Sie sind auf Seite 1von 207

PONORNICA

I DIO

1.

Dragi Muhamedbeg,
Cula sam da se sprema da ti pise brat ti Muratbeg, pa sam ga zamolila nek metne i moje
pismo, jer ja ne znam ni gdje si ni Šta si.
Hoce neki da prodaju kmetove, pa se velika kavga zametnula medju nepodijeljenima.
Pred svijetom kriju, a ja znam Šta je medju njima. Eto ih tamo, nek rade Šta hoce, mene
hoce da udaju za Sulejmanbega Topala. A kako cu dragi Muhamede?!
Ja drugog prijatelja nemam osim Boga i tebe, oba mi daleko, hoceŠ li ove godine
dolaziti?
Kako ti ode, i ja prestah uciti da piŠem, pa se nemoj mnogo smijati ovom mom pismu.
Gdje bio da bio, primi selam od Senije.

Faksimil ovoga pisma razlikovao bi se od ovog mog prepisa samo u tome Što sam stavio
interpunkciju i razlomio ga u odjeljke.
Ono, list iz Školske pisanke, pozutio poslije cetrdeset godina, lezi sada na mom radnom
stolu pokraj moje suhe, zute ruke, pune vec starackih pjega i kvrga zelenih vena.
Mozda je i ono, na terazijama moga kolebanja, prevagnulo te sam te, druge univerzitetske
godine, krenuo kuci na ferije iz ove daleke zemlje, u kojoj sam se, evo, pred ocevidan
kraj zivota, mumificirao, daleko najzad i od nje i od svega.
Sve se tih trenutaka opiralo u meni da krenem kuci - jedno me vuklo da ostanem, drugo
plaŠilo da se vratim. Eliza (evo mi i sad pred ocima njene sedefaste puti i blagih
neuhvatljivih ispupcenja tijela) uporno je pred kraj semestra navaljivala da tih ferija,
ispod zaista nepodnoŠljivog kairskog suncanog saca i pustinjskog neba, punog zute i
jetke praŠine, ne odemo u svoje domovine nego u Aleksandriju, u sjajni sredozemni
akvamarin, u njenu vilu - bicemo tamo sami, roditelji ce joj tog ljeta u Evropu.

A, s druge strane, Muftija. Ne toliko Djed, koliko Muftija.

Muftija je davno bio napustio naŠu kasabu, sjediŠte muftiluka bilo mu je u nedalekom
velikom Šeheru, ali je svakog ljeta dolazio u rodni kraj - da li zbog one njegove potmule
lavine Što je u njemu stalno kuhala, da li radi lovova, da li prosto zato Što ga neŠto joŠ u
djetinjstvu osudilo na to, ne znam ni sad.

Jednog dana, poŠto sam zavrŠio vjersku srednju Školu sa odlicnim uspjehom, metnuvŠi
mi ruku na rame, rece Djedu: "Ovoga cemo u Al-Azhar, sunce vjere i mudrosti. Valjace
nam to viŠe nego svi i tvoji i moji citluci i begluci."
Djed se u obitelji u svemu pitao, pa bi ispalo po njegovom i da je moj otac htio neŠto
drugo. Primijetih kako na Muftijinu odluku sjetno obori oci i kako mu niz bradu sidje
polagan, jedva uocljiv treptaj, i odmah mi bi jasno da su se i moj san i zelja mojih
nastavnika vec ispunili.

To, ni u snu sanjano, to Što sam druge godine studija uradio, vjerovao sam da Djedu nece
baŠ teŠko pasti: njemu ce biti glavno to Što me ponovo vidi. Ali kako cu Muftiji na oci?
Iznevjerio, napustio svetu Školu, rasadnik Islama, koji se pruza samo srecnima, o kojem
drugi mogu samo sanjati! A na oci cu mu sigurno.

Najteze mi je padalo Što je to bio covjek najcistijih namjera, i stamen u svemu svome kao
rodna planina, a stalno mi joŠ pred oci izlazila ona slika kad sam se na polasku u Kairo
uputio njemu u Šeher i ponaŠao se pred njim tacno po Djedovim uputstvima, a tako bih i
bez njih: sluŠao sam ponizno njegove uzgredne napomene o opasnostima koje covjeka
vrebaju u zivotu i njegove blage savjete ("ucen neukom, zreo zelenom"), i na rastanku ga
poljubio u ruku, on mene u celo.

Moj grijeh - ko ce znati da li bi bio veci grijeh ne pociniti ga. Svejedno je ipak, znam se.
Kad se svi racuni svedu, ostao bih to Što sam i da sam postao ono Što sam po Muftijinom
imao biti.

VidjevŠi da to rade i neke moje kolege iz ostalih islamskih zemalja, ja sam vec prvih
mjeseci ex privata poceo da uporedo sluŠam francuski jezik i knjizevnost na laickom
univerzitetu.

Na drevnom Al-Azharu, starom hiljadu godina, izucavali su se, i mene dublje zanimali,
Tarih-Islam (Istorija monoteistickih religija, sa islamom kao srediŠnjom tackom), Tefsiri-
Kur'an (Komentar Kur'ana, Bozjeg objavljenja preko posljednjeg Bozjeg poslanika
Muhameda) i Tefsiri-hadis (Komentar iskaza Muhameda i njegovih nasljednika). Od
ostalih predmeta, kojih nije bilo malo, najmanje su mi bili ubistveni Il mantik (Logika) i
Ilmun-nefsi (Psihologija), a Š erijat (Islamsko pravo), koji je zauzimao jedno od vrhovnih
mjesta, ma koliko da su mi bila bliska njegova nacela, bio je za mene jedna besmislena
Šikara, za koju se treba roditi kao guŠter ili neka grmska ptica, a ja to nisam.

Najteze mi je padalo to Što tu nije bilo dopuŠteno nikakvo biranje - za idzasetnamu,


diplomu morali su se poloziti izreda svi ti predmeti! U mom otporu i nedoumici presudan
je bio Tahirbeg.
Tahirbeg je isto tako bio Muftijin miljenik, uz to i pitomac, zavrŠavao je te godine, ostala
su mu bila joŠ dva-tri ispita. Vec tada je osjecao neke smetnje u kicmi, poceo se guriti,
postajao je razdrazljiv kao ris, pa odmah potom miran kao janje.

Nikad ga nisam vidio tako razdrazenog kao u tom naŠem julskom prolasku nilskim
kejom. Pobjeljela mu usta od pjene, prolaznici se okrecu za nama u nedoumici odakle li
moze biti ovaj razgoropadjeni covjek, i koji je to cudni jezik, i zbog cega li je ovaj straŠni
i ovako javno ispoljeni bijes. Huli na sve, nikad ga nisam cuo da psuje - psuje sve,
poimenice najviŠe azharske autoritete, i Muftiju, i sebe, i oca koji ga je zaceo!

Kad je opet doŠlo ono da bude janje, rekao je mirno i potpuno za sebe (sa onim svojim
stalnim pogledom u zemlju): "Ja se vracam. Samo Što izgubih tolike godine. Ti, bezbeli,
nastavi."

On je ipak zavrŠio, ali je u tom, kao narucenom, trenutku bilo svrŠeno i sa mojim Al-
Azharom: meni, tad vec ocevidno, krivo nasadjenom i nagnutom da padnem na neku
svoju stranu, dovoljan je bio samo jedan lagan dodir, a nekmoli ovaj Tahirbegov
mrakobijes na budjavu kazuistiku vodecih azharskih profesora, "kalupcija, ispod cijih
kalupa" - sav je bio u poredjenjima - "ispadaju ideje uglacane i kao nove, kao naŠi
kasablijski sirotinjski fesovi kad se kalupe uoci Bajrama".

Sve se u meni i oko mene steklo za moderni univerzitet, a tome da upiŠem arheologiju
pravi je razlog bila - kad sam sve ispitao - zila neka u meni koja me, otkako se znam, do
dana danaŠnjeg goni da se lacam baŠ onoga cega niko prirodno skrojen nece. Uzasna je
to slabost. Ili mozda snaga? Ali osvetljiva.

PomiŠljao sam da upiŠem cak i hemiju i astronomiju i dok me kolega, koji se vec bio
prepisao, vodio u dekanat, ja sam do samih vrata bio kao onaj koji uzima srecku pa mu
ruka prodje mimo onu kojoj je poŠla. Tako je i moja uhvatila za kvaku, i tako mi je u
dekanatu, kad sam zaustio da kazem Šta upisujem, mogla, osjetio sam, iz usta da izadje i
svaka od onih grupa izmedju kojih sam se kolebao, kao i arheologija.

Mozda je mom postupku potajni poticaj bio i Luksor. U njega me povela na izlet Eliza.
Zagrljeni na prozoru bijelog pustinjskog voza, gledali smo jutarnji Nil, obrubljen s obje
strane uskim trakama socnog zelenila, oŠtro, kao nozem odsjecenog od beskrajnog
pustinjskog pijeska, i piramide koje su na drugoj strani mocne rijeke osvitale rumene, kao
zarka znamenja vjecnosti (nisam ni znao da ih ima toliko); u Luksoru, u Dolini kraljeva
na lijevoj obali Nila, dans la vallee des rois, siŠli smo pod zemlju, u nedavno otkrivene
faraonske riznice, koje niko ne bi mogao ni da nasluti pod usijanim kamenim
gromadama, cistim, bez travke i insekta; tu, u tim riznicama, Eliza me svaki cas ljubila,
gledajuci neprestano mene, a tek na moja upozorenja freske, kao juce naslikane i kao od
juceraŠnjih slikara, duz - cinilo mi se - beskrajnih zidova pustih, pokradenih ili u muzeje
raznesenih faraonskih grobnica i riznica. Cekajuci povratni voz za Kairo, u selu Karnaku
na desnoj obali, u dobro vec odmaklom sumraku, drzeci se za ruke, iŠli smo kao
mjesecari kroz aleju gustih tebanskih sfinga i mrku strazu ogromnih, sablasnih stubova
hrama, ispod mladog mjeseca i pustinjskih zvijezda, koje kao da su jedva docekale svoj
cas treptanja. Osjetio sam tu kako i iz arheologije struji poezija.

PrepisavŠi se, ipak sam gotovo redovno odlazio, sad opet ex privata, na stari univerzitet,
u azharsku dzamiju, u halku: halka - to je, u stvari, katedra; posjedamo oko profesora u
dzamiji, i on tiho, kao da drugi ne bi culi, predaje. Ta intimnost najviŠe me privlacila.
Puna je dzamija bila tih halki, ja - opredijelivŠi se za neŠto novo - ipak nisam mogao da
se otrgnem od svoga, tamnog i dubokog kao bunar, i strahotno mi umnog profesora
Tefsiri-Kur'ana i Tefsiri-hadisa. Kur'an je (duboko sam bio uvjeren) odgovor na sve,
samo Što je sve do nas: Bog nam je dao da za taj odgovor imamo sluha, ili moc da se
trudimo da ga steknemo ako ga nemamo. (StraŠno mi je bio privlacan ovaj, stalno
naglaŠavani, zakljucak profesorov.)

Gotovo je bilo. Nema od mene onoga Što sam sasvim tacno slutio da od mene ocekuje
Muftija, on, u neŠto svoje ukopan kao kamen. Ja sam izdajnik, nevjernik, gori od onih
koji hoce da nam sve naŠe okrenu naopako.

Kako cu mu na oci!

Prvih ferija propitkivao me, onako uzgred, o svemu. Nije bio azharovac, ali je, vidio sam,
znao mnogo, cudio sam se otkud. Pitanja su mahom padala iz Šerijatskog prava, i to
vecinom iz nasljednog, koje se i kod nas najviŠe cijenilo i najviŠe izucavalo. Poslije
mojih pogreŠnih i labavih odgovora, cutnji ili izgovora da to joŠ nismo ucili, ostajao mu
je na licu izraz nesnalazenja, nedoumice neke, pa i ocevidne sumnje, ali je suzdrzano
Šutio, samo Što je na kraju rekao, oborenih ociju: "Mozda joŠ nisi dobro naucio pravni
arapski jezik. Uciti treba, uciti. To nam jedino ostaje!" (Moracu, makar i na silu, da
ozbiljno prodjem udzbenik Š erijatskog prava, i ponijecu ga ovih ferija kao podsjetnik,
ako opet dodje do takvog ispitivanja.)

Tad mi je konacno postalo jasno Šta sam ja, priblizno bar, u njegovoj namjeri.

Kriti se dalje nije moglo. A kazati - osjecao sam u sebi neki tamni strah. U meni se
stvorio kovitlac od dvosmislenih pomisli, od samih raskrŠca - da li da mirno krijem pa ga
na kraju dovedem pred gotov cin, ili da mu sve reknem, s najiskrenijim uvjeravanjem i
obecanjem da ce sve njegovo biti izvrŠeno (mozda i u boljem obliku nego Što je i sam
mislio), ili da mu kresnem u bradu da je to, na kraju krajeva, stvar Djedova i oceva (jer ne
daje pare on!), ili da se uopŠte ne vratim (dolazila mi je cak i ta sramna pomisao da bi
Eliza sigurno bila spremna da troŠkove mog doŠkolovavanja, krijuci od roditelja, uzme
na sebe).

Poslije tih kovitlaca, dolazili su neocekivano, u osami, trenuci nekakve ravnoteze,


nekakvog osjecanja da je najzad sve svejedno: na pola vec puta, svejedno je plivati do
druge obale ili vratiti se na onu sa koje sam poŠao.

JoŠ mokar po licu od njenih suza, odmahivao sam, sa nekakvim polulaznim-poluistinitim


uzbudjenjem, Elizi sa ladje, koja se odvajala od aleksandrijskog mola, dok joj je ispod
prove rezala propela.
2.

U orijent-ekspresu uhvatih se u jednom trenutku da mi cula, doduŠe, rade, ali niŠta se u


njima ne zadrzava.

Gledam saputnika preko puta dok su mu oci na novinama ili prozoru: jasno ga vidim, ali
u isti mah mi je kao da ga ne gledam, i cim skrenem pogled sa njega - kao da ga nisam ni
vidio! Sve se u trenu gubi, kao ti telefonski stubovi Što munjevito promicu kraj prozora.
Promatram predio: najedanput vidim da je to drugi, a da onaj prvi, neosjetno iŠcezli,
nisam zapamtio. Uzimam jednog od perzijskih pjesnika, koje sam ponio da napravim
izbor za prevod, ali iz stihova, pa ni iz jedne jedine rijeci, niŠta da se prenese u mene, pa
brzo i njihova grafika pocinje da mi pred ocima lebdi u praznom. Na ovom
medjuprostoru izmedju Kaira i zavicaja, cula kao da su mi se odlijepila od svega. NeŠto
nelagodno i potmulo uŠkopilo ih.

Sve se promijeni kad cuh pisak lokomotive i ugledah poznatu mi stanicu, na kojoj sa
normalnog kolosijeka treba da predjem na patuljasti Šumski voz djetinjstva.

U meni je mutan i potmuo nemir. Nesporazum sa Muftijom, osjecam, mozda mu je


najmanje zariŠte. Nije mu uzrok, isto tako osjecam, ni Senija i njeno pismo, jer sve sam i
bez tog pisma znao Šta se tamo desilo i deŠava i Šta se moze desiti. Nego, taj mi je svijet
nekim svojim dnom postao odbojan, cak mrzak, mozda bi najbolje bilo reci ravnoduŠan.

Sidjoh sa dva-tri joŠ putnika, i jedva ukrcah dva velika kufera u vagoncic Šumskog voza.
Sjedoh - kao u igracku. Voz odmah krenu.

Voz! Kad smo, djeca, pricali o bicima nevidljivim, od vukodlaka do zmajeva, on je stajao
na prvom mjestu. Stajao! - jurio je sa glavom kao uzarenom glavnjom i sa repom kao
oblakom, brzi od najbrzeg konja, brzi od goluba i sokola, od vjetra, od ociju, "od ne znam
cega" - nestajalo nam je vec i daha i poredjenja. Na Djedovoj kuli, kad bi neko povikao:
eno ga! sve Što bi se tu od djecurlije zateklo poletjelo bi na prozore: modrim bokom
planinske gromade, jednim malim proplankom promiljele bi nekolike srebrnaste
vagonske kutijice, jedva vidljive; sjeta je ostajala iza njih, cinilo se da odvoze u svijet
neku veliku srecu, i nesrecan sam bio kad bi se desilo da ih ne vidim.

SmjeŠkam se, i ovoga puta dolazi mi u sjecanje davni dogadjaj.


Ne znam koliko mi je tada moglo biti godina, moralo je to svakako biti u onom
poluosvijetljenom sloju predmemorijske tmine iz kojeg nam pocinju da nicu prve klice
sjecanja. Kuda je to otac bio poŠao i zaŠto je za sobom poveo i mene - to me nije
zanimalo, narocito od onog uzbudjenog trenutka kad na putu, u fijakeru, saznah iz
njegovog razgovora sa kocijaŠem da cemo dalje - vozom.

Kad stigosmo na stanicu, meni srce u grlu. Vidjecu voz izbliza! Š ta - vidjeti! sjeŠcu u
njega!

Voza joŠ nije bilo, ali na jednom kolosijeku stajala su tri vagoncica, i ja se uputih preko
spleta Šina da vidim da li je tako kako ja zamiŠljam, da se tockovi drze za Šine
hvataljkama.

Manevarka, koja se u dnu stanice odmarala puckajuci iz svoje lule vesele lopte dima,
primijetila je, opazih, da zavirujem u njene stvari, pa se zatrkala odozdo na mene kao
bijesna krava; gomila putnika vice da se sklonim, neki trce preko kolosijeka da me spasu,
ja bjezim od svega, i od svojih spasilaca i od manevarke, od te razgoropadjene crne
planine koja raste za mnom, tutnji i stize me. Nisam primijetio da sam vec van kolosijeka,
gdje prestaje njeno carstvo, ali ja bjezim i dalje bezglavo; samo vidim i cujem kako mi se
gomila grohotom smije...

Moja briga da li je moja depeŠa o dolasku stigla na vrijeme bila je suviŠna.

Na stanici me vec cekao fijaker. "NaŠ" fijaker, zvali smo ga tako, a bio je u stvari
Djedov; sa gumenim tockovima, crn i blistav, sa zlatnim ornamentima kao pogrebna
kocija. Bio je cuven u cijelom kraju - takav je imao joŠ samo kotarski predstojnik, preko
kojeg ga je Djed i nabavio iz Beca.

Spazio sam ga joŠ dok je voz ulazio u stanicu. Stari Djedov kocijaŠ Fehim zurno ga
krpom briŠe od praŠine. Evo: joŠ nisam ni koracio na ovo tlo, a vec me docekuje ono
njihovo novo drzanje prema meni, ona njihova gotovo bogobojaznost pred buducim
velikim covjekom, koja ce, sigurno, ovoga puta biti joŠ veca nego lani.

Kako sidjoh s voza, doceka me Fehimovo nasmijano, upresreceno lice i zurba njegovih
spletenih pokreta i pitanja o zdravlju i putu. Iskreno je to kod njega, vidim, u zagrljaju
osjetih njegovu istinsku radost.
Drag mi starac. Vidim, u moju cast "kalufirao" fes i obukao svecano, bajramsko odijelo,
pa ga pitam:

"Fehim-paŠa, da se to nije krenulo po djevojku?"


"Bogami kako je pocelo, moglo bi biti i to, samo nek si ti nama ziv i zdrav" smije se
povrh brade.

Kod fijakera, podizuci kufer, pita me:

"Š ta ti je ovo ovako teŠko?"


"Knjige" odgovaram.
"Bogami cemo imati iluma i za sto godina" odhukuje. "Da ne bude previŠe?"

Konj ljevak okrece se i frkce. Kako sam zaboravan, necovjecan! NaŠ Golub! Prepoznao
me? Prilazim mu glavi, hvatam mu vite vilice, on me njuŠi, ljubi nozdrvama, u ocima mu
prapocetni naivni sjaj zivota. DeŠnjak, nov konj, nepoznat mi, usamljeno cuti. Pomilujem
ga, izvinjavam mu se: on mi odgovara radosnim uzmahivanjem glave.

"Š ta je sa naŠom Sultanijom?" pitam.

Fehimu se sastaviŠe brkovi i brada.

Kobila Sultanija, slavna trkacica, dotrajala je, dakle. Bi mi prosto neumjesno da pitam za
njen kraj.

Sjedoh, kao da cu tako bolje da vidim to neŠto sigurno a neuhvatljivo u meni. Vozimo se,
ne znam Šta me to prenu.

Mislim da je to ipak bila trava. Ne cobani, nego trava.

Na visoravni, bljedolikim zelenilom optace nerijetke bijele kamenice krecnjaka, koje mi


se sad cine kao napuŠtena jaja u bezbrojnim gnijezdima ovdje nepostojecih, ali u pjesmi
pominjanih labudova, Što ih je neŠto plahnulo pa su odletjeli nekud sa ovog samotnog
zelenog polja-jezera medju modrim obalama Šuma.
Iz te trave neosjetno i mutno u meni poceo je sad, pa nastavio sasvim jasno, mirisom i
bojom, da buja moj djetinjski sjenokos na beskrajnom, brezuljkastom i uvalastom,
Djedovom brdu iza Djedove kule.

Cudljivi sijaci-vjetrovi posijali su Djedovim brdom bezbroj cvjetnih vrsta, koje kao da su
tek tu pale na svoje pravo tlo i pod pravo svoje nebo pa se razmnozile u jedan svoj svijet
u kojem me hvata lako i slatko pjanstvo.

Osim divljeg karanfila, i joŠ pokojeg cvijeta ili ljekovite trave, sve ovo cvijece je
bezimeno; imena bi mu morale znati, a znam da ne znaju, ni djevojke, od kojih uoci
Jurjeva dana, kojim pocinje proljece, pobijeli Djedovo brdo, kad krenu da ga beru, u
krcage, koje ce strpljivo puniti vodenom praŠinom ispod mlinskog tocka (praŠinom
zvanom omaha) da se sutra u osvit na nekom skrovitom mjestu poskidaju gole i tim
cvijecem i "omahom" okupaju za svoju ljepotu, koje jedne nemaju a drugima je nikad
dosta.

Evo, i sad, u fijakeru, ponavlja se u meni ta bezimenost. ArheoloŠki o ovom kraju znam
malo, etnoloŠki i historijski neŠto viŠe nego malo, iako je tu, citao sam to u novinama,
doŠlo do ozbiljnih otkrica. Znam po Djedovom brdu, po svom zavicaju uopŠte: svaki dio
ove kraŠke visoravni, mnoga njena vrtaca i jama, svako ono seoce i zaselak pod
planinom, svako brdo i svako ukriveno vrelo imaju svoje ime, a ipak sve ovo skupa stapa
se u neŠto cemu moze biti ime samo bezimenost - bogu za ledjima je ovo u cemu sam se
desio, ostajuci i dalje u svemu ovom izgubljeno, iako se sad preda mnom otvaraju
najljepŠi vidici i putevi u ono Što mi ovako zabaceni nazivamo: veliki svijet.

Uz cestu, cobanice s pletivom ustaju pred nama na noge. (Nije to, znam, zbog carskog
fijakera i mene bega u njemu, nego muŠko je ovdje svetinja!)

Psi ovcarski zatrkuju se za nama, izlijecu cak i pred konje, laju: vau, vau, vlau, vlau, vlah,
vlah.

Fehim mirno opuckuje kandzijom, vice im u Šali:

"Kakav vlah! Nije vlah, nego turcin!"

(Zaista, prvi put mi dopire u svijest: ova onomatopeja, koja odista prisiljava covjeka da i
iz pasjih usta cuje tu rijec vlah, u svijetu u kojem sam se rodio znaci neŠto do zla boga
prevarno i pogano.)
Na jednoj ledini uz cestu, cobani se "umecu", bacaju kamena s ramena.

Zaustavih Fehima.

Kako vidjeŠe da sam se uputio k njima, zbiŠe se u gomilu.

Desetak pari ociju slilo se u jedan pogled, uprt u mene, snebivljiv i uplaŠen: na moj
prisan, gotovo kliktav pozdrav odgovori samo jedan, pa i on posljednji slog otpozdrava
viŠe proguta nego izgovori.

Kako god pokuŠam da s njima zapodjenem razgovor, sve se zavrŠava jednom


mrtvouzicom. Dok iza sebe ne zacuh Fehimovo pitanje:

"Ciji ste vi kmetovi?"


"Kako koji", odgovori jedan.
"Ja i ovaj do mene, mi smo Asimbegovi. I ovaj. I onaj ondje. A ovi drugi, oni su
Useinbegovi."
"Begova Filipovica, bezbeli?" pita dalje Fehim.
"Filipovica."

U vazduhu medju nama kao da se u taj mah neŠto razbi - promijeni im se pogled, i glas, i
citavo drzanje. Sad su neko i neŠto, tako mi bi, imaju i oni nekog za sobom. Vratila im
se, vidim, snaga nogama na kojima stoje.

"Pa koji nadjacaste?" pita Fehim dalje.

Asimbegovi se osmjehnuŠe. Tada jedan, ocevidno Huseinbegov, zgrabi kamen, ponese


ga na ramenu, kivno se podvi pod njim i baci ga svom snagom sujete.

PotrcaŠe da mjere: prebacio je Asimbegovog za citavu podlanicu!

Suparnik mirno uze kamen, dodje do biljege, dugo ga namjeŠta na ruci, ali sve bi uzalud:
ne dobaci ni staro svoje, pobjednicko mjesto.
Tad kamen uzeh ja.

"Beg, zakasnicemo", ispod glasa govori mi Fehim.

Nisu to moje nadmetanje ocekivali te ostadoŠe zablenuti u mene, kako se gdje koji
zatekao.

Bacih, ispadoh - treci. Kod svih sad, vidim, skrivena radost na licu, a u meni se javi
sujeta.

Pobjednik potrca kamenu i, ponesen necim, prebaci i svoj prvi dobacaj!

Njihova, sad ocevidna, ozarenost i moja pogodjena sujeta kao da mi udvostruciŠe snagu
pa ga prebacih, necu ni da gledam koliko!

Na Fehimu se smije svaka dlaka, moj jedini navijac nagradi me pogledom razdraganog
ponosa. Ovo ispade bitka izmedju vjera.

Suparnik tada skide kapu i opanke; dobaci me. Nastade medju nama sustizanje i
prestizanje, i predje se na mjerenje prstima. Dok on, najzad, poce da zaostaje, i
bespomocno zaostade za citav pedalj.

"E, moji momci, namjeri se vila na Halila", smije se Fehim.

Svi cute pokunjeni, a moj suparnik stavlja kapu i nazuva opanke, sa nekim mrakom u
ocima, kojega cu se poslije toliko puta sjetiti.

Najednom se svi pogledi usmjeriŠe u jednom pravcu: prilazi nam ogromna momcina,
gorostas, sav od kosti i zile. Za njim nekoliko djecaka (kad su vidjeli da ja odbacujem,
otrcali su po njega, isprica mi kasnije Fehim).

Predje preko mene mutnim, kao jurodivim, pogledom, smace kozun, uze kamen i "ukopa
me" (prebaci me za toliko koliko bi mi zemlje bilo potrebno za grob). Djecaci se
zaboraviŠe, iz njih zaori smijeh i kliktanje, jedan se, vidim, od radosti valja po zemlji.
Pridjoh gorostasu, stisnuh mu, koliko mogoh, ruku i jedva mu dohvatih rame, kazem:

"Halal ti vjera, momcino! Takvog majka ne radja svake godine."

Podjosmo, a jedan djecak vice za nama:

"Stari, namjeri li se sad vila na Alila?"

Kod Fehima opet ono njegovo: sastavljeni brkovi i brada; samo Što mi Šapnu:

"Ne okreci se!"

Cuti do fijakera. Kako krenusmo, zaprati nas, izazovno, njihova pjesma, koja je zapravo
sirov melos jednog divljeg, kao iz zemlje cupanog, skupnog urlika.

Fehim i dalje cuti, vozi, vidim, namjerno polako, da ne bi pomislili da bjezimo; samo mi
se sa boka fijakera okrenu:

"Ovo ti nije trebalo!"

Ja u sasvim drukcijem svijetu nego on.

U sjecanje mi navrijeŠe tebanski stubovi i freske u Luksoru, ispremijeŠani, cas kao


mutne cjeline cas kao jasni dijelovi. Izazvala ih ova, zanavijek zaustavljena i sa svih
strana zatvorena visoravan s ovom ljudskom vucadi od maloprije, Što hiljade godina
ovako vije i spava sa stokom.

U Šumi smo vec, medju rijetkim stablima. Kao da je nepovjerljiva i oprezna, ta svoja
krajnja stabla isturila u predstrazu.
Ulazimo polako u njenu sumracnu utrobu. Sjecam se: iz tamne Šumske dubine gleda me i
prati stotinu skrivenih ociju, hvata me strah; i konje, cini mi se, jer im je hod pipav i
glave uzvijerene.

To mi dolazi u sjecanje onaj davni strah iz djetinjstva kad me otac vodio kroz ovu istu
Šumu na njegov nejasni put.

Š uma - bila je u mom ranom djetinjstvu najveci, cudesni spoznajni skok! Pricao sam to
lani slikaru Jovanu; i on i Tahirbeg smijali su se tome mome pomalo pjesnickom
cudjenju, pa se zatim otisnuli u svoje, izgleda, redovno raspravljanje kakav je svijet onda
kad ga ne gledamo, sam u sebi, i hocemo li ikad postati sposobni da ga iŠcupamo iz
njegove uklete nesaznatljivosti, ili nam ostaju samo beŠculna cula religije, ili religija
samih cula.

Š uma - u mom djetinjstvu, od prvih propupljenja svijesti pa do tog iznenadnog jasnog


rascvata cudjenja, bila mi je, s kucnog prozora i u lutanjima Djedovim brdom, stalno pred
ocima (opkoljava kao bedem polje s mojom kasabom u sredini), ali nedohvatna i
tajanstvena, modra i ponekad bliza, rukom da je dohvatim poslije ljetnjih pljuskova; a u
pretproljetnim nocima, kad grunu vjetrovi jugovi, crna jedna gudljevina od koje me hvata
strah pa ne mogu da zaspim.

Jednom me otac povede u jedan naŠ citluk.

Taj dan javlja se evo opet u meni.

Dok je naŠ stari kmet Todin, ispevŠi se na plast, sjekirom rasijecao sijeno (pola njemu
pola begu), ja se, ravnoduŠan prema tome, iskradoh iz sela, povucen uskiptjelom zeljom:
da vidim Šumu izbliza.

Ne dolazeci sebi, joŠ dok smo se primicali selu, primijetio sam bio cudo.

Ono mi se sve viŠe ponavljalo i obistinjavalo Što smo se viŠe priblizavali Šumi: izdaleka
modra, a izbliza zelena i sve zelenija. To i u samoj Šumi: upravo tu gdje je jedno cudo
nastajalo, pocinjalo je drugo: to jasno, pa dalje sve maglicastije zelenilo, prelazi opet u
modrinu Šumskih kosa, u plavet gorskih vrhova i neba...
Konji sad zustriji. Neke neodredljive promjene u svjetlosti i Šumovima nagovjeŠtavaju
kraj dana. Mozda bolje od mene osjecaju to list bukve i javora, i iglice smreke i bora.

Ptica neka preprhnu preko ceste, kao da ce na drugoj strani naci sigurniji nocaj.

Napricali se Fehim i ja, i zamor vec hvata i mene i njega, i konje, usporili te on sad ceŠce
popuckuje kandzijom.

Vodoravni narandzasti suncevi zraci prosjali su Šumu, i tako je sad kao da joj je iz tmine
pamcenja sinula jedna srecna, prava misao, pa cepti ozarena. Ali se prosjaj polako gasi, i
po svemu ostaje modrikast pepeo.

"Š ta bi Sulejmanbegu Topalu!", ne znam otkud mi odjednom dodje da to upitam Fehirna,


"pa hoce Seniju?"
"Nefs, moj Muhamedbeg, nefs. I ljudska muka. Svi ga ruze, Muftiju pjena popada, a ja
znam: nije ni Sulejmanbegu lako."

Nefs, nasmijah se. Jer i mene progoni to isto: hormoni.

"Kad to bi? Kad je zaprosi?"


"Nije joŠ. Nego priprema prosidbu kako je iziŠao iz Crne kuce. Izgleda, dace mu je."
"Pa kako on to misli, zenu na zenu?"
"Nije zenu na zenu. Zena mu umrla. Nije ni cudo, uz nju onakvu ljepoticu, ubio covjeka
zbog jedne Švapske kurve. Nije Šala, pet godina cekati, ne zna se je li stigla Crna kuca
njega ili nju."
"A Šta Muftija?"
"Muftija. Cuva nam obraz kao i uvijek. Ali doŠao lov na prepelice i golubove, pa on i
njegovo druŠtvo - sve zaboravili."

Dobro mi dodje to. I ja sam lovac.

"Š ta Tahirbeg? Da to i on nije neŠto naumio?"


"Naume njegove sam dragi Allah zna. Muftija mu nudi svaŠta, on nece niŠta, koliko uŠi
cuju. Nokat i meso s onim vaŠim kmetom Jovanom Što slika slike koje je Bog zabranio,
po svu noc lunjaju mahalama ko dvije stuhe, dok fenjeri ne izgore, galame neŠto, svijet
bude."
Š to se viŠe priblizavamo kasabi, u meni sve viŠe raste nespokojstvo. Najmanji mu je sad
razlog moj predstojeci susret sa Muftijom. Sve ovo i ostalo Što mi je Fehim rekao, a
mnogo viŠe ono pri cem je zacutao ili Što je vjeŠto zaobiŠao, narocito oko moje obitelji i
Senijinih dioba, pa i samo to Što mi ovoga puta niŠta nije pricao sam od sebe - a pricalica
je velika - sluti mi na neŠto nepredvidljivo a sigurno, Što ce se desiti, Što se vec deŠava,
u cemu cu se naci i ja i u cemu sam vec; ovako se, citao sam, unespokoje zivotinje kad
predosjete pomracenje Sunca ili zemljotres.

Fehim zaustavi, upali fenjere pa potjera konje u kas.

"KiŠa ce", kaze.

Nisam ni primijetio: naoblacilo se, smrklo prije vremena. Nazirem: Šuma se rijedi, nebo
se Širi, pa i to brzo zatrpa pomrcina. Iz nje, daleko pod nama, poceŠe se javljati sitna i
nesigurna svjetla: kasaba.

Nizbrdica, konjima odlaknulo, nestrpljivo kasaju, frkcu, u nozdrvama im, osjecam, vec
miris Djedove konjuŠnice i slatkog pocina. Sijevne, munja se izvijuga blisko pred ocima
kao cocek koji sune preda te pa se izgubi, ukaze se visoravan medju planinama i na njoj
moja kasaba, grom tresne i kao da neŠto rascijepi, i tutnjava se razvalja pomrcinom,
ostane u vazduhu rezak miris kremena. PoceŠe po nama prve kaplje kiŠe, krupne i
ledene; Fehim opet zaustavi i podize mi krov na fijakeru, a na se naturi cebe.
Nebo se prolijeva, spustilo se na zemlju, ne znam zaŠto dozivam svoje pustinjske kolege:
da vide ovaj prolom i tutanj. Otkud mi sada ovo?! ovim bih se ponosio pred njima.
Vec smo u kasabi. Ova raspojasanost ljetne oluje kao da raznese sve Što je do maloprije
bilo u meni: i Muftiju, i kajanje zbog povratka, i mrskost susreta sa svima, pa i samo
neradovanje vidjenju s majkom.
KiŠa mlaza niz stakla gradskog fenjera kraj kojeg prolazimo, muti ih, i drago mi bi Što ni
fenjeri ne vide da sam doŠao.

3.

Na Djedovoj kuli nijednog svjetla, samo svijetli, prituljeno, jedan prozor na konjuŠnici,
dok naŠa kuca tu odmah do kule, osvijetljenih prozora, tinja u tmini kao glavnja. Bijes
me uhvati, cekaju me! Sigurno doŠli i iz kule! NiŠta, ispoljubicemo se, upitati se za
zdravlje, razmijeniti rijec-dvije, reci cu da se jedva drzim na nogama i otici cu na
spavanje.
Doceka me, medjutim, samo mati; od njenog pada po meni, ne primijetih u taj mah da je
s njom izletio u papucluk i brat Murat.
Mati ne moze da se otkine od mene; izljubila me, kao da sam se spasao od smrti, pa mi se
zagnjurila u grudi i rida. Ima u tom ridanju jedan sakriven viŠak placa; u smjesi svog
sazaljenja i nesnalazenja, pa pomalo i ljutnje, gledam njen razdjeljak po sredini oknivene
kose; on izazva u meni hitru sjen nekog bezduŠnog sjeciva po njoj.
S milovanjem je odvojih od sebe i zagrlih se s bratom; osjetih po vratu njegove grube
dlanove.
"Boze mi oprosti, ko da nije moje dijete!" govorila je za njega mati. Brinuo se oko konja i
krava, orao i kosio, druzio se s obicnim svijetom i kmeticima, sve to joŠ iz djetinjstva, i
sve je to kod njega bilo tako prirodno da nikome nije padalo na pamet da bi on poslije
osnovne Škole trebalo da ide ikuda dalje. Kuca i rod zvali su ga seljacinom (i na to se nije
ljutio), za kmetove i fukaru bio je "naŠ beg". Nije time niŠta izigravao ili nekome
prkosio, sve to bilo mu je urodjeno kao i modre oci, prostoduŠnost i hamalska tjelesna
snaga.
Povede me uz basamake na divanhanu, mati podje za nama Šmrcajuci.
"A gdje je otac?" Okrenuh joj se preko Muratove ruke, koju on ne skida sa mene.
"OtiŠao preda te u carŠiju. Mora da te negdje ceka."
Škripe stari basamaci; ovu Škripu dobro poznajem.
Murat i ja sjedosmo na seciju, mati zastade nasred divanhane.
"Jesi li se mnogo napatio na tolikom putu? Da ti donesem veceru, podgrijavam je od
akŠama", i potrca.
Ali je ja zaustavih:
"Mati, nemoj, vecerao sam. U putu nas zaustaviŠe kmeti, Fefim i ja pojedosmo janjca. Ne
mogu ni pomisliti."
"Makar, nece se to janje s vecerom pobiti."
"Popicu poslije samo caŠu mlijeka."
Kao da joj se, znam je, joŠ jedna ocekivana radost otela u zivotu, sjede na seciju, podalje
od nas.
"A gdje je Arifa? Š ta je ovo nocas, sve se rasulo! Jeste li primili depeŠu da dolazim?"
pitam, ne znam da li viŠe u cudu ili ljutnji.
Arifa je moja starija sestra, polusestra, vrag-djevojka i gavran-ljepotica, stalno po sijelima
s drugaricama.
Mati cuti, Murat odvadi iz duhanske kutije cigar duhana sebi, pa je pruzi meni:
"Jesi li propuŠio?"
Odbih malim prstom.
"Husein, je li istina da nece da se vrati?"
Husein, najmladji, pobjegao, na nevjerovatan nacin, u Krakov, tamo se upisao na
slikarsku akademiju.
"Arifa se udala", odgovori mati.
Odsutna, glas kao da joj dodje s onog svijeta.
Gledam je: obgrlila koljena i gleda preda se.
"Pa kako to, niŠta mi ne pisaste! Valjda se i ja pitam neŠto u ovoj kuci!"
"Nije se ona udala, nego se ukrala! Š ta krijeŠ!" obrecnu se Murat na mater. "Za onoga
najveceg hajduka! Znam ja kako cu mu suditi!"
Ukrasti se - to je i podvig i sramota. Po dogovoru s ljubavnikom doci mu kradom, bez
icijeg pitanja, na ugovoreno mjesto, pa s njim njegovoj kuci. Je li je poveo - gotovo je,
nema povratka.
Nimalo me to ne iznenadi. To je ona!
Volim Arifu, vjerujem da toliko ne moze niko, mimo svih i protiv svih, volim njen
neobuzdani jezik i zvonki smijeh. JoŠ viŠe, volim je jednom ljubavlju koja sebe pokatkad
uhvati u nekoj ruznoj i nemogucoj pomisli, pa se odmah potom postidi toga i ozalosti.
NiŠta joj ne mogu da zamjerim, iako znam toga njenog neocekivanog muza: bi mi sad
kao da se u meni neŠto otkinulo. Moracu joj sutra! Ovo nikada dosad nisam osjetio: da
neko odsutan moze u jednom trenutku biti ovako prisutan, prisutniji nego prisutan.
Sve Što bi mi mati i Murat dalje rekli, narocito o najmladjem bratu-bjeguncu,
predosjecam, mora biti joŠ zlosutnije, pa da se ne zagorcavam dalje, upitah:
"Fafa sigurno spava?"
Fafa, Vasva, sestra mi, djevojcica.
I majci kao da odlaknu, lice joj se prosja.
"Cekala te, cekala. Dugo se otimala da ne zaspi, pa najzad: probudi me, majko, kaze, kad
dodje. Niko ti se toliko nije obveselio kao ona!"
"Obveselio", ovaj glagol djeluje na mene pradrevno. Moram, moram odmah da je vidim!
Vrata, srecom, ne ŠkripnuŠe, polako udjoh u odaju gdje spava. Sumracicom lelujaju
srebrena vela, napolju je puna, olujom preprana mjesecina, i joŠ malo vjetrica u starom
orahu uz prozore.
Pridjoh na prstima duŠeku i beŠumno kleknuh pored nje.
Osvijetljen mjesecinom, plavicast, nosic; oval lica, neuhvatljiv joŠ, kao pocetak ljepote
koja ce tek da bude; lice bijelo, od snjeznih pahulja, od vrbinih maca; da joj ga dirnem ili
puhnem u njeg, potrlo bi se, cini mi se, kao prah leptirskih krila; duge trepavice - kad
spava, njima se pokriva, Šapcem hiperbolu naŠe lirske pjesme. Ni medju Arapkama,
gledam je, ne vidjeh ovakve ljepote. Na licu i ustima (opet sam u poredjenju iz lirske
pjesme: na ustima kao dukatom razrezanim) ni osmijeha ni bilo kakvog izraza - cisti san i
cisto raŠcenje u njemu. Poljubih je kroz vazduh i izidjoh bez daha, pipavo, na
trepavicama.
Tek sad primijetih, jer me zaslijepi, da je mati upalila citav raskoŠni svijecnjak na stropu
divanhane. "Š to si ovo palila, nije ramazan!"
Ramazan, svecani mjesec posta: dani su gladni i pusti, a noci od jela, Šerbeta i prica.
"Moj sinko, nek ti se vidi. DodjeŠ nam u godini."
Podjoh da je zagrlim, ali mi ruka ostade na njenom ramenu i samo joj obraz lako taknuh
usnama.
"Donesi mi samo caŠu varenike. Ili mlacenice, ako imaŠ! Sustao sam, spava mi se."
"Prostrto ti je u sobi i lampa ti gori."
Ne znam kad se prije izgubi i kad mi donese. Znala je da to volim: mlacenicu, ono Što od
mlijeka ostane kad se spravlja mlado maslo.
Presamicenih ruku gleda kako pijem.
Oprostih se. Murat ostade na seciji razbacen po jastucima, zagledan u neŠto svoje.
U odaji prostrta dva duŠeka, jedan na drugome; to se cini samo osobitom gostu.
Okupah se u hamamdziku, drvenom izrezbarenom kupatilu u samoj sobi, u kom je vec
sve bilo pazljivo pripremljeno: miriŠljavi sapun (i to je pocast!), djugumi vode i peŠkiri,
koji miriŠu istocnjackim mirisom jagom Što ga hadzije donose. Ugasih lampu i legoh.
Niko ovo nema - poda mnom svila, nada mnom mjesecina, kazem.
Po naŠem bogatstvu, zidovi kod nas u kuci mogli bi biti raskoŠno iscrtani, kao dzamijski,
ali su potpuno bijeli, bez ikakve Šare, i lezeci sada medju njima kao medju zanocalim
jedrima, pitam se evo otkud ovaj svijet, ocevidno, hoce bjelinu.
Na ovim zidovima - ne zato Što ih je joŠ ubijelila i mjesecina - osjecam ono isto Što i na
cevrmama, djevojackim vezovima: vezilja je izvezla samo jedan ugao, sve ostalo ostavila
bijelo - snijeg negazen, lice neljubljeno, kako kaze pjesma.
I na bjelini zida je samo levha, kaligrafski ispis iz Kur'ana, uramljen. Bog je svugdje,
podsjeca.
NeŠto sad zelim, a ne znam Šta.
Mjesec i orahove grane pod povjetarcem slikaju po zidovima freske, nemirne, u svakom
trenutku promijenjene u plavo-zlatno-bijeloj gami, kao u jednoj svojoj igri radi igre.
Gledam onda u izrezbareni drveni strop. Geometrija njegovih arabeski nije viŠe mogla da
se opire jednom drukcijem redu ljepote, redu koji je iz duboreza proniknuo svojim
naprslinama i klobucima - mozda su baŠ ove naprsline i klobuci napon one ljepote koja je
u svemu kao krv u nama. (Zhener)
Lutam onda pogledom po cilimu, po njegovim Šarama, koje lelujavi orah zasjenjuje i
mjesecini vraca. Cilimski emblemi, svaki svoja zagonetka, kako koji udje u svjetlost,
zazare se i trenutak tako stoje otvoreni kao lokvanji; meni se tad ucini da se otvara to Što
zelim, ali niŠta - sa orahovom sjenkom koja emblem pogasi ostanem pust.

To Što sam malocas cuo - je li to gricnuo crv u tavanici? ili mi se priculo? ili je
povjetarac cimnuo rasklimanim prozorskim krilom, jedva cujno?

Popuh vjetra je to bio, pokrenuta zavjesa vraca se u svoj mir, sa blagim ispupcenjem,
sedefasta....

Eliza! Pa nju to ja cijelo vrijeme zelim!

Ne znam Šta je doziva: tijelo ili, mozda, daleko viŠe, moja povrijedjena sujeta: mnogo mi
se puta ucinilo da ona ipak vidi u meni poluurodjenika (i mozda je u tome za nju sva
moja draz), i htio bih, evo, da joj sad pokazem da to nisam: da ovaj naŠ enterijer, iako
mali, ima neŠto od kraljevskih dvorana; on je slobodan prostor, a ne stovariŠte stila i
eklektike, sluga, ne satrap culima; sav je od gradje ovog tla i iz ruke domaceg majstora, a
iz kosmicke srzi folklora, samo neka pogleda...

Govorim joj, a ona, o, comme dans la valle des rois, sva u svome. Sve sluŠa, sve mi
potvrdjuje i sve joj je phantastique, mira,culeux, ali ne prestaje da radi svoje: pocupkuje
na seciji kao da joj isprobava nosivost, skace na prozor, istura se u mjesecinu, zove me
napolje - "pa, ludice, ti ne znaŠ gdje ziviŠ!" Postavlja mangalu nasred sobe i izvodi mi
oko nje trbuŠni ples, nespretno i djetinjasto, pa baca onda sve sa sebe i hoce mi u duŠek.

"Umoran sam" kazem. "Evo ti jedan duŠek, spavacemo odvojeno."

A u sebi mislim: Ševrljugo moja pirgava (mene na njoj uzbudjuje i ono malo pjegica oko
nosa), nocas te ceka nebo u kakvom nisi bila.

Ona ljutito kupi haljine, otvara hamamdzik, misli da je to ormar, da ih objesi... Šta je
ovo?! pita u cudu.

Kupatilo, kazem, i dodajem da se kod nas "poslije onoga" covjek mora okupati... Ona
(joŠ ljuta) okupace se "bez obzira", ali kako se to ovdje radi?

Ustajem i polijevam je. Ne znam Štedim li to vodu ili hocu da gledam kako tanki mlaz iz
djuguma poslije dodira s njenim tijelom ne zna, kao ni moje oko i ruke, kuda bi prije.
Sapunam joj ledja, uziva, struk joj se istegao; nalazim joj usta.

Zurno spiram sapunicu, briŠem je groznicavo i polumokru nosim u duŠek. Nikada nije
imala toliko prevoja, ni moje ruke manje moci da ih sve nadju i predju...

OdŠkrinuŠe se vrata, mati promoli glavu, gleda i osluŠkuje spavam li. Sklopih oci i
poceh duboko da diŠem. Otvorih oci: povukla se.

Bi mi kao da me zatekla u sramotnom; i samo Što sam sebi ne rekoh: pa nije se moglo
niŠta vidjeti!

Da se sve prespava, kazem.

Ne znam kad sam zaspao, ni da li sam uopŠte spavao - trgoŠe me lupa i glasovi; dopiru
spolja. Skocih na prozor.

Nema niŠta. Dud nasred avlije i njegova sjenka preko kaldrme (Mjesec, ogroman i zut
kao pustinjski, zalazi). Cujem samo neko rezanje i mumljanje.
"Otvori, celo ti seljacko!" muklo vice otac, znam mu glas, drma avlijskim vratima.
"NeceŠ u kucu takav!" odgovara mu brat Murat.
"Je li doŠao? Otvaraj, razbicu, pucacu!"
"Pucaj! Gdje si se naloko, tu i spavaj!"

Brat Murat, vidjeh, bos, u gacama, oŠtro rezuci rukama uza se, vrati se u kucu.

Casak cutnje, a onda otac poce ludjacki da bije halkama na vratima, da gruha citavim
tijelom u njih, provalice ih.

Mati preleti preko avlije.

Otvorila mu je, i on, kao ubacen u avliju tetura pa pade po bunaru. Mati pritrca. Sad
vidim i cujem sve: on bljuje, hropcem, ona mu pridrzava i zakrece glavu da ne bi u bunar.

Š ta je sad ovo?! Znam da ne pije, pihne ponekad malo, obicaja ili druŠtva radi. Htjedoh
da izletim napolje, ali ustuknuh - nezamislivo mi da se sretnem s njim u takvom stanju.
Vratih se u duŠek.

Ali cuh ponovo, sad u samoj kuci, tutanj, viku i mumljavu.

Skocih i prislonih uho uz vrata. Da li da izidjem i umijeŠam se? Ne, to cu ako se vec
moradne.

Guzva, ocigledno sad na basamacima, raste...

Razabirem glasove.

Misao mi radi, iako mi je srce doŠlo u grlo. Otac hoce meni, ali mu ne da Murat, i sad se
hrvu na basamacima.

"Pusti mi ruke, kopilane, od tebe cu nac..." ali ono naciniti ne dovrŠi...


"PiŠtolj, vadi mu piŠtolj!" Muratov glas.
Tresak, tutanj, kao da vidim - kotrljaju se niz basamake. Cik sestrice Fafe! Ne mogu viŠe
da izdrzim, izletjeh na divanhanu. Vidim: mati i Fafica bjeze u sobu, Murat, dolje pod
basamacima, uhvatio oca po pasu i, dok mu se koprca nogama i rukama, ubaci ga u
mutvak, pa zakljuca vrata.

Niko me nije primijetio. Vratih se i padoh na duŠek. TeŠko zaspah, ali umoran, zaspah
ipak.

U svakom mom koŠmarnom snu (a ti snovi nisu mi rijetki) stoji uvijek jedno te isto: ili
ne mogu da progovorim, ili me cuju a ne odgovaraju, ili je krajnji cas da krenem a ne
krecem, ili se, viseci negdje, hvatam za neŠto Što se lomi, ili, zaprepaŠcen i zgadjen,
gledam neŠto od cega bi trebalo okrenuti glavu a ja je ne okrecem.

To da je krajnji cas da krenem a ja ne krecem javilo mi se i u sinocnjem snu.

On mi u budnom stanju joŠ protitrava i ispunja me jezom. Jasno mi je da je to Što budan


vidim kroz prozor kamena cela nedaleke gorostasne planine, u kojoj se sve u snu i
odigralo.

Ona nosi naziv po jednoj vrsti bora, koji se, bogzna zaŠto, popeo u visine, u rijedak
vazduh i medju krpe vjecnog snijega i, jer nema kuda dalje, zaostao u njima te se tu,
krzljajuci, povija po zemlji: klekovina. Kleci, ali su joj grane debele i tvrde, kao u
najviŠeg bora.

Ona je bila, ta planina, jest, baŠ ona, u sinocnjem mome snu.

Ono zbog cega sam u tom snu razapet - to je treperenje izmedju straha od ogromne
dubine poda mnom koja prijeti da me povuce i uklete uzetosti koja mi ne da da se
pomaknem. Kamena glava planine nada mnom tmurna je, a svud ispod nje je snijeg, sami
snijeg, i ja sam sam u njemu. Nema ni drveca - ili ga je zatrpao taj snijeg, ili ga nikad nije
ni bilo?

A snijeg raste - ne pada iz neba, nego raste iz zemlje. Izvire iz kamena planinske glave,
nepresuŠno, ruŠi se tvrdoglavo urodjeno, i u suro-bijeloj pomrcini gamize prema meni
kao gmaz.
Strah raste u meni, ali tu je i izlaz: lijevo, ispod planinske kamene glave, prtina je, duboka
za citav ljudski stas. Mogao bih njome da odstupim. Ali se ne micem, necu, ima joŠ
vremena, kazem. Vidim, survava se i sa te strane kamena joŠ veci gmaz snijega i
zatrpava prtinu kojom mogu da odstupim - joŠ samo trenutak i nje nece biti! JoŠ imam
vremena da prodjem, hocu, ali mi noge sputane ... Drugi dio sna potpuno je odijeljen od
ovoga.

U ovom drugom snu, uvrh planinske vododerine kuca je, oronula kuca mojih mahalskih
sirotinjskih drugova u kasabi. Poznata-nepoznata, od cerpica je i pod Šimlom.
Razjapljena, iz nje neprekidno kulja i gluho se dalje valja potok pijeska i - uglja... Sve je
to u nekoj zutoj sluzi...

Ne ustajem, iako kukavica naŠeg starinskog sata u divanhani - izbrojah - otkuca osam
sati.

U kuci mir. Kao da su svi nekud otiŠli. To i zelim. Samo Što jedva cekam da vidim malu
svoju sestricu Faficu. Ustacu - samo da (joŠ malo) posluŠam gugut kumrija pod strehom,
gust i priguŠen, kao da drobe neko slatko grumenje.

Mati proviri, pogledi nam se sretoŠe, zakasnih da se napravim kao da spavam. Gleda me,
ne zna Šta da radi.

"Udji, udji, mati."

Ulazi, s pogledom sve oko mene, a na meni.

"Jesi li mi se naspavao?" kleknu kraj mene.

Vidim, u pogledu joj je neko ispitkivanje.

"Ko panjuga, majko. Ni gromovi me ne bi probudili. Toliki put. Lijepa svoja kuca!"

Njoj se lice prosvijetli.


"Otac te eno ceka. Fafica hoce da te vidi!"

Izleti.

Udje Fafica.

Spusti zurno kraj vrata ledjen i djugum, pa, s peŠkirom preko ramena, doleti mi na
duŠek, cmokce me po obrazima.

Pa se onda umiri i poce da me miluje.

"Š ta te ovo ovako ujelo?" i pipa me po vratu.

Prokleta djeca! Elizin ugriz!

"Bumbar", kazem, i pokrih se po vratu.


"Pa mubar ne ujeda!"
"Arapski ujeda!"
"Uh, koliki je! A jesu li u tih Arapa i paunovi veci nego u nas?"
"Pa baŠ i nisu mnogo... Hajde polij mi da se umijem. Jesi li mogla spavati od one sinoc
grmljavine? BojiŠ li se ti groma?" pitam je dok mi polijeva.
"Bojim, samo ja niŠta nisam cula."

Ono prvo Što spazih na ocu kad izidjoh nije bio njegov lik i izraz koji sam ocekivao,
nego svecano odijelo sa svilenim pasom.

Odmah mi bi jasno Šta mu je namjera i kakav ce biti naŠ susret. Hoce sigurno da poslije
kafe prodje sa mnom kroz carŠiju (uziva u tom da me pokazuje).

Sjedi uvrh secije.

Sam se sebi cudim zaŠto se odjednom tako drzim. Idem preko divanhane bogobojazno,
oborenih ociju, ispod kojih ga ipak vidim. Vidim, njemu sjakte oci, samo da mi skoci u
susret!
Pridjoh, poljubih ga u ruku, on mi, ne pomicuci se s mjesta, uze lice medju dlanove i
izljubi me po celu i obrazima, osjetih kako mu drhte ruke.

