1

AH NAKIBEND
EJH MUHAMMED BEHAUDIN UVEJSIJA BUHARIJA
Kaddesallahu sirrehu

717 -791. Hidretske godine
1317 1389. Miladske godine

ah Nakibend, pir nakibendijskog tarikata, gavsi-'azam, ejh Muhammed b.Muhammed
b. Muhammed Behauddin, kaddesallahu sirrehu ve nevvere darihahu, rodio se u mjesecu
Muharremu 717.godine po Hidri u Kasri-arifanu, jednom selu udaljenom od Buhare oko jedan farsah
(est kilometara).

Kasri-Arifan znai Evlijanski grad, dvorac, jer to selo i mjesto je zaista bilo stjecite arifa (evlija) oko
svoga pira, iji su vilajeti i kjerameti bili posve otvoreni.

Roenje i pojava ovog islamskog tarikatskog velikana, imama (pira) nakibendijskog tarika je ranije
najavljeno i objavljeno.

Tako njegov glavni ejh Muhammed baba Semmasi, kaddesallahu sirrehu, prije roenja ah
Muhammeda Behauddina, kada bi god naiao pokraj mjesta Kasri-arifana (koje se ranije zvalo Kasri-
Hindijan), bi svome drutvu govorio:

Ja zaista osjedam iz ovog mjesta miris jednog arifa.

A kada je jedanput naiao, rekao je i ovo:

Ja zaista zapaam i vidim taj miris pojaano i povedano!

To je bilo poslije roenja ah Nakibenda nakon tri dana.

Kada ga je njegov djed doveo ejh-babi Semmasi-u, kaddesallahu sirrehu, pa kada ga je vidio, rekao:

Ovo je moje (tarikatsko) dijete,

A onda se okrenuo svome drutvu (derviima i meajihima), pa im je rekao:

Ovo je onaj arif na koga sam vam ukazivao, da osjedam njegov miris iz ovog sela ! Uskoro de,
inaellahu teala, on postati predvodnik i prvak narodni (halkski).

A onda se okrenuo ejh sejjid Emiri Kellalu, kaddesallahu sirrehu, svome nasljedniku iradskom, pa
mu je rekao:

Ovo je moje ( tarikatsko ) dijete, pa nemoj mu uskratiti terbijjet (tarikatski odgoj). Ako bi ti to uinio,
pa mu uskratio odgoj, onda me ne bi naao nikad zadovoljna s tobom !

Tada je ejh Emiri Kelal, kaddesallahu sirrehu, ustao na noge i rekao:

Ved sam primio njegovo uzgajanje na svoju glavu i oi svoje, i nedu mu uskratiti svoju panju ni u
emu!

Poznato je da mu je prvi ejh u zahiru bio sejjiduna Muhammed-baba Semmasi, a onda ga je preuzeo
na tarikatski odgoj sejjid ejh Emiri Kelal, kaddesallahu sirrehu.
U hakikatu (stvarno i realno) je bio uvjesija, jer ga je terbijetio ruhanijjet hadreti mevlana
ejh Abdul-Halik El-Guddduvanija, kaddesallahu sirrehu!
2
Poeci hidajeta i bidajeta njegova

ah Muhammed Behaudin Nakibend, kaddesallahu sirehu, u svojim bidajetima izvolio je kazati
slijedee:

1. Kada mi je bilo osamnaest godina, moj rahmetli djed me je doveo u Semmas, mjesto udaljeno
od Buhare tri milje, radi moga odgoja (tarikatskog) po velikom arifu i poznatom muridu ejh
Muhammed-babi Es-Semmasi, i da ga moli da me primi i da mi dovu uini.
Kad smo stigli u Semmas bilo je akamsko doba. Odmah sam osjetio u svojoj dui bereket sranog
spokojstva, skruenosti, pobonosti i sranog preobraaja. Kada je bilo sehursko doba ustao sam,
uzeo abdest i otiao u mesdid u kom bijahu njegovi dervii. Obavio sam namaski tekbirei-tahrimu
(poetni namaski tekbir), a kada sam pao na seddu, uinio sam dovu i skrueno se obratio Allahu,
povedanim opetovanjem. Preko moga jezika je prela dova:
"Boe moj, daruj mi mod da izdrim podnoenje belaja i iskuenja (tarikatskog) mehabbeta:"
A onda sam klanjao sabah sa ejhom, kuddise sirruhu, pa poto smo zavrili salat, ejh se okrenu
meni i primjeti mi i saopti sadraj moje dove od rijei do rijei, a onda ree:
"O moj sinak, ti si trebao u svojoj dovi rei ovo:
"Boe moj, podari svom slabanom robu ono sa im si Ti zadovoljan!"
Svevinji Allah nije zadovoljan da Njegov rob bude u belaju. A ako On stavi Svoga roba na belaj i
Svoga habiba, onog koga On voli zbog Njegove mudre odredbe, onda On dadne tom robu i kuvvet za
podnoenje i upozna ga sa hikmetom odnosnog belaja. Nije dakle potrebno da rob sobom izabire
belaj, jer to je znak nedostatka adaba."

2. A kada je ejh Muhammed-baba Semmasi, kaddesallahu sirrehu, preselio na ahiret, moj djed
me vodao po Semerkandu, pa gdje god je uo da ima neki dobri poboni ovjek od ehlullaha, moj
djed me je odveo njemu i molio ga da mi dovu uini. Njihove dove su mi bile blagodarne. Poslije toga
me povrati u Buharu i tu me oeni. Stanovao sam u Kasri-Arifanu.
U tom vremenu mog boravka u Kasri-Arifanu, po Allahovom posebnom inajetu (pomodi i podrci)
sam dobio " Azizansku kalensuvu" (Kalensuvetul-azizan), turban azizana, pa mi se moji halovi
upotpunjavali i uljepavali, a moji ameli ( nade i oekivanja ) su se uvrdivali, dok nisam imao sredu
da se druim i sohbetim sa sejjid Emiri Kelalom, kuddise sirrehu. On me je obavijestio da hadreti ejh
Muhammed-baba Es-Semmasi, kuddise sirruhu, oporuio i preporuio mene njemu i da mu je rekao:
"Ne tedi truda u odgovju moga veleda (eda tarikatskog) Muhammed Behauddina, a ni truda da mu
bude paljiv. Ja ti ne bih halalio ako bi ti to zanemario."
A onda mi je hadreti Kelal, kaddesallahu sirrehu, rekao:
" Kada bih ja uskratio to u njegovu vasijjetu, onda ja ne bih bio ovjek (od erenlera)."
On je zaista ispunio svoju obavezu."

3. Takoer je izvolio, kaddesallahu sirrehu, saoptiti i ovo:
" Poticaj na moje osobito buenje i tevbu je bio taj to kada god sam sam sjeo da razgovaram sa
nekim mojim drugom nasamo, pa kada bih mu se okrenuo da mu neto kaem, tada sam uo rijei
nekog nevidljivog mi govornika:
"A zar se ne moe zaokrenuti od svega i svaega, a licem lino da se okrene naem Hadretu ?"
Taj kelam (besjedu) koju sam uo je proizvodio kod mene velianstveno stanje, pa sam hitno, urno,
pobjegao iz dotinog mjesta (prostorije) u kojem nisam imao vie mira.
Tu blizu bijae jedna voda, pa se okupah njome i oprah svoju odjedu, a onda u tom halu, totalne
tevbe i inabeta, sam klanjao dva rekata namaza, posve smrskan i zgnjijeen tim dogaajem.
Godinama sam poslije elio da takva dva rekata namaza klanjam, ali nisam mogao."

4. Takoer je, kaddesallahu sirrehu, izvolio kazati i ovo:
" U prvoj mojoj dezbi (zanosu i ekstazi mi je reeno: " Kako si i zato uao u ovaj tarik ?"
Ja sam rekao:
Da bude sve onako kako reknem i elim!
Neko ree:
" Kako Mi reknemo obavezno je da tako bude!"
Ja na to rekoh:
Ja to ne mogu prihvatiti drugaije nego da sve bude i postane onako kako ja reknem. Radi toga sam
stupio i svojim nogama krenuo na ovaj put. Ako ne, onda ne!
Ovo sve mi se dva puta ponovilo (pitanja i odgovori), a onda su me ostavili (erenleri i ervahi) i moj
nefs dvadeset pet dana, zbog ega me snae i spopade veliki oaj.
Nakon dvadeset pet dana mi se ree:
"Ono to eli to de i biti!"
A ja rekoh:
Ja elim takav tarikat, da ko god ue u njeg da bude darovan i poaden sa mekamom vusula
(postizanja glavnog ivotnog cilja)
3
Njegovo samoodricanje i samoborba

U vezi svojih idtihada i mudaheda, hadreti pir, kaddesallahu sirrehu, izvolio je kazati ovo:
"Jednog dana, kada me je savladao "hal dezbe i bajbeta" - potpuna odsutnost od sebe i svijeta, iziao
sam i hodao svukuda bez ikakve orijentacije, pa sam hodajudi izranjavao svoje noge trnjem. Kada se
pribliila nod, spopala me elja da posjetim hadreti sejjid Emiri-Kelala, kaddesallahu sirrehu.
Bilo je zimsko doba sa estokom hladnodom, a na mojim leima nije bilo nita od odjede osim jedne
ferve, haljetke otrcane (od devede koe ili dlake).
Kada sam stigao do njegove menzile (boravita), zatekao sam ga da sjedi meu svojim ashabima, pa
kada me vidio, zapitao je prisutne o meni, tko sam i ta sam, pa poto mu rekoe i upoznae ga, on
ree:

" Istjerajte ga iz ovog stana !"

Poto sam iziao, umalo me ne spopade nefska odvratnost i bijes i umalo da me je napustila vjernost i
povodac " inkijada " i " teslimijjeta " (tarikatske vjernosti i privrenosti svome odgajatelju), ali mi
pristie Boanski " inajet " i " rahmet " (pomod i milost), pa rekoh:
Zaista du podnijeti svako ponienje na putu traenja Allahova rizaluka, a to su ova vrata, pa mi nema
rastanka niti odlaska od njih !
Zatim sam stavio svoju glavu ponizno i pokorno na prag nedostine asti, pa rekoh sebi, svome nefsu:
Sa ovog praga ja nedu didi glave svoje, pa ma ta me snalo i stiglo!
Snijeg je padao malo po malo po meni, a hava jako hladna. Tako sam tu preleao sve do pred zoru
kada izae na vrata hadreti Sejid, kaddesallahu sirrehu, pa izlazedi na vrata nagazi svojom nogom
mubarek na moju glavu.

Poto me spazi, podie mi glavu sa praga i uvede me u svoj stan, a onda me obveseli i pomilova,
rekavi mi:

"O moj sinak, zaista odjeda ove srede je prema vrijednosti tvojoj lino!"

A zatim poe sobom, sa svojim mubarek rukama vaditi trnje iz mojih nogu i zavijati rane none, a
onda me ojaa i osnai svojim fejzovima i sa svojim lutfovima (otkri mi tajne i ljepote neopisane i
nepojmljive)."
4
(Njegovo samoodricanje i samoborba)

Hadreti pir ah Nakibend, kaddesallahu sirrehu, je takoer kazao slijedede:

"Jednog dana krenuo sam na zijaret u Nesef sejjidi Kelalu, kaddesallahu sirrehu, a bijah u halu
dezbske okupacije, pa kad stigoh do jednog svratita (tzv.Ribatul-Dagrai), a kad me tu doeka jedan
konjanik (faris) u ijoj ruci bijae tap, on bijae jako razvijen, neka grdosija, a na glavi mu bijae kapa,
koja mu glavu pokrivae. On se primae meni, pa me udari sa tapom i turskim jezikom mi ree:

"Zar ne vidi i ne gleda konjanika?"

Ja mu nita nisam odgovorio. On me stalno presretao na putu i ometao mi putovanje, pa mu ja
konano rekoh:

- Ja zaista znam ko si ti!

Ali on me i dalje pratio i svradao na sebe pozornost (bez moga obaziranja na njega). Kad smo stigli do
svratita Karavelskog (Ribatul-karavel), on me poe zvati, da mu se pridruim. Ja se nisam na njeg ni
obazro, a niti sam mu to govorio, nego sam produio putovati svome sejjidu.

Kada sam stigao do hadreta ejhova, on mi ree:

"Zaista te je susreo hadreti Hidr, alejhissellam, na putu, pa zato se nisi ni obazro na njega?!"

Ja rekoh:

Zato to sam ja krenuo vama, onda se nisam bavio niim osim sa vama!"
5
Njegovo samoodricanje i samoborba

Takoer je, kaddesallahu sirrehu, izvolio kazati i ovo:

"Ja sam stanovao u Buhari, a sejjidi Kelal, kaddesallahu sirrehu, je boravio u Nesefu,
pa mi doe elja da ga posjetim (kelal - u jeziku znai: slaba vida, ovjek iscrpljen).

Odmah se spremi i uputih se prema mjestu njegova boravka.
Kada sam doao do njegove kude uao sam i pozdravio ga selamom, a on mi ree:
" O sinak, taman uvakat si doao. Evo odluih da spremim neto za jelo, pa poelih da nam neko
sabere i donese drva."

Ja mu zahvalih na ukazanom "iaretu", pa pooh skupljati drva.
Kada sam sabrao drva, uprtih ih na svoja lea, ali poto meu drvima bijae trnja,
ja poeh recitovati i ponavljati jedan bejt (stih) na perzijskom jeziku, koji u prevodu glasi:

" Ljepota kjabenska, koja je moja elja
Veseli me i raduje, i to mi je volja.
Pa trnje na mojim leima bocatno
Je poput svilene tkanine mi prijatno."
6
Takoer je, Kaddesallahu sirrehu, rekao i ispriao ovo:

" U poetku svoga sulukja ( derviluka ) su navalili halovi, pa sam bio jako nemiran, bez mira i spokoja.
Nodu sam kruio po okolnim nahijama Buhare, posjedujudi kabure.

Jedne nodi sam doao u posjetu kaburu, turbetu ejh Muhammeda Vasia, kaddesallahu sirrehu. U
turbetu je bila svjetiljka sa punim uljanikom ulja i sa dugim fitiljom. Fitilj je trebalo pomalo pomicati
da bi ulje izlazilo i da bi se obnavljalo svjetljenje svjetiljke. Tu se ne zadrah puno, jer mi doe iaret
da krenem na zijaret turbeta ejh Ahmeda Edgarivije, kuddise sirruhu, a kad dooh u turbe, kad i u
tom turbetu istovjetna svjetiljka.

Najedanput se naoh okruen sa dvojicom ljudi, koji mi ooe i pripasae me oko mog pasa (sredine)
dvije sablje i posadie me na jednog magarca i povedoe ga prema drugom turbetu, tj. turbetu ejh
Muzdahina, kuddise sirruhu.

A kada stigosmo u turbe, kad i u njemu svjetiljka, kao to sam ranije vidio dvije svjetiljke u dva
turbeta. Ja uoh u turbe i sjedoh okrenuvi se prema kibli, a tada me spopade jedan "gajbet" (totalna
odsutnost), pa u mom gajbetu spazih i vidjeh da se turbetski zid od strane kible srui, a na velikoj hrpi
praine pojavi se jedan ovjek, jako velik, pred kojim bijae razapet zastor, a oko gomile praine
jedna kupina ljudi, meu kojima bijae i ejh Muhammed-baba Semmasi, kuddise sirruhu.

