Svetozar Livada

STRADANJA I NADANJA
Knjiga naglaava da je pitanje Srba u Hrvatskoj pitanje Hrvatske i njezine demokratinosti. Knjiga je posveena Milanu Levaru, zatienom hakom svjedoku, inae Hrvatu iz Gospia, koji je vlastiti ivot rtvovao da bi svjedoio o likvidaciji Srba u Gospiu. Kultura kritikog miljenja jednu mudrost uvijek izdvaja: ono to bi moglo biti mnogo je vrednije od onoga to jeste

Stradanja i nadanja - sadraj

Predgovor PRVO POGLAVLJE: PRIRODA RATA U BIVOJ SFRJ I NJEGOVO RAZRJEENJE 1. Nunost problematizacije graanske strane rata 1.1. Rezime (bijedna bilanca) 2. Samoskrivljena nezrelost elite vlasti u korist povijesne nesree vlastitih naroda 3. Vojno-redarstvena akcija Oluja 3.1. rtve akcije Oluja na srpskoj strani 4. Bilanca rata na primjeru podruja Korduna 4.1. Srpske rtve rata i poraa na podruju Hrvatske i bive RSK u periodu 1990 1998. godine 4.2. Spisak poginulih i nestalih, roenih ili stradalih na Kordunu u ratu 1991-1995. i porau (1996) 4.3. Pogovor 5. Vlast i crkva u Hrvatskoj 6. Institucionalno organiziranje izmirenja (idejna skica projekta) 6.1. Uvod 6.2. Institucionalno izmirenja 6.3. Prilog: Korespondencija sa ECPD 7. Krivnja i odgovornost 8. Mrnjom do negacije DRUGO POGLAVLJE: POVIJESNI TRENUTAK OPSTOJNOSTI SRPSKOG ETNIKUMA U REPUBLICI HRVATSKOJ 1. Osvrt na aktualno stanje srpskog etnikuma u Republici Hrvatskoj 2. Pregled osnovnih problema srpskog etnikuma u Republici Hrvatskoj 3. Problemi obeteenja prognanih i izbjeglih Srba iz Hrvatske 4. Problem oduzetog stanarskog prava izbjeglih Srba iz Republike Hrvatske 5. Protuustavne i nezakonite promjene Izbornog zakona Republike Hrvatske 6. Zadravanje i zatita naslijea prognanih Srba 7. Reagiranje na peticiju Udruenja izbjeglica u Republici Hrvatskoj 7.1. Mali esej o izbjeglicama 8. Odgovornost matine drave za opstojnost srpskog etnikuma u Republici Hrvatskoj 9. Stanje i mjere sanacije pravoslavnih grobalja u Republici Hrvatskoj 9.1. Provjera projekta istraivanja 9.2. Pismo Gornjokarlovakom vladianstvu u Karlovcu TREE POGLAVLJE: CRTICA IZ POVIJESTI SRPSKE ZAJEDNICE U HRVATSKOJ 1. Povijesni znaaj i uloga Matijevieve humanitarne zaklade "Privrednik" 1.1. O osnivanju i nastanku "Privrednika" 1.2. Znaaj "Privrednika" za na drutveni razvoj 1.3. Nekoliko zakljunih napomena 1.4. Historijsko socioloki rezime ETVRTO POGLAVLJE: IN MEMORIAM VELIKANIMA SVOJEGA POZIVA 1. Filozof Milan Kangrga (1923-2008) 1.1. Kratka biografija 1.2. Prolegomena za selektivnu bibliografiju Milana Kangrge 1.3. Selektivna bibliografija 2. Ruralni sociolog Stipe uvar (1936-2004) 2.1. Hommage Stipi 2.2. Prilozi za bibliografiju prof. dr. Stipe uvara 3. Velikan znanosti ekonomista Branko Horvat (1928-2003) 3.1. O liku i djelu Branka Horvata 3.2. Najznaajniji radovi Branka Horvata 4. Agrarni ekonomist i ruralni sociolog Petar Markovi (19232010) 4.1. O liku i djelu Petra Markovia 4.2. Bibliografija

o o o o o o o o

o o o o o o o o o o o o o o o o

5. O Rudiju Supeku kao ovjeku i znanstveniku (19131993)

o o

6. Pravoslavni svetenik Dositej (Vasi) mitropolit zagrebaki (1932-1945). 6.1. Iskazi svjedoka 6.2. Molitveni apat pred ivotom Svetenoispovednika Dositeja Zagrebakog Vavedenjskog 7. Partizanska bolniarka Milica Livada Mraovi (1923-2012) PETO POGLAVLJE: IZ SUVREMENE RURALNE SOCIOLOGIJE 1. Sudbina crnogorskih ruralnih naselja nastalih za historijski trenutak 1.1. Uvodne napomene 1.2. Naselja u Crnoj Gori 1.3. Spisak koritenih radova 2. Pogovor uz knjigu Ratka R. Boovia "Prirodnost sela (ogledi o crnogorskom selu)" ESTO POGLAVLJE: CRTICE IZ PARTIZANSKE PROLOSTI 1. Prvi korpus NOV POJ 2. Legendarna partizanska bolnica Petrova gora 3. Partizanska gimnazija Maral Tito u Zagrebu SEDMO POGLAVLJE: MARGINALIJE 1. Otvoreno pismo Miloradu Pupovcu povodom smjene urednika lista "Novosti" 2. Istinom protiv revizije 3. Dr Franjo Tuman Zloduh broj 1 3.1. Sve nastrane misli Franje Tumana 4. Tumanov Srbin, zloduh broj 2 RECENZIJA

o o o

o Recenzija Predraga Matvejevia: Audiatur Predgovor

Ovu knjigu posveujem Milanu Levaru, Hrvatu iz Gospia, koji je kao zatieni haki svjedok vlastiti ivot rtvovao da bi svjedoio o likvidaciji Srba u Gospiu. Gospodina Milana Levara ubila je drava zbog stava: Tko nije s nama, taj je protiv nas, naravno, dok drukije ne dokae, a ve drugu dekadu drava se ne trudi da to uini. Kad sam pomno proitao njegov dosje kao hakog zatienog svjedoka, u sebi sam u zviknuo poznatu: Evo ovjeka! Pohitao sam k njemu da ga osobno upoznam pod izlikom da mi popravi auto. Meutim, odmah me prepoznao. Kaem mu da mi je elja da ga nagovorim da iskoristi tu privilegiju zatienog svjedoka, i da im prije nestane iz Gospia, jer su mi poznate t e strasti osvete. A on e na to: Ali ja, moj gospodine ne mogu pobjei od sebe. Oni mi bijahu sve: ivot, drutvo, sretno djetinjstvo, mladost i radovanje. D a utim, izgledalo bi da sam ih svojom rukom ubio. Taj grozomorni sram ni pred sobom ni pred drugim ne mogu preuivati. Pa to bude? Proveze me kroz Jasikovac, dio srpske naseljenosti u Gospiu, kue u nizu, pred svakom zastane gdje ve kue nema, i pone, s grem u grlu, najtuniju priu svog ivota, kako ree: Ovaj je, ili ova je ubijen/a, likvidiran/a. Ima tako rez olutan stav da mi na rastanku daje na znanje da ne odustaje potpuno svjestan kao da ga na odru ostavljam. Milan Levar podsjea me na onog Nijemca koji je vlastiti ivot rtvovao da ne uestvuje u strijeljanju Srba u Kraljevu u Drug om svjetskom ratu. Jedna Srbijanka, pjesnikinja, imobilna, podigla mu je spomenik u vlastitom dvoritu. Neki su na taj in grubo protestir ali: Srpkinja, a Nijemcu spomenik podigla! Otiao sam da je podrim, ruku da joj stisnem, a ona mi ree: Kao da si me iz ove umirue pozicije podigao. Dakle, takvu rtvu ivot za ivot mogu uiniti samo iznimni pojedinci ili mati kad daje ivot za potomke. Prema tome, samo takvi ljudi u graanskom ratu zasluuju in heroja, junaka, viteza Drugi nitko. Predgovor Kako su pred mrnjom bespomoni oni koji ne ele da mrze. Kazimjer Brandis Ne mrzim nikog osim one koji mrze druge ljude. Ivo Andri Svetozar Livada, filozof i istoriar po pozivu, a demograf i sociolog sela po nagonu, i u ovoj knjizi na potresan nain svedoi o zloinima stolea u ovom balkanskom zverinjaku. Njemu je, kao sociologu sela, svako selo zaviaj, a njegov zaviaj je uniten, od stran e mrzitelja ivota, te greke prirode, tih modernih varvara. I kada je ostao bez svoga doma, njegov dom je bio na svakom mestu gde je sretao asnog oveka njihova imena on navodi u svojim knjigama. Ovaj intelektualni proleter, jedva vezujui kraj s krajem, ostao je ovek do kraja . Sam priznaje: Jedva sam sauvao ovjeka u sebi. Bio je i ostao neka vrsta straara-uvara nad vrednostima koje su potisnute, zanemarene, pogaene, zaboravljene. Svojim delom i svojim ivotom pokazuje i dokazuje kako se prava re pretvara u ispravan in, duhovni stav u drutveni odnos, moralna norma u moralnu osobu. Svojim ivotom svedoi kako se veruje i nada, ljubi i strada: oveku se veruje kad se pretvori u istinu! Livada je ovek udesne energije, koji je doiveo, proiveo i preiveo 40 operacija na kostima i jednu na srcu, i koji je sed am godina neprekidno leao u bolnici, tako da se domai i strani lekari ne mogu da naude kako je uopte jo iv. I ta sve zna i ta sve tano pamti premda je obilato preao osamdesetu godinu ivota. Po reima jednog njegovog sagovornika, Livada ima prenaseljeno pamenje, a svaki nevini grob oplakuje kao grob najroenijeg, to je dalo povoda Stipi uvaru da ga nazove kordunakom narikaom. On postavlja pred sebe teke probleme, koje sam ne moe da rei: ono nemogue je njegova sudbina! Ali izvor njegove snage je obeanje da bude veran samome

sebi i istini, to jest dosledan u odbrani pravde i prava, ma gde bili pogaeni. Snove duge preko ezdeset godina nee da izda ni za ta na svetu. Nain na koji osea, misli i deluje esto ga dovodi u sukob sa njegovom sredinom, tako da uglavnom nije ni shvaen ni prihvaen, jer hrabro iznosi injenice-optube i tumai ih u skladu sa svojim sistemom vrednosti, odnosno pogledom na svet. On je stranac meu svojima, da istina ne bi ostala bez svedoka. Premda uporedo pria o onome to se i kako se sve dogodilo, i kako je on to sve doiveo, ipak daje prednost doivljaju nad dogaajem, piui o duevnim potresima izazvanim drutvenim sukobima kada je ivot poljuljan iz korena. Livada je udo od oveka, jer ima neodoljivu potrebu da koristi svakom, svugde, u svakoj ne/prilici. On radi dobre stvari takorei nagonski. U njegovoj knjizi nalazimo bezbroj pojedinosti (jer on je empiriar po vlastitom priznanju), masu proverenih podataka, obilje socio-psiholokih portreta, kako zlih tako i dobrih ljudi (ovo radi jakog kontrasta). Obiao je celo ratno podruje, sva mesta zloina, i video svojim oima posledice uasnog divljanja, jedva sauvavi ivu glavu i oveka u sebi. Zato se njegovim opisima rata veruje: svaki dobar pisac otkrije neto dobro u itaocu! Livada zna, ne samo iz naunih istraivanja, nego i iz linog iskustva, da je misao bolja to je stvarnost gora. Setimo se samo Goranove Jame. U istini nema nita lino, ali se do istine stie i kroz linu patnju. Najdublje misli i najdub lji bolovi idu zajedno: istina je nagrada za pretrpljene jade! Svaki dan usee novu ranu, koju ovek od duha zove svojom istinom. Ko ne pati, taj ne misli. E. Sioran pravo kae da suza ima dublje korene od osmeha. Obino se iz oaja raaju nova pitanja. Livada je poslednjih par decenija svoga ivota ispunio takvim pitanjima i pustio duhu da izrazi svoju smelost. Svojim pogledom na ono to se dogaalo oko njega i u njemu, ogradio je bitne, ali udal jene posledice svake misli i ina, od onih sporednog znaenja i znaaja.1 Malo je ko u vunenim vremenima pridavao znaaja onome to je on govorio i pisao, ali se kasnije pokazalo da je on bio u pravu, a da pravo, koje je formalno vailo, nije vredelo piljiva boba. S. Livada je jedan izmeu nekolicine koji ne doputaju drugima da otupe i zaglupe: on pita, uznemiruje, sumnja i navodi druge da to ine! Njegovoj misl i moglo bi se neto dodati, ali se ne bi moglo bilo ta oduzeti. Obavetenost i ir oka kultura pisale su po ovim listovima svojim jasnim rukopisom. On se suvereno kree unutar i preko granica svoje nauke. Zato njegova knjiga nadilazi uobiajeno obrazovanje za jednu struku i zaht eva razvijenijeg duhovnog itaoca, da bi bila proitana i protumaena kako valja. Koristio je primarne i sekundarne izvore da bi bar stigao u blizinu istine, ako ne u njeno sredite. Sve je ovaj ueni i hrabri ovek pokazao i dokazao na ogromnoj prikupljenoj grai, na svedoanstvima iz prve ruke, na analizama sadraja govora i pisanja kovaa rata, na vlastitim iskustvima i to sve pred opasnostima po vlastiti ivot. Nije se bojao ni bojovnika, ni smrtnih pretnji (njemu i njegovoj porodici), jer je znao da nema ta da izgubi osim svojih okova: to da nita nema ulazi u pojam njegove slobode! Niko kao on na ovim prostorima nije otkrio istinu o nama samima. Njemu je bitna odgovornost prema istini i mir pred vlastitom saveu. Imati savest znai biti iskren prema samom sebi: to je autoritet kome se ne moe lagati! Na Liv adu se mogu primeniti rei Viktora Igoa: Ja sam robija koji slua samo svoju savest. Traim rije jau od zla da zlo zaustavi. Enes Kievi Slobodan Jovanovi je davno istakao da ljudi vode dve vrste borbe, jednu sa prirodom a drugu izmeu sebe: prva borba se naziva rad a druga rat.2 Rad stvara vrednosti, rat ih razara: rad stvara viak vrednosti, rat viak gluposti! Rat je praznik smrti: on prazni crkve i damije, a puni groblja.3Svestrani poznavalac, analitiar i kritiar graanske strane rata, Livada upozorava da svaka budala moe da izazove i povede rat (to su nae budale i uinile), ali je nesposobna da sklopi trajan mir: mir se obino sklapa kada se obe strane posve iscrpe, pa obe pristanu na posrednika, koji to ini u vlastitom interesu. I dalje se nastavlja da se nita na ovim prostorima ne dogaa bez treeg veli on. U nas ovek mora da doivi bar dva rata pre no to ode da poiva u miru. U nas je bilo i onih ljudi koji su doiveli 4 5 ratova po glavi stanovnika. Gotovo sve ratove izazvali su kovai rata, a njihovi izvoai bili su psi rata. Po definiciji, svaki rat je okrutan. Ma kako se rat nazivao s obzirom na zaraene strane, po svojim posledicama i u svojoj sutini bio je to graanski rat. U njemu vie gine omladine, ena i staraca nego vojnika. Graanski rat nema obzira, nema pravila, trofej je ubiti, negirati, opljakati sus jeda pod svaku cijenu. Zbog toga je Cezar, jo u svoje doba, govorio da je graanski rat najgori od svih ratova podsea Livada. U ovom graanskom, neobjavljenom i dogovorenom ratu desili su se svi najgori zloini to ih istorija pamti: rat k rvi i tla, koncentracioni logori, osveta nacije, azijatska okrutnost, etniko ienje naroda, unitavanje ustanova, zatiranje kulturne batine, progoni, kanjavanje nevinih, silovanja, muenja, ubijanja, spaljivanje sela, razaranje porodica, otimanje zaviaja... Rat je bio dogovoren, neobjavljen, niskog intenziteta, ali uasnog brutaliteta istie Livada. U ovoj naoj prokletoj avliji Hamletovo pitanje biti ili ne biti u prevodu na nae jezike glasi: ubiti ili ne ubiti! Formom i normom govor mrnje sike iz usta. U balkanskoj verziji onaj novozavetni zahtev glasi: Ko te udari po jednom obrazu, pokai mu drugo lice. Ovde je mo razaranja dala obeleje kolektivnom mentalitetu i linim sudbinama. Dogovoren i neobjavljen rat je prljava rabota. O tome svedoi uveni pisac oveka bez svojstava: Da takav rat izbije u vreme kada nije bilo nikakvog tlaenja, nikakvog ekonomskog oaja, ve je svuda bilo samo prosperiteta, u tome ja ne mogu da vidim nita drugo doli revoluciju due protiv reda; u nekim razdobljima ona vodi religioznom, u drugom ratnikom zanosu.4 Livada je zapisao: Sve smo doveli u pitanje: jezik, ljude, institucije, srodstvenu liniju, naciju, dravu... Sve me to nagonilo da prirodi rata pristupam sa stanovita zloina, rtve i zloinca, da posmatram sudbinu pojedinca u ulozi zloinca i rtve, jer zloin je uvek konkretan, u liku zloinca i rtve. uveni poljski mislilac pokazuje kako se u demokratskom drutvu istina dokazuje svedocima, a kod nas, da bi se dokazala istina, potrebne su rtve. 5 Na najbolji poznavalac socijalne istorije Mijo Mirkovi esto je isticao da nae narode na balkanskom tlu ne odreuje ni vera, ni nacija, ni politika, koliko nain osvajanja zemljita i podeljena (nesretna) svest. Ubijanje gradova (Vukovar, Sarajevo, Du brovnik), kao sredita razliitih duhovnih moi, i kao mesta susreta svih moguih razlika, to je obeleje graanskog naina ivota, simboliki oznaava nadmo plemenskog, paganskog i zaostalog uma koji se boji razlika. Jednostavno zakljuim, ovo je rat sela protiv grada. Ne m rze se toliko etniciteti, koliko se vole oteta dobra zapisao je Livada. To su rodovsko-plemenski, obiajno-obredni, ratniki nagoni i mentaliteti, gde je kama najsvetlije oruje u rukama merak-zloinaca bez kajanja. To je na rasizam ustako-etnikog porekla, iza koga ostaju dugi spiskovi poginulih, ranjenih, nestalih, raseljenih. Bio rat domovinski ili otadbinski, odbrambeni ili oslobodilaki, viteki, herojski, humani, ist kao suza rat i zloin idu zajedno. Razlike izmeu ponaanja ustaa i etnika objektivno ne postoje, ne samo to su braa po oruju, nego zbog injenice to je mentalitet presudni inilac. Ameriki ambasador u Beogradu, prilikom jednog susreta, rekao je Livadi: Vae izjave o prirodi mentaliteta stoje kao gorka budunost.6 Istina ima svoje heroje a interesi svoje robove, jer interes misli samo na sebe. U graanskom ratu nema, niti moe biti hero ja, jer je to rat bez pravila, bez stida i kajanja, i svi su u njemu poraeni. Ovo je graanski rat u kome nema pobjednika, ovdje su sve smrti uzaludne, jer rtve su i pobednici i gubitnici. Rat je sam po sebi zloin istie Livada. Imao je pravo Dvajt Ajzenhauer kada je rekao: Rat se sastoji u tome da se ljudi, premda jedni druge ne poznaju, ubijaju na zapovijed ljudi koji se vrlo dobro poznaju, ali se uzajamno ne ubijaju. Na ovim prostorima elitu vlasti ne zanimaju ljudski ivoti i opte dobro, nego lini i grupni interesi. ak i ono to je bilo zajedniko, elite su razbile: zajedniki jezik, veru, ustanove, obiaje, kulturu! Ispalo je da nas deli i ono to je zajedniko. Sueljavanje 'najstarijeg naroda' sa 'bojim narodom' uinilo je kulturu suvinom. Kultura lai proizvela je kulturu smrti. Politiki mit o neprijatelju jeste prepis religijskog mita o avolu. avo je uvek onaj Drugi. Kada bi se elite vlasti pridravale zakona koje su same donele, naredile bi vlastito hapenje. Elite vlasti su rat proizvele , s njim upravljale i ne dozvoljavaju da se on dovri... Komunisti su razarali Jugoslaviju da se osvete komunistima koj i su umirali za nju... Najbanalniji povodi politiara nastalih na valu rata povod su za nova sueljavanja... Psi rata ne mogu postati bogovi mira... To postiu umom zakona i praumom bezakonja. primeuje Livada. U jednoj svojoj knjizi on je zapisao: To to drava propada, nek propadne, kad ne moe da

opstane, ali da tako masovno propadnu ljudi, to je na najvei moralni poraz. Livada preklinje: Zapamtite za sva vremena da rtve rata ocenjuju prirodu rata. A ovo je bio klasian graanski rat. Narodi se svijaju oko grobova svojih mrtvih. Svetozar Livada Pisac ove dokumentarne knjige istie da su izbeglice udarile peat ovim prostorima. Nastala je nova socijalna kategorija izb jeglica, kao prijetei eksploziv, jer novonastale drave izgona i drave prijema sporazumijevaju se na tetu rtava i time proizvode osnove za novonastajui terorizam koji samo to nije poeo... Njihova pojava predstavlja za zemlje sukoba, ali i za zemlje prijema, brojne i sloene socijalne, ekonomske, pravne, kulturne, politike i druge probleme... Jer, od nekad normalnih graana, bijeda i oaj s lakoom regrutuju kompletno i moralno propadanje. Htio bih sugraane nekad zajednikog socijalnog prostora podsjetiti da, nakon smrti 180.000 naih sugraana, brojnih i nvalida, oko pola milijuna ranjenih i oboljelih, milijun razbijenih porodica, oevi rata, ili bolje rei psi rata, proizveli su milijune izbjeglica. Taj tragini, bolni i traumatini pojam izbjeglica vezan je uz skoro svakog estog naeg sugraanina. U j ednom trenutku rata u nas je bilo 4,5 milijuna izbjeglica. Borivoje Borozan, izbeglica iz Mostara, ovako je definisao tu homogenu novu svetsku kategoriju naeg tla: Izbeg lica je ostavljeno roeno ognjite, grobovi predaka, rodno mesto, livade i vonjaci, ulice i trgovi. Izbeglica je beg ispod kama s uma siavih razbojnika; izbeglica je zaveljaj u ruci, ukoen i izbezumljen pogled, bledo izborano i uplaeno lice. Izbeglica je brzo starenje i rano sazrevanje; izbeglica je izgubljeno nadanje i odvajanje od najbliih; izbeglica je strah, bauljanje i trajanje. Izbeglica je spremnost da se prebrode godine i godine izbeglikog ivota, a nemanje snage da se prebrode sati i minuti, jer je svaki minut kao venost. Izbeglica je svedok jednog vremena i jednog prostora zebnji, neverica i pometnji, zuluma i krvoprolia, telesnih muka i duevnih patnji svih zala koja su snala i uplaila njegovu duu. Izbeglica je vienje svih dana u istoj, sivoj boji; izbeglica je enja za svojima i nemogunost da se sa njima vidi i susretne; izbeglica je jauk, patnja, stradanje i guenje u bolovima. Izbeglica je paljenje svea i kandila, aptanje molitava za spas blinjih u nevolji; izbeglica je greh boji i sram ljudski teko ga je razumeti, a lako se o njega ogreiti; izbeglica je dozivanje zore, sunca, jutra, zvezde, duge... Svetozar Livada upozorava da izbeglice nisu ljudi bez dostojanstva koji mole za nae razumevanje, oni su ljudi poput nas, koj i su tuom voljom uvueni u jednu od najveih tragedija 20. veka. Bez krivice krivi za svoj sadanji poloaj. Na poznati aforistiar, u crnohumornom stilu, zapisuje: Izbeglice, vraajte se na svoja izgorela ognjita. Tamo vas ekaju grobovi vaih predaka, da im se pridruite.7 Nema sociolokog aksioma koji ne pokriva neku duboku ranu. Urlih Bek Livada pie: Inae je, po mojem istraivanju, graanskim ratom i etnikim ienjem ugaeno 5.000 toponima na nekada zajednikom prostoru, srueno 1.000 bogomolja razliitih religijskih uvjerenja, 19 najveih mostova8 (ponosa naeg graditeljstva stih Maka Dizdara opominje: Valja nama preko rijeke), i sa ubijenim i ranjenima, nestalo oko 180.000 graana zajednike dravne zajednice. U jednom trenutku vea polovina stanovnitva BiH bila je izvan svojih prostora. Mi rat slavimo, i ivimo na kulturi smrti, nekanjeno. Negiramo rtvu drugog, bez stida i kajanja. Kultura smrti nije samo uspomena na staroegipatsko drutvo, nego stvarnost kraja 20. stolea. U nas se, na planu kulture, moe lako ustanoviti da istine i vrednosti do kojih su mukotrpno stigli mudri i vredni, zaas ponite i obesmisle prosti i glupi. Naro di koji olako rue obiajno i pozitivno pravo, meunarodne norme, krei svake i vlastite norme su nezreli i neodgovorni i uvijek su na poetku... Pred poetak bratoubilakog rata Jugoslavija je bila duna devetnaest milijardi dolara. Meutim, zbroj dugova svih novonastalih drava danas iznosi oko 210 milijardi evra. Time su optereene i naredne generacije. Prema tome, zloini graanskog rata devedesetih 20. stoljea sa svojim raznim posljedicama zasigurno e se prevaliti duboko u 22. stoljee. Dakle, kako vidite, rije je o povijesnom zloinu. veli istraiva svih nas. Toliko slatkih obeanja, toliko olako izreenih miljenja, toliko izigranih oekivanja, toliko zloupotreba poverenja, toliko kraa svih vrsta, toliko pljaki naih ivota, toliko lai i zloina sve u ime ideologije i utopije, u ime budueg raja. Ma gde pogled da nam se zaustavi, praznina bulji u nas: slepi prozori kroz koje niko ne moe da gleda. 9 Na bilo koju stranu da se okrenemo, fiziku ili metafiziku, svuda vidimo razvaline: sruene hramove i dogme na kojima su poivali! Tokom 20. veka bar smo saznali da jedan sistem ideja i verov anja vredi koliko i drugi, jer se ne bi ni zvali sistemi da nisu slini po bitnim obelejima: svaki je izdao oveka! ujmo Livadu: Kako smo mi relativno maleni narodi, to se manje-vie zna tko je kome to napravio i to nas nagoni da ovu komponentu moramo problematizirati do nivoa stvarnih injenica, ako elimo istinski izmirenje... Jer smo imali oko 7 milijuna mjeovitih brakova s tolikim brojem potomaka i takoer s tolikim brojem srodnika po tazbini... Mjeovitih brakova je bilo u izobilju. Od 10.000 u Vukovaru, 7.000 su bili mjeoviti, a tamo je zloin s obje strane trijumfirao. Istoriar M. Ekmei zapazio je: Niko nita od istorije nije nauio, a posebno smo mi narod koji se od istorije moe samo bojati, a ne uiti. Jer da se iz istorije neto nauilo, onda se ne bi ponavljale greke i grehovi koji su ve ranije poinjeni. Jedan robija je na zidu svoje samice napisao ovaj stih: Tromo se vreme vue i nieg novog nema. Danas je isto ko i jue, sutra se isto sprema. Livada esto napominje i opominje: Sve su nacionalne manjine u Hrvatskoj graanskim ratom svedene na 1/3... Ne zvui li sablasno da rtvuje 8% stanovnitva da realizira zloin bez stida i kazne, i da na to tvoj vlastiti narod pristane, i da to nova drava sadri ka o programsko strateko naelo?... Ne radi se samo o graanskoj strani rata, u koju je bilo ugraeno etniko ienje, nego o kontrarevoluciji gdje se mijenjaju svi drutveni odnosi, nomenklatura nazivlja i ideologija duhovne obnove. Etniko istunstvo je obuhvatilo ienje povijesti, kulture, znanosti, zemljinih knjiga itd... Drava je dignuta iznad ivota i smrti svojih graana samo da se zadovolji odgovarajua ideologija i priroda rata za njeno ostvarenje. Livada dolazi do zakljuka: Nismo u mogunosti da iscrpimo sve posljedice koje su u toku, ali je dovoljno istai da smo izgubili mir, a dobili nezavreni rat, izgubili jednoumlje, a dobili bezumlje... golem broj rtava a nigdje zloinca. To to lajem i reim doista dokazuje da su pasja vremena. Svetozar Livada Od svoje kritike sa zaotrenim vrhom, Livada ne tedi bilo koga, bez obzira na kojoj je strani. Kad nam on o nekom govori, onda smo sigurni da ga sagledava sa mnogih strana, nastojei da shvatimo ne samo pojedinosti iz ivota, nego i celinu ne/prilika u koj ima taj pojedinac osea, misli i deluje. Tako njegovi itaoci, kroz istananu analizu pojedinih karaktera, mogu da upoznaju i druge ljude, ustanove, drave i drutva. U stvari, cela knjiga se, na ovaj ili onaj nain, bavi razliitim tipovima karaktera u vezi sa socijalnim okolnostim a u kojima oni pokazuju svoja svojstva. Livada je temeljito obradio, opisao, objasnio i razumeo kljunu psiholoku strukturu linosti. On to ne radi apstraktno odnosno teorijski, nego konkretno odnosne empirijski kroz analizu linosti iz stvarnog ivota, ljudi koje je dobro upoznao. On je tu u saglasnosti sa metodologijom vrsnih istoriara koji nastoje da podrobnom analizom nekog prosenog pojedinca, koji je sam po sebi nevaan, pa upravo zato i reprezentativan, istrae osobine itavog drutvenog sloja, klase ili drutva u celini.

Livada je posve svestan da na ovim prostorima preovlauje viak istorije kao dogaanja, i manjak istorije kao kritike svesti o tim dogaajima. Zbog toga je odluio da svedoi svojim ivotom: da jasno i glasno progovori tko je tko i to je to u tom usponu zloina. On tvrdi da ovde nije mogua istorijska nauka kao svedokinja vremena, utemeljena na istorijskim izvorima, jer je piu i glupi politiari, a ostvaruju jo gluplji generali. Ovu tvrdnju nije mu oprostio ni vlastiti brat, jer je i on bio general. U jeku opte privatizacije, i pisanje istorije je postala privatna stvar. Ovde nauka nije sama sebi sudija, Livada je prikupio preko 700 citata iz Tumanovih spisa i govora u raznim prilikama. Evo ta je zakljuio kad je re o Franji Tumanu: Lagao je da su mu partizani ubili oca i maehu, da je prvoborac NOB-a, falsificirao je doktorat, pokrenuo prenominaciju JAZU u HAZU bez pogovora i jednog lana. Imao je namjeru da prenominira i Maticu i da je kao autokrata podvrgne sebi. Lagao je da je srani bolesnik, a igrao je tenis. Umanjivao je rtve Jasenovca. Negirao holokaust. Proglaavao Srbe u Hrvatskoj remetilakim faktorom, a NDH povijesnom tenjom hrvatskog naroda. Kao plagijator proglaavao se historiarem, a nije razlikovao Stari od Novog zavjeta. Uzor mu je bio Franko. Aspirirao na Hrvatsku u okvirima nekadanje Banovine. Dogovarao s Miloeviem podjelu Bosne. Osnovao monstrum paradravu Herceg -Bosnu i Abdievu priju. rtvovao posavske Hrvate i krajike Srbe. Bio je rasist. Sretan, jer mu ena nije ni idovka ni Srpkinja. Bio protiv mijeanih brakova, a imao ga u vlastitoj porodici. Propovijedao genocid kao korisnu stvar za popravljanje povijesti. Zatirao memoriju naroda, antifaiz am. Provodio kulturocid i ruralocid. Napao tekui i minuli rad graana Hrvatske. Tajkunizacijom i rentijerstvom izvrio deindustrijalizaciju zemlje. Provodio etniko ienje bez ostatka. Dakle, jakom voljom i kratkom pameu, unitavao je budunost posebno mlaih generacija. Jedini je dravnik poslije Luja XIV k oji se radovao smanjenju vlastite populacije. Bio je vulgarni ateista, a pretvorio se u vjernika darodavca, zakladnika zavjetnog Mar ijanskog svetita. Zlorabio je poloaj gdje god je mogao, napr. preduhitrio je zakon i kupio je velebno zdanje za sitne pare. Kasni je je pristao da mu predsjednik Vrhovnog suda, inae sveuilini profesor, kadi, da njegov novac nije imovina, iako je novac svagdje mjerna jedinica imovine. S Miloeviem je mijenjao sudbinu ljudi, prostora, regija i povijesne budunosti ovih prostora. Smanjuje sve nacionalne manjine na jednu treinu, a srpski je korpus masakrirao, i to s tenjom da zasnuje povijesnu mrnju izmeu etniciteta koja traje. Predstavljao se povjesniarem, a bio je zpravo plagijator i falsifikator. Dakle, nije nita osobno stvorio, osim plagijata i falsifikata, a ak pokuavao je biti pjesnik. Izolirao je Hrvatsku, samo ga je smrt spasila od Hakog suda. Imajui jau volju nego pamet, kao mizantrop vercer vlastitog ivota hotei silom ui u povijest poigrao se vlastitom sudbinom i vlastitim narodom. Ponavljam, iza njega su grobovi, ugasli toponimi, zatrta prezimena, rodovi, degradirani prostori sa sekularnim posljedicama. Sve to povijest ne prata! 10 Na meti Livadine otre kritike nalaze se i predstavnici njegova naroda. On e Biljani Plavi otvoreno rei da je izgubila pa met, a Radovanu Karadiu da je postao svoj pacijent (on je inae po obrazovanju psihijatar), a Vojislava eelja nazvao je skribomanom i patolokim laovom. Vuku Drakoviu zamera da mu je vaniji grob ie nego desetine hiljada grobova koje su napravili etnob anditi. O akademiku Duanu Bilandiu: On je mjerna jedinica svih falsifikata, panegiriar komunistike partije. Veoma je zanimljivo Livadino miljenje o Miloradu Pupovcu: ovek nije siguran kako se prema njemu treba postaviti. Da li da ga saaljevam, prezirem, osuujem. Jer on vapaj rtve ne uje, on uje samo vienje glasa politike. On je Srbe pretvorio u socijalne sluajeve. Livada ga javno proziva da trguje sa srpskom nesreom. Onda se udi zato te Srbi ne vole, a veina Hrvata prezire, jer tak o uporno podrava agoniju i kaos u kojem se drutvo nalazi... Jadnik u privremenom raju. Kao jasan kontrast ovakvom tipu linosti, Livada ne zaboravlja neke vitezove duha, koji su svojim delom i ivotom zaduili ov e nemirne balkanske prostore. Rudi Supek, umro pre 20 godina, osniva moderne sociologije u nas, ovde je zaboravljen kao da i nije postojao. Vie je poznat u Francuskoj, gde je bio pripadnik Pokreta otpora, nego u zemlji gde je unapredio znanost. Branko Horvat je postao vea veliina u svetu znanosti nego to se ona ceni u sredini u kojoj je ponikao. O njemu je D. K. Galbrajt rekao: On je bio veliki prozor u svijet svega onoga to se kod vas dogaalo. Milan Kangrga, pred sam kraj ivota, moli Livadu da Hrvatim da do znanja da ni mrtav ne dozvoljava da ga smatraju hrvatskim filozofom (jer su ga toliko kinjili i mrzili) , ve da je nemaki filozof, jer je tamo studirao, predavao... Stipe uvar je kao malo ko poznavao ljude, dogaaje, naselja i krajeve, legende i mitove, poruge i pokude. Prerano je i iznenada umro kao klasian intelektualni proleter. Za Petra Markovia Livada je naao ove rei: On je moj mentor, moj uitelj i doivotni najbolji prijatelj. Livada tuguje za njima i istie kako mu danas strano nedostaju ti njegovi drugovi. Ali oni su ivi sve dok ive oni koji ih se seaju. Viktor Igo je to najbolje izrazio: Mrtvi ive sve dok ima ivih koji misle o njima. Karl Jaspers je ponovio: udno: najivlji je onaj ko se uz mrtve osea kao kod kue, nema ivota u onom ko zaboravlja mrtve. 11 Javno mnenje ne ine samo glasovi ivih nego i poruke mrtvih. Duhovno moni pokojnici zapovedaju ivima iz groba, i tako pokazuju da su prisutni sa njima u zajednici. Emil Dirkem bi rekao: Mrtvi su moralni policajci drutva. Mi imamo upravo onoliko vere koliko je potrebno da se mrzimo, ali nedovoljno da volimo jedni druge. Donatan Svift Ono to je Livada zapazio u vezi sa katolikom crkvom u Hrvatskoj podjednako vai za Srpsku pravoslavnu crkvu i islamsku vers ku zajednicu. Sran Vrcan, u knjizi Vjera u vrtlozima tranzicije, pokazao je i dokazao da su opta svojstva triju vera rtvovana posebnim interesima nacija. Nacionalno je postalo sveto a sveto nacionalno. To, dakle, nije izlazak vere na javnu scenu u njenom izvornom obliku: to je prodor religiozne vere prevedene i rastumaene u ideolokom kljuu i jeziku! Vera i nacija su povezane psiholoki i ideoloki, premda meu njim a nema nikakve logike i nune veze. Tako K. Kastorijadis, u znaajnom spisu Uspon beznaajnosti, istie: I ne znam da je bio makar i jedan jedini rat meu kranskim narodima u kojem dotine crkve ne bi blagoslovile oruja obiju zaraenih strana. Dravni je razlog beskrajno jai od praktinog uma i Deset zapovijedi.12 Sve tri vere u jednog boga, u svojim ideolokim oblicima, pokazale su se vie fanatine nego racionalne, vie nacionalne nego univerzalne, vie su delile narode nego to su ih spajale: u sva tri sluaja ideja religioznog spasenja razumela se kao ideologija nacionalnog osloboenja. Sve tri vere poele su teoloki mudro a zavrile ideoloki glupo: branei ograniene nacionalne interese, povrat ak na tribalno drutvo i paganske obiaje, to je svaka od njih nastojala da prevazie i odbaci za sva vremena. Dokazani zloinci se proglaavaju narodnim herojima i postaju poasni graani na visokim poloajima uz aminovanje crkava. Bojovnici postae kasta izabranih kae Livada. E. Zamjatin je pisao da religije u svom razvoju prolaze kroz tri stadijuma: proroki, apostolski i crkveni! U ovom poslednjem Hrist je postao Veliki inkvizitor. Oblici zloina vremenom se ponavljaju, a zloinci bez stida i kajanja ostaju nekanjeni: zloin je ne kazniti zloinca! Pratanje zloina je najvea osveta rtvi veli Livada. Milan Kundera podsea nas: Nijedna nepravda nee biti ispravljena i sve e biti zaboravljeno. Ako u ratu na svim stranama uestvuju i vernici, onda su oni u stvari izneverili svoju veru i postali rtve ideoloke obrade i obmane. Kovai rata koriste verske simbole kao ideoloke zastave kojima mau ispred odreda vojnika nesvesnih pravih ciljeva za koje i du da ginu. Kada je krst postao simbol vojnih odreda, a ne samo verskih obreda, onda su sve pobede u ratu bile povezane sa krstom, a ne samo sa maem. Bilo je gorljivih vernika koji su u jednoj ruci drali krst, to jest znamenje mira, a u drugoj ma, to jest znamenje rata. Sutina svakog rata je nasilje, a hrianska vera je protiv nasilja. To je samo znak da su i velike vere postale male borbene jedinice: male po duhu! Kada ljudi vode rat, onda i svoje bogove izvode na bojno polje, a ovi su do tada mirno boravili u nebeskim visinama. Moj prijatelj hrvatski teolog je zapazio: Da li ljudi biju boj svojih krvoednih bogova, ili bogovi biju bitke svojih ratobornih naroda? Ove dvije mogunosti ne moraju se meusobno iskljuivati, ali ja nasluujem kako su

uglavnom bogovi ti koji izvuku deblji kraj. Oni ee moraju obavljati prljave poslove za svoje navodne zemaljske sluge, nego to te sluge rade za njih.13 Kako je teko ovdje biti ovjek sa graanskim vrednotama. Svetozar Livada in pisanja o graanskoj strani rata14 Svetozar Livada doivljava kao uspenu terapiju za leenje rana to nam ih obilato zadaje svakodnevni ivot u ovom balkanskom zverinjaku, gde umesto klasine muzike sluamo klasine jauke. Posle traginih dogaaja, u kojima je gotovo svako izgubio nekog ili neto, Livada nastoji da izgradi mostove razumevanja, poverenja i pomirenja meu narodima. Jer, veli on, o vde se ne izmiruju pojedinci nego narodi. Kad su Nemaka i Francuska, posle stogodinjeg ratovanja, nale zajedniki jezik, onda je to mogue ostvariti i na ovim prostorima. Samo istina moe ozdraviti zakrvljene, zavaene i zaraene strane, ako ele opstati u ivotu. Mudro je zborio J. V. Gete: Zabludi korisnoj pretpostavljam istinu tetnu. Ako i nanosi bol, istina nosi lijek. Ako pojedinac moe da u samom sebi izmiri opreke i natera ih da se bar podnose, ako se ve ne ljube, onda i narod moe da savlada protivrene sile u sebi, koje ga razdiru, u ime ivota i istine o sebi. A istina se sastoji u tome da postoje silne strukturalne, a ne samo line smetnje i prepreke koje treba savladati, jer su se ispreile na putu koji vodi uspenoj komunikaciji. A komunikacija je svaka razmena iskustava, oseanja i misli, bez obzira da li je verbalna ili neverbalna: 90% poruka je neverbalne prirode! ire govorei, svaki ljudski odnos je oblik komunikacije, a svi oblici odnosa nisu nita drugo do kultura naroda. Koji su to strukturalni, vrsti oblici miljenja, verovanja i ponaanja koji ometaju susret sa drugim i onemoguavaju dodir meu ljudima, narodima i njihovim kulturama? Postoje li izvesnekonstante (osobine, svojstva, obeleja) naeg mentaliteta koje se pokazuju kao smetnje ili teke prepreke razumevanju, poverenju i pomirenju izmeu naroda, vera i kultura? Naravno da postoje, i o njima su pisali nai ugledni istraivai, upozoravajui na oblike miljenja, verovanja i delanja koji se opiru promeni, jer su duboko ukorenjeni u podsvesnom i nesvesnom sloju pojedinca i zajednice. U meri u kojoj nismo kao narodi uestvovali u opteljudskim poslovima, u toj meri smo izgubili oseanje za univerzalne vredno sti i norme. Stvorio se tip oveka izvan optosti, izvan ljudskoga koji jo nije uo glas oveanstva u svojoj dui i duhu sveden na grupni, to jest ideoloki interes. Iz manjka veza sa svetom, stvoren je viak upuenosti na sebe i svoju ogranienost. Moda ni danas ni smo dovoljno svesni nesvesnih okova (stereotipa, predrasuda, tradicionalizma, nacionalizma, autoritarnog mentaliteta itd.), jer nas u aci dre pranjavi likovi iz nae prolosti i sadanjosti, ljudi osrednjeg ili onieg duhovnog stanja i sitne sree, koji nam ne dozvoljavaju da se izdignemo na viu ravan iskustva, znanja i vrednovanja: nae ustanove su pune bivih ljudi! Oni ne veruju u univerzalne vrednosti i norme, to znai da nemaju oi za visine i veliine duha. Jer, koliko jedan ovek upozna drugih ljudi, toliko je puta ovek, jer u sebi nosi njihova iskustva, znanja i vrednosti. Univerzalne ideje, verovanja i vrednosti spajaju generacije preko provalije vekova. Stvaranje zajednike, opteljudske svesti i savesti, nije mogue bez stalne i dugotrajne komunikacije meu ljudima iji je du h do sada bio zatvoren. Ima vekova kada jedan narod n ema naina da se probije do svoje zrelosti, do svoje najbolje istine i pravde: u njegovoj svesti ovi univerzalni pojmovi su istanjeni ili izjednaeni sa lepim zabludama. Nerado smo se ukljuivali u svetske tokove, r adije smo ispisivali nau plemensku, palanaku i nacionalnu istoriju punu mrnje i krvi. Savremeni tribalizam, koga podstie postmoderna ideologija, postaje velika prepreka zajednitvu naroda ujedinjenih zajednikim vrednostima i normama vrednostima ljubavi, mira, pravde i prava. Zatvoreni u plemenske, nacionalne i dravne granice, ljudi gube odnos prema najvioj ravni oseanja, verovanja, miljenja i vrednovanja: s ve ovo se u nas smatra sinonimom za izdaju domovine-otadbine i njene nacionalne kulture. esto se istie da je na narod poboan, ali se jo ee preuti da ta pobonost nema duboko korenje ni u pojedinanoj dui ni u kolektivnoj svesti. Jer da ima, ne bi bilo toliko sveta vezano za prethrianske oblike verovanja kult predaka, animizam, vera u sudbinu i sl. Odavno je primeeno da smo mi hriani u duhu i pagani-pogani u srcu. Kad neka plemenska kultura usvoji znaenja od univerzalnog znaaja, onda ona ta znaenja prevede, protumai i uskladi sa svojim potrebama, interesima i eljama. Drugim reima, tu se u stvari radi o tome kako se iskustva jedne univerzalne vere prenose u jezik jedne lokalne, plemenske zajednice. Na verniki svet, bez obzir a na formalno prihvatanje hrianstva u 9. stoleu, ostaje u velikoj meri udaljen od dubine i irine hrianskih znaenja. Jedan pisac lepo istie: Jednoga dana sedeo sam na obali reke. Izvadio sam iz vode okrugli kamen i slomio ga. Unutra je bio potpuno suv. Kamen je leao u vodi veoma dugo, ali voda nije prodrla u njega. Tada sam pomislio da se ista stvar dogodila sa ljudima u E vropi. Vekovima su okrueni hrianstvom, ali hrianstvo nije prodrlo i ne ivi u njima.15 eki katoliki filozof Jan Patoka tano je primetio: Ono to se jo nije desilo hrianstvu jeste samo hrianstvo. Ako je opravdano pitanje o identitetu linosti i identitetu nacionalne zajednice, zar je manje opravdano pitanje o identitetu oveka ili identifikaciji sa blinjim koji se danas zove graanin sveta(kao to je za sebe govorio Sokrat). K. Brandis, u delu Nestvarnost, pronicljivo veli: Ne postoji savremeni patriotizam bez svesti o pravima oveka, i da sloboda naroda zavisi od realizacije tih prava. Dolo j e vreme da se pored linog i nacionalnog identiteta upoznamo i sa graanskim kao irim i dubljim okvirom orijentacije i akcije, koji se vidljivo ispoljava u gradovima sa meanim nacijama, verama, kulturama. or Amado ima pravo: Domovina jednog graanina je tamo gde se on znoji, plae i smeje, gde se mui i kului da bi zaradio za ivot. Svoenje brojnih identiteta samo na jedan (obino nacionalni) nije u skladu sa stvarnim iskustvom. Jer identiteti se meusobn o ne ponitavaju, oni se umnoavaju: imam svoje lino ja, svoj narod, svoju veru, svoj jezik, svoju nacionalnu kulturu, ali me to ne spreava da budem graanin sveta, da govorim vie jezika i da uivam u vrednostima planetarne kulture. Uprkos razlikama, ipak smo svi sam o ljudi. Na primer: univerzalnu vrednost ljubavi mogu da izrazim na svom nacionalnom jeziku, i da je obojim svojim linim iskustvom. Tu nema nikakve protivurenosti izmeu linog, kolektivnog i univerzalnog identiteta. Davno je govorio Erazmo Roterdamski: Uvek e biti potrebni ljudi koji ukazuju narodima da je ono to ih zbliava iznad onoga to ih deli. To upravo danas ini Svetozar Livada, pokazujui i dokazujui da veliina oveka nije u tome da nikad moralno ne posrn e, nego u tome da smogne novu snagu da se uspravi i ispravi. ujmo ta o tome kae Livada: Ovdje je ovjek ispiranjem mozgova putem mitova izbaen iz svijesti i podsvijesti i etnikim i nacionalnim kodom toliko degradiran da ne egzistira kao ljudsko bie, nego kao pripadnik plemena, dakle, identificiran s kolektivitetom izgubio svaku individualnost. To je t a unakaena povijest plemenske kulture uinila od nas. Zbog toga nema izmirenja dok ne problematiziramo i osudimo graansku stranu rata kao najgoreg od svih ratova. Na to nas obvezuje pripadnitv o ljudskom rodu prije svega, zakon istine, rtve rata po etnikom kodu i jedini oblik istinskog suoavanja s injenicom prirode rata. Nacionalne, verske i politike razlike ne znae nita u odnosu na ljudske kvalitete. Ako se razumevanje drugog shvati iskljuivo u okviru nacije, onda to izaziva nesagled ive posledice: zatvaranje u vlastitu nacionalnu zajednicu, stvaranje predrasuda i stereotipa itd. O ovome svedoi Ivo Andri: Kad god sam i gde god sam naiao na ljude koji su pokazivali suvie razvijenu brigu za nacionalni ponos i opti interes, ili preteranu osetljivost za linu ast i dostojanstvo, uvek sam, gotovo po pravilu, nailazio i na ogranien um, nerazvijene sposobnosti, tvrdo srce i grubu kratkovidu sebinost. Livada nastavlja: Prema tome dok mi ne problematiziramo rat krvi i tla i to ne osudimo, ne okajemo, mi ne moemo doiveti katarzu istinsko pratanje. Nikakvi sudovi to ne mogu postii, jer da bi bio miroljubitelj, morao se suoiti s istinom, izmiriti se sam sa sobom da bi se s drugim izmirio. Nema izmirenja bez suoavanja sa istinom o prirodi graanske strane rata. To nije lako, a za politiare koji su nastali na valu rata praktino to nije mogue, jer za politiku se sve gadosti nekanjeno ine. Sve to upuuje da politiare treba izuzet i iz izmirenja jer nisu legitimni, a ni u emu vjerodostojni kao novonastala elita vlasti na valovima graanskog rata.

Livada ne veruje da moe doi do izmirenja preko dravnih ustanova, nego samo preko ustanova civilnog drutva. Vjerujem da s u nam ove institucije bolje od elite vlasti... U njima ima graana i graanskog rezona. Oni su nam uporite i posljednja nada. Oni mogu pokrenuti i stvoriti pokret izmirenja... sveti put izmirenja. Livada dobro zna da e jo dugo ostati posejana mrnja meu naim narodima, mrnja koja i danas mono tinja sa obe strane, u ljudima i ustanovama, i koja e se preliti i u 22. stolee. Livada smatra da ne bi treba lo odustati od pokuaja da se isprave neke duboko ukorenjene ideje, verovanja, predrasude, stereotipi, navike, sklonosti i uspom ene koje je svaki narod stvorio o sebi i drugim narodima tokom dugih vekova: kolektivno svesno i nesvesno jednog naroda, dubinske struktu re kao svojevrsne mree u koje su ulovljeni pojedinci, grupe, pa i itava drutva (D. K. Vukevi). Ono to drutveno nije mogue treba duhovno hteti. Livada zna da ceo njegov trud ima malo uticaja na ire drutvene prilike, ali ga na govor i pisanje tera neka sila ja a od njegova razuma. Naivnim i bogovi oprataju veli on. Oni koji znaju nita ne mogu, oni koji mogu nita ne znaju, i tako smo osueni na uvek novi poetak. Sukobi su upisani u strukturu ljudskog bia i ispisani u njegovoj istoriji, koja je jasan i neoboriv pregled i prikaz tih sukoba. Kao to istorija svedoi o sukobima, ona podjednako svedoi i o saradnji, jer ovek ne moe da ivi bez drugih ljudi. Upravljanje sukobima je druga re za upravljanje razlikama. Mi ivimo sa razlikama i iveemo dok smo ivi. Pitanje je samo kako prei razdaljinu koja odvaja oveka od oveka, narod od naroda, kulturu od kulture. Livadin odgovor je nedvosmislen: dijalog je jedini put! Biti spreman na razgovor znai odbaciti svaku pomisao na nasilje. Dok razgovaraju, ljudi su izvan svakog nasilja, telesnog i duhovnog. Nasilje je poricanje svake vrednosti ljudskom biu. Dijalog je prevoenje drutvenih sukoba u duhovne sporove. Jedan uistinu dijaloki nain miljenja i ivljenja imao bi za posledicu da meu misliocima ne bi bilo dogmatika, meu vernicima fanatika, a meu politiarima tirana. Kuda nas vodi razgovor? Naoj kui! Sve greke i grehovi nastaju kao posledica neuspeha u odnosu sa drugim i drukijim od nas. Pored ljudi iz nauke, kulture i umetnosti mosto graditelji bi trebalo da budu i naune i obrazovne ustanove, kao i javna glasila, premda se nisu pretrgla od toga po sla. Neki mudrac je davno upozorio: Jedina stvar potrebna za pobedu zla jeste da dobri ljudi ne rade nita. Jedina stvar potrebna za pobedu lai jeste da se is tinoljubivi ljudi povuku iz javnog ivota i prestanu da govore i piu. Ljudi bez obraza su tako umreeni u celom drutvu da oveka hvata panika na samu pomisao da je tako neto uopte nastalo, jer je i moglo nastati u bolesnom drutvu. Ali postoje i oni uspravni i vrsti koji ulivaju poverenje i daju nadu, samo je teta to j e takvih ljudi malo, ne poznaju se i nisu meusobno povezani. T. Man, u arobnom bregu, ima pravo kada kae: Humaniste ne treba liavati dunosti vaspitaa niti ih moemo liiti, jer samo oni uvaju tradiciju o dostojanstvu i lepoti ovekovoj. Livadini napori usme reni su u tom pravcu. On duboko veruje da uz neto razuma i mnogo dobre volje moemo da sagradimo mostove prema drugim i drukijim od sebe koji su naa dopuna. I ovde Ivo Andri ima ta da primeti: Sve je u ivotu most, jedna re, jedan osmeh koji poklanjamo drugome. Na put vodi od Prokletija, preko Mrtvog mora, do Rta dobre nade. Ako se dobro razmisli, svako Ne nita ne obeava u svakome od nas upisan je put do drugog. Treba uiti da se ono najvrednije nalazi na svakom mestu gde borave ljudi, a ne da je ono uvek negde drugde. To je Livada doiveo na vlastitom iskustvu, pre rata, u ratu i posle rata. On ima prijatelja u svim nacijama i verama, koji su mu bili od pomoi i u toku rata, kada su zbog toga i sami mogli stradati, a neki su i stradali. I danas, kada jo uvek govor mrnje nije utihnuo, nisu ba svi mostovi porueni, jer iz kulture pristiu glasovi o tome da nije sve izgubljeno. Ivo Andri ree: Niko ne moe da ispravi krivu Drinu, ali nikad ne bi trebalo prestat i da se ona ispravlja. Pravnici veruju da se pravnim normama mogu iskoreniti ove dubinske strukture. Ali norma je racionalno pravilo i ne moe da deluje na iracionalne slojeve ljudskog bia. Norma govori ta treba da se ini, iskustvo ta se stvarno ini: uvek ima iskust ava pred kojima norma ostaje nema i nemona!

Prema tome, dragi itaoe, ne zanima mene ni Tuman ni Pupovac osobno, ni Srbi zbog etniciteta, nego me zanima sudbina ljudi, prostora i institucija, a ovdje se ivi u uvjerenju kao nigdje drugdje da postoje suvini ljudi i suvini prostor16 Svetozar Livada Livadine knjige sadre popis stradanja i opis nadanja u poslednjih dvadesetak godina. Malo se ko tako duboko zagledao u dno n a koje smo pali i zamislio nad udesom i usudom koji nas je snaao. On pie otro i otroumno, vodei rauna samo o istini i dajui odgovore na drutvene, politike, kulturne i moralne izazove koji su duboko potresali porodicu, drutvo i dravu. injenica je da je priv reda upropatena, kolstvo zaputeno, zdravstvo obolelo, kultura siromana i nemona, diplomatija nedouena, sudstvo podmieno i uplaeno, dru tvo zastarelo, rizino17 u najviem stepenu. U ovo nae vreme, bremenito nevoljama, vreme u kome je jako smanjena osetljivost za duhovna i moralna znaenja, vreme ispranjeno od istine i smisla, vreme umora i umorstava, sluati ili itati to Livada govori i pie znai duevnu okrepu i duhovnu obnovu. Za sve ove duge godine on se nije ni prodao ni predao, ve je branio vrednosti u koje veruje i spasavao svoju duu, obilato rasutu po stranicama njegovih knjiga. On je roeni posmatra svega to se deava oko njega i u njemu, jer se svaki spoljanji dogaaj pretvara u unutranji doivljaj. O svemu to je bitno on misli i pred sud italaca iznosi svoje miljenje. Napisao je knjigu o n ama, jer u njoj prepoznajemo naa gorka iskustva. Livada esto navodi misao Ive Andria da naiu takva neka vremena kad pametni zaute to moraju, budale progovore to hoe, a fukare se obogate. Danas se moralni ljudi mogu upisati u prosjake redove. Nikad na ovim prostorima nije bila takva razlika izmeu onih na vrhu i onih na dnu. To ve ima bioloke posledice istie Livada. Nae vreme je vreme krize pravde i prava, tanije, vreme sumraka svih duhovnih vrednosti, raspada vrednosnog sistema: nihilizam i znai da sve dosadanje vrednosti vie ne vrede! Ogranieni i jaki nadmoan je uenom i mudrom. Ono to zna nas malo, ne moe bitno uticati na ono to radi njih mnogo. Istina je mona po nameri, ali nemona po uinku. La je podignuta na stepen norme, unapreena u zvaninu ideologiju. Hana Arent moe samo da tei: Ubeivanje i prinuda mogu da uni te istinu, ali ne mogu da je zamene.18 Ako verujete da e politiari uiniti ono najgore, onda vas nee izneveriti: oko njih se sabiru uvek nove mrnje! Politika je , u ovom smislu i ovde, jedan pogrean i grean nain mijenja i ivljenja. Mi ivimo u vremenu umornom od politike, jer je sve postalo politiko. Filozof volje za mo F. Nie kao da i danas vie: Dolo je vreme da se ponovo promisli ta je politika, jer ovakva kakva je danas, ona je mesto gde su sve duevne bolesti zakazale sastanak. Blez Paskal je zapisao sline rei vredne pamenja, kada je rekao da je pisanje o politici neto kao pokuaj da se unese red u ludnicu. Kad bi politike ideje imale miris, od smrada se ne bi moglo iveti ree neko, ne znam vie ko. Ovde politika ne vodi, ona zavodi, ili jo gore, ona voda ni sama ne zna kuda. Ovi sirovi i surovi ljudi ne pre staju da govore kako svakoj stoci treba pruti da nae svoj puti. To je pojava samoskrivljene nezrelosti elita vlasti u korist nesree vlastitih naroda pie Livada. U politikom govoru i jeziku preovlauju obrasci kao to su mi oni, nai njihovi, prijatelj neprijatelj, rodoljub izdajnik itd. Ko nije sa nama taj je protiv nas. Mi smo zarobljenici jezikih obrazaca, jer u njima mislimo i izraavamo nae misli: to su pojmovi zatvori, pojmovi klopke, koji nas spreavaju da mislimo u drugim i drukijim pojmovima. Jo gore: na jezik je naoruani jezik, borbeni jezik, pa nije udo to u naem jeziku postoji nesrazmerno velik broj rei za udariti: mlatnuti, tresnuti, zviznuti, opaliti, odalamiti, oamariti... U jeziku svake zajednice istie se ono to je za tu zajednicu znaajno i po emu se ona prepoznaje meu drugim zajednicama. Jezik je postao politiki jezik i tako prekinuo vezu sa istinom: u politici jezik odbija da govori istinu! U delu Uas metafizike L. Kolakovski istie da je jezik doiveo nervni slom. Jezik pamti sve zloine uinjene jeziku. Livada i ja jo pamtimo vreme k ada jeziku nije bilo namenjeno da lae. Ljudi nisu svesni svih bolesti to ih je politika unela u jezik. O uvela rei to si negda kao rua mirisala veli F. Nie.

Stara kineska mudrost opominje: Kad se kvari jezik, kvari se i narod. Iza doba etike upravljanja dolo je doba tehnike vladanja pomou govora mrnje. Politika je veroispovest moi: ili se prikloni ili se ukloni! Taj prosti i prostaki nain miljenja ne prista je ljudima iz nauke, kulture i umetnosti. Zato Livada i moe rei: Nikad se nisam bavio politikom, pa ak ni onda kada se ona bavila sa mnom. A bavila se! U nas je to uobiajena praksa da bolji ovek strada od gorega. Ako vratimo dostojanstvo naim reima, vratiemo dostojanstvo nama s amima. Na ljudima iz nauke, kulture i umetnosti je da zajedniki porade na ienju naeg jezika od otrovnih rei, ispunjenih ideoloko -politikim punjenjem (tim klupkom zmija), i da stvaraju jezik mira, dijaloga i tolerancije, pri emu e biti struno jaki i ljudski bl agi. Ako se iz kulture ne uju rei protiv besmisla, onda e se besmisao opet moi gledati golim okom i dodirivati rukama. *** Kad ovek, posle itanja ove knjige, sve sabere i oduzme sav se oduzme. Ova knjiga je izvetaj iz ludnice koju sociolozi zovu drutvo: mali narodi prave suvie buke i nasilja svake vrste! Viak istorije na manjku geografije: zato istoriografija ovde broji grobove! Ponekad se ovek pita da nije duh veine balkanskih naroda zauvek otrovan i da, moda, nikad vie nee ni moi nita drugo do jedno: da trpi n asilje ili da ga ini zapisao je Ivo Andri. U pismu koje mi je Livada uputio stoje ove rei: elim da mi napie promotivni predgovor, da me jednako kudi i hvali to sam se rtvovao da to piem. Nisam imao nameru ni da hvalim ni da kudim njegovu knjigu, nego da je razumem, jer od hvale ne bi bilo mnogo koristi, a od kritike ne bi bilo velike tete. Mera knjige je kako se ovek lako sprijatelji s njom i koliko se teko rastaje od nje.19 Prijatelju moj, ne zaboravi: i kada te hvalim i kada te korim, uvek te volim! Jer si pouzdan lini prijatelj i nepouzdan oslonac vlasti. Svaka vlast ima tebe protiv sebe, jer je vladavina oveka nad ovekom neto to poniava oveka. A tvoja knjiga bila je za mene samo povod da se jo jednom javno progovori o nekim kljunim pitanjima koja se u njoj pokreu i da se razmisli o odgovorima koje ona nudi. 20 Ti si kruio oko ovih pitanja i odgovora kao ranjena ptica oko razvaljenog gnezda (Milorad Pavi). Jer krajnje je vreme da nemir napusti nae du e i da se mir vrati u na san. *** Izmeu korica ove knjige mogu se nai: brojne misli o prirodi rata, prikaz nesrea vlasti tog naroda zbog nezrelosti elite vlasti, institucionalni pokuaj izmirenja naroda, bolno pitanje izbeglica i odgovornost matine drave, stanje pravoslavnih grobalja, crtice iz poves ti srpske zajednice, in memoriam velikanima svoga poziva, sudbina crnogorskih ruralnih naselja, zapisi iz partizanske prolosti (partizanske bolnice i kole), osvrti na druge knjige, pisma upuena odabranim javnim linostima i ustanovama, opisi raznih tipova karaktera i prija teljstava, izabrani problemi sociologije sela, itd. Sve je to ovde upleteno i isprepleteno, a lepak koji sve dri na okupu je zajednika nesrea, koja nije potedela gotovo nikog na ovim prostorima. Knjigu, koja bi bila tako napisana da joj se ne bi imalo ta zameriti ne bi trebalo ni itati. Ali, sve to izlazi iz radionice nekog pisca nosi peat nedovrenosti i nesavrenosti. Lako je ukazati na slaba mesta u knjizi, mnogo je tee prepoznati i izdvojiti saznajne i moral ne vrednosti ove knjige, to sam i uinio. Ipak, eleo bih na kraju ovog osvrta da sa piscem raspravim neke metodoloke probleme. Livada esto istie da je on istraiva-empiriar i da mu je vano da prikupi to vei broj injenica, kako bi one same za sebe govorile. Stalno se govori: pustite neka injenice govore, ali, na alost, injenice ne govore.21 Nauka je izgraena od injenica, kao to je kua sagraena od opeka; ali gomila injenica nije nauka, kao to ni hrpa opeka nije kua. injenice valja tumaiti: isti skup injenica moe se objasniti i razumeti pomou razliitih teorija! injenice se ne mogu odbaciti ili osporiti ve samo tumaenja injenica. Jedna teorija moe da bude odbaena, a da injenice i dalje vrede. Prema tome, nauni metod je empirijski i teorijski, pa nema osnova za njihovo odvajanje, ako nauka hoe da raste. U pravu je bio Robert Merton kada se, pre vie od 50 godina, duhovito narugao lanom sporu izmeu empiriara i teoretiara. Teoretiari tvrde: Mi ne znamo da li je ono to govorimo istinito, ali je u najmanju ruku znaajno. Empiriari uzvraaju: Mi ne znamo da li je ono to govorimo osobito znaajno, ali je u najmanju ruku istinito. 22 U knjizi ima dosta ponavljanja, ne samo istih injenica, nego i njihova razumevanja gotovo istim reima. Moda i nije loe da se izvesne istine ponavljaju, jer se lai jo ee opetuju. Ima tu i stilskih rogobatnosti i puno stranih rei, ali kada se zna da moj prijatelj Livada otkida od ivota svaki tren, da u devedesetim nema vie vremena, a posao jo nezavren, onda ovi propusti mogu da se razumeju i oproste. Fransoa Rable dobro ree: Laku no, gospodo! Pardonante mi, i ne mislite na moje greke, kao to ni na svoje ne mislite. Za razliku od Livadinih redovnih kritiara i protivnika (pa i neprijatalja), ja upuujem primedbe naunog i strunog karakter a. Svi njegovi kritiari i protivnici lomili su krila njegovoj misli, sputajui je u zagaene politike vode, oduzimajui joj viak smisla. Kad politiar govori o nauci, nema bojazni da e rei neto mudro.23 Livada ima dara da radi protiv sebe i na vlastitu tetu, spreman da podnosi i gubi . Nije se savijao pred monicima ovoga sveta, nego se dostojanstveno suoavao sa bedom koju su oni stvorili. On zastupa misao i smisao, oni mo i vlast nad ljudima. Napadali su ga oni bez pravog obrazovanja i obraza, premda je on profesor i doktor filozofije i istorije. Ne mare oni ni za istoriju, jer da mare ne bi se tako odnosili prema ratnom i vojnom invalidu i nosiocu Partizanske spomenice 1941; koji je posle Drugog svetskog rata bio i lan Komisije za ratne zloine. Ne udi ovakav odnos prema Livadi, jer nita bolje nisu proli ni velikani naune i filozofske misli na ovim prostorima: Rudi Supek, Branko Horvat, Stipe uvar, Milan Kangrga, Gajo Petrovi... Livada ne zna za istu radost dokle god govori i pie, jer da nema drutvenih nevolja, utao bi. Jedino to eli s ovom knjigom, to je da ga neko razume. Moda e neko, posle paljivog itanja, postati malice bolji i mudriji. Po mom shvatanju, nauka o oveku je neto vie od nauke, jer pored saznajne dimenzije sadri i onu vrednosnu, najee moralnu. Livadino pero nije pero koje kripi pod njegovim starakim prstima, to je glas vapijueg u pustinji. Ipak, on je iscrpeo svoj e vreme, svoju sudbinu, ponosan bez tatine. U preostalim danima ne preostaje mu nita drugo do da slae i rasporeuje svoje uspomene kao jedino bogatstvo. Seanje je sva njegova pokretna i nepokretna imovina. Prof. dr uro unji ----1 2 3 4 5 6

Na jednom mestu u knjizi on istie da e se posledice graanskog rata osetiti i u 22. stoleu, a moda i dalje. Slobodan Jovanovi, Sabrana dela, tom 10, BIGZ, Beograd 1990, s. 326. Ivan Cvitkovi, Sociologija religije, Univerzitetska knjiga, Sarajevo 1996, s. 105. Robert Muzil, Eseji, Svetovi, Novi Sad 1993, s. 109. K. Brandis, Varavske belenice, Prosveta, Beograd 1988, s. 128.

S. Hantington u Sukobu civilizacija primetio je: Mi znamo ko smo samo kada znamo ko nismo i, esto, kada znamo protiv koga smo. Slobodan Jovanovi je takoe uoio: Smisao bratstva moete istinski osetiti samo kad sa svojom braom imate zajednikog neprijatelja. Isticanje razlika u odnosu na drugu naciju ima za posledicu jaanje slinosti unutar vlastite nacije. to je jaa mrnja prem a drugoj naciji, to je vea ljubav prema svojoj to je obeleje svakog nacionaliste. Bez prijatelja se ponekad mora, bez neprijatelja se ne moe, jer on slui kao integrativno sredstvo sukobljenim stranama.
7

Mitar Mitrovi, Iskrice pod maslinama, uro Salaj, Beograd 2012, s. 46, 52. Sedamdeset povratnika bilo je ubijeno.

8 9

Drava koja ne titi svjetsku batinu ne zasluuje ime drave, a na to joj moramo ukazati, istie Livada. V. Diltaj, Zasnivanje duhovnih nauka, Prosveta, Beograd 1980, s. 104.

10

O eksu je Livada napisao: Bio je javni tuilac u socijalizmu, danas nekanjeni javni svjedok iz slavonskog kriznog taba iza kojih su nevini grobovi. Ozakonio je mnoge zloine, a nema veeg zloina od ozakonjenog.
11 12 13 14

Svetska istorija filozofije, Fedon, Beograd 2008, s. 62. Gradac, aakBeograd 1999, s 167. Miroslav Volf, Janjci mesoderi?, O kranskoj vjeri i nasilju u suvremenom svijetu, u zborniku radova Konfesije i rat, s. 143.

Livada esto napominje i opominje: To je bio graanski rat, jer su ga civili poeli, bili rtve i zloinci i kad su uniforme nosili. Bez problematizacije graanske strane rata nema izmirenja.
15 16

D. Jelop, U ime boga, Nova knjiga, Beograd 1988, s. 56.

Jo dok sam poinjao rad kao arhivista, povjesniar, htio sam da doznam to vie injenica koliko rat pogaa pojedinaca, por odica, naselja, regija ili ira podruja. Preko dvadeset godina Livada izuava graansku stranu rata i posledice kontrarevolucije iji su rezultati porazni za ceo prostor.
17 18

Ovaj pojam uveo je u nauku o oveku i drutvu Ulrih Bek, Svetsko rizino drutvo, Akademska knjiga, Novi Sad 2011.

Hana Arent, Istina i la u politici, Filip Vinji, Beograd 1984, s. 60. Hose Ortega i Gaset: Carstvo politike je, dakle, carstvo lai (Posmatra, Clio, Beograd 1998, s. 8).
19 20 21 22 23

Bela Hamva, Briga o ivotu, Geopoetika, Beograd, s. 99. Tragino je da nakon dvije dekade nemamo samoosvjeenje o opsegu i sadraju ratnih zloina i njegovih posljedica istie Livada. H. Poincare, Znanost i hipoteza, Globus, Zagreb 1989, s. 109. R. Merton, Social Theory and Social Structure, The Free Press, Glencoe, Illinois, 1959, p. 85.

B. Rasl: Osnovni problem sa svetom je u tome to su budale previe samouverene, a pametni stalno u dilemi. S. Kjerkegor veli: Sumnja je unutranje kretanje u mislima. Budale ne sumnjaju, jer je sumnja posledica razmi ljanja.

1. Nunost problematizacije graanske strane rata

Izuavajui prirodu rata od 1990. g. na naim prostorima, htio sam doznati sve njegove nijanse. Kako sam po obrazovanju filoz of i povjesniar, a po praksi ruralni sociolog, nastojao sam da sagledam sve injenice sukladno faktografiji, pisanoj rijei i ponaanju ljudi. Obino se kae za rat da njegovu sutinu valoriziraju rtve i materijalna razaranja. Budui da sam aktivni uesnik NOB, a kasnije sa m radio kao arhivist, priroda grae mi je donekle poznata, a naroito nai merak-zloinci bez kajanja. U Arhivu za historiju radnikog pokreta, predmet mi je bila graa ratnih zloina, rasni zakoni i njihova primjena, te uloga etnitva. To mi je pomoglo da pomno pratim ponovl jene oblike zloina, jer ovaj rat imao je u sebe ugraen ustako-etniki sindrom. Nerijetko sam se alio da sam profesionalni antifaist. Jedno po ueu, a drugo po apsolviranoj grai faistoidnih radnji. Faizam je ovdje trijumfirao po svojim brutalitetima, posebno s obzirom na ulogu kvislinga. Dobrim dijelom zbog naih mentaliteta, jer u nas je osveta slaa od meda i eera. Merak -zloinci bez stida i kajanja gotovo su se jednako ponaali u Drugom svjetskom ratu i u ovom. Pamtim dobro da su Nijemci razoruali neke jedinice Jure i Bobana optuujui ih da vie mobiliziraju svojim represijama nego to banditi mogu regrutirati. Razlike izmeu ponaanja ustaa i etnika objektivno ne postoje, ne samo to su braa po oruju, nego zbog injenice to je mentalitet presudni inilac. Uostalom, istraujui prirodu rata, utvrdio sam da nema razlike izmeu regularnih i tzv. parapostrojbi, jer one su izvravale ono to su od njih regularne jedinice traile. Kako s u mnoge partije formirale svoje parajedinice, sa zvunim imenima eeljevci, Draganovi, Arkanovi, Pume, Merepovci, itd., to mi se sve inilo da ima veliki znaaj da se prodre u nijanse sutine. Uostalom, treba poznavati karakteristike naeg sela i seljatva da bi se prodrlo u mentalitet naih ljudi, naroito po regijama. Do juer smo bili najseljakije drutvo meu evropskim narodima, i selo je odreivalo sudbinu prostora, a ne grad, jer gradove nismo imali. Prema tome, ni graana u istinskom smislu, jo dugo neemo imati. Jednom sam proitao jednu ko nstataciju da je ruralna distanca postignuta kao najvea distanca lanstvom u kraljevskoj akademiji u Velikoj Britaniji. Ta me injenica nagnala da uzmem 100 biografija lanova akademije JAZU, i utvrdio sam da su to u 100% -tnom bili seljaki ili teaki sinovi. Kad sam to objavio, dobio sam prigovor da sam cinian prema naem trustu mozgova. Nisam se iznenadio, naprotiv, upravo sam to oekivao, da ne budem n iti shvaen, ni prihvaen, jer sam iznosio injenice da na ruralni mentalitet traje kao konstanta. Uostalom, mi nismo imali graanske revolucije, nego 2 graanska rata. Prvi jo ni danas nismo zavrili, a drugi nam se nametnuo sa posljedicama koje e se prevaliti u 22. stoljee. Meutim, u prvom graanskom ratu, pretvarajui oslobodilaku borbu u socijalnu revoluciju, sa sintagmama zemlja seljacima, a tvornice radnicima te sintagmom bratstvo i jedinstvo, mi smo amortizirali graansku stranu rata, gotovo do kritinih granica, jer j e bratstvo i jedinstvo shvaeno kao kranska ideja da smo jedan rod, i to se kontroliralo preko drugih sintagmi nema diskriminacije po srodstvu, rasi, naciji..., odnosno, samo se dokazani neprijatelji progone. Budui da se cijeli pokret odvijao pod takozvanim demokratskim centralizmom, nije postojala mogunost da netko u provinciji vrlja i vri pojedinanu osvetu, jer su se u svim zakletvama utvrivale, i preko vodstva revolucije te sintagme nadzirale. Tu ni pokuaji nisu dobro prolazili, jer po poznatoj onoj revolucija je laka na nianu. T o vrlo dobro poznaju oni koji su imali prilike da kontroliraju izvornu grau, kako se za sitne prekraje najstroe sudilo. Tome su svjedoanstva, stav prema tzv. Otrikom sporazumu, sluaj panovica, Kordunaki proces, itd. Tu nije bilo nikakvih dvojbi oko odgovornosti za nevine. Svatko se tome morao dobrovoljno pod mora podinjavati. Ponavljam, vojnike zakletve su tome podreene, ponavljane i strogo nadzirane. To se provjeravalo kao uzvieno naelo da se suprotstavimo faistikom orgijanju. Kako je ratno drugarstvo, u pravilu, najvei oblik prijateljstva, to su sklopljena prijateljstva izmeu pripadnika raznih nacionalnosti bila na iznimno visokoj cijeni. Oni su smatrani kao cement bratstva i jedinstva. Tako da je ovjekoljublje i drueljublje bilo neki o blik zavjetnog moralnog naela ponaanja u ratu. Poznavajui ta naela, neposredno poslije rata, ve kad sam zavrio studij i zaposlio se kao arhivar, uoio sam da smo ipak p oslije rata odstupili od tih naela etnikim ienjem tzv. Folksdojera, Talijana i Turaka. Kada sam napisao jednu raspravu s politikim osvrtom na takvo ponaanje i odstupanje od naela, doivio sam nevolje i bio sam prebaen da jedno vrijeme radim na osposobljavanju prep ariranja i zatite arhivske grae. To me ipak nije sprijeilo da napiem jednu usporednu studiju rasnih zakona Njemake, i naih, te konstatacije da su nai bili brutalniji upravo zbog mentaliteta, prostih sadistikih iivljavanja i kame kao najsvjetlijeg oruja. Kad sam sredio grau pravoslavnih grobalja, a kasnije nakon tvrdnje da smo mi fiziki pobijedili, ali nae protivnike ideoloki nismo porazlil, bilo mi je ponueno da sredim oko 80.000 dokumenata arhivske grae koja se odnosila na etniki pokret. (Iz te osnove je Milo Milji napisao 3 knji ge.) Budui da se Drugi svjetski rat ustako-etnikim sindromom ponovio u ovom ratu sa brojnim nijansama, koncentracionim logorima, perverznim muenjima i da je imao ugraen novi elemenat, etniko ienje nerijetko u nekim sredinama bez ostatka, sa svim el ementima ruralocida, urbanocida i kulturocida potrebno je problematizirati sve komponente ako elimo istinsko izmirenje. Nae su se ideologije produavale preko srodstvenih linija. U tome su uestvovali svi oblici porodinih linija, vjerskih razlika, mitovi i cijela n omenklatura obnovljenih nazivlja. Taj oblik jo uvijek traje u brojnim domenama. Cijeli rat imao je naglaeni sindrom antikomunizma kao najbrutalnijeg oblika antihumanizma. U tom su nacionalistike teorije i teologije crkava i kovaa rata dosegle svoj vrhunac, paranoidnih izmiljotina i stigmatizacije Drugog. Skoro cijeli arsenal stigmatizacije idova kroz povijest, idokomunist, Srbokomunist, iljate glave, Nia rasa primjenjivali su jedni protiv drugih.

Budui da sam asistirao Miji Mirkoviu kao ministru za agrarnu reformu, imao sam prilike da s poznam od njega da ni jedna agrarna reforma u povijesti nije uspjela. Kako se kod nas prakticirala sintagma preseljenje naroda, to je praktino nova kolonizacija, to me posebno zanimala sutina i ponaanje novih kolonista i raspadanje njihovih porodica. To sam dobro poznavao jer sam kasnije izuavao brojne toponime gdje smo izvrili kolonizacije veteranskih struktura i gledao kasnije organizirani raspad tih porodinih struktura koloniziranih v eterana. Prethodni reim je imao dominantne ideoloke kategorije u nekim domenama, posebno u odnosu na seljatvo. Favoriziralo se radnitvo a nastojalo deklasirati seljatvo kao prijetnju kulaenja. Kad sam dobio na recenziju dvije knjige Franje Tumana, Rat protiv rata i 20 godina socijalistike Jugoslavije, prvo sam otkrio golem plagijat. Drugo, takav panegiriki hvalospjev uspjesima, da sam konstatirao da takav socijalizam niti imamo, niti nam treba, nego glorificiramo staljinizam. To se uostalom predavalo kao moralno-politiki odgoj u JNA. Takav stav protiv ideologizacije, propagande, kotao me prvi dan, dolaskom Tumana za direktora sad ve Instituta za historiju radnikog pokreta. Osvetnik, rezolutno mi ree: Za nas dvojicu ovdje nema mjesta. Shvatio sam sutinu. Ostao sam bez posla i dugo se nisam mog ao nigdje zaposliti. Meutim, sve je iznenadila moja izjava, da ovdje nije mogua povijest kao svjedokinja vremena zasnovana na faktim a i arhefaktima, jer je piu glupi politiari, a ostvaruju jo gluplji generali. Takvu tvrdnju, ni vlastiti brat mi nije oprostio jer on bijae general. Sve me to uvjerilo da je ovdje povijesna istina puna gorine i da nauka sebi nije vlastiti sudac. U posljednjem ratu to je dolo osobito do izraaja. Zbog te injenice, ni danas nikako ne mogu da shvatim zato se ratu tepa domovinski, otadbinski, oslobodilaki, kad se pouzdano zna, prema rtvama i razaranjima svega i svaega, da je on bio po svojoj sutini graanski, surov, da je dugo trajao i da imamo jo uvijek nezavreni rat. ak su neki definirali tu sutinu: Iako ste nam oduzeli rat, mrnju ne moete. Pandemija mrnje ovdje traje kao vjeni oganj, i politiari, narasli na valovima rata, svako ga malo recikliraju, tim vie to su veteranske strukture iz njeg a pretvorene u kaste, privilegirane kao pazdarani, uvari domovine, otadbine itd. Zbog tih injenica nikako ne mogu da shvatim i razumijem, niti sam to mogao mnogim strancima rastumaiti, zato se Jugoslavija raspala u tako brutalnom graanskom ratu. Naravno, to ne iskljuuje agresi ju, jer je svatko vidio dolazak tenkova prema Vukovaru, opsadu Sarajeva, napad Hrvatske i Srbije na Bosnu. Uostalom, o tome postoje i sudska rjeenja, ispisani dokumenti. Moram pripomenuti jednu injenicu. Svojedobno sam u Rimu pitao vedske i norveke senatore, kako su doivjeli r azlaz ove dvije zemlje? Gotovo u glas rekoe: Gorko smo plakali, a mi smo se potukli kao Tutsi i Huti. Zbog toga meni casus belli ni po emu nije jasan i razgovjetan, mada znam brojne finese kako je poelo, kako se odvijalo i koliko dugo je trajalo. Rat su civili poeli, bili rtve i zloinci i kad su uniforme nosili. Dravljanstvo je bilo republiko i kad oni neki ubijaju na Ovari, to su Srbi, ubijaju Hrvate. Kad oni drugi ubijaju u Gospiu, Lori, Kulinama, Sisku, Osijeku, to su neki Hrvati, ubijaju Srb e, dakle stvar je jednostavna po toj osnovi zloinaca i rtava. Poznavajui brojne demografske injenice, jer sam uostalom godinama predavao socijalnu demografiju, uoio sam da vie gine om ladine, ena i staraca nego vojnika. To me ak prisililo da napiem jedan podui esej o ubijanju staraca, koji je obiao svijet, jer do juer smo bili patrijarhalno drutvo (starevoj pogovora nema), a danas smo tako meraklijski ubijali starce i starice da je to nepojmljivo za jedan evropski prostor. Rat je bio kataklizmino brutalan, pun sadizma, azijatske torture i animalizirane osvete. Mijenjao sam kosture za ive, ili obrnuto, gledao jadnike u konclogorima. Tragino je bilo doi u Mostar, na Heliodrom, pa vidjeti to priroda uarenog neba i muitelji kao brutalni sinovi pogreke prirode ine drugima. To se nije lako moglo ni gledati a kamoli mu se suprotstavljati, jer je vladala sintagma tko nije s nama, taj je protiv nas. To je takoer jedna od komponenti graanske strane rata. Zahvaljujui branoj pokretljivosti s jedne strane, deagrarizaciji bez presedana, mi smo nau etniku distancu ubrzano smanjivali. Mjeovitih brakova je bilo u izobilju. Od 10.000 u Vukovaru, 7.000 su bili mjeoviti, a tamo je zloin s obje strane trijumfirao. Ponovo se vraam Miji Mirkoviu, koji takoer tvrdi, kao najbolji poznavalac nae socijalne historije, da ove narode ne odreuje ni vjera, ni nacija, ni p olitika, koliko ih determinira nain osvajanja zemljita i rasparcelirana svijest. To je puno puta rekao, a i napisao. Da ilustrira m, Jugoslavija je imala 48.000.000 katastarskih estica, i one su virile iz svijesti i podsvijesti svakog seljaka, i kad je postao urbanit. Da ilus triram: Predano jedan artiljerac puca po Sarajevu. Poto mu poznajem kraj, dolazi ispod planine Volujak, pristupim mu i upitam ga: Je li sinko, to te motivira da puca tako revno po gradu?, a on kako revno puca iz topa tako revno odgovara srdito: Ni ja, ni moj brat nismo rijeili stambeno pitanje u Sarajevu. E bogami, ni Turci sada nee imati gdje stanovati!. Jednostavno zakljuim, ovo je rat sela protiv grada. Naa determinanta naina ivota odreuje sve. To se dobro vidi u naim parlamentima gdje se politikog protivnika tretira kao klasnog neprijatelja. Pa rcela se preprijeila izmeu mozgova, ako ih uope imamo, a rekoh, imali smo i parcela vie nego cijela Latinska Amerika. One su uostalom prepreka da jo uvijek ljude izvozimo, hranu uvozimo i polja ne obraujemo i ne moemo se prehranjivati iz vlastitih arabilnih prostor a. Uostalom, nismo preli ni na metriki sistem. Imamo 20 mjernih jedinica za zemljine povrine: jutro, dan oranja, dunum itd. Slino imamo i za tenosti, ito, ali tu nam je trite ipak odredilo mjere kilogram, mjere zbog ambalae i vage. Svaka ova jedinica je razliita i treba la mi je godinu dana, kad sam pisao socijalnu historiju seljatva, da utvrdim koje su to vrijednosti. Sve ovo govorim da je takav svijet bio pogodan za sve oblike manipulacije i mi smo doivili da je samoskrivljena nezrela elita vlasti u korist nesree vlastitih naroda, razarala njegova stabla. Ovdje se nikad nita nije dogodilo bez treega, a sad smo mantrom euroatlantske integracije dobili etvrtoga, i bez pogovora podeavamo nae obiajno i pisano pravo na tetu vlastite kulture ivljenja. No i pored tog a, integracija s evropskom zajednicom za nas nema alternative, jer nas prisiljava da bar usvojimo neki red u poretku. To to elita sije iluzije mantrom podsjea na onu poznatu, kad su u seljakoj stranci izvikali: Hoemo republiku?, a odgovor Kaj je to, neznamo!. Tako i na svijet ne zna to je Evropa, to nas eka i koje posljedice donosi, naroito kad nas tretira zbog liberalnog kapitalizma kao subkoloniju. Analizirajui rat, uoio sam da se i pored svih propaga ndi ne mrze toliko etniciteti, koliko se vole njegova oteta dobra. Drugi je postao pakao zato da bismo ga mogli opljakati. Zbog toga nismo prezali da ga ubijamo i da njegova materijalna dobra pljakamo i razaramo. I tu je elita, posebno kovai rata, odigrala presudnu ulogu. Izmiljali su mitove, prijetnje drugog i drugaijeg. Tuman je uostalom propovijedao da je genocid korisna stvar za popravljanje povijesti. osi j e zajedno sa Tumanom pripremio ugovor o preseljenju naroda, a to to su neki novinari i neki obrazovani, moji jarani, govorili, propovijedali, granii sa somnabulnim budalatinama. Feral, imao je ak jednu cininu posebnu stranicu s takvim idiotizmima. Sve smo doveli u pitanje, jezik, ljude, institucije, srodstvenu liniju, naciju, dravu. Dravu smo ak civilizirali i pretvorili je u satrapiju da tiranijom zakona razara vlastito drutvo. Nismo razlikovali nominalno od realnog, virtualno od stvarnog. Naa je partitokracija dozla boga unitavala sve paradigme sol idarnosti zbog fetia drave, nacije, vjere i novca poremetila sve moralne kategorije. Iako je moral relativan, njegova relativizacija u ratu ila je u pravcu kompletne negacije svih moralnih vrednota. Tako su se javili brojni fenomeni koji su potpuno suprotni stvarnosti. ak je Bog postao Hrvatina ili Srbenda. Biljana Plavi je ak tvrdila da su Srbi intelektualnio superiorniji od ostalih, to me u jednom prisnom razgovoru nagnalo da joj otvoreno kaem da je izgubila pamet. Kod nas je, uoi rata, otkrivena Troja. Prigovorim jednom uenom profesoru koji je sa mnom bio na iskapanju u Troji, da kao sociolingvista i historiar digne svoj glas. Uini on to revno, kratkom brourom, i kad je izila, nije se mogao zadrati u Hrvatskoj. Na kraju, umro je u Sloveniji. To je ona tko nije s nama, taj je protiv nas. Sve me to nagonil o da prirodi rata pristupam sa stanovita zloina, rtve i zloinca, da posmatram sudbinu pojedinca u ulozi zloinca i rtve, jer zloin je uvijek konkretan u liku zloinca i rtve. Jednom prilikom sam imao dugi razgovor sa fra Bakoviem, i uvjerio sam se da taj nesretnik doista vjeruje u ono to propovijeda, i da nikakvi argumenti za njega ne vae. Slino mi se dogodilo i sa onim sveenikom koji je oteo kuu Srbinu, pored Udbine, podigao u njoj crkvu, i zaprijetio da e prije Srbina ubiti nego kuu vratiti. Imao je i oruje i bio kategorian sa izjavom da je to sada Hrvatsko, a ne mogu rei da je bio glup, neobrazovan. To me prisililo da uputim pismo Kuhariu, kao vrhovnom arbitru, s citatom iz kanonskog prava, da ako g a ne raspopi, da nema pravo na ispovijed. uro Koka, s kojim sam drugovao do smrti, kad smo se susreli, cinino mi je dobacio: Kolega, ona vam je dosjetka da nema pravo na ispovijed dobra, ali kod crkve ne pali. Sjeti se koliko je trebalo vjekova da se Pavle izvini za kr iarske ratove. Rekoh: Ova vam je dosjetka bolja od moje. Razgovor sa Karadiem me sablaznio i prosto prisilio da mu kaem da je postao svoj p acijent. On je inae po obrazovanju psihijatar, a on je mene nazvao Tumanovom podguznom muhom. Razgovor sa pravnikom, javnim tuit eljem Tumanova reima me sablaznio tako, kada mi je rekao da je on kao javni tuilac nemoan, da bi mu trebalo 10 puta toliko onih koji vladaju Gospiem da bi spasio i jednog nevinog. Meutim, taj nesretnik, kasnije je u programu svoje partije bulaznio da majka treba dijete uiti u utrobi da mrzi drugoga, to je fizioloki nemogue.

Kad sam doznao sintagmu da Hrvat u Domovinskom ratu ne moe napraviti ratni zloin, zamolio sam Murtia, koji je kao slikar obiljeio epohu, da uprilii razgovor sa predsjednikom vrhovnog suda i njegovim pomagaima, da raspravljamo o tom obliku rasizma Hrvata kao nadovjeka. O tome sam napisao jednu studiju: Razgovor neugodni ad apsurdum, gdje je pravo u liku arbitara vrhovnog suda izgubilo svaki smisao, zbog proste logike da cilj opravdava sva sredstva. To takoer govori o graanskoj strani rata. To to nas je genetska srodstvena linija 60% povezivala ukljuujui i srodstvo po tazbini, gotovo nita nije znailo. To sablanjuje, ali govori da graanski rat nema obzira, nema pravila, trofej je ubiti, negirati, opljakati susjeda pod svaku cijenu. Zbog toga je Cezar, jo u svoje doba, govorio da je graanski rat najgori od svih ratova. Slavljenje rata kao uzaae duha (uostalom, predsjednik Sabora Domljan, izrekao je da je rat ansa koju treba iskoristiti) je takoer dokaz njegove graanske strane, jer odnos prema drugom i drugaijem ide u pravcu kompletne negacije drugog naroda i drugaijeg, u p rimjeni sadistike torture, azijatskog mrcvarenja i potpune negacije ljudske strane rtve. Kako smo mi relativno maleni narodi, to se manje-vie zna, tko je kome to napravio i to nas nagoni da ovu komponentu moramo problematizirati do nivoa stvarnih injenica, ako elimo is tinsko izmirenje. Puno puta sam citirao Ivu Andria, koji kae da dou takva neka vremena, pametni zaute to moraju, budale progovore, to hoe, a fukare se obogate. A na drugom mjestu, njegov opis kako kod nas mrnja ivi pritajena, i kad krene, ni po emu se ne razlik uje od svake stihije. Zato je kod nas tiranija gora od svake stihije. Najprije bi se iivljavali sa artiljerijskim oruima, orkanima i dr. i onda bi krenuli u pljaku i razaranja, ubijanja bez milosti i na kraju, naslaivali i opijali od opljakanih vrednota. Rat je bio dogovoren, ne objavljen, niskog intenziteta, ali uasnog brutaliteta. U njemu nije bilo milosti ni prema komu ni emu. A kako i bi kad su puteni kriminalci iz zatvora, mobilizirani legionari i puteni pripadnici patolokih struktura, da namiruju svoje nagone. I onda je razumljivo da je zloin trijumfirao. Jo dok sam poinjao rad kao arhivista, povjesniar, htio sam da doznam to vie injenica koliko rat pogaa pojedinca, porod ice, naselja, regije ili ira podruja. Posebno sam bio zainteresiran za likvidacioni logor Jadovno, da doznam koliko je pogodio porodine strukture rtava u NDH po srodstvenoj liniji. U arhivu je kod mene boravio Marko Aurelije, koji je kasnije napisao knjigu o Stepincu, Kardinal genocida, i drugu o papi Piu II. Ree mi, moe to telefonskom anketom. U to vrijeme kod nas je bilo malo privatnih telefona, a on mi ree: Moe preko kolektivnih. Napravio sam preko 10.000 anketnih upitnika za kolektive koji su imali telefone u NDH i dobio povratak oko 7.00 0. Iz nje je izilo da nije bilo srpske i idovske porodice, direktne ili kolateralne u NDH, koja nije bila pogoena rtvama u Jadovnu. Slino sam pokuao kasnije u ovom ratu, da sagledam sudbine rtava u 1.500 naselja, 300 hrvatskih i 1.200 srpskih, i takoer utvrdio da su se zloini protegli skoro na cijelu populaciju. Tako je kod malih naroda svaki i najmanji fenomen pogaa skoro sve To je po onoj kada pogiba jedan nevini pogiba dio ovjeanstva. A kod nas su sve gadosti ozakonjene. To me nagnalo da naslovim jednu knjigu Etniko ienje ozakonjeni zloin stoljea. Etniko ienje inae spada u genocidne radnje. Meutim, kad ita koje su stigme drugom i drugaijem pripisivane, onda nite ne iznenauje. Primjera radi zaklae nekog Srbi na na putu po kruh kod Biograda na Moru dosta dugo poslije rata. Nitko s e ne sablazni, a u isto vrijeme izae na vidjelo eksperimentiranje u laboratoriju sa psima biglovima i cijela se Hrvatska dignula na noge. U Srbiji podie izvjesni srodnik tubu za rehabilitaciju Drai Mihajloviu, osuenog za ratni zloin da se rehabilitira i nae mu se grob. Dakle, privatizira povijesnu istinu, a nitko da postavi pitanje to je s desetinama i desetinama tisua grobova koje su njegovi sljedbenici u BiH i Hrvatskoj (pop uji) napravili. Mi patimo od niske kulture broja i organi zirane falsifikacije vlastite povijesti. Izriemo brojeve kako kome odgovaraju i piemo o tome kao da smo krunski svjedoci. Javno laemo, bez stid a i kajanja nekanjeno. Bibliar na javnoj sceni koji je bio godinama ministar kae da su Srbi dobili u Hrvatskoj to to su i traili. A na drugom mjestu to to su zasluili. Nagraivani neurolog, ministatar takoer, istie da su mu specijalnost izuavanje srpskih mozgova. A kada b i se sve iznijelo to je izgovorio na tetu Hrvata i napisao V. eelj, izmiljotina bi bilo za nekoliko knjiga koje je ovaj skriboman, patoloki laac, ispisao s uvjerenjem da je dokazao da su Hrvati Srbi-katolici, kao to je nedavno bivi predsjednik Republike Srbije B. Tadi izjavio da je Ruer Bokovi Srbin-katolik. Sve to upuuje da politiare treba izuzeti iz izmirenja jer nisu legitimni, a ni u emu vjerodostojni kao novonastala elita vlasti na valovima graanskog rata. Ovaj je rat, gospodo, prvenstveno bio graanski rat u koji je bilo ugraeno etniko ienje. Tumanov norvalski program je planirani, lustracijski i graanski rat protiv Srba. On demografski planira da ih moe biti samo 3%. I mrtav to ostvaruje, to e rezult ati recentnog popisa dokazati, a moda i manje. Etniko ienje je determinanta graanske strane rata posvuda. Dobrica osi kao uitelj Tumana imao je pripremljen ugovor s Tumanom o preseljenju naroda zbog krivo rasporeenih etniciteta. Taj etniki klju tragina je deter minanta vladajueg javnog mnijenja. Da vam ilustriram: nedavno me posjetila novinarka Financial timesa i kaem joj da ovdje dominira etniko-nacionalni kd u svemu. Nije vjerovala. Zamolim je da to provjeri u Sarajevu prilikom nedavne komemoracije opsade Sarajeva. Poto je bila koordinatorica a kreditiranih novinara, sve je obavijestila da provjere tu bolnu injenicu. Na pitanje svakog u Sarajevu tko je to, svatko je odgovarao Musliman, Hrvat, Srbin, a ne ovjek, radnik, inovnik profesor, uitelj, trgovac i sl.. Podsjetio sam je prije toga da na Pitijino pitanje u davna vremena to je to: ujutro ide etveronoke, u podne dvonoke, a uvee ...? Nitko nije odgovorio Spartanac, Tebanac, Helen, nego jednostavno ovjek. Ovdje je ovjek ispiranjem mozgova putem mitova izbaen iz svijesti i podsvijesti i etnikim i nacionalnim kdom toliko degradiran da ne egzistira kao ljudsko bie, nego kao pripadnik plemena, dakle, identificiran s kolektivitetom izgubio svaku individualnost. To je ta unakaena povijest plemenske kulture uinila od nas. Zbog toga nema i zmirenja dok ne problematiziramo i osudimo graansku stranu rata kao najgoreg od svih ratova. Na to nas obavezuje pripadnitvo ljudskom rodu prije svega, zakon istine, rtve rata po etnikom kdu i jedini oblik istinskog suoavanja sa injenicom prirode rata. Jer oni kada ubijaju na Ovari to su neki Srbi ili u kabrnji. Oni pak koji ubijaju u Gospiu, Lori, Sisaku, Osijeku, itd. to su neki Hrvati. Tako bijae kobna sudbina Muslimana, Albanaca i drugih etnosa, a dravljanstvo je bilo republiko. Prema tome dok mi ne problematiziramo rat krvi i tla i to ne osudimo, ne okajemo, mi ne moemo doivjeti katarzu istinsko pratanje. Nikakvi sudovi to ne mogu postii, jer da bi bio miroljubitelj, morao se suoiti s istinom, izmiriti se sam sa sobom da bi se s drugim izmirio. Biblijski je oprostiti, bit e ti oproteno. To nije lako, a za politiare koji su nastali na valu rata praktino to nije mogue, jer za politiku se sve gadosti nekanjeno ine. Evo to o tome oovjeeni i mudri Mea Selimovi pie: Postoje 3 velike strasti: Alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije nekako se moe izlijeiti, a od tree nikako! Vlast je najtei porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudskost i ljudski lik. Neodoljiva je kao arobni kamen jer pribavlja mo. E, zato se u ime ovog poroka ubijalo narode samoskrivljenom nezrelou nae elite vlasti, i to jo uvijek traje.Jer svako malo ratujemo drugim sredstvima onesposobljeni za stvaralaki dijalog. Poto nismo imali autoritete, nego je sve postalo uzurpativna politika neodgovornih politika elita vlasti nastalih na valovima rata i poraa, sada bi nas goleme rtve i jo golemije materijalne tete (ruralocid, urbanocid i kulturocid) na to morali prisiliti. Meutim , politika je povijesno nevjerodostojna, a ovdje toliko kompromitovana da politiku i politiare naroito njihovu metodologiju primjene politike treba iz temelja mijenjati upravo zbog bezumlja graanskog rata. Takova neodgovornost politike lebdi nad nama kao vjena opomena da se ovdje n ikada ne ponovi. To je osnovni pledoaje ovoga teksta, koji imperativno nalae problematizaciju graanske strane rata kao pretpostavke izmirenja.

1.1. Rezime (bijedna bilanca)

Da zakljuimo, niti jedan projekat novonastalih drava iz Jugoslavije nije uspio. Naprotiv, tri su podruja pod protektoratom: BiH, Kosovo i Makedonija. Ostala etiri su na posmatranju kao psihijatrijski sluajevi. Republika Slovenija je ula u Evropu, ali se uruava do bankrota. Republika Hrvatska je pred ulaskom, ali je pod posmatranjem zbog pravnih i mnogih drugih problema, takoer pred bankrotom. Crna Gora zapoinje proces pregovora, ali ne zna to e od sebe, nego se proglasila ekolokom dravom, a ni elementarne pretpostavke nije napravila. A Srbija je na ekanju Godoa. I dalje se nastavlja da se nita na ovim prostorima ne dogaa bez

treeg. Sada je to Brisel i liberalna Evropska unija. Postajemo, dobrovoljno pod mora, kolonija. Svi su prostori optereeni militantnim antikomunizmom, kojeg nigdje nije bilo. Trae lustraciju protivnika ovog bezumlja, nakon jednoumlja. Niti jedna drava nema j asno razgranienje sa svojim susjedima. Svi prema svima imaju sukcesijske pretenzije naslijea Jugoslavije, i to sa stanovita imo vine, pravnih ujdurmi kao i brojni pojedinani privredni i organizacijski potraivai. Mnoge institucije koje su bile zajednik e ne mogu se podijeliti kao zavaena braa. Kako je dravljanstvo u SFRJ bilo ranije republiko, to se u toj domeni dogodilo udo drugom i drugaijem, tj. nacionalnim manjinama su redom oduzeta dravljanska prava, i postali su manje ljudi. Baeni su u komar egzistencijalnog beznaa. Njihova drama, pa i tragedija je postala ozbiljan problem za stvaranje osnove dokumenata identiteta, zapoljavanja, lijeenja, kolovanja itd. Drava je teror om svojih zakona bezakonito liila ljude prava na identitet, a nisu uspjeli stvoriti ni apatridne dokumente. Taj oaj pritie drugog. Nastala je nova socijalna kategorija izbjeglica, kao prijetei eksploziv, jer novonastale drave izgona i drave prijema sporazumijevaju se na tetu r tava i time proizvode osnove za novonastajui terorizam koji samo to nije poeo. Komunikacije telefonske, zrane, putne, eljeznike su minorne. Trgovina meusobna je reducirana. Migratorni tokovi su zausta vljeni. Korupcija, klijentelizam, nepotizam, povezanost vrhova vlasti sa mafijom su stvorili uasavajue kanale materijalnog poderivanja ivljenja. Ekonomija razvoja odvojila je socijalnu politiku kao zaseban faktor prostom logikom unitavanja elemenata socijalne solidarno sti. Drave terorom zakona unitavaju drutvo nemilice. anse mlaih narataja su neizvjesne, sve su pred demografskim slomom. Stanovnitvo ubrzano stari. Brakovi se uveano odgaaju zbog neizvjesnosti ili raspadaju. Obrazovani bjee svugdje gdje mogu, a kad uu u Evropu, neki od njih, onda ostaju bez stratekih konjunkturnih kadrova. Postali smo poznati po tzv. Balkanskoj ruti proliferacije droga, kao prijetnja Evropi, a ne samo ovim prostorima. Takozvanom pretvorbom drutvenog vlasnitva u privatno, doveli smo do apsurda, da nikad na ovim pr ostorima nije bila takva razlika izmeu onih na vrhu i onih na dnu. To ve ima bioloke posljedice. Posebno na ranjive skupine. Prema tzv. degresivnoj skali mortaliteta najproduktivnije generacije zbog oduzimanja minulog rada i redukcije tekuih primanja umiru i do tri godine ranije. Siromatvo raste geometrijskom progresijom. Trei stale je uniten, deindustrijalizacija se dovrava, nezaposlenost raste i oni koji imaju formalno obrazovanje teko se zapoljavaju. Nijedan sektor nije profitabilan. Uostalom, ni jedna od novonastalih drava ne moe da prehranjuje stanovnitvo iz svojih resursa, ak ni one koje imaju velike subvencije za proizvodnju hrane. Izvoz ili uvoz, jed an drugi potiru. Ni jedna od ovih zemalja nema ni monetarnu suverenost vlasti. To beznae stvorilo je apatiju i irenje brojnih oblika socijalnih tenzija i patologija. Prema tome, sve govori da koncept drave, kakav su zamiljali integralni nacionalisti, postao je koban, za mnoge. Falsifikacija vlastite povijesti ide organizirano sa vjeitim prokazivanjem drugih i drugaijih, susjeda, komunizma i sl. Najbanalniji.povodi politiara nastalih na valu rata, povod su za nova sueljavanja. To sveukupno beznae jo vie uslonjava. Drava je postala sama sebi svrha, ili osnovno sredstvo za unitavanje vlastitog drutva. Samoskrivljena nezrelost elita vlasti razara vlastito drutvo negativnom kadrovskom selekcijom. Dominira malograanski mentalitet skorojevia. Iako su ovo laike drave crkve se kao najkonzervativniji dio drutva upliu u sve. Dri se kulta pagoda to je siromaniji crkva je bogatija i vea. U nekima su crkve najvei investitori i graevinari. Nekima su vraeni i feudalni posjedi. Kao zakljuno da ilustriram: pred poetak bratoubilakog rat a Jugoslavija je bila duna devetnaest milijardi dolara. Meutim, zbroj dugova svih novonastalih drava danas iznosi oko 210 milijardi eura. Time su optereene i naredne generacije. Prema tome, zloini graanskog rata devedesetih godina dvadesetog stoljea sa svojim raznim posljedicama zasigurno e se prevaliti duboko u dvadeset drugo stoljee. Dakle, kako vidite rije je o povijesnom zloinu .

2. Samoskrivljena nezrelost elite vlasti u korist povijesne nesree vlastitih naroda

Proitao sam nekoliko desetaka knjiga o raspadu Jugoslavije. Mnoge sam knjige itao o prirodi rata u Jugoslaviji i konzultirao prilikom pisanja neke vlastite knjige (studije) ili lanka. Kod nekih sam pomno studirao koritene izvore, metodologiju, glosare, (ne) profesionalnost analitiara i njihove pristupe. Kasnije sam tragao za drugim sekundarnim izvorima i izvornoj arhivskoj grai, naroito nevladinog sektora o krenju normi i nekanjenom zloinu. Istiem, ni kod rijetkih nisam naiao na kauzalno obrazloenje zato se Jugoslavija raspala u krvavom ratu. Pojam raspada nije ni problematiziran ni definiran. Iako su autori bili povjesniari, dravnici, diplomati, generali, strani arbitri, novinari, fil ozofi, mitomani, mrzitelji, nacionalisti, klasini revizionisti, ali i nostalgiari. Nekima sam analitiarima prirode rata pisao predgovore, pogovore, a nekima recenzije. Kad mi je Suzana Woodword poslala rukopis resko sam odgovorio: Ne elim dojmove i pisanja po narudbi, hou fakta. Prihvatila je kao moja hospitantica i uinila zna ajne promjene. Od svih analitiara najdalje je otiao dr Dejan Jovi, pojmovno, analitiki i metodoloki. On je raspad Jugoslavije analizira o brojnim sekundarnim izvorima i definirao kao disoluciju tj. rastakanje. To odgovara prirodi dogaaja. Veina stranih analitiara prirodu rata oznaava kao graanski rat to se od Cezarovog vremena smatra jednim od najgorih ratova u povijesti. Kod nekih vie upuenih npr. dr Jovana Miria rat se naziva nacionalnom kontrarevolucijom, a to odgovara prirodi procesa ne samo zbog promjena drutvenih odnosa nego to je za kontrarevoluciju naglaena odmazda bez presedana. Kovai rata, nacionalisti, ratu tepaju kao domovinski, otadbinski, oslobodilaki. Ugrauju u njega antikomunizam pretvoren u najbrutalniji antihumanizam sa negacijom drugog i drugaijeg. U negaciju rtve ukljuuju i strateku prijetnju groblja, negaciju drukije kulture i svih inilaca identiteta drugaijeg. Meutim, nema smrti koju tom drugom nisu priutili ukljuujui sve oblike azijatske torture. Kako je poelo? Tragino! Kao zakotrljana golema gruda snijega niz strminu. Najprije sa golemim kaosom drutvene krize, zatim homogenizacijom integralnih nacionalista po etnicitetima i najzad ratom krvi i tla. Radio sam u tzv. Krajgerovoj komisiji i kao na dlanu vidio sve tajne entropije zajednitva. Npr. 9 milijardi dolara duga odnosilo se na tzv. Zeleni plan, a u poljoprivredi se to nigdje nije osjetilo. Zaprepaten kao ruralni sociolog zamolim jednog bankara da mi izmjeri veliinu papirnatog, jednog dolara. Dajui intervju za Borbu cinino naglasim da bi se poslagani dolar do dolara mogao vidjeti sa Mje seca golim okom i da bi pokrio najvei prostor drutvenog sektora firmi Sirmium u Mitrovici. Stane Dolanc dao se u potragu kako j e otkrivena ta tajna. Sretne me dr uvar, s kojim sam 40 godina, do njegove smrti usko suraivao, u predveerje kada e postati predsjednik Predsjednitva CK Saveza komunista. On iz njemu svojstvenih oblika cinizma obrati mi se cinino: Kako si Jugoslavenino?. Kao svi hrvatski muevi kada su lansirali ideju jugoslavenstva. Ipak ti e opstati samo kao Hrvatina ako ubije mene kao Srbina i antifaistu, ali e morati ubiti i majku svoje djece jer i ona je Srpkinja. Malo preneraen odgovori: Prava si bezumna vanpartijska masa. Miljae mnogi nita nas ne moe iznenaditi! Na prvom zajednikom susretu sa dr Brankom Horvatom, poliglotom, savjetnikom u 16 vlada u svijetu, kandidatom za Nobelovu nagradu, uvjerenom socijalisti po spoznaji, Stipe sa novim pojmovima cinizma na moj raun (ovaj martolog, konjokradica i zadrti Korduna) poali se na mene, to sam mu rekao, Branko e mu kratko: Stipe, dola su najolovnija vremena u kojima e biti ili se prikloni ili e biti uklonjen. Osjetio je to Stipe na vlastitoj koi. Na to sam jo samo dodao: Stipe, morat e ubiti i Branka Horvata s kojim pola stolje a drugujemo jer on je idov, a u NDH svi su idovi pobijeni osim onih koji su pobjegli u partizane. To je Branko uinio u djeti njstvu. Na to e Stipe: Vidi li kako je bezumna baba vraara. Bujanje ovinizma kao da nije mnoge opominjalo i zastraivalo. Onima koji ne znaju sva bezumlja su uinili uglavnom mangupi iz naih redova. Oko 80.000 hrvatskih komunista postali su vodee jezgro HDZ-a. Kako vidite, ti nitkovi, konvertiti, verceri vlastitog ivota posvuda su jednakim bezobzirom razbijali Jugoslaviju. Opsluivao sam, kao arhivar Arhiva za historiju radnikog pokreta Hrvatske, Miroslava Krleu dok je pisao poznato djelo Zastave i upoznao se sa dosjeima komunikacija s Kominternom i glavnog taba sa vrhovnim, graom lijevih glasila, npr. Federation Balcan ic, aferom Diamajtajn i dr. Krlea mi je bio sklon ali poznavajui njegovu udljivost oklijevao sam da ga priupitam zato u poznatom panegirikom

spjevu u prozi Kumrovaki nokturno za Tita kae da uspijeva jer ima svoju falangu. On e na moj upit drugim pitanjem: Vidim da ima statistiki godinjak u glavi koliko ima komunista?. Odgovaram: 1,300.000; a ovo je partijska drava ne bih elio ivjeti poslije Tita i nastavi brojnim argumentima kako vrije. Upitam ga da li mogu to objaviti. Naravno, ali to nee koristiti niti meni niti tebi. Komunisti su razarali Jugoslaviju da se osvete komunistima koji su umirali za nju. Tu vidim najbestijalnije bezumlje kontrarevolucije. Primjer: Otkrio sam Tumana kao zloinca mnogo prije nego to je stvorio udrueni zloinaki pothvat, recenzijom knjiga: Rat protiv rata i 20 godina socijalistike Jugoslavije. Utvrdio sam kompletni plagijat. Te su se knjige predavale kao moralno -politiki odgoj u Jugoslavenskoj armiji. Negirao je holokaust, negirao srpske rtve i koketirao sa NDH itd. Prvi dan kada je Tuman doao u arhiv otpustio me sa posla. Svi su se zaprepastili na moju izjavu poslije toga: Ovdje nije mogua povijest kao drutvena nauka, kao svjedokinja vremena jer ju piu glupi politiari, a ostvaruju preko jo glupljih generala jer je iz arhive protjeran profesionalni svijet. Dakle, samoskrivljena nezrelost elite vlasti ne samo da je uzrok raspada Jugoslavije ve je i sveukupna prepreka daljnjem izmirenju. Priali su mi vedski i norveki senatori u Rimu kako su plakali kada smo se razdruivali, a mi smo se pobili kao Tutsi i Huti. To me prisiljava da se zalaem za pomno istraivanje posljedica kao to sam se pomno zalagao za istraivanje same prirode rata. Poto se nalazimo u trendu falsifikacije povijesti koja ulazi u udbenike i truje naredne generacije elim da nauka bude sama sebi sudac. Uoivi da smo uli u graanski rat polovinom 1991. godine dajem u Karlovcu izjavu o tome u karlovakom tjedniku Nokat. U Jas trebarskom me uhapsi policija i preda na ispitivanje mom studentu koji je studirao 18 godina i jo ni danas nije zavrio. Bio je ok rutan, razbio mi septum i bubnji lijevog uha. Nazovem predsjednika Vlade Jou Manolia, ratnog druga i poalim se. Cinino mi odgovori: Nisam mu ja bio profesor. Zar to nije oiti dokaz da je graanski rat zahvatio i ratno drugarstvo koje se smatra najveim oblikom prijateljstva. Nastalo je stanje tko nije sa nama taj je protiv nas. A sada jedno svjedoanstvo. Netom to sam se oporavio nazove me ameriki ambasador u Beogradu Warren Zimmerman da hitno doem na razgovor. Kada smo se sastali predloi mi sa pomnim obrazloenjem da odem i savjetujem generaltabu dravni udar. Naalim se: to im ne piete?. Odem, dugo sam ekao, naem izvjesnog Broveta, kad evo ti Kadijevia i zapone: Je li tvoj brat general Simo Livada. Ne gospodine, ja sam njegov brat, a nisam doao radi toga da o tome razgovaramo, nego o jednom drugom problemu. Izloim mu sutinu, a on ni mukajet. Vratim se kod ambasadora i kaem mu: Dobro poznajete na jezik, jeste li uli poslovicu Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba. A toliko je znao o tim vojnim specijalcima, samo mi ree: Svi emo zaaliti, ulazite u krvavi graanski rat i vae izjave o prirodi me ntaliteta stoje kao gorka budunost. Nisam mu tada vjerovao, a praksa uasa rata me demantirala. Mislio sam diplomata, uen i pouen kako komunicirati. Meutim, kasnije sam se uvjerio da je imao stav i da mu je bilo stalo osobno do Jugoslavije. Evo dva inserta iz njegove poznate knjige Izvor jedne katastrofe, Globus International d.o.o. 1997. Zagreb, str. 34, citiram iz poglavlja: Kraj Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije. Ovo je pria o nitkovima nitkovima koji su krivi za ruenje multietnike Jugoslavije, za izazivanje tri rata i nesreu kojih dvadeset milijuna ljudi nepoznatu od II. svjetskog rata. Kako se mogla dogoditi ova tragedija zemlji koja je prema veini kriterija bila naprednija i otvorenija od ma koje druge zemlje Istone Europe? Moja je teza da jugoslavenska katastrofa nije u veini rezultat starih etnikih i religi oznih neprijateljstava, niti je ona rezultat propasti komunizma na kraju hladnog rata, pa ak niti promaaja zemalja Zapada. Ovi su imbenici bez pogovora pridonijeli pogoranju, ali smrt Jugoslavije i nasilje koje je uslijedilo proizalo je iz svjesnih akcija nacionalistikih voa koji su zatoili, zastraili, prevarili ili eliminirali svaku oporbu njihovim demagokim planovima. Jugoslavija je bila unitena od vrha prema dolje. Drugi citat glasi: ak i kao komunistika drava bila je toliko ljupka da su britanski laburisti ljetovali u njoj u potrazi za politikom ispravnou. Njezin politiki sustav bio je dostatno nestaljinistiki da nadahne oponaanje meu demokratskim misliocima Zapa dne Europe. Bila je voa i utemeljitelj velikog bloka od gotovo stotinjak tzv. nesvrstanih zemalja, uivajui globalni utjecaj daleko iznad njezine skromne veliine i broja stanovnika. Njezino je gospodarstvo bilo dosljedno ispred njihovih komunistikih susjeda, ak ispred ehoslovake i Maarske koje su imale tradiciju zapadnjakog gospodarstva. Ali najvea je njezina vrednota bila uljudnost i tolerancija meu narodima razliite etnike pozadine i razliitih povijesnih iskustava, str. 24. Istraujui prirodu rata, kao uesnik i arbitar, uoio sam sve manifeste njegove kobi. U njemu su bile utkane sve finese ra tova koje povijest poznaje s naglaskom brutaliteta naih plemenskih mentaliteta. Rat je bio dogovoren, graanski i neobjavljeni, imperijalni, osvetniki, pljakaki i u svim finesama koje graanska strana r ata poznaje. Ponavljam, s dodatkom naih mentaliteta. Moe ga se okarakterizirati kao rat niskog intenziteta, golemog brutaliteta sa paranoidnim i iracionalnim sadistikim osvetama. Kad sam uoio da vie gine ena i djece nego vojnika, i najvie staraca i starica, sjetio sam se Cezara i njegove tvrdnje: Graanski rat je najgori od svih ratova. U njemu je cijena ljudskog ivota najnia. Uoio sam: Da se etniciteti nisu toliko mrzili, koliko su se voljela njihova oteta dobra. Po tome sam zakljuio da smo plemenski, pljakaki narod. Trofej je ubiti, prognati, kinjiti drugog i drugaijeg i otimati njegova dobra. Rat je bio graanski, bratoubilaki po najdoslovnijoj sutini. Jer smo imali oko 7 milijuna mjeovitih brakova s tolikim brojem potomaka i takoer s tolikim brojem tj. 7,000.000 srodnika po tazbini , a potukli smo se jednako kao Tutsi i Huti. Jednom mi donese nigerijski civilni policajac arli Kirida pismo to njegov vojnik pie kui: Draga mama, ovdje se tako ubijaju, a ne jedu rtvu. Danas smo sahranili majku ubijenu u vlastitom krevetu, a dijete skuhano u loncu!. Bilo je kanibalizma u perfidnom obliku oblizivanje kame s kojom se klalo rtvu. Mijenjao sam ekshumirane kosture za ive rtve, obilazio logore i stratita i sve me podsjealo da smo nastavili Drugi svjetski rat i oivjeli ustako -etniki sindrom. Posmatrajui rtve pomou opisa strunjaka forenziara nije nedostajalo torture iz naih zlokobnih ratovanja ukljuujui i onu azijatske prirode to smo je s poznali preko literature i filmova. Kako su civili rat zapoeli, bili rtve i zloinci i kada su uniforme nosili, nisam uoio nikakve razlike izmeu onih koji su slovili kao regularna vojska od onih koji su se diili kao paravojne jedinice s krvolonim ivotinjskim nazivima. Vojnici bi se na frontu preko linije dozivali, vrijeali, provocirali, ali hranu i pie, municiju razmjenjivali skoro u idilinoj atmosferi, trgovali, a kada bi se nekog od p rotivne strane doepali, zarobili, strano bi ga masakrirali kalei se u zloinu. Furiozna mrnja integralnog nacionalizma do paroksizma unitavala je sve ljudsko nad sudbinom toga drugoga. Nasluao sam se tolikih antibiolokih tvrdnji o barbarogenstvu drugog i drugaijeg da su mi se mnogi ljudi uinili kao grek a prirode. Jedan ministar u Hrvatskoj formirao je stranku i u program unio da mati mora uiti dijete u utrobi da mrzi Srbe. Taj apsurd nije mogu, a prijetnje nee vam ostati kamen na kamenu, rata krvi i tla izraenog u ratu spaljena zemlja, mnoge zaviaje tako se strano razaralo da nita nije poteeno: ni prastara groblja, ni crkvene svetinje, ni kulturna dobra. Dakle, provoen je pravi ruralocid i urbanocid i kulturocid. Valjalo je vidjeti sudbinu Vukovara, Stoca, Sarajeva, hiljade naselja izmeu Bihaa i Sanskog Mosta, tri stotine hrvatskih naselja u Republici Hrvatskoj i 1.200 srpskih od kojih je veina u potpunom nestanku toponima kao sinkrezije ivota, domainstva i gospo darstva. Nestali su gotovo svi antifaistiki spomenici u tim prostorima, svi biblioteni fondovi, sva kulturna dobra, muzeji i sva cjelokupna nadogradnja. Naravno, samo ako nisu zaposjednuta od novouvlatenih koloniziranih Hrvata iz BiH, ali bez katastarske deposedac ije prethodnika. U tom svemu beau, zloinu krvi i tla crkve su putem vjerskog animoziteta odigrale najbeasniju ulogu. Klicao je jedan sveenik koloniziran iz Bosne: Prije u Srbina ubiti, nego mu kuu vratiti! Nakon dueg razgovora s njime prosto me prisilio da piem Kuhariu: ako ga ne raspopi da po kanonskom pravu, nema pravo na ispovijed. Njegov koadjutor uro Koka s kojim sam prijateljevao do njegove smrti u razgovoru mi je napomenuo da je prijetnja da nema pravo na ispovijed, dobra dosjetka i dodao: Sjeti se kol iko je trebalo stoljea za izvinjenje za kriarske ratove. Sve ovo piem kao naznaku da nije nuno pisati kakva je Jugoslavija bila kroz svoju povijest i to je znaila, jer to je znano, dokumentirano, nego je nuno istraiti koje sekularne posljedice su njezina dva graanska rata donijela kao posljedicu ovim n arodima i prostorima.

