Sie sind auf Seite 1von 55

gz

Odgovori na maturalna pitanja iz hrvatskog jezika,


pripremila Zdenka Blaslov, prof.
1
ISPITNA PITANJA IZ HRVATSKOG JEZIKA NA MATURI
- knjievnost-
1. LIRIKA- pojam, razvoj, podjele, primjeri
lirika - knjievni rad koji je nastao u sjedinjenju glazbe, glume, govora i plesa, dolazi od grke rijei lyra to znai iani
instrument
karakteristike - subjektivna, iznosi osjeaje, zasniva se na ritmu, odlikuje se kratkoom vanjske forme, bogatstvu
pjesnikih slika i motiva te uporabom stilskih sredstava
podjela lirike
1) prema sadraju ili motivu
DOMOLJUBNE - A. Mihanovi: Horvatska domovina
LJUBAVNE - J. Pupai: Zaljubljen u ljubav
PEJZAZNE - A. G. Mato: Notturno
SOCIJALNE - D. Cesari: Vagonai
MISAONE / REFLEKSIVNE - D. Cesari: Pjesma mrtvog pjesnika
RELIGIOZNE - N. Sop: Isus ita novine
2) prema tradiciji
DITIRAMB - pjesma u kojoj se slavi priroda i ivot (V. Nazor: Cvrak)
HIMNA - pjesma posveena nekome (ili neemu) tko (ili to) je dostojan najveeg divljenja
i potovanja (A. Mihanovi: Horvatska domovina)
ODA - pjesma posveena nekome (ili neemu) prema kome (ili emu) osjeamo ljubav,
privrenost ili neku drugu vrstu sklonosti (P. Preradovi: Rodu o jeiku)
ELEGIJA - pjesma u kojoj se izraava aljenje za neim nedostinim
(F. Ciraki: !orentinske elegije)
EPIGRAM - Kratka saeta pjesma koja svojim zakljukom iznenaduje itatelja
(S. Vraz: Nadriknjitvo)
EPITAF - nadgrobni natpis koji kao pjesniki oblik izraava misli o prolaznosti ivota i
ljudskoj sudbini. Cesto je duhovit i satirian. (M. Dizdar: Zapis o emlji)
IDILA - lirska pjesma s temom iz mirnog ivota u prirodi, posebno na selu.
(D. Cesari: Pjesma mrtvog pjesnika)
2. EPIKA- pojam, podjela, vrste, osobitosti: fabla, li!ovi, te"#i!e pisa#ja
epi!a- knjievni rad, dolazi od gre rijei epos to znai rije, pjesnika pripovijest, pripovijedanje
!ara!teristi!e - objektivna je, iznosi dogadaje i situacije, koristi se pripovijedanjem i opisivanjem, obiljeje epike je i
prisutnost likova i duina vanjske forme
podjela epi!e
a) eps!o $ lirs!e vrste
POEMA - epsko-lirska vrsta u kojoj se iznosi neki dogadaj, ali sadri i elemente lirskog izraza
BALADA - epsko-lirska vrsta tunog raspoloenja s traginim zavretkom (Hasanaginica)
ROMANCA - lirska vrsta uglavnom ljubavnog sadraja bez traginog zavretka
b) eps!o pjes#i%tvo $ epi!a sti"
EPSKA PJESMA - krae djelo u stihovima pripovjednog karaktera
EP - opirnije djelo u stihovima pripovjednog karaktera
EPOPEJA - ako se u epu prikazuju djela nekog junaka koji se stavlja u slubu svoga naroda,
takav je ep nacionalna epopeja
&) jed#ostav#i obli&i-epi!a sti"
ZNACAJKE: oblikuju i izraavaju neku ivotnu pojavu, a izvorno pripadaju usmenoj
knjievnosti
MIT - na temelju mitskog iskustva govori se najee o postanku svijeta, o bogovima ili
nekom osobama ("ako je postala emlja)
LEGENDA - govori o ljudima iji je nain ponaanja i pogled na svijet uzor takvog ponaanja
BAJKA - udesno i nadnaravno ispreplie se sa zbiljskim na takav nain da izmedu stvarnog i
izmiljenog nema pravih suprotnosti ("ako je Potje# tra$io istinu)
BASNA - kratka prozna vrsta u kojoj se najee u likovima ivotinja prikazuju ljudski
karakteri, njihovi postupci i djela u ivotu, njihov moral i ivotni ideal
2
SAGA - govori o dogadajima iz obiteljskog ivota
VIC - kratka jezina tvorevina koja izaziva smijean dojam
ANEGDOTA - aljiva zgoda iz ivota neke osobe
ZAGONETKA - poseban oblik postavljanja pitanja koji namjerno skriva pravi odgovor
POSLOVICA - u obliku tvrdnje izraava se neko ivotno iskustvo
d) slo'e#i obli&i
NOVELA - prozni oblik krai od pripovijetke s manjim brojem likova i ueg mjesta radnje
(A. G. Mato: Cvijet sa raskr%a)
PRIPOVIJETKA - prozni oblik dui od novele, a krai od romana
ROMAN - dulji prozni oblik sa radnjom koja obuhvaa velik broj dogadaja i likova
(. R)*A+ -
roma# -prvotno je oznaavao svaki spis pisan pukim jezikom, za razliku od latinskog. Dulji prozni oblik s radnjom koja
obuhvaa velik broj dogadaja i likova
podjela
a) prema temi - drutveni, obiteljski, psiholoki, povijesni, pustolovni, ljubavni, viteki,
kriminalistiki
b) prema to# i pi%,ev stav sentimentalni, humoristini, satirini, didaktini, herojski
&) prema #a,i# obli!ova#ja
ROMAN LIKA - jedan ili nekoliko uzajamno povezanih likova dominira strukturom romana
ROMAN ZBIVANJA - opisano zbivanje ujedinjuje sve to roman obraduje
ROMAN PROSTORA - neki zamiljeni ili stvarni prostor ini bitnu vezu izmedu svega to
roman opisuje
LANCANI ILI STUPNJEVITI - izgraduje se tako da se prie kao dijelovi romana nadovezuju
jedna na drugu, s time to je zavretak svake prie ujedno i poetak idue
PRSTENASTI - jedna uokvirena pria, obuhvaa sve ostale poput prstena na taj nain to
neki dogadaj omoguuje okvir unutar kojeg se zatim pripovijeda cijeli roman
PARALELNI - graden je tako to se nekoliko fabularnih nizova razvija usporedno
ROMAN-RIJEKA - iroko je zasnovan i razvijen tip romana koji obuhvaa ciklus romana,
prikazuje vie narataja u pojedinoj obitelji, socijalni i povijesni okvir u kojem se ti narataju kreu
ROMAN-ESEJ - vrsta modernog romana u kojem se klasino epsko pripovijedanje dopunjuje
ili zamjenjuje osjeajima i asocijacijama
d) prema postoja#j i vrijed#osti - klasini, moderni, suvremeni
USPOREDBA TRADICIONALNOG I MODERNOG ROMANA
TRADICIONALNI - jednostavnost, vrsta fabula, dogadaji se niu linearno i logino, likovi su stvoreni prema stvarnim
osobama i dogadajima, psiholoki analizirani, due vrijeme u kronolokom slijedu
MODERNI - sloena, defabularizirana, rascjepkanost, opisuje se tok svijesti, kod likova nema psiholoke analize, prati se
unutarnja svijest, slue se novom tehnikom pripovijedanja (unutarnji monolog i pripovjedni monolog - solilokvij, direktni,
indirektni, pripovjedni), vrijeme je kratko, problemi smisla svijeta i postojanja, najei likovi su umjetnici
PROZA U TRAPERICAMA - MODERNI ROMAN
- glavni junak - netipian, promatra svijeta oko sebe, pasivan, bez ciljeva
- mladi pripovjeda se suprotstavlja svijetu odraslih
- ironijski se odnosi prema tradicionalnom drutvu i kulturnim vrijednostima
- jezik - pribliava se svakodnevnom spontanom govoru gradske mladei - argonu
- radnja ne tee kronoloki, ovisi o subjektivnim proivljavanjima lika, prekida se asocijacijama i monolozima
-. .RA*A, P)/A*, 0R12E, 12R3K23RA
drama - gr. drama & in, gluma, igrokaz, prvotno je oznaavao svaki spis pisan pukim jezikom, za razliku od latinskog.
Dulji prozni oblik s radnjom koja obuhvaa velik broj dogadaja i likova
ZNACAJKE - iznosi radnju u dijalokom obliku i namijenjena je izvodenju na pozornici, predstavlja knjievni tekst i scensko
djelo, a bitno joj je obiljeje dramska napetost i dramski sukob
drams!e vrste
1) TRAGEDIJA - dramski tekst s konfliktima (sukobima) koji na kraju dovode do smrti (propasti)
glavnog lika
2) KOMEDIJA - knjievno djelo dramskog oblika s ugodajem kominosti
3) DRAMA U UZEM SMISLU RIJECI - takav scenski tekst u kojem se prikazuje ozbiljan dogadaj
vezan za neke osobe i drutvene sredine. Moe biti duhovita i vesela,, ali ne u takvom
intenzitetu kao u komediji, nema traginog zavretka
3
str!tra drame
1. dijelovi namijenjeni publici
2. dijelovi namijenjeni glumcima i redatelju
!ompozi&ija drame
1) UVOD - EKSPOZICIJA - uvod u dramu, program, prolog, podaci o kompoziciji drame, likovima,
vremenu i mjestu radnje
2) ZAPLET - pokretanje radnje izazivanjem odredenih suprotnosti
3) KULMINACIJA - napetost naraste do potrebe za razrjeenjem
4) PERIPETIJA - preokret, radnja skree u odredenom smjeru
5) RASPLET - razrjeenje svih suprotnosti i sukoba
- dramski tekst se dijeli na inove, slike i prizore odnosno scene
CIN - vea cjelina u drami
PRIZOR - manja cjelina u drami, dijelovi drame od ulaska do izlaska jednog lika sa scene
- u kazalinoj predstavi sudjeluju glumci, redatelj, scenograf, kostimograf, kazalina kua i gledatelji
- kazalite je zajednitvo gledatelja i ive predstave
DIDASKALIJE - upute o ponaanju i nainu govora glumaca, opis pozornice, izgled.
DRAMSKA RADNJA - temelji se na sukobu, a ostvaruje se dijalogom i monologom
TETROLOGIJA - znanost o kazalitu
4r,!a tra4edija #a primjer 1ofo!love drame
4r,!a tra4edija - gr. tragos - jarac, i ode - pjesma jareva pjesma
- dramska vrsta u stihovima, razvila se u Grkoj, procvat - 5. st. pr. Kr
- starogrka tragedija imala je obredni karakter, njezina tematika je uzeta iz mitova, a u izvedbi kor ima jako vanu
ulogu, izvodili su je posebno odjeveni glumci koji su nosili maske
- prema Aristotelovom miljenju nastala je iz obreda posveenih Dionizu
- osniva je Tepsis
- najvei grki tragiari su: Eshil (uvodi 2. glumca), Sofoklo (dodaje 3. glumca), Euripid
op5e z#a,aj!e
1. glumac = PROTAGONIST - glumi glavnu ulogu (Antigona)
2. glumac = ANTAGONIST (Kreont)
3. glumac = TRITAGONIST - glumi nekoliko uloga (Izmena)
ZBOR ili KOR - vrlo znaajan, svojom pjesmom povezuje scene, pjeva uz glazbenu pratnju
TRAGICAN JUNAK - rtva vlastite nesretne sudbine
TRAGICNA KRIVNJA - nije namjerna pogreka ili krenje zakona, nego rezultat sudbinske zablude,
neizbjenog sukoba ideala i zbilje
TRAGICNI ZAVRSETAK - konana cijena koju junak plaa za svoju dosljednost, a njegova je rtva
vlastiti ivot
UZVISENI STIL - sveani dostojanstveni govor
KATARZA - izaziva strah i saaljenje te tako proiava osjeaje gledatelja
!ompozi&ija staro4r,!e drame:
1) PROLOG - uvodni prizor, moe i izostati, monolog glavnog lika
2) PARODOS - pjevanje kora koji ulazi po ritmu plesa
3) EPIZODIJ - naknadni ulazak glumaca ka koru koji je oznaavao dijaloki dio izmedu korskih pjesama, inovi
4) STASIMONE - pjesme koje pjeva kor u meduigrama izmedu epizoda
5) EKSODUS - izlazna pjesma kora na kraju tragedije
1)6)KL): A+2I7)+A
Temelji se na sporu zbog toga to je Antigona pokopala svog brata protiv Kreontove volje. Poslije smrti Eteokla i Polinika,
koji su poginuli u medusobnom sukobu, vlast u Tebi preuzima njihov ujak Kreont. Polinik je kriv to se borio protiv
domovine, mora ostati nepokopan, tko prekri tu zapovijed bit e kanjen smru. Njegova sestra Antigona de prekrila tu
zapovijed i pokopala je brata. Nakon to su ju otkrili i zatvorili, ona se ubija. Njezin zarunik Hemon, Kreontov sin trai za
nju milost, dolazi u zatvor i vidjevi Antigonu mrtvu ubija i sam sebe, uvi za ta ubojstva ubija se i Kreontova ena
Euridika. Tek kada dolazi vra Tiresija, koji mu govori da e ga snai nesrea ako ubije Antigonu, Kreont ju odlui
pomilovati. Poto se Antigona ubila sama Kreont ostaje iv a moralni pobjednik je Antigona.
PROBLEMI: Djelo problematizira odnos pojedinca i vlasti, samu vlast i vladara te ljubav i odnos prema boanskim zakonima
odnosno vjeri.
ANTIGONA-predstavlja duhovnu snagu ideala i ljubavi koja se oslanja na vjene nepisane zakone etike i religije. Jedina se
suprotstavila Kreontu i njegovim zakonima i zbog toga je tragino zavrila. Njezina smrt je simbol pobjede ljudskih napora
za individualnom slobodom, humanou i viim idealima.
KREONT- Utjelovljuje svjetovnu mo utemeljenu na snazi kojom namee i brani zakone po logici vlastitih interesa. Kreont
nije htio popustiti Antigoni i ako mu je bila neakinja. Bio je ponosan i pun samopouzdanja, nije mogao ispasti mekuac pred
narodom nego joj je dao mogunost da porekne ili da kae da nije znala za zabranu, no ona je svjesno odabrala smrt.
OSTALI LIKOVI: Laj - Edipov otac, Jokasta - Edipova majka i ena, Izmena, Eteoklo i Polinik, Tiresija
!omedija- gr. komodia - veseli ophod, gr. ode - pjesma
4
- razvila se iz pukih obreda, izvodila se prilikom sveanosti u staroj Grkoj
- razvila se zahvaljujui Aristofanu
- komedija se usmjerava prema obinim, svakodnevnim temama i likovima, traei u njima smijene strane,
otkrivajui mane i nedostatke
- uvelike se koristi neskladom, izoblienjem, nerazmjerom i odstupanjem od uobiajenog kao elementima na kojima
se obino temelji smijeno u stvarnosti
- komedija prenosi takve poruke kojima se razjanjava u opem ironinom stavu prema ljudskim osobinama ili
tenjama, idealima, strastima, ivotu i svijetu u cjelini
podjela !omedije - prema nainu kako se smijeno postie
1) KOMEDIJA KARAKTERA - karakter glavnog junaka (neka mana ili pretjeranost)
2) LOMEDIJA INTRIGE - stvara osnovne efekte na zapletima proizalim iz nesporazuma, nerazumijevanja ili nepanje
3) KOMEDIJA SITUACIJE - temelji se na neobinim, neoekivanim i nepredvidivim situacijama u kojima se likovi
nalaze
4) KOMEDIJA KONVERZACIJE- bitne elemente kominog zasniva na duhovitim razgovorima i verbalnim dosjetkama
op5e z#a,aj!e:
DIJALOG - tu se istiu suprotnosti medu osobama. U igri ideja i osjeaja osobe s jedne strane
otkrivaju svoj karakter, a s druge strane razvijaju radnju
MONOLOG - oblik prikazivanja dramske radnje u kojem se jedna osoba ne obraa drugoj, nego
sebi odnosno publici. To je osobit oblik dijaloga u jednoj osobi kada ta osoba u sebi otkria
dva suprotna glas, jedan za u jedan protiv neega.
SATIRA - kada komedija kritizira neke pojave ili karaktere, ismijava ih i otro osuduje
HUMOR - kada se prema ljudskim slabostima i manama odnosi s razumijevanjem i bez elje da ih se
osuduje; prikazivanje smijenog bez drugih pretenzija
GROTESKA - prikazivanje tei izoblienosti, neprirodnom, fantastinom i nakaznom to djeluje na
granici izmedu gorko ozbiljnog i smijenog
PALUTOVE ERUDITNE KOMEDIJE: Aristotelovo jedinstvo (mjesta, vremena i radnje) pet inova, prolog, tipovi likova (krt
starac koji se zaljubljuje u mlade djevojke, spretne sluge i mladi ljubavnici)
8. .I1K3R9I0+I K+/I:E0+I );LI<I
dis!rziv#i !#ji'ev#i obli&i - su djela na razmedu znanstvenih djela i onih djela koja pripadaju danas iroko razvijenoj
oblasti novinarstva i ostalih sredstva javnog priopavanja. Takva djela obino ujedinjuju izraavanje i oblikovanje svojstveno
umjetnikoj knjievnosti s nekim osobinama svojstvenim bilo znanstvenom ili filozofskom novinarstvu.. Povezuju znanstveni
izraz s elementima lirike, epike, drame, a tee pouavanju. lat. 'iskursus - govor, razmiljanje
podjela
1) !#ji'ev#o-z#a#stve#e vrste:
a) ESEJ ili OGLED - utemeljitelj je Michel de Montaigne: ,Eseji". To je kraa prozna vrsta u
kojoj se obraduje razliita tematika bilo iz ivota ili znanosti, na nain koji ukljuuje
razmiljanje i zakljuivanje, ali takoder i sposobnost umjetnikog oblikovanja. Teme
su iz podruja ivota, kulture, umjetnosti, znanosti. Elementi su vjerodostojne
injenice, podaci, autorova razmiljanja, asocijacije, tvrdnje, zakljuci, primjeri,
citati. Do izraaja dolazi stav pisca, njegov izbor problema i vlastiti nain izlaganja.
franc. essai - pokuaj
b) RASPRAVA - obimnija od eseja, no najee pripada znanstvenim vrstama. Ponekad kada
je posveena znanosti ili umjetnosti ujedinjuje znanstveno istraivanje s knjievno-
umjetnikom obradom
c) CLANAK - knjievno-znanstvena vrsta kraa od eseja. Osvrt na teme iz ivota i na
dogadaje.
d) BIOGRAFIJA - umjetniki oblikovano pisanje o samom sebi ili nekoj drugoj osobi
e) PUTOPIS - ujedinjuje opis i analizu ne samo umjetnikim oblikovanjem nego i
izraavanjem dojmova, pa i pripovijedanjem, to ga moe pribliiti lirici i noveli. U
njemu se, osim nabrajanja to je pisac vidio, navode i putopieva umjetnika
sklonost, stav prema ivotu, osjeajni svijet, ukus. Neki putopisci pokuavaju
filozofski produbiti putopis dok ga neki proiruju u smjeru povijesno-filozofske
meditacije
f) DNEVNIK - vrsta teksta u kojoj pisac zapisuje dnevne dogadaje, izraava svjoj odnos
prema njima, iznosi svoje tumaenje dogadaja i osoba
g) MEMOAR - iznoenje sjeanja i uspomena na ljude i dogadaje iz tudih i vlastitog ivota
2) pbli&isti!a:
a) REPORTAZA - izvjee o nekom dogadaju, doivljaju, drutvenoj djelatnosti ili prirodnoj
pojavi na umjetniki nain. Pisac izlae i svoje domove, stavove i razmiljanja
b) FELJTON (podlistak) - na iv i popularan nain obraduje pitanja iz umjetnosti, znanosti,
filozofije, politike zanimljivih iroj publici
c) POLEMIKA- na iv, uvjerljiv i zanimljiv nain suprotstavljene su oprena miljenja, stavovi,
uvjerenja. Nain razrade ivotnih, knjievnih ili znanstvenih problema gdje se
suprotstavljene zastupnici razliitih stavova.

=. I90)RI>2A E3R)P1KI? K+/I:E0+)12I @;I;LI/A)


;I;LI/A ili 10E2) PI1*) $ gr. (iblia - knjige (13. st. pr. Kr - 1. st. pr. Kr.)
To je zbira pouno-moralistikog i poetskog sadraja koju krani i Zidovi smatraju svetom, uz to, ona je i spomenik
ovjeanstva te jedna od najstarijih knjiga, nepresuan je izvor i inspiracija knjievnim i umjetnikim djelima od najstarijih
vremena do danas. Krani je prouavaju kao smjerodavnu za ivot i u njoj nalaze pouku tj. rije boju. Sastavljena je od
73 knjige, a dijeli se na dva djela:
1) STARI ZAVJET - 46 knjiga, priredilo ga je idovsko sveenstvo izmedu 400. - 100. g. pr. Kr.. Knjige starog zavjeta
su izbor iz svjetovnih i religijskih tekstova bogate starohebrejske knjievnosti. Dijeli se na 5 djela: Petoknjije,
povijesne knjige, Psalmi, mudrosne knjige i proroke knjige (Izaija, Jeremija). Uglavnom knjige su pisane
hebrejskim jezikom, manje aramejskim dok su novije pisane grkim jezikom. Mnogi biblijski likovi postali su teme
mnogih umjetnikih djela.
2! NOVI ZAVJET - 27 knjiga, njega priznaju samo kranske crkve , pisan je uglavnom grkim jezikom a sastoji se od
evandelja (Matej, Marko, Luka, Ivan), djela apostolska, poslanice apostola, katolike poslanice i Apokalipsa
()tkrivenja Ivanova). Knjievna vrijednost novozavjetnih spisa zaostaje za Starim zavjetom izuzmemo li pojedine
fragmente ili Otkrivenje koje je od svih knjiga Novoga zavjeta duhom i izrazom najblie starozavjetnoj literaturi.
PRIJEVODI BIBLIJE:
1) SEPTUAGINTA ili PRIJEVOD SEDAMEDSETORICE
- prijevod Starog zavjeta na gri nastao 3./2. st. pr. Kr.
2) VULGATA ili PRIJEVOD SV. JERONIMA
- prijevod na latinski nastao izmedu 383. i 406. godine.
- na tom prijevodu se temelje gotovo svi europski prijevodi sve do naih dana
Na prvi prevodilac Biblije u cijelosti bio je Matija Petar Katani 1831. godine
A. I90)RI>2A @ 4r,!a i rims!a !#ji'ev#ost)
Grka knjievnost spada u klasinu knjievnost (lat. Classis - razred). Epika, lirika, drama, komedija i tragedija su knjievni
rodovi koji su nastali u Grkoj ili su na grkom tlu stekle konaan oblik. Stara grka knjievnost obuhvaa golem raspon od
oko 1500 godina, a strunjaci ju dijele u 4 razdoblja:
1) ar"ajs!o razdoblje 750. - 450. pr. Kr.
PREDSTAVNICI - Homer (Ilijada i )diseja), Alkej (*a+i), Sapfa (*jubavna strast), Anakreont (Piju,kajmo- Iskren
sam), Pindar (Pjesnik o ratu), Ezop
2) !lasi,#o razdoblje: 450. - 323. g. pr. Kr
PREDSTAVNICI: tragiari: Eshil ()kovaniPprometej- )slobo+eni Prometej- Prometej vatronoa), Sofoklo ("ralj .dip-
/ntigona- .lektra), Euripid (.lektra- 0edeja- I1genija u 2auridi), komediografi: Aristofan i Menandar
() "ele#isti,!o razdoblje: 323. - oko 30. g. pr. Kr.
PREDSTAVNIK: Teokrit
-) rims!o @&ars!o) razdoblje: 30. g. pr. Kr. - 529. g. po. Kr
Grka se knjievnost razvija unutar rimske drave. Najveu popularnost u tom razdoblju
PREDSTAVNICI: Iteliodor, Longo, Itariton
?)*ER - prvi antiki pjesnik (13. pitanje)
ALKE/- Alkejska strofa (2 jedanaesterca, 1 deveterac, 1 deseterac), monodijska lirika, ljubavne, pejsane i ratne pjesme te
himne bogovima, motivi: politika, rat, mrnja, gozbe, ljubav, majstor stiha i forme,
1AP6A- Sapfika strofa (3 jedanaesterca, 1 peterac), pie epitalamije (korske svadbene pjesme) i ljubavne pjesme,
monodrijska lirika, govori o nemogunosti savladavanja vlastitih osjeaja
A+AKRE)+2- kratke lirske pjesme, slavi ivotne radosti i vinska raspoloenja, anakreontska i epikurejska poezija - tenja
za sreom, hedonizam, anakreontske pjesme, nadahnut uicima
PI+.AR- uzvieni stil, slavi pobjednika, zaviaj i boanstvo, koristi bujan jezik, smjele metafore, gomilanje asocijacija,
dubinu misli, najvei pjesnik korske lirike, pie epinikije - ode u ast pobjednika,
E9)P- tvorac basne kao knjievne vrste, pie basne u prozi, jednostavnim i jasnim stihom s pounom poantom na kraju
E1?IL- tragiar, uveo drugog glumca, zbor kao nositelj radnje (12 koreuta), jednostavna, statina radnja, sveani i uzvieni
stil, titanski glavni likovi (idealna bia s naglaenim dobrim ili loim)
1)6)KL)- uveo treeg glumca, poveava broj koreuta sa 12 na 15, pojaava dramsku radnju i ulogu dijaloga, likovi su
stvarni ljudi, harmonina i vrsta kompozicija, jasno ocrtani karakteri, humanist
E3RIPI.- likovi su obini ljudi, posljednji veliki grki tragiar, udaljava se od opih problema i udubljuje u ivot i psihu
pojedinca, slui se mitolokom gradom, udaljava se od tradicije,
"
?)*ER, ILI/A.A
?)*ER- prvi pjesnik europske knjievne tradicije, a njegovi epovi Ilijada i )diseja prva su djela u toj tradiciji. Potekoe
stvara i okolnost to je Homer tipian primjer skrivenog europskog pripovjedaa koji o sebi u svojim djelima ne govori nita.
Tako Homer za nas i dalje ostaje samo nejasna sjena kao ovjek, ali kao stvaralac on je iva i sveprisutna osoba koja
najizraenije i najjasnije progovara kroz svoje djelo, za nas olieno u ta 2 vrhunska djela junake epike. Homer se openito
uzima kao obrazac onoga to se naziva narodnim, primarnim ili usmenim epom. Za njega se pretpostavlja da je bio slijep, a
pjevao je svoje pjesme putujui od mjesta do mjesta. Pitanje autorstva Ilijade i )diseje u znanosti se zove homersko
pitanje. Ni pluralisti ni unitaristi nemaju dovoljno dokaza kojima bi potvrdili da su u pravu.
ILI/A.A - sam naziv potjee od Ilija - drugog imena grada Troje. Sadraj je uzet iz prie o Trojanskom ratu izmedu
Ahejaca i Trojanaca. Medu Ahejcima (Grcima) osobito se istiu braa Menelaj i Agamemnon, tesalski kralj Ahilej te Odisej a
medu Trojancima kralj Prijam i njegovi sinovi Oaris i Hektor. Ilijada je epopeja, 24 pjevanja u heksametru, 15.696 stihova,
nastao je vjerojatno u 8. st. pr. Kr.. Govori o dogadajima u 10. godini ratovanja (oko 50 dana). Borba se odvija na
zemaljskom i na olimpskom planu. Veliku ulogu u radnji imaju bogovi koji tite one koje vole a nanose zlo onima koje ne
vole. Ilijada sadri mnogo ivih opisa borbi i prizora iz svakodnevnog ivota u grkom taboru u Troji.
SADRZAJ- Povod rata je bila Parisova otmica Menelajeve ene Helene. Pokretaka snaga djela je Ahilejeva srdba. U prvom
pjevanju oj je povrijeden Agamemnovom bahatou kojom mu uzima robinju Briseidu. Zato Ahilej odustaje od borbe. Budui
da je on najvei junak medu Ahejcima, njegovo odustajanje utjee na tijek borbe, Ahilej ostaje dosljedan sve dok mu Hektor
ne ubije prijatelja Patrokla. Tada se vraa u borbu i ubija Hektora. Hektorov otac, kralj Prijam, dolazi ponizno moliti Ahileja
za sinovljevo tijelo. Ahilej se smiluje i daje mu ga.
rims!a !#ji'ev#ost
Nasljeduju grke uzore i nadmeu se s njima. Nisu tvorci novih knjievnih vrsta, ve su nastavljai i usavravatelji. Povijesna
uloga rimske knjievnosti je u njezinu posrednitvu izmedu Grke i Europe. Dijeli se na 4 razdoblja:
1) ar"ajs!o razdoblje: 240. - 80. g. pr. Kr.
U tom je razdoblju osobito razvijena komedija. U znaku je brojnih knjievnih prijevoda i
kazalinih prilagodaba, pri emu su najistaknutiji komediografi: Plaut i Terecije - prenosili su
grke komine predloke na rimsku pozornicu.
2) zlat#i vije!: 80. g. pr. Kr - 14. g. po. Kr.
U tom razdoblju knjievnost doivljava svoj vrhunac. Razvijena je epika (Vergilije, Lukrecije i
Ovidije). Razvijeni su elegija i epigram (Katul), lirsko pjesnitvo i poslanice (Horacije),
ljubavna lirika (Propercije, Tibul, Ovidije), proza (Cezar, Salustije, Livije). Sredinja osoba je
Ciceron koji praksu i teoriju govornitva postavlja na novu, visoku razinu.
() srebr#o razdoblje: 14. - 117. g.
Razvijene su mnoge knjievne vrste, osobito roman (Petronije), basna (Fedro), epigrami
(Marcijal), satira (Juvenal).
-) razdoblje !as#o4 &arstva: 117. - 476. g.
To razdoblje obiljeava pomirba dvaju svjetonazora: rimskog (poganskog) i kranskog.
PLA32- najvei rimski komediograf, nastavlja se na novoantiku komediju, unosi elemente grube komike, plesa i glazbe.
Osnovne znaajke su dobro vodena spletka, ivi dijalozi i kontrirani likovi. Najpoznatije Plautove komedije su 3krta, ili
/ulularija- Hvalisavi vojnik- 4ablasti- 4u$nji...
3krta, - komedija karaktera u 4 ina. Loni je motiv na kojem se grad intriga. Euklion - stari krtac koji uva svoje blago a
svima govori da je siromaan, zanemaruje ker, a sluga Strobil mu je urao blago
KA23L- najvei rimski liriar poznat po svojoj intimnoj lirici. Pripadnik je skupine novih pjesnika ili neoterika koji su se
ugledali u aleksandrijsku poeziju. U pjesmi 5adni "atule ali samog sebe zbog ljubavnog rastanka, elei nadvladati vlastite
emocije i biti jak. Pie o prijateljstvu, gozbama i pijancima te izruguje politiku.
?)RA<I/E- osim po pjesmama, Horacije je poznat po svom djelu Poslani,a Pionima, koja je ve u antici nazvana
Pjesnikim umije%em. U njoj Horacije izrie misao da je bit svakog pjesnikog djela sklad (u pjesnikom jeziku, kompoziciji i
oblikovanju likova)
0ER7ILI/E- pjesnik je ekloga (gr. pripovijest), nove vrste pjesnitva koju je predstavio u zbirci (ukolike a sastavio ih je
po uzoru na grkog pjesnika Teokrita. 6eorgike su didaktina poema o poljodjelstvu u kojoj je Vergilije prikazao sklad
ovjekova ivota s prirodom dajui mu upute i savjete za ratarstvo, voarstvo, stoarstvo i pelarstvo. Najpoznatije njegovo
djelo je .neida, rimski nacionalni ep u 12 pjevanja o Eneji, praocu grada Rima. Prvih 6 pjevanja prema )diseji (.nejina
lutanja) a drugih 6 prema Ilijadi (.nejino ratovanje) Nakon trojanskog rata Eneja luta morima u potrazi za novom
postojbinom. Nakon mnogih pustolovina (susreta i rastanka s Didonom te ulaska u podzemni svijet), Eneja dolazi na ue
Tibera molei kralja Latina da osnuje novi grad i da se oeni njegovom kerkom Lavinijom. Nakon niza borbi s Lavinijinim
bivim zarunikom Turnom, Enej ga ubija, ime uklanja posljednju prepreku za ostvarenje svoje zamisli.
)0I.I/E- najplodniji rimski pjesnik zbog slobodnijeg stava u poeziji i otklona drutvenih normi. Majstor stiha te izvanredan
pripovjeda. Najpoznatije Ovidijevo djelo su 0etamor1oe, preradbe grke mitologije. Autor je i zbirke elegija Ex Ponto koju
je napisao u progonstvu (August ga je protjerao zbog nepotovanja drutvenih normi) te zbirka ljubavnih pjesama Heroide.
2I;3L- elegijski distih, elegije u kojima pjeva o ljubavi prema Deliji i kasnije Nemezi, o mrnji prema ratu i ratovanju, koji
mu je oduzela najljepe godine ivota, te o enji za mirnim seoskim ivotom. Najznaajnije djelo je pjesma 'eliji
*AR<I/AL- napisao je na tisue epigrama a najpoznatije djelo mu je duhoviti epigram 4iromani pjesnik, zavrava
poantom a Marcijal je bio tienik bogataa.
#
B. P)CE<I PI1*E+)12I, RA. DIRILA I *E2).A, 7LA7)L/A>K) RA9.);L/E
Kada su Hrvati doli na podruje dananje Hrvatske bili su pogani i nepismeni. Stanovnitvo koje su zatekli i s kojim su se
susretali bilo kransko.
7LA7)L/I<A - prvo pismo kojim su se sluili Hrvati je glagoljica, a dolazi od rijei glagoljati - govoriti, priati, rei.
Bizantski car Mihajlo alje brau Konstantina (Ciril) i Metoda 863. u moravsku misiju, na poziv kneza Rastislava. Ciril je
autor glagoljice. Na tom pismu je zapisao prve slavenske rijei Proslov Ivanova .van+elja. Prevode knjige za bogosluje na
slavenski jezik. 885. nakon Metodove smrti protjerani su iz Moravske te se sklanjaju u Hrvatsku (Istra, Kvarnerski otoci,
Hrvatsko Primorje, Dalmaciju) te tako je k nama prenesena batina Svete brae - pismo glagoljica, biblijski tekstovi zapisani
u knjigama, te sustavan i ureden knjievni jezik (staroslavenski). Glagoljicu su nazvali Jeronimovo pismo da bi zatitili od
progona. Svako slovo ima ime i vrijednost broja. Pri sastavljanju pisma koritena je teoloka simbolika kri (kranstvo),
krug (savrenstvo) i trokut (sv. Trojstvo).
Najstariji glagoljaki spomenici: Baanska ploa, Valunska ploa, Krki natpis, Plominski natpis, Humski grafit, Roki
abecedarij.
DIRILI<A- drugo pismo koji su se sluili Hrvati. Neki slavenski narodi: Bugari, Rusi, Srbi, Makedonci zamijenili su glagoljicu
grkim pismom te ga uredili za slavenski jezik. To se pismo poelo iriti u 12. st. na jugu Hrvatske i u BiH. Hrvatska irilica
se u srednjem vijeku posebno razvijala; dobila je ime bosanica ili bosansko-hrvatska irilica.
Najstariji spomenici na irilici su: Natpis s Povljasnkog praga, Povaljska istina, Poljiki statut, Aleksandrida, dubrovaki
zbornik: Libro od mnozijeh razloga.
LA2I+I<A - tree pismo kojim Hrvati piu. Hrvati su se s latinicom susreli nakon to su osnovali svoju dravu i prihvatili
kranstvo u 7. st.. Prva hrvatska imena zabiljeena latinicom su iz 8. st. (kneza Vieslava- na krstionici, kneza Branimira-
ukrasne grede crkava, kneza Godeaja- u Ninu). Latinski jezik je prvi jezik dravnih dokumenata.
Najstariji tekst pisan latinicom je Res i akon sestara dominikanskog reda u Zadru iz 1345. godine.
Od srednjeg vijeka do 19. st. Hrvati piu svim trima pismima, ali od sredine 14. st. sve se vie koristi latinica koja e postati
jedinim hrvatskim pismom.
Glagoljako razdoblje hrvatske knjievnosti poinje pojavom prvih pisanih spomenika i traje sve do zatvaranja senjske
glagoljake tiskare 1508. U tom razdoblju Hrvati su stvorili svoje samostalno politiko podruje pa su ve u 9. i 10. stoljeu
razvio kulturni ivot to jest zaela pismenost.
;A>DA+1KA PL)CA
- najpoznatiji hrvatski epigrafski spomenik, nastala je 1100. god nakon smrti kralja Zvonimira, pisac toga teksta
je Opat Driha
- sluila je kao pregradna ploa izmedu prostora za sveenstvo i prostora za puk u benediktinskoj opatijskoj
crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kraj Bake na otoku Krku, gdje je i pronadena, zidar crkve Sv. Lucije je Opat Dobrevit
- to je darovnica u kojoj kralj Zvonimir daruje ledinu (livada), dio zemlje crkvi sv. Lucije
- poinje religioznim motivom, a nastavlja se svjetovnim
- pisana je glagoljicom na hrvatskom jeziku, bila je oteena i sluila je kao podna ploa
- napravljena je od vapnenca, visoka 99,5 cm x 1999, debljine 7,5-9 cm
- sadri oko 100 rijei u 13 redaka, odlikuje se ritminou, zapoinje: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (kao i
veina dotadanjih tekstova)
- iz nje poinje jezino stvaralatvo u Hrvata
- iz teksta doznajemo da su Krk i Kvarnerski otoci tada u granicama hrvatske drave kralja Zvonimira
sadr'aj: 1) invokaciju
2)zapis opata Drihe
3)zapis opata Dobrevita
jezi!: starohrvatska akavtina s elementima crkvenoslavenskog jezika
pismo: prijelazni oblik iz oble u uglatu glagoljicu
!#ji'ev#o z#a,e#je
1. Povijesno-kulturno
povijesno-prvi put se spominje hrvatsko ime
kulturno-jer je to prvi hrvatski pisani spomenik
2. Pravno-darovnica
3. Jezino-pokazuje kako se hrvatski jezik razvija od staroslavenskog prema hrvatskom, na njoj se prvi put pie
hrvatskim pismom i jezikom
$
4. Likovno-slova su bila obojana, a i na vrhu Baanske ploe je romanika lozica
5. Knjievno-pokazuje kako se u ranom srednjem vijeku razvijao hrv. knjievni izraz, primajui poticaje(trajna
struktura reenice, asonance, aliteracije) i ugadajui ih u sveani govor Ploe
0I+).)L1KI 9AK)+IK
- najstariji zakonski spomenik Hrvatskog naroda
- sastavljen 1288, na blagdan Sv. Tri kralja
- to je najstariji pravni zakon na Hrvatskom jeziku, ureduje pravne odnose izmedu novih feudalnih gospodara, Krkih
knezova Frankopana i do tada slobodnih Vinodolskih opina, ureden je podjelom na lanke