Ja tada u sebi rekoh: Da mi je znati ko je onaj veliki ovjek i ko su oni ljudi oko njega?

Tada mi jedan od njih ree: "to se tie onog velikog i ogromnog ovjeka, to je ejg Abdul-Halik
Guddavanija, a to se tide demata, to su njegove halife", pa onda poe iaretiti na svakog od njih i
govoriti: "Ovo je ejh Ahmed Es-Siddik, ovo je ejh Evlijaul-Kebir, ovo j eejh Arif Er-Rivkerija, ovo je
ejh Mahmud Indiri Fagnevi, ovo je ejh Ali Ramitinija", a kad doe do ejha Muhammed-babe
Semmasije, kaddesallahu sirrehu, ree: "Ovog si vidio za vrijeme njegova ivota, to je tvoj ejh. On ti
je dao tad-kalensuvu. Poznaje li ga?"
Ja rekoh: Da!

Tad sam ved bio zaboravio na vrijeme prijema "kalensuve", jer je to bilo podavno.

A onda mi ree: "Kalensuva" je u tvojoj kudi. Sa njenim bereketom je Allah uklonio od tebe veliko
iskuenje, koje ti je bilo mogude."
Najedanput sva skupina meajiha mi rekoe:

"Pazi i sluaj dobro, hadreti ejhi-kebira (veliki ejh), kaddesallahu sirrehu, hode, eli da ti priopdi ono
to ti je neophodno i bez ega se ne moe putovati Hakkovim putem!"

Ja im tada zatraih da ga poselamim, a oni uklonie odnosni zastor, pa ga ja poselamih, a on mi
kaddesallahu sirrehu, poe govoriti o svemu to je u vezi i to se odnosi na halove sulukja, o
poetnim, srednjim i krajnjim halovima, a onda mi ree:

"to se tie onih svjetiljki, koje si vidio u njihovom stanju, one su tebi "bearet" i "iaret" (pouke i
ukazivanja), da ima potpuni "ist'idad" i "kablijet" (mogunost i sposobnost) za ovaj tarik, te da je
potrebno samostalno pokretanje i aktiviranje fitilja sve dok nurevi (svjetlosti) ne ojaaju i dok se
esrari ne pojave, pa dok ne dadnu kabilijjetu njegov hak (pravo) i sve dok ne postigne elje i ciljeve.

Preporuujem ti dunost "istikameta" i "subuta" (dosljednost u vjeri i stabilnost) na dadi (putu)
istog i besprijekornog erijata u svim halovima, propovijedanje poznatih istina i odvradanje od svih
pokueosti, i preporuujem ti udaljavanje i izbjegavanje "ruhsata" i "bid'ata" (olakica i novotarija) i
upozoravam te na dunost pridravanja hadisa hadreti Mustafe, sallallahu alejhi ve selleme, i da ti oni
budu kibla, te da se ne udaljava od njegovih " ahbara", " asara" i " ahvala" njegovih asnih ashaba
(uputa, postupaka i vladanja). A poslije primjene toga trudi se na pronicanju i irenju svega toga."

Poto zavri svoj govor, Kaddesallahu sirrehu, mi ree:

"Znak istinitosti i sigurnosti ove "vakije" stvarnog dogaaja, je taj to e sutra otidi kod Mevlana
emsuddin Enbikjutije, kaddesallahu sirrehu, pa mu kai "da je tvrdnja onog turina o pijanevanju
krmarovu istinita i tana, te da je istina na strani turkije, a ti potpomae i podrava pijanevanje".
Ako bude krmar nijekao tanost ove tvrdnje, ti mu onda reci: "Ja imam za to dva svjedoka. Prvi
svjedok je taj to si ti, o pijanico, edan (valjda mahmuran), a on pozna znaenje ove rijei, a drugi
ahid je to to si iao jednoj strankinji (nevjenanoj valjda) eni, pa je ona zatrudnila sa tobom, pa je
svoje breme pobacila i zakopala dijete na odnosnom mjestu pod vinovom lozom".

A onda mi ree:

"Kada donese ovu poruku Mevlana emsuddinu, onda drugi dan uzmi tri zrna suhog groa, pa
hajde u Nesef radi "hizmeta" (sluenja) sejjid Kelalu, kaddesallahu sirrehu. Na tom i tom mjestu de
nadi i susresti jednog ejha, kkoji de ti dati jedan vrud somun, nemoj mu nita progovoriti, nego
produi putovanje, pa de onda naidi na jednu "kafilu" (karavanu), koju kada proe, onda de izadi
pred tebe jedan konjanik, pa ga posavjetuj, jer njegovo pokajanje de biti preko tvojih ruku, a onda
uzmi sebi "kalensuvu azizana" (tad ehovski , pa sa njim hajde sejjid Kelalu, kaddesallahu sirruhu."

Nakon zavretka njegova vasijjeta, prisutni me prodrmae, pa se ja povratih sebi, osvijestih se.

Hadreti Pir, kaddesallahu sirrehu, dalje nastavlja izalganje, pa veli:

"Poto sam osvanuo otiao sam do mog stana u "Zivertunu" i upitao svoju enu i kudnu eljad za
kalensuvu (tad ehovski), pa su mi donijeli i rekoe mi:

"Ona je (tj. ehovska kalensuva) ovdje ved dugo vremena!"

A kad je ja vidjeh, tad me spopade poseban hal i teki pla. Poslije toga sam uzeo kalensuvu" i
krenuo istog asa u Enbikjetu, jedno selo od sela Buhare, pa sam doao u mesdid emsuddinov i sa
njim klanjao sabah, a onda sam mu priopdio sa ime sam poslat njemu. On je bio zabezeknut. Tu
bijae prisutan krmar, pa je negirao tanost tvrdnje turkije. Ja sam mu onda iznio odnosni dokaz, ali
je on polagivao predmet fahie (prositutke). Tada je sav demat iz damije krenuo na ono mjesto pa
su iskopali i pronali zakopan pobaak ( pobaeno dijete strankinje ), a onda se krmar, pijanac poe
izvinjavati.
Mevlana emsuddin i sav damijski demat poe plakati, jer ih bijae spopao veliki hal."

(A onda je Pir, kaddesallahu sirrehu, nastavio): "Zatim sam odluio drugi dan da krenem u Nesef i da
putujem onako kako mi je predoeno u navedenoj "Vaki-i" - posebnom dezbskom doivljaju.

Uzeo sam tri zrna suhog groa (zebib), a onda se pomoli mevlana emsuddin na teveduh sa mnom,
pa mi predade to predade i mnogo me milovae, pa mi ree: " Zaista ja vidim jako izraajne znakove
"taliba" (dervia) na tebi i pokazuju se kod tebe znakovi stizanja do cilja vusulskog."

Mi posjedujemo odgovarajude lijekove i sredstva za postizanje vusleta, pa ostani ovdje, da bismo ti
predali istinski, stvarni terbijjet (odgoj tarikatski) i da bismo te upoznali sa krajnjim dometom prema
zahtjevu tvoga visokog himmeta."

Ja sam tada vidio (potrebu) da mu reknem:

Ja sam veled (dijete, dervi) druge osobe. Kada bi ste mi stavili dojke (sise) terbijjeta u moj austa, ja ih
ne bi primio!

Mevlana emsuddin, kaddesallahu sirrehu, je zautio, a onda mi dade dozvolu za put, pa ja krenuh sa
svojom odlunodu i sa svojom rjeenpdu. Dvjema osobama naredih da moj " hizam " - pojas to
bolje uvrste da bih na putu bio to vrdi, to oni uinie.
Krenem na put, a kad dooh na ono mjesto koje mi je nevedeno, tu sretoh jednog ejha, koji mi dade
jednu vrudu lepinu (samun), koju ja primih, a da mu nita nisam rekao.
Krenem dalje idi, a kad jedna karavana putuje. Karavandije me zapitae odakle idem, a ja im rekoh
da putujem iz Enbiketeta.

Oni mi rekoe: "A kad si krenuo?" Ja im rekoh, da sam krenuo pri izlasku sunca. Tda je bio vakat
"kuluka" (prije sredine izmeu izlaska sunca i podne). Oni se zadudie mojim rjeima, pa rekoe:
"Izmeu tog sela i ovog mjesta su etiri fersaha, a mi smo krenuli iz njega iza akama u poetku nodi
(fersah iznosi 2.250 m, tj. km).
Ja ih proem i krenem dalje sam putovati, a kad preda me izae jedan faris (konjanik), pa kad stigoh
do njeg nazvah mu selam, a on mi ree: "Ko si ti? Ja se plaim tebe !" Ja mu rekoh: Ja sam onaj na
ijim rukama de se pokajati (i taj posao ostaviti)! On skoi sa svog konja, pade na zemlju skrueno i
izree rijei pokajanja (od svoga razbojnitva). U svom prtljagu je nosio vino, pa ga svega na mjestu
proli.
Ja ga prooh i krenuh dalje u predjele Nesfa, jer sam elio to prije dodi do mekam sejjid Emiri Kellala,
kaddesallahu sirrehu. A kada sam bio poaden da ga vidim, ja tada skidoh kalensuva i stavih je pred
njega. Dugo je utio, a onda ree: "Ovo je" kalensuva (tad) azizana "(asnih
velikodostojanstvenika)!"

Ja mu rekoh: Da istina je !

On mi tada ree: "Osnovno i glavno je da sauva i garantuje uvanje od deset velikih obmana!"

Ja sam sve obaveze primio i ispunio, kako mi je nareeno.

Nakon toga me je talkin uinio sa zikrom "nefja" i "isbata" (kelimei-tevhida) hafijskog (tihog,
bezglasnog) i naredio mi je da se bavim sa njim (hafi zikrom). Ja sam ga u svemu posluao i slijedio,
poto mi je nareeno u navedenoj "vaki-i" da se drim teeg stanja i prakse (azimet), ja nisam tada
obavljao zikri-dehrije.

Poslije toga sam se druio i traio uenjake da bih od njih crpio erijatske ilume i da bih upoznao
asare (istorijat) boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, injegove asne hadisi-erife, da bih se
upoznao sa ahlakom Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i sa halovima njegovih asnih
ashaba, te da bih amel inio i postupao po svemu tome, kakomi je nareeno.

U bavljenju ilimi-erijatom sam naao veliki uticaj i djelovanje, i veliku korist.

Sve to mi je rekao ejh Abdul-Halik, kuddise sirruhu, da de predi preko mene i pored mene, to je i
bilo, a jo su mi se pojavili plodovi svakog posla u istom asu."

(Iz navedenog je posve jasno da je on, kaddesallahu sirruhu, bio Uvejsija, jer ga je terbijetio i odgajao
ruhanijjet sejjida Abdul-Halika, kaddesallahu sirrehuma!)
7
Pisac kitaba "El-Hadaikul-verdije" nam prenosi da je njegov djed, kaddesallahu sirruhu, u svom kitabu
"El-Behdetus-senijje", a u poglavlju opisivanja naeg sejjida Behauddina, kaddesallahu sirrehu,
napisao slijedede:

"Znaj, da sve od zemana ejh Muhammeda Indiri Fagnevije, kaddesallahu sirrehu, pa sve do zemana
sejjid Emira Kelala, kaddesallahu sirrehu, su se dervii sakupljali radi zikri-dehrije, tj. oni kada su bili
sami zikir inili hafijjetun (apududi, tajno), a kad se na sejjid Behauddin, kaddesallahu sirrehu,
susreo sa ovim velikim tarikatom, on se ograniio na zikri hafiju, uzevi i dravi se azimata (tee
prakse), pa kada se poeo sastajati sa ashabima hadreti Emiri Kelala, kaddesallahu sirrehu, kada bi
god oni poeli zikir initi dehren (glasno), on bi ustao izmeu njih. To je njima bilo teko i udno, pa i
neprijatno, pa su ak pojedinci poeli sumnjiiti u njega. Ali sejjiduna Behauddin se nije obazirao na
njih, a niti gledao na uvanje od njihovih pomisli i miljenja, iako je u potpunosti se pridravao i uvao
hizmet Emiri Kelala, kuddise sirruhu, iako se pridravao strogo dunih adaba pema njemu, iako je u
potpunosti bio teslim i pokoran njegovim emrovima.

Hadreti Emiri Kelal, kaddesallahu sirrehu, je sve vie posvedivao panju njemu svaki dan mu se
obradao, potrebe izvravao i brinuo se o njegovom odgoju. Trajno ga je drao u svom drutvu, pa
zbog toga jednog dana, kada su se sakupili ashabi ( dervii i meajihi ) njegovi, tj. Emiri Kelala,
kadesallahu sirrehu, u njegovom mesdidu, a bijee ih pet stotina osoba, pa poto su obavili posao
"tamira" (obnove i dogradnje) mesdida, svi su zasjeli do Emira, kaddesallahu sirrehu, pa se on
obazrije i obrati svima, koji su imali zlomisao (sui-zann) o hdreti Behauddinu i koji su mu pripisivali
manjkavosti i nedostatke pred njim, pa im svima ree:

"Sve to runo mislite o ejh Behauddinu, sve je to netano i lano. Zaista je Svevinji Allah njega ved
primio, ali vi to ne znate. Moja obazrivost i prijem njegov kod mene je u skladu njegova prijema kod
Allaha, po Svevinjem Allahu."

A onda ga pozva sebi, jer ne bijee tu prisutan, nego je prenosio damijske cigle, pa kada hadreti
Behauddin doe emiri Kelalu, on mu ree:

"O moj sinak, ja sam ved ispunio dug vasijjeta ejh Muhammed-babe Semmasije, kaddesallahu
sirrehu, u odnosu na tebe!"

A onda naiareti na svoje grudne sise, pa mu ree: "Ti si zaista posisao moje terbijjetske sise sve dok
su curile. Tvoj kabilijjet je beskrajno visok, a tvoja sposobnost i snaga je velika pa zato ti dozvoljavam
da ide traiti ejhove kod kojih de traiti jo vie koristi i sa kojima de udovoljti potranji azamata
tvoga himmeta."

Hadreti sejjidina ejh Behauddin, kaddesallahu sirrehu, je o tom rekao: "Ovaj iaret od strane sejjid
Kelala, kaddesallahu sirrehu, bio je uzrok mojih iskuenja i nevolja (ibtilai)."
8
Takoer je, kaddesallahu sirrehu, izvolio nam saoptiti i ovo:

"Poslije toga sam se udruio i prikljuio mevlana Arifu Diki Kerani-u, kaddesallahu sirrehu, i kod njega
proboravio sedam godina.

Poslije toga sam se udruio i prikljuio mevlana Kusemu ("Kusem"-jedar, vrst) ejhu, kaddesallahu
sirrehu, pa jedne nodi zaspah i u snu vidjeh Hakimi Ata-a, kaddesallahu sirrehu, koji bijee od velikih
turskih meajiha, koji mi preporui jednog dervia.


