You are on page 1of 97

Sveuilite u Zadru Odjel za Arheologiju

Metodologija arheolokih istraivanja

Predavanja 2012/2013

1. Metodologija znanstvenog istraivanja


-Metodologija znanstvenog istraivanja je, ne samo u arheologiji, nego openito, skup tehnikih postupaka koji trebaju osigurati upotrebljive znanstvene podatke koje emo obradit skupom logikih metoda obrade. S jedne strane je zaduena za osiguravanje podataka, a kasnije ih logikim metodama obrade iskoristiti za izvoenje zakljuaka i na temelju toga razvijati daljna istraivanja. Meutim u arheologiji se moramo prilagoditi, ne samo zbog kritikog neprekidnog valoriziranja metodolokih postupaka s obzirom na opseg i koliinu podataka nego i na ope metodoloke trendove. -Prvo arheoloko istraivanje je provedeno prije 2600 g. kada je Nabonid, zadnji babilonski kralj proveo istraivanja na jednom humku pokraj Babilona (Akkad) i otkrio temelje hrama boice Itar, a njegova ker, babilonska kraljevna Ennigaldi Nanno je imala zbirku starina u svojoj sobi. Arheologija nije disciplina koja je vezana za suvremeno doba, nego ima i svoju povijesnu dimenziju koja je primjerena ljudskoj znatielji. Slide slika sa iskopavanja Butmir, 1893., pokraj rjeice eljeznica, skupina "udno odjevenih" radnika, dva gospodina u odijelima i andar. Nita od toga ne slii na arheoloko iskapanje, nema markera, profil loa ljudi u crnom nisu voditelji iskopavanja, nego dva profesora koji su pripadali vrhu europske prapovjesne arheologije, M. Hoernes i Franc Pier?, oni su dolazili na iskopavanje povremeno, a povjerenici vre iskapanja. To je duh vremena, i tako se radilo, posljedice su nema podataka o naselju kao takvom, kako je izgledalo, koliko je kua, kako su izgledale, samo da su nekakve zemunice u zdravici, arheoloka graa s lokaliteta izgleda reprezentativno, nema nijednog kotanog artefakta, nijednog ostatka kosti (prehrane), mi o tom lokalitetu imamo samo jedan mali broj podataka. Ako sada ponovno zakopate na istom mjestu, pronai ete vie komada keramike nego to ih je u Muzeju u Sarajevu, uzeli su samo ono reprezentativno. To je u suprotnosti s onim to imamo danas. To je zbog toga to se tijekom povijesti u razvoju svake znanosti dramatino mijenjaju pristupi pitanjima kojima se ta znanost bavi, ostavljajui, to se tie arheologije, po strani onu kolekcionarsku fazu. Generalno moemo razgovarati o nekoliko stratekih pravaca u pristupima -Razlozi zbog kojih je metodologije vana je jer je ona osnova za ozbiljno promiljenje problema, i ona je kao takva opa teorija znanstvene spoznaje: posebna disciplina prouavanja logikih operacija i tehniko - istraivakih postupaka neke znanosti. No ona egzistira kao izdvojena unutarznanstvena disciplina koja ima zadau kritiki procjenjivati. Znai ona je unutarznanstvena disciplina koja kritiki ispituje znanstveni postupak, tehnika sredstva i instrumente kojima se znanost slui, nain logike obrade podataka do kojih znanost dolazi, te nastoji osigurati optimalne uvjete pod kojima se vri istraivanje na nekom definiranom podruju odreene znanosti. Opa teorija znanstvene spoznaje je ono s poetka. Jedni osiguravaju podatke drugi obrauju. U svakom znanstvenom podruju postoji metodologija istraivanja i njen cilj je kritika valorizacija (zato ona prva fotka radnika, jer su se istraivai poslije Hernesa morali suoiti s pitanjem kvalitete provedenih iskopavanja jer su im nedostajali podeaci za neke stvari). 2

-Znanstvena metoda je empirijsko-racionalna i induktivno-deduktivna, a to znaci da prikupljanje i selektiranje iskustvenih injenica (podaci) mora biti voeno odreenom racionalnom idejom (moramo odmah znati to elimo, imati jasan cilj) i s druge strane svi nai deduktivni modeli moraju doputati iskustvenu interpretaciju, primjenu i provjeru. Ta mogunost provjere naziva se eksperiment. Postoji itava grana koja se naziva eksperimentalna arheologija.

2 osnovne skupine metode istraivanja:


Tehnike metode Zadatak je osiguravati optimalne uvjete pod kojima se moe doi do upotrebljivih znanstvenih podataka, a tiu se organizacije (prijevoz, hrana), promatranja (promatranje u arheologiji je rekognosciranje, promatranje stratigrafije, svih boja depozita, struktura koje u tom depozitu stoje i od ega se sastoje), prikupljanja (primarnih i sekundarnih nalaza), eksperimentiranja (experimentalna arheologija)i tonog mjerenja (veliina, stratigrafija, poloaj, odnose u prostornim dimenzijama...). Svi ovi postupci imaju pomoni karakter i variraju od jedne do druge znanosti. Uporabljivi znanstveni podatci su svi podatci do kojih se dolo primjenom tehnikih metoda istraivanja, tj. do kojih se dolo tokom iskopavanja arheolokim metodama. Znanstveno uporabljivi podatci su podatci do kojih se dolazi na bilo koji drugi nain, ali se mogu iskoristiti bilo primjenom logikih metoda (komparacije, tipologije...) ali nemaju vrijednost kao upotrebljivi znanstveni podatci. Logike metode -Tiu se obrade podataka (analiza grae) do kojih se dolo primjenom tehnikih metoda. ine osnovni predmet metodologije i utvruju optimalne uvjete pod kojima se spoznaje znanstvena istina, a tiu se znanstvene obrade podataka (onoga to smo donijeli s terena, iskopavanja), izvoenja zakljuaka (na temelju podataka), graenja teorija i sistema (teorija o procesu neolitizacije istonog jadrana npr.). Teorijski stavovi (ono to zastupamo kao na stav), zakoni i pravila logike (neto je logino, neto nije), pod uvjetom ukoliko ne predstavljaju dio logike, u praktinoj primjeni postaju principi metodologije. Teorijski stavovi, zakoni i pravila logike dio su, osnova metodologije, a s njima povezane mentalne aktivnosti i oblici spoznaje (definicija, klasifikacija, analiza,sinteza, hipoteza, indukcija, dedukcija (na temelju analiza izvodimo zakljuke iz pojedinanog ka opem i obrnuto), zajednike su svim znanostima. Logika je jednaka (klasifikacija u medicini, botanici, zoologiji).

Faze metodologije arheolokog istraivanja:


Kulturno povijesna faza u kojoj su arheolozi smatrali kako su sve informacije koje sadravaju artefakti o prolim ljudima i nainima ivota, izgubljene nakon to su predmeti postali ukljueni u arheolokom zapisu. Sve to bi se moglo uiniti bio je katalog, opis i kronoloki niz Nova arheologija Pokret u arheologiji nastao 60-ih godina 20.st (Lewis Binford 1962 Arheologija kao antropologija u asopisu "American Antiquity") je reakcija na dominantnu usmjerenost konvencionalne arheologije na formalno-tipoloke i stilske analize arheoloke grae i ogranienost pri interpretiranju povijesnih i kulturnih promjenama tijekom prolosti. Nova arheologija zagovara sustavni metodoloki pristup obradi materijala (povezivanje po funkciji, na temelju zajednikog konteksta i sl.) i iroku multidisciplinarnost. Prouava ne samo KAKO se neto dogodilo nego i ZATO. To je pravac, proces koji je bitno utjecao i na ovaj metodoloki pristup ne sam u obradi nego i prikupljanju materijala, tj. podataka, na temelju zajednikog konteksta i sl. i zagovarao i inaugurirao multidisciplinarnost koja je danas u arheologiji ne standard nego i prijeka potreba u smislu cjelovitog prikupljanja podataka. Izravno je odgovorna za ono to se naziva procesualna arheologija. Procesualna arheologija je oblik arheoloke teorije iji su zaetnici Gordon Randolph Willey i Philip Phillips (Method and Theory in American Archaeology, 1958.), a izraena je u ideji da je amerika arheologija antropologija ili nita. Ta ideja podrazumijeva da su ciljevi arheologije u stvari i ciljevi antropologije, a trebaju odgovoriti na sva pitanja povezana s ovjekom i ljudskim drutvom. To je istodobno kritika prethodne i poetak nove faze u razvoju arheologije utemeljene na stavu da se rigiroznim znanstvenim metodama mogu prevladati ogranienja arheolokih zapisa i stei znanja o ivotu ljudskih zajednica koje su koristile arheoloke predmete (ono to je problem je sljedee, arheolozi se tu ne pojavljuju kao ikakav bitni faktori. Duni smo iskopati, primjeniti standarde, imati u ekipi sve druge komplementarne znanosti, oni e obaviti svoje, doi do zakljuaka, a mi moemo samo rei to jetako, nemoemo interpretirati. Amerika je optereena time, a to je apsolutna dominanta arheoloke teorije, nema nae interpretacije o fenomenu, paleopsiholokom religijskom..). Neto kasnije, 1980.g. procesualna arheologija generirala je novi pokret obuhvaen pojmom postprocesualna arheologije Post procesualna arheologija Oblik je arheoloke teorije dijametralno suprotan procesualnoj arheologiji i jako kritina prema njezinom kljunom naelu, odnosno tvrdnji da se pri arheolokim tumaenjima, ukoliko je primijenjena rigorozna znanstvena metodologija, dolazi do potpuno objektivnih zakljuaka. Postprocesualisti imaju relativistiki pogled utemeljen na tvrdnji da, zbog neizbjene subjektivnosti arheologa i nemogunosti podvrgavanja neovisnoj eksperimentalnoj provjeri najveeg broja teorija o kulturnim promjenama, prolost nije nikada mogue tono rekonstruirati, te zagovaraju koritenje arheolokih podataka za stvaranje povijesnih imaginacija. Ali zbog spoznaje da su zbog subjektivnosti ogranieni oni misle 4

da ne treba ni pokuati interpretirati.Svaka znanost mora koristiti imaginaciju u znanstveno doputenim okvirima.

DRUGE STRATEGIJE I PRAVCI ISTRAIVANJA


Okolina (ambijentalna) arheologjia - subdisciplina arheologije koja se usredotouje na uinke odreene kulture na okoli, kao i utjecaj okolia na tu kulturu. (boduli, vlasi... imaju manje mogunosti zbog komunikacijske ogranienosti, jugo, bura kamenolomi, drvo u lici za jarbole.., primjena vatre za deforestaciju, ekspanzivna poljoprivreda) Ekonomska arheologija - bavi se pitanjem kontroliranja gospodarskih resursa na ivotnom podruju neke zajednice: pitanjima opskrbe hranom i strategijom preivljavanja, ekonomskim odnosima i razmjenom i kolanjem dobara (ostava iz Raanca, ima nakit od spondylusa ali i sjekire koje nikako ne mogu biti lokalan proizvod jer te sirovine ovdje nema; kako preive oni u Crvenoj stijeni...) Etnoarheologija -amalgam dviju disciplina - istraivaka strategija u pronalaenju naina da se dinamike realnih ljudskih aktivnosti poveu sa statistikom arheolokog zapisa, kako bi se razumjeli procesi koji su utjecali na formiranje i arheolokih nalazita i arheolokih zapisa (ostataka aktivnosti) na temelju uzorka nastalih kao posljedica istovrsnih aktivnosti recentnih ljudskih zajednica (npr. kada se slojevi izgorenog izmeta usporeuju s ljudima u Tibetu koji se danas griju loei izmet) Kognitivna arheologija - podrazumijeva prouavanje naina razmiljanja u prolosti na osnovu materijalnih ostataka i ugl. se smatra modernom arheologijom. Materijalni izraz ljudskih naina razmiljanja o stvarima kao to su - spol, klasa, status, srodstvo i sl. To je relativno novi pokret u arheologiji, vjerovatno se poeo razvijati kao reakcija na kruti pozitivizam procesualne arheologije, a pripada post-procesualnom pokretu. Za razliku od pristupa procesualne arheologije u kojima se samo pretpostavlja to su prapovijesne zajednice vjerovale i mislile, danas se pokuava istraiti kako su prapovijesni ljudi kroz svoje kultne obrede reagirali na razliite koncepte.

amalgam - ono to je postalo jedno, uinjeno jednim od najmanje dva sastojka koji ga tvore, vrst spoj

16.11.2012

2. Metode terenskog istraivanja


metode terenskog pregleda geofizike metode metode fotografiranja iz zraka metode iskopavanja metode dokumentiranja metode prikupljanja uzoraka metode podvodne arheologije metode experimentalne arheologije metode biofizike antropologije metode arheozoologije metode arheobotanike metode petrologije i mineralogije metode paleoklimatologije i paleooceanografije metode biomedicinskih znanosti metode molekularne genetike metode apsolutnog datiranja metode drugih znanstvenih podruja

komplementarne znanosti

metode arheozoologije
-Ove metode podrazumijevaju prikupljanje ostataka ivotinja radi prouavanja privrede ljudskih zajednica i meusobnih odnosa ovjeka i ivotinja. Utvrivanje sastava faune, poetke i naine domesticiranja, zastupljenost vrsta, odnose lovljenih i domaih ivotinja, nain koritenja na temelju zastupljenosti dijelova kostura, individualne starosti i tragova rezanja na kostima i dr. -nije vezana samo za prapovijest -jeleni godinje odbacuju svoje rogove tako da se jelenji rogovi skupljaju, nije potrebno rtvovat ivotinju za izradu alatke ili nekog drugog predmeta... -selektivno iskoritavanje stada - selekcija po dobu i spolu - jedu se starije jedinke, pogotovo one koje vie nisu plodne, enke se u pravilu tede sve dok su plodne. Ako se shvati da je mlada enka neplodna, ubija se i iskoritava u ishrani -ubijena ivotinja se ne mora odmah pojesti - suenje, uvanje u masti... -takoer, pomou metoda determiniranja vrsta i razdvajanje domaih od divljih ivotinja, je mogue rekonstruirati ambijent u kojem ljudi ive.

metode arheobotanike
Ove metode podrazumijevaju prikupljanje mikro i makro biljnih ostataka zbog rekonstruiranja prirodne sredine i odnosa ovjeka i prirodnog okruenja, odnosno privrednih i drugih aktivnosti prapovijesnih i protopovijesnih zajednica, nain njihova prilagoavanja, kontroliranja ili modificiranja vegetacije u svom okruenju. Prikupljanje bioarheolokih (botanikih i faunistikih) ostataka provodi se postupkom uzimanja uzoraka ("uzorenjem") koji se posebno definira za svako arheoloko istraivanje, uz primjenu: -prosijavanja (suhog i/ili mokrog) -flotiranja

" Archaeological flotation involves using water to process soil or feature fill to recover tiny artifacts. Dried soil is placed on a screen, and water is gently bubbled up through the soil. Seeds, charcoal and other light material (called the light fraction) float off, and tiny pieces of stone called microliths or micro-debitage, bone fragments, and other relatively heavy materials (called the heavy fraction) are left behind." -drveni ugljen, izgorjelo sjeme, izgorjeli gomolji, naplavine, pelud, fitoliti, krob... -prikupljanje, prepariranje, prepoznavanje, identificiranje, kvantificiranje, analiza podataka, interpretacija, pohranjivanje -sita sa oknima 0,5 - 1cm

biljna okamina, fosil

metode paleoklimatologije
Paleoklimatologija je znanost o klimatskim promjenama koje su se zbivale tijekom itave Zemljine prolosti. Ona se koristi zapisima iz ledenih pokrivaa, godova, sedimanata i stijena kako bi odredila prola stanja klimatskog sustava na Zemlji - pelud, pepeo iz vulkanskih erupcija, zarobljeni zrak iz ledenjaka (izotopi vodika i kisika), godovi petrificiranog drvea (koliina padalina)... Palinoloka istraivanja Palinologija je dio botanike koja prouava pelud i spore Bokanjako blato - blato je odlian konzervator za takve "materijale", na ovoj lokaciji su se radila palinoloka istraivanja. Bui se i uzima uzorak sedimenta valjkastog oblika, mikroskopski se analizira, trai se pelud i utvruje se vrsta biljnog pokrivaa (mogue je i da je pronaena pelud doneena vjetrom iz udaljenih podruja, uvijek treba raunati i s tim) -uzorenje iz profila s kovinskim profilima - "U" kovinski profil se stavi na profil, oisti se oko njega i ostane nam komad profila (slika ) koji se onda mikroskopski analizira

Bioarheoloki uzorci se uvijek uzimaju od dna profila prema vrhu, da se oni donji nebi kontaminirali ako prvo uzimamo gornje

petrifikacija - pretvaranje u kamen, proces zamjene svake molekule organske tvari molekulom anorganske; okamenjivanje, okamenjenost u vlanijim razdobljima godovi su veci, iri jer se drvo moe razvijati, rasti

metode paleooceanografije
Oceanografija, takoer zvana oceanologija, je znanost o Zemljinim oceanima i njihovim meusobno povezanim ekosustavima te kemijskim i fizikim procesima. Na duljoj vremenskoj ljestvici kameni zapisi mogu pokazivati znakove sputanja i podizanja morske razine (sedimentna lica); tovie, mogu se identificirati obiljeja poput "fosiliziranih" pjeanih dina.

mineralogija i petrologija
Prikupljanje uzoraka zbog utvrivanja geolokog sastava okoline arheolokog lokaliteta, kartiranje nalazita sirovina na irem podruju i prouavanje njihova petrografskog i kemijskog sastava sirovina zbog komparacije s odreenim vrstama artefakata. Prouavanje sastava kamenih i keramikih artefakata zbog utvrivanja porijekla kamena, kao i morfometrijskih, tipolokih, tehnolokih i funkcionalnih karakteristika kamenih artefakata. Bitno radi utvrivanja trgovine meu zajednicama.

metode biofizike antropologije


Prikupljanje antropolokih ostataka na arheolokim nalazitima zbog biofizikih antropolokih istraivanja. Prouavanje ivota ovjeka u biolokom smislu - postanak i razvoj vrste, grae i funkcije organizma Pojedinana antropometrijska mjerenja i obrada zbog prouavanja biofizikih karakteristika populacija, divergencija s obzirom na spol i dob, uzroke smrtnosti, te prouavanje utjecaja ivotne sredine na nain ivota, promjena uzrokovanih bolestima... Iz prisutnih tragova miica na kostima (hvatita) mogue je rekonstruirati koliko i kakvim se fizikim aktivnostima osoba bavila i je li vie sjedila, hodala, trala ili stajala. U kostima je prisutna gotovo itava biografija - poevi od toga kada je osoba ivjela, koliko je godina imala, kako je izgledala, koliko su joj bili aktivni miici, od ega je bolovala, kako se hranila i kakva je bila njezina genetska struktura.

23.11.2012

metode radiologije
Aplikacija x-zraka pri istraivanju humanih kosturnih ili somatskih ostataka (mumije) zbog utvrivanja fizikih i patolokih promjena, trauma, anomalija i abnormalnosti tkiva. Standardno rendgensko snimanje je neinvazivna metoda pregleda kostura. Kompjuterizirana tomografija (CT - computer tomography) - slikovna radioloka metoda koja daje slojevni prikaz pregledavanog dijela tijela - neinvazivna metoda pregleda mekih tkiva i tjelesnih upljina. Magnetna rezonanca (magnetic resonance imaging) - neinvazivna metoda pregleda visoko diferenciranih struktura mekih tkiva, kostiju i unutarnjih organa.

kemijske analize kostiju - analiza stabilnih izotopa


Princip kemijske analize kostiju utemeljen je na injenici da ono to jedemo ostavlja traga u kostima. Odreeni elementi i kemijski spojevi, karakteristini za specifine namirnice kroz biokemijske procese trajno se zadravaju u kotanom tkivu. Koncentracija razliitih elemenata varira u ivotinjskim i biljnim vrstama i dovodi do toga da se u sadraju ljudskih kostiju elementi detektiraju u razliitim koncentracijama ovisno o hrani koja je unoena u organizam. Npr. razina stroncija koji je znaajno prisutan kod morskih riba i koljki, dok je znatno nii kod rijenih riba. Takoer u rekonstrukciji ishrane mogu se analizirati i stabilni izotopi, najece ugljika i to najvie u rekonstrukciji biljne ishrane. Odnosi stabilnih izotopa ugljika u biljkama variraju u odnosu na vrstu fotosinteze koju koriste biljke. Tako o vrsti biljke ovisi i sam proces fotosinteze, a o njemu i odnosi stabilnog izotopa ugljika. Zbog toga je, u nekim sluajevima, mogue utvrditi koja je vrsta biljne hrane prevladavala u ishrani odreene osobe. Analiza prehrane daje uvid u privredu odreenog drutva, a otvara iroke mogunosti drugih istraivanja - ovisnost prehrane o spolu ili drutvu, utjecaj prehrane na duinu ili kvalitetu ivota i sl.

molekularna genetika
Molekularna genetika je podruje biologije koje prouava strukturu i funkciju gena na molekularnoj razini. Tako se naziva kako bi je mogli razlikovati od drugih podpodruja genetike kao to su ekoloka genetika i populacijska genetika. Koristei metode molekularne genetike,mogue je iskoristiti molekularne informacije kako bi se odredili srodni meuodnosi vrsta i tako dobile vrlo precizne znanstvene klasifikacije organizama - takva primjena molekularne genetike naziva se molekularna sistematika Humana genetika znanost je o biolokim varijacijama u ljudi, dok je medicinska genetika znanost o biolokim varijacijama ljudi u odnosu na zdravlje i bolesti.

