Univerzitet u Bihau

Pedagoki fakultet
Odsjek za bosanski jezik i knjievnost






Tema: Poezija Safvet-bega Ba agic a







Mentor: Studentica:
Dr.sc. Zilhad Kljuanin, red.prof. Maja Hairlahovi


Biha, april 2013.

Ime Safvet-bega Redepaia Baagia se vezuje za iroku lepezu kulturnoga
stvaralatva u Bosni i Hercegovini, ali i za turbulentan period u njenoj historiji
austrougarsko doba. To je vrijeme ogromnih politikih previranja i promjena koje su se
odrazile na sve vidove ivota u do tada osmanskoj Bosni. Kako pisac nikad nije izoliran od
svoje okoline, a upravo drutvo najdirektnije utjee na njega i njegovo stvaralatvo, te
promjene su se jasno dotakle i Baagievoga pjesnitva. Tako su njegovi stihovi, upueni kao
pozdrav listu Bonjak, u jedno drugo vrijeme, takoer politiki netrepeljivo (devedesete
godine XX stoljea), tumaeni kao izraz bonjakog nacionalizma, dobili negativnu
konotaciju i sa istone i sa zapadne strane. Takav stav prema Baagiu dugo se zadrao u
svijesti njegove okoline.
1

U to vrijeme, obiljeeno stalnim politikim i drutvenim prevratima, na
knjievnoumjetnikom planu vlada preporodno-romantiarska atmosfera. Nakon etiri
stoljea stvaranja na orijentalnim jezicima, alhamijado knjievnosti i ugledanja na Istok,
knjievnici u svoje stvaralatvo poinju uvoditi narodni jezik i zapadno pismo, te ga
obogauju vlastitom folklornom batinom, ali do izraaja dolazi i knjievno naslijee
prethodne epohe. Ipak lirsko narodno stvaralatvo, a naroito sevdalinka i balada, javlja se
kao neprikosnoven izvor inspiracije, doivljava razliite preobrazbe i ini temelj moderne
knjievnosti preporodnoga perioda.
Kao utjecaj knjievnoga stvaranja na orijentalnim jezicima na moderno pjesnitvo javlja se
mistika u svome preobraenom vidu, ali se bonjaka poezija otvara i prema duhovnom
stvaralatvu ostalih junoslavenskih knjievnosti.
Dakle, novo doba sa sobom nosi novu, drugaiju poeziju, koja je ispoljavana kao
svojevrsna sinteza svih utjecaja koji su se tokom vremena mijeali na naem tlu. Knjievnost
naeg prostora sada proimaju i Istok i Zapad, knjievnici se vraaju svojim slavenskim

1
Jo u vrijeme prije dolaska Austrougarske na nae prostore, bosanski katolici i pravoslavci poinju da se
priklanjaju hrvatskoj i srpskoj matici. Posljedica toga bila je pojava da se od bonjatva kao nacionalne ideje distanciraju ne
samo oni kojima je bezuspjeno nametana (Srbi i Hrvati u Bosni), nego i oni kojima je po svemu pripadala (Bonjaci). ak i
u listu Bonjak, koji je dotad promicao ideju interkonfesionalnog bonjatva, koristi se vjersko ime kao etniko u razliitim
varijantama: musloman, musliman, Muhamedovac, Muhamedanac i sl. Sam Baagi se priklonio hrvatskoj strani, pa u tom
periodu objavljuje pjesme u Zagrebu.