L3<I.AR
-srednjovjekovna enciklopedija (knjiga opeg znanja)
-najprije na njem. jeziku, zatim prevedena na eki, pa na hrvatski
-prevodilac je pop glagolja Istranin (Uku usporeduje s Olimpom)
-pisan u dijalogu izmedu uitelja i uenika
-Lucidar znai knjiga koja prosvjetljuje
-teoloki i prirodoslovni sadraj

L/E2)PI1 P)PA .3KL/A+I+A
-najstariji hrvatski ljetopis, nastao u Duklju (gradu Baru)
-jedan je dio nastao u 12. st., a drugi u 14. st.
-prikazao je rodoslovlje hrvatskog vladara i osnivanje hrvatske drave
-u 14. st. je preveden na hrvatski jezik
-opisana je vladavina i smrt kralja Zvonimira
-znaajan je po tome to je legenda o kralju Zvonimiru dodana tek kasnije: nezadovoljan puk ubija kralja Zvonimira, a
on pred samu smrt proklinje vlastiti narod, elei da Hrvati nikad ne budu imali gospodara koji govori hrvatskim
jezikom, nego da budu podloni tudincima

<R+)RI9A< ?RA;AR ) pisme#ima
-crnorizac- zbog crne odjee
-hrabar- zalagao se i predavao na glagoljici iako je bilo zabranjeno
1)Slaveni pisahu crtama i urezima
2)piu latinskim i grkim slovima, ali bez pravila
3)Konstantin Filozof-osmislio je prvo slavensko pismo-38 slova po uzoru na grka slova i neke slavenske glasove
>I;E+1KA *)LI20A
-najstarija potvrda pisanog teksta na latinici i narodnom(akavskom)govoru
-pohvala Gospi, druga polovica 14. st.
-tip laude(pohvalne pjesme) pjevali su ih FLAGELANTI (bievaoci)
-pripada najstarijim latinikim zapisima na naem prostoru
-dijeli se na 2 dijela:
1. dio- Marija je prikazana u nebeskim sferama (uzviena, nadzemaljska)
- velia se i slavi lik Bogorodice
2. dio- prikazano njezino znaenje za ljude; Marija je prikazana kao utjeha svima na Zemlji, kao moralna podrka,
uzor, utoite
-opisuje se prisustvo Bogorodice medu ljudima

10I2 1E K)+CA
- satirian tekst, satira je uperena protiv predsjednika razliitih crkava (biskupa, opatica, fratara, kardinala,..)-openito
Crkvi-oni grijee jer prodaju crkvene moi zbog vlastitih uitaka, prepustili su se porocima(novac, blud,..)
- pjesnik pri njihovu opisu koristi ironiju
*3KA 10E2E *AR7ARE2E
-crkvena drama, poetak drame snaan je opis pastoralnog ugodaja, poistovjeuje se ljepota prirode i osjeaji pastirice
-Sv. Margareta- poznata kranska muenica
-drama je sastavljena u osmerakim distisima, s realistikim opisima muke, sa snanim rijeima u dijalogu muenice i
muitelja

E. ?3*A+I9A* I RE+E1A+1A 3 E3R)PI @traja#je, obilje'ja, lati#izam, !#ji'ev#i obli&i,
4lav#i pis&i i djela)
predre#esa#sa od franc. RENAISSANCE-ponovo rodenje, preporod, ponovni procvat; uvod, prethodnica renesanse.
"ma#izam-lat. HUMANUS- ovjean, ljudski
-kulturni pokret u Europi u 14. st., paralelno s predrenesansom
%
-promie ovozemaljske ljudske vrijednosti
-uzori u antici, sredite je Italija, motivi iz svijeta, latinizam
lati#izam knjievno stvaralatvo na lat. jeziku
-latinski jezik polako zamjenjuje narodni (talijanski)
"ma#izam
-do izraaja dolazi elja za spoznajom, ubrzan razvoj znanosti i tehnike, filozofije, otpor prema feudalizmu
-u sreditu zanimanja je ovjek, te razvoj duevnih i tjelesnih svojstava
-Erazmo Roterdamski- najznaajniji znanstvenik i knjievnik humanizma
-trajanje: kraj 13. i 14. st.; humanus-ovjean, latinski jezik i narodni jezici
najznaajniji pisci su:
DANTE-Boanstvena komedija
PETRARCA-Kanconijer
BOCCACCIO- Decameron
-klasini knjievni oblici: epopeja, ekloga, elegija, satira, drama
predre#esa#sa
-traje do kraja 13. st.,14. st. i 15. st.
-znaajke: pojava novog drutvenog sloja-gradanstvo, razvoj gradova, gradanske klase i kapitalizma, stvaranje novih
pogleda na svijet
-ovjek: aktivan, radoznao, eli uivati u ovozemaljskom ivotu, kritian je
-knjievnost: svjetovne teme, ovjekovo duhovno oslobodenje, zanimanje za vlastiti unutarnji svijet, ljepotu prirode i
ovozemaljski svijet
RE+E1A+1A: franc. RENAISSANCE= ponovo rodenje, preporod
- kulturno povijesno razdoblje od kraja 14. st. do poetka 17. st.
- nastaje u Italiji, a javila se po uzoru na antiku, onda se iri na Spanjolsku, Francusku, Hrvatsku, Englesku, Njemaku,
Austriju, Portugal, Madarsku i Ceku
- renesansni se pisci umjesto latinskim jezikom koriste narodnim, tako se javlja knjievnost na narodnom jeziku
- renesansa je primala stalne poticaje u ozraju velikih otkria: putovanja Kolumba, Vasca de Game i Magellana, znanstvena
i tehnika otkria, Gutenbergov stroj za tiskanje (kojim knjievnost postaje dostupnija)
- ponovo se javljaju vrste: ep, lirska pjesma, satira epigram, ivotopisna i povijesna pripovijest, komedija, drama, poslanica,
itd.
- tematika knjievnih djela tie se svakidanje ovjekove zbilje, istie se tjelesna i duevna ljepota i snaga, radost
ovozemaljskog ivljenja i ovjekova vjena nadanja u bolji svijet
- predstavnici: Ludovico Ariosto, Francois Robelais, Miguel Cervantes, William Shakespeare
- u renesansi se mijenja ovjekov nain razmiljanja i javlja se zanimanje za ljepotu prirode i ovjekova unutranja
proivljavanja; zanimanje za ivot openito; pronalaenje uzora u antikoj knjievnosti; promjena naina ivota i
razmiljanja na koju utjee razvoj gradova, nastajanje gradanske klase, nova znanstvena i geometrijska otkria
- u renesansi su oblikovani svi glavni anrovi:
lirika:
- osim petrarkistike lirike njeguje se i religiozna lirika
- piu se poslanice, epitafi, posvetnice, idilina lirika
- uzore trae u antikom pjesnitvu
- pojava zabavne lirike i pokladne(maskirate)
- dominantan oblik je forma soneta, osim njega piu se balade, kancone, ekologe, madrigali, ode
- veina pjesama posveena je enama(ljubavne pjesme)
- izvorite svemu je trubadurska lirika
epika:
- epovi, epski spjev
- kategorija uzviena stila
- ep se razvio kao knjievna vrsta
dramske vrste:
- pisana je po uzoru na antike pisce Plauta i Terencija i na antiku dramu
- promicala je pobjede novog mladog narataja
- najznaajniji dramatiar je engleski autor William Shakespeare- opisivao je duevna stanja svojih likova
- najznaajniji hrvatski komediograf je Marin Dri
- drama je bila podijeljena na: Commedia Erudita(uena komedija koja se prikazivala na dvoru) i Commedia dell' Arte(za
puk, nema teksta-glumci improviziraju, a znaju samo osobine likova)
roman:
- dijeli se na:
1) viteki- srednjovjekovni tip romana, istie se lik viteza lutalice
2) pikarski- razvio se u 15.st, glavni lik je ovjek iz puka- obino iz dna drutvene ljestvice(seljak, prosjak) koji se
bori za opstanak u ivotu i ima renesansne poglede na svijet
1&
3) pastirski- idila, glavni lik pastir, to su ondanji ljubavni romani, utemeljitelj je Jacopo Sannazzara
esej:
- uveo ga je u 16.st Francuz Michael Montaigne
1F. PRE.12A0+I<I PRE.RE+E1A+1E 3 E3R)PI -.. Ali4"ieri, 6. Petrar&a, 7. ;o&&a&&io i
#ji"ova djela

