Magistarski studij

Mustedanagić Sulje Šefik Velika Kladuša

Index br.30/09
Pitanja i odgovori iz
EKONOMIJE
15- sto izdanje Paul D.SAMUELSON & WILLIAM D.NORDHAUS
prof.dr.Dragoljub Stojanov
Poglavlje 1

Počela ( početak) ekonomije.

Ekonomika je znanstveno proučavanje kako društvo upotrebljava sredstva da bi
proizvela korisne robe i raspodjelila ih različitim ljudima.
1.Definišite ekonomska dobra i besplatna dobra?Navdite nekoliko primjera za svaku vrstu dobara i možete li
zamisliti primjere dobara koja su se upotrebljavala kao besplatna dobra , a koja su sad ekonomska dobra.

Besplatna dobra su pijesak u pustinji ili slana voda na morskoj plaži, a ekonomska dobra su ona dobra koja
imaju cijenu i razmijenjuju se za novac, trampa na slobodnom tržištu.

2.Odredite koja su od slijedećih stajališta normativna, koja pozitivna?:

• Pozitivna ekonomija istražuje funkcionalne i kauzalne odnose između ekonomskih varijabli bez
vrijednosnih sudova o njima. Ona proučava ekonomske pojave onakvima kakve one jesu.
• Primjer: Nezaposlenost u BiHj je 2003. iznosila preko 34 % radne snage”

• Normativna ekonomija sadrži prosudbe o ekonomskoj stvarnosti ocjenjujući ih s određenih etičkih

pozicija. Ona govori kakvim bi ekonomske pojave trebale biti.
• Primjer: “Visoka nezaposlenost u BiH je ekonomski i politički neprihvatljiva pa politika zapošljavanja
mora biti jedan od prioriteta ekonomske politike”

• Kada se privreda nalazi na PPF suočava se s dvojbom : kojeg proizvoda proizvesti više a kojeg
manje ?
Navedenu dvojbu pokazuje slijedeća tablica

Potrošna Kapitalna
Mogućnosti dobra dobra
A 0 60
B 10 50
C 20 35
D 30 20
E 40 0

1
a. Velika poplava 1993.godine podigla je cijene hrane.
b. Zaslužan siromah nebi trebao plaćati porez.
c. Kad bi siromašni ljudi imali besplatno zdravstveno osiguranje, oni bi imali veću proizvodnost
d.rast cijena hrane pridonio jr Francuskoj revoluciji.

• Brižljivo definišite sljedeće pojmove i navedite primjer:granica proizvodnih mogućnosti (PPF)= Budući
su proizvodni faktori ograničeni društvo se suočava sa svojom granicom proizvodnih mogućnosti
(PPF).

• PPF predstavlja maksimalnu kombinaciju dobara koju privreda nekog društva može proizvesti s
postojećim proizvodnim kapacitetima

• Kada je privreda na PPF tada ona efikasno alocira svoje resurse što znači da je povećanje proizvodnje
jednog dobra moguće na uštrb drugog dobra

 oskudnost, dobra su oskudna i društvo mora efiksno upotrebljavati svoja sredstva.Dobra su ograničena
dok seželje čine bezgraničnim.

• efikasnost, znači da se sredstva ekonomije upotrebljavaju što je moguće djelotvornije da bi se

zadovoljile potrebe i želje ljudi: Kada je privreda na PPF tada ona efikasno alocira svoje resurse što
znači da je povećanje proizvodnje jednog dobra moguće na uštrb drugog dobra.
• utrošci, su robe ili usluge koje preduzeće upotrebljava u svojim proizvodnim procesima.

2
 • Proizvodi, su različita korisna dobra ili usluge koja proizlaze iz proizvodnog procesa i koji se ili troše
ili upotrebljavaju u daljnjoj proizvodnji.

4.Pretpostavite da Econoland proizvodi šišanja i košulje s utrošcima rada. Esconolaud ima na

raspolaganju 1006 sati rada. Šišanje zahtjeva ½ sata rada, dok košulja zahtjeva pet sati rada.
Konstruirajte Esconolaudovu granicu proizvodnih mogućnosti.?

5.Ponovo nacrtajte granicu proizvodnih mogućnsti društva na Slici 1-2 nakon što su znanstveveni izumi
udvostručili proizvodnost sredstvava u proizvodnji maslaca bez bilo kakve promjene u proizvodnosti
proizvodnje revolvera.

6. Mnogo znanstvenika vjeruje da cemo brzo iscrpiti naše prirodne izvore. Pretpostavite da postoje samo
dva utroška (rad i prirodni izvori) koja proizvode dva dobra (koncerte i benzin) bez poboljšanja
tehnologije društva tokom vremena. Pokažite što bi se dogodilo granici proizvodnih mogućnosti (PPF)
tokom vremena kad bi se iscrpili prirodni izvori?. Kako bi izum i poboljšanje tehnologije promijenili vaš
odgovor? Na oasnovu ovog primjera objasnite zašto se kaže da je „ekonomski rast utrka između
iscrpljenja i izuma“.

7.Zamislite da Diligent ima 10 sati za učenje za testove u ekonomici i povijesti. Nacrtajte krivulju
proizvodnih mogućnosti (PPF) za ocijene, uz Diligentovo ograničeno vrijeme. Ako Diligent uči
neefikasno slušajući bučnu glazbu ili čavrljajući sa prijateljima gdje će Diligentova ocjena ,“proizvod“
biti u odnosu na PPF? Šta bi se dogodilo krivulji PPF za ocjene, kad bi Diligent povećao vrijeme učenja
sa 10 sati na 15 sati?

POČELA EKONOMIJE

Ekonomija je izučavanje kakko društva koriste oskudne resurse da bi proizvela vrijedna dobra i raspodijelila ih
različitim ljudima.
Naš svijet, je svijet oskudnosti, pun ekonomskih dobara. Oskudnost je takvo stanje da su dobra u odnosu na
želje ograničena.
Učinkovitost – označava najučinkovitije korištenje društvenih resursa u zadovoljavanju ljudskih đelja i potreba.
Bit ekonomije je spoznati realnost oskudnosti i tada odgonetnuti kako organizirati društvo na način koji dovodi
do najdjelotvornije upotrebe resursa. Tu ekonomija daje svoj jedinstven doprinos.

MIKROEKONOMIJA I MAKROEKONOMIJA
Utemeljiteljem mikroekonomije smatra se Adam Smith – grana ekonomije koja se danas bavi ponašanjem
individualnih entiteta, poput tržišta, poduzeća i domaćinstava. U Bogatstvu naroda Smith razmatra kako se
određuju individualne cijene, proučava odrednice cijene zemlje, rada i kapitala te ispituje snage i slabosti
tržišnog mehanizma. Identificirao je čudesna obilježja učinkovitosti tržišta i uvidio da ekonomska korist dolazi
od radnji pojedinaca koji se brinu za vlastiti interes.
Makroekonomija se bavi ukupnim djelovanjem gospodarstva. Nije postojala do 1936.godine, kad je John
Maynard Keynes objavio svoju studiju Opća teorija zaposlenosti, kamata i novca. Keynes je razvio analizu
što uzrokuje poslovne cikluse s naizmjeničnim razdobljima visoke nezaposlenosti i visoke inflacije.
Makroekonomija ispituje kako se određuju ukupne investicije i potrošnja, kako središnje banke upravljaju
novcem i kamatnim stopama, što uzrokuje međunarodne financijske krize, te zašto neke nacije brzo rastu dok
druge zaostaju.
Dvije grane ekonomije spajaju se i stvaraju srž moderne ekonomije.

EKONOMSKA LOGIKA

3
Ekonomisti koriste znanstveni pristup kako bi razumjeli ekonomski život. To uključuje promatranje ekonomskih
veza i služenje statistikom i povijesnim podacima.
Ekonomisti su razvili posebnu tehniku – EKONOMETRIJA – primjenjuje statistiku na ekonomske probleme.
Korištenje ekonometrije ekonomistima omogućuje pregledavati mnoštvo podataka kako bi izvukli jednostavan
odnos. Neke od općih pogrešaka u ekonomskom zaključivanju su:
naknadna pogreška – javlja se kada pretpostavljamo da je zato što se jedan događaj dogodio prije drugog, prvi
događaj uzrokovao drugi događaj
neuspjeh držanja ostalih stvari konstantnima – treba držati ostale stvari konstantnima kada analiziramo utjecaj
varijable na ekonomski sustav
pogreška poopćavanja – ponekad pretpostavljamo da ono što vrijedi za dijelove sustava, vrijedi i za cijeli sustav.
Kada pretpostavljate da ono što vrijedi za dio vrijedi i za cjelinu činite kompozicijsku pogrešku.

Ultimativni je cilj ekonomske znanosti poboljšati uvjete života ljudi u njihovim svakodnevnim životima. Zemlje
s visokim dohocima imaju sredstva za izgradnju škola kako bi mladi mogli naučiti čitati i razviti vještine
neophodne za korištenje modernim strojevima i računalima. Sredstva dobivena gospodarskim rastom
omogućuju ljudima da imaju više vremena za umjetničke sklonosti,a imaju i više vremena za čitanje, slušanje i
nastupanje.
Određivanje najboljeg puta za gospodarski napredak ili pravednu raspodjelu društvenog proizvoda zahtijeva
hladne glave, one koje objektivno mogu odvagnuti troškove i koristi različitih pristupa trudeći se što je najviše
moguće da bi se analiza održala čistom od želja.
Da bi održali zdravo gospodarstvo, vlade moraju očuvati težnju da ljudi rade i štede. Društva mogu neko
vrijeme uzdržavati nezaposlene, ali kada osiguranje za nezaposlenost pokriva troškove, ljudi počinju ovisiti o
državi i prestaju tražiti posao.

