Sie sind auf Seite 1von 145

BORIS

PRIKRIL

/ SABRANA

Prvo kolo, svezak 5,

DJELA

NEVIDLJIVI NEPRIJATELJ NA ATLANTIKU

Drugi

dio

Prijeteće katastrofe

www. kalka) idownloacl. org

SABRANA

DJELA

BORISA

PRIKRILA

Urednik

V LA D IM IR

JAKOLIĆ,

prof.

B oris

F rik ril;

N evidljivi D ru g i

n ep rijatelj dio

n a

A tlan tik u

 

P rijeteće

katastro fe

 
 

C opyright

(Q)

autor, 1958.

 
 

N ak lad ni

zavod

Z n an je,

Za izdavača:

D ra g u tin

Z ag reb B ren ču n

 

»O tokar

K eršovani*,

 

Za

izdavača:

O patija P ilep ić

T o m isla v

Recenzenti:

M ila n

Lektor:

Korektor:

S elak o v ić M ilan M isla v

V lad im ir Selaković LukaČ ević

i

Jakolić

 

Likovna

oprema : N e n a d

M a rtić

 

Tehnički urednik:

S rećko

Jo lić

 

F o to slo g :

G R

O

»L iburnija*,

R ijeka,

1985-

T

isak

i

u v ez:

G

rafičk i

zavod

H rv atsk e,

Z ag reb

N ak lad a:

10000

p rim jerak a

BORIS PRIKRIL

NEVIDLJIVI NEPRIJATELJ NA ATLANTIKU

DRUGI

DIO

Prijeteće katastrofe

NAKLADNI

»OTOKAR

ZAVOD

ZNANJE,

ZAGREB

KERŠOVANI«, OPATIJA

OSVAJANJE N O RV EŠK E

Njemačka mijenja ratni plan

Kad je čudna igra slučaja spasila Francusku od zim­ ske ofanzive i kad je Hitler odustao od napada 17. siječ­ nja 1940, odloženo je osvajanje zapadne Evrope do pro­ ljeća. Pripreme su tekle dalje. No veliki njemački plan bio je iznenada promijenjen. Prije udarca na Zapad tre­ balo je da dođe do vratolomnog pothvata s osvajanjem sjeverne Evrope. To nije bilo u prvobitnim njemačkim planovima ratnih operacija. Njemačka je smatrala da je za nju Skandinavija važna, ali je dominacija nad tim krajevima bila sastavni dio općih njemačkih namjera da zavlada Evropom. Te su se namjere odnosile na mnoge države, i to je bio općeniti program. Nisu spre­ mane direktne operacije za napad na njih, pa tako ni na Norvešku. Ipak, razvoj događaja brzo je doveo do pro­ mjene toga stava i do odluke da se prije napada na Francusku osvoji Norvešku. Skandinavija je za Njemačku bila od velike važnosti iz više razloga. Jedan od tih bilo je snabdijevanje željez­ nom rudom bez koje njemačka teška industrija ne bi mogla izrađivati tolike količine ratnog materijala. Nje­ mačka je velik dio željezne rude morala uvoziti iz ino­ zemstva. Samo manji dio dobivala je vlastitom proiz­ vodnjom. U god. 1940. bilo je izračunato da treba uvesti 15 milijuna tona željezne rude. Od toga iz Švedske oko 10 milijuna, a iz Norveške oko milijun i 200 tisuća tona. Osim toga trebalo je da Norveška isporuči 350 tisuća tona drugih metala. Dio švedske rude također je treba­ lo da se transportira preko Norveške za vrijeme kad je Baltičko more zaleđeno i kad nije moguć direktni tran­ sport. Važnost željezne rude iz Skandinavije bila je uto-

liko veća, što je Njemačkoj snabdijevanje bilo presječe­ no iz nekih drugih krajeva. God. 1938. Njemačka je uvezla 22 milijuna tona željez­ ne rude, od toga 9 milijuna tona iz područja s kojima je sada saobraćaj presječen. Ostala je sada Skandinavija kao jedini veliki dobavljač. Glavni dio dolazio je Baltič­ kim morem iz švedske luke Lulea, ali je velik dio dola­ zio i iz norveške luke Narvik. Prekid toga saobraćaja bila bi katastrofa za njemačku proizvodnju ratnog ma­ terijala i moglo bi prouzrokovati čak i poraz u ratu. U V. Britaniji su više puta razmatrali mogućnost da pre­ kinu transport rude za Njemačku. To je ostalo bez re­ zultata, jer u Baltičko more britanska flota nije mogla prodrijeti, a transport iz Norveške obavljao se uz samu obalu, kroz teritorijalne vode Norveške koja je bila neutralna. V. Britanija je zahtijevala od Norveške da za­ brani taj saobraćaj, ali Norveška je to odbila. Međutim, zbio se događaj koji je prijetio da posve iz­ mijeni tok događaja i izazove velike posljedice u Skan­ dinaviji. Kao što je već opisano, 30. studenog 1939. so­ vjetske su trupe napale Finsku. To je imalo velikog od­ jeka. Britanska i francuska štampa napale su ovu akci­ ju, a i službeni krugovi razmatrali su mogućnost da se pomogne Finskoj. Kapitalistički Zapad u to je vrijeme smatrao SSSR gotovo isto takvim neprijateljem, kao što je bila Njemačka. No sada su se zabrinuli u Njemačkoj. Za njemačku komandu nije ostalo nepoznato da na Za­ padu počinju spremati pomoć Finskoj. Ne samo ratni materijal, nego su bila u razmatranju i prikupljanja tru­ pa za pomoć Finskoj. Njemačka se zabrinula da bi V. Britanija mogla poduzeti osvajanje Norveške da po­ mogne Finskoj, a, s druge strane, zaštititi Norvešku od napada Sovjetskog Saveza o čemu se u to vrijeme dosta govorilo. To bi za Njemačku bio težak udarac, ne samo zato što bi ostala bez rude, nego bi time bio definitivno zatvo­ ren jedini njemački put na široku pučinu Atlantika. Osim toga, osvajanje Norveške sigurno bi pridonijelo iz­ mjeni držanja Švedske, koje bi postalo neprijateljsko prema Njemačkoj. Jedini izlaz iz toga vidjela je Njemač­ ka u tome, da zauzme Norvešku. To bi, doduše, vezalo znatne njemačke snage u borbi i oslabilo pritisak nje­

6

Skica njem ačke lake krstarice Köln. Istog su tipa: K ö -

n i g s b e r g i K a r l s r u h e . Sve su učestovale u borbam a za

N orvešku. Im ale

nju. N aoružanje: 9 topova po 150 m m i p rotuavionske cijevi 6 po

88

su 6 650 t, odnosno 8 130 t u punom optereće­

1 12

po 20 mm . P osada 850 ljudi.

mm ,

8

po

37 m m

mačkih podmornica na britanski saobraćaj. S druge strane, to bi omogućilo Britancima da napadaju nje­ mačke brodove koji bi prevozili rudu kroz norveške te­ ritorijalne vode, jer one više ne bi bile neutralne. No sve je to Njemačka smatrala manjim zlom, nego da iz­ gubi cjelokupnu isporuku željezne rude iz Skandinavije. Osim toga, Njemačka bi u Norveškoj dobila dragocjene baze za pomorske operacije.

Njemačka je počela poduzimati mjere da »dobije« Norvešku. Njezin je plan bio da to, po mogućnosti, po­ stigne mirnim putem. Zato je boravio u Norveškoj još u zimi jedan od najistaknutijih nacionalsocijalista, ideo­ log i filozof Rosenberg. On se tamo povezao sa šefovi­ ma lokalne pronjemačke grupe Quislingom i Hageli- nom. Kad je stvar uznapredovala, vodili su se tajni pre­ govori u Oslu između navedenih norveških i njemačkih predstavnika kojima se pridružio i admiral Otto Schniewind (Snivind). Vidkun Quisling je bio istaknuti norveški oficir, a dvije godine bio je i ministar vojske. God. 1939. dao je ostavku i osnovao je norvešku nacis­ tičku partiju. U to vrijeme imao je 15 tisuća članova, a tvrdio je da ima još 200 tisuća sljedbenika. Pomoću njih se pripremalo zauzimanje vlasti u Norveškoj. O tome je izrađen detaljan plan akcije. Trebalo je da Njemačka postepeno uputi znatan broj svojih agenata u Norvešku. Uz njihovu bi pomoć norveški nacisti iznenada zauzeli

7

vlast i formirali vladu koja bi, onda, pozvala njemačke oružane snage da dođu u obranu. Detaljan dogovor o tome učinjen je u Berlinu 11. pro­ sinca 1939, kamo su stigli Quisling i Hagelin. Tvrdili su da ima znakova po kojima V. Britanija ne misli pošto­ vati norvešku neutralnost, da je norveška vlada i parla­ ment i cijela politika pod kontrolom poznatog Židova Hambra, velikog prijatelja britanskog ministra vanjskih poslova Samuela Hoarea. Pod istom kontrolom je i sva norveška štampa. Taj Hambro, navodno, priprema, po­ moću britanskih agenata, prevlast V. Britanije nad Nor­ veškom, što bi imalo dalekosežne posljedice na držanje Švedske, Danske i Finske. U Norveškoj je za to položaj povoljan, jer je svakog dana sve veća zabrinutost zbog sovjetskog napredovanja u Finskoj. U vezi s tom situacijom u Norveškoj zahtijevao je ad­ miral Räder da Njemačka vodi jasniju politiku o Sovjet- sko-finskom ratu. Zahtijevao je da se ne šalje nikakvo oružje radi podrške Finskoj, jer je put preko Švedske nepouzdan. Naprotiv, komandant mornarice smatra da su za Njemačku važnije trgovačke usluge koje joj pruža SSSR s kojim odnosi, doduše, nisu prijateljski, ali koji se drži svojih ugovornih obaveza prema Njemačkoj. Kao dokaz komandant mornarice istaknuo je da Sovje­ ti daju gorivo za podmornice i da su Sovjeti, da bi olak­ šali prolaz velikog njemačkog putničkog broda Bre­ men, sve strane brodove u Murmansku zadržali tri dana, da ne bi mogli obavijestiti Britance koji bi spre­ mili stupicu. Isto tako uredno djeluje posebna pomor­ ska baza u blizini Murmanska, koju je SSSR ustupio Njemačkoj još u kolovozu prošle godine, tj. prije počet­ ka rata. Na temelju razmatranja svih okolnosti Hitler je posli­ je sastanka s Quislingom u Berlinu 12. prosinca 1939. odlučio da započnu pripreme za osvajanje Norveške, ali, po mogućnosti, mirnim putem. Samo ako se politič­ ke mjere izjalove, bit će upotrebljena sila. Njemačka je komanda smatrala da je osnovno da Norveška ne pad­ ne u britanske ruke. U Njemačkoj su se bojali da ne bi V. Britanija postepeno ubacivala svoje ljude, preobuče­ ne u turiste, koji bi se u Norveškoj postepeno grupirali i iznutra proveli zauzimanje, naravno uz pomoć norveš-

I

rm

twCAM *

lim )»«

4n

m m ««

- Ofi**

6«CA|M« •

rtV A V *

*

*< 5

f h.

°9oo?***9

• * 2 0 OO*

*?*(>*

POČETAK

NAPADA

NA

NORVEŠKU

4 1940.

7 -9

A

X

wrtMNNcm?

• *v >jao

kih vlasti. Tome su pridonosili glasovi koji su se širili po Norveškoj, da je već izvršena podjela Norveške iz­ među SSSR-a i Njemačke, i da svakog trenutka treba očekivati sovjetsku okupaciju Tromsea. Međutim, brzo se pokazalo da se Norvešku ne može zauzeti mirnim putem. Zato je Hitler 1. ožujka 1940. pot­ pisao naredbu za vojni napad na Norvešku. Ta je ope­ racija dobila ime »Weserübung« (Vezeribung). Pismeno naređenje za ovu operaciju predviđalo je okupaciju Danske i Norveške. U tom naređenju je, osim ostalog, stajalo da će njemačke snage, upotrebljene u operaciji »Weserübung«, biti što je moguće manje. Ovu brojčanu slabost, po toj direktivi, treba nadoknaditi drskim akci­ jama i iznenađenjem. Isto tako treba nastojati da se da vanjska forma mirne okupacije ovih država. Za koman­ danta ofanzive na sjeveru određen je general Falken- horst koji je stavljen direktno pod komandu Hitlera. Njemački štabovi razradili su detaljne i solidne pla­ nove i pripreme. Bilo je potrebno da u napadu sudje­ luje gotovo čitava njemačka ratna mornarica, uključivo i starije i manje brodove. Osim toga, određeno je i 6 di­ vizija vojske i oko 1 000 aviona, od kojih 250 transport­ nih aviona. Planiranje i priprema napada za Norvešku obavljala se istovremeno s nastavkom priprema za na­ pad na zapadu. Njemački štabovi radili su odlično i čini se da je u ovo vrijeme njemačka mašinerija vojnih šta­ bova radila savršenije, nego ikada kasnije u ratu. Uspr­ kos tome, operacija na Norvešku bila je velika impro­ vizacija. No, na drugoj strani, bilo je još gore, jer je kod zapadnih saveznika vladala sudbonosna neodlučnost. Napad na Norvešku bio je opasna i teška operacija. Bilo je moguće izvršiti je samo preko mora, a to je more čuvala britanska flota. Slanje brodova u tako uda­ ljene luke, kao što je Bergen ili Trondheim, a naročito Narvik, bila je krajnja drskost i pustolovnost. Koman­ dant njemačke mornarice admiral Räder, koji je bio, inače, glavni pobornik da se osvoji Norveška, nije se za­ nosio nikakvim iluzijama. On je otvoreno iznio Hitleru okolnosti pod kojima će se izvršiti ovaj napad. • Ova operacija, razlagao je admiral Räder, protivi se svima teoretskim principima pomorskog ratovanja Prema iskustvu i teoriji ratovanja na moru, Njemačka

10

bi mogla ovu operaciju izvršiti jedino u slučaju nadmo- ći na moru. Ali te nadmoći nije bilo, nego je, baš napro­ tiv, trebalo napad izvršiti uz znatno nadmoćniju britan­ sku flotu. No komandant mornarice ipak se zalagao za taj napad, ističući da vjeruje da će njemačke trupe po­ tpunim iznenađenjem postići uspjeh. Isticao je da ima primjera u povijesti ratova, da su bile uspješne takve odlučne operacije protiv uobičajenih principa ratova­ nja, kada je postignuto iznenađenje. Zbog toga je i ovdje važno da se postigne iznenađenje i da se napad izvrši velikom brzinom. Od najveće je važnosti da operacija teče točno po predviđenom planu i da bude usklađeno vrijeme kretanja i stizanja svih trupa, i onih prevezenih morem i avionskim transportima.

S obzirom na veliku opasnost kojoj će biti izloženi

transporti za vrijeme kretanja do Norveške, određeno je da se prevozi najbržim brodovima. Odvojeni su veliki i brzi putnički brodovi, tako da bi brzina bila oko 20 čvorova. Dodani su i pomoćni brodovi ratne flote, na primjer brodovi-radionice i slični, koji su također imali brzinu oko 20 čvorova. Tako je bila veća vjerojatnost iz­ nenađenja, a osim toga i manja opasnost da će ovi bro­ dovi s trupama biti potopljeni. Transporte s materija­

lom moglo se onda dopremati i sporijim brodovima. Najopasnije je bilo zauzimanje Narvika. Zbog velike važnosti ove luke na krajnjem sjeveru Norveške za do­ voz željezne rude, htjela je Njemačka da je zauzme pr­ vog dana. To je bila takva vratolomija, da ni brzi bro­ dovi nisu mogli osigurati dovoljnu brzinu. Zato je trupe za zauzimanje Narvika trebalo prevesti na deset nje­ mačkih razarača. Moralo se punom brzinom proći duž čitave norveške obale. Svakoga tko je nešto znao o po­ morskom ratovanju, ovaj je vratolomni plan zbunjivao. Oficiri njemačke mornarice, određeni za ovo osvajanje, znali su da su izgledi za uspjeh samo 1 : 10, dakle 10% vjerovatnosti da će izaći čitavi. Razumljivo je u kakvom su raspoloženju mogli biti, jer se to nije mnogo razliko­ valo od samoubojstva. U međuvremenu se na Zapadu ozbiljno pripremalo za pomoć Finskoj. Do tada je Finska dobila samo nešto malo materijala, uglavnom iz Švedske, i nekoliko tisuća dobrovoljaca iz skandinavskih država. No sada se pri­

11

premalo poslati jače snage francuskih i britanskih tru­ pa u Finsku, za rat protiv SSSR-a. Kapitalistički magna­ ti Zapada već su davno željeli da vojnom snagom zaus­ tave napredovanje socijalizma. Zapravo, pomoć Finskoj bio je samo dobrodošao i vrlo popularan izgovor. Ra­ dilo se o tome, da se zauzmu bogata skandinavska le­ žišta željezne rude. V. Britaniji su bila isto toliko po­ trebna, koliko i Njemačkoj, jer je i britanska ratna in­ dustrija ovisila o uvozu željezne rude. Vojnom okupaci­ jom osigurala bi V. Britanija potrebne zalihe rude, a is­ tovremeno bi prekinula snabdijevanje Njemačke. V. Britanija se žurila da osigura ovaj važni uspjeh. Sve je bilo spremno ili. ožujka 1940. predsjednik bri­ tanske vlade izjavio je da su saveznici odlučili poslati vojnu pomoć Finskoj. To je za SSSR bio opasan signal. Sovjeti ni u kbjem slučaju nisu imali računa da se za­ rate s V. Britanijom i Francuskom, nego, naprotiv, da izvuku što više koristi od sukoba tih država i Njemačke. Zato je odmah idućeg dana, tj. 12. ožujka 1940, završen Sovjetsko-finski rat i potpisan mir u Moskvi. Sovjeti su dobili od Finske važne baze, a naročito pomorsku bazu Hanko, odakle je njihova flota mogla gospodariti fin­ skim zaljevom. Ovaj nagli završetak sovjetsko-finskog rata bio je neu­ godan događaj za zapadne saveznike. Oružane snage, koje su bile spremne da pod vidom pomoći Finskoj krenu u osvajanje skandinavskih željeznih rudnika, nisu smjele više isploviti. Događaji su opet išli u prilog Nje­ mačkoj. Švedska željezna ruda ostala je netaknuta, a sudbonosni udar, koji je imao odlučiti ishod rata, nije zadan. Naprotiv, Njemačkoj je ostalo slobodno da sada provede svoj plan za osvajanje Norveške. No u Njemačkoj su se ozbiljno zabrinuli. Stizale su vi- jesti da V. Britanija sprema okupaciju Norveške. Te vi- jesti su se oslanjale na pripreme koje su stvarno bile u toku. Primijećeno je da je veliki broj britanskih pod­ mornica koncentriran u tjesnacima oko Skagerraka. Jedna vijest javljala je da je 14. ožujka 1940. određen za početak britanskih napada na Norvešku. Idućeg dana došla je vijest da su stigli u Bergen brojni francuski ofi­ ciri. Sve je ovo stvorilo prilično uzbuđenje i uznemire- nost u Njemačkoj. Stanje je postajalo iz dana u dan sve

napetije. Tome je mnogo pridonio još jedan događaj, koji se u međuvremenu odigrao, a koji je izazvao veliku viku zbog britanske povrede međunarodnog prava. To je pokazalo Njemačkoj da su Britanci vrlo osjetljivi na Norvešku. Bio je to napad britanskih ratnih brodova na njemački tanker Altmark.

Slučaj Altmark

Zarobljavanje njemačkog broda Altmark bio je ovdje već ukratko spomenuto. Ipak, zbog povezanosti sa zbi­ vanjima oko Norveške, evo detaljniji opis toga događa­ ja. Dulje vremena tragali su britanski ratni brodovi za njemačkim brodom Altmark od 12 000 tona. Ovaj je brod bio uređen kao snabdjevač za njemački džepni bojni brod Graf Spee, i nakon bitke kod La Plate, nes­ tao je. Britanci su smatrali da Altmark nosi 300 zarob­ ljenih mornara s potopljenih trgovačkih brodova. Oni su bili prekrcani s Grafa Spee prije sukoba s britan­ skim krstaricama i sada je trebalo da se dopreme u Nje­ mačku. Neko vrijeme skrivao se Altmark na zabačenim dijelovima pučine Atlantika, ali se 14. veljače 1940. pro­ bio kroz britansku patrolnu liniju i dokopao se norveš­ kih teritorijalnih voda oko Trondheima. Produžio je vožnju uz samu norvešku obalu. Admiral Forbes primio je obavijest 15. veljače nave­ čer, da je Altmark prošao Bergen toga dana oko pod­ ne. Norveška torpiljarka primijetila je Altmark i zaus­ tavila ga je, ali je komandant Altmarka odbio Norveža- nima pregled broda. S obzirom na to da je brod pripa­ dao njemačkoj ratnoj mornarici, Norvežani su ga pro­ pustili. Britanci su odmah poslali izviđačke avione u potragu. Idućeg dana opazili su ga i javili su njegov po­ ložaj. Najvećom brzinom britanski razarači i krstarice isplovili su već na prvu vijest o pojavi broda, i sada su bili u raznim krajevima pučine. Tri razarača, koja su bila najbliže javljenoj poziciji Altmarka, stigla su posli­ je podne na dogled broda. On je vozio u neposrednoj

blizini obale, praćen norveškom torpiljarkom koja ga nije puštala iz vida. Nešto dalje na pučini bila je britan­ ska krstarica Arethuse (Eritjuz) na kojoj je bio koman­ dant ove grupe, kapetan bojnog broda Vian (Vajen).

Na njemačkom brodu bili su neugodno iznenađeni, jer je položaj postao vrlo ozbiljan. S norveškim brodo­ vima lako su izašli na kraj, ali su se sada pojavili britan­ ski ratni brodovi, i tu nije bilo više šale. Britanski raza- rači Ivanhoe (Ajvanho) i Intrepid približili su se Alt- marku i dali mu signalom naređenje da stane. Njemač­ ki je brod odbio i nastavio je vožnju. Britanski razarači pokušali su da ga prisile stati, ali su u tom trenutku na­ stupile norveške torpiljarke koje su zabranile britan­ skim razaračima upotrebu sile u norveškim teritorijal­ nim vodama. Britanci su bili bijesni, ali nisu mogli ništa učiniti. Na­ lazili su se u vodama suverene neutralne države. Ali nje­ mački brod nisu ispuštali iz vida, bili su mu stalno za petama, čekajući povoljan trenutak. Na Altmarku je bilo jasno da se ova igra ne može nastavljati u nedogled

i da treba naći neki izlaz. Poslije podne na nedalekoj

norveškoj obali pokazao se ulaz u zaljev Joringfjord. To

je bio oko milju i pol dugačak fjord s brojnim zavojima

i strmim obalama. Altmark je naglo skrenuo u ovaj za­

ljev i uplovio posve do kraja, gdje se onda usidrio. Tu je bio prilično zaštićen i mislio je da dočeka potpun mrak, pa da pobjegne. Ova namjera bila je posve jasna komandantu britanske grupe Vianu.

Kapetan Vian uplovio je s razaračima iza 4 sata po­ slije podne u zaljev gdje je već bio norveški brod Kjel. Zatražio je od norveške torpiljarke da naredi njemač­ kom brodu da preda britanske zarobljenike. Ali Norve­ žani su odgovorili da je Altmark pregledan i našlo se da je nenaoružan, a dobio je dozvolu za upotrebu teri­ torijalnih voda. Bilo je očito da je ovdje međunarodno pravo protiv Britanaca i kapetan Vian je poslao radio- depešu admiralitetu, kojom je zatražio daljne upute. Vianova depeša stavila je admiralitet u težak položaj:

ako naredi Vianu da povrijedi međunarodno pravo, a zarobljenici se na Altmarku ne pronađu, nastat će ve­ lika bruka. Ali trebalo je riskirati. U deset sati navečer

N jem ački brod Altmark, zarobljenika.

sklonjen u norveškom fjordu s 303

Vian je svojim brodovima prešao u akciju. Norveške torpiljarke odbile su suradnju, ali su se držale postrani. Događao se rijetko viđen prizor. Razarač Cossack plovio je prema Altmarku i prislonio se uz njegov trup. Naoružani britanski mornari prešli su na Altmark, kao što je to bilo za osvajanja brodova prije nekoliko stolje­ ća, za vrijeme gusarskih jedrenjaka. Razvila se kratka borba, jer su njemački mornari pružili otpor. Ali sve je vrlo brzo i za kratko vrijeme njemački je brod bio os­ vojen. U njegovoj unutrašnjosti bilo je 299 zarobljenih Britanaca. Oko ponoći britanski zarobljenici bili su pre­ krcani na razarač koji je odmah isplovio i idućeg dana stigao u britanske luke. Ususret su mu poslane jake snage britanske flote radi zaštite. Njemačke radio-stani- ce digle su strahovitu galamu zbog ove povrede među­ narodnog prava, što je imalo priličan propagandni od­ jek. Bili su bijesni što im je toliki broj zarobljenika otet ispred nosa, a osim toga je Altmark ostao oštećen u norveškom fjordu. Slijedećeg dana, kada su britanski ratni brodovi po­ slije uspješne operacije već boravili u svojim bazama, stigla je vijest od jednog izviđačkog aviona, da su jaki njemački ratni brodovi zapeli u ledu pred svojim baza­ ma. Bila je to važna vijest i odmah je sve stavljeno u po­

kret. Stvarno su tu bile najjače jedinice njemačke flote, bojni krstaši Gneisenau i Scharnhorst, i teška krsta­ rica Admiral Hipper sa dva razarača. Oni su dan prije isplovili radi napada na britanske trgovačke brodove iz­ među Norveške i Shetlandskih otoka. Jaka zima sprije­ čila je njemačkim izviđačkim hidroavionima da ispitaju površinu mora i upute njemačke brodove prema kon­ vojima. Zbog toga njemačka eskadra nije pronašla nije­ dan trgovački brod i vraćala se neobavljenog posla u Wilhelmshaven. Međutim, zbog jake zime zaledile su se u međuvremenu plitke vode na prilazima njemačkim bazama. To je bila izvanredna prilika da se njemački brodovi napadnu avionima, kad nisu pod zaštitom ba­ terija svojih baza.

Odmah su dana naređenja svim aerodromima. Ali, nije se moglo mnogo učiniti. Velika hladnoća pokrila je snijegom i ledom britanske aerodrome, a osim toga ve­ ćina područja bila je pokrivena gustim maglama. Avio­ ni nisu mogli uzletjeti. Izvanredna prilika nije bila isko­ rištena.

U ožujku su Britanci završili opremanje glavne flotne

baze Scapa Flow. Prišlo se prebacivanju glavnih snaga

flote u ovu bazu koja je imala najpovoljniji položaj za kontrolu njemačkih plovnih putova. Najprije su upuće­ na dva lažna bojna broda, da bi se, riskirajući samo, ove makete ispitalo kako će Nijemci reagirati. Nakon toga postepeno su dolazili pravi ratni brodovi, među ostali­ ma i pet najtežih jedinica. Sada više nije bilo velike opasnosti. Na obalama Scapa Flowa sada su stajale mnogobrojne protuavionske baterije, a prema nebu str­ šilo je 39 teških protuavionskih topova, dok je daljnih 16 bilo na putu. Na obližnjem aerodromu bile su u pri­ premi tri eskadrile lovaca Hurricane. Ova je obrana imala brzo prilike da se provjeri. Već za nekoliko dana njemački bombarderi napali su Scapa Flow. Tom je pri­ likom oštećena krstarica Norfolk. Ali je obrana doka­ zala da se ova, dobro locirana baza, može dalje upotreb­ ljavati. To je imalo veliku važnost za daljnje britans"ko vođenje pomorskog rata.

U međuvremenu su Britanci odlučili poduzeti mjere

protiv transporta željezne rude za Njemačku kroz nor­ veške teritorijalne vode. Radi toga su namjeravali polo­

16

B ritanski razarači koji su im ali važnu ulogu u borbam a za Atlan­ tik. Gore Kempenfelt s i 900 t, a dolje Cossack, jedan od 12 jedinica tipa Tribal, koji je Izvršio n ap ad na Alt- m ark.

žiti minsko polje na prilazima Narviku. To je trebalo iz­ vršiti s 4 brza razarača koje bi štitila jaka eskadra bri­ tanske flote. Prema planu trebalo je položiti 3 minska polja. Britanci su išli još i dalje. Spremane su jake oru­ žane snage, s namjerom da se iskrcaju u norveškim lu­ kama ako se potvrde vijesti da Njemačka misli napasti Norvešku. To Britanci nisu smjeli ni u kom slučaju do­ pustiti. Bilo je jasno da će brzina biti glavni preduvjet ove operacije. Zato su trupe, određene za prvi udar, već ukrcane na 4 teške krstarice. Druge su ukrcavane na grupu teretnih brodova koje je trebalo da prate krstarica Aurora i 6 razarača. I drugi ratni brodovi bili su već određeni za ovu operaciju, između ostalih i 16 podmornica. Čitavu operaciju, koja je imala šifru »Wilfred«, trebalo je izvr­

2

-

Nevidljivi n ep rijatelj na A tlantiku

II

17

šiti između 5 i 8. travnja 1940. U vezi s tim predana je norveškoj i švedskoj vladi 5. travnja 1940. nota s upozo­ renjima, da će francusko-britanske snage, radi zaštite, provesti operacije u norveškim vodama. Norveška je odmah uložila energičan protest, ali bez uspjeha. Neko­ liko sati nakon toga britanske jedinice za polaganje mina i za zaštitu isplovile su iz Scapa Flowa. Prema pla­ nu je trebalo da u zoru 8. travnja polože mine. Do tada je još trebalo da prođu dva dana. Razarači s minama vozili su prema Narviku, praćeni još jednom flotilom najmodernijih razarača, radi zaštite. U to su vrijeme u britanski admiralitet počele pristi­ zati važne vijesti. Još 4. travnja 1940. javila je obavještaj­ na služba iz Kopenhagena, koja je bila njezin važan cen­ tar, da se sprema njemački napad na Norvešku. No London nije toj vijesti poklanjao pažnju. Slijedećeg dana primljene su vijesti da su norveški ratni brodovi u području Narvika. Druga vijest javila je da su danski tjesnaci slobodni od leda i da nema teškoća da njemač­ ki brodovi prodru prema sjeveru. U toku 6. travnja 1940. stizale su sve novije vijesti o znacima da opasnost za Norvešku raste. Sve je više njemačkih brodova pri­ mijećeno u raznim predjelima Baltika i oko otoka Hel- goland. S britanskih aerodroma odaslan je znatan broj izviđačkih aviona i budnost je pojačana. O svim depe­ šama obavješten je i admiral Forbes, komandant domo­ vinske flote, ali nikakve mjere nisu poduzete. Britanci su se primirili kad su izviđački avioni donijeli fotogra­ fije Wilhelmshavena, na kojima se vidjelo da su tamo usidreni najjači njemački brodovi Scharnhorst i Gnei- senau. Ali tek što se spustila noć, ovi su brodovi isplovili. Britanski avion javio je u toku noći da je primijetio teš­ ku krstaricu Admiral Hipper 20 milja sjeverno od Hel- golanda, kako plovi prema sjeveru. Čim je svanulo, po­ slani su novi britanski avioni u potragu za ovom krsta­ ricom. Oni je nisu pronašli, ali su opazili grupu razara­ ča, a onda su ih otjerali njemački lovci koji su pratili razarače. Iza podneva grupa od 12 bombardera Brlstol Blenhelm napala je njemačke brodove, ali su sve bom­ be promašile. No mnogo važniji od toga bili su izvještaji koje su dostavili ovi bombarderi. Oni su javili o jakoj

18

N jem ačka krstarica Nürnberg, jedina njem ačka laka krsta­

rica koja je preživjela drugi svjetski ra t 1, na kraju, izručena Sov­

jetskom

Savezu.

njemačkoj eskadri u kojoj je primijećen jedan bojni brod, zatim jedan bojni krstaš i tri krstarice s brojnom pratnjom razarača. Poslije podne Britanci su poslali dvije eskadrile teških bombardera Wellington, radi na­ pada. Maglovito vrijeme i slaba vidljivost onemogućili su taj zadatak. Britanci nisu ni slutili da su njihovi avioni toga dana napadali njemačke oružane snage koje su išle napasti Trondheim i Narvik. Britanska obavještajna služba radila je prilično do­ bro. U toku noći opet je javio Kopenhagen, da je Hitler dao naređenje da jedna divizija s 10 brodova krene te noći na osvajanje Narvika. U nekoliko posljednjih dana obavještajna je služba dostavila dragocjena upozorenja, ali to nije ništa koristilo, jer je britanski admiralitet po­ kazao izvanrednu nebrigu i sporost. Čini se da su u Nje­ mačkoj točno računali, da će, s obzirom na tradiciju, u subotu i nedjelju, glavni šefovi biti odsutni. Tako je i bilo, a vijesti, koje su tokom 6. i 7. travnja stizale, čekale su njihov povratak. U međuvremenu su se britanski brodovi, određeni za polaganje mina, približili uvečer 7.

19

travnja 1940. području Vestfjorda. U toku noći zauzeli su određene položaje i u praskozorje slijedećeg dana položili su, prema planu, minska polja. No sve je to bilo malo i kasno. Jake snage njemačke ratne mornarice bile su već na putu prema Norveškoj i trenutak napada približavao se velikom brzinom.

Glavne snage britanske flote bile su u to vrijeme još uvijek u svojoj bazi Scapa Flow. Za pojačanje je upravo stigla i jedna francuska krstarica s dva razarača. U os­ talim lukama sjeveroistočne obale Britanije bile su pri­ kupljene daljnje znatne snage s nekoliko krstarica i ve­ likim brojem razarača. Na pučini je bilo malo brodova. Osim grupe, koja je polagala mine, bila su još 4 razara­ ča koja su pratila konvoj HN 24, a i bojni krstaš Re­ nown s 14 razarača koji su trebali da štite minopolaga- če. Isplovile su još 2 krstarice s 5 razarača radi zaštite konvoja ON 25, koji je isplovio s praznim brodovima prema Norveškoj. Oko podne počeli su admiralu For- besu stizati podaci o kretanju njemačkih brodova. Sve nove i nove vijesti o jakim njemačkim snagama koje su plovile prema sjeveru. Primijećene su i grupe što plove Skagerrakom. Međutim, ništa nije poduzeto. Tek kasno poslije podne, u 5 sati i 27 minuta, dano je naređenje da se flota spremi za pokret. Istovremeno je naređeno konvoju, koji je isplovio prema Norveškoj, da se odmah vrati.

Trebalo je puna tri sata da brodovi britanske flote budu parospremni, a tek u 8 sati i 15 minuta navečer flota je isplovila. No i to isplovljenje bilo je u pogreš­ nom pravcu. Umjesto da presiječe put njemačkim bro­ dovima prema Norveškoj, britanska je eskadra plovila prema sjeveroistoku, gotovo usporedo s norveškom obalom, i time je posve otvarala put njemačkim sasta­ vima koji su već plovili prema odredištima za iskrcava­ nje. Ponovno se potvrdilo ono što je dokazano toliko puta prije i poslije u raznim pomorskim okršajima, a to je, da je nedovoljno izviđanje i nedostatak podataka o protivniku redovito jedan od glavnih uzroka neuspjeha. Tako je bilo i sada. Britanci ne samo što nisu imali do­ voljno izviđanje, nego nisu s odgovarajućom pažnjom ni postupali s primljenim izvještajima.

S kice njem ačkih lakih k rstarica Leipzig i, dolje, Nürn­ berg, sa 6 550 t. Strojevi, sa 60 000 KS, om ogućili su brzinu

čvora. C rtkano su označena m jesta na glavnom jarbolu, gdje su poslije ugrađene antene radara.

32

^ISve se to jako osvetilo. Oni su bili slijepi i uopće nisu znali šta se događa. Tek u toku dana 8. travnja 1940. po­ čela se situacija razjašnjavati. Admiral Forbes naredio

je bojnom krstašu Repulse s jednom krstaricom i četiri

razarača, da skrenu prema norveškoj obali gdje bi, vje­ rojatno, naišli na grupu koja je trebala da zauzme Trondheim. Isto tako na dalekom sjeveru, gdje se kod Lofota nalazio bojni krstaš Renown s jakom pratnjom

razarača, admiral Forbes je odredio da se približi ulazu

u Vestfjord i prihvati one razarače koji su polagali

mine. Time bi ovdje raspolagao s oko 20 razarača. To

je moglo svršiti katastrofom njemačkih razarača koji su

plovili za Narvik. Ovih 10 jedinica, pretovarenih trupa­

ma i ratnim materijalom, moglo je s mnogo vjerojatnos- ti biti uništeno, da nije admiralitet promijenio tu dis­ poziciju i naredio da se Renown s pratnjom zadrži na pučini izvan Lofota, a da se 8 razarača iz Vestfjorda pri­ druže toj grupi. Tako je put za Narvik ostao njemačkim brodovima posve otvoren. Ova brzopleta odluka britan­ skog admiraliteta bila je sudbonosna za čitav daljnji tok događaja.

izviđačke avione. Veliki

četvoromotorni hidroplani tipa Sunderland letjeli su

Britanci su poslali brojne

H rabri napad britanskog razarača Glowworm, snim ljen s

m osta njem ačke krstarice Admiral nutaka prije potopljenja.

Hlpper,

nekoliko tre­

sve do norveške obale. Ali vrijeme je bilo sklono Nje­ mačkoj. Vidljivost je bila vrlo slaba, tako da se na jednu do dvije milje horizont gubio u sivoj maglici neprestane kiše, dok je nebo bilo posve zastrto gustim oblacima na visini od jedva 250 m. Očajne okolnosti za izviđačke avione! Ipak, jedan hidroavión opazio je grupu njemač­ kih brodova. Oko podne 8. travnja 1940. tu je primije­ ćena grupa koja je plovila prema Trondheimu. Čudna igra slučaja! Gotovo sva britanska izviđanja za- pažala su gotovo uvijek istu grupu. Ostale njemačke grupe plovile su nezapaženo. Na taj način britanska ko­ manda dobivala je krive podatke: kao da plovi samo jedna grupa bojnih krstaša, a to je davalo utisak kao da Nijemci spremaju novi prodor u Atlantik. To se još po­ goršalo time, što je spomenuti hidroavión, teško ošte­ ćen protuavionskom vatrom s njemačkih brodova, us­ pio, doduše, javiti svoje zapažanje, ali je krivo procije­ nio pravac plovidbe i označio ga više prema sjeveroza­

padu, dakle baš prema Atlantiku. To je admirala Forbe- sa učvrstilo u uvjerenju da glavne snage britanske flote plove dobrim pravcem da presretnu pokušaj prodora u Atlantik, a time je baš uporno ostao u svojoj pogrešci da otvara njemačkim brodovima slobodan put prema Norveškoj. U toku poslijepodneva 8. travnja 1940. ponovno je ja­ vio Kopenhagen da su opažene jake njemačke snage kako kroz danske tjesnace plove prema Kattegatu, i to znatnom brzinom. Stigla je i vijest od jedne britanske izviđačke podmornice koja je javila o drugim njemač­ kim brodovima da voze uz zapadnu obalu Danske, opet prema sjeveru. Sada je već i britanskom admiralitetu trebalo biti jasno da su brojne grupe njemačkih brodo­ va u pokretu i da je to nešto više od pokušaja prodora

u Atlantik. Međutim, slaba vidljivost još je uvijek toliko smetala izviđačkim avionima, da nije bilo nikakvih si­ gurnih cjelovitih izvještaja, a mnoge njemačke grupe prošle su i nezapažene. Britanski štabovi još su uvijek bili u očekivanju točnijih podataka. No vijesti koje su ubrzale bile su sve gore i gore. Jedna depeša za drugom stizale su o novoopaženim grupama njemačkih brodo­ va. More je vrvjelo od jedinica u pokretu. Konačno je postalo jasno, da je Njemačka pokrenula jake snage i da je počeo napad na Norvešku. Ali bilo je već kasno

Napad na Norvešku

Oluja, koja se oprezno i jedva primjetno pripremala, sada je iznenada provalila punom žestinom njemačkog napada. Odluka koju je Hitler donio 1. travnja 1940, a njemački je štabovi razradili u detaljnim planovima, po­

čela se kao lavina pretvarati u stvarnost. Mjere koje je Norveška poduzela nisu mnogo pomogle. Protuavion­ ske jedinice oko norveških baza dobile su nalog da po potrebi otvore vatru bez prethodnog pitanja komande

u Oslu. Slična odobrenja dobile su i posade obalskih ut­

vrđenja. Stav Norveške bio je sve odlučniji. Vlada je do­

nijela odluku da počne djelomičnu mobilizaciju. No us­ prkos svemu tomu i brojnim znacima da se nešto spre­ ma, ipak je njemačkim brodovima uspjelo da se iznena­ da pojave pred norveškim lukama. Dok su se grupe njemačkih brodova približavale nor­ veškoj obali, počeo je i napad na Dansku. To je bio sa­ stavni dio iste operacije da se osigura zaštita puta pre­ ma Norveškoj. Zato su 9. travnja 1940. u praskozorje jake njemačke motorizirane kolone iznenada prešle dansku granicu. Istovremeno su mornaričke jedinice provele neočekivano iskrcavanje na otok Sjaelland, glavno središte Danske, dok su se padobranske jedinice spustile oko aerodroma i naglo ih zauzele. Iznenađenje u Danskoj bilo je ogromno. Nigdje nije bilo gotovo ni­ kakvog otpora. Još istog dana zauzet je i Kopenhagen. Samo jedan dan bio je dovoljan da se zauzeme Danska. Mala zemlja sa slabim oružanim snagama nije mogla ostvariti uspješnu obranu, utoliko manje što njene rav­ nice nisu pružale nikakav zaklon. Već su slijedećeg dana njemačke snage držale u rukama sve prometnice, luke i aerodrome. To je bilo od najveće važnosti za od­ vijanje operacije u Norveškoj. Sada se transport za Nor­ vešku mogao odvijati iz danskih luka, a transportni avioni polazili su s danskog aerodroma Aalborg, na krajnjem sjeveru Danske, i time su udaljenosti do odre­ dišta u Norveškoj smanjene gotovo na polovicu. Iz ovih baza mogli su i njemački bombarderi napadati ciljeve direktno u Norveškoj i štititi svoje brodove na pučini. Položaj se naglo promijenio i u prvih 48 sati Njemačka je dobila ogromne prednosti. Osvajanje Danske bio je važan, ali ipak samo spore­ dan manevar da se osigura put prema sjeveru. On nije donio nikakvih teškoća, kao što se i očekivalo. No glav­ ni je napad bio usmjeren na Norvešku. To je bila ne samo drsko smjela operacija, nego i nadasve riskantan pothvat koji je po nevjerojatnosti uspjeha išao u red najvratolomnijih akcija vojne povijesti. Planovi za inva­ ziju Norveške bili su završeni 1. travnja 1940. Napad je trebalo početi 9. travnja 1940. u 5 sati i 15 minuta. Još prvog travnja, tek što je bio završen plan, sazvao je Hitler u Berlinu sastanak svih glavnih oficira koji će rukovoditi operacijama u Norveškoj. Na zidu su visjele

24

Njem ačka krstarica Nürnberg, u trenutku ukrcavanja svog

Izviđačkog aviona. Poslije rata izručena je Sovjetskom

gdje je pod im enom Admiral Makarov djelovala jo š 1S godina u Baltičkoj floti.

ogromne karte s detaljno ucrtanim zadacima. Od 11 sati ujutro do 7 sati navečer govorio je o provođenju toga plana i o zadacima svake pojedine grupe. Kom­ pleksi iz mladosti pješadijskog podoficira sada su se mogli iživjeti. Sva ozbiljnost ovog pothvata bila je jasna i nije se tajila pred rukovodećim oficirima. Mornarica je trebala da pruži zaštitu desanta u područjima u ko­ jima je V. Britanija sa svojim premoćnim pomorskim snagama imala prevlast na moru. Međutim, oficirima je istaknuto da iskustvo pokazuje da su sreća i uspjeh uvi­ jek na strani onoga koji je odlučniji u izvršenju svoje dužnosti - drsko, odlučno i vješto. Ponovno i ponovno je oficirima naglašeno da su uvjeti uspjeha ove opera­ cije prvenstveno iznenađenje i brzina djelovanja. Bilo je objašnjeno i zašto je za napad izabran baš 9. travnja 1940. To je bila posljedica čitave studije. Osim ostalog, toga dana prestaje period polarnih noći na geografskoj širini Narvika, a meteorološka ispitivanja također su potvrdila ovaj izbor kao najpovoljniji. Prišlo se izvršenju teškog zadatka. Već sutradan, 2. travnja 1940, dok je još mrak pokrivao morsku pučinu,

Savezu,

25

u 3 sata ujutro isplovili su iz njemačkih luka prvi bro­

dovi za Narvik. Slijedećih dana isplovile su i ostale gru­ pe u takvim razmacima da su kasnije izašle one koje su imale kraći put. Tako su svi brodovi trebalo približno

u isto vrijeme da stignu pred svoja odredišta. U njemač­

koj komandi bili su uzbuđeni. Pomno su pratili britan­ sko izviđanje, bojeći se da prijevremeno otkrivanje ne poremeti glavni element uspjeha - iznenađenje. Kad su stigli izvještaji o zapaženim britanskim podmornicama i o nadletanju britanskih aviona, bili su u njemačkoj ko­ mandi vrlo potišteni. Smatrali su da je tajnost tog po­ kreta otkrivena. Ali nevjerojatna sreća i dalje je služila Hitlera, kao što se često događa avanturistima. Usprkos primljenim obavijestima o pojedinačnim njemačkim brodovima, britanski štabovi nisu shvatili ozbiljnost do­

gađaja i nisu na vrijeme poduzeli potrebne mjere.