a) .A+2E ALI7?IERI
- roden u Firenci 1265-1321, umro u Ravenni
- zbog politikih uvjerenja 1302. je protjeran iz Firence, nije se mogao vratiti
- tvorac knjievnog talijanskog jezika, poeo je pisati na latinskom
- knjievni rad zapoinje zbirkom pjesama "Novi ivot"("Vita nuova") posveenih Beatrici Portinari- u kojoj opisuje ljubav
prema toj eni koristei se slatkim novim stilom
;o'a#stve#a !omedija (Divina Commedia 1307-1321)
-Dante je svoj religiozni ep u poetku nazvao komedijom, jer se prema srednjovjekovnoj poetici tako oznaavalo
pripovjedno djelo u stihovima, napisano jednostavnim, svima razumljivim jezikom, koje poinje tuno, a zavrava sretno.
U poetku je tu komediju nazvao Boanstvenom jo u svojim predavanjima u Firenci pa je tom djelu do danas ostao naziv
Boanstvena komedija. Boanstvena zbog savrene forme, kompozicije, jezika i zbog tematike.
- kompozicija djela: sastoji se od 3 djela-PAKAO, CISTILISTE, RAJ
- jezik- djelo je pisano firentinskim narjejem koje postaje temeljem tal. knjievnog jezika
- u svakom djelu su 33 pjevanja koji s prvim uvodnim pjevanjem ine savrenu brojku od
100 pjevanja
- pisana je u tercinama (3 stiha), stih jedanaesterac, u formi alegorijske vizije zagrobnog ivota vodi itatelja kroz Pakao,
Cistilite i Raj, te oivljuje galeriju likova od mitolokih i povijesnih do suvremenih
- 3 glava lika: Dante, Vergilije, Beatrice
P DANTE- simbol grenog ovjeka
P VERGILIJE- simbol ljudskog razuma, nalazi se u 1. krugu
P BEATRICE- simbol milosti Boje, ideala nadnaravne vrste, simbol ljepote
- 3= mistina brojka(ima magijsko znaenje), predstavlja Presveto trojstvo
- 100= savrena brojka, simbol savrenstva
- Dante se na poetku nade u mranoj umi to je alegorija grjenog ivota. Da bi se spasio od opasnih zvijeri, odlui slijediti
Vergilija (simbol razuma i Danteov uzor)
- u prvom djelu spominju se 3 zvijeri, a simboliziraju ljudske poroke:
P LAV- simbolizira oholost
P VUCICA- simbolizira lakomost
P PANTERA- simbolizira putenost (erotinost)
- Vergilije je rimski pjesnik iz antike, prati ga kroz Pakao i Cistilite, ali ne i Raj jer on nije krten. Kroz Raj ga vodi Beatrice
(idealna, bez grijeha)
Pakao
-je alegorija stanja grijeha i otudenosti od Boga, moemo shvatiti kao alegoriju zemaljskoga svijeta i njegove izopaenosti
ljudskih strasti, opaina i poroka.
- sastoji se od 9 krugova opisanih u obliku lijevka, kroz koje ga vodi pjesniki uzor Vergilije
-grjenici su smjeteni unutar lijevka po teini grijeha, od najmanje grjenih(na vrhu) do najvie grjenih(na dnu)
Pretpakao: kukavi,e
Gornji dio pakla:
1. limb-nekrteni, tu boravi i Vergilije
2. bludnici
3. prodrljivci
4. krtice i rasipnici, Pluton u obliku vuka
5. gnjevljivci, duevno lijeni svake vrste
6. krivovjerci, bezbonici
7. nasilnici, ubojice i samoubojice
Ponor:
8. varalice
Najdublji pakao:
9. izdajice
Minos- stoji na ulazu u Pakao, zamahom repa odreduje teinu grijeha
Haron- prevozio je due preko Arheonta
istilite
-brijeg na otoku; dijeli se na krugove koji se pri vrhu suavaju; na vrhu je visoravan gdje je smjeten Zemaljski Raj; tamo
po Dantea dolazi Beatrice i vodi ga u sam Raj, on se sastoji od 9 nebesa koje se vrte oko Zemlje
Re#esa#s#o djel
-pjesnik je porok i sudac svoga doba, otro polemizira protiv Crkve i poremeenim redom stvari u suvremenom povijesnom
trenutku. Istie dostojanstvo ovjeka, vanost njegova djelovanja i nunosti i vrijednosti znanosti, te traenje istine. S
mnogo razumijevanja prikazuje slabost ljudske prirode.
11
- narodni jezik(talijanski), kritinost
1red#jovje!ov#i eleme#ti
- srednjovjekovna simbolika u koncepciji i kompoziciji djela
- uloga mistinog broja 3
- forma alegorijske vizije
- razvrstavanje grenika u skladu s religioznim poimanjem grijeha
b) 6RA+<E1<) PE2RAR<A
- roden 1304.-1374 u Avignonu
-pie na latinskom jeziku, a slavu je postigao zbirkom pjesama na talijanskom jeziku Kanconijer
-u Avignonu upoznaje se trubadurskom kritikom i 1327. prvi put je ugledao Lauru De Sade, koja e mu postati trajnom
inspiracijom njegovih talijanskih stihova
- mnogim je pjesnicima bio uzor, pa se pisanje pjesama na Petrarkin nain zove petrarkizam
Ka#&o#ijer
- dvodijelna zbirka ljubavnih pjesama sastavljena od 366 pjesama od toga 317 pisano u formi soneta, 29 kancona, 9 sestina,
7 balada i 4 madrigala
-zbirka pjesama na talijanskom jeziku u kojima je dao intiman lirski dnevnik za njezina ivota i nakon njezine smrti
-njegova lirika snano je utjecala na cjelokupni razvoj kasnije ljubavne poezije, te jo za njegova ivota u Italiji dobila niz
nastavljaa posredstvom kojih je petrarkizam tijekom 15. i 16. st preplavio cijelu kulturu Europe- te nastavljae zovemo
petrarkisti ili epigoni
-zbirka je specifina po strukturi; sastoji se od 2 dijela:
1)za ivota gospode Laure
2)nakon smrti gospode Laure
-prema poetnom stihu cijela zbirka se naziva "Rasute rime", cijeli ivot je usavravao zbirku
- Laura- simbol Petrarcine velike svjetske slave; u nju je spustio itav svemir, uinivi od nje i sebe svoj svijet. Njegova
ljubav nije Boanstvena, nego vjena zapreka koje je on svjestan pa se uvijek bori protiv nje, da bi joj se za as prepustio.
Laura se esto poistovjeuje s lovorom, a ljubavna udnja sa eljom za slavom, a i jedan i drugi osjeaj se stapaju u
jedinstveno duevno, a moda i pjesniko stanje, u onu romantinu Petrarcinu bolest, u trajnu svijest nezadovoljnika o
grijehu, koji njegovim stihovima daje karakteristian ton sjete.
talijanski (petrarkin sonet)
2 katrene+2 tercine ili 8 katrena+6 tercina
- tipina rima u katrenama je obgrljena, a u tercinama postoji vie varijanti
&) 7I)0A++I ;)<<A<<I)
- 1313.-1375., rodom iz Pariza, ivio u Firenci
- talijanski pripovjeda i humanist
- ostavio je bogat knjievni opus i na latinskom i talijanskom
- njegove novele spadaju u tip uokvirene novele
- smatra se zaetnikom novele
.e&amero#
- zbirka koja sadri 100 novela uokvirenih priom povezanih u jednu cjelinu
- pred bijegom od kuge koja je vladala 1348. 7 djevojaka i 3 mladia naputaju Firencu i odlaze u prirodu gdje prikrauju
vrijeme pripovijedajui zanimljive prie, one su razliite po duhu i sadraju, najea tema im je tjelesna ljubav, izrugivanje
ljudskoj gluposti i svakom, osobito ljudskom licemjerju. Svaki dan osim subote i nedjelje je svako od njih ispriao po jednu
priu
- te novele su kasnije postale uzorom svim kasnijim novelistima
- 7 djevojaka- imena djevojka predstavljaju sabrane znaajke Erosa (tjelesne ljubavi) kakvog je Boccaccio prikazao u svojim
djelima
- javljaju se ljudi iz razliitih slojeva drutva
Svaki dan posveen je jednoj temi:
1. DAN- nema odredene teme
2. DAN- hirovi sree
3. DAN- ostvarene preteno ljubavne elje
4. DAN- tragine novele ljubavi i smrti
5. DAN- ljubavi koje zavravaju sretno nakon mnogo nezgoda
6. DAN- posveen brzim i duhovitim odgovorima
7. DAN- podvale spretnim enama na raun glupih mueva
8. DAN- govori o alama i podvalama u kojima stradavaju glupani
9. DAN- nema odredenu temu
10. DAN- novele o velikim i plemenitim djelima
Kara!teristi!e #ovele:
- Boccaccio je utemeljitelj novele
- pie ih na talijanskom jeziku s obiljejima usmenog pripovijedanja
12
- zanimljiva fabula, bez digresije i opih mjesta
- neoekivani zapleti, karakteristina je dvostruka poanta (druga izrie prvu)
- skladna kompozicija, jasan stil
Re#esa#s#a obilje'ja ;o&&a&&iovi" #ovela:
- kritinost
- teme i likovi iz svakidanjeg ivota
- realistinost i uvjerljivost
- razotkrivanje ljudskih poroka
- slobodno prikazivanje ivotnih uitaka (hedonizam) i velianje svega ljudskog, spontanog i prirodnog
- pohvala ljepoti prirode, snazi mladosti, ovjekovoj sposobnosti i snalaljivosti
- kritizira crkvene dostojanstvenike
11. G. 1?AKE1PEAREA@?amlet)I *. <ERGA+2E1 @ .)+ H3I)2E )
GILLIA* 1?AKE1PEARE
- engleski pjesnik i dramatiar, najvei dramski stvaralac svjetske knjievnosti, glumac i redatelj
- roden je 1564. u Stratford-on-Avonu kojeg naputa i seli u London gdje je imao kazalite ''Globe''- to je osmokutan
prostor koji u sredini ima pozornicu koja je s tri strane okruena prostorom za publiku; umro je 1616.
- pisao je i sonete- Shakespeareov sonet(elizabetinski sonet) se sastoji od 3 katrene i 1 distiha
- napisao je 36 dramskih tekstova koji se dijele na:
-kraljevske drame (tema-engl. vladari)
-komedije (San ljetne noi, Ukruena gospodarica, Mletaki trgovac,...)
-tragedije (Romeo i Julija, Hamlet, Otello)
-mrane komedije (Konac djelo krasi, Mjera za mjeru)
-romantina igra (Oluja)
-poeme (Venera i Adonis)
?amlet
- jedna od najboljih tragedija u povijesti svjetske knjievnosti; slina je antikoj drami
- radnja je preuzeta iz skandinavskih legendi
- ima 5 inova, novost je pojava drame u drami-miolovka
- tema: prikaz drutvene situacije u Danskoj i na kraljevskom dvoru Elsinove; ljubav prema ocu (motiv osvete)
- likovi su psiholoki opisani, a Hamlet je moralni pobjednik
- likovi: Klaudije (kralj), Gertruda (kraljica), Hamlet (danski kraljevi), Hamletov duh, Polonije (kraljevski komornik),
Ofelija (Hamletova zarunica, Polonijeva kerka), Laert (Polonijev sin), Horacije (Hamletov najbolji prijatelj)
- radnja se odvija u dvorcu Elsinove; pojavljuje se retrospekcija, bez kronologije
- djelo zapoinje reenicom: ''Biti ili nebiti, pitanje je sad''- to je pitanje ivota i smrti
- rad#ja: Hamlet je tragedija o danskom kraljeviu Hamletu koji od oeva duha saznaje da on nije umro prirodnom
smru, nego ga je ubio brat Klaudije. Nakon toga Klaudije se oenio Hamletovom majkom, tj. bratovom enom. Od tog
susreta s oevim duhom Hamlet ivi samo za osvetu. Najprije se pravi lud a kralj i kraljica ludilo tumae Hamletovom
ljubavlju prema Ofeliji, keri dvorskog savjetnika Polonija. Nakon to s glumcima pripremi predstavu Miolovka ili
Ubojstvo Gonzaga, Hamlet uvida da je Duh govorio istinu, potom ubija Polonija koji, skriven iza zavjese, slua njegov
razgovor s majkom. Stric ga odlui poslati u Englesku - u smrt, ali Hamlet se uspijeva spasiti i vraa se. U meduvremenu
Ofelija se ubila, a Laert (Ofelijin brat) eli se osvetiti Hamletu. Na kraju svi pogibaju (Laert i Hamlet u dvoboju, kraljica
popije otrovano vino, a stric umire od uboda zatrovanoga maa). Hamlet umirui moli prijatelja Horacija da ispria
svijetu pravu istinu. Vlast je preuzeo norveki kraljevi Fortinbras koji je smatrao da neto treba izmijeniti u Danskoj
dravi
- Hamlet se pravi lud kako bi potaknuo glumce na igru, kako bi otkrio poinitelja ubojstva vlastita oca, ne pokazuje
svoje osjeaje, zbog njega u smrt odlazi njegova zarunica Ofelija, a kasnije i Polonije
- Hamletova neodlunost se tumai Edipovim kompleksom- zaljubljen je u majku i ljubomoran, sumnja da je i ona
upletena u ubojstvo njegova oca
- Hamlet- osjetljiv i plemenit, u dvojbi je kako se boriti protiv zla. Osveta postaje osnovni smisao njegova ivota, ona
potiskuje ljubav prema Ofeliji, izaziva u njemu ak i mrnju prema enama koje nisu vjerne i kojima se ne moe
vjerovati (kao njegovoj majci). Jedino svijetlo u njegovom ivotu je prijateljstvo s Horacijem, dokaz je da pozitivne
ljudske vrijednosti jo nisu nestale.
- Usporedba Hamleta s Laertom- I jedan i drugi ele se osvetiti ubojici svoga oca te dokazati istinu. Govorimo o dva
subjekta u drami odnosno strukturi zrcala.
- Jezik stila- djelo je proeto snanim emocijama, ali i dubokom misaonou zbog ega stihovi ove tragedije ostaju
aktualni i prelijepi i za suvremenog itatelja
*. <ER0A+2E1 @.o# Hijote)
- roden je 1547. u siromanoj obitelji
- najznaajniji panjolski renesansni dramatiar, pripovjeda i romanopisac
- bio je vojnik, bio je ranjen (izgubio je ruku), zavrio je u zatvoru
- djela: zbirka pripovjedaka ''Uzorite novele''
roman ''Bistri vitez Don Quijote od Manche'', ''La Galatea'' (pastirski)
13
.o# Hiote
- vrsta: viteki roman; satira i parodija na viteke romane postie se humorom
- tema- sukob svijeta realnosti i mate
- prikaz cjelovitog panjolskog drutva
- kompozicija- 1. dio (1605)- Don Quijota poistovjeuje s vitezovima srednjeg vijeka
2. dio (1615)- Don Quijotu se na kraju vraa razum
- mnotvo novela koje povezuje glavni lik
- likovi: Don Quijote, Sancho Panza (titonoa), Rosimante (konj), Dulcinea (njegova odabranica)
- radnja: predugo zaokupljen u dosadi itanjem vitekih romana seoski plemi iz Manche, umislio si je da je i on vitez, te je
odluio popraviti svijet (da e spaavati nedune). Naoruao se i uzeo novo ime. Vladaricu svoga srca pronaao je u
priprostoj i runoj seoskoj djevojci Dulcinei. Pratio ga je perjanik Sancho Panza, neuk ali mudar seljak, sebian i suprotan
svom gospodaru, dobro razluuje zbilju od prividenja. Iako je iz svih svojih pustolovina izlazio poraen, Don Quijote nikad
nije posustao.
- Don Quijote- seoski plemi, previe je itao viteke romane da mu se kako kae pisac pomutila pamet. Kada mu vie nije
bilo dovoljno itati odluio je spasiti svijet od zla i nepravde, te se preobrazio u viteza. Oistio je vojnu opremu svojih
pradjedova, nazvao svog konja Rozinante, a sebe Don Quijote. Svog slugu Perijanika nazvao je Sancho Panzo-susjed seljak
ali bez pameti.
12. ?R0A21KA RE+E1A+1+A K+/I:E0+)12 @vreme#s!o odreIe#je, 4dje se odrazila,
z#a,aj!e, petrar!izam, predstav#i&i)
- vrijeme: vrhunac dosee u 16.stoljeu
- z#a,aj!e: razvija se pod utjecajem talijanske knjievnosti u gradovima uz more: Dubrovniku, Zadru, Splitu,
Sibeniku, Hvaru; vrhunska djela knjievnosti i umjetnosti nastaju u bogatom Dubrovniku koji je sauvao slobodu i
samostalnost
- predstav#i&i i djela:
a! lirika@ >i%!o *e#,eti5, .'ore .r'i5, ?a#ibal L&i5, *avro 0etra#ovi5- hrvatski petrarkisti
'! epika @ *ar!o *arli5, 5udita (ep), Petar ?e!torovi5, Ribanje i ribarsko prigovaranje- Petar 9ora#i5,
Planine (roman), ;r#e Kar#ati5, Vazetje sigeta grada, ep
(! drama ( ?a#ibal L&i5, Robinja (drama), *ari# .r'i5, 'undo 0aroje( komedija)
LJUBAVNA LII!A "VA#$!% %N%$AN$%
- nai renesansni pjesnici pisali su pod utjecajem Petrarkinog stvaralatva, po uzoru na narodnu poeziju tkz. zainjavce i po
uzoru na trubadursko stvaralatvo
- najstariji stih nae renesansne poezije je dvostruko rimovani dvanaesterac (rimuje se nakon 6. i 12. sloga) zove se
aleksandrinac
- prvi liriari pojavili su se u Dubrovniku- Siko Meneti, Dore Dri, Hanibal Luci, Nika Ranjina- njeguju ljubavnu poeziju
u kojoj slave ensku ljepotu, iskazuju osjeaje i raspoloenja neuzvraene ljubavi
?A+I;AL L3<ID: J&r ni jedna na svit vila
- ljubavna pjesma
- tema: opis enske ljepote
- stih je osmerac, kitica oktava
- zapoinje i zavrava istim stihovima
- tei skladu- po uzoru na antiku
- motivi: elo, kosa, kruna od kose
- njena ljepota kod svakog izaziva radost- crne oi i crne tanke obrve- izaziva radost, veselje i tjera na tugu; lice usporeduje
s ruom, bijeli vrat i prsa, zubi kao biser
.:)RE .R:ID: 'rem si (rem
- ljubavna elegina pjesma tunog tona
- ima specifinu kompoziciju- ponavljanjem stihova izraava svoju elju za odlaskom na mjesto gdje e pronai duevni mir
radi nesretne ljubavi, no ne nalazi ga pa eli umrijeti
- u pjesmi je prisutan akrostih u kojem pjesnik GIORETA ispisuje svoje ime
14
>I>K) *E+CE2ID: Prvi po(led
- ljubavna pjesma pisana aleksandrincem
- idilina slika prirode- motiv budenja prirode
- iznenaden je ljepotom ene koju je vidio (idealizirani lik)- prikazana je u bijeloj odjei i kao vila. Splela je vijenac od kose i
ima zlatne pramenove (motiv kose) i na kraju motiv gorine
+IK>A RA+/I+A: )diljam se
- ljubavna pjesma pisana stihom bugartice (dugi stih nae narodne epske pjesme)
- moli da mu bude vjerna, pla i suze
- nezadovoljstvo sa ivotom
PR0I ?R0A21KI R)*A+, PE2AR 9)RA+ID* PLANIN%
- pastirski roman, prvi hrvatski roman u stihu i prozi
- opisuje put pastira Zorana po njegovom zaviaju- zadarska okolica, slavi i velia ljepotu svoga rodnog kraja- imaginarni
put koji traje 7 dana
- u sebi sadri pjesma to ih pjevaju pastiri
- vila u romanu simbolizira domovinu Hrvatsku
- likovi: Zoran - pjesnik, vila Zorica, vila Dejanina, pastir Marul
- tema: Prisutna domaa stvarnost rodoljubnog osjeaja. Zoranova elja da se oslobodi ljubavi, no na kraju shvaa da je bit
ivota u duhovnim vrijednostima.
1(. *. *AR3LID: /3.I2A
- roden je 1450. u Splitu, a umro 1524.
- pripada humanistikom krugu Splita- otac hrvatske knjievnosti
- pisao je narodnom( hrvatskom) i latinskom jeziku
- najznaajnija djela na latinskom jeziku: ''Davidijada'', ''Pouke za estit ivot prema primjeru'', ''Evandelistar'', ''Svetac''...
- najznaajnija djela na hrvatskom jeziku: ''Judita''- prvi umjetniki ep hrvatske knjievnosti, ''Molitva suprotiva Turkom''
/3.I2A
- tema je preuzeta iz Starog zavjeta( napisana 1501., tiskana 1521.)
- kompozicija: ep od 6 pjevanja/LIBAR/
- tema: udovica Judita spaava svoj narod ubivi Holoferna (sukob Asiraca i Izraelaca)
- zapoinje invokacijom- zazivanje Boga za pomo
- pisana je dalmatinskom akavtinom 16. stoljea, a pisao ju je za neobrazovani puk ( u to doba zabranjeno je bilo
pripovijedati na hrvatskom jeziku)
- pred uvod stoji podatak:
LIBAR MARKA MARULA SPLICANINA
U KOM SE UZDRZI ISTORIJA SVETE UDOVICE
JUDIT
U VERSIH HRVATSKI SLOZENA
- djelo je posveeno kumu Dujmu Balistriliu
- pie po uzoru na nae zainjavce i antike (rimske i grke) pjesnika
- likovi: Nabukodonosor (pohlepan vladar), Holoferno (hrabri voda Asiraca), Judita, Abra (slukinja), Ozija (vrhovni sveenik
u Betuliji)
- Judita: pravi renesansni idealizirani lik, lijepa udovica iz Betulije, krase ju duhovne vrline i ljepota, iskrena je domoljupka i
religiozna je. Svoju ljepotu koristi kako bi pomogla vlastitom narodu, zavela je svojeg najveeg neprijatelja. Njezina je
vrsta vjera spasila narod. Zivjela je 105. godina.
- Holofern: velik vojskovoda, ambiciozan i samopouzdan, okrutan, njegova slabost su ene (pouda prema Juditi). Njegova
neumjerenost u jelu i piu pokazuje koliko je halapljiv i pohlepan, fiziki je veoma ruan- potpuni kontrast Juditi
- Vojska: mnogobrojna i naoruana, odana Holofernu. Unitava sve pred sobom ''Gdje ona prode, trava ne nie'
1-. *ARI+ .R:ID @knjievno stvaralatvo)
Dri je najvei dramski pisac nae renesansne knjievnosti. Zapoeo je kao lirik, piui ljubavne pjesme u duhu petrarkizma
( Pjesni ljuvene ). Ubrzo se potpuno posvetio drami te je u tom knjievnom rodu ostvario svoja najbolja djela. Pisao je sve
dramske vrste poznate u doba renesanse: komedija, pokladna igra, pastorala, tragedija.
pastorale: Tirena, Venera i Adon, Griula,Pjerin
komedije: Novela od Stanca, Tripe de Utole, Skup, Dundo Maroje
tragedija: Hekuba
+)0ELA ). 12A+<A
- farsa- (podvrsta komedije koju karakteriziraju karikirani likovi i vulgarni humor)
1
.3+.) *AR)/E- komedija karaktera i intrige, napisana 1551.
Specifina zbog 2 prologa.
1) Zapoinje prologom Negromanta (arobnjaka) Dugog Nosa koji govori da je putujui iz Indije sreo ljude ''nazbilj''
(prave ljude koji su tihi, mudri i razumni) i ljude ''nahvao'' (loe i zle ljude). Ti su ljudi izmijeani u svim zemljama,
oni se medusobno sukobljavaju. Ljudima ''nahvao'' Dri smatra dubrovaku vlastelu koja je loa, pohlepna,
sebina nesposobna i intelektualno bezizraajna.
2) Prolog- autor govori o radnji, mjestu radnje i likovima. Saznajemo da je ''Dundo Maroje'' prethodila komedija
Pomet koju je izvodila Pomet druina- to nisu bili kolovani glumci. Komedija zavrava upozorenjem roditeljima da
ne daju novac djeci.
- Likovi: Dundo Maroje i Bokilo, Maro i Popiva, Laura i Petrunjela, Pomet Trpeza i Ugo Tudeki, Pera, (sluga koji eli
pametno iskoristiti fortunu kako bi namjestio Lauru Ugu Tudekom, to mu na kraju i uspijeva, on je kriv za sve zavrzlame u
djelu)
- Maroje- star i krt, razoaran je postupcima svoga sina, vie voli svoj novac nego sina, egoistian je i nemoralan, svojim
iskustvom je nadmudrio vlastitog sina, vratio se iz Rima gdje je spaavao novac u Dubrovnik sauvavi neto dukata i neto
robe, sa sinom i njegovom zarunicom Perom. Uiva u gomilanju novca, tedi u svemu.
- Pomet Trpeza- nosilac je cijele komedije, veoma je inteligentan i lukav, te sve spletke i prijevare u radnji izvodi s lakoom,
vjeruje u sreu i zna da e mu ona kad-tad pomoi, uiva u okusu, ljepoti i skladu
- Maro- rasipni mladi koji troi novac na kurtizanu kupujui poklonima njezinu ljubav- lakomislen, ne razmilja o
budunosti.
- Petrunjela- ima odlike inteligentne, spretne i domiljate slukinje. Vesela dubrovaka djevojka, odana svojoj gospodarici -
najprije prihvaa Popovo udvaranje, a potom Pometovo. Iako voli Pometa izaziva ga svojim pjesmama elei na taj nain da
se on potrudi kako bi je osvojio.
- Laura- pohlepna kao jedini nain iskazivanja ljubavi prihvaa novac i materijalne vrijednosti
- Ugo Tudeki(Laurin ljubavnik)- bogati plemi, ali potpuno pasivan i nesposoban da se sam izbori za voljenu enu.
- Bokilo, Pomet, Popiva - odani su svojim gospodarima, rade za njih a misle na sebe lukavi su i snalaljivi, nezadovoljni,
eljeli bi biti hedonisti.
18. ;AR)K 3 E3R)P1K)/ I ?R0A21K)/ K+/I:E0+)12I
E3R)PA
- traje od kraja 16. do pol. 18 st. portugalska rije BAROCCO- biser nepravilnog oblika
- znaajke: kienost, razigrana duhovitost, neobina metaforika, mnotvo epiteta, kontrasta -reakcija je na renesansu.
Najvie se uvrstio u europskim katolikim zemljama (Spanjolskoj, Italiji, Francuska,..) Najznaajniji predstavnici:
LIRIKA EPIKA DRAMA
Talijanska knjievnost Spanjolska knjievnost Talijanska knji. Spanjolska knji.
Giambattista Marino Luis de Gongora Torquato Tasso Pedro Calderon de la
Barca
zaetnik je marinizma-
uporaba neobinih
motiva,zvunih figura,
slonih i neobinih
metafora i zvunih
ponavljanja. Koristi
koneto- stilska figura koja
se temelji na vjetini
pronalaenja slinosti
izmedu 2 razliita i
suprotna pojma
Pisao je pjesme i poeme
- specifinost njegova
pjesnitva: koristi uen,
vrlo razumljiv jezik, stvara
vlastitu sintaksu, koristi
neobine metafore, djela
namijenjena uenim
ljudima- kulteranizam ili
gongorizam
- razvija bogatu epsku
radnju u kojoj se
isprepliu fantastika i
realnost
- autor epa Oslobodeni
Jeruzalem u kojem je u 20
pjevanja otpjevao Prvi
kriarski rat koji je zavrio
oslobodenjem Jeruzalema
- psihiki je produbio
svoje likove
- autor drame Zivot je
san s mnotvo refleksija
o prolaznosti
- ivot je stvarno san
koji se brzo raspline i
zato treba traiti trajne
duhovne vrijednosti
2orJato 2asso: )4*)()7.NI 5.R8Z/*.0
- ep u 20 pjevanja ispjevan u strofama od 8 jedanaesteraca
- kompozicija- u djelu se isprepleu povijesni dogadaji sa ljubavnim zapletima i fantastinim dogadajima (andeli,
arobnjaci,..). Voda kriarskog pohoda bio je vojvoda Goffredo.
- tema: oslobadanje Isusova groba
- tema je povijesna gdje se pojavljuje mnotvo mitskih motiva, osobnih trauma zbog neuzvraene ljubavi, mnotva opisa
pejzaa, pjesnikovih osjeaja (osamljenost, neshvaenost, razoaranje i prolaznost)
- mnogi detalji iz epa su dio pieve biografije
Pedro <aldero# de la ;ar&a: 9IV)2 5. 4/N
- tema: odnos jave i sna
- monolog zapoinje upozorenjem: Zivot je san
"VA#$!A
- traje od 17. do pol. 18 st.
- hrvatska barokna knjievnost je vezana za protureformaciju (katoliku obnovu) kojom se nastoji suzbiti protestantizam
- pisci su podijeljeni na krugove:
1) Dalmatinsko-dubrovaki krug: Ivan Gunduli (Osman, Dubravka), Junije Palmoti (Pavlimir), Ivan Buni Vui
(Plandovanja), Ignjat urdevi (Uzdasi Mandeljene pokornice)
1"
2) Ozaljski krug: Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan (Napojnica pri stolu), Ana Katarina Zrinski
3) Kajkavski krug: Juraj Habdeli (Gizdos mladeh ljudi)
4) Slavonski krug: Antun Kanili (Sveta Roalija)
5) Djelatnost vjerskih redova: ISUSOVCI- Bartol Kai, Jakov Mikalja, Juraj Kriani, PAVLINI- Ivan Belostenac,
FRANJEVCI- Matija Divkovi
1=. I0A+ @.:I0)) 73+.3LID- !#ji'ev#o stvarala%tvo, z#a,aj
- pie po uzoru na Torquatta Tassa, pripada dubrovakom baroknom krugu
- roden je 1589. u Dubrovniku, a umro 1638.
- predstavnik je plemstva, kolovao se kod Isusovaca (Camilo Camili mu je bio uitelj)
- zapoeo je pisanjem ljubavne poezije koju je kasnije spalio
- Djela: mitoloke drame: /rijadna- Proorpina ugrabljena- 'ijana- /rmida
religiozna poema: 4ue sina rametnoga
prepjev sedam psalama: Pjesni pokorni kralja 'avida
pastorala: 'ubravka
ep: )sman: Gundulievo ivotno djelo

.brav!a
- to je alegorijska pastorala - melodrama u 3 ina, zapoinje invokacijom
- mjesto radnje: Dubrovnik (Dubrava), dogada se u idealnoj utopijskoj zemlji u kojoj ive pastiri i pastirice. Radnja se odvija
na dan Sv. Vlaha
- tema: hvalospjev dubrovakoj slobodi
- likovi: 'ubravka- je najljepa pastirica. Od malih nogu voli Miljenka i obeana mu je. U djelu je simbol vlasti i slobode. Ona
je idealizirani lik-vila. U djelu nema glavnu ulogu, ali se sva radnja okree oko nje.
Miljenko- je najljepi medu pastirima i simbol je dubrovakog plemstva. On je hrabar i pravedan, bori se za ljubav svoje
voljene i plae radi nje. Cim je saznao da je njezina ruka dana Grdnu poelio se osvetiti. Osjeao se jadnim, potitenim,
mislio je da je zlo pobijedilo, ali nije bilo tako, na kraju je ipak dobio svoju Dubravku.
6rdan- ruan i star, ali veoma bogat. Ne zasluuje Dubravku, eljan je vlasti, voli zapovijedati, zao je. Podmitio je suce
samo da bi se domogao lijepe Dubravke, pohlepan je. U djelu ima ulogu intriganta ili spletkara koji ispreplie radnju i ini je
zanimljivijom.
- Dubravka je prvi put prikazana u Dubrovniku 1628. i ima alegorijsko znaenje. Dubravka je simbol dubrovake slobode i
vlasti, Miljenko simbol plemstva, a Grdan simbolizira obogaen sloj dubrovakih gradana. Starac Ljubdrag je nosilac
Gundieve filozofije, pogleda na dravu i drutvo.
)sma#
- ep u 20 pjevanja
- tu Gunduli prikazuje bitku kod Hodirna i Osmanovu pogiblju, te konanu propast turske moi
- nedostaje XIV. I XV. pjevanje, samo Ivan Maurani uspio je nadopuniti XIV. i XV. pjevanje
- inspiracija: poraz Turaka 1621. kod Hoima od strane poljskog kraljevia Vladislava, simbolino predstavlja pobjedu cijele
kranske zajednice
TEMA: rat protiv Turaka
- borba izmedu dobra i zla ( kranstva i islama)
- barokni elementi vjerska tematika, prolaznosti, kontrasti: nebo - zemlja ivot - smrt ljubav - mrnja, sloboda - ropstvo
- petrarkistiki elementi : opisuje ljepotu ene
- mnotvo epiteta, metafora
- abab -ukrtena rima, stihovi osmerci ( 4 stiha, 4 osmerca)
- mijeanje tokavskog i akavskog narjeja 17. st
- ponavljanje, pesimizam
- povijesni i kranski moralistiki ep
- list Osmana predstavlja ovjeka koji je uzvien nad drugim ljudima, pokuavao se izjednaiti sa Bogom
- Olimp - velike se stvari gube jer nema nikoga da o njima pie
- elja roditelja i djevojaka za slobodom
- prva dva pjevanja imaju filozofski karakter
- Lucifer: kralj pakla
- po Gundulievoj ideji takav ovjek mora stradati
- Osman je prikazan kao pojedinac (tenjama, svojim shvaanjem, moralan, unutranjem borbama)
- pjesnika kvaliteta, bogati i ist jezik
- Judita = uzoran renesansni ep , Osman - uzoran barokni ep
- U svoje doba Osman nije tiskan, ali ipak je to djelo bio najitaniji tekst starog Dubrovnika
- ukrasni epiteti
- antiteze: Osman - Vladislav, Krunoslava - Sokolica
- razlike sadanjost - prolost, ivot - smrt
LIKOVI:
Ali-paa nije povijesna linost, Gunduli u Osmanu detaljno opisuje njegov put preko prologodinjeg bojita (za sklapanje
mira) taj mir je u stvarnosti sklopljen nakon Osmanove smrti
Kaziar aga - nadstojnik za sultanova harema, on u epu putuje na Balkan da trai ljepotice za sultanov harem, on u epu
provodi otmicu Sunanice i susree jednom Sokolicu
1#
Sokolica - romantina bojnica, zaljubljena je u Osmana, zaarala je ak Vladislava svojom ljepotom, kupanje njenih bojnica
je znaajan prizor u Osmanu
Krunoslava - zarunica Krevskog; poziva na dvoboj Osmana kad je u1a da je zatoio njezinog zarunika
Sunanica - tree vano ensko lice, ker Ljubdraga, uzima je Kaziar-aga za Osmanov harem ona je samo jos jedna
hrvatska robinja
Vladislav - poljski kraljevi, u starosti nije uope sudjelovao u bitci kad bi joj podigao moral nakon bitke, nema neku vaniju
ulogu u Osmanu, znameniti prizor kad zatie Sokolicu na kupanju
Korevski - zarobljenik, uspio je pobjei uz pomo svoje supruge i nekog Grka
1A. KLA1I<I9A* I PR)10E2I2EL/120) 3 E3R)PI
- razdoblje od sredine 17. do kraja 18. st.
- PROSVJETLITI - nauiti nekoga, otvoriti mu oi klasino - uvijek vrijedno
- suprotstavljen kienosti baroka i krajnostima rokokoa
- klasina estetika
- smirenost i dovrenost oblika; uzvienost stila i jasnoa
- posredno nadahnue u djelima starih Grka i Rimljana
baro!: kienost, bogata metaforika, pobonost (religija, Biblija), filozofija religije
!lasi&izam: jasnoa stila, jednostavnost (savrenstvo forme(Aleksandrinac)), uzori iz antike, racionalizam
prosvjetiteljstvo- prosvjetiteljski pokret; prosvjeivanje naroda, filozofija zdrava razuma, filozofija u knjievnosti
predstavnici = Roussean, Diderot, Voltaier, Mantesquie
6ra#&s!a
- pravila su jako bitna za klasicizam, zasnivaju se na razumu
- nema velike zaljubljenosti, strasti, a ako i ima treba znati kako se ponaati u skladu s njima
- Rene Decartes najznaajniji predstavnik klasicizma ,mislim dakle jesam" (Cognoto ergo sum)
- Carlo Goldoni - Gostionicarka Mirandolina, reformator talijanskog kazalita (comedia dell arte), stalni likovi, improvizacija
- kazalina umjetnost u vrijeme baroka nije bila uzdignuta na umjetniku razinu
pravila
- istinitost (istinito je samo ono to moemo spoznati razumom)
- analitinost (svaku tekou da bi je mogli svladati moramo ralaniti na jednostavnije dijelove)
- postupnost (od jednostavnog ka sloenijima)
- ispravnost (ako je potpuno, i ako je ispravno onda smo rijeili stvar)
- racionalnost, moralnost, didaktinost - svako djelo nastalo u klasicizmu mora imati te elemente
- nema proze
- drama je osnovna
- likovi su veinom plemii, prinevi, knezovi
- mora se potovati trojedinstvo
- drama mora imati 5 inova (uvod, zaplet, peripetija, vrhunac, rasplet)
MORALNOST - uvijek se osuduje zlo
DlDAKTICNOST - pounost koju izvlaimo iz radnje
- razum kontrolira strasti
- encikiopedije, cvijeta razvoj znanosti
- glazbenici - Mozart, Haydn, Beethoven
- knjievnici i njihova djela - Molier ,Skrtac", Voltaire ,Candide", Pierre Cornellie ,Cid"
- tragikomedija
- tragino - Rodrigo ubije oca Himena
- komedija - nema tragian zavretak
- Ljubavni trokut - Himena, Rodrigo, Infantkinja
- Rodrigo mora obraniti oevu ast
- didaktinost, moralnost, racionalnost
- osjeaji su potisnuti u drugi plan
/EA+ RA<I+E $ 6edra
- tragedija u 5 inova
- Fedra je ena atenskog kralja Tezeja, potajno zaljubljena u svog pastorka Hipolita
- tragian lik, tragina krivnja, tragian zavretak, uzvieni stil
- razum iznad svega, ali na kraju razum poputa
- tema: odnos ljubavi i mrnje
*)LIERE:
Pravo ime mu je Jean Bapitste Poquelin.
+krta,
Komedija u 5 inova, nastala pod utjecajem Plautove Aulularije i likova krtca iz francuskih farsi i comedie dell`arte.
5eik i stil: komedija karaktera, intrige te drutvena komedija. Likovi spletkare jedan protiv drugog.
Dijalog: razgovor Valera i Harpagona. Karakter: Harpagonov strah.
1$
2ema:ismijavanje krtosti, Harpagonova krtost i njegov odnos s drugim ljudima
0jesto radnje: Pariz-kua bogatog i krtog Harpagona
Vrijeme radnje: poetak 18. st.
*ikovi: Harpagon(bavi se lihvarstvom i time se i obogatio), Valere, Elise, Cleante, Mariane, Forsine, Le Flech i Jacques
Problemi: sukob generacija i teak poloaj ene u ono doda (Elise mora sve sluati svoga oca)
Molierova kritika kroz ovo djelo: kritika pokvarenom lihvarskom drutvu, kritika gubljenju plemenitosti zbog krtosti. On
osuduje ponaanje i upozorava da krtost kvari ljudski karakter!
1B. ?R0A21KA K+/I:E0+)12 PR)10/E2I2EL/120A (znaajke djela, M. A.
Reljkovi, A: K. Mioi)
vrijeme: 18.st.
znaajke:
- moralno- didaktiki karakter knjievnosti
- istie se znaenje prosvjete i kulture pa se i u knjievnim djelima osjeaju prosvjetiteljske
namjere autora
dvije su bitne odrednice u razvoju nae prosvjetiteljske knjievnosti: 1) regionalna obiljeenost,
2) raznolikost stilova (poetika)
predstavnici:
o .alma&ija: -ilip 'ra.ova, tuno pjeva o poloaju Dalmacije u djelu Cvit
ragovora naroda i jeika ilirikoga; Andrija !a/i0 Mioi otkriva narodnu
povijest u djelu Ragovor ugodni naroda slovinskoga poznatiju kao
PI1*ARI<3- u kojoj je Kai kao pravi prosvjetitelj elio sauvati sjeanje na
nacionalnu povijest. Pjesme su napisane narodnim epskim desetercem, a pjeva
ih narodni pjeva. Djelo je podijeljeno na dva dijela: prvi je zbirka pounih
uputa za kranski ivot, a drugi je u obliku kronike opisuje dogadaje iz
svjetske i hrvatske povijesti ( biblijski dogadaji, povijest Skandinavije, Gota,
Diokleocijanovo doba itd., ali najvie govori o povijesti Dalmacije.
o 1lavo#ija: *atija A#t# Relj!ovi5 eli unaprijediti ivot slavonaca svojim
djelom 4atir iliti divlji ovik: to je epski spjev ispjevan ikavskom tokavi,om i
epskim deseter,ima- podijeljen u dva dijela: u prvom dijelu govori o lijepoti
4lavonije- atim opisuje radoblje turske vlasti kritiiraju%i 4lavon,e bog
mnogi# predrasuda i loi# obiaja; u drugom dijelu 4lavona, uvjerava 4atira
da je pri#vatio njegove savjete <satir= pripovjeda>
o 1jever#a ?rvats!a: kajkavske pjesmarice i drame, vrhunac komedije 2it%a
;rezova,!o4a (0atija graban,ija dijak, 'iogene>
1E. E3R)P1KI R)*A+2I9A* @vreme#s!o odreIe#je, zro&i, z#a,aj!e, predstav#i&i- /. G.
7oet"e ili E. A. Poe )
vrijeme: javlja se krajem 18.st, a vrhunac je izmedu 1800. i 1830.
Romantizam je ope kulturni i umjetniki pokret, javlja se u doba velikih drutvenih i povijesnih
zbivanja (Francuska revolucija 1789., Napoleonov uspon i pad) koja snano utjeu na svjetonazor
pojedinca koji vie ne vjeruje u skladnost ivota
znaajke:
- suprotstavljanje klasicistikom racionalizmu
- oslanjanje na emocije, matu i osjeaje
- snaan individualizam
- melankolija i pesimizam
- isticanje prirode kao utoita za ranjenu duu
- svjetska bol, osjeaj tuge zbog uzaludnosti i potpune promaenosti svijeta i ivota
- lirika- dominantan knjievni rod
- javlja se interes za nove knjievne forme - roman u stihu, gazela itd.
tematika:
- okultna i mistina ( E. A. Poe)
- intimna ( A. de Lamartine, J.W. Goethe, A. S. Pukin )
- nacionalno- povijesna ( Victor Hugo)
- dalekih nepoznatih krajeva ( G. G. Byron)
- odmetnitvo i sukob sa zakonom ( F. Schiller)
1%
7)E2?E:
Johan Wolfgang Goethe: najvei njemaki knjievnik i mislilac. Iz ugledne je obitelji, rod. u Frankfurtu 1749. god., a umro
1832. god. Studirao je pravo u Strassburgu .Putuje Njemakom, Italijom...istrauje i pie. Pisao je tekstove gotovo svih
knjievnih vrsta i iz nekoliko znanstvenih podruja. Uzori su mu: Biblija, Homer, Shakespeare, usmeno pjesnitvo, Schiller...
Patne mlado( 1ert2era:
Epistolarni roman - roman u obliku pisama, s ljubavnom tematikom. To je prvi Goetheov roman-1774. god. koji sadri
autobiografske podatke Goethea koji je u Wertheru uspio izraziti ono to su mnogi osjeali, zbog tog su se romana jedno
vrijeme u Njem. mnogi mladii ubili po uzoru na Werthera - pretjerana osjeajnost iz roman postala je modom tog
razdoblja.
Roman psiholoki analizira likove, a temelji se na poniranju u unutarnji svijet psiholokih reakcija.
Pravo romanistiko djelo (likovi, radnja) koje odbacuje sve klasicistiko.
Bitna funkcija pejzaa u djelu: krajolik je utoite banalnosti svakodnevnog ivota, ovisi o Wertherovom raspoloenju,
opisuje njegovo unutranje stanje(dua) i najdublje osjeaje.
Roman prikazuje sudbinu individualnog pojedinca ija je linost simbol tenji i raspoloenja mlade generacije. Pisac je htio
ocrtati mlada ovjeka nadarena dubokim istim osjeajem koji se ne snalazi u ivotu te rastrojen ljubavnim jadima (ljubavna
strast potie intezitet doivljaja) izvri samoubojstvo.
tema: Wertherova nesretna ljubav prema Lotti i njegovo nesnalaenje u okolini u kojoj se nalazi
stil: jednostavan, svjetsko, umjetniko i psiholoko znaenje
Li!ovi: Werther, Lotta i Albert
)pis li!ova:
Gert"er: Pasivan buntovnik. On je pretjerano osjetljiv, plemenit i darovit mladi. Lako se oduevi, a jo lake rastui te
preputa tuzi i jadu. Zanosi se matanjem, te tako gubi smisao za stvarnost - tipian romantini junak. Mlad je, lijep,
ugladen, simpatian, materijalno dobrostojei. Po struci je pravnik, radi kao inovnik, al daje otkaz jer ne podnosi da mu
netko zapovijeda. To je jadan romantian ovjek koji ne ivi u realnom, ve svijetu mate. Njegova ljubav prema Lotti
prerasta u opsjednutost njome. On je pasivan lik koji se nedovoljno bori sa stvarnou. Voli prirodu i knjievnost - Homera i
Osijana ( u tim djelima on i Lotta pronalaze sebe), glazbu. To mu je zajedniko s Lottom. Werther ima sposobnosti ali nema
elju i ustrajnost u radu kad je rije o realnom ivotu. On zanemaruje realno postojanje Alberta dok mata o srei s Lottom,
zaobilazi sve realne probleme. Voden je svojim slijepim emocijama, zadovoljava se mrvicama, ni sam ne zna to eli, al
oekuje razumijevanje drugih. Ljudi ga vole, pobuduje naklonost, izaziva radost i povjerenje. Njegov sudar sa stvarnou
zavrava pravim slomom. Poimanje da je viak kod dvoje ljudi prema kojima iskreno gaji prijateljstvo tjera ga da stvari
pokua rijeiti racionalno. A Werter se vraa. Cinjenica da Lotta nikada nee biti njegova pobuduje u njemu revolt.
Samoubojstvo kojim on okonava svoj ivot je in osvete, a ne milosrda. Osvetiti se htio mnogima: ljudima, drutvenom
poretku, moralu, licemjerstvu i lanoj emocionalnosti. On je tzv. bajronovski junak: osoba u sukobu sa sredinom u kojoj ivi
ali i sa samim sobom. Ljubav je za njega patnja kojoj se ne moe oduprijeti, smrt mu je jedini izlaz - oslobodenje od boli, te
nada u ponovni susret s Lottom i ostvarenje sree u nekoj novoj dimenziji postojanja.
Lotta: Albertova zarunica. Olienje je enstvenosti: lijepa, njena, iskrena, dobra, portvovna...
Ona je sposobna pruiti ono to trai moralni kodeks. Za razliku od Werthera njoj je lako pomiriti se sa ivotom. Njena
simpatija pa i ljubav prema Wertheru je sasvim prirodna, iako nije i dozvoljena. Ali tu prekraj ne ini Lotta, ve Werther!
Odanost prema Albertu dovodi je korak prema savrenosti, ona Wertheru nikad nije nita obeala nit je skrivala da je
Albertova. Lotta je na svoj nain tragina rtva - osuduje sa na lagano umiranje u monotonoj svakodnevici ivota. Njoj je
majka umrla i ostavila joj osmero brae da se brine o njima. Majci na samrti dala je obeanje da e poi za Alberta
(vano!).Voli, isto kao i Werther: knjievnost, prirodu i glazbu. Ona voli Werthera ali toga se plai i stoga bijei od njega.
Njena velika ljubav prema Wertheru je potvrdena na kraju romana kad, kad se on ubija - njeno se stanje znatno pogorava
(strah za njen ivot).
Albert: Albert je po svemu trebao biti negativan lik koji je suprotnost Wertheru i zapreka iskrenoj ljubavi. Medutim sve
dobro to ima Werther ima i Albert. Kontrast se nalazi upravo u Albertovu smislu za realan ivot (presudan u Lottinoj odluci).
Albert je mlad, lijep, pametan, obrazovan, drag, ali i skuen i dosadan. Istina je da ne zna satima razlagati o osjeajima i
uzdizati Lottu, ali ima stabilnost i promiljenost koji pruaju sigurnost, spokojstvo i toplinu. On je racionalan, hladan, realan i
snalaljiv i voli Lottu na svoj nain. Radian je ovjek koji ivi u realnom svijetu. Njegova estitost i briga za Lottinu obitelj
daju Lotti, sasvim logino, garanciju da e ivot proivjeti sretno i mirno, da e biti voljena i cijenjena supruga. Werthera voli
i prihvaa to je veoma udno! Ipak u Albertovoj strpljivoj reakciji prema Wertheru moe se iitati i neto ivotne lukavosti.
On je mudro spoznao da je Werthera bolje imati za prijatelja nego za suparnika, jer kako bi izgledao u Lottinim oima da ga
je pokuao surovo odstraniti. Uz malo strpljenja i u pravo vrijeme on je Lotti dokazao da je ba on pravi za nju. Dobar je
ovjek koji zasluuje Lottu, ak i Werther to misli.
E.7AR ALA+ P)E @1BFE. - 1B-E.)
Ameriki pripovjeda i lirik, roden u Bostonu, rano je ostao bez roditelja, odrastao u kui bogata trgovca, koluje se u
Engleskoj. 20 godina radi kao kritiar, urednik, novinar. Bio je sklon neurednom ivotu, boleljiv. Oenio se
trinaestogodinjom sestrinom Virginiom, nakon njezine smrti i on umire, gotovo na ulici. Opsjednut problemom smrti
(Gavran). Prethodnik je larprlartizma (umjetnost radi umjetnosti) i simbolizma (slikovitost, doaravanje raspoloenja,
osjeaji). Njegove prie nastale su pod utjecajem engleskog ,romana jeze", redovito opisuju mistine teme, te jezovita djela
2&
i zloine. Pisao je pjesme mistino-romantinog ugodaja i bizarnih motiva. 1840 objavljuje zbirku novela ,Groteskne prie i
arabeske". 1845 - zbirka pripovijesti. Njegovu vrijednost prvi je otkrio Charles Baudleaire
7avra#
- antologijska pjesma, njegovo najvrjednije djelo, mistino okultna-poema
- kompozicija: 18 sekstina
- E. A. Poe mnogo truda ulae u formu i stih svoji pjesnikih radova
- pjesma govori o smrti
- ,Nikad vie" - rijei koje ptica govori pjesniku (refren, zov, ritam, budunost)
- na svako pitanje odgovara tim rijeima
- pjesma zapoinje opisom mistine atmosfere i mistinog prostora
- opis noi, svog raspoloenja, na granici je sna i jave, sam je, no je i pada kia, netko dolazi, strah ga je, enja za
Leonorom koja je mrtva
- osjeaj straha je sve vei, na vratima nema nikoga
- to bi mogao biti Leonorin duh, tjei se da je sluajan prolaznik, dolazi gavran i slijee na kip Palade (boica mudrosti) i
zauzima gospodarski stav
- pjesnika je strah, obraa se gavranu, ispituje ga zato je doao, da li e sresti Leonoru, da li e je sresti u Edenu
(zemaljski raj) da li je on vrag ili ptica
- odgovor je konstantan - ,nikad vie", Lenora mu se ne e vratiti
- gavran mu je unitio svaku nadu da e je ponovno vidjeti
TEMA - dolazak ptice u pievu sobu, smrt pisca, smrt voljene ene
- gavran je simbol smrti, zle kobi, mistike, straha, tame i dolazi iz podzemnog carstva smrti
- tehnika oka
- smrt - dua iz sjene koja ,ustati nee nikad vie"
- ugodaj je mistian i tuan
- motivi: no, samoa, strah, duhovi, sjene
- lirski elementi: dominacija osjeaja
- epski elementi: dugi tekst, epska opirnost, izvjesna radnja
- dramski elementi: dijaloka forma
- sklonost prema bizarnom
- poanta na kraju
- sredinja uloga ,dojma", svjestan izbor jedne osjeajne atmosfere koja je vanija nego dogadaji, likovi i verifikacije
- jedno od najznaajnijih djela amerike knjievnosti, bavi se njegovom najdraom temom, smru lijepe ene
2F. ?R0A21KI R)*A+2I9A* $?R0A21KI PREP)R).
- hrvatski narodni i knjievni preporod 1813. -1860.
- pad Napoleona, Dalmacija i Istra vraaju se pod Habsburku vlasti
- germanizacija, madarizacija
- obavezan je madarski jezik u kolama
- Hrvati su prepustili Madarima da rjeavaju njihove probleme sa Austrijom i da provode madarizaciju
- od romantizma govorimo o novijoj hrvatskoj knjievnosti
- drutveni slojevi; feudalci (veinom govore francuski i latinski), seljaci (neuki)
- nastaje mlada gradanska klasa (obrazovana)
- pridaje se vea panja jeziku
- ilirski pokret (1830. -1843.) Ljudevit Gaj, zaetnik tog pokreta = pokret ima politiko znaenje i obiljee. Unutar hrvatskog
narodnog preporoda
- ilirizam - ideja o ujedinjenju Junih Slavena
- kroatizam - pojam vezan uz politiki ivot Hrvatske 1860. - zapoinje Senoino doba (kraj romantizma)
PRE.P)R).+) .);A 1B1(.-1B(F.
1813. M. Vrhovac pie poziv za sakupljanje narodnog blaga i obiaja svim duhovnim pastirima svoje biskupije (proglas
sveenstvu)
1815. A. Mihanovi: ,Re domovini o #asnovitosti pitanja vu domorodnom jeziku"
- zalagao se da hrvatski bude ravnopravan s madarskim, latinskim i drugim jezicima
- istie vanost pisanja na Hrvatskom jeziku
1818. J. Sporer: ,Oglasnik ilirski" - za pripreme izdavanja lista na hrvatskom jeziku
ILIR1KI P)KRE2 1B(F. $ 1B=F.
1. faza 1B(F.-1B-(.
1830. Lj. Gaj: ,Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja"
- predlae pravopisnu reformu
1831. P. Stos ,Kip domovine vu poetku leta 1831"
1832. I. Derkos; ,Genius patriae (Duh domovine nad zaspalim svojim sinovima)
- htio je ujediniti sva hrvatska narjeja
- u Hrvatskoj u to doba postoji puno pravopisa, normi, pa Gaj uvodi pravilo: jedan glas, jedno slovo
1832. J. Drakovi: ,Disertacija"
- to je vie politika broura za ujedinjenje hrvatskih krajeva, prvi politiki tekst na hrvatskom jeziku
1834. dozvola za izdavanje novina na hrvatskom jeziku, za to se Gaj izborio
21
1835. poinju izlaziti ,Novine horvatske" i prilog ,Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska
1836. tokavsko narjeje postaje knjievnim jezikom; uvode se ilirska imena u ,Novine ilirske" i ,Danicu ilirsku"
- V. Babuki pie prvu gramatiku hrvatskog jezika u razdoblju Ilirskog pokreta
1840. kriza preporoda (sukob Gaj-Vraz). Gaj je htio da knjievnost bude povezana s politikom, Vraz se zalae za knjievni
preporod, nije htio da politika ima korijene u knjievnosti
2. faza1B-(-1B8FK=F.
- intenzivniji knjievni rad
1842 M. Smodek otvara prvu katedru za hrvatski jezik u Zagrebu
1842. S. Vraz pokree asopis ,Kolo", osniva se Matica ilirska
- Gaj ih naziva Rak-Vuk-Vrag jer su mu upropastili Ilirski preporod
- prvi knjievni asopis u hrvatskoj knjievnosti
1843. I.K. Sakcinski u Hrvatskom Saboru dri prvi govor na hrvatskom jeziku
1843. zabrana ilirskog imena,"Narodne novine", ,Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska"
S. Vraz ,Put u Gornje Jelenje", 1868., putopis
M. Maurani ,Pogled u Bosnu, putopis
I.K. Sakcinski ,Juran i Sofija", prva hrvatska povijesna tragedija, 1840.
S. Vraz ,Kritiarski pregled", prva knjievna kritika
I Maurani ,Smrt Smail-age Cengia", ep
)bilje'ja !#ji'ev#osti
- knjievnost je izraz politike koncepcije i ideologije iliraca
- odgojna didaktina knjievnost
- ugledanje na narodno stvaralatvo (Gunduli i usmena tradicija)
- osnivanje itaonica 1838. (Varadin, Zadar, Zagreb, Karlovac)
- prihvaanje novotokavtine kao standardnog jezika
- netipian (specifian) razvoj s obzirom na europski romantizam:
europski hrvatski
- individualizam - kolektivizam (jedinstvo nacije)
- pesimizam - optimizam
- likovi su introvertirani - dinamika
(zatvoreni u sebe)
- preporodna lirika: budnice, davorije, balade, ode, himne Lj. Gaj, S. Vraz, P. Preradovi, P. Stos
- preporodna proza: skromniji dometi nego u lirici (manje stvaralatva)
- motivi iz hrvatske prolosti
domoljubne pjesme: budni,e- imaju ulogu buditi nacionalnu svijest, davorije- umjetniki dotjeranije od budnica
21. +A/9+ACA/+I/I PI1<I I ./ELA 3 RA9.);L/3 ?R0A21K)7
R)*A+2I9*A
Razdoblje hrvatskog romantizma u knjievnom smislu pripada drugom dijelu razdoblja ilirskog preporoda.
Lirika: Petar Preradovi, Stanko Vraz
Epika: Ivan Maurani
Drama: Ivan Kukuljevi Sakcinski, autor prve drame novije hrvatske knjievnosti 5uran i 4o1ija
Diskurzivni oblici: putopisi- Matija Maurani, Stanko Vraz, Antun Nemi
12A+K) 0RA9
Rodio se u Cerovcu u seljakoj obitelji, zavrio je gimnaziju, studirao filozofiju i zapoeo studij prava, bavio se knjievnou i
uenjem jezika, pokrenuo asopis ,Kolo" 1942 zajedno sa Rakovcem i Vukotinoviem, tajnik Matice hrvatske, prvi pisac u
hrvatskoj knjievnosti kojemu je knjievnost bila jedino zanimanje, zaljubio se na prvi pogled u Samoboranku Ljubicu
Cantilly, koja gaje nadahnula za pjesniku zbirku ulabije. Ona je bila boleljiva i umrla je malada te nikada nije uzvratila
ljubav Vrazu. Bavio se sakupljanjem narodnih pjesama a esto ih je i preradivao, najznaajnije zbirke su ,Gusle i tambure" i
,glasi iz dubrave eravinske". 1939. objavio je prvu knjievnu kritiku u Hrvatskoj knjievnosti pod nazivom ,Kritieski
pregled". Vraz nikada nije nauio u potpunosti hrvatski jezik, a uzor mu je bio Ivan Gunduli
3&la.ije
- mirisna crvena jabuka, prvi hrvatski kanconijer, posveen je Ljubici (Petrarka)
- tema: ljubav prema domovini i ljubav prema eni
- stih: krakovjak- 8 esteraca u 2 katrene, utjecaj poljske narodne pjesme
- romantiarska i nesretna ljubav; motiv prirode vezan je za ljepotu ene; ljubav prema domovini
KOMPOZICIJA - sastoji se od etiri djela: 1. i 2. dio su nastali za Ljubiina ivota a 3. i 4. nakon njezine smrti
- svaku je svoju zbirku posvetio svojoj ljubavi Ljubici i svojoj domovini
PE2AR PRERA.)0ID
Prva njegova pjesma sa simbolinim naslovom ,Zora puca" objavljena je u asopisu ,Zora Dalmatinska" koji je izlazio u
Zadru. Bio je najmladi Ilirac, spada u drugi narataj pjesnika romantizma u hrvatskoj knjievnosti
- 3 tematska kruga poezije: domoljubna poezija, ljubavna i misaono-refleksivna
- preveo je Osmana na hrvatski jezik
22
4ora p&,a
- domoljubna pjesma, budnica
- simbolizira da e doi novi dan i bolji ivot za cijeli hrvatski narod, veselo raspoloenje
P&tnik
- tema: ljubav prema domovini, enja za domovinom
- socijalni problemi, bijeda, siromatvo
- pjesma je u alegoriji, misaono-refleksivna
- motivi: lutalica - luta po svijetu, izgubljen je, nema prenoite, usamljen je, osjea se enja za domovinom, vraa se i
plae od radosti
- napisao je pjesmu iz vlastitog iskustva jer je i on zbog slube stalno mijenjao mjesto boravka i osjea se kao stranac, patio
je za domovinom
5rtva lj&.av
- ljubavna pjesma
- on ju doivljava kao idealnu enu i eli je staviti u raj, u nebo da sjaji medu zvijezdama
- pjesmu je posvetio svojoj vlastitoj eni Pavici
- ne eli ju pokopati jer bi se pretvorila u materijalnu stvar i ne bi bila ono to jest
- romantini elementi - vila
- kritika - odnos izmedu pjesnika i svijeta, nepovjerenje ljudi, pohlepni su
- ton - elegian
- pisana je u strogoj formi
- ozbiljan stav pjesnika prema pjesmi
Lj&dsko sr,e
- misaono refleksivna pjesma, stroga forma, sonet
- motiv nezadovoljstva, prolaznosti
- tema: nezadovoljstvo ljudi, uvijek tee za neim viim
- govori o potrebama ljudskog srca
- preziremo ono to imamo
- jastreb: simbolizira pohlepu
- ivot je kratak i zato trebamo uivati i biti zadovoljni s onim to imamo
- utjecaj narodnog pjesnitva