Poto se probudih, ostao mi je lik (suret derviov u mojoj podsvijesti (fi mehuliti).
Imao sam pobonu nanu, pa sam joj ispriao svoju ru'ju (san), a ona mi ree: "O dijete moje, bide ti
nasib neki ejh turin!"
Ja sam stalno imao u svijesti onog dervia i oekivao sam njegov susret, sve dok se nisam susreo sa
njim u Buhari. Odmah sam ga prepoznao, a bilo mu je ime Halil (rahmetullahi alejhi).

Onog asa nisam mogao da mu se prikljuim i da sa njim prosohbetim, nego sam otiao kudi i zabavio
se (sa svojim fikrom i zikrom).

Kada je dolo vrijeme akam namaza, tada mi doe jedna osoba, pa mi ree:

"Dervi Halil te trai i eli da se sastane s tobom!"

Ja tada pograbih "hediju zijaretsku" pa pourih k njemu. A kada sam bio poaden susretom sa njim,
elio sam da mu ispriam svoj san, a on mi ree turski: "Znam ja to si vidio u snu, pa nema potrebe,
da mi to pria!"

Moje se srce okrenu njemu, a ja duboko doivih njegove rijei.

Druenjem sa njim sam doivio visoke halove.

Jednog dana stanovnici Transaksanije (Ma verain-nehri) ga uzee za svog veliju, iako je i ranije vladao
sa njima. Ja ga nisam ostavljao, nego sam stalno zapaao velike halove za itavo vrijeme njegove
vladavine. Sve sam ga vie volio srcem svojim, a on je sve vie odgojno djelovao na mene i na moje
halove. Bio mi je jako paljiv i stalno me podudavao hizmetskim adabima, koji su mi bili jako korisni u
spoznaji adaba "sejra" i "suluka" (derviluka).

Ostao sam u druenju (sohbetu) sa njim est godina u vremnu njegove vladavine. I onda kada sam
bio pred javnodu, paljivo sam se pridravao adaba njegova hizmeta, a u haalvetu (samodi) sam bio
muhrim njegova drutva.

On esto govorio je o svom hadretu pred svojom svitom: "Tko god mene slui (hizmeti) radi Allahova
rizaluka, taj de postati kod ljudi velikan."
Ja sam znao to on namjerava i cilja sa ovim rijeima i na koga cilja. On je ukazivao meni da "t'azim"
vladarima i njihovo tovanje ne treba da bude zbog njihove veliine i zahirske vlasti, nego zbog toga
to su vladari "mazheri" (mjesta, pojave) Delala, Svevinjega Vlasnika svega, Allaha, delleanuhu.
Nakon nekog vremena njegova vladavina je dola "zevelu" i izmjenila se sa njegovom promjenom
halova, pa jednog dana sva njegova mod, sluge i blago osvanue bez glasa i bez trraga.

To mi je povedalo moj zuhd (asketizam) prema dunjaluku, a posve me to odvrati od bavljenja
dunjalukim poslovima. Tada se vratih u Buharu i nastanih se u Zejurtunu."
9
Takoer je, kaddesallahu sirrehu, izvolio priopditi i ovo:

"U poetku moga "teleba" i "dezbe" (derviluka i dervikog zanosa) susreo sam se sa jednim
ovjekom (erom) od Allahovih ahbaba (ljubitelja), pa mi on ree:
"Zato se drui sa zahirima svoga drutva?"
Ja mu rekoh:

Nadam se da du od berekjeta ahbabskih pogleda biti ashab (sudrug njihov).
(a moda je zadnja rije (minel-ahbabi- umjesto minel-ashabi), tj. nadam se da du i ja postati ahbab).

Nadam se da du zbog berekjeta pogleda ahbabskih (dervikih) biti jedan od ahbaba (Allahovih).
Dvojno razumijevanje dolazi zbog slinosti rijei "ashab" i rijei "ahbab".
On mi ree: "ta radi i kako vrijeme provodi!" Ja mu rekoh: kad to imam onda ukurim
(zahvaljujem se Allahu na tome), a ako to nemam onda saburim (strpim se)!"
On mi se nasmija, pa ree: "To je lahko! Vanije je od toga, da sebe zadui, da i onda kada ne bi nita
pojeo, niti popio za sedam dana, da Mu ne bude asija i da Mu bude pokoran!"

Tu sam od njega primio i zatraio imdade (savjetne podrke), pa mi je naredio da se bavim borbom sa
pomislima. Posvemanjem lokalizovanjem misli, usluivanjem nemodnih, slabih i razbijenih srca
osoba, koji nemaju potpore ni kod koga od ljudi, te da nastojim da obezbjedim potpunim mir,
pokornost i sranu odsjeenost od svijeta. Ja sam izvrio njegovo nareenje i dugo vremena sam se
bavio tim poslovima.

A onda mi je naredio da hizmetim, posluujem hajvane i da lijeim njihove bolesti, te da se bavim
zavijanjem i lijeenjem rana i krvarenja, te da to inim svesrdno, sa ihlasom i sa tezellulom (ponizujudi
svoj nefs).

U tom poslu sam se posve angaovao, kako mi je naredo, tako da kada bi me pas susreo na putu, ja
bih stao i zastao da on prvi proe, da bih mu dao prednost. Tako sam to inio sedam godina.

Nakon toga mi je naredio da se bavim hizmetom, posluivanjem pasa (ili pasjom praksom), jer
hizmet je hadret sidka i hudua (bezprijekorna vjernost i pokornost), i da traim od njih imdad (da iz
njihova ponaanja uzmem pouku i praksu).
Tako mi je rekao: "Ti e naidi i sastati se sa jednim psom, sa ijim hizmetom de postidi veliku sredu!"

Ja sam se obogatio sa jednom blagodati ovog hizmeta, koji sam besprijekorno inio, bududi u tom
radu sam postizao mnoge iarete i elje (beerate).
Jednog dana sam naiao na jednog psa iji susret je jako djelovao na mene i poseban hal donio, pa
sam stao pred njega, a onda me spopao veliki i estoki pla. Pas lee na svoja lea toga asa i die sve
etiri svoje noge prema nebesima. Sluao sam njegov tuni glas, njegovo uhkanje, uzdahe i jeanje. Ja
sam tada digao svoje ruke, ponizno i slomljena srca, sam poeo vikati izgovarati rijei: "Amin!" to sam
inio sve dok pas uuti i prevrnuo se sa lea.

Jednog dana krenuh na jednu stranu, pa vidjeh i naioh na suncokrete, koji se bijahu utopili u
gledanju sunane ljepote, pa me to toliko uasnu, da padoh u "vedd" (transni zanos i ekstazu), pa mi
doe pomisao da zatraim efaat i suncokreta. I dok su oni bili u tom stavu, ja sam digao svoje ruke i
utopio se u njihov "istigrak", legao na svoja lea i okreno se licem nebesima i glasno vikao "Amin!".

A nakon toga mi moj ahbab od Allahovih ahbaba naredi da uklanjam smetlje sa puta. To sam inio
sedam godina, tako da se nikad nije moglo vidjeti da su mi prazni depovi ili skutovi od putnih
otpadaka i kamenja.

Ovaj posao i sve druge koje mi je moj aziz naredio sam obavljao sa velikim "sidkom" i "ihlasom"
(bezpogovorno i svsrdno). Iz svega toga sam obrao fantastine plodove moga nefsa i upotpunio moj "
halkski" i " hulkski" put."
10
Takoer je, kaddesallahu sirrehu, saoptio i ovo:

"Jednog dana, od halkskih mojih dana, sam bio u svom bostanu (pokazavi na bostan u kom s sada
nalazi njegov presvijetli kabur).
Tu sam bio samo ja i skupina koja je bila povezana za mnom. Mene tu spopadoe dezbe Boanske i
"inajeti-Rabbanije" (izgubih se u Beskrajnosi boanskoj, doivljavajudi ari Boanske podrke i
prijema).

estoko sam se tresao, bez mogudnosti ma kakva smiraja i bez ikakva angamana. Trudio sam se da
se smirim, pa se na koncu toga smirih i sjedoh okrenut kibli. Toga istog asa sam bio "gajb", posve
odsutan od sebe. Bio sam istinski nestao sa "fenai-hakikijom", a to je bio istinski fenaluk "fillahi azze
ve delle" (stvarna i totalna likvidacija egzestincionog identiteta i subjektiviteta). A onda vidjeh sebe u
liku (suretu) jedne zvijezde u beskrajnom moru svjetlosti.

U tom mou sam bio "mahv" (brisan, likvidiran egzistenciono), pa od moga zahirskog ivota nije mi
nita bilo ostalo. Prisutni su se prepali i poeli plakati za mnom u tom asu.

Nakon est sata povratio mi se moj beerijjet, jedna po jedna stvar."

Rivajeti se da je za vrijeme opsade grada Buhare po vojsci Kipadaka (Kaaci), tada su gradski
stanovnici, usljed velike stiske, itave povrine napravili smetljitem i nunicima, pa jednog dana dok
je on, kaddesallahu sirrehu, sjedio sa svojim drutvom na jednom ravnom krovu ili prostoru, uo se
poziv za na namaz. Tada sumu dvojica ljudi, koji su se bavili uenjem iluma, a koji su bili jako srani u
robovanju, bili dervii, pa koji su cijenili njega, Kaddesallahu sirrehu, pa im on naredi da oiste
prostorne povrine okolo njegova boravita, a koje su bile zaprljane neistima, a onda im ree:" I ja
sam mnogo puta oistio medresanske nunike u Buhari !"
11
Takoer je, kaddesallahu sirrehu, izvolio kazati i ovo:

"Jedne nodi sam zanodio i zaspao sa svojim drutvom u menzilu Zejurtunu, pa sam doivio ihtilam
(poluciju u snu), a onda sam iziao nodu da se okupam. Biloje tada zimsko doba, pa se voda bila sva
zaledila. Gdje sam god doao na vodu, svugdje sam je naao zaleenu od silne studeni, a nita nisam
imao ime bih led probio i razbio. Naravno da nikom od svojih drugova nisam nita o tom rekao, da
im ne bi omeo njihov mir. Na meni je bio neki otrcani haljetak (od devede dlake ili koe), pa poto
nita ne naoh krenem iz Zivertuna mojoj kudi u Kasri-Arifan. A kad tamo dooh, odmah sam poeo
traiti neto za probijanje leda, a da se nikom od svoje eljadi ne pojavih, a niti ih o tom upoznah.
Poto sam sve pretraio u kui i oko kude, krenuo sam na bunar u dvoritu damije sa posudom,
kojom se vadila voda iz bunara. Poeo sam kofom probijati led sa velikokm mukom tako da sam se
ozlijedio u ruku. Sa kofom sam, konano, izvadio vodu i okupao se, ali se tada estoko prehladih.
Obuem poslije kupanja svoje otrcane haljine i istog asa uz veliku studen, povratio sam se iz Kasri-
Arifan u Zivertun."
12
Takoer je izvolio, Kaddesallahu sirrehu, kazati i ovo:
"Putnik ovog tarika okoristide se njime samo totalnom poniznodu i spokojstvom i sa visokim
"himmetom" (eljom i poletom). Zaista meni se ulazi samo na ta vrata. I ja, sve to sam postigao, to
sam postigao tom praksom."

Takoer je, Allah mu njegov osobni Sirr posvetio ( od svake mahane oslobodio ) i njegovu
vrijednost digao u visokoj skupini erenlera, izvolio rei:

"Negacija svoga vududa (osobno svoje nestajanje ) i nevienje sebe (totalna poniznost) u ovom
tariku je glavnica, kapitalna vrijednost za sticanje srede, "kabula" i "vusula" (prijema i sastanka sa
ciljem).

Zaista u ovom mekamu sam se ja srodio i prilagodio svakoj vududskoj tabaki (svakom stepenu i vrsti
opstojanja ), pa sam ustanovio da je svaka jedinka "mevdudata", de facto, bolja i ljepa od mene, pa
sam tako dospio do tabake (klase i kategorije) smetlja i uvidio da i smetlje ima vrijednost i korisnost,
a za sebe to nisam vidio.

Iza toga sam nagazio (dospio) na izmet pasiji, pa sam rekao: Ako ovo nita ne vrijedi i nema koristi od
njega, onda zaklljuih i rekoh: Pa i moj nefs je istovjetan njemu! Onda mi bi jasno da i otpaci i izmeti
su korisni, a ja sam, toga asa zakljuio, da sam posve beskoristan!".
13
Takoer je, Kaddesallahu sirrehu, izvolio kazati i ovo:

"Jedne nodi sam obilazio i kruio oko Zivertuna,, pa stigoh do tamnoenjg jednog zaklona lampe,
a onda me spopade udan hal. Neko mi (nevidljiv) ree: "Trai od naeg Hadreta to god eli!"

A ja sa totalnim "tevaduom" i "huduom" (poniznodu i skruenodu), rekoh:

Boe moj, pokloni mi jednu kap iz mora tvoga rahmeta i tvoga inajeta (milosti i potpore)!

Isti govornik mi ree: "Ti trai iz (od) asnog naeg Hadreta samo jednu kap?!"

A onda me spopade jo vii hal, da sam se tresao od silnog zanosa i silne udnje i elje,
pa lupih (oamarih) se po svom licu, tako jakim amarom, da sam danima osjedao bol,
a onda rekoh:

O Plemeniti, pokloni mi sva mora Tvoga rahmeta i tvoga inajeta, zajedno sa snagom i modi da ih
mogu nositi!

Tada, neposredno iza toga, mi se pojavi eser poklona i inajeta, pa sam sa bereketom postigao to sam
postigao."
14
Takoer je, Kaddesallahu sirrehu, izvolio kazati i ovo:

"Jedne nodi sam obilazio i kruio oko Zivertuna,, pa stigoh do tamnoenjg jednog zaklona lampe,
a onda me spopade udan hal. Neko mi (nevidljiv) ree: "Trai od naeg Hadreta to god eli!"

A ja sa totalnim "tevaduom" i "huduom" (poniznodu i skruenodu), rekoh:

Boe moj, pokloni mi jednu kap iz mora tvoga rahmeta i tvoga inajeta (milosti i potpore)!

Isti govornik mi ree: "Ti trai iz (od) asnog naeg Hadreta samo jednu kap?!"

A onda me spopade jo vii hal, da sam se tresao od silnog zanosa i silne udnje i elje,
pa lupih (oamarih) se po svokm licu, tako jakim amarom, da sam danima osjedao bol, a onda rekoh:

O Plemeniti, pokloni mi sva mora Tvoga rahmeta i tvoga inajeta, zajedno sa snagom i modi da ih
mogu nositi!

Tada, neposredno iza toga, mi se pojavi eser poklona i inajeta, pa sam sa bereketom postigao to sam
postigao."
15
Isto tako je, Allah mu potakdisio njegov sirr i njegovu cijenu u oba svijeta uzdigao, rekao svojim
ashabima slijedede.

"Niste slobodni od mene, nedu vam "halaliti" da ako vam nedostaje snage u traenju Maksuda
(krajnjeg tarikatskog cilja, direktna spoznaja Allaha), pa ako ne stavite svoje noge na moju glavu, radi
vaeg dostignuda cilja !"

