KITOVI I RETUŠIRANJE

KITOVI
Kitovi se koriste za uklanjanje oštećenja na preparaciji i slikanom sloju. Trebaju biti u obliku paste da se mogu
nanijeti na oštećena mjesta. Ne smiju se sušenjem znatnije skupljati. Kvaliteta kita ovisi o njegovoj elastičnosti,
adheziji sa susjednim slojevima, snazi upijanja, strukturi, stabilnosti boje, reverzibilnosti. Razlikuju se po sastavu i
svojstvima pa se kit za drvo razlikuje od kita za platno ili metal.

Sastoje se od veziva, jednog ili više punila i pigmenata ako su obojeni. Kao veziva koriste se: tutkalo (7-10%
otopina), celulozni eteri (Klucel otopljen u vodi ili alkoholu kao gusta masa i zatim razrijeđen), ulje, vosak-smole,
sintetičke smole, disperzije sintetičkih smola Plextol B 500), polivinilalkohol (Mowiol, 16 % otopina u vodi), BEVA
(1 dio BEVA i 2 dijela krede).

Kao punila koriste se šampanjska ili bolonjska kreda, ali i druga praškasta punila. Od pigmenata je oker najčešći.
Količina veziva i punila je važna jer o njima ovise svojstva kita. Ako kit ima previše punila poslije sušenja će se
ljuštiti ili će jako upiti vezivo iz retuša. Takav kit će trebati jaču izolaciju. Ako ima puno veziva, biti će nepropustan i
lako će pucati.

1. Prije kitanja potrebno je pripremiti površinu uklanjanjem prljavštine i ostataka starog kita čišćenjem mehanički ili
otapalom. Slojeve koji se ljušte, pucaju ili su zbog nekog razloga nestabilni treba konsolidirati.

2. Očišćena mjesta se moraju pripremiti da bi se stvorila dobra adhezija između oštećenih dijelova i kita. Može se
nanijeti volovska žuć ili otopina etilnog alkohola da se smanji površinska napetost i omogući bolja adhezija. Koriste
se i veziva kao tutkalo (s ili bez tenzida) ili otopina šelaka u alkoholu kad je prije bio korišten vosak ili voštano-
smolno vezivo. Ako se nanosi tutkalno kredni kit na voštano-smolnu podlogu, dobro ga je zapeglati preko melinex
folije da se postigne dobra adhezija. Kit se nanosi špatulom u jedan ili više slojeva. Slijedeći sloj se nanosi na
prethodno suhi sloj kita.

3. Poslije kitanja kitirana mjesta se izoliraju kako bi se spriječilo da kit ne upije vezivo iz retuša. Veziva za izolaciju
mogu biti: tutkalo, otopine prirodnih smola ( damar u white spiritu, mastiks u alkoholu, 5-6% otopina šelaka u
alkoholu, ketonske smole-LAROPAL u white spiritu ).

Slijedeći pasus je sažetak poglavlja o kitovima iz knjige Knut Nicolaus: The restoration of paintings:

1
KITOVANJE

Kitiranje je u suštini zapunjavanje manjih ili većih oštećenja u slikanom sloju ili grundu pa i na samom nosiocu slike
( npr. kod drvenih nosioca) kako bi se nastala udubljenja dovelo u razinu okolnog dijela slike te prema potrebi
omogućilo daljnje retuširanje.

Prema konzinstenciji kita možemo napraviti podjelu na:

-tekući

-pastozni

-čvrsti ( termoplastični)

Okolni slikani sloj može biti gladak ( iako je najčešće strukturiran ) pa tako i kitove dijelimo prema izgledu na glatke i
strukturirane kitove.

Prije kitiranja treba pripremiti oštećeno područje :

- čišćenje prašine i ev. ostataka starog kita

- podlijepiti grund ako se odvaja

- regulirati upojnost podloge

Za reguliranje upojnosti često se koristi termin 'izolacija' koji ne oslikava svrhu postupka – ostvariti dobru vezu kita i
podloge. Ako je podloga previše upojna možemo je zasititi vezivom- npr. šelakom ili tutkalom , u drugoj situaciji ako
je podloga neupojna poboljšati ćemo prionljivost pomoću goveđe žući.U svakom slučaju, nećemo ništa izolirati već
naprotiv- povezati.

