LM12

LINGUA MONTENEGRINA
asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja

LINGUA MONTENEGRINA
the magazine of linguistic, literary and cultural issues
God. VI, sv. 2, br. 12
Izdava
INSTITUT ZA CRNOGORSKI JEZIK I KNJIEVNOST
Redakcija
Radoslav Rotkovi (Herceg Novi)
Josip Sili (Zagreb)
Vuki Pulevi (Podgorica)
Milorad Nikevi (Osijek)
Amira Turbi-Hadagi (Tuzla)
Aleksandra Nikevi-Batrievi (Podgorica)
Przemysaw Brom (Katowice)
Milica Luki (Osijek)
Jakov Sablji (Osijek)
Vanda Babi (Zadar)
Ljudmila Vasiljeva (Lavov)
edomir Drakovi (Cetinje)
Aleksandar Radoman (Podgorica)
Goran Drini (Podgorica)
Glavni i odgovorni urednik
Adnan irgi
Sekretar Redakcije
Sanja Orlandi
Podgorica, 2013.
LINGUA MONTENEGRINA, god. VI/2, br. 12, Podgorica, 2013.
Institut za crnogorski jezik i knjievnost
3
UDK:821.163.4.09-13
Izvorni nauni rad
Josip SILI (Zagreb)
Filozofski fakultet Zagreb
jsilic@ffzg.hr
JO JEDAN PRILOG TEZI O RAZLIITOSTI STANDARDNOGA
JEZIKA I JEZIKA UMJETNIKE KNJIEVNOSTI
Autor ovoga priloga na primjeru Gorskoga vijenca go-
vori o razliitosti standardnoga jezika i jezika umjetnike
knjievnosti.
Kljune rijei: Gorski vijenac, standard, sistem, jezik umjet-
nike knjievnosti
O jeziku umjetnike knjievnosti moemo govoriti samo ako usposta-
vimo njegovu vezu sa sistemom jezika i sa standardom jezika. Evo te veze.
Sistem je pravilo, i to lingvistiko, tj. unutarjezino. I standard je pravi-
lo, ali sociolingvistiko, tj. i unutarjezino i izvanjezino. Sistem je mogunost
(potencija). Dakle je ostvarljivo. Standard je, nasuprot njemu, ostvareno. U
sistemu sud ovjeka nije bitan. U standardu jest. Sistem prihvaa i drutveno
pravilno i drutveno nepravilno. Standard prihvaa samo drutveno pravilno.
U nizu smo rasprava govorili o tome u vezi s bonjakim, crnogorskim,
hrvatskim i srpskim jezikom. Rekli smo da sva etiri pripadaju istome sistemu
- tokavskome, ali razliitim standardima. Kao injenice istoga sistema imaju
isti broj fonema - 36. No ni u jednome nisu svi realizirani. Bonjaki, hrvatski
i srpski imaju 31, a crnogorski 33. Ni jedan od njih nema zvune , i prema
nezvunima c, f i h. A kako to da crnogorski ima 33, a bonjaki, hrvatski i
srpski 31? Koji su to fonemi koje crnogorski jezik ima, a bonjaki, hrvatski
i srpski nemaju? - To su i kao meki prema tvrdima i . (U bonjakome,
hrvatskome i srpskome oni su potencijalni.) Tako u crnogorskome imamo, a u
bonjakome, hrvatskome i srpskome razlike izmeu nica (sjenica) i nica
(zjenica) nemamo: nica je u opreci prema nica (penica), a nica (zjeni-
ca) u opreci prema nica (deminutiv od ena).
Razlog je tome u tome to crnogorski jezik nema refeksa glasa jata,
pa j u je postaje obinim glasom j koji izaziva jotaciju. Tako cjepkati postaje
epkati, tjerati - erati, tjeiti - eiti itd., djed - ed, djevojka - evojka,
vidjeti - vieti itd.
4
Josip SILI
Ima i drugih pojava koje crnogorski jezik ine posebnim, ali ih ovdje
neemo navoditi jer bi zauzele previe prostora. Sve se one mogu nai u Pra-
vopisu crnogorskoga jezika iz 2010. godine i u Gramatici crnogorskoga jezi-
ka iz 2010. godine. Njihovim je izlaskom crnogorski jezik postao slubenim
jezikom Crne Gore te prestao biti predmetom krivih prosudbi o standardnim
jezicima tokavskoga sistema.
A sad najprije dvije-tri o realizaciji stihova Gorskoga vijenca. Njih (sti-
hove) treba realizirati metriki, i to ovdje trohejsko-jampski. (Prozodijska je
realizacija za njih neprirodna.) Tako pklen u San pakleni okruni Osmana
mora postati paklni, a smana - Osmna: San paklni okruni Osmna.
Tako je to i sa da li ne zna Turke od Nkia, gdje Nkia mora postati Nik-
a; sa raspale me uasa plamovi, gdje plmovi mora postati plamvi; sa
Vieste li uda i znamenje, gdje znmnje mora postati znamnje; sa uljegoe
u krupne rijei, gdje krupne mora postati ukrpne itd.
Tekst koji slijedi trai da se o sistemu i standardu kau jo dvije-tri. Ui-
nit emo to na obliku na Loven u na Loven sam vazda ljetovao iz Gorskoga
vijenca. Taj oblik standard ne prihvaa jer nije u skladu s drutveno-jezinim
pravilom: Lokativ jednine imenice Loven glasi na Lovenu. Sistem meu-
tim oblik na Loven u na Loven sam vazda ljetovao prihvaa jer je lokativ.
(Lokativom ga ini situacija u kojoj se nalazi.) Standard trai da se drutvo
dogovori da lokativ jednine imenice Loven glasi na Lovenu. Njemu je da-
kle vaan dogovor. Sistem meutim uvaava lokativ kao kategoriju. to jezik
umjetnikoga djela prihvaa - ono to kae sistem ili ono to kae standard?
- Jezik umjetnikoga djela prihvaa ono to kae sistem, ali to ini onako kako
to njemu odgovara. (Sistem naime osigurava potpunu slobodu u njegovim po-
stupcima.) U tome je smislu individualan, pa onda i subjektivan, tj. estetiziran.
Kako to biva, pokazat emo (djelomino) na jeziku Gorskoga vijenca.
Metrika shema trai odgovarajui broj slogova. Gorski vijenac rabi ra-
zliite naine da to postigne. Jedan je od tih naina redukcija slogova. Tako je
s prijedlogom sa i s prijedlogom s. Oblik je prijedloga sa ondje gdje stih treba
10 slogova, a oblik prijedloga s ondje gdje stih i bez njega ima 10 slogova.
Usp: Bog sa nama i aneli bo te i s lomljavom stranijeh gromov. Oblik
se prijedloga s rabi i ondje gdje to pravopis ne doputa. Usp.: s sijevanjem i s
velikom jekom. Tu se on geminira, pa postaje s: (s:sijevanjem). I takav je on,
dakako, jednosloan. Uz sinkronijski se prijedlog s (sa) rabi i dijakronijski su.
Usp. su dva maa a su dvije krune.
Tako se ne radi samo s prijedlozima, nego sa svime to utjee na broj
slogova stiha. ini se to, primjerice, s neka i nek.Usp: neka bude to biti ne
me i nek ad prodre, poksi Satna.

5
Jo jedan prilog tezi o razliitosti standardnoga jezika...
U stihovima Gorskoga vijenca ima i prolosti i sadanjosti (i sinkronije
i dijakronije). Prolost se iskazuje, pimjerice, oblikom genitiva mnoine na
ijeh. Usp.: da prelaze s bojnijeh poljn, i s lomljavom stranijeh gromv,
stranom milju, prs nadutijeh, vjeti zvuci divnijeh gusla itd.
Tako je i s dativom, lokativom i instrumentalom jednine i mnoine pri-
djeva i zamjenica. Usp.: Pomoz Boe jadnijem Srbma, ne razlu ratnijem kli-
cma, nasija ga umnijem emnom, i orujem, mojijem uzdnjem, Teko Turci
vaijem duma, a tankijem glasom naricti, za onijem sivijem soklom itd.
O tim e oblicima jo biti govora.
U sistemsku opreku ulazi i nepostojano a. Tako igumane (Ti nijesi sli-
jep igumane) postaje igumne (Srean li si igumne Stefne). Tu se vidi in-
tervencija autora u pravilo o kojemu je rije. Iskoristivi svoje pravo (koje
mu daje sistem), on nepostojano a (odnosno njegovu modifkaciju) tvori od
strukture koja to standardu ne doputa. U iguman je zavrno a dugo (gumn),
a dugo a u pravilu standarda ne moe biti nepostojano a. Iskoristivi pravo o
kojemu je rije, autor stih Srean li si igumne Stefne prilagouje strukturi
deseterca.
Sistemsko pravilo jata doputa da se refeks jata ije realizira i dvoslono
(kao ije) i jednoslono (kao je). U takvim je onda situacijama (kad intervenira
sistem) potrebna odluka. (Sistemsko je naime pravilo odluka.) O njoj (o toj
odluci) ovisi i pisanje svijetski. Ona naime opravdava i pisanje svijetskoga,
jer ono (svijetskoga) omoguava etveroslonost (sv-jet-sk-ga). Usp.: sluga
brata sunca svijetskoga.
Takvo pisanje zahtijeva i aorist vidijesmo u u njih danas ove vidijsmo.
Kad je to potrebno, dijakronijska se dvoslonost ijeh nadomjeta sin-
kronijskom jednoslonou ih. Usp.: kako jata divnih labudva i s kojih su se
u nebo podizli.
Tako se ponaaju (kad je to potrebno i u skladu s brojem slogova) dija-
kronijsko ijem i sinkronijskom im. Dvoslono se ijem oituje, primjerice, u Moje
pleme snom mrtvijem spava, a jednoslono u Hajdte k meni pod mojim atrom.
U skladu sa sistemskim pravilom, pa onda i s odlukom, autor i nje u
znamenje refektira sa nije. Tako Vieste li udo i znamenje stavlja nasuprot I
ovo je neko znamnije. I ta je odluka izazvana potrebom za brojem slogova.
Oblik znamenje kao trosloan refektira u oblik znamenije kao etverosloan.
Brojem slogova upravlja i infnitiv, koji nalazimo i sa ti (kad je rije o
autonomnosti sloga) i sa t (takoer kad je rije o autonomnosti sloga). Usp.:
Poee se krvniki gonti i jedan drugom vadit oi ive.
I osnova se mijenja slogova radi. Tako se rabi i vojvoda i vojevoda.
Usp.: A kako te ranjahu vojvda (tu je vojvoda vokativ) i Tri serdara i dva
vojevde.
6
O Gorskome vijencu kao tovatelju prolosti govori njegova esta upo-
raba aorista i imperfekta na mjestima na kojima se u svakodnevnoj komuni-
kaciji rabi perfekt. To pogoduje njegovoj estetici. Usp.: I njih danas voe vi-
dijsmo, i svakoju uru uhvatsmo, nai cari zakon pogaze, za pravila ludost
izabre, pa iahu kao na kljuve, Za svaku je rabtu pitsmo, Gledah brate
kao tebe sada, Ne mogae ovjek nigda znati itd.
Eto, to je to. No to nije sve to je trebalo rei o jeziku Gorskoga vijenca.
On je, jezik, zasluio da se o njemu govori mnogo vie.
Josip SILI
A CONTRIBUTION TO THE HYPOTHESIS ABOUT
THE DIFFERENT CHARACTER OF STANDARD LANGUAGE
COMPARED TO THE LANGUAGE OF ARTISTIC LITERATURE
The author of this paper uses the example of The Mountain Wreath to
discuss the difference between the standard language and the language of ar-
tistic literature.
Key words: The Mountain Wreath, standard, system, the language of
artistic literature
.

Josip SILI
7
UDK:811.163.4(497.16)Petrovi Njego P. II
Izvorni nauni rad
Adnan IRGI (Podgorica)
adnan.cirgic@icjk.me
NEKE FONOLOKE I MORFONOLOKE OSOBINE
JEZIKA PETRA II PETROVIA NJEGOA
U ODNOSU NA CRNOGORSKE GOVORE
(S POSEBNIM OSVRTOM NA NJEGUKI GOVOR)
Ovaj rad predstavlja kratku uporednu analizu vanijih fono-
lokih i morfonolokih osobina Njegoeva jezika s takvim oso-
binama u crnogorskim govorima, osobito u njegukome govo-
ru. Za osobine Njegoeva jezika koristili smo popis koji je dao
Danilo Vuovi u svojoj studiji Prilozi prouavanju Njegoeva
jezika (1930).
Kljune rijei: Njego, crnogorski govori, njeguki govor
Koliko su Njego i njegovo djelo bili inspiracija naunika raznih oblasti
u Crnoj Gori i izvan nje, najbolje svjedoi Bibliografja NJEGO koja ovih
dana treba da izae iz tampe u izdanju Instituta za crnogorski jezik i knji-
evnost, a koja sadri impozantnih skoro 35.000 jedinica. Broj jedinica koje
se tiu Njegoeva jezika u znaajnome je zaostatku u odnosu na broj jedinica
koje se odnose na njegovo knjievno djelo. No to ne znai da je broj jezikih
jedinica zanemarljiv.
Njegoev je jezik bio tema izuavanja svih crnogorskih flologa i veine
junoslovenskih. Taj je jezik privukao Vuka Karadia kojemu je posluio
kao dokaz da narodni jezik moe funkcionisati u knjievnosti iako je kasnije
njegova norma, poznato je to, zaobila mnotvo osobina Njegoeva i njego-
evskoga jezika. U izuavanju toga jezika dva su imena nezaobilazna Milan
Reetar i Danilo Vuovi. Rije je o prva dva kolovana njegoologa, jednome
iz Hrvatske i jednome iz Crne Gore. Nijesu nezaobilazni samo po tome to
su prvi, no i po tome to tome jeziku nijesu prikrivali crnogorsku odrednicu.
Kasniji njegoolozi, uglavnom Crnogorci, nijesu ili tim tragom.
Namjera nam nije da ovim referatom obuhvatimo sve osobine Njegoe-
va jezika. Za to bi bila potrebna prilino opsena monografja. Namjera nam
8
Adnan IRGI
je da neke fonoloke i morfonoloke osobine Njegoeva jezika uporedimo sa
stanjem u crnogorskim govorima, prije svega sa stanjem u njegukome go-
voru koji jo uvijek nije opisan
1
, a rije je o govoru kraja u kojemu je Njego
roen i u kojemu je proveo etinjstvo.
Polazimo od osobina koje je izdvojio Danilo Vuovi u doktorskoj di-
sertaciji Prilozi prouavanju Njegoeva jezika (1930)
2
. Ve u prvoj reenici
svoje monografje Vuovi istie: Njegoeva su dela veinom pisana narod-
nim jezikom, i to onim dijalektom kakvim se govori u Crnoj Gori.
3
Izdvaja-
jui Gorski vijenac i Lanoga cara epana Maloga kao dva najbolja njegova
djela, kae da u njima obino uvek nalazimo i u fonetici i u morfologiji, i u
sintaksi osobine crnogorskih dijalekata. Izvesni tui elementi koje nalazimo
u tim delima, poglavito turski i talijanski, obini su i u govorima u Crnoj Go-
ri.
4
Sve vanije neknjievne osobine Njegoeve, odnosno one osobine koje
se nijesu uklapale u jeziki standard onoga vremena, Vuovi je iznio u 340
taaka, od ega se na fonologiju i morfonologiju odnosi prvih 67.
U prvih devet taaka Vuovi je obradio razliite alternante jata u Nje-
goevu jeziku. Na prvome su mu mjestu oblici s ije umjesto je, za koje kae
da nijesu osobina narodnoga govora u Crnoj Gori.
5
U vezi s time navodi
nekoliko oblika glagola vidijeti: vidijesmo, vidijeli, vidije te dva usamljena
primjera kao to su zavijesa (umj. zavjesa) i pobijeda (umj. pobjeda). Te dvije
grupe treba razdvojiti jer su u drugome sluaju u pitanju dui oblici uslovljeni
stihom, a u prvome (kod oblika vidijeti, vidijeli, vidijesmo i sl.) oblici koji su
tipini za jedan dio podlovenske Crne Gore, prije svega za njeguki govor, za
crmnike govore, dio rijekih i govore cetinjskoga kraja. Oblik vidijeti i danas
se moe uti u tim govorima pored tipinoga i dominantnoga vieti.
Njegoev dvojaki alternant jata u oblicima tipa snijean snjean, odsi-
jee odee, odijelo oelo i sl. preslika je stanja iz crnogorskih govora, pa
i njegukoga. Vuovi je s pravom to predstavio kao odraz stanja u narodnim
govorima. No to se ne bi moglo rei i za oblike tipa preem, pree, prevarni
1
Ispitivanje njegukoga govora obavili su Adnan irgi i Aleksandar Radoman u ljeto 2008.
i 2009. godine. Nakon toga objavljen je Rjenik njegukoga govora (Adnana irgia)
u izdanju Matice crnogorske, Podgorica Cetinje, 2009. a Adnan irgi publikovao je
Grau za izuavanje njegukoga govora u asopisu Lingua Montenegrina, br. 5, Cetinje,
2010, str. 599645. Monografja koja bi obuhvatila kompletan opis njegukoga govora jo
nije uraena.
2
Danilo Vuovi, Prilozi prouavanju Njegoeva jezika, Junoslovenski flolog, knj. III,
Beograd, 1930. Za ovu priliku koristili smo izdanje koje je priredio Drago upi u knjizi:
Danilo Vuovi, O Njegoevom jeziku, Podgorica, 2004.
3
Danilo Vuovi, O Njegoevom jeziku, Podgorica, 2004, str. 25.
4
Isto, str. 25.
5
Isto, str. 41.
9
Neke fonoloke i morfonoloke osobine jezika Petra II Petrovia Njegoa...
koji se javljaju rjee od oblika tipa prijekrst, prijekor, prijevara, prijevarni,
prijeem, prijeoe, prijeao i sl. Vuovi za te oblike kae: Razumljivo je da
se upotreba ovakvih (duih i kraih) oblika podeava prema potrebi metra.
6

Ta je konstatacija samo djelimino precizna, odnosno tana je u dijelu koji se
odnosi na krae oblike. Dui su oblici bili dominantni u narodnim govorima
do polovine XX vijeka, a kasnije su ih, pod uticajem standardnojezike nor-
me, poeli potiskivati krai oblici. O tome ponajbolje svjedoe dijalektoloke
monografje i studije iz meuratnoga perioda, osobito dvije koje obuhvataju
iroke oblasti, autora Mihaila Stevanovia i Danila Vuovia. U everozapad-
nim govorima crnogorskim prefks pr- dvojako se javlja. Ako je pr- kao
prefks imeniki, onda imamo zamenu dugoga jata glasovima ije:
prijelom, prijenos, prijepad, prijelaz, prijerez, prijegled, prijeskok,
prijetok, prijeplet, prijerod, prijepek, prijestup, prijedlog, prijeklad, prijelog,
Prijelozi (mesto), prijevod, prijekor i sl. (...)
Ako je pr- glagolski prefks, onda imamo zamenu kratkog slogom je
(odnosno e posle r):
prelomiti, prenositi, prepasti, prerezati, preskoiti, preplesti, prepletati
i preplijetati, preroditi, prenositi, prepei, prestupiti, prelaziti itd.
Kod prideva u tom pogledu imamo dvojnost: ako je pridev sagraen od
imenice, onda imamo imeniki prefks prije; ali ako je nainjen od glagola,
onda je glagolski prefks pre-:
prijekoran, prijestupan (prijestupna godina), prijepun (nema imenice)
i prepun, prijegledan, prijetravan, prepeen, prelazan, preveden, predloen,
preneen itd. konstatovao je Danilo Vuovi.
7
Takvo stanje potvruje i Mi-
hailo Stevanovi u jugoistonim govorima crnogorskim: prijelaz, prijestup,
prijekor, prijeklad, prijedlog, prijegled, prijesad, prijenos, prijepek, prijepis,
prijeek, prijetop, prijeer, prijevljes, prijevoz, prijegon, prijekop, prijelom,
prijeboj, a u pridjevima nastalim od glagola prefks je pre-: prekrojen, prene-
en, preveen, preveden, dok u pridjeva izvedenih od imenica prefks je prije-:
prijestupan, prijekoran, besprijekoran.
8
Dui su oblici danas samo sporadino
sauvani, i to uglavnom kod starijega stanovnitva i u njegukome i u osta-
lim crnogorskim govorima.
I grupa rj ponaa se u Njegoevu jeziku kao i u crnogorskim govorima,
i kao u njegukome govoru. Nestabilna je, javlja se dubletno i kao rj i kao r,
a kao rj ne javlja se nikad iza suglasnikih grupa.
6
Isto, str. 42.
7
Danilo Vuovi, Dialekat Istone Hercegovine, Rasprave i graa, Srpska kraljevska aka-
demija, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. III, Beograd Zemun, 1927, str. 89.
8
Vieti: Mihailo Stevanovi, Istonocrnogorski dijalekat, Junoslovenski flolog, knj.
XIII, Dravna tamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1933-34, str. 22.
10
Oblici eljeo, smjeo, eo i sl. koji se javljaju po izuzetku u Njego-
evu jeziku nijesu odraz stanja ni u njegukome govoru ni u govorima cetinj-
skoga tipa. Vuovi ih navodi kao uticaj glagolskoga pridjeva radnoga en-
skoga roda
9
. No u nekim crnogorskim govorima (kakav je recimo govor Zete
i Podgorice) izostala je promjena jata u i ispred o i j, pa se u njima ne javljaju
samo oblici poput eljeo, smjeo, eo, koji bi se mogli tumaiti kao uticaj en-
skoga roda, ve i oblici poput ejati, vljejati umjesto sijati, vijati. Budui da
je Vuovi i kod Njegoa registrovao oblik zaejana, valjalo bi odbaciti pret-
postavku o pomenutome uticaju. Ostaje dakle nerazjanjeno da li su ti oblici
kod njega odraz nekadanje dubletne upotrebe u narodnim govorima u kojima
takve upotrebe vie nema, jesu li se pojavili kao uticaj govora zetskoga tipa ili
je pak rije o greci prireivaa Njegoevih djela sa stare ruske ortografje na
savremenu.
Danilo Vuovi naveo je i nekoliko primjera upotrebe ekavskih oblika
u Njegoevu jeziku: leb, celivati, ovde, onde, ovden, ovdena, ondena pored
ove, oven i sl. Ekavizam leb tipian je za cijelu podlovensku Crnu Goru,
ekavizam celivati optecrnogorska je odlika, a ekavizmi (iako nije rije o
stvarnim ekavizmima) ovde, onde tipini su za njeguki govor (pored ovde-
na, odena, oden). Uz takve naveo je i nekoliko ekavizama u iju je izvornost
posumnjao, pa ih tretira kao knjike oblike. To su strela, cesar, greh, mleko,
kolevka, prvenac i sl. Ti sluajevi nemaju potvrda ni u crnogorskim govorima
ni u staroj knjievnosti ni u usmenoj knjievnosti, pa nije rije ni o emu dru-
gome do o pogrenoj transkripciji prireivaa Njegoevih djela.
I oblici go / goe, svu / svue, ego, ko go, togo optecrnogor-
ska su odlika. U crnogorskim govorima uz njih egzistiraju jo i oblici goj,
svuj i sl. to se pak tie oblika tipa njeto, njekoliko, njeki sasvim je ispravna
Vuovieva sumnja da oni mogu biti crta Njegoeva jezika.
10
Mi tu osobinu u
njegukome govoru nijesmo uoili.
Sekundarno je i ije (umjesto etimolokoga e) u Njegoevu jeziku, kao u
primjerima tipa prosvjetenje, pokrijevati, talijer i sl. odraz su stanja u crno-
gorskim govorima. to se u njegovu jeziku javljaju i oblici poput putir, ofcir,
dananje stanje u njegukome govoru daje povoda za stav da je dubletna upo-
treba tih oblika na ir i ijer njeguka karakteristika.
Oblike poput oteestvo, est, beskonean, toka, ljubov, sovrenstvo,
vozduh, vospitati, voskrsenje, naalo, naalnik i sl. Danilo Vuovi je isprav-
no odredio kao crkvenoslovenizme i izuzeo ih iz mnotva narodnih osobina
Njegoeva jezika. Od njih se razlikuje so tijem i so tim, to je osobina i
9
Vieti: Danilo Vuovi, O Njegoevom jeziku, Podgorica, 2004, str. 43.
10
Isto, str. 44.
Adnan IRGI
11
narodnih govora (pa i njegukoga), nastala vjerovatno analogijom prema s
ovijem i s ovim.
11
Osobine koje Danilo Vuovi navodi u vezi s pokretnou vokala (tipa
proza selo, oda ta, opeta, ondena, vee, teke, svue) tipine su i za narodne
govore. U njegukome govoru nijesmo uoili oblike odmaha, tadera, goe.
Mogue je da ih je Njego koristio za potrebe stiha. Takoe, kao njeguku
osobinu (ali ni kao tipinu narodnu osobinu uopte) nijesmo uoili ni oblik
igumne (s nepostojanim a), amanta (s nepostojanim a) i sl.
ea upotreba vokalske grupe ao u m. r. glagolskoga pridjeva radnoga
od saetoga a (npr. doao doa) odlika je njegukoga govora. Oblici bez sa-
imanja i danas su dominantni u tome govoru. Je li ve u Njegoevo vrijeme
bio zapoet proces saimanja te vokalske grupe u njegukome govoru, ili je
to samo sporadini import iz okolnih govora teko je odgovoriti. Nekoliko
uoenih primjera saimanja ao u o (mogo, odgovaro, poslo) nijesu odlika ni
njegukoga govora ni govora koji gravitiraju Cetinju. Ili su uticaj okolnih bo-
kekih govora ili su plod nesavjesnoga prireivanja njegovih djela. I primjeri
saimanja vokalskih grupa poput nako, pas, dako, dosim, majde odlika su
narodnih govora.
U vezi s vokalima Vuovi registruje kod Njegoa i primjere s izgublje-
nim sufksom i iz imperativne osnove, npr. dr, bje, izlaz, ostavte, otvorte i
sl. Ta je pojava odraz stanja i u njegukome govoru i u ostalim crnogorskim
govorima. Ista je situacija i kad je u pitanju sufksalno j iz imperativne osnove,
npr. da, proita, pita, vlada, vjenate, date, pitate i sl.
12
I oblici tipa otole / otle /
otale u Njegoevu jeziku osobina su i njegukoga i drugih crnogorskih govora.
Pri opisu konsonantskoga sistema u Njegoevu jeziku Vuovi je elno
mjesto odredio konsonantu h, ija je sudbina posebno interesantna u crnogor-
skim govorima.
13
Fonem je h gotovo dosljedan u Njegoevu jeziku ba kao i
u svim govorima cetinjskoga tipa. Odstupanja od dananjega stanja u govorima
su minimalna (npr. uvehnuti, hrav, heglen i sl.). Zamjene h sa k ili g, poznate u
nekim crnogorskim govorima, kod Njegoa nema (po nalazu Danila Vuovia).
14
I fonem f i grupa hv se u Njegoevu jeziku ponaaju kao u njegukome
govoru. Izuzetak ini samo nekoliko sluajeva njegove zamjene fonemom v,
to nije odlika njegukoga govora.
15
11
Nee biti u pravu Vuovi (Isto, str. 45) koji to dovodi u vezu s konstrukcijom s ovoliko jer
bi u tome sluaju postojalo i so toliko, a takva konstukcija je nepotvrena u crnogorskome
jeziku.
12
Isto, str. 54.
13
Vieti o tome: Radosav Bokovi, O prirodi, razvitku i zamenicima glasa h u govorima
Crne Gore, Junoslovenski flolog, XI, Beograd, 1931, str. 179197.
14
Danilo Vuovi, O Njegoevom jeziku, Podgorica, 2004, str. 49.
15
Isto, str. 52.
12
Prelazak l u o na kraju sloga i rijei kod Njegoa se javlja kao i u go-
vorima cetinjskoga i bokekoga tipa. Pored primjera telal, al, bokal i sl., koji
su svakako narodni, javlja se i nekoliko primjera s o umjesto l na kraju rijei
stranoga porijekla tipa vicekonsuo, papagao, tituo, za koje Vuovi smatra da
su Njegoeva tvorevina.
16
Ipak, prije e biti da je rije o procesu koji je mogao
obuhvatiti i sve usvojenice kao i domae rijei, ali je kasnije prekinut najvje-
rovatnije pod uticajem kolstva i jezika knjige.
Njego je vjeran stanju u njegukome govoru i u sluajevima uproa-
vanja grupa vl i vr u inicijalnome poloaju u rijei (kad se gubi poetno v), u
sluajevima gubljenja p iz grupa pt, p u inicijalnome poloaju (tica, enica),
uproavanja grupa j i j (boi, boa, vrai i sl.) itd.
I sluajevi disimilacije, odnosno asimilacije suglasnika, poput mlogo
mjesto mnogo ili guvno mjesto gumno, tavni mjesto tamni, mnadi mjesto mla-
di, pomotnjik umjesto pomonik itd. odraz su ne samo stanja u njegukome
govoru, nego su donedavno bili optecrnogorska pojava. I izostanak jotovanja
labijala m, b, p, v (amju, grmjava, ljubjae, drobjahu, pjaka, prosipju, Gra-
hovjani, postavjati i sl.) odlika je njegukoga govora, premda je zbog migraci-
je stanovnitva i uticaja kolstva taj proces na Njeguima danas nedosljedan.
Mora biti da je uticaj okolnih govora, u kojima je jotovanje u tim sluajevima
izvreno, postojao i u Njegoevo vrijeme jer su jotovani oblici prisutni i u
njegovu jeziku. Jekavska je jotacija kod Njegoa dosljedna kao i u svim
crnogorskim govorima. Oblici eskota, izleela, ed, neelja, oesti, eli itd.
potvrda su te konstatacije. to nema jotovanja suglasnika s i z (u i ), razlog
je u upotrebi neadekvatnoga pisma.
Navedenim osobinama uglavnom se zavrava popis to ga je dao Dani-
lo Vuovi u citiranome djelu,
17
a koji je nama posluio za usporedbu fonolo-
kih i morfonolokih karakteristika Njegoeva jezika sa stanjem u njegukome
govoru i ostalim crnogorskim govorima. Iscrpnija analiza svakako bi donijela
jo mnotvo osobina i zauzela mnogo vie prostora nego to ga dozvoljava
ovaj povod. No i ovoliko koliko ih je dovoljno je da se potvrdi teza da je
Njegoev jezik u osnovi narodni jezik, odnosno odraz stanja u crnogorskim
govorima, prvjenstveno u njegukome govoru.
16
Isto, str. 50.
17
Nijesmo uzimali u obzir neke sitnije osobine niti Vuovieve napomene koje su vie tiu
pravopisa nego jezika.
Adnan IRGI
13
Citirana literatura
Bokovi, Radosav: O prirodi, razvitku i zamenicima glasa h u govorima
Crne Gore, Junoslovenski flolog, XI, Beograd, 1931, str. 179197.
irgi, Adnan & Radoman, Aleksandar: Izvjetaj o ispitivanju njeguko-
ga govora, Matica, br. 36, Matica crnogorska, Podgorica, str. 367372.
irgi, Adnan: Graa za izuavanje njegukoga govora, Lingua Monte-
negrina, br. 5, Institut za crnogorski jezik i knjievnost Vojislav P. Nike-
vi, Cetinje, 2010, str. 599645.
irgi, Adnan: Rjenik njegukoga govora, Matica crnogorska, Podgorica
Cetinje, 2009.
Stevanovi, Mihailo: Istonocrnogorski dijalekat, Junoslovenski flolog,
knj. XIII, Dravna tamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1933-34.
Vuovi, Danilo: Dialekat Istone Hercegovine, Rasprave i graa, Srp-
ska kraljevska akademija, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. III, Beograd
Zemun, 1927.
Vuovi, Danilo: Prilozi prouavanju Njegoeva jezika, Junoslovenski
flolog, knj. III, Beograd, 1930.
Vuovi, Danilo: O Njegoevom jeziku, Oktoih Centar za kulturu Niki,
Podgorica, 2004.
Adnan IRGI
SOME PHONOLOGICAL AND MORPHONOLOGICAL FEATURES
OF THE LANGUAGE OF PETAR II PETROVI NJEGO
COMPARED TO OTHER MONTENEGRIN SPEECH PATTERNS
(WITH AN EMPHASIS ON NJEGUIS SPEECH PATTERN)
The present paper presents a brief comparative analysis of the major
phonological and morphophonological features Njegos language with such
properties in Montenegrin speech patterns, especially in Njeguis speech
pattern. The list provided by Danilo Vuovi in his study Contributions to the
Study of Njegos Language from 1930 was used as a reference for features of
Njegos language.
Key words: Njego, Montenegrin speech patterns, Njeguis speech
pattern
15
UDK:811.163.4'367.633(497.6)
Izvorni nauni rad
Indira SMAJLOVI-ABI (Tuzla)
indirasmajlovic@yahoo.com
ANALIZA PRILONIH IZRAZA BOSANSKOHERCEGOVAKOGA
SREDNJOVJEKOVNOG EPIGRAFIKONA
U tekstu je uraena analiza prilonih izraza bosansko-
hercegovakih srednjovjekovnih epigrafa, s osvrtom na njihove
funkcije. Posebno su analizirane konstrukcije kojima se odre-
uje mjesto. Analiza e obuhvatiti i priloge s obzirom na
vrijeme izvrenja radnje, te s obzirom na nain, uzrok i
intenzitet. Rad e predoiti i naine tvorbe pojedinih priloga
definiranoga korpusa.
Kljune rijei: sinsemantini i autosemantini prilozi, atri-
butivni i adverbijalni prilozi, konstrukcije za mjesto, vrijeme,
nain, uzrok i intenzitet
Prima elementa
Prilozi su nesamostalne i (uglavnom) nepromjenjive rijei koje se na
sintaksikoj razini mogu integrirati unutar razliitih konstrukcija, odnosno
mogu stupiti u odnos s drugim, promjenjivim ili nepromjenjivim rijeima, a
najee biljee poziciju uz glagole, modificirajui ih pojedinano ili u
reeninom sklopu. U korpusu bosanskohercegovakih inskribiranih steaka
biljeimo sljedee konstrukcije s prilozima:
uz glagol Poteno postah i n[a] svoji bat[i]ni [le]goh
13
206
;
[ivi]h poteno i slavno jere znah da je u[mriti]...