TRI PROBLEMA EKONOMSKE ORGANIZACIJE

Svako društvo mora imati način određivanja KOJA će se dobra proizvoditi, KAKO će se proizvoditi i ZA
KOGA će se proizvoditi.
KOJA – društvo mora odrediti koliko će se nekog dobra između mnogo mogućih, proizvesti i kaka će ih se
proizvesti
KAKO – društvo mora odrediti tko će proizvoditi, s kojim resursima i koje će tehnike proizvodnje upotrijebiti
ZA KOGA – tko će uživati plod ekonomskih napora

TRŽIŠNA, NAREDBODAVNA I MJEŠOVITA GOSPODARSTVA

Možemo razlikovati dva temeljno različita načina organiziranja nekog gospodarstva. Jedna je krajnost da vlada
donosi većinu ekonomskih odluka pri čemu oni na čelu hijerarhije izdaju ekonomske naredbe onima na ljestvici
ispod njih. Druga je krajnost to da se odluke donose na tržištima na kojima se pojedinci ili poduzeća
dobrovoljno dogovaraju da razmijene robe i usluge, obično putem plaćanja u novcu.
Tržišno gospodarstvo je ono u kojem pojedinci i privatna poduzeća donose glavne odluke o proizvodnji i
potrošnji.
Slobodno tržišto je ekstremni slučaj tržišnog gospodarstva, u kojem se država ne miješa u ekonomske odluke.
Naredbodavno gospodarstvo je ono u kojem država donosi sve važne odluke o proizvodnji i potrošnji
( Sovjetski Savez)
Nijedno suvremeno društvo ne spada u jednu ili drugu krajnju kategoriju. Sva su društva mješosita
gospodarstva, s elementima tržišnog i naredbodavnog gospodarstva.

INPUTI I PROIZVODI
Inputi su robe ili usluge koje poduzeća upotreblajvaju u svojim proizvodinim procesima. Gospodarstvo
upotrebljava svoju postojeću tehnologiju za kombiniranje inputa da bi proizvelo proizvode
Proizvodi su različite korisne robe ili usluge koje su rezultat proizvodnog procesa i koje se ili troše ili
upotrebljavaju u daljnjoj proizvodnji.
Faktori proizvodnje se mogu svrstati u tri široke kategorije:

4
ZEMLJA – ili prirodni izvori- predstavljaju dar prirode našim proizvodnim procesima. Sastoje se od zemlje,
energetskih izora, čistog zraka i pitke vode.
RAD – sastoji se od vremena koje ljudi provedu u pooizvodnji.
KAPITAL – čine trajna dobra gospodarstva, proizvedena kako bi proizvodila druga dobra. Kapitalna dobra
uključuju strojeve, ceste, računala, čekiće, kamione, čeličane, automobile, strojeve za pranje..

GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI / PPF (production-possibility frontier) – pokazuje

maksimalnekoličine proizvodnje koje neko gospodarstvo može dosegnuti. Uz dano tehnološko znanje i
raspoloživu količinu ulaznih veličina GPM predstavlja popis roba i usluga raspoloživ društvu.
OPORTUNITETNI TROŠAK – trošak prilike koje smo se odrekli. Oportunitetni trošak odluke je vrijednost
robe ili usluge koje smo se odrekli.

UČINKOVITOST/EFIKASNOST – važan vid ukupne ekonomske efikasnosti je proizvodna učinkovitost.

Proizvodna učinkovitost javlja se kada gospodarstvo ne može proizvesti više jednog dobra bez da proizvodi
manje nekog drugog dobra; to znači da je gospodarstvo na granici proizvodnih mogućnosti. Biti na GPM-u
znači da beća proizvodnja jednog dobra neizbježno zahtijeva žrtvovanje drugih dobara.
Supstitucija je zakon života gospodarstva s punom zaposlenošću, a granica proizvodnih mogućnosti prikazuje
mogućnosti dane na izbor društvu.
Kad postoje neiskorišteni resursi, gospodarstvo upoće nije na granici proizvodnih mogućnosti, već negdje
unutar nje.

dobra su oskudna jer ljudi žele mnogo više nego što gospodarstvo može proizvesti. Ekonomska dobra su
oskudna, nisu besplatna i društvo mora birati između ograničenih dobara koja može proizvesti s raspoloživim
resursima.

DODATAK I – KAKO ČITATI DIJAGRAME

Dijagram – grafički prikaz koji pokazuje kako su dva ili više skupova podataka ili varijabli povezani jedan s
drugim. Dijagrami su u ekonomiji bitni zato što nam omogućuju da analiziramo ekonomske pojmove i
istražujemo povijesne tijekove.
Neki dijagrami pokazuju kako se varijable mijenjaju tijekom vremena, drugi prikazuju vezu između različitih
varijabli.
Vrijable su pojedinost interesa koja se mogu definirati i mjeriti i koja poprima različite vrijednosti u različitim
vremenima i na različitim mjestima ( cijene , količine, sati rada, jutra zemlje, dolari dohodka..).Vodoravna crta
na dijagrami cita se vodoravna os ili X os,Vertikalna crta, čita se:vertikalna os ili Y os
Glatka krivulja proizvodnih mogućnosti – odražava mogućnosti izbora gospodarstva. Ona je vidno pomagalo za
prikazivanje koje su vrste hrane i u kojim količinama dostupne.
Nagib linije – predstavlja promjenu jedne varijable koja se zbiva kad se promijeni druga varijabla. Nagib je
točna brojčana mjera veze između promjene varijable Y i promjene varijable X. Često se definira kao „uspon
iznad potoka“. Uspon je okomita udaljenost, a pomak vodoravna udaljenost.
Ključna su svojstva koja treba shvatiti o nagibima sljedeća:
nagib se može izraziti kao broj. Mjeri promjenu varijable Y po jedinici promjene varijable X ili uspon iznad
pomaka
ako je linija ravna njen je nagib posvuda jednak
nagib linije pokazuje je li veza između Y i X izravna( javljaju se onda kad se varijable kreću u istom smjeru) ili
obrnuta( javljaju se kad se varijable kreću u suprotnim smjerovima).
Krivulja ili nelinearna linija je ona kojoj se nagib mjenja. Da bi našli nagib glatke krivulje računamo nagib
pravca koji je tek dodiruje, ali ne siječe u zadanoj točki. Takav se pravac zove tangenta na krivulji. Drukčije,
nagib krivulje dan je nagibom pravca koji dodiruje krivulju u zadanoj točki. Čim nacrtamo tangentu, nagib
tangente nalazimo uobičajenom pravokutnom tehnikom mjerenja.

SPECIJALNI DIJAGRAMI

5
VREMENSKI NIZOVI – pokazuju kako se određena varijabla mijenjala tijekom vremena.
DIJAGRAMI RASPRŠENOSTI – prikazuje ukupni nacionalni raspoloživi dohodak na vodoravnoj osi i ukupnu
potoršnju na okomitoj osi.
DIJAGRAMI S VIŠE OD JEDNE KRIVULJE – mogu prikazivati dvije različite veze istodobno. Prikazujući
zajedno dva odnosa, možemo odrediti cijenu i količinu koje će se ostvariti na tržištu.
važna pitanja za razumijevanje dijagrama su:
što je na svakoj osi??
Koje su jedinice mjere na svakoj osi
Koja se vrsta veze opisuje krivuljom ili krivuljama prikazanim na dijagramu

LEKCIJA 2 - TRŽIŠTE I DRŽAVA U MODERNOM SVIJETU

Tržišno gospodarstvo razrađen je mehanizam za usklađivanje ljudi, aktivnosti i poslovanja putem sustava cijena
i tržišta. To je komunikacijski uređaj za udruživanja znanja i aktivnosti milijarda različitih pojedinaca. Općenito
govoreći tržišta su mjesta gdje se susreću kupci i prodavatelji, razmjenjuju robe i usluge i određuju cijene.
Tržište je mehanizam putem kojeg se susreću kupci i prodavatelji kako bi odredili cijene i razmijenili robe i
usluge.
Cijene predstavljaju uvjete po kojima ljudi i poduzeća dobrovoljno razmjenjuju različite robe. Dijeluju kao
signali proizvođačima i potrošačima. Usuglašuju se odlukama proizvođača i potrošača na tržištu. Više cijene u
pravilu smanjuju kupovine potrošača i potiču proizvodnju. Niže cijene potiču potrošnju i beshrabruju
proizvodnju. One su ravnotežni kotač tržišnog mehanizma.
Tržišna ravnoteža predstavlja uravnoteženost svih različitih kupaca i prodavatelja.

Ukus i tehnologija su vladari tržišta.

NAJVAŽNIJE FUNKCIJE TRŽIŠTA:
vrši selekciju potrebnih proizvoda i utvrđuje potrebe i želje članova zajednice;
osigurava efikasnu alokaciju proizvodnih činilaca i efikasan izbor proizvodnih postupaka te tako omogućuje
ukupnu društvenu podjelu rada (svatko bira, ovisno o interesima i isplativosti, što će prodavati, a što kupovati);
vrši raspodjelu društvenog proizvoda i nacionalnog proizvoda.

NAČELO NEVIDLJIVE RUKE tvrdi da sebično nastojanje da ostvari dobroza sebe, svakog pojedinca, kao
nekom nvidljivom rukom, navodi da ostvari najbolje dobro za sve.

Dok se ekonomije razvijaju one postaju SPECIJALIZIRANIJE. Podjela rada omogućuje da se zadaća rastavi na
mnogo manjih poslova koje samo jedan radnik može brzo naučiti i obaviti. Dok pojedinci i zemlje postaju sve
specijaliziraniji, oni se sve više usredotočuju na posebne robe i razmjenjuju svoju prekomjernu proizvodnju za
dobra koja su proizveli drugi. Dragovoljna razmjena, zasnovana na specijalizaciji, koristi svima.

TRGOVINA NOVAC I KAPITAL

Napredna kapitalistička gospodarstva imaju tri istaknuta svojstva:
- napredno gospodarstvo karakterizira razgranata mreža TRGOVINE koja ovisi o podrobnoj specijalizaciji i
podjeli rada
- moderna gospodarstva danas uvelike upotrebljavaju novac. On je mjerilo za mjerenje ekonomske vrijednosti
predmeta i za financiranje trgovine
- suvremene industrijske tehnologije oslanjaju se na upotrebu velikih količina KAPITALA.

6
Specijalizacija se ostvaruje kad ljudi usredotočuju svoje napore na poseban skup zadaća. Ideja o probicima od
trgovine jedna je od središnjih pronicavosti ekonomije. Različiti ljudi ili zemlje specijaliziraju se na određenim
područjima i zatim se uključuju u dobrovoljnu razmjenu onoga što su proizveli za ono što im je potrebno.

