesti. Prepoznajete ih kao mjesta promjene i bezvremenosti. Sebe takoer vidite upravo tako. Kad se naete u sadanjem trenutku, nemate to initi. Rijeka vremena nesputano tee. Vrtloge i struje, pliake i dubine doivljavate u novom kontekstu nevinosti. Sadanji je trenutak prirodno nevin. Ispostavlja se da je sadanji trenutak jedini doivljaj koji se ne razvija. Kako to moe biti tono kad sam rekao da su koraci evolucije jedina svrha vremena? To je tajna nad tajnama. Razvijamo se, ali ivot u svojoj sri ostaje vjean. Zamislite univerzum koji se beskonanom brzinom razvija kroz beskonano mnogo dimenzija, potpuno slobodan odjednom stvarati posvuda. Da bismo se pridruili toj struji, ne moramo uiniti nita, ve ostati potpuno mirni.
PROMJENA STVARNOSTI U CILJU USKLAIVANJA S DVANAESTOM TAJNOM

Dvanaesta tajna govori o koritenju vremena. Ponovno uspostavljanje veze s vlastitim biem najbolji je nain koritenja vremena. Pogrean nain koritenja vremena svodi se na suprotno: udaljavanje od vlastitog bia. Za razvoj uvijek imate dovoljno vremena jer se razvijate zajedno s univerzumom. Kako to moete sami sebi dokazati? Jedan od naina jest sanskrtska

172

praksa zvana sankalpa. Sankalpa je svaka namjera i l i misao u koju uloite volju. Izraz obuhvaa i cijelu zamisao sredstava: kako moete doista ostvariti ono to ste poeljeli i l i pomislili da biste eljeli ostvariti? Odgovor u velikoj mjeri ovisi o vaem stavu prema vremenu (korijenska rije kalpa znai "vrijeme"). * Ako je bezvremenost dio vaega bia, elja e se ostvariti spontano i bez odgaanja. Vi imate mo upravljati vremenom kao i bilo kojim drugim dijelom svojega svijeta. * Ako je bezvremenost u slabanom odnosu s vaim biem, neke e se elje ostvariti spontano, a druge nee. Mogli biste doivljavati odgaanja i neugodan osjeaj da neete dobiti ono to elite. Vaa sposobnost upravljanja vremenom je nesigurna, ali se razvija. * Ako bezvremenost nije ni u kakvom odnosu s vaim biem, ostvarenje vaih elja iziskivat e trud i odlunost. Nemoni ste u odnosu na vrijeme. Umjesto da upravljate njime, podreeni ste njegovu neumoljivom protjecanju. Iz tri navedene kategorije moemo razviti tri razliita sustava vjerovanja. Razmotrite ih i ustanovite koji se najvie odnosi na vas. 1. Nemam dovoljno vremena. U danu nema dovoljno sati da obavim sve to elim. Drugi ljudi zahtijevaju mnogo mojega vremena, a ja mogu samo nastojati odravati ravnoteu. Sva svoja ivotna postignua ostvario sam marljivim radom i odlunou. Koliko je meni poznato, to je put uspjeha. 2. Smatram se prilino sretnim. Imam mogunost initi mnogo toga to sam oduvijek elio initi. Iako sam vrlo zaposlen, pronalazim dovoljno vremena za sebe. Situacija se s vremena na vrijeme sama posloi. Duboko u sebi oekujem da e se moje elje ostvariti, ali prihvaam i mogunost da se nee. 3. Vjerujem da nam univerzum prua sve to nam je potrebno. To je nedvojbeno tono u mojem ivotu. Zadivljen sam spoznajom da svaka moja misao donosi odreen odgovor. Ako ne dobijem ono to elim, uviam da neto u meni onemoguuje ostvarenje te elje. Radu na svojoj unutarnjoj svijesti posveujem mnogo vie vremena nego borbi s vanjskim silama.

173

Navedena su tek okvirna odreenja sankalpe, ali veina ljudi spada u jednu od te tri kategorije. One, takoer vrlo openito, predstavljaju tri stadija osobne evolucije. Dobro je znati da postoje jer bi mnogim ljudima bilo teko povjerovati u postojanje bilo koje stvarnosti osim prve, u kojoj su marljiv rad i odlunost jedini naini da dobijete ono to elite. Kad primite ak i nagovjetaj da se elje mogu ostvariti i bez ulaganja tolikog truda, moete odluiti prijei na sljedei stadij razvoja. Razvoj se postie svijeu, no vi ipak moete ve danas odluiti promijeniti svoj odnos prema vremenu: Dopustit u da vrijeme tee za mene. Imat u na umu da uvijek imam dovoljno vremena. Slijedit u vlastiti ritam. Vremenu neu pogrjeno pristupati oklijevanjem i odgaanjem. Neu strahovati od onoga to e mi vrijeme donijeti u budunosti. Neu aliti zbog onoga to mi je vrijeme donijelo u prolosti. Prestat u se utrkivati s vremenom. Pokuajte danas donijeti samo jednu od navedenih odluka i promatrajte kako e promijeniti vau stvarnost. Vrijeme nije zahtjevno iako se svi ponaamo kao da sat upravlja naim ivotom (a ak i ako ne upravlja, ipak neprestano pogledavamo na njega). Vrijeme bi trebalo tei u skladu s vaim potrebama i eljama. To e se dogoditi samo ako odbacite suprotno vjerovanje - da vrijeme upravlja vama.

174

Trinaesta tajna

P r i j e nekoliko godina u malom selu pokraj New Delhija, u zaguljivoj sobici sjedio sam s vrlo starim ovjekom i s mladim sveenikom. Sveenik je sjedio na podu i ljuljao se naprijed-natrag izgovarajui rijei ispisane na komadima kora koji su se doimali vrlo staro. Sluao sam ga iako nisam imao pojma to govori. Bio je s dalekog juga, a njegov mi je tamilski jezik bio stran. No, znao sam da mi pripovijeda priu mojega ivota, prologa i buduega. Pitao sam se kako sam se naao u toj situaciji i poeo sam se mekoljiti. Stari me je prijatelj u tu sobicu doveo svesrdnim nagovaranjem. "To nije samo jot, ve neto mnogo udesnije", uvjeravao me je. joti je tisue godina stara indijska astrologija. Posjeti obiteljskom astrologu uobiajeni su u cijeloj Indiji, gdje ljudi prema svojim astrolokim kartama planiraju vjenanja, roenja i ak rutinske poslovne transakcije (Indira Gandhi jedna je od slavnih osoba koje su slijedile joti), no ta je tradicija u dananje vrijeme poela blijedjeti. Osobno sam, kao dijete suvremene Indije i kasnije lijenik na Zapadu, oduvijek izbjegavao sve dodire s jotiem. No, prijatelj me je uspio nagovoriti, a moram priznati i da me je zanimalo to e se dogoditi. Mladi sveenik odjeven u omotanu suknju, golih grudi i kose sjajne od kokosova ulja - to su oznake junjaka - nije nacrtao moju natalnu kartu. Sve karte koje su mu bile potrebne nacrtane su prije nekoliko

175

stotina godina. Drugim rijeima, netko je prije mnogo narataja sjeo pod palmu, uzeo komad kore, poznat kao nadi, i na njemu ispisao moj ivot. Nadiji su razbacani po cijeloj Indiji i doista je prava srea nabasati na onaj koji se odnosi na vas. Moj je prijatelj godinama traio svoj nadi, a sveenik je za mene imao cijeli svitak, ime je izazvao zaprepatenost i oduevljenje mojega prijatelja. "Mora doi na iitavanje", nagovarao me je. Starac je sjedio s druge strane stola i sveenikove rijei prevodio na hindski. Nadiji se mogu preklapati zbog preklapanja vremena roenja i osobitosti kalendara u kontekstu stoljea pa se prvih nekoliko listova nije odnosilo na mene. No, otprilike od treeg lista mladi je sveenik pjevnim glasom itao zapanjujue tone injenice: moj nadnevak roenja, imena mojih roditelja, moje ime i ime moje supruge, koliko djece imamo, gdje ona danas ive, nadnevak i sat nedavne smrti mojeg oca, njegovo puno ime i puno ime moje majke. Isprva sam zakljuio da se provukla pogrjeka: nadi je naveo pogrjeno ime moje majke, Suchinta, iako joj je ime Pushpa. Ta me je pogrjeka toliko muila da sam uzeo stanku, priao telefonu i nazvao je. Majka mi je, vrlo iznenaena, rekla da su joj po roenju doista dali ime Suchinta, ali budui da se rimovalo s hinduskom rijeju koja znai "tuna", jedan je stric u njezinoj treoj godini predloio promjenu. Spustio sam slualicu pitajui se koji je smisao toga doivljaja jer je mladi sveenik proitao i da je jedan roak potaknuo promjenu majina imena. Nitko u obitelji nikada nije spomenuo taj dogaaj pa nije mogue da se mladi sveenik upustio u svojevrsno itanje misli. Napomena skepticima: mladi je sveenik gotovo cijeli ivot proveo u hramu u junoj Indiji te nije govorio engleski niti hindski. Ni on ni starac nisu znali tko sam. U svakom sluaju, u toj koli jotia astrolog ne biljei vrijeme vaega roenja i ne crta osobnu kartu koju potom tumai. Umjesto toga, osoba dolazi k itau nadija, ita uzima otisak palca te na temelju njega nalazi odgovarajue karte (uvijek valja imati na umu da nadiji mogu biti izgubljeni ili da su ih odnijeli vjetrovi.) Astrolog ita samo ono to je netko drugi zapisao prije moda tisuu godina. Cijela zagonetka ima jo jednu zakoljicu: nadiji ne moraju opisivati ivote svih osoba koje e ikada ivjeti, ve samo onih koje e se jednoga dana pojaviti na vratima astrologa i zatraiti iitavanje! Obuzet uenjem, jo sam sat vremena sjedio i sluao tajanstvene po-

176

datke o prolom ivotu koji sam proveo u hramu na jugu Indije i o tome kako su moji grijesi u tom ivotu doveli do bolnih tekoa u ovom. Nakon kratke stanke, tijekom koje me je ita upitao elim li to doista doznati, saznao sam i o danu moje smrti. Taj je dan dovoljno daleko u budunosti da bih mogao biti miran iako me je jo vie umirilo obeanje nadija da e moja supruga i djeca dugo ivjeti te da e njihovi ivoti biti ispunjeni ljubavlju i postignuima. Ostavio sam starca i mladoga sveenika te izaao na zasljepljujuu vrelinu Delhija gotovo oamuen pitanjem kako e se moj ivot promijeniti s tim novim spoznajama. Pojedinosti nisu bile vane. Njih sam gotovo sve zaboravio, a tog se dogaaja sjetim samo kad mi pogled zapne za jedan od ulatenih komada kore koji su danas uokvireni i zauzimaju poasno mjesto u mojemu domu. Mladi mi ih je sveenik prije rastanka predao uz jedva primjetan osmjeh. Jedina injenica koja je snano utjecala na mene bio je nadnevak moje smrti. im sam ga uo, osjetio sam dubok mir i otrjenjenje koje otada polako mijenja moje prioritete. Razmiljajui o tome, poelim da postoji neki drugi naziv za astrologiju, primjerice, "nelokalna spoznaja". Osoba koja je ivjela prije mnogo stoljea poznavala me je bolje no to sam sebe poznajem. Vidjela me je kao ostvarenje odreenog obrasca u univerzumu, slojevito povezanog s prijanjim obrascima. Osjeao sam da sam s tim komadom kore primio izravan dokaz da nisam ogranien na tijelo, um ili na doivljaje koje nazivam "sobom". Ako ivite u sreditu jedne stvarnosti, poinjete opaati promjene obrazaca. Isprva ih i dalje osjeate kao osobne. Vi ih stvarate i to u vama budi osjeaj vezanosti. No, slikari su poznati po tome da ne skupljaju vlastita djela; zadovoljstvo im donosi sm in stvaranja. U dovrenoj slici vie nema ivota; sok je iscijeen iz nje. Isto vrijedi i za obrasce koje stvaramo. Doivljaj gubi dra kada znate da ste ga sami stvorili. Pojam nevezanosti, prisutan u svakoj istonjakoj duhovnoj tradiciji, mui mnoge koji ga poistovjeuju s pasivnou i nezainteresiranou. No, posrijedi je zapravo nevezanost koju svaki stvaratelj osjeti kad obavi posao. Kad stvori i proivi odreeno iskustvo, ovjek uvia da nevezanost dolazi sama po sebi. Meutim, ne dogaa se odjednom. Jo dugo ostajemo zadivljeni igrom dvojnosti, odnosno njezinih neprestano suprotstavljenih suprotnosti. No, ovjek s vremenom postane spreman proivjeti iskustvo zvano me-