73
255
;
uz pridjev poten vitez ovdi d[a]n dojde
51
187
;
uz prilog sad tuj (tu) poiva Radosav Gruba, sad mrtav

57
112
;
uz zamjenicu nikada mnogo ne imah, a nikada nita nesta
59
115
.
Prilozi se s obzirom na postanak dvojako diferenciraju: jednima je
osnova zamjenica, a drugima imenica ili pridjev. S tim u vezi, prvi se
nazivaju nepunoznanim (sinsemantinim) ili zamjenikim prilozima, a
drugi punoznanim (autosemantinim) ili imenskim prilozima. U odnosu na
znaenje razlikuju se: adverbijalni (oznaavaju mjesto, vrijeme, uzrok, cilj,
namjeru i sl.) i atributivni (oznaavaju osobine, svojstva, nain vrenja
radnje, intenzitet...).
16
Indira SMAJLOVI-ABI
U korpusu staroslavenskih priloga, zamjenikih je manje od imenskih
i oni se tvore tako da se osnovnom dijelu neke zamjenice (npr. k-, t-, s-, ov-,
on-, i (= j) od k, t, s, ov, in ili vs) dodaju nepromjenjive estice za
oznaku naina (-ako: kako, tako, ovako, onako, inako, jako), smjera (-amo, -
du: kamo, tamo, smo, ovamo, onamo, inamo, jamo kdu, tdu, ovdu
itd.), vremena (-gda: kgda, tgda, ili s vokaliziranim , ; kogda, togda,
jegda) ili stupnja (-l, -li, -l s vokaliziranim prethodnim , : kol, koli,
kol, tol, toli, tol, jel, jeli, jel, seli itd.) (Hamm, 1974: 181). U korpusu
srednjovjekovnih bosanskohercegovakih epitafa zamjeniki prilozi biljee
veu frekvenciju (prilozi za nain: kako, tako, za mjesto: ovdje, tu, za smjer:
ovamo, za vrijeme: sad, kada, nikada, stupnja: toliko) od imenskih priloga
koji se tvore uglavnom od pridjeva tako da im se uzme akuzativ jedn. u
srednjem rodu vrno, virno Zb3
182
49
, Zb 4
241
53
,
245
57
poteno Zb4
206
13
,
324
149
,
pravo Zb 4
241
53
,
245
57
, Zb 2
93
41
, glasovito Zb 4
226
37
, slavno Zb4
255
73
.
Dodatne funkcije priloga unutar zadanoga korpusa bismo mogli
definirati na sljedei nain:
mogu izmijeniti smisao reenice:
A se lei napokon (konano) i Rabren Vuki Dolinovi
45
176
(definiramo kao adverb, dakle uz mogue protezanje na propozicije i
partikule)
mogu izmijeniti prijedlonu frazu
Bodoe me, i skoe me, i [oder]ae, i tuj (tu) smrti ne dopadoh, i
umrh na ro[s]tvo [Hris]tovo...
35
224
, kada
hteh pobiti (ivjeti)
tada
i
umrh
ZB 4
306
129
, nikada mnogo
ne imah, a
nikada nita
nesta
Zb 2
115
59

Adverbijalni prilozi
Konstrukcije za definiranje locusa
Prilozi najee znae prilike i okolnosti u kojima se vri glagolska
radnja, iskazujui razliku u locusu, tempusu i modusu. Sve tri semantike
grupe formalno se razlikuju samo kod priloga koji su nainjeni od
zamjenikih osnova. Zamjeniki prilozi kao tako, ovako, onako, su oblici
srednjega roda zamjenikih pridjeva tak, onak, ovak. Od osnove pokaznih
zamjenica ov*, on*, nastali su i zamjeniki prilozi ovdje, ondje (Matasovi,
2008: 249), npr. poten vitez ovdi d[a]n dojde
51
187
, A se neka se zna
tko ov[de] [l]ei Tvr[tko] M[il]caria m[i] sin [sa] svojom Ruom

21
215
, Da se zna, ove Vukmane lei
61
200
, A se lei ovde Stepko
Radivojevi
145
320
.
17
Analiza prilonih izraza bosanskohercegovakoga srednjovjekovnog epigrafkona
Prilozi dolaze u slubi prilonih oznaka i to ini primum njihove
sintaktike slube. Markirajui glagolsku radnju, prilozi esto preciziraju
razliku u locusu. Kad govorimo o prilozima za izraavanje prostora, recimo
da ih treba podijeliti u tri skupine: prilozi mjesta, cilja i smjera (Kutovi,
2009: 21). Dakle, u mjesne priloge ubrajamo one koji odgovaraju na pitanje
gdje (kde) i na pitanja o cilju kretanja kamo (kamo) i na pitanja o putu
kretanja kuda (kvdu). Razlike izmeu te tri vrste priloga ipak postoje, ali
samo kad je rije o zamjenikim prilozima. Sufiksi koji stoje uz osnovu
priloga kazuju je li rije o prilogu mjesta, smjera (cilja) ili puta kretanja. Kod
ostalih priloga kriterij za rasporeivanje leksema u priloge smjera ili u
priloge mjesta je glagol koji je vezan uz prilog. Ako uz prilog dolazi glagol
kretanja, govorimo o prilogu smjera, a ako uz prilog dolazi statini glagol,
govorimo o prilogu mjesta (Kutovi, 2008: 269). Primjenimo li tu
konstataciju na srednjovjekovni bosanskohercegovaki epigrafikon,
biljeimo konstrukcije sa glagolima koji oznaavaju stationis na koje se
vezuju sljedei prilozi koji oznaavaju prostor u blizini govornika: ovdje,
ovamo, i prilog tu (tui) koji oznaava prostor u blizini sugovornika. Kod
priloga ovdje zapaamo nepadeni dh-formant (njem. nichtkasuelle
Formantien) kojeg ne nalazimo u deklinaciji ie. prajezika (Ivi, 1970: 337).
Oblik a se biljei semantiki specificum forsirajui starije zamjeniko
znaenje koje se iri na prilono znaenje (ovdje). S druge strane ovaj
arhaini oblik zbog frekvencionog udjela predstavlja i pojavni specificum
epigrafikona, iako se javlja i u novijim oblicima ovdi, ovde, ove, ovdie
(ovdje) koje potvrujemo u kontekstu teritorijalne meudijalekatske
razliitosti i eonimskoga raspona koji je svjedoio migracije a sa time i
comutationis paleografski, leksiki, semantiki i morfoloki.
Sama pojavnost epigrafa ima dvojaku intenciju: s jedne strane
ostavljanje eonimima u spomen vlastito bitisanje vanost apostrofiranja
linoga imena (usljed ega moemo pratiti razvoj antroponimijske formule),
i s druge strane htijenje da se istakne mjesto na kome je pokojnik ivio
vanost rodnog locusa ili locusa na kome je pokojnik doivio slavu (s tim u
vezi mjestima se esto priskrbljuju formule: na svojeji zemli, na svojoj
batini, na plemenitoi). U nastojanjima oplodotvorenja intencija slue dvije
recepture: u prvome sluaju koristei zamjeniko znaenje ovaj uglavnom u
sklopu s imenicom, u drugome prilono znaenje ovdje uglavnom s
glagolom. Tome u prilog idu i konstrukcije s novijim oblicima:
A sije
ovaj
krsta (krst)
Boiko (Boika)

143
319
, Da se zna,
ove
Vkmane
lei Zb 3
200
61
, Ovdie lei
Mitran
Zb 4
281
101
. Zakljuit emo da je oblik a se starije zamjeniko znaenje
proirio na prilono znaenje mjesta.
Kako se svako razdoblje odlikuje specifinostima uvjetovanim
stepenom razvoja lingvistike toga perioda, svaka je dijalektologija slika
18
Indira SMAJLOVI-ABI
lingvistikih ostvarenja, a ista u srednjovjekovnome bosanskohercegova-
kome periodu oplodotvoruje integruum, uz povremena interferiranja, etiri
pisma i tri knjievna jezika i izravno svjedoi nestabilnu dijalektoloku
shemu. Tezu o ikavskoj genezi u govorima na terenu Hercegovine svjedoi
oblik a si, kojeg uporedo sa oblikom priloga ovdi (Foa, XVXVI stoljee)
sa ikavskim refleksima jata, nalazimo na prostorima koji su i danas
(uglavnom) markirani ikavskim govorima i to na podruju zapadno od
Neretve, kao i u meurijeju Bosne i Vrbasa odakle se prema miljenju
Belia ikavizam poeo razvijati na sve strane (Peco, 2001: 50). Kasnije
irenje teritorije Bosne znailo je i irenje ne samo ikavizama kao
bosanskoga pisanog manira ve i irenje ijekavizama kao dijalekatske
osobine, koja vazda i nije morala biti donesena migracijama, ve je ponegdje
bila i zateena, starinaka odlika, kakav je sluaj npr. u istonoj Bosni
(Jahi, 2000: 121). Dakle, kako glas jat jo uvijek nije ostvario stabilis,
nailazimo na zanimljivost postojanja tzv. pojave mijeanih refleksa jata,
prvenstveno ekavsko-jekavskih, koji su u bosanskohercegovakomu
ijekavsko-ikavskom kompleksu neoekivani (Buli, 2009: 94). Tome u
prilog ide i hipoteza o jatu s etiketom glasa e-tipa u korpusu
staro(crkveno)slavenskih tekstova. Isto svjedoe i razliite refleksije jata u
primjerima priloga ovdje: ove (Bilea, XVIXVII), ovde (Rudo, XV;
Stolac, XVI), ovdie > ovdje (Derventa, XVI). Navedeni primjeri
predstavljaju svojevrsni determinator Pecine teze o tzv. spornim
ijekavizmima, odnosno o prilozima sa partikulom -de. Veina takvih priloga
u ijekavskom knjievnom izgovoru ima danas -dje: ovdje, ondje, svagdje,
nigdje. T. Mareti (Mareti, 1931: 54) za te priloge kae da imaju ijekavski
refleks mjesto izvornog samoglasnika -e. Tu se realizira obrnuti prijelaz, tj.
iz e u , to nalazimo u mjesnim prilozima gdje, ovdje, ondje, koji u
staroslavenskom jeziku imaju na kraju -e. Dakle, to su superjekavizmi
koje prihvata i knjievni jezik (Peco, 1967: 94). Dalje se o fonetskim
oblicima ovih priloga kae da u narodnim govorima nemaju potvrde, a
budui da su srednjovjekovni bosanskohercegovaki epitafi inskribirani
istim narodnim jezikom oni su ujedno i potvrda autohtonih jezinih oblika.
Ta vrlo esta natpisna formula A se neka se zna ili A se lei se
usporeuje s rimskim sepultus, odnosno kranskim depositus. Blie paralele
te epigrafske rimske formule nahode se u izriaju HSE Hic situs/sita est
(Toynbee, 1996: 76) koja, u kasnijem razdoblju, s kraja natpisa seli na
poetak u obliku Hic jacet. Slinu formulu biljeimo i u evanelju po Luci
As leitos (Luka, II
34
). Pratei navedenu recepturu uoavamo preinake na
domaem regionu, najprije u korpusu bliskih nam crnogorskih epigrafskih
natpisa: HIE REQUIESCIT Ovdje poiva (ekularac, 1994: 53, 99), HIC
IASET Ovdje poiva (ekularac, 1994: 75), HSE LEI (ekularac, 1994:
257), kao i u domaem korpusu: HSE LEI (Vego, 1964: 39). Zadrava se
19
lingvistikih ostvarenja, a ista u srednjovjekovnome bosanskohercegova-
kome periodu oplodotvoruje integruum, uz povremena interferiranja, etiri
pisma i tri knjievna jezika i izravno svjedoi nestabilnu dijalektoloku
shemu. Tezu o ikavskoj genezi u govorima na terenu Hercegovine svjedoi
oblik a si, kojeg uporedo sa oblikom priloga ovdi (Foa, XVXVI stoljee)
sa ikavskim refleksima jata, nalazimo na prostorima koji su i danas
(uglavnom) markirani ikavskim govorima i to na podruju zapadno od
Neretve, kao i u meurijeju Bosne i Vrbasa odakle se prema miljenju
Belia ikavizam poeo razvijati na sve strane (Peco, 2001: 50). Kasnije
irenje teritorije Bosne znailo je i irenje ne samo ikavizama kao
bosanskoga pisanog manira ve i irenje ijekavizama kao dijalekatske
osobine, koja vazda i nije morala biti donesena migracijama, ve je ponegdje
bila i zateena, starinaka odlika, kakav je sluaj npr. u istonoj Bosni
(Jahi, 2000: 121). Dakle, kako glas jat jo uvijek nije ostvario stabilis,
nailazimo na zanimljivost postojanja tzv. pojave mijeanih refleksa jata,
prvenstveno ekavsko-jekavskih, koji su u bosanskohercegovakomu
ijekavsko-ikavskom kompleksu neoekivani (Buli, 2009: 94). Tome u
prilog ide i hipoteza o jatu s etiketom glasa e-tipa u korpusu
staro(crkveno)slavenskih tekstova. Isto svjedoe i razliite refleksije jata u
primjerima priloga ovdje: ove (Bilea, XVIXVII), ovde (Rudo, XV;
Stolac, XVI), ovdie > ovdje (Derventa, XVI). Navedeni primjeri
predstavljaju svojevrsni determinator Pecine teze o tzv. spornim
ijekavizmima, odnosno o prilozima sa partikulom -de. Veina takvih priloga
u ijekavskom knjievnom izgovoru ima danas -dje: ovdje, ondje, svagdje,
nigdje. T. Mareti (Mareti, 1931: 54) za te priloge kae da imaju ijekavski
refleks mjesto izvornog samoglasnika -e. Tu se realizira obrnuti prijelaz, tj.
iz e u , to nalazimo u mjesnim prilozima gdje, ovdje, ondje, koji u
staroslavenskom jeziku imaju na kraju -e. Dakle, to su superjekavizmi
koje prihvata i knjievni jezik (Peco, 1967: 94). Dalje se o fonetskim
oblicima ovih priloga kae da u narodnim govorima nemaju potvrde, a
budui da su srednjovjekovni bosanskohercegovaki epitafi inskribirani
istim narodnim jezikom oni su ujedno i potvrda autohtonih jezinih oblika.
Ta vrlo esta natpisna formula A se neka se zna ili A se lei se
usporeuje s rimskim sepultus, odnosno kranskim depositus. Blie paralele
te epigrafske rimske formule nahode se u izriaju HSE Hic situs/sita est
(Toynbee, 1996: 76) koja, u kasnijem razdoblju, s kraja natpisa seli na
poetak u obliku Hic jacet. Slinu formulu biljeimo i u evanelju po Luci
As leitos (Luka, II
34
). Pratei navedenu recepturu uoavamo preinake na
domaem regionu, najprije u korpusu bliskih nam crnogorskih epigrafskih
natpisa: HIE REQUIESCIT Ovdje poiva (ekularac, 1994: 53, 99), HIC
IASET Ovdje poiva (ekularac, 1994: 75), HSE LEI (ekularac, 1994:
257), kao i u domaem korpusu: HSE LEI (Vego, 1964: 39). Zadrava se
postupak svojevrsne intertekstualnosti, odnosno metatekstualnosti, ali se sa
procesualnou razvija specificum pri inkorporiranim adoptacijama i
adaptacijama, to e rezultirati razliitim modusima invokacija.
U poetnoj fazi u uobiajenoj formulaciji a se leit, biljeimo
realiziranu konstrukciju s oblikom glagola u 3. licu jednine sa T na kraju, to
se veoma rijetko inskribiralo na natpisima. Navedeno T u staroslavenskim
spomenicima je redovna pojava ali unutar topikalnoga korpusa biljeimo
pomenuto T samo s jednim primjerom: a se leita dva Vlahova sin (Vego,
1964: 21).
Na arhainost na leksikoj razini upuuje pokazna zamjenica se: se
leit, a ta se formulacija esto rabi na poetku ili na kraju natpisa, u
ustaljenim sintagmama odnosno (pokazne zamjenice s, si, se): s/sa/si bilig,
si kami, ali i u nevezanoj uporabi: se crki, sei knige, se zida. Pratei mutacije
invokacijskih formula kod domaih dijaka primjeujemo i konstrukcije s
integriranim razliitim deklinacijskim oblicima pokazne zamjenice s (to je
posljedica razliite implementacije klasinog obrasca mehke promjene), to
e stvoriti potekoe u transkripciji i transliteraciji natpisa. Dakle, biljeimo
dvojake formulacije: konstrukcije s zamjenicama koje su primile prilono
znaenje i konstrukcije s pokaznim zamjenicama. Njihovu razliitost
moemo pratiti u sljedeim primjerima, pratei njihove potencijalne
ekvivalentne formulacije, odnosno primjenjivost ili hibridnost istih:
A si bilig Sulimana Okopice Zb 4
230
41
> Ovdje bilig Sulimana Okopice.
> A ovaj bilig Sulimana Okopice.
(! kraj reenice)
Si hram ponovi pop Vuoslav 17-3 > Ovaj hram ponovi pop Vuoslav...
> Ovdje hram ponovi pop Vuoslav...
Pratimo i pojavnost oblika koje ne potvruju deklinacija pokazne
zamjenice s. Veina padenih zavretaka zamjenice s formirala se pod
utjecajem mehke promjene iako korijenski suglasnik *-s nije mehki ali je
zato osnovski samoglasnik mehak: *s. Odstupanja od ustaljenih oblika
mehke promjene odnose se na one padee koji se u mehkoj promjeni
zavravaju na -: npr. N
,
, ali C i CI-
, : N, ali: C, -: N
ali: C. Ve u staroslavenskom periodu nastali su analogijom prema
sloenoj promjeni novi oblici kao to je nominativ jednine mukog roda C
ili C, CE i C, u srednjem rodu: C, u enskom CI-
(ori,
1975: 110). Takoer, zamjenica sei je stari oblik zamjenice u ruskom jeziku
sa znaenjem ovaj, to se moe pratiti kao istonjaki utjecaj.
Razluivanje pojavnosti priloga od pokaznih zamjenica definiramo i
kontekstualnou natpisa kao snana potentata eonimske odrivosti,
stacionisa, intencije opominjanja (ne tikaj, klet i proklet bio i sl.), kako bi u
20
Indira SMAJLOVI-ABI
neki mah kapitalistiki izrazili svojinu, te prezentirajui stabilis markirali
mjesto koje ve postaje reprezentativno: na svojoj zemlji, na plemenitoj, na
svojoj batini ili kunici (u suprotnom se istie: legoh u tuoj zemlji a biljeg
mi stoji na batini). Sa tako definiranom intencijom nunija je inkorporacija
priloga za locus, a ne zamjenice, koji odgovara na pitanje gdje?, to se kao
forma zadovoljava produenim: legoh na svojoj batini i sl.
U svrhu istoga potvrivanja je i injenica da unutar topikalnoga
korpusa uglavnom nailazimo na pokazne priloge koji oznaavaju prostor u
blizini govornika ili sugovornika, priloge koji oznaavaju mjesto, dok ne
biljeimo nijedan primjer za oznaavanje cilja ili smjera, ime se potencira
prostorni znaaj. Takoer, pored starijeg oblika priloga ovdje biljeimo
pojavnost i razliitih deklinacijskih realizacija novijeg oblika pokazne
zamjenice ovaj/ova/ovo, to je potvrda razlikovnosti ovih dvaju pojavnosti:
a se
(kasnije novi oblik ovdje)
+ ovaj/ova/ovo
(raniji oblik s/si/se)
A se ovoj
kamenije uzvue Radovan
Zb 4
209
15
; A sije
lei Pavko R.
Ovi
kami usikoh na se za ivota
Zb 2
51
9
; A se
lei Radosav H.
Ovo
legoh na svojoj plemenitoj
; A se
lei Dobrilo Boban i brat mu Vigan. I
ovo
legosmo na svojoj batini.
Zb 2
103
51
; A se
usijee Radoje kova
ovaj
oba kamena.
Zb 2
105
51
Kako se u staroslavenskome jeziku prilozi grade od osam zamjenikih
osnova, pomou sufiksa *-de, *-d, *-du, *-mo (ori, 1975: 208), njima se
uglavnom grade prilozi za mjesto to smo potvrdili prethodnim primjerima
razliite realizacije priloga ovdje. Meutim, sufiks *-de koji odgovara na
pitanje: na kojem mjestu? ili gdje?, ne dodaje se osnovi od koje je nainjena
zamjenica t, a odgovarajui prilog je > y > tu, a ne , kao to su
nainjeni prilozi od ostalih osnova kde, sde, ovde, odnosno, kada, sada,
ovdje/ovdi/ovde i sl. Zamjeniki prilog za mjesto tu unutar naeg korpusa
realizira se u primjerima:
i
tu
ne rovo brata Ahmata
Zb 4
217
23
,
i
tu
smrti ne dopadoh
Zb 4
224
35
Konstrukcije za definiranje tempusa
Korpus srednjovjekovnoga bosanskohercegovakog epigrafikona
biljei pet razliitih priloga za vrijeme koji sudjeluju u prilonim
konstrukcijama s uglavnom preteritarnim glagolima, ali i oblicima prezenta i
infinitiva: davno
ti
sam legao
, vele ti mi je leati
Zb 2
89
39
, kada hteh pobiti
(ivjeti)
tada
i
umrh Zb 4
306
129
, kdi hth biti
(ivjeti),
tgi ne bih Zb 4
307
131
, dugo
na
zemlji
ivjeh
ja - osamdeset i osam ljeta
(Dizdar, 1969: 25)
21
neki mah kapitalistiki izrazili svojinu, te prezentirajui stabilis markirali
mjesto koje ve postaje reprezentativno: na svojoj zemlji, na plemenitoj, na
svojoj batini ili kunici (u suprotnom se istie: legoh u tuoj zemlji a biljeg
mi stoji na batini). Sa tako definiranom intencijom nunija je inkorporacija
priloga za locus, a ne zamjenice, koji odgovara na pitanje gdje?, to se kao
forma zadovoljava produenim: legoh na svojoj batini i sl.
U svrhu istoga potvrivanja je i injenica da unutar topikalnoga
korpusa uglavnom nailazimo na pokazne priloge koji oznaavaju prostor u
blizini govornika ili sugovornika, priloge koji oznaavaju mjesto, dok ne
biljeimo nijedan primjer za oznaavanje cilja ili smjera, ime se potencira
prostorni znaaj. Takoer, pored starijeg oblika priloga ovdje biljeimo
pojavnost i razliitih deklinacijskih realizacija novijeg oblika pokazne
zamjenice ovaj/ova/ovo, to je potvrda razlikovnosti ovih dvaju pojavnosti:
a se
(kasnije novi oblik ovdje)
+ ovaj/ova/ovo
(raniji oblik s/si/se)
A se ovoj
kamenije uzvue Radovan
Zb 4
209
15
; A sije
lei Pavko R.
Ovi
kami usikoh na se za ivota
Zb 2
51
9
; A se
lei Radosav H.
Ovo
legoh na svojoj plemenitoj
; A se
lei Dobrilo Boban i brat mu Vigan. I
ovo
legosmo na svojoj batini.
Zb 2
103
51
; A se
usijee Radoje kova
ovaj
oba kamena.
Zb 2
105
51
Kako se u staroslavenskome jeziku prilozi grade od osam zamjenikih
osnova, pomou sufiksa *-de, *-d, *-du, *-mo (ori, 1975: 208), njima se
uglavnom grade prilozi za mjesto to smo potvrdili prethodnim primjerima
razliite realizacije priloga ovdje. Meutim, sufiks *-de koji odgovara na
pitanje: na kojem mjestu? ili gdje?, ne dodaje se osnovi od koje je nainjena
zamjenica t, a odgovarajui prilog je > y > tu, a ne , kao to su
nainjeni prilozi od ostalih osnova kde, sde, ovde, odnosno, kada, sada,
ovdje/ovdi/ovde i sl. Zamjeniki prilog za mjesto tu unutar naeg korpusa
realizira se u primjerima:
i
tu
ne rovo brata Ahmata
Zb 4
217
23
,
i
tu
smrti ne dopadoh
Zb 4
224
35
Konstrukcije za definiranje tempusa
Korpus srednjovjekovnoga bosanskohercegovakog epigrafikona
biljei pet razliitih priloga za vrijeme koji sudjeluju u prilonim
konstrukcijama s uglavnom preteritarnim glagolima, ali i oblicima prezenta i
infinitiva: davno
ti
sam legao
, vele ti mi je leati
Zb 2
89
39
, kada hteh pobiti
(ivjeti)
tada
i
umrh Zb 4
306
129
, kdi hth biti
(ivjeti),
tgi ne bih Zb 4
307
131
, dugo
na
zemlji
ivjeh
ja - osamdeset i osam ljeta
(Dizdar, 1969: 25)
Sa intencijom preciziranja trenutka govornoga ina u sadanjosti,
prilog za vrijeme markira radnju izraenu oblicima prezenta, to moda biva
informaciono suvino: sad
tui poiva Radosav Gruba,
sad
mrtav
Zb 2
112
57
,
i li je
sade
i li ne[e] b[i]ti
Zb 2
21
41
.
Svi prilozi za izraavanje tempusa u topikalnome korpusu su
nepadeni prilozi s d-formantom.
Konstrukcije za definiranje caususa
Unutar topikalnoga korpusa biljeimo primjere prilonih izraza za
uzrok. Prilog za uzrok u konstrukciji sa starim oblikom prezenta, potvruje
priloni izraz s transpozicijom u budunost prezentom na to ukazuje
kontekst iskaza:
V ime oca i sin[a] az Bogdan na Drag[i]a novi kamen i postavih...
Zato
molju vas,
gospodo, ne nastupajte na n (nj)
Zb 4
253
69
,
Va vsej hrvatskoj zemlji bolega [ovi]ka ne bie,
za (zato)
u
krala Matia u veliki poteni bie
, za (zato)
ot cara turskoga ug[a]rskoj zimli mir naal bie.
Zb 4
276
93
Meutim, prilona oznaka zamjenikoga tipa zato, slui i kao tekstna veza,
tj. kao kauzalno-konsekutivni zamjeniki konektor. Upuivako-zamje-
nikim konektorima svojstveno je da zamjenjuju manje ili vee tekstne
cjeline i upuuju na njih (Pranjkovi, 2007: 361). Tako se konektorom zato
navedenom u primjeru izmjenjuje cijeli prethodni dio teksta i upuuje na nj,
pa bi taj konektor, kad bi se eksplicirao, zapravo znaio: na Drag[i]a
novi kamen i postavih. Molju vas, gospodo, ne nastupajte na n (nj).
Atributivni prilozi
Konstrukcije za definiranje modusa
Prilozi za nain u analiziranome korpusu najee su oblikom potpuno
jednaki s oblikom pridjeva srednjega roda. Oni se, istina, esto razlikuju po
akcentu, a uvijek se razlikuju po slubi u reenici. Pridjevi uvijek stoje uz
imenice odgovarajueg oblika i njih odreuju, a prilozi za nain odreuju
uglavnom glagole: poteno postah Zb 4
206
13
,

