Sie sind auf Seite 1von 15

1

www.hrkarmel.com

Sv. Terezija Avilska, OCD: Moj ivot (poglavlja 1-5)

Naslov izvornika: Libro de la vida.
Kranska sadanjost i hrv. karmeliani i karmelianke, Zagreb, 1997.



JHS

1. Zapovijedili su mi i dali veliku slobodu da opiem svoj nain moljenja i milosti
koje mi je Gospodin udijelio, a ja bih htjela da mi takoer dopuste da potanko i
jasno iznesem svoje velike grijehe i svoj nevaljao ivot. Bila bi mi to velika
utjeha, no nisu htjeli; dapae, jako su me sputali u tome. I stoga molim, za
Ijubav Gospodnju, da onaj tko bude itao ovaj prikaz mojega ivota ima pred
oima kako je bio tako nevaljao da meu onima koji su se obratili Bogu nisam
nala sveca koji bi me utjeio, jer drim, poto bi ih Gospodin pozvao, da ga
nisu ponovno vrijedali. Ja pak ne samo da sam postajala jo gora nego mi se
ini da sam nastojala opirati se milostima koje mi je Njegovo Velianstvo
udjeljivalo, poput nekog tko se osjea obaveznim sluiti jo vie, a shvaa da
sam od sebe ne moe platiti ni najmanje od onoga to je duan.

2. Neka bude blagoslivljan dovijeka onaj koji me je toliko ekao i kojega svim
svojim srcem molim da mi dade milost da sa svom jasnoom i istinitou
napiem ovaj prikaz, to mi moji ispovjednici zapovijedaju (a ak znam, ima ve
vie dana, da to i Gospodin hoe, ali se nisam odvaila, te da bude na njegovu
slavu i hvalu da od sad nadalje, poto me oni bolje upoznaju, pomognu mojoj
slabosti pa da uzmognem u neemu od onoga to sam duna sluiti Gospodinu,
kojega neka uvijek hvali sve stvoreno. Amen.


1. POGLAVLJE

U kojem govori kako je Gospodin poeo poticati ovu duu u njezinu djetinjstvu
na kreposne stvari te o pomoi to su takvi bili i roditelji.

1. To to sam imala kreposne i bogobojazne roditelje, i s onim to mi je
Gospodin pomogao, bilo bi dosta da budem dobra, da nisam bila tako nevaljala.
Moj je otac jako volio itati dobre knjige, pa ih je tako imao i na panjolskom
jeziku kako bi ih itala njegova djeca. One, uz brigu koju je vodila moja majka da
molimo i postanemo poboni prema naoj Gospi i nekim svecima, poee me
poticati kad sam imala est ili sedam godina, kako mi se ini. Pomagalo mi je to
to kod svojih roditelja nisam vidjela sklonosti doli prema krepostima. Imali su ih
puno. Moj otac je bio ovjek velikog milosra prema siromanima, i pun
samilosti prema bolesnima, a k tome i prema sluinadi; toliko da ga se nije
moglo nagovoriti da dri sunje. Prema njima je osjeao veliku samilost. Kad je
jedanput kod nas bila slukinja njegova brata, bio je prema njoj paljiv kao
prema svojoj djeci. Govorio je, budui da nije bila slobodna, da to ne moe
2
podnositi iz samilosti. Bio je vrlo istinit. Nikad nitko nije vidio da bio kleo ili
prigovarao. Vrlo poten iznad svega.

2. Moja je majka takoer imala puno kreposti. Provela je ivot u tekim
bolestima. Bila je posve potena. Premda je bila vrlo lijepa, nikada se nije
opazilo da bi pokazala kako dri do toga. I ako je umrla u 33. godini, njezina je
odjea bila kao u osobe ve poodmakle dobi. Bijae vrlo blaga i veoma
razborita. Velike su bile patnje koje je podnijela za vrijeme ivota. Umrla je vrlo
kranski.
3. Bile smo tri sestre i devetorica brae. Svi su, po dobroti Bojoj, bili slini
svojim roditeljima u tome to su bili kreposni, osim mene, premda sam svome
ocu bila najomiljenija. Prije nego to sam poela vrijeati Boga, ini mi se da je
imao odreenih razloga za to. Stoga mi je teko kada se sjetim dobrih sklonosti
koje mi Gospodin bijae dao i kako sam se slabo znala okoristiti njima.

4. Moja mi braa pak ni u emu nisu odmagala da sluim Bogu. Imala sam
jednoga gotovo svoje dobi. Sastajali bismo se oboje kako bismo itali ivote
svetaca. Upravo sam njega najvie voljela, premda sam prema svima osjeala
veliku ljubav, a i oni prema meni. Gledajui muenitva to su ih svetice
podnosile radi Boga, inilo mi se da su vrlo jeftino kupovale to to su odlazile
uivati Boga, te sam i ja jako eljela umrijeti tako, ali ne zbog ljubavi kojom bih
shvaala da ljubim, ve kako bih ubrzo uivala velika dobra za koja sam itala da
su u nebu. Zato sam se sastajala s tim svojim bratom da razgovaramo kakvo bi
sredstvo postojalo za to. Dogovarali smo se poemo u maursku zemlju, elei, za
ljubav Boju, da nam tamo odrube glavu. ini mi se da bi nam Gospodin u tako
njenoj dobi i dao sranosti za to, ali nismo mogli pronai nain, kako bismo to
ostvarili, budui da nam se to to smo imali roditelje inilo najveom preprekom.
Jako nas je oduevljavalo kad smo itali da su muka i slava zauvijek.
Dogaalo nam se da smo mnoge trenutke provodili raspravljajui o tome i uivali
smo izgovarati puno puta: zauvijek, uvijek, uvijek! Izgovarajui to dugo vremena,
udostojao se spodin da mi u toj djetinjoj dobi utisne put istine.

5. im sam uvidjela da je bilo nemogue ii tamo gdje bi me ubili poradi
Boga, odluili smo biti pustinjaci, pa smo u jednom vrtu, koji se nalazio uz kuu,
pokuavali, kako smo mogli, graditi pustinjake kolibe, slaui nekakvo malo
kamenje, koje bi se ubrzo ruilo. Tako ni u emu nismo nalazili lijeka naoj elji.
Ta i sada me obuzima bogobojaznost videi kako mi je Bog tako brzo davao ono
to sam izgubila svojom krivnjom.

6. Davala sam milostinju kako sam mogla, a mogla sam malo. Traila sam
samou kako bih obavljala svoje pobonosti, kojih je bilo mnogo, posebice
krunica. Moja je majka bila vrlo privrena krunici, pa je i nas ostale poticala da
budemo takvi. Jako mi se dopalo praviti samostane. Kada bih se s drugim
djevojicama igrala redovnica, inilo mi se da sam to eljela biti, premda ne
onako kao ono to sam prije spomenula.

7. Kad je umrla moja majka, sjeam se da sam imala dvanaest godina, neto
manje. Kako sam poela shvaati to bijah izgubila, otila sam ucviljena k jednoj
slici nae Gospe i usrdno je, uz mnogo suza, molila da bude moja majka. inilo
mi se, premda sam to uradila priprosto, da mi je vrijedilo, zato to sam u
3
nenadmaive Djevice oigledno nala sve u emu sam joj se preporuila, te me
je, najposlije, vratila k sebi. Muno mi je sada gledati i misliti u emu je bilo to
to nisam bila postojana u eljama s kojima sam zapoela.