10

graa DNK
-Dezoksiribonukleinska kiselina (DNK ili DNA) molekula je koja nosi nasljednu materiju. Na njoj se nalaze upute za sintezu proteina, a njeni dijelovi (geni) sadre informacije za sintezu specifinih proteina, tj. njihovih polipeptidnih lanaca. Molekula DNK sastoji se iz dva komplementarna lanca nukleotida koji se spiralno uvijaju i povezani su vodikovim vezama. -Svaki od ova dva spiralna lanca sastoji se iz niza u kome se smjenjuju ukupno 4 nukleotida (adenin, timin, guanin i citozin - kombinacija im je uvijek a-t/t-a i g-c/c-g). Svaki nukleotid sastoji se iz jednog pentoznog eera (dezoksiriboze), fosforne grupe i jedne od spomenute etiri azotne baze. Vanjsku stranu lanca ini takozvani skeletni dio, koji se sastoji iz dezoksiriboze i fosforne grupe povezanih tako da ine spiralnu formaciju. -Razlike meu pojedinim molekulima DNA zasnivaju se na razlikama u broju i redoslijedu nukleotida, kojih ima ukupno etiri tipa. -Gen je osnovna jedinica nasljedne informacije spremljene u DNK, krai dio molekule DNK sa zapisom redoslijeda karika (aminokiselina) tono odreene bjelanevine. Budui da se DNK s na njoj poredanim genima prenosi s roditelja na potomstvo, to znai da su geni zapravo nosioci nasljednih osobina svakog ivog organizma. Aktivni gen ini svoju kopiju (krai odsjeak jednostrukog lanca) nazvan mRNK putem koje se zapis prenosi iz jezgre stanice u citoplazmu, do sitnih organela nazvanih ribosomi. Ribosomi su "tvornice bjelanevina". U njima se povezuju karike (aminokiseline) u polipeptidni lanac molekule bjelanevine. -Geni se nalaze na nitastim strukturama koje nazivamo kromosomi. U veini stanica imamo po 46 kromosoma. Te kromosome nasljeujemo od roditelja, 23 od majke i 23 od oca, tako da imamo dva seta od 23 kromosoma, odnosno 23 para. Budui da su kromosomi sastavljeni od gena, nasljeujemo i po dvije kopije svakoga gena, po jednu od svakog roditelja. Zbog toga smo vrlo esto slini roditeljima. Kromosomi, a time i geni, sastavljeni su od kemijskog spoja po imenu DNK. -Genetiko podrijetlo nekog naroda ini dio povijesti naroda i posljedica je seljenja i porasta brojnosti populacija. Otkria o genetikoj strukturi pojedinih naroda pokazuju da treba razlikovati genetiko podrijetlo naroda od stvaranja politikih naroda/nacija (etnogeneze). To su odvojeni procesi, ali utvrivanje genetikog podrijetla pomae u razumijevanju povijesti i politikog oblikovanja naroda. Podruje istraivanja genetikog podrijetla populacija, odnosno naroda, poinje se prema Colinu Renfrewu nazivati arheogenetikom. -Na putu razvoja genetikih znanja o podrijetlu, prvo pitanje koje je trailo odgovor bilo je: postoje li geni koji se ne mijenjaju kroz slijed mukih i enskih narataja i postoje li analitike molekularne metode kojima se takvi geni mogu otkriti? To znai da se pitamo 11

postoje li geni koje nose dananji stanovnici naeg planeta, a da su ih sigurno imali i njihovi roditelji i djedovi, odnosno i njihovi preci koji su ivjeli u dalekoj prolosti. Iako se mijenjao (mutirao), taj je gen cijelo to vrijeme ostao na svojem stalnom mjestu (lokusu) na kromosomu (npr. gen za boju oiju je uvijek na istom mjestu, i kod oca, majke i kod djeteta). Kada se otkrije slijed tih mutacija, upravo se s pomou nastajanja te razliitosti na istom mjestu (lokusu) otkrivaju geografska ishodita tih gena i njihove migracije. Geni koji nam to omoguuju nazivaju se haplotipovi, odnosno haplogrupe i u njih spadaju: -geni koji se ne rekombiniraju i nalaze se na posebnom dijelu Y kromosoma (NRY), -geni koji se ne rekombiniraju i nalaze se u citoplazmi, a ne u staninoj jezgri, a to su mitohondrijski geni. -Haplotip - segment DNK s pripadajuim genima na jednom kromosomu koji se nasljeuje u paketu (nema mogunosti rekombinacije zbog blizine gena). -Haplotipovi su geni koji se ne rekombiniraju i nemaju svoj par na drugom kromosomu. Sve takve gene na Y kromosomu i mitohondrijskoj DNK (mtDNK) nazivamo haplogrupama odnosno haplotipovima. Svi haplotipovi na Y kromosomu i haplogrupe mitohondrijskih DNK imaju svoju oznaku. -Analize gena na Y kromosomu i gena mitohondrijske DNK, te utvrivanje vremena kad su se i gdje takvi geni nalazili, omoguuju da spoznamo porijeklo i vrijeme kretanja nekog stanovnitva, a te nam informacije pomau u razumijevanju povijesnih zbivanja, migracija stanovnitva, brojnosti i i njegova genetikog podrijetla. -Y kromosom s genima koji se ne rekombiniraju imaju samo mukarci. Prenosi se s oca na sina. Upravo zbog Y kromosoma i jesu mukog spola i prenosit e ih na muko potomstvo slijedeim generacijama. -Mitohondrijske gene koji se ne rekombiniraju imaju i ene i mukarci. I keri i sinovi nasljeuju ih samo od majke, to znai da ih sinovi na potomstvo ne prenose. -Mitohondrijske gene u rod (obitelj) unose ene koje udajom ire mitohondrijske haplogrupe. Haplotipovi mukaraca ostaju na onim podrujima gdje rodovi obitavaju i ire se seljenjem. Zato irenje haplotipova (gena) na Y kromosomu i mitohondrijskih haplogrupa (gena), analizirano kroz povijest, moe biti dosta razliito. Mitohondrijski DNS ne mora biti odraz migracija! Dovoljna je jedna ena da se pojavi u drugoj zajednici i prenjet e ga... Povezanost s prvim Olduwai ljudima? Primorac: Hrvati su jedan od najstarijih naroda jer imaju gen star 40 000 godina - to bi znailo da nismo Slaveni, nego mutanti neandertalaca :D

12

metode apsolutnog datiranja


-Prikupljanje uzoraka (prije svega organskih) za utvrivanje starosti metodama prirodnih znanosti. Podrazumijeva prikupljanje uzoraka za utvrivanje tonih datuma -metode radioaktivnog ugljika (C14) -metode masene spektometrije (tehnika kojom se analiziraju molekule na temelju njihove mase i naboja) -druge radiometrijske metode -dendrokronoloka metoda -metode arheomagnetizma (paleomagnetizma) -metode termoluminiscencije -hidratacija opsidijana .... (insolacija, varve...) Na temelju datiranja predmeta ovim metodama se datira cijeli depozitni sloj. to je vei broj uzoraka iz jednog depozita, to su datumi sigurniji. Ako imamo samo jedan uzorak, to je labavo. Dendrokronologija slui za kalibriranje, tj. ispravljanje pogreaka.
14

C (radiokarbonska) metoda

Willard Frank Libby je prvi uvidio da se radioaktivni izotopi ugljika mogu koristiti za izraun vremena. Vanost ovog otkria nije samo u preciznosti izrauna nego i u injenici da je ugljik sastavni element svih ivih formi na planeti. Libby je za svoje otkrie (iako je pogrijeio vrijeme poluraspada) dobio Nobelovu nagradu. Ugljik se javlja u 3 forme, kao stabilni izotopi 12C i 13C i kao radioaktivni izotop 14 C. U prirodi sva iva bia imaju uvijek isti odnos ova 3 izotopa (12C :13C :14C = 1012: 1010: 1) i konstantno tokom ivota nadoknauju ugljik. Nakon smrti organizma prestaje nadoknaivanje i koncentracija 14C poinje opadati. Tzv. vrijeme poluraspada je period u kojem koncentracija 14C padne na 50% poetne vrijednosti, a poetnu vrijednost saznamo prema koliini stabilnih izotopa 12C i 13C koja uvijek ostaje ista. Vrijeme poluraspada je 5730 godina (Libbyjevo "staro" vrijeme poluraspada je 5568 godina). Tehnike mjerenja koje se koriste u ovoj metodi su radiometrijske metode (temelje se na brojenju pojedinanih raspada radioaktivnog izotopa 14C), plinski proporcionalni broja (proportional gas counting - potrebno 5kg ugljika, doseg metode je ~37 tis. g. BP), tekuinski scintilacijski broja (liquid scintillation - 1 g uzorka, doseg metode ~56,7 tis. g. BP) ili akceleratorska masena spektrometrija (ak i nekoliko mg ugljika, doseg metode 60-70 tis. g. BP). Akceleratorska masena spektrometrija ne mjeri radiaktivnost nego omjer atoma. Atomi ugljika prevedeni u grafit prolaze kroz akcelerator i prolaskom kroz magnet se razdvajaju po masi. -Uzorak skupimo patulom, spremimo u alu-foliju i potom u zip vreicu sa signaturom (signatura u vreici i na vreici!). Uzorak ne dirati da se ne kontaminira.

13

Metode datiranja uranija

Radioaktivni izotopi uranija 238U i 235U se raspadaju do stabilnih izotopa olova. Tehnike mjerenja ovih metoda se mogu bazirati na vremenu raspada produkata uranija ili na koliini radioaktivnih izotopa od taloenja, ukopa ili formacije materijala. Ove metode slue za datiranje karbonata siga (koje su se pokazale najkorisnije u arheologiji), koralja, koljki, kostiju, zubi... Najvei problem ove metode je "otvoreni sistem", tj. injenica da uranij i njegovi nusproizvodi mogu izai i ui u materijal koji pokuavamo datirat tako da metoda nije sigurna. Mjeri se takoer masenom spektometrijom.

Kalij-argon metoda
Kalij-argon je radiometrijska metoda bazirana na raspadu radioaktivnog kalija 40K koji stvara izotope argona, tonije dio prelazi u 40Ar. Metoda se koristi za datiranje vulkanskih i metamorfnih stijena. Problemi ove metode su (a) "otvoreni sustav", znai materijal moe primiti ili ispustiti dio argona i (b) prilikom kristalizacije stijene (u trenu kada se magma hladi) moe ostati dio inicijalnog argona u njoj. Novija metoda usporeuje izotope 40Ar i 39Ar. Koliina nastalog 39Ar je proporcionalna koliini 39K koja je proporcionalna koliini 40K, tako da se opet dobije omjer 40K/40Ar

Termalna i optika luminiscencija


Kada se minerali zagrijavaju (na cca. 300-450C), oni otpuste sve zarobljene elektrone. Kada ti isti minerali dospiju u zemlju, tj. bivaju prekriveni sedimentom, bez prisutnosti topline ili svjetlosti, elektroni se ponovo akumuliraju. Rezultati ove metode daju vrijeme kada je predmet posljednji put gorio. Izvrstan primjer za metodu termoluminiscencije je peena glina, ali moe se koristiti i na gorenom kamenu, kremenu ili troski. Optika luminiscencija je metoda slina termoluminiscenciji, ali se koristi za materijal koji nije goren nego izloen suncu. Rezultati mjerenja pokazuju kada je npr. kvarc zadnji put bio izloen suncu. Ova metoda je jako pogodna za eolske sedimente. -Moe datirati anorganske meterijale starije od 50 000 god. Nedostatak je to je pogreka veinom > 10%

Datiranje pomou rezonance vrtnje elektrona


Ova metoda se upotrebljava za materijale koji se raspadaju na velikoj vruini. Precizno mjeri elektrone koji su zarobljeni unutar orua, kosti, zubiju, ljutura mekuaca, koralja, foraminifera, sigovine, sedre, itd. Uzorak se izlae mikrovalovima u prisutnosti jakog magnetnog polja i broj preivjelih elektrona upuuje na starost uzorka. Ovom metodom se moe dobiti starost vea nego 14C metodom (u teoriji, do milijun godina). Negativni aspekti metode su mogunost kontaminacije uzorka radiaktivnim mineralima u podzemnim vodama.

14

1. Dendrokronologija
Dendrokronologija je najpreciznija kronometrijska metoda dostupna arheolozima. To je metoda odreivanja apsolutne starosti mjerenjem godova drveta i njihovog meusobnog odnosa. Temelji se na pretpostavci da veina drvea naraste za jedan prsten, tj. jedan god godinje. U godinama obilnih kia i sunane svijetlosti godovi e biti iri. Metoda ima dvije primjene: -kao samostalna metoda datiranja starosti u proteklih 8000 godina -kao uspjeno sredstvo dopune i ispravka metode 14C Uzorci za dendrokronoloka ispitivanja se uzimaju kao klinovi, ploe ili jezgre. Dendrokronolozi snimaju irine godinjih godova, stvaraju dijagrame i usporeuju ih sa uzorcima drugih drvea iste starosti, priblino iste visine, koji su rasli na istom podruju, pod istim uvjetima. Da bi se ustvrdila starost nekog drvenog predmeta, potrebno je imati neprekinuti zapis oblika i irine godova od sadanjosti to dalje u prolost - takvi zapisi zovu se dendrogrami. Ogranienja: -dobiveni datumi pokazuju datum sjee drveta a ne izrade drvenog artefakta -primjenjiva je samo na stabla izvan tropske klime -ograniena je na stabla koja imaju napravljenu glavnu sekvencu -nije pogodna za predmete starije od 8000 godina Da bi se starost nekog drvenog predmeta mogla dendrokronoloki odrediti, potrebno je imati neprekinuti zapis oblika i irine godova od sadanjosti to dalje u prolost. Takvi zapisi nazivaju se kronolokim stupovima. Danas postoji nekoliko kronolokih stupova zasnovanih na pojedinim vrstama drveta, od kojih neki doseu do razdoblja kraja posljednjeg ledenog doba. Tako je kronoloki stup zasnovan na njemakom hrastu dug 9929 godina i dosee 7938 BC, a moe se produiti ~1600 godina dugim kronokim stupom zasnovanim na fosilnom boru do gotovo 12000 BP (Becker 1992, 1993). Kronoloki stup zasnovan na amerikom boru dug je 7104 godine.

15

2. Brojanja slojeva ledenih jezgri


Ledena jezgra je dugaak cilindar leda koji se izvlai iz ledenih ploa (Grenlanda i Antarktika) i iz planinskih gleera u Peruu i Kini. Svjetliji slojevi oznaavaju toplija razdoblja, tj. ljeto i proljece, a tamniji zimu. Atmosferska praina zatoena u njima se ponekad moe datirati radiokarbonskom metodom, a mjehurii zraka nam daju sastav paleoatmosfere. Takoer, mogu se dobiti informacije o paleotemperaturi na temelju varijacija omjera kisikovih ili vodikovih izotopa (18O i 2H u molekulama H20) o emu ce biti govora kasnije.

3. Kronologija varvi
Varve su godinje naslage sedimanta taloenog u slatkoj ili boatoj (brakinoj) vodi. Svjetliji slojevi oznaavaju toplija razdoblja, tj. ljeto i proljece, a tamniji zimu. U idealnim uvjetima, irina varvi e biti vea u toplijim i vlanijim ljetima i na taj nain se mogu vui paralela od jezera do jezera. Pronaeni su slojevi ak i do 13 000 godina. Varve, formirane u sreditu jezera, e rijetko sadravati arheoloki materijal ali mogu biti pokazatelj ljudskih aktivnosti u blizini jezera (npr. ostatci peluda poljoprivrednih kultura se mogu nai u varvama i time pomoi u dataciji oblinjeg poljoprivrednog naselja).

4. Varijacije omjera kisikovih izotopa 18O i 16O


U prirodi postoje dva stabilna izotopa kisika koja su nam bitna za pracenje klimatskih promjena. To su 18O i 16O iji je omjer u prirodnom okruenju 0.2% : 99.7%. U takvim omjerima kisik se nalazi u zraku, vodi, moru itd. pa, izmeu ostalog, i u karbonatu kojeg izluuju marinski organizmi pri gradnji svojih skeleta. Ugibanjem tih organizama, njihove se ljuture akumuliraju na dnu mora i sudjeluju u izgradnji dubokomorskih sedimenata zadravajuci omjer kisikovih izotopa iz razdoblja njihova ivota. Tijekom isparavanja vode iz mora, prvo isparava voda sa lakim izotopom kisika 16 ( O), a tei (18O) ostaje u moru. Znai, u sluaju nastupanja ledenog doba, kada velike koliine vode iz mora prelaze u led i snijeg, u moru se smanjuje koliina 16O i veca koliina 18O ostaje zarobljena u karbonatnim ljuturama marinskih organizama. Istovremeno, u atmosferi, a time i u ledu, sigama i ostalim terestrikim sedimentima povecava se udio 16O u odnosu na 18O.

16

5. Kalibracijske metode
Koncentracija 14C u atmosferi nije konsantna ve varira zbog promjene Zemljinog magnetnog polja. Dobivanjem radikarbonskih datuma i usporeivanjem s dendrokronolokom glavnom sekvencom borova ili hrastova, znanstvenici su uspjeli stvoriti kalibracijske krivulje sve do 7000 BC. Krivulje se objavljuju u asopisu Radiocarbon i omoguuju arheolozima da kalibriraju radiokarbonske datume usporeujui ih s kalendarskim. Kalibracija se radi iz kalibracijskih grafova: Dendrokronoloka kalibracijska krivulja pokazuje odnos godina po prstenovima naspram radiokarbonskim datumima. Sredinja krivulja pokazuje datum, ostale dvije standardnu devijaciju. Da bismo dobili kalibrirani datum, moramo uzeti vrijednost standardne devijacije i od njihovih vrijednosti povui ravnu crtu prema krivulji. Na mjestu gdje se crta sijee sa krivuljom povuemo okomitu crtu prema skali sa stvarnim vremenom da bi smo dobili toan datum. Poinje se i s korekcijama koje se zasnivaju na usporedbi 14C starosti i starosti odreene metodom uranijevih i torijevih izotopa (230Th/234U) nekih materijala koji pokazuju strukturu slinu godovima drveta, npr. koralji (Jris i Weninger 1998), a koji mogu pokriti cjelokupni raspon starosti koje je mogue odrediti 14C metodom, sve do ~40 000 BP.

17

primjena metoda drugih znanstvenih podruja


-infracrvena spektroskopija stanica u objektu kemijske analize -rntgenska difrakcija u prahu -mikromorfoloka analiza tankih dijelova pomocu polarizirajucih mikroskopa -infracrvena mikroskopija -okolina skeniranja elektronskim mikroskopom Integrirani mikro-kontekstualni pristup: -Mikromorfologija i podpovrinsko terahertz snimanje arhitektonskih materijala i slika, organskih ostataka, fitolita i geokemijska analiza ubrita (terahertz snimanje - spektroskopska tehnikakojom se ispituju svojstva materijala uzetog iz proba pomou ultratankih impulsa titanium-sapphir lasera) -Ekoloke strategije - aktivnosti i praksa odbacivanja smea na vanjska podruja arheoloka tla i sedimenti odraavaju kulturnu sredinu u kojoj su formirane, a njihova analiza omoguuje procjenu prirode i intenziteta posljednjih dogaanja. -Istraivanje graditeljskih znanja i tehnologija, koritenih arhitektonskih materijala, povijesti pojedinanih objekata (npr. uvoenje drukijeg materijala na neku ranije izgraenu povrinu u kasnijim razinama naselja, uruavanje podova), prouavanje rijetkih tragova aktivnosti na gornjem katu, te utjecaja velikih poara na kraju ivota objekta (nastambe, kue, zgrade). -Infracrvena mikroskopija pokazuje se osobito korisna u analizi materijala iz tankih sekcija, a primjenjuje se za odreivanje mikro-primjesa i sedimenata, te kartiranje kemijskog sastava preko sekvenci, dajui vrlo jasne slike mjesta s razliitim materijalima i komponentama. -npr. optika mikromorfologija buke pokazuje razliite kemijske komponente sa specifinim mineralima iz sekvence zidne buke u Catal Hoyuku.... -Flourescentna mikroskopija je kombinirano mikroskopsko snimanje svakog sloja s njegovim geokemijskim sastavom kako bi se procjenila njegova geokemijska osjetljivost i potencijal za utvrivanje tumaenja specifinih djelatnosti u tim sedimentima. -Aplikacija x-zraka pri istraivanju nalazita i nalaza in situ ili u laboratorijskim uvjetima- korodirani metalni nalazi, zlatni i srebrni predmeti ukljuujui i novac, keramika, oslikane zidne povrine, zidni slikarski pigmenti, nadgrobni spomenici, opsidijan, drvene skulpture... zbog procjene stanja nalaza, tehnike izrade... Metalografija - istrauje strukture metala, kemijsku homogenost i sastav materijala, slitina... na makroskopskoji mikroskopskoj razini. Mehanografija - istrauje ukupnost tehnika i tehnologija primjenjenih pri dobivanju metala (oslobaanje metala iz njegovih sirovinskih spojeva, taljenje, rafiniranje i spojeve metala) i izradbi metalnih predmeta (kovanje, lijevanje, izvlaenje, lemljenje, zavarivanje...) Pri identifikaciji tehnika i tehnologija mehanografija koristi jednostavne (promatranje) i znanstvene metode (gamagrafija, tomografija)

18

prostorna arheologija
-Prostorna arheologija je istraivaka strategija koja se usredotouje na istraivanje obrazaca u prostornim odnosima meu artefaktima ili nalazitima i analizu njihovih meusobnih odnosa (jednih prema drugima). -Prostorna analiza je konceptualno izvorno razvijena u geografiji, a potom je krajem 70ih, usporedno s pokretom "nova arheologija" prilagoena za potrebe arheologije -Prostorni poloaj unutarnja je dimenzija arheolokih podataka - svaki artefakt, svaka struktura i svako nalazite zauzima neku poziciju u prostoru. Od izoliranog objekta u regiji, prostorna se komponenta pojavljuje u svim razinama analize. Prostornom analizom predmeta ili objekata, bilo unutar ili meu-nalazina, ispituje specifini raspored........ Prostorni raspored je izraz razlika u vrstama aktivnosti na tom podruju. Nita nije sluajno. Zadnja dva desetljea se dogodio preporod prostorne arheologije zahvaljujui GIS -u GIS (Geografski Informativni Sistem) Prvi put je primjenjen 1967. u Kanadi. Sustav za upravljanje prostornim podacima i osobinama njima pridruenima. To je raunalni sustav (hardver, softver i pohranjeni podatci) za integriranje, spremanje, ureivanje, analiziranje i prikaz geografskih informacija. On je "pametna karta" koja doputa korisnicima stvaranje interaktivnih upitnika, analiziranje prostornih informacija i ureivanje podataka. Gis podatci predstavljaju objekte u stvarnom svijetu (visinu, hidrografsku mreu, vegetaciju, mineralne resurse... ceste, uporabu zemljita) pohranjene pomou digitalnih podataka. Objekti u stvarnom svijetu mogu se podijeliti u dvije apstrakcije - zasebni objekti (kue) i neprekinuta polja (koliina oborina, visina, resursi...). Za obje apstrakcije postoje dvije iroke metode spremanja podataka u GIS-u - rasterska i vektorska metoda. -Tip rasterskih podataka sastoji se od redova i stupaca elija gdje se u svakoj eliji sprema pojedinana vrijednost. Vrlo esto su rasterski podatci slike (rasterske slike) ali uz samu boju, vrijednost zapisana za svaku eliju moe biti zasebna vrijednost, poput zemljine upotrebe, neprekinuta vrijednost, poput oborina, ili nikakva vrijednost ako nije dostupan nijedan podatak. -Tip vektorskih podataka za prikaz objekata koristi geometriju poput toaka, linija (serije toaka), poligona (prostora).... -Snimanje podataka (unos informacija u sustav) trai puno vremena, pa se to radi Mylar kartama - postojeim podatcima na papiru koji se skeniraju. Podatci se unose i direktno iz GPS-a i digitalno iz geodetskih instrumenata. Izravno prenoenje podataka je bitno jer se unoenje sve vie ubrzava. -Daljinski snimljeni podatci -senzori koji ukljuuju kamere, digitalne skenere LIDAR - na letjelici ili satelitu -zrano snimanje -Tehnike grafikog prikaza -Digitalni visinski model 19

30.11.2012

metode podvodne arheologije


-vana ne samo zbog istraivanja objekata, brodoloma.... nego i zbog utvrivanja veza kolanja sirovina -pojedinani objekti - brodovi, pristanita,... Apoksiomen... -jezera, rijeke, more -u osnovi se vode po svim onim naelima kao i u kopnenoj arheologiji (uvaavanje stratigrafije, kotiranje, dnevnik, dokumentiranje), uz neke prilagodbe opreme...

experimentalna arheologija
-Eksperimentalna arheologija je grana arheolokog istraivanja koja replicira ili pokuava ponoviti procese iz prolosti i razumijeti na koji su nain depoziti formirani. Ona ukljuuje i sve proizvodne postupke poevi od izrade najjednostavnijih (kamenih) do sloenijih (metalnih) alata, kao i rekonstrukcije cijelih aglomeracija, ... -Simuliranje uvjeta u kojima nastaju razliiti tipovi arheolokih objekata i ostataka zbog valoriziranja teoretskih modela razvijenih na temelju istovrsnih pojava na terenu i njihove interpretacije. -Simuliranje postupaka primjenjenih u procesu izrade razliitih vrsta artefakata ili graenja objekata zbog valoriziranja rjeenja utemeljenih na teorijskim modelima. Nije problem napraviti paleolitiki artefakt, nego ga koristiti za ono emu je valjda bio namjenjen.