Dakle poželjna svojstva kita su:

- da prianja
- da se što manje skuplja
- da se lako oblikuje, brusi i strukturira
- da mu možemo jednostavno kontrolirati upojnost
- da je reverzibilan i stabilan
- da reagira na klimatske promjene slično kao i okolno područje (slike)

Kako se svaki kit sastoji od veziva, punila i ev. pigmenta možemo ih sistematizirati i prema vezivu :

- tutkalni
- uljeni
- emulzijski
- voštani, voštano-smolni
- beva 371
- pvac
- acryl
- polyvinil alkohol
- cel.eter: klucel,metil celuloza

2
Tutkalni odnosno tutkalno kredni kitovi

Količina veziva odrđuje se sistemom proba- kit se ne smije prašiti, odvajati ni krakelirati. Sušenjem i naknadno
'izolacijom' mijenja se ton kita i to treba imati u vidu posebno kod pigmentiranih kitova.Kitovi se nanose u jednom ili
više slojeva ali nikad u jednom debelom sloju.Do skupljanja kita dolazi ovisno o vrsti veziva, količini punila i debljini
sloja.Kao tutkalo, radi elastičnosti, koristi se najbolje riblje tutkalo(7%), dodaje se i med.

Ako su na podlozi kita voštano-smolni ostaci izolacija slabim šelakom poboljšati će prianjanje kita.Također je dobro i
zapeglati kit naknadno.

Glatki kitovi mogu se nivelirati vlažnim plutom ili pamučnim tamponom pa nema opasnosti od laganog preklapanja
kita sa okolnim područjem, no kod hrapavih , stukturiranih slika treba biti posebno oprezan i nikako ne prelaziti rub
kitiranog područja.

Uljeni kitovi

Vrlo se teško uklanjaju-samo skalpelom, zbog nereverzibilnosti, posebno zbog dodatka olovne bijele koja sa uljem
tvori sapune i stvara vrlo čvrsti film.Zbog ovih svojstava danas se ugl. ne koriste.

Voštani

Voštani tj voštano smolni kitovi kombinacije su pčelinjeg ili mikrokristaličnog voska sa smolama da bi im se pojačala
ljepljivost.Ranije kolofonij, danas damar dodaje se u odnosu 3:1 + kreda kao punilo i ev. pigment.Mogu biti mekši ili
tvrđi zavisno o kol. punila.

Mekši su bolji za male rupice( mogu se zagrijati i prstima), kao i za utiskivanje vrućih strukturnih kalupa.Osim
kvalitete termoplastičnosti koja je povoljna za utiskivanje tekstura, prednosti su ovih kitova mogućnost nanošenja u
jednom sloju –debelo, zatim brzo stvrdnjavanje i činjenica da se kroz njih u sliku ne unosi nikakva otapala kao ni
vlagu.

Ovi kitovi nisu pogodni za kitiranje većih površina, kao ni za mat površine- imaju dubinsku svjetlost i loše primaju
potpuno mat -vodene retuše.

Beva 371

Beva i kreda u omjeru 1:2 koriste se kao kit u obliku meke paste koja suši isparavanjem i obradiva je 20-ak minuta, ili
kao tvrda pasta koja se aktivira el.špatulom kojom se i nanosi.

Mowiol

Polivynil alcohol ima dobra svojstva i može se koristiti slično kao i tutkalo.Manje steže.

Mowilith

Polivinilacetatna smola koristi se kao disperzija.Nije reverzibilan u vodi, teško se brusi.

Acryl

Kao i pvac, ali lakše se obrađuju.Koristi se dosta Plextol D498.

Kod nanošenja i obrade kita koristimo se

- špatulama, zagrijanim špatulama, zubarskim , električnim

- zaglađuje se plutom ili tamponom
- kistovima

3
 - kalupima, otiscima negativnih i pozitivnih formi
- odlijevima za intarziju strukture
-

Tehnike strukturiranja mogu biti

- sa kitom:

a. za vrijeme nanošenja kita

b. kad se kit osuši, brušenjem i grebanjem

- na kitu:

a. na suhom kitu sa kistom i strukturnim kitom- pastigliom

b. utiskivanjem u svježi kit pozitvnih* i neg. formi( npr. utiskivanje platna)
c. ugrađivanjem strukturnih intarzija u podnivelirani kit

*Pozitivne forme su odlijevi struktura dobiveni uzimanjem kalupa sa odgovarjućih površina , često sa iste slike.
Kalupi se rade od silikona ( siliconized inidan rubber) ili araldita pa i PVC-a.

Silikoni ne polimeriziraju potpuno pa ostavljaju trag na površini sa koje uzimamo otisak.Mana im je i to što ulaze u
krakelire i tamo ostaju nakon odvajanja kalupa.

S druge strane npr. araldit ne uzima tako dobar otisak jer je viskozniji a nakon stvrdnjavanja tvrd je i neelastičan pa
se teže odvaja i postoji veća opasnost oštećenja površine na koju otiskujemo.