8. Ah, Gospodine moj, budui da ste, kako mi se ini, odluili da se spasim,
neka se Vaemu Velianstvu svidi te i bude tako, a udijelivi mi toliko milosti
koliko ste mi ih udijelili, zar niste smatrali shodnim - ne zbog moga dobitka, ve
zbog Vaega potivanja - da se ne uprlja toliko prebivalite gdje ste tako stalno
trebali boraviti? Teko mi je, Gospodine, to ak i izgovoriti, jer znam da je sva
krivnja bila moja, zato to mi se ne ini da je Vama ita preostalo da uinite
kako ve od te dobi ne bih sva bila Vaa. Kad bih se htjela poaliti na svoje
roditelje, ni to ne bih mogla, zato to kod njih nisam vidjela nita drugo osim
dobra i brige za moje dobro.
No preavi ovu dob, kada sam poela primjeivati prirodne drai koje mi
Gospodin bijae dao, a kojih je, prema onome to su govorili, bilo mnogo, i kada
sam mu na njima trebala zahvaljivati, poela sam se svima njima sluiti da ga
vrijeam. O tome u sada govoriti.


2. POGLAVLJE

U kojem govori kako je gubila kreposti i koliko je potrebno u djetinjstvu
druiti se s kreposnim osobama.

1. ini mi se da mi je puno tete poelo nanositi ovo to su sada rei.
Katkada razmiljam kako loe ine roditelji koji na sve naine ne nastoje da
njihova djeca uvijek gledaju kreposne stvari. Premda je moja majka bila vrlo
kreposna, kako sam ve rekla, kada sam dola k razumu, od dobroga nisam
preuzela puno, ili gotovo nita, a ono loe puno mi je nakodilo. Jako je
voljela viteke knjige, ali nije tu razbibrigu prihvaala tako loe kao to sam je
ja prihvatila, jer nije zapostavljala svoj posao, a mi smo se izvlaili da bismo
ih itali. Moda je to inila i zato da ne misli na velike tegobe to ih je imala i
da zaokupi svoju djecu kako ne bi otila drugim pogibeljnijim stvarima. To se
vrlo teko doimalo moga oca, pa je trebalo paziti da on to ne vidi. Poela sam
se navikavati na itanje takvih knjiga, a taj mi je mali nedostatak, koji sam
kod majke vidjela, hladio elje, te sam poela zakazivati u drugim stvarima.
inilo mi se da to nije bilo loe, usprkos tomu to sam tratila mnoge sate
dana i noi u tako ispraznom poslu, krijui se od svoga oca. Toliko sam se
time zanosila, da je ilo do takve skrajnosti, da mi se inilo kako nisam imala
zadovoljstva ako nisam imala nove knjige.

2. Poela sam nositi birane haljine i nakit jer sam eljela dopasti se lijepim
izgledom. Jako sam pazila na ruke, kosu i parfeme te sve ispraznosti to sam
ih u tome mogla nai, a kojih je bilo mnogo, zato to sam bila vrlo sklona
dotjerivanju. Nisam imala zle namjere, jer nisam eljela da itko uvrijedi Boga
zbog mene. Ta elja za pretjeranom urednou i za stvarima koje mi se nisu
inile nikakvim grijehom, potrajala je kod mene dugo godina. Sada vidim kako
je to moralo biti loe. Druila sam se s nekoliko bratanaca, jer u kuu mojega
oca drugi nisu imali pristupa. Bio je jako oprezan, i hvala Bogu da je bio takav
i prema ovima. Sada vidim kakva je opasnost ako se u dobi kada treba poeti
4
gajiti kreposti druiti s osobama koje ne poznaju ispraznost ovoga svijeta,
nego, naprotiv, potiu da mu se preda. Bratanci bijahu gotovo moje dobi,
neto stariji od mene. Uvijek smo ili skupa. Jako su me voljeli. Podravala
sam ih u svim stvarima koje su im priinjale zadovoljstvo: u pripovijedanju o
dogodovtinama, kojima su bili skloni, te o nimalo dobrim djetinjarijama. Najgore
je bilo to se dua tako izlagala uzroku svega svojega zla.

3. Kada bih trebala savjetovati, rekla bih roditeljima da dobro paze s kojim se
osobama drue njihova djeca u toj dobi, jer tu ima puno zla, zato to se naa
narav priklanja prije onome to je gore negoli onome to je bolje.
Tako se dogodilo i meni. Imala sam jednu sestru puno stariju od mene. Od
njezine estitosti i velike dobrote nisam poprimila nita, ali sam zato poprimila sve
zlo od jedne roakinje koja je puno zalazila u nau kuu. Bijae tako lakomislena
ponaanja, da je moja majka uvelike nastojala odvratiti je da ne zalazi u kuu.
ini se da je nasluivala zlo koje e me zbog nje snai, ali bilo je toliko prilike za
zalaenje da to nije mogla. S ovom, o kojoj govorim, rado sam se druila. S
njome sam razgovarala i priala zato to mi je ugadala u svim stvarima za
razbibrigu, to sam eljela. ak me je uvlaila u njih, pa sam sudjelovala u
njezinim razgovorima i ispraznostima. Dok sam se s njome druila (imala sam
tada etrnaest godina, a moda ak i vie), hou rei s njom prijateljevala i bila
osoba kojoj se ona povjeravala, ne ini mi se da sam bila napustila Boga zbog
smrtnog grijeha niti izgubila strah Boji, premda sam ga imala vie zbog asti.
Ovaj je imao snagu da ast posve ne izgubim, a i ne ini mi se da bih se u tome
bila mogla promijeniti ni zbog jedne stvari ovoga svijeta, niti je na njemu bilo
ljubavi prema ijednoj njegovoj osobi koja bi me bila navela da se tome predam.
Kada bih barem imala snage da ne idem protiv Boje asti kao to mi je moja
narav davala da ne izgubim ono u emu se meni inilo da je ast ovoga svijeta!
No nisam opazila da je gubim na mnogo drugih naina!

4. Isprazno elei ovu ast, imala sam je do skrajnosti. Od sredstava koja su
mi bila potrebna da je sauvam, nisam koristila nijedno; jedino sam jako pazila da
se posve ne izgubim. Moj otac i sestra mnogo su patili zbog tog prijateljstva.
Predbacivali su mi to vie puta, ali nisu mogli sprijeiti da roakinja zalazi u kuu.
Nisu im koristila nikakva nastojanja zato to je moja dovitljivost za bilo kakvu lou
stvar bila velika. Zaprepauje me katkada teta koju nanosi loe drutvo. Da to
nisam sama prola, ne bih mogla vjerovati. Zlo to ga nanosi takvo drutvo jo je
vee u mladenakoj dobi. Htjela bih da se roditelji poue na mojem primjeru i da
jako paze na to. To me je druenje toliko izmijenilo, da mi od moje kreposne
naravi i due nije ostalo gotovo nita. ini mi se da su u me utiskivale svoje
nazore ta rodakinja i jedna druga koja se bavila istim razbibrigama.