20

7.12.2012

3. Najei tipovi arheolokih nalazita


3)nalazita fortifikacijskog karaktera a)utvrde(od prapovijesti do srednjeg vijeka) b)vojni logori c)kule straarnice d)refugiji 4)nalazita privrednog karaktera a)rudnici b)kamenolom c)radionice d)poljodjelstvo (parcelacija) e)luke i luka postrojenja f) vodovodi 5)nalazita komunikacijskog karaktera a)putevi b)mostovi 6)posebna nalazita a)ville(rustice i ladanjske) b)terme c)teatri d) amfiteatri

1)naselja a)peinska naselja -peine i spilje -potkapine (abri) b)naselja na otvorenom -naselja na gredama, terasama, poljima -naselje tipa tell -naselja gradinskog tipa i gradine c)palafiti

2)sakralna i sepulkralna a)sakralna -kultna mjesta -hramovi-svetita -crkve b)sepulkralna -nekropole ravnih grobova -tumuli -nekropole sa arama (i jama sa paljevinskim ostatkom je "ara")

21

1. naselja
-najbitniji tip nalazita jer sadre najvie materijalnih ostataka, ostatke ivota i privrede, tamo njihovi stanovnici prakticiraju sve svoje aktivnosti -bioarheoloki nalazi svjedoe ime su se bavili, kako su preivljavali... -iz naselja se iitava socijalna organizacija, duhovni aspekti, tehnologije. Najiscrpniji su izvor informacija -kronologija, evolucijski procesi, uspostavljanje vremenskih korelacija a)peinska i abrijska naselja -ovaj tip nije usko vezan samo za jedno doba i razdoblje, premda su najea u prapovijesti, antika najmanje, srednji vijek opet poveanje koritenja -vezana su uz krke krajeve -zahtjevi koje moraju zadovoljiti - dostupnost, suha ili podnoljiva vlanost (nijedna nije potpuno suha, vapnenac je porozan, ali da je izdrljivo), okrenuta prema jugu uz vea ili manja odstupanja, neki predprostor (bitan je za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, u peini je mrano, bolje je biti vani po danu; ako ga nema, to je jer se u meuvremenu uruio, sigurno je postojao u vremenu koritenja) -mora imati - mjesto za ognjite i organizaciju ivota svakog lana zajednice i zajedniki prostor -blizina izvora je poeljna, ali nije pravilo (Mujina peina, Vela luka) -njihova glavna karakteristika - dobra i mona stratigrafija koja nam omoguuje promatranje geneze ili trajanje i tranziciju jedne kulturne manifestacije u drugu -razlika izmeu peine i spilje - peina ima 1 galeriju, spilja ima vie galerija -abri-ne podrazumijevaju postojanje upljine nego su neki zakloni, prua mogunost sklanjanja manjeg broja ljudi (Badanj kod Stoca povie Bregave) b)naselja na otvorenom -smjetena su napozicijama koje imaju optimalne uvjete za kulturni i gospodarski razvoj -ona su smjetena na poljima, ali ne uz sam njihov rub(zbog malo obradivog tla) a ni u sredinu polja (najvlanije je,a i najplodnija zemlja je tamo - znai nee stvorit naselje na najplodnijoj zemlji, nego pokraj nje, na njoj e uzgajat neto) -disperzirane -na kontinentu se pazilo da naselja budu na podignutom terenu zbog hidrolokih uvjeta b1) na gredama ili rijenim terasama (npr. Crno vrilo) -Crno vrilo je poloeno na gredu, s jedne strane udari bure nisu bili izraeni, dok je poloaj na osojnoj strani iskoritavao maksimalnu svjetlost b2)tipa tell -na prostoru Dalmacije naselja ovog tipa neemo pronai jer je dinamika ivota znatno drugaija -ta naselja su nastala akumuliranjem materijalnih ostataka -nalazimo ih na velikom prostoru od Anatolije na jugu pa do Hrvatske -mogu biti podignuta -neposredno na rijenim terasama -u polju (sredina ili rub)

22

b3)naselja gradinskog tipa i gradine -javljaju se na prijelazu iz neolitika u eneolitik, a bitnija su i kasnije -pokazuju nam promjenu opih i povijesnih okolnosti -podiu se na dominantne geografske pozicije zbog vizualne kontrole ili lake obrane samog naselja -ponekad su gradine na tzv. lingulama (u obliku lingule, jezica)- odvojene, umjetno prokopane, zatiena sa 3 strane prirodnim preprekama. Sa pristupne strane je nasip, tzv. limitni tumul, dok se ponekad nalazi u kombinaciji sa rovom ispred bedema (limitni tumul sa koliinom kamena zatvara naseobinski dio) -razlike - naselja gradinskog tipa nisu fortificirane, a gradine su jako fortificirane (npr. gradina Venac- ogromna granica s limitnim tumulom te terasama) c) palafiti -vezana uz movarna podruja -prije svega se bave ribolovom -Ljubljansko barje, Donja dolina -na Ohridu postoji rekonstruirano palafitsko naselje

2. sakralna i sepulkralna nalazita


a)nalazita sakralnog karaktera -kult se prakticira na bilo kojem mjestu za koje se vjeruje da je povezano s bogovima, ne mora to biti hram -univerzalna su, nisu specifina za pojedini period ili podruje -kultna mjesta su najee vezana uz vrh brda, pripeak, stijene... -kod nas se moe naii na vrlo skromne ostatke svetita koji mogu biti unutar ili izvan urbane aglomeracije -prepoznajemo ih po toponimiji ili rijetkim nalazima, te tradicijom koja postoji meu lokalnim stanovnitvom b)nalazita sepulkralnog karaktera -ponekad ih moemo prepoznati po toponimiji (Greblje) -groblja spoznajemo iz pria lokalnog stanovnitva -potekoe pronalaska su jo vee ako na povrini nemamo nikakvih vidljivih elemenata -ponekad se grobna arhitektura pojavljuje na povrini, npr. kamenje, ponekad na groblje sugerira steak, a ponekad sarkofag ukopan u dananje groblje -tumuli su povezani sa procesom indoeuropeizacije (M.Gimbutas to izjednaava s Kurgan kulturom) -izvorni tumuli su zemljani, a irenjem indoeuropljana se iri i njihov nain gradnje -kasnije dolazi do modificiranja uslijed geomorfolokih uvjeta pojedinih podruja (u Dalmaciji oni postaju kameni) -okvirno se koriste od eneolitika preko bronanog doba pa sve do eljeznog doba kad ih zamijenjuju grobovi na ravnom -sama veliina tumula ovisna je o drutvenom staleu pokojnika 23

11.1.2013

3. nalazita fortifikacijskog tipa


-posebna vrsta arheolokih nalazita koja se iskazuju po svojoj funkciji -napravljene su zbog potrebe obrane podruja ali i zajednica na tom prostoru -u kasnijim vremenima nastaju i refugiji ija je namjena bila da se sakrije jedna ira zajednica u trenutcima opasnosti -u prapovijesti je teko prepoznati da li se radi o utvrdama ili o gradinskim naseljima, ipak razlika postoji -u utvrdama ne nalazimo na depozit tj. kulturni sloj jer se on tu ne moe formirati. Na takvim nalazitima nailazimo samo na pojedine ostatke kraeg zadravanja (npr.fragment keramike) no oni nemaju veze sa ivotom na tom prostoru (Dvigrad,Klis,Knin,Bribir,Bobovac u Bosni)

4. nalazita privrednog karaktera


-rudnici - povezani su s iskoritavanjem rudnih bogastava, a sa svojom djelatnou poinju od eneolitika (Srebrenica, Rudna glava, gorje Bukk, Tuzla); postoje diljem Europe; leita minerala, kremena, opsidijana... -kamenolomi - mjesta na kojima se eksploatira kamen za gradnju (Bra) -radionice - prostor za izradu predmeta (rimska opekarska pe - Vinica, uvala Plemia, Crikvenica, Faana) -vodovodi - Novalja, Pont du Gard, upa Dubrovaka, ostaci akvedukta Dioklecijanove palae -ostave, depoi, skrivnice - nisu nikad nalaene ciljano, sve sluajni nalazi. Nastaju zbog traumatinih razloga, straha... Svaka osoba prema vlastitom miljenju, nahoenju nalazi mjesto za skrivanje dragocijenosti. Ostave bakra - "trgovaki putnici" sa sobom nose samo jedan primjerak, ostatak, zalihu sakriju (Vinkovci); ostave metalurkog otpada - uva se zbog mogucnosti recikliranja

5. nalazita komunikacijskog karaktera


-ceste -u prapovijesti su isto morale postojati neke utvrene, poznate komunikacije (.d.) za transport, ali one nisu sauvane -ceste u pravom smislu poznajemo od antike -najee puteve gradili legionari -esto ih mogue prepoznat samo po tragovima spurila - tragovi kola na ploama od kamena, irine cca 1,50 m -miljokazi - jo jedan indikator ceste -ponekad vidimo rubnike (Aserija-ispod grada) -esto se ceste kasnije preklapaju, zato graditi novu, ako se moe obnovit stara -mostovi - iako ih nema u prapovijesti u Mikeni se ipak nalaze (mikenski most iz KBD, rimski most na Beli na Cresu) -Salona - 5 mostova

tuzla = solana

24

6. posebna nalazita
-rimska palaa u Polaama na Mljetu, Brijuni - Verige, -nalazita rezervirana za odreene dijelove drutva, za elitu -nalaze se na atraktivnim lokacijama -villae - Medulin -terme - postavljene gdje postoje uvjeti za njih, na mineralnim, termalnim izvorima (Aquae Issae, Aquae Balissae)

25

30. 11. 2012

4. Terenski pregled #1 (rekognosciranje) Konvencionalni oblik


Konvencionalni pregled je star koliko i sama arheologija. Cilj ovog pregleda je utvrditi tj. spoznati arheoloki potencijal na nekom podruju, tj. utvrditi arheoloka nalazita koja postoje na nekom prostoru. Ovaj pregled se bazira na faktorima otkria

Ciljevi terenskog pregleda


-na teren se nikada ne ide bez cilja! 1) registriranje arheolokih potencijala (arheoloka karta; ako je imamo znamo potencijal nekog lokaliteta i moemo planirati istraivanje) 2) planiranje istraivanja (na razini prostora ili perioda) 3) zatita nalazita i kulturne batine (nije nam isto vana batina 8. i 18. st., netko drugi e se baviti novijom batinom) 4) prostorno i urbanistiko planiranje (kako bi se nalazite moglo prezentirati, u turistikim ili nekim drugim djelatnostima, i kako bi se arheoloko nalazite moglo uklopiti u urbanistiki plan)

Podjela terenskog pregleda(samo za konvencionalni)


1) prema opsegu: a) opi -utvrivanje svih nalazita unutar jedne drave -podrazumijeva veliki prostor na odreenom administrativnom prostornom okviru -podrazumijeva pregled cijelog podruja neke drave -cijela drava se podijeli na mreu na temelju topografske karte u omjeru 1:100000, 1:5000. Unutar te zadane mree registrirali bi se lokaliteti -ovaj pregled bi dao cjelovitu sliku arheolokih nalazita koja bi bila regestrirana vizualno -ovdje nije potrebna uporaba geofizikih metoda ve samo faktora otkria -ova vrsta pregleda je vrlo rijetka jer je skupa -angairalo bi sve arheoloke potencijale (arheologe, muzeje, zavode, studente) -taj pregled je provela BiH i to se radilo sukcesivno tokom cijelog niza godina (4 knjige s arheolokim kartama) b) regionalni -odnosi se na pregled na regionalnoj razini koja je definirana prirodnim ili administrativnim okvirima (upanije), npr. Ravni kotari, Lika... -podrazumijeva sve to je karakteristino za opi, ali je drugaije provedeno -verificiranje svih arheolokih potencijala na regionalnoj razini -npr. "Neotermalna Dalmacija" (ali to je ekstenzivni tp!!) 26

c)lokalni pregled -est oblik terenskog pregleda koji podrazumijeva jasno definirani prostor (npr. opina, otok) -npr. muzej Sinj izvodi rekognosciranje u opini u kojoj se nalazi - njegovo podruje je odreeno aktima i propisima, on ne istrauje van tih okvira, van te zadane administrativne ili prirodne granice 2)prema cilju i karakteru: -prema vrsti arheoloke grae ili tipu arheolokih nalazita a)sustavni tip -terenski pregled gdje nemamo jasan unaprijed planiran cilj to se prikuplja i biljei -sva nalazita bez ogranienja na period, vrstu... -ovakav tip pregleda je najei b)pojedinani tip -terenski pregled je ogranien samo na osnovna doba u periodizaciji arheologije (prapovijest, antika, srednji vijek) c)tematski tip -unutar posebno definirane teme (samo neki elementi-naselja, gradine, nekropole, putevi, neolitik, jedna kultura...) d)problematski tip -prikupljanje dovoljnog broja tematskih produkata -nije mu cilj samo utvrditi lokalitete, nego dobiti podatke koji e biti osnova za rjeavanje neke problematike koja nas zanima -npr.gustoa naseljenosti u odnosu na prirodne predispozicije, tj. kako prirodni ambijent utjee na broj stanovnika jednog podruja (privredne potencijale kroz periode-utvrivanje osciliranja u gustoi naseljenosti) -npr. odnosi izmeu broja naselja i sakralnih objekata

Priprema terenskog pregleda


-ne moe se raditi stihijski, kaotino, mora postojati strategija (plan i cilj) i taktika (niz postupaka kojima se istvaruju ciljevi, zadana ideja) a)definiranje podruja terenskog pregleda (definiranje cilja) - odrediti koja je to vrsta tp (po opsegu), onda slijedi daljnja razrada b)ekscerptiranje (prikupljanje) podataka iz postojeih registara - sa istraivanja ili sluajni nalazi, sve se to nalazi u registru koji se uva u muzeju, konzervatorskom odjelu ili u opini -da nebi registrirali ono to je ve registrirano (npr. Mujina peina ima barem 5 toponima, dosta vremena se mislilo da je to 5 razliitih lok.) c) prikupljanje podataka iz literature - nije bitno iz lanaka iitati kako je neki predmet ili nalazite interpretirano, nama je kod terenskog pregleda samo bitno da je ve uvedeno u registar, da je objavljeno, tj. da se ve zna za njega d) prikupljanje podataka iz povijesnih izvora (srednjovjekovne povelje, rimski natpisi gdje se spominju municipije) - npr. Zlatna bula kralja Andrije II, darovnica kralja Zvonimira, Fortis - Viaggio in Dalmazia...

27

e) pribavljanje opreme (topografske karte, kompas ili GPS, fotoaparat, geodetski instrumenti, ambalae za nalaze, prijevoz...) - pribor za dokumentiranje - biljenica, milimetarski papir, krampica, mistrija, mjerna traka, graevinski metar, zastavica (za oznaavanje nalaza), sredstvo komunikacije (mob, toki-woki), no, ruksak, odjea iobua prikladna za teren, titnici za koljena, eona lampa (za peine), rukavice, prva pomo, gojzerice... f) formiranje ekipe 7.12.2012

Provedba terenskog pregleda


-Terenski pregled se provodi prema topografskim kartama, u razliitim mjerilima -HOK "Hrvatska osnovna karta" - izraene karte 1954-2009 -pregled izraenih listova u mjerilu 1:5000 -poto se topografske karte izrauju u razliitim mjerilima, uzmemo onu koja nam najvie odgovara -prve dobre topografske karte su iz vremena Austro-Ugarske -topografska karta je 2D prikaz reljefa na odreenom prostoru -potrebno nam je manje mjerilo od 1:50000, tj. najbolje je 1:5000 ili 1:2500 -karakteristini toponimi na topografskoj karti su esto siguran pokazatelj arheolokog lokaliteta -po topografskoj karti se kree sustavno, ne kaotino, najbolje prema mrenoj podjeli koja ve postoji na karti. U tim kvadratima registrirati, zabiljeiti i kartirati sve arheoloke karakteristike (tumuli, povrinski nalazi...) -nemogue je drati se striktno kvadrata, on je ionako virtualan, na terenu nikad nismo sigurni gdje on zavrava; zato uzmemo neke karakteristine markere (put, potok, dalekovod...) i po njima odreujemo granice. Taj kvadrat je "osnovna jedinica terenskog pregleda" -za svaki nalaz se upisuju kordinate, danas je sa GPS-om to jednostavno *topografska karta - reljef prikazan pomou izohipsi, ucrtana hidrografija, simboli i legende, nazivlje...

Faktori otkria
1) teorijska i empirijska znanja o vrstama, tipovima, uobiajenim pozicijama nalazita - tj. ovo to sad radimo, uenje metodologije i iskustvo 2) topografija - pojave u krajoliku (mikroreljef nam je zanimljiv, on nije nastao prirodnim djelovanjem, nego djelovanjem ovjeka) 3) pojave u vegetaciji, tlu, vlanosti, polimorfizam.... 4) povrinski nalazi 5) spolije 6) toponimi 7) podatci lokalnog stanovnitva 8) legende i predaje

Hrvatska osnovna karta (HOK) je osnovna slubena dravna karta i izrauje se u mjerilu 1:5000. Slubena dravna karta kodirana je slika prirodnih i izgraenih objekata zemljine povrine koja se izrauje za cjelokupno podruje Republike Hrvatske.

28

18.1.2013

2a) Pojave u krajoliku, "Landscape marks"


-svako nalazite posljedica je razliitih aktivnosti koje se odvijaju na nekom mjestu -sve te ljudske aktivnosti dovele su do vee ili manje promjene prvotnog oblika krajolika, nastaju odreenim zahvatima kojima se teren prilagoava potrebama zajednice -neto to je drukije od svega u svom okruenju, nisu bitni ni tlo, ni vegetacija... -jasna artificijelna forma vidljiva sama po sebi -pravilne forme nemogu nastati prirodnim procesima - to se oitava u 2 pravca: 1. akumulacija - nakupljanje naslaga materijalne kulture + arhitektonskih elemenata 2. ukapanja, niveliranje - da se teren prilagodi potrebama zajednice npr. Gradina Venac -vidljiva je sa svih strana i automatski dolazimo do spoznaje o postojanju nalazita -ispred gradine je ukopan jarak, uz njega je limitni tumul koji titi tu lingulu -sama padina lingule je terasirana da bi se postiglo dovoljno mjesta za same stambene objekte Gorica Sovii -gradina na linguli -ispred gradine postoji "sedlo" to je posljedica stvaranja obrambenog rova i suhozidnog bedema na onoj strani na kojoj je bilo najlake pristupiti gradini

2b) Pojave u reljefu, "Shadow marks"


-rije je o mikro-reljefu, ne velikim, monumentalnim pojava -vidljive su u razliitim tonalitetima povrine koja se snima (svijetlo-sjena), a koji se registrira pod odreenim uvjetima -osvijetljenje mora biti pod istim kutom (ujutro ili kasno poslijepodne) -na temelju razlike od refleksije osvijetljenosti dobiju se snimke na kojima se mogu registrirati arheoloki lokaliteti -kose (i okomite) povrine vraaju cijelu koliinu svjetlosti ravno prema objektivu, tako da e onaj osvjetljeniji dio biti preeksponiran, onaj u sjeni podeksponiran, pa nam to ocrtava konture reljefa -ravne povrine budu jednako osvjetljene, jednako raspruju primljenu svjetlost

3) Pojave u vegetaciji (usjevima) "Crop marks"


-nastaju kada zatrpani zid ili jarak ili smanji ili povea rast usjeva djelujui na dostupnost hranjivih tvari mjenjajui dubinu tla -pojavljuju se u 2 vida: pozitivno i negativno - ovisi o koliini vlage koja je posljedica debljine tla, tj. depozita usjev nad ukopanim zidom (negativ) - kameni nasip,zidovi -u proljee je tu vegetacija uta jer je manja vlaga, a okolo zelena -u vrijeme klasanja je 30-40 cm nie -nakon nevremena posljedice su minimalne -u vrijeme dozrijevanja, vegetacija nad zidom je nia i ua od okolne koja je via i zelenija

29

-npr. Pakotane - sva vegetacija je vezana za zidove, neke biljne vrste jednostavno trae takvu podlogu, veu se za zidove -puzavice (npr. brljan) pokriju cijele strukture -naglaene nakupine vegetacije razliite od neposrednog okruenja usjev nad ukopanom jamom (pozitiv) - ukopani objekti, rovovi -u proljee je usjev vii i u koloritu razliitiji -u vrijeme klasanja je nad jamom usjev vii -nakon nevremena je vea teta -u vrijeme dozrijevanja je via i razlika je u boji, okolno je uto -u rovovima je zemlja rahlija, depozit je vei pa je i raslinje vie

3) promjene u tlu ("Soil marks")


-otkrivaju postojanje zatrpanih jaraka, bedema ili temelje promjenama boje tla uzrokovanim kada ralo zahvati i preokrene djelove zakopane tvorevine, donosei na povrinu -promjene boje ili konzistencije u tlu, tj. razlike u bojama ili konzistenciji -ocrtavaju neke konstrukcije (jarke, bedeme, temelje...), nisu pojave u vegetaciji ili reljefu! - vegetacije nema, treba se samo tlo vidjeti; oitavaju se na ravnim povrinama -mogu se nekada i kombinirati sa ostalim promjenama, npr. ako je pola konstrukcije ispod vegetacije (npr. ito), pola ispod tla koje ima drugaiju boju na konturama -najvidljiviji su na fotografijama slikanih za zimskih mjeseci -Munsell-ova tablica boja se koristi za to objektivnije dodjeljivanje imena boji tla

30

3) pojave anomalija u vlanosti


-tlo e ponekad takoer otkriti tvorevine putem razliitog zadravanja vlage-vlani tragovi-ili razliitosti u termalnim osobinama koje utjeu na topljenje snijega i leda (kanali za navodnjavanje, putovi, rovovi) -rije je o nekim kompleksima koji zbog naruene prirodne konzistencije ima razliitu akumulaciju vlage -ova pojava je vidljiva nakon obilnih padalina i kratko traje, ostale pojave su stalne -konture nisu jasne, pravilne, izgledaju kao fleke

3) pojave polimorfizma
-lokalitet vidljiv na nekoliko naina - isti lokalitet snimljen zimi - soil marks, a dok je vegetacija na njemu - crop marks -svojstvo neke pojave da se iskazuje na vie naina PROBLEMI INTERPRETIRANJA ovih pojava/promjena - promjene mogu nastati i zbog prirodnih geolokih formacija

4) povrinski nalazi
-rano proljee - nema snijega ni bujne vegetacije -sitna arheoloka graa iz povrinskog dijela depozita sistematizirana prema nalazitima -nema arheolokog nalazita na kojima ne postoje! -na povrinu dolaze obradom zemlje, djelovanjem prirodnih procesa (erozija)... -promjene u boji tla + ulomci arheolokih nalaza = siguran lokalitet -ostaci zidova su takoer povrinski nalazi (debljina nam sugerira razdoblje, prapovijest, antika, srednji vijek...) -podpovrinski pregled -zasjeemo travu i pomaknemo taj gornji humus poput tepiha da doemo do nalaza, u sluaju da na povrini nije vidljivo nita (a info o nalazima na tom mjestu smo dobili od lokalaca) -ovo je prepedantan pristup, nama je bitna samo informacija jeli na tom mjestu ima ili nema nalaza, nije bitno gdje se koji komadi nalaza nalazi, zato -napravimo malu sondu (0,5x0,5m, moe i manja), samo da potvrdimo ima li tu ikakvih nalaza, povrinske grae i ima li depozita. Na vie mjesta napraviti male sonde da utvrdimo sigurnost u postojanje nalazita i utvrdimo na kojem se prostoru nalazite rasprostire -mi se ne moemo vratiti sa terena, a da sa sobom ne donesemo nalaze koji e potvrditi sve napisano u kartonu i dnevniku. Stoga mi skupljamo nalaze u vreice sa signaturom te ih kasnije obraujemo i te podatke unosimo u kartone -uvamo ih u kutijama! na kojima mora biti (i na poklopcu i kutiji) signatura

5) spolie
-sv. Antun u Galianu - oltarna pregrada uzidana negdje -ukazuje nam na postojanje nekih starijih objekata u neposrednoj blizini - saznati odakle je razgovorom, predajom... 31

6) Toponimi
-nazivi koji trajno odreuju razliite tipove zemljopisnih pojedinosti, a nastaju u razliitim vremenskim periodima i na razliitim osnovama. U arheolokom kontekstu mnogi od njih imaju vrijednost sigurnog indikatora jer su nastali kao posljedica postojanja arheolokih objekata i nalaza -uvijek postoji niz tradicionalnih, religijskih, zemljopisnih... razloga toponima koji su uvijek odreivali stanovnici, nikad neke uprave npr. Tell el Amarna Catal Hoyuk Tepe Hisar Tell Halaf Asikli Hoyuk Yumuk Tepe (Mersin) Tell Kasura -kod ovih primjera vidimo da se radi o 3 govorna podruja, a rijei tell, hoyuk i tepe oznauju isto-brijeg, uzvisina, vrh. Sva ova 3 pojma ujedno i oznaavaju ono to mi u arheologiji nazivamo naselja tipa tell -tell je naselje koje pripada neolitiku: karakteristian je za Bliski Istok -u Turskoj tepeh, u Tesaliji magula (Souphli, Otzaki, Azmaka mogila), Bugarskoj mogila/mogilnik -Makedonija - tumba (Velika,Optiarska tumba (od tal. tomba = grob)) -narav toponima moemo podijeliti na nekoliko skupina: 1)asocijativnog karaktera 2)deskriptivnog karaktera 3)memorijalnog karaktera 4)nastali na starijim jezinim osnovama 5)povezani s privrednim i ostalim djelatnostima 25.1.2013

1. Asocijativnog karaktera
-nastaju kao odgovor lokalnog stanovnitva na postojanje neke arheoloke formacije -tako se osnova grad pojavljuje u oblicima gradina; varijante: Gradina, Gradac, Gradaac, Ograenik... -u nekim sluajevima toponimi su zaboravljeni, pa je on prenesen na neku drugu topografsku pojedinost, pa tako nailazimo na sela Podgradina, Podgrae. Ovdje ne nailazimo na toponime, ve je to preneseno na suvremenu ruralnu aglomeraciju. -same te aglomeracije nisu arheoloki vrijedne, ve nam taj naziv sugerira da se u iroj ili uoj okolici nalazi neka gradina -isto tako i s toponimima Zagradina, Zagrad, Starigrad, Novigrad -slino je i s toponimima koji se udaljavaju od toponima grad, pa tako nailazimo Dvor, Dvorovi, Katel, Katili (talijanska utvrda) , Fortica (Fortezza) kod Sarajeva -ovi toponimi nam sugeriraju na postojanje arh. lokaliteta ali i o njegovom karakteru Guvnine-nalazite gradinskog tipa, prapovijesnog karaktera -naziv potjee od rijei guvno to oznaava mjesto gdje se mlati ito. Taj prostor je dozidan kamenjem i poploan pa je svom obliku slian gradinama Okolite-naselje tipa tell,sam naziv nas podsjea da je neto bilo okrueno Zemunice-nastalo je kao asocijacija na siromane ljude koji ive u jamama 32