"Znam", rece, poŠto mi rukom pokaza da sjednem kraj njega, "da moraŠ doci. Raspust je.
Ali sve mi neŠto govori: nece! ovoga puta nece! Dok mi Tahirbeg ne donese glas: dolazi!
Š ta je tome covjeku, pobogu sine?"
"Medju studentima pedeset islamskih zemalja na Al-Azharu vidjen je, medju
najvidjenijima je" rekoh, ne znam, zacudjen, Šta bih drugo.
"Cuje se to. Zato te i pitam."

Nisam ni primijetio kad mi se to u krilo uvukla Fafica.

Mati donese posluzavnik sa "kairskom dzezvom i fildzanima" - to sam im donio prvog


raspusta. Cucnu pred mangalu, u kojoj je u raspaljenom cumuru vec vrila voda u loncicu.
Zasu kafu, i prvi fildzan, onaj sa kajmakom, dodade meni.

Cutimo, srcemo. Je li ova cutnja zbog onoga sinoc rusvaja, ili cuti u svima nama neŠto
zamagljeno, pitam se.

"Moze li se u to Kairo preko Stambola?" upita odjednom otac.


"Moze. Samo je dalje."

Mislim pita me tek tako, samo da se o necem govori, ali ne.

"Mislim", nastavlja, "kad se budeŠ vracao, da i ja krenem s tobom. Ostao bih u Stambolu,
pa bih onda malo u Bursu. Oni naŠi Što su prebjegli u Bursu ne misle da se vracaju, ali -
traze sad svaki svoj dio u imetku!"

Rijec je o onim naŠima Što su po dolasku evropske carevine odselili u Tursku. Sjetih se
Senijina pisma, njene vijesti o djelidbi medju begovima.

To je, dakle, ona duboka oceva muka Što je slutim.

Ali nije.
"Ima li u Kairu Škola za one besposlice?"
"Koje besposlice?" pitam.
"Gdje se slikaju slike", kaze.

U tom trenutku pogledah oca do svih njegovih strahova: da mu se sin iz tog "Hrakova"
nikad nece vratiti, da ce se tamo i ozeniti, da ce zbog neke tamo djidije i vjeru
promijeniti, pa ce se njemu unucad mjesto Selim i Fatima zvati Vaso i Jovanka! To
njemu da se desi, to da se naŠe cisto i slavno koljeno povlaŠi, pojovani - dzigericu svoju
covjek da izjede, u zemlju da propadne, bolje otici u taj "Hrakov" i ubiti ga!

Tek sad ga pravo pogledah.

Jasno mi sinuŠe njegova sva moguca ocajnicka pomiŠljanja, medju njima evo i ovo, da
sina, kad je vec odabrao svoju nesrecu, premjesti u Kairo, da bude brat uz brata, u
islamskom svijetu, gdje mu se ipak niŠta straŠno ne moze dogoditi ma Šta se dogodilo.

"Takve Škole, otac", rekoh "u Kairu nema."

Bi mi zao Što mu to rekoh. Vidjeh kako mu se ocni kapci spustiŠe. Iz cibuka duboko
potegnu dim pa kao da ga puŠta u pusto. Dok puŠta te dimove, zutilo mu neko podlilo
lice, podocnjaci mu se ukopali pod ocima, iz koŠulje viri mu - nema viŠe one bivolje
Šije! - sasuŠen vrat. Jedino Što mu je ostalo: glomazna koljena i Široke koŠcate pesnice.
Zute sad i drhtave.

"Ne znam", rekoh "mozda ce takvu Školu i osnovati u Kairu, cini mi se da sam to negdje
cuo. Raspitacu se."

Trepetljiv talasic nade, kakav je moguc samo kod ocajnika, predje mu preko lica, pa se
odmah rasu.

Uz basamake, zurno, dodje Murat. Donese pun sahan prvih ljetnih jabuka, petrovaca, i
stavi ga bez rijeci preda me. Pri tom jedna jabuka pade i otkotrlja se do nasred divanhane.

Svi je gledamo. Š ta je u ocevom pogledu? Mozda sin bjegunac? Ili kci bjegunica?
Murat sjede podalje od svih.

Kako sjede, primijetih ocevo mracno prijecanje ocima na njegovu kamu, koja mu
srmenim drŠkom viri iza pasa.

Muratu sam donio dar, arapsku zurnu.

"Murate, ne budi ti zapovjedjeno, bi li odozdo donio moj kufer?"

On spremno skoci.

"Onaj veliki", rekoh za njim.

Donio sam svakom poneŠto - i slugama.

Dok predajem darove, ocu cehlibarcibuk, majci teŠku kumaŠ-svilu za anteriju, - Fafica
sja kao mangala, sigurno da ce i nju neŠto zapasti, a radoznala Šta. Muratu, kad mu
predadoh zurnu, nestade onog mrskog nabora medju obrvama. Fafica, kad joj metnuh na
ruke zelenu svilu posutu ljubicicama, stavi je po sebi pa se zari u me. Sve to prodje u
poljupcima koji ne znaju gdje da padnu.

Onda izvadih svilu kupljenu sestri-polusestri Arifi, kafene boje kao i njene oci: na to sam
mislio kad sam je kupovao - nek joj, kazem, oci gledaju iz citavog tijela.

Drzim tu svilu na rukama, svi pogadjaju kome je, i svi, osjecam, vidimo to prazno mjesto
na seciji, sa praznim odjekom njenog bistrog kikotanja koje je nekud otiŠlo, kao
maloprije jabuka sa Muratovog sahana.

Stavljam Arifinu svilu u kufer na reprodukcije faraonskih freski kupljene bratu Huseinu -
pucanj!

OŠtar, blizak pucanj napolju. Svi se zgledasmo. Kao zloslutnica, izidje iz starog sata
kukavica i poce da kuka. Drugi pucanj, pa za njim vrisci...
Istrcasmo pred avlijska vrata.

Odista mi dodje u jednom trenutku da ne povjerujem ocima - takav je prizor pred nama!

Pred naŠom kucom i Djedovom kulom prostire se park, golem, sve do ceste koja ide u
susjednu kasabu. Djed ga je podigao po nagovoru i nacrtu austrijskog kotarskog
predstojnika, svoga prijatelja. Zasadjeno drvece joŠ je dzbunasto, cvijeca svakovrsnog
mnogo, na sredini Šadrvan.

Prizor!

Stari Vepar Hrustembeg (miŠica mu je kao moje stegno) ide preko parka, ide mirno kao
da za njim ne trci sa puŠkom moj stric. Pretpostavljam da je stric ono maloprije opalio za
njim dva puta uvis, ili ga nije pogodio, jer sad, vidim, ponovo puni dvocijevku. S prozora
Djedove kule i striceve kuce cika i vrisak, ali nikom ne pada na pamet da sprijeci strica,
pa ni mom ocu, koji je, sad primijetih, izletio iz kuce s puŠkom, ni Muratu, koji drzi
izvadjenu kamu. Obeznanjenost nikom ne da da se pomakne, ja sam obeznanjen najviŠe
mirnim Hrustembegovim hodom. I ne osvrce se na strica.

Kad ga osjeti za samim ledjima, okrenu se i stade. Stric, s uprtom puŠkom, vice neŠto,
omahuje glavom (utisak mi je da ga pljuje). Vepar mirno stoji, pa onda krenu na njega.
Zatjera ga kao psa pa produzi kako je i iŠao. Stric se ne ostavlja, opet za njim. Vepar mu
sad pritrca, uhvati za cijev, puŠka puce, istrgnu mu je. Kiklop, uze je preko koljena i
prebi, pa kundak i cijev baci u stranu kao trijeske. Krenu sad bijesnim korakom, dok stric
stoji nasred parka, nalik mi na dijete kome su oteli igracku.

Tuzno mi gledati ga kako se vraca. Bi mi kao da tek sad vidim koliko i kako Šepa.

Otac (iako, znam, ne govore odavno) poletje pred strica. Murat, tvrdokoran, vidim mu
neŠto nepremostivo u ocima, htjede za njim, ali odustade. Mati - Šta ona da se mijeŠa u
takve stvari! udje u avliju. Htjedoh i ja za ocem, ali u taj mah ugledah Djeda i Muftiju
kako grabe stricevoj kuci. Mozda je baŠ ovo prava prilika da se sretnem sa Muftijom?
Ne, necu prije nego Što se vidim sa Tahir-begom.
4.

Š ta je bilo?

Memnuna, stricevka moja, ispricala mi je. Bila je prisutna.

Dok mi prica, zaledjenog lica, punog tragova od bubuljica, ja iz njenih ociju hocu da
uhvatim da li mozda neŠto ne izmiŠlja, ili preuvelicava, jer znam je, zderiknjiga je,
ostraŠcena zderiknjiga kao i Tahirbeg, toliko da mi se uvijek cini da joj maŠta ne moze
drugo nego da vidi sve u uzdignutom svijetu knjiga. Ali, zacudo, sada je sva u sirovim
cinjenicama. Ma koliko me one zanimale, na tren prestanem da je sluŠam jer pomislim na
Tahirbega i njegovu tajnu, koju on krije kao guja noge.

Toga jutra Hrustembeg Vepar doŠao je njihovoj kuci. Pojava njegova bila je svima
neobicna, iako on nikome nije neobican - svi ga znaju po cuvenju, poneko i po vidjenju.
To Što je doŠao tako odjeven nije bilo niŠta neobicno, jer on tako, u seljackim lanenim
gacama, samo opasan gospodskim svilenim pasom, i u nesvezanim cipelama, izlazi i u
carŠiju, ko ce znati da li zato Što ga mrzi da se oblaci ili prosto stoga Što je takav, Što
zna sa kmetom uhvatiti za kosu i motiku i kusati s njime iz iste zdjele i istom drvenom
kaŠikom.

DoŠao je (doŠlo mu tako!) - da prosi Nailu, najstariju stricevu kcer. Ako nema viŠe,
manje od sedamdeset mu nema. Naila bi mu bila cetvrta zena, i doveo bi je na Smiljanu,
svoju kmeticu, s kojom ima dva sina. Misli, zato Što ima kmetova koliko je dana u godini
(a gdje su joŠ begluci i Šume!) i zato Što ne zna Šta ima i gdje mu je Šta (ili Što,
zivotinja, niŠta ne misli!) da mu je dozvoljeno sve! Stric mu je (Vepar nije pravo ni
doustio) pukao Šamar i pljunuo ga. I tako je doŠlo do puŠke.

Prateci joj pricu, gledam je kao portret. Gledam je kao cudo, kao iznenadan plav cvijet
iznikao na goloj naŠoj visoravni, gledam je sa svojim sentimentalnim zaljenjem: ta moja
stricevka ostace nepoznata kao i ta visoravan.

Donijela mi knjigu, ruski roman u prevodu. U njemu odmah vidjeh nekolika lista hartije,
ispisanih njenim sitnim rukopisom. Znam da zapisuje procitano i vidjeno; to prvo uzeh da
procitam. (I poslije, tronut njenim nacinom kazivanja, ne mogoh da ne prepiŠem ovu
njenu pricu u svoju biljeznicu.)
"Gledam Vepra, grom ga ne ubio", kaze Memnuna u tom zapisu, "ja kakav li je, kazem,
morao biti kad mu je bilo dvadeset! Zene znaju sve. SluŠala sam ih kad o njemu pricaju
ono Što one samo izmedju sebe pricaju. Dvije su mu zene, tanke koljenovicke, umrle pod
njim, jedna Što je dijete bilo tako krupno, ili ona sitna, te nije moglo izici, a druga Što
nije vec mogla izdrzati - gdje je sretne, tu joj drijeŠi dimije. Treca mu je kmetica
Smiljana."
"DuŠa mu je bilo da, kad je zetva, ode u neko svoje selo. Toga ljeta otiŠao je u
Vukovsko, koje je po tom njegovom dolasku i postalo cuveno."
"Ovo sam sluŠala kako prica Nadzida-hanuma, sveznadarka i jedna glava hiljadu jezika."
"Djevojke su zele, a on sjedio u hladovini pod kruŠkom. Najedanput skoci, pa - medju
zetelice! Zgrabi Smiljani srp pa poce da zanje kao mamen. I zetelice s njim iz sve snage,
ali badava im ijuk i cika - ni prepelica ga ne bi stigla! Smiljana jednoj zetelici ote srp, pa
natisnu za njim, ali badava - jedva ga sustignu uvrh njive. On joj vrati srp, pa joj pred
svima rukom pod suknju! Zna se Šta bi uradio, ali nije bilo mjesto. Uradila bi uspaljenica
i ona, jer se vec tada primjecivalo kako mu se onim svojim masnim ocima odsmjehuje.
Zato je on tako cesto i dolazio u Vukovsko, tako i toga dana."
"Zato su ga zetelice i promatrale gdje pod kruŠkom sjedi sa Savom, djedom Smiljaninim,
i neŠto razgovaraju pa se u razgovoru dvaput i zagrliŠe."
"Savi je Smiljana, medju svom zadruznom celjadi od preko dvjesta duŠa, bila najmilija -
kome ne bi bila? Garava, podsocila djavolom, prevrce krupnim masnim badem-ocima, a
u koraku je kao srna. Kurjaka zapalo meso!"
"A ŠuŠkalo se da je djeda Save "
"Daj mi je, pobratime! - pricao je to poslije Sava otvoreno. - "Znam da ti je ona sve, a
bice i meni!"
"Beg, samo nemoj na silu, bio bi grijeh ako ona nece!"
"Pusti ti to meni. Znamo i ona i ja Šta bi bilo grijeh!"
"Zagrlili su se po treci put, sve je bilo gotovo."
"Tako je on nju preveo u duŠek, a odmah poslije toga, naravno, u islam. Klanjala je, kad
je doŠla u dimije, i klanja, eno, i danas, i svijet ne moze da dodje sebi otkud Vlahinja
moze tako da nauci sureta iz Kur'ana."
"Pricalo se svaŠta: neko da je to Sava ucinio Što nije imao petlje da odbije, neko da je
time mislio begu da omili i da stekne kod njega povlastice, neko da je za Smiljanu primio
silne dukate. A istina je, koliko ja vidim, samo to da su njih dvojica bili oba jednaki, da
su zajedno iŠli u lov, da mu je Sava donio bogzna koliko ovnujskih plecaka, i da je
Veprov curak postavljen Savinim lisicama, joŠ prije nego je Smiljana postala Azemina."
"Vukovsko je cutalo, pamtilo, a okolna sela prozvala su ga Turkovsko."
"I poslije svega toga", nastavlja Memnuna u svom dnevniku, "Naila! Najstarija medju
nama. Zbog nje se nas dvije, mladje, ne mozemo da udamo. Njezino je prvo."
"Kako se Vepar pomoli na vratima, odmah osjetih da ide neki belaj!"
"Otac uvrh secije dopija kahvu, joŠ u mahmurluku. Ne ponudi ga, kao Što bi bio red, da
odu gore na divanhanu, nego mu samo odselami i pokaza mjesto kraj sebe."
"Koliki li je, Boze stvoritelju - sve gledam kad ce se secija pod njim provaliti! A krmak,
nije da je od sala, nego sama kost i sve mrki konopci mesa po njem."
"Mati i ja vrzmamo se po mutvaku, izmiŠljamo posao, a uŠi nam samo na njima dvojici."
"Primijetih, i to u nekoliko navrata, pogled Veprov na Nailinim nogama, i sjetih se kako
je Nadzida-hanuma pricala da on voli debele pa bijele pa krive zenske noge (a takve su u
Naile); mogu biti debele i bijele, ali moraju biti joŠ i krive, da ga bolje obuhvate, hrze on
tako i rokce medju lovcima kad ga popadne rakija i to njegovo."
"Strah u meni: da se nije i na to odlucio?"
"Nadzida-hanuma prica da se on rano budi a kasno izlazi iz duŠeka - blago li, kaze, ili
teŠko njegovim zenama! Š to se vec ne smiri jednom, pjetlina i krmcina necista! Ne, nece
ni u grobu! Š to mu je koja godina viŠe, kaze Nadzida-hanuma, sve mu sladje."
"Kad onaj Š arac misli da ide? - cuh gdje Vepar upita oca kad im donesoh kafu."

(Š arac je Muftija: ospicav je.)

"Kad prestanu prepelice! - odgovori otac.


"Ostavio muftiluk pa nam ovdje dolazi da ukiva u glavu islam i Šerijat! Prvom sebi neka
to uradi! Znamo i mi njegovo! Poserem mu se ja usred njegova iluma!"
"Svak svoje, moj Hrustembeg - otac tek onako, a, vidim mu po ocima, pita se neprestano,
kao i mi svi, zaŠto li je doŠao."
"Razgovaraju potom ispod glasa, vjerovatno produzuju o Muftiji, niŠta ne mogu da
razaberem. A izgorjeh da cujem, te pridjoh i poceh da im razlijevam kafu."
"Lijepa ti je i, cuje se, cestita i ova - rece Vepar za mene - a ja sam ti, brate, doŠao po
Nailu, nema viŠe Šta da se krije! Loze smo, i tvoja i moja, hocu i s njom sina..."
"Otac zazinu i zazmiri, pa mu puce Šamar, proliŠe se fildzani. Skoci pa uz basamake,
znam po Šta - noz, piŠtolj, puŠku!"
"Mi padosmo po Vepru, mati prva i najviŠe." "Sklanjaj se, dragi Hrustembeg, kao Boga
te molim! - vjeŠa mu se o vrat."
"On, puŠuci, izidje iz kuce."

Memnuna nastavlja s prizorom u parku, ali to citam ovlaŠ i napreskok, jer vidim da je
uglavnom sve onako kako sam i ja vidio. Procitah joŠ samo ovu zavrŠnu recenicu:

"Boze, gdje si me posijao!"

Ne znam Šta da mislim: uzimam Rusa.

DoŠao sam do na kraj naŠeg vocnjaka iza Djedove kule, pod staru kruŠku karamut, ovdje
mi je najljepŠe mjesto da se odmorim od svega. To je jedna vrsta kruŠke, crna kruŠka:
plod joj je, kad sazri, crn, stavlja se u tursiju.

Ovaj karamut je ogroman, dva covjeka da mu stablo obuhvate, turŠije od njega moze biti
i za kulu i za sve ostale Djedove kuce. A beskrajan je kad mu ovako, lezeci pod njim,
gledam kroŠnju. Koliki li mora da mu je korijen, koliko li je duboko otiŠao u zemlju kad
je izdrzao sve bure, i koliko li svakog trena poteze vode da bi nahranio svaki list i plod i
toliku koru, i koji li su to minerali Što ih iz zemlje vuce i Što se u njegovom plodu tako
cudno ponaŠaju - pitam se.

Od djetinjstva moga, oko ove kruŠke bile su svako podjesen izmedju nas, Djedove
unucadi, cudnovate svadje. Ciji je karamut?

"NaŠ!" vikali smo svak u ime svoje familije. On, gledan ovako iz podnozja, urasta u
nebo; i Što se viŠe zagledam u njegovu kroŠnju, sve mi je veci, cini mi se da joŠ raste,
kao da mu je malo zemlje, malo neba.

On mi je sad Hrustembeg Vepar, samo u biljnom svijetu.

Osjetih u sebi neŠto izmedju odvratnosti i ravnoduŠnosti prema svoj ovoj sirovosti.
Dosta mi viŠe svega! kazem. I, kao izbavitelj, javi mi se pomisao na Seniju, pa odmah
zatim samoprijekor Što je odmah jutros nisam posjetio.

DoŠla mi pred oci slika: Senija drhturavo ispisuje slova, a ja gledam njenu tanku miŠicu
kako joj se izlijeva iz koŠulje kao obao mlazic plavicaste bjeline. Da joj u Kairu kupim
neku sitnicu sjecanja, to sam zaboravio.

Sunu mi u pamet da otrcim u kucu i ponesem joj kumaŠ-svilu koju sam u Kairu kupio
Arifi, pa, neodlucan izmedju Senije i polusestre, predjoh preko plota u djetinjsko
Djedovo brdo, tuda cu Seniji...

Taman mi ovo dobro dodje. Ne moram joj kroz carŠiju, kroz koju ne bih proŠao ni za sat
jer bi me zaustavljali i raspitivali se, nego cu ovako ispod Brda, pa onda sokakom njenoj
kuci.

Idem kolskim putem ispod Brda, kad - Djed i Muftija!

Sklanjanja nema! ocevidno su me vidjeli. Sigurno su se, tako pretpostavljam, sklonili


svijetu s ociju da bi u miru mogli raspraviti jutroŠnji Veprov slucaj, jer o cemu bi drugom
iko u kasabi mogao danas razgovarati!
Kako se priblizavamo, u meni raste groznicava nedoumica cime da se opravdam Što ih
jutros - a gdje je vec sunce! - nisam posjetio, a joŠ gore je to Što se, evo, vidi da to nisam
ni imao namjeru.

Divota, sunu mi, reci cu da ih upravo trazim.

Nazivam im vedar selam. i - u novoj sam nedoumici: kojeg prvo da poljubim u ruku?

Muftiju cu, Djed ce to razumjeti.

Djed mi veselo primi selam, Muftija, i ne gledajuci me, hladno, ispod glasa. Smaknu mi
ruku kad htjedoh da mu je poljubim.

Znaci, zna sve. Ko mu je mogao reci nego moja glavna nada - Tahirbeg!

Djed sve ovo, vidim, tacno osjeca. Znaci, zna sve. On koji sve dobroduŠno ublazuje i
ovlaŠno zabaŠuruje (jer svemu ima lijeka!) poljubi me u celo. Kaze nek im dodjem (to ce
reci njemu i Muftiji) kad se, s tolikog puta, malo odmorim.

Muftija krenu. Djed me na tom naprasnom rastanku pogleda sa tako jasnim upozorenjem
ocima da treba da razumijem Muftiju.

Podjoh i ja, i sjedoh, viŠe - skljokah se na prvi kamen u Djedovom brdu.

Tahirbeze, Šta uradi? vidim mu onu pustu pjenu na ustima. Muftija, pobogu, zaŠto si
takav?

Nada mnom krili jastrijeb.

Jastrebovi. Iznad Djedove kule i naŠih kuca kruze tako godinama, cini mi se od
pamtivijeka.

Sjecam se. Otac bi poslije rucka uzeo puŠku pa na Djedovo brdo. Ja za njim. Znam, za
tim jastrebovima ce.
Kao da sam im zavidan na slobodi, koje imaju napretek, a ja - imam sve, a opet mi neŠto
stalno nedostaje! Ili je tu posrijedi samo moja zelja da izbliza, na dlanu, vidim kakvo je to
bice Što mi tom svojom slobodom svakodnevno prkosi. Hocu da ga opipam, joŠ toplog,
tog slobodnog ptica raskriljenog u plaveti, ili spokojno sklopljenog navrh nekog
usamljenog drveta na Djedovom brdu.

Ptica se spustila na drvo, otac joj se, i ja za njim, prikrada potrbuŠke, ali samo Što
naniŠani - ona prhne! Eh, da si meni dao puŠku!

I ocu uvijek ja ispadnem kriv. Ja poplaŠio! Umoran vec, vracam se s ocem praznih ruku.
Kruzi, evo, opet nada mnom vjecni jastrijeb. JoŠ traje u meni onaj tup udar od Muftije.

Digoh se s kamena. Ne znam kud bih... Senija, kako ja tebe tako brzo i lako zaboravim!
5.

Cudno - Nenina avlijska vrata otvorena! Š ta je sad ovo?! Stalno su zamandaljena. I ne


doceka me ni moj stari znanac, ogromni crni pas duge dlake, Barak.

Nena je Djedova sestra. Udala se za Ibrahimbega zvanog ProraŠljika (proraŠljika je


kukuruz koji mimo ostale Štrkne uvis, a ne donese ploda).

Dao mu je moj pradjed, cuveni kapetan na granici medju carevinama.

Nije samo odolijevao "djaurskim" napadima, nego se svojom vojskom i zalijetao u


"Djauriju" i sultanovom carstvu cak pomakao i ucvrstio granicu.

Vojnicina, dao je kcer Ibrahimbegu, cudno, covjeku potpuno protivne prirode, golubu u
ljudskom obliku, sa bogatim mirazom.

Nena nije imala djece, i krivnju je pred njim i pred svima bacala na Ibrahimbega; cini se
da ga je ona prva i zazvala ProraŠljikom, a zene taj nadimak raznijele po kasabi.

Bila je na sve strane poznata po svom jeziku bez dlake i po svojoj muŠkoj surovosti, i
niko je nije ni zvao Ibrahimbegovicom, nego njenim vlastitim imenom, Namka-
hanumom, a joŠ viŠe njenim nadimkom "Ljuta Arnautka", po nekakvoj, kazu, Arnautki
koju je neki od mojih pradjedova doveo prilikom vojne na Skadar, i na koju se bacila.

Nije, iako je to trazio blagorodni Ibrahimbeg, nikad dopustila da joj sluŠkinja udje u
kucu. Samo je dopuŠtala kucnog momka, konjuŠara, u stvari: poznato je da joj je ljubav
bila Ibrahimbegova kobila Lejla, kojoj je na trkama samo naŠa Sultanija jednom utekla.

Zmaj, ne zena. Kad bi kucnog momka, starog Agana, zatekla gdje cijepa drva, zgrabila bi
mu sjekiru i pocela ona da cijepa: ovako se cijepa, razvalino jedna!

A glavna strast joj je - cvijece.

Kako udjoh, ugledah je u dnu avlije: cuceci, zalijeva to tvoje cv'jece.


Avlija je prostrana, Nena me joŠ nije primijetila, idem put nje, pun neceg, ne znam ni
sam cega.

Oznojenog, zahvati me hladovina visokih avlijskih zidova. Cvijece Nenino - nema mu


kraja, napuni mi nosnice i nekim tankim i nekim teŠkim mirisima, koji bude u meni
neŠto, a ne znam Šta.

Prilazim joj tiho.

Iznenadicu je, baŠ hocu da je iznenadim!

Tako zbilja i bi.

Kad mi cu glas, skoci i, kako me vidje, udari me po straznjici oŠtrom pljeskom.

"Gdje si ti, Arapine!"

Gleda me.

"NeŠto si mi se isuŠio, uzutio", kaze i razgleda me. "Tahirbeg tvoj donio tvoje pismo
Seniji, i plaho se obradovala!"

Senija joj je - posvojce.

NeŠto mutno, toliko mutno da bih prije rekao neŠto gotovo nepostojece bilo je u meni
prema Seniji, i ovo Nenino - je li ovo zvjerinja slutnja, ili nada da ce pokcerci naci u meni
najvecu srecu, ili cak takva namjera?

Da joj to suzbijem, pomisao takvu da joj otjeram, ne udjoh u kucu, nego krenuh da joj
toboze razgledam i hvalim cvijece.

Duz avlijskog zida, kao pocasna garda gostu koji udje, stoji bujna mnogobrojna vojska
svakovrsnog cvijeca, visokog, kao Što su zambaci i ruze, i prizemnog, stidljivog, kao Što
su lale i zumbuli, i onog najrjedjeg, koje su joj hadzije sa dalekih strana donosile u
sjemenu; sjetih se Šarenih gejzira cvijeca u jednom vrtu nad Nilom.

Sa kucnog zida gledaju me, kao zacudjeni, blijedorujni cvjetovi sabahcica, puzavice koja
nosi to ime po tome Što joj se cvjetovi zorom otvaraju; a uz avlijski zid, sklopljenih ociju,
puzu akŠamcici, zvani tako jer se, plavi, bude pred zalazak sunca. Nena, bi mi, kao da je
zavela dezurstvo cvijeca.

Ugledah...

"Neno, Što ce ti ove divlje ruze?" pitam je, ne znam pravo da li iz radoznalosti ili tek da
neŠto kazem.
"A Što ce u brdu i uz pasja preskakala?! Kod mene im je ljepŠe! A i volim ih neŠto!"

Otrca, otvori sad Širom avlijska vrata, oba krila, ja se u cudu pitam zaŠto.

"Hajde malo njoj", rece mi.

Otvori cesmu i poce da nalijeva djugum.

"Ostali su mi joŠ nezaliveni alkatmeri", kaze. "Eto mene."

Krenuh, i ulazeci u kucu vidjeh kako ona ne podje da zalijeva alkatmere, nego - djugum
stavi kraj avlijskih vrata, i - prevrnu ga nogom!

SkinuvŠi cipele, kao Što je to obicaj, udjoh u kucu, cudeci se zaŠto se Senija ne
pojavljuje, a morala je cuti moj razgovor s Nenom.

Ja nikoga nemam osim Boga i tebe, a oba mi daleko, dodje mi u svijest njeno pismo, a
evo sad ne izlazi preda me!

Znam u kojoj sobi najviŠe boravi. To je soba u kojoj sam je ucio citati i pisati, tako reci,
njena odaja, najljepŠe namjeŠtena; Nena bi joj dala, i davala joj je sve, siguran sam da joj
je spremila i golem miraz.
Kako otvorih vrata, ugledah je nasred sobe: bila mi je poŠla u susret cim je osjetila
kvaku. Ili ne? Refleksni trzaj tijela i zaleti ociju, kad me spazi, mozda prije govore da bi
nekud pobjegla?

Rukovasmo se, osjetih njenu ruku mlohavu i bez stiska. Ona u nekoj izgubljenosti, ja u
iznenadjenosti, sjedosmo na seciju. S ocima i rukama u krilu, pita me kako sam putovao.

Cim me to upita, odmah mi bi jasno da ce naŠ razgovor biti tek da se neŠto govori, jer ni
ja ne znam Šta nju da upitam.

Razgovor, sa cutnjama, poce o stvarima sve sporednijim i glupljim Što dalje traje, cak do
redovnog kanarinca u divanhani (cujeŠ li kako se raspjevao?).

Tek sad je prvi put sagledah. Je li ovo moguce? Pa ovo viŠe nije ona bjeloputa, blago
podnalila Senija, nego bice otopljeno i dobro zahvaceno sivim mrljama neke unutraŠnje
memle.

Dodje mi neŠto pred oci. Dok sam u Egiptu iz specenih noseva mumificiranih faraona i
faraonki zamiŠljao njihove zive noseve, sad mi ispod finog Senijinog nosa zatitra sjen tih
mumija. Ni na podlakticama joj nema onog blagog sliva linija. Njene zelenoplave oci,
usidrene u nekakav strah, iako ogromne, ne vidim, pod trepavicama su.

Hrupi na vrata Nena. Ide put nas, oslobadja dimije koje je bila zadjenula za uckur
zalijevajuci cvijece.

"Jesi li dobro svezala Baraka?" pita Seniju zaticuci mi ruzu u rever, a ja vec mislim kako
cu je izvaditi cim izidjem iz avlije. "Sram te bilo", nastavi Seniji, "ni kahve, ni slatka, nit
icega! Š ta si mi se tu skamenila!"

Senija ustade i ode da posluzi.

"Pa sram te bilo", sjede pokraj mene, "ni selam u pismu Neni da poŠaljeŠ!" udari me po
butini. "Nego: poselami sve u kuci i ko god za mene uspita. Ni sjemena mi od misirskog
cvijeca nisi donio, ko da je zrno dukat."
"Sad kad krenem, Neno, donijecu ti. Samo mi moraŠ reci kakvoga ceŠ."
"Lazljivoga, eto kakvoga cu, magarce!" gleda me priŠkiljenim blijedozelenim ocima,
koje kao da vide i iza zida.

Uleti Senija s rukama po licu, pade u secijski coŠak i zarida.

Nena skoci, podignu je, udari joj oŠtar Šamar i ubrisa joj suze:

"U mutvak dolje!"

Nikad nisam vidio takvu pojavu: Senija se, u jednom trenu, preoblici, vidjeh jasno kako
se osovi na svoje noge, i mir, nekakav neustraŠiv mir, dade joj nov izgled. Izidje isto
takvim hodom.

UdjoŠe tri hanume. Zbunih se potpuno.

Posljednja, najmladja, zatvori vrata ledjima. Ucini to upravo ceremonijalno.

Sve Što su imale, ili mogle posuditi, dijamanata, zlata, bisera i svile, sve su to navalile na
sebe. Najmladja se joŠ i "nabakamila": mlijekom se - znam cio postupak - umila, lice,
obraze narocito, orujila mrkocrvenom pastom, obrve utanjila, izvila i ogaravila, trepavice
podvukla surmom, crnim ljubavnim barutom, usnama dala ljubicast i uspijen izgled. Po
struku joj je pas od modre kadife, s dijamantima. Primijetih da mene prvoga pogleda,
ispod oka i u magnovenju.

Hanume podjoŠe do secije sa Šumom teŠkih svilenih dimija i mekim klepetom vezenih
papuca. Znam ih sve tri, najmladju, udovicu, ponajbolje.

Nena, nasred secije, i ne podize se pred goŠcama.

Ucini mi se jadna, u obicnoj koŠulji od beza, sa obicnim crnim fermenom, u cic-radnim


dimijama i pohabanim crnim papucama.

Sad mi sve puce pred ocima: zaŠto je Nena Širom otvorila avlijska vrata, zaŠto je
otvorila cesmu i prevrnula djugum vode, a ova najmladja zatvorila vrata ledjima. Sjetih
se tog dirljivog drevnog obicaja i smisla njegove simbolike: otvorena avlijska (ili kucna)
vrata znace da je slobodan put onima koji dolaze; otvorena cesma izrazava zelju da
razgovor slobodno tece, a prevnut djugum spremnost da se sve kaze dokraja, da niŠta ne
ostane nereceno; ledjima zatvorena sobna vrata iskazuju, opet, zelju da ono Što se tu kaze
ne izidje iz kuce.

DoŠle su da prose Seniju.

Hadzi-Omerbegovica, glavni prosac ovdje, sestra je Sulejmanbega Topala, onog Šepavog


bega Što je zbog ubistva radi kelnerice odlezao pet godina u Crnoj kuci.

Dodje mi pred oci ubogi, iz pisanke istrgnuti list onog Senijinog pisma meni u Kairo, i
odjeknu u meni, sada tek pravo strahotno, ona njena usputna ocajna recenica u kojoj mi
javlja Šta joj se sprema.

Ovo danas ispunjenje je, dakle, te necije volje.

Kud baŠ nadjoh da dodjem u ovom casu!

Pomakao sam se, kad dodjoŠe hanume, u dno secije, uz onaj na coŠku prozor koji gleda
niz ulicu.

Neprilican sam, vidim, ovdje, gledam zutu praŠnjavu cestu bez prolaznika i lelujanje
ljetne jare na njoj; komad moje ceste, na kojem se sad nalazim. I na kakvim li joj se, evo,
sve dionicama necu naci?!

Red bi bio da odem, ali neŠto mi ne da. Gledam Neninu cesmu u avliji. Tece. Potekao je i
razgovor, ali sve kao da hoce i nece.

Hanume su se, najprije, upitale sa Nenom: "upitati se", to ovdje znaci upitati za zdravlje
onoga s kojim se razgovara, pa dalje redom do svih njegovih najblizih, sve do onih koji
su selidbom, udajom ili Školom otiŠli u svijet - cuje li se za njih, ili piŠu li.

Kad dodjoŠe na red ti Što su otiŠli, hanume predjoŠe na mene.


Je li istina da je u Kairu medju "naucnima" iz hiljadu muslimanskih zemalja naŠ
Tahirbeg prvi? Je li istina da mu je aleksandrijski paŠa ponudio kcer, a on odbio? Je li
istina da u kairskim dzamijama klanjaju gologlavi? Je li istina da u Arapluku petkom po
pet po deset hiljada zena izidje na musalu pa klanjaju dzuma-namaz? I kakve su?
Pokrivaju li se kao i mi? I paze li ih muzevi kao nas naŠi? I je li istina, kad se tamo nadje
ljepotica, da joj u svijetu nema ravne? Da li me je slucajno put nanio na cabenski kamen?

Znao sam da nece viŠe imati Šta da upitaju, cim su preŠle na ovako visoka pitanja, i
odlaknu mi.

Cijelo to vrijeme Senija posluzuje. Red je, eto, takav kad dodju prosci. Postupa se tako da
bi oni, prije same proŠnje, provjerili da li mozda djevojka ima neku tjelesnu ili duŠevnu
manu, je li i koliko je vjeŠta posluzivanju, i uopŠte kucnom poslu i kanonu, i kako se drzi
prema ljudima.

Senija, s lijevom rukom na grudima i oborenih ociju, posluzuje ih sve sabrano i mirno,
savrŠeno. I tek u trenutku kad krenu da izidje, vidjeh da je sad svecano obucena; vise joj
sa suhih kukova drevne svilene dimije.

Cutnja ostaje za njom. Glavni prosac, Hadzi-Omerbegovica, srce kafu i preko fildzana,
vidim, trazi nacin, ili preza priliku, da predje na ono radi cega je sve ovo.

Nena, nasred secije, cijelo vrijeme samo cuti; nikako ne mogu da odgonetnem Šta li
misli.

"Dodje li ti", pita je Hadzi-Omerbegovica "Vinterovka?"


"Vinterovka" - to je zena austrijskog kotarskog predstojnika, naucila je poneŠto domaci
jezik i druzi se sa hanumama.
"Uvrati", kaze Nena. "Kad je fijaker nanese mimo moju kucu."
"Boze dragi", nastavlja Hadzi-Omerbegovica "dobre li i slatke zene! A i nesretne:
onakva, udala se za onu suhu Švapsku trklju, vidjela sam ga! Ih, da joj je neki naŠ! Plaho
voli cvijece. Po pendzerima joj i oko kuce dzennet od cvijeca. Narucuje ga iz cijele
carevine. Donese li ga tebi?"
"Jok", rece Nena. "Niti joj ga ja iŠcem. IŠce ga ona od mene, i sjeme Šalje nekom tamo
svome."
"Jest, drago joj naŠe cvijece, valjda Što takvoga kod njih nema. Sjeme mu uzimala, pa i u
saksijama ga slala, tamo nekom svome. Ni danas ne moze da se nahvali rahmetli
Sulejmanbegovice, dobra moja nevjesta, davala joj nemilice Što god joj duŠa zazeli.
Plaho su se njih dvije volile."
Aha, uhvatila je pocetnu nit!

"Rahmetli Sulejmanbegovica" bila je zena njenog brata Sulejmanbega Topala, koji, evo,
sad prosi Seniju: umrla - sjetih se Fehima kocijaŠa, koji mi je to ispricao - baŠ nekako
pred Sulejmanbegov izlazak iz Crne kuce, u kojoj je nesrecnik pet godina placao tu svoju
kelnericu.
"BaŠ neki dan", nastavlja njegova sestra Neni, "brat mi navrati. Kaze: "Sinovi se moji
rasuli svaki na svoju stranu, nijedna od tri kceri da mi dodje i upita: babo, kako si, cvijece
u avliji zatrlo se, ono Što se joŠ odrzava, niko ga ne zalijeva. Sestro, ako si sestra! Bio
sam, priznajem, pust i vilen, a sad bih drukcije. U snazi sam joŠ. " "Ja kad bih se ponovo
udavala, za takvog bih se udala! Tvoj Ibrahimbeg je dao rijec. Oko miraza i kmetova
necemo se cuti; svi imamo, hvala Bogu. Pa eto, draga Namka-hanuma, znam, iako Senija
nije tvoja krv, bogami ko da je i tvoja, drukcije ti ne bih doŠla, vjeruj mi. Nije Što je
posrijedi moj brat. Ne bih sutra da ti ne smjednem u oci pogledati! Pa, bismillu da
potegnemo!"

Nena samo cuti, ista.

Udje Senija, nosi, vidim, posluzenje koje dolazi po redu.

Tek sad vidim, metnula je sve Što je od nakita imala, Što je za nju bilo odredjeno; sve je
to Nenino djevojacko.

Mogla je to uraditi samo po Neninoj naredbi. Da je tako, vidi se po tome Što se, kao Što
bi bio red, nije nimalo nabakamila, jer to Nena nije trpjela: budi onakva kakvu te je
stvorio Bog. Na zagasitoplavoj kosi modar fesic sa almas-granom, nakrivljen malo na
celo; jadno mi to bi, jer u Seniji nije bilo ni trunke kokote. Ispod te almas-grane lice joj,
dok ide, kao u vodonoŠe, a kad se sagne da posluzi, teŠke struke bisera i dukata polete joj
sa suhog vrata, i ona ih pridrzava kao da ce joj se prosuti. Jadno mi ovo Što sad gledam.

Na filigranski izvezenom pojasu s dijamantima skopcane su joj dvije pafte, svaka u vidu
golubijeg krila, i tako spojene odista lice na golubove koji jedan drugom polijecu.
StraŠno - ispod njih zamislih bremen Senijin trbuh, sa Sulejmanbegom; covjek samo da
pokrije oci.

PoŠto posluzi, ne pogledavŠi ni sad nikoga, izidje.


Sad se desi neŠto Što poslije redovno udje u pjesmu-rugalicu, ruznu, na racun djevojcin,
na racun najslabijeg, rugalicu pjevanu u jednoj naslijedjenoj melodiji, samo sa novim
rijecima.

HrupiŠe tri nove hanume. HrupiŠe, pa zastadoŠe. Onda prodjoŠe u drugi kraj secije,
prkosno klepcuci papucama i omahujuci dimijama; selam su nazvale samo Neni.

Pretecene su; prvog prosca, Hadzi-Omerbegovicu, i njene pratilje kao da i ne vide.

"Pa u dvije rijeci, Namka-hanuma," s neba pa u rebra jedna od novih hanuma. "Zna se da
si u ovoj kuci ti direk, a i treba, pogotovu kad su posrijedi naŠe zenske stvari: Šalje ti
selam Ferhatbeg. IŠce ti Seniju. Ko je Ferhatbeg, zna se, ne treba ovdje da tupim zube!"
"Zna se i ko je Sulejmanbeg!" rece Hadzi-Omerbegovica.
"Bezbeli da se zna! Pjandura, Š vabica mu duŠa, a bijeli mu brkovi - onakvoj zeni suŠicu
svezao, pa hoce i Seniji! Oh, da je meni carska vlast, nikad bi ga majci iz Crne kuce
iziŠao!"

Hadzi-Omerbegovica skide papucu pa je zidnu na suparnicu, a ova u istom trenu zgrabi s


prozora saksiju cvijeca pa je baci na Hadzi-Omerbegovicu. Obje jedna na drugu skociŠe,
stvori se divanhanom jeziv zenski obracun, otuzan, cupaju se, grebu.

Ja, kao jedini muŠkarac ovdje, osjecam da bi trebalo da ustanem i da fizicki razvadim
ovaj sudar dviju zenskih histerija, ali se ne micem, gadno mi se u ovo mijeŠati.

Ali ustade Nena, kao planina, podize ruke.

"Kucke kuckine, zar to u mojoj kuci!"

Kao da ce ih udariti brdom, one se u trenu razdvojiŠe. Znaju Nenu, Ljutu Arnautku.
NiŠta ih na svijetu ne bi rastavilo!

SjedoŠe svaka na svoje mjesto. Nena oŠtrim koracima zagazi do vrata, viknu:

"Senija!"
U tajcu koji nastade udje Senija. Stade nasred divanhane.

"Pridji ovamo!" rece Nena.

Pridje.

"Tebe prosi Sulejmanbeg Topal, prosi te i Ferhatbeg. Koga ceŠ?"


"Ja necu nikoga", odgovori Senija.

Ne mogu nikako da odredim Šta to iz nje govori, izgubljenost, ili ledena neka smjelost.

"Cule ste", okrenu se Nena jednoj pa drugoj strani.


"Dobro", rece prva prosilja, Hadzi-Omerbegovica, udarivŠi se po koljenima; u glasu joj
osjetih kao da rece: dobro, kajaceŠ se ti, ProraŠljikovice!

Krenu sa svojim pratiljama. UstadoŠe i prosilje Ferhatbegove. Prolazeci pokraj Senije,


jedna joj dobaci:

"Ferhatbega neceŠ! Samo ti tako, pleŠceŠ ti sijede!"

Hadzi-Omerbegovica stade, dobaci Neni:

"A tvoj je Ibrahimbeg obecao! Nek se samo zna!"


"MarŠ napolje, kuje od kuja! Š ta, kucke, plesti sijede!" poleti na njih. "Ibrahimbeg, ako
hoce da udaje kcer, Što je nije napravio, proraŠljika prokleta! Napolje mi iz kuce!"

Cu se samo klepet papuca i tutanj nogu niz basamake.

"Idi zatvori cesmu!" rece Seniji, bijesno kupeci fildzane i caŠe, kao neki smrad koji su za
sobom ostavile.
"Zatvorila sam", rece Senija, i sad joŠ nasred sobe, bogzna u Šta joj sada poniru oci.

Ne osjeca moj pogled na sebi, i to mi je zao. Pa onda nastupi neŠto.


(Takvu pojavu vidio sam poslije samo jedanput.

Bilo je to kad mi je umirala mati. Upala pluca i duboka starost, bila je u agoniji, i ljekar,
pipajuci joj puls, pogleda me i kimnu glavom: spasa nema. Najednom, valjda je to bilo
pred posljednji otkucaj, zuto lice preli joj nekakav cudesan sjaj i izbrisa nevelike bore,
povrati mu mladalacki oval, postade lijepa, lijepa. Potraja to valjda dvije-tri sekunde, i
ljekar joj ispusti ruku.

Mislio sam da je to zasvijetlilo samo moje sjecanje na njenu staru poznatu ljepotu. Ali svi
se zgledaŠe, svi kao u jedan glas: vidjeste li kako bi lijepa?)

Gledam Seniju. Kako je moguce, kazem, da je u jednom trenutku postala druga! U meni
je kao da gledam kako se na prvom suncu otvara cvijet sabahcic: sve ne mogu da
vjerujem da se on to misli zbilja da otvori, a on se otvara.
.

Protitravaju mi kroz sjecanje kairske dzamije. Povod je naŠa dzamija, kojoj se primicem.

Kairskih i carigradskih dzamija nagledao sam se i nagledao, spolja i iznutra. Blisnu sad
preda mnom u svojim neuhvatljivim arhitektonskim cjelinama, a uporedo zablijeŠte
njihovi fragmenti, sad spoljni, sad unutraŠnji, jasni kao da sam ih izrezao i ponio u sebi:
kube pod kubetom, ili unutraŠnje parce arabeske, zlatno-zeleno-modre, koja mi svojim
linijama i bojama sugeriŠe nekakav suvereni mudri mir. I to se gasi u meni sve viŠe Što
viŠe gledam dzamiju kraj koje cu sad proci, iziŠavŠi iz Senijine kuce.

Padaju mi na pamet Tahirbegove rijeci o sudbini religija i velikih ljudskih zamisli, o


njihovim djetinjski naivnim i staracki okoŠtalim astralnim zaletima, o njihovim
gravitacijskim padovima na zemlju - o toj njihovoj paraboli, koja se poslije svog
munjevitog zarkog uzlaznog kraka previja u svoj bespomocni silazni kraj; gasi se na
samom svom tlu iz kojeg je poletjela, ili pada negdje uzaludna, medju ovakve kasablijske
tarabe i cenife, potleuŠice, drvene dzamije...

Primicem se dzamiji. Njena nevisoka natrula munara Što se klati i Škripi na vjetru
(penjao sam se u djetinjstvu stotinu puta na nju), dolazi mi sad zalosna. Mozda ce i sve
moje ambicije, one koje su se vec izlegle i one koje joŠ bubre, zavrŠiti ovako.

Osjetih sjen nekog straha. Nije to, zapravo, strah, nego slika jednog mog djetinjskog
straha kad sam jedne noci morao da prodjem pored ovoga groblja kraj kojega sada
prolazim; ono se nadovezuje na dzamiju.

Otac me te noci poslao Ibrahimbegu ProraŠljiki da ga obavijestim da se sutra iznenada


ide u lov; ako mu se ne ide, neka mu po meni poŠalje svoju glasovitu keruŠu.

Noc je vec dobra bila, bio sam pocaŠcen tim ocevim nocnim zadatkom, toliko da u tom
trenutku nisam ni pomislio Šta me ceka na putu do Ibrahimbegove kuce. Ali me cesta
dovede do pred ovo groblje.

Bila je mjesecina, pod kojom su se, kao sad na suncu, bijeljeli ovi isti niŠani; u sjenkama
dzamije, zida, drveca i niŠana vrebalo je neŠto Što samo nocu izlazi na ovaj svijet.
Zaustavio sam se pred grobljem, ne smijem dalje. Negdje tu u groblju Šcucuren je mrtvac
kojem se zbog necega neko iz naŠe obitelji, mozda i ja, nekad zamjerio, i sad, u dugoj
bijeloj koŠulji i s lancima u rukama, primijetivŠi me, ceka da naidjem.

Nema mi druge nego vratiti se i jednostavno slagati ocu da Ibrahimbeg ne moze sutra u
lov, a kuju da ne moze da da - jer je bolesna! Ali krenuh - straŠno bi mi bilo to da otac
sutra utvrdi da sam lazac i kukavica.

Idem pokraj groblja najtiŠim tapom i uzvijerenih ociju, onaj joŠ ne preskace grobljanski
zid, ali u jednom trenutku viŠe ne izdrzah i nagnuh u trk bez obziranja. Obazrijeh se tek
kad proletjeh groblje: taj me sigurno nije mogao da stigne (a trcao je za mnom, cuo sam
mu lance!), i cekace me, zna on da se ovuda moram vratiti!

Ibrahimbeg mi rece da ce doci, i to me sledi. Boga sam molio da ProraŠljika rekne da u


lov sutra ne moze pa da se vratim u druŠtvu s njegovom keruŠom, jer se mrtvi boje
pijevaca i pasa.

S ledenim podizanjem kose, u divljem trku i urliku, protrcah pokraj groblja...

Osmjehujem se sad u sebi na taj svoj davni strah.

Mrtvi mi sad ustaju na drugi nacin, treptanjem i lelujanjem niŠana kroz zitku jaru poslije
sinocnje kiŠe. NiŠani, oni nagnuti svaki na svoju stranu i onaj pokoji posrnuli, lice mi na
pjance koje zvonkom i Škrgutavom muzikom prati banda cvrcaka u grobljanskoj travi. A
pjanaca medju njima, smijem se, bilo je, bogami, dosta. Ali svi su na onaj svijet otiŠli
jednako, i ti Što u zivotu rakiju nisu ni primirisali.

Na nacin koji je kod nas jednak za sve i bez ikakve pompe smrti.

Ma ko ovdje da umre, nema crnine i flora, cvijeca i placa; plac ostaje kod kuce, kod zena,
koje ne ucestvuju u ispracaju, one pokojnika cekaju u dzennetu kao hurije, a pokoja
muŠka suza brzo se obriŠe ili, Škrta, sama se osuŠi. Ne donosi se na grob cvijece niti
pale svijece, nego se samo dva puta u godini, na dva Bajrama, jedina dva sveca, dodje na
grob, Šaptom ili u sebi poŠalje kratka molitva pokojniku "pred duŠu". Poslije smrti ostaje
ovdje samo trava sa poljskim cvijecem i cvrccima i bijeli nadgrobni kamen u njoj, ili
snijeg koji zatrpa i njega.
A u jednom selu nedaleko od Kaira vidio sam jednom sprovod. Ista vjera, a drukciji
odlazak na onaj svijet.

U sam sumrak, tabut, mrtvacki sanduk, visoko podignut na muŠkim rukama, a s obje mu
strane zene sa visoko uzdignutim bakljama i fenjerima; one naricu, muŠkarci ludjacki
jure, kao da ce mrtvom dzennet pobjeci.

A u zelenoj Bursi vidio sam veleljepne grobnice sultana, takve da "onaj koji ih nije vidio
niŠta nije vidio"...

Moj pradjed Alibeg, negdanji kapetan na granici carstva, branitelj tih umermerenih i
udraguljenih sultana, dalekih i nepoznatih, koji mu nisu bili niŠta, lezi, evo, uza sam zid
dzamije koju je podigao, pod nevisokim nagrizenim baŠlukom sarkofaga, koji ovdje zovu
oklop.

Gorostasna lipa i zove oko groba prave mu dvostruku hladovinu. Nije mu ruzno, kazem,
zadovoljniji moze da bude nego ikakav sultan; zove oko njega svakog proljeca izlistavaju
i svakog ljeta Šire nad njim dijademe svojih ogromnih krunastih cvjetova; lipa ga budi i
uspavljuje svojim medom.

Cini mi se da cu ga sresti negdje u carŠiji, u koju sam se uputio ni sam ne znajuci zaŠto.

OdvratnoŠcu me i danas podidje to Što vidjeh u carŠiji, i u Što se maltene upletoh.

Pupak carŠijski je hotel, koji, zagovorom mog Djeda kod predstojnika nove carevine, vec
nekoliko godina drzi u zakupu Šepavi moj stric, Memnunin otac.

Carevina ga je podigla za svoje garnizonske oficire, cinovnike i zanatlije, koji su iz njenih


evropskih pokrajina dolazili ovamo radi neuporedivo boljih zarada.

U dotad nezamislivi gala-sjaj hotelske restauracije, u bilijarske sale i sobe za kartanje


brzo poceŠe da dolaze i domaci begovi. S pojavom neke nove kelnerice brzo se po kasabi
raŠirila prica o njoj, i u begovima je ustajao nemir, u kojem se sve ostavljalo, od zene do
dzamije. Otkriveni kelnericin list i kelnericina suknja, zategnuta po bibavoj straznjici,
pomamljuju njihovu plot.
Pred hotelom su lipe i kestenovi, aleja koju je nova carevina zasadila duz carŠije, ispred
kotarskog suda, kaznione i novosagradjenih kuca.

U hladovini pred hotelom sjedi Vepar, sam za stolom.

Primijetih ga po samoj njegovoj ogromnosti - kako ga samo stolica drzi, kazem i ja kao
Memnuna.

Htjedoh da izbjegnem susret s njim, poslije one prosidbe krivonoge moje stricevke, ali
on, kako me ugleda, mahnu mi rukom.

Nema bjezanja, pridjoh i sjedoh.

Dugo ga nisam izbliza vidio. Gledam ga.

Tacno je onakav kako ga je Memnuna u svojim biljeŠkama opisala, joŠ tacnije - pravi
moj jutroŠnji ogromni i raspucali karamut. Promatram ga: kiklop.

Na stolu mu lezi ogromna pesnica. Iz nje i iz dubokog mu zamagljenog glasa javi se u


meni zebljiva pomisao da on to mozda ne ceka mog strica da ovdje s njim dovrŠi obracun
oko Naile. Odista, mracan je i skupljen u sebe, iz njega ce nekakav grom.

Ali on samo Što, na trenutak, zakucka prstima po stolu pa me zapita neŠto tek tako.

"Pa, akobogda, kad ce to tvoje u tom Kairu biti gotovo?"


"Za tri godine."
"Bogami ce ti se osuŠiti to medju nogama dok taj ilum izuciŠ. Pricale su mi naŠe hadzije
i derviŠi-putnici da su Arapke okate, prsate, kukate i guzate. Nikad ja u zivotu nisam
vidio nijednu. Kazu, koji su ih gledali, da ne nose zapetljane dimije, kao naŠe, nego
anterije, slobodno ti. Jedino im, kazu, ne valja jedno: noge im, kazu, tanke ko u vrana. Je
li to istina?"
"To im nisam gledao."
"Ja u Šta si gledao?" kaze karamut.

Primijetih carŠijskom cestom Memnuninog oca, evo zla.


Š epavi stric, kako ugleda Veprova ledja, skrenu u sokak, i viŠe se ne pojavi.

"Budalo budalasta, da Bog", nastavi Vepar "nije znao Šta je dzennet, metn'o bi nam u
njega tvoje citabe, a ne hurije! U cemu ce ti proci mladost!"

Za susjednim, punim i bucnim, stolovima, po kojima puca karta, nastade neŠto neobicno:
cutnja.

Cutnja kroz koju do nas dopire oŠtro rjeckanje. Vepra to ne zanima, drlji prsa i brani se
od muha, a ja se okrenuh...

Cuh Senijino ime, poceh da sluŠam iza uha, ne osvrcuci se dalje.

Sulejmanbeg Topal i Ferhatbeg, jutroŠnji odbijeni Senijini prosci, rjeckaju se preko


stolova oŠtro.

Rjeckaju se oko Senije, koju su oba izgubili. Nepovratno izgubili, kao da je jedna
prosidba pokvarila drugu.

"Ja sam jednoga smirio, mogu i tebe!" prileti Sulejmanbeg Topal Ferhatbegovom stolu, s
rukom u dzepu od cakŠira.

Ferhatbeg ga uhvati za ruku, ne puŠta mu je, i svojim piŠtoljem poce da ga bije po glavi;
prizor ruzan, udarci padaju po Topalovim sjedinama...