5. Stoga shvaam veliku korist koju donosi dobro drutvo. Da sam se u onim
godinama druila s kreposnim osobama, drim da bih sigurno bila postojana u
kreposti. Da sam tada imala nekoga tko bi me bio nauio bojati se Boga, dua bi
bila skupljala snage da ne padam. Kasnije, poto je strah Boji posve nestao,
ostao mi je samo onaj za ast, koji me je muio u svemu to sam inila. Mislei
da se to nee saznati, uputala sam se u mnoge stvari koje su bile upravo protiv
asti i protiv Boga.

5
6. U poetku su mi kodile spomenute stvari, kako mi se ini, a krivnja,
zacijelo, nije bila njezina, ve moja. Kasnije je moja zloba bila dostatna za zlo.
Naime imala sam slukinje, a za svako zlo u njima nalazila sam dobru pripravu.
Da je koja bila takva da me dobro savjetuje, moda bih se bila okoristila; no njih
je zasljepljivao probitak kao to je mene sklonost. Nisam naginjala velikom zlu -
zato to sam neestite stvari po prirodi prezirala - ve razbibrizi u ugodnu
razgovoru, ali dovedena u prigodu, ta je opasnost bila nadohvat ruke, a dovodila
sam u nju oca i brau. Njih me je Bog oslobodio na taj nain to se, kako mi se
ini, protiv moje volje brinuo da se posve ne izgubim, iako to nije moglo biti tako
tajno da ne bi bilo lomljenja moje asti i sumnje moga oca. ini mi se da nisu
prola ni tri mjeseca kako sam se bavila tim ispraznostima, kada su me odveli u
jedan samostan, koji je bio u ovome mjestu, gdje su se odgajale sline osobe,
premda u navikama ne tako nevaljale kao ja. Bilo je to tako potajice da sam to
znala samo ja i poneki roak. Saekali su zgodnu priliku da ne bi izgledalo
neobino. Naime ne bi bilo dobro da se uda moja sestra i da ja ostanem sama
bez majke.

7. Ljubav koju je otac gajio prema meni bila je tako pretjerana i moje
pretvaranje toliko da otac nije mogao ni pomiljati na toliko zlo u meni, pa tako
kod njega nisam pala u nemilost. Kako je vrijeme bilo kratko, sve da se je neto
i razabralo, ne bi se to zacijelo reklo sa sigurnou; jer kako sam se ja toliko
bojala za ast, sva su se moja nastojanja sastojala u tome da to bude tajno, a
nisam gledala na to da nije moglo biti tajno za onoga koji sve vidi. Oh, Boe
moj! Kakvu tetu nanosi u svijetu drati malo do toga i misliti da e biti ita tajno
to bi bilo protiv Vas! Drim da bi se sigurno izbjegla velika zla kad bismo
shvaali kako nije stvar u tome da se uvamo ljudi, nego u tome da se uvamo
kako ne bismo ozlovoljili Vas.

8. Prvih osam dana jako sam patila, i to vie zbog toga to sam se
pribojavala da se ne razotkrije moja ispraznost negoli to sam bila tamo. Bila
sam ve umorna i nisam se prestajala jako bojati Boga, kada bih ga uvrijedila, te
sam nastojala esto se ispovijedati. Osjeala sam neki nemir, no za osam dana
- vjerujem ak i manje - bila sam puno zadovoljnija nego u kui svoga oca. Tako
su i sa mnom bile sve zadovoljne, zato to mi je Gospodin dao dra da donosim
zadovoljstvo gdje god sam se nalazila, pa sam bila vrlo omiljela. Budui da sam
se ve tada jako protivila tome da budem redovnica, radovala sam se videi
tako dobre redovnice, jer su upravo takve bile u onoj kui, vrlo estite, pobone i
skromne. No ni uza sve to nije me neastivi prestajao napastovati niti me traiti
one izvana, kako da me zauzvrat uznemiruju. Kako to nije imalo uspjeha, brzo je
prestalo, i moja se dua ponovno poela privikavati dobru moje najranije dobi, te
sam vidjela veliku milost to je Bog udjeljuje onome kojega postavi u drutvo
dobrih. ini mi se da je Njegovo Velianstvo gledalo i razgledalo kojim bi me
putem moglo vratiti k sebi. Blagoslivljani budite Vi, Gospodine, koji ste me toliko
trpjeli. Amen.

9. Imala sam neto to mi je moda moglo biti opravdanje, kad ne bih imala
toliko krivnji; rije je o dogovaranju s jednom osobom s kojom sam, inilo mi se,
da sam se udala, mogla dobro zavriti, no raspitavi se kod onoga kod koga
sam se ispovijedala i kod drugih osoba o mnogim stvarima, govorili su mi da nije
bila protiv Boga.
6

10. S nama svjetovnjakinjama spavala je jedna redovnica, pa mi je, ini mi
se, njezinim posredstvom, Gospodin htio udjeljivati svjetlo, kako u to sada
ispriati.



3. POGLAVLJE

U kojem govori kako je dobro drutvo djelovalo da se ponovno ponu
buditi njezine elje i kako joj je Gospodin malo rasvijetlio obmanu u kojoj je
bila.

1. Poevi dakle uivati u dobru i svetu razgovoru ove redovnice, veselila
sam se sluajui je kako lijepo govori o Bogu, zato to je bila vrlo razborita i
sveta. To se, po mojem miljenju, ni u jednom trenutku nisam prestala veseliti
sluati. Poela mi je pripovijedati kako je ona postala redovnica samo stoga
to je proitala ono to kae Evandelje: Mnogo je zvanih, malo izabranih.
Govorila mi je o nagradi koju je Gospodin davao onima koji sve ostavljaju
poradi njega. To dobro drutvo poelo mi je otklanjati navike koje mi bijae
stvorilo ono loe i ponovno mi usadivati u misao elju za vjenim stvarima te
oduzimati neto od velikog protivljenja koje sam gajila prema tome da budem
redovnica, jer ono je kod mene bilo postalo vrlo veliko. Kad sam vidjela kako
neku oblijevaju suze kad je molila, ili je imala neke druge kreposti, bila sam
joj jako zavidna; jer u tome je moje srce bilo jako tvrdo: kad bih proitala i
cijelu muku, ne bih ispustila ni jedne suze. To mi je zadavalo bol.

2. Bila sam godinu i pol u ovom samostanu, i jako se popravila. Poela
sam moliti puno usmenih molitava. Sve u samostanu molila sam da me
preporuuju Bogu kako bi mi dodijelio zvanje u kojem u mu sluiti, no jo
uvijek sam eljela da ne budem redovnica, da mi se to Gospodin ne udostoji
dati, premda sam se, isto tako, bojala udati se.

