You are on page 1of 17

Filozofski fakultet u Tuzli Odsjek za historiju

Nastavni predmet Arheologija I

NASTAVNI MATERIJAL

Neolit Bosne i Hercegovine
Historijat istraživanja Dosadašnja istraživanja neolitskih naselja i neolita kao perioda na tlu Bosne i Hercegovine odvijala su se u četri faze. Prva od njih odgovara vremenu austrougarske uprave, druga razdoblju od 1918. do 1945., treća traje od 1945. do 1990., a četvrta od 1995. do danas. Kroz sve ove faze nosilac istraživačkog rada bio je Zemaljski muzej u Sarajevu, a u novije su vrijeme aktivnost u tom pogledu ispoljili i drugi muzeji u BiH, republički i regionalni zavodi za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa, kao i Centar za balkanološka ispitivanja u Sarajevu. U prvoj fazi istraživanja izvršeno je iskopavanje neolitskog naselja u Butmiru kod Sarajeva (1893.-1896. godine). Pokretni arheološki materijal prikupljen tada i danas predstavlja jednu od osnova za poznavanje i proučavanje butmirske kulture. Važan poduhvat ove faze istraživanja predstavljalo je iskopavanje na neolitskom nalazištu Kraljevine kod Novog Šehera (između Žepča i Tešnja), 1906.-1908. g. Drugu fazu karakterizira znatna stagnacija u istraživanju, što je rezultiralo otkrivanjem svega dva neolitska nalazišta. Prilikom izgradnje pruge za rudnik Kakanj 1933. g. otkriveno je naselje na ušću Zgošćanskog potoka u rijeku Bosnu, ali se istraživanje ograničilo samo na sakupljanje nalaza. Godine 1942. izvršeno je probno sondiranje na lokalitetu Crkvina, u Turbetu kod Travnika. Nakon 1945. g. započinje treća faza u istraživanju neolita u Bosni i Hercegovini, po obimu i važnosti iskopanih lokaliteta najznačajnija. Brojnost istraženih nalazišta i sistematičnost u radu omogućili su prikupljanje ogromnog fonda nalaza i drugih dokumenata, koji su poslužili kao osnova u definiranju etapa u razvoju ovog perioda s odgovarajućim kulturama, uspostavljanju njihovih međusobnih hronoloških odnosa, kao i odnosa s odgovarajućim pojavama u susjednim oblastima i razrješavanja niza drugih pitanja. Po hronološkom redu u trećoj fazi su izvršena sljedeća istraživanja: Od 1948. do 1951. g. izvršeno je sistematsko iskopavanje naselja butmirske kulture Nebo u dolini Bile kod Travnika. Paralelno s iskopavanjem naselja Nebo izvršeno je i probno sondiranje joj jednog naselja butmirske kulture na lok. Mujevine (Travnik). Od 1952. do 1954 g. izvedeno je sistematsko iskopavanje naselja hvarsko-lisičićke kulture na lokalitetu Ćiševine u Lisičićima kod Konjica. Probno iskopavanje na lokalitetu Plandište u Kaknju izvršeno je 1954. g. God. 1955. izvršeno je prvo iskopavanje jednog nalazišta impresso-kulture u Bosni i Hercegovini – Zelene pećine iznad izvora Bune kod Mostara. Od 1956 do 1958. g izvršeno je sistematsko istraživanje naselja starčevačke i vinčanske kulture u Gornjoj Tuzli. God. 1957. izvršena su sondažna iskopavanja na nekoliko naselja vinčanske kulture: na Gradini u Grbači kod Bosanskog Šamca, Gradiću u Matiću kod Orašja i na Varoši kod Koraja. U 1963. i 1964. g. izvedeni su veći sondažni radovi na neolitskom naselju kakanjske kulture u Arnautovićima kod Visokog. U periodu od 1963. do 1965. g. izvedena su iskopavanja na dva nalazišta starčevačko1

-

-

-

-

-

-

-

Zapadno od Vranduka uzdižu se Vlašić i Manjača. U 1969 g. do 1978. Jagnjilo u selu Zupčići kod Goražda. izvršeno je sistematsko iskopavanje višeslojnog naselja Ravlića pećina na izvoru Tihaljine. vršeni su uglavnom manji radovi. u prvom redu.-2008. g su izvršena manja iskopavanja na nalazištima impresso-kulture na lokalitetu Vukove njive kod Posušja i u Žukovičkoj pećini u Viru kod Posušja. g. Na jugoistoku i jugu ističu se pristrane bjelašničkog masiva (Igman. koja se odvijaju u organizaciji Njemačkog instituta za arheologiju i Zemaljskog muzeja u Sarajevu. U ovakvoj podjeli središnji prostor imao je. do 1975. izvedeno najobuhvatnije sistematsko istraživanje neolitskih naselja u BiH. a tokom neolita je to. 1975. a u istom su razdoblju vršena i manja iskopavanja na više drugih lokaliteta sjeveroistočne Bosne. dok je sjeverna Bosna u užem smislu arheološki slabo poznata da bi se granice kulturnih zona mogle sasvim jasno povući. g. organizirale i iskopavanja nalazišta vinčanske kulture Lug kod Goražda. od 2002. Hercegovina. Vranica i ogranci Bitovnje. Sasvim je jasno da su gravitiranje i prirodna povezanost ovih regionalnih cjelina sa različitim oblastima Balkana imali vidnog odraza na ukupan kulturno-historijski razvoj i formiranje različitih kulturnih zona sa jasno izdiferenciranim odlikama i međusobnim razlikama. središnji prostor je upravo zbog svog položaja bio izložen uticajima sa različitih strana. Okružuje ga planinski okvir kao granični pojas prema susjednim regijama. na kojem nije utvrđeno prisustvo neolitskog stanovništva. Potpuno podudaranje kulturnih zona sa geografskim regijama može se konstatirati samo za središnji prostor i Hercegovinu. * * * Dobra istraženost neolita na teritoriji Bosne i Hercegovine omogućava da se ova prahistorijska epoha sagleda u nizu aspekata. te njene geomorfološke odlike bili su jedan od onih faktora koji su tokom niza milenija u dobroj mjeri predodređivali tokove kulturno-historijskog razvoja. počevši od teritorijalnog rasporeda neolitskih kultura.- - - - impresso i kakanjske. Slična je situacija i sa dinarsko-kraškim prostorom. nakon 1995. njihovog relativno-hronološkog položaja. te lisičićke kulture na lok. na istoku ga okružuje Romanija.-1968. godine – u vremenu koje karakterizira opća kriza i stagnacija arheološke znanosti. odnosno Panoniju. prostor Bosne i Hercegovine nije jedinstvena geografska cjelina i premda ga ne odlikuju oštre i nagle promjene reljefa. g izvedeno je zaštitno iskopavanje naselja impresso i danilske kulture u Čairima kod Stoca. međusobne razlike pojedinih regionalnih cjelina su i brojne i izrazite. Trebević. posebno je važan nastavak iskopavanja na lokalitetu Okolište kod Visokog. Iako su ove oblasti vezane za centralni Balkan. potpuno je prirodno da se ti razvojni procesi nisu idealno i u punoj mjeri podudarali sa strogo geografskim kriterijumima. Međutim. možda. ekonomske strukture. istočnobosanski prostor. Geografski položaj Bosne i Hercegovine na prijelazu između istočne jadranske obale i centralnog Balkana. mada se sasvim oštra podjela ni tu ne može postaviti. bez sumnje. Naime. dok zapadni i jugozapadni okvir čine Raduša. Ipak. do 1980. Naime. i raskrsnicu najvažnijih uzdužnih i poprečnih puteva. Od 1973. U strogo geografskom smislu. sjeveroistočna Bosna je u cjelini vezana za oblast centralnog Balkana. i 1977. najveći značaj. Od 1975. U četvrtoj fazi istraživanja. Unutar tog planinskog okvira nalazi se područje bujnog 2 . Ispitani su slojevi sa nalazima impresso i hvarsko-lisičićke kulture. odnosno butmirske kulture u selu Obre kod Kaknja. g. Od 1978. u okolini Gruda. a usklađene s odlikama različitih dijelova Balkana kojima gravitiraju. uticajima koji su davali ton kulturnom razvoju. Okolište u Moštrama kod Visokog. zbog svog položaja zbog kojeg je predstavljao sponu između primorskog i centralno-balkanskog. te bosansko rubno pobrđe sa nizinom. a na sjeveroistoku Ozren i planina Ravan. Iste ustanove su 2009. i 1970. Na istim naseljima je tokom 1967. dinarsko-kraško područje.. odnosno panonskog prostora. je izvršeno probno sondiranje na lok. izvedena su iskopavanja naselja vinčanske kulture na lok. najviše izraženo. Nešto drugačija je situacija s istočnobosanskom oblašću i sjevernom Bosnom. na ovom prostoru se izdvajaju sljedeće cjeline: središnji prostor. Korića Han u Gračanici. pa se ni kulturne zone ne poklapaju sasvim sa geografskim cjelinama. socijalnih odnosa i sl. Jahorina).

