You are on page 1of 17

Filozofski fakultet u Tuzli Odsjek za historiju

Nastavni predmet Arheologija I

NASTAVNI MATERIJAL

Neolit Bosne i Hercegovine
Historijat istraživanja Dosadašnja istraživanja neolitskih naselja i neolita kao perioda na tlu Bosne i Hercegovine odvijala su se u četri faze. Prva od njih odgovara vremenu austrougarske uprave, druga razdoblju od 1918. do 1945., treća traje od 1945. do 1990., a četvrta od 1995. do danas. Kroz sve ove faze nosilac istraživačkog rada bio je Zemaljski muzej u Sarajevu, a u novije su vrijeme aktivnost u tom pogledu ispoljili i drugi muzeji u BiH, republički i regionalni zavodi za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa, kao i Centar za balkanološka ispitivanja u Sarajevu. U prvoj fazi istraživanja izvršeno je iskopavanje neolitskog naselja u Butmiru kod Sarajeva (1893.-1896. godine). Pokretni arheološki materijal prikupljen tada i danas predstavlja jednu od osnova za poznavanje i proučavanje butmirske kulture. Važan poduhvat ove faze istraživanja predstavljalo je iskopavanje na neolitskom nalazištu Kraljevine kod Novog Šehera (između Žepča i Tešnja), 1906.-1908. g. Drugu fazu karakterizira znatna stagnacija u istraživanju, što je rezultiralo otkrivanjem svega dva neolitska nalazišta. Prilikom izgradnje pruge za rudnik Kakanj 1933. g. otkriveno je naselje na ušću Zgošćanskog potoka u rijeku Bosnu, ali se istraživanje ograničilo samo na sakupljanje nalaza. Godine 1942. izvršeno je probno sondiranje na lokalitetu Crkvina, u Turbetu kod Travnika. Nakon 1945. g. započinje treća faza u istraživanju neolita u Bosni i Hercegovini, po obimu i važnosti iskopanih lokaliteta najznačajnija. Brojnost istraženih nalazišta i sistematičnost u radu omogućili su prikupljanje ogromnog fonda nalaza i drugih dokumenata, koji su poslužili kao osnova u definiranju etapa u razvoju ovog perioda s odgovarajućim kulturama, uspostavljanju njihovih međusobnih hronoloških odnosa, kao i odnosa s odgovarajućim pojavama u susjednim oblastima i razrješavanja niza drugih pitanja. Po hronološkom redu u trećoj fazi su izvršena sljedeća istraživanja: Od 1948. do 1951. g. izvršeno je sistematsko iskopavanje naselja butmirske kulture Nebo u dolini Bile kod Travnika. Paralelno s iskopavanjem naselja Nebo izvršeno je i probno sondiranje joj jednog naselja butmirske kulture na lok. Mujevine (Travnik). Od 1952. do 1954 g. izvedeno je sistematsko iskopavanje naselja hvarsko-lisičićke kulture na lokalitetu Ćiševine u Lisičićima kod Konjica. Probno iskopavanje na lokalitetu Plandište u Kaknju izvršeno je 1954. g. God. 1955. izvršeno je prvo iskopavanje jednog nalazišta impresso-kulture u Bosni i Hercegovini – Zelene pećine iznad izvora Bune kod Mostara. Od 1956 do 1958. g izvršeno je sistematsko istraživanje naselja starčevačke i vinčanske kulture u Gornjoj Tuzli. God. 1957. izvršena su sondažna iskopavanja na nekoliko naselja vinčanske kulture: na Gradini u Grbači kod Bosanskog Šamca, Gradiću u Matiću kod Orašja i na Varoši kod Koraja. U 1963. i 1964. g. izvedeni su veći sondažni radovi na neolitskom naselju kakanjske kulture u Arnautovićima kod Visokog. U periodu od 1963. do 1965. g. izvedena su iskopavanja na dva nalazišta starčevačko1

-

-

-

-

-

-

-

i 1977. socijalnih odnosa i sl. Slična je situacija i sa dinarsko-kraškim prostorom. Naime. međusobne razlike pojedinih regionalnih cjelina su i brojne i izrazite. a usklađene s odlikama različitih dijelova Balkana kojima gravitiraju. a na sjeveroistoku Ozren i planina Ravan. Međutim. Od 1975. u okolini Gruda.-1968. možda. Na istim naseljima je tokom 1967. odnosno butmirske kulture u selu Obre kod Kaknja. Potpuno podudaranje kulturnih zona sa geografskim regijama može se konstatirati samo za središnji prostor i Hercegovinu. vršeni su uglavnom manji radovi. do 1980. odnosno Panoniju. 1975. na ovom prostoru se izdvajaju sljedeće cjeline: središnji prostor. a u istom su razdoblju vršena i manja iskopavanja na više drugih lokaliteta sjeveroistočne Bosne.. Naime. te bosansko rubno pobrđe sa nizinom. Unutar tog planinskog okvira nalazi se područje bujnog 2 . Ipak. Na jugoistoku i jugu ističu se pristrane bjelašničkog masiva (Igman. U četvrtoj fazi istraživanja. U ovakvoj podjeli središnji prostor imao je. posebno je važan nastavak iskopavanja na lokalitetu Okolište kod Visokog. dok je sjeverna Bosna u užem smislu arheološki slabo poznata da bi se granice kulturnih zona mogle sasvim jasno povući. Vranica i ogranci Bitovnje. najveći značaj. sjeveroistočna Bosna je u cjelini vezana za oblast centralnog Balkana. do 1975. U strogo geografskom smislu. Korića Han u Gračanici. Jagnjilo u selu Zupčići kod Goražda. U 1969 g. potpuno je prirodno da se ti razvojni procesi nisu idealno i u punoj mjeri podudarali sa strogo geografskim kriterijumima. dinarsko-kraško područje. Ispitani su slojevi sa nalazima impresso i hvarsko-lisičićke kulture. Sasvim je jasno da su gravitiranje i prirodna povezanost ovih regionalnih cjelina sa različitim oblastima Balkana imali vidnog odraza na ukupan kulturno-historijski razvoj i formiranje različitih kulturnih zona sa jasno izdiferenciranim odlikama i međusobnim razlikama. Zapadno od Vranduka uzdižu se Vlašić i Manjača. Geografski položaj Bosne i Hercegovine na prijelazu između istočne jadranske obale i centralnog Balkana. Jahorina). g. središnji prostor je upravo zbog svog položaja bio izložen uticajima sa različitih strana. Iako su ove oblasti vezane za centralni Balkan. izvršeno je sistematsko iskopavanje višeslojnog naselja Ravlića pećina na izvoru Tihaljine. do 1978. g. Hercegovina. Od 1978. Trebević. i raskrsnicu najvažnijih uzdužnih i poprečnih puteva. njihovog relativno-hronološkog položaja. mada se sasvim oštra podjela ni tu ne može postaviti. zbog svog položaja zbog kojeg je predstavljao sponu između primorskog i centralno-balkanskog. na istoku ga okružuje Romanija. istočnobosanski prostor. dok zapadni i jugozapadni okvir čine Raduša. g. g izvedeno je zaštitno iskopavanje naselja impresso i danilske kulture u Čairima kod Stoca. na kojem nije utvrđeno prisustvo neolitskog stanovništva. je izvršeno probno sondiranje na lok. izvedena su iskopavanja naselja vinčanske kulture na lok. Od 1973. nakon 1995. prostor Bosne i Hercegovine nije jedinstvena geografska cjelina i premda ga ne odlikuju oštre i nagle promjene reljefa. te lisičićke kulture na lok. * * * Dobra istraženost neolita na teritoriji Bosne i Hercegovine omogućava da se ova prahistorijska epoha sagleda u nizu aspekata. organizirale i iskopavanja nalazišta vinčanske kulture Lug kod Goražda. g su izvršena manja iskopavanja na nalazištima impresso-kulture na lokalitetu Vukove njive kod Posušja i u Žukovičkoj pećini u Viru kod Posušja.-2008. Iste ustanove su 2009. od 2002. te njene geomorfološke odlike bili su jedan od onih faktora koji su tokom niza milenija u dobroj mjeri predodređivali tokove kulturno-historijskog razvoja. i 1970. počevši od teritorijalnog rasporeda neolitskih kultura. Okolište u Moštrama kod Visokog. ekonomske strukture. a tokom neolita je to. Nešto drugačija je situacija s istočnobosanskom oblašću i sjevernom Bosnom. Okružuje ga planinski okvir kao granični pojas prema susjednim regijama. bez sumnje. izvedeno najobuhvatnije sistematsko istraživanje neolitskih naselja u BiH. najviše izraženo. koja se odvijaju u organizaciji Njemačkog instituta za arheologiju i Zemaljskog muzeja u Sarajevu. pa se ni kulturne zone ne poklapaju sasvim sa geografskim cjelinama.- - - - impresso i kakanjske. godine – u vremenu koje karakterizira opća kriza i stagnacija arheološke znanosti. uticajima koji su davali ton kulturnom razvoju. u prvom redu. odnosno panonskog prostora.