Na kraju ovoga razdoblja koje sam provela ondje ve sam bila sklonija
tome da budem redovnica, premda ne u toj kui, a to zbog jako kreposnih
obiaja koje sam kasnije shvatila da su se tu obdravali, a koji su mi se inili
pretjeranim krajnostima. Bilo je i nekoliko onih najmlaih koje su me
podravale u tome, a da su sve mislile tako, jako bi mi koristilo. Imala sam i
jednu veliku prijateljicu u drugom samostanu, pa mi je i to bilo povod da ne
budem redovnica, ako sam to trebala biti, osim tamo gdje je ona bila. Vie
sam gledala na zadovoljenje svoje sjetilnosti i ispraznosti negoli na to koliko
je to pristajalo mojoj dui. Te dobre misli da budem redovnica gdjekad bi mi
nadolazile i brzo nestajale i nisam se mogla odluiti da to budem.

3. U to vrijeme, premda ni ja nisam bila bezbrina glede svojega popravka,
Gospodin je jo vie elio da me pripravi za zvanje koje mi je bolje priliilo.
Poslao mi je veliku bolest, te sam se morala vratiti u kuu svojega oca. im sam
se oporavila, odveli su me k mojoj sestri - koja je ivjela u jednom selu - da je
vidim. Gajila je beskrajnu Ijubav prema meni i eljela je da ne odem od nje. I
njezin me je suprug jako volio - barem mi je iskazivao svu panju - tako da jo i
7
to dugujem Gospodinu.Uvijek su me i posvuda svi pazili, a na sve sam
uzvraala onakva kakva jesam.

4. Na tom putu ivio je jedan brat mojega oca, vrlo razborit i velikih kreposti,
udovac, kojega je Gospodin takoer pripravljao za sebe, jer je u svojoj
poodmakloj dobi ostavio sve to je imao i postao redovnik, te zavrio tako da
vjerujem kako uiva Boga.Htio je da budem s njime nekoliko dana. Zanimao se
za dobre knjige na panjolskom, a razgovarao je - najee - o Bogu i o
ispraznostima ovoga svijeta. Nastojao me je privoljeti da mu itam, i premda
nisam bila sklona tim knjigama - uglavnom su bile asketske - pokazivala sam se
kao da jesam. Beskrajno sam rado drugima inila zadovoljstvo, makar meni bilo
teko. Dok bi kod drugih to bila krepost, kod mene je to bio velik nedostatak,
zato to sam puno puta postupila vrlo nepromiljeno. Oh, Boe mili! Na koje me
je sve naine Njegovo Velianstvo pripravljalo za stale u kojem se htjelo
posluiti sa mnom, jer me je, a da ja to nisam htjela, prisilio da se prisilim! Neka
bude blagoslivljan uvijeke. Amen.

5. Premda sam tu provela samo nekoliko dana - uz snagu kojom su
djelovale u mojemu srcu Boje rijei, i one koje sam proitala, i one koje sam
ula, te dobro drutvo - uspjela sam shvatiti istinu jo iz svojega djetinjstva - da
je sve nita, te ispraznost ovoga svijeta i kako on prolazi brzo. Obuze me i strah
da bih, kad bih umrla, otila u pakao. Premda se moja volja nije uspijevala
prikloniti tome da budem redovnica, uvidjela sam da je to najbolji i najsigurniji
stale, pa sam tako malo-pomalo odluila prisiliti samu sebe da ga prihvatim.

6. U toj sam borbi provela tri mjeseca, prisiljavajui samu sebe ovim
razlozima: da napori i muka biti redovnica ne mogu biti vei od one muke u
istilitu te da sam ia svakako bila zasluila pakao; osim toga, onoliko koliko
budem poivjela nije puno biti kao u istilitu, a zatim u ii u nebo, a to je bila
moja elja. U toj odluci da prihvatim redovniki stale ini mi se da me je vie
pokretao neki niski strah negoli ljubav. Podmetao mi je neastivi da neu moi
podnijeti napore redovnikog stalea zato to sam bila tako razmaena. Protiv
toga sam se branila naporima koje je proao Krist, jer nije bilo puno da ja neke
proem poradi njega; vjerojatno sam mislila kako e mi on pomoi da ih
podnesem, no toga posljednjeg se ne sjeam. Prola sam puno napasti tih
dana.

7. Bijahu me uhvatile, osim vruice, velike nesvjestice, jer sam uvijek bila slaba
zdravlja. ivot mi je podario da sam ve tada postala prijateljica dobrih knjiga. itala
sam pisma sv. Jeronima, koja su me toliko bodrila, da sam se odluila rei to svome
ocu, to je bilo gotovo isto to i obui habit, zato to sam bila toliko asna da mi se
inilo da to, kada sam jedanput rekla, ne bih nikada porekla. Otac me je toliko volio,
da ni na koji nain nisam mogla nakraj s njime. Nisu bile dostatne ni molbe osoba za
koje sam se pobrinula da razgovaraju s njime. Najvie to se kod njega moglo postii
bilo je to da, kada se svre njegovi dani, napravim to budem htjela. Ja sam se ve
pobojala sebe i svoje slabosti da se vratim natrag, i kako mi se inilo da mi to ne
odgovara, pobrinula sam se za to drugim putem, kako u sada kazati.



8
4. POGLAVLJE

Govori o tome kako joj je Gospodin pomogao da sama sebe prisili da obue
habit te o mnogim bolestima koje joj je Njegovo Velianstvo poelo davati.

1. Tih dana, dok sam bila zaokupljena ovim odlukama, nagovorila sam
svojega brata da postane redovnik. Govorila sam mu o ispraznosti ovoga
svijeta, pa smo se sloili da oboje jednoga dana rano ujutro poemo u samostan
gdje je bila ona moja prijateljica koju sam jako voljela. Budui da sam u ovoj
posljednoj odluci ve bila takva da bih ila u bilo koji gdje bih mislila da u vie
sluiti Bogu, ili bi moj otac to htio, vie sam gledala na lijek za svoju duu, zato
to se na udobnost nimalo nisam obazirala. Dobro se sjeam asa kada sam
izila iz kue svojega oca.
Uistinu i ne vjerujem da e bol biti vea ni kada budem umirala, jer je, ini mi
se, sve bilo takvo napinjanje snage da mi se svaka kost trgala za sebe. Da nije
bilo ljubavi prema Bogu, koja je potisnula ljubav prema ocu i roacima, da mi
Gospodin nije pomogao, ne bi bila dostatna moja premiljanja da podem dalje.
Tu mu je dao sranosti protiv mene, tako da sam to provela u djelo.

2. im sam obukla habit, Gospodin mi je odmah dao da shvatim kako
pomae onima koji smognu snage da mu slue, a koju, osim vrlo velike volje,
kod mene nitko nije primjeivao. To to sam stekla ovo zvanje odmah mi je
priinilo tako veliko zadovoljstvo, da mi nikada nije ponestalo do danas, a Bog je
suhou koju je osjeala moja dua izmijenio u vrlo veliku ugodu. Priinjale su mi
nasladu sve stvari redovnikog ivota. Istina je da sam katkada mela u vrijeme
koje sam obiavala ispunjavati svojim njegovanjem i dotjerivanjem, a kada bih
se prisjetila da sam bila osloboena toga, obuzimala bi me nova naslada, tako
da sam se udila i nisam mogla shvatiti odakle je dolazila.
Kada se toga sjetim, nema stvari koja bi mi se preprijeila, koliko god
teka bila, da bih se dvoumila uhvatiti se s njom ukotac. Ve imam iskustva u
mnogim sluajevima da u ako se za neto u poetku odluim, to i uiniti; (jer,
biva li samo radi Boga, da bi vie zasluga imali, on hoe da dua na poetku
osjeti strah, i to je on vei, a dua to usprkos tome izvri, vea je i slasnija
nagrada koja se udjeljuje kasnije). Jo za ovoga ivota to plaa Njegovo
Velianstvo na naine koje dokuuje samo onaj tko to uiva. To znam iz
iskustva, kako sam rekla, u mnogim vrlo tekim stvarima. Kada bih bila osoba
koja bi trebala dati svoje miljenje, nikada ne bih preporuila da se, zbog straha,
propusti provesti u djelo. Jer ako to biva posve jasno radi samoga Boga, ne
treba se bojati da e ispasti loe, jer on je moan za sve. Neka bude
blagoslivljan dovijeka. Amen.