već i obogaćuje ukupan izraz ove kulture. kakanjska kultura predstavlja najraniji izraz stvaralačkog potencijala neolitskih stanovnika središnjeg prostora. ali za dalji kulturni razvoj presudna simbioza starčevačke i impresso-kulture. tj. Vezana prvenstveno za srednji tok rijeke Bosne. Ovaj prostorni okvir. predstavlja najstariju neolitsku manifestaciju na ovom tlu i čini osnovu na kojoj je. Koliko se na osnovu tih ostataka može sagledati. a do kraja neolita taj prostor je pripadao nosiocima vinčanske kulture. Tokom starijeg neolita Hercegovina je vrlo živo uključena u stvaralačke napore nosilaca impresso-kulture. planinsko područje razvođa Gornje Drine. Starčevačko-impresso osnova predstavlja okosnicu u razvoju prve originalne pojave ostvarene tokom srednjeg neolita na ovom prostoru – kakanjske kulture. zaposjeli nosioci starčevačke kulture. prostorni okvir sliva rijeke Bosne u kojem dvije krajnje tačke čine Turbe kod Travnika i Butmir kod Sarajeva. Ovo je. čija se naselja koncentriraju približno na istok od linije Odžak – Goražde. odnosno na zapadu do Prnjavora i Banjaluke. karakteri- zira izvjestan zastoj u dinamici razvoja. Gledano u cjelini. Neretve i Bosne. ostvaren osoben kulturni razvoj. Prirodno gravitiranje Hercegovine jadranskoj obali ostalo je trajna odrednica razvojnih procesa tokom neolita. Njegov južni dio. naseljen je već tokom starijeg neolita. a mlađi neolit hvarsko-lisičićka kultura. mada nešto širi. Hercegovina je najviše individualizirano područje Bosne i Hercegovine. Čitav je ovaj prostor povezan dolinom Neretve i njenih pritoka. samo opća ocjena razvijenosti poljoprivrede. naglasiti da su nalazišta ove kulture u Hercegovini. * * * Dosadašnja istraživanja i prikupljeni podaci omogućavaju da se u dobroj mjeri rekonstruiraju i ekonomske osnove neolitskih populacija na ovom tlu. Maglić). koji su bili najuže povezani s odgovarajućim tokovima na Jadranu. Južno od najvišeg dijela savsko-jadranske razvodnice (Bjelašnica. No. Originalnost. Treskavica. Kao nasljednik kakanjske evolucije. Konačno. Već od starijeg neolita to su područje. dok se od domaćih životinja najčešće javljaju kosti govečeta. butmirska kultura zahvata isti. u dinarskom smjeru izduženim poljima i depresijama. izgleda da su nosioci ove kulture zaposjeli samo uski pojas južno od Save sa krajnjim tačkama na istoku kod Odžaka. u kojoj su mjeri razvojni tokovi vezani za oblast sjeverno od Save. neolitska privreda u Bosni i Hercegovini je u potpunoj saglasnosti sa odgovarajućim ostvarenjima drugih neolitskih populacija na Balkanu i određena je poznavanjem dviju najvažnijih grana neolitske privrede – zemljoradnje i stočarstva Neolitski stanovnici gajili su tri vrste pšenice i ječam. posebno sjeveroistočnu Bosnu. odijeljen višim krškim ravnjakom crnogorskih Banjana na istoku. Neobična. a među lovljenim životinjama najčešći su jelen i vepar. Kao dopunska djelatnost najvažniji je bio lov. dok srednji neolit. koja ne obuhvata razlike u prevaliranju jedne grane nad drugom. prema dosadašnjim saznanjima. idealan za svestran razvoj neolitskih aglomeracija. koncentrirana u njenom zapadnom dijelu. Istočno bosanski prostor nije tako izrazito odvojen od susjednih krajeva. hercegovački se krški prostor spušta prema moru dvama većim pregibima i mnogim manjim. čija su naselja na tom prostoru utvrđena od Berkovića kod Stoca na istoku do Vira kod Posušja na zapadu. Potrebno je. pa srednji neolit karakterizira danilska. 3 . može se suditi samo na osnovu skromnih ostataka tek s kraja neolita. čiju najvažniju arteriju čine rijeka Bosna i njene pritoke. ipak. svinje i ovce. čini se kao dio hercegovačkog rubnog prostora. Vrhunac daljeg samostalnog razvoja ostvaren je tokom mlađeg neolita. Povezanost s istočnim Jadranom ostaje bitna karakteristika kulturnohistorijskog razvoja i tokom sljedećih faza. i razumljivo. sudeći prema malobrojnosti nalazišta (i to samo u užem području Neretve).zelenila i guste mreže vodenih tokova. tokom daljih procesa. Lelija. Čitav ovaj prostor je po svom prirodnom položaju vezan za odgovarajuće procese na centralno-balkanskom prostoru. ostvarena u samom središtu ovog prostora. Skupljačka djelatnost je također dokumentovana. visok umjetnički domet i inventivnost u iznalaženju novih formi i ukrasa predstavljaju njenu glavnu karakteristiku. sjevernu Bosnu ili bosansko rubno područje karakterizira vezanost za slavonsku nizinu. No. kada se u ovim krajevima javljaju nosioci sopotsko-lengyelske kulture. čiji su nosioci predstavnici butmirske kulture. mlađi neolit sa hvarsko-lisičićkom kulturom ne samo da je usklađen sa razvojem na obali.

Ove razlike su posljedica geomorfoloških. u sferi hipotetičnog je i mogućnost da se radi o sasvim specifičnom odnosu prema pokojnicima. Raspored u grupama oko slobodnih prostora u Butmiru i Nebu ukazuje. moramo računati sa radnjama koje stoje u direktnoj vezi sa žrtvovanjem u okviru kulta plodnosti. Ova okolnost ostavlja mogućnost za zaključak o postojanju centara kulta u okviru neolitskih kultura. Na teritoriji Bosne i Hercegovine do danas nije otkrivena nijedna neolitska nekropola. dvodijelne kuće. Lisičići. Ipak. Neolitskog umjetnika zanimaju isključivo ženske predstave. Na organizaciju rodovskog tipa ukazuje i centralno ognjište i zajednička ishrana stanovnika Lisičića. vrlo dobro usklađen odnos individualnog i kolektivnog. posebno ritualnog karaktera. jedna velika zemunica iz Kaknja – zajednička kuća – ukazuje na veću društvenu zajednicu rodovskog tipa. pedoloških i klimatskih odlika podneblja. potrebno je naglasiti da su neolitski stanovnici Hercegovine u cjelini glavni ekonomski oslonac nalazili u stočarstvu i lovu. da su u ovim grupama živjele manje društvene jedinice. ili radionička mjesta. Antropomorfna plastika mlađeg neolita i kvantitetom i kvalitetom znatno nadmašuje svoje starije uzore. butmirska plastika predstavlja poseban fenomen u neolltu Jugoslavije ne samo zbog svog dometa već i zbog velike koncentracije u svom eponimnom nalazištu. Ravlića pećina). te odgovarajući pojedinačni nalazi u Obrama I i II upotpunjavaju sliku o duhovnim 4 . a izostavi suvišno. također. S druge strane. Ornamentalni sistem na keramici Lisičića sa vrlo izraženim motivima solarno-lunarnog karaktera. Kada je riječ o društvenoj strukturi neolitskih populacija. naročito odraslih individua. Na organizirani život u okviru porodice parova ukazuje i veličina kuća u naselju vinčanske kulture u Varoši. povezan također sa kultom plodnosti. shodno shvatanjima neolitskog čovjeka. vjerovatno istog roda. dok Bosnu karakterizira srazmjerno uravnotežen odnos sve tri ove grane privrede. što je trajno obilježje neolitskog doba. Među ovim predmetima najveću pažnju privlači figuralna plastika – posebno antropomorfna. pokazuju da su pojedine porodice vodile odvojenu privrednu djelatnost. S druge strane. To je. Među kultnim predmetima najveći broj je. ličnog i zajedničkog. što istovremeno znači i individualizaciju porodice u okviru roda. odnosno moguća mjesta okupljanja pripadnika roda. te kultnim predmetima. figuralnom plastikom. Ipak. pa tek onda u zemljoradnji. tj. te posebno ritualno sahranjivanje djece u okviru samog naselja (Obre I i II). kao u Obrama II. može pomišljati na određenu vrstu odnosa prema precima ili religijskim statusom izdvojenim pripadnicima zajednice. Izvori za saznanja o duhovnom životu zastupljeni su sljedećim kategorijama ostataka: nekropolama i grobovima (posebno ritualnim ukopima).kako između pojedinih kultura tako i između pojedinih nalazišta iste kulture. životu u okviru porodice i matrijarhatu svoje potvrde dobija i u zapažanjima s istraženih nalazišta u Bosni i Hercegovini. svakako. zajednička ognjišta. a poseban pečat joj daje plastika butmirske kulture. Svako naselje je sadržavalo neke objekte od zajedničkog interesa. ipak izgleda prihvatljivija. Duhovna kultura neolitskih stanovnika. kod dječijih sahrana. u ovom trenutku. ali još više međusobne isprepletenosti umjetnosti i religije. koja se najbolje reflektira u religijskim shvatanjima i umjetnosti. koji se ne može pravdati tezom o nedovoljnoj istraženosti. čini se. antropomorfna plastika je. uobičajeno shvatanje o rodovskom uređenju. U početnim fazama neolita malobrojna i vezana samo za starčevačku kulturu. Već sama ta okolnost upućuje na razmišljanje o uzrocima tog nedostatka. žrtvenicima i sl. nesumnjivo. Modelirana u rasponu od krajnje shematiziranih do visoko realističkih predstava. neolit Bosne i Hercegovine karakteriziraju pojedinačni nalazi dijelova skeleta odraslih individua i djece (Zelena pećina. žrvnjišta i sl. Nasuprot tome. spada u onu grupu aspekata čija je interpretacija veoma teška i u mnogim pojedinostima hipotetična. najvažnija karakteristika društvene strukture neolitskih stanovnika je. i ta mogućnost. modelirana krajnje stilizirano s osnovnom namjerom da se istakne bitno. bilo da su to slobodni prostori. jednim dijelom posljedica raznovrsnosti arheološke grade koja je dokumentuje i različitih utjecaja na njeno uobličavanje. Dok se kod pojedinačnih nalaza. Tako npr. što je u intimnoj vezi s osnovnom namjenom uspostavljanja posredne veze između plodnosti žene i prirode.