177

tanoia - grka rije za obraenje. Budui da se ta rije pojavljuje na mnogim mjestima u Novom zavjetu, poprimila je vie duhovno znaenje. Oznaavala je predomiljanje u vezi grjenoga ivljenja, potom je poprimila konotaciju pokajanja i na posljetku je obuhvatila znaenje vjenoga spasenja. No, ako iskoraite iz okvira teologije, metanoia je vrlo bliska onome to nazivamo preobrazbom. Vae poimanje samoga sebe mijenja se iz lokalnog u nelokalno. Umjesto da doivljaje nazivate "svojima", uviate da je svaki obrazac u univerzumu privremen. Univerzum od svoje osnovne tvari neprestano stvara nove oblike, a vi ste jedan od tih oblika neko vrijeme nazivali "sobom". Mislim da je upravo metanoia tajna u pozadini nadija. Vidjelac se prije mnogo vremena zagledao u samoga sebe i uhvatio mrekanje svijesti kojemu je bilo pridrueno ime Deepak. On je to ime zapisao zajedno sa svim drugim pojedinostima koje su izronile u prostor-vrijeme. To podrazumijeva razinu svijesti koju bih i sam trebao biti sposoban dosei u sebi. Kad bih se mogao vidjeti kao mrekanje u polju svjetlosti (joti na sanskrtu znai "svjetlost"), dosegnuo bih slobodu koju ne mogu dosei ako ostanem tko jesam unutar prihvaenih granica. Ako su imena mojih roditelja bila poznata prije mojega roenja i ako je vrijeme smrti mojega oca bilo poznato naratajima prije no to se rodio, ti se preduvjeti ne mogu promijeniti. Istinska je sloboda mogua samo u nelokalnoj svijesti. Sposobnost zaokreta iz lokalne u nelokalnu svijest za mene je smisao otkupljenja ili spasenja. Odlazite na mjesto na kojemu dua ivi bez nunosti prethodne smrti. Umjesto da ponovno razmatram metafiziku toga pitanja, pojam nelokalnosti svest u na ono emu svi tee; sreu. Tenja srei krajnje je osobna pa je stoga predajemo egu kojemu je jedini cilj usreiti "mene". Ako se ispostavi da je srea izvan "mene", u podruju nelokalne svijesti, to bi bio uvjerljiv argument za metanoiu. Srea je za ljudska bia vrlo sloen pojam. Teko nam je doivjeti sreu, a da se pritom ne sjetimo onoga to bi je moglo razoriti. Neto od toga nosimo iz prolosti, u obliku traumatinih rana; drugo su projekcije u budunost u obliku zabrinutosti i l i oekivanja katastrofe. Nitko nije kriv za neuhvatljivost sree. Igra suprotnosti je kozmika drama, a nai su umovi uvjetovani prilagoditi joj se. Srea je, kao to svi znaju, predobra da bi potrajala. I to je tono dokle god je definirate kao "svoju" sreu; na taj ste se nain vezali za kota koji se mora okrenuti na drugu stranu. Metanoia ili nelokalna svijest taj problem rjeava prekorai-

178

vanjem jer nema drugog naina. Sastavnice vaega ivota su u sukobu. ak i kad biste svaku od njih mogli uvjetovati tako da neprestano vodi srei, pojavljuje se prikriveni problem zamiljene patnje. Psihoterapeuti godinama oslobaaju pacijente od svega to bi, prema njihovu miljenju, moglo poi po zlu i to ni na koji nain nije vezano za postojee okolnosti. To me podsjea na iskustvo koje se prije mnogo godina, tijekom studija medicine, dogodilo mojemu kolegi. Imao je pacijenticu koja je patila od anksioznosti i svakih nekoliko mjeseci dolazila na sveobuhvatni pregled jer je strahovala da bi mogla oboljeti od raka. Nalazi rengenskog snimanja uvijek su bili negativni, ali se ona i dalje vraala, svaki put jednako zabrinuta. Rengenska je slika nakon mnogo godina na posljetku doista potvrdila malignost. Ona je s izrazom pobjednika na licu uzviknula: "Vidite, rekla sam vam!" Zamiljena je patnja jednako stvarna kao i svaka druga, a katkad se i stapaju. Sve dok pomnije ne promotrite lokalnu svijest, prilino zbunjuje injenica da se netko za nesreu moe uhvatiti jednako vrsto kao to se drugi hvataju za sreu. Lokalna je svijest zaglavljena na razmeu ega i univerzuma. To je mjesto nemira. S jedne strane, ego djeluje kao da je sve pod njegovim nadzorom. Vi se kroz svijet kreete prema neizreenoj pretpostavci da ste vani i da je ostvarenje vaih elja vano. A l i , univerzum je beskrajan, a prirodne sile neosobne. Ego-osjeaj nadzora i samovanosti doima se kao potpuna iluzija kad pomislite da su ljudska bia tek tokice na kozmikom slikarskom platnu. Osoba koja duboko u sebi osjea da hini kako je u sreditu svijeta ne moe postii sigurnost - materijalni dokazi vae nevanosti i te kako su uvjerljivi. No, je li doista mogue pobjei? Ego u svojem podruju kae da nije. Vaa je osobnost karmiki obrazac koji se vrsto dri samoga sebe. Meutim, kad se oslobodite lokalne svijesti, prestajete igrati igru ega, odnosno naputate cijeli problem usreivanja "mene". Univerzum ne moe zgromiti pojedinca ako taj pojedinac ne postoji. Dokle god svoj identitet veete za najmanji djeli svoje ego-osobnosti, sve ostalo dolazi samo po sebi. To je kao da uete u kazalite i ujete kako glumac izgovara rijei: "Biti i l i ne biti". Odmah znate koji je lik posrijedi, poznata vam je njegova povijest i njegova tragina sudbina. Da bi napustili jednu ulogu i preuzeli drugu, glumci ne moraju uiniti mnogo - dovoljno je kratko mentalno podeavanje. Prelazak iz Hamleta u

179

Macbetha ne odvija se rije po rije. Jednostavno prizovete odgovarajui lik. tovie, kad zamijenite likove, nalazite se na novom mjestu - u kotskoj umjesto u Danskoj, u vjetijem taboru pokraj druma umjesto u dvorcu pokraj Sjevernog mora. Oslobaanje od lokalne svijesti moe se postii i spoznajom da ste to ve postigli. Kad se u vrijeme Dana zahvalnosti vratite kui, vjerojatno automatski preuzimate ulogu djeteta koje ste neko bili. Na radnom mjestu igrate ulogu koja se razlikuje od vae uloge na godinjem odmoru. Na um toliko vjeto pohranjuje potpuno suprotstavljene uloge da ak i mala djeca znaju glatko prijei iz jedne u drugu. Kad se skrivene kamere postave tako da snimaju trogodinjake koji se igraju bez nazonosti odraslih osoba, roditelji su esto zaprepateni preobrazbom koju opaze: milo, posluno i miroljubivo dijete kakvo poznaju kod kue moe se pretvoriti u mahnitog nasilnika. Neki strunjaci za djeju psihologiju ak tvrde da odgoj igra zanemarivo malu ulogu u oblikovanju odrasle osobnosti. Dva djeteta, odgojena pod istim krovom i uz istu roditeljsku pozornost, mogu izvan kue biti toliko razliita da se u njima ne moe prepoznati brau. No, tonije je rei da djeca tijekom odrastanja istodobno ue mnoge uloge, a uloga nauena kod kue samo je jedna od mnogih - drugo i ne bismo smjeli oekivati. Ako to opaate u sebi, tada vas od nelokalne svijesti dijeli samo jedan korak. Potrebno je samo uvidjeti da sve vae uloge postoje istodobno. Kao i glumac, i vi svoje uloge uvate na mjestu onkraj prostora i vremena. Macbeth i Hamlet se istodobno nalaze u pamenju svakoga glumca. Za njihovo ostvarenje na pozornici potrebni su sati, ali u njihovu istinskom domu vrijeme ne prolazi. U svijesti cijela uloga postoji u tiini, ali je potpuna do najmanje pojedinosti. Jednako tako i vi svoje preklapajue uloge uvate na mjestu na kojemu se vie osjeate kod kue nego na pozornici na kojoj odigravate svoje drame. Ako te preklapajue uloge pokuate razdvojiti, ustanovit ete da ni jedna od njih nije ono to vi doista jeste. Vi ste onaj koji pritie mentalne gumbie kako bi odreenoj ulozi udahnuo ivot. Iz svojeg bogatog repertoara odabirete situacije koje ostvaruju osobnu karmu, a svaka sastavnica savreno sjeda na svoje mjesto kako bi stvorila iluziju individualnog ega. Istinsko ja nije vezano ni za jednu ulogu, ni za jednu scenu, ni za jednu dramu. Reeno duhovnim rjenikom: nevezanost nije sama sebi cilj, ve se razvija u svojevrsno umijee. Kad ovladate tim umijeem, sposobni ste

180

nainiti zaokret u nelokalnu svijest kad god poelite. To je ono to iva sutre podrazumijevaju kada kau da se pri koritenju sjeanja ne smije dopustiti da sjeanja koriste vas. Nevezanost ostvarujete kad iskoraite iz svoje upamene uloge pa sa sobom vie ne nosite karmu vezanu za pojedine uloge. Ako svoju karmu pokuate promijeniti dio po dio, mogli biste ostvariti ograniene rezultate, ali vaa poboljana inaica nee biti slobodnija od prijanje. Ako doista postoji tajna sree, mogue ju je pronai samo na izvoru sree, koji posjeduje sljedee znaajke:

- nelokalan - nevezan - neosoban - univerzalan - ne podlijee promjeni - bitan Ovaj popis ralanjuje metanoiu na sastavne dijelove. Metanoia je prvotno oznaavala preobraenje, a smatram da po tom pitanju vrijede iste sastavnice: Nelokalnost. Prije preobraenja morate iskoraiti iz sebe kako biste stekli iru perspektivu. Ego svaku situaciju nastoji svesti na pitanje "to ja imam od toga?" Kad to pitanje izrazite u obliku "to mi imamo od toga?" ili "to svi imaju od toga?", vae e se srce odmah osjeati manje sputano i ogranieno. Nevezanost. Ako vam je odreen ishod osobito vaan, preobraenje si ne moete priutiti. Granice su odreene i svi su odabrali stranu. Ego izriito govori da je presudno vano usredotoiti se na nagradu, odnosno na eljeni rezultat. No, u stanju nevezanosti uviate da mnogi ishodi mogu biti povoljni za vas. Stremite prema ishodu koji smatrate ispravnim, ali ostajete dovoljno nevezani da biste zaokrenuli kada vam srce to naloi. Neosobnost. Doima se da se ljudima dogaaju situacije, no one zapravo proizlaze iz dubljih karmikih uzroka. Ostvarujui sve uzroke koje je potrebno obuhvatiti, univerzum se razvija sam po sebi. Nemojte to shvaati osobno. Izmjenjivanje uzroka i posljedice je vjeno. Vi ste dio toga valovitog gibanja kojemu nema kraja, a od potapanja se moete osigurati samo ako za-

181

jaite val. Ego sve shvaa osobno pa ne ostavlja mjesta uzvienom vodstvu i l i svrsi. Uvidite, ako moete, da se kozmiki plan odvija i divite se njegovu udesnom tkanju, velianstvenom uzorku kojemu nema premca. Univerzalnost. Dok sam se jednom zgodom svim silama trudio shvatiti budistiki pojam smrti ega (koji mi se u to doba doimao vrlo hladnim i bezdunim), netko mi je olakao muke rekavi: "Time ne unitava ono to jesi. Svoje "ja" iri toliko da vie ne obuhvaa samo tvoj mali ego, ve i kozmiki ego." To je velika zadaa, no ta mi se inaica svidjela zbog toga to nita nije iskljueno. Svaku situaciju poinjete opaati kao da joj je mjesto u naem svijetu i premda taj osjeaj sveobuhvatnosti isprva moe biti slab moja obitelj, moja kua, moje susjedstvo - s vremenom moe spontano ojaati. Sama injenica da ego smatra apsurdnim rei "moj svijet", "moja galaksija", "moj univerzum" podrazumijeva nunost zaokreta koji ego sm ne moe izvesti. Koliko god vas ego sputava u bilo kojem trenutku, kljuno je imati na umu da je svijest univerzalna. Nepodlonost promjeni. Srea na koju ste navikli dolazi i prolazi. Umjesto da to doivljavate kao suenje vrela, zamislite atmosferu. U atmosferi uvijek ima vlage koja se s vremena na vrijeme oslobaa u obliku kie. U danima bez kie vlaga nije nestala: uvijek je prisutna u zraku i eka promjenu uvjeta da bi se pretvorila u kiu. Na isti nain moete promatrati i sreu koja je uvijek prisutna u svijesti iako se ne oituje u svakom trenutku, ve se pokazuje kad se uvjeti promijene. Ljudi se razlikuju po svojim osnovnim emocijama pa neki doivljavaju vie veselja, optimizma i zadovoljstva. Ta je razliitost odraz raznolikosti svijeta. Ne moete oekivati da e se pustinja i prauma ponaati isto. No, te su razlike u osobnom ustrojstvu povrne. Ista nepromjenjiva srea dostupna je u svijesti svakog ovjeka. Uvidite istinitost te tvrdnje, a uspone i padove osobne sree nemojte koristiti kao razlog da se ne uputite prema izvoru. Bit. Srea nije jedinstvena. Ona je tek jedan od mnogih okusa biti. Jedan se uenik poalio uitelju da mu vrijeme posveeno duhovnom radu nije donijelo sreu. "Doivljavanje sree trenutno nije tvoj zadatak", odvratio je uitelj. "Tvoj zadatak jest postati stvaran." Bit je stvarna, a kad je uhvatite, srea slijedi sama po sebi kao i sve znaajke biti. Tenja srei koja je sama sebi cilj zapravo je ograniena; u tom ste sluaju sretni ako uspijete zadovoljiti uvjete koje ego postavlja sretnom ivotu. Ako se, posvetite potpunom zaokretu svijesti, srea stie kao dar koji vam svijest velikoduno prua.