22. I0A+ *A:3RA+ID, 1mrt 1mail-a4e Ce#4i5a
Roden 1814. u Novom Vinodolskom, a umire 1890 u Zagrebu. Bio je pjesnik, jezikoslovac i hrvatski ban. Bio je slubenik u
Karlovcu, vrhovni odvjetnik, kancelar, predstavnik hrvatskog sabora. 1873 postaje prvi hrvatski ban puanin. Prva hrvatska
pjesma ,Primorac Danici". 1846 ,Smrt Smail-age Cengia" njegovo najvee djelo. 1844. godine nadopunio je 14. i 15.
pjevnaje Gundulieva ,Osmana"
$mrt $mail*a(e en(i0a
- umjetniki najzrelije djelo razdoblja ilirskog preporoda
- objavljen je 1846. a nastao je na temelju istinitog dogadaja iz 1840. (godina smrti Smail-age)
- koristio je podatke iz putopisa svog brata Matije ,Pogled u Bosnu"
- to je pria koju je uo od jednog Crnogorca
- stil je aforistian, jezik hrvatski (tokavski), ima puno turcizama i arhaizama
- kompozicija: Agovanje, Nonik, Ceta, Hara i Kob
A4ova#je
- aga-gospodar, nii turski plemi
- mjesto i vrijeme radnje: Stolac, 1840.
- tema: sukob Turaka i Crnogoraca, sukob vjera, borba dobra i zla
- ep zapoinje invokacijom ,sluge zove Smail-aga"
- likovi:
Smail-aga - turski feudalac, vjeruje i sebe zbog svoje snage i zbog toga to ga sluge potuju - u tome je njegova mo, ohol,
samouvjeren, moan, javlja se gradacija njegovih osjeaja, siguran u sebe, vjeruje u Tursku nadmo nad Crnogorcima,
javlja se osjeaj straha, u njemu se javlja sukob osjeaja, sukob sa samim sobom
Turci - sluge, odani svom gospodaru Smail-agu, ne razmiljaju svojom glavom, uivaju u muenju krana i starog Duraka
Crnogorci - predstavljaju krane, vrlo su hrabri i odani svom narodu
Durak - poturica, Crnogorac koji je prihvatio Tursku vjeru - islam, bio je nesiguran u mo i vlast Smail-age zbog toga to je
bio svjestan snage Crnogoraca. Umro je molei za milost na turskom jeziku
+o5#i!
- noni putnik Novica
- zapoinje opisom nonog pejzaa
- Novica odlazi iz tabora Smail-age u elji da se prikljui Crnogorcima kako bi se zajedno s njima osvetio Agi, putuje nou
- noi putuje a danju se skriva, boji se i Crnogoraca i Turaka
- opis osjeaja straha, opis pejzaa - romantini elementi
- Novica je voden individualnom eljom da se osveti
- dolazi do Cetinje, obraa se straarima i trai pomo, Novica lae straaru - cilj mu je da bez posljedica pristupi
Crnogorcima
23
Ceta
- zapoinje velianjem ete, isticanje njihove hrabrosti i junatva
- mjesto radnje na Cetinju Crne Gore
- eta se sastoji od 100 hrabrih junaka
- osnovni motivi slobode i vjere
- putuju nou a danju spavaju, u eti vlada disciplina i jedinstvo, eta u tiini odmara na rijeci Morai, - dolazi sveenik i
slijedi njegov monolog u kom istie vanost te zemlje: ,Djeco moja, hrabri zatonici, vas je ova zemlja porodila, krevita ali
vama zlatna, djedi vai rodie se tudjer, oci vai rodie se tudjer, i vi isti rodie se tudjer, za vas ljepe u ivotu nema"
- domoljubni moment, istie pravo na borbu za slobodu, blagoslivlja ih
- istie se nebriga zapada za njihovim mukama, problemima sa Turcima - sveenikova kritika upuena zapadnom svijetu
koji nema razumijevanja za Crnogorce
- zavrni dio monologa: sveenik poziva etu na ispovijed
- slijedi dolazak Novice u trenutku mira i tiine, njegovo pokrtavanja, prihvaa staru vjeru - kranstvo, prihvaa dio ete i
prikljuuje im se sveenik, blagoslivlja etu i kreu u boj
?ara,
- hara - porez
- mjesto radnje: Gacko polje
- Smail-aga kupi hara
- raja je siromana, nemaju kruha a pogotovo novac ili zlato
- muenje raje - koristi gradaciju u opisu muenja, ubijali su ih, nabijali na kolac, vezivali konjima za rep i vukli ih,
- sastanak u atoru i veera, slua Baukovu pjesmu o Rizva-agi koji nije mogao pokupiti hara kao on
- gradacija - opis no, sve je crno, jednolino, tamno, javlja se i vjetar, sijeva, grmi, najavljuje oluju, tragian dogadaj,
dolazi eta, nastaje panika, Smail-aga trai konja i eli pobjei ali ne uspijeva - kukavica, eli napustiti svoju vojsku, misli
samo na sebe, Smail-aga je ubijen ( ubio ga Mirko) ,pristupa mu Novica u elji da se osveti agi da mu odree glavu ali i on
sam pogiba
- pobjeda i trijumf Crnogoraca
- osnovna razlika naeg u odnosu na europski romantizam je snaga kolektiva, zajednitvo, a ne pojedinac
Kob
- kob - sudbina
- lutka u liku Smail-age odjevena u sveanu odjeu
- na svaki se trzaj klanja - rije je o ismijavanju - ironiji
- klanja se prema zapadu, pobjeda kranstva nad islamom
2(. PR)2)REALI9A* $ z#a,aj!e, A. >e#oa @Prija# Lovro ili 9latarevo zlato)
Razdoblje hrvatske knjievnosti od 1853. do 1881. naziva se protorealizam ili predrealiza. Razdoblje od 1860. do 1881.
Senoinim dobom. Ve samo ime ovog razdoblja govori o njegovoj osnovnoj karakteristici: naputa se romantiarska
sentimentalnost te se nastoje prikazati drutveni odnosi ime se utire put realizmu.
A37312 >E+)A- najznaajniji pisac tog razdoblja
-ureduje asopis Vijenac od 1874.
-Naa knjievnost, programski lanak
stvara italaku publiku, pribliio knjievnost obinom puku
- uvodi realistine elemente u hrvatsku knjievnost
- Zlatarevo lato- prvi roman novije hrvatske knjievnosti (1871.). Ima 26 poglavlja: prvo poglavlje daje opi uvid i
naznake zapleta, drugo zapoinje povijesnu fabulu, a tree ljubavnu. One se prepleu do polovice romana tj.13.
poglavlja u kojem se prikazuju igre oko novog hrvatskog bana i pokuaj spaavanja hrvatske dravnosti. Potom
ljubavna fabula kree nizbrdo sve do 21. poglavlja u kojem Dora umire od podmetnutog otrova. Rasplet, odnosno
sudbine drugih likova rjeavaju se u posljednjih pet poglavlja. To je povijesni roman ija se radnja dogada u
Zagrebu u 16. st. Radnja je oblikovana kroz dvije fabule: povijesnu koju ini sukob feudalca Stjepka Gregorjanca s
gradanima Zagreba i ljubavnu koju ini nesretna ljubav Dore Krupieve, keri zlatara Krupia i sina Stjepka
Gregorjanca, Pavla. Protiv njih spletkare Grga Cokolin koji eli Doru za sebe i Klara Gruberova, vlasnica
samoborskog dvorca koja je zaljubljena u Pavla. Grga Cokolin otruje Doru, a Pavle pogine kao junak u borbi protiv
Turaka
( stilska obiljeja: romantiarska u oblikovanju ljubavne prie, oblikovanje likova, pisanje iz perspektive
objektivnog pripovjedaa - elementi realizma)
- Ostali romani: Seljaka buna, Cuvaj se senjske ruke, Diogenes, kletva(nedovren)
- Pripovijetke: Prijan lovro, prosjak Luka, Karanfil s pjesnikova groba, Branka itd.
- povjestice(epsko-lirsko-dramske-posebna vrsta epske pjesme: tematika iz hrvatske prolosti): Propast venecije,
Kugina kua, Smrt petra Svaia, Kameni svatovi itd.
- feljtoni: Zagrebulje itd.
- Komedija: Ljubica
24
Prija# Lovro
Prijan Lovro je kraa pripovijest, u formi neto due novele.
Likovi su stvarni i proizlaze iz Senoina ivota. Naime pouzdano se zna da je Lovro postojao i bio Senoin prijatelj u Pragu.
Uloga pieva lika u pripovijesti je vrlo znaajna jer je, na taj nain, autor mogao sudjelovati u gradi te pripovijetke. U ono
doba vladalo je uvjerenje da je ivot u Hrvatskoj malen i stisnut, te da nema dogadaja koji bi pobudili razvoj hrvatske
knjievnosti.
Senoa kritizira situaciju u kojoj se hrvatski jezik zapostavlja u korist
njemakog, francuskog i talijanskog.
Lovro je mladi ije neprilike potiu iz ivotnih injenica. On nema sredstava za kolovanje, mora primati kojekakve slube
jer je siromah; plemenitaka djevojka ne prihvaa njegovu ljubav jer je seljak, u nevolji se eli oeniti bogatom djevojkom,
te ga zbog toga optuuju za pohlepnika, a on se ubije.
Senoa je fabulu gradio na psiho-socijalnim kontrastima. Glavni kontrast je elja - mogunost, a sporedni su grad - selo,
duhovno - svjetovno, mo, bogatstvo - siromatvo.
Tema ovog djela je tenja ovjeka da se iz primitivne, seoske sredine uzdigne do ravnopravnog gradana.
2-. REALI9A* I +A23RALI9A 3 E3R)PI
- dolazi od lat. realis - stvaran, a upuuje na drutvenu zbilju kao sredinju zaokupljenost pisaca realizma
- vrijeme: 1830.-1870.
- javlja se kao reakcija na romantizam
- realizam u knjievna djela uvodi ljude iz svakodnevnog ivota i iz svih drutveni slojeva
- realistiki junaci kreu se u obinim ivotnim prostorima: ulica, krma, tavanske sobice, podrumske sobice, trgovi,
salona itd.
- opisi interijera otkrivaju socijalnu pozadinu koja odreduje postupke, ponaanje i psihologiju likova te njihov
svjetonazor
- junak realistike proze nastoji poniknuti u drutvene odnose i doivjeti drutveni uspon
- likovi su najee uvjetovani sredinom iz koje potiu i koja ih okruuje ( teorija miljea ili sredine)
- iskljuivo prozno stvaralatvo, prvenstveno roman
- realistiki pripovjeda najee je objektivan, iskaz u treem licu jednine, kronoloki red zbivanja
- motivacija likova proizlazi iz njihovih karaktera, te sklopa socijalnih okolnosti u kojima djeluje
predstavnici:
6ra#&s!a: Honore de Balzac *judska komedija( Otac Goriot, Rodaka Betti itd.), Stendal Crveno i ,rno, Gustav Flober
0adame (ovary?
E#4les!a: Charles Dickens )liver 2@ist, 'avid Copper1ield itd., sestre Bronte, William Thackeray 4ajam tatine
Rsija: Nikolaj Vasiljevi Gogolj Kabani,a - 0rtve due itd.; Ivan S. Turgenjev *ovevi apisi itd.; Lav N. Tolstoj Rat i mir,
/na "arenjina itd.; F. M Dostojevski Zloin i kana- Idiot- (ra%a "aramaovi itd?
+atralizam
- lat. naturalis, prirodan
- javlja se sedamdesetih godina 19. st i traje do 1890.
- javlja se u Francuskoj
- teoriju naturalizma oblikovao je knjievnik Emil Zola u svojim raspravama i predgovoru romana 2erese RaAuin
- naturalizam nastoji prikazati najtamnije i najrunije strane ivota (estetiku runoe)
- predstavnici: Guy de Maupassant, Emil Zola
28. 6/).)R *I?A/L)0ID .)12)/E01KI 4lo/in i ka6na @li!ovi, dr%tvo, realisti,!i roma#)
- ruski pisac, razdoblje realizma
napisan 1866.
mjesto radnje: Petrograd
vrijeme radnje: 19.st. - 9 i po dana
likovi: Rodion Raskoljnikov, Sonja Marmeladovna, Luin, Porfirije Petrovi- inspektor, Svidrigaljov, Dunja -
Raskoljnikova sestra, Razumihin - njegov prijatelj i dr.
tijek radnje: na poetku je sredina radnje, pa se vraa unatrag do odredene toke kada njegovo proivljavanje
dogadaja ide paralelno sa sadanjou, a kraj objanjava budunost.
tema: zloin - kazna - iskupljenje
2
Raskoljjikov: siromani student prava koji ubija staru lihvaricu kako bi dokazao teoriju o podjeli ljudi na dvije
kategorije a) pokorni koji umnoavaju vrstu, b) ruitelji koji u ime novih ideja rue zakone . naravno podlogu
svemu ovome ini siromatvo
- njegovo prezime pokazuje nam bit njegova karaktera: on je ovjek u raskolu izmedu svoje humane biti i surovih
traenja koja pred njega postavlja surova stvarnost
psihologija glavnog junaka dana je sistemom :
autorske informacije ( pisac nas izvjeuje )
odnosa s drugim likovima
samorazotkrivanjem
izjavama
grekama
snovima
- psiha je osvijetljena iz jo jednog izvora: zloina
Raskoljnikov : svojim emocijama, preokupacijama i ponaanjem odaje osobu koja je uvrijedena od drutva i
nadarena od prirode. To znai da su njegova pamet i snaga poticale njegove ambicije i samopouzdanje ali su bijeda
i siromatvo stvarale kompleks manje vrijednosti/ nevrijednosti ( siromatvo je izazvalo izbjegavanje druenja s
ljudima )
U njegovom ponaanju moemo uoiti 3 faze:
a! priprema loina - karakterizira san o Napoleonovoj moi. Kompleks ui ( tetoina ) izazvao je potrebu
dokazivanja da je ovjek:
- stvaranje teorije
- u ovoj fazi sav njegov ivot je pripremljen na plan ubojstva
- ali paralelno s tim ide i snaga otpora ( dana kroz dva sna )
- spavanje, odnosno padanje u san i nepripremljenost, svjedoe da se njegovo moralno i emotivno
bie da posljednjeg trenutka opiralo zloinu

'! ivrenje loina : jo dok je stvarao plan postavio je pitanje - zato se zloini otkrivaju - i doao do zakljuka
= zloinca uhvati klonulost volje onda kada je prisebnost najpotrebnija
- zato sebi postavlja zadatak kako mora paziti na svaku sitnicu , a onda zaboravlja zatvoriti vrata -
ta greka - dovodi do jo jednog ubojstva - ubojstva Lizavete ( kako bi se oslobodio svjedoka ).
U odnosu na to ubojstvo osjea toliku krivnju da ga zaboravlja, svjesno ga se ne eli sjeati
(! stanje poslije loina : zapaaju se dvije injenice: 1) maksimalni pokuaji da ne otkrije zloin i 2.) nesvjesno
odavanje - najneoprezniji postupak je kada se vraa na mjesto zloina, raspituje se za lokvu krvi i zvoni
nekoliko puta kako bi uo zvuk zvona koji je oglasio poetak njegove drame
agonetka neiskoritenog nov,a - objanjava se injenicom to je Raskoljnikov podsvjesno znao da ni njegova
majka i ni sestra nee pristati rjeavati svoje probleme novcem ubijene. Zakljuak: potenom ovjeku je potrebno
saznanje i osjeanje da je sve isto uinjeno.
- Raskoljnikov je to znao i prije ali je psihiki mehanizam tu spoznaju potisnuo duboko u podsvijest
i blokirao je kako ne bi koila akciju = bez morala nema ovjeka
roman ima jaku socijalnu notu i predstavlja njegovu trajnu vrijednost. Ljudska patnja nije izmiljena ve grubo
stvarna
- Svrdrigajlov - ikaniranjem dovodi ljude , sluge do ubojstva, na imanju koristi pravo prve brane
noi, siluje 14 - nju djevojicu koja se iz oaja baca u rijeku; truje enu kako bi se dokopao
bogatstva, prebacuje Dunji kako bi je okirao
- Luin, bogati skorojevi koji trai siromanu djevojku za enu koja e mu onda biti vjeno
zahvalna to ju je enidbom spasio bijede i koja e mu dobrovoljno dozvoliti da je tiranizira
- Sonja, Marmeladovova ki iz prvog braka. Postaje prostitutka kao bi mogla hraniti gladna usta u
svojoj obitelji, a i da bi otac imao novaca. Zrtvuje se, ubija sebe - duhovno jer se odaje
nemoralnom poslu, ali ona predstavlja onu moralnu stranu Raskoljnikova. Ona ga potie na to da
oprosti sebi, pomiri se s Bogom i tako se iskupio. Prati ga u Sibir na izdravanje kazne.