osim stambenih objekata. ali precizniji podaci nedostaju. Stubovi nosači. postaje jasno da duhovni život neolitskog stanovništva na ovom prostoru karakterzira simbioza dvaju različitih religijskih sistema. ali je zabilježeno postojanje dvodijelnih (Nebo) i višedijelnih objekata (Kakanj). stambeni objekti kao najznačajniji oblik neolitske arhitekture dijele se na dva osnovna tipa: zemunice i nadzemne kuće. karakterističan za primorske oblasti. Pri njihovoj izgradnji upotrebljavani su uglavnom kamen i glina. dok je u Obrama II konstatirano djelomično popođavanje glinene podnice daskama. Neoiit Bosne i Hercegovine. vrlo slična na svim nalazištima. očuvani u većoj ili manjoj mjeri. milenija. Arnautovići (Visoko). sastojala od pruća ili pletera oblijepljenog glinom. sudeći prema odgovarajućim nalazima u Kaknju. kuće imaju oblik izduženog pravougaonika različitih dimenzija. već je slijedio sva ostvarenja koja su od početka pa do kraja perioda davala osnovni ton svim razvojnim procesima na ovom tlu. Gornja konstrukcija se. utvrđeni su u Obrama I. međusobno su povezani i pleterom. Obre II i Plandište (Kakanj). ali najbolje podatke u tom pogledu nalazimo u Obrama II. U najvećem broju slučajeva radi se o jednodijelnim zemunicama. peći. Najveći broj ovih objekata ima samo jednu prostoriju. dok se jameostave i radionička mjesta nalaze na prostorima između kuća. Nebo. Varoš (Koraj) i Lisičići (Konjic). ali je na dva nalazišta utvrđena i znatno kvalitetnija gradnja. a cijela konstrukcija je oblijepljena glinom. do kraja IV. Nebo (Travnik).preokupacijama neolitskog stanovništva Bosne i Hercegovine. Njihov tlocrt se uglavnom kreće u okviru približno kružnog ili ovalnog oblika. te upotreba crvene boje za ukrašavanje posuda u tehnici pastoznog slikanja. Dekoracija unutrašnjosti izvođenjem plastičnog ukrasa ili bojenjem zida zapažena je samo u jednom slučaju (Obre II). Ako se ovome dodaju i nalazi ritona na četiri noge (u Obrima). a između naboja se nalazio red oblica. konstatirani su na sljedećim nalazištima: Obre I. Nebu. vezan je istovremeno za vjerovanja u plodnost zemlje i ispaše. Butmir (Ilidža). Prema sačuvanim ostacima. Gornja konstrukcija kuća je. Kasniji razvoj ima karakter evolucije. Stambeni objekti zemuničkog tipa prisutni su isključivo u najstarijim stambenim horizontima pojedinih naselja (Kakanj. Arnautovićima. ali je utvrđeno i postojanje dvodijelnih kuća (Obre II). vezan za istočne i sjeverne oblasti Balkana. Nebu i Lisičićima. U pravilu. koja rezultira formiranjem originalnih etnokulturnih manifestacija. ▬▬▬▬▬▬▬ KUĆE I NASTAMBE Arhitektonski ostaci iz neolitskog doba. odnosno horizontalnim ili vertikalnim oblicama ili poluoblicama. u osnovi. a samo je u jednom slučaju konstatirana osnova kružnog oblika (Nebo). Ostali arhitektonski ostaci konstatirani su na svim istraživanim naseljima. Lisičići). Prvi od njih. NASELJA Dosta veliki broj neolitskih naselja otkrivenih u Bosni i Hercegovini omogućava njihovu sistematizaciju na osnovu sljedećih elemenata: 5 . u svojoj osnovi reflektira poseban odnos prema prirodnim elementima i fenomenima. koji zahvata vremenski okvir od VI. dok drugi. Podnice su. Ostaci nadzemnih kuća. Međutim. učvršćeni oblucima. Jedna kuća u Varoši je imala pod od dvostrukog naboja pečene gline. a dubina ukopavanja varira od objekta do objekta. Kalotne peći su nešto rjeđe i smještene isključivo unutar stambenih objekata. tj. zbog svog geografskog položaja kulturnoistorijski razvoj na ovom tlu nije nikada ostao zatvoren u uske lokalne okvire. Prvi poticaji u razvoju jednog novog doba dolaze iz područja centralnog Balkana i s istočne jadranske obale. odražava postupnost kulturno-historijskog razvoja započetog u prethodnim epohama. ognjišta i radionička mjesta. Samo u jednom slučaju (Donja Tuzla. Lisičićima i Varoši. podrazumijevamo još i ostave. pod kojima. Obrama II. u pravilu. građene od debljih ili tanjih naboja gline. U najvećem broju slučajeva radi se o ognjištima smještenim u okviru pojedinih stambenih objekata ili na prostorima ispred njih. Butmir. današnja Tuzla) zabilježene su kuće sojeničkog tipa.

odnosno starčevačko-impresso-kulture (Gornja Tuzla. Pećinska naselja: Zelena pećina u Blagaju (Mostar). jedno na visokoj rječnoj terasi (Popov do u Goraždu). Okolište u Donjim Moštrama (Visoko). a izrazito visokom pozicijom iznad rječnog toka (Zelena pećina u Blagaju kod Mostara). također uz rječne tokove. Obre I kod Kaknja). i to u približno jednakom omjeru. Kada je u pitanju položaj naselja. Od ukupno četiri naselja hvarsko-lisičićke kulture. ali im se ostale topografske odlike međusobno dosta razlikuju. a dva su pećinska. Ravlića pećina u Tihaljini (Grude). što ovisi o očuvanosti arhitektonskih ostataka i veličini istražene površine. sva su podignuta uz rječne tokove. Najpotpunije podatke u tom pogledu imamo za naselja butmirske kulture. dakle Hercegovini. Oko centralne dvojne zemunice prostirao se manji čisti prostor. dok se u kraškom dijelu. Malo brdo u Kaloševiću (Tešanj). a drugo na terasi rječice Trstionice. u kome se stambeni objekti grupišu oko centralnog slobodnog prostora. Najčešća su naselja podignuta na brežuljcima ili lingulama. uz obalu rječice Jale (Gornja Tuzla). Naselja nosilaca butmirske kulture redovno su podignuta u poljima uz vodene tokove: Obre II (Kakanj). Oba primjera ukazuju na zbijeni tip naselja. U istom smislu govori i naselje u Obrama II. Tuk kod Zavidovića). što svakako. Kontinentalni dio. Osnovna sistematizacija se može izvršiti prema vrsti naselja i u tom smislu se izdvajaju: pećinska i naselja na otvorenom prostoru. Nebo u Brajkovićima i Mujevine u Alihodžama (Travnik). nije i konačan broj. javljaju obje vrste. Izvan butmirske kulture potpunije podatke nalazimo još samo u hvarsko-lisičićkom naselju Lisičići i vinčanskom naselju u Varoši. pri čemu jedno na samoj obali (Lisičići kod Konjica). gdje su kuće bile podignute u redove. Butmir (Ilidža). Danas je poznato ukupno 35 naselja [podaci iz 1988. karakterišu isključivo naselja na otvorenom. na čijim su se rubovima redale ostale zemunice. U svakom stambenom horizontu isticao se jedan veći slobodni prostor.sso kulture različite su već prema tome o kojoj se vrsti naselja radi. Plandište u Kaknju). Nosioci kakanjske kulture preferirali su niže terene uz manje ili veće vodene tokove (Obre I od Kaknja. dakle Bosnu. vrsta i tip naselja. može se govoriti u malom broju slučajeva. ali se takvom pozicijom odlikuju i dva naselja na otvorenom: Vukove njive u Gracu i Ilčinova lazina u Batinu (Posušje). a neka su opet višeslojna i egzistiraju tokom nekoliko neolitskih etapa i kultura. Od ukupno dva poznata naselja danilske kulture jedno je pećinsko.topografske odlike. Blizina većih ili manjih vodenih tokova jedan je od vrlo važnih faktora pri izboru mjesta nastanjivanja. »trgova«. Ilčinova lazina. mada se ovaj princip nije poštovao uvijek (Vukove njive. Po jedno naselje je podignuto na nižim planinskim obroncima uz obalu rijeke (Gornja Tuzla) odnosno na močvarnom terenu (Donja Tuzla) i to je možda jedini primjer neolitskog sojeničkog naselja u Bosni i Hercegovini. pa se po svojim karakteristikama dosta približuju gradinama: Stjenčice u Šijama (Tešanj). odnosno njegovoj organizaciji. Tri naselja tipa tel podignuta su u ravnici: Varoš u Koraju (Lopare). Jejinovača u Potkomu (Stolac) smještena su na višim ili vrlo visokim pozicijama. Od dva naselja starčevačke. Arnautovići kod Visokog. na samoj obali rijeke (Čairi u Stocu). imamo sljedeću sliku. Ne može se reći da li je u pitanju jedan ili više takvih sistema. Topografske odlike naselja impre. ili još češće uz ušća manjih vodenih tokova (Plandište. Kraljevine u Novom Šeheru (Maglaj). podignuta na blagim uzvišenjima. Na rječnim terasama su podignuta naselja Lug (Goražde) i Vinogradine u Ševarlijama (Doboj). na izrazito visokim pozicijama (Zelena pećina i Ravlića pećina u Tihaljini kod Gruda). Naselja vinčanske kulture su redovno podignuta uz rječne tokove.]. Debelo brdo u Zobišću (Doboj). Oba naselja su koncentričnog tipa. O tipu naselja. a samo naselje je vjerovatno imalo kružni oblik. Jejinovača). 6 . Neka od njih pripadaju samo jednoj kulturi ili jednoj njenoj razvojnoj fazi. U zemuničkom stratumu Butmira nastambe su bile poredane u nekoliko grupa oko slobodnih prostora. Zukovička pećina u Viru (Posušje). dok je drugo tipično ravničarsko. neka vrsta trga. Gradina u Gornjoj Slatini (Bosanski Samac) i Gradić u Matiću (Orašje). Ovakva podjela je trajala tokom svih neolitskih etapa i neovisna je o etnokulturnoj pripadnosti naselja. Visoko brdo u Lupljanici (Derventa). jedno je smješteno na obroncima Majevice. a od ovog pravila neznatno odstupaju jedino naselje Crkvina u Turbetu (Travnik) i Brdo u Kiseljaku. Samo jedno naselje je podignuto neposredno na obali rijeke (Čairi u Stocu). Zemunički stratum Neba je bio organiziran po vrlo sličnom principu.