182

PROMJENA STVARNOSTI U CILJU USKLAIVANJA S TRINAESTOM TAJNOM

Trinaesta tajna govori o osobnoj slobodi. Istinska sloboda nije mogua ako je va odnos s univerzumom osoban zbog toga to je osobnost ograniena. Ako ostanete unutar tih granica, i vaa e svijest ostati ograniena. Danas se ponite ponaati kao da se va utjecaj protee posvuda. Jedan od najeih prizora u Indiji, odnosno po cijelom Istoku, neko su bili redovnici u naranastim haljinama, u meditaciji prije zore. Mnogi drugi ljudi, ukljuujui moju baku i majku, ustaju jednako rano te odlaze moliti u hram. Svrha te prakse jest susret s danom prije njegova poetka. Susresti dan prije no to zapone, znai da ste prisutni prije no to se rodi. Otvarate se za odreenu mogunost. Budui da se jo nita nije dogodilo, novoroeni je dan otvoren, ist i nov. Mogao bi se pretvoriti u bilo to. Redovnici koji meditiraju i ljudi koji mole ele u tom presudnom trenutku dodati svoj utjecaj svijesti, kao da su prisutni na poetku ivota novoroeneta. I vi danas moete uiniti isto. Probudite se u vrijeme u koje se inae budite - ovu je vjebu najbolje izvoditi u svitanje, u sjedeem poloaju, ali je moete izvesti i leei u krevetu, prije ustajanja - i dopustite da se va um veseli danu koji je pred njim. Isprva ete vjerojatno primijetiti tragove navike. Zamiljat ete uobiajenu poslovnu rutinu, svakidanje obiteljske obveze i druge dunosti. Potom ete vjerojatno pomisliti na jueranje zaostatke: nedovreni projekt, pribliavanje roka, nerazrijeeni spor. Zatim e se vjerojatno vratiti brige, to god vam u tom trenu visi nad glavom. Dopustite da sve to ue u svijest i izae iz nje kako eli. Jasno oblikujte nakanu rasplitanja te zbrke predodbi i rijei. Va e se ego ionako pobrinuti za sva ta uobiajena pitanja. Ostanite usredotoeni na dan koji je pred vama, koji nije sastavljen od predodbi i misli budui da se tek raa. Osjetite ga; nastojte ga doekati svojim biem. Za nekoliko trenutaka primijetit ete da vam um vie nije toliko sklon iskoiti iz kreveta. Tonut ete u maglovitu svijest i izlaziti iz nje, to znai da ste zaronili malo dublje ispod povrine mentalnog nemira. (No, nemojte si dopustiti da ponovno zaspite. Kad osjetite pospanost, vratite se nakani doekivani a dana.) U tom ete trenutku ustanoviti da vam um vie nije zaokupljen predodbama, ve se ustaljuje u ritmu osjeaja. To stanje, za razliku od predodbi i glasova, nije tako lako opisati. Nalik je osjeaju kako e se situacija

183

razvijati, odnosno osjeaju da ste spremni to god se dogodi. Ne traite nita dramatino. Ne govorim o predosjeaj ima i slutnjama. Doivljavate jednostavno iskustvo: vae bie doekuje dan na razini klijanja na kojoj su dogaaji sjemenke koje se pripremaju za nicanje. Vaa jedina svrha jest biti prisutan. Ne morate nita mijenjati; ne morate se vezati za prosudbe ili miljenja o tome to bi se toga dana trebalo dogoditi. Kada doekate dan, u tiini mu dodajete utjecaj svoje svijesti. A emu sve to? Djelovanje se oituje na suptilnoj razini. To je kao da sjedite pokraj kreveta djeteta koje tone u san. Vaa je prisutnost dovoljna da umiri dijete, bez rijei i bez postupaka. Dan bi trebao zapoeti u staloenom stanju, neoptereen tragovima i vrtlozima jueranjih aktivnosti. No, doekivanjem dana dodajete mu i suptilnu razinu nakane. Nakanili ste dopustiti da se ivot slobodno odvija. Izali ste pred njega otvorena uma i srca. Ovu sam vjebu potanko opisao kao nain otvaranja puta kojim bi va um mogao krenuti. Vjerojatno neete potpuno vjerno slijediti navedene stadije, ali ete vjebu uspjeno izvesti ako makar nakratko dodirnete bilo koje od sljedeih stanja svijesti: * Osjeate se obnovljeno. Predstojei dan bit e jedinstven. * Osjeate se smireno. Predstojei e dan rijeiti odreeno stresno pitanje. * Osjeate se usklaeno. Predstojei dan nee donijeti sukobe. * Osjeate se kreativno. Predstojei e vam dan otkriti neto nevieno. * Osjeate ljubav. Predstojei e dan izgladiti razlike i obuhvatiti one koji se osjeaju izostavljenima. * Osjeate se potpuno. Predstojei e dan tei savreno. Sada ste upoznati sa svijetom pred svitanje, u kojemu su sveci i mudraci djelovali tisuama godina. Ono to su oni inili i to vi poinjete initi jest sputanje stvarnosti na Zemlju. U svojoj svijesti otvarate kanal putem kojega e pritjecati obnavljanje, mir, sklad, kreativnost, ljubav i potpunost. Ako nitko ne doeka dan, te znaajke postoje samo u pojedincima - i l i uope ne postoje. Kao i kia koja pada iz vedra neba, va utjecaj potie ostvarenje mogunosti.

184

 e t r n a e s t a tajna

Jesmo li se pribliili odgovoru na najvanije pitanje "to je smisao ivota?" Zamislite na trenutak da je netko pronaao odgovor. Svi smo se, izravno ili neizravno, susreli s veinom tradicionalnih odgovora; smisao ivota veinom se svodi na uzvienu svrhu, primjerice:
- slaviti Boga - slaviti Boje djelo -voljeti i biti voljen - biti dosljedan samome sebi Kao i s mnogim drugim duhovnim pitanjima, teko mi je zamisliti postupak provjere tonosti tih odgovora. Ako osoba obavlja dobar posao, uzdrava svoju obitelj, plaa poreze i potuje zakon, nije li to primjer slavljenja Boga i l i dosljednosti prema sebi? Mijenja li se smisao ivota u vrijeme velikih kriza kao to su ratovi? Najvie to ovjek moe u kriznim razdobljima jest ostati iv i koliko-toliko sretan. Tonost odgovora na pitanje "to je smisao ivota?" moe se provjeriti i tako da ga zapiete i zatvorite u omotnicu koju ete poslati na adrese tisuu nasumce odabranih ljudi. Ako je odgovor toan, osoba e otvoriti omotnicu, proitati ga i rei: "Da, u pravu ste. To je smisao ivota." S njim e se sloiti i

185

napeta mlada ena na dan svojega vjenanja kao i nepokretan starac na samrti. Sloit e se i ljudi koji se estoko spore oko razlika u politici ili vjeri kao i oni koji uivaju u suglasju. No, provjera tonosti moe se doimati nemoguom budui da nije mogue pronai odgovor s kojim bi se svi sloili. Meutim, to ako bi papir bio prazan i l i ako bi na njemu pisalo: "Smisao ivota je sve"? U jednoj stvarnosti to nisu doskoice, ve su vrlo blizu po pitanju istine. Prazan komad papira govori da je ivot isti potencijal sve dok ga netko ne oblikuje. isti potencijal znai da je ivot beskrajno otvoren. Slino tome, ako je smisao ivota sve, ivot ne izostavlja nita i nikoga. "Sve" je samo jo jedan nain obuhvaanja beskonanog raspona mogunosti. ivot ne doputa da ga se ograniava. Univerzum vam prua onaj smisao koji od njega oekujete. U srednjovjekovnoj Europi ljudi su eljeli da univerzum odraava njihovo vjerovanje u Sveto Trojstvo; u istom povijesnom razdoblju ljudi u Indiji eljeli su da univerzum odraava kozmiki ples ive i njegove druice akti. Gdje god je vladao Islam, od univerzuma se oekivalo da odraava Alahovu volju. Danas agnostici od univerzuma oekuju da odraava njihovu duhovnu izgubljenost i sumnju - stoga se svemir doima kao sluajna eksplozija zapoeta velikim praskom. Mnogi vjernici prihvaaju tu stvarnost u sve dane osim nedjelje kad univerzum slabano odraava mogunost postojanja boanskoga tvorca. Ako univerzum pokuate ograniiti na jedan odraz, istodobno ograniavate vlastiti ivot. Stvarnost je nalik dvostranom ogledalu koje vam pokazuje vas, ali i ono to se nalazi s druge strane. Taj je obostrani uinak mogu zbog toga to univerzum ne posjeduje jedan niz injenica. Vi kao promatra ostvarujete vlastitu inaicu stvarnosti. Evo kako to dvostrano ogledalo funkcionira na podruju medicine. Medicinski su strunjaci potpuno zbunjeni injenicom da ljudsko tijelo moe biti iscijeljeno na toliko mnogo naina. Uzmemo li za primjer bilo koju bolest, recimo rak, ona uglavnom slijedi isti put nastanka. Stopa preivljavanja raka dojke poznata je otkako je otkrivena prva anomalija stanica dojke. ene koje obole od te bolesti, imat e odreeno mjesto na Gaussovoj krivulji preivljavanja. Jedan mi je onkolog prije nekoliko godina rekao da je rak igra brojeva. Statistiki raspon otkriva u kojoj je dobi vjerojatnost pojave bolesti najvea. Reakcije tumora na razliite oblike zraenja i kemoterapije neprestano se biljee. Temeljem tih podataka medicina nastoji

186

pronai siguran lijek, a ako siguran lijek jo nije pronaen, znanost e ga traiti sve dok ga ne pronae. Meutim, izvan statistikih normi dogaaju se udne pojave. Osobno sam kao lijenik upoznao sljedee pacijente: * Mladu enu koja mi je rekla da je njezina majka, koja ivi na farmi u zabaenom dijelu Vermonta, imala veliki tumor na dojci, ali je zakljuila da ima previe posla pa se ne stigne lijeiti. Bez lijenike skrbi preivjela je vie od deset godina. * enu koja je osjetila kvricu na dojci i vizualizirala njezin nestanak. Vidjela je kako mnotvo leukocita poput snijega pada na kvricu i razara je. Nakon est mjeseci takve vizualizacije kvrica je nestala. * enu s velikim tumorom koja je iz bolnice izala dan prije operacije jer svojoj bolesti nije eljela pristupiti sa stajalita straha i panike. Vratila se za nekoliko mjeseci, ali tek kad je bila sigurna da e preivjeti. Operacija je uspjela i ena je doista preivjela. Svaki se lijenik susreo i sa suprotnom stranom spektra: sa enama koje umiru nedugo nakon to doznaju za malobrojne maligne stanice u svojim dojkama. (U nekim su sluajevima u tim stanicama prisutne anomalije, to znai da bi mogle biti bezopasne, ali se te anomalije kod nekih ena brzo razvijaju u tumore. Ta je pojava odavno nazvana "smrt izazvana dijagnozom".) Ne nudim savjete o tome kako valja pristupiti raku, ve samo primjeujem da ta bolest u mnogim sluajevima odraava vjerovanja koja su pacijenti vezali uz nju. Danas glasovito istraivanje Davida Siegela sa Stanforda obuhvatilo je skupinu ena u kasnom stadiju raka dojke, rasporeenih u dvije skupine. Jednoj je skupini pruena najbolja medicinska skrb, to je u to vrijeme bilo vrlo malo. Druga se skupina sastajala jednom tjedno i raspravljala o svojim osjeajima vezanim za bolest. To je dovelo do zapanjujueg rezultata. Nakon dvije godine sve dugorono preivjele pacijentice pripadale su drugoj skupini, a cjelokupno preivljavanje u toj je skupini bilo jedan i pol puta due u odnosu na preivljavanje skupine koja nije razgovarala o svojim osjeajima. Drugim rijeima, ene koje su se suoavale sa svojim emocijama, bile su sposobne promijeniti odraz u ogledalu. Ljudsko tijelo posjeduje dvostruki sustav upravljanja. Ako ga lijeite izvana, pomou materijalnih sredstava, odgovorit e. Ako ga lijeite iznutra,