Južno od najvišeg dijela savsko-jadranske razvodnice (Bjelašnica. Kao dopunska djelatnost najvažniji je bio lov. Njegov južni dio. butmirska kultura zahvata isti. dok srednji neolit. tokom daljih procesa. dok se od domaćih životinja najčešće javljaju kosti govečeta. prema dosadašnjim saznanjima. prostorni okvir sliva rijeke Bosne u kojem dvije krajnje tačke čine Turbe kod Travnika i Butmir kod Sarajeva. Lelija. a do kraja neolita taj prostor je pripadao nosiocima vinčanske kulture. planinsko područje razvođa Gornje Drine. čini se kao dio hercegovačkog rubnog prostora. ostvaren osoben kulturni razvoj. samo opća ocjena razvijenosti poljoprivrede. sjevernu Bosnu ili bosansko rubno područje karakterizira vezanost za slavonsku nizinu. Neretve i Bosne. Konačno. čija se naselja koncentriraju približno na istok od linije Odžak – Goražde. Čitav je ovaj prostor povezan dolinom Neretve i njenih pritoka. naglasiti da su nalazišta ove kulture u Hercegovini. koji su bili najuže povezani s odgovarajućim tokovima na Jadranu. čiju najvažniju arteriju čine rijeka Bosna i njene pritoke. čiji su nosioci predstavnici butmirske kulture. * * * Dosadašnja istraživanja i prikupljeni podaci omogućavaju da se u dobroj mjeri rekonstruiraju i ekonomske osnove neolitskih populacija na ovom tlu. kakanjska kultura predstavlja najraniji izraz stvaralačkog potencijala neolitskih stanovnika središnjeg prostora. Prirodno gravitiranje Hercegovine jadranskoj obali ostalo je trajna odrednica razvojnih procesa tokom neolita. a među lovljenim životinjama najčešći su jelen i vepar. ostvarena u samom središtu ovog prostora. Istočno bosanski prostor nije tako izrazito odvojen od susjednih krajeva. a mlađi neolit hvarsko-lisičićka kultura. No. čija su naselja na tom prostoru utvrđena od Berkovića kod Stoca na istoku do Vira kod Posušja na zapadu. Originalnost. u dinarskom smjeru izduženim poljima i depresijama. Vezana prvenstveno za srednji tok rijeke Bosne. Starčevačko-impresso osnova predstavlja okosnicu u razvoju prve originalne pojave ostvarene tokom srednjeg neolita na ovom prostoru – kakanjske kulture. Potrebno je. mlađi neolit sa hvarsko-lisičićkom kulturom ne samo da je usklađen sa razvojem na obali. Koliko se na osnovu tih ostataka može sagledati. Vrhunac daljeg samostalnog razvoja ostvaren je tokom mlađeg neolita. tj. karakteri- zira izvjestan zastoj u dinamici razvoja. odijeljen višim krškim ravnjakom crnogorskih Banjana na istoku. kada se u ovim krajevima javljaju nosioci sopotsko-lengyelske kulture. Gledano u cjelini. može se suditi samo na osnovu skromnih ostataka tek s kraja neolita. predstavlja najstariju neolitsku manifestaciju na ovom tlu i čini osnovu na kojoj je. ipak. svinje i ovce. koja ne obuhvata razlike u prevaliranju jedne grane nad drugom. 3 . Ovaj prostorni okvir. i razumljivo. Neobična. zaposjeli nosioci starčevačke kulture. pa srednji neolit karakterizira danilska. Ovo je. Povezanost s istočnim Jadranom ostaje bitna karakteristika kulturnohistorijskog razvoja i tokom sljedećih faza. izgleda da su nosioci ove kulture zaposjeli samo uski pojas južno od Save sa krajnjim tačkama na istoku kod Odžaka. posebno sjeveroistočnu Bosnu. Maglić). Već od starijeg neolita to su područje. Kao nasljednik kakanjske evolucije. Treskavica. sudeći prema malobrojnosti nalazišta (i to samo u užem području Neretve). No. Hercegovina je najviše individualizirano područje Bosne i Hercegovine.zelenila i guste mreže vodenih tokova. Tokom starijeg neolita Hercegovina je vrlo živo uključena u stvaralačke napore nosilaca impresso-kulture. idealan za svestran razvoj neolitskih aglomeracija. odnosno na zapadu do Prnjavora i Banjaluke. hercegovački se krški prostor spušta prema moru dvama većim pregibima i mnogim manjim. mada nešto širi. već i obogaćuje ukupan izraz ove kulture. ali za dalji kulturni razvoj presudna simbioza starčevačke i impresso-kulture. Čitav ovaj prostor je po svom prirodnom položaju vezan za odgovarajuće procese na centralno-balkanskom prostoru. naseljen je već tokom starijeg neolita. Skupljačka djelatnost je također dokumentovana. u kojoj su mjeri razvojni tokovi vezani za oblast sjeverno od Save. koncentrirana u njenom zapadnom dijelu. neolitska privreda u Bosni i Hercegovini je u potpunoj saglasnosti sa odgovarajućim ostvarenjima drugih neolitskih populacija na Balkanu i određena je poznavanjem dviju najvažnijih grana neolitske privrede – zemljoradnje i stočarstva Neolitski stanovnici gajili su tri vrste pšenice i ječam. visok umjetnički domet i inventivnost u iznalaženju novih formi i ukrasa predstavljaju njenu glavnu karakteristiku.

Ravlića pećina). što je u intimnoj vezi s osnovnom namjenom uspostavljanja posredne veze između plodnosti žene i prirode. S druge strane. da su u ovim grupama živjele manje društvene jedinice. koja se najbolje reflektira u religijskim shvatanjima i umjetnosti. Ipak. naročito odraslih individua. S druge strane. ali još više međusobne isprepletenosti umjetnosti i religije. Duhovna kultura neolitskih stanovnika. životu u okviru porodice i matrijarhatu svoje potvrde dobija i u zapažanjima s istraženih nalazišta u Bosni i Hercegovini. Već sama ta okolnost upućuje na razmišljanje o uzrocima tog nedostatka. kod dječijih sahrana. nesumnjivo. a poseban pečat joj daje plastika butmirske kulture. odnosno moguća mjesta okupljanja pripadnika roda. svakako. Ornamentalni sistem na keramici Lisičića sa vrlo izraženim motivima solarno-lunarnog karaktera. te posebno ritualno sahranjivanje djece u okviru samog naselja (Obre I i II). figuralnom plastikom. Na organizaciju rodovskog tipa ukazuje i centralno ognjište i zajednička ishrana stanovnika Lisičića. To je. koji se ne može pravdati tezom o nedovoljnoj istraženosti. ili radionička mjesta. Na teritoriji Bosne i Hercegovine do danas nije otkrivena nijedna neolitska nekropola. jedna velika zemunica iz Kaknja – zajednička kuća – ukazuje na veću društvenu zajednicu rodovskog tipa. tj. Tako npr. Antropomorfna plastika mlađeg neolita i kvantitetom i kvalitetom znatno nadmašuje svoje starije uzore. u sferi hipotetičnog je i mogućnost da se radi o sasvim specifičnom odnosu prema pokojnicima. Ipak. pokazuju da su pojedine porodice vodile odvojenu privrednu djelatnost. u ovom trenutku. i ta mogućnost. Nasuprot tome. modelirana krajnje stilizirano s osnovnom namjerom da se istakne bitno. bilo da su to slobodni prostori. butmirska plastika predstavlja poseban fenomen u neolltu Jugoslavije ne samo zbog svog dometa već i zbog velike koncentracije u svom eponimnom nalazištu. što istovremeno znači i individualizaciju porodice u okviru roda. Ove razlike su posljedica geomorfoloških. moramo računati sa radnjama koje stoje u direktnoj vezi sa žrtvovanjem u okviru kulta plodnosti. vjerovatno istog roda. žrtvenicima i sl. Kada je riječ o društvenoj strukturi neolitskih populacija. spada u onu grupu aspekata čija je interpretacija veoma teška i u mnogim pojedinostima hipotetična. Izvori za saznanja o duhovnom životu zastupljeni su sljedećim kategorijama ostataka: nekropolama i grobovima (posebno ritualnim ukopima). pa tek onda u zemljoradnji. uobičajeno shvatanje o rodovskom uređenju. što je trajno obilježje neolitskog doba. antropomorfna plastika je. Ova okolnost ostavlja mogućnost za zaključak o postojanju centara kulta u okviru neolitskih kultura. U početnim fazama neolita malobrojna i vezana samo za starčevačku kulturu.kako između pojedinih kultura tako i između pojedinih nalazišta iste kulture. također. Svako naselje je sadržavalo neke objekte od zajedničkog interesa. pedoloških i klimatskih odlika podneblja. ipak izgleda prihvatljivija. dok Bosnu karakterizira srazmjerno uravnotežen odnos sve tri ove grane privrede. vrlo dobro usklađen odnos individualnog i kolektivnog. a izostavi suvišno. čini se. ličnog i zajedničkog. potrebno je naglasiti da su neolitski stanovnici Hercegovine u cjelini glavni ekonomski oslonac nalazili u stočarstvu i lovu. Među kultnim predmetima najveći broj je. shodno shvatanjima neolitskog čovjeka. Među ovim predmetima najveću pažnju privlači figuralna plastika – posebno antropomorfna. te odgovarajući pojedinačni nalazi u Obrama I i II upotpunjavaju sliku o duhovnim 4 . može pomišljati na određenu vrstu odnosa prema precima ili religijskim statusom izdvojenim pripadnicima zajednice. te kultnim predmetima. Modelirana u rasponu od krajnje shematiziranih do visoko realističkih predstava. Dok se kod pojedinačnih nalaza. zajednička ognjišta. neolit Bosne i Hercegovine karakteriziraju pojedinačni nalazi dijelova skeleta odraslih individua i djece (Zelena pećina. Neolitskog umjetnika zanimaju isključivo ženske predstave. povezan također sa kultom plodnosti. najvažnija karakteristika društvene strukture neolitskih stanovnika je. Raspored u grupama oko slobodnih prostora u Butmiru i Nebu ukazuje. kao u Obrama II. jednim dijelom posljedica raznovrsnosti arheološke grade koja je dokumentuje i različitih utjecaja na njeno uobličavanje. Na organizirani život u okviru porodice parova ukazuje i veličina kuća u naselju vinčanske kulture u Varoši. dvodijelne kuće. Lisičići. žrvnjišta i sl. posebno ritualnog karaktera.