Pozitivne i negativne forme mnogo se jednostavnije utiskuju u termoplastični kit nego u npr. tutkalno kredni kod
kojega treba odrediti pravi trenutak utiskivanja i podizanja kalupa.Utiskivanje se vrši kad je kit dovoljno suh da se na
zalijepi i dovoljno vlažan i mekan da primi otisak.Podizanje mora biti pravovremeno kako se ne bi kit previše osušio i
čvrsto vezao kalup, a s druge strane kako se ne bi još vlažan podigao djelomično sa kalupom, što bi oštetilo teksturu
tj strukturu površine.

Kod neutralnog retuša nije obavezno strukturiranje kita bez obzira na strukturiranost površine.

RETUŠ

4
 Retušom se oslikavaju oštećeni dijelovi na umjetnini. Za retuš se biraju stabilni materijali, koji se ne mijenjaju
starenjem, i koji su reverzibilni. Retuš se priprema miješanjem pigmenata s vezivom koje mu daje određena svojstva.
Osobine veziva dolaze do izražaja i kod određene vrste retuša.

1. Uljni retuš

Sporo suši, žuti, nije reverzibilan

2. Smolni retuš

Suši brže od uljnog retuša pa omogućuje brže retuširanje. Smole imaju veći IR od sušivih ulja i vodenih veziva pa
bolje intenziviraju boju, povećavaju sjaj i transparentnost. Starenjem žute i postaju krte do različitog stupnja.

3. Smolno-uljni retuš

Brže suši od uljnog, a elastičniji je od smolnog. Više žuti i postaje teže topljiv nego smolni retuš. Priprema se
miješanjem uljene boje sa smolnim lakom.

4. Retuš s vodenim vezivima (akvarel, gvaš)

Ove boje poslije sušenja ostaju topive u vodi. Vodenim retušom je teško postići boju originala koja okružuje retuš. Za
provjeru boje koju će retuširana mjesta dobiti nakon lakiranja nanosi se white spirit. On boju otprilike intenzivira kao
lak. Retuš vodenim bojama je stabilan, vremenom se manje mijenja nego retuš od smola i ulja. Gvaš bojama se može
postići i struktura slikanog sloja. Postaje svjetliji nakon sušenja. Obično se koristi za podslikavanje.

gvašem se postižu glađe teksture a akrilom oštrije teksture poteza

5. Retuš jajčanom temperom

Str 278-280. iz Knut Nicolaus: The restoration of paintings

Stara retuš tehnika,posebno koristi se u 19. st.Ako se krivo konstr. snažno se veže i ne može se više skinuti-zato je
danas rest. izbjegavaju.U sr.vijeku Talijani koriste žumanjak kao slik. medij.Miješan sa bjelanjcem takodj.se može
koristiti kao vezivo za retuš.

Ako se tome doda boja i sušivo ulje ili vosak rezultat je jajčana tempera.Retuš jajč.tempere vrlo malo se mijenja i
dobro se može podražavati obojenost i karakt.strukturu starog slikanog sloja.Po mome mišljenju, retuš jajčanom
temperom je superioran svim drugim tehnikama restauracije starih majstora koje danas znamo.Žuti vrlo malo, lako ga
je strukturirati i nadasve izgleda pout stare slike.

5
Hoće li se moći, ili ne, skinuti tempera retuš ovisi samo o tome kako je konstr. i o aditivima samom jaju.Npr. ako se
doda malo pčelinjeg voska ili ako je retuš nanesen na sloj laka-moći će se čak i nakon dugo vremena skinuti
otapalom ili skalpelom bez opasnosti da oštetimo sliku.

SASTAV:

Ima dosta recepata za jajč. temperu- u principu izbjegavati komplicirane emulzije koje više mijenjaju izgled.

Evo jedne primjerene:

1. Razbij jaje i odvoji žumanjak od bjelanjka

2. Otopi nešto bijeljenog voska(pčelinjeg) u white spiritu u omjeru otprilike 1:3,tako da dobiješ voštanu pastu

3. Sa špatulicom zamiješaj žumanjak sa mrvicu vošt.paste(veličine graška)

4. Mješavinu i bjelanjce stavi u čašu sa poklopcem i snažno promućkaj

5. Razrijedi sve sa istom količinom destilirane vode i kapljicom octa kao konzervansa

6. Na paleti smiješaj tako dobiveno vezivo sa pigmentom upotrebivši kist.Male grudice izgladi sa finom zubarsko
špatulicom i zamiješaj.