187

pomou subjektivnih sredstava, takoer e odgovoriti. Kako je mogue da razgovor o osjeajima moe imati jednako snaan uinak kao i jak lijek protiv raka (ili ak jai)? Odgovor lei u injenici da svijest uvijek prelazi ta dva puta. Objektivno se razvija kao vidljivi univerzum, a subjektivno kao dogaaji u umu. I jedno i drugo su ista svijest. Ista je inteligencija navukla dvije krinke i razluila svijet na "vanjski" i "unutarnji". Stoga niti osjeaja osoba oboljelih od raka s tijelom komuniciraju na slian nain kao i molekule lijeka. Ta pojava vie nije neuobiajena - cjelokupna medicina uma i tijela temelji se na otkriu glasnikih molekula koje u mozgu zapoinju kao misli, vjerovanja, elje, strahovi i udnje. Proboj e se dogoditi kad medicina prestane sve zasluge pripisivati molekulama. Kad je Mozart poelio skladati novu simfoniju, njegova je nakana pobudila potrebnu modanu funkciju. Bilo bi apsurdno rei da je Mozartov mozak najprije poelio napisati simfoniju, a zatim je stvorio glasnike molekule koje e ga o tome obavijestiti. Svijest je uvijek prva, a slijede je njezine projekcije: objektivne i subjektivne. To nas dovodi do novog, presudno vanog naela zvanog "istodoban meuovisan su-nastanak". Istodoban zbog toga to jedno ne prouzrokuje drugo. Meuovisan zbog toga to je svaki vid usklaen sa svim drugim vidovima. Su-nastanak zbog toga to svi zasebni dijelovi dolaze iz istog izvora. Kad je Mozart poelio skladati simfoniju, sve vezano za njegovo stvaranje dogodilo se istodobno: zamisao, note, zvuk u njegovoj glavi, nuna modana aktivnost, signali koje su njegove ruke primale dok su zapisivale glazbu. Sve su te sastavnice bile povezane u jedan doivljaj, a nastale su zajedno. Bilo bi pogrjeno rei da je jedna prouzroila drugu. Kad bi jedna sastavnica izostala, cijeli bi projekt propao. Da je Mozart pao u depresiju, njegovo bi emocionalno stanje potisnulo glazbu. Da je bio tjelesno iscrpljen, iscrpljenost bi potisnula glazbu. Mogli bismo domisliti stotine poremeaja koji su mogli poremetiti tu sliku: Mozarta su mogle optereivati brane tekoe, mogao je doivjeti modani ili srani udar, iznenadnu umjetniku blokadu ili ga je mogao ometati buan dvogodinjak u kui. Istodoban su-nastanak sprjeava nastanak kaosa u svijetu. Svemir je ljudskom umu previe slian da bismo to mogli zanemariti. Kao da je univerzum priredio nepojmljivu predstavu eksplozija galaksija iz nitavila samo da bi nam dao misliti. Besmisleno je da proces, koji traje milijardama svjetlosnih godina i odvija se nevjerojatnom brzinom te stvara bili-

188

june zvijezda, vrhunac dosegne pojavom ljudske D N K . Zato smo univerzumu bili potrebni mi koji emo ga zaueno promatrati? Moda zbog toga to stvarnost jednostavno tako funkcionira: neprestana kozmika drama postoji istodobno s ljudskim mozgom, instrumentom koji je toliko fino podeen da je sposoban istraivati bilo koju razinu prirode. Mi smo najvanija publika. Nama nita ne promie: ni ono najsitnije niti ono najvee. Na ovom se mjestu poinje pojavljivati izniman odgovor: moda sami odravamo tu predstavu. Smisao ivota je sve zbog toga to zahtijevamo da univerzum bude nae igralite, i nita manje od toga. Kvantna fizika je odavno zakljuila da je promatra odluujui imbenik u svakom promatranju. Elektron nema odreeni poloaj u prostoru sve dok ga netko ne pogleda, a tada se pojavi upravo na onom mjestu na kojemu ga promatra oekuje. Do tog trenutka postoji samo kao val koji se iri posvuda u prostoru. Taj bi val na bilo kojem mjestu mogao kolabirati u esticu. Za svaki pojedini atom u univerzumu postoji vrlo mala vjerojatnost da e biti lociran to je dalje ili to je blie mogue. Univerzum djeluje na temelju prekidaa koji ima samo dva poloaja: ukljueno i iskljueno. Poloaj "ukljueno" jest materijalni svijet sa svim svojim dogaajima i objektima. Poloaj "iskljueno" jest ista mogunost, svlaionica u koju estice odlaze dok ih nitko ne gleda. Poloajem "ukljueno" mogue je upravljati vanjskim sredstvima. Kad ga ukljuite, materijalni se univerzum ponaa su skladu s odreenim pravilima. No, ako ga zateknete u poloaju "iskljueno", univerzum je mogue promijeniti neovisno o vremenu i prostoru. U poloaju "iskljueno" nita nije teko i l i nepomino jer u njemu nema objekata. Nita nije blizu ni daleko. Nita nije zarobljeno u prolosti, sadanjosti ili u budunosti. Poloaj "iskljueno" jest isti potencijal. U njemu je vae tijelo niz mogunosti koje ekaju ostvarenje, a prisutne su i sve one mogunosti koje su se ve ostvarile, kao i one koje bi se mogle ostvariti. U poloaju "iskljueno" cijeli svijet kolabira u jednu toku, a vi, zaudno, ivite u toj toki: ona je va izvor. Meutim, poloaji "ukljueno" i "iskljueno" ne pruaju sasvim tonu sliku. Kao to postoje mnogi stupnjevi materijalne stvarnosti, tako postoje i mnogi stupnjevi nematerijalne stvarnosti. Vae je tijelo istodobno vrst objekt, kovitlac atoma, vrtlog subatomskih estica i oblak energije. Ta su stanja istodobna, ali svako funkcionira prema drugaijim pravilima. Fizika taj zbrkani niz pravila naziva "isprepletenom hijerarhijom". Rije hijerarhija ot-

189

kriva da su razine rasporeene odreenim slijedom. Nema opasnosti da e se vae tijelo razletjeti na pojedinane atome zbog toga to, u hijerarhiji stvari, vrsti predmeti ostaju sjedinjeni iako ste vi zapravo oblak elektrona, val vjerojatnosti i sve izmeu. To je poloaj "ukljueno". Ista se isprepletenost nastavlja i u poloaju "iskljueno", ali je potpuno nevidljiva. Podruje nevidljivoga podijeljeno je na udne naine. Na jednoj su razini svi dogaaji povezani. Zavreci se sastaju s poecima; sve to se dogodi utjee na sve ostalo. No, na drugoj su razini neki dogaaji vaniji od drugih; nekima je mogue upravljati, dok se drugi odvijaju uz najslabiju kauzalnost. Za usporedbu razmotrimo va um: neke misli zahtijevaju da ih ostvarite, dok su druge tek prolazne muice; neke slijede strogu logiku, dok druge slijede prilino neodreene asocijacije. Dogaaji u univerzumu potpuno su ista mjeavina potencijalnih dogaaja. Ako elite, moete zaroniti duboko u poloaj "iskljueno" i poeti ostvarivati eljene dogaaje. Meutim, morate biti spremni izravno se suoiti s isprepletenom hijerarhijom jer je svaki dogaaj koji poelite promijeniti isprepleten sa svim drugim dogaajima. No, neki uvjeti ipak ostaju isti.

Kako se kretati poljem svega 1. to dublje zaronite, to vam je na raspolaganju vea mo za promjenu situacije. 2. Stvarnost tee od suptilnijih prema grubljim podrujima. 3. Najlaki nain da promijenite bilo to jest najprije zaroniti na najsuptilniju razinu, odnosno u svijest. 4. Duboka tiina jest poetak kreativnosti. Kad odreeni dogaaj pone vibrirati, ve je poeo ulaziti u vidljivi svijet. 5. Stvaranje se odvija u kvantnim skokovima. 6. Poetak nekog dogaaja istodobno je i njegov zavretak. Poetak i zavretak zajedno proizlaze iz podruja tihe svijesti. 7. Dogaaji se odvijaju u vremenu, ali se raaju izvan vremena. 8. Najlaki nain stvaranja jest slijediti evolucijski smjer. 9. Budui da su mogunosti beskonane, evolucija nikada ne zavrava. 10. Univerzum odgovara ivanom sustavu koji ga promatra.

190

Smisao vlastitog ivota stvara se istraivanjem navedenih uvjeta. Tih deset tvrdnji saet u u kratak prikaz i ostaviti vam da ga dopunite: cijeli se univerzum jo od velikog praska ponaa tako kako se ponaa zato da bi se prilagodio ljudskom ivanom sustavu. Kad bismo svemir mogli pojmiti na bilo koji drugi nain, to bi bio drugaiji svemir. Za slijepu ovjeju ribicu, ija je evolucija iskljuila sve vizualno, univerzum je mraan. Za amebu univerzum nema zvuka, za stablo nema okusa, a za pua nema mirisa. Svako bie odabire vlastiti raspon oitovanja u skladu s vlastitim rasponom potencijala. Univerzum je prisiljen potovati vae granice. Kao to prizor istinske ljepote ne moe utjecati na ovjeju ribicu, a miomiris parfema ne moe privui pua, tako ni jedan vid ivota izvan vaih granica vama nee znaiti nita. Vi ste nalik lovcu-skupljau koji u umi trai hranu. Ako biljka nije jestiva, prolazite pokraj nje pa bi stoga uma puna egzotine flore za vas bila prazna. Sila evolucije je neograniena, ali moe djelovati samo na ono emu je promatra usmjeri. Primjerice, um koji je zatvoren za ljubav, opaat e svijet bez ljubavi te biti imun na sve dokaze ljubavi, dok e otvoren um u istom svijetu opaziti beskonano mnogo izraza ljubavi. Kad bi nae granice obuhvaale cijelu istinu, evolucija ih nikada ne bi mogla prekoraiti. Na tom mjestu na scenu stupaju kvantni skokovi. Svaki promatra stvara inaicu stvarnosti ogranienu odreenim znaenjima i energijama. Ukoliko se ta znaenja doimaju valjanima, energije odravaju predodbu. No, kada promatra poeli vidjeti neto novo, znaenja kolabiraju, energije se kombiniraju na nov nain i svijet ini kvantni skok. Taj se skok dogaa na vidljivoj razini kad je prekida "ukljuen", ali se pripremao u nevidljivom svijetu dok je prekida bio "iskljuen". Slijedi primjer: naa sposobnost itanja rodila se kad se u mozgu praovjeka razvio korteks, no nitko u pretpovijesnom svijetu nije imao potrebu itati. Ako je evolucija doista toliko sluajna kao to tvrde mnogi strunjaci za genetiku, sposobnost itanja trebala je nestati prije milijun godina budui da nije nimalo koristila preivljavanju. No, ta je sposobnost opstala radi bia koje je bilo na pomolu. Svijest zna to dolazi i u svaku esticu stvorenoga ugrauje potencijal ne samo za jednu moguu budunost, ve za bilo koju budunost. Priroda ne mora predviati to e se dogoditi na svim razinama. Ona jednostavno otvara puteve rasta, a odreeno bie - u ovom sluaju, mi - ini skok kada doe vrijeme za njega. Dokle god je potencijal iv, budunost se moe razvijati po izboru.

191

Otrovidna je osoba na nekoliko mjesta opazila proturjeja u onome to sam izloio. "Pobija samoga sebe. S jedne strane tvrdi da se uzroci i posljedice vjeno izmjenjuju. Sada kae da je kraj prisutan ve na poetku. Dakle, to je od toga tono?" Pa, oboje. Taj se odgovor ne doima zadovoljavajuim, a otrovidni se kritiari zacijelo mrte. A l i , univerzum koristi uzrok i posljedicu da bi nekamo stigao. Kad poeli nainiti kvantni skok, uzrok i posljedicu oblikuje u skladu s tim ciljem. (To zapravo doivljavate iz trenutka u trenutak. Kad zamislite crvenu boju, vae modane stanice odailju signale na tono odreeni nain. A l i , vi im to niste zapovjedili; automatski su se uskladile s vaom milju.) Ameba, pu, galaksija, crna rupa i kvark u isprepletenoj su hijerarhiji jednako vrijedna oitovanja ivota. Praljudi su svojom stvarnou bili jednako zaokupljeni kao i mi, jednako zadivljeni i jednako poaeni mogunou promatranja razvoja stvarnosti. Evolucija svakom biu prua upravo onaj svijet koji odgovara njegovoj sposobnosti poimanja. No, postoji neto iznad svega toga to se mora razvijati: jaz. Ako jo niste spremni prihvatiti da je smisao ivota sve, pronaite vlastiti smisao u zatvaranju jaza. Vratite svijet s ruba katastrofe; odvratite budunost od smjera koji je vodi sudaru s kaosom. Dharma, potporna sila Prirode, poduprijet e svaku misao, osjeaj ili djelovanje koje zatvara taj jaz jer je univerzum ustrojen tako da sjedini promatraa i predmet promatranja. Budui da ste samosvjesni, jedinstvo je vaa sudbina. U va je mozak ugraena jednako kao to je i sposobnost itanja bila ugraena u mozak kromanjonskog praovjeka. Kad se jaz zatvori, suvremeni e se ljudi sjediniti s viim i niim oblicima ivota. Svi narataji ovjeanstva, od prvih hominida do onih koji e uslijediti nakon nas, bit e poimani kao jedno. A to tada? Pretpostavljam da emo skinuti sliku sa zida, osloboditi se svake utvrene predodbe. ivot na razini istoga postojanja, bez potrebe za sputanou dogaajima materijalnog svijeta, predstavlja zavretak ovoga putovanja i poetak jo nevienoga. To e biti sjedinjenje i zavrni potez slobode.
PROMJENA STVARNOSTI U CILJU USKLAIVANJA S E T R N A E S T O M TAJNOM

etrnaesta tajna govori o potpunom razumijevanju. Razumijevanje nije isto to i razmiljanje. Razumijevanje je vjetina razvijena u svijesti. To je ono to ste stvorili od svojega potencijala. Primjerice, malo dijete razvija