Isto tako, kaddesallahu sirerhu, je objanjavajudi halove svoga suluka i o djelovanju traenja
imdada od ruhanijjeta asnih tarikatskih predvodnika, rekao:

"Teveduh sa ruhanijjetom sejjiduna Uvejsom El-Karanijom je imao najveda djelovanja u totalnom
prekidu veze i totalnom "tederrudu" (osloboenju) od svih zhirskih i batinskih veza, a teveduh sa
ruhanijjetom Imama Muhammed ibni Alije El-Hakima Tirmizije, rahmetullahi alejhi, je nuno vodio
sifatskom mahvu (likvidaciji sifatskoj)."

Sakuplja menakiba hadreti ah Nakibenda, kaddesallahu sirrehu, Mevlana Salih, kaddesallahu
sirrehu, veli: " Bio sam kod ejha, kaddesallahu sirrehu, 789.godine, pa sam uo da veli: " Kada mi je
bilo dvadeset dvije godine, ja sam bio na stopama (mekamu) Hakimi Tirmizije
( kaddesallahu sirrehu ). On nije imao svojih sifata, a to ni ja nisam imao.

(To zna to znai samo onaj ko to zna!)

Ja i sada nemam ni jednog svoga sifata, tj. posve sam fena (umro prije preselenja)
16
Takoer je, kadesallahu sirrehu, izvolio redi i ovo:

"Na ovaj put (tarik) je stavilo svoje noge nas dvije stotine osoba, pa sam se ja trudio da sve
preteknem u mudahedatima, pa mi je pristigao Allahov inajet, pa sam ih sve pretekao i dospio do
eljenog Maksuda."

On je, Kaddesallahu sirrehu, imao jake idtihadate (akcije i treninge).

Svi njegovi mudahedati su inae bili sveobuhvatni i univerzalni, koji su poznati po njegovom boravku
i spoznaji na njihovim mekamima.

Allah nas okoristio njegovim bereketma i sve muslime !

Hadreti pir Muhammed Behauddin, kaddesallahu sirrehu, je tri puta obavio hadd. Na potonjem
svome haddu je naiao pokraj Merve, pa se tu nastanio i boravio izvjesno vrijeme, a onda se
preselio i nastanio u Buhari, Kasri-Arifanu. Ovaj grad je prije bio poznat po imenom Kasrul-Hinduvan.

Glas o njegovom "iradu" je obiao sve pokrajine i doletio na sve aerodrome, uzletita i sletita, a sve
pokrajine i krajeve je obzeo i obuhvatio i sa njim zasjeo i osvijetlio sav "kevn" i izvrio duboku
promjenu i obnovu. Srani oblaci sa gajbskim ilumima su prolili svoju gajbsku kiu, a nefski errovi i
zlode su se promijenili u radosti.

Sa njim su se pojavili gajbski ilumi, vehbijski esrari, ma'rifeti-ehadije i muhammedejski fejzovi u tolikoj
mjeri da ih nije mogude sabrati sabirau, a niti poznavaocu sve upoznati.

A kako bi se obuhvatilo more sveobuhvatno, beskrajni ocean.
On je posjedovao jasne i otvorene ajete, koji su ukazivali i koji ukazuju na njegov velianstveni
mekam i na jegov delallat (veliinu).
KADDESALLAHU SIRREHU
17
Hadreti ah muhammed Behauddin Nakibend, kaddesallahu sirrehu, izvolio je redi slijedede u vezi
hadisi kudsije:

"Tvoj nefs je tvoja jahalica (orue), pa budi ljubazan prema njoj!"

"U hadisu se ukazuje na nefsi-mutmeinnu (posve islamiziran Nefs), koja je odlikovana
poasnom odjedom, koja je kur'anskim rijeima evidentirana: "osim onog kome se smilovao moj
Gospodar". Jer bez milosti Gospodareve, nefs je propagator zloda i nevaljaltina.

Kod pojedinih evlija nastupa jedan hal (jedno vanredno stanje) sa kojim dolaze do takvog mekama u
svom inkijadu (obavezama) da im se njihovi nefsovi ne suprostavljaju emrovima (tj. ne tee zlu i
nepokornosti Gospodarevim emrovima)." O znaenju Pejgamberskih rijei, sallallahu alejhi ve
selleme:
"Ukloni zlodu (smetnje i tetnost) s puta (tarika)."

Je rekao:

"U hadisu navedena zloda je nefska zloda i nepokonost, a tarik (put), u hadisu spomenut, je Hakkov
put, put koji vodi Hakku, delle-anuhu, kako je to reeno i Ebu Jezidu, kaddesallahu sirrehu:

"Pusti i ukloni svoj Nefs i doi mi (sam)!"
18
Takoer je, Kaddesallahu sirrehu, rekao:

"Ko trai Svevinjeg Hakka, taj ved trai belaj (nevolje i iskuenje),
jer je u Hadisi-kudsiji objavljeno:

" Ko bude volio Mene (ko bude elio sastanak sa Mnom),
Ja du ga staviti na iskuenja (muku i nevolju i razne druge elje i ljubavi)."

Takoer je obavijestio da je neki ovjek doao Pejgamberu,
sallalalhu alejhi ve selleme, pa mu je rekao:

"Ja te srcem svojim ljubim i volim, o Boiji Poslanie!"

Pejgabmer, sallallahu alejhi veselleme, mu je tada rekao.

"Spremi se za fakirluk (bijedu i siromatvo)!"

A kada mu je doao drugi ovjek, pa mu rekao:

"Poslanie Allahov, ja zaista volim Allaha!"

Tada mu je Pejgamber, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

" Spremi se za belaj (muku i nevolju)!"
19
Kad su ga pitali, zato su se razliito izjasnili etvorica Hulefai-raidina,
ridvanullahi alejhim edmein, po pitanju vienja svoga Rabba, jer je:

Es-Siddiki ekber (hadreti Ebu Bekr, radijallahu anhu), rekao:
" Nisam vidio nita, a da nisam vidio Allaha prije toga !"

A hadreti Omer, radijallahu anhu, je rekao:
" Nisam nita vidio, a da nisam vidio Allaha iza toga !"

A hadreti Osman, radijallahu anhu, je rekao:
" Nisam nita vidio, a da nisam vidio Allaha sa tim!"

A hadreti Alija, radijallahu anhu ve alihi, je rekao:
" Nisam nita vidio, a da nisam vidio Allaha u tom !"

Ova rasprava i pitanja su se desila u Bagdadu na sjednici (skupu) uleme i meajiha sa
hadreti ejh Muhammed Behauddinom, kaddesallahu sirrehu, tada je na njihova pitanja o
razliitosti odgovora etvorice hulefai-raidina, radijallahu anhum,
hadreti Pir, kaddesallahu sirrehu, rekao:

"Razliitosti izjave su prouzroene razliitim stanjima (halovima)"
20
Kada su ga pitali o cilju sulukja (to se postie sulukjom-tarikatskim ponaanjem);

Rekao je:

"Cilj sulukja je ma'rifeti-tefsilijja (opirna, analitika spoznaja)."

Prisutni rekoe: "A ta je to ma'rifeti-tefsilijja?"

On im je rekao:

"Ko god je neto saznao i primio od svog Muhbira, sallallahu alejhi ve selleme,
"idmalen " (saeto, sumarno, rezimirano, ukratko, opdenito), to isto de putem
sulukja (sa tarikatskim ponaanjem) saznati " tefsilen" (podrobno, detaljno, opirno)
i izdignude se iz metebe "delila " i "burhana" (poloaja loginih pretpostavki) u
mertebu "kjefa" i "'ijana" (poloaj otvorenog vienja i otkrida)."
21
Kada su ga njegovi ashabi pitali: "Sa ime i kako 'Ehlullahi' prate svoje
misli i pomisli i srane amele i halove?", hadreti Pir, kaddesallahu sirrehu, je rekao:

"Zaista 'Ehlullahi' prate svoje misli, srane poslove i halove sa "Nurem firaseta"
(svjetlom intuitivne, kalbske pronicljivosti, provienja sranim), sa kojim ih
Allah, delle-anuhu. Darovao kako je navedeno i objavljeno u hadisi-sahihu:

"Pazite na provienje (firaset) muminsko, jer "mu'min" gleda i posmatra sa
Allahovim nurem (obznanjenjem)."

Kada su ga njegovi ashabi, rahmetullahi alejhim, molili za pojavu kjerameta,
on im je, Kaddesallahu sirrehu, rekao:

"Nae hodanje po licu zemlje pored opstojanja ovih grijeha je najizrazitiji i najpojavniji kjeramet
(dudotvorstvo)."

22
Neko je priao u drutvu hadreti ah Nakibenda, kaddesallahu sirrehu, o tome da,
kada je bio ejh Ebu Seid bin Ebul-Hajr, kaddesallahu sirrehu " muhtedir " pred samu smrt,
da mu je neko, od prisutnih njegovih ashaba, rekao:

"Pred tvojom denazom demo uiti sve ajet po ajet !"

Pa im je ejh Ebul-Hajr, kaddesallahu sirrehu rekao:

"Uite vi za mojom denazom ovaj stih
(na perzijskom jeziku, koji u prevodu glasi):

"Nita ljepe ni savrenije u svijetu
U osnovi svojoj nema u subutu,
Od radosti zaljubljenog muhiba
Kad se sastane sa voljenim habibom!"
(Najljepe u svijetu u svojoj osnovi je radost zaljubljenog pri sastanku sa voljenom osobom.)

Tada hadreti Pir, kaddesallahu sirrehu, je rekao:
"To je velik posao! Nek oni ue pred mojom denazom ovaj bejt
(na perzijskom jeziku, a preveden glasi):

"Doao sam ti bez posjedovanja ma ega, a ne sa posjedom iega"
(A Ti si Onaj Koji neprestano dobroinstva ini i fakira svakog obogati.)
23
Takoer je, kaddesallahu sirrehu, izvolio redi i ovo:

"Ispravnost nijjetskih emrova je vrlo vana za postizanje krajnjeg cilja,
jer nijet je alemul-gajbski, a ne alemul-kesbski posao (kalbski , a ne kalufski-
fiziki posao). Radi toga jedan islamski velikan je ostavio izlazak na klanjanje
denaze jednom drugom islamskom velikanu."

(To je Ibnu Sirin, koji je doao na denazu Hasana Basrije,
Allah poklonio poseban rahmet obojici) pa je na pitanje za razlog ovog
nedolaska rekao:

"Nije mi doao, nisam raspolagao sa odgovarajudim nijjetom."

Rivajeti se da je ejh Sehlul-Tusturijja, kaddesallahu sirrehu, rekao:

"Nijjet je nur (svjetlost), jer je "Nun "Nurullah, a harf "J" je Jedullah,
a harf "H" je Hidajetullah (tj. sami rijeni harfovi iarete da je nijjet
Osobni Allahov posao i uputa, jer ako se nema ispravna nijjeta, onda je
taj nijjet nefski posao, a velikani se ne povinjavaju svome nefsu.
Zasigurno nijet je dah (daak) ruhski (pa kakav ruh takav je i nijjet):"
24
Takoer je, Kaddesallahu sirrehu, rekao:
"Neophodno je da jednom kandidatu (talibu) tarikatskom da se izvjesno vrijeme
drui sa naim ashabima, dok postigne "kablijjet" (prijem i mogunost) za na sohbet -
pradenje naih razgovora i druenje sa nama."

Takoer je, Kaddesallahu sirrehu, rekao:
"Zaista ovaj na tarik je rijetkost. To je "Urvetul-vuska" - najvrda veza i dralo, a to nije
nita drugo do vrsto dranje skuteva slijeenja uzakonjenog pejgamberskog Sunneta i
praenje i uvanje ostavtine "ashabi-kirama"."

Zaista mene su uveli u ovaj tarik na vrata fadla (milosti i posebna dara) i zaista ja nisam vidio,
ni prije ni poslije, sa poetka i na kraju, nita drugo do fadla Svevinjega Hakka.

Preko tarikatskih amela su se ostvarili mnogi "futuhati" (dostignuda i otkrovenja), jer dosljedno
vrenje uzakonjenih Sunneta je najvedi amel itd."

Po ovom njegovu tvrenju se obznanjuje njegovva, kaddesallahu sirrehu, tvrdnja.
"Tko god se odalei i okrene od naeg tarika je u opasnosti (pogibeljnosti i riziku) za s
voj din (u dinskoj opasnosti)."

Takoer je, Kaddesallahu sirrehu, rekao, kada ga je neko upitao:

"Sa ime jedan rob ulazi i dospjeva u va tarikat ?!"
On je rekao:
"Jedan rob dospijede u na tarikat sa trajnim i uzastopnim slijeenjem Sunneta (teorije i prakse)
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme."
25
Jednom prilikom pred svojim ashabima, hadreti ejh, kaddesallahu sirrehu, je rekao:
"ejh Ebu Seid ibn Ebil-Hajr, kuddise sirruhu, govorae: "I rijetki zijaret uz srano prisustvo je bolji od
trajnih (estih) zijareta bez prisutnosti (srane i osobne)."

Jednom prilikom pred prisutnim svojim ashabima je, kaddesallahu sirrehu, rekao:
"Muridu je potrebno (obavezan je) da ako zapazi kod svoga ejha neke nejasnode, kakljive stvari i
pojave, sumnjive radove i halove (ekjale) da se strpi to vie moe i da ne remeti i ne pogorava
svoje uvjerenje o njemu i svoje povjerenje u njega. Ako je poetnik onda mu je dozvoljeno da pita
svoga ejha o tom ili ako je sa sredinjim stanjem.
Rekao je ko je rekao: "Nikakav murid, ni poetnik ni srednjak (a pogotovo u zavrnoj fazi) nede nita
pitati svoga ejha."

Jednom prilikom nailo je jedno dijete iz mekteba, koje je nosilo Mushaf, pored hadreti Pira i
njegovih ashaba, pa mu je nazvalo selam.
Prisutni otvorie njegov musaf, pa neko proui ajet iz otvorenog Mushafa:
"A njihov (ashavul-kjehfa) pas je leao opruenih nogu na pragu pedinskom !"
Hadreti Pir, kaddesallahu sirrehu, tada ree.
"Ja elim da budem taj!"

Takoer je, kaddesallahu sirrehu, jednom prilikom rekao svojim ashabima:
"Fakiri (dervii) su slubeni, valjani i aurni, koji ne odgaaju svoje poslove za sutra, pa im se zato
rekne da u sufije suvremeni i suvremeni, da su eda svoga vakta !"
A onda je na perzijskom poeo recitovati jedan bejt - stih, koji preveden glasi:

"Mudar ovjek ne cijeni nikakva junaka
Koji dananje poslove odgaa do slijededeg danka."
26
Jednog dana je, Kaddesallahu sirrehu, rekao i ovo:
"Ko je fakir (dervi)?"
Poto niko od njegovih ashaba nije nita odgovorio, on predoi devabsku raspravu, pa ree:
"Fakir (dervi) je onaj iji je batin u ratu, a iji je zahir u miru !"

Takoer je Kaddesallahu sirrehu, rekao:
"Salik (dervi) moe ostaviti (voljan je i duan) ponekad nafile, a to je onda kada mu "tabiat " (njegov
fiziki organizam) se obikne sa njima, kada ga uveseljavaju i prijaju, pa da mu ne bi nafile postale
prijatni adet (obiaj, praksa i navika nefska). Pravi cilj salikov (derviov) je da se raduje, prijateljuje,
ugodno se osjeda sa svojim Gospodarom, a ne sa amelima (poslovima, grbaenjima).
Radi toga je Pejgamber, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:
"Meni je uinjena (dana i darovana) osobna radost u salatu (namazu)", a nije rekao da se osobno
raduje sa salatom (namazom)."

