>

c : :
0.-
~~
(,(I
0..
~ii
CI ' . ) ~
~
~-
11
-" x
;:.
~~
Hnsan Kafi-ef. Pruscak:
y yy
DZENNETSK E B A SCE
o TEMEL J IMA VJ EROVA NJ A
(RevC/Olu l djennat fi usuli-I-i'tikadai)
J 7000 Copyrighl by Rijaset I slamske zajednic e u Bosni i Herc egovini
lzdavac :
Rijaset I sL amske zajednic e u BiH - EL -K A L EM
la izdavac a: M uhamed M rahorovic
lavni urednik: Selim J arkoc
Urednik: M ustafa Prljac a
Tarik J esenkovic
Dizajn:
L ektura: A ida K rzic
Tehnic ko
uredenje:
K orektura:
I smaiL A hmetaqic
Tarik J akubovic
DTP: EL -K A L EM
Tiraz: 1.000 "
EL -BEJ A N g
tampa:
orajevo. 2000. godine
tarnpano u Bosni i Herc egovini
( 1P - K alalogizac ija u publikac iji
N,lc tonalna i univerzitetska biblioteka
Oosne i Herc egovine, Sarajevo
.1 (075.3)
PRU~CA K , Hasan K afi
Diennetske basc e : 0 temeljima vjerovanja :
I I dJ benik za medrese - Revdatu-l-diennat fi
1I~1I11 [ l'lI k3d3l / Hasan K afi Prusc ak; preveo i
blll~!.kalT1a poprauo H. M c hmed Handfic , - Sarajevo
: I K .l[(\m, 2000. 50 slr. ; 24 c m
I SDN 995823-060-7
I. lJ ~p. ,Iv. I I ,I ',l.
(()III~VIIJ II ID A3t,1.070
1{11'''1'"11'1I1MIIII,IIII',IV,I UIHtIIOVrlllltl, nnuke. kul1urc I spc rin r 13111hi. 11798'/00 od 4. 10. 20v".
1111111111',11 11,~I.IIIII "" /"kUIIIIIII 11POII'III 111I pl0l1)(11plollVOcJ ,I 11I~llll\tl '11,,)1)('11111<,1 br. 36/'000. (1,11111).
IM~II III IIvIIIIHIII/VIIIIII'II',llIlIlIdl'" POII'IIII1.1 PIIIIIII'I
v V V
DZENNETSK E B A S
o TEMEL J IMA VJ EROVA N
iRevdiitu-i-dienniit fi usuli-l-i'tikiidiiti
!IBIi
Priruc nik za m
Preveo i biljeskarna popratio:
H. M ehmed Handzic
'i1tlldcl: \I 1\1l~II\j j 1'1c1(1~}'nvllIl
PREDGOVOR
U predgovoru prijevoda K afijina djela Nizdmu-i-ulenui' napornc nuo SHI I !
da imam namjeru na nas jezik prevesti jos koje djelo, koje su pisali I lll~j
predi na orijentalnim jezieima. Da bih ispunio to obec anje, evo sum prc vc o ~
arapskog jezika drugo djelo naseg K afije, napisano 0islamskoj apologet kj
(ilmu-l-kelamu), koje je pisae nazvao "Dzennetske basc e 0ternc ljimu vjc ro
vanja" (Reoddtu-l-dzennai fi usuli-l-i'tikiidiit),
Djelo koje sam preveo pisano je struc nirn jezikom i zbijc nirn stilom. Sit)
ga je nuzno bilo prijevod, koji sam gledao da bude sto blizi samornc i/,VI lI
niku, popratiti biljeskama, pornoc u kojih c e postati pristupac an svnkmn
c itaoc u, U biljeskarna sam pored toga naznac io mjesto svakog njl'llI "
K ur'anu, koji je pisae naveo kao argument U svorne dokazivanju, To s.un
uc inio da c itatelji, koje interesira samo djelo, mogu i u nasim pri [c voduuu
pogledati dotic ni ajet i upoznati se s tekstorn K ur'ana, koji prethodi aklll I
koji ga slijedi. Na taj c e nac in ajeti postati mnogo razurnljiviji.
Na nekim sam mjestima upotpunio pisc evo izlaganjc , ana nc kim SlI lll 11111.
priznajuc i sJ abu spremu i postujuc u njega, uljudio i prigovorio. Umjc xnos: 1111
prigovora sigurno c e priznati c itatelji, koji se u ovu nauku razurniju.
Za podJ ogu prijevoda uzeo sam vise primjeraka ovog djc la, 0 kojimn
zelim ovdje bar ukratko izvijestiti. Na prvom mjestu sluzio sam se pi i 1111('1
kom koji je godine 1305. tiskan u I stanbuJ u u tiskari 11. Muhau-m l'l.
Bosnjaka na 24 strane s biljeskama po rubu, koje su vc c inorn I I /t'll' i
pisc eva komentara. U ovom izdanju djelo je pogresno pripisano lmnmi I ll'l
giviji M uhammed-efendiji. Na drugom mjestu dolazi rukopisni primn-rnk,
koji se nalazi u Gazi Husrev-begovoj knjiznic i pod br. 3045. Pisan jc tu'I rk
pismom na bijelu papiru oko godine 1220., i to po svoj prilic i rukom Fl'j
zullah-bega Dzenetic a, sina Smail-begova, iz Sarajeva. To zakljuc ujc mo I H)
drugim djelima, koja su zajedno s ovim prirnjerkorn uvc zc na i po si it'I lOsll
pisma s drugim prijepisima spomenutog Fejzullah-bc ga, kojih u G: \/,i l ln
srev-begovoj knjiznic i ima vise. Osim ova dva prirnjerka posluzio S: I I I I Sl' I N
dva primjerka komentara ovog djela, koji se nalazc u Gazi l lusrcv-bcguvo]
knjiznic i pod br. 471 i 3307. Pisae kornentara jc takodc r K ftfi-c I ', Kunu-ut,u
jc nazvao "Cvijec e base a" (Ezhiiru-l-reodat). Prvi prirnjc ruk je I ll'polpI I ":
nedostajc mu nekoliko listova pri kraju, Drugi jc potpun. Nil kraltl kOI lH'''
tarn pisac napornin]e tin jc konc c pt "/)ZCI lI lCI Skih basc n" I llI pislto I O()CI
(, '1
( I 'ilJ H.) godinc koneem mjeseea redzcba, Cistopis ovog djela napisan je kas-
uijc , poc c tkorn dzurnada I godine 1014. (1605.) za vrijeme vojne i osvajanja
Ostrogona (Gran). Pisae istic e daje tada imao mnogo brige i posla brinuc i se
() sprc mi za osvajanje grada i pripremajuc i vojsku u dogovoru s velikim vez-
I I OJ ll Guzi M uharnmed-pasorn. K omentar djeia je koneipiran nakon osvajan-
P' Ostrogona u Osijeku poc etkorn redzeba spomenute godine. Cistopis ko-
1I I l'I I 1ara napisao je u svome A khisaru (Pruseu) valjda godine 1015. (U
pi ijc pixu ovdje pogresno stoji 1050.)
Pri [evod ovoga djela vazan je za nas s dva gledista. Prvo, jer je izvomik
pI SI I l>jc dan nas c ovjek, rodeni Bosnjak, a drugo, jer pomoc u ovog prijevoda
vulimo kakvorn su se metodom u pisc evo vrijeme prije nekih 350 god.
slllzili uc itc lji ove nauke u nasim krajevima.
() samorne piseu Hasanu K afi-efendiji, sinu Turhanovu, unuku
l)avll<.!l>VU,a praunuku J akubovu, rodenorn u malom gradic u koji se prije
Turaka zvao Biograd, a Turc i to ime prevedose na svoj jezik i nazvase ga
A khisur, koji se od 16. vijeka prozva Prusac , nije potrebno ovdje opsirno
~OV()l'ili,jc r je 0tome dosta rec eno u Basagic evim "Bosnjac ima i Herc egov-
cimn" i "Znamenitim Hrvatima", II mome "K njizevnorn radu bos.-herc . mus-
I I I I Hll1ima" i u prijevodu Nizdmu-l-ulemii', Ovdje c emo samo ukratko pro-
iovoriti 0 K afi-ef. s namjerom da i oni, kojima u ruke zapadne samo ovaj
pi i icvod, mogu 0pisc u bar najpotrebnije podatke imati.
K flfija se rodio u mjesec u ramazanu 95l. (1544.) godine. Nauke je
svr~io L I I stanbulu, a naroc ito u Cataldzi kod I bn K ernal-pasina muida
l ludzi-cf. K ara J ilana. Ostale svoje uc itelje spomenuo je u svome
Niz(IIIIII-I-IIlemiiu. M edu njima se istic e sarajevski kadija i muftija M evla-
11: 1Hali-cf., sin J usufov. I sao je i na hadz i tamo sreo mnoge uc enjake, od
kojih jc mnogo toga nauc io. Godine 983. (1575.) povrati se u svoj A khisar
xljc jc poc eo predavati nauku i pisati djela. Djela koja je pisao su s po-
dlllc ja I ikha, usiili-fikha, akaida, kelama, logike i stilistike. Najpoznatije
I I ltl ic djc lo Usulu-l-hikem fi nizami-l-tiilem, koje je prevedeno na vi se je-
iku. To je kratka rasprava 0tome kako treba upravljati drzavorn, a svrha
11 ic da se iznadu nac ini kako bi se mogla obnoviti oslabljena turska
dliava. lako u djelu nema dovoljno izvornosti, ipak je vrijedno da mu se
vik paznje pokloni naroc ito zbog toga sto je niklo u Bosni. K afija je i
osobno sudjeiovao u vise ratova koje je Turska vodila, naroc ito u
M udarskoj. V takvim prilikama nije uskrac ivao ni svojih savjeta, koje je
stekuo iskustvorn i c itanjern. Umro je u rodnom mjestu polovic om sa'bana
I 02.'i. (koneem kolovoza 1616.), gdje je ukopan u naroc itu podzemnu grob-
nic u II kojoj ga je posjetio glasoviti putopisac Evlija Celebija, koji 0njemu
I HIzunosom pric a i slavi ga kao velikog uc enjaka i poboznjaka.
M ali A khisar prc tvoi io se K fifijinom zaslugorn 1I naroc ito nauc no src dl~ll'
u Bosni il lc rc c govini. M c drc sa, koju jc osnovao sarn K flfija, davala je dugl
niz godina velik broj sposobnih I judi, koji su nadalcko pronijeli glas I llillog
A khisara. Sam K afija je u svorne Niziuu u-l-ulenuiu spornc nuo troj ic u xvoji h
vrijednih uc enika iz A khisara. Na rubu jednog lista 1I jc dnorn prijc pixu
Nizamu-l-ulemiia, uz koji ima jos K afijinih djela i koji je sada u rnc drc si Fl'j
ziji 1I Travniku, popisao je neki kadija Halil iz A khisara irucnn
c etmaesteric e uglednih alima iz A khisara. I z A khisara je bio i glasoviti "I illl
i muftija M ustafa-ef., koji je napisao lijep broj djela i rasprava. Po rubu
gore spomenutih komentara Dzennetskin b asc a nalaze se nckolikc hilid"l~
nekog Ebu A bdullaha en-Nevabadije iz A khisara, koji je zaklcti ncprijutcl]
mistika i dervisa. Njegovih biljezaka sam nalazio ipo drugirn djclimu, nli
sve odisu spomenutim neprijateljstvom. I z A khisaraje i neki I brahim-c f .. pi
sac jedne zbirke fetvi i hronic ar A hmed Hadzi Nesin-zadc i drugi. ;\l-..hlSlll
je vec od K afi-efendijina vremena imao svoga muftiju i bio sjc distc 111l11'lljll
Osim M ustafa-ef., kojega smo ranije spornenuli, poznati su mi od akhisI I 11-o
kih muftija I brahim M unib-ef. i sin mu M ahmud Hamid-c f, Posljc dnji jl' 1111)
u svojstvu muftije godine 1237. Ukratko, sa zaslugom K afijinorn A kluxtu
je postao nauc no islamsko srediste u zakutku evropske Turskc , Danusnjr "'I
Prusc ani iz zahvalnosti prema K afi-efendij i podigli turbe kojc SlI pOSWl rI i
imenu ovoga velikana.
H. M ehrnc d l landzk'
ciniielia Miloslivo~1
J J vaJ a Bogu, K oji nas je uputio vnanju ivjc rovanju, a sprijl'cio Il:I~od
bezvjerstva igrijc sc njal Boziji blagoslov nc k jc Njc govu c asnom poslnni
ku i uglednom miljeniku M uharnmc du, koji je poslat S najboljom vjc rom;
njc govom rodu, koji su pretec e u dobru i njegovim drugovima, koji SlIgu po
korno shjedili!
J\ po tome: poste je vjerovanje prva duznost c ovjekova i posljc dnjc sto
se trazi u c asu kad se duse s tijelom rastaju; ono je c ak glavna svrha ljuds
kog opstanka i konac ni c ilj od poznatog ugovora i datog obc c anja, I a
ono ne moze opstojati negoli jedino poslije spoznaje da opstoji N lIZIlO
B ic e, niti moze biti potpuno negoli priznavsi svojstva Tvorc a, to je
duznost svakom pametnom c ovjeku da ga nastoji posiic i i stc c i prc ko jak ih
argumenata, i da utrosi svu snagu da bi nauc io ono sto trc ba vjc rovati i
opc enito iposebno, ne bi li se na taj nac in spasio slijc pog oponasanjn 1I
vjerovanju u Bozije jedinstvo. Prema tome pravo vjerovanja (irnan) jc kill
na i glava svih vjerskih propisa, a nauka koja na se preuzirna objasnjc nic
toga temelj je svih sigurnih nauka, a to je nauka 0 Bozijern jc dinstvu i
Bozijim svojstvima.t J a sam nasao da su 0toj nauc i najljc psa djc la i naj/,
bijenije radnje: El-Fikhu-l-ekber od naseg najvec eg imama.: ' zatil11l1k(/irl
I . S poznatim ugovorom i datim obec anjem pisac rnisli na to. sro se pripivijeda, du jl.! 11111'
prije negoli je srvorio I jude, srvorio njihove duse i pitao ih da li je On njihov Gospodar i SI VI lI I
telj, i one su to priznale i sve rekle: "Da, Ti si nas Stvoritelj." Prema rnisljenju nekih kOl11l.!l1lahllil
K ur'ana na ove se odnosi i 172.ajet iz sure EI -A 'I'Mi nekoliko hadisa. 0 OVOI ll ima 1I ll.!slll~killl 1
hadiskirn djelima dosta rasprava, ali nije mjesto ovdje da ih mi i u kratkim potezima i/n()~il1lo,
2. Ova se nauka arapskirn jezikom zove Ilmu-t-teohidi ve-s-slftit. Osim ovogu imc nn post
oje i druga irnena kao llmu-l-okiiid, tj. nauka 0tac karna islarnskog vjerovanja. llun: I kc /Olll,
tj. nauka koja daje sposobnost rasprave 0 islarnu vjerovanju,jer rijec i kelam znac t govo: I lil\
prava. M ozda je ovo ime dobila ova nauka i zato sro je poc etku bila glavna tac ka, okn kojc SI I
se vodile rasprave, Bozije svojstvo govora ili kelam. Oalje, ova nauka nosi i irnc llun! usul:
d-din, tj. nauka 0temeljnim vjerskim propisima.