gdje su zastupljene kosti jelena. te jedan dječiji skelet iz IIA faze u Ravlića pećini kod Gruda (hvarsko-lisičićka kultura). Razvoj stočarstva tokom srednjeg neolita dokumentovan je samo u kakanjskom sloju Obra I i pokazuje istovetnu sliku kao i tokom starijeg neolita. Najstariji grobni nalazi u Bosni i Hercegovini vezani su za nalazište Obre I (Kakanj). Raspoloživi podaci daju sljedeće sliku. Stanovnici butmirskog naselja Nebo (Brajkovići. ovca i koza. vinčanskim slojevima Gornje Tuzle i u Lisičićima. možda neolitski. Jednako kao i zemljoradnji. gdje su nađene kosti jelena. Podaci o razvijenosti zemljoradnje tokom srednjeg neolita vezani su za fazu kakanjske kulture u nalazištu Obre I i pokazuju istovjetnu sliku kao u starijem neolitu. Skupljačka djelatnost je dokumentirana nalazima ostataka ploda divlje jabuke i lješnika u Butmiru. a oni su istovjetni kao i za prethodne faze. medvjeda i kunu. ječma i raži. Pa. kozu i (u neznatnom broju) svinju. Za stariji neolit postoje podaci samo iz starčevačko-impresso faze u Obrama I. Kosti psa su zastupljene u starčevačko-impresso sloju Obra I. gdje su pronađeni ostaci tri vrste pšenice. Zemljoradnja je u većoj ili manjoj mjeri razvijena u svim etapama neolitskog doba. ovcu i svinju.GROBOVI. POLJOPRIVREDA. već neke druge kultove. grob odrasle osobe iz Semizovca (Vogošća) nije moguće utvrditi bližu hronološku i kulturnu pripadnost. srne i vepra. a s jednog broja nalazišta podaci potpuno nedostaju. a u druga dva naselja butmirske kulture (Obre II kod Kaknja i Nebo u Brajkovićima kod Travnika) dokumentirani su goveče. sahranjenih također u okviru samog naselja. butmirskom naselju Nebo. Stanovnici Butmira gajili su goveče i svinju. ovcu. gdje je u tamošnjoj II fazi (stačevačko-impresso kultura) pronađeno 8 dječijih skeleta pokopanih u okviru samog naselja. svinja. LOV O lovačkoj privredi neolitskih stanovnika Bosne i Hercegovine postoje samo parcijalni podaci. a uzroke ovog nedostatka još uvijek nije moguće pouzdano definirati. Struktura uzgajanih životinja ne mijenja se bitno ni tokom mlađeg neolita. a stanovništvo starčevačko-impresso faze u naselju Obre I goveče. Za srednji neolit postoje samo podaci iz kakanjskih slojeva u Obrama I. Mlađi neolit je znatno bogatiji dokumentima ove vrste. u naselju hvarsko-lisičićke kulture u Lisičićima kod Konjica gajena su u malom broju goveda i svinje. Stanovnici vinčanske kulture u Gornjoj Tuzli gajili su goveče. dok su u samom Butmiru zastupljene kosti jelena. Travnik) lovili su jelena. Nosioci butmirske kulture u Obrama II i u Butmiru (Ilidža) uzgajali su pšenicu. te graška i leće. Za pojedinačni. dok mlađem neolitu pripadaju nalazi 11 dječijih skeleta iz I faze u Obrama II (butmirska kultura). Tokom starijeg neolita stanovnici starčevačke faze u Gornjoj Tuzli (stratum VI) uzgajali su goveče i svinju. pa današnja slika o ovoj djelatnosti nema sasvim realan izgled. Na području Bosne i Hercegovine nije do danas pronađena nijedna neolitska nekropola. Postepen razvoj zemljoradnje i stočarstva kao temeljnih grana neolitske privrede dokumentiran je i na tlu Bosne i Hercegovine na izvjesnom broju nalazišta. te iz starčevačkog sloja u Gornjoj Tuzli. Najstariji podaci o poznavanju žitarica vezana su za naselje starčevačke kulture u Gornjoj Tuzli (stratum VI). ipak. ječam i leću. nalazi ove vrste nisu sasvim nepoznati. Nešto određeniji i detaljniji podaci o zemljoradnji potiču iz starčevačko-impresso naselja u Obrama I (kod Kaknja). Srednjem neolitu pripada nalaz dječijeg skeleta iz III faze u Zelenoj pećini (Mostar). Stepen istraženosti je doeta neujednačen. Ovdje je nužno podvući da ovi nalazi ne reprezentiraju kult mrtvih. što treba imati u vidu. Hipotetična je pretpostavka koja bi računala samo na slučajnost ili nedostatak sistematičnosti u istraživanju. a u Lisičićima (hvarsko-lisičićka kultura) otkriveni su ostaci pšenice. Stanovnici vinčanskog naselja u Gornjoj Tuzli lovili su 7 . kakanjskom sloju istog nalazišta. a u naselju iste kulture u Ravlića pećini u Tihaljini (Grude) koza (ili ovca) i goveče. i stočarstvo je bilo razvijeno u svim etapama neolita. ali isto tako i one pretpostavke koje upućuju na posebnost u shvatanju o zagrobnom životu neolitskih stanovnika Bosne i Hercegovine i odnosu prema njihovim mrtvim srodnicima. jedino je nešto veći broj vrsta kulturnih biljaka. srnu. Slika o razvijenosti zemljoradnje nije izmijenjena ni tokom mlađeg neolita.

vjerovatno takođe porijeklom iz Bükk gorja. ćilibar i keramičke proizvode. dok je najvažniji predmet razmjene između butmirske kulture i naselja vinčanske kulture u Tuzli i Gornjoj Tuzli bila so koja se u tim naseljima proizvodila i izvozila u posudama posebnog tipa. odnosno jelen. medvjed. TRGOVINA O trgovini. Jednostranost ovog zaključivanja uslovljava činjenica da o ovoj aktivnosti neolitskih stanovnika Bosne i Hercegovine svjedoče isključivo importovani predmeti – dakle. gdje je u starčevačkoimpresso fazi pronađen nedovršen ukrasni predmet od školjke Spondylus porijeklom sa Jadrana. gdje je u tamošnjoj VIb fazi pronađen nožić od opsidijana. butmirsko stanovništvo u Obrama II. jazavac. dostignut u izradi značajne količine tih objekata. dozvoljava pretpostavku da se u većini naselja ovog doba dio populacije u znatnoj mjeri posvećivao ovim poslovima. Tokom mlađeg neolita najživlju razmjenu su razvili nosioci butmirske kulture. što je dokumentovano nalazom tog materijala u G. U okviru vinčanske kulture u istočnoj Srbiji dio populacije bavio se rudarstvom i metalurgijom bakra. Visok tehnički i estetski domet. objekti koji su po svom sirovinskom sastavu. te vinčansko stanovništvo iz Gornje Tuzle. opsidijan. Razmjena između pojedinih kultura zastupljenih u Bosni i Hercegovini obuhvatala je so i keramičke proizvode. kao i nekih predmeta kultne namjene (glinene figurine. Naselja vinčanske kulture u sjeveroistočnoj Bosni (Tuzla. iz južne Italije. slikana keramika tipa Ripoli i Serra d'Alto (takođe s juga. Obrama II i Butmiru. pa i nakita). preciznije. tehnološkim. s druge strane. Sudeći prema sačuvanim udicama. lisica i divlja mačka. tipološkim. čije je porijeklo vjerovatno vezano za područje Bükk gorja u Mađarskoj. Iz krajeva van Bosne i Hercegovine dobavljani su: školjke Spondylus i keramika danilske kulture (s istočne Jadranske obale). Određena podjela rada.). srna. te jantar. Ostaje otvoreno pitanje da li je obim tih poslova bio tako velik i važan da bi pojedincima mogao biti osnovno zanimanje i obezbjeđivati im egzistenciju. pa i specijalizacija (npr. dok su u hvarsko-lisičićkim naseljima u Ravlića pećini (Peć Mlini. ZANATSTVO. u kakanjskim fazama naselja Obre I. u izradi finijeg kremenog i koštanog oružja i oruđa) morala je postojati već u mlađem paleolitu. Pregled razmjene materijalnih dobara sistematizovan prema hronološkom redu daje sljedeću sliku: Najstariji podatak o razmjeni vezan je za starčevačku kulturu u Gornjoj Tuzli. o čemu svjedoče prvenstveno nalazi iz naselja Obre II kod Kaknja. divokoza.zanatlijama. omamentalnim ili nekim drugim karakteristijkama potpuno strani kulturno-geografskim okvirima unutar kojih su pronađeni – dok. školjke spondylus. specijalizovanih pojedinaca ili grupa. u najvećem broju slučajeva nije moguće egzaktno utvrditi koja su lokalna materijalna dobra upotrijebljena kao protuvrijednost importovanim predmetima. npr.jelena. keramika lenđelske kulture (iz Podunavlja). vepar. Razmjena keramičkih proizvoda između butmirske i hvarsko-lisičićke kulture odvijala se u oba pravca. Tuzli. pa bi se u tom slučaju moglo govoriti o nosiocima tih djelatnosti kao izdvojenom društvenom sloju . o čemu svjedoče odgovarajući nalazi u Lisičićima kod Konjica. te drugih upotrebnih predmeta (posebno zemljanog posuđa. žrtvenici i si. kuna. Podaci o razmjeni dobara tokom srednjeg neolita ograničeni su samo na nalaze opsidijana. Podatke o razmjeni tokom starijeg neolita nalazimo još samo u Obrama I kod Kaknja. čije porijeklo nije sasvim jasno određeno. naturalnoj razmjeni materijalnih dobara tokom neolita u Bosni i Hercegovini može se suditi samo na osnovu fragmentarnih podataka. ribolovom su se bavili nosioci starčevačko-impresso-faze u Obrama I. U zamjenu za so nosioci vinčanske kulture u Tuzli i Gornjoj Tuzli mogli su dobijati druge proizvode. vuk. preko Jadrana). neolitski stanovnici Bosne i Hercegovine su iz drugih područja dobavljali: opsidijan. Grude) i Lisičićima (Konjic) zastupljeni vepar i jelen. Gornja Tuzla) poznavali su upotrebu i preradu bakra. 8 . pa i zaključci izvedeni na osnovu njih imaju sasvim jednostrano značenje. a viši stepen specijalizacije opet je bio vezan za izradu oružja i oruđa od kamena i kosti. U neolitsko doba podjela rada je bila izgrađena na novoj i posve drugačijoj privrednoj i društvenoj osnovi. Uopšteno govoreći. ali nije imala karakter izdvojenih.