Poletjesmo, da sprijecimo nesrecu, Vepar i ja. Neko me otraga udari Štapom po glavi:
moj zet. Arifin muz! Š ta sam mu u svemu ovome ja kriv?!

Vepar, kako vidje da je Topal napokon izvadio piŠtolj i hoce na njemu da podigne horoz,
udari ga po ruci, i piŠtolj mu ispade; Vepar u trenu oka zgrabi Ferharbegov i podize
Topalov. Ispuca ih u kroŠnju; nasta prhut preplaŠenih vrabaca i pad liŠca.

Kroz gomilu zgrnutog carŠijskog svijeta krenuh kuci.


U ovu kasabu, kazem sebi, neceŠ viŠe nikad!

Podne vec. Cuh daleko za sobom dobro mi poznati tenor Š abana Ciganina, kovaca i
mujezina na dzamiji. Nevjerovatno, zastajem, nimalo ne zaostaje za kairskim
mujezinima, kao da je od njih ucio.

Osjetih toplo iza vrata. Pipnuh se: po dlanu krv.

Kako cu ovakav kuci? Š ta ce plahi Murat ako reknem ko me je udario?

IskrsnuŠe preda me dva konjanika: moj bliski rodjak carski konjicki oficir i Gertruda,
kcerka kotarskog predstojnika, na sjajnom vrancu, vracaju se s prijepodnevne Šetnje po
okolini. Rukuju se odozgo s konja sa mnom. Gertruda me poziva poslije podne na caj.
Primijetih pod dugom suknjom na zenskom sedlu njeno zategnuto stegno. Misli li moj
rodjak s njom ozbiljno?

Srecom, ne primijetiŠe mi krv.

Opet se pipnuh, tece i dalje. Kako cu kuci!

Tu odmah, ispod ceste, uz ponornicu, ima jedna spilja, iz koje, kad dodju kiŠe, izbije
snazno vrelo i odmah skace u rijeku.

Samo djeca tu silaze, tu cu se oprati, pa na rucak; sigurno su svi ljuti na mene Što mi je,
evo, svak preci nego oni.

Sidjoh, i perem se - perem se kao da hocu da se operem od svega!

Prostrijeh koŠulju na sunce, nek se prosuhne. Lezim pred spiljom. Ne bih sada dalje
odavde nikud. Podne je utjeralo u rupe sve. Bistra zelena ponornicina vodo, vesela kad
izidjeŠ na sunce, i ti modro oko ogromnosti neba, s vama bi bilo najljepŠe ostati ovako
citav vijek!
Trenuci gotovo fizicke zedji da se oslobodim svega oko sebe i iza sebe, da bar na tren
zalebdim slobodan kao jastrijeb Djedovog brda ponad Djedove kule.

Š apcem pjesmu, cetiri stiha koja sam napisao lanjskih ferija poslije lutanja po sjenokosu
Djedovog brda i poslije lezanja u njegovim cvjetnim travama; oko mene bezimeno
poljsko cvijece, nada mnom isto ovo modro grotlo ogromnosti.

Elizi sam to u Kairu prevodio na francuski, sujetno, da joj pokazem Šta se sve moze
izraziti na mom maltene urodjenickom maternjem jeziku. Ali brzo prestadoh, cim vidjeh
koliko je glupo to Što radim: maloj curkici pjesma je lijepa zato Što joj je lijepo sve Što
je na meni i od mene. Tahirbegu se i svidjela i nije, viŠe nije; trebalo je, kaze, da pocne
upravo ondje gdje se zavrŠila...

Da, tren, samo tren mira. Jer poslije spokojno raŠirenih krila u prvom stihu, pocinje
odmah zblanuti lepet pitanja:

Sve je Bog: i ja, i ovaj gdje lezim sjenokos.


Š to onda tarem travu? Š to ubija Bog Boga?
ZaŠto sve zgazi gdje stane moja besputna noga?
Kad sam sljepocica Bozja? kad li sam Bozje oko?

Kako da je pocnem? pitam se nad zurnom vodom ponornice. Mozda Tahirbeg boluje od
nekog daltonizma? Ili ovo iz mene govori sujeta i nemoc da iskazem ono pravo?

Primicuci se kuci, spazih kako se na jednom prozoru pomace zavjesa; neko me je


izgledao kad cu, Fafica sigurno.

Ne, mati.

Doceka me dolje na hajatskim vratima; Šapnu:

"Cuti, cuti, Arifa je doŠla!"


"Kad? zaŠto?" pitam zabezeknuto.
"Cuti, ne pitaj."
"Gdje je?"
"Gore u sobi."
Na divanhani, otac sjedi uvrh secije, puŠi, na krilu mu Fafica.

Ona, kako me ugleda, poletje mi u susret.

"Dete vi", pomilovah je i rekoh oboma, "eto mene odmah. Da se malo raskomotim."

Pojurih Arifi u sobu.

Kako me, sjedeci obgrljenih koljena, ugleda, tako skoci sa secije, poletje put mene i
prosto mi se slozi na prsa.

"Sve mi oprosti! ne ruzi me!" rida po meni, polijeva me suzama.

Stojim smuŠen izmedju tih njenih suza i krvi koju je prolio njen muz.

"Ti si mi jedini!"

Poljubac dug, prilijepljen.

Ja jedini! Jedini Elizi, jedini Seniji, jedini evo i njoj!

"Dobro, Šta je, Šta je bilo?"


"Š ta je bilo, bilo je. Nek si samo ti doŠao!"

Nadlanicama, vec malo vedra, briŠe suze. "Da pomognem majci oko rucka."

Ode. Je li se ovo ona konacno vratila? Je li me njen "hajduk" zato udario, misleci da sam
je ja podgovorio? Ili ju je otjerao?

Ovo doŠavŠi nisam primijetio, nasred divanhane postavljena demirlija, velika bakrena
tepsija, kalajisana i inkrustrirana geometrijskim figurama i cvjetovima.
Ona se stavlja uz ramazan, na Bajram, ili kad su osobiti gosti, a sada je, ocevidno, u cast
moga dolaska.

U svecanoj cutnji, poce ceremonijal.

Arifa podnese najprije ocu pa meni ledjen i ibrik da operemo ruke; ruke se kod nas
obavezno peru prije jela: jedaceg pribora, osim kaŠike, nema, jede se istocnjacki,
prstima.

Dok ocu Arifa polijeva na ruke, a Fafa drzi peŠkir, niz obraze mu sjajnorumeni oblijevci
srece.

Nije onaj jutroŠnji. Vjerovatno stoga, tumacim, Što smo svi na okupu, osim brata
bjegunca, koga je vjerovatno u ovaj trenutak zaboravio. Ili je to mozda najviŠe zbog
Arife, koja mu je od prve zene i koja je na kraju vidjela Šta je ucinila?

Dodje i Murat.

Posjedasmo, od oca pa redom, za sofru, i tek sad, dok se spuŠtala, primijetih da je Arifa
trudna.

Udari me neŠto tupo, i ne znam zaŠto cijelo vrijeme rucka mislim na to klupko
nerodjenog covjeka, koji tu lezi medju nama u majcinoj utrobi.

Kod nas, dok se jede, govori se sasvim malo. Ali ispod ove obicajne cutnje sad je jedna
druga cutnja, dublja, koja svaki ocev pocetak razgovora, kojim hoce da je prekine, odmah
proguta.

Cuti se, jasno je svima, o Arifi.

Ona iz duge liste jela uzme pokoji zalogaj; najradije bi, vidim, pobjegla.

Ne mogu nikako da odredim da li joj se ovdje raduju, ili im je teŠko Što je doŠla: najviŠe
me zbunjuje otac.
Na majcin mig, sluŠkinja Mehinica, koja ruca s nama, ustade i donese novo jelo: pitu.

Vidim na koga je mati mislila, ova pita mi je najdraza. JoŠ iz djetinjstva, a u Kairu sam je
se ne jedanput pozelio kao i naŠe bunarske vode i cak je hvalio jednom Elizi, da bih i
naŠim kulinarstvom potro u njoj ono Što sam stalno pretpostavljao da joj roditelji kaleme
o meni a i ona sama sakriveno misli: da sam, ma koliko darovit, ugladjen plemic, ipak iz
podnozja Evrope, ipak pod kozom sirovina.

Ta slatka pita majcin je izum, napravljen prema jednoj stambolskoj. Stambolska je od


"nulerice", najfinijeg bijelog, a majcina od crnog pŠenicnog braŠna; stambolska je strana
naŠem ukusu, na maslinovom je ulju, u jufke joj se mecu tucani badem i cimet, grozdjice
i pokoja maslinka, i zalijeva se po vrhu hoŠafom od suhih smokava i hurmi, a majka pece
na maslu, jufke posipa orasima mljevenim oskoruŠama i Šafranom, i pitu zalijeva po
vrhu hoŠafom od suhih Šljiva. Stambolska se topi, majcina "pjeva" u ustima, te se i
predstojnikovica opredijelila za nju. Boze, onih zazubica, onog brizganja u ustima na tu
pitu u djetinjstvu, pa i danas u Kairu! A sada mi otuzna, zvacem je kao git.

"Ti tvoji Arapi", otac i dalje pokuŠava da prekine cutanje, "neka su izvor i sunce Islama,
ali ovakve pite ne pojedoŠe! Da mi Muhamed pejgamber dodje u kucu, ovo bi pred njeg
iznio!"

Mati ga prijekorno pogleda Što u pitu plete ime Bozjeg poslanika. On otkide, objema
rukama, dobar frk pite i stavi ga pred Arifu:

"Ti slabo neŠto jedeŠ, kceri moja! Dede, dobro nam doŠla!"

Onda otkide i meni:

"Dede i ti. Ne boj se, neceŠ tamo!"

Najednom, svi nam se pogledi nadjoŠe na vrhu stepeniŠta.

Iz njegovog otvora izranja lik Arifinog muza. Tako je kao da se sve prividja.
Drzeci se za stepeniŠnu ogradu, izidje na divanhanu i, klonule glave, stade.

Klateci se, dodje do pred sofru, stoji, glavu ne dize, valjda ne moze; vidim nema Štapa
kojim me onako krvnicki udario pred hotelom.

Trenutak je onaj kad niko ne zna Šta da uradi, Šta da rekne, kuda da pogleda.

Pitam se koja ga je to sila ovamo dovela ovako pomucenog. I kako su ga pijane noge
mogle donijeti.

Prvi se snadje otac.

"Bujrum, zete", pomace se da mu napravi mjesto, "da rucamo. Dobro nam doŠao."

On se njiŠe, izgleda da nista nije cuo i bogzna Šta vidi. Onda pade. Ne podize se.

Fafica vrisnu, Arifa pobjeze u sobu.

"Odnesi ga", kaze otac Muratu, "nek se ispava. Prepio je."

Murat ga uze preko pasa, ali ga ne ponese ni u koju sobu, nego niz basamake. Poletjeh za
njim. Ali Murat ga ne unese ni u jednu sobu dolje u hajatu, nego ga prenese preko avlije,
otvori vrata i baci ga kao vrecu; zamandali, otrese ruke i vrati se u kucu.

Nezamislivo mi to, makar me pred hotelom onako udario, da ga ostavim tako, i otvorih
vrata: on, valjda osvijeŠcen padom, puze, onda se jedva pridignu i teturavo krenu.

Zamandalih vrata i udjoh u kucu.

Nije se moglo drukcije ni ocekivati: rucak i sve, prisjelo svima.

Otac sjedi na svom starom mjestu, uvrh secije, tegli dimove brzo i duboko.
Mati je sigurno u sobi kod Arife, bogzna Šta se tamo deŠava.

Jedino Što me prenerazi, na neki nacin i vrati u zivot, to je Murat: sjedi za sofrom i
nastavlja da jede kao da se niŠta nije desilo.

Jadna Mehinica stoji nad njim, ceka kad ce reci ono: nosi! pa da mu donese sljedece jelo.
Fafica, ostala sama i zaboravljena od sviju, drzi joj se za dimije.

"Sjedi ovdje!" rece mi otac. "A najprije, zovni mi Arifu."

Odavno vec nisam cuo da mi neŠto naredjuje.

U sobi zatekoh Arifu, pala po seciji, grca; mati moja nad njom, drzi joj ruku na potiljku.

"Reci joj", kao da naredih majci, "da je zove otac!"

Vratih se, sjedoh kraj oca. Udje Arifa.

Stade pred oca, ubrisana. Gledam joj u stomak, kao da niceg drugog na njoj nema.

"Poslije ovoga, ostaceŠ ovdje gdje si se i rodila!" rece otac. "To Što ti je pod pasom
njemu nece sigurno, to je naŠe! A koga je Bog stvorio, i put mu je otvorio. Povratka viŠe
nema!" "Nisam ni mislila da mu se vratim. Ne mogu viŠe s njim, otac."

Otac granu. Na majcinom licu neŠto zakovano.

Arifa je starija od mene, dvije, kazu, godine. Mati joj je umrla pri porodjaju. Kad sam
saznao da mi je polusestra, zamiŠljao sam po njoj prvu ocevu zenu, i bilo mi je kao da je
umrla moja nesudjena majka. Arifu je odojila Mehinica.

Da nema majke, da joj je mlijekom majka zapravo naŠa sluŠkinja, Arifa je saznala ne
znam kad...
Sjecam se jednog neizbrisivog trenutka: neko rece da mi je Arifa polusestra, i ona se
zacrveni.

Š ta je mogao znaciti taj njen tamni plamen crvenila? Bila je vec djevojcurak. Stid od
nekih svojih misli? Kakvih? Od dvije smo majke, dakle jedno drugom mogli bismo biti
sve, a od jednog oca, dakle ne bismo mogli biti niŠta.

Nikad od majke nisam cuo da je pastorci rekla i "crne ti oci u glavi", ili primijetio iŠta
macehinsko, iako je Arifa svojim raspojasanim jezikom, mahalskim slobodnim rjecnikom
i, narocito, precestim odlascima na "mahalska sijela" odista prelazila svaku mjeru.

Sve mi razjasni moja Mehinica.

Poslije rucka izidjoh u baŠtu, tu cu naci hlada i snom se, bar nakratko, osloboditi od
svega ovoga u Što sam upao, samo sebi na suviŠnu muku a nikom na stvarnu pomoc i
utjehu.

Nadjoh hlada pod jednom jabukom, koju je, znam je kao malen, donio Djedu kotarski
predstojnik. Jabuka se zove "predstojnikova", a hladovina pod njom bi mi sad najbliza.

Mehinica mi gotovo trceci donese jastuk i cebe - kako sam mogao da legnem na golu
zemlju!

Sjede pokraj mene; osjecam, ugrabila je trenutak da mi isprica neŠto Što treba da znam.
Kratka je.

Eno Arife, kaze, u sobi, srecna, ne moze biti srecnija. A maceha je (baŠ tako kaze,
"maceha") nagovara da se ipak vrati! (Razbistri se u tom trenu moja mutna pomisao.)
Arifa nece ni da cuje, kaze Mehinica, ne moze ni da pomisli! Jer on je optuzuje da ono
Što nosi pod pasom nije njegovo, nego jednog njegovog binjedzije, s kojim je zatekao u
konjuŠnici kako se s njim Šali, znaŠ je vec, vrag. Kad je trijezan, psuje nju i sve joj do
Djeda i sjemena, a kad je pijan - a u posljednje vrijeme je samo pijan! - tuce je, ubija u
njoj i to Što niko ne moze da pomisli da moze biti binjedzijino.

"Š ta mozemo, moj beg", potkuplja dimije da ode "u njoj djavo i krv, a u njemu strah i
rakija. Moje je da cutim, moj beg!"
Hvala bogu, kazem u sebi, Što se vratila, to je glavno. I ne znam dalje Šta da mislim.

Gledam rasuto u kroŠnju "predstojnikove" jabuke. Kotarski predstojnik uopŠte je


nastojao da na naŠu divljinu nakalemi Evropu. Rodila dobro, plod joj joŠ zelen, ali, po
lanjskom joj rodu, vidi se da se i na naŠem tlu ponaŠa kao na svome. Na jesen ce joj
plodovi, kao i lani, biti tamnorujni, joŠ rujniji, kao Arifini obrazi. Smjenjuju se u meni ta
dva rumenila i uporne sjenke zaspivanja.

Usnio sam san, jedan od onih koji se cestim vracanjem u sjecanje pamte za citav zivot, po
nekim zacudjujucim slikama i, mozda joŠ viŠe, po talogu koji od njih u nama trajno
ostaje.

Krenuo sam nekamo.

Svud oko mene, poda mnom i nada mnom, prohladna i sura brda. Najgore mi je Što
nikako ne mogu da se sjetim kamo sam to krenuo, a brda, ma koliko povjerujem da cu sa
svakog sljedeceg vidjeti put svog povratka (sad mi je glavno da se vratim!), pucaju preda
mnom ista, surovo, bezduŠno cutljiva.

Bespomocnost mi samo pojacavaju lica koja pitam, koja u njihovom neshvatljivom


nehatu za moja pitanja preklinjem ocajnickim pogledima.

Ta lica - zenska su. To kao da je neko zensko sijelo, koje sijeli u pomrcini, u praznini, ni
na nebu ni na zemlji. Poznata su mi, i znam da sam i ja njima poznat, ali moje i njihove
rijeci samo prolaze jedna mimo drugu - zene svoje, ja svoje.

A ocevidno su radosne Što me vide! ZaŠto onda tako cute? ZaŠto nece da mi kazu to Što
ih pitam - kamo vodi put?

Ni na nebu ni na zemlji je i kasablijska kafanica u kojoj se nadjoh. Zacudo, pregradjena je


jelovim daskama.

Iza te pregrade cuje se pjev.


Pjev je arapski, i nebeski je lijep, ali ljudi u kafani i ne sluŠaju ga, pricaju svoje, a ja hocu
da im objasnim Šta onaj iza pregrade pjeve. Ali glas mi se gubi u njihovom zamoru, niko
me i ne sluŠa.

Moram da vidim tog Arapina Što pjeva iza pregrade i odlazim.

U polutmini, punoj nekakvih starudija kraj ugaŠenog ognjiŠta, sjedi na tronoŠcu covjek -
naŠa seljacka kapa je na njemu sa crvenim "nebom", i nekakvo poluvojnicko zuto
odijelo.

Zanesen malo unazad i raskoracen, povlaci gudalom po guslama.

Ne vidim ni gudala ni gusala jer su mu duboko negdje medju nogama, ali osjecam kako
od te gudljevine i njegovog pjeva, koji kao da izlazi iz provalije, zvekece kafansko
posudje i kako mi podrhtava tijelo. Ne mogu nikako da razaberem na kojem to jeziku
pjeva, naŠem ili arapskom.

Ne mogu viŠe da podnesem toga covjeka. Najednom se nadjoh na otvorenom. Na hrbatu


dugog planinskog lanca.

Hrbat vijugavo odlazi postepeno uvis, go je, obrastao mjestimice mrkim i tvrdim
puzavicama zakrzljalog visinskog bora, klekovinom. Kroz nju se znojim.

Duboko dolje je pitoma zelena zupa, koja mi je spas, sva u zelenim kvadratima njiva i
livada, i pitam se: a kako to, nigdje u njoj kuce? ni covjeka! ni ovce!?

Kao da sam njome nekad prolazio, znam ovu vododerinu kojom se dolje u zupu moze
sici.

Polazim njome oprezno. Ali ona me mahnito ponese, jedva se uhvatih u tom suku za
jednu liticu.

Odlomice se, cujem kako pucka dok na njoj visim, gledam ima li iŠta za Šta bih se
uhvatio...
Probudih se u znoju. Sunce je doŠlo pod predstojnikovu jabuku.

Osjetih pokraj sebe oca.

Savija cigaru.

"Jesi li mi se naspavao? VidiŠ ovu jabucicu? Nevjestica. Ako tvoj djed a moj otac, nedaj
boze, jednom dozvoli da se podijelimo, molicu ga, u petu cu ga ljubiti, da ostavi meni
ovu baŠtu. Samo radi ove jabucice! DoŠla iz svijeta, a ne vidim da se ovdje nije privikla.
Prava predstojnikovica."

Mehinica donese kafu. PoŠto srknusmo, otac iza pasa izvadi i pruzi mi - pismo.

"Procitaj ovo", rece. "Murat mi je procitao, ali procitaj i ti!"

Pismo je, adresu kad procitah, upuceno na Jovana slikara.

"Pa ovo je Jovanu!" rekoh u cudu ocu.


"Procitaj, procitaj."

Pogledah odmah od koga je, a onda odmah poceh da citam u sebi, ali me on brzo prekide:

"Citaj naglas. Hocu joŠ jednom da cujem!"

Otac zna samo arebicu, arapsko pismo prilagodjeno naŠoj fonetici.

PiŠe moj odbjegli brat. Uzbudjen sam i ja.

"Dragi otac,

Ovo ce ti pismo donijeti i procitati Jovan. Znam to od Jovana, cim vidiŠ od koga je, da
ceŠ ga poderati kao i ono prvo. Ne mogu da ti kazem koliko mi je to zao!"
"Njemu zao, a ne pita kako je bilo meni kad sam ga tri mjeseca vijao po cijeloj carevini,
dok mi ne kazaŠe gdje je! To njemu niŠta! Dakle ovako: ostavim oca i mater i sve, pa
onda joŠ: dodji mi, babo, na noge! Mrzim ja sve te vaŠe Škole, i tu tvoju! To je za
sirotinju! Veliku cete vi nama nesrecu donijeti."

SluŠam ga preko uha, prelijecem ocima pismo, i sam uzbudjen.

"Citaj, citaj, niŠta mi ne propuŠtaj", othuknu.

Nastavljam:

"Mislio sam da s Jovanom dodjem i ja na ferije, ali od tebe nisam smio."


"Eto, otac dragi, sve je sad u tvojoj ruci."

"Sve je sad u mojoj ruci, kad si mi sve izbio iz ruku!"

Docitavam zavrŠetak:

"Molim te za oprost."
"Tebe i majku ljubim u ruku, a sve ostale u oci i obraze. Kad dodjem, sve cu, vas
naslikati."

"Garova mozeŠ, mene, beli, neceŠ!"

"... Sve vas redom joŠ jednom selamim, poselami Fehima, nek mi pazi djogata, i naŠu
Mehinicu, nek mi spremi dzaneciju, ona zna da ja to volim. PiŠe li vam Muhamed iz
Kaira? JoŠ jednom selam.

VaŠ Husein."

"Pa Šta ti Jovan joŠ prica?" pitam ga utonulog u misli.


"Mene nije bilo kod kuce kad je donio pismo. Dao ga Muratu."

Mati donese novu kafu. Sjede. Nalijeva nam.

"BaŠ ste lijepo mjesto izabrali", kaze. "Ova predstojnikova jabuka - jedva cekam da
zarumeni! Kalema od nje ne dam bogme svakome!"

Da li je brat Murat majci procitao Huseinovo pismo? Ako nije, ja cu. Stavljam ga u dzep.

"Naredio sam Fehimu" - kaze otac, "da nam sutra rano osedla konje. U kmetove cemo, u
Podosjek. Hocu neŠto da razvidim. Djed ti kmetove upustio, a subaŠa mi neŠto mnogo
petlja."

Podosjek je selo Jovana slikara. Kod Jovana, tako mi rece Murat, ljetuje Tahirbeg,
naopak evo i po ovome, jer ima, hvala bogu, gdje da bude, a ljetuje - kod Jovana.

Donio sam bio tu odluku da ispitam kod kadije, zeta Tahirbegova, Šta ce po Šerijatskom
propisu biti od Arife: je li brak samim njenim povratkom kuci raskinut? Š ta ako pravno
nije? Š ta ce biti s djetetom koje ce se sutra roditi?

Odlucio sam, isto tako, da prije kadije pogledam u udzbenik Šerijatskog prava, koji sam
(vidi srece!) ponio iz Kaira! Nemoguce bi mi bilo da on vidi da ne znam ni osnovna
nacela!

Dobro, mogu to i koji dan kasnije. Idemo sutra u selo.

To necu moci docekati. Vidjecu Tahirbega i Jovana slikara.

Na licu i u drzanju ocevom neŠto je Što samo slutim. Š to bi baŠ on bio taj prvi koji treba
da raspetljava te kmetovsko-subaŠke petljanije?
7.

I danas, poslije toliko godina, pokatkad, dok zaspivam ili dok poslije budjenja leŠkarim,
zatreperi mi pod ocnim kapcima, javljajuci se u dijelovima, taj dan koji sam proveo na
selu.

Pa iako je u njemu davno prestao puls i isuŠila se krv zivota, kao u mumijama, ipak se on
u meni cesto trgne kao riba na suhu i prozme me svojim davnim zivotnim drhtajem.

Fehim konjuŠar osedlao nam konje.

"PuŠka, gdje ti je puŠka?" pita me otac, upravo dok pojahujemo.

Fehim, kako to cu, odletje i donese mi puŠku i fiŠeklije.

Š ta ce nam puŠke?! pitam se jaŠuci. Djed je s kmetom Todinom bio gotovo kao da nisu
beg i kmet; a ruzno je uci i kmetu u kucu s puŠkom! Nedoumicu u meni pojacava najviŠe
to Što otac nije poveo kerove, dakle ne ide se u lov.

SiŠli smo vec u polje.

Polje i kasaba su izmedju dva planinska masiva. Kasaba na jednoj panozi sjevernog, koja
blago silazi u visoravan, sa karstnom ponornicom po sredini.

Svaki cas se jaŠuci sastajemo i rastajemo s tom rjecicom, koja je, siŠavŠi u polje, postala
druga: u kasabi je ona kao zapjenjen hrt puŠten sa lanca, a sad je tihi, spori sljepic
izvijugan kroz zelen trava.

Kako se prenem iz misli, tako primijetim da je sve svjetlije; nebo postaje sve viŠe danje,
zvijezde se rastapaju u plavet, zvijezda Danica, narandzasta, preplanula, klonjiva
trepavicama, zaspiva joj se pred danom koji se radja.

RazmiŠljam o tim svjetlosnim prevarama, od kojih, znam, zivi moj Jovan slikar, kojima
se smije moj pogrbljeni filozof Tahirbeg. Mozda, kazem, u Jovanovoj beslovesnosti ima
viŠe ove svemirske soli nego u svoj Tahirbegovoj dzungli znanja i umnosti.
NiŠta joŠ, medjutim, nije rijeŠeno, kazem, izmedju ovih, joŠ nepomoljenih a vec
pobjednickih, suncevih zraka i ovog ostatka mraka.

Plavet nebeska bez ijedne vec zvijezde, puna nevidljivih Ševa, rascvrktala se, tako je kao
da nad nama zvoni jedan nebeski kujundziluk. A nocno nebo kao da se spustilo na
zemlju, pozelenjevŠi: poljem trepere zvjezdice rose. Lebdim na konju.

I konjima, pod opuŠtenim uzdama, kao da je sad po volji ovaj naŠ polagani hod.

NeŠto cu upitati Jovana slikara. Ne smijem to zaboraviti.

Dodjosmo joŠ jednom na jedan od onih susreta pravog druma i vijugave rjecice.

Pavlaka jutarnje svjetlosti po jednom njenom mirnom zelencu.

Na planinski hrbat izjaha sunce.

Negdje smo nasred polja.

"Da se potecemo!" rece otac.

BaŠ hocu!

Zategnusmo uzde, poravnasmo se, potekosmo.

Poda mnom je putalj, mlad, nova trkacka nada, a otac je na djogatu, miljeniku mog
odbjeglog brata; djogat na prvoj svojoj trci nije osramotio naŠu slavnu trkacicu Sultaniju.

Vidim da ce moj putalj, trkac tek na pomolu, uteci ocevom djogatu, ali ga, nadomak selu,
suzdrzavam, nek otac bude prvi!
Kad stigosmo pred selo, otac cuti. Sjetan pobjednik, vidim zao mu Što mi je utekao.

Kosci i zetelice u njivama uspravljaju se i gledaju nas. Valjda misle, po naŠim puŠkama,
da im dolazi neko zlo u selo.

NeŠto takvo naslucujem i u drzanju onih koje susretnemo na seoskom putu: stanu ukraj,
skinu kape i drze ih na grudima. I cobanice vec s daleka razgone stoku da nam naprave
put.

Stid me zbog svega toga, skidoh puŠku i stavih je preko sedla. JoŠ gore! Sad ce misliti da
je drzim u pripravnosti! i vratih je na rame.

Selo je vec uveliko jutarnji pcelinjak, koji se razlijece na sve strane.

Trecina svega ovoga, razmiŠljam, Što ove pcele saberu s klasova, grana, iz staja, torova,
sa sjenokosa i livada, tece stoljecima, prirodno kao naŠa ponornica, u naŠe hambare,
stapove, smocnice i suŠnice. Sve Što u Kairu pojedem i stavim na se, raste ovdje. Mudra
nova carevina zadrzala je taj vjekovni zakon.

Mi smo vlasnici svijeta, svega ove pred nama planinske kose nad selom i polja iza nas.
Maloprije me bilo stid puŠke pred kmetovima, a sad je u meni ova nezamjenljiva slast:
biti vlasnik. Š irim se u njoj.

Otac uznosi celo i dostojanstveno zateze uzde. Konji nam frkcu i ubrzavaju, sigurno im u
jutarnjem isparavanju dolazi u nozdrve miris neke kobile u selu, oba su pastusi, masni
pastusi. Najmanje dvjema kobilama, kazem, svanuo je danas dan.

Stigosmo napokon pred kucu Djedovog kmeta Todina.

Dobro mi poznati devedesetogodiŠnjak Todin, "u kosi ovca u licu ruzica", starjeŠina je
ove prastare seljacke zadruge, koja je sva, hvatajuci gotovo pola sela, u citluku moga
Djeda.

Jedva cekam da se sretnem sa Jovanom i Tahirbegom, viŠe s Tahirbegom nego s


Jovanom, i kao da i ne primjecujem usplahirenog Jovanovog oca Mihaila, koji nas je
odnekud opazio i, skinuvŠi kapu, otvara nam sad strugu da ujaŠemo u dvoriŠte.
Kad sjahasmo, otac prvo Što uradi skide puŠku i prisloni je uz dud u dvoriŠtu pa se onda
rukova s Mihailom. Prestade u meni ono strahovanje, jer bi mi jasno da time otac hoce da
mu pokaze da im dolazimo bez neke zle namjere; postupih tako i ja.

"DoŠao malo", rece otac, uz ono uobicajeno o zdravlju, "ako se mogne naci koja
prepelica. Mihailo, a gdje je Klempo?"

Klempo je prepelicar, rodjeni brat naŠe kuje Gale; kotarski predstojnik poklonio ih joŠ
kao Štenad Djedu, Djed ono muŠko Todinu. DadoŠe mu na selu ime Klempo.

"E, moj beg, naŠe velike zalosti! Klempo crko! Otrovalo ga. Mora da je neki od ovih Š
araca, iz pizme!"

Š arci su susjedna zadruga, isto tako naŠi kmetovi.

"A prepelica ove godine kao cvoraka! Corav bi je oborio. Utovile se, jedva lete. A
cudnovato, slaba godina."

Otac ovo vjecno kmetsko "slaba godina" kao da precu, i meni opet dodje pomisao da je
ipak doŠao na neko raŠciŠcavanje.

Kerovi Todinovi doletjeli, skacu po nama, njuŠe nas i oblizuju; kazu da psi savrŠeno
osjete ko ih se boji a ko ne boji i ko im kuci dolazi kao prijatelj a ko kao neprijatelj.

Djecaku, koga tek sad primijetih, Mihailo naredi da odvede konje.

"Je li po volji u kucu, beg?"


"Kako ti hoceŠ, Mihailo", kaze otac. "A bolje bi bilo na otvorenom, sit sam vec
duvarova."

Mihailo predade puŠke zeni na vratima, koja nam se pokloni do pasa.

"Donesi rakiju", rece joj. "Onu! I ubij jaja. Na kajmaku, znaŠ vec!"
Ovo "na kajmaku" znaci: nemoj da bi te djavo ponio pa na svinjskoj masti!

Ovo posljednje Mihailovo naredjenje zeni bilo je nepotrebno, ali za svaki slucaj: zna se
da se naŠoj vjeri stuzi na samu pomisao o svinji. Ali, za svaki slucaj, zena je zena.

Dovede nas, po ocevoj zelji da budemo na otvorenom, u vocnjak iza kuce.

To je zapravo seoski Šljivik, "djed-Todinov Šljivar", u cijem se golemom prostranstvu


izuzimaju, znam, kalem-pokloni moga Djeda Todinu; veliki su prijatelji, ne samo u lovu.

Zorka, sestra Jovana slikara, donese nam sofru, pa sa zenama trkom reda oko nje
tronoŠce. Sjedamo.

DevetnaestogodiŠnja, tako nekako, djevojka mrka je, ne smrknuta, nego takva, mrke puti
i pogleda.

Plosku rakije, tanko narezan ovciji prŠut i ovciji kajmak stavlja po sofri.

Otkud najednom ovakva! pitam se sad.

Nisam je u dolascima, tako reci, ni primjecivao, obican seoski djevojcurak.

Nabujala, ali ni da me pogleda! a zelim to, sav ocima po njoj, u njoj. A kakve me sve
zene, arapske i evropske, (buni se moja muŠka sujeta) nisu gledale u Egiptu! Ona - ni
ispod oka!

Djed-Todin spava pod orahom.

"Da ga ne budimo", rece otac s prstom na ustima.


"Probudi se", kaze tiho Mihailo, "uz prve-druge pijetle pa vrlja dvoriŠtem i vocarom,
neŠto kao obavlja. Tako to, a kad grane sunce, legne pod orah i zaspi ovako tvrdo; ovo
kao da mu je glavno spavanje."
Razgovaramo ispod glasa.

"Gdje ti je Jovan?" pita otac.


"Spavaju", odgovori Mihailo.

Tahirbeg je, dakle, zaista tu.

"Ono", nastavlja Mihailo, "nisam vidio u zivotu! Š ta ih to drzi jednog uz drugog? Stalno
se neŠto, vidim, prepiru, a nokat su i meso, ne mogu jedan bez drugoga! Kad Tahirbeg
podje kuci, moj ti ga Jovan ispraca u noc niz polje. Pa onda Tahirbeg prati natrag Jovana!
Dok tako i ne svane. Pa onda zaspiju. Ponekad naloze vatru eno ondje u vocaru, potezu iz
ploske, svadjaju se oko neceg, a ja uzivam: samo vi tako, ne bojim se ja kukuruzima od
jazavca!"

Od svega najsladje jedem kajmak i somun, crni pŠenicni hljeb ispod saca - Šupljikav od
kvasca i popepeljen; u njima su svi mirisi i vrisci ciste zemlje.

"Tvoj Jovan", kaze otac, "pricaju da se tamo ozenio?"


"Ne smijem ni da ga upitam, moj beg! PoŠalji ga na Škole, i odmah ti je stariji od svih! A
ne daj boze, cast svakoj, ali zar da mi dovede drugu vjeru i otanca krv!" odgovara iz
Mihaila seljacija i ortodoksija.
"A gdje nam je ovo Agan subaŠa?" upita otac.

Ili on prenosi razgovor na drugu stranu, ili je doŠao zbog subaŠe.

"Eno ga u njivama, obgledava zita. Broji zrna u klasu. Broji svaku Šljivu na grani, lijepo
mene sramota. A krsta mi i slave, beg, ova mi rakija bila posljednja ako svako ono zrno
koje su Bog i Car odredili da vama rodi, nije doŠlo vama u ambar. Cutim, gledam, Šta cu,
mora i on od neceg zivjeti."

Osjecam kako se ovdje ispod svega, u Šta se god malo dirne, javlja neka potmula tamna
krv.

"Bogami ga, Mihailo, niko na to ne goni! Rodila ga valjda majka takvoga."


Zacutasmo.

Pogled mi ode pod orah: djed-Todin se probudio. Brani se od muha, lezi na ledjima, joŠ
nas ne primjecuje. Ima u covjeku jedno zivotinjsko culo, ili je to udruzenje svih cula, koje
osjeti nekog blizu sebe. Tako se i djed-Todin okrenu. I, kako nas ugleda, skoci. Skoci u
njemu joŠ malo pa stoljece. Eto ga nama. Gromada, izgleda mi joŠ veci gledan ovako
odozdo. Srebrokos, rumeno-modar, primice nam se - planinski vrh pod snijegom!

"Dobro jutro, zdravo mi doŠli, beŠcici moji mili!" ukazaŠe mu se zubi, zuti, ali svi citavi.

Otac pred njim, iako mu je kmet, skoci na noge i rukova se; za ocem i ja.

"Pa Što ne javiste da cete doci? nego ovako, kao dazdevnjaci iz kiŠe!"

Zorka dotrca sa tronoŠcem, za Djeda, postavi ga i ostade nad sofrom, po pasu skrŠtenih
ruku. Primijetih, ili uobrazih, da ispod oborenih ociju gleda mene; mozda je, pomislih, i
ostala ne radi usluge, nego radi mene.

Djed-Todin sjede. Cutnja, skide i natace na koljeno starinsku seljacku kapu, koju sam u
osnovnoj Školi, za vrijeme odmorske igre, volio da skinem kmeticu i nabijem sebi na
glavu.

Ni danas pravo ne znam u cemu je bilo to moje uzivanje; mozda u tome Što su me duge
rese njene crne kite bile po ramenu, mozda u tome Što me njen slobodni meki priljub
oslobadjao od tvrdog oklopa fesa, mozda u tome Što sam htio da uradim neŠto uz inat
svima!

Crveno "nebo" kape na Todinovom koljenu - kao da za sofru pade ogroman crven cvijet i
nekom veselom svjetloŠcu ozraci sve. Todin dohvati plosku, poceŠlja nadlanicom
brkove, poce zdravica:

"E pa, mili moji begovi, bili mi ko bregovi! Dok je nama Cara i carskoga prava, imali
brava ko mrava, rasle vam pŠenice, pasle vam pcelice, konji vam se gojili, pod vama se
znojili, sukali brka, dobivali trka, zenili se, radjali, gdje pukli, pogadjali. Imali dukata ko
u cara Murata, jeli plecke ovako sjedecke! Ove vam kape i na kapi kite, ijte, pijte, u
zdravlje Cara i carskog agrara!"
Potegnu i, dodavŠi plosku ocu, rece Mihailu:

"Janje. I sve kako treba."

Ne znam da li je otac u toj medenoj zdravici osjetio tanke zaoke, toliko tanke da, eto,
samo Bog vidi Šta Todin misli. Sjetih se muklog pogleda onog cobanina Što sam mu
odbacio kamena na povratku iz Kaira.

"Uranili, zoru prevarili!"

Obazrijeh se: Mihailo je to viknuo Tahirbegu i Jovanu, koji su, valjda da bi me iznenadili,
poŠli da mi pridju s ledja. Skocih im u susret.

Od lanjskih ferija nisam vidio Jovana. Zagrlismo se i poljubismo odista zeljno. S


Tahirbegom se samo rukovah, jer, znam, on ne voli grljenje, a kamoli ljubljenje; stavih
mu zato ruku na rame, ali ne voli on, vidim, ni to.

Ne pokazaŠe nijedan volju da sjednu za sofru, ali moj otac zadrza Jovana. Sinu mi odmah
zaŠto, i zaŠto je uopŠte doŠao u selo. Hoce da cuje o odbjeglom sinu.

SluŠao bih i ja, ali me Tahirbeg uze ispod ruke i povede; po sondi njegovih ociju osjetih
da ima neŠto vazno ili da mi kaze ili da me pita.

"ZnaŠ li ti Šta ja mislim?" rece mi iznebuha. "Da se ti lijepo preseliŠ u Bec."

Ispade mi ruka ispod njegove, gledam ga zacudjeno; ali neku draz osjetih u tome.

"Otkud ti to odjednom?!"
"RazmiŠljao sam ja o tome joŠ u Kairu", nastavlja. "Dokle je i Šta je dosad arheoloŠka
pamet i lopata iskopala, to si vidio tamo. Š to da oreŠ izoranu njivu i da uciŠ da je ovaj
faraon bio krvan lovac, a onaj veliki zenskar! A ovo po cemu sad nas dvojica gazimo, to
zar da ti ne bude ni u peti ni u pameti? Po zatrpanim svjetovima ove naŠe vukogrebine
Bec danas krtici, misli da ce ovdje vjekovati. Ako misliŠ neŠto da uradiŠ, ovdje ti je
majdan!"
SluŠam ga sa tuznim smijeŠkom nad samim sobom: ja joŠ nikada dosada nisam cestito
povjerovao da ce od mene biti arheolog. Moje prave strasti su mutne i bezimene, i samo
osjecam kako sve radim mimo njih.

"Kako cu u Bec", kazem, "kad slabo znam njemacki!"


"Gramatiku, pa uci! Znam ja tebe, bulbul si ti za jezike. Uostalom, imaŠ ovdje s kim i da
razgovaraŠ: predstojnik, predstojnikovica, kci, rodjaci, oficiri."
"Otac da te cuje, bi te zgromio! Dosta mu Huseina u Krakovu!"
"Otac je to cuo! Ponovo bi se rodio da predjeŠ u Bec! Bio bi mu blizu, mogao bi te
obilaziti, Što cine i drugi. A bio bi mu blize i Huseinu!"
"A Muftija?"
"Š ta Muftija!" stade i razdrazeno me gleda.
"Ti znaŠ da Djed njegovu glavu nosi na sebi. A Muftija - da si vidio juce: ne pusti me ni
da ga poljubim u ruku, znaŠ vec zaŠto!"
"Moze on sve nas poljubiti u prkno! Š ta on misli, da nas je on napravio! Preci ceŠ u
Bec!"

UskomeŠa se u meni mulj moje neodredjenosti i bezoblicja. Munjevito mi se smjenjuju


mutnina neizvjesnosti i privlacni treptaji ove promjene. Javi se klonulo mahanje Elizinih
ruku na aleksandrijskom molu. Pa njeno mokro lice. Mahinalno se obrisah.

DoŠli smo pred zidanicu, koja je iza velike Todinove kuce. Napravljena je za begove kad
dodju u lov i u obilazak, a u njoj sada spava i slika Jovan, vidim po razapetom Štafelaju
pred njom. Bez narocite radoznalosti gledam veliko, ponegdje joŠ mokro, platno na
njemu.

"BudalaŠtina!" rece Tahirbeg.

Stvori se Jovan, i bi mi neprijatno ako je cuo, jer Tahirbeg je glasan.

"Gdje nadje ovdje zenu koja ce ti pozirati?" smijem se, tim smijehom hocu da zabaŠurim
to Što je uzviknuo Tahirbeg.
"Model je iz Krakova, sve ostalo je odavde."

Osjecam se glupo i neprijatno, jer trebalo bi sad da dam nekakav svoj sud, a laik sam u
slikarstvu, iako ne viŠe potpun: studirajuci arheologiju i istoriju umjetnosti dosta sam vec
procitao i vidio iz likovnih umjetnosti, vajarstva narocito, a mozda najviŠe naucio iz
razgovora sa Jovanom i sluŠajuci kako na slikama otkriva bratu Huseinu u cemu je tajna.
Gledam sliku, toboze do u pojedinosti, samo da bih Što viŠe odgodio trenutak kad ipak
moram neŠto da kazem.

Ali akt pocinje da me uvlaci. Mlada zena, uhvacena sa strane, lezi u poljskoj travi
poledjice. Ispruzila ruku, drzi na dlanu pticu koja polijece. U njenoj pozadini silaze u
polje, tako reci, ruŠe se do same nje, strme planinske kose iz crnog neba, koje lici na
moje izvorsko grotlo ponornice. U donjem lijevom uglu je ovnujska glava, u desnom
cvijet maka. Lijeva i desna ivica slike ostale su neispunjene, dati su samo neki ovlaŠni
obrisi, vjerovatno ni on joŠ ne zna kako ce to rijeŠiti.

Kazem da zena "lezi", a ona, u stvari, lebdi. Kao isparenje iz zemlje koje je u ovom
trenutku dobilo oblik zenskog tijela, boje mlijeka i kajsije. Kao da se otelo tezi, ne tare
travu, ili je ono tako lako da ga bez i najmanjeg napora pridrzavaju na sebi visoke vlati
divljeg poljskog prosa. Ptica na njenom dlanu sa umnogostrucenim krilima: prvo krilo je
tvrdo i smedje, a sljedeca kako dalje idu postaju sve mekŠa i prozracnija, dok posljednje
ne postane vec sama svjetlost, djeluje mi akusticki, cujem lepet.

Misao slike jasna je, mozda i suviŠe. Te bijesne potocine Šumskih kosa Što se ruŠe iz
crnog grotla neba prijete da odnesu i razdru ljepotu ovog tijela, pa ono hoce da se digne
uvis, a nemocno je, i tu svoju nemoc izrazava zeljom-pticom na dlanu koja polijece.

Ovan (zaŠto ovan?!) u lijevom uglu slike zastao je zacudjen pred ovim dramaticnim
prizorom; ovan, a ne neki meditirajuci ljudski profil, zato je tu, vidim najzad, da se
pokaze kako covjek pred svim tim moze samo stajati neduzno tup kao ovan. Makov
cvijet u desnom uglu naŠao se tu da bi se s njega prenio po licu akta crvenkast odsjaj
tragicne nevinosti. (Aha, Jovane, kazem u sebi, sjecam se vrlo dobro, i baŠ to sam dobro
zapamtio: govorio si mom bratu Huseinu kako crveno mora biti u centralnom podrucju
slike, a sada sam sebi skaceŠ u usta!).

Izandjalo, moram priznati, djeluje na mene poslije svih filozofija koje sam upoznao ova
slika - ali samo dok ovako izvlacim iz nje njenu pricu. A kad je opet pogledam...

To visoko divlje poljsko proso na kom je akt: kroŠnjice njegovih sitnih cvjetica djeluju
kao da je tu pala kratka ljetna kiŠa pa je na polju svjetlucava rumenkasta isparica. Te
strme planinske kose Što se ruŠe do samog tijela: kao da je prsnulo hiperbolisano,
crnomodro nebo pa se survava u lavinama. Taj profil ovnujske glave na lijevoj ivici slike:
glava neziva, kao iz drveta izdjeljana, iz nje se hiperbolisano ispupcilo oko, prozirno kao
dragi kamen u prstenu, hladno pred prizorom koji gleda. MaŠta je pricu istopila u svoju
cudesnu sliku. Prosto da ne povjerujem da je sve ovo uradila Jovanova seljacka rucerda.

"Svidja mi se", kazem.


"Nije to joŠ gotovo", on rukom proceŠlja grguravu crnu kosu.
"To je bilo gotovo prije nego Što je zapoceto!" dobaci Tahirbeg, koji nije htio da gleda
sliku nego sjeo za Što pred kucom.

Skoci, pritrca. Govori meni, sve se viŠe zasoptava.

"Kako da ga ne napadam?! Sve je ovo naslikano iz ovnujske glave! Njemu je covjek


nevin, i za sva zla na svijetu kriva je neka slijepa sila, nebo, bog, kojima najedanput
prdne u pamet da se prolome i da sruce na nas sav svoj bijes u vidu poplava, pozara,
ratova, boleŠtina i svih mogucih licnih nesreca! A nama ne preostaje niŠta drugo nego da
buljimo u to kao ovnovi i duŠu da predamo ptici, koja ima krila pa moze da uzleti u
nekakav svijet van svega toga rusvaja!"

Meni sad poce da se svidja i sama prica slike. Ali cutim, jer znam ga, Jovan mi namignu,
i smjeŠka se.

"A kuda ce ptica? U moje prkno! Svijet je jedan, nema svijeta van svijeta!"

Sve znam Šta ce sad reci, joŠ iz Kaira.

"Islam je doŠao do jednog panteizma, ali taj panteizam je nedonoŠce! Nije po islamu
Bog negdje gore, u nebesima, u nekakvom svom nedohvatnom cardaku, odakle ravna
svijetom, svojom tvorevinom, i kroz svoj bozanski durbin vidi sve Što se u njemu
deŠava. biljezeci u svoj tefter sva naŠa dobra i zla djela. SpustivŠi, dakle, Boga na
zemlju, islam je samo pronaŠao savrŠenije racunovodstvo i policiju! Ima, doduŠe,
tumaca Kur'ana koji tvrde da je Bog u svemu, izbija iz svega kao dah iz nas i plamen iz
fitilja, i da je sve u Bogu, kao kruŠka u turŠiji. Ali cim se stvar prenese na glavnu, eticku
poledicu, ovi drugi padaju na ispitu gore nego oni prvi. Moraju i oni da se podupru
Štapom slobodne volje koju je Bog dao covjeku (opet spasavaju tog svoga Boga!) jer
inace bi morali priznati da bi Bog, koji je u svemu, dakle cuci i u zlocinu, mogao prema
tome u utrobi zlocina da bude ljekovita trava, a on to nece, nego baŠ hoce da bude
zlocina droga! NedonoŠce ostaje nedonoŠce. Sve je to luk i voda, najdublji je pogled u
onog jadnog Cifuta staklara. Sve Što postoji je bog, i bog je sve Što postoji, kako nam se
vec svidja da kazemo. Taj svebog niti je dobar ni zao, on je tvorac-tvorevina, tvorevina
koja tvori sama sebe iz same sebe, i sve Što u tom samotvorenju nastaje, pa i eticki
problem, nastaje iz ovoga svijeta i rjeŠava se u njemu, take naŠe dosadaŠnje logike
odsluzile su svoje, naŠa psihologija obajatila je i obudjavila. Stare tvrde kule naŠeg
nacina miŠljenja i osjecanja ruŠe se, a nove koje danas naŠ um i maŠta, kao tvorevina
toga samotvorenja, grade u oblacima opet se moraju spustiti na zemlju, napraviti na tlu
ovoga svijeta i od njegove gradje, jer svijeta van ovoga nema. Kud je poletjela ova ptica?
Mora jednom da padne na svoje vlastito prkno!"
"Zar se ona ne bi mogla shvatiti kao simbol toga napora?" upadoh mu.
"Po cemu?!"

Vidim, sad je u njemu onaj puni ris.

"Jesi li slijep, vidiŠ li ti da je ova slika bijeg? To i ovaj ovan vidi! Zorka!" zovnu Zorku
koja je pohitala po neŠto, posluzujuci tamo za sofrom.

Zorka dodje, i kad vidje golu zenu, pokri oci rukama i pobjeze. Jovan i ja se smijemo. Š
ta je htio? Valjda da mu i ona potvrdi to Što misli?

"Pa i islam", nastavi, "takav kakav je sam u sebi, a ne u glavama hodzusija, trazi od
covjeka ne bijeg, nego ostajanje na popriŠtu, ne da se pusti kao tikva niz vodu, nego
borbu, borbu, borbu! Po islamu je Bog u umu Muhamedovom upalio svoju bozansku
svijecu da prisvijetli covjeku kuda ce da ide. A kuda ce da ide, to je Bogu svejedno.
Dzennet i dzehennem, kao slikovita rjeŠenja covjekove dileme, nisu napravljeni od neke
nadzemaljske nezamislivosti, nego od zemaljskih elemenata! Oni su samo produzeci
zemaljskog zivota u njegovim ekstremima. Dzehennem je ogromna furuna, a dzennet je
od hurmi, od izvora, od hurija, od ispunjenja svih meraka i zazubica. Hurije su mirisne,
mesnate, krvne zene, koje zna se za Šta su, a ne ova ovdje andjeoska pihtija! Pricam ti
pricu, kakvo prolamanje neba, kakvo noŠenje u ponor, kakva ptica - ptica i nebo i ponor
su ovdje!" uprije prstom aktu medju noge.

Onda ode za Što. Gledam ga. U njegovim rijecima bilo je neke bijesne osvete zenama.
Sve su ga zene u Kairu, znam, brzo ostavljale. A zaŠto? pitao sam se uvijek. Jer znam
pouzdano da je i rasan bik i veoma njezan ljubavnik. Borba, borba, borba, govorim u
sebi, a gledaj ga sad: sjedi mlohavo nalakcen, blijed, gotovo zut, oznojena cela, odsutan.

"Ja se ne razumijem u slikarstvo", rece priguŠeno preda se.

Da li se to pokajao Što je bio tako grub? Ili je to kod njega prosto doŠao onaj trenutak
kad poslije risa postaje janje.
Sjedoh i ja. Jovan uze cetku, sinulo mu valjda neŠto. Htjedoh da ustanem da vidim Šta to
radi, ali on poslije dva-tri poteza ostavi cetku i sjede s nama. Bila je to neka sitna
popravka.

Poceh, mozda viŠe da prekinem cutnju nego iz radoznalosti, da se raspitujem o bratu.


Jovan kaze da brzo uci jezik, zabavlja se s jednom kolegicom, da je upravo strastveno
marljiv i da su ga profesori odmah zapazili. Nastavi li tako, bice od njega slikar, jer rodila
ga majka za to. Samo, da je nemiran zbog oca, misli da ce ga se otac odreci, ili, ako dodje
na ferije, da mu nece dati natrag. Sve je to, kaze, maloprije ocu ispricao, osim, naravno,
ono o djevojci. Otac se razdragao, rekao da mu odmah piŠe neka se slobodno vrati.
Saznadoh sad da je otac slao bratu novac preko Jovana, ali neka mu Jovan rekne da mu to
kradom Šalje Djed.

Na moje usputno raspitivanje o Krakovu, Jovan se naŠiroko raspricao o akademiji, o


svojim profesorima, o krakovskim starinama i ljepotama. Sja mu lice, bijelo i
rumenkasto. U njegovoj ogromnoj figuri je dijete.

Sunce se vec primaklo zenitu, dodje Mihailo i zove nas na rucak. Tahirbeg nece.

Uzalud ga Jovanov otac zaustavlja, a Jovan vuce, nece. Mora, kaze, u grad, ima jedan
telefonski razgovor. Ode.

"Zbog cega se onoliko razljutio?" pitam Jovana, idemo na rucak.


"NiŠta je ono. Š ta on sve nije meni napricao! On niŠta drugo i ne zna nego o tom svom
bogu, covjeku i svijetu. NiŠta, dune mu tako."

U vocnjaku postavljena sad velika sofra pod ogromnim Todinovim orahom, gdje je
debela hladovina. Sofra je kao nova novcata, ona Što se iznosi samo kad u posjetu dodju
begovi; hoce se da budu sigurni da je to njihova sofra - da na nju nije pala svinjska kost,
ni skrama svinjske masti.

Za sofrom su sada, osim Mihaila, i ostali Todinovi sinovi i ozenjeni unuci.

Donesen je i Što, puŠi se na njemu janje, izvlace iz njega razanj.

Ocu je namjeŠten tronozac uz sam orah, da se moze nasloniti.


Gledaju svi u mene. Skocili na noge, rukuju se.

"A gdje vam je Tairbeg?" pita Todin.

I, poslije Jovanovog odgovora, kao oŠtro ga prekori:

"Pa kako ceŠ covjeka pustiti bez rucka!? JoŠ, onakvog covjeka! Mihailo, leti, vracaj!"

Sin Mihailo ga ne posluŠa. Todin nastavi ocu i meni:

"Onakve pameti vezirske i govora svetackoga majka nije rodila od vaŠeg Alikapetana i
njegovije ŠeŠana, i mnogo ce joŠ ovije oraja nici i u panj stici dok takvoga rodi! Kako se,
kazem, onakav jedan nikako nece da rodi medju nama kozunima uŠljivijem, nego se
vavijek radja pod jorganima svilenijem, ali kazem opet: kad se rodio u svilunu, bogami
moze i u kozunu, jer Što god je blago vama, bogami je i stoput nama!" i dohvati plosku.
"'E pa po stoput mili begovi, ne kopnili ko snjegovi, a mi se odavde ne selili, niti se
dijelili, nego se debelili i ko cvijece pramaljetno rumenjeli i bijeljeli!"

Pihnu, dodade ocu, otac odzdravi.

"E pa da reknem i ja. Kito moja od prijatelja i komŠija, vazda nam bila puna tepsija! Sve
ovo Što ispoja djed-Todin, iz usta njegovih ne palo u mlin, ne udarilo u klin, vec ga cuo i
vaŠ i naŠ Bog jedin, krst i din, amin!"

Otac, pocevŠi od Todina, obnese ploskom i ocima svima oko sofre.

Todin skide kapu, prekrsti se, djecak iza ledja mu, neki od njegovih unuka, otpoce sitan
ocenaŠ. Otac, po naŠem vjerskom ritualu, podize molitvene dlanove pred lice, to za njim
ucinih i ja. SmijeŠan sam sam sebi. Jovanu, izgleda, joŠ smjeŠniji, smjeŠka se.