Takoer je Kaddesallahu sirrehu, rekao i ovo:
"Kada murid pria i govori o nekom halu (stanju i doivljaju) koji on ne posjeduje, takvom muridu de
Allah, delleanuhu, uskratiti i zabraniti ast postizanja toga hala."

I Mednun je recitovao i pjevuio stih u persijskom jeziku, koji preveden glasi:
"Svako udi i eli neki uspon i visoki domet i poloaj, a samo se uzdie u visine onaj, ko eli neto
drugo umjesto uspona (tj. ko eli Vlasnika svega i Vlasnika uspona i visina)."

A onda, dodade, kaddesallahu sirrehu, jo i ovo:
"Zaista mi smo obogatili tarik (stekli izvjesnu korist) iz rijei ovog recitatora!"A onda je naredio da
navedeni stih upamti napamet (i da ga se dre u praksi).

Takoer je, Kaddesalahu sirrehu, rekao:
"Ko eli sebe, on ne eli sebe
A ko eli drugog, on eli sebe !
Tj. Ko je sam sebi osobni cilj
Taj nema cilja, pa ni sebe,
A ko ima drugi cilj osim sebe
Taj ima osobni cilj i ima sebe!"
(Tarikatsko je pravilo: "Nema nikakva cilja osim Allah i osim Allah!" Pr.)

Takoer je, Kaddesallahu sirrehu, rekao:
"Zaista me Allah stvorio da ruim dunjaluk, a svjetina trai od mene njegovo obraivanje, kultiviranje
- da budem njegov (dunjaluki) obraiva, ratar, kritelj, graditelj (a ne ruitelj) (Svjetina trai da ga
t'amirim, a ne da ga harabim):"

Takoer je, Kaddesallahu sirrehu, rekao:
"Zaista ehlullahi podnose tegobe svjetske, da bi se svjetina vaspitala i odgajala (uzimala pouku) sa
njima i da bi bila poadena sa bliskosti evlijullaha. Zaista nema ni jednog velije, a da Allah ga ne
gleda, da nema pogleda, u njegovo srce, znao to ili ne. Svako ko se susretne sa jednim velijom
(ehlullahom, dobrim) dostidi de berekjet te nazari-ilahije (Boanskog pogleda)."
27
Takoer je, kaddesallahu sirrehu, rekao:

U hadisu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme;

"Udio mog osobnog ummeta od vatre dehenema je kao to je bio udio Ibrahimov od vatre
Nemrudove."

U hadisu, Sallallahu alejhi ve sellema:

"Moj osobni ummet (sljedbenici) se nede sakupiti ni u kakvoj zabludi."

"Osobni ummet" (sljebenici) Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, u oba hadisa je samo
"Ummetul-mutabea" (svestrani sljedbenici" u svim emrovima).

Zaista Ummet, sljedbenici pejgamberski se dijele na tri dijela:
a) "Ummetul-d'aveti", oni koji tvrde usmeno da su sljedbenici, teoretiari;
b) "Umetul-idabeti", oni koji se praktino odazivaju pozivu pejgamberskom; i
c) "Ummetul-mutabe'ati", oni koji se posve usklade sa pejgamberskim amelima, hukmovima i
orijentaciji, sa svojim amelima, ittikadima, ahvalima, ahlacima itd.

Dakle, osobni pejgamberski sljedbenici su ehlullahi, evlijullahi, koji su posve oprijedjeljenni Allahu,
kao to je bio i Ibrahim, alejhissellam, i kao to je u prvom redu Resuli-ekrem, sallallahu alejhi ve
selleme, a ne obini retoriari i praktiari (zahirije)."
28
Hadreti pir ah Nakibend, kaddesallahu sirrehu, je bio na najvedem poloaju upotpunjenja
"tederruda" (osoboenja) od dunjaluka i dunjalukih sveza i veza i na najvedoj mertebi istog
asketizma (zuhda). U svima stvarima je bio krajnje poboan, a osobito u osobnoj prehrani. Tu je bio
sveobuhvatan i besprijekorno doslijedan. Hranio se iskljuivo jemom i povrdem koj bi osobno sijao i
uzgajao. Istraivao bi halal sjemenski, sjetveni, etveni i zalijevanje povrda u tolikoj mjeri, da su velliki
alimi i pobonjaci eljeli da ga zijarete, pored ostalog, i zbog berekjeta njegove prehrane i hrane.
U svom ispostnitvu i askei od dunjaluka je dogonio dotle da bi zastirao svoj stan u zimsko doba sa
mokrim pokrivaima, a u ljetnim danima bi nosio toplu i grubu odjedu.

Hadreti pir ah Nakibend, kaddesallahu sirrehu, je jako volio fakire i fakr, a svoje ashabe je
bodrio na fakru (derviluku) i na halal zaradi i prehrani.
Halal zaradu je dokazivao rijeima Alejhis-salatu ves-selama:
"Ibadet se sastoji od deset dijelova. Devet dijelova ibadetskih je u traganju za halal (dozvoljenom)
zaradom i prehranom, a jedan (deseti) dio ibadeta je sadran u svim ostalim robovanjima."
On, kaddesallahu sirrehu, je esto govorio i naglaavao:
"Sve to sam postigao, to je od tuda (traenje halal zarade i prehrane)."

On, kaddesallahu sirrehu, svojeruno spravljae hranu fakirima (derviima), sa svojim mubarek
rukama i sofru lino sobom posluivae.
29
Kad bi se fakiri sastali i sakupili za sofrom jela, on im, kaddesallahu sirrehu, oporuivae "hudur"
(sranu prisutnost, zikrullah). To im je naroito naglaavao, to je vie mogao.

Kad bi neki od fakira poao da uzme zalogaj pri gafletu (bez sjedanja Allaha, delleanuhu), on bi
ga odmah upozorio i ukazivao na vanost stalnog "hudura", jer putem kefa mu je otkriveno stanje
svakog njegovog fakira, pa bi ak zastavljao pojedine fakire u toku jela.
esto govorae fakirima:
"Dobra djela proistiu samo iz halal hrane kada se jede sa hudurom (prisutnodu zikirskom). Nije
mogude robu stjecanje hudura u cjelini (trajno), pa ni u vrijeme klanjanja namaza osim sa ovim (halal
zaradom i hranom)."

Kada bi mu neko ponudio hranu koja je spravljena u srdbi i zlovolji (kerahetu) ili uz najmanji
"meekkat" (muninu, naporno i bezvoljno), pa ak i ako bi neko bezvoljno metnuo samo jednu
kaiku, on ne bi ni svoje ruke pruio prema takvoj hrani, a ne bi ni dopustio svojim ashabima da tu
hranu koriste i jedu.

Rivajeti se da jedanput hadreti pir Nakibend, kaddesallahu sirrehu, otiao u Guzut, pa mu je
jedan njegov murid iznio pred njega i ponudio ga sa hranom.

Hadreti pir Nakibend, kaddesallahu sirrehu, je tada rekao tom svom muridu:
"Kao da je spravlja ove hrane itavo vrijeme od mjeanja tijesta pa do zavretka peenja bio u halu
srdbe, pa zbog toga nama se ne dostoji da jedemo tu hranu. Zasita tko god bude neto inio u
slinom stanju, tu nema hajra niti bereketa, pa ak i ejtanu je otvoren put u tu hranu i posao, pa
kako de to biti plodonosno ?"
30
Kada je hadreti pir ah Nakibend, kadesallahu sirrehu, jednom prilikom doao u Herat, tada je
tamnonji melik (kralj) Husejn spremio i spravio veliku gozbu i na nju pozvao ajane (prvake) svoga
kraljevstva i meajihe svoga hadreta i ulemu, u poast hadreti Pira, kaddesalahu sirrehu!

Sluio je i lino dvorio gozbu domadin kralj Husejn, pa je svojim prisutnima gostima rekao: Jedite ovu
hranu, jer je sigurno halal. Spravio sam je iz miraza moga oca, a garant sam njegove tanosti i Sudnjeg
dana. Svi prisutni su navalili jesti hranu, a glavni gost ejh Nakibend, kaddesallahu sirrehu, ne prui
svoje ruke.

Vladarski ejhul-islam Kutbuddin, rahmetullahi alejhi, koji bijee prvak uleme svoga vremena, se
obazrije na hadreti ah Nakibenda, kaddesallahu sirrehu, pa ree: Zato ne jedete ?

Hadreti Pir, kaddesallahu sirrrehu, mu ree: Ja imam jednog sudiju, pa sam mu predoio da donese
svoje rjeenje, pa mi je rekao: Ima dva gledita i izbora! Ako ne bude jeo, a bude pitan za prisustvo
jelu, ti e rei: Ja sam prisustvovao sofri kraljevskoj, a nisam jeo! A ako uzjede, pa te budu pitali:
Zato si jeo,, ta de onda rei?.

Ova besjeda hadreti Pirova, kaddesallahu sirrehu, se jako dojmi ejhul-islama, pa ga spopade udni i
neobini hal, usljed koga prestade jesti, a od sultana zatrai da primi njegovo izvinjenje zbog
odustajanja od daljnjeg jedenja. Vladar Husejn, rahmetullahi alejhi, se zaprepasti.

Prisutni mu rekoe: ta demo uiniti sa ovom hranom? Sultan Husejn ree: Dok upitam hadretul-
Behai (ah Behauddina)!

Tada hadreti pir, kaddesallahu sirrehu, ree vladaru: Ako u hrani postoji uhba, onda je poaljite
fakirima, a ako je halal onda nema sumnje da u Heratu ima mnogo onih koji su potrebniji jednom
zalogaju hrane (od prisutnih), pa je neophodno poslati im i dati svu spremljenu hranu. Svi prisutni su
bili zadivljeni u zadueni sa postupkom hadreti pira, ah Nakibenda, kaddesallahu sirrehu.

Jednom prilikom ejh Behauddin, kaddesallahu sirrehu, je boravio u Serahsu, pa mu vladar kralj
Husejn, rahmetullahi alejhi, posla svoga izaslanika sa pismom u kom pie:

Mi elimo da doemo tebi i tvojim derviima u posjetu (tj. mi elimo sohbet susret i druenje sa
fakirima), pa to vi predlaete i velite o tome ?

Poto hadreti Pirov, kaddesallahu sirrehu, adet nije bio praksa da ide vladarima, ali uvidje ako vladar
doe u Sarahs i tus, da de to biti veliki zahmet mjetana, pa iz saaljenja prema njima je krenuo u
Herat, boravite vladarsko.

Kada je stigao u taj prijestoni grad vladara, odsjeo je u tekiji (zaviji) sejjiduna ejh Abdullaha ensarije,
radijalahu anhu. Na doek hadreti Pira, kaddesallahu sirrehu, je iziao i vladar lino sa svom svojom
pratnjom, dravnim ajanima i ulemom.

Svi su ga doekali sa najvedom podasti. Vladar ga uvede u svoju kudu, sjede pored njeg na koljena, pa
nakon jednog asa, izvjesnog vremena, carska posluga je postavili veliku gozbu zajedniku sa
najjizabranijim i najizvrsnijim jelima. Svi prisutni su jeli i gostili se, a ejh nije ni poinjao jesti.

Prisutna ulema mu ree: Meu ovom hranom postoje jela od mesa ulovljenih ivotinja, o kom nema
uhbe, pa makar izvoli jesti ta jela!

Hadreti ah Nakibend, kaddesallahu sirrehu, im ree: Meni se ne dostoji da jedem sa carskih sofri. Ja
sam osoba m'utekad prema kojoj se ravnaju u vjerovanju i uvjerenju, teoriji i praksi, dematlije.
Jedan od njih je ovdje prisutan. Ja ako pruim svoju ruku prema jednoj hrani i ako jedem, oni nede
znati koju sam ja hranu ovdje jeo.

Ulema mu tada ree:

Zaista osobine derviluka ( fakra ) je vae naslijee !
(Zaista ste vi orginalni fakiri).

On, kaddesallahu sirrehu, im ree;

Ne, nije ovo fakr (drerviluk), nego je mene spopala i snala jedna dezba od Hakkovih dezbi, koja
prevazilazi ddinski i inski amel, pa sam ja poaden sa ovom sredom (a to nije posljedica ega drugog
)!

Vladar, kralj Husejn mu ree:

U vaem tariku je javni zikir, halvetski (samoda) i simau (recitovanje i sluanje ilahija)!

ejh Behauddin, kaddesallahu sirrehu, mu ree; Ne !

Vladar mu ree: Pa ta je onda va tarik ( kad nije ni dehrijski, ni halvetijski, ni sima'ski zikir )?

Hadreti ah Nakibend, kaddesallahu sirrehu, ree: Na osobni tarik je, kako je rekao na sejjid ejh
Abdul-Halik Guduvani, kaddesalahu sirrehu:

Samoda u prisustvu drugih osoba (tj.totalna samoda i izolacija u svim prilikama, pa i u javnim
skupovima):

Vladar mu ree: A ta to znai ?

To je da rob bude javno (zahiren, fiziki) sa stvorenjima, a srano, batinen, da bude sa Hakkom.

A onda na perzijsom jeziku poe recitovati jedan stih, koji u prevodu glasi:

U svom batinu ( srano ) budi trijezan, a ne pospan,
A u svok zahiru ( fiziki ) budi prisutan, a ne odsutan
(tj.fiziki budi sa svijetom,
A metafiziki sa Gospodarom njegovim i svojim)!

Vladar ree: A je li to mogude ?

Hadreti Pir, kaddesallahu sirrehu, mu ree;

Da, zaista Svevinji veli: Postoje ljudi koje ne ometa od zikrullaha ni kupovanje ni prodavanje! (En-
Nur; 37)

Vladar mu tada ree: Neki prvaci tvrde da je vilajet (evlijaluk) efdalniji od nubuvveta (pejgamberluka,
vijesnitva), pa kakv je to vilajet, koji je efdalniji od nubuvveta?

Hadreti Pir, kaddesallahu sirrehu, mu ree:

Vilajet (prijateljstvo, favoritstvo, osobita ljubaznost) pejgamberski (kod Hakka) je vredniji (efdalniji)
od pejgammberskog vijesnitva (pejgamberluka):

Nakon toga je napustio dom vladarski i povratio se u tekiju. Domalo iza toga vladar je posalo svoje
dostojanstvenike sa kovezima raznih darova, koi su ga molili da primi darove.

ejh ah Nakibend, kaddesallahu sirrehu, je odbio da primi darove i rekao im je:

Zaista od kako me je Allah darovao posebnim inajetom (darom), nikome nije mogude u ovom halu
da zahir moje ruke okrene zemlji (da ispruim dlane svoje ruke) dunjaluku. Poneste savjet vladaru
da to ne ini vie sobom, kao to je ovo uinio ovakvom kao to je ovaj slinoj osobi meni.

Iza toga, u veernjim asovima, su doli robovi, dvorska posluga, carice supruge vladarske i donijeli
poklone koji su se sastojali od jednog kamisa (koulje duge) i mindila (marama i davrma) i
drugih odjevnih stvari.