Obrama II. Gornja konstrukcija kuća je. koji zahvata vremenski okvir od VI. Lisičićima i Varoši. Arnautovići (Visoko). Neoiit Bosne i Hercegovine. odnosno horizontalnim ili vertikalnim oblicama ili poluoblicama. današnja Tuzla) zabilježene su kuće sojeničkog tipa. Nebo. Arnautovićima. Pri njihovoj izgradnji upotrebljavani su uglavnom kamen i glina. sastojala od pruća ili pletera oblijepljenog glinom. Prvi poticaji u razvoju jednog novog doba dolaze iz područja centralnog Balkana i s istočne jadranske obale. vezan za istočne i sjeverne oblasti Balkana. Kalotne peći su nešto rjeđe i smještene isključivo unutar stambenih objekata. očuvani u većoj ili manjoj mjeri. Nebo (Travnik). odražava postupnost kulturno-historijskog razvoja započetog u prethodnim epohama. podrazumijevamo još i ostave. učvršćeni oblucima. Prema sačuvanim ostacima. međusobno su povezani i pleterom. Butmir. u svojoj osnovi reflektira poseban odnos prema prirodnim elementima i fenomenima. U najvećem broju slučajeva radi se o jednodijelnim zemunicama. U pravilu. Stubovi nosači. Nebu i Lisičićima. ali je na dva nalazišta utvrđena i znatno kvalitetnija gradnja. ali je zabilježeno postojanje dvodijelnih (Nebo) i višedijelnih objekata (Kakanj). Varoš (Koraj) i Lisičići (Konjic). ▬▬▬▬▬▬▬ KUĆE I NASTAMBE Arhitektonski ostaci iz neolitskog doba. Jedna kuća u Varoši je imala pod od dvostrukog naboja pečene gline. koja rezultira formiranjem originalnih etnokulturnih manifestacija. Najveći broj ovih objekata ima samo jednu prostoriju. NASELJA Dosta veliki broj neolitskih naselja otkrivenih u Bosni i Hercegovini omogućava njihovu sistematizaciju na osnovu sljedećih elemenata: 5 . Butmir (Ilidža).preokupacijama neolitskog stanovništva Bosne i Hercegovine. Nebu. u osnovi. Dekoracija unutrašnjosti izvođenjem plastičnog ukrasa ili bojenjem zida zapažena je samo u jednom slučaju (Obre II). dok drugi. osim stambenih objekata. Obre II i Plandište (Kakanj). Ako se ovome dodaju i nalazi ritona na četiri noge (u Obrima). Gornja konstrukcija se. kuće imaju oblik izduženog pravougaonika različitih dimenzija. ali precizniji podaci nedostaju. dok se jameostave i radionička mjesta nalaze na prostorima između kuća. pod kojima. Njihov tlocrt se uglavnom kreće u okviru približno kružnog ili ovalnog oblika. Podnice su. Ostali arhitektonski ostaci konstatirani su na svim istraživanim naseljima. te upotreba crvene boje za ukrašavanje posuda u tehnici pastoznog slikanja. karakterističan za primorske oblasti. Međutim. već je slijedio sva ostvarenja koja su od početka pa do kraja perioda davala osnovni ton svim razvojnim procesima na ovom tlu. Lisičići). konstatirani su na sljedećim nalazištima: Obre I. ali najbolje podatke u tom pogledu nalazimo u Obrama II. ali je utvrđeno i postojanje dvodijelnih kuća (Obre II). Ostaci nadzemnih kuća. u pravilu. a samo je u jednom slučaju konstatirana osnova kružnog oblika (Nebo). U najvećem broju slučajeva radi se o ognjištima smještenim u okviru pojedinih stambenih objekata ili na prostorima ispred njih. a cijela konstrukcija je oblijepljena glinom. Kasniji razvoj ima karakter evolucije. vrlo slična na svim nalazištima. Samo u jednom slučaju (Donja Tuzla. zbog svog geografskog položaja kulturnoistorijski razvoj na ovom tlu nije nikada ostao zatvoren u uske lokalne okvire. ognjišta i radionička mjesta. a dubina ukopavanja varira od objekta do objekta. Stambeni objekti zemuničkog tipa prisutni su isključivo u najstarijim stambenim horizontima pojedinih naselja (Kakanj. milenija. a između naboja se nalazio red oblica. sudeći prema odgovarajućim nalazima u Kaknju. dok je u Obrama II konstatirano djelomično popođavanje glinene podnice daskama. do kraja IV. Prvi od njih. utvrđeni su u Obrama I. peći. stambeni objekti kao najznačajniji oblik neolitske arhitekture dijele se na dva osnovna tipa: zemunice i nadzemne kuće. tj. vezan je istovremeno za vjerovanja u plodnost zemlje i ispaše. postaje jasno da duhovni život neolitskog stanovništva na ovom prostoru karakterzira simbioza dvaju različitih religijskih sistema. građene od debljih ili tanjih naboja gline.

Jejinovača). Arnautovići kod Visokog. što ovisi o očuvanosti arhitektonskih ostataka i veličini istražene površine. Zukovička pećina u Viru (Posušje). ali im se ostale topografske odlike međusobno dosta razlikuju. a samo naselje je vjerovatno imalo kružni oblik. pri čemu jedno na samoj obali (Lisičići kod Konjica). Kada je u pitanju položaj naselja. Na rječnim terasama su podignuta naselja Lug (Goražde) i Vinogradine u Ševarlijama (Doboj). Malo brdo u Kaloševiću (Tešanj). O tipu naselja. Ne može se reći da li je u pitanju jedan ili više takvih sistema. Od dva naselja starčevačke. a izrazito visokom pozicijom iznad rječnog toka (Zelena pećina u Blagaju kod Mostara). odnosno starčevačko-impresso-kulture (Gornja Tuzla. U istom smislu govori i naselje u Obrama II. a drugo na terasi rječice Trstionice. a od ovog pravila neznatno odstupaju jedino naselje Crkvina u Turbetu (Travnik) i Brdo u Kiseljaku. podignuta na blagim uzvišenjima. Izvan butmirske kulture potpunije podatke nalazimo još samo u hvarsko-lisičićkom naselju Lisičići i vinčanskom naselju u Varoši. Neka od njih pripadaju samo jednoj kulturi ili jednoj njenoj razvojnoj fazi. u kome se stambeni objekti grupišu oko centralnog slobodnog prostora.]. javljaju obje vrste. ali se takvom pozicijom odlikuju i dva naselja na otvorenom: Vukove njive u Gracu i Ilčinova lazina u Batinu (Posušje). 6 . mada se ovaj princip nije poštovao uvijek (Vukove njive. jedno je smješteno na obroncima Majevice. pa se po svojim karakteristikama dosta približuju gradinama: Stjenčice u Šijama (Tešanj). Pećinska naselja: Zelena pećina u Blagaju (Mostar). Debelo brdo u Zobišću (Doboj). odnosno njegovoj organizaciji. Nosioci kakanjske kulture preferirali su niže terene uz manje ili veće vodene tokove (Obre I od Kaknja. na izrazito visokim pozicijama (Zelena pećina i Ravlića pećina u Tihaljini kod Gruda). Visoko brdo u Lupljanici (Derventa). Danas je poznato ukupno 35 naselja [podaci iz 1988. uz obalu rječice Jale (Gornja Tuzla).sso kulture različite su već prema tome o kojoj se vrsti naselja radi. Naselja nosilaca butmirske kulture redovno su podignuta u poljima uz vodene tokove: Obre II (Kakanj). na samoj obali rijeke (Čairi u Stocu). Okolište u Donjim Moštrama (Visoko). Kontinentalni dio. također uz rječne tokove. Najčešća su naselja podignuta na brežuljcima ili lingulama. neka vrsta trga. Blizina većih ili manjih vodenih tokova jedan je od vrlo važnih faktora pri izboru mjesta nastanjivanja. Butmir (Ilidža). U zemuničkom stratumu Butmira nastambe su bile poredane u nekoliko grupa oko slobodnih prostora. na čijim su se rubovima redale ostale zemunice. Po jedno naselje je podignuto na nižim planinskim obroncima uz obalu rijeke (Gornja Tuzla) odnosno na močvarnom terenu (Donja Tuzla) i to je možda jedini primjer neolitskog sojeničkog naselja u Bosni i Hercegovini. Oba naselja su koncentričnog tipa. Naselja vinčanske kulture su redovno podignuta uz rječne tokove. Od ukupno dva poznata naselja danilske kulture jedno je pećinsko. nije i konačan broj. Od ukupno četiri naselja hvarsko-lisičićke kulture. Obre I kod Kaknja). Samo jedno naselje je podignuto neposredno na obali rijeke (Čairi u Stocu). gdje su kuće bile podignute u redove. Osnovna sistematizacija se može izvršiti prema vrsti naselja i u tom smislu se izdvajaju: pećinska i naselja na otvorenom prostoru. a neka su opet višeslojna i egzistiraju tokom nekoliko neolitskih etapa i kultura. Ovakva podjela je trajala tokom svih neolitskih etapa i neovisna je o etnokulturnoj pripadnosti naselja. vrsta i tip naselja. dok se u kraškom dijelu. dok je drugo tipično ravničarsko. karakterišu isključivo naselja na otvorenom. Gradina u Gornjoj Slatini (Bosanski Samac) i Gradić u Matiću (Orašje). a dva su pećinska. Tuk kod Zavidovića).topografske odlike. imamo sljedeću sliku. Topografske odlike naselja impre. Ilčinova lazina. što svakako. Najpotpunije podatke u tom pogledu imamo za naselja butmirske kulture. »trgova«. Kraljevine u Novom Šeheru (Maglaj). Oba primjera ukazuju na zbijeni tip naselja. i to u približno jednakom omjeru. Nebo u Brajkovićima i Mujevine u Alihodžama (Travnik). sva su podignuta uz rječne tokove. Ravlića pećina u Tihaljini (Grude). jedno na visokoj rječnoj terasi (Popov do u Goraždu). Jejinovača u Potkomu (Stolac) smještena su na višim ili vrlo visokim pozicijama. dakle Hercegovini. Zemunički stratum Neba je bio organiziran po vrlo sličnom principu. Oko centralne dvojne zemunice prostirao se manji čisti prostor. ili još češće uz ušća manjih vodenih tokova (Plandište. dakle Bosnu. U svakom stambenom horizontu isticao se jedan veći slobodni prostor. može se govoriti u malom broju slučajeva. Plandište u Kaknju). Tri naselja tipa tel podignuta su u ravnici: Varoš u Koraju (Lopare).