Poce rucak. Prvi zagrabi kaŠikom Todin, a za njim po hijerarhiji godina i ugleda
zaredasmo ostali.
KaŠike nisu drvene, koje su kod njih u redovnoj upotrebi, nego metalne, rijetko iznoŠene
- to je da otac i ja budemo sigurni da ovdje svinja ne moze ni zamirisati te mozemo jesti
kao u svojoj kuci.

Rucak je preobilan. Poslije grahove corbe sa lokvanjima kajmaka dodjoŠe kokoŠi ispod
saca, na uskvasaloj pŠenici. PoceŠe onda da padaju pred nas komadi janjetine, pa se u
velikoj tepsiji spusti oznojena pŠenicna pita jajuŠa, po kojoj su komadi bijelog cureceg
mesa, i na kraju velika zdjela kisela mlijeka, gustog da se reze, sa rumenim uŠtipcima i
grudvama sira iz kozje mjeŠine.

Sve se to trpa u sebe kao u provaliju, zalijeva rakijom, pitam se gdje nam staje. Cini mi se
da bi mnogi za ovom sofrom voljeli da im begovi ovako ceŠce dolaze.

Jedem i ja slatko, kao da sam i ja jutros kosio i nimalo mi se ne gade njihovi crni nokti
koji se zabadaju u meso i tijesto, njihovi umaŠceni prsti i brkovi, njihovo mljackanje -
ovdje su jezik i nepce priroda s kojom se srecu njeni sokovi.

NeŠto oni hoce ovim pretjerano uveseljenim i preobilnim docekom - cijelo vrijeme rucka
pomiŠljam.

Mozda se zbilja istinski raduju ovom naŠem neocekivanom dolasku: Jovan, kao glavni
krivac za bijeg moga brata, navukao je ocevu pizmu i na sve njih, a sad se evo sve lijepo
svrŠilo.

Ili su se mozda spremili da opet moljakaju neku olakŠicu pa nas omekŠavaju ovom
caŠcu, koja treba da pokaze koliko nas poŠtuju i vole?

A mozda je posrijedi neŠto trece.

Poslije rucka, ma o cemu da se povede pospani razgovor, Todin malo-malo pa o slozi i


zajednici, koje su nas, kaze, odrzale i u kojima nam i ubuduce jedino moze biti zivot. U
pocetku mislim da on govori o slozi izmedju njih i nas, ali Što razgovor dalje tece, sve
viŠe vidim da on cilja na slogu medju nama begovima.

Sve saznadoh kad poslije spavanja uzeh puŠku i krenuh malo na ponornicin ponor - tamo
ima golubova i jastrebova.
Mihailo zapristade za mnom, uhvati me za miŠicu i preklinjuci me govori:

"Beg! Ne daj da se to desi! Govori svom Djedu neka to ne dopusti! Od svih unuka,
znamo, on tebe najviŠe voli, tebe ce najprije posluŠati! A u njegovoj je ruci sve! Nesreca
je ova pocela otkako se iz bijela svijeta vrati onaj tvoj Selimbeg stric. Trazi svoje, hoce
da se dijeli, a cujemo, to hoce i jedva cekaju i drugi, i tvoj stric Topalbeg! Neki od vas
begova hoce i da nas prodaju. Ako se izdijelite vi, podijeljeni ti moramo biti i mi, a lako
je vama, vaŠe zrno nikom od vas ambar nece promaŠiti, a nama je ko sabljom po zivome
mesu, jer niko od nas ne zna pod kakvog ce sutra bega potpasti, znaŠ vec kako je, po
covjeku ti je neko suzom neko topuzom! Turskog ti merameta, od kojeg veceg merameta
na svijetu nema, turske ti te milosti i tih svetih knjiga u koje gledaŠ, ne daj da nas ovo
snadje! Tvoje se kod Djeda cuje! Govorio sam i Tairbegu, neka govori Muptiji, u
Muptijinoj je ruci sve, u njegovoj i tvojoj!"

Munu mi u svijest Senijino pismo:

Hoce neki da prodaju kmetove, pa se velika kavga zametnula medju nepodijeljenima.


Pred svijetom kriju, a ja znam Šta je medju njima. Eto ih tamo, nek rade Šta hoce...

"Eto vas tamo", rekoh i ja u sebi, ravnoduŠniji prema svemu tome nego Senija, a Mihailu
odgovorih:
"Bi to bila velika nesreca, Mihailo, hocu, ucinicu sve Što bude u mojoj moci."

A Šta je u mojoj moci!

Krenuh ponornicinom uviru.

Idite svi u stotinu ponora! kazem, ali nikako da me ostavi misao o ovom boju begovskih
zutih mravi koji potmulo traje. Kmetovi ovi, van svijeta, pribijeni uz ovu gluhu planinu,
otkud samo sve ovo saznadoŠe?!

I taj moj najmladji stric, Selimbeg, koji je zapoceo ovu kavgu.

Cuo sam da je nedavno doŠao u kasabu iz Carigrada. Cuo sam i to da ga se Djed, iako
onako dobar, samo Što nije odrekao zbog njegovog, mimo sve sinove, ponaŠanja.
VrativŠi se samo da uzme svoje, nije htio da odsjedne ni kod Djeda ni kod brace, nego
kod nekog naŠeg subaŠe, s kojim pije.

Ja, u stvari, jedva cekam da stignem na ponor.

Ova Šuma preda mnom, to je ta Šuma pred kojom sam se u djetinjstvu cudio kako to da
je izdaleka modra a izbliza zelena. I zao mi sad onih ociju.

Zao mi Što je ponor malen prema onom davnom.

Samo litica nad grotlom ponornice stoji ista.

Ista je, u stvari, ostala jeza, koju ona i sad pomalo izaziva u meni svojim usijecanjem u
nebo, a joŠ viŠe svojom nijemom gromadnom prijetnjom da bi se, ovako nagnuta nad
ponornicu, mogla u svakom casu sruŠiti.

Isto je kad se zagledam u grotlo. Jeza izlazi iz njegove mracne dubine i zubatih stijena.

Ne mogu da gledam u ovo crno nenapojivo zdrijelo. Bjezim pogledom uz liticu, svu joŠ u
svjetlosti dana, Šumnu od lepeta krila.

IŠkrapana je, puna rupa, tu su gnijezda golubova.

Nad njom u sporom kruzenju lebdi jastrijeb, zamicuci za nju i pojavljujuci se opet u
plaveti.

Da sam ja na njegovom mjestu, kazem, obruŠio bih se pod liticu i zgrabio siguran plijen.

Ali moj razbojnicki um moze samo da uci od njegovog.

On zna da bi to bilo uzalud, da bi svi golubovi u trenu sunuli u rupe. A i golubovi znaju
kad ga se treba cuvati, pa, pa kao da ga nema, slobodno ulijecu i izlijecu te mi sve ovo
lici na prijateljstvo izmedju Todina i mog oca.
Golubovi, citao sam to negdje, zive u parovima i imaju jednu naŠu gadnu ljudsku
osobinu, pate od ljubomore, i spremni su na nevjerstvo i izdaju.

ZaŠto da stojim ovdje glupo tronut molom njihovog guguta?

RazbojniŠtvo u meni stavlja mi prst na obaracu, i ptica pada u vodu. Hoce da leti i u vodi,
raŠirila krila, leti i mrtva. Voda je nosi u ponor.

Od tutnja puŠke u grotlu plahnuo se konj i nagnuo u panican bijeg. Poletjeh za njim,
uhvatih ga s mnogo muke i vratih na vodu.

Nisam bio ni primijetio da je neko s konjem doŠao kraj mene na vodu dok sam hvatao na
niŠan golubove.

Zorka, doŠla da nalije fucije. Pucnjem sam joj plahnuo konja, vracam joj ga sada kao
krivac.

Hocu da joj reknem da je nisam vidio, da sam joj nehotice poplaŠio konja. Ona se ne
prihvata posla, stoji preda mnom oborenih ociju. Grudi joj podju uvis, pa se na pola puta
zaustave.

Htjede da pobjegne, ali je ja uhvatih preko pasa.

Ne otima se. Srce mi u grlu. Zgrabih je na ruke i ponesoh u grotlo, padosmo u pijesak. Na
njoj je samo koŠulja i suknja. Zavraca glavu, zanosi je lijevo i desno.

Poslije, cutimo oboje. Trebalo bi pobjeci od ove sramote. Ali ostajemo, glava joj je na
mojoj miŠici.

"SjecaŠ li se", rece bistro, "kad sam ti ono nabrala jagoda?"

Kakvih jagoda! ne sjecam se, i podjoh joj uz stegno.


Tek Što joj minu grc, skoci i poce da puni fucije.

Gledam je. Kao da niŠta nije bilo. Ode.

Podigoh se, i pobjegoh tako i ja.

Vriju u meni pomisli i strahovi. Š ta ce biti ako je ostala trudna?

Moram joj reci da se odmah uda.

Ali ona se ne udaje, nju udaju! Pa nek i nije ostala bremena, muz ce je muciti, tuci, kad
vidi da joj on nije prvi.

Siguran sam da me nece otkriti.

Neka rekne, kazem, da je to kod nje tako od rodjenja, jer odista je bilo bezbolno i sa
sasvim malo traga.

A ako je neko slucajno doŠao na ponor i sve vidio?! Kmetovi ce cutati, ali crnu krv sam
im u duŠe posijao, i dok ih bude, nosice je.

Ne smijem da se vratim, tako mi je kao da se na meni vidi Šta sam uradio. Najteze mi je
zbog Jovana, sestra mu je, i kad bih samo mogao da se ne sretnem s njime!

Cini mi se da ce u mraku sve biti lakŠe, pa jedva cekam da se smrkne, lunjam okrajkom
Šume do u sam sumrak.

Najradije bih pobjegao nekud, ili ostao u ovoj Šumi, gdje nema nikoga, i zavidim
pticama, koje u blagoj opomeni predvecerja slijecu i nalaze grane beslovesnog sna.

Ravno bih kuci da mi nije oca. A zelim da vidim Zorku, kako li se sada drzi?
Kakvog smisla ima otezati dalje, vracam se. U Todinovom vocnjaku dogorijeva vec
vatra.

Jovan, vidim, primicuci se, grdi neŠto mog oca; znaci, s odbjeglim mojim bratom bice
sve u redu.

Mihailo skace, uzima mi puŠku i namjeŠta tronozac. Todin mi pruza plosku, da "vratim
malo duŠu".

Onaj Što mu je to posao podgrce zeravicu pod ŠiŠeve. Zorka se ne pojavljuje. Volio bih
je sada vidjeti nego iŠta na svijetu!

Ocu jezik dobro vec odebljao. Ljulja pomucenim ocima.

"Platice on to meni!" otrgnu zubima parce mesa, i ŠiŠ baci za ledja.

PokazavŠi ocima na oca, rekoh Mihailu tiho neka sprema konje.

Š ta je sad ovo?! Ko li ce mu to platiti? Ne misli valjda na odbjeglog sina? ZaŠto se onda


grlio s Jovanom?

"Moj beg", javi se Todin, zamiŠljeno gledajuci pred sebe, "nije mi pedeset, nego
devedeset i dvije. Sve ce to na dobro izici."
"Hajdemo!" skoci otac.

Svi ustadoŠe, da li iz pokornosti, ili jedva docekavŠi da nas se vec oslobode. A valja im
sutra raniti.

Iza ocevog je sedla, vidim, vreca, iz nje viri janjeca glava; dar, zaklali nam janje da
ponesemo.

Oca jedva popesmo na konja. OpraŠtamo se. Zorke nigdje. Uzjahujuci, joŠ vjerujem da
ce odnekud iskrsnuti. Ali seljacka celjad je polijegala, sigurno i ona. Da li ona vec spava?
ili mozda ne moze da zaspi? mozda viri iza prozora? Zorka, zbogom!
Kmetovi ce pogasiti vatru, psujuci za nama, kao da ih cujem.

SiŠli smo u polje, u mjesecini se bijeli pred nama kasaba, na svojoj uzviŠici kao
uznesena u ozvjezdanu plavet.

Otac kunja u sedlu, uhvatio se za unkaŠ. Neka ga, neka malo dremne, otrijeznice ga do
kuce ovaj hladno-bistri vazduh. JaŠem uz njega, da ga pricuvam.

Dize se u meni talog od Zorke. Ponovo pocinjem da razmiŠljam o posljedicama, ali jace
od njih je njeno tijelo. Osjecam joj na dlanu ukovrdzano runo, oŠtro, slobodno, golo,
slobodnim vazduhom prano. Klizim njome - pa to ima samo divljac! U nosnicama mi rezi
sirov miris njene puti. Ne znam Šta bih joj joŠ! Moram, moram joŠ jednom u golubove!
Ima pravo Tahirbeg! Jovan nije naslikao zemaljsku zenu.

Na zavijucima, gdje se drum sretne s njome, zablijeŠti pod mjesecom sedef umirene
ponornice.

Sedef Elizine puti.

Protitrava u meni taj sedef kroz Zorkinu mrku put.

Nadomak kasabi otac se prenu i poce, ljuljajuci se u sedlu, da savija cigaru. Vidim ne bi
nikad, prijahah uz njega i savih mu.

On potegnu dim pa zapjeva. Zavija u kasabu pred nama, kao vuk u planinu. Grlat je,
gromko grlat, ali mu se u glasu, kad pjesma sidje u nize tonove, osjeti jedna blaga,
barŠunasta osnovica. Pjesma koju pjeva i po rijecima je pjesma srece, jasno je otkud:
uskoro ce mu se vratiti odbjegli sin! Ali cija je onda ona mrtva glava kojom je maloprije
prijetio za sofrom?

Fehim nas doceka pred Djedovom kapijom. Ocekivao nas je, pospan.

Vidje da je otac pijan i uhvati ga po pasu da mu pomogne da sjaŠe, ali otac se bijesno
otima:
"Pusti me, nocas mu je doŠao edzel-sahat! Nije Arifa kurvino kopile!"

Prenerazih se: ono kod Todina i sad ovo - prijeti Arifinom muzu, koga je juce onako
mirno docekao za ruckom! Prijeti mu straŠno, edzel-sahatom, smrtnim casom, kao da taj
cas drzi u rukama ne sudbina zapisana, nego on! Svanulo mu od sina, smrklo se od kceri,
pomracilo od rakije.

Jedva ga Fehim svuce s konja. Htjedoh da ga povedem u kucu, ali Fehim rece ne, i
povalismo ga u njegov krevet u konjuŠnici.

Odlaknu mi, jer i mene je sramota da ga ovakvog uvedem u kucu.

"I ja cu kod tebe", kazem Fehimu.

Popeh se na Štalski sjenik.

RasedlavŠi konje, dodje i Fehim. Donio cebe, pokriva me, psuje pogan kmetovsku koja
ga je napila. Leze, i brzo zaspa.

Zelim to i ja, ali san mi ne dolazi, iako me sijeno opija.

Kroz vrata sjenika blijeŠti mi u oci cetverougaonik neba zadimljenog mjesecinom, kroz
koju protinjavaju zvijezde, kao sjecanje.

Zazmirim, i tad me prihvataju zrikavci i podizu-spuŠtaju na ravnomjernim talasima svog


sazvucja, ali san ne dolazi. Okrenem se na stranu, smeta mi svjetlost i kad zmirim.

Ucini mi se da sam cuo neciji govor napolju.

Naprezem sluh, hoce li se ponoviti, ali mi otkucaji srca u uŠnoj Školjci ne daju da dobro
cujem, pa se opet okrecem na ledja i osluŠkujem.

Jest, neki govor je. Mukao, javi se pa dugo utihne.


Stajem na vrata. Dolazi od striceve kuce. Ako je to neko strani, cudnovato kako psi ne
laju.

Silazeci, zastadoh na ljestvama: jest, govor je, sad jasno cujem.

Da ne bih probudio oca, oprezno udjoh u Fehimov sobicak; oprez nepotreban, otac hrce.
Uzeh puŠku.

Kroz vocnjak cu, govor dopire iz njega. Sigurno sirotinja neka, doŠla da krade voce. Nek
se nakrade, kazem, ionako se nikad ne zna Šta ce se od njega, idi spavaj.

Ali odmah me zaustavi druga pomisao: ko zna Šta se ovo sprema. Mozda cu sutra sam
pred sobom biti krivac Što nisam sprijecio neŠto neprijatno ili cak straŠno.

Pretrcavam na prstima preko omjesecenih mjesta od vocke do vocke, hvatam sjenke iz


kojih onda zvjeram ocima na sve strane i osluŠkujem. Otvaram puŠku: dobro je, puna.

Ocuh opet govor; ali nikoga ne vidim. JoŠ mi je nekoliko skokova do striceve sjenice,
koju je on napravio za akŠumluke odmah do iza avlijskog zida, pod dudom. Tu cu, boljeg
mi zaklona nema.

Prezam da uletim u sjenicu, ali mi pred sam skok sjeknu misao: mozda su ti u samoj
sjenici?

Naperih puŠku, udjoh, nisu.

Opet govor, poznajem glas.

Tahirbeg!

Sve puce preda mnom: i zaŠto je doŠao u kasabu, i zaŠto je danas onako naprasno
odjurio iz sela.
Virim.

Stoji uz niski prozorak, koji je napravljen na avlijskom zidu uz kapidzik.

"Memnuna, izidji, molim te!" govori poluglasno, preklinjuci.

Cekam da se otvori kapidzik; pomiŠljam da se iskradem, ruzno mi da gledam. Ali se


kapidzik ne otvara.

"Ti mene ne voliŠ! Izidji ako sam ti makar u peti!"

Cujem njen Šapat, ali ne razbirem Šta mu odgovara.

On podignu glas; utihnu, valjda na njeno upozorenje, ali opet - pada u vatru.

"Š ta on!" sopce. "Š ta ga se bojiŠ! BirtaŠ! Jesi li ti túka ili slobodna licnost?... Ja cu ti
biti okrilje. Provalicu vrata!... Ali nije to, nego ti mene ne voliŠ!"

Ne cujem Šta mu ona odgovara, ali zakljucujem Šta, po njegovim rijecima, koje samo Što
ne padaju u plac:

"Memnuna! I ti si meni! Memnuna, vidiŠ li onu zvijezdu: to si mi ti!... Memnuna, motale


su se oko mene zenetine, mogao sam uzeti najpomamniju Arapkinju, i Engleskinju
najljepŠu i najbogatiju... Memnuna, meni treba pamuka oko srca! Memnuna, hajde sa
mnom, sad! Bicu ti Što je ovaj mjesec!"

Ne razabirem Što mu odgovara.

"Pa kakva si to?! Pa jesi li iŠta naucila iz knjiga koje ti Šaljem! Jesi li ti bice ljudsko ili
espap? DocekaceŠ ti sijede dok se on smisli za koga da te uda!... Jesi li ti luda, nece on
tebe meni nikako dati, ja sam za njega i sve njih, Muftiju prvog, magla i vjetar! ... Ja sam
za njih Grbo, propalice uspravne! Nego hajde!"
Njen odgovor je sad duzi, ali niŠta ne cujem.

"Š ta malo!" muklo dreknu, i pas zalaja u avliji.

Opet njen nerazumljivi Šapat.

"Dobro, posluŠacu te", othuknu. "Ali izidji! Zaklinjem te onim Što si mi, izidji! Samo da
te vidim!"

Opet njen jedva cujni Šapat.

"Dobro, nemoj, samo promoli ruku!"

Krenu kapidziku, koji se odŠkrinu, i iz njeg se pomoli u mjesecinu njena ruka. Š cepa je,
hoce da je izvuce napolje, ali Memnuna se ne da; on joj onda poce da ljubi ruku
halapljivo, Šumno, uz citavu podlakticu, pa opet dlan i prste, a onda se njome miluje po
licu i vratu, kao da se umiva. JoŠ jednom pokuŠa da Memnunu izvuce, ali njena se ruka
istrze, i kapidzik se zatvori, On poletje prozoru, dobaci:

"Doci cu sutra, cekaj me!"

Pade po vratima, bi mi kao da ih ljubi. Ili je klonuo?

Onda se uspravi, stoji trenutak-dva oborene glave, pa krenu; odlazi uz vocnjak put
Djedovog brda, pogruzen, mlohava koraka: kad god udje u sjenku, ucini mi se da je
zastao i da ce se vratiti, ali mjesecina otkrije da produzuje.

Vracam se na sjenik. Moj Tahirbeze! Tvoje zemaljske zene! Od mesa, od mirisa! A


maloprije si naslikao Memnunu Jovanovom rukom!

Ruzno mi Što sam prisluŠkivao, joŠ ruznije - sve gledao.

Ali - sve ce ostati u meni.


8.

Probudio sam se, neispavan i bunovan.

Rastaljena sunceva ploca zalila cijela vrata sjenika i stvara mi zitkozut, gotovo bolan
mrak.

Neko me vuce za nogu. Fehim.

"Beg, vrijeme je. Otac ceka."

Oca zatekoh na Fehimovom krevetu podnimljenog, zutog i rasutog. Kao da mu se nikud


odavde ne ide.

Fehim skida sa mene slamke sijena.

"Kad je on to doŠao?" pita ga otac, ispod obrva.


"Jutros. Kazao sam mu da ste rekli nociti u selu. Ceka te."

Brat doŠao! Htjedoh da potrcim, ali me prikova otac: sjedi i dalje nepomican. Otkud sad
ovo?! Iskopnio za njim, a sad se i ne mice!

Vidi da cu krenuti, huknu, udari se po koljenima i ustade.

Fehim izviri iz konjuŠnice i dade nam rukom znak: nema nikog, mozemo slobodno.
Potrca pred nama, otvori nam kapiju Djedove avlije, proviri i opet dade znak.

Idemo da vidimo, on izgubljenog sina, ja brata, ja bih trcao, on - mece nogu pred nogu
kao da bi se sad vratio. Ne mogu da dodjem sebi, joŠ manje da ga iŠta upitam.

Mati u hajatu samo nam pokaza ocima uz basamake.


Popesmo se na divanhanu. Selimbeg! Stric moj, bauk, sramota cijele porodice! Igra se sa
Faficom po seciji.

Kako nas ugleda, poletje, pade po ocu, ali otac, jadno nasmijeŠen, bratove poljupce i
stiske samo puŠta po sebi, poljubio ga je ovlaŠ. Mene stric izgreba po licu cetkom
brkova. Osjetih mokro, od njegovih suza.

Sjedosmo, stric uze Faficu u krilo. Bi mi kao da je drzi kao zaŠtitu.

"Bili malo u selu", kaze otac, tek da se neŠto rekne. "Kmetovi se neŠto uzvijerili. U
potiljku im jest neŠto, ali haj ti to prokopaj. Ti si iz svijeta, da to nije neŠto medju
carevima?"

Otac ocevidno zabacuje razgovor, kao da medju njim i bratom nema niŠta, kao da to nije
niŠta Što mu se brat, dvije godine poslije svog bandoglavog ostanka u Carigradu,
pojavljuje u kuci mjecec dana po dolasku u kasabu.

"Carevine", odgovori stric, milujuci Faficu po kosi, "baŠ mi za njih puca prsluk!"

Pogleda fotografiju na zidu: moj najmladji stric, Ali-beg, blagolik, plavook, pod visokom
Šubarom, turski konjicki potporucnik, poginuo u nedavnom ratu.

"Da naŠ Alija", nastavi stric Selimbeg, "nije brigu brinuo o carevinama, ne bi kosti
ostavio u nicijoj zemlji, da mu ih danas psi zapiŠavaju!... Nego kako ste mi? Plaho sam
vas se sviju pozelio!"

Izvadi zlatnu duhansku kutiju i metnu je ocu u krilo.

"Nosam je po dzepovima, nikako da te vidim."


"Jah" otac uze kutiju, razgleda joj Šare i otvara je, "Sudbina zar takva."
"ZnaŠ li da je umro onaj Sidki-kujundzija u Stambolu Što je otac od njega stalno neŠto
kupovao? Sad mu kuje sin. Bolje radi od oca. To je njegova kutija. Pita za vas. Kako i
nece, pola ste mu espapa pokupovali, dok ste bili u Stambolu."

Ljubi Faficu za uho:


"Sad kad podjem, tebe ce amidza povesti u Stambol. HoceŠ li?"

Fafica pogleda u oca pa u mene: bi, ako bismo mi dopustili.

Nevjerovatno mi. Prvi put vidi ovog svog strica; ako je Šta cula o njemu, to je moglo biti
samo neŠto pogrdno, a sada se ne otkida od njega, ugnijezdila mu se u krilo.

"Dina ti, odeŠ li ikad u Bursu? Tamo se naŠih najviŠe iselilo, misli li joŠ iko da se vrati?
Š ta radi Husrefbeg?" pita otac.

Nisam nacisto da li to za Husrefbega pita tek da neŠto upita, ili s nekim dubljim smislom.

Jer, taj Husrefbeg ostavio je svoj veliki imetak ovdje Djedu da mu se o njemu stara i
neizvjesnost, puna svakojakih skrivenih nada i racuna, vlada potmulo oko njegovog
povratka.

Djed, ne znajuci ni Šta bi od svoga, upravlja svim njegovim mozda bolje nego svojim,
Šalje mu svake godine njegovo u zlatu, dram jedan njegovog, siguran sam i svi su
sigurni, ne bi mogao da stavi na duŠu.

Š ta vec misli i taj Husrefbeg? cuo sam ne jedanput gdje se pitaju i stric hotelijer i otac, i
mnogi iz naŠeg roda, kao da je njima pala na pleca briga o njegovom imetku, a ne Djedu.

"Š ta on misli: mi ovdje da tucamo lopovske gnjide po njegovim kmetovima, a on lijepo u


Turskoj da sjedi kao sultan na carskom tahtu i da broji dukate i pita se da li mu nismo
koji zakinuli! Š to se ne vraca, ili ovo svoje ne proda, ili pokloni, ili razda kurvi i djidiji
nego nas i onog bozijeg dobricka (misli na Djeda) ucinio svojim hizmecarima! Na kraju
krajeva, u njegovom je to racunu: ne jedu vuci mesa po poruci."
"Taj naŠ Husrefbeg..." ocevidno u nekoj svojoj misli, odgovara stric Selimbeg. "Ne bih,
veli, dao jedan kamen i jedan busen naŠe zemlje za sav ovaj bursanski sultanski mermer i
sevlije! Volio bih tamo cuti svoga kera, nego ovdje najglasnijeg mujezina! Ali necu, veli,
da poklon cinim zategnutom kaurskom prknu i da gledam naŠe Vlahe kako cekaju svoj
cas da mi zapale kucu."
"Pa kad toliko voli, Što se onda ne vraca kao i mi? Ili proda, ili uvakufi?"
"TurkuŠe, govori Husrefbeg, nek ovo dobro upamte!" - nastavlja stric, kao da nije ni cuo
ocevo pitanje. "Oblijecu mi oko kceri - da im je naŠih ljepotica! Ne dam, pa da im je
kuca sva od alema! Dacu je Jermeninu, i Djurdjijancu, sa TurkuŠom mi, beli, nece leci u
duŠek! Pihtije jedne, otkako ih onaj gvozdeni Poljak vrati s Beca, upihtijaŠe se, mene iz
mog iŠcupaŠe, a ovdje me umuhadzeriŠe. I leci cu im u zemlju kao u otrov! Tpljuh!
kaze."
"TurkuŠa" - znam dobro Šta to znaci, stotinu sam puta to cuo u obitelji: to je kod nas
izraz krajnjeg gadjenja prema predstavnicima carevine koja je otiŠla. Cak i naŠeg
covjeka, ako je racundzija ili ako je spuzvast, pihtijast, nazivaju ovdje TurkuŠom, a to se
osjecanje najbolje izrazava u tome Što se takvog covjeka gade i zene.

Otac cuti.

U cutnji prolazi i rucak; mati i sestra Arifa ne pojavljuju se; nema ni brata Murata a ni
Fafice.

Posluzuje Mehinica; donoseci i odnoseci jela, svaki put uhvati da pogleda strica, kao da
na njemu neŠto provjerava.

Jelo tek Što se nacne, odnosi se, jede se tek da se rekne da se rucalo.

Hocu da promijenim ovo nepodnoŠljivo stanje, nudim strica, ali on kaze da je jutros
kasno pojeo u carŠiji somun sa kajmakom pa mu se neŠto i ne jede. Laz.

Ja da sam na njegovom mjestu, poslije ovakvog doceka, ustao bih i otiŠao! Zao mi ga.

Zao mi ga, a u stvari zao mi na sebe, jer sam jednom prema njemu bio gori od svih. Sreca
Što to ne zna.

Svi misle da je on ostao u Turskoj zbog svega onoga zbog cega i Husrefbeg i drugi. Ali
ne: nego zbog svega onog zbog cega su i braca i Djed i sav rod davno digli ruke od njega.

Naopak, svojeglav, bandoglav, prijek, svakakav, mogao je u Carigradu da se i ne lati toga


posla kojeg se latio, jer je mogao lijepo zivjeti od svoga dijela koji mu je Djed redovno
slao.

On ne: u kasabu natrag ni za zivu glavu, Šta ga briga, izucio je, bog sami zna kako,
soboslikarski zanat. I izaŠao je na glas, radio i po dzamijama.
Tahirbeg mi je jednom pricao kako stric Selimbeg odmah plane cim samo osjeti da neko
u njemu vidi soboslikara: "Nisam ja moler, ja sam Kunstmaler, razumijeŠ li ti Šta je to?
Svi bursanski sultani i Muhamed pejgamber da ustanu i vide moje Šare i ajeta, upitali bi
ko je ovo slikao! A znam da radim i alafranga, samo to se tamo ne trazi."

Š ta se to s njime moglo desiti lani u Carigradu pa je promijenio i boraviŠte i zanimanje?

OgrijeŠio sam o njega duŠu. Taj moj postupak, doduŠe, bio je sitan, od njega on nije
imao nikakve Štete, i ne bih ga se ni sjetio da nije evo doŠlo do ovog iznenadnog susreta.
A mozda mu je baŠ tada trebala necija pomoc?

Lani u Kairu, paski zedan, htjedoh da kupim sladoled: dobro mi doŠao - sladoledzija s
kolicima zaustavio se tu preda mnom i posluzuje jednu muŠteriju. Kako pridjoh, tako
odmah ustuknuh i pobjegoh. On! Moj stric Seliinbeg! Prodaje sladoled!

Je li moguce, je li moguce?! pitam se grabeci zurnim koracima, i ne smijem da se


obazrem. Jest, on! kao Što sam ja ja.

Sklonih se u jednu kapiju i izvirujem. Nastavio je s kolicima, proci ce kraj mene.


Povukoh se za zatvoreno krilo vrata.

Jest, on! Ova ista crna cetka brkova, ova ista ukrivljena kost njegovog muŠkog nosa
(lagao je da mu je to od rodjenja, a zna se da mu je iz jedne tuce), isti ovaj hod, poznao
bih ga i u mraku.

Š ta mi to opet ne dade da krenem za njim i da mu se javim?

Je li to mozda bilo moje osjecanje da ce se naci uzasno zateknut u toj ponizavajucoj


sladoledzijskoj kapici i kecelji? Ili sam se prepao da ce od mene traziti novaca, mozda
joŠ viŠe, da ce mi se najednom ubaciti u slobodan zivot koji je za mene poceo.

Sad, pred njim, stid se javlja u meni. Nikad nikome ovako neŠto ne bih mogao oprostiti;
razumjeti mozda, ali oprostiti nikako: do kraja zivota bi mi takav covjek ispod svog
najljepŠeg lica ostao podlac. Jedino - da se iskupim nekim dobrim postupkom prema
njemu. Ali Šta ja za njega mogu uciniti? I cime se njemu uopŠte moze pomoci?
ZaŠto se vratio u kasabu? Da li zbilja radi onoga Što sam juce cuo od kmetova, radi
djelidbe? Misli li natrag? I zaŠto je ovako iznenada banuo u bratovu kucu?

Uz kafu, koju nam donese Mehinica, opet ispod oka pogledavŠi strica, sjedimo na seciji.
Svima se rijeci zakovale i nadoknadjuju se srkanjem kafe i puŠtanjem dimova. Otac je u
opŠtoj povici na ovog brata bio najblazi; u tom se utvrdih kad spazih kako premjeŠta
cigare iz svoje srebrne tabakere u zlatnu koju mu je brat donio kao dar. Ali zagonetan mi
ostaje. Mozda samo nece da medju njima dodje do neke rijeci u njegovoj kuci. Mozda ne
zna kako da ga se rijeŠi. Ili ceka da izidje on prvi s time radi cega je doŠao.

Uz otvoren prozor, kao da htjede unutra, zalepeta kumrija, pa kad osjeti da ima nekoga,
odletje.

"DoŠla da vidi jesam li otiŠao", osmjehnu se otac.

Shvatih odmah: kumrija, sveta golubica, hadzijama je nosila vodu i otud joj ostala crna
traka oko vrata. Odlucio je, dakle, na Cabu.

"Ove godine, akobogda."


"To ti je dobro", kaze stric. "I ja bih da je u mojim rukama ono Što je moje."

Otac se lecnu.

Kmetovi, pa ti cuju kad trava raste! Jovanov otac Mihailo rekao je dakle juce istinu:
doŠao je da se podijeli i uzme svoje.

"Nije u tome Šta je tvoje, Šta je moje! Nego na Cabu se ide kad je covjeku vjera u srcu!"

Stric Kunstmaler, odmah:

"Samo gdje je tu pravda?"


"Kakva pravda?" ocu se sastaviŠe obrve.
"Pravda, zna se Šta je pravda! Je li to pravo da se meni od moga Šalje ni koliko subaŠi, a
vama daje i za hadziluk! Caba ce propasti ako vi na nju ne odete!"
"To placeŠ na oca! Da sam ja na njegovom mjestu, ni helera ti ne bih poslao!"
"Ne bi, nego bi ga uzeo sebi! Jedete vi i staroga!"

Ovdje svadje ovako izbijaju.

"Ko?"
"Svi!"

Otac skoci, stisnu Šake.

"Oh samo da mi nisi brat!"


"I nisam ti brat! Dede, udari!"

Ocu se ruke opustiŠe. Stric zakopca lister:

"Mislio sam da mozemo lijepim. Ali vidim!"

Krenu oŠtro, pa se zaustavi pred basamacima:

"Ali znaj, sve vam je uzalud! Moje ce biti moje!"

Ode.

Otac se ushoda.

"Cu li ti, vidje li ti ovo?"

Cutim, u meni je samo kajanje Što sam se vratio.

"ZnaŠ li ti Šta on hoce?" dodje, nadvi se nada me.

I uzmahujuci rukama, kao da nekog nevidljivog bije po glavi, nastavi gotovo kroz plac:
"Hoce da nam rasturi cijelo koljeno, hoce da proda svoj dio i pare odnese u Stambol! A
znaŠ li zaŠto? Da ih metne u ortakluk sa pehlivanom Akifom Bungurom! S njim sad
hoda po svijetu, kod njega je sad pajaco! Kreci se po licu, krevelji, svijet nasmijava.
Samo da nam se jednog dana ovamo ne pomole, toga se bojim! NiŠta drugo nego seliti se
odavde! Uh!" pljesnu se po bokovima kao zena i opet se ushoda. "Otac, otac, za sve ovo
ti si kriv! Ti si njega joŠ od djetinjstva ovako upustio!"

Akif Bungur, pehlivan slavan po citavom Sredozemlju, odavde je iz kasabe, znam ga,
gledao sam ga nekoliko puta.

Otac, cini mi se malo umiren, sjede kraj mene. Izvadi da zapali, i kad vidje u rukama
bratov poklon, hitnu tabakeru kroz prozor.

"NeŠto sine, da te upitam. Moze li on nama iŠta po Šerijatu?"

BaŠ si naŠao koga ceŠ da pitaŠ, osmjehnuh se u sebi. Pogledam na basamake, nece li se
iko pomoliti, da se ovaj razgovor prekine. Ali niko se ne pojavljuje.

On poklopio koljena, ceka odgovor.

"Mislim da ne moze niŠta - koliko ja znam Šerijatske propise. Ali ono Što mi nije jasno,
to je stvarno stanje imovinskopravnih odnosa medju nama. To treba najprije da ispitam."

Vidim da nije razumio niŠta, pa, u nedoumici kako da mu to kazem njegovim rijecima,
rekoh:

"Valja mi najprije otici u gruntovnicu i sve tamo tacno razvidjeti."

I odmah se ujedoh za jezik: umjesto da reknem da bi trebalo otici u gruntovnicu, izleti mi,
evo, da cu ja otici! Kao da brdo navalih na sebe. NiŠta, pitacu Tahirbega, zaviricu i u
udzbenik Šerijatskog prava. (Dobro Što ga ponesoh!)

"De, sine, odmah sutra. Ne volim da raspitujem druge, da nam sramota izlazi iz kuce. Pa"
zagrli me "kad ti se brat, akobogda, vrati iz tudjine, u lov cemo zajedno?"
Sjetih se Senijine recenice: "Pred svijetom kriju, a ja znam Šta je medju njima."

"Hajmo malo u carŠiju", rece.

Ali odmah odustade.

"Necu, hajde da ti budeŠ malo sa svojim druŠtvom. Ostacu malo oko baŠte. VidiŠ ti
ovog celopeka, sve izgorje."

Znam: sjetio se da bi se negdje mogao sresti s bratom.

Mislio sam da odem pred hotel, gdje bih se mozda naŠao s Tahirbegom. IziŠavŠi iz avlije
ugledah visoko nad Djedovom kulom jastrijeba.

Ne, neka vas sve djavo nosi, bolje mi je u Šetnju Djedovim brdom.

Na Brdu, prenuh se. Iz cega sam se to prenuo? Uhvatih se da sam citavo vrijeme gazio
brdom djetinjstva kao mjesecar.

Davno, nepovratno nebo! TopluŠkaste vlati divljeg prosa draŠkaju me po listovima,


Škaklji kadifasta trava po stopalima, zovu na neko ludo valjanje. Cvjetne caŠke,
usamljene ili ubokorene, razmecu se preda mnom: same smo, ali najljepŠe! LjepŠe smo
mi i viŠe nas je! odgovaraju one u skupinama. Zrikavci se ucute gdje naidjem, a cim ih
prodjem, zacerekaju se, zapraporce: cuti nas mozeŠ, vidjeti nikada! Divlji golubovi-
strijele Šumnu nad glavom: stigni nas, jastrijebe! Jastrijeb im iz plaveti: ne vidim vas, ne
vidite me, pa smo prijatelji. Vjetar me mije mirisavim suncem: skini se go! Nadjem
kamen i hitam ga u nebo: ali ni taj da ga dohvati.

Vratih se. Cijelo popodne prodje u cutnji. Cuti se o necem dubokom.

Sunce se vec priklanja, ne znam kud bih. Tahirbegu.

Prolazeci Djedovim parkom, u jednom trenutku zastah: u prvi mah mi bi kao da ukraj oka
vidim pauna. Ne, to je "predstojnikova" fontana. Udarile su me njene boje pri zalasku
sunca. Gledam neodredjeno u njen Šumni gejzir, udiŠem predvecernju svjezinu njene
obilne vode i probudjene mirise cvijeca. Cuh svoje ime.

Memnuna, sjedi s knjigom na klupi.

"Malo u carŠiju, ha? Pa i jest, dosadno vazdan kod kuce."

SjeŠcu malo kod nje.

"Pa i nije baŠ", kazem. "Š ta to citaŠ?" i gledam naslov.


"Jesi li poceo onog Rusa?"
"Jesam malo, pa prekinuo. Dok se malo odmorim."

Zacnu me neŠto: kad joj budem vracao knjigu, moracu i onaj njen zapis o Vepru; bice joj,
dobro mi je poznata njena zatvorenost, sigurno neprijatno Što sad znam da i piŠe. Ili mi
je to poturila namjerno?

"VidjeceŠ. Taj Rus ruje po covjeku kao krtica, niŠta ne ostavlja. I sve mu je istina. Ovaj,
bogami, jok. Mogla bih i da ne docitam."

Prekjuce, dok mi je pricala o Veprovoj prosidbi, sluŠao sam samo njenu pricu, a sada je
razgledam, kriomice; kao da je na njoj odlani neka promjena?

Nikakva. Samo mi se cini da je mrŠavija, izrazenije su joj kosti lica. Ostalo je isto
bljedilo, od malokrvnosti, koja kao da i njenim krupnim ocima ispija plavet. Isti
mjestimicni tragovi davnih bubuljica. Ista mi je u cjelini utiska: sva kao da je bila krenula
da postane izuzetna ljepotica, pa je u tom neŠto prekinulo.

Pricamo tako, a stalno preda mnom ono sinoc izmedju nje i Tahirbega. Dolazi mi da bilo
s cim u vezi pomenem njegovo ime, da vidim Šta ce na to, ali ne nalazim niŠta Što bi bilo
prirodno i kao slucajno, i svaka pomisao i povod koji mi nalete ispadnu u istom trenu joŠ
neprirodniji. JoŠ viŠe: sramota me ovoga Što hocu, veca od one sinoc kad sam ih
prisluŠkivao, jer sinoc je do toga doŠlo slucajno, a sada ja tako neŠto hocu svjesno. Š ta
ja to hocu? Da cujem neŠto, mozda ono najglavnije, Što sam sinoc precuo? Cekam nece
li ona, i kako, narocito to kako, pomenuti Tahirbega; zna da smo najprisniji prijatelji:
stalno je pogledam, i svaki put, osjecam, njena cutnja o tom dionica je cutnje koja bi se
tako nastavila u nedogled.
Ustajem.

"Pa vidjacemo se za ova dva mjeseca", kazem i odlazim.

Tahirbega (a on mi sad toliko treba!) nigdje! ProŠao sam sve ustaljene staze naŠih Šetnji,
trazio ga i kod subaŠe kod kojeg boravi - ni tu ga. Pitao sam da nije mozda otiŠao u selo
kod Jovana - nije. Dolazi mi neŠto kao zabrinutost, besmislena, ali zabrinutost. Nije to da
ga pitam za ovu prokletu Šerijatsku stranu djelidbe, nego osjecam da sam mu potreban
kao djetetu. Ili sam ja dijete kome je on potreban.

Ispred hotela, viknu neko moje ime. Odlucio sam bio da u hotel nikad viŠe ne svratim
poslije onog od prekjuce, kad me Arifin muz udario po glavi. Ali stadoh.

Zove me - moj stric "sladoledzija", ustao iza stola i maŠe mi rukom.

Da se ne odazovem - postupio bih prema njemu gore nego onda u Kairu.

Kako pridjoh, tako se pokajah. Nije sam. Sjedi sa bratom, zakupcem hotela.

JoŠ od djetinjstva odbojan mi je ovaj stric, ne znam kako da ga nazovem: lisac, mucak,
pohlepnik. Nikad se nisu trpjeli on i otac, a sada i ne govore. Posljednjih godina upravo
ga mrzim zbog Memnune, koju drzi kao u kazamatu, odbijajuci prosce i trazeci uvijek
bolju priliku da je bogato uda.

"Sjedi!" namjesti mi stolicu stric Selimbeg. "Sjedi malo s pravim ljudima!"

Zapljeska i poruci novi bokal. Sigurno ovako pije od jutroŠnjeg sukoba s ocem.

"Vidje li ti danas ono?" toci nam rakiju, koju kelnerica s joŠ jednom caŠom napadno
hitro donese. "BaŠ evo o tom razgovaramo."
Cutim. Otac prirodno pretpostavlja da drzim njegovu stranu, a po cemu ovaj zakljucuje
da sam prirodno na njegovoj? Javlja se opet Senijino pismo, njena recenica, koju im ja
sad, u sebi, izravno upucujem: eto vas tamo!

"E ne moze to tako, hadzija!" lupi caŠicom. "Valjda se i nas dvojica neŠto pitamo, i
ostali!"

Da je hotelijer za djelidbu, to znam sigurno. Sigurno je, pomislih, on i poslao danas ocu
strica lutalicu.

Prizmirio je, i jedva primjetno namignuo. Shvatih: nemoj pred sinom!

"Amidza", kazem Kunstmaleru "otac je starinski, i ne vidi novo vrijeme pred sobom."
"Starinski! Nije on starinski kad je sebi! Kad je sebi, onda nema brace, nema nikog..."

Dosta mi vec svega. Kud pristadoh da svratim!

"Amidza, da ti neŠto kazem, ali najiskrenije. Meni je sve svejedno. Radite kako znate i
umijete. Ja se tu, doduŠe, niŠta ne pitam, ali da medju nama dvojicom ne bude nikakve
sumnje: i ja mislim da je bolje da se podijelite, ali mene ne uplicite ni u Šta, imam ja
drugog posla."

Zagrli me.

"Takvog te volim! Nisam, bogami, drukcije nimislio!"

Natoci nam nove rakije.

"NiŠta se ti ne boj, necu ja tebe ni u Šta. Sve cemo to nas dvojica uraditi", pokaza na
hotelijera.

Hotelijer na to:
"Meni je svejedno. Meni je, brate, do toga najmanje stalo. Meni je hljeb u hotelu. A
kmetovi, ja mogu i bez njih, samo mi zadaju glavobolju!"

Sad se sjetih da mi je neko lani pricao da je s nekim subaŠom napravio "ujdurmu" pa mu


ovaj donosi dio od Kanstmalerove trecine.

"Naravno!" potvrdi sladoledzija bratu, pa se onda obrati meni, kao da mene u to treba da
uvjerava. "Nisu viŠe Alikapetanova vremena! Citluke preobratiti u pare (bezbeli neŠto
ostaviti), pa pare u ovako neŠto, hotel, ducan, banku! Pare se kote, a kmetovi rote, dobro
kaze ovaj tvoj pametni amidza."

Hotelijer podize dlan:

"Nemoj tako, Selime! Ja to, brate, nikome nisam savjetovao! Nego razgovor bio takav. A
po mome, neka svak radi kako misli da mu je najbolje. Ja zivim alafranga, jer takvo
vrijeme vjetrovi donesoŠe. Samo da se ne pije na veresiju!"

Zivi "alafranga"! A sve mu je to alafranga u tome Što je skinuo fermen i cakŠire i obukao
evropsko odijelo. SmijeŠan mi dolazi, cak otuzan: crni sako od najfinijeg Štofa i svileni
crveni prsluk, prugaste pantalone i lak-cipele, visoka tvrda kragna sa zlatnom iglom u
kravati i tvrde manŠete sa zlatnom dugmadi - sve to na ovoj vrucini! A kod kuce, znam,
uskace odmah u cakŠire, ili Šalvare. U kuci mu je sve i sad kao i kod nas, samo bogatije.

"Kod mene knjiga u kucu ulazi!" dodade poslije onog alafranga, gledajuci u mene.

Znam, znam, a kceri drziŠ u kafezu! rekoh u sebi.

"Prica se po carŠiji", nalijeva stric Selimbeg bratu, "da si kod predstojnika kandidat za
gradskog nacelnika."
"Kako bi bilo da malo bilijara?" dize se hotelijer da prekine dalji razgovor, "VoliŠ li ti?"
upita mene.
"Ne umijem da igram, ali tako, volim da gledam ponekad."

Kako ustadosmo, stric Selimbeg Šcepa me za koŠulju.

"Da znaŠ! Ja imam samo ovog brata! A ono - ono mi je samo tvoj otac!"
Pred bilijarskom salom prodje kraj nas kelnerica, koja posluzuje unutra.

"Ovo je nova!" Šapnu mi stric Selimbeg. "Namjesticu ti je. Da znaŠ kakva joj je: ko
krmece oko!"

Stricevi se zaigraŠe, zaboraviŠe na mene. Lutam, tek tako, od stola do stola. Glupo mi
medju ovim usredsredjenim igracima bez rijeci, medju ovim zelenim cohama i u ovom
tupom klopotu bijelih kugli, pa izadjoh.

Sparina, u predvorju dvoja Širom otvorena vrata. U jednoj sobi se karta, cinovnicki,
vidim, oficirski i trgovacki svijet, u drugoj, onoj u kojoj je Sulejmanbeg Topal ubio
covjeka zbog kelnerice, begovi.

Pitam se otkuda toliki okrugli Što. Toga prije nije bilo. KrŠ po njemu od caŠa i boca
rakije, od sahana i tepsija meze. Pod lusterom motaju se oblaci dima, kiseo miris rakije i
znoja otparava na vrata, graja ispremijeŠanih razgovora. "Ali su lijepu halku sastavili",
smijem se u sebi, ne znam kako mi u poredjenje dodjoŠe halke studenata Što sjede oko
svojih profesora u Al-Azharu. Neka Bogu, kazem, i ovakvih pripadnika islama.

Gledam, sklonjen malo iza dovratka. Caknuti carŠijski skitac Serbez, kome je to i ime i
prezime, izvodi svoje tacke. ZavrŠio jednu, sad mu vicu:

"Dede sad malo Hotelbega! Hotelbega, Hotelbega!"

Nema tu govora o kakvom oponaŠanju moga Šepavog strica, Serbez samo Što skrati
malo desnu nogu i poce:

Kuku-kukuriku
ide
ide
Šepavi
Š epalbeg
Hotelbeg...
Prolom smijeha, iz njeg nova narudzba:

"Dede, dede ono drugo!"

Kuku-kukuriku
krepo
crko
Š epalbeg
Hotelbeg.

Njima je ocevidno samo do toga da cuju ova dva striceva nadimka.

Ober zapisuje. Ima tu, izgleda, i smijeha na veresiju.

Kelnerica, posluzivŠi, prolazi kraj mene, osmjehnu mi se s lakom grimasom: nas dvoje
smo neŠto drugo. Zbilja je zence i, joŠ viŠe, mila.

Zakikota harmonika za begovskim stolom, krenuh kuci.

Š to gore fenjeri pod ovolikom mjesecinom? pitam se kao dijete. Kasaba i polje leze
potopljeni na dnu ovog jezera mjesecine medju planinama. Tako mi je kao da bi najbolje
bilo da tako i ostanu.

Sjedoh na klupu kraj fontane u Djedovom parku. Fontana, kao da nije stvorena za dan,
nego samo za mjesecinu. Obazrijeh se put striceve kuce: ne svijetli Memnunin prozor.
Sigurno je sad na kapidziku sa Tahirbegom. Da se priŠuljam kroz vocnjak? Ali ruzno mi
to.
Svijetli jedan jedini prozor u mojoj kuci, cekaju me. Znam sigurno ko: mati. A mozda i
otac.
9.

Rus je, vec poslije prvih poglavlja vidim, zbilja onakav kako mi ga je, onako kratko i
cisto, prikazala Memnuna. Na nekim od onih mjesta koja me najviŠe uzbude prekinem na
trenutak citanje i pitam se: u cemu je ova njegova zadivljujuca snaga? Ne, nije to snaga,
to je neŠto demonsko u njemu. Pri povratku citanju, on me u nekom neuhvatljivom
trenutku prevari kao san i neosjetno useli u svog junaka te sam sam taj junak, i tek zamor
ociju vrati me na trenutak ovdje gdje sam. Po dubokom necem krtici i zakleo se da to
izgrne na vidjelo.

IziŠao sam jutros, poslije sna u jednom komadu, u vocnjak, rosnat i prosjan mladim
suncem. Prostro sam sedzadu pod karamutom, jastuk prislonio uz stablo; potreba da se
danas nikud ne maknem s mjesta sama od sebe me dovela pod njegovu carsku kroŠnju, u
cijoj trajnoj hladovini zivotari prikracena, boleŠljiva trava.

Mati mi donijela kafu, izvrhom punu veliku dzezvu kao da nas je tu druŠtvo, i s kafom
slatko. Š ta bih za uzinu, pita me. Cimbur, kazem, i dodajem neka rekne u kuci da me
danas niko ne smeta jer cu uciti.

"Ne boj se, nece. Otac ti je jutros, istom Što je granulo, otiŠao u carŠiju. Ne znam Šta mu
bi, ne radi to. Murat, brata vec znaŠ: u kosidbu. A Fafa, joŠ spava."
"Fafica moze malo", kazem, a mislim: kud li je to otac tako podranio?

PoŠto ode, nastavih da srcem kafu, ali drugi fildzan mi ne prija, mislim na oca. Vratih se
Rusu.

Zacitan, trgoh se. Trze me iz kokoŠinjaka, peradarnika zapravo, pozadi naŠe kuce,
iznenadno uzvriŠtalo kakotanje kokoŠiju i curlik curki.

Ugledah - jastrijeb ponad vocnjaka tegli pile, ne manje od sebe. Smijem se, ne znam
cemu: strahu i naknadnom bijesu kokoŠiju i curki, dreci i zvizdanju celjadi sve tamo od
Djedove kule, ili drskosti razbojnika (koji se, tako mi se cini, i sam smije); imponuje mi.
Cudnovato, a jednom (lovio sam ribu na ponornici) zmija iznese na pijesak pastrvu. Ubih
je kamenicama, i izgazih joŠ, s mrznjom u kojoj je mozda bilo joŠ viŠe odvratnosti. Ribu
vratih.

Opet Rusu, mozda ce mi i ovo objasniti, ali Mehinica donese cimbur (od cetiri jaja!), tava
joŠ kvrca. Mati mi joŠ (kako se toga nisam sjetio!) poslala sahan meda sa skorupom i
orasima po vrhu, zna da to volim. I, kruna svega, komad crnog pŠenicnog somuna ispod
saca i bokal naŠe ledene bunarske vode, dvije od mojih najceŠcih kairskih nostalgija.

Jedem prozdrljivo - juce mi zbog onog Arifinog nesrecnika prisjeo rucak, sinoc vecerao
rakije sa stricevima.

Jedem, i mislim gotovo glasno: koji me vrag uzeo na svoju podmuklu uzicu pa se prenem
tek poŠto vidim gdje me doveo; tako iz jednog mutnog trenutka u drugi mutniji, umjesto
da lijepo leŠkarim i (dolazi mi joŠ i ovo) naredim da mi iznesu duŠek pa da i nocivam
ovdje, pod ovim bogomdanim suncobranom (i rosobranom!) stare kruŠke.

Skupljam poslije dorucka mrvice hljeba i, ne znajuci kud bih s njima, zadijevam ih u
naprsline karamutove kore; tu ce ih valjda naci mravi, ili sjenice. "Hljeb nice iz zemlje",
govorila je tako mati. "Ako ti mrva padne na tle, digni je, poljubi i prinesi celu, pa je
skloni negdje gdje je niko nece zgaziti. Jedan nije radio tako, pa ga stiglo najgore:
oduzela mu se hrana!"

Ovo Što radim sa mrvom mojoj misli je otuzno besmisleno, ali ipak ne prekidam. Mati
me ne gleda pa da bih njoj za ljubav. Nego to radim baŠ zato Što sam sam; iz nekih mojih
poriva, koji mi samom nisu jasni. Sklanjam li ove mrvice iz poboznosti prema
darezljivom zivotu, prema hljebu kao njegovom daru nad darovima, ili iz poŠtovanja
prema ljudskom trudu skrutnutom u njemu, ili iz jednog usadjenog potmulog straha, onog
istog iz kojeg i mati?

Lecnuh se, bi mi kao da mi za ledjima stoji i gleda me Tahirbeg.

Da li bi me sad ubo jednom od onih svojih zaoka, kojih je pun? A kakav je, mozda bi mi
joŠ zgrabio mrvice, bacio ih namjerno na zemlju i zgazio.

"JoŠ ni uckur nismo bili naucili da svezemo, govorili su nam da ce nam ruka ostati suha
ako Kur'an spustimo nize od koljena. Knjiga protiv fetiŠa postala fetiŠ!"

A mozda bi se desilo i gore, ono od cega se zapravo i lecnuh: pao bih u njegovim ocima.
JoŠ viŠe, ostao u dnu njegove duŠe zauvijek otpisan kao covjek fetiŠki sazdan,
nesposoban da se ikad probije do neke slobodne misli.

Gledam Djedovog pauna koji, prelazeci iz sjenki vocaka u sunce, postaje jarkiji.
ZaŠto ne bih i ja ovako? Dosta viŠe ovoga! Svima im daleko lijepa kuca, odsada ce za
tebe postojati samo ovaj karamut, ovaj Rus, ova tri persijska pjesnika koje si ponio,
popodnevna kupanja i ribolov na zlatnim vecernjim zelencima ponornice.

Reci cu Fehimu da mi za popodne spremi zapuŠteni ribarski prut i udice. Reci cu da mi


ovdje donesu i rucak. Nastavljam citanje... Zaba-zmija pisac, na jednom mjestu ipak mi je
neuvjerljiv. Ali malo dalje, uvjeravam se da nije, ispricavam mu se, nisam, kazem, citao
sa punom paznjom, neko me ometa, neko stoji iza mene...