Dvorska posluga su rekli: Naa gospodarica je sve ovo lino ila i tkala radi tebe sa eljom da joj
primi poklon.

ah Nakibend, kaddesallahu sirrehu, je odbio da primi ita.

Posluga je opetovano molila da se smiluje i saali, pa da primi cariin poklon, ali on ne primi nita iako
je toga dana na sebi imao samo jednu vunenu haljetku, saruk i staru jednu kjevu. Njegov takav hej'et
(prizor) je bio uzrok velike ljubavi i panje vladarske i svih graana prijestonog kraljevskog grada
prema njegovoj linosti.
31
Hadreti pir ah Nakibend, kaddesallahu sirrehu, vedinu dana je postio, a kada bi mu gost doao,
onda bi ga poastio sa hranom koju je imao, ali bi i sam jeo sa svojim gostom.

Svojim ashabima (drutvu) bi govorio povjerljivo.

Zaista ashabi (Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme), radijallahu anhum, nisu se
meusobno razlikovali, ni po emu osim po ukusima.

ejh Ebul-Hasan Hirkanija, kaddesallahu sirrehu, u svom kitabu;
O osnovi tarikata i postizanje hakikkata
Veli:
Zaista vrijednost solidarisanja i udruenje sa ihvanima ( prijateljima i sabradom ) u svomu to nije
grijeh, nije manje vrijednosti i sevaba od nafilskog posta.

U ostalom adab savmski pristojnost posta, je skrivanje istog !

Kada je jednom prilikom neko donio hadreti Piru, kaddesallahu sirrehu, peenih riba za hediju, tu
su bili prisutni dervii, a meu njima jedan mladid bijae jako poboan i asketa, je postio.

Hadreti Pir, kaddesallahu sirrehu, mu ree:

Pridrui se svojoj bradi i iftari se !

Mladid to ne prihvati.

A hadreti Pir, kaddesallahu sirrehu, mu ree:

Iftari se, a ja ti poklanjam jedan dan posta ramazanskog.

Mladid ne poslua !

Hadreti Pir, kaddesallahu sirrehu, mu ree:

Iftari se, a ja ti poklanjam post itava Ramazana !

Mladid odbi i tu ponudu !

Hadreti Pir, kaddesallahu sirrehu, tada ree:

Slino ovom se desilo sultanu arifa Ebu Jezidu, radijallahu anhu !
Pustitte ga i ostavite jer je on od mub'adina (udaljenih), a ne od mukarrebina (blinjih).

Prisutni su pratili i osmatrali onog mladida, koji je potcijenio emr ehlullaha. Iza toga uskoro je
podlegao iskuenju pa je utopio se i zarobio u dunjaluk i okrenuo lea i napustio poslove, koji vode
ibadetskoj sredi.

Dogaaj koji se zbio kod Ebu Jezida El-Bistamije, kaddesallahu sirrehu, bio je ovako:
Jednog dana doao je u posjetu hadreti Ebu Jezidu, kaddesallahu sirrehu, njegov prijatelj ejh Ebu
Turab Nahebija, kaddesallahu sirrehu, pa posluitelj hranom donese mu jelo.

ejh Ebu Turab Nahebija, kaddesallahu sirrehu, mu ree
Sjedi i jedi sa mnom!

Hadim ree: Ja postim!

ejh Ebu Turab, kaddesallahu sirrehu, mu ree:

Jedi, a ima sevab godinu dana posta!

Hadim ne htjede prekinuti posta, niti posluati velikog gosta.

A onda mu ejh Nahebija ponovi:Jedi, a nagrada ti je dvije godine posta!

Hadim (posluitelj, kuhar tekijski) opet odbi da prekine post i da se pridrui u jelu uglednom gostu.

Tada je hadreti Ebu Jezid, kaddesallahu sirrehu, rekao:

Pustite i ostavite ovog ko je nedostojan (falerian) jednog Ajnullaha, ko je ispao iz Allahove osobite
panje, tj. pustite onog ko ne trai Lino Allaha, nego neke druge dunjaluke i ahiretske koristi
(sevabe i fajde).

I doista nakon kratkokg vremena hadim (posliitelj) je prekinio i sa postom i sa ibadetima, a njegovi
halovi se se pogorali (pokvarili) dotle, da je obavio i jednu vedu krau, zbog koje mu je odsjeena
desnica.
32
Hadreti pir Nakibend, kaddesallahu sirrehu, kada bi ga posjetio koji njegov ahbab, on bi mu sobom
hizmetio i posluivao ga i svesrdno bi se brinuo o svom gostu, kao i gostovoj dabbi jahadoj
ivotinji, za koju se posebno brinuo i sobom joj pribavljao vodu i drugu hranu svojim mubarek
rukama, da ne bi gost imao brigu za svoju jahalicu, a shodno rijeima pejgamberskim, sallallahu alejhi
ve selleme:

Briga muminska je njegova dabba (jahada ivotinja), a briga munafika je njegov trbuh.

Hadreti Pir, kaddesallahu sirrehu, govorae:

U tradiciji (naklu) se tvrdi da su svi azizani, tarikatski velikani,, prvo poinjali sa smjetajem, prvo
hizmetili i posluivali dabbu (jahadu ili tovarnu ivotinju) svog gosta, i da su govorili: Ona je bila
sebeb za dolazak moga gosta meni, i sebeb poasti koja mi je ukazana preko gostove dabbe.

Hadreti Pir, kaddesallahu sirrehu, kada bi mu doli fakiri (dervii) u njegovu stambenu kudu donio
bi i nanio dovoljan broj kamneida za istinda, pa bi prije spremanja kamenica potrao svoje plemenito
lice, a onda rekao:

Zaista su ovi poseban dar i dobit mome Ruhu!
Hadreti Pir, kaddesallahu sirrehu, kada bi posjetio nekog svoga ashaba, raspitivao bi se i upitao za
cjelokupno porodino stanje: branog druga i za djecu i sa svakim bi umiljato se odnosio i raspitivao
se za njihovo imovno stanje svoga gostoprimca, pa ak bi se interesovao i raspitivao za tovarnu stoku
i za kokoi. Prema svakom bi iskazivao odgovarajudu ljubaznost.

esto govorae: Hadreti Ebu Jezid, kaddesallahu sirrehu, kada bi se povratio iz istigraka (duhovnog
utonuda) tako je isto inio.

Hadreti pir Nakibend, kaddesallahu sirrehu, pored svoga savrenog tederruda i zuhda
(visoke derede vilajeta i askeze), vladao se ponizno i dobroduno prema svakom. Kada bi mu neko
neto poklonio, ispunivi prethodno njegov uslov, tada bi primio poklon jednom i vie puta, shodno
postupku Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme.

Sve navedene njegove ahlake sa njegovim berekjetom su njegovi ashabi primili i praktikovali.

Allah im posvetio i od svih mana njihove ruhove oslobodio !

Vallahul muvvefiku vel muridu !
33
Hadreti Pir,kaddesallahu sirrehu, osobno je ispriao slijedede:

Jednog dana krenuo sam sa Muhammed Zahidom u pustinju. On bijae iskreni murid. Nosili smo
sa sobom pijuke(krampe, lopate i motke). Najedanput nas spopade jedan hal, koji nas jenatjerao da
smo pobacali motike i krampove, a onda poeli mzakeru (razgovor)o spoznajnim objektima
(ma'rifetima). Tako smo u razgovoru prelazili sa jednogna drugi ma'rifet, dok smo dotjerali do
ubudijjeta (dervikog robovanja),dragovoljnog iz ljubavi robovanja.

On mi ree: Dokleje krajnji i konani ubudijjet,tj. u emu se sastoji vrhunski ubudijjet ?

Ja mu rekoh: Ubudijjet se zavrava i ide dotle dok se doe do jedne ubudijjetske derede, kada
vlasnik takvog robovanja rekne nekome:

Umri!

Da taj odmah umre.

A isti as sepojavi kod mene elja i odluka da toga asa njemu reknem: Umri!, pa kada muto rekoh,
on istog asa umrije i osta na mjestu mrtav do ranog jutra (kuluka), pa sve do podne. Bilo je jako
vrude i toplo vrijeme. Zbog toga sam se jakouznemirio i zbunio, a onda se sklonih u jedan oblinji hlad
u blizini umrlog Muhammed Zahida, koji mrtav leae,, pa sjedoh sa potpunim hajretom
(obezumljen).
A onda se vratih njemu, pa ga posmatrah i ustanovih da se posve izmijenio od pretjerane toplote. Jo
vie me spopade uznemirenost.

A onda mi doe uputa (na um mi pade) da mu reknem: Oivi!, kao to sam mu rekao: Umri!, pato
tri puta uinih i rekoh:

O Muhammede, oivi!

A kad to tri putponovih on otpoe oivljavati, sve jedan po jedan dio njegov je ivotkonzumirao. Ja
sam ga poslije posmatrao sve dok se povratio u svoj prvi hal.Kada sam poslije toga otiao sejjid Emiri
Kellalu, kaddesalahu sirrehu, pa kadasam mu ispriao dogaaj i saoptio mu da je Muhammed Zahid,
rahmetullahialejhi, umro, kada sam mu rekao: Umri!, pa da sam se zbo toga obezumio, on miree:

Sinak moj, a zatomu nisi rekao: Proivi!,

Ja mu tada rekoh:Ja sam mu to rekao, ali tek poto sam upuden na to (poto mi je to na um palo), pa
se on poslije toga proivio, povratio u ivot.
34
ejh AlauddinEl-Attar, kaddesallahu sirrehu, rivajeti i pria slijedede:

Jednom prilikomje vladar Transaksonije, sultan Abdullah Kazagan doao u Buharu sa odlukom
daizae u lov u okolini Buhare i da i ostali svijet izae sa njim. ejh BehauddinNakibend,
kaddesallahu sirehu, je tada bio u jednom selu buharskom, pa kadastanovnici toga sela izaoe i
ejh krenu sa njima. Svjetina se razie tragatiza lovom. ejh se svrati u jedan oblinji breuljak, pa uze
krpati svojuodjedu.

U tom asu mu na umpade:

Zaista evlijanskodostojanstvo i ast je sa Allahom, pa zato i sultani stavljaju svoje glave nanjihove
pragove!

Jo se ne bijae tamisao ni zavrila, a jedan faris (vitez, asnik, carski), ukraen i nagizdancarskom
uniformom se pojavi na svom atu, pa kada doe blizu ejha, sjai sakonja i stade mirno na noge, pa
onda sa najviim t'azimom i potovanjem seprimae ejhu, nazva mu selam i stade mirno na
otvorenom suncu prema ejhu.Stajao je tako oko jednog sata, a onda ejh die svoju glavu prema
njemu, pa muree: ta si uradio, ta se s tobom zbilo ?

Vitez carski ree:Bio sam zauzet lovom, pa me snalo nenadno posebno neko duhovno
raspoloenje(vedd), a onda sam pao u dezbu (besvjesno stanje), pa sam tako bezplanski ibesvjesno
i bezvoljno krenuo na ovu stranu. Kada sam doao do ovog mjesta, tadasam vas vidio, pa mi se moje
srce usredsrdilo i okrenulo se posve vama!

Poslije toga svogaodgovora, vitez carski pade na zemlju ponizno i skromno moledi imdada odhadreti
ejh Nakibenda, kaddesallahu sirrehu.

ejh, kaddesallahusirrehu, mu ree:

Ostavi ti mene, jasam fakir (dervi), zatekao sam se u ovom selu, pa kada je iziao AbdullahKazagan
sa svijetom u lov i ja sam se pridruio svijetu. Poto nisam vjetlovu, onda sam svratio ovdje!

Vitez sultanski muree:

Ali vi ste vedmene ulovili, o sejjide.

Tada je ejh ustao,obukao svoju odjedu i krenuo perma pustinji. Vitez ga je pratio. ejh je
stalnopjeaio, a ovjek, takoer pjeke, ga je pratio posve ponizno. A onda ga ejh pogledahejbetli
pogledom i delali nazarom, pa ovjek, carski vitez, na mjestu stade,a da ga vie ni koraka nije mogao
pratiti.
35
Jedan od ashabahadreti ejha Nakibenda, kaddesallahu sirrehu, pria slijedede:

Bio sam kod ejhau hizmetu u gradu Mervu, pa mi doe elja da vidim svoju porodicu u Buhari,
adoznao sam bio da je moj brat emsudin ved umro, ali nisam se smio usudititraiti izuna od ejha, pa
sam se obratio poznatom emir-Husejnu, koji je bio tuprisutan da mi isposluje dozvolu kod ejha.
Poto je ejh izaao na dumujednog dana, pa kada se vratio iz damije, tada mu emir kaza za smrt
mogabrata.

ejh ree emiru: otkudataj haber, kad je njegov brat iv. Njegov miris mirie, pa ga ja osjedam
jakoblizu.

Jo govor o mom bratuemsudinu nije bio ni dovrio, a moj brat stie iz buhare, doe i selam
nazvaejhu, kaddesallahu ssirrehu.

ejh, kaddesallahusirrehu, ree: O emir-husejne, ovo je emsudin.

Tada kod svihprisutnih zavlada veliki hal.

Sejjiduna ejh Alaudin Attar, kaddesalahusirrehu, priao nam je i slijedede:

Hadreti pirNakibend, kaddesalahu sirrehu, je jednom prilikom bio u Buhari, a Mevla Arifje bio
jedan od asnih njegovoh ashaba u Havarezmu, pa hadreti Pir,kaddesallahu sirrehu, razgovarae
otvoreno sa svojim ashabima, a onda u tokugovora ree: Evo sada je Mevla Arif krenuo iz
Havarezma prema Saraju i doaoje do tog i tog mjesta na putu za Saraj a onda nakon izvjesnog
vremenahadreti pir Nakibend, kaddesallahu sirrehu, ree: Mevla Arifu na um pade dane ide u Saraj,
ved da se vrati prema Havarezmu.

Njegovi ashabi supribiljeili ovaj razgovor i ubiljeili njegov datum.

Nakon nekolikovremena doao je Mevla Arif iz Havarezma u Buharu, pa ga obavijestie ta im
jepriopdio hadreti ah Nakibend, kaddesallahu sirrehu, a Mevla Arif im ree: Tose sve meni lino
desilo.

Ashabi hadretiPirovi su se jako dudili tome.
36
Jedan od ashaba hadreti ejha Nakibenda, kaddesallahu sirrehu, pria slijedede:

Bio sam kod ejhau hizmetu u gradu Mervu, pa mi doe elja da vidim svoju porodicu u Buhari,
adoznao sam bio da je moj brat emsudin ved umro, ali nisam se smio usudititraiti izuna od ejha, pa
sam se obratio poznatom emir-Husejnu, koji je bio tuprisutan da mi isposluje dozvolu kod ejha.
Poto je ejh izaao na dumujednog dana, pa kada se vratio iz damije, tada mu emir kaza za smrt
mogabrata.

ejh ree emiru: otkuda taj haber, kad je njegov brat iv. Njegov miris mirie, pa ga ja osjedam jako
blizu.

Jo govor o mom bratuemsudinu nije bio ni dovrio, a moj brat stie iz buhare, doe i selam nazva
ejhu, kaddesallahu ssirrehu.

ejh, kaddesallahusirrehu, ree: O emir-husejne, ovo je emsudin.

Tada kod svihprisutnih zavlada veliki hal.