2. Deskriptivnog karaktera
-radi se o nazivima koji opisuju pojedinu topografsku karakteristiku a cilj im nije objanjenje iste Gomila + izvedenice-Gromila,Gromiljak,Gromaa,Nasuta Gomila,Zaspa-toponimi ovog tipa upuuju na tumule s jedne, s druge strane i na limitne tumule na gradinama koji ine dio fortifikacijskog sustava Grebnice-spada u skupinu deskriptivnih toponima, a esta je u Zagori i Hercegovini a takoer i drugim podrujima ali u drugaijim varijantama -oni nastaju spoznajom lokalnog stanovnitva da na nekom prostoru postojigroblje, ali oni ne znaju tko je na njemu pokopan pa izbjegavaju gradnju na tom prostoru i openito ga izbjegavaju Grko groblje-groblje koje se ne uklapa u standardnu predodbu lokalnog stanovnitva ogroblju. Ovaj toponim se najee odnosi na nekropole pod stecima. Zidak, Zidine + izvedenice-oni su uvijek vezani za fortifikacijski sustav koji je zadravao neku svoju izvornost

3. Memorijalnog karaktera
-oni se vezuju uz nalazita sakralnog karaktera, a njihov karakter i znaenje se nastoji zadrati u usmenoj predaji -Crkva, Crkve, Manastirine, Biskupija -Sv.Vid, Sv.Spas,Lovreine -vezane su za titular kome je bila posveena crkva ili samostan -Kaptol-vezan je za vrh crkvene hijerarhije -Remete, Remetinec-samostan, nastalo od grke rijei eremeta to znai pustinja, monah pustinjak (od samostanskog objekta nije nita ostalo,samo uspomena)

4. Nastali na starijim jezinim osnovama


-radi se o nazivima koji su u najeem broju nastali iz latinskog jezika Castra Novalis-Novalja Carnuta-Kornati Silva-Silba Stagnum-Ston

5. Povezani sa privrednim djelatnostima


-povezani su s privatnom ili nekom drugom djelatnou Rudnik Srebrenica Pazarite, Veliko Trgovite Veliki Tabor (tabor, ma. - boravak, logor) Mostine / Kula / Straa upine (keramika) Carina Kordun (franc. cordon-prolaz)

7) 8) intervju s lokalnim stanovnitvom


-lokalno stanovnitvo je najbolji poznavatelj tog prostora -postojanje neke legende, tradicije, u obliku pria (zakopano blago, hajduci, podzemni hodnici...) 33

Dokumentacija terenskog pregleda (konvencionalnog tipa)


Dnevnik sadri: -vrsta terenskog pregleda -podruje terenskog pregleda -tijek i dinamika provoenja terenskog pregleda -zapaanja i primjedbe voditelja tp, skice... Registar nalazita je registar svih nalazita koja se upisuju po vremenu otkria -redni broj, naziv lokaliteta, lokacija, osnovno vremensko odreenje (prapovijest, antika...), broj kartona nalazita (svaki lok. ima svoju osobnu iskaznicu :D) -Registar moe biti i objavljen, ali ne kao suhoparan popis Karton nalazita - "osobna iskaznica" svakog lokaliteta Najvaniji dio svakog terenskog pregleda. On sadrava sve vane elemente i podatke o pojedinim lokalitetima. Svaki karton se razlikuje od voditelja do voditelja. Sadri: broj kartona, datum tp, podruje tp (sekcija, tj. oznaava koji dio/list topografske karte je pregledan), naziv lokaliteta (toponim-onaj koji vrijedi kod lokalnog stanovnitva), pozicija (Zadar, Krneza, 50 m od crkve- od neeg to je trajno; mikrolokacija; broj katastarske estice, prezime vlasnika, koordinate...), vrsta lokaliteta, opis lokaliteta, postojee strukture (kameni zidovi, buka, cigla), karakteristini nalazi (vani su za osnovnu orijentaciju lokaliteta u vremenskom i kulturnom smislu), vremensko i kulturno odreenje (prapovijest - neolitik impresso k.), stanje sauvanosti, stupanj ugroenosti, mogunosti istraivanja Tehnika dokumentacija - geodetski snimci, crtei - skice (mogu katkad zamijeniti geodetsku snimku a njihova je funkcija predoit stanje vidljivih struktura i njihov poloaj) Ne mora se uvijek raditi geodetski snimak, nije obavezan. Tehnika dokumentacija se uva u veeeeelikim fasciklama :D, u ladiarima (kao onaj u praktikumu) Fotodokumentacija - negativi (crnobijeli i u boji), digitalni snimci, kontakt kopije, kolor pozitivi, avionski snimci, video snimci. Fotodokumentacija se moe nalaziti i u kartonu nalazita. Na fotografiji lokalitet mora uvijek biti u centru! Povrinski nalazi -sitna arheoloka graa iz povrinskog dijela depozita sistematizirana prema nalazitima -mi se ne moemo vratiti sa terena, a da sa sobom ne donesemo nalaze koji e potvrditi sve napisano u kartonu i dnevniku. Stoga mi skupljamo nalaze u vreice sa signaturom te ih kasnije obraujemo i te podatke unosimo u kartone -uvamo ih u kutijama! na kojima mora biti (i na poklopcu i kutiji) signatura Priprema plana istraivanja -formulacija, sakupljanje i biljeenje dokaza, obrada i analiza, publiciranje

34

1.2.2013

5. Terenski pregled #2 - ekstenzivni i intenzivni (pregled po mrei)


-Ovo je relativno novi pristup i poinje se uvoditi od 1963. paralelno sa previranjem unutar arheologije (sa razvojem Nove arheologije). Prije 60-ih godina najbitnije stvari su bile tipologija i klasifikacija, pa je tako svaka i najmanja promjena na oblicima bila osnova za stvaranje nove tipologije. Tako veliki broj tipova nije imao smisla, pa su osnovni uvjeti spoznavanja, rekonstrukcije i interpretacije svih realnih oblika ivota bili nemogui. Kao reakcija na ovu pojavu razvila se tzv. Nova arheologija. -Pobornici ovog pravca zalagali su se da se arheologija vrati na pravi put. Zbog svog kritinog pristupa dolo je i do promjene u terenskom pregledu. -Svrha ekstenzivnog terenskog pregleda bila je nadopunit konvencionalni (klasini) terenski pregled dok je intenzivni terenski pregled vie vezan za poznate lokalitete. Ove metode imaju multidisciplinarniji pristup od konvencionalnog pregleda. Konvencionalni tp -obuhvaa se 10-100 etvornih metara -voen je faktorima otkria Extenzivni i intenzivni tp -minuciozniji -obuhvaa se manja povrina -ne iskljuuje faktore otkria, ali nije voena samo njima -ukljuuju se strunjaci iz drugih znanosti -nema podjela na lokalno, ciljano... istraivanje kao u konvenc. Tp -sva istraivanja su sustavna!

-ekstenzivni tip je baziran najvie na registriranju novih nalazita, dok se intenzivni bavi veinom ve poznatim lokalitetima.

a) Ekstenzivni terenski pregled


-Iskljuuje sva ona polazita na kojima se bazira konvencionalni tp (bazirana na faktorima otkria) -Vri se sustavan pregled terena. Cilj se ne svodi samo na registriranje arheolokih potencijala nego i nalaza na tom prostoru -nalazita se promatraju, to su mjesta ivljenja, promatraju se po ambijentu. Promatraju se prema potencijalima svih vrsta(hidrologija, geologija, vegetacije, sirovine, ua geografija), suoodnos s okolinom. -Prvi put upotrebljen u mesinskoj ekspediciji 1961.g. -Kod nas je ovakav tip tp proveden na prostoru Ravnih Kotara od strane John Chapmana i ime Batovia unutar projekta Neotermalna Dalmacija (1982-86) -Prilikom realizacije ovog plana, zadano podruje je podijeljeno u transekte jednake irine, ali postavljanje je uvjetovano prirodnim predispozicijama. U ovom sluaju (Neotermalne 35

Dalmacije) irina transekta bila je oko 100 m (obino je irina 15 - 20 m - to se uzima kao prosjek kojeg moe istraiti jedan istraiva). Sama mrea nije fiziki bila postavljena, ve se ona vizualno razvijala na topografskoj karti. Svaki lan je opremljen sa kartom i kompasom, pa se na taj nain prati jedan pravac. -Osnovna jedinica ekstenzivnog tp je transekt koji je podijeljen na manje dijelove o ijoj veliini odluuje voditelj terena. Kod ovog pregleda iskljueni su i faktori otkria, osim empirijskoteorijskih spoznaja. Ovdje takoer nema podjele prema karakteru i opsegu, tu je sustavni terenski pregled pa nema subjektivizma i namee se zahtjev za sustavnou. Takoer nema ni ciljanih pregleda ve ovdje sve uzorimo i prikupljamo sve povrinske nalaze, te ih dokumentiramo i precizno kartiramo. teorijski primjeri->prvo odaberemo jedan vei prostor te ga podijelimo na brojane i alfabetske oznake. Kad odabiremo uzimamo one zone koje su reprezentativne. Taj prostor dijelimo na transekte i oznaavamo ih slovima i brojevima.

Dokumentacija
Kao i kod konvencionalnog pregleda mi ovdje nemamo univerzalne formulare, ve se oni rade prema zahtjevima terena i voditelja tp Karton lokaliteta sadri: -broj kvadrata (koji smo mi odredili) -broj lokaliteta -broj kvadrata na karti (koji ve postoji na topografskoj karti) -lokalni naziv (toponim) -datum nalaza -ime pronalazaa i ako nas je netko uputio na neku informaciju -vrsta nalazita(naselje, naselje + nekropola, gradina, crkva...) -doba(paleolitik,mezolitik...) -smjetaj nalazita (Crno Vrilo, Zekii, katastarska estica...) -topografija -nagib zemljita (bez,mali,vei, strmina...) -postotak erozije -terase (ima, nema) -druga vrsta oteenja -vrsta ugroenosti -geologija (za to nam treba geolog na terenu) -pedoloki tip (vrsta zemlje) -pedoloka kiselina (utjee na sauvanost ostataka) -rezervne vode (udaljenost, sezonska upotreba, koliko je jak izvor) -vrste vjetrova; izloenost vjetru (izloeno, zaklonjeno) -vegetacija (grmlje, nisko, visoko raslinje, uma) -obrada (vonjak,vinograd,polje,livada - poljoprivreda utjee na ouvanost lokaliteta) -broj kvadrata za skupljanje uzoraka -doneeni materijal -ostavljeni materijal 36

b) Intenzivni terenski pregled


-Ovdje nije rije o pregledu prostora nego o pregledu nalazita (NE istraivanje! nego samo pregled). Otkriva se ve poznati lokalitet (tj. pregledava). Taj pregled se provodi prema mrei koja pokriva lokalitet i to u njegovoj punoj veliini, ali i izvan postavljenih gabarita (ne virtualna, nego fiziki postavljena). Cijeli prostor bio je podijeljen na transekte sa manjim dijelovima. -Osnovni cilj ove metode je utvrivanje postojanja same arheoloke grae i njezina disperzija, odnosno koncentracija. Povrinska disperzija nalaza moe biti pokazatelj veliine lokaliteta, ali i razliitih vrsta aktivnosti koje su se na pojedinom dijelu lok. odvijale, tj. o nalazitu se moe stei neka slika i bez njegovog iskopavanja -Nova arheologija je isticala destruktivnost arheologije - ona i jest destruktivna po naravi svoje metodologije - ova metoda polazi od pretpostavke da je lokalitet bolje ne istraivati (tj. iskopavati) zbog nerazvijenosti arheolokih metoda i njihove destruktivnosti Takoer, ova se metoda bavi: 1)odnosom keramike i ostalih artefakata 2) uestalou i koncentraciji pojedinih vrsta nalaza (gdje ima vie, a gdje ima manje komada keramike, mozaikih kockica...) -Mrea ne mora biti postavljena u ortogonalnom naelu i obliku, nego moe biti i u krunoradijalnom obliku. -Za razliku od ekstenzivnog pregleda gdje je mrea vizualno tj. imaginarno postavljena, kod intenzivnog pregleda ona je fiziki postavljena tj. teren je iskolen pa se tako uzorenje provodi unutar te zadane mree. -Koristi se vie osoba, i manjije razmak meu njima nego kod ekstenzivnog tp (manja je irina transekta). -Kretanje moe biti u nekoliko pravaca, tako da se vie osoba kree po jednom transektu, a kada dou do kraja onda se vraaju po drugom transektu. Isto se to odnosi i na kretanje po krunom i kruno-radijalnom Kretanje unutar jedinice moe biti: -u linijama uvijek u istom pravcu -u 2 pravca koja se sjeku pod pravim kutom -kaotino (samo na malim povrinama)

Dokumentacija intenzivnog tp
-broj kvadrata -broj kvadrata za sakupljanje -tko je popunio dokumentaciju -doneeni materijal -ostavljeni materijal -keramika: (ukupna teina i broj) osnovne karakteristike, vremenska pripadnost, nacrtna, fotografirana.... -druge vrste peene zemlje (kuni lijep, opeka, tegule)

37

-orue od kamena: (ukupna teina i broj) broj retuiranih komada, oblik rukotvorine-rezai, strugala,iljci,svrdla, tehnoloki tipovi-neobraeni materijali, jezgra,otpadak jezgre, geoloka vrsta, crtani komadi, fotografirano.... -druge vrste kamenih izraevina -metalni nalazi -osteoloki nalazi (obraen,neobraen), vrsta -to se tie keramike i kamenih izraevina, prije je bilo popularno mjeriti njihovu teinu, mislei da se time dobivaju neki relevantni podatci. Danas se to vie ne radi, jer je potpuno nepotrebno. Uzorenje - uz pomo metalnog okvira 1x1m, na svakom kvadratu se primjeni isti pristup, npr. u svakom se uzori kvadrat u gornjem lijevom kutu odreene veliine i prikuplja se SVE - to ilustrira odnose cijelog kvadrata Svi nalazi se kartiraju! Koliinu, vrstu i raspored nalaza u prostoru bitno je predstaviti na karti histogramima, brojano, simbolima, raster (gustoa rastera).... (slika )

Ove metode ne daju cjelovitu sliku terana! Iz povrinske distribucije nalaze se ne moe dobiti slika o distribuciji, rasponu i karakteru artefakata niih slojeva 38

6. Zrano Rekognosciranje (zrana fotografija)


Razvija se tokom 2.svjetskog rata s razvojem zrakoplova i tehnologije (fotografiranja). -5., 6. i 7. (8.?) mjesec su najpogodniji za snimanje! -letjelice, baloni, lake letjelice - paraglajderi, bespilotne..., a najee iz malih zrakoplova, na visini od oko 800 m -Postoje 2 tipa zranih fotografija: kose i vertikalne -kose su obino slikane od strane arheologa ili se smatraju arheoloki znaajnijima -vertikalne su rezultat nearheolokih istraivanja (npr. kartografskih) -Zrana fotografija podrazumijeva ili snimanje pod odreenim kutom ili odreeni tip osvijetljenja ili odreenu kameru ili filmova osjetljivih na odreene spektre -pankromatsko (crno-bijelo), kolor, infracrveno, ultraljubiasto - dijelovi spektra koji se koriste zbog poboljanja kvalitete jer se indicije ne vide katkada dobro kod C/B i kromatskog -i multispektralno - isti lokalitet u vie spektara snimljen - dopunjavaju se -primjenjuje se i za snimanje potopljenih oblika, samo mora biti bunaca Namjena: -registriranje nalazita -dokumentiranje (iscrtavanje, izrada tlocrta) nalazita -dokumentiranje tijeka i rezultata iskopavanja -ciljano voenje iskopavanja -usporeivanje s geofizikim metodama istraivanja -za arheologiju je zrana fotografija zanimljiva jer registrira 3 vrste pojava vanih za prepoznavanje arheolokih lokaliteta 1) pojave u reljefu (mikrotopografske) - shadow marks 2) pojave u vegetaciji (usjevima) - crop marks 3) promjene u tlu - soil marks - pojave u krajoliku - landscape marks - anomalije vlanosti -polimorfizam Pojave u reljefu, "Shadow marks" -rije je o mikro-reljefu, ne velikim, monumentalnim pojava -vidljive su u razliitim tonalitetima povrine koja se snima (svijetlo-sjena), a koji se registrira pod odreenim uvjetima -osvijetljenje mora biti pod istim kutom (ujutro ili kasno poslijepodne) -na temelju razlike od refleksije osvijetljenosti dobiju se snimke na kojima se mogu registrirati arheoloki lokaliteti -kose (i okomite) povrine vraaju cijelu koliinu svjetlosti ravno prema objektivu, tako da e onaj osvjetljeniji dio biti preeksponiran, onaj u sjeni podeksponiran, pa nam to ocrtava reljef -ravne povrine budu jednako osvjetljene, jednako raspruju primljenu svjetlost -ovdje kut snimanja nije bitan, promjene e se uoiti, bitno je samo da je osvjetljenje pod otrim kutom 39

Pojave u vegetaciji (usjevima) "Crop marks" -nastaju kada zatrpani zid ili jarak ili smanji ili povea rast usjeva djelujui na dostupnost hranjivih tvari mjenjajuiu dubinu tla -pojavljuju se u 2 vida: pozitivno i negativno usjev nad ukopanim zidom (negativ)-kameni nasip,zidovi -u proljee je tu vegetacija uta jer je manja vlaga, a okolo zelena -u vrijeme klasanja je 30-40 cm nie -nakon nevremena posljedice su minimalne -u vrijeme dozrijevanje vegetacija nad zidom je nia i ua od okolnog koji je vii i zelen -npr. Pakotane - sva vegetacija je vezana za zidove, neke biljne vrste jednostavno trae takvu podlogu, veu se za zidove -puzavice (npr. brljan) pokriju cijele strukture -naglaene nakupine vegetacije razliite od neposrednog okruenja usjev nad ukopanom jamom(pozitiv) -ukopani objekti, rovovi -u proljee je usjev vii i u koloritu razliitiji -u vrijeme klasanja je nad jamom usjev vii u prosjeku 30 cm -nakon nevremena je vea teta -u vrijeme dozrijevanja je via i razlika je u boji, okolno je uto -u rovovima je zemlja rahlija, depozit je vei pa je i raslinje vie Promjene u tlu ("Soil marks") -otkrivaju postojanje zatrpanih jaraka, bedema ili temelje promjenama boje tla uzrokovanim kada ralo zahvati i preokrene djelove zakopane tvorevine, donosei na povrinu -promjene boje ili konzistencije u tlu, tj. razlike u bojama ili konzistenciji -ocrtavaju neke konstrukcije (jarke, bedeme, temelje...), nisu pojave u vegetaciji ili reljefu! vegetacije nema, treba se samo tlo vidjeti; oitavaju se na ravnim povrinama -mogu se nekada i kombinirati sa ostalim promjenama, npr. ako je pola konstrukcije ispod vegetacije (npr. ito), pola ispod tla koje ima drugaiju boju na konturama -najvidljiviji su na fotografijama slikanih za zimskih mjeseci Pojave anomalija u vlanosti -tlo e ponekad takoer otkriti tvorevine putem razliitog zadravanja vlage -vlani tragovi - ili razliitosti u termalnim osobinama koje utjeu na topljenje snijega i leda (kanali za navodnjavanje, putovi, rovovi) -rije je o nekim kompleksima koji zbog naruene prirodne konzistencije ima razliitu akumulaciju vlage -ova pojava je vidljiva nakon obilnih padalina i kratko traje, ostale pojave su stalne -konture nisu jasne, pravilne, izgledaju kao fleke

Pojave polimorfizma
-lokalitet vidljiv na nekoliko naina - isti lokalitet snimljen zimi - soil marks, a dok je vegetacija na njemu - crop marks -svojstvo neke pojave da se iskazuje na vie naina

40

Dokumentiranje nalazita prema zranoj fotografiji:


-na softveru otklonimo devijacije koje su nastale prilikom slikanja -radi se usporedba zrane fotografije i mjerenje specifinog otpora tla -zrana fotografija je podloga za usmjeravanje iskopavanja -problemi- ne znamo to pojave predstavljaju (koloristike pojave)

LIDAR (Light detecting and ranging)


Lasersko skeniranje iz zraka. Jedna od najuinkovitijih metoda prikupljanja velike koliine raznovrsnih prostornih informacija u kratkom vremenu. -Instaliran je u helikopter ili zrakoplov, koristi blisko-infracrveni dio elektromagnetskog spektra (laser) za aktivno prikupljanje podataka. -Koristei automatske i poluautomatske tehnike filtriranja podataka, mogue je iz izvornih podataka kreirati nekoliko proizvoda: digitalni model reljefa, digitalni model vegetacije, digitalni model povrine -prednost helikoptera nad zrakoplovom-helikopter ima sposobnost lebdenja, moe se zadravati na jednom mjestu u zraku -velika prednost je to se moe snimati danju, nou, kada je oblano, sunano Nain rada: Emitira se impuls laserske svijetlosti uz precizno biljeenje vremena. Detektira se refleksija tog impulsa od objekta uz precizno biljeenje vremena. Koristei konstantnu brzinu svijetlosti vremenske razlike izmeu emitiranja i reflektiranja koristi se za raunanje direktne udaljenosti izmeu senzora i objekta. Uz pomo vrlo tonog poloaja senzora dobivenog iz satelitske navigacije (GPS) i orijentacije senzora dobivene iz inercijalne jedinice (IMU) izraunavaju se pravokutne xyz koordinate toaka reflektirajue povrine -minimalna daljina skeniranja-30 m -maximalna daljina skeniranja-3000 m -tonost - 20 mm

41

7. Geofizike metode
-glavna funkcija ovih metoda je otkrivanje nalazita (u nekim sluajevima), utvrivanje arheolokog potencijala ve poznatih nalazita za pripremanje istraivanja -danas se ove metode primjenjuju kao komplementarne 1. metoda mjerenja geoelektrinog (specifinog) otpora - Electrical resistivity 2. geomagnetna metoda - Magnetometry 3. metoda georadara- GPR - Ground penetrating radar 4. detekcija metala- Metal detectory 5. geoloko buenje- Geological drilling -sve ove metode se baziraju na anomalijama u tlu i svaka ima svoje podruje, odnosno narav istraivanja na kojima se temelji -bliske su novoj arheologiji ije je osnovno polazite zasnovano na principu neunitavanja lokaliteta. Znaenje geofizikih metoda u arheologiji 1. nedestruktivnost - sva mjerenja se obavljaju bez obzira na strukture i ne uzrokuju unitenja, nema micanja mlaih da bi se dolo do starijih slojeva (Nova arh.) 2. mjerenja su in situ-izvode se na intaktnim povrinama u njihovom prirodnom stanju tako da prosljeuju stvarne geofizike mjerne parametre 3. neogranien pristup i ponovljivost mjerenja - mjerenja se mogu provesti bez ogranienja i mogu se ponoviti s istom mjernom opremom, uzimajui u obzir iste parametre unosa mjerenja 4. kontinuitet prikupljanja podataka - podaci mjerenja su 2D vremenski profili proizvoljne duljine, koji se obrauju i pretvaraju u 2D dubinske sekcije 5. mjerenje veeg broja usporednih profila - podatke je mogue obraditi i prikazati kao 3D, koji su pregledniji Temelji metoda -iako su metode razliite postoji zajednika komponenta u njihovoj teoriji rada -Glavna karakteristika svih geofizikih metoda Postoji sprava koja odailje (emitira) impulse ili valove. Ti valovi odlaze u tlo te se ponovno vraaju na povrinu.Uz sam ureaj nalazi se i antena koja hvata valove i impulse koji su odbijeni od nekog objekta ili arheoloke strukture. Svi valovi se pohranjuju na magnetsku vrpcu ili su prikazani na display-u. -Svaka pregledana povrina mora imati postavljenu kvadratnu mreu, provodi se planski -Ova istraivanja rade se sukcesivno i to po blokovima veliine 10x10 m ili 20x20 m -Svaki taj blok se podijeli na manje transekte irine 1 m -Bit metoda je registriranje anomalija u odreenom podruju geofizikih mjerenja koje su rezultat postojanja nekih arheolokih struktura ispod povrine zemlje