Okrenem se. Zaista! Memnuna!

"Pa kako si", kazem, - "doŠla ovako neosjetno?!"

Otkud, pitam se, u naŠem tijelu ova neshvatljiva cula?

Sjela, cuti. Lice joj kao da se umila nekom zelenkastom vodom. Sjetih se u magnovenju
Jovana slikara, kad je objaŠnjavao mom bratu kako je, na primjer, bijelo uvijek
svojevrsno bijelo, kako, na primjer, i na dvije iste bijele puti ista svjetlost drukcije treperi,
dakle i proizvodi u naŠem oku drukcije bijelo. Gledam opet u Memnunu - da mi se to nije
ucinilo? Ne, nije: zelenkasta, kao da se u nju upila zelenkasta hladovina vocnjaka.

"Zbilja", nastavljam, "divim se ovom tvom Rusu: prosto se svom junaku podvukao pod
kozu!"

Sjedi ista. Ne gleda me, cuti u necem svome, obgrlivŠi koljena i udjenuvŠi prste medju
prste.

"Zanima me samo neŠto", zaustih da je malo otvorim, ali ona mi se s licem u rukama
sruci u krilo i zarida.

Š ta je sad ovo?! Obeznanjeno gledam u njene plecke koje poskakuju. Desilo se neŠto.

Sinu mi: sigurno je otac udaje za nekoga!


Spustio sam joj ruku na pleca, cekam da se smiri. Hoce, jer ridanje joj vec prelazi u
dahtanje. Ucuta se, i u trenutku kad pomislih da ju je proŠlo - zarida opet, joŠ teze.

"Memnuna! Memnuna!" hvatam je za ramena da je podignem, ali ona se ne da; dodje mi


da je iŠamaram.
"CujeŠ li me, Memnuna?" dozivam je, govorim joj posljednje Što mi je u moci. "Pa
Memnuna! Smiri se, brata nemaŠ, ali imaŠ mene! Pa ko sam ti ja?"
Ona tek sad ruknu, skoci.
OŠamucen potpuno, vidjeh je kako predje preko preskakala na plotu, kao da ga preleti.
ZaŠto ne krecem za njom?
Gledam kako odmice kuci. U dlanovima mi ostala mrŠava Šiljatost njenih ramena i
optuzuje me golo i pusto, bez ikakve prizivne mogucnosti da se icim branim.
"Da pokupim sudje", prenu me Mehinica, kupeci ga vec. "HoceŠ li joŠ jednu kahvu?"
"Neno, Šta je to bilo sa Memnunom?"
"A Šta je bilo?" gleda me da ja kazem njoj.
"NiŠta" kazem, i ne znam Šta bih dalje. "NeŠto mi blijeda i nerazgovorna."

Mehinica, cucnula, polako ustaje, sa sudjem i ispitujucim pogledom na meni. Odlazi,


ubrzava korak.

MoraŠ joj ocu! Ako je za vratove, onda za vratove! Preskacem plot. Ako je njemu kci,
meni je... dobro, nije mi rodjena sestra, ali jest viŠe nego sestra! Grabim, samo Što ne
letim.

Djevojcurak, stricevka Zarfa, kako zalupih avlijskim vratima za sobom, ispusti bunarsku
rucku, i izvadjena kanta vode vrati joj se sa Štropotom lanca u dubinu.

"Gdje ti je otac?"
"U ducanu", gleda me zacudjena.
Izletjele na hajatska vrata strina i Naila, krivonoga nesudjena Veprova; stoje u dovratku, i
one zacudjene.
Nazvah im selam. UvedoŠe me pod ruku u kucu, kao da je neka velika zalost.
Uletjela i Zarfica, zapristaje za nama, u ocima joj jarka radoznalost.
"Gdje je Memnuna?" pitam, nisam siguran da se vratila kuci; od karamuta mi nekoliko
puta izlazi pred oci ponornica.
"U sobi gore, cita", odgovara strina. "Zatvorila se, pa to svoje, znaš je vec. Ne voli da je
iko pometa."
Pa odmah s uzdahom nastavlja, vodeci me ka mutvaku:
"Ah, nek si nam doŠo, dragi Muhamede! Otkad te nisam vidjela, ovako izbliza! Vidim te
samo kad prodjeŠ preko parka", daŠce.
Nije to, osjecam, samo od njenog sala i uzbudjenja Što im je neko od mojih poslije toliko
vremena uŠao u kucu.
ZaŠto me uvode u mutvak? ZaŠto kriju Memnunu? Ili, mozda... opet mi se javi
ponornica.
Ne sjedam:
"Da se vidim sa Memnunom", kazem i ustrcavam uz basamake.
Hvatam kvaku njenih vrata: zakljucana. Tu je, znaci. Htjedoh da pokucam, ali se sjetih
njenog placa pod karamutom. Nek se smiri.
"Zakljucala se, necu sad da joj smetam", vracam se i sjedam medju njih dvije.
"Dobro, strina, Šta se to desilo?" nemoguc mi svaki uvod.
"Pa, zar ti nije rekao Tahirbeg?" pogleda u mene sasvim iznenadjena, pa se zgleda sa
Nailom.
"Nije, nisam ga vidio od prekjuce!"
Gleda me, kapci joj trepere: ne vjeruje mi.
"Moj Muhamede, moj" othuknu niz grudi. "Ni mene niko nije pito koga bih. Pa su mi i
sad vezane ruke. I ruke i jezik! Ej, pusta zenska sudbino!"
"Kome je daje?" to njihovo koliŠanje natjera mi krv u glavu. "ZaŠto krijete?"
"Sijedim je kosama daje", dodade za sebe Naila, "ko i mene, da ih pletemo zajedno. Kad
odbi jutros i Tahir-bega!"
"Koga odbi?"
Zgranut sam.
Tahirbeg je, dakle, jutros dolazio da prosi Memnunu! "Onakvog covjeka, onakvu
priliku!" njiŠe glavom Naila.
"Zao mi ga, Muhamede, kao sin da mi je, ne znam da li viŠe njega ili nje!" strina kao da
mi se kune. "Da si ga samo vidio kako ode!"
"A zaŠto mu je ne da, Šta kaze?"
"Veliku cast mi, Tahirbeg, ciniŠ, kaze. Neka znaŠ, carevic i ti da je prosite, tebi bih je
dao! Ali nemoj da ti hator na mene ostane, ne mogu. Ja jesam covjek svjetski, ko i ti, ali
to da uradim, mladju na stariju da udam, drugom djetetu nepravdu da ucinim, red stari
koji nas je odrzo da prekrŠim, ne zamjeri mi, ne mogu. Pa da lijepo ostanemo u
poŠtovanju, kao i dosad! A samo Što covjek izidje - da si cuo Šta govori za njim:
Landohan jedan, ovdje je naŠao da nam pamet soli i pejgamberiŠe, a posla se nikakvog
ne laca, prodaje komad po komad cacevine, kao da se zemlje legu i kao da kmetovi ne
mogu sutra da ispuznu! A znam mu ja i krv, popustice mu jednog dana baglame u glavi,
zavrŠice kod beckih doktora ko i otac mu! Niko mu u familiji nije umro citav! Svom
djetetu da budem duŠmanin!"
"Znam ja zaŠto mu je ne da", javi se odnekud djevojcurak-stricevka, ne podizem glave.
"Zato Što je onako malo povijen! Bogme ja, ako mi se svidi, udacu se i za grbavoga!"
"Cuti tamo!" rukavom briŠe suze strina.
Skocih, ponese me nagla, vruca misao. Strina i Naila za mnom, hvataju me za ruke:
"Ne, ne, dragi Muhamede, ne znaŠ ti njega!... Uh, grom nas udario, kud ti kazasmo!"
Misle da cu stricu.
"Stanite", oslobadjam se, "Šta vam je naspjelo, Memnuni hocu! Ne mogu je ostaviti
ovako samu!"
"Hajde, Muhamede, hajde", razveseli se strina, "Bog te poslao! Razveseli je! Bog onaku
duŠu u zensko tijelo nije spustio!"
Ponesen odlukom, grabim uz basamake odsjecno, kao da sijecem tu stricevu... ne znam
kako to da nazovem...
Drmam kvakom:
"Memnuna, otvori!"
Ne otkljucava, niti se javlja.
"Otvori, sluŠaj", lupam objema Šakama, "nemoj da razvaljujem vrata!"
Njih tri uzletjele, gledaju savrh basamaka, ne smiju da se maknu. Iznutra ni glasa.
Gruham ramenom u vrata, u crnoj pomisli.
Vrata se otvoriŠe, jurnuh kao da ce se odmah zatvoriti; stala za njih, kao da bi negdje
pobjegla da moze.
"I ti mi citaŠ knjige!"
Zgrabih je za ruku i povukoh ka seciji.
"Sjedi!"
Osjecam svoju grubost; ali odustajanja nema!
"HoceŠ li ti njega?"
"Hocu."
Podrhtava joj lijevi kraj usana, ruke sklopila medju koljena, podrhtavaju joj, vidim, i
stegna.
"A on tebe?"
"Hoce."
"E oblaci se!"
"Ah, brate Muhamede!"
Cuti, sklopljena. Bijesan, dolazi mi da je na rukama iznesem!
Sjedam bespomocan. Pa i ja, kako sam ovo mislio da izvedem? pitam se. Nije to Šibicu
iznijeti iz kuce!
"Dobro, Memnuna", polazem joj ruku na ruku, nek se sve najprije malo smiri. "Da se
malo po podne provozamo fijakerom? Da odemo malo do Gertrude, mnogo te voli,
mozda je dobila novih knjiga..."
Sunulo mi: pod tim vidom pred njezinima, da idemo predstojnikovoj kceri u posjetu,
izveŠcu je. A Tahirbeg neka saceka negdje van grada, i pravac u njegov Šeher.
Kako zaustih da joj to kazem, tako se pokolebah: gledam je skrhanu, gdje bi to ona
smjela. A i ja.
Vremena neka malo protekne, smislice se neŠto. Da odem stricu i ucinim mu nekako
vidljivim to Što ne vidi?
Ne mogu da uhvatim nit bilo kakvog razgovora koji bi nas izbavio iz ove ukletosti, i
pocinjem o knjizi koju citam, ali mi se, kad vidjeh da me i ne sluŠa, prekide i ta nit; ne
pade mi na pamet niŠta pametnije nego persijski pjesnici koje sam iz Kaira donio.
Sva tri su, rekoh, u originalu i arapskom prevodu, kao da cu je time obradovati, i odmah
vidjeh za kakvu sam se glupost uhvatio, jer ona zna samo maternji jezik.
Jednog je doduŠe citala u jednom prevodu, ali sa jedne od verzija za koju je naŠ
prevodilac drzao da je original. Rekoh joj da cemo ga zajedno prevoditi, ja i sam, kazem,
piŠem stihove, a ona ima istancan knjizevni ukus; Tahirbeg ce nam biti od dragocjene
pomoci jer persijski zna kao i arapski.
Nikad mi tako neŠto nije ni na pamet palo, sam se nad sobom snebivam Šta govorim.
Njoj samo Što na licu vidjeh lagan progrijev; bi mi kao da sam je prevario, i opet mi se
javi zaludna misao da joj razgovaram s ocem.
Iz ovih stopa Tahirbegu!...
Razgaljenje u meni: sad kad je stvar sasvim izbila na vidjelo, nece viŠe moci da ostane
onako tvrdjavski zakapijan preda mnom, i otvoren mi je sada put do toga Što odavna
osjecam u njemu a Što on krije kao guja noge.
Podjoh joj rukom niz podlakticu.
"Tako, Memnuna", kazem. "Pa cemo poslije podne Gertrudi. Doci cu po tebe fijakerom.
Poslije icindije. Spremi se lijepo."
Krenuh, i zurno silazim niz basamake. Kuda ja ovo hrlim, pitam se, i na Šta ce sve ovo
izaci?
CuvŠi moje korake, istrcale su na mutvacka vrata strina, Naila i mala Zarfa, stoje
ukocene, sestrama oci pune radoznalosti, majci i straha.
"Muhamede brate, sine", huknu strina, "govori Šta je, kako joj je?"
"Dobro je, smirila se. Po podne cu je malo odvesti predstojnikovoj kceri."
"Sjedi", povuce me za rukav, "da popijemo kahvu."
"Drugi cemo put", odlazim.
"Dodji, ne zaboravi nas!" cujem za sobom strinin glas, u njemu lebdi strahota
neizvjesnosti.
Jurim Tahirbegu, osjecam po celu i vratu znoj, ne od zege, nego od nedoumice kako s
njime da otpocnem razgovor o Memnuni. Kod kuce njegovog rodjaka - rekoŠe mi da se
spakovao i fijakerom otputovao na voz u svoj Šeher. Da mu to neko nije umro? pitaju me.
Sve je, dakle, svrŠeno! Znam ga, njegova noga nikad viŠe nece stupiti u ovu kasabu.
Mrzi je, tako i tako, do pjene na ustima, mrzi zapravo sve kasabe svijeta, mrzi svijet kao
sveobuhvatnu kasabu, i da mu se sad ova kasaba svojim podmuklim, a drsko
razgovijetnim pogledima podsmijeva - to on nece dozvoliti! Zrtvovace i onu svoju
najdublju Memnunu iz preksinocnje mjesecine. Kakva je ovo vrsta sujete kod njega?
Vracam se kuci.
Fehima zatekoh pred Djedovom konjuŠnicom, pere fijaker.
"Da se to Djed i Muftija nekud po podne ne spremaju?" upitah ga.
"Jok", rece Fehim i odlaknu mi.
"Fehime", kazem mu, "fijaker neka bude spreman po icindiji. Predstojniku cu."
"Peke, Muhamedbeg", pogleda me, u osjecanju neke vaznosti te posjete.
Sve same besmislice cinim, govorim u sebi odlazeci.
Ne ulazi mi se u kucu. Udjoh preko volje.
Za ruckom svi cute, niko ni one pokoje slucajne rijeci. Da li su to saznali da sam bio u
stricevoj kuci, pa je otac ljut? Jedva docekah da se rucak zavrŠi, uzeh cebe i jastuk i odoh
pod karamut.
Ne znam koga viŠe da zalim, Memnunu ili Tahirbega, i da li uopŠte ikoga viŠe da zalim
- rastreseno gledam u travi nekoliko rano palih plodova: valjda u kroŠnji na mjestu gdje
su se ometnuli nisu imali sunca, ili ih je nekim cudom mimoiŠla struja soka pa su se
otkinuli i uzela ih neumitna sila teze. Sve oko mene postaje simbol, dosta viŠe toga,
kazem, odspavati.
Ali san nece. Ne da mu usjela svijest da me ceka posjeta Gertrudi.
Znam sve kako ce to biti: Gertruda ce se izdvojiti sa Memnunom, a ja cu u salonu ostati
sa predstojnikovicom. Nije to da bi mi bila odbojna ili mrska, nego ne znam njemacki (a
ona francuski), pa ce u onoj smijurini od jezika svaki cas zastajati, pucketati prstima. O,
o, wie sagt man das am bosnisch? i pogledati u mene da ja to kazem. A ja cu, toboz
nonŠalantno, a nedotupavno se crveneci i znojeci, odgovarati: Ja, ja, ich verstehe, ich
verstehe, ili lupiti neku naŠu rijec, koja ce poslije dovesti do nemoguceg kalambura u
razgovoru.
StraŠnije od toga davi me njena vjecna tema: cvijece i putovanja, puna Školskih ili nekih
njenih meni nepoznatih znamenitosti.
A najviŠe od svega, pune me otuznoŠcu njena klimaktericna zagledanja u mene i dovode
do bjesnila njena hvatanja za ruku.
Šta mi bi pa Memnuni predlozih ovako neŠto!
U obamrlosti svega, koja zahvata i mene, zapadam u onu lelujavu vrstu sna u kojoj nismo
nacisto da li sanjamo ili budno zamiŠljamo, ili to Što se deŠava u nama dopire do nas
izvana.
Glas mujezinov, medjutim, isuviŠe zvonak da bi o sebi ostavio imalo sumnje, trze me i u
samom tom trenu podsjeti na posjetu.
Icindija, vrijeme da se krene.
Fehim je vec bio spreman, veze joŠ konjima u pundje duge rasne repove, silna je praŠina,
kaze.
"Fehime, dodji s fijakerom pred amidzinu kucu, Memnunu i mene pozvala
predstojnikova kci. Eto, dvije vjere, ali veliki su prijatelji njih dvije. Pa da im dodjemo
spram svog ugleda."
"Peke, Muhamedbeg, peke, znam ja to."
Krenuh Memnuni, i odmah me podsijece pomisao da joj je otac joŠ kod kuce. Cudno ce
mu biti otkud to ja poslije toliko godina gazim preko njihovog praga, i otkud sam se
sjetio da vodim Memnunu Gertrudi. Da ocekam joŠ neko vrijeme? Ne, jednostavno cu
mu reci da idemo malo da se provozamo.
U papucluku - Što prvo vidjeh - nema, srecom, njegovih lak-cipela, znaci otiŠao je u
carŠiju.
Memnuna, primijetila me s prozora, silazi s Nailom niz basamake, vec spremna. U
svecanom je zaru od teŠke, zarkoljubicaste svile.
Kad Fehim, iziŠavŠi na cestu, dade konjima lagan kas, na njenom licu, blijedom kao
klica u trapu, spazih neŠto kao trepet usprhtjelih krila. Spusti velo, na ulici smo. Cutimo.
Vila predstojnikova, koju je iz vlastitih sredstava sagradila njegova zena, trula grofica,
zaljubljena u divljinu, a nezadovoljna najboljom zgradom koja joj se u kasabi mogla naci,
sija narandzasta iz joŠ mladih vocaka na malom grebenu nad ponornicom, i mene, koliko
god mi je to drago radi Memnune, tek sada hvata prava muka od ove posjete.
UgledavŠi nas kako se zaustavljamo, predstojnikovica ustade iz cvijeca i obradovano
nam poletje na baŠtenska vrata. Baci moticicu kojom je okopavala, skide rukavicu, ljubi
Memnunu i rukuje se sa mnom. Schade, kaze, Što Gertruda nije tu, odjahala je maloprije
sa naŠim rodjakom konjickim oficirom, ali samo neka izvolimo. Danke, gnädige Frau,
drugi cemo put, mi smo poŠli u Šetnju i mislili smo da uzmemo i Gertrudu, danke sehr.
Vracamo se u fijaker, ona ostaje s onim svojim pogledom na meni.
Šetnja! Ni na kraj pameti mi to nije bilo! Sve cinim mimo sebe!
"Pa baŠ da se malo provozamo, Memnuna," kazem.
Cuti, na licu joj je nejasan izraz.
"Fehime, vozi dalje."
On lako trznu uzdama.
Pred raskrŠcem na kraju kasabe, zaustavi.
"Kuda cemo dalje, beg?"
"Kud voliŠ. Kud je tebi ljepŠe."
Kolebljivo se obziruci, skrenu desno.
Ucini mi se to njegovo desno zbilja ljepŠe. I Memnuna plovi, vidim joj to po jedva
primjetljivim drhtajima nozdrva; zjenice joj se na trenutke suzavaju kao da neŠto hvata u
daljini.

Vec smo na prestanku polja, na domaku sjekirom prorijedjenog okrajka Šume, koja, u
daljini modra (evo sam opet djecak!), Što joj se viŠe primicemo, postaje sve zelenija.

Iznad nas magnoveno preletje jato divljih golubova, njih nekoliko, zapravo, odletjeŠe
povrh Šume, gledam da li ih to goni jastrijeb; ne, vracaju se na pocinak. Gdje li su to
danas bili, i zaŠto nigdje drugdje nisu ostali na prenoce? pitam se, i okrznu me pomisao
na tajnu instinkta.

Taj isti instinkt je i u zegom ispijenoj travi, pa, cini mi se, i u izbijeljenim lubanjama
krecnjaka, koje, ugrijane, iz nje odgrijavaju.

Osjecam Šta i vlat i kamen cekaju: noc i rosu. To nestrpljenje pred noci koja dolazi, i to
blazenstvo u sigurnosti da dolazi, treperi u zenskom podavanju cijelog predjela. Klonuo
pred noci, dan odlazi, razlazuci, dockan i zaludno, svoje sutonske opale, cilibare, ruze,
narandze Što ih je skrivao u svojoj svjetlosti.

Tako ce sutra u zoru odlaziti i noc. Slijepci smo i danju i nocu, govorim u sebi.

"Hoce li biti dosta, beg?" okrenu mi se Fehim, medju prvim stablima Šume.
"Vozi joŠ malo!"

I Memnuni (vidim, jer se nasloni na mene) zao vratiti se baŠ sada.


Ulazimo u gustu vec Šumu, u jelik, iz cijih mrkih iglica i dubine lagano dimi mrak,
mireci na tamjan, i koprenom na koprenu zastire bjelinu ceste.

Gledam u pradrevni mir zasutonjene Šume, zatecen njime; da mi je, pomislih, jednom
postici ovu ravnotezu slatko uspokojenih cestica u kojoj je Šuma.

Ali ovaj mir odmah mi se otkri kao prividan cim mi sljedeca pomisao donese u svijest
sokove rastinja u njihovom medjusobnom otimanju, neprimjetnu a straŠnu borbu grana i
vrŠika za sunce i korijenja za tlo, nametnike brŠljane i imele po stablima i kroŠnjama,
sove i vukove u Šumskoj dubini.

"BaŠ je lijepo", rece Memnuna.

Prizor pred nama izazva joj u ocima onu djetinjski zadivljenu razrogacenost kao kad se
nebom stvori duga.

Sunce u zalasku, sad nam iza ledja, vodoravnim zracima probijajuci se kroza Šumu pali
pred nama vrŠike jela uz cestu i po stablima im topi mrku boju, otkrivajuci da su od
cilibara, te mi bi kao da nam Šuma izlazi iz svog mraka u docek sa zapaljenim ciracima.

I Fehim, izgleda, uziva, sitno cima pa zateze uzde, uvjezbani konji razumiju taj znak, pa -
kako se to ovdje kaze - rahvane, gizdavo ravnomjerno poigravaju, kao da i sami hoce
tako da prodju kroz svecani Špalir plamsavih jela.

Lelujava u svom nestajanju, rasvjeta neosjetno zgasnu, i javi se u meni zaljenje slicno
onome kad sam kao djecak isto tako gledao kako se gasi duga.

A zapravo je to, osjetih, zbog Memnune: zar sve pred njom mora samo ovako kratko da
zasja pa se ugasi i samo joj pokaze da ukleto nema kud iz svoje jave?

Skocih na sic. Fehimu, snebivenom, oteh uzde. Potjerah konje u galop. Kad joj vec
nemam Šta drugo, neka bar osjeti ovu ljepotu voznje!
Plove preda mnom sapi pruzenih konja, zeljnih pravog gibanja, fijaker se zanosi na
okukama, ona mi otraga pada rukama po plecima, moli da usporim, a ja joj samo
pomilujem glavu, ne boj se, kazem.

"Koliko ima do stanice?" pitam Fehima.

Hocu! Sve da ce propasti u ponor!

"Do Ovcareva?" on zgranut. "Bogami, ni do ponoca, sve ovako da voziŠ! Ruzice nas
Djed."

Da li on sad neŠto sluti? Sluge i kmetovi su kao zvijeri.

Š ibnuh konje opet u galop. Ako ne stignemo na nocni, ima jutarnji voz!

"Jesi li ponio neko cebe?" upitah, konji preŠli u hod na jakoj uzbrdici. "Je li ti hladno?"
okrenuh se Memnuni.

Nema je!

Skocih, jurnuh niz cestu. Cula je, dakle, razgovor, shvatila i iskocila iz fijakera!

Cesta pusta. Zastajem na prvoj okuci s duŠom na jeziku: cesta i dalje pusta, zamladila
pod izgrijevom nerodjenog uŠtapa, Memnune nigdje. Kad je prije toliko odmakla? I Šta
mi bi pa da ne okrenuh fijaker odmah, nego ovako bezglavo potrcah...

Srecom, okrenuo ga Fehim. Stigao me, zaustavlja; skocih na sic, zgrabih uzde, oŠinuh
konje...

Najednom, Fehim mi ote uzde i zaustavi.

"Eno je!"
"Gdje?" ustadoh, pregledam cestu. "Ja je ne vidim!"
"Eno u jarku!" pokazuje mi rukom natrag.
Skocih, trcim natrag, zbilja! ugledah u jarku ljubicasti sjaj njenog zara na mjesecini...
Pala po zemlji, celom i rukama po obalici nad jarkom.

"Memnuna, sestro, Šta ti bi!" uhvatih je za ramena, drmam je.

Skoci, pokuŠa da pobjegne u Šumu.

Š cepah je.

"Memnuna!" ne znam Šta joj govorim.

Vucem je, otima se i u fijakeru, ali kad vidje da ne okrecemo stanici, umiri se.

Fehim vozi brzim kasom; cutati, najbolje cutati. Sjedi pokunjena, skutrena. To u njoj - da
se to mozda nije pokajala Što se vraca? Ne, necim bi to pokazala, morala pokazati. To je,
ocevidno, njen bezizgled, koji joj je postao njen svijet. Sva je sad u njemu kao ova Šuma
u mraku.

Fehim ne usporava, pa ni na nizbrdicama, gdje sam fijaker gura konje.

Protitravaju vec, kroz prorijedjen okrajak Šume, svjetla kasabe. Ona, kad napustismo i
posljednja stabla, lebdi pod nama u polju uobrucena planinama, u tankoj snenoj izmaglici
pod izgrijalim uŠtapom.

Stigosmo u pristojno vrijeme. Razvedrenje kod ukucana kad Memnuni na licu vidjeŠe
veselost i cuŠe joj isto takav glas: utjeŠila se, Bogu hvala, i sve ce, akobogda, biti dobro.
PokuŠavam i ja da glumim tu njihovu iskrenu i tu Memnuninu vjeŠtacku razvedrenost.

Vracam se kuci. Zelim upravo da sve ovo prespavam.

Zaista, sve prespavati. Legoh. Od visokog uŠtapa svijetloplava traka po dnu zidova, i s
nje i obasjanog oraha tanak odsjaj u sobi.
Da odem sutra Memnuninom ocu i nekako ga umilim za Tahirbega? Ne, mozda najprije
odem Tahirbegu u Šeher? Mozda je on ljut i na Memnunu? Mozda neŠto lezi medju
njima?

"Eto vas tamo", ponavljam Senijine rijeci iz pisma, vrag sve neka nosi kud je ponio!
Nemocan sam u svemu. Vraticu se u Kairo, u bijeli svijet, i nikad viŠe ovamo. Spavati,
spavati.
10.

Samo da joŠ viŠe ne izazovem Muftiju, a Djeda rastuzim, doŠao sam danas u dzamiju.

Klanjanje je za mene postepeno postalo samo molitveni ritual, na koji me ne goni niko
izvana i niŠta iznutra, ali Bog nije prestajao da zivi u meni kao stalan nemir.

Klanjam sad osjecajuci se kao lazac pred tim Bogom. I tu laz hocu da iskupim bar time
Što izgovaram, u sebi, kao i svi oko mene, recenice iz Kur'ana, propisane za molitvu,
koju pravi musliman obavlja pet puta dnevno.

Uhvatih se u jednom trenutku da ih izgovaram ne po cistom arapskom izgovoru, koji sad


pravilno znam, nego onako kako nas (cisto muzicki, bez naŠeg, a vjerovatno i svog
razumijevanja arapskih rijeci) ucio u djetinjstvu Muhamed-efendija, koji, teŠki starac
sada, vodi molitvu grleno popijevajuci, pregibajuci se i padajuci celom i rukama po
zemlji u mihrabu; ne jedan nego tri je dzenneta zaradio padajuci tako nicice u tom
ornamentisanom udubljenju u ceonom zidu dzamije koji gleda na istok, u Cabu, hram u
gradu Meki, mjestu Muhamedovog rodjenja, odakle su za vjernike sva svjetla ovog i
onog svijeta.

Neko mi neprijatan klanja iza ledja, i ta neprijatnost samo raste.

UŠavŠi u punu vec dzamiju i nasavŠi slobodno mjesto, samo sam ga okrajkom oka
primijetio.

Ma je li, je li to on? muz moje odbjegle Arife.

Po Šta je on, u stvari, pitam se sada, doŠao u naŠu kucu, u pola rucka, onako mrtavpijan,
beslovesnog pogleda, nemocan da izgovori jednu jedinu rijec? Da vrati Arifu? Na neki
obracun? s ocem, s njom? Da me moli da mu oprostim onaj udarac pred hotelom?

Jedva cekam da u ritualu molitve dodje onaj trenutak predaha kad je oku slobodno da
pogleda kud hoce.

Pa Šta ako jest on? Nisam valjda Murat!


Svog mirnog, ali prijekog brata Murata primijetio sam ulazeci u dzamiju: sjedi pred
pocetak molitve, umjesto medju begovima, gdje mu je mjesto, u jednom od posljednjih
redova, i to s kraja, medju siromaŠnijim svijetom. "Seljacki beg", "seljacina", ne zovu ga
tako uzalud. Nije valjda ponio kamu i u dzamiju? sinu mi balcak za njegovim pasom.

Preda mnom, u prvom redu, iza samog mog vjeroucitelja Muhamed-efendije imama,
klanja Muftija, u tankoj ljetnoj libadi od zelene svile.

Sad mi dodje u svijest zaŠto je ovo moje mjesto iza njega stajalo prazno: niko se ni od
ovih uglednika u drugom redu nije smatrao dostojnim da stane iza njegove libade, iz koje
kao da sija nur, svjetlost Što se javlja na grobovima Bogu najvjernijih, i, joŠ viŠe, sjaj
onog zamiŠljenog dragog kamena na macu vjerskog zakona ciji je on bajraktar - osjetio
sam to uŠavsi u dzamiju po pogledima vjernika usmjerenim na njega.

Hoce li mi oprostiti moju kairsku izdaju, koja me i danas besmisleno tiŠti? zbog njega
najviŠe. Hocu li mu na licu, kad vidi da sam doŠao medju vjernike u dzamiju, primijetiti
bar tracak one sakrivene radosti kojom me je ispracao na univerzitet Al-Azhar?

I Šta li on sad misli o Vepru, koji klanja lijevo odmah do njega? Vidio je prizor u parku
kad Vepar, poslije pogane prosidbe moje stricevke, lomi preko koljena stricevu puŠku.
Mora da mu je sad kao da uz njega klanja krmak, krmak nad krmcima.

I Vepar, kako se samo usudio da stane uz njega! (Kako! kazem. Pa taj bi bio u stanju da
svakog ko bi stao na njegovo mjesto Šcepa za jaku i baci za sebe!)

Zato se, pretpostavljam, stric-hotelijer odmakao Što dalje od njega, klanja na samom
kraju reda, kao Što ni moj otac nije uz Djeda, gdje mu je mjesto, nego nekoliko mjesta
dalje.

Jedino stric Kunstmaler, sladoledzija i pehlivanov pajaco, stao uz Vepra.

Nevjerovatno, ova dzamijica savrŠeno je akusticna, neuporedivo akusticnija od azharske


u kojoj sam u pocetku studija redovno klanjao. NeobjaŠnjivo mi to. "Allahu - ekber", Što
ga u molitvi pri pregibanju tijela izbaci predvodnik naŠ Muhamed-efendija i citave
kur'anske recenice Što ih izgrgolji prodju prostorom jednako cujni i cisti do posljednjeg
reda, kao da izviru iz zidova i kubeta; tako i, otraga sa mafile, dopire mujezinov glas do
nas u prvim redovima.
Glasovi zamru u zidovima, pa se onda nastavlja gluha akustika molitve u vjernicima,
koju cuje samo Bog: zelje, molbe, pokajanja, iskanja oprosta, zaklinjanja, obecanja, ili
prosto vjerovanja da se samom molitvom cini neŠto Bogu drago a pred svijetom
pohvalno.

Sjecam se sebe u djetinjstvu i ranoj mladosti, kako sam, u istim ovakvim trenucima
dzamijske tiŠine i imamovih zaziva Allaha, stajao u raskolini dzehennema i dzenneta, u
straŠnoj raskolini izmedju paklenih vatara i rajskih ljepota; i kako sam te vatre i ljepote
nazirao iznad oborenih vjernickih ociju u istom ovakvom tinjanju arabeski Što ih
rumenilo odminulog sunca prosipa kroz prozorske muŠepke po bjelini zidova, gaseci se.

Iako u skupu, svi smo sami sa sobom, svi uvijeni u ljekovitu gazu molitve, i Šta se u
kome pod tom gazom dogadja, zna samo taj nevidljivi, necujni, koji je oduvijek i
zanavijek i u svemu, pred kojim klanjamo.

Ovaj nesagledani iza mene, gamize mi po ledjima sa stotinu iglicastih nogu. Srecom, joŠ
malo pa ce trenutak kad se "predaje selam", kad se glava okrece na desnu pa na lijevu
stranu u pozdrav andjelima Munkiru i Nekiru, koji ce nam odmah poslije sahrane doci u
grob da nas ispituju za naŠa dobra i zla djela za bozje terazije; trenutak kad je u molitvi
poslije lijevog selama slobodno pogledati oko sebe.

Okrenuh se: jest, on, muz Arifin.

U susretu ociju gleda me molbeno, s prozracima neke nade, kao: ja velike stvari ucim, i
covjek sam koji sve moze razumjeti i neŠto uciniti da mu se Arifa vrati!

Je li mu zaista to bilo u ocima? Ustajem na nastavak molitve.

Jedva cekam da se molitva zavrŠi pa da pocne Mevlud.

Mevlud je pjesma o rodjenju posljednjeg Bozjeg poslanika, Muhamed-pejgambera.

Jedan je pjeva, skup, slobodno sjedeci, sluŠa, i prihvata refren kad ga pjevac pocne; lici
to po necem na sijela, na kojima pjevac pjeva junacke pjesme uz gusle ili tamburu
dvozicu.
Nikad nisam mnogo volio da prisustvujem Mevludu zbog njegove jednolicne,
uspavljujuce melodije i, narocito, pedagoŠkih dijelova teksta.

A sada ga, evo, zelim. Otkud? Cudim se samom sebi. Odakle sad u meni ovo nestrpljenje,
koje postaje sve jace Što se viŠe redovna molitva priblizava kraju?

Napokon. Š ta ko zeli, ono hoce docekat - kao Što u naŠem prevodu kaze jedan stih
Mevluda.

ZavrŠi se molitveni ritual.

Vjernici se uskomeŠaŠe, svaki trazi mjesto gdje ce mu biti najljepŠe da sjedne; stariji,
zamoreni gimnastikom molitve, hvataju zidove da naslone ledja.

Muhamed-efendija predje iz mihraba u curs, govornicu u lijevom uglu, odakle ce "uciti",


pjevati Mevlud.

Bi mi kao da je odnekud granulo zlatno. Gledajuci ko ce sad uz koga sjesti, nisam ni


primijetio da je mujezin zapalio svijecnjak; silazi sada niz ljestve da zapali i cirake po
zidovima.

Zajedno sa zutom rasvjetom debelih lojanica, osjetih i miris uda, suhog sandalovog
drveta, Što ga hadzije donose sa Cabe da njegov sveti miris podize ovako duŠe po
dzamijama i da ne da moljcima da se zakote po naŠem starinskom ruhu i odezdama
cuvanim u sanducima.

Opija nas i uznosi dim ovog osobeno miriŠljavog drveta koji se dize sa ugljevlja iz
stajace kadionice, koju je Fehim kocijaŠ prenio nasred dzamije, ispod svijecnjaka.

Djecak neciji, iduci s prskalicom, posipa vjernike djulsijom, ruzinom vodicom.

TeŠki miris istocne biljke uda ustuknu sad pred ovim bistrim ekstraktom ruzinih latica, i
osjetih se u necem novorodjenom, bistrom i vedrom, kao da je u dzamiju uŠlo rosno
jutro.
JoŠ samo da pocnu Muhamed-efendijin pjev i dijeljenje Šecera, i svima ce biti napadnuta
sva cula, i misao.

Miris djulsije naprasno probudi u meni lik zgoljavog Arabljanina Hasana, moga kolege sa
Azhara.

Pisao je pjesme - kao da mu je ucenje i sve ostalo bilo sporedno, i citao mi ih ozareno, ne
upitavŠi me nikad Šta mislim o njima, kao svoja objavljenja.

Jednu sam mu i prepisao i cestim citanjem naucio napamet. To je pjesma Rebiul-evvel je


uŠao u sve, pjesma o mladom proljecu, mjesecu Rebiul-evvelu koji je uŠao u sve. Jedan
njen odlomak, ono neopisivo Što je u njemu, u magnovenju mi sad protitra kroz glavu.

Rebiul-evvel je uŠao i u dzamiju,


i kube je sad nebo,
ono nebo Što ga je ugledala
Emina, majka Muhamedova,
kad ce ga roditi.
Cirak glavni sunce je Što je zaslo,
ali ostalo u dzamiji da nam sija i u noci.
Ciraci drugi zvijezde su
Što su danju spavale kao gazele u noci,
pa u noc ustale da Gospodaru svom
dvorbu cine,
i dogovoriŠe se da svojoj najljepŠoj,
ljepotici nad ljepoticama, zvijezdi Danici,
povjere da suncu sutra izadje na docek.
Ud mirisni Što Gospodaru ga palimo,
mi po sudu Bozjem krivi i nekrivi,
mi srecni i nesrecni,
oblak je Što mu se dize iz sve zemlje
kroz naŠe duŠe u samo kube.
A djulsuldanluk je grlo ibrika dzennetskog
iz kojeg po nama,
po sudu Bozijem krivim i nekrivim,
srecnim i nesrecnim,
rosi djulsija
donoseci nam miris ruza dzennetskth.
Kur'an sveti je uŠao u grlo imamovo,
pa iz njega izlijecu i pjevaju
svima nama krivim i nekrivim,
srecnim i nesrecnim,
ptice dzennetske.
Tako bi kad Rebiul-evvel
udje u dzamiju.

I kao da hocu da provjerim je li to zbilja tako kako pjeva arapski pjesnik, pogled mi obleti
vjernike i dzamiju.

NeŠto iz Hasanove pjesme stoji odista u svemu. Stoji u nepomicnosti tijela, slobodnih
sad od rituala, u vazduhu u kojem mi miris djulsije izazva na trenutak privid ruzicnjaka, u
mirnom tankom oblaku udovog dima ispod svijecnjaka, u kubetu u cijoj su polutmini
ciraci usijali pozlatu zvijezda; zbilja, "kube je sad nebo".

Kao odnekud, izdaleka, dodje mi glas mog vjeroucitelja Muhamed-efendije imama, na


ciju sam figuru, pogurenu u cursu, potpuno bio zaboravio.

Pogledah ga. Sjedi u udubljenju cursa, za drvenom ogradicom, na koju je postavljena


knjiga Mevluda, pokrivena zelenom cohom.

Moglo bi se i bez te knjige, ali u njegovom slucaju je neophodna. TeŠke su godine u


njemu, pamcenje kao potok Što sahne, pa tece sve tanjim zicama vode iz jezerca u
jezerce u neko svoje nepoznato uŠce, koje moze biti u svakom trenutku i na svakom
mjestu. Otud pred njim knjiga Mevluda, kao sudjeni podsjetnik, ako negdje zapne.

Bog dobrocinitelj, opŠti, milostivi, u dobru nam pomagac u zlu odmagac, siŠao je u
Kur'an i u sve knjige Kur'anom napojene, da ne bismo negdje u svom zivotu zlu popustili,
da bismo se i preko smrti produzili, oprani od svih grijeha, ni ne sluteci kakav nas zivot,
cvrsti samo u vjeri budemo li, tamo ceka.

Sjecam se, stotinu puta u mejtefu Muhamed-efendija nam je to govorio, a mi smo se


Štipali i bockali olovkama.
To Što maloprije cuh i ne cuh bila je Muhamed-efendijina bismilla, izreka kojom pocinje
svako poglavlje u Kur'anu i koju vjernik izgovara pred svaki vazniji posao. Bismillahir-
Rahmanir-Rahim, u ime Boga, opŠteg dobrocinitelja, milostivog!

I evo ga, mirisnom akustikom dzamije razli se u poniznoj i ceznjivoj melodiji prvi distih
Mevluda:

Od Allaha koji trazi pomoci,


neka Mevlud Pejgamberu prouci.

Tako pocinje prevod na "bosanski", a Muhamed-efendija uci na turskom originalu, jer to


djeluje uzviŠenije; "bosanski" prevod ionako svi znaju napamet, ili bar pricu pjesme, pa
im nije teŠko slijediti i na turskom, koji niko ovdje ne zna, osim Muftije, mene i strica
Kunstmalera; joŠ pet stotina godina turska vlast ovdje da je ostala, ovi negdanji patareni
govorili bi "bosanski".

Da je pjesnik Mevluda vidio ove sad ovdje ljude, samo njihove oci i lica, ne bi ih sigurno
u uvodu pjesme toliko opŠirno pozivao da je prouce, podsjecajuci ih na blagodeti koje ce
od toga imati u ovom zivotu i na vatre dzehennemske i slasti dzennetske u onome.

To su oni omadjijani trenuci u dobrom pozoriŠtu kad gledalac zaboravi sebe, druge oko
sebe, prostor i vrijeme.

Sjedim pred cursom, u prvom polukrugu uglednika.

Kad pjesnik dade rijec majci Muhamedovoj da sama isprica Šta je osjetila pred sam
porodjaj, Muftija obori oci, a Djed ih uznese; kao da Muftija to cudo gleda na zemlji, a
Djed na nebu.

DoŠla joj je (ko bi znao kako li majku Pejgamberovu ovi moji sad vide?) straŠna zedj,
zedj "do duŠe", i dadoŠe joj bardak, krcag Šerbeta, pica "studenijeg i bjeljeg od snijega,
sladjeg od Šecera", i kad ga popi, sva se u nuru, bozanskoj svjetlosti, izgubi.

Koliko je u tom nuru bila i Šta je u njemu vidjela, ne zna se, a potom kazuje ona...
Prihvati me jedna ptica bijela,
opet meni dodje snaga cijela.

PoŠto majka Muhamedova stade da iznosi kakva je cuda vidjela kad je Muhameda rodila,
Djed poce da briŠe suze, nadlanicom pa maramicom.

Ovo je njegov Mevlud. Daje ga svake godine na dan kad se polazi na Cabu.

Majka Pejgamberova vidjela je: iz kuce joj poletje neŠto kao munja, a onda se od
rodjenog djeteta dize bozanska svjetlost do neba.

Andjeo iz dzenneta doletio, prostro mu duŠek na poljani.

Tri se barjaka na kuci razapeŠe u tom trenutku: jedan gdje sunce izlazi, drugi gdje zalazi,
a treci navrh Cabe. Andjela mnogo sidje sa neba, i kuca se okruzi kao Caba na onaj dan
kad je obilazi milion hodocasnika iz svih zemalja svijeta do kojih je dosad doprla
svjetlost islama.

RastaviŠe se zidovi, i tri prve hurije iz dzenneta dodjoŠe i na svijetu najsrecnijoj majci
kazaŠe koga je rodila.

Pred trenutak samog rodjenja mujezin je posuo novog zida po zeravici, i novi kujruci
opojnog dima dizu se pod svijecnjak.

Ustadosmo svi na noge u slavu tog najveceg dogadjaja otkad je svijeta i dokle ga bude.

Kao da govori iz dubine "svega stvorenog" Što se u pjesmi "ucini veselo", Muhamed-
efendija zaklikta, koliko god mu to rasuŠeni glas dopuŠta, ono "merhaba" Što ga tad
bozijem milosniku uputi "stvar svaka":

Merhaba ti, care vel'ki, merhaba!


Merhaba ti, znanja izvor, merhaba!
Merhaba, ej, svaki moli od tebe,
merhaba, ej, Bozja milost na tebe!

Merhaba, ej, zivu zivot, merhaba...

Merhaba, merhaba. To "merhaba" vjernici - neki Šapcu, neki izgovaraju poluglasno, a


poneki i s glasnim uzdahom.

Ko bi taj u prvom polukrugu Što tako muklo uzdahnu?

Cini mi se, moj otac. Sjedi slegnut, kao da ce na njega neŠto pasti, ukrucena lica i
oborenih ociju, kao da ne smije da pogleda nekoga ko stoji nad njim.

Je li to iziŠao iz ove pjesme i zastao pokraj njega taj bozji milosnik Što od njeg na zemlji
nije bilo sjene, jer sav od nura, bozanske svjetlosti, bijaŠe, taj Što "nad glavom oblak
imadjaŠe kud god idjaŠe", Što bi mu "moŠusom i ambrom zamirisala kosa kad bi je
vjetar nadario", taj Što mu je i "znoj mirisao kao ruza", i "plod mu davala hurma cim je
usadi", taj Što mu je po dolasku na ovaj svijet bilo prvo da "klanja za nas".

Ja sam jednom vidio nur, tu bozansku svjetlost. Kome god sam to pricao, niko mi nije
vjerovao. Ovaj moj opis daleko je od onoga Što sam tada vidio.

Toliko mi je sad potrebno ono "kao", i osjecam se kao dijete koje kad ne zna neŠto
predstaviti kaze "kao... kao ne znam Šta".

Bilo mi je, mati je pricala, tri godine.

Dobio sa bio upalu pluca, i kako sam bio izuzetno krhkog tjelesnog sastava, svi su se vec
bili pomirili sa najstraŠnijim.

Tad je valjda nastupio onaj trenutak od kojeg je prestao da traje embrionalni mrak u mom
sjecanju.
Krenuo sam preko sobe (ne sjecam se kad sam ni kako sam ustao iz duŠeka), lelujajuci se
na nogama, hvatajuci se rukama za to jedino Što je bilo oko mene, tu svjetlost, koju je
uzaludno opisivati; mora da sam od sebe pustio neki glas, jer mati je utrcala i zgrabila me
u narucje, u radost svojih ociju i lica. Ozdravio! joŠ jednom joj se rodio!

Sjetih se sad toga nura i svojih kasnijih pokuŠaja da se u njemu joŠ jednom nadjem.

Ispod naŠeg karamuta mnogo puta sam, i kao djecak i poslije, gledao cvjetna
avgustovska nebesa; gledao sam zvijezdu po zvijezdu, njihove boje i velicinu i nacin
treptaja, ali - onog mog nura nikad viŠe i nigdje, kao ni zvijezde koja bi pala nada mnom
u modrinu.

Ni sa mjesecom nisam prolazio bolje; pokuŠavao sam taj sjaj svoga nura da prepoznam u
oreolima koji bi se katkad stvarali oko njega. Ali uzalud, nikad.

Jednom je grom pukao u naŠu baŠtu. Tresla su se brda i zvektala prozorska stakla u
ljetnoj oluji. U obgrljaju majke, koja me Štitila od straha, vidio sam kako grom, kao
uzaren tanjir, "pade" pred samu naŠu kucu. Ali to nije bio nur.

Ni sad, u dzamiji, ne mogu da ga prepoznam ni u ciracima, ni u blijesku naslikanih


zvijezda u kubetu, ni u prosjanoj maglini udovog dima. Najblizi mi je onaj majke
Pejgamberove Što ga je vidjela pred rodjenje sina.

Svaki od ovih vjernika (zaŠto bi to bio samo moj slucaj?) imao je jednom nekakav svoj
nur, i sad ga je vidio u Emine majke Muhamedove bozanskoj svjetlosti, koja je zasjala iz
pjevanih distiha.

Ako je istina da se iz ociju pravoga glumca vidi ono neŠto u njemu u Šta gleda, onda je
ovo baŠ taj slucaj s ovim vjernicima. Oci su im, svima, i mome kairskom stricu
sladoledziji, uznesene u neŠto njihovo.

Pravo, ocevidno uznesenje, medjutim, nastade kad poce Miradz. To je dodatak pjesmi o
Muhamedovu rodjenju. U njemu se opisuje prvi Muhamedov susret sa Bogom.
Moj dragi Muhamed-efendija, s duŠom vec na jeziku, sidje sa cursa, a na njegovo mjesto
pope se da Miradz prouci Sadik-efendija, mahalski hodza, poznat u kasabi (a takav bi
sigurno bio i u Kairu!) po svom biserno-celicnom glasu, koji se toci iz zanosa i nosi u
zanos.

Djecak nas opet poprska djulsijom, i osjetih zaista kako i mene bistro-gusti ruzin ekstrakt
podignu u to nebo koje sad, znam, pred svima stoji otvoreno u Miradzu.

Iz dzennetskih perivoja, pjeva Sadik-efendija, Allah je poslao na zemlju svog


najizabranijeg andjela, Dzebraila-Gabrijela, da mu privede Muhameda, kojem je tad bilo
cetrdeset godina. S raja Dzebrail je snio Muhamedju na zemlju rajske haljine i iznio ga u
dzennet.

Tu njih dvojica vidjeŠe kako rajski konji buraci pasu po dzennetskim poljanama. Jedan
burak grozne suze lije. Dzebrail ga pita: "ZaŠto placeŠ? ZaŠto i ti kao i tvoja druzina ne
jedeŠ?" A konj prezalosni mu odgovara: "Otkako sam ovako proplakao, proŠlo je na
hiljade godina. Ne znam kad ni otkud, cuo sam jednom gdje u nebesima - neko viknu:
Muhamede! i u mom srcu raskipje se u tom trenutku zelja da tog Bozjeg milosnika vidim,
i otada kao da za sebe ne znam, kao da sam raj nosim kao breme na sebi, kao da nisam u
raju nego u paklu i, ako na kraju Muhameda ne vidim, ne zelim viŠe zivjeti ni u raju!"

Dzebrail tad rece Muhamedu: "Od Boga je tebi pozdrav i zapovijed da ideŠ. UzjaŠi ovog
buraka koji te hiljadama godina ceka."

I tako postupi bozji milosnik, uzjaha presrecnog svog nosioca, on, sa tadzom
pejgamberskim na glavi, sa krunom poslanickom, on koji je hiljade i hiljade godina
lebdio u maglinama svemira kao nepojamna cestica, preodredjena da u ljudskom oblicju
sidje jednom na zemlju.

Sadik-efendija dodje u pjesmi do mjesta gdje obitavaju sve pejgamberske duŠe Što ih je
Bog poslao na zemlju od postanja svijeta do Muhameda. Isa-Isus, Musa-Mojsije, svi mu
se Bozji poslanici pokloniŠe; cak, klanjaŠe za njega.

Dzebrail onda povede Muhameda do Sidretul-Muntehaa, lotosovog drveta koje


simbolicno predstavlja krajnju granicu ljudskog znanja, onu granicu u raju od koje
pocinje Bog, sfera jedna u kojoj nikad niko nije uŠao.
Vodic-andjeo tu stade, jer bi inace vjecno gorio u dzehennemskim vatrama, i jedva
jedvice natjera Muhameda da udje, a tad doletje Refref, jedan iz najviŠeg reda andjela, i
ponese predodredjenog "cara svjetskoga" Bogu.

Poce ono najuzbudljivije, razgovor izmedju Boga i te cestice Što je neznano koliko
lebdjela negdje medju zvijezdama pa siŠla na zemlju u ljudski lik i u njemu se odatle
uzvila nevidljivom Bogu.

Bog kaze Muhamedju: "Mome liku ogledalo tvoj je lik", i predaje mu ummet, sve ljude
na zemlji...

Kad Sadik-efendijin kristalni tenor mlazne do pod samo kube i tu pravo zazvoni, bude mi
kao nekad na naŠoj ljuljaŠci...

Te ljuljaŠke viŠe nema, jer nema ni stare treŠnje dzanarike na kojoj je visila i s koje se,
dobrim uzmahom, dosezalo do iznad samog krova Djedove konjuŠnice. Tu nad krovom,
na kraju te amplitude, osjetio bih onu sladostrast cestog svog visinskog letenja u snu,
samo Što je ljuljaŠka bila java.

U ocima i na licima svih tako je kao da je Sadik-efendija svu ovu sad poboznu kasabu
uznio svojim glasom na Sidretul-Munteha, tu granicu u raju Što je iza nje samo Bog.

Da su svi u nekom uznesenju i da se u svima neŠto pomaklo, vidje se kad Sadik-efendija,


uputivŠi na arapskom molitvu Bogu da primi Mevlud, predje, i svi s njime, dlanovima
niz lice, umivajuci se od grijeha.

Nastavi se to i poslije Mevluda.

Vepar pridje Muftiji. Rukova se s njim i zagrli.

Nikad medju njima nije bilo nekog spora, ali zna se da su jedan od drugoga kao zejtin i
voda, da je Muftija Vepru "suhomudac koji zavidi muhi kad na muhu uzjaŠe", "nadzak
vjere, kojemu je zao Što je dzehennem na onome svijetu", kao i to da je Hrustembegu
nadimak "Vepar" od Muftije.

PoljubiŠe se i zagrliŠe i braca, moj otac i stric hotelijer. Nisam vidio ko je kome priŠao
prvi, ali vidim grle se smuŠeni.
Poslije ovog zagrljaja, sudariŠe se i ustubociŠe jedan naspram drugoga Vepar i stric, otac
krivonoge Naile. Iskrsnu mi onaj prizor u parku gdje Vepar lomi preko koljena puŠku
Nailinog oca. Gledam Šta ce sad biti. Vepar pruzi ruku Nailinom ocu, on je prihvati.

Iduci ka izlazu primijetih pred sobom: ubica zbog kelnerice i clan Crne kuce
Sulejmanbeg-Topal-Š epo, skaredni prosilac Nenine Senije, i Senijin poocim ProraŠljika
idu ispod ruke. Je li moguce? Progurah se ispred njih: jest, razgovaraju neŠto.

Mevlud traje i napolju. Umjesto svijecnjaka, bukti i igra dzamijski Šadrvan pod tek
rodjenim ogromnim mjesecom iza planine. Umjesto uda i djulsije, miris dzamijskih zova,
gust do nepodnoŠljivosti i razgaljivan tankim mirisima dzamijskog cvijeca. Umjesto
Sadik-efendijinog glasa, neŠto sad beskrajno, bistroplavo, Što gluho zvoni.

Da mi je sada Tahirbeg!

Ugledah - izmaknuti iz povorke vjernika koji odlaze, nesrecni muz Arifin i moj brat
Murat. Ocajnik, drzi Muratu ruku na ramenu. Š ta li mu to govori? Moli ga, Šta drugo
nego to isto Što radi i preko drugih, da poruci Arifi neka se vrati, bice joj odsad drukcije.
Bojim se da Murat neŠto ne uradi.

Svi - nisu to viŠe oni ljudi prije dzamije; ili su sad ono Što su? pitam se navlaceci cipele
u dzamijskom trijemu.

"Sramota!" radeci to isto, rece mi stric Kunstmaler. "To dzamija?! To Šare, to boje, to
slova?! Teletnjak, ne dzamija! Cujem, kad je krecena, da Muftija nije dao da se iŠta i za
dlaku promijeni. Polijem mu se ja na to! Islikacu ja vama dzamiju pa necete moci iz nje
od ljepote izici!"

Muftija.

Pridjoh mu i poljubih ga u ruku. Pomilova me, i uzdahnu:

"Eh!"
Ne znam kud mi se izgubi Kunstmaler, krenuh sam Djedovoj kuli.

Tamo ce sada biti veliko sijelo.

Idem, odjednom podstaknut nadom da cu sad privoljeti strica da dadne Memnunu


Tahirbegu, a i prilika mi je ovo da se raspitam kod Muftije, ili kadije, kako moze da se
razmrsi Arifin slucaj, pravno strahovito zauzlan.

Bijeli kulini zidovi stopili se s mjesecinom, te bi bila slabo vidljiva da joj na sva tri sprata
ne trepte osvijetljeni prozori. Sjecam se, prateci kao djecacic Fehima u nocnom ribolovu
na ponornici, gledao sam je odozdo iz polja istu ovakvu; prizmirio bih, i, spram neba,
ziŠke prozora postajale bi najguŠce i najsjajnije zvijezde medju zvijezdama. ZamiŠljao
sam, kako nam je pricao Muhamed-efendija, da je tako moralo biti kad se otvorilo nebo i
Muhamed-pejgamberu doŠla prva objava od Boga. A jednom, na dvadeset sedmu noc
mjeseca ramazana, kada se slavi taj najveci dogadjaj otkako je svijeta, nekoliko nas
djecaka i djevojcica rasporedili smo se po prozorima na posljednjem spratu kule; na kojoj
strani ko prvi ugleda da se nebo otvorilo, neka povice. Cetverim ocima pretrazivali smo
nebesa, i kad se ne otvoriŠe, Arifa rece da to mora da je zato Što je neki od nas djecaka
obuo jutros prvo lijevu cipelu, a ne desnu, kako vjera nalaze.