Sejjiduna ejh Alaudin Attar, kaddesalahu sirrehu, priao nam je i slijedede:

Hadreti pir Nakibend, kaddesalahu sirrehu, je jednom prilikom bio u Buhari, a Mevla Arifje bio
jedan od asnih njegovoh ashaba u Havarezmu, pa hadreti Pir,kaddesallahu sirrehu, razgovarae
otvoreno sa svojim ashabima, a onda u toku govora ree: Evo sada je Mevla Arif krenuo iz
Havarezma prema Saraju i doaoje do tog i tog mjesta na putu za Saraj a onda nakon izvjesnog
vremena hadreti pir Nakibend, kaddesallahu sirrehu, ree: Mevla Arifu na um pade dane ide u
Saraj, ved da se vrati prema Havarezmu.
Njegovi ashabi su pribiljeili ovaj razgovor i ubiljeili njegov datum. Nakon nekoliko vremena doao je
Mevla Arif iz Havarezma u Buharu, pa ga obavijestie ta im je priopdio hadreti ah Nakibend,
kaddesallahu sirrehu, a Mevla Arif im ree: To se sve meni lino desilo.
Ashabi hadreti Pirovi su se jako dudili tome.
37
Mevlana ejh Abdullah Hadendi pria nam slijedede:

Uzrok moga sohbeta(prijateljstva i druenja) sa hadreti pirom Nakibendom, kaddesallahu
sirrehu,je bio dogaaj koji se desio na vie godina prije susreta sa njim.

Naime, mene je godinama muila vruda elja za tarikom u Hadendu, koja mi je uskradivala mir. Vrude
sam elio ulazak u ovaj tarik, pa jednog dana krenem iz Hadenda, uzanosnoj elji prema Tirmizu i tu
odem u zijaret kaburu i turbetu velikog arifa Muhammed bin Alije Hakim Tirmizije, kaddesallahu
sirrehu.

Bio sam ja kouzbuen. Iza toga sam otiao u mesdid na obali rijeke Dejhuna i tu zaspim. U snu sam
vidio dvojicu stranih ljudi ( dvije strane osobe ), pa mi jedan ree: Zna li ti nas? Ja saam
Muhammed bin Ali Tirmizija, a ovo je Hidr, alejhisselam. Nemoj se muiti i sikirati, jer za te ima
vremena, a ono to eli, to e i dobiti poslije dvanaest godina, i to u gradu Buhari, preko ruke ejh
Behauddina koji de ti biti zemanski kutb tada.

Ja se probudih, ali posve miran i smiren. Vratio sam se u Hadend, pa jednog dana dok sam etao po
pijaci, a kad dva turdina idu u mesdid, a ja krenem za njima. Poto sjedoe udamiji, otpoee
meusobno razgovarati, a ja ih sve ujem to priaju. Priali su i razgovarali o tariku. Moje srce se
okrenu njima, ja otrim i donesem im jedan obrok hrane.

Jedan drugom ree:Ovaj je smrtno zaljubljen u tarikat, pa bi bio dostojan da bude u hizmetu (da
bude hadim, dervi) sina naeg sultana ejh Ishaka.

Poto sam to uo odnjih, raspitao sam se kod njih ko je taj ejh. Oni mi rekoe da je on u
okoliciHadenda. Otiao sam njemu istog asa, pa me je jako ljubazno primio. Onimae jednog sina
na kome su se zapaali tragovi i znamenja velike pobonostii vjerovanja.

Jednog dana njegov sin ree svome ocu: Onaj murid je rastresen i nesmiren, pa je potrebno da ga
smirite i da mu naete odgovarajudeg druga.ejh zaplaka i ree svom sinu: O moj sinak, ovo je
jedan od evlada (dervia) ejh Behauddina, pa ja nemam hukma nad njim.

Tada se ja vratih u Hadend, osmatrajudi i iekujudi vrijeme pojave ovog iareta. Iza toga nije prolo
malo vremena, a ja primjetih da je moje srce bezumno prema strani Buhare, pa nemogavi se zadrai
ni asa, ja sam krenuo na put prema Buhari. Dok sam doao u Buharu, urno sam krenuo do mjesta
boravka hadreti ejha,kadesallahu sirrehu, a kad bih poaden i usreden da ga vidim i da se sa njim
susretnem, on mi, kaddesallahu sirrehu, ree: Zar si zaboravio, o Abdullah Hadendija, da jo imaju
tri dana da se napuni tano vrijeme od dvanaest godina (o kojima mi je u snu rekao hadreti
Muhammed bin Tirmizija, kaddesallahu sirrehu).

Mene tada od tog iareta spopade jedan poseban hal (neobidno stanje), a na obzorju moga srca
pojavi se zora svanuda srede i ljubavi prema ejhu. Prisutni ovom razgovoru nisu razumili na ta mi
ukazuje ejh, pa su me za to pitali. Kada sam im saoptio cijeli moj dogaaj, svi su bili radosni i sredni.

A iza toga mi se hadreti pir okrenu sa potpunim inajetom (podrkom i pomodi i primio me je da mu
rob (u kitabu stoji rob, no moda je pisac teksta htio upisati fakir Prim. Prepisivaca; treba vidjeti
orginalni tekst - kitab ), kaddesallahu sirrehu !
38
Jedan njegov ashab nam pria ovo:

Jednog dana ejh me posla da obavim neki posao. Kada sam se vradao, vidio sam muride u bostanu,
gdje je sada njegov asni merkad (mauzolej-turbe). U njihovim rukama su bile motike i korpe. Mene
je tada spopao neki straan strah, a opasna groznica me tresla. Nakon jednog asa doe hadreti ejh
iz svog stana, pa mi ree: Vidim te promijenjena ! Ja mu tadah rekoh: Kada sam ovdje doao,
spopao me je neki opasan strah, a ne znam mu uzroka.

ejh, kaddesallahu sirrehu, mi ree: Upitaj Emra Husejna za to!

Ja sam ga upitao, aon mi ree: Uzrok toga straha i groznice je taj to su svi muridi ovdje doli jo od
sabaha da prenose zemlju, a ti nisi bio sa njima.

Iza toga hadreti Pir, kaddesalahu sirrehu, poe u stan da spravlja hranu muridima.

Domalo iza toga smo vijdeli jednog mladida da doe od ejhova stana prema nama, a i iao je predi
po zraku, prelijetajudi od jednog u drugo mjesto kao ptica, pa kada se priblii nama, onda se podie
iznad naih glava. Svi smo mi zastali i posmatrali tog mladida, koji je prio po zraku kao ptica i
odluismo ostaviti posao, jer smo bili dirnuti tim prizorom.

U tom asu dok smo zaprepateni posmatrali mladida, hadreti ejh, kaddesallahu sirrehu, izae iz
svoga stana, pa nam naiareti i ree: Ne miite dok vam ja ne doem:

Nas spopade veliki strah od njegovih rijei, a kada nam hadreti ejh, kaddesallahu sirrehu, doe i
vidje nae stanje, on se okrenu meni, pa mi ree: Hal tvoj koji te bio uplaio, se odrazio i na njima.
to se tie onog mladida, koji je prio po zraku, to je jedna osoba koju sam vidio kada sam iao iz
Nefeza (Nesfa) u Buhari dapri poput ptice, pa kada sam joj se pribliio, rekao sam joj: Kako si ti
mogao ostaviti drutvo ridalul-gajba nevidljivih erenlera i kako si upao u bol i stradanje (el-elemu
vel-hasretu).

On mi ree: Ja sam iz toga i toga grada, pa su me udruili sa sobom ridalul-gajbi, pa jednog dana
dok smo sjedili na jednom brdu, preko mog hatira (pomisli) je prelo sjedanje moje ene i djeteta.

Poto je mojim Ridalul-gajbima otkrivena moja pomisao oni krenue i odoe, a mene ostavie, pa
sam ja u tom asu spopao jednog od njih za njegov skut i zamolio sam ih da me odvedu do jednog
nastanjenog mjesta, pa su me doveli u ovo mjesto.

A onda hadreti Pir,kaddesallahu sirrehu, nastavi priu: Pa sam ga ja doveo iz Nesefa u Buharu prije
est dana i ostavio ga u svom stanu, pa kada sam otiao da vam spremim hranu, on me zamolio da
izae iz stana moga, pa sam mu dozvolio, a onda sam htio da vam donesem hranu, pa sam vidio kako
ste se razbili i misaono ratrkali, pa sam pourio i kazao vam to sam kazao.

A onda hadreti Pir, kaddesallahu sirrehu, nastavi: Njemu se ved pojavila pojava delala. Muridu je
potrebno da bude stabilan, pa da ga nita ne moe skrenuti niti pomaknuti sa stanja u kom je, a
neophodno mu je takoer da ne mijenja uvjerenja o svom ejhu ni sa kog gledita uopte, pa ak i
kada bi vidio hadreti hidra, alejhisselam, nek se ne okrede i ne osvrde na njega.

Sa lahkodom je kod njega (kod mladida) hejbet i satvet savladao mertebu prenja. Zaista i murici
pre po zraku takoer (tj.nemoj da te to izbaci iz hoda).

A zatim hadreti Pir, kaddesallahu sirrehu, naredi Emir Husejnu, rahmetullahi alejhi, i ostalim
ashabima (muridima) da napune korpu prainom i da je ostave. Oni to uinie. ejh poslije toga krenu
korpi, prie joj, sobom isprazni prainu (zemlju), a onda se povrati nama sobom.

To je uinio vie puta, a onda nam ree, kaddesallahu sirrehu, ovo:

Ove (natprirodne i neobine) stvari i sline njima nemaju znaaja kod osobitih vrsnih ehlullaha.



39
Sejjiduna ejh Allauddin Attar, kaddesallahu sirrehu, veli:

Jednog oblanog dana sam bio kod hadreti ejha.

On mi ree:

Da li je dolo i nastupilo vrijeme podnevsko ?

Ja mu rekoh da jonije, a on mi ree: Pogledaj u nebo !

Kad sam pogledao unebesa, ja nisam vidio nikakvog nebeskog hidaba, a vido sam sve nebeske
meleke zabavljene sa klanjanjem podne namaza.

On mi ree:ta veli, je li dolo podnevskog namaza vrijeme ?

Ja tada zapomagah izajaukah zbog mog ispada, pa onda zamolih oprost njegov. Poslije toga neko
vrijeme sam osjedao u svojoj dui veliku tegobu zbog toga.

Sejjiduna Alauddin, kaddesallahu sirrehu, pria i ovo:

ejh Taduddin, kaddesallahu sirrehu, jedan od ashaba hadreti Behauddina, kaddesallahu sirrehu,
kada bi ga poslao ejh iz Kasri-Arifana u Buharu radi nekog posla bi se vradao sa zadatka u kratkom
vremenu. On bi odmah im bi se udaljio od oiju muridskih prhnuo poput ptice u havu (pa bi se brzo i
za kratko vrijeme vradao).

Ovaj ejh,Taduddin, kaddesallahu sirrehu, je ispriao ovo: Jednog dana me ejh Behauddin,
kaddesallahu sirrehu, poslao u Buharu po nekom zadatku i poslu, pa sam ja brzo otiao na odnosni
nain (predi po zraku), pa sam putujudi naiao na ejha (hadreti Pira), on mi je oduzeo tu sposobnost
prenja, pa to vie nikad nisam mogao uiniti.

ejh Husrev, rahmetullahi alejhi, jedan od znamenitih Pirovih ashaba, jednog dana je krenuo na
zijaret hadreti Piru, kaddesallahu sirrehu. Naao ga je da stoji u bostanu pokraj havda (bunara), a sa
njim je razgovarao neki Husrevu nepoznati ejh.

Poto sam nazvao selam hadreti Piru pria ejh Husrev, tada onaj nepoznati mi ejh krenu jednom
stranom bostana, a hadreti pir mi ree dva puta: Ovo je Hidr, ovo je Hidr.

Ja nisam nita rekao, nego sam utio. Allah mi je pomogao da u svojoj dui nisam nita osjetio, ni za
kakvu elju za hadreti hidrom, niti zahiren niti batinen.

Nakon dva tri dana, opet sam ga vidio u bostanu Hanikjaha da razgovara sa ejhom, kaddesallahu
sirrehu, a nakon dva mjeseca vremena susreo sam ga takoer u ariji, pijaci Buhare, pa se je
nasmijao na mene, a ja sam ga pozdravio sa selamom. On me je zagrlio i rukovao se sa mnom i upitao
me za moje halove. Poto sam se vratio u Kasri-Arifan i upriliio se pragovima ejha, kaddesallahu
sirrehu, on mi ree: Zaista si se ti sastao sa hadreti Hidrom na pijaci u Buhari.
40
Jedan alim je putovao sa jednom grupom murida do hadreti ejha, kaddesallahu sirrehu, u Irak. Ovaj
alim nam pria slijedede: "Kad smo stigli u Semnan, uli smo za jednog mubarek ovjeka, ije ime je
Sejjid Mahmud, koji bijae iskreni sljedbenik hadreti ejha, kaddesallahu sirrehu. Odluili smo da ga
svi posjetimo i da ga upitamo za uzrok njegova slijeenja hadreti Behauddina, kaddesallahu sirrehu.

On nam je rekao i kazao slijedede:" Jednog dana sam vidio u snu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi
ve selleme", ili ree:"jednog znamenitog velikana islamskog, koji bijae na jednom lijepom mjestu, a
do njeg bijae jedan straan ovjek. Ja sam zavikao i rekao Pejgamberu, sallallahu alejhi ve selleme, ili
onom znamenitom velikanu, ponizno i adabli - "Ja nisam usreden u druenju sa vama, a nisti sam
imao udjela u sredi da ivim u vaem vremenu i da se sastanem sa vama, pa poto mi je umakla ova
sreda, ta da inim ?".

On (sallallahu alejhi ve selleme) mi ree: "Ako eli da postigne berjeket, milost i blagoslov moga
vienja, onda ti preporuujem da slijedi Behauddina" i pokaza mi na ovjeka koji bijae do njega.

Ja prije toga nisam vidio ejh Behauddina, kaddesallahu sirrehu. Kada sam doao do svijesti i
probudio se, uzeo sam i zapisao njegovo ime i opis na koricama jednog kitaba, a onda nakon
izvjesnog vremena ja sam sjedio u dudanu jednog trgovca pamune tkanine, pa sam vido jednog
ovjeka jako hejbetli sa nurem na njemu, koji doe i sjede u dudan. Poto sam ga pogledao u lice
njegovo, odmah sam se sjetio toga izgleda i obiljeja. Spopao me je jedan veliki hal, pa poto me je taj
hal proao, ja tog ovjeka pozvah da izvoli podi mojoj kudi. On pristade na to, pa ustade i krenu ispred
mene, a ja za njim. Poto se nije ni obazro sve dok smo stigli do mog stana, to je za mene bio prvi
njegov keramet, koji sam vidio, jer on nije ranije nikada vidio moga stana. Poto je uao u stan,
odmah je krenuo u osobnu moju sobu, u kojoj bijae zbirka mojih kitaba, pa prui svoju asnu ruku i
izmeu svih kitaba izvadi jedan kitab i dohvati mi ga, pa mi onda ree: "ta si napisao na njegovim
koricama?" To bijae onaj kitab to sam napisao i pribiljeio svoj san na njegovim koricama sa
datumom prije sedamgodina.