192

vjetinu hodanja. Ta vjetina predstavlja kvantni skok u njegovoj svijesti koja see u svaki kutak postojanja: modani se obrasci mijenjaju, u tijelu se pojavljuju novi osjeti, nekoordinirani pokreti postaju koordinirani, oi ue opaati svijet iz uspravne, pokretne perspektive, novi predmeti u okruju vie nisu izvan domaaja i tako dijete s praga prvoga koraka ulazi u svijet neistraenih mogunosti koje bi mogle kulminirati usponom na Mount Everest ili tranjem maratona. Stoga ne govorimo o jednoj vjetini, ve o pravom kvantnom skoku koji ne ostavlja netaknutim ni jedan dio djetetove stvarnosti. Razlika izmeu djeteta koje je tek nauilo hodati i maratonca jest produbljenje razine razumijevanja, ne samo na jednom podruju, ve za cijelu osobu. Svaki va postupak zapravo je izraz odreene razine razumijevanja. Dva trkaa u utrci moemo usporediti na podrujima kao to su mentalna disciplina, izdrljivost, koordinacija, organizacija vremena, uravnoteenje obveza i odnosa i tako dalje. Kad uvidite koliko je svijest dalekosena, poinjete shvaati da nita nije izostavljeno. Razumijevanje mijenja cijelu predodbu stvarnosti. Sposobnost istodobnog utjecanja na cjelokupnu stvarnost ini bit "istodobnog meuovisnog su-nastanka". Vaem utjecaju nema granica, ali da biste to otkrili, ivotu morate pristupiti strastveno. Kad god neto inite strastveno, izraavate sve vidove svojega bia. Strast oslobaa svu energiju koju posjedujete. U tom se trenutku izlaete riziku jer ako u to nastojanje uloite sve, izlaete i svoje nedostatke te slabosti. Strast otkriva sve. Ta neizbjena injenica obeshrabruje mnoge ljude koji toliko zaziru od svojih negativnosti ili ih se toliko plae da suspreu strast, uvjereni da je ivot tako sigurniji. Moda i jest, ali time znatno ograniavaju svoje razumijevanje onoga to ivot moe donijeti. Openito gledano, ovjek moe izraavati tri razine predanosti: 1. Napredovanje u odreenoj situaciji samo do prve prave prepreke. 2. Napredovanje u odreenoj situaciji do svladavanja nekoliko prepreka. 3. Napredovanje u odreenoj situaciji do svladavanja svih prepreka. Temeljem toga modela sjetite se neega to ste strastveno eljeli uiniti kako valja bez obzira na to je li posrijedi slikanje, planinarenje, pisanje, odgoj djeteta ili postizanje vrhunskih profesionalnih rezultata. Iskreno procijenite

193

koliko ste odmaknuli u tom nastojanju. Prva razina: "Nisam zadovoljan svojim postignuem. Situacije se nisu odvijale onako kako sam elio. Drugi su bili mnogo uspjeniji od mene. Izgubio sam entuzijazam i obeshrabrio se. I dalje inim ono to moram, ali uglavnom klizim po povrini. Osjeam da sam u mnogoemu zakazao." Druga razina: "Prilino sam zadovoljan svojim postignuem. Nisam uvijek u najboljem izdanju, ali drim korak s drugima. Smatraju me osobom koja zna to radi. Proao sam mnogo toga da bih bio ovako sposoban. Osjeam se uglavnom uspjeno." Trea razina: "Postigao sam ono to sam si zacrtao. Ljudi mi se dive i smatraju me pravim profesionalcem. Dobro poznajem svoje podruje i zbog toga osjeam duboko zadovoljstvo. Malokad moram razmiljati o pojedinostima. Vodi me intuicija. To je podruje moja najvea ivotna strast." Svaka razina predanosti odraava razumijevanje koje ste voljni postii. Kad ne biste poznavali ljudsku prirodu, mogli biste pomisliti da bi se pojedine aktivnosti poput slikanja, planinarenja i l i pisanja mogle promatrati zasebno, no one utjeu na cjelokupnu osobu zbog toga to izraavaju cjelokupnu osobu. (Zbog toga se kae da ovjek samoga sebe upoznaje na planini ili pred praznim slikarskim platnom.) ak i ako izaberete vrlo ogranienu vjetinu kao to je tranje maratona i l i kuhanje, vae se poimanje samoga sebe potpuno mijenja kad uspijete sa strau, za razliku od neuspjeha i l i odustajanja. Spremnost poniranja u svaki dio svojega bia otvara vrata potpunom razumijevanju. Pritom riziku izlaete cijelu osobnost, a ne samo izdvojeni dio. To moe zvuati zastraujue, no zapravo je najprirodniji nain pristupa bilo kojoj situaciji. Kad neki dio sebe drite ograenim, uskraujete mu izloenost ivotu; obuzdavate njegovu energiju i onemoguujete mu shvatiti ono to mora znati. Zamislite dijete koje eli hodati, ali si postavlja sljedee uvjete: 1. Ne elim ostaviti lo dojam. 2. Ne elim pasti. 3. Ne elim da netko vidi moj neuspjeh. 4. Ne elim ivjeti s teretom neuspjeha. 5. Ne elim potroiti svu energiju. 6. Ne elim da me boli. 7. elim to zavriti to prije.

194

U djetetovu se sluaju ti uvjeti doimaju apsurdnima. Kad bi si dijete postavilo ijedan od tih uvjeta, nikada ne bi nauilo hodati i l i bi pritom bilo vrlo kolebljivo. Nikada ne bi uspjelo svladati tu vjetinu. Pa ipak, kao odrasle osobe neprestano si postavljamo uvjete. Uskraujemo si rezultat svladavanja. Nitko ne moe promijeniti injenicu da se sve negativnost! odreene situacije oituju s nastankom situacije zajedno sa svim pozitivnostima. Svojim unutarnjim odlukama ne moemo pobjei. Sve to ste odluili o sebi, odigrava se u ovom trenutku. Sreom, te osobne odluke moemo preispitati i promijeniti. Budui da su sve negativnosti pred vama, ne morate ih traiti. Ono to ljudi doivljavaju kao prepreke u ivotu, zapravo su posljedice odluke o izbjegavanju razumijevanja. Ako izbjegavate previe razumijevanja, postajete rtva i podreeni silama koje vas zbunjuju i optereuju. Te sile nisu slijepa sudbina ili nesrea: one su mrana mjesta u vaoj svijesti koja se niste usudili razmotriti. Danas pokuajte razmotriti jednu od odluka koja vam je onemoguavala potpuno predavanje ivotu, a koja se moda nalazi na prethodno navedenom popisu. Ne elim ostaviti lo dojam. Ova odluka obuhvaa samopredodbu. Ostaviti "dobar dojam" znai sauvati predodbu, ali predodbe su tek zamrznute slike. One pruaju tek povrinski dojam o tome tko jeste. Veini ljudi teko je prevladati samopredodbu. Oni osmiljaju odreen izgled, odreen nain ponaanja, odreenu razinu stila, ukusa, naina ivota i poloaja i sve to zajedno ini njihovu samopredodbu. Ta se samopredodba primjenjuje u svakoj novoj situaciji sa samo jednim moguim ishodom: mogu ostaviti dobar ili lo dojam. Takvi su ljudi odavno odluili da nipoto ne smiju ostaviti lo dojam. Tu odluku moete ponititi samo ako ste spremni zaboraviti kakav dojam ostavljate. Uvjeren sam da ste vidjeli usporene snimke olimpijskih trkaa u trenutku prelaska cilja, natopljene znojem, lica zgrenih u naporu dok daju sve od sebe. Njihova je strast za pobjedom toliko jaka da ih ni najmanje ne zanima kako izgledaju. Taj primjer moete primijeniti i na svoju situaciju: ako ste doista usredotoeni na ono ime ste zaokupljeni, ne razmiljate o tome kako izgledate. Danas razmotrite sljedee zamisli i razvijte ih sve dok ne shvatite kako se odnose na vas:

195

* Pobjeda ne mora izgledati dobro. To dvoje nije ni u kakvoj vezi. * Strast prema neemu izgleda dobro iznutra, a to je zapravo vano. * Izgledati dobro iznutra nije predodba. To je osjeaj zadovoljstva. * Dokle god razmiljate o dojmu koji ostavljate, neete biti zadovoljni. Ne elim pasti. Ova se odluka odnosi na neuspjeh koji je vezan za prosudbu. Na podruju slikarstva svakom remek-djelu prethodi skica. Skice su katkad tek nekoliko grubih poteza, a katkad iziskuju godine i desetke pokuaja. Je li skica slikarov neuspjeh? Nije, zbog toga to svladavanje odreene vjetine obuhvaa stadije razvoja. Ako svoje prve pokuaje ocijenite kao neuspjele, suprotstavljate se prirodnom procesu. Veina ljudi koji se plae pasti, u prolosti je doivjela ismijavanje i l i ponienje. To je jedno od podruja u kojemu roditelji prosljeuju negativne ocjene sa strahovitim uinkom - neuspjeh nasljeujete od osobe koja vas je obeshrabrila. Strah se za neuspjeh vee putem njegova povezivanja s osjeajem vlastitoga jastva. "Pad znai da sam bezvrijedan." Nakon straha od ostavljanja loeg dojma, druga mentalna zadrka s najjaim utjecajem jest strah od pada i osjeaja bezvrijednosti. Danas se iskreno suoite sami sa sobom i ustanovite koliko tog straha nosite u sebi. Stupanj osuivanja samoga sebe otkriva koliko morate iscijeliti. Veina ljudi govori da mrze neuspjeh, ali rije mrziti moe obuhvaati irok raspon emocija: od razornoga sloma jastva do blage uzrujanosti zbog toga to ne dajete ono najbolje od sebe. Vi moete ustanoviti koje mjesto zauzimate na toj ljestvici. Ocijenite se: * Neuspjeh me potpuno shrva. Danima se ne mogu osloboditi tog osjeaja, a kad se osvrnem na svoje najvee neuspjehe, ponovno proivljavam teinu toga ponienja. * Kad doivim neuspjeh, najee se osjeam toliko loe da uzmiem. Potrebno mi je mnogo da doem k sebi, no na posljetku se oporavim. Za mene je to pitanje ponosa i samopotovanja. * S neuspjehom se suoavam u hodu jer mi je vanije postii ono to sam nakanio. Iz svojih neuspjeha izvlaim pouke. Svaka prepreka u sebi nosi neto pozitivno. Ako iz pogrjeke izvuete pouku, niste doivjeli neuspjeh. * Ne razmiljam u kontekstu pobjede i poraza. Ostajem usredotoen i

196

promatram kako se snalazim u odreenoj situaciji. Svaka reakcija otkriva novi vid mojega bia. elim razumjeti sve, a s tog stajalita svako je iskustvo nalik otvaranju nove stranice u knjizi evolucije. Nakon to ste procijenili svoje stanje, osmislite program promjene primjeren tom stadiju. Ljudi na prvoj razini iznimno su osjetljivi na neuspjehe i shvaaju ih toliko osobno da neprestano otvaraju stare rane. Ako ste na prvoj razini, vratite se osnovama. Postavite si vrlo nizak cilj, primjerice, pripremu omleta i l i pretravanje kruga oko etvrti. Pronaite vrijeme za tu aktivnost, a kad joj se posvetite, osjetite uspjeh. Budite poput dobrog roditelja i pohvalite se. Ako situacija malo izmakne nadzoru, recite sami sebi da je to posve u redu. Trebali biste promijeniti svoje osjeaje o postavljanju i ostvarenju cilja. U vama progovara obeshrabrujui glas koji prebrzo ujete i kojemu pridajete preveliku vanost. Polako uspostavite povezanost s glasom ohrabrenja. I taj glas progovara u vama, ali ga je nadjaao glas kriticizma. Postupno poveavajte izazove s kojima ste se sposobni suoiti. S pripreme omleta za sebe prijeite na pripremu omleta za nekoga. Osjetite kako je kada vas pohvale. Usvojite injenicu da zasluujete tu pohvalu. Ne usporeujte se s drugima - vi ste tu gdje jeste i nigdje drugdje. Nastavite potvrivati svoj uspjeh. Barem jednom dnevno uinite neto to ete doivjeti kao uspjeh i ime ete zasluiti pohvalu iz vlastitih i l i tuih usta. Budite uvjereni da je vanjska pohvala iskrena. Bit e vam potrebno neko vrijeme, ali ete uskoro opaziti da glas ohrabrenja u vama jaa. Nauit ete oslanjati se na njega i uvidjet ete da je u pravu. Ljudi na drugoj razini neuspjeh doivljavaju prilino teko pa esto uzmiu pred novim izazovima, ali ipak nisu potpuno shrvani. Ako spadate u tu skupinu, potrebna vam je jaa motivacija jer ste na rubu elje za pobjedom, ali oklijevate jer se plaite mogueg neuspjeha. Mogli biste prevagnuti na jednu ili na drugu stranu. Da biste pojaali motivaciju, pridruite se timu i l i pronaite trenera. Timski duh pomoi e vam prevladati obeshrabrujue glasove. Trener e odravati vau usredotoenost pa uzmicanje nee dolaziti u obzir. Izaberite razinu aktivnosti koja nee preopteretiti vae samopouzdanje. Mnogo je vanije usvojiti sastavnice uspjeha nego svladati velik izazov. Tim ne mora biti vezan za port - pronaite skupinu u kojoj vlada duh zajednitva. To moe biti jazz-skupina, volonterska udruga ili politika