/ Pod zaštitom mraka, grupe njemačkih brodova ne­

primjetno su ušle u norveške teritorijalne vode. Bila je to u pokretu čitava njemačka ratna mornarica, osim dvije teške i dvije lake krstarice koje su zbog oštećenja bile na popravku. Sve ostalo, što je bilo sposobno za plovidbu, bilo je u pokretu. Na transportnim brodovi­ ma bilo je ukrcano šest divizija u punoj spremi, s oklop­ nim snagama i artiljerijom. Avijacija je stavila na raspo­

laganje oko 800 borbenih aviona i u početku 200 tran­ sportnih aviona, ali je taj broj kasnije jako povećan. Zračni transport je u provođenju operacija za Norvešku počeo imati sve veću i sudbonosniju ulogu.

U početku je trebalo istovremenim iznenadnim pre­ padom zauzeti luke Oslo, Kristiansand, Bergen, Trond- heim i Narvik. Njemački ratni i transportni brodovi bili su podijeljeni u šest grupa. Prva grupa se sastojala od bojnih krstaša Gneisenau i Schamhorst, s 10 razara- ča. Ova eskadra, pod komandom viceadmirala Liitjen- sa, imala je zadatak da s pučine zaklanja i štiti sve os­ tale grupe od napada britanske flote. Zato su tu i bili dodijeljeni najjači brodovi. Razarači ove grupe trebalo je da izvrše prepad na Narvik, i zato su imali 2 000 ukr­ canih vojnika i potrebnu opremu. U vezi s napadom na Norvešku poslano je 28 njemačkih podmornica u razna područja na otvorenu pučinu, zapadno od norveške

26

obale, sa zadatkom da javljaju o kretanju britanskih brodova i da ih napadaju gdje stignu. Najvažnija od šest njemačkih napadnih grupa bila je ona, koja je trebalo da zauzme Oslo. Od njenog uspješ­

nog prepada zavisila je umnogome brzina zauzimanja Norveške. Ako bi se glavni grad uspio braniti nekoliko dana, dobila bi vlada vremena da pojača otpor i pozove

u pomoć Britance. Zato su u taj pravac određene znat­

ne jedinice inače relativno malobrojnih njemačkih sna­ ga upućenih na Norvešku. Grupa određena da napadne Oslo sastojala se od teš­ ke krstarice Blticher (Bliher), džepnog bojnog broda Liitzow (Licov), lake krstarice Emden, 3 razarača i više manjih ratnih brodova. Imala je svega 2 000 vojnika od­ ređenih za napad na Oslo. Iznenađuju ovako male kop­

nene snage za ovaj napad. Stvarno je to bila vratolomija

i veća budnost, energičnost i jači otpor Norveške, uz

pravovremeni ulaz britanskih oružanih snaga, mogli su dovesti do katastrofe napadača. Ali Njemačka je preuzela taj ogroman rizik. U Oslu još nisu slutili šta im se sprema. Ponovilo se staro is­ kustvo. Iako je bilo dosta uzbuđenja u posljednje vrije­ me, a međunarodna zategnutost bila velika, ipak se nije

očekivalo najgore. Noć je pokrivala glavni grad Norveš­ ke i činilo se da je sve mimo. Ali tako je samo izgledalo. Te noći velik broj ljudi je nije spavao. Njemački agenti

u Norveškoj zauzimali su određena mjesta, obavljajući

posljednje pripreme za napad. Trebalo je da prihvate is- krcane trupe i služe im kao putovođe. Trebalo je pre­ sjeći brojne telefonske linije, pogrešnim signalima zbu­ niti obranu i mnogo što drugo. Njemački pomorski ata­ še ambasade u Oslu, poručnik bojnog broda Kempf, s malim brodom izašao je u susret, da posluži pri uvođe­ nju njemačkih brodova u dugački krivudavi zaljev. Bilo

je sve predviđeno da se svakom brodu rasporedi mje­ sto, da bi iskrcavanje bilo što brže. Počelo je svitati, ali je još uvijek sve bilo mimo. U 4 sata i 45 minuta ujutro njemački ambasador došao je u Ministarstvo vanjskih poslova i predao notu sa zahtje­ vom da Norveška smjesta kapitulira. Stanje je naglo po­ stajalo kritično. U dvorištu britanske ambasade, uz po­ moć vatrogasaca, spaljuje se arhiv. Osoblje ambasade

27

V. Britanije, Francuske i Poljske naglo napušta Oslo. Iz­ nenada, iz velike daljine, začula se potmula grmljavina topova. Na ulazu u Oslofjord pojavili su se njemački brodovi. Dugački zaljev Osloljorda proteže se oko 55 milja. Dosta je širok, ali krivudav i pun otočića, a na dva mjes­ ta jako se sužava. Na tim tjesnacima postavljene su obal­ ne baterije. Vanjsku bateriju Horten, koja topovima kalibra 305 mm brani prilaz s pučine, prošli su njemač­ ki brodovi neopazice, prošuljavši se u sumraku prasko­ zorja. Ali drugi put ih sreća nije poslužila. Kada su se približili tjesnacu Drobak, primijetili su ih s obalne ba­ terije koja je topovima od 280 mm čuvala ulaz u unu­

tarnji dio zaljeva. Baterija je otvorila vatru i teške gra­ nate počele su padati oko njemačkih brodova. Brzo su se pridružili i norveški mali ratni brodovi koji su bili u tom području. Najžilavije se u borbu upustio minopo-

Olaf Trigvason od 1 600 tona. Ovaj dosta nov

brod, dobro naoružan sa 4 topa od 120 mm, otvorio je žestoku vatru. Do Osla je bilo samo još 18 milja. Ali otpor je bio vrlo jak. Na njemačkim brodovima su se zabrinuli, jer se nije smjelo gubiti vrijeme. Eskadra je pošla naprijed, usprkos vatri. To je bilo kobno. Teška krstarica Bliic- her, koja je bila na čelu, počela je da dobiva pogotke. Granate od 280 mm počele su da razaraju njeno nad- građe. To je postalo vrlo opasno, jer je krstarica bila puna trupa i velikih zaliha avionske municije, što je tre­ balo u oslu iskrcati. Eksplozije su prouzrokovale teške gubitke. Požar je zahvatio avionsku municiju i teška je krstarica eksplodirala. Dobila je još dva torpedna po­ gotka s obalnih lansirnih postaja, i ovaj izvanredno lijep i novi brod brzo je potonuo. Povukao je sa sobom broj­ ne članove posade i veliki broj vojnika. Komandu je odmah preuzeo zapovjednik džepnog bojnog broda Liitzow. Za kratko vrijeme i njegov je brod dobio teška oštećenja, a tako i laka krstarica Em- den. Njemački topovi nisu mogli ušutkati obranu koja je bila žilava. Potvrdilo se iskustvo da su obalne baterije jače od brodova. Njemačka se eskadra nije mogla pro­ biti. Preostalo je da se njemački brodovi okrenu i po­ vuku se. Plovili su još 10 milja niz zaljev, da izađu iz do­

lagač

28

meta obalnih baterija, a onda su pristali uz obalu i is­ krcali trupe. U međuvremenu su pozvani u pomoć nje­ mački avioni. Već oko 8 sati ujutro prvi avioni pojavili su se nad Oslom. Ni sat i pola kasnije aerodrom Forne- bo kod Osla zauzeli su padobranci. Njemački plan bio je prilično poremećen, ali je na kraju uspio. Padobranci su odmah, nakon zauzimanja aerodroma, počeli osvaja­ ti grad. Ipak, zakašnjenje od nekoliko sati omogućilo je mnogim glavama Norveške da pobjegnu iz Osla. Čak je

uspjelo evakuirati zlatne rezerve norveške banke. Tek kad je njemačka avijacija ušutkala obalne bate­ rije, uspjeli su njemački brodovi prodrijeti kroz tjesnac

i iskrcati trupe u luci. U to su vrijeme padobranci os­

vojili i drugi aerodrom Osla. Tromotorni transportni avioni već su se spuštali i donosili nove trupe i pojača­ nja. Pokazalo se koliko je transportna avijacija važna za osvajanje Norveške, pa je Njemačka brzo povećala broj transportnih aviona u toj operaciji na 600 jedinica. Još istog dana počeli su Nijemci upotrebljavati ne samo oba aerodroma Osla, nego i aerodrom Sola kod Stavan- gera. Sve je išlo takvom brzinom, da su se prvi avioni spustili na aerodrom Fornebo još prije nego što je bio osvojen. Padobranci su još lebdjeli u zraku, izbačeni iz desantnih aviona, a već su na uzletnu stazu aerodroma

aterirali prvi transportni avioni. Čitav dan nakon toga

dolazila je »rijeka« njemačkih aviona. Ne samo tran­ sportni avioni, nego i bombarderi, izviđači, lovci i sve ostalo potrebno za hitnu uspostavu baza, stizalo je. Kad se spustilo veče, okolica sa svim važnijim aerodromima

i strateškim objektima bila je u njemačkim rukama. Ve­

likom brzinom formirale su se kolone i iskrcavalo se ratni materijal s topovima, kamionima i tenkovima, da se spremi prodor u unutrašnjost.

U međuvremenu su, nešto jugozapadnije od Osla, tek­

li drugi događaji oko grada Kristiansand. Grupa za os­

vajanje ovog grada sastojala se od lake krstarice Karl­ sruhe, tri razarača, flotile torpednih čamaca i tran­ sportnog broda Tsingtau. Oprezno se približavala oba­ li. Još nije bila opažena, jer je nad pučinom lebdjela la­ gana jutarnja maglica. Iznenada su s obalnih baterija opazili da iz te maglice izlaze sjene ratnih brodova. Od­ mah je dana uzbuna. Za nekoliko trenutaka obalne su

29

baterije otvorile žestoku vatru. Gađanje je bilo točno i njemački su se brodovi morali brzo povući natrag u maglicu. Odmah su obaviješteni avioni. No dok su oni još bili na putu da ušutkaju norveške baterije, poslužili su se Nijemci lukavstvom. Računali su s napetom psihozom i s vijestima koje su se, u posljednje vrijeme, širile da će Norveškoj doći u pomoć zapadni saveznici. Njemač­ ki razarači izvjesili su francuske zastave i s druge strane pojavili su se iz magle. Slaba vidljivost u jutarnjem sum­ raku i sličnost konstrukcija njemačkih i francuskih ra- zarača, kao i velika izvješena francuska zastava, zbunilo je obalnu obranu. Topovi su prestali s gađanjem. Ovu kratku zabunu iskoristili su njemački razarači koji su brzo uplovili u luku i počeli iskrcavati trupe. Malo kasnije stigli su i avioni i počeli napad na baterije. Za kratko vrijeme zbunjena obrana bila je svladana i grad je bio u njemačkim rukama. Kad je krstarica Karlsruhe iskrcala trupe, odmah se otisnula da krene punom brzinom prema Njemačkoj. Svi značajniji ratni brodovi imali su takvo naređenje. No tek što je odmak­ la nekoliko milja od obale, na njezinom boku odjeknula je velika eksplozija. Dobila je torpedni pogodak s bri­ tanske podmornice Trident (Trajdent). Za kratko vrije­ me krstarica je potonula. Pored ove dvije grupe, koje su zauzele Oslo i Kris- tiansand, bila je važna i treća grupa, određena da zauz­ me luku i grad Bergen. U toj grupi bile su lake krstarice Köln i Königsberg, školska krstarica Bremse, dva ra- zarača, grupa torpednih čamaca, transportni brodovi s 900 vojnika i nekoliko manjih pomoćnih brodova. Još za vrijeme puta ovu je grupu napala bivša poljska pod­ mornica Orzel, koja se sada borila na strani Britanaca. Podmornica je torpedirala i potopila putnički brod Rio de Janeiro južno od Kristiansanda. Velik broj njemač­ kih vojnika spasili su iz mora norveški razarači i ribar­ ski brodovi. Spašeni su vojnici izjavili da su na putu za Bergen, da ga zaštite od napada zapadnih saveznika. Ovo je odmah javljeno u Oslo gdje tada još nisu počeli njemački napadi, ali nije moglo ništa pomoći, jer tamo toj vijesti nisu vjerovali.

30

Skica njem ačke krstarice Admiral Hipper, jedna od 4

slične jedinice po 14 000 t. N aoružane s po 8 topova po 203 mm,

brzine 32,5 čvora, im ale su nog radijusa.

zn ačajan ned o statak prem alog akcio-

Njemačka eskadra je usprkos ovom događaju nasta­ vila put. Kad su njemački brodovi u mraku noći prola­ zili u blizini obalske baterije Karven, s obale su zasjali reflektori, a odmah zatim topovi su otvorili vatru. Kr­ starica Königsberg bila je teško oštećena, ali su uspr­ kos tome njemački brodovi prodrli u luku. U to vrijeme bilo je u luci usidreno nekoliko njemačkih teretnih bro­ dova. Oni su stigli dan prije i deklarirali se da su samo na prolazu. Izgledali su posve mirno i bezazleno, a vijali su njemačku trgovačku zastavu. Sada, kada su njemački ratni brodovi uplovili u luku i počeli iskrcavati njemač­ ke trupe, iznenada se slika promijenila. Na do sada be­ zazlenim brodovima dignute su zastave s kukastim kri­ žem. Skladišta su otvorena i iz njih su počele iskrcavati se trupe i ratni materijal za osvajanje grada. nJ Oštećena krstarica Königsberg uspjela je također da iskrca svoje trupe. Isto tako i oštećena školska krstari­ ca Bremse. Krstarica Königsberg bila je tako teško oš­ tećena, da nije mogla krenuti natrag u Njemačku. To su iskoristili slijedećih dana britanski bombarderi koji su je napali u luci Bergen i potopili. Nakon kratke borbe bio je zauzet i Bergen, a njemačke trupe spremale su se da brzo opreme kolone s iskrcanim materijalom za pro­ dor u unutrašnjost. Ukupno je iskrcano 3 700 vojnika s brojnim vozilima, artiljerijom i snabdijevanjem iz 15 brodova. Time su najvažnije točke Norveške bile u njemačkim rukama već prvog dana. Iz osvojenih luka iskrcane tru­ pe i motorizirane kolone prodirale su brzo cestama u unutrašnjost, da bi što prije dobile u ruke čitavu južnu Norvešku. Operacija se razvijala munjevito i približno

31

točno prema planu. Pobjeda je bila odlučena već prvog dana. Usprkos tome čekale su Njemačku još teške bor­ be oko Norveške, koje će joj zadati velike udarce i znat­ ne gubitke. U međuvremenu su se odvijali i ostali dijelovi napa­ da. Njemačka je htjela da u jednom naletu osvoji cijelu Norvešku, da onemogući britanski protunapad i osigu­ ra željeznu rudu koja je bila na krajnjem sjeveru. To su morale ostvariti grupe određene za Trondheim i Nar- vik. Ove dvije grupe prošle su, zaštićene eskadrom po­ drške u kojoj su bili bojni krstaši Schamhorst i Gnei- senau, u toku noći najopasniju zonu koja se proteže iz­ među Shetlandskih otoka i Norveške. Činilo se da sve ide dobro. Izviđački avioni, koji su prethodnog dana smetali eskadri, toga se dana nisu pojavljivali. Bilo je očito da su Britanci izgubili trag ove eskadre. No slučaj se i ovaj puta poigrao s jednom i drugom stranom. Grupa određena za Trondheim, u kojoj je bila teška krstarica Hipper sa četiri razarača natovarena s 1700 vojnika, u toku noći gotovo je naletjela na jaku britansku eskadru. Pukim slučajem obje su se grupe u mraku mimoišle, a da nisu jedna drugu ni primijetile. Kada je svitalo toga dana, 8. travnja 1940 obje eskadre su već bile daleko izvan svojih vidokruga. No slučaj se igrao dalje. Britanski razarač Glowworn (Glauvorn) bio je upućen da traži mornara koji je u noći pao u more. Iznenada se u praskozorje ovaj razarač našao okom u oko s njemačkom eskadrom. Teška krstarica Hipper odmah je otvorila vatru. Ali britanskim razara- čem rukovodio je vrlo energičan, hrabar i snalažljiv ofi­ cir, poručnik bojnog broda Roope (Rup). On je punom brzinom okrenuo razarač i nastojao je da pobjegne. Tako je barem izgledalo. Za sobom je puštao gustu dim­ nu zavjesu. Na njemačkoj krstarici, uvjereni u svoju premoć i br­ zinu, htjeli su potopiti britanski brod već i zato, da pri­ ječe da ih on otkrije. No u to je vrijeme njegova radio- -stanica već odašiljala podatke o njemačkoj eskadri. Bila je to dragocjena obavijest za admirala Forbesa. Za krat­ ko vrijeme radio-veza je prekinuta. Šta se dogodilo? Njemačka krstarica izašla je velikom brzinom iz dim­ ne zavjese. Očekivali su da će opaziti britanski razarač

32

da bježi. Ali bili su gorko iznenađeni, jer nisu računali s varkom poručnika Roopea. U tome je trenutku bri­ tanski razarač pove blizu, jurio punom brzinom prema boku njemačke krstarice. Bila je to lukava varka britan­ skog komandanta. Nije bilo više vremena da se spriječi sudar. U punoj brzini naletio je jedan na drugi brod. Sa strahovitim treskom pramac britanskog razarača zabio se u trupinu njemačke krstarice. Udarac je bio tako snažan, da je i teško oklopljeni bok dobio ogromnu rupu, veliku preko 40 metara. Eksplozija i požar zahva­ tili su britanski razarač. Za nekoliko trenutaka potonuo je s posadom. Ovo izvanredno hrabro samoubojstvo za­ divilo je i njemačke mornare i sve koji su o tome nešto čuli. Komandant je posmrtno odlikovan najvišim bri­ tanskim odlikovanjem Viktorijinim križem. Izvanredna hrabrost britanskog razarača nije uspjela spriječiti njemačko osvajanje Trondheima. Teška krsta­ rica Hipper, usprkos velikom oštećenju i nagnuta na bok, ušla je s četiri razarača u fjord Trondheima. Uplo­ vila je tako velikom brzinom, da su obalne baterije us­ pjele ispaliti samo nekoliko plotuna. Za kratko vrijeme razvila se borba u gradu. Nije dugo trajala, jer su nešto kasnije počeli stizati i njemački transportni avioni s po- jačanjima. Osim toga su se mirne i glatke površine nor­ veških fjordova pokazale kao izvanredna mjesta za pri­ stajanje hidroplana. Svi su veliki hidroplani, kojima je Njemačka raspolagala, najvećom brzinom preudešeni za potrebe transporta. To je dalo dragocjenu pomoć. Nevjerojatnom brzinom ovi su avioni stizali u razna područja, donoseći u najkritičnijim trenucima pojača­ nja, oružje i raznovrsnu opremu. Otpor je posve prestao i jedine smetnje, koje su Nijemci imali, bilo je povreme­ no loše vrijeme. Grupa određena za osvajanje Narvika isto je tako obavljala svoj zadatak prema planu. Njemački su se bro­ dovi pojavili pred ulazom u Vestfjord uveče 8. travnja 1940. Deset sati prije toga napustila je ovo područje bri­ tanska eskadra koja je polagala mine i koju je admira- litet pozvao na pučinu. Tako je njemačkim brodovima bio put otvoren. Dok je osam britanskih razarača vozilo pučinom, da se pridruže eskadri bojnog krstaša, dotle je deset njemačkih razarača plovilo prema Narviku. U

3

-

N evidljivi n ep rijatelj na A tlantiku

II

33

dugačkom zaljevu su bile dvije norveške obalne oklop- njače Norge i Eidsvold. Ova dva stara broda od 3 600 tona, iako iznenađena, pružila su ogorčeni otpor. Ali to nije koristilo. Njemački razarači, moderne i nove jedi­ nice od 2 000 tona, s glavnim naoružanjem po 5 topova kalibra 127 mm, brzo su potopili oba protivnika. Iskrcavanje i osvajanje grada teklo je brzo, jer je ko­ mandant Narvika bio pristaša Ouislinga i spremio je sve da preda grad. Osim toga, znatan broj pripadnika »pete kolone« učinio je svoje. Vrlo brzo i bez teškoća Narvik je bio u njemačkim rukama. No nakon toga su nastupile teškoće. Očekivani transportni brodovi s ma­ terijalom za iskrcane trupe nisu stigli. Zbog toga su ra­ zarači, umjesto da odmah krenu za Njemačku, ostali u zaljevu. To je kasnije imalo velike posljedice na odvija­ nje događaja. Kada se spuštalo veče 9. travnja 1940, njemačke oru­ žane snage imale su čvrsto u svojim rukama sve glavne norveške luke. Time su držali ključ za brzo slanje dalj­ njih pojačanja i snabdijevanja jedinicama koje su iskr­ cane. Njemačke trupe, koje su toga dana bile na norveš­ kom tlu, brojile su oko 11 000 ljudi. Vrlo mali broj za osvajanje prilično velike države. Iz toga se vidi kolika je bila smjelost toga pothvata i kakav je rizik nosila Nje­ mačka. Ovaj mali broj jedinica brzo se učvrstio oko gra­ dova i postavljao protuavionske topove, koristeći se okolnim brdima za dobre položaje. Istovremeno su spremane kolone za brzi prodor u unutrašnjost. Od njemačkog plana nije se ostvarilo jedino to, da se zarobi vlada i kralj. Oni su uspjeli da pobjegnu u unu­ trašnjost Norveške. Nijemci su se bojali da će oni orga­ nizirati neki otpor i dignuti narod u borbu. Zato su nje­ mačke kolone najvećom brzinom prodirale cestama i dolinama dijeka, da ne bi dali vremena da se stvori ot­ por. Isto su se tako najvećom brzinom njemački avioni smještali na norveške aerodrome i odavde polazili u napade na britanske ratne brodove daleko na pučini. Korištenjem tih aerodroma Nijemci su i za kopnene operacije imali neposrednu podršku svojih zračnih sna­ ga. Prvi dio njemačkog osvajanja Norveške potpuno je uspio. Nijemci su iznenadili protivnika, uspjeli su iskr­

34

cati se, dobili su ključne položaje i sada su odlučno na­ stupali da zauzmu čitavu zemlju. Gubici koje su pri tome pretrpjeli ne mogu se smatrati velikim. Iako su iz­ gubili nekoliko važnih ratnih brodova, to je posve od­ govaralo riziku ove operacije, pa je čak moglo biti i znatno veće. Tako je izvijestio Hitlera i komandant mornarice admiral Räder. No to je bilo samo prvi dio ovog pothvata. Glavne teškoće trebalo je tek da dođu. Najteži dio ove operacije bio je povratak ratnih brodo­ va koji su se odmah poslije izvršenog zadatka morali najvećom brzinom vratiti u baze, nastojeći da ih britan­ ska flota ne uhvati i uništi. Ta je opasnost bila velika, ali je mogla biti mnogo veća i donijeti Njemačkoj velik gubitak ratnih brodova, da su Britanci bili brži i ener­ gičniji. Britanci su dopustili da budu iznenađeni i nadmud- reni. Ne samo što nisu poduzeli odgovarajuće operacije, nego su nekim nepromišljenim postupcima britanske komande čak i već pripremljene mogućnosti propušte­ ne. Britanci su imali razrađen plan za brzo reagiranje dođe li do napada na Norvešku. Taj plan nosio je ozna­ ku Plan R 4. Kada se situacija oko Norveške zaoštrila, prišli su pripremama za ostvarenje toga plana. Četiri teške krstarice u bazi Rosyth (Rosait) bile su spremne da isplove prema Stavangeru i Bergenu, a imale su već ukrcane i trupe određene za osvajanje tih gradova. Po­ slije podne 8. travnja 1940, kada su primljene vijesti o pokretu njemačke flote, ove krstarice dobile su naređe­ nje da iskrcaju trupe. S najvećom žurbom vojnici su is­ krcani na obalu, a krstarice su isplovile u određenom pravcu. One su se najvećom brzinom morale pridružiti glavnim snagama britanske flote na pučini. Prilično je pobrkano stanje s ostalim trupama. U lu­ kama rijeke Clyde bili su spremni transportni brodovi na kojima su bile ukrcane trupe za osvajanje Narvika i Trondheima. No ni one nisu mogle isploviti, jer je kr­ starica Aurore, sa 6 razarača koji su ih trebali pratiti, isto tako morala po naređenju admiraliteta naglo isplo­ viti na pučinu. Sami se teretni brodovi nisu mogli upus­ titi u tako opasnu operaciju. Britanci su tako propustili sve što su imali spremno i sa čime su mogli doći u Nor­ vešku i zauzeti važna područja u isto vrijeme s njemač­

35

kim snagama. Time bi borba za Norvešku dobila posve drukčiji izgled, jer njemačke snage nisu bile dovoljno jake da brzo svladaju britanske trupe. To je moglo dati vremena norveškoj vladi da provede mobilizaciju i or­ ganizira jači otpor, a onda bi to značilo desetostruku nadmoć nad iskrcanim njemačkim trupama. Norveška bi u tom slučaju mogla sakupiti najmanje 100 000 voj­ nika. Ali, na sreću Njemačke, do toga nije došlo. Plan R 4 bio je potpuno poremećen i više ga se nije moglo os­ tvariti. Trebalo je izraditi posve novi plan, ali sada u mnogo težim okolnostima, jer su norveška područja bila već u rukama njemačkih oružanih snaga. Time su Britanci došli u mnogostruko podređen položaj. Istu se stvar sada moglo ostvariti, samo s mnogo jačim snaga­ ma i većim gubicima. To su Britanci brzo osjetili na vlastitoj koži.

Borbe za Norvešku

U napadu na Norvešku, osim iznenađenja, brzine i dr­ skosti, Nijemci su imali i dosta sreće. Oni su se borili samo s iznenađenim norveškim oružanim snagama, sla­ bim i zbunjenim od agitatora »pete kolone«. Nespret­ nost Britanaca i slučajni stjecaj okolnosti poštedio ih je od jačih borba. Pa ipak, na pučini su bile brojne jake grupe britanske flote. Nije mnogo trebalo da dođe do sukoba koji su mogli biti katastrofalni za Njemačku. Većina potencijalnih opasnosti bila je izbjegnuta. Ali ipak - do borbe je došlo. Dok su njemački razarači napadali Narvik, nalazila se dalje na zapadu, na pučini Atlantika, nedaleko Lofotskih otoka, britanska eskadra admirala Whithwortha (Vitvort), s bojnim krstašem Renown (Rinaun) i 9 razarača. Ova je eskadra krstarila ovuda radi zaštite britanskih razara­ ča koji su polagali mine pred Narvikom i sada su se vraćali na pučinu. Prošla je ponoć i počeo je 9. travnja 1940. Njemačke trupe vodile su borbe u pojedinim nor­ veškim lukama i zauzimale gradove. Oko 50 milja sje­

verozapadno od ulaza u Vestfjord, gdje je 10 njemačkih razarača zauzimalo Narvik, plovila je eskadra u kojoj su bili najjači njemački brodovi, već spomenuti bojni kr­ staši Gneisenau i Schamhorst. Ova dva posve nova broda bila su remek-djela njemačke brodogradnje. Iz­ vanredno brze i jake jedinice nisu imale takmaca u bri­ tanskoj floti. Svaki je bio naoružan s 9 topova, kalibra 280 mm. To je bio omiljeni njemački kalibar još iz pr­ vog svjetskog rata i ratna mornarica uporno ga je drža­ la na svojim glavnim brodovima, dok su britanski bro­ dovi najčešće imali mnogo teže topove kalibra 381 mm. Bilo je 3 sata i 37 minuta ujutro, kada su s britanskih brodova opazili njemačku eskadru. Admiral Whith- worth odlučio je da odmah napadne njemačke brodo­ ve. Britanski su brodovi bili u povoljnijem položaju, jer su bili na taninom dijelu horizonta. Zbog toga ih s nje­ mačkih jedinica još nisu ni opazili. Naprotiv, njemački su se brodovi jasno isticali na svijetlom istočnom hori­ zontu praskozorja. Oko 30 minuta plovila je britanska eskadra neprimijećena s njemačkih brodova, zauzima­ jući povoljan položaj za napad. Britanski su topovi ka­ libra 381 mm imali domet preko 30 km, ali je Whith- worth želio doći bliže, da bi povećao sigurnost pogoda­ ka. Kad je udaljenost bila još samo 16 km, teški topovi Renowna otvorili su vatru. Na njemačkim brodovima bili su iznenađeni. Trebalo je nekoliko minuta dok su odgovorili vatrom. Britan­ sko gađanje bilo je mnogo točnije, jer je polagano pri­ premano, dok su njemački mornari radili užurbano i uzbuđeno. Teške granate s Renowna padale su sve bli­ že i za kratko vrijeme postignuti su puni pogoci na Gneisenau. Naprotiv, njemačka je vatra bila rastresena

i ostala je bez uspjeha. Ponovni pogodak razorio je ure­ đaje za centralno upravljanje paljbom na Gneisenau,

tzv. »artiljerijski direktor«. To je bio odlučujući udarac, jer je sada svaka topovska kula toga bojnog krstaša mo­ rala gađati posebno, koristeći se vlastitim telemetrima

i nišanskim spravama. Time je vatra postala još netoč-

nija. Renown je sada mogao prebaciti svu vatru teških to­ pova na drugi njemački brod. Položaj je za Nijemce po­ stao vrlo ozbiljan. Oni su to brzo shvatili. Iako su mogli

U krcavanje

brodove za napad na Norvešku.

njem ačkih

trupa

u

ratnoj luci Cuxhaven, na

ratne

po omjeru snaga prihvatiti borbu s mnogo nade u us­ pjeh, oni su sada bili u položaju koji nije mnogo obeća­ vao. Zato su se brzo okrenuli punom brzinom i nasto­ jali su da prekinu bitku. Ali Renown ne propušta sjajnu priliku. Njegovi topovi nastavljaju gađanje. Nastoji po­ većati brzinu i zadržati isti razmak, da bi mogao dalje tući njemačke brodove. Vremenske su prilike naglo se pogoršavale. Vjetar se vrlo pojačao, a valovi su postajali tako veliki, da je bilo teško držati punu brzinu. Teško nevrijeme otežavalo je i gađanje, ali Renown ne preki­ da borbu. U 4 sata i 34 minute ponovni pogodak na

Gneisenau uništio je prednju topovsku kulu. Malo kas­ nije novi pogodak uništio mu je krmenu kulu. Time je 6 teških topova izbačeno iz borbe. Ali preostalih 12 nje­ mačkih topova s oba broda još su neprekidno pucali. Uspjeli su postići dva pogotka na Renownu, ali i ti nisu nanijeli nikakve ozbiljne štete. Ovog puta sreća je bila na strani Britanaca. Njemački su brodovi nastojali da pod svaku cijenu povećaju brzinu. To im je postepeno i uspjelo, i u 5 sati izgubili su se iz vida, u gustoj kiši i maglici, u pravcu sje­ vera. S britanskog broda ipalili su još nekoliko plotuna iz teških topova. Povremeno su se još primijetile sjene njemačkih brodova, ali kada je oluja prešla u snježnu vijavicu, posve su nestali na sjevernom horizontu. Britanski razarači već su davno zaostali, jer po teš­ kom nevremenu nisu mogli održati brzinu. Inače bi nji­ hova veća brzina od njemačkih brodova omogućila da samostalno izvrše torpedne napade koji su mogli biti vrlo opasni. Sada je Renown bio sam na pučini, progo­ neći njemačke brodove. Britanci su nastojali izvući sve što su mogli iz svojih pogonskih strojeva. Ovaj stari bojni krstaš, građen još u prvom svjetskom ratu, plovio je povremeno čak s 29 čvorova. Bila je to izvanredna brzina po takvom vreme­ nu i s tako starim strojevima. Ali nova postrojenja nje­ mačkih brodova pokazala su svoju vrijednost. Renow­ nu je preostalo samo da oko 6 i 30 ujutro prekine dalj­ nji progon, nemajući više nikakve nade da bi mogao uhvatiti njemačke brodove. Nijemci su doista imali sre­ ću. Brzina njihovih brodova kasnije je opala, zbog valo­ va, na 23 čvora. To je moglo biti kobno, ali ih je nevri­ jeme već posve sakrivalo, a Renown je već okrenuo prema jugu, prekinuvši progon. Oluja je i dalje bjesnjela prostranom pučinom sjevernog Atlantika, a jačina vjet­ ra dosegla je 10 stupnjeva po Boforovoj skali. U Berlinu su bili jako zabrinuti za sudbinu bojnih kr­ staša. Preko radija su dobili obavijest o bitki i o teškom stanju Gneisenaua. Onda je veza prekinuta zbog nepo­ voljnih vremenskih prilika. Hitler je zahtijevao da ga iz­ vijeste o situaciji, ali komanda mornarice i sama nije ništa znala. Međutim, njemački su bojni krstaši još čitav dan plovili prema sjeveru i onda, u dalekom krugu, pre­

ma zapadu, nastojali su da preko puste pučine Atlanti­ ka zaobiđu opasnu zonu i da se probiju prema Njemač­ koj. Slijedeće noći pridružila im se i teška krstarica Hipper. Žurili su se prema svojim bazama. Prošli su neprimijećeno sve opasne zone, ali kada su bili već da­ leko na jugu, zapadno od danske obale, otkrili su ih bri­ tanski avioni. Britanski bombarderi slani su čitavog dana da ih bombardiraju. Ukupno su izvršena 92 leta, ali su njemački brodovi prošli bez pogodaka. Britansko zrakoplovstvo poslalo je i 12 bombardera na Kristian- sand, da napadnu njemačke brodove u luci. No oni su doživjeli katastrofu, jer su ih napali njemački lovci koji su već bili u Norveškoj, i sve ih porušili. Polovica osob­ lja pri tome je poginula.

Na sjevernom Atlantiku vladalo je još uvijek teško nevrijeme. Admiral Whithworth uspio je sakupiti svoje jedinice. Dobio je radiogram od admiraliteta da odmah sa svim snagama krene prema Narviku, dok mu isto­ vremeno šalju u tom pravcu jaka pojačanja glavnih sna­ ga britanske flote. Tako je i bilo. S raznih strana plovile su prema Narviku pojedine jake grupe britanskih bro­ dova. Pored ostalih, bili su tu bojni krstaš Repulse (Ri- pals), bojni brod Warspite (Vorspajt) i nosač aviona Furious (Fjuriez). Posebno su plovile 4 teške krstarice admirala Cunninghama (Kaningem). Admiral Forbes (Forbs) postepeno je prikupljao sve eskadre svoje flote.

U toku 9. travnja 1940. već mu se pridružila eskadra ad­

mirala Laytona (Leiton) s krstaricama Manchester (Menčester) i Southampton (Sautempton). Kada su stigle i ostale krstarice, pa i francuska eskadra admirala Derriena, bilo je tu već 7 krstarica i 13 razarača. No konfuzija, koja je zavladala u admiralitetu, imala

je teških posljedica. Ne samo što je bio poremećen Plan

R 4 i što su bezglavo upućivane pojedine eskadre u raz­ nim pravcima, nego je London, nastojeći da popravi svoje propuste i sporost, pokušavao energičnim nare­ đenjima spasiti što se da. Time je unosio samo još veću zabunu i pravio nove pogreške. Nosač aviona Furious upućen je takvom brzinom na pučinu, da nije mogao ukrcati svoju eskadrilu lovačkih aviona. Sam taj prena­ gljeni i nepromišljeni pokret onemogućio je britanskim brodovima da u borbama za Norvešku imaju lovačku

N

jem ački razarači plove u koloni uz sjeverni dio norveške obale,

u

provedbi ratnog zadatka. U borbi za Norvešku razarači su im a­

li

osobito veliku ulogu. Ove su jedinice upravo dobile rad are ko­

jim a

se četverouglaste antene vide iznad svakog kom andnog

m osta. R adari su pružili veliku pom oć u navigaciji pod često vrlo nepovoljnim vrem enskim prilikam a.

zaštitu koja bi im bila tako dragocjena. Ali to nije bilo sve. Admiralitet je izdavao jedna naređenja za drugima, često mijenjajući ono što je malo prije naredio, i tako je samo pridonosio povećanju zbrke. Oko 6 sati ujutro admiral Forbes zatražio je preko radija podatke o sna­ gama njemačkih brodova u Bergenu. Predložio je da s grupom britanskih brodova napadne Bergen. Admirali­ tet je pristao i istovremeno dao upute da se napadne i Trondheim, a onda da svi brodovi produže za Narvik. U vezi s time, oko 11 sati i 30 minuta admiral Forbes izdvojio je 4 krstarice koje su, pod komandom admirala Laytona, imale napasti Bergen. Pratilo ih je 7 razarača. To je bila jaka snaga koja je mogla učiniti mnogo. Admiral Layton plovio je sa svojom eskadrom već ne­ koliko sati prema Bergenu, kad je dobio obavijest da su izviđački avioni otkrili u toj luci dva veća njemačka broda, vjerojatno krstarice. To je bilo dobro, jer će uda­ rac, koji namjerava zadati, biti utoliko teži. Na britan­ skim brodovima već su se spremali za napad, kad je stiglo naređenje od admiraliteta da se napad obustavi.

Bila je to nova velika pogreška. U to su vrijeme bile u luci tri njemačke krstarice i znatan broj transportnih brodova. Nijemci još nisu uspjeli osposobiti obalne ba­ terije i ne bi mogli da se odupru britanskom napadu. Isto tako još nisu bili stigli ni njemački avioni na tamoš­ nji aerodrom. Po svemu sudeći, to bi bila katastrofa njemačkih oružanih snaga na području Bergena. To je moglo imati nedogledne posljedice za rat u Norveškoj i kasnije omogućiti prazan prostor u koji bi se iskrcale britanske trupe. U britanskom admiralitetu nervoza je, čini se, bila takva, da su se bojali da je komandant flote, admiral Forbes, izdvojio preslabe snage za napad na Bergen. Nisu htjeli da pretrpe teške gubitke. Admirali-

tet je jako kritizirao komandanta flote, ali se danas vidi,

kada su poznate sve okolnosti i stanje, da je njegova od­ luka imala mnogo izgleda na dobar uspjeh.

Glavne snage admirala Forbesa nastavile su plovidbu prema sjeveru. Izviđački avioni javili su da aerodrom

Stavanger, koji je do tada bio potpuno prazan, dobiva sve više njemačkih aviona i da je tamo već oko 40 avio­ na. To su brzo osjetili i na floti. Najprije su se pojavili izviđački avioni, a onda je počelo bombardiranje. Napa­

di su se ponavljali i bacane su bombe uglavnom do 500

kg. Bojni brod Rodney (Rodni) dobio je pogodak, ali bez većih oštećenja. Isto tako su lako oštećene i dvije krstarice, dok je puni pogodak pao na razarač Gurka koji je potonuo. Tu se brzo dokazalo da je protuavion­ ska artiljerija britanskih brodova slaba i da je britan­ skoj floti nedostajala lovačka zaštita. Predvečer su Britanci poslali sa svojih aerodroma 24 aviona koji su bombardirali Bergen. Bilo je malo štete. Rano ujutro napad je ponovljen sa sunovratnim bom­

barderima. To je bio vratoloman pothvat britanskih pi­ lota, na samoj granici njihova akcionog radiusa, ali se isplatilo: 15 britanskih aviona napalo je Bergen i postig­ nuta su tri puna pogotka na krstarici Königsberg koja je potopljena. To je bio prvi slučaj u ratnoj povijesti da

je veliki ratni brod potopljen avionima.

Glavnim snagama britanske flote pridružilo se još ne­ koliko brodova. Zbog toga je admiral Forbes vratio ne­ koliko krstarica i razarača u baze, radi popune gori­ vom. Sada je raspolagao snagom od 3 bojna broda, 1

Veliki njem ački razarač Z 4 2 . Ove jedinice stalno su

ljavane na neprekidnim ratnim zadacim a u norveškim vodam a.

S 2 600 t, odnosno 3 400 t u punom opterećenju, i s brzinom od 36 čvorova, dorasli su teškim uvjetim a ra ta na sjeveru.

upotreb­

nosača aviona, 3 teške krstarice i 18 razarača. Znatne snage bile su još i sjevernije, na pučini. Nešto brodova odvojio je i za zaštitu konvoja HN 25. Ovaj je konvoj prošao burne dane. Još 7. travnja 1940. bio je spreman napustiti Bergen. Imao je 37 brodova i čekao je samo da stigne konvoj iz Velike Britanije, da bi ga njegova pratnja preuzela radi zaštite. Međutim, taj drugi konvoj zadržan je u V. Britaniji zbog vijesti o pokretima nje­ mačkih brodova. Zato je konvoj HN 25 isplovio sam, da se probije u domovinu. Međutim, dobio je naređenje da se odmah vrati. Noć je proveo u Bergenu, ali je bio stal­ no spreman da isplovi. Obećana zaštita nije stizala. Ko­ mandant konvoja primijetio je njemački tanker koji je ušao u zaljev. To ga je natjeralo da razmisli: šta će nje­ mački tanker, i to natovaren, u ovim predjelima? Bilo je očito da nosi gorivo za neki njemački ratni brod ili grupu ratnih brodova.

Vijesti su posljednjih dana bile dovoljno zabrinjavaju­ će da pobude sumnju. Nešto kasnije stigla je vijest da su primijećene njemačke oružane snage. Sada više nije htio oklijevati. Primio je pun rizik. Odmah je naredio da konvoj isplovi, bez obzira na okolnosti. Tako je i bilo, i u dva sata poslije podne konvoj je isplovio. Svega dva i po sata kasnije na pučini je primijećena njemačka eskadra koja je plovila prema Bergenu. Bio je to po­ sljednji tenutak. Da ne skrene pažnju na sebe, konvoj se odmah razišao. Brodovi su se pojedinačno probili na pučinu i svi do jednoga sretno su, ispred nosa njemač­

kih brodova, stigli u britanske luke. Odlučnost i razum­ no postupanje dobili su time zasluženu nagradu.