te jedan dječiji skelet iz IIA faze u Ravlića pećini kod Gruda (hvarsko-lisičićka kultura). Raspoloživi podaci daju sljedeće sliku. Stanovnici butmirskog naselja Nebo (Brajkovići. jedino je nešto veći broj vrsta kulturnih biljaka. ovcu i svinju. pa današnja slika o ovoj djelatnosti nema sasvim realan izgled. a uzroke ovog nedostatka još uvijek nije moguće pouzdano definirati. Pa. a oni su istovjetni kao i za prethodne faze. butmirskom naselju Nebo. već neke druge kultove. a u naselju iste kulture u Ravlića pećini u Tihaljini (Grude) koza (ili ovca) i goveče. te graška i leće. i stočarstvo je bilo razvijeno u svim etapama neolita. Nosioci butmirske kulture u Obrama II i u Butmiru (Ilidža) uzgajali su pšenicu. kozu i (u neznatnom broju) svinju. ali isto tako i one pretpostavke koje upućuju na posebnost u shvatanju o zagrobnom životu neolitskih stanovnika Bosne i Hercegovine i odnosu prema njihovim mrtvim srodnicima. ječma i raži. Za srednji neolit postoje samo podaci iz kakanjskih slojeva u Obrama I. u naselju hvarsko-lisičićke kulture u Lisičićima kod Konjica gajena su u malom broju goveda i svinje. a s jednog broja nalazišta podaci potpuno nedostaju. Struktura uzgajanih životinja ne mijenja se bitno ni tokom mlađeg neolita. kakanjskom sloju istog nalazišta. ovcu. medvjeda i kunu. Ovdje je nužno podvući da ovi nalazi ne reprezentiraju kult mrtvih. Stanovnici Butmira gajili su goveče i svinju. što treba imati u vidu. dok mlađem neolitu pripadaju nalazi 11 dječijih skeleta iz I faze u Obrama II (butmirska kultura). grob odrasle osobe iz Semizovca (Vogošća) nije moguće utvrditi bližu hronološku i kulturnu pripadnost. a stanovništvo starčevačko-impresso faze u naselju Obre I goveče. Skupljačka djelatnost je dokumentirana nalazima ostataka ploda divlje jabuke i lješnika u Butmiru. Slika o razvijenosti zemljoradnje nije izmijenjena ni tokom mlađeg neolita. Kosti psa su zastupljene u starčevačko-impresso sloju Obra I. te iz starčevačkog sloja u Gornjoj Tuzli. Stanovnici vinčanskog naselja u Gornjoj Tuzli lovili su 7 . gdje je u tamošnjoj II fazi (stačevačko-impresso kultura) pronađeno 8 dječijih skeleta pokopanih u okviru samog naselja. Mlađi neolit je znatno bogatiji dokumentima ove vrste. nalazi ove vrste nisu sasvim nepoznati. gdje su zastupljene kosti jelena. Hipotetična je pretpostavka koja bi računala samo na slučajnost ili nedostatak sistematičnosti u istraživanju. Stanovnici vinčanske kulture u Gornjoj Tuzli gajili su goveče. Najstariji grobni nalazi u Bosni i Hercegovini vezani su za nalazište Obre I (Kakanj). Srednjem neolitu pripada nalaz dječijeg skeleta iz III faze u Zelenoj pećini (Mostar). vinčanskim slojevima Gornje Tuzle i u Lisičićima. Najstariji podaci o poznavanju žitarica vezana su za naselje starčevačke kulture u Gornjoj Tuzli (stratum VI).GROBOVI. Travnik) lovili su jelena. ipak. Razvoj stočarstva tokom srednjeg neolita dokumentovan je samo u kakanjskom sloju Obra I i pokazuje istovetnu sliku kao i tokom starijeg neolita. srne i vepra. gdje su nađene kosti jelena. a u druga dva naselja butmirske kulture (Obre II kod Kaknja i Nebo u Brajkovićima kod Travnika) dokumentirani su goveče. a u Lisičićima (hvarsko-lisičićka kultura) otkriveni su ostaci pšenice. Nešto određeniji i detaljniji podaci o zemljoradnji potiču iz starčevačko-impresso naselja u Obrama I (kod Kaknja). možda neolitski. LOV O lovačkoj privredi neolitskih stanovnika Bosne i Hercegovine postoje samo parcijalni podaci. Zemljoradnja je u većoj ili manjoj mjeri razvijena u svim etapama neolitskog doba. Podaci o razvijenosti zemljoradnje tokom srednjeg neolita vezani su za fazu kakanjske kulture u nalazištu Obre I i pokazuju istovjetnu sliku kao u starijem neolitu. svinja. Tokom starijeg neolita stanovnici starčevačke faze u Gornjoj Tuzli (stratum VI) uzgajali su goveče i svinju. dok su u samom Butmiru zastupljene kosti jelena. POLJOPRIVREDA. Jednako kao i zemljoradnji. ovca i koza. srnu. Stepen istraženosti je doeta neujednačen. ječam i leću. gdje su pronađeni ostaci tri vrste pšenice. Postepen razvoj zemljoradnje i stočarstva kao temeljnih grana neolitske privrede dokumentiran je i na tlu Bosne i Hercegovine na izvjesnom broju nalazišta. sahranjenih također u okviru samog naselja. Za stariji neolit postoje podaci samo iz starčevačko-impresso faze u Obrama I. Na području Bosne i Hercegovine nije do danas pronađena nijedna neolitska nekropola. Za pojedinačni.

Podatke o razmjeni tokom starijeg neolita nalazimo još samo u Obrama I kod Kaknja. pa i specijalizacija (npr.). tehnološkim. pa bi se u tom slučaju moglo govoriti o nosiocima tih djelatnosti kao izdvojenom društvenom sloju . medvjed.zanatlijama. školjke spondylus. objekti koji su po svom sirovinskom sastavu. 8 . čije je porijeklo vjerovatno vezano za područje Bükk gorja u Mađarskoj. npr. Sudeći prema sačuvanim udicama. Obrama II i Butmiru. srna. Pregled razmjene materijalnih dobara sistematizovan prema hronološkom redu daje sljedeću sliku: Najstariji podatak o razmjeni vezan je za starčevačku kulturu u Gornjoj Tuzli. U neolitsko doba podjela rada je bila izgrađena na novoj i posve drugačijoj privrednoj i društvenoj osnovi. dozvoljava pretpostavku da se u većini naselja ovog doba dio populacije u znatnoj mjeri posvećivao ovim poslovima. žrtvenici i si. omamentalnim ili nekim drugim karakteristijkama potpuno strani kulturno-geografskim okvirima unutar kojih su pronađeni – dok. o čemu svjedoče odgovarajući nalazi u Lisičićima kod Konjica. s druge strane. Grude) i Lisičićima (Konjic) zastupljeni vepar i jelen. Visok tehnički i estetski domet. vjerovatno takođe porijeklom iz Bükk gorja. a viši stepen specijalizacije opet je bio vezan za izradu oružja i oruđa od kamena i kosti. naturalnoj razmjeni materijalnih dobara tokom neolita u Bosni i Hercegovini može se suditi samo na osnovu fragmentarnih podataka. pa i zaključci izvedeni na osnovu njih imaju sasvim jednostrano značenje. opsidijan. ali nije imala karakter izdvojenih. vuk. gdje je u tamošnjoj VIb fazi pronađen nožić od opsidijana. te drugih upotrebnih predmeta (posebno zemljanog posuđa. Ostaje otvoreno pitanje da li je obim tih poslova bio tako velik i važan da bi pojedincima mogao biti osnovno zanimanje i obezbjeđivati im egzistenciju. Naselja vinčanske kulture u sjeveroistočnoj Bosni (Tuzla. dostignut u izradi značajne količine tih objekata. preko Jadrana). pa i nakita). vepar. butmirsko stanovništvo u Obrama II. dok je najvažniji predmet razmjene između butmirske kulture i naselja vinčanske kulture u Tuzli i Gornjoj Tuzli bila so koja se u tim naseljima proizvodila i izvozila u posudama posebnog tipa. tipološkim. odnosno jelen. ZANATSTVO. jazavac. lisica i divlja mačka. U okviru vinčanske kulture u istočnoj Srbiji dio populacije bavio se rudarstvom i metalurgijom bakra. Razmjena između pojedinih kultura zastupljenih u Bosni i Hercegovini obuhvatala je so i keramičke proizvode. ribolovom su se bavili nosioci starčevačko-impresso-faze u Obrama I. Tokom mlađeg neolita najživlju razmjenu su razvili nosioci butmirske kulture. te vinčansko stanovništvo iz Gornje Tuzle. kao i nekih predmeta kultne namjene (glinene figurine. u izradi finijeg kremenog i koštanog oružja i oruđa) morala je postojati već u mlađem paleolitu. Iz krajeva van Bosne i Hercegovine dobavljani su: školjke Spondylus i keramika danilske kulture (s istočne Jadranske obale). što je dokumentovano nalazom tog materijala u G. neolitski stanovnici Bosne i Hercegovine su iz drugih područja dobavljali: opsidijan. divokoza. o čemu svjedoče prvenstveno nalazi iz naselja Obre II kod Kaknja. čije porijeklo nije sasvim jasno određeno. Jednostranost ovog zaključivanja uslovljava činjenica da o ovoj aktivnosti neolitskih stanovnika Bosne i Hercegovine svjedoče isključivo importovani predmeti – dakle. dok su u hvarsko-lisičićkim naseljima u Ravlića pećini (Peć Mlini. Gornja Tuzla) poznavali su upotrebu i preradu bakra. iz južne Italije. Podaci o razmjeni dobara tokom srednjeg neolita ograničeni su samo na nalaze opsidijana. Određena podjela rada. specijalizovanih pojedinaca ili grupa. slikana keramika tipa Ripoli i Serra d'Alto (takođe s juga. kuna. Uopšteno govoreći. Tuzli. U zamjenu za so nosioci vinčanske kulture u Tuzli i Gornjoj Tuzli mogli su dobijati druge proizvode. ćilibar i keramičke proizvode. TRGOVINA O trgovini.jelena. u najvećem broju slučajeva nije moguće egzaktno utvrditi koja su lokalna materijalna dobra upotrijebljena kao protuvrijednost importovanim predmetima. preciznije. gdje je u starčevačkoimpresso fazi pronađen nedovršen ukrasni predmet od školjke Spondylus porijeklom sa Jadrana. keramika lenđelske kulture (iz Podunavlja). te jantar. u kakanjskim fazama naselja Obre I. Razmjena keramičkih proizvoda između butmirske i hvarsko-lisičićke kulture odvijala se u oba pravca.