3. Najvec i imam je poc asni naslov, koji su Ebu Hanifine pristase dali svome inuunu I ihu
I laniti. M nogi drze da Ebu Hanife nije napisao nijednog djela i da je djelo 0 islurnskom vjl'lO
vanju, koje nosi ime El-fikhu-I-ekber, kasnije napisano ipripisano Ebu Hanifi, Drugi tlife du [c
~bu llanife zbilja napisao to dijelo i da u tome ne treba imati sumnje. Narna se c ini till je 1I OVOI lI
pogledu ispravno ovo rnisljenje: Ebu Hanife nije sobom ova djelo napisao, ali, kako se 1I to tioha
na say mah rasprava vodila 0toc kama vjerovanja ion je uc estvovao u toj raspravi i c c sto jc svo
[irn uc c nic irna predavao 0 glavnim tac karna islamskog vjerovanja i izlagao svoj pravuc 1I OVOI I I
puglc du i turnac io sto zastupa Ehlu-s-sunne ue-l-dzemaa. Njegovi uc enic i su la njegova izln
gunju popisali u posebne knjige, koje se njemu pripisuju, jer je njihov sadrzaj njc govo
tumac c njc i izlaganje. Stoga svi prirnjerc i C/-fik/l/I-/-ekbera nisu istog porijekla. Razni uc c njuc l
SI I propovijeduli na nJ 7I 1e 1111Cine. Najpoznatiji propovjc duc ovog djela je Ebu M uti ' el-Bc lhi.
1 1
Tahavijin, Ornc r-Nc sc fijin.f Sc nusijinf iSujutijin? - Bozija milost s njima!
Ta djc la, pored lijepog poretka, fine sredenosti i savrsenosti izbora, sadrze naj-
vaznijc tac ke ternelja vjere i biser koristi pravila 0 c vrstorn vjerovanju, tako
da zasluzuju da se ispisu i iskite po Suneu i M jeseeu. A I i poste im nedostaju
dokazi kod izlaganja, nisu dovoljna da se c ovjek pomoc u njih udalji i spasi
oponasanja (taklida). Zato sam ja u sebi rnislio i od Boga trazio naputka, da iz
ovih djela, od ovih velikih uc enjaka, sastavim jedno sredeno djelc e, koje bi
sadrzavalo najbolje dokaze i najjac e argumente iz podruc ja logike i tradic ije
ne upustajuc i se u iznosenje protivnic kih prigovora niti njihovih dokaza. Ovo
sam djelo sredio prema odgovoru prvaka svih poslanika, kada ga je pitao vjer-
ni Dzibril 0 pravom vjerovanju. On mu je odgovorio: "Pravo vjerovanje je da
vjerujes u Boga, u Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji
dan, prozivljenje poslije srnrti, u sudbinu i odredbu te da je i dobro i zlo od
Boga."8 To je sedam glavnih tac aka, a poste sam na poc etku objasnio bitnost
vjerovanja, tim je nastalo osam poglavlja. Djelo sam nazvao Dzenneiske b asc e
o temeljima vjerovanja. Boga molim da mi uputstvo uc ini drugom i olaksa pi-
sanje iizlaganje, jer je On onaj koji molbe uslisava i potrebe ispunjava.
4. Ebu Dza 'fer A hmed b. M uhammed b. Selame el-Ezdi et-Tahavi (239.-321. god.) spada u
velike hanefijske uc enjake. Napisao je djela trajne vrijednosti, od kojih su tiskana slijedec a:
MII~ki/u-/-asar 0razumijevanju tezih hadisa i njihovu komentaru, Meani-/-asar. hadisko-fikhsko
djelo 0hadisima koji na prvi mah izgledaju da su u kontradikc iji, a govore 0fikhskim pitanjima i
Akide ili Beianu-s-sunneti oe-l-dzemaa, kratko djelc e 0 glavnim tac karna vjerovanja. Prva dva
djela su opsezna i tiskana su u I ndiji; trec e je kratko i nekoliko puta tiskano u raznim mjestima.
5. Nedzrnuddin Ebu Hafs Omer b. M uhammed b. lsmail en-Nefesi es-Sernerkandi (461.-537.
god.) spada takoder rnedu velike hanefijske imame i uc enjake, Njegov Akiiid je jedna od naj-
rasirenijih akaidskih knjiga medu pristasama hanefijskog mezheba. Vec davno je uzet za udzbenik,
po kojem se predavalo u mnogim medresama. Oko njegaje nikla sva sila komentara i tumac enja.
6. Ebu A bdullah M uhammed b. J usuf b. Husejn el-Husejni el-Tilrnisani es-Senusi (umro
895. god. u sezdeset i trec oj godini zivota) je rnalikijski uc enjak. Napisao je tri djelc a 0akai-
du, od kojih je najpoznatije srednje, koje se spominje pod imenom Ummu-l-berahin i Sugre-
s-Seniisi. Osim ovih djela tiskan mu je jedan udzbenik logike i komentar M uslimova Sohiha.
7. Dzelaluddtn Ebu el-Fadl A bdurrahman b. Ebu Bekr es-Sujuti (849.-911. god.) jedan je
od najplodnijih islamskih pisac a i uc enjaka, Dzernil-beg A zem spomenuo je u svom djelu
Ikdu-l-dzeoher 576 djela, koja je ovaj glasoviti uc enjak napisao. Preko stotinu od tih djela tis-
kano je i c itateljirna pristupac no. Zivio je i umro u K airu, gdje je i ukopan. K ada sam boravio
u K airu posjetio sam grob ovog marljivog nauc nika i sluzio se njegovim djelom Isiamu-d-
rliriije /i kurriii-n-Nukiqe u kojem je Sujutija ukratko obradio 14 predmeta (nauka) i onda sve
komentirao.ledan dio ovog djelaje s podruc ja akaida.
8. Ovdje pisac misli na onaj dugi hadis, u kome se kaze da je Dzibril pitao A lejhisselama
o imanu, islarnu i ihsanu, Ovaj se hadis nalazi u M uslimovu Sahihu na prvom mjestu kao prvi
hadis. U Buharijinu Sahillll spomenut je u skrac enorn obliku. Ovaj sam hadis preveo i protu-
I ll: tc io u svojoj radnji Es-SIlI1I1e, kojaje tiskana u Hikmeiu. Ovaj je hadis drugi po redu.
PRVA BASCA
obitnosti pjerovanja (imana) prema pravcu naseg imama
Ebu Hanife Nu'mana, Botija milost s njim!
[mall - "vjerovanje" u jeziku znac i drzati nc sto istinom, tj. prisuui nu 0110,
sto neko javi, primiti ga i drzati istinom tako, da se mozc nazvati piislnJ lkoll1
(tc slirn). I man, pak, u Serijatu znac i sreem pristati i vjc rovati da POSI Op AI
lah, da je jedan i vjerovati II sve ono sto je Poslanik od Boga dostavro. I I I Hill
je, kazerno, stay srea i duse, jer Bog kaze: To 511 oni 11Cijn src n jc IIIJiSI/CI (sill
vio) ojerooanie Oni koji usiima kazu: Mi 51110vjerovnli, ali iiu srru tusu
vjerovala, ... io A njegovo src e bude smireno 11 vjerovnlljl/, II A lc jhixxrhuu
veli: "Boze, uc vrsti moje src e u vjerovanju." A lejhissc larn ic rc kuo Usalllll~,
nek je Bog s njim zadovoljan, kada je ovaj ubio jc dnog c ovjc ka, h.oj I jl' pI I
navao da je musliman: "Zasto nisi otvorio sree njegovo!" Ukratko I l'h.avsl
vjerovanje je stvar srea i ono nikad ne moze otpasti. Obraino tunu- Il:
oc itovanje, jer ono nekada moze i otpasti, kao npr., kod prc sijc i piisi ljuvru: jn I \
Ono nema udjela u bitnosti vjerovanja, ali nas je Bog njimc zaduzio, dn pn'
ko njega pokazerno ono sto nam je u src u drugim muslimanima.Dcitovnun-
je postavljeno kao znak i uvjet da se mogu na c ovjeku sprovoditi uvoxvjctxk:
islamski propisi, jer je vjerovanje skrivena stvar, kojoj trc ba I ll!h.og I 'llak,l.
Oc itovanje zastupa vjerovanje u ovosvjetskim propisima bc z ohzirn dol 1I '0('
vjerovanje nalazi ili ne. Prema tome, onaj ko src ern vjerujc , a jcvikoru I H'
9. Sura El-M udzadele, 22.
10. Sura El-M aide, 44.
1I . Sura En-Nahl, 106.
12. Usarne je sin Zejda b. Harisa, oslobodenog roba A lejhisselarnova i l hnuu I 'PI I I 'I I I ', 11'
I obodene robinje A lejhisselamove. A lejhisselam ga je pred svoju Sn11l otln: diI l/I lPI lVI \'dlllhlllll
vojske koja je irnala krc nuti prerna Siriji. Tada je Usarni bilo oko OSal11l1l1e~1 gmlillll, lJ lI lllI '"
la vrijeme M uavijina hilafeta 58. ili 59. godine,
13. Ocitovunjc rnoze nekad i nedostujuti, pa da ne bude uvjet vjcruvun]u, ~I I 1I , I I pl , "lid
uijc ma c ovjc ka ili kod onog koji se boji svorne zivotu ako bi oc iWvllo lid I l' 11111\111111111 11
OVlI ]..VOfllxluc aju, iuko mu jc boljc till i 1I ovukvim slucujcvirnn ponoxitu uc uuj ~VI I I "VI I 'I I I ,
11111]..111" A ll I I I i glnve stulo,
1 \
oc itujc , onjc vjc rnik kod Boga, iako se ne rnozc smatrati vjc rnikom u pogle-
du ovosvjc tskih propisa, U obratnorn sluc aju je obratno. Onaj koji irna i vjero-
vunje ioc itovanjc on moze rec i: "J a sam doista vjernik, (mu'minj't.!" jer ako
hudc sumnjao u svoje vjerovanje, onda i ne vjeruje. I sto tako djela i vjerski
ohrcdi ne spadaju u bitnost vjerovanja, jer je vjerovanje uvjet valjanosti dje-
la. Kur'un kaze: Ko bude radio dobra djela, a bude vjernik (mu'min) ... J as-
no jc pak da ono sto je uvjet ne spada u ono c emu je uvjet. Ovo misljenje je u
ovum poglc du ispravno. Ovog je misljenja i Ebu M ensur el-M aturidi. Ovom
se misljc nju protiveM alik.Safija.Evzaija.svimuhaddisi i fakihi. Oni kazu:
vjc rovanje (irnan) je src em vjerovati, jezikom oc itovati i tijeiom obavljati
.lavnc vjerske duznosti. Pric a se da je Safija, Bog mu se smilovao, rekao:
"Ko ne udovolji prvom dijelu, on je munafik; ko ne udovolji drugom, on je
nc vjc rnik - kafir, a ko ne udovolji trec ern, onje grjesnik - fasik." Ukratko re-
kuvsi, oc itovanje i djela kod njih su dva dijela od bitnosti vjerovanja (imana).
Nu tc rnc lju toga oni kazu da vjerovanje moze biti vec e i manje prema tome da
li nc ko radi vi se djela ili manje. A li to nije tako, jer protiv toga imamo
logic ke i tradic ijske dokaze. Sto se tic e logic kih dokaza, to je sto nesto ne
mozc opstojati ako ne opstoji njegov koji sastavni dio. Covjek je uvijek
vjc rnik, a oc itovanje se u svakom c asu ne nalazi, a tako isto ni djela. Osim
toga vjerovanje ima svoju odredenu definic iju i jedino se nalazi onda kada se
nadu svi dijeiovi. K ada nedostaju neki dijelovi, onda se za ostale ne moze
rc di da SlI irnan - vjerovanje. K ada bi njihovo misljenje bilo ispravno, iz njega
hi slijc dilo da je onaj ko uradi i najmanji grijeh nevjernik - kafir, jer kad
nc ma jednog dijela nec ega, nema ni njegove c jeline. Slijedilo bi i to da bude
nijcrni c ovjek, koji u zivotu nikada nije izgovorio kelimei-sehadet'> nevjer-
nik, a to nije tako. Sto se ric e tradic ijskih dokaza, tu spada odgovor A lejhis-
sc larnov Dzibrilu, kada gaje pitao 0vjerovanju. A lejhisselamje tada odgov-
orio: "(man je da vjerujes u Boga, Bozije meleke, itd.", a nije rekao: "I man je
da oc itujes i radis." I za A lejhisselamova odgovora Dzibril je rekao: "K ad ja
10 budc m izvrsio, hoc u li biti vjernik? "A lejhisselam mu je odgovorio: "Da."
K ada bi oc itovanje i djela spadala u iman, on ne bi tako rekao, nego bi re-
kao: "Ne, nisi vjemik dok ne uzoc itujes i ne uzradis djela koja ti se nareduju."
11. toga bi slijedilo da je A lejhisselamovo tumac enje imana vjerovanjem i
smatranjem istinom pogresno, a njegov odgovor sa "da"neistina, a to sve nije
tac no. To nam sve svjedoc i da c ovjek postaje vjernik s vjerovanjem koje mu
[c 1I src u i koje se trajno uvijek ponavlja i nalazi.
14. Sura Ta Ha, 112; i El-Enbija', 94.
15. lsmailovo oc itovanje: "Svjedoc im da nerna drugog boga osim A llaha i da je M u-
hummed Njc gov rob i poslanik."
Iz ovogizlozcllog vidt I'll' du jc pogrcsno imisljenjc sektc kctral1lipl,lll
koji kazu da jc iman sumo oc itovanjc . I sto jc pogrc sno misljc njc Bisra b. ('I
jnsa'? i lbn c r-Ravc ndije!", koji kazu dajc iman priznati da jt! nc sto istinn, (I"
to priznanje biva src em i jezikorn. St~ se pak ric e misljenja Dzc hmovn!" i
Ebu el-Husejnova-v, koji pripadaju sekti kaderija.r! a to je da jc irnan StllllO
znanje, to je sasvim jasno da je to misljenje pogrc sno, jc r znati ndlo Ill'
znac i to i vjerovati. Neki su zidovi i krsc ani znali da je A lejhissc lam BOil!,
poslanik, ali ga nisu vjerovali kao sto to A llah sporninje i kazc : On! lIil'Slr
poznaju kao sto poznaiu svoje sinove, zatim kaze: - a ani nisu vjenrici.
11
16. To su sljedbenic i Ebu A bduJ laha M uhammeda b. K errarna, koji je djelovao i ~vol )11: 1\011'
sirio u Nejsaburu. Dulje vremena je boravio u M ekki i Samu. Umro je u K udsu225. god. M rrtu
njegovim sljedbenic ima bilo je agilnih i poboznih I judi. J edan od njih po imenu Ebu J : I 'J ..1I 11
lshak b. M ahmis el-Vaiz bio je neumoran misionar islarna. Njegovom propagandorn J 111'~111 I l'
na islam oko pet risuc a krsc ana, zidova i medzusija. Umro je 383. god, Najizrazitijc i'iI ~I iI J 1.1I 1I \'
I bni K errarna je to da je Bog gore, da je na svom prijestolju A rsu i da je materija (I )ll'vlll'l)
Vidi: El-Milel od Sahiristanije (sv. I . str. 144. i dalje) i Tadzu-i-arus (sv. IX.str. 43.).