U međuvremenu je položaj u Norveškoj postao jasni­ ji. Sada je bilo lakše poduzeti odgovarajuće mjere. Ad­ miral Forbes smatrao je da je najzgodnije napasti prvo Narvik. To je bila najslabija točka protivnika. Zato je komandantu druge flotile razarača, kapetanu bojnog broda Warburton Leeu (Vorberton Li), dao »slobodu manevra« radi napada na Narvik. Tamo je sada bilo 10 njemačkih razarača koji su iskrcavali trupe i osvajali grad. Admiralitet je prema Narviku uputio i grupu ad­ mirala VVhithvvortha, s 1 bojnim krstašem i nekoliko razarača, nakon uspješno završene prije spomenute borbe s njemačkim bojnim krstašima. To je naređenje primila britanska eskadra tek slijedećeg dana, zbog za­ stoja u službi veze. Prema britanskim obavještenjima u Narviku je bilo svega 6 njemačkih razarača. Ta je vijest bila pogrešna i imala je kobnih posljedica. Kapetan Warburton Lee imao je svega 4 razarača, a kasnije mu se pridružio još jedan. S ovih 5 jedinica plovio je punom brzinom pre­ ma Narviku. Iza podneva admiralitet se opet umiješao direktno u vođenje operacija. Radio-depešom naredio je kapetanu Warburtonu da odmah napadne Narvik i potopi njemačke transportne brodove koji su stigli u međuvremenu. U svojoj uzbuđenoj gorljivosti admirali­ tet je naredio da se nakon toga izvrši iskrcavanje i za- uzeme Narvik. Zaista, toga se dana britanski admiralitet nije proslavio svojim neuspješnim rukovođenjem. međuvremenu su britanski razarači nastavili plo­ vidbu. U četiri sata poslije podne prošli su kraj pilotske postaje na ulazu u zaljev Narvika. Tamo su još bili nor­ veški piloti. Od njih su prikupili podatke o stanju u du­ gačkom zaljevu koji nisu mogli sagledati. Tu su doznali kobnu vijest da se u Narviku ne nalazi šest, nego 10 ve­ likih njemačkih razarača od kojih je svaki bio veći i mnogo jače naoružan od britanskih razarača. Ove je podatke kapetan Warburton odmah, preko radija, pro­ slijedio eskadrama admirala VVhithvvortha i Forbesa. Admiral Whithworth, koji je u međuvremenu primio znatna pojačanja, odmah je izdvojio laku krstaricu Pe-

Skica njem ačke lake krstarice Nürnberg, na tlocrtu je pri­ kazan usporedo 1 tlocrt slične krstarice Leipzig. Nürn­ berg je poslije rata predan Baltičkoj floti SSSR-a pod im enom Admiral Makarov. Za vrijem e rata N jem ačka je pojačala protuavionsko naoružanje, tako da je Nürnberg, pored 9

glavnih topova sa 150 m m , im ao još 8 s 88 m m , 10 s 37 m m i 33

s 20 m m . Posada je povećana na 896 ljudi.

nelope i 4 razarača, poslavši ih punom brzinom u po- moć Warburtonu. Kapetan Warburton Lee sada se našao pred teškom odlukom. Proći će još mnogo sati dok mu poslana po- moć stigne. S druge strane, admiralitet mu je direktno naredio da napadne Narvik. On je sam procijenio da je sada dragocjena svaka minuta i da treba iskoristiti vri­ jeme kada su njemačke snage još u iskrcavanju i pripre­ manju obrane. U takvom su trenutku nade u uspjeh da­ leko veće i može se protivniku nanijeti mnogo veća šte­ ta. Zato je donio vrlo hrabru odluku da, bez obzira na mnogostruku premoć protivnika, s 5 razarača prodre u luku i iz neposredne blizine napadne njemačke brodo­ ve. Bez obzira na ogroman vlastiti rizik, nadao se da će potopiti što više njemačkih brodova. Warburton je s razaračima pričekao dok se spustila noć. Bilo je gotovo 9 sati navečer, kad je počeo svoju izvanrednu akciju. Oprezno su počeli britanski razarači ulaziti u zaljev. Snježna vijavica smanjila je vidljivost, a

to je išlo u prilog napadačima. Bio je vratoloman pot­

hvat već samo ovo uplovljavanje u punom mraku, po nevremenu i bez ikakvih pomagala, jer su svjetionici bili iskopčani. Posve zamračeni britanski brodovi pola­

gano su se provlačili opasnim vijugavim zaljevom. Broj­

ni otoci i sporedni zaljevi samo su otežavali plovidbu i

orijentaciju. Bila je to naporna noć. Oko 4 sata ujutro britanski razarači bili su na cilju. Nijemci ništa nisu slutili. Ipak, bili su oprezni. Brodo­ ve su raspodijelili po zaljevu, a to je otežalo napad. Do­ duše, nisu pretpostavljali da bi ih mogli neprijateljski brodovi napasti, nego su taj raspored učinili bojeći se

napada aviona. Bilo je 4 i 30 ujutro, kad su britanski razarači Hardy (Hardi), Hunter (Hanter) i Havock (Hevok) neočekivano otvorili vatru. Nijemci su bili iz­ nenađeni. Iz svih topova gađali su britanski razarači, a lansirali su i torpeda. U prvom naletu potopljen je ko­ mandni brod njemačke eskadre, razarač Z 21 Heid- kamp. Malo kasnije potonuo je i drugi razarač Z 22 Anton Schmidt, a bila su znatno oštećena još tri ra- zarača. Werburton je mogao biti zadovoljan svojim uspje­ hom. Naredio je povratak, i britanski razarači u oštrom krugu okreću prema izlasku iz zaljeva. Ali fjord Narvika vrlo je dugačak. Ima mnogo sporednih zaljeva. U jed­ nom od njih bila su tri njemačka razarača koje Britanci nisu primijetili. Borba ih je uzbunila, a budući da nisu bili napadnuti, imali su vremena da se snađu. Oni su sada napali britanske razarače koji su, u međuvremenu, potopili još 6 njemačkih transportnih brodova. U pro­ stranom zaljevu Ofoten fjorda razvila se sada oštra bit­ ka među razaračima. Stvar je brzo postala ozbiljna za Britance. Razarač Hunter potopljen je. Ostali su nastavili povlačenjem pod oštrom vatrom njemačkih topova. Nijemci su gađa­

li vrlo točno. Na komandnom brodu britanske flotile

bilo je već teških oštećenja. Nove eksplozije pruzroko- vale su nove žrtve. Poginuo je komandant flotile, kape­ tan bojnog broda Warburton Lee. Brod je bio tako oštećen, da je počeo tonuti, i zato je u posljednjem tre­ nutku namjerno nasukan na obalu. To je bio razarač

Hardy. Teško je oštećen i Hotspur, ali je nastavio po­

Sastav njem ačkih razarača prilazi norveškoj obali, na krajnjem sjeveru. Poslije su iz baze u K irkenesu sudjelovali u n apadim a na konvoje za SSSR.

vlačenje s ostalim jedinicama. Britanci su se držali iz­ vanredno hrabro i odlučno. Usprkos teškom položaju,

u povlačenju su napali još i transportne brodove, usid­

rene u jednom odvojku zaljeva. Tu su teško oštetili dva teretna broda. Nešto kasnije napali su i transportni brod Rauenfels koji je bio raznesen od eksplozije vlas­ tite municije.

Premoć njemačkih snaga bila je tolika, da su se pre­

ostali britanski razarači morali povući. Imali su sreću da su uspjeli izvući i teško oštećenog Hotspura, tako da su tri razarača isplovila iz zaljeva, a dva su tamo iz­ gubljena. Prema odnosu snaga ne bi bilo ništa nevjero­ jatno, da je bilo uništeno svih 5 britanskih razarača. Britanci su mogli biti zadovoljni rezultatima ove akcije. Ostavili su u Narviku razbojište s dva potopljena nje­ mačka razarača, 7 potopljenih transportnih brodova i s više teško oštećenih jedinica. Neosporno je da bi bri­ tanski uspjeh bio još veći, da je pravovremeno stigla u pomoć krstarica Penelope s 4 razarača. To bi za nje­ mačke snage bila prava katastrofa. No i ovako su udar­

ci Njemačkoj bili vrlo teški, to više što je mogućnost no­

vih pojačanja bila slaba.

Drugi prodor u Narvik

Velik uspjeh, koji je postigao prodor britanskih razara-

ča u zaljev Narvika, i štete koje je tamo nanio njemač­

kim snagama 10. travnja 1940, podstakli su britanski ad- miralitet na novi napad. Zato je London, odmah nakon primitka izvještaja o uspjehu, dao direktan nalog grupi

koja je išla u pomoć, tj. krstarici Penelope i razarači- ma, da ponove napad koji su prošlu noć izvršili razarači Warburtona. To je izazvalo protest admirala Whith- vvortha, pod čijom je komandom bila i ova odvojena grupa. On je u kratko vrijeme od admiraliteta dobio tri suprotne direktive. Naređenje krstarici je stornira­ no, a napad ionako ne bi se moglo izvesti, jer se krsta­ rica u međuvremenu teško nasukala i bila nesposobna

za akciju. Ali London nije odustao od svoje namjere da napada na Narvik. Prema pogrešnim izvještajima koje

je primio, tamo su, navodno, još bile dvije njemačke kr­

starice i 6 razarača.

U međuvremenu admiral Forbes spremao je napad

na Trondheim avionima sa svoga nosača. Tamo je bila teška krstarica Admiral Hipper s 4 razarača. Ali Nijem­

ci

su opet imali sreću. U noći prije ovog napada teška

je

krstarica Hipper s razaračem isplovila, da se, prema

planu, vrati u Njemačku. U mraku noći prošla je u ne­ posrednoj blizini čitave britanske flote, ali protivnici

nisu primijetili jedan drugoga. Kada je u zoru 18 britan­ skih aviona napalo Trondheim, tamo su bila samo 3 razarača. Avioni su napali torpedima, ali nisu postigli nikakav rezultat zbog plitke vode. Britancima su se os­ vetile pogreške prethodnih dana: i zbog njihove sporos­

ti, i zbog pogrešne procjene situacije, i zbog pogrešnih

pravaca kojima su slali brodove. Zato su im gotovo svi

njemački ratni brodovi promakli »kroz prste«.

U najpodesnijem trenutku, tj. za vrijeme iskrcavanja,

nisu mogli napasti njemačke snage. Sada je bilo kasno. Naprotiv, sami su već osjećali udarce s njemačkih no­ vih položaja. Napadi njemačkih aviona, koji su prethod­ nog dana imali dobre uspjehe, nastavljeni su. Teško su oštetili jedan britanski razarač. Dosta dobar rad poka­

48

zale su jedino britanske podmornice. Već je spomenuto uništenje krstarice Karlsruhe. Još jedna britanska pod­ mornica postigla je veliki uspjeh: torpedirala je džepni bojni brod Liitzow (Licov) na povratku iz Osla. Brod je bio teško oštećen i zagrabio je mnogo vode. Većina po­ sade prešla je na prateće brodove. Ipak se brod održao na površini. Dobačena su užeta s drugih brodova, tako da je brod mogao biti odvučen u Kiel. Punu godinu dana trajali su radovi na popravku ove jedinice. Glavne britanske snage usredotočene su sada na Nar­ vik. U podne 12. travnja 1940. skupile su se britanske es- kadre oko Lofotskih otoka. S nosača Furious (Fjuriez) upućeni su avioni u napad. Međutim, snježna vijavica onemogućila je uspjeh. Ponovljeni napad nije se čak mogao ni izvršiti, a avioni su se vratili. Zato je admiral Forbes odlučio da slijedećeg dana napadne Narvik bro­ dovima. Određen je bojni brod VVarspite (Vorspajt) i 9 razarača. Bili su to najbolji britanski razarači vrlo us­ pjele konstrukcije tipa Tribal (Trajbl), naoružani svaki s 8 topova od 120 mm. Za podršku trebalo je da posluže teški topovi VVarspitea kalibra 381 mm. Ova eskadra, pod komandom admirala Whithwortha, ušla je u zaljev Narvika 13. travnja 1940. Izviđački avioni ispitivali su si­ tuaciju, da bi eskadra imala točne podatke. Oni su pri­ mijetili njemačku podmornicu U 64 daleko u zaljevu Narvika i potopili je bombama. To je bio prvi uspjeh toga dana. Nijemci su u međuvremenu rasporedili raza- rače, razmjestivši ih još više po sporednim zaljevima. To je moglo biti vrlo opasno za Britance, jer su njemač­ ki brodovi bili zaklonjeni, a imali su odlične pozicije za lansiranje torpeda. Britanska eskadra ušla je bez teškoća u zaljev. Nije bilo položenih minskih polja, a ni obalne baterije nisu se javile. Bilo je oko 1 sat poslije podne, kad su Nijemci bili obaviješteni o prodoru britanske eskadre. Ona je tada bila već duboko u zaljevu, ali je do kraja dugačkog vijugavog zaljeva trebala ploviti još dva sata. Nijemci su imali još šest upotrebljivih razarača i odmah su ih po­ slali u napad. U zaljevu je nastala oštra bitka. No ovog je puta premoć Britanaca bila velika. To poslije podne Nijemci su, osim već potopljene podmornice, izgubili svih šest razarača, a potopljena su još i preostala dva,

4

-

N evidljivi nep rijatelj

na A tlan tik u

II

49

Istovar oprem e za njem ačke trupe s teretnog broda u luci Oslo.

koja su zbog oštećenja od prvog prodora ostala onespo­ sobljena. Britanski razarači progonili su Nijemce do najudalje­ nijih sporednih zakutaka zaljeva i sve ih redom potopi­ li. Taj je progon plaćen torpednim pogotkom na britan­ ski razarač Eskimo i teškim oštećenjima na razaraču Cossack koji je bio prisiljen da se nasuče. Velika raz­ aranja i pustošenja činili su i teški topovi s VVarspitea. No usprkos velikom uspjeh, Britanci se nisu mogli is­ krcati radi toga, što je dobre položaje na obali držalo 2 000 elitnih njemačkih vojnika. Njihov pložaj bio je iz­ vanredno težak, jer su ostali bez municije koja je eks­ plodirala na Rauenfelsu, a drugog je dana britanski razarač zarobio transportni brod koji je nosio motorna vozila. Nakon ove izvanredne akcije, britanska se eskadra povukla. Za njom je ostao prazan zaljev bez brodovlja i samo su brojne olupine, koje su stršile iz plitke vode uz obale zaljeva, pokazivale kakva ovdje vodila teška borba. Tek nakon odlaska britanske eskadre pojavili su

se njemački avioni. Njemačka mornarica pretrpjela je teške gubitke, ali je Narvik ipak ostao u rukama nje­ mačkih oružanih snaga. Njihov je položaj bio kritičan. Bez municije, bez motorizacije, pa čak i bez artiljerije, koju nisu uspjele da iskrcaju s potopljenih brodova, sta­ nje je bilo očajno. Kad su u Berlin stigle obavijesti o po­ sljednjim događajima kod Narvika, shvatili su kritič­ nost situacije i odmah je zatraženo da se najhitnije švedskim željeznicama pošalje pojačanje i materijal. Isto tako uzeto je u razmatranje da se odmah pošalje više podmornica koje bi onemogućile slobodno kreta­ nje britanskih brodova oko Narvika. Tako je završila prva faza bitke za Norvešku. Njemač­ ke snage zauzele su sve planom određene pozicije i čvr­ sto su ih održale. Njemačka mornarica izvršila je sjajno svoj zadatak. Iskrcala je sve što joj je bilo određeno, s dovoljnim kopnenim snagama i opremom za početak operacije, osim potopljenog materijala. Sve važne luke bile su u rukama Nijemaca i omogućile su nastavak snabdijevanja. Jedino je Narvik ostao izvan dometa og­ raničenih snaga njemačke flote. Daljnje snabdijevanje Narvika i Trondheima morali su sada preuzeti tran­ sportni avioni koji su u velikom broju uspostavili zrač­ ni most. Oni su pokazali izvanrednu vrijednost i njihov je broj morao biti povećan. Gotovo neprekidno tromo- torni transportni avioni Junkers Ju 52 stizali su, teško natovareni, u kratkim vremenskim razmacima, na ae­ rodrom Narvik, da bi najvećom brzinom istovarili svoj teret i prazni se, odmah, vraćali po novu pošiljku. Bilo je novo u ratnoj povijesti da se držanje važnih pozicija oslanja samo na snabdijevanje transportnim avionima Tim dragocjenim iskustvom koristile su se obje strane kasnije, mnogo puta u drugom svjetskom ratu. U prvim danima napada na Norvešku njemačka je flota imala znatne gubitke u odnosu na svoje ukupne snage. Ipak ti gubici nisu bili veliki ako se objektivno procijene odnosi snaga, i da su Britanci bili spretniji, mogli su nanijeti nekoliko puta teže udarce. Njemačka je izgubila 3 potopljene krstarice i 3 teško oštećene, iz­ gubila je 9 razarača i 12 transportnih brodova, dok su daljnje jedinice bile oštećene. Isto tako bio je teško oš­ tećen jedan bojni brod i jedan bojni krstaš. Sve je to

jako oslabilo njemačku flotu i trebalo je dosta vremena da ona obnovi svoju snagu. Njemačka ratna mornarica pokazala je u operacijama za Norvešku visok kvalitet. Jedina iznimka su njemačke podmornice koje su doživjele porazni neuspjeh. Poka­ zalo se da su one odlične protiv trgovačkih brodova, ali nisu nikakvo borbeno sredstvo u obalnim područjima, pogotovo ako tu postoje brojni neprijateljski ratni bro­ dovi i avioni. Njemačka je imala tako slabu flotu, a rizik Norveške bio je tako velik, da je ona bila prisiljena uba­ citi u operacije sve što je moglo ploviti, pa tako i pod­ mornice. One nisu učinile nikakve smetnje britanskim flotnim sastavima, iako ih je bio veliki broj. Nisu mogle zaštititi ni Narvik. Njihova mala brzina, česta potreba zadržavanja nad vodom radi punjenja akumulatora, i nedovoljna vidljivost s niskog tornja, onemogućili su veće uspjehe. Ali to nije bilo sve. Pokazale su se još i druge porazne stvari. U prvom redu posve su zatajila njemačka torpe­ da. Već i prije žalili su se komandanti podmornica na čudne pojave: mnogi, očito točan, pogodak nije donio rezultata. Ostalo je nejasno i zašto nije bio veći uspjeh pri prodoru u Scapa Flow. Uvijek se krivnja bacala na komandanta da nije bilo točno gađanje, ali je sada ko­ načno postalo jasno da njemačka torpeda nemaju po­ trebnu kvalitetu. Na njima je bila krivnja za mnogi ne­ uspjeh njemačkih podmornica. Naročito su se loše po­ kazali magnetski upaljači. Oni su često eksplodirali pre­ rano ili prekasno, ili uopće nije bilo eksplozije. Osim toga, pokazalo se da torpeda često netočno drže pravac. To se naročito pokazalo u području sjeverne Norveške, gdje je utjecaj magnetskog pola bio vrlo jak. Pokazalo se da njemačka torpeda netočno drže i dubinu, a i to je imalo loših posljedica. Magnetski upaljači zatajili su u novije vrijeme i zbog toga, što su Britanci svoje brodove demagnetizirali, da ih zaštite od magnetskih mina. Ni Nijemci ni Britanci nisu znali da su njihovi brodovi postali time zaštićeni i od magnetskih upaljača njemačkih torpeda. Na taj na­ čin torpeda su prošla ispod broda i produžila put a da nisu eksplodirala. Zbog toga je ostao neoštećen britan­ ski bojni brod Warspite koji su u području Narvika pet

S kica i presjek francuskog razarača S i r o c o iz serije 12 jed­ nakih jedinica koji su učestvovali do propasti Francuske u broj­

1 320 t i brzinu 33 čvora. Gaz 4 m etra, po­

nim akcijam a. Im ali su

sad a 138 ljudi, akcioni

K = kotlovi, TR = turbine i M = m unicija.

presjeku:

rad iju s 2 000 m ilja. O znake na

puta napale njemačke podmornice i koji se, usprkos dobrom lansiranju, izvukao neoštećen. Bilo je i mnogo drugih napada torpedima na britanske brodove u bor­ bama za Norvešku, ali ni jedan jedini nije dao uspjeha. Na pokusima, koji su radi toga na poligonima prove­ deni, na njemačkim torpedima pokazalo se da ona re­ dovito idu znatno dublje nego je udešeno na dubin­ skom aparatu, i tako prolaze ispod brodova. Isto tako se pokazalo da su umjesni i prigovori upaljačima. To je bila porazna spoznaja. Glavno njemačko oružje i nada njenog uspjeha u pobjedu pokazalo se u vrlo lošem svjetlu. Komandant podmorničke flote energično je za­ htijevao da se to popravi. Stvarno, kakvog smisla ima slati podmornice s lošim oružjem u borbu, da lansira tor­ peda, a ta torpeda, usprkos dobrom gađanju, ne donesu nikakav rezultat. Bilo je slučajeva da su torpeda eksplo­ dirala odmah nakon izlaska iz torpedne cijevi, zbog čega su neke podmornice stradale, na primjer podmor­ nica U 39. Sva su ta iskustva dala mnogo posla njemač­ kim laboratorijima i stručnjacima, a imala su za poslje­ dicu mnoga usavršavanja koja su imala znatnu ulogu u daljnjem ratu.

Međutim, borba za Norvešku nastavlja se. Početni njemački uspjeh nije značio još i konačnu pobjedu. Zato je Njemačka napregla sve snage da dokrajči borbe u Norveškoj. To je sada bilo gotovo isključivo pitanje transporta. Ako mornarica uspije da preveze u Norveš­ ku dovoljne količine pojačanja i snabdijevanja, uspjeh će biti siguran. Zato su sve raspoložive jedinice njemač­ ke flote, osim najvećih, određene za pratnju i zaštitu transporta materijala u Oslo. Određeno je i da se što brže osposobe zarobljeni norveški ratni brodovi, naro­ čito torpiljarke i torpedni čamci, pa da se i oni u to uvr­ ste. Njemačka je izabrala najkraći i najzaklonjeniji put preko Skagerraka do Osla. Nije slala svoje brodove da­ lje na zapad, u područje u kome se mogla pojaviti bri­ tanska flota. Radi veće sigurnosti prijevoza trupa, pre- vožena su pojačanja ljudstva samo na brzim putničkim brodovima, jer je postojala velika opasnost od britan­ skih podmornica koje su u velikom broju poslane u Skagerrak i Kattegat. Britanci su isto tako znali da je pomorski transport odlučujući za daljnju sudbinu Nor­ veške. Zato su pod svaku cijenu nastojali prekinuti nje­ mački saobraćaj. To je Nijemcima uzrokovalo znatne teškoće, no zbog nedovoljne odlučnosti Britanaca, a jake zaštite Nijemaca, prvenstveno njihovih aviona, nije to uspjelo. Kada je aerodromima kod Trondheima hit­ no trebalo benzina, da bi njihovi avioni napadali britan­ ske brodove što dalje na pučini, ubacila je njemačka mornarica podmornice da prevoze avionski benzin. Tako je za kratko vrijeme prebačeno 300 tona avion­ skog benzina koji je došao u najkritičnijem trenutku. Ovaj je uspjeh potaknuo njemačku komandu da pod­ mornicama pošalje i lake topove i municiju u ta pod­ ručja. Mornarici je postavljen zadatak da osigura na liniji za Oslo dnevni transport do 2 000 vojnika i znatne količi­ ne materijala. Isto tako trebalo je prebaciti teške obal­ ne topove od 150 mm za Stavanger i na druga istaknuta mjesta. Njemačka je znala da mora raditi brzo. Zato su transportne i zaštitne snage njene mornarice bile .na­ pregnute do krajnjih granica. Kolikogod su sredstva do­ puštala toliko je svakog dana prebacivano pojačanja i

snabdijevanja za Norvešku. U slijedeća dva tjedna do­ premljeno je prilično mnogo i njemačke su snage bile znatno jače. No trebalo je još više. Zato je Berlin odre­ dio da se spreme dva velika putnička broda Potsdam i Gneisenau, koji će ukrcati po 3 000 ljudi, svaki s naj­ potrebnijom opremom i još 4 brza broda što su građe­ na prije rata za prijevoz banana, koji će također ukrcati trupe. Uz jaku zaštitu Nijemci su ih namjeravali poslati u Stavanger. To bi značilo vrlo mnogo za pojačanje ta­ mošnjih snaga. Njemačka ratna mašina za vrijeme nor­ veške kompanje radila je stvarno odlično. Ali borba još nije bila završena. Još su mnogi gorki dani čekali nje­ mačke trupe u Norveškoj.

Protunapad saveznika

U dosadašnjim borbama za Norvešku Njemačka je ostala pobjednik. Ali svakog .trenutka mogle su ući u akciju jake britanske snage. Njemačka nije bila u stanju da svoj do krajnosti napregnut transport još više poja­ ča. To je moglo biti vrlo opasno ako bi Britanci udarili s jačim snagama. Hitler je to znao i zato je zahtijevao najveću brzinu operacija, da bi njemačke trupe zauzele sve povoljne pozicije i mogle se na njima držati i prema jačem protivniku. Tako je i bilo. Nijemci su se brzo utvrdili oko zauzetih luka i postavili su topove za obra­ nu. Istovremeno su sastavili jake kolone koje su na­ predovale duž riječnih dolina od Osla prema Trondhei- mu. Norveška vojska pokušavala je da iz šuma pruži ot­ por, ali je neprestano bila potiskivana. Moral njemačkih trupa bio je vrlo visok i one su se borile požrtvovno. Uz to su bile vrlo dobro izvježbane, i tako je napredovanje išlo brzo. Britanci su pokušali da presijeku putove snabdijevanja, ali im to nije uspjelo. Položaj se u Norveškoj sve brže okretao u korist Nje­ mačke. U Londonu su dobro ocijenili što to znači i kak­ ve će to prednosti donijeti Njemačkoj. Htjeli su to na svaki način spriječiti. Hitno je zaključeno da se u Nor­

vešku pošalju savezničke oružane snage. To je sada bilo mnogo teže, nego prije nekoliko dana kad u Norveškoj još nije bilo njemačkih trupa. Za iskrcavanje su potreb­ ne luke, a njemačke snage držale su u svojim rukama sve važne norveške luke. S britanskog stanovišta bio je najvažniji Trondheim. Time bi se došlo u blizinu nor­ veških trupa koje još daju otpor i presjekla bi se čitava Norveška na dva dijela; pri tomu bi sjeverni dio auto­ matski otpao, jer ga Nijemci ne bi mogli više snabdije­ vati.

Na tom mjestu Norveška je široka jedva 100 km i bilo je mnogo nade da bi britanske trupe mogle stići do švedske granice. Onda bi njihov položaj bio vrlo povo­ ljan. Snabdijevanje bi bilo daleko izvan njemačkog do­ mašaja, a trupe bi se mogle poslati prema jugu da isti­ snu njemačke snage iz Norveške. No London se bojao velikih gubitaka s kojima bi bilo skopčano direktno os­

vajanje Trondheima. Bilo je očito da će ga Nijemci ži­ lavo braniti. Zato je bilo odlučeno da se osvoje dva ne- zaposjednuta područja i preko dvije male luke obuhva­

ti se Trondheim. Jedna od njih bila je mala luka gradića Namsos, oko 200 km sjeverno, a druga veliki zaljev i mala luka gradića Andalsnes, oko 300 km jugozapadno od Trondheima. Uz mnogo manji rizik Trondheim bi se obuhvatio s dvije strane i zauzeo s kopna.

-f Najvećom brzinom spremljeni su putnički brodovi,

ukrcane trupe i s pratnjom krstarica sve je to upućeno prema Norveškoj. Glavne snage admirala Forbesa tre­ balo je da štite kretanje ovih brodova. Prve savezničke trupe stupile su na norveško tlo 14. travnja 1940, iskr- cavši se s tri britanske krstarice i tri razarača. To je bilo kod Namsosa. Odmah su slijedili i transportni brodovi

s mnogo više trupa i materijala. Za vrijeme operacije

bilo je dosta zbrke, jer su pojedine grupe brodova i di­ jelovi operacije dobivali stalno drukčije direktive iz Londona. Većini brodova izmijenjeno je u posljednjem trenutku mjesto iskrcavanja. Vidjelo se da u Londonu vlada velika nervoza i gotovo nevjerojatna pomutnja. Da su njemačke snage u to vrijeme mogle pružiti neki otpor, bilo bi kod saveznika dosta gužve, prvenstveno

zbog bezglavog rukovođenja.

56

Saveznički konvoj brzim francuskim putničkim brodovim a pre­ vozi trupe u Norvešku.

Tri dana kasnije, tj. 17. travnja 1940, iskrcane su sa­ vezničke snage i kod Andalsnesa. Sva su iskrcavanja iz­ vršena bez otpora. Operacija je nosila naziv »Maurice« (Moriš), a bila je pod komandom generala Wiarta (Va- jert). Odmah nakon prvih iskrcavanja trupe su zauzele obrambene položaje u okolici. U to vrijeme bio je već na putu i francuski ekspedicijski korpus za pojačanje. Sastojao se od nekoliko odličnih i brzih francuskih put­ ničkih brodova srednje veličine, a plovio je pod zašti­ tom lake krstarice Emile Bertin (Emil Berten) i 4 ra­ zarača pod komandom admirala Derriena. Zahvaljujući spretnom sastavu od samih vrlo brzih brodova, fran­ cuska grupa plovila je velikom brzinom. To je povećalo sigurnost za vrijeme plovidbe i omogućavalo da pojača­ nja brzo stignu na odredište. Ploveći uz norvešku obalu prema cilju, eksadru je na određenom mjestu, 12 milja od obale, dogovorno preuzela grupa norveških pilota. Pomoću njih nastavila se navigacija u krivudave zaljeve. Do sada je sve išlo dobro. Međutim, njemački izviđač­ ki avioni već su prije opazili francuske brodove, a za kratko vrijeme osjetile su se posljedice. Oko 6 sati na­ večer počele su dolaziti grupe njemačkih bombardera. Napadi su trajali, na prekide, do 8 sati uveče. No, sve je

57

dobro prošlo i oko 10 sati to veče 19. travnja 1940. oni su, pojačani pratnjom britanske protuavionske krstari­ ce Cairo, uplovili u Namsos. Odmah se u noći najvećom brzinom iskrcavalo. Bro­ dovi su morali biti iskrcani po mraku do 3 sata ujutro. To nije bilo lako. U ovoj maloj luci nikad nije bilo to­ liko brodova i tako velikih. Uz mali drveni gat mogla su pristati svega dva broda. Nije bila ni traga dizalicama. Trupe su se iskrcale brzo, ali s vozilima, topovima i ma­ terijalom bilo je teže. Učinjena su čuda. U roku od 5 sati brodovi su bili gotovo prazni. U 2 i pol sata dano je na­ ređenje da se isplovi. Brodovi su punom brzinom kre­ tali prema pučini, da bi se do svjetla dana što više uda­ ljili iz domašaja njemačkih aviona. Njemački avioni ipak su ih napali na izlasku iz zaljeva, ali bez uspjeha Jedan je avion srušen u plamenu, a ostali su se vratili u svoje baze. Za tri dana stigla su ponovo pojačanja. I ovog puta bile su to francuske trupe. Bio je tu jedan brzi putnički brod s trupama, praćen s dva razarača, i još nekoliko transportnih brodova. Ovo su bile posljednje trupe is- krcane ovdje, dok su se transportni brodovi morali udaljiti zbog opasnosti od napada aviona. Konačno su 26. travnja 1940. stigla u Namsos još tri transportna bro­ da, praćena s dva francuska razarača. Istovar ovih francuskih brodova počeo je u 10 sati uveče i trajao je cijelu noć. No ovaj puta ujutro još nije bilo sve gotovo. Oko 10 sati ujutro pojavili su se nje­ mački bombarderi. Primijetili su ih u posljednjem tre­ nutku, jer su visoke strme planine, koje su se sa svih strana dizale oko fjordova, zaklanjale vidik. Njemački bombarderi sunovratili su se među duboke litice fjor­ dova, bacili su bombe i strmo se dizali da nestanu iza vrhunaca planina. Sav inače mirni zaljev sada je kipio od stupova vode, koje su dizale eksplozije bomba. Pet bomba palo je na britansku laku krstaricu i francuski razarač, koji su do­ pratili transportne brodove. Najvećom brzinom tran­ sportni brodovi odriješili su svoje konope da se otisnu na pučinu, a usidreni brodovi dizali su sidra. Francuski transportni brod Saumur (Somir), imao je nesreću da su mu se, kod brzog odvezivanja, konopi zapleli među

58

Jedan

Narvlk.

od britanskih

razarača koji su učestvovali u napadu

na

propelere, pa nije mogao isploviti. Bombe su padale oko njega po hrpama materijala na obali. Gužva je bila velika. Mrtvi i ranjeni ležali su naokolo. Njemački avio­ ni napali su i transportni brod pred zaljevom, ali bez štete. U međuvremenu su Britanci iskrcali nova pojačanja kod Andalsnesa, koja su stigla na četiri krstarice i dva razarača. Ukupno su do tada saveznici iskrcali u Nor­ veškoj 12 000 ljudi. Trupe su brzo prodirale u unutraš- njost i za kratko vrijeme naišle su na njemačke pret­ hodnice. Razvila se borba koja se pojačavala, jer su s obje strane pristizale nove jedinice u prvu liniju. Ali, brzo se pokazala velika prednost njemačkih oružanih snaga: raspolagale su brojnim avionima, i to u nepos­ rednoj blizini s osvojenih norveških aerodroma. Avioni su se često pojavljivali, nanoseći teške udarce na koje saveznici nisu mogli odgovoriti. Najteže su osjećali avionske napade u lukama iskrcavanja. To je uvelike otežalo snabdijevanje. Rad se u lukama mogao obavljati samo noću, jer su čitavog dana dolazili bombarderi. Tek kad je mrak pokrio luke, pod zaštitom noći moglo se početi s iskrcavanjem oko 9 sati, a moralo je biti za­ vršeno najkasnije do 2 ili 3 sata ujutro, da se prije zore brodovi mogu otisnuti na pučinu. Svjetlo dana moralo je zaljeve zateći prazne. Od pogodaka avionskih bomba teško su stradali mnogi brodovi, a njihove olupine, ko­ jih je bilo sve više po zaljevima, samo su smetale kre­ tanju ostalih brodova.

59

Stanje se naročito pogoršalo kada su za 8 dana Ni­ jemci uspjeli osposobiti još bliže aerodrome u području Trondheima. Vidjelo se da saveznici neće imati uspjeha ako ne budu raspolagali avijacijom. Nosači aviona nisu se mogli upotrebiti, jer su bili previše izloženi napadi­ ma njemačkih aviona. Djelovanju britanske flote na pu­ čini najviše je smetao aerodrom kod Stavangera. Zato je teška krstarica Suffolk (Safolk) poslana da topovima s pučine uništi aerodrom. Ona je otvorila vatru, ali su je brzo zatim napali njemački avioni. Krstarica je teško oštećena i, duboko zaronjena zbog prodora vode, jedva se dokopala svoje baze. Tri dana kasnije, 20. travnja 1940, njemački avioni po­ jačali su napade na luke savezničkih iskrcavanja i od 12 manjih brodova, koji su se tamo nalazili, sedam je po­ topljeno. Uništeno je i mnogo iskrcane robe na obala­ ma. No na tlu su savezničke trupe za sada još uvijek imale nadmoćnost i polagano su prodirale u unutraš- njost. Njemačka pojačanja, koja su stizala preko Osla i onda dalje cestama kroz južnu Norvešku, nisu mogla lako pristizati. Ali se sve jače osjećala nadmoć njemač­ ke Luftwaffe. Nad Norveškom je danima vladalo pre­ krasno vrijeme, što je bilo posve neuobičajeno za ovo godišnje doba. To je izvanredno pogodovalo njemač­ kim avionima, a štetilo savezničkim trupama. Britanci su pokušali da smanje pritisak njemačke avijacije, pa su iz svojih baza slali grupe bombardera u napade na aerodrome. Nekoliko puta uzastopce bombardiran je aerodrom Stola kod Stavangera i Vernes kod Trondhei­ ma, a i Fornebo kod Osla. Napadi su se proširili i na danski aerodrom Aalborg, preko kojega su Nijemci slali avione za Norvešku. Ali, sve je to bilo premalo. S najve­ ćim naporima uspjeli su Britanci da za tjedan dana iz­ vrše 200 letova na norveške i danske aerodrome. U to isto vrijeme, tj. od 14. do 21. travnja 1940, njemački su avioni imali oko 4 000 letova. Nadmoć njemačke avija­

cije bila je

Da bi ipak nekako pomogla svojim iskrcanim trupa­ ma u Norveškoj, britanska je komanda poslala avione da polažu mine na putove kojima su njemački tran­ sportni brodovi prevozili snabdijevanje za Norvešku. Izlazi luka, područje Kielskog kanala, ušće Elbe i dan­

1 : 12.

60

ski tjesnaci posijani su minama. Za kratko vrijeme bri­ tanski su avioni položili preko 110 mina. Ali od toga je bilo malo štete. Ne samo snabdijevanje materijalom, nego i prijevoz pojačanja trupama nije prestojao. U roku od dva mjeseca uspjelo je Njemačkoj da prebaci

u Norvešku oko 100 000 ljudi, od kojih je putem izgub­

ljeno jedva 1000, dok je transportnih brodova izgublje­ no samo oko 8%.

Saveznici su pokušali da taj saobraćaj prekinu i rat­

nim brodovima. Za to su upotrebljeni francuski razara-

či koji su u to vrijeme bili najbrži na svijetu. Njihova br­

zina na pokusnim plovidbama dostizala je 45 milja na sat, a u ratnoj službi mogli su postići preko 40 milja. Na taj način bili su brži čak i od njemačkih torpednih ča­ maca. U noći 23. travnja francuski razarači zaletjeli su se daleko u Skagerrak. Njemačka je odmah poslala otorpedne čamce, ali su oni bili nemoćni zbog velike francuske brzine. Tek kada su stigli njemački avioni, morali su se razarači povući. Događala se čudna stvar, da su Nijemci mogli nesme­ tano nastaviti transport, iako je prevlast na moru bila na strani saveznika. S daleko jačim flotnim snagama sa­ veznici nisu mogli prekinuti, pa čak ni ozbiljno ugroziti njemački saobraćaj s Norveškom. Njemačkoj su pri tome jako išle na ruku geografske prilike, jer su morski putovi bili zaklonjeni Danskom, a udaljenost do Osla nije bila velika. S bliske obale bilo je dosta lako pružiti zaštitu. Saveznici su, naprotiv, imali udaljene baze, a morali su doći na područje u dosegu njemačke avija­ cije.

Borbe koje su se razvile u Norveškoj između savez­ ničkih i njemačkih trupa brzo su pokazale, da se plan saveznika neće ostvariti. Zato su brže upućena daljnja britanska pojačanja. Već su 22. travnja 1940. tri krstari­ ce i šest razarača dovezli 2 200 vojnika u Andalsnes. Dva dana kasnije druge tri krstarice i tri razarača do­ vezli su još 1 600 vojnika i 300 tona opreme. Britanci su uvidjeli da stvar postaje opasna i poduzeli su energične mjere. Pojačanja su stizala brzo ratnim brodovima. Po­ duzete su mjere da se pruži i podrška avionima. Nema­ jući nikakvih aerodroma, Britanci su odlučili za to upotrebiti površine zaleđenih norveških jezera. Tih je

61

bilo nekoliko i površine su bile prilično velike. Britanci su povukli iz Sredozemlja nosač aviona Glorious (Glo- rijez) i on je punom brzinom došao u blizinu norveške obale, donijevši lovce tipa Gladiator, koji su smješteni na zamrznutu površinu jezera Lesjaskog. Ovo su jezero u međuvremenu najvećom brzinom pripremile britanske trupe, radeći uz pomoć dobrovo­ ljaca norveškog stanovništva neprekidno 24 sata. Ali njemački izviđački avioni pažljivo su pratili šta se doga­ đa. Dva sata nakon dolaska britanskih aviona već su se pojavili dvomotorni bombarderi. Njihove bombe pada­ le su po jezeru. Poslije njih došli su drugi i napadi su se stalno ponavljali u različitim razmacima. Njemačka je komanda pravilno ocijenila važnost ovih britanskih aviona. Zato napadi nisu prestali dok svi pristigli bri­ tanski avioni, do posljednjeg, nisu bili uništeni. Na za­ leđenom jezeru ostale su samo olupine. Iz Sredozemnog mora povučen je i drugi nosač avio­ na Ark Royal (Ark Rojal). Sada su on i Glorious posla­ ni radi podrške u norveške operacije, ali su se morali držati daleko od obala i njihovi su avioni uglavnom pružali zaštitu britanskim brodovima na pučini. Položaj iskrcanih savezničkih trupa postajao je sve teži. Plan da se zauzme Trondheim nije uspio. Njemačke su snage bile brže i osvojile su grad prije Britanaca. Njemačka pojačanja sada su sve brže i točnije dolazila. Nade Bri­ tanaca da će zauzeti Trondheim i tamo iskrcavati jake snage, sada su propale. Svakog dana položaj je za saveznike bio sve teži. Pre­ moć Nijemaca bila je sve očitija, a saveznici nisu više mogli upućivati ni pojačanja. Postalo je nemoguće čak i redovito dovoljno snabdijevanje već iksrcanih snaga:

Kritični položaj brzo je postao beznadan. Zato je britan­ ska komanda 28. travnja 1940. odlučila napustiti daljnju borbu. Naprotiv, njemačka je komanda razmatrala mo­ gućnost pooštrenja borba. Spremili su brze putničke brodove za prijevoz trupa. Pojedini ratni brodovi velike brzine trebalo je da prime svaki po 3 000 vojnika. Ratna mornarica preuzela je oko milijun tona trgo­ vačkog brodovlja radi osiguranja transporta. Rekvirira­ lo se danske i norveške trgovačke brodove za istu svr­ hu. Njemačke je odlučila da ni pod koju cijenu ne pusti

Teško oštećena krm a njem ačkog džepnog bojnog broda Liit-

z o w

koji je u borbam a za Norvešku dobio

torpedni pogodak

britanske

podm ornice Spearfish.

Popravak je trajao

godi­

nu dana.

iz ruku Norvešku. Hitno su ukrcavane čelične mreže za

zatvaranje zaljeva, i teški dalekometni topovi za obalne

baterije, određeni za najvažnije točke norveške obale, torpedne cijevi za obalne lansirne postaje i velik broj protuavionskih topova. Njemačka se spremala da u smjelom i iznenadnom pothvatu sve to prebaci ne sa­ mo u Oslo, nego čak u Bergen i Trondheim. U međuvremenu su saveznici brzo povlačili svoje tru­

pe. Prema naređenju, moralo se trupe u Andalsnesu ukrcati za dvije noći i napustiti grad do 2. svibnja 1940,

a one iz Namsosa noć kasnije. Operacija se provodila

brzo. Još dan prije toga, kad se spustio mrak 29. travnja,

u malu luku Molde stigla je britanska krstarica Glas­

gow s dva razarača. Pod zaštitom noći na njih su ukr­ cani članovi kraljevske obitelji, norveška vlada i zlatne rezerve koje su, kao što je poznato, u posljednjem tre­ nutku, povučene iz Osla. Kad su britanski brodovi izla­ zili iz zaljeva, sve je bilo jako osvijetljeno ogromnim po­ žarom grada u plamenu. Titravi crveni sjaj odsijevao je od strmih litica okolnih bregova, blještavo je poigravao na valovima zaljeva i na bokovima britanskih brodova.