U Drugom svjetskom ratu partizanski pokret i njegov oslobodilako -antifaistiki rezon podigao nas je na najvei civilizacijski iskorak prikljuenjem civiliziranom svijetu. Njegov etos samo dokazani neprijatelji se progone pod vidom bratstva i jedinstva, to e rei da smo jedan rod, umanjuje graansku stranu rata do krajnjih konzekvenca. Osim nekih poratnih osveta neposredno nakon rata u to valja ukljuiti beae etnikog ienja Talijana, Turaka i Nijemaca. Meutim, u ovom ratu samoskrivljena nezrelost imala je zlokobne posljedice to drugi i drugaiji, nigdje nije poteen. U Hrvatskoj npr. ratom su sve nacionalne manjine svedene na 1/3, a srpski korpus mas akriran. Rat je imao ugraenu komponentu etnikog ienja drugi i drugaiji je pakao. To je uasavajua posljedica. Opsluivao sam etrdeset umjetnika kao arhivar Arhiva za historiju radnikog pokreta Hrvatske koji su komemorirali antifaizm u. Neki su obiljeili epohu. Ni jedan spomenik nije preivio, a mnogima ni postolja. To je dokaz neciviliziranosti koja traje posvuda gdje je bilo ili nije bilo rata. Kae se da je revolucija nelegitimna jer kida kontinuitet svega i svaega. A mi smo imali kontrarevoluciju koja je u pravilu zloin kao osveta jer mijenja sve i dokida sve uz odmazdu. Francuski revolucionari su pucali u satove da zaustave vrijeme, a nai merak zloinci bez kajanja orgijali su kao da od njih poinje ivot, vrijeme. Ta zarazna mrnja onemoguava otrenjavanje, samoosvjeivanje, izmirenje i tenju prema katarzi. Novonastale elite vlasti nastale su na valovima rata i po onoj: psi rata ne mogu postati bogovi mira. Zbog toga de jure i de facto opstruiramo meunarodni sud, krimo norme vlasnitva, oktroiramo zakone, pljake u svim domenama i na svim nivoima. Primjer: recentna predsjednica hrvatske vlade za oteti stan brani se Eichmannovom logikom sve je po zakonu. Opseg i sadr aj ovakvih brutaliteta, amorala i beaa prisilio me da se u knjizi Etniko ienje ozakonjeni zloin stoljea, obratim itaocima pod motom: To to drava propada, nek propadne, kad ne moe da opstane, ali da tako masovno propadnu ljudi to je na najvei poraz. Nedvojbeno je da e posljedice ovog rata prevaliti se duboko u 22. stoljee. Stoga duboko sam uvjeren da samo znan stvenom analizom, dakle, naunom metodologijom, to se dogodilo, kako se dogaalo i odvijalo i koje je posljedice donijelo, mi moemo igosati zloince i zloine i doi do spoznaje samoosvjetenja, pratanja i toliko nune katarze. Recikliranje mrnje koja traje kroz medije, literaturu, filmove, a napose preko zlogukih politiara, sije neugasive poare. Posebni je problem to na ovim prostorima povijest nije drutvena nauka nego privatna prija intelektulanih zloinaca, kovaa rata koja se uselila i truje naredne generacije. Pa su tako najvei zloinci osueni po specijalno osnovanom meunarodnom sudu nai uzori, heroji, neimari i svojim (ne)djelima useljavaju se u spomeniku batinu, pretvaraju u literarne junake, krase ulice i trgove, muzeje i druge kulturne institucije. Dakle, postaju uzori. Njihovi vajari, oblikovatelji i drugi postaju nacionalni laureati, nagraivani, goeni i slavljeni. Stvaraju nove mitove. Zbog toga elim naglasiti da je nama nuno, kao zajedniko dobro pokidanog kulturnog kruga, istraiti posljedice prirode rata. Da bi svaki u svojoj nahiji (u svom dvoritu) istraio zloine i zloince, nuan je zajedniki institut, tipa Wiesenthalova instituta. Jer smo za sada jedino povezani zajednikim zloinom i zloincima ili pak kriminalom. Stoga u sada naznaiti samo neke od, mogu i tako rei, mega posljedica koje e se sekularno reflektirati na ivot generacija na ovim prostorima. Numerike vrijednosti koje koristim su dijelom moje procjene z asnovane na vlastitim istraivanjima i dijelom preuzete iz drugih relevantnih izvora. Od posljedica na prvom mjestu istiem, samo okvirno, one demografske. Tu svakako, treba istai prije svega direktne gubitke. Ako je tono da je u Bosni poginulo oko 100.000 ljudi raznih uzrasta, onda je u ostalim podrujima izginulo najmanje oko 80.000. No kako nismo izbrojali izginule u Drugom svjetskom ratu sumnjam da e se ikada broj izginulih uspjeti saznati jer etniki princip ugraen u rat i negacija rtava Drugoga, gotovo onemoguava istraivanje i utvrivanje broja poginulih. To je dokaz nezrelosti, nedoraslosti i negiranja spoznaje da smo jedan rod. Broj ranjenih i oboljelih jo je tee utvrditi jer ratne traume poveale su mobilnost i brojne kalvarije koje su zatirale tra gove, nevolje pojedinca i drutvenih grupa. Ali neko pravilo iz graanskog rata ukazuje da se broj ranjenih i oboljelih prema poginulima na lazi u omjeru 4 : 1. Broj nestalih skoro je nemogue saznati. Nae numerike vrijednosti, u traganju za nestalim su fiktivne jer su pod teretom licitacija niske kulture broja. Indirektni gubici zadranog nataliteta su golemi na to upuuje injenica da se u jednom trenutku 4,500.000 stanovnika nalo u izbjeglitvu. Kada sam radio u timu za procjenu gubitaka stanovnitva u BiH vea polovina, preko 2,200.000 stanovnika BiH bilo je van svojih zaviaja i bosanskog teritorija. Broj razvrgnutih brakova, zatrtih, unitenih rodova i prezimena bez posebnog istraivanja nije mogue ni procjenjivati. No ka ko je ovdje etniki princip pogleda na ivot ugraen kao kriterij kolizije, broj rastavljenih branih zajednica mora biti velik. U R epublici Hrvatskoj izraen je poseban zakon za ubrzavanje rastavljanja mjeovitih branih zajednica, jer su mjeoviti brakovi degradirani do te mjere da se ocjenjivalo da raaju defektnu djecu s kromosomom manje. Po opinskim oglasima visjele su listine o promjeni prezimena, a u kolskim imenicima razrednici su preimenovali nacionalitete uenika. Prije posljednjeg rata u Jugoslaviji je bilo oko 10.000 ruralnih naselja pod trendom demografskog sloma i potpune depopulacije u kojima je preovladavalo starako domainstvo kao rezultat deagrarizacije bez presedana. Ratom ih je najmanje toliki broj pred slomom ili potpunim nestankom. Kako smo industrijalizacijom, bez industrijske kulture i slabe zatite na radu, proizveli 2,400.000 invalida rada, bili smo naeti demografski korpus golemim socijalnim teretom. Stanovnitvo je ve poelo ubrzalo da stari. Rat je nasiljem i mehanikim putem i zadiranjem u demografski korpus u ponekim regijama masovnih masakara i razaranja u kratkom intervalu dovodio populaciju do kompletnog demografskog sloma (pogromi, progoni, egzodus i onemoguavanje repatrijacije itd.) Nastalo je stanje za osvajae suvinih ljudi i suvinih prostora gdje ni groblja nisu poteena. Sve je teklo bez milosti i kajanja. Ono to me tada, a jo vie danas sablanjuje, nigdje nismo imali mirovnih pokreta. Naprotiv, raskolnitvo, teror, pljaka, osveta, organizirana muilita, koncentracioni logori postali su dominantna institucija odnosa prema drugom i drugaijem. Jo dok je trajao rat, Srbiju je napustilo oko 35.000 ljudi i to najobrazovanije strukture. To je bio pravi demografski ok k oji je donio posljedice da se danas iz nekih regija ispisuje vei broj dravljana nego to se raa djece. Kada se tome doda oko 780.000 nezaposl enih, to je drugi ok. Siromatvo je uzelo maha koje se manifestira opim biolokim slabljenjem stanovnitva sa obiljem socijalnopatolokih posljedica. U Hrvatskoj gubitak populacije u ratu procjenjujemo na oko 150.000 najvitalnijih. Posljedice su goleme: ubrzano starenje, umanjenje poroda. Svake godine u meupopisnom razdoblju nestaje jedan gradi od 10.000 stanovnika. To dovodi do trenda demografskog sloma. Jer iz Hrvatske je iseljeno oko pola milijuna Srba i useljeno 200.000 Hrvata iz BiH. Svi etniciteti su svedeni na 1/3. Srpski korpus je masakriran jer mu je uniteno 37.000 objekata u ruralnim zonama sa svom infrastruk turom. Iz gradova je istjerano 124.000 Srba i oduzimanjem stanarskog prava nema im povratka. Srbi su ostali bez urbane elite. Reducirana su steena prava antifaista, unitena memorija antifaizma, vie od 3.000 obiljeja i spomenika onih koji su oznaili epohu. Omjer aktivnih i penzioniranih 1,25:1 to je neizdriv poloaj. Uvoenjem haraa i drugim redukcijama, najproduktivnije generacije ive 3 i pol godine manje. Nazvasmo to kanibalizmom prethodnika. U Sloveniji su ubijali ronike kao glinene golubove tujce, degradirali ih i u pravilu eksproprirali ih, koje posljedice neki i danas trpe. Za Bosnu rekoh da je pored mrtvih, kao poharani prostor, obuhvatila kultura smrti, bijega i rasapa porodice, zaviaja, gaenj e toponima, prezimena i srodstvenih linija. Izet Sarajli, veliki Jugoslaven, ree mi: Rasula se bosanska raja put zemljinog ara da im se ni mrtve kosti nee sastanuti. Taj gubitak Bosna nikad nee niti moe nadoknaditi. Tim vie to pretenzije na njene prostore i ve u brojnim usijanim glavama. Crna Gora proglasila se ekolokom dravom, a nije napravila ni jednu pretpostavku za taj poeljni pojam. Niti je sredila kata star niti teritorijalno-politiku podjelu prostora, prirode i drutva. Priobalje prepustila ruskim i inim bogatunima s pravom kupljenog dravljanstva. Gradovi su joj prebukirani, a sela bez urbane logike. Makedoniju onemoguava Grka, a njena se elita hasi monumentima Aleksandra Makedonskog u smislu kulta pagoda. to je narod siromaniji, spomenik vei. Tenzije izmeu Makedonaca i Albanaca su konstanta koju drava bez graanskih vrijednosti ne moe razrije iti.

Naravno sve su ove drave provele organiziranu deindustrijalizaciju, unitenje 3. stalea i te kobne posljedice ih pretvaraju kao dravu, u doslovnom smislu, silu iznad drutva, dakle vladaju terorom zakona. S mantrom evroatlantskih integracija bez spoznaje to je to, to znai i to bi moralo biti. Svi ti fenomeni nasilja na demografski korpus su nesagledivi i sa dug oronim posljedicama prevalit e se duboko u 22. stoljee. Jer, jo uvijek nismo ispravili na ivotnom stablu kobne posljedice direktnih i indirektnih gubitaka iz Drugog svjetskog rata. Nis kom kulturom broja, jer izriemo brojeve rtava kako se kome svidi, licitiramo i ponovo ubijamo rtve. Od 82 koncentraciona logora u NDH ni jedan nije katastarski zatiena estica po meunarodnoj konvenciji ovih stratita pod zavjetom da se nikada i nigdje ne ponovi. Antifaistiku memoriju kao fundamentalnu batinu takoer po meunarodnim konvencijama zbrisali smo u prostoru i institucijama kao da nikada nije postojala. Materijalni gubici su toliko veliki i raznovrsni da ih je, bez pomnog interdisciplinarnog istraivanja nemogue aproksimirati. Meutim, kako je istovremeno zatirano sve od drugog i drugaijeg to nita nije bilo poteeno. Npr. u jednom trenutku srueno je 19 najveih mostova, ponosa naeg graditeljstva. Time smo negirali uveni stih Maka Dizdara, iji je zaviaj zatrt do neprepoznatljivosti: Valja nama preko rijeke. Uniteno je vie od 1.000 bogomolja razliite religijske provenijencije. Neke su spadale u remek -djela spomenike kulture. Uspio sam registrirati 5.000 ugaslih toponima, a siguran sam da je broj daleko vei. U ratu je oko 150 toponima doivjelo prenominaciju to je dokaz osvete u pravcu oduzimanja identiteta zaviajcima. to se tie drugih materijalnih razaranja po rangu znaaja, pored razaranja goleme nadogradnje institucija, svakako spada unitavanje ili dokidanje saobraaja. Meunarodne transverzale kopna, zraka i vodenih tokova prekinuti su kao da nisu postojali. Industrijski pogoni su nemilice razarani, pljakani, unitavani ratom, a u Srbiji NATO -om. Njihove kadrovske i razvojne slube su nestale. Na putu za svjedoenja u Hagu sretao sam po velegradovima nae arhitekte kako kree stubita kua, inenjere kako kopaju rovove za podzemne instalacije. A poznato je da je nae kolstvo dalo golemi broj relativno dobro obrazovanih strunjaka: inenjera, pravnika, profesora, umjetnika, lijenika, publicista i drugih stvaralaca. Kako se od te goleme mase nije konstituirala inteligencija kao drutvena grupa i sa svojim znanjem, autoritetom i kulturom nametala trendove razvoja, o svemu je u miru, a i u ratu, odlu ivala politika samoskrivljene nezrelosti pogubne elite vlasti. Mogao bih navoditi brojne druge materijalne gubitke, ali si ne smijem to dozvoliti bez pravog uvida koji su sve, koliki i s kojim posljedicama. Naveo sam naelno samo one koji se empirijski vid e svagdje i na svakom mjestu. Kulturni gubici su poraavajui. Tu su mitovi kao casus belli dovedeni do apsurda. Virili smo ispod Lazarevih motiju i bansk og repa kao podguzne muhe. Nema mita koji nije podignut na pijedestal naeg zavjeta proti v njihovog. Biblioteke su paljene kao korov ujesen. Knjige su gorjele, a kolska su djeca igrala oko ognjita. U Hrvatskoj je 40.000 kompleta Enciklopedija Leksikografskog zavoda baeno u rezalite. Vie od 4 godine svjedoio sam prof. emeritusu, filozofu, etiaru Milanu Kangrgi za izjavu kulturocida suprotstavljajui se akademiku, Tumanovu mentoru prof. dr Daliboru Brozoviu oko pojma da nisu spaljene, kako je Milan izjavio, nego reciklirane na to sam pred zastaru kolegi dobacio: Nije ija nego vrat!. irilica je kao leksika platila danak totalnim unitenjem u Republici Hrvatskoj, od molitvenika do statistikih godinjaka mada je polovina hrvatske povijesti napisana glagoljicom i bosanicom. Plediralo se na izbacivanju 30 .000 srbizama iz rjenika. Svatko se utrkivao da kuje nove pojmove i pie razlikovne rjenike. Kada se javila jedna uena s maestralnim dokazima da je rije o jednom jeziku, od akademije do osnovnih kola digli su se na zadnje noge. Sueljavanje najstarijeg naroda sa bojim narodom uinilo je kulturu suvinom. Sve je to dovelo do kompletnog kidanja kulturnog kruga. Jer etniki princip integralnog nacionalizma orao j e po kulturnim vrijednostima dublje, nego to se moe zasijati bilo koje sjeme da bi niklo. Negirani su najvei povijesni autoriteti, stvaraoci, ukljuujui i neimara civilizacije Nikolu Teslu jer mu nije poteen ni spomenik, ni muzej, ni toponim, ni spomen -ploa izginulih 18 srodnika. Ni muzej pravoslavlja u Zagrebu. Ono to elim istai je da nije postojala sutinska razlika izmeu primjene etnikih kriterija izmeu Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca, Crnogoraca i Albanaca, jer nije ni moglo. Isti principi pokrivani su istom metodologijom u pravilu destrukcije jer za to nije potrebna pamet, spoznaja, moral i odgovornost, nego prosto destrukcija do ludila. To je pravilo graanske strane rata koje ga razlikuje od ostalih ratova. Svi barbarizmi, koji su iilili iz integralnog nacionalizma, toliko su porazni u kulturi da e posljedice satirati generacij e koje dolaze bilo preko ljudskih gubitaka, materijalnih i kulturnih dobara, bilo preko unitenja kulturnog kruga, obnove institucija i kom unikacijskih kanala. Bit e vei od bilo kojih financijskih trokova. Na vizni reim onemoguavao je dolazak srodnika na ukop, carinski prijenos osobnih sredstava, naa pota, telefonija, javne komunikacije, javne institucije, kulturne, sportske, teku na kapaljku. Institucionalno su unitene. To me prisililo da pled iram za formiranjem neke vrste kulturnog foruma za povezivanje kulturnog kruga, da napiem jedan studijski esej o izuzimanju politiara zbog golemog broja etabliranih kovaa rata u sistem vladajue politike i koji svako malo reciklaom rata i ratnih trauma potresaju izmirenja u temeljima s prijetnjom ponovne nacionalistike militarizacije prostora. Kako malo treba za veliki zloin na ovim prostorima, to samo znaju oni koji su spoznali koje su nam posljedice donijela dva graanska rata za ivota jedne generacije. Imamo mi nevladin sektor. Meutim, to vrijeme odmie i on se podravljuje, a problemi su zajedniki determinirani povijeu, kulturom, srodstvenim linijama, a nadasve mentalitetom. Mijo Mirkovi, znameniti poeta Mato Balota, uzalud je tvrdio u ekonomsko- socijalnoj povijesti ovih prostota da ove narode ne odreuje ni politika ni religija, ni priroda vlasti, koliko ga determiniraju oblici naina osvajanja zemljita, parcelna svijest i na njoj izgraeni mentalitet. To je toliko ukorijenjeno u prirodu ovdanjeg drutva da ga potpuno odreuje. Do juer selo je odreivalo sudbinu ovih prostora, a ne grad, jer gradova faktiki nismo ni imali. Palanaka svijest sadri samo recidive budueg urbaniteta kojega jo dugo trebamo ekati da doe. Narodi koji olako rue obiajno i pozitivno pravo, meunarodne norme, krei svake i vlastite norme su nezreli i neodgovorni i uvijek su na poetku. Njih samo povijest moe promijeniti. A kako se ovdje nikada nita nije dogodilo bez treega, jer smo razmee propale tri carevine (Turske, Ruske i Austrijske), nama nameu trei to hoe, kako hoe i kada hoe. Dobrovoljno pristajemo da postajemo kolonija na izvoz sive modine resursa, kapitala, materijalnih dobara itd. Na kvazi suverenitet nema ni monetarnu vlast, nego nominalno i indirektn o. Svaka fukara olako nalazi kukinog sina meu nama. Podaniki se dodvoravamo svima i svakome na tetu vlastitog bia, resursa, kulture autonomnosti. Naa bijeda filozofije i filozofija bijede idu ruku pod ruku jer ne znamo to hoemo i kada znamo kako da to ostvarimo nismo spremni na dijalog, toleranciju i razumna rjeenja, nego samo na ono na to nas drugi natjeraju. Nismo ni samodovoljni u brojnim domenam a, gdje nam to resursi, subvencija prirode, pogoduje. Violentni smo do sraza, a u graanskom ratu do istrage nae ili vae. Nigdje ne naoh etos Marka Miljanova, nego brutalitete u minulom ratu. Kada sam ustvrdio da su Srbi u Hrvatskoj, sliniji Hrvatima nego sami sebi, nakon 100-ljetnog zajednitva, to su ih (Hrvate) povijesno zaduili u obrani predzia kranstva radom, znojem, krvlju i ljubavlju, zatim kasnije u logistikoj osnovi antifaizma u zboru su se digli na zadnje noge dokazujui suprotno: da su remetilaki faktor, da se antropoloki razlikuju imaju iljate glave i manji mozak. To me podsjetilo na neke tvrdnje Biljane Plavi o srpskoj superiornosti nad drugima. Narodi koji ne ue iz svoje povijesti i kojima ona nije drutvena znanost kao uiteljica ivota, u pravilu ponavljaju svoje pogreke. U Srbiji se trai tranje za poasni krug da se nau kosti ie, a zanemaruje se desetine hiljada rtava koje su njegovi sljedbenici poslali u neznane grobove. Narodi kojima je potreban otac nacije u 21. stoljeu je amoralan, zaputen, nedozreo da praktino svoje vlastite majke pretvara u kurve s priznanjem da ih je jedan aa otac nacije napravio. Kada je Tuman s fratrima u Norvalu (Kanada) sporazumom dogovorio lustraciju Srba, a potedu komunista da ih dobije u konfrontaciji prema Srbima kao remetilakom faktoru, veliki slikar, ljeviar, veteran iz Drugog svjetskog rata partizan izbacio ga je iz ateljea s naznakom to ne moe bez krvavog rata. Odgovorio mu je Tuman: Desetci i stotine hiljada rtava za dravu nije nita, Sve za Hrvatsku, a Hrvatska ni za ta postala je deviza da se napravi Srbima ono to s u Amerikanci napravili Indijancima. Njihov prostor pretvoren je u pejsa mjeseeve povrine. Tu nam jedino nauka moe pomoi, jer ona nije ni nacionalna, ni anacionalna, ni nadnacionalna , nego racionalna, sveopa poluga za sve probleme ukljuujui i ocjenu mentaliteta.

A sada na kraju da rezimiramo: najtraginije posljedice su to je filozofija bijede i bijeda filozofije premreena kulturom smrti to ukljuuje netoleranciju, nedemokratinost i ozakonjenje nepravde. U svim prostorima razlika izmeu onih na vrhu i onih na dnu, nikada nije bila vea. Nigdje socijalna politika nije drugi pol ekonomije, rasta i razvoja. Svaka je solidarnost umrla jo u ratu. Svagdje je antifaizam degradiran militantnim antikomunizmom. Sve su drave formalno laike, ali simbioza crkve i drave je tako snana da se ne prepoznaje gdje poinje laika, a gdje nestaje crkvena vlast. Evangelizacija je puna misticizma, sekti, koncerebralnih pontifikalnih misa, pa rastosa i bdijenja kao iz vremena 14. stoljea kuge i drugih epidemija. Povijest kao da je stala ili preoptereena vikom povijesti pa nije drutvena nauka, nego privatizirana i retrogradno usmjerena na ve minule epohe, veliine, institucije i ivot. Novi bogatai, elita vlasti, korpor ativnost povezuju se financijski i bioloki. Nisam uo, spoznao ili vidio da je neki novopeeni tajkun osnovao neku zadubinu, zakladu i sl. Tragino je to su anse mlaih pod teretom, fetiem novca, to je prijetnja negativne kadrovske selekcije kupovanja novih titula, statusa i poloaja. Sve je to velika prepreka darovitim, i talentiranim. Usuujem se utvrditi sa smo refeudalizaciji blie nego modernizaciji. Negativna uloga sam oskrivljene elite vlasti ozakonjeni je trend ivljenja i onemoguavanje stvaralake inicijative sposobnih i poduzetnih jer im na putu stoje korupcija, nepotizam, familizam i roo iz susjedstva. Kulturni krug je tako potrgan da nema suradnje institucija (akademija, katedri, instituta, strukovnih udruenja itd.). Civilna udruenja su u povoju, ive podravljeno ili stigmatizirano. Za fusnotu se tri u Brisel, jer je blie od susjedstva kojeg moe dozvati bez pomonih sredstava. Pravo i pravinost odreuju stupanj demokracije, dravu i dravniko ponaanje. Kod nas je primijenjeno pravo i pravinost najblie uzurpativnom pravu kadije nego civiliziranom primijenjenom pravu. Pogledajte tko su i kako su nastali novi vlasnici, lovita, poljoprivrednih zemljita, uma, mineralnih bogatstava, morskog i rijenog priobalja, stambenih dobara itd. Svi jure titular pareta Zemljine kugle, nezakonito poznanstvom, novcem i drugim koruptivnim radnjama. Crkvi se vraaju i feudalni posjedi. Sve je po zakonu kao Eichmannova banalnost zla. Nismo u mogunosti da iscrpimo sve posljedice koje su u toku, ali je dovoljno istai da smo izgubili mir, a dobili nezavreni rat, izgubili jednoumlje, a dobili bezumlje, da smo razorili institucije, pokidali kulturne krugove. Da emo izgubiti najvrednije kadrove. Procjenjujem da e Hrvatska ulaskom u EU izgubiti 20% obrazovanih kadrova. Otvorili smo kanale isuivanja mozgova. I sve to tee nesagledano, nekanjeno. Uostalom, nita se ne istrauje. Dakle, ivimo pod teretom stihije kao najgoreg oblika tiranije zbog neodgovorne, nesposobne elite vlasti izrasle iz prirode graanskog rata. To smatram najpogubnijom posljedicom za sada i za budue generacije.

3. Vojno-redarstvena akcija Oluja

O Oluji sam pisao dok je jo trajala. Neposredno kad je Oluja zavrila poduzeo sam jedno veliko istraivanje o svim procesima dogaanja. Hodao sam od sela do sela, od kue do kue, od zgarita do zgarita, od neposrednih informanata do nadlenih organa vlasti, vojnih i civilnih. Poto sam uzeo za predmet sva ratom razorena naselja, srpska i hrvatska, jer su i Srbi svojim etnobanditizmom razorili oko 300 hrvatskih naselja, a Hrvati oko 1.200 srpskih, bojao sam se da to nikada neu sam zavriti. Naao sam iste metode i iste posljedice raz aranja s tom razlikom to su hrvatska naselja zapoela ili dovrila obnovu, a srpska su dimila i bila u kompletno m razaranju. Srpska naselja bila su bez ljudi, bez sredstava rada, bez institucija i bez pravih informanata i mogunosti da doznate izvorno istinu to se sve dogaalo i koje je sve posljedice proizvelo, osim pljakaa iz svih dijelova Hrvatske u odorama i muko i ensko i naoruani. Bio je to pravi pakao beaa. Lave preostalih pasa, lupa i dozivanje pljakaa, brujanje motora, motornih pila, lupanje ekia i tupi udari sjekira, dozivanje i obavezno psovanje etnika i pravoslavaca. Bio sam neugodno iznenaen to nigdje u srpskim naseljima, nigdje nisam mogao ptice zamijetiti. ak ni vrapca pokuarca. Rat je i njih protjerao. Spontano organiziranu pljaku nije mogue opisati samo se je moglo doivjeti pa umrijeti od stida kakva smo mi jo jadna plemenska pljakaka horda. To sam opisao u svojoj knjizi Etniko ienje ozakonjeni zloin stoljea, Euroknjiga, Zagreb, 2006. U posebnom poglavlju pod naslovom Oluja str. 19 do 35. Praktino govorei tu i nije bilo nekog rata jer ga ni je ni moglo biti. Krajika pobuna bijae klasina seljaka buna. Koliko je meni poznato ni jedna seljaka buna nije uspjela. Odnosno sve su zavr ile odmazdom nad seljatvom. Dobro je bilo to nije bilo otpora, naroito gerilskih napada. Srbi su konano shvatili sutinu besmisla borbe i da su instrumentalizirani. I to je dobro jer je rat s obje strane bio besmislen a sa srpske strane posebno besmislen. Srbi su se nalazili u odnosu na Hrvate 1:9. Prosjena starost srpskih vojnika u Krajini mogla se kretati izmeu 40 i 50 godi na, a hrvatskih oko 27 godina, da ne navodim naoruanje i brojnost. Hrvatska je vojska krenula sa preko 200.000 vojnika po odobrenju NATO -a i zapadnih zemalja uz odgovarajuu asistenciju oko unitenja nekih objekata. Podruje je inae bilo zatiena zona UN i normalno bi bilo oekivati da tu nije moglo ni smjelo biti nikakvih vandalskih masakara i razaranja, ali ih je bilo preko svih granica. Da ne duljim, rezultat toga istraivanja saeto prikazujem u jednoj tabeli to je sve uniteno. Evo tih pokazatelja:

Ruralocid srpskih naselja u Republici Hrvatskoj Donji sumarni pregled nekanjenog ruralocida dobiven je mojim neposrednim istraivanjem. [1] On nije nastao kao izraz ratnih sukoba ili kao kolateralna teta rata, nego namjerno organizirano destrukcijom u funkciji etnikog ienja. Tamo gdje su razaranja totalna, nema povratka Srba ili jedva dosie 10% nekadanjeg stanovnitva po naselju. Jer, sve su nadgradnje, kue, gospodarski objekti, institucije, inventar, stono stado, vonjaci, vinogradi, energenti, uniteni. Nerijetko, posijeeno je sve plemenito drvee i privatni gajevi. To je sve r avno istinskoj ekolokoj katastrofi. To se naroito vidi u naseljima oko Zadra, npr. Ravnim Kotarima, Kistanju, Obrovcu, naseljima oko Knina, Graaca i posebno naseljima u okolici Donjeg Lapca, a dobrim dijelom i u ostalim regijama Hrvatske sa veinskim ili znatnim udjelom srp skog stanovnitva (Lika, Kordun, Banija, Slavonija i dr.). Razoreni objekti i broj Kue Gospodarski objekti Zadruni domovi Ambulante Crkve Muzeji Groblja Trgovine Vodovodi Trafostanice Industrijski pogoni Spomenici 24.752 12.341 182 56 78 29 181 325 113 96 167 920

Krme Zanatske radnje Skladita Broj povratnika Broj obnovljenih kua Broj poginulih Broj nestalih

211 410 118 18.210 2.734 1.820 3.700

Kako sam znao Norvalski program, Tumanov koncept rata do u detalje, nita me nije iznenadilo jer mu se sad tu u Oluji pruila golema prilika da realizira Pavelievu strategiju: pokrstiti, pobiti, prognati. Skoro pedeset posto populacije bilo mu je dano, na raspolaganje da provede svoj teorem da je genocid korisna stvar za popravljanje povijesti, kojeg smo ranije citirali (vidjeti citat na 353 stranici). Evo to je o Tumnovom programu rata u jednom intervjuu kazao E. Murti: Bilo mi je strano, muilo me to to sam od Tumana uo nekoliko mjeseci prije izbora 1990. godine. Doao je u moj atelijer, mislei valjda da e od mene napraviti svoga Augustinia, i oduevljeno poeo priati o tome: Da hrvatski narod krvlju mora dobiti svoju dravu, da emo mi (on s HDZ-om) napraviti ono to Paveli nije uspio napraviti 1941. godine, da e 50% Srba morati spakirati kofere i odseliti, a ostalih 50% ili postati Hrvati ili nestati!. Rekao sam mu da je lud, da se mora lijeiti i od tada prekinuo bilo kakav kontakt s njim. A neposredni povod da ponem raditi ciklus Viva la muerte kao odgovor Tumanu na njegov stravini cinizam i beutnost, bio je jedan njegov govor majkama i udovicama hrvatskih branitelja 1993. godine, kojima je posmrtno uruio odlikovanja uz rijei da trebaju biti 'sretne i presretne' to su im sinovi i muevi poginuli za Hrvatsku! Na drugom mjestu Tuman ide i dalje: Rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije eljela. Mi smo procijenili da samo ratom moemo iz boriti samostalnost Hrvatske dr Franjo Tuman u govoru na Trgu bana Jelaia, 24.5.1995. god. Prema tome htio je rat i sad ga moe realizirati. U konanosti bez velikih rtava. Dakle, ne samo to je Srbima prethodno oduzeta konstitutivnost, nego Tuman je i najavio jo jedan apsurd da im treba oduzeti i etniko porijeklo i nacionalitet. Srbe u Hrvatskoj treba proglasiti hrvatskim graanima i nazvati ih pravoslavnim Hrvatima. Treba zabraniti odrednicu pravoslavni Srbin Franjo Tuman u veljai 1990. godine prema tekstu na 49. str. knjige i "10 odgovora Stjepanu Mesiu" koju je napisalo 10 beogradskih autora 2008. god. Zbog toga sam paljivo istraivao sudbinu pojedinaca, njihovih sredstava rada, stonog fonda, institucija i svih obiljeja konkretne toponomastike, da bi se uvjerio da je doista u Hrvatskoj provedeno najistije etniko ienje bez ostatka koje je ikada igdje provedeno. Jer, Srbi su shvaeni kao vanpovijesna pojava bez i jedne odrednice koju su zajedno s Hrvatima stoljeima sticali na ovim prostorima stoljeima. Pa ipak u svom apsurdu hrvatskog talibanstva zloina, najefikasniji su bili u unitavanju antifaistike memorije i knjinog fonda. Po onoj uvenoj kada ujem rije kultura maam se i za samokres da budem na tragu pravog hrvatstva i Krleinog cinizma hrvatska kultura. Za ovo povjesniar, dravnik a kasnije i akademik Franjo Tuman: ima umno obrazloenje: A to se tie ruenja spomenika i ukl anjanja spomen-obiljeja, to je samo gesta kojom je hrvatski narod izrazio svoj raskid s prolou (dr Franjo Tuman, predsje dnik Republike nekoliko puta u izjavi za medije). Koja sramotna la na tetu vlastitog naroda i vlastite povijesti! Klasina kontrarevolucionarna bezumnost oca nacije i najvee povijesne linosti u Hrvata, kako ga sljedbenici krste. udan voa zaluenog naroda. Ono to me iznenadilo to je ipak da nita nije bilo poteeno. Za zloine u Oluji nitko krivino nije odgovarao. Nisam naao niti jedno naselje da netko nije poginuo ili nestao. A u ponekim je naseljima ili je poginulo ili nestalo povei broj Srba . Evo samo nekih naselja s poginulim od 1 i vie njih. U Donjem Lapcu 66, Radljevac 12, Oa 9, Mokrom Polju 20, Plavno 34, Grubori 30, Golubi 30 i tako bih mogao navesti jo nekoliko desetaka naselja. Uglavnom za zloine nema kazne niti procesa. Pitam se zato je tomu tako? Oito zbog monstruozne osvete jer u ime drave, nije kanjeno. Tu je proradila pandemina mrnja jezuitske naravi. Konana osveta! Nije npr. poteen ni muzej neimara civilizacije Nikole Tesle, ni neka groblja, ni obiljeje na ploi 18 srodnika Nikole Tesle u Smiljanu. Nije poteen ni muzej ZAVNOH -a ni spomeniko obiljeje jedino te vrste, od Bakia u legendarnoj Petrovoj gori, ni partizansko groblje preminulih ranjenika u toj bolnici. Viah ovdje da je osveta kod nas slaa od meda i eera zajedno. Taj tragizam pljake, ubojstava i razaranja trajat e narednih 15 godina i do danas nije prestalo, Npr. odu pljakai u srpska naselja i pilama prepiljuju brvna preostalih brvnara, kua, svinjaca, tala, pelinjaka i odvoze kao svoje, ili odu sa samoutovarivaima i tovare ruine razorenih objekata za nasipanje svoje putne mree. Od toga me jo vie iznenadilo to su neposredno iza rata sjekli vonjake, posebno plemenito drvee, orahe i trenje, javora i jasena. A u jesen su cijele srpsk e privatne gajeve opustjeli, nekanjeno. Uinili su mi se ti pljakai kao neka greka prirode jer nisam mogao vjerovati da to pod kraj 20 -tog stoljea hrvatski ovjek moe initi. Tim vie to sam godinama kao ruralni sociolog izuavao etniku distancu, migratorna kretanja, mjeovite brakove i meuljudske odnose u brojnim detaljima kod razliitih zajednikih pothvata, posebno u samodoprinosom izgraenim zajednikim dobrima: elektrifikacija, izgradnja domova, kola, skladita, pogone putne mree, vodovoda i drugih objekata. Jednom u ratu sretnem Tumanova ministra pravosua, mrzitelja nad mrziteljima. Osnovao je stranku i u program stranke napisao da svaka Hrvatica mora uiti dijete u utrobi da mrzi Srbe iako to nije mogue. Dobro smo se poznavali. U prethodnom reimu kao pravnik obogatio se prodajui stanarska prava. Rekoh mu: Toliko si propao da niti si sposoban da voli ni da mrzi. Istina je, dodade mu supruga Od takvih domoljuba treba pobjei . Nisam otkrio ni kod jednog od vas po graanskom Volimetru domoljublja da moe ovu domovinu voliti vie od mene koji je bolje poznajem od vas, a vi to negirate liavajui nas ivota i zaviaja, a nigdje nemamo rezervnu ni domovinu ni zaviaj. Pravnie , jade, uzeli ste mi dravljanstvo, a ja sam ga stekao prije, upravo ovdje, prije nego to ste vi roeni, i svi moji prei su roeni tu, nesretnie. Doem kui, nazove me: Mislim da si u pravu, ree. Odgovorim: Ti ne moe nita misliti, jer nema aparat za miljenje. Imajte vazda na umu da, biti nacionalista pod kraj 20. stoljea i poetkom 21., moe biti samo pomraeni um bezumnika kakovi su nas doli glave sveopim porazom graanske strane rata. A spoznao sam jednom nacionalista, vazda antiovjek. Dovoljno je da vas podsjetim na konclogore, muilita u Kulinama, Lori, Gospiu, Sisku, Kerestincu i da ne ponavljam nae Abu Graibe, Gvantaname i druga muilita azijatske torture. Avaj! Kad je dolo do kolonizacije Hrvata iz Bosne, rtava iste prirode rata onda je destrukcija ubrzana jer su pisali jedni drugima: Rezervirao sam ti dvije ili tri kue pa e od njih napraviti bolju nego to je tvoja. Ne zaboravite da je drava nacionalizirala sve novoosloboene prostore od ljudi i nazvala to sve je hrvatsko. To me prisililo da sakupim od izbjeglih Srba preko 1.000 adresa srodnika u inozemstvu i zamolim jednog otpravnika poslova da ih poalje adresantima u inozemstvu da im je napadnut tzv. alikvotni dio, jer kod nas poznato je nisu provedene ostavinske rasprave o svojini i svaki pripadnik po primagenituri ima jedan dio naslijea. Kad je to poelo stizati iznenadili su se i otac iuris prudensapostavio je pitanje: Pa koji se idiot ovoga dosjetio? Ubrzo je Vijee sigurnosti ovakvu odluku suspendiralo. Meutim, kako smo mi pljakaki i osvetniki narodi na mentalitet nitko nigdje i nikada ne moe suspendirati, jer samo povijest to moe promijeniti. Ono u to me terensko istraivanj e uvjerilo to je da o graanskoj strani rata moram progovoriti. Dakle, o tome u jednoj posebnoj knjizi treba pisati. Rije je o tzv. graanskoj strani rata koji spada meu najgore ratove. Kad sam zavrio rukopis ove knjige dolo je do osloboenja Ante Gotovine i Ivana Markaa. Nastupil o je frenetino slavlje pobjedonosaca. To je neka vrsta politikog ludila. S jedne strane postoji povijesni zloin koji se golim okom vidi sa Mjeseca, a s druge nigdje, nigdje krivca za tolike ljudske rtve i jo vea materijalna razaranja. Novonastala Mjeseeva povrina iz a Oluje nagnala me na pitanje o kakvoj se to dravi radi, to se ovim vandalskim destrukcijama hoe. Svi su razarali, a sada nitko nije kriv ni za odluku razaranja ni za masakre ljudi a radi se o hrvatskoj batini u vlasnitvu Srba. Kako su Srbi ivjeli stoljeima u 1.107 naselja gdje su bili veina tim naseljima je posveena u destrukciji posebna panja. Tu je vandalizam trijumfirao. No, kako su ta naselja bila kolijevka antifaizma uz

goleme rtve ljudske i materijalne bio sam zaprepaten da nita od te rtve antifaistike hrvatske batine, nita nije poteeno. Nestali su svi zaviajni muzeji, sva obiljeja, a nisu poteena ni neka starodrevna groblja koja zbog znaajnih kolonizacija Srba iz ovih prosto ra nisu ni imala novoukopanih. To da netko uzme groblje kao stratekog neprijatelja to me nagnalo na razmiljanje da se radi o posr nulom plemenskom rezonu diluvijalnih opsega i rezona. No, znao sam za sintagmu da Hrvat u Domovinskom ratu ne moe napraviti zloin izreenu od predsjednika Vrhovnog suda. Sreo sam ratnog druga, Hrvata s kojim sam bio izuzetno dobar, bio je mlinar, navra ao sam kod njega ee, donosio mu dijelove za mlin iz Italije i Austrije. Naem ga jedanput u pljaki pilane, upitam ga: Pa, Joe, nije li te sram? Nije, bil sam kod veleasnog i ispovjedil sam se i on mi je rekel da su oni komunisti antikristi i da nita nije sramotno njima delat. Preneraen imam predstavu da je bezumlje ulo u sve bezumne, da doista graanski rat je najgori od svih koje sam kao povjesniar po obrazovanju poznava o. Kasnije sam nalazio opravdanje da sve to je raeno da je raeno po oktroiranim zakonima. Tako se i predsjednica vlade branila da je oteti stan dobila po zakonu zbog ega se jedan nekadanji stanar iz oaja ubio. Dobila je ona i in brigadira. uvena je izreka o ratu: nekom rat, nekom brat. Uvelike me to podsjetilo na suenja Eichmannu u Jeruzalemu. On se svugdje pozivao da je radio po zakonu, to je kasnije Anu Arendt koja je prisustvovala tome suenju nagnalo da skuje pojam banalnost zla. Sada se postavlja pitanje: to je Oluja? To je programirani povijesni zloin prenesene stihije prirode na socijalno polje ivota ljudi.Ogleda se iz svih citata ideologa i kovaa strategije rata Franje Tumana. To to se Oluja opravdava legalitetom je formalni pravni konstrukt. Mogao bih navesti desetine primjera iz povijesti koji su se pravdali legitimitetom, a ispali su meu najvee povijesne zloine brutaliteta, npr. Kriarski ratovi, spaljivanje vjetica, pokrtavanje Indijanaca u Latinskoj Americi, bacanje iperita u Prvom svjetskom ratu, bacanje atomske bombe u Japanu ili bombardiranje Drezdena, ili najzad, a ne posljednje, spaljivanje ordana Bruna, a ostala je samo izreka: ipak se kree. To to je neto legalno i legit imno doista ne znai da je tono, istinito, pravino i najmanje moralno. Dakle, u pitanju je metodologija izvoen ja Oluje ratom krvi i tla i spaljena zemlja. Ponavljam, graanskom stranom rata. Plemenskom odmazdom! Kod revalorizirane povijesti to vie nigdje ne prolazi jer moderna povijest zloine ne prata. Zbog toga e se Oluja mnogo due spominjati kao dravotvorni zloin protiv Srba, nego to se u sadanjem trenutku moe pretpostavljati, jer e o tome stoljeima svjedoiti povijesna fa kta i artefakta. Srpska pobuna bila je klasina seljaka pobuna, a u pravilu ni jedna seljaka buna u povijesti nije uspjela, to smo ve konstatirali. Srbi su bili instrumentalizirani i ne aboliram ih ni u emu jer su svojim etnocentristikim brutalitetima svoje povijesno pamenje pretvorili u zlopamenje i inili su uasne zloine kao pobunjenici. Nitko ih nije priznao nitko im ne moe zloine priznati i oprostiti. Ali to su inili pojedinci. Zloin je vazda konkretan. Meutim, neki Hrvati iz drave koju su sve drave priznale napravili su programirani zloin i do sada oni nisu procesuirani. Tu postoji velika razlika izmeu drave i paradrave. U pitanju je regularna drava i njeno nelegitimno i neregularno ponaanje. Pozivanje, na kakova su nama Srbi zla inili niim ne opravdava da mi Hrvati njima to inimo. To niti je dravniki in niti je moralno. Po emu je Oluja povijesni zloin? Po tome to je pogodila golem broj ljudi, institucija, nadgradnju i to je po svojoj prirodi rata spaljena zemlja ostavila neizljeive posljedice. Evo to o tome pouzdan svjedok i arbitar u sukobu lapidarno tvrdi: U Hrvatskoj je, koliko znam, na djelu najie etniko ienje koje je ikada igdje izvreno. To je etniko ienje koje je obuhvatilo ienje povijesti, kultu re, znanosti, ali i gruntovnica; ienje na razini toponomastike i onomastike. Nekoliko desetaka imena sela, mjesta i gradova je z amijenjeno, kao i nekoliko tisua imena ulica. Najmanje nekoliko tisua ljudi, vjerojatno i nekoliko desetaka tisua, promijenilo je na raznim stupnjevima nedragovoljnosti svoja osobna imena ili prezimena. Promijenjeni su ne samo slubeni simboli staroga reima, nego su unitene i tisue spomenika ili obiljeja na kojima se nalazila zvijezda petokraka, ili su reinterpretirana imena onih koji su sudjelovali u povijesnim dogaajima. Jednostavan simboliki primjer: pred zagrebakim Glavnim kolodvorom nalazi se to je obiaj u mnogim gradovima stara parna lokomotiva na kojoj pie H (Hrvatske eljeznice). To je tipina hrvatska la. Nikada u povijesti nije postojala lokomotiva na kojoj je pisalo H. Postojalo je JD (Jugoslavenske dravne eljeznice), postojale su maarske eljeznice, postojala je za NDH HD (Hrvatska dravna eljeznica). Ali, vlastodrci ne mogu izdrati ni ono to je bilo; moraju izmiljati povijest po mjeri sadanjosti. Dakle, nisu samo oistili sadanjost nego i prolost. Jednako su tako radikalno oistili jezik, pa, konzekventno i naela javnoga komuniciranja. I dogodilo se je, dakle, da vie nema one sredine iz koje su ljudi otili, da bi se u nju mogli vratit i. Osim ako se ne misli na onaj degutantni frazealni stih koji se stalno pojavljuje u prozi povratak na ognjita. No, obilne repatrijacije nema, jer je ne moe biti. I to je ono s ime, po mojem sudu, treba poeti eli li se ozbiljno razgovarati. (Vidjeti opirnije: Srbi u Hrvatskoj juer, danas, sutra, HHO, Zagreb, 1998., str. 105). Uvijek se spominje samo 600 ubijenih u Oluji koje je identificirao u to doba revni, a u nemoguim uslovima HHO. Meutim, prema mojem istraivanju na terenu u svim prostorima broj poginulih prelazi 1.800 i preko 3.000 nestalih. Kasnije od tih n estalih konstatirao sam da su neki ivi i neka im je sretan ivot. Bilo je tu i megazloina od kojih posebno istiem jedan. Traeni najvei zloin na jednom mje stu prema Srbima dobio sam iz Arhive Hakog suda izjavu jednog zatienog svjedoka. Rije je o zloinu u selu Januzi. Kako sam ispovijed dobio pod odgovarajuim kondicijama zamolio sam naputak kako mogu s njom izii u javnost. Reeno mi je da pod istim osnovama mogu i nov inari o tome pisati. Evo toga opisa novinara pod naslovom Zloin i utnja. Gospodin T. M. je svjedok koji bi se uskoro trebao pojaviti pred jednim od sudova to se bave prostorom bive Jugoslavije. Pret hodni dogovor sa zvaninim posrednicima u ovom razgovoru obavezuje nas da, zasad, ne navodimo o kojem je sudu rije, da ni po koju cijenu ne otkrivamo identitet svjedoka, da ne iznosimo detalje koji bi ga mogli uiniti prepoznatljivim eventualnim progoniteljima ili osvetnicim a za ubojstva nedunih rtava... U takvim okolnostima, autorima ovih redaka nametnula se temeljna dilema: da li uope pristati pisati pod ovakvim rigoroznim uvjetima? Da li prihvatiti neiju cenzuru? Da li je novinarski korektno preutjeti dio podataka koji e nam biti dostupni, ne objaviti detalj ne skice mjesta dogaaja, autentine fotografije koje se mogu vjetaiti, pospremiti pod tepih neke od dokaza, precizne podatke o drugim uesnicima, asniki in i zvanje zatienog svjedoka, broj njegove vojne pote, ime jedinica u kojima je slubovao, njegov identifikacij ski broj...? Na kraju je, ipak, prevagnula novinarska radoznalost. Pristali smo. Sastali smo se u stranjoj sobi jednog starinskog secesijskog ureda iji su zidovi bili prekriveni umjetnikim slikama s kraja prolog stoljea. Kad je nakon nesigurnog kucanja T. M. ukoraio u sobu bili smo iznenaeni: izgledao je znatno mlai u odnosu na svoju dob. U nelagodnoj tiini sjeo je, krzmajui se, nasuprot nas. Za svaki sluaj, zamolili smo ga da se identificira. Nevoljko je iz unutranjeg depa izvadio sve svoje osobne dokumente i dao nam da ih pregledamo. Na nae pitanje da li se slae da razgovor magnetofonski snimimo, utke je slegnuo ramenima i promrmljao: "Ma, radite sve to mislite da treba. Meni je svejedno. To vie nije moja stvar. Uostalom, mogu me ubi ti samo jednom." Tokom jednosatnog razgovora T. M. bio j e vidno uzbuen. Prsti su mu podrhtavali, glas treperio, nervozno je ispod stola tresao nogama. Kad se malo oslobodio treme, progovorio je metalnim, monotonim glasom skladitara to glasno nabraja robu u inventuri . Tekst, koji slijedi, u cijelosti je njegova ispovijest. "Tiha srbizacija" brigade Roen sam u Zagrebu sredinom 60-ih godina. Po nacionalnosti sam Hrvat. Odmah na poetku Domovinskog rata aktivno sam se ukljuio u obranu Hrvatske, pa sam ubrzo promaknut u asniki in. U ratu sam uestvovao do konca 1995. godine. Poetkom 1994. godine premjeten sam u 2. gardijsku brigadu "Gromovi" koja je bila stacionirana u vojarni Petruevac. Da biste shvatili kontekst dogaaja o kojima u vam govoriti, moram se vratiti godinu dana unatrag, kako bih vam objasnio atmosferu u brigadi. Tijekom 9. mjeseca 1994. godine satnik SIS-a Vinko Zadro poeo je otvoreno govoriti o procesu "tihe srbizacije" nae gardijske brigade. Krenuo je istraivati personalne d osjee pripadnika brigade, i traiti po krsnim listovima vojnika i asnika one, koji meu precima imaju ponekog Srbina. Kako isprva nije naao ni jednog Srbina u brigadi, osim Milorada Keena iz Siska, on je zajedno sa svojim zapovjednikom SIS -a u brigadi, Slavkom Galiem, poeo "dubinsko"

istraivanje. Sve dosjee pripadnika "Gromova" razvrstavali su po opinama, pa su preko matiara i matinih knjiga prekopavali etniko porijeklo svojih vojnika ima li netko kakvog djeda, ili babu, koji su srpske nacionalnosti. Na taj su nain dobili oko 500 pripadnika brigade ije je etniko porijeklo bilo "sumnjivo". Meu njima sam se naao i ja. S tim su upoznali i stoernog brigadira Bou Koula iz "Tigrova". Za detalje o ovim njihovim "istragama" se ubrzo proulo, pa se meu vojnicima i asnicima proirio panian strah. Znate kako je: kad ti dovedu u pitanje nacionalnu podobnost, kada te zbog nje ponu politiki sumnjiiti, a ti si vojnik u ratu koa ti jako malo vrijedi. Cijela je brigada bila proeta strahom, paranojom, meusobnim sumnjienjima. U takvoj atmosferi krenuli smo u " Oluju". Kad je ta vojno-redarstvena akcija otpoela, naa je brigada dobila zadatke pokrivanja pravaca: Slana Pecka (1. bojna), Sunja Petrinja (2. bojna), i Slana Marinovii (3. bojna). Odmah na poetku uoio sam da je najvei dio od petstotinjak etniki sumnjivih pripadnika brigade koncen triran u 2. bojni. Kasnije smo saznali da je od dvjestotinjak u "Oluji" nestalih "Gromova" najvei broj bio upravo iz ove "nacionalno sumnjive" grupacije... Kako je netko mogao "nestati" kad brigada prilikom nadiranja nije nailazila gotovo ni na kakav otpo r? Ali, to je sad druga pria. Bio sam stacioniran u 3. bojni. Na samom poetku "Oluje" pozvao me moj zapovjednik Franc Slako, i rekao da je formirao jednu specijalnu grupu od 15 ljudi izvan svih formacija, jer nema povjerenja u pripadnike minobacake bitnice u svojoj jedinici. Dao nam je etiri minobacaa da artiljerijski podravamo njegovu bojnu tijekom napredovanja. Dao nam je i dvije neispravne motorole. Uoio sam, da je veina pripadnika ove nae "specijalne grupe" sastavljena od ljudi koji su prethodno apostrofirani kao "nacionalno nepouzdani": zapovjednik Zlatko Dujmi, Srbin Stipica Pukari koji je 1991. godine promijenio ime i prezime, Dragan Mati, Darko Rukalo, Draen Pikanac kojem je majka Srpkinja... Kad smo izlazili iz vojarne uoili smo da je u naoj motoriziranoj koloni ilo i 35 do 40 kamiona-hladnjaa. Tada nam je to bilo udno, ali se kasnije objasnilo emu su ove hladnjae sluile.

Tko je naredio: "Pucaj?!" "Oluja" je poela paljbom naeg dalekometnog i kratkometnog topnitva po Pet rinji. Vrlo brzo sam ustanovio da mi ni jedna veza ne radi. Dobili smo usmeno nareenje da bez ikakvog navoenja tuemo u pravcu groblja u Marinoviima. Ispalili smo 15 -ak granata kalibra 82 mm. Oko 14 sati sam otiao kamionom u zapovjednitvo, kako bih uspostavio vezu. Na izlasku iz Slane, 100-200 metara, susreo sam vojnoputniko vozilo "Defender" na kojem je bio relej koji je nama pravio radio -smetnje. Kako tu nije bilo nikakve neprijateljske vojske, shvatio sam da prave radio-smetnje rasutim grupama "nacionalno nepouzdanih Gromova", kako ne bismo uli to se deava prilikom probijanja neprijateljskih linija. Prve noi "Oluje" prenoili smo u Graberju, a drugog dana krenuli prema Donjoj Baugi. Neprijateljska vojska je ve bila razbijena. Ono to j e od nje ostalo povuklo se i koncentriralo na Zrin gori. Tijekom prijepodneva proli smo Baugu, i krenuli prema prijevoju Vratnik. Kada smo proli Januze, da bismo zauzeli glavne pravce, kolona se uputila prema Dvoru na Uni. Neposredno nakon izlaska iz Januza, oko 12 sati, naili smo na veliku grupu srpskih civila koji su nam zali iza lea. Bili su na 150 200 metara od nas, i lagano se kretali prema nama. U grupi je bilo najmanje 500 ljudi. Vjerojatno ih je bilo vie, ali u svakom sluaju nije ih bilo manje od 500. Meu njima je bilo dosta ena, a mogli smo jasno vidjeti starce i djecu. Naa je kolona malo usporila, ali nas je u taj as sustigao uti kamioni, i zaustavio cijelu kolonu. Iz njega je izaao meni nepoznati asnik u odori Hrvatske vojske, i izbacio na cestu mrtvo tijelo satnika Hrge iz 1. bojne, koji je takoer bio meu onim "nacionalno nepouzdanim Gromovima". Poeo je nad njegovim tijelom vikati kako su "Hrgu prije par minuta ubili ovi isti srpski civili u blizini", te da je "konano dolo vrijeme da im se moemo osvetiti i za satnika Hrgu, ali i za sve one koje smo izgubili tijekom rata". Kad sam priao blie, vidio sam da je Hrgino tijelo ve ukoeno, da mu je koa posivjela i da je gotovo crna, iz ega mi je b ilo sasvim jasno kako je mrtav ve due vrijeme, vjerojatno od prethodnog dana, te da je rije o vjetoj inscenaciji. Civili su nam se poeli pribliavati. Naime , u meuvremenu su iza tih civila naila jo neka vojna vozila, pa pretpostavljam da su ih oni natjerali u naem pravcu. Vjeruj te, bilo mi ih je strano gledati. Vidio sam da im se sprema likvidacija, a nisam mogao nita uiniti. Izmeu 1. i 3. bojne "Gromova" bio je razmak par stotina metara, a civili su u nedoumici stajali na livadi pokraj ceste, 100 do 150 metara udaljeni od nas. Netko je jakim glasom naredio "Pucaj!" Tada su obje bojne otvorile unakrsnu vatru iz svih raspoloivih oruja po okupljenoj grupi civila. Ne znam tko je izdao nareenje. Vojnici su se bojali ne pucati jer bi i u tom sluaju i oni pali pod sumnju, al i vjerujem da je veliki dio njih pucao u zrak ili mimo njih. Vidio sam da su pucala sva etiri tenka 1. i sva etiri tenka 3. bojne, pucalo se iz pu aka, otvorena je rafalna paljba iz pukomitraljeza... Moja grupa nije stigla pucati, jer sam se upravo u tom trenutku vraao do Dujmia, da pripremim elemente za gaanje. Kad sam stigao do svoje bitnice, sve je ve bilo gotovo. Leevi civila bili su razbacani po polju, neki su se micali, drugi jaukali. Nekoliko je njih uspjelo pobjei u oblinju umu, pa su se za njima sjurili vojnici. Ne znam, da li je na kraju netko od te grupe uspio pobjei i preivjeti. Cijela ova stravina scena trajala je dvadesetak minuta. U meni se kasnije probudio strah, jer sam saznao da je u dosjeu SIS-a upisano kako je po ovim civilima pucala moja grupa, pa ako bi kada dolo do kakvog suenja mogli bi kazati: "Zloin nad Srbima su uinili srpski pripadnici Gromova ." Gdje su nestali leevi? Predveer tog dana, izmeu 19 i 20 sati, pozvali su me da sa svojom grupom doem u zapovjednitvo. Brigada je ve prola Radanovie i kretala se prema umi Maji. kad smo naili cestom do mjesta masakra, vidjeli smo na cesti poredano oko devedesetak leeva civ ila. Posebno me je potreslo kad sam meu pobijenima uoio etvero petero djece. Ostalo su, ugl avnom, bile ene i starci. Pokraj leeva je stajao zapovjednik satnije Josip Jani. On nam je "objanjavao" kako su to nae, hrvatske civilne rtve. Valjda nije znao da smo sv e to gledali, da smo prisustvovali pokolju? Meutim, svi ostali leevi, a bilo ih je najmanje pet stotina, nestali su. Naprosto, nigdje ih nije bilo. U irokom krugu 100 150 metara oko mjesta likvidacije, pa do ceste, sve je bilo prepuno krvi. Trava je bila krvava. Urezala mi se ta scena duboko u svijest. Ali, gdje su nestali ostali leevi? Poslije smo doli do zakljuka da su ih morali odvesti kamioni -hladnjae, koji su dan ranije izali s nama u koloni iz vojarne. Siguran sam, da vozai tih hladnjaa znaju gdje su leevi ostalih civila. Meu bojovnicima se spekuliralo, kako su ih o dvezli negdje daleko od bilo kakve zone vojnog djelovanja, vjerojatno u Zagorje Ali, to su spekulacije. uli smo i za jo jednu masovnu likvidaciju kod irovca, no j a tome nisam prisustvovao i nemam nikakvih konkretnih dokaza. Ali, gdje je nestalo vie od 400 leeva iz Januza? Nisam sa tim sjeanjima mogao nastaviti mirno ivjeti. Bojao sam se za ivot. Znao sam to su sve ti ljudi u stanju napraviti. Otiao sam u inozemstvo, i posjetio nekoliko zapadnih konzulata. Rekao sam im: "Vi imate satelite, razne sl ube, znate sve o nama. Kako moete tvrditi da tijekom "Oluje" nije bilo masovnih ubojstava, kad smo mi na jednom mjestu prisustvovali likvidaciji vie stotina srpskih civila, i kad to moemo dokazati? Nema tog politikog interesa u ime kojeg bi se tako neto smjelo zatakati." Nita mi nisu odgovorili. utjeli su, slijegali ramenima. Monotoni glas T. M. je utihnuo, ugasio se. U starinsku secesijsku sobu prodirali su izvana zvukovi velegrada. Minutu, dvije, gledali smo tupo pred sebe. utjeli smo. Vidjeti: Boris Pavi, Ivan Klobuar, Zloin i utnja, Identitet, broj 51 juni 2001. Opet imamo legalnu dravu iza koje postoji u ovom sluaju megazloin neprocesuiran s morbidnim brutalitetima a preuen i sakriven. Ovaj sluaj me je sablaznio, jer njegov broj rtava iznosi skoro dva puta koliko zbroj ubijenih u kabrnji i Ovari zajedno. Dok se ovim svake godine kondolira sa pontifikalno-koncelebralnim misama, govorima, muzikom, vijencima, svim poastima koja dolikuje nevinoj rtivi, i moja im vjena suut, jer nevini vape za suuti i za pravdom jer nisu mogli ni goli ivot spasiti. Meutim, za ove se rtve ne zna, ni mrtve gdje su zavrili, da li u nekim jamama, jarugama, kavernama, seoskim bunarima, udaljenim grobljima ili Siemens -Martinovim peima Sisake

eljezare. Iz morbidne ispovijesti sve bi se lako moglo doznati samo kad bi se htjelo, ali ovdje je uvena sintagma u funkciji mrta v Srbin najbolji Srbin. Tu me sablaznila da se referiram na Krleu, hrvatska grobljanska kultura. Naravno, za drugog i drugaije g. Naalost, ratu se i dalje tepa, oslobodilaki, asni, domovinski, ist ko suza itd. ak se novoosloboeno podruje od ljudi zove cinino Podruje od posebne skrbi. Avaj! Tu je dravni cinizam postigao svoj vrhunac osvete jer jedna treina teritorija z japi prazna i ne samo da nema odrivog razvoja nego je gotovo cjelokupna populacija na tim prostorima teret drutva, a znaajni resursi zjape bez upot rebe. A nigdje zloinca. Ali poznato je: naruilac ne progoni izvritelja. Kako priroda ne trpi prazno zloin se uveava (degradacija prostora ini svoje denudacije, korov, vododerine i druga kalanja itd). Dakle, Tumanova falanga riskirala je demografski slom populacije, rtvujui skoro 8% stanovnitva, iako drava uope nije bila upitna. Na drugoj strani sama je opravdala svoj povijesni zloin pogrenom metodologijom izvoenja legitimiteta integracije prostora brutalitetima izvoenja ratom plemenske odmazde koji dokida svaki legitimitet. To je mogla prije svega mirnije s malo ili nimalo rtava. Ponavljam, to je bila zatiena zona OUN i svjetska zajednica nije nevina. Dapae, duboko umijeana! To je uostalom dokazano mirnom reintegracijom istonog dijela Slavonije da se moe drukije Zato su danas Zapadna i Istona Slavonija kao dva svijeta. Meutim, u Zapadnoj Slavoniji neki Hrvati su za vrijeme Bljeska kao generalne probe obrauna sa srpskom populacijom dosegla svoju praktinu strategiju. U ime drave unitenje srpskog korpusa. Nepotrebno su masakrirali jed an dio stanovnitva, a druge protjerali. Bio sam meu 500 integratora humanitaraca, i jedan mi se ranjeni izbjeglica poalio: U Savu je nas nekoliko stotina skoila i zaplivalo, a samo sam ja isplivao, ali sam u plivanju najvie ronio. Sam ministar oruanih snaga uak je rekao da je bilo preko 1.000 ranjenih, uz urnebesni aplauz sa ustajanjem u Saboru ali nigda, nigdje nisu naeni ti ranjeni. Niti u jednoj bolnici. Zatvorili su u jednom trenutku ratite kod naselja Nova Varo i tri dana prali tragove, sve je to prolo nekanjeno. Da ilust riram jedan posebni tragizam. Odlukom saborskog zastupnika i jednog od glavnih pregovaraa asnika izdat je nalog za 26 slavonskih sela da se ise le. Sva su naselja najprije temeljito opljakana sa svim dobrima, ubijeno je oko 50-tak ljudi i danas je to klasina pusto, bez ikakvog osnova za odrivi razvoj. Puno puta sam se pitao koji je to interes, korist i potreba nagnalo hrvatsku dravu da kod oitog demografskog sloma tako se vandalski odnosi prema stanovnitvu, pripadnicima ljudskog roda, kranskog svjetonazora, stoljetno prisutnog ovdje i nemam odgovora osim brutalne neofaistike odmazde. Prema tome, moemo mi sebi laskati to god hoemo kako smo uzviena zajednica, regionalna sila, lider u regiji, kako smo di o Evrope, iako Evropa jo uvijek ovdje ne stanuje, vraamo se kui, (ne)djela nas demantiraju. Ovdje se pridruujem Andriu nikoga ne mrzim osim one koji druge mrze. Mi smo sami sebi doli glave bez stida i kajanja. Osim toga zatrovali smo prostor mrnjom prema drugom i drugaijem, ali i meu sobom, jer politike protivnike tretiramo kao klasne neprijatelje. ivimo u kompletnom anarhoidnom bezumlju kaosa bez ikakvih koncepata. Uostalom ne moemo da se hranimo iz vlastitih resursa. Razlika izmeu onih na vrhu i onih na dnu nikada vea. Demo grafsko stablo nam je u rasulu, ubrzano starimo, brakovi se raspadaju, mlae generacije su u beznau, vire preko granice. Kada Hrvatska u e u Evropu, emu se radujem, izgubit e najprofitabilnije kadrove, a ve danas deficitarne dnevno emo gubiti (medicinske sestre, kirurge profesore, kibernetiare, laborante biologe, pravnike, a nigdje na pomolu koncepta obnove demografskog korpusa. Nismo bili u stanju na vrijeme dovriti strateki projekat popisa stanovnitva iji su rezultati suma sveukupnog poraza. Da ne lamenti ram, povijesne injenice Oluje nitko ne moe izmijeniti. One su se dogodile i rtve svaki rat ocjenjuju. One nisu samo optuujue nego nose u sebi jednu od najveih opasnosti, razvoj i osnovu da prognani zaponu brutalni terorizam, Ako do njega doe, a oito e doi jer na povijesni zloin ne traimo povijesni odgovor, on e biti sofisticiran jer su nae socijalne strukture rasle na zapadnim industrijskim licencijama. Na je mentalitet izvan graanskih rezona. Nismo imali graanske revolucije ali smo zato u ivotu jedne generacije imali dva krvava graanska rata. Osvetu na alost slutim! Dovoljno je navesti injenicu da je samo Zagreb imao 11% industrijskih potencijala cijele Jugoslavije a danas u Zagrebu mikroskopom ne moe nai proporcionalno zaposlenih Srba a bili su prisutni u svim industrijskim pogonima, a kako je tek u provinciji? Avaj Ubij Srbina! Samo u Srbiji ivi preko 50.000 onih kojima je oteta penzija i preko 40.000 onih kojima je oteto stanarsko pravo. Prisustvovao sam inu gdje djed unuka zaklinje na osvetu. Sva nam usmena i pisana kultura vrvi od osvete. Dananja centralizacija u teritorijalno politikoj podjeli i odvojena ekonomija od socijalne politike nita ne obeava. Na socijalnu dravu se puca iz svih oruja. Mi ivimo kulturu smrti kao najvei doseg uzaaa duha. Obraamo se jedni prema drugima i drugaijem kulturom niskog broja. Svoje rtve uveav amo, a tue umanjujemo ili potpuno zanemarujemo. Svi smo zahvaeni amnezijom do umobolnosti kada treba da svjedoimo o nedjelima a tek kako laemo kao ministar unutranjih poslova da je za Medaki dep doznao iz novina. To je antiljudsko stanje duha. Mi od rtve traimo da takse dravi plaa za ubijene srodnike. Od srpskih predstavnika da slave beae Pirove pobjede. To ne moe podnijeti 21. stoljee, jer sve se zna, a naroito za ovakve male narode i prostore gdje se sve zna to je tko kome uinio. Drava koja izdie svoj ivot iznad ivota ovjeka i graanina nema nikakve perspektive, ma u kakve saveze ulazila. Zaboravlja se rimska poslovica; Gdje mi dobro, tu mi domovina. Meutim, kod nas se domoljublje izdie iznad svakog rodoljublja. To u modernoj povijesti i graanskim vrijednostima ne moe da proe. Na samom kraju ovaj je narod za uenje kada pristaje na organiziranu kulturu lai o sebi. Da u ratu ne moe initi zloina. to znai da su njegovi ratnici nadljudi da je i Bog postao Hrvatina a Majka Boja Kraljica Hrvata s dugom himnom koju frenetino pjeva ju zborno. Da im se pojavila Gospa i najzad Isus. Zatim, da je njihova vjera u Hrvata i katoliki odgoj nadprofesija. Iako nema zloina i torture koju nad drugim i drugaijim nisu prakticirali uvjerava ih se da zloine nisu inili a plivaju u zloinu i zloincima meu sobom. Meutim, notorne zloince su u ratu tako hvalili, nagraivali, inove im priivali, tua dobra im poklanjali da su se osilili pa su dobra vlastitog naroda otimali i to ozakonili tzv. pretvorbom, itaj organiziranom pljakom. Meutim, ti isti falangisti dok su domoljubljem dravu do divinizacije slavili istovremeno su je krali, pljakali, varali, a jedan premijer lagao je dravu i svijetu na pet jezika. Ratne rentijere pretv orili su u kastu nedodirljivih i privilegiranih sa cijelom srodstvenom linijom. Sada su zahvaeni pobjedonostvom da je na to antologijski svjedok bezumlja ratnih zloina Viktor Ivani, u srpskim Novostima nadahnutim cinizmom zavapio u podugom eseju ubrizgajte mi u vene te kolektivne lai... lobotomijom mozgova prepravite stvarnost ..... urliite svim ..... decibelim a zvonjavom svih crkava..... sirenama svih tvornica i famfara muzikih zborova vratite devedesete, stvarnost neete preokrenuti! Rekoh kada sam to proitao: Evo ovjeka! Meutim, u ovoj zemlji nitko se ne raduje ivotu. Ne mogu nai ovjeka od formata da klikne. Odustanimo od glorifikacije Pirove pobjede svi smo poraeni! Jer to okrutna stvarnost potvruje posvuda oko nas. Ne samo da nema politiara i dravnika, nego nema intelektu alca, akademika, profesora biskupa, pravnika, filozofa, etiara, povjesniara, uenog kranina, knjievnika, pjesnika, moraliste itd, itd. A od kuda da ih bude kada su graanski rat pripremali i opsluivali ga, u njemu bili rtve i zloinci. Izdali su sebe, profesije, zvanja, oekivane uloge i narod. Avaj jadnika! Osim rijetko posijanih i nemonih pojedinaca. Sve je politika konzumirala....Nikog nema! da tu istinu kae i ostane iv. Organizirana la nadvladala evidentnu istinu. Avaj! po tisui put avaj. Nalazimo se u stanju duha uvene dosjetke Diogena s upaljenom svijeom na trgu usred bijela dana s pokliem: Traim ovjeka?!

[1] Dokumentacija o ovom istraivanju nalazi se u mojoj osobnoj arhivi (napom. autora).

3.1. rtve akcije Oluja na srpskoj strani

1. Poginuli i nestali Srbi po Veritas-ovoj evidenciji Ova analiza obuhvaa period od poetka akcije "Oluja", 04. 08. 1995. godine, do kraja 1998. godine, do kada su na podruju RH i bive RSK, zbog etnike pripadnosti, ubijani Srbi u veem broju, i oni koji su ostali i povratnici. Spisak rtava akcije Oluja" je izvod iz generalnog spiska SRPSKE RTVE RATA I PORAA NA PODRUJU HRVATSKE I BIVE RSK 1990. 1998. GODINE", sainjen po istoj metodologiji. Analiza obuhvaa sve rtve akcije "Oluja" (taka 2.), dok su direktne (taka 3.) i indirektne (taka 4.) posebno analizirane.

2.

Ukupne rtve (direktne i indirektne)

2.1. Veritas je do 31.12.2012. verifikovao 1.839 poginulih i nestalih lica, od kojih je do sada sahranjen o 889, dok se 950 lica jo vode u kategoriji nestalih (po grupama: nestao = 499; nestao/poginuo = 200; nestao/pokopan = 251 lica). 2.2. Poginuli/sahranjeni Poginulo/sahranjeno je najmanje 889 (48% od ukupnog broja poginulih i nestalih u ovoj akciji). Po spolu: mukaraca = 676 (76%); ena = 213 (24%). Prema statusu: civila = 525 (59%); vojnika = 356 (40%); milicionera = 8 (1%). Prema dobi: do 18 godina = 7 (1%); od 18 do 60 godina = 465 (52%); preko 60 godina = 400 (45%); nepoznata dob = 17 (2%). Po godinama pogibije: 1995. = 869 (98%); 1996.= 12; 1997. - 4; 1998.= 4 lica. Po regijama pogibije: Banija = 184; Lika = 216; Kordun = 45; Sjeverna Dalmacija = 383; unutranjost Hrvatske = 4, BiH = 57 lica. 2.3. Nestali Trenutno se na listi nestalih vodi 950 lica (52% od ukupnog broja poginulih i nestalih u ovoj akciji). Po spolu: mukaraca = 625 (66%); ena = 325 (34%). Prema statusu: civila = 661 (69%); vojnika = 286 (30%); milicionera = 3 (1%). Prema dobi: do 18 godina = 4 ; od 18 do 60 godina = 424 (45%); preko 60 godina = 487 (51%); nepoznata dob = 35 (4%). Po godinama nestanka: 1995. = 925 (97%); 1996.= 19 (2%); 1997. = 6 lica; Po regijama nestanka: Banija = 364; Lika = 233; Kordun = 116; Sjevernoj Dalmaciji = 210; unutranjost Hrvatske = 2, BiH = 25 lica. 2.4. Ukupne rtve Trenutno se na listi poginulih i nestalih vodi 1.839 lica. Po spolu: mukaraca = 1.301 (71%); ena = 538 (29%). Prema statusu: civila = 1.186 (64%); vojnika = 642 (35%); milicionera = 11. Prema dobi: do 18 godina =11; od 18 do 60 godina = 889 (48%); preko 60 godina = 887 (48%); nepoznata dob = 52 (3%). Po godinama pogibije/nestanka: 1995. =1.794 (98%); 1996.= 31 (2%); 1997. = 10; 1998= 4 lica; Po regijama pogibije/nestanka: Banija = 548; Lika = 449; Kordun = 161; Sjevernoj Dalmaciji = 593; unu tranjost Hrvatske = 6, BiH = 82 lica 3. Direktne rtve 3.1. rtava na srpskoj strani, stradalih od neprijateljske strane evidentirano je 1.718 lica (93% od ukupnog broja rtava na srpskoj strani u ovoj akciji), od toga 643 (37%) uniformisanih lica i 1.075 (63%) civila. Oluja spisak direktnih rtava 3.2. Poginuli/sahranjeni Poginulo/sahranjeno je najmanje 806 (47% od ukupnog broja direktnih rtava u ovoj akciji). Po spolu: mukaraca = 636 (79%); ena = 170 (21%). Prema statusu: civila = 449 (56%); vojnika = 349 (43%); milicionera = 8 (1%). Prema dobi: do 18 godina = 6 (1%); od 18 do 60 godina = 447 (55%); preko 60 godina = 341 (42%); nepoznata dob = 12 (2%). Po godinama pogibije: 1995. = 789 (98%); 1996.= 10; 1997. = 3; 1998.= 4 lica. Po regijama pogibije: Banija = 170; Lika = 209; Kordun = 42; Sjeverna Dalmacija = 355; unutranjost Hrvatske = 4, BiH = 26 lica. 3.3. Nestali Trenutno se na listi nestalih vodi 912 lica (52% od ukupnog broja direktnih rtava u ovoj akciji). Po spolu: mukaraca = 614 (66%); ena = 298 (34%). Prema statusu: civila = 626 (69%); vojnika = 283 (31%); milicionera = 3. Prema dobi: do 18 godina = 4 ; od 18 do 60 godina = 412 (45%); preko 60 godina = 463 (51 %); nepoznata dob = 33 (4%). Po godinama nestanka: 1995. = 888 (97%); 1996.= 18 (2%); 1997. = 6 lica; Po regijama nestanka: Banija = 359; Lika = 227; Kordun = 1115; Sjeverna Dalmacija = 198; unutranjost Hrvatske = 2, BiH = 14 lica. 3.4. Ukupno Trenutno se na listi direktnih rtava u ovoj akciji vodi 1.718 lica. Po spolu: mukaraca = 1.250 (73%); ena = 468 (27%). Prema statusu: civila = 1.075 (63%); vojnika = 632 (37%); milicionera = 11. Prema dobi: do 18 godina = 10 ; od 18 do 60 godina = 859 (50%); preko 60 godina = 804 (47%); nepoznata dob = 45 (3%). Po godinama pogibije/nestanka: 1995. =1.676 (98%); 1996.= 29 (2%); 1997. = 9; 1998= 4 lica; Po regijama pogibije/nestanka: Banija = 529; Lika = 436; Kordun = 157; Sjeverna Dalmacija = 553; unutranjost Hrvatske = 6, B iH = 37 lica.

3.5. Uniformisana lica kao rtve Od neprijateljske strane stradalo je 643 uniformisanih lica (632 vojnika ili milicionera), to iznosi 98% ukupnih uniformisanih rtava u ovo j akciji. Od hrvatskih oruanih snaga (HV) stradalo ih je 612 (95%), od ega je do sada utvreno da ih je namjerno ubijeno (nak on predaje, odbacivanja oruja ili po naputanju poloaja i odlaska prema RS ili na teritoriju RS) najmanje 173; najmanje 32 ih je ubijen o artiljerijskim i avionskim granatiranjima; najmanje 1 ih je stradalo od ubaenih diverzantsko -teroristikih grupa (DTG); najmanje 9 ih je umrlo u bolnicama od posljedica ranjavanja; najmanje 33 je stradalo nakon zarobljavanja, za 3 lica jo nije utvren nain stradanja, a ostali 3 61 su izgubili ivote na borbenom zadatku. Od HVO stradalo je 1 lice, ubistvom. Od ABiH stradalo ih je 18 (3%), od ega je utvreno da ih je 8 namjerno ubijeno; dok ih je 7 stradalo nakon zarobljavanja, a 3 na borbenom zadatku. Za 12 (2%) lica, koja su takoe stradala na neprijateljskoj strani (3 na izvravanju borbenog zadatka; 7 nakon zarob ljavanja; 2 namjernim ubistvom) do sada se sa sigurnou nije moglo utvrditi od koje strane su stradali s obzirom da su u nekim akcijama uestvovali zajedno (kombinovano) HV, HVO i ABiH. 3.6. Civilna lica kao rtve Od neprijateljske strane stradalo je 1.075 civila, to iznosi 91% svih civilnih rtava u ovoj akciji. Od pripadnika hrvatske strane (vojska, policija, paramilitarne grupe i sl.) stradalo je 1.053 (98%) lica, od toga ih je: ubijeno (vatrenim orujem, raznim eksplozivnim napravama, spaljivanjem, vjeanjem, bacanjem u bunare i sl.) 723 (69%); 1995 = 1043 (97%) lica; 1996= 29; 1997= 9; 1998= 4; granatiranjem (ukljuujui artiljerijsko i avio granatiranje podruja RSK i izbjeglikih kolona na podruju RS) ivot je izgu bilo najmanje 47 lica (4%); u zarobljenitvu (razni naini usmrenja u logorima, kampovima i zatvorima RH) ivot je izgubilo najmanje 19 (2%) lica na druge naine ivote je izgubilo najmanje 16 (3%) lica (14 umrli u hrvatskim bolnicama i 2 samoubistva u hrvatskim zatvorim a); pod nepoznatim uzrokom smrti na teritoriji pod kontrolom hrvatskih vlasti, prema Veritas-ovoj evidenciji, stradalo je najmanje 250 (15%) lica. To su civili, koji se nalaze u evidenciji nestalih, a o kojima nema nikakvih ili pouzdanih informacija o nainu stradan ja. Od pripadnika ABiH stradalo je 15 (1%) civila (svi 1995. godine kada su pripadnici V MK ABiH u akciji "Oluja" napadali izbjeglike kolone sa Korduna i Banije), 10 je ubijeno; 1 stradao usljed granatiranja, 1 umro u bolnici kao posljedica ranjavanja, 1 ubijen nakon zarobljavanja i 2 na za sad nepoznat nain; Od zasad neindentifikovane, odnosno kombinovane tri neprijateljske strane (HV, HVO, i ABiH), stradalo je 5 civila (3 ubijena, 1 je umro u bolnici od posljedica ranjavanja, a 1 na nepoznat nain). 3.7. Ukupne direktne rtve Kao rtve akcije "Oluja" na srpskoj strani, stradalih od neprijateljske strane evidentirano je 1.718 lica (93% od ukupnog broja rtava na srpskoj strani u ovoj akciji), od toga 643 (37%) uniformisanih lica i 1.075 (63%) civila. Od strane hrvatskih snaga (vojska, policija, paramilitarne grupe), stradalo je 612 uniformisanih lica i 1.053 civila, to ukupno daje brojku od 1.665 lica (97% od ukupno stradalih od neprijateljske strane u ovoj akciji); Od strane HVO stradalo je 1 uniformisano lice. Od strane ABiH stradalo je 18 vojnika i 15 civila, ukupno 33 lica (2% od ukupno stradalih od neprijateljske strane u ovoj akciji). Od zasad neidentifikovane, odnosno kombinovane tri neprijateljske strane HV, HVO i ABiH, stradalo je 12 srpskih vojnika i 5 srpska civila ili ukupno 17 lica (1% od ukupno stradalih od neprijateljske strane u ovoj akciji). Uporeujui rtve "Oluje" sa ukupnim rtvama rata, proizilazi da je u akciji "Oluja" stradalo 26 procenata vie civila odnosn o 12 procenata vie ena, te da je za 26 procenata stradalo vie civila u dobi preko 60 godina. 4. Indirektne rtve 4.1. rtve akcije "Oluja" na srpskoj strani koje se ne mogu pripisati direktno bilo kojoj neprijateljskoj strani, evidentiran o je ukupno 121 lice (7% od ukupnog broja rtava na srpskoj strani u ovoj akciji), od toga 10 uniformisanih lica i 111 civila. Oluja - spisak indirektnih rtava 4.2. Poginuli/sahranjeni Poginulo/sahranjeno je najmanje 83 (69% od ukupnog broja indirektnih rtava u ovoj akciji). Po spolu: mukaraca = 40 (48%); ena = 43 (52%); Prema statusu: civila = 76 (92%); vojnika = 7 (8%); Prema dobi: do 18 godina = 1; od 18 do 60 godina = 18 (22%); preko 60 godina = 59 (71%); nepoznata dob = 5 (6%); Po godinama pogibije: 1995. = 80 (96%); 1996.= 2; 1997. = 1; Po regijama pogibije: Banija = 14; Lika = 7; Kordun = 3; Sjeverna Dalmacija = 28; unutranjost Hrvatske = 0, BiH = 31 lica. 4.3. Nestali Trenutno se na listi nestalih vodi 38 lica (31% od ukupnog broja indirektnih rtava u ovoj akciji). Po spolu: mukaraca =11 (29%); ena = 27 (71%). Prema statusu: civila = 35 (92%); vojnika = 3 (8%). Prema dobi: do 18 godina = 0 ; od 18 do 60 godina = 5 (13%); preko 60 godina = 31 (82%); nepoznata dob = 2 (5%). Po godinama nestanka: 1995. = 37 (97%); 1996.= 1 (3%); Po regijama nestanka: Banija = 5; Lika = 6; Kordun = 1; Sjeverna Dalmacija = 12; unutranjost Hrvatske = 0, BiH = 14 lica. 4.4. Ukupno Trenutno se na listi indirektnih rtava u ovoj akciji vodi 121 lice. Po spolu: mukaraca = 51 (42%); ena = 70 (58%). Prema s tatusu: civila = 111 (92%); vojnika = 10 (8%); Prema dobi: do 18 godina = 1; od 18 do 60 godina = 23 (19%); preko 60 godina = 90 (74%); nepoznata dob = 7 (6%). Po godinama pogibije/nestanka: 1995. =118 (98%); 1996.= 2 (2%); 1997. = 1; Po regijama pogibije/nestanka: Banija = 19; Lika = 13; Kordun = 4; Sjeverna Dalmacija = 40; unutranjost Hrvatske = 0, BiH = 45 lica. 4.5. Uniformisana lica kao indirektne rtve Vojnici SVK i pripadnici milicije RSK stradavali su i na srpskoj strani. Takvih je ukupno 10 lica (2% ukupnih uniformisanih rtava u akciji "Oluja" na srpskoj strani). Namjernim ubistvima stradalo je 1 lice;

Samoubistvo je poinilo 1 lice; U saobraaju ivot su izgubila 2 lica; Prirodnom smru umrla su 3 lica; U bolnicama je umrlo 1 lice; Pod nepoznatim uzrokom smrti stradala su 2 lica. 4.6. Civilna lica kao indirektne rtve Meu civilnim rtvama rata na srpskoj strani evidentirano je 111 lica (9%) od ukupnog broja civilnih rtava na srpskoj strani), ija smrt je vezana za rat i ratna deavanja, ali se njihova smrt/nestanak ne moe pripisati bilo kojoj neprijateljskoj strani. Meu njima se nalaze uglavnom civilna lica koja su smrtno stradala u izbjeglikim kolonama izazvanim akcijom "Oluja" (76 se voe kao umrli prirodnom smru, 5 je izvrilo samoubistvo, 19 je umrlo u bolnicama, 3 su ubijena u meusobnim obraunima, 1 je ubijen iz nehata, 4 ih je ivot izgubilo u saobraajnim udesima, a 3 je ivot izgubilo na druge naine). 4.7. Ukupne indirektne rtve rtava akcije "Oluja" na srpskoj strani koje se ne mogu pripisati direktno bilo kojoj neprijateljskoj strani, evidentirano je ukupno 121 lice, od toga 10 uniformisanih lica i 111 civila. Kod ove kategorije rtava, civila je stradalo 11 puta vie od uniformisanih lica, ena je stradalo 16 procenata vie nego mu karaca, a meu stradalima je 3/4 starijih od 60 godina, dok ih je po nainu smrti najvie stradalo "prirodnom smru" (79). Odnos gornjih bro jki pokazuje da su najranjivija grupa bili starci i ene. 5. Ekshumacije, identifikacije i sahrane Iz akcije "Oluja" do 31. 12. 2012. sahranjeno je ukupno 890 posmrtnih ostataka. U organizaciji nadlenih institucija na podruju RH ekshumirana su 822 lea (792 iz grupnih grobnica i 30 iz pojedinanih grobnica) od ega su identifikovana 525 posmrtna ostatk a. Porodice su u sopstvenoj organizaciji pronale, uglavnom u "vrtnim grobovima", i sahranile jo 292 posmrtna ostatka. Dakle, na podruju Hrvatske do kraja 2012. godine ekshumirano je ukupno 822 posmrtnih ostataka iz ove akcije, a od ega jo n ije identifikovano 297 posmrtnih ostataka. Na teritoriji BiH do kraja 2012. godine iz ove akcije ukupno je identifikovano jo 77 posmrtnih ostataka (u organizaciji nadlenih institucija 49, a u organizaciji porodica 28) i svi su sahranjeni. Veritas raspolae sa jo oko 350 poznatih grobnih mjesta srpskih rtava vezanih za akciju "Oluja", a za najvei broj lokacija podaci su dobijeni upravo od hrvatske strane. Hrvatska strana opstruira ekshumacije i identifikacije srpskih rtava iz razloga to bi pronalaenje svih leeva srpskih rta va pokvarilo njen "imid" kao "rtve srpske agresije" i to je velik broj srpskih leeva, da su bili na vrijeme ekshumirani, mogao uticati i na ishod suenja hrvatskim generalima pred Hakim sudom, koji su bili optueni za sudjelovanje u "udruenom zloinakom poduhvatu iji je zajedniki cilj bio prisilno i trajno uklanjanje srpskog stanovnitva iz regije Krajina". Beograd, 15. februar 2013. godine

Savo trbac, predsjednik DlC-a "Veritas" 1. 2. 3. 4. Srbi su u etniki motivisanim ubistvima likvidirani i narednih godina. Prema Veritasovom istraivanju poev od 01. 01.1996. likvidirano je ukupno 70 Srba, a jo ih je 13 izgubilo ivot u sumnjivim samoubistvima. 301 sa groblja u Kninu, 154 sa groblja u Graacu, 27 sa groblja u Korenici, 160 sa groblja u Petrinji, 64 sa g roblja u Dvoru, 31 sa groblja u ibeniku i 49 sa groblja itnik; Groblje Zadar 59; groblje Vrlika 7; Groblje Slunj 16; Groblje a 15; Groblje Glina 51; Groblje Selite 15; Lika Jasenica 4 i jo desetak manjih lokacija; Po pravosnanom okonanju krivinog postupka protiv hrv. generala Gotovine i Markaa, od 28. do 30. novembra 2012. godine u organizacji hrvatske vladine komisije iz zajednike grobnice sa ibenskog groblja ekshumiran je 31 posmrtni ostatak srpskih rtava iz vremena "Oluje".

Nedavno je na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu, meu leevima ekshumiranim u zadnjih dvanaest godina iz masovnih, zajednikih i pojedinanih grobnica, identifikovano jo 18 posmrtnih ostataka lica srpske nacionalnosti, stradalih na podruju Like, Dalmacije, Korduna, Banije, Zapadne i Istone Slavonije u vremenu od 1991. do 1995. godine. Meu indentifikovanima su: Simo Sime Ivanovi (1922) iz Tornja, Pakrac; Ljubica Stevana Carevi (1926) iz Vujaka eavskog, Slavonska Poega; Petra Ilije Pani (1924) iz Kusonja, Pakrac; Mile uke Bonjakovi (1951) iz Smrtia, Okuani; Jelena Jove Mrkonja (1934) iz Medara, Okuani; Zorka Stanka Tomi-Boli (1923) iz Medara, Okuani; Stevan Boe Pralica (1929) iz Rajia, Okuani; Milo Lazara Bai (1959) iz Jasenovca, Okuani; Mitar Milana Todori (1943) iz Rajia, Okuani; Ranko Boka Pavkovi (1950) iz Borovca, Okuani ; Branko Ilije Bosanac (1953) iz Rajia, Okuani; Ilija Alekse Lekani (1957) iz Borovca, Okuani; Milo Mirka Batalo (1933) iz Topuskog, Vrginmost; Nikola ure Pjevac (1947) iz Jagrovca, Vojni; Stanko Jovana Cvjetanovi (1937) iz Islama Latinskog, Benkovac; Petar Jovana Radujko (1910) iz Dulera, Bosansko Grahovo; Marija Jovana Vuak (1932) iz Civljana, Knin i Stevan Nikole Kneevi (1935) iz Vrbnika, Knin. Meu identifikovanima su i posmrtni ostaci Batalo Miloa i Pjevac Nikole koji su ubijeni 6/7. avgusta 1995. godine na drumu G lina Dvor kada su izbjegliku kolonu, u kojoj su se nalazili Kordunai i Liani sa podruja Plakog, napali pripadnici HV i ABiH, kojom prilikom je ubijeno najmanje 189 lica. Meu identifikovanima su i posmrtni ostaci Bonjakovi Mile, psihikog bolesnika, kojeg su u akciji "Bljesak" pripadnici HV -a ubili pred njegovom majkom Marijom, koja je u istoj akciji izgubila i drugog sina ora, kojeg je identifikovala u julu a sahranila u septembru prole godine, a zatim u oktobru i sama preminula, ne doekavi da pronae i sahrani i drugog sina. Do sada je od 1.140 ekshumiranih leeva u zadnjih jedanaest godina iz zajednikih, masovnih i pojedinanih grobnica na podruju Hrvatske i bive RSK, identifikovano 769 posmrtnih ostataka srpskih rtava. Na Veritas-ovom spisku nestalih jo se nalazi 1.951 lice srpske nacionalnosti koji su nestali u periodu 1991. 1995. na podruju Hrvatske i bive RSK. Meu nestalima je 1.332 civila, od ega 517 ena. Veritas raspolae pouzdanim podacima za jo oko 500 registrovanih grobnih mjesta u kojima se nalaze neidentifikovani posmrtni ostaci smrtno stradalih Srba na pomenutom podruju i u istom periodu, koji i u osamnaestoj godini po prestanku rata, iskljuivo zbog opstrukcije hrvatske strane, ekaju na ekskumacije.

4. Bilanca rata na primjeru podruja Korduna

Prilikom uea na jednom izbjeglikom skupu u Staroj Pazovi, poetkom 2011. godine, obrati mi se jedan sredovjeni ovjek rijeima: Proitao sam vau knjigu Kordunski rekvijem[1]. Duboko me se dojmila. Naroito posljednja stranica na koricama, jer pokriva istinski naslov. Zatim nastavi: Vidim, u tekstu se alite da niste mogli objaviti izginule i nestale u Kordunu, iako imate brojna imena i dogaaje. Ja ih imam otipkane i na disketi.[2] Ganut, zahvalim i produim sluati jo ganutljivije prie ispovijedi ljudi to im se dogodilo, to su imali, to su izgubili u zaviaju, a to sad nemaju. Bilo je tuno i zaboravio sam ponudu podataka o poginulima. Kad poem kui, presretne me ovjek, i izvadi spisak i disketu. Popriam s njim, i vidim da je to faktografija koju je skupljao Veritas. im sam stigao kui, uzme m tekst, usporedim sa disketom i vidim da postoji sistem sa brojnim injenicama od imena i prezimena, mjesta roenja, pogibije, da li je sahranjen, nestao, itd. Kad sam mnoga imena uporeivao sa onim to sam ja imao zapisano, prolazei kroz 1.500 razorenih nasel ja u RH, uvjerio sam se da su svjedoanstva po sjeanju nepouzdan svjedok. To su jo i stari Grci znali, a Rimljani jo bolje obrazloili. To je bio razlog zato nisam spoznaje poginulih i nestalih uvrstio u knjigu. Imao sam duboku potrebu da to objavim. Jer znam to ovakva svjedoanstva znae, i kakva moraju biti. Obiljeeni grobovi su mjesta tuge, samootrenjenja, spoznaje, jada, kajanja i osnove katarze. Piu mnogi o tim m jestima otprilike tako. I sam sam godinama tragao za nekim najbliim, i svako otkrie me bodrilo da nastavim dalje. uo sam tisue puta: Bar da znam gdje mu je grob?!, Kako je skonao? i tako dalje. Proitao sam tisue pisama osuenih na smrt, ispovijedao brojne roake i to m i se tako urezivalo u pamenje, da me je dovodilo do nesanice. Jednom zgodom, pod kraj ovoga rata, posjeti me ostarjeli strani diplomatski inovnik u nadi da mu pomognem da nae jednog svog roaka. Rije je o idovu, koji je nauio na jezik i to dobro, da bi uzmogao tragati. Obrati mi se ovim rijeima: Gospodi ne, Vi ste mi posljednja nada. itajui vae tekstove, spoznao sam da imate prenaseljeno pamenje o povijesnom zloinu nad nevinim. Vaa je empatija prema rtvi identina mojoj. Ova stilizacija prenaseljeno pamenje me okirala. Rekoh: Gospodine, vaom stilizacijom kupili ste me bez para, jer svaki nevini grob oplakujem kao grob najroenijeg, jer sam i sm mogao postati rtvom stotinu puta. Kad mi je ispriao da trai idova koji je sluajno doao u Dubrovnik 1941. g. kao turist, i da nije imao nikakvo bogatstvo kod sebe, osim vrijednog prstena. To mi je bio putokaz, jer sam se sjetio nezajaljivog Rojnica iz Dubrovnika. Proemo kroz dravnu arhivu u Zagrebu, hotelsku arhivu Dubrovnika, policijsku grau arhiva, eljezniku dokumentaciju, i naemo tragove da je zavrio u Jadovnu, a kasnije na Pagu. Kasnije sam ga upoznao sa nekim Slovencima i idovima, koji su preivjeli logor na Pagu. Na rastanku mi kratko ree: Najvei ste ovjek mojih susreta. Zahvaljujem! Njegov je bol bio t oliko golem, da je utroio velika sredstva, upriliio brojne susrete, samo da nae nekakav trag. Sline sam boli nalazio u potresnim pismima roaka, r oditelja, brae i sestara za svojim nestalima. Koliko su nae arhive nesreene, govori injenica da vie od pola stoljea licitiramo kulturom niskog broja i izriemo njihove vrijednosti neodgovorno, antiljudski i antidemografski. Ponekad izgleda da nas je vie bilo, nego to nas je moglo biti, i da je vie izginulo, nego to je, naalost, izginulo. To besramlje nazivam ponovnim ubijanjem rtve. Ovaj isti idov, skrenuo mi je panju da nije tona moja tvrdnja da smo u ratovima primjenjivali sve oblike zloina osim kanibalizma. Oblizivanje kame, kao od vas prozvanog, najsvjetlijeg oruja, merak-zloinaca bez kajanja je kanibalizam, gospodine. Sloio sam se. Slino mi se dogodilo kad sam, opisujui u jednom izvjetaju u Aliru, oko preseljenja Tuarega, na kolonatsko zemljite Francuza, kad sam ustvrdio po evrops kim etnografijama da Tuaregi spadaju u ratnika plemena. Ministar za kulturu Ben Jahija Kan ree mi: Smatrao sam da ste estit i obrazovan ovjek, ali ipak ste evropski idiot. Nas nazivate ratnikim plemenima, a Tuareg Tuarega u posljednjih 100 godina nije ogrebao , a vi ste u tom vremenu stotine milijuna ljudi u meusobnim ratovima pobili. Sagnuo sam se do zemlje i izgovorio: Aferim, Istina. Potvrujem. Izvinjavam se! Povijesne istine su sloene i samo onda su dio povijesti kao drutvene znanosti ako su izvorne i autentine. To mnogi nai fa lsifikatori povijesti ne mogu da shvate, jer grobovi, ma iji bili i kako nastali, odreuju prirodu rata. Zbog te injenice, kad sam zavrio studij filozofije na Filozofskom fakultetu odluio sam da zavrim studij povijesti. Ratovi su me cijelim biem zaokupirali. Tragao sam za izvorima ratnih injenica i uvijek se pitao budui da znam da ratove vode samo pripadnici ovjekove vrste, gdje je sutina toga fenomena. Navest u dva uitelja, koji su me najvie o tome upuivali. Prvi je prof. dr Rudi Supek, osniva moderne sociologije, pripadnik pokreta otpora u Francuskoj, logora. Sluao sam ga osam semestara, druio se s njim do kraja njegovog ivota. On je uvijek isticao da je priroda ovjeka mnogo kompleksnija nego to se pretpostavlja, da u njoj ima ivotinjskih atavizama, da u njoj nerijetko poiva podjednako i dobro i zlo, samo zavisno od doba ideologije, drutvenih okolnosti itd. Drugi je predsjednik nae Akademi je Grga Novak kod kojeg sam bio demonstrator na studiju povijesti. Upustivi se s njim u razgovor o prirodi ratova, jednostavno me se rijeio: Vama kao obrazovanom filozofu, moete samo vi pomoi. Sljedei put mi je donio stotinjak bibliografskih naslova iz povijesti, nekolik o desetaka diplomskih i seminarskih radnji, nekoliko teorijskih prirunika. Ali sa zadatkom da napiem seminarsku radnju s tumaenjima za predavanje pred kolegijem: to je rat, kako nastaje i koje posljedice donosi, ukljuujui i ovjekovu prirodu u ratnom ponaanju. To je bio najbolji naputak koji mi je mogao dati. Bilo je vrlo teko, naporno i odgovorno. Kad je moj vrli prijatelj Gojko Nikoli, medikus i panski borac, pisao svoju pristupnu besjedu za Akademiju pod naslovom Tanatos, rekao mi je da mu je od svih tekstova, ova analiza najbolje posluila. Spoznaja da je ljudska priroda kompleksna, da je ratu imanentan zloin, da ratove vode samo ljudi, za mene je bilo otkrie koje su mnogi drugi ueniji i iskusniji u to doba iskusili, opisali i bolje znali od mene. Budui da sam se suprotstavio falsifikaciji povijesti, ocjenom nekih tekstova Tumana[3], izgubio sam pravo da se bavim povijeu, jer sam se bavio, vie iz egzistencijalnih potreba ivota, sociologijom sela. Meutim, kad sam se zatekao na naem tlu u dugom graanskom ratu 90ih godina, odjednom mi se poeo odmotavati film Povijest se ponavlja. Isti ljudi, isti prostori, iste metode, isti mitovi, lai, falsifikati dovoljna su podloga da nezreli narodi uu u graansku koliziju bez milosti, kajanja i katarze. Zateen graanskom stranom rata, na jednom javnom skupu u Karlovcu izjavim: Uli smo u graanski rat. Na povratku iz Karlovca, uhapsi me policija u Jastrebarskom, i t o po nalogu mog ratnog druga Joe Boljkovca, tada ministra unutranjih poslova. Kada su me dopremili u Zagreb, predaju me da me ispituje moj student osvetnik koji je do tada studirao 18 godina. Jo ni danas nije zavrio. Inae je sin partizana iz 2. svjetskog rata. Bio je t ako grub da mi je raskrvario nos. Nazovem, poslije toga, predsjednika vlade Jou Manolia, takoer mog ratnog druga, sa pitanjem kakvu je to budalu poslao da me ispituje, i ispriam mu okolnosti. On e na to, cinino: Pa nisam mu ja bio profesor! Ovaj primjer govori o apsurdu, jer se ratni drugovi uzimaju kao vii oblik prijateljstva, a sad smo, kako vidite, ispali neprijatelji do istrebljenja. Ova oba moja druga, klasini konvertiti, verceri vlastitog ivota, sve to su postigli u politici, uinili su zajedniki sa Srbima, a sad su im ti Srbi glavni nepr ijatelji, i od tada nije bilo zloina koje jedni drugima nisu inili. Sve je to ilo u ime ideje, ideologije, mitova, vjere, nacije, u uzaaa drave i sv ih drugih plemenskih rezona. Pogibali smo u ime velikih rijei, posljedice su nesagledive. Pandemija mrnje, 8% rtvovanog stanovnitva, golemi progoni, destrukcije 1/3 teritorija. Dakle, pleme se u liku voa doepalo drave i zapoelo kompletno razaranje drutva jer je diglo ideal drave iznad ivota i smrti svojih sugraana, i hoe to da pod vidom graanskog rata rijei, ali pod falsifikacijom da je rije o domovinskom oslobodilakom ratu. Sve moje spoznaje o 1.400 ratova kroz povijest, ovi bezjaci svojom praksom dovodili su u pitanje, i to ne samo ratom protiv ljudi, nego protiv svih njihovih ljudskih tvorevina kulturocidom, ruralocidom i urbanocidom. Ali, oni imaju sintagmu da postoje ratovi domovinski ist kao suza, iako ne mogu da postoje, iz proste logike rata, jer je ratu imanentan zloin. Od svih ratova, jo su Rimljani znali, najgori je graanski. On nema pravila, a trofej je ubijanje graanina. itajui tekstove o starim ratovima plemena, Srednjeg i Dalekog istoka, Etruana, Feniana, Gala, Friza, Germana, Gota, Helv eta, Huna, Avara, Slavena, Ilira, Kelta, vidio sam, ne samo da se povijest ponavlj a, nego da zloin u ratu trijumfira i deformira prirodu ljudsku do te mjere da ispadaju kao da su ljudi neka pogreka prirode i sl.; da ratom vlada obilje zabluda, da u ratovima biva sve vei b roj poginulih civila i gubitak materijalnih dobara. U ratu, Grci su govorili: Ne pogiba samo Agamemnon, nego biva razorena cijela Troja. Ratovi unitavaju civilizacije, briu iz povijesti cijele narode. Kao to je naglaeno, u graanskom ratu nema, niti moe biti heroja, jer je on rat bez pravila, bez stida i kajanja, i svi su u njemu poraeni.

Kae se za revoluciju da je nelegitimna, jer kida kontinuitet. Ali je u pravilu, istovremeno, brutalna, jer kod nje nema dilema. Za revoluciju se ne kupuje peronska karta, kau neki cinici. A za kontrarevoluciju, kae se da je njena sutina odmazda, i prenominacija svega i svaega. Od nje, po pravilu vladajue ideologije, zapoinje svijet i povijest. Francuski revolucionari pucali su u satove da naglase poetak vremena. Franko je za kanjavanje zarobljenih protivnika, posebno pripadnika internacionalnih brigada, raspisao natjeaj najgore kazne i prihvatio da zarobljene protivnike bacaju u provaliju, sa jednog mosta koji je premotavao najvei ambis u panjolskoj. Slino je radio St olipin u progonu Jevreja u Rusiji. Naeg oca nacije molili su pravnici da se osudi jedan koji je priznao da je u Pakrakoj poljani ubio nekoliko desetaka Srba, odgovorio je: Ne, ne, sauvajte ga, trebat e nam. Kada ima spoznaje o tim brutalitetima prirode rata, onda samo ako ima pokvarenu matu, savjest, posrnuli karakter, moe rat podravati, hvaliti i rat glorificirati. A u nas ak, ima golema enja, da se ratu kao takvom, podigne najmonumentalniji spomenik, i nije iskljueno da emo i to napraviti. Jedan od predsjednika Sabora, rat je nazvao ansom. A za njega je i bila jer je kasnije kao ogun kupio jedno cijelo istarsko selo nekanjeno. Najtraginije je to se u ovom posljednjem ratu, rtve drugoga, koje si sam napravio, negiraju. To govori, da ne priznajemo d a smo jedan rod, jer se groblja i vangrobljanski posthumni ostaci smatraju neprijateljem, pa se u ratu nismo libili da ih do temelja razaramo. Zamisl ite to znai 5.000 antifaistikih obiljeja meu kojima i ona obiljeja koja su komemorirali najvei umjetnici naeg vremena, koji su obiljeili epohu, zatirani su, a da nikad nije kanjen zatira, to znai da iza toga stoji drava, sa svojom ideologijom sotonizacije i racionalnog neprijatelja, ve davno mrtvih. Iako drava nije bila upitna, za nju je ponavljam, rtvovano 8% stanovnitva. Ljudska krv se prolijevala kao tehnika voda. Uzmimo ovaj fakat, vie od 600 izginulih na Kordunu, iskljuivo kao demografski pokazatelj, to to znai za zajednicu razorenog demografs kog stabla, koje godinje gubi jedan gradi manjim natalitetom, i veim brojem umrlih; ija je spolnodobna struktura do kraja poremeena; gdje se broj aktivnih i umirovljenih skoro izjednaio; gdje su neke grane ve deficitarne, a neki profili visokih zanimanja nenadoknadivi. Pa ipak za njegove kovae i savjetnike rata lustraciju Srba nita nije moglo sprijeiti. Pitali Tumana je li bila mogua drava bez rata, odgovorio je: Naravno da je, ali nee biti vie Srba 12%, koliko je bilo, i 6% Jugoslavena, nego 3% koliko e biti, i tada nee remetilaki faktor ugroavati sudbinu Hrvatske (citirano po sjeanju). Time je zadan okvir rezultata rata, koji se sada, kao dio ciljeva, pomno ostvaruje se lektivnom logikom povratka, reduciranom obnovom, na samo 35 kvadrata po porodici, to zakida i potomke, bez opreme i sredstava rada , institucija i infrastrukture. U svemu tome uestvuju Srbi kao koalicijski partneri. Praktino etniki istai Srba. Ipak, iznad svega najvea je posljedica rata gubitak ljudi. U ratu nije bilo dovoljno to su svi etniciteti reducirani na 1/3, a srpski korpus masakriran, nego se u porau svim sredstvima, formalno ozakonjenim, ali bez primjene dobrih zakona, ciljevi rata ostvaruju. To se najbolje vidi kad se pogleda raspored srpskog stanovnitva po naseljima. U RH od 6.500 seoskih naselja, u 1.107, Srbi su inili veinu. Ratom spaljena zemlja, u 1.200 naselja gdje su Srbi ivjeli, uniteno je 24.000 stambenih, i 13.000 gospodarskih objekata, ukljuujui svu infrastrukturu, ili su pak zaposj ednuti bolji stambeni i gospodarski objekti, koloniziranim Hrvatima, oko 200.000 iz BiH, rtava iste matrice rata. Nisam naao srpskog naselja, iz koga netko nije ubijen ili nestao. Slino kao nekad, na potanski upitnik, od 10.000, od kojeg sam dobio povratni odgovor za 7.000, nisam naao porodice u kojoj netko nije ubijen samo u koncentracionom logoru Jadovno. Ako ne direktni, onda kolateralni srodnik. U nekim sredinama, etniko ienje bilo je bez ostataka. Navodim primjer svog ueg zaviaja, opini Primilje. U Oluji je imala, ukljuujui i izbjegle iz ratova, preko 1.000 stanovnika. Svi su protjerani Olujom, sva nadgradnja unitena. Vratilo se 80, a danas ima ivih jo samo 49. Ugaeno je ukupno 40 toponima. Slino se dogodilo u drugim opinama, nekadanjeg kotara Slunj. Od preko 5.000 srpskih sta novnika u Primilju, Rakovici, Cetingradu, Veljunu, danas na ovim prostorima ivi samo 380 Srba. Ista je logika u ovim prostorima gaenja goto vo svih toponima. To je slika dijelova Korduna. Kalvarija Korduna, determinirana, injenicom to se kroz povijest rijetko umiralo prirodnom smru, ali i stihom: Po Kordunu grob do groba. Ne kao metafora, ve najbrutalnija stvarnost, jer na cijelom prostoru, nestalo je u 2. svjetskom ratu, preko 30.000, uglavnom Srba svuda oko njihovih njiva, i oko 3.800 Hrvata po svim ratitima i vo jskama iz Drugog svjetskog rata. Uostalom, Kordun je bio prvi eksperimentalni poligon primijenjenog genocida u NDH. Evo o tome jednog o svjedoanstva: ivote za nau slobodu u toku NOB-a, na raznim popritima rata, dalo je 5 i po hiljada boraca sa Korduna, to ini oko 10% od boraca iz Hrvatske. Svaki dan na Kordunu, je sahranjivano 55 ljudi od okupacije do ustanka, a od ustanka do kraja rata, svaki dan je zakopavano 27 civila i 4 borca. Ukupno je Kordun imao oko 30.000 rtava. Ni suze vie nije bilo za oplakivati tolike mrtve. Srpski narod je ovdje najvie stradao, ali nije razvio mrnju prema hrvatskom i muslimanskom narodu, iako je bilo elemenata koji su to htjeli, ali isto tak o, nikad ovdje etniki pokret nije doivio nikakav uspjeh, jer su se ovi narodi opredijelili za zajedniku borbu protiv izdaje i okupacije. Ni jedan narod, koji se masovno opredijelio za revoluciju, ne moe snositi krivicu za pojavu izdajnika i njihova nedjela. Ali , isto tako, ne treba nikada zaboraviti da su iz njihovih njedara nikli takvi zloinci kao ustae, etnici i ostali. Najstranija sudbina zadesila je djecu. Mnoga nisu upamtila roditelje. Od ukupno poginule djece, za vrijeme rata, preko 40% b ila su djeca Korduna. Tonije 6.608 nevinih ivota poslali su zlikovci u smrt. (Ovaj podatak je iznio Jure Bili u jednom svom govoru.) Na Kordunu je pored ratnih stradanja bilo stradanja unutar vlastitih redova, neistraenih pojedinaca, sa svih ratnih strana. Meu ove ubrajam, po mojim spoznajama, ali neprovjerenim, oko 300 onih koji su poginuli i na razne naine likvidirani unutar samog pokreta partizana. Tu spadaju i oni iz tzv. Kodrunakog procesa, Cazinske bune i dr. U Kordunu, ne samo da je dolo do izumiranja prezimena, rodova, gaenja ognjita, toponima, nego izumiranja cijelih regija, neodrivim razvojem, gasi se prostor. Bio sam svjedok ubijanja jednog intendanta bataljona, poslije kapitulacije Italije, pod sumnjom da je vercom 10 lovakih puaka za demion rakije, naruio etiki kodeks partizana. To strijeljanje je ostavilo traga na jedinicu jer je strijeljani bio obljubljen pekarski radnik. Traio je da se iskupi za taj in borbom, ali rekoh, revolucija nema milosti. Za nju se kae da je brza na obarau prema pojedincima, inst itucijama, skupinama i svemu onome emu eli da dokine kontinuitet.

[1] Vidjeti S. Livada: Kordunski rekvijem, izd. Euroknjiga Zagreb, 2008. [2] Naznaeni ovjek koji mi je dao podatke, zove se Trkulja Pero, iz Crnje, cazinski kraj, umirovljeni general. [3] Pedesetih godina, bio sam zaposlen kao arhivar u Arhivu za historiju radnikog pokreta. Recenzirao sam dvije knjige Franje Tumana: Rat protiv rata, i Dvadeset godina socijalistike Jugoslavije. Utvrdio sam brojne plagijate. Kad je g. Tuman do ao za direktora tog arhiva, isti dan prilikom upoznavanja sa zaposlenima, izbacio me s posla izjavom: Za nas dva ovdje nema mjesta! Odgovorio sam: Vi ste plagijator.

4.1. Srpske rtve rata i poraa na podruju Hrvatske i bive RSK u periodu 1990 1998. godine
Sada se svim ovim gubicima nametnuo novi gubitak, ratom 1991. 1995. godine: stradalo je vie od 600 ljudi, od ega 200 civi la u prostorima koji se nikad, poslije Drugog svjetskog rata, nisu mogli demografski oporaviti. Ne samo zbog direktnih i indirektnih gubitaka ratnih stradanja, pandemije tifusa, kolonizacije, urbanih zahvata, otvaranja poligona, brojnih procesa deagrarizacije i bijega mlaih narataja iz sela i poljoprivrede. Poznajem sela iji je popisni krug iznosio 600 stanovnika, od kojih je 280 s teklo fakultetsko obrazovanje, a danas, niti jedan od njih, ne samo da ne ivi u selu i rodnoj opini, nego ne ivi na Kordunu. A samo rijetki u RH. To je sa demografskog stajalita neobnovljiv

gubitak. Govorim iskljuivo samo sa demografskog stajalita. Hrvatskoj krnjoj demografskoj strukturi, sa stanovita ideologije i demografije, to nije nita. To je dio pobjede, a zapravo poraz u promociji kulture smrti. Naznaio sam da nisam naao naselja u srpskim prostorima iz kojeg netko nije poginuo, ili nesta o. Evo, za sada, najprovjerenijeg spiska onih za koje je utvreno da ih vie nema. Taj spisak Veritasa je metodoloki, faktografski i prostorno cjelovit prikaz srpskih rt ava. Zbog toga smo se odluili da ga objavimo u cjelosti.

4.2. Spisak poginulih i nestalih, roenih ili stradalih na Kordunu u ratu 1991-1995. i porau (1996)
(spisak)

Opis metodologije prema predhodnom spisku

Uvod l. Opte informacije Podaci u ovom prilogu zasnivaju se na istraivanjima Dokumentaciono -informacionog centra Veritas, koji od 1993. godine prikuplja dokumentaciju o stradanju Srba sa podruja Hrvatske i bive RSK u ratnom i poratnom periodu, odnosno od 1990. do 1998. godine . Atomizovanost i nedostatak sopstvene dravne administracije uveliko oteavaju prikupljanje i sreivanje podataka o srpskim rtvama na navedenom podruju u posljednjem ratu. Podaci u ovom prilogu prikazuju stanje Veritasovih istraivanja srpskih rtava na podruju Hrvatske i bive RSK (UNPA) u vrem enu od 1990. do 1998. godine na dan 31. 10. 2011. godine. 2. Metode U prikupljanju podataka o poginulim i nestalim Srbima, koristei sve poznate metode i uzimajui u obzir sve raspoloive dokaze, kao to su: informacije od porodice, informacije iz medija, izvjetaji nevladinih, vladinih i meunarodnih organizacija, izvjetaji vojnih jedinica meunarodnih mirovnih snaga, memoarska graa, sudski postupci, intervjui svjedoka, posjete mjestima egzekucija i ukopa rtava , provjera spiskova nestalih sa popisima stanovnitva/izbjeglica, objavljivanje spiskova i informacija o nestalima u medijima, Veritas je sainio svoje evidencije o poginulim i nestalim Srbima. Spisak sadri imena poginulih/nestalih Srba sa podruje Hrvatske i bive Republike Srpske Krajine koji su poginuli i nestali u periodu 1990. 1998. godine u ratu i porau na podruju Hrvatske, ukljuujui i podruje bive RSK, odnosno UNPA (UNPA podruja pod zatitom UN-a) i na podruju Bosne i Hercegovine (u sukobima sa HV, HVO i ABiH u graninom pojasu ili u aviogranatiranju izbjegli kih kolona). 3. Osnovni kriterijumi Osnovni kriterijumi po kojima su rtve stavljane na Veritasov spisak su: da su ivjele ili ratovale na podruju RH i RSK; da su stradale ili nestale u ratu ili porau na podruju RH ili RSK, ili u izbjeglikim kolonama, odnosno u hrvatskim i muslimanskim logorima, zatvorima ili kampovima i da je izvjesno ili vrlo vjerovatno da je njihova smrt/nestanak u uzrono-posljedinoj vezi sa ratom i ratnim deavanjima u vremenu 1990. 1998. godine. 4. Kategorizacija rtava Ako je porodica potvrdila identifikaciju (klasinu ili po DNK) i preuzela posmrtne ostatke, odnosno saglasila se da posmrtni ostaci i dalje ostanu na mjestu primarnog ukopa, lice se svrstava meu "poginule/sahranjene". U svim drugim sluajevima, bez obzira na informacije o pogibiji, lice je svrstano meu nestale. Po ovom kriteriju Veritas (interno) nestale vodi u tri grupe: nestao lice za koje ne postoji informacija ni da je iv ni da je mrtav; nestao/poginuo lice za koje postoji informacija o pogibiji, ali ne i o mjestu ukopa posmrtnih ostataka; nestao/pokopan lice za koje postoji informacija i o pogibiji i o mjestu ukopa, ali porodici nisu predani posmrtni ostaci.

5. Poginuli i nestali Srbi po Veritasovoj evidenciji Spisak poginulih i nestalih Srba 5.1. Veritas je na osnovu navedenih kriterijuma, do 31.10. 2011. verifikovao 6.990 poginula i nestala lica. Od ukupnog broja poginulih i nestalih, do sada je sahranjeno 4.917 lica (porodice potvrdile verifikaciju, preuzele i sahranile posmrtne ostatke) dok se 2.073 lica jo vodi u katergoriji nestalih (po grupama: nestao = 1.094; nestao/poginuo = 463; nestao/pokopan = 516 lic a). S obzirom na protek vremena od prestanka raznih dejstava, mala je vjerovatnoa da je neko sa spiska nestalih meu ivima, tako da i nestali poprimaju znaenje poginuli. 5.2. Poginuli Prema evidencijama Veritasa (stanje na dan 31. 10. 2012. godine) u posljednjem ratu i porau (1990. -1998. godine) na podruju Hrvatske i bive RSK, poginulo je najmanje 4.917 lica (71% od ukupnog broja poginulih i nestalih). Po spolu: mukaraca 4.451 (91%), ene 466 (9%). Prema dobi: poginulih lica bilo je 50 mlaih od 18 godina (1%); 3.782 lica starosne dobi u ra sponu od 18 do 60 godina (77%); dok je 671 lice bilo starije od 60 godina (14%); dob je nepoznata za 414 poginulih lica (8%). Prema statusu: poginula su 1.159 civila (24%); 3.588 vojnika (73%) i 170 milicionera (3%).

Po godinama pogibije: 3 lica su poginula 1990. godine; 1.982 lica su poginula 1991. godine (40%); 792 lica su poginula 1992. godine (16%); 760 lica su poginula 1993. godine (15%); 237 lica su poginula 1994. godine (5%); 1.112 lica su poginula 1995. godine (23%); 17 lica je poginulo 1996. godine; 6 lica je poginulo 1997. godine i 8 lica je poginulo 1998. godine. Po regijama pogibije: 678 lica je poginulo na Baniji, 965 lica je poginulo u istonoj Slavoniji; 746 lica je poginulo u Lici; 345 lica je poginulo na Kordunu; 1. 318 lica je poginulo u sjevernoj Dalmaciji; 529 je poginulo u zapadnoj Slavoniji; 63 lica je poginulo u unutranjosti Hrvatske, dok je 273 poginulo na podruju BiH. Poginuli su uglavnom srpske nacionalnosti (jedan manji broj su drugih nacionalnosti, a ivjeli su ili ratovali sa Sr bima u RSK). 5.3. Nestali Treutno se (31. 10. 2011) na Veritasovoj listi nestalih vodi 2.073 lica (30% od ukupnog broja poginulih i nestalih). Po spolu: mukarci ine 1.524 (74%), a ene 549 (26%). Prema statusu: jo je nepoznata sudbina 1.386 civila (67%), 669 vojnika (32%) i 18 milicionera (1%). Prema dobi: u kategoriji do 18 godina nestalima se vodi jo 14 lica; u kategoriji izmeu 18 i 60 je 1.143 nestalih lica (55%); a 60 i vie godina u trenutku nestanka imalo je 789 lica (38%); dok je dob nepoznata za 127 lica (6%). Po godinama nestanka: 685 lica nestalo je 1991. godine (33%), 101 lice nestalo je 1992. godine (5%), 36 lica nestalo je 1993. godine, 8 lica jenesatlo 1997. godine. Po regijama nestanka: 481 lica je nestalo na Baniji, 137 lica je nestalo u istonoj Slavoniji; 372 lica ne nestalo u Lici; 126 lica je nestalo na Kordunu; 271 lice je nestalo u sjevernoj Dalmaciji; 570 lica je nestalo u zapadnoj Slavoniji; 58 lica je nestalo u unutranjo sti Hrvatske, dok je 58 lica nestlao na podruju BiH I nestali su uglavnom srpske nacionalnosti (jedan manji broj su druge nacionalnosti, a ivjeli su ili ratovali sa Srbima u RSK) . 5.4. Ukupno Iz gornjih podataka proizlazi da je na srpskoj strani u ratu i porau na teritoriju BiH i bive RSK ukupno poginulo i nestade 6.990. lica. Po spolu: mukarci 5.975 (85%) i ene 1.015 (15%) Prema statusu: vojnika 4.257 (61%), civila 2.545 (36%) i milicionera 188 (3%). Prema dobi: do 18 godina 64 (1%), izmeu 18 i 60 godina 4.925 (70%); preko 60 godina 1.460% (21%); dob n epoznata za 541 (8%). Prema godinama pogibije/nestanka: 1990. = 3; 1991. = 2.667 (38%); 1992. = 893 (13%); 1993. = 797 (11%); 1994. = 245 (4%); 1995. = 2.326 kn (33%); 1996. = 39 (1%); 1997. = 12; 1998. =8. Po regijama: Baranja 1159 (17%), istona Slavonija = 1.102 (15%); Lika = 1.118 (16%); Kordun = 471 (7%); sjeverna Dalmacija = 1.589 (23%); zapadna Slavonija = 1.099 (16%); Hrvatska = 121 (2%) i BiH = 331 (4%). Uporeivanjem broja rtava sa brojem stanovnika prema podacima G SVK iz juna 1993. godine, najvie stradalih je u zapadnoj Slavoniji (3,8%), zatim Lici (2,3%), slijede sjeverna Dalmacija (1,8%), Banija (1,4), Kordun (0,9%) i istona Slavonija (0,8%). Ovi podaci ne odraavaju pravo stanje stvari s obzirom na migracije srpskog stanovnitva na podruju Hrvatske do ovoga popisa. Naalost, ovaj Veritasov spisak poginulih i nestalih nije konaan. Trenutno se u postupku verifikacije nalazi jo oko 190 lic a za koja postoji velika vjerovatnoa da su takoe poginuli i nestali u ratnom periodu na podruju RH i RSK (UNPA). Na ovom popisu se ne nalaze ni poginuli/nestali pripadnici bive JNA koji su poginuli/nestali na podruju RH, ukoliko nisu roeni ili ivjeli na podruju Hrvatske, a takvih je 307 (95 poginulo i 212 nestalo) prema evi denciji Komisije Vlade Republike Srbije za nestala lica. Na spisku Komisije Srbije ne nalaze se ni imena onih pripadnika JNA iji su posmrtni ostaci neposredno po pogibiji predati njiho vim porodicama. Veritas ne raspolae sa podacima o poginulim licima iz ove kategorije. Prema nekim informacijama iz srpskih izvora poginulo ih je preko hiljadu. 6. Srpske rtve i poinioci 6.1. Uniformisana lica kao rtve Na srpskoj strani stradalo (poginulo/nestalo) je 4.445 uniformisanih lica (4.257 vojnika i 188 milicionera). 6.1.1. Stradali od neprijateljske strane direktne rtve

Od neprijateljske strane stradalo ih je 3.863 (87%), od ega 2.226 nakon to je podruje RSK stavljeno pod zatitu UN -a. Od hrvatskih oruanih snaga (HV) stradalo ih je 3.625 (82%), od ega je do sada utvreno da ih je namjerno ubijeno (nakon predaje, odbacivanja oruja ili po naputanju poloaja i odlaska prema RS ili na teritoriju RS) najmanje 404; najmanje 144 ih je ubije no artiljerijskim i avionskim granatiranjima; najmanje 69 ih je stradalo od ubaenih diverzantsko-teroristikih grupa (DTG); najmanje 126 ih je umrlo u bolnicama od posljedica ranjavanja; najmanje 154 je stradalo nakon zarobljavanja, za 5 lica jo nije utvren nain stradanja, a ostali (2.723) su izgubili ivote na borbenom zadatku. Od ukupnog broja stradalih od HV-a, poslije 19.05.1992. godine tj. nakon povlaenja Jugoslovenske narodne armije (JNA) sa podruja Hrvatske i RSK stradalo ih je 1.733 lica Od kada je RSK, poetkom 1992. godine, stavljena pod zatitu UN-a na borbenom zadatku (odbrani zatienih zona) od hrvatske strane je smrtno stradalo 1.987 uniformisana lica. Od Hrvatskog vijea odbrane vojska Dravne zajednice Herceg-Bosna (HVO) stradalo ih je 18, od ega 15 na borbenom zadatku, 2 ubistvo, a 1 je umro u bolnici od posljedica ranjavanja. Od Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) stradalo ih je 158 (4%), od ega je utvreno da ih je 17 namjerno ubijeno; 16 je stradal o od ubaenih DTG; 5 je umrlo u bolnicama od posljedica ranjavanja, dok ih je 11 stradalo nakon zarobljavanja, a 109 na borbenom zadatku, dok za jedno lice jo nije utvren nain stradanja. Za 61 (1%) lica, koja su takoe stradala na neprijateljskoj strani (30 na izvravanju borbenog zadatka; 26 nakon zarobljavanj a; 4 namjernim ubistvom; 1 u artiljerijskom granatiranju), do sada se sa sigurnou nije moglo utvrditi od koje strane su stradali s obzirom da su u nekim akcijama uestvovali zajedno (kombinovano) HV, HVO i ABiH. 6.1.2. Stradali na srpskoj strani indirektne rtve

Vojnici SVK i pripadnici milicije RSK stradavali su i na srpskoj strani. Takvih je ukupno 582 lica (13% ukupnih rtava na srps koj strani).

U vezi sa izvravanjem borbenog zadatka (sopstvena minska polja, nagazne mine, nestruno rukovanje orujem, forsiranje vodenih tokova i sl.) stradalo je 56 lica; Namjernim ubistvima (vatrenim orujem, podmetnutim eksplozivnim napravama, spaljivanjem, vjeanjem i sl.) u meusobnim obraunima pripadnika SVK i miliconera ili paramilitarnih jedinica i mafijakih g rupa, stradalo je 108 lica; Ubistava iz nehata (nenamjerno ubistvo od strane saborca na izvravanju borbenog zadatka) stradalo je 58 lica; Samoubistva (voljno oduzimanje sopstvenog ivota, vatrenim orujem, vjeanjem, utapanjem, eksplozivnim napravama i sl.) je poinilo 95 lica. U saobraaju (prilikom odlaska na ili povratka sa poloaja ukljuujui i vazduni saobraaj) ivot je izgubilo 95 lica; Prirodnom smru (smrt koja se desila u vezi sa izvravanjem borbenog zadatka srani i modani udari i sl.) stradalo je 110 lica; Umrli u bolnicama (smrt kao posljedica ranjavanja od saborca, ili kao posljedica raznih oboljenja u vezi sa izvravanjem borb enog zadatka) stradalo je 30 lica; Pod nepoznatim uzrokom smrti na teritoriji pod srpskom kontrolom, stradalo je 30 lica, koja se nalaze u evidenciji poginulih/nestalih, a o kojima nema nikakvih informacija o nainu stradanja. 6.2. Civilna lica kao rtve Na srpskoj strani stradalo je ukupno 2.545 civila. Stradali od neprijateljske strane direktne rtve Od neprijateljske strane stradalo je 2.410 (95%) lica. Od pripadnika hrvatske strane (vojska, policija, paramilitarne grupe i sl.) stradalo je 2.352 (93%) lica, od toga ih je: ubijeno (vatrenim orujem, raznim eksplozivnim napravama, spaljivanjem, vjeanjem, bacanjem u bunare i sl.) 1.575 lica (61%), najvie 1995. godine 769 lica, u akcijama "Bljesak" i "Oluja"; slijedi 1991. godina, kada je na ovaj nain stradalo 586 lica; granatiranjem (ukljuujui art iljerijsko i avio granatiranje podruja RSK i izbjeglikih kolona na podruju RS) ivot je izgubilo najmanje 107 lica (4%), najvie 1995. godine, 65 lica; u zarobljenitvu (razni naini usmrenja, osim samoubistava, u logorima, kampovima i zatvorima RH) ivot je izgubilo najmanje 2 82 (11%) lica (1991=223, 1992=34,1995=19); na druge naine (u saobraajnim udesima u izbjeglikim kolonama, usljed gladi, nestaice lijekova, hladnoe i sl, od kojih su neki umrli u hrvatskim bolnicama) ivote je izgubilo najmanje 26 lica; pod nepoznatim uzrokom smrti, na teritoriji pod kon trolom hrvatskih vlasti, prema Veritasovoj evidenciji stradalo je najmanje 366 lica (14%). To su uglavnom civili, koji se nalaze u evidenciji nestalih, a o kojima nema nikakvih informacija o nainu stradanja. Na teritoriji pod hrvatskom kontrolom 18 lica je umrlo "prirodnom smru", dok je troje izvrilo "samoubistvo" i oni se tretiraju kao indirektne rtve. Od pripadnika ABiH stradalo je 23 (1%) civila (najvie 1995. godine kada su pripadnici VMKABiH u akciji "Oluja" napadali izbjeglike kolone sa Korduna i Banije, ali i ranijih godina kada su pripadnici ovog korpusa vrili upade na teritoriji RSK. Od zasad neidentifikovane, odnosno kombinovane tri neprijateljske strane (HV, HVO, i ABiH, stradalo je 5 civila (4 ubijena, a jedno je umrlo od posljedica ranjavanja). 6.2.3. Stradali na srpskoj strani indirektne rtve Meu civilnim rtvama rata na srpskoj strani evidentirano je 135 lica (5% od ukupnog broja civilnih rtava na srpskoj strani), ija smrt je vezana za rat i ratna deavanja, ali se njihova smrt/nestanak ne moe pripisati bilo kojoj neprijateljskoj strani. Meu njima se nalaze uglavnom civilna lica koja su smrtno stradala u izbjeglikim kolonama izazvanim hrvatskim akcijama "Blje sak" i "Oluja" ali i u nekim ranijim dogaanjima (76 se vode kao umrli prirodnom smru, 6 je izvrilo samoubistvo, 20 je umrlo u bolnicama, 12 je ubijeno u meusobnim obraunima, 2 su ubijena iz nehata, 2 su nestala nakon hapenja od pripadnika milicije RSK, 6 ih je ivot izgubilo u saobraajnim udesima, a 11 je ivot izgubilo na druge naine). 6.3. Zakljuak 6.3.1. Direktne rtve Kao rtava rata i poraa na srpskoj strani, stradalih od neprijateljske strane evidentirano je 6.252 lica (89% od ukupnog broja rtava na srpskoj strani), od toga 3.863 uniformisanih lica i 2.389 civila. Od strane hrvatskih snaga (vojska, policija, paramilitarne grupe), stradalo je 3.625 uniformisanih lica i 2.352 civila, to u kupno daje brojku od 5.977 lica (96% od ukupno stradalih od neprijateljske strane); Od strane HVO stradalo je 18 lica (0,3% od ukupno stradalih od neprijateljske strane); Od strane ABiH stradalo je 158 vojnika i 23 civila, ukupno 181 lice (3% od ukupno stradalih od neprijateljske strane). Od zasad neidentifikovane, odnosno kombinovane tri neprijateljske strane HV, HVO i ABiH, stradao je 61 srpski vojnik i 5 srpskih civila ili ukupno 66 lica (1% od ukupno stradalih od neprijateljske strane). 6.3.2. Indirektne rtve

rtava rata na srpskoj strani koje se ne mogu pripisati direktno bilo kojoj neprijateljskoj strani, evidentirano je ukupno 717 lica (10% od ukupnog broja rtava na srpskoj strani), od toga 582 uniformisana lica i 135 civila, te 23 na hrvatskoj strani, to daje ukup an broj od 740 (11%) indirektnih rtava. 6.3.3. Uee srpskih rtava u ukupnoj populaciji u RH Po popisu stanovnitva iz 1991. godine u RH bilo je ukupno 4.784.265 stanovnika, od ega 3.736.356 Hrvata, 581.663 Srba i 106 .041 Jugoslovena (podaci Statistikog zavoda RH). Uporeujui ukupne gubitke na srpskoj strani (6.990) sa ueem srpske populacije u ukupnom broju stanovnika u RH iz 1991. godine, dolazi se do iznosa od 1,20% poginulih i nestalih na srpskoj strani u periodu od 1990. do 1998. godine. 7. Ekshumacije i identifikacije

Poev od 2001. godine nadlene institucije u RH same ili u saradnji sa istraiocima ICTY -a, ekshumirali su 966 leeva srpskih rtava, od kojih je do 31. 07. 2011. identifikovano 565, dok se za ostale ekaju rezultati DNK-a. Veritas trenutno raspolae sa jo 544 poznata grobna mjesta srpskih rtava na podruju Hrvatske, najvie iz akcija "Bljesak" i "Oluja", koja se uz malo dobre volje sa hrvatske strane mogu odmah ekshumirati kao to su mogli i ranijih godina. Veritas je prikupio i velik broj informacija o moguim mjestima ukopa, pojedinanim i masovnim, stradalih Srba u svim fazama rata, koje tek treba provjeriti na licu mjesta. Hrvatska strana opstruira ekshumacije i identifikacije srpskih rtava iz razloga to bi pronalaenje svih leeva srpskih rtava pokvarilo njen "imid" kao "rtve srpske agresije" i to bi velik broj srpskih leeva, mogao u negativnom smislu uticati na ishod suen ja hrvatskim generalima pred Hakim sudom, optuenima za sudjelovanje u "udruenom zloinakom poduhvatu iji je zajedniki cilj bio prisilno i trajno uklanjanje srpskog stanovnitva iz regije Krajina".