udice. Među kulturama mlađeg neolita najrazvijeniju proizvodnju alata nalazimo u butmirskoj kulturi. plastičnoj umjetnosti. jer su religijskim sadržajem prožete gotovo sve aktivnosti tog stanovništva. harpuni. Oblici su pravilni.. koštana šila. kremenim i koštanim izrađevinama ovog doba nije uvijek moguće povući oštru granicu između oružja i oruđa. Oruđa danilske kulture u Bosni i Hercegovini su potpuno nepoznata. a stoje prvenstveno u vezi s lovačkom djelatnošću neolitskog stanovništva. U Butmiru i Kraljevinama se koštane izrađevine javljaju izuzetno rijetko. kremenog i koštanog alata. Tako. Hvarsko-lisičićka kultura se odlikuje velikom raznovrsnošću kamenog. strugači. Glačane kamene sjekire su malobrojne. Među kremenim alatom prevlađuju sitna oruđa: noževi. Međutim. dok se u Ravlića pećini (Tihaljina kod Gruda) i Popovom dolu (Goražde) oruđa javljaju u zanemarljivom broju. međutim uz apsolutnu dominaciju kalupastih sjekira. a među njima se posebno ističu šila sa posebnim spljoštenim oblikom glave. ORUŽJE Među kamenim. iako su zastupljena oba tipa. u cjelini kvalitativno zaostaje za Obrama i Butmirom. motike. Vinčanska kultura u cjelini ima slabo razvijenu produkciju oruđa. Produkcija ovih izrađevina različita je kako u okviru pojedinih neolitskih etapa tako i u okviru pojedinih kultura i njihovih naselja. a osobito u mlađem neolitu. svrdla. gdje su. mada između pojedinih naselja postoje određene razlike. jer su neke od njih mogle imati višestruku funkciju. Kremena industrija Neba u Brajkovićima (Travnik). strugači i svrdla. najviše sjekiračekića nađeno je u Butmiru. istina. ali u skromnom broju i dosta slabo obrađeni. O kamenoj i koštanoj industriji ovog tipa u starčevačkoj i impresso-kulturi možemo suditi gotovo isključivo na osnovu nalaza u starčevačko-impresso sloju Obra I (Kakanj). ističu se: vrhovi za strijele. glačalice. Nalazi koštanog oruđa variraju još više. Pored ovih nalaza Obre II karakterišu i nalazi drvenih oruđa. Brojnošću vrhova za strijele odlikuju se i Lisičići kod Konjica. pa pitanje postojanja rudara i metalurga. kremeni nožići i razni rezači. a jedna od njegovih specifičnosti su noževi s usjecima za vezivanje pri donjem kraju oruđa. zastupljeni gotovo svi navedeni tipovi. a najviše okresanih i poluobrađenih sjekira potiče iz Kraljevina u Novom Šeheru (Žepče). u Gornjoj Tuzli se prvi put tokom neolita u Bosni i Hercegovini javlja jedno oruđe izrađeno od bakra – šilo. ukrasnim pred9 . Obre II (Kakanj) imaju najraznovrsniju produkciju strugača. Među najkarakterističnije izrađevine ove vrste spadaju: kamene sjekire i sjekire-čekići. spatule. Njihova religijska shvatanja mogu se posmatrati na keramičkim izrađevinama. a identična je situacija i sa mlatovima. dok se u ostalim naseljima i u okviru ostalih neolitskih kultura nalaze samo pojedinačno ili posve nedostaju. Najbogatiju i najraznovrsniju produkciju vrhova za strijele imali su nosioci butmirske kulture. sjekire od rožine i si. npr. ostaje otvoreno. sa sitnijim ili krupnijim retušom. ali obim tih djelatnosti nije bio velik. kao izdvojene socijalne grupe. Takav je slučaj s kamenim sjekirama i sjekirama-čekićima koje su bile poznate tokom cijelog neolita i u svim neolitskim kulturama. najraznovrsnije tipove oruđa u okviru kakanjske kulture nalazimo u Obrama I. ORUĐE Razvoj privrede i raznovrsne aktivnosti u vezi s njom doveli su tokom neolita do razvoja velikog broja različitih oruđa i sprava. bodeži i mlatovi. naročito u starijim fazama. Veliki koštani bodeži nađeni su u Obratna II i u Lisičićima. te kameni brusovi i žrvnjevi. dok Nebo i Obre II karakteriše obilje takvih nalaza: šila.a i pokušavali su taliti neke rude. RELIGIJA Arheološki nalazi koji dokumentiraju religijska shvatanja neolitskih stanovnika Bosne i Hercegovine bogati su i raznovrsni. ali ta konstatacija važi samo za Lisičiće (Konjic). Među nalazima koji imaju izrazit karakter oružja. Izrađevine od kosti su znatno bogatije. spatule. Gledano u cjelini. koji se javlja u svim vrstama i tipovima. Butmir se odlikuje velikom množinom kremenog alata. Kremena i kamena industrija kakanjske kulture ne odlikuje se ni velikim kvantitativnim ni kvalitativnim usponom u odnosu na prethodnu fazu. posebno stanovnici naselja Obre II (Kakanj) i Butmir (Ilidža). glačalice.

Prinošenje životinjske žrtve prilikom podizanja kuće. Astralni kultovi. umjetnost ukrašavanja se. kakanjskoj (Kakanj. urezivanje i punktiranje). te brojnim predstavama ove vrste na keramici iz Lisičića. štipanjem. svakom čovjeku pristupačan. Dekorativne. UMJETNOST Nalazi koji dokumentiraju umjetnost neolitskih zajednica na tlu Bosne i Hercegovine ve- oma su bogati i raznovrsni. a u istom pravcu govori. ali se određene estetske vrijednosti ne mogu odreći ni pojedinim. vjerovatno stoji u vezi sa kultom plodnosti. dokumentirano u kakanjskoj fazi Obra I. Međutim. U vezi sa kultom plodnosti stoje i falusoidne keramičke izrađevine u Butmiru. Kult predaka izražen kroz poštovanje lubanje dokumentiran je. Iako promjenljiva kroz različite vremenske odsjeke ovog perioda i uslovljena psihološkim determinantama tvoraca različitih stilskih pravaca. može okarakterizirati kao skladno organizirana apstrakcija. ili se za to koriste mnogo finije tehnike (slikanje i posebno priređeni instrumenti za izrezivanje površine. čiji je pravi smisao jasan jedino njenim tvorcima. Mada je prvi element u dobroj mjeri definiran namjenom posuda. udubljivanje. Obre I) i butmirskoj kulturi (Obre II). adoranti i sl. Keramičku produkciju. što će do punog izražaja doći tokom mlađeg neolita. etnokulturnih osobenosti. Kult plodnosti je nesumnjivo najraširenija pojava. jer je neodvojiva od ukupnog duhovnog života neolitskih populacija. Zatvoreni oblici posuda su tokom mlađeg neolita samo jedna od oblikovnih mogućnosti u kojoj vještina i maštovitost majstora dolazi do punog izražaja. Nema sumnje da je najviši domet u oblikovanju posuda ostvaren u okviru butmirske kulture. koje vjerovatno treba posmatrati u kontekstu kulta plodnosti. U vezi s istim kultom vjerovatno stoje i druge vrste figurina: »maske«. umjetnost neolitskog doba. simplificirana problematika daje sljedeću sliku o religijskim shvatanjima neolitskog stanovništva. već i njiho10 . Tokom srednjeg neolita zatvoreni sferni oblici su i dalje vodeći oblikovni tip. i odgovarajući nalaz iz danilskog sloja u Zelenoj pećini. prevlačenjem prstima). naročito u samom Butmiru. estetske vrijednosti se postižu ne samo vještim izvođenjem geometrijskih motiva. samo u Lisičićima. interpretacija ovih nalaza je veoma teška i u mnogim pojedinostima hipotetična. neovisno od toga koji aspekti duhovnog života na nju djeluju. dok »kult kamene sjekire« (Obre II –faza II) i prisustvo glinenih modela ljudskih udova (Obre II – faza I i II) spadaju u nedovoljno jasne pojave. ali je njihova interpretacija veoma teška. Skladnost i proporcionalnost oblika su oni elementi koji razbijaju monotoniju relativno stereotipnih formi. Gledano u cjelini. a javlja se u različitim oblicima.metima i osteološkim ostacima. butmirskom naselju Obre II. te općeg prosperiteta naselja dokumentirano je u starčevačko-impresso fazi Obra I. Neovisno od toga da li se ukrašavanje izvodi najprimitivnijim sredstvima (urezivanjem noktom. primjercima koštane industrije. nalazila je najširi medij u keramičkim posudama. dokumentirani su nalazima »sunčevih diskova« u starčevačko-impresso fazi Obra I. praćena velikim umijećem u oblikovanju drugih. medij moguće je posmatrati kroz oblikovne i dekorativne vrijednosti. hvarsko-lisičićkoj fazi Ravlića pećine. lokalnih tradicija i modifikacija i si. određene estetske vrijednosti im se ne mogu odreći. Prinošenje ljudske žrtve. butmirskoj kulturi u Obrama II. odnosno žrtvovanje djece radi izazivanja plodnosti zemlje i stoke. Keramika starčevačke i impresso kulture starijeg neolita oblikovana je u skladu s opštim karakteristikama primarne keramičke produkcije koju odlikuje zatvorena sferna površina. ali je već uočljiva tendencija njihovog razbijanja i otvaranja. gledano u cjelini. istina malobrojnim. za sada. vrijednosti neolitske keramike predstavljaju onaj element o kojem se najviše govori kada je riječ o umjetnosti vezanoj za keramičku produkciju. a zatim u figuralnoj plastici. što proizilazi iz često teško razumljivog značenja pojedinih manifestacija ih instrumenata kulta. te ritoni na četiri noge poznati u danilskoj (Zelena pećina). naročito bikoničnih formi. kao najširi. možda. Najljepšu manifestaciju kulta plodnosti nalazimo u brojnim ženskim figurinama butmirske kulture. Kao modificiran oblik ovog kulta treba smatrati nalaze antropomorfnih figurina ispod podnice jedne kuće vinčanskog naselja u Varoši (stratum III). No.