Kad se retušira vezivo se može razrijediti vodom.Za bolje prianjanje(adheziju) može se dodati spoj kao što je ox-
gall.Previše razrijeđeno vezivo => mat karakter kad se osuši, premalo razrj.=> krakelira kad se osuši.

Konstr. retuša je problematična i zahtijeva mnogo iskustva jer boja nije ista zamiješana na paleti i kad dođe na
sliku.Tu su 4 stupnja promjena:

1.Razlika u boji na paleti i boji apliciranoj na punilo

2.Sušenjem retuš posvijetli

3.Kad se brusi, izgladi prije lakiranja boja se lagano pojača

4.Lakiranje će pojačati boju

. Sve to valja imati na umu kad se nanosi retuš,da bi boje bile što bliže originalu. Retuš se gradi u slojevima a izm.
slojeva moze se nanijeti tanki lak nakon što se pojedini sloj osušio-to ovisi i o rel.vlazi u radionici.Može se pomoći i
malim fenom za kosu-to dosta pomaže i ubrzava rad. Poliranjem površine pojavljuje se karakteristični sjaj jajčane
tempere.

6. Retuš kazeinskom temperom

Kazeinska tempera pogodna je za retuš samo na manje elastičnim čvrstim podlogama, poput drvene ploče.Tvrdo i krto
veže pa se emulgira sa štand uljem ili žumanjkom.Prava kazeinska tempera nakon sušenja netopiva je u vodi no
kupovne tempere, iako dolaze u prodaju pod nazivom kazeinske, nisu ni nakon duže vremena vodootporne pa ih treba
uzeti sa rezervom.Lužine koje se koriste u pripremi kaz. tempere mogu negativno djelovati na neke pigmente pa i to
čini ovu tehniku donekle nepogodno za retuš.S druge strane prednost joj je što brzo suši.Veže čvrsto i veća je
opasnost od prevelike koncentracije veziva nego od slabog vezivanja.

7. Retuš akrilnim smolama

Akrilne smole se koriste kao otopine smole u otapalu i disperzije smole u vodi. Stabilnost im ovisi o kemijskom
sastavu. Tako je Paraloid B 72 najstabilnija smola. Paraloid B 67 otopljen u white spiritu je manje stabilna pa žuti i na
svjetlu postaje slabije topiv. Relativno brzo suše ali brzo suše i na paleti.

6
Disperzije akrilne smole koriste se kao vezivo u akrilik retušu.

8.. Retuš polivinilacetatnim smolama

PVAc smole koriste se kao i akrilne u otopini ili disperziji. Za retuš se preferiraju otopine. Po stabilnosti su odmah iza
Paraloida B 72. Imaju niski Tg pa se moraju lakirati tvrđim lakom kao što je damar ili Paraloid B 72.

Mowilith 20 je polivinilacetatna smola. Otapa se u etanolu. Etilenglikol monoetileter se može dodati da bi na paleti
boja sporije isparavala.

Obično se koristi 6% otopina Mowilita 20 u etanolu uz dodatak acetona.

Otopi se 6 g Mowilita 20 u 95 ml otapala. Otapalo se priprema od 70% etanola i 30% acetona

Kao disperzije kvalitetne su PVAc smole stabilizirane polivinilalkoholom.

9. Canada balzam za lazurni retuš

Pigmenti natopljeni white spiritom ili shellsolom T usitnjavaju se u vrlo fini prah trvenjem “staklenom gljivom” na
matiranoj staklenoj ploči i do nekoliko sati. Nakon sušenja pigmenti se vežu s Canada balzanom i stave na paletu. Za
slikanje se aktiviraju butanolom.

Kako se za retuš koriste što je moguće stabilniji materijali obično se podslik radi u gvašu ili temperi koji se starenjem
ne mijenjaju. Retuširanjem uljanih slika s ovim vezivima ne može se postići sjajnost i intenzivnost boja originala zato
se podslikava nekoliko tonova svjetlije od originalnih dijelova slike. Da bi se podslik približio što više originalu u
sjajnosti i dubini tonova nanosi se međulak.

Međulakovi (izolacijski lakovi)

Međulakovi i fizički odjeljuju završni retuš od podslika što je korisno za slijedeće restauracije. Ako su neka mjesta
matirala ili su prečišćena treba ih također međulakom zasititi. Obično imaju veći postotak smole nego završni retuš
lakovi jer oni intenziviraju boju a završni lakovi daju zaštitu. Ovisno o sjajnosti i intenzitetu boja slikanog sloja,
topivosti veziva u podsliku biramo vrstu laka, koncentraciju smole u laku, vrstu otapala prema brzini isparavanja kao i
metodu nanošenja laka. Što otapalo sporije isparava lak će se bolje livelirati i zasititi slikani sloj. Nanošenjem laka
kistom postiže se bolje liveliranje laka.