241
53
,
poteno i glasovito prebih Zb4
226
37
, sam bil ko Zb4
205
11
,
Zb1

1
13
,
12
27
.
Prilozi za locus i tempus mogu se oblikovati pomou posebnih
sufiksa, dok prilozi za modus uglavnom od oblika nelinih zamjenica, i to od
nominativa ili akuzativa jednine srednjega roda, npr. kako, tako, toliko i sl.
Potvrdili smo ih u sljedeim oblicima:
22
Indira SMAJLOVI-ABI
Da je znati svakomu oviku kako stekoh blago i njega pogiboh Zb 1
13
29

Neka se zna kako probi Raosav Vukievi put Zb 3
124
9
love, tako da nijesi proklet Zb 2
95
43
oe, tako da si blag Zb 2
98
47
sam bil kako i vi ete biti kako i Zb 3
138,143
19,23
Treba istai da bi u zadnjem primjeru znaenje moglo biti i vezniko,
s obzirom na mogunost preobrazbe: ja sam bil kao o ete i vi biti, vi ete
biti kao i ja.
Konstrukcije za definiranje intenziteta
U konstrukciji za definiranje intenziteta, prilog specificira glagolski
oblik aktivnoga participa preterita II koji se ne javlja u sastavu sloenih
glagolskih oblika ve u specifinim komunikativnim uslovima usljed kojih,
potpomognut prilogom, preuzima na sebe (budui da je pomoni glagol
izostavljen) ulogu iskazivanja onoga to bi gramatiki modus saoptavao,
dok gramatiki modus biva orijentiran oblikom aorista (3. lice mnoine) koji
markira radnju izvrenu znatno prije trenutka govornoga ina, to pravi
diferencijaciju u odnosu na moguu konstrukciju s perfektom koji iskazuje
prolu radnju bez ikakvih podataka o vremenskom razmaku izmeu njezina
vrenja i gvornoga ina. Pri tome oblik aktivnog participa preterita II biva
sam po sebi specifian jer je u pitanju glagol etvrte infinitivne vrste (stsl.
sbljudati, -aj, -aei; sbljusti, -ud, -udei uvati, ispuniti, rukovoditi
se), te se na infinitivnu osnovu dodao prvobitni sufiks za preteritarni oblik
aktivnoga participa *-us, pri emu je osnovski samoglasnik preao u
neslogotvorni glas *-i > *-j (kao pri graenju oblika za 1. lice jedn. prezenta
NO > NO > NOSJ): sbljudati > sbljudi > sbljudiju. Zatim
primjeujemo pogrijeku dijaka koji sa isputanjem grafema j stvara oblik
drugoga glagola (sblditi, -od, -odii predati se razvratu) sa posve
drugaijim znaenjem.
a se pisa Vuka[i] svom g[ospo]d[i]nu Ra[do]i koji me
bie veom sabludiju
(uvao)
Zb 4
253
69
(njem. nichtkasuelle Formantien s m-formantom: velmi veoma)
Zakljuak
Sinsemantini i autosemantini, atributivni i adverbijalni prilozi u
korpusu bosanskohercegovakoga srednjovjekovnog epigrafikona uglavnom
nalaze pozicije unutar konstrukcija s glagolima, modificirajui ih
pojedinano ili u sintagmama, specificirajui ih u odnosu na mjesto, vrijeme,
23
Da je znati svakomu oviku kako stekoh blago i njega pogiboh Zb 1
13
29