Prizor je bio nalik paklu. Britanski brodovovi udaljili su

se prema mračnoj pučini, a za njima se još vidio sjaj cr­

venog odsjeva na nebu. Slijedećeg dana navečer stigle su 4 krstarice, 6 razara-

ča i transportni brodovi, da evakuiraju trupe. Srećom je

zidana lučka obala Andalsnesa ostala neoštećena, što je u velikoj mjeri olakšalo ukrcavanje. Pod zaštitom mra­ ka, u najvećoj brzini, trupe su dolazile s okolnih polo­ žaja i ukrcavale se u brodove. Do jutra je zaljev već bio prazan, a brodovi s 2 200 vojnika bili su već daleko na pučini. Čitav dan njemački avioni napadali su luku, a kad se spustila noć pojavila se druga grupa britanskih brodova s 2 krstarice, 2 protuavionske krstarice i 5 ra-

zarača. Čitavu noć ukrcavalo se 2 900 ljudi. Čim je koji brod

bio gotov, odmah se otisnuo na pučinu. Zadnje su osta­

le 2 lake protuavionske krstarice. Borba je već bila u

blizini grada i njemačke su trupe nadirale. Na obali je ostala samo još zalaznica. U posljednjem trenutku kolo­ ne su ubrzanim korakom dolazile na obalu. Bilo je još 700 ljudi. Oni su ukrcani za 15 minuta i posljednji su se brodovi otisnuli. Povlačenje iz Andalsnesa završeno je

bez gubitaka. Preostalo je još da se ukrcaju trupe oko Namsosa. Tamo je bilo blizu 6 000 ljudi koji su se borili s nadiru- ćim njemačkim trupama. Ovdje se trebalo jako žuriti, jer su Nijemci mogli svakog trenutka prodrijeti do gra­ da. Njihova premoć bila je iz sata u sat sve jača. Po njih je 29. travnja 1940. otplovila iz Scapa Flovva eskadra ad­ mirala Cunninghama s 2 teške krstarice i 5 razarača, s jednom francuskom krstaricom i 3 francuska brza bro­ da. Nešto ranije isplovila su u istom pravcu 4 razarača. Brodovi su stigli 1. svibnja 1940. pred norvešku obalu. Gusta magla prekrivala je kraj i onemogućila navigaci­ ju. Veći se brodovi nisu mogli približiti obali. Samo ne­ koliko razarača, ploveći oprezno i polagano, probilo se

u zaljev gdje su našli dobro vrijeme. To znači da je

Namsos bio u opasnosti od napada njemačkih aviona Tako je i bilo. Ali to je ostalo bez većih šteta, jer su glav­

ni britanski brodovi ostali pod zaštitom magle. Čekali

su do slijedećeg dana u šest sati navečer, a onda su se

počeli približavati luci.

64

Komandanti su bili vrlo zabrinuti, jer je u nekoliko sati mraka trebalo ukrcati 5 400 ljudi. Bilo je već 11 sati navečer kad je ukrcavanje moglo početi. Svi su brodovi upotrebljeni za ukrcavanje. Krstarice, koje nisu mogle pristati uz obalu, uzimale su vojnike s razarača koji su ih dovozili s obale. Najviše vojnika ukrcali su francuski brzi putnički brodovi. Francuski putnički brod Mansur

(Mansir) isplovio je već u jedan

sat noću, s 1 350 fran­

c i - 1!1 ' 3,2° britanskih vojnika. Pola sata kasnije put­

nički brod Gesair (Zeser) isplovio je također s 300 fran- cuskih i 1 280 britanskih vojnika. Za kratko vrijeme i treći putnički brod Kantara isplovio je s 260 francus­ kih i 670 britanskih vojnika. Daljnje trupe ušle su u krstarice. Što je vrijeme više odmicalo, opasnost je rasla. Pritisak Nijemaca bio je sve veći, a trupe koje su ih još zadržavale bile su sve ma- lobrojnije. Posljednje kolone dolazile su trčećim kora­ kom i ubacivale se na posljednje razarače. Bilo je dva sata i 30 minuta ujutro 3. svibnja 1940, kad su posljednji saveznički vojnici napustili norveško tlo. Srednja Nor­ veška ostala je potpuno prepuštena njemačkom nadi­ ranju.

Do sada je sve išlo dobro. Izgleda da je vješto i brzo povlačenje, bez gubitaka, mnogo bolje polazilo savezni­ cima za rukom, nego napadanje i napredovanje. Barem za ovu fazu drugog svjetskog rata i još za dosta dugo vremena - to je potvrđeno mnogobrojnim događajima. U toku jutra saveznički brodovi bili su odmakli već do­ sta daleko na pučinu. Ali su ih njemački izviđački avio­ ni otkrili, pa su jake bombarderske grupe poslane za njima. Brodovi su bili već 200 milja daleko od obale kada su ih bombarderi dohvatili. Oni su se vrlo žilavo ranili, ali su dolazile sve novije i novije grupe njemač­ kih bombardera Oko 10 sati teška bomba pala je u neposrednoj blizini francuske krstarice Montcalm (Monkalm). Ipak, dobro je prošlo, ali ne za dugo. Samo 10 minuta kasnije druga teška bomba pala je pred komandni most francuskog razarača Le Bison. (L’Bizon). Strahovita eksplozija raz- nyela je komandni most i presjekla razarač na dva di-

if

broda još je plivao na vodi. Na komadnom mostu po-

j

3C S£ otkinuo * odmah potonuo. Ostali dio

5

-

Nevidljivi n eprijatelj na A tlantiku

II

65

ginuli su svi, pa i komandant broda Buan, jedan od naj­ boljih tehničkih stručnjaka francuske flote. Iako je po­ ginulo oko 100 ljudi posade i većina oficira, svi su pre­ ostali protuavionski topovi gađali neumorno dalje. Pre­ ostala polovica broda nije se predala. Britanski razarač Afridi (Efridi) odmah se približio da spasava francusku posadu s broda. Za kratko vrije­ me opet je došla nova grupa njemačkih Štuka. Ovi su se bombarderi obrušavali neumorno na savezničke brodove. Za nekoliko trenutaka pun pogodak pao je na Afridi koji je odmah počeo tonuti. Spašeni francuski mornari sada su se po drugi put našli u položaju da budu spasavani, a uz njih i njihovi spasioci. Druga dva britanska razarača odmah su se približila da ih spasa- vaju. Brzo su prekrcani ranjenici, zatim posada francus­ kog razarača, a onda i sva posada Afridija. Bilo je kraj­ nje vrijeme, jer je nekoliko minuta kasnije Afridi nes­ tao u valovima Atlantika. Razarač Griffin, koji je spasio većinu brodolomaca, nosio je sada 400 »dodatnih« ljudi. Na malom brodu bila je velika gužva. Borbena sposobnost time je jako smanjena, a njemački bombarderi opet su naletjeli. Bombe su padale u neposrednoj blizini. Svakog trenut­ ka očekivali su se puni pogoci. Opasnost je bila velika, jer bi svaka eksplozija značila pokolj među gusto smješ­ tenim brodolomcima. No, ipak, sve je dobro prošlo i konačno su britanski brodovi bili izvan opasnosti. Za vrijeme operacije ukrcavanja i povlačenja britan­ ska se avijacija krajnje upinjala da smanji opasnost za savezničke snage. Grupe bombadera uzastopno su upu­ ćivane da bombardiraju aerodrome u Norveškoj i Dan­ skoj, i da tako otežaju djelovanje njemačke Luftwaffe. Samo u jednom naletu na aerodrom Stavanger Sola sa- sulo je bombe 28 teških bombardera. Nijemci su srušili 5 britanskih aviona. No, ipak, britanski napadi smanjili su žestinu napada njemačkih aviona. Dosta su oštećeni i danski aerodromi Aalborg i Rie. Da nije bilo tako, tko zna kakvi bi teški udarci čekali saveznike na povlače­ nju. U toku 4 i 5. svibnja 1940. svi su saveznički brodovi, osim dvaju izgubljenih razarača, postepeno stigli u Sca- pa Flow. Zahvaljujući u prvom redu požrtvovnosti po­

66

morskih jedinica i velikom broju brodova koji su stav­ ljeni u pokret, sve se svršilo dobro. Naravno, samo uko­ liko se to odnosi na ljudske gubitke i štete; inače je to bio potpuni poraz, jer su saveznici izgubili, najvažnije strateško područje u Norveškoj, a time i svaku nadu da bi mogli istjerati njemačke snage iz Norveške.

Norveška potpuno osvojena

U međuvremenu su na krajnjem sjeveru tekle ogor­ čene borbe za Narvik, gdje je položaj za Nijemce postao vrlo kritičan. Bila je to očajnička bitka. Sveznici su upu­ tili oružane snage protiv Narvika istovremeno s napa­ dom na srednju Norvešku. Brodovi za Narvik isplovili su 12. travnja 1940, nekoliko sati prije nego što su bri­ tanski brodovi po drugi puta prodrli u zaljev Narvika. Tri dana kasnije ovi su brodovi stigli, praćeni bojnim brodom Valiant i 9 razarača, pred zaljev Vaagstjord, 55 milja udaljen od Narvika. U tom zaljevu bila je mala luka Harstad, gdje je komandant britanskih trupa za is­ krcavanje, general Mackesy (Mekisi), želio da uredi bazu s koje bi kopnom napao Narvik. Na ulazu u luku razarači su otkrili njemačku pod­ mornicu U 49 i potopili je. Odmah je zauzeta luka i po­ čelo je iskrcavanje koje je prilično ometao vrlo visok snijeg. Iskrcavanje opreme bilo je usporeno time, što transportni brodovi nisu bili »taktično« ukrcani. Kod desanta je od najvećeg značenja kakvo je bilo ukrcava­ nje. Ono mora biti takvo, da su pri iskrcavanju najprije pri ruci oni materijali koji su odmah potrebni, a onda oni koji po vremenu dolaze kasnije. Međutim, to je re­ dovito u suprotnosti s racionalnom upotrebom brod­ skog prostora. Ovdje se, međutim, osjećao nedostatak brodova, pa su brodovi tovareni tako, da se prostor naj­ bolje iskoristi. Time je redoslijed tereta poremećen, a to je sada, pri iskrcavanju, pravilo teškoće, jer su najpri­ je bili pri ruci materijali koji su tek kasnije bili potreb­ ni.

67

B ritanski nosač aviona Glorious tone, nakon sukoba s nje­

m ačkim bojnim krstašim a G n e i s e n a u horst, na Atlantiku zapadno od Norveške.

U daljnjoj operaciji napada na Narvik pojavile su se velike suprotnosti u štabovima operacije. Komandant pomorskih snaga u ovoj borbi, admiral Cork (Kork), vrlo sposoban i energičan oficir, predlagao je direktni napad na Narvik, ističući da su svi njemački brodovi potopljeni i da je grad otvoren iskrcavanju. Međutim, general Mackesy htio se najprije učvrstiti u Harstadu, a onda kopnom postepeno probijati prema Narviku. Tako je i učinjeno. Time je izgubljeno mnogo dragocje­ nog vremena, a napredovanje kopnom išlo je vrlo po­ lagano, jer britanske trupe nisu bile ni opremljene ni iz­ vježbane za kretanje po tako dubokom snijegu. Njemač­ ke snage, koje su držale Narvik, bile su vrlo malobroj­ ne. Ipak Britanci nisu napadali, nego su čekali pojača­ nja. Saveznička pojačanja su stigla 27. travnja 1940, a to su bile francuske čete izvježbane za alpsku borbu, fran­ cuska Legija Stranaca i jedinice poljske armije. S njima su stigli i topovi, niz motornih čamaca i malih desant- nih brodova. Britanci su se na brzinu dali na uređenje provizornog aerodroma u blizini Narvika, dok je nosač aviona Ark Royal u V. Britaniji ukrcavao avione za ovaj aerodrom. Ali prije nego je to bilo ostvareno, njemačke su snage zauzele Trondheim i uredile njegov aerodrom Verne,

i

S c h a r n -

68

pa su s tog područja sada oštro napadale na britanske snage pred Narvikom. Već 14. travnja potopile su polj­ ski transportni brod Hrobri. Svakog dana napadi su ja­ čali i konačno su 26. travnja 1940, u izvanredno oštrom napadu, potopile protuavionsku krstaricu Cerlew (Karlju). U međuvremenu njemački su avioni potopili oko 12 što ratnih, što transportnih brodova. Njemačka komanda znala je da može imati izgleda na uspjeh samo ako odlučno napada i baca sve snage do krajnosti u borbu. Zato su njemački avioni vršili og­ romne napore i neprekidno su ponovno napadali, bez obzira na opasnost. Usprkos tome, položaj njemačkih trupa u Narviku, koje su bile pod komandom generala Dietla (Ditla), bio je izvanredno težak. Pred njima su bile britanske trupe, za njima švedska granica, a od os­ tale Norveške dijelile su ih ogromne neprohodne plani­ ne, pokrivene visokim snijegom. Savezničke snage pred Narvikom narasle su na 25 000 britanskih, poljskih i francuskih vojnika, a pred obalom su stajale vrlo jake snage britanske flote. Njemačke su trupe izvanredno ži­ lavo branile Narvik. Hitler je dao naređenje da se Nar­ vik drži pod svaku cijenu. Narvik, to je bila željezna ruda za njemačku tešku industriju. Bez Narvika bi os­ vajanje čitave Norveške bio samo polovičan uspjeh. Odrezani od svijeta, njemački vojnici u Narviku imali su malo nade za uspjeh. Borili su se protiv dvadeset puta jačeg protivnika. Jedina nada bila je njemačka avi­ jacija. Ona je iskorištena do krajnjih mogućnosti. Ne samo što su njemački borbeni avioni neprekidno napa­ dali iskrcane savezničke trupe i brodove na pučini, nego su njemački transportni avioni bili još važniji. To je bio jedini put da se opkoljenim trupama u Narviku dostavlja municija, hrana i ostala oprema. Tromotomi transportni avioni Ju 52 činili su izvanredne usluge. Bu­ dući da nije bilo aerodroma za sletanje, oni su s pado­ branima bacali snabdijevanje direktno na položaje. Isto tako njemačka komanda slala je i pojačanja. To su mo­ gle biti samo padobranske jedinice i nebo nad Narvi­ kom često se bijelilo od brojnih njemačkih padobrana. No borba za Narvik bila je i dalje neravnopravna. Ona je to i ostala poslije 10. svibnja 1940, kad su primljene vijesti da su njemačke oružane snage započele veliku

69

oanzivu na zapadu Evrope protiv Francuske. Izgledalo je da sa požrtvovnost i žilava borba njemačkih snaga oko Narvika neće spriječiti poraz. Stanje se još pogoršalo kad su britanske trupe, uz podršku brojnih ratnih brodova, zauzele Bjervik u ne­ posrednoj blizini Narvika. Kada su 14. svibnja o tome obavijestili Hitlera, bio je bijesan. Ni u kom slučaju nije htio popustiti. Odlučio je da jakim snagama udari na is- krcane trupe i na britanske brodove pred norveškom obalom. Dok su njemački transportni avioni donosili svakog dana opkoljenim trupama snabdijevanje i spuš­ tali padobrance za pojačanje, spremana je velika akcija. Jake vojne snage pod generalom Feuersteinom (Fojer- štajn) bile su ukrcavane na brze putničke brodove, sa zadatkom da se iskrcaju u Lingenfjordu, dok bi, istovre­ meno, još jače padobranske jedinice bile spuštene iz transportnih aviona Ju 52. Najjače jedinice njemačke ratne flote trebalo je također da isplove. Njihov zadatak bio je da unište britanske brodove pred norveškom obalom. Operacija je dobila naziv »Juno«. Položaj u Narviku postao je za Nijemce sve očajniji. Britanci su ponovili napade, a topovi s ratnih brodova nanosili su teške gubitke. U napadu krstarica i razarača 17. svibnja 1940. naletjela je krstarica Effingham (Efin- gem) na podvodni greben, tako jako da je brod bio iz­ gubljen. Napadi saveznika postali su sve jači. Dok su njemačke oružane snage lomile zapadnu Evropu, tu se spremao svršetak. Stigli su i britanski lovački avioni Hurricane (Hariken) koji su smješteni na spomenuti provizorno izgrađeni aerodrom. Konačni napad počeo je 27. svibnja 1940. Borba je bila žestoka. Njemački bombarderi dolazili su nepre­ kidno u grupama, da bi spriječili savezničke brodove u iskrcavanju. Sunovratni bombarderi Ju 87, poznate štu­ ke, neprekidno su djelovale s privremenog aerodroma Nesien, koji su Nijemci na brzinu uredili 300 km južnije. Njihovim udarcima pogođena je britanska protuavion­ ska krstarica Cairo na kojoj su bili svi štabovi i glavni komandanti ove operacije, ali oni nisu stradali i napad je nastavljen. Do 10 sati navečer Narvik i neposrednu okolicu zauzele su savezničke trupe. Njemačke snage povukle su se u okolne planine, ali su nastavile borbu.

70

Savezničke trupe odmah su počele sistematko raza­ ranje. Još prije 4 dana London je naredio da se zauzme Narvik, ali da se nakon toga, zbog teške situacije u za­ padnoj Evropi savezničke trupe odmah povuku. Treba­ lo je samo uništiti luku i sve uređaje za ukrcavanje že­ ljezne rude. To je i učinjeno. Savezničke trupe za kratko vrijeme pretvorile su luku Narvik u pustoš. Time je bilo onemogućeno snabdijevanje Njejnačke željeznom ru­ dom. Njemačkim tehničarima trebalo je nakon toga 8 mjeseci intenzivnog rada, dok su donekle osposobili ove uređaje za ponovni rad. Nakon tri dana trebalo je, prema planu, pristupiti evakuaciji savezničkih snaga. Do posljednjeg trenutka to je držano u tajnosti, naročito pred norveškim trupa­ ma i stanovništvom. Ali prije nego što je došlo do po­ vlačenja, počeo je djelovati njemački plan. Njemački bombarderi, praćeni dvomotomim lovcima Messer- schmitt 110, dolazili su, u valovima, neprekidno jedni za drugim. Napadali su brodove u zaljevima, iskrcane tru­ pe i njihove baze. Sada se pokazala vrijednost privre­ menog aerodroma, koji su Britanci uredili prije neko­ liko dana, i lovačkih aviona koje su tamo poslali. Samo prvog dana napada ovi malobrojni lovci imali su 75 le­ tova, 24 zračne bitke i uspjeli su oboriti 9 njemačkih aviona, sve bez vlastitih gubitaka. Ali sva ova hrabrost nije mogla izmijeniti tijek doga­ đaja. Navečer su počele pripreme za povlačenje savez­ ničkih trupa. To nije bio lak zadatak. Ovdje su bile vrlo jake snage, blizu 25 000 ljudi. Slijedećeg dana poslani su ovamo nosači aviona Ark Royal i Glorious, najprije da pruže lovačku zaštitu, a kasnije da preuzmu britanske avione s pomoćnog aerodroma koji je trebalo da bude razoren. Radi evakuacije poslano je 15 transportnih brodova, ali je njihova zaštita bila vrlo slaba. Samo tri krstarice, od njih dvije zastarjele, i 10 razarača. Tako slaba zaštita mogla je imati kobne posljedice i svršiti se strahovitim gubicima za vrijeme povlačenja. Ukrcavanje je počelo u noći 4. lipnja 1940. U prve tri noći ukrcano je 15 000 lju­ di. Oko ponoći 7. lipnja i posljednji saveznički vojnici napustili su Narvik. Njemačke trupe, čiji je položaj već bio sasvim beznadan, bile su iznenađene kada su vidje­

71

le naglo povlačenje savezničkih jedinica, što nisu sebi mogli protumačiti. Još iste večeri poslao je general Dietl glavnom komandantu norveške operacije, genera­ lu Falkenhorstu, radio-depešu: »Neprijatelj se povlači na čitavom frontu.« Nijemci su bili oduševljeni. Čitava Norveška, konač­ no, bila je u njihovim rukama. U to vrijeme jake snage njemačke ratne mornarice bile su već pet dana na pu­ čini u punoj plovidbi prema području u kojem su se kretali saveznički transporti, a da britanski štabovi o tome još ništa nisu znali. Ovaj teški propust u izviđanji­ ma jako se osvetio i saveznici su za kratko vrijeme os­ jetili teške udarce.

Iznenadni napad njemačke flote

Dok su u zapadnoj Evropi njemačke oružane snage nadirale u uništavajućoj ofanzivi, o kojoj će malo kas­ nije biti govora, i dok su se na krajnjem sjeveru savez­ ničke trupe brzo povlačile, isplovile su jake snage nje­ mačke flote. Iznenada se pojavila nova velika opasnost za savezničke brodove. Još nisu ni slutili što im se spre­ ma. Njemački plan »Juno« bio je sada u toku izvršenja. Ne znajući za namjeravano savezničko povlačenje, nje­ mački ratni brodovi trebalo je da iznenada udare na područje Narvika, uništavajući savezničke brodove i obalne uređaje. U odnosu na slabe zaštitne snage savez­ ničkog povlačenja, njemačka je premoć bila vrlo velika i opasnost za saveznike ogromna. Njemačka eskadra sastojala se, kao obično u velikim akcijama, od bojnih krstaša Schamhorst i Gneisenau, teške krstarice Admiral Hipper i 4 velika razarača. Es­ kadra je isplovila iz Kiela 4. lipnja 1940. u 6 sati ujutro. Prema planu trebalo je da za eskadrom, pošto raščisti pučinu, krenu 9. lipnja najbrži njemački putnički bro­ dovi i ekspresni brodovi od 50 000 tona Bremen i Eu­ ropa, brzine 26 čvorova, sa zadatkom da prevezu jake

72

vojne snage u sjevernu Norvešku. Za neposrednu podr­ šku bila je određena laka krstarica Nürnberg. Flota je osjećala nedostatak ratnih brodova zbog gubitaka u pr­ vim danima borbe za Norvešku. Dok je na krajnjem sjeveru Norveške bilo vrlo živo kretanje brojnih savezničkih brodova svih tipova, zbog opisanih operacija u području oko Narvika, žurila se ta njemačka eskadra prema sjeveru. U noći se eskadra, koja je neopaženo prošla Skagerrak, probila sada, isto tako neopaženo kroz najuži predio pučine između Nor­ veške i Velike Britanije. Njemački ratni brodovi već su bili sjeverno od Bergena, a o njima se kod saveznika još ništa nije znalo. Ovdje su ih na određenom mjestu, 350 milja zapadno od norveške obale, čekali tankeri. Oni su dovezli gorivo za krstaricu Admiral Hipper i razarače čiji akcioni radius nije bio dovoljan za planiranu opera­ ciju. Koristeći svijetlu polarnu noć, prekrcavanje goriva obavljeno je na otvorenoj pučini. U zoru 7. lipnja 1940. njemačka eskadra nastavila je put prema sjeverozapadu. Njen pravac je baš okomito sjekao smjer kojim su se vraćali britanski brodovi iz Narvika prema Shetlandskim otocima. Ne znajući jed­ ni za druge, protivnici su se približavali kao da su imali dogovoren sastanak. Za komandu britanske flote pod­ ručje Norveške izašlo je iz centra pažnje. Sva pažnja bila je sada posvećena zapadnoj Evropi i slanju pojačanja u Sredozemlje gdje su se vodile teške i presudne borbe. Preostale su, doduše, još jake snage, ali te je admiral Forbes rasporedio prema Islandu, bojeći se još uvijek prodora njemačkih brodova na Atlantik. Tako su bri­ tanske pomorske snage bile razbacane po raznim kra­ jevima velikih morskih prostranstava. Pošto nisu pri­ mljene nikakve obavijesti o kretanju njemačke eskadre, nije Britanski admiralitet ništa poduzeo da se raspored izmijeni. Njemačka eskadra nastavljala je put. U radio-stanica- ma njemačkih brodova pažljivo su pratili što se zbiva u eteru, očekujući obećana obavještenja svojih izviđačkih aviona i prisluškujući protivnički radio-saobraćaj. Uh­ vaćene su dragocjene depeše. One su bile šifrirane, ali je u štabu njemačke eskadre postojala tzv. »Služba Y«. Ovaj »Abteilung Y« imao je zadatak da dešifrira uhva­

73

ćene protivničke depeše i za to je imao stanovit broj kriptografa, tj. specijaliziranih stručnjaka za dešifriranje nepoznatih šifara. Uhvaćene britanske depeše dešifrira­ ne su, i tako su na njemačkoj eskadri doznali da su bri­ tanske grupe pred Narvikom pojačane nosačima Ark Royal i Glorious. No bilo je drugih vrlo važnih stvari koje Nijemci nisu doznali. Britanska komanda bila je spremila jake bojne krstaše Repulse i Renown, kao pojačanje za sjevernu Norvešku, ali ih je u posljednjem trenutku poslala pre­ ma Islandu. Britanci su uvijek bili pod psihološkom predispozicijom straha od njemačkog prodora na At­ lantik. To im se ovdje jako osvetilo. Osim toga, 8. lipnja 1940. poslali su najjače preostale bojne brodove prema jugu, gdje je položaj oko Francuske postajao sve ozbilj­ niji. Tako je područje prema Norveškoj ostalo posve ne- zaklonjeno, a baš ovdje naglo je rasla opasnost zbog do- lazeće njemačke eskadre. Teško je razumjeti ovu veliku stratešku pogrešku - da Britanci najizloženije transpor­

te u najopasnijoj zoni ostave bez zaštite! Tek na uporna

traženja admirala Corka, koji je rukovodio povlače­ njem, poslan mu je u susret stari bojni brod Valiant. Još u toku dana 7. lipnja 1940. njemački izviđački avioni primijetili su u području Narvika neuobičajeno

živo kretanje britanskih brodova. Ali je radio-veza s nje­ mačkom eskadrom bila slaba i ona je primila obavijest

o tome tek oko 9 sati navečer. Komandant njemačke

eskadre, admiral Marschall, (Maršal) na bojnom krsta­ šu Gneisenau održavao je konferenciju s podređenim komandantima. Razmatrali su planirani napad na Har- stad, glavnu bazu britanskog napredovanja kod Narvi­ ka. Oko 11 sati noću eskadra je primila obavijest jednog izviđačkog aviona koji je javio da je protuavionska vat­ ra kod Narvika tako slaba, da izgleda vjerojatno da se protivnici povlače. Drugi izviđački avioni javili su o dvi­ je grupe britanskih brodova, primijećene u vožnji od Norveške prema Škotskoj. Admiral Marschall odlučio je da napadne južnu gru­ pu. To ga je mnogo više privlačilo, nego napad na bri­ tansku bazu u uskom zaljevu gdje bi njegovi veliki bro­ dovi bili izloženi svakojakim opasnostima. Na temelju razgovora s komandantom flote, admiralom Raderom,

74

neposredno pred odlazak, ionako je smatrao da je glav­ ni zadatak napadati britanske brodove na pučini, a tek onda pružiti pomoć kopnenim trupama. Zato je odmah krenuo protiv najavljenog konvoja. O tome je preko ra­ dija obavijestio admirala Böhma (Bema), komandanta zone u Norveškoj, i admirala Saalwächtera, komandan­ ta »Zone zapad«, pod čije je rukovodstvo za vrijeme ove operacije stavljena njemačka eskadra s obzirom na po­ vezanost akcije sa zbivanjima na kopnu. Depeša je admiralu Saalwächteru poslana u 4 sata ujutro 8. lipnja 1940, a već u 5.30 stigao je njegov odgo­ vor, da se ne slaže s odlukom admirala Marschalla i na­ ređuje da bojni krstaši napadnu područje Narvika, kao glavni zadatak operacije, a da lake brodove pošalje pro­ tiv konvoja. Došlo je do gužve u vrhovima njemačke flote: šefovi su se oštro razilazili. Depeše su stigle do glavnog komandanta flote i admiral Räder je odmah poslao depešu admiralu Marschallu: »Glavni zadatak Vašeg sastava je uništavanje pomorskih jedinica u zoni Narvika.« Admiral Marschall sada je imao podršku glavnog ko­ mandanta i nastavio je svoj plan suprotno naređenjima neposredno pretpostavljenog. Njemačka eskadra uputi­ la se, dakle, protiv britanskih brodova. U međuvreme­ nu »Služba Y« opet je uhvatila i dešifrirala britanske depeše s dragocjenim podacima. Tako su Nijemci do­ znali da je na pučini kod Lofotskih otoka oređeno po­ dručje gdje će se sastati britanski brodovi, da je u po­ moć poslan bojni brod Valiant i da se bojni krstaši Re­ pulse i Renown, koji su mogli ugroziti njemački na­ pad, nalaze u vožnji prema Islandu, dakle dovoljno da­ leko da ne budu opasni. Njemačka eskadra spremala se za napad, jer su svakog trenutka mogli naići na britan­ ske brodove.

Operacija »Juno« u punom zamahu

Na britanskoj strani još nisu ni slutili o predstojećoj opasnosti. Pola sata kasnije, tj. 8 lipnja u 6 sati ujutro,

75

s njemačkih brodova opazili su tanker Oil pioneer (Oil pajonir) od 5 600 tona, koga je pratio naoružani brod Juniper. Om su bili tako iznenađeni, dđ su potopljeni prije nego što su mogli poslati radio-depešu o pojavi njemačke eskadre. Prvi udarci su već zadani, a britan­ ska komanda još nije ništa znala o zbivanjima na puči­ ni.

Naprotiv, Nijemci su bili odlično informirani o kreta­ nju britanskih brodova. Ne samo zbog spomenute »Službe Y«, koja je na njemačkom admiralskom brodu hvatala britanske radio-depeše, pa ih dešifrirala, nego još više zbog svoje »Službe B«. To je bila prislušna ra- dio-služba koja se nalazila u bazi njemačke flote Wil­ helmshaven gdje je bila i komanda »Grupe zapad«. Tu je »B-služba« raspolagala nizom radio-stanica koje su dan i noć slušale sve što se događa u eteru i, hvatajući stalno britanske depeše, znali su gotovo za sva kretanja britanskih brodova. U obrađenom obliku »B-služba« je davala skupne izvještaje o situaciji na pučini. Dokumen­

ti raspoloživi poslije rata pokazuju da je »B-služba« ra­ dila odlično i gotovo bez greške.

Nijemci su dakle, zahvaljujući svojim službama B i Y, sada znali da se u neposrednoj blizini nalaze i brojni britanski ratni i transportni brodovi. Očekivali su do­ bru žetvu, pa su s katapulta Schamhorsta i Hippera pušteni izviđački hidroplani. Ni pod koju cijenu Nijem­

ci nisu htjeli propustiti ovu izvanrednu priliku. Za krat­

ko vrijeme opažena su dva britanska broda. Teška kr­ starica Admiral Hipper odmah je upućena prema nji­

ma i u 12 sati ih je zaustavila. Bio je to veliki putnički brod Orama od 19 000 tona, koji se vraćao iz Norveške. Stjecajem okolnosti bio je prazan, iako je trebalo da je pun vojnika koji se vraćaju iz Norveške. Drugi brod bio

je bolnički brod Atlantis.

Putnički brod odmah je potopljen, a bolnički je brod propušten s ranjenicima, jer su se u toj fazi rata još po­ štovale međunarodne kovencije. Bolnički brod također se držao propisa i nije poslao nikakvu radio-obavijest. Ni Orama nije stigao da što izvijesti prije nego što je potonuo, pogotovo zato što su radio-stanice njemačkih brodova namjerno vršile jake smetnje. Tako je propala i ova prilika da britanska komanda dozna o pojavi nje­

76

Skica

horst.

s

i

fotografija

Ovaj 235 m dug i 30,5 m širo k čelični div postizao je,

njem ačkog

bojnog

k rstaša

Scharn­

tu rb in am a

160 000 KS, brzinu 31,5 čvorova.

mačke eskadre. Admiral Marschall po uhvaćenim je de­ pešama znao da britanska komanda nije obaviještena. Žurio se da tu prednost iskoristi. Radi toga je vratio kr­ staricu Admiral Hipper s razaračima u Trondheim, da se snabdiju zalihama goriva, a on je s oba bojna krstaša nastavio lov. Vidljivost je bila odlična. Posljednji izvještaj »Službe B« javljao je da su otkrili kretanje britanske krstarice Southampton i nosača aviona Ark Royal i Glorious, ali znatno dalje prema sjeveru. U tom pravcu uputio se sada admiral Marschall svojim bojnim krstašima. Ne sluteći još uvijek ništa o ogromnoj opasnosti, bri­ tanski su se brodovi kretali predviđenim putovima, vra­ ćajući se iz Norveške. Nosač aviona Glorious, koji je ukrcao evakuirane avione iz Narvika, došao je u teško­

77

će zbog ograničenih zaliha goriva. Zato je upućen naj­ kraćim putem prema Velikoj Britaniji, dok su ostali brodovi plovili, zaobilaznim ali sigurnijim putem, dalje na sjever. Glorious je plovio u susret ogromnoj opa­ snosti. Bio je praćen samo s dva razarača, a udaljenost prema njemačkoj eskadri se smanjivala. Pogreške se teško osvećuju. Ali, Britanci su osim iz­ dvajanja učinili i druge pogreške. Iako je Glorious imao priličan broj aviona, nijedan nije poslan u izviđa­ nje. Zbog vrlo napornih operacija posljednjih dana, po­

sade su bile iscrpljene, a avioni u slabom stanju. To do­ nekle ispričava ovu neopreznost. Protivnici su se brzo približavali, a njihovi pravci su se sjekli. Udaljenost je

bila još jedva dva sata vožnje i svakog trenutka mogli

su doći u vidokrug. Ali su njemački brodovi imali bliži položaj prema sjecištu pravaca i prošli su ga prije nego su se brodovi mogli vidjeti. Njemačka eskadra počela se, presjekavši Britancima put, opet udaljavati prema sjeverozapadu. Sudbina je zaštitila britanski brod, ali za vrlo malo vremena.

Na njemačkim brodovima vršena je vrlo savjesna služba osmatranja. Propust, koji je inače često slučaj da se ne vrši osmatranje unatrag nego samo naprijed, ov­ dje nije učinjen. Ova važna mjera dobila je svoju nagra­ du. Oko 4 sata poslije podne sa Schamhorsta su opa­

zili na jugoistočnom horizontu, tj. obrnuto od svoga

pravca vožnje, sjenu nekog broda. Udaljenost je bila 35 000 metara i nije se moglo ustanoviti jasno o čemu se radi. Bojni krstaši odmah su se okrenuli u tom prav­

cu i za kratko vrijeme jasno su vidjeli da je to britanski nosač aviona Glorious, praćen s dva razarača. Na pa­

lubi nosača vidjeli su se poredani avioni.

Udaljenost se brzo smanjivala, a trebalo je svakako spriječiti uzletanje aviona koji su mogli biti opasni. Zato

već na 26 000 metara udaljenosti Schamhorst otvara

vatru. Prvi plotun letio je 52 sekunde, dok su se stupovi

vode digli na pučini. Bilo je to pola sata od trenutka kad je opažena sjena na horizontu. To uopće nije ni bila pomorska bitka, to je bilo kao škola artiljerijskog gađa­ nja na pokretni cilj. Topovi britanskih brodova, od 120

mm na razaračima i 102 mm na nosaču, bili su tako ma­

log kalibra, da je njihov domet bio jedva do polovice

78

Bojni k rstaš Cneisenau, blizanac broda Scharn-

h o r s t . Ove snažne jedinice njem ačke flote im ale

oružanje: 9 topova k alib ra 280

tuavionskih topova sa 105, 16 topova s 37 m m i 28 s 20 mm .

su jako

n a­

14 p ro ­

mm , 12 topova sa

150 m m ,

udaljenosti prema njemačkim brodovima koji su imali topove od 280 mm i domet 30 kilometara. Nijemci su gađali samo iz pramčanih kula. Razarači Acasta i Ardent, koji su pratili Glorious, učinili su sve da zaštite nosače. Ove male jedinice ju­ nački i požrtvovno bacile su se u susret velikih i snaž­ nih njemačkih brodova, nastojeći da u punoj brzini is­ puste dimnu zavjesu. Ali njemački su topovi gađali brzo i točno. U toku bitke ispalio je samo Schamhorst 212 plotuna od 280 mm. Stupovi vode njemačkih granata padali su sasvim blizu nosača, a onda su zaredali i puni pogoci, prouzrokujući velike štete na palubi i hangari- ma. Bila je očita sudbonosna premoć njemačkih brodo­ va. Glorious je odmah okrenuo prema jugu, povećava­ jući brzinu do krajnjih granica. Ona je dostigla 25 čvo­ rova, a to je bilo premalo da se pobjegne brzim njemač­ kim bojnim krstašima s posve novim strojevima i brzi­ ne 30 čvorova. Njemački brodovi bili su dakle ne samo mnogo jači nego i znatno brži.

79

Svi britanski napori da pobjegnu ili da, krivudajući, otežaju gađanje, ostali su bez uspjeha. Novi i novi tfeški pogoci padali su na Glorious. Oko 5.20 sati po podne već je sav bio u plamenu. Brod je bio samo još hrpa ru­ ševina i dano je naređenje da se napusti brod. Razarači su se hrabro borili dalje. Zaletjeli su se prema njemač­ kim brodovima, lansirajući sva svoja torpeda. Svega 8 minuta kasnije razarač Ardent bio je zasut teškom nje­ mačkom vatrom i za najkraće vrijeme je potonuo. Glo­ rious je također brzo tonuo. Postepeno se naginjao sve više na bok, a onda se posve izvrnuo i potonuo, poni-

jevši sa sobom

Na pučini je bio još samo razarač Acasta. Ostao je sam, sićušan, protiv goleme nadmoći. Nastavio je bor­ bu. Ne mogavši topovima dohvatiti njemačke brodove,

lansirao je sva svoja torpeda. No za kratko vrijeme i ova

je hrabra jedinica uništena i potopljena. Na pučini nije

preko 60 aviona i preko 1 000 ljudi.

ostao ni jedan britanski brod. Oni su sa sobom povukli

i 1 500 ljudi svojih posada. Sa njima su otišli na dno i

britanski piloti koji su se tako hrabro borili u Norveš­ koj. Igra slučaja je ovog puta opet bila protiv Britanaca. Usprkos velikoj i teškoj borbi nikakva radio-depeša nije

primljena na ostalim britanskim brodovima. Sve je os­

talo nepoznato. Još nitko na britanskoj strani nije znao

o pojavi i ovako jakoj djelatnosti njemačkih ratnih bro­

dova. A udarci su već bili vrlo teški. Naročito gubitak jednog od tako malobrojnih a važnih nosača aviona bio

je za britansku flotu vrlo težak. Gubitak je bio utoliko

teži, što su stradale i hrabre posade, a naročito osoblje ✓aviona u kojima je u Velikoj Britaniji bila sada tako kri­ tična nestašica. Njemačka »B-služba« utvrdila je da nit­ ko nije potvrdio primitak depeša koje je Glorious dva

puta poslao, a nitko ih na britanskoj strani nije čuo. Njemački brodovi odmah su napustili mjesto bitke. Nisu ni pokušali spasiti brodolomce. Velik broj ljudi s potopljenih brodova plivao je naokolo na pučini. Oni

su ostavljeni posve sami, daleko na otvorenom moru. Dva i pol dana kasnije ovuda je prošao mali norveški ribarski brodić i spasio je svega tri oficira i 35 mornara

s Gloriousa, a jednog čovjeka s Acaste. Njemački hi-

droplan spasio je 5 ljudi s Gloriousa i 2 s Ardenta. Tra-

80

B

ritanska krstarica Belfast,

za vrijem e borbene akcije. Ova

k

rstarica sa

10 000 t I brzinom 32,5 čvorova, Im ala je u tro stru ­

kim kulam a

12 topova k alibra

152 mm , dvanaest sa 102 mm , 12

sa 40 m m i 8 m itraljeza. Posada: 750 ljudi.

gičan svršetak za ljude koji su do posljednjeg trenutka

dužnost. Bilanca je bila 1 516 poginulih,

a 45 spašenih. Ali ovog su puta i njemački brodovi dobili težak uda­ rac. Od brojnih lansiranih torpeda s britanskih razarača jedan je ipak pogodio cilj: stražnji dio trupa Scharn- horsta, gdje je ubio dva oficira i 46 mornara, načinio je na trupu podvodni otvor 12 metara na 4 metra, ones­ posobio krmenu topovsku kulu, a brzinu broda sma­ njio na 20 čvorova. To je uvelike smanjilo borbenu spo­ sobnost ovog broda. Zato je admiral Marschall odlučio da svoju eskadru vrati u Trondheim.

Golema opasnost za Britance time je smanjena. Nji­ hov veliki konvoj nalazio se svega 200 milja sjeveroza­ padno od položaja njemačkih brodova, a britanska es- kadra plovila je ravno prema njima. Taj konvoj je imao tako slabu pratnju, da bi vjerojatno gubici bili straho­ viti, utoliko više što su brodovi bili pretovareni evakui­ ranim vojnicima iz Norveške. Ovog puta to je bilo u pri­

bila je druga grupa

britanskih brodova, svega 100 milja zapadno od mjesta uništenja Gloriousa. Tu je bila i krstarica Devonshire (Devonšir) na kojoj je bio norveški kralj i ostali istak­ nuti političari Norveške. Tu je bilo i zlato norveške ban­ ke. Na ovim brodovima nisu ni slutili da su samo za dlaku izbjegli golemu opasnost, a nijedan od tih brodo­ va nije primio radio-depeše s Gloriousa.

obavljali svoju

log Britanaca. U još većoj opasnosti

6

-

Nevidljivi n eprijatelj na

A tlantiku II

81

Prvu vijest o pojavi njemačke eskadre dobili su Bri­ tanci tek 9. lipnja 1940. Bolnički brod Atlantis, koji su Nijemci propustili, susreo je bojni brod Valiant i oba­ vijestio ga direktno o potapanju Orame. Radio-stanica Valianta ovu je poraznu vijest odmah proslijedila dalje. Kod Britanaca je nastalo razumljivo veliko uzbuđenje. Ali, nije se moglo ništa učiniti. Ratni brodovi bili su pre­ više razbacani, a osim toga najveći dio razarača i lakih jedinica povučen je na jug, u vezi s njemačkim prodira­ njem u Francusku. Na sjeveru su ostala 4 bojna broda, 2 krstarice i 13 razarača. Britanci bi i nakon primljenih podataka o njemačkoj eskadri bili u očajnom položaju, da nisu posljedice požrtvovne borbe razarača, koji su pratili Glorious, oštetile njemačku eskadru. Njihova samoubilačka žrtva nije bila uzalud. Njemačka eskadra vraćala se u Trondheim, a mnogi britanski brodovi bili su spašeni. Admiral Marschall obavijestio je njemačku komandu da oštećenog Schamhorsta vraća u Njemačku, štiteći ga s Gneisenauom. To je, drugim riječima, značilo da se njemački brodovi, prekinuvši operaciju, vraćaju u bazu. Ni admiral Räder, ni admiral Saalwächter, nisu bili suglasni. To bi bilo: propustiti izvanrednu priliku u sjevernoj Norveškoj. Odmah su izdali naređenje da Gneisenau sam nastavi prvobitnu operaciju čim do­ prati Scharnhorst u sigurnu blizinu norveške obale. Ali admiral Marschall nije izvršio ovo naređenje. Obraz­ ložio je time, što su sada konvoji već izvan njegovog do­ mašaja i 9. lipnja 1940. oko 4 sata po podne, njemačka eskadra usidrila se pred Trondheimom. Sve to imalo je kasnije teške posljedice, posebno osobno za admirala Marschalla koji je nakon operacije bio smijenjen. Admiral Saalwächter nije zaboravio sukob prije ne­ koliko dana. Osim toga, smatrao je svoje stanovište is­ pravnim i naredio je slijedećeg dana ujutro da Gneise­ nau i Hipper odmah isplove. Ako ne bi pronašli kon­ voje, treba zbuniti Britance kao da se žele probiti izme­ đu Färoerskih otoka i Islanda na Atlantik. Tako bi sve snage britanske flote bile odvučene u tom pravcu, a oš­ tećeni Scharnhorst, premda oštećen, bez opasnosti bi se probio prema Njemačkoj. Admiralu Marschallu pre­ ostalo je samo da isplovi. To je i učinjeno, ali su se već

njegove

tro stru k e kule s topovim a k alibra 280 m m . B ilo je predviđeno da

ovaj b ro d i njegov blizanac Gneisenau

Pogled s

pram ca

bojnog

krstaša

Scharnhorst

na

s

31 850 t dobiju um ­

jesto toga veće topove k alibra 380 mm , ali to nije ostvareno.

slijedećeg dana, 11. lipnja 1940, njemački brodovi opet vratili u Trondheim. Događalo se nešto neshvatljivo. Čini se da je postojalo nešto jače od poznate njemačke

discipline i neminovnog izvršavanja naređenja. Ovog puta Britanci su bili obaviješteni o kretanju nje­ mačkih brodova. Podmornica Clyde (Klajd), koja je bila u zasjedi pred Trondheimom, odmah je obavijestila

o isplovljenju. Admiral Forbes bio je u to vrijeme, s

glavnim snagama britanske flote, na pučini da zaštiti konvoje koji su se vraćali. Isplovio je još onda, kad je

Valiant proslijedio obavijest Atlantisa. Sada, nakon primitka izvještaja podmornice, sa svim snagama kre­ nuo je protiv njemačkih brodova. Čini se da je admiral Marschall ispravno ocijenio opasnost položaja i beznad­ nu situaciju u kojoj bi se našao pred premoćnim sna­

gama britanske flote. Dobio je dokaz dva dana nakon povratka, kada su 13. lipnja britanski avioni napali nje­ govu eskadru u samom Trondheimu. S nosača Ark Ro­ yal sudjelovalo je u napadu 15 torpednih aviona. Bio je

to vratoloman pothvat, jer je obrana Trondheima sada

već.bila vrlo jaka. U napadu je srušeno 8 britanskih aviona. Usprkos tome, napad nije nanio nikakve štete. Njemački brodovi ostali su još tjedan dana u Trond- heimu. Onda su iskoristili povoljnu noć i 20. lipnja 1940. isplovili su. Ali podmornica Clyde obavljala je sa­ vjesno svoju dužnost. Ne samo da je primijetila njemač­ ke brodove, nego je odmah prešla u napad. Njen torpe­ do postigao je puni pogodak na pramac Gneisenaua. Oštećenje je bilo vrlo teško i rijetkog karaktera zbog toga, što je eksplozija na mjestu pramčanog suženja na­ pravila rupe na oba boka broda, i to tako velike, da se čamcem moglo proći kroz brod. Bojni krstaš Gneise- nau bio je zbog popravka 6 mjeseci nesposoban za bor­ bu. Njemačka eskadra odmah je okrenula i vratila se natrag u Trondheim. Britanska komanda nije imala ni pojma da su teško oštećena oba njemačka bojna krsta­ ša. London je o tome doznao tek mnogo kasnije. ■1 Drugog dana, kada se Scharnhorst probijao prema Njemačkoj, tako su ga jako napadali britanski avioni, da je morao potražiti zaklonište u Stavangeru. Tek sli­ jedećeg dana uspio se probiti dalje. Gneisenau se do­ kopao Njemačke tek mjesec dana kasnije. Tako je zavr­ šila operacija »Juno«. Donijela je teške gubitke obim stranama. Njemačka cijena bila je velika, jer su dva naj­ jača broda njene flote ostala onesposobljena za nekoli­ ko mjeseci. U vrijeme kad su bili jako potrebni, bili su neupotrebljivi u brodogradilištima. Njemačka flota nije ni približno iskoristila izvanredne mogućnosti. Britanci su mogli dobiti nekoliko puta teže udarce. Iznenađuje nedostatak ofanzivnog duha njemačke es- kadre. U najkritičnijem trenutku njemačke jedinice bile su udaljene svega 15 sati plovidbe s ekonomičnom br­ zinom, u trenutku kada su razarači potpuno obnovili svoje zalihe goriva i kada su bili svi izgledi da njemačka eskadra u punoj snazi iznenadi protivnika. Istina je da je admiral Marschall bio samo djelomično izvještavan o rezultatima izviđanja, ali još uvijek dovoljno i mnogo bolje od Britanaca. Događaji toga dana pokazali su su­ protnosti koje su, stalno sakriveno, djelovale između njemačkih komandanata na moru i komandanata mor­ naričkih ustanova na kopnu. Osim poslovičnih suprotnosti mornarice i avijacije, ovo su bila unutarnja

84

razmimoilažeoja u mornarici, koja su često donosila razne nesporazume.