Paraloid B 72 otopljenom u ksilenu kao 20% m/v otopina može se koristiti uz dodatak 10% diaceton alkohola koji
usporava sušenje i omogućava bolje liveliranje laka. Ponekad je lak potrebno nanijeti sprejanjem da ne bi otopio
podslik (npr podslik akrilnim bojama topiv je u ksilenu i toluenu).

Zbog visokog IR damar lak najviše intenzivira boju i zasiti površinu. Nanosi se širokim kistom kao 16% otopina
(m/v) u white spiritu.

Nakon međulaka dolazi završni retuš a onda i završni lak.

Kad se Paraloid B 72 koristi kao završni lak iznad retuša otapa se u toluenu (10% otopina m/v) koji brzo hlapi i
više daje mat efekt završnom laku. Umjesto toluena može se koristiti za otapanje smole i shellsol A koji ima veliki
postotak aromata. Završni lak se nanosi sprejanjem u više slojeva dok se površina slike ne ujednači.

** slijedi prijevod-sažetak iz Knutt Nicolausa, poglavlja o retušu

7
RETUŠ

Dva su osnovna tipa retuša

- retuš boje ( pozadine)

- retuš forme i boje

Retuširanje je potrebno u slučaju oštećenja na slici, koja mogu imati razne stupnjeve i uzroke, kako bi se slika
koloristički reintegrirala.Često i pri prejakom čišćenju slike strada slikani sloj, posebno lazure. Retuširanje je, ipak,
čisti estetski luksuz jer nema ulogu konzervacije a loše izveden retuš može i pogoršati stanje, posebno ako je
nereverzibilan.

Stavovi o pristupu odnosno izvedbi i izgledu retuša jako su podijeljeni, a principi tehnološke konstrukcije i tehničke
izvedbe ovise o više činilaca poput tehnike u kojoj je slika nastala, starosti djela, veličine i karaktera oštećenja,
važnosti djela, hitnosti intervencije, željama naručioca itd...

Retuš je povezan sa kitiranjem u smislu usklađene konstrukcije, a sa okolnim područjem slike u smislu integracije u
estetski skladnu cjelinu.

Važno je naglasiti da je polaganje boje kod retuša najčešće uvjetovano substraktivnim postupkom( lazurno ili
pointilistički), tj. optičkim miješanjem boja, a rijeđe aditivno ( fizičkim miješanjem boja na paleti). Aditivni način
koristi se samo ukoliko su ispunjena tri uvijeta:

- sama slika slikana je aditivnim postupkom

- oštećenja su vrlo male površine

- slika nema patinu (slika je recentna, nije još ostarila dovoljno)

Prema vezivnom sistemu retuše dijelimo na retuš

- akvarelom

- gvašem

- temperom

- uljem

- uljno-smolni

- smolni ; prir. i umj. smola

Uglavnom za sve tehnike vrijedi nekoliko temeljnih principa:

8
 1. retuš treba biti malo hladniji i svjetliji od originala -starenjem retuš u principu postaje topliji i tamniji, ali
može se dogoditi i suprotno
2. ograničen na oštećenu zonu ( teško, nekad i nemoguće zbog ostataka prašine i laka te starih kitova i retuša,
diskoloracije) kako ne bi došlo do sve većeg širenja retuširanog područja- čestog kod višekratnog retuširanja
3. lako uklonjiv i da se ne mijenja tj. reverzibilan i stabilan- što je najteže postići

Jedan od najvećih problema u kontrukciji retuša je što on mora podražavati izgled okolne slike koja je stara i ima
patinu, ali je već završila donekle proces starenja odnosno ima nekih 100, 200 godina više od retuša kojemu tek
predstoji to razdoblje starenja.

Retuš treba podražavati pigmentaciju (boju), strukturu bojanog sloja, krakelire i patinu.

To ne znači da ćemo koristiti iste pigmente kao i slikar.Stari pigmenti često su pregrubih čestica- nepokrivni ,
nestabilni na svjetlu, s prevelikom potrošnjom veziva ( retuš bi više žutio). Pokrivnost je bitna za donji sloj retuša a
lazurnost za gornje slojeve.Pokrivnost, podsjetimo se, ovisi o IR pigmenta i o veličini čestica kao i o koncentraciji
pigmenta i mediju- vezivu u kojem se nalazi.Isparavanjem vode medij postaje zrak koji ima namjanj IR=1.0, pa svi
vodeni retuši postaju pokrivniji i svjetliji sušenjem.