odjevnih predmeta predstavljenim na njima. sa smislom za skladnost.vim skladnim kombiniranjem i ponavljanjem u beskonačnim kompozicijama. Posebnu vrijednost butmirske antropomorfne plastike predstavljaju. ovdje nalazi punu ravnotežu. Najizrazitiji primjerak u tom pogledu je figurina iz naselja Nebo (Brajkovići. U izboru između tehničkog majstorstva u izvođenju motiva. dok je na jednoj fragmentiranoj ruci urezivanjem prikazana narukvica. izuzimajući rijetke primjerke. već u cjelini. predstavlja posebnu karakteristiku neolita Bosne i Hercegovine. Pored toga. ornamenti s odjeće. odnosno kao odjeću koja se u takvim prilikama nosila. figuralna plastika se odlikuje svim onim osobinama važećim na njenom izvornom području. djeluje kao suštinski nova pojava. a zapostavljeno je sve suvišno i individualno. Ne odričući estetske vrijednosti slikanim motivima starčevačke kulture. NOŠNJA O nošnji neolitskih stanovnika ovih krajeva ne postoje pouzdani podaci. sa osnovnim obilježjima ljudskog tijela. a njegova posebna vrijednost su spiraloidna i trakasta ornamentika u kojoj je prevaziđen domet ostvaren na područjima sa kojih butmirska kultura crpi svoje izvore. Rijetka u starijem neolitu i kulturno vezana za starčevački krug. U tri slučaja se radi o prikazu ogrlice izvedene u obliku plastične trake. Predstavu marame. žigosanim ornamentima impresso kulture. dok je predstava obuće prikazana na jednoj fragmentiranoj nozi s istog nalazišta. jedan dio predstava treba posmatrati u kontekstu kultno-magijskog karaktera figurina. kao drugi medij neolitske umjetnosti. imamo na dvije figurine iz Butmira. modelirana krajnje shematizirano i po svojim estetskim dometima. plastičnim ukrasima kakanjske kulture. doživjela poseban izraz. a možda i na još nekoliko sličnih ali nedovoljno jasnih primjeraka s istog nalazišta. ne može se usporediti s antropomorfnom plastikom. Travnik) kod koje je sačuvani dio trupa predstavljen u kratkoj suknji. Zbog svega toga samo kod manjeg broja figurina se određenije može govoriti o nošnji ili njenim dijelovima. Figurama plastika. butmirska kutura njeguje i zoomorfnu plastiku koja je. treba posebno izdvojiti ukrasne koštane igle butmirske (Obre II) i hvarskolisičićke kulture (Lisičići). Pored antropomorfne plastike. Treba naglasiti da su ove interpretacije dosta problematične. Kada je riječ o drugim izrađevinama koje se ističu svojim estetskim vrijednostima. odnosno ornamenata sa marame. primjerci individualiziranih realističkih predstava po čemu se ova kultura izdvaja u jedinstvenu pojavu neolita jugoistočne Evrope. dok se predstave nakita mlaze na četiri primjerka. mora se ipak konstatirati da je vrhunac dekorativne umjetnosti ostvaren na keramici butmirske kulture. nakit ili pak ukrašavanje tijela. Premda je i većina butmirskih figurina modelirana po općem neolitskom principu stiliziranih i shematiziranih oblika. odnosno butmirske kulture. međutim. lišena svakog uzora. Ženski likovi su uprošteni i stilizirani. plastika mlađeg neolita. Pojas predstavljen u obliku trake izvedene punktiranjem nalazimo na jednoj figurini iz Butmira. Odmah uz butmirsku stoji umjetnost hvarsko-lisičićke kulture koja je na keramici iz Lisičića kod Konjica. a izvjesni zaključci se mogu izvoditi samo na osnovu malog broja antropomorfnih figurina. tj. Za ta razmatranja najvažnije su figurine butmirske kulture. 11 . kroz simbolične predstave solarno-lunarnog karaktera i naturalističke predstave iz realnog života. U poređenju s takvim odlikama plastike starijeg neolita. koja se otraga zatvarala. U osnovi proistekla iz neolitskog shvatanja ova figuralna plastika je bila predodređena za kruto kanoniziranje i ustaljeni šablon lišen svježine i života. Neku vrstu pregače od pojasa naniže. Butmirski stil ukrašavanja ne djeluje u pojedinačnim elementima. jedinstven u neolitu Bosne i Hercegovine. kod kojih je izvedeno plastično pojačanje u visini bedra i u tom kontekstu bi ono ukazivalo na donji dio odjeće. imamo na jednom primjerku iz Butmira. istina malobrojni. isticanje pojedinih detalja. jer je teško razlučiti šta leži u osnovi neke predstave: odjeća. kompozicionih rješenja ili pojedinačnih ukrasa bilo bi vrlo teško izdvojiti ma koji od njih i dati mu prevagu nad ostalim. odnosno urezivanjem i ubadanjem. pa tvorci ovih figurina nikad ne silaze do stepena grubog hipertrofiranja ili grubog shematiziran ja u okviru krutih stubastih formi. Vjerovatnu predstavu suknje nalazimo na figurinama iz Butmira i Obra II.

Obre I kod Kaknja (faza kakanjske kulture). Po jedan primjerak dugmeta od kamena. bavili su se lovom i ribolovom. Iz Gornje Tuzle potiče. Kultura impresso keramike Rasprostirala se tokom VII. SREDNJEM NEOLITU pripada danilska kultura na jugu (slabo zastupljena na tlu Bosne i Hercegovine. a izuzetno i bakar. Ukrasne igle od kosti karakteristične su za butmirsko naselje Obre II. ulomak narukvice od brončane žice. butmirska kultura u središnjem prostoru. a prisutni su tek poneki pokušaji pripitomljavanja divljih životinja. vinčanskom naselju u Gornjoj Tuzli i u hvarsko-lisičićkom sloju Ravlića pećine.n. Lisičići kod Konjica i Ravlića pećina u Tihaljini kod Gruda (hvarsko-lisičićka kultura). kosti i Spondylusa pripada vinčanskom naselju u Gornjoj Tuzli. Narukvice nađene u kakanjskom sloju Obra I i u vinčanskom sloju Gornje Tuzle izrađene su od kamena. uz rijeku Savu. Lisičićima i Obrama II. butmirskom naselju Obre II. koje u dolini rijeke Bosne ostvaruju kontakt i stapaju se u zanimljivu impresso-starčevačku mješavinu. Iz istih slojeva potiče i veći broj bakarnih perli. U razvijenijoj. te hvarskolisičićka naselja u Ravlića pećini i u Lisičićima kod Konjica.e. U krajnjem sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine. te sakupljanjem morskih plodova. drugoj fazi. nositelji te kulture su obično živjeli u pećinama. U nasjtarijoj fazi. jantar (ćilibar). 12 . Najčešća sirovina za izradu nakita su kost i kamen iz bliže ili dalje okoline naselja. Privjesci od kamena nalaženi su u Obrima I. te dalji razvoj vinčanske kulture na sjeveroistoku. Pojedinačno se javljaju koštani prsten (kakanjski sloj Obra I) i spiralni prsten od bakarne žice (vinčanski slojevi Gornje Tuzle). koja traje do kraja neolita. žarište joj je u sjevernoj Dalmaciji). širem području Sredozemlja. počinju se okretati poljoprivredi i obradi plodnih kraških polja. ▬▬▬▬▬▬▬ NEOLITSKE KULTURE BOSNE I HERCEGOVINE STARIJEM NEOLITU pripadaju dvije kulture: kultura impresso-keramike na jugu i starčevačka kultura na sjeveru. Među ukrasnim predmetima najbrojniji su privjesci od veprovih zuba (nađeni u okviru gotovo svih kultura i nalazišta). i VI.NAKIT O ukrašavanju neolitskih stanovnika nakitom može se suditi na osnovu relativno velikog broja ukrasnih predmeta. U najvećem broju slučajeva su to različite vrste privjesaka. te vinčanska kultura u sjeveroistočnoj i istočnoj Bosni. Nema tragova obrade zemlje i uzgoja biljaka. milenija p. pa sjedišta naseljenosti sele u obalno zaleđe. a one iz butmirskog naselja Obre II od Spondylusa. dok se druge vrste nakita javljaju u manjem broju ili pojedinačnim primjercima i karakterišu pojedine kulture ili čak pojedina nalazišta. ali ona nije imala veći značaj na području Bosne i Hercegovine. zapaženo je prisustvo sopotsko-lengyelske kulture. uključujući i istočnu jadransku obalu i njezino zaleđe. ali se javljaju i predmeti od sirovina nesumnjivo stranog porijekla: školjke Spondylus. Važnija nalazišta su: Gornja Tuzla (vinčanska kultura). Obre II kod Kaknja (butmirska kultura). Privjesci od školjke Spondylus pronađeni su samo u starčevačko-impresso fazi Obra I i butmirskom naselju Obre II. KASNI NEOLIT karakteriziraju hvarsko-lisičićka kultura na jugu. dok je jedini primjerak od jantara vezan za starčevačko-impresso sloj Obra I. možda. kakanjska kultura u srednjoj Bosni.