17. Birs b. Gijax el-M erlsi rodom je iz mjesta M eris u Nubiji. Neki navode da I l1U 11'I l\dj
naziv dosao odatle sro je stanovao u kvartu Derbu-l-M erts u Bagdadu. Bio je i7ral.iti )111'(\'liI \
nik pravc a murdzija. Umroje 218. god.
18. Ebu el-Husejn A hmed b. J ahja er-Ravendi rodom je iz sela R,i vend u Oklllil'l b
fahana. Pisac je mnogih rasprava. U djelima ilmu-l-kelarna c esto se spominju njegova 11,1\11.1
na misljenja. Neki ga smatraju raskolnikom (zindik). Umro je 245. god. vrlo mlatl. NI J I ' 11110111
vise od c etrdeset godina. "-
19. Dzehm b. Safvan je voda sekte dzehmija, koja se po prvi put javila u oknlic i '1I I I I I I /il
Poginuo je u M ervu u politic kim razrniric arna pri konc u vladavine Emevija gou.12X. Tiu! 11 I
arus srnatra ovu sektu frakc ijom haridzija, a Sehiristanija kaze da su to zagrijune J lI I .'lil~I '
dzebrijskog pravc a. Slazu se s mutezilijama i kazu da Bog nema svojstva, M u'tc zilij '11I I J I
hovi nasljednic i u mnogim misljenjima. Ostala misljenja njihova vidi u Cl lIIild W' /I IIIhlll, I
109. i dalje.
20. Ebu el-Husejn M uhammed b. A li el-Basri jedan je od istaknutih mu 'tezj lijxkrh J lI vnku
i uc enjaka. Rodio se u Basri, a djelovao je u Bagdadu, gdje je i urnro 436. god. Pi~!ll' 11'1111111
gih djela naroc ito s podruc ja usuli-fikha i usuli-dina. Njegovirn djelima se mnogo Slllllll hill
ruddin er-Razi u svojim djelima 0usuli-fikhu.
21. K aderije su islamska sekta koja nije priznavala kader (sudbine i odredbu), NJ lI iI lVI l J I '
geslo El-emru 1I1711t, tj. stvari se ne dogadaju prema unaprijed ustanovljenorn 11I 'eCI i'11I 1I 11 1'111
gramu i odredenju.
22. Ovako je ovaj ajet naveden u svirn primjerc ima ovoga djela. M edutim, uistinu 1111kill
ju ajeta ne postoje rijec i: 11 oni niiesu uiernici. Ovaj ajet se nalazi na dva mjesta 11K I I I 'I I I 1I 1 11
suri El-Bekare, 146. Ovaj ajet u prijevodu glasi: 011i kojimo SIIIO Mi Klljigll dllll 110. /1"1"
Boziieg Poslanika kao sto pozna]u sinoue svoje, ali jedllll gl'llpn od njih sakrivl/jll IsIIIIII, IIIAo
je poznaju. Drugi ajet nalazi se u suri El-Eri'arn, 20., a u prijevotlu glaxi: aliikoihnu SIIIII NI ,
Klljigll dali poznniu Botijeg Poslanika kao ~Io poznaju si/love svoj/!, ali oui koji SII 1I/i/1I1'IIS/II,
sauii sebe, alii II('CI' vjl'l'OVllli. Dakle doslovno onukav ajc t kuko gu je pisuc nuveo I ll' pmtllp
Time jc dokazano da je ono rnisljenje kojc zastupa nas imam i oni koji njc ga
slijede, istina kojoj se ne rnoze prigovoriti.
atim znaj da je vjerovanje jedno i svi vjernic i su u tome jednaki. J edino
se neki odlikuju nad drugima prema bogobojaznosti, jer bitnost vjerovanja
ne podnosi povisic e niti umanjivanja. Bitnost vjerovanja je: odluc no nesto
drzati istinom i priznati ga, a u ovom se ne rnoze zamisliti povisic a niti
manjak. Onaj pak visak, koji se razumijeva iz ajeta: Kad im se uce Botiji
njeti, pouecaoaju im vjerovanje,23 i njemu slic nih ajeta, to je s obzirom na
ono u sto treba vjerovati, jer se to postepeno uvec avalo kad je Objava dola-
zila. I 1i je taj visak prema plodu vjerovanja iI i je prema svjetlu njegovu ili
prc rna jac ini i slabosti njegovoj.
I man i islam u Serijatu imaju jedno znac enje, jer islam znac i pokornost i
odanost, a to je uistinu i bitnost vjerovanja. Prema tome se iman i islam ne
mogu jedan od drugoga odvojiti. Tome u prilog ide i ovaj ajet: Izveli smo
one mu'tnine koji su tu bili, a nisu tu nasli nego [ednu kucu muslimanii.s
St~ se ric e ajeta: Beduini vele: "Mi smo vjerovali." Ti im reci: "Vi niste vjer-
ovali, nego recite: 'Mi smo se predali't's, te islam (predanost) u ovom ajetu
znac i prividnu predanost bez nutarnje i dusevne predanosti.
atim, znaj da je mukallidovoz vjerovanje ispravno, jer kad bi neko javio
neku vijest, pa je drugi (bez dokaza) primio, svako bi rekao: vjeruje mu, iI i
vjeruje u njega. Ovo znac i vjerovati taklidom (bez dokaza). A I i je mukaI I id
ipak grjesan, jer je ostavio i zanemario razmatranje i razrnisljanje. K ao dokaz
da je vjerovanje mukaI I idovo valjano sluzi nam ito sto je A lejhisselam pri-
mio i priznavao vjerovanje beduina i njima slic nih, koji ne razumiju sta je
razrnisljanje. Tako su postupili i njegove halife - El-Hulefau-r-rasidun.z?
I znaj daje Bozija vjera na nebu i Zemlji samo jedna, a to je islam, jer A l-
lah, dz.s., kaze: Same je islam kod Boga priznaia ojera.i Taj je islam sredina
23. Sura EI -Enfal, 2.
24. Sura Ez-Zarijat, 35. i 36.
25. Sura El-Hudzurat, 14.
26. M ukallid u arapskom jeziku znac i onaj koji nekoga u nec em oponasa, Ovdje se rijec ju
mukallid misli na onoga koji samo vjeruje zbog toga sto mu je vjerovao otae i majka ili drugi
koje on oponasa i za kojima se slijepo povodi, a nije u stanju da svoje vjerovanje potkrijepi
svojim zakljuc ivanjern i logic kirn argumentima. Svaki primitivni c ovjek ne rnoze se smatrati
mukallidom jer on ipak ima neku vrstu zakljuc ivanja i dokaza, koji ne moraju imati nauc nu i
struc nu formu. Svaki usklik koji odaje c udenje moc i Tvorea je razmisljanje i razmatranje. Ov-
akih dokaza rnozerno svuda sresti.
27. To su prva c etveric a halifa 0kojima c e kasnije biti govora u samom djelu.
2X.Sura Alu 'Imran, 18.
1/11H.:dll prc tjc rivanja: ~I l'dilla izmc du misljcnju onih i--oji Boga piispudohlju
vnju Njc govirn stvorc njima (ld[}/'/J) irnisljcnja onih koji (la nijc c u (I(/'Ii/);
src dina izrnc du misljc nja onih koji nijc c u slobodnu volju covjcku (t/ZI'!Jr) i
I llisljl.!njaonih koji kazu, da je c ovjek potpuno samostalan (kat/er); srediuu
rzmcdu misljenja onih koji su sigurni od Bozije kaznc ('11111) i misljenja
onih koji SlI potpuno u oc aj pali (je's). Boze, Ti uc ini da umrCI11() kao musli
mani i pridruzi nas dobrima!
11)
DRUGABASCA
ovjerovanju u Boga
Yjc rovati u Boga je duznost, i to na temelju postanka ovog svijc ta i sto mi
mozc rno znati bitnost stvari.P?
'~naj da sud u svemu onom sto dokuc ujemo nasi m razurnom mozc hill
sarno na tri nac ina: da je nesto nuzno, moguc e ili nc moguc c . A ko mu je op
stunak zbog samoga sebe, onda je nuzno, a to je Bog; ako mu jc nc opstnnak
/bog samoga sebe, onda je nernoguc e, kao, npr., da Bog imadne drugu; nko
pak sarno po sebi ne zahtijeva niti da opstoji niti da ne opstoji, onda jc 10
moguc e, kao sto je ovaj svijet injegovi dijelovi.
Sto je moguc e to ili zauzima neki prostor, a to jc matc rija (supsranc iju), ili
opsioji uz materiju, a to su oznake i svojstva materijc (ac c ident). M utc rija,
puk, ako se moze dijeliti, naziva se tijelom, a ako se ne mozc dijc liti, Dill/a [c
10 atom - dio koji ne trpi vise dijeljenja (dzuz' In jelec izezzl"). Ovnaka i
29. U ovom je odlomku pisac istakao da je covjek duzan na ternelju sama I : tZUI ll: ! I opxtun
k: ! ovog svijeta zakljuc iti da Boga ima i vjerovati u Njega. Ovakvo rnisljc njc zaxtupuju mutuu
dijc (hanifije). Ostale duznosti su po njihovu rnisljenju vezane za poslunstvo Huzijih J lO~lillllkll,
I ,' onaj koji nikada ne c uje nisra 0 Bozijirn poslanicima nije ni duzun obavljuti nikuk vih
duznosii osim u Boga vjerovati. M u'tezilije zastupaju rnisljenje da sam ruzurn stuvlju ~OVI ,'J ..lI l1
duznost sve sto je dobro, a zabranjuje mu sve sto je zlo, Prerna tome, pi ijc poslunstvu I lo/I J I I I
poxlanika, po njihovu misljenju, c ovjek je duzan vjerovati u Boga i raditi djc lu, i /11to I " od
govoran. Es'arije pak drze da c ovjek bez poslanstva Bozijih poslanika nijc u ~tiI llJ lI "11111110111
sto je dobro, a st~ je zlo, te prerna tome nije nizasto odgovoran. Po njihovu l1lisljl'llJ I I dolHll I \'
SI I 1110ono st~ Serijat dopusta, a zlo ono sto Serijat zabranjuje. Oni c ak kuzu da COVjl'J ..111111'
I llCljll sama razuma nije obavezan ni 1I Boga vjerovati.
Pisac je po obicaju islarnskih apologetic ara u ovom odlornku naznuc io till su I ll'O~1l0VI I I I I I
nusljc nja sofista, od kojih jedna grupa drzi da uistinu nista ne postoji. Po njihovu 1l11~lll'llll1
upstojanjc ovog svijeta je sarno obmana i fantaziju. Druga njihovu grupa dl'J .i dll opstlllllllll'
pll'dmc la ovisi 0 uvjerenju, tj. aka vjerujemo da nesto postoji, onda ono i postoji. lJ Olll'lI tllolll
,11I c llju i ne postoji. Trc c a grupa tvrdi da mi ne rnozerno nisla sigumo znati 0 11111 ~l'lllll 1111
I lVOI llC svijc tu, Oni 1I svc surnnjaju pa i u svoju surnnju. Pisuc je singu ovdje 1l1li'I lI lCill \I ll Pll'"
1I 11'ti postojc i du mi 1l10?CI llO znati njihovu bitnost i onda nu tc mc lju OPStlll1J ..1IllvOI l ~VI J I 'tll
1J ..1;I I i!iti da Bogpo~toji. Ovo krutko tumac c nje bilo [e ovdjc puuebn, jl'l hi hl'/ I lVI lI W SI lI I l
Plill'voli hin 11l!1Ui'I I I 11I ;ivi bcsmislcn,
svojstvo rnatc rije mozc pripaduti surno zivirn bic ima, kao sto je znanje i !ito
je njc mu slic no, a moze da same ne pripada zivim bic ima, kao sto su boje i
njima slicno.
Svernu sto je moguc e potreban je u njegovom opstanku jedan vanjski fak-
[or i uzrok, Taj moze biti takav da ima slobodnu volju i da sto hoc e c ini, a
~[O nc c e da to ne c ini, a moze biti opet takav da nema slobodne volje, nego
od njc g nuzno proizlaze posljedic e, kao, npr., sto svjetlo proizlazi od Sunc a.
Dati nec ernu opstanak bez prethodne materije i oruda zove se stvaranjem
bc z ic c ga (ib da'), kao sto je stvaranje prvog stvorenja. Dati pak nec emu op-
stanak s tim da prethodno opstoji materija i orude, zove se stvaranjem od
nc c c ga (idiiid), Nekada se tdzadom naziva i ono sto bi trebalo nazvati
tuaaom. -
Prema tome, treba vjerovati da opstoji jedno bic e koje je samo po sebi
1l1lZnO,a to je A llah. To vjei.-ujemo na temelju ovog svijeta koji je postao, a
znadc rno da je postao iz toga sto je nerazdvojiv od svojstva i pojava koje su
postale, a sve sto je nerazdvojivo od onoga sto je postalo i ono je postalo. A
da zbilja te pojave postaju, to je jasna stvar, jer se mijenjaju: nema ih, zatim
posianu, i obratno. Sve sto je postalo mora imati nekog ko mu je opstanak
dao, jer kada bi sarno postalo, sJ ijedilo bi iz toga da je uc inak bio bez uzroka.
Prema tome, opstanak djela zahtijeva opstanak stvaranja, a samo stva-
ranje zahtjeva opstanak stvoritelja.J ''
Duznost je vjerovati da je Bog jedan i da nema druga, jer kad bi bila dva
boga, pa se jedan ne mogao protiviti drugome, slijedilo bi iz toga da je
nc moc an, a ako bi mu se mogao protiviti, bio bi nernoc an onaj drugi. Na ovaj
dokaz pokazuje kur' anski ajet: Kad bi bilo na nebesima iZemlji vise bogova
osim Allaha, inebesa iZemlja bi propali.3
1
Da je Bog jedan, znademo ina te-
mc lju ovog ajeta: Bog, meleki iuceni ljudi svjedoce da nema boga osim Njega.3
2
30. Da zbilja Bog postoji pi sac je dokazao samo jednim dokazom, a to je takozvani koz-
rnoloski dokaz, koji se zasniva na postanku svijeta. Citav svijet sastoji se od materije i raznih
pojava koje su nerazdvojive od materije isto kao sto je materija nerazdvojiva od njih. Pojave
postaju i nestaju, to oc ima vidimo. K ako su sve pojave u bitnosti jednake, to mora da su sve
postale, a iz toga slijedi da je i materija, koja je nerazdvojiva od ovih pojava, postala. Time je
dokazano da je ovaj c io svijet postao. Sve sto je postalo mora imati uzroka, jer nema uc inka
bez uzroka, a to je Bog.
Osim ovoga iskaza islamski apologetic i navode jos mnoge, 0kojima je opsirnije rec eno u
mome Ilmll-/-kelii1l1!t.
31. Sura El-Enbija', 22.
32. Sura A lu 'I rnran, 18. Ovim se ajetom pi sac posluzio kao tradic ijskim argumentom da
J C Bog jc dan.