2=. ?R0A21KA K+/I:E0+)12 REALI9*A
- obuhvaa posljednja dva desetljea 19.st., tonije od Senoine smrti 1881. do poetka moderne
1892.( objavljivanje Matoeve pripovijetke Mo savjesti- prve modernistike pripovijetke
hrvatske knjievnosti), odnosno do 1895. (studentski nemiri u Zagrebu povodom dolaska cara
Franje Josipa, paljenje austro-ugarske zastave, protjerivanje studenata sa zagrebakog
sveuilita); za poetak se takoder navodi godina 1880. kada na knjievnu scenu stupa novi
narataj hrvatskih pisaca
- znaajke: - naputanje romantinog sentimentalizma u izboru tema, fabula i likova
2"
- usmjerenost na socijalnu tematiku, odabir grade iz suvremenog ivota
- promatranje neposredne stvarnosti
- uvjerljiva psiholoka karakterizacija likova (socijalno-psiholoki motivirani postupci
nositelji su uzrono-posljedino utemeljene fabule)
- knjievni oblici: proza (roman i pripovijetka)
- predstavnici i djela: a) lirika: Silvije Strahimir Kranjevi
b) epika: Ante Kovai, Vjenceslav Novak, Ksaver Sandor Gjalski, Josip
Kozarac, Eugen kumii

- regionalna usmjerenost pisaca hrvatskog realizma:
a) zagorska sredina: Ante Kovai (U registraturi, Fikal);K. S. Gjalski (Pod starim krovovima)
b) slavonska sredina: Josip Kozarac ( Tena, Mrtvi kapitali )
c) primorska i istarska sredina: Vjenceslav Novak (Posljednji Stipanii);Eugen Kumii
(Zaudeni svatovi)
- tematika hrvatskog realizma:
a) propadanje plemstva (Novak, Gjalski, Kumii)
b) povijesna tematika ( Gjalski, Kumii)
c) odnos sela i grada ( Kozarac, Kovai, Novak)
d) psiholoke i ope ljudske teme ( Kozarac, Kranjevi)
2A. 1IL0I/E 12RA?I*IR KRA+/CE0ID @1B=8.-1EFB.)- stvarala%tvo, *ojsije
- rodio se u Senju, umro u Sarajevu
- zbog sukoba s vlau protjeran iz Hrvatske, radi kao uitelj u Bosni
- jedini pjesnik medu piscima hrvatskog realizma
- tematika stvaralatva: domoljubna, socijalna, refleksivna, religiozna
- zbirke: Bugarkinje, Izabrane pjesme, Trzaji, Pjesme,
- MOJSIJE:
- Pjesma zapoinje Mojsijevim obraanjem Jahvi s molbom da izvede njegov narod iz ropstva u
obeanu zemlju Hanan.
- a) refleksivna lirska pjesma
- b) Mojsije- biblijski lik
d) Kranjevi preko ovog lika razmilja o odnosu pojedinca (idealist, hrabar, uporan, poboan,) i
kolektiva (materijalist, uljuljan u lagodni ivot i zadovoljan neslobodom)
e) Pitanje o pravu izdvojenog pojedinca da kolektivu nametne svoj ideal
f) suprotstavljanje triju svjetonazora: Jahvin, Mojsijev, svjetonazor naroda
Jahve- u njegovim su oima svi jednaki; pomae Mojsiju ali ga upozoravaMrijeti ti e kada
pone sam
- stil: biblijska uzvienost, arhaizmi, aforistinost stiha,
2B. A+2E K)0ACID U re(istrat&ri ili /)1IP K)9ARA< #ena
Ante Kovai 8 ragistraturi - roman u cijelosti daje sliku hrvatskog ivota Kovaievog doba.
-roman ine tri dijela: prvi zapoinje opisom registrature u kojoj radi ve ostarjeli ivica Kimanovi, a jedan od registratora
poinje pripovijedati njegov ivot. Pripovijedanje zapoinje prikazom Iviina djetinjstva i kolovanja na selu. Nakon toga
opisuje se njegov odlazak u grad na kolovanje. U drugom dijelu ivica se vraa na selo. Nakon nekog vremena dolazi i Laura
s kojom Ivica ivi nevjenano. Ona donosi mnogo novca koji je uzela Meceni nakon to ga je ubila. Ubojstvo je prikriveno
zbog poara u kojem je izgorio Mecenin dom. Iznose se prilike na selu i Iviin ponovni povratak u grad radi zavretka
kolovanja. U treem dijelu Laura postaje hajduica. Ivica zapoinje vezu sa susjedovom kerkom Anicom, koja se takoder
zapoljava u gradu. Laura moli Ivicu da se pomire i zaponu novi ivot, no on je odbija , a ona mu se osveuje.
Roman zavrava tako to Ivica Kimanovi zapali registraturu te u njoj i sam izgori.
2#
tema: - djetinjstvo, kolovanje darovitog seoskog djeaka Ivice Kimanovie i njegov ivot kasnije
- problem odnosa sela i grada
stil:
a! realistini elementi : djetinjstvo i kolovanje I. Kimanovia; odnos selo - grad; prodor kapitalizma na selo (gazda
Medoni), zaetak kriminala u gradu (Ferkonja)
'! romantiki elementi : dogadaji vezani uz Lauru; ljubavni zapleti
(! naturalistiki elementi : na oblikovanje Laurina karaktera utjee njezino podrijetlo: nasljede i okolina
Ivi&a Ki,ma#ovi5: razapet je izmedu sela i grada; selo za njega predstavlja idilu djetinjstva, njenost i ljubav prema
majinoj moralnoj istoi i portvovanosti, a grad postaje mjesto nemorala i grijeha, mjesto iskrivljenih ljudskih vrijednosti,
ali i mjesto koje omoguuje lagodniji ivot i laki ivot, nego ivot na selu; Iviina razapetost izmedu sela i grada izraena je
i njegovom ljubavnom razapetou izmedu dviju ena: salo-Anica, laura - grad
29. VJENCESLAV NOVAK Posljednji Stipanii ) likovi, sredina, tematika djela
Pisac hrvatskog realizma, roden je 1859. godine u Senju. Puku kolu i dva razreda gimnazije zavrio je u Senju. Pet godina
je bio uitelj u Senju, a tri je godine bio na konzervatoriju u Pragu. Napisao je sedam romana i oko stotinu pripovjedaka.
Prvu knjigu pripovijesti pod nazivom "Pavao Segota" (1888.) u Zagrebu. Djela su mu veinom proeta senjskim krajem,
ivotom u Senju u kojem se isprepliu prkos, ponos, poniznost, ogorenost i irina itd. Umro je 1905. bolestan i skrhan
tekim ivotom. Djela:
Podgorske pripovijetke, Pavao Segota, Posljednji Stipanii, Zapreke i dr.
Posljed#ji 1tipa#,i5i - roman
Roman je realistika slika propasti ugledne patricijske obitelji sredinom 19.st. Clanovi te obitelji su autoritarni otac Ante,
patrijahalna i portvovana majka Valpurga te njihova djeca, rastroni i nemoralni sin Juraj i nesretna ki Lucija. Uz opsenu i
uvjerljivu sliku ivota obitelji Stipani, novak daje i prikaz budenja nacionalnog zanosa u Senju, politike spletke i borbu za
vlast. No osnovnu ideju (propast obitelji) pisac prati pravom realistikom objektivnom metodom, do detalja slikajui njihove
sudbine, njihove drutvene, humane i psiholoke kvalitete. Najvjernije su prikazani otac i ki - rtva i stradalnik, tiranin Ante
Stipani i nesretna ki Lucija.
Tema: propast jedne patricijske obitelji, drutveni, ekonomski, moralni i psiholoki razlozi propasti Stipania
Vrsta romana: obiteljski, socijalni, povijesni, psiholoki
Drutveni poloaj obitelji Stipani:
- patricijska obitelj ( patricij- pripadnik gradske aristokracije)
- u romanu pratimo prodor ilirskih ideja u Senj te nastojanje Ante Stipania da stekne neke
politike poloaje kako bi njegov sin Juraj nakon zavretka kolovanja lake napredovao.
Razlozi propasti Stipanievih:
- drutveni: gleda se samo na osobnu korist (Ante Stipani eli se domoi neki drutvenih i
politikih funkcija kako bi sinu pomogao); odnarodenost (primjer Jurja)
- ekonomski: ne rade, nego samo troe ono to su naslijedili; neracionalno troenje
- etiki: prevrtljivost, pokvarenost, sebinost, bez osjeaja za obitelj i za narod
- kulturni: odgoj, kolovanje
Likovi:
Ante Stipani: olienje ovjeka koji stradava zbog vrstog vjerovanja u izuzetnost vlastite linosti. Zivot zavrava tekim
razoarenjem, povukavi za sobom u ponor sve to je ivei dotakao: obitelj, imanje i ugled vlastitog imena.
Valpurga Stipani : bespomonost ene u strogoj hijerarhiji patrijahalnog drutva uinila ju je bespogovornim izvriteljem
volje svoga tiranskog mua i gospodara. Lucija Stipani: udila je za obinom ljudskom sreom; rtva bolesne podijeljenosti
svijeta A. Stipania; ona ne trai nita osim prava svakog ljudskog bia na ivot.
Juraj Stipani : najtraginija je linost oeve zablude, emocionalna oteenost koju je stekao ivei u izoliranosti izazvanoj
oevom bolesno idejom o njegovoj predodredenosti za velika djela, nije ga sprijeila da spozna traginost vlastitog
postojanja, ali ni da beutno uniti maku i sestru do kraja.
2$
(F. *).ER+I9A* 3 E3R)P1KI* K+/I:E0+)12I*A @par#asizam, simbolizam,
impresio#izam, ;adelaire, 0erlai#e, Rimbad)
- javlja se posljednjeg desetljea 19.st.
- predstavlja zajedniku ideju raznorodnih pravaca i stilova: uzvienost ljepote kao jedina svrha
umjetnikog stvaranja
- zaetak jo u razdoblju realizma kada je 1857. Charles Baudelaire objavio zbirku pjesama
Cvjetovi zla
Pravci i pokreti unutar europskog modernizma:
par#asov&i:
- umjetniki pokret u Francuskoj izmedu 1860. i 1866.
- godine 1866. i 1871. izlaze pjesnike zbirke Suvremeni Parnas ( Parnas, metafora uzvienog
pjesnitva, mitska je planina koju su stari Grci drali uzvienim i nedostupnim boravitem muza i
boga Aplolona)
- stilske i idejne znaajke: kult savrene forme, depersonalizacija pjesnitva, tematika udaljena od
svakodnevnih i suvremenih zaokupljenosti
- predstavnici: Le&o#te de Lisle (itaj lkont de lil)- zaetnik i teoretiar parnasovstva; 1llL
Prd"ommeM
- /ose *aria de ?eredia
de!ade#&ija:
- oznaava fazu knjievno- umjetnikog razvoja simbolizma potkraj 19.stoljea
- stilske i idejne znaajke: osjeaj nezadovoljstva, tjeskobe i beznada, spoznaja o propadanju i
razorenosti zapadne civilizacije, uzviena briga za formalna i stilska obiljeja pjesnikog iskaza
- predstavnici: 2"eop"ile 7atier (teofil gotje) i Pal 0erlai#e (pol verlen)
simbolizam:
- javlja se 80-ih godina 19.stoljea, a formalno utemeljenje doivljava 1866. objavljivanjem prvoga
simbolikog manifesta
- pretee simbolizma:
- Gerard de Nerval, Edgar Allan Poe i Charles Baudelaire
- Stilske i idejne znaajke: mistificiraju stvaralaki in i nadahnue kojega je ono plod, umjetnike
proglaavaju vizionarima i ukazuju na nadnaravnost moi umjetnikog stvaralatva, ele pomou
simbola razotkriti sr stvari, nastoje ujediniti glazbu i pjesnitvo - najuzvieniji ovjekov iskaz
- predstavnici: Artr Rimbad, Pal 0erlai#e
- pretee modernistikih strujanja su: Theophile Gautier koji jo 1832. istie kako umjetnost treba
biti stvorena radi sebe same ( lart pour lart- umjetnost radi umjetnosti) i Charles Baudelaire

<"arles ;adelaire, autor pjesnike zbirke Cvjetovi zla koju karakterizira tematska i idejna nekonvencionalnost, novina i
provokativnost, ali i uporaba tradicionalnih pjesnikih oblika i sustava, precizno osmiljena unutarnja struktura od 6 cjelina:
1. Spleen i ideal- kontrast izmedu uzleta, ideala i pada - spleena, ravnodunosti
2. Parike ulice, pokuaj bijega u dno svijeta velegrada
3. Vino, uzaludno traenje smirenja bijegom u umjetne rajeve
4. Cvjetovi zla- pokuaj pronalaenja ljepote i u samome zlu
5. Prosvjed - pobuna i protiv Boga
6. Smrt - jedino smirenje koje neizbjeno oekuje ovjeka
- Baudelaire i tradicionalno pjesnitvo:
- romantiarsko prikazivanje ljubavi kao najuzvienijeg ljudskog osjeaja i prirode kao utoite
uznemirene ljudske due. Baudelaire zamjenjuje velianjem tjelesne ljubavi i strasti, grubo -
realno slikajui ljepotu i beutnost prirode ( ukljuujui i prolaznost ovjeka, njegovu tjelesnost i
smrtnost)
- emotivnost Baudelairove poezije ine i oaj, mrnja, prkos, prezir kao i oduevljenje ljubavlju i
strau
- pjevajui o zlu, lai, trulei, krvi Baudelaire prepoznaje ljepotu ivota i u njegovoj runoi, teei
uzdizanju k idealnoj, apstraktnoj boanskoj ljepoti.