puževe kućice i sl. te sjeveroistočne i srednje Bosne. crnom. te goveda). gdje se dodiruje s impresso. itd. Starčevačka kultura Prostirala se centralnim dijelom Balkana u VII. izbočinama. I stambeni su objekti najčešće kružnog oblika. Dvije zasebne pojave predstavljaju Zelena pećina i Obre I. te uzgajanja stoke (ovce i koze. nožići. polukuglasti ili jajoliki oblici. najvje-rovatnije izrađeni od zemlje i priuća. šuplje trske. i VI. a uz zemunice se nalaze ukopane ostave. nokta ili nekog zašiljenog predmeta u još meku glinu. Ukrašavane su plastičnim naljepcima. Kultura se odatle proširila do Kosova na jugu. koštani zglobovi. Najvažnija nalazišta na Jadranu su Vela jama na Lošinju. pa se javljaju cik-cak motivi i prepleti. a površina joj je uglačana ili presvučena slojem razrijeđene gline. istočne i srednje Slavonije na zapadu. Osnovno obilježje starčevačke kulture su posude kuglastih i polukuglastih oblika grube izrade. odnosno utiskivanjem – prsta. ali kasnije se otisci počinju povezivati. smeđom i bijelom bojom. dok se sva ostala nalazišta spadaju u treću. u južnom Banatu. više nalazišta kod Posušja itd. U nasjstarijoj fazi se utiskivalo bez reda. kao i zajednički sloj starčevačkoimpresso kulture u nalazištu Obre I kod Kaknja. Markova spilja na Hvaru. bez posebno izražene noge ili vrata.oko rijeka i potoka ili na niske poluotoke. Služila su još i razna šila. stilska svojstva impresso-kulture na prostoru Bosne i Hercegovine pokazuju izvjesne razlike.e. impresso-kultura se javlja kao već formirana tvorevina koja stoji u direktnoj vezi sa razvojnim procesima na istočnoj jadranskoj obali i širenju ove kulture u unutrašnjost. U genetskom i kulturnom smislu je vezana sa istočnom jadranskom obalom. ječma i prosa). Starčevačka kultura predstavlja najstariju neolitsku manifestaciju u sjeveroistočnoj Bosni i jednu od dvije komponente najstarije neolitske pojave u centralnoj Bosni. a ime je dobila po lokalitetu Starčevo. Kultura je dobila ime po načinu ukrašavanja otiskivanjem – impresso.. Sve nastambe su zemuničnog tipa (zemunice u obliku broja 8). nju treba tretirati kao regionalnu varijantu impresso-kulture. Ravlića pećina kod Gruda. otiscima nokta ili prsta. u koje se ona raširila u svom već 13 . Keramika je primitivna. Grade se prva stalna naselja. U Bosni i Hercegovini joj pripadaju sljedeća nalazišta: Zelena pećina (na izvoru Bune). mileniju p. Impresso kultura nije ostavila nikakvog traga plastike. U ovoj se fazi nalaze i začeci oslikavanja posuda u obliku prevlačenja pojedinih dijelova posude crvenom bojom. primarnih obilježja – uglavnom se javljaju jednostavni kuglasti. S obzirom na tu okolnost. U odnosu na jadransku obalu. Za fino posuđe je karakteristična sjajna crvena ili oker površina koja je ukrašena slikanjem crvenom. a najčešće se koristila školjka cardium (čančica) cardium impresso. a važna je i pojava krivolinijskih motiva poput spirale. pretežno kružnog tlocrta. U posljednjoj fazi.. Najčešće se koriste razne školjke za utsikivanje. U toj fazi je keramika kvalitetnije rađena. Starčevačka kultura donosi početke stalnog naseljavanja i stacionarne poljoprivrede (uzgoj pšenica.. Danilo kod Šibenika. Posuda se mogla ukrasiti i povlačenjem poleđine školjke. U starčevačkom naselju u Vinkovcima nađene su i prve nastambe s temeljima iznad površine zemlje. Impresso kultura je najstarija neolitska kultura u Hercegovini i jedna od ukupno dvije komponente najstarije neolitske pojave u središnjoj Bosni (starčevačko-impresso kulture). impresso način ukrašavanja ustupa sve više mjesto urezanim i udubljenim geometrijskim motivima.kulturom. dosta ujednačenu cjelinu.n. Spomenute oblasti predstavljaju periferne oblasti rasprostranjenosti ove kulture. Sva spomenuta nalazišta u periodizaciji impresso-kulture pripadaju njenoj zreloj fazi. U navedenim oblastima Bosne i Hercegovine. Populacije ove kulture su naseljavali povišene obale rijeka. dok su lov i ribolov manje zastupljeni. a one se najizrezitije manifestiraju u nedostatku ornamentike uvedene utiskivanjem ruba školjke cardium.

današnja Tuzla – centar grada). i prvih stoljeća IV. na desnoj obali Dunava. tanjiri. od kojih je prva u nasljeđe protokakanjakoj kulturi ostavila bogatu barbotin-keramiku (način ukrašavanja keramike nabacivanjem razrijeđene gline na površinu posude). Najznačajnija njena nalazišta su Gornja Tuzla i Varoš u Koraju. ali postoje i razlike koje omogućavaju izdvajanje posebne regionalne varijante ove kulture. Faza I ili protokakanjska kultura – njenu fizionomiju određuju starčevačka i impresso baza.oformljenom obliku. U genetskom pogledu.n. čijim je sistematskim istraživanjem riješen problem njene geneze i dalje evolucije u okviru tri razvojne faze. bez kamene gradnje. Nazvana je po lokalitetu Vinča – Belo brdo. Uz ove naslijeđene prisutni su i elementi koji obilježavaju klasičnu kakanjsku kulturu – šolje. Gledano u cjelini. a obilježava je prisustvo crnoglačane keramike. U keramografiji ove faze dominiraju tipično kakanjske forme monohromne keramike: šolje. koji predstavlja najstariju neolitsku manifestaciju na ovom prostoru. Jedna od izrazitih karakteristika ove faze kakanjske kulture u cjelini jesu rebrasti ukrasi koji se najčešće javljaju na plitkim tanjirima. Faza III predstavlja kraj kakanjske kulture. a na jug se širi do doline Spreće. a djelimično i srednjeg neolita. u gornjem dijelu sliva rijeke Bosne. sa stubovima ukopanim u zemlju. Prostirala se od srednjeg Potisja na sjeveru do Skopske kotline na jugu. U sjeveroistočnoj. milenija p. ritoni na četiri noge. starčevačka kultura u G. Lug kod Goražda. odnosno Usore. 11 km nizvodno od Beograda. a druga neke tipove monohromne keramike. dakle. U Kaknju su otkrivene zemunice. Gradić u Matiću (Orašje). Šijama i Kaloševiću (između Doboja i Tešnja). Naselja – locirana na riječnim terasama u dolini Bosne. posude na zvonolikim nogama. U njoj potpuno nestaju bazični starčevačkoimpresso elementi i definitivno se uobličava jedan novi kulturni izraz koji definira novu i nezavisnu kulturnu pojavu. Donja Tuzla (tj. U Arnautovićima otkrivene su nadzemne zgrade.e. ovoj kulturi pripadaju nalazišta Obre I kod Kaknja. te lokaliteti u Ularicama. Ševarlijama. plitki tanjiri. Kakanjska kultura Kakanjska kultura je najizrazitiji predstavnik srednjeg neolita u Bosni i Hercegovini i prva originalna neolitska kultura na prostoru naše zemlje. zdjele. ova kultura je predstavnik mlađeg. Faza II predstavlja klasičnu kakanjsku kulturu. Papratnica i Tuk kod Zavidovića. posude na zvonolikim nogama.). Tuzli i starčevački materijal iz Obra I pokazuju usaglašenost s osnovnim keramografskim elementima iz samog Starčeva. kakanjska kultura se razvija iz starčevačko-impresso supstrata. U tim nalazištima vinčanska kultura je predstavljena perifernom. inače karakteristične za kulture mlađeg neolita. Najznačajniji lokalitet kakanjske kulture su Obre I. dok je u Obrama I (kod Kaknja) utvrđen zajednički sloj starčevačke i impressokulture. odnosno istočnoj Bosni. Pored eponimnog lokaliteta u Kaknju. te ranog eneolita (između prvih stoljeća V. u Obrima su kuće nadzemne (pravokutnog tlocrta sa 1 ili 2 prostorije. u selu Vinča. Prostire se. Arnautovići kod Visokog. po dolinom Bosne do Tešnja i dolinom Drine do Goražđa. odnosno od Sofijskog bazena na istoku do rijeka Usore i Bosne na zapadu. zatim Gradina u Gornjoj Slatini – Grbači (Bosanski Šamac). dosta 14 . ritoni na četiri noge. podom od nabijene zemlje i temeljima od kamena). Vinčanska kultura Vinčanska kultura predstavlja kulturu srednjeg i mlađeg neolita. Do danas je istraženo samo jedno naselje starčevačke kulture: Gornja Tuzla (stratum VI). Korića Han kod Gračanice. Sigurno je utvrđena na području između Drine i Bosne.