42

1) Metoda mjerenja specifinog otpora tlapri protoku elektrine energije


-Metoda geoelektrinog otpora je primarno geoloka metoda iji je cilj bio utvrditi geoloki sastav na veim dubinama i velikoj povrini. Poela se upotrebljavati 20ih godina u geologiji i graditeljstvu -Temelji se na elektrinom polju koje se pod povrinom uspostavlja s jednosmjernim galvanskim lankom i parom strujnih elektroda. Drugim parom elektroda prate se promjene u potencijalnoj diferenciji zemljita, koje se uz poznavanje struje, izraava u prividnom otporu odreenog volumena zemljita. -Volumen je odreen geometrijskim imbenikom-nainom razmjetanja 4 elektroda na povrini. U geologiji su te 4 elektrode u veini sluajeva postavljene kolinearno, dok se u arheologiji najdjelotvornijom pokazala elektrodna konfiguracija koja se naziva TWIN PROBES, odnosno metoda elektrodnih blizanaca-taj naziv oznaava 2 para elektroda, pri emu jedan par (strujna i potencijalna elektroda) stoji nepomian na jednom mjestu, dok se drugi (jednak) par mjernih elektroda nalazi praktiki beskonano udaljen. -Elektrini tok koji tee kroz tlo na definiranoj prostornoj veliini-volumenu (prostorni metar) uvjetuje potencijalne razlike u otpornosti. Mjerenje otpornosti temelji se na injenici da se elektrina provodljivost arheolokih objekata razlikuje od medija u kojemu se nalaze. -Na to utjeu u najveoj mjeri imbenici koji kontroliraju raspodjelu vlage u tlu koja je ovisna o koliini padalina, teksturi, strukturi i konzistenciji tla, odnosno arheolokog depozita i pripadajuih struktura. -Otpor ovisi o 3 faktora: sastav tla, koliina vlage i koliina iona -koliina vlage je obrnuto proporcionalna otporu-to je vea vlaga manji je otpor i obrnuto. -u teoriji metoda podrazumijeva da razliite vrste tla razliito provode elektrini tok. -kompaktnija tla pruaju vie otpora od rastresitijih tla. -povrine s puno kamena tee provode tok pa je otpor vei. -koliina iona ovisi o koliini organskih tvari. Arheoloke formacije imaju velike koliine organskih tvari pa je koncentracija iona vea -ukopani objekti imaju veu provodljivost, a kameni objekti vei otpor. KOMPONENTE SISTEMA ZA MJERENJE ELEKTRINOG OTPORA: elektrode, kontrolna konzola, izvor energije, raunalo -metoda se uglavnom rabi za geoelektrino kartiranje, to znai da su oitovanja integralne vrijednosti otpora za neki volumen zemljita do odreene dubine -rezultate metode mogue je prikazati samo tlocrtno -to je jednostavna i djelotvorna metoda za otkrivanje zidova i veih jaraka -najvea dubina na kojoj se mogu otkriti ostaci arhitekture ovisi o udaljenosti 43

izmeu mjernog para elektroda koji kod standardne konfiguracije iznosi 0,5 m, to znai otkrivanje ostataka do najvee dubine od 1,5 m. -4 elektrode zabijene u zemlju sa meusobnim razmakom od 1 m (u 4 kuta kvadrata?) -sada imamo izvor energije koja se prenosi i inducira u elektrode zabijene u zemlju -iz 2 elektrode izbija energija, a 2 je primaju -koliina otpora se prenosi na raunalo i biljei na kontrolnoj konzoli -kada imamo zid tada imamo negativ, a kada je jama onda je pozitiv -ispis moe biti sa izolinijama+kolor ili samo kolor (mjerei otpor i grafiki nanosei izolinije dobiju se konture postojeih objekata) -nije ba primjenjiva za na krki kraj, previe kamenja

2) Magnetska metoda
(Geomagnetska metoda-Magnetometry) Magnetska metoda (Geomagnetna metoda - Magnetometry) jepasivna metoda jer se magnetometrima mjere lokalne promjene u vanjskom, tj. Zemaljskom magnetskom polju, koje su posljedica promjena u magnetskom susceptibilitetu materijala ispod povrine. Zadatak arheoloke geofizike jest prepoznavanje magnetskih anomalija, koje su posljedica razliitih vrsta arheolokih struktura, a koje su istodobno i nositelji razliitih tipova magnetizacije. -radi se prilikom terenskog rekognosciranja - priprema za terensko istraivanje -Zasniva se na termoremanentnim pojavama.U zemlji postoji eljezni oksid, taj se oksid prilikom izlaganja visokoj temperaturi magnetizira i ta estica zadrava taj poloaj zemljinog magnetskog polja u to vrijeme, pr.ostaci podnica koje su zapeene,ognjita Prilikom magnetske prospekcije ee se rabe mjerenja promjena gustoe magnetskog protoka zemaljskog magnetskog polja na (pseudo) gradijentni nain (nT/m) a rjee mjerenja totalnog magnetskog polja (nT). Gradijentni nain djeluje kao filter niskih frekvencija (high pass filter) to pojaava slabe magnetske anomalije malih objekata na malim dubinama (signal) i eliminira dugovalne anomalije koje su posljedica geoloke pozadine(um). Magnetska susceptibilnost je mjera udjela induciranog magnetskog polja -Magnetskom se metodom uspjeno otkrivaju ostaci arhitekture, kao i negativni oblici (jarci i jame) te osobito djelotvorno objekti s tzv. termoremanentnim tipom magnetizacije koji je tipian za peenu glinu (keramike pei), pei za taljenje metala, ognjita -Teoretski najvea dubina na kojoj se magnetskom metodom moe otkriti neka arhitektonska struktura ovisi o kontrastu u susceptibilnosti izmeu arheolokih ostataka i zemljita u kojemu se nalaze te njihovoj veliini,obliku i poloaju ispod povrine.

magnetska susceptibilnost svojstvo magnetske tvari, karakterizira posljedicu djelovanja magnetskog polja na tvari (pozitivna je na feromagnetske i paramagnetske tvari, a negativna na dijamagnetske tvari) termoremanentno pojava da ona mjesta koja su izloena visokoj temperaturi zadre svoj magnetizam remanentan, lat. remanere ostajati; koji je ostao od vee cjeline, preostali

44

-Kao samostalna prospekcijska metoda u arheologiji se rabi i aktivno mjerenje magnetskog susceptibiliteta. To se mjerenje obavlja na terenu ili na uzorcima u laboratoriju. Uzorci se mogu uzimati iz buotina, probnih sondi ili stratigrafskih jedinica tijekom iskopavanja. Na taj se nain utvruje povien susceptibilitet, koji je posljedica visokih temperatura, a rjee anomalije koje su posljedica anaerobnih uvjeta u otpadnim jamama, obrambenim jarcima Mjerenjem susceptibiliteta zemljita moe se primjerice precizno ograniiti podruje kontaminirano radom keramiarskih ili eljezarskih radionica. Promijenjen susceptibilitet zemljita esto je jedini trag prapovijesnih nalazita oteenih erodiranjem zemljita -Osim za rekognosciranje koristi se i za apsolutno datiranje -Radi se istim metodolokim postupkom (hodanje po trakama) -Odailja alje signal koji prolazi kroz zemlju. Prijamnik prima signal i registrira devijacije u prostoru. -Rezultati mogu biti napravljeni koloristiki i/ili grafiki

3) Georadar
(Geophysical radar-GPR (Ground penetrating radar) Georadarje skraeni naziv od Geophysical Radar koji se odnosi na primjenu uobiajene radarske tehnologije u svrhu geofizikih istraivanja ili istraivanja vrstih materijala. Georadar se takoer esto naziva i GPR (eng. Ground Penetrating Radar). Georadarska tehnologija temelji se na analizi kontroliranog odailjanja elektromagnetskih valova u strukturu/tlo u svrhu njihovog istraivanja. Tijekom faze rada na terenu, elektromagnetski valovi se odailju i primaju pomou odgovarajue hardverske opreme. Tipian georadar sastoji se od antene, centralne jedinice i kompjuterskog sustava. Tijekom faze analize (koritenje rezultata), obradom snimljenih podataka pomou posebnih raunalnih programa dobija se 2D ili 3D slika podzemlja ili ispitivane strukture. Georadar (GPR-ground penetrating radar) razvijen je za otkrivanje podpovrinskih struktura u prvoj polovici 80-ih godina prolog stoljea, a u arheologiji je postao stvarnost tek sredinom 90-e prolog stoljea. Prije toga nisu bili dostupni softverski alati za uinkovitu obradu ogromnih koliina podataka i stvaranje uinkovitog 3D prikaza, interaktivnu analizu i interpretaciju 3D okruenja. Prvi primjer koritenja georadara u arheologiji datira iz 1976. u Chaco kanjonu (Novi Meksiko), a njegovo koritenje u takvim istraivanjima kasnije je uvelike proireno. komponente-kontrolna konzola, izvor energije, raunalo, fiberoptiki kabel, predajnik, prijamnik, antene -imamo izvor energije i kontrolnu konzolu iz koje idu elektromagnetski valovi uz pomo fiberoptikih kablova u predajnik -iz predajnika elektromag. valovi se emitiraju u zemlju i vraaju u prijemnik iz kojeg se podaci alju u raunalo i tamo se oitavaju anomalije (bri ili slabi protok valova) Centralna jedinica georadarskog sustava odailje elektromagnetske valove velikih brzina. Kada elektromagnetski valovi putuju u tlo (ili unutar strukture), materijal postupno apsorbira energiju valova. No, ukoliko val naie na diskontinuitet (pukotinu, promjenu materijala i sl.), jedan dio vala se refraktira i nastavlja svoje putovanje u podzemlje ili kroz strukturu, dok se drugi dio 45

reflektira, vraa na povrinu i biljei. Ovakvo snimanje podataka omoguuje vremenski presjek refleksa generiran heterogenou strukture ili podzemlja. Georadar moe uinkovito identificirati negativne strukture, kao to su: jarci, rovovi, usjeci, kanali, tuneli i sl. Dubina raspona ovisi o uestalosti emitira antena je na 200 MHz antene, esto se koristi za cca. 4,5 m. Pored antene na frekvencijski raspon i dubinu sadraja utjee i vlaga u tlu koja je vrlo ozbiljna prepreka za irenje elektromagnetskih valova. Na 2D georadarskim profilima pouzdano prepoznavanje arhitekturne ostaje samo u relativno "istim" situacijama gdje se nalaze u ruralnim podrujima u glini ili pjeane gline. Danas ve postoje vrlo kvalitetni 3D softverski moduli koji se koriste neposredno za arheoloka aplikacije. Najprikladniji objekti za upotrebu GPR-a u arheologiji: jame zasute drugaijim materijalom od okolice kanali, rovovi, tuneli ognjita kameni temelji na sitozrnoj osnovi glina, kamen ili drvo u mokrom ili suhom sitnozrnom vulkanskom materijalu pei stambeni prostori kovinski objekti glineni zidovi u sitnozrnom materijalu stratigrafske jedinice tanje od valne duljine antene predajnika -prvi primjer koritenja datira se u 1967. godinu u Chaco kanjonu (New Mexico) -Pokrovnik, 2012.

46

4) Detekcija metala
Metal detektori su namjenjeni detekciji pojedinanih ili skupnih nalaza (ostava) metalnih predmeta, metalnih nalaza u drugim zatvorenim cjelinama(grobovima), te metalnih predmeta koritenih kao konstruktivni elementi u graevinskim objektima Osnovni princip rada metal detektora temelji se na povezivanju sljedeih elemenata: oscilatora koji proizvodi izmjeninu struju 1 zavojnice (odailjaa) koja stvara elektromagnetsko polje 2 zavojnice (prijemnici) koje registriraju anomalije u magnetskom polju uzrokovane prisutnou metalnih predmeta koji, kao provodnici elektrine energije, proizvode vlastito magnetno polje Nedostatci: registrira samo metal, pa ne ide dalje od eneolitika registrira sve metalne predmete(konzerva) registrira samo grobove s metalom Rover C Instrument koji koristi elektromagnetske valove za utvrivanje anomalija koje na ciljanom prostoru postoje zbog metalnih objekata ili podzemnih upljina (grobova i grobnih prostorija, peina, tunela i sl.) Poslije kompletiranje mjerenja zabiljeene vrijednosti analiziraju se u grafikom obliku pomou 3D softwera XP 4000 GPR instrument za otkrivanje metalnih predmeta, podzemnih upljina,prostorija i grobova. Podran s odgovarajuim softveom (Localizer 3000) omoguuje trenutanu sliku podzemlja na monitoru Earth imager Metal detektor s grafikim prikazom pretraivane povrine Koristi se za otkrivanje metalnih predmeta, podzemnih upljina ili substrukcija (temelja) graevinskih objekata. Otkrivene objekte signalizira zvunim signalom, na digitalnom ili analognom zaslonu, svjetlosnim signalom. Podran dodatnim naoalama (video eyeglasses) omoguuje trenutanu vidljivost otkrivenih objekata.

47

5) Metoda geolokog buenja


-ova metoda se odnosi i provodi na onim lokalitetima i poloajima na kojima postoje indicije za postojanje arheolokih nalazita -radi se kada je lokalitet pokriven debelim naslagama recentnog sloja (npr.naselje uz rijeku koje je zatrpano debelim slojem mulja, a lokalitet je registriran uz pomo nalaza na obali rijeka, jer sama rijeka unitava lokalitet).Stoga da se utvrdi tona pozicija samog lokaliteta vre se buenja. -buenjem se dobiva poloaj lokaliteta, njegova dubina i arheoloki potencijal -buenja se rade po znatno veoj mrei, a dobiveni materijal (u obliku cilindra) se analizira i iitava dubina kulturnog sloja, jer se on moe vrlo lagano odrediti na osnovu boje, koegzistencije i nalaza -ova buenja se mogu raditi i na poznatim lokalitetima kako bi se pronalo mjesto koje bi dalo najvie rezultata. Razvija se mrea na ijim se tokama uzimaju uzorci pa se dobiju dva potpuna profila. -Kod klasinog buenja - na vrhu je svrdlo, a u nastavku je uplja cijev koja je znatno manja od one u geolokim istraivanjima (ne smije biti predebela da se ne oteti lokalitet, a ni pretanka jer je potreban cjelovit uzorak)

48

8. Iskopavanja #1
vrste iskopavanja: (s obzirom na razlog, a time i prostor) pokusno (probno) sustavno (temeljna iskopavanja) zatitno kontrolno (revizijsko)

1) Pokusna istraivanja
To su istraivanja manjeg opsega radi stjecanja elementarnih informacija o nalazitu (broj, poloaj stratuma, koliko depozita...) -nekad se kae da je to sondano iskopavanje, ali taj naziv Marijanovi ne voli :D - Sonda je elementarni uvid u potencijale odreenog podruja. Sonda jest ono to se na pokusnom iskopavanju postavlja, ali "sondana metoda" ne postoji! -To je osnovni oblik iskopavanja, 1. istraivaki postupak na lokalitetu koji je priprema za sustavno istraivanje. Poduzima se radi osnovnih informacija o depozitu (debljini), osnovnom broju stratuma, meusobnim odnosima, opim vremenskim okvirima... -utvrivanje vremenskog okvira unutar kojeg je sloj formiran -utvrivanje pripadnosti nekoj kulturi -utvrivanje tonijeg vremenskog okvira u kojem se kree koja od tih stratigrafskih jedinica -priprema za voenje sustavnih iskopavanja -ne pretendira na veliku prostornu obuhvatnost, ne pretendira na vrstu podataka -sonda se postavlja tamo gdje e se dobiti najpotpuniji presjek lokaliteta, obino na sredini -primjerena veliina sonde je 15-20 m2 (znai sonda manjih dimenzija),dovoljna je 1 sonda, mora biti stratigrafski voeno (sonda ne smije biti premala jer to ako depozit bude dubok 4-5m? onda u njoj nemoemo normalno raditi. Ne smije biti ni prevelika, da se to ne pretvori u sustavno iskopavanje, a nemamo ni osnovne info o lokalitetu) -kvadrat 4x4 ili 5x5 (osnovna sistematska jedinica) = na osnovu ovih informacija ne smijemo donositi neke zakljuke -Nema pravila o broju sondi, kako istraiva odlui stratigrafsko iskopavanja -prolaenje kroz stratigrafske jedinice -dekonstruiranje stratigrafskih formacija suprotno od onog reda u kojem su nastale -nikako ne podrazumijeva iskopavanje mehanikim opkopima planiranim unaprijed

49

2) Sustavna istraivanja
-ta su iskopavanja najopsenija i najzahtjevnija, cilj je istraiti lokalitet u cijelosti (ne treba istraiti ba cijeli, nego onoliko koliko je dovoljno da dobijemo SVE info o lokalitetu) -vana je podjela terena i izvode se planski - kvadratna mrea 5x5 ili 4x4 ili 1x1 (npr. paleo i mezo) ili 10x10 (npr. crkva)... -primjenjuju se stratigrafske metode iskapanja i meusobno se kombiniraju ako je potrebno (najee blok metoda i metoda irokog otkopa) -kod istraivanja aglomeracija cilj je dobiti raspored objekata, komunikacije, raster grada, vrste arhitekture, interijeri, djelatnost... provode se na lokalitetima: -sa vieslojnom stratigrafijom -kada lokalitet nudi mogunost razumijevanja geneze -kada moemo dobiti model naselja -kada je lokalitet zaseban fenomen

3) Zatitna istraivanja
-imaju sustavni karakter ali su prostorno ogranieni (jedina razlika od sustavnih isk.) -poduzimanje onih aktivnosti koje su usmjerene na ouvanje nalazita -provode se u sluajevima kada je lokalitet ve oteen ili mu prijeti unitenje -to je ono istraivanje to se mora poduzeti na svakom lokalitetu bez obzira, kada se sa sigurnou zna ili sluajno otkrije arheoloka formacija -za razliku od sustavnih, zatitna imaju problem vremenskog ogranienja-vre se na ugovoru s investitorima, obvezujemo se da emo u odreenom roku zavriti -spaavalako-zatitno istraivanje- otkrivanje novog lokaliteta za kojeg nismo ni slutili da tu stoji - veinom se ona djelomino unite dok se otkrije da se tu nalaze 3 kategorije zatitnog istraivanja: urbana (npr. plinovod u gradovima, trgovaki centar...) spasilaka (kada je lok. ve djelomino uniten) preventivna zatitna (npr. autocesta)

4) Kontrolna istraivanja
-poduzimaju se na ve istraenim lokalitetima zbog ispravljanja nedostataka koji se u toku znanstvene obrade pojave zbog: -nesustavno i nekvalitetno voenog istraivanja -nepostojee i zagubljene dokumentacije -pomijeani i neupotrebljivi arheoloki ostatci -sva kontrolna istraivanja na prapovijesnim nalazitima se mogu voditi samo na intaktnim povrinama (odnosi se i na dio ranosrednjovjekovnih lokaliteta) -na ve iskopanim povrinama se mogu voditi kada su potaknuta nedovoljnim podatcima o objektima, tj. kada treba dobiti tehniku dokumentaciju, a ne stratigrafiju 50

22.03.2013

Priprema iskopavanja
-nema improvizacije (treba imati jasan cilj), svi nai postupci moraju biti voeni racionalnom idejom, ne smiju biti stihijshi 1. dio priprema definiranje strategije iskopavanja (cilja) utvrivanje plana iskopavanja (to emo poduzimati, kojim redom, kako bisno ispunili cilj) izbor metode/a iskopavanja pribavljanje opreme formiranje ekipe 2. dio priprema geofizika istraivanja geodetsko snimanje razvijanje kvadratne mree izrada situacijskog plana I ovdje govorimo o ideji jer nikada nemamo 2 identina lokaliteta. Ta se ideja odnosi na svrhu, vrijeme,... ovog iskapanja pr. Crno Vrilo - o samoj impresso kulturi znamo dosta, ali o naseljima nemamo nita, stoga ideja vodilja ovog projekta je bila istraiti naselje pr. Guvnine - da li je odnos stratigrafije svugdje jednak? -kada su izgradili zidine (eneolitik ili rana bronca) - rasprostiranje depozita (putanja depozita): presjei zid i vidjeti depozit - ako je zid graen prije kue on je na zdravici (ispod nema depozita) -komunalno ureenje (otvaranje veih povrina 15x15) -da li je naselje razvijeno odjednom ili postepeno (vidjelo bi se na posudama) pr. Lazarua - sasvim drugaiji tip nalazita -pokusna sonda na ulaznom dijelu peine (jednostavnije, svjetlije, efikasnije tu istraivati), postavljena je ukoso jer daje potpuni presjek - sloj je bio preko 2 m -cilj je istraiti to veu povrinu, ako je mogue cijelu peinu iskopati - jer je zbog male povrine to mogue -da se vidi kako ta zajednica funkcionira, utvrdit prostorne odnose, unutarnju organizaciju

51

pr. peina (isto Lazarua?) -duga oko 13 m, iroka 6 i kulturni sloj 2.5 m -te proporcije zahtjevaju sustavno istraivanje -cilj ovoga, ali i ideja, je da se istrai sav prostor ne da bi provjerili pokusna iskapanja nego i da bi istraili cijeli prostor i njegovu organizaciju -postavljena je mrea u obliku slova T, da se provjeri ranija stratigrafija, ali i horizonte 'hodnih povrina' - objekti koji su bili u upotrebi u istom trenutku, npr. vatrita -sama organizacija je uvjetovana skuenou prostora pr. iskopavanja na prostoru Krneze i Ljubaa -tamo se postavilo niz pitanja vezanih za vremenski period, kulturu -plan iskopavanja mora biti vezan za funkcije, veliinu lokaliteta, sloenost stratigrafije, probleme na terenu: funkcioniranje ekipe -veliki je problem s lokalitetom gdje iskopavanja traju nekoliko destedljea jer tamo su najvei problem financije -u pravilu je da prve godine budu 'udarne' tj. da otvorimo to veu povrinu kako bi utvrdili stratigrafske odnose -u plan moramo ukljuiti pauze kada nemamo financijsku potporu, tada se posveujemo radu na materijalu

52

Geodetsko snimanje
Poduzima se u okviru priprema iskopavanja Razlozi poduzimanja, tj. emu slui: dokumentiranje topografije nalazita (jer se ono nakon iskopavanja mijenja) omoguuje vizualizaciju nalazita i ambijenta u klasinom obliku ili obliku digitalnih modela omoguuje precizna geodetska mjerenja (omoguuje kotiranje i meusobne usporedbe na razliitim dijelovima, poloaja i odnosa stratigrafskih formacija) omoguuje analiziranje opih promjena u topografiji nalazita u klasinom ili digitalnom obliku (promjena radionice, vea aktivnost na drugom mjestu) omoguuje analiziranje opih (generalni stratigrafski odnosi, eneo-b.d.) i mikrostratigrafskih (na razliitim mjestima na lokalitetu stratigrafski odnosi mogu biti razliiti) odnosa (da li kue ima ili nema u daljnjim slojevima) Ekvidistanca - udaljenost (geo. termin), razmak izmeu izohipsi koji nam pokazuje kojom brzinom, na kakav nain se taj prostor mijenja, prijelaz iz jedne visine u drugu Izohipse - zamiljene linije koje na zemljopisnim kartama povezuju mjesta iste nadmorske visine -to je mrea izohipsi gua , znai da je u prirodi rije o strmijem podruju Gotovo svi geodetski snimci arheolokih lokaliteta su u mjerilu 1:100, a visinske razlike izohipsa su 1m ili 0,5m (ekvidistanca) Topografija arheolokih lokaliteta je fiziki odraz svih procesa koji se odvijaju na nekom lokalitetu za vrijeme njegova trajanja. Ona je uvijek posljedica artificijelnih ljudskih djelatnosti u vremenu i prostoru. Geodetski snimak je 2D snimak 3D prostora Depozit je nastao superpozicijom, mi to moramo dekomponirati, ii unazad i to se prikazuje na interfaciju razdoblja. Ali o tome kasnije :)

53

Kvadratna mrea
Razlozi postavljanja kvadratne mree: urednost i preciznost u razvijanju iskopavanja biljeenje napredovanja i planiranje daljnjeg tijeka iskopavanja preciznost u prostornom lociranju otkrivenih objekata preciznost u mjerenjima horizontalnih i vertikalnih pozicija artefakata i objekata preciznost u voenju dokumentacije Zahtjevi pri postavljanju kvadratne mree: razvijenost za itavo nalazite (tj. po itavom nalazitu) geometrijska pravilnost i preciznost (5m, a ne 5,15 m, jer tih 15 cm se na velikim distancama pretvori u metre) pravilnost u orijentaciji (prema stranama svijeta, S-J, I-Z), sa eventualnim manjim odstupanjima trajnost (obnovljivost) Kako se mrea postavlja? Postavlja se pomou geodetskih instrumenata (teodolit, nivelir ili totalna stanica). Razvija se za itav lokalitet, bez obzira kada e neki dio lokaliteta biti istraen (ali ne mora biti fiziki postavljena) Stajna toka mora biti trajna, i nalazi se u sredini lokaliteta, ne na periferiji. To je najee betonski ili kameni blok s urezom u obliku X slui kao nulta toka iznad koje se stavlja instrument, pa se viskom (klasinim ili optikim) trai centar X-a, i zatim se odredi njegova pozicija prema stranama svijeta i na periferiji lokaliteta postavimo prvu fiksnu toku (stavi se cijev, oko 5 cm promjera debela, sa drvenim epom na vrhu u koji se zabije avli radi preciznosti, jer sama cijev ne moe oznaavati toku jer je preiroka). Fiksne toke - unutar koordinatnog sustava Za 2. toku objektiv se okrene za 180 (na J), mora u sekundu biti tono!!, i to je prva os koordinatnog sustava. Tada okrenemo za 90 te ponovno za 180. Tako dobijemo 4 toke koordinatnog sustava. Podjelimo lokalitet mjernom trakom, oznaimo svakih 5m (ili koliku ve veliinu kvadrata elimo) metalnim ili drvenim markerom (bolje metalni jer je trajniji), i to napravimo za obje osi kordinatnog sustava. Sami kvadrati su najee 4x4m ili 5x5m. (-Sama odstupanja su samo u paleolitikim nalazitima gdje je mrea do ak 0.5x0.5m (1+1m)) Tako podijelimo koordinatnu mreu na manje dijelove. Tada prenosimo instrument na 1. sljedeu toku neke od osi, pogledamo na toke na krajevima da utvrdimo toan poloaj, povuemo paralelu i dobijemo drugu os. -Mreu razvijamo samo na ovom dijelu na kojem radimo (tj. fiziki je postavljamo) -Stajnu toku moemo pomaknuti ako se ukae potreba, ali s njom i 2 toke na krajevima osi Mrea mora imati oznake, a najbolje i najjednostavnije je kvadrate oznaiti rimskim brojevima, kuteve svakog kvadrata arapskim brojkama (jer se prvo kotiraju sjecita kvadrata). Takve toke nam slue zbog dokumentacije i to situacijske planove, radi lakeg snalaenja, pa upisujemo u sam crte toke. Na kraju kampanje, avlie zatitimo konzervom te zatrpamo 54

Postavljanje mree Postoje 2 osnovna principa postavljanja same mree kada nemamo instrumente na terenu. Prvi je pomou Pitagorinog pouka (c2 = a2 + b2) na nain kako graevinci postavljaju, kada uzmu liniju 10 m, na polovici pod pravim kutem postave liniju od 5m, i povuku stranice istostraninog trokuta od 7,07 m. (nije preporuljivo!) Jedini trokut sa cijelim veliinama je onaj sa stranicama 3, 4 i 5m. On se naziva zlatni trokut. Povuemo mjernu traku u duini 4m koja stoji fiksno, onaj dio trake od 3 i 5 metara je labav i mjernu traku samo zategnemo da obje stranice budu zategnute i time dobijemo pravi kut. 52 = 42 + 32 Situacijski plan To spada u pomonu dokumentaciju. -trodimenzionalna slika s izohipsama i kvadratnom mreom. -na geodetski snimak aplicira se kvadratna mrea kako bi se dobio situacijski plan -omoguuje prostorno praenje iskopavanja, njegovo planiranje i razvijanje -omoguuje voenje i upotrebu dokumentacije -omoguuje lako praenje izlaganja u publikacijama (tj. lake snalaenje strune i javne publike u danom materijalu) 55

Oprema za iskopavanje
Krupna oprema Alat - kariole, lopate, krampovi... kare, pile, sjekire, malj, eki... Kante, prskalice... Sitna oprema Male krampe, male lopatice... Mistrije, zubarski alat, pincete... Drveni ili plastini alat za kosti, Trake za ograniavanja, oznaavanja, Metle, pineli, skalper, metar...