To je na mene djelovalo toliko da me je spopao jo vedi hal od prvoga. Poto mu bi otkriveno moje
stanje, on me zagrli i primi me da budem jedan od njegovih ashaba i usredi me sredom hizmeta na
njegovim vratima."
41
Jednog dana hadreti pira Nakibenda, kaddesallahu sirehu, je pozvao sebi jedan njegov ashab iz
Buhare. Kad je zauio akamski ezan, hadreti Pir, kaddesallahu sirehu, ree mevla Nedmudinu
Darerkju: Hode li ti ispuniti i obaviti sve to ti budem naredio? On ree:Da, svakako ! Hadreti pir
Nakibend, kaddesallahu sirrehu mu ree:Ako bih ti naredio da ukrade neto, bili ti to uinio!
Nedmudin mu ree: Ne! Hadreti Nakibend mu ree:A zato? Mevla Nedmudin ree: Jer
Boanske hakove brie tevba, a to je (kraa) robovski hak.

Hadreti Pir, kaddesallahu sirrehu, ree:

Ako nede izvravati na emr, onda se ne drui sa nama!

Tada se Mevla Nedmudin estoko prepade i zapomaga da je gotovo izdahnuo od straha, a zemlja mu
se stijesni, iako je prostrana, i glasno tevbu injae i kajae se, pa poto donese istu odluku da se
nede suprotstaviti i protusloviti hadreti ejh Behauddinu, kaddesallahu sirrehu, ni u emu, a poto se
svi prisutni saalie, obavie efat kod hadreti Pira i zamolie ga da mu afv (da mu oprosti), ejh mu af
uini, a onda krenu na put Buhare.

U njegovoj pratnjii hizmetu je bio i Mevla Nedmudin i nekoliko njegovih ashaba. Kada smo putujudi
doli u jednu mahalu na ulazu (pred vratima) Semarkanda, ejh Nakibend, kaddesallahu sirrehu,
naiareti na jednu kudu i ree: Provalite joj zidine i uite u nju, pa dete nadi na jednom mjestu jednu
kesu napunjenu dragocijenostima, pa sve to donesite.

Sve to njegovi ashabi sa Nedmudinom zajedno uinie, a onda svi krenue u jednu tekiji (zaviju) u
tom mjestu pa sjedoe. Nakon izvjesnog vremena su uli lave pasa.

Hadreti Pir, kaddesallahu sirrehu, tada posla Mevla Nedmudina i nekoliko ashaba svojih do one kude
(koju su opljakali), pa kada oni tamo dooe naoe kradljivce, kako su poruili drugi zid i uli u
kudu, ali nita vrijedno nisu nali, pa su jadikovali: Neko je prije nas pokrao dragocijenosti ove kude i
odnio, sve to je vrijedilo.

Hadreti ejhovo drutvo je to sve gledalo i slualo, i udilo se tome dogaaju.

Domadin navedene kude je bio u svom bostanluku (njivi ili vrtu), a kad doe sabah, tada mu hadreti
ejh, kaddesallahu sirrehu, posla svo blago po muridima i naredi jednom muridu da domadinu kude
sve saopti da su dervii-fakiri naili pored njegovoe kude, pa da im je otkiveno spremanje provale od
strane kradljivaca.

Na koncu svega hadreti ejh Nakibend, kaddesallahu sirrehu, se obrati Mevla Nedmudinu, pa mu
ree:

Da si bio otpoetka vjeran u izvrenju zapovijedi, zasigurno bi postigao kompletan emr(sve ovo ne bi
trebao proivjeti).
42
Jedan od hadreti Nakibendenovih, kaddesallahu sirrehu, ashaba rivajeti ovo:

Jednog dana me je posjetio hadreti ejh, kaddesallahu sirrehu. Jako sam bio uzbuen, upravo toga
dana nisam imao brana (a kamoli to drugo), pa sam poao traiti da negdje naem (pozajmim)
neto brana. A on mi ree: Kuhaj hljeb od brana koliko ga ima, a nikom ne priaj o njegovoj
manjini niti mnogodi !

Kod mene je hadreti ejh, kaddesallahu sirrehu, ostao deset mjeseci, a muridi i ashabi su se
smjenjivali u mojoj kudi da bie ga zijaretili. Ta posjeta bila je trajna, a mi smo im spravljali hranu od
onog brana. Sve je to bilo, a brano je ostajalo u istoj koliini.

Iza toga se ja prevarim, pa kaem svojoj eni i stanju brana i prekrih naredbu ejhovu, kaddesallahu
sirrehu. To mi je bio najvedi razlog vrstine i moga uvjerenja o kemalu njegova vilajeta njegova
kerameta.
43
ejh Muhammed Zahid, kaddesallahu srrehu, pria slijedede:

U poetku moga suluka sam sjedio jedanput sa hadreti ejh Behauddinom, kaddesallahu sirrehu. To
je bio proljetno godinje doba. Meni na um pade i poeljeh jesti lubenica, pa upitah da li ima. U blizini
nas je bila tekuda voda, pa mi on ree:Idi na vodu Ja krenem na vodu, a kad u vodi lubenica posve
taze (svjea) i momentalno ubrana. Tada sam se uvjerio i posve osvjedodio o njegovo velianstvu i
dostojanstvu. Allah nas okoristio sa njegovim berekjetom!
44
Jedan njegov ashab pria slijedede:

Poto sam ja bio odabrani poaden suhbetom (druenjem) sa hadreti ejh Behauddinom, esto bi
me savjetovao (nasihatio) pristojnosti jedan ugledni velikan njegova drutva, po imenu ejh Sadi,
rahmetullahi alejhi.

Tako, pored ostalog, mi je naredio da ni jedan murid hadreti ejha ne prua svoje ni jedne noge na
onu stranu na kojoj strani je boravak hadreti ejha, kaddesallahu sirrehu.

Jednog dana sam ja doao iz Gazijata u Kasri-Arifan na zijaret ejhu, kaddesallahu sirrehu. Bijae
estoka vrudina, pa se ja sklonih u hladovinu jednog stabla pokraj puta i legohu hladovinu. Neka
ivotinja me ujede, ubode dva puta u jednu moju nogu. Ustao sam, ali me ubod bolio opasno. Ja opet
prilegnem, pa me i tredi put ujede istokao i prethodna dva puta. Ustanem i sjednem i ponem
razmiljati to me je izato me je tri puta pecnula u istu nogu neka ivotinjica.

Razmiljao sam otom sebebu, dok mi nije doao u sjedanje nasihat ejha Sadije, rahmetullahi alejhi.
Osmotrih i ustanovim da sam pruio svoju nogu prema Kasri-Arifanu.

U tom vremenu hadreti ejh je boravio upravo tu, pa sam saznao da je vaspitna mjera radi moje
nesmotrenosti.

45
ejh Alauddin, kaddesallahu sirrehu, pria slijedede:

Jednog ljetnjeg dana hadreti ejh Behauddin, kaddesallahu sirrehu, je naredio Emir-Husejnu da
sabere puno drva. Poto je Emir Husejn ispunio nareenje, drugi dan iza toga je Allah, delle-anuhu,
poslao veliki snijeg, koji je padao etredeset puta (dana).

Istog dana hadreti ejh, kaddesallahu sirrehu, krenu u Havarezu, a sa sobom povede ejh Sadiju. Kad
su njih dvojica stigli do Nehrul-harama, hadreti ejh, kaddesallahu sirrehu, naredi ejh Sadiji, da
krene pjeakim hodom preko rijeke. ejh Sadija se bojao, pa mu hadreti ejh, Behauddin,
kaddesallahu sirrehu, to nareenje ponovi, pa poto ejh Sadija, opet to ne uini, ejh Behauddin,
kaddesallahu sirrehu, ga je pogledao posebnim pogledom, zbog koga se ejh Sadija izgubio, zanio,
obesvjestio i bio gajb od sebe u isti as.

Kada je doao sebi, kada se osvijestio, stavio je svoje noge na lice vode i krenuo idi preko iste. ejh,
kaddesallahu sirrehu, je iao za njim.

Kad su preli rijeku Nahri-haram, hadreti Pir, kaddesallahu sirrehu, mu je rekao:

Pogledaj jesu liti se pokvasile mestve ili nisu !

ejh Sadija je pogledao svoje mestve, ali ne nae ni najmanje mokrine na njima, bi kudretillahi teala.
46
Jedan ashab hadreti ah Nakibenda, kaddesallahu sirrehu, pria slijedede:

Uzrok moje ljubavii odanosti hadreti ejhu i druenju sa njim, kaddesallahu sirrehu, je slijededi:
Jednog dana sam bio na pijaci u Buhari u mom dudanu. Doao mi je isjeo hadreti Pir, kaddesallahu
sirrehu, u dudan i podeo priati menakibe Ebu Jezida.

Priajudi je doaodo citiranja rijei Ebu Jezidovih:

Tko god je dohvatio jedan kraj moje odjede postao je moj muhib, opijeni zaljubljenik koji me je
pratio i iao za mnom !

A to se tide mene, nastavi govor hadreti Pir, kaddesallahu sirrehu, ja velim: Kad bih ja maknuo svoj
kemm (rukav, elenku, skut, kapu) sve stanovnike Buhare bih zasigurno uinio izvan sebe, stare i
mlade, prema meni, smrtno zaljubljene, koji bi svi ostavili svoje kude i dudane i koji bi me neprestano
pratili i slijedili.

A onda je stavio svoju mubarek ruku na svoj kemm (skut). Toga asa sam ja bacio svoj pogledna
njegov skut, pa me je istog asa spopao jedan hal (vanredno stanje) u kom sam bio odsutan od sebe i
tako sam ostao due vrijeme. Posto sam se osvijestio sa mnom je zavladala mod mehabbeta prema
njemu, ostavio sam kudu i dudan i nisam se udaljavao od njegova hizmeta.
47
Drugi jedan hadreti Pirov ashab pria:

Jednog dana sam zamolio hadreti ejha, kaddesallahu sirrehu, da mi uini dovu Allahu da mi dadne
jednog djeaka, pa mi je dovu uinio, pa mi se rodilo jedno muko dijete sa bereketom njegove dove.
A onda to dijete umrije, pa mu ja to spomenuh jednom prilikom, a on mi, kaddesallahu sirrehu,ree:
Ti si traio od nas da dobije dijete pa ti ga je Allah dao i uzeo, ali mi se nadamo u Svevinjeg da de ti
dati, sa bereketom dove fakirske, dva sina, koji de dugo ivjeti.

Nakon nekog vremena sam dobio dva djeaka, pa se jedan razbolje, a ja mu to spomenuh, a on mi,
kaddesallahu sirrehu, ree:To je moje (dinnsko) dijete, pa ti nemoj da se bavi sa njim. Ono de
mnogo bolovati, a onda de ozdraviti.

Sve je bilo kako mi je rekao, kaddesallahu sirrehu.
48
Hadreti ejh, arif Ed-Diki-Karani, koji je bio jedan od znamenitih velikana i arifa i halifa sejjid Emiri
Kelala (kaddesallahu sirrehuma), pria nam slijedede:

"Jednog dana smo krenuli na zijaret ejh Behaduddinu, kadddesallahu sirrehu, u KasriArifan. Kad smo
se svratili u Buharu, susreli smo se sa jednom skupinom fakira, pa jedna osoba od njih se rijeima
negativno (runo) izrazi o ejhu, kaddesallahu sirrehu. Mi ga sprijeismo u takvom citiranju svoga
miljenja o ejhu, kaddesallahu sirrehu, i rekosmo mu: Ti ne pozna hadreti ejha, pa ti nije
doputeno da runo misli i da s runo ponaa prema Boanskim evlijama, ali on ne prestade.

Uskoro je dotrala jedna osa (zumbur) i momentalno mu utrda u usta i ujede ga za jezik, pa ga
spopadoe estoki bolovi, koje nije mogao vie trpiti.

Mi mu rekosmo: To je sve zbog tvoga runog vladanja prema ejhu, kaddesallahu sirrehu.

On poe estoko plakati, pokaja se i jezikom (tevba) i srcem ( inaba ), pa u isti asmu bolovi nestadoe
i on ozdravi."
49
Jednom prilikom je vojska pustinjskih kabadaka (kaaka) opkolila i blokirala grad Buharu. Stanovnici
Buhare su bili na tekim mukama, pa je mnogo naroda stradalo.

Zapovjednik (komandant grada Buhare) posla svoje izaslanike hadreti ejhu Behauddinu,
kaddesallahu sirrehu, sa porukom: "Mi smo nemodni da otjeramo posve neprijatelja. On pokori i
uniti sve nae i sve mogunosti nam je likvidirao. Nama nita nije preostalo da se izbavimo od ovih
zulumdara osim preko vas na nain da se obratite Allahu sa "tedarruom" da spasi muslimane od
njihovih ruku. Ovo je vrijeme definitivnog odluivanja, pa nema drugog izlaza nego da uzmete stvar u
svoje ruke!"

Hadreti ejh, kaddesallahu sirrehu, im ree: "U redu, veeras demo dovu initi Svevinjem i vidjedemo
ta de uiniti Svevinji Gospodar izzeta!"

Kad se zora pojavila, on ih je obavijestio: "Saoptavam vam radosnu vijest sa odlaskom belaja poslije
est dana, pa obveselite vaeg emira o tome:"

Stanovnici Buhare kada su to saznali jako se obveselie.

Onako kako im je hadreti ejh soaptio, takoje i bilo. Nakon est dana neprijatelj je povukao svoju
vojsku sa opsade grada tako brzo, tako da niko nije ostao poslije najvaljenog dana."
50
ejh Sadija veli slijedede:

Poto sam se osredio sa mehabbetom hadreti ejha, meni je olakano rtvovanje (mala) i
prometanje drugog pored mene u podmirivanju potreba i elja. Jednog dana sam sabrao kod sebe
stotinu dinara (zlatnika), pa moja porodica (ena i djeca i dr.) predloie mi da ih utroim u
podmirenju kudnih potreba. Zbog svoje slabosti jakinski sam se sloio sa kudnom eljadi. Iza toga sam
otiao u Buharu i kupio neke posebne mestve i druge stvari, a onda sam se svratio u Kasri Arifan da
ozijaretim hadreti ejha, kaddesallahu sirrehu.

Kad sam stao pored njeg on mi ree: Zato si iao u Buharu ? Ja rekoh: Radi posebnog posla koji mi
je tu bio postavljen pred mene.

On mi ree: Donesi mi specijalne mestve i ostalu robu koju si kupio. Ja sam urno posluao, a on mi
jo ree: Donesi jo ostatak od 100 dinara! Poto donesoh ostatak novca, on me pogleda, pa ree:
Kad bih ja htio zasigurno bih uinio ti brdo zlatom sa Allahovom modi, ali mi se ne trebamo okretati
prolaznim stvarima u prolaznom svijetu, kao to su ove stvari. Ako bi se ova naa taifa
(skupina) opredjelila se (gledala) onom to je na ovom svijetu, kako bi onda ovaj svijet potcijenila i
omalovaila. Tebi je poznato da ono to je tvoje, da ti od toga nede nita faliti. Savjetujem ti da se
povrati takvom stavu.