4.3. Pogovor
Prednja tabela je samo dio pokazatelja Veritasovih istraivanja poginulih i nestalih Srba u Krajini za rata od 1991 1995. god. i poraa. Naime, ukupni gubici u Krajini iznose 6.990 lica, poginulih i nestalih zakljuno sa istraenim podacima do 30. 10. 2011. godine. Od t oga broja poginulo je 4.917 lica ili 71%, a nestalih je utvreno do naznaenog datuma 2.073 ili 29%. Od nestalih 1.524, odnosi se na mukarce 975 ili 74%, na ene 549 ili 26%. to se tie gubitaka na Kordunu do naznaenog datuma utvreno je 691 poginulih i nestalih. Od toga broja mukarci ine 590 li ca, a ene 101 lice. Od ukupnog broja poginulih i nestalih, 196 su civili. to upuuje na graansku stranu rata i nepotivanje enevske konvencije. Kako sam poznavalac metodologije identifikacije rtava istiem da su u prikupljanju dokaza koristili sve mogue izvore. Ovaj istraivaki centar Veritas, stigmatiziran je sa strane hrvatskih insitucija nezasnovano na onoj: Ne vjeruj Srbinu i kada darove donosi, reeno u Hrvatskom saboru bez pogovora. Kao dokaz tome obratite panju na kraju tabele popisa primijenjene metodologije koja sama sebe injenicama opravdava. Ovom prilikom posebno dugujem zahvalnost Savi trbcu, direktoru Veritasa i Petru Trkulji, koji su mi podatke sa komentarima i metodologijama poslali na koritenje. Da zakljuim, Kordun kao povijesni poligon smrti dodao je ovim ratom saldu od pr eko 30.000 samo u Drugom svjetskom ratu izginulih Srba, poznatom po stihovima Na Kordunu grob do goba..., novih 691 rtvu svih uzrasta. Genocidom, kolonizacijom i izgonom, etnikim ienjem, postao je najnenaseljenije podruje u Hrvatskoj. Nema osnove ni za samoodrivi razvoj. ivi bez i jedne moderne institucije i bez infrastrukture koju je imao prije rata devedesetih. Dakle, zaboravljen kao suvini prostor sa suvinim ljud ima. Listao sam ova imena nekoliko puta. Gledajui spol, dob, status (vojnik, civil), mjesto roenja, sahrane itd. nameu se raznolika razmiljanja, a prvo je proste demografske prirode. Jer broj od preko 600 ljudi je iznad prosjeka stanovnika statistikog kruga. ak i nekadanjih gravitacionih sredita. Mnoge sam od njih osobno poznavao, neki su mi bili aci ili studenti, neki su mi dalji roaci. Njihove sve toponime sam poznavao uzdu i poprijeko. Mnogima sam poznavao pree, roditelje, srodnike. Upoznao sam ih u ratu, i posljeratnim istraivanjima ovih prostor a, a posebno kada sam pisao knjigu Kordunski rekvijem.[1] Kao humanitarac, prisustvovao sam nekim sprovodima, opskrbljivao ranjene prevojnim materijalima, bolnice instrumentima, a ostalim dijelio humanitarnu pomo jer sam, jedno vrijeme, arbitrirao u sektoru Sjever. Nailazei jednom prilikom, cestom kojom se kretao sprovod, zaustavim auto, kao to se pristoji, ukupim se, i ekam mimohod. K ad do mene doe dio sprovoda, istupi jedan major, koji me poznaje, i doista dri do mene, pa e potiho: Profesore, bilo bi dobro da neto prozbori za ovu rtvu, jer je poznaje, utjei roditelje i sprovodnike. Ganuto odgovorim: Niti hou, niti mogu, niti smijem, ali nemam ni snage od boli da uzaludnim rtvama ita kaem, i produim dalje. Nakon dva sata, evo nareenog majora: to ti ono ree, pita on mene o uzaludnim rtvama. Pa naravno, znam toga poljoprivrednog tehniara, posredovao sam za njegovo kolovanje, vidim da ne leleu samo roditelji, neg o cijeli kraj. Ali ovo je graanski rat u kome nema pobjednika, ovdje su sve smrti uzaludne. Ovaj rat je samo brat njegovim inicijatorima. I ponem mu tumaiti sudbinu drugih graanskih ratova. Ovdje ne moe biti pobjednika, heroja, jer je njegov povod iracionalan, antipovijesan, tetan, demografski poguban, jer je u njega ugraeno etniko ienje kao cilj rata, to je jedna od genocidnih radnji. Ne zn am koji je od nas sada sljedei na redu. Nakon dva mjeseca, primim od majora pismo iz Kanade s naznakom Hvala ti, drugi oe, za ivot. Poslije razgovora s tobom, rekoh zbogom ratu. Otac mu je bio moj ratni drug i dopisuje kao nogom, ali na irilici Toza, dragi drue, poeli ime da te astim. Nasmijao sam se, ali hou da mu odgovorim Poalji mi ivog kanadskog medvjeda sa haringom u ustima! Pismo mi je dopalo kada sam gledao kako se medvjedi na jednom vodopadu aste. Nae uzaludne smrti razarale su demografsko stablo ovog prostora, koji se nikad nee oporaviti. Za 10 do 20 godina, mladost e ovdje biti pojam nekadanjih struktura demografskog stabla, a mi emo biti pribjeite starake umirovljenike evropske populacije zbog podneblja. Ponavljam, pogubnosti rata, rtve kvalificiraju i ocjenjuju. Ljudi nisu gl odari da se prostom logikom izdani izvori hrane bioloki reproduciraju. Naa poratna postignua zahvatila su sve strukture. Pogubno je to nismo ak imali ni mirovnih pokreta, ni znaajnih intele ktualnih suprotstavljanja. Ne samo ratu, nego njegovoj prirodi, graanskoj strani, to je ni do danas nismo problematizirali. Evo jednog primjera. Kad sam na sudu branei profesora Milana Kangrgu za jednu metaforu i za tvrdnju o knjigocidu, izrekao da kao humanitarac sreo sa m sve vojske osim partizana. Jedan hrvatski uglednik, leksiar, mentor Tumanov, potpisnik Novosadskog sp orazuma o jeziku, nazvao me, uz opomenu sutkinje, zadriglom komunjarom. Odgovorio sam mu, uz grohotan smijeh cijele sudnice: Kolega, vaim svjedoenjem, vi sebe osuujete kao to je Bobetko svojom knjigom Sve moje bitke sebe osudio jer branite knjigocid. Naa kultura smrti, kao praksa Hrvata i Srba, nije naa sudbina, ali dosad je bila dio nae iracionalne prakse. Pitao sam jednoga velikog katolika, kojeg slave kao vertikalu, pokazujui mu neke od spiskova, ve tada znani da su likvidirani: Kako gleda na njih kao rtve rata? Odgovorio mi je: Kao zalog naoj pobjedi! Slino je odgovorio potomak moga ratnog druga na porodinom ruku, kad sam ga pitao to je mislio kad je drobilicu za kamen vozio da samelje spomenik nekoliko stotina poginulih, i rtava faizma. Odgovorio je: Ipak smo ih pobijedili! Pitam ga: Pa kako kada su oni mrtvi vie od 60 godina?. Tako to su Srbi. Koji apsurd. Mi smo antifaizam podijelili na srpski i hrvatski, i zbog Evrope pretvorili antifaizam u prigodniarsku floskulu, a uesnike diskriminirali. Sretnem ratnog druga, partizana, prevre po zgaritu drugog ratnog druga, koji je imao pilanu, i trai zupanik, transporter za remen. Pitam ga: Nije li te sram da to ini? Odreito ree: Ne! Bio sam kod veleasnog, i ree mi da nije grijeh, jer oni su komunisti, antikristi, i nijedan grijeh prema njima ne postoji. Na militantni antikomunizam, kao to vidite, pretvorio se u najbrutalniji antihumani zam, do istrage nae ili vae. To me nagnalo da ne prihvaam rastegnuti okvir za pandeminu mrnju kao najvee nae moralno posrnue, koje se ponavlja poput mozaika svagda i na svakome mjestu, da se odri kontinuitet kulture smrti. Ni jedan stilizirani U nije bez kriia unutra. Ta simbioza u grafitima katoliku crkvu ne smeta. Poznata mi je niskoa cijene ivota kod nas. Poznat mi je i slogan nek susjedu crkne krava, ali nakon tolikih stradanja, da se nikad nitko ne pojavi i da postavlja fundamentalno pitanje to smo to mi dobili gubitkom 8% populacione strukture, razoren om tolikom nadgradnjom, unitenjem treeg stalea, sa kompletnom deindustrijalizacijom. Pa ljudi ne rastu na grani, a obrazovani ne padaju sa neba. Z ar je doista takvo stanje duha da je minuli RAT najznaajniji dio identiteta ovoga prostora, dakle iznad cjelokupnog minulog rada najproduktivnijih generacija. Rat neki ocjenjuju kao primarni dio hrvatskog identiteta. Avaj apsurda!

Meutim, kad narod postane dobrovoljno pod mora, silom mitova i ideologije, mobilizacije, i kopile oca nacije, i vjeruje u antihistorijske tvrdnje da su Srbi remetilaki faktor, da su etniciteti krivo rasporeeni, da je genocid korisna stvar za popravljanje povije sti, da je lustracija Srba od svih nevolja spas. I danas se sa javnih trgova i javnih skupova nekanjeno klie: Ubij, ubij, Srbina!. Ili drugi primjer. Kad prelat, dakle jalovi otac crkve u Hrvata tvrdi to se tie izme, tj. pravoslavlja, tu nema ovjeka, nema morala, nema potenja, to je prosti nalog da se toga antiljudskog oloa liimo. Sada oekujemo posveenje tog a davno umrlog prelata od Benedikta XVI, a nije mogao postati ni pravednik. Pa to mu ne objave optunicu, dnevnik njegove homilije ustaama, panegirike Paveliu, kondolencije, prepiske s papom Piom Paelijem oko pokrtenja Srba itd. Slanje duebrinika u ustake bojnice i ponaanje jednog dijela katolike crkve bez osude. Tu je sutina Tumanovog Norvalskog programa, kao strategije drave, a posljedice su ne samo redukcija Srba na 1/3, nego golemi gubitak dem ografski, nazadak prostorni, ekonomski, socijalni, kulturni, a o moralnom da ne govorimo. U tom lei kob pogibija preko 600 Kordunaa, uzaludnih smrti. Ovdje moram podvui da graanska strana rata ne iskljuuje i ne abolira agresiju. Meutim, to to su nama inili, ne o pravdava da mi drugima viestruko vraamo. Osvete u nas, odmazde, su iste kao i pljaka. Tue je slae, a odmazda uitak, a svatko zna da je odmazda sama po sebi praktino zloin. Ipak, nama nered vlada, konfuzije, lai i falcifikacija, i samo otrenjenje ili ne stie, ili presporo se kree, jer naa negacija rtve drugog, i kada smo je sami napravili, na je najvei moralni poraz. Moram ovdje da citiram uvenu vojnik u Dwighta Eisenhowera koja glasi: Rat se sastoji u tome da se ljudi, premda jedni druge ne poznaju, ubijaju na zapovijed ljudi koji se vrlo dobro poznaju, ali se uzajamno ne ubijaju. Meutim, u graanskom ratu, jedni druge najveim dijelom poznaju, a ipak se meusobno ub ijaju za raun onih koji ih svojim zapovijedima nagone, mobiliziraju. Tako rtvama rat postaje doista rat, a nalogodavcima brat. E zbog te injenice, nalogodavci ne osuuju, ne progone svoje ratne zloince. Dakle, zbog te logike, priroda graanske strane rata je najgora, jer nema pobjednika, moralnih i pravnih opravdanja, nego smo svi poraeni. Dakle, zbog toga moja domovina nije sposobna problematizirati graansku stranu rata, jer veliki brat ima domovinu i ima mene. Ima ak radne organizacije u kojima ljudi rade, a ne primaju dohodak, jer oni pripadaju institucijama liberalnog kapitalizma, koji je i dalje interes moi kapitala digao doslovno iznad ivota i smrti svojih sugraana, ak nepovoljnije nego to se robovlasnik ponaao prema onom robu kojeg nije odluio ubiti, nego ga koristi da mu robuje. Zbog toga, kao to jedan pjesnik kae, da ni med cveem ni pravice. Tako i u naem poretku nema pravice, ne samo za ive, nego ni za one skore i najdavnije mrtve, ako to ideologija drave odlui. Zbog te injenice za ovim poginulim, nestalim, drava ne traga, ne ali. Naprotiv, ona likuje i ali jer nije vie izginulo, ili ih nije vie nestalo. Nju ast, odgovornost prema sudbini ljudi i prostora ne obvezuje, nego iracionalna potreba moi izdie iznad svega. Saeta u pokli Imamo Hrvatsku! Kao vlastiti posluavnik. Kako je teko ovdje biti ovjek sa graanskim vrednotama, i bez zaziranja rasuivati o ovjeku i njegovim vrednotama, njegovom minulom radu, institucijama, o njegovim antropogenim sadrajima, kad to gluhom drutvu ne moe obrazloiti za sudbinu ljudi. Nego, t i preostaje jedino da kae: Dobro jutro bezumnici! Piui ovaj komentar, svjestan sam da mrtvima ne moemo pomoi. Jer ih ne moemo oivjeti. Meutim, oni itekako mogu nama pomoi, ako ih identificiramo, istraimo, sasluamo, i doznamo sve o njima. Dakle, iz kobne sudbine njihove, moemo spoznati kada, kako, na koji nain i zato su nestali da i sami ne bi na takav nain nestajali. Jer praksa nae kulture smrti od brazde do brazde, svud oko naih njiva, nije naa sudbina. Samo mi tu praksu moemo kao kulturu smrti u ime kulture ivota prekinuti. Jer ovjek je roen da ivi to dulje i bolje i da umire prirodnom smru, a ne nasiljem njegovih srodnika. Kordun kao povijesni poligon smrti imao je generacijske gubitke po svim evropskim ratitima, posebno u obrani predzia kranstva. Meutim samo u Drugom svjetskom ratu u tri kotara: Slunj, Vojni i Vrginmost izgubio je preko 30.000 Srba, a prema jednom rtvoslovu i z Slunja je izginulo preko 3.000 Hrvata. Kolonizacijom, raseljavanjem radi vojnog poligona, deagrarizacijom, branom pokretljivou smanjilo se stanovnitvo poslije rata ispod polovine nekadanjeg broja pogibijama i pogibijama. Ratom devedesetih, izgonom Srba i novim p ogibijama Kordun je praktino opustio do stanja ne samoodrivog razvoja. Prosjek starosti Srba pribliio se na oko 5 8 godina.

[1] Op. cit.

5. Vlast i crkva u Hrvatskoj

Regularno izabrana vlast zvanino lijeve orijentacije ima ozbiljne probleme s katolikom crkvom Poto se radi o dravi s veinskim katolikim stanovnitvom, crkva smatra da je tzv. katoliki odgoj kvalifikacija za ivot, posao, unapreenje i slino. Hoe da bude stub laike drave pod svaku cijenu. Ima u graanskom ratu kao glavni oslonac izboreni konkordatski sporazum s Vatikanom. Postala je neprimjerena i neobuzdana U sve se mijea: izbor ravnatelja u kazalitu, kolski program, nadlenosti l okalne vlasti. Zalae se za stvaranje novog mita oko hrvatskog martirstva u Blajburgu. Hoe da ona odreuje radno vrijeme prilikom blagdana i da bude drava u dravi itd. Zatim ima odiozan stav prema stratitima Drugog svjetskog rata kao svjetskoj batini. Nakon 70 godina ni je osudila faizam niti faiste iz svojih redova. Hoe da onemogui povratak prenominiranog toponima Vrginmost to je u nadlenosti lokalne vlasti. Neki prelati negiraju Jasenovac i Jadovno, najvee koncentracione logore poznate po najveim bestijalnostima genocidne prakse. Ho e da se izjednai faizam i antifaizam kao jednaki totalitarizam. Postala je prebogata. Vraeni su joj i feudalni posjedi i brojne nekretnine. Najvei je poduzetnik u graevinarstvu. Guta izabrane urbane prostore i kultom pagoda to je narod siromaniji crkva je vea. Dovoljno je pogledati gabarite zgrade Biskupske konferencije u Zagrebu, ureenje enterijera a tek oploenje zidnih ploha oniksom i drugim skupocjenim mramorima u doba kada se jedna treina vjernika nalazila u socijalnoj komi. Privilegirana je osloboenjem od poreza, a troi sredstva poreskih obveznika da nitko ne zna u ta i kako. A pored toga naplauje svaku uslugu vjernicima od svadbe, vjenanja, krstitki do groba i raznih posveenja. A to sve ne posveuje privatno i javno da se udu udi. Crkve inae na cijelom, nekada zajednikom prostoru, odmiu se od svoje povijesne misije od oltara, Boga i jevanelja, a sve vie primiu se vlasti i trendovima liberalnog kapitalizma. Napadaju bit ovjeka. Postaju neka vrsta bi Boiji. Nije vano to si, nego da si pa i pomodni vjernik i koliko si bogat. Neki to zovu konzumerizam. Meutim, to je mnogo vie od toga, kao dio potroakog mentaliteta, neko samoubilako skrnavljenje linosti da je doista vanije imati nego biti. Dakle, crkva se pretvara u profesionalnog demagoga zlorabei povijesni autoritet i ne ivi u skladu s principima koje propovijeda. Nije socijalno osjetljiva na rastue socijalne probleme nezaposlenih, siromanih i bolesnih, starih i djece, saobrazno svojoj moi. Zatakav a krimen u svojim redovima, ukljuujui i pedofiliju. Netolerantna je prema drugom i drugaijem, laicizmu drave i organizirano je agresivna. Neumjerena u javnim istupima, propovijedima, ali i u pisanoj rijei. Die domoljublje iznad svakog rodoljublja ljubi blinjeg svoga postalo joj je zaboravljena paradigma misije. Ona de iure jest za ekumenizam a de facto nije. Hoe supremaciju svog katolianstva nad svim i svaemu. Nerijetko velia ustatvo i slavi njihove linosti i dane, prigodnim misama, homilijama i drugim. Neki sveenici kao da su za to specijalizirani nesankcionirano. Katolika crkva ima kompleks bauka komunizma iz devetnaestog stoljea. Socijalna revolucija na ovim prostorima uinila je jednu sistemsku greku, ona je svojim antifaizmom pobijedila svoje protivnike samo fiziki, ali ne i ideoloki i to joj se jo uvijek vraalo kao bumerang. Kasnije se taj fenomen javio kao temelj osvete svih poraza u graanskom ratu devedesetih godina pod kraj dvadesetog stoljea. Tu su se crkve pokazale kao barjaktari antigraanskih vrednota. Crkva kao povijesni poduzetnik to je znalaki iskor istila. Svi su razbojnici okaili demagoki krunice oko vrata, stavili molitvene brevijare u depove i ruksake kada su ugroavali drugog i drugaijeg, kada su ih ubijali, pljakali, kue im palili, dobra im otimali, krali, varali i javno lagali. Koje se sve beae nije dogodilo u ime nacije i vjere pod egidom krunice nemogue je nabrojiti. I to sve nekanjeno i neosueno od prelata. Pod lanim legalitetom rata krvi i tla sve je dozvoljeno to od kovaa rata nije izriito zabranjeno itd. Sve mi se to inilo kao humanitarcu u graanskom ratu kao ideologija kriarskih ratova,

sotonizacija drugog i drugaijeg. Katolika crkva u laikoj dravi ima doista neprimjerenu prisutnost u svojim i drutvenim j avnim sredstvima medija: radiju, televiziji, publicistici. Uglavnom dubiozne antiljudske i antigraanske stavove. Nemali broj vazda je bio i ostaje katalizator dravotvorne mrnje prema drugom i drugaijem, posebno prema Srbima i muslimanima. Poznati bibliar sa zavidnim teolokim obrazovanjem, bio je vie godina Tumanov ministar, predstavljajui svoju knjigu o hrvatskim izbjeglicama, za srpske izbjeglice kae da su dobili to to su traili, a na drugom: to to su zasluili. To nije prosta mrnja, nego vrednosni stav prema Srbima da n estanu iz hrvatskog prostora. Drugi kolonizirani sveenik iz Bosne otvorio katoliku crkvu u kui prognanog Srbina, izluivao je humanitarce prijetnjama da e: prije Srbina ubiti nego mu kuu vratiti. I doista je oruje nabavio. Taj drznik me prisilio da piem nadbiskupu Kuhariu da ako ga ne raspopi da po kanonskom pravu nema pravo na ispovijed! Ali to mi nije pomoglo. Kuhari mi nije ni odgovorio. Crkva forsira falsifikaciju povijesti i posebno svog martirstva u borbi za sudbinu hrvatskog naroda. Drsko optuuje da su za graan ski rat krivi: agnostici, ateisti i bezbonici. Oito je da se laika drava prema takvoj strategiji i taktici katolike crkve mora p ostaviti kao ozbiljnom problemu. Jer ona kompromitira regularnu vlast, koja je naslijedila greh struktura prethodne vlasti, koju je katolika elita osudila pa se u praksi pokajala. A sadanju regularno izabranu vlast drsko naziva: nenarodnom premreenom komunistikom ideologijom i mentalitetom. To zvui za laiku dravu skandalozno, kao poziv na pobunu. Jedan od izvornih svjedoka vremena i crkvenog pozicioniranje i ponaanja ovako je opisao stanje duha vjernika i ulogu crkve u lanku Vitae activa, Viktor Ivani: Moe ti tom svom narodu otvarati oi koliko god hoe: nedjeljom slini u crkvi i vali biskupske ruke, a ostalim danima upravo oboava svog krivoustog faistu i njegovu kriminalnu bandu! Neizmjerno ih oboava, razumije! Katolika crkva i autoritarna vlast za ovaj su narod savrena koncepcija sree! Njegov ljigavi mali diktator, ergela ministara i dravnih tajnika, sve do jedan razbojnici vieg ranga, raskalaeno pedofilsko drutvo iz Biskupske konferencije to su za ovaj narod uzori i ikone kojima je u stanju ljubiti stopala! I nema te opaine koju nee poiniti za njihovu ljubav, pa onda uglavnom to i ine urlaju i kolju, bljuju slapove mrnje, proganjaju dojueranje susjede, trpaju se u uniforme, drkaju na himnu, a nedjeljom klee i ekaju oprost grijeha od deurnog pedofila za oltarom! (Vidjeti Feral Tribune, 28. veljae 2005.)

1.1. Uvod
Rat moe zapoeti svaka budala. To su nae i uinile. Zloupotrebom svoga nacionalistikog pamenja, pretvorenog u zlopamenje , organizirali su neobjavljeni graanski rat. Normalno, na znanosti zasnovano historijsko pamenje ne bi nikada bilo povod za r at meu narodima bive Jugoslavije. Naprotiv, toliko je pouka iz prolosti za svaki narod, da bi normalno bilo razvijanje svekolike suradnje meu narodima i traenje civilizacijskih naina za dalje afirmiranje i potvrivanje identiteta svakog naroda, ponaosob, na ovim prostorima. Zato pozivanje na toboe historijske korijene ovih najnovijih ratova meu jugoslavenskim narodima je najobinija izmiljotina opak ih nacionalistikih lidera, koji su zloupotrijebili svoje nacionalistiko pamenje, pretvorivi ga u zlopamenje i izazvali rat. Interesi, korist i potreba naroda za ratom nisu postojali, ali su nacionalistikom mobilizacijom natjerani u rat. Tragedija: narod od elite st radao. Podloga mu bijae da su etniciteti krivo rasporeeni, da su opljakani. Eufemizmom preseljenje naroda zapoeo je rat krvi i tla, sa svim oblicima etnobanditizma, genocidnih radnji i azijatske torture. Trijumfirala je tiranija jaeg. Posebno pljaka kao imanentni pratilac svakog rata. Kako je, u sutini, rije o graanskom ratu, gdje nema pobjednika, postali smo svi poraeni do te mjere da je meunarodna zajednica, koja nije nevina u tome, morala osnovati Meunarodni sud za ratne zloine. Meutim, ona je oktroirala primirje, koje traje kao nedovre ni rat i izmirenje suvie sporo traje, jer su dojueranji psi rata u nemogunosti da postanu bogovi mira. Izmirenje se mora institucionalno organizirati, jer novonastale drave, koje to nisu stoje iza zloina i zloinaca, besramno ih skrivaju, zatiuju, slave ili subvencioniraju njihovu obranu. Niti tee povratak izbjeglica valjano, niti restitucija dobara. Dakle, kako u domeni izmirenja u novonastalim dravama nema dravnikog ina, moramo pomou njenih institucija, njenih normi i zakona na to ih prisiliti. Naime, drave svoje institucije zloupotrebljavaju pri izmirenju. Dozvolile su da se ratni hukai i intelektualni zloinci etabliraju. Pomou toga se politiari odravaju na v lasti kao nagonski politiari, jer je politika unosna bez obzira na efekte politikog ponaanja. Ne zanima ih op e dobro, nego osobni interes, politikantstvo i nedemokratski in. Istovremeno, oni time razaraju vlastito drutvo instrumentalizirajui dravu i njene institucije. Time ovo drutvo siromai i moralno propada. Naime, inzistira se na historijskoj mrnji za koju nema nikakve osnove. Iz toga se moe izai jedino normalizacijom i obnovom uloge institucija. Posebno istiem; ne mrze se toliko etniciteti, koliko se vole njihova oteta dobra. Kad to nije dov oljno, otimaju se i dobra vlastitog etniciteta. Objektivno gledajui, narodi nisu ratovali meu sobom, nego su mobilizacijom, represijom bili prisiljeni na rat. Sva opljakana dobra nisu ila u korist i potrebu naroda, nego etablirane elite i ona ih moe sauvati samo daljnjom instrumental izacijom institucija. Podsjeam da je u predveerje rata, nakon historijske naune potvrde Schliemannovih otkria[1], u nas, u Hercegovini otkrivena Troja, a u Meugorju se pojavila Gospa. Samo su rijetki digli svoj glas. Oita je bila naznaka da posremo do nesluenih falsifikata uz preuivanje i nauenjaka i naunih institucija. Kulturni su krugovi pokidani, skoro uniteni. Nas jo samo povezuju vlastite rtve, tinjajua mrnja, zloini i zloinci pa i neto trgujemo. A biblijska je da su novari iz raja izgnani. Bili smo jedna drava 70-tak godina. Gotovo smo ista jezika grupa. Zajednika nam je povijest, obiajno pravo, navike i mentalitet. Pripadamo monoteistikim vjerama. Kranske su dominantne. Usput, da parafraziram, uenjaka i pjesnika Miju Mirkovia, da ipak ove prostore i narode ne povezuje ni vjera, ni drava, ni zakoni koliko isti uvjeti ivljenja (antropogeno podrijetlo zemljita). Dakle, zajedniko osvajanje parcele. Ali mi smo zakanjeli narodi. Moram da podsjetim da jo nismo preli na metriki sistem mjerenja zemljita. Imamo 20 mjernih jedinica za zemlju: jutro, ral, dan oranja, dulum, motika, itd. Nemamo ni jedne napisane historije poljoprivrede. Zanimljiv je primjer iz Hrvatske. U izmjerenim najmanjim etnikim distancama, npr. Islam Grki, napravljeni su najvei zloini. Nasrnulo se i na historijske graevine i pjesniku veliinu. Ili drugi primjer, u Vukovaru. Od 10.000 branih zajednica, oko 7.000 bile su mjeovite. Tu je zloin trijumfirao, ali su se propagandisti postarali da dokazuju da su mjeovite porodice deficijentne, ak s krom osomom manje. Rat smo zapoeli s 800.000 mjeovitih porodica. One su izrodile vie od 7 milijuna potomaka. Toliko bijae u to vrijeme jo srodnika po tazbini (kolateralnom srodstvu), a pobili smo se kao Tutsi i Huti. To nedvojbeno dokazuje da je rat induciran tako duboko da moe jo i dalje da traje. Tko nije mrzio, bio je omraen. A, tko nije etniki istio, bio je stigmatiziran. Time je drava poela da razara svoje vlastito drutvo. To je ilo tako daleko da su se i crkve odmicale od svoje misije, od Boga i evanelja, oltara i primicale se ideologiji mrnje, oevima rata, vlasti da bi dobili neto od plijena. Jedan crkveni prelat za otetu imovinu izjavljuje prije u Srbina ubiti, nego mu kuu vratiti. A drugi nadleni, ni po obiajnom, ni po kanonskom pravu ne raspopljuje ga. U nae ratove utkan je kvislinki etniko-ustaki sindrom. On i dalje traje, proviruje ak iz crkvenih dvorita. Pomou njega drave i crkvene institucije rat recikliraju. To ine razliitim sredstvima institucija. ak sukobljavaju rtve, iste matrice rata. Po sebno primjenom uzurpativnog prava, kao vladajue prakse. Suprotno ustavnim normama i iz njih izvedenih regula, uzurpativno pravo trijumfira. Civilni sektor nevladinih udruenja je nejak, malobrojan, financijski ovisan od drava, meusobno slabo povezan. Kod nas je i civilni sektor podravljen, jer ovisi od dravnih sinekura. On je proskribiran, jer izdaje nau stvar. Istovremeno drave se dovijaju i odravaju paradravne institucije civilnog sektora, bez sredstava, bez utjecaja, da bi lanim modelima lairane demokracije i lairane tolerancije nedemokratsk i vladali. To naroito ine pred arbitrima meunarodne javnosti. Dakle, hipokritske drave manipuliraju kada deklaratorno prihvaaju da izmirenje nema alternative, jer ga pravno, politiki i moralno potkopavaju. Jer nema ni repatrijacije ni restitucije dobara prema potrebnim mogunostima. injenica je da ni jedna od ovih drava nije ni pokuala da osudi prirodu rata, njegove zaetnike, intelektualne zloince i slino. A u nas nema ni jedne javne osude bukaa intelektualnih zloinaca.

[1] Schlieman Heinrich, njemaki arheolog-amater vodio i financirao iskapanje u Troji.

6.2. Institucionalno izmirenja

Iz iskustva znam da naa metodologija izmirenja nije ispravna. Ovo je bio klasini graanski rat s tiranijom ja ega. On se vodio pod egidom neporaenih ustako-etnikih sindroma, stoga je bio klasini dogovoreni rat za pljaku i preraspodjelu utjecaja. Utvrdio sam brojnim istraivanjima da se ne mrze toliko etniciteti koliko se vole njihova oteta dobra. Elite vlast i su rat proizvele, s njim upravljale i ne dozvoljavaju da se on dovri. One su instalirale antibioloke kategorije, da su drugi barbarogeni, genocidni, da bi opravdali svoju praksu genocidnih radnji, azijatsku torturu i htjeli su pod svaku cijenu razviti historijsku mrnju za koju nema nikakve historijske osnove. Razbili su kulturni krug, otpoeli procese homogenizacije etniciteta i sada na tom u nedovrenom ratu insistiraju. Koje li sramote, stoje iza zloina i zloinaca kao kripl-drave. Stoga mi moramo izmirenje institucionalizirati preko institucija civilnog drutva. Kao to nekad bijae svaki svoga da ubije ubau; mi moramo prokazati prije svega nae intelektualne nosioce rata voe, ideologe, jer svakom konkretnom zloinu prethodila je intelektualna osnova propaganda. To je najvea intelektualna izdaja. Oko nas mirno eu profesionalni ubojice, kriminalci, legionari, voe eskadrona smrti itd. I mi se privikavamo na njih. Poto su mnogi zauzeli poloaje, institucije, oktroirali zakone, pa ak i za pokrie zloina, to je najvei zloin tzv. ozakonjenje zloina, nama su potrebne institucije koje bi istraile prirodu rata sa svih aspekata, dijagnosticirale sutinu njegovog izvoenja. I drugo, trebao bi nam institut tipa Wiesenthala. Mi moramo prokazati zloince svaki iz svoje sredine. Tragajui za tim fenomenima analizom sadraja, pratei dokument aciju oteenih, sluajui lelek i ispovijesti rtava spoznao sam da je pratanje zloina zloincima najvea osveta rtvi. Ona je najvea prepreka izmirenju. Ona je potencijalno osnova za terorizam po onoj grobovi nai borit e se s vama. Ukratko, elio bih predstaviti moje kratke spoznaje, opsega i sadraja zloina i mogunosti njegovog institucionalnog progona kao pretpostavke za izmirenje. Bez toga sve je blie praksi trla baba lan, da joj proe dan. Mada je trti lan vrlo teko, a izmirenje je jo tee; jer se ne izmiruje pojedinac nego masa mnogih. Psi rata zaposjeli su institucije preko masovnih medija, stalno ga recikliraju i tako se pomou oguna odravaju. Mnogo je toga potrebno utvrditi na planu izmirenja, odista, a minimalno je sljedee, po mojem miljenju: 1. Nama je potreban zajedniki multidisciplinarni institut za znanstveno istraivanje prirode rata, da izuzmemo politiku manipulaciju s ratom i njegovim posljedicama. Navodim primjer to je Srbija dobila od devize svi Srbi u jednoj dravi, i to se dogodilo sa Srbima u kripliziranim dravama. Srbija je razorila i dio postignute vlastite drave. to je drava Hrvatska postigla nacionalnom dravom vlastita lisnica u vlastitom depu, a platila je to golemom cijenom ljudskih rtava etniki oienom od Srba. Skoro 80% stanovnitva je rtvovano ratom, bijegom mozgova i unitenjem treeg stalea. Potpuno je razorila golemu vlastitu privrednu osnovu, tako da danas nema niti jedne banke, ni jednog veeg kompleksa hotela, ni jedne propulzivnije vlastite gospodarske grane, dakle nema nita od suverenosti. To treba nauno valorizirati. Kad sam javno progovorio da je to bio graanski rat, da su ga civili poeli, bili rtve i zloinci i kad su uniforme nosili, skoro me dolo glave. Jer drava ima svoju Deklaraciju o domovinskom ratu. Ta sveta krava, svojevrsna ideologija novih vlastodraca, falsif icira vlastitu povijest. U njoj stoji da Hrvatska nije napala Bosnu iako grobovi recenziraju suprotno, a Haki sud je to zvanino utvrdio i objelodanio. Ne valoriziramo li prirodu rata drugi e nam pisati povijest[1]. Uvjeren sam da nas samo nauka, koja nije ni nacionalna ni anacionalna, niti nadnacionalna nego ovjekova najznaajnija i najmonija objektivna poluga, moe tu, sada i ovdje izvui iz brutalnih posljedica graanskog stradanja. 2. Sve drave moraju donijeti zakone o denacifikaciji, da se carska ne porie. Uostalom i Njemaka se jedino tako mogla rijeiti nacionalistike poasti. 3. Nevladine organizacije civilnog drutva, Helsinki odbor, Amnesty International, graanska udruenja za ljudska prava, dakle, nevladine organizacije moraju biti moderatori kroz sva civilna udruenja nevladinog sektora. Jer one imaju iskustvo civilnog ponaanja. One jesu institucionalno vezane uz teritorij, ali nisu po svojoj sutini dravne, nego graanske, civilne institucije. One su najdalje otile u spoznaji opeg dobra, jer ih ne inhibira ni vjera, ni nacija, ni rasa, ni teritorij, ni strogi lokalni interes, nego ih nadahnjuju lju dske vrednote. Ta isti smo rod. Meutim, izmeu naeg nevladinog sektora nema istinske koordinacije za istinska izmirenja na cijelom teritoriju. Ono je segmentirano i reducirano na nae probleme. A problemi su zajedniki. 4. Aktivirati na izmirenje kulturna i profesionalna udruenja: a) Nae akademije (srpska i hrvatska, a i ostale), tradicionalne i znaajne institucije pokazale su se kao najkonzervativnije. Nekada su imale zajednike lanove, a bile su spremne na rat do istrebljenja naeg ili vaeg. Sve su jedne druge negirale. One imaju sjajne p regaoce, uene znalce, ali njihovi lanovi nita ne rade na institucionalnom izmirenju. Meusobno praktino ne komuniciraju. b) Slino je s Maticom srpskom i Maticom hrvatskom koje su zaduile ove prostore, ali su se, naalost, duboko umoile u graa nsku koliziju. U njima vlada uvjerenje da susjeda moe birati, a ne koristiti, uvaavati i da njega ne moe izmisliti. Iz njih se javljaju zloguki reciklatori i vrlo esto licitiraju sa svojim rtvama. A rtve su samo zato rtve to nisu mogle sebe obraniti i po tome one nemaju nacionaliteta. Matice je nuno angairati u izmirenju i prokazivanju zloina. Zbog toga insistiram da nam je potreban institut tipa Wiesenthala, kao prijatelja suda, da svak svoga zloinca prokazuje i pr ogoni. c) Univerziteti su kao znanstveno-pedagoki centri, centri odgoja i obrazovanja ex professo duni organizirati izmirenje, jer su odgovorni, upueni, poznaju metodologiju, naroito sektori drutvenog smjera. Oni se meusobno poznaju i savladavali su kroz prolost iste i sline probleme iz razliitih domena. Tu, naalost, u nas nema ni poetka istinske suradnje, a kamoli logike ciljanog izmirenja. Dakle, kad bi logikom izmirenja, kao jedine alternative ivota na ovim prostorima krenule katedre, znanstveni instituti, onda bi stvorili golem krug strunjaka od zanata, koji znaju kako je to mogue realizirati izmirenje. d) Tom logikom bi i druge nevladine organizacije (ope, posebne i pojedinane), profesionalna i strukovna udruenja, premreile drutvo do posljednje pore i izmirenje bi saivilo kao nasuna potreba kulture ivljenja. Tako bi zapoelo i nastalo normaliziranje stanja na ovom prostoru. Promatrajui registar slobodnih, samostalnih, profesionalnih udruenja po pojedinim novonastalim dravama, zauen sam koliko ih je, a kako niti jedna praktiki ne radi na izmirenju (u Hrvatskoj i Srbiji ima ih od 15 do 20 hiljada). Kad tome dodamo crkveno -religijske institucije, onda je broj za premreenje mirotvorstva jo vei. Tu bi helsinki odbori, Amnesty International i graanska udruenja kao mo deratori mogli odigrati praktino mesijansku ulogu. Navodim jedan primjer 10 godina uzastopno odlazim na Meunarodni ruralno-socioloki skup u Vlasotince (jug Srbije). Tamo je osnovana i posebna meunarodna ruralno-socioloka kola. Dolaze uenjaci sa svih meridijana, ali ne i iz drava nekadanje Jugoslavije. Na Zapadu je dolo do kraja seljatvo, a ovdje njegovi tradicionalni oblici jo uvijek ive, ali nae domicilne uenjake, koji su do juer drugovali, zajedniki istraivali, takav skup u tom toposu vie ne zanima. Nije li to apsurdno? Moram istai da je nekadanja zajednika drava imala preko 200 naunih institucija, da je imala preko 60.000 doktora znanost i i medicine, 500.000 studenata, da je drutvo inenjera i tehniara brojilo 1.700.000 lanova, da je izlazilo 106 samo ruralno-agrarnih glasila, novina, asopisa i drugih publikacija. Zar zaista to nije golema ljudska i intelektualna energija, izmirenju tako potrebna? ini se i pak da su svi zakazali. Kada bih poeo nabrajati sve potrebne institucije za angairanje, mogao bih, jer su to iroko ranije prakticirali, navesti: teatri,

sineasti, izdavai, publicisti, novinari, masovni mediji openito, profesionalna udruenja historiara, pravnika, sociologa, politologa, ekonomista, etnografa, etnologa, antropologa, filozofa, itd. Imali su zajednike institucije, asopise, redakcije, simpozije, itd. Svega toga vie nema. Dakle, moramo institucije pokrenuti na putu vlastitog predmeta, vlastite koristi, interesa i potrebe, ako elimo istinsko izmirenje. Hou da pojednostavim svi od drutva golubara, do drutva ptica pjevica moraju biti upregnuti da se stanje normalizira i da izbijemo pravo nedoraslih politiara i drava da manipuliraju s ratom i njegovim implikacijama. To je mogue jedino pomou nauke, da is tina bude vlastiti sudac i na ovim prostorima. e) kole, kole brao moja draga moraju izuavati pitanje potrebe izmirenja, a ne krmenje politike. Onaj idov koji obilazi njemake kole priajui o holokaustu vri misiju osvjeenja Nijemaca. Nama samo za BiH treba toliki broj takvih koliko ima kola u BiH, da se osvijestimo. f) Masovni mediji, novinari, TV promicatelji i drugi javni stvaraoci moraju prosto okajavati svoje uee u kovanju rata kova njem istinskog izmirenja. Oni se moraju drati devize kj se, oprataj i katarzu stvaraj, bit e ti oproteno. Biblijska je! Kad sam pisao knjigu Etniko ienje, ozakonjeni zloin stoljea (Euroknjiga, Zagreb, 2006.) stavio sam je pod moto: To to je drava propala, nek propadne kad ne moe da opstane, ali da tako masovno propadnu ljudi to je na najvei moralni poraz!. Taj poraz moemo i moramo jedino prevladati istinskim dijalogom. Istinskim kajanjem, istraivanjem osnova prirode rata i ostvarenjem katarze osudom zloina i zloinaca meu nama moramo ponuditi izmirenje. To moemo jedino preko modernih institucija. Kad sam elaborirao ovu koncepciju institucionalnog izmirenja na jednom meunarodnom skupu mnogi su mi prilazili i estitali k ao na nekoj inovaciji. Prie mi poznati integrator Aggassi u namjeri da estita na inovaciji, a ja mu odgovorim: Svaka inovacija mora imati difuzore, iritelje, promicatelje i organizatore irenja inovacija. Zbog toga ova koncepcija zahtijeva primijenjeni izvedbeni projekt koji e svaku potrebitu instituciju posebno tretirati i sadrajem usmjeravati. To mogu izraditi samo interdisciplinarni strunjaci. Spreman sam da u tome uestvujem utoliko koliko poznajem lj ude, institucije i njihovu ulogu i mogunost da rade na istinskom izmirenju. Sve mi se drugo ini tlapnja. Meutim, kako se ovdje nikad nita povijesno znaajno nije dogodilo bez treega, za realizaciju ovog projekta nuan je jaki s ponzor i nadziratelj realizacije. No, mi moramo biti reiseri nae ivotne sudbine potrebnog izmirenja. Jer to nije stereotipija evroatlantske integracije koje somnambulno politiari ponavljaju bez da tumae to to jeste, to to znai, to donosi za, a to protiv. Pa se sve odvija per mus. U problemima izmirenja moramo vladati sobom i spoznati da nas zajednika krv, trud, suze i povijesna dogaanja povijesnog zloina iji smo vinovnici obavezuju na prevladavanje banalnosti zla, onostrane mrnje sa istinskim kajanjem zbog kobnih posljedi ca povijesnog zloina. Pa u odreenom trenutku vea polovina bosanskog stanovnitva bila je izvan svog zaviaja. U tom smislu izvedbeni projekt mora svakoj instituciji naznaiti to joj je zadaa da izmirenje postane stvarnost ivota i djelovanja na ovim prostorima. Jedino nam znanstveni, dakle nauni pristup moe pruiti istinsku osnovu da nam ne bude blie Bruxelles od susjednog sela, blie Yale University, ono u Oxfordu ili ono u Sorboni, nego tu nadomak naih novih granica gdje se skoro moemo bez tehnike dozvat i. Susjede ne moemo birati kao to nismo mogli birati etniko porijeklo, spol, vrijeme i mjesto roenja. Da bi se mogli pozdravljati mir s vama mir s nama krajnji je as da neto konkretno uinimo. Moramo istinu o nama na istinit nain dijalogom spoznati. Bez di jaloga funkcionalne naravi nema izmirenja. Zgroen sam nad injenicom kad najstarijeg filozofa sudovi etiri godine progone to prokazuje kulturocid, knjigocid. Kad etrdesetorici naunih radnika, na ukazivanje na brisanje antifaistike memorije, i spaljivanje stotine tisua knjiga, ne odgovara ni javni tuilac, ni ministar za nauku, ni ministar za kulturu, ni ministrica pravosua. Zar pojedinac mora da tui onog generala koji je naredio ruenje Hajrudinovog mosta? Ili ruenje spomenika Vojina Bakia ili miniranje Ferhadije? Drava, koja ne titi svjetsku batinu ne zasluuje ime drave, a na to joj moramo ukazati. U takvim sluajevima pitamo se gdje su kunst -historiari, povjesniari, poete kao savjest naroda, uenjaci, kad ni Nikola Tesla nema pravo na svoj muzej u svom zaviaju, a i sluajno je Srbin po etnikom podrijetlu. Koji je to apsurd, prezir neimara civilizacije. Kad bi oktroiranjem dolo do izmirenja, naalost, ustako-etniki bi sindrom ostao, pa tako drave povijesno neutemeljeno ozakonjuju degradaciju partizana oslobodilaca ili promoviraju kvislinge, rasiste. Gdje su tu uloge naunih institucija, kojim a povijesna distanca i golema saznanja vjerodostojno dokazuju da za zloince nema opravdanja. A taj kvislinki sindrom j e u ovom ratu ne samo nas unazadio, povijesno, nego i osramotio pred svijetom. Moda vam se ovaj koncept ini naivnim. Uvaite da naivnim i bogovi oprataju. Nemam iluzija, ali ipak podsjetit u vas na jednu elaboraciju nobelovca Ive Andria kad opisuje kako je mrav krenuo oko svijeta na sveti put mira. Svi mu se rugaju tako si malen, nee za ivota stii, a on lapidarno odgovara: Bit e zabiljeeno da sam krenuo. elim da i mi krenemo. Jer to nam je doista jedin i inovativni put u izmirenju, znaajan po broju institucija, njihovoj snazi i ulozi, a i po golemoj masi ljudskog faktora. Jer ovdje se ne izmiruje poj edinac, nego mase narodi. Borei se protiv besmislenog rata, izuavajui njegove goleme posljedice, koje e se protegnuti i na 22. stoljee, pravei selektivnu bibliografiju intelektualnih zloinaca i njihovo etabliranje, poznavajui mnoge nalogodavce zloina, vjerujem u moralnu snagu veine i napose uenih ljudi i njihov spoznajni aparat. Stojim na stanovitu da d enacifikaciju moramo ozakoniti, ponavljam da se carska ne porie, i da moramo stvaralaku energiju uenih i institucija pokrenuti za izmirenje i normalizaciju ivota na ovim prostorima. Nauka i samo nauka moi e nam u ovom raomonskom problemu pomoi.

[1] O opsegu i sadraju falsifikacije vlastite povijesti vidjeti opirnije akribijalno opisano u knjizi: Salomon Jazbec, Magnissimum crimen, izd. Margelov institut, Zagreb, 2008.

6.3. Prilog: Korespondencija sa ECPD

EVROPSKOM CENTRU ZA MIR I RAZVOJ Terazije Beograd Potovani gospodine Ostojiu, Primio sam Vae ljubazno pismo i urno odgovaram. aljem Vam autorizirani tekst bez izmjena ali samo lektoriran. Predlaem da svojim autoritetom pokrenete inicijativu organiziranog izmirenja kod novonastalih vlada. Predlaem da se formira meudravno tijelo koje bi na znanstvenoj osnovi koordiniralo institucionalno izmirenje.

Inae, za sadanjih generacija nedovreni rat nee se pretvoriti u izmirenje. Naime, tubom Hrvatske i protutubom Srbije vraeni smo na prapoetak. Vjerujem da su nam institucije bolje od elita vlasti. U njima ima graana i graanskog rezona. Oni su nam uporit e i posljednja nada. Oni mogu pokrenuti i stvoriti pokret izmirenja. Za to su potrebni inicijatori, timovi i koordinatori. Spreman sam da dam svoj obol ali bez Vae inicijative svi smo bespomoni. Nakon nekoliko Vaih skupova, smatram da imate najvei legitimitet da krenete na sveti put izmirenja. Ovdje se nita povijesno nije dogodilo ni razrijeilo bez treega. Ako, dakle, izmirenje nema alternative, budite asni pokreta, a svojom inicijativom kao institucija zaduit ete povijest. To su osnovne intencije moga saopenja i elio bih praktinu spoznaju kao kriterij istine o nama da nismo beznadni i da se nismo uzalud trudili. elei istinsko izmirenje mir s nama, mir s Vama najmirotvornije Vas zaklinjem uinite i nemogue. Srdani pozdrav, prof. dr Svetozar Livada U Zagrebu, 10. 12. 2008. Potovani gospodine Livada, Na prvom mestu elim da istaknem da veoma visoko cenim Vau inicijativu "organizovanog izmirenja ... novonastalih vlada na tlu bive Jugoslavije", a, isto tako, i Va predlog da se formira "meudravno telo koje bi na znanst venoj osnovi koordiniralo institucionalno izmirenje". Smatram da su i Vaa navedena inicijativa i Va predlog vredni pune panje, i ja u ih preneti Akademskom savetu ECPD, ije je sedite u Parizu, sa posebnim naglaskom na njihovu vanost, u svom Izvetaj u ovom Savetu za proteklu 2008. godinu, uz potrebne podatke o Vaoj linosti i dosadanjem radu. O svemu ostalom u vezi s tim bie mi zadovoljstvo da Vas redovno obavetavam. Srdaan pozdrav, Izvrni direktor ECPD Dr Negoslav P. Ostoji 17. 12. 2008.

7. Krivnja i odgovornost
Krivnja i odgovornost za rat, posebno za njegovu graansku stranu,veoma je sloen problem. Nakon 23 godine to je rat zapoeo imamo nedovreni mir. O tome imamo obilje grae, studija, analiza, faktografskih injenica, ozbiljnih analitiara, dravnika, znanstvenika, falsifikatora o prirodi rata itd. Meutim, o njegovim posljedicama najmanje imamo i spoznaja i tako evidentnih injenica u ko je nitko ne ulazi ozbiljnije. A, one sa sekularnim posljedicama, prevalie se duboko u 22. stoljee i nema domene u koju nisu duboko unijele razarajue posljedice koje pogaaju ljude, prostor i institucije. Kao svjedok vremena usudim se bar taksativno naznaiti osnovne elemente krivnje" i "odgovornosti" jer sam analizom prirode r ata u tri knjige sagledao sve njegove tokove, procese trajanja i uoio povijesne posljedice. Bila mi je poznata strategija razaranja Jugoslavije poznatog amerikog stratega Zbignjeva Beinskog koji je to naznaio u ob liku da Jugoslaviju treba razbijati po etnikim i vjerskim avovima". To se u praksi i dogodilo. Dugogodinja drutvena kriza Jugoslavije svemu tome je snano prethodila. Iz nje je izilo takvo bujanje republikog etatistikog nacionalizma sa naglaenim znacima rasizma, prema drugom i drugaijem. Poznavao sam brojne elemente naih naravi, mentaliteta, violentnosti, naprasitosti, nesposobnosti za dijalogom, tolerancijom i vj eru u srpsko junatvo" i hrvatsku kulturu". Kao historiar po obrazovanju i uesnik u II svjetskom ratu spoznao sam ulogu i znaaj kame kao najsvjetlije oruje", jer sam radio u komisiji za ratne zloine i kao povjesniar sreivao grau o zloinima. Piui socijalnu historiju naega seljatva 30 godina uoio sam da smo jo uvijek naglaeno plemenska zajednica. Mi smo nae antifaistike neprijatelje fiziki pobijedili, ali ih nismo ideoloki porazili. Oni su nam se poeli preko grobova i sudbina notornih zloinaca vraati s naznakom klasine kontrarevolucije. Osveta im je iz nae usmene i pisane kulture u krvi, kao naznaka nune logike obrauna, osvete pojedinca prema pojedincu, kao trijumf jaega. Da podsjetim samo na neka znaajnija djela koja su naznaila ovu osvetu. Od Go rskog vijenca, kosovskih mitova, do Lelejske gore, Goranove jame i Kulenovievih stihova Srane, Mrane, sve vrvi osvetu slutim!". A osveta je sama po sebi zloin, kao to je ratu imanentan zloin tako je i osveta na nivou pojedinca klasini zloin. U nas vazda ideoloki amani pravdu kroje, a ne regularna vlast. Poznavao sam sudbinu "Federacija", kao dravnog pojma s jedne strane i antologijsku logiku nastojanja "hrvatskih mueva" koji su se borili za jugoslavensku ideju. Vidjevi u njoj jedini nain da se zaustavi seizmika, tri raspadajue carevine na Balkanskom prostoru. Kada je poela priprema rata svi su mitovi oivljeni i stavljeni u funkciju za potrebu identiteta shvaenog kao statike, a ne dinamike kat egorije. To je nagovjetavalo da se nalazimo pred kataklizmikom propasti. Neizbjenim graanskim ratom! Studirajui ulogu crkava i pratei njihovo ponaanje u dva rata zaprepaten sam, ne toliko njihovim konzervatizmom, koliko njihovim beaem, suprotno paradigmi "ljubi blinjega svoga". O svemu tome sam izuavajui brojne probleme nae socijalne historija po razliitim tematima pisao i tragao kuda vodi i to to znai takva uloga ovog "povijesnog poduzetnika". Dobro sam prostudirao Stepinev dnevnik i ustaki pokret, a kasnije etniki (preko 80.000 dokumenata). Kad sam primijetio da se napada na memoriju antifaizma sakupio sam preko 300 fotografija razorenih spomenika, uglavnom od oko 40 razliitih umjetnika koji su obiljeili epohu a koje sam kao arhivar opsluivao sa svojim uiteljem Rudijem Supekom. Doao sam do spoznaje da samo na putu klasine kontrarevolucije u koju je ugraeno etniko ienje "pogreno rasporeenih etniciteta". Odavno sam doznao da smo bili partijska drava i to sam u prethodnim tekstovima obrazloio preko jednog razgovora sa Krleom oko njegove poznate poeme u prozi Kumrovaki n okturno" kad je izjavio da "ne bi elio ivjeti poslije Tita.'' Stigmatizacija SFRJ me prenerazila kao prelazne drave sa stanovita da je bila "tamnica naroda i graana" to odudara od stv arnosti. Mitovi su prevladali realnost. Povijesna istina dovedena je u pitanje narodima koji su u najkraem vremenu preli iz najzaostalijeg seljakog drutva Evrope u industrijsku epohu drutva. La je mitovima propagande nadvladala istinu. Mnogi smatraju da se drava raspala 14-tim kongresom Saveza komunista. To je bez sumnje jedan znaajan trenutak. Meutim, opiranje da se drutvo reformira mirnim putem najbolje se ogledalo u suprotstavljanju reformama posljednjeg predsjednika Vlade SFRJ Ante Markovia. Tu je dolo do izraaja prava eksplozija nacionalistikog velikodravlja, do zakljuno rasizma prema drugom i drugaijem. Nadmailo je sve polemike koje su prethodile, "to junije to tunije". Miloevieva "antibirokratska gazimestanska revolucija" svemu je udarila peat. Monopolizirao je JNA. Izborna skuptina HDZ p rogramirala je prirodu rata, "lustraciju Srba". Ubrzo smo poeli viriti ispod banskog repa s jedne strane i Lazarevih motiju s d ruge strane, __________ balvanima. Mitovi su uzeli svoga maha. Prokazivanjem drugoga i drugaijeg na najbrutalniji nain. Sve se to odvijalo p od vidom potrage za identitetom koji bijae definiran kao statika a ne dinamika kategorija "panta rei".

Kad dolazi u Skuptinu Jugoslavije nekadanji predsjednik Skuptine EU Delores i nudi 5 milijardi dolara pomoi da uemo u Evropu , Tuman kae ne, hou razlaz sad". Rat je bio na pomolu. Kad ubijaju onog vojnika Saka u Splitu dajem izjavu da je poeo graanski rat, jer poznajem sudbinu rtava nekih u Vukovarujo od ranije. Uhapse me. Sve polemike "svoj na svom", "svoja lisnica u svom depu", "svoja puka na ramenu" , kupovanje oruja, naoruavanje naroda, ,"A naoruan narod opasan narod." Pa mi nismo imali ni jednog mirovnog pokreta. Bio sam svjestan da neporaena ideologija kvislinga kobno prijeti kao opasni sindrom etniko-ustake ideologije, i nisam se prevario. Klasian je primjer u tome obnova i razvitak ustake ideologije u Hrvatskoj na izbornoj skuptini prijetee sintagme kako se ideja pogromatva pretvara u pokret, pokret u poredak i voa u sat rapa, koji je propovijedao da je genocid korisna stvar za popravljanje povijesti. Kasnije ne preza ni od jednog sredstva da postigne ciljeve. Demografski projicira stupanj lustracije Srba samo tri posto proglasivi ih remetilakim faktorom. Dok se ovaj komar odvija na ivici rata Evropa eka kojem e privoliti carstvu. Svak vreba svog kukinog sina. Propaganda ini svoje, crkvena zvona zvone na uzbunu, rat, rat sviju protiv syiju. Kvazi upueni svrstavaju se u vojne redove, oko 80.000 lanova Saveza komunista u RH postaju lideri u HDZ, etovoe, propovijedaju mitove, stvaraju regularne i parajedinice, hoe dravu u svom dvoritu. Pobjenjela plemena. Iz tog komara regrutiraju se oloi koji laskanjem svom nacionalitetu, svojoj vjeri, svojim vrednotama mobiliziraju sve propalice, vercere vlastitog ivota, agilne prelate, koriste medije za uzaae nacionalnog duha protiv Drugoga. Homogenizacija krivnje za rat je dovrena. Drugi i drugaiji postaje pakao, prijetnja naem probitku. Kako smo stoljeima bili etniki izmijeani rat nije imao fronte nego je zapoeo svagdje. Uglavnom kao graanski rat. To to se njemu laskalo da je on oslobodilaki, domovinski, otadbinski, da je nuan, da je human , da se isplati rtvovati, to su sad ve druge stvari sudbine analize plemena na olako pristajanje na rat a ne na dijalog, razum i tolerantno umnije rjeenje. Potresen oblicima mobilizacije hodao sam od nemila do nedraga, ulazio u crkve, sluao propovijedi, upnika "glasajte po savjesti ja u za Tumana" pridruivao se skupovima, sluao govornike, a spadam u rijetke koji je obiao najvie naselja u nekad zajednikom prostoru, susreo moda i najvei broj ljudi licem u lice, jer sam htio sve doznati o naoj socijalnoj historiji. Vidio sam ko na dlanu, sve oblike mitova, lai, obmana, kako truju i mobiliziraju narod da bi se drugog i drugaijeg to prije prognalo ili ubilo, opljakalo i doseglo do njegovih dobara. Pomno sam biljeio te svari, koje su mi kasnije posluile kod opisa prirode rata. Zakljuio sam da osnovnu krivnju za rat, po sebno njegovu prirodu, snosi da tako kaem, samoskrivljena nezrelost elita vlasti, da se domogne preraspodjele moi i da izbije u prvi plan na valu rata preko doslovno zaluenih do zatrovanosti naroda. Pandemija mrnje prerasla je sve dosad viene epidemije bolesti kod nas npr. panjolke, tifusa, dizenterije, itd. Mitovima stvarani su novi mitovi, novi lideri, koji su uporeivani sa najveim povijesnim stratezima, skoro divinizirani. Kod nas je otkrivena Troja, pojavila se Gospa, a i najzad evo i Isus. Postali smo svi na izvjestan nain kopilad oeva nacije. Miloevi, pa Tuman postali su novi bogovi, spasitelji i izbavitelji naroda, oevi nacija koji je pogodio ljude, institucije prostor, kulturu ivljenja sa sekula rnim implikacijama. Jadnog li naroda koji se odrie svojih vlastitih otaca i postaju kurvini sinovi novih otaca nacija. A iza njih je kako rekoh povijesni zloin. Prema tome zakljuio sam da je samoskrivljena elita vlasti presudni krivac za rat i njegovu prirodu to se kasnije pokazalo tonim je r sva bukanja, huenja da je Bog postao Hrvatina, Srbenda, da je rije o nacionalnom identitetu bila su suprotna koristi, interesu i potre bama ovih naroda. Rat je postao jedino " brat" eliti vlasti nastaloj na valovima rata. Poto je on bio kontrarevolucija sa ugraenim etnikim ienjem, dakle, klasini graanski rat lideri nisu bili ni svjesni da se takvim ratom ne moe vladati, da on nema pravila, tako da i p ozvani arbitri koji uostalom ni u arbitrai nisu bili funkcionalni nisu mogli zaustaviti bratoubilatvo, beae, zloine. Pa ak ni kada je osnivan meunarodni sud za ratne zloine. Puten je duh ih plemenske boce, i sve su elite kasnije taj svoj vlastiti narod sa uzvienim nacionalni m identitetom i homogenizacijom, dravom uperile protiv njega samog, opljakal i ga do kosti. Dakle, doveli ga do demografskog sloma, socio-ekonomskog i kulturnog propadanja tzv. pretvorbom drutvenog u privatno vlasnitvo (itaj organiziranom pljakom). Plemena su im i dalje v jerovala, jer su im eto donijela dravu koja to ni poemu ni danas nije Najtraginije je to smo i bioloki pogoeni, zaustavljenim procesima koliko -toliko jedinstva, ekonomije rasta, razvoja i socijalne politike. Najproduktivnije generacije koje su prevele seljatvo u industrijsko drutvo umiru po nekoliko godina ranije. Novonastale nacionalne drave terorom zakona stalno razaraju vlastito drutvo i nisu uspjeli ni u jednoj domeni, kao projekat drave. Partitokracija postaje sistem degradacije ljudi i prostora. Ne moemo ni da se prehranjujemo iz vlastitih resursa, a lana obeanja dignute drave iznad ivota i smrti sugraana traju kao novo nacionalno uzaae duha. Negativnom selekcijom kadrova nastalih na valovima rata razbojnika, pravih zloinaca, nepotista razvija se kompradorsko -klijentelistiki sustav naina ivljenja. Moralno propadamo, jer smo u ratu inili takva beaa u konclogorima i muilitima, otimanjima, bezakonji ma da smo izgubili svaku vrijednost prema stavu ivota drugog i drugaijeg. I dalje se toj istoj eliti vjeruje, bira je se, titulira, nagrauje, pljee i slijedi je. To je tragedija nedozrelih naroda u nedovrenim plemenskim dravama u kojima elita vlasti ni po emu se ne razlik uje jer su joj koncepti i programi gotovo isti "poslije nas potop!" Na socijalnu dravu pucaju iz svih oruja u svim pravcima. Nikad u povijesti razlika izmeu onih na vrhu i onih na dnu na ovim prostorima nije bila vea. To je rezultat beaa prirode rata, konclogori, ruralo cid, urbanocid, kulturocid i propast moralnih vrednota. Konstatirao sam, u jednoj od knjiga da to to je propala drava, nek propadne kad ne moe da opstane, a takva je sudbina svih federacija, ali da tako ratom propadnu masovno ljudi to je na najvei poraz. Zbog toga ne moemo nai izlaza, vjerujui eliti vlasti narasloj na najveem povijesnom zloinu, kojoj nije stalo do naroda, do njegova interesa i potreba, nego do svoje pozicije moi i uticaja. Ona iskljuivo ivi na posebnim prostorima, stanuje, stoluje, drui se, srouje se i bolje komunicir a sa elitom dojueranjih predstavnika drugih naroda nego sa sudbinom vlastitog naroda. Izmirenja nema zloin nekanjeno stalno traje, samo u drugim verzijama. Imamo pandeminu mrnju kao podlogu za nova sueljavanja. Dakle, da ponovim: osnovna krivnja za rat i njegovu prirodu lei u samosk rivljenoj nezrelosti elite vlasti koja se mogla izroditi samo iz nezrelih plemenskih zajednica, mitovima i laima i samo preko elite vlasti dola glave graanskim ratom vlastitim narodima. Dakle, kao to vidite nije mogue izgraditi modernu dravu na nekanjenom povijesnom zloinu graanske strane rata. O tome to je sve rat pogodio od ljudskog faktora, gaenja toponima, do unitavanja institucija, kulturocidom, urbanocidom, ruralocidom, unitenjem treeg stalea, kidanja kulturnog i ekonomskog kruga, stvar alakog dijaloga, opisao sam u predhodnom tekstu i ovdje nema potrebe to ponavljati. Odgovornost Odgovornost kao krivnja je takoer sloen i kompleksan problem. Nju treba traiti u dubini prirode naroda, njegove nezrelosti i njegove naivnosti, neukosti, violentnosti, mentalitetu izdaji klerika" obrazovanih sinova i keri, koji su opsluivali rat i svim drugim oblicima rustika lno ruralnih obiljeja koja prate zakanjele narode. Jer oni su birali tu elitu koja je naciju pomraenog uma digla na profesiju, zanimanje. Zalueni narodi su homogeno podrali, potpomagali, sluali, ispunjavali naloge te elite vlasti, da primjenjuje sve mogue oblike koja mata ljudska nezrelih sredina moe domisliti i izmatati, protiv drugog i drugaijeg. Neki su se od tih uesnika obogatili, postigli rangove, inove, ugled. Preko noi postali od nikogovia od notornih zloinaca pravi bogatai. Feti novonastajue drave propagandom unitio je formirana drutva i njegove institucije. Tako i promocije i presti lidera do divinizacije najee se zasnivao na beau prema drugom i drugaijem. Trebalo je gledati i sluati panegirike Miloeviu i Tumanu pa od uenja svisnuti na to je narod spao. Andrieva prosudba: dola tak ova vremena da su pametni zautjeli to moraju, budale progovorile a fukare se obogatile. Kako je glavna domena bila po onoj uvenoj zavadi pa vladaj", svako je pleme iililo isti tip skorojevia, vercera vlastitog ivota, da meu njima ne moe nai ovjeka, graanina, o vjeka sa vizijom, ovjeka od formata i interesa za ope dobro, nego prosti kabadahije, ketmani, satrapi, kojim je liberalni kapitalizam ideoloka osnova za vlastiti probitak iznad ovjeka, ljudi, prostora i institucija. Novi bogovi! Njihova promocija zavisi od sposobnosti da ire mitove, lai, da falsificiraju povijest, da kradu i varaju da po oktroiranim zakonima novonastajue politike vladajue klase ine to hoe.

Oba ova pojma krivnje i odgovornosti ostavljam povjesniarima i drugim sociopolitikim analitiarima, ali smatram da tek pomn om analizom i jednog i drugog moe se utvrditi do nivoa pojedinca, kolika je krivnja prema pojedincima u obliku muenja, ubijanja, propovij edanja, kolika prema veem broju stanovnika ili prostora, a kolika prema cjelokupnoj koncepciji prirode rata. A kolik a je odgovornost ideologa, a kolika izvrilaca u stvorenom sustavu da bude takva elita izabrana, birana, koju ni najbrutalnija praksa na primjer pretvorba nije m ogla detronirati s pijedestala vlastodraca. Kod odgovornosti bilo bi od presudnog znaenja istraiti koliki je stupanj (ne)zrelosti naeg naroda od nivoa pojedinca, lokalnih, regionalnih zajednica, do dravnika. Jer to se najbolje moe ogledati po opsegu i sadraju unitavanja ljudi, institucija, kulturnih vrij ednosti i sveukupno antropogenih sadraja onih koji su to nekanjeno inili prema drugom i drugaijem i vlastitom etnicitetu od nivoa lokalne preko regionalne do dravne zajednice. To da ovdanji narodi u dvije dekade prisustvuju samorazaranju vlastite podloge ivljenja pod egidom mitov a i protunarodne elite vlasti i da jednakom mjerom aste, slave, biraju, to njezino jedinstvo sa crkvom granii sa apsurdom, protivn o svim modernim oblicima drave kao laike drave i institucija u dvadeset i prvom stoljeu. Ne zna se koji od ovih pojmova e biti tei za temeljitije istraiti. Zbog tih neistraenih injenica kod mnogih analitiara ne moemo spoznati zato se Jugoslavija raspala u tako brut alnom i dugom graanskom ratu, na takav nain za ivota jedne generacije. Iz istog mira uli smo u najbrutalniji oblik meusobnog unitavanja, graanskim ratom, a da ne znamo i pored kobnih posljedica zato smo pristali da to inimo. Dakle, predstoji ozbiljno pitanje pred povijesnom, politikom, kulturnom i drugim znanostima zato se Jugoslavija raspala, a nije smjela i morala raspasti u tako brutalnom i dugom graanskom ratu. Gdje je naa a gdje je krivnja meunarodne zajednice, posebno Evrope koja je dobila Nobelovu nagradu za mir. Postavlja se pitanje, da li smo mi bili razliiti od tzv. socijalistikog lagera ili nam je staljinizam ostao konstanta i pored zvaninog formalnog raskola? Prema tome povijesni zloini su veoma kompleksni. A poto smo vie okrenuti refeudalizaciji, nego modernizaciji pose bno falsifikacijom povijesti, veliko je pitanje kada e kod tako zakanjelih naroda doi na red istina o vlastitoj povijesti? Na kraju ono zbog ega posebno strepim (kao istraiva i poznavalac zbog injenica da se na povijesni zloin ne trai povijes ni odgovor) je sudbina posebne socijalne kategorije tj. golema masa izbjeglica. Imali su sve, a sada nemaju nita. Vraeni su u kameno doba. Iz takve socijalne kategorije mogu se lako regrutirati teroristi. Ako bi do toga dolo oni bi bili veoma sofisticirani. Jer je nae Drutvo ininjera i tehniara poetkom rata brojilo preko 1,700.000 lanova. Nije iskljueno da im se prikljue beznadni roeni u ratu i posije rata, jer im je elit a vlasti unitila budunost. Svi gledaju preko granice, a u EU uskoro e biti oko 26,000.000 nezaposlenih. Zapamtite da oaj za konito stvara sve patoloke skupine. Toga nae elite vlasti nisu svjesne naalost, naivno mislei da je izgonom i pljakom sve zavreno. Vazda treba imati na umu IRU, ETU i raomonski palestinski problem. Ne ponovilo se! Osnovna krivnja lei u stavu stratega politike da je razlaz jedino u ratnom rjeenju. Sam strateg, Tuman kae: Rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije htjela" (vidjeti citat na 355. stranici). Tu poinje krivnja drave i kasnije veine politiara. Ivica Raan je ispravno primijetio za sadraj Izborne skuptine HDZ-a da se radi o "pokretu opasnih namjera". Meutim, kada su ove namjere prerasle primjenom Norvalskog sporazuma u lustraciju Srba, Raan ini povijesnu pogreku i priklanja se s trategiji obrauna sa Srbima, dakle, etnikom ienju Srba koji mu je bio znan iz projekta opasnih namjera." Ide za treinom ve prikljuenih 80.000 komunista HDZ-u. Sada krivnja postaje sveopa krivnja, drave, ratnika i politike. Tim vie to se to sve ozakonjuje i postaje legalno i legitimno. Nasrtaj na drugog i drugaijeg i ratom. Sve se manjine svode na jednu treinu a srpski korpus doivljava masakr u ruralnim, ali i urbanim zonama gdje nije bilo pobune. Tragino je bilo gledati ispitivanje lojalnosti Srba, deloacije, progone s posla, uboj stva, hapenje, zatvaranje, zastraivanje, nekanjene pljake, pravi etnobanditizam, a da se nitko od Hrvata, naroito organizirano, ne buni protiv toga, osim nekih, rijetkih iz nevladinog sektora samo u nastajanju. Prema tome, krivnja drave i drutva postaje kao svjesni in ulaenja u planirani i organizirani zloin protiv remetilakog faktora", koji to povijesno doista nije. Naprotiv, Srbi su s Hrvatima zajedno stvara li nacionalnu svijest i branili integritet ovih prostora. Od obrane predzia kranstva, a naroito borbe protiv faizma gdje Srbi postaju znaajna borbena osnova do kapitulacije Italije. Zatim logistika osnova obrane asti hrvatskog naroda protiv primjene rasnih zakona. Prema tome, pristanak na etniko ienje Srba pristanak je na reviziju vlastite povijesti, na povijesni zloin. Povijesni zloin po tome to je pogodio dvije treine srpskog korpusa ivlja, sve toponime zaviaja Srba, sve institucije i sveo ih demografskim slomom na nemogunost obnove. Tim vie to su toponimi srpskih zaviaja pretvoreni ratom spaljena zemlja u mjeseev pejsa i to je selektivnim povratkom ostarjelih grobova prosjek starosti dosegao u ruralnim zonama preko 58 godina a urbanih i ruralnih Srba prosjek zajedno iznosi 53,1 po popisu 2011. godine. Srpska krivnja u ruralnim zonama je u osnovi slina krivnji hrvatskoj. Pristaju na ratnu opciju. Istovremeno na Miloevievu instrumentalizaciju: "Svi Srbi u jednoj dravi", ali i na Miloevievu monopolizaciju JNA, koja to vie ni po emu nije bila, zbog zapoinjanja etnobanditistikih obrauna meu narodima. Reakcija na brutalne prijetnje Tumanove politike ,,balvanima", ratom obiljeava sutinu krivnje srpskih politiara ruralnih Srba. Kao spiritus movens ulaenja u zloin po etnikom principu kao i Tuman. Prema tome, krivnje su sline, ali ne i jednake, jer Srbi su manjina, bune se samo u ruralnim zonama. Nisu priznati ni od koga. Istrumentalizirani su od Miloevia i JNA. Nitko ih ne moe abolirati od zloina koje su inili, bez obzira na povijesno sjeanje. Pristajanje na etniko ienje je povijesna krivnja, zloin, jer ono se kanjava kao genocidne radnje. No kako je rat dogovoren i neobjavljen on se strategijom Miloevia i Tumana u borbi z a podjelu BiH pretvorio u golem povijesni zloin, a sve drugo kao da postaje samo kolateralna teta. Napose, trvovanje posavskih Hrvata i krajikih Srba. Sve drugo kao da su pristali ili odobravali oba naroda Srbije i Hrvatske a oito je da nisu bez obzira na znaajnu homogeniza ciju svih. Bilo je dezerterstva, izbjegavanja mobilizacije. No, naalost kako nismo imali mirovnih pokreta krivnja na ratnicima, naroito zloincima neshvatljiva je i skoro neoprostiva, napose prema nevinim rtvama.

8. Mrnjom do negacije
Nakon to smo orkestriranom mrnjom propagande mitova poraeni gra anskim ratom istovremeno smo stvorili nove. Spajanjem kame kao najsvjetlijeg oruja i kria usmjerili smo sve snage na drugog i drugaijeg, do negacije. Najprije smo nasrnuli na antifaizam da bi pomou kontrarevolucije sve mijenjali. Strateg rata Tuman izjavljuje za medije: A to se tie ruenja spomenika i uklanjanja spomen-obiljeja, to je samo gesta kojom hrvatski narod izraava svoj raskid sa prolou. Sic! Kao da je mogue prekinuti prolost koja se dogodila, voljom pojedinca. Srbima oduzima ne samo konstitutivnost nego i dravljanstvo, etniko porijeklo i vjeru, asimilira ih prenominacijom kao pravoslavne Hrvate. To je vie od proste prijetnje. To je negacija ovjeka i graanina. Kadrovski im prijeti. Prvi predsjednik Sabora, osuen za ratne zloine Sulimanac u Saboru klie: Slavni zbore, stratita tj. jame treba zabetonirati uz frenetini aplauz sabornika bez pogovora. Samo to ne skoie i lopate prihvatie. Propaganda je dignuta do negacije Drugog sa najvieg mjesta NE! Ali zato zaredae homilije razbojnicima, mise zahvalnice zloincima. Neki su se ak zato specijalizirali. Koncvelebriranje i hodoae u Blajburg formira novonastajui mit, martirstvo hrvatskog naroda. Svi u zboru ude da odaju poast propasti hrvatske vojske iz NDH. Avaj! Katolika crkva barjaktari, kolo vodi. Istovremeno na vlastitom tlu zanemaruju, zaobilaze i negiraju Jasenovac i druge konc-logore. Ni danas ni jedan nije zatien kao katastarska batina. prema meunarodnoj konvenciji ove vrste batine. Slijedi podizanje monumenata notornim zloincima i brisanje memorije antifaistima.

Spajanjem kame i kria otvara se mogunost beau, destrukcije i bespravlja. Prenominaciji naziva ulica, trgova, mjesnih za jednica, ustanova, institucija. Dolazi ak do likvidacije muzeja II svj. rata kao da se ovdje nije dogodio. Dakle, unitavanjima antifaistike memorije dokida se memorija naroda uz goleme rtve civilizacijskog prikljuenja modernom svijetu. Konstituiranjem nacionalne drave nestaju ak i trgovi republike, ukljuujui i u metropoli. Kontrarevolucija svojim radikalizmom opire se svim dostignuima modernizacije i usmjerava se refeudalizaciji. Naroito novom teritorijalno- politikom podjelom. Drutvo se cijepa po porodinim linijama, po etnicitetima i drugaije misleim. Sljedbenici po kvislinkoj liniji urlaju nacionalizmom do rasizma, briu memoriju, i Srba i Hrvata. Pa tko da se toga ne preplai, obnove heraldike NDH, rjenika, nazivlja i logotipa, uvoenja kune itd. Napose stigmatizirani Srbi, kao rtva rasnih zakona. Nai kvislinzi su bili meu najopakijim. Sami su likvidirali sve idove, Srbe, Rome i Hrvate komuniste kojih su se doepali. Nikada ne zaboravite onih 200 komunista koje je Vlatko Maek isporuio ustaama. Dovoljno je istai da su pored 82 konclogora imali i posebne logore za djecu. Pandemija mrnje uz ostraene nagone primjenjuje se devedesetih, bez antifaistike alternative. Dakle, kao za rasizma u NDH. Sve to se ranije primjenjivalo s dodatkom veih tehnolokih i medijskih mogunosti u dugom graanskom ratu s pomraenjem uma u komunikacijama i likvidacijama nevinih. Nekanjeno. Tu i takvu homogenizaciju Hrvata protiv Srba niti mogu razumjeti, a jo tee oprostiti. HDZ postaje i ostaje falangistiki pokret spajanjem laike drave s crkvom, iji zarobljenici postaju svi, pa i nominalni socijaldemokrati. Uostalom Tumanu je Franko bio uzor. To se ogleda u sudbini j edne treine prostora gdje su Srbi ivjeli, kao suvinih prostora i suvinih ljudi (Srba). Njih se planira rijeiti dravotvornom eutanazijom. Skreem panju na Tumanovo rjeenje: Mi smo rijeili srpsko pitanje ............. redukcijom Srba na 3%. U tu svrhu formirali su srpsku depnu stranku da kao kvotni predstavnici Srba falangistima pomognu, dokrajiti srpski etnos. Jer, sve zakone protiv Srba izglasavaju. Sve nacionalne manjine svode se na jednu treinu zahuktalom pandeminom mrnjom, a srpski korpus masakriraju, do nemogunosti bioloke obnove. Da biste shvatili posljedice mrnje skreem vam pogled da obratite panju na uvid na citate Tumana i njegovih sljedbenika, na strategiju prirode rata, posebno na katedralu duha i neka specijalizirana izdanja novina te javnog mnijenja u pripremi rata, o emu smo iznijeli brojne injenice. Njihovi slogani, budnice, bezumlja, pomraenjem uma integralnog nacionalizma, najsramnije to smo mogli uti, itati i vidjeti u Hrvatskoj poslije NDH kao dio organizirane mrnje. Mnogi stranci su me pitali: Zato to ine? To psi rata od njih trae! Odgovarah! Sve to biva ozakonjeno. Najtraginije ipak bijae sa pretvorbom drutvenog u privatno vlasnitvo, itaj pljakom stoljea. Dok su jedni zahvaeni ratnom mrnjom trunuli po ratitima dotle su kovai rata po onoj uvenoj: Sveci blago dijele, preras podjeljivali dobra i bogatstva po sljedbenikoj, porodinoj, roakoj i politikoj podobnosti. Razarali sve to se moglo razoriti. Elita vlasti odvojena od ivota naroda unitavala je vlastitu podlogu svoga naroda. Ta vlast bez koncepta, morala, ali naglaene sebinosti ponovno je od tih istih elektora birana, slavljena, nagraivana i uporeivana sa najveim povijesnim stratezima. Dravu, koja ni po emu to nije bila digli su iznad ivota i smrti, a oni su kao ratnici i sljedbenici za primijenjenu mrnju dobivali odlikovanja. Njih oko 700.000 biva odlikovano na stotine dobiva inove a samo generalske inove dobiva oko 120 bojovnika, a ostali bojovnici i dionice. Moete zamisliti neuke radnike, posebno jo neukije seljake oplemenjene organiziranom mrnjom, zasipane medijima katedralom duha iz TV-a da eto vre povijesnu misiju. Propovijeda se Tumanova ideja da je genocid korisna stvar za popravljanje povijesti, da su etnici teti krivo rasporeeni, da su Srbi remetilaki faktor itd. Osnivanjem nacionalne drave zapoela je ustavna diskriminacija drugog i drugaijeg, sve do izglasavanja Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama kojeg ne primjenjuju. Tragino je bilo to gledati, sluati; kako to destruktivno i praktino izgleda u ratu krvi i tla, podivljalih plemena od mrnje. ivot za Srbe postade pakao. Nikada nisam mogao da shvatim kako ovjek odjedanput moe postati takva greka prirode da bez razloga i povoda ubija drugog ovjeka. Ta mrnja postaje, tako svojina kao vjeni oganj traje do danas u nedogled. Nosioci kulture smrti, propagatori ratne opcije i danas ale da se dogodila mirna reintegracija, zazivajuOluju u istonoj Slavoniji i mrnju, i nekanjeno. Prizivaju dakle kulturu smrti. Hoe urbanocid koji se dogodio u Vukovaru, koji se dogaao u preko 1.500 toponima srpskih i hrvatskih. U Hrvatskoj organiziran je knjigocid s unitenjem oko 4 milijuna knjiga raznolikih naslova, nekanjeno po naputcima. Oito vlast iza toga stoji kao dio svoje strategije u ratu i miru: Zavadi pa vladaj traje kao dogma recentne vlasti. Umjesto da tumai, primjenu renoveliranih zakona, da ih primjenjuje, jer idemo u Evropu, ona podrava ideologiju mrnje, iracionalnosti prema irilici kao vlastitom pismu kojim je pola povijesti Hrvatske napisano. Time alje poruke Srbima: Ovdje niste dobrodoli!. Zbog toga se Ustavni zakon o nacionalnim manjinama praktino ne primjenjuje ili samo selektivno primjenjuje, kako gdje. Jer strategijom drave Srbi su dovedeni do ostatka ostataka pa ni kao takvi ovdje nisu dobrodoli. To je posrnue ovdanje neciviliziranosti nakon sveopeg demografskog sloma ukupnog stanovnitva. Izuavajui etniko-konfesionalnu distancu uoili smo njeno veliko i naglo smanjivanje poslije Drugog svjetskog rata, naroito u istraivanjima nekih sociologa, npr. prof. dr Esada imia. kolarizacijom u kolama II i III stupnja te branom pokretljivou koja je postala transmundijalna, mjeoviti brakovi postali su pravilo a ne izuzetak. U etiri godine rata poslije devedesetih prolog stoljea mjeoviti brakovi kao novi oblik zasnivanja ivota i njegove reprod ukcije postali su izuzetak. Nekadanja zajednica po proporcionalnom broju studenata prema stanovnitvu, bila je trea u svijetu. Imali smo 210 naunih institucija, sva nam je tehnologija poivala na zapadnim licencijama, a sad je taj proces u kompletnoj deg radaciji u svim domenama. Uostalom, jedna treina stanovnitva nalazi se u socijalnoj komi. Graanske vrednote su unitene. Domovinski rat postade najvia svetost organiziranim falsifikatima, diviniziran, klasini neo staljinizam. To me prisililo da recentnom predsjedniku Republike cinino kaem: Moj minuli rad i minuli rat Merepa nalazi se vrednovan kao jedan prema pet, u korist Merepa koji je vodio eskadron smrti. Hotei rei: Prestanite divinizirati graanski rat, nego ga problematiz irajte! Neokajani zloini, uniteni kulturni krug, potrgana ekonomska povezanost graanskim ratom, doveli su sve znaajne institucije ivota do unitenja. Doli smo do stanja da se ne moemo prehranjivati iz vlastitih izvora. Dobrovoljno smo postali kolonija liberalnog kapitalizma. Nemamo ni suverenu monetarnu vlast, a ipak nismo 51. drava SAD! Mjeoviti brakovi su proglaeni kao insuficijentni, jer navodno raaju defektne potomke. to je rasistiki apsurd! ak je izraen poseban zakon u RH za njihovu ubrzanu rastavu. Pandemina mrnja toliko je poveala etniko-konfesionalnu distancu da se propovijeda paralelni suivot to ukljuuje oduzimanje ovjeku drutvenosti kao konstitutivnoj komponenti. Sve je to ozakonjeno! Npr. prema brojnim anketama na pitanje treba li Srbim a omoguiti povratak, povratak imovine, mirovina, dati obnovu kua itd. od 70% do 100% graana odgovara kategoriki NE!. Bibliar izjavljuje umjesto: Ljubi blinjeg svoga! Srbi su dobili to su traili!

Najnovije istraivanje o ansama da se Srbin zaposli u metropoli pokazuje da 25% ima manju ansu od Hrvata u metropoli, a u provinciji po pravilu do 100% manja mu je ansa. (Vidjeti Jutarnji list od 09. 03. 2013. god. pod naslovom ZNANSTVENICI UTVRDILI, SRBI U ZAGREBU IMAJU 25% MANJE ANSE OD HRVATA DA DOBIJU POSAO.) Crkva prijeti ustankom protiv legalno izabrane vlast kako kau nenarodne vlasti i to sa armadom od 1.600 upnika i 4.000 laika, nekanjeno. U Vukovaru se formira stoer od pazdarana koji brane Hrvatsku od irilice. Tamo zasjeda kohorta suspendiranih generala za obranu dostojanstva drave. Mediji to nekritiki prate, a drava uti umjesto da se radikalno protivi, onemoguava da propovijeda graanske vrednote, da represivnim organima to spreava ona stoji imobilizirana crkvom i pazdaranima, ideologijom mrnje koja traje u nedogled. Kultura smrti nadjaava ivotnu praksu, skoro nitko se ne smije, veina samo to ne plae a dravu se slavi dok razara vlastito drutvo. Avaj! Mrnjom je razorena tolerancija, ljubav i graanska kultura, a okvir za mrnju se rastee u nedogled kako kada i koliko treba za dati trenutak. Sablanjuje da se tome nitko organizirano ne suprotstavlja, osim naravno izuzetnih nemonih pojedinaca. Jo je traginije to poslije dvije dekade nakon to se povijesni zloin graanskim ratom i flagrantnim agresijama dogodio nema obeteenja rtava. Naprotiv, sva izmirenja teku na tetu nemonih i nevinih rtava. Neodgovorne elite vlasti podgrijavanjem mrnje, inzistiraju na povijesnoj mrnji i krivnji Drugog. Dakle, kovai rata i njihovi sljedbenici skidaju povijesnu krivnju sa sebe i prebacuju na druge, na narode, to je novi zloin mrnje koji se ozakonjuje. Nerijetko svaku inicijativu povijesnog odgovora na povijesni zloin opstruiraju, onemoguuju ili formalizirano oktroiraju, u sporazume unose a ne izvravaju bez prisile treeg. Dakle, nastavlja se trend: nita bez treega! Da je tomu tako, da se s prolongiranom mrnjom kalkulira, iari i hazardira provjerite kako se realiziraju. Igmanska inicijativa, ugovo r o sukcesiji, inicijativa Rekoma, Komiteta za istinu itd. Nita ne tee lege artis, zbog nezrelosti, neodgovornosti, netolerantnosti, nedravnikih rezona elita vlasti. Na primjer nisu spremni da istrae osporavanje povratka prognanih, zloine u Oluji, muilita u Lori, Gospiu, Kulinama, Sisku, Kerestincu, Pakrakoj Poljani, Osijeku, konc-logor "Heliodrom" u Mostaru i stotine drugih pojedinanih poinilaca. Na primjer, oko sedamdeset ubijenih Srba povratnika ili ubijenog zatienog hakog svjedoka Milana Levara. Traginost stanja je u tome to postoje tolike rtve, a nema zloinca, samo zbog toga to nalogodavci ne progone zloince. Zbog kalkulativne mrnje, niti jedna novonastala drava nema rijeena razgranienja sa susjedima novonastalih drava Avaj! A rtve posljedice trpe. Poto ivimo u doba organizacije i institucija mrnji se moramo organizirano suprotstaviti na graanskim vrednotama, toleranc ije i uvaavanja. Meutim, da smo znali to je drava ne bi je mrnjom, graanskim ratom u krvi brutalno razarali. Kada smo je zloinom stvorili ne smijemo je zlorabiti tiranijom zakona za razaranje vlastitog drutva. Dravu moramo staviti u funkciju zatite svojih zako na i institucije i drutva u cijelini. No i pored toga to nas je nedavno iskustvo gorko porazilo graanskom prirodom rata mi se ne samoosvjeujemo kao da je graanskim vrednotama kraj. Kovai rata, napose ratni zloinci, propagatori kulture smrti imaju veu mogunost i zatitu j er su organizirani i subvencionirani zbog ideologije dravotvorne mrnje kao vladajueg trenda. Ostaje ona uvena Andrieva kao nuna sintagma: Ne mrzim nikoga osim onih koji druge mrze! Njih treba dakle ne samo mrziti do preziranja, nego graanskim vrednotama i zakonskim normama progoniti da nam i dalje ne dolaze glave. Srpski korpus je toliko doveden do demografskog sloma sa razbijenim porodicama bez institucija, infrastrukture, bez kadrova i ivi u naseljima koja to vie nisu, da mu ni jedna mrnja vie nije prijetnja kao ve dostignuto stanja ostarjelosti stanovnitva be z mogunosti bioloke obnove. Prosjena starost Srba po posljednjem popisu, 2011. godine iznosi 53,1% a u ruralnim zonama ak 58,5%. Dakle, prosjena starost pribliila se srednjem oekivanju ivota na ovim prostorima. Srbi su najstarija populaciona skupina. ive u najslabije naseljenim prostorima. Od drutvenih institucija imaju samo morbidne ukope. Dakle, nalaze se pred programiranom dravotvornom eutanazijom, jer tamo nem a odrivog ivota, nijedne drutvene institucije, osim ponavljam ukopa. Nema ni jednog palijativnog centra, nijednog starakog doma. Drava eka samo bioloki sat da Srbi nestanu! A podruje se cinino naziva: podruje od posebne skrbi. U posljednjih sto godina Srbi su svedeni od svakog etvrtog do svakog petog na svakog dvadeset treeg s potpuno razorenim demografskim i porodinim stablom. Kakvo povijesno beae bez stida i kajanja, nekanjeno! U prostoru srpske naseljenosti nema nijednog traka nade za obnovu bilo koje vrste ivota okoline. Hrvatski gravitacioni centri, gradovi, iv e bez svoje prirodne povijesne ruralne srpske okoline. Mrnja je uinila svoje, ije e se posljedice, kao odmazda veinskog naroda i dravotvorne ideologije dugo spominjati kao povijesni zloin koji je pogodio jednu treinu katastra iji su vlasnici bili Srbi. Sada preostaje prirodi da te prostore i resurse degradira. Ona niti kasni, niti grijei. Ona to svojim zakonima i stihijom temeljito razrjeava. Prema tome, srpsko pitanje je bilo i ostalo najvee povijesn o pitanje hrvatske drave i drutva. Recentna vlast sa svojom dravotvornom ideologijom to dobro zna pa sve preputa stihiji prirode da dokraji tiraniju posrnulog drutva. Time pred sobom, svijetom skida svu odgovornost nekanjeno. To povijest nee niti moe oprostiti! Podsjeam vas na Tursku dravu i sudbinu Jermena, Izrael i Palestince i najzad SAD i Indijance. Ovdje je bio i vazda ostaje povijesno aktuelan pozdrav: Smrt faizmu Sloboda narodu!

1. Osvrt na aktualno stanje srpskog etnikuma u Republici Hrvatskoj

Nikad se nisam bavio politikom, pa ak ni onda kada se ona bavila sa mnom.[1] A bavila se! Spoznao dam da politika povijesno nije vjerodostojna. Od brojnih uenih filozofa, posebno spekulativaca, spoznao sam da ovjek nije roen da vlada ljudima nego stvarima i procesima. Zato se osnivaju kole. Zbog toga se samo kao legenda spominju Solomon, solomonska rjeenja, solomonski zakoni itd. Na naim prostorima politika je kompromitirana mitovima, falsifikatima i kulturom lai da bi se proizvodila kultura smrti. Tako su nas nevjerodostojne elite vlasti i Srba i Hrvata osramotile pred vlastitim narodom i svijetom, pa je za nae zloine osnovan meunarodni sud. A m i se i dalje ne stidimo i ne kajemo te za katarzom i ne eznemo. Kao antifaista koji je prebrojavao rtve i gledao ih uivo, mislio sam da je to posljednji rat na ovome prostoru. Kao istraiva, susreo sam neke generacije na nekad zajednikom prostoru koje pamte i pet ratova po glavi stanovnika. To za nae osramoene uenjake, etno intelektualce i povjesniare nije bila nikakva pouka. Stvaralatvo najproduktivnijih generacija proglaeno je mrakom, kulturom lai, da bi ga se domogli kovai rata. Tako smo postali pljakaki narod. Spoznato sam da se ne mrze etniciteti koliko se vole njihova oteta dobra. Kao socijalni demograf znam da smo uli u rat s 800 tisua mjeovitih obitelji koje su izrodile preko 7 miliona potomaka i toliko srodnika po tazbini, a divljaki smo se pobili kao Tutsi i Huti. Rezultat toga je: nazadak, beae, zloin bez stida i kajanja, deindustrijalizacija, razaran je treeg stalea i razvojnih slubi, izgon mozgova i na kraju nedovreno izmirenje. O tome sam napisao tri knjige opisujui s ve finese rata, a da budem iskren, jo uvijek ne znam zato nam se to dogodilo na tako brutalan nain. A vidio sam mnoge zloine za horor roman: unakaene ljude, konclogore, unitavanje kulturnih dobara, muzeja i spomenika, atavistiku osvetu nacije. Kao arhivar opsluivao sam umjetnike koji su komemorirali antifaistima i sva su im djela za ivota unitena. To smatram civilizacijskom sramotom. Murti je obiljeio epo hu, a plakao je kao majka za djetetom kad sam mu pokazao sliku miniranog muzeja ZAVNOH-a. Nalog za miniranje dao je mobilizirani ravnatelj Zagrebake filharmonije. Baki me na samrti pitao: Koje sam to zloine poinio da ni postolja nisu potedjeli? Istraivao sam 1.500 ruralnih toponima tj. naselja, 300 hrvatskih sela koje su pobunjeni Srbi razorili i etniki oistili, i sva su obnovljena, i 1.200 srpskih naselja koje su hrvatske snage razorile ratom spaljena zemlja, a niti jedno nije obnovljeno, niti kao pilot p rojekt (npr. rodno selo Nikole Tesle). To je rezultat oivljenog ustako-etnikog sindroma skoro nakon pola stoljea. Istiem: sve nacionalne manjine u Hrvatskoj ratom 1991 1995. godine svedene su statistiki na 1/3, a srpski je korpus masakriran bioloki, ekonomski, sociokulturno s klasinim ruralocidom i kulturocidom. U ruralnim zonama uniteno je 37 tisua objekata i tamo danas ive povratnika razorena domainstva u selima koja to vie nisu jer nema odrivog povratka, nema infrastrukture, sredstava rada i institucija. Tamo vlada stihija kao najgori oblik

tiranije. Povratilo se neto vie od 50 tisua prognanih na prostore spaljena zemlja, a ve ih je 15 tisua umrlo, jer su se vratili, da cinian budem osamdesetogodinjaci u pratnji roditelja. Njihov sav drutveni ivot sveo se na leleke i sahrane. To antiljudsko stan je prisililo me kao empiriara da progovorim jezikom politike. Jer koalicija predstavnika Srba sa vladajuom stranom je troila ljudsko vrijeme u zalud i to onih osakaenih generacija koje nemaju to da ekaju.[2] Zbog oduzimanja stanarskog prava nitko se u gradove ne vraa, niti u gravitacione centre i tako su Srbi lieni obrazovane eli te. Zajednica u tom pogledu ima velike zadae i probleme koje treba razrijeiti. Oduzimanjem ovog prava, znanstvenom analizom utvrene su etiri povrede hrvatskih pravnih normi i tri meunarodne konvencije. Kad je ovo obrazloenje dostavljeno meunarodnom timu uz analizu stanar skog prava kao dijela socijalne politike, to je bilo dovoljno za povratak tog prava u BiH. Meutim, umom zakona i praumom bezakonja pravo na stan kao dio minulog rada za sve nije jednak, kao to se ni realnost etnikog ienja ne uvaava, nego se primjenjuju uzurpativne i oktroirane norme. Stoga molim svekoliko graanstvo neka prokau pobunjene u gradovima, tj. teroriste i snajperiste. Nema ih, niti ih je bilo. Tu su Srbi sami sebe nadvisili. Meutim, sam strateg etnikog ienja sebe je prokazao: Nee vie biti 12% Srba i 6% Jugoslavena, a 3% koliko e ih biti, nee remetiti ove prostore (Tuman). Koalicija je svojim bezobzirnim traenjem vremena na putu ostvarenja cilja od 3% Srba u Republici Hrvatskoj. Time je nasrnula na dio ivota jednog dijela nekadanjih Srba u Hrvatskoj. Prema tome Hristos se ovdje za Srbe nije i rodio, pa ne moe ni vaskrsnuti. Taj drski cinizam, nasrtaja na pretpostavke ivota, degradira koaliciju u odnosu na hrvats ke Srbe i graane. Zajednica Srba to mora prekinuti! Srbi su ovdje vie od 600 godina, a nisu registrirani sui generis, dakle, kao autohtona skupina, nego kao novodolazei Kinezi. To je cinina negacija i Srba i koalicijskih partnera kao antigraana. Srba je danas, poslije 1999. godine, dva i pol puta manje nego to i h je bilo. Njihova sva dobra, sav minuli rad predmet su svih moguih pekulacija i degradacija u praktinoj primjeni prava, naroito u provinciji. Zbog toga, dame i gospodo, Srbi nikada u svojoj povijesti nisu bili u gorem poloaju, jer su masakrom doivjeli kompletni dem ografski slom vei nego tokom Drugog svjetskog rata, jer su tada izabrali antifaistiku opciju, umanjili graansku stranu rata i sa hrvatskim antifaistima izvojevali pobjedu. Danas u Hrvatskoj ive dezintegrirano u razbijenim porodicama. Namjerno im se, neprimjenjivanj em Ustavnog zakona o manjinama, kre ustavne norme i ljudska prava, a koalicija traje kulturom lai da su Srbi zatieni po najviim standardima . A opozicija bezono uti. Drugim govornicima gospodo, ostavljam da vam iskau kako su Srbi (ne)zastupljeni u sudstvu, organima uprave, kulturi, zdravstvu i profesionalnim udruenjima. Moje spoznaje govore: Nikako! ive iskljueno. A to se tie suenja za ratne zloine Srbima, to cijeli svijet zna: vratio se turski vakat kadija tui, kadija sudi! Prostudirao sam brojne sluajeve i kod veine nisam naao obrazloenje koji su to konkretni zloini napravljeni. Nisam Zola, ali optuujem sudstvo sa zahtjevom da napravi kompletnu reviziju presuda Srbima. Jer je ideo logijom da Hrvat u obrambenom ratu ne moe napraviti zloin sudstvo onesposobljeno i gotovo usmjereno prema kolektivnoj krivnji Srba. Za mene rtva nema etniciteta, a drim se sintagme da je bolje stotine krivih propustiti nego jednog nevinog osuditi. Ne elei troiti vae dragocjeno vrijeme, kao odgovoran istraiva tvrdim: da je tadanji hrvatski reim planirao etniko ienje sofisticirano (svestrano i temeljito) jedinstveno u svijetu. Jer je napao toponomastiku, onomastiku, katastar, hotei Srbe izmaknuti iz hrvatske povijesti. O tom svjedoi ruralocid i kulturocid. Negacija Srba najbolje se ogleda u negaciji njihova antifaizma. Posebno brisanjem njihove antifaistike memor ije. Uvjeravam vas da se bez srpskog naroda u Hrvatskoj antifaizam u Hrvatskoj ne bi tako razvio niti odrao jer je bio njegova podloga ivotima, logistikom i organizacijom. Zbog toga hrvatski antifaizam smatram naim najveim zajednikim iskorakom i povijesnim prikljuenjem civil iziranom svijetu. A njegovu negaciju naim najveim porazom i civilizacijskim besramljem, jer to nitko u Evropi nije uinio. A sad u samo taksativno navesti to znai neprimjena Ustavnog zakona o manjinama. Nema proporcionalne zastupljenosti, ne pri mjenjuje se pozitivna diskriminacija, otima se dravljanstvo nekim lanovima porodice, nema odrivog povratka, nema povratka imovine, nema obeteenja rtava. Obnova se i povratak iznuuju, reducirani na krov nad glavom bez opreme, bez prateih objekata, bez sreds tava rada, bez institucija, bez infrastrukture. Pa nisu Srbi trogloditi! Neosjetljivost drave izrazita je po tome to nema naknade rtvama. Nema konvalidacije za minuli rad. Abolicija se provodi do apsurda antiljudski. Desetini tisua umirovljenika nije isplaena mirovi na od 1-10 godina, provodi se dravna eutanazija. A tek kako su mirovine prognanih unakaeno valorizirane! Desetina tisua pristiglih starosnih mirovina poljoprivrednika ne moe se ostvariti. Unakaena i neureena pravoslavna groblja su kranska sramota. Od tri srpska glasila, sva tri su u getu. A Prosvjeta kao najstarija i najznaajnija institucija Srba, dakle srbska matica tako je sufinancirana kao da se hoe rei da nema potrebe da postoji. Revitalizacija unitene pravoslavne crkve opstruira se nevraanjem imovine, nekretnina i dr. to se ini apsurdnim u usporedbi s katolikom crkvom. Slino je i sa tzv. Privrednikovom imovinom jer Srpska pravoslavna crkva i Privrednik dre vie od 2% srpske imovine i povratkom bi mogle pomoi obnovu drugih institucija. Recentna vlast u svim sferama, uz nelegitimne koalicijs ke partnere, jer za njih glasa jedva 5-8% glasakog tijela, neinjenjem i pasivnou prolongiraju izmirenje i rafinirano dokrajavaju etniko ienje Srba u RH. Srpski korpus se rapidno demografski smanjuje na tetu hrvatske drave, hrvatskog drutva i Srba posebno. Zadatak je Zajednice Srba da u borbi za reintegraciju u hrvatsko drutvo ovo stanje prekine. Dakle, da programski u interesu drave i drutva, na graanskim vrijednostima, pristupi reintegraciji. Poto je naa reintegracija jedan od uvjeta ulaska Hrvatske u EU, s naim programom moramo upoznati pregovaraki tim i svaku lanicu EU posebno. I Srbi su ljudi. Mi nemamo druge rezervne domovine i H rvatska ja naa domovina kao i svakog Hrvata, jer to povijesno potvruje naa memorija, znoj, krv i suze ugraeni u integritet ovog prostora. Zajedniki zasluujemo bolju elitnu vlast, a ne vercere vlastitog ivota na raun sudbine naroda. Srbija je do sada snosila, a i neki dijelovi BiH gdje su izbjegli Srbi iz Hrvatske, golemi izbjegliki teret. Njihova su dobr a uz to postala predmet razliitih pekulacija. Meutim, srpski korpus je razbijen i nigdje nije funkcionalno organiziran. Zajednica Srba u RH zapoinje inicijativom prave organizacije i graanske integracije. Zajednica e se suprotstaviti svim oblicima bespravl ja, nasilja, uzurpativnog prava i nasilne asimilacije. Legitimno je pravo rtava da sudjeluju u rjeavanju svih svojih problema kako ovdje tako i u izbjeglitvu. Meut im, uloga Zajednice Srba u RH je presudna jer mora tititi zaviajne vrijednosti, nekretnine, kulturne vrijednosti, ukljuujui i grobove prea. Dakle, sve to nas sudbinski povezuje. Ovaj trenutak izbora smatramo presudnim za prekid oportunizma, samovolje i netolerantne demokratinosti, stoga pozivamo na izlazak na izbore to masovnije. Treba glasati za one predstavnike koji istinski tite korist i interese i Srba i hrvatskog drutva. Glas za SDSS je glas za HDZ to su najvjerodostojniji koalicijski partneri svojim oportunizmom u praksi pokazali.

[1] Ovaj tekst predstavlja adaptirani sadraj uvodne rijei autora na Konvenciji Zajednice Srba Republike Hrvatske, odrane 10. X I 2007. u Zagrebu. [2] S. Livada, Etniko ienje ozakonjen zloin stoljea, izd. Euroknjiga, Zagreb 2006.

2. Pregled osnovnih problema srpskog etnikuma u Republici Hrvatskoj

Iz cjelokupne problematike srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj u sadanjem trenutku ovdje se izdvaja samo dio, od nosno samo oni problemi koje smatram najakutnijim i najznaajnijim na kojima se naa Zajednica mora angairati u narednom razdoblju.[1] 1. Odrivi povratak prognanih Srba osvrt na postojeu regulativu (prikaz i kritika) definicija odrivog povratka prema analogiji sa povratkom prognanih Hrvata bilans povratka sa stanjem krajem 2007. godine

Izvori: 1) popis stanovnitva 1991- 2001. po naseljima; 2) studija M. Mesia, raena za potrebe UNHCR -a i SDF-a; 3) anketa podrunica SDF-a, koju treba provesti kao posebno istraivanje za ovaj radni materijal; 4) ostali relevantni dokumenti Nain realizacije: formirati radnu grupu za pripremu materijala na ovu temu; na kraju dati prijedlog mjera koje Zajednica treba poduzeti 2. Povratak stanarskog prava saetak savjetovanja o ovom pitanju, odranog 21. 06. 2003. godine, posebno podnijetog saopenja Ankice Gorki (izvor: publikacija o navedenom savjetovanju) prikaz rjeenja povratka stanarskog prava prognanih Srba u BiH diskriminatorna rjeenja stanarskog prava u RH (oduzimanje stanarskog prava sudskim putem, oblici kompenzacije zbrinjavanja, statistiki pregled oduzetih stanarskih prava prognanih Srba po gradovima i gravitacionim sreditima, posljedice po srpski ko rpus u RH, ozakonjivanje oduzimanja stanarskog prava) Nain realizacije: za izradu strune analize i prijedloga mjera Zajednice, odrediti osobu koja dobro poznaje ovu problematiku (npr. Ankica Gorki iz SOF-a) 3. Izmjena Izbornog zakona u dijelu koji se odnosi na glasako pravo pripadnika manjinskih zajednica (pozitivna diskriminacija) osvrt na dosadanje aktivnosti na ovom problemu iskustva u drugim zemljama u primjeni ovog prava manjina prijedlog kako ovo pravo primijeniti u naim uvjetima s obrazloenjem Nain realizacije: odrediti poznavaoca pravnika ovog pitanja za pripremu materijala za sjednicu UO Zajednice 4. Suenja Srbima za ratne zloine uvodno prikazati regulativu uz kritiki osvrt pregled do sada odranih sudskih procesa (statistiki podaci, analiza presuda i njihovih obrazloenja), pregled pomilovanja i skraivanja izdravanja kazne, ostvarivanje sporazuma sa Republikom Srbijom o mjestu izdravanja kazne i suenjima nunost revizije odranih sudskih procesa i izvrnih pr esuda potreba javnog obznanjivanja osumnjienih osoba, posebno na Interpolovim potjernicama prijedlozi mjera Nain realizacije: povjeriti izradu materijala za sjednicu pravniku (odvjetniku) koji poznaje ovu problematiku 5. Zapoljavanje osvrt na regulativu (prikaz i kritika) zapoljavanje kao pretpostavka reintegracije prognanih Srba u RH praktina primjena Ustavnog zakona o proporcionalnoj zastupljenosti Srba u strukturi zaposlenih (statistiki podaci po opi nama, djelatnostima i drugo) stvaranje materijalnih pretpostavki u lokalnim zajednicama za odrivi razvoj i zapoljavanje (iniciranje izrade planova razvoja, iskoritavanja postojeih resursa, eventualno angairanje pretpristupnih fondova EU, davanje koncesija, stimulacija kadrova u podrujima od posebne dravne skrbi, standardizacija infrastrukture i institucija i drugo), Nain realizacije: radna grupa za analizu faktikog stanja na ovom podruju i prijedloga mjera koje drutvo mora poduzimati 6. Konvalidacija kako su regulirana prava na konvalidaciju dokumenata stanovnika bive paradrave Krajina postojei problemi na podruju konvalidacije (taksativna analiza po segmentima vrstama konvalidacije: dravljanstvo, radni sta, izjednaavanje prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja; isplate zaostalih mirovina i ostvarivanje mirovinskih prava pristiglih poljoprivrednika) Nain realizacije: radna grupa ili osoba poznavalac regulative i prakse 7. Obeteenja rtava rata spisak poginulih i nestalih traganje za njima prikaz regulative uz kritiki osvrt taksativna analiza po kategorijama obeteenja: poginuli, nestali, invalidi, oboljeli i drugo materijalna obeteenja (kue, pratei objekti, oprema, sredstva rada, zemlja, vonjaci, ume i drugo) osvrt na dosadanju praksu prijedlozi i mjere Nain realizacije: radna grupa za izradu materijala, s podgrupama ili pojedincima za pojedine segmente

8. Obnova spomenike batine i institucija prikaz stanja po zavretku rata prema kategorijama spomenike batine i i nstitucija (infrastukturni objekti, spomenici i kulturna dobra, groblja i drugo) prijedlozi i mjere Nain realizacije: radna grupa (izvori: anketa podrunica SDF-a i SKD Prosvjeta"; sekundarni izvori i statistika) 9. Vraanje toponima dati pregled toponima iji su nazivi promijenjeni po zavretku rata (izvor: Narodne novine RH) prikaz zakonske procedure za povrat starog naziva toponima prijedlozi buduih akcija na ovom podruju s posebnim osvrtom na karakter obrazloenja zahtjeva za povrat imen a Nain realizacije: odrediti osobu pravnika za pripremu materijala 10. Unapreenje organiziranosti Zajednice Srba a) u RH b) u izbjeglitvu sadanje stanje sa kritikim osvrtom posebno u pogledu funkcionalnosti i usklaenosti sa potrebama povratka i integracije u drutvo posebno i znaajno pitanje je stanje organiziranosti srpskih izbjeglica u Srbiji i BiH, ije stanje nama nije u potpunosti poznato. Stoga bi bilo nuno, prije razmatranja ovog pitanja, ostvariti detaljan uvid u sadanje stanje, to je mogue putem direktne posjete i razgovora predstavnika nae Zajednice s odgovarajuim predstavnicima prognanih Srba iz RH u Srbiji i BiH. U tom smislu Zajednica treba formirati delegaciju za posjetu Srbiji i BiH, sa razraenim tezama za te razgovore. Teze bi se prezentirale na sastanku Zajednice, prije odlaska delegacije u posjetu. 11. Obnova crkvenih objekata i povrat imovine Srpske pravoslavne crkve pregled poruenih i oteenih objekata sa procjenom tete (statistiki pregledi po eparhijama) prijedlozi obnove s financijskim trokovima i rokovima (po eparhijama) osvrt i uvid u regulativu o povratku crkvene imovine pregled crkvene imovine za koju postoje realne pretpostavke za povrat ili pravinu nadoknadu prijedlozi mjera Nain realizacije: izradu odgovarajueg materijala za sjednicu Zajednice povjeriti crkvenim optinama odnosno episkopatu Metodoloka napomena: O gornjim problemima pripremiti odgovarajui materijal za svaku sjednicu Zajednice na osnovu pripremljenih teza nacrt sadraja, sa prijedlozima odgovarajuih mjera koje treba poduzeti. Odrediti lanove odbora zaduene za pojedine toke programa.

[1] Ovaj tekst predstavlja sadraj Programa rada Zajednice Srba Republike Hrvatske za 2007. g. koji je izradio autor kao njen pre dsjednik.

3. Problemi obeteenja prognanih i izbjeglih Srba iz Hrvatske

Prognani i izbjeglice su nova trajna socijalna kategorija naih nekadanjih zajednikih prostora.[1] Oni su popratna pojava iza svakog rata. Meutim, oni su, poslije poginulih i nestalih te fiziki osakaenih (ranjenih logoraa i oboljelih), najvee rtve rata. Njihova pojava predstavlja za zemlje sukoba, ali i za zemlje prijema, brojne i sloene socijalne, ekonomske, pravne, kulturne, politike i druge probleme. Meu ostalim, izvor su stalnih nestabilnosti pa i povod novih latentnih sukoba. U novije vrijeme iz ovih obespravljenih i obeskuenih grupacija dokinutog zaviaja regrutiraju se teroristi, osvetnici i brojni drugi sociopatoloki fenomeni nestabilnosti drutva. Jer, od nekad normalnih graana, koji su sada reducirani i zakinuti u svemu, bijeda i oaj s lakoom regrutuje kompletno i moralno propadanje. Naime, beznae, oaj i nevolje, u koje su ljudi bez vlastite krivnje dovedeni, olako lome prirodu i karaktere najsnanijih. Zbog toga je civilizirani svijet iao u pravcu solidarnosti s ovim rtvama kodificirajui konvencijama njihov status i prava. S jedne strane osiguravajui tzv. apatridne pasoe, a s druge strane opu solidarnost i pomo da pojedinci i porodice bez svoje krivnje u potpunosti ne propadaju. No pored toga, dobar dio porodica nakon izvjesnog vremena zbog egzistencijalnih problema stanovanja, zapoljavanja, socijalne sigurnosti, lijeenja, kolovanja itd., ubrzano s e raspadaju. Da bi se taj proces umanjio vri se pritisak na ubrzani povratak ili koliko-toliko pravino obeteenje rtava. Koliki je ovo golem problem posluit u se jednom ilustracijom: Poslije 2. svjetskog rata u preko 150 ratnih sukoba izginulo je 35 miliona ljudi ije su posljedice stvorile blizu 30 miliona izbjeglih i prognanih. U doba kulminacije naeg sukoba, mi smo proizveli u toj masi oko 4,5 miliona izgnanih i prognanih. Samo iz BiH bilo je prognano preko 2,200.000 to e rei vie od polovine sveukupnog stanovnitva BiH. Ta injenica demantira domovinski, otadbinski ili tzv. oslobodilaki rat. Rije je o klasinom graanskom ratu u kojem je bilo ugraeno ienje sa klasinim etnobanditizmom i to pod eufemizmom "humano preseljenje". Pri tome se nije prezalo ni od brojnih oblika genocidnih radnji kojima su prisiljavali, pod tiranijom jaeg, da se spaava goli ivot. Iza toga je slijedila pljaka, destrukcija i zaposjedanje tuih do bara i postepenim oktroiranjem i uzurpativnim pravom, kao praksom, spontano organizirane i ozakonjene pljake. Kako rtve ovih procesa nisu uzrok rata, to po meunarodnim normama a i temeljnim zakonima novonastalih drava, nisu krive za svoj poloaj, dakle po prirodi svoga poloaja ne bi smjele snositi posljedice. Naroito u domeni privatne imovine, ljudskih prava i kodificiranih obligacija civiliziranog svijeta. Kako u ovoj domeni nema pojave koja konvencijski nije pokrivena, kao i obligacija zajednica izgona ali i prijema, na tome se mora inzistirati. Naalost, nikada, podvlaim, nikada, repatrijacija i restitucija nije doslovna i kompletna. Ne samo zato to nije mogua, nego u pravilu, ciljevi svakog rata su pljaka i potpuna repatrijacija i restitucija ne bi se isplatila. Zbog toga nema dobre volje kod onih koji se smatraju pobjednici, naroito ako plijen dijele sa zatitnicima. Zbog toga je nastala uvena sintagma: "Jao pobijeenima!" Stoga se repatrijacijom i restitucijom "trguje, ucjenjuje i iznuuje".

Kako vidite, svaki rat je po svojoj prirodi pljakaki. A na kao graanski, klasini, bratoubilaki, etnikim ienjem kao matricom, doslovno nas je porazio i unazadio (preraspodjelom utjecaja i moi, podjelom plijena, deindustrijalizacijom, izgonom mozgova i subkolonijalnim poloajem). No kako su nae elite vlasti opredijeljene za tzv. evroatlantske integracije, to je svaki naao po kojeg svojeg kukinog sina i pored nae posebne odgovornosti, ni meunarodna organizacija nije nevina. Stoga je normalno da rtve tee kod ificiranim normama dunosti i obaveza drutvenih institucija ivota. To je za nae sredine od posebnog znaaja, jer, kaos oktroiranih uzurpativnih normi onemoguava bar egzistencijalno obeteenje rtava. Tu prije svega mislimo na pravo na stan, vlastitu imovinu, pravnu sigurno st, pravo na rad, kolovanje, obrazovanje, lijeenje i socijalnu sigurnost. Kako je svaka izbjegla i prognana rtva na svoj nain specifino zakinuta, s obzirom na mjesto, vrijeme i vrijednosti gubitka, to bez njezinog uea nije mogue obeteenje. Na prvom mjestu istiemo tz v. ruralnu populaciju, jer su njezini problemi sloeniji i vieslojni. 3.1. Obeteenje seljaka Iskustvene spoznaje govore da "nitko ne umije od tako malo da preivljava kao seljak". Meutim, prognani i izbjegli seljaci g ubitkom zaviaja izgubili su sve. S obzirom na ozakonjene norme i konvencije, oni moraju biti tako organizirani da mogu uestvovati u svojim potraivanjima. Jer su izvorni svjedoci to su imali i to su izgubili. Na je dug da im organizirano pruimo u zajednicama prijema, autentina potraivanja prema zajednicama izgona. Podvlaim, Srbi ne smiju ostati zakinuti kao Turci i Folksdojeri poslije 2. svjetskog rata. Jer, npr. prognani Talijani (esuli) ulaskom u Evropu, od Slovenije su naplatili svoja potraivanja, a od Hrvatske to oekuju. I to nakon 60 i vie godina! Potraivanja obeteenja iz ruralnih zona su vieslojna. Na prvom mjestu su osobni gubici za poginule, nestale, umrle, logorae, ranjene, oboljele lanove porodice. Zatim slijede obeteenja za kue i stanove prema gabaritima, ambare, skladita te njihovu opremu. Iza toga su gospodarski objekti po gabaritima (tale, sjenici, skladita, silosi, zanatske radnje i njihova oprema). Posebni stav ak su sredstva rada: traktori s prikljucima, vralice, krunjai, krupare, pile i eventualno osobni automobili ili prikolice, odnosno kamioni. Zatim slijede eventualne penzije iz poljoprivrednih osiguranja, tedni ulozi, zlatnina te druge vrijednosti. Nisu bez znaaja i zajednika ulaganja u seoske institucije: kole, ambulante, vodovodi, elektrifikacija, groblja i spomeniki objekti. Od posebnog znaaja je stoni fond po vrstama: goveda, ovce, konji, koze, magarad, konice pela i pernata ivad. Zatim slije de vonjaci prema vrstama stabala, vinogradi, uniteni gajevi, ume i uzurpirano zemljite. Ovi varijeteti kasnije se putem meunarodnih komisija uprosjeuju pri poravnanju pojedinaca. Svi pamtimo dreku oko lipicanera , a utimo oko nekoliko hiljada ljudskih rtava, 24.000 stambenih objekata, 13.000 gospodarskih, desetine institucija, svih sredstava rada i cjelokupnog stonog fonda, a da ne spominjemo opremu domainstva i gospodarstva. Civilizirani svijet je na naoj strani za obeteenje rtava. Nae je da samo to pokrenemo i organizirano sprovodimo. U urbanim sredinama i gravitacionim sreditima obeteenja su jednostavnija jer se odnose na stan, kuu, stanarsko pravo i njihovu opremu. Tu su standardi manje-vie poznati ali ih treba, takoer, na nivou pojedinca izraziti. Tu su problemi penzija, tednih uloga, oprema stanovanja, to ukljuuje slike, biblioteke i neke umjetnike vrijednosti, koje su izraz i domet pojedinaca. Posebni je problem gubitak r adnog mjesta i neostvarena prava iz socijalnih primanja. Naravno i ovdje ima sluajeva poginulih, umrlih, nestalih, logoraa, ranje nih i oboljelih. Poto ovo nisu, u pravilu tzv. kolateralne tete, nego posljedica namjernih obrauna s osnove etnikog ienja, to e predst avljati brojne pravno-politike i socijalne probleme, ali rtve imaju pravo da s osobnim iskazima, preko za to nadlenih organa, na to dokazano inzistiraju. Na kraju napominjemo da je ovo samo idejna skica, a izvedbena potraivanja bila bi interdisciplinarnom anketom i upitnicima posebno specificirana i pojednostavljena radi obrade pojedinanih sluajeva. Ovome mora biti podreena tzv. ciljana organiziranost, najue povezana sa rtvama i institucijama organizacija o brizi i ivotu rtava.

[1] Ovaj tekst predstavlja sadraj Aneksa uz Program rada Zajednice Srba Republike Hrvatske, koji je izradio autor kao njen preds jednik.