()
I )UZllost jc Vll'l ovnnjn !la jc Hoghel pm'l'lJ ..n, I l'l krul lie hi hio Ill"
poc c tka, bio hi postal), pu hi M u bio potrc ban ()ll;I l J ..lll'l' (,n stvorni, a I1 tll1'lI
slijc di ili deor ili fesc lslIl, 1.\ a oboje jc nc moguc c ,
Duznost jc vjerovati ida je Bog bez konc u i svrsc tka, jc r sro jc odu vijc ], I
bez poc etka to onda nije moguc e da ne postoji, a i kur'unski ajc t glasi: SI/I//(/
re ujecno ostati lice tvogn Cospodaraw
Duznost je vjerovati da nista nema Bc gu si ic no, jc r je svc osi III N I l'ga
postalo, a slic nost onome sto je postalo zahtijc va nijekanje bozanstva, it I I I I t'
nc mc guc e. K ur' an takoder kaze: Nista nema NjClIlII 51iCl1o.1S
Duznost je vjerovati da Bog opstoji sarn Sobom i da M u jc ncpotrchuu
sve !ito je osim Njega, bilo to mjesto ili opredjc ljitelj ili ncsto drupu, I l'l
kad bi Bogu bilo potrebno mjesto, On bi bio "svojstvo", pa bi iz I O!'a sllll'
dilo da On ne moze imati svojsrva.ss A kad bi bio potrc ban oprc djc ljuc hu.
bio bi postao, a to je nernoguc e. K ur' an takoder kazc : Bog 11 je 1I{'IIC)f /'('/1({ /1
citat: svijet.37 Potrebno je vjerovati da Bog vrsi djc la slobodnom vuljorn
jer kad bi Njegova djela od Njega nuzno proizlazila, onda hi Njc gov piVI
ucinak bio vezan uz Njega i slijedio bi Ga, jer ucinak slijc di potpuni I ~: !
mostalni uzrok. Tako bi isto bilo s ucinkorn ovog ucinka, tc hi iz log: ! ~I ijl: .
dilo da je sve sto postoji postojalo uvijek, kada jc On posiojao. H to nijc
take, jc r mi, sigurno, znamo da ima stvari koje SLI posialc . Oxim loga il ne-
postojanja ma c ega bilo slijedilo bi da i Bog ne postoji, jc r iz nepo: -.toplllpl
onoga sto je uz nesto vezano slijedi da i ono uza sto jc vc zano ne POslOJ l, iI
to je nernoguc e.
33. Devr znac i, da opstanak jedne stvari ovisi 0 drugoj, a posianuk ove dlllgl' npI 'lolI lI llI
prvoj. To je nernoguc e da se dogodi, jer bi iz toga slijedilo da dotic na srvar opslnjl pi I ll' '\111'11
opstanka i da u isto vrijeme jedan predrnet bude i uzrok i posljcdica drugog pl\: (lill\'11I
Teselsul znac i neprekidni niz dogadaja u kome je svaki pojedini uzrok 0110111\\\..01' lid I I I I 'i'.,1
dolazi, a u isto vrijeme i posljedic a onoga, koji mu prethodi i tako taj lI il I tI \' I 111l"~lI llo1(,111I
pros lost bez prestanka, Ovakav niz dogadaja je nernoguc, jer mora OP~lOlati jc dun \..OI l,ll I I I 1111I I ~,
koji nije od drugog prouzrocen; mora postojati jedno nU7J 10bice, koje je vJ \: c lln I \..011' 11' 1\111
svega. Kad ovakav niz ne bi u pocetku imao svoga kraja, slicio bi, kako kuze i\lI slllll'l, 10111\11 \..111'
visoko u zraku stoji, a niko ga ne drzi,
34. Sura Er-Rahman, 27.
35. Sura E~-Sura, I I.
36. Ovdje se pi sac po nasern misljenju nije najboljc izruzio, jc r se iz njcgovu i/ld!!llI lJ oI I 1I
zumijc va da sarno svojstvirna treba mjesto, mc dutirn i tijc limu treba mjl!Slo. Ovdll' 11' 1'1'011
I I /CO za osnovanu cinjcnicu i 10da pozitivna svojstva ne 1110gll im.ui puziuvrul: 'VI I I ,loI \,1 Sill
~a, kada hi Bogbio svojstvo, ne hi mogao imati Plllilivllih xvojxtuvu kuo ~(() 11' 111111111', 111111
lid.u nnmuje posve jasno du Bog la svojsivu ima,
n. SlI I a A lI I 'I mrn 11, 1)7.
'I
'H. A rapski izraz tealluk prevodili smo ovdje s "djelovanje" i "odnos" vec prema mjestu.
W. Sura El-mu'min, 65.
10. Sura El-Bekare: 25, Sura El-En 'am, 101; Sura El-Hadld, 4.
41. Sura Hud, 108, Sura EI -Burudz, 16.
<12.Sura I lud, 4;Sura Er-ROm, 50;i jos na nekoJ iko mjesta.
41. Sura Ez-Zurner, 62.
t.1,Sura E~-Sura, I I.
t';. Sura En-Nisa, 163.
Bog postoji, all I ll' kno ostulc stvari: 011 I lql' tqel!)lI ltl I lHltc tija I lltl 1111: 1 I lk
ni granicu ni kraj, N e mozc se ;.'.<1 Njc ga rcct stil 'l', I I I kukuv je: I(, Oil I lill' lid
nc korn mjestu niti vrijc me na Njc ga utjc c c , jer SlI to SVl' ozuakc onopa st~ I l'
postalo i sto je moguc c , Sto se pak tic c da se iz nckih ajc ta i hadixa nl/lI lllql'
na prvi pogled da je Bog na jednoj strani i da ima nc ka obi ljezja tijc lu, upr.,
da je gore, da irna lic e, ruku i slic no, to je II ovorn poglc du najboljc vjc : ova: I
onako kako se uistinu htjelo s tim izrazima, a Bogu prepustiti pravo pWlla
vanja toga, kako su i prvi muslimani (selef) mislili, jer Bog kazc : S(I/I/O H oS
zna njihooo biino znacenie (tj. onih ajeta koji se rnogu raznoliko shvacnti), 1'/
Prc rna tome mi nec erno rec i: ruka oznac ava moc ili blagodat, jc r bismo 11<1
taj nac in pokvarili znac enje toga Bozijeg svojstva, nego c c rno fec i: To il:
jedno Njegovo svojstvo, koje mi ne znamo kakvo jc . Tako je isto i s Njl'go
vom srdzborn, zadovoljstvom, sudbinom i odredbom. Drugo misljc nje I 1po
gledu ovakvih ajeta je da ih treba protumac iti kao sto su to radili nc ki kilslllll
uc enjac i (halef).
Bog ne mora nista c initi bilo to dobro ili ne, jer niko Njc rnu I ll' 1110/1'
naredivati, a osim toga kada bi nesto morao c initi, onda kada hi ;.'.aslllt'l!)
ukor ako to ne izvrsi, On nije savrsen nego nepotpun i usavrsavn se SV()1l111
djelima preko drugog, a to je nernoguc e. A ko pak ne zasluzuje ukor, oucln
nije bio ni duzan da to c ini.
Sve sto se dogada na oba svijeta sve se dogada prc rna Njc govu I lI illljll,
volji, moc i i stvaranju, jer kad On ne bi nesto znao ili kada ne hi ncsto "10
gao, to bi bila mahana i u tom bi sluc aju Bogu bio nc ko drugi pouc ban. I 'll'
ma tome, dogada se ono sto On hoc e, a sto nec e 10 se ne mozc ni dovodili,
jer kada bi se dogadalo bez Njegove volje sto drugi hocc, 10 hi znucilo dn
je On nadvladan i pobijeden, a to je nernoguce II poglcdu lI ZViSCI I Og!lO!.': I ,
kome niko nema ravan niti M u se ko rnoze suprotstaviti. On upuc ujc nn Pra
vi put, spasava i c uva od zabluda koga hoc e iz Svojc dobrotc , a nnpustu, 11
zabludi ostavlja i u kusnje bac a koga hoc e po Svojoj pravdi, jc r t: I N I t'P\lVil
djela nisu nista drugo nego slobodno raspolaganje s onim !itoje Nic govo : I pSO
lutno vlasnistvo, u kom On raspolaze onako kako je znao II bespoc c tnost I , sw
sto c e ubuduc e biti i sto c e Njegovi robovi prema udjelu svoje sloboduc v\llll"
a ne pod presijom i silom, raditi, bilo to pokornost ili grijc sc njc , I K 'l,vll'lstvo III
. .
vjerovanje.
Bozija djela ne mogu biti prouzroc ena nekim naroc itirn c iljc vima uc l ko
jih On ima korist, jer kada bi On nesto c inio radi ovakvog c ilju, oudn hi Oil
.los jc nuzno vjc rovati da Bog ima vjc c ita svojstva koja opstoje uz Njc go-
vo Hic c , kao sto je zivot, koji ni na sto ne djeluje.t" znanje, koje se odnosi na
~Vl' sto je nuzno, nernoguc e i rnoguc e; slobodna volja i moc , koje djeluju
sumo na ono sto je moguc e, i stvaranje, koje djeluje na ono na sta djeluje i
slobodna volja. Ta svojstva postoje, jer kad ne bi makar kojega bilo, ne bi
nistn od onoga sto je postalo postojalo. Osim toga Bog kaze: On je zi;
}/('}I /(/ bogn osim Njega,39 On sve zna,40 On cini sto hoce,41 On sve moze : i
A I/flit je Ivorac svega,43 I sluh i yid su Bozija svojstva, koja se odnose na sve
sto postoji; govor, koji nema glasova ni zvukova i koji se odnosi na ono na
sta se odnosi i znanje. Bog kaze: On je Onaj Koji cuje i vidi
44
i Bog je govo-
1'10 M IIS(1II.45 K ad Bog ne bi imao ova svojstva, imao bi njima obratna, a to
SlI mahane, a nemoguc e je da Bog ima mahane. Prema svernu tome; On je
I V Svojim zivorom, koji nije kao nas zivot; On zna Svojim znanjem, koje
nijc slicno nasern znanju. Tako je isto slobodan u Svojoj volji, moc an je
Svojorn moc i, stvara Svojim svojstvom stvaranja, c uje Svojim svojstvom
xlusanja, vidi Svojim vidom, govori Svojim govorom. Sva je ta svojstva
i I I I HOprije negoli Ga je iko njima opisao. I z toga sto SL l ta svojstva vjec na ne
slijc di da mora biti vjec no i ono na sto se ona odnose, jer stvaranje i ono sto
[c stvorc no nije jedno te isto i nema sumnje da je drugo sama radnja, a dru-
io objekat njen. I kako god je Bog bez poc etka sa Svojim svojstvima tako c e
hili s njima bez svrsetka, jer bi bila mahana da kod Njega postane neko
svojst vo ili ime, koje nije imao, ili da mu koje svojstvo savrsenstva prestane,
H to jc nernoguc e.
Njc gova svojstva nisu isto sto i Njegovo Bic e, jer nije moguc e da svojst-
vo bude isto sto i bic e, koje ima to svojstvo, a nisu ni potpuno nesto drugo,
[er prc rna obic aju upotreba rijec i kada se kaze "drugo" razurnijeva se drugo
lic e osirn prvog, a svojstvo nije lic e, te pI 'ema tome ne moze biti nesto potpu-
no drugo. Prema tome, iz toga sto kazerno, da Bog ima svojstvo, ne slijedi da
nc sto drugo osim Boga bude bez poc etka niti da ima vi se takvih bic a.
<16,l.ijc po jc 0 Bogu rc c eno: "Bogje iznud svegu onogu SW li nu \1111padll\' "
1[7 Sum A lu 'I nuun, 7
)'\
IlIO nc savrsc n i usavrsavao bi se POI llOCU drugoga, a to je nernoguc e. Sto se
tlCl' toga, da se iz nekih ajeta razurnijeva da su Bozija djela prouzroc ena
nnrocuim c iljc vima, to le ajete treba shvatiti tako da to nisu c iljevi od kojih
On ima koristi, nego da su to posljedic e i plodovi tih djela, a ne svih i uzroc i
zbog kojih su ta djela uc injena.
Oni kojirna bude sudeno da unidu u Dzennet vidjet c e Boga, ali to videnje
nc c e biti na taj nac in da Ga pogledom obuhvate (jer Bog nije ogranic en),
niti se za to moze rec i kako c e biti. K ur'an kaze: Neka lica ce iada (tj. na
Ill/c l IICCI11 svijetu) biti svjeta ivesela igledat ce u svoga Cospodaraw A lej-
hisselam kaze: "Vi c ere zaista vidjeti svoga Gospodara kao sto vidite M jesec
o L lSlUpU."Osim toga i sam razum, kada se pusti da slobodno razrnislja, ne
zakljuc uje da je to nernoguc e. Bog prima molbe i dove i uslisava zelje i po-
trc bc , jer K ur'an kaze: fa usiisaoam molbu molitelja kada Me zamoli,49 i Mo-
lite Me, ja cu vas uslisati.5o Udovi i milostiriji ima koristi i zivima i mrtvima
i one imaju svoje djelovanje. To nam dokazuje dzenaza-namaz i propisana
moliiva za kisu.>'
48. Sura El-K ijarne, 21. i 22.
49. Sura El-Bekare, 186.
50. Sura EI -M u'min, 60.
51. Dzenaza i propisana molitva za kisu su dvije dove, koje je Serijat ustanovio. U
d?enazi se moli za mrtvoga, a u dovi za kisu za zive. I z toga slijedi da Serijat priznaje da u
dovi ima koristi i za mrtve i za zive i da dova ipak 11102edjelovati da se neko stanje promijeni,
i TRECA B A SCA
ovjerovanju u meleke
M eleki su duhovna bic a, stvorena na taj nac in da imaju zivot i da se mogu
utjeloviti u razne oblike Bozijom dozvolom. Ne moze se za njih rc c i du su
musko ili zensko, jer ni logic ki dokazi to ne zahtijevaju. Oni su odlikovani
Boziji robovi, koje je stvorio da budu Njegov dokaz, a ne zbog toga st~su Mu
potrebni. Oni prije Boga ni rijec ne progovore, nego rade po Njegovoj narc dlu,
Oni su poslanic i izmedu Boga i I judi, silaze i penju se po Bozijoj narc dhi.
K ur'an kaze: ...koji je me/eke ucinio poslanicima, !coji itnaiu kriln.52
Njih ima mnogo vrsta, koje niko osim Boga izbrojiti ne moze.
Bog kaze: Sam On zna vojsku tvoga Gospodara .53 Oni su od najvec c Njc
gove vojske. Starjesine njihove su tri meleka, kojima je dodijeljeno da se surra
ju 0zivotu. To su Dzibril, koji se brine 0Objavi, pomoc u koje biva zivot srd i
dusa, M ikail, koji se brine 0 kisi, pomoc u koje biva zivot bilja, iI srafil, c iju jl'
duznost da puhne u s17r,54 pornoc u c ega biva ponovno prozivljenjc poslijc
smrti. I za njih dolazi A zrail, kojemu je povjereno da uzima duse. Neki SlI 11: 1
nebesima, neki na ZemJ ji, neki u Dzennetu, a neki u Dzehennernu. Nc ki pisu
I judska djela, kako K ur' an kaze: Nad vama imaju cuoari, plemeniti pisari, koil
znaju sta vi radites: Nekima je povjereno da ispitaju I jude nakon smrti itd.