Skidam smijeŠeci se prvo desnu cipelu, ulazeci u kulu. Kao da se budim i tek razaznajem
stvari, oci mi, joŠ pune mjesecine, nelako se privikavaju na tmurnozutu svjetlost
mnogobrojnih petrolejki.

Vidim i cujem oko sebe samo osinjak, dzamija se tako reci useljava u kulu, gosti pristizu
u buljucima, posluga hiti sa sinijama, ledjenima, ibricima i peŠkirima za pranje ruku,
Škripe i tutnje basamaci, vecerace se na sva tri sprata.

Svak zna s kim je i gdje mu je mjesto, ja se penjem na najgornji sprat, na divanhanu.


Otkud sam sad ovako lagan i zaŠto mi je odjednom kao da ce mi neŠto pobjeci? Brzam
uz basamake, sa istim treperenjem kao onda kad sam kao djecak ustrcavao da na dalekom
proplanku vidim mali Šumski voz, cija lokomotiva sa vagoncicima prodje, ostane samo
perjanica dima, prazna kao neŠto u meni neispunjeno.

Nasred divanhane sjajem me doceka ogromna posrebrena sinija, koja se iznosi samo u
ovakvim prilikama; za nju Djed prica da je za njom jeo joŠ Alikapetan sa svojim baŠama.
Sinije su postavljene, vidim, samo manje, i po svim sobama oko divanhane.
S basamaka izbijaju zadihani gosti i posluga koja donosi u tepsijama i casama i reda uza
zidove ono Što se jede hladno, baklave, hurmaŠice i razne vocne sutlije, a ono Što mora
da bude vruce, donosice se za vrijeme same vecere.

Dodje mi na trenutak neka sjeta, ista onakva kakva mi se javila poslije povratka iz Kaira
pri prvom susretu sa Djedovim brdom, carstvom moga djetinjstva.

Sve isto - ista niska gusta planinska trava sa poprscima zuto-crveno-plavog bezimenog
cvijeca, ista beskrajna talasavost sjenokosa, isti raskriljeni jastrebovi u plaveti, samo nije
viŠe ono Brdo, ono burno, treptavo-usijano Brdo, na kojem smo nekad mi djecaci boj
bili, mi koji smo branili svoje Brdo i oni koji su iz susjedne carevine toboz preŠli preko
granicne rijeke da ga osvoje; pjevale su Ševe nad talasima Brda, mi smo se tukli
prackama, kamenicama, pa prsa u prsa golim rukama.

DoŠlo mi osjecanje nepovratnosti.

Htio bih da i sad budem onaj djecak, da i ova vecera i sijelo budu kao onda kad sam iz
prikrajka gledao ljude kao prave junake iz pjesme, brojao jela i mjerio koji je veci junak
jer moze viŠe pojesti, sluŠao razgovore, a najviŠe pjesnika-pjevaca Hilmibega, kad u
sijelu dohvati tamburu-dvozicu pa zapjeva junacku pjesmu.

Evo me sad opet sjedim s njime, u dnu secije, gdje je sebi oduvijek odabirao mjesto.

Veceralo se carski. Brojao sam: dvadeset i tri jela. Smjenjivalo se slano i slatko, vocno i
mlijecno, biljno i zivotinjsko, nakiselo i trpko, suho i masno, slatko-slano u jednom jelu,
tankorumeno i masnomrko, zaguŠljivo mirisno i rosno rashladno - moja Nena, sa
Senijom, kao aščibaša, glava svih kuhara, proslijedila je sinijom sav raspon kuhinje Što ju
je donijela sa istoka bivša carevina, a ovo tlo prilagodilo svojoj flori i fauni.
Jelo se istocnjacki, podavijenih nogu, prstima i samo kaŠikom, otmeno: od svakog jela
zalogaj ili srktaj.
Ovog puta nadjoh i glavnog junaka iz svojih djecackih junackih pjesama, onog koji se
poznaje i po tome Što moze najviŠe pojesti; to je sa Mevluda pjevac prvog susreta
Muhamedovog s Bogom, Sadik-efendija.

Prosto ljut Što tako brzo odnose jela, pa da sakrije svoju oblapornost, naŠao je svoj nacin:
kaŠikom najprije kao da malo okusi, pa odmah zakusa, a kad dodju halve i pite zarije
odozdo mali prst pa obruŠi halve punu Šaku i madjionicarski je sruci u usta. U Šta mu
samo staje? pitam se. Nema viŠe onog djecaka koji se divi onome koji moze najviŠe
pojesti.
Poslije vecere posjedali smo po seciji, Šiljtetima i sedzadama prostrtim po vedrom
bursanskom cilimu. Srce se kafa, do presitog pupka potezu se dimovi, slatko poslije jela
kunjaju ulijenjene misli. Klokoce nargila, koja je najprije data Muftiji. Poneko podrigne,
pa nekoliko njih se nadoveze, podrignu i oni; to ovdje nije niŠta ruzno, nego znak
priznanja domacinu da je vecera bila ne moze biti bolja. Tiha i rijetka, poneka rijec
razgovora ocuje se medju susjedima.

"Onu Alikapetanovu sablju", cuh, Muftija rece Djedu, i vidjeh zagledao se u oruzje na
zidu, "nisi trebo poklanjati Predstojniku. Opet ti to velim!"
"A kako necu pokloniti! Puko ocima na nju. Dobar, kao da se rodio medju nama!"
"Budala!" kaze Muftija. "Kada bi znao koliko je poodsijecala njihovih glava, izlomio bi
je na hiljadu komada!"

Gledam i ja po zidu. Sav je pokriven ugaslim sjajem Alikapetanovog licnog oruzja i


odezdi. Na zidu je i pustecija, ovcije runo, na kojem je klanjao.

Hilmibeg dohvati tamburu.

On je kiklop, isto kao i Vepar, samo Što je Vepru sve pobjeglo u zensko, a Hilmibegu u
pjesmu.

Kula je njegova s onu stranu planine, nad divnom zelenom rijekom, koja je sad granica
izmedju carevine Što je ustukla i ove sad Što namjerava da ovdje vjekuje.

Hilmibeg samo u rijetkim prilikama napuŠta svoju oronulu postojbinu, skuplja oko sebe
iz cijelog kraja pjevace obiju vjera, sluŠa njihove i pjeva im svoje pjesme, raspravlja se s
njima cija je prava, i zabranjuje im da prenoseci njegove iŠta u njima preinace, izostave
ili dodaju. Bavi se, eto, za jednog bega nedolicnim poslom, zapustio citluke, puŠta da ih
subaŠe raznose, i da nije njegovog velikog bogatstva i ugleda od starine, njegovi najblizi
ponaŠali bi se prema njemu kao i prema njegovim seljacinama "tambur-goljama"
pjevacima, s kojima je nokat i meso; i joŠ viŠe, sa prezrenjem, jer on njih, begove,
sramoti ovako posprdnim poslom kakvom se van svake pameti i ugleda roda odao.

Ali, duŠa im sluŠati njegove pjesme.


"Sad ceŠ cuti jednu novu. Reci valja li!" kaze mi zvonckajuci po zicama. "Izdajnik si ti
veliki! Otkako ode u to posrano Kairo, nema ko da mi pravo pjesme zapisuje, nego mi ih
kojekakvi pjevaci-rogaci prepijevaju po ceifu ovim isprtcima."

NaŠao je dobru rijec: rogac. To je izmetnuti Šljivin plod.

Njegove pjesme dobro su mi poznate. Mnoge sam mu i zapisao. Stvara ih iz svog


zamiŠljenog prostora davnine, i pobjesni kad se neko usudi da ih i u sitnici nekoj
opovrgne.

"Zovi mi Ostoju", Štimajuci tamburu viknu sluzi koji dijeli kafu.

Razgovori se prekinuŠe.

Svi se zgledaju, Vepar se osmjehnu, Muftija se smrce.

Svi znaju ko je Ostoja: Hilmibegov kmet, pjevac kao i on, ne odvaja ga od sebe. Vidio
sam ga dolje u avliji medju slugama.

"Ah, pobugu, Hilmo, Što ce ti Ostoja, nije ovo vlaŠko sijelo!" rece Djed, zgranut.
"Kad je pjesma, i vlaŠko je", odgovori Hilmibeg, zatamburavŠi.

Gledam u Muftiju: hoce li ustati i otici? Ne, samo sagnuo glavu, kao da nece da gleda to
Što ce se desiti.

Pojavi se Ostoja s guslama.

Stao navrh stepenica, ne smije dalje. Skide kapu, pokloni se do pojasa, pa podje u dno
divanhane.

"Ovdje, ovdje!" viknu Hilmibeg pokazujuci mu mjesto uz seciju pod svojim koljenima.

Kao da ne vjeruje da je cuo, i kao da ne vjeruje da ide, prosijedi speceni guslar predje
preko divanhane i, kao da ne vjeruje da ce zbilja sjesti, sjede pod tvrdjavska Hilmibegova
koljena, "turski", podavivŠi noge. Ne zna kud bi s kapom; da ne bi njome opoganio to
Što nije za kmetsku nogu, cilim, natace je na koljeno.

Hilmibeg zazvoncka, poce, zazivno:

Klice vila s Nepocina bila,


pa doziva niz Serhat junake:
"Jeste l culi, gluhom ogluhnuli?
Jesu li vam oci ispanule?
Jeste l culi, da vas Bog ne cuje!
i vidili, da vas Bog ne vidi!
Šta vam sprema od Primorja bane?

Kod sviju, uŠi i oci jedno.

Znam Šta ce biti dalje u ovoj pjesmi. Pjevaci je u ponecem, u imenima lica i mjesta i u
svojim licnim opisima, preinacuju svaki na svoj nacin, ali fabula joj ostaje uvijek ista.
Zlatiju djevojku, ljepoticu nad ljepoticama u oba carstva, prose prosci sa svih strana, ali
ona svakog odbija. Zainatile se tako na nju muŠterije, svaki sljedeci bogatiji i ugledniji,
dok je na kraju ne zaprosi sam vezir, ali ona odbije i njega. Toliku javnu uvredu vezirova
sujeta nije mogla podnijeti. Uvrijedjen preko svake mjere, vezir poŠalje pismo u kaursku
carevinu, primorskom banu, s nagovorom da pokupi vojsku i bez brige krene na kulu
Zlatijinog oca, da kulu pohara i otme Zlatiju. Culo se za to po svom Serhatu, ali niko
banu ne ide u susret, odbijeni prosci stoga Što su ljuti, ostali stoga Što se boje grdne
banove vojske i, najviŠe, vezirove osvete. Nadje se, medjutim, jedan s obrazom a bez
straha, najmladji medju bracom Bojicicima, stane sa svojom cetom u busiju, razbije
kaursku vojsku i banu, u bijegu, odsijece glavu. Zlatija podje za njega, i rodi mu, kako
kod kojeg pjevaca, tri ili sedam novih Bojicica.

Ono Što me sad jedino zanima to je po cemu ce to Hilmibegova pjesma koju pjeva biti
"jedna nova".

PozoriŠte!
Na mjestu gdje ban Zlatijinom ocu Šalje pismo u kom prosi Zlatiju, Hilmibeg dade rijec
Ostoji, kao predstavniku druge strane.

Tamburica je zvonckala oko jedrog Hilmibegovog basa, sad Ostojin tenor na neprekidnoj
tamnoj podlozi gusala jeci kao iz pecine. Ban u pismu kuka, moli, obecava sve; Hilmibeg
se vrpolji, a kad Ostoja otpjeva:

I vjeru cu svoju prom'jeniti,


privest vojsku svijetlom veziru...

planu:

"LazeŠ! Nije tako, lazeŠ! Pjevaj pravo!"

Ostoja se prekinuo, pogruzio, ne smije ociju da podigne.

"Pjevaj kad ti kazem!"


"Ja beg", gleda u njega molecivo, "drukcije ne znam."
"Ne znaŠ! ZnaŠ ti bolje nego ja! Nego hoceŠ ovima niz dlaku! Ban je junak! DuŠmanin,
ali junak!"

Kresnu trzalicom po zicama, drvo zagreba. Riknu, tako da je sad kao da rika prelijeze sa
Primorja u Serhat; ne znam ciji je to bijes viŠe, banov ili njegov. Ban piŠe ocu
Zlatijinom:

"Zar ne vidiŠ, kukavico sinja,


da s rodio zvijezdu Danicu,
koja nece sunca ni miseca,
da s rodio junaka divojku,
koja nece zlata ni berata,
vec junaka od muŠkog meraka
i junackog krvavog barjaka!
Ako takvog nema na Serhatu,
ni Serhatu ni u butum carstvu,
rodila ga majka na Primorju!
Divojka ce meni privoliti,
takav jesam ja sanak usnio!

Š to je u snu meni govorila,


to na javi da porekne nece.

Ako neceŠ mojijeh svatova,


a ti vici po Serhatu ravnom
ko mi smije na mejdan izici,
pa kom glava u travu zelenu,
kom divojka u kidu kamenu!
Ako li mi ne nadjeŠ takvoga,
Ja sam silnu vojsku sakupio,
hocu tvoju kulu zapaliti,
tebe suznja metnut na galiju,
a Zlatiju u zlatnu kociju,
pa cu Zlatu Svetome Donatu,
vodicom je svetom pomazati
pa prid svetim oltarom vincati,
rodice mi dva blizanca sina,
Stojan-Janka i Kraljevic Marka!"

Neko je u toku pjesme dobacio:

"Samo ti pjevaj! Ono Ostojino je istina!"

Niko to nije prihvatio, svi bi, narocito poslije "Stojan-Janka i Kraljevic Marka", bana
raŠcupali! Š ire se nozdrve, frkce se, uhce, kivno uzdiŠe, "pasjeg li sina!" ispuhuje.
Muftiju uhvatih gdje pogleda Alikapetanovo oruzje i odezde po zidu. Tu je
Alikapetanovo ovcije runo na kom je klanjao, srebrom i sedefom ukraŠene puŠke i
kubure, sablje i handzari, topuzi i nadzaci, dvije zastave, zelena, nezarobljena, i crno-
zuta, zarobljena, obje troŠne i kurŠumima izreŠetane.

"Dede nam sad jednu veselu!" naredi Ostoji Hilmibeg. Ostoja navije gusle, drago mu Što
sad ne mora nikom ugadjati, strugnu gudalom, poce:

Jez i lija tvrd dogovor grade


ko ce prvi koga uzjahati...

"Ostavi mi jeza! Dede ti nama onu o Tali"!

Tale Budalina - to je Što mu ime kaze: niciji, svaciji, svoja i opŠta Šega.

Ostoja gleda u Hilmibega. Ipak! ustrucava se.

"Slobodno, slobodno, kad ti ja kazem!"

Ostoja povuce gudalom:

Tale jaŠe konja naopako,


izvadio ono muke male
pa razgoni muhe po kobili...
Dodje, najzad, na kraju Hilmibegove pjesme, ono Što toliko cekam, u Što sam vec bio
posumnjao: nagovijeŠtena njegova novina.

Iznenadjen sam, viŠe nego ijedanput dosada. Ovakvog neceg nema ni u jednoj ovoj
pjesmi sa bivŠe surove granice medju carstvima. Pjesnik je on. Bojicic razbije kaursku
vojsku i posijece bana, ali Zlatija ne htjedne ni njemu, nego pobjegne u goru zelenu. Tu
je sad vila.

Pod grlom joj sjajna misecina,


pod celom joj do dvi zvizde sjajne,
kosa joj je ko kad zito pada,
u pasu se hoce prilomiti,
kad popivne, sav se svit osmihne.

"Ih", uzdahnu Vepar, "Što se onda ne rodih! Ne bi ona meni u goru zelenu!"

Svi se nasmijaŠe, stric hotelijer skupi usta. E moje Naile neceŠ, bi mi kao da rece, prije
ce i ona u goru zelenu!

Smijurina, Vepar se zakocenuo. Pogledi na Muftiji - ne moze da se ne nasmije ni on.

Sluge su donijele bardake Šerbeta, toce ga u maŠtrafe, one iz Stambola i one


venecijanske, iz "poharanih" primorskih kula, i dijele po starini i ugledu.

"Jah, pusti onaj vakat!" uzdahnu Djed.

"Zeman zida po kotarim kule,


zeman zida, zeman razidjuje."
To rece stric hotelijer. Pokaza se brzo da to nije kazao bez neke namjere.

"I zato treba gledati u danaŠnji vakat!" dodade Kunstmaler.

Zakasnio je na sijelo, sigurno poslije Mevluda svratio u hotel, "trgnuo" dvije-tri, iskre mu
se oci.

"Govorim li pravo, Muhamede?" gleda u mene, ceka moju, baŠ moju potvrdu.

Vidim na koju stranu krece razgovor; neprijatno mi; da mi je blize, Šapnuo bih mu:
"Mani se sad ovoga!"

"Za vakat danaŠnji najglavniji su nauk i ucenje", rekoh, ponovih recenicu, Muftiji po
volji, koju on ne propuŠta da nabaci u svakoj prilici.

Muftija me gleda poprijeko, niŠta ne rece, nego samo puhnu preda se: ti si se naŠao da to
kazeŠ! kao da cujem Šta misli. Nauk i ucenje! Samo koji nauk i ucenje?

"Uvijek je bilo i bice", nagnu se Vepar Djedu, "ovo: najglavnije ti je duŠi rahatluk, a
pijevcu", pokaza rukom medju noge, "dobra hrana!"

Djed sablaznjivo pogleda u Muftiju - da li je cuo?

Morao je cuti, ali ni dlaka se ne pomice na njemu.

"Tako je, bogami, dobra hrana, samo kad je nekome glava na psu!"

To je rekao stric hotelijer, namjerno glasno.


Svi znaju za Veprovu skarednu prosidbu njegove kceri krivonoge Naile, zamukli, cekaju
Šta ce sad Vepar.

"Sreca tvoja Što o tebe necu ruke da mrcinim!" rece preda se. "Letio bi ti meni s kule, sve
repom krmaneci!"

Stric-hotelijer uvuce se u sebe; niŠta kao nije cuo...

Kunstmaler iskoristi nastalu cutnju da nastavi svoju o "danaŠnjem vaktu".

"Jest, nauk i ucenje, to niko pametan ne porice!" opet gleda u mene, ocevidno kao u
najdjelotvornijeg saveznika. "Da nije tako", okrenu se Djedu, "otkud bi danas i naŠ kmet
Todin poslao unuka na Škole?! (DoduŠe, Jovan slika alafranga, a ne bi mu Škodilo da
zna i alaturka!) Ali, gospodo, trgovina, banka, renta, uŠljivog kmeta u zuti dukat, zuti
dukat ne u sanduk nego u promet, nek se leze!"
"Najprije ti, ludi burazere", upade mu u predavanje moj otac, "vidi kako tvojim promece
onaj ko te na to podgovara. Naplatio je on tebi davno rakiju!"

Stric-hotelijer skoci:

"Babo! Muftija casni! Meni je ovoga podmetanja dosta! Š tap prosjacki uzeo, cure mi
usidjelice ostale ako sam ikome, a kamoli svom bratu rodjenom, i zrno zakinuo! Ja ovo
Što cu reci, ne bih ni za Šta na svijetu, ali dogorjelo je vec do nokata: pa da se dijelimo!
Neka niko nikome kriv ne bude, neka svak svojim okrece, volja mu djetetu i plemenu,
volja kurvi i djidiji!"

Gledam ga dok govori, i pada mi na pamet nevjerovatna narodna poslovica. "Luda se


lisica hvata u jednu nogu, a mudra u sve cetiri."

Jer, kad se vec mora u gvozdja, onda bolje sa sve cetiri, tako se nekako i moze izvuci!

Nisam ni primijetio kad je skocio Muftija dok mu ne cuh glas.

Otkud odjednom sve ovo?! snebivam se. Pogledah kroz prozor u mjesecinu: da nije doŠla
jugovina? Š ta im ovo naspijeva?
Nikad nisam vidio risa, jer risovi su odavde davno iŠceznuli, ali Muftija je sad ris, ris iz
pjesme i price.

Stoji, raskrilio libadu na sebi, pa je kao zmaj koji ce poletjeti na sve.

"Krmci!"

Rik mu iz petnih zila, lice poblijedjelo i ospice mu doŠle crnje.

"Krmci nad krmcima! Svi! I ti" uprije prstom u svog prvog prijatelja, Djeda. "Sve si ovo
ti upustio! Kopilani", sijevnu ocima po Alikapetanovom oruzju na zidu, "sve je ovo
sabljom steceno, dinom i Šerijatom odrzano, a vi na kurve da raspete! Skitnico i
pehlivanu", ustremi se na Kunstmalera kao da ce ga rastrgati, "kome si ti doŠao da ŠaraŠ
dzamije! IŠaracu ja tebi guzicu!"
"Ma da si vrh islama..." stric-Kunstmaler htjede da poleti na Muftiju, ali ga stric-hotelijer
Šcepa za ruke.
"Hodi, samo hodi! I to da vidimo! Tpljuh!"

Muftija ga pljunu s gadjenjem, pa se okomi na strica hotelijera:

"A ti, hotelbaŠa! Sve ispod zita, ucutao se kao govno u travi, a raŠirio nad kasabom
suknju kelnericku, cankire nam i france sijeŠ, imetke rasipaŠ, na robije ljude ŠaljeŠ!"
"Svi misle", javi se odnekud Topalbeg-Š epo, ubica zbog kelnerice i Senijin prosac
(nisam ga dosad ni primijetio), "da sam ja u njega pucao zbog kelnerice. A jok? Sada
otvoreno da kazem: izmedju nas je doŠlo joŠ za aŠikovanja!"
"Pa da ti je aŠikluka i sada, djede!"
"Tako je, Muftija, aŠikluka, aŠikluka bogme do Šehitluka! To ti meni kazi!"

Te rijeci kao da su udarile u strop, pa joŠ odzvanjaju iz njega.

To rece Vepar, Široko se rastiruci po prsima, i pjevac se Hilmibeg na sav glas nasmija; s
njim joŠ neki, tiŠe.

Vedrine malo strujnu divanhanom, i bi mi kao da sve ovo ipak nije tako teŠko kao Što se
meni pricinja.
Ali Muftija stoji ukocen, zelenim ocima gleda iz svog mraka u Vepra kao sova; drŠce mu
brada. Ocevidno ne zna Šta bi mu. Odista, teŠko bi to bilo ikom znati.

"AŠikluka do Šehitluka?! Ti Šehit?! Ti u Šehitluk!"

Muftija se iskreveljio na Vepra sa gadjenjem: Šehit je musliman pao junackom smrcu u


borbi za vjeru, ili nevino pogubljen; Šehitluci su groblja takvih.

"Tebi je mjesto u po dzehennema!"


"Neka je! Bar cu znati zaŠto cu goriti! A tebi, bezbeli, u dzennetu. Samo koja ti fajda
medju hurijama kad ti je kitac davno uvehnuo! Zato tvoj zulum!"

Muftija se munjevito obrnu ka zidu sa oruzjem... svi skocismo.

Zgrabio je sablju, isukao je, stoji naspram Vepru koji mu je spremno priŠao nadohvat.
Gledaju se iz nekih svojih dubina.

Svi uzeti, niko da stane medju njih, niko Muftiji da iza ledja otme sablju.

"Dede, dede!" kao da narasta, puŠe Vepar.

Drze se u koŠtacu ociju.

"Dede, zamahni, zamahni slobodno!"

Muftija stegnuo vilice, pa:

"EŠhedu en la ilahe illallah ve eŠhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu."

Izgovori tu recenicu iz Kur'ana, koja svakog muslimana spasava od napasti da pocini


neko zlo.
Baci sablju i krenu bez rijeci.

Za njim i ja, ne znam zaŠto.

Skrivena u basamacima, gomila zena i sluga koja je uzletjela da cuje svadju stutnja se
dolje kako ugleda Muftiju.

Korak mu je bijesan, i pitam se ima li smisla da mu pridjem.

Na prvom spratu, pred gostinskom odajom, zaobidjoh ga ipak i stadoh pred njega. Podjoh
mu ruci. Ne uskrati mi je, ali ni ne dade da je poljubim.

"Jesi li sad vidio Šta si uradio?"

Udje, zalupi vratima. Kljuc Škljocnu u bravi.

Da se vratim gore? ZaŠto? Usplahireni i upitni pogledi gostiju i sluga na meni - iz ovoga
se mora bjezati! Izadjoh, gotovo stvarno bjezeci da me neko neŠto ne upita.

Napolju, osjecam se kao lelujava paucina u vazduhu, za koju se ne zna gdje ce i hoce li
igdje pasti. Krenuo bih kuci - ali doci ce otac i nastace beskrajan jalov razgovor o ovom
Što se desilo ili, joŠ mucnija, cutnja. Memnuni - prozor joj ne svijetli. Oh, da mi je sad
Tahirbeg, osvanuo bih sad s njime u tkanju kasabom - boze, Šta li je sad s njim?

Ne znam zaŠto i koliko vec sjedim na klupi kraj fontane u Djedovom parku, i dokle cu.
Ona prŠce pod mjesecinom, koja na njoj kao da neŠto otkriva, ali nikome. Voda skace u
zitkim mlazovima kao da se nigdje ne bi zaustavila, ali se, najedanput, u jednoj nemocnoj
tacki, prelama i rasipa u kapljice, koje padaju svaka svojim putem.

Tako bi kad Rebiul-evvel


udje u dzamiju.
Otkud mi opet on? daleki arapski prijatelj Hasan, pjesnik Mladog proljeca Što je uŠlo u
dzamiju.

Gledam ga, citiram mu sa nezlobivim podsmijehom i tuzno klimajuci glavom njegove


stihove i kazem mu: Moj Hasane, moj, a Šta bi kad Rebiul-evvel izidje iz dzamije? Koje
naŠe lice je pravo, ono u dzamiji ili ono na sijelu?
11.

Ovaj svecani lov mogao je i bez mene, ali Zorka je ono radi cega sam krenuo.
Lov je na medvjeda, priredjuje ga Djed Muftiji u cast. Pozvani su svi begovi koji su
lovci, a malo ih je koji to nisu, i nekoliko njih koji nisu begovi, ali su cuveni lovci, pa ako
ne ubije Muftija ubice sigurno neko od njih, a mogu biti i od pomoci u kakvom nedajboze
slucaju.

Djed je u sela pod Risovacom, gdje ce biti lov, poslao citav buljuk subaŠa, na celu sa
Aganom, rodjenim lovcem i begovskom potrkuŠom, da pripremi hajku i napravi raspored
konaka. Krece se danas poslije icindije, a lov je sutra zorom.

"Ne bi bilo loŠe", rece mi otac, "da po rucku kreneŠ za Aganom da ne bi uradio neŠto
Što Muftiji ne bi bilo po volji. Da ne bi nekog nepocudnog mu ukonacio kod Todinovih.
ZnaŠ ga vec, malo je tabijasuz."

Dobro mi to dodje, pravo ni ne rucah, osedlah Putalja i iz galopa u galop dojezdih


Todinovim kucama.

Tu je vec mravinjak, dovlace se fucije sa ponora, peru sofre, tresu biljevi, nosi svjeza
slama za lezaje, ciste se puŠke - sve pokraj mene promice bez rijeci i u zurbi.

Niko me sad i ne primjecuje, kao da me nema.

Zorka pronese fuciju u kucu, i ne pogleda me. Kad se vrati, javicu joj se. Ali kad, opet
bez pogleda, prodje s novom fucijom, usta mi se za njom samo otvoriŠe, glas ostade u
grlu. Mrzi li me, ili se stidi? Ili se to ja stidim?

Jovana nema. Iz "ateljea" izneseni su nekud Štafelaj, platna, sve slikarsko, ostao samo Što
sa stolicom, a unesen krevet sa gostinskim Šarenim biljcem i cistim lanenim jastukom; to
je za koga drugog nego za Muftiju nocas. Sobicak preko puta, gdje spava Jovan,
spremljen je isto tako, sigurno za Djeda. Otvorena su sva vrata i prozori na maloj
zidanici, sigurno da izvjetri miris boja.

Nema ni Agana, kuda bih do veceras?


Uzeh ispod strehe ribarski prut ljeskovac i krenuh ka virovima poznatim po bogatstvu
pastrvom. Oblacno je, moglo bi biti ulova. VidiŠ, kazem, dobro bi bilo da uhvatiŠ pa da
veceras pocastiŠ Muftiju svojom ribom ispod saca.

Odista, prolazna ljetna kiŠica obori po vodi muŠice, pastrva se dignu u lov, i poceh da
vadim vodene ljepotice.

Otkako sam ribar, nikad ih se nisam mogao dovoljno nagledati. Po smaragdno-biserno-


zlatnom ovalu tijela crvene i modre zvijezde pjega. Ovu neuhvatljivu svedenost oblika,
ovu slivenu raskoŠ boja s cime sve nisam, uvijek uzaludno, poredio - sa nagizdanim
nevjestama, sa zvjezdanim nebom, sa skupocjenim paftama, sa vilinskim vretenima...
Jesu li one ovakve i u vodi, ili je u vodi ova njihova ljepota samo nacin njihove
samozaŠtite i polni nadrazaj za odrzanje vrste, koji se nama u naŠem svijetu, svijetu
vazduha, samo pricinjaju ovakvima, po zakonu svjetlosti i naŠeg ocnog ustrojstva?

U opalu njihovih ociju nevino mrtav sjaj koji me optuzuje. Pa i vi ste, branim se, u vodi
tigrovi!

Opet mi se evo citav svemir i u njemu zivot, u cijim mi je svim pojavama Bog, ukazuju
samo kao ispolinsko gluhonijemo valjanje i medjusobno prozdiranje bez smisla i kraja.

Ostavi se sad toga, kazem, jesi li doŠao ovdje da loviŠ ribu ili da ovako prazno
razmiŠljaŠ!

Povuce mi jedna, prut mi savi do vode, i jurnu suprotnoj obali za citavu duzinu pruta i
konca. Nema viŠe popuŠtanja, zategla, trza, otrgnuce se!

Ove, Muftija, neceŠ okusiti ni ti ni ja - skocih u vodu do pasa da skratim rastojanje. Jedva
je nekako, po pravilu lova, okrenuh niz vodu, da joj struja udara u Škrge, jer tako se brze
zamori. Srce mi tuce u grudnu kost, tigrica se ni niz vodu ne da lako... neka zenska cika
za mnom, ali nemam kad da se okrenem. Kad je izvukoh, umalo mi ne ispade iz ruku...

Husein! Prividja li mi se ovo? Moj odbjegli brat Husein! Gledamo se nepomicno, ja mu


poletjeh...

"Ma otkud ti?" grlim ga, ljubim, pipam, "jesi li to ti?"


S njim su djevojka u plavom i Jovan.

"DoŠao."
"Pa kad si doŠao?"
"Juce."
"Pa, pobogu, Što ovdje, Što nisi kuci?"
"Bojim se oca."
"Š to da se bojiŠ, oprostio ti je, jedva te ceka!"

On mi pogledom pokaza na djevojku. Shvatih odmah.

To mu je ta ljubav o kojoj mi je Jovan pricao, grofica, kolegica na akademiji. Dogodilo


se, dakle, tacno ono od cega otac strepi. I otkud mu samo tolika bezobzirnost da je
dovodi! Š ta on uopŠte misli?

Pridjoh i predstavih se.

"Ona govori francuski", rece brat.


"Kako vam se svidja naŠ pejzaz?" upitah nedotupavno.
"Izvanredan! Taj plener, te boje, ta simbolika oblika! i vaŠi ljudi! kao da su i oni sama
priroda!"

Grabim da je razgledam dok se divi.

Sva plava, guste zicaste kose, plavih mermerastih ociju, krupnih i razmaknutih, gotovo su
joj na samim jagodicama. Blago pirgava oko nosa, nosic - kao da je samo proniknuo,
prcast malo, Širokih nozdrva. Velika pastozna usta - to nije lice, to je njuŠkica.

U izrazitom altu ima joj neceg i maznog i oporog.

U dlanu mi joŠ stoji topao stisak njene ruke kajsijaste puti.

Gledam joj, ispod oka, buknule grudi, i pitam se muzjacki da li bih je ja odabrao, i kazem
bih, bih sigurno. Drago mi je radi brata.
Uzela je i gleda pastrvu, udivljena.

"Ima talenta", kaze mi Jovan ispod glasa. "Moglo bi od nje neŠto biti."

Ne mogu da zamislim Šta ce biti kad je vidi otac.

"Jovane, pobogu brate, Šta je uradio!" govorim dok se vracamo, zastavŠi malo iza njih.
"Ona je uradila! Tvrdoglavo ti je to neŠto i naivno. More joj je do koljena."
"Pa Šta sad on misli?"
"Smislili smo: ona da ostane kod mene na selu, toboze kao sestra moje vjerenice. (DoŠla
je i moja. Nije htjela u Šetnju, ostala da slika.) A on da dolazi kao meni na poducavanje."
"Tanko vam je to."
"Najgore je to Što je navalila da ocu ide i ona! Jedva sam je nekako odvratio: otac je kao
joŠ bijesan na Huseina, treba malo pricekati dok se odljuti."
"Ajoj, ajoj, Jovane, straŠna noc ide! ZnaŠ ko sve dolazi! Ima da se desi pred ocima cijele
kasabe!"
"Ne boj se, mi cemo nociti u Šumi u kolibi. OduŠevljena je time, kaze. Sad cemo, evo,
ponijeti i malo ribe, da przimo" nasmija se.

Gledam ih: Husein ide opuŠten, ona ga zagrlila, maŠe niskom riba.

"Idu" rece Jovan mirno. "Treba da pozurimo."

Okrenuh se: do pola vec polja duga povorka fijakera, crni gmaz koji mili ka selima.

Š ta li sad misle kmetovi, gledajuci ga? Nema svetog Djordja da ga posijece. Prije ce biti,
raduju mu se, sutra je hajka na medvjede, koje mogu samo da truju i ubijaju kradomice.
A i sam po sebi taj lov je jedna svetkovina.

Najradije bih i ja u kolibu s njima troma, ali ne bi se osjecali slobodnim, a, joŠ viŠe, ocu
bi palo u oci da me nema.

Zorke nigdje; ni u dvoriŠtu, ni u jednoj zgradi ni u vocnjaku.


Pojurih na ponor, sigurno je otiŠla po vodu. Nema je. Samo mrak i krkljanje vode koja
uvire. BaŠ si lud, kazem, i buljim u mjesto svoga zlocina, u przinu u grotlu koja se jedva
nazire.

Sve mi postade jasno kad se vratih. Nigdje djevojke ili mladje zene, vrzmaju se samo
babe, starije zene, djevojcice, kmetovi su, znaci, sve mlado zenskinje sklonili negdje
ispred ociju begovima, kojima rastu zazubice na suknje ispod kojih je golo, a i zensko je
zensko, Što se pokazalo sa Smiljanom i Veprom, i joŠ s nekima.

To mi se potvrdi i za sofrom, kad sjedoh, posljednji.

Posluzuju Todinova starica, Jovanova mati i dvije djevojcice. Veceramo u vocnjaku, za


sofrom je Muftija, Djed, poocim Senijin ProraŠljika, moj otac, Agan potrkuŠa, od
kmetova samo Jovanov djed i otac.

Nema rakije, zbog Muftije, i vecera je uopŠte skromna: janjetina, pita i kiselo mlijeko.
Pred lov se ne goduje, sutra je glavno slavlje, Agan je sve kako treba uredio.

Jedva protiskujem zalogaje kroz grlo. Muftija razgovara sa svima, sa mnom - ma ni rijeci
ili pogleda.

Poslije onog naŠeg rastanka sa Djedovog sijela zazracio bi u meni ipak tracak nade. Pa,
zaboga, ako sam preŠao na laicki fakultet, nisam vjeru promijenio, i je li moguce da neko
moze biti ovako zaujedeno zlopamtilo? Opet se u meni javlja pitanje zaŠto mi je toliko
stalo do njega. Mozda je to u dubini zato Što u njemu osjecam neŠto gorostasno.

Ovo drzanje njegovo razjasni mi se u jednom jedinom trenu, kad poslije vecere
ustadosmo da se klanja posljednja dnevna molitva, jacija. Pogleda mi oŠtro u tjeme,
shvatih, zacnuh se: pa zar cu gologlav i pred Boga?!

Umalo Što se ne udarih po glavi. Fes, simbol vjere, s kojim pravi musliman i jede, a on
sigurno i spava, zaboravio sam kod kuce! Vidi se sad najbolje moja vjera!

PoŠlo se da se klanja, Šta da radim! U magnovenju mi sunu pomisao - da uzmem neku


kmetovsku kapu... to bi joŠ trebalo, klanjati pod vlaŠkom kapom!... zgrabih peŠkir sa
sofre i povezah glavu.
SmijeŠan sigurno svima, stadoh na jednu od prostrtih sedzada, koje Agan nije zaboravio
da natovari - ko bi klanjao na vlaŠkim biljcima!

Sva su moja klanjanja ovakva: ritualno se savijam i Šapcem Kur'an, a mislim uvijek neku
svoju misao. Evo i sad, cijelu ovu jaciju se pitam Šta je to Što se, kao urodjeno,
neprestano udijeva izmedju nas dvojice?

Kako klanjasmo, celjad kmetovska nagrnu iza kuce, poce da dize sofru, kupi sedzade i da
nas razvodi na spavanje; sklonili su se, znaci, iza kuce dok mi klanjamo i, sigurno,
izvirivali iza coŠka i smijali se tome kako se mi Bogu molimo.

"Ti ceŠ u moj krevet", rece mi Jovanov otac. "Aganu sam lijepo prostro strozac."

Zapamtio sam iz jednog lova Aganovo hrkanje i odgovorih:

"Iznesi ti meni lijepo malo sijena ili slame i neŠto posteljine u vocnjak."
"A Što tako, moj beg?! Cisto je kod nas, ako te uŠ ili stjenica ujede, nek mi leti glava!"
"Ja ti, Mihailo, volim tako ljeti i kod kuce."
"Bolan beg, ubice te rosa!" gleda me uvjeren da se bojim gamadi.
"Nece, kakav bih ja onda bio lovac!"
"Kako ti veliŠ, beg."
"I, bogati, Mihailo, donesi mi neke opanke i carape. Zagazio sam danas u vodu, joŠ se
nisam dobro osuŠio. A u lovu je covjek i laganiji u opancima."
"Najbolje bi bilo", rece kad donese strozac, "da ti namjestim tamo pod zukvu. Nece te
ubiti rosa, a i mirnije ti je."

Zukva je, znam je, njihova gorostasna kruŠka nakraj vocnjaka, kao naŠ karamut.

"A kud se ovo izgubio Jovan?" pitam ga dok mi namjeŠta lezaj; pitam namjerno, da
vidim Šta misli o svemu ovome oko moga brata.
"Laku ti noc, beg dragi, naspavaj se lijepo, pa ne bismo li sutra medju!"

Lisac, osjetio je odmah Šta hocu. Boje se sigurno svi da ne ispadnu oni krivi. Legoh.
Slutim veliko zlo u kuci, vece nego povratak Arifin. Opet ona misao: sve se evo samo
valja i valja, beslovesno i bez kraja.
Obzorjem ispod kruŠke izlaze i zalaze zvijezde, gluhonijemo i nepojamno valja se
ravnoduŠni svemir.

Kao da sam ribarski plovak na uzbibanoj vodi, naizmjenicno tonem u san i vracam se u
javu.

Osjecam da cu brzo zaspati, i pokuŠavam, kao Što to cesto radim, da tacno uhvatim i
zapamtim taj trenutak od kojeg pocinje san.

Ti dlanovi Što mi se cini da su mi obuhvatili lice - odakle su, iz ovih trenutaka sna ili
jave?

U trzaju se uspravih u postelji.

Zorka.

Zorka, Zorka, Zorka, popio bih je!

"Otkud? Kako?"
"Pratila sam te sa Štaglja. Tamo spavamo nocas."
"Pa Što me danas ni ne pogleda?"

Sjede uza me, cuti.

"A ja citav dan mislim samo na tebe", uzeh joj ruku.


"Obecala sam se na jesen."
"Kakav ti je?"
"Cinilo mi se da ne moze biti bolji. Ali kad sam danas ugledala tebe, o, o, o..."
"Š ta si pomislila?"

Cuti.

"Š ta si pomislila, kazi, molim te!"


Izvuce ruku iz moje i nalakti se.

"Zatrudnila sam."
"S kime, sa mnom ili s njim?"
"Nije me ni dirnuo."
"Zorka, Zorka, Šta sam uradio! Š ta ceŠ kad svijet poslije vidi..."
"NiŠta. Dogovorili smo se da se vidimo sad u nedjelju. Pusticu mu se prije vremena, ko i
ostale."
"A on kad vidi?"
"Nije to kao kod vas."

Cutimo dugo. Njoj se dizu grudi, meni grlo puno srca.

Uzeh je za ruku, i preko plotnog preskakala predjosmo u kukuruze.

Na zurnom rastanku me cmace, hitro, po citavom licu.

"Vodi me! Vodi kud znaŠ!"

Krenu, pa zastade:

"Rodicu ti sina!"

Ode kroz kukuruze.

Na lezaju, razmiŠljam: da li bih zbilja bio sposoban za takav podvig, da u nekim cudnim
okolnostima krenem s njome u svijet? Bih.

Ne, ne bih, na dnu mi isto ono prelijevanje izmedju lazi i istine kao i sa Elizom. Smijem
se: imacu, dakle, sina kmeta!...
Probudi me zvucan talas, ne znam gdje sam. Razabirem: skika pasa, povici, topot...

Polazak, dakle, na medvjeda. Skocih, nazuh opanke.

I stari Todin s puŠkom u dvoriŠtu.

I po susjednim zaseocima, i u citavom pojasu sela ispod planine dokle se vidi i cuje, isto
je ovo promicanje luceva pri izvodjenju i opremanju konja za begove i muklo brujanje
kmetskih hajkaca Što se slijevaju na seoski drum.

Gledam, Todinov praunucic uzeo vile... sve Što moze drzati sjekiru, toljagu, sve Što ima
neŠto zgodno limeno ili bakreno Što zveci, ustalo je na hajku. Kao da poslije ovoga u
Risovaci medvjeda viŠe nece biti. Š ta je ovo? Zedj za osvetom za poklanu stoku?
naoruzan, osiljen strah od tamnih Šumskih krvoloka? ili je to nestanak svakog straha kad
su u gomili?

Hajkaci krecu prvi.

Uskoro krenusmo na konjima mi lovci. Na celu naŠeg odreda je Agan, za njim smo
Jovanov otac Mihailo, djed Todin, Muftija, Djed, ProraŠljika, otac i ja. Agan je, dakle,
sacuvao hijerarhiju i godine.

To, ljudi u skupu, pade mi u oci kad napustismo i posljednji zaselak i zadjosmo duboko u
Šumu.

Pitam se kako bih se ovdje osjecao da sam sam. Neka vrsta straha hvata me vec na samu
tu pomisao. Ocujem ponegdje preplaŠen prhut usnule ptice u granama. Tako nas sigurno
i zvjerinje uŠi i nozdrve osjecaju i sa daleka: srne bjeze Što dalje, medvjedi ustaju iz loga,
vukovi - sigurno nas prate.
Cukovi zacute. Sve se ovdje boji covjeka, iako ga nikad nije vidjelo, mozda sad prvi put
osjetilo, i covjek svega. Samo strah iz tmine i tmina iz straha.

KreŠti negdje ptica, hvata je sova.

Kolika li se sad u ovom muklom mraku razbojstva deŠavaju!

Iz tame nas na mjestima usijano gledaju zelene oci; to je prlad, trulo drvo koje svijetli.
Kao da iz dubine neŠto preza da skoci na nas. Stura zvjezdana svjetlost odozgo izmedju
kroŠanja samo nam osvijetli kolika je tmina, krik ptice pokaze koliki je muk. Cutimo svi,
ni konj da frkne.

Kad ce se vec stici!

Da li to vec svice?

Oglasi se negdje daleko cudan pticji pjev; cutnja, pa opet.

"Š ta je ono?" pitam oca.


"Tetrijeb."

Svice, odista svice.

Stabla - kao da ih dosad nije bilo, pa se tu odjednom stvorila. Mrak se topi u zeleno, muk
se rasprŠtava u pticji cvrkut. Tanke struje slatkih i kiselkastih mirisa, zazelim i da vidim
iz cega su. Jutro me prijatno ledeno umiva i briŠe paucinastim maramama.

Odjednom - Šuma je granula, otvorila se i zazvonila. Sad, kao da prolazim kroz veliki
sjajni kujundziluk.

Todin se na celu raspricao.

Nagluh od godina, vice, kao da prica svoj Šumi.


Prijahah uz Djeda, da bolje cujem.

"Eno ondje ti je bilo", pokazuje rukom Muftiji na vrh Risovace, cija se kamena glava
ukaza pod nebom kad izbismo na mali proplanak.
"Bio sam onda mlad, ni Šezdeset, djavo ce me ispeti do pod sam onaj gore kamen, tu su
im glavni brlozi, tu cu ga cekati."
"Vidjali su toga kozari, kazu - kolik koliba!"
"Ali nema ga."
"Taman da cu kuci, kad - pomoli se! Ide uz lâz, pravo ce na mene!"
"Ima ih straŠljivih pa pucaju odmah cim ga ugledaju. Ja jok, cekam da mi se primakne."
"Nanio puŠku, drzim mu na muŠici lijevi kraj prsa. Ne okidam, cekam da mi dobro
pridje."
"Kad on - osjetio me, stade pa se dize na zadnje noge."
"Taman tako, kazem, to mi i treba! Nanesoh mu na srce, pritisnuh, kad, moj evendija, -
izdade me viŠek! Pritisnuh drugi oroz - i on samo caknu!"
"Stojimo, gledamo se, slave mi, nema medju nama ni deset koraka."
"Znam, samo maknem li bilo cime, na mene ce. A za mnom njegova pecina, lijevo
urvina, desno strana strma, uz nos, a Što je najgore, moj evendija, imam samo ta dva
viŠeka-devetaka u puŠci - sacmom zecjom i srnecom mogu da budim samo buve po
njemu."
"Kad - nedjeljo sveta! pomoli se i drugi, zena mu!"
"Todo, nema te viŠe, Bogu se preporuci! skocih u Šumu ko divojarac, pa niza stranu, ne
letim nego valjam se, preko glave se prevrcem! Obzirem se gone li me, a sve gledam kad
ce se odozdo pomoliti i treci..."
"Kad u selo - ne umijem ni progovoriti. Š to me god ko upita, ja: O, straŠna zvijerka
medjed!"
"Kakav medjed?" pitaju me, a ja opet:
"O ljudi, straŠne li zvijerke medjeda!"
"Kad - Šta je bilo posrijedi? Djecak mi punio viŠeke, pa metao najprije olovo pa onda
barut!"

Svi se smijemo.

"Zato ja i ne volim na medjeda", govori ProraŠljika. "Zec, lisica, srna, pa i vuk ako
hoceŠ, to je lov, a ovo..."

Pricu nastavlja Jovanov otac Mihailo.


"NiŠta je to koliko sam se ja jednom prepao! I to da je od koga, nego od kobile! Imali
smo jednu kobilicu - to kobila-majka nije ozdrijebila! Kad je pustiŠ, ne bi je uvatio da si
vukodlak, nego Bog te je pomogo ako si joj se prikrao s ledja pa uvatio za uŠi! Jednog
dana - kud ce me djavo na to navesti! cinilo mi se da se pripitomila - natovarim baŠ nju
pa cu u mlin da sameljem. Zasuo, legao da spavam, kad - pade mi na um da je nisam
ukoljencio! Ispadoh iz mlina, jurnjaj, lunjaj, nigdje je, a mjesecina ko dan. Dok srecom -
ugledah je na jednoj cistinici, legla, lezi u ladovini pod drvetom. Legnem... puzi, puzi, ne
diŠem, srecom ne osjeca me, dok joj spram mjeseca ne ugledah uŠi. Skocih na nju pa za
uŠi, zalosna mi majka, kakva kobila - medjed! Ruma kruŠke. Medjeda uzjahao! Ja s
njega, on ispod mene! Bog bi dragi znao ko se viŠe prepao! Ajd, kobilo, vuku i ajduku,
potekoh, vile me ne bi stigle, pa u mlin, dobro za sobom zamandalih vrata: nijesam
izlazio dok nije dobro svanulo. Zena me poslije pita: Nijesam ti to dosad vidjela, otkud ti
sijede? I sad, kad pomislim, kosa mi se dize na glavi!"

Strah ovo, osjecam i po sebi, prica i sluŠa o medvjedima, pa se razgoni smijehom.

Muftija jaŠe kocoperno.

Mislio sam Agan ce i nas gore pod Kamenu glavu; ali on srecom sjaha.

Odavde ce se pjeŠice, konji ce ostati s momcima koji nas prate.

Š umski putic, ispovijan bokom strmih Risovacinih kosa, ispresijecanih jarcima.

Vec nailazimo na gomile medvjedjeg izmeta po putu.

"Pas mu majku, kako je znao da izabere mjesto gdje ce se posrati! Tefericli mu zar" rece
glasno ProraŠljika.

Prodjosmo jednu grupu begova vec u busijama, ni od njih ni od nas niko niŠta ne
progovori.

Napokon, Agan stade. Tu je to mjesto Što ga je predvidio za Muftiju i nas Šestoricu;


ispod puta strm proplanak, oivicen jarcima.
Š aptom nam iznese svoj raspored; razmak da uzmemo jedan od drugog dvadeset-trideset
koraka, i svak sebi nek izabere bukvu.

"Ovo Što radimo bogami je budalaŠtina, rece ProraŠljika.

Agan nas upozori da je prvo pucanje Muftijino. Svak neka joŠ jednom pregleda fiŠeke i
spremi nove. Uziva, on je sad nad svima.

Muftija je u sredini, Todin i Mihailo drze pokrajnje jarke, ja sam do oca, kome, ustraŠen,
predje ProraŠljika" ostavivŠi svoju busiju.

Otac predje meni. Ocevidno, u strahu za mene. Nemiran je, zapali cigaru, pa je odmah
ugasi - nos zvjerinji sve osjeti.

Oci mu samo tkaju. Hajkaci dolje joŠ ne pocinju, ali medvjed moze i prije.

Ocu se hajka. Ocekivao sam orljavu, a do nas jedva dopire, s prekidima, tanak cijuk, kao
da cice miŠevi. Otac podize puŠku, i ja: medvjed zna naici daleko ispred hajke, poznato
je.

Ona postaje sve glasnija.

Otac mi dirnu rame.

On ga prvi ugledao. Vec je iziŠao iz Šume. Mrka gomila uzgibanog mesa. Uputio se
sredinom proplanka. Ne trci, ide samo malo zurnije.

Dah mi stao, podigao sam oba horoza, drzim ga na niŠanu.

Otac mi spusti puŠku: na Muftiju ce, pokazuje mi ocima.

Š uŠnu neŠto iza mene... evo ga i iza mene!


Obrnuh se sumanuto - Vepar! Otkud?!

Pognut, ogromnim, ali mekim skokovima grabi; zaustavi se kod Muftije, uze bukvu do
njega.

Sad mi bi jasno: ugledao je medvjeda sa susjedne busije i poletio Muftiji u pomoc. Ili da
mu ga uzinat ubije?

Sad sam sigurniji, kad je on tu.

Otac je odmah opsovao Muftiju Što ne uzima zaklon nego - stao ispred bukve!

Koliko god se bojim za Muftiju, zari me to. Evo ga i sad gdje vjeruje u svoje, i u svoje
oko i ruku.

Ceka, ne podize puŠke. Medvjed je vec na polovici proplanka. Ide pravo na njega. Pucaj!
vicem mu u sebi.

Ne puca, medvjed je vec doŠao do pod samo stablo oborene bukve ispred Muftije. Š ta
cekaŠ, pucaj, hoceŠ li se hrvati s njime?!

Muftija naniŠani i u trenu sastavi. Zvijer trenutak stade, okrenu se oko sebe, a onda
ruknu, i uspravljena, iskezena podje na Muftiju.

Dva uzastopna pucnja, Veprov i Muftijin, ne znam ciji prvi - zvijer se zanese, pade na
ledja, skovrnu se i zakotrlja!

Sletismo. Znam Šta ce sad biti.

Sad ce Muftija napasti Vepra Što mu se umijeŠao. Ne znam da li trcim viŠe iz


radoznalosti da vidim ubijenog Šumskog cara ili radi toga Što hocu da prisustvujem
prizoru koji predosjecam.

Zastadoh od cuda. Rukuju se, grle.


Sve se busije strcale. Cestita se Muftiji.

"Evo po Što god hoceŠ", Agan i Jovanov otac klade se koliko je medvjed tezak, Todin,
Djed i ja trazimo gdje je pogodjen.

Dvije rane. Jedna sprijeda, ispod samog vrata, druga po boku, u visini srca. I jedan okrzak
na desnoj nozi. Muftijina je bila prednja strana, znaci prvi put ga je pogodio pod grlo,
drugi put samo okrznuo. Bocni, smrtonosni udarac Veprov je, dakle. Ajoj, Šta bi bilo da
Vepar... Cutimo.

"Da sam znao da si blizu", govori Vepru Muftija, "pustio bih ga tebi. Meni je ovo osmi."

U onom uzbudjenju, nije ni cuo da je Vepar pucao!

Vepar se smjeŠka.

"Dabogda i devetog."

Jesu li ovo ona dvojica sa sijela? Onaj Muftija Što se jedva suzdrza da "krmka" ne
posijece i onaj Vepar, gotov da ga Šcepa i baci s kule.

IzbiŠe iz Šume kerovi u uzlajanom coporu i prvi hajkaci. Medvjeda, koga bi teŠko
potegla i cetiri covjeka, Vepar, zgrabi za noge i izvuce na put, smijemo se.

Š to nisu smjeli zivom, to mu sad rade mrtvom, psi skiceci i mumljajuci grizu Šumskog
cara, ali prozdiru mu samo divljacki miris, koga su se, njega samog, za zivota bojali.

Nikako da se snadjem. ZaŠto je Vepar sa svoje busije poletio Muftiji? ZaŠto bi Muftija,
da je to vidio, bio spreman da mu prepusti medvjeda? pitam se cijelo vrijeme povratka,
gledajuci ih kako jaŠu naporedo i stalno se jedan drugom okrecu. Š ta je to Što se, evo, i
nastavlja medju njima?
Zebnja me hvata, sve veca Što se viŠe primicemo selu. Š ta ce biti ako su se Jovan i
druŠtvo vratili iz kolibe kuci? Š ta ako se s bratom pojavi i ona njegova? a takva je da to
moze. Pogotovu kad cuje da je ubijeno ovo cudo, koje na dvije stozine prte na smjenu po
cetvorica, uz ovu orljavu i vrisku supijanih hajkaca. Valjda ce Jovan biti toliko pametan;
ako niŠta, cuce odozgo slavlje oko medvjeda... Ali nju baŠ to moze povuci...

Srecom, nisu se vratili, ali ja, promatrajuci kako deru medvjeda, sve pogledam da se
otkud ne pojave Husein i njegova. Ubijen je joŠ jedan, patuljak prema ovoj grdosiji. Ubio
ga je, cujem, Arifin muz. Zar i on u lovu?! Gledam ga, jadan mi, begovska sitnez: eto, i
medvjeda je ubio spram sebe!

Slavlje je vec uveliko, zvone i vriju Medene ledine pod selom.

U kakvom sam se ovo arheoloŠkom svijetu naŠao? Oderali su medvjede, sad ih rasijecaju
kasaturama i rezu nozevima, pod oŠtricama se ukazuje salo i mrkocrveno meso; krtina se
isijeca, begovima veceras za akŠamluk, butovi ce se suŠiti Muftiji i Djedu, sve to znam.

Oko mesnice je krug radoznalih; nije to samo radoznalost, neki stariji drze nozeve pa,
kako ugledaju salo, prtrce i odrezu parce, hitro kao da kradu, lijek je to za razne rane,
uboje, zigove, a podize i "onu stvar" kad se njime namaze.

Oni kojima to nije potrebno u kolu su, ili u grupama zagrljeni, potezu iz ploski i pjevaju;
rijeci pjesme teŠko se razabiru, zvone samo vokali cistog revanja do u beskraj. Lica im
crvena, nabrekle vratne zile, u ocima mutnina rakije i ploti.

Igra se bez pjesme i ikakvog instrumenta; njih zamjenjuje ritmican tutanj nogu i zveket
cekina u niskama po djevojkama. TeŠko travi.