korijenima, preuzimaju i neke zapadnjake forme, kao to je sonet, okreu se i zapadnjakim
uzorima, ali ipak ne bjee od knjievne tradicije koju nam je osmansko doba ostavilo u
amanet, ve se ugledaju na nju i ak je oponaaju do odreene mjere.
Prvi doprinos u kulturnome djelovanju dao je Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak koji
je pokrenuo prvi asopis na bosanskom jeziku Bonjak. Bavio se sakupljakom aktivnou,
onomastikim prouavanjima, kao i prouavanjem kulturne historije bosanskohercegovakih
muslimana. Njegove dvije sakupljene zbirke, Narodno blago i Istono blago, simboliki
odraavaju povijesni i kulturni usud Bonjaka njihovu slavensku etnogenezu i islamsku
duhovnost. Poezijom, a i prosvjetiteljskim radom, bave se Safvet-beg Baagi, Osman iki,
Avdo Karabegovi Hasanbegov, Riza-beg Kapetanovi Ljubuak, Fadil Kurtagi, Musa
azim ati, dok prozu uglavnom piu Osman Aziz, Edhem Mulabdi, Abdurezak Hifzi
Bjelevac, Nafija Sarajli, emsudin Sarajli i drugi. Prozna djela su bila tematski usmjerena
na aktuelna drutvena zbivanja, odiu kritikom zastarjelih drutvenih institucija i tendencijom
prosvjetiteljskih pojmova.
Linost koja je ostavila traga na gotovo svim poljima knjievne i prosvjetiteljske
djelatnosti tog doba je upravo Safvet-beg Baagi. Osniva je mnogih asopisa, listova i
politikih drutava, te ga moemo nazvati nosiocem bonjakog nacionalnog preporoda.
Veoma rano pokuava pisati prve stihove, ve u drugom razredu sarajevske gimnazije. Na
osnovu tema i motiva koje Baagi koristi, njegovu poeziju moemo podijeliti u tri tematska
kruga:
1. pjesme rodoljubivo-patriotskog karaktera i ljubavna poezija,
2. pjesme drutveno-kritikog karaktera (angairana poezija),
3. religiozno-mistina, refleksivna poezija.
Usmena tradicija zauzima vano mjesto i daje svoj peat u velikom dijelu Baagievoga djela,
pa je rodoljubiva poezija je proeta epskim duhom, a u ljubavnu liriku su utkani elementi
sevdalinke i tradicije.
Za vrijeme studija orijentalistike u Beu priprema prvu zbirku pjesama Trofanda iz
hercegovake dubrave koju je tampao u vlastitom izdanju. Trofanda je podijeljena na sedam
tematskih cjelina: Na povratku u domovinu, Aiklije, Beharije, Ljubav i cvijee, Razne pjesme,
ovjek i svijet i U Harabatu. U prvoj i estoj cjelini su zastupljeni historijski sadraji; pjesme
svrstane u cjelinu Na povratku u domovinu ispunjene su zaviajnim, hercegovakim motivima
i likovima, vezanim za srednji vijek, dok je u estoj cjelini raspon proiren, a pjesme se vezuju
za osmanski period u bonjakoj prolosti. Baagi s ponosom istie junake ideale i slavu
predaka, a pjesma Hercegovini spjevana je, ne samo u epskom duhu, ve i epskim
desetercem. Aiklije, Beharije i Ljubav i cvijee pripadaju Baagievoj ljubavnoj lirici koja
uzor pronalazi u usmenoj ljubavnoj pjesmi. Njegova ljubavna poezija, ogrnuta narodnim
ruhom, je neposredna, otvorena i erotsko-hedonistika, slavi ljubav, ljepotu i mladost. Od svih
istonjakih pjesnika, Baagi je najvee knjievne simpatije gajio prema Hafizu, pa je on
ujedno i najvie utjecao na njegovu ljubavnu liriku.
Unutar tematskog kruga ljubavne i rodoljubive lirike najbolje se osjea Baagiev snani
pjesniki temperament, koji biva oslabljen u pjesmama s jae izraenom prosvjetiteljsko-
didaktikom dimenzijom iz njegove druge zbirke Misli i uvstva, objavljene deset godina
kasnije. Ova zbirka podijeljena je u pet ciklusa: Razne pjesme, Istono cvijee, Ljubavne
orgije, Ljubavna siroad i Na puini svjetla. Obje zbirke odraavaju pjesnikovu rodoljubivu
tenju za nacionalnim buenjem i napretkom, samo to je prva smjetena u prolost i
obiljeena epsko-romantiarskom poetikom, a druga je u savremenom ivotu, realizirana
racionalnim izrazom. Razloge za to moemo traiti u pojaanom drutvenom angamanu
pjesnika Mirze Safveta, naroito oko osnivanja Gajreta, koji je uslijedio na putu do nastanka
druge zbirke. Baagi se tada poinje borbenije zauzimati za vie ciljeve, pa istie i potrebu za
promjenama, bori se protiv konzervatizma, a zalae za prihvatanje novog vremena, to se
odraava i na njegovo pjesnitvo. Osnovan je takoer i asopis Behar, iji je prvi urednik bio
upravo Baagi. Kada se posmatra njegova lirika koja je objavljivana u Beharu, moe se
zapaziti da su tu zastupljeni glavni idejno-emocionalni vidovi njegove poezije, no ne
pojavljuje se Baagi bekrija i hedonista, ve samo kao didaktiar, poboni i mistiki pjesnik,
nimalo razuzdan kada su u pitanju vjersko-moralni principi i dogme. On jeste pjesnik
pobonih i patriotskih pjesama, ali romantiarska lirika je ta koja je uvelike okarakterizirala
njegovu poeziju. Utjecaj Hajjama, Hafiza i drugih istonjakih pjesnika jeste vidljiv u
Baagievoj poeziji. Raspoloenje koje on gradi oponaajui te pjesnike najzastupljenije je u
njegovoj Trofandi, ito naroito unutar cjeline U Harabatu
2
. Tu se Baagi javlja kao
razuzdani bekrija i hedonist koji uiva u ljepotama ovoga svijeta. To se moe primjetiti u
stihovima pjesme Gazel, u kojoj Baagi uiva u probuenoj prirodi, dobrom vinu i
ljubavnom raspoloenju.