Neki pigmenti poput azurita moraju biti grubo mljeveni jer finije mljeveni gube boju.

Izbor pigmenata jako je bitan činilac retuša.Npr, retuši sa titan bijelom imaju neobično svojstvo da nakon nekog
vremena posvijetle- posive i stvaraju vrlo vidljive mrlje na slikanom sloju.Također, važno je obratiti pažnju na
međusobnu kompatibilnost pigmenata.

Ipak, najslabija karika retuša je vezivo.

Potrošnja veziva ovisi o veličini čestica i specifičnoj težini –m/v čestica, i može varirati od 12% do 175% !

Malu potrošnju veziva 12-37% imaju redom olovno bijela, titan b., vermilion i ultramarin.

Veliku potrošnju veziva 100-175% imaju redom zel.zemlja, umbra, koštano crna, pariško plava, siena.

Osim akvarela rest. mogu sami raditi boje od pigm. i veziva sa dodacima; trvenjem dobije se finji pigment, oslobađa
zrak i voda .Također mogu se koristiti i kupovne kvalitetne boje koje se mogu po potrebi opostiti ili obogatiti
vezivom.

Ulje

Zbog visokog sadržaja lanolne(45%!) i linolenske kiseline brže suši ali i žuti i tamni.Orahovo ulje sadrži samo 15%
lanolne kis. a makovo ulje je nema.

Žućenje ulja ovisi dakle o vrsti, zatim količini ulja u boji, debljini sloja, i vlazi u atmosferi.Terpentin ubrzava sušenje
ulja i povećava uniformnost sušenja u dubinu, u maloj količini i povećava sjaj boje.

Uljeni retuš kao i smolno-uljeni retuš nereverzibilan je i danas se rijetko koristi.

Smole prirodne ( sa otapalima)

Ugl. koriste se damar i mastiks zbog sjaja i transparencije te dobre stabilnosti i reverzibilnosti.Također, ovdje spada i
retuš canada balsamom koji zbog IR ima odlična svojstva za lazurno retuširanje.

9
Umjetne smole

a) u org. otapalima kao otopine :

- mowilith 20 (pvac) 8% u etanolu(+ ethlenglycolether ili diaceton alkohol ako želimo sporije sušenje)

- paraloid b72 u obliku 'bombončića' na paleti koji se aktiviraju alkoholom i acetonom,

- ketonska smola u wh.spiritu( žuti i nije dov.elastična)

b) u vodi kao disperzije :

- akrilne i pvac sa dodatkom mowiola kao stabilizatora, oštre teksture, brzo suše i matiraju, nereverz.u vodi

c) u vodi kao otopine :

- klucel, metilceluloza, cel.eteri opć. ; osjetljivi na svjetlo što uzrokuje fotooksidaciju

- mowiol (polyvinyl alcohol); vrlo je stabilan, čvrst i elastičan, odličan za mat slike (nelakirane), dobar kao
vezivo za akvarelni i gvaš retuš

Vodeni retuši

Akvarel

- retuš na kitiranoj podlozi mora se vlažiti pjuvačkom ili otopinom g. žuči

- može se nanositi lazurno u slojevima ili mokro u mokro, malim potezima –crticam i točkicama.Kada se nanosi u
više slojeva stavlja se međulak kao i lak na zadnji sloj što ga na koncu opet čini sve manje reverzibilnim u vodi i
pretvara ga u smolni retuš.Može se koristiti malo sušilo za ubrzavanje sušenja kao i vlaženje wh.spiritom radi
mijenjanja tona tijekom retuširanja.

Mana mu je i osjetljivost na svjetlo u odnosu na retuš gvašem ili uljem , kao i to što se ne može raditi reljefne
strukture.

-vezivo je gumiarabika, tragant guma, trešnjina guma i sl..

Gvaš

- osim boje i forme može emulirati i strukturu ( mekanu).