Neka se zna kako probi Raosav Vukievi put Zb 3
124
9
love, tako da nijesi proklet Zb 2
95
43
oe, tako da si blag Zb 2
98
47
sam bil kako i vi ete biti kako i Zb 3
138,143
19,23
Treba istai da bi u zadnjem primjeru znaenje moglo biti i vezniko,
s obzirom na mogunost preobrazbe: ja sam bil kao o ete i vi biti, vi ete
biti kao i ja.
Konstrukcije za definiranje intenziteta
U konstrukciji za definiranje intenziteta, prilog specificira glagolski
oblik aktivnoga participa preterita II koji se ne javlja u sastavu sloenih
glagolskih oblika ve u specifinim komunikativnim uslovima usljed kojih,
potpomognut prilogom, preuzima na sebe (budui da je pomoni glagol
izostavljen) ulogu iskazivanja onoga to bi gramatiki modus saoptavao,
dok gramatiki modus biva orijentiran oblikom aorista (3. lice mnoine) koji
markira radnju izvrenu znatno prije trenutka govornoga ina, to pravi
diferencijaciju u odnosu na moguu konstrukciju s perfektom koji iskazuje
prolu radnju bez ikakvih podataka o vremenskom razmaku izmeu njezina
vrenja i gvornoga ina. Pri tome oblik aktivnog participa preterita II biva
sam po sebi specifian jer je u pitanju glagol etvrte infinitivne vrste (stsl.
sbljudati, -aj, -aei; sbljusti, -ud, -udei uvati, ispuniti, rukovoditi
se), te se na infinitivnu osnovu dodao prvobitni sufiks za preteritarni oblik
aktivnoga participa *-us, pri emu je osnovski samoglasnik preao u
neslogotvorni glas *-i > *-j (kao pri graenju oblika za 1. lice jedn. prezenta
NO > NO > NOSJ): sbljudati > sbljudi > sbljudiju. Zatim
primjeujemo pogrijeku dijaka koji sa isputanjem grafema j stvara oblik
drugoga glagola (sblditi, -od, -odii predati se razvratu) sa posve
drugaijim znaenjem.
a se pisa Vuka[i] svom g[ospo]d[i]nu Ra[do]i koji me
bie veom sabludiju
(uvao)
Zb 4
253
69
(njem. nichtkasuelle Formantien s m-formantom: velmi veoma)
Zakljuak
Sinsemantini i autosemantini, atributivni i adverbijalni prilozi u
korpusu bosanskohercegovakoga srednjovjekovnog epigrafikona uglavnom
nalaze pozicije unutar konstrukcija s glagolima, modificirajui ih
pojedinano ili u sintagmama, specificirajui ih u odnosu na mjesto, vrijeme,
uzrok, nain i intenzitet, prema govornim sudionicima i trenutku govornoga
ina. U topikalnome korpusu zamjeniki prilozi biljee veu frekvenciju od
imenskih priloga koji se tvore uglavnom od pridjeva. U konstrukcijama sa
glagolima koji oznaavaju stationis vezuju se prilozi za mjesto u arhainim
i/ili nepravilnim oblicima koji predstavljaju specificum ovoga epigrafikona,
ali i u novijim oblicima koje potvrujemo u kontekstu teritorijalne
meudijalekatske razliitosti i eonimskog raspona koji je svjedoio migracije
a sa time i comutationis paleografski, leksiki, semantiki i morfoloki.
Izrazitu frekventnost biljee prilozi s nepadenim formantima (njem.
nichtkasuelle Formantien): ovdje, kada, tada, sde, toliko, mnogo, veoma i
dr. Osnovnim stekovnim htijenjem da se istakne mjesto na kome je
pokojnik ivio vanost rodnog locusa ili locusa na kome je pokojnik
doivio slavu, najfrekventnijim istie se oblik a se (ovdje) ije se starije
zamjeniko znaenje proirilo na prilono znaenje mjesta.
Izvori
Vego, Marko: Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine,
zbornik IIV, Izdanja Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 19621970.
Literatura
Beli, Aleksandar: Istorija srpskohrvatskog jezika, Univerzitet u Be-
ogradu, Duan Risti, Beograd, 1962.
Buli, Refik: Iz bosanske dijalektologije, d.o.o. PrintCom, Tuzla, 2009.
Damjanovi, Stjepan: Staroslavenski glasovi i oblici, Zagreb, 1995.
ori, Petar: Staroslovenski jezik, Matica srpska, Beograd, 1975.
Grupa autora: Sintaksa savremenog srpskog jezika, Prosta reenica,
Matica srpska, SANU, Beograd, 2005.
Hamm, Josip: Staroslavenska itanka, kolska knjiga, Zagreb, 1971.
Hamm, Josip: Staroslavenska gramatika, kolska knjiga, Zagreb, 1974.
Ivi, Stjepan: Slavenska poredbena gramatika, kolska knjiga, Zagreb,
1970.
Jahi, Devad, Ismail Pali, Senahid Halilovi: Gramatika bosanskoga
jezika, Dom tampe, Zenica, 2005.
Jahi, Devad: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora, Ljiljan,
Sarajevo, 1999.
Karl, Brugman, B. Delbrck: Grundiss der vergleichenden Gramatik der
indogermanischen Sprachen II, Berlin, 1916.
24
Indira SMAJLOVI-ABI
Kutovi, Tanja: Prilozi mjesta i smjera u staroslavenskom jeziku i
hrvatskoglagoljskim tekstovima 14. i 15. stoljea, Slovo: asopis
Staroslavenskog instituta, No. 5657, Zagreb, 2008. Str. 269286.
Kutovi, Tanja: Prilozi za izraavanje prostora // Prostor u jeziku/
Knjievnost i kultura ezdesetih / Mianovi, Kreimir (ur.). Zagreb :
Filozofski fakultet, Zagrebaka slavistika kola, 2009. Str. 2130.
Mareti, T.: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga knjievnog
jezika, Naklada jugoslavenskog nakladnog d. d. Obnova, Zagreb,1931.
Matasovi, Ranko: Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika,
Matica hrvatska, Zagreb, 2008.
Peco, Asim: Na jezik knj. XVI, sv.12, Institut za srpskohrvatski jezik,
Beograd, 1967.
Peco, Asim: Sa naih jezikih izvorita, Od Kulina bana do naih dana,
Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2001.
Pranjkovi, Ivo, Josip Sili: Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i
visoka uilita, kolska knjiga, Zagreb, 2005.
ekularac, Boidar: Tragovi prolosti Crne Gore, Srednjovjekovni natpisi
i zapisi u Crnoj Gori kraj VIII poetak XVI vijeka, Cetinje, 1994.
Toynbee J., Death and burial in the Roman world, 06, 24752: Pontia
Prima / heic est sita / nolei violare, John Hopkins University, Baltimore
London, 1996.
Vukovi, Jovan: Sintaksa glagola, Zavod za izdavanje udbenika, Sara-
jevo, 1967.
Indira SMAJLOVI-ABI
AN ANALYSIS OF ADVERBS AND ADVERBIAL PHRASES OF
BOSNIAN-HERZEGOVINIAN MEDIEVAL EPIGRAPHS
The text provides an analysis of adverbs and adverbial phrases of
Bosnian-Herzegovinian medieval epigraphs, with an emphasis on their
function. Adverbs of place are analyzed separately. The analysis will also
include the adverbs of time, manner, cause and intensity. Finally, the paper
presents the ways of formation of individual adverbs within the defined
corpus.
Key words: synsemantic and autosemantic adverbs, adverbs of time,
place, manner, cause and intensity
25
Kutovi, Tanja: Prilozi mjesta i smjera u staroslavenskom jeziku i
hrvatskoglagoljskim tekstovima 14. i 15. stoljea, Slovo: asopis
Staroslavenskog instituta, No. 5657, Zagreb, 2008. Str. 269286.
Kutovi, Tanja: Prilozi za izraavanje prostora // Prostor u jeziku/
Knjievnost i kultura ezdesetih / Mianovi, Kreimir (ur.). Zagreb :
Filozofski fakultet, Zagrebaka slavistika kola, 2009. Str. 2130.
Mareti, T.: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga knjievnog
jezika, Naklada jugoslavenskog nakladnog d. d. Obnova, Zagreb,1931.
Matasovi, Ranko: Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika,
Matica hrvatska, Zagreb, 2008.
Peco, Asim: Na jezik knj. XVI, sv.12, Institut za srpskohrvatski jezik,
Beograd, 1967.
Peco, Asim: Sa naih jezikih izvorita, Od Kulina bana do naih dana,
Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2001.
Pranjkovi, Ivo, Josip Sili: Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i
visoka uilita, kolska knjiga, Zagreb, 2005.
ekularac, Boidar: Tragovi prolosti Crne Gore, Srednjovjekovni natpisi
i zapisi u Crnoj Gori kraj VIII poetak XVI vijeka, Cetinje, 1994.
Toynbee J., Death and burial in the Roman world, 06, 24752: Pontia
Prima / heic est sita / nolei violare, John Hopkins University, Baltimore
London, 1996.
Vukovi, Jovan: Sintaksa glagola, Zavod za izdavanje udbenika, Sara-
jevo, 1967.
Indira SMAJLOVI-ABI
AN ANALYSIS OF ADVERBS AND ADVERBIAL PHRASES OF
BOSNIAN-HERZEGOVINIAN MEDIEVAL EPIGRAPHS
The text provides an analysis of adverbs and adverbial phrases of
Bosnian-Herzegovinian medieval epigraphs, with an emphasis on their
function. Adverbs of place are analyzed separately. The analysis will also
include the adverbs of time, manner, cause and intensity. Finally, the paper
presents the ways of formation of individual adverbs within the defined
corpus.
Key words: synsemantic and autosemantic adverbs, adverbs of time,
place, manner, cause and intensity
UDK: 003.349:8122
Izvorni nauni rad
Milica LUKI (Osijek)
Jasna HORVAT (Osijek)
Filozofski fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera u Osijeku
Ekonomski fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera u Osijeku
milica.lukic@os.t-com.hr
GLAGOLJICA KONSTANTINA IRILA I ARS MAGNA RAMNA
LULLA PARADIGME SEMIOTIKOG KOMUNICIRANJA
Dva poznata sustava znakova izgraena u europskom po-
vijesnom i prostornom podneblju imala su istovjetnu nakanu
evangelizaciju odnosno irenje kranske misli: glagoljica Kon-
stantina irila Filozofa (9. st.) te Ars magna (Veliko umijee)
flozofa Ramna Lulla (14. st.). Glagoljica je vrlo brzo nakon to
je ustrojena postala uinkovito sredstvo semiotikog komunici-
ranja te je istodobno koritena za pokrtavanje i opismenjavanje
najprije Slavena na prostoru Velike Moravske i Panonije, a onda
se zajedno sa staro(crkveno)slavenskim jezikom proirila meu
svim slavenskim narodima / zemljama, gdje je bila u uporabi
bar u jednom trenutku njihove povijesti ili bar na jednom dijelu
njihova matina teritorija. Jedino se na hrvatskom nacionalnom
prostoru zadrala gotovo tisuu godina od 9. do 19. stoljea,
a o njezinoj vanosti u svim segmentima ivota govore brojni
materijalni spomenici (liturgijski, beletristiki, pravni). Lullova
Ars magna nije uspjela zaivjeti na nain na koji je to uspjela
glagoljica budui da za razliku od nje nije bila fonetski sustav
u pravom smislu rijei (iako se koristila alfabetom od 9 slova,
od B do K), ve, prema tumaenju Umberta Eca (2004), sustav
savrenog flozofskog jezika zadatak kojem je bio preobraenje
nevjernika. Zadatak je ovoga rada utvrditi koliko se komunika-
cijskih osobitosti moe prepoznati, utvrditi i analizirati u ta dva
semiotika sustava komuniciranja te koji su to semiotiki kodo-
vi omoguili glagoljici da bude uspjenija u ostvarivanju svojih
ciljeva od Lullove Ars magne te se tako istakne kao uspjeli se-
miotiki i ideoloko-obrazovni sustav kojim je mogue obogatiti
i suvremenu semiotiku misao.
26
Milica LUKI & Jasna HORVAT
Kljune rijei: glagoljica, Konstantin iril Filozof, Ramn
Lull, Ars magna, semiotiko komuniciranje, permutacije, opi-
smenjavanje, pokrtavanje, kibernetika
Kao ljudska bia, mi moemo odluiti da ne jedemo ili ne pijemo, da ne priamo
ili komuniciramo, ili moda ak i da ne ivimo, ali sve dok ipak ivimo ne moemo
izabrati da ne prenosimo znaenje svijetu koji nas okruuje. Semiotika u najirem smislu
prouava bazine ljudske aktivnosti stvaranja znaenja. Znakovi su svi tipovi
elemenata koji nose znaenje bili oni verbalni, neverbalni, prirodni, umjetni itd.
Ron Asher, Enciklopedija jezika i lingvistike
Uvod
Zweig (1997: 20) tumai kako Boorges, in the essay Kafka and His
Precursors, suggests that our perception of the present alters our conception
of the past, that we can look at texts from the past in a new way, infuenced
by things we now understand. By the light of the computer, then, we can look
anew at a long history of mystical texts and combinatorial systems that reach
back to antiquity. Mystical systems involving permutational procedures that
purport to reveal a body of hermetic knowledge or that lead to a revelatory ex-
haustion of all possibilities prefgure the computers potential to permute and,
given rules, to engage in creative magic by fnding meaning in new combina-
tions. A number of artists in this century, with or without the computer, have
explored this realm in their work.
O semiotikom komuniciranju
Svrha semiologijskog istraivanja jest rekonstruirati funkcioniranje
sustava znaenja koji nisu jezik, i to u skladu s projektom svakog strukturali-
stikog ina, koji nije drugo doli konstruiranje simulakruma predmeta koje se
prouava. Da bi se poduzelo to istraivanje, potrebno je od poetka (i osobito
na poetku) iskreno prihvatiti ograniavajue naelo. To naelo, koje takoer
potjee iz lingvistike, jest naelo relevantnosti: prikupljene injenice odluu-
jemo opisati samos jednog vidika, i prema tomu u heterogenoj sveukupnosti
tih injenica zadrati samo one znaajke koje su zanimljive s toga vidika, is-
kljuujui sve ostale (za te se znaajke kae da su relevantne) (Barthes 2012:
186387).
27
Glagoljica Konstantina irila i Ars Magna Ramna Lulla...
1. Glagoljica kao paradigma semiotikog komuniciranja
Glagoljica je pismo (azbuka) sastavljeno za staroslavenski knjievni
jezik u drugoj polovici 9. stoljea (862./863.) za Slavene u Moravskoj, a po-
stalo je jedinstvenim pismom svih Slavena, irei se zajedno sa staro(crkve-
no)slavenskim jezikom, barem u jednom dijelu njihove povijesti i na jednom
dijelu njihova matina teritorija. Kod veine slavenskih naroda prestaje se
upotrebljavati zakljuno s 12. stoljeem, osim na dijelu hrvatskoga nacional-
nog prostora gdje ivi u liturgiji sve do sredine 19. stoljea. Glagoljina slova
istovremeno su oznake za glasove u (staroslavenskom) jeziku, oznake za bro-
jeve i simboli
1
(flozofsko-teoloki sustav), to ve samo po sebi upuuje na
izvanredan potencijal semiotikog komuniciranja.
1.1 Konstantin iril tvorac glagoljinog pisma
Konstantin iril
2
rodio se u Solunu, gradu drugom po vanosti u gos-
podarskom, prosvjetnom, vojnom i politikom smislu u Bizantskom Carstvu,
826. ili 827. godine, u okolici kojega su ivjeli Slaveni (ali i u samom gradu),
zbog ega su svi Solunjani bili dvojezini govorili su i grki i slavenski. Taj
e se podatak iz Konstantinove biografje kasnije pokazati kljunim za njegov
misionarski rad meu Slavenima. Obiteljski poloaj i dobre veze s Carskim
Dvorom omoguile su mu da se koluje na visokoj dvorskoj koli Magnauri,
gdje mu je pokroviteljicom postala sama carica Teodora preko svoga kance-
lara Teoktista, i gdje su predavali najvei uenjaci toga vremena. Daroviti je
Konstantin Stekao znanje u svim tadanjim svjetovnim i bogoslovnim zna-
nostima, naroito u flozofji i teologiji. Nastavio je prouavati uene bogo-
slovne spise sv. Grgura Nazijanskog i drugih grkih crkvenih pisaca. Udubio
se takoer u klasina djela grkih flozofa i pjesnika. Posebno se spominje da
je uio Homera i sve grke (helenske) znanosti i umjetnosti (Grivec 1985:
17). Konstantin iril je 847. godine zavrio studij na carigradskom sveuili-
tu, zareen je za sveenika te postao najprije knjiniar u patrijarijskoj crkvi
Svete Sofje (hartoflaks), a onda i profesor flozofje na carskom sveuilitu, o
emu svjedoi i naslov Filozof koji se dodaje njegovu imenu u starim slaven-
1
Ovdje (prema Nth 2004: 178) govorimo o simbolu u uem smislu, kada se on dri podra-
zredom znakova. Tri su glavne vrsti defnicija simbola u uem smislu: simbol kao konven-
cionalni znak, kao vrst ikonikog (slikovnog) znaka, te kao znak optereen posebnim ko-
notacijama. Zanimljivo je da glagoljina slova kao simbole moemo defnirati svim trima
defnicijama.
2
Ime iril (Kyrillos) Konstantinovo je redovniko ime koje je prema obiaju moralo poi-
njati istim slovom kao i krsno ime (Konstantinos).
28
skim i latinskim spomenicima. Taj rijedak naslov oznaava veleuenog i geni-
jalnog ovjeka. Zbog svoje je uenosti Konstantin iril kao dravni slubenik
boravio u vjersko-diplomatskim misijama meu Saracenima (vjerojatno 855.
Bagdadski kalifat) te Hazarima/Kozarima, narodu koji je u 8. i 9. stoljeu
imao prostranu dravu koja se prostirala od Crnoga mora do Kavkaza i od
Kaspijskoga mora do Urala. U toj mu se misiji, u dravu u kojoj su ivjela tur-
ska nomadska plemena od kojih su neka prela na idovsku vjeru, a idovski
im je jezik bio slubeni, pridruio i stariji brat Metod, u povijesti zabiljeen
kao drugi blagovjesnik i prvi nadbiskup Panonsko-moravske nadbiskupije.
Posljednja i najvanija meu vjersko-diplomatskim Konstantinovim (i Meto-
dovim) misijama bila je ona moravskim Slavenima u Rastislavovu Morav-
sku kneevinu 863. godine. Upravo je za tu misiju stvoren originalni sustav
pismena slavensko pismo kojim se bez ostatka mogla zabiljeiti (staro)
slavenska rije, a koji je naziv glagoljica dobio tek u 19. stoljeu (prema stsl.
glagolju glagolati to znai govoriti, sporazumijevati se) (usp. Grivec 1985;
Bratuli 1992; Damjanovi 2012).
1.2 Osnovno o glagoljici
Glagoljica najstarijih staroslavenskih tekstova (tzv. kanonskih spi-
sa iz 10. i 11. st.) zbog svoga se osnovnoga vizualnog dojma naziva oblom
(ponajvie u tekstovima bugarsko-makedonskog podrijetla, pa se zbog toga
esto u paleografskim studijama imenuje bugarsko-makedonskom)
3
. Budui
da je njezin prirodan razvoj zaustavljen u 12. stoljea na svim slavenskim
prostorima osim hrvatskog, glagoljsko se pismo na hrvatskom tlu samostalno
razvijalo to je rezultiralo stvaranjem posebnog tipa toga pisma uglatom
stilizacijom (krui je zamijenjen kvadratiem) od 13. stoljea. Da je rije o
originalnu, autorskom sustavu koje poiva na stilizaciji (i kombinacijama) ge-
ometrijskih simbola (s uporitem u kranskim tumaenjima), i to: kria (sim-
bola Kristove muke), krunice (simbola beskonanosti i cjelovitosti Boga) i
trokuta (simbola Svetoga Trojstva), zamijetio je fnski slavist Georg Tscherno-
chvostoff sredinom 20. stoljea. Njoj se pridruuje (u ovoj prilici spominjemo
samo neke) i postupno razvijana teorija Vasila i Olge Jonev prema kojoj se
svako glagoljino slovo moe smjestiti u jedinstvenu slovnu shemu/modul
(krunicu podijeljenu dvostrukim kriem na osam jednakih dijelova), a koja
3
Budui da iz 9. st., kada je glagoljica nastala kao pismo za staro(crkveno)slavenski jezik,
nemamo nijedan sauvani spomenik koji bi potvrdio kako je izgledala izvorna, prvotna
glagoljica koju je sastavio Konstantin iril, uz tu u periodizacijskom smislu prastarocrkve-
noslavensku jezinu fazu, kako ju naziva ruski flolog Nikolaj Trubeckoj, za pismovni se
njezin izraz upotrebljava naziv protoglagoljica.
29
oblik batini od mandale/rozete (elementa sakralne (i starije) arhitekture koja
poiva na simbolici krunoga oblika i ostalih dvaju etvorine i trokuta koji
se u njega mogu upisati). Vasil Jonev glagoljska je slova izveo iz krunice
podijeljene na osam jednakih isjeaka koju je nazvao fgurata modul (rozeta).
Prema Sambunjaku (1998) glagoljica je fonografsko pismo s visokim stup-
njem ideografskoga karaktera koji poiva na spoznaji da pismo, u uvjetima
oskudne pismenosti (o kakvoj je rije meu moravskim slavenima u trenutku
dolaska Sv. brae kao misionara, op. a.), nije samo priopajno sredstvo misli
i vizualno opredmeenje glasova ve i ostvarenje estetskih, magijsko-evoka-
tivnih sadraja upisanih u temeljnim likovima slova (i njihovoj simbolici). U
glagoljino je pismo dakle hotimino upisan magijski predznak, o em ve
na prvu svjedoe mnoge zaudne spoznaje o njemu: jedno od rijetkih pisama
kojemu je znan autor, pismo u kojem slova oblikom i nazivom svjedoe o bo-
gatoj simbolici, pismo ija slova ujedno imaju i brojevnu vrijednost te pismo
koje poiva na vrstoj ideolokoj pozadini. Poznato je to i Crnoriscu Hrabru
u 10. stoljeu, koji prilikom zatite slavenske kulture i pismenosti u svom
poznatom traktatu O pismenima, rabi ideologeme pa prilikom uspostavljanja
antitetinoga odnosa grko slavensko istie kako su grka slova sastavili
pogani Grci, a slavenska svet ovjek (usp. Luki Blaevi Krezi Babi
Sesar 2012).
1.3 Namjera ugraena u oblikovanje slavenske azbuke
uinci pokrtavanja i opismenjavanja
Da bi se razumjela namjera Konstantina irila koju je ugradio u obliko-
vanje slavenske azbuke, a ona je po svemu sudei klju komunikacijske
uspjenosti toga pismovnog koda, valja dodatno upozoriti na one dijelove nje-
gova ivotopisa koji ju neposredno podupiru, a u vezi s njegovim poimanjem
praotakih asti i odnosom prema nekranima muslimanima i idovima
kojima je u 9. stoljeu okrueno Bizanstsko Carstvo. Ve je reeno (1.1.) kako
je Konstantin iril roenjem bio plemenit, uz to vrlinom prokuan, a gradom
odreen iskustveni su i ulni njegovi doivljaji bili naklonjeni idejama o
demokratinosti naroda i meunarodnoj univerzalnosti kranske vjere. Ta na-
klonjenost proizlazi iz suivota sa Slavenima koji su, premda tada dijelom
civilizacijskoj porodici nepridodana plemena, pronali naina da osvoje grad
Solun, da u njem i njegovoj okolici unaprijede svoje obrte, a od sebe samih i
uljunih Grka u godinama to nadolaze uine dvojezine graane koji uz gr-
ki znaju i slavenski jezik. Mogli bismo zakljuiti sasvim oekivane prilike i
olakotne okolnosti kreposne mladosti Konstantina su (zajedno s njegovim
bratom Metodom) privoljele odlasku u slavensku misiju. Bio bi to ishitren
30
zakljuak jer, sudei prema dananjem razmjerima mrnje i netrpeljivosti na-
roda priveznih istim granicama grada, pokrajine ili drave, ini se da su doiv-
ljaji njegove mladosti bilo pravo iskuenje vjere i gorljivosti za dobro. Tek
kada znanjem sigurno obuhvatimo sve istaknuto i odagnamo sumnje, jasne
postaju reenice Franca Griveca: Uope nije udno da apostoli Slavena nisu
bili slavenskoga roda. Ta apostoli nekih drugih naroda nisu bili iz njihova
roda. Apostoli Grka bili su idovi, apostoli Rimljana bili su idovi i Grci. Prvi
misionari u Englesku u Irsku doli su iz Italije, Apostol Nijemaca (sv. Bonifa-
cije) bio je Anglosas (Grivec 1985: 11). I rei emo nije udnovato, ali je
udesno u ovom svijetu, znak je potpuna prihvaanja i opredmeenja sveta-
kih vrlina ije je temeljno znaenje, ne zaboravimo, usmjerenost na druge
(Beri 2008: 193). Apostolsku vrlinu i krepost ne moemo odvojiti od
Kostantinovih postupaka i iskustava jer iz njih proizlazi i po njima se poznaje.
Divimo se, tujemo i uimo od velikih pojedinaca u ijem smo djelovanju
prepoznali nadahnue i vrlinu: utoliko i apstolska misionarska djelatnost biva
nadahnuta, modelom uenja po uzoru, onom starih Grka i Rimljana, a mi bi-
vamo danas nadahnuti ckrvenim ocima i svecima. I Konstantin ui po uzoru,
a ivotopisac mu na njeg jasno ukazuje bio je to Sv. Grgur Nazijanski, crk-
veni nauitelj iz 4. stoljea, cijenjen i u istonoj i u zapadnoj Crkvi. Isusa
tujemo to djelima oprimjeruje rtvu i pratanje, Sv. Franju po poniznosti,
Sv. Juraja po hrabrosti, a za Sv. Konstantina vrlina, kada bismo bili izazvani
uliti sva znaenja njegove zemaljske misije u jednu rije, ne bi bila mudrost
(jer mudrost bismo shvatili kao disciplinu, odabir njegov da se posveti znano-
sti i flozofji koja doslovno prevedena i znai: ljubav prema mudrosti), ve
praotake asti
4
. Utoliko moemo razumjeti kako i zato Konstantin flozof-
jom eli traiti praotake asti (Grivec 1985: 21). Kao to mu flozofja / mu-
drost biva metodom, a praotake asti vrlinom, tako mu i teologija osloboe-
nja Sv. Pavla koji je djelovao meu Solunjanima biva materijal iz kojega crpi,
sredstvo za kojim najlake posee kada se izraava, a vrlina i danas tekos-
poznatljiva proizlazi iz i naslanja se na uenje Sv. Grgura Nazijanskoga.Po
razumijevanju sukusa Kostantinove flozfske misli i vjerske prakse razumije-
mo i njegovu ulogu u diplomatsko-vjerskim misijama na koje je odlazio. Su-
sret s drugima i drugaijima u kulturolokom, vjerskom i jezinom smislu nije
imao za cilj njihovo bespogovorno pridruivanje srcu srednjovjekovnoga or-
ganizma kranstvu, ve djelovanje za dobro drugih prema etikoj defniciji
vrline
5
. Kako je postajao jedno s vrlinom koju je odabrao, njegovi su postupci
4
Velik je to dar onima koji za njima tee, ali meni nije nita drae od uenja pomou kojega
u doi do spoznaje kako da steknem pradjedovske asti i bogatstva. Citirano prema Bratu-
li 1998: 36.
5
Prema deontikoj i konzekvencijalistikoj etici ovjek je okrenut prema drugima. Premda
31
zadobili okvir, a vrlina opredmeenje. Da bismo razumjeli to ostvarenje sud-
binske uloge Konstantinove, i njegove misije moramo prilikom svakog izua-
vanja promatrati u istom lananom slijedu: od kreposne mladosti u Solunu
preko mladenake zrelosti u Carigradu i verbalnih disputa, potom odlaska na
razgovore teoloke naravi k Saracenima i diplomatsko-vjerske misije k Haza-
rima na Krim sve do odluke za apostolski rad meu Slavenima. Svaka je dje-
latnost otkljuala novi dio Konstantinova potencijala i omoguila sljedeu
misiju.Bjelodano je i ve istaknuto da su postaja na tom duhovnom putovanju
imali biti i susreti s inovjercima: muslimanima i idovima. Deveto je stoljee
Bizantu pred sama vrata Carstva dovelo mone i utjecajne susjede. Bagdadski
kalifat uzorne je vojne disipline, klasine naobraenosti (grke znanosti i um-
jetnosti) i uljuenosti, a s ciljem proirenja muslimanske vjere. Mlada mono-
teistika religija u nekim je aspektima pokazivala veu odlunost i ekploziv-
nost od kranstva, a svoje je vojnike slala u vjerske ratove i osvajanje
kranskih gradova i zemalja poput Damaska, Antiohije, Jeruzalema; Sirije,
Armenije i Egipta. Budui da su s njima u zajednitvu ivjeli i krani na koje
nisu blagonaklono gledali, a ije su vjerske istine pogrivali (osobito o Sve-
tom Trojstvu), stvoreni su uvjeti za vjerski razgovor i diplomatski dogovor, a
Bizant je poslao upravo Sv. Konstantina. Ovdje su ve ovjereni principi rav-
nopravnosti dijalokih partnera i priznavanja ljudskih prava kao temelji dija-
loga, uz moralno-etiko i objektivno rasuivanje drugoga, to je suprotno od
subjektivne pristranosti. Dijalozi i raspre, bez obzira na ishod, voeni su u
Konstantinovim misijama prema svim utvrenim fazama odvijanja dijaloga
(ukloniti predrasude i nesporazume, informirati se i priznati meusobna reli-
gijska uvjerenja, istaknuti slinosti i razlike, a tek na kraju dati kritiku koja
pomae u dubljem shvaanju vlastite vjere i tradicije
6
), a to ne bi bilo mogue
bez angairanosti obiju strana, to esto ostaje nedovoljno istaknutom injeni-
com prilikom povijesno potvrenih opisa meuvjerskih susreta i dijaloga po-
put ovih. Enes Martinovi (2013: 206) istie kako nije mogue zanemariti
povijesno potvrene trenutke otvorenosti islama prema kranskoj kulturi.
itja s iznimnom panjom pristupaju Konstantinovu boravku meu Saraceni-
ma, iznose mnoge pojedinosti (raspra sa znalcima o pravovjernosti muslimana
i krana) koje su znanstvenike nagnale da pomisle kako je Konstantin sam
ostavio danas nesauvan dnevniki opis te misije. Premda iznimno mlad (851.
godine bile su mu tek 24), s bizantskom pratnjom stie u vjerojatno tada glav-
ni grad kalifa Mutavakila, prijestolnicu kalifata, Samarru i isprva pokazuje
postoje i druge teorije (aretika etika), dosadanja nam je etika teorija govorila Kako se
trebamo odnositi prema drugima? Usp. Beri 2008: 195.
6
Valjalo bi i u tom smislu razumijevati Konstantinov odabir zajednikih argumenata i citata
kako iz Biblije tako i iz Kur'ana.
32
svoju duhovnu nadmo. Upitan o drvenim slikama vraga na kranskim kua-
ma, Konstantin odgovara: Vidim lik demona i mislim da tu unutra borave kr-
ani. Ovi ne mogu ivjeti s njima, i bjee van od njih. A gdje nema toga znaka
vani, tamo oni ive unutra s njima (Bratuli 1998: 42).Meu Saracenima, ras-
pravljajui i branei kranske istine, Konstantin iznova pokazuje demokra-
tinost duha, shvaa da e svoje argumente najbolje obraniti njihovima, pa
staje u obranu vjere citiranjem Kurana: Poslasmo Duh svoj k Djevici elei
da rodi (Bratuli 1998: 43). Istom je tom gorljivou Slavenima oblikovao
jezik i pismo po uzoru grkom dakako, to e odati prvi pogled na azbuno
ustrojstvo glagoljice i gramatiki sustav opeslavenskoga knjievnog jezika,
ali ve drugi i trei pogled entuzijsta i naunika ustanovit e da je rije o no-
vom slavenskom jeziku i pismu koji brino uvaju i pretkranske slavenske
vjerske obiaje, duhovnost i tradiciju posloene u praoblike i praznaenja po-
etaka slavenske pismenosti (Luki Babi Sesar Blaevi Krezi 2012). I
ne samo njih, svaka zraka svjetlosnoga znanja to se odbila o misaonu prizmu
Konstantina pronala je svoje mjesto u materijalnim i duhovnim tragovima
njegova stvaralatva (glagoljsko je pismo tako spomenik i grkom, i kopt-
skom, i hazarskom, i sirijskom, i gruzijskom, i armenskom pismu, ali i crtam
i rzam nae slavenske pretpovijesti). Sumnjamo li jo da je rije o opredme-
enju vrline? Sumnjamo li jo kojom ju rijeju nazvati? Retorikim pitanjima
samo osnaujemo istinitost ve reenoga.ivotopisci Svete Brae svjedoe da
su se poslije misije Saracenima Konstantin i brat mu Metod susreli na Olimpu.
Time je ispunjen jo jedan preduvjet za ostvarenje slavenske misije jer slaven-
ska su plemena razjedinjenja, ali bratska, a upravo je bratska energija dvaju
ujarmljenika koji oru istu brazdu bila potrebna za misijsko ostvarenje. Osim
toga, meunarodno monako sredite proirilo je njihove duhovne i ljudske
obzore, uvrstilo Vrlinu koja se najprije oitovala eljom da se svi narodi
evangeliziraju bez obzira na podrijetlo te da se postigne kranska univerzal-
nost. Tu su odgojili i prve uenike za svoje misijsko djelo meu Slavenima
susrevi se s predstavnicima brojnih naroda koji su ve slavili Boga svojim
jezikom (Armenci, Perzijanci, Abazgi, Iberci, Sugdi, Goti, Obri, Tursi, Haza-
ri, Arabljani, Egipani, Sirci). Ispunjenje novoga potencijala za posljednju
veliku slavensku misiju, ali i vanije postupak po kom se poznaje Vrlina,
bio je odlazak Konstantina Filozofa i brata Metoda na Krim kod Hazara (Ka-
zara) i pronalazak moi Sv. Klementa I. na Hersonu (gdje je Konstantin nau-
io i hebrejski te naao rukopise pisane ruskymi pismeny) koji e biti zalog
kasnijem papinskom odobrenju darova Svete Brae Slavenima. Hazari su na-
rod fnskoga podrijetla koji se kasnije stopio s turskim i slavenskim plemeni-
ma. U 7. stoljeu oni su osnovali dravu od Dnjepra do Urala i Kaspijskog
mora. U 7. i 8. stoljeu meu njih su se doselili idovi pred bizantskim progo-
33
nom, a idovska je vjera prevladala i kransku i muslimansku meu Hazari-
ma. Udrueni pred zajednikim varjakim (vikinkim) ruskim neprijateljem,
Bizant i Hazariobnavljaju savez na poticaj Hazara, a bizantski car alje Kon-
stantina u novu misiju rijeima: Idi, Filozofe, k tim ljudima, propovijedaj im
i daj im odgovor o Svetoj Trojici, s njihovom pomoi. Nitko drugi ne moe to
uiniti onako kako valja (itja 1998: 48). Doavi hazarskim idovima obra-
niti kranske dogme Konstantin iznova pokazuje duhovnu svoju nadmo i
slobodarski duh sluei se u rasprama citatima Biblije, zdruujui tako jedva
razaznatljive potrebe isticanja pripadnosti Adamovu potomstvu (Adamov
sam, naime, unuk), a te su: djelovanje po Vrlini i argument u polemici sa i-
dovima. Cilj je po drugoj bio zajednikim njihovim i naim argumentima
obraniti kranske dogme, u tom smislu citira i Akvilu koji je s hebrejskoga
na grki u 2. stoljeu preveo Stari zavjet (Grivec 1985: 53). Po odlasku od
Hazara 861. godine Konstantin iznova djeluje po Vrlini, a djelovanje mu ima
i miris i okus isprobanih biblijskih rijei: Nema vie: idov Grk! Nema vie:
rob slobodnjak! Nema vie: muko ensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!
(Gal 3,28) jer isprosio je od Hazara osloboenje dvjesto grkih zarobljenika
kao drae od svih darova (itja 1998: 65). Tu se poznaje njegovo pavlovsko
djelovanje za opredmeenje kreposti, a krepost sama nadahnuta je Sv. Grgu-
rom Nazijanskim, kako smo ranije istaknuli. Valja razlikovati dakle razine
dvaju nadahnua i uzora u Konstantinovu ivotu kao to razlikujemo znan-
stvenu disciplinu i njezine metode, a to Konstantin ve u 9. stoljeu jasno
diferencira kad govori o mudrosti (flozofji) i praotakim astima.U tom
smislu odnos Konstantina irila kao apostola i blagovjesnika prema musli-
manskoj i idovskoj kulturi nikako nije bio jednostran i obojen iskljuivo
misionarskim (obraenikim) bojama. Vie je u njima slavenski (i grki i
svjetski = Adamov) apostol gledao priliku za uenjem i djelovanjem po volji
Vrline koju je prisvojio, praotakih asti ijem je ostvarenju teio. Konstantin
iril prema tome nije proizvod kulturno-civilizacijskoga kruga iz kojega je
proistekao, ve faktor njegove korjenite promjene. Podrazumijeva se naravno
ako nam je i dalje misliti da smo dosada uope dobro razumjeli priodu sred-
njovjekovnoga ovjeka i njegove kulture kao tamnice tijela i duhovno-deka-
dentnog labirinta. Mrani srednji vijek prema svemu sudei nikada nije sjao
bistrijom i jasnijom svjetlou!
Uzme li se u obzir navedeno, ne udi to se glagoljina azbuka Kon-
stantina irila,iako inicijalno namijenjena (i prilagoena) slavenskim pleme-
nima na prostoru Velike Moravske, ve u 9. st. poela iriti prema Panoniji,
Hrvatskoj, Bugarskoj, Makedoniji (najvei dio junoslavenskog prostora od
Istre pa do Crnog mora bio je proet glagoljinom pismenosti), te postala
pismo koje je ivjelo meu svim Slavenima bar u jednom dijelu njihove povi-
34
jesti ili bar na jednom dijelu njihova matina teritorija, a najdue se zadrala
na hrvatskom nacionalnom prostoru (od 9. do sredine 19. st.).
1.4 Glagoljino semiotiko komuniciranje
U posljednje je vrijeme u znanosti prisutna teorija po kojoj je glagolji-
no prezentiranje kranstva uinjeno slijedom onih pravila koje e tek stolje-
ima kasnije propisati suvremeni semiotiki marketing (usp. Horvat, Toma-
evi, Lendi 2011; Tomaevi, Horvat 2012). Drugim rijeima, Konstantin
iril Filozof glagoljinim je pismom promicao ideju kranstva ugraenu u
vizualni i sadrajni identitet svakog pojedinanog znaka, ali i svih znakova
poredanih u azbuni niz. Pritom, ideja glagoljinog pisma praktino anticipira
naputke danas priznate teorije o pravilima uinkovite marketinke komuni-
kacije, potvrdu ega nalazimo kod Horvat, Tomaevi, Lendi (2011: 162):
Glagoljiko prezentiranje kranske misli moglo bi se, uz razumnu ogradu
s obzirom na vremenski odmak i ne pridajui Konstantinu irilu ulogu ro-
donaelnika modernih marketinkih teorija, smatrati preteom suvremenog
semiotikog marketinga, ijim se prijeporima suvremena teorijska misao bavi
posljednjih pedesetak godina. U navedenom se radu pritom naglaavaju te-
meljne postavke semiotike kao znanosti o znakovima, o nainima njihova dje-
lovanja, ali i o nainima njihova koritenja. Izdvajajui glagoljino pismo iz
konteksta lingvistike teorije i povezujui je s marketingom, navedeni autori
glagoljicu oznaavaju proizvodom osmiljenim za komuniciranje s dotad ne-
pismenim pukom od kojega se oekivalo primanje katolike vjere (Horvat,
Tomaevi, Lendi, 2011: 170). Takoer, uviaju i istiu kako se u toj dvostru-
koj ulozi glagoljice (pisma koje istodobno pronosi vjeru i pismenost) ostvarila
upravo iznimna komunikacijska snaga po kojoj se to pismo ve duljinom svo-
ga zadravanja, posebice na hrvatskom nacionalnom prostoru, potvrdila kao
komunikacijski proizvod. U skladu s navedenim moe se prihvatiti i misao
kako je ideja promoviranja kranske ideologije novim pismovnim sustavom
glagoljicom u duhu s dananjim poimanjem vizualne kulturne komunika-
cije. Razmiljanja o Konstantinovu izumu mogu nadalje slijediti dva traga:
promiljanje glagoljice kao proizvoda i promiljanje glagoljice kao komuni-
kacijskog sredstva vizualnog marketinga. Glagoljica je istovremeno i jedno i
drugo. Zbog irine i svakodnevnosti svoje primjene, ona je proizvod kojim
se slui velik broj potroaa. S druge strane, njezina iznimna komunika-
cijska snaga osigurava joj i dimenziju sredstva (komunikacijskog) kako u
vizualnom tako i u simbolikom, odnosno ideolokom smislu.
35
2. Ars magna kao paradigma semiotikog komuniciranja
Na Ramna Lulla, tvorca Ars magne i prvog europskog flozofa koji
je pisao znanstvena djela na katalonskom jeziku, utjecao je njegov suvreme-
nik engleski franjevac, uenjak, teolog i flozof Roger Bacon. Bacon je po-
stavljao strog odnos izmeu uenja jezika i kontakta s nevjernicima (ne samo
arapskim, nego i tatarskim). Baconov problem nije bio toliko izmisliti neki
novi jezik, koliko iriti poznavanje jezika drugih, bilo da bi se njih preobratilo
na kransku vjeru, bilo da bi se zapadni kranski svijet obogatio znanjem
nevjernika, oduzimajui im blaga mudrosti koja oni nemaju pravo posjedovati
(tamquam ab iniustis possessoribus) (Eco 2004: 5758).
2.1 Ramn Lull tvorac Ars magne
Ramn Lull (latinizirano Lullus) ivio je izmeu 1232. (ili 1235.) i
1316. godine. Roen u Palma de Mallorci, ivio je izloen kranskoj, islam-
skoj i idovskoj kulturi te pisao na arapskom i na katalonskom. Nakon stupa-
nja u Franjevaki red slijedio je porive Svetog Franje koji je iao preobraati
Soldana iz Babilona, a sve u duhu utopije o univerzalnoj slozi meu ljudima
razliite rase i religije, jedne od konstanti franjevake misli (Eco 2004: 57).
epuli (2004: 501) za katalonskog blaenika Lulla navodi kako je sav
svoj ivot nakon vlastitoga obraenja 1263. posvetio misijskom cilju: evan-
gelizaciji obraenju nevjernika i reevangelizaciji poticanju katolika na
ivot u skladu s vjerom na osobnoj, drutvenoj i crkvenoj razini (...) Napi-
sao je preko 250 djela na katalonskom latinskom i arapskom (...) pretea je
isusovakih duhovnih velikana poput Mattea Riccija.Slino epuliu i Eco
(2004: 58) Lulla vidi prvim europskim flozofom koji pie znanstvena djela na
pukom jeziku a neka i u rimi, s vrlo popularnim kadencama, per tal hom
pusha mostrat logica e philosophar a a cels qui nin saben lati ni arabi-
chi (Compendium69).
2.2 O razvoju Ars magne i uincima pokrtavanja i opismenjavanja
Ars je univerzalna ne samo zbog toga to mora sluiti svim narodima,
nego i zbog toga to e se koristiti slovima alfabeta i likovima, i prema tome,
biti otvorena neukima i nepismenima bilo kojega jezika (Eco 2004: 58).
Uvidom u Ars magnu namee se zapaanje o njezinoj istovremenoj
kompleksnost, ali i jednostavnostibudui da se u njoj slova abecede (dakle
postojeeg pisma koje ve ima osobine globalnoga), zapoljavaju s funkcijom
simbolike notacije boanskih atributa. Izabrana slova abecede (od B do K),
36
smjetena su na pokretni kota koji im omoguuje mehaniko kombiniranje
s drugim podacima, a sve u cilju rjeavanja prijepora vezanih uz ljudsku spo-
znaju. Prema Zweigovoj (1997: 2223), Lull je vjerovao kako je njegova Ars
magna primjenjiva na svim poljima znanja i kao takva univerzalnog koda, a
sam Lull tu je misao potkrijepio rijeima: Abeceda je u Ars magni zaposlena
tako da se moe koristiti za stvaranje fgura kojima se mijeaju naela i pra-
vila, sve u cilju istraivanje istine (slika 1).
Slika 1: Prilagodba kombinatorikog kotaa Ramona Lulla
37
Izvor: Zweig, Janet. 1997. Ars Combinatoria Mystical Systems, Procedural
Art, and the Computer. Art Journal, str. 22 (vidi i Enciclopedia universal
ilustrada, Barcelona, 1923)
Lullova Ars magna poznata je kao prethodnica suvremene logike i ra-
unala, svojevrsan prototip dananjim ekspertnim sustavima. Njezina primje-
na ovisila je o korisniku (umjetniku) koji je njezinu strukturu mogao koristiti
za pronalazakodgovora na svoja pitanja.
Werner Knzel, njemaki flozof i raunalni znanstvenik, jo je koncem
prolog stoljea preveo Lullovu Ars magnu na raunalnu platformu (u DOS-ov
program) i time otvorio prostor za razmiljanje o Ars magni kao ekspertnom su-
stavu ije se rodoslovlje usko vee uz kibernetiku. Kao potvrda toj tezi moe se
navesti i utjecaj koji je Lullova misao imala tijekom brojnih stoljea, posebice
u doba renesanse. Kako navodi Zweig (1997: 22), Frances Yates kae: Europ-
ska potraga za metodom (...) zapoinje s Ramonom Lullom. Athanasius Kircher
tako je u sedamnaestom stoljeu proirio Lullovu Ars magnu u djelo pod na-
zivom Ars magna Sciendi. Osim navedenog izravnog utjecaja Lull je svojom
doktrinom djelovao i na Renea Descartesa te na Leibniza, zaetnika simbolike
logike, koji je razvio vlastiti Ars Combinatoria. Zweig (1997: 22) takoer na-
vodi da je upravo do tog doba temeljni cilj Ars Combinatorie bilo pomicanje
od mistinog ili univerzalne logike u smjeru simbolike logike, semantikih
izuma ili istog procesiranja i igre. Taj pomak oznauje kvalitativnim skokom i
to skokom koji se odvijao na relaciji od mistinoga prema formalnom.
Meutim, Eco (2004: 66) uoava i kljuni prijepor Ars magne te navo-
di: Ars lulliana oarala je sljedea pokoljenja kao da je to neki mehanizam
za istraivanje beskonanih moguih veza izmeu entiteta i entiteta, entiteta i
principa, entiteta i pitanja, mana i vrlina (zato se ne bi zamislilo bogohulnu
kombinaciju koja bi govorila o nekoj Bonitas koja bi bila Poroni bog ili o
jednoj Vjenosti koja bi bila Nepostojana Opernost?). No, nekontrolirana
kombinatorika proizvela bi principe bilo koje mogue teologije, dok principi
vjere i dobro ureena kozmologija moraju, meutim, ublaiti neumjerenost
kombinatorike. Upravo u toj Ecovoj tezi lei potvrda o potrebi usporeivanja
Konstantinoveumjerene kombinatorike i Lullove neumjerene kombinatorike.
3. Usporedba dviju doktrina semiotikog komuniciranja
Kako je ve navedeno, umjerena kombinatorika glagoljice Sv. irila i
neumjerena kombinatorika Ars magne Ramna Lulla promatraju se kao dva
razliita sustava semiotikog komuniciranja s nakanom da se dozna postoje li
slinosti i kakve su te dvije doktrine s obzirom na njihove komunikacijske spo-
38
sobnosti. Kako bi se utvrdile slinosti i razlike navedenih dviju doktrina, kree
se od usporedbe okolnosti njihova nastanka. Osim razlike u tvorcima, za oeki-
vati je kako e se analizirane doktrine razlikovati po vremenu nastanka, mjestu
nastanka, duini (ne)aktivne primjene, prostoru na kojemu su doktrine primje-
njivane, potpori koju su dobile od ondanjih vlastodraca kao i skupini ciljnih
potroaa kojima su namijenjene. Navedene razlike prikazane su u tablici 1.
Tablica 1. Usporedba okolnosti nastanka glagoljskog pisma i Ars magne
glagoljica Ars magna
Tvorac Konstantin iril Filozof (Sv. iril) Ramn Lull (blaenik)
Vrijeme
nastanka
oko 863. (9. stoljee) 1305. (13. i 14. stoljee)
Mjesto
nastanka
Bizantsko Carstvo Carigrad panjolska
Aktivna
primjena
do sredine 19. stoljea (hrvatski nacionalni
prostor)
- u doba renesanse
- OULIPO pokret
7

svojata ga kao
inspiraciju za svoj rad
Prostor
primjene
(najvei dio junoslavenskog prostora
od Istre pa do Crnog mora bio je proet
glagoljinom pismenosti)
prostor Europe
Potpora bizantska carica Teodora, car Mihael III.
Naziv
znakova
u nizu
azbuka
Ciljna
skupina
Slaveni neuki i nepismeni bilo kojeg
jezika (Eco 2004: 58)

7
Jacques Roubaud (2005: 37), obrazlaui temeljne konceptualne i tematske znaajke
Oulipoa, naglaava kako je otac oulipovskog pokreta Ramon Lull. Detaljnije pojanjenje
Oulipoa daje Bagi (2012: 181) kada Oulipopokret spominje u okviru lipograma. Praksa i
teorija lipograma neodvojiva je od djelovanja francuske skupine Oulipo, osnovane 1960.
na poticaj metematiara F. Le Lionnaisa i pisca R. Queneaua. Jedan od prvaka skupine, G.
Perec, skovao je rije lipogram i proglasio Lasosa iz Hermione njegovim utemeljiteljem.
Inae, Oulipo je kratica izvedena iz naziva LOuvroir de Littrature Potentielle (Radionica
potencijalne knjievnosti). Pripadnici skupine teorijskim su i literarnim tekstovima te stil-
skim vjebama nastojali pojasniti i zorno pokazati utjecaj prisile na pisanje, inzistirajui
pritom na formalnim ekshibicijama i atrakcijama kao oblicima obnavljanja knjievne
kreacije. Poznatiji lanovi skupine uz Queneaua, Le Lionnaisa i Pereca jo su M. Du-
champ, I. Calvino, C. Berge i J. Roubaud.
39
Iz tablice 1 slijedi kako je kljuna razlika izmeu navedenih dviju se-
miotikih doktrina ciljna skupina kojoj su doktrine bile namijenjene. Naime,
dok je glagoljina azbuka Konstantina irila bila namijenjena (i prilagoena)
najprije slavenskim plemenima na prostoru Velike Moravske, a onda i drugim
Slavenima, to pokazuje njezino irenje ve u 9. st. prema Panoniji, Hrvat-
skoj, Bugarskoj, Makedoniji (najvei dio junoslavenskog prostora od Istre
pa do Crnog mora bio je proet glagoljinom pismenosti, usp. agar 2009:
152), Lullova Ars magna usmjerila je svoju primjenu na neuke i nepismene
bilo kojeg jezika (Eco 2004: 58). Drugim rijeima, nije postavila populacijsku
kategoriju ogranienu jezinom ili kulturnom srodnou.
irina Lullove nakane nedvojbeno je zahtijevala vrlo iroku semiotiku
platformu (iru od one koju je osmislio Sv. iril) na kojoj bi se permutiranjem
temeljnih entiteta osiguralo prenoenje kompleksnih poruka.
40
Tablica 2. Usporedba semiotikih odlika glagoljice i Ars magne
Podloga za
konstruiranje
rozeta
8
(krug s 8 isjeaka)
tabela digniteta (vrijednosti)
(6 stupaca i 9 redova; 4 lika
3 kotaia kruga i jedan trokut)
Dominantni
simboli
3 znaka:
- krug
- kri
- trokut
- dio alfabeta (9 slova)
9
- etiri lika
Razina
konstrukcije
tetragonska
(jedinice, desetice,
stotice, tisuice)
est skupova (principi, relativni
principi, pitanja, teme, vrline,
mane) sa po devet entiteta, tj.
sadraja
10
Strukturiranost
razina
temeljena na broju devet
(devet jedinica, devet
desetica i devet stotica)
temeljena na broju devet (devet
slova od B do K, a svako je
slovo za promatrani entitet subjekt
predikacije, dok su ostalih pet
nizova predikati)
11
Znakovna
komunikativnost
trojaka
(slovo, broj, simbol)
dvojaka
(slovo i simbol)
Poetno slovo A (az) B
Posljednje slovo (iica) K
Procijenjeni broj
znakova
30 ...