52. Sura Fatir, I .
53. Sura EI -M uddessir, 31.
54. SliI' u arapskorn jeziku znac i rag. K ada lsrafil puhne u sur, sve c e pornrijeri, u ~I\dll
opet drugi put puhne, sve c e ozivjeri, kako c e to i sam pisac kasnije spornenuti. Nc ki l11i~lc dOl
je rijec Sill' kako je spornenuto u K ur'anu plural rijec i sure koja znac i lik. Onda bi po ()V()1I 1
rnisljenju ajeti, u kojima se kaze da c e se puhnuti u sur, znac ili da c e se duse udahnuti tjc lex:
ma. Uc enjac i smatraju ovo misljenje neispravnirn, jer je sam A lejhisselarn sporninjuo Sill I
drugim imenom, a to je karn, koje znac i rag, kao i rijec sur, Osim toga kod prvog puhunjn 11
sur ne udisu se nikakve duse u tijela, nego obrarno, tada se tjelesa rastaju s dusorn, I s jezi('~l'
suune je ova misljenje pogresno. 0 ovome vidi opsirno raspravu u Lisallll-l-J\rnI1il (SV. VI ,
slr.146. i 147.). Narna ne preostaje drugo nego da i u sur vjerujerno, a kakav jc , da se II to Ill'
upustarno, jer predrneti viseg i drugog svijc ta bcz surnnje su razliciti od ovih nasih prcdmctu,
IlIlih ne treba jc dnirn rnjerilom rnjeriti,
ss. Sura El-I nfitar, 10. ill.
)
SlO ih ljudi ne vide 1Injihovim pravim oblic irna to je zbog toga sto J juds-
ka snaga to ne mozc dostignuti zbog ljepote i velic ine tih obJ ika.
Poslanic i izrnedu mc lekfi su odlic niji nego obic ni J judi. U tome su
uc enjac i slozni, i to je samo po sebi nuzno, St~ se ric e pak poslanika izmedu
ljudi to Sll oni odlic niji od poslanika izrnedu meJ eka, a obic ni ljudi su opet
odlic niji od obic nih meleka, jer K ur'an kaze: Mi smo rekli melekima:
"Ucinite sedzdu Ademu!" - pa mu oni sedzdu ucinili.w Osim toga I judi
stjec u vrline i znanstvena i praktic na savrsenstva uz zapreke koje postoje, a
nema sumnje da je ibadet uz zapreke tezi i vise ima udjela u iskrenosti, to je
zbog toga i odlic niji bez obzira na to sto meleki ne grijese. Sto se tic e Haruta
i M aruta, najispravnije misljenje je da su oni meJ eki, ali nisu uc inili bezv-
jerstva niti velikog grijeha. Savjetovali su ljude i govorili im: "Mi smo
kusnja, pa ne budi nevjernik!"57 Pouc avali su sihr, a 1I tom nema bezvjerst-
va, ne go je bezvjerstvo u vjerovanju da je sihr dopusten i u samom vrsenju
sihra. K azna koju Sll pretrpjeli je kao ukor, kao sto i pejgamberi budu ukore-
ni zbog malog posrraja.w Sto se opet tic e I bJ isa, on nije od meleka, nego je
bio dzin koji je bio prikriven medu melekima, pa se protivio Bozijoj nared-
bi. Prema tome izuzimanje njegovo iz skupine meleka valjano je s obzirom
na vec inu.w
Bog je I blisa i njegovo pleme natovario ljudskom rodu radi kusnje i oni
mogu utjec ati s vanjske strane, jer K ur' an kaze: 1sejtan je okitio njima djela
njihooa/, i s nutarnje strane, jer Bog kaze: On tajno baca svoju sumniu u
56. Sura EI -Bekare 40. i jos na nekoliko mjesta u K uranu.
57. Sura El-Bekare, 102.
58. 0Harutu i M arutu, dvojic i meleka koji su u Babilonu pouc avali sihru upozoravajuc i
svakog da nije dopusteno njime se sluziti, govori ajet 102. u suri EI -Bekare. Oko svog ajeta
nadovezane su mnoge pric e primljene od Zidova, prema kojima su ti meleki c inili velike gri-
jehe i opac ine. Pisac ovim zakljuc c ima upozorava da su te pric e nerac ne i da u K ur'anu ne sto-
ji da su ta zla c inili meleki. Prema tome c io dogadaj s Harutorn i M arutorn ne rnoze posluziti
kao dokaz da meleki mogu grijesiti,
59. I blis nije od meleka, nego od dzina. U K ur'anu se na nekoliko mjesta kaze da su svi
meleki A demu sedzdu uc inili osim I blisa. Tim sto se I blis izuzirna iz skupine meleka ne rnoze
se dokazivati da je on melek, jer je izuzimanje udeseno prema vec ini, tj. za c ijelu skupinu u
kojoj je bila najvec a vec ina meleka (osim jedinog I blisa) rec eno je da su meleki. Osim toga
rijec ilia, koja se prevodi sa "osirn" maze se u nekim sluc ajevirna (el-istisnau-l-rnunkati ') pre-
voditi sa "ali",
To se i ovdje rnoze primijeniti. Prema tome ako je I blis poc inio veliki grijeh i bezvjerstvo,
ne znac i da meleki mogu grijesiti.
60. Sura En-Neml, 24. i Sura El-A nkebut, 38.
61. Sura En-Nas, 5.
I"'SII Ijlldi/
d
a A k,/It J I -.i' 1:11 11""h'. "Sc jtan POPlI( k vi "olft "itV I/llds"ll II/l'
Ill" Hogim dajc ohlrkc kukvc Olll zclc i tako oni bucuju (HpIO SV()/II "'''1111/11
1,/lIdi ih, iz Bozijc milosti, lie vide 1Injihovim pravim oblrcima, kOll SII ~'ildlll
I odvratni.
lspravno je rnisljenje u pogledu njihova razrnnozavanja da se oni kJ .!II i
radosti prerna grijesima ljudi i tako postaju I 11ladi.62
Sto se tic e dzina - to su stvorenja poput sc jtana, koja SLIoptcrcccnn pro
pisirna inaredbama kao iI judi, jer Bog kaze: la sant dzine i Ijllde :;t? J orio /1'
tlII10 da Mi ibadet cine.63
62. Ne znam na temelju c ega bi ovo rnisljenje bilo ispravno kada ono I lCI lI I I 11K ill '111111 111
vjerodostojnorn hadisu podlogc . Ovakav postupak nam izgleda c udnovuum od 11I.'('iI /.,1 11,"
nisu vazne stvari da znarno kako se ruzrnnozuvaju sc jtalli. te prerna tome ovakve ,I Villl I lI ll'
u ebalo unoxit: 1I akaidska djeln. Druga jc stvar sto je, naprirnjc r, Dc rnirija 1I ,VOIIIl' 1111/11111 I
/111/1'71111111 tukve xtvari xporninjuo, jc r je i dielo, koje je pisao, potlllosilo du se I uvuk vu 1I l'.'I 1I 11
njcmu ixtukne.
(I I . Sllral~1 Z: lI ijlll, ~(i
'I
CETVRTA BASCA
ovjerovanju u Botije knjige
Sve Bozije knjige su Boziji govor i Njegove rijc c i, koje su nc posrc dno nu
naroc iti nac in, za koje se ne moze rec i kako, c uvane ili posredno, preko me
leka posrednika, objavljene, kao sto Sll objavljc ni Tc vrat - Musau, Zchul
Davudu, I ndzll - I S311, K ur' an - M uhammedu i drugi listovi drugirn \3O!', Ij IIlI
poslanic ima, Boziji blagoslov i mir s njima! Ni melek posrc dnik ni pc jgam
ber, kojernu je knjiga objavljena, ne mogu po sebi ni malo mijc njati ni rijc l'i
ni znac enja, nego moraju dostaviti onako kako je njima dostavljc no prc kn
Objave ili indirektno.
Osim spomenutih Bozijih knjiga ima njih jos, kojc jc Bog poslao Svojiiu
poslanic ima. Njihov broj i njihova irnena jedino zna On, jc r K uran (..illl':
Bog je poslao poslanike, koji su obecauali nagradn i opcniininli i :.; njiutu it'
poslao knjigu.64
K uran je Boziji govor i nije stvoren. On je napisan 1I rnushafima, panni
se I I pameti, uc i se i izgovara jezic ima i slusa usirna, ali nijc US(J O ni1I jc duu
od spornenutih predmeta. K ur'anske rijec i kojc se pripisuju M usau i Fir'uvnu
i drugirna su takoder Boziji govor, u korne se 0 njirna pripovijc da. 1\ xro ~l'
pak ric e naseg c itanja K urana ipisanja njegova kao i govora M usaa idlllgill
stvorenja to je sve stvoreno. K o drzi daje K ur'an ljudski govor, taj [c i~llIpi()
iz vjere, jer time pokazuje da ne vjeruje Bozijern Poslaniku.o>
64, Sura El-Bekare, 213.
65.0 pitanju Bozijeggovora i tome kakoje Kur'an N jegov gOVOl',niklc SlI 1IIH1L'I'lkll 101
voja nauke ilrnu-l-kelarna rasprave bez kraja i konc n. Izgledalo je da jc 10jedrnu (lllitllll' 11kll
jern ova nauka raspravlja, te je stoga i dobila irne ilrnu-l-kelarn, kako SI110i IlUlIjl' 1I1I(lllIllt'llItll
Svi su muslimani, bez razlike kojoj sekti pripadaju, bili slozni 1I10l11C,till S(' IIIII}(' 11'('1,dll
Bogima svojstva govora ali kada se doslo do tumacenju toga svojstvu, undu SII 11I1~lltllIIll/i.
luzcnja,
Povod ovirn raziluzenjirna bilo je to sto SlI postojala dva zakljuc ku koju SII SI' 1I11'llllSlIillltl
sukobljavula, Prvi jc zakljucuk: Boziji govor je Bozije svojstvo; sva Bo~ija svojstvu SII VII'I'IIII,
11'jc prcma tome i Bo1iji govor vjccun, bez pocerka i nije SIVOl'Cn,N n temelju IIVIlj,l IIlkl(llt'kll
unpruvljcn [e iovnj zlIkljllCllk: Kur'un jc H07iji govor; UO/iji guvor lIije SIVOIl'II, t(' (111'11111
InIIIl' i KlIl'UI1 l1ij~~tVOll'II, J )11Ij,l1lu"lllI~lIk le: KIII'IIII l'oIltl J loJ iji govol ~1I~tuvlll'lI 11' lid L'III
)(
K m' anskc i pejgarnbc rskc rijc c i trc ba tumac iti prema prvotnom jezic korn
znac enju, osim ako to sprec ava nc pobitan dokaz. Napustati prvotno jezic no
znac c njc j od njega skretati pa primati znac enja, koja tvrde sljedbenic i neis-
tine potajno je bezvjerstvo.c s
soya i zvukova koji nastaju jedan iza drugoga; sve sto je tako, postalo je i srvoreno je, te je
prerna tome i Boziji govor i K ur'an stvoren i postao.
K ako je jasno da se ova dva zakljuc ka sukobljavaju, to je bez surnnje trebalo odbac iti je-
dan od njih.
Neki hunbelije drze da je Boziji govor sastavljen od glasova, koji su vjec ni i bez poc etka,
Oni, dakle, odbac uju premisu: da je sve sto je sasta vljeno postalo.
M u'tezilije kazu da je Boziji govor sasravljen od glasova i prerna tome posrao je i stvoren
je Boziji govor nije Njegovo svojstvo i ne opstoji uz Njega. nego ga Bog stvara izvan Sebe i
zbog toga se kaze da Bog govori. Dakle, oni odluc uju da bude govor, sastavljen od tih glaso-
vu, Bozije svojstvo,
K errarnije pak tvrde da je Boziji govor Njegovo svojsrvo. Taj je govor sastavljen od gla-
soya. koji su postojali i koji uz Boga opstoje. Oni, dakle, odbijaju da svako Bozije svojsrvo
mora biti vjec no. c l _ ~
use" . . '
Esarije i rnaturidije pak kazu da irna dvije vrste govora: .J 1'l~eni govor. jer se prije u pa-
rneti sreduju rnisli, pa se onda organirna za davanje glasova izgovara. Glavno u govoru je nje-
gov sadrzaj, tj. glavno je onaj drustveni govor (el-kelarn-n-nefst), koji nije sastavljen od glaso-
vu. Druga vrsta govora je govor koji irna glasove i koji preko glasova turnac i rnisao koja je
nastala u drustvenorn govoru. Oni kazu, Boziji govor koji je Njegovo svojstvo je od one prve
vrste i kao takav on je vjec an, bez poc etka i nije stvoren. Rijec i sastavljene od glasova su
stvorene i postale su i kao takve nisu Bozije svojstvo, jer Bozija svojstva moraju biti vjec na.
Te rijec i znac e onaj govor koji je Bozije svojstvo.
Prvi muslirnan (se/ef) i irnarni koji su u ilrnu-l-kelamu gledali jednu novotariju nisu htjeli
da se upustaju u ovakve rasprave. Oni su se kod dokazivanja sluzrli sarno c itatirna iz Kur' ana
i A lejhisselarnovirn rijec irna. Za njih je dovoljno bilo da u vjerskim izvorima nadu da Bog
ima svojstvo govora, da govori, da je s nekim pejgamberima govorio, da je K uran kao i os-
tale nebeske knjige Njegov govor, da se Njegov govor moze c uti, da su Bozija svojstva
vjec na, daje prestao biti muslimanorn ko kaze daje K uran I judski govor itd. Oni se nisu htje-
li upustati u dalje rasprave, nego su uporno stali branec i svoj pravac i smatrajuc i ostale svoje
protivnike, da su na krivorn putu, jer iz njihovih zakljuc aka dolaze takve posljedic e s kakvirn
se muslirnan ne bi smio pomiriti.
Nas pisac je istakao da K ur'an nije stvoren, jer je Boziji govor svojstvo, Njegovo izla-
.\anjc pokazuje da je sJ ijedio pravac Esa'rija i M aturidija, koji tvrde da pored glasovnog govo-
la postoji i dusevni govor. Nase c itanje K ur'ana, a to je glasovni govor, stvoreno je i postalo,
a K ur'an kao Boziji govor, koji je Njegovo svojstvo, vjec an je, jer su Bozija svojstva vjec na.
K ud jc K ur'an vjec an, onda je on kao takav Boziji govor, koji nerna glasova i zvukova kakoje
pisac , govorec i 0Bozijim svojstvima istakao.
00. M nogo ih je bilo, koji, bojec i se kazne, nisu smijeli otvoreno odbac iti kur'anske i
uopce vjerske propise. Stoga su krenuli drugim putem, te vjerskim izvorima davali takva
tumac enja, koja nemaju pogleda u arapskorn jeziku, na kom su ti izvori. U ovorn se naroc ito
ixtic ala sektu batinija, koji su uistinu propovijedaJ i tajno bezvjerstvo.