-stabilan, pokrivan ili polupokrivan, ne krakelira ni u debljim slojevima i ne mijenja boju

- vezivo kao u akvarelu ili cel.eter ili polovinil alkohl(stabilnije)

Tempera

Odlična svojstva ako je pravilno izveden retuš jer malo žuti i dopušta strukturiranje.Dodaje se malo voštane paste za
bolju reverzibilnost i malo g. žući za bolje nanošenje. Na retuš se stavlja smolna lazura.Za dobar retuš bitna je
pravilna izolacija podloge tj. kita.(Vezivo-najblja je žumanjkova tempera – elastičnost, jednostavnost pripreme, duža
reverzibilnost)
10
Metode izvedbe retuša s obzirom na estetsko-etički aspekt integracije sa cjelinom umjetnine

Retuš je svjetliji bez krakelira koje najčešće naknadno nanosimo pa treba imati u vidu da će retuš nakon imitacije
krakelira biti tamniji; žućkastu boju laka također treba uračunati jer dubinsku boju laka ne možemo imitirati
žućkastim retuširanjem već samo lazurnim slojem iznad retuša.

Retuš se može nanositi kistovim od polyamida(nylon, perlon) no kvalitetniji su kistovi od prirodnih vlakana koja
imaju grublju mikrostrukturu pa zato bolje drže boju i daju ljepše poteze( Kolinski-dlaka sibirske kune)

Fragmentirane slike, jako oštećene, od kojih su ostali samo fragmenti- uglavnom se ne retuširaju osim ev.
neutralnim retušima

Neutralni retuš

- neutralni ton nanosi se plošno na kitiranim oštećenim područjima, jedinstven za cijelu sliku, ili u nekoliko tonova
zavisno od svjetlijih i tamnijih dijelova slike.Ovaj koncept stvara plošnu dominaciju i ruši iluzorni prostor slike tj
dubini, pa je pogodniji kod slikarstva koje je i samo vezano uz plohu.

Tratteggio

retuš tankih linija ima više varijanti,npr.

- rigattino; vertikalnim potezima

- apstrahiranje boja; unakrsnim vert-horiz. i dijagonalno usmjerenom mrežom poteza sa unapred određenim
kombinacijam boja – npr. žuta-crvena-zelena-plva

- selekcija boja ; retuš prati formu, potezi tratteggia prate kretanje forme ili kista na slici

Standardni retuš

- retuš slobodnih poteza, mrljica i struktura koji se dosta približava izgledu originalne teksture slike, no, vidljiv iz
blizine iako nevidljiv za promatrača sa veće udaljenosti

Totalni retuš

- ne vidi se osim pomoću povećala odnosno mikroskopa- totalna imitacija i gubljenje granica retuša za običnog pa i
pažljivog promatrača

Krakeliranje se može izvesti

11
- na kitu urezivanjem ili utiskivanjem kalupa prenesenog sa slično strukturiranih površina(za dublje krakelire)- daje
vrlo žive teksture

-olovkom; jednostavnim ucrtavanjem mreže krakelira na retušu- potrebno je fiksirati grafit prije nanošenja laka ili
ucrtavati u još svježi lak, ili na lak pa naknadno fiksirati

-kistom- prednost je što su veće mogućnosti variranja poteza kao i određivanja tona tj. boje krakelira.Iako su lkkše
ev. korekcije. potrebna je veća vještina restauratora.

- utiskivanjem , urezivanjem u retuš (svjetlije ili tamnije krakelire, ovisno o boji kita ili donjeg sloja retuša i dubini
urezivanja)

-krakelir lakom- lak koji brže suši i dosta se steže (ugl. na bazi vode i škroba ili gumiarabike) nanosi se na zasićenu,
lakiranu površinu još nepotpuno prosušenog laka na bazi smole.Stezanjem donjeg laka gornji sloj koji je već prosušio
puca i stvara krakelire čija dubina i širina ovise o debljini nanošenja, gustoći gornjeg 'laka' te vremenu nanošenja tj
prosušenosti i debljini donjeg laka. Nastale krakelire mogu se ispuniti prahom pigmenta ili ugljene prašine da bi
dobile željeni ton..

Tvornički pripremljeni pigmenti dodatno se usitnjavaju na hrapavoj staklenoj

ploči uz pomoć staklene "gljive".

Pigment se prvo natopi Shellsolom T.

Špatulicom ga izmiješamo i rasprostremo po ploči.

12
 Staklenom "gljivom" započnemo trvenje pigmenta.

Trvenje pigmenta može trajati i do nekoliko sati, sve dok se ne dobije finija
struktura zrnaca pigmenta.

Trvenje je gotovo kada zrnca više nisu vidljiva u lazurnom nanosu pigmenta.

Usitnjeni pigment se prenosi na čistu, suhu staklenu ploču.

Pigment se rasprostrani po staklenoj ploči.

Potom se pigment ostavi nekoliko sati da se osuši.

Pigment je potpuno osušen kada iz njega ispari Shellsol T.

13
 Špatulicom ga sakupimo na hrpu.

U njega ukapamo nekoliko kapi Canada balzama.