8
Prema teoriji koju je oblikovao bugarski slavist Vasil Jonev 80-tih godina 20. stoljea.
9
Valja zamijetiti vanost broja 9 i za glagoljicu. Naime, prvih devet glagoljinih slova u nizu
tvoresmislenuporuku:azbukyvd glagolj dobr est ivti 3lozemli (leksikaimenaprv-
ihdevetslovaazbuke: a, b, v, g, d, e, , 3, z) koja glasi: jakojiznam (poznajem) slovagovorim-
daje (vrlo) dobro ivjetinazemlji koja je prema Damjanoviu (2007: 9) Poruka [je] posve
kranska, u skladu sa svjetonazorom tvorca glagoljice KonstantinaFilozofa ().
10
Leibniz se (u svojoj Dissertatio de arte combinatoria iz 1666.) pitao zbog ega se Lull
zaustavio na tako suenom broju elemenata. Doista, Lull je u raznim djelima jednom predloio
10, jednom 16, jednom 12 i jednom 20 principa, da bi se potom uvrstio na devet, no problem
nije u tome koliko ima principa, nego zbog ega njihov broj nije otvoren (Eco 2004: 67).
11
Valja zamijetiti da oba znakovna sustava (i Konstantinov i Lullov) zapravo poivaju na
broju 3 (umnoak kojega je broj 9), to je i razumljivo ako u obzir uzmemo njihovu religi-
oznu (kransku) podlogu. Naime, jo su pitagorejci ovom broju pridavali karakter svetoga
videi u njem Vie Trojstvo univerzuma. Kranski je bog takoer trojstven jedan u tri
osobe: Otac, Sin i Duh Sveti.
41
Razmatranje prethodne tablice ukazuje na vrlo iroku platformu prve
komunikacijske razine glagoljinoga pisma i u odnosu na nju reduciranu plat-
formu Ars magne. Prva komunikacijska razina glagoljinoga pisma tako u
sebi sadri ak 30 slova (aproksimativno)
712
, dok prva komunikacijska razina
Ars magne u sebi sadri samo 9 slova. Uslonjavanje Ars magne zapoinje
kada se tablica digniteta istodobno promatra i po stupcima i po redovima, a
posebno kada se primijene kotai prikazani na slici 1 u kombinaciji s odlika-
ma digniteta prikazanih u tablici 3.
Tablica 3. Tablica Lullovih digniteta
PRINCIPIA
ABSOLUTA
PRINCIPIA
RELATIVA
QUESTIONES SUBJECTA VIRTUTES VITIA
B Bonitas Differentia Utrum? Deus Iustitia Avaritia
C Magnitudo Concordantias Quid? Angelus Prudentia Gula
D Aeternitas Contrarietas De quo? Coelum Fortitudo Luxuria
E Potestas Principium Quare? Homo Temerantia Superbia
F Sapientia Medium Quantum? Imaginatio Fides Acidia
G Volutnas Finis Quale? Sensitiva Spes Invidia
H Virtus Majoritas Quando? Vegetativa Cheritas Ira
I Veritas Aequalitas Ubi? Elementativa Patientia Mendacium
K Gloria Minoritas Quomodo?
Cum quo?
Instrumentativa Pietas Inconstantia
Izvor: Eco 2004: 60
Takoer, glagoljino komuniciranje dobiva posve drugu semiotiku di-
menziju kada se u kombiniranje rasporeda glagoljinih slova ukljue njihova
numerika i simbolika znaenja.
Zadri li se pozornost na prvoj, najjednostavnijoj razini, i krene li se
istraivati na koliko naina moe permutirati niz od tri slova ako je jedno od
njih prvo u nizu, dolazi se do tablice 3.
12
U Konstantinovoj je glagoljici (prema onom to svjedoe kanonski spisi 10. i 11. st.) bilo
40 slovnih znakova grafema kojima su se biljeili glasovi. Meu njima su i dvostruko-
sti/trostrukosti koje uvaju vezu s grkim alfabetom: tri znaka za glas i (ie, i, iica), dva
znaka za glas o (on i ot koji je ujedno i episemon, tj. nema glasovnu ve samo brojnu
vrijednost), grko f (Slaveni ga nemaju, zamjenjuju ga s p pokoi) i th (u sustavu postoji
t tvrdo), znakovi za umekane slavenske nazalne samoglasnike j i j (jns i jns)
(usp. Damjanovi 2012: 5051). Kako bismo sustav prilagodili ideji o komunikacijskoj
potentnosti glagoljinog pisma, sustav smo zaokruili na priblino 30 znakova izostavivi
prethodno navedene.
42
Tablica 4. Permutiranja troslovnih skupova slova od koji kojih je jedno slovo
prvo u nizu
Prvo slovo A B
Ukupan broj slova 30 9
n 30-1=29 9-1=8
t 2 2
Permutacije troslovnih skupova
slova
od kojih je jedno slovo prvo u
nizu
=406
Potencijalnih permutiranja 30406=12180 928=252
Ponavljanja Trostruka, n. pr.:
(ABC=BCA=CAB)
Trostruka, n. pr.:
(BCD=CDB=DBC)
Reduciranje ponavljanja 12180:3=4060 252:3=84
Promotreno na ovoj, najjednostavnijoj razini, oito je kako je glago-
ljica za troslovne skupove, od kojih je jedno slovo prvo u nizu, ostvarivala
vei broj permutiranja. Navedena postavka omoguila bi zakljuiti kako je,
barem na navedenoj razini usporedbe, glagoljina semiotika komunikativ-
nost vea od semiotikog potencijala Ars magne. Meutim, ona ne ukljuuje
dodatnu opremu Lullove Ars magne (kombinatorike kotae prikazane na
slici 1), kao to ne ukljuuje ni komunikacijsku sposobnost glagoljice na
brojanoj odnosno simbolikoj razini. Navedena teza tek je prva i nikako
konana te joj je cilj poticanje rasprave o tom koliko se komunikacijskih
osobitosti moe prepoznati, utvrditi i analizirati u ova dva semiotika susta-
va komuniciranja. S obzirom da oba intrigiraju do dananjih dana te da su
doivljavala i brojne primjene od kojih je jedno (misli se na glagoljicu) bilo
i odobrenje najviih crkvenih vlasti jo u 9. st., kada je papa Hadrijan II. po-
svetio djelo Svete brae Konstantina irila i njegova starijeg brata Meto-
da, kasnije moravsko-panonskoga nadbiskupa (staroslavenski jezik, glagolj-
sko pismo, staroslavenska liturgija) (Grivec 1985: 71), za pretpostaviti je da
e nove znanosti i njihove discipline tek poeti izuavati komunikacijske
odlike glagoljice i Ars magne kao semiotikih sustava, njihove prednosti i
nedostatke te slinosti. Uspije li se tim i takvim analizama proniknuti u ko-
43
munikacijska znanja drevnog srednjeg vijeka, oekuje se kako bi ista mogla
doprinijeti komuniciranju u kibernetikom dobu.
Literatura
Bagi, Kreimir,Rjenik stilskih fgura, kolska knjiga, Zagreb, 2012.
Barthes, Roland, Osnove semiologije, 17 europski glasnik,
XXVII/17,2012., 337389.
Beri, Boran, Etika vrlina, Filozofska istraivanja, XXVIII/1, Hrvatsko
flozofsko drutvo, Zagreb, 2008., 193207.
Bonner, Anthony, The Art and Logic of Ramon Lull, Leiden, 2007.
Bratuli, Josip, itja Konstantina irila i Metodija, Zagreb, Kranska
sadanjost,1992.
epuli, Vladimir, Ramon Lull (1232.1312.),Obnovljeni ivot, LIX/4,
2004., 501509.
Damjanovi, Stjepan, Slovo iskona. Staroslavenska / Starohrvatska itan-
ka, Zagreb, Matica hrvatska,
2
2007,
3
2012.
Eco, Umberto, U potrazi za savrenim jezikom, Hena Com, Zagreb, 2004.
Horvat, Jasna Tomaevi, Nives,Glagoljica kao tema knjige kulturnog
suvenira, u: Arhivi, knjinice, muzeji 14, zbornik radova,Sanjica Faletar
Tanackovi, Damir Hasenay (ur.), Hrvatsko knjiniarsko drutvo, Zagreb,
2011., 180197.
Horvat, Jasna Tomaevi, Nives Lendi, Slaven, Semiotiki marke-
ting Konstantina irila Filozofa: glagoljiko prezentiranje kranstva kao
pretea suvremenog semiotikog marketinga, Libellarium,II/2,2011.,
2009., 161180.
Grivec, Franc, Sveti iril i Metod. Slavenski blagovjesnici, Kranska
sadanjost, Zagreb,1986.
Knzel, Werne Cornelius, Heiko, Die Ars Generalis Ultima des Raymu-
ndus Lullus. Studien zu einem geheimen Ursprung der Computertheorie,
5th edition, Berlin, 1991.
Luki, Milica, Blaevi-Krezi, Vera Babi Sesar, Tena, Filozof-
sko-simboliki ustroj glagoljskoga pisma prema formuli boanskog tetra-
kisa, Lingua Montenegrina V/2/10, 2012., 2366.
Martinovi, Enes, Povijesno-kulturalni susret muslimana i krana,
Takvim za 2013., god. 1434/1435., Rijaset Islamske zajednice u BiH,
Sarajevo, 2013., 203218.
Mathews, Harry Brotchie, Alastair (ur.), Oulipo Compendium, Atlas Pre-
ss/Make Now Press, London Los Angeles, 2005.
44
Nth, Winfried, Prirunik semiotike [Drugo, posve novopreraeno i pro-
ireno izdanje. S njemakog preveo Ante Stama.], Zagreb, Ceres, 2004.
Paro, Frane, etiri glasnika radosne vijesti Konstantina Filozofa, Slovo,
br. 5657, 2008., 421438.
Paro, Frane, Nevidljiva tipografja, Katedra akavskog sabora Ro,
Zagreb, 2012.
Roubaud, Jacques, The Oulipo and Combinatorial Art, u: Oulipo Com-
pendium, revised and updated, Harry Mathews i Alastair Brotchie (ur.),
Atlas Press/Make Now Press, London Los Angeles, 2005, 3744.
Sambunjak, Slavomir, Gramatozofja Konstantina Filozofa Solunskoga,
Hipoteza o postanku i znaenju glagoljice, Demetra, Filoloka biblioteka
Dimitrija Savia, Zagreb, 1998.
Tomaevi, Nives i Jasna Horvat, Nevidljivo nakladnitvo, Naklada
Ljevak, Zagreb, 2012.
Zweig, Janet, Ars Combinatoria Mystical Systems. Procedural Art, and
the Computer, Art Journal, 1997., 2029.
agar, Mateo,Hrvatska pisma u srednjem vijeku, u: Povijest hrvatskoga
jezika 1. knjiga: Srednji vijek, Drutvo za promicanje hrvatske kulture i
znanosti CROATICA, Zagreb,2009., 107219

THE GLAGOLITIC SCRIPT OF CONSTANTINE
CYRIL AND ARS MAGNA OF RAMON LLULL
PARADIGMS OF SEMIOTIC COMMUNICATION
Two known sign systems created in European historical and territorial
context had the same purpose evangelization or spreading of Christian tho-
ught: the Glagolitic script of Constantine Cyril Philosopher (9th Century) and
Ars Magna (The Great Skill) of the philosopher Ramon Llull (14th Century).
In a very brief period of time after its creation, the Glagolitic script had beco-
me an effcient medium of semiotic communication, and was simultaneously
used for christening and spreading literacy among the Slavs in the area of
Great Moravia and Pannonia. After that, it spread along with Old (Church)
Slavic language to all Slavic peoples/countries, where it was in use during at
least one period of their history, or at least in one part of their main territory. It
was only in the Croatian national territory that it stayed for nearly a thousand
years from 9th to 19th Century. The importance of the script for all segments
of life is illustrated by numerous physical monuments of various kinds (litur-
gical, belletristic and legal). Llulls Ars Magna did not manage to persist in
45
the way the Glagolitic script did, because it was less of a phonetic system in
the true sense of the word (even though it contained an alphabet made up of 9
letters, from B to K), and more of a system of perfect philosophical language
which had a task of converting the unbelievers, as Umberto Eco interpreted
it (2004). The aim of this paper is to determine how much of communicative
specifcities can be interpreted, determined and analyzed in those two semiotic
systems of communication, and which semiotic codes helped Glagolitic script
to accomplish its goals more than Llulls Ars Magna.
Key words: Glagolitic script, Constantine Cyril, Ramn Llull, Ars ma-
gna, semiotic communication, permutations, spreading literacy, christening,
cybernetics
47
UDK: 811.163.42367.623:811.112.2
Izvorni nauni rad
Ruica ZELJKO-ZUBAC (Mostar)
Filozofski fakultet Sveuilita u Mostaru
ruzica.zeljko@gmail.com
O NAINIMA INTENZIVIRANJA NJEMAKIH PRIDJEVA
I NJIHOVIM PRIJEVODNIM EKVIVALENTIMA
U HRVATSKOM JEZIKU
Ukoliko nam se odreeni pridjev uini nedovoljno izraaj-
nim njegovo primarno znaenje moemo intenzivirati. Unato
injenici da nam za to na raspolaganju stoje razliite mogunosti
predmet naeg promatranja su naini intenziviranja koji se ostva-
ruju kroz tvorbene modele kompozicije, derivacije (sufgiranje
i prefgiranje) ili jednog rjeeg tvorbenog naina tzv. redupli-
kacije. U radu se istrauju morfoloke i sintaktiko-semantike
osobine intenziviranih pridjeva. Znaenje pridjeva u njemakom
jeziku odreuje se pomou preoblika, pa uzimajui u obzir sin-
taktiko-semantike specifnosti u oba jezika istraujemo nji-
hove prijevodne ekvivalente u hrvatskom jeziku.
Kljune rijei: intenziviranje pridjeva, kompozicija, deriva-
cija, reduplikacija, poluprefksi, prijevodni ekvivalenti, hrvatski
jezik
Uvod
U komunikaciji esto imamo potrebu neto opisati, istaknuti neku oso-
binu ili dodatno precizirati ve izreeno. Pri tome se koristimo rijeima kao
schn, feiig, mde, humorvoll, altmodisch, festlich, zornig itd. Takve rijei
obiljeavamo kao pridjeve. Osobine koje nam opisuju pridjevi mogu biti ap-
solutne ili relativne pa se i pridjevi oznaavaju kao apsolutni i relativni. Apso-
lutne pridjeve nije mogue komparirati niti intenzivirati na bilo koji nain pa
je viereckig apsolutna osobina, jer neto ne moe biti *viereckiger, optimal je
apsolutna vrijednost pa neto ne moe biti *optimaler i sl. Za razliku od njih
relativne pridjeve moemo komparirati (alt lter am ltesten) to doprino-
si preciznijem opisu neke osobine.

48
Ruica ZELJKO-ZUBAC
Ukoliko nam se odabrani pridjev ipak uini kao semantiki nedovoljno
izraajan u njemakom jeziku postoji niz razliitih mogunosti za njegovo in-
tenziviranje (steinhart, blulich, extraglatt, tipptopp). S obzirom da njemaki
pridjevi nastaju na razliite naine u prvom dijelu rada istrait emo intenzivi-
ranje njihovih osnovnih osobina kroz tvorbene modele kompozicije, derivaci-
je i reduplikacije.
U drugom dijelu rada analiziramo morfoloke i sintaktiko-semantike
osobine intenziviranih pridjeva. Pomou preoblika i nastalih parafraza istra-
ujemo naine prevoenja na hrvatski jezik.
1. O tvorbi pridjeva u njemakom jeziku
Unato injenici da u njemakom jeziku postoji tek nekoliko stotina
jednostavnih pridjeva njihov udio u leksiku iznosi 10 do 15 %. To ih svrstava
u treu najbrojniju vrstu rijei u njemakom jeziku.
1
Potreba za izraajnou,
preglednou i jasnoom zadovoljava se osim kompozicijom i derivacijom u
kojoj se realizira u najveoj mjeri pomou sufksa i prefksa
2
. Neto rjei i
stariji tvorbeni model tzv. reduplikacija takoer nam nudi mogunost pojaa-
vanja osnovnog znaenja
U Duden-Grammatik
3
nalazimo slijedei podatak o tvorbi pridjeva
openito: Den weitaus grten Beitrag (knapp 40%) leisten dabei die drei
adjektivischen Hauptsuffxe -ig, -isch, -lich, die sehr produktiv sind und deren
Ableitungen in die Tausende gehen. Dagegen betrgt der Anteil der Ableitu-
ngen mit den anderen heimischen Suffxen nur etwa ein Zehntel, auch der mit
Fremdsuffxen (-abel, -s usw.) knapp ein Zehntel.
Znaajan broj pridjeva nastaje pomou halb-, schein-, erz- i sl. ili -f-
hig, -gem, -mig, -widrig i sl. koji se u njemakom jeziku oznaavaju kao
Halbprfxe i Halbsuffxe.
4
Fleischer/Barz iste nazivaju samo Prfxe ili
Suffxe.
5
1
DUDEN (1995): Die Grammatik, Band 4, 5. vllig neu bearb. Auf., Mannheim Leipzig
Wien Zrich, str. 514.
2
Tvorba pomou sufksa se u njemakom jeziku oznaava kao Suffgierung, a tvorba pomo-
u prefksa kao Prfgierung.
3
DUDEN, nav. dj., str. 514.
4
U DUDEN-Grammatik, nav.dj., str. 518534 nalazimo termine Halbprfx i Halbsuffx,
dok ENGEL, U. (2009): Deutsche Grammatik, Neubearbeitung, 2., durchgesehehene Auf.,
IUDICIUM Verlag, Mnchen, na str. 347349 govori o Prfxoide i Suffxoide. WEINRI-
CH, H. (1993), Textgrammatik der deutschen Sprache, Mannheim u.a.: Dudenverlag, na str.
1009. takoer spominje (Halb-)Prfxe.
5
Usp. i kod FLEISCHER, W. / BARZ. I. (1995): Wortbildung der deutschen Sprache, 2.,
durchgesehene und ergnzte Auf., Max Niemeyer Verlag, Tbingen, str. 251-275. Oni gore
49
O nainima intenziviranja njemakih pridjeva...
Kao posebnu skupinu unutar gore navedenih tvorbenih modela proma-
trat emo primjere iji je zadatak intenziviranje / pojaavanje znaenja osnov-
nog pridjeva.
1.1. Intenziviranje pridjeva unutar tvorbenog modela kompozicije
Kompozicija ili slaganje je proces u kojem se (najmanje) dvije samo-
stalne rijei ili osnove rijei spajaju u novu samostalnu cjelinu. Kod sloe-
nih pridjeva razlikujemo kopulativne pridjevske sloenice (nakalt > na
und kalt) i determinativne pridjevske sloenice (tropfna > so na, dass es
tropft). Dulje sintaktike strukture se na taj nain izraavaju na ekonominiji
nain pa npr. so schn wie ein Bild u njemakom jeziku moemo jednostavno
rei bildschn ili so fest, dass es dem Feuer widersteht jednostavno kaemo
feuerfest i sl.
Jednako kao kod imenikih i kod pridjevskih sloenica najvei broj pri-
djeva pripada skupini determinativnih sloenica (Determinativkomposita).
Za njih je vano istaknuti da se sastoje od dvije neposredne sastavnice, tj.
modifkatora (Bestimmungswort) i temeljne rijei (Grundwort).
6
Pridjevske sloenice u ulozi modifkatora mogu imati razliite vrste
rijei, meutim kao najee izdavaju se tipovi imenica + pridjev (leben-
sfremd, weltbekannt), pridjev + pridjev (schwerkrank, kleinbrgerlich) i gla-
golska osnova + pridjev (denkfaul, trinkfest).
7
Osim tvorbe sloenih pridjeva pomou osnovnog oblika mogua je i
tvorba u kojoj se pomou modifkatora istie odreeni intenzitet, tj. semanti-
ka funkcija modifkatora je u tome da pojaa znaenje osnovnog pridjeva. Pri
navedene poluprefkse i polusufkse obiljeavaju samo kao prefkse ili sufkse pri emu
prave distinkciju samo u tome da li se radi o domaim ili stranim prefksima / sufksima.
6
O determinativnim pridjevskim sloenicama govorimo ako je temeljna rije pridjev. Za njih
je vano napomenuti da neposredne sastavnice ne mogu mijenjati svoja mjesta (kao to je
to sluaj kod kopulativnih sloenica), a da to ne dovede do promjene u znaenju, ali i do
promjene vrste rijei ovisno o tome kojoj vrsti rijei pripada modifkator.
7
Osim navedenih modifkatora i druge vrste rijei mogu sudjelovati u tvorbi pridjevskih slo-
enica. Kod DONALIES, E. (2005): Die Wortbildung des Deutschen, 2. berarbeitete Auf.,
Gunter Narr Verlag, Tbingen, nalazimo slijedee tipove: Nomen + Adjektiv, Adjektiv +
Adjektiv, Verb + Adjektiv, Konfx + Adjektiv, das adjektivische Konfx + Konfx, das adjek-
tivische Nomen + Konfx, das Satz + Adjektiv und Phrase + Adjektiv und das adjektivische
Kompositum mit anderen Einheiten (Prpositionen, Partikel, Junktoren und Artikeln). FLE-
ISCHER/BARZ, u nav. dj., navode slijedee vrste rijei: Substantiv, Adjektiv, Verbstamm
ili druge vrste rijei (Pronomen, Numerale, Flexionlose Wrter, Konfxe, Initialwrter und
Wortgruppen), koje imaju funkciju modifkatora u tvorbi sloenih pridjeva. I u DUDEN-u,
nav. dj., se kao najvaniji tipovi istiu Substantiv + Adjektiv, Adjektiv + Adjektiv i Verb +
Adjektiv. Ostale vrste rijei koje bi bile u ulozi modifkatora se ne spominju.
50
tome se ne misli na sklanjanje ili pojaavanje znaenja pomou komparacije
kao feksijske pojave.
Pridjevi se obilato slue kompozicijom kao nainom isticanja / pojaa-
vanja osobina. Kod pridjevskih sloenica tipa imenica + pridjev uoavamo
da se znaajan broj istih transformira na nain da se temeljna rije usporeuje
s modifkatorom. U njemakoj gramatici takve primjere poznajemo kao Ver-
gleichskomposita, injenica je da se kod mnogih pridjevskih sloenica ovoga
tipa vie ne radi o pravoj poredbenoj veliini, vie je tu rije o intenziviranju
sadraja temeljne rijei (nagelneu, pechschwarz, gertenschlank, brandaktuell,
brandeilig, brandgefhrlich, todunglcklich, stockdunkel, stockfnster, stock-
steif, zappendunster, klitzeklein).
Ako se vratimo na pridjev nagelneu njegova parafraza bi mogla biti
> neu wie ein Nagel, meutim ovdje se vie ne radi o njegovom prvobitnom
znaenju > neu wie ein eben aus der Schmiede kommender Nagel ve o pre-
nesenom znaenju vollkommen neu. Pridjev stocksteif moemo parafrazirati
kao steif wie ein Stock, ali njegovo znaenje u modernom njemakom jezi-
ku jeste sehr steif. Prema ovome obrascu nastaju pridjevi kod kojih vie nije
mogua poredba, pa stockfnster, stockdunkel, stockbesoffen, stockkonservativ,
stocknchtern i slini primjeri u kojima se stock- vie ne koristi kao imenica
koja sudjeluje u tvorbi pridjeva sa svojim primarnim znaenjem, ve se ta rije
pojavljuje u funkciji pojaavajueg prefksa u prenesenom znaenju. Gore na-
vedene rijei parafraziramo kao sehr fnster, sehr dunkel, sehr besoffen, sehr
konservativ, sehr nchtern...
Slino intenziviranje osnovnog pridjeva imamo i u primjerima kojima
je modifkator imenica Stein. Sloeni pridjev steinhart moemo parafrazirati
kao hart wie Stein, meutim u prenesenom znaenju znaenje je sehr hart
(ako uzmemo u obzir osobine kamena kao materijala). Sa znaenjem sehr na-
stao je itav niz pridjeva u njemakom jeziku kojima je modifkator stein-:
steinalt, steinreich, steinmde, steinklug, steingut..
Slino intenziviranje imamo i u slijedeim primjerima:
todsicher (so sicher wie der Tod), todschick, todkrank, todernst, todblass
brandeilig (so eilig, wie man es bei einem Brand hat), brandaktuell,
brandneu, brandsicher, brandrot, brandhei, brandbel
grundehrlich (bis auf dem Grund des Herzens, der Seele ehrlich),
ovdje se radi uglavnom o pozitivnom vrednovanju neega. itav niz slinih
pridjeva je nastao s modifkatorom grund-: grundanstndig, grundfalsch,
grundgltig, grundgelehrt, grundhsslich, grundsolide, grundverschieden ...
8

8
Usp. kod FLEISCHER/BARZ, nav. dj., str. 231.
Ruica ZELJKO-ZUBAC
51
Odreeno intenziviranje osnovnog pridjeva u njemakom se jeziku po-
stie i imenicama koje oznaavaju ivotinje. Uglavnom se radi o primjeri-
ma koji se mogu parafrazirati kao Vergleichskomposita. Primjeri

gdje je ime
ivotinje u ulozi modifkatora su slijedei
9
: aalglatt, affengeil, affenstark,
brenstark, brengro, bienenfeiig, hundemde, hundemager, hundsmise-
rabel, mausestill, mausetod, pudelnass, pudelwohl, rabenschwarz, rehscheu,
saubld, saukalt, sauwohl, sauteuer, sauschn, schweineteuer, schweinemde,
wieselfink...
Za mnoge pridjeve ovoga tipa moemo rei da se radi o tvorbi s ograni-
enim brojem primjera ili ak o pojedinanim sluajevima: bierernst, blutjung,
hauptverantwortlich, heilfroh, kerngesund, mordslangweilig, mordshungrig,
mordsgemtlich, spiegelglatt, wunderschn, i sl.
Kod sloenih pridjeva kojima je modifkator takoer pridjev (tip prid-
jev + pridjev/particip) za intenziviranje se najee koristi hoch- sa zna-
enjem sehr pa Fleischer/Barz
10
navode slijedee primjere: hochfein, hoc-
hintelligent, hochmodern, hochwertvoll, hochwirksam i primjere s participom
II.: hochbegabt, hochbetagt, hochgebildet, hochautomatisiert, hochindustria-
lisiert itd. Osim ovoga nalazimo znatan broj pridjeva sa slijedeim modifka-
torima bitter-, ober-, tief- i voll-: bitterbse, bitterkalt, oberschlau, oberbse,
tiefbesorgt, tieftraurig, tiefenttuscht, vollautomatisch, vollbegabt, vollbes-
chftigt, vollgltig...
Sloenih pridjeva s glagolskom osnovom u ulozi modifkatora koji in-
tenzivira znaenje osnovnog pridjeva nema u znaajnijem broju: bettelarm,
knallhart, knallrot, kotzbel, kotzjmmerlich, quietschlustig i neto vie pri-
mjera s glagolskom osnovom stink-- stinkbesoffen, stinkbetrunken, stinkfaul,
stinkfein, stinklangweilig, stinkreich, stinkvornehm...
Uz imenice, glagole i pridjeve i druge vrste rijei mogu imati pojaa-
vajue znaenje kao npr. prilog viel. Pomou njega nastaju brojne pridjevske
sloenice sa znaenjem sehr: vielarmig, vieleckig, vielfarbig, vieljhrig,
vielteilig... Kod mnogih sloenica s viel- kao temeljna rije pojavljuje se par-
ticip II.: vielbeachtet, vielbegehrt, vielbeschftigt, vielberedet, vieldiskutiert,
vielgebraucht, vielgefragt, vielgelesen, vielgeliebt, vielgeprft...