4. Problem oduzetog stanarskog prava izbjeglih Srba iz Republike Hrvatske

Uskoro e Republika Hrvatska postati punopravna lanica EU, emu se istinski radujemo.[1] Srbi za to imaju posebnog razloga, jer e prestati primjena uzurpativnog prava nedovrene drave i prema njima i prema njihovoj imovini. Vama je poznato da je pitanje repatrijacije i restitucije dobara prognanih Srba iz Republike Hrvatske jedan od uvjeta ulaska u Uniju. Taj uvjet do sada nije ni priblino ispunjen u zadovoljavajuem obimu o emu elimo obavijestiti svaku lanicu Vijea Evrope, posebno novoprimljene. Repatrijacija je skoro zaustavljena. Vama ovom prilikom elimo skrenuti panju samo na problem oduzetog stanarskog prava. Ovo je pravo konzumirano za sve vlasnike osim prognanih Srba to je klasini primjer diskriminacije. Stanarsko pravo je svojinsko pravo kupljeno ozakonjenim pravilima soci jalne politike iz normiranog doprinosa sveope solidarnosti. Vama je, takoer, poznato da u gradovima nije bilo pobune Srba, nego izmiljeni snajperisti i peta kolona, teroristi, kako bi se provodilo bezakonje, zastraivanja, iznuivanja, upadanje u srpske stanove i provoenje tzv. deloacija. Kako je kua, dom i stan jedna od najznaajnijih pretpostavki ivljenja i kako njihova kvaliteta odreuje standard ivljenja i kvalitetu ivota, to su stanovi i kue bili u ratu od posebnog interesa u razaranju i prisvajanju, kao i u etnikom ienju. U prirodi rata na naim prostorima, etnikim ienjem stvarali su se razni sofisticirani oblici etnikog ienja kako u paradravnim tvorevinama tako i regularnim dravama. Sutina je u tome da se nisu mrzili toliko etniciteti, koliko se vole njihova oteta d obra. To je sintagmu dome, slatki moj dome, pretvorilo u drugu sintagmu: tue-slae!. To to su inili paradravni instituti za svaku je osudu, ali oni nisu regularni i priznati, a to to su inile regularne drave, kanjivo je, jer je odredbama meunarodnih konvencija i domicilnim zakonskim normama svojina zatiena. Tumanove tvrdnje da su etniciteti krivo rasporeeni, da je genocid korisna stvar za popravljanje povijesti, da su Srbi remetilaki faktor, doveli su do niza kobnih posljedica. U Hrvatskoj je, koliko znam, na djelu najie etniko ienje koje je obuhvatilo ie nje povijesti, kulture, znanosti, ali i gruntovnica; ienje na razini toponomastike i onomastike imalo je za posljedicu razaranje 24.752 stambenih i 12.341 gospodarskih objekata, sa svim infrastrukturnim sadrajima u ruralnim zonama. Istovremeno u urba nim sredinama prognano je 124.000 Srba (prema Popisu stanovnitva 2001.). Poto su Srbi autohtona viestoljetna etnika grupa, to su se izjednaili u svim demografskim stopama sa Hrvatima; tako su u gradovima bila, po pravilu, etverolana domainstva Srba. Oduzimanje stanarskog prava graanima Hrvatske srpske nacionalnosti vreno je na osnovu diskriminirajuih zakonskih odredaba i procesnih radnji temeljenih na kriterijima etnike pripadnosti, ime su povreena sljedea njihova prava: 1. 2. 3. 4. Ustavna prava o jednakosti svih graana pred zakonom, kao i meunarodni standardi o ljudskim pravima; Pravo na mirno uivanje doma, zatieno Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama; Uskraeno pravo iz lanka 61. i lanka 62. Ustava RH o naroitoj zatiti obitel ji; Oduzeta prava na sudjelovanje u procesu privatizacije stambenog fonda s posljedicom nastanka imovinske tete izraene u visin i trine vrijednosti stana na kojem je postojalo stanarsko pravo;

Pravo na obeteenje pretrpljene materijalne i nematerijalne tete gubitkom pokretne imovine, ukljuujui osobne i obiteljske vrijednosti materijalnog (oprema), duhovnog i emocionalnog karaktera. Ovo bespravlje i beae bilo je popraeno dramatinim i traginim posljedicama: nekanjenim ubojstvima, torturama, premlaivanjima, nenadanim upadanjem u stanove, miniranjem objekata i brojnim drugim brutalitetima. Samo u Splitu deloirano je oko 10.000 vlasnika stanarskog prava. U Zadru je dolo do tzv. kristalne noi 300 miniranih obj ekata Srba, u Sisku tijela ubijenih nisu se ni ohladila, a stanovi su bili zaposjednuti. Slino je i u Osijeku, da ne navodimo druga mjesta. Hrvatska je legislativa umom zakona i praumom bezakonja, (eks lex), krei meunarodne konvencije, svoja ustavna naela i organske zakone, brojnim prenovelacijama vezanim uz stanarsko pravo, nezakonito ozakonjivala pljaku imovine. Meutim, ova pljaka imala je, meu ostalim, strateki cilj da se Srbi, oduzimanjem stanarskog prava, lie obrazovane urbane elite. Kada je ve bilo u pitanju po vratak stanarskog prava Srbima, onda se poelo baratati sa enormnim trokovima u milijardama kuna, to bi onda destabiliziralo dravu. Imajte u vidu da nema te drave, regularne i moderne, koja je iznad jednog jedinog nevinog ivota i materijalnog prava pojedinca. A ovdje je rije o masi destabiliziranih porodica i pojedinaca, ija je imovina permanentno ugroavana nekanjenom pljakom. Oni su nevini i godinama neobeteeni. Ovaj je problem jednim aktom, u 98% sluajeva, rijeen u Bosni i Hercegovini arbitranim odlukama meunarodnih faktora. Prethodni reim (SFRJ), kao centralizirana ureena drava imala je jedinstvenu politiku stanarskog prava jednaku u svim prostorima. Po emu bi se onda Hrvatska trebala razlikovati? U meudiplomatskom sporazumu (priznanja) izmeu bivih republika Jugoslavije, kasnije slijednice Republike Srbije, izriito je naglaen povratak stanarskog prava Srbima. U sporazumu o sukcesijji ovaj akutni problem ponovo je potvren kao zakonska obligacija Republike Hrvatske. Napravljeni su brojni pravno-proceduralni pokuaji povratka stanarskog prava ali neuspjeno, osim jednog sluaja u Sisku kojim je dokazano da je stanarsko pravo imovina vlasniko pravo. To bi trebao biti pravni presedan za sve ostale nerijeene sluajeve. Potovana gospoo Predsjednice, od Vas se ne trai samarianstvo ili samoosvjeenje, nego civilizirano zastupanje ozakonjenih meunarodnih konvencija i domicilnih normi ukljuujui Ustav, organske zakone i sve druge izvedene novelirane norme. Napominjemo da se ne moe moderna drava konstituirati na nekanjenom zloinu. Budui da se nitko u gradove ne vraa, to je, ponavljamo, ne samo teta za rtve, nego isto tako za hrvatsko drutvo. Istovremeno to je pretea osnova za sveukupne odnose u ovim prostorima. Neete, valjda, dozvoliti da dignete toliko dravu iznad drutva, negacijom imovine, njenih graana samo zato to su drugog etnikog porijekla. Neoprostiva je teta to ste odutjeli Kerumovu izjavu da Srbi ovdje nemaju to da trae. Gospoo Predsjednice, Srbi dre oko 1/3 katastra u RH. Nikakva reambulacija katastra na tetu Srba ne moe proi bez osobnog odobrenja i oteenja vlasnika. To mora vaiti i za stanove. Prola su vremena, ako hoemo u Evropu, da su neki Srbi umirali u atorima U NHCR-a ispred svojih domova. Drastian je primjer onog povratnika koji nije mogao useliti u svoju kuu, pa je podigao sklonite na svojoj trenji ispred kue iji je primjer obiao svijet. Ili, pak, onog koji nije mogao ui u svoj posjed nego ga je zavjetao Predsjedniku SAD -a (Buschu). Ili, najzad, onog sluaja u kojem je useljeni sveenik urbi et orbi prijetio da e prije Srbina ubiti, nego mu kuu vratiti, b ez javne osude. Podvlaimo Srbi nisu socijalni sluaj, da ih se vaim odlukama koalicijskih partnera zbrinjava, osim kad ih se etnikim ienjem, nasiljem rata, uz sve brutalitete, u ime drave, nacije i vjere lii svega nekanjeno, i poslije toga javno, takoer, nekanjeno, s tr gova, javnih skupova i preko medija javno uzvikuje Ubij, ubij Srbina!. Avaj drava i moral . Dakle, da ponovimo, ako hoemo u Evropu, ne moe se glasanjem, preglasavanjem, koalicijskim ujdurmama manipulirati sa svojino m tolikog broja ljudi. Od Justinijanovog doba, civilizirane zajednice svojinu tite i proglaavaju je neprikosnovenom svetinjom. Valjda to vai i za Srbe u RH. To je osnovni sadraj ija teina nas prisiljava da sa njim u irim detaljima upoznamo Vijee Evrope i svaku lanicu posebno.

5.

[1] Ovaj tekst predstavlja adaptirani sadraj pisma koji je autor, kao predsjednik Zajednice Srba Republike Hrvatske, uputio g i Jadranki Kosor, predsjednici Vlade Republike Hrvatske dne 3. 10. 2010.

5. Protuustavne i nezakonite promjene Izbornog zakona Republike Hrvatske

Budui da je u Saboru ozakonjen klijentelistiki apsurd koji se dogodio prilikom usvajanja izmjena Izbornog zakona, stavljanjem politike kombinatorike (zapravo politike korupcije) ispred interesa ljudi, drave i drutva, to primorava Zajednicu Srba u Republici Hrvatskoj da se obrati hrvatskoj javnosti[1] Otvorenim pismom, jer se moramo suprotstaviti tendenciji da se silom zakona razara demokratizacija drutva. U Hrvatskom saboru upravo su usvojene promjene Izbornog zakona prema kojima e se na iduim izborima birati zastupnici srpske manjinske zajednice. U demokratskom drutvu se pretpostavlja da takva vrsta promjena mora imati za cilj irenje prostora novi m demokratskim iskoracima, zasnovanim na jaanju ustavnosti i zakonitosti. U raspravi koja je u Saboru voena opozicijske stranke i njeni predstavnici su ozbiljno upozoravali da su predloene promjene dogovorene izmeu HDZ i SDSS protuustavne i nezakonite te da takva rjeenja naruavaju temeljne demokratske postavke viestranaja i stavljaju jednu politiku stranku /SDSS/ iz samo njima poznatih razloga u privilegirani poloaj. Prva stvar koja se moe i mora istai, nakon usvajanja ovih promjena, je da one niti imaju ikakve veze sa nacionalnom grupaci jom kojoj su navodno namijenjene, niti na bilo koji nain osiguravaju vie demokratskih prava za tu nacionalnu zajednicu. Ove promjene zapravo su po svojoj sutini antiustavne jer osporavaju srpskoj nacionalnoj zajednici pozitivnu diskriminaciju koju su dobile sve druge man jinske zajednice. Tu dolazimo do kljunog pitanja, zato je to tako napravljeno? Pa, samo zbog toga da bi se SDSS -u garantiralo da bude jednakiji od drugih, odnosno zagarantiralo da unaprijed ima osigurano pravo da predstavlja Srbe u Saboru od sada pa dovijeka. Netko bi morao odgovoriti i na pitanje, da li je to potrebno i korisno Srbima u Hrvatskoj, Hrvatskoj dravi i drutvu, ili je to samo potrebno i vrlo korisno liderima SDSS -a i njihovoj klijenteli. Drugo pitanje, na kojem se oigledno pokazuje protuustavnost ovoga zakonskog rjeenja je to da sve politike stranke na izborima ostvaruju, odnosno dobijaju onoliko mjesta u Saboru koliko osvoje po proporcionalnom sistemu, a samo SDSS po veinskom. Tree pitanje, ne uvodi li se ovim zakonskim rjeenjem institut, odnosno pravo doivotnog zastupanja odreene nacionalne zajednice preko jedne stranke i jednoga ovjeka iz iste stranke ? I na kraju, moramo uputiti apel svim ljudima i politikim strankama zainteresiranim i voljnim da brane ustavnost i zakonitost da dignu svoj glas protiv ove grube klijentelistike manipulacije koja naruava temeljne ustavne norme i jednakost pred zakonom.

[1] Ovaj tekst predstavlja sadraj otvorenog pisma hrvatskoj javnosti, koji je uputio autor, kao predsjednik Zajednice Srba Repub like Hrvatske 21. XII 2010. g.

6. Zadravanje i zatita naslijea prognanih Srba

Kako vidite, obraam vam se u duhu zamiljene teme o kojoj elite raspravljati.[1] Kad kaem zemljaci, to znai da smo susjedi preko povezanosti za zemlju u naem zaviaju. Mi pripadnici ove planete zovemo se Zemljani. Pojam zemlje ima ontoloko znaenje, za ovjekovu vrstu od presudnog znaaja. Bila je ak jedna epoha koja je preko posjeda (feud) nazvana feudalizam. Dakle, feudalizam je izveden iz prava posjeda pareta Zemljine k ugle. Posjedovati pare Zemljine kugle, kau, biblijska je elja. Kad bih imao novaca, kupio bih zemlje, pie u Starom zavjetu. Zemljin a renta, svi kau, najunosnija je kroz povijest. Nigdje kamata ne raste tako brzo kao u renti zemljita, napose, urbanog zemljita. Kad pogledate cijenu kvadratnog metra u Beu, Londonu ili grobljanskog zemljita u Vatikanskoj dravi, dobivate predstavu da su cijene astr onomske. Uostalom, jedan objekat u Dubrovniku, prodan je po 15.000 po kvadratnom metru. Morate imati u vidu da krani, kad sahranjuju mrtvog, izgovaraju: Zemlja si, i zemlja e biti. Posjedovanje dijela Zemljine kugle naziva se vlasnika cjelina, ili 1/1. Drugim rijeima, mi ga katastarski zovemo katastarska estica. Kod nas je zemlja najvie isparcelirana u svjetskim razmjerima. Imali smo, u Jugoslaviji, oko 48,000.000 katastarskih estica. Meutim, svojina katastarske estice povijesno je zatiena svojina od takozvanih Julijanskih zakona 7. na 8.st. Ona se smatra zatienom svet injom jer morate pamtiti, sve to imamo je na zemlji, pod zemljom ili u zemlji, posebno ivotni resursi, a da ne govorimo o industrijskim. Ta zatienost prisiljava Amerikance da kore idove da ne smiju graditi naselja na Palestinskoj zemlji, iako su oni prognani prije 60 godina. Naravno, jer to zahtijeva Meunarodna konvencija o repatrijaciji i restituciji. To se odnosi na vas, zatieni ste domaim zakonodavni m normama i meunarodnom konvencijom. Kad netko nekom kae da je gejak, on ne govori nita drugo, nego da je zemljanin, jer g ea znai zemlja, mada se to uzima u podrugljivom smislu. Svi mi, kao generacije, poivamo na ramenima prethodnih generacija, i nasljeujemo sve njihove vrednote. Zemlju koristimo ak posuenu od narednih generacija, i ne smijemo ju devastirati i unitavati da bi se dovelo u pitanje sudbina ljudskog roda, jer ljudi je sve vie, a hrane sve manje. Ljudskim djelovanjem, mijenja se klima, iri se pustinja. Istovremeno, smanjuje se umski pokrov, i mijenja se vodni reim. ovjek sam sebi kao da hoe da doe glave. Svojina je pareta Zemljine kugle, kao vjenog dobra, trajna kategorija. U povijesti postoje 3 naina stvaranja ove svojine: 1 . pruski, 2. ameriki i 3. junoslavenski. Ne elim vas zamarati o ovoj problematici, ali u posebno naglasiti da osvajanje zemljita junoslavenskih naroda ima sve tzv. antropogene karakteristike. Ono postaje svojina krenjem, zatitom, drenaama i melioracijama kroz genera cije, dakle golemim generacijskim naporima. Zemljite u Krajini ima jo jedan gorki okus, poznat u sintagmi Krajina krvava haljina, s krvlju ruak, s krvlju veera, svak krvave vae zalogaje. Jer nije bilo dovoljno iskriti i prisvojiti, tj. humanizirati zemljite, nego ga se moralo obraniti od dva nasrta ja: turskih navala, a kasnije feudalnih. Dakle, ta se zemljita zovu doslovno krvlju zalivena. Kasnije su nai prei argatovali svuda po svijetu, u Americi, Belgiji, Njemakoj, Kanadi pa ak i Australiji, da bi zaokruiv ali svoje posjede. Nae su majke donosile u miraz tzv. priju, vadei je iz svoje porodice da bi zaokruile novi posjed udajom. Taj se oblik svojine, prilikom rastave, vraao vlasnici. To govori da je vlasnitvo neprikosnovena vrijednost. Prija bijae kao ivot, svojinski povezana sa ljudskim biem. Morate znati da je svaki rat sam po sebi zloin, jer ne napada samo ovjeka, nego i njegovo vlasnitvo, zemlju, nadgradnju i sve druge vrijednosti. Ovaj na graanski, dogovoreni, neobjavljeni rat, bio je rat za pljaku, preraspodjelu moi ali i prostora. Zbog toga je bio rat spaljene zemlje da bi se mogli oguni korumpirati i nadoknaivati. Kad je zavrena Oluja, Hrvatska je skoro podravila sve srpske vrijednosti. Morali smo interpolacijom pred Vijeem sigurnos ti derogirati taj apsurd, svim zakonima ovdanjih prostora i meunarodnih konvencija. Ali se ipak bio ustoliio slogan: Uzmite, sve je hrvatsko (Radi). Tako je glavni integrator koloniziranih Hrvata iz Bosne uv jeravao koloniste. A kolonisti su pisali: Odabrao sam ti 3 kue, pa biraj. to nema u prvoj, uzmi iz druge i tree, pa e imati bolji dom nego to je bio vlastiti. Ta zabluda unijela je brojne nevolje i umiljaje tue je slae, da je time i novo vlasnitvo. U svakom sluaju, Srbi su strano opljakani i bili podvrgnuti ruralocidu i kulturocidu, jer je uniteno 24.000 stambenih, i 13.000 gospodarskih objekata, sa svom infrastrukturom, a u gradovima od protjeranih 124.000 Srba i otetih stanova pripadnicima JNA, oteto je oko 60.000 objekata. Kako nema povratka stanarskog prava, a sa stanom je otet i sav sadraj, Srbi su ostali bez e lite u urbanim sredinama, i bez elementarnih pretpostavki za ivot (stanova sa imovinom). Kad je Hrvatska potegnula za Zakonom o opinskom zemljitu, digli smo dreku jer opinsko zemljite, ili tzv. gmajine dijeli s e na idealni dio svakoga seljaka. Ta, takozvana alikvotna svojina, karakteristina je za nae selo, jer tu je postignut ideal najvee samouprave. Tamo su bila naa baila, toila, pojila, mlinovi i nerijetko groblja. Na grobljima su se, na sprovodima, mirili ak i najzavaeniji, a ml inovi su bili egzistencijalna osnova za kruh na svagdanji. Izgradnja progona, odravanja panjaka, mlinova i groblja, objedinjavalo je duh seljatva kao drutvene grupe, stalea, i inilo ga neunitivom drutvenom cjelinom. Zato se nije smjelo propustit da se Zakonom o opinskom zemljitu ove povrine podravi. Zakon o poljoprivrednom zemljitu uspjeli smo upravo osporiti zahvaljujui Meunarodnoj konvenciji o repatrijaciji i restituc iji prognanih. No pored toga, moram upozoriti da u Hrvatskoj uzurpativno pravo nad srpskom imovinom jednim dijelom se primjenjivalo kao pozitivno pravo, i tu su napravljene goleme tete npr. preoravanjem i unitavanjem vonjaka i zasaivanjem drugih kultura, graenjem ob jekata i sl. ak nisu bila zatiena ni neka pravoslavna groblja od urbanih nasrtaja. Srbi su izgubili i dobar dio zemljita podravljenjem PIK-ova drutvenog vlasnitva, jer jedan dio zemljita ovih PIK-ova nastao je uzurpacijama irenja drutvenog sektora, komasacijama i drugim oblicima vanpravnih normi. Time je najvie pogoena Srpska pravoslavna crkva, kojoj je gotovo sva zemljina povrina nacionalizirana, a Srpska pravoslavna crkva drala je 2% gotovo najboljih zemljita srpskog katastra. Dok katolikoj crkvi vraaju i feudalne posjede, ovdje zemljine posjede, kao vlasnitvo Srpske pravoslavne crkve, nisu jednako tretirani. Prema tome, pljakom srpske posjedne imovine drava je stratekim aktima, gdje god je mogla, podravila. Moram vam skrenuti panju da mi u svojinskom koritenju i vlasnikom odnosu imamo vie modaliteta. Jedni zemlju posjeduju i obrauju, drugi zemlju koriste u obliku najma ili napolice. Na to daju novanu ili naturalnu rentu. Tree, neke povrine vlasnici ne ko riste, nego ih ostavljaju na ugar da se odmore. etvrto, kako procesi struktura sela se mijenjaju, to se povrine neiskoritenog zemljita sve vie poveavaju npr. procesima deagrarizacije i starenjem seoskog stanovnitva, rairio se tzv. socijalni ugar. Golema masa selj aka nije bila u stanju da ni jedan metar kvadratni obrauje. Bili smo prisiljeni da uvedemo i poljoprivredno penziono osiguranje, i to smo uinili 80-ih godina, kao posljednji u Evropi. Sve ovo izneseno valja da svaki od vas bar djelomino zna, kako bi svoje neprikosnoveno pravo na vlasniki dio titio svim za konskim osnovama. Da bi to mogao zatititi, ako nema vlasniki list, prvo, mora doi do njega legalnim putem preko nadlene opine. Svaki po jedinac to moe osobno podii ili vie njih preko opunomoenog advokata, ako mu dade punomo. Drugo, mora paziti kad vadi izvadak i z katastarske mape, da su sve katastarske estice unesene. Vama je poznato da svaka estica ima broj i ime. Tree, izvatku se obino prila e nacrtna mapa gdje se vide susjedne granice kota, pa i pristupnih puteva k parcelama. Ako je to u izvatku sve zakonski pokriveno, taj vlasniki list vam je najvea zatitna osnova vaeg posjeda koji vam nitko nikada niim ne moe osporiti bez vae vlastite privole.

Morate imati u vidu da vae vlasnitvo u zaviaju ima neprocjenjivu vrijednost pored materijalne, jer ono je povezano s vaim poecima ivota, sjeanja, uspomena, sjeanje na roake, susjede, kumove i najzad, sjeanje na groblja generacija vaih prethodnika. S ve vas te vrijednosti prisiljavaju kao imperativni nalog, da ne date svojinu za badava. I kad se takva svojina prodaje, razmilja se dugo i nevoljko pristaje jer ta svojina koja je odnjihala generacije, s vama je genetski povezana, tim vie to je doslovno znojem, krvlju i ljubavlju zalivena. Koliki je znaaj toga, da vam ilustriram. Kad se grade neki strateki objekti (ceste, veliki sistemi, poligoni, aerodromi, urbani objekti itd.) neki pojedinci, vezani genetski sa svojinom, postiu astronomske cijene, ili zaustavljaju strateke objekte drave, pa vi neete v aljda, bez tih nevolja prepustiti ni jedan metar kvadratni, jer ovim stavom prema svojini dokazujete da je rije o generacijskoj zavjetnoj svojini. Niti su vas vai stari na to opunomoili, niti bi vam naredne generacije koje imaju pravo naslijea to oprostili. Dobro upamtite to je g eneracijska zavjetna svojina. Tako ete ostati dosljedni nasljednici vaih prethodnika.

[1] Ovaj tekst predstavlja sadraj pisma autora na skupu prognanih Srba u Beogradu, kao predsjednik Zajednice Srba Republike Hrvatske, 05. III 2012. g.

7. Reagiranje na peticiju Udruenja izbjeglica u Republici Hrvatskoj

Primio sam vau Peticiju. Ona je vae legitimno pravo, koje kao rtve morate braniti zbog egzistencijalne p otrebe opstojanja.[1] Sve vam je oteto. Meutim, na prvom mjestu ove Peticije treba istai da je ovo bio graanski rat koji je dugo trajao, bio okrutan i donio uasne posljedice. Hrvatska nikako nee da prizna i problematizira graansku stranu rata. Rat je zavren odmazdom: ratom spaljena zemlja, etnikim ienjem cjelokupnog ruralnog stanovnitva. Svi su etniciteti svedeni na jednu treinu, a srpski je korpus masakriran. Od 10.000 Srba koji su ostali iza Oluje pola je pobijeno ili nestalo. Pogrena je reintegracija, unitene sve ruralne nadgradnje, uniteno 37.000 objekata, sve infrastrukture, sve institucije, sva sredstva rada, sav stoni fond i druga dobra (vonjaci, dio umskog pokrova, itd.). Nisu poteene ni crkve, ni groblja, pa ak ni Muzej Nikole Tesle, ni Muzej pravoslavlja. Unitena je sva antifaistika memorija, ukljuujui i najvea umjetnika djela. Ni jedan od 82 konclogora iz NDH nije obnovljen, osim onaj u Jasenovcu. Obnova obiljeja u Jadovnu nije se odrala ni 24 sata. Tamo gdje nije razorena srpska nadgradnja, kolonizirano je 200.000 Hrvata iz BiH i Kosova. Time je potpuno promijenjena etnika struktu ra u srpskim lokalitetima. Iz gradova, gdje nije bilo pobune, istjerano je 124.000 Srba. Zbog oduzetog stanarskog prava nitko se u gradove nije vratio i tako su Srbi ostali bez urbane elite. Sve je injeno programirano i sofisticirano. Evo to je o tome rekao Tuman k oji je propovijedao, da je genocid korisna stvar za popravljanje povijesti: Hrvatska je rijeila srpsko pitanje u Hrvatskoj. Mi smo prihvatili povratak dijela Srba u Hrvatsku, kako bi onemoguili napade na Hrvatsku i prigovore kako je Hrvatska nastavak NDH i da ne eli ni jednog Srbina. Rijeili smo srpsko pitanje i Srba vie nee biti 12% i 6% Jugoslavena koliko ih je bilo. A 3% koliko e ih biti nee vie ugroavati hrvatsku dravu. [2] Popis iz 2001. godine potvrdio je ostvarivanje ovog programa. Napominjemo, da nije bilo genocida nad Srbima u NDH i etnikog ienja devede setih godina, ekstrapolacionom raunicom Srba bi danas u Hrvatskoj bilo milion i pol. Taj demografski ok evropski integratori nee da shvate kao stravinu posljedicu graanskog rata. Svi posmatrai znaju da je povratak bio selektivan, obnova reducirana na 35 kvadratnih metara stambenog prostora bez oprema i sredstava rada. Rastakanjem porodice, onemoguavanje povratka mlaim onemoguena je bioloka obnova. Iako Srbi dre jednu treinu katastra RH, donesen je Zakon o poljoprivrednom zemljitu, prije zavrene repatrijacije i restitucije dobara. Hrvatska, uzurpativnim pravom uvlauje koloniste i druge u srpske posjede, nekanjeno. O problemima prirode ovog rata vodi se meunarodni proces pod optubom Udrueni zloinaki pothvat, a u Hrvatskoj vlada ide ologija da su Srbi sami sebe izagnali. Jedan od uvjeta za prijem Hrvatske u Evropu jeste povratak Srba u Hrvatsku i obnova. Ako Evropa odustaje od toga uvjeta onda pristaje na ostvarivanje ciljeva rata to e imati pogubne posljedice za istinsko izmirenje: frustracije, tenzije, osvete, ukljuujui i mogui terorizam. Vai zahtjevi su dobro sroeni i dobro pobrojeni. Ukljuite ih u Peticiju, ali ne inzistirajte na nemoguem (povratak u prvobitno stanje). Vau Peticiju, pored VE, morate uputiti svakoj lanici posebno. To moete uiniti preko ambasada. Sve u potpisati to vi napravite, jer taj povijesni nekanjeni zloin Evropa ne smije dozvoliti: da Srbi nestanu sa ovih podruja. Na kraju prilaem jedan mali esej o tome to je to i tko je to na jugoslavenski izbjeglica, koji upuuje na potrebu osvjetenja nae svekolike javnosti o tomoe to de facto znai taj pojam i to on sve podrazumijeva i kakav je to pripadnik ljudskog roda: obespravljen i lien gotovo svih njegovih sutinskih obiljeja. O tome poetski govori i pjesma M. Danilovia.

[1] Ovaj tekst predstavlja sadraj pisma kojeg je autor kao predsjednik Zajednice Srba Republike Hrvatske uputio Udruenju izbjeg lica iz Hrvatske u Republici Srbiji 16. XI 2010. prilikom usvanjanja njihove peticije [2] F. Tuman, govor prilikom otvaranja Vojne kole Ban J. Jelai u Zagrebu, 15. XII 1998.

7.1. Mali esej o izbjeglicama

To je nova socijalna kategorija, koja je udarila peat ovim prostorima. Od razrjeenja njenog traginog poloaja ovisi sudbin a pomirenja ili eventualno nastavka rata. Poto su ovo stoljeima bili multietniki prostori oni moraju takvi ostati ili e posrtanjem civilizacije (odobrenjem najveeg zloina) perzistirati rat svih protiv svih. Jer su sve multietnike sredine razorene paradravnim ili dravotvornim logikama graansko g rata. U tome je najvea traginost rata to zemlje izgona i zemlje prijema u ovim prostorima ele ostvarenje ciljeva rata etniko ienje. Podsjeam na fenomenologiju izbjeglitva naeg doba citirajui: Da li biste Einsteinu zalupili vrata? Izbjeglice nisu ljudi bez dostojanstva koji mole za nae razumijevanje. Oni su ljudi poput nas, koji su tuom voljom uvueni u jednu od najveih tragedija dvadesetog vijeka. Oni su doktori i advokati, uitelji i vozai, farmeri i ribari, oevi, majke i djeca, dakle, radnici i seljaci, i sl. Oni su ljudi koji, ako im se prui prilika, mogu doprinijeti dobrobiti svih nas. Albert Einstein i Sigmund Freud su bili izbjeglice. I predsjednik panjolske Felipe Gonzales Marquez i predsjednik Portugalij e Mario Soares i predsjednica Filipina Corazon Aquino su takoer izbjeglice. Meu ostalim poznatim izbjeglicama su i Mihail Baryshnikov, Rudol f Nurejev, Marlene Dietrich, Aleksandar Solenicin, Berthold Brecht, Sun Yat-sen, Richard Wagner, Victor Hugo, Guiseppe Garibaldi, Vladimir Nabukov, Mark Shagal i brojni drugi. ta bi se desilo da je svijet ovim ljudima okrenuo lea? Izbeglica je proticanje rodnog kraja kroz grozomorne snove; Izbeglica je prolaenje dugih povorki nestalih lica rtava i njihovi delata, zlikovaca, silnika i razularenih pustahija;

Izbeglica je smenjivanje stravinih i nezaboravnih slika deoba, mrnji, progona, paklenih umorstava, jauka i hroptanje strada lnika i psovki i halabuke podnapitih samovoljnika; Izbeglica je sa nemirom zalaenje meu umrle, poginule, nestale i muenika koji vape za pomo; Izbeglica je greh boji i sram ljudski teko ga je razumeti, a lako se o njega ogreiti; Izbeglica je umee da se sa domainom, pritisnutim najneovenijim sankcijama, malo deli na mnogo malenih, ali jednakih delova; Izbeglica je prezir prema onima koji svoju gnusobu predstavljaju vrlinom i koji svome grehu daju lepi izgled; Izbeglica je gubljenje starih navika, misli i elja; Izbeglica je vienje svih dana u istoj, sivoj, boji; Izbeglica je gubljenje sebe i svog subjektiviteta; Izbeglica je objekat onih koji mu daju hranu i leaj i koji ga koluju i lee; Izbeglica je enja za svojima i nemogunost da se sa njima vidi i susretne; Izbelica je neorijentiranost i neinformisanost; Izbeglica je radno neangaovanje; Izbeglica je ubeenje da se svako dobro vraa dobrim, a svako zlo zlim; Izbeglica je jauk, patnja, stradanje i guenje u bolovima; Izbeglica je paljenje svea i kandila, aptanje molitava za spas blinjih u nevolji, tumaranje u mislima i snovima grobljima i na krstaama traenje imena, bliskih i dragih, u ratu izgubljenih; Izbeglica je dozivanje zore, sunca, jutra, zvezde, duge Izbeglica je izbeglica je izbeglica. Moe se umesto rei izbeglica za oznaavanje ovog pojma pronai neki eufemizam, blaa re, kao npr. raseljeno lice, doseljenik, gost ali e izbeglica i dalje ostati ono to je i bio samo izbeglica. Izbeglici je potrebna pomo![1] Ne iskljuujem da e se iz ove mase izroditi teroristi, nasilnici ili neki drugi svijet. Jer nama je osveta slaa od meda i eera zajedno , pokazali smo da smo osvetniki narodi! Uostalom Ivan Goran Kovai u spjevu Jama klie: Osvetu slutim!, a u Gorskom vijencu stoji: I grobovi nai borit e se s vama! Dakle, da zakljuim, od istine o prirodi rata i razrjeenju povijesnog zloina prema izbjeglicama na pravian i povijesno odgovoran nain zavisi naa budunost ivota, ali i (ne) izvjesnost buduih generacija. Pri tome, vazda treba imati u vidu opominjuu pojavu Ire, Ete, i Palestinskog raamonskog problema. Ne ponovilo se nikada, nigdje i nikome! Kada sumiramo to pojam izbjeglica znai kao nova socijalna kategorija proizvedena etnikim ien jem kao genocidnom radnjom, onda dolazimo do spoznaje da dvije treine Srba iz Republike Hrvatske postadoe bez krivnje krivi za svoj sadanji poloaj. N aime, onemoguavanjem povratka ili njegova selektivnost samo na ostarjele, izbjegli Srbi vraeni su u k ameno doba. Dakle, imali su sve kao i njima ravni a sada nemaju nita. To nas mora prisiljavati na sveopu solidarnost prema njima. Human i povijesno odgovoran odnos prema njihovom poloaju: 1. da osudimo uzrok, graansku stranu rata etniko ienje kao genocidnu radnju, 2. da imamo u vidu da je svaki od nas mogao biti izbjeglica, 3. da su izbjeglice ljudska bia, 4. da su izbjeglice kao rtve rata pogodile oba spola, sve uzraste, 5. da je izbjeglica zbi rna imenica, poslije ubijenih, ranjenih i oboljelih zbog rata najvei gubitnik. Oni su izbaeni iz vlastitog doma, srodstvenih linija, zanimanja, radnih i drutvenih formalnih i neformalnih grupa, 6. da se ovaj pojam odnosi na sve pripadnike socijalnih slojeva, sve rangove poloaja u drutv u i na sva zanimanja. Oni su iupani iz drutvenog korijena, dakle dokinuta im je drutvenost koja odreuje ljudsko bie. Oni su tako m arginalizirani i dovedeni u antiljudsko stanje bijede da se nalaze u poloaju milostinje ni za ivjeti ni za dostojno umrije ti. Njihov tragizam ako se povijesno odgovorno ne postavimo prema njima moe postati naa tragedija, jer oaj raa sve patoloke oblike bezumlja, meu kojima je najvee ono kojim je zavrilo XX. stoljee poznato kao terorizam, koji u pravilu pogaa masovno i neoekivano potpuno nevine. Kako smo ratom spaljena zemlja pokazali da smo pljakaki i osvetniki narod, jer nama vladaju tribalni rezoni, vait e ona Jo emo se erati, uvaj se ovjeka!. Majo Danilovi GAZEI TUE PARLOGE Dleko pre nego sm roen i otc moj beje neroen, neko mi moje pre Zemlje uzeo p svetom lutm gzei tue prloge, j, uljez n svoj ovoj pustoj ledini, i nism jedini. Ku okrugl, izrvne je kulci, begovi, gzde. I tko svetom gzim i pzim kud stjem, gde zstjkujem i kmo dlje. Iz nieg krenuo, u nit korm. Niotkud, odsvkud, noge mi bose, kud li me smo nose,

tuom livdom hode, ko d prose. Pogledm gore, prti me pre mog Neb, visoko do zvezd. Mor d sm i sm odozgo iz nekog ispo gnezd, p kui ne umem d se vrtim. Korm, ne znm z levo i desno npred i nzd, uzbrdo, nizbrdo, u koi mojoj meni je tesno, p mi sve tu odelo mleg brt, preko zidov, me, z mene sv ztvoren su vrt. Kd umrem, nee mi sluiti opelo, i neu z tim d ptim, mod neko, tmo gde roen sm, ek me d se vrtim. Ispod njihove zemlje pustie moje telo, pod moj komdi Zemlje koji vekovim re d bi mi uzeli i mog Neba pre.

[1] Borivoje Borozan, izbeglica iz Mostara. Objavljeno u asopisu Prosvjeta br. 15-16, decembar 1995., izdanje SKD Prosvjeta Zagreb.

8. Odgovornost matine drave za opstojnost srpskog etnikuma u Republici H rvatskoj

Prilikom predstojeih meudravnih susreta, kojima se radujem, ne smijete izgubiti iz vida historijsku odgovornost Srbije za srpsko pitanje u Hrvatskoj.[1] O tome sam Vama u svojstvu eksperta UN, arbitra svjedoka vremena pa i rtve poslao 4 knjige. Iz njih je vidljivo da je Hrvatska provela najistije etniko ienje ikad provedeno, napala je toponomastiku, ono mastiku i katastar, sprovela kulturocid i ruralocid. Osim toga, ne problematizira se graanska strana rata, kupuje se vrijeme i ak se drznula da optui Srbiju za genocid koji je nedokaziv u ovom sluaju mada je u ratu bilo genocidnih radnji. Morate se braniti od dr'te lopova. Navodim neke od krucijalnih injenica koje treba imati na umu: 1. 2. 3. 4. Vaa Drava snosi goleme izbjeglike terete Srba, a njihovi se zaviaji nesmetano razaraju. S njima se hazardira i manipulira . U njih se uvlauju rtve iste matrice rata, kolonizirani Hrvati iz BiH, a da vlasnici nisu deposedirani niti obeteeni. Ostavio sam Vaem potpredsjedniku Vlade Upitnik za oblike pojedinanog obeteenja, koje moe samo Drava iznuditi za svakog pojedinca koji ne eli ili ne moe da se vrati. Stanje izbjeglica je veoma akutno i ozbiljno, jer njihov je povratak zapravo u potpunosti prekinut, nitko se ne vraa. Dosad se vratilo svega oko 42.000 ostarjelih od ega je ve 1/3 umrla. Igmanska inicijativa i dvije Meunarodne konferencije o izbjegl icama praktino su od Hrvatske ignorirane i nisu dale nikakve rezultate. O problemima izbjeglitva jednim pismom (6. V 2005.) sa golemom dokumentacijom upoznao sam svaku lanicu Vijea Evrope pa ipak nita.[2] Danas se pri ulasku Hrvatske u EU ni ne spominje izbjegliko pitanje iako je ono jedan od uvjeta za ulazak u Evropu. Repatrijacija i restitucije dobara u potpunosti su prekinute. To je kobno za Srbe jer rastae porodicu i pretvara ih u socijalnu ovisnost. Koalicijski partneri klasini su klijentelisti. Nisu pokrenuli ni jedno bitno izbjegliko pitanje, a istiu da iza njih stoji Drava Srbija, meunarodna zajednica i Hrvatska. Onemoguuju svaku kritiku takvog bezumnog ponaanja. Koalicijski partneri su praktino nelegitimni predstavnici, jer od 270.000 glasakog tijela Srba za njih glasa oko 15.000, al i kako kvotno imaju mogunost predstavljanja, to se iz godine u godinu ponavljaju isti ljudi, koji trguju sa srpskom prolou, sadanjou i budunou. To im Srbija mora dati do znanja: Ne pokree se zaustavljena repatrijacija koja je sofisticiranim smicalicama i lanim optubama potpuno blokirana (vei broj ljudi je na Interpolovu tjeralicu, hapse se nevini, vode se dugi sudski procesi, vlada pandemina mrnja, provokacije, itd .

5. 6. a) stavljen

b) Pristali su na reduciranu obnovu koja pogaa povratnike i njihove nasljednike. Obnavlja se u pravilu 35 m 2 stambenog prostora bez prateih objekata, opreme, sredstava rada, stonog stada i najee elementarne infrastrukture, vode, struje i drugih instala cija. c) Prihvatili su tzv. zbrinjavanje u gradovima umjesto stanarskog prava. Ovom injenicom Srbi su ostali bez obrazovane urbane elite. U gradove se nitko ne vraa. Napominjem, iako je stanarsko pravo vlasniko, nastalo kupovinom iz socijalnog doprinosa zaposlenih ono se tretira kao komunistika izmiljotina. Poznato Vam je da je stanarsko pravo konzumirano za izbjeglice u Bosni i Hercegovini. Zatim, da je potvreno kao vlasniko pravo u dokumentima o meudiplomatskom priznavanju izmeu Srbije i Hrvatske i u Ugovoru o sukcesiji; zatim dobiven je sudski spor jednog izbjeglice iz Siska da je stanarsko pravo vlasniko pravo. Osim toga u svim konvencijama o repatrijaciji i restituciji vlasniko pravo je zakonom zatieno. Slino je sa nekoliko desetaka hiljada neisplaenih penzija za razdoblje od 1 do 10 godina. To ne pogaa samo nositelje ovog prava nego i nasljednike. Ni simbolian broj penzija poljoprivrednika nije realiziran (tzv. poljoprivredne penzije). Skoro je ista slika i sa primjenom Zakona o aboliciji i konvalidaciji. d) Koalicijski partneri, prilikom rebalansa budeta zbog recesije, nisu nita poduzeli da im predviena sredstva za obnovu ne budu reducirana za 47%, jer i Srbi moraju dati prilog tednji:

e) Slian se sluaj dogodio i sa Zakonom o zemljitu kojim je stvoren osnov za oduzimanje vlasnitva nad poljoprivrednim zemljitem.. Kada Hrvatska uskoro ue u EU, poto izbjeglice nisu ovdje prisutni, njihova zemlja e biti predmet novih trinih pekulacij a. Ponavljam Vaa je rtva i odgovornost za sudbinu Srba u Hrvatskoj golema, meutim ona je legitimna i moralna poput kategorikog imperativa. Vie se ne smije gubiti iz vida da se kupovinom vremena ovaj problem sve vie usloava i postaje prijetea opasno st dubljih konflikata. Intencije strategija i taktika Drave Hrvatske prema repatrijaciji izbjeglih Srba je praktino pljaka, otimanje i razaranje, da Srbi nestanu sa ovih podruja. O tome govori pandemina mrnja protivna svim moralnim normama, to se nekanjeno manifestira na javnim trgovima i skupovima, u tampi, ponavljam nekanjeno, a sasvim je uobiajeno da se urlie i klie Ubij, ubij Srbina. Ovdje se nesmetano provodi kompletna revizija povijesti, negacijom graanske strane rata i svim oblicima antifaistike borbe tokom 2. svjetskog rata. Iako u Hrvatskoj postoji relativno dobar Zakon o nacionalnim manjinama on se ne primjenjuje, a mae s njim pred Evropom. Srbi nisu proporcionalno zastupljeni, tamo gdje to Zakon predvia (zapoljavanje, organi samouprave i dr.). Srbi su praktino corpus separatum (npr. izvrno sudsko rjeenje najee ne mogu ostvariti). Ponavljam, povijest Vam nee oprostiti ako svoje pravo legitimnog zastupanja Srba iz Hrvatske kategoriki ne stavite do znanja dravnim institucijama, kao to to ini i Hrvatska kada su u pitanju Hrvati izvan Hrvatske. O svemu ovome govorim, jer smatram da imam legitimitet eksperta istraivaa (sa sauestvovanjem) i arbitra ovdje i u nekoliko drugih graanskih kolizija izvan evropskih prostora. To me prisililo da uz rizike ivota to ekstenzivnije svjedoim o prirodi rata. Ta svjedoanstva su valorizirali ugledni uenjaci, javnost i posebno rtve kao klasini recenzenti svih nevolja koje je rat donio. Prema tome, elim Vas podsjetiti da ne oklijevate i da se spasi to se nakon predugih oklijevanja spasiti moe. Inae Vama ni povijest ni rtve ni jedan propust nee niti mogu oprostiti.

[1] Ovaj tekst predstavlja sadraj pisma koji je autor, kao predsjednik Zajednice Srba Republike Hrvatske, uputio predsjedniku Republike Srbije gosp. Borisu Tadiu. 3. 10. 2009. g. Naalost, nismo dobili nikakav odgovor. [2] Vidjeti: S. Livada, Etniko ienje...op. cit. str. 394-398.

9. Stanje i mjere sanacije pravoslavnih grobalja u Republici Hrvatskoj

Napomena Ovaj istraivaki projekat Stanje i mjere sanacije pravoslavnih grobalja u Republici Hrvatskoj sastoji se od dva dijela: prvi di o, odnosi se na sadraj istraivanja cijelog temata pravoslavnih grobalja ukljuujui i, gravitacione vangrobljanske posthumne zemn e ostatke (kosturnice, konclogore, masovna stratita i dr.).[1] Dakle, u sutini antifaistiku obiljeenu ili neobiljeenu memoriju koju su takoer pogodile ratne nedae. Drugi dio, odnosi se na provjeru projekta. Rije je o sondanom istraivanju, odnosno pilot projektu kojim se testiraju svi postupci istraivanja na izabranom uzorku za svako podruje gdje postoje pravoslavna grob lja. Dakle, provjeravaju se hipoteze, metodologija istraivanja, obuavaju kadrovi istraivanja i utvruju elementi potrebnog vremena istraivanja po jedinici, utvruje tipolog ija groblja i najzad potrebna sredstva. Uvod. Groblja su posebna kulturno-kultna mjesta svake zajednice. Ona su jedinstvena institucija ivota i onog to dolazi poslije (smrt). Ne kae se, bez razloga, da se narodi svijaju oko grobova svojih mrtvih. Iz grobalja se mogu oitavati oblici i naini ivljenja, naravno, ako drugih izvora nema. Dakle, groblja svojim faktima i arhefaktima svjedoe najbolje i najdulje. Zbog toga su neka groblja najvea svjedoanstva i znamenitosti minulih generacija. Npr. egipatske piramide, ili spomenici Maja i Azteka. Ona su, meu ostalim, uda i uenja vjekovima do najnovijeg doba. Tako je sa brojnim mogilama i nekropolama. Nisu mnogo manje znaajna ni velika groblja povijesn ih bitaka, na kopnu i na moru plave grobnice. U nas su iznimna i jedinstvena dva groblja: ono na Mirogoju zbog svog arhitektonskog oblikovanja i ono u Varadinu zbog svog hortikulturnog rjeenja, sa pretenzijom da ue u UNESKO-vu svjetsku batinu. Neka pak groblja poznata su kao najvea civilizacijska sramota bezumnog nasilja faistikog pokreta i poretka. To su ona uz koncentracione logore. Ona kao iznimna stratita uivaju svjetsku zatitu i predmet su hodoaa sa zavjetom da se nikad ne p onove. Povijest ovjeanstva poznaje mnoga groblja koja su nastala poslije, oko do sada etrnaest tisua ratnih pohoda, u kojima je poginulo vie ljudi nego to ih danas ima ivih na Zemaljskoj kugli. Veliki ratovi, povijesno znani kao pohodi Dingiskana, Krstaki (Kriarski) ratovi, ili ranije ratovi Aleksandra Makedonskog, rimskih imperatora, Napoleona, Hitlera i dr., imperijalni ratovi, kolonizatorski ratovi (Amerika, Indija, Afrika) zatirali su cijele civilizacije. Evropski vjerski ratovi, te. 1. i 2. svjetski rat, dodamo li im jo i graanske ratove u Evropi, te revolucije i kontrarevolucije, onda je posve razumljivo to se za Evropu kae da poiva na groblju zloina. Ni nae prostore nisu mimoilazili brojni ratovi. Jo su ive generacije koje pamte dva svjetska i dva graanska rata. Iza sva kog su ostala jo neobiljeena brojna neidentificirana masovna grobita, stratita i koncentracioni logori. Sve je to bilo popraeno golemim direktnim gubicima ljudskih ivota i jo brojnijim oboljelim, ranjenim i na razne naine stradalim, da ne spominjemo materijalne gubitk e. Nisu zanemarivi ni indirektni gubici zadranog nataliteta, a da ne spominjemo kulturne gubitke, koje simbolino ocjenjuje sintagma: kuda vojs ka proe, tud trava ne raste, ili druga: kad topovi riu, muze ute. Balkan u cjelini, kao rijetko koje podruje, bio je popraen seizmikom ratova poslije raspada tri carevine (ruske, turske i austrijske). Tako su postojale generacije, koje su doivjele pet ratova po glavi stanovnika. Prema tome, groblja su jedinstvena cjelina gledano po njihovoj kulturi i znaaju, pa djelomino i po tretmanu, ali su razliita po prirodi nastanka i najee, oblikovanja. Civilna su groblja, po svim obiljejima, karakteristina po kultu i kulturi, obredi ma i procedurama hodoaa, dok su vojnika groblja uniformirana i manje obredno i proceduralno obiljeena, komemorirana i kultno odravana. Jer od svih ivih bia jedino pripadnici ljudskog roda ratuju a ne jedu rtvu i progresijom ratova uveavaju broj civilnih rtava i sma njuju broj materijalnih dobara, te istovremeno poveavaju troak unitenih materijalnih i kulturnih bogatstava.[2] Dakle, pored neprirodne smrti (nasiljem, ratom) postoji prirodna smrt kao zakoniti proces bolesti, ili starenja. I u svakom sluaju smrt je obiljeena grobom, grobovima, ili grobljem, kao iznimnom institucijom zavretka ivota. Koliko je poznato nitko tako antropoloki i filozofijski nije definirao groblja (to su?) i njihovo znaenje kontinuiteta ivota u smrti kao to je to izrazio Zmaj Jova Jovanovi u pjesmi: Svetli grobovi[3] Pjesnik je u svojim stihovima izrazio misao da je kontinuitet ovjekovog ivljenja i u grobljanskom -posmrtnom ivotu, kao povijesnoj kategoriji, ovjeka kao drutvenog bia. Vezano uz naznaene opise znaaja groblja kao jednog zavrnog znaenja ivljenja rasprostranjena je spoznaja koja se izrie kao stereotipija svi emo umrijeti ili nitko nije vjean.[4] Dakle, groblja su izraz zakona ivota i zbog toga su kultna mjesta, neka vrsta svetita. Zato su ona, iako vlasnika svojina komunalnih zajednica, posvuda sakralna zemljita, obredno popraena rijeima: Zemlja si, zemlja e biti, ili: Neka ti je laka ova voljena Zemlja. Ona su zbog toga uvana, tiena i zatiivana u svim prilikama. Meutim, u graanskim ratovima, kao najgorim od svi h ratova (neki ih nazivaju ratovima osvete), nita nije poteeno, pa time ni sakralni objekti (crkve, bogomolje), pa niti groblja, grobovi, pa ni

kosturnice masovna stratita. Empirijske injenice ukazuju da su ratovi na ovim podrujima ozbiljno pogodili groblja, masovne grobnice i masovna stratita. Znaaj, opravdanost i motivi istraivanja sastojali bi se u tome da se znanstvenim metodama na terenu utvrdi stupanj oteenosti, zanemarenosti i degradiranosti groblja bilo uslijed rata, ili prirodnim procesima, da bi se mogla predloiti nuna sanacija. To je nuno, jer ne postoje narodi koji nemaju kult groba i kulturu civiliziranog odnosa prema odravanju groblja. Predmet istraivanja. Predmet istraivanja je svako groblje pojedinano i sva groblja ukupno, kao i posebni oblici posmrtnih ostataka u gravitirajuem prostoru (kosturnice, masovne grobnice, stratita i usamljeni grobovi, itd.). Koliko je predmet opsean i zahtjevan, govori injenica da u nekim lokalnim sredinama ima grobalja koliko i naselja. A ponegdje jo toliko i onih drugih oblika posthumnih ostataka. Cilj istraivanja. U svakom konkretnom sluaju cilj istraivanja je znanstveno utvrditi stupanj sauvanosti, ili devastiranosti, zvaninih grobalja i drugih oblika posmrtnih ostataka, te njihov nain odravanja suglasno zakonskim osnovama i lokalnim regu lama i obiajima. Dakle, pored namjernih razaranja, treba istraiti ove sakralne prostore i u smislu koliko su izloena prirodnim kalanjima i degradacijama (korovu, vododerinama, divljim zvijerima, nomadskim stoarenjima ili drugim namjernim oskrvnuima). Takoer, cilj je istraivanja utvrditi mjere sanacije grobalja i drugih oblika posmrtnih ostataka, te prijedloge unapreenja naina njihovog odravanja. Sadraj istraivanja. Sadraj istraivanja odreen je predmetom i stanjem potrebnih sanacija. Veina pravoslavn ih grobalja nalazi se u ruralnim zonama. Najee na rubovima naselja, uz gajeve, ili uz tzv. opinska zemljita. Ona su povijesno bila, poslije crkava, najvee i najznaajnije kolektivno dobro seoskih zajednica. Na njima je dosegnut najvei stupanj selja ke samouprave, mira, pomirenja i izmirenja. Kako je rat, a ranije migratorni tokovi i izmjena socijalnih struktura sela, naruio jedinstvo seoske zajednice, to je imalo za posljedicu odstupanje od nekadanjeg odnosa prema groblju do tih razmjera da je, gaenjem ognjita i udaljavanjem stanovnika iz lokalnih sredina, dolo do preputanja grobalja stihiji prirode kao najgorem obliku tiranije. Zbog toga e sadraj istraivanja svakog konkretn og groblja biti odreen stanjem i konkretnim mjerama sanacije da bi se ovaj sakralno zatieni prostor doveo u civilizirano, zadovoljavajue stanje. Za svaki tip groblja postoje neka zajednika obiljeja koja se moraju istraiti i utvrditi: Evo nekih od tih osnovnih obiljeja: katastarska estica groblja (veliina, visina kote, oblik), pristupanost groblju (vrsta i kvaliteta); naselje ili vie njih koji koriste groblje; opina i upanija kome groblje pripada; broj grobova i zemnih ostataka, NN grobova, masovnih grobnica; tko brine o groblju i na koji nain; oblik mehanikog ili prirodnog zadiranja u groblje stanje groblja, naputenost, zakorovljenost, ili solidno odravano, itd. i potrebe sanacije, nadleni uvari groblja; groblja se nalaze u razliitim pozicijama: udaljena od naselja, na razliitim kotama, na rubovima uma ili gajeva, (ne)ograena, pa su izloena i divljai, stoke na ispasitu, nomadskom stoarenju, erozijama i vododerinama zemljita, to treba, s obzirom na sve mogue varijacije istraiti i predloiti odgovarajui sanacioni tretman. Upravo ti varijeteti nameu potrebu uvida u njihovu specifinost nastanka i trajanja, kako bi se komunalne organe upozorilo n a njihove lokacije i posebni tretman. Jer je poznato da jo uvijek nemamo u nekim sredinama takvu podjelu zemljita da se zna to je poljoprivredni, to industrijski, to urbani, a to rekreativni prostor. Uostalom napadamo zemljine povrine, kao ope dobro, razliitim v elikim sistemima kao to su: putna mrea, elektromrea, komunalni sistemi, telefonija i dr., bezobzirno prodirui arabilne povrine posuene od prolih generacija. Tako se dogaa da ugroavamo povijesne graevine, parkove prirode i dr. Ti napadi mogu biti neposredni i posred ni. Tako nisu poteena ni groblja, nekanjeno i nesanirano. Sve ovo treba se odnositi i na vangrobljanske zemne ostatke: kosturnice, stratita i dr. S tim to se takoer uzima katastarska estica, video zapis, kota, spoznaja o (ne)obiljeenosti, te ostala saznanja iz sekundarnih izvora, ili spoznaja lokalnih svetenika, menara, grobara, ili od najstarijih stanovnika. Istraivanjem treba utvrditi da li se i kako primjenjuje Zakon o grobljima. Zatim opisati lokalne regulative (pravilnike, sta tute) i drugu komunalnu grau koja se odnosi na groblje. Ukratko o groblju treba snimiti sve to se moe na terenu doznati iz usmene predaje i pisane grae, a vezano je za zatitu ovog sakralnog prostora. Hipoteze istraivanja. Prva polazna hipoteza ovog istraivanja je da je u ratnom i poratnom razdoblju dolo do znatnog degradiranja stanja, znaaja i poloaja pravoslavnih grobalja u Republici Hrvatskoj, naroito u ratom pogoenim podrujima, bilo zbog namj ernog potpunog ili djelominog razaranja grobalja (grobova, spomenika, ograda, kapela, pristupnih puteva i drugoga), b ilo zbog progona stanovnitva i preputanja grobalja stihiji i neodravanju. Slino je i sa drugim posthumnim zemnim ostacima, pri emu su posebno pogoena komemoracijska obiljeja antifaizma. Neka obiljeja su znaajna po umjetnikom i hortikulturnom rjeenju, ija je sanacija iznimno sloena i skupa. Druga je hipoteza da su navedene degradacije grobalja veoma razliitih razmjera i intenziteta, to omoguuje izradu jedne tipologije grobalja prema vie kriterija i stupnju oteenosti od neznatnih do potpune unitenosti ili zatrtosti: prema stupnju odravanja od potpune naputenosti do normalnog odravanja sukladno zakonskim okvirima, prema potrebama sanacije grobalja, izraeno u financijskim sredstvima, prema karakteru ili vrsti grobalja seoska groblja, spomen-groblja, stratita, i dr. prema obliku upravljanja grobljima (opina, mjesna zajednica, crkva, spontana samouprava i sl.). Na osnovu gornjih kriterija (i eventualno dodatnih) i rezultata nekih drugih slinih istraivanja, kao i mojih vlastitih terenskih obilazaka prostora koji su bili naseljeni preteito sa srpskim stanovnitvom, mogue je pretpostaviti sljedeu tipologiju pravoslavnih grobalja u Republici Hrvatskoj; 1. Postoje brojna groblja koja su nedirnuta, koja se standardno odravaju i koriste, jer postoji prisutno stanovnitvo konkretnog naselja, ili gravitirajuih sela, kojima to groblje pripada. Saznanja o ovakvim grobljima mogu da poslue kao primjer ouvanja i civilizac ijskog odnosa prema groblju kao kulturnoj batini. 2. Postoje pravoslavna groblja u nekim lokalitetima koja su kompletno, ili skoro kompletno, namjerno, ili kao kolateralna te ta, razorena. Njih je potrebno sanirati iako nema prisutnog stanovnitva ije je to groblje. Predloenom rekonstrukcijom i konzervacijom uz posebno uee suglasnost negdanjih korisnika i to kao groblje treba trajno konzervirati kao batinu. 3. Postoje pravoslavna groblja iji su stanovnici masakrirani, prognani, kolonizirani ili zbog privrednih objekata i urbanizi rajuih procesa potpuno zanemareni, neodravani, vie desetaka godina ili posljednjih dvadesetak godina; prirodni procesi degradacije (vodode rine, korov) te druga kalanja i zadiranja uinili su svoje, pa su kao groblja neprepoznatljiva i nalaze se u antikranskom i anticivilizacijskom stanju. Treba ih istraiti, konzervirati i zatititi.

4. Postoje groblja koja su djelomino razorena ili djelomino preputena udima prirode. Treba utvrditi to je za takva groblja mogue uiniti, uz asistenciju lokalne sredine i srodnika nekadanjih korisnika u smislu ouvanja i zatite. 5. Uz svako pravoslavno groblje postoje brojna masovna grobita, spomenici i obiljeja mrtvim, neobiljeena, oskrvnuta i sl. To su kosturnice, masovna stratita, jame, vrtae, pomori od epidemije, gladi, tifusa, koja se moraju istraiti za djelominu ili potpunu sanaciju ili trajno konzerviranje i obiljeavanje. Uostalom, treba ih opisati i oznaiti kako bi buduim prenamjeniteljima prostora skrenuli pan ju na posebni tretman prilikom urbanizacijskih procesa. Ovo su zapravo hipotetske pretpostavke o moguim tipovima grobalja, koje ovim istraivanjem treba provjeriti, opisati i predloiti potrebne sanacijske mjera zatite. Metodologija istraivanja. Ovo sloeno longitudinalno istraivanje namee primjenu kompleksne metodologije. Stoga e se koristiti vie razliitih metoda uz holistiki pristup. To su sljedee metode; metode historijske obrade, jer nijedno groblje nije od danas (monografije pojedinih grobalja); metoda analize sekundarnih izvora, prije svega katastarskih mapa, matinih knjiga, demografsko-statistikih pokazatelja, pisane grae o grobljima i dr. metoda ciljane deskripcije zateenog stanja pojedinih grobalja (odabrani uzorak pojedinih teritorijalnih cjelina); metoda opservacijskog mjerenja jer su groblja poligonalna i izloena prirodnim kalanjima pa su potrebni kompletni uvidi i video zapisi groblja u prostoru; metoda anketnog istraivanja, kako pojedinih odabranih grobalja, tako i lokalnih poznavalaca biografija grobal ja (anketni upitnik); metoda elaboratskog pripremanja pojedinih istraivakih aktivnosti (avio snimanje, kartografsko predstavljanje grobalja, regu lacioni i zakonodavni aspekti, mjere sanacije, i dr.); Metodologija istraivanja e biti elaboratski razraena sa konkretizacijom svih instrumenata istraivanja i init e sastavni dio ovog projekta. Prostorni obuhvat istraivanja. Ovim istraivanjem bi praktino bila obuhvaena sva pravoslavna groblja u Republici Hrvatskoj, s tim to bi se na osnovu pilot istraivanja tj. prethodnim opservacijama, izradila mogua tipologija stanja i potreba sanacije (vidjeli poglavlje: Hipoteze istraivanja). Sukladno utvrenoj tipologiji grobalja, izradili bi se reprezentativni uzorci istraivanja grobalja za pojedine ue regionalne cjeline. Vrijeme istraivanja. Predvieno vrijeme istraivanja je najmanje 5 godina, s tim da bi sadraj istraivanja za godinje intervale bio planiran tako da bi se rezultati istraivanja u izvjetajnom obliku mogli neposredno koristiti od strane naruitelja istraivanja. Nositelj istraivanja. Poto groblja spadaju u kulturno-povijesnu batinu, jer kako je naznaeno, istraujemo ne samo groblja nego i sva grobljanska obiljeja pravoslavne provenijencije (groblje, kosturnice, stratita, komemorativna obiljeja spomenike prirode i dr.), tj. kulturnu domenu posthumnog stanja i poloaja pravoslavnog stanovnitva u prostorima Republike Hrvatske, stoga je nuno da nositelji istraivanja budu: Vlada Republike Hrvatske sa svojim institucijama (Ministarstvo znanosti i kulture, Urbanistiki i konzervatorsko-restauratorski zavodi i dr.), lokalni organi vlasti (opine i upanije), Mitropolija zagrebaka sa svojim vladianstvima i lokalnim svetenstvom, naj zad sve srpske institucije sa prisutnim i prognanim stanovnitvom zbog grobova prethodnih generacija. Istraivaka ekipa. Budui da se radi o sloenom projektu posebne i osjetljive naravi, istraivaka ekipa mora biti interdisciplinarna. To znai sainjavali bi je: povjesniari, demografi, sociolozi, geodete, ekonomisti, pravnici, urbanisti i antropolozi, odnosno etnografi, te predstavnici lokalnih organa vlasti. Potrebna finansijska sredstva. Gruba prethodna procjena potrebnih sredstava za ovo istraivanje iznosi oko 7,500.000,00 kuna, ili godinje oko 1,500.000,00 kuna, a za pilot projekat 750.000,00 kuna Precizniji proraun potrebnih sredstava mogue je utvrditi nakon to se provede pilot istraivanje. Dinamika istraivanja. Prve godine provodilo bi se preliminarno sondano istraivanje pomou koga bi se odredili prioriteti za postavljanje pilot istraivanja onog tipa groblja, ili komemorativnog obiljeja, koje po svom stupnju oteenosti zahtijeva hitnu sanaciju . Ili onog kulturnospomenikog objekta, koji po svom znaenju ima prioritetni rang (npr. ZA VNOH-ovi objekti, koncentracioni logori, masovna stratita ili, pak, najznaajniji komemorativni spomenici antifaizmu, kao to su spomenik u Srbu, Jadovnu, Glini, Karlovcu, Petrovoj gori i sl.) . U drugoj godini provelo bi se pilot istraivanje na onoliko uzoraka koliko je potrebno da se moe aplicirati na sve tipove pravoslavnih grobalja i drugih obiljeja na terenu cijele Republike Hrvatske. Trea, etvrta i peta godina sastojala bi se iz uzoraka istraivanja prema utvrenoj tipologiji grobalja i grobljanskih obiljeja. To bi zahtijevalo proirivanje ekipe istraivaa i stvaranje veeg broja timova u kojem bi istraivai tipologije bili organizatori, rukovodioc i i moderatori istraivanja konkretnih grobalja i grobljanskih obiljeja. Zakljune napomene. Ovo je istraivanje kao fundamentalno povijesno-batinsko istraivanje, veoma kompleksno, longitudinalno, terensko (empirijsko) i dugorono. Zbog svoje sloenosti ono mora biti interdisciplinarno, poto zahvaa povijesne, antropoloke, sociodemografske, etnokonfesionalne i kulturne aspekte predmeta istraivanja. Ono se provodi na prostorima malo ili rijetko istraivanih drutvenih problema. To su nai naglaeno ruralni prostori koji su se nalazili na limesu, dakle, predziu kranstva i obrane integriteta ovog prostora.[5] Veina naselja se nalazi na krakim prostorima i javljaju se kao naselja za historijski trenutak. Nepismeno seljatvo, pod teretom tradicionalizama, bez putne mree, tradicionalno u svakom pogledu (Plete kotac ko i otac); ivi izolirano, otporno na prodor tehnolokih noviteta, egzistira pod visokim natalitetom, s uvjerenjem: djece koliko ih Bog da; Jedno ko ni jedno, dvoje, moda jedno preivi, a troje neka se potrefi brat ili sestra. I to prije svega zbog difterije kao daviteljice djece i socijalnih bolesti, gdje sjetva nije sastajala etvu. Nacionalni prirodni prirataj punio je groblja prije nego to su djeca zaplakala ili, u gru plaa umirala. Na primjer, u kotaru Slunj tridesetih godina prolog stoljea prodano je 900 djece pod jednom krukom kao slugani. U isto doba u tom prostoru u jednoj godini umire 700 ljudi od dizenterije. I tada Andrija tampar istie da je tu gore nego u Africi, jer se kroz ipraje ni na konju do sela ne moe doi. Zakoni seoskog zajma i najma ire latenciju konflikata, zatim prezaduenost, pa onda siromatvo zbog Prvog svjetskog rata, orgijanje zelenka drovaca, epidemija panjolke, pa ekonomska kriza. Sve je to punilo groblja prostim siromatvom i mehanikim zadiranjem u demografsko stablo. Izlaz je bio, to ga je opisao Mijo Mirkovi: Il u hajduke, andare, da bi nestali lopovi, il u Ameriku. Iza toga dolazi Drugi svjetski rat sa poastima genocidne politike NDH i najbrutalnijeg bratoubilatva. Npr. od okupacije 6. aprila 1941. do 27.7. iste godine svakog dana sahranjivano je 55 civilnih lica na prostoru Korduna, a kasnije do kraja rata svakog dana 27 civila i 4 borca. Samo epidemija tifusa u nekim prostorima pokosila je jednu treinu stanovnika. To je obiljeeno stihovima Na Kordunu grob do groba. Broj grobalja jednak je broju masovnih stratita. Slino je i u Lici i Baniji i jednom dijelu zapadne Slavonije. Buntovno stanovnitvo od Rakovake do Cazinske bune, ivjelo je pod prijetnjom nasilja i mehanikog zadiranja u demografski korpus Uzimajui sve drutvene okolnosti i neistraenu fenomenologiju ovog prostora, problem grobalja, stratita, mogu istraivati s amo interdisciplinarni timovi vini za ovakvu terensku opservaciju. Tu vidimo potrebu da se u ovo istraivanje ukljue i znanstveni instituti, koji su svojim brojnim analizama sekundarnih izvora i terenskih istraivanja udarili temelje svakom buduem istraivanju na svakom naem prostoru.

Ako groblja smatramo povijesnom batinom, onda ovo jedinstveno istraivanje mora biti predmet onih znanstvenika i znanstvenih institucija koji e pruiti osnov za spoznaju istinskog stanja i potrebnih sanacija ove znaajne batine.

[1] Projekat je predloio autor u okviru realizacije Programa Zajednice Srba Republike Hrvatske, 28. I 2010. g. Ovaj proj ekat smo u dva navrata kandidirali za predpristupne fondove EU, a nismo proli, navodno, jer za to nema predviena stavka u fondovima. U Hrv atskoj to za sada nije mogue realizirati, jer ne brinu za ive Srbe, a gdje e za groblja kada su neka uzeli kao strateke neprijatelje u ratu i razorili ih... o se tie antifaistike batine u Hrvatskoj, koja je civilizacijska batina, ona je ratom programirano zatirana do temelja. Nemamo ni muzeja o Drugom svjetskom ratu, ni trga republike, ni ulica osloboenja, ni jednog od 82 konclogora, katastarski zatienoj po meunarodnoj konvenciji. Mi ivimo u nacionalnoj dravi, a ne graanskoj ija povijest zapoinje od dana graanskog rata. [2] Mnogi ne znaju Dwight Eisenhowerovu misao Rat se sastoji u tome da se ljudi, premda jedni druge ne poznaju, ubijaju na zapov ijed ljudi koji se vrlo dobro poznaju, ali se uzajamno ne ubijaju. To smo posebno dobro iskusili u posljednjem ratu (1990. 95.) [3] Bejaste li, brao moja mlada,// Da lbejaste vi na groblju kada?// Aj, na groblju, na golemu!//- Ta uvek smo mi na njemu. // Groblje j zemlja km se hodi;// Groblje j voda km se brodi; // Groblje vrti i gradine; // Groblje brda i doline, // Svaka stopa: Grob do groba // Groblje j spomen doba sviju; // Groblje knjige to se tiju; Povesnica svih zemalja, // Starostavnik car, kralj, // I itulja viih slika // Izabranika, muenika, // Od poetka pamtiveka, // Sve j to groblje // Al je i kolevka. // ... Kroz vekove, kroz maglinu, // Ded unuku, otac sinu, // Borac borcu dovikivo: // Gdje ja stadoh ti e poi! // to ne mogoh ti e moi! // Kud ja nisam ti e doi! // to ja poeh ti produi! // Jo smo duni ti odui! // to su zbori, to su glasi, // Kojima se prolost krasi, // to prodiru kroz svet mrani // Sa grobova onih zrani // Spajajui gromkim jekom, // I boanskom silom nekom, // Spajajui vek sa vekom // I oveka sa ovekom. (Jova Jovanovi Zmaj, Poezija, Veselin Maslea, Sarajevo, 1975, str. 95 i 97) [4] U udbeniku formalne logike obino se citira silogizam: Svi su ljudi smrtni, Sokrat je ovjek i Sokrat je smrtan [5] Taj militarizirani prostor obiljeen je stihom Krajina krvava haljina, s krvlju rua, s krvlju veera, svak krvave vae zalogaje! ak je Napoleon zadrao tu militarizaciju nakon preuzete jurisdikcije na ovim prostorima zbog pohoda na Rusiju.

9.1. Provjera projekta istraivanja

a) Sondano anketno istraivanje Sloenost ovog projekta istraivanja, kao i obim predmeta istraivanja (brojnost i prostorna rairenost grobalja), nameu potrebu provjere realnosti i utemeljenosti svih glavnih postavki projekta istraivanja, prije svega formuliranih hipoteza istraivanja. Za potvrivanje ovih hipoteza nuni su prethodni opservacijski terenski uvidi i sondae. Dakle, prethodna istraivanja radi provjere navedenog pristupa istraivanju, navedene metode istraivanja, navedene mogue tipologije grobalja.

Prva takva provjera bi se sastojala u anketiranju stanovitog broja grobalja u nekoliko mikro-regija pojedinih upanija na sluajnom uzorku koji bi se utvrdio u konsultaciji sa poznavaocima stanja groblja na terenu. Anketni upitnik za ovu sondau, odnosno prethodni uvid u stanje groblja, trebao bi obuhvatiti sljedei okvirni sadraj: 1) Naziv naselja (ili vie naselja) kojem groblje pripada. Dakle, naselje, opina, upanija. 2. Broj katastarske estice groblja, povrina i opseg (radi obrade po Zakonu o grobljima l. 2). 3. Visina kote groblja i nagib groblja (radi vododerina i eventualnih drenaa). 4. Starost groblja i napuenost. 5. Stanje groblja (opisno: stupanj ouvanosti, odravanosti, devastiranosti, zanemarenosti i neodravanosti). Dakle, s tonim naznakama u emu se koji stupanj ogleda. Npr. razorene mrtvanice, kapele, spomenici, napisi, ardinjere, ograde, ukrasi, pristupni put. 6. Tono naznaiti potrebne sanacije do standarda lokalne sredine. groblja. 7. Da li u groblju ima neidentificiranih grobova (NN) i masovnih grobnica sa tonom naznakom u kojem dijelu katastarske estice 8. Utvrditi tko brine o groblju (npr. lokalna zajednica, grobar, komunalna sluba, lokalna vlast ili eventualno crkva). 9. Osnova upravljanja grobljem (pravilnikom, statutom, Zakonom o grobljima ili financijsko-namjenskim fondovima). 10. Pristupanost putne mree za pogrebnu povorku (zapregom, autom i dr.) 11. Opis svjetovnog i religijskog obreda. 12. Uiniti kompletni video zapis groblja. Za ovaj anketni upitnik, koji bi se izradio na osnovu gore naznaenog sadraja, nuno je izgraditi poseban detaljni naputak. Budui da se radi o povijesno-kulturnoj batini, spoznaje fakata i arhefakata moraju se sabirati kao i za svaki zatieni spomenik. Dakle, moraju se koristiti svi sekundarni izvori (katastar, mape, karte, matine knjige i drugi demografski pokazatelji). Istom logikom sabire se graa vangrobljanskih posthumnih ostataka (kanclogori, kosturnice, stratita i drugi masovni i pojedinani zemni ostaci). Naime, sve je to predmet stanja i potrebnih sanacija u elji da imamo civiliziran odnos prema sudbini prethodnih generacija. b) Pilot istraivanje Pilot projekti su metodoloki postupci za istraivanje neke cjeline ili totaliteta. Na njima se provjeravaju hipotetske pretpostavke, teze istraivanja, metodoloki postupci, potrebno vrijeme istraivanja, iskuava metodologija, procjenjuju potrebna sredstva kao i sastav istraivakog interdisciplinarnog tima, radi njihove harmonizacije u svim pravcima validnog znanstvenog pristupa. U naem sluaju, dakle, nakon okvirnog terenskog uvida i inspekcijskog pregledavanja po svim regijama RH, nuno je sprovesti pilot istraivanje na pravilno izabranim uzorcima grobalja na terenu s obzirom na njihovo stanje i potrebe sanacije. Budui da se radi o velikom longitudinalnom projektu, od posebnog drutvenog znaaja za nau kulturnu batinu, u projekat je nemogue ui bez pilot proje kta. Na tim pilot uzorcima testirat emo drutvenu potrebu i opravdanost, opseg, sadraj i dubinu istraivanja. Naravno, i potrebno vrije me, te sredstva po pojedinoj vrsti groblja.

Uzorak treba napraviti za svaku upaniju (gdje postoje pravoslavna groblja), od jednog do dva groblja, da budu otprilike tipina za opisani tip groblja, iako je svako groblje jedinstvena cjelina. Svaki tip groblja, posebno, istraivat e istraivaki tim za jedno, od prikupljanja grae do analize svakog segmenta da bi se dobila elaboratska cjelina. To je vano zbog toga to e lanovi tima kasnije biti organizatori, rukovodioci i mentori istraivanja svih drugih grobalja. Prema tome istraivanje tipologije groblja bit e predloak za sva kasnija istraivanja. Zbog toga e prva etapa biti temelj za kasnija istraivanja po jedinstvenom metodu. Naravno, i priprema za sve pojedinanosti i posebnosti svakog groblja kao iznimne jedinstvene cjeline. Sloenost, trokovi i vrijeme trajanja ovog istraivanja bit e determinirani materijalnim sredstvima, vremenskim mogunostima, dostupnosti izvora i susretljivosti lokalnih institucija i nadlenih pojedinaca. Oekujemo da e se pomou sondae i pilot projekta istraivanja stei spoznaje i iskustva pomou kojih e se moi to jednostavnije, to izvornije i to bre savladati sve prepreke da bi se konani projekat mogao zavriti u predvienom roku i sa predvienim trokovima. Budui da projekt smatramo kompleksnim odnosno iznimno sloenim, te znaajnim, kaofundamentalno povijesno-batinsko istraivanje i kao takvo skupim za nae prilike, smatramo da ga treba kandidirati za financiranje iz pristupnih meunarodnih fondova EU.

9.2. Pismo Gornjokarlovakom vladianstvu u Karlovcu

Obraam se Vaem Preosvetenom i Blagorodnom Vladianstvu i Vama gospodine Vladika, osobno. Prilikom naeg posljednjeg ugodnog i korisnog razgovora, kojeg se s blagodarnou sjeam, pripomenuo sam da sam izradio jednu Idejnu skicu za istraivanje problem a pravoslavnih grobalja. Stanje pravoslavnih grobalja je u takvom poloaju da to smatram hrianskom i civilizacijskom dunou. Izgledaju kao da su Srbi pravoslavci bez vjere i kulta odravanja grobova. Neka su namjerno ratom razarana, neka su zanemarena i naputena jer nema zaviajnih ljudi. Kako Vaa Eparhija zahvaa veinu prostora gdje je nekad ivjelo pravoslavno stanovnitvo, to bih elio s Vama pokrenuti istraivanje i sanaciju ovog moralno nedozvoljenog fenomena. Isti problem odluio sam predstaviti mitropolitu Jovanu. Neki mi savjetuju da bi bilo nuno da se obratim i Svetom Sinodu Srpske pravoslavne crkve. To u uiniti samo uz Vau suglasnost i mitropolita Jovana. Iako su Srbi hrvatske prostore i drutvo zaduili radom, marom, krvlju i ljubavlju, integralni nacionalizam pogromatva genocidom i etnikim ienjem bez ostatka, nita nije potedio. Ni crkve ni groblja. Gospodine Vladiko, mrtvi ne mogu da se brane. Na j e povijesni hrianski i civilizacijski dug da to uinimo na primjeren nain. Da Vam ilustriram: taj problem sam nedavno predstavio preminulom najveem filozofu naeg vremena, prof. emeritusu Milanu Kangrgi, bio je okiran i pozlilo mu je. Gostujui u jednoj Latinici osvrnuo se na to beae s izjavom da su neki Hrvati popapali mrtve Srbe. Jer sam mu pokazao minirane grobove u Ravnim Kotarima. Zaklinjao me je pred smrt da taj najsramniji in osvete istraim i predstavim javnosti. Ovaj problem predstavio sam na nekoliko naunih skupova i time upo znao golem broj intelektualaca. Imao sam razgovor sa 20 akademika Srpske akademije nauka i umetnosti. Svi su me podrali i izrazili spremnost da daju svoj obol u istraivanju ovog beaa. Dr uro Zatezalo u jednom zajednikom razgovoru s Vama, dao nam je na znanje da ima 6 mladih historiara koji bi mogli ovo istraiti. Terensko istraivanje moralo bi naznaiti gabarite groblja, geostrateke toke i obiljeje katastarske estice. Sve mora biti lege artis za unoenje u geografske karte za zatitu ovog sakralnog prostora. To su pravila svuda u svijetu. U idejnoj skici (Saetak) koju Vam prilaem sve je predvieno. Ako doe do istraivanja izradio bih poseban naputak istraivaima. Zaklinjem Vas za razumijevanje jer ovo beae me i u snu progoni i ne bih elio umrijeti prije nego trasiram istraivanje j ednog najveeg apsurda kojim se ele zatrti tragovi prisustva Srba pravoslavaca na ovim prostorima. Imajte u vidu da kad god se negdje kopa i naie na zemne ostatke radovi se obustavljaju. Poto se pravoslavna groblja veinom nalaze u tzv. gmajnama, Hrvatska drava e uskoro zakonom o zemljitu sve podraviti i time je problem pravoslavnih grobalja izvan nadlenosti zainteresiranih. Ve sam primijetio da rea mbulacijama preoravaju neke dijelove pravoslavnih grobalja. Kad to postane urbano zemljite to e biti pr avilo. Prema tome, molim Vas za razumijevanje da me podrite kod mitro polita Jovana i da me savjetujete da li da se poradi ovog problema obratim Svetom Sinodu. Uz blagodarnu zahvalnost primite srdaan pozdrav, prof. dr Svetozar Livada Prilog: Idejna skica projekta istraivanja stanja pravoslavnih grobalja u Republici Hrvatskoj (Saetak) Istraujui posljedice rata 1991-1995. godine u prostorima srpskih seoskih naselja u Republici Hrvatskoj uoio sam morbidno stanje pravoslavnih grobalja. Osobito onih koja su etnikim ienjem i osvetom nacije bila predmet namjernih razaranja. U tim razaranjima ima pravih vandalizama do apsurda. Ne samo da su razbijeni spomenici, ograde, ukrasi, slike, vaze, itd. nego su i minirani grobov i, mrtvanice, ograde i pristupni putevi. U pravilu gdje je prognano sve stanovnitvo, groblja su nezatiena, neodravana i slue kao ispasita stoke. Najee su tak o zakorovljena da su neprepoznatljiva kao groblja. To je takvo stanje da se moe smatrati golemom hrianskom i civiliza cijskom sramotom. Sanacija ovog problema ne moe se razrijeiti bez posebnih istraivanja. Poznato je da su groblja kultno mjesto okupljanja. Kae se da se narodi i civilizacije svijaju oko grobova svojih mrtvih. D akle, mi stojimo na ramenima prethodnih generacija i bdijemo nad njihovim grobovima. Uostalom o ivotu nekih nestalih civilizacija znamo samo po grobovima. Letimini uvid u stanje pravoslavnih grobalja, kao hrianske i civilizacijske sramote, to ponovno naglaavam, mora se radi sanacije ostvariti samo posebnim istraivanjem. Jer tamo gdje nisu namjerno razorena groblja, ali je prognano cijelo stanovnitvo, groblja su preputena stihiji prirodne degradacije, odnosno zakorovljenja. Usputno napominjem da su u nekim zemljama grobovi i groblja svjetske znamenitosti i turistika Meka. Na primjer: piramide, Luksor, zatim groblja Maja i Azteka. Zatim razne mogile i nekropole u razliitim dijelovima svijeta. Poznata su groblja povijesnih bitaka: Troje, Kartage, Termopila, kod Petrograda, Staljingrada, Kurtska, otvaranje Drugog fronta, kod Okinave, El-Alameina i brojna druga. Nije za zanemariti ni uvene bitke na moru (plave grobnice). Najpoznatije su ipak one masovne grobnice uz koncentracione logore. Od tih kod nas posebno su poznate Jasenovac i Jadovno. Prije nekoliko godina Francuzi su slavili roenje milijarditog Francuza. Na to im je kontroverzni filozof, Garodi, sa sjetom dobacio: Bolje bi bilo da tugujemo to se taj dan nije dogodio mnogo ranije zbog francuskih kolonijalnih ratova ne samo u Frankofoniji nego u mnogim dijelovima Evrope, Azije i Afrike, gdje smo stvorili golema vojnika i civilna groblja. Vie su mu zamjerili na tu tunu dosjetku nego na to to je kao lan CK KPF pod kraj ivota preao na muhamedanstvo.

Kod nas su posebno poznata dva groblja. Ono iznimno hortikulturno rijeeno u Varadinu, te ono arhitektonski oblikovano u Zagrebu (Mirogoj). Istiem da ljudski ivot nije samo ono dok traje nego i ono poslije. O tome postoje razne teorije, mitovi i legende, npr. o selenju dua, o raju, pa i paklu. Uostalom, poznati su razni kultovi i obredi opisani u bibliotekama knjiga o zagrobnom ivotu koji se razliito pr akticira kod raznih naroda i religija. O tome postoje brojna pisana svjedoanstva i evidentna praksa. Prema tome kako Srbi u Republici Hrvatskoj ne bi ispali kao narod bez vjere, obiaja, obreda i civilizacijskih vrijednosti i tekovina, groblja moraju imati svoj institucijski kontinuitet. Da bi to imala, fenomen progona ljudi iz zaviaja, zatiranja grobalja, zanemariv anja ili preputanja stihiji prirode, moe se izbjei posebnim istraivanjem i to hitnijim saniranjem ve doseglih sramotnih posljedica. Mrtvi se sami ne mogu braniti. Njihove zemne ostatke moemo i moramo samo mi, njihovi potomci, obraniti. U tom smislu predlaem sljedei sadraj Upitnika o stanju pravoslavnih grobalja u Republici Hrvatskoj: 1. Naziv naselja (ili vie naselja) kojemu groblje pripada (naselje, opina, upanija regija); 2. Broj katastarske estice groblja (prema zemljinoknjinom uredu opine); 3. Geografska lokacija groblja (kote); 4. Utvrditi starost groblja; 5. Stanje groblja (opis) kao npr. stupanj devastiranosti, stupanj zaputenosti, odravanje, zanemarenost, karakteristina obiljeja, detaljno utvreno stanje groblja, npr. razbijeni spomenici, minirani grobovi, unitene mrtvanice, razorene ograde i dr.; 6. Utvrditi postojanje masovnih grobnica ili grobova s oznakom NN (broj, lociranost u okviru parcele groblja i druga obilje ja); 7. Navesti tko brine o groblju (npr. mjesna zajednica, grobar, lokalna vlast i dr.); 8. Postoji li nadzor nad grobljem od strane lokalnih komunalnih organa i u emu se sastoji (budetska sredstva, regulativa i dr.); 9. Stanje pristupnih puteva (za pristup pogrebne povorke, posjetitelja itd.); 10. Priloiti upitniku odgovarajue foto i video snimke; 11. Izraditi posebno uputstvo o popunjavanju upitnika.

1. Povijesni znaaj i uloga Matijevieve humanitarne zaklade Privrednik[1] 1. Povijesni znaaj i uloga Matijevieve humanitarne zaklade Privrednik[1]
Veina korisnika institucije zaklada Privrednik ve je odavno mrtva. Zato se s pravom moe postaviti pitanje to je Privrednik? Privrednik je najvea humanitarna zaklada, legat koji su Srbi imali u Hrvatskoj. Ona se razlikuje od svih srpskih zaklada (legata) po sutini svoje prirode, jer to je bio ivi legat za ivotne potrebe. Naime, poznato je da Srbi imaju velik broj zaklada, zadubina, legata u obliku manastira, crkava, velikih graevina i drugih sadraja materijalne i duhovne prirode (slike, novac itd.). Prvi put sam se upoznao sa znaajem ovih institucija u povijesti Srba kad sam prije vie od 40 godina bio pozvan da na Kolarevom univerzitetu u Beogradu, znaajnoj zakladi, odrim predavanje o starenju naih naroda. Domar mi je kao domain pruio jedin stvenu priliku, ne samo da upoznam povijest ove institucije, nego i brojnih drugih o kojima je pisao. Bio sam fasciniran. Meutim, tom prilikom je u jednom trenutku posebno podvukao: ali dragi moj drue kod vas je bila jedna iva zadubina Vladimira Matijevia pod nazivom Privrednik koja ih je sve nadvisila, koja je okupljala, kolovala i zapoljavala nekoliko desetaka hiljada siromane djece sa srpskih sela. Ta su djeca kasnije postala majstori, trgovci, poduzetnici, bankari i inili usluge drugim, irili zanatstvo, ali i kulturu. Oni su bili ti koji su pripremali prevoenje naeg seljakog u industrijsko drutvo. Ova posljednja sociologijska asocijacija toliko me dojmila, jer je moj stariji brat Jovan Livada, bio Privrednikov uenik. Naalost, tragino je zavrio 1941. godine na nekadanjem Trgu N, a danas Trgu rtava faizma u Zagrebu. Ova kvalifikacija uloge Privrednikovih pitomaca prisilila me je da tragam za njima vie od 4 godine i tad sam upoznao brojne smrti koje su doivili Privrednikovi pitomci vraajui se u to vrijeme iz Srbije i Vojvodine u svoje rodne zaviaje.[2] Kasnije me je to motiviralo da ponem sam za sebe skupljati grau o njima i tragajui za nekim drugim kuriozitetima upoznao sam se sa Matkom Pejiem, jednim od najznaajnijih putopisaca, poznatog po napisima u tampi Skitam i piem. Ustupio sam mu opise sud bina mnogih majstora, a i jedan dio opisa o istraenih 160 mlinova na Kordunu. Kako Kordun nije uao znaajnije u nau literaturu, to mi je Matko obeao da e i sam neto uiniti. Naalost smrt ga je pretekla. Sakupljena graa o pitomcima Privrednika, dok sam radio u A rhivu za historiju radnikog pokreta, mnogo mi je pomogla u sagledavanju injenica i pripremanju grae za Zbornik o narodnim herojima i spomeniarima ustanka 1941. godine.

[1] Tekst je objavljen u Zborniku: Srpsko privredno drutvo Privrednik kroz tri vijeka, izd. SPD Privrednik, Humanitarni fond Privrednik, Novi Sad, 2009, str. 177-194. [2] Kad ujem, itam, vidim velianje ustatva, grafitima, govorima, pisanjem, pokliima, s javnih okupljanja i trgova: Ubij Srb ina! Za dom spremni! i slino, s prezirom osuujem ali i saaljevam te bezumnike kao i vlast koja to tolerira. Takoer, istom mjerom osuujem, ali sa veom gorinom jedan dio crkvenih prelata koji dugo i kontinuirano iza bezumlja stoje.

1.1. O osnivanju i nastanku Privrednika[1]

Osniva Privrednika Vladimir Matijevi bio je lucidna individualnost, iznimna linost. Bio je doista neimar, pa se za njega moe s pravom rei da je imao rata se roditi. Roen je 3. augusta 1854. godine u Gornjem Budakom na Kordunu. kolu i gimnaziju zavrio je u Karlovcu. Kasnije je upisao Kadetsku regimentsku kolu, ali nije bio odan vojnom pozivu. Zbog toga se kasnije upisao u Trgovaku kolu u Beu. Po zavretku, zaposlio se u Zagrebu u jednoj tvrtki, kao trgovaki putnik. To mu je pruilo iznimnu mogunost da sagleda stanje, ljude i mogunosti izmjene toga stanja na prostorima Austro-Ugarske. Naime, u pravilu su rijetki zanatlije bili stranci. Stoga je doao na ideju, s istomiljenicima, stvaranja vlastitog zanatskog kadra. Kad se osamostalio i obogatio poeo je da sakuplja dvanaestogodinje i trinaestogodinje ake pomou uitelja i svetenika, da ih alje kod roaka na zanate. Da bi to ubrzao i ojaao, meu prvim se prikljuuje osnivanju Srpske banke d.d. 1895. godine. Centrala te banke bila je u Zagrebu. I ne samo to, on s prijateljima, istomiljenicima stvara i Savez srpskih zemljoradnikih zadruga i to sa oko 400 zadruga na podruju Hrvatske. Prva meu njima bila je ona u Puiu na Brau, te ona u Vrlici. Te tri novoosnovane institucije (Privrednik, banka i zadruni savez) prve su institucije, odnosno organizacije tednje i ulaganja u

selo. One su neimarske, jer pokuavaju iz temelja pokrenuti imobilno seljatvo i usmjeriti ga prema raznolikim inovacijama. S ve inovacije, kao to su nova sredstva rada, sjemenske sorte, tehnoloki postupci i dr. pripadaju ovom, s pravom mogu rei, pothvatu, kao n ekoj vrsti pokreta. Oni ubrzavaju procese smjene volovskih s konjskim zapregama. Potiskuju drveno ralo eljeznim plugom. Zapoin ju kaptiranje vodotoka, premoivanje jazova, ureenje mlinova i putne mree, gradnju modernijih kua i ureaja, ureenje talskih dvorita, podeavanje svodova za kaptiranje kinica i stotine drugih noviteta. Obiajni odnosi seoske sredine zajma i najma dobivaju organizirani i produktivniji smisao. Ne zapostavljaju se ni irenje pismenosti i skolarizacija kao organizirani oblik u razliitim pravcima, posebno u pravcu uenja raznih zanata i organiziranog regrutiranja i stipendiranja seoske djece za te zanate. to je to znailo za najseljakiji narod meu evropskim narodima to samo danas upueniji znaju. Jer do tada se ivot odvijao strogo ustaljenim regulama pleti kotac ko i otac. Matijevi hoe svim sredstvima da preokrene usmenu kulturu i tradiciju naeg seljatva u pisanu kulturu. U to ime pokree asopis Privrednik, izdaje Privrednikove kalendare s brojnim napucima za konkretne potrebe ivota sela. Privrednik kao asopis i kao Drutvo ima moderno ustrojenu organizaciju s pet odjela. Dva odjela za istraivanje i praenje pitomaca, od regrutacije do upuivanja na zanat, i dva odjela za nadzor meusobnih odnosa pitomaca i poslodavaca (majstora), te najzad adm inistrativni odjel s blagajnikim obavezama. No, u sutini Matijevi sam sve nadzire. Svaki individualni uenik podnosi molbu, preporuku svetenika i uitelja, ali on je kontrolira, a cijeli proces dolaska od eljeznike stanice do smjetaja u domu pod njegovom je paskom. Nita nije preputeno sluaju nego je sve pod najstroom organizacijom i to pod devizom jednostavno, racionalno i poteno. Njegova etinost temelj je ivota i rada cjelokupne njegove djelatnosti. Pothvat mu je uvijek temeljit, i u krajnjoj konzekvenci, revolucionaran, jer priprema prelazak jednog svijeta u drugi. Slogan mu je: rad, tednja, estitost. Pripremljeni uenici, podueni, upueni i pregledani od lijenika, idu u konkretne zanate i kod konkretnih majstora obrtnika. A broj zanata je golem za ono doba, preko 60. Naveu samo neke iz Spomen-knjige a to su: bravarski, krojaki, obuarski, mesarski, kobasiarski, kolarski, elektrotehniki, mehaniarski, opanarski, koarski, stolarski , pekarski, knjigoveaki, asovniarski, pletarski, graverski, limarski, strugarski, saraki, fotografski, urijski, vodoinst alaterski, licitarski, tapetarski, litografski, uarski, postolarski, trgovaki, kovaki, mlinarski, zidarski, brijaki, itd. [2] to su ovi budui zanatlije znaili za pokretanje ivota sela povijest je pokazala. Jer do tada su u selima dominirali samouki tesari, zidari, kolari, krovopokrivai, brijai, kastratori-kopci, licitari. I to u pravilu s primitivnim i samoizraenim sredstvima rada. Uspjeh ovog pothvata je bio golem. Po osnovnim pokazateljima do poetka I. svjetskog rata bilo je upueno na raznolike zanate oko 11.000 Privrednikovih pitomaca. Od toga samo u trgovinu i ugostiteljstvo bilo je upueno oko 6.238 pitomaca. Pitomci su se uglavnom upuivali iz podruja Austro-Ugarske u prvo vrijeme, a kasnije ak iz Srbije i Crne Gore, pa i Makedonije. Neki su pitomci bili upueni, na njihovu sreu, u ehoslovaku. Da se doista radilo o epohalnom pothvatu Privrednika sa savrenom organizacijom svjedoe dvojica ne imarskih svjedoka svoga vremena. Ueni Jovan Cviji, poznat po opisima Balkanskog poluostrva, u razgovoru s Vladimirom Matijeviem, meu ostalim istakao je sljedee: Varoku srednju klasu koja nije bila ni za Nemanjia, i koju nije mogla da stvori ni tri dinastije bogate dravnikim talentima, izgleda da e danas stvoriti Privrednik, i zato nam je ta ustanova danas najpotrebnija.[3] Drugi, takoer uen Stojan Novakovi, predsjednik srpske Akademije, iji je opus golem, preko 40 djela, u svom pismu V. Matijeviu kae: Hvala vam gospodine Matijeviu, video sam to jo video nisam, to u nas nema. Video sam sistem, red, smiljenost, doslednost produite, dakle t aj najblagotvorniji rad molim Vas.[4] Moram naglasiti da su ovaj pothvat izdano financijski pomagala dva najvea neimara nae povijesti: Nikola Tesla i Mihajl o Pupin. Stojan Novakovi vidio je u Privredniku zamah novog pokreta i zbog toga ohrabren alje dva sanduka odabranih knjiga bibliotekama Privrednika u raznim mjestima Austro-Ugarske. No, Privrednik je imao i nevolja o kojima emo neto kasnije govoriti. Naroito je bilo teko za vrijeme flagrantnih aneksionistikih nasrtaja prema Bosni. Austro-Ugarskoj vlasti, a u nekim dijelovima Hrvatske i eliti domae vlasti, nije ovaj Privrednikov pothvat odgovarao. Matijevi se morao snalaziti i stvarati tako snanu mreu, financijski pokrivenu, da ju nije bilo lako onemoguiti. Tako je imao fondere (osnivae s ulogom od po 100 hiljada dinara), dobrotvore (s ulogom od po 50 hiljad a dinara), osnivae s ulogom od po 10 hiljada dinara, i doivotne lanove s uplatama najmanje od 1.000 dinara. Dobra organizacija uz dobro pokrie kapitalom omoguilo je izniman 25-godinji napredak. Tako da se mogao Privrednik podiiti svojim postojanjem u 150 varoi i varoica i s preko 400 zemljoradnikih zadruga u naim selima. Zatim je imao ve do tada, nakon 25 godina, 13.300 Privrednikovih uenika upisanih u 60 strukovno zanatskih zanimanja.[5] Kad su nastale nevolje i Privrednik biva prisiljen da prebaci sjedite iz Zagreba u Beograd, Matijevi osniva egrtski internat, jer do tada su pitomci morali biti primljeni od poslodavaca na stan i morali su im osigurati odijelo i hranu. Povijest Privrednika je dramatina, sloena i veoma pouna. Ona je pokazala to moe jedan ovjek i njegovi istomiljenici s dobrom organizacijom i to u vremenu nesklonom bilo kakvoj organizaciji. Malo je ovakvih primjera, jer je malo ovakvih graana s gra anskim vrijednostima spoznaje to je ope dobro. No Privrednika je ipak najvie pogodio II. svjetski rat. Ali ne samo Privrednik. No za Privrednik ovaj rat je bio koban jer je tada sva njegova imovina konfiscirana, zaposjednuta, ili razgrabljena, od okupatora i kvislinga i u Hrvatskoj i u Srbiji. Mnogi pitomci zavrili su kobno u raznim logorima irom Evrope, ili na naim prostorima. Pripremajui grau za Zbornik narodnih heroja utvrdio sam da je 25 od njih zavrilo kolu kao Privrednikovi pitomci. Prek o 1.500 od onih koji su preivjeli, postali su nosioci spomenice 1941. godine. Skoro svi koji su pristupili narodnooslobodilakom pokretu postali su najznaajniji organizatori toga pokreta, pravi narodni tribuni. Naalost od sveukupnog broja onih koji su se prikljuili pokr etu, samo je svaki deseti uspio preivjeti II. svjetski rat.[6] Zahvatila ih je sudbina kao i onih 12.000 komunista, od kojih je samo 3.000 preivjelo rat. Od kada se hrvatski antifaizam nacionalnom kontrarevolucijom 1991-95. godine pretvorio u verbalnost i prigodniarstvo, dao je maha antikomunizmu, koji se pretvorio u isti antihumanizam. Nastoji se izbrisati memoriju antifaizma u zapisima i spomenicima i dravnom doktrinom. Ne moe se biti antifaist, a da nisi istovremeno antikomunist klie povjesniar-liberal, voditelj Hrvatskog helsinkog odbora. Od tog liberalizma do makartizma nema ni pola koraka.

[1] Spomen-knjiga Srpskog privrednog drutva Privrednik 1897-1947, Udruenje Privrednikovih pitomaca Vladimir Matijevi, Beograd, 1984, Pogl: Vreme u kome je nastao Privrednik, str. I-LVI. [2] Ibidem. [3] Ibidem, str. 16. Jovan Cviji bio je antropolog, sociogeograf i prvi svestrani istraiva Balkanskog poluostrva. Njegovo temeljno djelo je Balkansko poluostrvo i junoslovenske zemlje, Zavod za izdavanje udbenika, SR Srbija, Beograd, 1966. [4] Ibidem, str. 16. Stojan Novakovi bio je najsvestraniji znanstvenik svoga doba i tako je ostavio najvea svjedoanstva svog vremena. Bio je politiar, historiar, filolog, reformator, knjievnik-pjesnik, prevodilac. Meu 40 knjiga istiem: Srpska bibliografija, Srpsko ueno drutvo, Beograd, 1869. [5] Ibidem, str. 26. [6] Vidjeti: Zbornik narodnih heroja Jugoslavije, Beograd, MCMLVII

1.2. Znaaj "Privrednika" za na drutveni razvoj

Znaaj Privrednika za drutveni razvoj je golem, neistraen, posebno je znaajan za selo i poljoprivredni razvoj. Zbog toga u pokuati samo u kratkim crtama naznaiti ono to sam zapazio prilikom prikupljanja grae za ovaj zbornik, kao i ranije prilikom prikup ljanja druge grae za Arhiv za historiju radnikog pokreta u Zagrebu. Kad je u prvoj polovini 80-tih godina prolog stoljea pokrenuta ideja o izdavanju

Spomen-knjige, moj prezimenjak knjievnik uro Livada, otac poznatog pjesnika Rae Livade, koji je s pjesnikom Albaharijem izdavao Meunarodni almanah, obratio mi se s jednim irokim naputkom to sve treba istraiti. [1] Kako sam mnoge stvari kao istraiva ranije znao o Privrednikovim pitomcima, predloio sam da zajedniki to radimo po arhivima i na terenu. Doista smo obili Hrvatsku uzdu i poprijeko i pregledali sve arhive. Mnoge sam detalje znao iz ivota majstora, heroja, spomeniara. Taj mi se posao pokazao vr lo unosnim, jer uro Livada, sremski prvoborac, stari partijski kadar, inae komesar Sremske brigade NOV POJ, bio je po vokaciji istraiva, a i sam je bio pitomac Privrednika. Zavrio je u Vojvodini opanarski zanat. I dok bi ga vozio prosto me zabavljao s raznim dogodovtinama iz ivota Privrednikovih pitomaca, jer je poznavao tisue detalja i nekoliko tisua biografskih sadraja majstor pitomac. Imao je tako sugestivnu komunikacijsku metodu da je od sugovornika po selima gdje smo istraivali znao sve izvui o majstorima njihovog kraja: to je proizvodio, kako se ponaao, koje proizvode pamte kao prvo otkrie, itd. Uvijek je teio da poneto naemo i ponesemo sa sobom od majstor skih proizvoda, jer je elio da napravi muzej Privrednikovih djela. Kako je bio upravitelj Zemunske biblioteke bogate knjigama, pruio mi je priliku da mnoge stvari iz ivota nae radnike klase iitavam kao literarna tiva. Znali smo zanoiti u selu gdje nije bi lo struje, i on kao strastveni ita znao mi je isprazniti akumulator, i onda je bio spreman da gura auto do iznemoglosti kako bi ga pokrenuo. Evo samo neke krae slike o Privrednikovim uenicima. Oni su, pored uenja zanata, ili i u kole. Program im je bio skoro na nivou gimnazije. Uili su i strane jezike. Najee su nauili jezik svoga gazde: njemaki, maarski, a posebno oni koji su bili u ekoj eki. Kad su zavrili kole, postajali su kalfe, pomonici, najprije svojih gazda, majstora, ili su sami osnivali radnje, ili su se uortaili meusobno, udruivali, gradili kue i radnje. Stjecali su mnoga dobra i irili krugove poznanstva. Neki bi se enili s gazdinim kerima, ili njihovim roakinjama. Neki bi se prienili. Naroito su dobro prolazili oni koji su i gazdin jezik savladali, koji su prihvatali graa nske manire, u jelu, djelu, odijevanju, komunikaciji. I stoga mi je uro znao mnogo eretskih dogodovtina ispriati, koje sam zapisivao, ali zbog kratkoe teksta one ovdje ne pripadaju. Veina se ipak vraala u rodne krajeve, gravitaciona sredita, opinska mjesta ili u svoja rodna sela i tamo osnivali vlastite zanatske radnje. Kad bi doli u svoje rodne krajeve stvarali su temeljne pretpostavke za promjene socijalne strukture sela. Njihova saznanja, sposobnosti, radinost, moralnost osjeale su se kao dar kraju. Jer oni su slovili kao gospoda s kravatom, leptir manom, bijelim kragnama, satovima, posebno depnim na lancima, skrojenim gradskim odijelima, latenim cipelama i s uenim komunikacijskim postupcima. Bili su uz orni i sredina ih je najradije prosto oponaala, jer to su bili za sredinu nai ljudi. Oni su se za tu zahvalnost podrke svojski oduivali. Npr. kovai su kovali kapije, najprije crkvama i uiteljima kao svojim zatitnicima i preporuiteljima, zatim roacima, kumovima i tek on da direktnim naruiteljima. To im je diglo ugled i ljudi su dolazili da gledaju te tvorevine i divili se govorei imaju zlatne ake. Brijai su brijali, iali, brkove tucali, damama su frizure podeavali, ali su i svoje dame prosto nagonili da pomognu enskoj eljadi svoje s redine. To oponaanje poelo je mijenjati izgled habitusa seljaka, otklanjati grubosti, kue su dobile drugi izgled iznutra i izvana jer su dolazili tiljari, graevinari, dekorateri, itd. Taj oblik oponaanja pretvarao se u stil ivljenja. Mnogi od majstora su imali slukinje. Za obradu vlastitog posjeda unajmljivali su radnike, ili kao pomonike za svoje majstorluke, i to je irilo novani dohodak. Kovali su eljezne p lugove, pravili su koije, pravili namjetaje, krojili odijela. Zanimljiv je jedan od njih koji nam je ispriao da kad je donio veliko kristalno ogledalo prvi put je vidio ljude kako se ponaaju kad vide cijeli svoj lik u ogledalu. Kasnije je naplaivao, kad bi se mlade pripremale za udaju, dugo ogledanje pred ogledalom. Mnoge njihove supruge bile su prve bolniarke, primalje, babice. One su s uiteljicama poele pokretati uenje pletenja, vezenja goblena. Kuhinja je dobila drugi jelovnik, sijela i prela drugi sadraj. Svadbe su imale drukije kolae i pripremu m lade. Djeca su drukije tretirana pri otpremi u kolu. Svaki je zanat ostavljao svoje inovativne tragove. Tako su ovi Privrednikovi pitomci bili nukleus naeg treeg stalea i u selu, ali oni su i bili neimari u domeni irenja sv ih inovacija. Dakle nositelji i difuzori, iritelji inovacija. Bili su most prelaska od tradicionalizma u modernitet, od usmene u pisanu kulturu, jer su mnogi kupovali novine, itali knjige, imali svoje prirune biblioteke, koje su postajale nerijetko ope dobro sela. Zaista se moe govoriti o revolucionarnom pokretu preobrazbe. Oni unose radne strojeve, nove alatke, nove navike. Oni donose sortna sjemena i sami imaju rasna stada, modernije kue i moderniju opremu. Oni prvi donose fotoaparate, dovode nove poznanike. Nerijetko i svoje gazde nekadanje. Postaju poeljni kumovi, prijatelji, druitelji. Oni su savjetnici, praktini uitelji. Njihovi gazde od seljaka kupuju razne sirovine, prehrambene potreptine, pa se tako stvaraju nova poznanstva. Neki meu prvim kupuju automobile, traktore, prvi otvaraju parne mlinove. Oni prvi kaptiraju vodotoke, ureuju potone mlinove i skrauju vrijeme ekanja. Prvi dovoze tzv. rune vrilice, a kasnije motorne dreeve koji zamjenjuju stonu vridbu. Oni prvi dovoze snanije konje, prave platoe s gumenjacima, koji zahtijevaju bolju putnu mreu. Oni prvi zapoinju kopati bunare, kaptirati vodotoke, ureivati tzv. terne, atrnje. Neki ak kopaju ribnjake. Oni prvi prave zamke za mieve, glodare, lisice, vukove, divlje svinje, tu poast sela. Naravno, oni su i lovci, imaju puke, ureuju srpove, kose, plugove. Oni prvi unose moderno posue, tzv. escajg, zamjenjujui drvene zdjele i lice. Oni znaju kako se moe konzervirati hrana, posebno voe. Nema domene u kojoj ne unose novitete. I mnog i su time zaduili svoju sredinu. esto sam uo u susretima sa seljanima da nije bilo naeg majstora, selo ne bi vidjelo ni bicikla, automobila, traktora, eljezn og pluga, vrilice, motora, motorne pile itd. S njima poinje dio urbane kulture, formiranje tercijarnog sektora. Oko njih se formi raju prvi oblici radnikaseljaka i prvi oblici novane privrede sela. Neki od njih su prvi poduzetnici, neki veleposjednici, neki vlasnici ili suvlasnici preraivakih tvornica, a neki ak znaajni dioniari ili bankari. Njima dugujemo podlogu nae dananj e nomenklature raznolikih zanimanja. Pitomci Privrednika zajedno s Hrvatskim Radiom [2] nisu samo utemeljitelji, dakle, osnivai noviteta u naoj sredini, nego ona pretpostavka bez koje drutveni razvoj nije mogao krenuti iz tradicionalnog u modernije drutvo. Oni su istovremeno neimari p isane kulture, zajedno s uiteljima, ali su i neimari naeg antifaizma kao najveeg iskoraka civiliziranosti za sredin u od koje nikad i nikako ne bi mogao oekivati tako dobro organiziran antifaistiki pokret. Oni su nai prvi prikljuitelji evropskim tokovima a da nismo prethod no dobili avis ili pristup ovom ili onom poglavlju. Oni su nas svojim stvaralakim duhom, djelima, razumom i umom prikljuivali evropskim tokovima. Kasnije kad su postali tribuni spremni da rtvuju sve, a mnogi su to i uinili jer nisu poznavali sukobe interesa, titular im nije znaio ono to danas znai. Nisu glorificirali imati nego biti. Njima je gotovo sve bilo biti. Biti u prvim redovima progresa, opeg dobra. ivjeli su za nae sutra. Nisu prebrojavali krvna zrnca. O tome najbolje svjedoe njihove brane druice. Bio im je stran etnocentrizam. Dosegli su najee ovjeka s veliko i graanina s velikim G, citoyena. Nikada nisu sanjali da e nacionalitet biti izdignut iznad ivota i smrti i da e nacionalna revolucija borbom krvi i tla zbrisati njihove sve antropogene sadraje ili ih pljakom odnijeti. I to bez stida i kajanja. A njihov minuli rad je golem. Skoro cjelokupna industrijska teevina. Njihova sposobnost mi se esto inila nadnaravnom. U ratu sam up oznao one majstore koji su u kratkom vremenu benzinske pretvarali u parne automobile. lanovi ZAVNOH -a vozili su svoju arhivu i sredstva rada u parnim lokomobilima jer drugog nisu imali. Oni su stvarali parne mlinove u nemoguim uslovima. Prevoenje seljakog u industrijsko drutvo sloen je i teak, i u nekim domenama po posljedicama za brojne pojedince, poguba n proces. Pamtim da smo u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata zavrili industrijalizaciju sa 2,400.000 invalida rada. Da je u tom procesu bilo nedemokratinosti, netolerantnosti, nasilja i drugih nepodoptina nitko ne moe porei. Mi koji smo to istraivali, mjerili, pratili i osuivali, pa nerijetko bili i sami rtve, ne moemo porei da je taj proces po posljedicama za ove prostore bio ipak golemo djelo progresi je u kratkom vremenu izvan svakog oekivanja. Stope rasta bile su meu najveim. Bruto dohodak rastao je iz dana u dan. Kvaliteta ivota je rasla na oigled. Srednje oekivanje ivota je poveano za skoro 20 godina. Poveane su i antropometrijske mjere kako gdje, ali znaajno, visina, teina, opseg. Imali smo d eagrarizaciju bez presedana, a i skolarizaciju, takoer. Socijalna struktura je izmijenjena iz temelja. Dosegli smo skoro cjelokupnu nomenklaturu svjetskih zanimanja, mobilnost stanovnitva, migratorni tokovi postali su sveopa pojava. Iznad svega valja istai branu pokretljivost. Od nekadanje na nivou sela ili susjednog sela postala je transmundijalna. Procesi urbanizacije bili su praeni novim modelima naina ivljenja u dojueranjim kompletno zaostalim ruralnim sredinama. Preventivna i kurativna medicina dosegla je sveope promjene. Savladali smo skoro sve tradicionalne socijalne boletine sela. Svemu tome je bila podloga stvorena na martirskoj rtvi prethodnih generacija u ijem sreditu su bili nosioci Privrednikovi pitomci. Oni su stvorili doista najproduktivniju generaciju naeg nekada zajednikog prostora unato kobne i martirske rtve.

U naih naroda ima izreka da je avo htio sve biti osim egrt i vojnik, Privrednikovi pitomci su bili i jedno i drugo u tekim vremenima. Oni su sami bili plod proste prirodne selekcije naeg sela, jer su, po svom ishoditu bili djeca siromanijih obitelji, a to siromatvo bilo je opa bijeda i oskudica u svemu, hrani, odijelu, pitkoj vodi. Dakle, svemu. Raali su se kad je difterija kao daviteljica djece k osila sve. Samo su rijetki preivljavali. Oni su bili ti koji su preivjeli. Mnogi od njih zapamtili su pet ratova po glavi stanovnika. Meutim oni su birani kao iznimni, marni, i spremni da se izvuku iz bijede i da pomognu svojim i svome zaviaju. Kao egrti prolazili su Scile i Harib de, svakojake gazde i gazdarice, ali i njihovu djecu, a nerijetko i muterije, dakle, dobre i predobre, ali i zle i opake. Kad smo skupljali grau nasluao sam se svakojakih pria o egrtovanju. To je knjievnik uro Livada pomno biljeio pa smo to znali kasnije komentirati, a i sam je svata iskusio. Iz njih se ogledao na karakter, mentalitet, nasilnitvo i samilost. Svega je bilo. Pamtim jednoga k oji je divno oslikao svoje egrtovanje: Bilo je lijepo jer sve je oko nas bilo novo, neobino i leaj i govor i odijevanje i hran a i ljudi i stvari. Kao da si u raju. Ali sam ipak spoznao da je lako biti dobar u dobrog gazde, ali je teko izdrati etiri godine goropadnog gospodar a. Jer oni su zaboga egrti, pa pored zanata i kole morali su odravati radionice, strojeve, alatke, dvorita, raditi i kune poslove. Nerijetko i ropski morali su sluati gazde i gazdarice, njihovu djecu a nerijetko i sluge. Bilo je opakih muterija. Neposluh, zaborav, fiziki se kanjavao gorkim batinama, uskraivanjem hrane, odjee, leaja, pokrivaa. Pria jedan: Zaboravio sam oistiti saonice poslije izvoza ubra. One su se ujutro smrzle. Sljedee veeri gazda mi je umjesto stalnog pokrivaa s perjem, dao konjske pokrivae. Dobio sam upalu plua. Kasnije kavernu. Meutim sve sam izdrao. Gazdu, i II. svjetski rat. A ipak sam bio svoj ovjek. Dakle, shvatili su mnogi da se radom moe postati i u nemoguim uslovima, svoj ovjek. Mnoge od njih upoznao sam kao iznimne ljude u II. svjetskom ratu. Jer su bili neka iznimnost po onoj uvenoj poruci pitomca Rade Konara ili Filipa Filipovia: milosti ne traim, ali ne bih vam je ni dao. Bili su izvorni antifaisti jer su mnogo bolje znali to je faizam od nas ostalih. Jovan Mraovi, egrt iz Vojvodine, govorio je maarski. Bio je komesar legendar ne partizanske bolnice Petrova gora. Dao je svoju krv svakome kome je trebalo. Intendant omladinskog bataljona I. kordunake brigade nosio je na rukama djeaka kad smo oslobodili djeji logor u Jastrebarskom; od Jastrebarskog skoro do Soice. Komandant Nikola Vidovi, narodni heroj, pitomac Vojno-tehnikog zavoda u Kragujevcu, uvijek je komandovao: za mnom drugovi a ne: naprijed drugovi. Krni Ljubomir, teolog, pravoslavni svetenik, komesar brigade, jednako je propovijedao borbu protiv faizma, kao i molitvu kad je krstio djecu u predahu, ili sahranjivao umrle tifusare. Nije udo da su od ovih ljudi, njih 25 postali narodni heroji. Navest u samo neke poznatije: Filip Filipovi Fio, Rade Konar, Radoje Daki, uro Pucar Stari, Jezdimir Lovri, Pane Duki, Milinko Brkovi Crni, Branko onovi, Radovan Grmua, Vojo Ivanovi, Milo Mami, Milo Matijevi, Mile Poua, Ilija Popovi, Stanislav Sremevi, Milan Stanivukovi, Milan Zori, Rade Zori, Ljubomir ivkovi -Ili i mnogi drugi. Mnogi od Privrednikovih pitomaca nestali su u koncentracionim logorima irom Evrope, i u nas. Mnogi su izginuli na bojnom polju, kao tribuni ili rukovodioci operativnih jedinica, ili organa vlasti. Meutim golem broj je stradao u pokoljima prije ustanka. Sam o u mom zaviaju Primilju, 12-orica su poginula do poetka ustanka. Osobno sam posmatrao kako su se ustae meusobno pobili pljakajui strievinu mojih strieva i njihovih radionica kao Privrednikovih pitomaca. Na podruju Rakovice, posebno u Sadilovakoj crkvi , nestalo je oko 17 radnika-majstora Privrednikovih pitomaca. Pretpostavljam da ih je moralo biti vie. Ali sada ih je teko identificirati. Kolike je rtve podnijela ova generacija pitomaca govori injenica to je samo svaki deseti preivio II. svjetski rat. I onda kad poginue i to pod devizom dobar pastir tono kae inom, sam svojim potvruje inom, dooe nai talibani i razorie im spomenike, nerijetko kosturnic e pa i groblja. I takoer, nerijetko, kao javne plastike, skulpture najveih umjetnika naih prostora. Ono to smatram naom tragedijom, zaostalou i beaem, to je nas osramotilo pred svijetom i pred povijeu i pred budui m generacijama koje dolaze, jeste to to smo pomen na njihovo djelo razorili, unakazili i zaboravili. ini se da iv imo s uvjerenjem da se stara dobroinstva s pravom zaboravljaju. To to smo napravili, ni jedan narod nije uinio prema svojim prethodnim generacijama. Je r zaboravljamo da stojimo, htjeli ili ne htjeli, na ramenima prethodnih generacija. Nema tog novog do moljublja koje moe nadvisiti njihov stvaralaki inovatorski duh i njihovo antifaistiko pregnue. Konar s imenom, ili samo s prezimenom, bio je i bit e na izvorni brend, a bio je pitomac Privrednika. Sretao sam taj bre nd posvuda na svim meridijanima i s ponosom sam u sebi govorio: takvi su za nau sredinu jo za sada neponovljivi. E, to su bili u veini Privrednikovi pitomci. Prema tome povijest je pokazala da su te uzorne generacije nainile temelje za povijesno djelo prevoenja seljakog u industrijsko drutvo sa svim modernitetima i institucijama.

[1] uro Livada napisao je i izdao 15-tak djela razliitog anra, ali navodim samo neka: Na obali ivota i smrti, Zemun, 1958; Skrivene rane, Prosvjeta, Beograd; Srce u zaviaju, Dnevnik, Slobodna Vojvodina, Novi Sad; Nepoznato jutro, Znanje, Zagreb, 1962; Stazom malih spomenika, Rad, Beograd, 1962. [2] Krajem 19. stoljea oba drutva Privrednik i Hrvatski radia pristupaju organizaciji i kolovanju zanatlija.

1.3. Nekoliko zakljunih napomena

Veina nekadanjih uenika Privrednika postali su neimari svoga kraja, svoga doba, pioniri naeg zanatstva, naroito u srpskim naseljima, a posebno u gravitacionim sreditima. Njihovo znanje i imanje po svom izgledu i sadraju, bilo je ogledno ope dobro. Oni s u gradili ne samo svoje uzorne kue, zanatske radnje i brojne druge gospodarske objekte nego i brojne crkve, kole, upravne zgrade, andarmerij ske kasarne, zanatske radnje, mlinove, trgovine, kaptirali vodotoke, gradili mostove, putnu mreu, premoivali jazove i sve to o premali, dekorirali kao zanatski strunjaci na ope dobro svojih zaviaja, uih i irih. Bili su nosioci svih inovacija u selu i poljo privredi. Ali ne samo to, nego i u opremi kue, kuhinje, obradi polja, primjeni novih sorta. Upravo zato to su bili uzorni neimari postali su vodei kadrovi pokreta otpora protiv faizma i zadivili svojim umijeem, neimarstvom, uvjerljivou kako se brani dostojanstvo ivljenja, dostojanstvo zaviaja i dostojanstvo stvaralatva. Dosegli su osvjeene graane, bili su temelj treeg stalea. Svima su poznati primjeri njihovog otpora preko likova Filipa Filipovia i Rade Konara, da druge i ne spominjem. Ne grijeim ako kaem da ni jedna naa stvaralaka generacija, ukljuujui i intelektualna zanimanja, nije zaduila nae zanatstvo i novitete u selu i poljoprivredi, kao to su to bili Privrednikovi pitomci. Ali ni jedna grupacija nije bila predmet beaa i nasrtaja na njihov integritet, na njihovu imovinu i stvaralaku vrijednost, kao to su to bili oni. Kao istraiva sudbine ovih generacija, imao sam priliku da vidim i ujem ispovijesti o mnogim rtvovanim iz ove skupine. Na pr. moj stric bio je ugledni kova na magistralnoj cesti Slunj Ogulin. Tu je bio centar okupljanja kirijaa. Imao je sina izuenog kovaa, toio je pi e, gradio kola, kovao vrata, izraivao grobnice, okivao kaptirane vodotoke, okivao bave, imao slugane i izuene krovopokrivae. Imao j e svega kao u bojoj bai. Njegove su njive jednim dijelom bile navodnjavane iz vlastitih terni. Nestao je u najgor im mukama masakriran. Drugi stric bio je kroja poznat u cijelom kotaru. On je zaklan i muen s urezanim U na leima. Trei daljnji roak, kao ugledni opanar, isto je zavrio deset dana poslije Veljunskog pokolja (6. maja 1941. godine). Za njihovu imovinu polupismeni ustae-seljaci tukli su se meu sobom. Bilo ih je i ubodenih. A njihova imovina u nagonskoj pljaki rasipana je u duini od 13 km. Priao mi je majstor mlinar iz Vrginmosta, da se u pljaki njegovog mlina s rjeice Trepe kraj Vrginmosta jedan ustaa zdrobio, jer je kameno kolo slomilo pljakaevu drvenu zapregu i njega. Otac moje supruge bio je trgovaki kalfa. Otvorio je prvu trgovinu u svom kraju, a kasnije je postao predsjednik opine u vri jeme NOB-a. Graditelj zgrade ZAVNOH-ovog muzeja u Topuskom, koji je miniran, bio je Privrednikov pitomac. Oni koji su zavrili zanate u ehoslovakoj, odlazili su u Be, Prag, Novi Sad, Beograd i ureivali bogatake dvorce i javne ustanove. Meu njima su se isticali stakloresci, ljevai eljeza, tiljari, dekorativni kovai, urari, juveliri, tapetari, sarai-remenari, poslastiari. Svi se sjeaju uvene slastiarne kod uspinjae u Zagrebu Malbaa ili Kuglijeve knjiare i njegovih knjigoveaca Privrednikovih pitomaca . Oni su postali voditelji brojnih borbenih jedinica za vrijeme NOB-a, uvjerljivi agitatori, dokazani antifaisti. Oni koji nisu na prevaru uhvaeni prije poetka ustanka bili su pokretai i organizatori i voe pokreta otpora faizmu. Bili su ljudi od znanja i ugleda, a izn ad svega bili su moralni, jer im je moralna strana usaivana kroz kolovanje (asno i poteno). Solidarnost im je postala naelo ivljenja. Mnoge sam od

njih osobno poznavao i gledao na djelu. Sluao njihove ispovijedi, naredbe i tumaenja. Sahranjivao ili uestvo vao u sahranama, s njima drugovao, dobro i zlo dijelio, putovao, strepio i radovao se. ini mi se da sam od njih, iz njihovih biografija, nauio mnogo: to znai ovjek, solidarnost, drugarstvo, zanos i predanost idealu slobode. To nisu bili verbalisti, la ni domoljubi, verceri vlastitog ivota, nego istinski uzori: tono pastir kae inom i sam svojim potvruje inom. Tko ne vjeruje neka zaviri u biografije narodnih heroja i no silaca spomenice 1941, pa neka se uvjeri. Njihova neimarska uloga ponovo je potvrena kroz ivot najproduktivnijih generacija na ovom tlu u prevoenju seljakog u industrijsko drutvo, i tu nemamo uzora generacijske rtve kao to je ona koju su svome drutvu i svome dobu, u doba oslobodilake borbe, a kasnije u vrijeme obnove i izgradnje poratnog razvoja drutva, dali Privrednikovi pitomci. Meutim, te su asne, iznimne generacije, besprijekorne i znaajne za zanatski i industrijski razvoj, besramno rtvovane, ner ijetko s cijelom imovinom i svim lanovima obitelji (ustaki pogromi). Bili su opljakani ili u porau nacionalizacijom deprivatizirani. Neki izgiboe jo u Prvom svjetskom ratu, neki pomrijee od panjolke, neki u Drugom svjetskom ratu na prevaru, a neki izgiboe kao neimarske rtve tribuni naroda, a neki sagorjee u procesima prevoenja seljakog u industrijsko drutvo, neki padoe kao rtve staljinistike represije na najbrutalniji nain kao ibeovci. U traginosti rtvovanih generacija istiem posebni tragizam, to danas u naim selima i n jihovim gravitacionim sreditima gotovo da nema ni traga njihovog djela. Moda koja iskovana ograda, kapija, okovana kola, ali ne kao njihovo vlasnitvo, nego hranjem, zubom vremena, ili unitavanjem ratom spaljena zemlja. Tamo njihovog vie nieg nema. Moda ponegdje i ima pokoja razvalina, eljezni plug u dijelovima, leme i crtalo, zahrala motika ili srp, eki i klijeta u ivici ili zakorovljenom podrumu. Ne samo da nema majstora i njegovih nasljednih graevina, nema ni lanov a obitelji, nema ni susjeda i njihovih porodica. Komije su negdje u izgnanstvu, nerijetko u treim zemljama, zjape kamene razvaline, pokoja razorena ili opljakana crkva. Najtraginije je to nema ljudi. Njihova su sela ona koja to vie nisu. Ostalo je pusto tursko na hrvatski nain, samo da nestane remetilaki faktor. Dakle, u ruralnim zonama, ako ima tko da produi ivot kraja, to su kolonistike porodice iste mat rice rata, ali i one su u raspadanju, ili pak staraka srpska raspadnuta domainstva. Tako je u ruralnim zonama negdanje srpske na seljenosti u pravilu. U gradovima je drugaije. Iako nema majstora, ostale su nekretnine, opljakani sadraji, otete vrijednosti nacionalizacijom i li zaposjednute i prenamijenjene. Poznajem te mnoge vrijednosti. Nisu to samo graevine, nego banke, pogoni, industrijske institucije, dionika djelatnost vezana uz sve meridijane. Kad bi bile vraene Srbima u Zagrebu, Splitu, Zadru, ibeniku, Rijeci, Osijeku, Karlovcu, Sisku, Vi nkovcima i drugim mjestima zajedno s dobrima pravoslavnih crkava, njihove institucije mogle bi se obnavljati samo iz rente. Meutim, nasljednicima Ante Pavelia, od povijesti osuenog zloinca, vraene su nekretnine. To direktno oslikava stavove vlasti prema zloincima i prema rtvama. A kad se ima u vidu kako su rtve stjecale imovinu a kako ju je stekao Ante Paveli, onda to ne zvui kao prosti cinizam nego kao prolongiranje zloina. Ali kako se vie vole oteta dobra nego to se mrze etniciteti, nema povratka i to umom zakona i praumom bezakonj a, da bi se to pred svijetom prikazalo da je sve po zakonu. To se licemjerje najbolje ogleda na primjeru otimanja imovine kupljenog srpskog stanarskog prava zbog ega su Srbi potezom pera ostali bez elite i budunosti u urbanim sredinama. Ako je koji od tih majstora ostao na bronzanoj strai, k ao bista ili u obliku reljefa, inskripcije u mramoru ili nekom drugom obliku zabiljeen, brisanjem antifaistike memorije sve je uniteno. Nisu zaboravljeni ni oni Srbi koji su sedamdesetih godina 19. stoljea uzeli uea u Rakovakoj buni. Pri tome unitenju, unitavana su i ona djela koja su bila plod najveih umjetnika, skulptora ili poetskih stvaralaca. To je injeno zbog izmiljene potrebe tzv. povijesne onostrane mrnje i osvete nacije. Kulturom lai, htjelo se da trijumfira kultura smrti, pa se to pretvorilo u kunu radinost na svakom mjestu, za svako obiljeje, da se Srbi istisnu iz povijesti. Znao sam za tvrdnju da se stara dobroinstva zaboravljaju, ali da se tako negiraju u korist vlastite nesree i to stubokom, svugdje i na svakom mjestu, da se falsifikacijom vlastita povijest preuredi, to nisam znao i ne mogu oprostiti. Ta revizija povijesti tako tee da e je morati drugi pisati, jer ve postoje institucije koje reviziju provode, piu se ak i doktorati s kompletnim revizionistikim sadrajima.[1] Na kraju, sve to udi, zbunjuje i lii na najbezumniji apsurd. Takva destrukcija, takvo razaranje i takva negacija na vlastit om tlu u korist svoje vlastite nesree, a od elite vlasti, nitko, ama ba nitko, ne kaje se i ne stidi i za katarzom ne ezne. Naalost ima trijumfa Pirove pobjede. Ili pak, tretmana kao da je to via sila, a ne pomraenje uma, atavistikog nacionalizma, praktino faizma, koji se za ivota jedne generacije ponovio. I nikako bezumni da prepuste vlast umnim na ovom tlu. Tako je na likovima i neimarskim djelima ive zadubine Vlad imira Matijevia, izvren povijesni vandalizam zatiranja s neispravljivim posljedicama: gotovo unitenjem treeg stalea, deindustrijalizacijom, brisanjem antifaistike memorije i drugo. Dakle, nacionalistikom kontrarevolucijom napravljen je povijesni nazadak koji se slavi kao novi poredak, novo domoljublje, iako je ustvari proeto s obiljem antiljudskih i antikulturnih ina (ruralocidom i kulturocidom) s povijesnim posljedicama.

