Sie sind auf Seite 1von 2

GVAŠ

Riječ gouache je francuskog porijekla, a znači gust, ili talijanski guazzo- vodena mrlja. Gvaš je tehnika slikanja
vodenim bojama koje se miješaju s gustom bijelom bojom. Dodavanjem bijele boje postiže se bogatstvo tonova. Boja
je zasićenija nego u akvarelu. Bijeli dijelovi slike slikaju se bijelom bojom, kao u temperi i ulju. Gvaš je gust,
neproziran, pokriva podlogu. Bjelina papira u gvašu za razliku od akvarela nema značajnu ulogu. Boja se nanosi u
polupokrivajućim, pokrivajućim, čak i lazurnim nanosima. Gvaš boje se brzo suše, a sušenjem posvijetle.

Kao podloga za gvaš najčešće se koriste tonirani papiri veće gramature i kartoni, čak i ljepenka. Podloga je finijeg
zrna nego kod akvarela. Iako je gvaš pokrivna tehnika, ton podloge utječe na karakter gvaša. Pored papira može se
kao podloga koristiti platno, drvo, pa čak i pločice slonove kosti.

Gvaš boje sadrže bijele pigmente ili punila koji pigmentima daju veću pokrivnost i mat karakter zbog površinske
refleksije svjetla. Na tržište dolaze kolekcije gvaš boja u čvrstom stanju - pastilama, kao i gvaš boje u tubama, u
staklenkama, plastičnim limenkama ili gvaš boje u prahu. Ove boje sadrže pigment i vezivo u prahu, a pripremaju se
samo miješanjem vodom.

Kao vezivo se koristilo pergamentno tutkalo, dekstrin, gumiarabika. Danas se najčešće koriste veziva na bazi
celuloznih etera koja se sušenjem znatnije ne stežu. Velika koncentracija veziva može izazvati pucanje, posebno kod
debljih slojeva. Dodatak glicerina povećava elastičnost premaza.

Kistovi za gvaš slikanje su malo tvrđi od akvarelnih kistova. Prave se od volovske ili jazavčeve dlake. Pogodni su i
fini akvarelni kistovi od dlake soba, kistovi od dlake kune, od dlake vidrinog repa, kao i od dlake telećih ušiju.

Gvaš boje se mogu nanositi na različite načine:

• vlažni nanos boje s puno vode


• pastozan nanos boje- “impasto”
• nanošenje boje polusuhog karaktera
• nanošenje boje u slojevima (treba računati da sušenjem ton boje postaje svjetliji)
• nanošenje tekstura češljevima, četkama, spužvama
• nanošenje boje ispiranjem vodom
• struganje osušene boje

Gvaš omogućuje rad od tamnog ka svijetlom, odnosno, ovisno o toniranoj podlozi, iz srednjeg tona ka svjetlijim i
tamnijim tonovima.

U novije vrijeme upotrebom lakova gvašu se daje karakter ulja.

Za zaštitu gvaš boja koriste se gotovi fiksativi koji ne mijenjaju u većoj mjeri površinski karakter gvaš boje.

Gvaš se koristi u kombinaciji s akvarelom, kolažom, crtežom, pastelom, koji je po karakteru najsličniji gvašu. E.
Degas (1834-1917) kombinirao je gvaš i pastel. Pastel je nanosio u mokri namaz gvaš boje i nastavljao s pastelom u
polusuhi sloj. Rad je završavao suhim pastelom. U Degasovim “pastelnim gvaševima” osjeća se prosijavanje tonirane
podloge, gvaš podslikavanje, bogatstvo tonova raskvašenog pastela u gvašu, kontrasniji nanos suhog pastela u
plohama ili crtežu.

Gvaš se koristio za iluminiranje rukopisa u srednjem vijeku. U 18. stoljeću dobiva današnji karakter. Idealan je za
studijsko slikanje.

-1-
E.VIDOVIĆ stare boje i kistovi – gvaš

-2-