9
Dio primjera je preuzet od BALCI, nav. dj., str.124.
10
Ove pridjeve nalazimo kod FLEISCHER/BARZ, nav. dj., na str. 231 Autori takoer
navode primjere za semantiko razlikovanje izmeu pozitiva i superlativa: hoch-/hchs-
tfest, hchstwahrscheinlich hchstzulssig. Rije je o pozitivnom pojaavanju osnovnog
pridjeva pomou feksijske pojave komparacije.
52
1.2. Intenziviranje pridjeva unutar tvorbenog modela derivacije

Pridjevi u njemakom jeziku osim kompozicijom nastaju i drugim tvor-
benim modelom derivacijom ili izvoenjem. Engel
11
o tome kae slijedee:
Der grte Teil der Adjektive ist aus schon vorhandenen Bestandteilen ge-
bildet. Dabei existiert auch hier in jedem Fall eine Basis, die entweder durch
Prfxe oder Suffxe erweitert wird...
Predmet naeg zanimanja nisu svi prefksi i sufksi koji kroz proces de-
rivacije sudjeluju u tvorbi pridjeva ve samo oni koji imaju odreeno intenzi-
virajue znaenje u odnosu na primarno znaenje pridjeva.
1.2.1. Uloga prefksa u intenziviranju pridjeva
Morfoloki prefkse defniramo kao vezane morfeme koji se uvijek spa-
jaju na prednji dio osnovnog leksema. U njemakom jeziku razlikujemo do-
mae i strane prefkse koji imaju odreeno intenzivirajue znaenje u odnosu
na osnovni pridjev. Ve smo ranije spomenuli da razliiti autori na razliite
naine predstavljaju prefkse. U Duden Grammatik
12
imamo popis prefksa i
poluprefksa koji slue za intenziviranje i isticanje osobina osnovnog pridje-
va. Neke od njih kao npr. voll-, extra-, grund-, stock-, steif- smo ve ranije
naveli u dijelu koji se odnosi na tvorbeni model kompozicije i smatramo da se
tu radi o leksemima koje u jeziku moemo koristiti i samostalno, a koji se u
sloenici pojavljuju u ulozi modifkatora.
Domai prefksi koji slue kako se to navodi u Duden-u Zur Ausdruck-
sverstrkung und (elativischen) Hervorhebung.... a koji impliciraju neko isti-
canje osobine u njemakom jeziku su erz- i ur-. S prefksom erz- nalazimo
slijedee primjere kod kojih je dolo do intenziviranja osnovnog znaenja:
erzklug, erzsicher, erzsolide. I ovdje se moe smatrati da prvi dio pridjeva zna-
i da je neto von Grund auf / durch und durch ili jednostavno sehr klug,
sicher ili solide, meutim esto je znaenje rijei koja se intenzivira ovim pre-
fksom i negativnog predznaka, tj. ima pejorativno znaenje kao npr. erzdumm,
erzfaul, erzbse, erzkonservativ pa ak i erzkatholisch. Erzdumm bi u tom slu-
aju znailo > im hchsten Grade dumm, erzfaul > im hchsten Grade faul itd.
11
ENGEL, U., nav.dj., str. 347.
12
Vie o tome u DUDEN-Grammatik, nav. dj., str. 520521. Weinrich, nav. dj., u poglavlju
koje se odnosi na derivaciju i tvorbu pomou prefksa za primjere kao todtrauriger Mens-
ch i stinkfeiner Smoking tvrdi slijedee Bei Steigerungsmglichkeiten knnen darber
hinaus auch Nomina oder Verben als (Halb-) Prfxe fungieren. Iz ovoga je vidljivo da
ne postoji jedinstveno stajalite o nazivima za jednu te istu jezinu pojavu pa se neemo ni
uputati u dublju analizu tko je u pravu, a tko manje. U nastavku rada bavit emo se ovom
jezinom pojavom, prije svega sa semantikog aspekta.
Ruica ZELJKO-ZUBAC
53
Domai prefks ur- takoer ima znaenje sehr, meutim uz njega idu i
znaenjska obiljeja ursprnglich i eigentmlich. Neki od primjera su: uralt,
urallein, uranstndig, urbse, urdeutlich, urfern, urgemtlich, urgesund, ur-
komisch, urprimitiv, urweit...
13
U novije vrijeme nastaje itav niz pridjeva tvo-
renih s prefksom ur- koji oznaavaju odreenu pripadnost gradu ili zemlji.
Pomou njega se neto smatra tipinim ili od ranije, od davnina postojeim
kao npr. urchinesisch, urdeutsch, urbayrisch, urberlinerisch itd.
14
Od stranih prefksa najproduktivniji su super-, ultra- i extra- iz latin-
skog te hyper- i mega- iz grkog. Pridjevi kojima je super- modifkator znae
neto sehr, besonders (obino se radi o nekom pozitivnom vrednovanju), npr.
superelegant (sa znaenjem sehr elegant/ besonders elegant), supermodern,
superschick, superschnell, superstark...
Prefks ultra- znai extrem / zu sehr, radi se o prekoraenju norme, o
neemu ega je znatno previe: ultradnn, ultrakonservativ, ultralang, ultra-
stark, ultraelastisch, ultrareaktionr...
Za extra- sa znaenjem besonders moemo slobodno rei da se radi
o jednom iznimno produktivnom tvorbenom elementu koji se u jeziku po-
javljuje i samostalno. Neki od primjera su: extraklein, extragro, extraklug,
extrafein, extradnn, extrabreit... dakle moe stajati ispred bilo kojeg pridjeva
u funkciji intenzivirajueg elementa.
Prefx hyper- takoer oznaava da je neto zu sehr / bertrieben, esto
ga nalazimo u strunim jezicima medicine ili biologije, ali i openito. Neki
od primjera su: hyperaktiv, hypernervs, hypersensibel, hypergemein, hyper-
korrekt, hyperkritisch, hypermodern, hyperschlau... Netko tko je hyperaktiv
moe se opisati kao: Wer hyperaktiv ist, nervt mit dem berma an Aktivitt.
A netko tko je hypergemein hebt sich unter den Gemeinen durch besondere
Gemeinheit hervor.
15
Odreen broj primjera nalazimo i s mega- sa znaenjem sehr: mega-
gro, megagnstig, megagut, megascharf, megasexy, megavoll, megateuer...
Osim ve navedenih primjera u novije vrijeme naroito u govornom jeziku
mladih ujemo i pridjeve s tvorbenim elementom top- (preuzetim iz ameri-
kog-engleskog). Njegovo znaenje je takoer sehr / herausragend / hchst,
npr.: topaktiv, topaktuell, topft, topgut, topschick...
13
Primjere smo preuzeli kod MOTSCH, W. (2004): Deutsche Wortbildung in
Grundzgen, Berlin, New York: Walter Gruyter, str. 284. On za prefks ur- tvrdi
slijedee: Es charakterisiert einen extremen Grad auf der Pluspol-Richtung des
durch das Basiswort bezeichneten Eigenschaftskonzepte.
14
Vie o tome kod Motsch, nav. dj., S. 284.
15
DONALIES, nav. dj. str. 108.
54
1.2.2. Uloga sufksa u intenziviranju pridjeva
Sufksi u njemakom jeziku nemaju neki vei znaaj u procesu intenzi-
viranja pridjeva. Prema Motschu
16
tek odreeni pridjevi tvoreni pomou sufk-
sa lich ukazuju na odreeno intenziviranje pa npr. pridjev kleinlich ima zna-
enje Kleinigkeiten bertrieben wichtig nehmend / engstirnig / engherzig. On
nadalje tvrdi da ovaj tip nije aktivan te da su tek neki primjeri leksikalizirani,
npr. zrtlich, reifich, reinlich, ernstlich. Autor nadalje navodi da i sufx haft
ima modifcirajue znaenje, tj. opisuje pojaanje intenziteta neke osobine, pa
za primjere tipa ernsthaft, krankhaft ili boshaft navodi slijedee: Die Modif-
kation bringt eine Steigerung der Eigenschaft zum Ausdruck. Die Eigenschaft
wird als besonders zutreffend gekennzeichnet.
I Donalies
17
smatra da se kod pojedinih pridjeva ovoga tipa radi o inten-
ziviranju pa npr. gnzlich znai ganz und gar.
1.3. Intenziviranje pridjeva pomou reduplikacije
Reduplikacija je takoer tvorbeni nain kojim se moe intenzivirati
znaenje temeljne rijei. Rije dolazi od lat. reduplicare to znai podvostru-
iti, ponoviti. Radi se o manje produktivnom tipu tvorbe u njemakom jeziku.
Unato podvostruavanja semantiki gledano rije je o jednom leksemu. Za
ovaj tvorbeni nain primjere nalazimo kod imenica i pridjeva.
Fleischer/Barz
18
ih istiu kao sredstvo za ekspresivno pojaavanje jednog
te istog pridjeva i navode slijedee primjere: mit tief-tiefer Sammelblue (Th.
Mann), grau-graue Hemden (E. Strittmatter), treugetreue Liebe ( M.W. Schulz).
Kod Donalies
19
nalazimo primjer bravbraver Junge sa znaenjem be-
sonders brav ili kako ona to opisuje Ein bravbraver Junge ist besonders
brav. Durch seine Bravheit ist der Junge aus der Menge der anderen braven
Jungen ausdrcklich hervorgehoben..

16
MOTSCH, nav.dj., str. 283.
17
Usp. kod DONALIES, nav. dj., str. 112 i determiniranje pridjeva kao npr. bluliches
Licht > Bluliches Licht ist nicht ganz so blau wie das, was man sich unter blauem Licht
vorstellt.
18
FLEISCHER/BARZ, nav. dj., str. 232.
19
DONALIES, nav. dj., str. 165. Autorica za pridjev graugrau koji navodi na str. 89 smatra
da se radi o tzv. Selbstkomposita, die vorrangig der Hervorhebung dienen pa graugraue
Hemden opisuje kao Graugraue Hemden sind unter allen grauen Hemden dadurch her-
vorgehoben, dass sie als besonders grau wahrgenommen werden. Dakle unato injenici
da ona za ovaj pridjev ne smatra da nastaje reduplikacijom, ve ga ubraja u determinativne
sloenice, jasno je da se radi o intenziviranju primarnog znaenja.
Ruica ZELJKO-ZUBAC
55
Prefks ur- koji smo naveli ranije u radu (usp. 1.2.1.) sa znaenjem sehr
takoer moe biti naveden vie puta to ga takoer svrstava u red pridjeva nasta-
lih reduplikacijom, npr. ururalt > sehr, sehr alt, urururalt > sehr, sehr, sehr alt.
Rijei nastale reduplikacijom spadaju u leerniji stil izraavanja i nisu
brojne.
2. Analiza pridjeva s intenzivirajuim modifkatorom
Na pridjevima s intenzivirajuim elementima u njemakom jeziku koje
smo naveli u prvom dijelu rada analiziraju se morfoloke i semantike poseb-
nosti koje e nam u nastavku analize posluiti kao smjernice za prevoenje i
analizu prijevodnih ekvivalenata u hrvatskom jeziku.
2.1. Morfoloke i semantike posebnosti intenziviranih pridjeva
U radu su predstavljeni razliiti naini intenziviranja pridjeva u njema-
kom jeziku:
a) pomou tvorbenog modela kompozicije (usp. 1.1.)
b) derivacije (1.2.)
c) reduplikacije (1.3.)
a) Pridjeve s intenzivirajuim elementima uglavnom nalazimo u sku-
pini determinativnih pridjevskih sloenica, pri emu prva sastavnica, tj. mo-
difkator moe biti bilo koja vrsta rijei, najee imenica, pridjev ili glagol.
Neto rjee imamo sluajeve s prilogom ili prijedlogom.
U najbrojnijoj skupini su sloeni pridjevi kojima je imenica modif-
kator. Kod ove vrste pridjeva provjerili smo da li je do slaganja dolo bez
spojnika ili sa spojnikom
20
. Kod navedenih primjera ovoga tipa uoavamo da
je veina tvorena tako da na tvorbenom avu nema spojnika. Meutim kod
sloenica kojima je modifkator naziv neke ivotinje vrlo esto se pojavljuju
spojnici -e-, a neto rjee -n- ili -s-.
Rije je o tzv. Vergleichskomposita (poredbenim sloenicama) kod ko-
jih je modifkator veliina za poreenje osobine koja je iskazana kroz temeljnu
rije. Modifkator intenzivira temeljnu rije kroz poreenje, pa takve primjere
esto parafraziramo na slijedei nain B ist wie A
21
:
20
Spojnik ili Fugenelement se nalazi na tvorbenome avu. U njemakom jeziku se koristi ne-
koliko razliitih spojnika: -e-, -s-, -es-, -n-, -en-, -er-, -ens-, -o- (kod sloenica s konfksom
kao prvom satavnicom) i vrlo rijetko sa spojnikom -i-. Spojnik se ne pojavljuje kod sloenih
pridjeva kojima je pridjev modifkator.
21
Kao A oznaavamo modifkator, a kao B temeljnu rije.
56
aalglatt > glatt wie ein Aal
brenstark > stark wie ein Br
bienenfeiig > feiig wie eine Biene
hundemde > mde wie ein Hund
hundemager > mager wie ein Hund
mausestill > still wie eine Maus
pudelnass > nass wie ein Pudel
rabenschwarz > schwarz wie ein Rabe
rehscheu > scheu wie ein Reh
Meutim drugaije parafraziramo slijedee pridjeve kod kojih je do-
lo do odmaka od primarnog znaenja i kod kojih modifkator sa znaenjem
sehr intenzivira temeljnu rije sehr + B:
pudelwohl > sehr wohl
saukalt > sehr kalt
sauschn > sehr schn
sauteuer > sehr teuer
schweineteuer > sehr teuer

Ostale sloenice koje su tvorene slaganjem imenica + pridjev, a spada-
ju u skupinu Vergleichskomposita tvorene su bez spojnika. I kod njih imamo
razliite parafraze, tj. s jedne strane imamo klasino poreenje B ist wie A, a
s druge strane imamo sluajeve u kojima je dolo do odmaka od primarnog
znaenja, tj. vie nije mogue B parafrazirati kao poredbenu veliinu, pa je
znaenje modifkatora u takvim sluajevima najee sehr.
steinhart > hart wie Stein
ali steinalt > sehr alt
steinklug > sehr klug
steinmde > sehr mde
stocksteif > steif wie ein Stock (ranije znaenje; u moder-
nom njemakom jeziku
znaenje je sehr steif)
stockfnster > sehr fnster
stockdumm > sehr dumm
stocknchtern > sehr nchtern
todsicher > so sicher, wie der Tod (danas sehr sicher)
todschick > sehr schick
todblass > sehr blass
Ruica ZELJKO-ZUBAC
57
brandeilig > so eilig, wie man es bei einem Brand hat
(danas sehr eilig)
brandaktuell > sehr aktuell
brandneu > sehr neu
brandbel > sehr bel
grundehrlich > bis auf dem Grund des Herzens, der Seele
ehrlich (danas sehr ehrlich)
grundfalsch > sehr falsch
grundgelehrt > sehr gelehrt
grundhsslich > sehr hsslich
Slijedee intenzivirane pridjeve parafraziramo takoer na nain sehr + B:
bierernst > sehr ernst
blutjung > sehr jung
heilfroh > sehr froh
kerngesund > sehr gesund
wunderschn > sehr schn

I pridjeve s glagolskom osnovom u ulozi modifkatora parafraziramo
najee sa sehr + B:
knallrot > sehr rot
quietschlustig > sehr lustig
stinkbesoffen > sehr besoffen
stinkreich > sehr reich
stinkfein > sehr fein

Uzevi u obzir pravila po kojim se spojnici pojavljuju kao tvorbeni ele-
ment uoili smo da se kod tipa pridjev + pridjev / particip isti ne pojavljuju.
I kod ove vrste sloenica prvi intenzivirajui dio hoch-, voll-, bitter-, viel- itd.
se parafraziraju sa sehr + B:
hochfein > sehr fein
hochbegabt > sehr begabt
vollbegabt > sehr begabt
bitterkalt > sehr kalt
vielgeliebt > sehr geliebt
b) Pridjevske sloenice koje nastaju derivacijom, tj. prefgiranjem po-
mou domaih, a jo ee stranih prefksa parafraziramo kao (zu) sehr / be-
sonders / extrem + B:
58
erzfein > sehr fein
erzklug > sehr klug
uralt > sehr alt
urkomisch > sehr komisch
supermodern > sehr modern / besonders modern
superschick > sehr schick / besonders schick
ultralang > extrem lang
ultraelastisch > extrem elastisch
extrafein > besonders fein
extradnn > besonders dnn
hypernervs > (zu) sehr nervs / bertrieben nervs
hyperkorrekt > (zu) sehr korrekt / bertrieben korrekt
topaktuell > sehr aktuell
topschick > sehr schick
Neki od prefksa konkuriraju jedni drugima s obzirom da ih parafrazi-
ramo na isti nain, pa se mogu pojavljivati intenzivirani pridjevi s razliitim
modifkatorom, a istim znaenjem pa supermodern / topmodern / ultramodern
/ hypermodern znae sehr modern ili intenzivirani pridjevi superstark / me-
gastark / ultrastark sa znaenjem sehr stark.
Kako smo ve naglasili sufgiranje nije od nekog veeg znaaja kada je
rije o intenziviranju osnovnog znaenja pridjeva, radi se tek o manjem broju
leksikaliziranih pridjeva kojima je pojaan intenzitet.
c) Intenziviranje pomou reduplikacije nije posebno produktivno. Za
takve pridjeve moemo rei da su sredstvo za ekspresivno pojaanje i da su
vie stilsko sredstvo pojedinog autora nego to su uobiajeni u suvremenom
njemakom jeziku.
2.2. Prijevodni ekvivalenti intenziviranih pridjeva u hrvatskom jeziku
Intenziviranje pridjeva u hrvatskom jeziku ostvaruje se na nain da se
dodaju sufksi cat ili ovet(a)n: nov novcat, dug dugovetan. Kako bi
se poveao intenzitet mogu nastati pridjevske sintagme kao: nov novcat, cijel
cjelcat, gol golcat i sl. sa znaenjem potpuno nov, potpuno cijel i posve gol.
22

Pridjevi se takoer intenziviraju pomou rijei koje slue kao usporedba s
neim ili nekom osobinom ega (ut kao limun, tvrd kao kamen). Znaenje je
takoer mogue intenzivirati pomou prefksa i poluprefksa stranoga podrije-
22
Vie o ovakvim sintagmama u hrvatskom jeziku kod MARKOVI, B. (2011): Pridjevske
sintagme tipa gol golcat u jezinim prirunicima i rjenicima hrvatskoga standardnog jezi-
ka i akavskog narjeja, Fluminensia, god. 23, br. 1, str. 2338.
Ruica ZELJKO-ZUBAC
59
tla koji se najee koriste u svom izvornom obliku kao dio hrvatske sintagme
(mega popularan, super bogat, ultra moderan).
Meutim nas prvenstveno zanimaju njemaki pridjevi s intenziviraju-
im modifkatorom i njihove prijevodne realizacije u hrvatskom jeziku.
Primjere smo svrstali u tri razliite skupine:
1) Njemaka sloenica hrvatski prijevodni ekvivalent (isto znaenje)
2) Njemaka parafraza pridjeva hrvatski prijevodni ekvivalent (isto znaenje)
ili odstupanje od direktnog prijevoda parafraze
3) Pridjevi s prefksima/ hrvatski prijevodni ekvivalent s istim ili
poluprefksima razliitim znaenjem

Analizom smo utvrdili da se mnogi pridjevi mogu svrstati u domenu
frazeologije pa nije uvijek jednostavno interpretirati njemaki primjer na hr-
vatskom jeziku, jer se za isti sadraj koristi drugi odabir leksema to je narav-
no povezano s razlikama koje postoje izmeu hrvatskih i njemakih govorni-
ka, a povezani su s percepcijom slike svijeta oko njih. Kod ovakvih primjera
nee se dublje ulaziti u analizu, jer oni kao takvi nisu predmet ovoga rada.
Takvi primjeri e biti samo prevedeni i naznaeni.
1) Njemaka parafraza u kojoj je izraeno poreenje (B ist wie A) po-
sluila je kao predloak za direktno prevoenje s istim znaenjem u hrvat-
skom jeziku:
Njem. sloenica / njem. parafraza hrvatski prijevodni
ekvivalent
aalglatt > glatt wie ein Aal glatka kao jegulja
brenstark > stark wie ein Br snaan kao medvjed
bienenfeiig > feiig wie eine Biene marljiva kao pela
hundemde > mde wie ein Hund umoran kao pas
rabenschwarz > schwarz wie ein Rabe crn kao gavran
rehscheu > scheu wie ein Reh plaha kao srna
Slijedei primjeri ukazuju na odstupanje koje je povezano s jezinom
stvarnou i percepcijom svijeta hrvatske jezine zajednice:

60
hundemager > mager wie ein Hund mrav kao akalica
mausestill > still wie eine Maus tih kao bubica
pudelnass > nass wie ein Pudel kao mokar pas / mokar kao
pas (pudlica jeste vrsta psa,
ali se u hrv. prijevodu ne
istie posebno kao takva)
2) U drugoj skupini je rije o prenesenom znaenju koje u njemakom
jeziku opisuje da je neto sehr, pa nam dobivena parafraza slui kao pred-
loak za doslovno prevoenje na hrvatski jezik sa znaenjem jako / iznimno /
vrlo / veoma. Naelno se moe staviti bilo koja od predloenih rijei, samo o
vrsti teksta ovisi koju e autor odabrati kao dovoljno izraajnu:
Parafraza njemakog pridjeva hrvatski prijevodni ekvivalent
pudelwohl > sehr wohl jako dobro/ iznimno dobro
sauschn > sehr schn jako lijepo /iznimno lijepo
steinklug > sehr klug jako pametan
todschick > sehr schick jako ik
brandbel > sehr bel jako slabo
grundfalsch > sehr falsch jako pogreno
heilfroh > sehr froh jako radostan
quietschlustig > sehr lustig jako veselo
stinkfein > sehr fein jako fno
hochfein > sehr fein jako fno
bitterkalt > sehr kalt jako hladno
vielgeliebt > sehr geliebt ako voljen
brandeilig > sehr eilig jako urno
hochbegabt > sehr begabt iznimno nadaren
vollbegabt > sehr begabt iznimno nadaren
wunderschn > sehr schn vrlo lijep
grundgelehrt > sehr gelehrt vrlo uen
topschick > sehr schick veoma ik
todsicher > sehr sicher veoma siguran
Za neke pridjeve koji se u njemakom jeziku parafraziraju sa sehr kao
prijevodni ekvivalent u hrvatskom jeziku moe stajati i usporedba s neim to
slikovito pojaava temeljnu rije:
Ruica ZELJKO-ZUBAC
61
saukalt > sehr kalt vraki hladno
(sa znaenjem jako /iznimno hladno)
sauteuer > sehr teuer vraki skupo
schweineteuer > sehr teuer vraki skupo ili skupo kao sam vrag
steinalt > sehr alt star kao Biblija
steinmde > sehr mde umoran kao pas / na smrt umoran /
mrtav umoran
stockfnster > sehr fnster mrano kao no
stockdumm > sehr dumm glup kao pono / ali i no, klada, konj
stocknchtern > sehr nchtern trijezan kao dan / ali i trijezan kao
majka
todblass > sehr blass blijed kao smrt / ali i blijed kao pepeo
kerngesund > sehr gesund zdrav kao dren
stinkreich > sehr reich bogat kao Krz
23
grundhsslich > sehr hsslich ruan do bola
grundehrlich > sehr ehrlich iskren do boli
brandneu > sehr neu nov novcat
24
stinkbesoffen > sehr besoffen mrtav pijan
bierernst > sehr ernst mrtav ozbiljan
blutjung > sehr jung mlad kao rosa
(ironino mlad kao rosa u podne)
knallrot > sehr rot jarko crveno

3) Pridjevi u njemakom jeziku kojima je intenzivirajui element do-
mai ili strani prefks sa znaenjem sehr na hrvatski se jezik prevode ili
doslovno ili takoer sa stranim prefksom:
prefks/poluprefks + prefks/poluprefks (isti ili drugi)
pridjev ili parafraza ili doslovan prijevod parafraze
uralt > sehr alt prastar
urkomisch > sehr komisch presmijeno
erzfein > sehr fein iznimno fno
erzklug > sehr klug iznimno pametan
extrafein > besonders fein iznimno fno
extradnn > besonders dnn iznimno tanko
brandaktuell > sehr aktuell super aktualno
23
Krz bajoslovno bogat lidijski kralj iz 6. stoljea pr. n. e.; danas sinonim za posjednika
neizmjernog bogatstva.
24
Vie kod MARKOVI, nav.dj., str. 28.
62
supermodern > sehr modern super moderno
superschick > sehr schick super ik
ultralang > extrem lang ekstremno dugo
ultraelastisch > extremelastisch ekstremno elastino
topaktuell > sehr aktuell top aktualan / vrlo aktualan
hypernervs > bertrieben pretjerano nervozan
nervs
hyperkorrekt > bertrieben pretjerano korektan
korrekt