ObiŠao sam sva kola, Zorke ni u jednom; ni medju parovima koji stoje po strani i pricaju.
Zapravo, hocu da vidim toga njezinoga. Da se nije negdje sklonila s njime? Opet se
smijem: jednoga dana medju ovim kmetovima i kmeticama igrace i moj sin ili kci. Volio
bih da bude sin.

Mozda ga nikad necu vidjeti, mozda se viŠe nikad necu vratiti iz Kaira u ovu begovsku
sitopjanu sirovinu Što se sad izlezava gore po Šljivicima cekajuci veceraŠnji akŠamluk i
u ovu praiskonsku prijesnost medvjedju Što po ledinama tutnji i reve. Eliza tako i tako
hoce da poslije studija zastalno ostanemo u Aleksandriji.
Sve znam Šta ce i kako ce veceras biti u tom lovackom akŠamluku, najradije bih se vratio
kuci ili otiŠao Jovanu gore u Šumu, ali ne mogu zbog oca, jadnika, pokvario bih mu to
zadovoljstvo da me svugdje pokazuje.

A javlja se u meni i neŠto kao nada da cu i s Muftijom doci u ravnotezu, kad se moglo
dogoditi i ono danas izmedju njega i Vepra.

Zadrzava me najviŠe Zorka. Je li se danas vidjela s onim svojim? ObiŠao sam sva mjesta
gdje bi mogla biti; sunce je vec zaŠlo.

Najvolio bih da budem u krugu oko Djeda i Muftije, ali sjedoh u susjedni, oko Vepra i
oca.

"Hoho, hohoho, hohohooo!" zagrokta Vepar. "Dede, nalider i njemu", rece Mihailu, koji
toci rakiju.

Ocima mu pokazah da ne smijem pred ocem.

"Sa mnom smijeŠ! Dede, dede, vidi Šta u ovoj knjizi piŠe!" pruzi mi fildzan.

Otpihnuh, otac kao da niŠta ne vidi.

"Popij, bolan, neceŠ bogme kad zavijeŠ ahmediju!" rece ProraŠljika iskapivŠi.

Vepar zahohota.

"Ne boj se ti ni poslije. Do ahmedije se pije, poslije ahmedije krije", pokazuje glavom na
Muftiju pod susjednom Šljivom. "Samo Što rakija promijeni ime: zove se Šerbe, kahva.
Dede, Mihailo, natoci i meni jedan fildzan toga Šerbeta!"

Je li moguce? gledam Muftiju koji upravo otpija. Da je i on ta vrsta akŠamlucara koji pod
vidom Šerbeta piju rakiju? U Muftijinoj "toli", vidim, toci Agan. Muftiji i Djedu iz
krcaga "Šerbe", ostalima iz ploske. Jest, moguce je, eno.
Jesu li se ovo Vepar i Muftija opet rastavili, vratili na svoje? Zar je ono jutros bio samo
trenutak zaborava u lovu? Ili Muftija nije sjeo s njime prosto iz bojazni da Vepar, takav
kakav je, ne napravi, pred svima svoju neobuzdanu Šalu na racun njegovog "Šerbeta"?

Mihailo s vatre donese na peŠkiru ŠiŠeve. Uzeh i ja jedan, samo da probam kakvo je to
hvaljeno medvjedje meso. Socno zaista. Vepar ga odgriza, pogleda prema Muftijinoj
"toli".

"BaŠ sladak medvjed! Sladjega nisam pojeo! Halal ti oko, Muftija!"

Cekam hoce li iŠta dalje. NiŠta. Smije se div dobroduŠno, niŠta se, znaci, medju njima
nije pokvarilo. Ako sve ponovo ne pomuti rakija.

S Muftijine "tole" saz-tambura pa pjesma. Zapjevao je Agan. Pjesmu svi znamo, ali je svi
sluŠamo kao prvi put, jer u njoj su zena i sloboda, prava zena i sloboda. Melodijska linija
je jednolicna, gotovo ravna, ali je Agan ustalasava, zalelujava i rasipa u bezbroj fioritura,
u svakom stihu drukcije. Glas mu je nagrizen duhanom i rakijom, ali to niŠta ne smeta,
on pjeva duŠom, najprije kao da prica, pa onda on postaje ta zena.

"Aj, Omerbeze na cardaku bjeŠe,


lijepa Mara pusto zito znjeŠe.
Aj, koliko su na daleko bili,
jedno drugom jade zadavali.
Aj, Omerbeze, nad tobom ga nema,
da me prosiŠ, ne b' ja poŠla za te,
aj, da s ozeniŠ, bih se otrovala!"

Mrak potrpava dogorjele vatre, rakija pali svoje, Šljivik jeci.

Zapjeva i - ProraŠljika!
U svemu sporedni Senijin poocim, i on! nikad ga nisam cuo, ni pomisliti nisam mogao!
Uzvio se, istegao vrat.

Odmah je podignuo visoko, najviŠe Što moze, reskim tenorom; pjesma je duga i
malokrvna...

Vepar ga prekide:

"Ostavi, molim te!"

Zameketa mu podrugljivo:

"Ninu, ninu, ninuŠka,


i bukova ŠkrljuŠka,
necu stara ni mlada,
vec kozara diplara...
... ostavi, dina ti!"

Obrati se meni:

"Nego dede nam ti jednu arapsku! Nemoj mi onih hodzinskih! Nego jednu pravu, da
vidimo koji smo bolji!"

Neprirodno mi, a i stid me pred ocem. Zapjevao bih ipak. Naucio sam od prijatelja
Hasana dosta arapskih ljubavnih pjesama, ali nijedna sad da mi padne na pamet...

Otac zazinuo u mrak.

Bulji, onda pogleda u mene, pa opet u mrak... Pogled mi podje za njegovim... Jovane,
imaŠ li ti pameti!
U odsjaju vatre, stoje nad nama: Jovan drzi brata Huseina za ruku, kao dijete. Samo
cekam kad ce iz mraka i ona!

"Evo ti ga!" rece Jovan ocu, nasmijan, podigavŠi Huseinu ruku.

Kao da tek sad povjerova da mu se nije prividjelo, otac skoci i preko meze zatetura sinu.

Husein ne dospje da ga poljubi u ruku, otac ga uze u zagrljaj kao u koŠtac, pa ga ljubi
gdje stigne; Šcepa ga za ramena i odmaknu od sebe da ga pravo vidi pa onda pade po
njemu i grohnu u plac. MuŠkost mu, valjda, zaustavi hropac, Šmrcajuci i otiruci suze uze
sina za ruku i posadi ga u tolu kraj sebe.

"Hajde, zenetino jedna", uzviknu Vepar, "Što placeŠ, eto ti ga ziva i zdrava!"

Pruzi mu fildzan rakije, ali otac zgrabi plosku, pije naduŠak...

Mihailo, da ne prisustvuje, podigao se da podjari vatru.

Samo nama razumljiv, razgovor ociju izmedju mene i Jovana. "A ona?" - "Budi
spokojan."

Otac spusti plosku.

"Sebi ne dolazim! Otkle bahnu?"


"Doputovao sinoc", odgovori Jovan umjesto Huseina, potpuno smuŠenog. "Pa nije
mogao docekati da se vratiŠ kuci, doletio evo preda te!"

Otac zagrli sina.

ZaŠto ga je Jovan doveo, i baŠ sad? pitam se, i ne nalazim nikakvog neodlozivog razloga,
osim ako mozda sam Husein nije mogao izdrzati da ne vidi oca. Trebalo je, zbog drugih,
da mu i ja poletim u radostan susret, ali i on i ja propustili smo i da se rukujemo. Ni s
ostalim se nije pozdravio, niti se iko od njih pita s njime za put i zdravlje, kao da je
svakom neprijatno taknuti u njegov bijeg i povratak.

Promatram ga u ocevom zagrljaju, u promjenljivom oblijevu Mihailove podstaknute


vatre.

MrŠav i krhak od djetinjstva, sad je blijed i zelenkast u licu, kao poslije neke prelezane
bolesti. Optuzujem se grozno Što mu nikad, a rastao je uza me, nisam ukazao nikakvu
ozbiljniju paznju. Bio je u kuci kao da ga nema, i tek kad se izgubio, osjetilo se pravo da
postoji. Bio je kao trava Što raste izmedju avlijskih ploca, koja izbija po nekoj svojoj
potrebi i koja nikom ne smeta, ŠtaviŠe, prijatna je u tvrdoci i sivilu kamena. Skrivao je
od drugih da crta, svi su mislili da radi neŠto svoje Školsko, i jedini ja bih u njegovim
citankama slucajem nalazio njegove crteze, ali Šta oni znace u njegovoj licnosti, shvatio
sam tek poŠto se saznalo Šta je ucinio.

"Bogami-beg, imaŠ koga i da grliŠ!" rece Jovan ocu. "Najbolji ti je u Školi. A da znaŠ
otkle ih sve nema iz carevine! Znao sam koga sam ukrao!"

Otac Mihailo poprijeca sina ocima.

"Je li iz te zemlje onaj Što potuce tursku vojsku pod Becom?" upita Huseina Vepar.

Pitanje je ne moze biti nezgodnije, jer to i boli oca najviŠe, Što mu je sin u dubokom
Kaurluku. ProraŠljika to osjeti:

"Neka je. Trazi nauk sve do Kine, rekao je Alejhiselam."

Vidim zid puca, samo joŠ Vepar treba da ga upita za tamoŠnje Vlahinje, kao mene za
Arapke!

"Ima li tamo joŠ naŠih osim vas dvojice?" okrenuh razgovor.


"Ima", i Husein poce da ih nabraja po imenima i mjestima; medju njima, srecom, i joŠ
dva muslimana.
"Nek si ti nama doŠo!" otac ga potapŠa. "Javi se Djedu i Muftiji!" pokaza mu ocima na
susjednu tolu, koja se podigla da krene.
Husein se trze. Onda ustade i ode.

Strah me straŠnog Muftije. Vidim sve samo u poluosvijetljenim obrisima: Husein, kako
prvo naidje na njega, poljubi ga u ruku, onda pridje Djedu, Djed ga podignu u narucje...

Otac, vidim, samo Što ne klikti. Ustadosmo i mi, krece se, Muftija je dao znak.

"Jovane, ne sluti mi ovo na dobro!" govorim mu dok silazimo ka fijakerima za klimavom


gomilom podnapitih i pijanih, kojima Todinovi svijetle fenjerima i lucevima.
"MisliŠ li ti da bih ja njega ukrao tek tako? Sad cu ti reci neŠto Što niko ne zna! Poslao
sam ja svoga Djeda Todina tvome djedu da mu kaze da mu u unuku lezi veci predstojnik
od svih predstojnika u Carevini, pa ako voli ovom kraju i sebi glas, neka mi ga pusti!
Dobar je ovaj tvoj djed!" smije se Jovan grleci i mene i Huseina.

KocijaŠi, videci da dolazimo, strcavaju se iza svojih vatara i meza, fijakerima, vec
okrenutim prema kasabi. Sjeda se gdje ko stigne, rakija, izgleda, pravi svoj raspored.

Sad tek pravo povjerovah u Muftijino "Šerbe" - Muftija, zavaljujuci se, pope se uz
Veprovu pomoc u fijaker, i to ne Djedov, nego Veprov.

"Ovamo, bolan, promaŠio si!" vice mu Djed od svoga fijakera, tu odmah ispred
Veprovoga.
"Neka ga malo meni!" kikoce se Vepar. "Sigurnije mu je na mojim Šinama nego na
tvojim gumama. Sjedaj i ti!" rece meni.

Uskolebah se: mozda mi ovo sam Bog pruza pravu priliku da postanem s Muftijom Što i
prije. A moze biti svaŠta, i to da me, kakav je a sad joŠ i pod rakijom, istjera iz fijakera
ili on sidje s njega.

Mozda ne bih sjeo da se u svjetlosnom krugu fijakerskog fenjera ne pojavi iz mraka ko -


Arifin muz! Š ta je ovo?! sve pijano, sumanuto! Drzi vrecu, iz nje viri medvjedja glava,
glava njegovog trofeja; pogled mu bolan i moleciv, kao neki dan na Mevludu u dzamiji.

"Ma! Tebi i ocu..."


"Hajde, utrpavaj se i ti!" vice mu Vepar, ali on se vec izgubio, ututnuvŠi mi vrecu s
medvjedjom kozom.
Ne znam kud bih s ovim jadnim poklonom, i nabacih ga na sic kod kocijaŠa.

"Misli da ce je ovim vratiti! Budala!" govori Vepar. "Da je ona mislila da sluŠa vas, ne bi
pobjegla za njega. I ne bi se vratila vama da nije sluŠala sebe! Zao mi ih oboje."
"Koji je ovo?" pita Muftija, dobro pijan, vidim.
"Arifin onaj nesretnik. Nego, bogati, Muftija, da te neŠto upitam: po Šerijatu, kako ce se
to raspetljati ako mu se ne vrati?"
"Vozi! Nije ovo meŠcema!" odgovori Muftija, zaplicuci jezikom i podrignuvŠi. "A Što ti
to pitaŠ mene? Evo ti boljeg Šerijatlije od mene!" pokaza glavom put mene.

U glasu mu, viŠe nego u smislu rijeci, reska zajedljivost. Ni trofej, kakav se desi jedanput
u zivotu, ni akŠamluk, koji pogasi sve stvarno i uznese covjeka iznad svega, niŠta ga,
dakle, ne moze omekŠati; to je kao misliti od hrastovine da je vosak.

Ko ce ovaj mukli pritisak izdrzati do kasabe! Kud ne sjedoh u Djedov fijaker! NiŠta,
cutacu. Na rastanku, necu se s njim ni pozdraviti. Dosta mi viŠe ovih strepnji od njega
bez ikakve razumne potrebe, sam sebe sam ujarmio u ovu njegovu moc nad svima, koju
on u novoj carevini nema, ali je svi hoce i njome ga joŠ, ionako punog, pune. SiŠao bih,
ali fijakeri su vec krenuli.

"Ma bila mu je veca glava!" govori Vepru, gledajuci medvjedju glavu koja je na sicu
izaŠla iz vrece i sitne joj oci sjakte u fijaker kao zive, osvijetljene fenjerom Što ga je
kocijaŠ okacio da nam ne bude mrak; misli ocevidno da je to njegov medvjed.

Vepar se zavalio od smijeha, udari Muftiju po koljenu.

"Dina ti, da je bio manji, bi li ga pogodio!?"


"Bih da je tica! Posred srca!"
"E bogami cemo te zeniti! Oklagiju udovac, djul-djevojku ponovac! Ostao si vjeri duzan
bar joŠ tri sina! Dede!"

Potegnu, pa mu pruzi plosku. Muftija je nagnu dobro, pa dodade meni:

"Dede i ti! Kad si uradio ono, mozeŠ i ovo!"


Dade mi rakiju, meni, on! Samo Što grlic stavih u usta, ne mogu ni da pihnem, u cudu. I
glas mu kao da nije onaj maloprijaŠnji.

Vepar mi zgrabi cuturu i turi je kocijaŠu:

"Ibrica, dede nam onu!"

Sitni Škoravi Ibrica slavni je, ne zna se Šta viŠe, binjedzija ili pjevac. "Nema toga ko mu
moze uteci ni ko ga moze natpjevati."

Tako je, kad zapjeva, kao da glasom sijece pomrcinu i prekiva je u sjajne zvonke Šipke,
koje bi vijugavo zvonile kroz noc bez prekida i do u beskraj kad kovac ne bi morao da
predahne; pa i rijeci pjesme sijeku mrak:

Kada meni naumpane draga,


ne bojim se mraka ni oblaka,
ni moj doro Drine vode hladne.

Muftija izdignu puŠku, puce iz jedne ruke, pa je dade meni da to ucinim i ja. Okinuh,
razdragan ovim njegovim potpuno neocekivanim drzanjem prema meni, za mnom Vepar
ispuca sav valjak golemog piŠtolja, presamiti se preko sica, ote Ibrici uzde i kandziju,
zapraŠta njome povrh konja i zaalaka.

Skocio sam, pokuŠavam da od Vepra uzmem uzde, bojim se da se u ludom galopu i


pomrcini ne skrhamo negdje u rijeku, na nekom od mjesta gdje se ona i put sastaju.
Uzalud, ne preostaje mi drugo nego da se uzdam u konje. Muftija puni, puca i vriŠti.
Zvizdi mi vazduh oko uŠiju, pucnjevi i vriska i iz fijakera pred nama i za nama.

Naporedo smo vec s Djedovim fijakerom; i Fehimova sujeta pustila je isluzenoj trkacici
Sutaniji na volju, ali Vepar pretece. Muftija je skinuo i razmotao ahmediju, pustio je da
vijori za njim u pomrcinu. Kao u snovidjenju, u Šturoj fenjerskoj svjetlosti poskakuje
medvjedja glava, medjved kao da se trza da izadje iz vrece.
Kao pametniji od ljudi, konji pred prvim fenjerima kasabe predjoŠe u hod. Zamotavam
Muftiji oko glave ahmediju da ga ko ovakvog ne primijeti pa bruka sutra pukne po
kasabi. Pustio mi se, miran je kao janje.
12.

Dolazi mi opet da odmah odem i da se viŠe nikad ne vratim.

I opet ista isprazna razmiŠljanja o sebi.

Jednom omaŠkom prirode rodjen sam na ovom mjestu. Kazem tako: prirode, a odmah se
pitam moze li ona praviti omaŠke. Je li njena omaŠka to kad se zametne plod Šljive pa,
umjesto da izraste u pravi plod, izrodi se u "rogac"? Jesam li i ja takva jedna njena
tvorevina, koja se samo naŠim ljudskim jezikom zove slabic? I to od one samoobmanute
vrste slabica koja se hrabri i pokriva taŠtinom: Šta bih bio ja da sam rodjen na nekom
drugom, na nekom svom pravom mjestu!

Pa eto, otiŠao sam i na to, bar jedno od pravih, moze li biti pravije mjesto, gdje se iz
okamenina zivota i njegovih vremenom nagrizenih i osakacenih tvorevina odgonetaju
hijeroglifi sadaŠnjega, i Šta? Iz suhih tamo arheoloŠkih znanja, Što viŠe u njih gazim, i iz
ovoga ovdje Što sada preda mnom beslovesno tece, sav mi svijet postaje samo
zagonetniji i sve viŠe pomiŠljam da cu zanavijek ostati ovako izmjeŠten odsvakle.

Kad sam ovdje, brzo mi sve dodije i jedva cekam da se izbavim odavde, a tamo mi, pod
praŠnjavim nilskim nebom i drvecem, zvoncka nostalgicno liŠcem naŠ granati orah pod
prozorom, i pljuska iz izvadjene kante ledena voda avlijskog bunara, i sigurno cu sutra uz
Elizine sedefaste obline pomisliti na Zorkinu oporu put i dah Što furi.

Kao i uvijek u slicnim razmiŠljanjima, osjecam gladnu potrebu za Tahirbegom.

Nije odgovorio Memnuni; a ja mu joŠ nisam ni poceo pismo za koje me molila sa


zaklinjanjem.

Sjedim s njome i ovo jutro pod karamutom, pod koji mi posljednjih dana dolazi cim me
ugleda sa kucnog prozora; kao da tamo stalno stoji i ceka kad cu se pojaviti na ovom
svom sada gotovo iskljucivom mjestu.

I ovo naŠe vidjenje prolazi kao i predjaŠnja, u usiljenim razgovorima o knjigama, koji
kratko traju i sluze nam samo da prekinemo cutnju, da bi se onda produzila u joŠ
bremenitiju i nesnoŠljiviju, i opet prekinula nekim njenim nesuzdrzivim pitanjem o
njemu, na koje joj ja odgovaram ili cutnjom ili nekom utjeŠnom pretpostavkom.
Stvarna i glavna moja pretpostavka, koju joj ne kazujem, bila je (i ponovo se, sad u
najoŠtrijem obliku, javila) da se u njega poodavno uselila, u same kosti, nevjerica u sebe
pred zenama, jer su ga sve prije ili kasnije neprimjetno ostavljale iz nerazjaŠnjenih
razloga, iako je bio, pouzdano znam, snazan muzjak i uz to tanan ljubavnik, u druŠtvu
urodjeno otmjen (pa i u trenucima onih svojih bjesova), pravi upijac stranih jezickih fraza
i melodija, socan, iznenadjujuce metaforican sagovornik u svim temama. Bile su to
mahom studentkinje iz doŠljackog kolonizatorskog svijeta, s kojima se lako upoznavao i
zblizavao na laickom univerzitetu, na kojem je ex privata marljivo sluŠao jezike i,
najviŠe, cistu filozofiju.

Tu kratkotrajnost tih njegovih veza Eliza je tumacila "ipak necim u njemu", a i njegovom
prekomjernom pogurenoŠcu i malo patkastim hodom, koji zenu "ipak odbijaju".

Pa mozda je sad, poslije svega, Memnuninu nemoc za podvig shvatio kao njenu stvarnu
nespremnost (ono na kapidziku: "Ti mene ne voliŠ, ti mene ne voliŠ!") i kao tu svoju
nesposobnost da zenu prikuje za se, pa, onako osramocen u prosidbi, gnjevno se i
potiŠteno povukao u Šeher zanavijek.

Znam ga, niŠta drugo nego to, govorio sam sebi sve do juce; Memnunino pismo bilo je
preporuceno, morao ga je primiti, jer carevina je i u poŠti kao i u svojoj upravi
besprimjemo tacna.

Ta moja pretpostavka zamuti mi se juce kad mi dodje Jovan i, trudeci se da sakrije


uznemirenost, rece da je od Tahirbega dobio pismo - iz Beca.

Odmah po svom naprasnom odlasku u Šeher osjetio je neke neizdrzive tegobe u ledjima,
te ga je glasoviti Šeherski primarijus "prepao viŠe nego Što treba" i uputio na becku
kliniku. Sada se osjeca bolje. Vratio bi se, ali profesor je vrlo prijatan covjek i savjetuje
mu da joŠ malo ostane. Poslije ozdravljenja - vidjece vec gdje ce.

Sjeknu mi u glavu neŠto Što sam. sluŠao, i, u isti mah izadje mi pred oci jedan moj daljni
rodak u Šeheru, vjeciti student prava u Becu.

Odavna on prica na sve strane, "medju nama nek ostane", kako Tahirbeg ima tabes.
Nisam tome pridavao nikakvu vaznost, uvjeren da brbljivi vjetropir prica to iz zavisti i
mozda joŠ viŠe iz osvete, jer se Tahirbeg, kad ga viŠe ne bi mogao da podnese, s
njegovim "pogledima" prosto Šprcao. Ali se sjetih i onoga Što je Memnunin otac poslije
prosidbe govorio o njemu: da mu niko u rodu nije umro citav.

Da li zbilja vrazije neko zensko culo (o kome sam s nipodaŠtavanjem citao, a i poslovice
uzimao samo kao humor) na zvjerinji nacin osjeca u njemu neŠto, na kraju krajeva,
poremeceno, Što ja kao priviknut na to nisam ni primjecivao, a za Šta je Memnuna u
svojoj usamljenosti imuna, uz to joŠ - sav njihov dodir bio je preko knjiga koje joj je
slao, vidjala ga je, u stvari, samo izdaleka i u mraku i mjesecini pred svojim kapidzikom.

Odlucio sam da joj vijest nipoŠto ne kazem. Ona i na ovom sastanku, izmedju cutnji,
usred naŠeg razdeŠenog razgovora, uvijek nadje neku nit i, kao uzgred, pripita me, tako:
Šta se cuje iz Šehera, ili: mislim li ja u Šeher.

Ovaj jad koji mi je pred ocima, koji je podlijeva kao da joj je krv pozelenjela, i moja nada
da ce joj ma kakav glas o njemu bar malo odŠkrinuti neki vidik, nakraju me prelomiŠe i
rekoh joj:

"Pisao je Jovanu iz Beca."

Umalo Što ne rekoh i ono "sa klinike."

Pokajah se, u samom trenutku izgovora, i zbog onog "iz Beca."

Ona se zabezeknu:

"Otkuda iz Beca?"
"PiŠe jednu filozofsku studiju i otiŠao je tamo u biblioteku."

Podavi noge i obgrli koljena; cuti pogruzena, pa podize glavu:

"Š to je pisao Jovanu? Š to nije tebi... ili meni?"

Cutim, niŠta mi ne pada na pamet da joj odgovorim.


"Pisace", kazem.

Cekam kad ce opet grunuti u ono njeno grcanje u dlanove; ali ona uze knjigu s kojom je
doŠla i ode.

Da li je u njoj neka odluka? proze me oŠtra strepnja. Hocu da je zovnem natrag, ali u
bezizlazu sam, uzet. Nije valjda ono najstraŠnije? ne bi se sjetila da uzme knjigu; i ne bi
iŠla tako sporim korakom.

Ne caseci casa, pisacu Tahirbegu hitno preporuceno! Izruzicu ga na pasja preskakala,


iako o Memnuni nikad medju nama nije bilo ni rijeci!

Ne, moram mu otici! Cim je otpremljen u Bec, mora da je s njegovom kicmom neŠto
ozbiljno; i Jovan mi je (sjetih se) rekao kako mu je u pismu napomenuo da ce lijecenje
trajati duze! Moram licno izvidjeti Šta je. A sam je, u bolesnickom krevetu, medju tudjim
ljudima, zlocin bi bio kad to ne bih uradio!

Samo, odakle cu novac za put i ostalo? Da zatrazim od oca - ne smijem ni pomisliti! Djed
bi mi sigurno dao, ali sramota me, nikad ga tako neŠto nisam molio. Od Muftije - jesam li
lud? Od Vepra cu.

Ne, od Nene! sinu mi. Ona je dobra ziva pramajka svega naŠeg roda, posudice mi sigurno
kad joj izlozim ciji je zivot u pitanju.

Cuju se odavde bubnjevi i zurne iz carŠije, kasaba je od jutros kao i svake godine u ovaj
dan sva u nemirnom ocekivanju: po podne su velike konjske trke, pehlivan i, ovoga puta,
ispracaj hadzija na Cabu.

Mnogo je svijeta u carŠiji, i, da izbjegnem susrete, krenuh ispod Djedovog brda.

Š to se viŠe primicem, sve mi nerjeŠivije izgleda na Šta da se pred Nenom izvadim Što je
toliko vremena nisam posjetio: i otiŠao bi u Kairo a ne bih je obiŠao, to ce mi prvo reci, a
kad vidi po Šta sam doŠao, pomislice da joj ne bih ni doŠao da mi neŠto nije zatrebalo.

Da mi je da je zateknem u njenom cvijecu, cvijece bi svemu dalo neku lakocu.


Zatekoh je, zapravo pronadjoh, u zacudo pustoj kuci, u Senijinoj sobi na spratu.

Kako me ugleda, skoci sa secije i sa radosnim "ah" podje mi u susret. Poljubih je u ruku,
ona me povuce na seciju. Sve mi cudno, gledam je.

Nikad je nisam vidio takvu, ni cuo joj takvog glasa.

"Moj Muhamede! Eto: placi da rodiŠ pa ne rodi, posvoji pa placi!"

Kaza to kao da ja znam na Šta misli; spuŠtena pogleda, pred njom fildzan nepopijene
kafe.

"To ona opet nece?" rekoh, pomislih na neku udaju, koju sad Nena hoce, a Senija odbija.
"Ah, dala bih je sad, Muhamede, i za crnog ciganina, ali ko ce je sad uzeti ovakvu?"

Boze, Šta se to moglo dogoditi?

"Neno, pobogu, Šta je to bilo?"

Ona ispred cela zatrepta prstima, othuknu; shvatih, ali ne mogu pravo da vjerujem.

"Otkad to?"
"Ne znam, izgubila sam se. Da me upitaŠ koji je danas dan, ne bih ti znala reci."
"Gdje je?"
"Dolje. Ne smijem da je drzim ovdje, skocice mi kroz prozor. Zakljucavam je."
"Nece, nemoj, Neno!"
"Ne znaŠ ti! Samo tumara, ne zna kuda glavom udara, izletjela bi mi na sokak, Allaha
dragog pitaj kud!"
"Da je vidim?" ustadoh. "Mozda ce malo doci sebi kad mene ugleda."

Dodje mi ona njena recenica iz pisma u Kairo: Ja nikog nemam osim Boga i tebe, a oba
mi daleko.

Povjerovah u to Što Neni rekoh.


"Nemoj sada, privirivala sam, spava."

Sjedoh, smjenjuju se u meni u kovitlacu nevjerovanje, nedovrŠene pretpostavke, crne


pomisli, nepravedne optuzbe Nene, ProraŠljike, samooptuzba Što je nisam posjecivao ni
pisao joj iz Kaira.

"Dobro, Šta prica?"


"Š ta prica. Š ejtan je uzeo u ruku pa je razbio ko maŠtrafu, i to dragi Allah ne bi mogao
sastaviti Šta govori kad je neŠto upitaŠ. Rekne neŠto ni na kraj pameti, ili opsuje, juce
me i udarila, ili samo cuti. Najbolje je niŠta je i ne pitati. PropuŠila. Sakrila sam duhan,
ali ProraŠljika joj prokleti daje. Neki dan joj nestalo cigarcageta pa, moj Muhamede,
istrgla, iz Kur'ana, list i u njega savija! "Š ta to radiŠ, oko materino, hoce li nas grom!" -
"Hoce govno" kaze, "sve su ovo oni slagali Što ovdje piŠe!" Sjekla mi cvijece. "Š ta ti je
krivo hudo cvijece, nesretnice?" oteh joj makaze, a ona poce da ga cupa. Sklanjam sve
pred njom Što je oŠtro i Što bode. I svijece! Moj Muhamede, to nikom zivom ne bih
rekla, i svijece! Zatekla sam je u toj sramoti!"

Shvatih odmah: svijeca, to je ovdje raŠiren oblik zenske onanije.

Napravih se da nisam razumio, metnuh joj ruku na rame:

"Neno, sve ce na kraju dobro ispasti. Svemu ima lijeka."


"Ah, iz tvojih usta u Bozje uŠi! Š ta nisam radila, Šta ne radim, moj Muhamede! Stravu
joj salijevala, od Muhamed-efendije najviŠi zapis uzimala, oko vrata joj ga dok spava
mecala, sihirbaza dovodila da joj poganu krv puŠta iz glave, al' sve badava, ono sve gore
pa gore. Klanjam za nju, Bogu sam obecala da cu ProraŠljiku i po drugi put na Cabu
poslati, al' Bog hmili, duŠa cvili."

Jadno, otuzno mi bi to "salijevanje strave": rastopi se komadicak olova, baci u casu vode,
pa se nastali oblik obnese bolesniku oko glave i dadne da ga poljubi. Ali to sa sihirbazom,
crvenobradim vracarom u kasabi, u utrobi mi se smuci: zasijece se tjeme, pa poŠto otece
bolesna krv, to se mjesto zapece usijanim maŠicama.

"Vec ako ne pomogne Smailbeg", dodade malo ozracena. "Vraca se ovih dana u Bec,
poveŠce je carskim hecimima. Kaze, ima tu lijeka, ako igdje, tamo ce doci sebi."
"Mogu da krenem i ja", rekoh, iskrsnu mi Tahirbeg. "Je li ti to sigurno obecao?"
"Obecao. Teret je to za njega, znam, ali nije trebalo mnogo da ga molim, sam se ponudio.
Nije Što nam je rod, nego onakve dobrote majka ne radja, ne znam cime mu ovo mogu
vratiti. Bog mu dao!"

Smailbeg, naŠ rodjak konjicki oficir, kavaljer predstojnikove kceri u Šetnjama na


konjima, je li moguce da je takav? U svijesti mi stoji samo kao izrazit primjerak muŠke
ljepote, poznajem ga iz slucajnih i sasvim obicajnih susreta bez ikakve dublje rijeci,
pretpostavljam da moze biti samo snob, uobrazen koliko u svoju ljepotu toliko u svoje
porijeklo i oficirske zvijezde i Širite. Otici cu mu, ponuditi mu svoju pomoc, Nena ce sad
sigurno dati novac.

"Neno, i ja cu krenuti s njima!"


"Uh, da hoceŠ bogdo? Ona tebe plaho voli. Da nam ispecem kahvu?" skoci. "Van sebe
sam, moj Muhamede."

Zacu se odozdo lupa po vratima.

"Eno je, probudila se. Samo polako i lijepo s njom, Muhamede."

Mora se valjda tako: pazeci da ne udara papucama, a ja za njom na prstima, sidjosmo u


hajat. Lupa ne prestaje, i s njom vrisci: vode! vode! Nena othita i donese caŠu vode. Š
apnu mi:

"Cekaj dok se smiri."

Zna joj ponaŠanje: zaista. Senija odjednom prestade da bije i umuknu. Cekamo joŠ, hoce
li se ponoviti. Ne. Š to moze tiŠe, Nena otkljuca vrata. Udjoh za njom.

Senija sjedi na seciji; raŠirenih nogu, bulji preda se. Nena joj pruzi caŠu veselo:

"VidiŠ li ko ti je doŠao?"

Ne gleda me, ili me uopŠte ne vidi?

Sama sam strepnja, ne znam kako da se drzim.


"Gdje je moj jastuk?"

Nena joj hitro iz coŠka donese svileni jastuk.

"Necu taj, hocu moj zeleni."

Jastuk je zelen, Nena me bezizlazno pogleda: vidiŠ li ti ovo? Sa "ah, ja" poletje po zuti
jastuk, drugoga nema, i metnu joj ga u krilo. Privuce me pred nju:

"Vidi ko ti je doŠao! ZnaŠ li ko je ovo?"

Ona pogledom uza me, i mutne joj oci dugo na mom licu. Onda obori glavu. Cuti.

"Senija sine, znaŠ ga, sjeti se!"


"Znam: to je moj covjek Muhamed. Ali necu nikome da kazem! Onaj me przio po glavi
da kazem, ali ja necu! Umro je. Pisala sam mu, ali mi nije odgovorio. Gdje mi je igla? Š
to mi sakrivaŠ iglu?"
"Evo je, sine, ne sakrivam."

Nena huknu, pogleda u nebo pa u mene, izvadi iz dimija Šibicu i dade joj jedno drvce;
ovo se, dakle, samo ponavlja, cim nosi Šibicu a ne puŠi.

"De, kazi joj i ti neŠto!" rece mi ispod glasa, gotovo prijekorno, ne znajuci Šta bi.

Sjetih se kako sam je ucio pisati.

"Senija", sagnuh se nad nju umilno, "de, ja cu da ti diktiram, a ti piŠi."

Rekoh to a vec govoreci vidio sam koliko je besmisleno.

"Ja cu kuci. Ja ne mogu viŠe u ovom Kairu!"


Gleda nekud mimo mene, u tu kucu? Kao da na licu niŠta nema osim njih, ogromnih
ociju. Prazne, niŠta ne kazuju. Ispod jagodica joj zasjenjene udolice obraza, vilice
iskocile, oŠtre, vrat stanjen, izduzen.

Kao da se umorila od tog Što gleda, spusti pogled na jastuk u krilu.

"Š to si mi ukrala grane?" Šara po jastuku Šibicom. "Ja navezla, a ti mi pocupala pa


presadila u avliju! Motiku!" kriknu i skoci, poletje vratima.

Potrcasmo, jedva je zgrabismo za ruke.

"E neceŠ se udati!" otima se, otkud joj tolika snaga. "Pusti me, ne dam, ne dam, ne dam,
neceŠ se udati! Pleti sijede, pleti sijede!"

Nena, lavica, uhvati je preko pasa, prenese i baci na seciju, pa izjurismo iz sobe; zakljuca.

"Evo, jesi li vidio? Ovako svaki dan. Ovako je poznala i Smailbega, ali skocila na njega,
bije ga, Što si mi, veli, dovela pandura!... Uh, Šta sam Bogu ovoliko skrivila!" pljesnu se
po bokovima.

Pravi, skriveni krivac sam dakle ja. Bilo mi je jasno odavna da ja medju ovim zidovima
zaljubljena u mene, ali sam se ponaŠao kao da niŠta ne primjecujem. Krivac! Krivac bih
bio da sam joj icim pothranjivao nadu. Mozda bi to tako i bilo bolje, ali ja nisam mogao:
iako mi po krvi nije niŠta, osjecao sam je kao cistu, najcistiju sestru, dok sa Arifom,
polusestrom po ocu, nije bilo tako.

"Da nam ispecem kahvu", podje Nena da nam "ispece" to jedino preostalo razbistrenje.
"Nemoj, Neno, idem Smailbegu."

Zastade, gleda me; onda mi pade na grudi, grohnu u plac. Shvatila je da namjeravam da
Seniju vodimo koliko sutra:

"Ah, kako cu bez nje, brate Muhamede! Kud ce u tudji svijet! Pricekajmo malo nece li se
smiriti!"
Pokoleba me; u dnu duŠe i u meni je ta nada, i laka joŠ pomisao da moram da se radi
njenog ozdravljenja zrtvujem - da glumim ubuduce pred njom toga sebe koji sam joj
jedini. Ali ipak moram odmah Smailbegu. Moram da vidim da li on to ozbiljno misli, i
Šta uopŠte misli.

Srecom, zatekoh ga, nije danas sa Gertrudom na jahanju, ili se to sprema? Brije se. Vise
mu "tregeri" niz svecane pantalone i cizme sa mamuzama, sjetih se: danas su velike,
okruzne trke, a on je predsjednik pripremnog odbora. Izvinjavamo se, ja njemu Što
dolazim nenajavljen i u nevrijeme, on meni - Što je baŠ sad naŠao da se brije, kao da bi
to moglo pomutiti ovaj srecni trenutak iznenadne uspostave naŠih tako tankih i slucajnih
veza.

"Sa Senijom, kako cemo?" sjedoh zadihan, predjoh odmah na stvar, kao da je krajnji cas
da se krene u Bec.
"Volim Nenu, Muhamede, zivu pramajku naŠu. Senija, da je izrasla u Becu, bila bi prva
dama. A ovako - sad je vodimo na kliniku!"
"Kad misliŠ?"
"Meni je krajnji rok cetvrtak."
‘’I ja cu s tobom."
"Nema potrebe, Muhamede. Gertrudin tata uredio je sve. To je pravi gospodin! Doci ce
po nju iz Šehera, ne treba da brineŠ, neke strucne osobe iz bolnice, morace tamo ostati
koji dan, radi dijagnoze, a onda ce po potrebi biti prebacena u Bec, gdje cu je docekati ja.
Civilizacija, Muhamede!"

Okrenu mi se od zidnog ogledala; gleda me smucenim pogledom.

"Odavde treba bjezati!"

Lijep, ljepota od onih ljepota koje se rijetko sretnu i nikad ne zaborave. Neke muŠko-
zenske nerazlucivosti ima u njegovom duguljastom licu sa fino razvedenim celom i s
tankom, blago povijenom linijom jastrijebovog nosa dugih, pokretljivih nozdrva; cisto
muŠko postaje mi tek kad mi se spoje u pogledu njegova runjava prsatost, vitkost struka,
uskost kukova i cetvrtasti oblici konjanickih butina i listova; ono kad pomenu bijeg
odavde, zagleda se u neku svoju tacku, i, sa ostacima sapunice na bronzanom licu, bi mi u
tom trenutku kao negdje vidjena lijepa glava biste u parku, s koje jugovina joŠ nije bila
otopila posljednje krpice snijega. Ali ono Što kao od Šale a najdublje osvaja, niceg na
njemu od onih lijepih ljudi koji misle da nisu dovoljno lijepi ili da su drugi slijepi za
njihovu ljepotu, pa je uvijek necim naglaŠavaju; on se u njoj osjeca kao u necem svome,
a mozda je uopŠte i ne osjeca. Ni oficirska kragna i zveket mamuza najuglednijeg roda
vojske niŠta na njemu nisu mogli promijeniti.
Kajem se zbog svojih olakih predrasuda o njemu.

"Na koga si se ti kladio?" pita me, kao da je prirodno da se svak kladi na nekog konja.

Slegnuh ramenima, neprijatno mi bi pred njim Što me trke ama baŠ nimalo ne zanimaju.

"Pa hajde da se kladimo!" pristupi, pruzi mi ruku. "Za koga si?"

Zbunjen sam, van svih sam konja i vlasnika.

Sjeknu mi srecom neŠto pouzdano, Što sam cuo od naŠeg Fehima: da se Fehim kladio na
predsjednikovog Atilu.

"Na Atilu!" pruzih mu ruku.


"Na ArapuŠu Veprovu! Necu te mnogo: po gala-veceru za moje druŠtvo u Becu. Jesmo li
od reda?"
"Od reda!"

Ta vecera s njegovim druŠtvom (s oficirima!), iako daleka i uopŠte u pitanju, pade mi


kao neŠto neugodno Što mi baŠ nije trebalo.

Ruzno bi bilo, a mozda i zlocin, pustiti da Senija ide bez ikoga svoga, samo sa sluzbenim
ljudima, mozda i svezana. I kako ce uopŠte izgledati to odvodjenje? Nena sirota, vidio
sam, cini sve da nesrecu sakrije pred svijetom, ali da li ovaj slucaj, ukoliko se vec o
njemu ne ŠuŠka, nece puknuti kasabom baŠ prilikom tog odvodenja?

Vracam se od Smailbega i hvatam sebe u necem odvratnome. Ako bi i doŠlo do tog


odlaska u Bec, ja, u stvari, osjecam, ne bih krenuo toliko radi Senije koliko radi
Tahirbega. Od kakve bi joj to koristi, pravdam se, mogla biti moja pratnja? Moje
prisustvo mozda bi joj stanje samo pogorŠalo? A kako bih pomogao i Tahirbegu? Ako od
profesora saznam kakva je njegova bolest (a sve govori da je neŠto ozbiljno), mogu mu
samo uciniti posjetu, lagati mu da stvar nije straŠna, tjeŠiti ga laznim izgledima
ozdravljenja. A ako je on okrenuo ledja i meni (jer zaŠto bi pisao samo Jovanu?), Šta
onda?
Pred stricevim hotelom vrisak zurni, dumbaranje bubnjeva i vreva: po podne su trke, a
poslije njih je pehlivan. U oba carstva slavni pehlivan, koji ce danas na svom najviŠem
konopcu zaklati, odlasku hadzija u pocast, bajramskog janjca; carŠijski telal Ramiz,
nemajuci viŠe Šta da telali, sjedi pred hotelom sa spuŠtenim bubnjem i pijucka rakiju.

Jedva cekam da se izbavim odavde, rucacu, odspavati pod karamutom dok prodje ovo
danas.

Sa besmislenom tugom zbog nepovrata, sjecam se sad onog minulog sa djetinjstvom, kad
se noc prije ovih trka ili pehlivana nije moglo spavati, a poslije se - to mi se i sad ponekad
u snu deŠava - jezdilo stojeci konju medju krilima ili se u lebdenju prelazilo preko
pehlivanovog konopca, lako, na palcima, s raŠirenim rukama umjesto poluge, uz glasno
divljenje gledalaca. Sad su mi ove trke isprazne, joŠ viŠe, utvarne.

Na svojoj vjekovnoj trci pouzjahace popodne joŠ jednom svoje konje tri vjere, islamska,
ortodoksna i katolicka, dvije, zapravo, naŠa "turska" i dvije njihove, koje za nas cine
jednu, "djaursku".

"NaŠa" je ostala da strŠi ovdje kao badrljak prestarjele carevine koja se duboko povukla,
a "njihova" je pod cvrstim zaŠtitnim zezlom svoje, koja se na ovim stranama duboko
zajezerila svojim nevidjenim redom u svemu, ali joj se ipak na dnu, sve je viŠe takvih
znakova, neŠto prijetece komeŠa i uspinje, i to od ortodoksa, cije je nade u slobodu
iznevjerila; trke dakle (dodjoŠe mi ove ceste Tahirbegove rijeci) izmedju dviju carevina-
utvara, jedne, koja je sada samo to, i druge, koju teŠko da ce minuti ista sudbina.

Ne znam, mozda cu joŠ otici na pehlivana. Ne mogu viŠe, kao nekad, da budem to isto
Što i svi, djelic onog uznesenja, onog zastalog daha citave kasabe pred celavim divom na
zici, koji sjeda na nju u smrtonosnoj visini i Bozje ime zazvavŠi kolje janje, u vrhuncu
svoje nevjerovatne smjelosti i vjeŠtice i u casi hadzijama koje odlaze na Cabu.

Ali sam radoznao hoce li s njime na danaŠnjoj njegovoj predstavi zbilja nastupiti kao
pajaco njegov prijatelj i "kompanjon", moj stric Kunstmaler Selimbeg, o cemu kasabom
vec ide nasmijan glas. Cak se bavim miŠlju da odem prije predstave i da ga u tome
sprijecim, jer na tu sramotu, u nesrecama koje ga biju, bogzna Šta moze uraditi otac.

Kakvog li cu ga sada zateci kod kuce, ako ga uopŠte zateknem, jer jutros je rano opet
otiŠao nekamo, niko ne zna kamo, a ti njegovi rani odlasci nikad nisu bili bez neceg;
mora da je neŠto cuo i on o popodnevnom Kustmalerovom sramnom nastupu s
pehlivanom.

Na avlijskim vratima, iznebuha, naletjeŠe na mene dvije zene; prva, kako me ugleda,
spusti velo na lice, a druga zastade na trenutak i gleda me, tren obradovano pa odmah
potom izgubljeno. Ta Što spusti velo potegnu je za rukav, odoŠe.

Prva mi je nepoznata, ali kako pokri lice, bi mi kao da sam je negdje vidio. Druga - je li
moguce da tako sad izgleda poznata mi Arifina drugarica iz djetinjstva. Godinama je
nisam vidio, otkako se udala, je li to zbilja bila ona?

Slutnja me ponese u kucu.

U hajatu me doceka tiŠina, neobicna za ovo doba dana; niotkud glasa, pokreta, ni Šuma.

Htjedoh najprije da vidim Mehinicu sluŠkinju. Od nje cu najprije i najbolje saznati Šta je
to bilo i zavirim u mutvak: nema je tu, u tom njenom stalnom boraviŠtu, nego na seciji
sjede mati i Arifa, mati oborene glave. Sjede jedna na jednom, druga na drugom kraju
secije, i bi mi po njihovim izgledima kao da bi jedna od druge sjele joŠ dalje da mogu, na
nekoj seciji kojoj nema kraja.

"Je li doŠao otac?" upitah s vrata, tek da neŠto reknem.


"Nije. Sjedi, Muhamede", rece mati.

Vidim, neŠto se tu desilo. Sjedoh zbunjeno na sredinu secije, kao da se bojim da cu se


zamjeriti jednoj ako sjednem blize drugoj. Slutnja to radi u meni.

Cutnja, bogzna koliko bi trajala da mi vec ne bi neizdrzivo pa upitah:

"Dobro, Šta je? Što ste ucutale?"

Cutnja joŠ potraja, javi se iz nje majcin glas:

"Ne znam Šta ti misliŠ, Muhamede?"


"O cemu?"
"Nisam je rodila, ali onaj koji mi je dao tebe dao je i nju, i, gospodara mi Boga, kao da
sam vas oboje pod srcem nosila! Tako mi..."
"LazeŠ!" presijece je Arifa, ni ne pogledavŠi je.
"Bog vidi", rece mati, ne podizuci pogleda ispred sebe.
"Vidim ja to bolje nego taj tvoj Bog! I to otkada! Od ovolike!" pokaza Arifa rukom
kolika je bila kad je vec to vidjela.
"Muhamede", rece mati, s ocima i dalje pred sobom "reci ti! Zajedno ste rasli."
"Arifa, Šta ti je odjednom?!" okrenuh joj se prijekorno, a, u stvari, nesiguran.
"Cuti!" ona skoci. "I iz tebe govori njena krv! Citav zivot ona sve lale-mile sa mnom, a
niko se nije toliko uzradovao kao ona kad sam se njemu ukrala! Pa i sad samo misli kako
da joj odem iz kuce! Zato me vraca njemu! E nece to docekati!"

Udari se po trbuhu:

"Ovdje cu ga roditi! Ovdje sam se rodila, i ovdje cu ga roditi! Njemu ziva necu, to znajte!
Ima za mene muŠterija, ima u meni krvi joŠ za devetoro!"

Izjuri, od nje u meni ostade samo sijev ociju.

Poslije podne cu na trke! Moram! Iako me ne zanimaju, moram izici negdje na bilo kakvo
odmoriŠte, na kojem nema ovog zivog blata u koje svaki cas samo Što ne potonem.
Makar i na trenutak.
13.

Samo mi je Djedov konjuŠar Fehim na pameti: s njime cu na trke, necu ni s ocem, niti ma
s kim iz roda.

Nikad mi se ni na kakvu svoju nevolju nije potuzio, nikad pokuŠao da me u neku svoju
namjericu uvuce, u ribolovu na ponornici zaboravljali smo ko smo i Šta smo. A odavna
osjecam i voli me, ne znam zaŠto.

Htio bih u ovim trenucima da budem s njime kao na onoj planinskoj visoravni kojom me
po mom povratku iz Kaira vozio fijakerom kuci. U stvari, na onoj njegovoj visoravni, sa
koje mi on na moja zapitkivanja o kasabi odgovara nehajno, sa zlatnim osmijehom
ponekad, ne uzbudjujuci se ni zbog cega i nicemu se ne cudeci.

Ocu rekoh da cu sa Fehimom, jer da on zna sve danaŠnje konje uglavu, kakav je koji i
ciji je, i koji je binjedzija na kojem, i da hocu gledajuci trku da mi Fehim sve tumaci.

Primijetih kako zasja Što cu i ja biti na trkama.

"Pa i ja mislim sa Fehimom", kaze. "Govorio sam mu da i ove godine naŠu Sultaniju
izvedemo na trku, ali Fehim nije dao. Necu da mu se mijeŠam u znanje. Nek se malo
oceka: imamo jednog mladog Arapina, ni Sultanija mu nece biti ravna!"

Krenusmo odmah kako rucasmo. Do mjesta trka ima poprilicno.

Prije je to neizdrzljivost nego potreba da se stigne pravovremeno i zauzme najljepŠe


osmatracko mjesto uz cestu kojom je trka. Jer, svi bi nam ga dali.

Svijeta vec s ovu i s onu stranu ceste - vaŠar. Svi su takvi kao i mi.

JaŠemo sva trojica, ja na Sultaniji, Fehim stade - ovdje cemo.

Priveza nam konje i kolane popusti u podrastu hrastovog luga.


Zbilja, izabrao nam je pravo mjesto.

"VidiŠ... kako ne vidiŠ?! One bijele gromade kamena ponad ceste Što su se okupile ko
babe na prelo, tako se to i zove: Bablje prelo. Tu ti je kanafa preko ceste. Ko je prvi
obori, taj je utekao!"
"A odande se binjedzije pomaljaju", pokaza mi onda lijevom rukom uz vijugavu cestu do
okuke, iza koje se ona gubi.
"Odande im je posljednje. Tu se pokazuje koliko je u konju zóra i binjedziji hóra. Odande
ti je glavni ogroŠ!"
"OgroŠ", to je rijec nezamjenljiva, koju je ovdje stara carevina ostavila, a znaci: onaj
straŠni, konacni obracun, kakvih je ona u osvajanju imala bezbroj.

Smijem se u sebi, bolan Fehime, kazem, sve mi pricaŠ neŠto Što vidim i znam.

Neka prica. To mu je potreba. Drago mi je Što sad nije zatvoren onako kako je bio pri
mom povratku.

Ja gledam neŠto drugo.

S onu stranu ceste, golom padinom pod Šumom u buljucima gledalacke svjetine
prevladava bijelo, poŠkropljeno crvenim kapljama, kao makovima u zitu, a s ovu je
mahom tamno, Šareno tamno, u svilenim odsjajima.

Jasno je odmah.

Ovdje je kasaba u svecanom ruhu, a tamo ortodoksna seljacija u lanenim gacama i


koŠuljama, u kozunima, pod svojim tradicionalnim plitkim kapama sa crvenim "nebom".

U bijelim gomilama preko ceste ima i crnog.

To su, znam, gradski pravoslavni trgovci i birtaŠi i sitni carŠijski svijet oko njih.
Ucestvuju neki, od Fehima sam cuo, sa svojim konjima na danaŠnjoj trci. I to "opasnim"
konjima.

Nedaleko od nas podignuta je uz ivicu hrastika nastreŠnica sa ceradnim krovom, s


podugim hastalom, zastrtim cilimom i s klupom punom jastucica. Tu, u sjajnoj svecanoj
uniformi, sjedi kotarski predstojnik s Djedom i Muftijom i sa svitom svojih cinovnika.
Cudno mi, ne vidim tu predstavnika naŠeg roda u carskoj konjici, Smail-bega. Mora da je
negdje tamo oko Babljeg prela, kao predsjednik odbora.

Fehim izvadi svoj "turski sahat". Preracunava na "alafranga".

"Poletjeli su", rece.

Piljim u okuku iza koje ce nicati konji. Osjetih svud oko sebe i u sebi veliku promjenu.
Svud je samo nepomicnost i muk, i medju nama trojicom i pod predstojnikovom
nastreŠnicom, i u trakama gledalaca s ovu i s onu stranu ceste, i u samom usijanom
vazduhu ranog popodneva koji kao da je sve zalio voskom. Svak ocekuje da se prvi
pojavi njegov licni miljenik, ali je sigurno najviŠe onih kojima je glavno da utekne
njihova vjera.

Nejasno mi je koga zelim ja. Silim se da to bude predstojnikov Atila, na koga sam se
kladio sa Smailbegom, ali mi na kraju postaje jasno da, zapravo, zelim neko cudo, da
pobijedi neki na koga niko nije ni pomiŠljao, pa da svi ostanu prenerazeni.

Na zalost, ne bi tako.

Ne bih ni primijetio prvoga konja kad se pojavio na okuci da ne skoci Fehim, a s njim
poskakaŠe i pod predstojnikovom nastreŠnicom.

Otac sjedi, gleda na durbin:

"ArapuŠa Veprova", kaze.

Fehimu se sastavilo ono njegovo, brkovi i brada: krivo mu, njegova je procjena i
vjerovanje Atila.

Zbilja, ubrzo iza okuke iskoci Atila i poce da se pruza za ArapuŠom, bijel, u tom svom
lebdecem pruzanju kao da se na suncu nacas rastopi pa opet zabijeli. Sustize, cini se,
ArapuŠu, svijet s ovu i s onu stranu skace na noge i maŠe, neki i pritrcavaju cesti da bolje
vide. Na Fehimu, svaka bi mu dlaka poletjela. Otac mi dade durbin.
Oba mi sad u okularima jasna i kao nadohvat ruke; ova dva konja, ma koliko razlicita po
boji i oblicju, imaju neŠto isto: istu ljepotu tijela i istu nekoristoljubivost neodoljivog
poriva da jedan drugog premaŠe. Cini se, u tom svome huku, da bi tako jezdili i bez
mamuza, uzda i biceva.

Atila, sustize li to zbilja ArapuŠu? Tu nema viŠe sumnje - labudja njegova bjelina sve
viŠe zakriva crni ArapuŠin sjaj, dok ga, najzad, potpuno ne zakri. Trce tako jedno
vrijeme naporedo, binjedzije se izdigle i neŠtedimice omahuju bicevima, ali nekome
mora biti uzalud - ArapuŠu predje Atila i samo Što vec ne vodi za citavu duzinu.

"Š ta sam ti rekao?" Fehim slavodobitan. "Ne znam Šta je citab, ali znam Šta je konj!"

Moj Fehime, moj, koji bi se bog razumio u konjske citabe, odgovorih mu u sebi sa
smijeŠkom, kad - najedanput ArapuŠa, kao da okrilati, sustignu Atilu i prestignu ga.

"Mudar joj binjedzija", klima glavom, "zamokrio je!"

(Znam tu pricu: kad osjeti da mu konju gine trk, binjedzija se izdigne i zamokri ga po
sapima, i konju onda dodje dvostruka snaga!)

Otac mi zgrabi durbin, gleda.

Vidim Šta: na cesti spram nas nov je takmac, koga, zagledani u prva dva, nismo ni
primjecivali.

"Novice Jankovica Jabucilo", vrati mi durbin, a uze mi ga Fehim.

Gleda, podrhtava mu brada.

Vidjeh zaŠto kad ga dade meni.