2
U Harabatu je dio Baagideve Trofande u kojem je predstavljena vizija pjesnike republike u kojoj vladaju vjeita ljubav,
pjesma i uivanje, iskrenost i slobodoumlje.

...Pijem vino, gledam dragu i miriem cv'jee,
Sluam frulu kako stado divno nadpjevava.
Budunost me ne zanima, a za prolost ne marim.
Oboje je za me sanak, a sadanjost java.
ivi, Mirza, i uivaj, dok te srea slui,
Da te sjutra od kajanja ne zaboli glava!
3

U ovim stihovima osjea se taj anakreontski, bekrijski duh koji je esto prisutan u njegovoj
poeziji, u kojem se prepoznaje Hajjam kao veliki Baagiev poetski uzor.
No, unato tome, ne moemo rei da Istok ima presudnu ulogu u njegovom stvaranju. Iako se
kao moderni pjesnik trebao opirati romantiarskom zanosu, romantiarski elementi kao to su
elementi nacionalnog individualizma, ljubavne osjeajnosti, ulnosti i pesimizma,
karakteristini upravo za Zapad, su ostavili neizbrisiv trag u Baagievoj poeziji. Slinost u
senzibilitetu i ivotnom stavu pronalazio je u evropskim romantiarima Heineu, Goetheu i
Byronu. Zapad je za njega znaio um, a Istok pjesmu.
Vremenom se kod njega od rodoljubivo-patriotske razvija rodoljubivo-prosvjetiteljska lirika
koja se poinje vie oslanjati na uzore koje pronalazi u evropskom romantizmu, pa i na
kritiki duh Voltaierea, Byrona i Heinea, nego na slobodni duh perzijskih pjesnika. Tako
epske motive, motive sablje i mejdana, zamjenjuje prosvjetiteljsko oruje, pa Baagi
poruuje:
Novo je oruje sada, s kojim se boriti treba
Junakom potomstvu tvom svoga za naroda spas.
Orlovo pero umjesto tvoje demiskije ljute
Kri nam slavi put, brani nam djedovsku ast.
4

Baagi u svojoj poeziji vidljivo tei ka jednostavnosti izraza, kloni se pretjerane
metaforinosti, smatrajui da pjesma treba da bude razumljiva, da ostavlja jasnu poruku i
doivljaj i to je ono to ga odvaja od Istoka i ini ga predstavnikom generacije mladih,
modernih pjesnika. Kod njega takoer, izuzev gazela, nema forma istonjake poezije.