Zakljuak
Pridjevi nam prije svega slue da bi se njima opisale neke osobine. e-
sto u jeziku postoji potreba da se neto dodatno istakne ili intenzivira. Osim
komparacije kao feksijske pojave kojom moemo opisati jai, snaniji, vii
stupanj osobine osnovnog pridjeva na raspolaganju nam stoje i razliiti tvor-
beni modeli za gradaciju pridjeva koji se u njemakom jeziku ostvaruju kroz
kompoziciju, derivaciju i reduplikaciju.
Kompozicija kao najproduktivniji nain tvorbe novih rijei u njema-
kom jeziku uope pa i u sluaju intenziviranja pridjeva pokazuje da unutar nje
postoje brojne mogunosti da se preko modifkatora snanije istakne osnovno
znaenje temeljne rijei. I ovdje kao i inae vodeu ulogu imaju imenice koje
u ulozi modifkatora tvore znaajan broj tzv. Vergleichskomposita koje na
jednostavan nain intenziviraju osnovni pridjev (steinhart > hart wie Stein).
Sloenice najee nastaju bez spojnika na tvorbenom avu, a najee se pa-
rafraziraju kao B ist wie A ili sehr + B.
Derivacija kao tvorbeni model pomou sufksa (ogranieno) i ee po-
mou prefksa (domaih i stranih) takoer znaajno doprinosi tvorbi pojaaj-
nih pridjeva. Strani prefksi su esto konkurencija jedni drugima u uporabi pa
se pojavljuju i usporedno s istim znaenjem, tj. sehr + B kao npr. supermo-
dern, ultramodern. topmodern, hypermodern.
Reduplikacija kao tvorbeni model postoji, ali nije od veeg znaaja u
njemakom jeziku. Potvreni su tek rjei intenzivirani pridjevi pa se ne moe
ustvrditi da na ovaj nain sustavno nastaju nove rijei.
Prevoenje ove vrste pridjeva na hrvatski jezik uglavnom je vrlo jedno-
stavno. Ako je rije o poreenju razlikujemo primjere koje je mogue doslov-
no prevesti pomou njemake parafraze s potpuno istim znaenjem (npr.
brenstark > stark wie ein Br = snaan kao medvjed) ili pak o pridjevima s
prenesenim znaenjem ija nam parafraza pomae pri prevoenju na hrvatski
jezik to opet moe biti ili doslovno (steinklug > sehr klug = jako pametan)
Ruica ZELJKO-ZUBAC
63
ili tako da za isto znaenje u hrvatskom jeziku imamo drugaiji frazem (stoc-
kdumm > sehr dumm u hrv. glup kao pono).
Ukoliko je u ulozi modifkatora neki od stranih poluprefksa koji se u
njemakom jeziku parafrazira sa (zu) sehr /besonders /bertrieben + B kao
hrvatski prijevodni ekvivalent imamo ili doslovan prijevod (npr. extrafein >
besonders fein = iznimno fno) ili takoer poluprefks u istom obiku i s istim
znaenjem kao intenzivirani pridjev u njemakom jeziku, npr. supermodern
super moderno (sa znaenjem sehr modern = vrlo, veoma moderno).
Literatura
BABI, S. (2002): Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom jeziku, Nakladni
zavod Globus Zagreb.
BALCI, Y. (2007): Mglichkeiten der Intensivierung von Adjektiven im
Deutschen. berarbeitete Version des Beitrags vom X. Trkischen Interna-
tionalen Germanistikkongress in Konya vom 30. Mai 3. Juni.
BARI, E. i dr. (1997): Hrvatska gramatika, II. promijenjeno izdanje,
kolska knjiga, Zagreb.
BUSSMANN, H. (1990): Lexikon der Sprachwissenschaft, 2. vllig neu
bearbeitete Auf., Alfred Krner Verlag, Stuttgart.
DONALIES, E. (2005): Die Wortbildung des Deutschen, Ein berblick, 2.
berarb. Auf., Band 27, Gunter Narr Verlag, Tbingen.
DUDEN (1995): Die Grammatik, Bd. IV, 5. vllig neu bearb. Auf.,
Meyers Lexikon, Mannheim Leipzig Wien Zrich.
DUDEN (2009): Die Grammatik Unentbehrlich fr richtiges Deutsch,
Bd. 4, 8. Auf., Bibliographisches Institut, Mannheim.
EICHINGER, L.M. (2000): Deutsche Wortbildung. Eine Einfhrung, Gun-
ter Narr Verlag, Tbingen.
EISENBERG, P. (2000): Grundri der deutschen Grammatik, Band 1: Das
Wort, Verlag J.B. Metzler, Stuttgart-Weimar.
ENGEL, U. (2009): Deutsche Grammatik, Neubearbeitung, 2., durchgese-
hene Auf., IUDICIUM Verlag, Mnchen.
ERBEN, J. (1993): Einfhrung in die deutsche Wortbildungslehre, 3. Auf.,
Erich Schmidt Verlag.
FLEISCHER, W. / BARZ, I. (1995): Wortbildung der deutschen Ge-
genwartssprache, Unter Mitarbeit von Susanne Schrder, 2., durchg. und
erg. Aufage, Max Niemeyer Verlag, Tbingen.
HANSEN-KOKORU, R. i dr. (2005): Deutsch-Kroatisches Univer-
salwrterbuch, Nakladni zavod Globus, Institut za hrvatski jezik i jeziko-
slovlje, Zagreb.
64
HENTSCHEL, E. / WEYDT, H. (2003): Handbuch der deutschen Gram-
matik, 3. Auf., Walter der Gruyter, Berlin New York.
HENZEN, W. (1965): Deutsche Wortbildung, 3. durchg. und ergnz. Auf.,
Tbingen.
KIRSCHBAUM, I. (2002): Metaphorische und Metonymische Muster der
Adjektivintensivierung, Sinn und Bedutung VI. Dsseldorf.
LOHDE, M. (2006): Wortbildung des modernen Deutschen. Ein Lehr- und
bungsbuch, Tbingen, Gunter Narr Verlag.
MARKOVI, B., (2011): Pridjevske sintagme tipa gol golcat u jezinim
prirunicima i rjenicima hrvatskoga standardnog jezika i akavskog nar-
jeja, Fluminensia, god. 23, br. 1, str. 2338.
MATEI, J. i dr. (1988): Hrvatsko-njemaki frazeoloki rijenik, Naklad-
ni zavod matice hrvatske, Zagreb.
MOTSCH, W. (1993): Semantische Grundlagen der Wortbildung. Die Or-
dnung der Wrter, IdS Jahresbuch, str. 192226.
MOTSCH, W. (2004): Deutsche Wortbildung in Grundzgen. Berlin, New
York: Walter de Gruyter.
NAUMANN, B. (2000): Einfhrung in die Wortbildungslehre des Deutsc-
hen, 3., neubearb. Auf., Max Niemeyer Verlag, Tbingen.
OS, Ch. van (1989): Aspekte der Intensivierung im Deutschen, Tbingen,
Gunter Narr Verlag.
PITTNER, R.J. (1996): Der Wortbildungstyp Steigerungsbildung beim
Adjektiv im Neuhochdeutschen. In: Sprache und Sprechen 19, str. 2967.
PMPEL-MADER, E. u.a. (1992): Deutsche Wortbildung, Typen und Ten-
denzen in der Gegenwartssprache V: Adjektivkomposita und Partizipialbi-
ldungen, Dsseldorf.
SILI, J. / PRANJKOVI, I.(2005) Gramatika hrvatskoga jezika za
gimnazije i visoka uilita, kolska knjiga d.d., Zagreb.
TURK, M. (1998): Semantike posuenice jedan oblik prevedenica, Fi-
lologija, knjiga 3031, HAZU, Zagreb, str. 519528.
WAHRIG, G. (2005): Deutsches Wrterbuch, 7. vllig neu bearbeitete und
aktualisierte Aufage, Wissen Media verlag GmbH, Gtersloch, Mnchen.
WAHRIG-BURFEIND, R. (2012): WAHRIG- Wrterbuch der deutschen
Sprache, 4. Auf., Brockhaus.
Ruica ZELJKO-ZUBAC
65
Ruica ZELJKO-ZUBAC
ON THE METHODS OF INTENSIFYING GERMAN
ADJECTIVES AND THEIR TRANSLATION
EQUIVALENTS IN CROATIAN
If certain adjectives appear to be insuffciently expressive, we can in-
tensify their primary meaning. Despite the fact that we can use various possi-
bilities to do that, we shall focus on the intensifying which is realized through
the formative models of composition, derivation (suffxation and prefxation),
and reduplication. The present paper explores the morphological, syntactic
and semantic characteristics of intensifed adjectives. The meaning of adje-
ctives in German language is defned through transformations, so the author
explores their translation equivalents in Croatian considering the syntactic and
semantic specifcities of both languages.
Key words: intensifcation of adjectives, composition, derivation, redu-
plication, semi-prefxes, translation equivalents, Croatian
67
UDK:811.133.1:81374.2
Pregledni rad
Sonja PADIJER (Podgorica)
Institut za strane jezike Podgorica
sonjaspa@yahoo.fr
PREFACES DES DICTIONNAIRES PHRASEOLOGIQUES:
EST-CE UN GENRE A PART ENTIERE?
APERU SUR LES RESSEMBLANCES ET LES DIFFERENCES
ENTRE LES EXPRESSIONS IDIOMATIQUES ET LES PROVERBES.
Les expressions phrasologiques contribuent lenrichisse-
ment continu du lexique dune langue. Les recherches portant
sur les expressions idiomatiques sont trs souvent caractrises
par linterdisciplinarit. Nous avons choisi de parler dune part
de leurs aspects lexicographiques et daborder quelques questi-
ons portant sur les diffcults lies lorganisation dun dictio-
nnaire phrasologique. Afn dessayer dy apporter notre contri-
bution, nous avons analys la conception et lorganisation dun
grand nombre de dictionnaires phrasologiques, unilingues et
bilingues : franais, italiens, serbes, croates, anglais. Notre obje-
ctif est de faire le point sur les pratiques courantes dans ce do-
maine et dattirer attention sur lapport que peut avoir la prface
des dictionnaires phrasologiques pour les recherches visant les
expressions idiomatiques.
Etant donn que les prfaces des dictionnaires phrasolo-
giques traitent souvent de la question de ressemblances et de
diffrences entre les expressions idiomatiques et les proverbes,
nous avons voulu dautre part, rsumer les rsultats de quelques
unes de ces tudes.
Cet article sadresse aux enseignants de FLE, aux tudiants
et aux apprenants du franais.
Mots cls: expression idiomatique, organisation dun dicti-
onnaire phrasologique, prface de dictionnaires phrasolo-
gique, proverbe.
68
Sonja PADIJER
Introduction
Pour mieux comprendre les expressions idiomatiques, nous trouvons
ncessaire de nous pencher sur certains aspects lexicographiques soulevs
dans les recherches traitant de cette partie du lexique. Nous avons bas notre
observation sur deux types de documents et sources : dune part les travaux
et articles traitant de la problmatique lexicographique, et dautre part les
ouvrages lexicographiques cest--dire les dictionnaires monolingues et bi-
lingues. Les questions et les problmes le plus souvent soulevs par les lin-
guistes voquent la diffcult de reprer une unit phrasologique dans les
dictionnaires unilingues et dy tablir leur place, la manire de concevoir la
dfnition dune entre de dictionnaires phrasologique dans les dictionnaires
monolingues et bilingues gnraux ou phrasologiques. Dautres recherchent
soulignent la ncessit de dvelopper les recherches portant sur le genre pr-
faces de dictionnaires (Francoeur, et al. 2002: 97-115).
Daprs Jean Pruvost (2008: 145) : La squence fge reste le talon
dAchill des lexicographes, notamment lorsquelle est fortement lexicalise.
Les expressions idiomatiques sont considres comme units polylexi-
cales valeur dnominative constitues de plusieurs mots. Ce type dexpres-
sion a son sens lexical arbitraire tabli dans le lexique dune langue et dans le
discours. Par consquent il est analys par rapport au lexme cest--dire au
vocable et considre en tant quunit polylexicale phrasologique valeur
dnominative.
linstar dautres units lexicales, cette unit a sa propre forme fgurant
dj dans les dictionnaires ce qui veut dire quelle y est inscrite et reconnue
collectivement, elle a son sens et elle participe la constitution dune phrase
ou dun texte.
Nanmoins, les recherches effectues dans ce domaine ont constat cer-
taines diffrences entre un lexme en tant quunit lexicale et une squence
ou un syntagme fg cest--dire une unit polylexicale. Cette diffrence est
reprable sur plusieurs niveaux.
Daprs M.-F. Mortureux, (2008 : 109), tandis que le lexme a un si-
gnifant stable qui fgure dans les dictionnaires, nous observons souvent la
variabilit au sein de syntagmes fgs : [] je vais leur casser la fgure ces
types/ je leur ai cass la fgure/je leur casserai la fgure [] . Cela pour-
rait avoir pour consquence le dfgement ludique et les tournures souvent
comiques (Mortureux cite lexemple de R. Queneau dans Les feurs bleues :
il [Le duc dAuge] battit des serviteurs, des servantes, des tapis, quelques
fers encore chauds ).
69
Prefaces des dictionnaires phraseologiques: Est-ce un genre a part entiere?..
La diffrence est vidente au niveau de la dfnition lexicographique
qui pour un lexme consiste en explication analytique qui ne peut pas rem-
placer ce lexme dans le discours. Par contre, la dfnition lexicographique de
syntagmes fgs consiste en une paraphrase reproduisant souvent la structure
syntaxique de syntagmes fgs en question ou tantt en un synonyme consti-
tuant ainsi une dfnition capable de les remplacer dans le discours.
La diffrence rside aussi dans le fait que les syntagmes fgs sont des
structures polylexicales constitues de plusieurs composants et, diffrence
de lexmes, diffcilement attribuables des catgories prcises (nom, verbe,
adverbe, adjectif, pronom). Le plus souvent, ils doivent donc tre soumis des
analyses au niveau syntagmatique (syntagme verbal, syntagme nominal). En
fait, ils sont parfois considrs comme une catgorie particulire (Mortu-
reux 2003-1 :21).
1
F. Casadei rejette les ides de Greimas (1960), Katz & Postal (1963) et
des psycholinguistes Swinney & Cutler (1979) sur la nature lexicale dune E.I.
et sur leur comportement propre des mots simples ou vocables. Elle trouve
des arguments dcisifs dans leur possibilits de modifcations syntaxiques (le
temps, etc.) qui font ressortir clairement leur confguration de phrase et non de
paroles longues .
2

Les questions souvent voques concernent la lemmatisation (Mortu-
reux 2008 :14)
3
et la lexicalisation (codifcation dans le lexique des units
lexicales nouvelles et (Mortureux 2008 :160).
4
Quant aux syntagmes fgs, il parat que leur lexicalisation nest pas
aussi bien acheve que celles des mots. Le problme de la lemmatisation de
squences fges, diffrence de celle des units monolexicales, nest pas
encore rsolu et il nexiste pas encore une approche solide, mais plusieurs
travaux de recherches sen sont occups.

1
Ce sont bien ces diverses observations qui, de longue date, fondent la distinction entre
lexme, syntagme fg et syntagme libre : les syntagmes fgs, sans relever de la syntaxe
libre, ne partagent pas, cependant, tous les traits des units lexicales ; do cette catgorie
particulire, aux contours fous, et au statut incertain, dont lintrt est prcisment de poser
la question de linteraction dans la langue entre les diffrents composants du systme, et de
larticulation entre la langue et le discours.
2
Site visit le 10 aot 2013 :
http://www.liberliber.it/mediateca/libri/c/casadei/l_italiano_che_parliamo/pdf/l_ital_p.pdf
F. Casadei (1996) L'italiano che parliamo Flessibilit lessico-sintattihe e produttivit se-
mantica delle espressioni idiomatiche : Unindagine sullitaliano parlato. III Universit di
Roma.
3
Lopration qui consiste ramener une forme unique les formes fchies des mots va-
riables (nom, adjectif et verbes, tels quils fgurent dans le discours .
4
[] leur intgration au systme morphosyntaxique et smiotique [] .
70
Dans notre recherche nous avons consult des sources serbo-croates, ita-
liennes, russes et franaises traitant de la phrasologie afn dobtenir une vue
plus complte et systmatique sur les travaux raliss dans ce domaine prcis.
Nous avons rencontr une diversit dinterprtations, dapproches et danalyses.
Ce qui en ressort sont des conclusions sur leurs caractristiques lexi-
cales et smantiques gnrales qui concident souvent et un effort afn dta-
blir une classifcation stricte de ces formes lexicales ce qui rsulte avec des
classifcations trs varies et bases dans la plupart des cas sur les critres
diffrents et diffcilement organisables (par exemple A. Pejanovi (2008)
distingue 8 genres dunits phrasologiques dont les pithtes stables, la
comparaison stable, les idiomes, les proverbes, les dictons, etc. L. Razdo-
budko-ovi (2005) cite la classifcation de Vinogradov qui distingue trois
types dexpressions phrasologiques fgement phrasologique, unit phra-
sologique et syntagme phrasologique. A. Menac (2007) tablit une liste de
critres bass sur lorigine, la forme, le style, lactualit etc. do drivent
des classifcations diversife.
B. Lamiroy (2008) voque la classifcation de Franois et Manguin
(2006) qui opposent aux squences libres : les fges, les semi-fges et les
quasi-fges .
Si un lecteur en consultait certaines de ces classifcations, il aurait de la
diffcult y trouver des rgles et solutions faciles rutiliser.
Lhsitation est presque pareille lorsque les linguistes essaient de d-
fnir ce segment du lexique. Les critres relvent le plus souvent des aspects
smantiques, lexicaux et morphosyntaxiques qui pourtant ne constituent pas
une particularit propre uniquement des expressions fges : Il est vident
que cette absence de spcifcit des critres contribue, elle aussi la diffcult
de la dfnition (Lamiroy 2008 :92).
Est-il vraiment indispensable dtablir une classifcation stricte des s-
quences fges et cette classifcation ne serait-elle en contradiction avec leur
caractre formellement et smantiquement trs vari et riche ?
En relisant les auteurs franais traitant des fgements et diffrents pro-
blmes lis aux expressions phrasologiques et plus gnralement au lexique,
nous avons pu constater que les linguistes constatent souvent la diffcult dar-
river : [] la thorie capable dintgrer la diversit et la complexit des
faits linguistiques (Mejri 2003-1 :23-39).
En effet, ils soulignent la ncessit de remettre en question les thories
et tudes existantes et de dvelopper de nouvelles approches et mthodologies
de recherche concernant ce segment du lexique pour le valoriser et lui assurer
la place dans les recherches linguistiques qui mettent de plus en plus, laccent
sur le lexique.
Sonja PADIJER
71
Ainsi, en parlant des squences fges, S. Mejri a cr une nouvelle
approche qui est bien accepte de la part des linguistes soccupant du mme
sujet. Cette approche introduit le contenu catgoriel (concerne les parties du
discours qui sont supposes englober toute la varit et la complexit des struc-
tures fges des langues naturelles (2003-1 :30-31).
5
La cration du contenu
conceptuel dans une squence fge se ferait travers la globalisation (Grecia-
no 1983; Mejri 1997a, Mejri 1998
e
, Mejri 2003-1 :32)
6
et la conceptualisation
(Greciano 1983 ; Mejri 2003-1)
7
. Ce qui reprsente une grande nouveaut
est lintroduction de lide de la prsence dune troisime articulation qui,
avec la double articulation des mots, syntagmes et phrases en morphmes
et phonmes, considre le fgement comme un processus qui ajouterait la
langue une troisime articulation qui se ferait laide des syntagmes (Mejri
5
Le contenu catgoriel concerne en quelque sorte la forme du sens, cest--dire le moyen
dont dispose la langue pour oprer les dcoupages ncessaires la dnomination des objets
du monde. Dans ce cas il concerne les parties du discours. Ce contenu conceptuel se
construit dans les units polylexicales que sont les SF soit dune manire directe, cest-
-dire l o les squences comportent des constituants employs avec leur signifcation
courante comme dans (3) :
(3) avoir peur /faim /soif /raison
soit dune manire oblique. Tel est le cas dans des units comme en (4) :
(4) prendre la tangente, passer larme gauche, noyer le poisson
Cest en oprant cette opposition entre les deux types de contenu, catgoriel et conceptuel,
que nous avons pu montrer que les squences qui connaissent une rupture catgorielle,
cest--dire dont les catgories de dpart et darrive ne sont pas identiques [].
Les exemples en (5) montrent comment sopre un transfert catgoriel entre la squence
libre de dpart et celle darrive :
(5) Il trompe la mort (syntagme verbal) / un trompe-la-mort (syntagme nominal fg)
la mode (syntagme prpositionnel) / une femme la mode (syntagme adjectival) / Elle
shabille la mode (syntagme adverbial)
Ceux qui sont cits en (6) ne changent pas de catgories, et par consquent admettent cer-
taines variations :
(6) Dieu fait la pluie et le beau temps (squence verbale libre) / Luc fait la pluie et le beau
temps (squence verbale fge) .
6
- la globalisation est lopration par laquelle la pluralit est ramene lunicit : la SF
dont le signifant est polylexical ne peut avoir de signifcation qui lui correspond en tant
quunit que lorsque la globalisation intervient pour oprer la synthse smantique nces-
saire lunicit smantique exig par la SF .
7
- la conceptualisation dans la SF se fait ncessairement par et dans la langue puisque le
concept se construit, partir dunits linguistiques autonomes ayant leurs propres concepts
de dpart. Cela ne peut seffectuer que sil y des oprations de suspension rfrentielle
rgulant au second plan les concepts initiaux des constituants grce auxquels le nouveau
concept prend naissance .
72
2003-1 :34-35)
8
. Il y a par consquent la notion de fgement en tant que don-
ne conomique de la langue :
[] : il participe la formation dunits polylexicales touchant tout
le spectre catgoriel, fournit la langue son outillage syntaxique et y ajoute
une sorte de troisime articulation qui fait de toutes les units du lexique dune
langue des morphme dun type particulier susceptibles de donner de nouvelles
units polylexicales. Si les quelques dizaines de phonmes donnent quelques
centaines de milliers dunits monolexicales, ces dernires fournissent au syst-
me des possibilits illimites de cration lexicale. Toute squence discursive
libre est thoriquement candidate au fgement (Mejri, 2003-1 : 35).
Aprs ces propos, il nous semble justif de la part de S. Mejri davoir
invoqu une relecture des rgles de la formation des units lexicales.
Les expressions idiomatiques appeles quelque fois aussi les expres-
sions images reftent le caractre cratif de la langue. Cest ce segment du
lexique caractris par la prsence de limage et souvent celle de la mtapho-
re. travers ces moyens dexpression se fait voir leffcacit, lconomie et la
richesse des langues naturelles. Cest un point commun par excellence entre
les expressions idiomatiques et les proverbes.
Prfaces de dictionnaires
Dans le cadre de notre recherche portant sur les expressions idioma-
tiques franaises nous avons essay de comprendre quel est ltat des dictio-
nnaires phrasologiques franais. Comment sont prsents ces dictionnaires?
8
Si on reprsente ainsi la thse de MARTINET :
(13) lyk / akasesapip 2 units (des syntagmes)
lyk / a / kas / e / sa / pip 6 units (des morphmes)
l / y /k /a /k /a /s /e /s /a /p /i /p 13 units (des phonmes)
Cela signife que la langue se donne le moyen de rutiliser les units de la premire ar-
ticulation (chez MARTINET) pour un faire un matriau pour la formation lexicale. . Or
ces mmes units servent en quelques sorte de morphmes pour la SF. En schma :
Squence libre Squence fge
-------------- Premire articulation :
La globalit de la squence
Premire articulation :
Units doue de sens
Deuxime articulation :
Les constituants de la squence
Deuxime articulation :
Units dpourvues de sens
Troisime articulation :
Units dpourvues de sens

Sonja PADIJER
73
Quest-ce qui les caractrise ? Quel est leur objectif ? Quelle est leur importance
pour les recherches se concentrant sur le champ phrasologique dune langue ?
Notre analyse nous a emmens tudier un certain nombre de dictio-
nnaires de locutions, de dictons et de proverbes, monolingues et bilingues, des
auteurs franais, montngrins, serbes, croates, italiens et russes.
La partie de dictionnaire phrasologique qui a particulirement attir
notre attention est la Prface de dictionnaire phrasologique.
Nous avons constat que cest une partie obligatoire dans les dictio-
nnaires souvent labore de faon trs approfondie. Les questions auxquels
les auteurs consacrent le plus lattention sont lies aux sujets de rfexion su-
ivants : comment concevoir lorganisation dun dictionnaire phrasologique,
avec quel objectif, quel public sadresser, avec quels critres choisir les
expressions introduire dans le dictionnaire, dans quelle mesure laborer les
questions thoriques portant sur cette partie du discours, introduire ou non une
analyse morphosyntaxique ou syntaxique dans le cadre de prface, expliquer
les sources, fournir les abrviations et signes conventionnels, quelle concep-
tion adopter (synchronique ou diachronique), comment dcrire divers types
dexpressions fges (locutions, dictons, proverbes, etc.) et comment tablir la
diffrence entre eux.
En parcourant rapidement quelques uns de ces lments, nous aimeri-
ons nous arrter sur la question des points communs et de diffrences entre les
expressions fges et proverbes.
En faisant rfrence Bernard Quemada , Aline Francoeur, et al. (2002:
97-115) analysent les prfaces des dictionnaires monolingues gnraux et d-
couvrent que les prfaces traitent en gnral de deux sujets: public et rapport
aux dictionnaires prcdents. Ils soulignent que le genre Prface de dictionna-
ires constitue un champ de futures recherches.
Quemada (cit par Francoeur A., et al. 2002-2: 95) soulignait quil
faudrait envisager les tudes sur le genre Prface de dictionnaires, ainsi que
sur: [] Avis aux lecteurs, Avant-propos, Eclaircissement, Avertissement,
Discours prliminaire, Prospectus, etc. Destins expliquer ou justifer le
projet particulier que reprsente chaque dictionnaire, prparer sa rception
et son utilisation, ils abordent, loccasion ou en marge de la prsentation du
contenu, de nombreuses questions de linguistique, dhistoire de la langue, de
thorie ou dhistoire de la lexicographie, quand ce nest la critique douvrages
ou dauteurs rivaux .
Concernant le rapport aux dictionnaires prcdents : En relevant stre
appuy sur des ouvrages reconnus et salus, les lexicographes dalors assoyaient
leur crdibilit et donnaient leur dictionnaire une valeur indniable aux yeux
du public et de la communaut scientifque. (Francoeur, et al. 2002-2: 107)
74
En analysant la structure dun certain nombre de dictionnaires phraso-
logiques et de proverbes nous avons not la prsence dun nombre de com-
posantes dont le type et lexhaustivit dlaboration varient dun ouvrage
lautre. Certains dictionnaires en sont compltement dpourvus.
Les prfaces de ces dictionnaires sont labores de faon trs varie.
Parfois, trs rarement, dans certains ouvrages elle napparat pas (Markovi
2005), dans dautres, elle est envisage comme une simple introduction se
limitant des observations gnrales sur la conception et lorganisation de
louvrage et sur la notion soit de lexpressions idiomatiques soit de proverbes
(Quitard 1968; Martinovi 1969; Rat 1957; Kai et al. 1983; Drakovi 1990;
Milosavljevi 2007, 2008).
Cependant, il existe un nombre douvrages et dauteurs de rfrence qui
ont trouv opportun dy apporter des explications dtailles (Rey et Chantreau
2007; Gak 2004; Montreynaud et al. 2006; Baggione et Massobrio 2004; Malo-
ux 1960; Kovaevi 2002; Matei 1982). Ce type de prface labore prsente
une importante source de renseignements sur le travail lexicographique.
Lorganisation dun dictionnaire phrasologique peut reposer sur des
critres suivants: formels, mtaphoriques, smantiques ou dorigine. Le plus
souvent les locutions suivent lordre alphabtique.
Nous avons opt par commodit pour un classement alphabtique, toute
autre organisation tant largement subjective et arbitraire : en effet, de nom-
breuses expressions sont ambigus, jouent sur plusieurs domaines, et ces do-
maines, eux-mmes sont interrelis et passablement fous) (Rey, et Chantreau
2007: VIII).
En expliquant lorganisation, les lexicographes sadressent aux lecteurs
et futurs utilisateurs pour leur faciliter lusage et pour expliquer par quelles
ides ils avaient t guids dans leur mthodologie de travail. En faisant cela,
ils apportent les prcisons sur diffrents lments du dictionnaire. Lobjectif
et le public sont presque toujours indiqus dans la prface ce qui oriente de
faon prcise le travail lexicographique. Cette orientation peut tre didactique
ou bien elle peut viser un public spcialis et souvrir aux futures recherches
en matire.
Le choix dexpressions introduire dans un ouvrage de ce genre con-
stitue un segment trs vaste et diversif par son contenu. Le choix de lun ou
plusieurs types de ces expressions est la proccupation de la plupart des au-
teurs de dictionnaires ou recueils. Ils prcisent lobjet et le contenu mais aussi
bien ce qui ne trouvera pas sa place dans leurs ouvrages.
Lintroduction la phrasologie et la thorie est la partie essen-
tielle de la prface. Daprs notre analyse douvrages des auteurs venants de
lex-Yougoslavie, nous pouvons constater que Matei (1982), et Kovaevi
Sonja PADIJER
75
(2002), ont fait un travail approfondi quils ont prsent dans les prfaces de
leurs dictionnaires.
En ce qui concerne les auteurs franais, russes et italiens, nous aimeri-
ons citer : Montreynaud et al. (2006), Rey et Chantreau (2007), Gak (2004),
Baggione et Massobrio (2004). De faons diffrentes, mais toujours trs la-
bores, ils ont dfni leurs approches et justif les conceptions lexicograp-
hiques choisies laide des arguments qui relvent de la linguistique et de
diffrents courants thoriques. Ainsi, certains dentre eux dveloppent leur
thorie de lorganisation de dictionnaire en partant de la pense de De Sau-
ssure, en essayant dy appliquer le principe du signifant et du signif (Baggi-
one, et Massobrio 2004).
Une analyse approfondie au niveau de la phontique, de la morphosyn-
taxe et la smantique nest pas toujours prsente, mais on observe lintrt des
auteurs pour la forme morphosyntaxique de ces units lexicales et polylexi-
cales, et particulirement dans les dictionnaires bilingues. Certains auteurs
(Gak 2004) offrent une prsentation importante de leur structure morphosyn-
taxique. Les ouvrages en BCMS apportent parfois des prcisions concernant
laspect de verbes et quelques autres remarques sur leur forme, mais cet
gard, ils ne sont pas exhaustifs. Ces disparits sont dues aux questions de
genre mthodologiques concernant chaque ouvrage.
Les sources servant pour la constitution du corpus sont trs varies :
des sources littraires dauteurs classiques et modernes aux textes provenant
des mdias ce qui assure le lien avec le fond lexical contemporain. Les sour-
ces utilises peuvent tre cites de faon dtailles (nom dauteur, ouvrage,
page) (Rey, et Chantreau 2007). Pourtant, elles ne sont pas toujours indiques,
souvent en raison du volume de louvrage. Par exemple, Kovaevi (2002),
choisit de ne citer que des sources littraires et journalistiques, ainsi que les
sentences bibliques et latines, tandis que Matei (1982), pour chaque entre
cite soit louvrage soit lauteur et lanne ou bien, il fournit une autre expli-
cation. Parfois, le nom de lauteur et pas celui de luvre littraire est cit
(Rat 1957). Les sources sont cites la fn (Rey, et Chantreau 2007) dans le
cadre dune bibliographie exhaustive prsentant les rfrences linguistiques et
philologiques avec le corpus des citations, ou parfois au dbut de louvrage
(Matei 1982; Kovaevi 2002).
Les abrviations et signes conventionnels constituent un systme qui
fgure au dbut de louvrage. La plupart des dictionnaires phrasologiques
bilingues analyss ne fournissent pas la liste des abrviations diffrence de
dictionnaires franais de locutions monolingues (Rey, et Chantreau 2007)
qui se soucient dapporter un tableau dtaill des abrviations et signes
conventionnels.
76
Quelle conception adopter: synchronique ou diachronique?
Lapproche synchronique serait approprie la conception des dictio-
nnaires contemporains. En parlant du Dictionnaire du franais contemporain
de Jean Dubois, Pierre Gilbert souligne :
J. Dubois a mis fn la confusion entre la perspective diachronique et
la perspective synchronique [] Le dictionnaire du franais contemporain se
prsente comme une description de la langue franaise daujourdhui, dfnie
sociologiquement comme la langue de communication dans la communaut
constitue par les usagers du franais sous sa forme parle aussi bien que sous
sa forme crite. (1966: 115-119)
Lapproche synchronique se traduirait par le fait que lauteur remplace
les citations par les noncs reprsentatifs de la formulation dun locuteur
possdant les normes de la langue, tandis que les indications tymologiques
sont supprimes. Pour donner un exemple de lapproche synchronique citons
Dictionnaire dexpressions et locutions (Rey, et Chantreau 2007) qui apporte
dabord une expression quivalente synonyme, ensuite il explique son emploi
et signifcation et la fn illustre lexpression avec une citation. Lexhaustivit
des entres varie dune expression lautre. Lexplication vise lemploi et non
ltymologie. Les citations sont le plus souvent tires des ouvrages rcents et
contemporains :
Marcher (passer) sur le ventre qqn parvenir, russir ses dpens,
en lui nuisant (milieu XVe s.: passer). Cest la mme image que dans les
emplois fgurs de pitiner; on disait dans la langue classique: Danses les ()
deux pieds sur le ventre de qqn.
Assurment, il tait homme se couper en quatre et, en cas de besoin,
passer sur le ventre dune famille innombrable, pour procurer son neveu
les bottes dont il avait envie. M. Aym, Le Passe-Muraille, p. 221. (Rey, et
Chantreau 2007: 905-906)
La description dune expression fge (une expression idiomatique, une
locution, un proverbe, un dicton) est lun des apports les plus importants pour
les recherches dans le domaine.
Nous observons ici que le point en commun entre la plupart des auteurs
est leur besoin dexpliquer ce quest une locution ou une expression, mais
aussi leur hsitation quand il faut les dlimiter strictement ou donner une d-
fnition prcise qui encadrerait, de faon claire et unique, cette expression ou
cette locution. Ce qui prsente srement un lment important, cest quen y
rfchissant et en essayant de saisir leur forme, signifcation et emploi, ils en
donnent souvent leurs propres dfnitions en clairant chaque fois un aspect
nouveau de ces units lexicales. Ces laborations crent une rfrence impor-
tante pour les recherches visant la phrasologie et la parmiologie.
Sonja PADIJER
77
Dans la partie qui suit, nous essaierons de faire le point sur les diffren-
ces et les ressemblances entre lexpression idiomatique et le proverbe, questi-
on souvent souleve dans les prfaces de dictionnaires phrasologiques.
Les points communs et les points de diffrence entre
les expressions idiomatiques et proverbes
Dans les prfaces, les auteurs analysent souvent paralllement les ca-
ractristiques des expressions phrasologiques, locutions et proverbes. Ils le
font en les dcrivant sur plusieurs niveaux et russissent les distinguer de
manire pertinente. Dans les prfaces de certains ouvrages franais ou italiens
nous rencontrons des efforts destins dfnir ce quest un proverbe, une lo-
cution proverbiale, une expression phrasologique.
Certains linguistes ont essay de les comparer pour mieux clairer leurs
caractristiques respectives, et ils lont fait en les soumettant aux mmes types
de modifcation : passivation, pronominalisation, modifcation de lordre des
constituants et, en y appliquant les critres bass sur le paradigme smantique
et celui de la compositionnalit. (Anscombre 2003: 159-173).
Temistocle Franceschi dans la prface de Dizionario dei proverbi (Bo-
ggione, et Massobrio 2004) voque la confusion qui se cre lorsquil faut d-
fnir le proverbe et les expressions idiomatiques.
Il explique que le code rhtorique dune langue englobe les proverbes
aussi bien que les expressions phrasologiques et essaie dtablir la distinction
entre eux en introduisant la notion de parmie pour circonscrire la dfnition
de proverbe.
Pour donner lide de la varit de formes et demploi des expressions
phrasologiques nous aimerions voquer leur classifcation prsente dans la
prface de Nouveau Dictionnaire Phrasologique franco-russe (Gak 2004: 9),
o lon distingue, dune part, les expressions phrasologiques connues de tous
et utilises dans le registre standard et la littrature, et dautre part, celles dont
lemploi est priphrique et comprend: la terminologie spcialise, largot, les
variantes gographiques, les variantes diachroniques, y compris dans les cas
limites les proverbes et les courtes phrases fges.
Franois Suzzoni dans la Prsentation du Dictionnaire de proverbes et dic-
tons (Montreynaud, Pierron, et Suzzoni 2006) constate que les seuls points com-
muns entre la locution et le proverbe viendraient des faits quils seraient issus
dun mme fond lexical et quils auraient presque les mmes origines et mmes
processus de cration. Ils sont tous les deux rsultat de la crativit de langues.
Dans le cas de la langue franaise, un trait fondamental de leur distinc-
tion serait invitablement le rle que chacun des deux jouent dans la langue
78
et dans le discours. lactualit, la vitalit et lenrichissement observs dans
le champ des expressions phrasologiques soppose le nombre restreint des
utilisateurs de proverbes, leur emploi de moins en moins frquent et leur ap-
pauvrissement. Alain Rey dans la Prface du Dictionnaire de proverbes et
dictons crit :
[] nous nous interrogeons en vain sur lessence, la qualit, la beaut,
la signifcation sociale du proverbe, si nous oublions quil sagit aujourdhui,
pour nous, dun grand malade, dun moribond. [] Il est vident que le pro-
verbe, en nombre de cultures, se porte bien, en tout cas mieux que chez nous.
(Montreynaud, Pierron, et Suzzoni 2006)
Nous tenons important ce point dvoquer quelques caractristiques
qui pourraient savrer comme points communs ou de divergence entre les
expressions idiomatiques et les proverbes sans pour autant se consacrer une
analyse approfondie.
a. diffrence des expressions idiomatiques qui sont souvent sman-
tiquement non-transparentes :
Avoir un poil dans la main = tre trs paresseux = lenj kao vaka,
les proverbes sont le plus souvent smantiquement transparents :
Les yeux sont miroir de lme. = Oi su ogledalo due.
Pourtant, les expressions idiomatiques peuvent tre elles aussi smanti-
quement transparentes ce qui relativise notre premire constatation:
Parler des grosses dents quelquun ; montrer les dents = pokazati zube ;
Chercher des poils sur un uf (chercher des poux dans la tte de
quelquun) = traiti dlaku u jajetu
b. Pour traduire une expression idiomatique, il faut trouver une ex-
pression quivalente ou apporter des explications supplmentaires qui ne sont
pas toujours trs proche lexemple dorigine, au niveau de sa structure syn-
taxique, lexicale et rythmique. diffrence de proverbe, le rythme et la rime
ny sont pas prononcs.
Avoir le bras long = biti uticajna osoba
Faire une mine de dix pieds de long = kao da sumu sve lae potonule
Se fourrer/se mettre le doigt dans lil = pogrijeiti
Avoir la tte dans un sac = nemati blage veze
Ancombre (2003: 172-173) avance la thse sur la structure rythmique.
Il explicite quun dcoupage de la forme sentencieuse examine fait apparatre
un schma daccentuation et/ou dassonancement qui nest pas sans rappeler
certains genres potiques bien connus.