197

stranka. Vanjska e vam potpora pomoi prevladati unutarnje prepreke. Uvidjet ete da te prepreke nisu planine; moete ih pretvoriti u male vrhunce postignua. Ljude na treoj razini obeshrabruje vie uspjeh nego neuspjeh. Oni posjeduju dovoljno vrste motivacije. Ako ste se prepoznali na ovoj razini, dugo biste mogli postizati uspjehe, ali na posljetku ustanoviti da vas vanjske nagrade vie ne zadovoljavaju. Da biste se razvijali, trebali biste si postaviti potpuno unutarnji cilj. Meu najvrjednijim unutarnjim ciljevima su uenje uspostavljanja vee bliskosti, uenje sluenja drugima bez nagrade i upoznavanje dubina duhovnosti. Nastojte postii bolje razumijevanje samoga sebe neovisno o vanjskim postignuima. Razlika izmeu uspjeha i neuspjeha s vremenom e biti sve blaa. Poet ete uviati da su vam svi vai postupci omoguili upoznavanje samoga sebe. Najvea ivotna zadovoljstva dolaze kad je to otkrivanje jedino to vam je potrebno. Ljudi s etvrte razine prevladali su neuspjeh. Oni uivaju u svim ivotnim zaokretima i zadovoljni su svakojakim iskustvima. Ako se prepoznajete u ovom opisu, nastojte produbiti svoje znanje. Preostale su vam suptilne prepreke vezane za razinu ega. Jo uvijek vjerujete da izdvojeno jastvo doivljava ta iskustva. Teite nevezanosti i razvoju preko granica ogranienoga jastva. Najdubokoumnija duhovna djela i osobna posveenost jednome od etiri puta donijet e vam veliko zadovoljstvo. Ne elim da netko vidi moj neuspjeh. Ova je odluka vezana za stid. Stid je dubok strah od tuih miljenja. Zamjerke drugih u vama izazivaju stid. Kliej prema kojemu ljudi s Istoka ne mogu podnijeti "gubitak obraza" odnosi se na stid, koji moe biti snana drutvena sila. Oslobaanje od stida ne postie se bestidnim ponaanjem. Mnogi tinejderi iskuavaju to rjeenje u nadi da e jaku stidljivost prevladati vanjskim suludo hrabrim postupcima poput brze vonje ukradenim automobilima ili neobinog odijevanja. Ako se lako postidite, donijeli ste unutarnju odluku koju je potrebno promijeniti. Najprije uvidite da je tue miljenje o vama esto ovisno o tome jesu li vai postupci dobri ili loi prema njihovim mjerilima. Drutveno je prosuivanje neizbjeno i svi mu podlijeemo. Meutim, drugi e vas pokuati postidjeti rijeima, tonom glasa i ponaanjem. Udaljite se od vlastite situacije i promatrajte kako to funkcionira. Proitajte tabloid ili gledajte emisiju u kojoj se ogovaraju slavne osobe. Opazite neprestane insinuacije i prosudbe. Prihvatite injenicu da se ljudi tako ponaaju jedni prema drugima. Va cilj nije

198

promijeniti takvo ponaanje, ve samo promatrati kako funkcionira. Zatim, suzdravajte se od postiivanja drugih. Takvo je ponaanje vaa krinka. Smatrate da ete ogovaranjem, omalovaavanjem i nadmonim stavom ili nekim drugim oblikom napada zatititi vlastitu ranjivost. No, na taj se nain samo ukorjenjujete u kulturi stida. Uzmaknite; to si vie ne moete priutiti. I na posljetku, pronaite nain da zasluite pohvalu zbog koje ete se osjeati kao dobar ovjek. Takva se pohvala razlikuje od pohvale vaega postignua. Nedvojbeno je da moete uiniti mnogo toga ime biste nekoga potaknuli da vam kae kako ste obavili dobar posao. Vama je potrebna pohvala koja e iscijeliti va osjeaj stida. To je mogue samo ako su u igri emocije. Trebali biste osjetiti toplinu neije zahvalnosti i vidjeti divljenje u neijim oima. Predlaem vam sluenje siromanima, starijima i bolesnima. Posvetite neko vrijeme dobrovoljnom radu kako biste potrebitima pruili pomo bez obzira na to kako definirate pojam pomoi. Osjeaja stida neete se moi osloboditi sve dok ne uspostavite povezanost na temelju ljubavi, bez traga osobne kritike. Ne elim ivjeti s teretom neuspjeha. Ova je odluka vezana za osjeaj krivnje. Osjeaj krivnje je duboka spoznaja o poinjenoj nepravdi. Kao takav ima vanu ulogu zdravoga podsjetnika iz vae savjesti. No, ako se krivnja pogrjeno povee s postupkom kojemu nije primjerena, moe biti razorna i nezdrava. Ljudi optereeni osjeajem krivnje najvie pate zbog nesposobnosti razluivanja misli od djela. Vie su optereeni potpuno mentalnim teretom nego stvarnim postupcima. To se katkad naziva "grijehom srca". Kako god ga nazvali, osjeaj krivnje praen je osjeajem neuspjeha, proizalim iz vlastite rune prolosti. Ljudi optereeni osjeajem krivnje ne ele se suoiti s novim izazovima jer se plae da e mogui neuspjeh pojaati osjeaj krivnje i poveati teret iz prolosti. Njima to zvui razborito, no osjeaj krivnje je u stvarnosti krajnje nerazborit. Kao i stid, osjeaj krivnje moete ralaniti na njegove iracionalne sastavnice: * Osjeaj krivnje nije tona mjera ispravnoga i pogrenoga. Osjeaj krivnje moe vam nametnuti patnju zbog beznaajnih razloga. * Osjeaj krivnje je pokriva koji tei pokriti sve. Osjeate se krivima zbog ljudi i dogaaja koji nisu ni u kakvoj vezi s vaim pogrjekama, ali su se nali u blizini.

199

* Osjeaj krivnje raa pretjeranim osjeajem odgovornosti. Vjerujete da ste prouzroili negativne dogaaje koji zapravo nisu ni u kakvoj vezi s vama. * Osjeaj krivnje optereen je predrasudom. Uvijek ste neoprostivo krivi. Kad shvatite navedene tvrdnje, moete ih poeti primjenjivati na sebe. Osjeaj krivnje ne pokuavajte silom odbaciti. Osjetite krivnju, dopustite joj da se razvije kako eli, a tada se upitajte: "Jesam li doista uinio neto loe?" "Bih li drugoga osudio da je uinio isto?" "Jesam li postupio najbolje kako sam mogao u tim okolnostima?" Ta vam pitanja omoguuju objektivnije vienje ispravnoga i pogrenoga. Ako niste sigurni, zatraite miljenje osobe koja nije optereena krivnjom niti sklona osuivanju. "Jesam li doista odgovoran za to? Kakva je moja uloga u tome? Jesu li moji postupci imali malu ili veliku ulogu u toj situaciji?" Vi moete biti odgovorni samo za ono to ste uinili i za ono to ste propustili uiniti. Budite precizni. Ralanite svoje postupke; ne preuveliavajte i ne prihvaajte neutemeljenu pomisao da ste potpuno odgovorni samo zato to ste bili prisutni. Mnoge nas obiteljske situacije potapaju u opi osjeaj zajednike krivnje, no ako pomno razmotrite situaciju i svoju odgovornost svedete samo na ono to ste doista rekli ili uinili, a ne na ono to su drugi oko vas rekli i uinili, oslobodit ete se osjeaja krivnje i uvjerenja da ste odgovorni za sve. "Koja sam dobra djela uinio da bih se iskupio za loa? Kad u uiniti dovoljno da bih se toga oslobodio? Jesam li spreman oprostiti samome sebi?" Svi loi postupci imaju svoje granice nakon kojih vam je oproteno i osloboeni ste krivnje. No, kao to smo ustanovili, unutarnji glas krivnje proet je predrasudama - krivi ste im uete u sudnicu i zauvijek ete ostati krivi. Uinite sve to moete da biste se iskupili za svoje loe postupke, a kad stigne dan osloboenja, prihvatite oprost i nastavite dalje. Ni najuasniji in ne zasluuje vjenu osudu; ne prihvaajte predrasudu koja e vas iz godine u godinu optuivati i za najmanje grijehe. Ne elim potroiti svu energiju. Ova odluka proizlazi iz vjerovanja da je energija, kao i novac na vaem bankovnom raunu, ograniena. Neki od onih koji ne ele troiti previe energije, nove izazove izbjegavaju.zbog lijenosti, no to je najee paravan za dublje probleme. Neosporno je daje energija ograniena, ali ako ste se ikada neemu strastveno predali, otkrili ste da to vie energije posveujete tom nastojanju, to je vie imate. Strast se obnavlja sama po sebi.

200

Paradoksalno je da energiju crpi upravo in suzdravanja. to vie uvate svoju energiju, to se kanali njezina protoka vie suavaju. Primjerice, ljudi koji se plae voljeti, suspreu izraavanje ljubavi. Oni ne osjeaju irinu srca, ve stezanje, lijepe rijei zaglave u njihovim grlima i neugodno im je ak i pri najmanjim izrazima ljubavi. Zgrenost raa strahom od irenja pa zmija tako nastavlja gristi vlastiti rep: to manje energije troite, to je manje imate na raspolaganju. Sljedei koraci mogu pomoi irenju kanala kojim protjee energija: * Nauite davati. Kad osjetite poriv za zgrtanjem, okrenite se nekome potrebitom i darujte mu neto od onoga to posjedujete u izobilju. To ne mora biti novac ili stvari. Moete pruati svoje vrijeme i pozornost, to kanale energije zapravo otvara mnogo bolje nego davanje novca. * Budite velikoduni. Velikodunost u pohvalama i uvaavanju vanija je od velikodunog davanja novca. Mnogi su ljudi gladni pohvala i dobivaju mnogo manje no to zasluuju. Budite prvi koji e primijetiti neiji uspjeh. Zahvalnost izrazite duboko iz srca, a ne tek formalnim rijeima. Hvalite pojedinosti kako biste drugoj osobi pokazali da ste njezinom postignuu posvetili pozornost. Dok izraavate pohvalu, osobu gledajte u oi. * Slijedite svoju strast. Odreena podruja ivota u vama bude elju da im posvetite svu energiju. Meutim, neki ljudi imaju duboko ukorijenjenu inhibiciju koja im ne doputa da idu predaleko pa ni na tim podrujima ne troe energiju. Budite spremni ii do granica, a zatim i jo malo dalje. Ako rado planinarite, odredite si planinu i osvojite je. Ako ste skloni pisanju, zaponite i zavrite knjigu. Svrha nije prisiljavati se, ve ustanoviti koliko vam je energije zapravo na raspolaganju. Energija je nositeljica svijesti; ona svijesti omoguuje izai u svijet. Kad u neko nastojanje uloite vie energije, poveavate nagradu razumijevanja koje e uslijediti. Ne elim da me boli. Ova je odluka vezana za nekoliko pitanja proizalih vie iz straha od psiholoke, nego od tjelesne boli. Prvo pitanje jest patnja iz prolosti. Ljudi koji su patili, ali nisu uspjeli iscijeliti patnju, osjeaju snanu odbojnost prema mogunosti nove boli. Drugo pitanje jest slabost. Za osobu koja je ve pokleknula pod patnjom, mogunost nove boli izaziva strah od jo vee slabosti. I na posljetku, pitanje ranjivosti. Bol u nama budi osjeaj