Novac je sredstvo plaćanja u obliku gotovine i čekova koji se koriste za kupovine. Država nadzire ponudu novca
putem svoje središnje banke, ali poput drugih katalizatora, novac se može pregrijati i nanijeti štetu
gospodarskom motoru. Može uzrokovati hiperinflaciju ( cijene se jako brzo povećavaju).
Kapital – faktor proizvodnje; jedan od tri glavna. Ostala dva su zemlja i rad, često se nazivaju primarnim
faktorima proizvodnje. To znači da je njihova ponuda u najvećoj mjeri određena neekonomskim faktorima.
Ekonomska aktivnost uključuje odricanje od sadašnje potrošnje kako bi se povećao naš kapital.

EKONOMSKA ULOGA DRŽAVE

Idealno tržišno gospodarstvo je ono u kojem se sva dobra i usluge dobrovoljno razmjenjuju za novac pri
tržišnim cijenama.
Države imaju 3 glavne ekonomske funkcije u tržišnom gospodarstvu:
povećavaju učinkovitost
promoviraju jednakost
jačaju makroekonomsku stabilnost i rast putem fiskalne politike i monetarne regulacije
Država nastupa kada je potrebno ispraviti manjkavosti tržišta koje dovode do NEEFIKASNOSTI uslijed
nesavršene konkurencije, negativnih eksternalija, omogućava postojanje javnog dobra; zatim ispravlja
NEJEDNAKOSTI/NEPRAVIČNOSTI u distribuciji dohotka; te mjerama ekonomske politike osigurava
makroekonomski RAST I STABILNOST.

SAVRŠENA KONKURENCIJA je kada sva dobra i usluge imaju cijenu i razmjenjuju se na tržištu.

NESAVRŠENA KONKURENCIJA postoji kada kupac ili prodavač mogu utjecati na cijenu dobra. Glavna
obilježja su previsoke cijene i preniska proizvodnja.
MONOPOL je krajnji slučaj nesavršene konkurencije; to je samo jedan ponuđač koji sam određuje cijenu
određenog dobra. Nastaje iz razloga: nedostatka konkurencije na određenom tržištu, nedostatka supstituta
kojima se može trgovati (roba ili usluga) te zbog postojanja ulaznih barijera na tržište - monopolist kontrolira
vrijedan input, prirodni monopol, patenti i zaštite, državni monopoli. Primjeri monopola iz prošlosti i
sadašnjosti u RH -od sektora telekomunikacija, energetike, komunalija i vodoopskrbe...

Uz monopol može se pod nesavršenu konkurenciju navesti i oligopol, razni oblici monopoličticke konkurencije,
monopson, oligopson. Sve ovisi o tome tko na tržištu svojom kontrolom ili zbog drugih okolnosti utječe na
cijene. Kod monopola jedan proizvođac, kod OLIGOPOLA više njih utječe na cijenu jer jedino oni proizvode
robu ili uslugu koja se traži ili im je položaj osiguran neekonomskim razlozima, a većina kupuje od njih. Kod
MONOPSONA i OLOGOPSONA radi se se o jednom velikom i u drugom slučaju više većih kupaca koji
određuju cijenu onoga što nabavljaju jer su kupci većine proizvoda određenog proizvođača.

Tržišta nužno ne dovode do besprijekorne ili PRAVEDNE RASPODJELE DOHOTKA. Ona mogu dovesti do
neprihvatljivo velike nejednakosti dohotka i potrošnje. Kao odgovor na to država može promijeniti model
ostvarivanja dohodaka pomoću tržišnih nadnica, renti, kamata i dividendi. Suvremene države upotrebljavaju
oporezivanje kako bi povećale prihode za transfere ili programe dohodovne pomoći za siromašne.

Od nastanka makroekonomike ('30-ih) država je upotrebljavala fiskalne ovlasti (oporezivanja i trošenja) i

monetarnu plitiku (koja utječe na kamtnjake i kredite) da bi poticala dugoročni EKONOMSKI RAST i
produktivnost. Koristeći fiskalnu i monetarnu politiku država može utjecati na razinu ukupnog trošenja, stopu

7
rasta proizvodnje, razinu zaposlenosti i nezaposlenosti, te na razinu cijena i stopu inflacije, tj. osigurati rast i
stabilnost.

EKONOMSKI RAST je rast ukupne proizvodnje jedne države.

PRODUKTIVNOST je proizvodnja na jedinicu utroška ili efikasnost kojom se upotrebljavaju sredstva.

LEKCIJA 3 - OSNOVNI ELEMENTI PONUDE I POTRAŽNJE

Teorija ponude i potražnje – pokazuje kako preferencije potrošača određuju potražnju potrošača za dobrima dok
su troškovi poslovanja temelj ponude dobara.

TABLICA POTRAŽNJE
Veza između cijene i kupljene količine naziva se krivulja potražnje.
Zakon negativno nagnute potražnje temelji se na zdravom razumu i ekonomskoj teoriji i ispitanje u praksi i
potvrđen za gotovo sva dobra. Kada se cijena dobra poveća kupci u pravilu kupuju manje tog dobra; kad se
cijena spusti ako drugi čimbenici ostanu isti tražena količina raste. Prvi je učinak zamjene /supstitucije, a drugi
učinak dohotka.
Tržišnu potražnju čini zbroj svih individualnih potražnji. Krivulja tržišne potražnje dobiva se zbrajanjem
traženih količina svih pojedinaca pri svakoj cijeni.
Cijeli niz čimbenika određuje koliko će se tražiti pri danoj cijeni:
prosječni dohodak
veličina tržišta
cijene i raspoloživost povezanih dobara
ukusi ili preferencije
posebni utjecaji
To su sile u pozadini krivulje potražnje.

TABLICA PONUDE
Tablica ponude ili krivulja ponude pokazuje odnos između tržišne cijene i količine toga dobra koje su
proizvođači spremni proizvesti i prodati, ako ostali čimbenici ostanu jednaki.
Sile u pozadini krivulje ponude su:
troškovi proizvodnje
cijene povezanih dobara
državne politike
posebni utjecaji

RAVNOTEŽA PONUDE I POTRAŽNJE

Ponuda i potražnja međudjeluju kako bi proizveli ravnotežnu količinu i cijenu ili tržišnu ravnotežu. Tržišna
ravnoteža uspostavlja se pri onoj cijeni i količini u kojo su sile ponude i potražnje uravnotežene. Razlog zašto to
zovemo ravnotežom je u tome što kada su sile ponude i potražnje uravnotežene nema razloga da cijena raste ili
pada sve dok drugi čimbenici ostanu nepromijenjeni.
Tržišna ravnoteža se javlja kod cijene kod koje je tražena količina jednaka ponuđenoj količini. Ravnotežna
cijena još se naziva cijenom koja čisti tržište. To označava da su sve ponude i narudžbe ispunjene.

Ravnoteže cijena i količina javljaju se kad je dobrovoljno ponuđena količina jednaka dobrovoljno traženoj
količini.
Tržište racionira kroz međudjelovanje ponude i potražnje – to je racioniranje putem novčanika.

8
LEKCIJA 9 – NESAVRŠENA KONKURENCIJA I MONOPOL

MODELI NESAVRŠENE KONKURENCIJE

Glavni oblici su :
MONOPOL - jedan prodavatelj s potpunim nadzorom nad cijelim privrednim sektorom. Na dugi rok nijedan
monopol nije siguran od napada konkurenata.
OLIGOPOL – nekolicina prodavatelja. To može označavati od 2 do 10 ili 15 poduzeća. Važna značajka je u
tome da svako poduzeće može utjecati na tržišnu cijenu.
MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA – javlja se kad veliki broj prodavatelja proizvodi razlučene
proizvode. Slična je savršenoj konkurenciji po tome što u njoj postoje mnogi prodavatelji od kojih nijedan nema
velik tržišni udio. Razlučeni proizvodi su oni čije se važne karakteristike razlikuju. Klasičan je primjer sektor
maloprodaje goriva.

Tržište savršene konkurencije je ono u kojem nijedno poduzeće nije dovoljno veliko da utječe na tržišnu cijenu.
Nesavršena konkurencija prevladava u nekom sektoru kad god pojedini prodavatelji imaju neku mjeru nadzora
nad cijenom svog proizvoda. Ne znači da poduzeće ima apsolutnu kontrolu nad cijenom svotg proizvoda.
Za poduzeće u savršenoj konkurenciji potražnja je savršeno elastična, a za poduzeće u nesavršenoj konkurenciji
elastičnost potražnje je neke konačne veličine. Ž

Prirodni monopol je tržište na kojem razinu proizvodnje sektora može efikasno ostvarivati samo jedno
poduzeće.
Prepreke ulasku na tržište su čimbenici koji otežavaju novim poduzećima ulazaku neki sektor. To su:
ekonomija obujma
pravna ograničenja,
visoki troškovi ulaska
oglašavanje i razlučivanje proizvoda

GRANIČNI PRIHOD I MONOPOL

Granični prihod ili MR je promjena prihoda do koje dolazi kad količina prodaje poraste. Može biti pozitivan i
negativan. Negativan MR znači da poduzeće mora toliko sniziti cijenu prethodnih jedinica da mu ukupni prihod
pada. Granični prihod je pozitivan kad je potražnja elastična, jednak je nuki kad je potražnja jedinično elastična
i negativan kad je potražnja neelastična.
UVJETI MAKSIMIZIRANJA DOBITI
Po definiciji ukupna dobit jednaka je ukupnop prihodu umanjenom za ukupne troškove:
TP= TR – TC= (P*q) – TC
Da bi maksimiziralo svoju dobit poduzeće treba naći ravnotežnu cijenu i količinu koja daje najveću dobit ili
najveću razliku između TR i TC. Važan ishod toga je da će maksimalna dobit biti ostvarena kad je proizvodnja
na razini pri kojoj je granični prihod poduzeća jednak graničnim troškovima.
Pravilo za određivanje maksimalne dobiti glasi:
Cijena i količina koje monopolistu donose maksimalnu dobit, tamo su gdje je njegov granični prihod jednak
njegovim graničnim troškovima:
MR = MC, kod P* i q* koje donose maksimalnu dobit

NAČELO GRANIČNOSTI – znači da će ljudi maksimizirati svoje dohotke ili dobitke ili zadovoljstvo samo
pomoću graničnih troškova i granični koristi od neke odluke. Jedna je od središnjih pouka ekonomije.