[1] Za primjer ilustracije opsega i sadraja revizije povijesti u Hrvatskoj preporuam akr ibijalno napisanu knjigu: Solomon Jazbec: Magnissimum crimen, Margelov institut, Zagreb, 2008

1.4. Historijsko socioloki rezime

Kao konano socijalno-povijesno zakljuno istiem: sudbina Privrednika kao institucije i njegovih pitomaca, kao iznimne generacije, vie je nego tragina. Ona svjedoi o nama, vie nego o njima, kakvi smo mi narodi. Moglo bi se rei da smo nedozreli, bez graanskih vrednota, bez spoznaje to su institucije, to su pothvati itd. Jer tako tragino rtvovanje najproduktivnijih generacija, pionira progresa, lii na iracionalni apsurd. Zatiranje njih i njihova djela, niim se ne moe opravdavati. Rei e netko: plod je to okolnosti, kolizija i ratova u kojima su nestali kao neimari. Nije rije o vioj sili, nego o drutveno organiziranom, pravom brutalitetu pretpovijesnog ponaanja. Kad je Vladimir Matijevi zapoeo svoje golemo djelo pod kraj 19. stoljea, bili smo klasino seljako drutvo, obiljeeno siromatvom, oskudicom, neznanjem, nepismenou i sveopom zaostalou. Bili smo najseljakija zajednica meu evropskim narodima. Seljako-poljoprivredno stanovnitvo bilo je 90% zastupljeno u sveukupnom stanovnitvu. Selo je odreivalo sudbinu ivljenja, a ne gra d, jer gradova nismo ni imali. Nismo imali ni zanatstva. A graanskih vrednota, u njihovoj sutini, jo ni danas nemamo, kao vladajuih vrednota. Zapoeti razvoj zanatstva bio je podvig. Poeti organizirati zadruge u selu bio je pothvat u zaostalom i inertnom seljakom drutvu. Uloiti sve znanje, umijee i imanje u tu ivu zakladu, mogao je samo humanist, vizionar, kakav je bio Vladimir Matijevi. Usput, i druge nagovarati, organizirati. Predstavio se kao izniman poduzetnik. Nailazio je na prepreke, latentne konflikte i brojna ometanja i proturjeja. Nikad nije posustao. Najtee je bilo boriti se s naim mentalitetom, kojeg ni povijest kasnije jo nije promijenila. I, naalost, nee skoro. Mnogi ne znaju da seljak nije zanimanje, nego nain ivota. Klasini seljak zaustavlja povijest pletu kotac ko i otac. Jo i danas seljaka konzervativnost onemoguuje, zaplie kao uteg i usporava razvoj. Protivi se brojnim tehnolokim i drutvenim inovacijama, a i stovremeno je podloga najbrutalnjim manipulacijama, obraunima i sukobima. Uvesti u takvu sredinu 60 profesionalnih zanatskih zanimanja, nije prosta inovacija, nego takav prodor, koji treba iz temelja preobraziti drutvo i prosto revolucionirati sve tehniko-tehnoloke i drutveno-kulturne procese sela. Dakle, izmjenu stanja svijesti. Matijevi ne odustaje ni onda kad ga onemoguavaju balkanski ratovi, Prvi svjetski rat, siromatvo, glad, panjolka, ekonomska kriza, unutranje tenzije i konflikti reima. Kao vizionar ima potpunu svijest o znaaju svog pothvata. On eli da seoski svijet mijenja u svim domenama. Kada bi se temeljito istraivalo kako su zanatlije irile uvoenje i primjenu raznih noviteta kao to su: tkalaki razboj, kolovrat, elje zni plug, zidarska tehnika, konjska zaprega, plato s gumenim tokovima, vrilica, bicikl, parni mlin, motorno rezalo i drugi konkre tni zanatski noviteti, na nivou pojedinanih sela, tek onda bi se spoznalo to je to znailo. Kad bi ovom dodali nova sredstva rada, onda bi spoznaj a progresa bila jo znaajnija. Seljaci su po prvi put vidjeli na djelu to donosi kolovanost, to znai profesija. Njihove su ruke zvali zlatnim akama.

Vladimir Matijevi bio je svjestan da srpski zanatlija ne moe biti konkurencija nikom u tako nerazvijenom drutvu i oskudnom primitivnom, zanatskom zanimanju. Uostalom, ono jo ni danas nije razvijeno, a naroito ne na selu. Ipak Privrednik i njegovi pitomci dobivaju najvei udarac Drugim svjetskim ratom, genocidnom politikom NDH i graanskom str anom rata. Mnogi majstori, uenici bezrazlono i bez krivnje, iznenada nestadoe, a njihova djela, imovina i sve vrednote bijahu pljakane i zaposjednute. Zavretkom rata, to ostade, bi nacionalizirano. Taj dio graanskog stalea bi skoro ugaen. Kao najobrazovanij i dio srpskih ruralnih prostora, pretena veina postadoe tribuni antifaistikog otpora. Neki u tom ratu izgiboe u prvim redovima, neki umrijee od bolesti i rana, neki padoe u zarobljenitvo. Pretpostavljam da je od tribuna antifaistikog pokreta svaki deseti preivio. A oni koji preivjee preuzee najteu zadau. I uspjee! Prevedoe seljako u industrijsko drutvo. Naravno, da ne elim preuveliavati ulogu Privrednika i njemu sve pripisati to pripada socijalnoj revoluciji i drutvenim stranama. Dakle, cijelom narodu. Ali sam u nakani da istaknem i podvuem to znai strunost, profesionalna obra zovanost i zanimanje uz dobru organiziranost u socijalnom prostoru klasinog seljatva i njegovog prelaza u industrijsko drutvo. Rei e: bile su im sklone okolnosti. Pa oni su te okolnosti kreirali, pretvarajui oslobodilaki rat u socijalnu revoluciju, pod geslom zemlja seljacima, tvornice radnicima. Tu su dali najvei obol znanjem, podvizima i kompletnom rtvom. To su inili i u obnovi i u izgradnji. Oni su postali tribuni i najproduktivnije generacije ovog prostora. Bili su najaktivniji uesnici ubrzanog povijesnog progresa, ekonomskog, socijalnog, obrazovnog. Uostalom, tako znaajnog progresa, da je srednje oekivanje ivota u relativno kratkom vremenu, poveano za dvadeset godina. Meutim, kad veina bijae, iako prorijeeni na ostatke ostataka, pri kraju ivljenja, zadesi ih drugi graanski rat rat krvi i tla. Nacionalna kontrarevolucija pomete njih, sva njihova djela i sve njihove korisnike. I to tako snano, duboko i svestrano, razaranjem toponomastike, onomastike, katastra i drugog. Dakle , bi provedeno najistije etniko ienje koje je ikad igdje provedeno. Dok su oni rasli, kolovali se i radili s etosom pod devizom asno i poteno, ratom krvi i tla i pretvorbom (itaj pljakom stoljea), sve bi do apsurda uniteno, razgrabljeno, izmijenjeno, pod firmom novog poretka, novog domoljublja. Dolo je do trijumfa kontrarevolucije, osvete, odmazde i razliitih barbarizama. Danas ne samo da nema njih, nego ni nieg njihovog. Moe se rei: nieg nema u izv ornom obliku, kao da ga nije ni bilo. Da, postoje graevine, postoje sredstva rada, postoje i ljudi korisnici, koji su se odrekli konvertitstvom svoga identiteta, i u ime drave degradirani, osiromaeni do biolokih posljedica. [1] Ali, eto, imamo dravu, iako ne znamo to emo s njom i koje nam sve nevolje moe donijeti. Jer ne marimo za sudbinu drutva. To moemo posmatrati po pretjeranoj centralizaciji s je dne i provincijalizaciji s druge strane, po budetskoj potronji, po kulturi ivljenja, po standardu, po kulturi lai, napose po ansama mlaih generacija. to se tie onih krajeva, dakle, zaviaja pitomaca, tu je stanje da ivi zavide mrtvim. A prostor je golem, ini jednu treinu katastra lijepe nae. Ne samo da nema odrivog, nego nema nikakvog razvoja, naroito u srpskim naseljima. Nego pusto tursko na hrvatski nain. Dakle, najvea iva zaklada, pretvorena u humanitarni profesionalni pokret, nestala je uz brojne nedae, ukljuujui i najvee brutalitete, da se nitko ne stidi i ne kaje. Nego naprotiv, nasre se na ostatke ljudi, dobara i nekretnina. Posljednje to se ini je nas rtaj na zemlju kao ope dobro. Kad sam ranije piui o etnikom ienju kao zloinu stoljea, isticao da se ne mrze etniciteti, koliko se vole njihova oteta dobra mnogi su me optuivali za nacionalni resantiman. Ni trinaestogodinja spontano organizirana pljaka i razaranje nadg radnje Srba koja ne prestaje nije ih mogla razuvjeriti, pa ni srpske glodure. Naroito germogenske kooperante. Posebno je to vidljivo sada kad se nasre, kao konani udarac, na zemlju, kao posljednji udarac, da svi Srbi nestanu s ovih prostora. Tome je sluila i slui uma zakona i prauma bezakonja. Prema tome, etniko je ienje po toj sutini ozakonjeni zloin stoljea. Mnogi zaboravljaju da su i koncentracioni logori ozakonjeno osnivani i postulirani. Nai plemenski rezoni onemoguuju nam da praksa bude kriterij istine. Zbog toga ne shvaamo da generacije stoje na ramen ima prethodnih. U nas stara dobroinstva ne samo da se zaboravljaju, nego se nerijetko negiraju. Ne priznajemo da smo jedan rod. Drugi i drugaiji za nas je pakao. Zbog toga nas ksenofobija degradira do poraza, a samosaaljenje svi su nas izdali, nagoni na odmazdu do pomraenja uma. Osveta, odmazda, bez kajanja i stida, onemoguava nam izlazak iz pretpovijesti, pa stoga inimo, nerijetko, (ne)djela u koris t vlastite nesree. Sudbina Privrednika i njegovih pitomaca dobrim dijelom sve ovo potvruje.

[1] Prema degresivnoj raunici mortaliteta umirovljenici umiru tri godine ranije, zbog pomjerenog biolokog sata, otimanjem mirov inskih primanja.

1. Filozof Milan Kangrga (1923 - 2008)

1.1. Kratka biografija Milan Kangrga roen je u Zagrebu 1. svibnja 1923. godine. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u Zagrebu, gdje je 1950. godin e na Filozofskom fakultetu diplomirao filozofiju. Doktorsku disertaciju pod naslovom Etiki problem u djelu Karla Marxa obranio je 1961. godine na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Od 1950. godine radi kao asistent za predmete Etika i Estetika na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Postupno napredujui u znanstveno-nastavnim zvanjima redovitim je profesorom postao 1972. godine, a u tom je zvanju doekao i mirovinu 1993. godine. Vie godina predavao je uz osnovnu djelatnost na matinom fakultetu etiku i na Filozofskom fakultetu u Zadru, kao i na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Gotovo tri desetljea obavljao je dunost efa katedre za etiku, a u dva je mandata bio i proelnik Odsjeka za filozofiju. Pod njegovim je mentorstvom obranjeno preko stotinu diplomskih radova, te vie od trideset ma gistarskih radnji i doktorskih disertacija. Meu njegovim je doktorantima i niz djelatnih strunjaka iz podruja filozofije na svim hrvatskim sveuilitima i na vie inozemnih sveuilita, meu kojima su mnogi postali vodeim profesorima na svojim fakultetima. Ne treba zaboraviti ni desetke zaslunih gimnazijskih nastavnika i drugih strunjaka koji su bili upravo njegovi aci. Od 1962. do 1964. godine boravio je kao stipendist Humboldtove zaklade na Sveuilitu u Heidelbergu, potom i na sveuilitima u Freiburgu, Wrzburgu i Aachenu. Gostovao je kao predava na svim spomenutim sveuilitima, kao i u Bonnu, Mnchenu, Dsseldor fu, Pragu, Bratislavi, Budimpeti, Moskvi, Lenjingradu i Kijevu. Bio je jedan od utemeljitelja i lan urednitva zagrebakog asopisa Pogledi (1952-1954), meu pokretaima asopisa Nae teme i asopisa Praxis, u sastavu ije je redakcije bio od osnivanja do gaenja spomenutog asopisa, (1964-1974). Jedan je od osnivaa Korulanske ljetne kole, te dugogodinji urednik Filozofske biblioteke zagrebakog izdavaa Naprijed, u kojoj je objavljen niz kapitalnih djela klasine filozofijske literature. Bio je 1957. godine jedan od utemeljitelja Hrvatskog filozofskog drutava, u ijem je upravnom odboru bio i tajnik, a u jednom je dvogodinjem mandatu obnaao i dunost predsjednika Hrvatskog filozofskog drutva. Znaajna je njegova prevoditeljska djelatnost: s njemakog je prevodio Kanta, Hegela, Blocha, Marcusea i Lukcsa, a s francus kog Descartesa i Leibniza. Valja spomenuti i njegov leksikografski rad, koji se kree u rasponu od pisanja natuknica za Filozofijski rjenik Vladimira Filipovia, preko brojnih natuknica to ih je pisao za razna izdanja Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea u Zagrebu. U kontinuitet u objavljuje punih 57 godina. Objavio je ukupno 15 knjiga, jedan udbenik, preko 60 izvornih lanaka (od toga 13 u inozemnim edicijama, na njemakom, engleskom, talijanskom, panjolskom i slovakom jeziku) kao i vei broj preglednih lanaka i prikaza. Takoer su objavljena i njegova Odabrana djela u etiri sveska.

Umro je 25. 04. 2008. godine.

1.2. Prolegomena za selektivnu bibliografiju Milana Kangrge

Prof. dr Milan Kangrga filozof je po vokaciji. U tom kontekstu, on je onaj to o njemu gov ore filozofski traktati. Prema tome, pisati o njegovim filozofskim djelima izlino je, jer njega treba iitavanjem studirati. On, meutim, kao filozof, a k tome i kao etiar svoju filozofiju ivi. To doista nije lako, naroito kod nas. Obiava cini no rei: Nije lako zvati se Ernest, naime Kangrga, jer je on toliko stigmatiziran da se moe rei: gotovo negiran! Na primjer, u registru Nacionalne i sveuiline biblioteke u Zagrebu nalaze se samo tri njegova naslova (od 14 postojeih, do sada objavljenih), to me gotovo prisililo da poradim na ovoj selektivnoj bibliografiji. Ona govori sama za sebe da je upravo vie nego asno moralno zvati se Kangrga. Imanentnom kritikom staljinizma vraao je povjerenje u autentine paradigme socijalizma kao velik e povijesne ideje. On je filozof humanist i antifaist po djelovanju, a socijalist po spoznaji i samosvjesnom uvjerenju. U sreditu je njegove filozofije ovjek kao stvaralako bie. Kao prvoklasni nastavlja klasine njemake filozofije i uman interpretator ljudskoga hoda po mukama uspio je Descartesovom metodom jasno i razgovijetno predstaviti bit svoje filozofije. On svagda u svojoj filozofiji traga za velikom istinom bez ostatka, a to takoer nije Iako, jer u sebi pored vlastitih filozofskih i intelektualnih napora sadri i ivotni rizik u svijetu lanih mitova, ideologija, religijskih misticizama i drutvenih satrapija i tiranija. Obrazovanijim ljudima, posebno filozofima poznato je da se So krat, tragajui za istinom, dokopao smrti. A imao je p rotiv sebe samo 30 tirana. Kangrga je imao stotine, pa i tisue povijesnih, a i vladajuih; prema tome, nije mu bilo lako. Meutim, to su prepreke bivale vee, to je on bio neumorniji i stvaralaki uporniji. Udruujui sa s istomiljenicima, inicirao je Korulansku ljetnu kolu (1964-1974) i pokretanje asopisa Praxis. To je bio zov svim lijevo orijentiranim filozofima i sociolozima, kao i intelektualcima svijeta da se okupljaju oko aktualnih filozofijskih i drutvenih tema i problema to mue suvremeno ovjeanstvo. Time je na prostor postao centrom filozofiranja. Plejada uenih filozofa i sociologa pri hvatila je stvaranje tog centra. Naroito kritikim analizama svega postojeega. Oko ove filozofijske kole poeli su se rojiti i mno gi drugi filozofi i teoretiari, kao i praktiari razliitih smjerova. Meutim, nastupile su uskoro brojne ideologijske, drutvene i politike prepreke. No, Kangrga i Gajo Petrovi, kao i drugi inicijatori te filozofijske kole i lanovi redakcije Praxisa ne odustaju, nego, naprotiv pojaavaju napore, ak i onda kada dolazi do raskola u redakciji. Da nije nita uradio u svom stvaralakom radu, nego to je s istomiljenicima osnovao filozofijsku kolu i pokrenuo asopis, Kangrga je zaduio nau filozofiju i nau kulturu. Kangrga je u novonastalim drutvenim uvjetima i promjenama opeg falsificiranja historije na ovim prostorima, eruditivnim stu dijama obranio ulogu i znaaj Praxis-filozofije u ulozi imanentnog kritiara poasti integralnog nacionalizma kao najvee nesree na ovim prostorima, iji su zloini konsternirali svijet. Zar nije osnovan za nae zloine meunarodni sud? Istiem: Nitko se tako snano, ueno i umno, ali nadasve hrabro nije kao Milan Kangrga suprotstavio "faistiko -nacistiko-ustako-etnikoj praksi" (sve njegova terminologija)! Na primjer, pored ostaloga, dignuo je svoj glas protiv kulturocida, knjigocida. Polemikom protiv D. Brozovia i mnogih drugih dopao je etverogodinjeg suenja i presude za to svoje djelo! Suprotstavio se i Tuman u, autokratu i tiraninu, javno, kad su svi puzali, u asu kad je ovaj imputirao Gaji Petroviu neistine: Lae, predsjednie' i udario mu javnu plju sku pred cijelom javnou. Gajo je tada bio u Americi, a ta je 'Kangrgina smjelost onda mnoge iznenadila i ohrabrila. Njegova tri posljednja autobiografska djela u obranu Korulanske kole i asopisa Praxis ui e u anale istine o nama i anale slobodnog filozofiranja i u pogubnim ratnim vremenima. Borei se protiv pretpotopnih, za osuvremenjivanje tokova ivota na ovim prostorima imanentnom kritikom nacionalizma s imenom i prezimenom, nositelja intelektualnog zloina, Kangrga umno pledira: (D)a bismo s e osvjestili i tako ivjeli kao ljudi, a ne primarno kao Hrvati. Lapidarno istie: (N)a roditi se kao Hrvat jo ne znai biti ovjek, pri emu filozofijski produbljeno ukazuje na povijesnu praksu kojom se tek postaje ovjekom, pa mu to nije dostatno roenjem. Pojanjavajui samu bit "difuznoga kolektiviteta" i mentalitet pojedinca koji ne priznaje drugog i drugaijeg osim onoga iz vlastitog opora mislei pritom na tzv. rodovsko-plemensku liniju Kangrga to naziva pravim imenom povijesnog autizma anti-duh. Dakle, povijesnom analizom, etimolokim i semantikim ralanjivanjem, on razara integralni nacionalizam u njegovu temelju kao spontani i ujedno organizirani etnocentrizam, uperen protiv ovjeka kao takvoga i svih antropogenih sadraja drugog. Tako je snano filozofij ski produbio i obrazloio tu retrogradnost, da je svakom bilo jasno i razgovijetno kako je tu rije o povijesnom zloinu. Jer, negacija drugog, tuinca danas nije samo puka ksenofobija nego i vraanje na doivljavanje Ijudskoga na izrazito neljudski, odnosno biologijski nain. Na tim kritikim osnovama i suptilnom analizom, Kangrga de tektira i deklasira populizam i nositelje intelektualnog zloina. Nae kvazi intelektualce, koje on naziva pukim nedouenim inteligentima, skorojevie i malograane svih vrsta, s pedigreom tzv. duhovnih obnovitelja Hrvatske naziva Kangrga vercerima vlastitog ivota. To ini tako uvjerljivo, da i najneupuenijima postaje jasno: tko je tko i to je to u tom usponu zloina. Time na svoj nain daje podlogu i istinsku poruku, da ovaj svijet i svijest treba podvrg nuti i uputiti tokovima demokratizacije i osuvremenjivanja. Kangrga time ukazuje na neophodno oblikovanje naeg citoyen-a kao nositelja i samosvjesnim postaloga graanina, koji kao takav sm upravlja svojim drutveno -politikim ivotom, a da ne bude i ne ostane pukim objektom raznih politikantskih meetara kao do sada. To on ini ujedno filozofijsko -antropologijskom analizom, polazei od svoga koncepta re-evolucionih tokova suvremene povijesti u pravcu formiranja istinske graanske svije sti, kao bitne pretpostavke za izlazak iz nae historijske zaostalosti na svim podrujima ivota. Ta Kangrgina suptilna analiza mogla bi se nazvati i primijenje nom filozofijom, odnosno naputkom to treba raditi sada i ov dje i odmah. On to ini kao jo-neporaeni graanin. To osvjeuje poput Arhimedove poluge ili Diogenove svjetiljke u traganju za ovjekom, a za izlazak iz velike povijesne zaostalosti, koja uvijek iznova postaje prava osnova za neprekidno lutanje u historijskome mraku. Svojom Etikom profesor Kangrga okrunjuje svoje filozofsko djelo. Jer, svojim je dosadanjim spoznajama, a pouen naom vla stitom drutvenom praksom, naroito onom 20. stoljea, doao do najdubljeg uvjerenja kako nam je u stratekom podruju obra zovanja falsificiranje historije i drutvenih znanosti dovedeno do apsurda. Prema tome, pored opeg naputka filozofije ivljenja, on nastoji oko konstituiranja moralne paradigme kao obrasca gra anskog ivota. Time ne samo da postaje mogui moralni putokaz, za to ima jer je to i dokazao! sve ljudske i filozofijske pretpostavke, nego ujedno svojim kritikim stavom prokazuje hod masovnog posrnua nae inteligencije i goleme bestidnosti tzv. intelektualaca na ovom naem, jo vrlo rudimentarnom tlu. On to ini kao istinski intelektualac, pa nije ni potrebno dodati ono angairani! Zato svakome koji to eli preporuam da studira cjelokupno filozofsko djelo Milana Kangrge, orijentirajui se ovom navedenom selektivnom bibliografijom, ako prije svega ali ne i jedino eli upoznati to je istinska profesionalnost: to znai intelektualni angaman i to znai ivjeti svoju profesiju i onda kad izgleda da je to gotovo nemogue! Sasvim na kraju, pred samu smrt pozove me Kangrga da doem na divan. Nakon to smo porazgovarali o njegova dva dovrena a neobjavljena rukopisa kako treba s njima postupiti zastane pa zbog ega sam te pozvao kae: Ono glavno zbog ega sam te pozv ao je sljedee: Ti si moj dugogodinji drug i prijatelj, dobroti je poznato kako su me kinjili u Hrvatskoj, nisam iz hira i hohtapleraja govorio i pisao nije se lako zvati Kangrga. Sam si zakljuio u prolegomeni bibliografije da su me ignorirali do negacije. Sada te molim da objavi kada umrem da ne dozvoljavam da me smatraju hrvatskim nego njemakim filozofom. Tamo sam studirao, predavao i nastavio njemaku filozofiju itd. Pa ja predajem na postdiplomskom studiju, a nema me u spisku literature. Da ti nisi napisao selektivnu bibliografiju ne bi se

znalo da sam ovdje ivio. Pa zar ne vidi kako je s Gajom Petroviem, Rudijem Supekom i drugima pokojnicima kao da nisu postojali na ovom diluvijalnom tlu. Iako osupnut ovakom rezignacijom, pristanem. I to ovom prilikom inim. Kangrga mi doista ivotno nedostaje !

1.3. Selektivna bibliografija

Knjige 1. Racionalistika filozofija Veliki metafiziki sistemi 17. stoljea, Filozofska hrestomatija, sv. 4, Matica hrvatska, Zagreb 1957, 1979, 1982. 2. Etiki problem u djelu Karla Marxa, Naprijed, Zagreb 1963; Nolit, Beograd 1980. 3. Etika i sloboda, Naprijed, Zagreb 1966. 4. Smisao povijesnoga, Naprijed, Zagreb 1970. 5. Razmiljanja o etici, Praxis, Zagreb 1970. 6. ovjek i svijet, Razlog, Zagreb 1975. 7. Etika ili revolucija, Nolit, Beograd 1983. 8. Praksa vrijeme svijet, Nolit, Beograd 1984. 9. Hegel Marx, Naprijed, Zagreb 1988. 10. Filozofija i drutveni ivot, Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb 1988. 11. Izvan povijesnog dogaanja, Feral Tribune, Split 1997. 12. verceri vlastitog ivota, Republika, Beograd 2001; Feral Tribune, Split 2002. 13. Nacionalizam ili demokracija, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci/Novi Sad 2001; Razlog, Zagreb 2002. 14. Etika, Golden marketing Tehnika knjiga, Zagreb 2004. 15. Filozofijske rasprave, Euroknjiga, Zagreb, 2008. 16. Spekulativna filozofija od Fichtea do Marxa, Slubeni glasnik, Beograd, 2010. (posthumno djelo) Udbenik 1. Antologija filozofskih tekstova, kolska knjiga, Zagreb 1953, 1958, 1964. s V. Filipoviem, P. Vranickim, . Mauranom, V. Sutliem. G. Petroviem, B. Bonjakom Poglavlje: Racionalistika filozofija XVII. stoljea. Rasprave i studije 1. Marksizam i etika, Republika, 6/1952, Zagreb, str. 373-382. 2. Problem ideologije, Pogledi, 11/1953. Zagreb, str. 778- 793, 3. Socijalistiki humani zam, Republika 2-3/1957, Zagreb, str. 16-18. 4. Etiki smisao socijalizma, Nae teme, 2/1957, Zagreb, str. 177-190. 5. Ideologija i istina, Nae teme, 4-5/1957, Zagreb. str. 478-491. 6. Henri Lefebvre i pitanja socijalistikog realizma, Nae teme, 1/1958, Zagreb, str. 150-155. 7. $uvremenost Marxove filozofije, Nae teme, 2/1958, Zagreb, str. 246- 264. 8. Postoji li bitna razlika izmeu spisa mladog i kasnog Marxa?, Nae teme, 1/1960, Zagreb, str. 65-70. 9. Marksizam i estetika, Nae teme, 2/1960, Zagreb, str. 202-225. 10. Marxov pojam otuenja, Pregled, 4/1961, Sarajevo, str. 313-333. 11. Hegel i Marx, Pregled, 11-12/1961, Sarajevo, str. 367-381. 12. Pitanje mogunosti marksistike estetike, Gledita, 4/1962, Beograd, str. 5-21. 13. Aktualnost etike u socijalizmu, Pregled, 2/1959, Sarajevo 14. to znai pribliiti umjetnost ivotu, Filozofija, 3/1959, Beograd, str. 57-65. 15. O nekim bitnim pitanjima teorije odraza, Zbornik Neki problemi teorije odraza, Beograd 1961, str. 33-43 i 115-125. 16. Filozofija i zbilja, Filozofija 3-4/1961. Beograd, str. 85-91. 17. Neki osnovni problemi marksizma, Nae teme, 7-8/1962, Zagreb, str. 1041-1072. 18. Problem slobode, Nae teme, 11/1963, Zagreb, str. 1933-1957. 19. Problem otuenja u Marxovu djelu, Zbornik Humanizam i socijalizam I, Zagreb, 1963, str. 77-105. 20. Program SKJ osloboenje stvaralakih snaga socijalizma, Zbornik Humanizam i socijalizam II, Zagreb 1963, str. 9-21. 21. Filozofija i umjetnost, (Nae teme, 6/1964, Zagreb, str. 885-903. 22. Filozofe? to misli?, Praxis, 1/1964,. Zagreb. str. 82-99. 23. Praksa i kritika, Praxis, 1/1965, str. 269-282. 24. Opstojei odnosi i moral, Filozofija, 1/1965, Beograd, str. 27-36. 25. Povijesnost i mogunost, Praxis, 6/1965, Zagreb, str. 763-776. 26. Socijafizam i etika, Praxis, 4-6/1966. Zagreb, str. 477-492. 27. Ideologija kao oblik i nain ovjekova opstanka, Filozofija, 3/1966, Beograd, str. 383-391.

28. Smisao Marxove filozofije, Praxis, 3/1967, Zagreb, str. 289- 305 29. O mogunosti onoga to jest, Gledita, 6-7/1967. 30. to je postvarenje?, Praxis, 5-6/1967. Zagreb, str. 586-596. 31. Politika i socijalna revolucija, Filozofija, 3/1967., Beograd, str. 63-81. 32. Razgovor o etici, Razlog, 54-55-56/1967, Zagreb, str. 429-441. 33. Znaenje pitanja o smislu ivota, Filozofija, 1-2/1968, Beograd, str. 5-17. 34. Povijest i tradicija, Praxis, 4/l968, Zagreb, str. 271- 280. 35. Marxovo shvaanje revolucije, Praxis, 1-2/1968, Zagreb, str. 25-35. 36. Praksa i etika socijalizma, Kultura, 4/1969, Beograd, str. 8-24. 37. O utopijskom karakteru povijesnoga, Praxis, 5-6/1969, Zagreb, str. 18. 38. Antimetafiziki karakter ljubavi, Polja, Novi Sad 1982. 39. Funkcija povijesne svijesti, Trei program Radio-Beograda, proljee 1972, br. 2, god. IV, str. 190-199. 40. Rije o zaviaju ili: to znai uzreica: Biti ili osjeati se kao kod svoje kue?, Delo, 1/1972, Beograd, str. 23- 32. 41. Mogunost revolucije, Trei program Radio-Beograda, 7/1973, str. 161-221. 42. Kaj je marksizem, asopis za kritiko znanosti, domiljijo in novo antropologijo, 9-10/1975, Ljubljana, str. 88-109. 43. S Marxom protiv Marxa?, Kulturni radnik, 1/1975, Zagreb, str. 159-187. 44. Fundamentalna ontologija i vrijeme, Delo, 10/1982, Beograd, str. 1-32. 45. O Habermasovoj kritici Marxa, Kulturni radnik, 4/1983, Zagreb, str. 79-103. 46. Marksizam, ontologija i povijest, Rukovet, 1-2/1983, Subotica, str. 121-134. 47.Samodjelatnost ili diktatura proletarijata, asopis studenata filozofije i sociologije, 2-4/1983, Beegrad, str. 20-29. 48. Marx i Hegelovo nasljee, Kulturni radnik, 3/1985, Zagreb, str. 1-16. 49. Za bolje razumijevanje Hegela, Trei program Radio-Beograda, br. 66, III/1985, str. 86-103. 50. Aktualnost Hegelova pojma obiajnosti, Godinjak za povijest filozofije, 6/1988, Zagreb/ str. 65-82. 51. Francuska revolucija i filozofija, Gledita, 7-9/1989, Beograd, str. 6-21. lanci i prikazi 1. O etici, Studentski list, Zagreb, 28. II. 1948. 2. O religiji I, II, Naprijed, Zagreb, I-II 1952. 3. O dijalektici i metafizici, Naprijed, Zagreb, III~IV. 1952. 4. Jedan pokuaj da se materijalistiko shvaanje historije etiki tumai, Pogledi 1/1952, Zagreb, str. 47-52. 5. "Oblik i sadraj, Vjesnik, Zagreb, 30. III 1952. 6. O etikom karakteru drutvenih odnosa, Sveuilini list, Zagreb, 25. V. 1952. 7. Humanizam KarIa Marxa. U povodu 70. godinjice smrti, Vjesnik, Zagreb, 14. III. 1953. 8. Principi socijalistikog morala, Vjesnik, Zagreb, 23. V. 1953. 9. Posredna i neposredna kritika, Naprijed, Zagreb, 15.1.1954. 10. Drava i radnika klasa, Industrijski radnik, Zagreb, 29. XI 1956. 11. Smisao socijalistikog humanizma, Industrijski radnik, Zagreb, 1. I. 1957. 12. Moral i zdravstvena sluba I, II, Sanitarni tehniar, Zagreb, 7-8/1958, str. 227-234 i 9/1958, str. 293-300. 13. Marx i realizacija filozofije, Danas 16/1961, Beograd, 20. III. 1961. 14. Karl Marx: Kritika Hegelove filozofije dravnog prava, Nae teme 2/1961, Zagreb, str. 296-301. 15. Bertrand Rasel (Bertrand Russell): >Istorija zapadne filosofije< , Nae teme 7-8/1962, Zagreb, str. 1214-1223. 16. Alfred Schmidt: Der Begriff der Natur in der Lehre von Marx, Praxis 1/1964, Zagreb, str. 105-110. 17. O metodi i domaaju jedne kritike, Praxis 2/1964, Zagreb. 18. Jrgen Habermas: >Theorie und Praxis , Praxis 4-5/1966, Zagreb, str. 694-699. 19. Socijalizam, moral i konformizam, Polja 90/1966, Novi Sad. 20. Moral i drutvo. Odjek 5/1966, Sarajevo, 1. III. 1966. 21. Marek Fritzhand: > Etika misao mladog Marxa , Praxis 1-2/1967, Zagreb, str. 201207. 22. O pojmu prolosti, Knjievne novine 299, Beograd, 15. IV. 1967. 23. Smisao i karakter politike revolucije, Odjek 19-20/1967, Sarajevo.

24. Marx i revolucija, Odjek 10/1968, Sarajevo. Osim navedenih tekstova Kangrga je za enciklopediju zagreba kog Leksikografskog zavoda napisao natuknice o francuskoj filozofiji (od XI. stoljea do danas), jugoslavenskoj filozofiji, Feuerbachu, Hol bachu, Helvetiusu, Herbartu, Hobbesu, Humeu, Hutchesonu, humanizmu, humanitetu, ideologiji i dr., a valja napomenuti i da je autor jo dvadesetak, uglavnom manjih prikaza, koji u ovom popisu ni su navedeni. Sasvim na kraju ove selektivne bibliografije navodimo Kangrgino najznaajnije djelo filozofiranja naalost jo u rukopisu Spekulacija i filozofija od Fichtea do Marxa.

2. Ruralni sociolog Stipe uvar (1936-2004)

2.1. Hommage Stipi S mojeg stanovita pisati o uvaru, znai istodobno, na neki nain, govoriti i o sebi i o naem zajednikom vremenu.[1] Jer, sve to smo radili vie od pola stoljea radili smo zajedno. U Agrarnom institutu u Zagrebu, na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu i, naposljetku, u ratnim zbivanjima poslije 1990. godine, napose u Socijalistikoj radnikoj partiji (SRP) i asopisu Hrvatska ljevica. Jedno vrijeme sam bio predsjednik Savjeta SRP-a, iako nisam bio lan ak sam bio delegat na izbornoj listi. uvara sam, inae upoznao ve kao studenta prava, posredstvom brojnih svojih ratnih drugova: Mile Joke uenoga francuskog aka i prevodioca s francuskog jezika, ede Grbia, Jefte aia, Maksa Bae, Branka Karanovia i drugih. Ovaj poslj ednji presudno je utjecao na nae ivote i strukovne odnose, o emu u neto kasnije. Stipe uvar je ureivao Studentski list. Bila je neka prigoda pa su mu moji ratni drugovi sugerirali da napravi sa mnom int ervju kao najmlaim delegatom Petoga kongresa KPJ. Znajui da e Stipe doi, pomno sam se pripremio. Meutim, Stipe je bio jo temeljitiji. Pun ideala i entuzijazma, htio je doznati od mene kao filozofa i historiara po obrazovanju neke fundamentalne ocjene. Na to sam reagirao neprimjereno, s mnogo rezignirajuih opaska i ocjena, jer, o tome smo mi na Filozofskoj katedri mnogo razmiljali i raspravljali. Ocijenio sam njegova stajalita kao idealizaciju i fetiizaciju i da je to opasna mitomanija, a da je stvarnost sasvim drukija. I moja su lina iskustva bila posve drukija. Iza mene je bio surov graanski rat, teko ranjavanje, rad u Komisiji za ratne zloine, rad u Arhivu za historiju radnikog pokreta, poznavanje komunikacije s Kominternom, surovost kolektivizacije i pobuna nekih krajikih veterana, itd. Upoznao sam biografije, to ukljuuje i policijske kartone lanova studentskog lijevog pokreta izmeu dvaju svjetskih ratova. Nadobudan i napunjen kao lajdenska boca, a da bi prizemljio Stipu, ponem docirati, da nijedna revolucije nije legitimna, da stari, da jedu svoju djecu i kojeta drugo. Ilustriram mu to da je Francuska revolucija napala kalendar, da su revolucionari pucali u satove kako bi naznaili da vrijeme poinje s njima. Tada sam mu iznio nae primjere, npr. likvidacije trockista, Kordunaki proces, sudbinu rtava IB-a, posebno sudbinu 200 vodeih komunista (Augusta Cesarca, Boidara Adije, Ognjena Price i dr.) umjesto da im se omogui uspostavu veze s ustanikim krajevima usmjereni su na stare javke, to je znailo ustaama pravo u ruke. Ilustrirao sam to primjerom Cesarca kako je slobodno odlazio zubaru. Stipe se zaudio to optuujem pokret, nije se dao zbuniti, nego je otiao Maksu Bai i Branku Karanoviu, alei se kakvog su mu to cotavca preporuili. U to vrijeme hodao sam na takama. Nakon osam dana, Stipe doe ponovo k meni s Maksom Baom koji je bio eret, priljiv i filozof po obrazovanju. Ve s vrata Maks e to ti filozofe, zlorabi filozofiju straei naeg omladinca? Ponem ponovo ponavljati neke injenice ukljuujui one iz arhivske grae koju sam poznavao, a Maksu je to bilo znano jo bolje jer je bio pripadnik toga pokreta prije rata. On e: Jest, tome je tako, ali s time ne treba paradirati, jer to su filozofsko-historijske ocjene, a naa je stvarnost za svaku pohvalu. To je za svagda ostavilo traga da sam ja nekakav pobunjenik bez razloga. Inzistirao sam na injenici da bi i on, kada bi poznavao filo zofijsku stranu pokreta drukije razmiljao i bio kritiniji. Stipi se inilo da to miljenje dijeli i Maks Bae, pa je kasnije upisao i filozofiju. Na nae povezivanje najpresudnije je utjecao daroviti eret Branko Karanovi. On je transformacijom Zadrunog saveza Hrvatske osigurao prostor i pokrenuo osnutak Agrarnog instituta sa sjeditem u Amruevoj 8, u Zagrebu. Tu smo vie godina radili zajedno, u Odjelu za sociologiju sela. Osigurao nam je znatna sredstva za okupljanje ljudi i terenska istraivanja. Osobito kad je postao direktor Agro-banke u Beogradu. Obojicu nas je dobro poznavao i volio se aliti da smo dva jarca na brvnu, ali da ne eli niti da jedan drugoga ruimo, niti brvno. Ja sam u to vrijeme bio nezaposlen, jer sam zbog negativne recenzije dva rukopisa Franje Tumana radi plagijata (Rat protiv rata i Dvadeset godina socijalistike Jugoslavije) prvoga dana kada je Tuman doao na posao znao da za nas dvojicu nema mjestu u tome Arhivu i bez protesta otiao. Novo zaposlenje shvatio sam kao ansu. Na poetak uistinu je obiljeila Stipina linost. Bili smo korespondenti. Stipe je po kazao smisao za organizaciju. Nametnuo je konceptualni pristup. Imao je jasnu predodbu plana i programa rada. vrsto je inzistirao na popuni kadrova i osuvremenjivanju naslijeene oskudne biblioteke Zadrunog saveza. Sam je tragao za suradnicima. Imao je predodbu da se znanost iri i propagira posredstvom asopisa. Njegova je zamisao o pokretanju asopisa Sociologija sela. Ja sam bio skeptian, jer nemamo strunjaka. On me je uvjeravao da ih ima i da ih samo treba povezati. To je ubrzo i postigao. Postao je utemeljitelj ruralne sociologije kao primijenjene znanstvene discipline. Njegovom zaslugom, ali i Karanovievom, a kasnije i znanstvenim autoritetom akademika Vladimira Stipetia, mi smo postali referentan okvir za agrarne probleme: Privrednoj komori, Ministarstvu poljoprivrede, Zadrunom savezu, Socijalistikom savezu i drugima. Njihovi slubenici, aktivisti, postavljali su razliita pitanja, pozivali nas na struna i druga savjetovanja, citir ali nas. U jednom sam se trenutku pribojavao da e nas, s obzirom na Stipin politiki angaman, pretvoriti u slukinju politike. Kasnije sam spoznao kako sam bio duboko u krivu, jer je u to vrijeme, i s obzirom na sistem, to bio jedini ispravan put iju je sutinu Stipe s mjerom prakticirao. Nae nesuglasice izazivao je njegov politiki angaman, dok je on osuivao moje naputanje Partije. U tim prepucavanjima etiketirali smo se: ja njega ideoloki rec, a ona mene vanpartijska masa. Moram istaknuti vanu in jenicu da smo luili nae naravi od strunih i poslovnih obveza i zbog injenice da smo jedan drugog uvaavali, izvrsno smo suraivali. Istinski sam se radovao njegovoj promociji, enidbi, svakome uspjehu, a on mojoj prinovi u obitelji. Pri odlasku iz Instituta meni je namijen io funkciju v.d. direktora, vjerujui u kontinuitet rada i odranja solventnosti. U vezi sa strunim pitanjima, izborom tema, metodologijom terenskog istraivanja i specijalizacijom kadrova vladala je stvaralaka suglasnost i pravi entuzijazam. Istraivaki tim s vanjskim suradnicima i anketarima b io je funkcionalno kongruentan. Kada, danas, pogledam selektivnu bibliografiju radova nastalih u Institutu, a znajui okolnosti u kojima smo kao poetnici u struci radili, moram priznati da je svemu temelj dao Stipe kao entuzijast, radoholiar i vizionar. Njegov rad na doktorskoj disertaciji, svojevrsnom kulturolokom kompendiju, pomogao je da taj eklekticizam postane spoznajom svih redovnih suradnika, pa dijelom i pomonog oso blja, kako obavljamo znaajnu ulogu u struci. Odricali smo se kako bismo investirali u fondove: biblioteku, terenska istraivanja, stanove, nakladnitvo, upravo zahvaljujui uvarovoj planskoj racionalnosti. I danas sam uvjeren kako bismo napravili daleko vie da je Stipe bio manje angairan u politikom ivotu i ostao dulje s nama u timu. U to doba, meutim, nisam ni slutio da e svojim politikim angamanom i znanstvenom akribijom, postati autentian svjedok vremena , a svojim opusom obiljeiti epohu. Njegovi znanstveni radovi, golem pedagoki rad bez asistenta vodio je tri kolegija urednika i javna djelatnost, promocije djela, promocije strunjaka, polemike, rasprave, napose intervjui i ocjene dogaanja, bili su uvijek sadrajni, zanimljivi, rado itani, citirani i uvaavani.

Nerijetko smo o tome prethodno raspravljali. Ipak, elim istaknuti da je bio osebujan, da je utjecao na ljude i dogaaje pa i kada se s njime nisu slagali. Kao ministar prosvjete i kulture, iako je zlurado i pretjerano kritiziran zbog reforme kolstva, zaduio je ove prostore izgradnjom Sveuiline i nacionalne biblioteke, otvaranjem umjetnike zaklade Mimara, te muzeja sakralnih i arheolokih spomenika. Time je istovremeno naglas io njihov znaaj za nau kulturu. U jednoj prigodi sam ga podsjetio kako bi bilo dobro da napie neto o dotadanjoj bulumenti ministara koji su u novije vrijeme, u pravilu, razarali vlastite institucije, a istodobno se bogatili. Uinio je to u jednom zanimljivom ese ju. Kao urednik Studentskog lista, Sociologije sela, Naih tema i dr. pokazao je izborom tekstova, okupljanjem s uradnika kako vlada tematskim cjelinama. Kao socijalni analitiar pomogao je u izradi popisnih listina seoskih domainstava i poljoprivrede. Poslije je, zajedno s nam a ostalima, pridonio njihovoj svestranoj interpretaciji. Kao znanstvenik osjetio je potreb u za socijalnom demografijom. Zaetnik je modernizacije socijalne antropologije. Prvi je u nas na velikim uzorcima provodio empirijska istraivanja u selima i gradovima. Njegov posljednji akr ibijski rukopis u zborniku Zagreb i Hrvatska u Titovo doba, legitimira ga kao enciklopedijskog poznavatelja noviteta, pojava, ljudi, ustanova, kulturnih procesa i dogaanja u to vrijeme To je reljefna slika, sociologijska interpretacija najproduktivnijih narataja toga doba, ko jeg bastardi proglasie mrakom. Mnogi znaju da je Stipe imao fotografsko pamenje. Ilustrirat u to jednim primjerom. Proitao sam mu iz rukopisa slikovit citat Goj ka Nikolia tko su ljudi moga zaviaja. Bio sam preneraen mnogo godina kasnije, kada sam ustao na sastanku Aktiva SK Filozofsko g fakulteta i rekao da nije izabran za redovnog profesora, ne zato to je lan CK-a, nego zato to ne rade izborna tijela. A on e na to: Pustite vi to to kae Svetozar Livada zvani Toza, on je vanpartijska masa, a potjee iz zaviaja Kordunaa i pone nabrajati kao da ita: a oni su: bojadije, ratnici, kukavelji, buntovnici, siledije, podanici, mudraci, subenasti, mjeseari, munjeni, pasjoglavi, udaci, samotnici, vraari, skitnice, pijandure, prosjaci, gazde, rasipnici, pojelice, vurdupine, izjelice, buvai, tesari, mlinari, rukotvorci, izumnici, samouci, mudraci, mudrijai, kurvii, oce, kolone mrtvih s Talije, Drine i Galicije Kad je stigao do jedne treine teksta, prekinem ga: A g dje su ti martolozi i konjokradice? Odvrati on: Tamo ih nema! Svi prasnue u smijeh. (Tekst citiran prema Korijeni, stablo, pavetina, SN Liber, 1981., str. 23.). Kada sam mu proitao citirani rukopis mnogo godina ranije, pitao sam ga kada emo mi dorasti da napiemo ovako plastinu sliku zaviaja i njegova mentaliteta. Samo nakon mjesec dana baci mi na stol povei manuskript o Imotskoj krajini kao podlogu za buduu monografiju koju, naalost nije nikad stigao napisati. Oduevio me jer je tekst bio ogledan. Stipe je imao natjecateljski duh. Bolje, bre, svestranije, izvornije! Volio je izazove, osobito prvaenje. Bio je inventivan. Imao je istinski smisao za analizu i sintezu. Pravodobno je uoavao pojave i trendove. Kao malo tko poznavao je ljude, dogaaje, naselja i kra jeve, legende i mitove, poruge i pokude. Ponekad je s time i paradirao, sprdao se, zaikavao, provocirao, ali nije izazivao mrnju. Bio je to dio njegove naravi, ak zabavno. Nikad se nismo sastali da mi nije uvalio poneki kamen u torbu. Upravo radi takvoga duha bio je centrom panje u drutvu i omiljen. Poto je Stipe bio predan stvaralatvu, itanju i pisanju, bacio bi pogled na pridolicu i kratko prozborio: Zar ne vidi da radim? Nije doputao da mu itko remeti krugove. Najzanimljiviji je bio na putovanjima. O svemu je spontano raspravljao. Rado je isticao to zna o toponimima kraj kojih smo prolazili, o ljudima i dogaajima. Nae posljednje zajedniko putovanje u Crnu Goru, ostat e mi u trajnome sjeanju. Meu ostalim predstavio me oferu kao onoga koji je ubio Hitlera i kojeta drugo o meni. Ja odvratim: Ovaj gospodin se hrani samo alom na tui raun! Tada je pao dogovor da emo poeti ispunjavati obeanje dano Krlei, kada smo ili na razgovor o leksik ografskim jedinicama o selu i agraru, da emo napisati socijalnu historiju seljatv a. Imao je stila u svemu. Bio je duhovit. Imao je i literarnog smisla, to je pokazao putopisima iz SSSR -a. Bio je kompletna linost, i socijalist po vokaciji to je vatru historijske ideje branio i razgarao kad je to bilo rizino i kada su je svi negirali . Tome je dokaz Program SRP-a, jedinstven dokument vremena s autorskim peatom uvara. Gotovo je stotinu politikih stranaka u Hrvatskoj, a jedino je SRP povijesno ute meljen, koncipiran kao istinski demokratska stranka kritina prema vlastitoj prolosti, tolerantna, otvorena prema svima drutvenim segmentima (stratama). Ona je u svojim naelima ukljuivala i frakcije. Jedino u njoj je srpsko pitanje bilo postavljeno kao historijsko, graansko, pravnopolitiko, ljudsko pitanje Republike Hrvatske kao suvremene drave. Time se Stipe predstavio i kao dravnika linost. Neposredno poslije Oluje, Stipe je u Hrvatskoj ljevici br. 9. iz 1995. godine, nakon uvida u jedan dio foto i video dokum entacije UNCRO-a upozorio na demografski slom srpskoga korpusa Krajine, prikazavi sudbinu 1.107 naselja u kojima su Srbi bili veina. A u posljednjem djelu Hrvatski karusel jedna treina teksta reljefno svjedoi o historijskom zloinu nad Srbima u Republici Hrvatskoj. Time je na jedinstven nain zaduio Srbe. Zasluuje njihovu trajnu kondolenciju. Istiem osobito, jedini je kondolirao umrlim antifaistima u vrijeme njihove javne diskriminacije, oduzimanja steenih prava, progona i negacija, jer su ih proglaavali neprijateljima naroda, izjednaavali s faistima, komunjarama i zlotvorima, a ne istinskim sljedbenicima antifaizma kao civilizacijske tekovine. Stipe mi je zamjerao to osuujem i prezirem vlast. Uvjeravao sam ga da sam rano spoznao kako ovjek nije roen da vlada ljud ima, nego stvarima i procesima. A kada odlui vladati, mora biti kao Solomon. Kad je pogledao dio foto i video dokumentacija UNCRO-a s prof. Horvatom, ree nam: Nai su vlastodrci nagonski bestidni merak-zloinci! Zaista mi nedostaje i zbog reskih i lapidarnih ocjena, ali kao uman buntovnik. Bio je solidaran s nevoljnicima. Bio je klasian angairani intelektualac, s upornom obranom i snanom argumentacijom vlastitoga stajalita. esto je iao knjigom na dogaaje i procese. Respektirali su ga i oni koji ga nisu voljeli jer je bio utemeljen polemi ar u pisanoj i izgovorenoj rijei. Imao je golemo znanje o svome vremenu. Bio je asket s priguenom tugom. Prezirao je skorojevie. Uvijek je uio i rad io. Uostalom, to potvruje i njegov opus vie od 20 knjiga, a neki spominju najmanje 500 bibliografskih jedinica. Pouzdano tvrdim da je broj vei. Njegov ivot pun je sadraja, prepun stvaralakog napora, zanimljiv, zagonetan i vrlo esto anegdotalan. Imao je razumijevanja i za najljue protivnike, pruao im je ruku, posredovao u zaposlenju. Volio je ljude i razumijevao ih i kada im nije pratao. Ako je istina da je pisanje boks teke kategorije, kako je znao govoriti Krlea, koji je Stipu veoma cijenio, Stipe se praktino cijeli ivot boksao. Prema tome nije mu bilo lako. Od teako-rudarskog sina postao je sveuilini profesor, ugledan intelektualac i takav stvaralac kojeg su ibale bure i nevere, a on je plivao protiv struje. U naoj sredini nije bilo stvaraoca s kojim su se tako obraunavali protivnici, neznalice i fukara, svagda i na svakom mjestu. Neposredno pred Stipinu smrt zatekao sam se u bolnici na operaciji srca. Brian, svaki dan me zvao. Naravno s gerontolokim n azivima, literarnim likovima i njegovim stilom, pripitkujui kada u ve jednom umrijeti jer je rezervirao dvije stranice za kondol enciju, atlas formata i pelir papira. Na to sam ja odgovorio: Ne trudi se uzalud, moram sadraj recenzirati i zaprimiti prije objavljivanja. To je bilo zanimljivo i medicinskoj sestri, pa me redovito pitala: Je li se i danas javio onaj Va? Jednom me je pozvao u neku krmetinu da mu ispriam kako sam proao isljeivanje kroz ake naeg studenta. Slua on pa e: Pa taj 18 godina studira. Znam mu i au. Taj nikad nee zavriti. Koja li je Tumanova sljedba? Sve gori od gorega. Odjednom e Stipe: Zna li da su nas frljnuli iz redakcije Sociologije sela? Na to u mu: Pa dugo smo odsutni, a on e oito uvrijeen: Pa zaposlili smo ih, promovirali, zbrinjavali, stanove kupovali, radili s njima i drugovali! Na to mu rekoh: Mani tostara se dobroi nstva zaboravljaju. To je inercija doba koje negira najproduktivniju epohu. to bi nas tedili, kontrarevolucija nasre na historiju. Na to nam Slobodan najder ispria takoer osobno iskustvo iz svoje sredine kojim su ga pogodili egzistencijalno: Zar ne vidi, Stipe, da smo dobro i proli! Na to e najder: Nije lako ni goli ivot spasiti od poasti nastaa.

Na samom poetku rata 1990. Mnogo smo raspravljali o prirodi rata. Osobito u krugovima uglednih filozofa. Oivljavanje ustak o-etnikog sindroma upozoravalo je na njegovu obiljeenost graanskima i klasinim kontrarevolucionarnim elementima. Stipe je, kao magistralan kroniar vremena i temeljit socijalni analitiar znao najvie potankosti i poznavao linosti etnikih i ustakih povratnika, legionare, putene kriminalce, razbojnike detalje, nasrtaje na pojedince i institucije, snagom tih injenica bio najuvjerljiviji analitiar etnikog ienja, strukture graanske strane rata i sutine njegove retrogradnosti i kontrarevolucionarnosti. Argumentacija mu je bila tako snana da smo razmiljali izii s manifestom nune zakonske denacifikacije. Znao sam da Stipe ima uroenu sranu manu, da uvijek pretjerano mnogo radi, a posljednje vrijeme i u odve oskudnim uvjetima. Iznio sam to najuglednijim doktorima, dijagnostiarima i kirurzima. Pristali su, poradi njega i njegova ugleda, smjesta uiniti sve gratis. Sve sam poduzeo preko njih, njegove supruge i zajednikih prijatelja da se podvrgne pregledu, naglasivi da to i nije tako teko. Naz vao me srdito: to se ti metuzaleme brine za moje zdravlje? Zar ne zna onu 'pametan ivi dokle hoe, a budala dokle mora'!. Srdba me izne nadila. I danas alim to nisam bio uporniji i naao naina uvjeriti ga da to mora uiniti. Svaka smrt iznenadi, njegova me pokosil a, jedva sam doteturao na velebni pogreb. Zakljuio sam: Ovaj ne samo da je zasluio ulicu, kao to je kasnije osvanuo grafit u Drakovie voj gdje svaki dan prolazim, nego i trg. Ili barem stalno naslovno ime da je osniva sociologije sela, makar dok istoimeni asopis izlazi. U posljednjih trinaest godina okupio je oko sebe i SRP-a rastjerane citoayene, umne ljeviare i antiratne poslenike. Bilo ih je zanimljivo gledati na djelu u vihoru rata. Na novogodinje proslave dolazili su s raznih meridijana. Jednom sam se naalio: kilji iz Zagvozda, baja poetke budunosti Hrvatske. On e: Bih da nije tebe! Ako me optue za ultraljeviarenje, jer u posljednje vrijeme uporno rei i laje, bit e kriv! Na to u ja: to se tie ljeviarenja, ovi bi sjekli lijeve ruke da im egzistencijalno nisu potrebne, pa zatim nastavim: To to lajem i reim doista dokazuje da su pasja vremena. Od toga je tono zakljui Stipe: da i mene kvari i u nedoumice dovodi! Njega nije mogao nitko usmjeravati. Nadam se da e o Stipi uskoro neki od njegovih uenika i potovalaca napisati monografiju iz koje e se vidjeti kako je svjedoio. Smatram da je to uistinu zasluio. Bio je vertikala s ljudskim likom. Nita ljudsko nije mu bilo strano. Sve je podredio intelektualnom progresu i opem dobru. U to ime odricao se svega: odmora, rekreacije, zabave i ulagao sve ivotne i intelektualne snage, ukljuujui oskudan dohodak. Dao je sve za ope dobro i sagorio na poslu. Prerano je i iznenada umro kao klasian in telektualni proleter. Unato velikom opusu, pouzdano znam da je ostalo mnogo zapoetih, a nedovrenih temata. to god mi o njemu govorili i pisali, o njemu e najbolje progovoriti njegova djela. Zbog toga inzistiram na objavi njegovih sabranih djela i cjelovite bibliografije. Tada emo vidjeti da smo imali jedinstvenog Krleijanca u znanosti. Nas je toliko zaduio kao suradnike, radom i okupljanjem, da mu s dunim pijetetom, klanjajui se njegovoj sjeni poelimo: Ne k mu je laka ova voljena zemlja!

[1] Objavljeno pod naslovom O uvaru kao znanstveniku i ovjeku Hommage Stipi, u asopisuSociologija sela, br. 43 (2005).

2.2. Prilozi za bibliografiju prof. dr. Stipe uvara[1]

Prof. dr. sc. ime Pili Uvodne napomene. Ova se bibliografija sastoji od dva dijela: prvo, popisa knjiga i drugih publikacija, i dr ugo, kronolokog popisa autorovih radova po godinama objavljivanja. Graa se odnosi na vremensko razdoblje od 1958. do 2004. godine, odnosno do kraja ivota sociologa i redovitog sveuilinog profesora Stipe uvara. Obuhvaa znanstvene i strune radove te recenzije, prikaze i znanstvene i strune informacije. Od publicistikih radova, kojih autor takoer ima mnogo i u podruju politike i kulturne publicistike, poev od onih u zagrebakom Studentskom listu iz 50-ih godina 20. stoljea pa sve do radova lipnja 2004., kao npr. u Hrvatskoj ljevici, obuhvaeni su samo oni koji su do sada citirani u znanstvenoj i strunoj literaturi i jo nekoliko onih lanaka koji svjedoe o njegovom politikom i drutvenom angamanu krajem 80-ih godina prolog stoljea i koji su svojedobno imali poseban odjek u javnosti. Samo od poetka 90-ih do kraja lipnja 2004. uvar je dao stotinjak intervjua stranim i domaim medijima. Radovi su popisani kronoloki po godinama objavljivanja, te nisu grupirani po temat skim skupinama niti je primijenjena Univerzalna decimalna klasifikacija. Naslovi su ostavljeni kao u izvorniku, odnosno potivan je pravopis u vremenu objavljivanja nekog ra da. Unato naem nastojanju ovaj popis nije potpun (ne obuhvaa neke radove i godine, iako obuhvaa sve vanije radove) te smo zbog toga ovaj na rad i naslovili Prilozi za bibliografiju iako obuhvaa 481 bibliografsku jedinicu. Ovo je prvi pokuaj iole cjelovitijeg popisa radova Stipe uvara i kao svaka bibliografija ima propuste a nije ni konana. Na njoj e pisac ovih redaka nastojati poraditi. I. Knjige i ostale publikacije A. Knjige: 1. Drutvene promjene i djelovanje komunista u selu. (U koautorstvu s J. Jeliem i I. Magdaleniem), Agrarni institut, Zagreb 1968. (Napisao I. i II. dio, odnosno tekst od 1 222. stranice i bio redaktor cijele knjige). 2. 2. Socioloki presjek jugoslavenskog drutva. kolska knjiga, Biblioteka Obzor, Zagreb 1970. 185 str. 3. Nacije i meunacionalni odnosi. Biblioteka "Naih tema", Zagreb 1970. 150 str. 4. Nacionalno pitanje u Sovjetskom Savezu. Centar za drutvena istraivanja, Beograd 1971. 168 str. 5. Samoupravljanje i druge alternative. Narodno sveuilite grada Zagreba, Centar za aktualni politiki studij, Zagreb 1972. 338 str.; Drugo izdanje: Centar za aktualni politiki studij Narodnog sveuilita, Zagreb 1976. 453 str.; Tree izdanje: Centar za kulturnu djelatnost SSO, Zagreb 1978. 443 str.; etvrto dopunjeno izdanje: Centar za kulturnu djelatnost SSO, Zagreb 1980. 488 str.; (Biblioteka Suvremene politike misli); Peto dopunjeno izdanje: Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb 1983. 464 str. (Biblioteka Suvremene politike misli). 6. Izmeu zaseoka i megalopolisa, Agrarni institut, Zagreb 1973. 244. str. (Nagrada "Boidar Adija" 1974. godine) 7. Nacionalno i nacionalistiko. Marksistiki centar, Split 1974. 397 str. 8. Lijevo i desno ili desno i lijevo (varijacije). "Zamak kulture", Vrnjaka Banja 1975. 111 str. 9. kola i tvornica: u susret reformi odgoja i obrazovanja. Pedagoka biblioteka, kolska knjiga, Zagreb 1977. 234 str. (Nagrada "Nina" 1977.) 10. Nacionalnoto i nacionalstikoto. Komunist, Skopje 1978. 332 str.

11. Politika i kultura. Globus, Zagreb 1980. 328 str. 12. Politika i kultura. "Vuk Karadi" Beograd 1980. 344 str. 13. Vizija i stvarnost u socijalistikom preobraaju obrazovanja. Pedagoki fakultet, Osijek 1982. 362 str. (Biblioteka Suvremeni jugoslavenski pedagozi; knj. 3). 14. Omladina izmeu ideala i stvarnosti. Centar za idejno-teorijski rad, Osijek 1984. 282 str. 15. Pitanja kontinuiteta. Globus, Zagreb 1985. 376 str. (Biblioteka Posebna izdanja). (Nagrada "Vladimir Bakari") 16. Svi nai nacionalizmi. Biblioteka Posebna izdanja, knj. 7. Izdava: "Mili Raki", Valjevo 1986. 328 str. 17. Svijet obmana, socioloki eseji. "August Cesarec", Zagreb 1986. 399 str. (Suvremene teme). 18. Vrijeme iskuenja: jugoslavenski socijalizam izmeu vizije iposrtanja. Osloboenje, Sarajevo 1987. 489 str. (Politika biblioteka). 19. Svi nai nacionalizmi. (Prijevod Mira Jankovska) Komunist, Skopje 1987. 458 str. (Prijevod na makedonski autorova djela: Svi nai nacionalizmi). 20. Sociologija sela. tom I. 436 str. i tom II. 568 str. u biblioteci "Udbenici Sveuilita u Zagrebu Manualia Universitatis Studiorum Zagrebiensis". kolska knjiga, Zagreb 1988. 21. Socijalizam i nacije. Prvi svezak. Globus, Zagreb 1988. 456 str. Drugi svezak. Globus, Zagreb 1988. 306 str. 22. Nacionalja dhe nacionalistja. (perlethen Xevet Syla), Rilindja, Prishtine, 1988. 372 str. (Biblioteka Shoqerore politike). (Prijevod na albanski autorove knjige Nacionalno i nacionalistiko). 23. Nezavreni mandat. Prvi tom: Kakav socijalizam, kakva Jugoslavija? (Priredili: R. Bubalo i M. Predragovi), Globus, Zagreb 1989. 406 str. Nezavreni mandat. Drugi tom: Na udaru "antibirokratske revolucije" (Priredili J. Popovi i M. Predragovi), Globus, Zagreb 1989. 484 str. 24. Hrvatski karusel: prilozi politikoj sociologiji hrvatskog drutva, Razlog, Zagreb 2003. 568 str: Drugo proireno izdanje, Razlog, Zagreb 2004. 590 str. B. Knjiice, broure i sline publikacije 25. Teorija i praksa socijalizma (u koautorstvu s Ante Moravac et al.), Radniko sveuilite "Moe Pijade": Centar za dokumentaciju, Zagreb 1958. (Obrazovanje odraslih: programi; 20). Strojopis autogr. /Dostupno u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu/. 13 str. 26. Aktuelni problemi seoske omladine, broura, Mladost, Beograd 1962. 27. Aktuelni zadaci u socijalistikom odgoju mlade generacije, broura, Komunist, Beograd 1964. 28. Odnosi u vienacionalnim zajednicama u suvremenom svijetu. Komunist, Beograd, 1971. 59 str. 29. Prodor tuih ideologija, broura. Marksistiki centar, Split 1973. 21 str. 30. Politika meunacionalnih odnosa u kulturi. Radniki univerzitet, Subotica 1973. 72 str. (Edicija Samoupravljanje u teoriji i praksi; 4). Nemzetisegi politikank a muvelodesi eletben. (Tekst je i na hrvatskom i na maarskom jeziku). 31. Marksizam, misaono oruje nae revolucije. Marksistiki centar, Split 1973. 15 str. 32. Nacionalno pitanje u marksistikoj teoriji i socijalistikoj praksi (posebna edicija). Prosvetni pregled, Beograd 1976. 16 str. 33. Politiki, ekonomski i socioloki aspekt samoupravljanja (u koautorstvu s J. Biliem i I. Mecanoviem), Glas Slavonije, Osijek 1976. 67 str. 34. Kulturna politika i razvoj kulture u SRH. Red. (u koautorstvu s D. Grubia), Republiki komitet za prosvjetu, kulturu i fiziku kulturu SRH i Zavod za kulturu, Zagreb 1979. 35. Savez komunista i aktualna drutveno-politika kretanja. Centar za idejno-teorijski rad OK SKH, Split 1983. 30 str. (Izlaganje na Politikoj tribini u Splitu, 1. 2. 1983.) (Mala marksistika biblioteka; 1). 36. Socijalizam pred novim izazovima: (odgovor na otvoreno pismo Milana Medena). Izdavaki centar Komunist, Beograd 1988. 105 str. (ukljuivo i otvoreno pismo Stipi uvaru od Milana Medena). 37. Socializem pred novimi izzivi. (prevejalec Roman upan) Komunist, Ljubljana 1988. 67 str. 38. Program Socijalistike rudnike partije Hrvatske (redaktor i urednik), Razlog, Zagreb 2002. 127 str. (SRP). II. Kronoloka bibliografija (pregled radova po godinama objavljivanja) 1958. 1. "Neskladi sa sveuilitima." Nae teme. Vol. 2, br. 3/1958., str. 440 451. 2. "Oleg Mandi, Drava i pravo," Nae teme. Vol. 2, br. 3/1958., str. 479 3. "Marksizam i revizionizam." Nae teme. Vol. 2, br. 4-5/1958., str. 666 670. 4. "Socijalizam i religija." Nae teme. Vol. 2, br. 6/1958., str. 820 837. 5. "Franc Mering: Karl Marks. Istorija njegova ivota." Nae teme. Vol. 2, br. 6/1958., str. 847 848. 6. "Vaniji datumi iz historije omladinskog pokreta." Bilten CK Narodne omladine Hrvatske, br. 15/1958., str. 45-63. 7. Teorija i praksa socijalizma (u koautorstvu s Ante Moravac et al.), Radniko sveuilite "Moe Pijade": Centar za dokumentaciju, Zagreb 1958. (Obrazovanje odraslih: programi; 20). (Strojopis autogr. dostupno u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu). 13 str.

1959. 8. "Republiki centar za obrazovanje omladinskih kadrova." Nae teme. Vol. 3, br. 2/1959., str. 171 175. 9. "Dva kontinenta u etiri stoljea.", Nae teme. Vol. 3, br. 2/1959., str. 181 190. 10. "Tri monografije o omladinskom pokretu." Nae teme. Vol. 3, br. 4/1959., str. 171. 11. "Susreti prolog ljeta", Nae teme. Vol. 3, br. 5/1959., str. 140 145.

1960. 12. "Vojo Rajevi: Studentski pokret na Zagrebakom sveuilitu 1918-1941". Nae teme. Vol. 4, br. 1/1960., str. 137 141. 13. "Dr Saa uranovi-Janda: ena u radnom odnosu." Nae teme. Vol. 4, br. 2/1960., str. 324 325. 14. "Edvard Kardelj: Problemi nae socijalistike izgradnje I. i II". Nae teme. Vol. 4, br. 3/1960., str. 364 366. (Recenzija) 1961. 15. "Obrazovni znaaj auto-puta za seosku omladinu." Nae teme. Vol. 5, br. l/1961., str. 19 40. 16. "Neskladi i prepoznavanja", asopis Razlog, Zagreb, br. 1/1961. 17. "Edvard Kardelj: Problemi nae socijalistike izgradnje." Nae teme. Vol. 5, br. 2/1961., str. 293 295. (Recenzija) 18. "Drutveno upravljanje u Jugoslaviji" (zbornik). Nae teme. Vol. 5, br. 2/1961., str. 306. (Recenzija) 19. "Sibe Kvesi: Dalmacija u narodnooslobodilakoj borbi." Nae teme. Vol. 5, br. 4/1961., str. 602. (Prikaz) 20. "Stjepan Lovrenovi: Ekonomska politika Jugoslavije." Nae teme. Vol. 5, br. 5/1961., str. 751. (Recenzija) 21. "Mladi komunisti u srednjim kolama." Nae teme. Vol. 6, br. 6/1961., str. 826 832. 22. "Privredni sistem i ekonomska politika FNRJ." Nae teme. Vol. 5, br. 8-9/1961., str. 1341 1345. (Recenzija) 23. "Boris Kidri: Sabrana djela." Nae teme. Vol. 5, br. 8-9/1961. str. 1326 1328.(Recenzija) 24. "Tendencije u kolovanju radnika." Nae teme. Vol. 5, br. 12/1961., str. 1861 1865. 25. "Boidar Adija: Izbor lanaka." Nae teme. Vol. 5, br. 12/1961., str. 1872 1876. (Recenzija) 1962. 26. "O inteligenciji i intelektualcima", asopis Razlog, br. 1/1962. 27. "Dolfe Vogelnik: Urbanizacija kao odraz privrednog razvoja FNRJ." Nae teme. Vol. 6, br. 1/1962., str. 137 139. (Recenzija) 28. "Vlajko Begovi: Uee proizvoaa u upravljanju privredom." Nae teme. Vol. 6, br.1/1962., str. 149 150. (Prikaz) 29. "Liza Gavri: Katolika crkva i 'socijalpartnerstvo' u preduzeima." Nae teme. Vol. 6, br. 1/1962., str. 153 154. (Prikaz) 30. "Pitanja izgradnje komunizma." Nae teme. Vol. 6, br. 3/1962., str. 479 482. (Iz inozemnih asopisa) 31. "Dr Ante Fiamengo: Osnovi ope sociologije." Nae teme. Vol. 6, br. 4/1962., str. 609 614. (Recenzija) 32. "Ljubisav Markovi: Zakon akumulacije i ekonomska funkcija drave." Nae teme. br. 4/1962., str. 615 618. (Recenzija) 33. "Miladin ivoti: Aktuelni problemi odnosa prema religiji." Nae teme. Vol. 6, br. 4/1962., str. 619 620. (Prikaz) 34. "ore B. Milovanevi: Selo i grad." Nae teme. Vol. 6, br. 4/1962., str. 621 622. (Prikaz) 35. "Situacija i perspektiva." Nae teme. Vol. 6, br. 4/1962., str. 631 633. (Iz inozemnih asopisa) 36. "Zadaci drutvenih znanosti." Nae teme. Vol. 6, br. 4/1962., str. 634 636. (Iz inozemnih asopisa) 37. "Nasljee i stremljenja ruralne sociologije." Nae teme. Vol. 6, br. 5/1962., str. 756 766. 38. "Teorija o svenarodnoj dravi; Lenjinove poruke filozofiji; Arbitraa u knjievnim sporovima; Intenzif ikacija poljoprivrede." Nae teme. Vol. 6, br. 5/1962., str. 833 839. (Iz inozemnih asopisa) 39. "August Cesarec: Izbor lanaka." Nae teme. Vol. 6, br. 6/1962., str. 960 965. (Recenzija) 40. "Preispitivanja u svjetlu programa KPSS." Nae teme. Vol. 6, br. 7-8/1962., str. 1234 1238. (Iz inozemnih asopisa) 41. "Rat i ideologija." Nae teme. Vol. 6, br. 9/1962., str. 1423 1426. (Iz inozemnih asopisa) 42. "Pogledi prema 1980; O ovjeku budunosti i ostacima prolosti; Novi stupanjistono-evropske integracije." Nae teme. Vol. 6, br. 10/1962., str. 1602 1608. (Iz inozemnih asopisa) 43. "Seoska omladina na raskrima." Nae teme. Vol. 6, br. 11/1962., str. 1629 1646. 44. "Protiv staljinskog balasta; Znati pa upravljati." Nae teme. Vol. 6, br. 12/1962, str.1959 1963. (Iz inozemnih asopisa) 45. Aktuelni problemi seoske omladine, broura, Mladost, Beograd 1962. 1963. 46. Poljoprivredna proizvodnja i socijalno-demografska kretanja na jadranskom podruju Jugoslavije. Agrarni institut, Zagreb 1963. 126 tipkanih stranica, tabelarni i grafiki prilog; (pohranjeno u biblioteci Instituta za drutvena istraivanja u Zagrebu, Tomislavov trg 21.) 47. Strukturne promjene u poljoprivredi SR Hrvatske. (Studija za potrebe Agrarnog instituta, u koautorstvu sa S. Livadom), 1963, autor I, II i III. poglavlja (ukupno 132 tipkane stranice) 48. Mogunost poveanja zemljinih povrina u drutvenom vlasnitvu i posjedu . (Studija za potrebe Agrarnog instituta, 1963, u koautorstvu sa S. Livadom i V. Cvjetianinom), kao rukovodilac istraivanja autor je bio redaktor i napisao je I, III, V i VII. poglavlje, kao i zakljuke, ukupno 85 tipkanih stranica; Studija se nalazi u biblioteci Instituta za drutvena istraivanja. 49. "Pregled (brojevi 1-10/1962.)." Nae teme. Vol. 7, br. 1-2/1963., str. 112 120. (Prikaz) 315. (Iz 50. "Rudi Supek: Omladina na putu bratstva." Nae teme. Vol. 7, br. 3/1963, str. 273 278. (Recenzija) 51. "Novi poticaj privrednom razvoju; Heroji u ivotu i literaturi; Informacije i budunost." Nae teme. Vol. 7, br. 3/1963., str. 309 inozemnih asopisa) 52. "Jo o sociologiji." Nae teme. Vol. 7, br. 4/1963, str. 345 349. 53. "Dr. Petar Markovi, Strukturne promene na selu kao rezultat ekonomskog razvitka 1900-1960."Nae teme. Vol. 7, br. 4/1963., str. 497 500. (Recenzija) 54. "Zadaci historiara." Nae teme. Vol. 7, br. 4/1963., str. 517 520. (Iz inozemnih asopisa) 55. "Komunizam nije sona jabuka na zlatnom pladnju; ta amerika djeca ue o Sovjetskom Savezu." Nae teme. Vol. 7, br. 6/1963., str. 981 985. (Iz inozemnih asopisa) 56. "Stvarnost i ideali omladine." Nae teme. Vol. 7, br. 7/1963., str.1029 1036. 57. "Dr. Marko Mladenovi: Porodica i porodini odnosi." Nae teme. Vol. 7, br. 7/1963., str. 1149 1152. (Recenzija) 58. "Protiv ideoloke koegzistencije; Zadaci pred socijalnom psihologijom." Nae teme. Vol. 7, br. 7/1963., str. 1164 1167. (Iz inozemnih asopisa)

59. "Mirko Marti: Bibliografija socioloke literature." Nae teme. Vol. 7, br. 8/1963., str. 60. 60. "Dr. Duan ali: Industrijalizacija FNRJ." Nae teme. Vol. 7, br. 8/1963., str. 1394. (Prikaz) 61. "Lo Huberman, Paul M. Sweezy: Kuba" Nae teme. Vol. 7, br. 8/1963., str. 1395. (Prikaz) 62. "Socijalna priroda sovjetske inteligencije; Ne rasipati investicije; Pravo lice 'saveza za progres'." Nae teme. Vol. 7, br. 8/1963., str. 1398 1401. (Iz inozemnih asopisa) 63. "Vojin Hadistevi, Husein Kratina, Firdus Dimi: Tendencija i praksa neposrednog upravljanja radnika u ekonomskim jedinicama." Nae teme. Vol. 7, br.11/1963., str. 1967 1973. (Recenzija) 64. "Razmjeri znanstvenog gigantizma." Nae teme. Vol. 7, br. 11/1963., str. 1992 1994. (Iz inozemnih asopisa) 65. "Neonacizam i njegove zamisli." Nae teme. Vol. 7, br. 11/1963., str. 1995 1998. (Izinozemnih asopisa) 66. "Kritike opaske o knjievnosti i filmu." Nae teme. Vol. 7, br. 12/1963., str. 2148 2151. 67. "Neke promjene u agrarnoj strukturi Hrvatske", (u koautorstvu sa V. Cvjetianinom i S. Livadom). Sociologija sela. Vol. 1, br. 1/1963., str. 51 64. 68. "Poljoprivredni nepoljoprivrednici; pokuaj analize agrarne i socijalne strukture u bivem kotaru Makarska." Sociologija sela. Vol. 1, br. 1/1963., str. 65 86. 69. "Poljoprivredna proizvodnja i socijalne promjene u planinskim selima Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine: prvi projekt istraivanja", (u koautorstvu sa V. Cvjetianinom), Sociologija sela. Vol. 1, br. 1/1963., str. 93 98. 70. "Lenjinistike tradicije naeg omladinskog pokreta." Polet (omladinski list za knjievnost, nauku i umjetnost) br. 9 10, Zagreb, svibanjlipanj 1963., str. 449 452. 71. "Lenjinistike tradicije naeg omladinskog pokreta." Informativni bilten CK NOH, Zagreb, br. 7/1963. 1964. 72. Naini i putovi poveanja zemljinih povrina u vlasnitvu i posjedu drutva komparativna analiza na primjeru deset poljoprivrednih organizacija i komuna. Izdanje Jugoslavenske poljoprivredne banke, Beograd, 1964.; kao rukovodilac istraivanja autor je bio redaktor studije, a koa utori su bili: S. Livada i V. Cvjetianin; autor je napisao Uvod, I. dio i dio drugog dijela, ukupno 30 stranica na kseroksu. 73. "Problemi drutvenog i kunog standarda." Nae teme. Vol. 8, br. 1-2/1964., str. 219 225. 74. "Meuzavisnost poljoprivredne proizvodnje i socijalne pokretljivosti na jadranskom podruju."Sociologija sela. Vol. 2, br. 4/1964., str. 17 38. 75. "Drutvena uvjetovanost sociologije." Nae teme. Vol. 8, br. 4/1964., str. 442 447. 76. "Osnovna kola i njeni uinci u selu." Sociologija sela. Vol. 2, br.5-6/1964., str. 59 70. 77. Kulturni odnosi i njihove perspektive u naem selu, Disertacija, Sveuilite u Zagrebu, Pravni fakultet Zagreb 1964. 78. "ivotni i drutveni standard u naem dananjem selu." Nae teme. Vol. 8, br. 12/1964., str. 1970 1997. 79. Aktuelni zadaci u socijalistikom odgoju mlade generacije, broura. "Komunist", Beograd 1964. 80. "Drutveni profil sovjetske omladine." Polet br. 3/1964. 1965. 81. Drutveno-ekonomski uvjeti poveanja obradivog zemljita u drutvenom vlasnitvu i posjedu. Agrarni institut, Zagreb, 1965. 296 apirografiranih stranica (Studija se prodavala.) 82. Profesionalna orijentacija i ivotne aspiracije seoske omladine (u koautorstvu s E. Diliem), Agrarni institut, Zagreb, 1965. 90 tipkanih stranica. (Rukopis je pohranjen u biblioteci Instituta za drutvena istraivanja.) 83. "Nekaj misli o institucionaliziranju vakega ivljenja in o sodelovanju kmetov v drubenih zadevah", asopis Problemi, Ljubljana, 2728/1965., str. 495 506. 84. "Egsodus seoske omladine." Nae teme. Vol. 9, br. 6/1965., 835 852. 85. "Urbanizirano slobodno vrijeme i njegovo rasprostiranje u seosku sredinu", asopis Kulturni radnik, 5/1965., str. 37-61. i II. dio 6/1965., str. 1 25. 86. "Le mouve ment coopratif et les farmers coopratives es Yugoslavie." Referat na jugoslavensko-francuskom znanstvenom kolokviju u Beogradu, listopad 1965. 18 tipkanih stranica. 87. "Osnovne determinante seljakog naina ivota." Sociologija sela. Vol. 3, br. 9/1965., str. 3 13. 88. "Dr. Bogdan Stojsavljevi, Prodiranje kapitalizma u selo 1919-1929." Sociologija sela. Vol. 3, br. 9/1965, str. 82 84. 89. "Duan Radovi (ed.): Moje mesto jue, danas, sutra, Beograd: Savet organizacija i ustanova za vaspitanje dece Jugoslavij e, 1964."Sociologija sela. Vol. 3, br. 9/1965, str. 84 85. 90."Razvoj naprednog omladinskog pokreta kod nas i u svijetu." Prirunik za rad omladinskih politikih kola. Izdaje Centralni komitet Saveza omladine Hrvatske, Zagreb 1965, str. 107 120. 1966. 91. Drutvene promjene u selu (u koautorstvu s V. Cvjetianinom, E. Diliem i S. Livadom), 1966, napisao I, IV i VI. poglavlje i bio redaktor cijele studije, koja ima 173 tipkane stranice. (Rukopis pohranjen u Institutu za drutvena istraivanja u Zagrebu.) 92. "Uz ovaj dvo(broj)" (tematski (dvo)broj: Latinska Amerika) Nae teme. Vol. 10, br. 1 2/1966. str. 1. 93. "Osnovne karakteristike i uvjeti procesa podrutvljavanja zemlje u Jugoslaviji." Sociologija sela. Vol. 4, br. 11 12/1966, str. 5 80. 94. "Nauno-struni rad Agrarnog instituta u 1965. g." Sociologija sela. Vol. 4, br. 11 12/1966, str. 162 165. 95. "Kolokvij o socijalnim sistemima u selima i sistemima obrazovanja u mediteranskim zemljama." Sociologija sela. Vol. 4, br. 11-12/1966, str. 166 167. 96. "Kolokvij o nainima suradnje ruralnih sociologa socijalistikih zemalja." Sociologija sela. Vol. 4, br. 11-12/1966, str. 167 168. 97. "Jedan pristup socijalnoj strukturi jugoslavenskog sela." Referat na drugom strunom sastanku sociolog a Jugoslavije, Split 1966, u zborniku sa tog savjetovanja, str. 335 348. 98. "Dananje selo oima sociologa", feljton u Gospodarskom listu, brojevi 38-52/1966.

99. "Stvarnost i elje seoske omladine," list Komunist, 19. 5 1966. str. 3. 100. "Omladina i pomlaivanje Saveza komunista." Nae teme. Vol. 10, br. 10/1966, str.1799 1810. 1967. 101. "Dananje selo oima sociologa", feljton (nastavak) u Gospodarskom listu br. 1-2/1967. 102. "O uzrocima i pretpostavkama reforme Saveza komunista." Nae teme. Vol. 11, 103."Religija u seoskoj sredini." Nae teme. Vol. 11, br. 6/1967, str. 1070 1078. 104. "Seljatvo i agrarno pitanje u oktobarskoj revoluciji." Sociologija sela. Vol. 5 br. 18/1967, str. 12 27. (prvi dio). 105. "Ekonomski i drutveni poloaj ena u poljoprivredi i selu" (u koautorstvu sa S. Livadom i V. Puljizom), asopis ena, 2/1967, str. 12 26. 106. "Seljatvo u kineskoj revoluciji i sadanjosti." Nae teme. Vol. 11, br. 8-9/1967, str. 1496 1529. 107. "Kronika kineske revolucije." Nae teme. Vol. 11, br. 8-9/1967, str. 1661 1695. 108. "Nekoliko zabiljeki za mogui razgovor o omladini." Nae teme. Vol. 11, br. 10/1967, str. 1797 1806. 109. "Omladina u zamkama potroakog i lokalnog socijalizma." Odjek. Sarajevo, br. 20/1967, str. 1 2. 1968. 110. "Seljatvo i agrarno pitanje u oktobarskoj revoluciji." Sociologija sela. Vol. 6, br. 19-20/1968, str. 5 24. (drugi dio). 111. Promjene drutveno-ekonomske strukture sela u SR Hrvatskoj (u suradnji sa suradnicima), autor teksta na 277 tipkanih stranica (studija ima ukupno 297 tipkanih stranica), Agrarni institut, Zagreb 1968. (Pohranjeno u biblioteci Instituta za drutvena istraivanj a u Zagrebu.) 112. Drutveno-ekonomski procesi i mogunosti razvoja poljoprivrede na prigradskom podruju Zagreba (u koautorstvu s prof. dr Petrom Markoviem i drugima), Zagreb,1968. Redaktor i autor 157 tipkanih stranica teksta. (Rukopis pohranjen u biblioteci Instituta za drutvena istraivanja.) 113. Social Implications of Farm Mechanization in Yugoslavia (u koautorstvu s V. Cvjetianinom), dio studije koji se odnosi na Jugoslaviju u sklopu meunarodnog istraivanja, Agrarni institut, Zagreb, 1968.; autor je napisao 11 apirografiranih stranica; (Rukopis se nalazi u biblioteci Instituta za drutvena istraivanja.) 114. "Selo nema potomstva." Vjesnik, Zagreb, 6. 4. 1968. 115. "Nastava sociologije sela na filozofskim fakultetima u Zagrebu i Ljubljani." Sociologija sela. Vol. 6, br. 19-20/1968, str. 109 112. 116. "Ne odgaati otvorenu i odlunu bitku za samoupravljanje." Nae teme. Vol. 12, br. 5/1968, str. 756 764. 117. "Radnika klasa i njeno sudjelovanje u upravljanju socijalistikim drutvom." Nae teme. Vol. 12, br. 9-10/1968, str. 1363 1388. 118. "Socijalizmi se bratski pomau." Nae teme. Vol. 12, br. 12/1968, str. 1876 1898. 119. "Daleko od vlasti." Vjesnik u srijedu, 25. 12. 1968. 120. Drutvene promjene i djelovanje komunista u selu (u koautorstvu s J. Jeliem i I. Magdaleniem), Agrarni institut, Zagreb 1968. Napisao I. i II. dio, odnosno tekst od 1 122 stranice i bio redaktor cijele knjige. 1969. 121. "Nekoliko refleksija o ulozi Socijalistikog saveza." Nae teme. Vol. 13, br. 1/1969, str. 4 11. 122. "Adolf Dragievi: Reforma i revolucija." Nae teme. Vol. 13, br. 1/1969, str. 138 143. (Recenzija) 123. "Drutveni razvoj i meunacionalni odnosi u tumaenjima dr. ime odana." Nae teme. Vol. 13, br. 6/1969, str. 994 1021. 124. "Komunistika partija Jugoslavije i seljako pitanje." Nae teme. Vol. 13, br. 7/1969, str. 1069 1114. 125. "Masovna kultura kao nain ivota." Nae teme. Vol. 13, br. 8/1969, str. 1338 1352. 126. "Da li je Hrvatska eksploatirana?." Nae teme. Vol. 13, br. 12/1969, str. 2002 2062. 127. Socioloki aspekti urbanizacije Zagreba i zagrebakog podruja (u koautorstvu s prof. dr Milanom Prelogom i drugima). Studija za potrebe Skuptine grada Zagreba i Urbanistikog instituta SR Hrvatske, 1969-1970, redaktor i autor teksta od 110 apirografiranih stranica. 128. "Institucionalna osnova drutveno-kulturnog ivota u naem suvremenom selu." asopis Kultura, 7/1969, str. 8 24. 129. "Sociologija venkova v Jugoslavii", asopis Sociologia a historia zemedelstvi, ronik 5, XLII, Praha, 1969, str. 165 167. 130. "Usmjeravanje drutveno-ekonomskih procesa u selu." asopis Agronomske informacije, 9-10/1969, Zagreb, str. 1 5. 131. "Samoupravljanje od svete rijei do djela." Omladinski tjednik, Zagreb, 15. 3.1969. 132. "O dometu omladinskih buntova i 'nove ljevice'." U zborniku (u redakciji V. Cvjetianin, i dr.;Drutvo Revolucija Omladina: mladi izmeu sadanjosti i budunosti, Centar za kulturnu djelatnost omladine, Zagreb, 1969, str. 186 189. 133. "Drutveni poloaj i aspiracije omladine." U zborniku Drutvo Revolucija Omladina, Zagreb 1969, str. 215 229. 134. Rije u diskusiji na Simpoziju: "Omladinski pokret i omladinska organizacija u revolucionarnom preobraaju jugoslavenskog drutva" 7. 9. listopada 1969. Drutvo-Revolucija-Omladina, Zagreb, 1969, str. 348 352. 135. "Prvi udbenik sociologije sela (Cvetko Kosti: Sociologija sela)", list Politika, 23. XI. 1969. 136. "Elite, mase i mo." Omladinski tjednik, Zagreb, 27.11.1969. 137. "Radnika klasa i njeno sudjelovanje u upravljanju socijalistikim drutven: U knjizi:Radnika klasa u socijalizmu, Zagreb 1969. 138. "Nacionalna kultura kao elemenat i faktor nacionalnog pitanja." U ediciji Socijalizam i nacionalno pitanje, Centar za aktualni politiki studij, Zagreb 1969, str. 159-180. 1970. 139. Socioloki presjek jugoslavenskog drutva. kolska knjiga, Zagreb 1970: str.185. 140. "Vrednote tradicionalne kulture u drutvenom razvoju." Sociologija sela. Vol. 8, br. 27-28/1970, str. 5 13. 141. "The Role of Rural Sociology in Agrarian Policy of Yugoslavia." Sociologia Ruralis, Vageningen, 1970. 142. "Tipologija ruralnih sredina u Jugoslaviji: studijski projekt." (u koautorstvu sa: V. Puljiz, M. Golob, Z. Mlinar, C. Ko sti, R. Boreli, I. Josifovski i S; Kostovski), Sociologija sela. Vol. 8, br. 27-28/1970, str. 47 67. 143. "Kulturne promjene u selima Jugoslavije." Sociologija sela. Vol. 8, br. 29-30/1970, str. 117 129. 144. "Nekoliko uvodnih varijacija o odnosu inteligencije i komunistikog pokreta." Nae teme. Vol. 14, br. 12/1970, str. 2085 2095. br.1/1967, str. 69 87.

145. "Odnos klasnog i nacionalnog u suvremenom socijalizmu" (u koautorstvu: s Andrijom Dujiem i Vatroslavom Mimicom), u zborniku Klasno i nacionalno u suvremenom socijalizmu, biblioteka "Naih tema", Zagreb 1970. knjiga prva str . 9 21. 146. "Rije u raspravi." U zborniku Klasno i nacionalno u suvremenom socijalizmu. biblioteka "Naih tema", Zagreb 1970. knjiga druga, str. 650 654. 147. "Marginalije o nacionalnom pitanju." asopis Gledita. Vol. 12, br. 5-6/1970., str. 789 811. 148. Nacije i meunacionalni odnosi. Biblioteka "Naih tema", Zagreb 1970. 150 str. 1971. 149. "Odrednice nacije s marksistikog stajalita (prilog definiranju nacije)." asopis Savremenost, Novi Sad, broj 1/1971. Prenijeto u autorovu knjigu Socijalizam i nacije, Globus, Zagreb 1988, tom I, str. 17-25. 150. Nacionalno pitanje u Sovjetskom Savezu. Centar za drutvena istraivanja, Beograd 1971. 168 str. 151. "Nacionalno pitanje u oktobarskoj revoluciji i prvim godinama sovjetske vlasti", u autorovoj knjiziNacionalno pitanje u Sovjetskom Savezu, Beograd 1971, str. 24 79, prenijeto u autorovu knjiguSocijalizam i nacije, tom II, str. 1 146. 152. "Urbanizacija, socijalna diferencijacija i socijalna segregacija u naem drutvu." Referat na strunom skupu jugoslavenskih sociologa u Dubrovniku, asopis Lica, Sarajevo 1/1971, str. 3 10. 153. "Aktuelna pitanja meunacionalnih odnosa u jugoslavenskoj socijalistikoj zajednici." U knjizi: Osobenosti nacije i razvoj meunacionalnih odnosa u Jugoslaviji, Politika uprava DSNO, Beograd, 1971, str. 154 170. 154. "Pojave i oblici nacionalizma." U knjizi: Osobenost nacije i razvoj meunacionalnih odnosa u Jugoslaviji, Beograd 1971, str. 296 155. "VI. struno savjetovanje Jugoslavenskog udruenja za sociologiju", asopis Sociologija sela, Vol. 9, br. 33/1971, str. 90 157. "Mona elita, nemono samoupravljanje." Nae teme. Vol. 15, br. 3/1971, str. 460 469. 607. 91. 93. 156. "Sekcija za urbanu i ruralnu sociologiju Jugoslavenskog udruenja za sociologiju." Sociologija sela. Vol. 9, br. 33/1971, str. 91 158. "Nacionalno i klasno u federativnoj socijalistikoj zajednici." Nae teme. Vol. 15, br. 4/1971, str. 587 314.

159. "Pozita dhe zhvillimi i kombesive ne Jugoslavi." (Poloaj i razvoj narodno sti u Jugoslaviji),Rilindja, 16. deri, God. 27, br. 4386 4393, 23. 6.1971. 160. "Drutveni poloaj kulture i kulturnih stvaralaca." Nae teme. Vol. 15, br. 7-8/1971, str. 1194 161. "Elementi ideoloke krize." Socijalizam. Vol. 14, Beograd, br. 10/1971, str.1154 1164. 696. 162. "Tri rijei o trenutku jugoslavenskog socijalizma." Praxis. Vol. 8, br. 6/1971, str. 677 1972. 164. Samoupravljanje i alternative. Narodno sveuilite Zagreba, Centar za aktualni politiki studij, Zagreb 1972. 338 str.; Drugo izdanje: Centar za aktualni politiki studij Narodnog sveuilita, Zagreb 1976. 453 str.; Tree izdanje: Centar za kulturnu djelatnost SSO, Zagreb 1978. 443 str.;etvrto dopunjeno izdanje: Centar za kulturnu djelatnost SSO Zagreb 1980. 488 str.; (Biblioteka Suvremene politike misli);Peto dopunjeno izdanje: Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb 1983. 464 str. (Biblioteka Suvremene politike misli). 165. "Cultural Changesin Yugoslav Villages." U ediciji Yugoslav Villages, Sociologija sela. Vol. 10, Special Issue,1972, pp. 159 166. "Tipologija ruralnih sredina u Jugoslaviji." U istoimenoj knjizi, Agrarni institut, Zagreb 1972, str. 137 168. "Da li je nacionalizam naa sudbina", asopis Delo br. 1/1972, str. 15 23. 1124. 1045. 1290. 895. 159. 16. 167. "Neki aspekti konfliktnih odnosa selo-grad u naem drutvu."Sociologija sela. Vol. 10, br. 35-36/1972, str. 3 173. 1215.

163. Odnosi u vienacionalnim zajednicama u suvremenom svijetu. Komunist, Beograd 1971. 59 str.

169. "Samoupravljanje inmednacionalni odnosi", asopis Teorija in praksa (Ljubljana), Vol. 9, br. 8 -9/1972, str. 1112 170. "O nastupanju tuih ideologija." Nae teme. Vol. 16, br. 7-8/1972, str. 1035 171. "Na komunistiki pokret i novi narataji." Nae teme. Vol. 16, br. 9/1972, str.1283

172. "Unitarizam i nacionalizam u suvremenoj jugoslavenskoj stvarnosti." Politika kola JNA, Beograd, 1972. 173. "Koegzistencija i sukobljavanje razliitih ideologija." Socijalizam. Beograd Vol. 15, br. 7-8/1972, str. 888 174. "Socijalna struktura SKJ ne odgovara socijalnoj strukturi stanovnitva." Borba, 4. 7.1972. 175. "Srednji slojevi ili srednja klasa u jugoslavenskom socijalistikom drutvu." asopis Marksistike sveske, Sarajevo, br. 1-2/1972, str. 77 95. 176. "Klasna solidarnost radnitva." Marksistike sveske, br. 3/1972, str. 97 177. "Radnika demokracija." Marksistike sveske, br. 4/1972, str. 69-78. 178. "Nacionalizam i kontrarevolucija." (Odgovori na pitanja uesnika savjetovanja o marksistikom obrazovanju Primoten, oujak 1972.) Veernji list, 25. i 26. 3. 1972. 179. "Biljeke o nacionalnom, nacionalistikom i srodnim temama." asopis Dubrovnik, br. 1 1973. 180. Izmeu zaseoka i megalopolisa. Agrarni institut, Zagreb, 1973. str. 244. (Nagrada"Boidar Adija" 1974. godine.) 181. "Osvrt na neke teorijske i praktine tendencije osporavanja radnike klase." asopis Sociologija. Vol 14, br. 4, 1973, str. 577 182. "Nekonvencionalne pripomene o procesima na selu." U ediciji: Poljoprivreda i selo, Zagreb 1973, str. 203 183. "ileansko iskustvo i budunost Latinske Amerike." Nae teme. Vol. 17, br. 11/1973. str.1836 1845. 210. 599. 2/1972. 100.

184. "Marksistiki pristup kulturi i problemi nacionalnih kultura." U ediciji: Politika meunacionalnih odnosa u kulturi, Radniki univerzitet Subotica, 1973, str. 7 23 185. "Nazione e socialismo in Jugoslavia", asopis Critica marxista (Rim), no 5, settembre otobre 1973, pp. 157-179. 186. "Klasno-socijalna osnova Saveza komunista." Marksistike sveske, Sarajevo, 1-4/1973, str. 85 187. Prodor tuih ideologija, broura, Marksistiki centar, Split 1973. 188. "O marksizmu i o kolskom marksizmu." Trei program, Vol. 5, br. 3/1973, str. 11-26. 189. "Potroako drutvo i potroaki mentalitet". Trei program, Beograd, br. 2/1973., str. 211 226. 190. "Odnosi izmeu ivotne situacije radnike klase, poloaja i uloge Saveza komunista te stanja teorijske misli." (u koautorstvu sa: S. Vrcan; V. Cvjetianin; B. Caratan i R. Kalanj), (referat grupe autora) asopis Socijalizam. Beograd, Vol. 16, br. 7 8/1973, str. 798 828. 95.

191. "Izvori i bit nacionalizma." Pogledi, Split, Vol. 4, br. 9/1973, str. 21

34.

192. "Samoupravljanje i druge alternative", u: (M. Nikoli i V. tambuk, izbor) Samoupravljanje i radniki pokret. III. tom. Izdavaki centar Komunist, Beograd, 1973. (edicija Antologije), str. 567-600. (Preuzeto iz autorove knjige Samoupravljanje i druge alternative, Narodno sveuilite grada Zagreba, 1972, str. 277 336.) 193. "Aktualna politika situacija i zadaci u idejno-politikom obrazovanju." U (V. Podrebarac, ur.): Marksizam i marksistiko obrazovanje danas, Centar za drutvene djelatnosti omladine, Zagreb 1973, str. 153 166. 194. "Kvaziliberalizam i povampireni nacionalizam." U publikaciji: ta je liberalizam, izdanje Instituta za politike studije Fakulteta politikih nauka, Beograd, 1973, str. 24 35. 195. Politika meunacionalnih odnosa u kulturi. Radniki univerzitet, Subotica 1973. 72 str. (EdicijaSamoupravljanje u teoriji i praksi; 4). Nemzetisegi politikank a muvelodesi eletben. (Tekst je i na hrvatskom i na maarskom jeziku). 196. Marksizam, misaono oruje revolucije. Marksistiki centar, Split 1973. 15 str. 1974. 197. "Ruralna i urbana naseljenost Plitvikih jezera." Zbornik Plitvika jezera ovjek i priroda, Zagreb 1974, str. 137 139. 198. Poloaj Zagreba kao velikog grada (u koautorstvu s dr. M. Briem, D. ubriniem i drugima), redaktor i autor teksta od 30 tipkanih stranica, Zagreb 1974. 199. Drutveni aspekti individualne stambene izgradnje u Zagrebu (u koautorstvu s prof. dr M. Prelogom i drugima), redaktor i autor teksta od 25 tipkanih stranica, Zagreb 1974. 200. Funkcija centra i podcentara na zagrebakom urbanom podruju (u koautorstvu s prof. dr M. Prelogom i drugima), redaktor i autor teksta od 11 tipkanih stranica, Zagreb 1974. 201. Drutvene promjene u selu, odjeljci Opi poloaj seljatva u drutvu i Problemi integracije seljatva u samoupravnom drutvu, str. 79 86. Centar za Sociologiju sela, grada i prostora, Zagreb 1974. 202. "Kritike opaske o razmiljanjima E. Sicarda." Sociologija sela. Vol. 12, br. 43/1974, str. 87 203. "Povratak seoskom ivotu", kalendar Gradie 1974, str. 75 78. 22. 91.

204. "Nerazvijena podruja danas i sutra (nekoliko sociolokih varijacija)", asopis Istra, Pula, br.3/1974, Pula str. 17

205. (Savjetovanje: Od udruenog rada do asocijacije slobodnih proizvoaa). "Rije u raspravi." Nae teme. Vol. 18, br. 5/1974, str. 854 856. 206. "O kontinuitetu kulturne politike naega komunistikog pokreta." Nae teme. Vol. 18, br. 12/1974, str. 2061 207. "to znai vrsta i snana partija?." U knjizi: (I. Beker, ur.) Politika Znanost Zagreb 1974, str. 27 33. 2072. Privreda, Naklada Sveuilinog komiteta SKH Zagreb, 2072. 480.

208. "O kontinuitetu kulturne politike naega komunistikog pokreta." Nae teme. Vol. 18, br. 12/1974, str. 2061 209. "Tehnokratske teorije i praksa u naem drutvu", asopis Ekonomski pregled, Vol. 25, br. 5-7/1974, str. 469

210. "Savez komunista treba raditi na stvaranju drutvene klime, materijalne i drutvene osnove za uspjeno djelovanje pionirske organizacije." U: Intenziviranje drutvene i odgojne funkcije Saveza pionira, 17. republika konferencija Saveza drutva "Naa djeca" SRH, Savez drutava "Naa djeca" SR Hrvatske, Zagreb 1974, str. 10 15. 211. "Politika Saveza komunista u odgoju i obrazovanju." u: Ivica Podgorski (ur.), Odgojna uloga osnovne kole i sata pionirske razredne zajednice, Zavod za prosvjetno-pedagoku slubu SRH, Zagreb 1974, str. 13 19. 212. "Politika manipulacija". Trei program, Beograd. Vol. 6, br. 1/1974, str. 85 103. 213. "Predgovor" u knjizi Ivan Peri, Ideje "masovnog pokreta" u Hrvatskoj. Narodno sveuilite grada Zagreba: Centar za aktualni politiki studij, Zagreb 1974. 214. Nacionalno i nacionalistiko. Marksistiki centar, Split 1974. 397 str. 215. Drutveni aspekti povezivanja Zagreba i okolice. (U koautorstvu s dr. M. Briem, D. ubriniem i dr.). Redaktor i autor teksta od 30 tipkanih stranica. Zagreb 1974. 1975. 216. "Nacije i meunacionalni odnosi", poglavlje u udbeniku Univerziteta u Beogradu: Drutveno-politiki sistem SFRJ, Beograd 1975, str. 358 377. 217. "Kamo ide grad i ime li se to bavi urbana sociologija", asopis Revija za sociologiju.Vol. 5, br. 4/1975, str. 6 218. "Selektivni uinci migracije selo-grad", kalendar Gradie, 1975. 219. "Aktualni zadaci u odgoju i obrazovanju", asopis Pedagoki rad, Vol. 30, br. 1-2/1975, str. 1 13. 220. "Govor na sveanoj akademiji prosvjetnih radnika u povodu 30. godinjice osloboenja zemlje i pobjede nad faizmom." Pedagoki rad, Vol. 30, br. 5-6/1975, str. 213 219. 221. "Socijalno-klasna odreenost obrazovanja", asopis Marksizam u svetu, Vol. 2, br. 1,1975, str. 15 222. Lijevo i desno ili desno i lijevo (varijacije). "Zamak kulture", Vrnjaka Banja,1975. 223. "O raspodjeli drutvenog proizvoda i o raspodjeli ope i osobne potronje u socijalizmu." Kulturni radnik, Vol. 28, br. 5/1975, str. 75 92. 224. "Samoupravljanje nakon novog ustava". Trei program, Beograd, Vol. 7, br. 1/1975, str. 33 226. "Nismo neradnici", list Politika, Beograd, 11.10. 1975. 227. "Smisao reforme visokog kolstva", list Politika, 27.12.1975. 228. "Predgovor" u knjizi Mirko Boi, Zapisi usputni, Split 1975. str. 5 6. (Biblioteka Mogunosti; 19). 1976. 229. "Socijalna politika u funkciji udruenog rada". (U koautorstvu sa M. krbi; B. Popovi i I. Lali).IV. konferencija za socijalni rad, Skopje, 15-17.1.1976. 230. "Tokovi urbanizacije." Struni asopis Stambena i komunalna privreda br. 11-12/1976, str. 79 84. 231. "Marksistiko poimanje nacije i nacionalnog pitanja." U ediciji Politika SKJ i meunacionalni odnosi u uvjetima socijalistikog samoupravljanja. Centar CK SKH za idejni i teorijski rad, Zagreb, 1976, str. 8 31. 67. 29. 225. "Promiljanje suvremenosti u funkciji revolucionarnih promjena", asopis Marksistika misao, br. 1/1975, str. 22 22. 11.

232. "O nekim momentima organizacije odgojno-obrazovnog procesa." Nae teme. Vol. 20, br. 4/1976, str. 531

543.

233. "Prouavanje socijalne strukture naeg drutva." U: Marksizam misao savremene epohe, Slubeni list, Beograd 1976. 234. "Tekovine i ogranienja samoupravnog razvoja od sada in concreto."... u: (V. Golubovi, red.) Marksizam o revoluciji, socijalizmu i komunizmu, II, NIP Glas Slavonije, Osijek, 1976, str. 168 190. (Biblioteka Marksistika tribina, knj. 3.) (Prenijeto iz autorove knjige Samoupravljanje i druge alternative, Zagreb 1972, str. 287 333). 235. "Nacionalno pitanje u marksistikoj teoriji i socijalistikoj praksi." U posebnoj ediciji Prosvetnog pregleda, Beograd 1976. 16 str. 236. "Marks i drutvo". asopis za suvremenu povijest. Vol. 8, br. 2-3/1976, str. 116 237. "O snazi starih ideja i marksistikoj misli". Pogledi, Split, Vol. 18, br.1976, str. 7 125. 19.

238. "Prouevanje socialne strukture nae drube v lui marksistine teorije razredov in razredne razdelitve." Anthropos, Ljubljana, br. 12/1976, str. 209 216. 239. Politiki, ekonomski i socioloki aspekt samoupravljanja (u koautorstvu s J. Biliem i I. Mecanoviem), Glas Slavonije, Osijek 1976. str. 240. "O razliitim kvalifikacijama; to je socijalizam danas."? Socijalizam. Vol. 19, br. 11/1976, str. 1747 1751. 241. Samoupravljanje i druge alternative, drugo izdanje, Centar za aktualni politiki studij Narodnog sveuilita, Zagreb 1976. 453 str. 1977. 242. kola i tvornica: u susret reformi odgoja i obrazovanja, Pedagoka biblioteka kolska knjiga, Zagreb 1977. 234 str. 243. "kola i tvornica", studija koja ini prvi dio autorove istoimene knjige, kolska knjiga, Zagreb 1977, str. 3 81. 244. "Srbija kao seljaka zemlja i uloga inteligencije u djelu Svetozara Markovia." Zbornik znanstvenog skupa Poloaj i uloga seljatva u drutveno-ekonomskom razvoju nae zemlje od Svetozara Markovia do danas. Svetozarevo 1977, str. 339 347. 245. Ceshtja kombetare ne teorine marksiste dhe ne praktiken socialiste. Centar za marksistiko obrazovanje, Pritina 1977. 45 str. 246. 247. 758. Nacionalni individualitet i razvoj nacija u uvjetima socijalizma. "Zabrinutost 'stare' inteligencije." Nae teme. Vol. 21, br. 4/1977, str. 755 1148. 67

248. "Savez komunista i procesi drutvenog preobraaja rada." Nae teme. Vol. 21, br. 5/1977, str. 1141

249. "Nacionalni individualitet i razvoj nacija u uvjetima socijalizma." U ediciji Kritika rasprava o teoriji socijalistike nacije. Centar za drutvena istraivanja, Beograd 1977, str. 327 331. /Vidi 1981. god.) 250. "Najvaniji zadatak nae teorijske misli: razrada koncepcije udruenog rada" (razgovor s autorom). Marksistika misao, br. 2/1977, str. 199 227. 251. "Lijevo i desno u kulturi". Marksistika misao, Beograd, br. 4/1977, str. 23 35. 6. 252. "Djeja svakidanjica i odgoj u umjetnosti i kulturi". Umjetnost i dijete, Vol. 8, br.50 1977, str. 3

253. "Socijalistiki samoupravni odgoj uenika u svjetlu reforme odgojno -obrazovne djelatnosti." U Ivica Podgorski (ur.): Socijalistiki samoupravni odgoj uenika u osnovnoj koli. Zavod za prosvjetno-pedagoku slubu SRH, Zagreb 1977, str. 21 28. 254. Predgovor knjizi: Milan Bastai (et al.): Openarodna obrana i drutvena samozatita u odgojno-obrazovnim sadrajima osnovne kole: prirunik za nastavnike. Zavod za openarodnu obranu i drutvenu samozatitu, Zagreb 1977, str. 13 14. 255. "Socijalistiki samoupravni odgoj uenika u svjetlu reforme odgojno -obrazovne djelatnosti." U (J. Ranogajec i V. Rai, ur. i red.): Socijalistiki samoupravni odgoj u osnovnoj koli, Zavod za PPS SR Hrvatske, Zagreb 1977, str. 21 28. 256. "Neka pitanja organizacije odgojno-obrazovnog procesa", Obrazovanje i rad, Vol. 5, br. 1,1977/78., str. 43 1978. 257. "Neki socioloki aspekti prometa u Zagrebu", referat na simpoziju u JAZU, asopis ovjek i promet, br.1-2/1978, str. 13 18. 258. "Obrazovanje i ivotne perspektive mladih kao poljoprivrednika-kooperanata." U ediciji: Sistem odgoja i usmjerenog obrazovanja omladine za poljoprivredne kooperante, Zagreb 1978, str. 9 18. 259. Predgovor knjizi Ante Marinovia Uzelca, Socijalni prostor grada, Liber, Zagreb 1978, str. 7 260. "Socijalizacija porodice u urbanom prostoru", asopis ena, 4/1978, str. 18 27. 8. 52.

261. "Kontinuitet i oblici konfrontacije KPH (SKH) s graanskim snagama i antisocijalistikim tendencijama." Nae teme. Vol. 22, br. 1/1978, str. 3. 262. "O aktualnim problemima razvitka socijalistikog samoupravljanja." Nae teme. Vol. 22, br. 4/1978, str. 781 263. "Promjene u strukturi rada osnova promjena i u obrazovanju ena", asopis ena, br. 1/1978. 793.

264. "Odrednice nacije s marksistikog stajalita"; "Nacije i socijalizam: jugoslavensko iskustvo." U knjizi: Nacionalno pitanje u djelima klasika marksizma i u dokumentima i praksi KPJ/SKJ. (Priredili: L. Kobsa, V. Koprivnjak i I. akor), CDD, Zagreb 1978, str. 416 417. 265. "Uzroci meunacionalnih sukobljavanja i nacionalistikih euforija." U knjizi: Nacionalno pitanje u djelima klasika marksizma i u dokumentima i praksi KPJ/SKJ, CDD, Zagreb 1978, str. 533. 266. "Unitarizam i nacionalizam u suvremenoj jugoslavenskoj stvarnosti." U knjizi Nacionalno pitanje.., CDD, Zagreb 1978, str. 536. (Bibliografske jedinice 176, 177. i 178 predstavljaju fragmente iz knjige S. uvara, Nacionalno i nacionalistiko, Split 1974.) 267. "Partija v procesu drubene preobrazbe dela". asopis Teorija in praksa, Ljubljana. Vol. 14, br. 7-8/1978, str. 848 854. 268. "Vloga izobraevanja pri uresnievanju nove mednarodne ekonomske ureditve: (in mona politika Jugoslavije". Teorija in praksa, Ljubljana, Vol. 15, br. 5-6/1978, str. 658 664. 269. "Hrvatska kultura i nacionalistike teze." (Razgovor s Ivom Druijaniem) list Oko, br. 152, od 12-26.1. 1978. 270. "Nacionalnoto i nacionalstikoto ", Komunist, Skopje 1978. 332 str. 271. Samoupravljanje i druge alternative, tree izdanje, Centar za kulturnu djelatnost SSO, Zagreb 1978.443 str.

272. "O aktualnim problemima razvitka socijalistikog samoupravljanja." Osma konferencija zagrebakih komunista i razvoj KPJ/SKJ kao moderne partijeradnike klase." (Zbornik radova naunog skupa) NIRO Vjesnik, Zagreb 1978, str. 505 515. 1979. 273. "Aktuelna pitanja preobraaja usmjerenog obrazovanja." Nae teme. Vol. 23, br. 4/1979, str. 922 948. 274. "Istraivanje meunacionalnih odnosa i samoupravno udruivanje rada." U ediciji Meunacionalni odnosi danas, Centar CK SKH za idejni i teorijski rad i Marksistiki centar CK Srbije, Zagreb-Beograd, 1979, str. 106 112. 275. "Slobodna razmjena rada izmeu materijalne proizvodnje i drutvenih djelatnosti", asopisMarksistika misao, Beograd, br. 2/1979. 276. "O demografskim aspektima nacionalnog pitanja", asopis Marksistika misao, br. 3/1979, str. 140 277. "Rije u diskusiji" (Kulturni tren utak i stanje duhova). Nae teme. Vol. 23, br.l/1979,str. 1956. 278. "Subjektivne snage socijalistike revolucije u Jugoslaviji." Socijalizam. Vol. 22, Beograd, 10/1979. 279. Kulturna politika i razvoj kulture u SRH, red. (u koautorstvu s D. Grubia). Republiki komitet za prosvjetu, kulturu i fiziku kulturu SRH i Zavod za kulturu, Zagreb 1979. 280. "Prilog raspravi o demokratizaciji muzike umjetnosti", asopis Umjetnost i dijete, Zagreb. Vol. 11, br. 63,1979, str. 3 281. "Isto i razliito u kulturama i umjetnostima i odgoj djeteta", asopis Umjetnost i dijete. Vol. 11, br. 61-62,1979, str. 3 12. 7. 151.

282. "Osnovna naela novog sistema." U A. Been i dr. (m.j: Prilozi raspravi o pedagogiji samoupravnog socijalizma, Pedagoko-knjievni zbor i kolske novine, Zagreb 1979, str. 70 72. 283. "Kontinuitet i oblici konfrontacije KPH (SKH) s graanskim snagama i antisocijalistikim tendencijama." etiri decenija Saveza komunista Hrvatske (zbornik priloga znanstvenog skupa), Centar CK SKH za idejno-teorijski rad, Institut za historiju radnikog pokreta Hrvatske; Fakultet politikih nauka i kolska knjiga, Zagreb 1979, str. 319 330 (referat); str. 379 382 (diskusija); str. 383 384 (diskusija); str. 386 387"(diskusija). 1980. 284. "Misao i djelo Edvarda Kardelja (uz 70-godinjicu roenja)." Veernji list 26 i 27. 1. 1980. 285. "Ravnopravnosti nije nikad dovoljno." Nae teme. Vol. 24, br. 11/1980 str. 1851 287. "Titova kulturna politika" (prilog u povodu Titove smrti), Vjesnik, 13. 5.1980. 288. "O pogrenim parolama i njihovim praktinim posljedicama" (Razgovor s urednicima i novinarima dnevnog lista Delo), Delo, 25.10. 1980. 289. "Razvoj obrazovanja i obrazovna politika", asopis Marksistiko obrazovanje, Zagreb, br. 3/1980., str. 217 290. "Promjene u drutvu i aspiracije u obrazovanju", list Vjesnik, 7 12. 12. 1980. 514. 291. "O odgoju i obrazovanju u kulturi i umjetnosti", list Oko, 16. 12. 1980. 292. "Komunistika Titova kulturna politika" asopis Mogunosti, Split, br. 5/1980, str. 503 293. "Razvoj obrazovanja i obrazovna politika". Materijalni i drutveni razvoj SR Hrvatske do 2000. godine: Referati. Republiki komitet za znanost, tehnologiju i informatiku i Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1980, str. 539 550. 294. "Savez komunista i njegova klasno-socijalna osnova." Socijalizam, Beograd. Vol. 23, br. 2/1980. 295. "Narodna i radnika sveuilita na raskrsnici." Andragogija. Vol. 25, br. 1-2/1979, str. 1 14. 296. "Dvije spoznaje i tri kljuna zadatka u pedagogiji." U Hrvoje Vrgo (ur.): Pedagogija u samoupravnom socijalistikom drutvu, Prvi kongres pedagoga SRH. Pedagoko-knjievni zbor, Zagreb 1980, str. 593 595. 297. "Uz prijedlog Zakona o odgoju i osnovnom obrazovanju," Pedagoki rad. Vol. 35, br. 1-2,1980, str. 3 16. 298. "Stvaralatvo djece i stvaralatvo za djecu." U: Danko Oblak (gl. ur.): Djeca i svijet. Jugoslavenski festival djeteta, ibenik 1980, str. 19 26. 299. "Djeja svakidanjica i odgoj u umjetnosti i kulturi." U: Danko Oblak (gl. ur.): Djeca i svijet. Jugoslavenski festival djeteta, ibenik 1980, str. 27 29. 300. "Isto i razliito u kulturama i umjetnostima i odgoj djeteta." U: Danko Oblak (gl. ur.): Djeca i svijet. Jugoslavenski festival djeteta, ibenik 1980, str. 31 37. 301. "Subjektivne snage socijalistike revolucije u Jugoslaviji.", asopis Socijalizam u svetu, Beograd, Vol. 4, br. 20, 1980, str. 46 302. "Socijalizam mora uspostaviti vladavinu proizvoake klase." Socijalizam u svetu, Beograd, Vol. 4, br. 20/1980, str. 113 303. Politika i kultura. Globus, Zagreb 1980. 328 str. 304. Politika i kultura. "Vuk Karadi" Beograd 1980. 344 str. 305. Samoupravljanje i druge alternative, etvrto dopunjeno izdanje. Centar za kulturnu djelatnost SSO, Zagreb 1980. 488 str. (Biblioteka Suvremene politike misli). 1981. 306. "Urbanizacija sela i povratak seoskom ivotu," asopis Meimurje 2/1981. 307. "Drutvenost u urbanom prostoru." Nae teme. Vol. 25, br. 6/1981, str. 934 943. 308. "Kosovska zbivanja i nacionalistika euforija" (autorov naslov, a Redakcija je tekst objavila pod drugim naslovom), tjednik Nin 30. 8. 1981. 309. "Tehnoloke promjene u obrazovanju," asopis Obrazovanje i rad, br. 4/1981, str. 3 310. "Prodori i otpori u preobraaju obrazovanja", asopis Pitanja, br. 5-6/1981. 311. "Nacionalne kulture i jugoslavensko socijalistiko zajednitvo." U ediciji: Kulturni pluralizam u Jugoslaviji. Zavod za prouavanje kulturnog razvitka, Beograd, Zavod za kulturu Hrvatske, Zagreb 1981, str. 11 35. 312. "vrsti temelji nae nezavisnosti i samostalnosti." Vjesnik 26.10.1981. 313. "Nacionalni individualitet i razvoj nacija u uvjetima socijalizma." (Ponovo izdato prvi put 1977. isti izdava) u ediciji Kritika teorije socijalistike nacije. Centar za drutvena istraivanja, Beograd, 1981, str. 117 121. 314. "Za otvorenu i argumentiranu idejnu borbu", list Borba, 7. 3. 1981. 315. "O Titu i nama, na godinjicu njegove smrti", Veernji list, 4. 5. 1981. 11. 74. 114. 221. 1856. 286. "Kriza obrazovanja i socijalistika vizija njegovog preobraaja", list kolske novine, Zagreb, od 1980.

316. "Nauka, kritika i kultura u djelu Edvarda Kardelja." Pogovor izboru tekstova Edvard Kardelj: O nauci, kritici i kulturi. Minerva, Subotica 1981. 317. "Savez komunista Jugoslavije i njegova klasno-socijalna osnova." U knjizi: Savez komunista i socijalistika revolucija, (Ur. Milenko Markovi) Izdavaki centar Komunist, Beograd 1981, str. 375 383. 318. "Ne otkrivajui nepoznato... ." Rije u diskusiji, u knjizi: Savez komunista i socijalistika revolucija, Izdavaki centar Komunist, Beograd 1981, str. 493 498. 319. "Povratno obrazovanje i promjene u politici i sistemu obrazovanja u Jugoslaviji." U: N. N. oljan (ur.): Povratno obrazovanje i promjene u politici i sistemu obrazovanja, Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 1981, str. 30-37. 320. Predgovor knjizi: Rade Bulat, Svjedoanstva iz Petrove gore. Globus i Prosvjeta, Zagreb, 1. izd. 1980, 2. izd. 1981, str. 7 321. "Kosovska zbivanja i nacionalistika euforija." Nin, 30. 8.1981. 322. "Subjektivne snage u dananjoj etapi socijalistikog drutva." U: ( R. Kneevi, izbor i red.): SKJ i organizirane subjektivne snage socijalistikog preobraaja i razvoja drutva. Centar CK SKH za idejno-teorijski rad, Zagreb 1981, str. 149-155. /Preuzeto iz autorove knjige Samoupravljanje i alternative, 4. izd. Zagreb 1980./ 1982. 323. "The tipological Method in the Yugoslav Villages", chapter 2, in: Theoris and Methods in Rural Community Studies, edited by H. Mendrasand J. Mihailescu, Pergamon Press, Oxford, New York, Toronto, Sidney, Paris, Frankfurt, 1982, pp. 23-34. 324. "Teoretiar i borac revolucije." (O djelu V. Bakaria), Nae teme. Vol. 26, br. 4/1982, str. 481 326. "Feminizam kao konzervativizam." Nae teme. Vol. 26, br. 6/1982, str. 1040 1043. 488. 325. "Ne 'reforma reforme' ve dugoroni preobraaj." asopis Nastava i vaspitanje, Beograd, Vol. 31, br. 1/8/1982. 327. "Drutveni razvoj i meunacionalni odnosi", (vie nastavaka), Vjesnik 22, 23, 24, 25, 26. i 27. 2. 1982. 328. "Gotovo da nemamo vertikalne integracije." U knjizi Drutveno-ekonomski aspekti meunacionalnih odnosa u Jugoslaviji. Jugoslavenski centar za teoriju i praksu samoupravljanja "Edvard Kardelj", Ljubljana 1982, str. 210 215. 329. Vizija i stvarnost u socijalistikom preobraaju obrazovanja. Pedagoki fakultet, Osijek 1982. 362 str. (Biblioteka Suvremeni jugoslavenski pedagozi; knj. 3). 330. ",Reforma reforme' ili dugoroan preobraaj." (Politika organiziranih socijalistikih snaga u preobraaju odgoja i obrazovanja) tekst u svojoj knjizi Vizija istvarnost u socijalistikom preobraaju obrazovanja. Pedagoki fakultet, Osijek, 1982, str. 299 326. 331. "Reforma obrazovanja od strategije do stvarnosti." U zborniku Mlada generacija, danas: Drutveni poloaj, uloga i perspektive mlade generacije Jugoslavije. Mladost i Centar za istraivaku i dokumentaciono -izdavaku djelatnost SSOJ, Beograd 1982, str. 52 60. 332. "Miroslav Krlea u naem komunistikom pokretu", list Borba, 9. 1.1982. 333. "Drutveni poloaj, radne i ivotne perspektive omladine i zadaci Saveza komunista." Pogledi, Split, Vol. 12, br. 4/1982., str. 163 334. "Na sveuilitu jedva da se ita promijenilo." (Intervju) Studentski list, 8. 12. 1982. 335. "Kriza, kritike i svijest otrenjavanja." Slobodna Dalmacija 31.12.1982. 336. "O kritici reforme." kolske novine. Zagreb, br. 18-19/1982. 337. "Razvitak kulture i kulturna politika u Hrvatskoj." U: (uvar, S. Grubia, D. red.), Kulturna politika i razvitak kulture u Hrvatskoj, Republiki komitet za prosvjetu, kulturu, fiziku i tehniku kulturu i dr, Zagreb 1982, str. 273 280. 338. lanak u knjizi (Dane Pavlica, ur.): Partizanski uitelji Slavonije (Prvi susret na Zveevu 1981.) kolske novine sastanak partizanskih uitelja, Slavonska Poega, 1982. /S. uvar je jedan od 28 autora/. 1983. 339. "Noviji procesi u selu i poljoprivredi." Zbornik Problemi socijalistikog razvoja poljoprivrede i sela. Jugoslavenski centar Edvard Kardelj, Beograd-Ljubijana 1983. 340. "to potie nacionalizam." Veernji list, Zagreb, 21.1.1983. 341. "Osnove marksistikog shvatanja nacije." U knjizi: Razvoj meunacionalnih odnosa. Izdavaki centar "Komunist", Beograd 1983, str. 15 27; 42 48; 299 305; 321 330. 342."Suci i njihove ishitrene teze." Nae teme. Vol. 27, br. 6/1983., str. 864 870. 343. "Nacionalna gospodarstva, mednacionalni odnosi, jugoslovanstvo." U: Rasprave i gradiva. Intitut za narodnostna v praanja u Ljubljani, t. 17. (Isti tekst objavljen i u Delu 12. i 13. 11. 1983. te u tjedniku Danas 22. i 29. 11. 1983.) 344."Doprinos Vladimira Bakaria osvjetljavanju nacionalnog pitanja."Sveske Instituta za prouavanje nacionalnih odnosa Marksistikog studijskog centra CKSKBiH "Veljko Vlahovi", Sarajevo, br. 2/1983. str. 129 132. 345. Kulturna politika i idejna borba. Aktuelna politika biblioteka "Borbe", kolo 5, sveska br. 77/1983, trei d io: "Aktuelni aspekti meunacionalnih odnosa u kulturi." str. 50 74. 346. "O nacionalizmima i njihovim uzrocima." U ediciji Centra za istraivaku, dokumentacionu i izdavaku djelatnost Predsjednitva SSO Jugoslavije, Beograd 1983. 347. "Proizvodni odnosi i politiki sistem." Socijalizam. Vol. 26, br. 11/1983. 348. "Vladimir Bakari teoretiar socijalistikog razvoja." (lanak napisan u povodu smrti V. Bakaria, u sijenju 1983.) objavljen u vie asopisa i novina. 349. "Djelo i ivotni put Vladimira Bakaria." (Govor na komemoraciji u zgradi CKSKH) Vjesnik, 18. 1. 1983. 350. "U spomen Rodoljubu olakoviu." Oko, 14. 4.1983. 351. "Marksizam misao suvremenosti", asopis Socijalizam u svetu, br. 35/1983. 352. "O ideolokoj penetraciji kao obliku specijalnog rata", asopis Vojno delo, 1/1983. 353. "Svi mi ipak nismo orvelovci." Veernji list, 31. 12. 1983. i 1. i 2. 1. 1984. 354. "Tri rijei o trenutku jugoslavenskog socijalizma."U knjizi (M. Banjeglav i V. Koprivnjak ur.): Klasa i avangarda. Drugi svezak. Globus, Zagreb 1983, str. 45 60. (Tekst je preuzet iz . Praxis, 5/1971). 355. "Savez komunista Jugoslavije i njegova klasno-socijalna osnova." U knjizi Klasa i avangarda, Drugi svezak. Globus, Zagreb, 1983, str. 580 586. (Tekst je preuzet iz zbornika Savez komunista i socijalistika revolucija, Beograd 1981.) Zagreb; Komisija za 182. 9.