• Admiral Räder dao je također nepovoljno mišljenje o djelovanju eskadre. Po njegovom sudu admiral Mar­

schall nije iskoristio mogućnosti ni teških ni lakih bro­ dova. No, zapravo, korijenje ovog zbivanja treba tražiti još dublje. Kad je rat počeo, njemačka je mornarica bila

u

zaostatku pet godina u odnosu na njene planove. Ona

je

bila slaba, a protivnik nekoliko puta premoćniji. Od­

lična kvaliteta njemačkih brodova nije mogla nadokna­ diti veliku brojčanu razliku, utoliko više što je kalibar topova bio znatno manji, nego što je bio u britanskih velikih brodova (280 prema 381 mm) i što su lagane je­ dinice imale nedovoljan akcioni radius. Sve su to znali rukovodeći oficiri njemačke flote, a njihovo stručno znanje omogućilo im je da točno ocijene odnose i pred­ vide posljedice koje iz toga mogu nastati. To je kod njih stvorilo potišteno raspoloženje i, bez sumnje, imalo je velikog utjecaja na psihičku predispoziciju. Smatrali su da im predstoji jedina mogućnost da časno izginu. Ostali rodovi njemačkih oružanih snaga, koji su zbog svoje nadmoći mogli voditi sasvim drugi način borbe, stalno su predbacivali floti njenu neaktivnost i zahtije­ vali da prihvati rizik ako hoće postići rezultate. Napadi na flotu dosegli su vrhunac baš poslije ove operacije, usprkos jakim udarcima koje je zadala Britancima. Ad­ miralu Marschallu predbacivano je neizvršavanje nare­ đenja, slabo rukovođenje, loše provođenje operacije i niz drugih stvari. Bez obzira na analizu koja je trebala pokazati kolika je stvarno bila krivnja komandanta es­ kadre, a koliki su drugi uzroci koji su stvorili određdnu situaciju, admiral Marschall smijenen je i 19. lipnja 1940. za komandanta operativne flote postavljen je ad­ miral Liitjens (Litjens). Ova promjena admirala nije mogla ukloniti duboku krizu koja je postojala u nje­ mačkoj ratnoj mornarici. Prije bi se moglo reći, da su se stvari još više zaoštrile, kao što će se vidjeti iz kas­ nijih događaja.

Tako se završila borba za Norvešku. Njemačke oruža­ ne snage pokazale su u Norveškoj kampanji izvanredno

izvedenu operaciju koja je vođena odlučno i smišljeno,

a hrabrost i požrtvovna borba svih učesnika dala je iz­

85

vanredan uspjeh, usprkos malom broju snaga koje su učestvovale. Nevjerojatnim rizikom i bezobzirnim zala­ ganjem zanesenih učesnika uspjelo je gotovo ono ne­ moguće. Gubici su bili relativno mali, usprkos žestokim borbama. Najteže je stradala njemačka flota. Ona je iz­ gubila tešku i 2 lake krstarice, 11 razarača i 8 podmor­ nica. Osim toga, mnogo je brodova teško oštećeno, na­ ročito oba najjača njemačka broda. Saveznici su izgubi­ li nosač aviona, 2 krstarice, 9 razarača i 6 podmornica, ali je zato broj oštećenih brodova bio mnogo veći, među ostalima i 6 krstarica. U odnosu na ukupne snage kod saveznika to nije bilo mnogo, ali je zato njemačka flota izgubila preko polovice svoje snage. Ipak, ovo se isplatilo. Osvajanje Norveške im'alo je za Njemačku go­ lemu važnost, daleko veću od plaćenih gubitaka. Prednosti su naročito došle do izražaja kasnije, kad je počeo rat sa Sovjetskim Savezom, a norveške baze igrale su odlučujuću ulogu za sprečavanje konvoja prema Murmansku. Njemačka je sada mogla u odlično zaštiće­ nim fjordovima, duž čitave norveške obale, urediti flot- ne baze, dobila je mnogo povoljniji izlaz na Atlantik, mogla je urediti aerodrome u Danskoj i Norveškoj, sve do krajnjeg sjevera, od kojih su neki bili udaljeni samo 400 km od glavnih britanskih baza. Blokada Njemačke bila je sada razbijena. Odmah se prišlo ostvarenju tih mogućnosti. Naročito je bila pred­ viđena izgradnja velike pomorske baze u Trondheimu. Trebalo je da on postane Gibraltar Sjevera. Ovdje je tre­ balo da budu vrlo jake snage mornarice, avijacije i jed­ na kopnena divizija. Bila je predviđena izgradnja bro­ dogradilišta za najveće brodove i izgradnja novog veli­ kog njemačkog grada. Betonski autoput trebalo je da spoji Njemačku preko Danske, pa brodovima-trajekti- ma za Švedsku i preko Švedske i Norveške sve do Trondheima. Njemačka je u zamjenu za eksteritorijal- nost ovog autoputa preko Švedske ponudila Švedskoj željeznicu za Narvik. Bilo je još drugih planova kojima se Njemačka bavila, a koji su zahtijevali 10-15 godina rada. Kao što se vidi, Njemačka nije namjeravala napu­ stiti Norvešku. No od svih planova uspjela je ostvariti samo manji dio. Sve drugo ostale su samo velike želje i planovi na papiru.

NAPAD NA ZAPADNU EVROPU

Prodor kod Sedana

Borbe u Norveškoj bile su još u punom jeku, a Nje­ mačka je već počela novi napad. U osvajanju Danske i Norveške sudjelovale su samo relativno slabe kopnene jedinice, dok je većina njemačkih armija ostala netak­ nuta. Ogromne snage potajno su skupljene uz zapadnu granicu Njemačke. Na Zapadu nisu ni slutili da ih je do sada samo loše vrijeme spasilo od katastrofe. Punih 17 puta odgađan je već određeni dan za početak napada,

a za tih šest mjeseci snaga njemačke ratne mašine ne­

prekidno i brzo je rasla. Ona je bila spremna da se po­ put ogromne lavine sruči na protivnika. Velika opera­ cija istovremenog napada na tri države, planirana pod oznakom »Gelb«, mogla je početi svakog trenutka. Njemačka snaga stvarno je sada bila ogromna. Imala je pod oružjem blizu 7 milijuna ljudi, a raspolagala je s

240 divizija, od kojih je 12 bilo oklopnih. Divizije su bile odlično opremljene i visoko motorizirane. Ogromnu snagu postiglo je i njemačko ratno zrakoplovstvo koje

je raspolagalo s preko 9 000 aviona prve linije. Njemač­

ka je sada pripremila na zapadu preko 100 divizija, sve oklopne jedinice i ogroman dio zračnih snaga, tj. 1 500 lovačkih i 3 500 bombarderskih aviona. Nasuprot ovako velikoj snazi mogla je Francuska suprotstaviti 95 divizija, od toga je trećina bila sastavlje­ na od starijih i slabo izvježbanih rezervista. Za čuvanje Maginotove (Mažino) linije bilo je odvojeno 13 divizija. Tehnička oprema francuskih oružanih snaga bila je isto tako slaba. Samo 3 oklopne divizije s po 480 tenkova, tj. jedva nešto više od jedne njemačke oklopne divizije.

U skladištima je bilo, doduše, mnogo tenkova, ali posve zastarjelih tipova. Osjećao se velik nedostatak suvreme­ ne artiljerije, naročito protutenkovskih i brzometnih protuavionskih topova. Malokalibarskih automatskih topova bilo je isto tako malo. Avijacija je raspolagala s oko 1000 aviona. Godinama su vršene prevare s vojnim dobavama, održavani su na važnim položajima nespo­ sobni ljudi i događale se razne nepravilnosti. Sve se to sada, u najkritičnijem trenutku, teško osvećivalo. Mno- ^go od toga tek se sada i doznalo, kada su se otvorila skladišta. Nije bilo mnogo bolje ni kod francuskih saveznika. I oni su bili nedovoljno naoružani i nedovoljno pripre­ mljeni. Velika Britanija je poslala u Francusku 13 divi­ zija s nešto lakih tenkova i skroman broj eskadrila zra­ koplovstva s oko 700 aviona. Vojska Nizozemske brojila je 400 000 mobiliziranih ljudi, ali gotovo posve neo­ premljenih teškom opremom. Znatno bolja bila je bel­ gijska vojska koja je raspolagala s 21 divizijom, prilično dobro naoružanom lakim oružjem, ali isto tako bez teš­ ke opreme. Belgija je imala jako izgrađena utvrđenja duž Albertovog kanala, za čiju je obranu odvojila 12 di­ vizija. Od ionako nedovoljnih oružanih snaga Francuska je priličan broj odvojila za čuvanje talijanske granice gdje se očekivao napad, a i za svoje posjede u Africi. To je još više oslabilo njene mogućnosti za obranu od nje­ mačkog napada. Bilo je još i drugih slabosti. U prvom redu slabo rukovostvo, posve zastarjela strateška shva­ ćanja, a i politička trulost. Na lovorikama prvog svjet­ skog rata ostala je sada posve zatečena. Sve nade bile su polagane u Maginotovu liniju. Za izgradnju ove utvr­ đene linije, koju se smatralo najsnažnijom na svijetu, ut­ rošena su ogromna financijska sredstva, oko 8 milijardi starih dinara za svaki kilometar. Borbenost francuskog naroda uvelike je oslabljena zbog nezdravih političkih prilika i kompromitiranja gotovo svih političkih grupa i vodećih političara. Najveći dio Francuza želio je da ih se pusti na miru. Njemačka komanda znala je za ove slabosti, ali je ipak smatrala Francusku jačom nego što je stvarno bila. Zato su za napad spremljene jake njemačke snage. Tre-

Dvije snim ke pram čanog torpednog p ro sto ra njem ačke podm or­ nice tipa 740 t. Na gornjoj slici se vide preklopljeni ležaji za sp a­ vanje posade, a na donjoj okrugla vrata za sve 4 torpedne cijevi k alib ra 535 mm .

nutak napada približavao se i Hitler je naredio da, po­ čevši od 4. svibnja 1940, sve bude tako spremno, da na­ pad može početi 24 sata nakon izdanog naređenja. Kas­ nije je taj rok još više skraćen i njemačka ratna mašina stajala je spremna kao napet luk koji se svakog trenut­ ka moglo odapeti. Snage za napad bile su podijeljene u dvije grupe, i to: armijska grupa »B«, pod komandom maršala von Bocka, (fon Bok), određena za prvi udar na sjevernoj polovici fronta, i armijska grupa »A«, pod komandom von Rundstedta (fon Rundšteta), koja je trebalo da zada glavni, neočekivani udarac. Zato su u ovoj drugoj grupi bile ogromne udarne snage, sve naj­ bolje jedinice i sve oklopne divizije. Ove snage bile su raspoređene pred Ardenima prema obalama rijeke Meuse (Mez). Hitlerov je plan prediđao da će bitka na zapadu započeti nizom snažnih udara na Nizozemsku i Belgiju, koje će na sebe privući pažnju zapadnih savez­ nika. Istovremeno će oklopne divizije generala Gude- riana potajno napredovati preko Ardena, nastojeći da na sebe skrenu što manje pažnje i da se iznenada po­ jave na najslabijoj točki protivničke linije. Sve je bilo spremno za početak napada. Konačno, kocka je pala i 9. svibnja 1940. Hitler je naredio početak napada. Slijedeće noći ogromna ratna mašina trebala je biti stavljena u pogon. Navečer je Hitler u specijalnom vlaku napustio Berlin i krenuo prema fonti. Još je bila duboka noć 10. svibnja 1940, kada je iza njemačke granice postalo živo. Na brojnim aerodromi­ ma obavljali su posljednje pripreme za uzletanje avio­ na, a na stotinama mjesta trupe, spremne za pokret, provjeravale su još posljednji puta svoje oružje i spre­ male motorna vozila. Oficiri su pogledavali u kazaljke satova, koje su se približavale određenom trenutku. A onda, s prvim zracima zore, 10. svibnja 1940, kao da se otvorio pakao. Nebo je bilo crno od aviona Luftwaf­ fe, koji su toga jutra napali oko 70 aerodroma u Fran­ cuskoj, Belgiji i Nizozemskoj. Iz teških tromotornih transportnih aviona spuštali su se padobranci na glav­ ne prometne točke u belgijskoj obrani i u središte Ni­ zozemske. Jake kolone njemačke armije prešle su izne­ nada granicu na mnogim mjestima. Započela je treća ofanziva »munjevitog rata«, veća i jača od prve dvije

(Poljska i Norveška). Motorizirana artiljerija naglo se skupila na određenim položajima, sipajući ubitačnu vatru za kojom je odmah nadirala pješadija. Na mjesti­ ma gdje se pružao jači otpor, pojavili su se tenkovi, a stotine su sunovratnih bombardera, zloglasnih štuka, strmoglavo pikirale iz velikih visina na određene cilje­ ve, zasipajući ih teškim bombama uz zaglušnu buku. Bila je to prava leteća artiljerija, ostvarujući koncentra­ ciju i brzinu prebacivanja na kakvu saveznički štabovi nisu ni približno bili spremni. Napad njemačkih oružanih snaga bio je tako iznena­ dan, tako brz i takvih razmjera, da se nije moglo odo­ ljeti. Nizozemske trupe pokušale su dati očajnički otpor i porušile su mnogo mostova, ali ih je brzo njemačko napredovanje posve dezorganiziralo. Njemački pado­ branci u pozadini su zauzeli najvažnije točke, a brzi na­ pad omogućio je da u njihove ruke najvažniji mostovi padnu neoštećeni. Kolone su bez zadržavanja mogle produžiti put. Motorizirane su trupe po odličnim cesta­ ma i sačuvanim mostovima izvanrednom brzinom pro­ dirale duboko u unutrašnjost, u pravcu Rotterdama. U međuvremenu su brojni njemački avioni u uza­ stopnim napadima razarali ovaj veliki grad i važnu luku. Uništavanja su bila strahovita. Rotterdam je pre­ tvoren u hrpu ruševina, jer je srušeno preko 20 tisuća zgrada pod kojima je preko 40 000 ljudi našlo smrt. Pre­ ostalo stanovništvo u paničnom bijegu napuštalo je grad, ispunivši sve okolne ceste po kojima su sijali smrt njemački avioni. Strahote iskušane nad poljskim grado­ vima sada su se ponavljale. Bombarderi su zahvatili i Utrecht, Haag i Amsterdam. Otpor je brzo postao bez­ nadan i već 16. svibnja Nizozemska je bila svladana. Od njenih oružanih snaga u tih nekoliko dana poginulo je 100 000 vojnika ili gotovo četvrtina brojnog stanja, što dokazuje požrtvovnost njihovog otpora. Belgija je isto tako bila iznenađena i zatečena. I tu su mnogi mostovi u pograničnoj zoni pali neoštećeni u njemačke ruke, a kolone njemačke vojske brzo su na- dirale. Ali se belgijska vojska nakon prvog iznenađenja dobro snašla i već slijedećeg dana počela je pružati jak otpor. Belgijske divizije borile su se požrtvovno. Povla­ čile su se na svoju utvrđenu liniju iza Albertovog kana­

la. No njegove su obale dostigle njemačke trupe za dva dana. U utvrđenu liniju bile su polagane velike nade, a naročito u tvrđavu Eben Emael, koja je podignuta na ključnom području, braneći prilaze prema Liegeu (Li-

jež). Ali Njemačka je preko obavještajne službe prikupi­

la potrebne podatke i unaprijed je spremila plan za os­

vajanje ovih utvrđenja. Specijalno pripremljene i izvjež­

bane jedinice prišle su i napale izbliza bacačima plame­ na i jakim eksplozivnim nabojima, uz istovremeni de­ sant padobranskih jedinica. Otpor ovog vrlo jakog utvr­ đenja bio je svladan za 36 sati. U izvanredno žilavoj borbi utvrđena linija je probijena Brzim napredovanjem njemačke snage zauzele su neoš­ tećene velike mostove preko Meuse. Belgijske su se trupe povlačile na drugu liniju obrana Antvverpen-Lou- vain tAntverpen-Luven), dok su im stizale u pomoć bri-

. tanske francuske divizije. To je baš bilo ono, što je nje- načka komanda željela. Očekivala je da će saveznici, pod utiskom povijesnih operacija iz prvog svjetskog rata, smatrati da je ovo sada kao što je bilo onda, glavni prodor njemačkih snaga, i da će zato ovamo baciti naj­ bolje divizije. Tako je i bilo. Glavni komandant general Gamelin učinio je katastrofalnu pogrešku. Njemački je napad doduše bio na oko jak i vrlo brz, ali bez dovolj­ nih rezervi, sračunan samo na prve jake udarce koji su privukli velika saveznička pojačanja, jer su prvi udarci stvorili očajni položaj u Nizozemskoj i Belgiji. . Pokušaj savezničkih snaga bio je utoliko teži, što su

u prvih nekoliko sati njihovi aerodromi bili većinom

onesposobljeni, a veliki broj postojećih aviona uništen

je na zemlji. Zato se nije moglo pružiti odgovarajući ot­

por njemačkoj Luftvvaffi koja je suvereno vladala ne­ bom. Slabe preostale snage savezničkih aviona, u pr­ vom redu britanski lovci, pokušale su napadati njemač­ ke kolone. U niskom letu spuštali su se nad ceste i mit­ raljezima tukli kolone u pokretu. Ali su te kolone vozile sa sobom lako protuavionsko oružje, naročito automat­ ske topove od 20 mm, sa četiri cijevi, na motornim vo­ zilima, i u pokretu su otvarale tako jaku vatru na avio­ ne, da je već prvog dana trećina aviona bila uništena, a da saveznici nisu mogli zadati Nijemcima bilo kakav jači udarac. U štabove su sve više dolazile očajničke vi-

jesti i stvarale zabunu. Sva raspoloživa pojačanja najve­ ćom su brzinom slana u Belgiju. Dok je tako pažnja savezničkih štabova bila usmjere­ na na Belgiju i Nizozemsku, pripremalo se glavno izne­ nađenje. Punih 48 sati, dok su trajale ove teške bitke, ostale su glavne snage njemačke armije sakrivene i ne­ pokretne. Čekale su svoj trenutak. Saveznici nisu primi­ jetili da su njemačke kolone nastupale uz slabu podr­ šku tenkova. Da je zabuna u štabovima bila manja, a iz­ viđanje bolje, primili bi obavijesti da njemačke oklopne divizije nisu u akciji. To bi ih moralo zabrinuti i iz toga bi morali zaključiti da glavni udar još nije počeo. Ali od toga nije bilo ništa. Za savezničke snage bili su dovoljni i ovi udarci koje su dobivali od slabije njemač­ ke grupe. Ove kolone su sada već nadirale prema Bru- xellesu (Brisel). Saveznička avijacija pokušala je da po­ novno napadne njemačke kolojie, ali se slijedećeg dana, 11. svibnja 1940, od priličnogTjroja aviona, poslanih u napad, malo vratilo. Od nekih eskadrila vratio se samo po jedan avion. Njemački lovci i jaka protuavionska vatra rušili su savezničke avione. Zbog toga saveznici više nisu slali ni izviđačke avione, pa su štabovi ostali gotovo bez podataka o kretanju i snazi njemačkih divi­ zija. Njemačko zrakoplovstvo suvereno je vladalo zrač­ nim prostorom. Borbe u Belgiji i Nizozemskoj dosegle su vrhunac. To je njemačka komanda i čekala. Sada se počeo odvijati Hitlerov plan. Nepregledne kolone tenkova oklopnih divizija, koje su skrivene i nepokretne čekale u šumama uz belgijsko-francusku granicu, sada su se pokrenule. Sume su iznenada oživjele. Iz njihovih rubova počele su iznenada izvirati čelične grdosije na gusjenicama. Glav­ ne i sporedne ceste bile su preplavljene tenkovima. Ti­ suće snažnih motora zagrmjelo je područjima koja su prije nekoliko sati bila posve mirna i kao izumrla. No

o tome saveznici još nisu ništa znali. Jaki pokreti nje­ mačkih oklopnih divizija u području od Namura (Na- mir) do Sedana još su ostali nezapaženi.

Ovim planinskim predjelima, obraslim šumama, nisu saveznici poklanjali nikakve pažnje. Smatrali su da su neprohodni za jače vojničke kolone. Ali Nijemci su bo-

Ue proučili teren. Imali su i više iskustva sa svojim ten­

kovima. Znali su šta mogu njima postići. Kroz guste šume Ardena sada su se nezapaženo probijale njemač­

ke tenkovske kolone. Za njima su se odmah kretale di­

vizije motorizirane pješadije u tisućama kamiona. Na jedno malo područje Njemačka je sada usmjerila sve svoje oklopne divizije, osim jedne. Kada se najmanje očekivalo i na mjestu gdje se sma­ tralo nemogućim, pojavile su se ogromne snage glavne grupe njemačkih armija von Rundstedta. Njegove pan-

cer-divizije pod generalom von Kleistom (Klajst) prodr­

le su preko Luksemburga i južne Belgije, pojavivši se iz­

nenada iz navodno neprohodnih šuma Ardena. Istovre­ meno su divizije oružanih snaga pod generalom Rom- melom prešle Meusu, da bi zaštitile bok ovog prodora. Njemačke tenkovske divizije udarile su u gotovo prazan prostor, kao što se moglo i očekivati. Kolone su brzo prodirale naprijed. Za njima su, kroz prodor, jurili ka­ mioni s motoriziranom pješadijom. Ove motorizirane

divizije, pod generalom Listom, trebalo je da zaposjed-

nu područje, dok su oklopne jedinice trebalo da jure naprijed, ne obazirući se ni lijevo ni desno, i bez obzira

na brzinu kojom će ih slijediti pješadija. Nastala je jur­ njava Francuskom. Motorizirane kolone divizija genera­

la Lista imale su u jednom potezu i po 45 000 motornih

vozila. To je bila prava bujica tehnike koja se valjala

kroz prodor. Napredovalo se po 50 km dnevno, a i više. Hitler je stalno požurivao nadiranje, sprečavajući generale da radi opreza zadržavaju napredovanje dok pristigne pje­ šadija. Za nekoliko dana njemačke oklopne divizije stig­

le su do obala rijeka Aisne (Ezn) i Somme (Som), pa su

onda niz njihove obale pojurile prema moru. Za 11 dana ovi su tenkovi pravalili oko 350 km i nezaustavlji­

vo stigli u noći 21. svibnja 1940. do obala Engleskog ka­ nala. Toga dana zauzet je u 7 sati po podne grad Abbe- ville (Abevil). Nitko nije očekivao da bi njemački tenko­

vi stigli tako daleko, čak ni sami Nijemci. Zato se dogo­

dilo da su avioni Luftwaffe bombardirali štab svog ge­ nerala Guderiana koji je rukovodio njemačkim tenko­ vima i upravo se smjestio u tek osvojeni Abbeville. No napad nije nanio ozbiljne štete. Vratolomni pothvat bio

je uspješno završen. Glavne savezničke snage i njihove

najbolje opremljene divizije ostale su sada odsječene i opkoljene. Hitler je bio izvan sebe od veselja. Njegov je plan uspio. Njemačke oružane snage izvršile su izvanre­ dan zahvat koji će ući u historiju ratne vještine, među najveće strateške uspjehe. Hitler je bio uvjeren da je ovim zahvatom zapravo rat na zapadu već odlučen u korist Njemačke. U međuvremenu, pod pritiskom njemačkih snaga, Britanci su se brzo povlačili iz nizozemske. Pratili su ih udarci njemačkih aviona koji su potopili jedan razarač i oštetili druge brodove. Ipak, uspjelo je evakuirati či­ tavu Nizozemsku vladu, a slijedećeg dana jedan britan­ ski razarač ukrcao je nizozemsku kraljicu s članovima dvora. Dva dana kasnije, 15. lipnja, nizozemska vojska je kapitulirala. Prije toga su uspjeli uništiti ratne brodove koji su bili u gradnji, među ostalim i dvije krstarice, da ne padnu u ruke Nijemaca. Njemačkoj, koja je na moru bila slaba, bilo je mnogo stalo da se dočepaju nizozem­ skih brodova. Radi toga su na izlaze iz nizozemskih luka njemački ratni brodovi položili mine. Usprkos tome, najveći dio nizozemskih ratnih brodova i gotovo čitava trgovačka mornarica uspjeli su prebjeći u engles­ ke luke. To je isto bilo već prije s norveškim brodovi­ ma. Time se britanska transportna moć povećala za oko 3 500 000 tona trgovačkih brodova. To je donekle ublažilo teško stanje u britanskom transportu. No, to je bila samo mala nadoknada za teške udarce i poraze koje je pretrpjela Velika Britanija.

Evakuacija Dunkerquea

Na zapadnoj fronti savezničke su trupe bile u brzom povlačenju pod pritiskom njemačkih oružanih snaga. Odsječene brzim prodorom njemačkih oklopnih divizi­ ja do mora, najjače savezničke trupe bile su u beznad­ nom položaju. Belgijske divizije povlačile su se, pruža­ jući očajnički otpor. Napredovanje vlastitih snaga bilo je brže, nego što je njemačka komanda očekivala. Pro-

dor do Abbevilla bio je ogromna pobjeda od presudnog značenja. Ovaj prodor oklopnih snaga bio je tako dobro planiran i tako tačno izveden, da su njemačke oklopne jedinice, stigavši u Abbeville, još uvijek imale rezerve benzina. Njemačka komanda bila je iznenađena slabim otporom koji je pružala Francuska. Nitko nije očekivao da su unutrašnje prilike tako oslabile Francusku i da je tako trulo njeno rukovodstvo. U međuvremenu se njemački obruč sve više stezao oko opkoljenih savezničkih divizija. Već su 18. svibnja njemačke snage ušle u Antwerpen. Francuske i britan­ ske trupe brzo su se povlačile južno prema francuskom području, ali su s juga Nijemci već kod Abbevilla nadi­ rali prema sjeveru, uz obalu kanala La Manche. Fran­ cuska je pokušala spasiti situaciju smjenjivanjem gene­ rala koji su se pokazali nesposobnim, uključiv i glavnog komandanta. Vrhovna komanda oružanih snaga povje­ rena je generalu Weygandu (Vegan). On se 21. svibnja iznenada pojavio u gradu Ypres (Ipr) gdje je održao konferenciju s vojnim komandantima. Odlučeno je da se saveznici brzo povuku, prepuštajući obranu Belgije samim belgijskim divizijama. Jedina veza opkoljenih di­ vizija mogla se ostvariti preko luká i njihova obrana zato je povjerena viceadmiralu Abrialu. Ove su luke bile posljednja nada opkoljenih savezničkih trupa. To su znali i Nijemci, zato su svojim oklopnim divizijama naredili da iz Abbevilla krenu na osvajanje luka Bou- logne (Bulonj), Calais (Kale) i Dunkerque (Denkerk). Tenkovi su odmah krenuli u napad i već su se 22. svibnja pojavili pred Boulogneom, a 23. pred Calaisom. Razvila se ogorčena borba za ove luke. Malo zatim po­ javili su se i njemački avioni u velikom broju. Oni su potopili modeme francuske razarače Chacal (Sakal) i Orage (Oraž), a niz drugih razarača i manjih francuskih ratnih brodova teško je oštećen. Položaj je ubrzo po­ stao beznadan. Britanci su poslali nekoliko razarača u pomoć, i ovi su pod vatrom njemačkih topova i mitra­ ljeza ukrcavali trupe u povlačenju. U teškoj vatri sa svih strana, pod udarcima avionskih bombi, ovo je bio pravi pakao. Na britanskom razaraču Kelth (Kit) bomba je raznijela komandni most, ubila komandanta Simsona i mnogo drugih. Čitavo nadgrađe pretvoreno je u hrpu

Fotografija srednjeg dijela njemačkog bojnog broda B ism arck; vidi

se Impresivna veličina

i složenost konstrukcije.

Glavni akteri bitke za Britaniju. Gore: njemački lovački avion M e-

s s e rs c h m itt 109, brzine 575

20 mm i dva mitraljeza

brzine 580 km/h, naoružan s 8 mitraljeza po 7,7 mm. Odlikovao se osobito velikom gustoćom vatre i okretnošću, što je imalo veliki utje­ caj na ishod rata.

km/h, naoružan s dva topa kalibra

po 7,9 mm. Dolje:

britanski lovac S p itfire ,

Tipovi aviona koji su imali veliku ulogu u njemačkim napadima na

Veliku

brzine 560 km na sat, naoružan s dva topa po 20 mm i 5 mitraljeza po 7,9 mm. U sredini je sunovratni bombarder Ju n kers 87, glasovita Štuka, brzine 350 km/h, koji je mogao ponijeti bombu od 500 kg i

4

dvomotorni lovački avion

Britaniju. Gore M es s e rs c h m itt 110,

male

po

50 kg.

Dolje

je Ju n kers 88, najuspjeliji tip njemačkih

bombardera. Brzina 470 km/h, a nosivost 2 500 kg bombi.

Usprkos napora Jakih snaga njemačke mornarice da uniiti protiv­ ničke prijevoze na moru, kao rezultat divovske borbe koja je svako­ dnevno tekla u ogromnim razmjerima na pučini Atlantika, »rijeka« mnogobrojnih transportnih brodova stalno i nezaustavljivo dovozila je snabdijevanje u savezničke luke.

Pogled s britanskog razarača na novi teretni brod tipizirane izvedbe. Prijelazom na velikoserijsku izgradnju strogo tipiziranih brodova, osobito tipa L ib e rty , saveznici su uspjeli povećati proizvodnju trans­ portnih brodova i time nadoknaditi gubitke od napada njemačkih podmornica.

ruševina. Teško je bilo i ostalim razaračima. Koman­ dant razarača Vimy (Vajmi) bio je smrtno ranjen. Sli­ jedećeg dana Britanci su poslali još razarača, a na ne­ kima i specijaliste za razaranje, koji su uništili lučke uređaje da ne padnu u njemačke ruke. Pod najtežim uvjetima britanski su razarači ukrcavali trupe. Svaki je uzeo oko 1000 ljudi i bio je prekrcan. Ujutro poslani su u pomoć britanski lovački avioni koji su malo olakšali položaj. Ali topovska vatra njemačkih trupa, koje su se približavale, bila je sve jača. Očito je u noći stiglo još više njemačkih snaga. Razarač Venetia bio je teško oštećen, a njegov komandant ranjen. Raz­ vila se čudna vrst borbe. Razarači su pucali i na polo­ žaje njemačkih topova i mitraljeza, koji su bili udaljeni svega nekoliko stotina metara od obale. Slijedećeg dana stiglo je još nekoliko britanskih razarača koji su ukrcavali preostale trupe, uzimajući čak po 1400 ljudi na jedan razarač. Položaj je postojao sve očajniji i 25. svibnja 1940. ujutro njemačke su snage zauzele Boulog­ ne. U međuvremenu su tekle i teške borbe za Calais. Nje­ mačke su kolone i tu nadirale sve većim snagama. Luka je bila pod jakom vatrom, a isto tako i brodovi koji su joj se približavali. Njemački su avioni i tu u velikom broju napadali. Dva britanska razarača i poljski razarač Burza probili su se pod najtežim uvjetima u luku i po­ čeli ukrcavati bjegunce. Čim je koja jedinica bila ukrca­ na, odmah je brzo napuštala luku i prebacivala se pu­ nom brzinom u Englesku. Za kratko vrijeme opet se vraćala. Borba je postajala sve teža. U toku dana potop­ ljen je britanski razarač W essex, dok su teško oštećeni Vlmiera (Vajmira) i poljski Burza. Savezničke trupe, koje su se povlačile prema Calaisu da se ukrcaju, pružale su otpor da bi usporile njemačko nadiranje. Ali, ponestalo je municije. Odmah su poslana dva razarača s municijom za ove trupe. Municija je sret­ no iskrcana, a razarači su odmah ukrcali ranjenike i vratili se u Englesku. Slijedećeg dana borba se nastav­ ljala, a isto tako i ukrcavanje bjegunaca. No položaj je postajao sve teži. Britanci su uputili daljnje razarače, lake krstarice Arethuse (Eritjuz) i Galatea, i bolničke brodove za ranjenike. Potmognute artiljerijskom vat-

7

-

N evidljivi nep rijatelj n a A tlantiku

II

97

rom krstaricä, francusko-britanske trupe pojačale su otpor. No to je samo usporilo zauzimanje grada. Već 27. svibnja 1940. pao je i Calais. Komandant obrane pogi­ nuo je sa znatnim brojem oficira i ljudi, boreći se do posljednjeg trenutka. Saveznici su izgubili već dvije važ­ ne luke i ostao je samo još Dunkerque. Slijedećeg dana pogodio je saveznike još jedan teški udarac. Belgijska vojska, ostavši sama, borila se očajnič­ ki, ali, prepuštena sama sebi i opkoljena nadmoćnim snagama, 28 svibnja 1940. kapitulirala je. Pred flandrij- skom obalom njemački sunovratni bombarderi štuke potopili su britanski razarač Whitley (Vitli). Saveznički avioni nisu više mogli pružiti gotovo nikakvu podršku. U dnevnim borbama oboren je svaki drugi avion, od­ nosno, simbolički rečeno, nakon dva polaska avion se više nije vraćao. U noćnim operacijama saveznička avi­ jacija imala je po jedan gubitak na svakih 200 letova. Luftwaffe još nije bila vična noćnim borbama, ali je po danu suvereno vladala nebom nad zapadnom Ev­ ropom. Saveznički avioni pokušali su očajnički da vrše svoj zadatak. Ali to je svršavalo tragično. Ekadrile su znale uzletjeti s 12 aviona, a samo jedan se vraćao u bazu. Njemački lovci M esserschm itt (Meseršmit) naprosto su čistili nebo od savezničkih aviona. Bila je to prava katastrofa. U dva dana savezničke zrakoplovne forma­ cije prestale su potojati. Iz Engleske su poslana pojača­ nja, ali je rezultat bio isti. Njemačka premoć u zraku bila je golema. Britanska komanda konačno je prestala slati sva pojačanja i zadržala je svoje lovce, da bi pružila bar neku zaštitu nad lukama za evakuaciju. Tu je položaj bio isto tako očajan. Savezničke su se trupe povlačile u sve manji krug oko luke Dunkerque. Britanski admiralitet emitirao je preko radio-stanica 26. svibnja navečer naređenje: »Započeti operaciju Dy­ namo«; to je značilo da počinje evakuacija savezničkih vojnika iz opkoljenog područja. Očekivalo se da će se spasiti oko 45 000 ljudi od preko 350 000, koliko ih je bilo opkoljenoVKomanda je povjerena viceadmiralu Ramsayu (Remzi) koji je rukovodio iz Dovera. Evakua­ cija se imala obaviti pod najtežim uvjetima, uz žestoku borbu svih vrsta oružja. Naročito je bilo važno da bri-

98

E ksperim entalna četverouglasta radarska antena u prijeratnom

razdoblju na bojnom brodu. Već nakon prvih uspjeha, Velika

B

ritanija je postavila na svoje obale 20 rad arsk ih

stanica koje su

u

to vrijem e im ale dom et 90 km do visine 5 000

m. Dolje: ispa­

ljivanje torpeda k alib ra 533 m m s palube lake k rstarice.

99

tansko zrakoplovstvo pruži zaštitu protiv uništavajućih udaraca Luftwaffe. Ova zaštita povjerena je zrakoplov­ nom vicemaršalu Parku. Bila je sreća što je evakuacijom rukovodio viceadmi- ral Ramsay, jer je to bio vrlo energičan i sposoban ru­ kovodilac. Najvećom brzinom prikupljeni su mali i srednji putnički brodovi, sve pomoćne jedinice ratne mornarice, koje se moglo sakupiti - od minolovaca i re- morkera do stražarskih brodova, pa su čak angažirani i brodovi za prijevoz željezničkih vagona, privatni mo­ torni čamci i riječne barke. Radi zaštite uvrštena je pro­ tuavionska krstarica Calcutta (Kalkuta). Već prve noći prevezeno je u Englesku oko 7 700 ljudi. No to je bio tek početak. Brodovi, određeni za eva­ kuaciju, tek su se prikupljali. Za nekoliko sati već je bilo u pokretu oko 860 brodova raznih veličina, od ko­ jih 700 britanskih. Slijedećeg dana, 28. svibnja, preko kanala La Manche počeo je neviđeni saobraćaj. Ogrom­ ne kolone brodova kretale su se u oba pravca. Bili su točno određeni putovi kojima se kretalo u jednom pravcu, a posve drugi, daleko razmaknuti putovi po­ vratka u Englesku. Time se spriječila opasnost meteža i svi su brodovi plovili uredno istim smjerom. Već rano ujutro ušlo je u luku Dunkerque 6 britan­ skih razarača i dopremilo municiju, hranu i vodu za bje­ gunce. Odmah nakon toga ukrcali su velik broj ljudi, a drugi su razarači i mali brodovi ukrcavali direktno s pješčanih žalova oko grada. Nešto kasnije stiglo je još 7 razarača, velik broj minolovaca i pomoćnih brodova od kojih su neki sakupljeni čak iz luka sjeverne Engleske. Stanje oko Dunkerquea naglo se pogoršavalo. Nje­ mačke armije, opijene pobjedonosnim napredovanjem, išle su naprijed bez obzira na opasnost. Savezničke su snage sve više bile zbijene i oko 300 000 ljudi bilo je na malom prostoru pod teškim udarcima njemačkih avio­ na. Zbog položenih minskih baraža nisu brodovi mogli ići najkraćim putem preko kanala, nego su, umjesto 37 milja, morali prevaliti 87 milja zaobilaznim putem. Najbolje usluge vršili su brzi obalni putnički brodovi. Oni su imali velik kapacitet i mogli su ukrcati mnogo vojnika koje su u brzoj vožnji prebacivali na englesku stranu. Ali, ovi su se brodovi pokazali i najosjetljiviji, jer

N jem ački sunovratni bom barder J u 8 7 štuka 1 lovački

avion

broju napadali i om etali evakuaciju

D unkerque, nanoseći

velike gubitke

velikom

Messerschmitt

Me

109

G,

kod

koji

su

u

su brzo stradali pod vatrom topova i od bombi aviona. Već prvog dana potopljen je sjajni putnički brod Queen of the Channel (Kvin of d’Cenel) s velikim bro­ jem ljudi. Zato su putnički brodovi povučeni iz prome­ ta za vrijeme dnevnog svjetla. Pri slaboj vidljivosti i da­ lje su upotrebljavani. Dok su postojeći brodovi vršili svoj teški zadatak, sve je više brodova pristizalo. Već pr­ vog dana stiglo je 7 putničkih brodova, 3 bolnička bro­ da, a u pogonu je već bilo oko 20 razarača, 19 minolo­ vaca i preko 60 stražarskih i obalnih brodova, uz bez­ broj raznih motornih čamaca, velikih čamaca za spaša­ vanje, remorkera sa šlepovima i sve što je moglo plo­ viti. Velika požrtvovnost britanskih lovačkih aviona omo­ gućila je da luka čitavog dana bude u punom pogonu. Pojačani otpor savezničkih trupa oko Dunkerquea za­ ustavio je privremeno nadiranje njemačkih kolona. Radi zaštite Britanci su privukli na aerodrome svoje obale preko 200 aviona, spremnih da svakog trenutka uzlete. Drugi su avioni naizmjenice stalno vršili zaštitne letove nad Dunkerqueom. Britanski avioni pokazali su odlične razultate. Prvog dana grupa od 11 lovaca Splt-

fire (Spitfajer) otjerala je 30 njemačkih bombardera s jakom lovačkom pratnjom. To se ponavljalo. Nijemci su poslali dvomotome lovce Me 110, koji nisu imali prem­

ca, ali su se britanski lovci hrabro bacali protiv njih.