Oprema za postavljanje mree, kotiranje


nogari, trasirke, visak, letva, metri, kolci (markeri), avlii, kompas, konopi, sprej u boji

Oprema za dokumentaciju
Biljenice za dnevnike, flomii, kare, ljepilo, registratori, kouljice Laptop/kompjuter, cdovi, skener, printer

Oprema za tehniku dokumentaciju


milimetarski papir, blanete, tipalice za papir, estar, trokuti, ravnalo, trobridni metar, tehnika olovka, gumica...

Oprema za terenski inventar


Za PN-ove formulari, pribor za crtanje, ubler...

Oprema za foto dokumentaciju


Aparat, stativ, mjerke, trasirka, ploice za sjever

Oprema za nalaze
Posude za prikupljanje, folija, plastine posude, vreice, ljepilo, kreptrake, signature, kutije

Oprema za bioarheoloke nalaze


sita, stroj za flotaciju, plastine posude...

Oprema ekipe
Kacige, rukavice, eona lampa, prva pomo, titnici za koljena, laktove, podloak za koljena... Stolovi, stolice, suncobran, plinsko kuhalo, posue, tankovi za vodu...

to bi svaki arheolog trebao imati?


vicarac, arheo kit (mistrija, zubarski...), pribor za jest, lampa, sklopive inox ae

56

5.4.2013

9. Primjena geodezije u arheologiji


1. geodetska snimanja svih nalazita (prikaz topografije s visinskim odnosima) zbog mogunosti vizualizacije (izohipse >1m, one od 0,5-1m se ne prikazuju!) 2. razvijanje i postavljanje kvadratne mree 3. kotiranje (oitavanje poloaja i meusobnih visinskih odnosa stratigrafskih jedinica)

Geodetski instrumenti
-nivelir, teodolit i totalna stanica

Nivelir
Optiki instrument za mjerenje visinskih razlika izmeu 2 ili vie toaka (tzv. relativne visine, dok su apsolutne one u donosu na morsku razinu) na terenu pomou vodoravne linije ciljnika (vodoravne vizure). Ako se nivelir postavi izmeu toaka A i B gdje se postave okomito dvije nivelirske letve, pa oita visina VA na letvi A i visina VB na letvi B, visinska se razlika dobiva kao razlika oitavanja VA-VB (moe se raditi i s jednom letvom!). Ako (tj. kada) je razmak izmeu toaka kojima treba izmjeriti visinsku razliku prevelik, nivelir se premjeta onoliko puta koliko je potrebno da se izmjeri cijela traka (nivelirski vlak), a ukupna visinska razlika je zbroj visinskih razlika svih meutoaka... Sve letve su visine 4 m! Od ega se sastoji nivelir: -vijci za niveliranje instrumenta (x3) uvijek okreemo 2 vijka suprotno jedan od drugoga -libela instrumenta -limb kruna ploa koja ima podjelu na stupnjeve (min i sec), nije vidljiva, vidljivi su samo stupnjevi -vijak za fino okretanje limba (za centriranje ciljnika na letvu) -ciljnik dalekozora (na vrhu) -vijak za izotravanje dalekozora (za vidit letvu) -vijak za izotravanje traila (za vidit konanice)

Teodolit
Optiki instrument za mjerenje vodoravnih i okomitih kutova na daljinu. Najee se primjenjuje pri izmjeri zemljita, u triangulaciji. U arheologiji se primjenjuje pri snimanju nalazita, kotiranju, a zbog konstrukcije je pogodniji za postavljanje kvadratne mree (zbog mogunosti okretanja u 2 ravnine, i vodoravno i okomito) -autoredukcijski je zadnji u nizu modela Od ega se sastoji teodolit: -vijak za uvrivanje (to imaju svi instrumenti!) -vijci za niveliranje -2 limba (kruna skala sa 360), za 2 ravnine, vodoravnu i okomitu 57

-dalekozor -libela dalekozora -mikroskop (x2) za oitavanje krune skale (vrijednosti na limbu) -vijak (x2) za fino okretanje limba -konica limba x2 -vijak za izotravanje traila -vijak za izotravanje dalekozora -pokretni dio - alhidada -nepokretni dio - stativ Precizniji je za npr. postavljanje mree, jer se nemoramo pouzdavat da netko dri letvu ravno, snimamo direktno u pod

Totalna stanica
Totalna stanica, mjerna stanica ili tahimetar je raunalna inaica elektronikog teodolita. Totalna stanica u sebi ima raunalo, memoriju i elektronski daljinomjer. Omoguuje jednostavno snimanje detalja, iskolavanje (postavljanje mree), te bre i preciznije izvoenje radova. Elektronski daljinomjer je najvea prednost. Takvi daljinomjeri se sastoje od odailjaa koji emitira elektromagnetsko zraenje u infracrvenom ili radio spektru. Elektronski daljinomjer zahtjeva reflektor na kraju mjerne duine koji reflektira odaslane elektromagnetske valove. Preciznost mu je 2mm na 1km. Fizikalni princip elektrinog mjerenja duine temelji se na mjerenju vremena koje je elektromagnetskom valu potrebno za prijelaz mjerene duine u oba smjera. Podjela totalnih stanica -jednostavne totalne stanice -standardne totalne stanice -univerzalne totalne stanice -precizne totalne stanice Graa totalne stanice -mehaniki dijelovi - dijelovi kuita, osovine, leaji za osovine, stezaljke, fini pogon, motor -optiki djelovi - lea, prizme, filteri i djelitelj svjetlosti -izvori energije -tipkovnica -suelje/zaslon geodetska osjetila (senzori) odreuju sljedee geodetske veliine -horizontalni kut -vertikalni kut -kosa duljina Kada postavljamo mreu pomou totalne stanice, ne moramo premjetati instrument!

58

10. Iskopavanja #2 metode iskopavanja


U otprilike 200 godina, koliko se razvija moderna arheologija, razvile su se razliite metode koje se razlikuju po dvije stvari: 1. nain pristupa lokalitetu 2. nain prolaenja kroz slojeve. To je u vezi s dva osnovna razloga: 1. nunost prilagodbe metoda iskapanja karakteru lokaliteta 2. cilj istraivanja. Kao to smo ve vidjeli razliiti lokaliteti trae razliite pristupe npr. metode iskopavanja naselja i nekropole nisu iste, kao ni rudnika ili sakralnih objekata... Ni sva naselja nije mogue jednako iskopavati npr. spiljska naselja, naselja na otvorenom, sojenika naselja... Je li nam primarni cilj okomita ili horizontalna dimenzija nalazita? Okomita dimenzija je zapravo usmjerenost na stratigrafiju, broj i odnos zastupljenih slojeva, utvrivanje kulturnih i relativnokronolokih odnosa. No to ne iskljuuje drugu tj. horizontalnu dimenziju, ali ta je mogunost reducirana samo na konkretnu istraivanu povrinu ili istraivane povrine i odnose izmeu njih. Sve to dobijemo uz stratigrafiju je dobrodolo, ali je sekundarno s obzirom na primarni cilj. Horizontalna dimenzija podrazumijeva otvaranje velikih povrina. Tu je bitan prostorni odnos svih vrsta artefakata i objekata, a stratigrafski cilj se postupno ostvaruje. Bitna je veliina povrine na kojoj e se utvrditi odnosi objekata,... Stratigrafija se dobiva postupno kroz dui niz godina. Ona je bitna za uoavanje preklapanja slojeva iz razliitih razdoblja. S obzirom na ciljeve razvile su se razliite metode. Danas se kod iskopavanja bez obzira na cilj, ne koristi jedna metoda ve se kombiniraju, a postoje i metode koje daju rezultate s obzirom na oba cilja.

metode presjeka (Trenching) metoda stepenastog presjeka (Step trenching) metoda izoliranog bloka metoda ahovskog polja metoda izoliranih kvadrata blok metoda Wheelerova metoda (Wheeler Box Grid System) ili Wheeler-Kanyon m. frontalni pristup s lica (Frontal face approach) metoda irokog otkopa (Open Area)

-ni jedna od ovih metoda se ne moe primjeniti na tumul -Svaka ova metoda ima svoje varijante. Ovo su naela, a svaki lokalitet je neponovljiv i trai prilagodbu tj. stanovita odstupanja od naela. 59

1. Metoda presjeka (trenching - traneja)


Rade se jedan ili dva niza kvadrata, paralelna ili okomita. Ovo je metoda koja se esto primjenjuje kod istraivanja naselja s osnovnim ciljem da se dobije uvid u stratigrafiju. Cilj je dobiti to cjelovitiji uvid kroz jednu od dimenzija nalazita (duljina, irina). Dobiva se znatno iscrpniji uvid od pokusnog istraivanja, koji je polazite za iskopavanje nekom drugom metodom; dobijemo uvid u debljinu depozita na razliitim djelovima lokaliteta (superpozicija u arheologiji esto ne postoji, jer slojevi nisu nastali prirodno, nego artificijelno). Ova metoda nam olakava praenje slojeva za daljnje iskopavanje. (Dobijemo dugake profile na kojima vidimo situaciju na terenu. Oni su nam podloga za daljnje iskopavanje) Pogodna je za velika nalazita, naroito prapovijesna, kod antikih lokaliteta i ne ba (jer antiki lok. veinom imaju puno vrstih struktura koje se ne smiju uklanjati); pogotovo pogodna za lokalitete naseobinskog tipa, dok se nikada s njom ne istrauje nekropola. Ne mora biti samo jedan rov, nema pravila, moe biti na razliitim udaljenostima vie rovova. Koristi se i u zatitnim istraivanjima, plinovod npr. irina traneja ne smije biti vea od 5 m, a manja od 1 m. Najbolje je da je irine kolike i kvadrat u mrei, tako da ga lako uklopimo u daljnje istraivanje npr. bedemi Cilj nam je istraiti kako je bedem graen, kako stoji u odnosu na depozit... Ako elimo samo saznati njegov odnos naspram depozita (tj. ako elimo saznati u kojoj fazi naselja je graen), onda je dovoljno s obje strane iskopati sondu; ali ako elimo saznati arhitekturu samog bedema, onda ga presjecamo, doslovno! Sam bedem uklanjamo kao da gulimo jabuku, ne vodoravno, nego pratei njegov oblik. npr. utori za stupove ((horizontalni interfaciji negativnog elementa) svi ukopani elementi su negativni!! Horizontalni interf. je obris, a stranice su okomiti) Presjekom dobijemo dubinu i oblik, saznajemo jeli stup bio zaotren, postoje li dodatni elementi uvrivanja... Utore za stupove najprije vidimo u obrisima, i to nam je samo jedna od tri dimenzije koje su nam potrebne i koje dobijemo presjecima. npr. pe Naelno znamo kako se one grade, ali jesu li ba sve pei raene tako, provjerit emo presjekom. Njime emo dobiti uvid i u obnavljanje pei.

fr. tranchee - rov, jarak

60

2. Metoda stepenastog presjeka (Step trenching)


Metoda stepenastog presjeka je specifina metoda koja se primjenjuje na lokalitetima sa jako strmim rubovima ili lokalitetima s monom stratigrafijom odnosno lokalitetima tipa tell. (vie od 10ak m depozita - bliskoistoni tellovi su >27m) Iskopavanje poinje postavljanjem irokog rova od sredita lokaliteta prema periferiji, ali ne istovremeno na cijelom tom prostoru. Povrina se postupno iri tj. postupno se mijenja neposredna istraivaka povrina. Razlozi za ovakav nain iskapanja su sljedei: 1. Kod lokaliteta ovog tipa svi slojevi ne zauzimaju jednaku koliinu tj. prostor lokaliteta. Od zdravice prema gore ta prostornost je manja jer kulturni slojevi rastu, a ne mogu rasti okomito ve se prema krajevima stanjuju. 2. Kod istovremenog iskopavanja svih slojeva istovremeno bi prolazili kroz razliite stratigrafske cjeline, a nije mogue proi kroz tako bogatu stratigrafiju bilo kojom drugom metodom jer su ti slojevi iznimno veliki. Ova metoda osigurava: stratigrafsko iskopavanje (kretanje uvijek unutar iste stratigrafske cjeline) sagledavanje veih istraivakih cjelina neovisno o stratigrafskom... Iskopavanje poinje od dijela blizu sredinjem i odvija se prema periferiji tog sloja. Kad doemo do kraja tog sloja, od tog mjesta kreemo s iskapanjem sljedeeg sloja. Dakle, svaki sljedei sloj kree od periferije prethodnog sloja odnosno unutranjosti tog sloja te se iri prema periferiji tog sloja. Ovo ne mora biti provedeno u jednoj osi, a ni povrine pojedinih slojeva ne moraju biti jednake. Svaka "stepenica" od vrha kulturnog sloja prema dnu jest nia za jednu stratigrafsku jedinicu, dakle, pomak iza periferije jedne mlae cjeline. Rade se dosta iroki presjeci, ak 20-30m Ova se metoda primjenjuje i na padinskim lokalitetima gdje je iz bilo kojih razloga dolo do sukcesivnog pomicanja slojeva tj. njihova pomicanja u odnosu na primarni oblik.

3. Metoda izoliranog bloka


Metoda izoliranog bloka ima izrazito okomitu orijentaciju, ali ima velike prednosti u odnosu na sve druge takve metode. Postoje dvije traneje paralelne cijelom duinom. Na te traneje postavljaju se dvije okomite pa se u meu prostoru dobije blok sa etiri profila. Tako je mogue kopati minuciozno, milimetar po milimetar, u skladu s njegovim mikroreljefom. Sama jedinica se moe dalje dijeliti na jo manje jedinice, tj. imati vlastitu kvadratnu mreu. Ova se metoda primjenjuje kod tzv. uzorenja (sampling) totalno prikupljanje svih uzoraka arheoloke grae (skuplja se svaki, i najmanji artefakt bez obzira na vrste), vri se flotacija, prosijavanje svake stratigrafske cjeline. 61

Uzorci se uvijek uzimaju od dna profila prema vrhu, da se oni donji nebi kontaminirali ako prvo uzimamo gornje
Ova metoda kombinira istraivanje po presjecima i izmeu presjeka pa na takav nain dobivamo fini dugaki profil koji omoguava detaljno prouavanje stratigrafije. Jedino ova metoda prua mogunost sagledavanja profila na sve etiri strane i u tome lei njena iznimna vrijednost.

Nedostaci ove metode su: Sve horizontalne osnove koje dobijemo u jednom takvom bloku moramo povezati s osnovama presjeka. Dakle mora se izvriti pedantno kartiranje radi povezivanja svih horizontalnih osnova. Tako nailazimo na niz stratuma koje moramo kotirati radi kasnijeg spajanja svih horizontalnih osnova, i presjeka i samog bloka. Cilj je dobiti generalni plan istraene cjeline tj. detaljna tehnika dokumentacija moraju biti vrlo precizne kako bi se egzaktno udruile u jednu cjelinu. To iziskuje puno vremena i dosta napora. Kod ove metode nemamo mogunost vizualne percepcije svih konstrukcija u toku iskopavanja.

4. Metoda ahovskog polja


Ova metoda zapoinje otvaranjem rova tj. presjeka, ali se on ne iskopava u svim dijelovima svoje povrine ve se naizmjenino otvaraju dijelovi te traneje (svako drugi kvadrat u mrei). Cilj je dobiti stratigrafiju, a ovako dobijete viestruke presjeke kroz lokalitet jer je lako rekonstruirati ono to nedostaje. Iskopavanje se nastavlja sukcesivnim otvaranjem itavog niza kvadrata tako da se zaista dobije ahovska ploa. Postoji tako itav niz poprenih i uzdunih presjeka i lako je kontrolirati stratigrafiju. Sada ne treba rekonstruirati presjek jer ga vidimo as s jedne pa s druge strane. Ova metoda eli pomiriti vodoravni i okomiti koncept istraivanja. Metoda je bila ea u prolosti. Batovi je iskopavao Smili ovom metodom. Nedostaci ove metode su to emo vidjeti samo mali dio objekata. Kua npr. moe biti u vie kvadrata, a njih je teko povezati u suvisle cjeline jer je broj podataka horizontalne strukture mali. itav niz detalja ostaje proputen. Prednost je to se u istom vremenskom peridu istrai duplo vei prostor nalazita, tedi se novac i vrijeme. Nakon ovog iskopavanja se moe ciljano otvoriti oko objekata, tj. neega to nam je interesantno, a nije dovoljno jasno. I ovom i sljedeom, metodom izoliranih kvadrata, mogu se iskopavati nalazita naseobinskog karaktera, a ne moemo nekropole (ne moemo grob presjei napola, a isto tako bi propustili velik broj grobova). Zbog ovih problema i izrazite orijentacije u okomitom pogledu, a nedostatak podataka u horizontalnoj dimenziji, razvile su se metode koje ih pokuavaju pomiriti, no one imaju odreenu tendenciju ka horizontalnoj dimenziji. To su razliite varijante blok metoda. 62

5. Metoda izoliranih kvadrata


Inaugurirao ju je Robert Braidwood na lokalitetu Jarmo. - Saznao je puno o malome, a nita o velikome Istraivanje je zapoelo metodom stepenastog presjeka (istraeno 6-7% povrine lokaliteta). Ova metoda nije bila dovoljno reprezentativna. Ona je dala stratigrafiju, ali nije dala podatke o organizaciji, broju i odnosu objekata i njihovu enterijeru pa je istraiva poao od pretpostavke da e otvaranjem itavog niza izoliranih (ali to ne znai kaotinih) kvadrata 2x2m dobiti ono to mu nedostaje dovoljan broj podataka vezanih uz funkcioniranje lokaliteta u cjelini. Istraiva je dobio: -potvrdu stratigrafije dobivene metodom stepenastog presjeka -viestruke nekontinuirane presjeke po svim osima (istok, zapad, sjever, jug). Meutim, nije dobio oekivane podatke jer je sve ove cjeline tj. horizontalne tlocrte nemogue vezati u neke smislene cjeline. Dakle, nedostaci ove metode su: - Ovom metodom dobivamo itav niz malih istraenih povrina s podacima o objektima, ali ne moe nam dati sliku cijelog naselja pa ak ni pojedinih objekata (raspored i njihov meusobni odnos). Dakle, u svim kvadratima dobijemo stratigrafske podatke, ali konana slika nije kompletna. - Radi se o nizu poprenih i podunih presjeka. Te male povrine 2x2 m na lokalitetima s monim slojem (debelim kulturnim naslagama) ne pruaju mogunost dosezanja zdravice. - Metoda zahtijeva strano puno vremena za iscrtavanje svih profila (koji je etiri) u svakom kvadratu, a izmeu svakog kvadrata postoji jo jedan neistraen pa je povezivanje kvadrata u jednu cjelinu vrlo hipotetino. -Pokrovnik, A. Moore, 4x4m izolirani kvadrati (istraivao proces neolitizacije) - nije dobio podatke o naselju na taj nain Ovo je metoda koja dopunjava druge.

63

6. (klasina) Blok metoda


Najbolje uspjeva pomiriti okomitu i horizontalnu dimenziju Ovo je iskopavanje unutar vrsto definiranih veliina koje tvori skupina neposredno povezanih kvadrata. Ti kvadrati mogu formirati bilo koji oblik (oblik slova L, slova D, slova T, pravokutnik...) to ovisi o istraivau. Primjer ovakvog istraivanja su Obre gdje su kvadrati bili 5x5 m, a blokovi 10x10 m (A. Benac). Blok metoda u principu trai ostavljanje kontrolnih profila po linijama mree (ali se oni ne moraju ostavljati). To se ini jer se iskopavanje unutar svakog od tih kvadrata vodi neovisno o susjednom. Svaki je kvadrat samostalna istraivaka cjelina, a profil slui da bi se pratilo kretanje unutar istih stratigrafskih cjelina kvadrata. itanjem profila na svim stranama kontroliramo da se u svakoj jedinici kreemo unutar istog stratigrafskog stratuma, sloja i jedinice. U jednom kvadratu moe se biti u jednom, a u drugom u drugoj stratigrafskoj jedinici pa nam profil slui da bi se horizontalna dokumentacija mogla povezati u suvisle cjeline. Nedostatak je ovdje sasvim evidentan. Profil nam smeta jer nemamo cjelovit pogled na lokalitet. Ne moe se vidjeti iz jednog kvadrata u drugi. Nema pregleda iz jednog u drugi kvadrant. Zbog ovog se razloga profili obino postupno skidaju kako idemo u dubinu, a to trai da se on postupno detaljno dokumentira i tu postoje problemi u povezivanju sukcesivnih cjelina. Ako profil i ostane do kraja istraivanja, do zdravice, on se tada skida.

Blok metoda sa kontrolnim stupcima


Kontrolni stupci se ostavljaju u sjecitima mree. Sada se moe vizualno percipirati veliina, ali sad bi stupci trebali zamijeniti profile, a njih bi trebalo iscrtati i meusobno povezati. Kontrolni stupac je etvrtastog oblika, stranica od 1 m i u arheolokom se argonu nazivaju "baba". On se moe iriti prema dnu (piramidalni oblik) pa se na kraju po broju "stepenica" moe prebrojati koliko smo otkopa izveli. Pretpostavka je da e svi glavni slojevi biti prisutni (i hoe), ali ne znamo kakvi su oni u sredini. Taj se nedostatak moe prevladati, ali mukotrpno, uz nae suvereno vladanje stratigrafijom, uoavanje svih razlika, njihovo dokumentiranje u tlorisima i njihovo geodetsko mjerenje. Tada se relativno tono moe dobiti presjek. Presjeke treba kontrolirati u odnosu na stupce pa se moe dobiti relativno sigurna stratigrafija. Nedostaci blok metoda pokuali su se prevladati Whellerovom metodom.

64

7. Wheelerova metoda (Wheeler-Kenyon metoda)


Ova metoda se zasniva na istraivanjima Mortimera Wheelera. On ju je razvio na srednjovjekovnom lokalitetu u Engleskoj. Ova se metoda esto zove i metoda iskopavanja po mrei to je pogreno jer se sva iskopavanja vode po mrei. Kod ove se metode otvara jedna kompaktna povrina sa kvadratima relativno male povrine (2x2 m). Po svim linijama mree ostavljaju se kontrolni profili. Profile je mogue iscrtati u svim dijelovima mree pa stratigrafiju moemo minuciozno prouavati u svim njenim detaljima. Ovu je metodu usavrila Kathleen Mary Kenyon (ona je kopala po mrei). Kod ovog iskopavanja svaki kvadrat je posve samostalna istraivaka cjelina i vodi se samostalno. Nedostaci ove metode su: -Svaki kvadrat je samostalna cjelina pa u svakom treba biti jedan arheolog, a to trai kvadrate malih dimenzija, ali ne premalih (ne manje od 2x2 m). -Ni u jednom trenutku dok traje iskopavanje nema horizontalne percepcije lokaliteta. -Trai se veliki broj crtea. Svaki profil se dokumentira, a po kvadratu postoje etiri profila pa iskopavanje dugo traje jer se vrijeme troi na tehniku dokumentaciju. -Sve te profile i horizontalne planove treba povezati u sigurne stratigrafske cjeline pa se puno vremena troi i na to. Prednost metode je velika provjera stratigrafije. Da bi ovakvo iskopavanje moglo odgovoriti ciljevima, nakon to se dosegne odreeni sloj ili zdravica, profili se skidaju. SKUPAMETODA!