2%
Artr Rimbad - njegov mladenaka poema Pijani brod te zrelija pjesnika proza 4eona u paklu potpuno ocrtavaju
modernistika kretanja. Njegovo pjesnitvo moe se odrediti jednom jedinom rijeju: eksplozija. Eksplozija boja, osjeaja,
straha, doivljaja, zvukova. Iako je njegovo stvaranje ogranieno na nekoliko godina, Rimbaud je proao razvoj europskog
pjesnitva u cjelini: zapoeo je piui vezane stihove, a zavrio u eksperimentalnoj pjesnikoj prozi. Za njega je cilj
pjesnitva bio prodrijeti u nepoznato. Njegovi stihovi, mladenaki i strasni, esto su nerazumljivi, djeluju poput magije,
alkemije rijei, pisma vidovnjaka, kako kazuju njeni naslovi. Svojim suvremenicima bio je jo manje razumljiv i prihvatljiv
nego dananjem itatelju. Jedini koji ga je u potpunosti prihvaao bio je pjesnik Paul Verlaine
Pal 0erlai#e - zastupao oprena estetska naela. Bio je sklon glazbi i posveen istraivanju glazbenosti stiha, njegova
ritma i sazvuja. Verlaine je slavio Baudelairea i Rimbouda kao proklete pjesnike, ali je stvarao drukije, pisao je pjesme
skladnoga zvuka i koncentrirane oko jedne teme. Dijeli interes za simboliku strukturu pjesme i dri kako umjetnost putem
svojih simbola upuuje u skrivenu stvarnost ( Jesenja pjesma ).
(lirska i simbolika drama - Ibsen, Strinberg, Cehov)
moder#isti,!a drama: drama sredinom 19. stoljea doivljava vaan zaokret. Naputaju se velike
herojske tragine fabule u dramama, gradanstvo i proletarijat zavladat e dramskim priama, iako e jo
neka dramska djela nositi oznake romantiarske patetinosti i besperspektivnosti.
Produbljuje se psiholoka interpretacija. Mijenja se scenski prostor.
simboli,!a drama: Norveanin Henrik Ibsen i Rus Anton Pavlovi Cehov stvaraju ono to bi bila paralela
simbolikoj poeziji - gradansku simboliku dramu. Danski filozof Kierkegaard bio je temeljni poticaj za
razvoj Ibsenove dramske tematike sukoba pojedinca s vladajuim drutvom, ali i unutarnjih sukoba. U
Ibsenovoj dramatici prvi put dolazi do izraza tragedija naeg vremena koja proizlazi iz razdvojenosti
modernog ovjeka, gdje se istina sukobljava s istinom, jedna pravda s drugom pravdom, a ne kao do sada
pravda protiv nepravde. Ne bori se ovjek samo protiv vanjskih sila nego se te sile sukobljavaju u ovjeku.
Jedino nasljede romantizma jest da ovjek na kraju ostaje sam. August Strinberg (Svedanin) snano je
takoder utjecao na razvoj drame u 20. st. Njegove rame imaju i teorijsko objanjenje djela i ta
meduovisnost teorije i prakse, svijest umjetnosti uo sebi samoj jedno je od obiljeja moderne drame.
Ibsen- Nora, Divlja patka, Zena s mora itd.
Ce"ov: njegove drame odlikuju se iznimnom suptilnou, njega vie zanima stanje due nego dogadaj. Za
njega su karakteristini lirski opisi, svaka drama ima neki svoj lajtmotiv koji se provlai kroz cijelu dramu i
tako taj lajtmotiv postaje zapravo simbol.
Naputa klasinu unutranju strukturu drame - uvod - zaplet - kulminacija itd. Nema ni glavnog junaka
koji e nositi neku poruku, teret ili slino, sva su njegova lica jednako vana i sva ona zajedniki tvore
dramu, uvjetujui jedni druge. ( Tri sestre, Vinjik, Ujak Vanja, Galeb )
(1. ?R0A21KA *).ER+A @vreme#s!o odreIe#je, strje i 4rpa&ije, prevlast liri!e,
pojava dijale!tal#e liri!e, predstav#i&i)
Hrvatska moderna je razdoblje u povijesti hrvatske knjievnosti koje slijedi poslije realizma. Povjesniari to razdoblje
odreduju izmedu 1892.( godina izlaska Matoeve pripovijesti Mo savjesti, 1893. Misao na vjenost, Janka Leskovara) i
1916. ( Ulderiko Donadini izdaje asopis Kokot) odnosno 1895.( tada sveuilitarci pale madarsku zastavu na Trgu bana
Jelaia) i 1914. ( godina Matoeve smri i objavljivanje zbirke Hrvatska mlada lirika )
Studenti, sudionici prosvjeda, protjerani su i odlaze na kolovanje u Be i Prag. U Pragu se upoznaju s filozofijom socijalnog
realizma T. Masarika, a u Beu s europskim modernistikim strujanjima. Stvorene su dvije skupine: praka i beka.
- Beka skupina pisaca okuplja se oko asopisa Mladost, a predvode je Milivoj Deman Ivanov i Branimir Livadi.
Demanov zastupa smjer lar pour lart, ali istodobno istie i nacionalnu i domoljubnu zadau knjievnosti.
- Praka skupina pisaca okupljena je oko asopisa Hrvatska misao, a njezin je glavni ideolog Milan Sari, pobornik
ideje naglaene tendencioznosti u knjievnosti..
U razdoblju moderne poezija je dominantna knjievna vrsta, uz crticu i krau novelu, koja donosi nove stilske postupke
(Vidovi, Mato, Begovi, Domjani), ponajvie istiui impresionizam kao dominantan stil, pored simbolizma (Mato
najizrazitiji predstavnik). U lirici se osjea impresionistika obiljeja s tipinim obiljejima tenje prema nekom opem skladu
i dosezanju vie ljepote, najee izraeni pejzanim ili ugodajnim motivima.
3&
Proz#o stvaralatvo uglavnom se smjeta u regionalne okvire. Mato i Horvat Ki piu o Zagrebu i njegovoj okolini ili
Hrvatskom zagorju, Simunovi pie o Dalmatinskoj zagori, Ivan Kozarac i Jozo Ivaki piu o Slavoniji. Uloga regionalne
sredine je sasvim suprotna od znaenja u realizmu: ovdje sredina, ambijent, pejza ostaju iskljuivo okviri u kojima je
ovjek sa svojim psihikim i biolokim odredenjima u sreditu pieve pozornosti, prevladava opis psihikog stanja (junaci su
uglavnom intelektualci, labilnih stanja, senzualni i izgubljeni u osnovnim ivotnim orijentacijama.
Drama- takoder trai nove, modernistike tendencije, moda sporije nego lirika i proza. Najvanije ime, kad je rije o
poecima moderne drame u nas, je Ivo Vojnovi.
Stilske karakteristike hrvatske moderne- prevladava pluralizam - od impresionizma, preko zrelog realizma, naturalizma
simbolizma.
Knjievno stvaralatvo: u svakako je najplodnije lirsko stvaralatvo. Posebno treba naglasiti A. G. Matoa, V. Vidria, D.
Domjania, Milana Begovia, Vladimira Nazora, Fran Galovia. Zbirka M. Begovia Knjiga Boccadoro (Knjiga zlatousta) nova
je tematikom i izrazom. Iste godine 1900. nazor objavljuje izdaje svoju zbirku Slavenske legende - vraa se slavenskoj
mitologiji, izborom tema predstavlja se kao nacionalni pjesnik, ali su mu izraz i metafore moderne, njegova poezija odskae
od pesimizma koji je tada vladao u poeziji. Pjesme Vladimira Vidria odiu istananim osjeajem za bojom.
U poeziji se tei muzikalnosti stiha, metaforika je nova, tematika je osvjeena dubljim prodorima u ljudsku psihu
Pojava dijalektalne poezije - Fran Galovi i Dragutin Domjani oivljavaju kajkavsku poeziju ija je vrata otvorio Mato,
najistaknutiju pjesniku figuru u razdoblju moderne, a Vladimir Nazor pie akavske stihove.
U proznom stvaralatvu - roman je naao takoder svoje mjesto - Milutin Cihlar Nehajev ( Vuci, Bijeg ) Ivan Kozarac ( uka
Begovi), Milan Begovi ( Giga Barieva, Sablasti u dvorcu)
Drama: Josip Kosor ( Poar strasti), Ivo Vojnovi ( Dubrovaka trilogija)
U razdoblju hrvatske moderne zastupljene su sve knjievne vrste: liri!a, epi!a- proza @ roma#, #ovela), drama
Knjievno stvaralatvo: u svakako je najplodnije lirs!o stvaralatvo. Poglavito je zastupljena pejzana poezija, poezija
ugodaja, poezija slika i- simbola. Posebno treba naglasiti A. G. Matoa, V. Vidria, D. Domjania, Milana Begovia, Vladimira
nazora, Fran Galovia. Zbirka M. Begovia Knjiga Boccadoro (knjiga zlatousta) nova je tematikom i izrazom. Iste godine
1900. nazor objavljuje izdaje svoju zbirku Slavenske legende - vraa se slavenskoj mitologiji, izborom tema predstavlja se
kao nacionalni pjesnik, ali su mu izraz i metafore moderne, njegova poezija odskae od pesimizma koji je tada vladao u
poeziji. Pjesme Vladimira Vidria odiu istananim osjeajem za bojom.
U poeziji se tei muzikalnosti stiha, metaforika je nova, tematika je osvjeena dubljim prodorima u ljudsku psihu
Pojava dijalektalne poezije - Fran Galovi i Dragutin Domjeni oivljavaju kajkavsku poeziju ija je vrata otvorio Mato,
najistaknutiju pjesniku figuru u razdoblju moderne, a Vladimir Nazor pie akavske stihove.
U proz#om stvaralatvu nova je tematika i nova je kompozicija proznih tekstova. Tematika je esto bizarna, protkana
psiholokim pristupom- roman je naao takoder svoje mjesto - Milutin Cihlar Nehajev ( Vuci, Bijeg ) Ivan Kozarac ( uka
Begovi), Milan Begovi ( Giga Barieva, Sablasti u dvorcu); novela- Janko Leskovar, A. G. Mato
.rama: Josip Kosor ( Poar strasti), Ivo Vojnovi ( Dubrovaka trilogija)
U razdoblju moderne vrlo je aktivna knjievna kritika: Milan Marjanovi, Milutin C. Nehajev, Mato, Milan Sari i dr.
(2. A+23+ 7312A0 *A2)>
- roden u Tovarniku 1873., umire 1914.
- Matoevom smru zavrava razdoblje hrvatske moderne
- Bio je pjesnik, novelist, kritiar, putopisac
- Najistaknutiji pjesnik hrvatske moderne
- Poezijom se javlja 1906., napisao oko 80 - tak pjesama
- Zapoeo dijalektalnu poeziju u 20. st. , na kajkavskom
- Poznate pjesme: Notturno, Utjeha kos4, 1909., samotna ljubav, Jesenje vee, Mauhice, Srodnost itd.
- Cjelokupnim svojim djelom vezan i za tradiciju i za smjela traenja u knjievnoj tematici i stilskom izraavanju, a
ponajprije u shvaanju umjetnosti kao specifinog, autonomnog izraza ljudskog duha.
- Motivi u poeziji: ljubavni, intimni, domoljubni, pejzani
- Baudelaire mu je bio uzor
- /es#je ve,e: sonet, u njemu Mato iznosi sliku atmosfere u prirodi: jesenje sivilo, tmurni oblaci, blatnjava jesenja
rijeka, magla koja skriva kuice i toranj, sunce na zalasku, vrbe i vrane
31
- U treoj strofi povezuje taj sumorni jesenji krajolik s ljudskim nemirima. Upravo taj ljudski nemir pokazuje da je
ovjek tu, da je cijeli taj pejza uznemirio pjesnika i dao mu priliku da konkretizira doivljaj svojih nemira
- U etvrtoj strofi javlja se motiv jablana koji se gordo suprotstavlja bezdanu svemira te u prostoru smrti i umiranja
uvjerava da je ivot mogu
- Jablanom moemo smatrati i izdvojenog pojedinca, pjesnika koji u sveopem nitavilu govori o ivotu.
((. .I+K) >I*3+)0ID
- roden 1873. u Kninu, umro 1933.
- pripada razdoblju hrvatske moderne
- pripovjeda i romanopisac
- djela: erdan, Mrkodol, Alkar, Porodica Vini, Tudinac itd.
- smrt i ljubav osnovni su polovi oko kojih se kree radijus Simunovieva pripovijedanja. Tematski vezan za
Dalmatinsku zagoru, prouava tragine sudbine svojih likova. Iz njihove nemoi za koju nisu sami krivi, i iz sukoba
s beutnom prirodom ili drutvom proistjeu i njihovi unutarnji sukobi, traume, tuge i tjeskobe.
- takav je Salko iz Alkara, takvi su i Rudica i Boja iz pripovijetke Muljika.
- Simunovievi junaci u mnogoemu podsjeaju na sline pasivce i introvertirane junake iz Leskovarovih novela.
- u svojim djelima S. donosi slikovite zapise pejzaa Cetinske krajine
- pruio je poeziju prolih vremena, oduevljavao se snagom i prekaljenou naroda, suprotstavljao elemente
borbenosti i otpornosti.
- pisao o posljedicama izoliranosti, praznovjerju, udi i obiajima naih ljudi
(-. 0LA.I*IR +A9)R
- 1876., Postire - 1949. Zagreb
- pjesnik, pripovjeda, romanopisac, feljtonist, esejist, putopisac
- stvara skoro 50 godina i prolazi vie faza tijekom stvaralatva
- javlja se u razdoblju moderne, no ve tada odudara od tipinih modernistikih krugova
- pisao i dijalektalnu poeziju - Seh du den, Galiotova pesen itd.
- u razdoblju moderne do 1916. godine, on e ostvariti tri vidljiva poetska kruga: aktivistiki ( poganski, kako ga je
sam nazvao), nacionalni ( Zvonimirova lada, Hrvatski kraljevi i dr. u kojima Nazor pjesniki oblikuje povijest
hrvatske vladarske dinastije, slavi snagu naroda i prirode te velia rad i narodnu predaju) i intimistiki
- poezija: Slavenske legende, Zivana, Pjesme naroda hrvatskoga, Intima, Medvjed Brundo itd.
- pripovijetke i romani: Krvava koulja, Krvavi dani, Voda, Veli Joe, Pastir Loda itd.
- lanci i eseji: O hrvatskom jedanestercu itd.
(8. A0A+7AR.+I PRA0<I: pojam ava#4arde, stils!i plralizam, e!spresio#izam,
dadaizam, #adrealizam, !bizam, ftrizam
Poetkom 20. st. , tonije oko 1910. godine biljeimo pojavu novih smjerova i pokreta u umjetnosti koje zajednikim
imenom oznaava knjievno povijesna odrednica - avangarda.
Zajedniko im je: nezadovoljstvo s tradicionalnim stvaralatvom uvjetovano prvenstveno socijalnim i politikim prilikama te
atmosferom duha kakva je zavladala gradanskim drutvom uoi Prvog svjetskog rata. Svi avangardni pravci osporavaju
postojee oblike knjievnog stvaranja, antiesteticizam, depersonalizaciju umjetnosti, stapanje razliitih knjievnih vrsta i
uvodenje novih, stvaranje fragmentalnih tekstova otvorene strukture, razbijanje sintakse, dotadanjeg pjesnikog izraza i
proimanje razliitih umjetnosti. Kaos i bitno postaju osnovnom tematskom preokupacijom nove generacije umjetnika.
Njihov nastup uslijedio je najprije bunim manifestima.
1. FUTURIZAM
- prvi futuristiki manifest objavio je 1909. Tommaso Filippo Marinetti
- futuristi su pobornici industrijalizacije i tehnikog napretka, a odbacuju i negiraju vrijednost tradicionalnoga,
poglavito u umjetnosti
- odlike : izraavanje dinamike suvremenog ivota; velianje rata, nacionalne snage, zanos i bezobzirnost; uporaba
slobodnog stiha, zanemarivanje pravopisnih pravila, izbjegavanje glagola koji usporavaju dinamiku iskaza
- futurizam se razvio u Italiji i Rusiji. Najznaajniji ruski futurist bio je Vladimir Majakovski koji u pjesnitvo uvodi
tematiku gradskoga ivota i urbani govor: argonizme i vulgarizme
2. EKSPRESIONIZAM
- naziv dolazi od francuske rijei expression - izraaj
- razvija se u Austriji i njemakoj
- zaetnici ideje ekspresionizma su likovni umjetnici, slikari van Gogh, Munch, Gaugin
- okreu se unutranjosti kako bi razabrali kao se subjektivna stvarnost uope moe izraziti
32
- razbijaju logiki red miljenja i govora krajnje saetim reenicama, jako zvunim efektima, mataforama i
hiperbolama
- dominiraju lirika i drama
3. DADAIZAM
- naziv nastaje od rijei dada - oponaanje djejeg tepanja
- javlja se u Svicarskoj: Trista Tzara pie manifest dadaizma 1918. i 1920.
- Znaajke: neprihvaanje tradicionalnih vrijednosti, slobodan izbor tema i sadraja umjetnikog iskaza, nered
kao temeljno naelo kompozicije. Zanemarivanje sustavnosti i logike povezanosti motiva
4. KUBIZAM
- naziv dolazi od latinske rijei cubus - kocka, nastao je kao izraz ideje da se sve to postoji moe likovno iskazati
osnovnim oblicima - kockom
- kubizam je umjetniki pokret zaet u slikarstvu poetkom 20. st.
- Najpoznatiji predstavnik slikar Pablo Picasso
- Kubizmu je idejno blizak francuski pjesnik Guillaume Apollinaire
5. IMAZINIZAM
- naziv nastaje od fran. rijei image- slika
- kao knjievni pokret javlja se 1912. u Americi, a utemeljuje ga Ezra Pound, a u Rusiji Sergej Jesnjin
- upotrebljavaju slobodni stih
- novi ritam i potpunu slobodu u izboru tema
- izbjegavaju sve to je nejasno, mutno i mistino
- uvode obian govor
6. NADREALIZAM
- javlja se u Francuskoj 20 -ih godina 20.st.
- manifest nadrealizma Andre Breton
- nadrealizam diktat misli bez ikakve razumne kontrole, nadrealisti ele izraziti iracionalno u ovjeku, otkriti i
iskazati podsvjesni dio ovjekova bia koji je izvan kontrole razuma
- predstavnici: Andre Breton, Paul Eluard
7. SOCIJALISTICKI REALIZAM
- javlja se poetkom 20. st. u Rusiji i Francuskoj
- cilj socrealizma je ostvarenje odgojnog(ideolokog) djelovanja umjetnosti na narod
- socrealizam nakon oktobarske revolucije postaje slubenim smjerom knjievno-umjetnikog izraavanja
- predstavnik- Maksim Gorki
8. EGZISTENCIJALIZAM
- naziv nastao od fran. rijei existence - postojanje
- javlja se nakon Prvog svjetskog rata
- egzistencijalizam je filozofski i knjievni pokret
- najvaniji predstavnik u knjievnosti je JEAN Poul Sartre, a u filozofiji Karl Jasper
(=. *).ER+I R)*A+
pret"od#i!: moderne proze i modernog romana 20.st. jest F.M. Dostojevski svojim romanom Zloin i kana
( zaetnik razliitih oblika modernog romana. Fabula je sekundarna, ona slui kako bi se dovelo junaka u razliite
situacije i kroz psiholoku karakterizaciju ulo u njegovu psihu)
za,et#i!: put prema modernoj prozi oznaio je francuski knjievnik Marcel Proust svojim romanesknim ciklusom 8
traganju a igubljenim vremenom?
Proust afirmira:
- tip proze temeljen na impresionizmu - impresionistiko oblikovanje vremena, prostora i likova,
reproduciranje ovjekove svijesti
- stvara posebnu vrstu monoloko- asocijativnog romana(psiholoko- filozofska ralamba sjeanja i
uspomena)
- monoloko asocijativni roman
- monoloko- asocijativni roman ima dva oblika: roman str&je svijesti i roman esej
- Proust ulazi u svijet podsvijesti, i za to rabi specifian izriaj: Proustove reenice nikad ne prekidaju tijek
asocijacije- razvija tehniku solilokvija
33
- Proust preuzima tkz. psiholoko vrijeme, ono vrijeme koje nam je potrebno da se sjetimo ( romaneskni
ciklus U traganju za izgubljenim vremenom)
)bilje'ja moder#e proze
obiljeja suprotna realistikoj prozi;
te7ite se premjeta s do(a8aja na lik - tei se to potpunije otkriti unutranjost ovjeka, njegov misleni i
osjeajni svijet;
reprod&,ira se /ovjekova svijest - dogadajno izuzetno bogato;
te2nike pripovijedanja jes&: unutarnji monolog ( solilokvij), pripovjedni monolog, struja svijesti;
vrijeme je s&.jektivno(psi2oloko):
- subjektivno vrijeme osobnog iskustva
- vrijeme moderne prie je kratko i obuhvaa nekoliko sati, jedan ili vie dana
de9a.&lativnost:
- fabula slabi ili se potpuno prekida, a dogadaji se povezuju asocijacijama ili razmiljanjima glavnog lika
- radnja nema uzrono-posljedinoga slijeda, nego ovisi o subjektivnom proivljavanju lika,
teme:
- traganje za ivotnim smislom
- promiljanje vlastitog identiteta, pitanja o svijetu u kojem ivi i njegovom smislu,
likovi : j&nak (&.i jedinstvo li/nosti:
- likovi nisu junaci, promatraju svijet oko sebe,
- oni slijede unutarnju logiku svijesti, preputaju se mislima koje se pretvaraju u sjeanja, snove,
uspomene, opise, promaaje vlastitog identiteta
- zbog svoje osjetljive svijesti esti glavni junaci moderne proze jesu umjetnici
pripovjeda/ postaje jedan od li,a & djel&- nepouzdan, subjektivan; pripovijeda u 1. licu jednine
je6ik : mo7e se odrediti kao metaje6ik - jezik filozofije, simbola
2IP)0I *).ER+E PR)9E I +/E9I+I PRE.12A0+I<I
1. ROMAN STRUJE SVIJESTI
- naputa fabulu i uvodi pripovjedaa u 1. licu jednine koji monologizira vlastiti unutarnji svijet
- predstavnici: Vir(inia 1ool9: Gospoda Dolloway (1925.), James Jo;,e:Uliks (1922.)- engleska knjievnost;
1illiam -a&kne:Krik i bijes (1929.)- amerika knjievnost
2. ROMAN IDEJA
- roman treba osloboditi podinjenosti stvarnosti, u roman treba ui sve
- predstavnik: Andre 'ide: Krivotvoritelji novca(1925.)- francuska knjievnost
(. Posebno mjesto zauzimaju prozna djela 6RA+9A KA6KE: Proces(1914.), Dvorac(1922.), Preobraaj (1916.) -
njemaka knjievnost
- njegovu prozu karakteriziraju: hermetinost; struktura paradoksa ( iznenadujue koje nikoga ne iznenaduje);
fikcionalna stvarnost( poremeena, defektna, alogina), svijest o krizi kulture - otudenost
- pretea egzistencijalnog romana
4. FILOZOFSKI ROMAN
- filozofija pretoena u knjievno djelo
egzistencijalizam- Jean Pa&l $artre: Munina(1938.)
filozofija apsurda i djelomino egzistencijalizam - Al.er <am&s(1942.), Kuga(1947.)
znanstveno - filozofska problematika- #2omas 5ann: Smrt u Veneciji(1912.), Carobna gora(1924.),
Doktor Faust
5. KNJIZEVNOST IZGUBLJENE GENERACIJE
- realistiko-naturalistika i brutalna vizija stvarnosti
- predstavnici: %rnest "emin(=a;: I sunce se ponovo rada(1926.), Imati i nemati(1937.), Komu zvono
zvoni(1940.); Jo2n >os Passos: Manhattan Transfer(1935.)- amerika knjievnost
6. PROZA u kojoj se kombiniraju elementi realistike proze, fantastike i posebne vrste alegorije - ob#ova pripovijeda#ja
- predstavnici- njemaka, ruska i latinoamerika knjievnost: '&nter 'rass- Limeni bubanj(1959.); 5i2ail
B&l(akov - Majstor i Margarita (1966.); 'a.riel 'ar,ia 5ar?&e6- Sto godina samoe (1967.)
Albert <ams
34
- 1tra#a&: pripada prvoj fazi Camusovog stvaralatva ( faza filozofije apsurda ), kratki roman u dva dijela u kojem
se opisuje jednolian i besmislen ivot mladoga francuskog slubenika Mersaulta u Aliru. Od trenutka kada je
doznao za majinu smrt pa do iekivanja vlastite smrti na koju je osuden zbog toga to je bez ikakvog pravog
razloga ubio nekog Alirca koji se prethodno potukao s njegovim prijateljem.( iako se za to ubojstvo ne moe
sigurno rei je li sluaj ili namjera ). Ono to mu najvie tijekom sudskog procesa zamjeraju je bezosjeajnost koju
je pokazao nakon majinog sprovoda, a i injeni ca da se nije pokajao nakon ubojstva.
- M. Cijelo sudenje doivljava kao neto normalno, ne pokuavajui se izvui, a na kraju ne prihvaa niti vjeru koja bi
mu moda pobudila nadu i olakala pomisao na smrt. On je zadovoljan i eli da to vie ljudi dode na njegovo
smaknue.
- Stranac - ve sam naslov govori da je M. Stranac u svijetu u kojem ivi: ravnoduan je, ne pokuava kontrolirati
sve dogadaje u svom ivotu, ne odreduje vlastitu budunost, ne odreduje ivotne ciljeve i prioritete, okrenut je
sadanjosti. On se zbog smrtne kazne ne osjea zakinut ni po emu u odnosu na druge ljude: svi su osudeni na
smrt.
- M. je shvatio apsurd ivota koji ga okruuje, on je probuden jer ne trai smisao izvan sebe, nego u sebi samom. On
je sretan usprkos svemu. To znai da postoji srea u apsurdu ukoliko ovjek prihvati kako njegovo postojanje u
svijetu nema vieg cilja ili smisla izvan samog sebe.
- Drutvo - u kojem ivimo je puno dvolinosti, lai, lanog morala, relativnost pravde i pravosuda.
- Drutvo ga ne moe razumjeti jer kad bi ga razumjelo onda bi to znailo veliku promjenu u nainu razmiljanja, a
lake je osuditi nego mijenjati ljudsku svijest
- Roman pripada monolokom tipu romana ( pripovijedanje glavnog lika ), tehnika solilokvij
(A. *).ER+A .RA*A
Moderna drama:
- zaetci: zaetnik moderne drame je ruski dramatiar Antun Pavlovi Cehov, sa svojim realistiko -
impresionistikim dramama
- na daljnji razvoj drame snano utjeu skandinavski dramatiari Ibsen i Strinberg - od naturalistike i psiholoke
drame do simbolike .
- pod Ibsenovim utjecajem stvara engleski dramatiar Bernard Show- prikazuje stanje likova
- vrlo vano ime europske dramaturgije je 2alija# Li4i Pira#dello- napisao je modernu misaonu dramu 3est
osoba tra$i autora s likovima koji ive na rubu realnog i irealnog i s pesimistinim doivljajem ivota - apsurdnost
ivota i relativnost istine; tegobna potraga za vlastitim identitetom. Svojim je idejama otvorio put egzistencijalizmu,
nadrealizmu te sruio okvire naturalistikog teatra.
Vrste moderne drame:
1. E!spresio#isti,!a drama:
- radikalna; prikazuje ekstazu ljudskih strasti i sukoba u ovjeanskim razmjerima.
- najekstremniji ekspresionist - dramatiare je Oskar Kokoka Ubojica nada ena
- prava afirmacija nove drame zasluga je Georga Kaisera Gradanin Calaisa
2. Poets!a drama
- Thomas Eliot Umorstvo u katedrali - pokuaj da se na pozornicu uvede poetski govor; lirska tragedija
zaokupljena duhovnim i moralnim vrijednostima.
(. Eps!o !azali%te
- tvorac toga kazalita je njemaki dramatiar Bartol Brecht - 1930.
- tradicionalnu realistiku dramsku strukturu zamjenjuje nizanjem scena epskog karaktera koje obino povezuje
glazbenim umecima
- tema njegovih drama - uglavnom drutvene kronike, problem relativnih etikih vrednota
- likovi su drutveno i bioloki determinirani
- drame: Majka Hrabrost i njezina djeca, Opera za tri groa, Bal
-. A#tidrama $ !azali%te apsrda
- kazalite apsurda u svojim djelima ostvaruje Francuz rumunjskog podrijetla E4e#e Io#es&o
- ostvaruje ga specifinim dramskim sredstvima upozoravajui na besmislenost suvremenog gradanskog naina
ivota
- donosi scene u kojima se zapravo nita ne dogada, nego se pojavljuju same apsurdne i nelogine situacije
- nain govora je automatiziran, a dijalog ( komunikacija ) u pravom smislu ne postoji
- njegove drame djeluju istovremeno groteskno , tragino i komino
- drame: Celava pjevaica, Stolice, Nosorog
- 1amel ;e&!ett, irskog podrijetla, ali francuskog jezinog izraza
- zaokupljen je problemom ljudske otudenosti, besmislenoga traganja u ivotu, s izrazito pesimistinom vizijom
svijeta - nastoji prikazati tjeskobu suvremenog ovjeka i totalnu dehumanizaciju modernog svijeta
- nema klasinog zapleta, nego svaka scena ivi za sebe
3
- junaci, groteskni likovi bogalja, izraavaju se dugim unutranjim monolozima
- drame: U oekivanju Godoa, Svretak igre
(B. *AR<EL PR)312 ILI 6. KA6KA
6ra#z Kaf!a ( Prag, 1883. - prag, 1924.) - austrijski pripovjeda, roden u obitelji ortodoksnih Zidova , djetinjstvo provodi
pod nesmiljenim autoritetom oca, to e ostaviti neizbrisiv trag na njegovoj osjetljivoj psihi i slabom tjelesnom ustroju. Za
ivota je objavio tek nekoliko pripovijetki, medu njima i Preobraaj, 1915., dok je veinu svojeg opusa oporuno namijenio
spaljivanju. U knjievnoj ostavtini koju je sredio i veim dijelom objavio Max Broder nalaze se njegova najpoznatija dijela:
romani: Proces, Amerika, Dvorac; dnevnici: Dnevnik Mileni i dr.; pripovijetka: U izgradnji kineskog mosta.
- Kafkin opus sadri elemente ekspresionizma: osjeaj straha, i usamljenosti protiv drutvenog mehanizma koji
ugroava slobodu pojedinca i zahtjeva slijepo pokoravanje, uporaba groteske. U njegovim djelima ima elemenata
nadrealizma: halucinantne vizije.
- Preobra'aj: je dua pripovijest . Glavni junak Gregori Samsa ( trgovaki putnik ) se jednog jutra pretvorio u
kukca i tom se preobrazbom fiziki izdvojio iz svoje okoline i ljudske zajednice. Njegova osamljenost raste tijekom
radnje kada shvaa da ga nije odbacilo samo surovo drutvo ( gubi posao ) , ve ga u sadanjem obliku ne
prihvaa ni njegova obitelj za koju se cijeli ivot rtvovao, a sada joj i sama njegova prisutnost postaje iz dana u
dan sve teim teretom, iako to nitko ne eli javno priznat. Pripovijest zavrava prikazom olakanja koju su svi
osjetili kad je Samsa jedne noi neopaeno uginuo i njegovo truplo baeno u smee, te njihovom odlukom da taj
dan provedu na izletu.
- U ovoj pripovijesti Kafka ostvaruje osjeaj usamljenosti, bespomonosti i straha, a na izraajnom planu grotesna i
halucinantna stanja prikazuje realistiki vjernim i jezino jasnim iskazom.
(E. EK1PRE1I)+I9A* 3 ?R0A21K)/ K+/I:E0+)12I @vreme#s!e odred#i&e,
e!spresio#isti,!i ,asopisi, stils!e osobitosti , predstav#i&i)
- Ekspresionizam u hrvatskoj knjievnosti najavljuje u svojim stihovima pjes#i! Janko Poli Kamov jedan od
prokletih europskih pjesnika.
- Novo vrijeme prvi najavljuje asopis Kokot na kraju 1916., a urednik mu je Ulderiko Donadini. U asopisu se
osjea utjecaj talijanskog futurizma i njemakog ekspresionizma. Donadini je u hrvatsku knjievnost unio nemir,
poticao bunu.
- Nemir koji je unio Donadini, u oluju je pretvorio A. B. Simi .Nakon susreta s njemakim ekspresionizmom
pojavljuje se njegova Vijavica asopis kojom zapoinje novi korjenit prevrat u hrvatskoj knjievnosti. Pokree
asopise juri
- Simi dobro poznaje modernistike avangardne stilove u Europi, poglavito francusko pjesnitvo. Simi nastupa
samosvjesno, unosi modernizam. Za razliku od Donadinija koji u potpunosti negira tradicionalno pjesnitvo, Simi
kae kako je umjetnost vjena te ne moe ostarjeti niti zastarjeti.
- Simi istie da je umjetnost izraz umjetnikove unutranjosti u zvucima, bojama, linijama, rijeima, dakle ekspresiji.
Zbirka pjesama Preobraenja
- Pjesnike zbirke: Simi Preobraenja, Krlea Simfonije, Krklec Lirika August Cesarec Stihovi - u ovim se
pjesnikim zbirkama, u etiri razliite stvaralake osobnosti povezuju zajednike stilske karakteristike -
ekspresionizam: naputanje vezanog i uvodenje slobodnog stiha, nove tehnike oblikovanja pjesme ( novi grafiki
izgled pjesme), novi pjesniki jezik. Postoje i dodirne toke u izboru motiva i raspoloenja.
- Ekspresionizam u hrvatskoj prozi najavio je jo Mato svojim novelama u kojima se pojavljuju halucinacije, snovi,
prividenja i vizije. Ulderiko Donadini nastavlja Matoev prozni ekspresionizam u pripovijetkama i i romanima. U toj
se prozi pojavljuju neobini, nestvarni, poremeeni likovi u neobinim situacijama i odnosima.
- Izraajna ekspresionistike subjektivizacije vremena, naglasak na retrospektivi i razbijanju slijeda dogadaja
nalazimo u prvoj zbirci pripovijedaka Augusta Cesarca za novim putem. Vrhunac hrvatske ekspresionistike proze,
koja skree prema konstruktivizmu s naglaskom na kumulaciju ekspresija predstavlja Krleina novelistika zbirka
Hrvatski bog Mars
- Naglaeni elementi ekspresionistikog konstruktivizma mogu se traiti i u proznom opusu Ivana Gorana Kovaia
Dani gnjeva
3"
- Prvi hrvatski moderni roman s naglaenim ekspresionistikim epizodama je Krlein Povratak Filipa Latinovicza.
Razbijena konstrukcija romana prati duevno raslojavanje pojedinca koji prolazi kroz vrijeme u potrazi za sobom.
- Ekspresionistika drama - prve naznake nalazimo u dramama Janka Polia Kamova 1914. Na ro+enoj grudi-
2ragedija mogova i drama Josipa Kosora Po$ar strasti? Rane Krleine drame iz ciklusa Legende (Kraljevo, Kristofer
Kolumbo itd. )pripadaju ekspresionistikim dramama.
- Ekspresionistiku dramu karakterizira program ruenja kulturnih i drutvenih kalupa, pobuna protiv tradicije i
traenje rjeenja u hermetikom unutarnjem svijetu pojedinca.
- A#t# ;ra#!o >imi5: glavni je predstavnik i najznaajniji pjesnik ekspresionistike faze hrvatske knjievnosti.
Objavio je jednu zbirku pjesama 1920. preobraenja. U kojoj progovara na posve originalan nain uvevi u
hrvatsku knjievnost slobodan stih, izostavljajui interpunkciju dajui i vizualnu snagu svojim lirskim motivima.
Neobino saetim izrazom progovorio je o ljubavi, smrti, pobunivi se protiv neizbjenosti prolaznosti koju shvaa
kao nepravdu u najirem smislu. Ostale teme koje ga zaokupljaju su teme o ljudskom tijelu i socijalna tematika
(ciklus o siromasima). Bio je i knjievni kritiar i urednik asopisa Vijavica, Knjievnik, Juri.
Antologijske pjesme su mu : Pjesnici, Opomena, Moja preobraenja, Smrt, Povratak, Siromasi koji jedu od podne
do podne i dr.
-F. *IR)1LA0 KRLE:A $ PR)9+) 120ARALA>20) @Povrata! 6ilipa Lati#ovi&za)
Prozno stvaralatvo Miroslava Krlee obuhvaa romane i novele- Banket u Blitvi, zastave, Na rubu pameti, Povratak F. L.;
zbirka ratnih novela Hrvatski bog Mars, Novele
- Povratak Filipa Latinovicza ( 1932.) je prvi moderni roman u hrvatskoj knjievnosti, po strukturi vrlo kompleksan i
sloen, bez klasine kompozicije i razgranate fabule.
- Radnja romana odnosi se na razdoblje izmedu1920. do 1930. Vremenski sam roman obuhvaa nekoliko mjeseci:
proljee, ljeto, jesen
- Osnovni motiv je motiv povrataka i svemu to se u romanu dogodilo, njegova je posljedica. Pitanja koja su vezana
uz glavni lik - Filipa Latinovitcza su:
a! pita#je ide#titeta: Filip je dijete trafikantice Regine i nepoznata oca, on najprije misli biskupa, kasnije se
otkriva plemia Liepacha. Majka se trudila da se Filip ne razlikuje od ostale djece, ali samo po vanjskim
osobinama - izgledom, ali u njenom odnosu prema njemu nedostajalo je topline i iskrenosti. Nakon to je
majci ukrao novac kako bi ga potroio u javnoj kui, njezina su vrata za njega ostala zauvijek zatvorena. Filip
odlazi i vraa se nakon 23 godine, a izmedu njega i majke nita se nije izmijenilo. Oni su i dalje stranci. Ona bi
htjela biti blia sa sinom, ali napor je uzaludan. Svoje videnje majke kao bludne stare ene Filip otkriva
slikajui njezin portret - preko slike izraava svoj pravi odnos prema njoj. Odsutnost obiteljske topline
uvjetovalo je : a) Filipovu preranu zrelost, b) neuravnoteenost, c) iskompleksiranost
'! pita#je pripad#osti dr%tv: Filip ne osjea pripadnost hrvatskom drutvu. To najbolje potvrduje njegovo
videnje Joe Podravca -simbol stoljetne hrvatske zaostalosti. Filip je dalek i od najnieg sloja koji predstavlja
Joa Podravac i od najvieg koje okruuje njegovu majku ( za njega su oni maske koje ive u prolosti i priaju
o ispraznim stvarima ). Filip eli osjetiti podlogu, eli se osjeati doma ali ta je njegova elja neostvariva jer
on je ovjek bez nacionalnog i obiteljskog uporita
(! pita#je mjet#osti: umjetnost je za Filipa:
vii smisao ivota
jedina mogunost da se u gradanskom drutvu prevlada ono to ovjeka udaljava od
njegove prirode, jedna od najvanijih vrijednosti u ivotu
to je jedina istoa u ivotinjstvu oko nas
Filip je ekspresionistiki slikar, opsjednut mislima kako izraziti svoju ekspresiju. Filip stvarnost doivljava kroz
boje, zvukove i osnovna mu je elja naslikati mnoinu svojih osjetila ( zvuk, miris, boju). Neke motive zato i ne
moe naslikati.
d) ljbav: Boboka je simbol tjelesnog, nagonskog i na trenutak se ini kako bi moda mogla spasiti Filipa, ali
ona je ve upletena u mreu svog odnosa s Baloanskim, propalim advokatom koji je na kraju zbog ljubomore ubija
( pregriza joj grkljan). Tako je na kraju romana krug zatvoren i Filip je opet na poetku moda s jo dubljim
kompleksima neko prije.
e) stil: roman pripada monoloko - asocijativnom tipu proze, ali jednim svojim dijelom pripada i romanima izriaja
odnosno romanu - eseju jer cijeli fragmenti teksta i nisu nego eseji o umjetnosti i slikarstvu
-1. *IR)1LA0 KRLE:A $ drams!o stvarala%tvo @7ospoda 7lembajevi)
Dramsko stvaralatvo M. Krlee dijeli se u tri faze:
a! prvi drams!i &i!ls pod imenom *egende- od BCBD? do BCEE? ine drame: *egenda- 0askarata- "raljevo-
"risto1or "olumbo ; 0i,#elangelo (ounarotti- /dam i .va? U ovim dramama Krlea rjeava neka opa pitanja
sudbine ovjeka i ovjeanstva. Ove drame sadre e!spresio#al#e stilske karakteristike.
3#
'! dr4i drams!i &i!ls - ratna tematika ine drame: 6olgota- 6ali,ija <kasnije 8 logoru>- Vujak. Iako zadravaju
neke ekspresionistike karakteristike Krlea stilski ide dalje i uvodi realisti,!o $ psi"olo%! !ara!teriza&ij.
(! tre5i drams!i &i!ls: 6ospoda 6lembajevi- 8 agoniji- *eda,( 30-ih god. 20. st.) . To je najbolji i najsnaniji
dramski opus, ispunjen psiholokom motivacijom i psiholoku analizu likova. Dramski sukob ne postoji toliko u
medusobnim odnosima, koliko unutar njih samih.
7ospoda 7lembajevi -:
- napisani 1928.
- drama u 3 ina:
a) u prvom inu- sukob Leona s glembajevskom okolinom
b) u drugom inu: sukob Leona i oca Ignjata, Glembajeva smrt
c) u treem inu: Leone- barunica Castelli - Beatrice; baruniina smrt
Glembajevi su bogata patricijska zagrebaka obitelj u ijem ivotu postoji dvojnost izmedu:
PRIVIDA SUSTINE ISTINA
- bogatstvo - laljivci - potvrdena i u Barboczy legendi
- ljepota N LAZ - kradljivci > - Leone je ubojica, Glembaj je varalica
- mo - ubojice Charlotte je bludnica i ubojica
- srea
Rasipnitvo, ludilo, ubojstva i samoubojstva rjeenja su u svim glembajevskim krizama.
Po,eta! i zavr%eta!: drama poinje Leonovom replikom: Mutno je se to u nama, draga moja Beatrice, nevjerojatno
mutno. na kraju e se potvrditi da se niti Leone, iako to eli, ne moe suprotstaviti glembajevtina.
Leo#e $ I4#jat: sin i otac su razliiti: Ignjat je poslovan i racionalan bankar, predstavnik gradanstva koji uiva u
gomilanju i konformu, ovjek kojemu je novac mjerilo svih vrijednosti, preduvjet ovjekove sree. On je nezainteresiran za
Leonovo slikarstvo, smatra ga bezvrijednim kao i Leonov poziv, a Leonu je kao umjetniku stran materijalizam, a mrnja se
pojavljuje i zbog Ignjatovog odnosa prema Leonovoj majci.
Svoju viziju oca Leone prikazuje crtajui oevu posmrtnu masku koju, naalost svih nazonik unitava jer nije prikazao kako
treba donju eljust koja je za njega materijalno obiljeje glembajevtine, toliko bitne u viziji oeva lika.
Leone je sruio oevu iluziju sretnog braka ( koja se temeljila na vjerovanju da ga Charlotte voli) razotkrivajui njezin
preljub sa Silberbranton i s njim, to je poetak Glembajeva kraja.
;eatri&e i bar#i&a <astelli: njih dvije su dva potpuno razliita enska lika. Beatrice je olienje duhovnoga, lijepoga i
profinjenoga, a barunica predstavlja nagonsko - animalno u eni to je Leone odbacio i na kraju ubio. Barunica se
pokuavala pribliiti Leonu govorei mu da ne skriva razlog svoje udaje za Ignjata - novac. Medutim telefonski poziv rui tu
njenu iluziju bogatstva, shvaa da je prevarena i pokazuje svoje pravo lice. Ona govori Leonu to misli i konstatira istinitost
Barboczy legendu ( da su Glembajevi laljivci, kradljivci i ubojice 9
-2. .I/ALEK2AL+A) P/E1+I>20) ). *).ER+E PRE*A 130RE*E+)/ K+/I:E0+)12I -
javlja#je, predstav#i&i, osvrt #a ;alade Petri&e Keremp"a
Tridesete godine 20. -tog stoljea su godine zamjetnog procvata dijalektalne lirike, akavske i kajkavske, koja je nastavak
dijalektalnog pjesnitva zapoetog jo u doba moderne ( Nazor ). Ta je lirika najveim dijelom rezultat spoznaje o
neistroenom jezinom potencijalu koji nose u sebi zapostavljeni hrvatsko dijalekti, a u uskoj je vezi i s opim tendencijama
knjievnosti toga doba koja se najvie bavi regionalnom i socijalnom tematikom.
Predstavnici: akavtina- Mate Balota, i Drago Gervais; kajkavski: Ivan Goran Kovai, Nikola Pavi, Miroslav Krlea.
;alade Petri&e Keremp"a- Miroslav Krlea:
- Petrica Kerempuh je grabancija i skitnica starog varadinskog pisca Jakova Lovrenia,
- Balade - 36 balada napisane tijekom zime 1935. -1936.
- Balade su zapravo pjesnikova vizija cjelokupne hrvatske povijesti promatrane u nizu seljakih buna i otpora.
Tmurna je to slika hrvatskog kmeta koji stoljeima pritegnut domaim i stranim gospodarima, vegetira i odrava se
na ivotu zahvaljujui samo svojoj kerempuhovskoj otpornosti i snazi: crnom humoru i ironiji, kao jedinim
obranama.
- Jezik Balada: u osnovi to je kajkavski jezik stvoren u irokoj relaciji od pukih kajkavskih pjesmarica 16. st, jezik
puka i kajkavskih knjievnika, jezik administracije pun madarskih izraza.
-(. LIRIKA .);RI>E <E1ARIDA I .RA732I+A 2A.I/A+)0IDA @ razli!e, temati!a,
#ajva'#ije zbir!e i pjesme )
1. .obri%a <esari5 ( 1902. - 1980. )
- tematika: novi, originalni sadraji, prodirui duboko u riznicu svojih unutarnjih doivljaja, pjesnik svakodnevnih
zbivanja, pjesnik grada, osjeaja prolaznosti i pritajene boli.
- Izraz: jednostavnost, lakoa ritma, dubina osjeaja, jednostavna metaforika, vezani stih
3$
- zbirke: Pjesme, Moj prijatelju, , Slap, Svjetla za daljinom i dr.
- antologijske pjesme: Slap, Povratak, Oblak, Pjesma mrtvog pjesnika, Balada iz predgrada i dr.
- Povratak: u ovoj pjesmi Cesari iznosi misli o krunom kretanju vremena i ivota, o mogunosti da nakon smrti ( u
nekom drugom ivotu) sretnemo one koje smo voljeli. Tragino je jedino to to se moda neemo prepoznati.
Govori o relativnosti ljudske spoznaje ( krhko je znanje ). Pjesma ima dosta poruka i misli ( refkelsivna i ljubavna
pjesma )
2. .ra4ti# 2adija#ovi5 @1EF8.)
- tematika: autobiografska poezija, ispunjena sjeanjima na selo, tragian odnos selo - grad, misli o prolaznosti.
- iskonski vezan za miris i doivljaj zemlje
- izraz: eleginost stihova, bez dekorativnih elemenata, jedinstven i neponovljiv izraz. Slobodni stih, naglaeni ritam i
muzikalnost stihova.
- zbirke: Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Dani djetinjstva, Srebrne svirale i dr.
- antologijske pjesme: Veer nad gradom, Dugo u no, u zimsku bijelu no, prsten, balada o zaklanim ovcama itd.
- (alada o aklanim ov,ama: pjesnik narativno oblikuje od motiva odlaska pastirice u grad, preko klanja ovaca, do
odlaska pastirice iz grada. Pjesnik govori o ljudskoj okrutnosti, o surovosti grada, i idilinosti sela i ivota u prirodi
koja i dalje traje u svojoj ljepoti usprkos ovjekovoj okrutnosti.
--. 120ARALA>20) 2I+A 3/E0IDA
- roden u Vrgorcu 1891., umro u zagrebu 1955.
- hrvatski Baudelaire, prokleti pjesnik
- faze stvaralatva: splitsko-zagrebaka, beogradska, parika, splitsko-zagrebaka
- pie poeziju i esejistiku, prevodi
- zbirke: Auto na korzu, Kolajna, Zedan kamen na studencu, Lelek sebra
- u zbirci Kolajna pjeva o ljubavi prema imaginarnoj eni, u formi klasinog stiha, s elementima trubadursko -
renesansnih ugodaja
- Lelek sebra- refleksijama progovara o svojim unutarnjim stanjima
- Auto na korzu, ojadeno zvono- naputa pesimistiki odnos prema svijetu
- Antologijske pjesme: Notturno, Visoki jablani, Svakidanja jadikovka, Pobratimstvo lica u svemiru
- 1va!ida%#ja jadi!ov!a: na poetku se javlja motiv starmladosti ( uveo ga je Baudelaire ), ovaj se motiv odnosi
na starost due, a mladost tijela. S tim je povezan osjeaj slabosti, nemoi i oaja.
- U pjesmi postoje dva obraanja bogu koja su ispunjena pjesnikovim porukama i prijekorom- obeanja u djetinjstvu
u odnosu na ljepotu ivota koji je ispred nas. Drugo obraanje zapoinje rijeima O Boe ee tvoja rije
iskazivanje jaine pjesnikove ogorenosti. Bog mu je obeao i ljubav i pobjedu i slavu, a ivot je ispunjen patnjom,
lutanjima, traenjima i usamljenou. Reakcija na postojee stanje je elja za krikom, ali ona se pretvara u pjesmu.
Pjesnik vapi za radou ivota i oekuje odgovor na svoja pitanja. Na kraju se ponavlja osnovni motiv to sugerira
ciklinost - sve se ponavlja, jadikovka je vjena
- Stih je osmerac, strofa tercina
-8. I0) A+.RID $ PR)KLE2A A0LI/A
- Istaknuti romanopisac, pripovjeda, pjesnik i esejist.
- roden je 9. 10. 1892. godine u siromanoj obrtnikoj obitelji u Travniku. Rano je ostao bez roditelja. Djetinjstvo je
proveo u Viegradu, gdje je zavrio i osnovnu kolu. Gimnaziju je pohadao u Sarajevu, gdje je i maturirao. Mladost
mu nije bila ni laka ni bezbrina; uz mnogo truda, i uz dosta tekoa i prepreka, Andri je stekao fakultetsko
obrazovanje.
- Prve knjievne radove, stihove, objavljuje kao maturant 1911. godine u asopisu Bosanska vila, a neto kasnije i
svoje prevode O. Zupania, M. Aleksandra, V. Levstika . Godine 1918. Objavljuje knjigu lirske proze Ex Ponto, a
1920. godine svoju prvu pripovjedaku knjigu Put Alije erzeleza. Iste godine objavljuje i knjigu pjesama u prozi
Nemiri. Izmedu dva svjetska rata objavljuje tri knjige, a poslije rata objavljuje romane Na Drini uprija, Travnika
kronika, Gospodica, Prokleta avlija, a od pripovjedaka Nove pripovijetka, Pria o vezirovom slonu, itd.
- Medu njegove najpoznatije esejistike tekstove ubrajaju se: esej o Goji, Razgovor s Gojom, esej o Njegou, .
- 26.10.1961. godine dodijeljena mu je Nobelova nagrada za knjievnost za roman Na Drini uprija
Pro!leta avlija
Pripovijetka zapoinje dan nakon fra Petrova sprovoda dok fra Mijo i fra Rastislav popisuju stvari koje su ostale za fra
Petrom, te se prisjeaju fra Petrova boravka u carigradu i kad su ga zabunom uhitili i zatvorili u Prokletoj avliji. Tu upoznaje
Turina Camila koji prouava povijest turske carevine .
3%
Djelo nema ni poetka ni kraja, to je pria koja se vrti u krug, ostvaruju se krugovi u krugovima, prie se isprepliu, u njima
Camil govori o Dem-sultanu i o sebi, Haim pria o Camilu i ostalim zatvorenicima, fra-Rastislav govori o fra-Petru, itd.
Tim nainom pisanja pisac pokuava prikazati kako se ivot ne odigrava samo u nama ve i u drugima. Andri sve to sluti,
tei tome i sve to on prikazuje u svom djelu Prokleta Avlija.
Li!ovi
Damil: mladi koji se takoder nalazio u tamnici. Vrlo tih, nesretan i povuen u sebe. Jedini s kim je dolazio u kontakt bio je
fra-Petar. Camil je dospio u tamnicu jer je vlast sumnjala kako ima namjeru pobuniti se protiv vlade, no nisu shvatili, da je
sve to elja za uenjem, za znanou, elja za knjigama, a vjerojatno oni nisu ni znali to je sve to. Moemo rei da se Camil
zatvorio u etiri zida svoje due kojoj se nitko nije smio pribliiti. U tom je liku Andri elio prikazati apsurdnost ivota gdje
ueni i bogati mogu takoder brzo postati bespomoni i krivi za zloine koje jesu i nisu uinili.
KaraIoz: moemo rei, da je glavni glumac Andrieva djela Prokleta Avlija. Vezan je uz carsku tamnicu itav ivot. Kao
upravnik on postaje "povijesna linost te tamnice. Karadoz je dua Avlije, ali on je demonska sotonska dua. To potvrduje
njegova prolost u kojoj je on bio veliki pokvarenjak, nasilnik i prijestupnik.. No on kasnije prelazi na stranu zakona radei u
Avliji, ali se i dalje ponaa kao u prolosti.
a. princip koncentrinih krugova u pripovijedanju ( prie u prii )
b. prokleta avlija kao izolirano mjesto poput otoka - kad svane dan i kad zatvorenici izadu u dvorite
stvaraju se razliiti krugovi, a svaki takav krug ima svoje sredite npr. Camil je uao u krug kojim upravlja
Karadoz, krug je simbol ovjekovog kretanja i simbol ovjekovog ivota
c. princip koncentrinih krugova u pripovijedanju ( prie u prii )
Prokleta avlija kao izolirano mjesto poput otoka - kad svane dan i kad zatvorenici izadu u dvorite stvaraju
-=. ?R0A21KA K+/I:E0+)12 ). 1E2E. $ 1E8F. @zro&i povrat!a realisti,!im modelima i
modeli realisti,!e poeti!e
Polagano zamiranje avangardnih stilova, ali i drutvene prilike toga vremena (politike i gospodarske) uvjetovale su u
Hrvatskoj, kao i svugdje u Europi da potkraj 20 -ih godina zapone prividno vraanje realistikim tradicijama, ali u znaku
naglaene funkcije knjievnosti unutar klasne borbe koju oznaujemo kao socijalno - pedagoku.
Pojavljuje se nekoliko oblika realistikog koncepta pisanja: utilitarni realizam, socijalni realizam, psiholoki realizam,
socijalno - psiholoki realizam, psiholoko - analitiki realizam i ideologizirani realizam.
- pokret socijalno usmjerene knjievnosti zapoinje 1928. u asopisu Kritika. Oko tog asopisa, a i drugih Knjievnik,
Kultura okupljaju se lijevo orijentirani pisci na elu sa Stevanom Galogaom. Oni trae da knjievnost rjeava aktualne
drutveno - politike probleme - knjievnost ima utilitarnu zadau. Od 1939. socijalna knjievnost javlja se pod imenom
novi realiam.
- sintetiki ( socijalno - psiholoki realizam ) : predstavnici sintetikog realizma shvaaju knjievnost kao umjetnost, a ne
kao sredstvo socijalno - politike borbe. Istiu stvaralaku slobodu i spajanje tradicije i modernih strujanja. U oblikovanju
sadraja rabe modernu tehniku izraavanja i moderni izraz.
- Sukob na knjievnoj ljevici : izazvao je Krlein Predgovor mapi Podravski motivi Krste Hegeduia. U predgovoru Krlea se
suprotstavlja utilitaristikom shvaanju knjievnosti, njezinu podredivanju praktinim socijalno - politikim zadaama.
Knjievnost je umjetnost tj. Autonomna stvarnost, umjetnik je slobodna stvaralaka osobnost.
Tipovi proze:
- realistiko - humoristiki: pisci- Slavko Kolar, Vjekoslav Majer, Ivan Donevi,
- realistiko - lirska: pisci - Ivan Goran Kovai, Novak Simi
- psiholoko - realistika: pisci - Milan Begovi
- kritiko - realistika: August Cesarec
- esejistiko - filozofska: Miroslav Krlea