Grupe od nekoliko britanskih lovaca bez skanjivanja su

presretale po 40 njemačkih lovaca. Ova požrtvovna bor­

ba oslabila je udarce njemačkih aviona na britanske

brodove. Osim toga, saveznike je zaklonio i gusti crni

dim od velikog požara mnogobrojnih rezervoara nafte, koji su bili u plamenu. Teški gusti dim načinio je gole­

mi oblak nad gradom i lukom, i tako zaklonio operaci-

je. Dana 28. svibnja bila je mnogo manja opasnost od njemačkih aviona, nego što je bila od velike zbrke koja je vladala na obali i na prilazima. To je bio strahovit kaos. Tek je postepeno uspjelo taj nered suzbiti i ubr­

zati ukrcavanje. Ipak, bilo je još često divljačke borbe za ukrcavanje u čamce na otvorenoj obali, što je, zbog neznanja i zbrke, dovelo do izvrtanja i potapanja mno­ gih manjih brodova. Bilo je često da su grupe, koje su u manjim čamcima doveslale do većih brodova, odgur- nule te čamce čim su se dohvatili palube broda, umje­ sto da je neki od njih vratio čamac na obalu, da bi se druga grupa mogla ukrcati. Teškom su mukom naoru­ žane mornaričke patrole uspjele uspostaviti red na žalu

po tri milje sa svake strane od luke Dunkerque. Smire­

nost je prc azila na kolone koje su pritjecale sa svih strana. Mas na panika bila je spriječena. Slijedećeg dana borba se pojačala. Njemački avioni dolazili su u sve većim grupama i konačno se Luftwaffe pojavila istovremeno i sa 150 aviona. Britanski lovci bili su neprekidno u pokretu. Toga dana imali su preko 320 letova. No taj dan, 29. svibnja 1940, bio je težak za sa­ veznike. Već sam početak bio je slab: modemi razarači Montrose (Montrouz) i Mackay (Mekaj), žureći se da izvrše svoje zadatke, naletjeli su jedan na drugog i zbog sudara oba su potonula. Nešto kasnije iznenada su se pojavili njemački tor- pedni čamci koji su napali torpedima britanske brodo­ ve. Razarači Wakeful (Veikftxl) i Grafton (Grefton) bili su potopljeni. Njemački torpedni čamci bili su naročito opasni u noći, kada se njihove male sjenke nisu primje­

102

Skica i presjek britanskog velikog razarača tipa Mllne.

đeno je osam jedinica kao vođe flotile od 1 935 t, odnosno 2 750

120 m m 1 10 p ro ­

tuavionskih različitih kallbara, i četverocjevni torpedni aparat. Glavni su topovi u dvostrukim kulam a. P osada 220 ljudi.

t u punom opterećenju. N aoružanje: 6 topova po

Izgra­

ćivale na morskoj površini. Putnički brod Monas Queen (Mounz Kvin) eksplodirao je od magnetske mine. Područje oko Dunkerquea kipjelo je od avion­ skih bombi i od udaraca topova smještenih na brežulj­ ke poviše obale. Pd tim udarcima potopljen je britanski razarač Grenade (Gririeid), a 6 drugih razarača prilično je oštećeno eksplozijama bombi. J U toku dana žestina napada nastavila se. More je kip­ jelo od eksplozija bombi, a visoki stupovi vode dizali su se naokolo. Bombe su padale i po gradu i po luci i po žalovima pretrpanim tisućama ljudi. Bila je to strašna slika. U kratkim razmacima njemački avioni zaletjeli bi se nisko nad bjegunce, koseći ih mitraljezima i sipajući bombe. Drugi avioni padali su u plamenu, ostavljajući za sobom dugačak trag dima. Često su to bili njemački avioni, ali nerijetko padali su i saveznički. Na mnogim mjestima po obali dizao se dim požara koji je bjesnio na sve strane. Na pličinama uz obalu le­ žali su razbacani dijelovi opreme koju su ostavile trupe u bijegu. Svuda su se naokolo vidjele stotine izvrnutih automobila, neki djelomično nagoreni, ostavljenih to­

103

pova, napuštenih kola, razbijenih tenkova i svega osta­ log. Iz mora su virile olupine potopljenih brodova, a brojni su izvrnuti čamci plutali naokolo, nošeni mor­ skim strujama. Brodovi su i dalje prilazili obali, uzimali su ljude do krajnjih mogućnosti, a onda se brzo otiskivali na puči­ nu. Mnogi su od njih potonuli, povukavši sa sobom ve­ lik broj vojnika. Ovog dana potopljeni su i putnički bro­

dovi Normandija, Lorina i Fenela, a još je nekoliko

oštećeno. Teretni brod Klan Makalister, koji je imao velik broj čamaca za spasavanje i manjih brodova s ko­ jima je trebalo olakšati uzimanje ljudi s plitkih žalova, potopljen je s čitavim teretom. Potopljen je još jedan obalni putnički brod i jedan brod za prijevoz željeznič­ kih vagona, i niz drugih jedinica. No usprkos ovako dra­ matskim okolnostima i velikim gubicima, uspjelo je toga dana prevesti u Englesku 47 300 ljudi. U noći i slijedećeg dana napori su nastavljeni. Zbog teških gubitaka na razaračima, admiralitet je odlučio da moderne razarače povuče iz ove operacije, a ubacio je još nekoliko starih takvih jedinica. S ratnim brodo­ vima poslan je i kontraadmiral Wake Walker, (Veik Vo- ker), da na licu mjesta rukovodi operacijama. Njemač­ ke kolone, koje su prodirale kroz Belgiju, zauzele su u blizini francuske granice belgijsko obalno mjesto Nieu- port (Njepor), pa su sada, iz blizine, mogli napadati tor- pednim čamcima. Osim toga, Nijemci su uspjeli na oba­ lu dovući topove, pa je prilazni put brodova za spasa­ vanje došao pod artiljerijsku vatru. Brodovi su morali odmah prijeći na drugi put koji je bio mnogo opasniji zbog pličina i minskih polja. Ali se nije moglo birati. Bilo bi još mnogo opasnije ostati pod vatrom njemač­ kih topova. Dana 30. svibnja 1940. bilo je opet dosta kaosa na francuskoj obali. Nijemci su toga dana spremili 300 bombardera s jakom lovačkom pratnjom, da izvrše uništavajući napad na Dunkerque i na brodove za spa­ savanje. Ali je sreća ovog puta bila sklona slabijima. Dan je osvanuo s lošim vremenom, a gusti oblaci pokri­ vali su nebo, spuštajući se na 100 metara visine. Zahva­ ljujući tome, saveznički brodovi ostali su pošteđeni od napada.

104

Broj brodova bio je toga dana mnogo veći, jer su, u međuvremenu, iz mnogih mjesta na britanskoj obali poslani privatni čamci, jahte, razni splavovi, velike bar­ ke, ribarski brodovi i drugo, pa su čak i s okolnih rijeka priklupljena sva plovila. Stvorena je neviđena flota ča­ maca i brodića. Izgledalo je kao da idu na neku sveča­ nost ili veliku sportsku priredbu. Bio je to besmrtni po­ thvat u kojem su sudjelovali toliki obični britanski lju­ di. Sa svojim jedinicama oni su se požrtvovno i neustra­ šivo uputili u pakleni kotao Dunkerquea.

Zahvaljujući ovako opsežnim mjerama, uspjelo je

toga dana, 30. svibnja, izvući iz Dunkerquea još oko

54 000 ljudi. Slijedeći dan osvanuo je s lijepim vreme­

nom. Utoliko gore po bjegunce! Lijepo je vrijeme za njih značilo smrt. Za kratko vrijeme njemački su avioni krenuli sa svojih aerodroma. Dobili su naređenje da pr­ venstveno napadaju brodove pred lukom i na pučini, a

ne grad i lučke uređaje.

Da bi štab u Doveru, koji je vodio evakuaciju, imao odmah sve vijesti o zbivanju na francuskoj obali, poslan je pred Dunkerque razarač W olsey (Vulzi) koji je tre­ balo da održava stalnu radio-vezu s Doverom. Istovre­

W olfhound (Vulfhaund) prevezao na

obalu jaku grupu mornaričkih signalista koji su odmah razmještani na razne točke područja. Tako je uvelike bilo olakšano rukovođenje, a u provođenju operacija jače se osjetila jaka ruka. S druge su strane događaji od­ mah javljani u Dover, pa su u najkraće vrijeme mogle biti provedene odgovarajuće mjere.

U prvom dijelu dana vladao je prilično jak vjetar koji je nagonio na francusku obalu male valove, ali dosta velike da onemoguće ukrcavanje na otvorenom žalu. To je otežalo ukrcavanje utoliko više, što je zaštićena luka bila pod sve jačom vatrom njemačkih topova. Po podne vrijeme se smirilo i opet je stotine malih brodo­ va i čamaca počelo dolaziti. Usprkos sve jačoj njemač­

koj vatri, evakuacija je nastavljena. Napori su toliko po­ jačani, da je toga dana prevezeno u Englesku preko

68 000 ljudi. Epopeja spasavanja iz Dunkerquea nastav­

ljala se, a herojska djela redala su se tako obilno i brzo, da ih se ne može opisati.

meno je razarač

105

J U noći između 31. svibnja i 1. lipnja 1940. njemačke

snage još su više stegle obruč. Zauzele su područje La Panne na belgijsko-francuskoj granici, i tako još više smanjile obalu kojom su bjegunci raspolagali. Ujutro, dok još nije bilo britanskih lovaca, pojavilo se oko 40 štuka koje su bez zapreke uzastopno napadale luku i brodove, obrušavajući se strmoglavce na ciljeve. Zviž­ duk njihovih krila odzvanjao je kao strahovite sirene koje su širile paniku. Onda su slijedile eksplozije bombi i teško stenjanje motora kada su se opet brzo izvlačili u visinu. Nešto kasnije stigli su britanski lovci, ali su i Nijemci odmah ubacili svoje. Nad gradom se razvila strahovita zračna bitka između 28 britanskih Hurricanea (Hari- kena) protiv 50 njemačkih M esserschmltta. To je ub­ lažilo pritisak Luftwaffe na obalu i brodove. More je opet postalo mimo i ukrcavanje se nastavilo ubrzano. Mnogobrojni ljudi, koji su čekali ukrcavanje, skrenuti su na prostrane pješčane sprudove, jer je iskustvo pre­ thodnih dana pokazalo da avionske bombe, koje padaju na pijesak, prouzrokuju najmanje žrtava. U borbu su ulazile sve jače snage zrakoplovstva i nje­ mačkog i britanskog. Borbe su bile tako jake, da se ne­ rijetko događalo da su jedni britanski lovci napali dru­ ge, pa ,tek onda primijetili pogrešku. Isto vrijedi i za borbu brodova protiv aviona. Sa svih strana otvarala se vatra na svaki avion koji se opazio. Toga je dana admi­ ral Wake Walker s razaračam Keith i grupom manjih ratnih brodova opet bio pred Dunkerqueom. Nadletjela je grupa britanskih lovaca i svi su brodovi otvorili od­ mah vatru. Videći zabunu, admiral je naredio da se iz­ vjesi signal »prekid vatre« i dao je da zvižde sirene nje­ govog broda, da bi skrenuo pažnju na taj signal. Kad je vatra prekinuta, primijetio je, okrenuvši se s mosta, da svi malokalibarski topovi njegovog razarača pucaju naj­ većom brzinom protiv aviona, ne gledajući signal na vlastitom jarbolu. Sličnih događaja bilo je mnogo, jer su svi bili uzbuđeni, a svuda je vladala opća zabuna. Gužva je bila sve veća. Brodovi za prijevoz bjegunaca teško su se probijali. Krcali su sve više ljudi i bili su sve pretrpaniji. Teretni brod W ippingham (Vipingem) ukr­ cao je 2 700 ljudi. Obalni putnički brod Maid of Or-

R azarači dovode u b ritan sk e luke vojnike, spaSene iz quea.

Dunker-

leans (Meid of Orlienz) ukrcao je preko 1 850,

zarača još 3 000 ljudi. Bombe njemačkih aviona ponovno su nanosile teške udarce. Počeli su dolaziti u sve većim sastavima, čak i do 150 aviona. Gubici saveznika bili su sve veći. Toga dana stradao je komadni brod admirala Walkera Keith. Ovaj razarač, koji je već prije nekoliko dana pre­

a 3 ra­

trpio oštećenja pred Boulogneom, kada mu je poginuo komandant, sada je bio pod vatrom njemačkih topova. Za kratko vrijeme razarač je potonuo, ali je admiral sa svojim štabom prešao na jedan torpedni čamac koji je, uz mnoge ostale, upravo prolazio. Malo kasnije nadle- tjelo je 35 štuka koje su sasule svoje bombe na torpedne čamce. Ali sve je prošlo dobro. Torpedni čamac je izvje­ sio admiralsku zastavu i proslijedio pred Dunkerque, gdje je admiral i dalje rukovodio operacijama. Ovaj tor­ pedni čamac jedva od 30 tona bio je jamačno najmanji admiralski brod ovog stoljeća. Tragedija kod Dunkerquea nastavljala se. Malo kasni­ je potopljeni su jedan razarač i jedan minolovac s mno­ go ukrcanih vojnika. Novi val njemačkih bombardera potopio je jedan britanski i jedan francuski razarač, i

putnički brod Prague s preko 3 000 francuskih vojnika. Potopljena su još dva putnička broda, prenatovarena francuskim vojnicima. Borbe su postale još žešće kad su ponovno stigli njemački torpedni čamci. Usprkos svemu, 5 britanskih razarača probilo se u luku, jer je ukrcavanje sa zidanih obala išlo mnogo brže. Svršetak ovog dana, usprkos svima strahotama, donio je nevjero­ jatno dobar uspjeh, jer je prevezeno u Englesku preko 64 000 ljudi. Dosadašnji prijevozi nadmašili su sva oče­ kivanja. Posade brodova, ne samo ratnih nego i trgo­ vačkih, pa i razni privatnici koji su došli sa svojim mo­ tornim čamcima i barkama, pokazali su takvu požr- tvovnost i takav prkos, unatoč svima opasnostima, da su izrvšili djela koja su prešla i najsmjelija očekivanja. Slijedećeg dana opasnosti su toliko porasle, da je ad­ miral Ramsay zabranio operacije po danu. Ali je pod za­ štitom noćnog mraka 11 razarača, 13 putničkih brodo­ va i ogroman broj ostalih jedinica nastavio prijevoze. U samu luku opet su ušla 3 razarača i 4 putnička broda, te je i pored mraka ukrcavanje izvršeno nevjerojatnom brzinom. Za kratko vrijeme svi su brodovi opet isplovi­

li.

Na francuskoj obali ostalo je još oko 70 000 ljudi. Bilo je očito da preostaje još malo vremena za njihovu eva­ kuaciju. Napori su pojačani, da bi se ubrzao prijevoz. Admiral Walker otplovio je u Dover radi konačnog do­ govora, ali se već za nekoliko sati vratio. U luku Dun-

kerque ušlo je opet 6 razarača, a za njima još 7 putnič­ kih brodova. Za njima i oko njih vrvjelo je još oko 50 manjih brodova. No i obale su bile prepune vojnika koji su čekali ukrcavanje. Razarač V enom ous (Veno-

mos) ukrcao je 1 200 ljudi, obalni cess Maud (Prinses Mod) daljnjih

i s ostalima. Teretni brod Tinvald ukrcao je čak 3 000

ljudi. Toga je dana prevezeno preko 26 000 ljudi.

putnički brod Prin­ 1 300, a slično je bilo

Položaj je postajao sve očajniji. Njemačke kolone pro­ dirale su prema gradu. Borba se već vodila u samim predgrađima. Njemački topovi sa svih strana, iz sve veće blizine, tukli su grad i luku. Jake njemačke snage bile su još samo 5 km udaljene od luke. No i pored toga, u toku čitavog dana 3. lipnja 1940, nastavljeno je s prijevozima. Još je niz brodova potopljen. U posljed­ njem trenutku saveznike je spasila odluka Hitlera koji je naredio oklopnim divizijama da prekinu napad i da se povuku radi prikupljanja za novu ofanzivu prema Francuskoj. Da su i njemački tenkovi prodirali u Dun­ kerque, vjerojatno ni polovica spašenih vojnika ne bi vidjela Englesku. Saveznički napori učinili su još po­ sljednji pokušaj: brodovi su poslani na ukrcavanje, a avioni da ih zaštite. Koliki su bili napori britanskog zra­ koplovstva oko Dunkerquea, pokazuje činjenica da su u roku od 9 dana izvršili: bombarderi 651 let, izviđači 171 let, a lovci 2 739 letova. U ovim akcijama oboreno je 130 britanskih aviona, a gubici su Nijemaca bili još veći i dosegli su oko 600 aviona.

Konačno se evakuacija Dunkerquea približila svom kraju. Dana 4. lipnja 1940. brodovi prikupljeni za ovaj prijevoz postepeno su vraćeni u svoja odredišta. Poslije podne admiralitet je izdao naređenje da se operacija »Dynamo« završi. Rezultati su bili izvanredni. Prije ne­ koliko dana činilo se da će oko 350 000 ljudi biti izgub­ ljeno. Bilo je malo nade da se spasu. A ipak, to je uči­ njeno. Saveznički brodovi izvukli su iz kotla kod Dun­ kerquea 338 226 ljudi. Ako se pribroje i oni koji su pre­ thodnih dana spašeni iz Boulognea i Calaisa, onda je ukupan broj prevezenih ljudi u Englesku premašio 366 000. Od toga je bilo oko 120 tisuća Francuza. Spa­ šen je gotovo čitav britanski ekspedicioni korpus. Ali su

svi ovi ljudi spašeni bez ikakve opreme. Sav materijal, pa čak i osobno oružje, ostalo je na francuskoj obali. Gubici, koje je pretrpjela mornarica u svom požr­ tvovnom zalaganju da spasi opkoljene ljude, bili su vrlo teški. Potopljeno je preko 10 razarača, oko 30 drugih britanskih i oko 60 francuskih brodova, i preko 170 mo­ tornih čamaca i barkasa. Gubici u ljudima bili su tako­ đer teški, ali mnogo manji nego što je moglo biti. U po­ sljednjem trenutku saveznici su u povlačenje poslali 3 razarača sa specijalnim jedinicama koje su izvršile uniš­ tavanje luke. Osim toga, na ulazima francuskih i nizo­ zemskih luka potopljeno je nekoliko starih brodova, da bi se blokiralo prolaze i tako Nijemcima onemogućilo upotrebu ovih luka. Navečer 4. lipnja 1940. područje oko Dunkerquea i površina Engleskog kanala bili su mirni. Avioni, koji su posljednjih dana u ogromnom broju nadlijetali, više se nisu pojavili. Stotine brodova, koji su vrvjeli čitavim područjem, nestali su s pučine i more je ostalo prazno. Artiljerijska je vatra umukla. Ostale su samo još ruševi­ ne kuća i dim požara, koji su još gorjeli. Po ulicama su između tisuća krhotina i ostataka automobila, tenkova i opreme, prolazile njemačke kolone, a njemački vojni­ ci smještali su se na odmor. Strahote posljednjih dana prestale su. Jedna tragična epizoda drugog svjetskog rata je završena. Bio je to strašan poraz saveznika, ali is­ tovremeno i velik uspjeh, zato što je uspjelo da se to­ liko ljudi izvuče iz zaokruženja. Njemačke oružane sna­ ge bile su sada spremne da zadaju nove udarce. Nije trebalo dugo čekati, da one opet prijeđu u novu uniš- tavajuću ofanzivu. Ona je već bila odlučena i sada su bile posljednje pripreme koje će za nekoliko dana do­ nijeti svijetu nova iznenađenja.

Slom Francuske

U početku njemačke ofanzive na zapadnu Evropu sa­ veznici su raspolagali sa 134 divizije. S tim francusko- -britansko-belgijsko-nizozemskim divizijama nisu mogli

110

zadržati njemačko napredovanje. Njemačke divizije probile su savezničke linije, zadale im snažne udarce, opkolile najbolje divizije i uništile glavnu snagu savez­ ničke obrane. Poslije zauzimanja Nizozemske i Belgije, okupiranja sjeverne Francuske i zaokruženja kod Dun­ kerquea, ostale su saveznicima samo još 63 divizije. Sada su imali još manje nade da s polovicom snage za­ drže njemačke kolone koje su nezadrživo nadirale, opi­ jene uspjesima pobjede. Još dok su trajale borbe oko Dunkerquea, Hitler je naredio da se njemačke oklopne divizije zaustave i da se hitno pregrupiraju radi novog napada. Nije se smjelo gubiti vrijeme i protivniku ostaviti predah. Komandant njemačkih oružanih snaga von Brauchitsch zalagao se da tenkovi nastave napad na Dunkerque i unište opko­ ljene savezničke vojnike, pa tako spriječe njihovu eva­ kuaciju. Ali Hitler to nije dopustio. Smatrao je da treba štedjeti tenkove za novu, odlučnu bitku. Većina njemač­ kih generala smatrala je to velikom pogreškom. Ko­ mandant njemačkih oklopnih snaga general Guderian rekao je: »Kakva šteta što su me zaustavili pred Boulog- neom.« Njemački generali smatrali su da se samo zbog ove Hitlerove odluke 350 000 savezničkih vojnika, umjesto da budu uništeni ili zarobljeni, uspjeli prebaciti u En­ glesku. Ali je Hitler, oduševljen povoljnim vijestima o ofanzivi, suviše rano smatrao završenom prvu etapu bitke za Evropu. Želio je da Francuskoj zada novi uda­ rac prije nego što se to moglo očekivati, da bi tako na­ nio novo iznenađenje prije nego što se spremi jača ob­ rana. Razvoj događaja dao mu je za pravo. Francuske trupe rasporedile su se duž rijeka Aisne i Somme, ali su njihovi položaji bili slabi. Svaka divizija morala je držati front od 12 km umjesto propisanih 6 km. Na ovu liniju obrane, koju su Francuzi nazvali po generalu Weygandu Weygandova linija, uspjelo je stići samo 37 francuskih divizija. Linija je bila slaba i tanka. Francuzi su je grozničavom brzinom pripremili za ob­ ranu, ali mnogo prije nego što je bila gotova, tj. 5. lipnja 1940, njemačke armije generala von Bocka prešle su u novu ofanzivu. Započeo je drugi sudbonosni napad na Francusku.

111

Glavne njemačke kolone ušle su u borbu 9. lipnja. Toga su dana oklopne divizije naglo prešle preko Som­ me, srušivši francuske nade da će ovdje uspjeti da za­ drže njemačko nadiranje. Nakon proboja francuskih li­ nija jurnuli su njemački tenkovi. Brzim prodorom stigli su do Marne, a prodor se odmah nastavio. Čudo na Marni, kojim je general Foch u prvom svjetskom ratu spasio Pariz, nije se ponovilo. Naglo napredovanje nje­ mačkih oklopnih kolona stvorilo je dezorganizaciju u francuskim linijama. Francuze je zahvatila panika. Pariz je 12. lipnja proglašen otvorenim gradom, da se spriječi bombardiranje, a već istog dana njemačke su trupe po­ čele ulaziti u grad. U roku od dva dana Pariz je bio u njemačkim rukama. U to vrijeme na Francusku se sručio novi udarac. Ita­ lija, koja se dugo spremala da uđe u rat i neodlučno se skanjivala očekujući povoljan trenutak, smatrala je da je sada došlo vrijeme. Kada su njemačke kolone bile na domaku Pariza, 10. lipnja 1940, Italija je objavila rat i 11. lipnja njene su trupe prešle francusku granicu na pod­ ručju Alpa. Imali su malo uspjeha, ali se to nije mnogo primijetilo u općem rasulu koje je zavladalo u zapadnoj Evropi. Nove njemačke divizije bačene su u borbu i probile su Maginotovu liniju, napredujući u istočnu Francusku. Francuska vlada pobjegla je iz Pariza u Bor­ deaux neposredno prije ulaska njemačkih trupa u Pa­ riz. Dok su njemačke kolone u šljemovima i punoj rat­ noj spremi stupale oko slavoluka pobjede, Francuska se raspadala. Njemački uspjesi bili su ogromni. Sjeverozapadno od Pariza opkolili su 65 000 francuskih vojnika. Njemačke kolone stigle su do Le Havrea (L’Avr). Savezničkoj ob­ rani naročito je smetao nedostatak aviona i prevlast Lutfvvaffe. Britanci su pokušali pomoći i njihovi laki dvomotomi bombarderi tipa Blenheim stalno su s en­ gleskih aerodroma napadali njemačke kolone i saobra­ ćajna čvorišta. Ali to je stajalo teških gubitaka. U bor­ bama za Francusku britansko je zrakoplovstvo samo u lovcima izgubilo 432 aviona. Francuska avijacija poka­ zala se vrlo slabom. Vladala je velike zbrka. Naročito nakon ulaska Italije u rat, eskadrile su prebacivane čas prema Nijemcima, čas prema Talijanima, a naređenja

112

Francuski

razarač

Bourasque

1300

t, potopljen

je

sa

130

ljudi posade i 1 200 vojnika koje je upravo prije toga spasio obruča Dunkerque.

Iz

su se redala tako nervozno, da je za kratko vrijeme na­ činjen potpuni kaos. Dok su njemačke snage, koje su probile Maginotovu liniju pod generalom von Leebom (Fon Leb), osvajale istočnu Francusku, nastavile su oklopne divizije prodi­ rati oko Pariza dalje prema jugozapadnoj Francuskoj. Prešle su rijeku Seinu i sada su se žurile prema Cher- bourgu (Šerbur), Brestu i drugim francuskim lukama na Atlantiku. Pod svaku cijenu htjele su onemogućiti Francuzima da uspostave bilo kakvu obranu. Kada se pokušalo braniti utvrđenu zonu oko Cherbourga, stigle su u brzom naletu oklopne divizije generala Rommela i brzo probile francusku liniju, usprkos tome što je ne­ koliko razarača svojim topovima iz blizine, s mora, po­ državalo francusku obranu. U velikom neredu francuske su se trupe povlačile prema lukama. Britanci su odmah poslali nekoliko velikih putničkih brodova i niz manjih jedinica radi spasavanja. Najviše je bio ugrožen Brest i tamo su prvo poslani brodovi za ukrcavanje. Već 18. lipnja, kada su njemačke kolone stigle pred Cherbourg i Brest, Francuzi su na brzinu uništili brodogradilišta i brodove u gradnji. Naj­ većom brzinom ukrcane su trupe na brodove. Iz Bresta je spašeno 32 580 ljudi. Glavne francuske kolone povla­ čile su se prema Saint Nazaireu (Sen Nazer) i susjednim

8

Nevidljivi n c p rijaic lj na

A llaniiku

II

113

manjim lukama. Sve okolne ceste bile su preplavljene vojnicima koji su se u neredu povlačili. Više nije moglo biti ni govora o tome, da se uspostavi neka ozbiljna ob­ rana. Bila je to armija u rasulu.

Zbog nereda i velikog broja ljudi mogle su se očeki­ vati znatne teškoće pri spasavanju. Već 16. lipnja prvi britanski brodovi stigli su u Saint Nazaire. Bila su to tri razarača, 2 velika britanska putnička broda i 2 velika poljska putnička broda Batori i Sobjeski. Brodovi su se usidrili oko 20 milja sjeverno od ušća rijeke Loire (Loar), na pogodnom sidrištu, čekajući povoljan trenu­ tak za ukrcavanje. Stalno su pristizali daljnji brodovi i sve je to smješteno na sidrištu zaljeva Quiberonne (Kvi- beron). Po podne su brodovi poslani prema lukama i ukrcavanje je počelo. Već prvog dana ukrcano je oko 13 000 ljudi. U međuvremenu su njemački avioni primi­ jetili preostale brodove u zaljevu i počeli su ih napada­ ti. Teško je oštećen britanski putnički brod Franconia od 19 000 tona. Glavna gužva nastala je tek slijedećeg dana. Sve više bjegunaca pritjecalo je u pristanište. Brodovi su odmah poslani na ukrcavanje. Ali za bjeguncima nadirali su i njemački avioni. Napadi bombardera na brodove bili su sve jači. Nastao je metež, naročito poslije podne kada je broj bjegunaca postao još veći, a napadi aviona jači. Svuda naokolo padale su bombe. Veliki britanski putnički brod Lancastrla dobio je teške pogotke. Bio je to strahovit prizor. Na brodu je bilo preko 5 800 voj­ nika kada su prasnule eksplozije bombi. Od eksplozije se razvio i veliki požar koji je proždirao brod. U roku od 15 minuta ovaj je veliki putnički brod potonuo, po- vukavši sa sobom veći dio vojnika. Zabuna je bila na obali i brodovima tako velika, da je, usprkos maloj ši­ rini rijeke i blizini obale, poginuo tako velik broj ljudi. S malo više hladnokrvnosti mogli su gotovo svi bez na­ ročitih teškoća biti spašeni. Položaj je postajao sve teži. Na nekim dijelovima po­ vršinu rijeke zahvatio je plamen nafte koja je tu i tamo plovila. Samo jedan brod pritekao je u pomoć Lancas- triji. Bio je to mali britanski brod Cambridgeshire (Kembridžšir) koji je spasio gotovo 1 000 ljudi.

Napadi njemačkih aviona nastavili su se gotovo sve do mraka. Pod zaštitom noći isplovilo je 10 brodova koji su uspjeli spasiti 23 000 ljudi. Slijedećeg dana bilo je još samo malo vojnika na obali. Britanci su poslali razarač da provjeri jesu li Francuzi uspjeli izvući posve novi i još nedovršeni bojni brod Jean Bart (Žan Bar) od 35 000 tona, s naređenjem da ga se u protivnom slu­ čaju potopi. Ali uz pomoć manjih britanskih brodova, koji su dobacili užeta, u posljednjem trenutku je ovaj veliki brod otet ispred nosa njemačkih oružanih snaga i odvučen na pučinu. Kasnije je prebačen u afričku luku Casablanca.

U međuvremenu je stigla vijest da je na kopnu još

8 000 poljskih vojnika koji su se, boreći se u zalaznici, povukli do obale. Najvećom brzinom poslano je 6 raza­ rača i 7 putničkih brodova radi najbrže evakuacije. No oni su pod teškim uvjetima u najkraćem vremenu us­ pjeli spasiti samo 2 000 Poljaka. Nekoliko sati kasnije ko­ lone njemačkih tenkova već su grmjele ulicama fran­ cuskih gradova na obali Loire. Do tada je uspjelo bri­ tanskim brodovima da iz Saint Nazairea i okolnih luka spasu preko 57 200 vojnika.

Događaji na francuskom kopnu nisu još bili završeni. Bijeg po francuskim cestama nastavio se i oni koji sada nisu mogli dokopati se luka zapadne obale, jer su ih Ni­ jemci već zauzeli, žurili su se prema jugu. Najbliža luka bila je La Pallice (La Pališ), gdje se na brodove preba­ cilo oko 10 000 vojnika. Ovamo su se probile i poljske trupe. No one su stigle tek u noći, opet braneći zalaz- nicu. Oko 4 000 Poljaka čekalo je da budu ukrcani. Bri­ tanci su odmah poslali brodove, ali su ih njemački avio­ ni spriječili da pristanu. Slijedećeg dana pokušaj je po­ novljen i opet nije uspio. Njemačke kolone brzo su se približavale i povlačenje se moralo nastaviti prema Bordeauxu.

To je još bila posljednja nada. Zato su Britanci poja­

čali brodove za spasavanje, pa su, osim ostalog, poslali i dvije lake krstarice. Jedna od njih ukrcala je britan­ skog ambasadora koji je iz Pariza bježao s osobljem am­ basade i konzulata. Isto tako ukrcan je predsjednik iz­ bjegličke poljske vlade s nekoliko ministara koji su bje­ žali iz Pariza. U toku dana stigla su i 4 velika putnička

broda, od kojih dva poljska, i oni su brzo ukrcali oko

9 000 ljudi. Kasnije u toku dana stiglo je u okolne manje luke još dosta bjegunaca. Uglavnom su svuda na kraju kolone bile poljske trupe koje su još pokušavale da zadržavaju njemačko nadiranje. Sada su se konačno i one dokopa­ le mora i u toku dana ukrcano je preostalih 19 000 voj­ nika, gotovo samo Poljaka. U žurbi, koja je nastala, do­ šlo je do sudara i britanska laka krstarica Calcutta na­ letjela je na kanadski razarač Fraser (Frajzer) koji je za kratko vrijeme potonuo s velikim ljudskim žrtvama. U toku dana i posljednji saveznički brodovi povukli su se iz francuskih luka. Ipak je uspjelo ukrcati izvanredno velik broj ljudi. Od prvog ukrcavanja na sjeveru Fran­ cuske, pa do odlaska zadnjeg savezničkog broda ukrca­ no je preko 558 000 ljudi, od kojih 368 000 Britanaca. Oni su, doduše, ostavili opremu, između ostalog 310 britanskih topova i gotovo 2 300 vozila, i mnogo dru­ gog. No ipak je to bio velik uspjeh i mogućnost za sa­ veznike da s novim oružjem stvore velik broj novih di­ vizija. Dok su francuske kopnene snage doživjele potpuni poraz i slom pred nadirućim njemačkim kolonama, os­ tavljajući im svoje naoružanje i opremu, uspjelo je ve­ likom dijelu francuske flote izbjeći uništenje. Ne samo oni francuski ratni brodovi koji su bili po raznim luka­ ma izvan Francuske, na primjer u sjevernoj Africi ili srednjoj Americi, nego i velik broj francuskih brodova koji su bili u francuskim lukama, uspio je izbjeći da bude osvojen. U posljednjem trenutku francuski su bro­ dovi isplovili. Znatan broj je stigao u britanske luke: 2 stara bojna broda, 4 razarača, 7 podmornica, 6 torpiljar- ki i niz manjih brodova. Najjači i najmoderniji francuski brodovi nisu stigli u britanske luke. Oni su se većinom spasili u Oran, stigav­ ši u zaljev Mers E1 Kebir. Dva najveća francuska bojna broda Jean Bart (Zan Bar), i Richelieu (Rišlje) uputila su se u Casablancu i Dakar. Jake su snage iz Toulona

stigle u Alžir. Tu je bilo 6 krstarica i 4 razarača, a još su

7 razarača i 4 podmornice stigli u Oran. Francuske oružane snage prestale su postojati. Već 17. lipnja 1940. Francuska je zatražila primirje i maršal

116

Petain (Peten) potpisao je 22. lipnja kapitulaciju, s Nje­ mačkom a 24. lipnja 1940. s Italijom. Francuska je po­ stala okupirana zemlja. V. Britanija je zahtijevala da se ona bori dalje, da svoje prekomorske, ekonomske i druge snage i izvore stavi na stranu saveznika, ali je francuska vlada to odbila. Na izričit zahtjev Hitlera mir je potpisan u onom istom željezničkom vagonu u Com- piegnesu (Kompjenj), gdje je maršal Foch potpisao pri­ mirje s Njemačkom god. 1918. Francuska je morala pla­ titi ogromne okupacijske troškove, u iznosu od 8 mili­ juna dolara dnevno. Njeni zarobljeni vojnici otpremlje­ ni su u Njemačku, a gotovo sva francuska industrija morala je sada raditi za njemačke potrebe. Francuska je ostala samo malo područje na krajnjem jugozapadu, iz­ gubivši čak i svoj glavni grad, tako da je vlada morala uredovati iz ljetovališta Vichy (Viši).

Francuska je pružala žalosnu sliku. Srušeni mostovi, onesposobljene luke, uništeni aerodromi, željeznička čvorišta prekopana tisućama avionskih bombi, ulice gradova zatrpane ruševinama kuća, industrija u ruka­ ma njemačkih vojnika, kolone poderanih i izmučenih Francuza koji su prašnim cestama išli u deportaciju pod pratnjom njemačkih straža, stotine tisuća autombi- la koje su njemačke vlasti oduzele za ratne potrebe, de­ setine tisuća vagona i tisuće lokomotiva koje su oduze­ te, pored niza drugih događaja, upotpunjavali su sliku zemlje u ruševinama.

Njemačka je postigla ogromnu pobjedu na zapadu. U vrlo kratko vrijeme osvojila je tri države s jakom in­ dustrijom koja je sada pojačala proizvodnju za Hitlera. Ogromne čeličane i tvornice strojeva, ratnog materijala, aviona, avionskih motora i automobila, tenkova i razne druge opreme, s milijunima novih radnika, sve je to sada bilo na raspolaganju njemačkoj ratnoj mašini. Nje­ mačka taj dobitak nije ni skupo platila. Njeni gubici u ljudima bili su prilično skromni, samo 156 556 vojnika. Gubici u materijalu bili su, naprotiv, prilično veliki, među ostalim izgubila je oko 1 300 aviona. Ali sve to bilo je desetostruko nadoknađeno ogromnim ratnim plijenom i velikim kapacitetom osvojene industrije. Njemačka je sada mogla spremati nove napade.

117

Uz slavu svoje velike pobjede na zapadu, morala je tih dana Njemačka »progutati« i priličan neuspjeh na istoku. U lipnju 1940. sovjetske oružane snage iznenada su provele aneksiju područja uz Baltičko more, uvrstiv­ ši u sastav SSSR-a Estoniju, Letoniju i Litvu. Pri tome su kolone Crvene armije umarširale i u onaj krajnji juž­ ni dio Litve koji je tajnim sporazumom određen kao njemačka sfera. Sovjetske trupe nisu se povukle uspr­ kos protestu iz Berlina. I ne samo to. Sovjetske trupe umarširale su i u Rumunjsku, okupiravši Besarabiju i Bukovinu, tj. one rumunjske pokrajine koje su do pr­ vog svjetskog rata bile u sastavu Rusije. To je za Hitlera bio težak udarac koji ga je razbjesnio. Trupe Crvene armije bile su sada tek oko 150 km da­ leko od glavnih petrolejskih područja u Ploeštiju, o či­ jim je isporukama nafte ovisila čitava njemačka moto- rizacija. Njemačke potrebe nafte u to vrijeme kretale su se oko 12 milijuna tona, od čega je oko 6 milijuna tona dolazilo iz rumunjskih izvora, a 3 milijuna tona bila su sintetička proizvodnja iz ugljena u samoj Njemačkoj. Zato je Njemačka sada počela raditi na povećanju pro­ izvodnje nafte u Austriji i Poljskoj, a pristupila je forsi­ ranoj izgradnji novih tvornica sintetičkog benzina, da bi se ova. proizvodnja povećala na 11 milijuna tona do god. 1944. Već sada, u pobjedonosnom početku rata, problem nafte postao je za Njemačku ozbiljan. Kasnije će postati još veći i svake godine sve teže će se osjećati nestašica goriva. Naročito će to biti u kasnijim godina­ ma rata, kada će rat sve više zavisiti od ekonomskog potencijala zaraćenih strana.

Teške posljedice propasti Francuske

'./Brza kapitulacija Francuske stvorila je novu situaciju u zapadnoj Evropi. Njemačka više nije imala protivnika koji bi se borio na evropskom kopnu i njene oružane snage nisu više bile vezane na borbene operacije. Do­

šao je predah koji je dao slobodne ruke za nove pripre­ ma. U zamjenu za brzu predaju, njemačka je ostavila Francuskoj njene kolonijalne posjede koje ionako nije mogla zauzeti. No ta francuska prekomorska područja nisu se pridružila borbi, kao što je željela Velika Brita­ nija, nego su ostala neutralna. Njemačka je imala mno­ go veće planove. Ona je htjela da u rat privuče i Špa­ njolsku do čije su granice sada stigle njemačke oružane snage. Ali to nije uspjelo. Teško bi bilo sagledati sve po­ sljedice koje bi nastale da je Španjolska pustila njemač­ ke trupe do Gibraltara i svoje luke dala na raspolaganje njemačkim podmornicama. Njemačka je namjeravala da preko Španjolske prodre u Afriku i da zuzme važne otoke na srednjem Atlantiku. No položaj je za Britance i ovako bio očajan. Njemač­ ke oružane snage bile su samo 33 km od najbliže točke Engleske, a na ravnicama Nizozemske, Belgije i Fran­ cuske brojni aerodromi sada su bili na raspolaganju njemačkim avionima. Britanija je bila prisiljena da svo­ je konvoje pošalje u luke zapadne Engleske, koje su bile manje izložene napadima iz zraka. To je donijelo još više teškoća transportu koji je već ionako grcao i samo djelomično izvršavao svoje zadatke. Konvoji iz Gibral­ tara i južnog Atlantika morali su sada ploviti dužim okolišnim putovima, praveći luk prema zapadu, da se ne bi previše približili dometu aviona s aerodroma na francuskoj obali. Iskrcavanje tereta u londonskoj luci uvelike je smanjeno, tako da je ova ogromna luka bila neiskorištena, dok su manje luke bile pretrpane. Sada je došlo i do velikog gomilanja u kretanju brodova na prostoru između Engleske i Irske, i u vodama zapadne obale. Ovamo su usmjereni svi brodovi i odavde su se brodovi, na povratku iz Engleske, razilazili prema svo­ jim odredištima. Plovidba je zato ovdje bila tako gusta, da je nudila dobar lov njemačkim podmornicama. Te su podmornice sada imale toliko baza u Norveškoj i Francuskoj, da im je put do ratišta bio ne samo znatno kraći, nego i manje izložen opasnostima. Veliku Britaniju je teško pogodila kapitulacija Fran­ cuske. Naročito je bila zabrinuta zbog francuske flote. Ta je flota bila jaka i brojna, pa ako bi ovi moderni bro­ dovi u većem broju pali u ruke Njemačke, mogla je za

V. Britaniju nastati katastrofalna situacija, jer je britan­ ska flota jedva izlazila na kraj i s ovako slabom njemač­ kom flotom, kakva je bila sada. Samo malo francuskih brodova pobjeglo je iz francuskih luka u Englesku. Os­ tali su se, kao što je već rečeno probili u druge francus­ ke luke u Africi. Naročito su jake snage francuske flote bile usidrene

u Mers El Kebiru kod Orana. Kad su ovi brodovi odbili da se pridruže saveznicima, britanska flota je 3. srpnja 1940. iznenada napala na njih, potopila jedan bojni brod i jedan razarač, dok su ostali brodovi uspjeli po­ bjeći sa znatnim oštećenjima. Istovremeno, dok su bri­ tanski brodovi u Sredozemnom moru teškim topovima gađali usidrenu francusku flotu, pojavili su se na svim francuskim brodovima, koji su bili u Engleskim luka­ ma, britanski oficiri praćeni naoružanim mornarima. Britanci su se htjeli osigurati prije nego što vijesti iz Orana stignu do francuskih brodova. Položaj V. Britanije bio je zaista težak. Mjesecima je samo primala udarce i doživljavala neuspjehe. Dok je Njemačka postizavala upravo nevjerojatne uspjehe od kojih je svijetu zastajao dah, a njemački narod došao u raspoloženje opijenog zanosa, dovodeći oružane snage

u delirij i spremnost da, bez ikakvog razmišljanja, srlja­

ju u najveće opasnosti, dotle je u Britaniji vladala po-

tištenost. Njemačka komanda mogla je planirati naj- smjelije nove operacije, oslanjajući se na sve ove okol­ nosti koje su bile povoljnije nego se moglo poželjeti, a britanska komanda bila je prisiljena donositi mučne odluke da bi spasila bar ono što se još može spasiti.

Velika Britanija je bila tako pritiješnjena razvojem događaja, da bi bez takvih odluka bilo još gore. Jedna takva odluka bila je i napad na francusku flotu u Ora­ nu. To nije bila jedina odluka očajnika koji nije imao što da bira. Po nekima nisu htjeli ni najodgovorniji po­ jedinci da sami preuzmu odgovornost. Odluke su done- šene na sjednici vlade. Tako je bilo i sada, za vrijeme pada Francuske, kada je Winston Churchill (Čerčil) sa­ zvao britanski kabinet na tajnu sjednicu. Trebalo je pro­ vesti vratolomnu operaciju koja je po svome izvođenju išla u red najvećih tajna drugog svjetskog rata.