3. Bile bi dostatne, o najvee dobro i poinku moj, milosti koje ste mi udijelili
dosad, time to me je Vaa milosrdnost i veliina dovela, uz toliko okolianja, u
tako siguran stale i u kuu gdje je bilo mnogo Bojih slubenica, u koje sam se
mogla ugledati kako bih uznapredovala u Vaoj slubi. Ne znam kako da poem
dalje kada se sjetim kako sam poloila zavjete, te velike odlunosti i
zadovoljstva s kojim sam to uinila, te zaruka koje sam sklopila s Vama. To ne
mogu izrei bez suza, a trebale bi biti od krvi i parati mi srce, jer nije bilo velikog
aljenja zbog onoga to sam Vas kasnije uvrijedila. Sada mi se ini da sam bila
u pravu to nisam eljela tako veliko dostojanstvo, budui da u se tako slabo
9
koristiti njime. Ali Vi ste, Gospodine moj, gotovo dvadeset godina - koliko sam
se slabo koristila ovom milou - htjeli biti onaj koji je vrijedan, zato da bih se ja
popravila. ini se, moj Boe, kao da sam bila obeala jedino da se neu
pridravati niega od onoga to sam Vam bila obeala, premda to tada nije bila
moja namjera, no takvima vidim svoja kasnija djela, pa ne znam kakvu sam
namjeru imala, da bi se bolje vidjelo tko sve Vi, Zarunie moj, i tko sam ja. Jer
istina je, zacijelo, da mi puno puta ublauje alost zbog mojih velikih grijeha
zadovoljstvo koje mi priinja to to se spoznaje mnotvo Vaih milosra.

4. Na kome, Gospodine, mogu tako zasjati kao na meni one velike milosti
koje ste mi poeli udjeljivati, a koje sam toliko zatamnila svojim loim djelima?
Jao meni, Stvoritelju moj, ta ako hou nai opravdanje, nikakvo nemam! Niti pak
itko snosi krivicu osim mene! Jer kada bih vama platila neto za Ijubav koju ste
mi poeli pokazivati, ni na kome je ne bih mogla pokazati osim na Vama, a time
bi se zalijeilo sve. Budui da ta nisam zavrijedila, a imala sam takvu priliku,
neka mi sada, Gospodine, pomogne Vae milosrde.

5. Promjena ivota i jela nakodila mi je zdravlju, koje, premda je
zadovoljstvo bilo veliko, ne bijae dostatno. Poele su se poveavati nesvjestice
i uhvatila me je tako jaka srcobolja, da je hvatala strava onoga tko je to vidio, a
skupa i mnoge druge boljetice, pa sam tako provela prvu godinu uz vrlo loe
zdravlje, premda mi se ini da tijekom nje nisam puno vrijedala Boga. Budui da
je bolest bila tako teka da bih se gotovo uvijek onesvjeivala, a katkada bih
potpuno ostajala bez svijesti, moj se otac jako brinuo kako bi pronaao lijek.
Kako ga ovdanji lijenici nisu imali, pobrinuo se da me se odvede u jedno
mjesto koje je bilo vrlo poznato po lijeenju drugih bolesti, pa rekoe da e
lijeiti i moju. Pola je sa mnom ona moja prijateljica koja bijae starija, za koju
sam rekla da je bila sa mnom u kui.

U kui gdje sam bila redovnica nije se
obvezivalo na klauzuru.

6. Bila sam tamo gotovo godinu dana, a od toga tri mjeseca podnosila tako
veliko muenje u tako estokim kurama da ne znam kako sam ih mogla
podnijeti. Najzad, premda sam ih podnijela, nije ih mogla podnositi moja osoba,
kako u poslije rei. Lijeenje je trebalo zapoeti na poetku ljeta, a ja sam
krenula na poetku zime, ekajui mjesec travanj. itavo to vrijeme bila sam
kod svoje sestre za koju sam rekla da je ivjela u selu, jer je bilo blizu i nije
trebalo odlaziti i dolaziti natrag.

7. Kada sam dolazila, onaj moj stric za kojega sam rekla da je ivio na tom
putu dao mi je knjigu Tercer Abecedario (Trei abecedarij), koji obrazlae molitvu
sabranosti. Budui da sam one prve godine itala dobre knjige (jer se drugima
vie nisam htjela sluiti, zato to sam ve shvaala tetu koju su mi bile
nanijele), a ipak nisam znala kako zapoeti unutarnju molitvu ni kako se sabrati,
jako sam joj se obradovala odluila slijediti onaj put svim svojim snagama. Kako
mi Gospodin ve bijae dao dar suza, a voljela sam itati, poela sam traiti
trenutke samoe i ispovijedati se esto, te zapoeti onaj put, imajui onu knjigu
za uitelja. Jer nisam nala uitelja, hou rei ispovjednika, koji bi me razumio,
premda sam ga traila tijekom dvadeset godina nakon ovoga o emu govorim,
to mi je nanijelo veliku tetu da mnogo puta nazadujem i zamalo se posve
10
izgubim. On bi mi ipak bio pomogao da se izvlaim iz prigoda koje sam imala
kako ne bih uvrijedila Boga.
Poelo mi je Njegovo Velianstvo udjeljivati toliko milosti u tim poecima, da
me je na kraju ovoga razdoblja to sam bila ovdje (to je bilo gotovo devet
mjeseci u ovoj samoi, premda ne tako osloboena vrijeanja Boga, kako mi je
knjiga govorila, no preko toga sam ja prelazila; inilo mi se gotovo nemoguim
toliko uvanje; pazila sam da ne uinim smrtni grijeh, i dao Bog da se pazim
uvijek; na male grijehe sam se malo obazirala, i to je bilo ono to me je
unitilo)..., poeo me je Gospodin toliko obdarivati na ovom putu da mi je
udjeljivao milost molitve smirenosti, a poneki put bih stizala do sjedinjenja,
premda nisam shvaala ni to je jedno ni drugo, i kako je to puno trebalo cijeniti,
a vjerujem da bi za mene bilo jako dobro da sam to shvaala. Istina je da je to
sjedinjenje trajalo tako malo, da ne znam je li potrajalo koliko jedna
Zdravomarija, no, ostajala bih s tako velikim uincima, da mi se ini kako sam,
unato tome to sam u to vrijeme imala dvadeset godina, imala svijet pod
nogama. Tako se sjeam da sam alila one koji su ga slijedili, makar to bilo u
doputenim stvarima.
Nastojala sam to sam vie mogla imati u sebi nazonoga Isusa Krista, nae
dobro i Gospodina, i to je bio moj nain molitve. Ako sam mislila na neku
postaju, pred stavljala sam si ga u nutrini. Ipak sam najradije itala dobre knjige, to
je bila sva moja rekreacija; jer Bog mi nije dao dara da razmatram razumski niti da
se koristim predodbom, jer mi je tako slaba, da nikada nisam uspijevala ak ni
zamisliti si i predstaviti u sebi Gospodinovo ovjetvo - iako sam to nastojala
provesti. Iako se ovim putem nemogunosti djelovanja razumom stie bre do
kontemplacije (motrenja), ako se ustraje, on je vrlo naporan i mukotrpan, jer ako
nema zaokupljenosti volje i neega nazonoga ime e se zaokupiti ljubav, dua
ostaje nekako bez oslonca i posla, pa zadaju veliku muku samoa i suhoa, a misli
vrlo teku borbu.