8. Frontalni pristup s lica (Frontal face approach)


Ona se koristi kada se nemoe nikako drukije kopati. Ili ako je zbog nekih devastacija dio lokaliteta uniten (odnjela ga rijeka, npr.), pa traimo profil, saniramo ono to je prethodno uniteno. Skidaju se okomiti renjevi, 0,5-1m, vodei rauna o stratigrafskom slijedu, sputajui se stratigrafski od vrha do dna (do zdravice) i onda opet, dok ne doemo do dijela gdje moemo normalno kopati. Npr. Ravlia peina

9. Metoda irokog otkopa (Open Area)


Da bi se svi ovi nedostaci otklonili, od 1960ih i 1970ih poela se razvijati i upotrebljavati metoda irokog otkopa, a ona je i danas jedna od metodoloki najprihvatljivijih metoda. Njeni nedostaci: -Trai veliku vjetinu i iskustvo istraivaa. -Istraiva mora suvereno vladati stratigrafijom svih drugih metoda kako bi mogue probleme mogao rijeiti primjenom druge metode. 65

-Trai neprekidnu prisutnost voditelja iskopavanja i njegovu upuenost na svim dijelovima lokaliteta. -Metoda zahtijeva iznimno detaljnu horizontalnu dokumentaciju profila. Istovremeno se otvara velika (itava) povrina u svim istraivakim jedinicama i kvadratima. Istraivanje se u svim kvadratima vodi u istoj stratigrafskoj cjelini, tj. unutar iste hodne povrine (hodna povrina je horizont u kojem su svi objekti postojali u istom vremenu). Iskopavanje se razvija sukcesivno od jednog do drugog kvadrata ili u okomitim ili horizontalnim redovima pri emu se ni u jednom od ovih kvadrata ne smijemo biti u drugoj stratigrafskoj jedinici. Nedostatak ove metode je to to nema nikakvih profila, pa nema nikakvih pomagala za kasnije kabinetsko studiranje stratigrafije. To se moe rijeiti kumulativnim presjekom tj. profilom koji se sukcesivno iscrtava na jednoj liniji kvadrata. Istraiva eli imati profil, ali ga ne ostavlja. On otvara pola lokaliteta, a zatim prije daljnjeg otvaranja dokumentira profil i tek onda nastavlja iskopavanje pa profil nestaje. U iduoj kampanji tj. horizontu ili stratumu ponovno se kopa do te linije profila pa se radi dublji dio profila te se nakon toga nastavlja i tako sve do kraja. Te profile u dokumentaciji treba povezati i zato to mora biti savreno iskopano i savreno nacrtano i kotirano. No kako protekne godina to se moe promijeniti i o tom treba voditi rauna kod pripreme lokaliteta za iskapanje (kampanju). Prednost ove metode je potpuni pregled nalazita. Na lokalitetima sa vrstom arhitekturom neemo praviti kumulativni presjek tj. tada ne idemo na ruenje. Druga je stvar s prapovijesnim lokalitetima gdje skidamo mlae slojeve da bi doli do starijih, a tu skidamo i ostatke arhitekture (podnice, ak i ostatke zidova ako su sauvani). Meutim, kad je rije o lokalitetima sa vrstom arhitekturom, to ne dolazi u obzir. Ne dolazi u obzir uklanjanje kako bi se dolo do starijeg. Ova injenica zahtijeva istraivanje na veim povrinama pa neemo koristiti metode koje otvaraju male povrine. Nije nuno da to bude metoda irokog otkopa i obino se primjenjuje neka od blok metoda. Na jednoslojnim lokalitetima ovo je lako. Tu je cilj istraiti objekt. Van tog sloja nema drugih pitanja i takav je lokalitet lako istraivati. Kad je rije o vieslojnim lokalitetima, pogotovo onima koji imaju svoju dinamiku i evoluciju, cilj nam nije istraiti objekt po objekt, ve je vrlo vana stratigrafija i to ne samo od nosi tih slojeva ve i odnos tih slojeva prema zidovima koji su takoer stratigrafske jedinice (jedina razlika je to ove stratigrafske jedinice stoje okomito). Temeljno je pitanje odnos tih stratigrafskih jedinica prema horizontalnim stratigrafskim jedinicama. Uz ovo postoji i problem meusobnog odnosa svih horizontalnih jedinica. Prednost ove metode je jako dobra dokumentacija, pogotovo zrana Ovarevo jedini lokalitet koje je u potpunosti istraen??

66

10b. Dokumentiranje iskopavanja


Dokumentiranje je oslonac za analiziranje svih rezultata iskopavanja i materijal za tekstualni oblik. Dokumentacija se vodi bez ikakvih interpretacija! S obzirom na ogromni broj podataka i jer sve treba biti sistematizirano, postoji nekoliko vrsta dokumentacije. Vrste dokumentacije: dnevnici iskopavanja glavni dnevnik iskopavanja pojedinani dnevnik isk.(dnevnik sektora) nivelirski dnevnik fotodnevnik tehnika dokumentacija geodetski snimak nalazita situacijski plan crtei profila i presjeka crtei osnova crtei detalja fotodokumentacija terenski inventar

Glavni dnevnik
Dnevnik jetemeljni dio dokumentacije s iskopavanja. Svi su dijelovi dokumentacije vani, no dnevnik je najiscrpniji i najdetaljniji opis iskopavanja, i tijeka i rezultata iskopavanja. U njemu se sve prati i razlae. Bez ikakvih ogranienja dnevnik doputa detaljno opisivanje. Uvijek postoji glavni dnevnik koji vodi voditelj, znai samo 1 osoba! Svi dnevnici se vode svaki dan. On sadri: -detaljan opis dinamike i tijeka iskopavanja -detaljan opis primjenjenih metoda (objanjenje i razlozi) -detaljan opis opih stratigrafskih odnosa -opis opih prostornih odnosa otkrivenih objekata, cjelina, prostorne organizacije, vrsta i tipova objekata, materijala i tehnika, opih odnosa, arheoloke grae -zapaanja voditelja Dnevnik zapoinje s datumom, radnom snagom, vremenom poetak i zavretak rada, kakvo je vrijeme, posjet kolega i dalje sve ostale informacije... Dnevnik moe biti tipkan i na raunalu, ali MORA biti pisan runo (doputa skiciranje, crtanje...)

Pojedinani dnevnik
Vodi ga lan ekipe koji je zaduen za pojedini sektor (jedna osoba po jednom sektoru, tj jedan dnevnik po jednom sektoru). Oni trae iscrpne i detaljne opise samog toka iskopavanja, rezultata iskopavanja u svakoj pojedinoj fazi, tj. otkopa. to vie podataka (tonih, a ne proizvoljnih), to vie opisa, odnosa... to bolje.

67

On sadri: -detaljan opis iskopavanja u pojedinom sektoru (npr. opis karaktera otkopnog sloja sloj ukaste glinaste zemlje...) -detaljan opis rezultata iskopavanja u pojedinom sektoru -detaljan opis otkrivenih konstrukcija -detaljan opis situacija(skinuli,oistili) -detaljan opissubstrukcija (ono na emu neka konstrukcija stoji ili ono to je preostalo) -osnovni podaci o vrstama i distribuciji arheolokih nalaza (npr. u SJ ... su pronaene kosti, keramika... koliina keramike, njen opis...naravno nalaze neemo opisivati detaljno, prije svega emo naznaiti kvantitativni odnos npr. koncentrirani na odreeni nain, vrsta (keramika, kosti), vie divljih ili domaih ivotinja...), uvjetima nalaza i kontekstima U ovom dnevniku navodimo samo ono to se dogaa u jednom sektoru, stoga ne navodimo ekipu i vrijeme nego gore navedene parametre Da bi dnevnik bio potpun, neke karakteristine (posebno tipine) pojave treba skicirati. Treba skicirati i konkretne situacije u nekom otkopu (neki dio podnice, zid...). U dnevniku trebaju biti tone mjere kao i podaci vezani uz foto odnosno videodokumentaciju. Za odreenu arheoloku situaciju, nakon slikanja treba zapisati film i broj negativa. Dobro je i ovdje upisati kote, ukljuujui i reper... TO VIE OPISA, ZAPAANJA to je KVALITETNIJI DNEVNIK. Ono to ne treba biti u dnevniku: pretpostavke i zakljuci. Dnevnik prethodnog dana se moe dopunjavati, pa i izmijeniti ga, ako je to ispravljanje onoga to je bilo injenino, ali se injenica promijenila. Bitno je naglasiti to se popravlja i zato se popravlja.

Nivelirski dnevnik
Dnevnik oitavanja (mjerenja) stratigrafskih pozicija(visina i dubina) na pojedinim tokama iskopavane povrine geodetskim instrumentima (datum, itanje vrijednosti pojedinih toaka, itanje vrijednosti repera...). Toke se najee uzimaju na sjecitima kvadratne mree ali i na drugim tokama (Sjecite mree prikazano je na situacijskom planu s oznakom) Da bi vrijednosti bile tone moramo imati vrijednost repera -u geodeziji reper oznaava apsolutnu visinu koju neka toka ima prema razini mora -u arheologiji reper slui da bismo ispravili devijacije do kojih dolazi zbog promjene objektiva (pokazuje greku u poziciji objektiva)

Fotodnevnik
Dnevnik foto (analognih i digitalnih) i video snimanja (crno-bijelih i kolor pozitiva i negativa) sistematiziranih prema kronolokom naelu (datum itanja) i klasificiranih prema prostornom (istraivaka jedinica-blok,kvadrat,presjek-profil,sonda... tj. prostorna pozicija) i stratigrafskom naelu (otkopni sloj, SJ) Biljei se vrsta snimanog objekta, cjeline i detalja, pozicija snimanja (pogled sa S, sa J...)

68

Tehnika dokumentacija
Zbirka tehnikih crtea, svih otkrivenih objekata i konstrukcija (osnova, zidova, substrukcija) presjeka/profila i detalja klasificiranih prema kronolokom (godina istraivanja), prostornom (istr. jedinica-blok, kvadrat, presjek/profil,sonda) i stratigrafskom naelu. Konkretnu arheoloku situaciju treba vjerno prenijeti na papir u odreenom mjerilu, obino 1:20 ili 1:25. Kod nekih velikih cjelina mogue je raditi dokumentaciju u mjerilu 1:50. Ovo je osnovna dokumentacija. Uz ove crtee horizontalne situacije, rade se i crtei profila tj. svih vertikalnih struktura. Profili su obino u mjerilu 1 : 10. Postoje i crtei detalja, obino takoer u mjerilu 1 : 10, a mogu biti i u mjerilu 1 : 1. Dokumentacija se ne moe staviti na jedan papir pa se lokalitet radi na odvojenim listovima koji se kasnije spajaju u jednu cjelinu. Ta dokumentacija mora biti vrlo tona i precizno raena i to se moe raditi na dva naina

Fotodokumentacija
-zbirka svih zranih, fotografskih i video zapisa (pozitiva i negativa) klasificiranih prema kronolokom (godina istraivanja), prostornom (SJ-blok,kvadrat, presjek-profil,sonda)i stratigrafskom naelu (otkopni sloj, SJ) -koriste se kontakt kopije, puno praktinije nego traiti po filmu, po kompu...

Crtei
Crte profila - na crteu trokutiima oznaiti mjesta koja su kotirana Crte tumula se uvijek radi iz ptije perspektive i njegov presjek Crtei jama - pad terena u jami se oznaava cik-cak linijom. to je ona gua, to je pad strmiji. ....

Terenski inventar
Zbirka crtea posebno izdvojenih najznaajnijih najkarakteristinijih nalaza (PN-ova). Mora biti zadovoljavajua kvaliteta crtea do razine lake prepoznatljivosti, svakog pojedinog nalaza (skice) Kriterij to je PN je varijabilan od lokaliteta do lokaliteta, npr. na neolitikom lok. e moda import biti najbitniji...

69

Programski sustavi za unoenje, obradu i interpretaciju digitalne arheoloke dokumentacije


Programski paketi, koncipirani na modularnom sustavu, koje ine veliki broj neovisnih i poluovisnih modula koji meusobno komuniciraju i razmjenjuju podatke. Preko takvih modula korisniku softvera nude se razliite mogunosti: -unos podataka u bazu -auriranje podataka u bazi -meusobno povezivanje unesenih podataka (sustavom "linkova", tj. veza) -razliite obrade podataka iz baze -interaktivno grafiko prikazivanje statistikih i matematikih analiza -3D prikaz nalazita i slojeva, kao i interaktivan rad na kreiranju i analizi istih -prikazivanje svih unesenih podataka baze (bez potrebe za specifinim pretraivanjem) -3D prikaz nalaza .... Posebnosti primjene: -pojednostavljenje i ubrzanje rada na dokumentaciji -prikazivanje tijeka i rezultata iskopavanja -3D prikazivanje lokaliteta Samo treba poznavati program. Nema sustava, tj. programa, vjerojatno ni u jednoj znanosti, koji bi bio primjenjiv na sve, npr. i na pilju i na tumul.

70

Tehnika dokumentacija - klasina


-presjeci -tlocrti -pogledi sa strukturom zidova -presjeci s pogledima -kotiranje

Presjeci (profili)
Arheoloki profil je crte okomitog presjeka kroz zemlju kojeg dobijemo okomitim rezanjem stratificirane mase. Na presjeku su prikazane 2 stvari: slika okomite ravnine stratuma i razliiti interfaciji meu slojevima. Presjeci su slike uzorka superpozicije na nalazitu U pravilu se rade u mjerilu 1:10 a detalji 1:1 Profili nikada nisu horizontalni meusobno ni u odnosu na zdravicu, a ni horizontala nije pravilna ni na apsolutnu horizontalu. Da bi realno prenijeli situaciju, moramo postaviti fiziki jednu horizontalu. Kod manjih profila potrebna je jedna, a kod veih jedna ili dvije horizontale. Kako se ona postavlja? Moe i bez, ali ako smo ovladali nivelirom, s njim je jednostavnije Postavimo letvu na jednu stranu profila i na njeno dno zabodemo kolac (marker, fiksnu toku). To se ne radi na dnu profila, tj na zdravici (jer ona nije apsolutna horizontala), nego negdje na sredini debljine profila. Na letvi naemo neku okruglu vrijednost (npr. 2 m) i na toj vrijednosti stavimo drugi marker. Izmjerimo vrijednosti ta dva markera instrumentom. S letvom otii na drugi kraj profila i postaviti je na priblino istu visinu 1. toke, dok nas kolega na instrumentu navodi koliko je moramo pomicati dok se ne dobije ista vrijednost kao i kod 1. toke. Konopom poveemo dva donja i dva gornja markera i postavimo mjerne trake. Sa vrha se objesi par okomica, u pravilnom "ritmu" (1 m za manje sloen profil, 0,5 m za kompleksnije), konopa s viskom ili utegom. Visak (i konop) da bi bio pravilan ne smije dodirivati nita, ni profil ni tlo, mora biti odmaknut od profila da ne bi dolo do devijacija.

Najee se uzima mjerilo 1:10 Postoji i jednostavniji nain, kod manjih profila - aplicira se mobilna kvadratna mrea na njih (metalna mrea sa svojim kosturom, koja se koristi za ovakve stvari, tj. za crtanje profila, grobova...). Jedini problem je to je njima teko manipulirati, teke su. 71

3 sredinja tipa arheolokog presjeka: 1)stojei-nastaje u toku iskopavanja, kad odstranimo susjednu stratifikaciju 2)sluajni-profili koji nisu nastali arheolokim iskopavanjima nego kod graevinskih radova 3)kumulativni-kopa se do unaprijed odreene linije a zatim se nacrta presjek; zatim se kopa s druge strane linije. Najee se koristi kod metode irokog otkopa gdje nemamo mogunost ostavljanja profila po sredini lokaliteta. On je virtualan, dokumentira se sloj po sloj na onom mjestu gdje odredimo i tako dobijemo cijeli presjek na papiru iako on fiziki ne postoji profili se mogu prikazati: grafikom (ispunama, rafurama) koloristiki (uporaba boja = Mnsellova skala)*

Izrada arheolokog presjeka


-Grahama Webster je definirao 3 postupka za izradu arh. presjeka: 1)realistina izrada 2)stilizirana izrada 3)kompromisna izrada REALISTINI PRESJEK -realan prikaz slojeva bez linija interfacija i brojanih oznaka stratigrafskih jedinica -razlike meu depozitima prikazane su promjenama u sjenanju (rafurama ili bojama) -odnosi se na prepoznavanje interfacija u arheolokoj stratigrafiji -interfaciji nisu materijalni objekti kao to su to slojevi, nisu vidljivi, te ih treba definirati prouavanjem i razluivanjem razliitih stratuma -granice stratuma, obrisi njihovih granica u dubinu, duljinu i irinu su linije interfacija

STILIZIRANI PRESJEK -prikazuje sve linije interfacije, slojeve a stratigrafske jedinice su brojano oznaene redom prolaenja kroz njih

72

KOMPROMISNI PRESJEK -realan prikaz slojeva s prikazanim linijama interfacija bez brojanih oznaka stratuma -neki tipovi interfacija su tretirani kao jedinice stratigrafije: na crteima presjeka ih se prikazuje brojevima, ali se odstranjuju druge interfacijske crte

Tlorisi (tlocrti)
Topografska dimenzija nalazita u odreenoj toki u vremenu. (Dok je presjek vertikalna dimenzija nalazita kroz vrijeme.) 1) obris granica Prikaz sauvanih granica SJ-a. Na tlorisu se prikazuje debljom crtom. Te linije ili obrisi definiraju prostorni opseg svake jedinice stratifikacije u horizontalnoj i vertikalnoj dimenziji. (npr. podnica kue) 2) obris povrina Prikaz reljefa s obzirom na topografiju SJ-a. Dokumentira se serijom visinskih mjerenja (kotiranje), a prikazuje izolinijama. Linije koje prikazuju topografski reljef povrine slojeva ili skupine jedinica stratifikacije. Obino ih nalazimo na planovima. Moe se napraviti milijun presjeka iz razliitih kuteva (360x60x60=1 296 000), nama su dovoljna samo dva, popreni i uzduni 3) tloris obrisa Prikazuje reljef povrine nalazita u nekom razdoblju, a izraen je na podlozi serije dokumentiranih visinskih toaka (geodetska snimanja). Reljef povrine = hodna povrina. Vrste tlorisa: 4) tloris pojedinanog sloja Osnovni tip tlorisa kojim se dokumentira postojanje svake SJ na individualnoj razini, ne zanima nas nita drugo. Taj tip tlorisa prikazuje prostornost SJ-a, odnosno njezine 2 dimenzije (duinu i irinu), dok se trea dimenzija (debljina, tj. visina) prikazuju na presjeku (kotiranjem s gornje i donje strane saznati koliko je debel sloj) 5) kompozitni tloris Tip tlorisa sastavljen od dvije ili vie SJ-ova, a prikazuje tloris faze ili interfacij razdoblja (npr. tloris naselja sa kuama koje su vj. sve nastale u razliito vrijeme, ali su barem neko vrijeme trajale zajedno = faza). Znai dokumentira povrinu sastavljenu od vie jedinica stratifikacija. Kompozitni tloris treba izraditi u trenutku kada je za vrijeme iskopavanja otkrivena hodna povrina (tj. razdoblje bez prekrivajuih slojeva, koji bi tvorili njezinu povrinu). 6) multipli tloris elementa Tip arheolokog tlorisa na kojem su prikazani svi interfaciji i elementi otkriveni pri iskopavanju iako u tom obliku nisu nikada zajedno postojali. Moglo bi se rei da je indeks svih elemenata odreenog tipa koji se pojavljuje na nalazitu. 73

Izrada tlorisa
Obino se koristi mjerilo 1:20 ili 1:25, to ne znai da ponekad nemamo sitnije ili krupnije mjerilo. Npr. odlino sauvana kua iz eljeznog d., 70-ih godina kada fotografija nije bila to i danas, se crtala u mjerilu 1:1! Kod iscrtavanja potrebno je uzimati tone koordinate svih toaka unutar pojedinog kvadrata. To se radi na dva naina: A. Metoda lunog presjeka ili metoda triangulacije Kod ove metode nema osi ni mjerne trake postavljene po rubu kvadrata. Koordinate svake toke uzimaju se iz vrhova kvadrata. Iz vrha kvadrata mjernu traku treba povui do toke tj. izmjeriti udaljenost od vrha do toke samog kvadrata. Ta toka se estarom prenese na papir. Sada istu toku izmjerimo iz drugog vrha, ali sa iste stranice kvadrata. Ponovno estarom prenosimo i dobijemo presjek s tonom tokom. Ako uzimamo po dijagonali dobivamo tangentu, a ne sjecite. Ova metoda osigurava preciznost.

B. Metoda ortogonalnog presjeka Imamo dvije osi, x i y (u odnosu na njih odreujemo koordinate toke odnosno nalaza). Postavi se po jednoj od osi mjerna traka tako da joj je nulta toka u sjecitu mree. Na drugom kraju treba biti odgovarajua vrijednost u veliini kvadrata. Sada se metrom odreuje udaljenost toke od ove osi. Unesete brojke i dobijete koordinate. Ova metoda ima mali problem. Neizbjeno dolazi do malih odstupanja no kako se prenose na veu duinu ona postaju vea. Isti pristup se primjenjuje i kod dokumentacije grobova/nekropola (2 fiksirane toke otprilike po sredini kostura se spoje mjernom trakom, u odnosu na mjernu traku se odrede koordinate) Drugi nain je to raditi pomou prijenosne mree, koja se nalazi u svom okviru i veliina kvadrata joj je cca 10cm, ali samo tamo gdje se mogu tolerirati manja odstupanja (npr. na kaldrmi). 74

nee pitat

Dokumentiranje metodom prostornog skeniranja


Ovim se geodeti koriste. Potrebni su nam raunalo, totalna stanica i skener sa laserom (i naravno, treba poznavati geodeziju i instrumente). Dobijemo 3D ploni model, foto-realistino vizualiziran 3D model i 3D poligonalni model. Skener radi na principu lasera koji plohu objekta snimanja u raunalu materijalizira skupom toaka zadane gustoe (oblak toaka). Skener je mrenom vezom povezan sa raunalom pomou kojeg se upravlja njegovim radom kroz programski paket. Digitalna kamera je sastavni dio skenera. Potrebno je viestruko premjetanje skenera za potpuni snimak. Prednosti: -plono snimanje -velika brzina prikupljanja podataka -tonost -detaljan prostorni model ...