~( )
Odhac iti kur'uuxke I Pl'I).':tIIlI)L'ISkl!ciuuc jest otvorcno IK'/vIl'r~lvo. Sallll ~l'
sa rcccnim citatuua I sa SL'lijatol1l i srnatrati ~lrijdl dopuxtc nun isahu St' ~
njirn takoder je bc zvjc rstvo, jc r su tc stvari znakovi nc vjc rovanja. 11.11.\111111
nadu u Boziju mi lost kao isiguran biti od Njc govc kaznc bc zvjc rxt V() it', It'l
Bog kaze: Zaista nadu gube u Botijll milost samo Ijlldi l/('vjc J'llic i/>1 i(ltl
Botije nenadne kazne samo su sigurni Ijudi koji Sll propnli, c >K
()7. Sura J I I ~I I t. H7.
()H.Slim I I I A') nl, I)H.
~I
PETA BASCA
o vjerovanju u Boziie poslanike
Bog je poslao izmedu ljudi ljudima poslanike, iz Svoje rnilosti i blagodati, da
obec avaju nagradu i opominju kaznom i tumac e sto imje potrebno od ovosvjets-
kih i vjerskih poslova, jer su ljudske pameti nejednake, a duse razlic ite, a osim
toga po prirodi imje data zelja za uzivanjem i stvorene im strasti.w
Svi su Boziji poslanic i iskreni i samo su istinu govorili u onom sto Sll do-
nijeli; zastic eni su od grijesenja i sac uvani od mijenjanja, jer su ljudi duzni
njih slijediti.
Od Boga su pomognuti Objavom, nadnaravnim c udirna (mu'dzizamn),
slanjem meleka njima i objavljivanjem knjiga.
U spomenutim svojstvima su svi Boziji poslanic i jednaki, rnedu njirna
nema razlike, jer su svi ljudima dostavili i objasnili sve s c im su poslati 0111.1-
ko kako imje Bog naredio.
Boziji poslanic i su oni c ija je imena Bog spornenuo u Svojoj knjizi70 a
osim njih ima jos Bozijih poslanika, c iji broj i imena zna jc dini On. Nasa jc
duznost da ih ukupno sve vjerujerno, a da ne istic erno naroc itog broja, jc r
Bog kaze: Od njih su oni, koje S1110 ti pricali, a od njih SLl i oni 0koinuu li
nismo pricali.t) '
Resu! (poslanik) je onaj c ovjek, kojega Bog posalje ljudirna S K njigom i
nadahnuc ern sa zadac orn da im dostavi Njegove propise. Nebijj (pc jgambc r)
je onaj c ovjek, koji prirni Objavu preko meleka ili putem nadahnuc a 1I src c
ili bude opomenut putem istinskog sna, bez obzira ima li K njigu ili nCI lW,
Velijj (evlija) je c ovjek koji pozna Boga i Njegova svojstva 1I onolikoj I I ljeJ 'i
koliko je to ljudima moguc e i koji ustraju u vrsenju dobrih djc la, a kloni se
grijeha i nije se odao ovosvjetskim uzivanjima i prohtjevima.
69. Ovirn je pisac htio upozoriti na potrebu slanja Bozijih poslanika.
70. U Kur'anu su spornenuta imena ovih Bnzijih poslanika:A dc l11, ldrrs, N uh, Hurl, Sail",
I hrl'lhlll1, I s 111: 1T1 , J a'kub, J usul', SlI 'lI jb, Ejjub, L Ul, M USiI , Davud, Sulejmnn, EI -jCSl', J I I I lI I S,
ulkil}, I I jus, Zc kerijja, J ahjti, 'I sit iMuhnmmcd, u.s,
71, Sura EI -M u'lllin, 7H.
\ \
Poslanstvo je dar Boziji i ne rnozc se stec i. Bog ga daje kornc On hoc e
od Svojih robova. K ur'an kaze: Bog najb olje zna gdje ce dati Svoje pos-
lnnetuo.n Poslanstvo jedino rnoze biti dokazano, ako poslanik pokaze neko
nadnaravno djelo pozivajuc i druge da i oni slic no uc ine, a da oni to ne
uc ine s rim jos uvjetorn, da pokazano c udo ide u prilog njegovoj tvrdnji.
Nadnaravna djela pejgambera prije poslanstva ili poslije poslanstva bez
trazenja od drugih, da i oni ako mogu to uc ine, zovu se poc astima irhas.
Poslije poslanstva s trazenjern od drugih da i oni, ako mogu, to uc ine, zovu
se poc astima mu'dziza. Nadnaravna djela koja izvrse evlije ne imajuc i
narnjere pozivati druge da i oni to uc ine, ako mogu, i ne tvrdec i poslanstvo
ZOVll se kerametirna ili poc astima. Njihovi kerameti su istina, i zbilja post-
ojc , jer imaju podlogu u K ur'anu i predanju velike mnozine ljudi. K ada se
[c dan kerarnet pokaze kod jednog pejgamberova sljedbenika, onda je to
potvrda poslanstva toga pejgambera i njegova mudziza, jer preko
slijc dc nja toga pejgambera pokazalo se da je dotic ni evlija. Prema tome,
svaka mu 'dziza je kerarnet, a svaki keramet nije mudziza. Ona nadnarav-
na djela koja se pokazu kod obic nih vjernika zovu se meiinei (tj. pornoc ), a
ona koja se pokazu kod grjesnika ili nevjernika zovu se istidradz, ako bude
isla 1I prilog njihovim tvrdnjama, a ihiine ako ne bude isla u prilog njiho-
vim tvrdnjama. Ona pak djela koja se pokazu kod luda i njima slic nih nisu
nista drugo nego sejtanski poslovi.U
Vc lija nikada ne moze dostignuti stepen pejgambera, jer su oni sac uvani i
osigurani, a evlije nisu takvi. Cak se kaze: J edan pejgamber je bolji i
odlic niji od svih evlija, jer K ur'an kaze: Svakog od njih (peigamb erd) odliko-
ml! SI110nad sve liude.t
72. Sura EI -En'am, 124.
73. U ovom odlomku je pisac nabrojio razne vrste nadnaravnih djela i onih koja prividno
takva izgledaju. Spomenuto je da se nadnaravna djela kod dobrih I judi (vjernika) smatraju
poc asnirna ili kerametima. Poc ast pejgamberima imaju dva naziva: irhas, ako se dogode prije
puslanstva, ili poslije ali bez trazenja od drugih da i oni nesto uc ine ako mogu i mu'dziza ako
M:dogode poslije poslanstva se spomenutim trazenjern. Poc asti evlijama zovu se kerameiima,
tinkle poc astirna bez naroc itog imena. Poc asti obic nim vjernic ima imaju ime me'iine. Nadna-
ruvna djela koja se pokazu od grjesnika ili nevjernika zovu se, ako idu u prilog njima, is-
I idradt: Ta rijec znac i navlac enje ili kusnju. Takva su djela Bozija kusnja njima i drugima.
A ko nadnaravna djela, koja se pokazu od grjesnika ili nevjernika ne idu njima u prilog kao sto
se pric u, da je M usejlime el-K ezzab molio za jednog c oravog c ovjeka da progleda na oko, na
koje nije vidio, pa ovaj u isti mah u oba oka oslijepi, onda se ovakva c udnovatna djela zovu
ih/i/le. A ko se sluc ajno kod lude pokaze nesto nadnaravno, onda je to bez sumnje sejtanski po-
suo, jer 11I <.I a nije dorastao ni za obic ne vjerske duznosti, a kamoli za kakve keramete.
74. Sura EI -En'am, 86.
Svi vjernic i SlI BUlllt' c vhjc , jc r A llah kazc : Bog je IJI'ijnlelj i IJOll/flS(/('
svih koji uieruju.! Od njih jc najplemenitiji i najbolji onaj koji se najvisc
Boga boji ikoji vise K ur an slijedi, jer Bog kaze: Kod Bog je od vas l/ajJJlc
meniiiii onaj koji je najpob ozniji, 76 Covjek nikada ne rnoze stic i do tog stope-
na da se rijesi propisa i da s njega spadnu naredbe i zabrane, jer su Bozijc nu
redbe opc enito svima upuc ene i u tom pitanju su slozni svi koji irnaju
razum.??
Nikada nije bio pejgamber rob, zena i lazac , jer je ropstvo trag nc ka
dasnjeg bezvjerstva'" i jer Bog kaze: I M i priie teb e nismo poslnli nego Ijllr/c
kojima smo ob javljivali.79 Osim toga uvjet poslanstva je savrsenstvo 1I pamc
ti i vjeri, a to se ne nalazi kod zena, Pejgamber ne moze biti lazac , jc r je
duznost vjerovati da je istina sto pejgamber kaze, a to ne rnoze biti kod lasc a.
Sve eitate iz kojih bi se dala razumjeti neka vrsta laganja ili grijesenja trc ba
odbaeiti, ako budu do nas dosli preko pojedinaea, a ako budu dosli putcrn
velikog broja pripovjedac a, onda ih drukc ije proturnac i nego se na prvi po-
gled razumije. A ko to ne mogne, onda treba uzeti da je grijesenje bilo prijc
poslanstva ili da je to manja greska, u kojoj je izostavljeno samo ono st~jc
bolje. Najodlic niji izrnedu Bozijih poslanika, koji nose ime ulu-l-aztn (tj,
odluc ni i stalni) su: Nuh, I brahim, M usa, i M uhammed, Boziji blagoslov i
mir s njim! Odluc no se ne moze rec i da su pejgamberi Zulkarnejn i L ukrnan,
jer su se u tome uc enjac i razisli, te je stoga bolje to presutjeti.
Prvi pejgamber je A dem, alejhi-s-selam, i to zakljuc ujerno prc rna dokavi
ma iz K ur' ana, sunneta i sloznog rnisljenja islamskih uc enjaka,
Posljednji izrnedu pejgambera je M uhammed, alejhi-s-selam. On jc ujc d
no inajodlic niji, jer K ur' an kaze: Vi ste najodlic niii narods a A lejbissc lam
kaze: "J a sam najplemenitiji izmedu prvih iposljednjih." On jc poslat svim
75. Sura EI -Bekare, 257.
76. Sura El-Hudzurat, 13.
77. Ovim je pisac htio pobiti stavove jedne vrste dervisa, koji se zovu rnubuhijjc , J ..oJ i I I I I ~
le da onaj koji u I jubavi prema Bogu dostigne stanovitu granic u ne mora vr~iti vjerskih 11.111'
duba, i on time ne postaje grjesnik, Neki od njih kazu da S ovakvog covjeka spadu d\l}lI o~1
vjerskog ibadeta, a i dalje mora vrsiti ibadet dusevno,
78. Po serijatskim propisima od slobodna c ovjeka rnoze postati rob sarno nu taj I I I I ~ill. I I J ..O
!I I kno bezvjerc a (kafira) zarobi 1I ratu vojska pravovjernih i imam ga proglusi robom, \)111..11'
!llpSI vo jc trag nekadasnjc g bezvjerstva,
9. Sura J usuf, 109. ij()~ nu nc kirn mjc stirnu.
XO, Sura A lu '11111(111. 110. Pisuc nvdjc nvuko ~aJ ..li\l~ujc : K udu je narod klljl'lll 11' po~llI t
M uhunuued. u.s , najodli~l1iji. undn I I ('\)I I till [c i 011I I lqodllClI lJ I PI I ~llI l1ik.
I judima i dzinirna, jc r Bog kazc : Mi SII/O te poslali svima Ijudil11aH 1 i Koje
'eie blagodati va~eg Gospodara vi (ljlldi i dzinni) porecil: Njegov mi'radz
u budnom stanju tjelesno do u M esdzidu-l-aksa dokazan je K ur'anom, a dalje
na nebo i u vi si svijet, dokle je Bog htio, hadisom koji je meshur.83 Njegov
c e Serijat bez dokidanja ostati do Sudnjeg dana, jer Bog za naseg Pejgambe-
ra kaze da je on posljednji Boziji poslanik.s+ Osim toga A lejhisselam kaze:
"Poslije mene nema pejgambera."
Najodlic niji I judi iza pejgambera su Ebu Bekr es-Siddik, Omer el-Faruk,
Osman Zunnurejn, a zatim A li el-M urteda. Ovaj poredak je prema sloznorn
misljenju nasih imama. Bozije zadovoljstvo s njima svirna! Oni su halife na
Pravorn putu (hulefai-rasidin) i njihovi hilafeti su takoder po ovom redu. Vri-
jeme njihova hilafeta bilo je trideset godina, kako je i A lejhisselam rekao:
"Hilafet je iza mene trideset godina, zatim c e postati c arstvo."85
M oze se rec i za onu deseteric u A lejhisselamovih ashaba's', kojima je
A lejhisselam dao veselu vijest da c e u Dzennet, da c e, sigurno, u Dzennet
uti, jer je A lejhisselam i njihova imena istakao, a za drugog nekog
odredenog ne moze se rec i bez jasna c itata, da c e u Dzennet ili vatru, niti
mu se moze pripisati bezvjerstvo, vesebostvo ili tajno bezvjerstvo, sve dok
se na njemu ne pokaze neki znak toga, jer je nama naredeno da sudimo po
vanjstini. Opc enito pak za vjernika moze se rec i da c e u Dzennet, a za nev-
jernika da c e u vatru. A lejhisselamovim zenama, potomc ima i ostalim ashab-
ima moze se nadati vise dobra i srec e negoli ostalim vjernic ima. Svakog od
njih treba spominjati s dobrim, a nije dopusteno prelaziti granic u u I jubavi
prema nekim od njih ili se nekog pak odric ati. Dopusteno je rnrziti onoga ko
ih mrzi i ko ih ne spominje na lijep nac in, jer je A lejhisselam rekao: "Opo-
81. Sura Sebe', 28
82. Sura Er-Rahman na vise mjesta. U ovom ajetu se govor upuc uje I judima i dzinirna i iz
109 pi sac zakljuc uje da je i M uhammed, a.s., kome je objavljen taj ajet, poslat i I judima i
dzinima,
83. Me~har je struc ni naziv za jednu vrstu hadisa, koja je sredina izmedu ahada i mu-
tc vatira, Vidi znac enje ovih izraza u mome Uuodu u tefsirku i hadisu nauku, str. 102.- 104.
I spravno je rnisljenje kod uc enjaka da su hadisi koji govore 0M iradzu mutevatir, kako su
to naglasili mnogi hadiski i drugi uc enjac i,
84. Sura El-A hzab, 40.
85. Ovaj se hadis nalazi u A hmedovu M!lsnedu, Tirmizijevu Dziimiu, Ebu J a'laovu Mus-
uedu i I bnu Hibbanovu Suhihu, Sujuti je kraj ovog hadisa u svome El-Dziimi'u-s-sagiru sta-
vio kratic u sahih hadisa.
116. To su prva c etveric a halifa, zatim Talha, Zubejr, A bdurrahman b. A vf, Sa'd b. Ebi
Vekkas, Setd b. Zejd i Ebu Ubejde b. el-Dzerrah,
.,,)
mmjern vas u poglc du mojih ukuc ana iroda", i"Boga se bojtc iBoga se
c uvajte u pogledu mojih ashaba!" Tako isto treba postupati i s irnamima, kuji
su bili na Pravome putu, is dobrim uc enjac ima, jer su oni nasljc dnic i Bozijih
poslanika iuzrok svakog dobra na ovom i na buduc ern svijc tu. Borbe i prc
pirke koje su bile medu A lejhisselamovim ashabima i uc enim mudztc hidima
imaju isprike i izlaze. U krajnjem sluc aju mogu se smatrati kao pogrc ske tI
razumijevanju i idztihadu, a mudztehid nekad pogodi, nekad pogrijc si, a u
oba sluc aja ima nagradu. Grditi i vrijedati njih je bezvjerstvo, ako se budc 10
sukobljavalo s nepobitnim dokazima, a ako ne bude tako, onda jc krivo vjc :
ovanje (b id'at) i veliki grijeh (fisk).