3
Zdenko Leid: itanka za drugi razred gimnazije, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2005., str. 220.
4
Enes Durakovid: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, Novija knjievnost poezija, Alef, Sarajevo, 1998.,
str. 42.
Veoma zastupljen hedonizam u Baagievoj poeziji moe se podijeliti na dvije faze:
hedonizam u prvoj fazi odnosi se na tjelesni, ulni uitak koji ne pokazuje tenju za
uzdizanjem u vie sfere, to je zapravo hedonizam u shvaanju evropskoga zapada, dok u
drugoj fazi Baagiev hedonizam je preteno vezan za ljubavnu opijenost prema Bogu, kao
to je to sluaj kod istonih pjesnika.
Pjesnik Mirza Safvet ostao je zarobljen negdje izmeu, kao i mnogi drugi bonjaki pjesnici.
S jedne strane, u srici svoga bia, posjeduje orijentalnu predestiniranost, a, s druge, nikad
ne uspijeva da je do kraja realizira, u svakom sluaju realizira je na zapadnjaki nain.
5

Smjenom osmanske vlasti na naim prostorima, desila se tragedija da je itav jedan
narod zateen valom promjena. U prvom redu, nova vlast je donijela novi poredak, novu
kulturu, ali i novo pismo. Samim time, taj isti narod je preko noi postao nepismen.
Dotadanje knjievno stvaralatvo je prekinuto, a na scenu su trebale stupiti nove generacije
kolovane u evropskim centrima. Nekolicina ljudi koja je prepustila Osmanlije prolosti, a
okrenula se budunosti, opismenila se i obrazovala, ponijela je na svojim pleima ogromnu
odgovornost izbaviti narod iz zadrtosti i neznanja. Jedan od tih pionira (a moda i
najznaajniji) je Safvet-beg Baagi. Kada govorimo o zaslugama koje mu pripadaju, na prvo
mjesto moramo staviti njegov drutveno-politiki angaman, njegovo bespotedno zalaganje
za svoj narod i dobrobit istoga, jer je tu njegov znaaj gotovo nesaglediv. S druge strane,
njegovo knjievno stvaralatvo koje je ostavilo svoj trag u razvoju bonjake preporodne
knjievnosti je takoer nemogue zaobii. O njegovom viestrukom angamanu najbolje
govore rijei Enesa Durakovia:
Njegova je poezija isto tako odredila i magistralne pravce u razvoju bonjake knjievnosti
novog doba...i u erotsko-hedonistikoj i u mistinoj lirici on je tek u nekolike pjesme potvrdio
svoj pjesniki talent, prerano zatomljen i priguen zarad znaajne javne i kulturno-znnstvene
djelatnosti. Upravo i Baagi je kao i Osman iki (1879.-1912.) tipian predstavnik
preporodnog pjesnika koji rad za narodnu polzu i opu hasnu pretpostavlja
individualnoj pjesnikoj sudbni, pa je i to jedan od razloga to njihovi mladenaki
nagovjetaji znaajnih poetskih dometa nisu rezultirali ostvarenjima vee umjetnike
vrijednosti.
6


5
Zilhad Kljuanin: Panorama pobone bonjake poezije XX stoljeda, Tuzla, 2000., str. 8.
6
Enes Durakovid: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, Novija knjievnost poezija, Alef, Sarajevo, 1998.,
str. 10.
Bez obzira na prilino dug niz slabih pjesama u njegove dvije zbirke poezije, i bez obzira na
to to je u svoj cjelokupnom angamanu izmeu ostalog bio pjesnik, Baagi zasigurno
zasluuje vie panje nego to mu je poklanjano u dosadanjoj knjievnoj kritici. Ipak, moe
se rei da se takav stav postepeno mijenja i da novi pristupi izuavanju njegovih zbirki polako
ali sigurno umanjuju nepravdu poinjenu nad jednim od najmarkantnijih linosti u historiji
Bosne i Hercegovine.

LITERATURA
1. Baagid, Safvet-beg: Pjesme, prepjevi, drame, Preporod, Sarajevo, 1999.
2. Durakovid, Enes: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, Novija knjievnost poezija,
Alef, Sarajevo, 1998.
3. Kljuanin, Zilhad: Panorama pobone bonjake poezije XX stoljeda, Tuzla, 2000.
4. Leid, Zdenko: itanka za drugi razred gimnazije, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2005.