LEKCIJA 12 – KAKO TRŽIŠTA ODREĐUJU DOHOTKE

Dva su mjerila koja se najčešće rabe u određivanju ekonomskog položaja pojedinca ili države: DOHODAK i
BOGATSTVO.

9
Dohodak se odnosi na priljev nadnica, kamatnih prihoda, dividendi i drugih vrijednosti koje pritječu tijekom
određenog razdoblja. Zbroje svih dohodaka je nacionalni dohodak. Najveći dio nacionalnog dohotka odlazi u
rad, u obliku nadnica, plaća ili raznih naknada. Preostali odlazi na različite vrste dohotka od imovine.
Država prikuplja znatan dio nacionalnog dohotka oporezivanjem i drugim nametima. Države na svim razinama
osiguravaju dohotke u obliku transfernih plaćanja koja predstavljaju plaćanja država pojedincima koja nisu
provedena kao uzvrat za tekuća dobra ili usluge.
Osobni dohodak jednak je tržišnom dohotku uvećanom za transferna plaćanja. Većina tržišnog dohhotka
proizlazi iz nadnica i plaća.

Bogatstvo se sastoji od dolarske neto vrijednosti imovine posjedovane u danoj točki u vremenu. Bogatstvo je
stanje, a dohodak je tok.

ODREĐIVANJE CIJENA ULAZNNIH VELIČINA PREMA GRANIČNOJ PROIZVODNOSTI

Teorija raspodjele dohotka ili teorija raspodjele propituje kako se dohoci određuju u tržišnom gospodarstvu.
Poseban je slučaj teorije cijena. Ključ do dohodaka leži u graničnim proizvodima različitih faktora proizvodnje.

Potražnja za faktorima razlijuje se od potražnje za potrošnim dobrima u dva vida:

potražnje za faktorima izvedene su potražnje – postoji bitna razlika između obične potražnje potrošača i
potražnje poduzeća za ulaznim veličinama. Potrošači potražuju finalna dobra, a poduzeće kupuje inpute zbog
proizvodnje.
potražnje za faktorima su međuovisne potražnje
TEORIJA RASPODJELE I PRIHOD GRANIČNOG PROIZVODA
Temeljno polazište u teoriji raspodjele je da su potražnje za različitim faktorima proizvodnje izvedene iz
prihoda koje svaki faktor donosi svojim graničnim proizvodom.

Prihod graničnog proizvoda /MRP je dodatni prihod koji poduzeće zarađuje pomoću dodatnog inputa dok drugi
inputi ostaju konstantnima.
Prihod graničnog proizvoda rada:
(MRPL) = MR * MPL
Prihod graničnog proizvoda zemlje:
(MRPA) =MR*MPA
Prihod graničnog proizvoda:
(MRPI)=P*MPI

Pravilo najmanjeg troška – troškovi su minimizirani kad je granični proizvod po dolaru inputa izjednačen za
svaki input. To vrijedi i za savršene i nesavršene konkurente na tržištima proizvoda.
Pravilo zamjene – ako cijena jednog faktora poraste dok cijene drugih faktora ostaju fiksne poduzeće će ostvariti
dobit zamjenom više drughih inputa za skuplji faktor.
Ravnotežna cijena inputa na tržištu savršene konkurencije oblikuje se na onoj razini na kojoj su ponuđene i
tražene količine jednake.

Pojednostavljenu teoriju raspodjele faktorskog dohotka prvi je predložio John Bates Clark, ona se može
primijeniti na tržišta savršene konkurencije za bilo koji broj finalnih proizvoda i faktora proizvodnje.

Teorija granične proizvodnosti raspodjele dohotka analizira način na koji se ukupni nacionalni dohodak
raspodjeljuje između različitih faktora.

LEKCIJA 13 – TRŽIŠTE RADA

10
Prosječne realne nadnice predstavljaju kupovnu mogć jednog radnog sata ili novčani iznos nadnice podijeljen sa
životnim troškovima.
Ponudu za radom određuje granični proizvod rada. Opća razina nadnica neke zemlje bit će viša kad su radnici
bolje izučeni i obrazovaniji, kad ona ima veću količinu i kavlitetu kapitala kojom može raspolagati i kad
primjenjuje naprednije tehnike proizvodnje.
Ponuda rada ovisi o tri ključna čimbenika:
broju stanovnika
prosječnom broju sati rada
udjelu radne snage
kad nadnice rastu javljaju se 2 suprotna učinka na ponudu rada. Učinak susptitucije – mami svakog radnika da
radi duže zbog veće nadnice za svaki radni sat. Učinak dohotka – veće nadnice znače da si radnik može priuptiti
više vremena dokolice.

PITANJA I POLITIKE NA TRŽIŠTU RADA

Radniči sindikati igraju važnu ulogu u smislu broja članova i u smislu utjecaja. Poslovodstvo i predstavnici
radnika sastaju se da bi došli do ugovora. Takvi sporazumi obično sadrže odredbe o nadnicama, ostalim
naknadam i pravilima rada.
Prema ekonomskoj teoriji ne postoji jedoznačni ishod kolektivnog pregovaranja. Bilateralni monopol ii
pregovori između poslovodstva i sindikata imau teoretski neodređeno rješenje.
Postoje mnogi izvori diskriminacije, jedan je važan mehanizam uspostava i održavanje nekonkurentnih skupina.
Statistička diskriminacija javlja se kad se na pojedince gleda na temelju prosječnog ponašanja članova
skupinekojoj oni pripadaju. Taj oblik diskriminacije procjenjuje pojedince prema predrasudama na temelju
karakteristika skupine, smanjuje poticaje pojedincima da se angažiraju u samozapošljavanju i na taj način
dodatno pojačava početne predrasude.
Koraci za smanjenje diskriminacije na tržištu rada poduzeti su u mnogo svijerova. Raniji pristupi bili su
usredotočeni na stavljenje diskriminacijskih postupaka izvan zakona dok su kasniji koraci uveli mjere kao što su
afirmativne akcije; one predstavljaju obrnutu diskriminaciju.

Kad se ekonomske razlike javljaju zbog beznačajnih osobnih karakteristika kao što su rasa, spol, seksualna
orijentacija ili vjera to se naziva diskriminacijom. Ona obično uključuje ili:
nejednako postupanje s ljudima na temelju osobnih karakteristika
prakse koje imaju nepovoljan utjecaj na određene skupine
Prvi su diskriminaciju počeli izučavati Gary Becker.
Najrašireniji oblik diskriminacije je isključivanje određenih skupina iz zapošljavanja ili stanovanja.

LEKCIJA 14 – ZEMLJA I KAPITAL

ZEMLJA I RENTA
Cijena korištenja zemlje ili drugih inputa koji imaju fiksnu ponudu naziva se renta. Renta se računa u dolarima
po jedinici vremena za jedinicu fiksnog faktora.
Renta ili čista ekonomska renta je plaćanje za korištenje faktora proizvodnje koji imaju fiksnu ponudu.

Faktor kao što je zemlja nastavit će proizvoditi iste količine čak i dad se smanji nagrada za taj faktor. Iz toga je
razloga Henry George istaknuo da je renta po svojoj prirodi zapravo višak a ne nagrada potrebna da bi se
potaknuo trud faktora. To daje temelj za njegov prijedlog o jedinstvenom porezu kojim bi se oporezivalo
nezarađeno povećanje vrijednosti zemlje bez daljnjeg prevaljivanja na potrošače ili remećenja proizvodnje.

KAPITAL I KAMATE
Ekonomska analiza tradicionalno dijeli faktore proizvodnje u 3 kategorije: zemlja rad i kapital. Prva dva se
nazivaju primarnim ili izvornim faktorima proizvodnje a kapital je proizvedeni faktor proizvodnje.

11
Kapital ili kapitalna dobra se sastoji od onih trajnih proizvedenih dobara koja se ponovno rabe kao proizvodne
sirovine za daljnju proizvodnju.
Tri glavne kategorije kapitalnih dobara:
zgrade
oprema
zalihe ulaznih i izlaznih velićina
Stopa povrata na kapital je godišnji neto kapital na dolar uloženog kapitala.
Materijalna imovina sastoji se od zemlje i kapitalnih dobara, a financijska imovina su monetarna potraživanja
jedne strane prema drugoj. Važan primjer je hipoteka.

Kada ljudi štede očekuju zaradu. To je kamatna stopa ili financijski prinos na fondove ili godišnji prinos na
pozajmljene fondove. Postoji mnogo različitih vrsta kamatnih stopa: dugoročne i kratkoročne, postoje zajmovi s
fidsnom i zajmovi s varijabilnom kamatnom stopom; postoje kamatne stope na vrlo sigurne obveznice te
kapatne stope na visokorizične obveznice.
Realna kamatna stopa je povrat na fondove izražen u robi i uslugama.
Kapitalna dobra su trajna imovina koja proizvode određeni tijek renta ili primitak tijekom vremena.
Sadašnja vrijednost je sadašnja dolarska vrijednost tijeka dohotka tijekom vremena. Mjeri se tako da se izračuna
koliko novca je potrebno uložiti danas, po tekućoj kamatnoj stopi, da se proizvede budući tijek primitaka od ove
imovine.
Točna formula za sadašnju vrijednost je:
N 1 N2 N1
V= --------- + -------------- + .......+ ---------------+..........
1+i (1+i)2 (1+i)

Postoji jedno pravilo koji daje točne odgovore na sve odluke o ulaganjima: izračunajte sadašnju vrijednost koja
bi bila rezultat svake moguće odlukie.zatim uvijek postupajte tako da maksimizirati sadašnju vrijednost.

DOBIT
Vrste:
DOBIT KAO IMPLICITNI POVRAT – implicitni povrati ili troškovi – naziv dan oportunitetnim torškovima
faktora koji su u vlasništvu poduzeća.
DOBIT KAO NAGRADA ZA SNOŠENJE RIZIKA – a) rizik od neizvršenja obveza – koji se javlja kad se
zajam ili ulaganje ne može naplatiti; b) osigurljivi rizici; c) neosigurljivi rizici ili sistemski rizik; d) rizik
suverenosti. Dodatni povrat na dionice u odnosu na povrat ulaganja bez rizika naziva se premijama na dionice.
DOBIT KAO NAGRADA ZA INOVATIVNOST – sastoji se od povrata na inovacije i izume. Osobu koja
ponudi novi proizvod ili proces na tržištu nazivamo inovator ili poduzetnik.