dok Nebo i Obre II karakteriše obilje takvih nalaza: šila. Tako. ističu se: vrhovi za strijele. Među nalazima koji imaju izrazit karakter oružja. u Gornjoj Tuzli se prvi put tokom neolita u Bosni i Hercegovini javlja jedno oruđe izrađeno od bakra – šilo. Butmir se odlikuje velikom množinom kremenog alata. strugači. dok se u ostalim naseljima i u okviru ostalih neolitskih kultura nalaze samo pojedinačno ili posve nedostaju. Među kremenim alatom prevlađuju sitna oruđa: noževi. ali u skromnom broju i dosta slabo obrađeni.. RELIGIJA Arheološki nalazi koji dokumentiraju religijska shvatanja neolitskih stanovnika Bosne i Hercegovine bogati su i raznovrsni. udice. a osobito u mlađem neolitu. spatule. iako su zastupljena oba tipa. u cjelini kvalitativno zaostaje za Obrama i Butmirom. Veliki koštani bodeži nađeni su u Obratna II i u Lisičićima. Njihova religijska shvatanja mogu se posmatrati na keramičkim izrađevinama. Kremena industrija Neba u Brajkovićima (Travnik). Oblici su pravilni. motike. dok se u Ravlića pećini (Tihaljina kod Gruda) i Popovom dolu (Goražde) oruđa javljaju u zanemarljivom broju. ali obim tih djelatnosti nije bio velik. kremenim i koštanim izrađevinama ovog doba nije uvijek moguće povući oštru granicu između oružja i oruđa. npr.a i pokušavali su taliti neke rude. mada između pojedinih naselja postoje određene razlike. ORUĐE Razvoj privrede i raznovrsne aktivnosti u vezi s njom doveli su tokom neolita do razvoja velikog broja različitih oruđa i sprava. O kamenoj i koštanoj industriji ovog tipa u starčevačkoj i impresso-kulturi možemo suditi gotovo isključivo na osnovu nalaza u starčevačko-impresso sloju Obra I (Kakanj). a najviše okresanih i poluobrađenih sjekira potiče iz Kraljevina u Novom Šeheru (Žepče). harpuni. plastičnoj umjetnosti. ali ta konstatacija važi samo za Lisičiće (Konjic). Glačane kamene sjekire su malobrojne. Produkcija ovih izrađevina različita je kako u okviru pojedinih neolitskih etapa tako i u okviru pojedinih kultura i njihovih naselja. Hvarsko-lisičićka kultura se odlikuje velikom raznovrsnošću kamenog. glačalice. istina. Nalazi koštanog oruđa variraju još više. sa sitnijim ili krupnijim retušom. ostaje otvoreno. međutim uz apsolutnu dominaciju kalupastih sjekira. U Butmiru i Kraljevinama se koštane izrađevine javljaju izuzetno rijetko. Među najkarakterističnije izrađevine ove vrste spadaju: kamene sjekire i sjekire-čekići. pa pitanje postojanja rudara i metalurga. najraznovrsnije tipove oruđa u okviru kakanjske kulture nalazimo u Obrama I. ORUŽJE Među kamenim. posebno stanovnici naselja Obre II (Kakanj) i Butmir (Ilidža). Među kulturama mlađeg neolita najrazvijeniju proizvodnju alata nalazimo u butmirskoj kulturi. Kremena i kamena industrija kakanjske kulture ne odlikuje se ni velikim kvantitativnim ni kvalitativnim usponom u odnosu na prethodnu fazu. svrdla. Vinčanska kultura u cjelini ima slabo razvijenu produkciju oruđa. ukrasnim pred9 . jer su neke od njih mogle imati višestruku funkciju. strugači i svrdla. Obre II (Kakanj) imaju najraznovrsniju produkciju strugača. kremenog i koštanog alata. koji se javlja u svim vrstama i tipovima. sjekire od rožine i si. Najbogatiju i najraznovrsniju produkciju vrhova za strijele imali su nosioci butmirske kulture. a među njima se posebno ističu šila sa posebnim spljoštenim oblikom glave. Gledano u cjelini. kremeni nožići i razni rezači. Međutim. najviše sjekiračekića nađeno je u Butmiru. Takav je slučaj s kamenim sjekirama i sjekirama-čekićima koje su bile poznate tokom cijelog neolita i u svim neolitskim kulturama. bodeži i mlatovi. naročito u starijim fazama. glačalice. Izrađevine od kosti su znatno bogatije. Pored ovih nalaza Obre II karakterišu i nalazi drvenih oruđa. gdje su. koštana šila. jer su religijskim sadržajem prožete gotovo sve aktivnosti tog stanovništva. zastupljeni gotovo svi navedeni tipovi. Brojnošću vrhova za strijele odlikuju se i Lisičići kod Konjica. spatule. Oruđa danilske kulture u Bosni i Hercegovini su potpuno nepoznata. a stoje prvenstveno u vezi s lovačkom djelatnošću neolitskog stanovništva. te kameni brusovi i žrvnjevi. a identična je situacija i sa mlatovima. a jedna od njegovih specifičnosti su noževi s usjecima za vezivanje pri donjem kraju oruđa. kao izdvojene socijalne grupe.

dokumentirano u kakanjskoj fazi Obra I. naročito bikoničnih formi. Keramika starčevačke i impresso kulture starijeg neolita oblikovana je u skladu s opštim karakteristikama primarne keramičke produkcije koju odlikuje zatvorena sferna površina. te brojnim predstavama ove vrste na keramici iz Lisičića. samo u Lisičićima. te općeg prosperiteta naselja dokumentirano je u starčevačko-impresso fazi Obra I. Dekorativne. U vezi s istim kultom vjerovatno stoje i druge vrste figurina: »maske«. UMJETNOST Nalazi koji dokumentiraju umjetnost neolitskih zajednica na tlu Bosne i Hercegovine ve- oma su bogati i raznovrsni. No. urezivanje i punktiranje). ali se određene estetske vrijednosti ne mogu odreći ni pojedinim. Tokom srednjeg neolita zatvoreni sferni oblici su i dalje vodeći oblikovni tip. umjetnost ukrašavanja se. kao najširi. može okarakterizirati kao skladno organizirana apstrakcija. primjercima koštane industrije. Mada je prvi element u dobroj mjeri definiran namjenom posuda. za sada. što će do punog izražaja doći tokom mlađeg neolita. te ritoni na četiri noge poznati u danilskoj (Zelena pećina). odnosno žrtvovanje djece radi izazivanja plodnosti zemlje i stoke. vrijednosti neolitske keramike predstavljaju onaj element o kojem se najviše govori kada je riječ o umjetnosti vezanoj za keramičku produkciju. Kult predaka izražen kroz poštovanje lubanje dokumentiran je. što proizilazi iz često teško razumljivog značenja pojedinih manifestacija ih instrumenata kulta. estetske vrijednosti se postižu ne samo vještim izvođenjem geometrijskih motiva. adoranti i sl. butmirskom naselju Obre II. Neovisno od toga da li se ukrašavanje izvodi najprimitivnijim sredstvima (urezivanjem noktom. a javlja se u različitim oblicima. Zatvoreni oblici posuda su tokom mlađeg neolita samo jedna od oblikovnih mogućnosti u kojoj vještina i maštovitost majstora dolazi do punog izražaja. dokumentirani su nalazima »sunčevih diskova« u starčevačko-impresso fazi Obra I. Skladnost i proporcionalnost oblika su oni elementi koji razbijaju monotoniju relativno stereotipnih formi. ali je njihova interpretacija veoma teška. možda. jer je neodvojiva od ukupnog duhovnog života neolitskih populacija. simplificirana problematika daje sljedeću sliku o religijskim shvatanjima neolitskog stanovništva. Keramičku produkciju. lokalnih tradicija i modifikacija i si. interpretacija ovih nalaza je veoma teška i u mnogim pojedinostima hipotetična. praćena velikim umijećem u oblikovanju drugih. Nema sumnje da je najviši domet u oblikovanju posuda ostvaren u okviru butmirske kulture. dok »kult kamene sjekire« (Obre II –faza II) i prisustvo glinenih modela ljudskih udova (Obre II – faza I i II) spadaju u nedovoljno jasne pojave. a zatim u figuralnoj plastici. prevlačenjem prstima). svakom čovjeku pristupačan. određene estetske vrijednosti im se ne mogu odreći. Obre I) i butmirskoj kulturi (Obre II). umjetnost neolitskog doba.metima i osteološkim ostacima. etnokulturnih osobenosti. udubljivanje. neovisno od toga koji aspekti duhovnog života na nju djeluju. hvarsko-lisičićkoj fazi Ravlića pećine. Prinošenje životinjske žrtve prilikom podizanja kuće. ili se za to koriste mnogo finije tehnike (slikanje i posebno priređeni instrumenti za izrezivanje površine. Astralni kultovi. štipanjem. a u istom pravcu govori. već i njiho10 . Iako promjenljiva kroz različite vremenske odsjeke ovog perioda i uslovljena psihološkim determinantama tvoraca različitih stilskih pravaca. i odgovarajući nalaz iz danilskog sloja u Zelenoj pećini. ali je već uočljiva tendencija njihovog razbijanja i otvaranja. U vezi sa kultom plodnosti stoje i falusoidne keramičke izrađevine u Butmiru. naročito u samom Butmiru. Gledano u cjelini. Najljepšu manifestaciju kulta plodnosti nalazimo u brojnim ženskim figurinama butmirske kulture. istina malobrojnim. nalazila je najširi medij u keramičkim posudama. Kao modificiran oblik ovog kulta treba smatrati nalaze antropomorfnih figurina ispod podnice jedne kuće vinčanskog naselja u Varoši (stratum III). vjerovatno stoji u vezi sa kultom plodnosti. koje vjerovatno treba posmatrati u kontekstu kulta plodnosti. butmirskoj kulturi u Obrama II. medij moguće je posmatrati kroz oblikovne i dekorativne vrijednosti. Međutim. gledano u cjelini. kakanjskoj (Kakanj. Kult plodnosti je nesumnjivo najraširenija pojava. Prinošenje ljudske žrtve. čiji je pravi smisao jasan jedino njenim tvorcima.