120

Radilo se o golemim državnim zlatnim rezervama po­ hranjenim u Bank of England (Benk ov Inglend). Polo­ žaj je bio tako ozbiljan, da se mogao očekivati napad Njemačke na britanske otoke, a po dosadašnjim uspje­ sima njemačkih oružanih snaga nije se mogao predvi­ djeti ishod napada. London je bio tako blizu očekiva­ nog područja njemačkog iskrcavanja, da se lako moglo dogoditi iznenadno osvajanje. Veliko bogatstvo u trezo­ rima Bank of England trebalo je smjestiti na sigurno mjesto, da ne padne u ruke neprijatelju. Bilo je tu oko 7 milijardi dolara. Britanska vlada odlučila je da se ta sredstva prebace u Kanadu. Tamo bi se to upotrebilo za plaćanje ratnih dobava. To je bilo lakše reći nego učiniti. Prevesti ovako golemo blago preko Atlantika, koji je pun njemačkih podmornica, bila je velika vrato­ lomija. Utoliko više što je postojala opasnost da nje­ mačka obavještajna služba o tome dozna i obavijesti Berlin. Onda bi njemačke podmornice posebno doče­ kale ovakav transport. Zato je prvi uvjet bio da sve osta­ ne u tajnosti. Rizik je bio golem, a opasnosti velike i vrlo lako to zlato moglo je svršiti na dnu Atlantika. To bi za Veliku Britaniju u njenoj teškoj situaciji bila prava katastrofa. Ali nije bilo šta da se bira. Trebalo je rizik preuzeti i po­ kušati da se zlato spasi. Prišlo se izvršenju toga plana u najvećoj tajnosti i oprezu. Prvu pošiljku trebalo je pre­ vesti brzim ratnim brodom. Za to je određena laka kr­ starica Emerald pod komandom Francysa Flyna (Fren- sis Flin). Ona je na tajni teret čekala u maloj škotskoj luci Greenock (Grinok). Bila je nedjelja 23. lipnja 1940. U Londonu su sjeli u ekspresni vlak za Glasgow pet službenika Bank of England. Izgledali su kao da idu na malo, beznačajno službeno putovanje, jer je svaki od njih imao samo mali ručni kovčežić. Nitko nije mogao slutiti da idu na ogroman i tajanstveni zadatak. Istovremeno su drugim putem išli prema sjeveru taj­ ni vlakovi pod vrlo jakom oružanom pratnjom. Morem je u istom pravcu plovio, brzinom od 30 čvorova, raza­ rač Cossack, određen da se pridruži spomenutoj la­ koj krstarici radi pratnje. Slijedećeg dana na večer kr­ starica Emerald već je imala svoj dragocjeni teret na brodu. Nikad u povijesti pomorstva jedan brod nije

121

imao toliko blaga, jer je na Emerald ukrcano 2 229 snopova zlatnih šipaka iz trezora Bank of England. Po­ sebno je ukrcano još 488 sanduka valute s više od 400 milijuna dolara. Pod zaštitom noći krstarica je isplovila. Mnogima, koji su bili odgovorni za ovu misiju, stezalo se srce pri pomisli da bi ovo golemo bogatstvo moglo potonuti. Na pučini Atlantika vladalo je loše vrijeme. I slijede­ ćeg dana, kada su prolazili sjeverno od Irske, veliki va­ lovi prelijevali su krstaricu i razarač. Kad su stigli na ot­ voreni Atlantik, vrijeme je bilo još gore, a valovi još veći. Službenici Bank of England, koji su bili na krsta­ rici radi pratnje, proživljavali su to naročito teško. Vri­ jeme se i dalje pogoršavalo. Oluja je bila strahovita. Ve­ liki valovi sprečavali su brodove da drže punu brzinu. Nevrijeme je bilo već tako žestoko, da je krstarica mo­ rala produžiti put sama, a pratnja se vratila. Uz najveće napore brod je jedva održavao brzinu od 22 čvora. To je bilo 10 čvorova manje nego bi inače njegove turbine dopuštale. Komandant broda imao je naređenje da plovi najve­ ćom mogućom brzinom, jer je upravo brzina bila glav­ na zaštita. Puna tri dana brod se strahovito valjao, tako da je i većina posade patila od morske bolesti. Tek čet­ vrtog dana nastalo je lijepo vrijeme. No sada su već bili blizu cilja i oko 5 sati ujutro na horizontu su se pojavili obrisi planina Nove Škotske. Pramac krstarice Em e­ rald sada je sjekao pučinu Atlantika s 28 čvorova. Neš­ to iza pola osam ujutro brod s ogromnim bogatstvom sretno je ušao u luku. Taj dio luke bio je već ispražnjen i opkoljen oruža­ nim stražama. Na obali je čekao specijalni vlak s vago­ nima za prijevoz blaga i veći broj službenika kanadske banke, da preuzmu teret. Svaki je paket kontoliran na krstarici, a onda prenesen na obalu i ponovno kontro­ liran u vagonima. Sve je obavljeno najvećom brzinom. Do zalaza sunca posao je završen i u 7 sati navečer spe­ cijalni vlak krenuo je u Montreal. Tamo su ga dočekali najviši službenici kanadske banke. Oni su nadzirali pri­ jem novčanica. Dragocjeni teret zlata odmah je prosli­ jeđen u Ottavvu, a što je vlak dalje odmicao, opasnost je bila manja. Prvi transport stigao je sretno.

122

Teškoća nije bila samo u tome, da se bogatstvo Bank of England preveze u Kanadu. Nije bilo lako pronaći ni kamo da se u Kanadi smjesti. No i to je riješeno. Za po­ hranu novčanica izabran je veliki 24-katni neboder osi­ guravajućeg društva Sun Life Assurance Company (San Laif Ešjurens Kampeni), tada jedna od najvećih zgrada

u britanskoj imperiji. Ispod zemlje zgrada je imala tri

podzemna kata s jakim trezorima. Najdonji je kat izab­ ran da se u njemu pohrani blago iz Bank of England. Zgrada je bila u Dominion Square u Montrealu. Dok je vlak sa zlatom produžavao za Ottavvu, kanadska je po­

licija ispraznila sve ulice između kolodvora i ove zgra­ de. Pod izvanredno jakom stražom prevezeni su sandu­

ci sa valutom i smješteni u podrume zgrade osigurava­

jućeg društva. Činilo se da je prvi transport uspio i da će ostatak ta­ kođer stići, u razmacima. Ali slučaj se s ljudima »naša­ lio«. Nekoliko dana kasnije nad Montrealom bjesnila je strahovita oluja. Kiša je lijevala poput vodopada, a uli­ cama su tekle rijeke vode. Kanali nisu mogli gutati vodu koja je takvom brzinom nadirala. Mlazovi vode prodrli su i u podrume zgrade osiguravajućeg društva. Kao potok tekli su u najniže prostorije, a baš su tu bili složeni ogromni paketi novčanica koji su tek prije ne­

koliko dana sretno stigli iz Velike Britanije. Činilo se da će ih voda uništiti. Bila bi zaista ironija sudbine, da na­ kon toliko mjera opreza, ovo bogatstvo, sretno preveze­

no u Kanadu, onda ovdje nastrada.

Voda je u podrumima brzo rasla. Srećom su novča­

nice bile složene poviše na daskama koje su bile oko 70

cm iznad poda. Snažne sisaljke, koje su u zgradi postav­

ljene, puštene su u pogon. Ali sisaljke nisu mogle nad- valadati stihiju i voda je dalje rasla. Sisaljke su samo us­ porile porast vode. U zgradi je nastala uzbuna. Mutna

voda sve se više približavala daskama i donjem redu novčanica.

Što da se učini? Prenijeti novčanice u viši kat nisu mogli dovoljno brzo, jer bi trebalo prenijeti sve, prije nego što se dođe do najdonjeg reda, a upravo taj je bio prvi ugrožen. S užasom su promatrali kako voda dolazi

sve bliže i kako će za kratko vrijeme milijarde biti pre­

tvorene u kašu papira. No ipak tako nije bilo. U posljed­

123

njem trenutku voda je prestala rasti. Kiša je popustila

i sisaljke su sada mogle zadržati vodu na istoj visini.

Opasnost je prošla. U međuvremenu se položaj u Evropi pogoršavao. S njemačkim napredovanjem rasla je i zabrinutost V. Bri­ tanije. Trebalo je požuriti s prijevozom njenog bogat­ stva. Uspjeh koji je postigao prvi transport dao je poti­ caja da se nastavi. Tako je učinjeno. Već 8. srpnja 1940. je 5 brodova, natovarenih zlatom i valutama, napustilo britanske luke. Bio je to jedan bojni brod, jedna laka krstarica, tri brza putnička broda, a četiri su razarača bila u pratnji. Na ovim brodovima bilo je vrijednosti blizu dvije milijarde dolara, a to je bila najveća vrijed- nost koja je ikada odjednom transportirana zemljom ili

morem. U mrkloj noći brodovi su vozili punom brzinom, bez

ikakvog osvjetljenja. Kad su prošli najopasnije područje

i bili oko 200 milja zapadno od Engleske, razarači su se

vratili, a ostali su brodovi nastavili put. Prilično loše vrijeme pratilo ih je, ali su bez teškoća prešli tri četvr­ tine puta. Onda je nastao kvar strojeva na poljskom putničkom brodu Batori. Zbog toga mu se smanjila br­ zina. Za njegovu zaštitu ostavljena je krstarica Bona- venture (Bonavenčr) a ostali su brodovi punom brzi­

nom nastavili za Halifax. Oni su za kratko vrijeme sret­ no stigli i iskrcali svoje blago. Preostala dva broda borila su se s velikim teškoćama. Gusta magla prekrila je površinu, a ledenjaci su plivali naokolo. Zbog toga se i poslije popravka strojeva nije moglo nastaviti vožnju. No na kraju se ipak sve dobro svršilo i tri dana kasnije svi su brodovi bili u Kanadi. Posade su odahnule. Za vrijeme čitavog puta ljudi su bili na svojim borbenim mjestima. Mornari su i spavali kraj topova. Posebne kontrolne grupe neprekidno su obilazile sve dijelove broda, da bi odmah otkrile svaki kvar ili opasnost od požara. Sada je pet posebnih vla­ kova prevozilo dragocjeni teret koji su brodovi sretno dovezli u Kanadu.

bogatstvo.

Samo ovaj transport dovezao je stotinu puta veću vri- jednost, nego što su to uspjeli izvući španjolski osvajači, Cortés za 17 godina iz Meksika i Pizarro za 10 godina

U Kanadu je, dakle, prevezeno

golemo

iz Perua. Osim velikih količina valute i ogromnog broja zlatnih sipki, transport od 5 britanskih brodova imao je oko 50 tisuća vreća zlatnog novca, kao što su napoleon- dori, engleske zlatne gvineje, taliri Marije Terezije, nizo­ zemski zlatni novac, dukati itd. Prijevoz bogatstva na­ stavio se dalje i u roku od tri mjeseca iz kanadskih luka kopnom je prevezeno u 36 specijalnih vlakova za Mon- treal i Ottavvu. Sve je to izvršeno bez ikakvog financij­ skog osiguranja, jer nijedno osiguravajuće društvo nije moglo preuzeti ovaj rizik. Ovo bogatstvo u Kanadi je čuvala posebna služba s preko 600 ljudi. Velikoj Brita­ niji je skinuta golema briga s glave, jer je sada otklonje­ na opasnost da ovo bogatstvo padne u njemačke ruke. Istovremeno je V. Britanija dobila mogućnost da u naj­ kritičnijem razdoblju izvrši uz gotovinsko plaćanje og­ romne nabave ratnog materijala u Americi.

Teški položaj u koji je došla V. Britanija i velike po­ sljedice zbog propasti Francuske nisu time mnogo ub­ laženi. U Britaniji su bili sve više zabrinuti zbog opas­ nosti direktnog njemačkog napada. Zato se grozničavo izviđalo, a i bez obzira na gubitke, izviđački su avioni stalno letjeli nad svima važnim područjima zapadne Ev­ rope. Britanska obavještajna služba napregnula se do krajnjih granica, da bi se dočepala nekih podataka o njemačkim pripremama. Napad na Britaniju mogao se izvršiti samo morem. Zato je od najveće važnosti bilo pitanje kakva će biti snaga njemačke ratne mornarice?

To su znali i u Njemačkoj. Njemačka brodogradilišta morala su najvećom brzinom raditi na ratnim brodovi­ ma. Teško oštećeni bojni krstaši Scharnhorst i Gnei-

senau, i džepni bojni brod Liitzovv, bili su još uvijek na popravku, ali se na njima radilo dan i noć. U završnim

radovima bila je i nova teška krstarica od

15 000 tona

Prinz Eugen u Kielu, dok su istovremeno najvećom br­ zinom u Hamburgu završavali novi bojni brod Bis- marck. Admiralitet je zahtijevao da se radovi na svima ratnim brodovima forsiraju do krajnjih granica. Brita­ nija je htjela to na svaki način spriječiti. Zato je povre­ meno slala grupe bombardera nad brodogradilišta, da bi uzrokovali nova oštećenja. U VII, VIII, IX i X mjese­ cu 1940. izvršena su ukupno 1042 leta bombardera nad

Jedan od velikih betonskih skloništa za njem ačke podm ornice koje su 15 000 radnika organizacije »Todt« izgradili nakon pro-

pasti F rancuske u lukam a Lorient, Saint N azaire, B ordeaux i La

njim a je preko 60 podm ornica m oglo istodobno naći

zaštitu od britanskih zračnih napada.

Pallice. U

brodogradilišta i bačene su 683 tone bombi na njemač­ ke brodove i radionice. Krstarica Prinz Eugen dobila je dva puna pogotka, a pogođen je i bojni brod Liitzovv s malo štete, jer bom­ ba nije eskplodirala. Znatno veće štete učinjene su bro- dogradlištima i radionicama. Ipak, snaga britanskih bombardera bila je preslaba i Njemačkoj je uspjelo da sve kvarove za kratko vrijeme popravi. Opasnost za Ve­ liku Britaniju i dalje je postajala sve veća. Njemačka nije svoje snage trebala trošiti ni na kakve borbe, nego je sav svoj potencijal sada upotrebljavala za pripreme napada na Englesku. Njena snaga rasla je brzo i svakog tjedna V. Britanija je bila u težem i opasnijem položaju.

Veliki poslovi američke industrije

Dok se to događalo u Evropi, nisu ni u Sjedinjenim državama bili slijepi. Zaneseni godinama idejama o izo­ lacionizmu, nisu u Americi poduzeli ozbiljne ratne pri­ preme. Tek kad je rat u Evropi već dobro odmakao, po­ čele su se provoditi mjere za pojačanje američkih oru­ žanih snaga. No tek nalet njemačkih armija na zapadnu Evropu i nevjerojatno brz slom Nizozemske, Belgije i Francuske pokazao je Americi svu veličinu opasnosti. Zato je predsjednik Roosevelt izašao 10. srpnja 1940. pred američki Kongres sa zahtjevom da se opremi me­ hanizirana armija od 2 milijuna ljudi i da se uz 7 000 već postojećih aviona odobri nabava još 15 000 aviona za armiju i 4 000 aviona za mornaricu. To je donijelo nove ogromne poslove američkoj industriji koja je već bila zatrpana starim narudžbama i narudžbama iz Evro­ pe. Inozemne ugovorene narudžbe ratnog materijala, koje su već iznosile 600 milijuna dolara, povećane su samo u lipnju 1940. za daljnjih 800 milijuna dolara. Kako je rasla opasnost, tako su brzo rasle i narudžbe, a poprimile su fantastične razmjere. Još vrtoglavije će se to nastaviti do kraja godine, kada će domaće i strane narudžbe premašiti vrijednost od 10 milijardi dolara. Kongres je odobrio daljnje narudžbe u visini od 21 mi­ lijardu dolara. Američka industrija nije mogla tako brzo povećati proizvodnju, kako su brzo pritjecale narudžbe. Bila je preplavljena golemim zadacima. Povećanje proizvodnje bilo je izvanrednih razmjera. To je omgućilo da i pro­ izvodnja vrtoglavo raste, iako nije mogla sustići naru­ džbe. Američke tvornice aviona proizvodile su u to vri­ jeme jedva 550 aviona mjesečno, od kojih su oko polo­ vica bili školski avioni. Britanske i francuske narudžbe iznosile su preko 10 000 aviona, ali su američke tvorni­ ce morale za domaće potrebe odvajati oko 300 aviona, dok su za Evropu mogle isporučiti samo oko 250 avio­ na mjesečno. Tvornice su razradile planove i poduzele

mjere prema kojima bi mogle do kraja 1941. povećati mjesečnu proizvodnju na 3 000 aviona, od kojih bi oko 1 000 aviona mogle poslati svakog mjeseca u Veliku Britaniju. Sef britanske misije u SAD izjavio je državnom sek­ retaru Morgenthau, da je to nedovoljno, jer su samo

britanske potrebe do toga vremena bile barem

aviona mjesečno. Velika Britanija dobro je izabrala šefa

4 000

svoje misije: bio je uporan i energičan, a marljivo je ra­ dio i 16 sati dnevno. Na sastanku 24. srpnja 1940. šef britanske misije Purvis (Pervis) imao je opširne prego­ vore s najvažnijim američkim rukovodiocima, kao što su Morgenthau, Stimson, Knox i nekoliko drugih. Po­ sljedica je bila da su britanske potrebe prioritetno ušle

u

planove američkih tvornica aviona.

Ali to nisu bile jedine potrebe Velike Britanije. Ona

je

trebala i brodove. Tu se opet sukobila s američkim

potrebama. U ljeto 1940. Kongres je donio rješenje da

SAD izgrade dvije neovisne superiorne flote: za Pacifik i za Atlantik. U kratko vrijeme američka brodogradiliš­

ta su isporučila dva nosača aviona, 12 krstarica i oko 80

razarača. Još mnogo više brodova bilo je u gradnji, među kojima 8 najvećih bojnih brodova. No Velika Britanija je bila u smrtnoj opasnosti. Naj­ veća briga bile su joj linije snabdijevanja na kojima je trebalo zaštititi teretne brodove koji su donosili sirovi­ ne, hranu i ratni materijal. Taj se prijevoz moralo ne samo sačuvati, nego i povećati, jer je Hitler već u ev­ ropskim lukama sakupio ogromnu flotu od preko 2 500 malih brodova za invaziju na Englesku. V. Britaniji je hitno trebalo razarača da zaštiti svoje konvoje od nje­ mačkih podmornica. Njezino stanje u razaračima bilo je kritično. Samo kod Dunkerquea izgubila je preko 10 razarača, a preko 75 bilo je u to vrijeme nesposobno, na popravcima u brodogradilištima. Preostalih sposobnih jedinica svakog dana bilo je sve manje. Istovremeno je američka flota imala, pored ostalog, preko 200 starih razarača iz prvog svjetskog rata. Na britanski zahtjev Amerika joj je od tih jedinica dala 50 starih razarača koji su spasili Britaniju u najkritičnijem trenutku, ali su u zamjenu za to Britanci, istim ugovo­ rom od 3. rujna 1940, dali Americi na 99 godina važne

Bojni brod

B ism arck,

na pučini Atianlika.

Sovjetski iovački avion tipa P o lik a rp o v 1-16. Avioni ovog tipa u veiikom su broju sudjelovali u prvom razdoblju obrane SSSR-a. Zvjez- dasti motor od 1100 KS omogućio je brzinu 520 km/h. Odlike su mu

Naoružanje: dva topa po 2 0 mm

s po 60 metaka svaki i dva mitraljeza kalibra 7,62 mm s po 450

male dimenzije

i velika

okretnost.

metaka.

Sovjetski dvomotorni bombarder srednjeg dometa T u p o lje v SB 2, s dva motora po 860 KS, brzinom 422 km/h i dometom 1 200 km. Naoružanje: 4 mitraljeza kalibra 7,62 mm.

r M

M

'ssz^sr- srsr

pomorske baze na otocima zapadnog Atlantika i sred­

nje Amerike. Američki razarači popravljeni su i obnov­ ljeni u američkim brodogradilištima i u posve isprav­ nom stanju, opremljeni topovima, gorivom, municijom

i hranom, predani su britanskim mornarima. Najvećom

brzinom oni su stavljeni u službu zaštite konvoja. Velike potrebe i velike narudžbe bile su i na sektoru proizvodnje tenkova. Velika tvornica tenkova kompani­ je Chrysler (Kraizler) u Detroitu dobila je ugovor u vri- jednosti od 20 milijuna dolara za američke potrebe. Is­ tovremeno je britanska misija naručila 2 000 tenkova od tvornice vagona Pullman i od tvornica lokomotiva Lima Locomotive Works i Baldwin Locomotive Works, koje su preorijentirale svoju proizvodnju na tenkove. Mo­ tori za njih isporučeni su iz Detroita Najvećom brzinom izgrađene su i četiri nove tvornice tenkova. Za njihovu opremu dodala je i Velika Britanija 8 milijuna dolara, jer je velik dio isporuka bio namijenjen Velikoj Britaniji.

S kompanijom Continental Motors Company potpi­ san je još 9. rujna 1939. ugovor za mjesečnu isporuku po 200 tenkovskih motora za američke potrebe, a bri­ tanske su potrebe u to vrijeme iznosile dodatnih 400 tenkovskih motora mjesečno. Četiri dana kasnije potpi­ san je novi ugovor s istom kompanijom, koji je u nje­ nim postrojenjima u Detroitu predviđao proizvodnju od 20 srednjih tenkovskih motora dnevno, tj. 600 mo­ tora mjesečno. Ali, bilo je potrebno punih 8 mjeseci, čak i uz upotrebu američkih metoda, pa da ova proiz­ vodnja doista poteče s tekuće vrpce ove tvornice. Isto­ vremeno su sklopljene i mnoge druge narudžbe, za raz­ ne vrste oružja, opreme, municije, rezervnih dijelova i raznog drugog materijala. No sve je to moglo stići tek poslije dužeg vremena. Pa

i onda je trebalo to transportirati brodovima, a britan­

ska flota izgubila je od početka rata do kraja 1940. već 677 trgovačkih brodova, odnosno s brodovima drugih država u njenoj službi ukupni izgubljeni brodski pro­ stor već je iznosio 4 525 000 tona. Uz krajnje napore bri­ tanska brodogradilišta mogla su izgraditi samo 1 500 000 tona trgovačkih brodova godišnje. Nesrazmjer je bio očit. To je bila još jedna teškoća, uz sve ostale s kojima je Britanija bila suočena.

9

-

Nevidljivi n ep rijatelj na A tlantiku

II

129

Događaji u Dakaru

-J General De Gaulle, čiji je pokret prevladao u francus­ kim područjima ekvatorijalne Afrike, predložio je Churchillu da mu Britanija pomogne zauzeti Dakar. Churchill je to objeručke prihvatio, jer Dakar je, važno pomorsko uporište, mogao biti od ogromne koristi, kao i od velike štete ako bi pao u protivničke ruke. Krajem kolovoza 1940. poslane su prema Dakaru prilično jake snage britanske flote i transportni brodovi sa 7 000 francuskih i britanskih vojnika. Bila su to dva bojna broda, jedan nosač aviona, 4 krstarice i niz razarača s transportnim brodovima. Putem je njemačka podmor­ nica torpedirala posve novu britansku krstaricu Fiji (Fidži). Teško oštećena, morala se vratiti u Englesku, a umjesto nje poslana je druga krstarica. U Dakar su se sklonile prilično jake snage francuske flote, između os­ talog i nedovršeni bojni brod Richelieu od 40 000 tona, koji su 8. srpnja 1940, nekoliko dana iza događaja u Oranu, napali i oštetili avioni s nosača Hermes. Britanska eskadra bila je još 300 milja udaljena od Dakara, kada je 11. rujna 1940. primljena radio-depeša iz Gibraltara, da su kroz tjesnac prošle tri nove francus­ ke krstarice s tri velika razarača. To je bila nepovoljna vijest, jer je pojava francuske eskadre mogla imati loše posljedice. Nesmetani prolaz francuskih brodova kroz Gibraltar izazvao je priličnu zbrku u vrhovima britan­ ske flote. Još nekoliko dana prije prolaza obavijestio je britanski generalni konzul iz Tangera da ima sigurne podatke, da će u slijedeća 72 sata proći kroz Gibraltar francuska eskadra u nepoznatom pravcu. Svega 24 sata kasnije britanski pomorski ataše iz Madrida javio je u Gibraltar i u London, da ga je obavijestio francuski ad- miralitet, da će 6 ratnih brodova isploviti iz Toulona. Međutim, usprkos tome što je bio rat i što su ovo bili važni podaci, u Londonu su se čudno odnosili prema tim vijestima. U admiralitetu su poduzeli mjere tek sli­ jedećeg dana oko podne, dok je depeša iz Tangera le­ žala u Ministarstvu vanjskih poslova nedešifrirana ne­ koliko dana. U međuvremenu su se zbili najavljeni do­ gađaji.

Francuska eskadra približila se Gibraltaru. U to vri­ jeme u Gibraltaru su bile premoćne snage britanske flote, koje su bez teškoća mogle spriječiti prolaz fran­ cuskih brodova. Najveću zabunu u Gibraltaru izazvalo je to, da London ništa ne naređuje, iako mu je bilo po­ znato da je primio obavijest iz Madrida. Na temelju toga je komandujući admiral u Gibraltaru zaključio, da ne treba ništa poduzimati. Kada je u praskozorje raza- rač Hotspur, koji je patrolirao u tjesnacu, obavijestio Gibraltar da je opazio francuske brodove i da ih slijedi, dobio je naređenje da prekine to praćenje. U toku jutra izviđački avioni iz Gibraltara pratili su kretanje francus­ kih brodova, ali je to ujedno bilo sve što je poduzeto. Britanski brodovi u Gibraltaru nisu čak dobili ni nare­ đenje da se spreme za isplovljenje. Bez ikakvih teškoća francuska je eskadra prošla Gibraltar. Nekoliko sati kasnije, već poslije podne, stigla je de­ peša iz Londona s naređenjem da jake snage britanske flote smjesta isplove iz Gibraltara i na svaki način spri­ ječe prolaz francuskih brodova. Ali bilo je već prekas­ no. U to su vrijeme francuski ratni brodovi već stigli pred Casablancu. Jaka britanska eskadra isplovila je iz Gibraltara u potjeru, prošla je Casablancu i krstarila neko vrijeme jugozapadno od tog područja. Videći da francuske krstarice ostaju u Casablanci, britanska es­ kadra vratila se u Gibraltar. Sada je put francuskih bro­ dova bio otvoren prema jugu, a to je moglo biti kata­ strofalno za britanske snage pred Dakarom, kojima se jaki protivnik mogao iznenada pojaviti iza leđa. Bojeći se iznenadnog napada ove francuske eskadre, sklonili su se britanski brodovi u luku Freetown (Fri- taun), a krstarice su poslane pred Dakar u susret fran­ cuskoj eskadri. Ali bilo je prekasno. Svega nekoliko' sati ranije, 14. rujna 1940. navečer, uplovila je u Dakar fran­ cuska eskadra. To je iz osnova izmijenilo odnos snaga. Sada je obrana Dakara bila jaka i nije se moglo računati na brzo i lako osvajanje. Utoliko više, što su u Dakaru već prije bili i drugi francuski ratni brodovi. Nekoliko dana kasnije Britanci su ipak prešli u na­ pad. Dakar je odbio prijedlog De Gaulleovih emisara da se pridruži njegovom pokretu. Prema tome, na miran način nije se moglo dobiti Dakar. Nad lukom i gradom

lebdjela je maglica koja je jako otežavala rad izviđačkih aviona. Kad se britanska flota pojavila na pučini pred Dakarom, poslani su razarači bliže luci, da razvide po­ ložaj. Obalne baterije otvorile su u 10,51 sati na njih vat­ ru, a deset minuta kasnije čitava britanska flota bila je pod oštrom vatrom francuskih obalnih baterija. Britanski brodovi ispalili su nekoliko plotuna, a onda su obustavili vatru, jer su imali naređenje da upotrebe samo toliko sile, koliko je prijeko potrebno. London je ipak želio ostati u dobrim odnosima s Francuzima. Ali obalne baterije nisu prekinule vatru. Malo zatim njiho­ ve granate pogodile su tešku krstaricu Cumberland (Kamberlend), u strojarnicu i nanijele tako teška ošte­ ćenja, da se krstarica morala povući. Oštećena su i dva razarača. Nešto prije 12 sati primljena je depeša gene­ ralnog guvernera francuske zapadne Afrike, koji je jav­ ljao da će biti silom spriječeno svako iskrcavanje. Položaj se zaoštravao i borba je postala jača. Jedna od francuskih podmornica isplovila je iz luke Dakar. Bila je to podmornica Persée (Perze), koja je namjeravala torpedima napasti britanske brodove. Ali nije imala sreće, jer je opažena i potopljena. Posada je uspjela na­ pustiti podmornicu, pa je odmah isplovio patrolni brod Surprise (Serpraiz), koji je pokupio brodolomce izme­ đu obostrane artiljerijske vatre. Francuski razarač Au­ dacieux (Odasje), isplovio je iz Dakara sa zadatkom da pojača obranu susjednog zaljeva, ali su ga britanske kr­ starice opazile i potopile. Podvečer se borba smirila. Slijedećeg dana Britanci su dali ultimatum obrani Dakara. To nije donijelo uspjeha, pa su poslani avioni s nosača da bombardiraju luku. Jedan sat kasnije po­ novno su poslani da napadnu obalne baterije, a još sat kasnije po treći su put napali Dakar. Ovi napadi nisu donijeli mnogo štete. Zato su sada stupili u djelovanje teški topovi britanskih bojnih brodova. Paljbu su upe­ rili na Richelieu. Ovaj veliki bojni brod s teškim topo­ vima bio je jedini opasan protivnik u Dakaru. Borbi su se pridružile francuske krstarice i razarači. Oko 1 sat po podne bitka se razvila svom žestinom. Ponovno su stigli i britanski avioni koji su bez uspje­ ha napadali francuske brodove. Jedan avion je oboren, pa se britanski razarač Hardy zaletio i pod vatrom spa­

sio posadu. Teške granate iz britanskih topova padale su na luku i grad Dakar. Bilo je dosta štete. U luci su teško oštećena dva teretna broda. Slaba vidljivost zbog stalne maglice sprečavala je točnije gađanje i spasila je Francuze od težih udaraca. Kad se spustila noć, borba se smirila, a britanska eskadra povukla se prema jugu, da ne bi podmornicama iz Dakara dala prilike da je pod zaštitom mraka napadnu.

Osvanuo je slijedeći dan, 25. rujna 1940. Oko 9 sati ujutro pojavila se britanska eskadra. Francuzi su je do­ čekali spremno. Već na 24 000 metara udaljenosti otva­ raju vatru. Obrana je bila mnogo odlučnija i jača, pa se vidjelo da su se Francuzi u međuvremenu dobro pri­ premili. Pojavili su se i francuski lovački avioni koji su onemogućavali napade britanskih aviona s nosača. Gužva je postajala sve veća. Isplovile su i francuske podmornice. Jedna od njih, bila je to Ajax (Aža), primi­ jećena je i potopljena, ali je druga imala više sreće. Oko 9 sati ujutro podmornica Beveziers (Bevezijer), uspjela je približiti se britanskom velikom bojnom brodu Re­

solution (Rezolušn) od 30 000 tona. Ovaj je brod

teš­

kim topovima od 380 mm zadavao teške udarce Daka­ ru. Sada je podmornica lansirala na njega nekoliko tor­ peda. Jedan od njih pogodio ga je i ogroman stup vode i dima digao se na boku britanskog bojndg broda. Ve­ like količine vode provalile su u trup i brod se teško nagnuo. Morao je napustiti borbu i udaljiti se.

Francuske baterije toga su dana točnije gađale. Stu­ povi vode dizali su se u blizini britanskih brodova. I teš­ ki topovi s Richelieua neprekidno su palili plotune. Na njega je usmjerio svoju vatru britanski bojni brod Bar­ ham. Kad je opasnost za Richelieua jako porasla, Francuzi su pustili dimnu zavjesu i zaštitili svoj brod. I Barham je dobio nekoliko punih pogodaka, ali bez ve­ ćih oštećenja. Borba se žestoko nastavljala. Britanske teške krstarice držale su pod vatrom francuske krstari­ ce, ali su i ove postale nevidljive kada su francuski ra­ zarači položili jaku dimnu zavjesu. U međuvremenu bri­ tanske krstarice imale dosta oštećenja od obalne bate­ rije i francuskih brodova. Isto tako prilično su bili ošte­ ćeni gotovo svi britanski razarači.

Daljnja borba nije više imala nikakve nade u usWeh’ i britanska se eskadra povukla. Tako je završila bitka

l

Dakar i .ako dobije

Namstiv-

za V. Britaniju velik neuspjeh i

J

l

n o S « . t

e

To ie bio o

s

v

o

j

i

tavanredno važna laika “

ćainih putova u srednjem i južnom Atlantiku. Napustiv

.kor ,rolT u a n lT u

Si borbu, svi britanski brodovi 'ubrojivSt.

već prije

ispali iz borbe, skupili su se u luci free

namjere da ponove napad. lekcija Britancima koji su se n e o z b i l j n

raciji s mnogo propusta i neopreza, a bez dovoljno po-

Bila je to dobra upustili u ope­

o

o

w

n

b

e

z

profirio u francuskim kolonijalnim posjedima GaHU,le“VkP00kGrri oko Gw- SeiskoR zaljeva, zahvativši naročito Kamerom To je bilo od velike važnosti za daljnje vođenje rata, jer je pre Uh ¿ d r n ija sada osiguran direktan transport aviona koie su iz Sjedinjenih država preko luke Takoradi sla direktno prlko srednje Afrike u Kartum i odavde u Egi- nat na ratište Sredozemnog mora. Nekoliko puta om su se na tom dugačkom prijelazu snabdijevali gorivom na usputnim aerodromima, ali su brzo i sigurno stizali na odredište, bez opterećivanja ionako prenapregnu og pomorskog transporta.

PROPAST PLANA NAPADA NA VELIKU BRITANIJU

Velika Britanija u očajnom stanju

Teško bi se u povijesti Britanije našlo razdoblje kad je ta zemlja bila u težem položaju, nego u mjesecima iza propasti Francuske. Evropa se slomila pod strahovitim naletima njemačkih divizija, države su nestale za neko­ liko dana: Austrija, Čehoslovačka, Danska, Norveška, Nizozemska, Belgija, Luksemburg i Francuska; sve to više nije postojalo. Nestalo je svakog otpora na evrop­ skom tlu, čitava obala Atlantika, od Norveške do Bis- kajskog zaljeva, bila je u njemačkim rukama, a snaga Njemačke je i dalje rasla. Mnogi su već smatrali da je potpuni slom V. Britanije samo još pitanje tjedana ili, najviše, mjeseci. Pa ipak je u to vrijeme Churchill govorio preko radi­ ja: »Branit ćemo naš otok pod svaku cijenu. Borit ćemo se na obalama, na mjestima iskrcavanja, borit ćemo se na poljima i ulicama, borit ćemo se za svaku kuću i sva­ ki brežuljak! Ako i veći dio otoka bude zauzet, nastavit ćemo borbu dok snaga slobodnog svijeta u prekomor­ skim krajevima ne bude toliko porasla, da osigura po­ bjedu!« Opasnost od invazije na Englesku bila je velika. Hit- ler se spremao da se svom snagom obori na svog po­ sljednjeg neprijatelja. A Britanija je sada stajala posve sama i jedino su ratna mornarica i zrakoplovstvo mogli pružiti ozbiljniji otpor. Kopnene armijske snage prak­ tično nisu ni postojale. Iz Dunkerquea uspjelo je izvući devet divizija, ali to je bilo samo ljudstvo bez ikakvog oružja i opreme. Od preko 700 britanskih tenkova, po-

slanih u Evropu, vratilo se samo 25. Na papiru V. Bri­ tanija imala je 27 divizija, ali ne samo bez oružja, nego je većina od njih bila i posve nespremna i tek se obuča­ vala. Po svim mjestima organizirana je civilna garda i ti­ suće ljudi skupile su se da brane svoje domove, ali je­ dino oružje, s kojim su raspolagali, bili su noževi i lo­ vačke puške. Britanska industrija radila je neprekidno s najvećim naprezanjem, no mjeseci su bili potrebni da se nagomila proizvodnja dovoljna za spremanje prave obrane. Čitava Britanija imala je jedva oko 100 tenkova. Sada su se teško svetile kobne pogreške britanske bla­ de u posljednjih nekoliko godina. Položaj je bio kritičan. Bez oružja neće koristiti ni najveća hrabrost i požrtvovnost da se suzbije napad modernih njemačkih armija. Trebalo je hitno nešto uči­ niti. Zaiskana je hitna pomoć SAD. U njenim magazini­ ma bile su naslagane ogromne količine oružja koje je stajalo, dobro upakirano i konzervirano, još od prvog svjetskog rata. To je oružje bilo staro preko 20 godina, ali još uvijek bolje nego lovačke puške. Američke vlada- juće krugove zahvatila je velika zabrinutost od brzih njemačkih uspjeha. Shvatili su ozbiljnost položaja. Smjesta su se sastali šefovi američkih oružanih snaga i odlučili da se poduzmu energične mjere. Za manje od 48 sati načinjeni su spiskovi materijala koji će se poslati u Britaniju. Određeno je oko 500 000 starih pušaka, 80 000 Browning (Brauning) mitraljeza, 900 poljskih topova kalibra 75 mm, a uz to 130 milijuna malokalibarskih metaka i milijun artiljerijskih zrna za topove 75 mm, prilične količine bomba, eksploziva i bezdimnog baruta. Kasnije je dodano još 250 000 puša­ ka. To je bilo malo prema njemačkim snagama, ali je značilo ogromnu pomoć u najkritičnijem trenutku, a bilo je i mnogo prema onom čime je sama Britanija tada raspolagala. Utovar je počeo odmah i prvi brodovi već za nekoli­ ko dana bili su na putu u Liverpool. No to je samo mali početak. Već 3. lipnja 1940. telegrafske depeše poslane su u glavne arsenale i slagališta američke armije: u Rock Island (Rok Ajland), Shenectady (Šenektedi), San Antonio, San Francisko, Baltimore i drugdje. Nastala je velika užurbanost. Vrata velikih skladišta otvarala su se

t Mooo»*,

M

i

>-*-1 2

NJEMAČKE OPERACIJE

'»»

-iP R O T tV

BRITANSKIH KONVOJA

/

'

T

lanuat - m art

194 1

 

y*nv

 

h

mootp

i? SlMA*NHOe\T |

 

fo*C <S f*A O

f

C

M»i l«00

 

V

v .v

vv

i s najvećom brzinom spremane su pošiljke. U među­ vremenu je 12 britanskih teretnih brodova stiglo u New York i odmah poslano u Gravesund Bay (Grejvsand Bej). Tamo su već stizali vlakovi s ratnim materijalom. Ukrcavalo se tako brzo, da je dva dana kasnije već prvi od ovih brodova isplovio s 15 000 mitraljeza, 12 000 pušaka i 48 topova. Malo zatim isplovili su i ostali bro­ dovi, a već je slijedećih 15 brodova bilo na putu za ukr­ cavanje. Naročita hitnost je dana mitraljezima. Nakon Browninga slijedili su mitraljezi Lewis (Ljuis), Marlin (Merlin) i Vickers. U Britanskim lukama brodove su već čekali i čim su stigli s najvećom brzinom su istova- rivani. Još istog dana kolone su ih automobila razvozile na najugroženija područja obale i na glavna raskršća putova, gdje su odmah stavljani na položaje. Slabije su prošle isporuke aviona. U najkritičnijim trenucima njemačkog nadiranja u Francusku izdvojila je Amerika iz mornaričkih rezervi 50 bombardera za obrušavanje i 93 laka bombardera za evropsko ratište. Ali oni nisu nikada stigli. Ukrcani su na francuski nosač aviona B eam koji je bio na pucini Atlantika kad je Francuska kapitulirala. Dobio je radio-depešom nare­ đenje da odmah promijeni pravac i da se skloni na otok Martinique gdje je i ostao pune tri godine. Američka industrija imala je velike narudžbe za Fran­ cusku. Velika Britanija je sada htjela na svaki način da se dočepa ovih isporuka. To je bilo od najveće važnosti, jer su ugovoreni rokovi isporuke bili kratki, dok bi nove narudžbe mogle biti izvršene tek za godinu dana ili više. Zato je šef britanske misije u Americi Arthur Purvis dobio odgovarajući tajni nalog iz Londona, i kad su njemačke kolone pobjedonosno stupale ulicama Pa­ riza, on je održavao konferenciju sa šefovima američ­ kog naoružanja. Purvis se ogorčeno borio, tvrdeći: ako je pala Francuska, ne moraju propasti i njeni ugovori za narudžbe.

tisuća za avione,

avionske dijelove, alate, strojeve, sirovine, automobile, municiju, eksplozive i druge stvari. Za V. Britaniju bi bio spas da dobije ove isporuke. U New Yorku održana je ta mučna konferencija u neboderu Rockefelerovog

centra na Petoj aveniji, gdje je bio štab komisije za na-

A tih

narudžba bilo je nekoliko

N jem ački torpedni čam ci, tzv. S-Boole, izgrađeni su

u veli­

kom broju. Malih dim enzija i velike brzine s 40 čvorova,

bili su

osobito podesni za mnoge operacije protiv jugoistočne obale E n­ gleske.

oružanje. Britancima je postavljen uvjet:»Morate pre­ uzeti sve francuske ugovore ili nijedan.« Nije bilo do­ pušteno da Britanci izaberu samo ono što im se sviđa. Nije ostavljeno vremena za razmišljanje. Purvis nije mo­ gao ni da se konzultira s Londonom. Bio je to napet tre­ nutak. Radilo se o vrijednosti od preko 600 milijuna do­ lara.

Purvis je oklijevao desetak minuta. Bio je svjestan kritičnosti položaja i odgovornosti koju preuzima. Onda je potpisao. Bio je to gotovo posljednji trenutak. Pet sati kasnije američko Ministarstvo financija blokira­ lo je cjelokupno francusko poslovanje, a poslije podne državni sekretar Morgenthau dao je izjavu, da se ipak priznaje ova britanska transakcija. To je bila golema po- moć Velikoj Britaniji. Američka industrija nastavila je radom po svima narudžbama i isporuke su tekle slije­ dećih mjeseci za Britaniju.