8. Osobama koje imaju tu sklonost vie odgovara istoa savjesti negoli onima
koje mogu raditi razumski, jer onaj tko razmatra" o tome to je svijet i o tome to
duguje Bogu, te o tome kako je puno trpio i o tome kako mu malo slui, kao i o tome
to daje onome tko ga Ijubi, izvlai pouku kako e se braniti od misli, prigoda i
opasnosti. Medutim onomu tko se ne moe time koristiti, jo je tee i odgovara mu
baviti se puno tivom, jer sa svoje strane ne moe izvui nita. Tako je jako muan
ovaj nain postupanja ako uitelj koji pouava sili da to bude bez itanja (to onome
tko postupa na ovaj nain puno pomae da se sabere; potrebno mu je, makar bilo
malo ono to proita, umjesto misaone molitve koju ne moe imati), hou rei, ako
ga bez ove pomoi sile da dugo vremena provodi u ovoj molitvi, kako e biti nemo-
gue da dugo izdri u njoj i nakodit e mu zdravlju ako pretjeruje, jer je to vrlo
muna stvar.

9. Sada mi se ini kako je Gospodin providio da ne nadem onoga tko bi me
poduio, jer bi bilo nemogue, ini mi se, ustrajati osamnaest godina, za kojih sam
prola ovaj napor i velike suhoe, zato to, kako kaem, nisam mogla razmatrati.
Tijekom svih tih godina, ako to nije bivalo im bih se priestila, nikada se nisam
usuivala poeti moliti bez knjige, jer bez nje se moja dua toliko bojala biti u molitvi,
kao da se ila boriti protiv mnotva ljudi. Ovim sredstvom, koje je bilo poput drutva
ili tita na koji sam trebala primati udarce mnota misli, bivala sam utjeena. Jer
suhoa ne bijae ono uobiajeno, ali je bijae uvijek kada bi mi nedostajala knjiga,
11
jer bi dua odmah bivala smetena, a misli izgubljene. S knjigom bih ih poimala
sabirati i gotovo umiljivanjem voditi duu. A puno puta, im bih otvorila knjigu, nije
bilo potrebno nita vie. Nekada sam itala malo, drugi put puno, ve prema milosti
koju bi mi udjeljivao Gospodin.
inilo mi se u tom poetku u kojem govorim da, budem li imala knjige i boravila u
samoi nije bilo opasnosti koja bi me odvukla od tolikog dobra, a vjerujem da bi, uz
pomo Boju, bilo tako da sam imala uitelja ili osobu koja bi me upozorila da
izbjegavam prigode u poetku i navela me da za kratko izidem iz njih, ako bih ula.
Da me je tada neastivi otvoreno napao, inilo mi se da ni na koji nain ne bih po
novno teko sagrijeila; no bio je tako pronicljiv, a ja tako nevaljala, da su mi
sve moje odluke malo koristile, premda onih dana kada sam sluila Bogu jesu
jako puno kako bih mogla podnijeti one strane bolesti koje sam imala s tako
velikom strpljivou, koju mi je Njegovo Velianstvo dalo.

10. Puno puta sam zaprepatena mislila o velikoj Bojoj dobroti i naslaivala
se moja dua videi njegovu veliku dareljivost i milosre. Neka bude
blagoslivljan za sve, jer sam jasno vidjela da nije propustio platiti mi, jo u
ovome ivotu, nijednu dobru elju. Koliko god nevaljala i nesavrena bila moja
djela, ovaj moj Gospodin ih je popravljao, usavravao i davao im vrijednost, a
zla i grijehe zatim skrivao. ak i u oima onoga tko ih je vidio doputa Njegovo
Velianstvo da se izgube i brie ih iz njegova sjeanja. Pozlauje krivice, ini da
zasja krepost koju sam Gospodin unosi u mene, gotovo me prisiljavajui da je
posjedujem.

11. elim se vratiti na ono to su mi zapovijedili. Kada bih trebala potanko
govoriti o nainu na koji je Gospodin postupao sa mnom u tim poecima, bio bi
potreban razbor drukiji od mojega, zato da bi se znalo naglasiti koliko mu u
tome dugujem, te moju veliku nezahvalnost i opakost, budui da sam sve to
zaboravila. Neka dovijeka bude blagoslivljan, jer me je toliko trpio. Amen.


5. POGLAVLJE

Nastavlja o velikim bolestima koje je imala i o strpljivosti koju joj je
Gospodin dao u njima te kako iz zala izvlai dobra. To e se vidjeti u jednoj
stvari koja joj se dogodila u mjestu kamo je bila otila lijeiti se.

1. Zaboravila sam rei kako sam u godini novicijata proivjela velike
tjeskobe zbog stvari koje su po sebi bile malo vane, a okrivljavalo me se da
puno puta nisam bila kriva. Podnosila sam to s velikom mukom i
nesavrenou, premda sam uz veliko zadovoljstvo to sam bila redovnica
sve prevladavala. im bi vidjeli da traim samou i da koji put plaem zbog
svojih grijeha, mislili su i govorili da sam nezadovoljna. Sviale su mi se sve
stvari redovnitva, ali nisam podnosila ni jednu koja bi se inila
omalovaavanjem. Godilo mi je biti cijenjena. Bila sam revna u svemu to
sam radila. Sve mi se inilo krepost, premda mi to nee biti opravdanje, zato
to sam znala sve to je znailo brinuti se za svoje vlastito zadovoljstvo, pa
prema tome neznanje ne skida krivnju. Neku krivnju ima to to samostan nije
bio utemeljen na savrenosti. Ja pak, kao nevaljala, ila sam za onim to sam
vidjela da je nedostatak i ostavljala ono to je dobro.
12