M uslimani su po sloznom misljenju uc enih duzni sebi postaviti inuunn,
jer A lejhisselam kaze: "K o umre, a ne zna imama svoga vrernc na, umro jc
smrc u slic norn onoj u predislamsko doba."87 Osim toga, rnnoge vjc rske
duznosti ovise 0njemu, kao sto je provodenje vjerskih propisa, izvrsavanjc
kazni, opremanje vojske, c uvanje granic a itd. Sto se ric e moguc nosti da VI ~l'
nereda bude kada se on postavi, to je ta moguc nost vrlo malc hna, Uvjet I V
da imam bude iz plemena K urejs, jer je A lejhisselam rc kao: "I marni SlI I
plemena K urejs",88 i da bude musliman, odrastao, slobodan, muskog spolu I
pametan, jer "Bog nije nevjernic ima dao puta protiv muslimana",K 'I a ropst
vo, zenski spol, malodobnost i ludost rac unaju se nedostatkom za upruvljnnjv
zajednic kim poslovima i raspolaganje svjetskim interesima. Treba biti doluu
upravnik i sposoban prema svome znanju da provodi vjerskc propisc , CUVil
islamske granic e, pornaze potistenog protiv nasilnika itd., jc r nc rc d 11 OVIIII
stvarima steti onom c ilju radi koga je imam postavljen, Nije uvjet da inuuu
bude sac uvan od grijeha (nepogrjesiv) niti da bude naroc ito iz l lasimovrcu
niti od potomaka A lijinih, jer su se A lejhisseiamovi ashabi slozili tla inuun:
budu Ebu Bekr, Omer i Osman, a ne moze se potpuno tvrditi da su 1I1'P()~1 '
jesivi. I mam ne mora biti ni najodlic niji c ovjek svoga vrc mena, jc r (lllll! ~(\Ii
87. Ovaj hadis i hadisi koji imaju slic no znac enje, rac unaju se kod hlldisJ ..ih \I l\'I I I I lJ ..1I
(dalf) hadisima.
88. K od ovogje hadisa Sujuti u svome Ei-Dtami'u-e-sagiru stavio krutic u dohlol' (hl"I 'll)
hadisa. Ovaj se uvjet ima paziti kada medu K urejsevic irna bude za duln()sl inuunn ~Ptl,'1l1!1I 1
jih, jakih i doraslih I judi. U sluc aju kada mudu njima nema takvih, valjan je imumet 1dlll~\lh
I sto tako rac una se imamet valjanim, kada neko ko ne pripada plemenu K urej~ silom i~lI lI gOI I I
prevlada i dobije vlast. J edan dio mu'tezilija i haridzija ne primaju nikuko OV()!,l I I Vll'llI , 1('1
kazu da pripadnost naroc itorn plernenu ne igra uloge II ovom pogledu. Stavi~e, jc duu diu hili
idtija drzi da nije muslimanima duznost da po stave sebi imama, njihovu je dI lJ I I O~1 ~I lI lI U d,l
pale da se svi vjerski propisi i pravda umjesno donosc, pa makar to bilo bez inHllll1l K ud I I J lh
imu sva si la nazora koji se sla?u s novim unurhistickim flaWI una,
X9. Aluziju na uiet 140. 11Sill I Ell Nivn
vt
je njc rnu ravan, pa i onaj koji jc ispod njc ga, rnogu biti takvi da boljc pozna-
ju intc rc se iono sto bi joj steti!, I mam ne postaje svrgnut grijesenjern niti
c injc njern nasilja, jer su se ovakve stvari bile pokazale kod imama poslije
hulc fai-rasidina, a prvi muslimani (selef) bili su im pokorni i nisu vjerovali
da protiv njih treba ustajati. Prema tome nije dopusteno ustajati protiv nasih
irnama i zapovjednika, makar i nasilje c inili, jer su u tome slozni prvi rnusli-
mani, nitije dopusteno otkazivati im pokornost, jer pokornost njima smatra
se pokornosc u Bogu i ona je nasa duznost sve dok ne narede sto je grijeh, jer
Bog kaze: Pokoravajte se Bogu, pokoravajte se Botijem poslaniku i vlasnici-
nut naredaba izmedu vas. M i smo duzni strpjeti se i moliti Boga da ih popra-
vi isac uva, jer je u tome dobro zajednic e, a ne smijemo moliti se protiv njih,
[er u tom ima steta svijetu.w Hadz i borba (dzihad) trebaju se obavljati i s do-
brim i sa zlim izrnedu njih sve do Sudnjeg dana, jer je A lejhisselam rekao:
"Borba (dzihad) je duznost sa svakim zapovjednikom bio pobozan ili
grijc sio (koji radi velike grijehe)." Tako smo isto duzni klanjati za svakim
rnuslimanom, koji je od sljedbenika K ible, pa bio dobar ili zao. U tome su
uc enjac i slozni. I sto smo duzni svakom muslimanu od sljedbenika K ible
klanjati dzenazu, jer je A lejhisselam rekao: "Nernojte propustiti da klanjate
svakorn ko umre od sljedbenika K ible!"
SESTA BASCA
o vjerovanju u Posljednji dan
,H
w
Posljednji dan je kada c e nenadno nastupiti jedan glas, od koga c e svc nu
nebesima i Zemlji stradati osim onoga sto Bog htjedne ostaviti u zivotu od
Njegovih stvorova, koji c e kasnije umrijeti, jer K ur'an kaze: I bit re PIIl1/1II10
u sur, pa re pomrijeti sve st~ je na nebesima i na Zemlji, osim st~ Bog htjer/
ne,91 i: I posljednji cas nastupii re iznenada, a da oni i ne opaze.u Citav svi
jet ostat c e pust i porusen onoliko vremena koliko Bog htjedne, a zatirn et:
svega osim Boga nestati. To znac e kur' anske rijec i: Sve osim Botijeg Bic ('('
propasiivs Na ovo se odnose i Bozije rijec i: Kome danas pripada carsiuo,
[edinom silnom Allahuv Zatim c e uvijek zivi i vjec iti Bog prozivjc ti me
leke, a iza toga c e se poc ijepati nebesa, potamnjeti Sunc e, pomrac iti M jc sc c ,
a zvijezde se prosuti. Bog kaze: Kada se nebesa pocijepaju,95 Kada Sunce 11()
tamni,96 Kada pomrca Mjesec, a sastane se Sunce i Mjesec,97 iKada se zui
jezde prospuv Zemlja c e se uzdrmati tako da c e se sve na njoj porusiti i
brda c e se sa svojih mjesta dignuti. K ur'an kaze: Kada se Zemlja jnko I)()
trese, a brda se raskomadajuw
Zatim c e povikati I srafil: "0 truhle kosti, iskidano meso i razasutc kosc ,
Bog yam nareduje da se sakupite radi sudenja!" Njegov c e glas svakom jc d
nako stic i. K ur'an kaze: Kada vjesnik pouice sa bliza miesia.v Nato c c Sl'
90. U ovom se pasusu pisac i previse zalozio da dokaze da smo duzni pokoravati se nasirn
imumima, makar oni bili i grjesnic i i nasilnic i. Sam Husejn, A lejhisselamov unuk, ustao je
prutiv irnarna, kojega je vec ina priznavala, a pri kome je bilo i grijesenja i nasilja. Borec i se
nu tom putu on je tragicno sa svojom pratnjom i rodbinom i glavom platio.
91. Sura Ez-Zumer, 68.
I 92. Sadrzaj ovog ajeta nalazi se na vise mjesta u K ur'anu. Gledajuc i na rukopise, plelllll
kojima je ovaj prijevod izraden, pisac je u navodenju ovoga ajeta bio nedosljedan.
93. Sura EI -K asas, 88.
94. Sura El-M u'rnin, 16.
95. Sura E1-I nfitiir, 1.
96. Sura Et-Tekvlr, 1.
97. Sura EI -K ijiime, 8. i9.
98. Sura EI -I nfitiir, 2.
99. Sura EI -Vuki'u, 4. i5.
100. Sura K ilt', 4I .
dijc lovi tjeJ esa odijeJ iti od zemlje ili na taj nac in, st~ c e se sakupiti nakon sto
su se bili razasuli ili na taj nac in sto c e po novo biti stvoreni. I za toga c e Bog
dati neku vrstu kise, iza koje c e tjelesa poput nic anja nastati. Bog kaze: Od
zemlie smo vas stvorili, u nju c emo vas- opet vratiti i iz nje po drugi put
prozioiti.v
I za toga c e se po drugi put puhnuti u sur i duse c e se tjelesima vratiti te c e
stvorenja iz grobova ustati. K ur'an kaze: U njeg c e biti puhnuio drugi put,
kad iza toga ljudi stoje igledaju!I02 Ovo je prozivljenje poslije smrti, u kome
su slozni svi Boziji poslanic i i uc enjac i, na temelju logic kih i tradic ijskih ar-
gumenata.
Posljednji dan ima svoje predznake i nec e nastupiti dok se ovi ne ispune.
Od tih predznaka je pojava Dedzala, a to je c ovjek c orav, kosat, s njim ima
raj i vatra, ali je njegov raj vatra, a njegova vatra raj; jase na magarc u, u ko-
jega medu ramenima i usirna ima c etrdeset arsina.
103
On c e svijetu govoriti:
"J a sam vas bog", a on je c orav i medu oc ima mu pi se "nevjernik". To c e
moc i proc itati svaki vjemik, znao pisati ili ne. On c e Zemlju obic i za
c etrdeset dana,l04 ali u M ekku i M edinu nec e doc i. Vec ina njegovih pristali-
ea bit c e Zidovi.
Od tih predznaka je i ponovni dolazak I saa, alejhi-s-selam, koji c e tada
postupiti po Serijatu naseg Pejgambera, a.s. On c e ubiti Dedzala i ostati ono-
I iko koliko Bog htjedne. Zatim c e urnrijeti i muslimani c e mu dzenazu klanjati
i ukopati ga.
Od tih predznaka je i pojava J edzudza i M edzudza, a to su dva plemena
od potomaka J afesa, sina Nuha, alejhi-s-selam. Oni sac injavaju devet deseti-
na ljudstva.' 05
Boric e se sa svijetom, zatim c e ih Bog unistiti na molbu I saa, alejhi-s-selam.
Od tih predznaka je i radanje sunc a sa zapada. K ada se tako dogodi i svi-
jet oc ima vidi, svi c e vjerovati, ali tada nikom ne koristi vjerovanje ko nije
ranije vjerovao i vjerujuc i radio dobra djela.
I zmedu predznaka je ipojava diibbei u-l-crtl , jc r K ur'un kuze: I kl/(III .'1/'
ispuni rijet njinui, izvesl cenio im ziootinju iz zCIIII)e, kO)fI Cl' S njinu! 1'1/
govarati.106 Duga je sezdeset arsinal''? ine moze joj niko pobjc c i niti jc slig-
nuti. U nje c e biti stap M usaa, alejhi-s-selam, imuhur Selejmana, alc jhi-s-
selam. Stapom c e obiljeziti c elo vjemika svijetlim znakorn, od koga c c mu se
lic e rasvijetliti, a muhurom c e obiljeziti na nos nevjernika c rnim znakorn od
koga c e mu lic e poc rnjeti. K oji se od ova dva posljednja predznaka d0120di
ranije drugi c e ga naskoro slijediti.l'f
Zatim c e ljudi zivjeti udobno. I dok oni budu tako zivjeli, Bog c c posluti
jedan lahak povjetarac od koga c e svi vjerni pornrijeti, a ostac e samo zlikov-
c i, te c e na njih nastupiti posljednji c as iza koga c e nastupiti drugi zivot.
Poc etak ovog drugog zivota je razdoblje izmedu posljednjeg c asa i po-
novnog prozivljenja, koje se zove daru-l-berzah. U ovom razdoblju irna pi-
tanja, uzivanja i patnji poslije smrti za one koji budu za to. Alejhissclam
kaze: "Grob je basc a od dzennetskih basc a ili jama od jama vatre." Pa ko
god urnre stic i c e ga njegov dio onoga sto je zasluzio, svejedno je da li jc Oil
u grobu ukopan ilinije, ili je objesen ili se utopio, ili ga zivotinje pojc lc ili
izgono.
Uopc e postoje tri vrste zivota: zivot na ovom svijetu, zivot u razdoblju
izrnedu smrti i ponovnog prozivljenja i stalni vjec ni zivot nakon prozivljc njn.
U svakom od ovih vrsta zivota dusa ima naroc iti odnos prema tijc lu, a nuj
savrseniji joj je odnos nakon ponovnog prozivljenja, jer iza toga tijclo ne
moze primati ni san, ni smrt, ni propadanje. Bog je u svakom ovorn zivotu
dao odredbe koje Njemu dolikuju, pa su odredbe ovog svijeta udcscnc prcmn
tijelu, a dusa slijedi tijelo; odredbe berzaha su udesene prerna dusi, a tijc lo
slijedi dusu. K ada pak bude ponovo prozivljenje onda c e uzivanje i patujn
kao i ostalo biti u jednakom odnosu prema dusi i tijelu. Na ovaj se nuc ln
dadu rijesiti mnogi problerni u akaidu. Neka nas Bog uputi; Njc mu dllglljt'
mo zahvalu na snazi i izvodenju na c istac ovih pitanja.
o 11
I
101. Sura rs Ha, 55.
102. Sura Ez-Zumer, 68.
103. Ovakve c udnovate dimenzije nemaju podloge u vjerskim izvorima, a kada bi i imale
rnogle bi se shvatiti i kao alegorija.
104. Dakle brzo c e zemlju obic i. K ako se iz mnogih hadisa razumije Dedzal je jedan
snazan propagator ateizma. Svaki musliman c e rnoc i na prvi pogled vidjeti da se njegovo
uc enje kosi s vjerom i daje otvoreno bezvjerstvo.
105. Ni ovaj podatak nema pogleda u vjerskim izvorima. To su samo pric e pojedinac a bez
stvumc podloge.
106. Sura En-Nernl, 82.
107. Iova dimenzija nema oslonc a u sigurnim vjerskim izvorima.
108. Upogledu svih navedenih predznaka posljednjeg c asa ovoga svijeta razne vrsrc I jlldi
auzele su tri stava: jedni su pretjerali, drugi nedotjerali, a trec i su zlatne srcdinc, Prc ljc llI li Nil
oni koji su svu silu raznih pric a oko ovih predznaka primili pod sigurne vijesti, Nc dotjCI (I ll M U
oni koji nijec u ili na svoj nac in iumac c i ono ~to se nalazi u sigurnom vjerskorn izvoru, Zlul!w
sredine su oni koji SlI se 7.Hdr1.nli SI I I llO 1I 11OI )()1ll ~to ima sigurnu podlogu 1I vjc rsklm i~,vodmll
i 10prirnili ne upustujuc ! SI ! 11POI llI lK I I (I I nlll~c njll. jc r ZI 1Ujll du se ovc stvuri kno 1dllll!l' 1I 11101!(1
iz podruc ja sem'ijjfllll ne I I I O~I I 11111'1111 111\'\1111 slid" poslojl!\!il1l SI VlI Iimu.