356. Savez komunista i aktualna drutveno-politika kretanja. Centar za idejno-teorijski rad OK SKH, Split, 1983. 30 str. (Izlaganje na Politikoj tribini u Splitu, 1. 2.1983.) (Mala marksistika biblioteka; 1). 357. Samoupravljanje i druge alternative, peto dopunjeno izdanje. Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb 1983. 464 str. (Biblioteka Suvremene politike misli). 358. "Napomena o robnoj proizvodnji." Socijalizam. Vol. 26, br. 7-8/1983. 359. "O Programu SKJ i novim spoznajama." Socijalizam. Vol. 26, br. 12/1983. 360. "Morali bismo u ivotu..." (Rije u diskusiji) u: (Mira uvar, ur.): Aktualna idejna pitanja i zadaci Saveza komunista. Prvi dio. Centar CK SKH za informiranje i propagandu, Zagreb (svibanj), 1983, str. 88-102. (Aktualna politika biblioteka, 6). 1984. 361. "Uvodne napomene" (Savjetovanje: idejna borba u kulturi i umjetnosti). Nae teme. Vol 28, br. 7-8/1984., str. 1093 1246. 1095. 362. "Sloboda stvaralatva i malograanska orkestracija." Nae teme. Vol. 28, br. 7-8/1984. str. 1243

363. "O korijenima nacionalne ravnopravnosti u NOB-i." U knjizi: Avnoj i savremenost. Institut za prouavanje meunacionalnih odnosa, Sarajevo,1984, str. 513 517. 364. "Razvijanje i njegovanje jugoslavenskog socijalistikog patriotizma" (uvodni referat i usmeno izlaganje). U knjizi: Razvijanje i njegovanje jugoslavenskog socijalistikog patriotizma, vie izdavaa, Beograd 1984, str. 9 23. 365. "Kako stvari stoje s bratstvom, jedinstvom i jugoslavenskim socijalistikim patriotizmom." U ediciji: Drutvo i kola, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd 1984, str. 35 62. 366. "Razvoj meunacionalnih odnosa na osnovama socijalistikog samoupravljanja." U e diciji: Idejno-politiko osposobljavanje SK u organima unutranjih poslova SR Hrvatske. Zagreb 1984, str. 47 66. 367. "O idejnom i politikom pluralizmu." Socijalizam. Vol. 27, (dvo)broj 7-8/1984. 368. "Misao Vladimira Bakaria i naa suvremenost." (Tekst napisan u povodu godinjice smrti V. Bakaria). Vjesnik, 16.1.1984. 369. "Ostati vrsto na viziji historijskog puta razvoja." Vjesnik, od 17.10.1984. 370. "Klasni korijeni duhovne kontrarevolucije" (razgovor s Joom Volfandom). Delo (Ljubljana), 8.12. 1984. 371. "Praktina dostignua i perspektive socijalistikog samoupravljanja u Jugoslaviji." U (S. Bogdanovi i D. Drezga, red.): Pokret slobode, RANS "Moa Pijade", Zagreb 1984, str. 116 127. 372. Omladina izmeu ideala i stvarnosti. Centar za idejno-teorijski rad, Osijek, 1984. 1985. 373. "Adaptirati se na novu ulogu u svijetu." Nae teme. Vol. 29, br. 1-3/1985, str. 59 374. "Naa je kua ipak postojana." (Iz razgovora), list Intervju, br. 101 od 12. 4. 1985. 375. "Ima li mjesta strepnji za omladinu." Socijalizam. Vol. 28, br. 3/1985, str. 325 335. Centar CK SKH za idejno-teorijski rad i 376. "Kako zaustaviti rast gradova." Vjesnik, Zagreb, God. 45, br. 13672 od 2. 10. 1985. 377. "Radnika klasa i razvoj jugoslavenskog drutva." U: Klasna borba i socijalna diferencijacija. Globus, Zagreb1985, str. 23 65. (Biblioteka Istraivanja i rasprave). 378. "Radnika klasa i svjetski proces prijelaza u socijalizam." U: Klasna borba i socijalna diferencijacija, Centar CK SKH za idejno-teorijski rad i Globus, Zagreb 1985, str. 317 319. (Biblioteka Istraivanja i rasprave). 379. "Razjanjenje oko srednjih slojeva i agrobiznisa." U: Klasna borba i socijalna diferencijacija, Centar CK SKH za idejno-teorijski rad i Globus, Zagreb 1985, str. 327 328. (Biblioteka Istraivanja i rasprave). 380. "to je pozitivnog, a to negativnog pruila partijska rasprava." Socijalizam. Vol. 28, br. 1/1985, str. 46 55. 381. "Socijalistiki preobraaj odgoja i obrazovanja i zadaci Saveza komunista." U: (Vladimir Podrebarac, gl. ur.): Socijalistiki samoupravni preobraaj odgoja i obrazovanja u SR Hrvatskoj 1974-1984. kolske novine, Zagreb 1985, str. 77 104. 382. Pitanja kontinuiteta. Globus, Zagreb 1985. 376 str. (Biblioteka Posebna izdanja). 383. "SK mora u idejnu i politiku ofanzivu." Osloboenje, God. 42, br. 13477 od 27. 12. 1985. 384. "Izlaganje u raspravi o temi: Komunistika perspektiva drubenega razvoja." Teorija in praksa. Vol. 23, br. 7-8/1985, str. 672 1986. 385. "Komunizam, radnika klasa i srednji slojevi." Vjesnik, Zagreb, God. 46, br. 13879 od 30. 4.1986. 386. "Etatizam, tehnobirokratizam i razvoj socijalistikog samoupravljanja i neke tendencije u drutvenoj kritici." Socijalizam, Beograd, Vol. 29, br. 3/1986, str. 39 61. 387. "Suvremeni procesi razvoja gradova i Savez komunista." U zborniku. SKH Zagreb 1986, str. 29 45. SK u velikim gradovima i industrijskim sreditima. CITR-a GK 717. 65. 282 str.

388. Svi nai nacionalizmi. Izdava: "Mili Raki", Valjevo, Biblioteka "Posebna izdanja", knj. 7, 1986. 328 str. 389. Svijet obmana, socioloki eseji, (biblioteka Suvremene teme), "August Cesarec", Zagreb 1986. str. 399. 390. Razgovor u listu Nedjeljna Dalmacija, 16. 3.1986. 391. Razgovor u listu Intervju, 12. 4.1986. 392. "Nacionalja dhe nacionalistja. Rilindija, God. 41, br. 9703-9717, od 17.4.1986. 393. "Udarci na osjetljivu kariku." (Izvodi iz izlaganja na sjednici PK SK Kosova.) Borba, God. 64, br. 310, od 6.11.1986.;Politika, God. 83, br. 26255 od 6.11. 1986. 394. "Izazov za savjest, principijelnost i odlunost. Borba, God. 64, br. 312-313 od 8. 11. 1986. 395. "O dvostrukom moralu i jo nekim temama." Komunist, God. 44, br. 1551 od 29. 12. 1986. 396. "A challenge to ourconscience consistency and determination." (Transl. M. Hrgovi) Socialist Thoughtand Practice. Vol. 26, no 1012/1986, pp. 3-22. 397. "Herausforderungen fur gewissen, prinzipientreue und etnschlossenheit." (Ubestz. Z. Jovanovi), Sozialistische Theorie und Praxis. Vol. 13, no 10-12/1986, str. 3 23.

398. "A L'epreuve: notre conscience, nos principes et notre fermete." (Trad. J. Tomaevi), Question sactuelles du socialisme, Vol. 36, no 1012/1986., str. 3 24. 399. "Un des o a la conciencia, los principiosy asolucion." (Trad. D. Soldati), Question seactuales del socialismo. Vol. 21, no 10-12/1986, str. 3 24. 400. "Una sfda di coscienza, coerenza di principi e determinatezza." (Trad. Gacomo Scotti), Questioni attuali del socialismo. Vol. 11, no 10-12/1986, str. 3-24. 401."Vyzov dlja sovesti principialnosti i reimosti." (Perev. N. Tabor), Socialistieskaja mysl i praktika. Vol. 23, no 10-12/1986, str. 3 1987. 402. "Kulturne potrebe u udruenom radu spoznaje i kratak pregled istraivanja." U zborniku-istraivakom projektu: Kulturne potrebe radnika u udruenom radu grada Zagreba. (Autor je bio voditelj istraivanja), Radniko i narodno sveuilite, "Moa Pijade", Zagreb 1987, str. 1 27. 403. "O dvostrukom moralu i jo nekim temama." Komunist (izd. za Vojvodinu), God. 20, br. 1555 od 9.1.1987. 404. "Kulturne potrebe na naoj drutvenoj sceni: ope determinante." U zborniku: Kulturne potrebe radnika u udruenom radu grada Zagreba. Radniko i narodno sveuilite "Moa Pijade", Zagreb 1987, str. 28 53. 405. Vrijeme iskuenja: jugoslavenski socijalizam izmeu vizije i posrtanja. Osloboenje, Sarajevo 1987. 489 str. (Politika biblioteka). 406. "Marginalije o sociologiji razvoja i ekonomiji rasta." Socijalizam. Vol. 30, br. 1/1987, str. 27 Osloboenje, Sarajevo 1987, str. 260 297. 60 i u svojoj knjizi Vrijeme iskuenja, 327. (Pretiskano iz 21. (ir.)

407. "Da li je Hrvatska eksploatirana." Nae teme, 1957. 1987. (antologija tekstova), Vol. 31, Izv. broj, 1987, str. 268 asopisa Nae teme br. 12/1969.).

408. "Govor na sveanoj akademiji povodom sedamdesete godinjice velike Oktobarske socijalistike revolucije." Vojno-politiki informator, Vol. 24, br. 12/1987, str. 69 88. Vjesnik, God. 47, br. 14417 od 31. 10.1987. Komunist, God. 45, br. 1595 od 6.11. 1987. 409. Site nai nacionalizmi. (Prijevod Mira Jankovska) Komunist, Skopje 1987. 458 str. (Prijevod na makedonski autorova djela: Svi nai nacionalizmi). 410. "O aktuelnim idejno-politikim kretanjima i zadacima SKJ." (Uvodno izlaganje na 7. sjednici CK SKJ), Vojno-politiki informator. Vol. 24, br. 6/1987, str. 15-62. 411. "Aktuelna pitanja idejne borbe SKJ za razvoj socijalistikog samoupravljanja i socijalistike demokracije." Socijalizam. Vol. 30, br. 5/1987, str. 3-51. 412. "Aktuelna pitanja idejne borbe SKJ za razvoj socijalistikog samoupravljanja i socijalistike demokracije. "U: Vojno delo.Vol. 39, br. 3/1987, str. 11-75. 413. "Strategija tehnolokog razvoja." Vjesnik. God. 47, br. 14187 od 11. 3.1987. 414. "'Republiki kapital' osnova separatizma." Vjesnik. God. 47, br. 14209 od 2. 4. 1987. Borba. God. 66, br. 92. nd 2. 4. 1987. Nova Makedonija. God.. 43, br. 14440 od 5. 4.1987. 415. "Bez autonomije nema Federacije." Dnevnik. God. 46, br. 145557 od 11. 5. 1987. (Intervju TV Novi Sad). 416. "Oktobarska revolucija inspiracija za nova promiljanja i pregnua u ostvarivanju osnovnih socijalistikih ideala." (Referat na sveanoj akademiji). Vojno delo. Vol. 39, br. 6/1987, str. 11 38. 417. "The Epochal Role ofthe October Revolution." (Transl. S. Nini). Socialist Thoughtand Practice. Vol. 27, no 11-12/1987, str. 3 418. "Die epochale rolle der Oktober revolution." (Ubstz. S. Perovi). Sozialistische Theorie und Praxis. Vol. 14, no 11-12/1987, str. 3 28. 34. 28. (ir.) 26. 27. 419. "Epohalna prekretnika uloga Oktobarske revolucije." Socijalizam. Vol. 30, br. 12/1987, str. 14 26.

420. "Epohal' naja rol' oktjabr'skoj revoljucii." (Perev. L. ivkovi). Socialistieska ja mysl' praktika. Vol. 24, no 11-12/1987, str. 3 421. "Le role historique la revolution d'octobre." (Trad. D. Munii). Questions actuelles du socialisme. Vol. 37, no 11 -12/1987, str. 3 422. "II rulo epocale della rivoluzione d'ottobre." (Trad. S. Turconi), Questioni attuali del socialismo. Vol. 12, no 11-12/1987, str. 3 423. "Papel fundamental de la revolucin de octubre." Cuestiones actuales del socilalismo. Vol. 22, no 11-12/1987, str. 3 1988. 424. "On Socialism, the 'Rule of law' and the, Civil Society'." Socialism in the World, Beograd. Vol. 11, no 69, 1988. pp 185 425. "Za socijalizmot, za, vladanjeto na pravoto' i za ,civilnoto optestvo", Pogledi Skoplje. Vol. 28, br. 5/1988, str. 5 426. "O smislu i dosegu masovnih nacionalnih pokreta." Borba. God. 67, br. 254/255 od 10. 9.1988. 37. 211. 28.

427. Sociologija sela, tom I, 436 str. i tom II, 568 str. u biblioteci "Udbenici Sveuilita u Zagrebu Manualia Universitatis Studiorum Zagrebiensis", kolska knjiga, Zagreb 1988. 428. Socijalizam i nacije. Prvi svezak. Globus, Zagreb 1988. 456 str. Drugi svezak. Globus, Zagreb 1988. 306 str. 429. "Izlaganje na sjednici CK SK Srbije." Borba. God, 67, br. 106 od 15. 4. 1988.; Dnevnik (Novi Sad) God. 46, br. 14983 od 15. 4. 1988.; Komunist (izd. za Srbiju) God. 46, br. 1617 i 1618 od 15. i 22. 4.1988.; Politika, God. 85, br. 26770 od 15. 4 1988. 430. "Demokracija izmeu dvije struje." Borba. God. 67, br. 107/108 od 16. 4. 1988. 431. "Apsurdni su strahovi od uloge federacije List Komunist. God. 46, br. 1623. od 27. 5. 1988. 432. "Uloga SKJ u razvoju socijalistikog samoupravljanja." Pregled, Sarajevo. Vol. 78, br. 1/1988, str. 77 433. "Rani socijalizam ad acta." Borba. God. 67, br. 160 162 od 10. 6. 1988. 434. "Radniko nezadovoljstvo i komunistika akcija." Komunist. (S) God 46, br 1630 od 15. 7.1988. (ir.). 435. "O smislu i dosegu masovnog nacionalnog pokreta." Borba. God. 67, br. 254/255 od 10. 9.1988. 436. "Iz tekoa u izazove." (Integralni tekst izlaganja polaznicima Politike kole u Kumrovcu) Borba. God. 67, brojevi 264-268/269. od 20. 9.1988. 112. (ir.).

437. "Jugoslavija jedna, jedan socijalizam." (Izlaganje u P SKJ u Kumrovcu), Borba. God. 67, br. 260 od 16. 9. 1988.; Delo. God. 30, br. 216 od 16. 9. 1988.; Komunist. God. 46, br. 1640 od 23. 9. 1988.; Narodna armija. God. 43, br. 2567 od 22. 9. 1988.; Politika. God. 85, br. 26922 od 16. 9. 1988,. 438. "Kriza razvoja, a ne propadanja." Borba. God. 67, br. 280 od 6. 10. 1988. 439. "17. sjednica nije arobni tapi." Borba. God. 67, br. 2S7 od 13.10. 1988.; Politika. God. 85, br. 26950 od 14. 10. 1988. i dr. 440. "Socijalizam u svijetu." (Izlaganje u Cavtatu) Borba. God. 67, br. 298 od 24. 10. 1988. 441. "Da socijalizam u Jugoslaviji ponovo pone da koraa u bolju budunost." (Uvodni referat na 17. sj. CK SKJ). Objavljeno u vie dnevnih listova: Borba od 18. do 20. 10. 1988., Delo, Dnevnik, Nova Makedonija, Osloboenje, Politika, Vjesnik ... . 442. Socijalizam pred novim izazovima: (odgovor na otvoreno pismo Milana Medena). Izdavaki centar Komunist, Beograd 1988. 105 str. (ukljuivo i otvoreno pismo Stipi uvaru od Milana Medena). 443. Socializempred novimiizzivi. (Prevejalec Roman upan) Komunist, Ljubljana 1988.67 str. 444. Nacionalja dhe nacionalistja. (perlethen Xevct Syla), Rilindja, Prishtine, 1988. 372 str. (Biblioteka Shoqerore politike). (Prijevod na albanski autorove knjige Nacionalno i nacionalistiko). 1989. 445. Nezavreni mandat. Prvi tom: Kakav socijalizam, kakva Jugoslavija? (Priredili: R. Bubalo i M. Predragovi), Globus, Zagreb 1989. 460 str. Nezavreni mandat. Drugi tom: Na udaru "antibirokratske revolucije"(Priredili J. Popovi i M. Predragovi), Globus, Zagreb 1989. 484 str. 446. "Jugoslavija mora da bude jugoslavenska." Nova Makedonija. God. 45, br. 15066 od 4. 01.1989. (Intervju dat Borbi, Delu i Osloboenju). 447. "Obrana demokratskih pravila ivota." Borba, God. 68, br. 20 od 20.1. 1989. 448. "Ne smijemo ni asa kasniti." Dnevnik. God. 47, br. 15168 od 22.1. 1989. Politika. God. 86, br. 27045 od 22.1.1989. Nova Makedonija. God. 45, br. 15085 od 23.1. 1989. (Intervju Televiziji Zagreb). 449. "Cijena spontanog razvoja." Borba, God. 68, br. 23 od 23.1. 1989. 450. "Nezadovoljstva pretoena u politike zahtjeve." Borba. God. 68, br. 23 od 23. 1. 1989. 1994. 451. "'ienje' jezika u Hrvatskoj." L'Ernesto. Cremona, maggio-giugno 1994. 452. "Zuerst kroatisch, dann links." Ost-West gegeninformationen. Graz, no 4/1994. i u svojoj knjiziHrvatski karusel, Razlog, Zagreb 2003, str. 327 334. (Ljevica u Hrvatskoj metamorfoza.) 1995. 453. "Formiranje kapitalistike klase u bivim socijalistikim zemljama." Referat na simpoziju Univerziteta u Bitoli, (Makedo nija), svibnja 1995, uvrten u jedan zbornik na engleskom jeziku u Torontu, Canada, tiskan i u listu Hrvatska ljevica, br. 7-8/1995, str. 31-33. 454. "The Demographic Balance of the Second Yugoslavia (1945-1992) and Demographic Aspects of the Future Development of the Successor States". Balkan Forum, 1995, pp 137 152. 1996. 455."Demographic Situation in the Second Yugoslavia (1945-1992) and Demographic Aspects of the Future Development of Successor States." In: The Coast Of War In Former Yugoslavia, Paris, 1996, pp 445-452. 456."Povijest i perspektive Srba u Hrvatskoj: demografski aspekti." (Rije na okruglom stolu "Srbi u Hrvatskoj: juer, danas, sutra" u Zagrebu, 18-20. listopada 1996. u organizaciji Hrvatskog helsinkog odbora) i u svojoj knjizi Hrvatski karusel, Zagreb 2003, str. 359 362. 1997. 457. Intervju. Nedjeljna Dalmacija, Split, od 31.10. 1997. 1999. 458."Josip Broz Tito ovjek prolosti, ali i budunosti." (Rije u Kumrovcu 4. svibnja 1999.), i u svojoj knjizi Hrvatski karusel, Razlog, Zagreb 2003, str. 245 246. 2000. 459. lanak u knjizi (Carole Hodge i Mladen Grbin ur.): Obnova i razvoj u Bosni i Hercegovini: tuzlanski seminari, Durieux, Zagreb 2000. (Knjiga sadri radove podnijete na seminarima 1998. u okviru projekta o izgradnji povjerenja u bivoj Jugoslaviji iji je pokrovitelj bila Europska komisija). (Jedan od autora). 460. lanak u knjizi (Carole Hodge i Mladen Grbin, ur.): Europa i nacionalizam: nacionalni identitet naspram nacionalnoj netrpeljivosti , (meunarodni simpozij, Korula, 21. 28. 9.1998.) Durieux, Zagreb 2000. 461. "Srbi kao manjina i izazovi manjinske politike." (Rije na meunarodnoj konferenciji "Izazovi manjinske politike u Hrvat skoj danas" u Zagrebu, 6. travnja 2001.) i u svojoj knjizi Hrvatski karusel, Zagreb 2003, str. 394 398. 462. "Ratovi na prostoru bive Jugoslavije uvod u globalizaciju ratova." (Referat na okruglom stolu u Beogradu, 9. studenog 2001.) i u svojoj knjizi Hrvatski karusel, Zagreb 2003. str, 545 550. 2002. 463. "Stanje sela u tranziciji." Sociologija sela. Vol. 40, br.1-2/2002, str. 33 35. 328. (Ponovo tiskan 464. "Vrednote tradicionalne kulture u naem drutvenom razvoju."Sociologija sela. Vol. 40, br. 3-4/2002., str. 317 kao odabrani rad)

465. "Popis 2001: Tri puta manje Srba" (izjava u Novostima sedam dana, Zagreb 31. 5. 2002.) i u svojoj knjizi Hrvatski karusel, 2004, str. 379 380. 466. "Intelektualci, nacije i nacionalizmi u zemljama bive Jugoslavije" (izlaganje na Kikindskim dijalozima, Kikinda, u rujnu 2002.) i u svojoj knjizi Hrvatski karusel, 2004, str. 483-500. 467. Program Socijalistike radnike partije Hrvatske (urednik), Razlog, Zagreb 2002. 127 str. (SRP).

2003. 468. Hrvatski karusel: prilozi politikoj sociologiji hrvatskog drutva. Razlog, Zagreb, 2003. 568 str. 2004. 469. Hrvatski karusel: prilozi politikoj sociologiji hrvatskog drutva. Drugo proireno izdanje, Razlog, Zagreb, 2004. 590 str. 470. "Posljedice etnikih ienja na prostoru bive Jugoslavije." (Referat na meunarodnoj konferenciji "Europa i nacionalizmi", Korula 2225. rujna 1998.) i u svojoj knjizi Hrvatski karusel, 2004, str. 520 527. 471. "Vrijeme socijalizma tek dolazi." (Intervju) tjednik Slovenska Panorama, Ljubljana, 11.3. 2004. 472. "Nova e se ljevica stvoriti iz antiglobalizacijskog pokreta." (Intervju) Ekonomist, Beograd 7. 5. 2004. 473. "Valjda e se pojaviti neki novi klinci." (Intervju) Nacional, Zagreb 22. 6. 2004. 474. "Ratovi na prostoru bive Jugoslavije uvod u globalizaciju ratova." U svojoj knjizi Hrvatski karusel, 2004, str. 547 552. 475. "Ljevica na jugoistoku Evrope" (izlaganje na okruglom stolu "Ljevica na jugoistoku Evrope", Pula, 15. studenog 2003.) i u svojoj knjizi Hrvatski karusel, 2004, str. 561 563. 476. "to smo mi Evropi i to je ona nama." Hrvatski karusel, 2004, str. 569 574. 174. 477. "Duh Topuskog i hrvatska kultura." U svojoj knjizi Hrvatski karusel, Razlog, Zagreb 2004, str. 171

478. "Srbi kao manjina i izazovi manjinske politike." (Rije na meunarodnoj konfere nciji "Izazovi manjinske politike u Hrvatskoj danas", Zagreb, 6. travnja 2001.) u svojoj knjizi Hrvatski karusel, 2004, str. 374-378. 479. "Tito i Krlea: susreti u Zagrebu 1920-1977." u knjizi (Tomislav Badovinac, ur.): Zagreb i Hrvatska u Titovo doba, Savez drutava "Josip Broz Tito" Hrvatske, Zagreb 2004, str. 31 38. 480."Zagreb kao kulturna i znanstvena metropola Hrvatske i Jugoslavije 1945-1990." U knjizi: Zagreb i Hrvatska u Titovo doba, Zagreb 2004, str. 251 258.

[1] Objavljeno u kolski vjesnik, 53 (2004), 3-4, 279-310.

3. Velikan znanosti ekonomista Branko Horvat (1928-2003)

3.1. O liku i djelu Branka Horvata Potovani kolege, prijatelji, gospodo i drugovi, govorim vam kao predsjednik udruge Branko Horvat. Sve vas srdano pozdravlja m i zahvaljujem to ste doli u tolikom broju, da odamo dunu potu velikanu znanosti, prof. dr Branku Horvatu, nakon 8 -godinje smrti ovog velikana. alim to na ovu komemoraciju nije pristigao akademik Vladimir Stipeti, koji je kao znanstvenik, prije 8 godina na pisao studiju o Branku Horvatu kao Brankov prilog znanstvenoj ekonomskoj spoznaji u RH sa svim prateim elementima, ukljuujui i selektivnu bibliografiju. Branko Horvat roen je u Petrinji 1928. godine. Srednju kolu zavrio je u Poegi gdje mu je bio zaposlen otac. U 16. godini otiao je u partizane i to mu je odredilo sudbinu ivota. Dakle, bio je antifaist po uestvovanju i spoznaji pogubnosti faizma za ljudski rod. Zbog toga je na antifaizam vrednovao kao najvei povijesni iskorak prikljuenja civiliziranom svijetu. Odrastao je u intelektualnoj poro dici. Otac mu je bio ugledni lijenik, koji je ostavio tragove svugdje gdje je profesionalno djelovao. Horvat je 1946. godine nastavio kolovanje i upisao se na studij elektrotehnike, a 1947. godine prelazi na studij ekonomije. Svoj prvi doktorat stekao je 1955. godine pod naslovom Ek onomika jugoslavenske naftne privrede, koji je kasnije objavljen u 3 knjige. Drugi doktorat stekao je u Engleskoj, u Manchesteru, pod naslovom Towards a Theory of a Planned Economy, koji je kasnije objavljen, pod istim naslovom, 1961. godine u Beogradu. Bio je darovit, inovator, polihistorik, ekonomista, sociolog i filozof, veliki pedagog pisanom i izgovorenom rijei. Imao je u svemu stil koji valja studijski promicati. Da istaknem samo jednu injenicu. Zbog njegove znanstvene erudicije nastala je kovanica marksizam -horvatizam, koju je prema Stipetiu u Ekonomsku teoriju unio Benjamin Ward. Sama injenica da je predavao na 80 univerziteta to potvruje. Gdje god je zaorao, ostavio je duboki trag. Jo kao student, isticao se tako da je uzastopno etiri godine, u ondanjem takmiarskom d uhu, svake godine njegov rad bivao ponajbolji na Sveuilitu. Uostalom, kao poklonik drutvenog vlasnitva, njemu pripada ideja samoupravljanja , koja se rodila za vrijeme studija u Engleskoj. Kako vidite, bio je veliki inovator. Kao poliglota postao je gra anin svijeta. Bio je savjetnik, po svemu sudei, u 16 vlada na svim kontinentima i meridijanima. Bio je aktivista, a i politiar kad je trebalo. Pokrenuo je osnivanje Socijal demokratske unije da se ne ugasi oganj lijeve orijentacije na ovim prostorima. Njegova bibliografija je golema i fascinantna. Prema Stipetiu, objavio je 29 knjiga, na vie jezika To znai da bi neke trebalo prevesti na na jezik. Na jednom mjestu, Stipeti istie: Nabrojio sam vie od 650 naslova, objavljenih studija, znanstvenih i strunih radova, tiskanih i objavljenih na mnogim jezicima. Nadam se da e ovdje priloena selektivna bibliografija koju je marni akademik Stipeti tiskao ponajbolje sve rei o Branku, jer Branko je doista ono to o njemu njegova djela svjedoe. Mi, njegovi drugovi, njegovu preranu smrt smatramo kao najvei gubitak za nau znanost. Ja imam posebnog razloga. Bili smo pobratimi, to se ono kod nas kae, jer njegov otac, Artur, poznati lijenik, prilikom jednog operativnog zahvata na meni, upao sam u o k, dao mi direktno vlastite krvi, jer ima moju grupu i specifinost Rh. Kad sam se probudio nakon operacije, u ali e on: E, sad si s avladao sve rasne i nacionalne teorije kroz vene, jer si dobio i idovske krvi. To isto mi je jedanput rekao uveni moj profe sor filozofije Vladimir Filipovi. Istovremeno nastavi Artur: Imam ja sina, takvog junainu kao ti, i tvoje dobi, i arko elim da vas upoznam! Uskoro nas je upoznao u obostranu korist i sreu. Branko me je bodrio skoro svaki dan, a svaki tjedan je bar 2 puta donosio u bolnicu, u koarama u jednoj ruci hranu a u drugoj knjige. Kad bih primao kisik, znao je uporno i dugo itati mi izabrane tekstove. Bio je socijalno osjet ljiv i volio je ljude. Imao je foto pamenje i vizionarsku matu. Bio je besprimjeran radoholiar. Vazda je neto uio, studirao ili radio u vrtu. Intimno sam ga zvao: riljator. Valjalo je vidjeti njegova hortikulturna rjeenja oko kue pod Sljemenom. Pravi arboretum. Otac mu je bio uzor s punim pravom. Ne poznajem profesora koji je uestvovao u toliko komisija pri ocjeni magistara, doktora, strunih radova, koji je napisao toliko prikaza, recenzija i informacija, studijskih analiza i radnih projekata, pokrenuo toliko postdiplomskih studija kao Horvat, koji je posredovao kod prijevoda tolikog broja knjiga da budu prevedene na na jezik. Srednju Europu je poznavao u detalje i stalno inzistirao na povezivanju nj enih komparativnih prednosti u ekonomiji i integraciji razvoja. Izuavao je demografiju kao da je mora predavati. Sa mnom je studi rao filozofiju kao da se priprema za profesora filozofije. Bio je u svemu temeljit. Znanstvena elja mu je premaivala intelektualne i psihofizike i vremenske mogunosti arko se zalagao za drutveno vlasnitvo, posebno za samoupravljanje, kao oblik neposr edne demokracije. Dakle, imao je golem svestrani interes. Kad smo provodili antropometrijska mjerenja u Kosovu, pristao je da bude anketar, i kao kuri ozum istiem poeo da ui albanski jezik. Kad smo istraivali krvnu osvetu u Kosovu, i porodinu zadrugu, angairao je prof. dr Rudija Supeka, prof. dr Vojina Milia i prof. dr Vojana Rusa, sa inzistiranjem da to treba temeljito istraiti. Ponavljam, u svemu je bio razuman, te meljit i dosljedan. Potovani kolege i prijatelji, iza nas je povijesni zloin, i to bez stida i kajanja. Nestali su brojni ljudi, razoreni su brojni toponimi, porodina stabla, nestala neka prezimena, brojna kulturna dobra i potpuno pokidani kulturni krugovi. Tome se Branko opirao svim biem. Naalost, mi u

graanskoj strani rata nismo imali niti mirovnih pokreta. Branko je osobno doivio ponienje u vlastitoj sredini, blokadom kabineta da nije mogao uzeti ni osobne stvari iako je zaduio tu istu sredinu, Ekonomski fakultet, nauku i nau svekoliku zajednicu, no o tome ne elim govoriti neka drugi govore. Slino se dogodilo akademiku Duanu aliu da je dekan prireenu komemoraciju zabranio, jer je integralni nacionalizam prokljuao i u znanstvenim institucijama. Nasrtljivci na njega iz gole zavisti nisu mogli izdrati tu njegovu zn anstvenu veliinu. Takva je sudbina i mnogih drugih veliina ove nae malograanske jadnosti. Krlei je poslije smrti uniteno najvee djelo. 40 .000 kompleta enciklopedija Leksikografskog zavoda baeno je u rezalite, a da se niti jedan leksiar tome nije suprotstavio. etiri godine sam svjedoio prof. Kangrgi, vukui se svuda po provincijalnim sudovima, branei dostojanstvo knjige, ali nismo uspjeli. Na kraju, resko sa m odgovorio leksiaru Daliboru Brozoviu: To to tvrdite da je osnovna greka prof. Kangrge, da nisu spaljene nego su stavljene u reciklau, znai samo nije ija nego vrat!, ali je injenica da su unitene. Pitao sam ga onda, i pitam vas je li mogua nova leksikografija, po tpuno suprotna onoj koju su pisali oni isti koji sada piu nove? O svemu tome nedavno sam dobio akribijalni rukopis, na 960 stranica od Ante Leaje Knjigocid Unitavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-ih[1], to dokazuje da nas je zahvatio barbarski trend, nekanjeno unitavanje po mojoj procjeni 40.000 svezaka. Vizionarska istina Tomasa Manna tko pali knjige, palit e i ljude postala je naa brutalna stvarnost. Jedni m sam pogledom iz helikoptera gledao kao humanitarac, kako gori 100 sela hrvatske batine do danas nekanjeno. Naprotiv slavi se kao najvea pobjeda. Avaj! Inae je, po mojem istraivanju, graanskim ratom i etnikim ienjem, ugaeno 5.000 toponima na nekada zajednikom pr ostoru, srueno 1.000 bogomolja razliitih religijskih uvjerenja, 19 najveih mostova i sa ubijenim i ranjenima, nestalo oko 180.000 graana nekad zajednike dravne zajednice. U jednom trenutku vea polovina stanovnitva BiH bila je izvan svojih prostora. Mi rat slavimo, i ivimo na kulturi smrti nekanjeno. Negiramo rtvu drugog, bez stida i kajanja, ivimo u doba kompletne revizije povijesti, takoer nekanjeno. ak je privatiziramo, to nije mogue. Nije iskljueno budui da na povijesni zloin ne traimo povijesni odgovor da se i ovdje ne r azvije sofisticirani terorizam. Usmena i pisana kultura vrvi nam od osvete. Ne zaboravite nae konclogore, muilita i golemu masu prognanika. Tragino je to se ona poznata stara dobroinstva olako zaboravljaju. Navest u vam nekoliko primjera: Prof. dr Rudi Supek, osniva moderne sociologije, umro je prije 20 godina, a ovdje je zaboravljen kao da nije niti postojao. Dakle, vie je poznat u Francuskoj, gdje je bio pr ipadnik pokreta otpora, nego u zemlji gdje je unaprijedio znanost u modernu disciplinu. Vojinu Bakiu su sva djela za ivota unitena, a smatrao se inovatorom moderne plastike. Veini umjetnika koji su obiljeili epohu sva antifaistika memorija je unitena. Branko je to nazvao osvetnikom kontrarevolucijom. Mi nemamo ni jednog muzeja iz Drugog svjetsko g rata kao da se ovdje rat nije ni dogodio. I groblja drugog uzimali smo kao stratekog neprijatelja. O Metroviu znamo samo preko svae nasljednika, ali nemamo niti jedne sustavne znan stvene monografije o njemu. Praksisom i Korulanskom filozofijskom kolom, premjestili su centar filozofiranja sa Zapada na nae prostore, a to je zaboravljeno kao da nisu postojali. Gdje se danas spominje filozof prof. dr Gajo Petrovi, prof. dr emeritus Milan Kangrga i njegovi drugo vi, koji iza sebe imaju preko 150 naslova, to vlastitih radova, to prijevoda. Naznaeni Ante Leaja sakupio je biblioteni fond od 400 primjeraka koji su obiljeeni njihovim imenima. Iako je poznato da su ljeviari pomicali povijesne tokove, ovdje ih se smatra kao neku greku prirode. Sjetite se Cesarca i Adije da druge ne spominjem. Ni za njihove grobove se ne zna. Da ne duljim dalje, pozivam vas da nakon 8. godinjice smrti dr Branka ukaemo na njegovu veliinu i znaaj za znanost, da svjedoimo tako iroko, kako je on svjedoio o svom vr emenu polihistorijski, u brojnim domenama, i to izvorno, kritiki, na onaj nain kako je to Branko svjedoio. Dakle, da branimo nje ga i njegova djela i metode na onaj nain na koji je on postao vea veliina u svijetu znanosti nego to se ona cijeni i prouava u sredini u kojoj je nikao. Na je dug da to asno inimo iz proste logike da ne bude zaboravljen, jer ako je tono da svi mi stojimo na ramenima prethodnih gen eracija, onda je Branko veliko uporite narednih generacija. elim da znate i propovijedate da su Brankove generacije najproduktivnije generacije koje su seljako drutvo prevele u industrijsko. To je do sada najvei civilizacijski pomak ovih sredina Kada mi je poznati kensijana c Galbrajt saopio da pozdravim Branka Horvata, da je kandidat za Nobelovu nagradu, istovremeno je rekao: On je bio veliki prozor u svijet svega onoga to se kod Vas dogaalo. To mi se uinilo kao najbolja konstatacija koja nas obvezuje da mu ovdje vratimo ugled koji zasluuje. Da vam ne troim vrijeme, pozivam redakciju Novog plamena, koju smo nominirali da objavi tematski broj asopisa, posveen pregaocu gotovo svih znaajnih promjena na ovim naim prostorima. U tom smislu, sa zahvalnou, elim da istaknem, kao polazite moe nam posluiti studija, koju je jedan od najproduktivnijih akademika, nekadanji uenik Mije Mirkovia (poznat i kao pjesnik Mate Balota), Vladimir Stipeti podastro ka o svestrano polazite. Oduit emo se Branku ako njegov rad i stvaralatvo pribliimo narednim generacijama, da nastave njegov stvaralaki napor. Meni e vazda nedostajati kao najvei stvaralaki stimulans da se posvetim neistraenim podrujima naih ruralnih prostora. A doivio sam da gledam kako lepa sela lepo izgorie i na jednoj treini katastra Republike Hrvatske nastade Mjeseeva povrina. elim da stvorimo takvo uporite o njemu da bude stimulans da i drugi stvaraoci ne budu isto tako zanemareni. Hvala na panji.

[1] Zagreb, srpanj 2012. Profil Internacional d.o.o.

3.2. Najznaajniji radovi Branka Horvata*

Knjige Distribucija nafte, Zagreb, Ekonomski institut, 1956. Ekonomska teorija planske privrede (Towards a Theory of Planned Economy), Beograd, Kultura, 1961. Prvo englesko izdanje tiskao je Yugoslav Institute of Economic Research, Beograd, 1964; a drugo International Arts and Sciences Press, New York, 1975.panjolsko izdanje: Teoria de la planificacion economica, Barcelona, Oikos Tau, 1970. Njemako izdanje: Die Arbeiter Selbstverwaltung, Mnchenm Nymphenburger Verlag, 1973. 3. Ekonomski modeli, Zagreb, Ekonomski institut, 1962. 4. Ekonomika jugoslavenske naftne privrede, Beograd, 1962. 5. Meusektorska analiza, Zagreb, Narodne novine, 1962. 6. Proizvodnja nafte, Beograd, Institut ekonomskih nauka, 1965. 7. Prerada nafte, Beograd, Institut ekonomskih nauka, 1965. 8. Ekonomska nauka i narodna privreda, Zagreb, Naprijed, 1968. 9. Ogled o jugoslavenskom drutvu, Zagreb, Mladost, 1969. Englesko izdanje: An Essay on Yugoslav Society, International Arts and Sciences Press, New York, 1969. Njemako izdanje: Die Jugosawische Gesellchaft, Frankfurt, Suhrkamp, 1972. Prevedeno na korejski, 1984. 10. Privredni ciklusi u Jugoslaviji, Beograd, Institut ekonomskih nauka, 1969. Englesko izdanje: Business Cycles in Yugoslavia, International Arts and Sciences Press, New York, 1971. 11. Integrirani sistem drutvenog raunovodstva za jugoslavensku privredu (sa suradnicima), Beograd, Institut ekonomskih nauka, 1969. 12. Privredni sistem i ekonomska politika Jugoslavije, Beograd, 1970 13. Ekonomska analiza, Ljuubljana, Oeconomica, prvo izdanje 1971., II. izdanje Beograd 1972, III. izdanje (dopunjeno) Skopje, Magor, 2000. 14. Socialismo y economia en Yugoslavia, Buenos Aires, 1974. 15. Self Governing Socialism: A Reader (u suradnji s R. Supek i M. Markovi), New York, International Arts and Sciences Press, 19 75. 16. Ekonomska politika stabilizacije, Zagreb, Naprijed, 1976. 17. The Yugoslav Economic System, New York, International Arts and Sciences Press, 1976 (1979,1983). 1. 2.

18. The Political Economy of Socialism New York, Sharpe, Oxford: Martin Robertson, 1982. Hrvatsko izdanje: Politika ekonomija so cijalizma, Zagreb, Globus, 1984.; tiskano i na kineskom, 2001. 19. Jugoslavenska Privreda 1965-1983, Zagreb, Cankarjeva Zaloba, 1984. 20. Drutvena kriza u Jugoslaviji, Zagreb, Globus, 1985. 21. Radna teorija cijena i drugi nerijeeni problemi Marxove ekonomske teorije, Beograd, Rad, 1986. 22. Kosovsko pitanje (The Kosovo Question), Zagreb, Globus, 1988 (2. proireno izdanje 1989.) 23. ABC jugoslavenskog socijalizma, Zagreb, Globus, 1989. 24. Poduzetnitvo i trina transformacija "drutvenog" vlasnitva, Zagreb, Insti tut za javne financije, 1990. 25. The Theory of Value, Capital and Interest, Aldershot, Elgar, 1995. Prevedeno na makedonski, 1998. 26. The Theory of International Trade, London, Macmillan, 1999. 27. Kakvu dravu imamo, a kakvu dravu trebamo?, Zagreb, Prometej, 2002. 28. Ogledi iz ekonomike privrednog planiranja, Beograd, Savezni sekretarijat za nauku i razvoj, 2001. 29. Ekonomika brzog razvoja, Sarajevo, Forum Bosne, sv. I i II, 2002. Poglavlja u knjigama, zbornicima, enciklopedijama i slinim izda njima (na stranim jezicima) "The conceptual Background of Sdocial Product", Income and Wealth, Series IX, London, Bowes & Bowes, 1961, pp. 234-52. "Planing in Yugoslavia", Development Plans and Programmes, Paris, OECD, 1964, pp. 149-66 "Planning and the Market: The Yugoslav Experience", u S. H. Robovk and L. M. Solomon (eds.):, International Development, New York, Oceana Publications, 1966, pp. 71-82. 4. "Der Markt als Instument der Planung", in K. Wessely (ed.), Probleme zentraler Wirtschaftsplanung, Wien, 1967, pp. 107-16. 5. "Yugoslav System of Self-Management and the Import of Foreign Private Capital", u Joint Business Ventures of Yugoslav Enterprises and Foreign Firms, Beograd, IMPP, 1968, pp. 83-96. 6. "The Gap between the Rich and the Poor Nations from the Socialist Viewpoint", in Ranis G. (ed.), The Gap between the Rich and the Poor Nations, London, Macmillan, 1972, pp. 96-112. 7. "Planning in Yugoslavi", u M. Faber and D. Seers (eds.), The Crisis in Planning, vol. 2, London, Sussex University Press, 1972, pp. 193-206. 8. "Arbeiterselbstverwaltung im Betrieb", u P. Hemicke (ed.), Probleme des Sozialismus und der bergangsgesellshaften, Frankfurt, Suhrkamp, 1973, pp. 243-56. 9. "Autogestion et economie", u R. Supek (ed.) Etatisme et autogestion, Paris, Anthropos, 1973, pp. 177-210. 10. "On the Political Economy of Socialism", u E. Pusi (ed.), Participation and Self Management, Vol. 6, Zagreb, Institute for S ocial Research, 1973, pp. 99-112. 11. "Market versus Nonmarket Output and Implicit Grants in a Socialist Economy", u M. Pfaff (ed.), Grants and Exchange, Amsterdam, North Holland, 1976, pp. 118-23. 12. "Plan de socialisation progressive du capital", in S. C. Kolm (ed.), Solutions socialistes, Paris, Ramsay, 1978, pp. 159-84. 13. "Op weg haar arbeiderszelfbestur", u G. Hofstede (ed.), De toekomst van ons werk, Leiden, Stenfert-Kozrese, 1978, pp. 131-44. 14. "Paths of Transition to Workers" Self-Management in the Developed Capitalist Countries", u T. Burns, L. E. Karlsson and V. Rus (eds.), Work and Power, London, SAGE, 1979, pp. 49-80. 15. "Comparative Organization and Efficiency of Social Systems", u U. Grtner and J. Kosta (eds.), Wirschaft und Gesellschaft, Berllin, Dunker & Humblot, 1979, pp. 31-58. 16. "The Delegitimation of Old and the Legitimation of New Social Relations in Late Capitalist Countries", u B. Denitch (ed.), Legitimation of Regimes, London, SAGE, 1979, pp. 81-101. 17. "La gestione dei lavoratori", u D. Cuszi and R. Stefanelli (eds), II sistema Jugoslavo, Bari, De Donate, 1980, pp. 28-46. 18. "L'conomie politique du socialisme autogestionnaire", "Autogestion, efficacit et thorie neoclassique", "Critique de la thorie de la firme autogere", u A. Dumas (ed.), L'Autogestion, un systme conomique?, Paris, Dunod, 1981, pp. 26-44, 229-36, 310-17. 19. " Socialist planning - The Problem of Co-ordination and Autonomy", u U. Himmelstrand (ed.) Spontaneity and Planning in Social Development, London, SAGE, 1981, pp. 153-64. 20. "Establishing Self-governing Socialism in a Less Developed Country", u Ch. Wilber and K. Jameson (eds), Socialism in a Less Developed Country", Oxford, Pergamon, 1982, pp. 951-64 21. "Labour-managed Firms and Social Transformations", u E. H. Stephen (ed.), The Performance of Labor Managed Firms, London, Macmillan, 1982, pp. 249-64. 22. "Wirtschaftssysteme: Jugoslawien", u Handwrterbuch der Wirtschaftswissenschaft, Bd 9, Stuttgart, Fischer, 1982, pp. 370-82. 23. "Establishing Self-Governing Socialism in a Less Developed Country", u Ch. K. Wilber (ed.), The Political Economy of Underdevelopment, 3rd ed., New York, Random House, 1984, pp. 504-21. 24. "La fijacion de precios de los factores da produccion", u J. Hocevar (ed.), Socialismo Autogestionario en Marcha, Mrida, Univesidad de los Andes, 1984, pp. 231-41. 25. "Efficiencia de los gastos del sector publico", u El desarrollo financero de America Latina y el Caribe, Caracas, Instituto Interamericano de Mercados deCapital, 1985, pp. 341-54. 26. "Marx's Contibution to Social Science and His Errors", u B. Chavance (ed.), Marx en perspective, Paris, cole des hautes tudes en sciences sociales, 1985, pp. 459-74. 27. "Political Economy", Social Science Encyclopedia, London, Routledge & Kegan, London, 1985, pp. 611-12. 28. "The Prospects for Disalienation of Work", u B. Gustavson, J. Karisson and C. Rftegard (eds), Work in 1980s, Aldesrhot, Gower, 1985, pp. 235-40. 29. "Workers' Management and the Market", u J. Stiglitz and F. Matewson (eds), New Developments in the analysis of Market Structure, Cambridge, Mass., MIT University Press, 1986, pp. 297-310. 30. "Labour-managed Economies", in The New Palgrave, London, Macmillan, 1987, pp. 79-84. Preneeno i u: J. Eatwell, M Milgate and P. Newman (eds.), Problems of the Planned Economy, London, Macmillan, pp. 121-32, i kod G. Szell (ed.), Concise Encyclopaedia of Participation and Co-Management, Berlin, Walter de Gruyter, 1992, pp. 469-79. 31. "Contemporary Social Systems and the Trends in Systemic Reforms Worldwide", u S. Gomulka et al (eds), Economic Reforms in the Socialist World, Macmillan, London, 1989. 1. 2. 3.

32. "Social Ownership", u R. Rusell and V. Rus (eds.), International Handbook of Participation in Organizations, vol. II, Oxford, Oxford University Press, 1991, pp. 165-69. 33. "The Market Transformation of State Enterprises", u M. Knell and Ch. Rider (eds.), Appraisal of the Market Mechanism, Aldershot, Elgar, 1991, pp. 140-53. 34. "La propriet publique en Croatie", u R. Ivekovi (ed.), La Croatie depuis l'effondrement de la Yugoslavie, Paris, L'Harmetta n, 1994, pp. 101-4. 35. "Full Democracy-Socialism of the 21st Century", u B. Markovi (ed.), Social Democracy in Europe Today, Belgrade, Institute of International Politics and Economics, 1996, pp. 71-6. 36. "On the Theory of Labour-Managed Firms", u D. Prychitko and J. Vanek (eds.), Producer Cooperatives and Labour-Managed Systems, Aldershot, Elgar, 1996, pp. 55-72. 37. "Privatization vs. De-estatization", u . Bogeti (ed.), The Cost of War in Former Yugoslavia, Paris & Beograd, Peace and Crises Management Foundation, 1996, pp. 55-72. 38. "Joint Production in a Two-Sector Model", u A. simonovits and A. Steenge (eds), Prices, Growth and Cycles, London, Macmillan, 1997, pp. 255-69. 39. "The Results of the Backward Transition in the Republic of Croatia", u Enterprise in Transition: 2nd International Conference Proceedings, Split & Vienna, Faculty of Economics & DAAAM International, 1997, pp. 81-6. 40. "Nationalistic Break-up of Multiethnic States", u R. Ivekovi and N. Pagon (eds), Otherhood and Nation, Ljubljana, Institutum S tudiorum Humanitatis, 1998, pp. 213-28. Studije objavljene na hrvatskom jeziku (izbor oko 500 objavljenih radova) Ekonomska uslovljenost veliine cijevi plinovoda, Nafta 1, 1953, 16-21 Razvoj i ekonomika cjevovodnog transporta nafte i plina, Nafta 1, 1955, 11-20. (Ova i prethodna studija su prvi radovi o cjevovodnom transportu kod nas. Do realizacije je dolo tek deceniju kasnije). 3. Renta kao element teorije cijene planske privrede, Ekonomist, 4/1959, 398-414 4. Neki problemi primjene meusektorske analize u privrednom planiranju, Ekonomist, 2/1961, 206-31 5. Raspodjela prema radu meu kolektivima, Naa stvarnost, 1/1962, 52-66 6. Ekonomski smisao indeksa proizvodnje i cijena, Statistika revija, 1/1964, 7-14 7. Samoupravljanje, centralizam i planiranje, Pregled, 5/1964, 413-44 8. Individualno i drutveno vlasnitvo u socijalizmu, Gledita 3/1967, 335-48 9. Prilog diskusiji o teoriji partije, Nae teme 5/1967, 819-47 10. Prilog zasnivanju teorije jugoslavenskog poduzea, Ekonomska analiza 1-2, 1967, 7-28 11. Privredni ciklusi, monetarni faktori i cijene, Ekonomska analiza 1-2, 1968, 1-22 12. Kapitalni koeficijent, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 3-4/69, 371-82 13. Cijene proizvodnje u Jugoslaviji, Ekonomska analiza 1-2, 1970, 1-20 14. Nacionalizam i nacija, Gledita 6-7/1971, 770-89 15. Klasifikacija podruja svijeta prema karakteristikama privredne razvijenosti, Ekonomska analiza 3 -4/1971, 279-94 16. Radne cijene proizvodnje i transformacioni problem u socijalistikoj privredi, Ekonomist, 1/1973, 47 -72 17. Pledoaje za efikasniji univerzitet, Pogledi, 10/1973, 125-36 18. Diferencijalno poveanje produktivnosti privrednih grupacija kao izvor inflacije, Ekonomski pregled, 5-6/1975, 301-10 19. Jugoslavenska agrarna teorija i politika u poslijeratnom razdoblju, Pregled 7-8, 9/1976, 747-92, 973-1002 20. Prilog teoriji klasne stratifikacije s analizom klasa u suvremenom kapitalizmu, Sociologija 3/1982, 25-43 21. Dvadeset i sadam teza za reformu politikog sistema, Scientia jugoslavica, 3-4/1982, 285-290 22. Marksizam, marksologija i vulgarni marksizam, Nae teme, 11/1983, 1763-87 23. Opozicija i konsenzualna demokracija, Politika misao 3-4/1995, 64-71 24. Balkanska unija bolja od europske, Banka, 4/1998, 49-54 25. Prirodni i drutveni zakoni, Ekonomski pregled 3-4/1999, 213-34 26. Tranzicija i restauracija. Dvije alternativne strategije, Ekonomija 6/1999, 1-30 27. Minimalni program izlaska iz krize, Ekonomski pregled 5-6/2002, 419-32 28. Defekti trita, Ekonomija 4/2002, 689-96 lanci u inozemnim asopisima grupirani po podrujima Ekonomska teorija 29. "The Depreciation Multiplier and a Generalized Theory of Fixed Capital Costs", Manchester School, (1958), pp. 136-59 30. "The Optimum Rate of Investment", Economic Journal, (1958), pp. 747-67 31. "The Optimum Rate of Saving: A Note", Economic Journal, (1958), pp. 747-67 32. "Drei Definitionen des Sozialprodukte", Konjunktur Politik, (1960), pp. 27-40 33. "The Optimum Rate of Investment Reconsidered", Economic Journal, (1965), pp. 572-76. na maarskom u Agazdasbgy nvekedes feltekeki, Budapest, 1967, pp. 216-38 34. "Prilog zasnivanju teorije jugoslavenskog poduzea" (A Contribution of the Theory of Yugoslav Enterprise), Economic Analysis, (1967), pp. 7-28. Objavljeno i na ekom, Ekonomicky asopis, (1968), pp. 789-808 35. "Note on Wages and Employment in a Labour Surplus Economy", Manchester School, (1968), pp. 63-8 36. "Die produktive Arbeit in der socialistichen Gesellchaft", Osteuropa Wirtschaft, (1968), pp. 98-107 37. "The Role of Accumulation in a Planned Economy", Kyklos, (1968), pp. 239-68. Objavljeno na slovakom, K. Arrow, G. Bombarh et at., Investicie, rovnovaha, optimalny rast, Bratislava: Pravda, 1970, pp. 369-95 38. "Certain Similarities between Inertian Systems in Physics and Steadily Growing Systems in Economics", Economic Analysis, (1973), pp. 47-58 39. "Fixed Capital Costs, Depreciation Multiplier and the Rate of Interest", European Economic Reviewm (1973), pp. 163-80 40. "Labour-Time Prices of Production and the Transformation Problem in a Socialist Economy", Kyklos, (1973), pp. 762-86 41. "Real Fixed Capital Cost under Steady Growth", European Economic Review, (1973), pp. 85-103 1. 2.

42. "Labour-Time Prices of Production under Accumulation", Economic Analysis, (1974), pp. 183-201 43. "Socialismens politiska ekonomi", Frihetlig Socialistik Tidskrift, (1974), pp. 183-201 44. "Fundamentals of a Theory of Distribution in Self-Governing Socialism", Eckonomic Analysis, (1976), pp. 24-42 45. "Autogestion: efficacit et thorie neo-classiqu", Revue conomique, (1979), pp. 361-9 46. "Social Property", Economic Analysis, (1977), pp. 95-98. Na njemakom u Wirtschaft und Gesselschaft, (1979), pp. 437-41 47. "Farewell to Illyrian Firm", Economic Analysis and Workers' Management, (1986), pp. 23-9 48. "The Theory of Rent", Economic Analysis and Workers' Management, (1986), pp. 109-18 49. "The Theory of the Labour-Managed Firm Revisited", Journal of Comparative Economics, (1986), pp. 9-25 50. "Sraffa Systematized and Marx Vindicated", Economic Analysis and Workers' Management, (1987), pp. 289-98 51. "The Pure Labour Theory of Prices and Interest", European Economic Review, (1989), pp. 1183-203 52. "What is a Socialist Market Economy?", Acta Oeconomica, (1989), pp. 233-5 53. "Prologomena for a New Theory of Value", Economic Analysis and Workers' Management, (1990), pp. 1-17 54. "A Note on J. E. Woods Determination of Rent", Oxford Economic Papers, (1992), pp. 502-6 55. "Market Socialism: A Few Comments", Dissent, (1993), pp. 246-8 Rast, razvoj i planiranje 56. "A Restatement of a Simple Planning Model with Some Examples from Yugoslav Economy", Sankhya, The Indian Journal of Statistics, series B, (1960), pp. 29-48 57. "Methodological Problems in Long-term Economic Development Programming", Industrialization and Productivity, UN Bulletin, 5(1962), pp. 37-51. Objavljeno i u Eastern European Economics, (1964), pp. 20-30 58. "Some Aspects of National Economic Planning", Les annales de l'conomie collective, (1963), pp. 288-98 59. "An Integrated System of Social Accounts for an Economy of the Yugoslav Type", Review of Income and Wealth, (1968), pp. 19-36 60. "A Model of Maximal Economic Growth", Kyklos, (1972), pp. 215-28 61. "The Relation between Rate of Growth and Level of Development", Journal of Development Studies, 3-4 (1974), pp. 382-94 62. "Short-Run Instability and Long-Run Trends in the Yugoslav Economy's Development", Eastern European Economics, (1975), pp. 3-31 Samoupravljanje 63. "Workers' Management in Yugoslavia: A Comments (with V. R akovi), Journal of Political Economy, (1959), pp. 194-8 64. "Autogestion, centralismo y planification", Arauco, (1965), pp. 47-54 i 59-65 65. "An Institutional Model of a Self-Managed Socialist Economy", Eastern European Economics, (1972), pp. 369-92. Objavljeno i na panjolskom u CEPLAN: Estudios de planificacion, 22 (1972) 66. "Appunti critici sulla teoria dell' impresa autogestita", Est-Ovest, (1974), pp. 39-46 67. "Workers' Management", Economic Analysis, (1976), pp. 197-216 68. "Paths of Transition to Workers' Management in Developed Capitalist Countries", Economic Analysis, (1977), pp. 214-36 69. "Establishing Self-Governing Socialism in a Less Developed Country", Economic Analysis, 1-2 (1978), pp. 135-53. Preneseno i u World Development (1981), pp. 951-64 70. "Principes d'une thorie de la repartition en socialisme autoger, Les cahiers du seminaire Ch. Gide, Tome XIII (1979), pp. 60-85 71. "Searching for a Strategy of Transition", Economic Analysis and Management, (1980), pp. 311-23 72. "Observations on Actual Social-Economic Problems of Peru", Economic Analysis and Workers' Management, (1982), pp. 559-68 73. "El establicimiento del sociallsmo autogestionario en un paie desarollado", Revista iberoamericana de Autogestion y Actin communal, (1983-4), pp. 117-40 74. "Industrial Partnership: Utopia or Necessity?", Economic Analysis and Workers' Management, (1986), pp. 251-6 Ekonomska politika, ekonomski sistem i tranzicija 75. "Development Fund as an Institution for Conducting Fiscal Policy", Economic Analysis, (1972), pp. 247-51 76. "The Postwar Evolution of the Yugoslav Agricultural Organization: Interaction of Ideology, Practice and Results", Eastern European Economics, (1973-74), pp. 1-106. Objavljeno i na njemakom u Jahrbuch der Wirtschaft Osteuropas, (1974), pp. 363-93 77. "The World Economy from the Socialist Viewpoing", Economic Analysis and Workers' Management, (1983), pp. 1-26. Prevedeno i objavljeno na engleski, francuski i panjolski u International Social Science Journal, 3 (1983) 78. "The Economic System and Stabilization", Eastern European Economics, (1984), pp. 66-105. Na kineskom objavljeno u Jingjixue yicong, (1985), pp. 8-11 79. "Efficiency of the Public Sector", Economic Analysis and Workers' Management (1985), pp. 195-204 80. "Eine hausgemachte Krise", Ost-West Informationen, (1991), pp. 9-18 81. "Nationalization, Privatization or Socialization; the Emergence of the Social Corporation", Economic Analysis and Workers' Management, (1991), pp. 1-10 82. "The Privatization or Something Else", Communist Economies and Economic Transformation, (1991), pp. 367-74 83. "The Economic Integration of Eastern Europe", Economic Analysis and Workers' Management, (1992), pp. 1-39 84. "On the Transition of Post-Communist Economies to a Market Economy", Acta Oeconomica, (1992), pp. 290-94 85. "The Vagaries of the Yugoslav Economy", Economic Analysis and Workers' Management, (1992), pp. 255-78. Tiskano i na panjolskom u Cuadernos del este, 5 (1992), pp. 9-26, na francuskom u Peuples mditerranens, (1992), pp. 7-34 86. "Requiem for the Yugoslav Economy", Dissent, (1993), pp. 333-9 87. "Privatization vs. De-etatization", Emergo, (1996), pp. 119-23 88. "Towards the Balkan Union", Ekonomski pregled, (1997), pp. 1013-27. Objavljeno na talijanskom i engleskom u Aque & Terre, (1998), pp. 20-3 i 57-9 Sociologija, politike znanosti i filozofija 89. "Nationalism and Nationality", International Journal of Politics, (1972), pp. 14-46

90. "Welfare of the Common Man in Various Countries", World Development, (1974), pp. 29-39 91. "Alienation and Reification", Economic Analysis, 1-2 (1975), pp. 5-24 92. "Ethical Foundations of Self-Government", Economic and Industrial Democracy, 1 (1980), pp. 1-20 93. "Two Widespread Ideological Deviations in Contemporary Yugoslav Society", Eastern European Economics, 1 (1984), pp. 45-57 94. "The Curse and the Blessings of Direct Democracy", Zbornik Pravnog fakulteta, Zagreb, (1987), pp. 537-46 95. "The Socio-Economics of Workers' Managment" (s U. Himmelstrand), International Social Science Journal, (1987), pp. 353-64. Objavljeno i na francuskom u Rvue international des sciences sociales, (1987), pp. 393-406

* U pripremi bibliografije znaajno je pomogla supruga B. Horvata Ranka Peainovi, na emu joj se urednik posebno zahvaljuje. Vi djeti: Branko Horvat: Dinamiki-gospodarski razvoj, izd. Dom i svijet, Zagreb i Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2007. str. 35-45.

4. Agrarni ekonomist i ruralni sociolog Petar Markovi (19232010)

4.1. O liku i djelu Petra Markovia Iako je smrt zakon ivota, ona uvijek iznenadi. Kad mi je profesor evarli javio o Perinoj smrti, odgovorio sam: "Odmah dola zim!" Pa ipak, najtee je njegovoj porodici, posebno kerci Mileni i sinu Milanu, kao i supruzi Vidi, jer je on njihov neprealjeni ot ac porodice, dio njih i njihovog svakodnevnog ivota. Moje im duboko sauee. Mi, njegovi uenici, prijatelji i suradnici, dijelili smo zajednike spoznaje, i istraivali raznolike fenomene s njim. Veini od nas on je uitelj, prijatelj i struni vodi kroz "praumu" razliitih dogaanja. Nama e Pero vjeno nedostajati. Kad je Peri umro sin u najboljim godinama ivota, bojao sam se, znajui kako je osjetljiv, kako e to preivjeti. Taj porodini tragizam Grci su ovjekovjeili svojim tragedijama. Kako je Pero uspio, to je samo on znao. Pero je volio ljude, posebno svoje uenike. Bio im je posveen cijelim biem. I ne samo njima, ve i njihovim tematima kojima su se bavili. Nerijetko, upoznavao je njihove roditelje, prijatelje, a mnogima i zaviaje. Svojom ljubavlju prema ovjeku zasluio je svako potovanje. Bio je svestran i znatieljan. Bio je pasionirani amater fotograf, i nita nije proputao. Kao i u nauci. Slikao je razne prigode pojedinaca, javne skupove, konferencije, razgovore sa ljudima u polju, n a poslu. Stvarao je i slikovne zapise. Dakle, roen za dokumentarista vremena. alio sam se na njegov raun, da bi bilo najbolje da je filmadija i da zapisuje slikom dogaaje o ljudima i vremenu. On je moj mentor, moj uitelj i doivotni najvei prijatelj. Upoznao sam ga kao statistiara u Zavodu za statistiku Jugoslavije, i od tada smo postali nerazdvojni. Mene je njegova ostarjela majka zvala: "Na Toza iz Zagreba". Njegova sestra lijenica pruila mi je mnoge usluge jer sam 10 godina poslije rata vidao otvorene rane iz II. svjetskog rata. Dakle, bili smo porodino povezani. Perin optimizam me uvijek ohrabrivao. Radovali smo se obo stranim uspjesima, ali i uspjesima naih uenika i drugova. Mi smo razliiti po obrazovanju. On je agrarni ekonomist, svestran, a ja sam filozof i historiar po obrazovanju, a ruralni sociolog po praksi. Meutim, funkcionirali smo kao tim, jer smo se nadopunjavali svugdje i na svakom mjestu. Kad sam doao kao lan komisije za ratne zloine, u Beograd, Pero me obuio kako se statistika moe ilustrirati grafikonima, insertima, stupcima, krugovima i drugim oblicima da bude preglednija i uvjerljivija. Osim toga, pokazao mi je Beograd u svim njegovim dimenzijama. Kad sam Peru upoznao sa svojim ocem, nakon njihovog dueg meusobnog druenja, otac mi je savjetovao: "Dri se ovog ovjeka j er ti moe iskustvom, i kao ovjek i kao strunjak, pomoi". Otac ga je zavolio i poto je on bio pjesnik, posvetio mu je jednu pjesmu. Pero i ja radili smo kao nai predstavnici u organizaciji FAO, i tu smo funkcionirali korespondentno, kao jedan. Nije bilo lako predstavljati "nae boje". Samo zahvaljujui Perinoj svestranosti, strpljivosti, mudrosti i umnosti, nismo nikad omanuli. Jednom se ostrvi na nas Balkance neki panac: "Samo ratujete". Na to sam ja: "to hoete? Nauka nije ni nacionalna ni regiona lna, nego najznaajnije ljudsko ope dobro." Pero na to doda: "Da je Balkan tlo tri raspadnute carevine, i od tuda dolazi ratna seizmika". U tom nas podri nobelovac Galbrajt. U pauzi doe i pokloni nam svoju knjiicu: "Osvit civilizacije". Sljedei dan, nakon to sam je proitao i dogovorio se sa Perom da je predloim kao sastavniki dio nae ubenike literature, u pauzi pristupim Galbrajtu s molbom da odobri da se ova knjiga prevede kao pomona udbenika literatura. Naglasim da mi nemamo konvencije za obeteenje. On odgovori: "Ne mari, meni je a st!" U provoenju ideje pomogao nam je kasnije akademik M. Macura. Na drugoj sesiji referirao je Pero o naim agrarnim procesima i uspjesima. Uspjesi su doista bili golemi i bez presedana. Na to e jedan Turin, da nam ne treba vjerovati, "jer smo marksisti, komunisti". to je isto to i falsifikatori i laovi. Na to u ja resko: "Nije asno napadati filozofa ija djela ne poznajete". Marks je najvei filozof ekonomije. ekspir dramaturgije i traginosti. Marx je uao u povijest kao otkriva zakonitosti kapitalizma, i uoio da ovaj svijet treba mijenjati, naglaavajui da sve to ima poetak, ima i kraj. Citirao sam da je koristio preko 17.000 izvora. "Laiku nije dozvoljeno da kritikuje, a najma nje negira filozofe"."Ovaj svijet treba mijenjati". Gotovo svi se sloe, jer su poroci II. svjetskog rata visili snano nad cijelom civilizacijom. Poslije toga nas prime u naoj ambasadi zadovoljni. Pero e na to: "Nemoj ovaj uspjeh zloupotrijebiti, Brljavko!" Naalim se: "Do sljedee prilike." Zajedno smo Pero i ja proveli jedno anketno istraivanje etniki oienih Turaka, Talijana i Folksdojera. Njihovo stanje je bilo ne samo morbidno, nego i otvoreni politiki problem. Uz Perinu statistiku asistenciju, napisali smo zajedno velik izvjetaj za FAO, a ja sam kasnije objavio jedan krai kritiki prikaz o tome da smo odstupili od paradigme: "Samo se dokazani neprijatelji progone". Naravno, dolo je do nevolje. Na to e Pero: "Ne moe protiv drave, a naroito kad ne pokazuje smisao razumijevanja nae i meunarodne politike u ovom problemu". Donekle me razoruao, ali sam ostao pri dojmovima da se zatakava sudbina ljudi. S Perom sam upoznao mnoge stvari, ljude i institucije, posebno u Srbiji. Npr., u Srbiji sam upoznao golem broj naselja i obi aja, pojava i linosti. Upoznao sam gotovo sve seljake pjesnike, i slao njihove stihove za "Raskovnik", pjesniku Eriu. Upoznao sam brojne travare, vidare, gatare, proroke i proroice, upoznao sam stotine seoskih "pametara" koji znaju sve o svom selu. Ali sam i upoznao brojne uit elje, institucije u lokalitetima, zavode, voare, lugare, inovatore i brojne druge. Upoznao me sa timom selekcionara "Zemun polja", brojnim timovima, poljoslubi drutvenog sektora. Napose, "PKB", "Mitrosa", i drugim. Osim toga, upoznao me sa brojnim uenjacima iz etnografij e, etnologije i antropologije. Posebno mu zahvaljujem poznanstvo sa profesorom Mirkom Barjaktareviem, s kojim sam kasnije istraivao najveu porodinu zadrugu pored akovice, ulahaj, koja je imala, kao porodina zadruga, 120 lanova. Uz Perinu asistenciju prisustvovao sam mnogim obredima u srpskim naseljima u Srbiji, vjenanjima, krstitkama, ispraajima vojnika, pogrebima, parastosima, daama, velikim sajmovima tzv. "panaurima" i brojnim drugim javnim svetkovinama. Od toga istiem esto uee na krsnim slavama, najveim obiteljskim dogaajima. O svakom svecu krsne slave Pero je znao brojne legende, mitove i obredne procese. U tome ga je nadvisivao jedino akademik Rad omir Luki i prof. dr Cvetko Kosti. Dakle, od Pere sam, njegovim posredovanjem, mnogo nauio o Srbiji i srpskim obiajima. Jer, Pero je bio rijedak primjer koji je poznavao veoma dobro lokalnu povijest zajednica. Dakle, ne samo poljoprivredu, nego historiju razvoja naselja, i poznavao je institucionalni ivot tako to je poznavao lokalnu elitu. Meu njima je bilo mnogo njegovih uenika koji su u seminarskim radnjama pisali o ivotu svoga sela. Kad sam suspendiran u 42. godini ivota, bez penzije, Pero doe i donese svoj dohodak sa ozbiljnim pitanjem: "to e raditi i od ega e ivjeti?" Na to se naalim: "Pjevat u revolucionarne pjesme po krmama, i ako ne bude dovoljno dohotka, kandidirat u se za taksista i

iskoristiti mucanje evropskih jezika, pa u biti najobrazovaniji taksist." Skoro sam bio i spao na to, jer 3 godine sam ekao konanu odluku za rjeenje penzije. Kad je Pero prebolio modani udar, pisao mi je: "Mozak radi normalno. Motorika slabo. Vidi po rukopisu." Odgovorio sam mu: "Tjei se Beethovenom. Poslije totalne gluhoe stvorio je velika muzika djela." Kad je doao na promociju moje knjige "Etniko ienje ozakonjeni zloin stoljea", upoznao sam ga sa promotorima, uglavnom filozofima, sa tvrdnjom: "Sve to sam dobro uinio, zahvaljujem ovo m mom mentoru!" Kad je proitao moju knjigu, pisao mi je meu ostalim: "Sveto, isplatila se rtva. Sakupio si svjedoanstvo o prirodi rata kao "Pelica Maja" za sadanje i budue generacije. estitam!" To me je ponovno ohrabrilo. Moje etnje po Srbiji i kroz Srbiju, na zajedniki prijatelj, pokojni prof. dr Stipe uvar, cinino je ocijenio: "Stari vit ezovi krstare Srbijom kao Stanlio i Olio, odnosno Pero vodi "Tozu" kao medvjeda po srbijanskim "panaurima"". Poznati kozer ika ivulovi zvani "Seraf im", nazvao je Peru i mene "posljednjim muzealnim seljacima bive Jugoslavije". Kad se Peri rodila kerka, javio mi je: "Imam i ja svoju sreu Milenu". Dakle, sve ovo priam da vam ukaem da smo bili pravi prijatelji, u daama i nedaama. Dakle drugari kao pobratimi. To mi je sve ivot oznailo. Kao penzioner 30 godina sam pisao Socijalnu historiju naeg seljatva, iskoristivi dotadanje znanje i tragajui za raznolikim izvorima. Godinu dana sam potroio samo da nae zemljine mjere (ral, jutro, dan oranja, itd.) pretvorim u metrike vrijednosti tj. hek tare. Jer svugdje je ta mjerna jedinica dan oranja, jutro, kosa, dunum razliita. Tako je primjer i za druge jedinice "mjerica", "kupljenik", "satilik", "vr", "oka", itd. Dakle trebalo mi je godinu dana da te raznolikosti svedem na metrike vrijednosti. Iskoristio sam preko 10.000 izvora. S amo je Pero znao da radim na tome i pomogao mi kod brojnih izvora. Tako kad su mi Tumanovi "talibani"odnijeli gotovi rukopis, naalio sam se: "P ero, mora da si Tumanu apnuo to sam pisao". To mi je inae jedan od najveih gubitaka u prolom ratu. Ne tvrdim da je bilo geni jalno, ali o tome, o "Socijalnoj historiji naeg seljatva" nije pisao nitko. Pa mi nemamo ni jedne napisane historije poljoprivrede. Pero mi je s pravom prigovorio zato nisam jednu kopiju njemu ostavljao. Uostalom, u predveerje rata, a posebno na samom poetku, Pero mi je ponudio svoj dom u Beogradu, iako je znao da imam brata u Beogradu. Ostajem mu zahvalan za sve to mi je pokazao, pomogao, savjetovao. Jer bez n jega mnoge stvari niti bih znao, niti bih spoznao njihovu sutinu i kasnije iskoristio u analizi drugih, slinih primjera. Dok je rat trajao, dolazio sam preko Austrije, Maarske i obavjetavao zainteresirane to se dogaa u ratnim procesima. Njiho va strava Peru je sablanjivala i uvijek mi je skretao panju da ne omanem i uzalud ivot izgubim, d a ne budem prijek i ne ishitrim. Ja sam se rukovodio injenicom da moram svjedoiti sa svim povijesnim metodolokim i sociolokim pristupima, jer je rije o graanskom ratu sa ko bnim posljedicama. Svjedoiti znai, meu ostalim, i rizikovati, a Pero je uvijek govorio "svjesno i kontrolirano rizikovati, jer su nae udi u uzavrelom stanju, nepredvidive". Neke scene koje sam mu prepriao smatrao je nevjerojatnima i on mi je sugerirao da je to dio naeg mentaliteta zasnivanog na azijatskoj torturi. Kad sam bio zatvoren u Surdulici kao uesnik "Vlasotinakih susreta", doe Pero Markovi i dr uro Stevanovi sa autobusom uesnika da me "otkupe". Pero e ve na poetku: "Brljavko, oito da ti ovaj rat nee preivjeti". Naalim se: "Ne znam tko e, s obzirom n a njegovu svekoliku brutalnost". Kad sam mu iznio kako sam gledao iz helikoptera kako gori 100 sela, onda je uzviknuo: "E ta sela treba monografijski opisati!" Bio je osjetljiv na ljudske probleme, ovjek mu je bio iznad svega! Pero je bio velik uenjak, veliki pedagog, neumoran stvaralac, gotovo radoholiar. Bio je institucija koja je obiljeila na agrar i prelazak seljakog u industrijsko drutvo. Dao je najvei prilog obiljeavanja najproduktivnije generacije na naim prostorima. Imao je energije vie radnih ivota. O tome najbolje svjedoi njegova bibliografija. Smatram da je osobno bio sretan, jer je za ivota gledao uspjehe, n e samo svoje, nego i svojih uenika, drugova i prijatelja. Od 106 asopisa koji su tretirali agrar, u veini je bio lan redakcije, a u svim je pisao. Zajedniki smo osnovali, sa Stipom uvarom, asopis "Sociologija sela", koji je u nau ruralnu sociologiju uveo moderne naine istraivanja i upoznao uenjake svijeta sa naim procesima u agraru, tj. prelaska iz seljakog u industrijsko drutvo. Pero je bio svjestan da se nauka iri, primjenjuje i propagira preko publicistike asopisa. Zbog toga nije udno da je pored svoga tekueg rada, pedagoga, istraivaa, pisca i interpretatora naunih fakata, vie od 10 godina ureivao asopis "Eko nomika poljoprivrede", iz kojeg su izali najznaajniji kadrovi naeg agrara. Njegovo mentorstvo, promocije uenika, magistara, doktora, njegovo pokretanje aso pisa, njegove recenzije, predgovori, rasprave na strunim simpozijima, primjer su uenjaka koji je svugdje bio jedinstven, jer je vladao faktografijom statistikih izvora, tako uvjerljivo da sam se alio da mi na skupovima djeluje kao "statistiki godinjak". On mi je uzvraa o: "Matematika je mjerna jedinica svemu to hoemo izvorno dokazati", i u tome je bio u pravu. Neki misle da smo u interpretaciji apologete i slino. Meutim, pouzdano znam da smo svjedoili izvorno za ono i za budua vremena o nama i dobu. Tu Pero nije imao premca. Zbog toga njegovim potovaocima, posebno uenicima, predlaem da nau onoga koji e temeljitom analizom izraditi njegovu monografiju, sveukupnu stvaralaku djelatnost popraenu sa kompletnom bibliografijom. Jer, Pero nije ono to mi o njemu mislimo i znamo, n ego samo ono to o njemu njegova golema djela govore. Jedna kompletna bibliografija bila bi siguran vodi o tome ime smo se bavili, to smo radili i do kojeg smo stupnja analitiki dosegli, a Pero je najbolje koristio naa zajednika saznanja. Prema tome, bibliografija o njemu je "pria o nama". Tako bi njegova integralna stvaralaka energija bila slika o ovjeku i dobu najproduktivnijih generacija. Na kraju s dubokim bolom, najveeg gubitka zauvijek, izraavam porodici najdublje sauee i svima vama koji dooste da odamo poast velikom istraivau, uitel ju, prijatelju, drugu. Meni e Pero doivotno nedostajati! Adieu moj uitelju, doivotni prijatelju. Do skorog vienja na onom svijetu.

4.2. Bibliografija
Udbenik litertur ekonomike poljoprivrede, sociologije, plnirnj, sttistike i demogrfije 1. Ekonomik poljoprivrede, skript z grrne ekonomiste koutor, 369 strnic, Poljoprivredni fkultet, Zemun, 1966. 1. Agrrno i seljko pitnje proirene teze z grrne ekonomiste, 97 strnic, Zemun, 1967. Plnirnje poljoprivrede, skript z grrne ekonomiste, 235 strnic, Poljoprivredni fkultet, Zemun, 1968. i drugo izdnje 252 strnice, 1970. 2. Ekonomik poljoprivrede, prktikum z grrne ekonomiste, koutor, 280 strnic, Poljoprivredni fkultet, Zemun, 1968. 1. 2. 3. 1960. 1. 2. 3. Teorij grrnog rzvitk, skript z postdiplomske studije Ekonomskog fkultet, 85 strnic, Beogrd, 1968. Ekonomik poljoprivrede, skript Vie poljoprivredne kole, 214 strnic, k, 1968. Poljoprivredn sttistik, skript z studente VS, koutor, 137 strnic, Beogrd, 1.

Privredn sttistik, koutor, 149 strnic, skript z studente VS, Beogrd, 1961. Seminr Poljoprivredne sttistike, koutor, 108 strnic, SZS, Beogrd, 1956. Sociologij sel, skript z studente Agronomskog fkultet k, Filozofskog fkultet Beogrd, 465 strnic, Agronomski fkultet k, 1981. 4. Poljoprivred i njen socijlistiki preobrj, skript, Visok vojnopolitik kol JNA, 1975. 11. Strukturne promene u selu Jugoslvije Poljoprivredni fkultet, Sveuilit, Zgreb, 1973., 207 strnic 11b. Teorij o mestu i ulozi seljkih gzdinstv i metodim njegove drutveno -

ekonomske trnsformcije Poljoprivredni fkultet, Sveuilit, Zgreb, 1973., 75 strnic 1. 2. 3. 4. 5. 6. Ekonomik poljoprivrede z grrne ekonomiste redktor, koutor, udbenik, 431 strnic, Svremen dministrcij, Beogrd, 1971. Preveden n kineski jezik 1984. u Pekingu u tiru 4 milijun primjerk. Ekonomik poljoprivrede, redktor i koutor kolektivnog jugoslovenskog udbenik 676 strnic, Kulturni centr Gornji Milnovc, 1980. Drugo izdnje, 703 strnice, 1986. Poljoprivredn geogrfij, Informtor, Zgreb, 527 strnic, 1971. Poljoprivredn sttistik, udbenik z srednje poljoprivredne kole, 98 strnic, Nolit, Begrd, 1956. Osnovi mrksizm i socijlistiko smouprvljnje, zbornik rdov, koutor, Zjednic viih kol, Svremen dministrcij, Beogrd, 1979. Agrrni rzvoj Jugoslvije, dugoron politik proizvodnje i promet po reonim i proizvodim , 896 strnic, Ekonomik, Novi Beogrd, 1989.

Nuni rdovi knjige ko udbenik litertur Proizvodnj i potronj penice u seljkim gzdinstvim, 1955/56. ''Studij i nliz SZS'', br.10, 39 strnic Strukturne promene n selu ko rezultt ekonomskog rzvitk period 1900-1960. ''Zdrun knjig'', odnosno ''Nolit'' Beogrd, 1963., 164 strnice 19. Rzvoj poljoprivredne proizvodnje do 1970. projekcije proizvodnje i investicije , koutor, Studije i nlize i prikzi JPB, 1963., 51 strnic 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. Seprt: Projekcij strukturnih promen prvog (itorodnog) reon (period 1962-1967.), ''Studije i nlize JPB'', br. 5, Beogrd, 1965., 123 strnice Stmben i privredn izgrdnj n jugoslovenskom selu period 1900-1961. ''Studije i nlize JPB'', br. 9, Beogrd, 1965., 115 strnic Plninsko podruje Jugoslvije, knjig I, Poljoprivredni fkultet, Zemun, 1965., 151 strnic Plninsko podruje Jugoslvije, knjig II, Poljoprivredni fkultet, Zemun, 1969. (koutor), 119 strnic Uticj migrcije poljoprivrednog stnovnitv n menjnje grrne strukture u Jugoslviji , ''Studije i nliz JPB'', br. 18, Beogrd, 1966, 213 strnic Mediternsko podruje Jugoslvije, Poljoprivredni fkultet, Zemun, 1966. (koutor), 135 strnic Sistem mer i metod z rzvoj poljoprivredne proizvodnje n individulnim gzdinstvim SR Srbije , Poljoprivredni fkultet, Zemun, (koutor), 109 strnic Drutveno-ekonomski procesi i mogunosti rzvoj poljoprivrede n prigrdskom podruju Zgreb (koutor), Agrrni institut Zgreb, 1968., 435 strnic Rzvoj tendencije u storstvu Jugoslvije, knjig 1, Poljoprivredni fkultet, Zemun, 1968., 253 strnice Rzvoj tendencije u storstvu Jugoslvije, knjig 2, Poljoprivredni fkultet, Zemun, 1970. (koutor), 247 strnic Optestveno-ekonomskite promene n selo SR Mkedonije, Institut z socioloki i politiko-prvni istrivnje, Skopje, 1979, 169 strnic, n mkedonskom jeziku Nuk u privrednom rzvoju Jugoslvije, II knjig, Institut ekonomskih nuk, Beogrd, 1971. (koutor), 167 strnic Zdrueniot trud i koopertivnite odnose n selo vo Polog, Insititut z socioloki i politiko prvni istrivnj, (koutor), Skopje, 1972., 130 strnic, n mkedonskom jeziku Demogrfski rzvoj n nselenisto i proizvodno-ekonomskite krkteristiki n individulnite zemlodelski stopnstv n selo vo Polog, Institut z socioloki i politiko prvni istrivnj, Skopje, 1972., (koutor), 247 strnic, n mkedonskom jeziku Formirnjsto i rspredelgt n dohodt kj selskete domkinstv vo Polog , Institut z socioloki i politiko prvni istrivnj, Skopje, 1972., (koutor) 189 strnic, n mkedonskom jeziku Tipologij rurlnih sredin u Jugoslviji, bibliotek Sociologije sel br. 2, Zgreb, 1972, (koutor) 215 strnic Aktueln pitnj ekonomskog poloj i dljeg rzvoj jugoslovenske poljoprivrede , Beogrd, 1973., 156 strnic Sozialer Wandel i Jugoslawen, Verlag Wisenshaft und Politik, Nrnberg, 1972., (koutor) 380 strnic Drutvene promjene u selu, bibliotek Sociologije sel br. 3, Zgreb, 1974., (koutor) 205 strnic Migrcije i promene grrne strukture bibliotek Sociologije sel br. 4, Zgreb, 1974., 126 strnic Smouprvno ngovnje individulnih poljoprivrednih proizvo i ulog Svez komunist, Sedmi kongres SKS, Beogrd, 1974., (koutor) 325 strnic Privredni sistem SFRJ, Institut drutvenih nuk, (koutor), Beogrd, 1974. Ekonomski leksikon (21 lnk), Svremen dministrcij 1975. Ekonomski leksikon (lnk esej ''Poljoprivred Jugoslvije'') novo izdnje, Svremen dministrcij, 1984. Produktivnost u poljoprivredi, Studije i nlize Ekonomike poljoprivrede, Beogrd, 1976., (koutor), 195 strnic Rzvoj groindustrijske proizvodnje u Jugoslviji, (koutor), Ml poljoprivredn bibliotek, Beogrd, 1977., 328 strnic Rzvoj seoske infrstrukture u Jugoslviji, Ni, 1977., 201 strnic Socijlistik smouprvn trnsformcij n seloto vo SR Mkedonij, NIK N knjig, Skopje, 1978., (koutor) 428 strnic Koncentrcij i centrlizcij u svremenom rzvoju poljoprivrede, Kulturni centr, Gornji Milnovc, 1980., 192 strnice Proizvodnj i grrn politik Evrope, S. Amerike i Jugoslvije, knjig 1, Kulturni centr, Gornji Milnovc, 1980., (koutor) 184 strnice Problemi groindustrijske proizvodnje u SR Srbiji (vn SAP -), Zvod z drutveno plnirnje SR Srbije, Beogrd, 1980. Plninsko podruje Jugoslvije, izdnje Sveznih ustnov, 1980., 420 strnic Rzvoj produktivnosti rd kod pojedinih proizvodnji u noj poljoprivredi i poljoprivredi drugih zemlj u svetu , knjig 2, Poljoprivredni fkultet, Zemun, 1978., (koutor) 250 strnic Plninsko podruje Jugoslvije mogunosti proizvodnje hrne, Kulturni centr Gornji Milnovc, 1981., 360 strnic Pokretljivost jugoslovenskog stnovnitv, Ekonomik poljoprivrede, Beogrd, 1982., (koutor) 190 strnic Proizvodnj i grrn politik Evrope, S. Amerike i Jugoslvije, knjig 2, Ekonomik poljoprivrede, Beogrd, 1983., (koutor) 192 strnice Pokretljivost poljoprivrednog stnovnitv, NIRO Zdrug, 1983., 141 strnic Budunost sel i seljk Zbornik rdov, urednik, (koutor), SANU Beogrd, 1984. Jugoslovensk sociologij sel Zbornik rdov, pripremio, (koutor), SANU Beogrd, 1987. Plnirnje i semejstveto vo SR Mkedonij, kolektiv utor, NIO ''Studentski zbor'', Skopje, 1988. Oivljvnje sel Zbornik rdov, urednik, (koutor), SANU Beogrd, 1992. Poljoprivredni tls Srbije I tom ''Dugoron regionln strtegij groindustrijske proizvodnje Republike Srbije'' (535 strnic, 97 grfikon, 63 tbele), Beogrd, 1993. II tom ''Stnje mogunosti i perspektive rzvoj poljoprivrede po regionim'' (437 strnic, 201 krtogrm, 743 tbele), Beogrd, 1994. III tom ''Nuk i kolstvo u funkciji reonskog rzvoj groindustrijske proizvodnje'' (139 strnic), Beogrd, 1994. IV tom ''Poljoprivredno trgovinski tls Srbije i svet'' (470 strnic, 97 krtogrm, 17 grfikon, 71 tbel), Beogrd, 1995. ''Koncepcij i strtegij dugoronog rzvoj groindustrijske proizvodnje u Srbiji'' (56 strnic) 1. 2.

1. 2. 3. 4. 5.

Poljoprivred n prgu novog vek, I tom Pogledi n budui rzvoj poljoprivrede (koutor) 710 strnic, 97 krtogrm, 29 grfikon, Beogrd, 1998. II tom Budunost sel i seljk, 670 strnic III tom Menadment i mrketing u svremenom rzvoju poljoprivrede, 650 strnic IV tom Poljoprivredno zkonodvstvo Breskv (koutor), Poljoprivredni fkultet Novi Sd

Posebne strune monogrfije u kolor tmpi 1. Rzvoj uljrstv u Jugoslviji, Poslovn zjednic biljnih ulj i msti Jugoslvije, Beogrd, 1988. 2. ''Poreje jue, dns, sutr'', D.P. ''Poreje'', Vuje, 1990. 3. ''Sobovic jue, dns, sutr'', D.P. Sobovic, 1995. 73. ''Igrite poduhvt stole'' redktor, 1998. Studije i lnci Perspektivni rzvoj i proizvodnje i potronje penice u Jugoslviji , ''Ekonomist'', br. 3, 1958. Vun sng u jugoslovenskoj privredi, ''Ekonomist'', broj 3, 1959. Neki inioci koji utiu n reonsku rsprostrnjenost storstv, ''Poljoprivred i zdrugrstvo'', br. 12, 1960 Uticj vune snge n reonski rspored storstv, ''Poljoprivred i zdrugrstvo'', br. 1, 1961. Tendencije u posedovnoj strukturi seljkih gzdinstv APV, ''Privredn izgrdnj'', 11-12, 1959. Posedovn struktur ''jugoslovenske poljoprivrede'' , ''Ekonomist'', br. 1, 1960. Neki elementi dohotk seljkih gzdinstv, ''Ekonomist'', broj 4, 1961. Nek krkteristin kretnj seljkih gzdinstv, ''Poljoprivred i zdrugrstvo'', br. 2, 1962. Drutveno-ekonomsk kretnj n vojvonskom selu, ''Poljoprivred i zdrugrstvo'', br. 2, 1962. Strk dominstv u poljoprivredi, ''Sociologij sel'', br. 2, 1963. Poljoprivredn proizvodnj drutveno -ekonomsk kretnj n selu, ''Poljoprivred i zdrugrstvo'', br. 11 i 12, 1962. Merenje produktivnosti u poljoprivredi i indiktori rentbilnosti i ekonominosti dokumentcij Sveznog zvod z produktivnost, studije, 97 strnic, 1962. 13. Strukturne promene u poljoprivredi, Drutveno-ekonomski uslovi i fktori proizvodnje ljudske hrne, SITJ, Beogrd, 1957. 86. Sezonske vrijcije u poljoprivrednoj proizvodnji primen teorijskih linij Ekonomik poljoprivrede 11 i 12/1978. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. Proizvodno-ekonomske i demogrfske krkteristike plninskog podruj, ''Ekonomik'', br. 6, 1975. Ni Udruenje individulnih proizvo ko uslov orgnizovne proizvodnje i ponud poljoprivrednih proizvod Mrketing, 1975. Osijek Development of socially and privately owned holdings the Development of Agreculturre in Socialist Yugoslavia, Beogrd, 1974. Drutveno-ekonomsk kretnj n selu u SR Srbiji, Republiki zvod z privredno plnirnje, mrt 1964. godine (u srdnj i) Osnovne proizvodno-ekonomske i demogrfske krkteristike poljoprivrednih region, ''Ekonomik poljoprivrede'', br. 4. 1975. Promene ekonomsko-socijlne strukture stnovnitv i rdne snge plninskog podruj Jugoslvije, ''Poljoprivred i umrstvo'', XX, Titogrd, 1974. Osnovni promet hrne u svetu, II kongres o hrni, Novi Sd, 1980., knjig II Agrrn politik i regionlni rzvoj, Ekonomik poljoprivrede, br. 5, 1979. Ekonomski poloj proizvodnje ulj u Jugoslviji , Ekonomik poljoprivrede, 1-2, 1981. Proizvodnj i potronj kukuruz 1966-1979., Jugoslovenski pregled jul-vgust, 1980., Beogrd, koutor Koncentrcij i centrlizcij u poljoprivredi kpitlistikih i socijlistikih zemlj , Svezni komitet z poljoprivredu, Zbornik rdov, Privredni pregled, Beogrd, 1981. Drutveno-ekonomske promene jugoslovenskog sel, Sociologij, Beogrd, 1981. Maize Production and Concumption, 1966-1979., (koutor) Jugoslav survey, 1980. Building and honsing Conditions in the Countryside, Jugoslav survey, 1977. Rzvoj, proizvodnje i potronje penice u Jugoslviji, Ekonomik poljoprivrede, br. 1-2, 1982. Strtegij rzvoj poljoprivrede, Ekonomik poljoprivrede, br. 6, 1982. Dugoroni progrm rzvoj groindustrijske proizvodnje u Jugoslviji do 2000. godine . Progrm stbilizcije (rukovodilc i koutor), Ekonomik poljoprivrede (1983.), Centr z rdniko smouprvljnje (1982.), ''Borb'' (1982.) i dr. Cen ko osnovni element trinih mehnizm poljoprivrednih i prehrmbenih proizvod Glsnik br. 5, 1984. Strtegij rzvoj jugoslovenske poljoprivrede Glsnik br. 11, 1984. Sprovoenje dugoronog progrm rzvoj groindustrijske proizvodnje, Glsnik, br. 3, 1985. Uee Federcije u finnsirnju hidrosistem DTD, Glsnik, br. 4, 1985. Promene n selu i delovnje Svez komunist, Mrksistik miso br. 1, 1981. Entwicklengstrategie der yugoslawischen landwirschaft Sozialistiche theorie and Pracsis, No 708, 1984. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12.

Rdovi u jubilrnim i drugim edicijm 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. Drutveno-ekonomske promene n selu ''Sjmsk revij'', Novi Sd, 1966. Dvdeset godin rzvoj poljoprivrede Jugoslvije Jubilrni broj ''Tehnike'', Beogrd, 1966. Biotehnike nuke Umesto uvod studij Sveznog svet z koordinciju nunih deltnosti, Beogrd, 1968. Strukturne promene n selu Jugoslvije edicij, ''Jugoslovensk poljoprivred i selo'', Srjevo, 1969. Agrrni rzvitk u Jugoslviji, Jugoslovensk poljoprivred, 1939-1969, Interpres, Beogrd, 1970. Agrrni odnosi u dv vek i selo u seobm, ''Poljoprivred Socijlistike Republike Srbije'', ''Prosvet'', Beogrd, 1971. Yugoslav Agrarian Policy and Production The Yugoslav village special issue of Sociologija sela, Zgreb, 1972. Promene u ekonomsko-socijlnoj strukturi stnovnitv i rdne snge u privredno nedovoljno rzvijenim republikm i SAP Kosovo, Bogtstvo nerzvijenih, edicij, NIGP ''Borb'', 1975. Komitet z poljoprivredu ECE-OUN, u borbi z veu proizvodnju hrne u svetu, u borbi z hrnom, "Sjmsk revij", Novi Sd, 1978. Poljoprivred njeno mesto i ulog u socijlistikom rzvoju zemlje, Jugoslvij u svetu, edicij Export-press, Beogrd, 1979. Poljoprivred Jugoslvije, edicij Export-press, Beogrd, 1980. Poljoprivredn gzdinstv; Plninsko podruje Jugoslvije; Jugoslovenski put do hrne , edicij Delt-pres, Beogrd, 1980. Strukturne promene u poljoprivredi uslovljene migrcijm poljoprivrednog stnovnitv , ''Godien zbornik n zemedelskoumrskiot fkultet n univerzitetot vo Skopje'', Knjig 25, Skopje, 1973. Prometni tokovi hrne u svetu, u borbi z hrnom, "Sjmsk revij", Novi Sd, 1979. Fktori i posledice migrcije poljoprivrednog stnovnitv u Jugoslviji Zbornik Filozofskog fkultet XII-2, 1983. Poljoprivredni reoni i strtegij poljoprivrednog rzvoj, edicij Hrn i rzvoj, Jugoslovensk nun tribin, Beogrd, 1987. Emigrcione i imigrcione zone u Jugoslviji, uzroci, posledice, reenj, Glsnik poljoprivredne proizvodnje, prerd i promet, Beogrd, broj 9-10, 1990. i 11-12, 1990.

18. 19.

Potreb izrde dugorone strtegije regionlnog rzvoj groindustrijske proizvodnje u Jugoslviji, ''Tehnik'' specijln broj Orgn SITJ godin XLII, 1987. Dugoroni rzvoj poljoprivrede, sel i prehrmbene industrije Republike Srbije (u srdnji) II kongres Svez poljoprivrednih ininjer i tehnir Jugoslvije, 1987.

Rdovi izlgni n domim i meunrodnim simpozijumim i svjetovnjim O koncepciji rzvoj poljoprivrede i grrnoj politici Jugoslvije, Ekonomik poljoprivrede 7. i 8, 1970. Uvodni refert, Svetovnje Svez ekonomist Jugoslvije u Novom Sdu. 2. Mogunosti rzvoj storstv u plninskom podruju Jugoslvije jugoslovenski simpozijum. ''Problemi storske proizvodnje u ns'', Herceg Novi, mj 1973. 3. Drutveno-ekonomske krkteristike poljoprivrede plninskog podruj Jugoslvije, Simpozijum Seoski dni Sreten Vukosvljevi'', Prijepolje, 1974. 4. La politique agraire de la Yugoslavie socialiste et les rezultats obtcnus, knjig 9, Socijlizm u jugoslovenskoj teoriji i prksi, Meunrodni univerzitetski centr z drutvene nuke, Beogrd 5. Smouprvno angovnje i udruivnje individulnih proizvo, Smouprvljk iskustv", Krgujevc, br. 2-3, 1974. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. Problemi smouprvnog pitnj u groindustrijskom kompleksu, Ekonomik" br 1, Ni, 1975. Specifinosti smouprvnog pitnj u groindustrijskom kompleksu, Smouprvljk iskustv", Krgujevc, knjig 1, 1975. Stnovnje n selu nekd i sd "Seoski dni Sreten Vukosvljevi" simpozijum, Prijepolje, 1976. Modliteti ulgnj sredstv u izgrdnju knl DTD, Jugoslovensko svetovnje o vodm, uvodni refert, Novi Sd, juni 1985. Drutveno-ekonomske promene u selu i delovnje Svez komunist, uvodni refert, Mrksistiki centr CK SK Srbije, Beogrd, 1980. Ekonomski problemi proizvodnje ulj u Jugoslvi ji, uvodni refert, Svetovnje proizvo ulj, Herceg Novi, decembr 1980. Agroindustrijsk proizvodnj i tehnoloki progres, uvodni refert, Svetovnj, Arnelovc, 27. mrt 1980. Agroindustrijsk proizvodnj u petogodinjem plnu 1981-1985., uvodni refert, Svetovnje Svez ekonomist Srbije, Svetozrevo, 1980. Tendences de development dans le domaine de la production, de la productivite et de la consommation du mais en Yugoslavie, uvodni refert, Meunrodni simpozijum FAO-ECE, Beogrd, 1980. Transformari social-economice in satul Yugoslav. Susret sociolog Rumunije i Jugoslvije, Donji Milnovc, 1980. Problemi groindustrijske proizvodnje u SR Srbiji, Ekonomsk miso, 1980. Nuk i trnsfer tehnologije u rzvoju proizvodnih sng i drutvenih odnos u grokompleksu Jugoslvije, Nuk u prksi, br. 12 1982., Nuni skup povodom jubilej Zvod z drutvene odnose i informcije 11KB, Beogrd, 1982. Krkteristike drutveno-ekonomskih odnos n selu u periodu 1972-1982. i mogui prvci rzvoj, simpozijum Ulog poljoprivredne kole u Krljevu u rzvoju i unpreenju poljoprivrede, Krljevo, 1983. Dugoroni progrm rzvoj groindustrijske proizvodnje do 2000. , uvodni refert, Krdeljevi dni, jnur 1983. Osijek. Viedimenzionlna ulog zdruge u rzvoju sel, uvodni refert, Meunrodni seminr o ulozi zdruge u privrednom rzvoju. Trogir, decembr 1985. Sprovoenje dugoronog progrm rzvoj groindustrijske proizvodnje do 2000. , uvodni refert, Svetovnje ekonomist Vojvodine, Novi Sd, oktobr 1985. Ostvrivnje dugoronog rzvoj groindustrijske proizvodnje, uvodni refert u SSRN Jugoslvije, Beogrd, mrt 1985. Mogui oblici podsticj i udruivnj rd i sredstv na ostvrivnju zjednitv u proizvodnji hrne u sistemu Dunv -TisDunv, uvodni refert, Jugoslovensko svetovnje o iskorivnju vod hidrosistem DTD, Novi Sd, mrt 1985. Dugoroni rzvoj poljoprivredne proizvodnje zemljordnik, uvodni refert, Nuni skup SANU, Velik Pln, oktobr 1984. Multifunkcionln ulog zdruge u ekonomskim ktivnostim, Meunrodni seminr o ulozi zdrunih orgnizcij u rzvoju rurlnih podruj, Trogir, 1985. Plniranje rzvoj sel, Svetovnje rhitekt Jutoslvije: Rzvoj poljoprivrede i sel u protekle etiri decenije, Beogrd, jun 1986. Poljoprivred u dugoronom progrmu ekonomske stbilizcije, Svetovnje u orgnizciji Predsednitv CK SKJ, Novi Sd, 1987. Problemi i mogunosti breg rzvoj nedovoljno rzvijenih podruj Jugoslvije , Svez ekonomist Kosov, 1972. Svetovnje ekonomist SAP Kosovo, Pokretljivost stnovnitv ko fktor privrednog rzvoj, Pritin, novembr 1986. Strukturne promene u poljoprivredi pokrenute industrijlizcijom , Svetovnje u orgnizciji Mrksistikog centr CK SK Hrvtske, "Dni Vldimir Bkria" Osijek, 1986. Specifinost grrne proizvodnje u trinim uslovim, refert svjetovnja n temu: Agrr u trinim uslovim privreivnj, Novi Sd, 11-13. februr 1988. Zemljin politik ko osnov rzvoj poljoprivrede, svjetovnje u Predsjednitvu SSO Jugoslvije n temu: Zemljin politik i svremeno zdrugrstvo ko preduslov z rzvoj poljoprivrede, jnur 1988. Poljoprivred planinskog podruj Jugoslvije, svjetovnje n temu: Plnirnje razvoj sel, SIT Jugoslvije, 7. i 8. mrt 1987, Beogrd. Sociologij sel, svjetovnje u Mrksistikom centru Beogrdskog univerzitet n temu: Mesto posebnih sociologij u sistemu drutvenih nuk, 1988. Beogrd Uspostvljnje trinih odnosa, uslov rzvoj socijlistikih drutveno -ekonomskih odnos na selu, svjetovnje u orgnizciji Centr z teorijski rd CK SKH Vldimir Bkri", 7. i 8. oktobr 1988., Osijek, n temu: Aktuelni problemi i perspektive sel Plninsko podruje Jugoslvije osnovne proizvodno-ekonomske i socio-demokrtske krkteristike, svjetovnje u Mrksistikom centru Beogrdskog univerzitet n temu: Jugoslovenski geoprostor, 9. i 10. jnur 1989. Centrlizcij u svremenom rzvoju poljoprivrede, svjetovnje n Ekonomskom fkultetu u Krgujevcu 23. i 24. decembr 1988. en u poljoprivrednom gzdinstvu i domainstvu, svjetovnje n Ekonomskom fkultetu u Krgujevcu 18. i 19. novembr 1988., Krgujevc. Oivljvnje sel, nuni skup u SANU, Velike migrcije s sel doprinose demogrfskom prnjenju i genju mnogih domov, jun 1991., Beogrd. Rzvoj poljoprivrede i oivljvnje sel u svremenim uslovim, nuni skup SPITJ, Trini model groindustrijske proizvodnje, decembr, 1992., Beogrd. Migrcion kretnj u Srbiji 1948-1991, uzroci, posledice, pouke, Vrdniki susreti, Mtic srpsk, 1993. Migrcije poljoprivrednog stnovnitv uzroci posledice Nuni skup u SANU, 1994. Rzvoj vorstv u Srbiji 1930-1990, Meunrodni simpozijum o vorstvu Poreje", Vuje, 1994. Demogrfski problemi plninskog podruj Jugoslvij e, svjetovnje SPITJ, bljk, 1995. Koncepcij i strtegij dugoronog rzvoj groindustrijske proizvodnje u Srbiji, nuni skup u ku. 1995. Drutveno-ekonomski uzroci i posledice prekomernih migrcij poljoprivrednog stnovnitv u Jugoslaviji nuni skup Vlsinski susreti", Vlsin, 1995. Porodic, dominstvo i gzdinstvo u jugoslovenskoj poljoprivredi rzvoj i tendencije, Vlsinski susreti 1996. Selo i poljoprivred istine i zblude, Vrdniki susrsti, 1996. 1.

Stnje jugoslovenske poljoprivrede u svetlu svremenih kretnj u svetu, svjetovnje n temu Mendment u poljoprivredi", 2. jul 1996., Beogrd. 44. Nuni skup: Stnje projekcije rzvoj do 2050. godine i oekivni efekti , Srbij ume umrstvo i oivljvnje poljoprivrede i sel 15. mj 1996, Beogrd. 45. Demogrfsk slik sel jugoistone Srbije i mogunosti oivljvnj sel i poljoprivrede , Zbornik nunih rdov n temu: Mogunosti ktivirnj poljoprivredno-prehrmbenih potencijl u istonoj i jugoistonoj Srbiji", Prokuplje, 27. i 28. jun 1996. 46. Ml i srednj preduze u poljoprivredi, nuni skup n temu: Ml i srednj preduze u svremenoj trinoj privredi Jugoslvije", Prokuplje, 14. novembr, 1996. godine. 47. Dugoroni rzvoj groindustrijskog kompleks u Jugoslaviji i mesto turistike privrede u selu, nuni skup u orgnizciji SPT Jugoslvije n temu: Poljoprivred i turizm", Vljevo 13. i 14. decembr 1996. godine. 48. Ulov, prerd i potronj ribljeg mes u svetu, meunrodno svjetovnje o proizvodnji i potronji ribe, Cetinje, septembr 1997. godine 49. Mesto vorske proizvodnje u dugoronom rzvoju poljoprivrede, sel i prehrmbene industrije , refert, meunrodno svjetovnje, Prolom Bnj, 1997. 182-. Le foncionnement et la reproduction des exploitations faminiales dans la commun de Valjevo, koutor, Poljoprivredni fkultet Beogrd Zemun 1988. 182-b. Selo i seljtvo brdsko-plninskog podruj, uvodni refert, IV nuni skup s meunrodnim ueem, Prokuplje, 1999. 182-c. Mendment i mrketing u veterinrskoj slubi (koutor) 182-d. Seljtvo, deo globlnog drutv ili sstvni deo globlnog drutv , koutor, Vlsinski susreti, 1999. 182-e. Selo izvorite inteligencije, selo bez inteligencije, Vlsinski susreti, 1998. Rdovi objvljeni u inostrnstvu 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Modification structurales des domain rural Yugoslav dans l'epoque d'aprs-guere (1945-1961) Centre international des hautes etudes agronomiques mediteiranes, 1964. Les faiblesse revenus dans 1'agriculture en Yugoslavie Objvljen refert podnijet n sstnku OCDE, u Prizu 1963. Spolecensko-economisko procesu na vesnici Jugosla'ekonomo v teorii a praxi, sbornik proci jugoslovenskih ekonomu, ehoslovenske akademie ved Praga, 1965. Structural change in the Yugoslav countriside in the postwar period 1945-1962. People in the countryside studies in rural social development. London. 1966. Starcze gospodarstaw na vsi Jugoslovenskoj zesyty badan rejonw v prze-myslavlanysh, Warszawa, 1965. Les modifications demographique sur l'espece rural Yugoslav. Revue agri cole No 1/1969, OCDE, Paris. Rzvoj socijalistikih i privtnih gzdinstv, ECONOMY, No 1 (1976., na jpnskom jeziku) Tokio, Jpn. Socalvio-ekonomieskie problemvi sela v Jugoslavie, IJMSS ANSSSR, Moskv 1976. Ekonomsk poljoprivred, udbenik, preveden n kineski jezik, Peking, 1984.

43.

STRUNI RADOVI ZNAAJNIJI ASOPISI 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. Ne selo Dokument dnnjice" knjig br. 45, Beogrd, 1965., (63 strnice) Drutveno-ekonomsk kretnj n jugoslovenskom selu Jugoslovenski pregled" br. 11 i br. 12/1962. Poljoprivredn proizvodnj i drutveno-ekonomsk kretnj na selu u svetlu IV plenum SKJ Poljoprivred i zdrugrstvo, br. 11 i br. 12, 1962. Strk dominstv u poljoprivredi Sociologij sel", br. 2/1963. Projekcije promen u agrarnoj strukturi Srbije Ekonomik poljoprivrede", br. 5, 1964. Nek pitnj koncentrcije i centrlizacije u poljoprivredi Zpd Ekonomist", br. 1-2, 1964. Drutveno-ekonomsk kretnj u poljoprivredi (koutor), Ekonomist", br. 1, 1965. Prostorn pokretljivost stnovnitv Jugoslvije (teritorijln migrcij) Ekonomik poljoprivrede", br. 4, 1965. Proizvodno-ekonomske karkteristike individulnih poljoprivrednih gzdinstv plninskog rejon Jugoslvije Ekonomik poljoprivrede", br. 6, 1965. Nputnje individulnog poljoprivrednog gzdinstv Ne teme", br. 6, 1965. Uticj migricije n menjnje strukture sel Socijlizm" br. 12/1965. godine, tmpn i u Revue agricole OCDE, Priz, 1969. Krl Kucki o grrnom pitnju Ekonomik poljoprivrede", br. 4, 1966. Fridrih Engels o poljoprivredi i seljtvu Ekonomik poljoprivrede", br. 5. 1966. Problemi poljoprivrede i sel u rdovim V. I. Lenjin Ekonomik poljoprivrede", br. 6, 1966. Udruenje i zdrugrstvo u rdovim V. I. Lenjin Ekonomik poljoprivrede", br. 7, 1966. Poljoprivred u dokumentim SKJ i Ustv SFRJ Ekonomik poljoprivrede", br. 8, 1966. Drutveno-ekonomske promene na selu i poloj ene i porodice "en dns" br. 261, 1967. Drutveno-ekonomske promene n selu mediternskog podruj, Sociologij sel", br. 16. Uticj migrcij poljoprivrednog stanovnitv na menjnje grrne strukture Jugoslvije "Stnovnitvo" br. 4, 1966. Krkteristike stnovnitv i poljoprivrednih dominstv mediternskog podruj Jugoslvije Stnovnitvo", 1967. Klju za dlji rzvoj proizvodnje i odnosa n selu, Borb", novembr 1966. Nedovoljni porst stonog fond, Ekonomsk politik", br. 181. Storstvo krkteristine promene Ekonomsk politik", br. 219. Ozbiljno opdnje storstv Ekonomsk politik", br. 256. Uticj privrednog rzvoja na diferencirnje seljtv, Predsjednitvo CKSKJ 1968. Problemi poljoprivrede i sel predvnje odrno z politiki ktiv SR Slovenije, etnogrfske beleke u SSRN Slovenije, Ljubljn, 1963. Lenjin o grrnom i seljkom pitnju Sociologij sel", br. 18. Nek zpnj u proizvodnji i prometu vnijih poljoprivrednih proizvod u Evropi , Ekonomski pregled", br. 11-12, 1968, Zgreb Proizvodnj i prinosi belih it u SRZ Socijlistik poljoprivred", br. 9, 1952. Storstvo u SRZ Socijlistik poljoprivred", br. 11, 1952. Proizvodnj i prinosi rtrskih usjeva u SRZ Socijlistik poljoprivred", br. 4, 1953. Voarstvo u 1952. Socijlistik poljoprivred", br. 1, 1954. Proizvodnj i potronj penice Jugoslovenski pregled", br. 4, 1959. Rzvoj storstv N zjednic", br. 5, 1966. Tehnik opremljenost rtrske proizvodnje Jugoslovenski pregled", br. 9, 1961. Proizvodnj, potronj i izvoz ljiv Jugoslovenski pregled", br. 9, 1961. Poljoprivredn proizvodnj u Evropi u 1967. Ekonomik poljoprivrede", br. 1, 1968. Kretnje cen poljoprivrednih proizvod u zemljm Evrope 1963-1966., Ekonomik poljoprivrede", br. 4, 1968. Tendencije u proizvodnji i potronji it kod ns i u svetu, Socijlizm", br. 5, 1967.

Aktueln pitnj dljeg rzvoj poljoprivrede, Socijlizm", br. 2, 1972. N poslertn grrn politik, Ne teme", br. 10 i 11, 1970. Agrrn politik u Jugoslviji i rezultti u proizvodnji, Sociologij sel", br. 29. Yugoslav agrarian Policy and Production "The Yugoslav village" special issue of Sociologija sela", Zgreb, 1972. Cene poljoprivrednih proizvod i sredstv z proizvodnju u Evropi 1967/70, Ekonomik poljoprivrede", br. 4, 1972. Ostvrivanje agrarne politike proklmovne dokumentim Svez komunist Jugoslvije , Poljoprivred", br. 249. Putevi dljeg socijlistikog preobraj jugoslovenske poljoprivrede, Vojnopolitiki informtor", mrt 1977, Beogrd. Edvrd Krdelj teoretir grarnog rzvoj. Sociologij sel", br. 61, Zgreb, Tito o poljoprivredi i selu, Ekonomik poljoprivrede", br. 6, 1979, Beogrd Promen na selu i delovnje Svez komunist, "Mrksistik miso", br. 1, 1981, Beogrd Rzvoj grokompleks u srednjoronom rzvoju, Ekonomik udruenog rd", br. 7-8, 1981. Cene ko osnovni element trinih mehnizm poljoprivrednih i prehrmbenih proizvod, Glsnik", br. 5, 1984. Strtegij rzvoj jugoslovenske poljoprivrede, "Glsnik", br. 11, 1984. Sprovoenje dugoronog progrm rzvoj groindustrijske proizvodnje. Glsnik", br. 3, 1985. en u poljoprivredi i selu, Zbornik Mtice srpske z drutvene nuke, 86-87, Novi Sd. 1989. Uticj migrcionih kretnj n poljoprivredu i selo, Zbornik Mtice srpske z drutvene nuke, 90, Novi Sd, 1991. Uticj migrcionih kretnj n poljoprivredu grninih prostor istone Srbije , koutor, Mrin Todorovi, Glsnik Srpskog geogrfskog drutv, svesk LXXI, br. 2, 1992. I jo oko 40 nslov. Dnevn i revijln tmp znjnij 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. Putevi mldih s sel, Borb", oktobr 1965. Inicijtiv bez dovoljne podrke, Borb", novembr 1965. Porz pobornik sitnog seljkog gzdinstv, ,.Borb", novembr 1965. Progres je u krupnoj proizvodnji, Borb", jnur 1966. Sve vie dominstv ostje bez nslednik, Borb", jnur 1966. Predstoji burn proces specijalizcije u poljoprivredi , Borb", mrt 1966. Rzvoj sel svud zpostvljen, Borb", jnur 1966. Velik kriz svetskih zlih it, ,.Borb", jnur 1967. Tendencije u rzvitku poljoprivrede Evrope, Zdrug", br. 1256. Udruenje ekonomsk potreb proizvo, Zdrug", Beogrd, 25. novembr 1976. Proizvodnj hrne u Evropi i svetu, Zdrug", Beogrd, 1. jnur 1977. Mogunosti izvoz hrne n evropsko trite, ,,Politik", 16. U selu ko u grdu, Politik", 4. decembr 1978. Petrolejsk kriz uzdrml poljoprivredu, Politik", 20. decembr 1979. Edvrd Krdelj Teoretir preobrj neg sel, Politik". 10. februr 1979. Broj posveen smrti Edvrd Krdelj. Aktueln pitnj proizvodnje hrane u Jugoslviji, Zdrug". 2. oktobr 1975. Nova er tehnoloke revolucije, Zdrug", 12. mj 1968. Poljoprivred Evrope 1967. Sagwte, 29. februr 1968. Proizvodnj i potronj vin, Zdrug", broj 1247, 1968. Koje proizvode tri Evropa, Zdrug", 12. jun 1968. Proizvodnj i promet vin i gro, Zdrug", 12. jun 1968. Nek zapnj o proizvodnji i prometu vnijih poljoprivrednih proizvod. Potrebno je obezbediti drutveni poloj poljoprivrednih proizvo predvien progrmom SKJ, Zdrug", 23. mj 1968. Drutveno-ekonomske promene n selu, Sjmsk revij", Novi Sd. O przniku Republike proizvo vlsnik ne smo sredstv ve i rezultt rd, Zdrug", 1970. Poljoprivred Evrope u 1969. godini, Zdrug", 1970. Od proizvo do trit, Zdrug", 1970. Zto se sporo ostvruju postvke Rezolucije Pres konferencije, SKJ. Zdrug", 21. oktobr 1971. Storstvo u prvom plnu, Zdrug", 25. februr 1971. Udruivnje ekonomsk potreb proizvo, "Zdrug", 25. novembr 1976. Poljoprivred u perspektivnom plnu rzvoj SR Srbije, Zdrug", 5. jun 1977. Problemi ishrne u svetu. Svetlost", Krgujevc, 1975. Strukturne promene u selu stvrju uslove z bri rzvoj proizvodnje i udruivnje, Zdrug", 1975. Nunik i humnist Veliko srce profesor Mrkovi, intervju Svetlost", Kragujevc, 3. jun 1976. Mldi i stri zjedno, Svetlost", Krgujevc, 24. jun 1976. Proizvodnj hrne pretpostvk breg ukupnog rzvoj, Svetlost", Krgujsvc, br. 47-48, 1982. Konvoji penice putuju, Politik'', 17. jul 1972. Nedovoljno iskoriene mogunosti, Voar-coop", 1945. Zgrde i stmbeni uslovi n selu, Jugoslovenski pregled", pril 1977. Proizvodnj i potronj kukuruz 1966-1979, Jugoslovenski pregled", jul-vgust, 1980. Ne koristimo ni prirodne mogunosti niti nuku, intervju,,Borb", 3. pril 1978. Isprcelisni interesi usporvju rzvoj, intervju, Poljoprivrednik", 9. decembr 1983. Agrarna politik z svki proizvod, intervju, Zdrug", 29. decembr 1983. Put do vie mes, Politik". 13. februr 1983. Jugoslovenske migrcije d li smo njpokretljiviji nrod u Evropi?, intervju, Rd", br. 31, 32 i 33, 1983. Trite nije trgovin, Politik ekspres", decembr 1983. Storstvo ns individualnih proizvo, "Politika", 23. pril 1984. Put do udvostuenj proizvodnje, Borb", 24. pril 1984. ns z monu groindustriju, Borb", 20. pril 1984. Bez jedinstvene politike nem rzvoj, Zdrug", 18. februr 1985. Etnogrfski muzej u Dri, Politik", 7. jnur 1985. Dv spekt agrarne politike, Zdrug", 10. februr 1986. Ovogodinj su opet opominje, Politik", 12. vgust 1988. Krovovi i ognjit Srbije, Politik", 28, 29. i 30. novembr 1990. Novo lice sel, Politik", 7. decembr 1990. Trin privred i trite u socijlizmu, Gls komunist", broj 5, 1996. Kko ubrzti rzvoj poljoprivrede i pobolji uslove ivot u selu?, Gls komunist', broj 8, 1998. Demogrfske ktstrofe sel, Komunist", br. 7, 1997. Zkljuci ne rju decu, Politik".

40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56.

Vie lnk u revijlnoj tmpi: Poljoprivred", Novi Sd, Selo", Beogrd, Dnevnik", Novi Sd, Politik", Komunist" i d r. Rdovi metodolokog krkter Veliki dio strune ktivnosti posveen je rdu n sttistikim metodologijm, metodm nlitikog korienj podtk i metodim nlize ekonomsknh pojv u poljoprivredi. Nvodimo znjne rdove iz ove oblsti. Ti rdovi su uglvnom objvljeni u strunom glsi lu Sttistir", ko i u sopisim. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. i 6, 1983. 1. 2. 3. 4. Anlitiki prikz rentbilnosti poljoprivrednih gzdinstv, Sttistir", br. 57/1957. Anlitiki prikz rentbilnosti poljoprivrednih gzdinstv, Sttistir", br. 58/1957. Anlitiki prikz rentbilnosti poljoprivrednih gzdinstv, Sttistir", br. 79/1959. Merenje produktivnosti u poljoprivredi i indiktori rentbilnosti i ekonominosti dokumentcij Sveznog zvod z produktivnost, studij, 97 strnic. Grupisnje gzdinstv ko osnov z sgledvnje problem grr, Sttistik revij". br. 2-3, 1961. Anlitike mogunosti popis poljoprivrede. Sttistik revij", br. 1-2,1960. em obrun stone proizvodnje z srez, Sttistir", br. 40, 1956. Kko d koristimo rezultte poljoprivredne nkete 1956. godine, Sttistir", br. 42/56, br. 43 i 45, 1956. Svodni pokztelji u poljoprivrednoj sttistici. Sttistir", br. 46, 1957. Anlitiki prikz strukture poljoprivrede, Sttistir", br. 51, 1957. Anlitiki prikz posedovne strukture poljoprivrede, Sttistir". br. 52, 1957. Anlitiki prikz posedovne strukture poljoprivrede, "Sttistir", br. 53-54, 1957. Anlitiki prikz posedovne strukture poljoprivrede, "Sttistir", br. 55, 1957. Prognozirnje u poljoprivredi, Sttistir", br. 57, 1957. Formirnje i obelevnje rejon u poljoprivredi, Sttistir", br. 66, 1958. Anlitiki prikz poljoprivrede, Sttistir", br. 76, 1959. Sezonske vrijcije u storstvu ko pokztelj prognozirnj u storstvu Sezonske vrijcije u proizvodnji mes, Poljoprivred i zdrugrstvo", br. 3, 4 Merenje produktivnosti u poljoprivredi, Ekonomik poljoprivrede", br. 5, 1964. Obelevnje teorijskih linij sezonskih vrijacij u poljoprivredi, Ekonomik poljoprivrede", br. 6 i 7, 1968. V. I. Lenjin i sttistik, Sttistik revij", br. 3 i 4, 1970, Beogrd. Poljoprivredni regioni, Ekonomik poljoprivrede", br. 11-12, 1984.

Npiso ili u srdnji sljedee sttistike metodologije SZS: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Popis stoke, 1952, 1953, 1955. Anket o broju stoke u julu, 1952. i 1953. Anket o broju stoke. 1956. i 1957. Poljoprivredn nket, 1956. i 1957. Metod obrun stone proizvodnje Probni popis poljoprivrede 1959. Popis poljoprivrednih gzdinstv 1960.