U poređenju sa klasičnom i ostalim varijantama. Keramički materijal je njena najizrazitija karakteristika. te bogatom i raznovrsnom figuralnom plastikom. Slična je situacija i sa posudama sa valovitim obodom. trake. te predstavlja najznačajniju pojavu u mlađem neolitu Bosne i Hercegovine. Druga faza (Butmir II) predstavlja klasičnu butmirsku kulturu. Butmirska kultura Nazvana je prema istoimenom i prvom istraženom nalazištu – Butmiru kod Sarajeva. Treća faza (Butmir III) označava degradaciju butmirske kulture i njenog klasičnog stila. te kanelirani ornamenti. Crkvina u Turbetu i Mujevine u Alihodžama (kod Travnika). istočnobosanska se odlikuje znatno skromnijim sadržajem. Po svom modeliranju. Degenerativni proces se osjeća u cjelokupnoj keramografiji. Jedna od vrlo važnih karakteristika vinčanske kulture u istočnoj Bosni je i poznavanje bakra i tehnologije njegove prerade.osiromašenom varijantom. gdje tu u gornjim stratumima pronađeni ukrasni predmeti od bakra. Iskopavanja izvršena na spomenutim nalazištima. Pored eponimnog lokaliteta. te Kraljevine u Novom Šeheru kod Maglaja. Brdo u Kiseljaku. ovoj kulturi pripadaju još i nalazišta: Obre II (Gornje Polje kod Kaknja). one se mogu podijeliti na shematizirane. te utjecaji sa jugoistoka i srednjoeuropskog prostora. Ovu fazu. ali je najočitiji u ornamentalnom sistemu. itd. zatim lengyelska (lenđelska) kultura. Osnovnu etnokulturnu bazu na kojoj se formirala butmirska čini kakanjska kultura i njeni nosioci. a u pojedinim slojevima je konstatirano prisustvo bakarnog oksida. na urezanim ornamentima se koristi bijela i crvena inkrustacija. šiljate noge. Nebo u Biloj kod Travnika. međutim. vaze na nozi. U odnosu na savremene kulture.). označava i kvantitativni porast hvarsko-lisičićke keramike. koji korespondira svim osnovnim razvojnim etapama vinčanske kulture u cjelini. istočnoboaanaku varijantu odlikuju i neke specifičnosti koje su nepoznate u drugim oblastima rasprostiranja vinčanske kulture. Posebna karakteristika butmirske kulture je njena figuralna plastika – ona se javlja pretežno u Butmiru. koji se javljaju u Gornjoj Tuzli i Varoši. šahovska polja i sl. dok sekundarne elemente predstavljaju mediteranska slikana keramika. u spomenutim područjima Bosne ipak se može pratiti razvoj ove varijante. za sada. Pored spomenutih karakteristika. realistične i naturalističke. No. Jedna od najizrazitijih takvih karakteristika su tzv. odnosno sliv rijeke Bosne. a samo sporadično u naseljima Obre II i Nebo. rombovi. tako da omogućava razlikovanje i nekih rasnih 15 . kod kojih je postignut realizam vrlo visokog stupnja. Primarne elemente predstavlja danilska kultura. Životinjske figurice su znatno rjeđe od ljudskih. Pored većeg broja autohtonih elemenata. Kod ornamenata se javljaju spiraloidni (udubljeni i plastični. te fiksiranje triju faza u tom procesu. te vegetabilna i tekuća spirala) i trakasti motivi (trokuti. Faza Butmir I – najstarija razvojna faza. u formiranju butmirske kulture učestvovali su još neki primarni i sekundarni vanjski elementi. odnosno sudovi sa šiljatim dnom. S i C-motivi. a međuprostori i veće slobodne površine se boje crvenom pastoznom bojom. Područje njene rasprostranjenosti je centralna Bosna. butmirska kultura se odlikuje originalnim oblicima posuda. Vodeći keramički element predstavljaju bikonlčne zdjele i posuđe na nozi. specifičnim ornamentalnim sistemom. Koncentraciju tih nalaza u Butmiru i njihov nedostatak na drugim nalazištima za sada nije moguće objasniti. omogućila su dobro upoznavanje geneze i dalje evolucije ove kulture. vezana samo za naselje u Gornjoj Tuzli. Druge forme i tehnike ornamentiranja karakteristične za ostale vinčanske varijante ne mogu se obilježiti kao tipične u ovoj varijanti. Najveću pažnju zaslužuju realistične. te moldavsko-ukrajinski kompleks. Isti je slučaj i s izuzetno siromašnom plastikom. posebno ona u Obrama II. Okolište kod Visokog. Ova karakteristika je. a ljudske su uvijek predstave žena. Specifični oblici su loptaste i poluloptaste posude.

a većim dijelom sa kasnom fazom butmirske kulture. Ornamenti realističkog karaktera predstavljaju pokušaj stanovnika Lisičića da na keramičke izrađevine prenesu scene i motive iz realnog života. Predstavnik jednog pravca su Lisičići. Gradac kod Konjica i Popov do kod Goražda. stanovnici ovog naselja se znatno udaljavaju od opredjeljenja stanovnika Lisičića. kada je hvarsko-lisičićka kultura ostvarila i značajniji prodor u područje centralne (Obre II kod Kaknja) i istočne Bosne (Popov do. Naime. posredstvom butmirske kulture. ornamentalni sistem Lisičića karaktaterizira i dosta često primjenjivana tehnika kaneliranja vinčanskog tipa.osobina. koja se tako iskazuje kao etnokulturni supstrat u razvojnom procesu hvarske kulture. a medu njima su najizrazitije predstave ptica. Ornamentalne karakterstike hvarsko-lisičićke kulture u Lisičićima ogledaju se. 16 . armenoidnim i europoidnim (alpskim) karakteristikama. a u relativnohronološkom pogledu može se paralelizirati manjim dijelom sa klasičnom fazom. Fazu I karakteriziraju tipološki i ornamentalni elementi danilske kulture. posebno se izdvaja dosta brojna grupa tzv. jer se kroz nju reflektira drugi razvojni pravac omamentalnog sistema hvarsko-lisičićke kulture u Hercegovini. Genetska povezanost klasične ili jadranske i kontinentalne varijante hvarsko-lisičićke kulture ogleda se u svim oblicima materijalne kulture. Medu urezanim ornamentima izdvajaju se dvije grupe predstava. Po svemu sudeći. Goražde). Hvarsko-lisičićka kultura u Ravlića pećini omogućava da se njen razvoj na tlu Hercegovine prati kroz tri razvojne faze. Hvarsko-lisičićka kultura Rasprostirala se na području Dalmacije. odnosno statueta kod kojih su glave predstavljene tako da liče na prave maske. U grupi naturalistički modeliranih figurina ističu se predstave adoranata sa rukama podignutim uvis ili prekriženim na grudima. Pored njih. Prvu grupu čine predstave simboličkog. a drugu predstave realističkog karaktera. naselje u Lisičićima pripada klasičnoj fazi hvarsko-lisičićke kulture. Spomenute karakteristike ornamentalnog sistema Lisičića predstavljaju jedinstvenu pojavu u neolitu Balkana. Tako se izdvajaju tri glavne skupine statueta: sa negroidnim. Motivi simboličkog karakaktera grupisani su u okviru predstava solarno-lunarnog karaktera i. što je ujedno i najdalji prodor ove kulture u unutrašnjost. ali se još uvijek znatno razlikuju i od primorske varijante hvarsko-lisićićke kulture. vjerovatno. ovoj kulturi pripadaju i Zelena pećina kod Mostara (mlađi sloj). ali isključiva upotreba crvene boje. idu u dva pravca. koji su svedeni na rijetke primjerke ukrašene crvenom bojom u crusted-tehnici. ta jedan ulomak sa scenom lova i širim pejsažem naselja. stoje u vezi sa odgovarajućim kultom raširenim među stanovnicima ovog naselja. stambenih objekata. vjerovatno. Po osnovnom opredjeljenju u izboru tehnika ukrašavanja. Ova odstupanja se gotovo uključivo reflektiraju u ornamentalnom sistemu i. figurinama. srednjodalmatinskih otoka i Hercegovine. ali varijanta u unutrašnjosti pokazuje i znatnija odstupanja. prije svega. udaljavaju njihovu keramiku od primorske varijante. Najznačajnija nalazišta hvarsko-lisičićke kulture u Hercegovini su Lisičići kod Konjica i Ravlića pećina kod Gruda. a drugog Ravlića pećina. Figurine realističkog pravca predstavljaju originalnu i sasvim izdvojenu pojavu u europskom neolitu uopće. kako pri današnjem stanju istraženosti izgleda. stanovnici ovog naselja preferiraju slikanu keramiku. Faza II je najzanimljivija. Među shematizirano izvedenim. sa kojom su imali dosta izražene kontakte kulturnog i ekonomskog karaktera. "maski". Formirala se na autohtonoj osnovi danilske kulture. koju su stanovnici ovog naselja usvojili. u potpunoj dominaciji urezanih nad slikanim ornamentima. Izvan spomenutih odlika. i to samo u crusted-tehnici. gdje ovako izvedeni ukrasi predstavljaju samo jednu komponentu omamentalnog sistema.

vinčanskom i butmirskom. već predstavlja odraz kulturnih promjena koje se dešavaju krajem neolita i početkom eneolita na čitavoj istočnoj jadranskoj obali. ova ornamentalna tehnika više nema nikakve veze sa odgovarajućom pojavom u okviru kasnoneolitskih kultura. faza III donosi vrlo značajne promjene. 17 . dok drugi drže da se radi samo o usvajanju novog dekorativnog stila koji ne podrazumijeva i novu etnokulturnu strukturu. nakovansku kulturu). Međutim. a kada kaneliranje postaje vodeća ornamentalna tehnika. Na taj način se kasna hvarskolistćićka kultura Ravlića pećine iskazuje i kao nosilac ranog eneolita Hercegovine. npr. koje se ponovo reflektiraju kroz ornamentalni sistem. Horizont sa kaneliranom keramikom neki arheolozi izdvajaju kao potpuno novu. eneolitsku kulturu (tzv. koje postaje najizrazitija karakteristika ukrašavanja. Radi se o uvođenju kaneliranja.Konačno.