SEDMABASCA
ovjerovanju u protivljenje poslije smrti
Prozivljenje poslije smrti je ustvari ponovno stvaranje tjelesa i vracanjc
dusa njima. Ovo je pitanje dokazano I ogic kirn i tadic ijskim dokazima. J c r po
novno prozivljenje nije nista drugo nego ponovno povrac anje prijasnjc g oblika
tijela sa ovim osobinama nakon sto se bilo promijenilo i dijelovi mu se raspali,
Onaj koji je bio u stanju stvoriti tjelesa po prvi put, On je tirn prije u stanju
dati im i ponovni zivot i povratiti ih u prijasnje stanje. Bog kazc : "Ko (I'
otiviti kosti koje su rasirosene!" Reci: "Oziuit ce ih 077aj Koji ih je po pnJ i
put stvorio",I09 iani ce govoriti: "Ko ce nas ponouo proziuiii!" Reci: "Oua]
Koji vas je stvorio prvi put",' 10 iOn je Onai koji sve pruobitno sluam, zatiiu
ce ga nanouo prozioieti, a to je Njemu Iakse.' II
Ponovno prozivljenje je radi toga da se svako prema djc lima nagradi na
Dan sudenja, jer je ovaj svijet mjesto kusnje, a buduc i je svijet mjc sto nu
grade, a to je nagrada i kazna Dzennetorn ili Dzehennemorn. 1 Dzc nnc t i
Dzehennern su stvoreni isada postoje, sto se vidi iz pripovijesti 0 Adcrnu I
Havvi 112 i iz Bozijih rijec i 0 Dzennetu: Pripraoijen je za POb Ot-IIt', II~ i 0
Dzehennernu: Pripraolien je za neuiemike.n Ni Dzennet ni Dzchcnncrn kno
ni oni koji su u njima nec e prestati opstojati, jer Bog kaze: VjeCito Cl' 11IIjl'
mu ostati+' Osim toga c ovjek je duzan da zauvijek vjeruje, a da se zauv:
jek kloni bezvjerstva, pa je stoga i nagrada i kazna vjec na, Bog kazc : Nil
gradeni ce biti odgooaraiucom nagradom.ivs
Prije ulaska u Dzennet ili Dzehennern ima:
109. Sura J a-sln, 79.
110. Sura EI -I sra', 51.
I 11. Sura Er-Rum, 27.
112. Taje pripovijest ponovljena nekoliko puta u K ur'anu.
113. Sura A lu 'I mran, 133.
114. Sura EI -Bc karc , 24. iSurn Alu 'Imrun, 111.
115. Ovaj je ajet P0l10vljCIl 1111 11IIItlV.()IlIlc~tu \I KlIr'uIIlI.
I 16. Sura En Nebc '. ')(1. 11 ,
"
I .) I zlaganjc djc J a ipolaganje rac una, jer Bog kaze: Oni ce bit i 11 redoui-
1I1n izlozeni pred tvojim Cospodarein, I 17 iTag dana ce biti izlozeni i nijedna
njihooa tajna nece biti sakrioena. 118
2.) Citanje knjiga, jer Bog kaze: I Mi cemo mu dati na Sudnjem danu
rastuorenu knjigu. I 19
3.) Vrelo - havd, jer Bog kaze: Mi 5117.0 tebi dali Kevser, 120 a A lejhisselam
veli: "M oje vrelo je prostrano koliko mjesec dana puta."
4.) M jera za ljudska djela, jer Bog kaze: I postavit cemo prapedna mjerila
na Sudnjem danu.v:'
5.) M ost preko Dzehennerna, jer K ur'an kaze: I nema izmedu vas ko nece
na uairu udariti.ui To je most pruzen preko Dzehennerna tanji od dlake, a
ostriji od sablje. Sve to mi znamo da c e biti, ali kako, to ne znamo.
6.) Sefa'at, tj. zauzimanje Pejgambera i dobrih J judi za grjesnike sto uisti-
nu postoji, jer Bog kaze: Ko je taj koji ce se zauzimati kod Njega osim 5
Njegovom dozvolom. I23 A lejhisselam kaze: "M oje c e zauzimanje biti za velike
grjesnike od mojih sljedbenika." Takoder A J ejhisselam veJ i: "Na Sudnjem
danu c e se zauzimati: Boziji posJ anic i, zatim uc enjac i, zatim sehidi."
I veliki grijesi osim bezvjerstva mogu biti oprosteni, jer Bog kaze: Bog ne
praeta da Mu se drug pripisuje (sirk), a prasta sve ostalo kome hoce.u I sto
tako c ovjek moze biti kaznjen i za mali grijeh, jer Bog kaze: On prasta kome
hoce, a kaznjaoa koga hoce.
125
VeJ iki grijeh ne izvodi vjernika iz vjere niti ga
bac a II bezvjerstvo, osim ako taj grijeh bude znak nevjerovanja, jer Bog
kaze: 0 ujerni, uama je propisana odmazda (kisas) za ubijene.ns Prema tome
poc initelji velikih grijeha izrnedu vjernika nec e vjec ito ostati u vatri, jer Bog
kaze: Ko bude ucinio koliko jedan trun dobra, on ce ga oidjeii.ut
117. Sura El-K ehf, 49.
118. Sura EI -Hakka, 18.
119. Sura EI -I sra', 13.
120. Sura El-K evser, I . Prema jednom turnac enju Kevser znac i neizmjerno dobro, a prema
drugom je ta rijec vlastito ime Pejgamberova vrela na buduc ern svijetu.
121. Sura EI -Enbija',
122. Sura M erjem, 71.
123. Sura EI -Bekare, 255.
124. Sura En-Ni sa, 48. i 116.
125. Sura EI -Bekare, 284.
126. Sura El-Bekare, 178. I z ovog ajeta pisac zakljuc uje, da su i oni koji uc ine velike gri-
jehe vjernic i, jer se propis odmazde (kisasa) nareduje vjernic ima, medu kojima je i ubic a koji
jc poc inio jedan od najvec ih grijeha, a to je ubistvo.
127. Sura Ez-Zilzal, 7.
OSMABASCA
ovjerovanju u sudbinu (leader)
Sudbina (kader) je u sustini jedna Bozija tajna koju nije saznao ni odabru
ni melek ni poslati pejgamber. Bog je samo za se zadrzao znanje 0 tome,
nanja uopc e imaju dvije vrste: jedno znanje koje se nalazi kod I judi, a to k
poznavanje Serijata i znanje koje nije dato I judima, a to je poznavanje sud
bine. To je znanje Bog zaklonio od I judi, otklonio ih od poznavanja njihove
bitnosti. Prema tome zanijekati znanje, koje je nama dao, jeste bezvjerstvo, a
tvrditi da se posjeduje znanje kojeg smo mi liseni takoder je bezvjc rst vu.
Vjerovanje ne moze biti valjano osim s primanjem znanja, koje se mc du
nama nalazi, a ostavljanjem onoga znanja, kojega smo mi liseni, jc r zadublji
vati se u prouc avanje ove vrste znanja moze biti uzrokom da budemo lisc m
Bozije pomoc i i paznje, jer to dovodi do prepiranja 0 stvarima Bozanstva, H
uzviseni i veliki Bog kaze: On nije odgoooran za 0110 sto vadi.u
Prema tome vjerovati u sudbinu (kader) znac i da c ovjek vjc ruje da jc SVl',
bilo dobro ili zlo, slatko ili gorko, unaprijed c ovjeku odredeno Bozijom
odredbom i sudbinom, jer je Bozije znanje prethodilo svemu sto se u svijc tu
dogodilo i On je to sve odredio prema Svojoj volji, tako da se ne rnozc pru
mijeniti. Bog kaze: M i smo soaku stoar stvorili 5 odredbom.ns i I Oil 11'
stvorio soaku siuar iodredio joj odredbu.iw A J ejhissc lam kazc : "Bog je od
redio odredbe stvorenog prije negoli je stvorio nebesa i Zemlju nu pc tll'S('!
tisuc a godina, a Njegov je A rs bio na vodi."
Prema tome, sretni je sretan po Njegovoj odredbi, a tako isto iI lCSll'!J lI ,
jer Bog kaze: On upucuje koga hoce, a u zabludi ostavlja koS(/ /w c '(' 1\1
Pored toga sretni moze postati, Njegovom odredbom i sudbinorn, nest c lan j
obratno, jer Bog kaze: Bog sto hoce brise, a st~ hoce ostavljn i kod Njl'S" 11'
128. Sura EI -Enebija', 23.
129. Sura El-K amer, 49.
130. Sura EI -Furkan, 2.
131. Znac c nje OV()gnjc tu nulllzi se IIUmnogo rnjcsiu u KUI"unLl.U svirn prillljcn:illld jl' tlWI ,
pogresnim redom rijeci zlIhiljl:}l'l\,
, 1(lVIII1 klljign.112 A li prornjc na jc samo 1I srec i i nesrec i, a ne L I odrc dbi
src c c iodrc dbi nesrec e.
U vjerovanje 1I sudbinu spada i vjerovanje u Levh, Kalem i sve sto je u
L evhu zapisano kao i vjerovanje u ugovor i tvrdu rijec , koju su dali potomc i
A dernovi .133
Bog je od beskrajne proslosti znao broj onih koji c e u Dzennet i onih koji
c c 1I Dzehennern. Taj se broj ne moze povec ati ni smanjiti.
U vjerovanje u sudbinu spada i vjerovanje da Bog stvara sva I judska dje-
la, jer K ur' an kaze: I Bog vns je stvorio iono sto vi cinite, J 34 i On je Tvorac
sunke sioari.v A li I judi ipak zaraduju ona djela koja vrse svojim odabiran-
jc rn i za koja imaju nagradu ili kaznu. Prema tome, Bog stvara, a rob stjec e i
zaraduje. Svako djelo spada pod dvije moc i, ali ne sa istog gledista, nego sa
dva razna gledista. Bog kaze: Nemoj se zalostiti s onim sto su ani uciniti.u
i Sto god ucinite dob ra, Bog c e to znati.vst Dobra J judska djela SlI S Bozijirn
zadovoljstvom, a ruzna su bez Njegova zadovoljstva, jer Bog kaze: Bog ne
oli smuinie inerede.iss i On nije zadoooiian neojersroom liudi. J 39 Zarada i
stjc c anje, to je ono djelo od kog onaj koji ga vrsi ima neku korist ili stetu.
K uran kaze: U njegovu (c oojekoou) korist ide ono sto c ini, n na njegovu
Mc llI opet ide ono sto zlo uradi.vw Podloga opterec enju vjerskim propisima
jc vanjska i vidljiva snaga, a to je ona kojom je c ovjeku nesto moguc e i koja
se sastoji od toga da c ovjek ima sve preduvjete za djelo i da su mu tjelesni
dijc lovi zdravi. Ova vrsta snage i moc i prethodi djelu i 0njoj ovise naredbe i
propisi, jer se prije nje ne moze c ovjek opterec ivati propisima, kako Bog
kazc : Bog ne opterecuje nikoga nego onoliko koliko mote snositi.t+' Nutarnja
132. Sura Er-Ra'd, 41.
133. Leohi-mahjuz ili K njiga sudbine je knjiga u koju je Bog upisao sve Svoje odredbe
unaprijcd. Kalem je pero kojim je ta sudbina popisana, a ugovor i datu rijec protumac ili smo u
11I1jl!sl:ibr. I .
114.Sura Es-Saffiit, 96.
135. Sura Ez-Zurner, 62. i jos na nekim mjestima po znac enju.
116.Sura J usuf, 69.
117. Sura El-Bekare, 197. Ovirn dvama ajetima se pisac posluzio da dokaze da i ljudska
IlIne irna udjela kod djela, jer se u ovim ajetima kaze "da su oni uc inili" i "sto god uc inite";
dukle dje!a se pripisuju njima.
13H. Sura El-Bekare, 205
139. Sura Ez-Zumer, 7.
140. Sura El-Bekare, 286.
141. Sura El-Bekare, 286.
i nevidljiva snaga i moc jc ona koju Bog stvo: i11I~I() VI I /CllI C kuda se djc ln
vrsi. Prerna tome ona se dogada u isto vrijc rnc I -..adai djc lo, 0 njoj ne OViSl'
naredbe i propisi, jc r ona i ne spada u ono koliko c ovjc k mozc . Nju 1I dohrim
djelima zovemo "uputorn", a u grijesima "napustanjern'' i "ostavljanjem"
(tevfik ihizliin).
Edzel (odredeni tennin za konac zivota) je jedan. Smrt se dogada na umr
lom, a Bog je stvara, jer K ur' an kaze: On je stvorio smri itivot.142 Onaj ko] i
pogine, umro je na vrijeme, kada mu je smrt odredena bila, a ubijanjc jc d ic
10ubic e koje on stjec e, a Bog ga stvara. Bol kod udarenog, lornljc njc iza ruz
bijanja i smrt iza ubijanja sve to samo Bog stvara. Nafaka (rizk) jc ono sto
Bog dadne nekom zivom bic u i on to pojede. K ur'an kaze: Nenia IlIjetill('
tivotinje na Zemlji, a da joj Bog ne daje naiaku.ve Ta nafaka nekada I I IOI L '
biti dopustena (halal), a nekada nedozvoljena (haram). Svako potrosi samo
svoju nafaku, a ne moze se zamisliti da neko pojede tudu nafaku il i da dnl!' I
pojede njegovu nafaku. Propisana naknada za unisteni tudi irnc tak i kazna : -'1I
stoga sto je dotic ni uc inio ono sto je zabranjeno.
Sve je to po Bozijoj odredbi i sudbini i jedini Bog zna sustinu toga. M ill
to sve vjerujemo i smatramo da istinu ne govori onaj koji to ne priznajc . M I
kazerno.v'Boze, prijatelju islama i njegovih sljedbenika, ustali nas 1I vjc t ()
vanju sve dotle, dok s njim preda Te ne izademo! Sac uvani jedino 1110ZCllHl
biti pornoc u Boga; od Njega je uputa i pornoc za ispravno raspravljanje I
tumac enje. Njemu hvala na svrsetku! Blagoslov nek je Njegovu Poslaniku,
koji je sljedbenike uputio i tegobu otklonio! Nek je blagoslov i njegovu rodu
i njegovim, koji su bili visokih kvaliteta i najbolji I judi ovog Umrnc ta!"
142. Sura EI -M ulk, 2.
143.Sura lIud. Cl.
11)
SA DRZA J
PREDGOVOR , 5
DZENNETSK E BA SCE 0 TEM EL J I M A VJ EROVA NJ A (
UVOD 11
PRVA BA SCA
o bitnosti vjerovanja (irnana) prema pravc u
naseg imama Ebu Hanife Nu'rnana, Bozija milost s njim! 1
DRUGA BA SCA
ovjerovanju u Boga 1(
TRECA BA SCA
o vjerovanju u meleke 25
CETVRTA BA SCA
o vjerovanju u Bozije knjige ?(
PETA BA SCA
o vjerovanju u Bozije poslanike 11
SESTA BA SCA
o vjerovanju u Posljednji dan .
SEDM A BA SCA
ovjerovanju u prozivljenje poslije smrti .4: ~
OSM A BA SCA
o vjerovanju u sudbinu (kader) . , .