Rd n Sveznim i Republikim studijm i elbortim o rzvoju poljoprivrede 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. Proizvodno-ekonomski zdci dljeg rzvoj poljoprivrede, posluilo ko osnovni mterijl z IV plenum SKJ 1962. Problemi sel i zdci Socijlistikog svez osnovni mterijl z IV plenum Sveznog odbor SSRNJ, 1963. Drutveno-ekonomsk kretnj n selu SR Srbije, osnovni mterijl z IV plenum Glvnog odbor SSRN Srbijs, 1963. Problemi rzvoj poljoprivrede mediternskog podruj (koutor) Jugoslovensk poljoprivredn bnk posluio ko osnovni mterijl n Svjetovnju o Mediternu, u Mostru, 1963. Rzvoj poljoprivredne proizvodnje do 1970. godine i investicione politike , Studija i nliz br. 1 (koutor) Jugoslovensk poljoprivredn bnk, 1964. Problemi individulnih poljoprivrednih gazdinstv Sekretrijt z poljoprivredu i umrstvo SIV-, svesk br. 2, 1964. Drutveno-ekonomsk kretnj n selu SR Srbije (koutor) Poljoprivredni fkultet, 1964. Priprem IV kongres SO SSRNJ i izrda osnovnog strunog dokument z rd Kongresa, 1965. Problem poljoprivrede i sel u Mrksistikoj teoriji i noj prksi, Beogrd, 1969. Agrarna politik i zdci Svez komunist, tez z konferenciju SKJ o poljoprivredi, 1970. Predlog politike dugoronog rzvoj politike Jugoslvije (u srdnji) devet studij 1275 strnic, Svezni zvod z drutveno plnirnje, Beogrd, 1971. Koncepcij dugoronog rzvoj SR Mkedonije Poljoprivred, (koutor), Institut ekonomskih nuk, Beogrd, 1970., (148 strnic). Metodi i putevi pristup rzvoj poljoprivredne proizvodnje z rtne potrebe n brdsko -planinskim podrujim, (koutor) Poljoprivredni fkultet Beogrd-Zemun, 1973. (230 strnic) Potrebe i mogunosti mehnizcije rtrske proizvodnje na individulnim posedim u njvnijim proizvodnim reonim Jugoslvij e, (koutor), Poljoprivrdni fkultet, 1973, Beogrd-Zemun (260 strnic) Projekcij rzvoj poljoprivrede SR Crne Gore 1976-1980. godine (koutor), Poljoprivredni fkultet, (111 strnic), BeogrdZemun, 1974. Mogunosti razvoj poljoprivredne proizvodnje podruj skuptine Ni i grvitcionog podruj (koutor), Poljoprivredni fkultet (264 strnice), Beogrd-Zemun, 1975. Progrm proizvodnje hrne u SR Srbiji (1976-1985) (koutor), Poljoprivredni fkultet (329 strnic), Beogrd -Zemun, 1976. Postignuti nivo i mogunosti rzvoj poljoprivrede u Jugoslviji (koutor), SIV, (147 strnic), februr, 1974. Aktueln idejno-politik pitnj rzvoj drutveno-ekonomskih odnos u groindustrijskom kompleksu mterijl z sjednicu Predsjednitv CK SKJ, 1977. Drutveno-ekonomske promene u selu i delovnje Svez komunist, Mrksistiki centr, CK SK Srbije (158 strnic), Beogrd, 1980. Rzvoj produktivnosti u jugoslovenskoj poljoprivredi, Predsjednitvo CK SKJ (99 strnic), Beogrd, (koutor). Aktueln pitnj drutveno-ekonomskog rzvoj poljoprivrede i groindustrijskog kompleks i zdci Svez komunist Srbije, Predsednitvo CK SKS (koutor), Beogrd, 1980. Prvci razvoj u SR Hrvtskoj posluilo ko mterijl z dvnestu sjednicu CK SKH 6. 11. 1980. Centr CK SKH z informisnje i propgndu (koutor), Zgreb, 1980. Mterijalni razvoj Jugoslvije izmeu XI i XII kongres SKJ dio z izvjetj z XII kongrss SKJ (koutor): Mterijlni i tehnoloki rzvoj z XIII kongres SKJ.

25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32.

Projekcij rzvoja groindustrijske proizvodnje umdije i Pomorvlj do 2000. godine rukovodilc, redktor i koutor (devet studij z Region i dvnest studij z optine), Poljoprivredni fkultet Beogrd -Zemun, 1985, 1147 strnic. Plnirnje na semejstvo vo SR Mkedoniji, Univerzitet Kiril i Metodije", (koutor), Ekonomski fkultet, Skop je, 1985. Industrijalizcij, urbnizcij i drutvene promene, studijski projekt Institut z sociolok i kriminolok istrivnj, Beogrd, 1986. Nov zelen strtegij Crne Gore u tri tom, 479 strnic, Beogrd Titogrd, 1991. Zelen strtegije Crne Gore, (koutor), 1995. Rzvoj grokompleks i sel u Polimlju, (koutor), Institut z ekonomiku poljoprivrede, Beogrd, 1992. Dugoron koncepcij rzvoj poljoprivrede optine Tesli, u dv tom, 179 strnic, Beogrd Tesli, 1992. Dugoroni rzvoj poljoprivrede, sel i prehrmbene industrije Republike Srbije. (koutor), 1998. Izloen u 11 knjig s 1780 strnic, 1997.

DJELA ISTORIJSKOG KARAKTERA 1. 2. 3. 4. 5. 6. Cvet koji ne vene, Spomen-prk, Krgujevki oktobr, 1983, drugo izdnje, koutor i glvni i odgovorni urednik, 1985., tree izdnje, 497 strnic. N maturi revolucije, Spomen-prk Krgujevki oktobr, 1983., koutor i urednik, drugo izdnje, 1985., i tree izdnje u dv tom 572 strnice. Dr selo umdije', Svetlost, Krgujevc, 1984. Dr selo umdije, drugo dopunjeno izdnje, Odbor SANU z prouvnje sel, s srdnicim, 1998. Istorij sel i seljkog gzdinstv od nseljvnj do XVIII stole, Selo", Lito-ppir, k, 1992. Rd n pisnju hronike sel u izdnju SANU, glvni i odgovorni urednik. Do sd tmpno preko 200 knjig i to je njve edicij u Jugoslviji.

5. O Rudiju Supeku kao ovjeku i znanstveniku (19131993)

Prof. dr Rudi Supek bio je iznimni ovjek, uenjak, istraiva, organizator, svjetski graanin, antifaista po v okaciji. Imao je svestrano obrazovanje, volio je ljude. Bio je neke vrste prosvjetitelj svojevrste, rapsodijski pripovjeda. Ako nije imao publike, sam ju je stvarao. Javni i drutveni ivot smatrao je nainom ivota. Bio je angairani intelektualac, dakle klasini intelektualni proleter. Politiku i politiare smatrao je povijesno nevjerodostojnim. Nije bilo lako biti sa takvim stavom, odravati se na javnoj sceni. Upoznao sam ga na omladinskim radnim akcijama kao istraivaa o aspiraciji omladine i njene profesionalne orijentacije. Naime, Rudi Supek kao ak francuske kole, prvi je u naoj sredini zapoeo veliko anketno istraivanje omladine. Radne akcije bile su mu pogodno tlo. Ja sam bio poslan u meunarodnu br igadu omladine pod nazivom Georgije Dimitrov, da opsluujem one koji govore engleski. Meu njima je bio i Ulof Palme, budui predsjednik vedske. On je bio posebno dinamina ljubopitljiva linost, svestrana interesa. Oduevljen naim entuzijazmom ubrzo je nauio sve revolucionarne nae pjesme Da bi notirao neku pjesmu, morao sam neke sekvence otpjevati po desetak puta. Kad je Rudi Supek doao u nau brigadu s anketnim upitnicima, meu brojnim s kojim sam ga upoznao bio je Ulof Palme. Rudi me upitao, to ja radim ovdje sa takama. Naalio sam se: Uim ovoga tiranina pjevati revolucionarne pjesme!. Rudi ree zato ne ode na radio stanicu i donese mu note. Bilo je to solomonsko rjeenje, jer smo utvrdili da nismo pravilno notalno pjevali. Odmah su se Rudi Supek i Palme sprijateljili na moju opu korist. Palme je htio da osigura moje lijeenje u Upsali. Rudi Supek je poznavao jednog od lijenika bolnice i prema mojoj dijagnostikoj anamnezi napisao opirno pismo na francuskom jeziku. Ubrzo smo dobili odgovor da je mnogo bolje da dobijem veu koliinu antibiotika koji su kod nas bili rijetkost i veoma skupi. Bilo je kasnije dogovoreno da poiljka antibiotika bude upuena na poste restante na ime Rudija Supeka, u Parizu. I, kad je Rudi iao u Francusku donio mi je antibiotika u tolikoj koliini da sam ih mogao primati infuzijom. A tada sam imao kronino gnojenje kosti svih ulaznih i izlaznih rana gdje su nastale kotane frakture.Tako se nae prijateljstvo do smrti Rudija Supeka odralo kao pravo ratno drugarstvo. Kad je Palme doznao da je Rudi Supek bio u koncentracionom logoru Buchenwald, naalio sam se da e ga tiranizirati dok ne dozna sudbinu i posljednjeg logoraa. Palme je imao naglaenu empatiju za rtvu. Kad je uo da je Rudi bio voa osloboenja slavenske skupine logoraa, napisao je veliki esej o tome, koji je Rudi osobno redigirao. Esej je bio tako zanimljiv da smo prisilili Rudija Su peka da tu ispovijed odri kao predavanje cijeloj brigadi. Bilo je zanimljivo kad je Rudi mnogima odgovarao na njihovim jezicima. K asnije nam je Rudi Supek priao da je najbolje ispunjena anketa u naoj brigadi jer smo svi bili pismeni, a neki i vini na ankete od ranije. Imali smo tom prilikom i zanimljiv susret sa jednim Bugarinom-vrtlarom, uzgajivaem velikih koliina voa i povra, koje je gajio na dananjem Novom Beogradu. Kad smo ga posjetili Palme, Rudi i ja, Rudi zapazi na zidu sliku jednog panskog borca koji je s njim zajedno preivio osloboenje Buhchenwalda. Najprije smo se dobro ponapili kupinova vina i namirisali ruina ulja,zatim zakasnili povratkom u logor, ponajvie zbog moje sporosti hoda na takama. Taj nam je vrtlar kasnije na poniju stalno dovozio svoje proizvode za cijelu brigadu. Zvali smo ga Poni ekspres. S ve su to Rudi Supek i Palme plaali. Zbog svega toga dobili smo nagradno putovanje da obiemo srpske manastire. Bio je to impresivan doivljaj za svu trojicu, a zatim je slijedio dirljiv rastanak. Kad sam upisao studij filozofije sluao sam est kolegija Rudija Supeka jer sa m upisao i praktikume. Bio je to pravi praznik za duu svakoga onoga koji je elio nova saznanja. Na predavanja su dolazili i graani sa svrenim fakultetima. Nikad nije otiao sa predavanja da me nije upitao kako sam i da li pazim na ishranu. Znao me pozvati i na ruak, a iz njegove biblioteke sam i knjige posuivao. Razgovori s njim za mene su bili uvijek nove spoznaje o ovjeku to je, kuda smjera i dokle je stigao. Uvijek sam dolazio sa pregrt pitanja, a on bi mi sa police dao knjigu i rekao: Sam spoznaj! Bio je veliki pedagog i praktini uitelj. S vjenom zahvalnou dugujem mu mnogo. Kasnije kad sam zavrio studij i zaposlio se u Arhivu radnikog pokreta u Zagrebu, naa o sam brojne dokumente o Rudiju Supeku dok je radioutehnici Centralnog komiteta KPH. Bio je povezan i sa ureivanjem asopisa Peat. Svidjelo mu se kad sam mu pokazao tu grau mimo protokola, to mi je kasnije koristilo kod rekonstrukcije organizacije lijevo orijenti ranih studenata, policijskih isljednika i sudbine nekih ubijenih ljeviara. Uvjerio sam se da je Rudi imao fotografsko pamenje. Dobro je pamtio imena, prezimena, dogaaje i cijele kontekste. Nikoga nisam sreo da tako zna izvorno opisati ljude i dogaaje. ivio je sa sudbinom pokreta. Postojale su tenzije izmeu njega i Bakaria kojeg je nazivao Rigidni zbog Bakarievog rigoroz doktorata. Kad je Rudi upao u nevolju zbog sumnje ponaanja u koncentracionom logoru, naao sam u arhivi da je robijao sa Ulbrihtom, kasnije dravnikom Istone Njemake . Napisao sam jedno opirno pismo Ulbrihtu da svjedoi i razjasni sve sumnje. Ubrzo sam dobio odgovor na memorandum papiru i sa dravnim peatom pa sam to odnio Bakariu s molbom da ga prestanu kinjiti. Poto sam dobro poznavao Bakaria jer je za vrijeme boravka u Glavnom tabu u Zbjegu kraj Slunja, zbog ishrane i osiguranja Glavni tab od nas zavisio, Bakari mi je eretski odgovorio: Da ti ne poznajem au i tebe, ozbiljno bih ti zamjerio "da vi profesori nita drugo ne radite nego samo trijebite ui!". "Da ih nismo trijebili kad je bilo uiju, i vas bi tifus sahranio", istim eretizmom sam odgovorio. Kad sam predao to svjedoanstvo Ulbrihta Rudiju Supeku, ispripovijedao priu, kratko ree: "S Rigidnim se moe samo pisanom kulturom uspjeno razgovarati". Dok je Rudi bio direktor Drutvenog instituta u Beogradu, zatekli smo se na jednoj izlobi slikara Konjovia. Tu su bili: Branko Horvat, Radomir Konstantinovi, Vojin Mili i ja. Poslije izlobe pridruio nam se i Konjovi pa smo zatim otili na Rudijevo predavanje na Kolarevu univerzitetu. Obradovan susretom nakon predavanja, pozove nas na veeru u kavanu London i ispria nam na koje sve probleme nailazi. Na to Konstatinovi ree da je proradio palanaki mentalitet i u metropoli. Istom logikom nadovee se Branko Horvat, da je zavist opaina naeg mentaliteta. Sociologija nije u to vrijeme dobro kotirala kao znanost nego kao buroaska doktrina koju treba preko palube baciti. Zatim se razgovoru pridruio i Vojin Mili s prijedlogom da njih dvojica (Rudi i Vojin) zaponu izradu metodologije sociolokih

istraivanja. Rudi Supek se ubrzo vratio u Zagreb i tada dolazi do preokreta u sociologiji na cijelom nekad zajednikom prost oru. Posebno nakon tzv. Bledskog savjetovanja sociologa. U emu je Rudijeva erudicija bila presudna. Socioloko drutvo pokazalo je da je ova nauna disciplina itekako potrebna dinamici naih strukturalnih promjena. Rudi Supek je znao da se nauka iri i propagira preko aso pisa. Pored profesure pokrenuo je asopis Sociologija. Nakon toga nas nekoliko pokrenuli smo sa Stipom uvarom kao urednikom asopis Sociologija sela. Oba su asopisa nosila Rudijev peat po njegovoj istraivakoj metodologiji. Rudi Supek je neto kasnije s filozofima pokrenuo poznati asopis Praksis kojim je filozofiranje premjeteno na nae prostore, naroito osnivanjem neto kasnije filozofijske Korulanske kole. Kako vidite Rudi Supek je zaduio nau kulturu na vie podruja. Naalost, bio je stigmatiziran do negacije za ivota, a nakon smrti potpuno zaboravljen! Avaj! Kako se u naoj sredini, vazda na poetku, stara dobroinstva olako bez stida i kajanja zaboravljaju? Kad je Rudi Supek pisao o mati, o ekolokim problemima, o profesiji sociologa, ja sam tada ve radio u Agrarnom institutu u Zagrebu i bio lan Ad hoc radne grupe pri FAO u Rimu za ruralna istraivanja. Svaki put kada sam iao na zasjedanje donosio sam mu pun kofer knjiga, dijaskopiranih tekstova o deforestaciji, desertifikaciji, materijale sa svjetskih simpozija, konferencija, materijale OECDE-a itd. On je dobro poznavao evropske intelektualce i institucije. Pratio je sve domene drutvenih znanosti u podruju istraivalakih projekata. Nastojao je da bude o svemu obavijeten. Uostalom, uestvovao je u mnogim istraivanjima u svijetu i istraivai su ga poznavali. Bio je znaajan kao prozor u svijet to se kod nas dogaa. Rudi Supek i Eugen Pusi sa Brankom Horvatom bili su najpoznatiji ueni pojedinci dru tvenih znanosti sa naih prostora. Kad se pojavila knjiga K. Steinera 7000 dana u Sibiru , Rudi Supek je predloio Gramijevu institutu da se ovo svjedoanstvo prevede na talijanski jezik. Meutim, autor nije pristao. Rudijevo istraivanje i pisanje o sociologijskim tematima od fundamentalnog je znaenja za nau sociologiju openito, a poseb no za njene primijenjene discipline. Kada je Rudi Supek napao uvenom antologijskom filipikom moga kolskog druga Danila Pejovia, rekao sam: Zato ad hominem? Na to je on lapidarno odgovorio: Za izdaju intelekta i kontrarevolucionarnih rezona, nema pardona. Ako nisi primijetio, ni vlastit om bratu ne pratam. Pokazalo se da je bio u pravu. Slino je bilo kad se dio redakcije iz Praksisa iz Beograda povukao iz redakcije i to je skoro dovelo u pitanje ovaj izuzetni intelektualni pothvat. Tu je Rudi Supek sa Milanom Kangrgom odigrao presudn u ulogu da asopis nastavi izlaziti. Rudi Supek je imao svoju konstantu i sa istomiljenicima naunom argumentacijom nametao je drugima. To se posebno ogleda u pe t poznatih svezaka ovjek i sistem. Njegova predavanja u Klubu nastavnika ostat e nezaboravna kao potreba stalnog uenja. A predavanja na narodnim sveuilitima irom zemlje ostat e antologijska logika prosvjeivanja naroda, pedagoga i andragoga kako to i zato to treba initi. Sve to je Rudi radio, radio je s voljom, znalaki i neumoljivom upornosti. Smatrao se osobno sretnim to zna i moe davati ono to je ovoj sredini tako potrebno, a danas nedostaje. Upoznao me s mnogim evropskim intelektualcima razliitih profila. Osigurao mi neke vodee intelektualce iz demografije i gero ntologije da odre ogledna predavanja o svjetskoj znanosti iz tih domena na katedrama gdje sam predavao. Uoi poetka posljednjeg rata kad a je Rudi Supek dobio najvee francusko odlikovanje "praksisovci" su upriliili gozbu. Pozvali su i mene, kao studijskog kolegu. J a sam u isto vrijeme dobio povelju zahvalnosti za suspenziju najveeg projekta alirske vlade preseljenje nomada na kolonatske prostore prognanih Francuza, gdje sam bio koordinator jednog multidisciplinarnog tima. Nakon poodmakle gozbe digne se prof. Kan grga spreman na vjene cinine ale: "Kaj nam moreju mislei na politiare mi imamo svog odlikovanog komandanta izvan NATO-a, aludirajui na stav De Golov, a imamo i novog lana nesvrstanih, aludirajui na to to je u Aliru bilo koordinaciono sredite nesvrstanih i moju dobivenu povelju." Na to se digne najvei filozof ovih prostora Gajo Petrovi, takoer zaboravljen, pa smireno ree: Dobro je imati takovu samosvijest da smo neto pa makar i u supijanom stanju. Bili su to ljudi goleme energije, znanja i hrabrosti po kojima nas je ueni svijet poznavao i cijenio. Rudi, kao povod na Kangrgin cinizam to smo u datom trenutku zakljui: Mi za sada, dragi moji kolege piemo i stvaramo za neka druga bolja vremena i zbog toga nema odustajanja. Doista je bio duboko u pravu. Vazda je funkcionalno mislio i stvarao. Devedesetih, kad sam mu donio 300 fotografija sruenih spomenika vodeih umjetnika koji su svojim djelima komemorirali rtvama faizma odjurio je u Pariz kao katapultiran da pokae meunarodnoj konfederaciji antifaista kako je ovdje zapoela kontra revolucija, napadom na antifaizam kao civilizacijsku tekovinu. Bio je u pravu, jer smo graanskim ratom doivjeli povijesni poraz, a ne traimo povijesni odgovor. Kao povjesniar opsluivao sam etrdeset umjetnika koji su obiljeili epohu a svi su im spomenici za ivota uniteni, nekanjeno. Zatim, programirano po naputcima, knjigocidom uniteno je oko etiri milijuna svezaka knjiga, takoer nekanjeno. Od toga oko etrdeset tisua kompleta enciklopedije Leksikografskog zavoda Hrvatske. Pitam se je li za sada uope mogua leksikografija, poslije unitavanja leksikogra fije Miroslava Krlee nekanjeno. KADA NI JEDAN LEKSIAR NIJE OSUDIO UNITAVANJE KNJINOG FONDA I LEKSIKE? A graanski rat sa nedovrenim izmirenjem slavi da je ist kao suza. Rudiju Supeku dugujem vjenu zahvalnost za ivotno druenje i za znanstvenoistraivalaku, za osobnu brigu za moje zdravlje. Ali i za to to je znalaki ukazivao na nunost sociologijskih istraivanja, to ih je drutveni trenutak nametao. U predveerje rata pa i u samom njegovom trajanju mnogo puta se pitao: to se to dogaa s naim sociolozima, pa mi nemamo ni mirovnih pokreta? Valjda nacionalizam nije i sociolozima sudbina? Naalost ni danas nemamo soci ologijskih istraivanja prirode rata, osim flagrantnih falsifikata. Siguran sam da je Rudi Supek iv to ne bi dozvolio! Kad je vidio koliko sam se angairao i u koje sam nevolje upadao kao humanitarac, a ve je imao slomljenu nogu, osigurao mi je da se zaposlim u Balkanolokom institutu u Parizu. Odbio sam rezolutno: Moram da svjedoim o povijesnom zloinu! Na to je on samo dodao: Ubie te ovi faisti kao pseto. I skoro bi tako. Upoznao sam sve balkanske i susjedne zatvore. Znajte u svim ima uiju, buha i stjenica, ali i torture koliko je nai plemenski mentaliteti mogu izmatati. Za mnoge knjige ne bih ni znao da se nisam s Rudijem druio, jer su mi bile izvan struke. Meutim, njegova djela su pisana sociofilozofski takovim stilom da e vie posluiti narednim generacijama intelektualnih pregalaca, vie nego to su sluila u njegovo doba. Jer, jedan je dio otplovio u nacionalovinizam, a drugi je blokiran i onemoguen da nastavi trendove njegovog sociologijskog istraivanja drutvenih fenomena. Uostalom, kao osniva i utemeljitelj sociologije, zaboravljen je nakon dvadeset godina od smrti, kao da nije ovdje ni ivio, iako je i tako svestrano znanstveno djelovao. Koja sramota! Ali su zato isplovili skorojevii "verceri vlastitog ivota", kako ih "njegov intimus" Milan Kangrga obiava nazivati. Na valovima rata isplivali su, nominalni intelektualci i kvazipolitiari, kojima nije stalo do opeg dobra. Izdali su sebe, znanost, interes i korist vlastitog naroda, podrali nacionalnu, a ne graansku dravu koja razara vlastito drutvo po svim avovima, bez stida i kajanja. Slavi kulturu smrti. Avaj! Sve je konzumirala nevjerodostojna politika. Van ije im je postalo imati titulu, vlast, mo i bogatstvo nego biti ovjek podreen interesima opeg dobra. Nemamo ni suverenu monetarnu vlast, ne moemo da se prehranjujemo iz vlastitih izvora. Jednu treinu zemlje pretvorili smo u mjeseevu povrinu graanskim ratom, a guguemo da smo odavno Evropa. Borimo se protiv irilice, a pola nam je povijesti napisano irilicom i bosanicom. Samoskrivljena nezrelost elita vlasti u korist nesree vlastitog naroda bacila je u socijalnu komu jednu treinu stanovnitva. Po takozvanoj degresivnoj skali mort aliteta najproduktivnije generacije koje su prevele seljako u industrijsko drutvo umiru tri i pol godine ranije zbog otetog minulog rada i tekuih primanja. Avaj! Nitko sociologijski ne istrauje to to po sudbinu sadanjih i buduih generacija znai. Da dalje ne lamentiram nad izdajom klerika. Iako je prof. dr Rudi Supek zaboravljen, za njega se moe rei imao se rata roditi!, jer je kao svjedok vremena ostavio ono to o njemu trajno svjedoi. Njegova djela govore i za naredne generacije. Nadam se da e se netko potruditi da napie za ovu prigodu bar selektivnu Rudijevu bibliografiju, da se izvorno vidi koji je akribijalni stvaralac bio Rudi Supek. Unaprijed mu zahvaljujem! Kao uitel ju i brino odanom prijatelju dugujem mu, vie puta ponovljenu vjenu zahvalnost!

6. Pravoslavni svetenik Dositej (Vasi) mitropolit zagrebaki (1932-1945).

Mitropolit Dositej (Vasi) roen je u Beogradu 5. decembra 1877. godine. Gimnaziju i bogosloviju zavrio je u svom rodnom gra du, a Kijevsku duhovnu akademiju, sa stepenom magistra bogoslovlja, 1904. godine. Nakon dvogodinjih studija bogoslovskih i filozofskih nauka na Berlinskom univerzitetu, studirao je u Lajpcigu istu i eksperimentalnu filozofiju. Zamonaio se jo kao uenik bogoslovije i rukopoloen je u in jeroakona. Za suplenta Bogoslovije Svet oga Save u Beogradu postavljen je 1907. godine, a dvije godine kasnije nastavio je studije na Sorboni i Vioj koli socijalnih nauka. Krajem 1910. godine preao je u enevu gdje je boravio kao student do objave Balkanskog rata. Sveti arhijerejski sabor Kraljevine Srbije izabrao ga je za episkoga nikog u maju 1913. godine, a 25. istoga mjeseca posveen je za episkopa. Jedva je episkop Dositej sastavio u Niu dvije godine, izbio je Prvi svjetski rat. Svi su oekivali da e se episkop povui iz svoje rezidencije. Meutim, episkop Dositej je doekao neprijateljsku vojsku, a ona ga poslala u internaciju. Odmah zatim poubijano je na zvjerski nain kamom oko 150 svetenika. Sa internacije se episkop Dositej vratio u svoju eparhiju 1918. godine. U vrijeme vaspostavljanja redovnog stanja u Srpskoj pravoslavnoj patrijariji poslije Prvog svjetskog rata episkop Dositej zauzima poloaj potpredsjednika Sredinjeg arhijerejsk og sabora i u tom svojstvu uestvuje u pregovorima sa Carigradskom patrijarijom u cilju uzimanja na znanje o vaspostavljenju Srpske patrijarije u kojoj je dui niz godina bila pauza u poglavarstvu. U vrijeme vraanja eha i Slovaka u pravoslavlje iz rimokatolicizma, a u Prikarpatskoj Rusiji iz unije, episkop Dositej je tri godine proveo u ehoslovakoj kao izvrstan misionar, a potom je odravao stalnu vezu sa mladom Pravoslavnom crkvom u ovoj zemlji. Donoenjem novog Ustava Srpske pravoslavne crkve 1931. godine od dijelova oduzetih od Gornjokarlovake i Pakrake eparhije stvorena je Zagrebaka eparhija. Na molbu lanova Svetog arhijerejskog sabora, episkop -muenik Dositej se primio izbora prvog mitropolita zagrebakog. Njegov rad kao pravoslavnog jerarha u Zagrebu bio je raznovrstan. Bavei se cijelog ivota karitativnim radom, mitropolit Dositej je u Zagebu, pored ostalog, osnovao enski manastir Svete Petke i radio na osposobljavanju pravoslavnih monahinja za rad u bolnicama. Administrirao je eparhijama Gornjokarlovakom i banjalukom i vie godina pomagao prestarjelom episkopu pakrakom Mironu (1941.) u vrenju episkopske slube. Za vrijeme bolesti partrijarha srpskog Varnave kao najstariji lan Sinoda upravljao je poslovima Srpske pravoslavne crkve, i poslije patrijarhove smrti, do izbora patrijarha Gavrila 1938. godine administrirao je Arhiepiskopijom beogradskokarlovakom. Odmah poslije izbijanja Drugog svjetskog rata mitropolit Dositej je zatvoren u Zagrebu. U zatvoru je maltretiran i toliko pre tuen a u tome su uestvovale i rimokatolike monahinje da je u besvjesnom stanju donijet u manastir Vavedenje u Beograd, gdje je briljivo njegovan sa strane sestrinstva ovoga manastira. Ne dolazei vie k svijesti, umro je 13. januara 1945. godine u manastiru Vav edenje u Beogradu, a sahranjen je u manastirskoj porti.

6.1. Iskazi svjedoka

Mitropolit zagrebaki Dositej uvee 7. maja 1941. godine doveden je u zatvor zagrebake policije u Petrinjskoj ulici zajedno sa akonom Lazarom ivadinoviem i posluiteljem Radomirom Stankoviem. Tu istu no pretresena je zgrada zagrebake mitropolije i potpuno opljakana. Na slikanje i uzimanje otisaka prstiju u zatvoru, mitropolita su vodili zajedno sa najgorim oloem i kriminalcima. Jedan oevidac kae: "Strano je bilo gledati starog, bolesnog, nemonog i potpuno isprebijanog mitropolita Dositeja, koji je, iako isprebijan, uspravno stajao u policijskom hodniku meu kriminalcima". Po prianju straara, meu onima koji su se naroito isticali u zlostavljanju mitro polita bila je studentkinja Stilinovieva iz Gospia. Ona ga je tukla revolverom po glavi i rukama, upala mu bradu i kosu i pljuvala u lice. Strano su izgledale od udaraca nateene ruke sijedoga starca. Belgijski konzul G. Arnold Robert, koji je promatarao mitropolita kroz rupu na vratima elije, rekao je: "Nu, bogami ovo je divljatvo to ovi ljudi rade". Zatim su mitropolita premjestili u eliju br. 8. Mladi koji ga je doveo priao je da je u preanjoj eliji mitropolit bio prosto premlaen od jedne javne enske kojoj su bili obeali da e je pustiti na slobodu ako pendrecima istue mitropolita. Ona je to rado prihvatila i toliko ga je tukla da je padao u nesvijest. Kad su ga doveli u eliju broj 8 on jo nije bio pri svijesti i "povraao je vrlo esto u". Oevici su priali da je mitropolit Dositej rekao onima koji su ga bili muili: "Deco, zato to radite?". I sami straari su se nad svim tim zgraali. Poto je zbog batina i muenja izgledao vrlo ravo, a kako ustake vlasti nisu eljele da im umre u zatvoru, to su odluili da ga poalju u Beograd. Iz elije su ga izveli neki mladii uhapeni zbog komunizma, poto ga ustae nisu htjele voditi. Dok je stigao do zagrebake eljeznike stanice, mitropolit je dva puta u hodniku zatvora i jedanput na samoj stanici pao u nesvijest. Poslije ispraaja mitropolita iz Zagreba, tadanji ef ustake policije u Zagrebu Boidar Cerovski, 24. maja 1941. godine hva lio se u jednom drutvu kako je u zagrebakom policijskom zatvoru bio mitropolit Dositej "koga su strano tukli i upali mu bradu". Po prianju Cerovskog "mitropolit je bio tako strano izmrcvaren da je jedva iv utrpan u voz za Beograd". U daljem razgovoru Cerovski je kazao "da je glavno da je mitropolit Dositej otiao iv do eljeznike stanice, a to e dalje biti sa njime nije vano". Tu svoju priu zavrio je podrugljivo rijeima: "Sada se mitropolit sigurno nalazi na nebu, igra se sa anelima i gleda u nas". Mitropolit Dositej je 8. maja uvee utrpan u voz i poslat za Srbiju. Kad je sutradan stigao u Beograd, odmah je prenijet u sanatorijum ivkovi u Ulici kraljice Natalije br. 84. Uslijed zlostavljanja bio je ne samo fiziki oronuo ve i duevno potiten. Detalj no su ga pregledali lijenici, i to internist dr Radmilo Jovanovi, sanitetski pukovnik, neurolog dr Vladimir Vuji, profesor Univerziteta, kirurg urolog dr Ivo Jovanovi, ef odjeljenja Opte dravne bolnice i kirurg dr Vojislav orevi, operator za optu i modanu kirurgiju i ustano vljeno je da se "Visokopreosveteni mitropolit nalazi u stanju tekoga stupnja (obamrlosti) i psihike dezorijentacije, govori teko, nevezano, nerazgovjetno i ne reagira ni na kakav fiziki dodir, kao vreo predmet, ubod, pritisak. Lice mu je modro, naduveno, pokriveno prostranim krvn im sufuzijama. Iz brade i sa glave je upana kosa i mjesta podlivena krvlju. Grudni ko, lea, ramena i ruke pokriveni modricama, skimozama i otocima, zglobovi dolaktica i aka naduvenih, modri, diformni. Butine iarane modricama, koljena oteena i pokretna artikulacija nemogui. Naroito pada u oi jezik koji je ispao iz usta, modar i krvav, zadebljao od rana, visi kroz razbijene i izranjavane desni. Ranjenik f ebrilan, pokazuje znake akutne srane slabosti bronhitine pojave. Ispitivanje refleksa nemogue, i to patelarnih zbog otoka, a zjeninih zbog krvlju podlivenih beonjaa i oteenih arkada, koje zatvara potpuno one duplje. Donji dio abdomena naduven uslijed retencije mokrae. Sve naved ene spoljanje povrede kao i unutranje povrede teke su traumatine prirode nanijete udarcima tupog orua ili upanjem, kao to je sluaj sa jezikom i kosom". Mitropolit Dositej ostao je u sanatoriju osamdeset dana na lijeenju, ali se njegovo zdravlje sporo popravl jalo. I kad je izaao iz sanatorija "ostale su jo uvijek trajne posljedice povreenog organizma". Zbog teke duevne bolesti, koja je postala neizljeiva, mitropolit Dositej nije bio vie sposoban ni da upravlja samim sobom, a kamoli svojom imovinom i da obavlja ma kakve dunosti . Zbog toga je 1942. godine Sv. arh. sinod morao da ga stavi pod starateljstvo. Poslije tog mitropolit Dositej je ivio jo dvije i po godine kao teak duevni i fiziki bolesnik, dok nije 13. januara 1945. godine umro u Beogradu. DOSITEJU VENAC POHVALE Muitelji tvoji, rukama svojim venac pobednitva spletoe, kojim Gospod milosrdni glavu tvoju

ukrasi. On koji Ljubav, za ljubav i rtvu tvoju te nagradi, Carstvo nebesko darujui ti, gde se naslauje gledajui lice Gospoda pred kim vojske nebeske drhte, gde svi s Hristom veno ive, prieujui se Njime. Moli za nas Dositeje blaeni, da dostojni ivota venog budemo, da se s tobom Hristu Bogu radujemo. Spjevao Igor Davidovi iz Nia, student druge godine teologije, pomaui da se uredi ivot Svetenoispovednika Dositeja, 12. maja 2008. godine

6.2. Molitveni apat pred ivotom Svetenoispovednika Dositeja Zagrebakog Vavedenjskog

Rode srpski, rode hrabri i mnogostradalni, zna li da svi sveti tvoji neprestano, tiho i usrdno prinose tople, zastupnike mo litve pred prestolom Hrista Spasitelja, za tvoje pokajanje, spasenje i vaskrsenje. Zna li kakvom ljubavlju, brigom i odanou gore njihova srca, dok ti spava i zanosi se sobom i tuinom? Zato tako lako odbacuje i zaboravlja tvoje najvernije, najbolje sinove i keri. Ne daj da tue zaseni i porazi tvoje. Pogledaj roeni, koliko vekova, dua prohujae nad tvojom osveenom zemljom i u venost se uznesoe zbog svetih vrlina i bogoljublja i bratoljublja. O, kakvi biseri sijaju tvome imenu, raduj se rode moj pravoslavni! Raduj se Beograde, prestoni grade, pohvalo Svetoga despota Stefana, evo zasija i kivot Svetoga ispovednika Dositeja u tebi! Grade moj, vladika sveti je edo tvoje, roeno i opojano u tebi. Srbijo, vidi li da su bolovi i stradanje svih srpskih muenika i novomuenika i Svetog vladike Dositeja, zapravo krila da kao golub Hristu Bogu u naruje poleti? Njihove svete rane due i tela, splele su vence oko tvoga bia i imena! Uzveliaj ih, spomen velikim uini i ne zaboravi svoje najodanije sinove i keri. Svojim svetim apatom i suznim molitvama, oni razbijaju tamu to ti drugi oblae kao potvrdu za predaju i prodaju. Oni te vide bolje no to sebe ti vidi, i vole vie nego to ti ume da voli sebe. Rode moj udesni, njihove su suze i uzdasi rosa i sunce tvojoj zori i jorgovani tvom proleu. Vladiko sveti, preblaeni, mnogonamueni Dositeje, Bogom proslavljeni, slavom ovenani, veliki sine svoje Srpske crkve i svog a roda vitekoga, prineo si sebe kao blagoprijatnu rtvu za veru. Pastiru dobri! Ljubav je tvoja prema Bogu i rodu zapeaena, tvojim stradanjima, bolom i ispovednitvom! Neka se tvojim molitvama svetim razveju i razbee neprijatelji nai i tvoji! Neka u grudim a svakog Srbina i Srpkinje zasija bogoljublje, neprocenjivi biser dar Hrista Boga. Da nam se u vene, um i dane nae vrate najsvetije vrline i darovi kojima ste vi sveti blistali i disali, a mi ih se vremenom odrekosmo i izgubismo meu narodima. Ne ostavljaj nas vladiko sveti, prinosimo svoje molbe i uzdahe sa Presvetom Majkom, sa svetim Srbima i svima svetima, da se spasemo, da ne ieznemo, na putu Boijem da ostanemo, vjeru odrimo i nepostiena lica pred Sina Boijeg stanemo. Primi, Arhijereju Boiji, nae iskrene molitve i poklone pred svetim kivotom tvojim i obasjaj nae due da stignemo tamo gdje su svi sveti roda naega. Znaj rode srpski, rode viteki, i kad uz tue uspavanke spava, svi sveti tvoji, neprestano, tiho i usrdno prinose zastupnike, tople molitve pred prestolom Hrista Spasitelja, za tvoje pokajanje, spasenje i vaskrsenje. Pripremajui odedu za moti Svetenoispovednika Dositeja, ovu molitvu aputala monahinja Teodora, sestra manastira Vavedenja.

7. Partizanska bolniarka Milica Livada Mraovi (1923-2012)

U naoj revoluciji su obini ljudi zbog neobinog duha revolucije inili nesvakidanja i neobina djela. Meu takove zasigurno spada i Livada Mraovi Milica, partizanska instrumentarka u brojnim partizanskim bolnicama i prihvatilitima na ratitu. Nje se sigurno sjeaju stotine, moda i hiljade partizanskih boraca koji su vidali rane u Zbjegu, Drenici, Bijelim Potocima, ivuljama, Vrelu Mrenice, Perni, Glini, Kestenovoj i Petrovoj gori. Za mnoge, koji su bolovali od tifusa, bili teko ranjeni, doivjeli amputacije ekstremiteta, vraali se u bolnicu kao ranjenici vie puta, ona ostaje zasigurno nezaboravna medicinska sestra. Kroz njene vidarske ruke u toku nae revolucije zasigurno je proao najvei broj ranjenika koji je mogao proi kroz jedne ruke, ona je skrojila, smotala, peglom sterilizirala ili kasnije autoklavom i imobilizaciono iskoristila najveu koliinu zavoja koja bi s e vjerojatno mogla mjeriti sa duinom ekvatora. Njezin ratni beneficirani sta mogao bi se mjeriti trostrukim, zbog bdijenja, priprema, doeka i ispraaja ranjenika, operativnih zahvata, dugih skoro neprestanih deuranja. Ona se tokom etiri godine rata nagledala obilja raznoliki h fraktura, ruptura, prostrijela, perforacija, trepanacija lubanja, amputacija ekstremiteta, incizija, gangrena, tetanusa, tifoidnih epideminih zaraza, komatoznih stanja. Milica Mraovi, roena Livada, potjee iz siromane eljezniarske porodice. Roena je 20.XI.1923. godine u selu Gornje Primilje, opina Slunj, od oca Miloa i majke Anelije. Kao najstarije ensko dijete od sedmoro u porodici, od rane mladosti je osjetila svu bijedu to je ivot donosi mnogoljudnoj, siromanoj radnikoj porodici. Jo od djetinjstva uestvuje u podizanju mlae brae i sestara. U osnovnu kolu pola je u rodnom kraju i tu zavrila samo jedan razred, a ostala tri zavrila je u Zagrebu u Bogovievoj ulici. Naime, otac joj je zbog slubenih potreba kao eljezniar bio premjeten iz Srpskih Moravica u Zagreb i nastanjen u prigradskoj periferiji u Resnikoj Trnavi, Dubrava. Poetkom 1940. godine naglo umire otac, kao jedini zaposleni u devetolanoj porodici. Dakle, na raniju bijedu i siromatvo na kalemila se nepremostiva bijeda ranog nadnienja. ivot ju je odveo kao sluavku u Krievce. To je bio rad za goli ivot. U predveerje njenog punoljetstva izbio je rat. Naa zemlja je bila okupirana i zavladao je znani strah, neizvjesnost i ubrzo je zapoeo teror, progoni, vjeanja, potjere, strijeljanja. Dakle, beznae za mnoge pojedince i cijele drutvene grupe tog suludog doba iz razvoja nae civilizacije 20. stoljea.

Voena prirodnim tenjama sjetne djevojke, 1941. godine odlazi u rodni kraj u posjetu tetkama, baki, ujacima i strievima, bratiima i sestrinama. Meutim, tamo nailazi na barbarske progone, masovna hapenja, odvoenja, ubojstva mnogih roaka. Suoena s tim brutalnim injenicama, s jedne strane i organiziranim nastojanjem relativno snane partijske organizacije, koja u tom kraju nastoji da osmisli otpor bestijalnim nasiljima i genocidalnim progonima, s druge strane, ona se svom snagom priklanja pokretu. Ona je spremna od poet ka, ne samo na suradnju, solidarnost, nego na pravo martirstvo. To je bio osnov da odmah 1941. biva primljena u SKOJ. Kao radniko dijete, ugodne vanjtine, pravilnih crta lica, gracilnog i krhkog tijela, pokazuje neobinu prilagodljivost. Svi je prihvaaju i najee zovu naa Milica. To to je zadesilo taj narod (esta bjeanja, sumnje i strahovanja, nova nasilja na bijedne ekonomske osnove putem pljake), stvara u njoj revolucionarni revolt. Kao skojevka bila je spremna svim biem za najtee napore koji su slijedili. Svi smo u njoj gledali, p osebno Kotarski komitet KP Slunj, buduu terensku politiku radnicu. Zbog toga je u prvoj polovini 1942. godine bila upuena u Skrad na skojevski kurs. Meutim, vrativi se s kursa ona ne prihvaa terenski rad i rad s masama, jer ocjenjuje da je premlada za takav poziv, bojal jiva i stidljiva. Osim toga, ona nema tu svog doma, nego je goa kod roaka, koji su takoer izgubili domove, jer je sve bilo popaljeno. Dakle, uvjerena da na tom polju ne moe dati sve od sebe, jednostavno odluuje, dakle protiv volje organizacije, da ide u bolnicu. To je bio neki unutarnji zov, koji se kasnije doista potvrdio, kao s njene strane ono pravo. Ranjenika je bilo svakim danom sve vie, a prostora i smjetaja malo, uslovi nepovoljni, materijalna osnova oskudna. Sve se t o moglo kompenzirati samo nadljudskom voljom, ljubavlju, iznad svega predanim radom i ljudskom s nalaljivou. Iako krhka, Milica je imala neoekivanu snagu volje, sposobnost organizacije i neoekivanu izdrljivost. Samouka i uz oskudni sanitetski kurs, primjeren tadanjoj ratnoj traumatologiji, zainje predan rad. Zamislite sloenu ratnu traumatologiju s jedne strane, i prizemne, jednodjelne seoske kuerke, sjenike, taglje i razne nadstrenice kao nae bolnice i klinike centre. Takav je bio Zbjeg gdje je Milica zapoela svoju sanitetsku karijeru instrumentarke. U to doba nije bilo lijenika, tehniara, medicinskih sredstava ni prirunih apoteka. Mnoga dananja domainstva raspolau sa veim sanitetskim priborom nego tadanja bolnica. Ve je tada poela da upotrebljava Braunove ine, longete za udlage, kro ji zavoje, mota ih i sterilizira. U to doba analgetici, narkotici, dezinfekciona sredstva, pekli su se samo u rakijskim kotlovima, a sterilizatori su bili poznata partizanska burad. Naa ratna medicina gusanoj pegli na ar imala bi razloga da digne spomenik, zbog njezinog svesrdn og steriliziranja imobilizacionih zavoja. A zavoji su bili tkani aravi od lana i konoplje. U tim okolnostima Milica je postala medicinska sestra instrumentarka i istovremeno nabavlja bolnice, ekonom, higijeniarka, tehniarka, nosa ranjenika, deurna, snabdjeva vodom , palilac lampe i pomonik pri sloenim operacijama, za koje se toliko osposobila, kao da je znala zakone balistike, ili bila ueni ana tom, pa je intuicijom sugerirala kuda treba biti usmjeren operativni zahvat da bi se izvadili projektili, geleri, razdroblje ne kosti. Dakle, jednom rijeju, doista je bila u partizanskoj bolnici u njenim prvim poecima djevojka za sve. Svugdje je stizala, uglavnom vedra, ali nadlju dskim naporima. Ona ui i odmah primjenjuje. Dakle, radi doslovno sve poslove iz proste i jednostavne ljudske ljubavi prema ovjeku u nevolji. To joj jaa snagu i udvostruuje napore. Ubrzo od improvizacije stvara metodinost i rutinu. Tako se raa nova bolnica i novi medicinski kadar, iji etos stvara istinski nove odnose pacijent osoblje. Taj odnos danas je praktino nemogue opisati, on se mogao doivjeti samo u partizanskoj bolnici, jer ona traumatologija i ona bijedna osnova, dakle gotovo nemogui uslovi, s jedne strane, i oni uspjesi, s druge st rane, demantiraju nau sadanju kuknjavu zbog neimanja sredstava. Organizirati bolniki ivot na pukomet od jakog neprijateljskog garnizona, koncentrirati se na sloene operativne zahvate, kao da je istinska bolnika tiina, mogli su samo medicinski kadrovi poput Milice. Treba znati da se u to doba nije oskudijevalo samo u sanitetskim sredstvima, nego u prostoru, hrani, vodi, posteljini, nerijetko i istom zraku u sluaju kad s e moralo u zemunice stjenjavati ranjenike i osoblje tjenje nego to su sardine nabijene u konzervi. Dakle, neimarski duh i nadlju dski napori nadvladali su sve nepovoljne uslove u kojima je radilo medicinsko osoblje u partizanskim bolnicama. Milica je zapoela rad, na sreu, u Zbjegu s legendarnim partizanskim lijenikom dr Franzom Kleinhappellom. Kasnije je nastav ila rad s takoer legendarnim dr Kajfeom u ivuljama. Radila je kao instrumentarka u brojnim bolnikim prihvatnim punktovima neposredno gdje su se odvijale najvee bitke, npr. u Veri, prilikom nae opsade vanog stratekog vorita Ogulina. Bila je usred ratnih okraja . Radila je u bolnici na Bijelim Potocima koju mnogi zbog dobre organizacije smatraju partizanskom klinikom, naravno, prema Zbjegu. To je bio klini ki centar, dobrim dijelom zahvaljujui neimarskom duhu medicinskog osoblja poput Milice. Zatim, radila je u Partizanskoj Drenici. Konano, radila je sa brojnim lijenicima partizanskog podneblja Gorskog kotara, Like, Korduna i Banije, kao i jednog dijela Bosanske krajine. Tako npr. sa stomatologom dr Vajsom, dr Gvidom, dr Novoselom, dr picerom, dr Pravdicom i dr Vajs Milanom, ali najvie sa uvenim partizanskim lijenikom Franzom Kleinhappellom. Poznaju je sva bolnika sredita teih ranjenika, rekonvalescenata i tifusara u Zbjegu, Veri, Drenici, Bijelim Potocima, ivuljama, Kestenovoj i Petrovoj gori, Perni itd. Milica je najdue radila u Petrovoj gori. Kad je zavladala epidemija tifusa, u vrijeme IV neprijateljske ofanzive, poslana je da se bori sa tom najveom zdravstvenom poasti u naoj revoluciji. I tu je pokazala zavidne uspjehe. Meutim, uskoro i sama obolij eva od tifusa i umalo ne umire. Svi su govorili: Spasimo Milicu radi ranjenika, jer u ono doba vie se na druge mislilo nego na sebe. Da ne priskoi njezina roena tetka, koja posljednje oskudne predmete priloi i sve vrijeme probdi kod nje, Milica bi zasigurno umrla. Nju spasi, zarazi se sama tifusom i ubrzo umire. Milica u febrilnom stanju, bunovna, uvijek je govorila: Spaavajte ranjenike, jer je u visokoj temperaturi proganjana urbama, evakuacijama i bjeanjem. Bio sam njezin pacijent. U prihvatnoj bolnici na vatrenom poloaju, u Veri kraj Plakog, zatim u Petrovoj gori i znam mnoge pacijente koji su je poznavali i esto govorili da im je ivot zaduila. Razgovarao sam kasnije sa mnogim partizanskim lijenicima kao poratni pacijent i svi se slau da je Milica po roenju medicinska sestra i nadarena instrumentarka. U mnogim sredinama smatraju, da ne bi bilo onog uspjeha koj i je postizan, bez Milice. Evo to kae za Milicu 89-godinji general, dr Franz Kleinhappell: Na nju se nikad ni u emu nije ekalo. Uvijek je sve bilo spremno, operaciona sala, sterilizirani instrumenti, peglom sterilizirani zavoji, upaljena petrolejka ili kasnije osvjet ljenje elektrino, spremna nosila, sve pripremljeno i za eventualnu evakuaciju, spremljeno ono to e se ponijeti i ono to e se zakopati i sakriti. Spremala je i pripremala i zemunice. Ona je doista na sve mislila. To to je ona uspijevala i to je danononim radom stizala, danas je nez amislivo, jer za to je potreban cijeli tim. Ona je bila u sreditu borbe protiv infekcija, gangrena, tetanusa. Ona je bolnici znaila ivot. Zamislite, kad nam je neto izuzetno ponestajalo, neki specijalni instrument, kateter ili lijek, prica i slino, Milica je preko veza odlazila u o kupatorske garnizone i to donosila. Svi koji je poznajemo, uvjereni smo da je sve rane boraca odbolovala, propatila, a sve zacijeljene istinski srcem otpjevala. Naime, lijepo je pjevala i u bolnici organizirala diletantski ivot. Nezaboravna je njena uloga u jednoinki Neupuene starice i revolucionar ni pionir-skojevac. U poratno vrijeme, nakon udaje, rodila je dvoje djece i do ezdesetih godina radila je kao medicinska sestra u Vojnoj bolnici u Zagrebu, sa mnogim partizanskim i drugim poznatim lijenicima na ope zadovoljstvo bolnice. Mnogi se je sjeaju kao uzorne medicinske sestre i izvanrednog ovjeka. Interesantno je zapaziti kako se u njenom sluaju nije vodilo ra una o tome, da tako kaem u suvremenom argonu o nagraivanju prema radu. Ne znam ijom grekom 'Partizansku spomenicu 1941.' nije dobila, oficirskog ina nema, iako je istinski invalid revolucije, invalidnine nema a niti nekih drugih priznanja osim fotografije u Spomen-bolnici Petrova gora da je radila u tom timu. Iako se pribliava zalazu ivota, uvjerena je, da je radila sve ono to bi svaki astan i dostojanstven ovjek morao da radi u okolnostima revolucije. Naime, ranjenici su za nju 'poseban soj ljudi' iji ivot ovisi doista o sudbini odnosa prema njima. Zbog toga je ona vodila svoju 'bitku za ranjenike'. Kad je i sama postala pacijentica boluje od Parkinsonove bolesti, zapoee ratne nevolje 19911995. godine. Najprije joj umrije suprug. Sin bi prisiljen da pobjegne iz Zagreba s porodicom. Ubrzo joj umre mlaa sestra, takoer medicinska sestra. Kako joj je suprug b io oficir JA, po toj osnovi dobio stan, zapoe drama da joj ga oduzmu. Kad to ne uspjee, nametnue 'na viak prostora'. Reducirane mirovine, dokinuta steena prava veterana dovedoe je na egzistencijalni minimum, naroito one koji troe skupe lijekove. Meutim, njen asketski realizam, skromnost i razboritost nadahnjuje: Sve je to ivot! I njih eka starost, nepredvidiva budunost, neizvjesna konanost obiavala je govoriti.

Beae elite vlasti cijelim generacijama beutno pomjera bioloki sat, to se ogleda u oduzimanju minulog rada, tekuih primanja, pa te generacije tri i pol godine umiru ranije (raunato po tzv. degresivnoj skali mortaliteta). U literaturu e ui osveta nacije antifaistima kao jedinstven primjer ne samo brisanjem memorije antifaizma nego nasrtaja i na antifaiste. Jedan njen pacijent, ueni bonjak, obiava rei: Milice, sestro, prati te fatum! Svaki pokret nose obini, rekli bismo 'mali ljudi'. Oni su po snazi volje i pregalatva udarna snaga odranja i razvoja tog pokreta. U sluaju Milice medicinske sestre imamo samariansku rtvu za ranjenike. Ona ivi i radi po devizi 'sve od ovjeka, sve za ovjeka'! Toliko se sa ranjenicima identificira da s njima bol boluje, strahove strahuje i sve ini da do njihova ozdravljenja doe. Istinski je bila spremna na svaku rtvu za ranjenike. Istiem dva primjera: godine 1944. nude joj da ide u Moskvu na studij medicine, ona lakonski odbija: Pa kome u ostaviti tolike svoje ranjenike?, a bilo nas je mnogo vie nego improviziranih leaja u natkrivenim sklonitima, barakama i po kojem atoru. Neki su leali i pod strehama brvnara. Ubrzo, nakon ponude slobode i uenja, pristaje na rizinu rtvu i odlazi u okupirani Plaki da donese drenane cijevi i transfuzijske sisteme, toliko potrebne legendarnoj bolnici Petrova gora. Zahvaljujui toj ivotnoj rtvi martirke instrumentarke jedan sam od nekoliko stotina tekih ranjenika uspio preivjeti. Dakle, to su ti 'mali ljudi' koji za svoj predani rad ne trae posebne nagrade i priznanja, nego su zadovoljni i ponosni na sve ono to ine za ope dobro i ispunjavaju svoj dug prema drugom u nevolji. Njih ne brine nezahvalnost drutva, jer njih cijelog ivota nosi cr edo vlastitog etosa samosvijesti 'da se ponovo rodim, isto bih inio!'. Eto, takva je bila 'izuzetna linost moga zaviaja: partizankamartirkainstrumentarka' Livada Mraovi Milica. U ime njenih mrtvih i ivih pacijenata dugujemo joj vjenu zahvalnost. Ono to ne bih smio zaboraviti. Pred njenu smrt zapodjenem razgovor s povjesniar om Danijelom Ivinom kako je devastiran memorijalni centar Petrova gora, a on e odjednom: Zna li ti da se slika tog objekta nalazi u povijesnom Londonskom muzeju?. Pretpostavljam o kojoj se slici radi, jer pod kraj 2012. godine dolazila je jedna grupa kolonistike skupine, uglavnom potomci kolonista iz onoplje i Kljajieva i u smeu je moja netjakinja nala pored bolnice sliku Miliinu i zamolila domaina da je ponese, a kako vidite nai talibani nita od antifaistike memorije nisu potedjeli da ostane. Sasvim na kraju ove tune prie. Rat ima dugorone posljedice za generacije, za drutvene institucije, a posebno za sudbinu p ojedinca dok traje. Milici umire kerka i bi prisiljena da iz Zagreba preseli u Beograd, da se pridrui porodici sina. Sin to svojski prihvati. Meutim, kako zet sinove keri, kao vlasnice dijela kue, nehuman i neodgovoran, prisili eninog vlastitog oca sa bakom da napuste stan. Oni iz najme drugi. Uz asistenciju jedne medicinske sestre, Milica zapoe normalan ivot, klasian za sve nevolje oboljelih od parkinsa. Hotei obii grob umrle keri na Mirogoju, u Zagrebu padne pred taksijem i prelomi kuk. Bi izvren regularni zahvat, i sve krene dobro. Meutim, starost, o slabljeni imunitet i ve poodmakla dob, napravi neoekivani obrat. Jednostavno, srce nije moglo izdrati. Dakle, nenadano umre. Pred samu smrt posjetim je i u ali priupitam: Kako si samarianko kada si i sama pacijentica? Lapidarno odgovori kao obino: Dobrano smo poivjeli kroz to smo proli! Zakljuim: Kakova skruena samosvijest o svojoj ulozi u ivotu. Kad sam to saopio jednom dobrom i uenom Bonjaku koji je bio njen pacijent u Petrovoj gori, da je preminula, jednostavno ree: E moj drue Svetane! To ti je fatum, kaem ti ja. Dakle, ni starost, ni bolest, ni stav zeta nisu nikakav presudni inilac koliko je to, fatum kako ree ovaj dobri i privreni zahvalni njen pacijent. Uvi jek sam se divio lakoi naih Bonjaka, Bosne poharane, s kakvom trpeljivou i tolerantnou definiraju i najtee nevolje. Milice, za nas koji smo te poznavali ti si jedinstvena i dugujemo ti vjenu zahvalnost na ovom i onom svijetu. Poivaj mirno legend arna instrumentarko iz legendarne partizanske bolnice Petrova gora!

1. Sudbina crnogorskih ruralnih naselja nastalih za historijski trenutak

1.1. Uvodne napomene Istinski se radujem to prvi puta prisustvujem raspravi o ruralnim naseljima, da tako kaem, i u reiji Akademije. Konano, n eka se i to dogodilo na prostoru nekadanje zajednike drave.[1]Vjerojatno je to po onoj kineskoj poslovici da cvijet kada vene, sjeti se da je iz korijena nikao. Prije vie od 25 godina proitao sam u jednom tekstu fusnotu da je najvea ruralna distanca postignuta kod lanova Kraljevske akademije u Velikoj Britaniji. I to u 15 generacija gdje je smjena generacija mjerena po 30 godina. To me ponuka lo da pogledam sto biografija akademika JAZU gdje sam utvrdio da su u 98% sluajeva bili seljaki ili teaki sinovi. Od tada se stalno udim, a neki tvrde da uenjem poinje filozofija, kako da taj svijet ne pokazuje interes za sudbinu svojih prea i svoga ishodita. Iako je sudbinu ovih prostora, ne tako davno, odreivalo selo, a ne grad, mi jo u vijek nemamo ni u jednoj zajednici, nekad zajednikog prostora, napisanu historiju poljoprivrede. Ima neto za neke grane u Sloveniji. Nemamo ni historije putne mree u selima, ni historiju historijske kue, a o historiji naselja da ne govorim. Usputno vas podsjeam da jo uvijek nismo preli na metriki sistem i da za zemljite imamo blizu 20 naziva mjernih odreenja za povrinu zemlje (dan oranja, jutro, ral, vrganj, motika, dunum, itd.). Prije vie od 40 godina nas nekolicina matala je da emo te fundamentalne propuste nadoknaditi zapoetim temeljitim studiranjem. ak smo izdali prirunik metodoloke naravi Tipologija ruralnih sredina. Matali smo da emo po uzoru na Francuze izraditi i ruralni atlas. Na alost, sve je propalo ideja, institucija, drava, mnoga naselja, naalost, u poaru, i veliki broj seljaka i njihovih potomaka, nevinih i bez kenotafa. Kako je meni kao ruralnom sociologu svako selo zaviaj, a moj je zaviaj uniten i otet ratom spaljene zemlje, svako nestaj anje sela s bolom doivljavam. Imao sam tu nesreu da jednim pogledom iz helikoptera gledam kako gori stotinu naselja zavidne ljep ote, arhitektonske vrijednosti i rijetke durabilnosti. Doivio sam cinizam lepa sela lepo gore. U predveerje najveeg zloina na naim prostorima jedna treina seoskih naselja, ak neto vie blizu 10.000, bila su u radikalnom trendu depopulacije. Mnoga su bila ve tada samo toponimi da je tu nekad bio ivot sa svom svojom punoom. Sinkrezija sela, s toke, ljudi, njiva doimala me se kao dio nae historije. O tome sam nekad pisao sa sjetom. Bijah proglaen lamentatorom, a isticao sam d a ne jadikujem nad selom, nego nad nama i nemarom, ne slutei to eka nekoliko tisua naselja. Zaista sam rano spoznao da nam int elektualni cvijet ili ne zna ili zaboravlja da je nikao iz korijena.

[1] Ovaj je tekst objavljen u Zborniku radova Selo u Crnoj Gori, knjiga 66, izdanje Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, Podgorica, 2004., i kao poseban otisak.

1.2. Naselja u Crnoj Gori

Pretena veina crnogorskih naselja u ruralnim prostorima dijeli historijsku sudbinu svih seoskih naselja na razmei Istoka i Zapada nekad zajednike teritorije i pod teretom je drutvene seizmike raspada tri carevine (Rusija, Austrija, Turska). Neke geostrateke, altimetrijske i kulturno-historijske osobitosti crnogorskih naselja obiljeavaju ove prostore brojnim specifinostima. Podvlaim, pretena veina crnogorskih naselja nastala je iz nude historijskog trenutka naseljavanja ovih prostora. Mnoga su izgledala kao privremeno stanite.

Neznatno su pomjerala svoje lokalitete. To im je odredilo sudbinu, tipove i modele, raspored, putnu mreu, arhitektoniku kue, vrstu graevinskog materijala na dohvat ruke, dvorita i obradive areale i cjelokupni nain ivota naroda. Altimetrijske visine naseljenosti, klima openito, mikroklimati posebno, visine taloga, nagibi tla, sistemi zemljita, kar akteristike rizosfere, prirodna kalanja i antropogena zadiranja stacioniranog stanovnitva stvarali su ivotne drame do traginog preivljavanja svijajui se oko grobova svojih mrtvih. Umrlih prirodnom ili nasilnom smru, bilo tribalnim sueljavanjima, ali nerijetko uestalim ratovima od brazde do brazde. Sve je to zaustavljalo dinamiku ivljenja, petrificiralo statini ivot golog preivljavanja. Cvijieva istraivanja tzv. metanastazikih kretanja nae populacije od Grdelike klisure do Zagrebake gore, to pokazuje. Tako je dolo do etnikih mijenja i genetskih spajanja. Vukosavljevi sagledava sudbine polja i poljodjelstva, reime voda i sudbinu ivljenja. Kad je V. Bogii tragao za podlogom prava i pravinosti u Crnoj Gori doao je do metodolokih inovacija, poznatih pod nazivom naputak, ije osnove i danas vae, ali se ih, na alost, nitko ne dri, niti prakticira. Ovdanje predugo perzistiranje arhainosti, npr. svojine, plemenski, turanotapijski, gmajine, opinska zemljita, nesreeni katastri, tradicionalni konflikti, kao mora pritiu ove prostore. Ali ne samo njih. Bijahu nerijetko izvor latencije konflikata pored borbe za opstanak pred tuinom, obiljeen stihovima kao u Krajini s krvlju ruak, s krvlju veera, svak krvave vae zalogaje. Povijesno egzistencijalna borba na malom i oskudnom prostoru vjetrometine Istoka i Zapada ovjekovjeena je golemom tradicij om usmene kulture ojstva i junatva, nerijetko generacijama isplaivano dankom u krvi. Posljedice toga i danas traju i ogledaju se duboko deponirane u cjelokupni ivot sela. I to ne samo njega, nego kue, sela, selita, zaseoka. Nai ete to u rezidualnim oblicima od sojenice, dubiroga, ilje, povoznjae, kue s prepustom, magazom, ardaklijom, u jednodijelnoj i dvodijelnoj prizemnici, brvnari i zidanoj kui. Samo treba za tim tragati i treba to znati uoiti. Tu se moe zamjeriti i etnologiji i etnografiji, ali i antropologiji, a da o sociolozima i ne govorimo. To nije u naunoj javnosti pa se ima osjeaj kao da nije ni u stvarnosti. Ima u nas stara poslovica da je bolje da umre selo, nego obiaji. Obiaji doista ostaju, a sela radikalno, naroito klasina, nes taju. Njihov mentalitet proima sve nas. Naravno, ne poriem goleme promjene, ali ni tu nismo valjano odredili kolike su, kakve su i to znae. Na mentalitet je proet sintagmama ruralnosti muka navika, a odvike stotine muka. Sve to trai danas svestranu, dubinsku, interdisciplinarnu analizu da bi mogli pristupiti, na naunim osnovama, revitalizaciji i modernizaciji sela. Na alost, na tome ne inzistira drutvo, a najmanje politika, ali ni nauka. Sadanje stanje sela i poljoprivrede u Crnoj Gori s drutveno-politikog stanovita je vie nego zabrinjavajue. Na alost, to vai i za vae susjede. No, kako je rije o Crnoj Gori, ona je pod teretom taloga historije (selo posebno): Pod dugim perzistiranjem tradicije i arhainog ivljenja klasinog seljatva; Stihijalno nestajanje klasinog sela i seljatva, a ne usmjeravana modernizacija; Predugo stanje prvobitne akumulacije na raun sela i poljoprivrede; Industrijalizacija bez industrijalizma; Urbanizacija bez urbanizma kao naina ivota; Na svim prostorima vlada zabluda da je mogua izgradnja gradova uz istovremeno zanemarivanje ruralnih prostora. Taj apsurd nigdje se nije dogodio, niti se mogao dogoditi. Zbog toga su klasini oblici seljatva bre nestajali ili su se zadravali, nego to su se m oderni, urbanizirani javljali. Dakle, stihija je, kao najgori oblik tiranije u drutvu, vie seljatvo izgonila iz sela i poljoprivrede, nego to su ga gradovi privlaili. Kad su gradovi selo privukli, onda ih je mentalitet povijesnog taloga sapinjao ruralizacijom. Seljaci su se odmicali od ivotnih resursa, polja, uma, ruda, voda, stanita i iza sebe ostavljali mukotrpni rad generacija, stvarajui tzv. socijalni ugar. Ti mrtvi kapitali danas su izloeni prirodnim kalanjima, erozijama, denudacijama, uzurpativnim oblicima koritenja i golemim teretom drutva. U nekim prostorima Crne Gore, koje sam nekad istraivao, te su injenice naglaenije, zavisno od struktu re i nagiba tla i duine rairenosti socijalnog ugara. Nae zanemarivanje ruralnih prostora dovelo nas je u apsurdnu ambivalenciju. Ljude smo izvozili, hranu uvozili, polja nismo obraivali i izloili smo ih prirodnim kalanjima, a ovi procesi idu deset puta bre degradirajui prostore, nego to je proce s njihova kultiviranja i osvajanja. I danas imamo uda ni moderne gradove, ni modernizirana seoska naselja. Istovremeno golemu poremetnju rasporeda stanovnitva u prostoru. Prostor nastanjenosti Crne Gore je najvee bogatstvo, neponovljivo i najvee ope dobro. Taj nemar, koji smo pokazali, i to u vremenu najproduktivnijeg dijela nae historije, naredne generacije ne mogu nam oprostiti. Jer, pouzdano znam da smo prostore od prethodnih generacija naslijedili u boljem stanju, nego to ih ostavljamo narednim. To je historijski neoprostiv grijeh. Navest u samo dva ilustrativna primjera. U prethodnom razdoblju, poslije Drugog svjetskog rata, na naim prostorima 5% arabilnih povrina prenamijenjeno je urbanim prostorima i velikim sistemima, a istovremeno u evropskim zemljama intenzivne urbanizacije sa kvalitetama urbanog naina ivljenja, zaposjednuto je svega 0,9% obradivih povrina. Drugi primjer: mi smo zavrili prolo stoljee sa 48 milijuna katastarskih estica, dakle, vie nego to sva Latinska Amerika ima zajedno. Kao kuriozum otkrio sam jedno gospodarstvo u brd skoplaninskom podruju sastavljeno od blizu 400 katastarskih estica. Na alost, ono je danas spaljenom zemljom razoreno, zaorano i z asijano hrastovim irom lunjakom. Taj povijesni teret nesreenosti zemljita, pored drugih nasljea u Crnoj Gori, pritie ove prostore kao najvei teret generacijskih obligacija, da bi se optimaliziralo koritenje najznaajnijeg resursa Crne Gore. To nas sve pogaa. Posebno nas pogaa povije sna razlika izmeu sela i grada, a napose, nefunkcionalnog rasporeda stanovnitva u prostoru. Pokuat u to ilustrirati na primjeru Crne Gore prenosei jedinstvenu, neto stariju analizu dvoje socijalnih geografa (Milena Spasovski i Marina Jani: Demografski razvoj i populaci oni potencijali planinske oblasti i oblasti nizije i pobra u Jugoslaviji, Stanovnitvo, broj 3-4 i 1-2, decembar 1990. i jul 1991. Beograd, iz kojeg preuzimam 6 tabela). Ovo je, koliko je meni poznato, najreljefnija slika historijskog nasljea i odsutnosti primijenjene demografske po litike u rasporeivanju stanovnitva u prostoru. Evo tih pokazatelja:

Tabela 1 Prostorni razmjetaj i gustina stanovnitva i domainstva planinske oblasti i oblasti nizija i pobra. Crna Gora, 1948. i 1981.

Povrina

Optine

Naselja

Broj.stanovnika na km

Br. domainstava na km 1948. 6.1 8.9 5.5 1981. 10.3 20.8 8.2

km C.Gora 1 2 13812 2351 11461

% 100.0 17.0 83.0

km 20 4 16

% 100.0 20.0 80.0

km 1239 277 962

% 100.0 22.4 77.6

1948. 27.3 37.4 25.2

1981. 42.3 83.2 33.9

Izvor: Popis stanovnitva i stanova 1971, knjiga 7, SZS, Beograd 1975; PSDS 1981. tabela 194, SZS, Beograd,1984. i SGJ-1983, SZS, Beograd, 1983. Napomena: 1 Oblast nizija i pobra; 2 Planinska oblast, str. 160

Rezultati ove tabele pokazuju neshvatljiv raspored stanovnitva u prostoru Crne Gore. Naime, etiri petine povrina nastanjuje stanovnitvo brdsko-planinski prostor. Danas je stanje vjerojatno izmijenjeno, ali prostor je ostao kod tih izmjena isti, a najveim dijelom kao ope dobro nije u f unkciji koju je historija privreivanja odredila i ljudi funkcionalno koristili. Ovo je naslijee, bez sumnje, brojnih faktora, od prirodnih, drutvenih, historijskih, ekonomskih, socijalno -kulturnih-civilizacijskih uslova, s pravom istiu autori citiranog izvora. Meutim mi kao tranzicijsko drutvo ne inimo napore da polugom nauke uklanjamo sve disproporcije i neracionalnosti. Na alost, to ne inimo niti uskoro namjeravamo. Implikacije su evidentne i mnogostrane, pos ebno na reprodukciju ivota i proizvodnje (egzodusom seljatva poremeene su polno -dobne strukture, naseljenost stanovnitva i kultura ivljenja). Na alost, toliko smo blizu, a tako daleko po onom poznatom cinizmu: O Meksiko koliko si blie Bogu, nego Americi, pa, nema mo uvida u noviju dinamiku kretanja, ali sam duboko uvjeren da je ona radikalizacijom trenda sve nepovoljnija. Tabela 2 Dinamika stanovnitva i domainstva u planinskoj oblasti i oblasti nizija i pobra, Crna Gora, 1948-1981. Stanovnitvo u hiljadama 1948. Broj C.Gora 1 2 Izvor: Napomena: 377 88 289 % 100.0 23.3 76.7 1981. Broj. 584.3 195.7 388.6 % 100,0 33.5 66.5 84 21 63 Domainstvo u hiljadama 1948. Broj. 100.0 25.0 75.0 % 142.7 49,0 93.7 1981. Broj 100.0 34.3 65.7 % Indeksi 1961/1948 Stanov. 155.0 222.4 134.5 Doma. 169.9 233.3 148.7

Popis stanovnitva i stanova 1971, knjiga 7. SZS Beograd 1975; PSDS 1981 tabela 194, SZS Beograd, 1984 1 Oblast nizija i pobra 2 Planinska oblast, str. 163.

Promatrana dinamika stanovnitva u apsolutnim i relativnim vrijednostima pokazuje golemu diskrepanciju izmeu nizija i pobra . To, bez sumnje, pogaa cjelokupno drutvo i generacije koje dolaze. To je poziv nauci za intenzivniju analizu i utjec aj na smanjenje razlika izmeu grada i sela. Na alost, ni to ne inimo, nego sporadino u liku kvantno -freninih iskaza i parcijalnih analiza. A sagledavanje posljedica, koje su u toku, odgaamo. Tabela 3 Depopulaciona i superpopulaciona naselja u planinskoj oblasti i oblasti nizije Depopulacija naselja, 1948-81. Broj % % u uk. broju naselja 1948. C.G. 1 2 Izvor: Napomena: 839 152 687 100.0 18.1 81.9 67.7 54.9 71.4 191.0 31.2 159.8 1981. 120.1 17.7 102.4 1948. 1981. 50.7 35.5 55.3 20.6 9.0 26.4 299 106 193 100.0 35.5 64.5 24.1 38.3 20.1 411.6 170.6 241.0 70.4 87.2 62.0 Stanovnitvo depopulacionih naselja Broj stanovn. (u hiljadama) % u uk. stanovn. Superpopulaciona naselja 1971-81. Broj naselja % % u ukup. broju naselja Stanovnitvo superpopulacionih naselja 1981. Broj stanov. (u hiljad.) % u ukup. stanovn.

Posebna obrada podataka popisa stanovnitva 1 Oblast nizije i pobra, 2 Planinska oblast, str. 164

Ova tabela pokazuje depopulaciona naselja u Crnoj Gori s tendencijama radikali zacije do kompletnog gaenja ognjita. To je zov na uzbunu, kojeg isuvie dugo ne ujemo. Pa ak i onda kad su cijele regije ispranjene i kada je socijalni ugar s tendencijama zlorabe starih i novih uzurpacija uzeo sve vie maha. To pogaa cijelu zemlju. Tabela 4

Prirodni prirataj (1987.) i potencijali seoske i gradske populacije (1981.) u planinskoj obasti i oblasti nizija i pobra u Crnoj Gori Prirodni prirataj 1987. Broj C. Gora 1 2 Izvor: 6557 2704 3873 % 100.0 41.1 58.9 4.5 4.4 4.7 % Broj (hilj.) 296.3 124.4 171.9 100.0 42.0 58.0 288 71.3 216.7 Gradsko stan. 1981. % Broj (hilj.) 100.0 24.8 75.2 50.7 63.6 44.2 49.3 36.4 55.8 % Gradsko Seosko st. 1981. Udio u ukupnom st. % Seosko

Popis stanovnitva i stanova 1971, knjiga 7, SZS, Beograd, 1975., Osnovni podaci i

pokazatelji kretanja i procjene stanovnitva po opinama u 1987. godini, SZS, Beograd, 1988. Napomena: 1 Oblast nizija i pobra 2 Planinska oblast, str. 167 I kada je dolo do stanja da cijeli prirodni prirataj odlazi iz sela i poljoprivrede u kole u 2. i 3. stupnja, s kompletnom devitalizacijom sela, s naglom senilizacijom u selu i poljoprivredi, golemim socijalnim problemima, nije bilo ni drutvene, ni naune reakcije. Prosto je dolo do iznuivanja uvoenja zdravstvenog i penzionog osiguranja poljoprivrednika, a u pravilu ni ekonomski ni znanstveno utemeljenog. To takoer nigdje u Evropi nije sluaj. Tabela 5 Ekonomska struktura populacionih potencijala u planinskoj oblasti i oblasti nizija i pobra, Crna Gora, 1981. Poljoprivredno stanovnitvo u zemlji Broj (hilj.) C. Gora 1 2 76.2 15.2 61.0 100.0 19.9 80.1 % Udio u uk (%) 13.5 8.2 16.2 Broj (hilj.) 489.3 100.0 170.5 318.8 34.8 65.2 Nepoljoprivredno stanovnitvo u zemlji % Udio u uk(%) 86.5 91.8 83.9 Broj (hilj.) 192.8 66.3 126.5 100.0 34.4 65.6 34.1 35.7 33.3 54.7 59.5 52.4 Aktivno stanovn. u zemlji % Stopa aktivnosti % Iskorit. rad. kontingenta %

Izvor: PSDS 1981. tabela 194, SZS,Beograd, 1984. Napomena: 1 Oblast nizija i pobra 2 Planinska oblast, str. 171 Tabela 6 Starosna struktura populacionih potencijala u planinskoj oblasti i oblasti nizija i pobra, Crna Gora, 1981. Mlado stanovnitvo (0-19) u zemlji 59) Broj (hilj.) C. Gora 1 2 211.5 66.3 145.2 100.0 31.3 68.7 % Udio u uk (%) 37.4 35.7 38.2 Broj (hilj.) 47.8 14.1 33.7 100.0 29.5 70.5 % Udio u uk(%) 8.5 7.6 8.9 0.2 0.2 0.2 Broj (hilj.) 352.7 111.5 241.2 100.0 31.6 68.4 62.4 60.0 63.5 % Udio u uk. Staro stanovnitvo (65+) u zemlji Indeks starosti Radno sposobno stanovnitvo u zemlji (muko 15-64 i ensko 15-

Izvor: Kao za tabelu 5 Napomena: 1 Oblast nizija i pobra 2 Planinska oblast, str. 172 Radikalizam egzodusa i sela i poljoprivrede, deagrarizacijom bez presedana, bijae historijski ok, ne samo na demografske strukture sela, nego na sve sadraje ivljenja, kulturne i civilizacijske karakteristike ovih aglomerata. Toga kao da ni danas nismo sv jesni. Bio je to najvei eksperiment u totalu na ovim prostorim a.

Implikacije industrijalizacije ostavile su poraavajue posljedice za selo i poljoprivredu u Crnoj Gori. Navodim taksativno s amo one glavne: poremetnja biodemografskih stopa, senilizacija, devitalizacija struktura, razbijanje porodice, izmje na dinamike ivljenja, bre nestajanje klasinog seljatva nego nastajanje novih oblika i procesa, naglaena prostorna, socijalna i brana pokretljivost, itd. Time je veina naselje nastalih za historijski trenutak ubrzala gaenje ognjita na putu da nestanu ili ostanu samo kao toponimi. To jest opi trend sudbine ovog tipa naselja, ali sociologija kao znanstvena disciplina ima zavidne rezultate u revalorizaciji o ve problematike. Navest u primjer Francuske, vicarske, a posebno Austrije. Tu je revitalizacija sela i poljoprivrede generacijska zadaa drutva i svih njegovih segmenata na opu korist. To se ini putem agrobiznisa, uslovnih grla, seoskim turizmom, revitalizacijom rekreativnih i balneolokih naselja i drugim. Neka naselja i na do dvije tisue metara nadmorske visine revitalizacijom su u funkciji, povezani su saobraajem, ak i mlijekovodima, doprema krmiva vri se iarama i postoje cijeli i interdisciplinarni timovi za saturaciju ivljenja, koja u p ravilu daje reprodukcijom novi i bolji ivot. To je tako znaajno da postoje procjene da od 10 milijardi dolara turistikog priliva Austrija dobiva etiri iz ruralnih zona. Njima je danas, zbog starosne strukture stanovnitva najvei problem u tim prostorima radna snaga. Rjeavaju j e gastarbajterima ak zakljuno do uvlaivanja novopridolih aktivnih kontingenata ili kompletnog preuzimanja nasljedstva. Kod na s takve valorizacije prostora nema na pomolu, pa i dalje ljude izvozimo, hranu uvozimo, a vlastita polja ne obraujemo. One socijalne sredine koje stoje na stanovitu da nema suvinih ljudi, ni suvinih prostora, stalnom revalorizacijom funkcije i uloge prostora rjeavaju svoje najaktualnije probleme. Neki strunjaci za ekologiju tvrde da se nigdje tako temeljito ne korist e resursi s tzv. kompletnom reciklaom kao u revitaliziranim ruralnim zonama. Tamo se razvijaju tzv. zatvoreni procesi proizvodnje do potronj e. Ako to drugi decenijama ine u znatno nepovoljnijim altimetrijskim i klimatskim uslovima, postavlja se pitanje zato to nije mogue u Crnoj Gori. Nismo valjda mentalno i intelektualno inferiorni. Ipak, da bi se krenulo tim putem moraju biti stvorene brojne osnovne pretpostavke: nuno je kritiki podvri historijsku neodgovornost elita vlasti i prisiliti ih da slue dravi i narodu, a ne da se njima na historijski neodgovoran nain posluuju; nuno je, takoer, nauno ali interdisciplinarno valorizirati znaaj sel a i poljoprivrede u sveukupnom privrednom razvoju. Pri tome socijalna politika mora biti drugi pol ekonomije rasta i razvoja privrede drutva. U tom sluaju ne smije se prolongirati prvobitna akumulacija na raun sela i poljoprivrede i svih njegovih resursa, koji su i dalje u toku. Ni u kom sluaju ne smije se dozvo liti decenijska socijalna iskljuenost seljatva, jer praksa pokazuje da do sada nema zemlje bez seljaka i poljoprivrede, ni u onim prostorim a gdje je ona dola do minimuma. Nuno je izvriti revalorizaciju komparativnih prednosti podruja i grana prema tzv. subvencijama prirode. Naravno, to pretpostavlja revalorizaciju sveukupnog prostora Crne Gore, uloge i znaaja stanovnitva u prostoru prema tipovim a naseljenih aglomerata. Konano, mora se shvatiti da je pred vama generacijska zadaa ureenja prostora, da se pouzdano zna to je urbani, to industrijski, to poljoprivredni, a to je rekreativni prostor. Ponavljam, nema izgradnje gradova bez revalorizacije uloge i znaaja ruralnih p rostora. Podrazumijeva se da to pretpostavlja da Crna Gora ima institucionalno organiziranu sociologiju sela kao primijenjenu sociologijsku disciplinu. Njena je uloga viestrana, ne samo da istrauje ruralno sociologijske probleme, nego da organizira, usmjerava i koordinira in terdisciplinarna istraivanja sela i poljoprivrede. To ona ini po svuda u svijetu jasnoom predmeta, interesom drutva i nauke i funkcionalnim metodama. Njezina je uloga nezamjenjiva da znanstvenim metodama historijske analize, analizom sadraja, promatranjem, sauestvovanjem, neposrednim istraivanjem, anketama revalorizira i valorizira selo i seljatvo i usmjerava ga u funkciji razvoja lokalnih drutava i cjelokupne zajednice. Samo tako se moe utjecati na sveukupne procese razvoja drutva. Ovako spontano izumiranje historijskih naselja u Crnoj Gori nastalih za trenutak pogaa sve, cijelo drutvo. To ne moe sagledati ni najueniji pojedinac. Za to su potrebni drutveni i nauni interes, odgovarajui timovi i napose struna glasila kao nosioci i promotori znanstvene discipline. Vae naslijee, vai zadani prostori, va etos, va interes, vae potrebe i vaa, naravno, korist, imperativno nalau da se organizirano i znalaki okrenete osnovama ivljenja na ovom prostoru, ljudima i opem dobru. Uzori vaoj budunosti posvuda su oko vas i me u vama. Dobar dio vaih uenih ljudi poznajem, ili osobno ili po djelima, i treba im dati priliku da uine za svoju sredinu ono to su drugi ve uinili. Duboko sam uvjeren da nije sudbina naih historijskih naselja nastalih za historijski trenutak takva kako joj je stihija namijenila. Promatrajui razvijene sredine uvjeren sam da je naa generacijska i historijska neodgovornost tu golema i neoprostiva. Dok se drugi narodi bave energijom i entropijom, ekologijom i reciklaom, suprotstavljanjem nasilju globalizacije, genetskim kodovima i genetskim ininjeringom nas razara tribalizam krvi i tla. Nai su zloini sablaznili svijet, to je uslovilo osnivanje meunarodn og tribunala (za nae zloine). Dakle, kod tolikog intelektualnog, krvnog, materijalnog zloina, mi ne tragamo za zloincem. Podvlaim, u tom je danak platio seljak i naselja, jer se za svaku ideologiju intelektualnog zloina pronalo branine, pa onda se vie progone prokazivai nego sami zloinci, a intelektualni zloin ni ne pokuavamo identificirati. ak se svjedoke zloina nekan jeno ubija. Ovim elim naglasiti da za sudbinu nesagledanih naselja nastalih za historijski trenutak ne moemo kriviti seljatvo, nego upravo nas, ija je ruralna distanca simbolina, a neodgovornost na nivou, da tako kaem Bendovim rijeima, izdaje klerika. Jer doista u nas je cvijet oito zaboravio da je iz korijena nikao. Ovim prilogom htio sam samo upoznati na ozbiljan fenomen historijskog duga. Da li sam uspio prosudite sami. Vau kritiku shvatit u kao iznuenu kreaciju i opomenu meni ako sam neto pretjerao ili propustio. Sasma na kraju, dragi kolege, sasvim osobno spreman sam svakog konja rep da nosim (Jesenjin), da se maknemo od poetka zakanjelih naroda, razbijenog kulturnog kruga. Dakle, elim in bona fide, ne samo zato to sam prokazani stranac u vlastitoj domovini, nego iz spoznaje da se ovjek djelom potvruje, spreman sam, dakle, za svaku sugestiju to je izrekoh da je treba initi u Crnoj Gori da dam s voj obol pod odreenim okolnostima, iako sam ivotom mnogo blii kraju, nego poetku.

1.3. Spisak koritenih radova

M. Mirkovi, Ekonomska historija Jugoslavije, Informator, Zagreb, 1968. Vladimir Stipeti, Poljoprivreda u ekonomskoj nestabilnosti, Beograd, Opredjeljenja, 1982. oko Pejovi, Agrarna politika crnogorske vlade u krajevima osloboenim u Balkanskom ratu 1912. Historijski zapisi, Cetinje XI/1995. Grupa autora, Tipologija ruralnih sredina Jugoslavije, IDIS, Zagreb, 1972. S. uvar, Izmeu zaseoka i megalopolisa, IDIS, Zagreb, 1973. S. Livada, Implikacije starenja seoskog i poljoprivrednog stanovnitva Jugoslavije, IDIS, Zagreb, 1975. Henri Mendras, Seljako drutvo. Elementi za jednu teoriju seljatva, Globus, Zagreb, 1986. Sreten Vukosavljevi, Istorija seljakog drutva, posebno izdanje, Odeljenje drutvenih nauka, SANU, Beograd, 1983.

M. Macura, Stanovnitvo kao inilac privrednog razvoja, Nolit, Beograd, 1985. M. Mitrovi, Nae selo izmeu prolosti i budunosti, Nauna knjiga, Beograd 1989. Milena Spasovski, Marina Jani, Stanovnitvo, broj 3-4, jul-decembar, 1990; 1-2 januar-jun 1991. str. 159-175

2. Pogovor uz knjigu Ratka R. Boovia "Prirodnost sela (ogledi o crnogorskom selu)"

Od kada sam postao grobar sela, naime, piui o selima koja to vie nisu, jer mnoga lepa sela, lepo izgoree, ratom spaljena zemlja, gotovo sam zaboravio da sam ruralni sociolog, a nekad, kao dugogodinji istraiva, doivljavao sam svako selo kao svoj zaviaj. Boovi me svojim Ogledima na sve to temeljito podsjetio. Naime, u minulom ratu 1991-1995. g. bio sam humanitarac i mirotvorac kvazi urbaniti i ruralne skupine neobjavljenog graanskog rata, ogadili su mi ivot. Jer sam ih u zloinima, doivljavao kao golemu greku prirode. Jedva sam sauvao ovjeka u sebi. Negac ijom drugog i drugaijeg, u ratu krvi i tla nema smrti koju tom drugom nisu priutili. Ukljuujui i koncentracione logore sa azijatskom torturom. Sve je to organizirala nova elita vlasti verceri vlastitog ivota (Kangrga) da bi se doepala dobara tue je slae. Ali, nisu se toliko mrzili et niciteti, koliko su se voljela njihova oteta dobra. Pokazali smo da smo pljakaki narodi. Od nekadanjih 27.000 popisnih krugova, kao ruralni istraiva, proao sam oko 10.000 naselja. Crnogorska seoska naselja, pos ebno su me se dojmila po svojoj svekolikoj heterogenosti i heteronomnosti. Ona su u svim domenima iznimna, a seljaci jo vie. Jo prije poetka istraivake karijere, Mijo Mirkovi, poznati poeta, pod pseudonimom Mate Balota, kojem sam asistirao u sprovoenju agrarne r eforme kao ministru poljoprivrede Jugoslavije, skrenuo mi je panju na nae seljatvo. Tvrdio je on: Nae seljatvo ne odreuje ni vlast, ni politika, ni religija nego nain osvajanja zemljita parcelna svijest. Seljaci nam ne vjeruju, a politika ih lako kvari! Pretvaranjem zemlje u zemljite seljak je stoljeima kovao svoju svijest po sebi i za sebe koju samo povijest moe promijeniti i preokrenuti. To se osobito jo i danas moe empirijski provjeravati u ruralnim prostorima seljatva Crne Gore. Jer ovo selja tvo povijest je izlagala mlinskom kotau plemena, bratovtine i drugi primjeri. Zato je na oslobodilaki rat 1941-1945. u svom pretvaranju oslobodilakog, u socijalnu revoluciju, zapoeo povijesnu preobrazbu seljatva, i kasnije ga preveo od seljakog u industrijsko drutvo. Glavna je sintagma bila da se samo dokazani neprijatelji progone. Meutim, kad rat bi zavren, odstupili smo od te sintagme i povijesno etniki oistili Talijane, Turke, i tzv. Folksdojere. Ta pogreka nas je gorko kotala. Pola stoljea kasnije, nakon znaajne ruralne distance i etnike amalgamacije, sa 7,000.000 mjeovitih porodica, opet smo u 2. graanskom ratu zapoeli etniko ienje pod firmom da su etn iciteti krivo rasporeeni. Primjenjujui mitove, i druge nebuloze npr. Tuman je propovijedao ak da je genocid korisna stvar za popravljanje povijesti (Bespua, str. 164). Tada crnogorski seljaci poharae zalee Dubrovnika, udni samoupravljai. Tu kontrasti heterogenosti i heteronomnosti dooe do izraaja. Jer od svih regularnih i paramilitarnih jedinica, u ovom pohodu, jedino nije bilo partizana iz Crne Gore. Crna Gora se razlikuje u ruralnim zonama ne samo altimetrijski, klimatoloki, naroito po mikroklimatima, i Walter klima dija gramima, posebno u golomrazice, nego pedoloki, po strukturi zemljita, po visini i duini insolacije, a napose po vodnom talogu, dakle, padavinama i vodnim reimom kao iznimnim problemom. Sve je to oblikovalo plemenski mentalitet, zajednice bratovtina ali i karaktere i obiaje ljudi. Napose etos ojstva i junatva, pa ipak je svemu tome peat udarala parcela. Meutim, to to moe naa, povijesno nagonska elita vlasti, to ne moe i engleski parlament. Kad ustreba bratoubilatvo, ona ga skoro u ivotu dvije generacije preko seljatva realizira. Dakle i u graanskom ratu, Crnogorci imaju neke iznimne fenomenalnosti. U 2. svj. ratu Etos Marka Miljanova ublai graansku stranu ovom ratu, i socijalnom revolucijom skoro je dokinu, ali u ovom 1991 -1995. ga diui na pijedestal u boj za nau stvar sve razori. Tu uzurpativna elita vlasti ukljuujui i uene glave, padoe na ispitu. Ali ne udi. U to vrijeme, u predveerje rata, doe do otkrivanja Troje na naem prostoru. Pojavi se i Gospa, pobismo se kao Tutsi i Huti. I za nas bi osnovan Meunar odni sud. Pokazasmo se nedozreli kao refleks najseljakijeg europskog naroda. Ali i najnesposobnijeg naroda za dijalog, da iziemo iz konflikta. Kad su se vedska i Norveka dijelile, senatori su se najprije isplakali, a tek onda ampanjac pili. A mi smo se pobili i uli u oktroirani i nedovreni mir. Brojne naune institucije, glasila, titularna inteligencija, niti postade, niti ostade sudac svoje struke i z animanja, te savjest svoga naroda, nego optira bezumlju politike. Pa nismo imali ni mirovnih pokreta! Prije 6 godina bio sam pozvan kao gost Crnogorske akademije sa doajenom ruralne sociologije prof. dr Stipom uvarom. Prije polask a, on me prisilio, da saopenjem skrenem maestralno panju na veinu ruralno otvorenih problema u Crnoj Gori. I to sam uinio pod naslovom: Sudbina crnogorskih ruralnih naselja, nastalih za historijski trenutak (Zbornik radova, knjiga 66, Selo u Crnoj Gori, Podgo rica, 2004). Prvo na to sam ukazao to je nesreeno zemljite katastar. Zatim na negospodarski odnos na prostoru, jer je u Crnoj Gori oko 5% arabilnih povrina stavljeno u urbane i velike sisteme, a u Evropi, u istom razdoblju, svega 0,95. Bez kriterija se odvijala namjena i prenamjena arabilnih povrina. Tek ete vidjeti to to znai kad ponete graditi velike moderne sisteme npr. autoput. A to sve sad radite u priobalju, biseru prostora, sa antiurbanim monstrumima, prodirui ope dobro. Uvjeren sam da e vas proklinjati naredne generacije. Naruavate prirodnu ravnoteu nekontroliranim pristupima prirodi privatizacijama opeg dobra, kao da se ne radi o posuenom dobru i narednih generacija. Izgleda da je ueni Boovi valjano shvatio svu ozbiljnost ruralnih prostora Crne Gore, jer, od Uvoda do posljednjeg priloga Ogleda, kao da hoe rei: Treba seljatvo i naselja, tj. prostore i ljude Crne Gore bolje poznavati. Crna Gora ima uspjelih i obeavajuih intelektualaca, ali nema inteligencije kao drutvene grupe, jer da je imala, ili da je ima danas, ne bi joj se dogaalo to to se dogaalo, ili to se sad dogaa. Ima ona uenih akademika, ija djela zasluuju panju, ali usuujem se rei, ne i Akademiju, mada kad smo tamo bili, imala je 2 a pitam se, gdje joj je glas, primijenjeno znanje i umstveno djelovanje na razv oj drutva Akademije. Uostalom, u Crnoj Gori, nema ni jedne ozbiljnije ruralno-sociologijske institucije, a ruralna je sociologija primijenjena nauka, bez koje se ne moe zamisliti razvoj sela. Rei e netko: Crna Gora ostvarila je prije dravu, nego to je konstituirala naciju. To je kuriozum. Meutim, ratovima, Crna Gora, naroito posljednjim, izgubila je mnogo (Isuivanje mozgova, razaranje institucija, i veze sa institucijam a u nekad zajednikom prostoru). Insuficijencija kadrova, naroito za posebne naune discpiline, ne moe se lako nadoknaditi. Gub itak orijentira prema matinim centrima, i pristanak na razbijanje kulturnog kruga, oteava samorazvoj. Npr. Bruxelles joj je blie nego Beog rad. Ta elita ubi se hvalei kolonizatore. Pa Crna Gora nema valjane diplomatske odnose sa Beogradom, nema sreene granice sa susjedima, oskudijeva u najznaajnija dva energenta. Dakle, nije ni sama dovoljna. Hranu uvozi, ljude izvozi, a polja ne obrauje valjano. Sela je potpuno zanemarila. Ne navodnjava ni simboline povrine oranica. Jo manje radi na regulacijama vodnog reima koji svojim bujicama i erozijama spire milijune metara kubinih humusnog taloga tla. To se ne da niim nadoknaditi. Le Corbusier je tvrdio, kao najutjecajniji urbanista: "Nema razvoja gradova, bez istovremenih razvoja ruralnih zalea." U toj domeni, u Crnoj Gori, nema ni pokuaja koreliranja razvoja gradova i ruralnih zalea. Na to Ratko Boovi znalaki ukazuje u svojim prilozima . Zanemarenost "prirodnosti sela" kao znaajnog prostora svake zajednice. Cijeli kapitalistiki svijet, proces kapitalistike urbanizacije, podredio je ili urbanoruralnom kontinuumu, ili rurbanizaciji. To kao da upravljae crnogorskog drutva uope ne zanima. Uostalom, u Crnoj Gor i, nema napisane ni jedne historije poljoprivrede. Iako je Crna Gora povijesno regionalno koncipirana, danas je precentralizirana i birokratizirana. Ne moete nai ni jedne regionalne monografije. ak nema ni proste rajonizacije poljoprivrednih regija prema subvencijama prirod e, a to je elementarna pretpostavka za "ekoloku dravu". Veina crnogorskih naselja su "naselja za historijski trenutak". Nije mi poznato ni jedno naselje, bar kao pilot projekat, budueg s ela Crne Gore, odnosno, sela budunosti.

U Crnoj Gori razoren je stupanj dostignute industrijalizacije, neistraen industrijalizam, uniten 3. stale, i tako je Crna Gora postala "Eldorado" za "divljaki liberalni kapitalizam". Pravi komar privatizacije. Dolo je do kompletnog kidanja kontinuiteta razv oja, a ruralne zone postale su golemi "mrtvi kapitali". Cijelo drutvo Crne Gore u prostoru sela i poljoprivrede razara tzv. "socijalni ugar". Naime, zemlju koja je nesreena, ipak netko posjeduje, a nitko je ne obrauje, ili ako da, ne valjano. O svemu tome Boovi, u svojim "Ogledima", k ao kulturni antropolog govori, uoava i naznaava potrebu istraivanja "prirodnosti sela". Dakle, iz njegovih spoznaja proizlazi "da nema suvinih prostora i suvinih ljudi". Za Crnu Goru, ovo je posebno vano, jer za integritet i humanizaciju ovih prostora, umirale su ci jele generacije. Ako to netko izvan ue struke naglaava, onda je oito da je problem ozbiljan i sa nesagledivim posljedicama za cijelu zajednicu. Autor s razlogom, u svojim analizama, tretira agrarne, etnografske, etnoloke, kulturne i prirodne probleme kao simbiozu prirodne pov ezanosti ljudi i prostora. On na izvjestan nain apostrofira potrebu za tipologijom ruralnih naselja, s obzirom na ranije naznaenu heterogeno st i heteronomnost prostora. Posebno u domeni ekonomsko-demografskih obiljeja. Meutim, u Crnoj Gori, nema ni najprostije podjele na planinska, brdska i prigradska naselja, niti klasifikacije njihova stupnja razvijenosti. Od posebnog je znaaja sagledati soc ijalnu strukturu, jer ona je nosa za ekoloke spoznaje. Klasini seljak je izvan mogunosti da sagleda modernitet svih oblika ekoloke zatite. Ukratko, Boovi u 7 poglavlja, kao zasebnih cjelina, gotovo udbeniki ukazuje na cijelu lepezu otvorenih, ali neistraenih problema ruralnih prostora Crne Gore. Pri tom je svjestan potrebe interdisciplinarnog pristupa kao osnove modernog tretmana. Konano, meni nije poznato da se i jedan lokalitet u Crnoj Gori interdisciplinarno istrauje. Na kraju moete postaviti cijeli niz pitanja kako da Crna Gora postane "ekoloka drava", ako nije pravno dovrena, ako je razbila svoje drutvo. Ako su joj neki segmenti razbijeni, i neke institucije npr. Akademija, crkva, vladajue politike strukture. Crkva ak odstupa od svoje misije. Ako joj ekonomska politika nije koncipirana, da joj je soci jalna politika drugi pol sveukupnog razvoja, pa kakva je to drava? Socijalna ili asocijalna. Pa Crna Gora nema jo ni prostu podjelu prostora. Da ponovimo, o nesreenosti katastra da ne govorimo. Zatim nekaptiranim vodotocima, zatim nerazvijenim poljoslubama sa kontrolom kemizacije , itd. Naglaavam, cijeli crnogorski prostor nije funkcionano kartografiran. Da ne napominjem neistraenost mineralnih i rudnih bogatstava. Dakle, osnovna je vrijednost ovih "Ogleda", to uoava svu ovu lepezu naznaenih problema, vezanih uz selo i poljoprivredu kao znaa jnom resursu ivota crnogorskog drutva. Pri tome autor naglaava neke prirodne fenomene koji zahtijevaju poseban tretman kao rariteti Piv a, Tara, i dr. koje posebno treba tititi. Od politike nije da deklarativno proglaava trendove, nego da stvara okvire, a na strukama je, nauci posebno, da to modelira, istrauje i realizira. Pogledajte samo koliko je budetski postotak vezan uz naune institucije, posebno one primij enjene prirode. Ali veina novonastalih drava ima nagonsku politiku klasu izraslu na valovima rata etabliranu u sisteme i malo je zanima kako narod ivi, kako se prostorima gospodari, i to e o nama razmiljati budue generacije? R. R. Boovi se takorei raspisao i pokazao kao izuzetno plodonosan nauni djelatnik i to u raznorodnim tematskim obla stima, ali ipak sa kulturom u sreditu znanstveno-intelektualnog interesovanja. Dakle, on se pokazao kao da se radi o najproduktivnijim stvaralakim godinama, a ne o poznim u kojima se sada nalazi. U tom kratko trajuem periodu (trenutku vremena) napisao je 4 dobre knjige (u oima kritiarskog miljenja). Od njih etiri ve su tri ugledale svjetlo dana pred budnim okom kritiarske javnosti. A to su: ivot kulture, Filip Vinji, Beograd (2009); Sociologija i sport, Univerzitet Crne Gore, Podgorica (2009); Izazovi kulture, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci i Novi Sad (2010). Napokon na putu objavljivanja je ova etvrtaPrirodnost sela (Ogledi o crnogorskom selu), Filozofski fakultet, Niki (2010). Istina, knjige nisu (sve) pisane samo sada, nego sa razliitim povodima u raznim periodima unazad pisani su odreeni nauni lanci, studije, kritike, ali su sada dograivane (saimane i dopunjavane), jednom rijeju redigirane i posebno stilizirane. Odreeni dio njih podnoen je na domaim i meunarodnim simpozijima. I ova knjiga o crnogorskom selu, kao uostalom i druge Boovieve knjige oigledno govori da se radi o ozbiljnom teoretiaru i istraivau raznovrsnih i raznorodnih drutvenih problema. U to nas posebno uvjerava jedna od najnovijih sjajnih knjiga (studija) ivot kulture koja se sastoji od etiri oblasti tako dobro uklopljene u cjelinu: prva oblast je Kultura i umjetnost, druga Religija i vjera, treaObrazovanje i znanje i etvrta Jezik i govor. Boovi je nabrojane elemente kulture uope znalaki obradio i to tako da predstavljaju znaajan doprinos uope drutvenim znanostima, pogotovo sociologiji kulture i kulturnoj antropologiji. Istaknute oblasti u knjizi, jo posebno kada se sagledaju u cjelini, sainjavaju jednu temeljnu sociolo giju kulture, ali sociologiju koja ne ostaje samo pri specijalistikom pristupu nego dapae uvruje i druge znanstvene pristupe. U rukopisu ove knjige d se zapaziti da je njen autor prevashodno kulturolog, jer svakom problemu daje kulturoloki ugao gle danja, pa bilo to sa stajalita kulturne antropologije bilo sa stanovita sociologije kulture. Mene se kao ruralnog sociologa poglavito dojmila jedna ovakva studija. To pogotovo to autor i kada o selu, samo naizgled iskljuivo pie, opet prosijava osvestranjen pristup istraivakom predmetu. Tako se prepoznaje kulturoloki pristup, pa i ire od toga. On ne uzima selo samo kao bazu za poljoprivrednu proizvodnju, nego e uzimati selo i ivot na njemu kao uslov ostvarivanja prirodnosti ivota. Boovi posebno inspirativno razmatra mogunosti komplementarnog razvoja poljoprivrede (proizvodnje zdrave prirodne hrane) i turizma i to u dvostrukoj formi, kao etnoturizma i kao ekoturizma. Knjiga je ureena sa, prije svega, sedam dobro sroenih poglavlja (ili radova objavljenih u asopisima i zbornicima), sa uvodom kao preludijem ulaenja u probleme dananje ruralizacije gradova a ne samo sela, potom spisak koriene literature, indeksom imen a i podataka o prethodnim objavljivanjima (biljeka o prilozima u knjizi). U Crnoj Gori pitanje ekologije postaje problematino ba od momenta kada, dobro uoava Boovi, se partijska drava ideoloki samoproglaava ekolokom dravom bez obzira na kontaminiranost manje -vie svih prostora u raznim dimenzijama njihovog postojanja. Zbog svega reenog zahvalan sam uenom Booviu to je uoio iroku lepezu problema i u posebnim elaboratima to provjeravao na j avnim skupovima ili u javnim publikacijama, i konano sabrao i jednu instruktivnu cjelinu kao stimulans i izbor buduim istraivai ma. Naravno, tu je od posebnog znaaja to su tekstovi propraeni citatima, strunom literaturom i izvorima, odnosno, indeksom imena.

1. Prvi korpus NOV POJ

Dragi moji ratni drugovi, uope nemam namjeru, pa ni potrebu, da piem o Prvom korpusu NOV Hrvats ke, jer smatram da bez posebnih naunih analitikih izvora nema potrebe o korpusu pisati.[1]To ne znai da je o njegovu sadraju sve reeno. Pa ak i kod injenice da je o njemu i njegovoj grai objavljena golema selektivna bibliografija na oko 70 stranica. Mnoge bibliografske jedinice, iju grau dobro poznajem jer sam je svojedobno sreivao, su fascinantne. U to spada i dokaz da je u nekim prostorima u Drugom svjetskom ratu ratnim angamanom, kao aktivno uee, bilo zahvaeno 19% ive sile prostora. To doista prelazi sve dosadanje primjere rtvovanja generacija ne kog prostora. Neki toponimi sa sveukupnom onomastikom i povijesnim antropogenim sadrajima nestali su ve u Drugom s vjetskom ratu za sva vremena. Tamo, gdje su nekad nikle jedinice NOB-a, gdje su nastale vojnike formacije Prvog korpusa, danas su to prostori najveeg muzeja stalne postave povijesnog zloina za milenijsko pamenje, proizvedeni odmazdom neporaene ideologije ustatva i etnitva u ratnom vihoru 19911995. godine. Neosporno je da ostajemo do posljednjeg ivi svjedoci civilizacijskog pokreta pobjednika antifaizma. Iako mi pripadamo pobjednikoj antifaistikoj koaliciji, temelju suvremene civilizacije, pod kraj naeg ivota postali smo rtve brutaliteta neporaene ideologije kvislinga i njihovih novih trabanata ustatva i etnitva. U ovome prilogu o tome fenomenu jedinstv enom na evropskom tlu elim neto da kaem. Ne ulazei u casus belli, ne pratajui zloin, koji je oduvijek bio konkretan, osuujui napasti ideologije kolektivne krivnje, posluit u se jednim poveim citatom, da mi se ne bi pripisalo da konfabuliram i izmiljam zloin. Evo tog citata:

U Hrvatskoj je, koliko znam, na djelu najie etniko ienje koje je ikada igdje izvreno. To je etniko ienje koje je obuhvatilo ienje povijesti, kulture, znanosti, ali i gruntovnica; ienje na razini toponomastike i onomastike. Nekoliko desetaka imena sela, mje sta i gradova je zamijenjeno, kao i nekoliko tisua imena ulica. Najmanje nekoliko tisua ljudi, vjerovatno i nekoliko desetaka tisua, promijenilo je na raznim stupnjevima nedragovoljnosti svoja osobna imena ili prezimena. Promijenjeni su ne samo slubeni simboli staroga reima, nego su unitene i tisue spomenika ili obiljeja na kojima se nalazila zvijezda petokraka, ili su, kao to sam juer rekao, u Rakovici reinterpretirana imena onih koji su sudjelovali u povijesnim dogaajima. Jednostavan simboliki primjer: pred zagrebakim glavnim kolodvorom nalazi se to je obiaj u mnogim gradovima stara parna lokomotiva na kojoj pie H (Hrvatske eljeznice). To je tipina hrvatska la. Nikada u po vijesti nije postojala lokomotiva na kojoj je pisalo H. Postojalo je JD (Jugoslavenske dravne eljeznice), postojale su maarske eljeznice, postojala je za NDH HD (Hrvatska dravna eljeznica). Ali, vlastodrci ne mogu izdrati ni ono to je bilo, moraju izmiljati povijest po mjeri sadanjosti. Dakle, nisu samo oistili sadanjost nego i prolost. Jednako su tako radikalno oistili jezik, pa, konzekventno i naela javnog komuniciranja. I dogodilo se je, dakle, da vie nema one sredine iz koje su ljudi otili, da bi se u nju mogli vratiti. Osim ako se ne misli na on aj degutantni frazealni stih koji se stalno ponavlja u prozi povratak na ognjita. No, ozbiljne repatrijacije nema, jer je ne moe biti. I to je ono s ime, po mojem sudu, treba poeti eli li se ozbiljno razgovarati. (arko Puhovski; Srbi u Hrvatskoj juer, danas, sutra, HHO, Zagreb, 1998, str, 105.) U daljnjem tekstu isti autor navodi obilje primjera smetanja povratka koja zapoinju ve na granici, nastavljaju se kod dobiv anja dokumenata, povratka posjeda, dobivanja telefonske linije, prikljuka struje, vode itd. Dakle, radi se na razbijanju porodice i kinjenju graana. Na kraju, pita se profesor Puhovski: Oni pak, koji kau da su Srbi otili pod svojim vodstvom koje uostalom nikad ni od ko ga nije bilo izabrano, priznaju Milanu Martiu dravni legitimitet. (Ibidem, str. 106.) Neki Srbi iz paradravnih struktura napravie konkretne zloine. Ne pratam im, osuujem ih. Ali u ime hrvatske drave nastadoe golemi zloini. Jo manje pratam i jo vie osuujem. Jer, nae kobno i uestalo umiranje od brazde do brazde sada recidivnim faistikim genocidnim radnjama opustjelo je nae prostore, razorilo nae narode, naselja, porodice, rodove, monumenta i znamenja martirstva naih generacija. Implikacije su za narode nesagledive. Zauzele su ekoloke raz mjere katastrofe. Mizerluk mrnje, tribalistiki srazovi, pod sloganima nacionalovinizma doveli su sukobe do istrage vae ili nae, i oivjeli su sa smetlita povijesti sve poasti sa monstruoznim posljedicama. Naalost, ivimo u dravi, koja nije ni pr avna, ni socijalna, ni kulturna, ni civilizirana, a time ni moralna. Prostor nam je ne samo razoren, nego tako dehumaniziran i zagaen strategijom pokreta opasnih namjera i zloinakog sadraj a, da je stvoren poredak drave koja je napala svoje drutvo u svim porama. Falsifikacijom historije, napadom na dokazane istine i sve moralne vrijednosti civiliziranog svijeta oivjele su rasistike teorije prekrajanjem povijesti vlastitog naroda. Zapanjujue je to se pred tim zloinom uti. Opravdava se ak genocid kao koristan in za popravljanje povijesti. Na flagrantan nain to ini povijesni amater kao karizmatska linost. U Bespuima... naime, Tuman doslovce pie: Ovakve nasilne, pa i genocidne promjene, kakve su izvrene i po okonanju drugog svjetskog rata donose uvijek dvostrane posljetke. S jedne strane neizbjeno produbljuju povijesne razdore... S druge strane, dovode do etnike homogenizacije pojedinih naroda, do veeg sklada nacionalnog sastava puanstva i dravnih granica pojedinih zemalja, pa to moe imati i pozitivne uinke na kretanje u budunosti u smislu smanjivanja razloga za nova nasilja i povoda za nove sukobe i meunarodne potrese. (Citirano prema Feral Tribune broj 587, str. 8 od 16. XII 1996.) Avaj historija i prekraja sudbine vlastit og naroda prekrajanjem povijesti! Kad je ovakvo teorijsko opravdanje puteno u opticaj, onda je problem zloina pitanje samo prakse. Da bi praksa zapoela, nasre se na povijest, na istinu, a onda nema problema za nasrtanja na drugi etnicitet. Jer, ne moemo zajedno, nema suivota, etniciteti su krivo rasporeeni, mi smo opljakani, izrabljivani, napadnut je na jezik, napadnuto je nae bie, nae svetinje, kultura, samobitnost, nae tlo i krv, to ini drugi, hipostazirani barbarin. Dakle nama je biti ili ne biti, da ispravimo povijest. To emo uiniti humanim preseljenjem eufemistiki naziv za klasini etnobanditizam. Naime, upreu se poluge izvitoperene povijesti, mitovi nae svetosti, izabranosti, uzvienosti, milenijske tenje, uzaae duha, bojeg poslanja, divinizacije drave, voe, vjere, nacije i sve druge poasti sa zovom ubij, razori, proderi, zatri tragove. Jer drugi je pakao, genocidni barbarin, neciviliziran, i on je prepreka naoj povijesnoj misiji. Avaj povijest! Avaj sudbine ostvaritelja postvarenje ljudi! Dakle, svakom konkretnom zloinu etnobanditizam ateorijski fundira svetu teorijsku paradigmu. U sutini suprotstavlja ovjeka njegovoj prirodi, prirodi njegove vrste, njegovoj povijesti, iskustvu i znanstvenim spoznajama provjerene istine. Zbog toga je etniko ienje po svojoj okrutnosti najvei zloin kraja dvadesetog stoljea na ovim prostorima. On se iracionalnim argumentima brani, opravdava, vodi protiv ljudi, a za prostor. Zloin i zloinac su konkretni, individualni. Nema kolektivne krivnje, mada odgovornost postoji. Etnikom ienju sredinji je krivac kolektivitet, narod, naalost, nevina rtva. Rekosmo ranije, rat nije prirodna pojava, nije imanentan ovjeku, iako je tipian ljudski fenomen. Jer u tom obliku ne postoji ni kod jedne ivotinjske vrste. On ima svoja pravila, svoju kulturu, ak i kodificirane norme (enevska konvencija). Etniko ienje ne uvaavani prirodu, ni interes, ni kodificirane norme. Ono ima svoju logiku pravilo zloina. (Vidjeti opirnije: Svetozar Livada: Etniko ienje zloin stoljea, SKD Prosvjeta, Zagreb, 1997, str. 180-181.) Istiem, ne mrze se istinski etniciteti koliko se vole njihova oteta dobra. To se najbolje vidjelo nacionalizacijom Kraji ne, da se namire pacifikatori. Kad to pade, pod pritiskom meunarodne zajednice, oktroirae novi zakon prava upotrebe tue imovine, uzurpativn im normama napadoe svetost svojine i to jo uvijek traje. Koliko je pravnog zloina govori golem problem usaglavanja sa meunarodnim normama. Jer je pogaeno prirodno, obiajno, normirano i konvencijama prihvaeno pravo. Uzurpativnim pravom razara se minuli rad generacija, ivot institucija, pa i moralnih vrijednosti. udna dravotvornost nacionalne drave ponavlja stil paradrave. Jer dravu die iznad ovjeka, zapravo protiv njega i drutva. Zapoe pretvorba (zapravo pljaka) fiktivnim jurenjem katastra, fiktivnim kreditima, kompradorskom spregom elite vlasti, menadera itd. Inteligencija konjunkturom i oportunitetom listom optira politikoj klasi. Mafijokratski se otima to se oteti moe. Divlji kapitalizam u korist nekoliko stotina porodica osiromauje narod s procesom u toku tako snano da je jedna treina stanovnitva u socijalnoj komi. Nita nije poteeno. Militantnim komunizmom vlasti proglasie prolost mrakom, i najpogrenije upaljenim svjetlom uinie da narod ne moe da gleda. Postadosmo jedinstveni primjer napada na civilizacijsku tekovinu u ra zaranju svih spomena antifaizmu (institucija, trgova, ulica, spomenika, pogleda, shvaanja i antifaista). Primjer: ostarjela Milka Planinc prigovorno upita Tumana zato to radi, a on e prijetei osvetniki: Vi ste nas zatvarali, a mi emo vas politiki i ekonomski unititi. Samo to ne ree i fiziki , mada i to rade. Sve je napadnuto: ljudi, institucije, kulturna i opa dobra. Zloina je koliko ga moe biti, jer nalogodavci ne progone izvritelja. Svatko hoe svoj dio, pare Ze mljine kugle ili druge pokretnine ili nekretnine. Sve je podvrgnuto reviziji, najprije ideoloki, pa povijesno i materijalno. Prvi na udar dooe spomenici, trgovi i ulice, pa panski borci kao neimari naeg antifaizma. Jedva da ih bijae 30 ivih. Militantni reci proglasie ih meunarodnim teroristima. Oduzee im steena prava i drutveno i politiki sahranie prije fizioloke smrti. Slino bi sa narodnim herojima i njihov je broj simbolian. Na red dooe nosioci spomenica '41. (oko 4.000 ivih). Iza toga uslijedi revizija invalidnina. Njih bijae oko 23.000. Dokinue invalidninu palih boraca, ostarjelim umiruim majkama. Iako je invalidnina kumulativna (to si stariji posljedice su vee) i degresivni teret socijalnim institucijama, zatiena kao steeno pravo, mnoge dokinue, a veinu reducirae. Posebnu grubost, na grani ci pravne drskosti zloina uinie prema umirovljenim oficirima JNA. Nove oficire zovu asnicima, a starima mirovinu ne temelje na minulom radu, nego,

eto, na milosru. Sve su napadnute kategorije drutva u dubokoj starosti, iznad srednjeg oekivanja ivota u nas. Ne mari! Osveta je slatka pobjedniku neporaene ideologije u korist, jer da bi nekom dao iz ogranienih fondova, nekom mora oduzeti. Bezakonje slui kao podloga. Tim bi pogoeno oko 160.000 borakih struktura. Oduzimanjem steenih prava, protegnu se pravni zloin na druge koncesije koje iz toga proizlaze (ortopedska pomagala, zatita zdravlja, otkup stanova i dr.). Oficiri JNA neko vrijeme ne primae nita. Neki umrijee od gladi, neki se ubie, nekima se raspada porodica, neke protjerae, nekima otee stanove, nekima dravljanstvo, a neki se iznuravajui spore. Nita ne preostaje nego da se problem internacionalizira, jer su njihova primanja ni za ivjeti ni za umr ijeti. Ne mogu se uporeivati sa tekuim umirovljenicima asnicima. Domoljublje u inat razara pa ak i ubija svako rodoljublje. I to se ozakonjuje, a znano je da nema veih zloina od onih ozakonjenih. Marginalizacijom ljudi, razaranjem monumenata, koji navodno nisu lijepi iako su autentini, napadnuta je civilizacijska tekovina antifaizma. Istovremeno mijenja se heraldika, podiu spomenici kvislinzima uz koncerebralne mise, falsificira se historija evidentnim revanizmom. Ova retrogradnost poiva na injenici jednopartijske ideoloke drave koja nije u praksi ni pravna, ni socijalna, ni laika, ali ponavljam ni moralna. Moral vai za sve ljude osim HDZ. Kako se Crkva nije odredila prema faizmu, ali se militantno postavila prema komunizmu, odmicanjem od Boga, oltara i Jevanel ja, pretvarajui se u slukinju politike, htijui svoj dio plijena. I dobi ga. Naime, konkordatom dobi privilegij suprotan konstitucijskim osnovama laike drave. Alimentira se iz budeta, vraeni su joj posjedi, i suveren naglasi da je ovo katolika drava, katolikijih k atolika od pape. Ideologija drave iznad drutva, suverena iznad institucija anje svoje poasti, nasre ozakonjeno na ovjeka i drutvo. Jer toliki poubijani nevini, neprocesuirani, protjerani dravljani, toliko otetih steenih prava mi nulog rada, otetih opih dobara, nekanjeno, nema presedana. Svim sredstvima se uznastojava ideoloki uiniti kontinuitet drave sa NDH, ne samo heraldikom, nomenklaturom nasilja, jezikom, nego, eto, istinskim idealom milenijske tenje naroda. Zbog toga su svi izginuli ustae martiri poklanih Hrvata. Tome slui staranova scenografija. Neofaistika scenografija postala je pravilo javnosti, pa emo neke njene elemente ovdje navesti: Faistiki pozdrav ministra oruanih snaga RH u Sinju, Rojnica i Orden kneza Trpimira, a Vinko Nikoli postaje senatorom, lan NDH vlade proglaava se nestorom hrvatske knjievnosti, a Nazora zovu moralnom mizerijom. Crljen, ef ustake promidbe nastupa na OTV, a slijedi zatim reha bilitacija Mile Budaka, oca rasnih zakona s nazivom ulica u deset gradova, Luburia se proglaava hrvatskim vitezom, a u tampi aki, komandant Jasenovakog logora, kae da bi ponovno ako treba bio ef u Jasenovcu, sada mu se sudi da nije koga iskosa pogledao. Pomirba ustaa i partizana i zajednika grobnica krvnika i rtve, sarkastini je cinizam trijumfa revanizma. Njemu je ravno jo samo 3.000 sruenih spomenika NOB -u i antifaizmu iza kojeg stoji nekoliko stotina hiljada ponovo ubijenih (ode Juri i Bobanu). Morbidne li humanocidnosti! Svaki faizam je zapoeo s faistikim radnjama, tek onda se konstituirao kao pokret i poredak. Ovdje je uinjeno obilje faistikih radnji, kojima se nismo organizirano oprli. Udbeniko unakaenje povijesti, pored falsifikacije ope historije, strateka je prijetnja buduim generacijama. Provokacija je povijesti inzistiranje na izginulim ustaama kao poklanim Hrvatima. (Vidjeti opirnije: Svetozar Liva da: Etniko ienje zloin stoljea, SKD Prosvjeta, Zagreb, 1997, str. 23.) Posljedice su kobne za sadanje i budue generacije. Ishitrena je teritorijalno-politika podjela prostora razaranjem temelja katastra gravitacionih sredita, uslunih servisa itd. Nejasne su nadlenosti, razbijena organizacija ivota klasinom zavjerom mediokritetstva. Ra zorene su institucije rada. Broj umirovljenika pribliio se broju aktivnih. Veina siromasi uz rad. Neki su na ekanju. Broj onih na burzi stalno raste. Neki rade bez dohotka. Siromaenje pogaa ivot biolokim slabljenjem, irenjem socijalnih boletina. Rastu tenzije, frustracije, skitnja, prosjaenje, alkoholizam, prostitucija, agresija, ubojstva i samoubojstva, krae, pljake, razbojnitva i organizirani kriminal. Klasini latinoameriki sindrom kompradorstva i mafijokracije. Klijentelizam je na djelu. Sve se opravdava ratom, agresijom, unutarnjim i vanjskim neprijateljem. Interesantno, nigdje pravog i organiziranog otpora. Niti se brane antifaistike tekovine organizirano, niti steena prava, niti institucionalni ivot rada , niti minimalne egzistencijalne osnove ljudskih prava. Naravno, iz toga iskljuujem martirske nevladine organizacije. udno neko moralno rasulo, pod egzaltacijom egida ostvarena drava i izgon srpskog korpusa iz Hrvatske kao najvee tekovine svoga doba. Tumai se to endizmom, krajem povijesti i hrvatskim novim poretkom, sukobom civilizacije i zavjerom svijeta protiv nas. Mitomanski se die drava iznad ovjeka i drutva i svih njegovih potreba. Agresivnom teizacijom prokazuje se prolost, mitomanski postajemo svi rt ve politike i ovjek, i institucije i pojedinci i cjelokupni ivot naroda. To se tako agresivno Bendovim izdajama klerika-intelektualaca propovijeda u dravotvornoj tampi, da golema veina vjeruje idolima, rtvuje znanje, profesije i porive zovu krvi i tla. Represija je strana. ivotna i pravna sigurnost mala. Javljaju se ucjene, zavjere, alternativne institucije tradicionalnim, pa ak i naunim zakljuno do Akademije i Matice. Sve se rastae. to ne ide ideologijom, ide silom. Zavjera mediokritetstva djelom i inom rastae drutvo u svim porama retro gradne involucije. Praktine organizirane alternative nema jer je ne moe ni biti dravotvornim ovinizmom iste nacionalne drave, i zolirane, samodovoljne i samozadovoljne. Oficijelna javnost bukai o zavjeri civilizi ranog svijeta. Psi rata ne mogu biti bogovi mira. I nagoni ostvarenja ciljeva rata unitavaju socijalne zajednice nekad zajednikog prostora. Drave su se isprijeile kao kriplizirani entiteti, izmeu ivota i smrti svojih graana i sugraana do klasinog razaranja porodinih struktura. Tako smo bliz u, a tako smo daleko kao da smo preko svijeta jer je napadnut prije svega ovjek i njegove vrednote. Dragi moji nekadanji antifaisti, nismo dosljedni i konzekventni. Nismo organizirano branili svoje djelo. Nismo se borili or ganizirano protiv nedjela svojih guvernera, kadija i tadija. Nismo pokazali ni minimum meusobne solidarnosti kad razarae tekovine antifaizma, kad digoe tube protiv nekih antifaista, a zapravo protiv antifaizma, kao civilizacijske tekovine. To sam testirao pismima brojnim pojedi ncima i institucijama u naoj i susjednim sredinama. Samo od rijetkih sam dobio odgovore, uglavnom s rijeima da se ne bave politikom, a ja sam ih upozoravao da se politika bavi s nama, uglavnom na zloinaki nain. emu su tolike rtve, kako je mogua takva utnja pred tolikim zloinom, osvete rtvi? To je na poraz. Cinino da kaem, dugogodinji stari drugovi, a odnedavno mlada gospodo, u pitanju je naa historijska odgo vornost pa i (ne)moralnost. Oprostite mi, vi koji ste duhom i djelom ustrajali, to istinu javno rekoh, jer ona je surova. Jer, niti su nai protivnici tako jaki kako smo mi slabo organizirani, tim vie to je nae djelo tekovina civiliziranog svijeta, i on je s nama, niti se mi organizirano branim o. Dakle, civilizirani svijet solidariziran je s nama i naim narodima vie nego to smo mi (preivjeli antifaisti) solidarni meusobno. To nam nee oprostiti ni mrtvi drugovi, ni povijest. Zato se doista usuujem dovesti u pitanje i nau (ne)odgovornost i (ne)moralnos t, pred povijesti, istinom i generacijama koje dolaze. Svakom graaninu, antifaistima posebno, postavlja se pitanje: to si uinio da ne doe do rata? A kada je dolo do rata, to si uinio da doe do izmirenja? A kada je mir oktroiran, to ini da se ciljevi rata (etniko ienje kao zloin stoljea) ne ostvaruju? Ne zaboravite, svi smo odgovorni! (Objavljeno u: Svetozar Livada: Etniko ienje ozakonjeni zloin stoljea, Euroknjiga, Zagreb, 2006.)

[1] Referat na sveanoj sjednici SUBNOR-a Hrvatske povodom proslave godinjice Prvog korpusa NOV POJ odrane 22.XI.1998. godine u Zagrebu.