Definicije:
Kapitalna dobra – trajna proizvedena dobra koja služe za daljnju proizvodnju.
Renta od kapitalnih dobara – neto godišnji doalrski povrati na kapitalna dobra
Kamatna stopa – povrat na fondove, mjeren kao godišnji postotak
Realna kamatna stopa – povrat na fondove korigiran za inflaciju
Sadašnja vrijednost - današnja vrijednost tijeka budućih povrata od neke imovine
Dobit – rezidualna dohodovna stavka jednaka prihodima umanjenima za troškove
Stopa povrata na kapital – neto godišnji primici nakapital podijeljeni s dolarskom vrijednosti kapitala.

Teorija kapitala i kamata

Klasična teorija kapitala – ovaj su pristup neovisno jedan o drugome razvili Bohm-bawerk, Wicksell i Fisher.

12
DODATAK 14 – TRŽIŠTA I EKONOMSKA UČINKOVITOST
Optimalna učinkovitost / Paretova učinkovitost javlja se kad ne postoji način reorganiziranja proizvodnje ili
potrošnje koji bi povećao zadovoljstvo jedne osobe bz smanjenja zadovoljstve neke druge.

Analiza parcijalne ravnoteže proučava ponašanje jednog zasebnog tržišta, kućansta ili poduzeća,a ponašanja
svih drugih tržišta i ostalog dijela gospodarstva uzima kao zadane.
Analiza opće ravnoteže promatra kako sva kućanstva, poduzeća i tržišta međudjeluju u rješavanju pitanja kako,
što i za koga.
Opća ravnoteža svih tržišta povezana je u kružni tok kroz mrežu veza među cijenama.
Glavni je zaključak analize opće ravnoteže: budući da cijene služe proizvođačima kao signal ekonomske
oskudnosti,a potrošačima kao signal društvene korisnosti, mehanizam konkurencijskih cijena dopušta da se
pomću resursa i tehnologije nekog društva proizvede maksimalna proizvodnja i zadovoljstvo. U uvjetima
idealizirane savršene konkurencije gospodarstvo se nalazi na svojoj granici proizvodnih mogućnosti i na granici
maksimalne korisnosti.

LEKCIJA 15 – KOMPARATIVNA PREDNOST I PROTEKCIONIZAM

PRIRODA MEĐUNARODNE TRGOVINE

Postoje 3 važne razlike između domaće i međunarodne trgovine:
proširene trgovinske mogućnosti – međunarodna trgovina proširuje trgovinske horizonte.
suverene države – trgovina preko granica uključuje ljude i poduzeća iz različitih država.
devizni tečaj – većina zemalja ima vlastite valute. Međunarodni financijski sustav mora osigurati nesmetani
tijek i zamjenu dolara, jena i drugih valuta ili dolazi do rizika urušavanja trgovine.
Države smatraju isplativim sudjelovati umeđunarodnoj trgovini iz nekoliko razloga:
raznovrsnost uvjeta proizvodnje
razlike u ukusima
opadajući troškovi proizvodnje većeg opsega

KOMPARATIVNA PREDNOST NA RAZINI DRŽAVA

Načela komparativne prednosti kaže da država može profitirati od trgovine i kada je apsolutno učinkovitija nego
druge države u proizvodnji svakog dobra. Ono nam govori da će svaka zemlja imati koristi ako se specijalizira u
proizvodnji i izvozu onih dobara koje može proizvesti uz relativno niže troškove. Suprotno tome svaka će
država imati koristi od uvoza onih dobara koje proizvodi uz relativno visoke troškove. To načelo osigurava
postojanu osnovu za međunarodnu trgovinu.

David Ricardo je 1817.g. pokazao da međunarodna specijalizacija koristi državi. Svoj rezultat nazvao je
zakonom komparativne prednosti. U uvjetima slobodne trgovine države usmjeravaju proizvodnju prema
područjima svoje komparativne prednosti.

Krivulja moguće potrošnje počinje kod točke pune specijalizacije područja i kreće se prema svjetskom odnosu
cijena 2/3.

Zaključci teorije komparativnosti primjenjivi su na bilo koji broj zemalja i dobara; može uključivati više ulaznih
veličina, promjenjive odnose proizvodnih čimbenika i opadajuće prinose. 2 važna ograničenja te teorije:

13
klasične pretpostavke – glavni nedostatak teorije leži u njezinim klasičnim pretpostavkama. Ona pretpostavlja
konkurentnu privredu koja djeluje bez zastoja.
raspodjela dohotka
Teorija komparativnih prednosti pokazuje da će drugi sektori dobiti više nego što će pogođeni sektori izgubiti.

PROTEKCIONIZAM

Trgovinske prepreke:
prohibitivna carina – ona carina koja je tako visoka da u potpunosti uklanja ikakakv uvoz.
Neprohibitivna carina – niže carine. Carina će težiti tome da poveća cijenu, smanji potrošenu i uvezenu količinu
i poveća domaću proizvodnju.
Kvote – imaju iste kvalitativne učinke kao carine. Prohibitivna kvota – kvota koja sprečava bilo kakav uvoz..

Možemo razmatrati 3 argumenta za zaštitu koja možda imaju istinsku ekonomsku vrijednost:
carine mogu pomaknuti uvjete trgovine u korist države
privremena carinska zaštita za mladu industriju mkože biti dugoročno učinkovitra
pod određenim uvjetima carine mogu pomoći da se smanji nezaposlenost.

Necarinske prepreke se sastoje od neformalnih restrikcija ili regulacija koje državama otežavaju prodaju svojih
proizvoda na stranim tržištima.

LEKCIJA 16 – DRŽAVNO OPOREZIVANJE I RASHODI

DRŽAVNI NADZOR NAD GOSPODARSTVOM

Tri glavna instrumenta ili alata kojima se vlada koristi radi utjecaja na privatnu gospodarsku aktivnost:
porezi na dohodak i dobra i usluge
rashodi za određena dobra ili usluge, zajedno sa transfernim plaćanjima koja pojedincima osiguravaju sredstva
propisi ili kontrole
Thomas Carlyle- anarhija plus policajac – ta filozofija dopuštala je ljudima veliku osobnu slobodu u slijeđenju
svoje ekonomske ambicije i dovela je do stoljeća ubrzanog materijalnog razvoja.

4 glavne funkcije države:

1. poboljšanje ekonomske učinkovitosti
2. smanjenje ekonomske nejednakosti
3. stabiliziranje gospodarstva kroz makroekonomsku politiku
4. provođenje međunarodne gospodarske politike

Postoje manjkavosti tržišta:

slom savršene konkurencije
eksternalije i javna dobra
nesavršeni podaci

međunarodna pitanja gospodarske politike možemo podijeliti u 4 glavna područja:

smanjenje trgovinskih prepreka
provođenje programa pomoći
koordinacija makroekonomske politike
zaštita globalnog okoliša

14
Teorija javnog izbora ispituje načina na koji različiti sustavi glasovanja funkcioniraju i pokazuje da ne postoji
idealni mehanizam za zbrajanje individualnih preferencija i pretvaranje u socijalni izbor. Ukazuje na teme kao
što su kratak vremenski mandat izabranih predstavnika, uloga novca u financiranju izbora...

DRŽAVNI RASHODI
SAVEZNI RASHODI
DRŽAVNI I LOKALNI RASHODI

GOSPODARSKI VIDOVI OPOREZIVANJA

Ekonomisti i politički filozofi predložili su dva glavna načela za organizaciju poreznog sustava:
načelo koristi – po nejmu pojedinci trebaju biti oporezovani razmjerno koristi koju dobivaju od državnih
programa
načelo platne sposobnosti – iznos poreza koji ljudi plaćaju mora biti povezan s njizovim dohotkom ili
bogatstvom.
Načelo vodoravne pravednosti – kaže da oni koju su u pravilu jednaki, trebaju biti i jednako oporezivani.
Načelo okomite pravednosti koje se odnosi na porezno postupanje s ljudima s različitim razinama dohotka.

Porez se naziva proporcionalnim, progresivnim ili regresivnim ovisno o tome uzima li od ljudi s visokim
dohotkom isti veči ili manji dio dohotka što ga uzima od ljudi s niskim dohotkom.
Porez na dohodak je izravni porez, porez koji najjasnije održava načelo platne sposobnosti.
Efektivna ili prosječna porezna stopa se dobiva dijeljenjem ukupnog poreza ukupnim dohotkom.
Granična porezna stopa dodatan je porez koji se plaća na svaku jedinicu dodatnog dohotka.

Savezna vlada prikuplja mnoštvo raznolikih ostalih poreza:

porez na dobit je porez na dobit korporacije
porez na potrošnju.
Državni i lokalni porezi:
porez na imovinu
ostali porezi
Ramseyevo porezno pravilo – naglašava da će učinkovitost biti promovirana kada porezi budu više nametani na
one aktivnosti koje su razmjerno cjenovno neelastične.

LEKCIJA 17 - PROMICANJE UČINKOVITIJIH TRŽIŠTA

POSLOVNA REGULACIJA: TEORIJA I PRAKSA

Regulacija se sastoji od državnih pravila ili tržištnih poticaja oblikovanih radi nadzora cjenovnih, prodajnih ili
proizvodnih odluka poduzeća.

Obično razlikujemo dva oblika regualcije:

ekonomska regulacija uključuje nadzor cijena ulaznih i izlaznih uvjeta te standarde pružanja usluga. Poznati su
primjeri regulacije javnih komunalija.
društvena regulacija koja se koristi radi zađtite okoliša te zdravlja i sigurnosti radnika i potrošača.
Postoje 3 glavna opravdanja od javnog interesa za regulaciju. Prvi se odnosi na regualciju ponašanja podzeća
radi sprečavanja zlouporabe tržišne snage od strane monopola ili oligopola. Drugi leži u tome da se isprave
neuspjesi u informiranju, a treći je razlog ispravljanje eksternalija poput zagađenja.

15
Ekonomija opsega se javlja kada se skupina različitih proizvoda može učinkovitije proizvesti odjedanput nego
pojedinačno.

Ekonomisti su istraživali učinak regulacije mjereći njezine troškove i koristi. Učinci regulacije uključuju
dobitke ili gubitke učinkovitosti i preraspodjelu dohotka.