odnosno ornamenata sa marame. sa smislom za skladnost. U izboru između tehničkog majstorstva u izvođenju motiva. Butmirski stil ukrašavanja ne djeluje u pojedinačnim elementima. isticanje pojedinih detalja. Vjerovatnu predstavu suknje nalazimo na figurinama iz Butmira i Obra II. sa osnovnim obilježjima ljudskog tijela. Posebnu vrijednost butmirske antropomorfne plastike predstavljaju. istina malobrojni. odnosno butmirske kulture. U osnovi proistekla iz neolitskog shvatanja ova figuralna plastika je bila predodređena za kruto kanoniziranje i ustaljeni šablon lišen svježine i života. treba posebno izdvojiti ukrasne koštane igle butmirske (Obre II) i hvarskolisičićke kulture (Lisičići). Neku vrstu pregače od pojasa naniže. Travnik) kod koje je sačuvani dio trupa predstavljen u kratkoj suknji. nakit ili pak ukrašavanje tijela. jer je teško razlučiti šta leži u osnovi neke predstave: odjeća. jedinstven u neolitu Bosne i Hercegovine. kod kojih je izvedeno plastično pojačanje u visini bedra i u tom kontekstu bi ono ukazivalo na donji dio odjeće. Zbog svega toga samo kod manjeg broja figurina se određenije može govoriti o nošnji ili njenim dijelovima. međutim. djeluje kao suštinski nova pojava. odnosno urezivanjem i ubadanjem. imamo na dvije figurine iz Butmira. Pored toga. Za ta razmatranja najvažnije su figurine butmirske kulture. pa tvorci ovih figurina nikad ne silaze do stepena grubog hipertrofiranja ili grubog shematiziran ja u okviru krutih stubastih formi. modelirana krajnje shematizirano i po svojim estetskim dometima. a njegova posebna vrijednost su spiraloidna i trakasta ornamentika u kojoj je prevaziđen domet ostvaren na područjima sa kojih butmirska kultura crpi svoje izvore. a zapostavljeno je sve suvišno i individualno. plastika mlađeg neolita. Najizrazitiji primjerak u tom pogledu je figurina iz naselja Nebo (Brajkovići. Odmah uz butmirsku stoji umjetnost hvarsko-lisičićke kulture koja je na keramici iz Lisičića kod Konjica. Rijetka u starijem neolitu i kulturno vezana za starčevački krug. Premda je i većina butmirskih figurina modelirana po općem neolitskom principu stiliziranih i shematiziranih oblika. Ne odričući estetske vrijednosti slikanim motivima starčevačke kulture. lišena svakog uzora. primjerci individualiziranih realističkih predstava po čemu se ova kultura izdvaja u jedinstvenu pojavu neolita jugoistočne Evrope. predstavlja posebnu karakteristiku neolita Bosne i Hercegovine.vim skladnim kombiniranjem i ponavljanjem u beskonačnim kompozicijama. izuzimajući rijetke primjerke. 11 . U tri slučaja se radi o prikazu ogrlice izvedene u obliku plastične trake. imamo na jednom primjerku iz Butmira. kompozicionih rješenja ili pojedinačnih ukrasa bilo bi vrlo teško izdvojiti ma koji od njih i dati mu prevagu nad ostalim. odnosno kao odjeću koja se u takvim prilikama nosila. dok je predstava obuće prikazana na jednoj fragmentiranoj nozi s istog nalazišta. mora se ipak konstatirati da je vrhunac dekorativne umjetnosti ostvaren na keramici butmirske kulture. Ženski likovi su uprošteni i stilizirani. ne može se usporediti s antropomorfnom plastikom. plastičnim ukrasima kakanjske kulture. U poređenju s takvim odlikama plastike starijeg neolita. Pojas predstavljen u obliku trake izvedene punktiranjem nalazimo na jednoj figurini iz Butmira. Kada je riječ o drugim izrađevinama koje se ističu svojim estetskim vrijednostima. a možda i na još nekoliko sličnih ali nedovoljno jasnih primjeraka s istog nalazišta. Pored antropomorfne plastike. figuralna plastika se odlikuje svim onim osobinama važećim na njenom izvornom području. butmirska kutura njeguje i zoomorfnu plastiku koja je. kao drugi medij neolitske umjetnosti. tj. Predstavu marame. jedan dio predstava treba posmatrati u kontekstu kultno-magijskog karaktera figurina. odjevnih predmeta predstavljenim na njima. ornamenti s odjeće. NOŠNJA O nošnji neolitskih stanovnika ovih krajeva ne postoje pouzdani podaci. dok se predstave nakita mlaze na četiri primjerka. doživjela poseban izraz. ovdje nalazi punu ravnotežu. kroz simbolične predstave solarno-lunarnog karaktera i naturalističke predstave iz realnog života. dok je na jednoj fragmentiranoj ruci urezivanjem prikazana narukvica. već u cjelini. žigosanim ornamentima impresso kulture. Figurama plastika. Treba naglasiti da su ove interpretacije dosta problematične. a izvjesni zaključci se mogu izvoditi samo na osnovu malog broja antropomorfnih figurina. koja se otraga zatvarala.

Pojedinačno se javljaju koštani prsten (kakanjski sloj Obra I) i spiralni prsten od bakarne žice (vinčanski slojevi Gornje Tuzle). kosti i Spondylusa pripada vinčanskom naselju u Gornjoj Tuzli. nositelji te kulture su obično živjeli u pećinama. Iz istih slojeva potiče i veći broj bakarnih perli. te hvarskolisičićka naselja u Ravlića pećini i u Lisičićima kod Konjica. i VI. Ukrasne igle od kosti karakteristične su za butmirsko naselje Obre II. bavili su se lovom i ribolovom. pa sjedišta naseljenosti sele u obalno zaleđe. KASNI NEOLIT karakteriziraju hvarsko-lisičićka kultura na jugu. Najčešća sirovina za izradu nakita su kost i kamen iz bliže ili dalje okoline naselja. Kultura impresso keramike Rasprostirala se tokom VII. Narukvice nađene u kakanjskom sloju Obra I i u vinčanskom sloju Gornje Tuzle izrađene su od kamena. uključujući i istočnu jadransku obalu i njezino zaleđe.e. milenija p. Iz Gornje Tuzle potiče. žarište joj je u sjevernoj Dalmaciji). Među ukrasnim predmetima najbrojniji su privjesci od veprovih zuba (nađeni u okviru gotovo svih kultura i nalazišta).NAKIT O ukrašavanju neolitskih stanovnika nakitom može se suditi na osnovu relativno velikog broja ukrasnih predmeta. koja traje do kraja neolita. možda. 12 . uz rijeku Savu. a izuzetno i bakar. butmirska kultura u središnjem prostoru. Obre I kod Kaknja (faza kakanjske kulture). te sakupljanjem morskih plodova. Privjesci od školjke Spondylus pronađeni su samo u starčevačko-impresso fazi Obra I i butmirskom naselju Obre II. počinju se okretati poljoprivredi i obradi plodnih kraških polja. širem području Sredozemlja. koje u dolini rijeke Bosne ostvaruju kontakt i stapaju se u zanimljivu impresso-starčevačku mješavinu. a prisutni su tek poneki pokušaji pripitomljavanja divljih životinja. ali ona nije imala veći značaj na području Bosne i Hercegovine. Lisičići kod Konjica i Ravlića pećina u Tihaljini kod Gruda (hvarsko-lisičićka kultura). vinčanskom naselju u Gornjoj Tuzli i u hvarsko-lisičićkom sloju Ravlića pećine. Privjesci od kamena nalaženi su u Obrima I. Lisičićima i Obrama II.n. jantar (ćilibar). Obre II kod Kaknja (butmirska kultura). Po jedan primjerak dugmeta od kamena. a one iz butmirskog naselja Obre II od Spondylusa. ali se javljaju i predmeti od sirovina nesumnjivo stranog porijekla: školjke Spondylus. dok se druge vrste nakita javljaju u manjem broju ili pojedinačnim primjercima i karakterišu pojedine kulture ili čak pojedina nalazišta. U razvijenijoj. butmirskom naselju Obre II. U najvećem broju slučajeva su to različite vrste privjesaka. zapaženo je prisustvo sopotsko-lengyelske kulture. dok je jedini primjerak od jantara vezan za starčevačko-impresso sloj Obra I. SREDNJEM NEOLITU pripada danilska kultura na jugu (slabo zastupljena na tlu Bosne i Hercegovine. U nasjtarijoj fazi. kakanjska kultura u srednjoj Bosni. U krajnjem sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine. te dalji razvoj vinčanske kulture na sjeveroistoku. ▬▬▬▬▬▬▬ NEOLITSKE KULTURE BOSNE I HERCEGOVINE STARIJEM NEOLITU pripadaju dvije kulture: kultura impresso-keramike na jugu i starčevačka kultura na sjeveru. ulomak narukvice od brončane žice. te vinčanska kultura u sjeveroistočnoj i istočnoj Bosni. drugoj fazi. Važnija nalazišta su: Gornja Tuzla (vinčanska kultura). Nema tragova obrade zemlje i uzgoja biljaka.