201

izloenosti i veoj podlonosti daljnjoj boli pa je bolje ostati neranjiv. Sva ta pitanja seu duboko i teko je pronai osobu koja je na njih otporna. Kao i uvijek, osjetljivost se dijeli na tri stupnja. Bol je neutralan kozmiki plan. U materijalnom nas svijetu bol motivira negativno, dok nam ugoda donosi pozitivnu motivaciju. Uenje oslobaanja podrazumijeva da vai postupci ne ovise o tim poticajima. To je izazov nad izazovima jer smo svi duboko vezani za ciklus ugode i boli. Tek u stanju svjedoka moete uvidjeti koliko se neugodno osjeate kad vas pokreu ugoda ili bol. elim to zavriti to prije. Ova je odluka vezana za nestrpljivost. Ako vam je um nemiran i rastresen, ne moete biti strpljivi. Niste sposobni ostati usredotoeni dovoljno dugo da biste se smirili i bili strpljivi. Ljudi koji se suzdravaju jer nisu sposobni ostati usredotoeni takoer si uskrauju nove izazove. Njihovo je razumijevanje prisiljeno ostati na vrlo povrnoj razini. Paradoksalno je da vrijeme nije presudno vano za promiljen odgovor. Nije vano koliko dugo odravate pozornost, ve koliko je duboka. U filmu Amadeus, vrlo plodan skladatelj Salieri izjedao se zbog genijalnosti svojega suparnika Mozarta. Mozart nije bio bolji ovjek od Salierija- ali je u filmu prikazan kao tat, djetinjast hedonist. Skladanju je posveivao jednako mnogo vremena kao i Salieri, uivao je jednaku naklonost mecena, a glazbenu kolu nije pohaao due od Salierija. Salieri je za tu nejednakost darovitosti optuivao Boga, to svi mi nesvjesno inimo kad se suoimo s osobom koja nas daleko nadmauje svojim sposobnostima. Nestrpljivost proizlazi iz frustracije. Ne elimo odravati pozornost jer rezultati ne stiu dovoljno brzo ili ne donose dovoljne nagrade. Um je skloniji udaljiti se od toga potencijalnog izvora nelagode. Ako ustanovite da lako poputate nestrpljivosti, za to vjerojatno optuujete vanjske okolnosti: promet ne tee dovoljno brzo, u robnoj kui beskrajno dugo stojite u redu pred blagajnom, kad nekoga zamolite da neto obavi, on se uvijek tromo vue. Projiciranje vlastite nestrpljivosti na vanjski svijet zapravo je metoda obrane, nain izbjegavanja straha od nesposobnosti. U najteim sluajevima poremeaja pozornosti, osobito meu malom djecom, taj je strah uvijek u pozadini povrinske nepozornosti. Nestrpljivi su ljudi previe obeshrabreni da bi zadirali preduboko. ak i bez suparnika ija je genijalnost ravna Mozartovoj, svi mi strahujemo pred unutarnjim suparnikom u sjeni - pred nekim tko je nedvojbeno bolji od nas. Ta nas sablast tjera iz vlastite svijesti.

202

Nestrpljivosti dolazi kraj kad postanete sposobni proniknuti u svoje dubine s dovoljno samopouzdanja da biste dopustili razvoj svijesti. Samopouzdanje nije mogue prisiliti. Sami ete sebe smatrati sposobnim tek kad dosegnete dublje razine razumijevanja. Ako ste nestrpljivi, morate se suoiti s istinom da niste najbolji u svemu niti to trebate biti. Zastanite kad osjetite da vas je zasjenila vea genijalnost, darovitost, bogatstvo, poloaj i l i postignue. Jedina stvarna osoba u vama jeste vi. Ta je osoba sjemenka iji rast nije ogranien. Da bi sjemenke rasle, moramo ih hraniti, a hrana je u ovom sluaju pozornost. Budite spremni suoiti se sa sobom bez obzira na zamiljene nedostatke. Samo izravan susret sa samim sobom donosi hranu pozornosti, a to vie hrane nudite, to e va rast biti vei.

203

Petnaesta tajna

Napokon je oguljen i posljednji sloj. Suoavamo se s neopisivim, s tajnom

u sri ivota. No, rijei su gotovo dosegnule granicu. to se dogaa kad se suoite s neopisivim? Moete samo traiti prave rijei kojima biste to opisali. Um si ne moe pomoi. Budui da je navikao sve pretakati u misli, ne moe pojmiti neto to nadmauje misao. Svi mi nevidljivom tintom crtamo svijet sastavljen od crta, oblika i boja. Nae pomagalo nije nita drugo doli trunka svijesti slina vrhu olovke koji se pomie po istom papiru. No, iz te jedine toke istjee sve. Ima li to zagonetnije i udesnije? Toka mnogo manja od vrha olovke iscrtava oblike univerzuma. Ta je toka nainjena od biti ili najistijeg oblika Bivanja. Bit je najvia tajna jer istodobno uspijeva obaviti tri aktivnosti: Zamilja sve to postoji. Zamiljeno pretvara u stvarnost. Ulazi u stvarnost i odrava je na ivotu. I vi u ovom trenutku obavljate te tri aktivnosti. Sve to vam se dogodi, zamiljeno je u mati, odnosno u stanju u kojemu se raaju nizovi predodbi i elja. Te se predodbe potom razvijaju u oitovane objekte i dogaaje. Vi pritom subjektivno ulazite u dogaaj, to znai da ga usvajate ivanim susta-

204

vom. Taj in stvaranja od tri koraka najjednostavnije se moe opisati na sljedei nain: zamislite sliku, naslikate je i ulazite u nju. Da biste otkrili bit ivota, potrebno je samo iskoraiti iz slike i opaziti sebe. Neete vidjeti osobu, pa ak ni duu, ve samo trunku svijesti - toku koja raa najljepim, najrunijim, najsvjetovnijim, najsvetijim, najudesnijim, najobinijim i najuzvienijim slikama. No, ak i dok sam ispisivao te rijei, pokleknuo sam pred iskuenjem pokuaja opisivanja neopisivoga. Stoga u odbaciti sve predodbe i izrei najjednostavnije istine: postojim, svjestan sam, stvaram. To su tri znaajke biti koja proima univerzum. Kad uklonite sve nestvarne vidove svojega bia, ostaje samo bit. Kad uvidite da je ta bit vae istinsko ja, otvaraju vam se zlatna vrata. Bit je dragocjena jer se od nje sastoji dua. Kad biste, ulazei u stvorenu sliku, mogli zadrati bit, u svakom biste trenutku ivjeli na razini due. No, suoavamo se s velikom tekoom zbog koje zlatna vrata ostaju zatvorena: nita nije bit. Kad jednu stvarnost svedete na njezinu bit, nestaju sve znaajke. Tada stablo, konj, oblak i ljudsko bie postaju isto. Nestaje i materijalna dimenzija. Dva dogaaja nisu udaljena vremenskim razmakom; dva predmeta nisu udaljena prostornim razmakom. Svjetlost i tama vie ne postoje. Potpuna ispunjenost i krajnja praznina su isto. Drugim rijeima, u tom ste trenutku uvjereni da ste uhvatili tajnu svega, ali sputate pogled i opaate da su vam ruke prazne. Taj ishod osobito uznemiruje one koji su krenuli duhovnim putem kako bi pronali Boga. Ako Boga ne shvaate kao bit, i on e nestati. No, u Indiji vlada snana tradicija koja bit stavlja daleko iznad osobnoga boga. Jedan od najveih suvremenih duhovnih uitelja, Nisargadatta Maharaj, po tom pitanju nije doputao iznimke. Samoga sebe-i sve druge ljude-odredio je kao istu bit. Zbog toga je izazvao poprilino mnogo suprotstavljanja i negodovanja. Slijedi tipian razgovor skeptinog posjetitelja i Maharaja: P: Je li Bog stvorio Zemlju zbog vas? O: Bog je moj tovatelj i sve je ovo stvorio za mene. P: Zar nema drugog boga osim vas? O: Kako bi ga moglo biti? "Ja jesam" je korijen, Bog je stablo. Koga bih trebao tovati i zato? P: Jeste li vi tovatelj ili tovani? 0: Ni jedno ni drugo. Ja sam samo tovanje.

205

U glasu onoga koji pita moete osjetiti sasvim prirodnu zbunjenost i frustraciju. Put prema jedinstvu toliko se razlikuje od onoga emu nas pouava organizirana religija da um ostaje zabezeknut. Maharaj je neprestano govorio da mi nismo stvoreni radi Boga, ve da je Bog stvoren radi nas. Time je elio rei da je bit, sama po sebi nevidljiva, morala stvoriti svemonu projekciju koju emo tovati. Bit je, sama po sebi, liena svih znaajki; nita za to bismo se mogli uhvatiti. Bit je nevidljiva jer je ne moete osjetiti niti razmiljati o njoj. Budui da se ivljenje sastoji od osjeanja i razmiljanja, kako nam bit moe koristiti? Na povrinskoj je razini beskorisna jer nam razlike i dalje privlae pozornost. Recimo da elite biti sretni, a ne nesretni; bogati, a ne siromani; dobri, a ne zli. Ni jedna od tih razlika nije vana za vau bit. Bit funkcionira na samo tri naina: postoji, stvara i svjesna je. Doima se da nije mogue ivjeti ivot bez razlika, ali ipak postoji spis koji o biti govori na injenian nain navodei na zakljuak da je netko otkrio kako se moe ivjeti na toj razini. Taj spis, zvan Joga Vashishta, obuhvaa mnogo neobinoga. Znamo da joga znai "jedinstvo", a Vashishta je ime autora; stoga taj naslov, preveden sa sanskrta, znai "Vashishtina inaica jedinstva". Nitko nije dokazao daje osoba s tim imenom ikada ivjela - tekst je napisan prije mnogo stoljea - ali se Vashishtina inaica jedinstva istie kao jedinstveno djelo. Vjerujem daje to najdalji domet koji je ovjekov ivani sustav ostvario prema svjesnosti o samom bivanju. Nekoliko Vashishtinih tipinih opaanja nudi jasan uvid u njegovo stajalite o ivotu: U beskonanoj svijesti univerzumi dolaze i prolaze kao estice praine u sunevoj zraci koja prodire kroz otvor na krovu. Smrt neprestano bdije nad naim ivotom. Svi se objekti doivljavaju u objektu i nigdje drugdje. Cijeli se svijet uzdie i pada kao valovi oceana. Vashishtino je uenje na glasu kao jedno od najteih: apstraktni tekstovi u duhovnom kanonu pa stoga nisu namijenjeni poetnicima. Osobno ga lake itam kao glas biti. Odreene ope teme jasno izviru ak i iz nekoliko izreka. Vashishta univerzum smatra nestalnim i neuhvatljivim. Opaa da je smrt neizbjeno vezana za ivot. Subjektivnu svijest koristi kao istinsku mjeru stvarnosti, a materijalni je svijet u usporedbi s njom nalik daku zraka.

206

Dalje u tekstu Vashishta te teme stotinu puta ponovno razrauje s toliko snanim uvjerenjem da itatelja obuzima opinjenost. Reenice zvue tajnovito, poneke su i neshvatljive, ali to je zapravo i smisao - ovaj je ivot zgusnut u zamisli guste poput dijamanata: to god um domisli, samo to vidi. Ono to ljudi nazivaju sudbinom ili boanskom voljom, nije nita drugi doli postupak iz prolosti koji se ravna sm po sebi. Iako je kretanje tijesno povezano sa zrakom, oitovanje je tijesno povezano sa svijeu. Dok razmiljate nad njegovim rijeima, lako moete pasti u svojevrsnu opinjenost u kojoj vidljivi svijet odlepra poput pera. Svrha tog uinka nije nadahnue niti ohrabrenje: Vashishta ne nudi ni mrvicu utjehe. Za njega nije vano nita osim biti pa je stoga najbolji uitelj upoznavanja stvarnosti. Upoznavanje stvarnosti cilj je i ove knjige pa sam stoga nastojao proistiti Vashishtine savjete o tome kako ivjeti ako se doista elite probuditi iz nestvarnosti. Vashishta opisuje etiri stanja koja morate postii ako elite otkriti stvarnost: - zadovoljstvo - propitivanje - samosvijest - snaga etiri obine, pomalo bezazlene rijei. to je pod njima podrazumijevao taj mudrac koji je bit vjerojatno poznavao bolje od ikoga u povijesti? Zadovoljstvo. To je znaajka mirnog uma. Zadovoljan ovjek ivi bez sumnje i straha. Sumnja nas neprestano podsjea da na zagonetku ivota nema odgovora i l i da e svi odgovori biti nepouzdani. Strah nas neprestano podsjea da moemo biti povrijeeni. Dokle god u vaem umu postoji ijedno od tih uvjerenja, unutarnje spokojstvo nije mogue. Stoga je zadovoljstvo potrebno postii na razini na kojoj su sumnja i strah prevladani. Propitivanje. Da biste otkrili stvarnost, potrebno je neprestano iznova propitivati nestvarno sve dok ne nestane. Taj je proces nalik guljenju. Opazite neto na izgled pouzdano i vjerodostojno, a ako vas iznevjeri, kaete: "Ne,