75

11. Iskopavanja #3 nekropola i grobova (nekropole ravnih grobova)


Nekropole postoje u kraim razdobljima (krae nego naselja) i sadravaju zatvorene cjeline, grobove. Na povrini se najee (bar neko) nalazila neka oznaka groba da bi obitelj znala gdje su im blinji pokopani. Nekropole mogu biti organizirane (na redove) ili slobodno rasporeene Cilj je iskopati nekropolu u cijelosti, dobiti sve grobove, prostornost nekropole, odnose grobova. Dvije su osnovne metode iskapanja nekropola: -metoda irokog otkopa (tj. neto to slii na tu metodu) -klasina blok metoda Cilj je istraiti nekropolu u cijelosti sa svim aspektima vezanim uz grobne konstrukcije i obrede (nain pokapanja). Otvara se povrina na kojoj se sasvim jasno uoavaju grobne jame obine grobne jame ili neke konstrukcije. Odnosno grobni ukopi mogu biti: -jednostavne jame bez konstrukcija -grobovi s prethodno prireenom konstrukcijom (kamen, drvo). U odnosu na aktualnu povrinu ukopi mogu biti: -dublji (primjenjuje se blok metoda) -plii (primjenjuje se metoda irokog otkopa). Kod blok metode je znaajno da se moe jedan dio kvadrata proiriti (npr. ako se grob nalazi u 2 kvadrata tada mi pomiemo istraivaku povrinu kako bi u cjelosti otkrili i dokumentirali grob). Naruavamo pravilne blokove, ali to je potrebno, jer ne moemo ostaviti grob napola istraen. Dakle, kod dubljih grobova od 1-2 m, blok metodom e se na definiranoj povrini voditi ravnomjerno iskopavanje dok se grobovi na ponu jasno ocrtavati (a uvijek e se horizontalni interfacijes elementa ocrtavati na poliranoj povrini), a obris groba moe biti i deformiran, razvuen radi kasnijih aktivnosti na tom podruju (najee poljoprivreda). 1. korak je uoavanje same grobne arhitekture ili rubova grobne jame 2. korak je pranjenje ispune grobne cjeline. Samo ienje ide od lubanje, prema niim djelovima kostiju i svaka kost mora biti oiena i vidljiva. Isto tako, kod ienja groba, nijedna kost ni grobni prilozi i nalazi ne smiju se dislocirati Prostor oko grobne jame se ne dira (praksa ukopavanja okolnog prostora da bi kostur ostao na banku se vie ne primjenjuje jer ona znai ponitavanje grobne jame, to se kosi sa metodolokim naelima) Mogue su i viestruke grobnice, kosturnice, u kojima je najlake po broju zubiju odrediti broj pojedinaca. Takoer, moe postojati i stratigrafija unutar samog groba - jedan kostur poloen na drugi. Kosti se nakon vaenja iz zatvorene cjeline nose na daljnju analizu (DNA, antropoloki tipovi). 76

Dokumentiranje iskapanja nekropola i grobova


Radi se plan nekropole Plan nekropole je vrlo vaan i bez obzira na metodu iskopavanja potrebno je postaviti mreu unutar koje se kreemo. Prikaz meusobnih odnosa grobova, nema detaljnih prikaza grobova, sve je shematizirano, vidi se samo orjentacija, poloaj kostura, eventualno grobna konstrukcija (samo skica), prilozi. Stratigrafija nekropole Stratigrafija nekropole, dakako, postoji, i to horizontalna i vertikalna. S obzirom da se nekropola dugo razvijala postoji i preklapanje grobova to zapravo ini vertikalni aspekt stratigrafije nekropole. Isto tako sigurno je da nekropola ima jezgru, poetak od koje se iri prema periferiji i to je horizontalni aspekt stratigrafije. Pojedinani crtei grobova (i fotografije cjelina i detalja) a) grobnih konstrukcija (tlorisi i presjeci) b) kostura sa nalazima i prilozima Stavi se metar po duoj osi kostura, po sredini (mogu se staviti i dva metra ili ak prijenosna kvadratna mrea). Cilj nam je dobiti vjeran crte. Crta se obino u mjerilu 1:10, fotografira se sa svih strana. Grobni zapisnici U grobnom zapisniku navodimo redni broj groba (grobovi se oznaavaju prema redu otkrivanja) oblik i dimenzije (sve tri) grobne jame opis grobne konstrukcije nain pokapanja 2. dio je vezan uz kostura: orijentaciju (preciznu) opis i poloaj kostura poloaj i vrstu grobnih priloga i nalaza oznaiti sauvane ili nedostajue dijelove kostura (zbog mogunosti sakaenja) - na skici poloaj glave, ruku, nogu druge pojedinosti Ovo je minimum podataka koji treba postojati u grobnom zapisniku

77

Nekropole sa arama
are je jo tee otkriti u ciljanom terenskom pregledu jer ne sadre mikrotopografske podatke. are mogu biti posebne, ili iz keramografskog repertoara neke kulture (keramike, staklene, kamene). One su plitko ukopane u kalotastu, ovalnu jamu (najee) u koju se prilae 1 ili vie ara. Kada kopamo aru onda idemo po rubovima jame, a ako to nije mogue onda radimo male presjeke. Radi se presjek da se ustvrdi postoji li jama ili ne. Iskopavanje nekropola sa arama se svodi na utvrivanje meusobnog odnosa izmeu ara, ali i istraivanje samih jama sa arama. Nakit (i ostali prilozi) mogu biti izloeni visokoj temperaturi (tj. spaljen sa pokojnikom), a moe naknadno biti priloen u urnu. Postoje i one kamene, zapeaene, oko njih su nalazi (Relja, Bulevar). Rjee su to zidane male ciste u koje je poloena ara. Kod dokumentiranja se radi isto kao kod obinih grobova

Iskopavanje tumula
Tumuli mogu biti: -zemljani -zemljani s kamenim platem -nasuti kombinacijom zemlje i kamenja -kameni -To ovisi o ambijentalnim karakteristikama Grob u tumulu moe biti: -jednostavno ukopan u tlo na koje je kasnije nasut tumul -postavljen na zemlju -postavljen na posebnu platformu od kamenih ploa, ali ee od amorfnog kamena -pokojnik u urni Funkcionalno i karakterno mogu biti simbolini, kultni ili grobni tumuli Cilj je istraiti sve grobove koji pripadaju nekom tumulu u kojem oni mogu biti rasporeeni na razliite naine. Tumul se mora istraiti do razine samog tla no to ne iskljuuje istraivanje ispod povrine, ako se pokae da postoje primarni grobovi koji mogu, ali i ne moraju biti ukopani u samu povrinu. To emo vidjeti nakon potpune dokumentacije i uklanjanja kostura. Dakle, tumuli se moraju kopati na sasvim odreen nain, pa su se razvile odreene metode koje su temelj za odgovor na pitanja koja se postavljaju tijekom istraivanja tumula. Rani istraivai grobova imali su jednostavan pristup: to lake i to bre doi do groba jer je tu arheoloki materijal. Obino je, ali ne mora biti, grob u sredini takve humke. Sa vrha humke se otvori povrina vea od prosjenog groba te se kopa okomito i kad se doe do groba pokupe se predmeti i time je posao zavren. To je metoda pljakaa grobova. Cilj naeg rada nije PREDMET. Mi se bavimo kulturno-povijesnim RAZLOZIMA zbog kojih su ti predmeti takvi kakvi jesu, i zbog kojih jesu tu gdje jesu Predmeti su samo sredstvo spoznavanja procesa. 78

Istraivanje tumula se ne vri na nain pljakaa grobova jer u najboljem sluaju moete pogoditi centar, a ako i pogodimo centar grob ne mora biti na sredini. Nakon to je humka nasuta postoje procesi koji je deformiraju. Ako se tako kopa i naie se na recentnije grobove to e traiti proirivanje. Kada na taj nain doemo do dna, dalje (u irinu) ne trebamo ni istraivati jer je sve uniteno. Moe se propustiti niz grobova. Iskopavanju tumula prethodi njegovo geodetsko snimanje, zatim njegova podjela po koordinatnom sustavu na etiri segmenta (kvadranta) obiljeenih u pravcu kazaljke na satu. Na sredite tumula se postavlja stajna toka te instrument kojeg usmjeravamo na jednu stranu svijeta i tako dobijemo 4 toke i s time 4 renja koja oznaavamo. Prva faza je skidanje humusnog i subhumusnog sloja. Kod samog iskopavanja, nikad ne kopamo sva 4 renja istovremeno, nego 2 nasuprotna, tako da na ostalim stranicama vidimo stratigrafiju u profilu.U toku iskopavanja svi se grobovi zadravaju na svojim pozicijama, a kad se iskopaju dva segmenta i dokumentira profil onda se i oni diu. Uvijek idemo u smijeru kazaljke na satu!

Primjeri iskopavanja tumula: 1) "zrcalni" profil - ostavljanje 2 nasuprotna renja bez kontrolnog profila - Profil koji dobijemo je itav, ali su njegovi dijelovi u zrcalnom odnosu jer se gledaju iz dva razliita pravca. 2) kontrolni krini profil - neka iskopavanja imaju varijantu da se po ovakvoj osi s jedne i s druge strane ostavi prostor od 0,5 m (znai kontrolni profil je debel 1m), a iskopavanje se vri na isti nain s tim to ostaje profil u obliku kria, tako da profili nisu zrcalni jedan drugome.

3) varijanta sa 2 V elementa - Kri se moe postavljati tako da u jednom kvadrantu imamo oba profila i u drugom oba profila.

4) kontrolni profil oblika slova T - Postoji i varijanta kada se iskopava u tri segmenta pa se ostavlja jedan dio profila po osi x i cijeli profil po osi y. Tako dobijemo profil u obliku slova T. Ovdje je malo oteano konstruiranje stratigrafije jer nemamo jedan profil pa se to radi iz tehnike dokumentacije.

79

Iskopavanje tumula se vodi iskljuivo prema naelima stratigrafskog istraivanja tj. nikako se ne vodi u horizontalnim otkopima ve otkopi slijede "prirodni" reljef slojevi se skidaju pratei konfiguraciju, sloj po sloj ljutenje lokaliteta, a ne horizontalno. Tako se zapravo osnova sa svakim otkopom povlai prema unutra. Sa svakim otkopom smanjuje se povrine segmenta jer je cilj doi do sredita. Ako se dogodi da grob ulazi u profil, on se ne ostavlja, nego se odmah istrauje Nekada, ali samo kada je situacija posve jasna, kada nema dvojbi da je rije o jednom grobu ili da e se ugroziti ostali grobovi (tj. kada smo sigurni da recentniji ukopi ne postoje), moe se primijeniti tzv. cilindrini sustav. Tada se otvara jedan segment, pa njemu nasuprotni, a onda se iz praktinih razloga iz sredita (iz stajne toke) povue krug tj. cilindar te se istrai samo sredinji prostor (Benac je tu metodu upotrijebio na Kupresu). Dokumentiranje ukljuuje tloris tumula (u tlorisu SVI grobovi moraju biti vidljivi), presjek grobne konstrukcije, ali i cijelog tumula (u presjeku isto svi grobovi moraju biti vidljivi). Profile naravno moramo sve nacrtati, u sluaju da se ima to crtati. Ako je tumul nasut odjednom, on nema stratigrafiju!

*kvadrant - jedan reanj tumula, kada je lok. podjeljen po ortogonalnom principu *kvadrat - manji segment kvadratne mree

80

Iskopavanje jama
Jame su zatvorene cjeline. U uem smislu zatvorena cjelina je arheoloka mikrocjelina koja funkcionira samostalno (sama za sebe). Ima vlastitu povijest, a to u arheologiji znai da ima terminus ante quem i terminus post quem tj. svoju stratigrafiju i svoj sadraj te nije u izravnoj vezi s arheolokim okoliem, a (obino) moe korespondirati s neposrednim arheolokim okoliem. Zatvorene cjeline se iskopavaju samostalno i stratigrafski jer imaju svoju unutarnju stratigrafiju i svoj sadraj koji ne mora biti podudaran sa sadrajem okolne cjeline jer su znatno kratkotrajniji i imaju funkcionalno sasvim odreen sadraj koji nije podudaran sa sadrajem samoga sloja u kojem se ta cjelina nalazi. Ovakve je objekte bitno istraivati potpuno samostalno da bi se sadraj zadrao intaktnim i da bi ga se tipoloki i stilski moglo staviti u periodizaciju samoga lokaliteta. Kod velikih jama napravimo liniju po duoj osi i istraivamo samo jednu polovicu. Na toj polovici nailazimo na stratigrafske odnose. Cilj je dobiti dubinu i meusobne odnose u slojevima. Kada se isprazni prva polovica, profil dokumentiramo. Nakon toga praznimo ostatak jame pri tome pazei na stratigrafiju. Jama se uvijek prazni od unutranjosti prema rubu! Kod ukopanih objekata ponekad imamo viestruku upotrebu. Npr. jama se zapunila zemljom, muljem, stoga ljudi rade novu jamu, na priblino istom mjestu. Na kraju e taj cijeli prostor biti zaslojem mlaim SJ-evima.Stoga nailazimo na brojne interfacije. Nama je cilj ustvrditi stratigrafske odnose. Tu imamo dvije skupine SJ-eva. Jednu predstavlja sloj u kojem je jama ukopana, te sama jama. Kod ovakvih objekata primarno je paziti na stratigrafiju. Kada bi istraivali, tj. iskopavali arbitrarno, onda bi unitili jamu i dolo bi do mjeanja materijala, to moe dovesti do krive interpretacije samog lokaliteta. Nalazi iznad horizonta ukopavanja ne pripadaju jami i ako iskopavanje nije stratigrafski korektno provedeno, mogu se iskriviti kronoloki odnosi pr. bunar koji ima dug proces koritenja, pa iz profila oitavamo dogaaje. Njegove dogradnje se oituju u samom poloaju kamenja, ali i u procesu zatrpavanja koji idu do samih rubova kamenja. Kod sloenih objekata moramo postaviti manju mreu. Takoer moramo ostaviti i kontroni profil. To napravimo tako da veliki objekt podjelimo kvadratnom mreom i otkopavamo metodom ahovskog polja. Na taj nain dobivamo najbolji uvid u stratigrafiju, ali i konture jame. Inverzna stratigrafija - moe biti posljedica klizanja prilikom kojeg dolazi do poremeaja slojeva, pa se mlaa SJ nalazi dublje od starije (mogu biti pod utjecajem erozije...) 81

12. Kotiranje
Kotiranje = mjerenje stratigrafskih pozicija ("dubina") toaka na istraivanoj povrini Za kotiranje se koristi: nivelir / teodolit / totalna stanica i letva Utvrujemo koliko je depozita uklonjeno i kako se stratigrafske jedinice odnose jedna prema drugoj.

4,13 - 3,25 = visina, tj. dubina Takoer, utvrujemo koju poziciju na dvije istraivake povrine zauzima ista stratigrafska jedinica....

82

toka 1 toka 2

povrina (itanje na letvi) 125 135

toka 1 toka 2

1. otkopni sloj (itanje na letvi) 135 145

toka 1 toka 2

povrina 1. otkop

125 135

dubina 0,00 dubina 0,10

Kroz istraivanje emo imati razliita mjesta (visine) na kojima e stajati instrument to nam moe poremetiti oitanja, tj. odnose oitanja, pa ih moramo korigirati

Reper (Rp)
Fiksna toka za otklanjanje devijacija u itanju vrijednosti na letvi, uvjetovanih razliitim visinama objektiva. U geodeziji se reperom zove svaka toka kojoj je utvrena apsolutna vrijednost, nadmorska visina. U arheologiji slui samo za utvrivanje razlike vrijednosti objektiva. Rp. pri mjerenju povrine Rp. pri mjerenju 1. otkopnog sloja
itanje na letvi t. 1 (povrina) Rp. 100 t. 1 (1. otkop) Rp. 0,80

100 0,80 (instrument premjeten na nie podruje)


kota (dubina) t. 1 (povr.) = 135 t. 1 (1. otkop) = 145

135 125

ispravljena vrijednost 135 (0,00) 135 125 (+0,20) 145

Uvijek se toke prepravljaju na prvo mjerenje repera, tj. pri mjerenju povrine (u ovom sluaju 100).

Rp. pri mjerenju povrine Rp. pri mjerenju 1. otkopnog sloja


itanje na letvi t. 1 (povrina) Rp. 100 t. 1 (1. otkop) Rp. 120 135 165

100 120 (instrument premjeten na vie podruje)


kota (dubina) t. 1 (povr.) = 135 t. 1 (1. otkop) = 145

ispravljena vrijednost 135 (0,00) 135 165 (-0,20) 145

Kada je razlika u reperu negativna, na nau proitanu vrijednost treba dodati razliku, a kada je pozitivna, oduzeti.

83

Koreliranje itanja na letvi


povrina Rp. = 1,00 t. 1 = 135 0,00 = 135 1. otkopni sloj Rp. = 0,80 t. 1 = 125 +20 = 145 2. otkopni sloj Rp. = 1,20 t. 1 = 175 -20 = 155

84

13. Stratigrafija
Stratigrafija - grana geologije koja istrauje i prouava slojeve Zemljine kore, njihov postanak i kronoloki red radi rekonstrukcije promjena koje su se zbile na Zemlji tijekom geoloke prolosti. Zakon superpozicije- nadslojavanje jednog depozita drugim depozitom Stratifikacija Tip odlaganja zemlje i nastajanja slojeva (stratuma) koji je posljedica prirodnih procesa, a najveim dijelom procesa erozije i akumulacije. Odlikuju ga promjene u brzini i nainu odlaganja, te naravi i koliini odloenog materijala. Osnovne su karakteristike geolokih slojeva horizontalnost (na koji utjee gravitacija) i superponiranje, a redosljed stratuma izraava i njihove kronoloke odnose prema naelu: dublji sloj = stariji Debljina depozita ovisi o vremenskom trajanju (na boju utjeu klimatske okolnosti u kojima su slojevi formirani i vrsti taloine - sastavu) Ponekad i u arheologiji imamo jednostavnu stratigrafiju, tj. horizontalnost i superponiranje. Arheoloka stratifikacija je uzrokovana ljudskim faktorom, ne prirodnim. Superpozicija i horizontalnost nisu uvijek jednostavne i pravilne kao to su relativno u geologiji. Ponekad imamo situaciju da nii sloj nije stariji! Drukije se stratifikacija oitava, tj. stvara, na zatvorenim (npr. spilje) i otvorenim lokalitetima uz vodu (npr. sojeniarska naselja). Stratigrafija Studiranje arheoloke stratifikacije. Podudara se sa sukcesivnou i kronolokim odnosima slojeva i interfacija elemenata, njihovim topografskim odlikama i pedolokim sastavom, artefaktima i dr. tipovima ostataka koje sadravaju, te interpretacijom njihova izvora i mjesta u ljudskoj povijesti. Stratifikacija Tip odlaganja zemlje koji je najveim dijelom posljedica ljudskih aktivnosti. Odlikuju ga promjene u naravi odloenog materijala i promjene u koliini odlaganja. Sadrava stratigrafske jedinice formirane odlaganjem i kopanjem, odnosno slojeve i jame. Tipoloki slijed Odreivanje relativne kronologije pomou tipologije predmeta Serijacija "Slini idu sa slinima" Omoguava karakterizaciju artefakata tako to se oni stavljaju u sljedove ili serije koje su posloene vremenski, ime se dobiva njihova relativna kronologija

85

3 razreda jedinica arheoloke stratifikacija (po Hirstu): 1) slojevi materijala, prirodni ili umjetni 2) elementi koji sjeku sloj (negativni elementi) 3) elementi od kojih se sastoje graevine (pozitivni elementi) *Negativne su sve one stratigrafske jedinice koje se iz jednog dijela sloja ukapaju u drugi i prodiru u strukturu ranije formiranog sloja. *Pozitivna (vertikalna) stratigrafska jedinica su ostaci zidova razliitih objekata bez obzira na karakter, funkcionalnost, namjenu i nain izgradnje. Za razliku od negativnih stratigrafskih jedinica, sve pozitivne idu u obrnutom pravcu.

Facijes - interfacijes
1) facijes sloja 2) interfacijes sloja 3) interfacijes razdoblja 4) interfacijes stojeeg sloja 5) interfacijes elementa 6) horizontalni interfacijes elementa 7) vertikalni interfacijes elementa 8) interfacijes unitenja

1) facijes sloja je originalna ili gornja povrina sloja (donja nema oznaku jer je ona gornja od drugog sloja). Zavrni sloj, sloj povrine na koju e biti formiran novi sloj. 2) interfacijes sloja- povrine slojeva koji su vie-manje bili odloeni vodoravno, ili su to okomite povrine graninih slojeva kakvi su npr. zidovi. Oznaavaju vrijeme izmeu nastanka odreenog sloja i njegova prekrivanja. 3) interfacijes razdoblja- najvea stratigrafska jedinica na lokalitetu Vie SJ-ova koji tvore povrinu razdoblja. Interfac. razd. ekvivalent je cjelini svih povrina koje su u istom trenutku tvorile hodnu povrinu (to su npr. faza I, II... na nekom lokalitetu). Interfacijes razdoblja moe biti sastavljen od interfacija elemenata (npr. jame) i povrine slojeva tj. interfacija slojeva. 4) interfacijes stojeeg sloja- lice, tj. originalna povrina stojeeg sloja. Pod ovim podrazumijevamo sve SJ na nekom zidu.

86

5) interfacijes elementa - tip SJ-a koji je posljedica unitavanja ranije postojee SJ nastale odlaganjem (ne mora uvijek biti unitavanje SJ u arheolokom smislu, moe biti i geoloka formacija) 6) horizontalni interfacijes elementa - povezan je sa stojeim (okomitim) slojevima i oznaava ravnine na kojima su dijelovi takvih SJ bili uniteni (i linija razdvajanja sloja zida). Pr. kula koja stoji - zidovi su interfac. stojeeg sloja, ali ako je nadodan kasnije jo jedan kat, onda imamo horizontalni interfacij elementa, na mjestu spajanja katova i na samom vrhu. 7) vertikalni interfacijes elementa - nastaje kao posljedica ukopavanja, te ih nalazimo na veini nalazita. To su negativni elementi. Dodjemo do njih kada ispraznimo depozit iz npr. jame, to su stranice jame. 8) interfacijes unitenja - apstraktni interfac. koji na nalazitu oznaava podruje odreenog razdoblja unitenog kasnijim aktivnostima

87

Harrisova matrica
1973. - Dr. Edward Cecil Harris Poznata i kao Winchesterski dijagram serijacija - po mjestu Harrisova boravka za vrijeme rada na ovoj metodi Temelji se na namjeri arheologa da pri iskopavanju arheolokih nalazita zabiljee vremenske sekvence otkrivenih arheolokih cjelina, kao jedne od najvanijih i najznaajnijih informacija. Stoga matrica odraava relativnokronoloku poziciju i stratigrafski odnos otkrivenih stratigrafskih (arheolokih) jedinica, odnosno konteksta. Jedan od postulata takvog naina oznaavanja je stratigrafsko iskopavanje svakoga arheolokog nalazita, bez primjene arbitrarnih mehanikih otkopnih slojeva ili planiranja, odnosno praenjem i demonstriranjem depozita obrnutim slijedom od onog kojim je on nastao tijekom ljudskih aktivnosti na tom prostoru. Odnos slojeva u okomitoj i vodoravnoj dimenziji. Harrisova matrica se temelji na 4 osnovna zakona arheoloke stratifikacije: 1. zakon superpozicije - u seriji slojeva i povrina koje se dodiruju, u redosljedu kojim su nastale, vie su cjeline i slojevi naelno mlai, dok su dublje cjeline i slojevi naelno stariji jer je svaka od njih deponirana ili nastala uklanjanjem postojee mase arheoloke stratifikacije (vrijedi samo za slojeve) 2. zakon originalne horizontalnosti - svaki sloj koji je deponiran u rekonsolidiranoj formi vremenom e imati tendenciju ka dispoziciji u horizontalnoj ravnini. Stratumi ije su povrine otkrivene u nagnutim poloajima izvorno su tako poloeni ili lee u skladu s konturama ve postojee (ranije formirane) povrine deponiranja 3. zakon prvotne kontinuiranosti - bilo koji arheoloki depozit, otkriven "in situ", bit e ogranien prostorom depozicije ili ukoliko to nije sluaj, rubovi e mu se tanjiti to se vie udaljava od sredinjeg dijela depozicije. Zbog toga, ukoliko je rub nekog sloja otkriven u okomitoj poziciji, to znai da je dio originalnog opsega cjeline ili sloja uklonjen, bilo erozijom, bilo kopanjem. Kontinuiranost (veza) se u tomu sluaju mora pronai ili njezino nepostojanje objasniti. 4. zakon stratigrafske sukcesije - bilo koja jedinica arheoloke stratifikacije zauzima odreeno mjesto u stratigrafskoj sekvenci nekog nalazita u odnosu na najplii i najdublji dio stratigrafske sekvence, ali se njezina relativna kronologija moe izravno uspostaviti samo u odnosu na one cjeline u kojima djeli fiziki kontakt, dok su takvi odnosi s ostalim cjelinama nebitni.

88

Stratigrafsko iskopavanje
Skidanje jedne po jedne stratigrafske jedinice u skladu s njihovom konfiguracijim, obrnutim redom od kojeg su nastale.

Arbitrarno iskopavanje
Unaprijed odreeno skidanje slojeva (npr. 10 cm), istodobno skidanje vie SJ koje nisu nastale u isto vrijeme. Na taj nain smo ponitili ne samo stratigrafiju nego i kronoloki red.

Arbitrarno-stratigrafsko iskopavanje
Arbitriranje unutar jedne SJ (ako je SJ predebela da bi se skinula u jednom otkopu).

Putanje depozita
Povezana sa stojeim elementom. To se dogaa npr. kada je na nekom prostoru postavljen zid, tada je depozit ogranien samo do tog zida (nema prirodnog stanjivanja pri kraju). Kada zid prestaje s upotrebom (tj. kada se srui), tada depozit nastavlja svoju putanju i na drugu stranu zida. Kod iskopavanja se najee oko zida ukopa da se dobije tlocrt, pa na taj nain unitimo kulturne slojeve koji bi nam pomogli da zid sa sigurnou vremenski odredimo.

Inverzna stratigrafija

Carverova matrica
-Martin Carver -na temelju Harrisove matrice, dijagram serijacija -dizajnirana je tako da predstavlja vremenski razmak u upotrebi prepoznatljivih arheolokih objekata kao to su etae, jame... -kao i Harris, koristio je kontekst s brojevima i odreivao ih na licu mjesta kao osnovne elemente stratigrafskog niza

89

Harrisova matrica, vjeba

90

91

92

93

94

95

96