-A. .R37A *).ER+A 3 ?R0A21K)/ @1E82. $=B.)- Kr4ovi, Razlo4, tje&aj
4&
- Razdoblje hrvatske knjievnosti od 1952. do 1968. nazivamo drugom modernom zbog usmjerenosti hrvatske
knjievnosti na europsku i svjetsku, poput one u vrijeme (prve) hrvatske moderne
- Znaajna je pojava dvaju knjievnih asopisa u kojima objavljuju vodei knjievnici ovoga doba.
1. KR37)0I ( 1952. -1958.):
- otpor politikim i ideolokim utjecajima na knjievno stvaralatvo ( socrealizam)
- poetiku krugovaa najbolje izraava krilatica u uvodniku prvog broja Krugovi, a koja glasi neka bude ivost, koju
je izrekao Vlatko Pavleti
- estetske obnove knjievnosti kao prostora kreativnog traganja za novim nainima izraza, novim temama, idejama i
oblicima
- otvaranje hrvatske knjievnosti utjecajima europske i svjetske knjievnosti i duhovnih strujanja
- razvoj pjesnitva i knjievne kritike
- krugovai afirmiraju duh tolerancije, pravo na vlastiti izraz. Pisci tvoreno izraavaju nezadovoljstvo prema
ideolokoj prisili, uniformnom miljenju
- dolazi do procvata intimistike poezije u kojoj se pisci vraaju temama iz djetinjstva, zaviaju i initimnim
zaokupljenostima nova tematska usmjerenja uvjetovala su i traenja novog pjesnikog izraza. Uoljiva je
orijentacija na svakodnevni (kolokvijalni ) jezik. Pored urbanizacije i intelektualizacije lirskog govora, njeguje se i
puki izraz( Pupai, Katelan)
- proza: pie se ratni roman, psiholoki roman, roman esej, a razvijaju i novi tip proze - kratka pria- po uzoru na
pisce izgubljene generacije
- predstavnici: Nikola Milievi, Slobodan Novak, Josip Pupai, Slavko Mihali, Milivoj Slaviek, Ivan Slamnig, Antun
Soljan
- pisci okupljeni oko asopisa nazivaju se krugovai
- osim pojave novih pisaca, poveana je uinkovitost starih: Ujevi, Cesari, Tadijanovi
- veliki broj pisaca u drugoj moderni objavljuje svoja najbolja djela: Marinkovi, Desnica, Segedin, Katelan, Parun
- 0es#a Par# ( Zlarin, 1922.): suvremena hrvatska pjesnikinja ;prva zbirka 1947. Zore i vihori, tematika poezije:
ljubavna, domoljubna, djetinjstvo. Antologijske pjesme 2i koja ima nevinije ruke- 0ati ovjekova
- /re Ka%tela# (1919.- 1990. ): suvremeni hrvatski knjievnik, pie drame ( Pijesak i pjena, Prozor), pjesme
zbirke poezije: Crveni konj, Pijetao na krovu itd. , prozu (Cudo i smrt), eseje , kritike. Katelanova poezija ini spoj
modernizma (nadrealizam, Lorka ) i tradicionalnog, pukog narodnog izraza. Katelan je jedan od tvoraca
modernog pjesnikog izraza. Njegovu poeziju karakterizira slobodna metaforika, urbaniziranje folklornoga i njegovo
uzdizanje na visinu najmodernije formule. Antologijske pjesme: Tvrdava koja se ne predaje, konjic bez konjika,
tvrdava itd.
- /osip Ppa,i5 ( 1928. - 1971. ): iskonska veza sa zaviajem jedna je od osnovnih pokretaa njegove poezije.
Pjesnikov doivljaj svijeta je panteistiki: u gotovo svakom stihu osjea se divljenje prema prirodi, zaudnost pred
njenim ljepotama i zagonetkama i potpuna stopljenost s njom. Medutim iza svega toga provlai se diskretna nota
tragizma, egzistencijalne tjeskobe. Zbirke pjesama: Kie pjevaju jablanima, Mladii, Cvijet izvan sebe, moj kri
svejedno gori itd. Antologijske pjesme su: More, tri moja brata, oporuka, mladoj vrbi, moj kri svejedno gori itd.

Nakon Krugova slijedi novi narataj sa svojim asopisom Razlog
2. RA9L)7 ( 1961. - 1968.)
- pisci se okupljaju oko asopisa Razlog -razlogovci
- populariziranje pjesnitva, knjievne kritike i esejistike
- razlogovska poezija - pjesnitvo ezdesetih godina proeto snanom filozofskom notom
- predstavnici: Dubravko Horvati, Ante Stama, Zvonimir Mrkonji, Igor Zidi, Toni Petrasov Marovi itd.
- oko 50 pjesnika i kritiara u razlogu nastupa s novim estetskim programom i novim umjetnikim izrazom.
- Razlogovci njeguju potpuno suprotnu poeziju od krugovaa
- Njeguju intelektualistiku, hermetiku, nekomunikativnu liriku, grafiku i vizualnu poeziju -pojmovno pjesnitvo -.
- Raspon tematskih interesa je velik: od problematiziranja egzistencijalnih i etikih situacija, rasapa stvarnosti,
iskustva beznada, pa do okrenutosti vanjskim ivotnim oitovanjima, povijesnoj zbilji i urbanom ivotu.
- U kritici prevladava filozofska kritika
-B. RA+K) *ARI+K)0IDA $ Ki!lop
Suvremeni hrvatski pisac. Pie novele, romane, drame, eseje.
- knjievnu karijeru zapoinje uoi Drugog svjetskog rata novelama i grotesknom dramom iz dalmatinskog svijeta
Albatros
- djela: zbirke novela - Ruke- Pod balkonom itd.; drame - 6lorija- 2ri drame, Pustinja; romani - "iklop- Zajednika
kupka- Never more
- Ki!lop: jedan od najboljih romana suvremene hrvatske knjievnosti. U Kiklopu Marinkovi tematizira tjeskobnu
atmosferu u zagrebakoj sredini uoi nadolazee ratne kataklizme: egzistencijalni strah, dehumanizaciju, rasap svih
etikih kategorija, dezorijentaciju u intelektualnim krugovima. Jednooko mitoloko udovite u naslovu romana
41
simbolizira infernalnost rata, kanibalski svijet, ljudsku animalnost. U sreditu romana su intelektualci i
poluintelektualci zagrebake sredine uoi drugog svjetskog rata. Glavni lik je novinar, intelektualac Melkior Tresi.
On je opsjednut manijom straha i smrti, provodi ivot uglavnom po kavanama ( Daj dam), u besplodnim
intelektualistikim raspravama sa svojim kolegama novinarima, knjievnicima i bohemima ( Ugo, Fernando,
Maestro - drutvo Parampionska braa ) ili se uputa u ljubavne veze sa enama udna morala ( Enka, Vivijan ). U
snovima ga neprestano progoni simbolika slika ljudodera (kiklop Polifem ), u stvarnosti mu se ivot kree od od
grevitog nastojanja da gladovanjem izbjegne vojnu obvezu, preko tortute u vojarni do suludog puzanja u Zoopolis,
to predstavlja njegov konani slom. Djelo je bogato mitolokim simbolima, aluzijama na brojna mjesta iz svjetske i
hrvatske knjievnosti.
- Kiklop = rat
- U Kiklopu Marinkovi iznosi utjecaj rata na psihu ovjeka kao i vlastitu osudu rata
- Stil: maniristiki, karakteriziraju ga dvosmislenost, kontrasti, igre rijeima
-E. I0A+ 1AL*+I7, A+23+ >)L/A+ $ proza traperi&ama
- proza traperi&ama- naziva se prozno stvaralatvo u kojem mladi pripovjeda pripovijeda roman ili pripovijetku
na temelju govora gradske mladei, i taj svoj jezik suprotstavlja tradicionalnom jeziku knjievnosti, ali i
tradicionalnim ili ustajalim drutvenim i kulturnim strukturama. Paradigmatskim modelom takve proze postao je
takvim roman amerikog pisca Salingera Lovac u itu
- proza u trapericama u pojavljuje se u hrvatskoj knjievnosti ve pedesetih godina u prozama Ivana Slamniga i
Antuna Soljana.
- Glavni su predstavnici proze u trapericama Zvonimir Majdak Kui stari moj, Alojz majeti Cangi off gottoff,
Ivan Slamnig Bolja polovica hrabrosti, Antun Soljan Kratki izlet
- Likovi- mladi intelektualci, sredina - gradska, jezik - urbani
8F. P)12*).ER+A
S naratajem razlogovaca zavrava jedna razvojna faza suvremene hrvatske knjievnosti, faza obiljeena estetskim
inovacijama, osvajanjem novih tekstualnih programa i dominacija teorijskog uma. Ve poetkom 70 -ih tradicija se vie ne
negira, ona se ukljuuje u literarnu igru, na nju se rauna, na njoj se gradi, u njoj se pronalazi novi smisao. Umjesto
osporavanja s tradicijom se uspostavlja dijalog te ona postaje materijal i inspiracija za nove umjetnike tvorbe.
U proznom stvaralatvu novi senzibilitet uvela je generacija tkz. fa#tasti,ara poetkom 70 -ih godina ( Pavao Pavlii,
Goran Tribuson, Dubravko Jelai itd) Ugledajui se na strane literarne uzore (Borges, Bulgakov, Kafka) ti se pisci odriu
slikanja drutvene sredine i psiholokog portretiranja. Oni njeguju svojevrsni drutveni eskapizam i posve se okreu
literarnoj fantastici. Dominacija fantastinog modela ne znai potpunu odsutnost djela koja se bave temama iz ivota.
U poeziji javljaju se postrazlogovski pjesnici (Luko Paljetak, Branimir Bonjak itd.), a na njih se nadovezuju i tkz. offovci
pjesnici okupljeni oko asopisa Off (1978.)
- ensko pismo: u proznim djelima ene iznose razmiljanja o biografiji i vlastitoj intimi. Predstavnice: Slavenka
Drakuli, Julijana Matanovi, Irena Vrkljan
- dramsko stvaralatvo: Ivo Brean ( Hamlet u selu Mrdua donja),Miro Gavran, Slobodan Snajder
- proza povijesne tematike: Ivan Aralica ( Psi u trgovitu, Due robova ) Nedjeljko Fabrio
- Zarite literarne aktivnosti Hrvata u dijaspori bio je asopis Hrvatska revija to su ga u Buenos Airesu (1951.)
pokrenuli Vinko Nikoli i Antun Bonifai. Casopis je izlazio punih 40 godina sve do 1990.
- Najznaajniji hrvatsku pisci dijaspore su Viktor Vida, Boris, Nikoli, Lucijan Kordi i Boris Maruna.
42
PI2A+/A I9 ?R0A21K)7 /E9IKA
1. KNJIEVNI (STANDARDNI) JEZIK I NARJEJA
Knjievni ili standardni jezik jeste svjesno oblikovani jezik unutar jedne zajednice kako bi joj sluio kao sredstvo
komunikacije, ali i sredstvo kulturne, drutvene, politike i nacionalne identifikacije te zajednice. Taj se jezik, nigdje, osim u
koli, ne moe nauiti. On je ureden gramatikim i pravopisnim skupom pravila. To je na neki nain umjetni jezik. Hrvatski
jezik razvio se na novotokavskoj osnovi, ali se od nje razlikuje normiranjem i uredivanjem.
Hrvatski jezik razlikuje tri narjeja, a u sklopu njih i istoimene dijalektizme. Hrvatski jezik razlikuje tokavski, kajkavski i
akavski dijalekt. Dijalekti su karakteristini za podruje cijelog narjeja ( akavski, tokavski, kajkavski) Imena su dobili
prema upitno odnosnoj zamjenici STO; CA; KAJ
Stokavsko -dijalekt- narjeje:
Karakteristike:
a) glasovi:
- gubljenje glasova (ou)
- glas h ponekad se zamjenjuje drugim glasom (kruv)
- stezanje ao u o ili a (poso, posa)
b) oblici i sintaksa:
- u veini se govora ne razlikuje uporaba odredenog i neodredenog oblika
- infinitiv glagola esto gubi krajnje i ( pivat)
- konstrukcija za + infinitiv ( dobro za jesti)
Kajkavski dijalekt:
Karakteristike:
a) glasovi:
- ne provodi se sibilarizacija ( nogi)
- javlja se tkz. protetiko v ( vuiti)
- l na kraju sloga ostaje ( doel)
b) oblici i sintaksa:
- u mnogim su se govorima sauvali stari oblici za padea (npr. genitiv mnoine imenica enskog
roda ima nulti nastavak: knjig)
- u 3. licu mnoine prezenta glagoli proiruju osnovu s -ju ( moreju)
- este su umanjenice (kokotiek9
c) leksik:
- esti su germanizmi
Cakavsko dijalekt:
Karakteristike:
a) glasovi:
- zamjena glasova - m na kraju nastavka sa n (zvirin), lj sa j (jubav)
43
- gubljenje glasova (meu)
- na mjestu slogotvornog r pojavljuje se vokal ( parst)
b) oblici i sintaksa:
- infinitiv glagola gubi krajnje i (pivat)
- saeti su oblici posvojnih i upitno - odnosnih zamjenica (ki-koji)
c) leksik
- esti su talijanizmi
2. 6)+E*, 7RA6E*, *)R6E*
6o#em je najmanja jezina jedinica koja nema svoje znaenje , ali ima razlikovnu mo. Pomou fonema razlikujemo
znaenje rijei. U rijeima buka i muka glasovni su nizovi b-u-k-a i m-u-k-a. Izdvojimo li mjesto fonema b i m, ostaje niz -
uka koji je isti u objema rijeima. Zamijenimo li mjesto fonema b i m, rijei e tada biti muka i buka. Promjenom mjesta
fonema promijenilo se i znaenje svake rijei. Fonemi b i m, imaju dakle razli!ov# lo4.
Alofo# je izgovorna varijanta fonema koju uvjetuju: okolina u kojoj se nade glas u rijei; pojedinac, raspoloenje itd. Tako
se npr. Razlikuje izgovor glasa n u rijeima /na i /nka. Ispred k izgovor glasa n se mijenja i on nije vie nosno-zubni ve
nosno-mekonepani glas. Fonem n u rijei Anka je alofon fonema n.
Kao jezikoslovni naziv jezik ima dva znaenja: 1. govorni organ, 2. sustav znakova koji slui za sporazumijevanje.
Pismo je sustav znakova kojima su predstavljeni fonemi. Pismo koje se upotrebljava u nekom jeziku zove se grafija.
Osnovna jedinica pisma su slova (grafemi).
Slovo-grafem pisani je oblik fonema. Sustav slova ili grafema zove se grafemski sustav Znanstvena disciplina koja prouava
prijenos fonema u grafeme naziva se grafematika.
Najmanja glasovna jedinica je st glas ili fon. Znanstvena disciplina koja se bavi glasovima ili fonemima naziva se fonetika.
Za fonetiku jo kaemo da prouava akustina (zvuna ) i artikulacijska ( nain na koji se tvori ) svojstva glasova.
Najmanji odsjeak rijei kojemu je pridruen kakav sadraj tj. koji ima kakvo znaenje, zove se morfem. Rijei se mogu
sastojati od jednog ili vie morfema.
Npr. ja, sutra, en-a, ki-a,sol-i-ti (soliti) itd.
Znanstvena disciplina koja se bavi morfemima zove se morfologija.
U rijeima svilac, kraj, razlikujemo morfeme koji slue za tvorbu novih rijei: svil, -ac, kraj. Dakle za tvorbu novih rijei
slue : korijenski, sufiksalni i prefiksalni morfemi.
0or1emi kojima se tvore nove rijei ovu se rjeotvorni- leksiki ili deriva,ijski mor1emi?
u rijeima svilac, kraj nose gramatiko znaenje ( nominativ, jednina, muki rod) i oni rijei stavljaju u medusobne odnose
( npr. u padee ili u glagolsko lice).
Morfemi koji nose gramatiko znaenje rijei ili slue za tvorbu oblika rijei zovu se oblikotvorni, gramatiki ili relacijski
morfemi.
Ako uzmemo rijei svilac i kraj i ispiemo nekoliko rijei srodnoga znaenja.
a) svil -ac: svil-a, svil-en, svil-kast
b) kraj: po-kraj, kraj-olik, kraj-nji
Vidimo da je zajedniki dio u rijeima a) svil, a u rijeima b) kraj.
Morfemi koji sadre temeljni dio rijei zovu se korijenski morfemi
Morfem koji dolazi na kraju rijei , odnosno iza korijenskog zove se sufiksalni morfem svil -a&
U rijei po kraj zamjeujemo da se ispred korijenskog morfema nalazi predmetak ili prefiks po - i to je prefiksalni morfem.
Stoga mofeme po poloaju dijelimo na : korijenski - sredinji morfem, sufiksalni i prefiksalni
Izraz morfema zove se morf. Isti morfem u svim oblicima iste rijei ili u razliitim rijeima nema uvijek isti izraz tj. morf.
Recimo morfem rek sa sadrajem usmeno priopiti ima morfe: re, rek, rec koji dolaze u oblicima : ree, rekla, recimo.
Razliiti morfi koji slue kao izraz istom morfemu zovu se alomorfi. Prema tome morfemi re, rek, rec , re su alomorfi
morfema rek sa sadrajem usmeno priopiti.
Alomorfi su inaice, varijante istog morfema koji imaju isto znaenje, ali drukije glase.
Dio rijei koji nosi leksiko znaenje zove se os#ova, odnosno !"#$%&' ()!*+!#!,-' !.&!/'.
44
Razliiti dijelovi rijei koji se naslanjaju na osnovu zovu se (oblini) nastavci.
Rijei se na morfolokoj razini sastoje od osnove i nastavka: kopaica = kopa- ica
Dijeljenje rijei na osnovu i nastavak zove se morfoloka analiza rijei, a razina na kojoj se provodi morfoloka razina.
(. 7LA1)0+E PR)*/E+E
1. palataliza&ija: k, g, h,+ i, e= , , vojnik-vojnie, duh -due
2. jed#a,e#je s4las#i!a po zv,#osti
- kada se nadu dva suglasnika razliita po zvunosti jedan pored drugog, radi lakeg izgovora
izjednauju se tako da oba postanu zvuni (z) ili bezvuni (b). U pravilu uvije drugi suglasnik
djeluje na prvog
vrabac - vrabca - vrapca
zb bb
gladak - gladka - glatka
zb bb
3. #epostoja#o a
- neke rijei izmedu dva zadnja suglasnika imaju samoglasnik a, koji dolazi u svim oblicima takve
rijei. Takvo a naziva se nepostojano a
borac - borca, momak - momka
-. 7LA1)0+E PR)*/E+E
1. sibiliza&ija: k, g, h +i= c, z, s vojnik - vojnici, bubreg - bubrezi, orah - orasi
2. jota&ija: nepalatalni suglasnik + j = palatalni suglasnik ut + ji=ui; crn + ji= crnji
(l + j= lj, t + j =, z + j= k + j = , d + j = d, c + j = itd. )
3. alitera&ija ije, je e, i,
- Neke rijei postale su od iste osnove i pojedini oblici iste rijei imaju na istom mjestu razliite
glasove i glasovne skupove.: dvoglasnik ie (pravopisno ije), je, e, i npr. bijel - bjelji, bjelina, dio
- dijela,- djeli; brijeg-bregovi.
- Te se promjene nalaze na onim mjestima gdje je nekada bio poseban glas nazvan jat. Gdje je to
bilo najbolje vidimo ako usporedimo rijei ikavskog, ekavskog i jekavskog izgovora:
ikavski: ekavski: jekavski:
did ded djed
divojka devojka djevojka