2. Bolovala je tada jedna redovnica od jako teke i vrlo mune bolesti.
Zbog zatvorenosti napravili su joj se na trbuhu otvori kroz koje je izbacivala
ono to bi pojela. Od toga je brzo umrla. Opazila sam kako se sve boje onoga
zla, a kod mene je njezina strpljivost izazivala veliku zavist. Molila sam Boga
da mi, dajui mi takvu strpljivost, dade bolesti kakve mu se svide. ini mi se
da se nikakve nisam bojala, zato to sam bila tako pripravna na stjecanje
vjenih dobara da sam odluila zadobiti ih bilo kojim sredstvom. I
zaprepaujem se zato to jo uvijek po mojemu miljenju - nisam imala
ljubavi prema Bogu - kao to sam je imala, inilo mi se, kada sam poela
ponirati u unutarnju molitvu - ve jedno svjetlo, tako da mi se inilo malo
vrijednim sve to je prolazno, a dragocjena ona dobra koja se time mogu
zadobiti, budui da su vjena. Tako me je dobro ulo Njegovo Velianstvo da
sam, niti dvije godine od toga, bila takva te vjerujem da ono zlo koje sam tri
godine trpila, iako nije bilo one vrste, nije bilo nita manje muno i teko. O
tome u sada govoriti.
3. Kada je dolo vrijeme za lijeenje, koje sam ekala u spomenutome
mjestu kod svoje sestre, odveli su me, s velikom panjom zbog moje
osjetljivosti, moj otac, sestra i ona redovnica, moja prijateljica, koja je bila
otila sa mnom, a koja me je jako voljela. Tu je neastivi poeo razdirati moju
duu, iako je Bog iz toga izvukao puno dobra. Bijae jedna crkvena osoba, vrlo
sposobna i razumna, koja je boravila u mjestu gdje sam bila na lijeenju. Bijae
uena, premda ne osobito. Poela sam se ispovijedati kod nje, jer sam uvijek
bila prijateljica uenosti. Naime veliku tetu nanijeli su mojoj dui poluueni
ispovjednici, zato to nisam imala tako dobra obrazovanja kako bi eljela.
Vidjela sam iz iskustva da je bolje da nemaju nikakve naobrazbe, ako su krepo-
sna i sveta ivota. Takvi se onda ne pouzdaju u sebe, nego pitaju onoga tko ima
solidno znanje. Ni ja se nisam pouzdavala u takve, dok me dobro obrazovan
nikada nije obmanuo. Ovi drugi zacijelo me nisu htjeli obmanuti, ve nisu vie
znali. Mislila sam da znadu i da nisam obvezna drugo doli vjerovati im, budui
da je ono to su mi govorili bilo povrno i za jo veu slobodu. Da sam bila
pritegnuta, traila bih druge, budui da sam tako nevaljala. Za ono to je bio laki
grijeh govorili su mi da nije bio nikakav, a za ono to je bio vrlo teak, smrtni,
govorili su mi da je bio laki. To mi je nanijelo toliko tete, da nije pretjerano da to
ovdje kaem kao upozorenje drugima na tako veliko zlo. Pred Bogom dobro
vidim da mi to nije bilo opravdanje, zato to je bilo dostatno to stvari nisu bile
dobre po svojoj naravi pa da ih se uvam. Vjerujem da je Bog dopustio zbog
mojih grijeha da se oni prevare i da prevare mene. Ja sam obmanula mnogo
drugih time to sam im rekla ono isto to meni bijahu rekli.
Provela sam u toj sljepoi, vjerujem, vie od sedamnaest godina, dok me
jedan otac dominikanac, vrlo obrazovan, nije izvukao iz zablude u nekim
stvarima, a oni iz Drube Isusove dokraja natjerali da se toliko bojim,
predbacujui mi tako loe poetke, kako u kasnije ispriati.

4. Dakle, kad sam se poela ispovijedati kod ovoga kojega spominjem, on
se jako oduevio sa mnom, zato to sam tada malo toga imala za ispovijediti,
prema onome to sam imala kasnije kao redovnica. Njegova naklonost nije bila
loa, ali kako je bila pretjerana, postajala je ne ba jako dobra. Uoio je kod
mene da se nizato ne bih odluila uiniti protiv Boga ita to bi bilo teko. On
me je takoer uvjeravao u to isto, pa smo tako puno razgovarali. No kako sam
13
tada bila opijena Bogom, te mi u mojim razgovorima bijae najvei uitak
razgovarati o Njegovim stvarima, a kako sam bila toliko dijete, zbunjivalo ga je
videi to, te mi je, uz veliku naklonost koju je osjeao prema meni, poeo
kazivati svoju pogibao. A ta nije bila mala, budui da se gotovo sedam godina
nalazio u vrlo pogubnom stanju zbog naklonosti i veze s jednom enom iz istoga
mjesta, a uz to je slavio svetu misu. To je bilo toliko javno, da je izgubio ast i
ugled, a nitko mu se nije usudivao govoriti protiv toga. Meni se jako smilio zato
to sam ga jako voljela. Moja je povrnost i sljepoa bila u tome to mi se inilo
da je krepost biti zahvalan i odan onome tko me je volio. Proklet bio takav zakon
koji se protee dotle da bude protiv zakona Bojega! To je bezumlje koje se
provodi u svijetu to me obezumljuje: da sve dobro koje nam uine drugi
dugujemo Bogu, a s druge strane drimo krepou ne prekidati prijateljstvo ako i
jest protiv Boga. Ah, sljepoa ovoga svijeta! Kamo sree da ste se udostojali,
Gospodine, te da sam bila jako nezahvalna prema cijelome svijetu, a prema
Vama da nisam bila ni trunka! No sve je bilo obrnuta zbog mojih grijeha.
5. Potrudila sam se saznati i raspitati se vie kod osoba iz njegove kue. Jo
bolje sam spoznala pogibelj i shvatila da jadnik nije bio toliko kriv, jer mu je ona
nesretna ena podmetnula arolije u jedan mali bakreni kumir, i molila ga da
kumir njoj za ljubav nosi oko vrata, a nitko nije bio tako jak da bi mu ga mogao
skinuti.
Ja ba ne vjerujem da je istina to s arolijama, ali rei u ono to sam vidjela
kao upozorenje da se mukarci uvaju ena koie ele imati takav odnos. Neka
vjeruju, budui da gube stid od Boga (jer one su obveznije nego mukarci uvati
estitost), da se ni u jednu stvar kod njih ne mogu pouzdati, jer da bi provele
svoju volju i onu strast koju im neastivi podmee, ni na to ne gledaju. Premda
sam bila toliko nevaljala, u neto takvo nisam upala, niti sam ikad kanila napraviti
zlo, a i ne bih, sve da sam i mogla, silila druge da imaju naklonost prema meni.
Gospodin me je ouvao od toga, ali da me je pustio, bila bih inila zlo koje sam
inila u ostalome, jer se kod mene ni u kakvoj stvari ne treba pouzdati.