U bistrom krugu durbina, Jabucilo, zlatastocrvene dlake, grive i repa, zida se zarak u
suncu, i lici mi na drvenog djecjeg konja u ringiŠpilu jer su mu noge stalno ispruzene,
kao da njima zemlju ne dodiruje, a binjedzija na njemu lebdi kao pahulja. Ne mogu da ga
se nagledam i pomjeram za njim durbin, najednom - u krugu mi Atila i ArapuŠa: stigao
ih, i - sad ih predje carski.

Fehim huknu i udari se po kukovima, otac opsova, a pod nastreŠnicom posjedaŠe.

S onu stranu ceste medju gledaocima je kao neko komeŠanje, i nanesoh durbin:
ortodoksija vec slavi svoju pobjedu, baca kape uvis, skace i grli se. Mnogi trce biljezi na
Babljem prelu, gdje se vec stvorio mravinjak. OcuŠe se otud i pucnji.

Ipak, otac i Fehim - kako parce ceste gdje je biljega ne ide poprecno nego upravno na nas
- nisu nacisto ko je stigao prvi, Jabucilo ili, ipak, ArapuŠa. UstadoŠe.

Besmisleno i meni da dalje gledam zaostalu konjsku prosjecnost, koja sad, pojedinacno
ili u coporima, iznemoglo grabi cestom, ne odustajuci od toga da bude prva, mozda i ne
znajuci da je na repu. Podigoh se i ja.

Fehim zurno pritegnu kolane i, kako uzjahasmo, tako predje u kas. Vidim ne vracamo se
putem kojim smo doŠli, nego usmjerio prema Babljem prelu, koje se viŠe i ne vidi
preplavljeno gomilom.

Najedanput, zaustavismo se: opet pucnji, samo sad gusti, kao kukuruzne kokice kad
zapraskaju u reŠetu na plamenu. Gomila se onda raspolovi, te joj jedna polovina, ona s
onu stranu ceste, poce da lize uzbrdo i zamice u okrajak Šume, a ona s ovu stranu da se
rasipa poljem, dok najzad sav prostor oko Babljeg prela ne ostade pust. Otac pogleda na
durbin, ali ga pusti smuŠeno - ni durbinom se ne vidi Šta je to posrijedi. Tako je kao da je
tamo zinula zemlja i iz nje pomolila glavu azdaha, te sve nagnulo u bezglav bijeg.
Stojimo, zgledajuci se u nedoumici, dok Fehim ne podbode konja u galop, i mi za njim.

Kad izbismo na biljegu - zakrenuh glavu da ne gledam. Mrtvi po cesti. Jedan, momcina,
bujne crne kike ispod kape, lezi poledjice, sva mu lijeva strana koŠulje krvava. Jedan, sa
fesom i zelenim pasom, pao potrbuŠke, ispurzenlh ruku kao da pliva. Jedan, na obalici
preko ceste, sklupcan, uhvatio se po trbuhu - cini mi se da se mice. Po cesti kamenice i
negdje Štap negdje kolac, negdje kapa, negdje fes, i - svijetle jedne korice bez noza.

Tolika mi je omaglica u glavi i mucnina u stomaku da tek sad, kad otac progovori,
primijetih zandare s bajonetima na puŠkama: citav vod, sjede po obalici uz cestu, puŠe i
cute, nepomicni i neupadljivi, kako im se sivoplave uniforme stapaju s posivjelim
zelenilom trave. Je li ovo njihovo djelo? I Šta cekaju?
"Je li, gospodin Bakmajstor, Šta je to bilo?" pita otac, ne prelazeci ivicu ceste.
"Bakmajstor", komandir, ustade, predje preko ceste i ovlaŠno salutiravŠi i gadljivo se
prekrstivŠi na ortodoksni nacin, sa tri prsta, rece ocu poluglasno:
"Njihova vjera, gospodin beg! JoŠ ovo je niŠta, Šta bi bilo da nas nije bilo! I gospodin
Veparbega! Ne bi se ovdje moglo proci od leŠeva!"

Vidjeh ubrzo Šta cekaju.

Koji stotinjak koraka od biljege napravila se povorka kola, jahaca i pjeŠaka, kojima na
povratku iz kasabe nije bilo dopuŠteno dalje zbog trke, ili sami nisu smjeli zbog
maloprijaŠnje pucnjave i gungule. Primijetih jednog covjeka kako skoci na prva kola, i
konji zagrabiŠe... je li to...? jest, sad jasno vidim - on, Vepar! Uzeo seljaku kandziju,
mlati po sapima...

Zaustavi naglo kod onog skvrcenog na obalici, iskoci, uze ga na ruke i uz pomoc seljaka
polozi u kola. TeŠki ranjenik objema se stalno drzi za stomak, tu je, znaci, uboden. Imam
utisak da cuva crijeva; Vepar zbilja zurno otpasa svoj danaŠnji svecani pas i s vlasnikom
kola povi stomak nesrecniku. Kao da je to sad vazno, kapu s crvenim nebom, koja mu je
spala dok ga je Vepar nosio, seljak podize i stavi mu je na glavu. Sjede hitro s Veprom na
sic, okrenu kola i opucnu konje...

PristigoŠe joŠ dvoja kola iz povorke, na svakima uz seljaka po jedan zandar. Vidim sad,
to su "Bakmajstor" i Vepar izvrŠili mobilizaciju kola na licu mjesta. Zandari narediŠe
seljacima da potovare mrtve.

Kako podigoŠe onog sa okrvavljenom koŠuljom, ispod njega ostade lokva krvi, i
zanjihah se na konju od sumracice i struje trnaca koji mi podoŠe uz obraze pa
sljepocicama i tjemenom.

Otac cimnu uzdama, ali se ne vratismo na poljski precac, nego, zaobiŠavŠi ovo mutno i
krvavo mjesto kao u strahu da ne nagazimo na joŠ kojeg mrtvog, krenusmo cestom, kao
da nam je sad ona sigurnija nego polje. Otac, i mi za njim, predjosmo u oŠtar kas - da li
mu se to odjedanput, i kuda li to pozurilo?

Da zurba neka jest, ubrzo mi se to potvrdi, kad na domaku kasabe sustigosmo naŠeg
rodjaka Smailbega, "predsjednika ovogodiŠnje trke" - jaŠe korakom izmedju dvojice
binjedzija, onog na ArapuŠi i onog na Atili. Otac i Fehim projahaŠe, lako u znak
pozdrava dirnuvŠi fesove, a ja zastadoh i prijahah uz njegovog konja.

"Pobogu, Smailbeg, Šta to bi?"


"Jesam li ja tebi rekao", odgovori mi, "odavde treba bjezati! Sve je ovo vuk i hajduk,
skotinje golo, i ono popom krŠteno i ono hodzom turceno, svejedno! I evropskoj ce
carevini sve biti uzalud!"

Ne voli, ocevidno, da to ponovo prozivljava. Sa prekidima i samo na moja zapitkivanja,


prica Šta je bilo; binjedzije se utrkuju da ga dopune. I konjuŠari. Tek sad ih primijetih:
svaki uza svoga konja, nose smotane pobijedjene zastave: ArapuŠin zelenu, Atilin crno-
zutu...

Smailbeg u prici ne navija ni za koga, ni za ArapuŠu, na koju se kladio.

Cijela stvar je pocela otuda Što je neko od "naŠih" povikao kako je vidio da je neko od
"njih" prosuo pred ArapuŠu i Atilu punu kesu konjskih muha, pa su se konji uzjogunili i
usporili, a to je iskoristio Novicin binjedzija te je gotove pobjednike pretekao i tako "na
prevaru" utekao. Smailbeg smatra da je Novicin Jabucilo "Što jest, jest, zbilja okrilatio" i
da je ova glasina bila samo "naŠa bijesna nemoc", te poceŠe "s naŠe strane psovke" i
prijetnje, i "s njihove" isti uzvrati, pa onda s jedne i druge strane ceste poletjeŠe kamenice
ohrabrene djece i nasta medju njima tuca, u kojoj stadoŠe da rade i nozici. Mala krv
podjari veliku, jurnuŠe i neki stariji jedni na druge, te se pred biljegom, u casu narasle,
"uhvatiŠe vjere za vratove", puca kolac i Štap, sijeva noz... i bogzna koliko bi ih kola
mesa tu ostalo da iz gaja nisu doletjeli zandari i zapucali im nad glavama i Vepar uletio u
gomilu pa je "razgrce kao grn"...

Vracajuci se jedne noci iz ribolova, ubrzavao sam korak sluŠajuci odozgo iz zaselaka
naricanja: hvatala me jeza, bilo mi je kao da to, ranjen, jauce sam mrak. (Sutradan sam
saznao: juce su se na crkvenom zboru u opŠtoj tuci izboli oko cura pijani ortodoksni
momci, i to su naricale majke i sestre onih koji se nisu vratili.) I tako ce sigurno biti i
nocas. Samo Što ce se "naŠi" zavuci u kuce i cutati ili Što manje mognu plakati, jer im
vjera ne preporucuje ni plac ni jauk. Ali ce u ovoj cutnji rikati osveta, ista kao i ona Što
cuti u "njihovom" rikanju. I ko ce znati ko se kome i za Šta svetio danas; ili se svetio
beslovesno.

Na pomisao da bih ovdje morao ostati zauvijek, iskrsava u meni jedan davni san, koji mi
se u raznim scenarijama cesto ponavlja: sanjam, naŠao sam se u naŠem dubokom bunaru,
stojim nad njegovom tamnom ledenom vodom raskrecen, hocu da se ispnem, napipavam
nogama Škriljeve njegovog obzida i hvatam se za njih rukama, ali se svaki nevjerno lomi,
i ostajem u mjestu, izlaza nema, izlaz je samo u padu... To bi tek bio pravi moj bunar,
pravo kaze Smailbeg: odavde treba bjezati!

Odavna izmiŠljam, i ne mogu da izmislim, neki "viŠi" razlog da se odmah vratim u


Kairo. Ali me u tom neŠto koleba: nakupio sam se i ne htijuci "obaveza" kao da sam
proŠao kroz cicke: Tahirbeg, Memnuna, Senija, otac, Arifa, brat - ko sve ne! To je ono
moje "necu se ni u Šta mijeŠati"!

Odvratnost od tuce smijeni se u meni, kad stigosmo u carŠiju, s necim Što je mozda
najviŠe sazaljivost. Svjetina uz cestu, stadosmo i mi, gledamo.

Hadzije, odlaze na Cabu - duga povorka kola i fijakera, punih pratnje, uz vozila konjanici
sa zelenim bajracima. Bice ih nocas pun moj Šumski voz: nije tu samo kasaba nego i sva
njena potplaninska bogatija seljacka okolina u kojoj zivi "naŠa lijepa vjera". Ljudi "na
Boga mislili, ocevinu cuvali, tecevinu tekli, Štedjevinu Štedjeli", za ovaj Bogom
pomognuti hadzijski cas, i sada ozareni plove u svetu daljinu u cijem ce sjaju, pred
svetim cabenskim kamenom, "pasti celom u Muhamed-pejgamberove stope". Ovi
hodocasnici, kada se vrate, bice u ocima sviju ovakvi isti ali nove, sasvim druge, svete
sjene, i ta ce se sjena produziti kroz njihovo potomstvo i u samom zvuku onog "hadzi" u
prezimenima...

U cast i slavu njihovog odlaska danas ce cuveni pehlivan Akif Bungur zaklati janjca
navrh svoga konopca...

Kud je ono maloprije naprasno pojurio otac? dodje mi, sasvim iznebuha, pitanje, jedna
zapravo guzva mutnih pomisli.

Sve mi se, medjutim, moglo roditi u glavi, ali ovo Što saznadoh, nikako.

Kad prodjoŠe hadzije, Smailbeg mi predlozi da svratimo u hotel na pivo. Pred hotelom
posluzi nas licno stric "Hotelbeg". Razdragan je neŠto i horan, cini se, za sve.

Kad Smailbeg ode, vidjeh i zaŠto. Isprica mi, naprecac i radosno, to Što je cuo od
pehlivana, koji je sa svojom ekipom odsjeo u njegovom hotelu.

Otac je molio pehlivana da ne dopusti stricu Kunstmaleru da nastupi ovdje kao pajaco, jer
da nam poslije takve sramote ne bi ostalo niŠta drugo nego odavde seliti se. Pehlivan je
bio spreman da mu ucini na volju, ali Kunstmaler, po pehlivanovom, nastran i u svemu
svome nepopustljiv, nece htjeti za to ni da cuje. Naprotiv, sad ce mu tek biti slatko da to
uradi i ocu i svima uzinat, zbog ocevog opiranja djelidbi. Otac mu je onda preko
pehlivana porucio da pristaje da se dijele i, joŠ, da je spreman da mu njegov dio unaprijed
odmah dadne u dukatima, samo neka to ne cini. I pehlivan mu je maloprije (aha! zato je
otac onako pojurio) donio na dogovoreni sastanak Kunstmalerovo casno obecanje i joŠ
pripomenuo kako bi Kunstmaler sam bratu doŠao, ali ga stid zbog svega Što mu je u
onom rjeckanju oko djelidbe rekao.

Stric hotelijer cvate na svoj nacin, ispotaje, jer on je taj koji najviŠe i burgija da se
podijele.

RavnoduŠan sam prema svemu tome, ali mi sad laknu Što je ocu siromahu pao s grudi taj
kamen, ciju sam tezinu tek sad pravo osjetio. Bi mi kao da sam opet onaj djecak Što
podrhtava od slatke groznice dok ga otac vodi za ruku da gledaju pehlivana. Sada cu ja
njega povesti za ruku; zbilja, lici mi sad na dijete. Sad viŠe nema opasnosti, sad ni on
nece moci da ne krene.

Kao i svi, koje samo nisu svezale godine ili bolesnicka postelja.

NaŠa kuca, i striceva, i kula Djedova, sve ce to zacas ostati pusto i zakljucano - muŠko,
zensko, sve krece "na pehlivana", u najsvecanijem, bajramskom ruhu; i moja trudna
polusestra Arifa, u katezaru od teŠke svile. A najdirljivije su mi dvije moje ljubavi: stara
naŠa sluŠkinja Mehinica, u vjecito novoj crnoj feredzi, koju je sigurno - kako nikud iz
kuce ne izlazi - svega nekoliko puta u zivotu obukla, i moja sestrica Fafica, u dimijicama
od zelene svile, posute ljubicicama, koju sam joj donio iz Kaira.

Trenuci su ovo kad se najednom osjeti koliko su dotuzile iste sobe i avlije, ista carŠija i
isti susreti u njoj, isti akŠamluci i isti lovovi, isto cekanje neceg Što nikad ne dolazi,
ukratko, ista ukleta istovjetnost istovjetnosti.

Kao kod buba.

Gledao sam tako, odmarajuci se u ribolovu na obali svoje ponornice, jednu bubu kako se,
nabrekla od neceg u sebi, izvaljuje iz larve. Oklop joj pod nadimanjem puca; oslobodivŠi
se, cima krilima. Poletje, gledam je; leti sve sigurnija.
Svi ovi moji lice mi sad na ovu bubu, po necem svom nevidljivom, Što, cini mi se, samo
ja jasno vidim.

Bubi je vec postalo nesnoŠljivo u oklopu, i jedva je docekala progrijev sunca, a taj
progrijev necega Što covjeka Širi i krilati u slobodu visa docekali su ovi moji u pojavi
Akifa Bungura pehlivana.

Jasno se to sad osjeca na ovoj prostranoj zelenoj poljani velikosajamske stocne pijace, na
koju se slegla citava kasaba pa, zamukla, iŠcekuje kad ce se pojaviti on, njen celavi
gorostas Akif. Prestravljenim pogledima ide kasaba po njegovim konopcima razapetim
izmedju visokih jelovih stozera preko, sad stravicnog, neba.

Pada mi u oci neŠto, neodoljivo mi paznju privlaci. Zene, gotovo bih rekao zenska strana
svijeta. One, u stvari, i jesu, od muŠkog svijeta sasvim odijeljena, strana ovog
napregnutog gledaliŠta. Desnom polovinom njegovom zare se na kasnom popodnevnom
suncu njihovi svecani zarovi i feredze; onima u zarovima lica se, pokrivena velima,
znam, jedva naslucuju, a onima u feredzama glave su umotane u bijele tulbente, iz cijih
im se uskih otvora za vid slute samo oci. Samo djevojcurcima oci su joŠ slobodne u
ovom jedinom izlasku u uzbudljiva cudesa svijeta.

Sjedim pokraj oca u prvom redu, medju odlicnicima, za koje su postavljene klupe i
stolice; u sredini su Muftija i Djed. Primjecujem kako su ocu oci malo-malo pa na Šatri iz
koje svaki cas treba da se pojavi Bungur sa svojim saradnicima. Da se ovo otac ipak ne
pribojava da Kunstmaler nece odrzati rijec?

Napokon, dodje i taj cas. Iz Šatre izidje zena u atletskom trikou boje neba, snazna, jedna
od onih za koje se ovdje kaze da bi "rep biku iŠcupale" i duhnu u sjajan "fliglhorn", ciji
brencavi jek izazva medju gledaocima pomjeranje pa i ustajanje da se bolje vidi to Što
sad slijedi. Zatim se u Šatri zacu larma, i tad izleti Bungur, sa handzarom u zubima i
janjetom svezanim preko prsa, a za njim dvojica pajaca, kostimiranih u stilu koji po
kasabama najviŠe nasmijava, jedan u pohabanom fraku bez jednog rukava i sa
"hohcilindrom", sa crnim brcinama, a drugi pod visokim egipatskim fesom sa smijeŠnom
dugackom kicankom i u cakŠirama ogromnog tura, sa bijelom bradom "do pasa". Ono
Što im je ipak zajednicko, to su debelo okrecena lica, sa obrvama kao nastreŠnicama i sa
ogromnim crvenim nosevima: u "Š vabe" je samo baburast, u "Turcina" kljunast.

PoceŠe pehlivanu da otimaju balansersku polugu, koju je on, prislonjenu uza Šatru, uzeo
da podje na konopce. Ne daju, zaboga, ludjaku da krene, joŠ tako s tim janjetom na
prsima, u gotovu smrt.
On ih otrese s krajeva poluge, oni padoŠe, zakotrljaŠe se i ustaju pipajuci se po glavi
toboze u cudu Šta to bi. Talas smijeha, Akif stade pred konopac, uravnotezuje polugu
prije nego ce stupiti na njega, na prvu, kratku ali veoma kosu dionicu svog vazduŠnog
nogostupa, koja ide do prvog stozera. "Š vapski" pajaco uzurbano se prekrsti tri puta pa
sklopi ruke na molitvu za srecan ishod, a "turski", po islamskom ritualu, podignu dlanove
pred lice i vidi se kako klopara usnama izgovarajuci toboze odgovarajuce aje iz Kur'ana.
Tajac u gledaliŠtu, ono je sad jedno oko na pehlivanu.

Akif, kad stize do prvog stozera, rukom se lako pridrzavŠi opkoraci ga i predje na drugu,
blazu ali duzu kosinu konopca, i nastavi, sad pipavije.

U tom casu - primijetih je tek kad je to pocela - atletka, kao u skokovima, uspuza uz
predstojeci stozer, ka kome se s ocevidnom usredsredjenoŠcu primice Bungur. Š ta je, da
joj se neŠto nije ucinilo sumnjivo u njegovom drzanju? (Pricalo se da mu je to sad ne zna
se koja zena.)

Uhvatila se za petlju kojom su konopci vezani za stozer; odatle pocinje, doduŠe, ravna ali
najopasnija jer najviŠa i najduza, dionica prelaska, ta dionica na kojoj treba da se odigra
to nezamislivo, to od cega viŠe ne moze biti odustajanja: klanje janjeta.

Akif stize do atletke, opkoraci stozer da predje, ona se uzvi da mu prihvati polugu, na
tom mjestu gdje on sad, ocekujemo, treba da sjedne i, oslonjen na stozer, zakolje janjca.

Ali Akif joj izmace polugu i produzi! Otac me potegnu za ruku - kao da njega htjede da
zaustavi. Bungur, kad dodje do sredine, stade... NakostrijeŠih se, zar ce tu da pocne ono
najopasnije?! Hoce, pocinje! Pipavo privuce lijevu nogu i prekrsti je preko desne pa, kao
da ga neke nevidljive ruke pridrzavaju, poce da se spuŠta, neprimjetno, milimetar po
milimetar. Ali u po cucnja - poluga mu se zavagnu na desnu stranu, konopac zadrhta kao
da ce mu se oteti ispod nogu, neko za mnom zajojka i zakocenu se... umjesto sigurnog
pada - Akif se uspravi, uspostavi ravnotezu i ponovo stade da se spuŠta... Nisam viŠe u
stanju da gledam, i, oborenih ociju i slegnut, ocekujem nesrecu svakog casa; ipak, javlja
se u meni bolesna neka radoznalost da sve vidim, i kad opet pogledah, obuze me neŠto
dvostruko, sreca i jeza: Bungur upravo sjede "turski", usredsredjeno uravnotezi polugu u
krilu, izvadi noz iz zuba i u dva laka poteza prekla janje; baci noz, za kojim zaprska mlaz
krvi ljeskajuci se pri padu na suncu.

Niotkud nikakvog pljeska, ili su se gledaoci uzeli, ili za taj izraz oduŠevljenja ovaj svijet
ne zna; pohitale da zapljeŠcu, ruke mi, kao da bi ucinile neŠto svima smijeŠno, ostadoŠe
uhvacene.
Ali ih je to, u stvari, viŠe zaustavila nova jeza: Akif sad treba da se podigne. Osjetih (i
toga sam se toliko puta poslije sjetio) kako nas tek iza najviŠeg uspona ceka ona prava
provalija.

Toliko sam oŠamucen da ne mogu da mu pratim pokrete pri ustajanju, a kad se napokon
uspravi, nastupi novo zaprepaŠcenje. Umjesto da produzi naprijed, prema sljedecem,
silaznom stozeru (Što bi mu bilo najlakŠe), on se ponovo upusti u neŠto smrtonosno:
zamahom desne noge okrenu se na lijevoj i podje natrag; atletka, koja je bila siŠla,
uspuza bezglavo i ispe se na konopac; kad Bungur srecno stize, odrijeŠi mu i preuze
janje, pa mu udari zvucan Šamar, uz opŠtu smijurinu. Onda se ipak poljubiŠe, ona
skliznu s janjetom, on se okrenu i nastavi, gotovo u trku...

Niko ga viŠe i ne gleda, oci su sad na onom Što se dogadja na zemlji.

Pajaci, kad atletka sidje, oteŠe joj janje, i nasta sad medju njima dvojicom otimanje. Ona
hrupi medju njih, "Š vabu" obori nevjerovatnom Šamarcinom (i "hohcilindar" mu se
otkotrlja), pa "Turcina" dunu nogom u tur, on se nekoliko puta prevrnu preko glave i pipa
se, ustavŠi, gdje mu je fes.

Grohotan, zagluŠno grohotan smijeh kasabe, smijem se (ne znam cemu) i ja.

Atletka prevrcuci se na rukama ode do Šatre, donese i baci pred pajace dugu letvu,
ogroman malj, klupko kanafe i dva velika klina. Oni se odmah dadoŠe na posao: zabiŠe,
natezuci se oko rastojanja, klinove i razapeŠe na njih kanafu po samoj zemLi... Onda "Š
vabo" stade pred pocetak kanafe, naravnava letvu za opasni prelaz, letva mu kriva,
nikako da je podesi, odustade i, uz talas smijeha, predade je "Turcinu". "Turcin" je
slavodobitno uze - i ponovi se I kod njega isto. JoŠ, tresu mu se pred kanafom koljena i
tur, pa vrati letvu "Š vabi", "Š vabo" njemu, i bogzna koliko bi je jedan drugom tako
ututkivali da atletki stvar ne dodija pa zgrabi letvu i utrapi je prvom ko joj dodje pod
ruku, "Š vabi", te ga joŠ nogom u straznjicu gurnu na kanafu, i on poce, naginjuci se na
obje strane, da se povija i uzvija u smrtnom grcu da ode u provaliju... GledaliŠte - prolom
ubogog smijeha.

"Š vabo" napokon nadje nekako ravnotezu i krenu. Sa krajnjim oprezom stavlja nogu
pred nogu, "Turcin" ga prati ukoceno kao da je i njegov zivot u pitanju. "Š vabo" gazi sve
sigurnije, ali mu se letva u jednom trenutku uskoleba, i "Turcin", da mu uspostavi
ravnotezu, skide fes i nataknu ga na jednu stranu poluge, a na drugu stavi njegov
"hohcilindar", ispod koga, kad mu ga skide, sinu sjajna cela i izazva nov smijeh.
Ravnoteza dviju carevina. "Š vabo" casak-dva mirno produzi, ali mu jedna strana poluge,
ona pod fesom, poce da preteze, i on u dva-tri maha jedva izbjegnu katastrofu; a kad vidje
da tako nece dalje izdrzati, sidje lijepo s "konopca" i stade da naravnava fes na poluzi.
Najednom - iz fesa iskoci miŠ, golema bijela pacovcina, "Š vabi"( ispade letva iz ruku,
ali dodje k sebi i poletje za uljezom koji mu Šmugnu u publiku... Dok je tako "Š vabo"
bio zabavljen oko miŠa, "Turcin" mu je skinuo s letve "hohcilindar", i svi su vidjeli kako
je iz cakŠira izvadio ogromnu pacovcinu i turio mu je u njega... Š vabo kad krenu -
prevagiva sad na cilindrovu stranu, i to joŠ jace. Stade, raskoraci se, metnu prst na celo i
duboko neŠto misli. Onda se udari po celu (kako se toga nije odmah sjetio!): ispod fraka
izvuce elegantan "ŠpacirŠtok", Štap sa sjajnom drŠkom, i kicoŠki njime dodirujuci
zemlju i vrteci ga u ruci predje kanafom do cilja. Skide cilindar s letve i podizuci ga kao
caŠu poklekuje i klanja se publici na sve strane... Ova posljednja dosjetka ovoj svjetini
nije bila smijeŠna, ali kad mu iz "hohcilindra", taman da ga natakne, ispade pacov na
glavu i on ciknu i djipi pa se zaobada put Šatre, gledaliŠte se provali...

Smije se i "Turcin", koji, Što je sigurno sigurno, turi ruku do laktova u svoj egipatski fes
prije nego ga nasadi na glavu.

Onda zametnu preko vrata janje i s letvom koju mu donese atletka stade pred "konopac".
Opet smijeh - ugledali su "Š vabu" kako izviruje iz Šatre i maŠe mu cilindrom neka to ni
za zivu glavu ne radi...

Ali "Turcin" mu isplazi jezik i krenu. Gazi sigurno. Kad dodje na sredinu, izvuce ispod
pazuha (iz koŠulje i cakŠira) - sablju, pa poce da naravnava polugu, sad dolazi ono
najopasnije, sjedanje i klanje. Priletje atletka; sklopljenih ruku moli ga, zaklinje, da to ne
radi, a kad vidje da joj je sve uzalud, uhvati ga za tur i poce svom snagom da ga svlaci s
konopca; on, nepomican, samo mirno omjera mjesto pod sobom i opet naravnava polugu,
ali kad mu vec njen bezobrazluk dodija, klepnu je sabljom ploŠtimice, i amazonka se
odbi. Htjede onda da izvuce sablju iz korica, ali - ne ide; letvu pod pazuho, sablju medju
koljena - ni tako, zaglavila se! Pruzi sablju "Š vabi" koji pritrca: "Š vabo" iz sve snage
sebi, "Turcin" sebi, dok "Š vabo" s koricama ne odleti na ledja. "Turcin" (pogledaj,
Akife!) sjede na "konopac" kao na seciju, skinu janje s vrata u krilo, podize joŠ dlanove
na molitvu, i prekla ga simbolicno; otra onda sablju o bradu i hitnu je u travu, zametnu se
janjetom pa na noge lagane, nakrivi fes pa produzi sigurno kao dzadom. Odrasli se
smijuckaju samom nacinu na koji on to izvodi, a djeca, sposobna da to vide kao da se
deŠava u vazduhu, smiju se glasno njegovoj caknutoj smjelosti, dok i ona ne utihnuŠe
pred novim prizorom: dvaput namagarceni "Š vabo" izletje iz Šatre sa zapaljenim lucem
pa se mucki, na prstima, doŠulja "Turcinu" za ledja i potkadi mu tur. Vatra uhvati, i uz
drugu turinu uzmotaŠe se plamenovi, zaŠiŠtaŠe iz nje ognjeni jezici i zaprskaŠe citave
vatrene lopte - aman, izgorje covjek... doletje odnekud atletka s kantom vode, polijeva ga
kud stigne, ali "Turcin" niŠta, gazi ne pometa, vatra mu, voda mu - pala muha na
medvjeda, joŠ izvadi cigaru i pripali je na turu pa odbijajuci dimove i krmaneci polugom
u jednoj ruci stize na kraj i gizdavo sidje na zemlju...
Stvori se "Š vabo" pred njim, izvadi iz fraka i navuce rukavice, jednu bijelu i dugu do
lakta, drugu crnu i bez prstiju, zatim skide bijelu i rukova se s "Turcinom" cestitajuci
mu...

Turcin mu zgrabi s glave "hohcilindar" i pogasi njime tur pa pljunu u njega i baci mu ga,
onda stade da gledaliŠtu u znak zahvalnosti Šalje svoj pajacki selam: klanjajuci se, uhvati
se svaki put za tur pa hitne s njega pozdrav u nasmijanu svjetinu, na sve cetiri strane, a iz
svjetine mu na isti nacin otpozdravljaju, sa sve cetiri strane...

Radoznao Šta na to Muftija, pogledah: i on tare suze smijeha. Drago mu, glavu bih dao,
Što je "naŠ" pajaco nadigrao "Š vabu" u svemu, i opraŠta mu ovaj neodmjereni pozdrav...

Sve je bilo kao ni na nebu ni na zemlji, i mi odlicnici iz prvog reda krenusmo da


cestitamo Akifu na ovako velikom uspjehu... Okupilo se pred Šatrom oko njega i njegove
trupe mnogo radoznalih, doŠli da izbliza vide to cudo, neki cak pipaju pajace kao da hoce
neŠto da provjere, ali najviŠe je pogleda na atletki - primijetih sad - sa plavim runjama po
nogama...

Ne bi mi baŠ lako podnijeti Akifov stisak ruke, ali, bogami, ni njemu Veprov. Vepar ga
mlatnu po plecima i zaŠkilji na atletku. Cuh, Akif mu Šapnu:

"ZnaŠ li kakva joj je? Sahan meda, pa prevuci prstom preko njega, a med se sastavi!"

Znaci, nije istina ono Što se prica: nije mu zena.

Pretrnuh: tu je, u toj guzvi, i plava riba Poljkinja, zaludjena ljubav moga brata Huseina,
zurno skicira neŠto, i Jovan slikar, i brat Husein... Dadoh Jovanu znak da se gube...

Rukujemo se i sa pajacama, oni nam, zapravo, na svoj nametljiv nacin, prvi pruzaju
ruku... jeza me podidje: po oku i po jednoj jedinoj rijeci: "Cuti", bih nacisto da "turski
pajaco" nije niko drugi nego moj rodjeni stric Kunstmaler.

Djavo mu njegov nije dao, dakle, da ne nastupi, makar i bezimeno!


Rukova se i s mojim ocem. Rodjena braca se rukovaŠe, kao dva bica koja su se sad prvi
put srela...

Sve se ovo prekinu.

Vika i jurnjava neka nastade tamo, na izlasku sa pijace...

Vepar i ja zgledasmo se, on jurnu...

Doletje Fehim i, s duŠom na jeziku, jedva Što dorece ocu;

"Eno... sin ti Murat... ubi ti zeta..."

Sinu mi Muratova zlokobna kama za pasom, i ujedoh se Što mu je negdje ne sakrih...

Da idem tamo i gledam tu prokletu krv kojom se ovdje zavrŠava sve, ne mogu, utroba mi
ne moze... Osjecam otprilike Šta se tamo moglo desiti: Muratova kama talozila je u sebi
sve, i sada tamo lezi mrtav jadnik...

Bjezim, zaista bjezim, preko Djedovog brda i tako mi je kao da udiŠem grk suton koji se
hvata po njemu, orujen vecernjim rumenilom, u kojem vidim samo krv... Bjezim - kamo?
U Kairo bih natrag najradije, samo da sam Što dalje odavde!...

Pomisao o tom sad nemogucem isparila je u meni u samom trenutku kad se rodila, kao
kap vode kad padne na vreo Šporet, i sjedim na jednom jedva vidljivom kamenu na
Djedovom brdu, zurim u mrak koji je neosjetno zavladao, i zavidim svojim starim
jastrebovima Što sad, prevalivŠi joŠ jedan svoj razbojnicki dan, jednostavno negdje
spavaju...

Ali u mjestu se ostati ne moze - ni mjesec, mladeci iza planine, nece stati pred onim Što
ce na zemlji ugledati.

S tom utjehom krenuh, najzad, kuci. Uostalom, sve se odigralo, i sve na Šta cu naici
moze da bude samo neminovni odjek svega Što se desilo: opŠta cutnja poslije svega,
umaramljena, uplakana lica majke i Mehinice, sjen brata Murata (koji sad poslije
pocinjenog ubistva lezi u Crnoj kuci), polusestra Arifa, zatvorila se sigurno u sobu, i
bogzna Šta joj je u duŠi, goropadno pijan otac (ako je uopŠte doŠao kuci), Fafica mala,
koja se, sami strah od svega, samo priljubljuje uz mene...

Kuca, medjutim, svijetli svim prozorima; kao da je tu svecanost neka, a ne nesreca. Kad
udjoh, nicemu da povjerujem!

Svi su tu - i ubica Murat! I svi mirni, gotovo bih rekao pod nekim praznickim
obasjanjem. U magnovenju mi se javljaju kojekakve pretpostavke: ali svaka, kako se
zacne, tako se odmah potare, unaprednom svojom neuvjerljivoŠcu. Sofra postavljena,
cekaju, vidim, mene, da svi lijepo veceramo.

Sve mi van pameti, neizdrzivo vec, a sav sam, opet, kao zakovan da iŠta upitam. Vrebam,
i ugrabih priliku te krenuh za Mehinicom koja je iz divanhane pozurila po neŠto dolje u
mutvak.

Tu saznadoh sve, a sve se odigralo mimo svaku maŠtu.

Moj mukli i prijeki brat Murat nije ubio Arifinog nesrecnika, kao Što nam je u svom
ludjackom huku saopŠtio Fehim, nego je sve, po Mehinicinom kratkom pripovjedackom
postupku, bilo ovako:

"Poslije pehlivana" Arifin nesrecnik potegao je Arifu da je vodi svojoj kuci, ali je Murat
nasrnuo na njega, oborio ga "poda se" i poceo da trazi kamu za pasom da ga zakolje, ali
kame nije bilo: Mehinica mu je, "kao da sam znala Šta ce biti", pred "polazak na
pehlivana" negdje sakrila. Tako je doŠlo samo do obicnog guŠanja, iz kojeg su ih "ljudi
razvadili"... To Što nam je Fehim "donio", to bi "sigurno bilo"...
Evo i biljezeci ovo, poslije beslovesnog protoka tolikih godina i tolikih vanrazumskih
vidjenja, razmiŠljam o instinktu.

Po stoti put uzaludno.

Vracam se, hiljaditi i hiljaditi put, odminulom vremenu, kojeg zapravo ne bi ni bilo da ne
traje u meni: sjecam se - svoje buknule misli da nagovorim dragog Jovana da portretira
Mehinicu, njene zelene oci koje iz svojih starackih duplji vide sve, i njena sasuŠena tanka
usta koja se svakom ne otvaraju, a i kome se otvore, kratko i suho. A mozda bi se mogla
napraviti i jedna figuralna kompozicija: Mehinica i Fehim. Ima tu nekakva duboka tamna
podloga - samo, ja nikako ne mogu da zamislim kako bi to trebalo, ili moglo, da izbije u
svjetlost slike. Dolazi mi misao da bismo tu, ipak, morali da budemo naslikani svi. I sve
nekako da bude kao ni na nebu ni na zemlji, kao na danaŠnjim konopcima Akifa i
njegovih pajaca. Jadno je to ne roditi se kao slikar. Dragi moj brate Huseine!
14.

To Što sam cuo da se desilo sa Senijom - cemu dalje da provjeravam?

Nena mi je ispricala isprekidano, izmedju provala placa. A Mehinicine su uŠi isto Što i
oci, i meni je uvijek kazivala Što drugima ne bi nikada.

Jednostavno: niŠta se nije dogodilo Što vec nije cucalo pod opnom moje slutnje.

Samo su mi oblik i ishod dogadjaja donekle drukciji:

Senija je negdje natrapala na baŠtensku kosu i stala Neni da kosi cvijece, Nena je to
odnekud opazila i poletjela da joj otme kosu; Senija je pri tom nasjekla malo po ramenu, i
odvedena je, kriŠom, nocu, u Šeher, a odatle u vilajetsku ludnicu.

Dalekovida carevina! podigla je i kod nas zajedno s crnim kucama i ove ustanove!

Danima me, medjutim, podgriza savjest Što stalno odlazem da opet odem Neni, nje radi.
Jest "Ljuta Arnautka", ali i ljuti kamen puca. A ja ipak ostajem pod karamutom,
prevodeci rasuto, viŠe na zalete, perzijskog pjesnika, koji mi je do povratka u Kairo
postao dobrodoŠao zaklon od svega.

Pravdam se time da bi takva posjeta bila isprazna, cak, mozda bih Neni, samom svojom
pojavom, samo povrijedio ranu; a primijetio sam, i u obitelji i napolju, da je svima
zazorno da o tom javno govore, a u cetiri oka Šta tu covjek moze - samo u cudu raŠiriti
ruke ili slegnuti ramenima.

Bar neŠto utjeŠno, doŠla je vijest da je Tahirbeg prizdravio i da ga je becki profesor


uputio u neku banju na fizikalnu terapiju. Dobro je, znaci bolest nije ona opaka.

Nikome nije pisao, ni Memnuni ni meni (naslucujem zaŠto), pa ni Jovanu, prekinuo,


dakle, sa svima. Dopisnica je stigla Jovanu od beckog kolege kojem je stavio na duŠu da
vodi racuna o njemu, kao o "vrijednosti o kojoj ce se tek znati". Poslije banje, na jesen, u
"sigurnom je izgledu", po neophodnom statutu, njegova asistentura kod profesora na
katedri orijentalistike, a poslije, "ne moze niŠta biti u pitanju".
Valjda ce se jednom ukazati prilika da mu odem. A obavezno cu mu pisati, cim od
Jovana saznam adresu toga njegovog beckog druga. Samo Šta? Pamet mi tu staje. Ono
najpresudnije, o cemu je tako zaliveno cutao, ne bih mu smio ni natuknuti.

Uzeo sam od Jovana negdje pred povratak tu adresu i iz dana u dan zapocinjao to pismo,
ali sam na kraju ostavio da mu ga napiŠem iz Kaira. LakŠe ce mi to nekako biti, taj
prekomeridijanski razgovor.

Bolesna neka tuga mi dolazi Što se vracam, iako mi malo-malo pa prosine pred ocima
sedef Elizine puti i pupe mi pod prstima njene neuhvatljive obline. Od Zorke joŠ nisam
okusio zene, i "bijela tanka moja" (Elizi govorim u sebi) "donijecu ti sve guste slacine
kojih su se nalili svi plodovi Što u ovo doba zarude i uplave iz ovog oporog tla".

Najuzbudljivije mi doba godine, rana jesen, Miholje ljeto, kako mi ovdje kazemo.
Predlozio sam Fehimu, koji me Djedovim fijakerom-gumenjaŠem vozi na moju djecacku
stanicu Šumskog voza, da izidjemo malo tu kraj cesme, koju je joŠ stara carevina
napravila na polovici Šume za odmor putnicima, i da prezalogajimo na ovom
topluŠkastom "oproŠtajnom" suncu.

On prvo napoji konje, pa nam prostrije cebe na cistinicu ponad cesme. Rekoh mu da
donese moj kufercic sa hranom, ali on donese i svoju torbu od kostrijeti i poce odmah da
vadi jedno po jedno; najprije izmedju nas razastrije laneni peŠkir, pa stade po njem da
redja svoju popudbinu, hladnu janjecu plecku, zamotuljak mladog domaceg sira, glavice
crvenog luka, pola Šupljikavog hljeba ispod saca i, na kraju, izvadi bocu rakije, sve to
ocevidno cini da mi pokaze da i on ima svoj prilog za rucak. Ja vadim i redjam Što mi je
mati spremila "za duga puta": pecenu kokoŠ, kutiju bureka, kutiju baklave, obarena jaja,
tanku bijelu pogacicu, bocu turŠije od vresinja i u maramu zamotanu debelu crveno-
zlatnu caŠu maŠtrafu (koju sam zajedno sa zlatom vezenim cevrmama u drugom kuferu
namijenio Elizi).

Gledam, jednu pored druge, te dvije hrane, kao da gledam dva svijeta: jedna gospodska,
izmiŠljena, sva u rujnozlatastim tankim, "na cigar-papir" razvijenim pitnim korama, suzi
maslom i Šecerom, miriŠe probranim, sitno sjeckanim mesom, orahom i bademom, a
druga sirova, iskonska, nozem sjecena, sva u sacuvanim prirodnim sokovima, vonja
prcevinom, sirnom osokom, kvasom i pŠenicom. Svoju popudbinu kao da i ne vidim, oci
mi i zazubice na Fehimovoj.

A i njegove, primjecujem ispod oka, svaki cas na mojoj. Pruzi mi rakiju.


"Dede, ovdje nema Muftije!"
"Hajde", velim, "da i mi ubijemo medvjeda!" potegoh i dadoh mu.

Nasmija se prostoduŠno i krkljavo, zna sve ono poslije lova na medvjede. Potegnu, pa
joŠ jednom. Odlomi mi komad svoga hljeba s "ako mariŠ", ja stavljam pred njega
komade bureka i bijele pilece krtine, jer mu je od zuba ostalo samo nekoliko krnjataka.
Dohvatih njegovu plecku, potvrdi se odmah na Šta je kome zazubica. Cutimo, jedemo,
slatko, njemu se ubrzano sastavljaju brkovi i brada kao da njima zvace. Kad prvu glad
utolismo, pruzi mi rakiju:

"Pa, akobogda, kad nam misliŠ opet?"

Dirnu me u najskriveniji zivac. ZaŠto me to pita? Je li to tek tako, da se neŠto rekne? U


tom slucaju prirodnije bi bilo da mu je na jezik doŠlo neŠto drugo. Ili je to u njemu neka
tuga Što odlazim i zelja da me Što prije opet vidi? Kad bi bilo to, onda ne bi imao
nikakvog razloga da to i ne izrazi, pogotovo u ovakvom zajedniŠtvu jela, izravnim
iskazom, na primjer: "BaŠ mi je zao Što odlaziŠ!" ili: "Necu moci docekati ili bogzna
hocu li docekati da se vratiŠ". I ono njegovo akobogda (koje znaci: sve je u Bozjoj ruci)
zvuci mi sada sumnjivo, kao ispipavanje. Otkud je samo saznao za moju odluku, kad je
nisam nikom rekao, nikome osim Jovanu i bratu Huseinu, a ni oni je nisu shvatili
ozbiljno? Ili prosto onim svojim sveznadarstvom starog sluge i svojim urodjenim
zvjerinjim culom naslucuje po mom opŠtem drzanju da cu se otkinuti od svega?

Ispod svakog moga "do vidjenja" i zagrljaja na ovom rastanku stajala je ta moja sazrela
odluka da se viŠe nikad ne vratim. Odluka sebicna, okrutna, ledena. Otkidao sam se od
svih, i od majke, kao da bih da ih viŠe nikad ne vidim i ne taknem. I jedva sam cekao da
fijaker izidje iz kasabe.

Podlac si ti, govorim sebi, i to od one vrste podlaca koja nikoga ne bi gurnula u vodu, ali
mu ne bi ni pruzila ruku kad se topi. Eto, pogledaj samo.

Nad majcinom glavom, zarivenom na rastanku u tvoje grudi, stajao si bez i trunka onog
osjecanja koje je pri tvom povratku vidjelo u njenom razdjeljku trag nekog podmuklog
sjeciva, a njene suze bile su za tebe samo voda koja lije pa ce i prestati, iako si jasno
prozirao da joj se u toj "vodi" izlijeva iz duŠe sva mora Arifinog postupka, stalna, sad joŠ
povecana, strepnja od Muratove kame, teŠka i sve teza neizvjesnost pred sudbinom sina
slikara i, mozda najviŠe, ocaj Što bez tebe ostaje sama. Drzao si joj ruku na tjemenu sa
laznim tepanjem, a u stvari kao da se tom rukom zaklanjaŠ od svega. Nije te niŠta stajalo
da, radi jadnog oca i joŠ jadnije Arife, razvidiŠ kod kadije ili kod nekog upucenog
covjeka Šerijatskopravnu stranu Arifinog slucaja (bilo te to "sramota"), a u svom
udzbeniku Šerijatskog prava samo si procitao, ne trudeci se pravo da iŠta shvatiŠ, pasaze
iz glave o porodicnom pravu; na cesta oceva zapitkivanja samo si odgovarao neka bude
bez brige jer "pravda je na naŠoj strani", a s Arifom o tom nisi zapodijevao ni rijeci,
dobro ti dolazilo to Što ona o svemu cuti. Nemocan si, pravdao si se pred sobom, jer sve
tece kako tece i sve ce se ionako zavrŠiti bez tebe kako ce se zavrŠiti. A vec Senijina
bolest. Samo u prvi mah uzasnut jezivom Senijinom slikom, ponudio si se Neni i oficiru
rodjaku da pratiŠ to slomljeno, ni Bogu ni ljudima krivo stvorenje, do becke klinike, ali
se brzo javilo u tebi kajanje zbog tog obecanja, opet izgovor: ne mozeŠ joj niŠta pomoci,
a tvoje prisustvo mozda bi samo pogorŠalo njeno stanje. A u stvari nije ti trebalo mnogo
pa da budeŠ nacistu da ti na taj put nisi htio Senije, nego Tahirbega radi. To je tek prava
prica o tebi. Vukla te, doduŠe, Tahirbegu istinska zelja da na najmjerodavnijem mjestu
saznaŠ o cemu se kod njega stvarno radi, ali na dnu tvoga dna to je bio strah da ne
izgubiŠ onu polovicu sebe koje nemaŠ. Umjesto da Tahirbegu odmah po njegovom
odlasku u Šeher napiŠeŠ pismo, u kojem bi mu, izvinivŠi se za mijeŠanje, obrazlozio
Memnunina strahovanja i uvjerio ga u njenu ljubav kakve viŠe nikad u zivotu nece sresti,
ti si jednostavno prepuŠtao stvar nadi u vrijeme, a znao si dobro da je ono dvogubo, da
moze donijeti i ono najgore jednom i drugom. Memnunu si, izbjegavajuci cak i vidjenja s
njom, samo tjeŠio praznim i nedotupavnim rijecima, stvarao pred njom lazne slike
rjeŠenja, obecavao joj da ceŠ ti s Tahirbegom "stvar urediti"... tvoja obecanja! i tvoja
spremnost na zrtvu! ti ni danas nisi siguran, zapravo danas si sigurniji nego ikad, da bi se
u onom svom podvigu kad si Memnunu na prevaru vodio Tahirbegu pokolebao u
posljednjem trenutku, upitao se Šta to radiŠ, sve da ona i nije iskocila iz fijakera! Jer kad
si je naŠao u jarku, zaŠto joj nisi, kad vec nisi mogao da nadjeŠ pravu rijec urazumljenja,
udario dva-tri Šamara da dodje sebi, najzad, zaŠto je nisi, radi njenog izbavljenja, silom
uzeo na ruke i vratio u fijaker? nego ti je, sjecaŠ se ti toga vrlo dobro, u dnu duŠe
odlaknulo Što se tvoj podvig tako zavrŠio, Što si se otrijeznio! Sva tvoja saosjecanja s
drugima, sve tvoje misli, zelje i odluke, brzo se dave u tijesnom grlu tvoje sebeljubivosti.
Pa i ono sa Zorkom (kolika njena cistota i kolika tvoja bezocnost ploti!) - nisi se ti poslije
njene trudnoce uplaŠio za nju, nego za sebe! i srecan si bio sebe radi Što je ona naŠla
izlaz! (i koliko si se puta upitao Šta bi uradio da je Eliza to ucinila s nekim Arapinom! a
mozda i jest, dodavao si, ljubomoran). Kukavica si ti, i to ne zbog tankih nerava, nego po
samom tkivu svoga ja. Pa i tvoj odnos prema Muftiji - nije to istinsko poŠtovanje njegove
licnosti, nego isti strah koji je u kostima svima, osim Vepru. I lazov si rodjeni, jedan od
onih lakih ispunitelja kojima necija molba na jedno uho udje a na drugo izidje cim se
okrene - Neni, kad bi se vratio, ni treci put ne bi donio toliko zeljenog cabenskog
sjemena; a u nekim svojim postupcima si cak i nesvjesni racundzija - oh! oni tvoji
neocekivani i raskoŠni darovi pri povratku! pravi njihov smisao bio je u tome da necim
umekŠaŠ sigurni ocev bijes kad sazna za tvoje bjekstvo iz "svete Škole". Prema
predstojecoj djelidbi, koja ce medju svima biti potres sa nesagledivim posljedicama -
ravnoduŠan si kao lav u zooloŠkoj baŠti koji suvereno gleda preko svih. Jedine dvije
kapi cistote u tebi, to su Fafica i Djedovo brdo - plavo djetinjstvo, iz koga, evo, u Šta si se
ispilio!

Ono Senijino o djelidbi "eto ih tamo", "mene hoce da udaju", i ono njeno "ja nikoga
nemam osim Boga i tebe, a oba mi daleko" i ono Memnunino "Boze, gdje si me posijao"
zvuce istinskim jadom i priguŠenim zovom u pomoc, a svako to tvoje nemijeŠanje iz
principa ili obazrivosti i svako to tvoje mijeŠanje iz sazaljenja sijamski su blizanci koje
radja tvoje potkozno samoljublje.

Eto kakav si, i Šta onda znaci to tvoje izdvajanje od svih, to tvoje bezizuzetno "ti i oni"!
Tvoji moj-nakloni samom sebi! "Ti" si um, ukus, poezija, etika, filozofija, a "oni" su
divljina i divljaŠtvo, maloumlje i bezumlje, vulkani sirovih strasti, povlaŠcene ulijenjene
dangube koje se iz svojih nepodnoŠljivih dosada spasavaju u lovu, rakiji i kelnericama,
sitne Šicardzije, okamenjeni cuvari vjere, raspusnici, uklete usidjelice, pokoja unesrecena
sanjalica i caknuti ili gospodstveni bjegunci! "Ti" si, u Karajezeru, usamljenoj bari u
polju, lokvanj koji se izvio iz barskog mulja i u radjanje sunca otvara se nebu, a u zalazak
zaspiva snom pravednika, a "oni" su ta baruŠtina, tmasti barski mulj i ustajala barska
voda, puna smrada i gmizavaca, kojima se ne zna ni ime. "Oni" ce vjecno ostati u toj
svojoj opŠtoj kozi, a ti si se preselio u neku uzviŠenu svoju, cudesno se presvukao kao
zmija! A zaboravljaŠ da se i zmiji ispod stare pojavljuje opet ista, kao Što je i s ovom
usamljenom jelom uz koju dizeŠ pogled: nadrasla je ostale, ali je ostala to Što je, neŠto
malo viŠa jela. Dragi moj, ispod te tvoje pokozice naobrazbe i toga grdnog sala
uobrazenja teŠko da se ikad zacne neka punokrvna katarza!...

Siti vec, ja sit i ovih svojih magnovenja, uzimamo u dremljivoj cutnji joŠ pokoji zalogaj i
gutljaj rakije.

Ispod cesme preko planinskih padina, kroz neveliku Šumsku progalicu, vidi se dolje na
goloj visoravni kasaba. Nisam je dosad ni primijetio.

Kako li daljina svemu dadne ljepotu!

Da nije vertikala munare i dviju crkava, kasaba bi mi bila, i bila je u prvi tren oka, jato
nekih ptica, golubova, labudova, koje je palo na uzviŠicu visoravni da tu odmori krila, u
sigurnosti i pod blagim ogrijevom miholjskog sunca. Krila! Nema tamo nikakvih krila
osim Memnuninih odsjecenih, utvarnih. Kasaba je vjecni zatocenik medju planincinama,
koji ne zna niti haje Šta je iza njih, s tijesnim grotlom neba nad sobom koje ga prlji
suncanim sacem ili polijeva kiŠama i zatrpava mecavama. Ona ne zna za drugu sudbinu
nego tu, i lezi mirna, dremovna, kao obamrla. Mirna! da, ovako spolja, a vidio si ti kakvi
sve kvasovi, gljivice, crne krvi vriju pod kozom toga mira. Jedino Što se ponekad
slucajno dese ovakvi bjegunci kao ti, Tahirbeg, konjicki oficir Smailbeg, brat Husein.
Bjegunci - a kuda? "Citav svijet je kasaba", sjecam se cestih Tahirbegovih rijeci, i u
pamcenju mi iskrsava vazduh u Elizinoj kuci, i ŠtoŠta joŠ iz "velikog svijeta".
Podrhta, u tri maha, tlo pod nama. Drhtaji su bili laki, gotovo neosjetni, i tako mi je kao
da nisu ni bili, pa buljim u Fehima je li on ista osjetio. Culeci uŠi, on rece:

"Zelzela, mrdnula uhom. Bozje ime pomenimo, neko ce veliko zlo na ovaj svijet, rat,
potop!"

Zelzela, to u kasabi i stariji vjeruju, ogromna je azdaha koja "spava pod zemljom
mrtvouzice, a kad u snu mrdne uhom, zemlja malo zatreperi, a kad se nacas prene, manji
je potres i samo ponegdje zidovi napuknu, a kad se probudi i protegne, na zemlji su krŠ,
lom i leŠevi".

Kao da brzo s ovog mjesta treba otici, pokupismo stvari i sjedosmo u fijaker. Fehim
odmah potjera konje u kas. Š to se viŠe udaljujemo, to ceŠce osjetim kako u cvrstini moje
odluke krcne neŠto kao crv u dasci. Ni o cemu viŠe ne razmiŠljam, oci mi se ni na cem
ne zaustavljaju, samo prazno gledam niz cestu koja iza svake okuke postaje duza, ide u
prazno.

***

Ovdje moja ruka staje. Protirem oci, i gledam je iz polumraka sobe polozenu po stolu u
krugu jake svjetlosti iz stolne sijalice sa abazurom: po smezuranoj nadlanici samo je joŠ
viŠe starackih pjega i kvrga zelenih vena.

Pipam puls: trom i tmuo. Ljekar mi je savjetovao, zapravo naredio ("zar mi nije dosta
slave!") da obavezno odem u Aleksandriju na "apsolutni" odmor bar na mjesec dana, a
meni se nikuda ne mice iz ove sobe u kojoj godinama zivim kao podstanar kod madam Š
arlote, penzionisane diplomatske sluzbenice, kojoj je pokojni muz, diplomatski cmovnik
Što je "ispratio sve ambasadore", kupio ovu vilicu sa baŠtom prema Nilu; Šta ce, u
Francuskoj nije imala kud, ovdje se "sazivjela" i "uvijek ima svoje druŠtvo" u krugu
diplomatskog osoblja. Govori mi: zaŠto stalno izbjegavam diplomatsko druŠtvo? pa,
zaboga, to je cast za svakoga da me samo vidi! Ja sam joj postao kao neki surogat za
muza, svako jutro mi upadne u sobu i briŠe mikroskopsku pustinjsku praŠinu, koja
prodire i kroz zatvorene prozore i zacas zamagli sav namjeŠtaj. Poslije raskida
konkubinata sa Elizom nisam se zenio, pa je i to medju nama neka dodirna tacka.

Pogled mi sa gotovog rukopisa pada na ris ciste hartije. U nju treba da se presele vrtlozi i
gromade dogadjaja u meni i oko mene, zivi skamenjeni u pamcenju i napregnuti kao cir
koji hoce da se izlije. Ovi zapisi, ne znam zaŠto, postali su mi vazniji od nekih novih
arheoloŠkih otkrica i dilema oko njih, u kojima se ocekuje moje miŠljenje. I strah me
hvata pred ovom bjelinom hartije i ovom mutninom svega Što bi svakog casa moglo otici
sa mnom, postajem sujevjeran: okrecem dlan i trazim na njemu onaj sastav crta iz kojeg
mi je "dug zivot i veliku slavu" citala Elizina majka, dok sam ja samo mislio na to kako
da izvucem ruku.