nju treba tretirati kao regionalnu varijantu impresso-kulture. Dvije zasebne pojave predstavljaju Zelena pećina i Obre I. U genetskom i kulturnom smislu je vezana sa istočnom jadranskom obalom. U posljednjoj fazi. S obzirom na tu okolnost. nokta ili nekog zašiljenog predmeta u još meku glinu. više nalazišta kod Posušja itd. mileniju p. Grade se prva stalna naselja. Starčevačka kultura Prostirala se centralnim dijelom Balkana u VII. Impresso kultura je najstarija neolitska kultura u Hercegovini i jedna od ukupno dvije komponente najstarije neolitske pojave u središnjoj Bosni (starčevačko-impresso kulture). U navedenim oblastima Bosne i Hercegovine. te uzgajanja stoke (ovce i koze. bez posebno izražene noge ili vrata. istočne i srednje Slavonije na zapadu. otiscima nokta ili prsta. ali kasnije se otisci počinju povezivati. Kultura je dobila ime po načinu ukrašavanja otiskivanjem – impresso. najvje-rovatnije izrađeni od zemlje i priuća. dosta ujednačenu cjelinu. Danilo kod Šibenika. Starčevačka kultura predstavlja najstariju neolitsku manifestaciju u sjeveroistočnoj Bosni i jednu od dvije komponente najstarije neolitske pojave u centralnoj Bosni. i VI. puževe kućice i sl. a površina joj je uglačana ili presvučena slojem razrijeđene gline. Sva spomenuta nalazišta u periodizaciji impresso-kulture pripadaju njenoj zreloj fazi. U Bosni i Hercegovini joj pripadaju sljedeća nalazišta: Zelena pećina (na izvoru Bune). izbočinama. impresso način ukrašavanja ustupa sve više mjesto urezanim i udubljenim geometrijskim motivima. Najvažnija nalazišta na Jadranu su Vela jama na Lošinju. crnom. Sve nastambe su zemuničnog tipa (zemunice u obliku broja 8). Služila su još i razna šila. smeđom i bijelom bojom. ječma i prosa). u koje se ona raširila u svom već 13 . a uz zemunice se nalaze ukopane ostave. a najčešće se koristila školjka cardium (čančica) cardium impresso. te goveda). pretežno kružnog tlocrta. Ravlića pećina kod Gruda. te sjeveroistočne i srednje Bosne. Starčevačka kultura donosi početke stalnog naseljavanja i stacionarne poljoprivrede (uzgoj pšenica. Spomenute oblasti predstavljaju periferne oblasti rasprostranjenosti ove kulture.e.. polukuglasti ili jajoliki oblici. itd.. I stambeni su objekti najčešće kružnog oblika. U ovoj se fazi nalaze i začeci oslikavanja posuda u obliku prevlačenja pojedinih dijelova posude crvenom bojom. Za fino posuđe je karakteristična sjajna crvena ili oker površina koja je ukrašena slikanjem crvenom. Posuda se mogla ukrasiti i povlačenjem poleđine školjke. pa se javljaju cik-cak motivi i prepleti. U toj fazi je keramika kvalitetnije rađena. odnosno utiskivanjem – prsta. Osnovno obilježje starčevačke kulture su posude kuglastih i polukuglastih oblika grube izrade. a one se najizrezitije manifestiraju u nedostatku ornamentike uvedene utiskivanjem ruba školjke cardium. Kultura se odatle proširila do Kosova na jugu.oko rijeka i potoka ili na niske poluotoke. U nasjstarijoj fazi se utiskivalo bez reda. Impresso kultura nije ostavila nikakvog traga plastike. dok su lov i ribolov manje zastupljeni.n. Populacije ove kulture su naseljavali povišene obale rijeka. nožići.. dok se sva ostala nalazišta spadaju u treću. a ime je dobila po lokalitetu Starčevo. primarnih obilježja – uglavnom se javljaju jednostavni kuglasti.kulturom. gdje se dodiruje s impresso. koštani zglobovi. U starčevačkom naselju u Vinkovcima nađene su i prve nastambe s temeljima iznad površine zemlje. impresso-kultura se javlja kao već formirana tvorevina koja stoji u direktnoj vezi sa razvojnim procesima na istočnoj jadranskoj obali i širenju ove kulture u unutrašnjost. u južnom Banatu. stilska svojstva impresso-kulture na prostoru Bosne i Hercegovine pokazuju izvjesne razlike. U odnosu na jadransku obalu. Keramika je primitivna. Markova spilja na Hvaru. Najčešće se koriste razne školjke za utsikivanje. šuplje trske. kao i zajednički sloj starčevačkoimpresso kulture u nalazištu Obre I kod Kaknja. Ukrašavane su plastičnim naljepcima. a važna je i pojava krivolinijskih motiva poput spirale.

oformljenom obliku. zatim Gradina u Gornjoj Slatini – Grbači (Bosanski Šamac). po dolinom Bosne do Tešnja i dolinom Drine do Goražđa. Gradić u Matiću (Orašje). Donja Tuzla (tj. inače karakteristične za kulture mlađeg neolita. sa stubovima ukopanim u zemlju. ritoni na četiri noge. posude na zvonolikim nogama. dok je u Obrama I (kod Kaknja) utvrđen zajednički sloj starčevačke i impressokulture. Gledano u cjelini. Korića Han kod Gračanice. te lokaliteti u Ularicama. Šijama i Kaloševiću (između Doboja i Tešnja). U Arnautovićima otkrivene su nadzemne zgrade. ova kultura je predstavnik mlađeg. koji predstavlja najstariju neolitsku manifestaciju na ovom prostoru. starčevačka kultura u G. u gornjem dijelu sliva rijeke Bosne. čijim je sistematskim istraživanjem riješen problem njene geneze i dalje evolucije u okviru tri razvojne faze. odnosno od Sofijskog bazena na istoku do rijeka Usore i Bosne na zapadu. U genetskom pogledu. dosta 14 . a na jug se širi do doline Spreće. ali postoje i razlike koje omogućavaju izdvajanje posebne regionalne varijante ove kulture. Uz ove naslijeđene prisutni su i elementi koji obilježavaju klasičnu kakanjsku kulturu – šolje. U keramografiji ove faze dominiraju tipično kakanjske forme monohromne keramike: šolje. i prvih stoljeća IV. U tim nalazištima vinčanska kultura je predstavljena perifernom. U Kaknju su otkrivene zemunice. bez kamene gradnje. te ranog eneolita (između prvih stoljeća V. Tuzli i starčevački materijal iz Obra I pokazuju usaglašenost s osnovnim keramografskim elementima iz samog Starčeva. U njoj potpuno nestaju bazični starčevačkoimpresso elementi i definitivno se uobličava jedan novi kulturni izraz koji definira novu i nezavisnu kulturnu pojavu. milenija p. Najznačajniji lokalitet kakanjske kulture su Obre I. ovoj kulturi pripadaju nalazišta Obre I kod Kaknja. Prostirala se od srednjeg Potisja na sjeveru do Skopske kotline na jugu. Arnautovići kod Visokog. plitki tanjiri. Faza II predstavlja klasičnu kakanjsku kulturu. Do danas je istraženo samo jedno naselje starčevačke kulture: Gornja Tuzla (stratum VI). Papratnica i Tuk kod Zavidovića.). podom od nabijene zemlje i temeljima od kamena). današnja Tuzla – centar grada).n. Najznačajnija njena nalazišta su Gornja Tuzla i Varoš u Koraju. Ševarlijama. a djelimično i srednjeg neolita. odnosno Usore. Pored eponimnog lokaliteta u Kaknju. Jedna od izrazitih karakteristika ove faze kakanjske kulture u cjelini jesu rebrasti ukrasi koji se najčešće javljaju na plitkim tanjirima. Prostire se. u Obrima su kuće nadzemne (pravokutnog tlocrta sa 1 ili 2 prostorije. tanjiri. Lug kod Goražda. ritoni na četiri noge. 11 km nizvodno od Beograda. zdjele.e. a druga neke tipove monohromne keramike. Nazvana je po lokalitetu Vinča – Belo brdo. Naselja – locirana na riječnim terasama u dolini Bosne. dakle. od kojih je prva u nasljeđe protokakanjakoj kulturi ostavila bogatu barbotin-keramiku (način ukrašavanja keramike nabacivanjem razrijeđene gline na površinu posude). na desnoj obali Dunava. a obilježava je prisustvo crnoglačane keramike. Kakanjska kultura Kakanjska kultura je najizrazitiji predstavnik srednjeg neolita u Bosni i Hercegovini i prva originalna neolitska kultura na prostoru naše zemlje. Faza I ili protokakanjska kultura – njenu fizionomiju određuju starčevačka i impresso baza. U sjeveroistočnoj. odnosno istočnoj Bosni. Faza III predstavlja kraj kakanjske kulture. posude na zvonolikim nogama. u selu Vinča. Sigurno je utvrđena na području između Drine i Bosne. Vinčanska kultura Vinčanska kultura predstavlja kulturu srednjeg i mlađeg neolita. kakanjska kultura se razvija iz starčevačko-impresso supstrata.