PROTUTRUSTOVSKA POLITIKA
Protutrustovski zakoni:
Shermanov zakon – 1890.godine.kamen temeljac američkog protutrustovskog prava. Zabranjuje ugovore,
kombinacije i zavjere radi obuzdavanja trgovine. Zabranjuje monopoliziranje i zavjere radi monopola.
Claytonov zakon – 1914.godine. donesen je radi pojašnjenja Shermanovog zakona. Stavio je izvan zakona
obvezujuće ugovore; proglasio je cjenovnu diskirminaciju i ekskluzivne dogovore nezakonitima; zabranio je
spojeno rukovođenje i spajanja nastala kupnjom redovnih dionica konkurenata.
Zakon Savezne trgovinske komisije
Protutrustovskim zakonima ograničeni su i drugi oblici poslovanja. Oni uključuju:
grabežljivo određivanje cijena
vezujuće ugovore ili aranžmane
cjenovnu diskriminaciju

Nedavni strukturni slučajevi: slučaj AT & T i Bellova doktrina; slučaj IBM

Spajanja:
vodoravna – u kojima se spajaju poduzeća iz iste industrije
okomita – kada se spajaju dva poduzeća na različitim razinama proizvodnog procesa
konglomeratsko spajanje – spajaju se nepovezanqa poslovanja

POGLAVLJE 18 – ZAŠTITA OKOLIŠA

Postoji psihologija boraca za okoliš koja je puna ograničenja i opasnosti. U tom pogledu ljudske aktivnosti
prijete uništenjem zamršene mreže prirodnih ekosustava, neplanirane posljedice prijete da će nadvladati ljudsku
dosjetljivost tako da uvijek moramo biti budni kako brane ne bi pukle, a da nas ne bu preplavila olujna mora.
Na drugoj su strani pobornici filozofije izobilja koji vjeruju da smo još daleko od iscrpljivanja bilo prirodnih
bogatstava bilo tehnoloških mogućnosti. Oni smatraju da su tehnologija, ekonomski rast i tržišni zakoni naši
spasioci, a ne neprijatelji.

MALTHUS I TMURNA ZNANOST

Ekonomska analiza stanovništva potječe od velečasnog T.R. Malthusa. Pretpostavio je da postoji opća
tendencija stanovništva da raste eksponencijalno, tj. Geometrijskom progresijom.
Eksponencijalni rast dogaša se kad varijabla raste stalnom proporcionalnom brzinom od jednog razdoblja do
drugog.
U svom prvom izdanju naglasio je pozitivne zapreke koje povećavaju stopu smrtnosti: kugu, glad i rat. Kasnije
je izrazio nadu da bi rast stanovništva mogla usporiti moralna ograničenja kao što su apstinencija i odgođeni
brakovi. Klice istine u njegovu učenju još su važne za razumijevanje kretanja stanovništva u siromašnim
zemljama, gdje se još uvijek vodi utrka između rasta stanovništva i zaliha hrane.

KATEGORIJE PRIRODNIH BOGATSTAVA

Važna prirodna bogatstva : zemlja, voda i atmosfera.
Kad analiziraju prirodna bogatstva ekonomisti razlikuju 2 ključne kategorije. Najvažnije je jesu li prirodna
bogatstva prisvojiva ili neprisvojiva. Proizvod je prisvojih kad poduzeća ili potrošaći mogu iskoristiti njegovu
punu ekonomsku vrijednost. Prisvojiva prirodna bogatstva uključuju zemlju, mineralna bogatstva kao što su
nafta i drveće.

16
Neprisvojiva prirodna bogatstva mogu uzrokovati ekonomske probleme. To je ono od čijih troškova i koristi
vlasnik nije na dobitku; to su ona bogatstva koja uključuju eksternalije – kitovi, tuna, haringa...

Neobnovljivo prirodno bogatstvo – čija je korisnost nužno ograničena zalihom ili ono koje se ne obnavlja brzo
( fosilna goriva, bakar, srebro, zlato, kamen, pijesak).
Obnovljiva prirodna bogatstva – uvijek se iznova obnavljaju i mogu biti korisna do u beskonačnost ako se
njima pravilno gospodari. ( sunčeva energija, poljoprivredna zemljišta, rijeke, šume, ribarska lovišta).

ALOKACIJA PRISVOJIVIH PRIRODNIH BOGATSTAVA

Fosilna goriva, kao nafta i plin, jesu ograničena, ali nisu i neophodna. Neophodno prirodno bogatstvo je ono za
koje nema zamjene, / kisik). Za sva energetska prirodna bogatstva postoje zamjenska. Drugo gledište odnosi se
na relativnu proizvodnost različite imovine. Mnogi aktivisti za pitanja čovjekovog okoliša tvrde da su energija i
ostala prirodna bogatstva vrlo posebna vrsta kapitala koju moramo čuvati da bismo ostvarivali održivi
ekonomski rast.

EKSTERNALIJE
To je aktivnost koja nameće nedobrovoljne troškove ili naknade na druge stranke, ili njezini učinci nisu u
potpunosti odraženio u cijenama ili tržišnim transakcijama.
Eksternalije postoje u različitim oblicima. One mogu biti pozitivne i negativne. Ako poduzeće izbacuje otrovni
otpad u rijeku, on može ubiti ribe i biljke te smanjiti vrijednost rijeke za rekreaciju. To je primjer negativne ili
štetne eksternalije zato što poduzeće ne nadoknađuje ljudima štetu. Kad netko pronađe bolji način čišćenja
izljeva nafte, to biti korisno za mnogo ljudi koji bi to inače trebali platiit. Ovo je primjer pozitivne ili korisne
eksternalije.

Suprotan slučaj eksternalije je javno dobro, a to je proizvod koji se može pribaviti za sve jednako lako kako i za
samo jednu osobu. (javna nacionalna obrana).
Javna dobra – ona čije se blagodati ravnomjerno dijele unutar čitave zajednice, neovisno na to žele li pojedinci
kupiti to javno dobro ili ne.
Privatna dobra – koja se mogu podijeliti i pribaviti zasebno različitim pojedincima a da ostali ne snose popratne
koristi ili troškove. Učinkovita opskrba javnim dobrima često zahtjeva djelovanje države dok se za učinkovitu
raspodjelu privatnih dobara brinu tržišta.

Globalna javna dobra – eksternalije čiji se učinci nedjeljivo šire po cijeloj zemaljskoj kugli. .

POLITIKE ZA ISPRAVLJANJE ESKTERNALIJA

DRŽAVNI PROGRAMI:
izravni nadzor – za gotovo ukupno zagađenje, kao i za ostale zdravstvene i sigurnosne eksternalije, država se
oslanja na izravni tegulacijski nadzor, često se naziva društvenim propisima.
Tržišno rješenje – naknade za ispuštanja – da bi se izbjegle zamke izravnog nadzora, mnogi ekonomisti smatraju
da bi se strategija brige za okoliš morala osloniti na ekonomske poticaje, a ne na državne naredbe. Jedan je od
pristupa upotreba naknada za ispuštanja. One zahtijevaju da poduzeće plati porez na svoje zagađivanje koji je
jednak količini vanjske štete koju uzrokuje. To je zapravo internalizacija eksternalija jer se poduzeće prisiljeno
suočiti s društvenim troškovima svojih aktivnosti.
Tržišno rješenje – dozvole za ispuštanja kojima se može trgovati – to je novi pristup koji ne iziskuje od države
da propiše poreze. kod ovog pristupa država odabire razinu zagađenja i raspodjeljuje prikladan broj dozvola.
Cijenu dozvola određuje ponuda i potražnja za dozvolama na tržištu.

PRIVATNI PRISTUPI
Jedan pristup privatnog sektora oslanja se na zakone odgovornosti , a ne na izravne državne propise. Kod ovog
pristupa zakonski sustav čini uzročnika eksternalija zakonski odgovornim za štete prouzročene drugim
stranama. Zapravo se nametanjem prikladnog sustava odgovornosti događa internalizacija eksternalija.

17
Drugi pristup oslanja se na snažna vlasnička prava i pregovore među stranama. Autor ovog pristupa je Ronald
Coase. Pokazao je da dobrovoljnipregovori među pogođenim stranama mogu ponekad dovesti do učinkovitog
ishoda.

LEKCIJA 27 – PROCES EKONOMSKOG RASTA

TEORIJE EKONOMSKOG RASTA

Analiza gospodarskog rasta proučava čimbenike koji dovode do dugoročnog rasta potencijalne proizvodnje.
Rast proizvodnje po glavi stanovnika važan je cilj vlade jer se povezuje s rastom prosječnog realnog dohotka i
rastom životnih standarda.
Pregledom iskustva zemlja u vremenu i prostoru dolazimo do zaključka da se gospodarstvo kreće na 4 kotača
gospodarskog rasta:
količini i kvaliteti radne snage
bogatstvu zemljom i ostalim prirodnim bogatstvima
zalihama akumuliranog kapitala
tehnološkoj promjeni i inovaciji koje omogućavaju veću proizvodnju s istom količinom inputa.

Klasični modeli Smitha i Malthusa opisuju gospodarski razvoj s obzirom na države i stanovništvo. Tehnološke
promjene nema pa sve brojnije stanovništvo na kraju iscrpljuje ponudu slobodne zemlje. Povećanje gustoće
naseljenosti, koje se javlja kao prirodna posljedica pokreće zakon opadajućih prinosa pa rast proishodi višim
zemljišnim rentama s nižim konkurentnim nadnicama. Maltuzijanska ravnoteža postiže se kad nadnice padnu na
egzistencijalnu razinu ispod koje se stanovništvo više ne može uzdržavati. Zapravo je tehnološka promjena
neprestanim pomicanjem krivulje proizvodnosti prema gore održala napredak gospodarskog razvoja u
industrijskim zemljama.

Akumuliranje kapitala s odgovarajućim radom srž je moderne teorije gospodarskog u neoklasičnom modelu
gospodarskog rasta. Taj pristup rabi alatom funkciju agregatne proizvodnje, koja povezuje inpute i tehnologiju s
ukupnim potencijalnim BDP-om. Ako nema tehnološke promjene i inovacija, povećanje kapitala po radniku ne
bi pratilo srazmjerno povećanje proizvodnje po radniku zbog opadajućih prinosa kapitala. Povećanje kapitalne
opremljenosti tako bi smanjilo stopu povrata na kapital, a podiglo realne nadnice.