6. No im sam to saznala, poela sam tom sveeniku iskazivati jo veu
Ijubav. Moja je namjera bila dobra, a djelo loe. Da bih inila dobro, koliko god
veliko bilo, nisam smjela napraviti ni sitno zlo. Govorila sam s njime vrlo redovito
o Bogu. To mu je, zacijelo, koristilo, premda vjerujem da je kod njega presudnije
bilo to to me je jako volio. Zato da mi ugodi, na kraju mi dade onaj mali kumir,
koji sam odmah bacila u rijeku. Skinuvi ga poeo je - poput onoga tko se probudi
iz duboka sna - prisjeati se svega onoga to bijae uinio onih godina, i zgrozivi
se nad sobom, alei, zbog svoje propasti, poeo je mrziti samu enu. Naa
Gospa mu je, zacijelo, puno pomogla, jer je osobito tovao njezino Zaee i toga
bi dana prireivao veliko slavlje. Na koncu, posve je prestao vidati onu enu i nije
se mogao nahvaljivati Bogu zato to ga je prosvijetlio.
Umro je tono godinu dana nakon to sam ga prvi put vidjela. Bijae se jako
predao sluenju Bogu. Nikada nisam opazila da je ona velika naklonost koju je
imao prema meni bila loa, premda je moglo biti vie istoe. No bilo je takoer
prigoda da bude jo teih uvreda, ali je bila jaa svijest Boje prisutnosti. Kako
sam rekla, nita to bih drala smrtnim grijehom tada ne bih napravila. ini mi se
da ga je poticalo da me voli to je to vidio kod mene. Vjerujem da su, zacijelo, svi
mukarci, vei prijatelji ena za koje vide da su sklone kreposti, pa i one, ako
neto ele od njih dobiti ovdje na zemlji, moraju ii tim putem, kako u poslije
14
ispriati. Drim sigurnim da je na putu spasenja. Umro je posve lijepo i sasvim
odvojen od one prigode. ini se da je Gospodin htio da se tim putem spasi.

7. Bila sam u onome mjestu tri mjeseca. Imala sam jako velike tegobe zato
to je lijeenje bilo tee nego to je moj organizam mogao podnijeti. Za dva
mjeseca uz pomo lijekova gotovo mi bijahu skonali ivot, a bolest srca, zbog
koje sam se otila lijeiti, bijae puno nesnosnija. Katkada mi se inilo da me
otrim zubima hvataju za srce, tako da su se pobojali da je rije o bjesnilu. Zbog
velikoga gubitka snage (zato to od silna gadenja nisam nita mogla jesti, samo
piti) stalne vruice i iscrpljenosti, jer me je gotovo mjesec dana svakodnevno
muio proljev, bila sam toliko saegla da su mi se poeli griti ivci uz tako
nepodnoljive boli te ni danju ni nou nisam mogla imati nikakva spokojstva.
Bijae to preduboka tuga.

8. S tim dobitkom moj me je otac ponovno odveo kui, gdje su me opet pregledali
lijenici. Svi su me proglasili neizljeivom, jer su izjavljivali, uza sve navedeno zlo,
da sam bila suiava. Do toga je meni bilo malo stalo. Bolovi su bili ti koji su me
muili jer bijahu neprekidni od stopala do glave. Oni od ivaca bili su
nepodnoljivi, kako su govorili lijenici. Budui da su se svi grili, bijae to teka
patnja, zacijelo - kada ja to svojom krivnjom nisam bila izgubila.


U tom uasu sigurno nisam provela vie od tri mjeseca, iako je izgledalo
nemogue da bi se mogle podnijeti tolike boli zajedno. Sada sam zaprepatena.
Strpljivost koju koju mi je dalo Njegovo Velianstvo drim za veliku milost
Gospodnju, jer se jasno vidjelo da dolazi od Gospodina. Da je imadnem, puno mi
je koristilo to to sam itala
-
novijest o Jobu u djelu udorea sv. Grgura, jer ini
se da me je Gospodin pripravio ovime i time to sam poela ponirati u molitvu
kako bih to mogla snositi s tolikom pomirljivou. Svi su moji razgovori bili
razgovor s njime. Vrlo redovito imala sam na pameti i izgovarala ove Jobove
rijei: Budui da primamo dobra iz ruke Gospodnje, zato neemo podnijeti zla.ini
se da mi je to ulijevalo snagu.

9. Doao je blagdan nae Gospe u kolovozu. Patnja je trajala od travnja do
tada, za posljednja tri mjeseca bijae jo vea. Pourila sam se ispovjediti, jer
sam uvijek bila velika prijateljica estog ispovijedanja. Pomislili su da se bojim
smrti, te me, zato da me ne mui, moj otac nije pustio. Ah, pretjerana Ijudska
ljubav, makar bila od oca tako katolikoga i tako razboritoga - koji je to nadasve
bio, jer nije bila rije o neznanju - koja mi je mogla nanijeti veliko zlo! Dolo je one
noi do naglog pogoranja. Bila sam posve bez svijesti etiri dana, moda neto
manje. Podijelili su mi sakrament bolesnikog pomazanja i mislili da u svakoga
sata ili trena izdahnuti. Nita drugo nisu radili doli molili Vjerovanje, kao da sam ja
neto shvaala. Drali su me gdjekad posve mrtvom, pa sam si kasnije ak i
vosak nala na oima.

10. Oeva bol to me nije pustio da se ispovjedim bijae velika. Puno je molio
i zazivao Boga. Blagoslivljan neka bude Onaj koji se udostojao uti te molitve.
Poto su dan i pol drali otvoren grob u mojemu samostanu, ekajui tamo moje
tijelo, i odsluili mi misu zadunicu u jednom samostanu naih fratara izvan
ovoga, udostojao se Gospodin da se povratim k sebi. Odmah sam se htjela
ispovjediti. Priestila sam se sva u suzama, no, po mojemu miljenju, one nisu
15
bile samo od aljenja i boli zato to sam uvrijedila Boga - to bi bilo dostatno da
se spasim, ukoliko mi ne bi koristila zabluda, u kojoj sam bila zbog onih koji mi
bijahu rekli da neke stvari nisu bile smrtni grijeh, a kasnije sam sigurno uvidjela
da su to bile - nego i zato to su bolovi koji su - ostali bili nepodnoljivi. Svijesti je
bilo malo, iako je, po mojemu miljenju, ispovijed bila potpuna. Ispovjedila sam
sve ono to sam drala kao uvredu Boga. Njegovo Velianstvo udijelilo mi je,
izmeu ostalih, tu milost da nikada, poto sam se poela prieivati, nisam
propustila ispovjediti nita od onoga to bih mislila da je grijeh, makar bio i laki.
No, bez sumnje, ini mi se da bi moje spasenje bilo u velikoj nesigurnosti da
sam tada umrla, zato to su, s jedne strane, moji ispovjednici bili tako malo
ueni, a s druge, i s mnogo strana, to sam bila nevaljala.

11. Istina je, stvarno, da mi se ini kako sam tako jako prestravljena stiui
dovde i videi, kako izgleda, da me je Gospodin uskrisio, da se gotovo tresem u
sebi. ini mi se da bi bilo dobro, o duo moja, da pogleda na opasnost koje te
je Gospodin oslobodio i, budui da ga iz ljubavi nisi prestajala vrijeati, da to
prestane od straha da bi te mogao drugih tisuu puta skonati u jo opasnijem
stanju. Vjerujem da ih ne dodajem puno rekavi drugih tisuu, makar me
pokudio onaj tko mi je zapovjedio da umjereno iznesem svoje grijehe, a jako su
uljepani. Za ljubav Boju molim ga da od mojih krivnji ne izbaci nita, budui da
se tu vidi Boja velikodunost i koliko podnosi neku duu. Blagoslivljan neka
bude uvijeke. Neka Njegovo Velianstvo dade da prije ieznem nego li ga
prestanem jo vie Ijubiti.