8. 0R12E RI/ECI
Rijei u hrvatskom jeziku, imamo 10: imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi, glagoli, prilozi, prijedlozi, veznici, uzvici, estice.
Rijei mogu biti promjenjive i nepromjenjive. Rijei su promjenjive ako mogu pod odredenim uvjetima mijenjati svoj oblik.
Rijei mijenjaju svoj oblik:
a) izmjenom pojedinih glasova: trava-travi; utim- uti, krupni-krupnu itd.
b) dodavanjem novih glasova: ut - uta; cvijet - cvijetu; va - vaa itd.
Promje#jive su rijei:
4
a) imenice, b) pridjevi, c) zamjenice, d) brojevi, e) glagoli
+epromje#jive su rijei:
a) prilozi, b) prijedlozi, c) veznici, d) uzvici, e) estice
Promjena rijei moe biti izazvana potrebom da se oznai: a) rod, b) broj, c) pade', d) li&e, e) vrijeme i #a,i#
Kod promjenjivih rijei razlikuje se os#ova i #astava! ( osnova rijei se ne mijenja, a nastavak je glas ili glasovni skup koji
se dodaje osnovi za tvorbu pojedinih oblika rijei)
0. PROMJENJIVE VRSTE RIJEI
Rijei su promjenjive ako mogu pod odredenim uvjetima mijenjati svoj oblik.
Rijei mijenjaju svoj oblik:
c) izmjenom pojedinih glasova: trava-travi; utim- uti, krupni-krupnu itd.
d) dodavanjem novih glasova: ut - uta; cvijet - cvijetu; va - vaa itd.
Promje#jive su rijei
Imenice su rijei kojima se imenuju bia, predmeti, pojave i osjeaji. Prema znaenju dijele se na:
a) ope: slue za imenovanje bia, predmeta, pojava
b) vlastite: slue kao ime pojedinom ovjeku, ivotinji, stvari , pojavi
Ope imenice dijele se na pojedine, zbirne i gradivne ( biljka, cvijee, srebro)
7ramati,!a obilje'ja ime#i&a su : rod, broj i pade
Rod: gramatika kategorija - moe biti muki, enski i srednji
;roj: morfoloka kategorija - jednina i mnoina
Pade': morfoloka kategorija kojom se izriu razliiti odnosi medu rijeima : nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ,
lokativ, instrumental. Promjena rijei po padeima naziva se deklinacija ili sklonidba
Pridjevi su rijei koje poblie oznaavaju imenice, tj. Pridjevi su rijei koje izraavaju razliite osobine bia, stvari i pojava.
Po znaenju dijele se na: opis#e, 4radiv#e i posvoj#e
a! opis#i ili !valitativ#i pridjevi oznaavaju kakvo je to. ( More je duboko i plavo)
'! 4radiv#i ili materijal#i pridjevi oznaavaju od ega je to ( Sat je zlatan, limen.)
(! posvoj#i ili posesiv#i oznaavaju ije je to ( kua je moja, bakina)
7ramati,!a obilje'ja pridjeva s rod, broj i pade.
Pridjevi mogu biti u odreIe#om i #eodreIe#om obliku.
)dreIe#im pridjevom se predmet identificira, utvrduje se koji je ( uti kaput)
+eodreIe#im pridjevom se predmet kvalificira, utvrduje se kakav je ( ut kaput)
Kompara&ija pridjeva:
Usporedivanje osobina dvaju predmeta naziva se !ompara&ija ili stp#jeva#je: kompariraju se u pravilu samo opisni
pridjevi. Komparacija ima tri stupnja:
a! pozitiv ili prvi stpa#j $ oblik kojim se iskazuje samo o kojoj je osobini rije - tvrd
'! !omparativ ili dr4i stpa#j - oblik kojim se iskazuje da neki predmet ima osobinu u veoj mjeri - tvrdi
(! sperlativ ili tre5i stpa#j - oblik koji izrie da neki predmet po nekoj osobini nadmauje sve ostale - najtvrdi
Komparativ se tvori tako da se na pozitiv dodaju nastavci -i, -iji, -i. Pred tim se nastavcima osnovni slog krati ( bijel- bjelji)
Superlativ se tvori tako da se komparativu doda predmetak (prefiks) naj- ( bolji - najbolji)
9amje#i&e su rijei koje zamjenjuju imenice ili upuuju na ono to je oznaeno imenicama.
7ramati,!a obilje'ja zamje#i&a su rod, broj, pade i lice
4"
Zamjenice se dijele po f#!&iji i po z#a,e#j.
Po f#!&iji razlikujemo:
a) imenike - koje zamjenjuju imenice i odgovaraju na pitanje tko? Sto?
b) pridjevske - koje zamjenjuju pridjeve, u reenici dolaze kao dodatak imenicama i odgovaraju na pitanja koji?,
iji?,kakav?, kolik ( Cija je torba? Torba je moja.)
Po z#a,e#j zamjenice se dijele na: line, posvojne, povratne, povratno-posvojne, pokazne, upitne, odnosne i neodredene
;rojevi
Brojevi su rijei kojima se izrie koliko ega ima ili koje je to po redu.
Brojevi koji izriu tonu koliinu ega zovu se 4lav#i brojevi: jedan, dva , pet.
Brojevi koji izriu koje je to po redu zovu se red#i brojevi: prvi, drugi, peti.
Od glavnih brojeva vlastitu promjenu imaju: jedan, dva , tri, etiri. Stotina, tisaua i milijarda mijenjaju se kao imenice
enskog roda, a milijun i triljun mijenjaju se kao imenice mukog roda.
Ostali se glavni brojevi ne mijenjaju.
Jedan se mijenja kao neodredeni pridjev i ima sva tri roda i oba broja.
Broj dva, tri, etri mijenjaju se ovako:
N A V dva dvije tri etiri
G dvaju dvije triju etiriju
D L I dvama dvjema trima etirima
Redni brojevi se mijenjaju kao odredeni pridjevi: prvi, prvoga, prvomu itd.
Rijei koje su po obliku imenice, a po znaenju brojevi nazivaju se brojevne imenice. To su dvojica, trojice, troje, petoro itd.
1. NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEI
+epromje#jive su rijei:
a) prilozi, b) prijedlozi, c) veznici, d) uzvici, e) estice
a) prilozi- dodaju se najee glagolima za oznaavanje mjesta, vremena, naina, uzroka, svrhe i koliine radnje. -
mjesto: odgovaraju na pitanje Razlikujemo
B. 7LA7)LI
Glagoli su rijei kojima se izrie radnja, stanje ili zbivanje.
Po z#a,e#j razlikujemo : glagole stanja, radnje i zbivanja
a) glagoli radnje - oznaavaju hotimino i namjerno djelovanje ( bacati, trati, pisati)
b) glagoli zbivanja - oznaavaju nehotimino, nenamjerno djelovanje kome su uzronici prirodni zakoni ( bujati,
cvasti, rasti)
c) glagoli stanja - oznaavaju stanje u kojem se nita ne zbiva ( stanovati, leati, ljetovati 9
7la4oli po vid su: svreni i nesvreni
a) nesvreni izriu radnju koja u odredenom vremenu jo nije svrena ( bacati, plesati, jesti)
b) svreni izriu radnju koja je u odredenom vremenu ve svrena ( baciti, isplesati, najesti )
7la4oli po predmet rad#je su prijelazni, neprijelazni i povratni
a) prijelazni glagoli - uza se imaju imenicu u akuzativu kao predmet radnje ( Djeak jede jabuku)
4#
b) neprijelazni glagoli - uza se nemaju imenicu u akuzativu na koju bi prelazila radnja ( Ptica je poletjela prema
nebu)
c) povratni glagoli - uz sebe imaju povratnu zamjenicu se ( oiala se.)
Jednostavni glagolski oblici su i#fi#itiv, preze#t, aorist, imperfe!t, imperativ, 4la4ols!i pridjevi, 4la4ols!i prilozi
a! i#fi#itiv $ #eodreIe#i glagolski oblik ( ne daje se nikakva informacija o rodu, broju i licu), zavrava na ti
(pjevati, plesati, jesti) i i ( ii, nai rei)
'! preze#t ili sadanje vrijeme tvori se od svrenih i nesvrenih glagola nastavcima - em, -jem, - im,- am ( rastem,
krijem, lovim, itam)
(! aorist ili prolo svreno vrijeme. Tvori se od svrenih glagola nastavcima -oh, -e,- e,-osmo, -oste,- oe ili -h, ,,
- smo, -ste, - e ( bih, bi, bi, bismo, biste, bie)
d! imperfe!t je prolo nesvreno vrijeme. Tvori se od nescrenih glagola nastavcima -ah, -ae, -ae, -asmo, aste,
-ahu; -jah, -jae, -jae, -jasmo, -jaste, -jahu; -ijah, -ijae, -ijae, -ijasmo,-ijaste, -ijahu ( bijah, bijae, bijae,
bijasmo , bijaste, bijahu)
e! imperativ ili zapovijedni nain tvori se od infinitivne ili prezentske osnove nastavcima , -mo, -te; -j, -jmo, -jte,;
-i, -imo, -ite; -ji, ji, -jimo, -jite ( /, nosi, neka nosi, nosimo, nosite, neka nose )
f! 4la4ols!i pridjevi : radni i trpni. Radni se tvori nastavcima, o, la, lo; li, le, la ( rekao, rekla, reklo; rekli, rekli,
rekla) - trpni se tvoroi nastavcima n, na, no, ni, ne, na - t, ta, to, ti, te, ta ( udaren, udarena, udareno, udareni,
udarene, udarena)
g! 4la4ols!i prilozi: sadanji i proli g.prilog sadanji tvori se od nesvrenih glagola i to tako da se u 3. licu mnoine
prezenta doda nastavak -i. Idu + i = idui; glagolski prilog proli tvori se tako da se infinitivnoj osnovi doda
nastavak -vi ili -avi ( baci+vi = bacivi)
Sloeni glagolski oblici su: perfekt, pluskvamperfekt, futur I., Futur II., kondicional I. , kondicional II., pasiv
Perfe!t je prolo vrijeme sloeno od glagolskog pridjeva radnog i nenaglaenog prezenta pomonog glagola biti ( pjevao
sam, bio sam )
Pls!vamperfe!t je pretprolo glagolsko vrijeme sloeno od perfekta ili imperfekta pomonog glagola biti i glagolskog
pridjeva radnog ( bijah pjevao, bio sam pjevao)
6tr I je budue vrijeme sloeno koje se tvori od nenaglaenog prezenta pomonog glagola htjeti i infinitiva glagola ( ja
u doi , ja u biti )
6tr II (egzaktni) je predbudue vrijeme sloeno od glagolskog pridjeva radnog i svrenog prezenta glagola htjeti ( budem
dolazio )
Kondicional je glagolski nain kojim se medu ostalim izrie pogodbe, pa se zove i po4odbe#i #a,i#.
Ko#di&io#al prvi ili sadanji tvori se od glagolskog pridjeva radnog i aorista pomonog glagola biti ( bih pjevao)
Ko#di&io#al dr4i ili proli tvori se od glagolskog pridjeva radnog i kondicionala I. pomonog glagola biti ( bio bih ostao )
Pasiv ili trp#i 4la4ols!i oblik tvori se od glagolskog pridjeva trpnog i od oblika glagola biti i bivati (biti noen, bivam noen
)
E.RECE+I<A, RE. RI/ECI 3 RECE+I<I
1i#ta!sa -( gr. syntaxis-slaganje) je znanost koja prouava reenicu i pravila po kojima se odabrane jezine jedinice slau
u nizovima.
Jedinice sintakse su : rije,, si#ta4ma @spoj rije,i ) i re,e#i&e.
Rije, je skup slova koja daju smisleno znaenje.
1i#ta4ma je sintaktika jedinica sastavljena od najmanje dviju punoznanica koje su medusobno povezane npr. dobar glas,
teko vrijeme.
Re,e#i&a je osnovna jedinica u gramatika organizacija jezika kojom se izrie obavijest (On je otiao u kino. Vani pada
kia.)
Reenica se kao gramatika jedinica lani na gramatike komponente: subjekt, predikat, objekt, prilone oznake, a kao
obavijesna ( komunikativna ) jedinica na obavijesne komponente: obavijesni subjekt i obavijesni predikat.
4$
7ramati,!a ,la#jivost: rijei se u reenici povezuju po odredenim pravilima, odnosno jedna rije otvara mjesto drugoj
rijei. Predikat je srce reenice i on otvara mjesto subjektu, objektu i prilonim oznakama.
Djeak Marko jede jabuku.
Ope je pravilo: subjekt se slae s predikatom u broju licu i rodu, atribut se slae s imenicom u rodu, broju i padeu.
Slaganje rijei u reenici prema licu, broju, rodu i padeu naziva se SROCNOST ili kongruencija.
U reenici se obino na prvome mjestu nalazi subjekt, zatim dolazi predikat, objekt prilone oznake.
Npr. 0arko je sjeo na stoli,u ispod lipe?
Ako su lanovi reenice poredani prema formuli S (subjekt), P (predikat), O (objekt), Po (prilone oznake), tada govorimo o
gramatikom - neutralnom redu rijei.
Ako su lanovi reenice poredani tako da prvo ide P ili Po, pa objekt govorimo o stilistikom (retorikom, obrnutom) redu
rijei, inverziju.
1F. +E9A0I1+) 1L):E+A RECE+I<A
Nezavisno sloenu reenicu ine dvije reenice medusobno vezane veznikom. Po znaenju veznika i odnosu reeninih
sadraja mogu biti:
a! sastav#e: u njima se sureenice povezuju u cjelinu zbog nekog zajednitva. Veznici su: i, pa, te, #i, #iti.
( Zatvorio sam prozor te se ponovo vratio u krevet. )
'! rastav#e: njima se izrie da radnja jedne sureenice iskljuuje radnju druge. Veznik: ili ( Ili jesmo ili nismo.)
(! sprot#e: njima se sadraj jedne sureenice suprotstavlja sadraju druge sureenice. Veznici: a, ali, nego, ve.
( dani su prolazili, a on nije dolazio.)
d! is!lj,#e: njima se iz sadraja jedne sureenice iskljuuje dio sadraja u drugoj reenici. Veznici: samo, samo to,
jedino, jedino to, tek.
e! 9a!lj,#e: u njima sadraj druge sureenice proizlazi kao zakljuak sadraja prve sureenice: Veznici: dakle,
stoga, zato. ( Radili su stoga ih treba nagraditi.)
11. 9A0I1+) 1L):E+E RECE+I<E
U zavisno sloenoj reenici jedna je sureenica dio gramatikog ustroja druge sureenice. Sureenica koja drugoj slui kao
dio gramatikog ustroja zaove se 4lav#a reenice. Sureenica koja o glavnoj ovisi zove se zavis#a reenica. Glavna
reenica ne prethodi uvijek zavisnoj. Kada zavisna stoji ispred glavne, reenica je u i#verziji. ( Iako bijae siromana ,
odjevala se prilino.)
a! predi!at#a re,e#i&a: je ona koja se prema glavnoj odnosi kao dio predikata. - Ja je takav da se njime ne moe
ii.
'! sbje!t#a re,e#i&a: je ona koja slui glavnoj kao subjekt. Odgovara na pitanje tko?' ili to? Slubu veznika imaju
rijei: da, kako, gdje. - Govorilo se da od toga nee biti nita.
(! obje!t#a re,e#i&a: je ona reenica koja se prema predikatu glavne reenice odnosi kao objekt. Slubu veznika
imaju rijei: da, neka. Odgovara na pitanje za objekt koga? Ili to? - Ljudi su govorili da brodovi rijetko dolaze u
luku.
d! atribt#a re,e#i&a: je ona reenica koja poblie oznaava imenicu glavne reenice. Veznici su: koji, to,da. -
Iao je prema kui u kojoj je stanovala Marija.
e) prilo'#e ili adverb#e re,e#i&e:
- mjes#e: je ona reenica koja dopunjuje glagol glavne reenice kapo oznaka mjesta. Veznici:
gdje, kamo, odakle, dokle. Idi kamo ti je naredeno.
- vreme#s!a: je ona reenica koja dopunjuje glagol glavne reenice kao dopuna vremena: Veznici
su: kad, otkad, odakle, dokad, poto, dok. - Otili su u kuno kada su nauili.
- zro,#a: je ona reenica koja dopunjuje glagol glavne reenice kao oznaka uzroka. Veznici su:
jer, budui, budui da, zato to, zbog toga to. - Nije iao u kino jer je bio bolestan.
- #amjer#a: je ona reenica koja oznaava namjeru s kojom se vri radnja u glavnoj reenici.
Veznici su da, kako, neka, ne bi. Pitanje- radi ega? S kojom svrhom? - Brodovi su uplovili u luku
kako bi se sklonili od oluje.
4%
- po4odbe#a: je reenica kojom se izrie pogodba ili uvjet potreban da se izvri radnja glavne
reenice. Veznici su: ako, da, kad, li, ukoliko, samo ako, samo da. - /ko vam prodamo emlju-
morate potivati vodu?
- #a,i#s!a: je ona reenica koja dopunjuje glavnu reenicu kao oznaka naina. Veznici su: kako,
kao to, kao da, nego, nego to, negoli.- Govori kao da je gluma,?
- posljedi,#a: je ona reenica koja dopunjuje glavnu reenicu da bi oznaila posljedicu onoga to
se izrie u toj reenici. - Smijala se toliko jako da su joj potekle sue? Posljedina reenica
odgovara na pitanje koliko? kako?
- dops#e: je reenica u kojoj se doputa sadraj glavne reenice iako se tome protivi sadraj
zavisne reenice. Veznici su: ma kako, ako i, uza sve, iako itd. - Iako je dugo boravio u tu+ini,
nije zaboravio svoj jezik.
12. 7RA*A2ICK) 312R)/120) RECE+I<E
Predikat je srce reenice. Razlikujemo 4la4ols!i i ime#s!i predi!at.
a! Predikat izreen 4la4olom naziva se 4la4ols!im npr. Marko jede jabuku. Stipe tri ulicom.
'! Ime#s!i predi!at je predikat koji u sebi sadri pomo5#i 4la4ol biti i #e!o ime#s! rije, , a to ime mo'e
biti ime#i&a, zamje#i&a, pridjev i broj npr. marko je uenik. Marko je dobar uenik. Marko je prvi. Knjiga je
moja.
Subjekt je onaj lan koji se u reenici uvrtava po sronosti (podudaranje oblika roda, broja i padea ) s predikatom izriui
na to se odnosi obavijest sadrana u predikatu. Po svojoj sronosti s predikatom subjekt je imenica u nominativu i
odgovara na pitanje tko? to? Tko jede? Marko jede.
U slubi subjekta osim imenice mogu biti i :
a) zamjenica ( Ona pjeva.),
b) glagol u infinitivu ( Pjevati je lako).
Objekt je dopuna kojom se izrie predmet radnje, a mjesto mu u reenici otvara prelazni glagol. Objekt je najee imenica
ili koja druga imenska rije u akuzativu: Marko jede jab!.
Objekt u akuzativu naziva se izravni ili direktni objekt, a objekt u ostalim padeima neizravni ili indirektni objekt ( Djeak
pie pismo maj&i. $pismo, akuzativ, izravni objekt, majci, dativ- neizravni objekt).
Objekt izreen prijedlonim skupom tj. prijedlogom i imenicom zove se prijedloni objekt ( Pria se i o z#a#j.)
Atribut i apozicija su imenike dopune.
Atribt je rije koja se dodaje kao blia oznaka imenici. Atribut moe biti: pridjev ( Plavi djeak.), zamjenica ( moja knjiga
), broj ( tri moja brata ), imenica u genitivu ( livadama djetinjstva).
Skup rijei u slubi atributa zove se atributni skup - Gledam punu luku klonuli# jedara.
Apozi&ija je imenica koja poblie odreduje drugu imenicu s kojom se slae u padeu. Moj brat Marko je dobar atletiar.
1(. RECE+IC+I I PRA0)PI1+I 9+AK)0I
Interpunkcijski znakovi su: toka, upitnik, usklinik, upitnik i usklinik, zarez, toka sa zarezom, dvotoje, trotoje, tokice,
crtica, spojnica, navodnici, navodnici uz druge znakove, polunavodnici, zagrade, kosa crta. Koriste seza rastavljanje teksta
na reenicu i njezine dijelove.
- to,!a : dolazi na kraju izjavnih reenica, iza kratica, rednih brojeva.
- pit#i!: dolazi na kraju upitnog pitanja
&
- s!li,#i!: dolazi iza usklinih reenica, iza vokativa
- pit#i! i s!li,#i!: dolaze uz pitanje koje izraava udenje ili ushit
- zarez: dolazi iza nizanja rijei, izmedu atributa, pisanje mjesta uz datume, naknadno dodavanje,
suprotnosti itd.
- to,!a sa zarezom: stavlja se tamo gdje bi toka preotro presjekla jedan dio, a zarez ne bi
uoljivo odvojio dijelove reenice
- dvoto,je: stavlja se ispred upravnog govora, nabrajanja
- troto,je: pokazuje da je tekst izostavljen
- &rti&a $ oznaava stanku koja je jaa od stanke izraene zarezom
- #avod#i&i $ oznaavaju tekst koji se navodi doslovno ili oznaenomu daje drugo znaenja
- za4rade: jae odjeljuju od drugog teksta jedan dio reenice ili objanjavaju neto
- !osa &rta: oznaava kraj stiha
1-. PRA0IL) ) PI1A+/3 0ELIK)7 1L)0A
Velikim se poetnim slovom piu:
1. vlastita imena
2. prva rije u reenici
3. rijei iz poasti
Sve ostale rijei, same ili u reenici piu se malim poetnim slovom.
- pridjevi izvedeni iz vlastitih imena na ski, -ki i - ki piu se malim slovom _ splitski, hrvatski, plemiki itd.
18. LEK1IK)L)7I/A $ AK2I0+I .I) LEK1IKA
S obzirom na uestalost uporabe rijei u pojedinom razdoblju, postoji:
Razlikujemo:
4. povrat#i&e ili o'ivlje#i&e - rijei dole iz pasivnog leksika jer su jedno vrijeme bile namjerno
zamjenjivane drugim rijeima, npr. putovnica, pristojba itd.
. pomod#i&e- rijei koje se pojavljuju iz pomodnih potreba npr. minker
6. novotvorenice ( noelogizmi ) - novostvorene rijei koje nastaju iz drutvenih i komunikacijskih potreba
#. i#dividal#e #ovotvore#i&e- novostvorene rijei od strane pojedinaca: pisaca, znanstvenika, djece npr.
djeja novotvorenica kvarijes umjesto karijes
1=. LEK1IK)L)7I/A $ PA1I0+I .I) LEK1IKA
Pasivni dio leksika sastoji se od zastarjelih rijei koje su iezle iz ope uporabe , ali i od novih rijei to jo nisu ule u opu
uporabu.
?istorizmi su zastarjele rijei koje nisu nastale iz uporabe u knjievnom jeziku. Rabe se kad se govori o vremenu na koje
se odnose. Neki se historizmi mogu vratiti u uporabu. Tada ih nazivamo oivljenicama. Tako su se u rjenik vratile rijei
$upanija- kuna- kotar- domovni,a- pismo#rana- ivje%e- amolba?
Primjeri: U pjesmi Moj dom Silvije S. Kranjevi spominje kralje (kraljeve), bane.
Krlea rabi lekseme grof, kmet, tlaka, nadvojvoda itd.
1
Ar"aizmi ili zastarjelice su rijei i oblici rijei koje su zastarjele i nestale iz uporabe u knjievnom jeziku. Njih zamjenjuju
nove rijei uvjetovane jezinim razlozima. Potisnuli su ih sinonimi : islo - broj; horugva - zastava. Arhaizmima pripadaju i
zastarjeli oblici rijei - enah.
Primjeri: dveri (vrata), harni ( zahvalni ) itd.
1A. 2ERI2)RI/AL+A RA1L)/E+)12 LEK1IKA
Lo!alizmi - su rijei svojstvene nekom mjesnom govoru ( gospar, dubrovaki 9
Re4io#alizmi- su rijei svojstvene istoj skupini govora npr. manistra - proimorski
.ijale!talizmi su rijei koje se rabe na najirem podruju .
U hrvatskom jeziku to je podruje tokavskog, akavskog , kajkavskog narjeja.
Dijalektalizmi se mogu razlikovati.
a) fonoloki - najee naglaskom od standardnog jezika: fala (hvala), kopati(kopati)
b) morfoloki: razlikuju se po gramatikom rodu ili oblinim nastavcima (pade, lice) od standardnog jezika - en (G
mn. ena)
c) tvorbeni dijalektalizmi imaju isti korijenski morfem kao knjievna rije, ali se od nje razlikuju tvorbenim sredstvom
- prefiksom ili sufiksom
d) potpuni leksiki dijalektalizmi svojim se izrazom (morfolokom osnovom) razlikuju od standardnog jezika: hia
(kua)
e) leksiko-semantiki dijalektalizmi rijei su koje postoje i u standardnom jeziku, ali s drugim znaenjem: gae
(hlae)
Gledajui hrvatski jezik u cjelini, podruno raslojeni leksik -dijalekt - njegova je bitna sastavnica, njime se koriste pripadnici
razliitih sredina u svakodnevnoj komunikaciji. Medutim, taj dio leksika ne ulazi u sustav hrvatskog standardnoga jezika jer
je osnovica standardnoga jezika jer je osnovica standardnoga jezika novotokavski (i)jekavski govor, iako se u njemu nala i
poneka rije iz drugih dijalekata npr. spuva akavizam ili tjedan, kajkavizam)
1B. ?R0A21KI /E9IK ). P)CE2KA .) 1E. 12
a) od po,eta!a pisme#osti do !raja 1-.st.
Poetak pismenosti u Hrvata vee se uz pojavu slavenskog bogosluja i s njim povezane crkvenoslavensko knjievne
djelatnosti. Najstariji sauvani jezini spomenici potjeu s kraja 10. ili poetka 11.st. te iz 12. i 13. st.
Jezik tih spomenika je ,rkvenoslavenski 2rvatske redak,ije?
Pismo tih prvih spomenika hrvatske pismenosti je (la(olji,a? Uz nju se u drugoj polovici 12. st. Javlja irilica zapadnog,
bosansko-hrvatskog tipa, poznata pod imenom bosani,a?
Prvi spomenici hrvatskog narodnog jezika uglavnom su glagoljiki zapisi i natpisi u kamenu(Krki natpis, Valunska ploa) iz
11. st. Najpoznatija medu njima je (a%anska ploa:darovnica kralja Zvonimira crkvi Svete Lucije u Jurandvoru kod Bake
na Krku iz 1100. godine.
Do kraja 14.st. dovreno je i oblikovanje hrvatskog tipa uglate glagoljice. Istodobno latinica snano prodire na sve razine
hrvatske pismenosti.
Za jezik hrvatske pismenosti i knjievnosti ve je u 14.st. zabiljeeno ime ''jezika hrvackoga''(Istarski ravod-BFEG?>?
b) 18.-1=.st.
15.st. je razdoblje cvata kasne hrvatske srednjovjekovne knjievnosti i prvih poeta hrvatske svjetovne knjievnosti, te
ispreplitanja svih triju hrvatskih dijalekata.
16.st.je zlatni vijek svjetovne dalmatinsko-dubrovake knjievnosti. Medu hrvatskim knjievnicima od Zadra preko Splita i
Hvara do Dubrovnika ostvaruje se osobne, knjievne i knjievnojezine veze.
2
Na samom kraju ovog razdoblja 1595.godine, objavljen je u Veneciji prvi samostalno tiskani hrvatski rjenik, i to hrvatskog
autora 3ibenanina !austa Vrani%a Dictionarium quinque. (Rjenik etiri europejska jezika: latinski, talijanski,
njemaki, dalmatinsko - madarski).
&)1A st. i prva i prva polovi&a 1B.st.
U ovom razdoblju nastaje prva hrvatska gramatika Pa$anina (artula "ai%a Institucionum., tiskana BHID?godine u Rimu.
Osnova joj je akavska, ali u njoj ima i tokavskih elemenata.
U Dubrovniku u 17.st. prevladava novotokavska ijekavica, a sve se vie ostvaruju uvjeti za prihvaanje tokavtine i kod
pisaca akavaca u junoj Hrvatskoj.
Najvei kajkavski knjievnik u17.st. Juraj Habdeli izdao je 1670. kajkavski rjenik s neto nekajkavskih rijei pod naslovom
Dikcionar ili rei slovenske.
d) od polovi#e 1B.st. do (F $i" 4odi#a 1E.st.
Za ovo razdoblje znaajno je oblikovanje novotokavtine kao jezinog standarda veine Hrvata.
Broj se kola i kolovanih ljudi poveava, objavljuju se kolski udbenici, opa kulturna razina raste. U tenji da osvoje to
iri krug itatelja, u svojem stvaralatvu, pisci se slue oblicima i jezinim izrazom narodnog stvaralatva.
Druga polovina 18. stoljea i prva polovina 19. stoljea doba je pojaane jezikoslovne djelatnosti. Pojavljuju se nove
gramatike i rjenici, a osnivaju se i komisije za uredivanje latinine grafije (slova),
Matija Antun Reljkovi objavljuje 1767. godine Novu slavonsku i nimaku gramatiku.
U Dubrovniku je 1806. objavljena gramatika Franje Marije Appendinija Gramatica della lingua Illirica.
U ovom razdoblju nastaje i prijevod 4vetog pisma 0atije Petra "atani%a koji je dovren 1815., a objavljen u Budimu 1831.
To je prvi hrvatski tiskani prijevod cjelokupnoga Svetoga pisma.
1E. ?R0A21KI /E9IK 3 1E.12
Sve je Hrvate u jednom jeziku i u jednoj grafiji (slova) ujedinio Ljudevit Gaj. On je izdao u Budimu 1830. Kratku osnovu
horvatsko - slavenskoga pravopisanja.
Gaj i ilirci nastojali su da u knjievnom jeziku ujedine sve June Slavene. Zato su hrvatski jezik nazvali ilirskim.
Najpoznatiji jezikoslovci toga vremena su Vjekoslav Babuki ( napisao gramatiku) i Antun Maurani.
Tada je snano djelovala agrebaka 1iloloka kola, a njezini najznaajniji predstavnici bili su gramatiar i knjievnik Adolf
Veber Tkali i Bogoslav Sulek. U to su doba djelovale i adarska 1iloloka kola- kao i rijeka 1iloloka kola. Sve tri
filoloke kole imale se svoje jezine favorite i to izaziva medusobne sukobe.
1850. u Beu odran je sastanak na kojem su sudjelovali Vuk Stefanovi Karadi i njegov sljedbenik uro Danii ( iz
Srbije), a od Hrvata Ivan Maurani, Ivan Kukuljevi i dr. Bekim knjievnim dogovorom odredene su osnovne smjernice
zamiljenog razvoja knjievnog jezika i Hrvatima i Srbima. Jezik hercegovakog novotokavskog govornog tipa s ikavskim
izgovorom postaje osnov knjievnog jezika.
2F. ?R0A21KI /E9IK 3 2F. 12)L/ED3
Na ovoj osnovi izgraden je Hrvatski pravopis 1892. Ivana Broza. Njime su Hrvati dobili fonetski ( fonoloki) pravopis. Na
istoj osnovi Toma Mareti izgradio je svoju veliku Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga jezika 1899., a Ivan Broz i
Franjo Ivekovi Rjenik hrvatskoga jezika 1901.
1953. godine odran je u Novom Sadu tkz. Novosadski dogovor, .gdje je istaknuto kako je govor Hrvata, Srba I Crnogoraca
jedan jezik s dva izgovora: ijekavskim i ekavskim.
1960. Matica hrvatska izdaje Pravopis hrvatskosrpskoga knjievnoga jezika
1967. osamnaest hrvatskih kulturnih ustanova potpisuje Deklaraciju o nazivu i poloaju hrvatskoga knjievnoga jezika
traei ravnopravnost hrvatskoga jezika u odnosu na srpski koji je u svom obliku sve vie prodirao i u hrvatski jezik.
Deklaracija je doivjela politiku osudu. 1971. izlazi u Londonu Hrvatski pravopis Stjepana Babia, Boidara Finke i Milana
Mogua koji biva zabranjen.
U novim politikim okolnostima koje su nastupile 1990. godine kada je Republika Hrvatska krenula samostalnim i neovisnim
putem pojaana je i jezikoslovna djelatnost. 1990. Izlazi drugo izdanje''Gramatike hrvatskog knjievnog jezika''(skupine
autora) i fototipsko izdanje ''Hrvatskoga pravopisa'' iz 1971. 1991.izlazi ''Rjenik hrvatskoga jezika'' Vladimira
Ania,''Razlikovani rjenik srpskog i hrvatskog jezika'' Vladimira Brodnjaka,1992. izlazi 7. dopunjeno i izmijenjeno izdanje
Teak-Babieve''Gramatike hrvatskoga jezika''(Prirunika za osnovno jezino obrazovanje).
3
Naalost jo uvijek traju previranja medu hrvatskim jezikoslovcima o tome treba li neke jezine forme vratiti na oblike iz
daleke prolosti ili ne.
LI2ERA23RA
1. Ba'i*)+inka),ogu-. /rvatsko pravopis, 0kolska knjiga, Zagre', 1%%4.
2. 1. 2o-uti* ) Brozovi*. 3itanka iz stranih knji4evnosti 25
3. 6osandi*-0i(el. 2nji4evnost 1)7itanka s pregledom knji4evnosti, 0kolska knjiga, Zagre',
1%$".
4. 6osandi*-0i(el. 2nji4evnost 2)7itanka s pregledom knji4evnosti, 0kolska knjiga,
Zagre',1%$".
. 6osandi*-0i(el. 2nji4evnost 3 ) 7itanka s pregledom knji4evnosti, 0kolska knjiga,
Zagre',1%$".
". 6osandi*-0i(el. 2nji4evnost 4 ) 7itanka s pregledom knji4evnosti, 0kolska knjiga,
Zagre',1%$".
#. 8olar, ,.. 9eorija knji4evnosti, 0kolska knjiga, Zagre', 1%##.
$. 9e4ak)Ba'i*. :ramatika hrvatskog jezika, 0kolska knjiga, Zagre', 1%%2.
%. 6osandi* ) 0i(el. 2nji4evnost 2- 7itanka s pregledom knji4evnosti, 0kolska knjiga,
Zagre', 1%$".
1&. ;. <ni*. 6je7nik hrvatskoga jezika
11. ===. =ikipedia.org.
4
Obr:prgz