Tehnološka promjena povećava proizvodnju koja se može proizvesti s danom količinom inputa. To funkciju
agregatne proizvodnje pomiće prema gore, čime s istim količinama inputa rada i kapitala dobivamo veću
proizvodnju. Nedavna analiza u novim teorijama rasta pokušava otkriti procese koji proizvode tehnološku
promjenu. Taj pristup naglašava:
da je tehnološka promjena proizvod gospodarskog sustava
da je tehnološka promjena javno ili nesuparničko dobro kojim se istovremeno može služiti mnogo ljudi
da je nove izume skupo proizvesti, ali jeftino reproducirati.

SEDAM OSNOVNIH SMJERNICA GOSPODARSKOG RASTA

zaliha kapitala rasla je brže od stanovništva i zaposlenosti
osjećao se jak trend rasta realnog dohotka po satu
udio kompenzacije rada u nacionalnom dohotku stabilan je tijekom posljednjih 100 godina
pojavile su se velike oscilacije realnih kamatnih stopa i stope dobiti, ali nije bilo jakog trenda rasta ili pada
omjer kapitala i rada je od početka 20. st. Zabilježio pad
omjeri nacionalne štednje i ulaganja te BDP-a većim su dijelom u razdoblju koje je uslijedilo nakon 1900.g. bili
stabilni

18
nacionalna proizvodnja rasla je prosječnom stopom od 3% godišnje.

Ekonomisti koji su pažljivo proučili brojke otkrili su neke zanimljive stvari o oporavku proizvodnosti. Važni
čimbenici ubrzavanja proizvodnosti:
eksplozija proizvodnosti u računalstvu
povećanje kapitalne opremljenosti
neizmjerene proizvodnje

LEKCIJA 28 - IZAZOV EKONOMSKOG RAZVOJA

EKONOMSKI RAST U SIROMAŠNIM ZEMLJAMA

Većina svjetskog stanovništva živi u zemljama u razvoju koje imaju relativno niske dohotke po glavi
stanovnika. Takve zemlje često karakterizira brzi rast stanovništva, niska razina pismenosti, slabo zdravlje i
visoki udio stanovništva koji živi i radi na poljoprivrednim gospodarstvima.
Ključ razvoja leži u 4 temeljna čimbenika:
ljudskim resursima
prirodnim bogatstvima
akumulaciji kapitala
tehnologiji

Eksplozija stanovništva uzrokuje probleme dok maltuzijansko predviđanje opadajućih prinosa muči
najsiromašnije zemlje. Poboljšanje zdravlja stanovništva, obrazovanje i tehničko obrazovanje imaju visoki
prioritet.

Stope su investicija i štednje u siromašnim zemljama niske jer su dohoci toliko niski da se malo može uštedjeti
za budućnost. Međunarodno financiranje investicija u siromašnim zemljama obilježeno je mnogim krizama
tijekom proteklih dva stoljeća. Najnoviji ciklus zbio se 1997 – 1998 godine, kad su se mnoge istočnoazijske
zemlje teško zadužile i nisu bile sposobne otplatiti svoje zajmove.

Tehnološka promjena često jje povezana s ulaganjima i novim strojevima. Ona pruža veliku nadu narodima u
zemljama u razvoju jer oni mogu usvojiti produktivnije tehnologije naprednih zemalja. To zahtijeva
poduzetništvo. Jedan je zadatak razvoja potaknuti unutarnji rast nedovljnoga poduzetničkog duha.

Brojne teorije ekonomskog razvoja pomažu nam u objašnjavanju zašto su 4 temeljna čimbenika prisutna ili
odsutna u određenom vremenu. Zemljopisni položaj i klima, običaji, vjerski stavovi i stavovi o poslovanju,
sukobi staleža i politički sustavi – sve to pojedinačno utječe na ekonomski razvoj. No, nijedan od njih to ne čini
na jednostavan i nepromjenjiv način. Ekonomisti koji se bave razvojem danas naglašavaju prednost za rast koja
proistječe iz relativne zaostalosti, potrebu da se poštuje uloga poljoprivrede i umjetnost pronalaženja
odgovarajuće granice između države i tržišta. Najnoviji je konsenzus onaj o prednostima otvorenosti.

ALTERNATIVNI MODELI RAZVOJA

Drugi su se pristupi natjecali s mješovitim tržišnim gospodarstvom kao modeli za gospodarski razvoj.
Alternativne strategije uključuju pristup upravljanog tržišta istočnoazijskih zemalja, socijalizam i naredbodavno
gospodarstvo sovjetskoga tipa.

Pristup upravljanog tržišta kakav je postojao u Japanu i azijskim zmajevima, poput J. Koreje, Hong Kongu,
Tajvana i Singapura, pokazali su se kao prilično uspješni u posljednjoj četvrtini stoljeća. Među glavnim

19
sastavnicama pristupa makroekonomska stabilnost, visoke stope investicija, zdrav financijski sustav, brza
poboljašanja u obrazovanju i orijentiranost prema van u trgovini i tehnološkoj politici.

Socijalizam je sredina između kapitalizma i komunizma koji naglašava državno vlasništvo nad sredstvima
proizvodnje, planiranje od strane države, preraspodjelu dohotka i mirni prijelaz u egalitaristički svijet.

Marx temelji svoje učenje na primjeru polufeudalne Rusije. Proučavanje raspodjele resursa u naredbodavnom
gospodarstvu sovjetskoga tiipa pokazuje veliko centralno planiranje elemenata raspodjele resursa, naglašavajući
posebno tešku indrustriju. Sovjetsko je gospodarstvo brzo raslo tijekom svojih ranih desetljeća, ali stagnacija i
slom danas su ostavili Rusiju i druge bivše komunističke zemlje na razinama dohotka daleko nižima od onih na
kojima su Sjeverna Amerika, Japan i zapadna Europa.

Suočene s usporavajućim gospodarskim rastom i željom za ekonomskom reformom Rusija i druge bivše
komunističke zemlje prolaze kroz tešku tranziciju prema tržišnom gospodarstvu. Tranzicija postavlja mnoge
prepreke poput mekanih proračunskih ograničenja, zamrznutih i poremećenih cijena i neodgovarajućeg pravnog
okvira. Dvije su glavne tranzicijske strategije:
šok terapija višestrukih istodobnih mjera
oprezniji pristup korak po korak u kojem reforme slijede jedna za drugom kako bi se spriječio poremećaj.

Pouke tranzicije široko su primjenjive na zemlje koje se nadaju odbacivanju državnog nadzora kako bi
uspostavile tržišno orijentirani sustav.

LEKCIJA 29 - DEVIZNI TEČAJEVI I MEĐUNARODNI FINANCIJSKI SUSTAV

BILANCA MEĐUNARODNIH PLAĆANJA

Bilanca međunarodnih plaćanja – skup računa koji mjeri sve gospodarske transakcije između zemlje i ostatka
svijeta. Uključuje izvoz i uvoz dobara, usluga i financijskih instrumenata. Izvoz je potražna stavka dok je uvoz
dugovanje. Općenitije, stavke potraživanja neke zemlje su transakcije koje čine strane valute dostupnima zemlji;
stavke dugovanja su one koje smanjuju njezino držanje stranih valuta.

Glavne sastavnice platne bilance su:

tekući račun
financijski račun
Temeljno pravilo računovodstva platne bilance jest da zbroj svih stavki mora biti nula.

Kroz svoju povijest zemlje prolaze kroz faze platne bilance: od posuđivanja novoga dužnika za gospodarski
razvoj, preko razvijenog dužnika i novog vjerovnika do zemlje razvijenog vjerovnika, koja živi od zarade na
prošlim ulaganjima. Tijekom 1980-ih godina, SAD se preselio u drukčiji razvojni stupanj gdje su niska domaća
štednja i privlačne mogućnosti ulaganja ponovno dovodile do velikog posuđivanja u inozemstvu te su postale
zemlja dužnik.

ODREĐIVANJE DEVIZNIH TEČAJEVA

Međunarodna trgovina uključuje novi element različitih nacionalnih valuta koje su povezane relativnim
cijenama nazvanima devizni tečajevi.
Na deviznom tržištu koje uključuje dvije zemlje ponuda američkih dolara dolazi od Amerikanaca koji žele
kupiti dobra, usluge i ulaganja iz Japana; potražnja za američkim dolarima dolazi od Japanaca koji žele uvesti
proizvode ili financijsku imovinu iz Amerike.

20
Međudjelovanje ovih ponuda i potražnja određuje devizni tečaj. Općenitije, devizni tečajevi odrešeni su
složenim međusobnim djelovanjem mnogih zemalja koje među sobom kupuju i prodaju. Kada se promijene
trgovinski ili financijski tijekovi, ponuda i potražnja pomiču se te se i ravnotežni devizni tečaj mijenja.

Pad tržišne cijene neke valute jest deprecijacija; rast vrijednosti valute zove se aprecijacija. U sustavu u kojem
države objave službene devizne tečajeve smanjenje službenog tečaja naziva se devalvacija, a povećanje
revalvacija.

Prema teoriji deviznog tečaja pariteta kupovne moći /PPP/, devizni se tečajevi mijenjaju s promjenom u
razinama relativne cijene različitih zemalja. Teorija PPP bolje se primjenjuje dugoročno nego u kratkoročno.
Kada se ova teorija primijeni na mjerenje kupovne moći dohodaka u različitim zemljama, ona podiže domaći
proizvod po glavi stanovnika u zemljama s niskim dohotkom.

MEĐUNARODNI MONETARNI SUSTAV

Međunarodno gospodarstvo koje dobro funkcionira zahtijeva sustav deviznog tečaja koji funkcionira glatko koji
označava institucije koje upravljaju financijskim transakcijama među zemljama. Tri su važna sustava deviznog
tečaja:
fluktuirajući devizni tečajevi, u kojima je tečaj neke zemlje određen tržišnim silama ponude i potražnje
fiksni devizni tečajevi, poput zlatnog standarda
upravljani devizni tečajevi, u kojima međusobno djeluju intervencije države i tržišne sile kako bi odredile razinu
tečaja.