207

to nije to", i odbacite to. Jednako propitujete sljedee to trai vae povjerenje, a ako se pokae nepouzdanim, gulite i taj sloj. Nastavljate propitivati sloj po sloj sve dok ne stignete do neega potpuno pouzdanog to mora biti stvarno. Samosvijest. Ova vam znaajka govori gdje biste trebali propitivati - ne vani, u materijalnom svijetu, ve u sebi. Poniranje u unutarnji svijet ne ostvaruje se jednim korakom. Za svaki izazov uvijek postoje dva rjeenja: unutarnje i vanjsko. Tek kad potroite sve razloge za potragu u vanjskom svijetu, ostaje vam razlog koji govori zato biste trebali traiti unutra. Snaga. Budui da traite u unutarnjem svijetu, nitko iz vanjskog svijeta ne moe vam pruiti pomo. To podrazumijeva izolaciju i usamljenost koju samo snani mogu prihvatiti. Snaga nije priroena; nije tono da se ljudi raaju snani ili slabi. Vaa unutarnja snaga razvija se iz iskustva. Prvi stadiji unutarnje potrage nagovjetaju da moete otkriti stvarnost pa s tim dodatnim osnaenjem nastavljate dalje. U vama jaaju odlunost i sigurnost. Otkriveno propitujete sve dok ne osjetite sigurnost. Korak po korak otkrivate da snaga proizlazi iz iskustva. Jaa vas upravo vae nastojanje. To je gotovo sve to Vashishta ima za rei o svakidanjim pitanjima. Nitko ne mora poeti i l i prestati ivjeti na odreeni nain da bi otkrio stvarnost. Vashishtino je stajalite potpuno prihvatljivo: dovoljno je dopustiti da se ivot odvija sam po sebi. "Dokle god stvarnost okruujemo objektima", kae, "okovi ostaju; kad to uvjerenje nestane, s njim odlaze i okovi." Drugim rijeima, nestvarnost se mora rasplinuti sama od sebe. Do tada moete biti bogati ili siromani, sretni ili tuni, sigurni ili uznemireni sumnjama, kako vam ve karma odredi. Vashishta izraava beskonano prihvaanje zbog toga to "nestvarno ne postoji, a stvarno nikada nee prestati postojati". On osjea potpuno spokojstvo zbog toga to je "svijest sveprisutna, ista, mirna i svemona". No, te duboke misli nisu razlog zbog kojega Vashishtu smatram jedinstvenim. Njegovi osobiti darovi oituju se u ubodima istine otrim poput soli na jeziku: "Univerzum je jedan dug san. Osjeaj ega, kao i uobrazilja da postoje drugi ljudi, nestvaran je kao i sve drugo u snu." Kad zamislim Vashishtu, vidim piknik na kojemu su svi zaspali u sjeni stare, razgranate bukve, iscrpljeni prevelikom koliinom hrane, uitka i zabave. Samo jedna osoba sjedi budna i pozorna te eka da se drugi probude iz drijemea. Svi drugi spavaju. Tom ubodu istine ne moemo pobjei. Vash-

208

ishta zna da je sam, ali nije pesimist. Usamljeniko bdjenje nije ohladilo njegovu ljubav prema drugim ljudima. Bit jest ljubav. Ne ljubav kao prolazna emocija i l i ljubav koja se vee za jednu osobu, ve ista ljubav prema postojanju. Za usporedbu, emocionalna je ljubav ograniena, sumnjiava, proeta strahom i pokretana snovima koji se nikada ne ostvaruju u potpunosti. Vashishta je znao da je u istoj biti pronaao tajnu univerzalne sree. Ta se tajna sastoji od tri dijela: slobode od svih ogranienja, potpunog poznavanja svijeta i besmrtnosti. Vashishta je otkrio sva tri dijela. Postojanje ljubavi dokazuje mogunost takvoga stanja jer se vie od toga ne moe poeljeti. Svako je buenje lano sve do trenutka ostvarenja ta tri cilja; cijeli univerzum postoji u stanju sanjanja, u odravanju kozmike obmane. Ta vam je obmana sada u potpunosti razotkrivena. Sastoji se od razdvajanja, rascjepkanosti, gubitka potpunosti. Mora se dogoditi konano "Ne!" koje e izraziti odbijanje sudjelovanja u obmani, a Vashishta ga je izrekao jasno i glasno. On je esto jedini uitelj kojemu se obraam kad zamislim da sam u nevolji. Dok itam njegove rijei, osjeam kako se uzdiem na njegovu razinu, ne potpuno i ne trajno, ali dovoljno uvjerljivo da se nakon toga osjeam smireno. Katkad poelim da C N N na dnu televizijskog ekrana prestane ispisivati vijesti o krizama i pone ispisivati sljedee rijei koje e ljude podsjeati na ono to je stvarno: to god je u umu, nalik je gradu u magli. Pojavljivanje ovoga svijeta nije nita drugo doli oitovanje misli. U mati smo jedni druge stvorili iz beskonane svijesti. Osloboenje izmie dokle god postoji "ti" i "ja". Dragi ljudi, svi smo mi individualni oblici kozmike svijesti. Te uzviene misli gotovo i nije mogue primijeniti na vrevu svakidanjeg ivota, ali ono najvanije to nam Vashishta savjetuje jest ivjeti iz biti - a to jest izvedivo. Takvim je ivotom ivio uitelj kojega sam ve spomenuo, Nisargadatta Maharaj. Odrastao je na zemljoradnikom posjedu i kao mladi je hodao za parom volova koji su vukli plug. No, privukla gaje duhovnost pa se obratio guruu koji mu je dao sljedei savjet: "Ti si neroeno i besmrtno "ja jesam". Upamti to, a ako ti se um udalji od te istine, vrati ga." Mladi je Maharaj otiao i vie nije morao posjeivati gurue jer je u toj jednostavnoj pouci pronaao svoju bit. Najuzvienije stanje svijesti svodi se na spoznaju koliko je zapravo uobia-

209

jeno ivjeti kozmikim ivotom. Svi neprestano tako ivimo. Potrebno je samo uvidjeti koliko se Vashishta realno osvre oko sebe i posvuda opaa beskonanost. Njegovo biste djelo trebali imati pokraj kreveta kad nemate elju zaspati, ve elite initi neto drugo. Za patnika je no duga poput stoljea. Za slavljenika no prolazi u trenu. U snu se tren ne razlikuje od stoljea. A l i za mudre, ija je svijest prevladala ogranienja, ne postoje dan i no. Kad ovjek napusti predodbe "ja" i "svijet", doivljava osloboenje.
PROMJENA STVARNOSTI U CILJU USKLAIVANJA S PETNAESTOM TAJNOM

Petnaesta tajna govori o jedinstvu. U mladosti me je vodio poriv za to veim postignuima, ali sam s vremenom poeo uviati da jedinstvo nije postignue koje si ovjek moe zacrtati kao to si moe zacrtati portsku pobjedu, pronalaenje savrene supruge i l i uspon na profesionalni vrhunac. Jedinstvo je vie nalik glazbi. Bach je mogao posjetiti vrti i nadahnuti djecu nadom da svi mogu postati poput njega. No, u stvarnosti e tek pokoje dijete odrasti i razviti Bachovu glazbenu genijalnost. A l i , djeca to ni ne moraju. Glazba je sama po sebi velianstveno podruje stvaranja i ne usporeuje vas ni s kim. Svaki trenutak stvaranja glazbe donosi radost, ali ne samo kao korak uspona prema najviem planinskom vrhu. Duhovnost moe donositi radost u svakom trenutku - ili barem svakoga dana - ako je razvijate imajui na umu etiri znaajke na koje nas Vashishta upuuje. Razmotrimo ih jo jednom, ovaj put u kontekstu primjene u vlastitim ivotima. Zadovoljstvo. U svakom danu traite trenutak zadovoljstva. Vi imate pravo na njega zbog toga to ste, u sklopu kozmikog plana, sigurni i zbrinuti. Zadovoljstvo nemojte traiti u svojem komadiu ivota, ve u injenici da ste prisutni u struji ivota. Divote stvorenog u vaim su stanicama; stvoreni ste od iste tvari koja ini anele, zvijezde i samoga Boga. Propitivanje. Ne dopustite da proe ijedan dan, a da se ne pitate tko ste. Razumijevanje je vjetina pa ga je, kao i sve druge vjetine, potrebno razviti. Shvaati tko jeste znai neprestano se vraati pitanju "Tko sam ja?" Kad god mu se vratite, u svoju svijest putate novu primjesu. Svaki je dan ispunjen potencijalom za irenje svijesti i premda se svaki novi dodatak moe doimati

210

neznatnim, cjelokupno e postignue biti veliko. Moda e vam biti potrebne tisue dana da spoznate tko ste; za odustajanje od pitanja potreban je samo jedan dan. Ne dopustite da dananji dan bude taj dan. Samosvijest. Nikada ne zaboravite da vi niste u svijetu, ve da je svijet u vama. Ni jedna spoznaja o postojanju nee doi izvana. Svako doivljeno iskustvo usmjerite prema unutarnjem svijetu. Svijet je ustrojen tako da vam neprestano donosi znakove i nagovjetaje o vaoj ulozi sustvaratelja. Opaajte ih; usvajajte ih. Vaa dua probavlja iskustvo jednako kao to vae tijelo probavlja hranu. Snaga. Nitko nikada nee moi rei da je duhovni put najlaki - ili najtei. Roenje novoga previe je tijesno povezano sa smru staroga. Za tugom dolazi radost, to je samo po sebi razumljivo ako su roenje i smrt povezani. Danas ne oekujte ni jedno ni drugo. Budite snani i suoite se sa svime to vam ivot donese. Duhovnosti se predajte potpuno i strastveno. Snaga je temelj strasti, a vi ste stvoreni da biste preivjeli i napredovali kako god se ivot odvijao. Danas budite snani u toj spoznaji.

2 1 1

Pogovor

Na odreenom stadiju ivot vie ne obuhvaa tajne koje bi vam mogao otkriti. ivite kao da je stvarnost samo jedna i to vam donosi bogatu nagradu. Slobodni ste od straha proizalog iz dvojnosti, a zamijenilo ga je nenaruivo zadovoljstvo. Svijest je postala potpuno svjesna same sebe. Kad dosegnemo taj stadij slobode, ivot poinje iz poetka i zbog toga se prosvjetljenje s pravom naziva drugim roenjem. Odrastajui u Indiji, nikada nisam upoznao prosvijetljenu osobu. Moja je obitelj bila duboko religiozna, osobito s majine strane. No, u vrijeme mojega roenja cijela je zemlja bila u mukama politikog roenja jer su se Englezi povukli preko noi i ostavili nas da sami trpimo poroajne muke. Bila su to strahovita vremena: pobune i masovni pokolji nekontrolirano su bjesnjeli jer je vjerska nesnoljivost dovela do nasilja irom sjeverne Indije. Kad je vjerski fanatik 30. sijenja 1948. godine izvrio atentat na Mahatmu Gandhija, odnio je jo jednu rtvu. Ue. Tradicionalna nonja brahmanske kaste obuhvaala je dvostruko ue koje se nosilo preko ramena. Kastinski sustav obilovao je negativnostima, ali smatram da je dvostruko ue simboliziralo duboku istinu - da je prosvjetljenje mogue. Sve do dananjih vremena svi su Indijci znali da je dvostruko ue obeanje drugog roenja. Predstavljalo je naslijee koje je sezalo dalje od pamtivijeka. Prosvjetljenje danas vie nije ivotni cilj, ak ni u Indiji. Najvie to uitelj moe uiniti jest

212

ponovno otvoriti ta vrata; na prastari nain moe odgovoriti na tri pitanja: * * Tko sam ja? Vi ste oitovanje ukupnosti univerzuma kroz ljudski ivani sustav. Odakle potjeem? Potjeete iz izvora koji nikada nije roen i koji nikada nee umrijeti.

* Zato sam ovdje? Da biste stvarali svijet u svakom trenutku. Usvajanje tih spoznaja nalik je ponovnom prolasku kroz poroajni kanal. Kad se naete u nepoznatom svijetu, mogli biste kriknuti od iznenaenja - a moda i od oka te boli. Po prihvaanju drugog roenja i dalje imate svoje misli i osjeaje, no sada su to blagi impulsi na pozadini tihe svijesti, slabani valii koji se podiu i sputaju, ali pritom ne uzburkavaju ocean bivanja. Ne mogu se oteti osjeaju da prosvjetljenje nikada nije bilo nagrada u vlasnitvu Indije - niti bilo koje druge kulture. Drugo roenje postie se promatranjem ivota kakav jest, opaanjem s unutarnje nepomine toke. ovjek je prosvijetljen onoliko koliko mu takvo opaanje polazi za rukom. Univerzum ulazi u stanje mirovanja kako bi stvorio vrijeme i prostor. Vi u njega ulazite kako biste uhvatili odreenu rije ili sjeanje na neko lice ili na miris rue. Upravo u ovom trenutku svijet cvijeta u svojoj beskonanoj raznolikosti prije no to zanijemi od udivljenja udom, koje je upravo stvorio.

213

O autoru

Knjige Deepaka Chopre postale su meunarodne uspjenice i predstavljaju klasike u svom anru. Dr. Chopra je osniva poznate ustanove pod imenom Chopra Center for Well Being u Carlsbadu, Kalifornija. Posjetite njegove web stranice na www.chopra.com.

215