2. Legendarna partizanska bolnica Petrova gora

Ova legenda nastala je iz zakona nude preivjeti ili nestati. Nametnuo ju je Drugi svjetski rat. Naime, zemlja je bila oku pirana i rastrgana. Na ovim prostorima okupirali su je dva faistika okupatora: Nijemci i Talijani. Na usluzi su im bili prerevni domai faisti, kvislinzi, ustae sa svojim rasnim zakonima, mnogo rigidnijim od njemakih. To je bilo pravo divljatvo to su inili. Svoj genocid zapoeli su masovnim pokoljem nevinih seljaka u glinskoj crkvi, a neto kasnije u sadilovakoj i Kolariu. Organizirani otpor tom divljatvu golorukog naroda nalagao je sve oblike dovijanja, snalaenja i zauujuih inovacija. Tako je na pukomet veoma jakih okupatorskih i domaih kvislinkih vojnih formacija dolo do formiranja ilegalne partizanske bolnice Petrova gora. Taj rizik pokazao se ne samo smjelim inom nego i presudnim za lijeenje brojnih ranjenih i oboljelih partizana. Sretna je okolnost to se na elu pokreta otpora na Kordunu naao mladi lijenik dr Savo Zlati, veliki humanist koga je narod od milja prozvao Mio. Svugdje je stizao, svakog je pomagao. Volio je ljude, a oni su ga prosto oboavali. On je doao na ideju osni vanja bolnice, uz pomo drugog revolucionara panskog borca Kranjevi Jakova, zvanog Brada, i zapoeo je izgr adnju te legendarne partizanske bolnice. Po njegovom svjedoanstvu prvi poeci ove improvizirane bolnice na tzv. vrletnim stranama Petrove gore poinju 04.10.1941. god ine kada su u nju smjetena prva dva ranjena partizana: Lazo Trbojevi i Dragi Jurjevi, zvani Peta, jer je bio ranjen u petu. Kroz ovu bolnicu, kao jedinstven fenomen partizanskog ratovanja osnovanu ve na poetku rasplamsavanja ustanka u naseljima ok o Petrove gore, prolo je vie od 5.000 ranjenih partizana. Zauujue je da nije nikada bila otkrivena, jer ona je bila ilegalna za neprijatelja, a ne i za narod ueg i ireg zaviaja. Ta injenica, da nikada nije bila izdana i otkrivena od neprijatelja smatra se uzvienim inom s olidarnosti s ranjenim partizanima. To je razumljivo, jer partizani su bili sinovi i keri tog naroda, istinski oslobodioci i spasitelji od faistike bezobzirnosti i divljatva. Poznato je da Nijemci i Talijani, kao uostalom svi okupatori, nisu priznavali pravo na bilo kakvu pobunu, niti su primjenjivali meunarodne konvencije o zatiti ranjenih. Ustae jo manje, jer svi su oni partizane smatrali 'umskim banditima'. Ova bolnica bila je u prvo vrijeme samo improvizirana 'zemunica', donjim dijelom ukopana u zemlju s niskim nadzemnim krovite m. Ofenzivom na Petrovu goru svibnja 1942. godine ovaj improvizorij bio je otkriven i razoren, ne slutei da e kasnije tu nii prava centralna partizanska bolnica. Krovita su bila zatiena niskim raslinjem i pravo je udo da nikada nije ni avionima koji su je nadlij etali, bila zamijeena. Kasnije na tom istom mjestu izgraena je bolnica sa svim sadrajima, po uzoru na 'krovinjare i brvnare' iz tih kra jeva. Tako je nastala legendarna centralna partizanska bolnica 'Petrova gora'. Nade tekih ranjenika bijahu dokopati se tog 'klini kog centra'. Evo najprije skice rasporeda izgraenih objekata ove bolnice koja je preuzeta iz knjige dr Save Zlatia 'Poslali su me na Kordun' , Razlog, d.o.o., Zagreb, 2006. godine: Legenda: 1. Prva bolesnika soba 2. Sala za kulturni rad 3. Kuhinja 4. Soba za personal 5. tala 6. Ledana 7. Praonica i tu 8. Izvor pitke vode 9. Nunik 10. Zemunica 11. Zemunica 12. Zemunica 13. Zemunica 14. Zemunica 15. Bolesnika soba br. 2 16. Operacijska sala 17. Bolesnika soba br. 3 18. Kukuruzana 19. Straarnica Kako vidite imala je gotovo sve nune objekte za jednu poljsku ratnu bolnicu. Osim toga imala je povie sebe prirodni izvor vode dovoen posebnim 'ljebovima'. Kasnije je imala i vlastiti agregat za struju. Najvanije je to je imala profesionalne lijenike i pratee priueno osoblje od domicilnog stanovnitva predano pozivu i profesionalnom odnosu. Bolnica je imala i vlastitu kravu koja je davala mlijeko za teke ranjenike. Smjelost, rizik i odvanost da se na tako maloj distanci od jakih okupatorskih i domaih garnizona, ponavljam, na maloj distanci u planini sa svega 300 metara nadmorske visine, pristupano ak da se tenkovima umskim putevima doe do svakog mjesta, organiz ira jedna takva institucija, govori o bezgraninom povjerenju u vlastiti narod i njegovu nepobjedivost u vrijeme kada bijae osuen na istrebljenje. U bolnicu su stizali teki ranjenici od svuda s partizanskih ratita. U njoj su vrene i najsloenije operacije. Naalost, ip ak je oko 1.000 do 1.500 pacijenata podleglo ranama. Doktor Franz Kleinhappel svojim predanim radom i rizinim pothvatima operacija proslavio je ovu legendarnu bolnicu jer je stvorio tim koji je besprijekorno profesionalno funkcionirao u iznimno oskudnim uvjetima. Naime, sva logistika za ivot ovakve specijalizirane institucije bila je izvan bolnice u umi i poivala je u potpunosti na kanalima ilegalnog snabdijevanja i sveopoj brizi da se u svakom novoosloboenom mjestu poneto priskrbi, dopremi, dakle sve ono to je bolnici bilo nuno i potrebno (hr ana, lijekovi, zavoji, instrumenti, ogrjev i drugo). Tako je briga svih institucija vojnih i civilnih partizanskih vlasti, pa i domicilnog stano vnitva, bila okrenuta bolnici da ni u emu ne smije oskudijevati. Ilegalnim kanalima lijenici su iz gradova pomagali, savjetovali , slali lijekove, instrumente, laboratorijske reagense i drugo, a mnogi su kasnije i sami dolazili u partizane. Bio sam pacijent te bolnice od poetka 1944. godine skoro pola godine kao veoma teki ranjenik s tri frakture donjih ekstremi teta i prostrjelima internih organa, bubrega, jetre, probavnog trakta. Ukupno sa 17 metaka. Zahvaljujui nesebinoj brizi osoblja, to ukljuuje i direktne transfuzije krvi njenog osoblja, preivio sam. Pamtim tu bolnicu kao najvii oblik sveope solidarnosti: Jedan za s ve, svi za jednoga. To nikada nigdje vie, ni kasnije u slobodi, nisam doivio. Naime, kasnije sam sedam godina leao u raznim vojnim b olnicama saveznika, poljskim i klinikim centrima engleske osme armije, u Italiji, a i u Engleskoj gdje je pacijent bio sve tinja, ali takav odnos pacijenta i osoblja pa i posjetioca pacijentima nisam doivio. On se praktino ne moe opisati nego ga se samo moe doivjeti. ini mi se da je nuda preivljavanja nametnula taj uzvieni etos. Da ilustriram: u blizini bolnice nalazile su se ilegalno, pa ak i od nas pacijenata nepoznate

'zemunice'. Dakle, objekti podzemnih sklonita u sluaju prodora neprijatelja. Kamuflirani i u svim pravcima zatieni. Ni najtei ranjenici iako su znali da postoje nisu znali gdje i kako izgledaju osim onih koji su zbog eventualne opasnosti bili preneseni da u njima borave. Ove ilegalne 'zemunice' imale su sve nune prostore i svu nunu logistiku (vodu, hranu, lijekove, potrebne instrumente u sluaju hitne ope racije). Reklo bi se svega je bilo u izobilju osim zraka koji je dovoen kamufliranim cjevovodima. Ipak vlaga je bila najvei problem. Ispred 'zemunica' ukopavane su razliite stvari kao tekue potreptine, ali vie kao oblik predostronosti ispred 'zemunica', pa ako neprijatel j otkrije da odustane od daljnjeg traganja, dakle da ne doe do ranjenika. Ponavljam trebate imati u vidu da partizani nisu bili zatieni ni kao ranjenici nikakvim konvencijama. Za njih je sve zavisilo od njih ove hrabrosti, odvanosti i rizika spremnosti na rtvu. U junu mjesecu 1944. godine krenula je tzv. esta ofenziva i ja sam pristao da ne idem u 'zemunicu' nego da s jo tri 'pokretna ranjenika' krenem pjeke na pomoni aerodrom u emernici i uspjeli smo sebe spasiti i drugima mje sto ustupiti. Sve je to injeno svjesno i odgovorno uz zakletvu da neemo druge izdati. Preivljavanje te bolnice pokazalo se interesantnim i Saveznicima antifaistike koalicije, pa su istraivali sve njezine dom ene djelovanja i opstojanja. Engleski lijenici prilikom dolaska u Bari po imobilizacijama fraktura i obradama rana odmah su uoavali da dolazimo iz 'Petrove gore'. Bilo je dosta partizanskih bolnica u i oko Petrove gore: Peckoj, Perni, Dunjaku, zatim u Zbjegu kod Slunja, u Lici, na Bijelim potocima, Trnavi, u Baniji na amarici, najzad u osloboenom Otocu i drugdje, ali ni jedna nije dosegla po svojoj organizaciji, stilu rada, broju pacijenata i sloenosti operacija legendarnu partizansku bolnicu 'Petrova gora'. O toj bolnici pisano je mnogo u nas i u svijetu. Odrano nekoliko simpozija. Meutim, naalost nema ni jedne studijske monografijske analize, osim nekih prigodniarskih pokuaja. Pored brojnih detalja koje znam i koje je tako temeljito opisao osniva dr Savo Zlati, uman i ingeniozan stvaralac, zbog ogranienog prostora moram ih zanemariti. On je nekadanji svjetski prvak problemskog aha s kojim sam ostvario najveu humanitarnu suradnju poslije ratnih zbivanja 19901995. godine, kao predsjednikom prvog multietnikog Graanskog odbora 'Povratak kui'. Ta iva legenda jo je tako psihosomatski uravnoteena da pie studiju o problemskom ahu u svojoj 96. godini ivota. Ovjekovjeio je stradanje naroda Kor duna svojim memoarskim zapisom 'Poslali su me na Kordun' sa sljedeom posvetom: Kao Hrvat iz Istre posveujem ovu knjigu patnikom srpskom narodu Korduna i Banije s kojim sam proveo najtee dane njegovog stradanja u vrijeme NDH i faistike okupacije, ali i slavne dane antifaistike borbe. Savo Zlati neka ti je svaka ast slavni moj ratni drue! Jer od tebe sam najvie nauio kako se treba boriti za drugog. Pored brojnih detalja o legendarnoj bolnici, ponavljam, koje zbog ogranienog prostora izbjegavam istai, o jednom bolnom problemu elim posebno neto rei. Neposredno uz bolnicu nalazilo se groblje umrlih pacijenata. Nije znano koliko je u njemu sahranjeno umrlih boraca. Znam da su neki odvoeni u mjesna groblja zaviaja. Groblje se nalazilo u jednoj kosini s mladom bukovom umom. Svakom bi sah ranjenom bili upisani inicijali imena i prezimena u bukovo stablo. Stablo je izgledalo kao izrezbareni tap. Kako su stabla rasla inicijali su zadebljavali, nabubrili ili se raspucavali. Neka su slova bila vea od 20 cm. To je scenu partizanskih kenotafa inilo impresivnom. Svi koj i su o tome pisali, govorili ili slikali, tu scenu nisu zaboravljali. Ova mi je impresija stalno na pameti na svaki pomen na partizansku bolnicu 'Petrova gora'. Tamo bijae sahranjen jedan moj neto stariji ratni drug iz zaviaja, Ilija Boi. Bio je ranjen u bedreni mii, razvila se gangr ena. Nikako se nije dao nagovoriti na amputaciju, a bio je stasit, blond s kovravom kosom, neka vrsta djevojake ljepote. Svi smo ga saalijevali jer je patio umirui u visokoj temperaturi i gru velikog bola kao posljedice gangrene. Doe komesar bolnice Jovica Mraovi i naredi d a se mene s krevetom odnese u njegov 'odjel' da ga ubjeujem da pristane na amputaciju. im sam poeo ubjeivati Ilija se prodere iz sveg glasa: Zar si zbog toga doao? to ti svoje noge ne da odsjei kad si prebijen kao eno? (lokalni naziv za psa). Neu 'tule'. Obeao sam materi ili cijel ili mrtav. I ubrzo je umro. Odnesu me na njegovu sahranu i odrim govor s puno patosa i osobno upiem inicijale na bukovo stablo . Kada god bi posjeivao Petrovu goru iao bi da i onako porasla slova dotaknem okajavajui osudu samoubilakog ina moga ratnog druga. Takvih bukava s urezanim inicijalima bilo je mnogo. Ne znam im ni broja. Meutim, koncem rata 1995. godine dooe hrvatski talibani i u ime 'osvete nacije' i poraza antifaizma demolirae i bolnicu i spomen-objekte i to djelo najveeg skulptora naih prostora Vojina Bakia, iji su memorijalni spomenici za njegovog ivota svi do jednog uniteni. Istovremeno razorie i groblje pa posjekoe i bukve kao part izanske kenotafe mrtvih. Dakle kontrarevolucija ne imade milosti ni prema emu ni prema kome. Pa tako ve davno umrle martire antifaizma, ruenjem spomenika, groblja i partizanske bolnice, ponovo ubie. Poto mi je Petrova gora obiljeila ivot najveim patnjama i predstavila sliku koje nakaze od ovjeka rat n apravi ali mi je i predstavila najveu solidarnost ljudi u nevolji, taj etos mi je nametnuo obavezu da poelim da moji posmrtni ostaci budu razasuti na njen im 'vrletnim stranama', gdje su zemni ostaci mojih mnogih ratnih drugova kojima je rat ivot prekinu o. Slina bolnica osnovana je 1943. godine u Sloveniji. Poznata pod imenom 'Franja'. Poduzetni Slovenci, odluili su da je predloe UNESCO-u kao svjetsku batinu. To je Savezu boraca Hrvatske bio povod da isto uini za partizansku bolnicu 'Petrova gora', kao stariju i znaajniju. Evo o tome integralnog teksta iz knjige Save Zlatia, upueno Dekanatu medicinskog fakulteta u Zagrebu: U Hrvatskoj postoji poznata partizanska bolnica 'Petrova gora', koja je neprekidno djelovala od 4.10.1941. do 25.5.1945. god ine kada se seli u Karlovac. Prema podacima koji su definitivno utvreni to je bila PRVA izgraena umska partizanska bolnica u Jugoslaviji (g radio ju je u najveoj tajnosti Janko Kranjevi-Brado) i prema dosadanjim podacima i prva u Europi. Prvi njezin lijenik bio je jo ivui dr. Savo Zlati. Bolnica je bila otvorena ne samo za partizansku vojsku nego i za narod okolnih naselja u podnoju 'Petrove gore'. Ranjenici s u se za vrijeme okupatorskih i ustakih ofenziva skrivali u tajnim dobro maskiranim podzemnim zemunicama. Gotovo je nevjerojatna injenica da niti jedan ranjenik te bolnice nije pao u ruke neprijatelja od poetka do kraja rata 1945. godine i da je ona opstala bez obzira to su mnogi ljudi u naseljima oko 'Petrove gore' znali gdje se nalazi dovodili su bolesnike, donosili hranu, posteljinu i druge potreptine. Bolnica je imala obilje zdrave pitke vode i agregat za elektrinu rasvjetu. U njoj je u kolovozu 1943. godine osnovano kirurko odjeljenje na kojem su obavljani kirurki zahvati, kao npr . abdominalne operacije (pogotovo od poznatog kirurga dr. Franza Kleinhappela). U bolnici se od 1941. do 1945. godine lijeilo vie od pet tisua ranjenika i bolesnika. Na alost, podosta ih je umrlo i zak opani su na groblju pored bolnice. Ne postoje toni podaci koliko je umrlih na tom groblju zakopano, a prema nekim procjenama radi se o nekoliko stotina mrtvih partizana, ali i stanovnika okolnih sela. Nema sumnje da i partizanska bolnica u Petrovoj gori ima sve uvjete da se od UNESCO-a uvrsti u spomenike svjetske batine, pa vas molimo da i vi podrite tu inicijativu. Napominjemo da je ta bolnica bila nastavna baza Medicinskog fakulteta kole narodnog zdravlja 'Andrija tampar' i to je jedan od razloga da se zaloite za izneseni prijedlog i po mogunosti u novim uvjetima produite s vaim ranijim djelovanjem. (Do sada, 2005. godine, taj prijedlog nije proveden nap. S. Zlati) (Citat preuzet iz knjige Save Zlatia, str. 89, 90.) Sve je dobro obrazloeno, ali gluhoj eliti vlasti vlastita antifaistika prolost nije vana niti potrebna ni korisna, jer je negira. Naroito to je ona ovdje vezana uz srpske toponime. A Srbe valja iz povijesti izmjestiti. Naalost, za sada nita ne moemo oekivati od statusa svjetske batine. Naroito od recentne elite vlasti. Jer, hrvatski antifaizam pretvorio se u verbalnost i prigodniarstvo. To je apsurd obzirom na istinsku antifaistiku hrvatsku batinu s golemim rtvama, nadanj ima i ostvarenjima. Feti privatizacije razorio je zdravstvo i nema nita od Hipokratove zekletve. Lijeniki kadar pretvara se u novu kastu karakteristinu za prvobitnu akumulaciju kapitala. Sociologijski reeno 'bolje je imati nego biti'. Brisanjem antifaistike memorije i drugim falsifikatima povijesti stvara se predstava da je povijest mogue promijeniti budui da je ovdje napravljen nekanjeni povijesni zloin kojem se pred Meunarodnim sudom sudi kao 'zloinakom pothvatu'. Sve je oitije da e nam naalost povijest drugi pisati. Vladaju i etos legendu partizanske bolnice 'Petrova gora' ne moe podnijeti i zato ta legenda se stubokom ignorira kao kontrast javnog imida neoliberalizma, kao vjenost i za sva vremena determiniranog novog logosa kapitalizma.

Post scriptum Neposredno poslije zavretka Dejtonskog mirovnog ugovora, pozovu me Bonjaci na jedan znanstveni skup u Biha. Hotei iskoristiti tu priliku, posjetio sam neka seoska naselja koja sam uzimao za uzorak za projekciju gubitaka u ratno doba stanovnitva u BiH . Kad ono, od Bihaa do Sanskog Mosta, ni ljudi ni naselja. Osupnut poharanom Bosnom, zaponem saopenje vehementnom osudom barbarizma naih talibana i napomenem kako ni groblja nisu poteena. Posebno istaknem groblje legendarne partizanske bolnice Petrova gora". im sam izrekao tu reenicu o Petrovoj gori, iz prvog reda sluatelja povie ovjek: Priekaj!", i poe na tribinu. Zagrli me, i odrecitira pjesmu Petrova gora", te mi se predstavi, mada sam, dok je stihove recitirao, znao tko je. Rije je o Enesu Kieviu, koji je vizio narski, kao to to biva kod angairanih pjesnika, predvidio sudbinu ovog najveeg partizanskog memorijalnog centra koji je postao meunarodno znaajno hodoae sa preko 200.000 posjetilaca. Pjesmu je naruio povodom otvaranja velebnog spomenika Vojina Bakia 4. okto bra 1981. g. na dan 40-te godinjice prve partizanske bolnice na Vrletnim stranama u Petrovoj gori, nekadanji direktor, pjesnik takoer, Mile Daki , kojem, se iz osvete vie od godinu dana sudi, iako ga niti jedan svjedok optube i obrane, ni u jednom obliku, niim ne tereti i ne optuuje. To dokazuje da je sudstvo Tadije poniavajue. Poiva na sintagmi: Svi su krivi dok mi ne dokaemo da nisu. Time se poruka alje eventualnim povratnicima. Dokaz je tome 70 ubijenih povratnika, bez da je naen poinilac. Meu ovim istiem jednog partizanskog generala i zatienog Hakog svjedoka suda u Haagu Milana Levara, inae Hrvata kojem ovu knjigu posveujem. Avaj , avaj antifaisti to vas je dopanulo kada vai krunski svjedoci bivaju gonjeni i ubijani. Prvi to je kao pjesnik izvorno i profesionalno i svjedoio o genocidu u svom zaviaju, drugi, pak to je vlastiti ivot poloio kada je svjedoio to se Srbima devedesetih godina prolog stoljea dogodilo u Gospiu. Ima li vee trve, ivot za druge ivote poloiti svjedoenjem pa uzalud samo zato to su Srbi? Avaj!.. udne li drave a jo udnijeg pravosua?

Enes Kievi

Petrova Gora

Sad nam je najpotrebnije sauvati tvoj mir i dostojanstvo Goro Petrova Skloniti snagu u razumu Da se Sunce ne odrekne svijeta Treba nam jo jednom iz ove divlje slobode mirno razabrati stvarnost Noevi su nadivjeli krvnike S proizvodnjom oruja raste mogunost neznanih junaka Sloboda je s perlama bombi oko vrata Turneja rata nastavlja se Nemoj se zauditi goro Petrova Ako ti jednog proljea roeno lie doe sa sjekirama Nesmij se hrastovlje staro Takav je postao svijet Traim rije jau od zla Da zlo zaustavi Rije koju jedino pod zemljom znaju Ali nisu u stanju da je kau Sluam pjesmu drvea to u meni uti U njoj su vatre i vode zbratimljene Pjevaju Sad nam je najpotrebnije sauvati tvoj mir i dostojanstvo Goro Petrova Uspravno u Sunce Uspravno u zemlju rasti

3. Partizanska gimnazija Maral Tito u Zagrebu

Dragi drugovi i prijatelji, prolo je pola stoljea od prestanka rada nae Partizanske gimnazije.[1] Pola stoljea, dragi prijatelji, veliko je razdoblje u ivotu ovjeka. Od tada su se dogodili brojni dogaaji u svijetu i u naem vlastitom ivotu. Zavreno je nae uzrastanje, kolovanje i profesionalno formiranje. Najpretenijoj veini zavren je radni vijek. Svima je zavreno formiranje porodice i veina drugih dogaanja u ivotu. Kako smo blie kraju nego poetku valja podsjetiti na onu uvenu: Od kolijevke pa do groba najljepe je ako doba. Za nas, prijatelji, posebno. Jer smo bili rtvovane generacije. Okrutnim ratom bilo nam je zakinuto djetinjstvo i mladost. U Partizansku gimnaziju doli smo od svuda, s ratita, sa zgarita, iz zatvora i koncentracionih logora. Pobjeda i mir za nas su bili oekivano i poeljno otkrovenje.

Nau kolu sainjavali su aci razliitih partizanskih gimnazija koje su formirane jo u ratu, npr. ona u Otocu, Diniku, u Moslavini, Rujevcu, Dvoru na Uni, Delnicama, Srpskim Moravicama, Daruvaru, Lipiku, Pakracu, Pisarovini, Osijeku i Hvaru. O onoj u Osijeku pod imenom Ive Lole Ribara, legendarnog tribuna iz NOB-a, Nikola Kalopera napisao je knjigu Crvena trava. Iz nje proizlazi da je u ovoj koli bilo 500 uenika. Na 40-godinjici proslave bilo je 200 prisutnih uenika. Imala je aki dom u Strossmayerovoj, a kolu u Jegerovoj. Kasnije je ula u sastav gimnazije Maral Tito u Zagrebu. Partizanska gimnazija Vladimir Nazor s 10 razrednih od jeljenja na Hvaru imala je u svome sastavu 400 uenika. Nju su inili aci s otoka i priobalja, a kako stoji u jednom govoru povodom 20 -godinjice u njoj su bili aci od Bojane do naselja ispod Velebita. Pretean broj inili su aci iz ibensko-dubrovake regije, Makarske, Sinja, Korule i Braa. O onoj iz Rujevca, nekad zlatno pero VUS-a Milan ukovi napisao je neobjavljenu monografijsku studiju od 900 stranica. Ona je prola put Rujevac, Santa Cezarea u I taliji, Split i, najzad, prikljuila se Partizanskoj gimnaziji u Zagrebu. A ona iz Osijeka imala je putanju Daruvar-Lipik-Pakrac-Bajmok-Baranja-Osijek i najzad prikljuenje Partizanskoj gimnaziji u Zagrebu. Istinski kroniar kolstva u NOB-u prof. M. Ogrizovi[2], piui o kolstvu u to doba spominje 1.598 osnovnih kola sa 100.000 polaznika i skoro 2.400 prosvjetnih radnika, 33 srednje kole s 9.657 uenika, 40 djejih domova s 3.000 djece i brojne dr uge kulturne, prosvjetne, umjetnike, kazaline institucije koje su nikle jo za vrijeme rata. Uostalom, jo u ratu odran je u Topuskom kongres kultur nih radnika. Kao svjedok vremena i ak nae nezaboravne kole, pa i njen kroniar, jer ja sam nepotpisani autor spomen-knjige nae gimnazije, a kasnije kao pedagog mogu s pouzdanou istai da smo doista bili jedinstvena kola. Jer, u relativno kratkom vremenu postojanja, samo tri godine, nije ni jedna kola podarila toliki broj raznorodnih strunjaka, profesionalnih pregalaca kao naa Partizanska gimnazija. Pokrili smo svu nomenklaturu intelektualnih zanimanja, a neki su dosegli vrhunce u struci, nauci, tehnici, kulturi i umjetnosti. Nastao je impozantan broj diplomiranih ekonomista, agronoma, veterinara, geodeta, farmaceuta, odvjetnika, pravnika, novinara, diplomiranih inenjera strojarstva, elektrotehnike, graevine, kemiara, prometnih inenjera, profesora raznih profila, sveuilinih profesora, lijenika, kipara , slikara, vajara, glumaca, poeta, knjievnika, kritiara, diplomata i politiara itd. Svi su oni naoj generaciji, sebi i naem narodu na ast. Pretena veina ostavila je snanog traga u svojim sredinama ivota i rada. Mnogi su udarili temelje modernim institucijama dananjice. [3] Ono to sve nas mora da raduje jeste da nitko nije zatajio, izdavi sebe i duh svoje generacije antifaista. Bili smo prva po ratna inteligencija, sluili smo asno svojoj profesiji, mjestu ivota i rada i to naglaavam predano. Nismo pokleknuli izazovu ni drugog rata na zalazu ivota, iako smo dva puta rtvovane generacije. Uspjeli smo, jer smo imali svoje ljudske ideale zajednitva i antifaizma, ali i idole nezaboravne nae profesore. Oni su bili nai uitelji, odgojitelji, prijatelji, a mnogima zamjenjivali i roditelje. Bili su ono najbolje to je drutvo u tome trenutku imalo, a da su bili veliine pokazuje injenica to je veina zavrila kao sveuilini profesori. U vae ime i svoje osobno izriem im veliko ljudsko hvala! Ponosni smo na njih, a vjerujem i oni na nas. U naoj kolskoj himni s pravom smo pjevali: Direktor partizan, profesori partizani, svi su aci partizani. Smatram da dijelim vae miljenje da treba da istaknem posebno ime dragog nam direktora Hrabaka, kao roenog lidera, vrsnog organizatora, profesionalnog pedagoga, zasluni autoritet meu profesorima i acima. Bio je istinski voljeni uitelj, profe sionalac, strog i pravian. Njemu mrtvome dugujemo ivotnu zahvalnost. Veliko Ti hvala, na dragi i nezaboravni direktore Hrabak, jer si nas hrabro vodio i osposobio ohrabrivi za cijeli ivot! Nas je povezivalo ratno prijateljstvo, kunja najveeg drugarstva. Odredilo nam je moralne i etike vrijednosti. Mislim da ne grijeim ako kaem da svaki od nas da se ponovno rodi poelio bi da bude ak Partizanske gimnazije i dalje bi nam bila deviza: Uiti i samo uiti!, jer to je smisao ovjekovog ivota. Neka mi bude dozvoljeno kao ilustracija koliko smo se voljeli primjer iz osobnog ivota. Padnem 50-ih godina u izraelsko-arapskom ratu kao arbitar u neku vrstu zarobljenitva na aerodromu ..... u Izraelu. Oko mene se odjednom okupi nekolicina aka nae nekadanje kole. Svi me grle, ljube i zapitkuju. Na to e jedan novinar: to to znai? Kakav ste vi to zarobljenik? alei se odgovorim: Pa mi smo roaci iz Partizanske gimnazije, to je vie nego dolazak strica iz Amerike. Prasnue svi u smijeh i poviu ura! Neki zapjevaju: Parti zanska! Partizanska! Nae je zajednitvo, nai su susreti nezaboravni. Sjetite se samo akog doma u Habdelievoj 1, gimnazijskog dvorita u Gundulievoj 28, kole i razrednih prostorija, zidnih novina, veselih kutia, parola: Uiti i samo uiti!, kruoka, razrednih sjednica, susr eta na proputovanjima i, najzad, prigodnih proslava, praznika ili naih datuma kole. Napose one povodom 20 -godinjice kole kada je otkrivena spomen-ploa. I ovaj susret elim da bude u znaku kumulacije radosti i sjeanja na nau mladost, ako doba, strepnje i radosti, ali i nae razgovore ugodne. Zbog toga hou vas podsjetiti na neke datume, vrijeme i dogaaje koji su pola stoljea iza nas. kola je zapoela u jesen 1945. godine. Radila je u tri smjene, dvije redovne po skraenom postupku nastave ubrzanog tempa i, najzad, veernja kola. Kroz nju je prolo 1.500 uenika kad se pribroje aci veernje kole, drutveno -politiki radnici, oficiri i drugi graani. Sve su to vodili isti profesori, pravi pedagoki neimari. Bilo je naporno i za njih i za nas, ali bilo je predano. Reklo bi se tada udarniki, ali istinski samopregalaki. Prvi maturanti zavrili su 1946. Bilo je veliko slavlje. Pjevao je velebni zbor nae kole od 250 lanova. Prvo nau himnu kole, zatim revolucionarne pjesme na svim jezicima, napose ruskom. Plesala je amaterska druina, recitirali uenici, glumile amaterske druine. Drani su govori. Valjda se svi sjeate ravnanja terena na Griu, radnih akcija u Kustoiji, na kanalu, istovara ugl jena, formiranja 1. radne brigade na Sveticama. Nezaboravne su nae zidne novine i njihovi sadraji, izlobe aka, gostovanja naih druina u raznim drugim kolama, tvornicama, gradovima i selima, razliiti mitinzi i pisanje izbornih parola. Zatim proslave prigodnih datuma i javni h svetkovina. Podsjeam vas na prvi kolektivni izlet u Opatiju i Postojnu. Neki tada prvi put putovae vlakom, neki prvi put vidjee more, a neki prvi put odsjedoe u hotelu. Sve je bilo impresivno i nezaboravno. Na putu u vagonu odravan je sat iz geografije. Veina je pisala zadae Izlet u Opatiju. Za neke je nezaboravan izlet u Bugarsku u doba rezolucije IB-a, zatim u Prag i ehoslovaku. Veliki broj aka stanovao je u akom dobu u Habdelievoj 1. To je bila velika prednost radi organizacije ivota. Manji broj stanovao je kod roditelja, a drugi kao podstanari. O nekima se brinula idovska opina. Bili smo aroliko obueni. Kombinacija vojnikog i civilnog odijela. Domska menza bila je utoite izvora ivota svih aka, ali i veselje od objeda, gableca do kulturnih sadraja kolektivnog ivljenja. Mnogi se sjeaju koare narezanog kruha, marmelade, Trumanovih jaja i UNRIN-e pomoi sira i konzervi. Meutim, svakako se sjeate javnih predavanja, fiskulturnih takmienja, teajeva higijene, veeri poezije, politikih dogaanja, pedagokih satova, deurstava i redarstava. Sve je to bila valjana samoorganizacija i autentina samodisciplina. Tjeskoba stanovanja (kreveti na katove, tijesne uionice) ip ak nije stvarala tjeskobu u naoj dui. Mi smo se toliko voljeli i uvaavali da su samo rijetki stvorili brakove iz nae kole. Jer, netko ree da smo bili istinski rod. U to vrijeme bili smo uzor kola, goeni i ugoavali. Nezaboravan je boravak glumaca kod nas, napose Augusta Cilia (krtac), Afria, protagonistice prvog filma Slavice Irene Kolesar, skulptora Vanje Radaua i mnogih drugih kulturnih pregalaca, novinara, antifaista iz Francuske, ehoslovake, Engleske, Bugarske i Sovjetskog Saveza. Nad nama je bdjelo ministarstvo prosvjete, ali i kolske i k ulturne institucije grada. Kad smo dobili ime Gimnazija Marala Tita, a napose kada nas je Maral posjetio postali smo istinska institucija. Redovno smo ili u kino i kazalite organizirano, na izlobe i u muzeje. Svijet kulture bio je na. Matineje su za nas bile dogaaj. Naa kolska knjinica bila je dar raznih biblioteka. Organizirano se brinulo za nae zdravlje. Oboljeli za praznike odlazili su u javna oporavilita, a ranjeni u bolnice i ljeilita. Imali smo svoju ambulantu, patronane slube i sistematske ake poliklinike pregle de. Mi smo to predanim radom, uenjem i prosvjetiteljskim amaterizmom gotovo misionarstvom, takmiarskim duhom, radnim akcijama, svesrdno i predano odraivali. Uili smo se i druge smo uili zajednitvu. Uili smo se voljeti ljude i biti solidarni graani. Nismo iznevjerili nadanja ni naih profesora ni drutvene zajednice i to nam moe sluiti na ast. Kroz ovih 50 godina naredale su se dae i nedae u ivotu svakog pojedinca, a ostao je na duh realizma.

Bili smo protkani, da simbolino kaem, zlatnim nitima naih 48 profesora. Duhom smo hodali u istom stroju 23 razredna odjeljenja nae gimnazije u Gundulievoj 28. Iako smo bili razliite kronoloke generacije, duh je bio jedinstven. Kao kuriozum istiem da je najstariji bio roen 1916., a najmlai 1934. godine, a slagali smo se kao jednojajani blizanci. Primjer, godine 1947. nae diletantske druine posjetile su naselja Siska, Petrinje, Gline i drugdje. Svi su nas hvalili da smo kao jedan. Dobili smo na dar pilie, janjce i svinje. U veselom kutiu zidnih novina bilo je ispisano: Mi njima duh kulture, oni nama meso ive vage. Ne zaboravite bila je oskudica u tim prostorima na ivici gladi, ali za nas se nije tedilo. Mladenaki duh, produhovljenost uznosila nas je punoom ivota. Ljudski je biti nostalgi an za onim vremenima koja se sada prokazuju mrakom, a mi ovo osjeamo kao najtraginije upaljeno svjetlo. Ona vremena su dio nae mladosti i realizacije, dakle, profes ionalnog potvrivanja. To je bilo poeljno drutvo, a drutvo je ideal ovjeka, jer kad u drugom zrcali sebe, onda u drugom nalazi svoje ja. Naa samoinicijativa, nae samoodricanje za bolje sutra raalo je realna nadanja za takvo ostvarenje. To nam se sada istinski namee kao tema razgovora. Naa nekadanja solidarnost istinska je potreba svakog zajednitva. Neki razredi imaju svoj dan u godini i sastaju se i to su ak inili za vrijeme ovog rata. Svaka im ast! Ljudi se mijenjaju, a ljudskost mora da ostane. Sada se najee susreemo na ukopima. Iako je smrt takva da uvijek iznenadi nae poimanje smrti kao zakona ivota, ona pokazuje na istinski realizam. Kao pedagog susreem potomke naih aka i nerijetko ih prepoznajem po prezimenima, liku, ali i po duhu . I to me uvijek obraduje. Moram da vam kaem jednu kurioznost. Pred samu smrt prof. Stanko Dvorak donio mi je skicu poeljne monografije nae gimnazije. Istinski me ganuo i donio sam je da vam je pokaem. Nisam mogao preuzeti obvezu da u je napisati, a valjalo bi da to netko uini. To to nam se dogodio okrutni drugi rat u ivotu, nije naa samo nesrea, nego nesrea cijele zajednice, ali to je, za sada, to se nas tie, via sila. Jer se nalazimo na razmeu Istoka i Zapada i uestalih umiranja od brazde do brazde. Ne zaboravite da su jo pri sutne generacije koje pamte etiri rata u svom ivotu. Jer tako se ivjelo u razmeu tri carevine Austrije, Turske i Rusije. Vie nas onespokojava historijski zloin bez pravog historijskog odgovora i izlaza i to su neporaene kvislinke ideologije uzele maha. Raduje nas injenica to je svijet shvatio da je pitanje mira ovdje svjetsko pitanje. Pa tako raste potreba politike svijesti boljih rjeenja. To to su nam napadnuti ideali, idoli, identitet i samopotovanje, to je vei tragizam drutva nego nas pojedinaca. Ono to elim na ovom naem druenju je to da bude u duhu naeg etosa, asnog zajednitva, da se s ponosom sjeamo minulog razdoblja, da kritiki i samokritiki budemo samodosljedni, ljudski porazgovarajmo o daama i nedaama, o osobnim nadanjima, porodinoj srei, zdravlju i enjama i da se ljudski sjetimo onih koji nisu meu nama, bilo da su umrli prirodnom smru, bilo da su prognani. Posebno elim da se sjetimo naih dragih profesora, odgojitelja, naih razrednika, naih amaterskih druina, naih radnih akcija, omladinskih organizacija, takmiarskog duha, simpatija i ljubavi. Jer, napominjem, nita ljudsko nije nam bilo strano. Sad je prilika kad smo se sastal i da obnovimo duh ivota kao najljepe u naem bivstvovanju. Na kraju, voljeni drugovi i prijatelji, neka nam je sretno ovo druenje kao zalog buduih susreta dok ijedan postoji meu nama. Sretno i nezaboravno druenje i zabavu nakon pola stoljea elim vam od svega srca. Post scriptum Postao sam kroniar kole. Svakom prigodom su me prisiljavali da drim govore jer sam dobro prostudirao grau i mnoge biografije uenika i profesora. Uredio sam, povodom 20. godinjice gimnazije, knjigu, pod naslovom: Partizanska gimnazija marala Tita, Zagreb, 1965. g. Kako sam mnogo ranije napustio partiju, to se nije ikalo da se u naslovu knjige pojavim kao pisac i prireiva. Prije proslave i izlaska knjige, pozove me moj kolski drug, Perica Pirker, tadanji gradonaelnik Zagreba. ak poalje i auto po mene. Kad doem u ka binet, on snebiva, a bio je izuzetno estit ovjek, odlian ak, iskren drug. Vidim da je u nevolji, a ja odluno: Pa dobro Perica, zato si me pozvao? Radi knjige, ree on. Pa nisam ni sam zadovoljan, kaem ja, dapae, ja sam prezadovoljan, jer nije mogla biti bolja za t ako kratko vrijeme. Ti zna, ti si napustio partiju, a mi smo knjigu objavili i platili iz budetskih sredstava. Moe li knjiga bez urednika? Ako vam odgovara, kaem ja, nek vam je sa sreom. Hvala ti stari drue, meu ostalim dobio sam opkladu, jer sam unaprijed rekao da es ti pristati. Bio sam na tom skupu nagraen zlatnom plaketom Bio si uzor kole. Kasnije je izaao Zbornik partizanske gimnazije u izdanju Saveza antifaistikih boraca i antifaista RH, a urednici su urica Suevi i Slavica Bakra, Zagreb, 2010. g., Printera Grupa d.o.o. O partizanskoj gimnaziji napisao je pravu studiju Filip kiljan, produktivan i uspjean istraiva krajikih burgova, crkava i dijela povijesti. Mladi historiar koji obeava. Svi su znali da imam skice prof. Dvoraka i oekivali su da u napisati veu studiju o znaaju te kole. Meutim, nije mi se pruila prilika, a nisam imao ni osobite volje. Uivo sam gledao kako revolucija stari, sistem se uruava i sve vie smo srljali u bure i nevere, gotovo svjesno. Rupubliki etatizam polako je preko populizma otkliznuo u integralni nacionalizam. Drutvo je bilo pod stalnom seizmikom tzv. reformi. 17 reformi gradova, 65 granskih reformi i 2 agrarne reforme, starenje revolucije i ekspanzija birokracije potpuno su razarale drutvo. Samoupravljanje je, kao ideal direktne demokracije, zapravo bio eksperiment u totalu to nitko nikad ne radi. Razlike su stupnja razvijenosti, pa ak i antropometrijske mjere razliite u nas. Naa elita vlasti samoskrivljenom nezrelou, unitila je sudbinu drutva preko pandemine mrnje zahuktane uoi graanskog rata pod uasnim laima, mitovima i potpuno oivila ustako -etniki sindrom. Jedina smo zemlja, od novonastalih drava, koji smo povijesnim zloinom unazadili svoje drutvo sa sekularnim poslje dicama. Mnoge od njih e prijei duboko u 22. stoljee.

[1] Ovaj tekst predstavlja anotirani sadraj prigodnog govora autora na Zboru aka i profesora Partizanske gimnazije Maral Tito 29. V 1998. povodom 50-godinjice. Tekst je objavljen u prigodnoj publikaciji pod naslovom: Nitko nije izdao duh antifaizma. [2] Vidjeti Mihailo Ogrizovi: Prosvjetni i kulturni rad s odraslima u Hrvatskoj za NOB-a, Andragoki centar, Zagreb, 1985. [3] Za ilustraciju naveu samo nekoliko imena, po sjeanju: Dr Julius Stevo, uka Julius, novinar, profesor Svetozar Kurepa, matematiar, Pero Pirker, politiar, Rade Pavlovi, ministar i dr.

1. Otvoreno pismo Miloradu Pupovcu povodom smjene urednika lista "Novosti"

Zato Milorade Brute, smjeni urednika Novosti Radu Dragojevia, a to predsjednik Josipovi od tebe nije traio? A da i jeste! Dokle e kositi i ruiti sve oko sebe drukije mislee.[1] Dragojevi je ne samo dobar novinar, nego i vrlo dobar urednik. Pa on je Novosti, kao urednik, izveo na trite, a ne ti, i uinio ih ponajboljim tjednikom. Istina je, on je okupio bolje suradnike od sebe pa mu to moe sluiti na ast, a ti ga nezaslueno kanjava i stigmatizira. Sumnjam da e naredni urednik htjeti sniziti rang slobode ureivanja i zautjeti pred tobom. Milorade, Srbi u Hrvatskoj nemaju niti jednu instituciju osim okljatrene Pravoslavne crkve na koju si se svojedobno kamenom nabacio. Moda umilja da si ti svesrpska institucija! Zato u ime kulture smrti rtvuje pojedince i institucije? Ta valjda ne smatra, doktrinarno, da treba sjei i lijeve ruke? Jadranki Kosor ne treba srpsko glasilo, njoj je dovoljan oteti srpski stan i jedan Srbin manje i da je postala jedan od 500.000 bojovnika, a kasnije i predsjednica Vlade. Nemoj sebe, Dragojevia i javnost familijarno uvjeravati da si ga ak unaprijedio. Taj cinini geg smo ve vidjeli (Faber). Dragojevia si stigmatizirao ali i Novosti. Njegova smjena nije dovoljna za zagovarae kulture smrti i da si Dragojevia ak spalio kao to su to takozvani izvorni pravai uinili sa jednim primjerkom Novosti.

Poslije Francuske revolucije bijae jedan junak literature metar za sve, a u Hrvatskoj je poslije nacionalne kontrarevolucije to postao eks, plus leks. Sve je po zakonu iz kojeg je prokuljala banalnost zla (Arent). Valjda se ne boji one: Vratila se 91. ije smo posljedice gorko svi iskusili, a prevalit e se i u 22. stoljee. Skoro 5 godina sam Kangrgi svjedoio po raznim provincijalnim sudovima zbog izja va o knjigocidu ili zbog metafore. Ova Vlada pada kao gnjila kruka ma to ti inio! Meutim, njenom prolongacijom navlai mrnju hrvatskog drutva na ostatke ostataka Srba u Hrvatskoj, za agoniju u kojoj se ono nalazi. Srbima je oduzeta drutvenost, meu ostalim, osim ukopa. A kad im oduzme ili stigmatizira njihovo javno glasilo ili otvorenu informaciju, kao zakonito pravo, kao da si im dokinuo ivot. Poznato ti je valjda: Informiran slobodan. Dakle, ovaj ti je in smjene Dragojevia vei politiki grijeh, nego kad si glasao s pompom za Hrvatski Dravni Sa bor naziv iz NDH, to me prisililo, kao antifaistu po ueu i spoznaji to je faizam, da se politiki raziemo za sva vremena, jer ti politiku vazda stavlja ispred ljudi, drutva i povijesti. Slino si napravio kad si glasao za priznanje Kosova. Stalno podrava zauujue draavot vorstvo koje razara drutvo. Dok ti uzaludno troi srpsko vrijeme, Vlada skoro kanibalski pomjera bioloke satove svojih graana, a one iz najproduktivni jih generacija ubrzano troi, zbog otetog minulog rada i tekuih primanja, da tri i pol godine umiru ranije. Volio bih da pogleda degresivnu skalu mortaliteta u RH. Tvoja, da se Kantom posluim, samoskrivljena nezrelost (politika) bit e povijesno zapamena po najveim implikacijama za sudbinu Srba na ovim prostorima. Jer si se upustio u trgovinu sa njihovom svojinom, prolou, sadanjou i budunou. Naroito kroz glasanje za umu zakona i praumu bezakonja prema Srbima. Onda se udi zato te Srbi ne vole, a veina Hrvata prezire, jer tako uporno podrava agoniju i kaos u kojem se drutvo nalazi. Kao empiriar, ne mogu da shvatim da nakon 17 godina vlasti pokreta opasnih namjera i zloinakog sadraja (pljaka stoljea, deindustijalizacija, etniko ienje, rtvovanje 8% stanovnitva, entropija i bioloko razaranje drutva, rat spaljena zemlja na jednoj treini teritorije), oekuje da se u narednih nekoliko mjeseci moe neto promijeniti? Empirijski moe doi samo do veeg kaosa, entropije i beznaa. Vlastohleplje liberalnog kapitalizma dovodi u oaj suvremenu civilizaciju, a na divljaki kapitalizam nas dovodi u kolonijalnu neizvjesnost, jer, na primjer, onih sedamdesetak tisua koji ne primaju dohodak, u gorem su poloaju nego nekadanji robovi. Vlast koja troi ljude, kri vlastite norme i Ustav, i koja razvija sistem ozakonjene pljake, korupcije, lai, prijevare, otimaine bez sankcija, levijatanski prodire drutvo. Dok svi slobodoumni napad na Novosti osuuju kao zatiranje slobode, ti represivno u ime svoje moi, kao jadnik u privremeno m raju, primjenjuje drakonske mjere. Drutveno gledano, minuli rad Rade Dragojevia za nau ukupnu javnost, samo kao urednika, vaniji je i znaajniji i asniji nego minuli rat Merepa i eksa zajedno. Zbog toga, osvijesti se! Ne robuj kulturi smrti. Valjda toliko zna, Milorade, da je rat sam po sebi zloin. On zahtijeva imanentnu kritiku svega postojeeg u njemu. Ne samo radi prelaska na izmirenje, nego na kulturu ivota tako nunu Srbima i Hrvatima koji nikada nisu meusobno ratovali. Kad su to Francuzi i Nijemci shvatili, Evropa koja poiva na groblju ratnih zloina, napravila je kopernikanski obrat trendom objedinjenja. Milorade, sine Brute, valjda ne eli da se u naoj javnosti onemogui uporaba analogija, poredbi, dosjetki, metafora, aluzij a, ironija, cinizama, poruga, humoreski, satira, sprdnji, gegova itd. Time bi pledirao za dokidanje dijaloga uope, ali istovremeno i cijele umjetnosti. Kako vidi, kakva tragedija slijedi kad se politiari i dravotvorci podrave u borbi protiv slobode! Avaj drutvu! Kao to niste mogli u ime kulture smrti zbog zakona sile tee zaustaviti Oba, oba su pala, jer su doista pala, tako zbog kulture ivota ne moete zaustaviti prirodu ovjeka da ostvari pravo slobode javnosti ma to inili. Jer svaki je od nas roen slobod an.

[1] Pismo je uputio autor kao predsjednik Zajednice Srba Republike Hrvatske, dne 15. X. 2010.

2. Istinom protiv revizije[1]

Dragi moji dugogodinji drugovi, odnedavno gospodo, raduje me to sam s Vama. Meutim, ni taj plemeniti pojam "drugovi" nismo mogli sauvati, a on je izraz najveeg prijateljstva, kao to su "moj radni, ratni, kolski drug" itd. Postali smo gospoda protiv nae volje. Porazile su nas fukare iz naih redova. Ne zato to su bili jai, nego to nae tekovine nismo organizirano branili. Svakom od nas postavio bih pitanje: to si radio da ne doe do rata? Kad je rat dogovoren i iznuen, to si uinio da doe do izmirenja im prije? Avaj! Mi nismo imali ni mirovne pokrete. to si radio, ili radi, poslije oktroiranog mira, odnosno da se ne ostvaruju ciljevi rata? Da li zna da smo svi za nau tragediju odgovorni? Nas su, ponavljam, porazile fukare iz naih redova. Olo komunistiki. Miloevi je bio "komunjara", Tuman general-tabni oficir, ija su se trabunjanja predavala kao MPV (moralno-politiko vaspitanje). Tupurkovski, filozof, svim poznat po korupciji, a o Kiri, Bulatoviu, Raanu ili bosanskom predstavniku ne znam ta bih sve mogao da kaem. utke smo prelazili preko slogana da su etniciteti krivo rasporeeni, "humana preseljenja" i Tumanove tvrdnje da je "genocid korisna stvar za po pravljanje povijesti". Vuk Drakovi obnavlja "ravnogorce" kao da su mu prija uz asistenciju drave sa poznatim dernecima i postaje mu vaniji grob ie" nego desetine hiljada grobova koje su ti etnobanditi napravili. Kuan je nareivao da se puca u golovrate ronike, a d a ne spominjem neke sporedne, npr. eksa, s kodnim imenom Sova". Bio je javni tuilac u socijalizmu, danas nekanjeni lani svjedok iz slav onskog kriznog taba iza kojeg su nevini grobovi. Ozakonio je mnoge zloine, a nema veeg zloina od ozakonjenog. Pogreno je drugovi braniti istinu pisanjem repetitorija kako je nastala, to je bila, i to je znaila Jugoslavija? Jugoslavija je hrvats ka ideja koju danas Hrvati najvie proklinju stigmatiziraju i negiraju. A samo zahvaljujui njoj, zaokruili su svoj teritorij, i p ostali industrijska zajednica. Jugoslavenski oslobodilaki pokret stvorio je poredak, preveo seljako u industrijsko drutvo, preskoio stoljea u razvoju brojnih institucija (200 naunih institucija, preko 60.000 doktora nauke i medicine, preko pola milij una studenata, puna zaposlenost, kompletno zdravstveno osiguranje, najvii indeksi rasta). Iznad svega istiem, produenje srednjeg oekivanja ivota za 20 godina. To je najvei radar pokreta i poretka, to je uspjeh bez presedana. Nae je dragi drugovi da se suprotstavljamo negaciji antifaizma jer tu smo dosegli najvei iskorak u povijesti organiziranim antifaizmom amortizirali smo bratoubilatvo. Drugo, da se suprotstavljamo svim oblicima falsifikacije povijesti, jer to je najvei zloin. On je vei od svakog konkretnog zloina jer on ulazi u povijest preko udbenika i tako truje generacije. Moramo se suprotstaviti etniko-ustakom sindromu kojeg nismo porazili, nego oivjeli preko integralnog nacionalizma koji nas je osramotio pred cijelim svijetom. Mene svaki dan, na svakom mjestu, danju i nou kuna" kao novanica podsjea da je nekad bio u hrvatskoj vladajui poredak NDH kao monstruozna tvorevina. U posljednjem ratu, oivili smo njene sindrome, konclogore, i sve bestijalnosti rasizm a azijatske torture, i jo uvijek se ne kajemo i ne stidimo, nego sa javnih trgova, javnih glasova, uje se nekanjeni pokli: Ubij, ubij Srb ina!" Mi ne moemo knjigom na knjigu, ali moemo i moramo reagirati na svaku reviziju. Moramo problematizirati graansku stranu rata i iskljuivati njegovu domovinsku" i otadbinsku" oslobodilaku ulogu, jer je rije o kontrarevoluciji. Nisu izmijenjeni samo svojinski od nosi, nego sve: pogled, svjetonazor, stil vladanja. U Hrvatskoj se radnik vie ne zove radnik, nego djelatnik. Stanje nae povijesti je sramotno, ona nije drutvena nauka kao svjedok vremena, nego privatna stvar postupanja npr. Vuka Drakovia, i ravnogoraca. Koje li sramote ko d tolikih marksista, doktorata, institucija", historija ovdje nije sama sebi sudac. Od 2.000 knjiga o Domovinskom ratu u Hrvatskoj s poplavom revizija citirat u samo dvije mangupa" iz naih redova: Janka Bobetk a, lana CK SKH, generala JNA, Tumanovog stratega, u knjizi Sve moje bitke, inae, optuenog za ratni zloin, u kojoj tvrdi: Srbi su antifaizam odglumatali. Avaj sramote nije to samo moralno beae, a ima panegiriki predgovor nekadanjeg uglednog komuni ste. Drugi

je doktor Branko Dubravica u knjizi Vojska antifaistike Hrvatske 1941-45. g., Zagreb, 1996. g. Citiram: Osnivanje prvih krupnih operativnih postrojbi otpoelo je na prostoru Hrvatske gdje je udio Hrvata u lokalnom puanstvu bio izrazito nizak. To su dij elovi Like, Banije i Korduna gdje je ivjela srpska etnika skupina. Na tom podruju boravi glavno vojno rukovodstvo federalne Hrvatske optueno i pritisnuto od strane srpskih ustanika koji su traili da budua Hrvatska bude ureena tako da e se manjina osjeati kao veina, a veina kao manjina. Stvaranje nove Hrvatske po diktatu i volji manjine, znailo je unaprijed obespravljivanje veine. Koje beae, falsifikat i sramota. Na drugom mjestu tvrdi jo vei apsurd. Srpsko, iznadprosjeno angairanje u borbi rezultat je vie nacionalnih nego ideolo kih manjina. Srbi su se u prvom redu digli na oruje protiv novouspostavljene hrvatske drave i Hrvata koji su se poistovjeivali sa tom dravom, a tek na drugom mjestu imali su za cilj borbu protiv vanjskih osvajaa. Oni su krenuli u rat protiv Hrvata koje su poistovjeivali sa ustaama eljni osvete i ustake krvi." Taj ovinista, na drugom mjestu pretvara Srbe u hemofiliare, da su mrzili antifaiste. Koja sramota i uvreda. A ovoj knjizi predgovor je napisao svima poznati akademik Duan Bilandi. On je mjerna jedinica svih falsifikata. Ovo je njegov dok torant i on mu pie predgovor u knjizi za koju tvrdi da je briljantna". Ovaj je doktorat udbenik u Vojnoj akademiji RH ve deset godina. D akle notorni falsifikat, uvreda svih ivih i mrtvih Srba. E takav falsifikat postaje vei zloin od bilo kakvog konkretnog zloi na. Naa je zadaa da izuzimamo pravo falsifikatorima, da privatiziraju povijest, da tumae njene procese i da se etabliraju u vladajui poredak, jer oni ne mogu nikad donijeti izmirenje. Kovai rata, ili bolje reeno psi rata, ne mogu biti bogovi mira". Ojaen sam, i pun gorine to od naeg pokreta 2 i po milijunske partije gotovo nita nije ostalo lijevo orijentirano, a desniari bi sjekli lijeve ruke da im ne trebaju. Ako ovako nastavimo, nee doi nikad do izmirenja na ovim prostorima, jer su se kova i rata etablirali u sistem. U tu svrhu, prilaem koncept mog vienja izmirenja preko institucija. [2] Jer mi imamo akademika, ali nemamo akademija. Naprotiv, sve su jedna drugu iskljuivale. Imamo sjajnih intelektualaca, ali nemamo inteligencije kao drutvene grupe. Veina se stavila u slubu rata. Imamo poplavu univerziteta u svakoj Mrdoi Donjoj", a nemamo kadrova, ni za jedan estiti. Pristali smo na isuivanje mozgova. Srb ija je ratom izgubila oko 350.000 najvitalnijih kontingenata stanovnitva, a Hrvatska preko 150.000. Napad na minuli rad i tekua primanja bioloki nas je pogodio prema degresivnoj skali morbiditeta. U Hrvatskoj penzioneri 3 i po godine ranije umiru zbog n apada na minuli rad i tekua primanja. Slino je i u Srbiji. Zbog toga, prilaem koncept mog vienja izmirenja kroz institucije, jer vjerujem da je veina ljudi po svojoj sutini moralna i odgovorna. Narodi nisu ratovali, nego su bili dogovorenim ratom prisiljavani i mobilizirani, a posljedice su pogubne tragedije, unitenje ljudi i materijalnih dobara. Napominjem, sruili smo vie od 19 najveih mostova, 1.000 bogomolja, vie od 1.000 kola, unitili bibliotene fondove, i u jednom trenutku, pola bosanskog stanovnitva bilo je izvan BiH. Zbog toga, evo mog koncepta institucionalnog izmirenja koji praktiki nigdje ne moemo objaviti jer pogaa privatiziranu povijest i falsifikatore i izuzima etablirane politiare da nam sudbinu kroje.

[1] Ovaj tekst predstavlja adaptirani sadraj diskusije autora na sjednici Udruenja za istinu o NOB -u, odranoj u Domu invalida, Beograd 7. VI 2010. godine. [2] Vidjeti prilog u Prvom poglavlju: 3. Institucionalno organiziranje izmirenja.

3. Dr Franjo Tuman Zloduh broj 1

Da vam navedem zato Tuman ne moe imati spomenik U kalendarima svetaca ima razbojnika i zloinaca kasnije oslikanih u crkvama. U spiskovima svetih otaca papa i to se ponavlja. U povijesti politiara postoji obilje zloinaca koji su dobili trgove, ulice i spomenike. Revalorizacijom memorije vrednovanjem to postaje prolost. Valjda ne elimo da nam drugi povijest piu. Tuman je bio konvertita, revizionist staljinist ekstremnog primjera. Organizirao je zloinaki pokret u RH i BiH. Iza njega su brojni nevini leevi! Poimo redom. Zato ne bi smio dobiti spomenik. Lagao je da su mu partizani ubili oca i maehu, da je prvoborac NOB -a. Falsificirao je doktorat, pokrenuo prenominaciju JAZU u HAZU bez pogovora ijednog lana. Imao je namjeru da prenominira i Maticu i da je k ao autokrata podvrgne sebi. Lagao je da je srani bolesnik, a igrao je tenis. Umanjivao je rtve Jasenovca. Negirao holokaust. Proglaavao Srbe u Hrvatskoj remetilakim faktorom, a NDH povijesnom tenjom hrvatskog naroda. Kao plagijator proglaavao se historiarem, a nij e razlikovao Stari od Novog zavjeta. Postao je sljedbenikom Luburieve teorije izmirenja faista i partizana. Uzor mu je bio Franko. Aspirirao n a Hrvatsku u okvirima nekadanje Banovine. Dogovarao sa Slobodanom Miloeviem podjelu Bosne. Osnovao monstrum paradravu Herceg -Bosnu i Abdievu priju. rtvovao posavske Hrvate i krajike Srbe. Bio je rasist. Sretan, jer mu ena nije ni idovka ni Srpkinja. Bio je protiv mijeanih brakova, a imao ga u vlastitoj porodi ci. Propovijedao genocid kao korisnu stvar za popravljanje povijesti. Zatirao memoriju naroda, antifaizam. Provodio kulturocid i ruralocid. Napao je tekui i minuli rad graana Hrvatske. Tajkunizacijom i rentijerstvom izvrio deindustrijalizaciju zemlje. Provodio etniko ienje bez ostatka. Sve nacionalne manjine reducirao na 1/3, a srpski korpus masakrirao s razorenih 37.000 objekata i 1.200 toponima gdje su Srbi bili veina i sve kulturne institucije da Srbi nestanu. Istjerao iz gradova, gdje nije bilo rata 124.000 Srba i oduzeo im stanar ska prava. Razdvojio je hrvatski korpus i uvukao crkvenu vlast u laiku dravu, da se ne zna dokle vlada crkva, dokle laika drava (konko rdat). Od rigidnog ateiste postao je mistini vjernik. Oivio je ustatvo kao najveu povijesnu sramotu hrvatskog naroda, obnovio njihovu heraldiku iz NDH. Notornog ustau u Argentini proglasio poasnim konzulom RH. Uveo je kunu da podsjea svakog graanina ove zemlje, svaki dan, u svako vrijeme dana i noi, da je ovdje nekad vladala NDH s monetom naziva kuna. Patoloki je mrzio Srbe, krivio usne, grio facialis kad je govorio o muslimanima, smatrao ih pokrtenim Hrvatim koje treba kultivirati i civilizirati, a njihovu dravu BiH nazivao umjetnom tvorevinom. Cinin o je izgovarao srbokomunsti, jugokomunisti a sam je bio komunist. rtvovao nepotrebno 8% stanovnitva za dravu da bi ostvario lustraciju Srba. Uoi rata, pozvao je viene Srbe i zaprijetio im ako mu se ne pridrue da im ne garantira ivot. Riskirao je demografski slom cijele pop ulacije. Kolonizacijom prognanih Hrvata iz Bosne, rtava iste matrice rata, uvlaivao ih u tue posjede nerijetko, a da prethodnike nije mogao deposedirati. Bio je okrutan. Osnivao konclogore i brutalna muilita. Kad su mu predlagali da se kazni izvjesnog Rimca, koji je priznao ubojstvo, rekao je: Ne, ne treba. Trebat e nam. Zahtijevao je povratak djece u razarajui i opkoljeni Vukovar. Stao je na elo organiziranog etnikog ienja bez ostatka tzv. zloinakog poduhvata protiv Srba u RH i Muslimana i Srba u BiH. Uveo je bezakonje ispitivanjem lojalnosti, deloacije i progona Srba s ubojstvima po principu leopardove koe da poalje poruku to Srbe eka. Izbacivanjem Srba iz Ustava pokazao je da vlada kontrarevolucijom, jer mu se ni jedan hrvatski graanin nije suprotstav io. Avaj demokracijo! Nezakonito je naredio je da se ozakoni oduzimanje steenih prava antifaista ak i dravljanstva autohtonim stol jetno, dakle generacijski raanim graanima ove zemlje. Dakle, bio je brutalan do apsurda! Partizanima su penzije reducira ne za 60 posto. Nekima invalidnine dokinute a svim reducirane bez lijenikih nalaza kako se kojem administratoru htjelo. Posebno je bio okrutan pre ma vojnim licima u redukciji penzija i oduzimanjem stanarskog prava. Oduzeo je 35.000 stambenih jedinica voj nim obiteljima. Najstariji po inu partizan, heroj prima kao jo ivui partizan penziju kao njegov ronik. Dakle, uao je u povijest kao pljaka stoljea sa svojom falangom. Opljakao pretvorbom vlastiti narod i napao najproduktivnije generacije, bioloki, ugrozio oduzimanjem minulog i tekueg rada da prema degresivnoj skali mortaliteta umiru 3 i pol godine ranije. Razvio je pandeminu mrnju sa izmiljotinama da su sve nevolje hrvatskog naro da, zbog tzv. remetilakog faktora. Bio je pravi mizantrop, osvetnik. Pojam Srbin pretvorio je u najvee prokletstvo, psovku. Minama iznenaenja ubijeno je oko 70 Srba povratnika a da nije naen podmeta, osvetnik! Ali u Saboru je reeno: ne jedan Srbin manje u RH, nego svi, be z pogovora. Kad mu je Milka Planinc prigovorila to to radi, odvratio je: Vi ste nas zatvarali, a mi emo vas ekonomski i fiziki unititi. Osveivao se

revolucionarima. To najbolje potvruje sluaj tajnera, svjedoka povijesti (7.000 dana u Sibiru), kojeg su u ime antikomunizma u umiruem stanju izbacili iz starakog doma. Nije trpio autoritete pored sebe. Optuio je za ratni zloin jedinstven brani par narodnih heroja. Jedan bijae komadant najelitnije jedinice NOB-a, a druga vijenica AVNOJ-a i uspjena organizatorica modernog turizma. ak je dao izraditi zakonsku normu za ubrzanu rastavu mjeovitih brakova jer navodno raaju defektne potomke. Jednu treinu teritorija ratom spa ljena zemlja pretvorio u mjeseevu povrinu. Unitio je veliki dio hrvatske batine gdje su Srbi ivjeli, ukljuujui i neka pravoslavna groblja i gotovo cjelokupnu antifaistiku memoriju. Razdvojio je pripadnike antifaizma na tzv. veterane i one koji su napali dravu NDH. Imao je nagon da o svemu odluuje, npr. kakve e izgledati uniforme i apke. Sam je sebi odreivao dohodak, dvostruko vei od drugih. Kad je u Institutu za historiju radnikog pokreta sebi odredio paual vei od regularnih primanja pobunio se jedan zaposleni, a on ga je htio silom strpati u ludnicu. Klasini staljinizam! Dakle, jakom voljom i kratkom pameu, unitavao je budunost posebno mlaih generacija. Jedini je dravnik poslije Luja XIV koji se radovao smanjenju vlastite populacije. Bio je vulgarni ateista, a pretvorio se u vjernika d arodavca, zakladnika zavjetnog Marijanskog svetita. Zlorabio je poloaj gdje god je mogao, npr, preduhitrio je zakon i kupio je velebno zdanje za sitne pare. Kasnije je pristao da mu predsjednik Vrhovnog suda, inae sveuilini profesor kadi, da njegov novac nije imovina, iako je novac svagdje mjerna jedinica imovine. Predstavljao se povjesniarom, a bio je zapravo plagijator i falsifikator. Dakle, nije nita osobno stvorio, osim plagijata i falsifikata, a ak pokuavao je biti pjesnik. Izolirao je Hrvatsku. Samo ga je smrt spasila od Hakog suda. Stvorio je kleptomansku klasu vlasti koja pauperizacijom naroda, drave i drutva razara razvojne tokove. Pauperizirao pretenu veinu ljudi do socijalne kome. Unitio trei stale. Sve je uinio da razori kulturni krug ovih prostora, tako da je za njegovog ivota nastalo vie razlikovnih rijenika nego to ih ima u svim podrujima. Organizirao je knjigocid i ruralocid ukljuujui i unitavanje enciklopedistike Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea. Svoje je protivnike kao anti demokrat nazivao avolima, stokom sitnog zuba, uti zeleni. Dakle, bio je u sutini mizantrop! Htio je Hrvatsku pod svaku cijenu odvui sa Balkana , a praktino je usmjeravao da doe pod tzv. Roosveltovu skrbniku priju. Toliko je izolirao Hrvatsku da mu je na pogreb doao samo jedan dravnik, Demirel. Kao zloduh, praktiki vlada u nekim domenama mrtav. Stvorio je sljedbeniku falangistiku hordu kleptokrat a, koja se ne moe pretvoriti u normalnu kransku politiku stranku jer u sebi nema ovjeka intelektualca i znalca koji bi znao to je ope dobro. Zarobljen etnocentrizmom i integralnim nacionalizmom, iskljuiv i pomraenog uma (po Murtiu organizirao je zloinaki pothvat sa povij esnim posljedicama). Zbog toga ne zasluuje spomenik, jer umjesto ulaska u povijest na velika vrata, uao je na najpogreniji nain kao organizator zloinakog pothvata prema vlastitom narodu. Kako je to uspio to naalost vie govori o narodu (kao plemenu da se dao zaludje ti) nego o njegovim sposobnostima. To potvruju posljedice i nesposobnost da se drava i drutvo suoi sa istinom povijesnog zloina. Gonjen karijeristikom ambicijom htio je svugdje preko reda. I to izvan formalnih, intelektualnih i obrazovnih mogunosti. Npr. hotei silom upisati se u vii razred gimnazije sa niom diplomom trgovake kole. Meutim, naie na minu. Unato njegovog kukumakanja da je bojovnik, partizan, vii kadar, nostrifikatorica mu odgovori: Ja sam to sve i k tome ubila Hitlera pogodivi ga pravo u pupa k, ali zbog toga ne predajem francuski nego zbog toga to sam zavrila fakultet. On bijae uporan i poali se nastavnikom zboru i bi ismijan Kako se ponaao ekstravagantno nadjenue mu ime uran (ili zagorski tukan). Nakon toga ustremi se na jednog od onih za koje miljae da je krstitelj i pone ga premjetati po garnizonima kao personalac Generaltaba. Ovaj ga pretee po inu kolovanjem i ue mu u kancelariju bez kucanja i baci mu na stol sliku Murtia na poloaju sa potpisom u Tumanovu albumu da je to Tuman. Nemono zavapi: Molim te, ne odaj me! Ovaj ga potedi. Kad je prepisivao plagijate tuih tekstova poveznice je pisao takvim jezikom kojim on niti itko u Hrvatskoj nikad nije govorio i pisao. Kad je postao predsjednik Republike Hrvatske htio je istovremeno biti poglavar, kralj i car. Skupljao je slike, grafike, makete skulptora a istovremeno ruio je njihova djela kao memorijalna svjedoanstva antifaizma. Najgore je proao Vojin Baki, jer su mu svi spomenici jo za ivota uniteni. Na samrti se Baki upitao: Da li se to vratila NDH?. Odlikovao je preko 70.000 bojovnika i civila, a sebi u istom danu potpisao sedam ili devet odlikovanja. Bio je tat i kontraverzan. Notornog ustaoida Gojka uka prozvao je najboljim ministrom. Pomou njega ostvario je ono to je Paveli zacrtao Srbima, odnosno ono to su Amerikanci napravili Indijancima, odnosno Turci Jermenima. To povijest ne prata! Htio je najzad da se Hrvatska uredi kao stalika drava iz doba feudalizma u kojoj bi vladalo 200 obitelji. Oboavani udak pod kraj 20. stoljea sam je sebe unakazio kao budui literarni monstrum vrijedan prezira i saaljenja. Prema tome, dizali spomenik Tumanu do neba, poklanjali mu trgove i ulice, prozvali Hrvatsku Tumanijom povijesna fakta i artefakta nee se izmijeniti, jer je Tuman sam tako htio. Imajui jau volju nego pamet, kao mizantrop vercer vlastitog ivota hotei silom ui u povijest poigrao se s vlastitom sudbinom i vlastitim narodom. Ponavljam: iza njega su grobovi, ugasli toponimi za trta prezimena, rodovi, degradirani prostori sa sekularnim posljedicama itd, itd... Sve to povijest ne prata! Sve ovo moete sagledati iz narednih Tumanovih citata koje je ponavljao raznim prigodama kao antiljudsko i imperijalno ponaanje i djelovanje.

3.1. Sve nastrane misli Franje Tumana

Proitao sam skoro sve to je Tuman napisao ili javno izgovorio. Iz toga sam izdvojio preko 700 somnambulnih citata koji dok azuju da je bio nerazborit, neodgovoran i falsifikator povijesti sa jaom voljom nego pameti, uspio zaluditi narod u borbi za ostvarenje drave, da ne bira nikakva sredstva protiv drugog i drugaijeg rtvujui skoro osam posto stanovnitva. Za duhovnu obnovu.bio mu je zaduen konf abulator, notorni fra Bakovi. Prvi predsjednik Sabora postao je osuenik za zloine, drugi je bio u tabu za etniko ienje osumnjien za ratne zloine s izjavom kada mi pobijedimo Srba nee biti, a ako se koji i pojavi ogadiemo mu ivot da sam nestane. Trei je za ra t kazao da je ansa koju treba iskoristiti. A etvrti je bio nepotist kao prototip kompradorstva, nepotizma i korupcije, sveukupne vladavine pokreta opasnih namjera, a zloinakog sadraja kojem se sudi pred domaim i meunarodnim sudom. Kada je izloio tzv. Norvalski program za lustraciju Srba E. Murtiu, slikaru, koji je obiljeio epohu ovaj mu primijeti: Pa to ne moe bez rata!. Na to e Tuman: Pa za dravu nije nita deset, dvadeset pa i sto tisua. Dakle, bio je planirano ljudsku krv kao tehniku vodu. Zbog toga je dolo da su sve naciona lne manjine reducirane na jednu treinu, a srpski etnos masakriran. Nepotrebno je rtvovao osam posto stanovnitva i jednu treinu terito rija ratom spaljena zemlja pretvorio u MJESEEV PEJSA. Poznajem autora koji je izvrio selekciju preko 1.000 do apsurda proturjenih Tumanovih antiljudskih, antihumanih i antidravnikih ponaanja, ime je sam sebe optuio pred sudovima, narodom i povijesti. Za ovu pr iliku izabirem samo one koji mi se ine najprikladnijim za ilustraciju naznaenih sadraja konvertitstva i antidravnikih koncepata da ostvari ciljeve koji su postali program zamiljene drave iji dobri dijelovi i danas traju, ne samo u glavama nego i u praktinoj stvarnosti. Evo ti h izvadaka iz kojih se kao na dlanu vidi program za lustraciju Srba i ciljevi rata u RH za podjelu BiH. Ovakve nasilne, pa i genocidne promjene, koje su izvrene nakon Drugog svjetskog rata, donose uvijek dvostrane posljetke: s jedne strane neizbjeno produbljuju povijesne razdore, s dr uge strane dovode do etnike homogenizacije pojedinih naroda, do veeg sklada nacionalnog sastava puanstva i dravnih granica pojedinih zemalja, a to moe imati i pozitivne uinke na kretanje u budunosti, u smislu smanjivanja razloga za nova nasilja i povode za nove suko be i meunarodne interese. (F. Tuman, Bespua str. 164) Bilo mi je strano, muilo me to to sam od Tumana uo nekoliko mjeseci prije izbora 1990. godine. Doao je u moj atelijer, mislei valjda da e od mene napraviti svoga Augustinia, i oduevljeno poeo priati o tome. Da hrvatski narod krvlju mora dobiti svoju dravu, da emo mi (on s HDZ-om) napraviti ono to Paveli nije uspio napraviti 1941. godine, da e 50% Srba morati spakirati kofere i odseliti, a ostalih 50% ili postati Hrvati ili nestati!. Rekao sam mu da je lud, da se mora lijeiti i od tada prekinuo bilo kakav kontakt s njim. A neposredni povod da ponem raditi ciklus Viva la muerte kao odgovor Tumanu na njegov stravini cinizam i beutnost, bio je jedan njegov govor majkama i udovicama hrvatskih branitelja 1993. godine, kojima je posmrtno uruio odlikovanja uz rijei da trebaju biti sretne i presretne to su im sinovi i muevi poginuli za Hrvatsku! (Identitet br. 61, 2003, str. 8-11, razgovor Mire Babi uvar sa Edom Murtiem) Hrvatska je rijeila srpsko pitanje u Hrvatskoj. Mi smo prihvatili povratak dijela Srba u Hrvatsku, kako bi onemoguili napade na Hrvatsku i prigovore kako je Hrvatska nastavak NDH i da ne eli ni jednog Srbina. Rijeili smo srpsko pitanje i Srba vie nee biti 12% i 6% Jugoslavena

koliko ih je bilo. A 3% koliko e ih biti, nee vie ugroavati hrvatsku dravu (Nikad vie 12% Srba! Franjo Tuman, predsjednik RH na otvaranju ratne kole Ban Josip Jelai u Zagrebu, 15. 12. 1998.) NDH nije bila samo puka "kvislinka" tvorba i "faistiki zloin" ve i izraz kako povijesnih tenji hrvatskog naroda za svojom samostalnom dravom, tako i spoznaja meunarodnih imbenika, a u ovom sluaju vlade Hitlerove Njemake, koja je na ruevinama versaillsko ga krojila novi evropski poredak; tih tenji Hrvatske i njenih geografskih granica." (Dr Franjo Tuman na Prvome opem saboru HDZ -a prema Danasu br. 477 od 9.04.1991. st. 32/34, kolumna . Kruelja) Svi oni koji ovdje fukaju i galame moraju znati da e morati ii iz hrvatskih zemalja tamo odakle su i doli ako ne budu potovali volju hrvatskog naroda. (Dr FranjoTuman na mitingu u Pazinu, prema Danasu br. 426 od 17.04.1990. st.32) Treba napuniti prazan Trbuh Hrvatske. Bosna je umjetna tvorevina. Vrijeme je da okupimo Hrvate u maksimalno mog uim granicama. Neemo granice izmeu Hrvatske i Hercegovine. Ovakva hrvatska drava nema uvjeta za ivot, ali Hrvatska drava ak sa granica ma Banovine ima, a osobito sa poboljanim granicama. Ne treba raunati na BiH kao sa neim to je od Boga dano i tr eba da ostane. (Dr Franjo Tuman novinarki Heni Erceg, ljeto 1990.) Mene e povijest smjestiti bok uz bok s Francom, kao spasitelja zapadne civilizacije! (Dr Franjo Tuman, za The New York Times u travnju 1998.) Jedan od stranaca koji se bavio idejom potpore disidentima u komunistikim zemljama rekao mi je: "Znate profesore generale, da niste Hrvat bili biste nobelovac!" (Dr Franjo Tuman, prema Feral Tribuneu od 31.5.2003.) Hrvati su ratniki narod. (Udarna reenica u brouri dr. Franje Tumana "Hrvatska ratna i vojna vjetina", prema Feral Tribuneu od 23.2.2002./36) Rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije elila. Mi smo procijenili da samo ratom moemo izboriti samostalnost Hrvatske. (Dr Franjo Tuman u govoru na Trgu bana Jelaia 24.5.1995.) NDH je bila i "izraz tenji hrvatskog naroda za vlastitom dravom". (Dr Franjo Tuman na I. opem saboru HDZ -a 1990.) Umrijeti za hrvatsku dravu to je ono zbog ega vrijedi ivjeti. (Dr FranjoTuman, prema Feral Tribuneu od 23.12.2007.) Sada moramo osigurati granice Hrvatske, te budue granice hrvatske drave u BiH! To je posebna povijesna zadaa hrvatske drave, Hrvatske vojske, neto to ne smijemo propustiti, je li... (Dr Franjo Tuman, vojnom vrhu, transkripti iz 1993. prema Feral Tribuneu od 16.4.2004.) Mi smo za to da se kosti svakog hrvatskog ovjeka nau u hrvatskoj dravi. (Dr Franjo Tuman, 1996., prema Feral Tribuneu, od 30.4.2004) Srbe treba snano udariti da praktino nestanu. (Dr Franjo Tuman, u Brijunskoj naredbi za operaciju "Oluja", transkripti iz Feral Tribunea) I jo ih ima, i ovdje kod vas! Od 22 suca u Karlovcu ima sedmoro Srba! (Dr Franjo Tuman, predsjednik R. Hrvatske, kolovoza 1 995. u Karlovcu iz Vlaka slobode, Novosti 5.03.2011/32. B. Raeta) Srbi su neslavno nestali iz ovih krajeva kao da ih nikad nije ni bilo. Nisu uspjeli pokupiti ni svoje prljave gae. Neka im je sretan put! A oni iz svijeta koji nam i danas predbacuju da palimo srpske kue na osloboenim dijelovima Hrvatske, neka se prisjete da je uprav o biblijsko naelo, iz Starog zavjeta: oko za oko, zub za zub! (Dr Franjo Tuman, nakon Oluje, prema Feral Tribuneu od 30.4. i 15.10.2004.) Sretan sam da mi ena nije ni Srpkinja ni idovka. (Dr Franjo Tuman, na mitingu u Dubravi 1989., prema Feral Tribuneu od 5.4.2003. i 25.8.2006. itd.) Ne treba raunati s BiH kao s neim to je od Boga dano i treba da ostane. Opstanak BiH kao samostalne i suverene, sve kako b i bilo mogu, ide u svakom sluaju na tetu hrvatskog naroda, onemoguava normalno teritorijalno ostvarenje hrvatske drave i stvara pretpostavke za nestanak i onolikog dijela hrvatskog naroda kakav je danas u BiH... Sada moramo osigurati granice Hrvatske; te budue granice hrvatske drave u Bosni i Hercegovini. Sa cjelovitom Bosnom mi bismo izgubili Bosnu u potpunosti itava Bosna bila bi protiv nas. Ali, na ovaj nain mi emo imati, sluajte. (Dr Tuman, predsjednik drave i zapovjednik oruanih snaga R. Hrvatske, s predstavnicima HDZ-a iz BiH u Predsj. dvorima u Zagrebu prema stenogramu od 21. rujna 1993. godine objavljenom u vie navrata u Feral Tribuneu poevi od 16.4.2004. i nadalje) Idemo na Prozor, Uskoplje, Bugojno, Jajce; ii na povezivanje Kiseljaka sa Busovaom, kao i na zauzimanje Uskoplja zbog povez anosti s Novim Travnikom, Vitezom i Bugojnom. (Dr Franjo Tuman, iz stenograma od 5.11.1993.) Ja osobno nisam imao nikakvih iluzija to se tie Muslimana u odnosu na hrvatstvo, jer znam da su se Hrvati borili tri stoljea sa Muslimanima, ne sa Turcima negoli sa Muslimanima iz Bosne i da su oni, znai, doveli Hrvatsku na rub propasti (...) jer ta demografska ekspanzija Muslimana je takva da bi nam oni ugrozili opstojnost hrvatske drave vie negoli to su je Srbi ugrozili u prolos ti. (Dr Franjo Tuman, iz stenograma o razgovorima s elnicima Hrvatske i Herceg-Bosne, prema Feral Tribuneu od 16.4.2004.) Postigli smo da nemamo samo Herceg-Bosnu, ono to smo imali, imamo znai, meu nama reeno, pola Bosne, ukoliko emo znati njome na pametan nain. itavih tih pola Bosne e gurati u prohrvatskom smislu, kao to je to bilo. (Dr Franjo Tuman, prema Feral Tribuneu od 24.11.1995.) Srbi su neslavno nestali iz ovih krajeva kao da ih nikad nije ni bilo! Nisu uspjeli pokupiti ni svoje prljave gae. Neka im je sretan put. (Dr Franjo Tuman, prema Feral Tribuneu od 30.4. i 15.10.2004.) Srbe u Hrvatskoj treba proglasiti hrvatskim graanima i nazvati ih "pravoslavnim Hrvatima". Treba zabraniti odrednicu "pravos lavni Srbin". (Dr Franjo Tuman u veljai 1990. prema tekstu na str. 49 knjige "10 odgovora Stjepanu Mesiu" koju je napisalo 10 beogradskih autora 2008.) Drage Hrvatice i Hrvati! (Uobiajeno obraanje F. Tumana graanima Hrvatske, posebice u predizbornoj kampanji 1990 -tih). Kada mi govore kako inteligencija nije na naoj strani, uvijek pitam: koja inteligencija? To je par kribenata, koje se od pamtivijeka, od biblijskih vremena, nazivalo farizejima... (Dr Franjo Tuman, u nekom od nastupa 1995., prema Feral Tribuneu od 11.5.2002.) To su ideolozi jugokomunistikog reima, djeca oficira JNA i potomci mijeanih brakova. (Dr Franjo Tuman, u lipnju 1996., za londonski Financial Times, prema Feral Tribuneu od 23.2.2002. str. 36.) to znai da oporba u Zagrebu ima 60 posto glasova? To je kao da vam jedan seljak kae da ima u svom dvoru 60 komada ivine, da li je to praad ili telad? Da li su to kokoi ili guske? Da li je to stoka krupnog ili sitnog zuba? Gdje e svaki razborit seljak i ovjek znati da nasuprot takvom jatu jedan, a pogotovo jedan par rasnih konja ili rasnih krava, vie vrijedi nego itavo takvo jato. (Dr Franjo Tuman, predsjednik R. Hrvatske, na sjednici Glavnog odbora HDZ-a u veljai 1996., Feral Tribune od 26.10.2007., st. 47., te od 31.5.2003. st. 16-17) Ne smijemo dopustiti nove zablude i nova lutanja, to bi Stipica Radi rekao, da odlaze kao guske u maglu. A danas ima tih gusaka koje idu za velikim idejama i integracijama, jer su im premali okviri nae drave i naeg naroda. (Dr Franjo Tuman, tijekom 1998. pre ma Feral Tribuneu od 30.4.2004.) S hrvatskom dravom i slobodom jo uvijek se nije srodilo 15 posto puanstva, neki zbog podrijetla, a neki zbog povezanosti s komunizmom. Takvih ima preteno meu inteligencijom koju je jo Stipica Radi nazivao "pokvarenom gospodom". (Dr Franjo Tuma n, predsjednik R. Hrvatske, rujna 1998., prema Feral Tribuneu od 11.5.2002.)

 Neemo dopustiti onima koji se veu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo crnim, nego i zelenim i utim vragovima, ne samo povezuju nego im se i nude, ne samo da im se nude, nego im se i podaju za Judine kude. (Dr Franjo Tuman, u govoru 1996., prema Feral Tribuneu od 30.4.2004.) Sveti oe, mi i dalje ostajemo vae predzie, antemurale christianitatis! (Dr Franjo Tuman na ispraaju Pape prije njegovog ulaska u zrakoplov, prema Feral Tribuneu od 8.4.2005., st. 48.) Mi smo za to da se kosti svakog hrvatskog ovjeka nau u hrvatskoj dravi. (Dr Franjo Tuman, 1996. prema Feral Tribuneu od 30.4.2004.) Vidite li nau mlade, nae stotine tisua dragovoljaca, narod koji to ima ne smije strahovati za svoju budunost. (Dr Franjo Tuman, u nekom od ratnih govora) U ovom ratu izgubila je mua i dom, ali je dobila Hrvatsku i slobodu. (Dr Franjo Tuman govorei na skupu u Konavlima o jednoj eni kao rtvi rata, prema Feral Tribuneu od 23. veljae 202., str. 36.) Umrijeti za hrvatsku dravu to je ono zbog ega vrijedi ivjeti! (Dr Franjo Tuman, na otvorenju "Oltara Domovine", prema Feral Tribuneu od 23.2.02. str. 36) Ja se s Miloeviem mogu sve dogovoriti. On je razuman politiar. (Dr Franjo Tuman, novinarki Heni Erceg, Feral Tribune od 1.11.2003. st. 9 i od 7.7.2001.) Ne treba raunati s BiH kao s neim bogom danim... Jedan dio, znai, Srbiji, jedan dio Hrvatskoj, a moe ostati i muslimanska dravica u sredini, ona povijesna zemljica Bosna... (Dr Franjo Tuman, predsjednik R. Hrvatske, prema Feral Tribuneu od 9.4.2004. str. 3) Priznam da je 1990/1991. bilo ekscesa s nae strane poput paljenja i miniranja srpskih kua, da se dogodilo poneko ubojstvo, da je netko i prije vremena morao pobjei iz Hrvatske; meutim Srbi su s tim morali raunati. Ponosan sam na sve to smo uradili. (Dr Franjo Tuman u jednom od govora na Trgu bana Jelaia u Zagrebu tokom rata) A to se tie ruenja spomenika i uklanjanja spomen-obiljeja, to je samo gesta kojom je hrvatski narod izrazio svoj raskid s prolou. (Dr Franjo Tuman, predsjednik Republike Hrvatske, u izjavi za medije tokom rata) Rijeili smo srpsko pitanje. Srba, odnosno Jugoslavena vie nee biti 18 posto koliko ih je bilo. A tri posto koliko e ih biti nee vie ugroavati hrvatsku dravu. (Dr Franjo Tuman, predsjednik Republike Hrvatske, u govoru prigodom otvaranja ratne kole u Zagr ebu 1995., te Feral Tribune od 12.10.2007. st. 20/21) Nema vie onih koji bi budunost Hrvatske ugroavali u hrvatskom nacionalnom tijelu. To se i ne moe izraziti nikakvim novcem negoli upravo time, da je ovim korakom (Olujom) budunost hrvatskog naroda, suvremene i nezavisne hrvatske drave jednom za vazda os igurana za budua stoljea i milenije. (Dr Franjo Tuman, 26.8.1996. iz "Vlaka slobode")

4. Tumanov Srbin, zloduh broj 2

Dabogda te predstavljao prof. dr Milorad Pupovac Iako sam pojeo, kako se kae, s ovim gospodinom oku soli stvarajui srpske institucije, ne znam kako da se prema njemu postavim. Da l' da ga saaljevam, prezirem ili osuujem. ovjek nije ono to o sebi primilja, nego ono to o njemu (ne)djela pokazuju. Zato mi se ini da je najbolje da faktima o njemu progovorim. Kao oktroirani kvotni predstavnik Srba, nikad, ponavljam, nikada, nije preuzeo niti jednu odgovornu funkciju. Uvijek je rukovodio iz sjene, intrigama i zavjerama. Pristao je na usmenu kulturu, a profesor je. Uvijek neto izja vljuje, demantira i osuuje. Klasini zavjerenik vjeno hvali dravu, a razara drutvo. Volio bih vidjeti da mi netko ukae na neku injenicu koju je sugerirao u korist onih koje je predstavljao. On ne trai na povijesni zloin povijesne odgovore, nego kao kvazi realpolitiar, praktino je nagonski politiar, bez obzira na sadraj i posljedice politike koju on zastupa, ali u pravilu, stavio je ipak politiku ispred ljudi. Da ilustriram: Im a nekih radnji koje nita ne kotaju, nikome ne koriste, ali drugima zadiru u identitet. Npr. nije pokrenuo povratak toponima ni je dnom prenominiranom srpskom toponimu u Hrvatskoj. Oni za naselja, Srbima i njihovim stvarima, vrijednostima, na dotinom toponimu dokidaju identitetsku osnovu ako se ne vrate. Nikada nije uinio niti jednu funkcionalnu gestu oko povratka prognanih Srba, a povratak je praktino prestao ve 2006. g. Nita ga nije kotalo da on i njegova nadijeljena depna stranka pokrenu pitanje da se zavjetni dom klasinom genocidu u Glin i ne zove Hrvatski dom, jer klanje ljudi u crkvama nije hrvatska kuna radinost. To nikom ne koristi, ali sramotno je da moe egzistirati u civiliziranom prostoru takav naziv cinine osvete. Kad je o Srbima rije, ni zvanini popis za njega nije dokaz koliko je Srba u Hrvatskoj, pa pripisuje stotinjak tisua vie. Pretpostavljam da ilegalno ive, ti kojih ovdje nema u njegovom razorenom zaviaju, pa samo on za njih zna. On je uzurpativni koordinator svih srpskih institucija. Ali kad treba, ne slae se sa svojim pisanim spoznajama da postoji sr pska Zajednica Srba. Iako zna, i mora da zna jer je uestvovao u primjeni etnikog principa, da postoje udruge svake etnike zajednice, bar nominalno. Meutim, ne preza da na izborima za lokalne predstavnike 2011. g. onemogui nasiljem, blokadom kancelarije, arhivske grae, s redstava rada, kancelariju Zajednice Srba u RH da izie na izbore. A kad god se sastane bilo s kim, izigravajui dravnika, Pribievia, ili ne znam koga, predstavlja se kao svesrbin, predstavnik srpske zajednice. Nekritiki je pristao na reduciranu obnovu samo 35 metara kvadratnih po povratnikoj porodici, ali bez opreme, sredstava rada, infrastrukture i institucionalne osnove koja je povijesno u svim sredinama nastajala kao ope dobro samodoprinosima. Time je pogodio i naslj ednike pravno, ekonomski i socijalno. Nikad se ne zalae praktino za doslovnu primjenu Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama (proporcionalna zastupljenost, dvojezinost, nadoknada rtvama i dr. to zakon predvia i td.). Nikad se nije zaloio za povratak crkvene imo vine Srpskoj pravoslavnoj crkvi, ali ni SPD Privredniku, a da ne govorimo o povratku imovine pojedincima. Stanarsko pravo nikad nije tretirao kao imovinu, steenu iz solidarnosti socijalne politike, koju su svi konzumirali, osim pr ognanih Srba. On je Srbe pretvorio u socijalne sluajeve, pa je pristao na sintagmu zbrinjavanje. Kako je to smio i mogao uiniti kada zna da su obrazovani Srbi djeca palih boraca i rtava faistikog terora. Oni su postali graani i znaajni nosioci industrijalizacije i urbanizacije drutva. Meutim, on se oito bori za dravu, a ne za graane i drutvo, i eli da ostvari Tumanovu programiranu ideju, 3% Srba u Hrvatskoj. Ovom prilikom elim naznaiti nekoliko individualnih ilustracija koje ga povezuju sa etnikim ienjem i spregom s vlasti. Kad smo ili na pregovore o Z4, na razgovor sa Miloeviem, iznenadio me kad je inzistirao da ne prenoimo u Beu, nego u Grazu. Digavi se rano, primijetim pod prozorom MUP-ova kola, probudim ga, i kaem: Milorade, imamo rep, a on e na to: Ja sam ih naruio!. Preneraen, do Zagreba nismo rijei progovorili i poeo mi se film odmotavati. Kad sam se vratio iz Austrije, u zajednikom stolu naem pismo M.K. kojim se obavjetajac starog reima stavlja na raspolaganje Tumanu. Pitam Milorada odkud mu to pismo, a on mi ree: Dao mi Tuman. Na to u ja: Je l' na intimnoj kart partiji ili homoseksualnoj seansi?. Nasmije se, i idemo dalje. Na skupu, neposredno poslije rata Srbi u Hrvatskoj, juer, danas, sutra, Milorad napadne izvjesnog pravnika iz Gline, Jovia, za upotrebu pojma genocidne radnje. To je bilo incidentno i moderator me upita: Zar ovaj ovjek eli da ovog uesnika skupa uhapsimo i predamo organima vlasti? I bez toga bi bilo tako da ovog nije zatitila Amerika ambasada. Htio sam na svaki nain da stvorimo multi -etniki odbor, i zamolim akademike I. Periina, A. Dragievia, A.

Runjia i druge da mi pomognu. Sazovemo skup u Slovenskom domu i usred rasprave, bezrazlono digne se Pupovac sa optuujuim pledoajeom da on nee dozvoliti da se stigmatizira hrvatska vlast za represiju prema Srbima. Na to reagira prof. dr Branko Horvat s pitanjem: Tko je taj idiot?. Hladno odgovorim: Tumanov Srbin. Htio je javno da ga napadne, osujetim ga, jer mi je stalo do multietnikog odbora Graanski odbor povratak kui, i samo kratko kaem: Branko, ne prevri palentu. Slino mi se dogodilo kad sam inzistirao da se Srbi registriraju sui generis. Dogovorimo to u 15 toaka, i samo je trebala ga Hodak da to nostrificira. Kad ono, Milorad ih registrira kao nove nadolazee Kineze, ili drutvo ptica pjevica. Kasnije sam doznao od arinia iz fonograma i transkripta gdje on kae da on o svemu odluuje, jer su sastavni dijelovi SNV-a njegovi partneri. Sve me to uvjerilo da opstruira pokuaj povijesnog zloina apsolvirati traenjem legalno povijesnog odgovora. Njemu je doista bilo stalo do drave na hrvatski dravotvorni nain, a ne do drutva, jer, Srbi su znaajan povijesni dio hrvatskog drutva. Time je Srbe ostavio bez urbane elite. Koja drskost! Kod nas se u kolokvijalnom argonu samo stoka zbrinjava. Nikada ga nije zanimala sudbina obeteenja preko 50.000 umirovljenika koji danas vegetiraju u Srbiji, kojima je oteto, zadrano i na drugi nain ugroeno mirovinsko alimentiranje. Njega Srbi, prognani, zanimaju samo k ad su izbori. Tada torbari, i u keu plaa da bi namreo koji glas HDZ-u. To ini kao ovisni klijent. Vei HDZ-ovac od Tumana. Primjer apsurda, pristao je da se zaposleni Srbi u tvornici Borovo izuzmu iz radnikog osiguranja, to je vidljivo u sluaj u sudskog procesa Polanecu, i da budu s potomcima kanjeni dokidanjem minulog rada kao socijalne steevine. Takoer ga ne brine injenica to ni iznimno poljoprivrednici, koji su uplaivali poljoprivredno osiguranje kad je pristigla starost, samo zato to su Srbi, nisu ostvarili poljoprivredne mirovine. Dakle, njega ne brinu ljudska prava, pravine nadoknade, obeteenje rtve ni u jednoj domeni npr. povratak devizne tednje, dionice iz pretvorbe, itd. Mogu pouzdano rei, da preko toga snano uestvuje u ostvarivanju ciljeva rata, dakle, preko tragine posljedice rtava postaje etniki ista i prolongira pandeminu mrnju. Nije on zainteresiran ni za pomno i aurno traganje za rtvama rata, jer on vapaj rtve ne uje, on uje samo svoje vienje glasa politike. Pristao je na podjelu antifaizma po etnikom principu, na srpski i hrvatski, to je civilizacijski nemogue. A pazite sad, glasao je za ustaki naziv Hrvatski dravni sabor, s pompom, ali uz demagoko obrazloenje njega i sljedbenika, da je time Srbe sauvao u Ustavu. To moe samo onaj kome antifaizam nije civilizacijska tekovina. Nije reagirao kad je fond za obnovu povratnicima zbog recesije reduciran za 47%, a i ovako je bio do zlaboga oskudan. Milorad je bio kumrovaki ak, pa predava, predsjednik lige socijalnih demokrata i vod Srba u Hrvatskoj. On vazda miga deklarativno lijevo, a vozi desnije od desno. Nije ak ni pokuao da Srbi dobiju radio, bar po onoj da imaju instituciju informiran biti slobodan. Pa Srbi u mnogim evropskim metropolama imaju radio vijesti na svom jeziku, a mogao im je to osigurati iz svog tekueg primanja, ili s primanja to je dobio da postane vod Srba na Kosovu. Meutim, to se Srba tie, vie je sklon takozvanoj, da prostite, verbalnoj seksualnosti: Jebe narod!, koju sam u ratu od mnogih potentnih i impotentnih uo, a ovo se pretvorilo kasnije u masovno silovanje. Zauuje da nikada ne samo on nego nitko drugi nije postavio pitanje o oduzimanju dravljanstva Srbima u tolikom broju koji su generacijama raani i ivjeli na dananjim prostorima RH. Kako je mogue po meunarodnim konvencijama tolikom broju ljudi, bez krivnje i sudskog procesa oduzeti dravljanstvo? Glasao je za priznavanje Kosova, iako zna da taj in nije ni legalan, ni legitiman, ali je iao ak i dalje, pa se dao za odreene pare nominirati za arbitra kosovskih Srba. Jer eto, on je svojom pragmatinom politikom izumio sistem zatite rtve Srba i u drugim prostorima. Ni u emu ne preza. Npr. glasao je za Zakon o opinskom zemljitu, a mora da zna da svaki Srbi n u tim prostorima ima tzv. alikvotni ili idealni dio kroz stoljea, i da je tu nae seljatvo doseglo najvei stupanj samouprave i samoodranja. Tamo su njegova groblja, toila, bail a, pojila, progoni, mlinovi itd. To meunarodna konvencija zatiuje dok proces repatrijacije i restitucije ne bude zavren (na primjer oko sukoba izgradnje idovskih naselja na palestinskom zemljitu). Isto tako, ponio se prema Zakonu o poljoprivrednom zemljitu, to smo morali arbitranim sudskim procesima derogirati. A koje je sve radnje poduzeo kad mu je propao izborni zakon. Tad prvi put, sa usmene kulture, prelazi na pisanu kulturu (sveuilini profesor, egz emplarni politiar) i dokazuje to se ne da dokazati. Nije mu stalo do Srba kao ljudi i graana, a pria da se bori protiv njihove getoizacije. Strasno obmanjuje javnost, da iza njegovog politikog stava stoji depna partija SDSS, koja je apsurd kod etnike kolizije da uope postoji, jer u HDZ-u su samo Hrvati, a u SDSS-u samo Srbi, pa dugotrajnom koalicijom, on troi srpsko vrijeme, a HDZ troi hrvatsko i srpsko vrijeme zajedno, unitavajui hrvatsko drutvo. Meutim, on tvrdi da iza njega stoji hrvatska politika, drava i drutvo, srb ijanska politika, drava i drutvo i meunarodna zajednica. Koji cinizam! Kao empiriar, spoznao sam da ga doslovno neki Srbi mrze, a veina Hrvata prezire jer podrava Vladu ustrajno dok ona entropijski omoguava da drutvo propada. On to niti vidi, niti eli vidjeti. Jedan od najupuenijih za njegovo perzistiranje u koaliciji kae da njegovo koaliranje do kraja granii sa zloinom. On zlorabi najsveaniji kranski porodini praznik Boi, pretvaranjem u politiki dernek, mada je praktino vulgarni ateist. Meutim, tada izigrava dravnika i dodjeljuje plaketu Nikole Tesle osumnjienom za ratni zloin. To opravdava da preko ovog plakata Tesla dolazi u Sabor. Nikada Nikola Tesla na to ne bi mogao da pristane, ali za njega Nikola Tesla nije neimar civilizacije. Da jeste, pobrinuo bi se da se vrati spomenik u Gospiu gdje je nekad bio, da se o bnovi crkva i parohijski dom njegovih roditelja, da se vrati ploa u rodnom Smiljanu sa imenima 18 srodnika Nikole Tesle koji su pali kao rtve. Ne brine ga ni obiljeavanje kole u Karl ovcu koju je Nikola Tesla pohaao, ni dom u kojem je stanovao. Dakle, zanima ga samo manipulacija. Ponaa se kao neka vrsta demiurga, i onemoguava svaku kritiku olakog pristajanja na sve i svata da bi se odrao u politici, i to sa sintagmom dok je koalicije, nema opozicije. Kad ne moe suprotstaviti se argumentima drugaije misleih, on zlorabi poziciju represivnih organa, inzistira na inkriminacijama ili upotrebljava i on svoje borbae. Nikad nije osudio etniko ienje, kulturocid, diskriminaciju pojedinaca, napade na svetita, razaranje instituci ja. Pupovac ne pokuava problematizirati graansku stranu rata na ovim prostorima. Dakle, podrava neinjenjem ili nezauzimanjem brutalnu kulturu smrti kao nain suivota. Suivot nije drutvena kategorij a, jer oduzima ovjeku drutvenost kao konstitutivnu karakteristiku ovjeka i graanina. Njega drutveni ivot Srba ne zanima, zbog toga se nije postarao da Srbi obnove bar jednu svoju instituciju, jer on misli da je u njemu utjelovljena svesrpska institucija. Ja sam Bog va, i ne imajte drugih Bogova. Jednom bijasmo zajedniki u jednom selu pored Knina, neposredno poslije rata. Zgrozio sam se kad se obratio tim jadnicima u selu koje to vie nije: Moj narode. Upitao sam ga: Prijestolonasljednie, iako nisi, kad ti je narod postao svojina. Samo se n asmijao, i idemo dalje. Poslije toga sam ga zvao u cijeloj komunikaciji "Moj narod". On je spreman da napadne i crkvu i pojedinca i dr. Tradicionalna srpska institucija Prosvjeta, vegetira nominalno, a institucionalno bez programa, sredstava, sadraja i agend a u lokalnim sredinama. Da je tome tako, da nemaju institucija o drutvenosti, Srbi imaju samo ukope, pa i oni su krnji, najee bez srodni ka i brojnih susjeda, a da ne govorimo o kumovima i prijateljima. Srpske zvanine novine Novosti, koje spadaju u ponajbolji tjedn ik, zlorabi za panegirike uspjeha sebe i svoje depne partije, a kao osnovu za stigmatiziranje drugih. Praktino, pripadnici drugih organiza cija ne mogu objaviti nikakve priloge jer to njegova doktrina i oguni ne dozvoljavaju. On se osjea guruom za nacionalne manjine, ne znam po emu. Voli kameru, javne prezentacije i prvi red. Neumoran je u osjeaju velikog dravotvorstva i aspirira na legatstvo u meunarodnim i nstitucijama, jer je to zasluio i jer ga trebaju. Taj tip politiara, Kangrga bi rekao vercera vlastitog ivota, doista pokazuje da na-roditi se kao Srbin, Hrvat, Nijemac, Amerikanac, Rus... jo uvijek ne znai biti ovjek Ali on za pojam ovjek ni ne pokuava egrtovati, jer je u svojoj ulozi samodovoljan i svezadovoljan dok mu dobro ide. Po ono j sit gladnom ne vjeruje, pa on ni ne pokuava rtvi vjerovati. Taj tip politiara u porazima svih naih drutvenih sredina pogodio je ove prostore, ne samo politiki, pravno, socijalno, ekonomski, nego i bioloki jer je dravu izdigao iznad ivota i smrti sugraana i pomou nje, i njenih instrumenata gotovo terorom zakona razara drutvo. Kako su Srbi dio, i to vrlo znaajan povijesni dio hrvatskog drutva, njemu je jo uvijek vie stalo do drave nego do drutv a. I zbog toga pomae joj da rastee okvir za mrnju etnikih principa u nedogled. Skoro sa pokliem, kad nismo imali graanske revolucije, i ostvarili graanske vrijednosti, zato bih ja trebao biti graanin kad mi malograanski stil vie odgovora. Pare Zemljine kugle pod Sl jemenom, putna

mrea lokalne zajednice i ivot u krugovima elite vlasti. To je obiljeje njegovog profila. E tako izgleda dugogodinji nagonski politiar, predstavnik Srba, prof. dr Milorad Pupovac, Tumanov Srbin! Ponaa se kao: Sebini gen. Upitam boljeg svjedoka vremena od mene, to misli o takvom ponaanju politiara? Povijest takve zloine ne prata, a prati ih preko izvornih svjedoanstava i sudbina rtava. Meutim, nastavi on: Tko ovdje zarezuje povijest, svjedoke, a jo manje rtvu? Sve se odvija na tetu rtve u podruju ostvarivanja ciljeva rata. Jedan od njih, s obzirom na obrazovanje (psihijatar), postao je svoj pacijent. Poznajem kl ipove njegovih izjava. Drugi je bio regrutni centar, poznajem rtve koje su iza njega. A pazi sad to izjavljuje: Dok mi krv lijem o za sudbinu Srba, oni se kao uenjaci bogate o opisivanju srpskih rtava. Kako vidi, sve relativiziraju, i ponaaju se poslije nas potop! Tu vai, nastavi on, ona uvena Andrieva: Naiu tako vremena, pametni zaute to moraju, glupani progovore, a fukare se obogate. ivimo u dobu imati je vanije od biti, to se zove demokracija. Sada se postavlja pitanje: Zato to ini? Je li iz neznanja? Naravno da ne. Je li iz naivnosti? Jo manje. Moda je nagovoren? Nije iskljueno. Moda je pak ucijenjen? Vrlo lako. Moda je pak potkupljen, korumpiran? Oito, to bi moglo biti presudno jer ivi kao klijent zloinakog klijentelistikog pokreta koji se ne moe pretvoriti u politiku stranku. Klijentelizam mu je stil ivljenja i vladanja. U jednom sporu, Milorad klie: Ja sam vlasnik traktora, iako ne moe biti. To me prisililo da donatoru poaljem cijeli dosje, i dobijem odgovor: Kod nas je on persona non grata, stupit emo u vezu sa vlasnikom i bit e sve rijeeno. Zlorabi mo gdje god moe. Miljae taj nagonski politiar da je HDZ vjean, to je vremenski nemogue. Nita vjeno nije. Pa okine samoubilaku Milanovi je Sanader u SDP-u. Izgubi budunost klijentelizma, a kad doe vrijeme derneka, porodino Boi pravoslavni, nitko mu od HDZ -ovaca ne doe i pokaza mu to misle o njegovom vjernom klijentelizmu, potronje srpskog vremena, a time potronje srpske budunosti. Na kraju, postavlja se pitanje. Kako se sad Srbi prema njemu trebaju postaviti? Da mu i dalje vjeruju? Ne znam zbog ega. Da ga mrze? Ne znam to bi postigli. Da ga pak odbace? To im je jedina alternativa jer je dugogodinjom praksom, sam sebe iskljuio. Kako pak Hrvati da ga tretiraju? Vjerojatno dvojako. Jedni ga i dalje trebaju kao destruktivnu podlogu, trgovca ljudskim duama, njihovom imovinom i budunou. Drugi ga moraju odbaciti jer je koalicijom istanjene veine prolongirao entropiju drave i drutva. To se ne da lako ispraviti. I on boluje od nemogue paradigme vjena Hrvatska, a nita vjeno nije, jer to ima poetak, ima i kraj. Ili sve za Hrvatsku, a Hrvatsku ni za ta. Uvijek se postavlja pitanje to za hrvatsko drutvo u dravi koja to nije po brojnim parametrima koje modernu dravu odreuju. Na kraju, sm je osjetio kako se drave i dravnici nezahvalno i prema najvjernijem klijentu ponaaju. To bi mu bar morala biti pouka. Volio bih da on ili bilo tko drugi razloito demantira i jedno djelo neinjenja koje bi ga moglo abolirati kao zloduha broj 2, Tumanova Srbina. O tome bi se moglo najbolje vidjeti neka izvorna svjedoanstva, npr: Tomislav Klauki Nije lako biti Milorad Pupovac Tumanov Srbin (1.5.2011.g.), zatim brojne napise politikog analitiara D. Gjenera, posebno u Identitetu u kojima dolazi do tvrdnje da nema koncepta i povijesnog odgovora na sudbinu otvorenih manjinskih problema. Vlada kejnzeovtina. Postoje zakoni koji se ne primjenjuju. Zatim, brojni komentari urednika Identiteta Igora Palije, zbog ega ovaj ZORO OSVETNIK UNITAVA SDF kao logistiara srpske obnove. Niti toliki uzaludno mrtvi Srbi i Hrvati, niti toliki prognani, mueni na najbestijalniji nain u Lori, Kulinama, Gospiu, Sisku, Velesajmu, Pakrakoj Poljani u Osijeku, u njihovim domovima, klani, m itraljirani, ubijani, bombardirani migovima, u bjeeim kolonama i td, nita ga nije moglo, a moralo je, nagnati ga da ne stavlja politiku ispred ljudi. uo je, ako nije mogao pogledati rtve konclogora u Heliodrumu. Znao je zato je ubijen Milan Levar, tko organizira Abdievu priju najdoslovnije bratoubilatvo. Zar onih oko 100.000 izginulih u Bosni nisu uvjerljivi dokaz povoda ratu i organizaciji zloinakih pothvata? Morali su ga ganuti a nisu. Ganulo me kad smo zajedniki doli na zgarite njegovog spaljenog doma i zaviaja i vidio posjee ne bajame. Ophrvan tugom sjetno ree: Sve u ja to obnoviti i bajame posaditi. Jedva sam smogao snage da mu ispod glasa kaem: Plodove bajama da ih sad zasadi, nee doivjeti, jer im treba oko 40 godina da donesu puni rod. Ovo je iracionalni povijesni zloin odmazde prema hrvatskoj batini nadgradnje. Dii se iznad povijesnih interesa, koristi i potreba naroda, uasavajuih patnji izgona i oceana suza, stavljanja politike u korist nesree Srba i Hrvata, to moe samo unakaeni karakter zloduha udnjom za moi. Iza njegove koalicije na ijem je elu stajala nelegitimno izabrana brigadirka i iznueni grob, otimanjem pretpostavke ivota stana, brani se Ajhmanovom logikom: Sve je po zakonu!. Moe koalirati skoro kvislinki samo takva amoralna linost i to to bi arl de Gol rekao: isko bu tj. do kraja. To povijest ne prata. Ma to mislili jadnici u privremenom raju. Nek se bar na as prisjete da su i oni smrtni. Ako je to Tuman radio sa s vojom falangom organiziranog zloinakog pothvata, Pupovac niti je smio niti je morao. A sam je to izabrao i druge na to organizirano prisilio pod vidom politike realno mogueg suprotno istini, moralu i potrebi povijesnog trenutka. Ponavljam: povijest mu to nee oprostiti. Postavlja se pitanje zato ovo i ovako piem. Prvo, da sam sebi potraim odgovor na povijesni zloin i ponaanje pojedinaca u njemu. Drugo, da opisom i kod drugih izazovem potrebu da pokuaju suditi povijesnom zloinu i njegovim akterima. To to je propala SFRJ, nisu smjeli tako masovno propasti ljudi. U nekim domenama upropateni su cijeli narodi stoljee. zloin e se prevaliti i u 22.

Poslije Berlinskog zida, nastalo je oko 26 novih drava bez rata. Samo se Jugoslavija raspala u krvavom graanskom ratu. Svojedobno sam pitao norveke i vedske senatore u Rimu kako su doivjeli razlaz svojih drava. Skoro uglas rekoe: Gorko smo plakali. A mi smo oivili ustako-etniki sindrom sa svm metodologijom: merak-zloinaca bez stida i kajanja. Otvarali smo koncentracione logore i ponovno je kama postala najsvijetlije oruje. Pojavio se i kanibalizam u obliku oblizivanja noa koljaa. Trebalo je vidjeti logiku konclogora. Neke ljude koje miljah da sam dobro poznavao, u ratu nisam mogao prepoznati. Ne po tome to su govorili nego po zloinu koji su prakticirali. Doivio sam ih kao greku prirode. Od jueranjih solidarista, humanista, samoupravljaa i tako dalje, pretvorili su se u satrape, krvnike, divljake zloince. Prave zvijeri. Ubijali su, muili, pljakali, otimali, progonili, i u tome sadistiki uivali u ime nacije, domovine, otadbine, novog poretka, lai, mitova, sve su to opravdavali. Kad smo dobili nezavreni rat, okvir mrnje se rastezao kako je komu odgovaralo. Drave su se instrumentalizirale i digle iznad ivota i smrti graana. Crkve su im se priklonile i u ime Boga, ostvareni, nedosanjani sni, poeli se u ime lane demokracije ostvarivati trijumf zloina nad rtvama drugoga. Neki do ijeg mi je stava stalo, prigovarali su mi: Ne moe usporeivati nae i njihove. Npr, Tumana i monstruma Miloevia, ili Tumana i Pupovca. Meutim, meni se Tuman po svemu ini najboljim uenikom Dobrice osia jer oni su imali ak pripremljen ugovor za preselj enje naroda zbog krivo rasporeenih etniciteta. E, tako mi se isto ini Milorad Pupovac najboljim uenikom Tumanovim, jer on je bio odluujui glas za promjenu naziva Sabora u naziv Hrvatski dravni sabor iz doba NDH. On je pristao da formira etniku politiku stran ku SDSS nakon etnike kolizije. U SDSS su samo Srbi, a u HDZ su samo Hrvati. I on misli da dvije etnike stranke treba da odluuju kako e izgledati Hrvatska kao drava i drutvo. To je nonsens jer obje zajedno i svaka posebno su minorni dio svojih etnikih skupina. Na prim jer, M. Pupovcu je dovoljno da glasa njegov izvrni odbor i on je predstavnik Srba, a I. Sanader da pokae jamstvenu karticu i postaje guru Hrvata i drave. Ili da vara, krade i sebe, narod i svijet laui na pet svjetskih jezika: Avaj! udnog li legitimiteta. Oni trebaju da odluuju o sudbini naroda, drave i drutva, i naravno to sve ozakonjuju na falangistiki nain oktroiranjem zakona. Tako je dolo i do oktroiranja da Srbi nestanu. Tuman upravo preko M. Pupovca ostvaruje 3% Srba koliko e ih biti. To e vjerojatno recentni popis uskoro pokazati, a nije iskljueno i manje. E sad, ne tvrdim ja da bi Pupovac mogao sve ono to sam istakao ostvariti, ali nije pokuao ni da postavi kao pitanje. Naprotiv, lio je vodu na mlin pokreta opasnih namjera zloinakog sadraja. To injenice o rtvama potvruju. Moe se vidjeti s Mjeseca nova mjese eva povrina

na Zemlji koja je ostala iza novog poretka. Tako drakonsku kaznu nad ljudima, naseljima i antropogenim sadrajima niim se ne moe opravdati. Prema tome, nema tog radikalizma u rijei i izrazu kojim se to ne moe osuivati. Na primjer, organizirana je pljaka 15 godina ili uvlativanje kolonista rtava iste prirode rata bez da se prethodnike deposediralo. Zatim uzurpiranje posjeda, zemljita i td . Postavlja se pitanje koji logos vlada ovim otvorenim raomonskim povijesnim problemom. Politiki apsurd liberalnog kapitalizma a konkretno HDZ-a i Evrope koja nije nevina u ovome problemu. Naprotiv, umijeana je kod njegovog nastanka. Naime, HDZ smatra se stvaraocem drave koju je pri stvaranju strateki podredio izgonu Srba. U tu svrhu je stvorio drugu politiku strukturu falangistikog tipa da joj pomogne. Oktroiranim zakonima i kvotnom normom podreuje da odreuje sudbinu etnike skupine. U tu svrhu je plaa regularno drava ili dodatno, kako kad zatreba. Prema Norvalskom programu Srbi sa ovog pr ostora treba da nestanu, u tu svrhu je u rat ugraeno etniko ienje Srba o emu se sudi o tzv. zloinakom pothvatu. SDSS je osnovan i podreen da pomogne ostvarivanju ciljeva rata. On i su kao politiki Hrvati cjelokupnom logikom politikog djelovanja p osebno izglasavanja zakonskih normi podredili sve da se ciljevi rata ostvare. Povratak je prestao, vrijeme je potroeno, porodice su se rastoile i sada se samo eka vrijeme da priroda s ljudima i prostorom uini svoje. Kako u demografskom osnovu nema osnove za bioloku reprodukciju jer je povratak bio selektivan i usmjeren samo na umirue grobove, to biologija ini svoje. to se tie prostora, priroda ne eka. Procesi degradacije prostora teku mnogo bre nego to su oni hum anizirani i privoeni svrsi. Nadgradnja je razorena ili podloena uzurpativnom pravu. Kako nema ljudskog faktora putna mrea nestaje, arabilne povrine su izloene denudaciji, vododerinama, bujanju korova i svim drugim oblicima degradacije. ak i neka groblja su ostala nepoteena. Zajednica Srba kao autohtona povijesna skupina je potpuno negirana, ne samo od regularnih vlasti nego posebno od tzv. Nacionalnog vijea Srba. Guru Srba u pisanom obliku tvrdi da je Zajednica Srba marioneta skupo dotirana u Novostima", srpskom glasilu. Meuti m kad ona treba da izae na izbore kao legitimni legat svog etnosa tada ima spoznaju gdje je smjetena i onda je blokira i demolira da je nemogue da izae na izbore. Tad zna njen locus tandi i svoj nelegitimni locus operandi. Sve se odvija legitimno, moglo bi se rei kao preuzimanjem stanarskog prava bive predsjednice, sve je po zakonu ili kao obrana Ajhmanova sve je po zakonu. Doista su zakoni stvoreni tako u korist manipulatora. Ve sama injenica da dva etnosa sueljena mitomanskim ratom preuzimaju na sebe da taj problem razrjee u korist jaega. ini se da to Evropi odgovara i s pravom mi je odgovorio Hanes Swoboda: to hoete? Vi ste u vlasti, na to me prisil io da mu odgovorim ovdje je bio kvisling, mnogo rigidniji od onog po kojem je ovo im e ulo u politiku zvao se Ante Paveli, a imao je svoje Srbe u vlasti i svoju pravoslavnu crkvu. Zloin se nastavlja sa eventualnim prijetnjama izroavanja mogueg terorizma. Hrvatska uope nema kocepta razrjeavanja sudbine ljudi i prostora na jednoj treini teritorija, ne pokuava ga ni Milorad napraviti, pa tko je za to odgovoran? Propovijeda se suivot to je brutalitet paralelnog ivljenja i dokidanja ovjekove konstitutivne karakteristike drutvenosti. Okvir za mrnju rastee se, incidenti klanja i ubijanja svako malo se prakticiraju. Politika klasa samoskrivljenim zloinom nikada to ne moe ispraviti jer naruioci ne progone izvritelje. Ne moe nikakvo SNV rijeiti srpsko pitanje da ga osnujemo u svakom kunom savjetu jer pitanje Srba u Hrvatskoj vie nije pitanje Srba, ve pitanje hrvatske drave i njene demokratinosti. Dakle, njenog ustroja, ne samo zakona, nego ekonomije, socijalne politike. Pogledajte diskrepancu izmeu centara i periferije, izmeu hrvat skih i srpskih naselja, izmeu porodinog ivota seljaka i graana, srpskih i hrvatskih, jer je srpski korpus doivio demografski slom, razbijenu porodicu, unitene institucije, i sve postignute graanske vrednote. Pa neka mi netko pokae organizirane starake domove u Krajini a tamo ive posljednji parije Evrope u neljudskim okolnostima i strepe za vlastiti ivot. Reducirani uglavnom na umiruu starad. To e t rajati sve dokle bude ovdje vladao kriterij etnikog principa. I pored zakona, to se netko ne upita, kakva je mogunost mikroskopski nai Srbina u Hrvatskoj akademiji, sveuilitu, upravi, sudstvu, policiji, a stalno se tvrdi: Srbi su zatieni po najviim standardima. Jest, po K ejzenzovim zakonima koji se ne primjenjuju. Srbi su bioloki reducirani na one koji po prirodi trebaju da nestanu sa ovih podruja, a njihova imovina je predmet u praksi svih moguih oblika manipulacije i uzurpacije. Tamo gdje bijahu Srbi nekad, korov je nikao, a ivot zamro ili zamire . Prema tome, dragi itaoe, ne zanima mene ni Tuman ni Pupovac osobno, ni Srbi zbog etniciteta, nego me zanima sudbina ljudi, prostora, i institucija, a ovdje se ivi u uvjerenju kao nigdje drugdje da postoje suvini ljudi i suvini prostori. Takvo zanemarivanj e resursa je antiljudsko, a po dravu i drutvo tetno, a ono pogaa jednu treinu prostora. To je sutina cjelokupnog pledoajea ovog sadraja, po svojim intencijama koliko sam uspio i sam zakljuiti, pa mi pokaite one koji na povijesni zloin trae povijesni odgovor. Ja ih ne vidim niti nazirem, zato ne strahujem na kardinalnosti izraza osude, koliko strahujem da neke injenice, na tetu rtava, nisam uzeo u obzir, ili pogreno interpretirao. Ne elim se ogrijeti o faktografiju koja sama po sebi povijesni zloin osuuje Sada postavljam glavno i jedino pitanje: koji je razlog da su Srbi u toku posljednjih sto godina svedeni od svakog petog na svakog dvadeset i treeg stanovnika u RH? To pitanje postavljam, politiarima, meu njima i najsrbinu Miloradu Pupovcu, zatim povjesniarima, intelektualcima, Saboru RH, recentnoj Vladi, crkvenim prelatima, obinim ljudima, susjedima, kumovima, roacima i svima drugima? to bi s njihovim institucijama, dobrima, sredstvima rada, nadgradnji i drugim vrednotama. Prema ekstrapolacionoj raunici da nije bilo genocida i etnikog ienja Srba bi sada moralo biti jedan milion i esto tisua (1,600.000), a ima ih samo oko 186.000 Dakle, gdje su i zato su nestali? Osim toga pokaite mi "volimetar" domoljublja koji bi mogao izmjeriti veu ljubav prema naoj domovini od mene? Pa gdje je sutina tih masovnih obrata gospodo? U konstanti naeg mentaliteta. Svi ti konvertiti, "verceri vlastitih ivota" kad im se prui povijesna ansa nacionalistikom kontrarevolucijom bivaju mentalitetom parcijalne svijesti izbaeni konstantom seljak o-teakim mentalitetom kao neprevladanom imanentnom konstantom iskoe katapultirano. Obrnu urak bio sam nitko sada sam sve. A zaprav o postaju u ime politike najvei nitkovi. Hou mo, vlast, uticaj. Stvaraju mit o sebi povijesnog trenutka za rjeenje s vih problema. Nagovore, korumpiraju potkupe kliku falangista da su oni ti pravi. Pa pogledajte tko su predsjednici Sabora, predsjednici gradova ministri, ambasadori, urednici vodeih listova, direktori preduzea itd. Lau, varaju, kradu, ubijaju, izdaju sebe i narod, istinu, samo da bi vladali ljudima a ne stvarima i procesima ivljenja. Naime, prihvaamo nagonske vlastodrce bez provjere tko su i kakvi su ljudi, kakvo im je znan je, obrazovanje i moral. Dakle, ne stoji da nas ubie prejake rijei nego konstanta prokljualog mentaliteta skorojevia, kojeg samo povijest moe izmijeniti kao svojeg najkobnijeg eda naih prostora zakanjelih naroda. Ne zaboravite, mi ivimo u dvadeset prvom stoljeu u nacionaln oj, a ne graanskoj dravi!

Recenzija Predraga Matvejevia: Audiatur

Audiatur...

Tom latinskom rijeju zapoinje zahtjev univerzalnog prava: audiatur et altera pars neka se uje i druga strana. ujmo glas Svetozara Livade, sociologa i historiara, neumornog istraivaa koji se po rijeima filozofa Milana Kangrge zaloio itavim svojim ljudskim biem za otkrivanje istine o nama samima. Livada vidi sebe najprije u ulozi empiriara" i promatraa uivo". Ali on je vie od t oga. Istodobno je sudionik, svjedok, tuma. Posvetio je znaajan dio svoga opusa stradanjima koja su proivjeli nai graani srpske nacionalnosti i pravoslavne vjere, i ne samo oni. Zadobio je u mladosti toliko rana da su lijenici ostali zaueni" kako je uope preivio. Volja da svjedoi i kae sve ono to smatra da je duan rei pomogla mu je u tome, spasila ga, odrala u ivotu. Proao je uzdu i poprijeko prostorom na kojem se zbivala tragedija Drugoga svjetskog rata i ponovo rata devedesetih" . Radio je na terenu izlaui se opasnosti, svjestan vlastitoga rizika, potaknut, odgovornou. Istraivao sam 1.500 ruralnih naselja, 300 hrvatskih, 1.200 srpskih", stoji u jednom od njegovih najnovijih sp isa. Upoznao je izbliza faistiki sindrom. Posvetio mu je tri knjige koje nisu ostale bez odjeka. Usredotoio se, s mnogo energije i uvjerljivosti, na etniko ienje kao ozakonjeni zloin", napose u knjizi koja nosi u samu naslovu rijei: Etniko ienje zloin stoljea" (izdanje Srpsko kulturno

drutvo Prosvjeta, Zagreb 1997). Istupao je od samoga poetka, sudjelujui u partizanskom pokretu, kao antifaist koji vjeruje da prisustvuje posljednjem ratu na ovim prostorima". Na nau zajedniku nesreu nije to bilo posljednje krvoprolie na ovom tlu . Sudbina je htjela da pisac ove knjige ponovo bude svjedokom zloina bez stida i kajanja", oevidcem nedovrena izmirenja". Autor sam sebi priznaje kako jo uvijek ne zna zato nam se sve to dogodilo" i osobito zato se dogodilo na tako brutalan nain". itajui te teke i tragine spoznaje, iz kojih izbija istinska humanost, uviamo kako u djelu Svetozara Livade nije posrijedi samo strast istraivaa, nego prije svega bol ovjeka. Njegov angaman nastoji igosati rat" i pritom stvoriti prijedlog za graanski oblik izmirenja". Za Svetozara Livadu naa integracija u Evropsku uniju nema alternative." Teko je pisati ovakve knjige u sredinama kakve su nae. Kao da nas netko stalno dri na nianu, s jedne ili s druge strane. Svetozar Livada se nije bavio politikom u banalnom smislu rijei, ali se politika, osobito ona n ajbanalnija, bavila povremeno njime. Predlaem da se to oprije objavi rukopis knjige Svetozara Livade, u kojem je sadrano objektivno svjedoenje i dostojno promiljanje o dijelu nae najnovije povijesti i traginim iskustvima koja ga prate. To e, uvjeren sam, pridonijeti ugledu Hrvatske, njezinim nastojanjima da se legitimira kao pozitivan lan demokratske zajednice naroda. Predrag Matvejevi