Klasični ekonomisti poput Davida Humea su objasnili međunarodne prilagodbe trgovinskim neravnotežama
pomoću mehanizma tijekova zlata. Unutar tog procesa kretanja bi zlata promjenila ponudu novca i razinu cijena.
Primjerice, trgovinski bi manjak dovodio do odlijeva zlata i smanjenja domaćih cijena koje bi:
povećali izvoz
obuzdali uvoz zemlje koja gubi zlato
smanjuje izvoz
povećava uvoz zemlje koja dobiva zlato.
Ovaj mehanizam pokazuje da se u uvjetima fiksnih deviznig tečajeva zemlje koje imaju problema s platnom
bilancom moraju prilagoditi kroz promjene u domaćim cijenama i razinama proizvodnje.

Nakon II.svjetskog rada, zemlje su stvorile skupinu međunarodnih ekonomskih institucija kako bi organizirale
međunarodnu trgovinu i financije. Pod Bretonvudskim sustavom zemlje su vezale svoje valute za dolar i zlato
omogućavajući fiksne ali prilagodljive devizne tečajeve. Nakon sloma Bretonvudskog sustava isti je zamijenjen
današnjim hibridnim sustavom. Današnje najvažnije gospodarske regije imaju valute koje kolebaju jedna u
odnosu na drugu. Većina malih zemalja veže svoje valute uz dolar ili druge valute

LEKCIJA 30 – MAKROEKONOMIJA OTVORENOG GOSPODARSTVA

MEĐUNARODNA RAZMJENA I GOSPODARSKA AKTIVNOST

Otvoreno je gospodarstvo ono koje se uključuje međunarodnu razmjenu dobara, usluga i ulaganja. Izvoz su
dobra i usluge prodane kupcima izvan zemlje dok uvoz predstavljaju ona kupljena od stranaca. Razlika između
izvoza i uvoza dobara i usluga zove se neto izvoz.

Kad se uvede međunarodna razmjena, domaća se potražnja može razlikovati od nacionalne. Domaća potražnja –
sastoji se od osobne potrošnje, ulaganja i potrošnje države. Kako bi dobili BDP, izvoz mora se dodati, a uvoz
/Im/ oduzeti, tako da je:

21
 BDP═C+I+G+X
Gdje je X neto izvoz. Uvoz je određen domaćim dohotkom i proizvodnjom zajedno s cijenama domaćih dobara
u odnosu na one stranih dobara; izvoz je zrcalna slika određena stranim dohotkom i proizvodnjom zajedno s
relativnim cijenama. Dolarsko povećanje uvoza za svaki dolar povećanja BDP_a zove se granična sklonost
uvozu.

Međunarodna razmjena ima učinak na BDP sličan onome kakav imaju ulaganja ili potrošnja države. Kako neto
izvoz raste, postoji povećanje agregatne potražnje za domaćom proizvodnjom. Neto izvoz stoga ima učinak
multiplikatora na količinu proizvodnje, ali u otvorenom gospodarstvu multiplikator izdataka bit će manji nego u
zatvorenom gospodarstvu zbog istjecanja potrošnje u izvoz. Multiplikator je:

Multiplikator otvorenog I
Gospodarstva _______________
MPS + MPm

Jasno je da je multiplikator otvorenog gospodarstva manji od multiplikatora zatvorenog gospodarstva u kojem je

MP jednako 0

Djelovanje monetarne politike ima nove implikacije u otvorenom gospodarstvu. Važan primjer uključuje
djelovanje monetarne politike u malom otvorenom gospodarstvu koje ima visoki stupanj mobilnosti kapitala.
Takva zemlja mora ujednačiti svoje kamatne stope s onima u zemljama za koju veže svoj devizni tečaj. To znači
da zemlje koje imaju fiksni tečaj u biti gube svoju monetarnu politiku kao nezavisan instrument
makroekonomske politike. Nasuprot tome, fiskalna politika postaje moćan instrument zato što fiskalni poticaj
nije poništen promjenama u kamatnim stopama.

Otvoreno gospodarstvo s fluktuirajućim tečajem može iskoristiti monetarnu politiku za makroekonomsku

stabilizaciju koja djeluje neovisno o drugim zemljama. U tom slučaju međunarodna veza dodaje domaćem
monetarnom mehanizmu drugi snažan kanal. Restrikrivna monetarna politika vodi do viših kamatnih stopa
privlačeći strani financijski kapital i vodeći do povećanja tečaja. Aprecijacija tečaja utječe na smanjivanuje neto
izvoza tako da ovaj utjecaj pojačava kontrakcijski utjecaj viših kamatnih stopa na domaća ulaganja.

Međunarodni monetarni mehanizam bio je 1980 ih godina važan čimbenik u promjeni američkog uzorka
ulaganja. Labava fiskalna i restriktivna monetarna politika smanjile su neto izvoz i pomakli sastav BDP-a od
razmjenjivih prema nerazmjenjivim dobrima.

MEĐUOVISNOST U GLOBALNOM GOSPODARSTVU

Djelovanje na globalnom tržištu dugoročno pruža nova ograničenja i prilike za zemlje da poboljšaju svoj
gospodarski ras. Možda najvažniji element odnosi se na štednju i ulaganja, koje su jako mobilna i odgovaraju na
poticaj i investicijsku klimu u različitim državama.

Vanjski sektor pruža drugi izvor za štednju i drugi izlaz za ulaganja. Viša domaća štednja – bilo kroz privatnu
štednju ili fiskalne viškove države – povećat će zbroj domaćih ulaganja i neto izvoza.
Dugoročno trgovinska pozicija neke države prvenstveno odražava stope njezine nacionalne štednje i ulaganja.
Smanjenje trgovinskog manjka zahtijeva promjenu domaće štednje i ulaganja. Važan mehanizam za dovođenje
trgovinskih tijekova u ravninu s domaćom štednjom i ulaganjima jest devizni tečaj.

Pored promicanja visoke štednje i ulaganja zemlje povećavaju svoj rast kroz široki raspon politika i institucija.
Važna razmatranja su ona o stabilnoj makroekonomskoj klimi, snažna prava vlasništva za materijalna ulaganja i
za intelektualno vlasništvo, konvertibilna valuta s malo restrikcija koje se odnose na financijske tijekove te
politička i ekonomska stabilnost.

22
MEĐUNARODNA EKONOMSKA PITANJA NA POČETKU STOLJEĆA

Popularna analiza gleda velike trgovinske manjkove i vidi deindustrijalizaciju. No, ova se analiza ne osvrće na
razlikovanje između proizvodnosti i konkurentnosti. Konkurentnost se odnosi na to koliko se dobro proizvodi
neke zemlje mogu natjecati na globalnom tržištu, a određena je prvenstveno relativnim cijenama. Proizvodnost
označava razinu proizvodnje po inputu. Realni dohoci i životni standard ovise u prvom redu o proizvodnosti dok
trgovina i pozicije tekućeg računa ovise o konkurentnosti. Ne postoji uska veza između konkurentnosti i
proizvodnosti.

Fiksni su tečajevi izvor nestabilnosti u svijetu visoko mobilnog financijskog kapitala.

LEKCIJA 34 – EKONOMSKE POLITIKE ZA RAST I STABILNOST

GOSPODARSKE POSLJEDICE DRŽAVNOG DUGA

Proračunski su sustavi kojima se vlade i različite organizacije služe kako bi planirale i nadzirale rashode i
prihode. Proračuni su u višku kada država ima prihode veće od svojih rashoda. Makroekonomska politika ovisi
o fiskalnoj politici, koja obuhvaća ukupno kretanje potrošnje i poreza.

Ekonomisti dijele stvarni proračun na njegovu strukturnu i cikličku sastavnicu. Strukturni proračun računa
koliko će država prikupiti i potrošiti ako gospodarstvo funkcionira na razini svojih potencijalnih izlaznih
veličina. Ciklički proračun uzima u obzir učinak poslovnog ciklusa na porezne prihode, rashode i manjak. Kako
bismo ocijenili fiskalnu politiku, trebali bismo obratiti pozornost na strukturni deficit; promjene u cikličkom
deficitu rezultat su promjena u gospodarstvu dok su strukturni deficit uzrok promjena u gospodarstvu.

Javni dug predstavlja akumulirane posudbe od javnosti. To je zbroj prošlih manjaka. Korisna mjera veličine
duga jest omjer duga i BDP-a.
Kod razumijevanja utjecaja javnog proračunskog manjka i javnog duga, ključno je razlikovati kratki i dugi rok.

Gospodarski se rast može usporiti ako državni dug premješta kapital. Taj se sindrom pojavljuje kada ljudi
nadomješćuju javni dug za kapital ili privatnu imovinu smanjujući tako privatnu količinu kapitala gospodarstva.
Veći javni dug može dugoročno usporiti rast potencijalne proizvodnje i potrošnje zbog troškova održavanja
vanjskog duga, zbog neučinkovitosti koje proizlaze iz oporezivanja kako bi se platile kamate na dug i opadajuće
akumuacije kapitala, što dolazi od premještanja kapitala.

STABILIZIRANJE GOSPODARSTVA

Zemlje se suočavaju s 2 načina oblikovanja monetarne i fiskalne politike:

odgovarajućom razinom agregatne potražnje
najboljom monetarno-fiskalnom kombinacijom.

Kombinacija fiskalne i monetarne politike pomaže odrediti sastav BDP-a. Strategija visokih ulaganja tražila bi
proračunske viškove s niskim realnim kamatnim stopama.

Nakon kejnesijanske revolucije, mnogi su se ekonomisti nadali protucikličkoj stabilizacijskoj politici. U praksi
se fiskalna politika pokazala teškom politikom, posebice zbog teškoće povećanja poreza i smanjenja rashoda
tijekom inflacijskih razdoblja.

GOSPODARSKI IZGLEDI U NOVOM STOLJEĆU

23
Zapamtite uzrečicu: proizvodnost nije sve, ali je dugoročno ona gotovo sve. Sposobnost zemlje da unaprijedi
svoj životni standard tijekom vremena ovisi gotovo u potpunosti o njezino sposobnosti da unaprijedi tehnologije
i kapital koji upotrebljava radna snaga.

Promicanje gospodarskog rasta kao nužnu posljedicu ima unapređenje tehnologije. Znatna uloga države jest da
osigura slobodna tržišta, zaštiti snažna prava intelektualnog vlasništva, promiče snažnu konkurenciju te
podupire temeljnu znanost i tehnologiju.

24