Britanska flota stajala je u to vrijeme pred teškim za­ datkom. Ona je trebala da podnese prvi udar očekiva- nog njemačkog napada i njena snaga bila je sada jedina nada Britanije. Admiralitet je zato poduzimao opsežne mjere>ah je flota bila slaba. Ona je poslije teških borbi za Norvešku i poslije evakuacije Dunkerquea nužno tre­ bala predah. Izgubila je velik broj brodova, a mnogi su bili oštećeni. Posade su bile premorene. Naročito su stradali razarači. Preko polovice razarača domovinske flote bilo je izbačeno iz upotrebe. Od toga je 16 potop­ ljeno, a 42 je poslano u brodogradilište na veće poprav­

ke zbog oštećenja. Admiralitet je bio jako uznemiren, a naročito zato, što su najveća oštećenja nanijeli avioni. Pokazalo se da je admiralitet potcijenio opasnost avio­ na i da treba hitno pojačati protuavionsko naoružanje brodova. Položaj britanske flote bio je utoliko teži, što je bila razvučena na mnoge zadatke. U Sredozemnom moru bili su mnogobrojni britanski ratni brodovi, vezani bor­ bama s Italijom. Domovinska flota stajala je pred zada­ cima da brani dugu obalu Velike Britanije. Uz to treba­ lo je i dalje braniti pomorski saobraćaj na Atlantiku. Mogućnosti britanske flote bile su napregnute do kraj­ njih granica. A napad Njemačke mogao je uslijediti za vrlo kratko vrijeme. Njemačke radio-stanice već su na­ javljivale brzu pobjedu nad Velikom Britanijom. Obra­ na britanskih otoka bila je utoliko teža, što se nije mo­ glo točno znati mjesto gdje će neprijatelj udariti. Oče­ kivalo se da će izabrati najkraći put, ali su baš zbog toga mogli doći i drugi udarci. To je flotu dovodilo u još teži položaj. Pomorske snage stavljene su u 24-satnu pripravnost. To znači, da flota mora isploviti najkasnije za 24 sata od primljenog naređenja. Položaj je bio tako ozbiljan, da je admiralitet zadržao najviše razarača, do tada određenih za pratnju konvoja, i raspodijelio ih na ugrožena podru­ čja obale. Lake krstarice bile su isto tako u stalnoj pri­ pravnosti. Kao što to obično biva, kada su potrebe veće od mo­ gućnosti, došlo je i ovdje do razlika u mišljenjima i žuč­ nih neslaganja. Naročito se zaoštrilo između koman­ danta domovinske flote admirala Forbesa i vrhovne ko­ mande poznate pod imenom Whitehall (Vaithol). Admi­ ralitet je ponovno nervozno vršio zahvate i odvajao bro­ dove ili grupe brodova iz domovinske flote, i slao ih u Sredozemlje ili na druge hitne zadatke. Isto tako ih je slao i na pojedine dijelove britanske obale. Naročito su stalno oduzimane krstarice, i to je dovelo admirala For­ besa do toga, da je, ljut na ove brzoplete postupke upu­ tio 4. srpnja 1940. admiralitetu predstavku, zahtijevajući da bude obaviješten je li uopće koja krstarica još pod njegovom komandom. Stanje je postalo još teže, kada se umiješao i predsjednik vlade Churchill sa zahtjevom,

da u području Engleskog kanala treba skupiti snagu od 40 razarača, radi suzbijanja njemačkog iskrcavanja. Je li opasnost za V. Britaniju bila doista tako velika? Je li doista Njemačka spremala neposredan napad na Englesku? Zapravo, Hitler u početku nije namjeravao napasti Britaniju. Kada su njemačke oružane snage stigle na odalu Atlantika, okrenuo ih je prema jugu da zauzmu Pariz. Još 24. svibnja 1940. Hitler se iznenada pojavio u glavnom štabu maršala von Rundstedta u Charlevilleu (Šarlvil) gdje je u uskom krugu izjavio da se nada da će za šest tjedana uspjeti da sklopi mir s Ve­ likom Britanijom. Još dan prije toga Rundstedt je nare­ dio svom šefu štaba, generalu Lodensteinu, (Loden- štajn) da svim snagama napada Dunkerque. Ali mu je Hitler toga dana, prilikom posjete, naredio da većinu svojih oklopnih snaga zadrži i pregrupira za napad pre­ ma Parizu i još neosvojenom dijelu Francuske. Ipak, slijedećeg dana, kada je otpor opkoljenih savez­ ničkih trupa oko Dunkerquea bio vrlo jak, Rundstedt je došao u napast da naredi oklopnim jedinicama da idu­ ćeg dana, 25. svibnja ponovno uđu u borbu. Ali Hitler, koji je dobivao kopije naređenja, odmah je poništio ovo naređenje, zadržavši oklopne snage za napad prema Pa­ rizu. Na udar prema zapadu i invaziju na Englesku Hit­ ler ni nije pomišljao, Doduše, ovih dana, tj. 20. svibnja, admiral Räder, na konferenciji kod Hitlera, postavio je pitanje o pripremama za invaziju, ali je Hitler odgovo­ rio da to ne smatra potrebnim. Izjavio je da se V. Bri­ taniji može zadati smrtonosan udarac podmornicama i avionima. Rekao je: »Onog trenutka, kada britanski pu­ tovi za snabdijevanje hranom i petrolejom budu presje­ čeni, Engleska će biti prisiljena da kapitulira.« Zato do lipnja 1940. u dosjeima njemačke vrhovne komande nema ni traga kakvim planovima za osvajanje V. Britanije. Ali se s porazom Francuske i to pitanje po­ čelo nametati. Vidjelo se da treba razraditi plan ogrom­ nih razmjera. To je bilo u ljetu 1940, dakle prekasno da bi se mogao realizirati te godine. Samosvjestan i umiš­ ljen, Hitler je propustio da se pravovremeno spremi. Tek 2. srpnja 1940. izdao je prve direktive za razradu planova iskrcavanja u Engleskoj. Pet dana kasnije izdao je i pismene direktive za osnovu tih planova. Operacija

je dobila kodirani naziv »Seelovve« (Zeleve, to jest, tu­ ljan). Karakteristično je da ova pismena direktiva svr­ šava rečenicom, da pripreme treba obaviti tako, da se radi samo o izradi plana, a odluka eventualne stvarne operacije donijet će se naknadno. Proslijeđujući ovu di­ rektivu šefovima rodova oružja, general Keitel ističe da se može postići prevlast u zraku i time preduvjet za is­ krcavanje u Engleskoj. Pripreme treba smjesta otpoče­

ti. Ovo je bila nagla, brzopleta odluka koja je izazvala veliku pometnju u vrhovima oružanih snaga. Došlo je i do jakih suprotnosti. Mornarica je zatražila da armija iznese zahtjeve za pomorski prijevoz. Obavještena je da mora osigurati prijevoz snaga od 25 do 40 divizija na britanski otok i onda osigurati stalno snabdijevanje. Komanda mornarice zatražila je od zrakoplovstva da saopći datum do kada će zajamčiti premoć u zraku. Na­ ređeno je i da se postave baterije najtežih topova na francuskoj obali, između Calaisa i Boulognea. Po običa­ ju, Hitler je u svojoj nestrpljivosti zahtijevao da sve ide brzo. Sve pripreme trebalo je završiti do sredine kolo­ voza 1940. Sama zrakoplovna ofanziva trebalo je da po­ čne smjesta. Maršal Goring hvalisao se da će za najkraće vrijeme svladati britansku avijaciju, a onda avionima uništiti britansku flotu. U njemačkoj vrhovnoj komandi malo su znali o pomorskim problemima. To se vidi i po tome, što je za iskrcavanje predviđeno ogromno podru­ čje engleske obale između Ramsgatea (Remsgeit) i oto­ ka Wight (Vait) što je samo po sebi bila besmislica. No bez obzira na to, Njemačka je naglo počela pripreme za invaziju.

S britanske strane bilo je teško ocijeniti pravu ozbilj­

nost invazije. Njemačka snaga je bila vrlo jaka, njeni do­ sadašnji uspjesi zaprepaštavali su, a pripreme su bile velikih razmjera i nisu ostale nepoznate britanskim šta­

bovima. Zato je u Britaniji zavladala velika zabrinutost i očekivanje kobnih događaja koji su, kako se činilo, predstojali neposredno.

Nespremnost Njemačke i borbe u Engleskom kanalu

v U ljetnim mjesecima 1940. njemačko iskrcavanje na

engleskoj obali imalo je mnogo izgleda na uspjeh. Po­ vlačenje iz Dunkerquea i poraz na evropskom kopnu stvorilo je veliki metež. Britanija je bila dezorganizirana i tako slaba, da bi jedva pružila ozbiljan otpor. U V. Bri­ taniji je zavladalo crno raspoloženje, jer nisu znali da je Hitler potpuno nespreman za napad na Englesku i da njemačke oružane snage nisu čak imale ni plan za na­ pad. Vremena za plan i za pripreme imala je Njemačka čitave zime. Ali Hitler se tada bavio osvajanjem Norveš­ ke, a velika sredstva, koja su se mogla pripremiti za na­ pad na Englesku, ostala su neiskorištena. Nijemci su tek sada počeli prva razmišljanja o invaziji, a to je imalo kobne posljedice, jer se propušteno više nije moglo nadoknaditi.

Tek se 16. srpnja 1940. Hitler definitivno odlučio za osvajanje Engleske, pa izdaje glasovitu direktivu broj 16. U njoj postavlja i osnovne linije napada. Prema nji­ ma trebalo je najprije svladati britansku avijaciju, onda očistiti područje napada od mina, istovremeno oba pri­ laza u Kanal La Manche tako zatvoriti minama, da budu neprolazni, teškim topovima s francuske obale zaštititi područje i neposredno pred iskrcavanje zapo­ sliti britansku flotu istovremenim napadom svih mogu­ ćih talijanskih i njemačkih snaga na luke i ratne brodo­ ve. Budući da je zamišljeno da sve pripreme budu go­ tove do 15. kolovoza 1940, Hitler je naredio da štabovi armije, mornarice i zrakoplovstva moraju do 1. kolovo­

za biti najviše 50 km udaljeni od njegova glavnog stana

u Ziegenbergu (Cigenberg). Odavde je mislio rukovoditi napadom. Pripreme su tekle grozničavom brzinom. Mornarica je rekvirirala sve male plovne jedinice, obalne brodove, maone, remorkere, ribarske brodove, motorne čamce i slično, ne samo u svim obalnim lukama Njemačke i okupiranih teritorija, nego i po svim plovnim rijekama. Brodogradilišta su ih na brzinu prerađivala, snabdijeva­

la motorima ako ih nisu imali, postavljala naoružanje i drugu opremu. Bio je to ogroman posao. Radilo se ne samo o transportnim brodovima, nego i o jedinicama koje će provesti čišćenje od mina i o drugima koje će za kratko vrijeme postaviti ogromne minske baraže. Bilo je očito da se tako velik posao ne može završiti do 15. kolovoza, utoliko manje, što je trebalo tako go­ lemu organizaciju i dobro uvježbati. Zato nije čudo što već 30. srpnja 1940. komanda mornarice izvještava Hit- lerov glavni stan, da pripreme ne mogu biti gotove pri­ je 15. rujna, i Hitler je morao pristati na odgađanje roka, iako je sipao drvlje i kamenje od bijesa na mor­ naricu. Ovo odgađanje roka za iskrcavanje učinjeno je usprkos tome, što je u međuvremenu komanda armije prvobitni Hitlerov zahtjev od 40 divizija smanjila na 13 divizija i zahtijevala od mornarice da preveze u Engles­ ku 260 000 ljudi s teškom opremom i protuavionskom artiljerijom. Međutim, generalštab je zahtijevao od mor­ narice, da prvih 100 000 ljudi s teškim naoružanjem preveze istodobno, da bi se svi oni mogli na čitavoj fronti iskrcati u zoru. Transportni brodovi moraju se odmah vratiti, jer i sav ostatak mora biti prevezen u sli­ jedeća tri dana. Generalštab je to zahtijevao zato, da bi odmah mogao na samom britanskom otoku provesti munjevito napredovanje, da bi se time u samom začet­ ku dezorganizirala britanska obrana. Komanda mornarice izračunala je da bi za takav za­ htjev bilo potrebno prikupiti ogromnu prevoznu flotu koja bi brojila 1 722 maone, 471 remorker, 155 tran­ sportnih brodova i 1 161 veliki motorni čamac. Prikup­ ljanje tako velike prevozne flote tražilo bi mnogo vre­ mena uz krajnje napore privrednih potencijala. Za pri­ jevoz prvog ešalona od 100 000 ljudi tražila je mornari­ ca 10 dana. Oko svega toga razvila se vrlo žučljiva dis­ kusija s velikim suprotnostima mišljenja među njemač­ kim šefovima. U posebnom vlaku kod Fontainebleau (Fontenblo) sastali su se 7. kolovoza 1940. komandant njemačkih vojnih snaga u Francuskoj, šef generalštaba armije ge­ neral Halder i šef štaba komande mornarice admiral Schnievvind (Šnivind). Svaki je doveo svoje najbliže su­ radnike. Izmjena gledišta bila je oštra i žučljiva. Morna­

144

Skica velikog njem ačkog razarača kakve su brodogradilišta na­ stavila izgrađivati i poslije početka rata. Jedinice ovog tipa Z 2 9 im ale su 2 600 istisnine, odnosno 3 600 t u punom optereće­ nju, a brzinu 38 čvorova. Mogli su ponijeti po 60 m ina svaki. Gaz

4,62 m, p o sada 330 ljudi.

darska

C rtkano

je označena četverouglasta ra­

antena iznad kom andnog m osta.

rica je tražila da se front iskrcavanja jako smanji, na što je general Halder oštro reagirao, izjavljujući da bi to značilo slati trupe u stroj za izradu kobasica i da bi či­ tav napad bio katastrofa. Ali mornarica nije popuštala i gužva je na konferenciji bila sve veća. Satima su se ge­ nerali i admirali natezali oko koncepcije invazije. Mor­ narica nije htjela ni čuti da iskrcavanje vrši dalje nego između Dovera i Beachy Heada (Biči Hed) - rt Beachy, a armija je uporno tražila četiri puta veće područje is­ krcavanja, sve do zaljeva Lyme (Laim). Kasnija iskustva, stečena u iskrcavanju saveznika u Normandiji na fronti od samo 90 km, pokazuju da su zahtjevi generala bes­ mislica i da su pokazali da ne poznaju ovakve desantne probleme, čak ni onoliko, koliko se nalazi u standar­ dnim vojnim udžbenicima. Među šefovima oružanih snaga nije se moglo postići suglasnost. Zato je to iznešeno pred Hitlera. On je do­ nio odluku za srednje rješenje, tj. za iskrcavanje između Folkestona i Selsey Billa (Šelzi Bil), što je još uvijek bilo previše. Istovremeno se složio da se invazija odgodi za mjesec dana, tj. do 15. rujna 1940. Mornarica je odmah nastavila još intenzivnije s pri­ premama. Obustavljena je izgradnja svih ratnih brodo­ va, osim podmornica, a sva brodogradilišta od Gdanska u Poljskoj, na morima i rijekama Njemačke, Nizozem­ ske i Belgije, do Francuske, nagnana su na forsirani rad za opremanje i pregradnju brodova za invaziju. Morna­ rica je pokupila sve do posljednjeg broda. Brodovi su

10

-

Nevidljivi nep rijatelj na A tlantiku

II

145

hitno opremani i odmah slani, plovidbom uz samu oba­

lu, u luke određene za prikupljanje, počevši od Delfzijla (u Nizozemskoj) do Le Havrea. Polagana su zaštitna minska polja i uređene su baze za podmornice koje će štititi bokove desanta. Rijekama i kanalima kretale su

se stotine brodova, a u velikim i malim lukama od Rot-

terdama do Cherbourga prikupilo se oko 3 000 brodo­ va. Britanci su s velikom zabrinutošću pratili ovo zbiva­ nje. Svakog dana brojni izviđački avioni letjeli su nad svim ovim lukama i čitavim ugroženim područjem, do­

noseći stotine fotografija. One su bile svakog dana sve nepovoljnije, pokazujući da je broj njemačkih brodova sve veći. Na primjer, u luci Oostende 31. kolovoza 1940. bilo je 18 brodova, a tri dana kasnije pokazale su foto­ grafije 70 brodova, slijedećeg dana 115, a još dva dana kasnije 205 brodova. U toku istog tjedna broj brodova

u luci Flushing narastao je na 120, a u Calaisu na 53

broda. Izviđači su javljali o kolonama brodova koji su

u pokretu svuda smjerom luka na Kanalu La Manche.

Nije bilo nikakve sumnje da se napad na Englesku brzo

približava. Njemačka je sve to pripremala javno. Željela je psi­ hički djelovati na Britaniju i stvoriti paniku stalnim na- grizanjem živaca šefova i naroda. Obavještajna je služba pratila zbivanja u Engleskoj. Admiral Canaris, šef oba­ vještajne službe, izvijestio je Hitlera da je raspoloženje

u Engleskoj takvo, da se svakog trenutka očekuje veliki

napad. Britanija je pripremila pokretnu obranu, ne ve­ zujući se ni na kakve utvrđene linije. Istovremeno je Ca­ naris spremao brojne agente i ubacio ih u Englesku sa zadatkom, da u trenutku iskrcavanja vrše sabotaže i iza­ zovu zabunu. Prema njemačkim podacima Velika Bri­ tanija je raspolagala s 8 operativnih divizija s 320 000

ljudi i još oko 900 000 rezervista. Kako su njemačke pripreme odmicale, rasla je zabri- nutost u V. Britaniji. U Londonu su računali da Nijemci mogu u jednom danu iskrcati oko 100 000 ljudi, ali su vjerovali da će britanska flota odsjeći snabdijevanje i omogućiti kopnenim snagama da iskrcane napadače unište. Postalo je jasno da će napad biti u jugoistočnoj Engleskoj. Zato su ratni brodovi postepeno slani u ta

146

područja. Na udaljenosti dan vožnje smještena su 4 boj­ na broda, krstarice su još više približene i usidrene u ušću Temze, dok su razarači bili u ugroženim lukama. Britanci su pazili na najmanji pokret protivnika. Sva­ ki komad mora bio je pod nadzorom i za to je mobili­ zirano oko 1000 patrolnih motornih čamaca od kojih je obično oko 300 bilo istovremeno na moru. U noći bi isplovili i razarači, pretražujući pučinu daleko prema francuskoj obali. Sve je bilo u maksimalnoj pripravno­ sti, s tako razgranatim sistemom izviđanja i uzbune, da je svako iznenađenje bilo nemoguće. U vezi s tim područje kanala La Mancha postalo je pozornicom neprekidnih pomorskih borbi specijalnog tipa. Njemačka mornarica ubacila je specijalni tip bro­ da, tzv. E-boote ili brze čamce, a to je bio vrlo uspjeli tip velikih torpednih čamaca konstrukcije Liirsen (Lir- sen). Ovi torpedni čamci imali su izvanredna svojstva, dobro su se držali na teškom moru, brzina im je dosti­ zala 40 čvorova i bili su dobro naoružani. Pojavljivali su se u sve većem broju i naglo se zaletali iz nizozemskih, belgijskih i francuskih luka prema engleskoj obali. Gru­ pe ovakvih torpednih čamaca zaletale su se iznenada, naročito u noći, prema britanskim brodovima, često i razaračima, izvršile bi nagli napad, potopile i oštetile nekoliko jedinica, i onda brzo nestale. Imali su odlučne i dobro izvježbane posade, i bili su jako opasni. Videći njihove velike uspjehe i dobru upotrebljivost u ograničenim morskim prostorima, Njemačka je brzo pojačala njihovu izgradnju. Uređene su glavne baze za flotile torpednih čamaca u Ijmuidenu, Rotterdamu, Oostendeu, Boulogneu, Le Havreu, Cherbourgu i na Kanalskim otocima. Uz ove Schnellboote (Šnelbote) Njemačka je razvila još jedan specifičan tip brodova, tzv. Räumboote (Rojmbote), tj. brze minolovce i mino- polagače, označene slovom R. Oni su se također u ve­ likom broju pojavili u Kanalu, zasipajući minama mno­ ga područja. Britanci su imali mnogo glavobolja zbog ovog tzv. »malog rata« koji su vodili njemački torpedni čamci. Protiv njih je bila obrana teža, nego protiv razarača ili velikih brodova. Zato su Britanci brzo razvili specijalne protujedinice i izgradili ogromnu flotu malih brodova

147

za rat u ovom ograničenom morskom području. Uz flo- tile torpednih čamaca, koje su Britanci označavali s MTB (»emtibi«), uveli su posebne flotile motornih to­ povnjača, a to su bili isti takvi torpedni čamci kao MTB, samo bez torpeda, ali zato s pojačanim artiljerij­ skim naoružanjem, jer su samo oni mogli da se ozbiljno suprotstave njemačkim Schnellbootim a. Ove topov­ njače imale su oznaku MGB (Britanci su ih zvali »em-

đibi«). No ni to nije bilo dovoljno. Torpedni čamci i motor­ ne topovnjače, kao vrlo brze i kvalitetne jedinice, izla­ zile su iz luka kada je trebalo prihvatiti borbu ili napa- sti. Nisu bili podesni da stalno budu u patrolnoj službi. Za to su Britanci izgradili stotine posebnih patrolnih motornih čamaca, označenih s ML. Ovi su neprekidno patrolirali pred lukama i u kanalu La Manche, a bili su dobro naoružani, iako je njihov glavni zadatak bio da obavještavaju o kretanju protivnika. Na to bi odmah isplovile jače snage torpednih čamaca i drugih jedinica. Znatan broj ovakvih jedinica poslan je kasnije u Jadran, gdje je surađivao s NOV Jugoslavije. Borba u Engleskom kanalu tekla je svakog dana i noći. Ona je postajala sve intenzivnija. Britanski torped­ ni čamci nisu samo bili za obranu, oni su se zaletali i pred francusku obalu, potapajući njemačke brodove. Napadi su bili tako česti i uspješni, da je njemačka mor­ narica morala obavljati transport tako, da pojedinačno šalje transportne brodove od kojih je svaki bio praćen

s 12 i više malih ratnih brodova za osiguranje. Postepe­

no je po danu to postalo nezgodno, jer su se i sve jače snage avijacije neprekidno pojavljivale s obje strane, a sudjelovala je često i artiljerija obalnih baterija. Kanal je kipio od neprekidne borbe i brodovi su svoje djelo­

vanje sve više prebacivali u noć. Postepeno je noć postala glavno vrijeme za borbe malih brodova u Kanalu. Kad se spuštala večer, u ba­

zama torpednih čamaca štabovi su razrađivali planove

i spremali operacije. Jedinice su opremane gorivom,

torpedima, municijom i ostalom opremom. Strojevi i oružje ispitivani su, a oficiri su nad velikim kartama po­ sljednji puta provjeravali putove akcije ove noći. Ko­ mandanti flotila obavljali su još posljednji pregled, a

148

kad bi se spustio mrak, torpedni čamci, jedan po jedan, izlazili bi iz svoje baze. Kanal je oživio. Protivnik je či­ nio slično i s obje su strane grupe torpednih čamaca odlazile u napad. Iznenada bi se pojavili pred nekim patrolnim ili transportnim brodovima, zasuli ih vatrom ili pogodili torpedima. Na pučini bi ostao, toneći, brod u plamenu, dok su torpedni čamci punom brzinom žu­ rili se da nađu novi plijen.

Nerijetko susrele bi se grupe protivničkih torpednih ča­ maca i onda bi se razvila pomorska bitka posebnog oblika. Malokalibarski topovi od 40 i 20 mm, kojima su torpedni čamci bili naoružani, sipali su brzu i gustu vatru, a borba se obično vodila na maloj udaljenosti. Tamna i mirna po­ vršina mora pretvarala se u vatromet, jer su malokalibar­ ski topovi isto tako kao i kod protuavionske obrane imali svijetleće metke u raznim bojama, da bi se moglo kontro­ lirati gađanje. Bitke ove vrste bile su vrlo kratke. Samo ne­ koliko minuta, a često i nekoliko desetaka sekundi trajao je vatromet. Onda su se torpedni čamci izgubili u noći. Ne­ rijetko su prošle obje strane s teškim oštećenjima, a kojiput je na pučini ostao i golem stup benzinskog plamena s tor- pednog čamca koji je zahvatio požar. Tako je to išlo iz dana u dan ili, bolje reći, iz noći u noć. Neprekidno žilava borba s velikim brojem jedinica

s jedne i druge strane, s mnogo napora i žrtava. Pa ipak,

0 toj stalnoj i velikoj borbi jedva da se nešto znalo. To

je bio uvod u napad na Englesku. Kakav bi tek pakao nastao u Kanalu na dan invazije, kad bi jedna i druga strana pokrenule sve svoje jedinice. To se moglo dogoditi svakog trenutka, jer su pripre­ me za početak napada stalno odmicale. Doduše, ko­ manda njemačke mornarice bila je prilično malodušna 1zabrinuta, pa je admiral Räder posjetio Hitlera i pre­ poručio kao najpovoljniji period za napad, s obzirom

na mjesečinu i plimu, između 19. i 26. rujna 1940, ali je

i savjetovao da se invazija odgodi za proljeće 1941. Hit­

ler o tome nije htio ni čuti i naredio je da mora sve biti spremno za napad 15. rujna 1940. Točan trenutak napa­ da odredit će on osobno poslije uništenja britanske avi­ jacije. U međuvremenu naredio je da Luftwaffe povede zračnu ofanzivu i da stvori preduvjete za napad. O tome je ovisila pobjeda nad Velikom Britanijom.

149

Lovci spašavaju Britaniju

U međuvremenu je njemačka avijacija počela s napa­ dima na Englesku. To su bile uvodne borbe, a glavni napad trebalo je da dođe kasnije. Bombarderi su napali gradove na južnoj obali Engleske: Portsmouth (Ports- maut), Portland i Southampton (Sauthempton). Treba­ lo je da poremete obrambene pripreme Britanaca. Uči­ nili su dosta štete, ali su pripreme za obranu tekle dalje. Obje strane su znale od kakvog će presudnog značenja za daljnji tijek historije biti rezultat borbe između zrač­ nih snaga i da o tome ovisi početak invazije. Ako Nje­ mačka ne bude mogla izboriti prevlast u zraku, neće smjeti da počne invaziju. Zato se Luftwaffe brižljivo spremila. Tri zrakoplovne flote, pod generalima Kessel- ringom, Sperrleom i Stumpfom, bile su određene za na­ pad. Podaci o broju aviona, kojima su Nijemci raspolagali na početku napada, nevjerojatno se razlikuju, ne samo među vrlo uglednim vodećim stručnjacima i autorima V. Britanije, Njemačke, Francuske i drugima, nego i među službenim podacima u arhivima britanskog i nje­ mačkog ministarstva zrakoplovstva. Zato su za svaku stranu uzeti službeni podaci dotične komande, pretpo­ stavljajući da svaki poznaje najbolje vlastitu situaciju, premda ostaje otvoreno pitanje koliko želi tu situaciju i otvoreno iznijeti. Prema službenim njemačkim poda­ cima Luftwaffe je za napad odredila oko 3 300 aviona od kojih je za borbene akcije bilo raspoloživo 2 820 i to ovih vrsta: 1 290 lovaca M esserschm idt 109, raspore­ đenih u 10 grupa; 180 lovaca bombardera dvomotornih M esserschm idt 110 u 2 grupe; 1 000 bombardera ve­ ćeg akcionog radiusa i to dvomotomi H einkel 111, Junkers 88 i D om ier 17; 350 sunovratnih bombardera jednomotomih Junkers 87, tzv. štuka. Ukupno 2 820 aviona prve linije. Posade su bile dobro izvježbane i ras- polagale su sa znatnim ratnim iskustvom. Imale su vi­ soki moral, jer su bile opijene dotadašnjim pobjedama. Velika Britanija je protiv te sile mogla postaviti samo 700 modernih lovačkih aviona raspoređenih u 55 bor­

150

benih eskadrila. Većina raspoloživih aviona bila je tipa Hurricane, a samo jedna petina bili su tipa Spitfire. Osim toga, lovačke eskadrile moralo se raspodijeliti po velikom području, dok su Nijemci mogli birati mjesto napada. Premoć Njemačke bila je očita. Štabovi njemačkog zrakoplovstva razradili su detalj­ ne planove napada i 2. kolovoza 1940. primili su iz Hit- lerova glavnog stana naređenje, da zračna ofanziva po­ činje 10. kolovoza. Prema planu, pripremni napadi po­ čeli su već u noći između 5. i 6. kolovoza 1940. Te su noći njemački avioni napali aerodrome i objekte na obali. Isto se nastavilo slijedećih noći, da bi se vidjelo kako protivnik reagira. Britanija nije mimo čekala napade. Usprkos nedo­ voljnoj snagi svojih bombardera, svake je noći njima napadala ne samo luke, gdje su se prikupljali njemački brodovi za invaziju, nego i glavna postrojenja njemačke avionske industrije, da bi oslabila snagu Luftwaffe. U toku dana laki bombarderi zaletali su se na aerodrome

u Francuskoj, Belgiji i Nizozemskoj. Ovi su aerodromi

bili najopasniji, jer su s njih njemački avioni imali naj­

bolje uvjete za napad na Englesku. Te su mogućnosti bile velike, jer je sada Njemačka raspolagala s preko 400 aerodroma u okupiranim područjima, koji su pru­ žali kratke putove za napad na Englesku. Došao je i presudni 10. kolovoza 1940, kada se stra­ hovita lavina avijacije trebalo da sruči na Englesku. U toku dana obavljene su posljednje pripreme na svim aerodromima, a kad se spustio mrak zagrmjeli su mo­ tori njemačkih aviona. U noći su napadnuti Portland i Weymouth (Vejmaut), i trgovački brodovi uzduž eng­ leske obale. Glavne udarce nanosile su štuke koje su se

obrušavale nisko nad ciljeve i tako točno gađale. Slije­ deće noći napadnuti su Cardiff Middlesbrough (Midls- bro) i Bristol, a noć iza toga Portsmouth, Ramsgate (Remsgeit), Newcastle (Njukasl), Shields (Šilds) i po drugi put Middlesbrough. Prema prvim vijestima u ove

tri noći Nijemci su izgubili 53 aviona, a po njihovim su

vijestima srušili 176 britanskih aviona. Sada je trebalo da uslijedi glavni napad, određen za 13. kolovoza 1940, u kojem je trebalo da sudjeluju naj­ jače snage. Ali vrijeme je pomoglo Engleskoj. Iznenad­

151

no nevrijeme onemogućilo je letenje i Engleska je ima­

la predah od 5 dana. Čim se vrijeme popravilo, počeli

su 18. kolovoza novi napadi. Njemački bombarderi osu-

li su bombe na Liverpool, Birmingham i Birkenhead.

Ali ovog puta Britanci su već bili spremniji i napad je skupo stajao Njemačku: izgubila je 147 aviona, a Brita­ nija samo 49. Došla je do izražaja spremnost Velike Britanije za zračnu obranu na brižljivo razrađenom naučnom siste­ mu. Dok su posljednjih godina pred rat u rukovodstvu britanskih oružanih snaga prevladala ograničena shva­ ćanja koja su išla čak dotle, da su udaljavali ili otežavali razvoj oficirima sa savremenim naučnim idejama i do­ brom stručnom spremom, na sreću u RAF-u (Royal Air Force = britansko zrakoplovstvo) nije bilo tako. Ko­ mandu je dobio maršal avijacije Dovvding (Dauding) koji se okružio sposobnim ljudima s velikom energi­ jom, i vlastitim širokim pogledima proveo organizaciju na najvišem stupnju. Britansko se zrakoplovstvo posljednjih godina naglo razvilo u kvaliteti i bilo je na visokoj naučnoj razini. Zbog malih sredstava morao se broj nadoknaditi viso­ kom kvalitetom. U vrijeme Miinchenske krize britan­ sko zrakoplovstvo imalo je samo 406 aviona, a mjeseč­ no su tvornice isporučivale samo 35 aviona. To je bilo smiješno malo kad se usporedi s naporima Njemačke. No zato su britanski naučni instituti radili neprekid­ no. Konstruktori su izradili tipove lovačkih aviona Hurricane (Hariken) i Spitfire, (Spitfajer) koji nisu imali premca. Ali su u komandi znali da nije dovoljno imati samo dobre avione, pa su razradili sistem osmat- ranja i dojave, što će omogućiti da se ti lovci smjesta upotrebe tamo gdje treba. Dok u Njemačkoj još nisu o tome ni slutili, već su bili u Velikoj Britaniji izrađeni prvi modeli radara. Brzo su usavršeni i još prije počet­ ka rata na južnim i istočnim obalama Engleske postav­ ljen je lanac radarskih stanica s dometom od 75 milja. Naučni instituti radili su grozničavo. Razradili su sis­ tem elektronskog raspoznavanja vlastitih i neprijatelj­ skih aviona na radaru, zatim aparate kojima su lovci automatski javljali svoje položaje i, konačno, a to je bilo naročito važno, omogućili su visokofrekventni radio-te-

152

Njem ački visoki

u luci Duisburg, na rijeci Rajni.

oficiri nadziru priprem anje desantnih brodova

lefon za neposredni razgovor među avionima i između aviona i kontrolne stanice na zemlji koja ih je rukovo­ dila. To je bilo od neprocjenjive koristi i imalo je još veću ulogu u obrani Engleske, nego broj i kvaliteta aviona, premda su i oni imali ogromnu važnost. Bio je to posve novi tip ratovanja u zraku, nepoznat do tada. Britansko zrakoplovstvo imalo je toliko ogromnu teh­ ničku premoć nad njemačkim, da se to nije moglo ni uspoređivati. No šefovi cjelokupnih britanskih oružanih snaga još i do samog početka rata nisu jasno gledali situaciju. Prednost u proizvodnji imali su bombarderi kojima je mjesečna proizvodnja u prvoj godini rata dostizala 250 komada, dok su istovremeno u rujnu 1939. britanske tvornice isporučivale 93 lovca Hurricane i Spitfire. Tek nakon propasti Poljske povećana je proizvodnja lo­ vačkih aviona na 122 komada u prosincu 1939. To se teško osvetilo već za vrijeme napada na zapadnu Evro­ pu. U borbi za Francusku bilo je prosječno uništavano po 30 britanskih lovaca dnevno, pa je računica pokaza­ la da bi V. Britanija, u takvim prilikama, u roku od 6 tjedana ostala bez lovačkih aviona. U borbi za Francu­ sku Britanija je izgubila 462 lovačka aviona, i tek na energičan zahtjev maršala Dovvdinga obustavljeno je

153

daljnje slanje britanskih lovaca u Francusku. Za vrijeme evakuacije Dunkerquea Britanci su izgubili još 106 lo­ vačkih aviona.

Rat je pokazao mnoge slabosti u Francuskoj i V. Bri­ taniji. Francuska je zbog njih propala, a Britanija je bila pred katastrofalnim događajima. Ona je sada gutala po­ sljedice svoga dugogodišnjeg lošeg rada. Pored ostalog, pokazale su se i posljedice očajno lošeg stanja u zrakop­ lovnoj industriji. Nesposobna vlada održavala je i nes­ posoban aparat, a to se odražavalo od najviših vrhova do najnižih jedinica. Tek kad su na čelo došli energični i sposobni ljudi, došlo je do brzih personalnih promje­ na i svuda su nepokretne i učmale parazite zamijenili požrtvovni i marljivi ljudi dobre stručne spreme, pa se položaj naglo popravljao. Ali bilo je teško popraviti sve ono što je godinama bilo zanemareno.

U britanskoj avionskoj industriji vladao je veliki ne­

red i zaista je neshvatljivo da je Velika Britanija tek 17. svibnja 1940, u jeku njemačke ofanzive na Francusku,

osnovala Ministarstvo za proizvodnju aviona i na njego­ vo čelo postavila energičnog lorda Bivverbrooka (Biver- bruk). O njemu je Churchill izjavio, da je uspio pobolj­ šati popravke aviona i raščistiti zbrku i skandal u njiho­ voj proizvodnji. To se osjetilo odmah, jer je produkcija jednomotomih aviona povećana s 325 aviona u svibnju 1940. na 440 aviona idućeg mjeseca i 490 aparata još mjesec dana kasnije. Ekipe radnika i inženjera radile su dan i noć da povećaju proizvodnju i poboljšaju kvalite­ tu. Ali bilo je pitanje nije li sve to već prekasno.

U međuvremenu je zračna bitka nad Engleskim kana­

lom tekla u punoj žestini. Nijemci su iznenada s 400 aviona napali konvoj koji je tu plovio i posve ga uništili. Britanci su odmah obustavili saobraćaj uz istočne oba­

le. Tako su oduzeli njemačkim avionima ciljeve koje bi mogli napadati. Istu taktiku upotrebili su kad su nje­ mački avioni počeli napadati luke. U jednom napadu sa 120 aviona Nijemci su potopili jedan razarač i dva oš­ tetili, a slijedećeg dana potopili su još jedan razarač. Britanci su opet primijenili taktiku povlačenja, a raza- rače su povukli u manje ugrožene luke. U opasnim pod­ ručjima nije više bilo velikih ni ratnih ni trgovačkih

154

brodova. Bila je to igra razuma šahovskim figurama u prirodnoj veličini.

Njemačka ofanziva na Englesku postajala je sve jača. Nakon manjih gradova, luka i aerodroma, došao je red

i na London. Uveče 7. rujna 1940. jake snage njemačkog

zrakoplovstva izvršile su prvi veliki napad na britanski glavni grad. Napad je počeo već poslije 5 sati popodne. Oko 320 bombardera, praćenih s preko 600 lovaca, ulet- jelo je slijedeći rijeku Temzu. Oko 8,10 sati daljnih 250 bombardera stiglo je da nastavi razaranja. Napadi su slijedili sve do 4,30 sati ujutro. Luka i centar grada bili su u plamenu strahovitog požara. Slijedeće noći napad se nastavio i ovaj puta je planuo istočni i zapadni dio grada. No to je bilo malo prema onome što je Englesku još čekalo. Pune 23 noći redali su se napadi njemačkih zračnih snaga.

Napadi su bili sve jači. Videći da Britanska kontrolna

i obavještajna služba radi odlično i da lovci uvijek do­

čekaju napad, počeli su njemački avioni napadati ra­ darske stanice na obali, iako Nijemcima još uvijek nisu bile jasne njihove mogućnosti. To je bilo najgore za En­ glesku, jer bi bez tih stanica ostala slijepa. Zato bi ekipe tehničara s najvećom brzinom, u roku od nekoliko sati, popravile oštećene stanice i već drugo jutro, u zoru, te

iste radarske stanice registrirale su prikupljanje nje­ mačkih bombarderskih formacija nad Amiensom u Francuskoj, na udaljenosti gotovo od 180 km. Nešto kasnije registrirane su i formacije bombardera kod Dieppea (Dijepa) i Cherbourga (Serbura). Njemački avioni nisu mogli izvršiti nijedan pokret, a da to odmah ne bi bilo opaženo i zabilježeno u štabo­ vima zračne obrane Engleske, koji su odmah slali lovce upravo u ugroženo područje. Na taj način malobrojne su britanske snage uvijek bile tamo, kuda je išao napad. Već kod samog prijelaza obale, prve eskadre britanskih lovaca dočekivale su njemačke bombardere. Njemačka je komanda bjesnila i Goring je slao sve jače snage u napad. Njemačka je 13. kolovoza 1940. poslala u napad 1485 aviona. Nebo je grmjelo nad Kanalom i crnilo se od mnogobrojnih aviona. Ali britanski lovci opet su bili na mjestu. Srušili su 47 njemačkih aviona, izgubivši samo 13 aviona. U prvih 10 dana zračne ofanzive izgu­

155

L svima lukam a zapadne Evrope Nijemci su razvili opsežnu dje­ latnost prikupljanja m alih brodova za invaziju na Englesku, pa su svakodnevno vježbali ukrcavanje i iskrcavanje tenkova i voj­ nika.

bila je Luftwaffe 153 aviona. Hitler je bio ljut i nezado­ voljan ovim rezultatima. Britanci nisu ostali samo na obrani. Dok su se lovci borili nad Engleskom, britanski su bombarderi ponovo napadali. 13. kolovoza zaletjeli su se na belgijsku luku Oostende i potopili 80 brodova za iskrcavanje. Istog su dana razarači napali topovima njemačke brodove u lu­ kama Calais, Boulogne, Oostende i Cherbourg, a tor- pedni su čamci uništili brojne minolovce na pučini. Ovi su napadi iznenadili i zabrinuli njemačku komandu. Goring je, da opravda prestiž Luftwaffe i syoj osobni, bacio sve veće snage u borbu.

Engleskom i nad

područjem Londona bjesnjele su velike zračne bitke. Sve nove eskadrile pristizale su. Na nebu Engleske vla­ dala je velika gužva. Avioni jedne i druge strane padali su u plamenu, a povremeno su padobrani pokazivali da su neke posade uspjele spasiti se. Pri tome su Britanci imali prednost zato, što su njihovi piloti iskakali na svoj teritorij i opet mogli da se uvrste u borbu, dok su nje­ mački zrakoplovci padali na britanski teritorij i bili za­ robljeni. Njemački su se gubici povećavali. Samo u jed­

Nad Kanalom, nad jugoistočnom

156

nom danu, odnosno noći, Luftwaffe je izgubila 76 avio­ na.

Pokušali su da zavaraju britansku obranu. Slali su najprije male grupe aviona nad neki drugi grad, da bi tamo privukli lovačku obranu, a onda je slijedio glavni napad na posve drugo područje. Ali svaki njemački po­ kret registrirali su ekrani radarskih stanica. Duboko pod zemljom, u kontrolnim sobama zrakoplovnih šta­ bova, svaki taj pokret prenosio se i ucrtavao na karte. Visokofrekventna telefonija omogućila je da se odmah sve potrebno saopći eskadrilama na aerodromima i u zraku. Njemačka dovitljivost i hrabrost bile su nemoć­ ne protiv nauke i dobre organizacije. Britanci su išli još dalje i počeli su njemačka tehni­ čka dostignuća upotrebljavati za svoju obranu. Njema­ čka je avijacija, naime, upotrebljavala novi pronalazak

za slijepo bombardiranje Engleske. Bili su to usmjereni

snopovi radio-valova na frekvenciji od 300 megacikla u sekundi. Taj su sistem Nijemci nazvali Knickebein (Knikbain), a radilo se o tome, da bi bombarderi letjeli, koristeći se signalima radiostanice u istom smjeru nje­ nih usmjerenih valova, do mjesta gdje bi druga stanica, s drugim snopom radiovalova, ukrstila taj pravac. Valo­

vi su bili tako usmjereni, da su se ukrštavali točno nad

mjestom koje je trebalo bombardirati. Tako su mogli njemački bombarderi bez ikakve vidljivosti, pa i nad oblacima, vršiti točno bombardiranje.

Britanci su to otkrili još 21. lipnja 1940. i u najvećoj

tajnosti spremili su protusredstvo. Oni su već imali or­ ganiziran naučni štab za radio-protumjere u Radletu i naučne instrumente s pokusnom stanicom u Shoreha- mu (Šorhem). Brzo su našli protumjere, pri čemu su se koristili i saslušanjem zarobljenih njemačkih zrakoplo­ vaca. Stanovit broj britanskih aviona dobio je aparatu­

ru koja je mogla neutralizirati ili poremetiti rad Loren-

zovih aparata u Knickebein-sistemu. Britanci su ispitali kakve signale dotičnog dana daje njemačka stanica, i onda su ih, na isti način, ponavljali, ali tako, da je sje­ cište bilo na drugom mjestu, a njemački avioni bacali

su bombe nad pustim poljanama gdje nisu prouzroko- vali nikakve štete.

157

Britanci su išli još i dalje. Načinili su oko 70 lažnih ae­ rodroma s lažnim uređajima i uzletnim stazama. Tako su mnoge njemačke napade skrenuli s pravih aerodro­ ma, koji su bili dobro maskirani, na ove, bolje vidljive,

lažne, gdje nisu počinili nikakve štete. Sve snage stavila je Britanija u pogon da se zaštiti. Bili su to odlučni tre­ nuci njene povijesti. Broj reflektora, koji su služili za noćno protuavionsko gađanje, povećao se na 4 000. No topova je još bilo premalo. U to vrijeme Britanija je ras­

polagala s 1 200 teških i 550 lakih protuavionskih

topo­

va. Teški su dosezali jedva do 7 000 m visine, laki samo do 2 000 m, a reflektori su mogli sigurno osvjetljavati samo do visine 4 000 m. Zato su radari bili najdragocje­ niji pomagači. Intenzivno se radilo i na razvoju lagane radarske aparature koju bi mogli nositi avioni. Tako bi i avioni postali »vidoviti«. Obrana Engleske postajala je sve bolja. Luftwaffe je gubila sve više aviona. Naročito su teško stradale štuke koje su bile vrlo opasne radi točnog gađanja. Britanski lovci tako su intenzivno uništavali štuke, da je Goring, sav bijesan, odlučio da iz borbe povuče preostalih 300 komada, da bi ih sačrnao od sigurne propasti. Goring je bio toliko uznemiren stalnim gubicima i velikom brukom, da je tajio rezultate vlastitoj njemačkoj vrhov­ noj komandi. Poslije hvalisanja o velikim uspjesima, teško je sada bilo priznati pravo stanje. U razdoblju od 8. do 26. kolovoza 1940, prema podacima arhive Luft­ waffe, uništena su 602 njemačka aviona, ali je pred vrhovnom komandom gotovo polovica gubitaka skri­

vena.

U isto vrijeme Britanci su izgubili 259 lovaca. Ali i ti

gubici za Britaniju su bili dovoljno teški. Njezin položaj se stalno pogoršavao, a broj rezervnih aviona smanji­ vao. Još je teže bilo s pilotima, kojih je broj brzo opa­ dao. Početkom rujna 1940. bile su lovačke eskadrile po­ sve izmrcvarene i izmučene. Nametala se hitna potreba da se zamijene, ali zamjene nije bilo. Situacija je postala kritična, jer se po svim znacima moglo zaključiti da borba još nije dostigla vrhunac i da Nijemci spremaju

još jače napade.

U vezi s hvalisanjem Göringa o navodnim velikim

uspjesima, Hitler je naredio da se ubrzaju pripreme za

158

Plosnati desantni brodovi, prikupljeni u velikom broju u zapad­