Pigment dobro izmiješamo sa Canada balzamom.

Vezivanje pigmenta i Canada balzama gotovo je kad dobijemo kompaktnu

sjajnu masu.

Kako bi je lakše nanijeli na paletu, pripremljenoj boji dodamo par kapi

Shellsola T.

Boju pažljivo pomoću špatulice nanesemo na paletu.

14
 Pripremljene boje reaktiviraju se butilnim alkoholom.

Paleta boja za retuš.

Preuzeto sa www.e-insitu.com , online časopisa studenata konzervacije-restauracije UMAS-a

22. DODATAK

Koncentracija otopina

Otopina se sastoji od otopljene tvari i otapala. Otapalo je ona tvar koje ima više. Sastav otopine izražava se
koncentracijom.

1. Masena koncentracija definirana je masom otopljene tvari i volumena otopine. Izražava se u gramima na litru
otopine ( g/L).

2. Vrlo često se koncentracija izražava u postocima koji mogu biti maseni ili volumni. Kad se koncentracija
izražava u postotku važno je da se naznači vrsta postotka (t/t, v/v, t/v) jer se vrijednosti mijenjaju kad se prelazi s
jedne vrste postotka na drugi.

Postotak je općenito (dio / ukupno) x 100. U otopini dio je otopljena tvar koja može biti čvrsta ili tekuća, a ukupno
se odnosi na otopinu, a ne na samo otapalo.

Maseni udio izražen u postocima jednak je masi otopljene tvari na 100 g otopine. Označava se (m/m %) ili po
starim oznakama (t/t %).

Na primjer, za 100 g 20%-tne otopine NaCl, treba izmjeriti 20 g NaCl i otopiti ga u 100 - 20 = 80 g vode (80 ml
vode).

U praksi se često 20%-tna otopina priprema tako da se 20 g tvari stavi u odmjernu posudu i nadopuni do 100 ml
otopine. Dobivena otopina neće biti 20%-tna (m/m), nego nešto manje, radi toga što je dodano više od 80 ml vode.
Ovako pripremljenu 20%-tnu otopinu označavamo (m/v %) ili po starijoj oznaci (t/v %).

- 33%-tna (m/v) otopina damara sadrži 33 g damara u 100 ml otopine.

Još je veća greška ako se na primjer, 20%-tna otopina pravi tako da se 20 g tvari otopi u 100 ml vode (otapala). Tada
se umjesto 100 g otopine dobiva 120 g otopine, a njen maseni postotak je 16,6 %.

x = (20 / 120) x 100 x = 16,6%

15
Volumni udio izražen u postocima pokazuje koliko se volumnih dijelova neke tvari nalazi u 100 volumnih dijelova
otopine. Oznaka volumnog postotka je (v/v%). Izražavanje koncentracije volumnim postotkom koristi se kod
miješanja tekućina.

Koncentracija se može izražavati i pomoću razmjera. Na primjer, aceton je otopljen u vodi u omjeru 1:4, znači da
je 1 dio acetona pomiješan s 3 dijela vode.

Koncentracija acetona je (1 / 4)x100 = 25% (v/v)

Otopina damara u terpantinu pripremljena u omjeru 1:3, dobije se otapanjem 1 volumnog dijela damara s 2 volumna
dijela terpentina. Preračunato u volumne postotke to je (1/3)x100, što daje 33%-tnu (v/v) otopinu damara.

Razrjeđenje otopina

Ako se želi od otopine veće koncentracije dobiti otopinu manje koncentracije, potrebno je izračunati s kojom
količinom otapala treba napraviti razrjeđenje. To se može lako izračunati pomoću pravila zvijezde.

Na primjer, od 33%-tne (m/v) otopine damara u white spiritu razrjeđenjem s white spiritom potrebno je dobiti 11%-
tnu (m/v) otopinu damara.

Pravilo zvijezde: Oduzima se u dijagonali od većeg broja manji broj.

33%-tna otopina damara white spirit

(koncentracija 0%)

11%-tna otopina

↑ ↑

11- 0 = 11 dijelova 33%-tne otopine 33-11= 22 dijela white spirita

Kad se dobiveni rezultati podijele s 11 dobije se:

1 volumni dio 33%-tne otopine 2 volumna dijela otapala

Miješanjem 1 volumnog dijela 33%-tne otopine smole s 2 volumna dijela white spirita dobiju se 3 volumna dijela
11%-tne otopine damara.

Kod razrjeđenja otopine otapalom omjer 1 : 2 znači da se je 1 dio otopine razrijedio (pomiješao) s 2 dijela
otapala.

16