Po svom modeliranju. Koncentraciju tih nalaza u Butmiru i njihov nedostatak na drugim nalazištima za sada nije moguće objasniti. Ovu fazu. itd. S i C-motivi. a u pojedinim slojevima je konstatirano prisustvo bakarnog oksida. Jedna od vrlo važnih karakteristika vinčanske kulture u istočnoj Bosni je i poznavanje bakra i tehnologije njegove prerade. Druge forme i tehnike ornamentiranja karakteristične za ostale vinčanske varijante ne mogu se obilježiti kao tipične u ovoj varijanti. na urezanim ornamentima se koristi bijela i crvena inkrustacija. Najveću pažnju zaslužuju realistične. a samo sporadično u naseljima Obre II i Nebo. odnosno sliv rijeke Bosne. Nebo u Biloj kod Travnika. Primarne elemente predstavlja danilska kultura. međutim. Ova karakteristika je. Crkvina u Turbetu i Mujevine u Alihodžama (kod Travnika). Treća faza (Butmir III) označava degradaciju butmirske kulture i njenog klasičnog stila. u spomenutim područjima Bosne ipak se može pratiti razvoj ove varijante. Keramički materijal je njena najizrazitija karakteristika. Brdo u Kiseljaku. označava i kvantitativni porast hvarsko-lisičićke keramike. rombovi. Druga faza (Butmir II) predstavlja klasičnu butmirsku kulturu. Vodeći keramički element predstavljaju bikonlčne zdjele i posuđe na nozi. one se mogu podijeliti na shematizirane. ali je najočitiji u ornamentalnom sistemu. kod kojih je postignut realizam vrlo visokog stupnja. zatim lengyelska (lenđelska) kultura. Isti je slučaj i s izuzetno siromašnom plastikom. za sada. a međuprostori i veće slobodne površine se boje crvenom pastoznom bojom. Iskopavanja izvršena na spomenutim nalazištima. Posebna karakteristika butmirske kulture je njena figuralna plastika – ona se javlja pretežno u Butmiru. gdje tu u gornjim stratumima pronađeni ukrasni predmeti od bakra. Degenerativni proces se osjeća u cjelokupnoj keramografiji. trake. a ljudske su uvijek predstave žena. Jedna od najizrazitijih takvih karakteristika su tzv. koji se javljaju u Gornjoj Tuzli i Varoši. Životinjske figurice su znatno rjeđe od ljudskih. Kod ornamenata se javljaju spiraloidni (udubljeni i plastični.). tako da omogućava razlikovanje i nekih rasnih 15 . realistične i naturalističke. šiljate noge. Butmirska kultura Nazvana je prema istoimenom i prvom istraženom nalazištu – Butmiru kod Sarajeva. te predstavlja najznačajniju pojavu u mlađem neolitu Bosne i Hercegovine. vezana samo za naselje u Gornjoj Tuzli. te vegetabilna i tekuća spirala) i trakasti motivi (trokuti. Pored većeg broja autohtonih elemenata. te moldavsko-ukrajinski kompleks. Specifični oblici su loptaste i poluloptaste posude. te fiksiranje triju faza u tom procesu. te bogatom i raznovrsnom figuralnom plastikom. vaze na nozi. butmirska kultura se odlikuje originalnim oblicima posuda. Faza Butmir I – najstarija razvojna faza. Okolište kod Visokog. te kanelirani ornamenti. te Kraljevine u Novom Šeheru kod Maglaja. Osnovnu etnokulturnu bazu na kojoj se formirala butmirska čini kakanjska kultura i njeni nosioci. istočnobosanska se odlikuje znatno skromnijim sadržajem. ovoj kulturi pripadaju još i nalazišta: Obre II (Gornje Polje kod Kaknja). posebno ona u Obrama II. šahovska polja i sl. U odnosu na savremene kulture. te utjecaji sa jugoistoka i srednjoeuropskog prostora. dok sekundarne elemente predstavljaju mediteranska slikana keramika. Slična je situacija i sa posudama sa valovitim obodom. specifičnim ornamentalnim sistemom. Pored spomenutih karakteristika. Pored eponimnog lokaliteta. Područje njene rasprostranjenosti je centralna Bosna. koji korespondira svim osnovnim razvojnim etapama vinčanske kulture u cjelini. No. U poređenju sa klasičnom i ostalim varijantama.osiromašenom varijantom. omogućila su dobro upoznavanje geneze i dalje evolucije ove kulture. u formiranju butmirske kulture učestvovali su još neki primarni i sekundarni vanjski elementi. istočnoboaanaku varijantu odlikuju i neke specifičnosti koje su nepoznate u drugim oblastima rasprostiranja vinčanske kulture. odnosno sudovi sa šiljatim dnom.

ali varijanta u unutrašnjosti pokazuje i znatnija odstupanja. Ornamentalne karakterstike hvarsko-lisičićke kulture u Lisičićima ogledaju se. stanovnici ovog naselja preferiraju slikanu keramiku. prije svega. U grupi naturalistički modeliranih figurina ističu se predstave adoranata sa rukama podignutim uvis ili prekriženim na grudima. koju su stanovnici ovog naselja usvojili. naselje u Lisičićima pripada klasičnoj fazi hvarsko-lisičićke kulture. Među shematizirano izvedenim. a većim dijelom sa kasnom fazom butmirske kulture. Najznačajnija nalazišta hvarsko-lisičićke kulture u Hercegovini su Lisičići kod Konjica i Ravlića pećina kod Gruda. jer se kroz nju reflektira drugi razvojni pravac omamentalnog sistema hvarsko-lisičićke kulture u Hercegovini. stanovnici ovog naselja se znatno udaljavaju od opredjeljenja stanovnika Lisičića. armenoidnim i europoidnim (alpskim) karakteristikama. ali isključiva upotreba crvene boje. kada je hvarsko-lisičićka kultura ostvarila i značajniji prodor u područje centralne (Obre II kod Kaknja) i istočne Bosne (Popov do. srednjodalmatinskih otoka i Hercegovine. Gradac kod Konjica i Popov do kod Goražda. stambenih objekata. ornamentalni sistem Lisičića karaktaterizira i dosta često primjenjivana tehnika kaneliranja vinčanskog tipa. Pored njih. ta jedan ulomak sa scenom lova i širim pejsažem naselja. koji su svedeni na rijetke primjerke ukrašene crvenom bojom u crusted-tehnici. Spomenute karakteristike ornamentalnog sistema Lisičića predstavljaju jedinstvenu pojavu u neolitu Balkana. Predstavnik jednog pravca su Lisičići. Tako se izdvajaju tri glavne skupine statueta: sa negroidnim. Figurine realističkog pravca predstavljaju originalnu i sasvim izdvojenu pojavu u europskom neolitu uopće. Prvu grupu čine predstave simboličkog. Naime. Motivi simboličkog karakaktera grupisani su u okviru predstava solarno-lunarnog karaktera i. Formirala se na autohtonoj osnovi danilske kulture. Goražde). Po osnovnom opredjeljenju u izboru tehnika ukrašavanja. 16 . posebno se izdvaja dosta brojna grupa tzv. Fazu I karakteriziraju tipološki i ornamentalni elementi danilske kulture. u potpunoj dominaciji urezanih nad slikanim ornamentima. Faza II je najzanimljivija. sa kojom su imali dosta izražene kontakte kulturnog i ekonomskog karaktera. vjerovatno. Hvarsko-lisičićka kultura Rasprostirala se na području Dalmacije. udaljavaju njihovu keramiku od primorske varijante. što je ujedno i najdalji prodor ove kulture u unutrašnjost. kako pri današnjem stanju istraženosti izgleda.osobina. ovoj kulturi pripadaju i Zelena pećina kod Mostara (mlađi sloj). a u relativnohronološkom pogledu može se paralelizirati manjim dijelom sa klasičnom fazom. koja se tako iskazuje kao etnokulturni supstrat u razvojnom procesu hvarske kulture. a drugog Ravlića pećina. Hvarsko-lisičićka kultura u Ravlića pećini omogućava da se njen razvoj na tlu Hercegovine prati kroz tri razvojne faze. Genetska povezanost klasične ili jadranske i kontinentalne varijante hvarsko-lisičićke kulture ogleda se u svim oblicima materijalne kulture. posredstvom butmirske kulture. idu u dva pravca. Po svemu sudeći. a drugu predstave realističkog karaktera. Medu urezanim ornamentima izdvajaju se dvije grupe predstava. i to samo u crusted-tehnici. stoje u vezi sa odgovarajućim kultom raširenim među stanovnicima ovog naselja. gdje ovako izvedeni ukrasi predstavljaju samo jednu komponentu omamentalnog sistema. Ornamenti realističkog karaktera predstavljaju pokušaj stanovnika Lisičića da na keramičke izrađevine prenesu scene i motive iz realnog života. figurinama. odnosno statueta kod kojih su glave predstavljene tako da liče na prave maske. a medu njima su najizrazitije predstave ptica. ali se još uvijek znatno razlikuju i od primorske varijante hvarsko-lisićićke kulture. Ova odstupanja se gotovo uključivo reflektiraju u ornamentalnom sistemu i. vjerovatno. Izvan spomenutih odlika. "maski".

nakovansku kulturu). a kada kaneliranje postaje vodeća ornamentalna tehnika.Konačno. Međutim. dok drugi drže da se radi samo o usvajanju novog dekorativnog stila koji ne podrazumijeva i novu etnokulturnu strukturu. već predstavlja odraz kulturnih promjena koje se dešavaju krajem neolita i početkom eneolita na čitavoj istočnoj jadranskoj obali. eneolitsku kulturu (tzv. ova ornamentalna tehnika više nema nikakve veze sa odgovarajućom pojavom u okviru kasnoneolitskih kultura. Horizont sa kaneliranom keramikom neki arheolozi izdvajaju kao potpuno novu. 17 . vinčanskom i butmirskom. Radi se o uvođenju kaneliranja. npr. Na taj način se kasna hvarskolistćićka kultura Ravlića pećine iskazuje i kao nosilac ranog eneolita Hercegovine. koje postaje najizrazitija karakteristika ukrašavanja. faza III donosi vrlo značajne promjene. koje se ponovo reflektiraju kroz ornamentalni sistem.