Sonja PADIJER
79
En voici quelques illustrations :
Chien qui aboie / ne mord pas (3+3, a/a),
en expliquant quil sagit de deux vers de trois syllabes, avec
rime en a.
Il ajoute que : [] toute modifcation qui touchera aux caractris-
tiques de base des parmies, en particulier leur structure rythmique, sera
dentre problmatique (2003: 172-173).
La traduction dun proverbe requiert donc gnralement le choix dun
proverbe quivalent dans la langue de traduction. Les proverbes en deux lan-
gues sont souvent de la mme longueur, de la mme structure syntaxique et
rythmique et le choix du lexique est trs proche. Cela pourrait tre expliqu
par leurs origines communes ou par dautre raisons plus pertinentes dont nous
ne nous occuperons pas ici.
Citons quelques exemples :
La pomme ne tombe pas loin du tronc. = Iver ne pada daleko od klade.
Il ny a pas de grenouille qui ne trouve son crapaud. = Svaka rupa nae
svoju zakrpu.
Une main lave lautre. = Ruka ruku mije.
Les mensonges ont de courtes jambes. = U lai su kratke noge.
c. La caractristique de non-compositionnalit propre un certain
nombre d expressions idiomatiques, cest--dire le fait que leur sens global
nest pas directement issu des lexmes constituant cette expression (ex. avo-
ir un poil dans la main = tre trs paresseux = lenj kao vaka; prendre les
jambes son cou = senfuir toute vitesse = pobjei glavom bez obzira ;) les
oppose la compositionnalit des parmies o chaque lexme garde sa propre
signifcation et participe dans le sens global dune parmie :
Les mensonges ont de courtes jambes. = U lai su kratke noge.
Rey lexplique de faon suivante :
[] le proverbe est un fait de langue aussi bien que lest une locution,
mais que ce premier est toujours une phrase complte ou elliptique [] un tout
autonome, une phrase cite, fge et souvent brve [], toute locution est un
fait de langue qui sinsre dans le discours sans le rompre []. (Montreynaud,
Pierron, et Suzzoni 2006)
Ancombre affrme galement la particularit du proverbe en tant que
forme personnelle et sententieuse

(Ancombre 2003: 160). Pour soutenir cette
thse, rappelons que les proverbes fgurent dans les dictionnaires dans leurs
intgralits ce qui comprends une phrase construites syntaxiquement et dans
la forme personnelle, tandis que les expressions idiomatiques sont prsen-
80
tes dans la forme impersonnelle et commencent soit par un infnitif, soit par
un nom sans ou avec dterminant, soit par un adjectif, une prposition, une
conjonction, un adverbe :
Laver la tte quun, Cerveau brl, vue de nez, Du bout des lvres, etc.
Elles peuvent sinsrer dans une phrase comme par exemple :
visage dcouvert : Il a affront ces collgues en dcidant de sexpri-
mer visage dcouvert.
Elles peuvent galement fgurer indpendamment comme dans
lexemple suivant :
Avoir la gueule de bois : Il a la gueule de bois.
Cependant, dans les deux cas, les expressions doivent toujours tre in-
sres dans le contexte dun discours plus ou moins large.

En conclusion, nous sommes davis que pour concevoir un dictionnaire
phrasologique, lauteur devrait toujours prendre en compte les problmes
dj identifs sur la pratique lexicographique en question et que la prface de
dictionnaire reste lune des parties les plus importantes dun dictionnaire et
par consquent cre une source prcieuse pour les recherches en phrasologie.
Bibliographie
Ancombre, Jean Claude (2003), Les proverbes sont-ils des expressions
fges ? Cahiers de lexicologie 1 (82), 159-173.
Gilbert, Pierre (1966), Compte rendu. Le Dictionnaire du franais
contemporain. , Cahiers de lexicologie 9 (2), 115-119, Publi par B. Que-
mada avec le concours de C.N.R.S., d. Didier-Larousse.
Grciano, Gertrud (2003-1), Le fgement stend et senracine, Cahiers
de lexicologie, n 82, p. 47-48, Paris, Champion.
Francoeur, Aline, et al. (2002), Le discours de prsentation du diction-
naire. Refet dune volution travers les ges , Cahiers de lexicologie 2
(77), 97-115. Paris: Champion.
Lamiroy, Batrice, (2008), Les expressions fges : la recherche dune
dfnition , Zeitschrift fr Franzsische Sprache und Literatur : Les
squences fges : entre langue et discours, (ZFSL Beiheft 36), p. 92,
Stuttgart : Franz Steiner Verlag.
Markovi, R. (2005), Srpske narodne poslovice i izreke, iz bogate zaosta-
vtine Vuka Stefanovia Karadia. Beograd: Vojnoizdavaki zavod.
Martinovi, Simo Nikov (1969), Evanelje po narodu, antologija crno-
gorskih poslovica i izreka. Titograd: Grafki zavod.
Mejri, Salah (2003-1), Le fgement lexical, Cahiers de lexicologie, n 82,
p. 1-39, Paris : Champion.
Sonja PADIJER
81
Mejri, Salah (2008), La place du fgement dans la description des lan-
gues , Zeitschrift fr Franzsische Sprache und Literatur : Les squences
fges : entre langue et discours, (ZFSL Beiheft 36), 117 131, Stuttgart:
Franz Steiner Verlag.
Menac, Antica (2007), Hrvatska frazeologija. Zagreb: Knjiga.
Mortureux, Marie-Franoise (2003-1), Figement lexical et lexicalisation
, Cahiers de lexicologie, n 82, p. 1-21, Paris, Champion.
Mortureux, Marie-Franoise (2008), La lexicologie entre langue et dis-
cours. Deuxime dition. Paris: Armand Colin.
Pejanovi, Ana (2008), Frazeologija pjesnikog teksta sa teorijskog i pre-
vodilakog aspekta. Glasnik odjeljenja umjetnosti, knjiga 26. Podgorica :
CANU.
Pruvost, Jean (2000), Le Dictionnaire des gens: langue minimale com-
mune, Cahiers de lexicologie 1 (76), 5-25, Paris: Champion.
Pruvost, Jean (2008), Le traitement de la squence fge en lexicographie
et en dictionnairique , Zeitschrift fr Franzsische Sprache und Litera-
tur : Les squences fges : entre langue et discours, (ZFSL Beiheft 36),
145 159, Stuttgart: Franz Steiner Verlag.
Razdobudko-ovi, Larisa (2005), Stilski efekti Stefana Mitrova Ljubie.
Novi Sad: ITP Zmaj.
Rey, Alain (2008), De lartisanat des dictionnaires une science des mots.
Paris: Armand Colin.
Rey-Debove, Josette (1971), Etude linguistique et smiotique des diction-
naires franais contemporains, The Hague- Paris: Mouton.
Corpus tudi :
Boggione, Valter, et Lorenzo Massobrio (2004), Dizionario dei proverbi. I
proverbi italiani organizzati per temi. Torino: UTET Coll. La Nostra Lingua.
Gak, Vladimir G. (2005), -
. MOCKBA:
, .
Kai, Jovan, i Vladislava Petrovi (1983), Frazeoloki renik srposkohr-
vatskog jezika, srpskohrvatsko-maarski. Filozofski fakultet. Novi Sad:
Zavod za izdavanje udbenika.
Kovaevi, ivorad (2002), Srpsko-engleski frazeoloki renik. Beograd:
Filip Vinji.
Maloux, Maurice (1960), Dictionnaire des proverbes, sentences et maxi-
mes. Paris: Librairie Larousse Paris-VI.
Matei, Josip (1982), Frazeoloki rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika.
Zagreb: IRO kolska knjiga.
82
Milosavljevi, Boko (2008), Srpsko-francuski renik idioma i izraza.
Beograd, Zavod za udbenike.
Milosavljevi, Boko, i Margot Vilijams-Milosavljevi (2007), Srpsko-en-
gleski renik idioma. Beograd: Zavod za udbenike.
Montreynaud, Florence, Agns Pierron, et Franois Suzzoni (2006), Dic-
tionnaire de proverbes et dictons. Ed. Dictionnaires Le Robert. Paris: Les
usuels du Robert.
Quitard, Pierre-Marie (1968), Dictionnaire tymologique, historique et
anecdotique des proverbes et des locutions proverbiales de la langue fran-
aise. Genve, Slatkine reprints.
Rat, Maurice (1957), Dictionnaire des locutions franaises. Paris: Librai-
rie Larousse.
Rey, Alain, et Sophie Chantreau (1985), Dictionnaire dexpressions et lo-
cutions. Ed. Dictionnaires Le Robert. Paris: Collection les Usuels.
Rey, Alain, et Sophie Chantreau, (2007), Dictionnaire dexpressions et lo-
cutions. Ed. Dictionnaires Le Robert. Paris: Collection les Usuels.
Tartagliano Cazzini, Anna, et al. (2006), Grande Dizionario di Francese.
Lingua Francese-Italiano, Italiano-Francese. Garzanti Linguistica, Nuova
Edizione.
Site visit le 10 aot 2013:
http://www.liberliber.it/mediateca/libri/c/casadei/l_italiano_che_parlia-
mo/pdf/l_ital_p.pdf F. Casadei (1996) Litaliano che parliamo Flessibilit
lessico-sintattihe e produttivit semantica delle espressioni idiomatiche :
Unindagine sullitaliano parlato. III Universit di Roma.
Sonja PADIJER
PREFACES IN PHRASAL DICTIONARIES: A SEPARATE
CATEGORY? A REVIEW OF THE RELATIONSHIP BETWEEN
IDIOMATIC EXPRESSIONS AND PROVERBS

Phrasal expressions are a very important factor in the continuous enri-
chment of the French language. Researches dealing with idiomatic expressi-
ons are, however, fnding certain problems that are specifcally related to the
feld of lexicography. In this paper, the author intends to look at some of them.
In order to give own contribution to research in this feld, we have carried out
a study in which we analyze a signifcant number of monolingual and bilin-
gual phrasal dictionaries of French, English and Italian, by French, Russian,
Serbian, Montenegrin, Croatian and Italian authors. The aim of this paper is
to highlight the importance of prefaces to phrasal dictionaries for research in
Sonja PADIJER
83
this area. A special emphasis was given to similarities and differences between
idiomatic expressions and proverbs. The paper is intended for students and
teachers of the French language and all those involved in research pertaining
to the feld of phraseology.

Key words: idiomatic expressions, proverbs, phrasal dictionaries, pre-
faces to phrasal dictionaries
85
UDK: 821.163.4:929Petrovioc Njegos P. II
94(497.16)1830/1851
Pregledni rad
Danilo RADOJEVI (Podgorica)
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti
NJEGO KAO VLADIKA
Ova radnja ima za cilj da pokae Njegoeve podvojenosti iz-
meu dunosti mitropolita autokefane Crnogorske pravoslavne
crkve, svjetovnoga vladara i pjesnika mislioca. Njego je, kao i
njegovi prethodnici na mitropolitskoj stolici, morao da obavlja i
dunosti svjetovnoga vladara. Navedene obaveze odmah je po-
eo da prati njegov snani pjesniki nemir. Poto je poedovao
izuzetnu saznajnu znatielju, njegovi misaono-pjesniki dometi
naglo su se proirili. Moe se konstatovati da su Njegoa najvie
zaokupljale dvije dunosti: obaveza svjetovnog vladara i saznaj-
no-pjesnika.
Kljune rijei: Petar II Petrovi Njego, vladika, svjetovni
vladar, pjesnik, diplomata, velike sile

Pri govoru o Petru II Petroviu Njegou kao crkvenome velikodostoj-
niku, treba imati u vidu njegov misaono-vjerski razvoj jer je doao na elo
Crnogorske crkve u ranoj mladosti. Na isti nain pristupamo i kad ocjenjuje-
mo njegov pjesniki uspon. Treba samo pokuati da se prizove, u mati, onaj
Njegoev sloeni i mutni oeaj koji ga je morao obujmiti kad su ga, njegovi
najblii, oblaili u ornat tek umrloga strica mitropolita Petra. To je bio sud-
bonosni trenutak koji je otro podijelio njegov ivot. Crnogorskim glavarima
koji su ga uvodili u taj in bila je na umu potreba drave i crkve, da ne smije
doi do sedisvakancije. Po snazi doivljaja moda je bilo njegovo hirotonisa-
nje u Petrogradu kome je prisustvovao i ruski car. Detalje oko toga crkvenog
ceremonijala objanjavao mu je novgorodski mitropolit Serafm, kome je Nje-
go pisao kad se vratio u Crnu Goru, 18. decembra 1833, da se ea njegovih
dobrotvornih pouka koje su mu veselile duu; dalje kae da e savjete Sera-
fmove imati na umu, da radi na korist i dobro svoje otadbine.
Njego je, kao i njegovi prethodnici na mitropolitskoj stolici, morao da
obavlja i dunosti svjetovnoga vladara. Navedene obaveze odmah je poeo
da prati njegov snani pjesniki nemir. Poto je poedovao izuzetnu saznajnu
znatielju, njegovi misaono-pjesniki dometi su se naglo proirili. Moe se
86
Danilo RADOJEVI
konstatovati da su Njegoa najvie zaokupljale dvije dunosti: obaveza svje-
tovnoga vladara i saznajno-pjesnika.
U literaturi o Njegou postoji miljenje da je u Crnoj Gori tada teo-
kratski oblik vladavine bio samo spoljanja forma. U carskoj ruskoj upravi
postojalo je miljenje da crnogorske vladike pokazuju veu privrenost Rusiji
nego to bi to inili svjetovni vladari, pa su nastojali da takvo stanje ostane.
Osim toga, ruskoj diplomatiji je bilo poznato da su Turci tretirali Crnu Goru
kao svoju oblast u kojoj vladike samo upravljaju crkvom. Njego je svojim
pjesnikim djelom i ukupnim ponaanjem razbijao iluziju da je u Crnoj Gori
na snazi teokratski oblik vladavine. Kao to je poznato, u Njegoevo vrijeme
postojao je i djelovao Senat, ije su odluke izvravali perjanici. Zato Njego
nije morao, poput Petra I, da se slui kletvom kao sredstvom vladavine i da
tim putem snai autoritet i osuuje izdaju, ve je Senat, za poinjeno anti-
dravno djelo, donosio odgovarajue presude, a u tim sluajevima Njego nije
prisustvovao.
Dravne obaveze nijesu Njegou ostavljale dovoljno vremena da esto
sudjeluje u crkvenijem obredima. Poznato je da je bio postavio kaluera Petro-
nija Lujanovia, izvanjca iz Vojvodine, za arhimandrita Cetinjskoga manastira
i da mu je bio povjerio rukovoenje crkvenim poslovima. Njego je djelovao
kao dravnik, diplomata, vjerski poglavar, pjesnik, to je bilo konstantno pra-
eno iz Crnoj Gori suednih oblasti kao i iz centara velikih sila, Rusije, Tur-
ske, Austrije. Danas je poznat znaajan broj dokumenta iz kojih se vidi veliki
i stalni interes za Njegoa. Jedan od rivala koji je ocjenjivao Njegoev rad u
crkvi da bi stvorio sliku o njemu da nije dostojan vladianske stolice, bio je
Ivan Ivanovi Vukoti, Crnogorac iz Podgorice koji je u Rusiji postigao ugled
i plemstvo. Na molbu crnogorskih glavara upuen je u Crnu Goru kao carski
izaslanik da pomogne pri organizaciji vlasti pa je dvije godine bio predednik
Senata. Za to vrijeme pribliavao se Njegoevim protivnicima jer je elio da
preuzme vlast. Meutim, kad je uvidio da nema izgleda da ispuni svoje namje-
re, vratio se u Rusiju krajem 1833. godine i proirio intrige protiv Njegoa: da
je zanemario crkvu, da se ne stara o crnogorskome narodu, da se samo bavi
pjesnitvom, da ita samo svjetovne knjige, da je rasprodao crkvene sasude.
Pomenutom Ivanu Ivanoviu Vukotiu pridruio se i Jeremija Gagi, ruski
konzul u Dubrovniku, to se vidi iz njegova izvjetaja ministarstvu. U tim
napadima na Njegoevu linost sudjelovao je i Milorad Medakovi, piui da
je vladika zapao u opasni vrtlog u koji je doveden zapadnim mislima, itajui
talijanske i francuske pjesnike.
Njego je, meutim, uviajui nunost razvijanja diplomatskih odnosa
s Rusijom, dobro znao da ruski dvor i vlada zasnivaju svoju politiku pre-
ma Balkanu na uvrivanju veza s pripadnicima pravoslavne konfesije. Ta
87
Njego kao vladika
injenica ga je, izmeu ostaloga, motivisala da, radei na jaanju crkve, osnu-
je kolu u kojoj su budui svetenici mogli sticali osnovna znanja iz aslovca
i psaltira.
Njego se ponaao u skladu s tadanjim samostalnim poloajem Crno-
gorske pravoslavne crkve i nezavisne drave. U petom tomu zvaninog ka-
taloga pod naslovom Sintagma, koji je objavljen u Atini 1855. godine, po
odobrenju vaseljenskoga patrijarha, meu ukupno deset tada autokefalnih pra-
voslavnih crkava u svijetu upisana je Mitropolija crnogorska, pod rednim
brojem devet. Grki autori Sintagme, M. Potli i G. A. Rali, unijeli su i ime
mitropolita Petra Petrovia, to znai da su podaci za to obimno djelo priku-
pljani jo za Njegoeva ivota.
Crnogorski glavari su takoe eljeli da politiki oslonac na pravoslav-
nu Rusiju bude vri, pa su zato odluili da, kako sam ve kazao, Njego
bude hirotonisan od Ruske patrijarije. Meutim, u Karlovakoj mitropoliji
tu rusku hirotoniju doivjeli su kao umanjenje mogunosti vrenja uticaja na
ukupni duhovni i kulturni ivot u Crnoj Gori. Zato je karlovaki mitropolit
Josip Rajai izdao naredbu o zabrani da se Njegou, pri povratku iz Rusije,
kad bude prolazio kroz Primorje koje je bilo pod Rajaievom jurisdikcijom,
odaju odgovarajue poasti.
Za crnogorske prilike, Njegoevo hirotonisanje u Rusiji znailo je
uvr ivanje vladianskoga autoriteta, kao i odravanje kontinuiteta politi-
koga naslona na jaku pravoslavnu zemlju, zbog stalne opasnosti od turske
invazije. Da bi poloaj vladike dodatno osnaio, Njego je, 1834. godine, pro-
glasio svoga strica Petra svecem, to je imalo odjeka u pravoslavnim crkvama.
Namjeru da postigne taj efekat, iskazao je u pismu, 25. oktobra 1834, konzulu
Jeremiji Gagiu, u kome kae da su vladiku Petra iz groba izvadili i posli-
je isljedovanija nali sveta, pa da je to za cijeli pravoslavni narod radosni
glas; Njego Gagia moli da tu vijest prenese prijateljima da bi bili uesnici
veselja optega naega pravoslavija. A malo docnije, 8. novembra, pisao je
mitropolitu novgorodskom Serafmu Glagoljevskom o istome dogaaju, da
narod prilazi i klanja se svojemu izbavitelju, i traio savjet kako da se vlada
u tom sluaju. I Njego je odredio da svake godine bude odravana sluba sv.
Petru.
Njegou je, zahvaljujui izuzetnoj darovitosti, postajala strana hrian-
ska dogma o spasu due uz posrednitvo crkve. On je u svojoj viziji nalazio
viu silu koja unosi svjetlost, stvara harmoniju i svjetove iz mranoga haosa.
Milan Reetar zaspisao je da se neke Njegoeve misli, iako je pravoslavni vla-
dika, ne slau s uenjem hrianske crkve. Njego je pisao da je bogu milija
ljudska rtva za slobodu nego ulje iz kandila. Za moralno vrednovanje o-
vjeka ne smije se uzimati stepen predanosti nekoj vjeri: Laktom vjere glupost
88
ojka mjeri. Neki prouavaoci Njegoeva djela utvrdili su da kod njega ima
veliki broj misli koje s uenjem pravoslavne crkve nemaju nikakve veze.
Njego nije bio oduevljen kad je morao sluiti lituriju, ali kao vladika
nije mogao javno istupati protiv crkvenih obreda. Za razliku od njegova strica
vladike Petra I, bio mu je stran kaluerski ivot, u molitvi i postu. Analiza
njegova djelovanja pokazuje ga, u najviem stepenu, kao svjetovnoga vladara.
Zato je volio da najee oblai crnogorsko sveano odijelo. Od marta 1844.
godine Njego je imao titulu mitropolita ali je nije koristio, ve je u bogatoj
prepisci, uvijek stavljao titulu vladika crnogorski. Njego je rije vladika,
po zapisu njegova sekretara Milorada Medakovia, koristio u znaenju svje-
tovni vladar, to znai da mu je odgovaralo znaenje rijei vladiestvovat u
ruskome jeziku vladati, gospodariti. Na taj nain on je potiskivao elemente
teokratske vladavine, ime je pripremao stanje odvajanja crkvenoga i svjetov-
noga u funkcionisanju crnogorske drave, to je realizovao knjaz Danilo.
U svome misaonom i simbolinom spjevu Lua mikrokozma Njego je,
oslanjajui se na platoniare, prije svega na Origena, slikao preegzistenciju
Adamovu. Na taj nain na pjesnik je odstupio od Biblije.
Njegoa su lomile tri ivotne dunosti: mitropolita, gospodara i pjesni-
ka. U septembru 1850. godine, poetio ga je general ore Stratimirovi koji
je u memoarima zapisao da mu je Njego rekao da je vladianstvo prihvatio iz
ljubavi prema Crnoj Gori, ali da bi se rado vladianstva odrekao, samo kad bi
imao shodnog zamjenika. Tada je Njego bio ve obolio pa je Stratimiroviu
rekao, dodirujui grudi, da je tu njegova smrt.
Danilo RADOJEVI
NJEGO AS A RULER
The author of this paper aims to show Njegos separation of duties as
the metropolitan of the autocephalous Montenegrin Orthodox Church, and as
the secular ruler and poet philosopher. Just as his predecessors at the position of
the metropolitan, Njego had to perform the duties of a secular ruler in parallel.
These responsibilities were strongly linked with his powerful poetic excitement.
Having an exceptional cognitive curiosity, his philosophical and poetic thought
has rapidly expanded. It can be concluded that Njego was mostly preoccupied
with two of his duties: the one as a secular ruler and the cognitive-poetic one.
Key words: Petar II Petrovi Njego, ruler, poet, diplomat, great
powers
Danilo RADOJEVI
89
UDK:821.163.4.09:821.131.1
Pregledni rad
Vesna KILIBARDA (Podgorica)
Filozofski fakultet Niki
veskili@t-com.me
NJEGO I DANTE
Iako se pitanje Danteovog uticaja na spjev Lua mikrokozma
smatra apsolviranom temom, njegovo viedecenijsko prisustvo
u literaturi o Njegou svjedoi da je mogunost pronalaska tra-
gova uticaja velikog italijanskog pjesnika u Njegoevoj poeziji
bila inspirativna za prouavaoce knjievnog djela najveeg cr-
nogorskog pjesnika. Prilog prikazuje tok prouavanja odnosa
dvojice pjesnika zasnovanog uglavnom na saznanjima o Njego-
evom duhovnom razvoju, odnosno njegovoj pjesnikoj i flo-
zofskoj lektiri.
Kljune rijei: Njegoeva biblioteka, Boanstvena komedija
i Lua mikrokozma, Dante i Njego
U svojoj knjizi o posljednjem vladajuem vladici crnogorskom Milo-
rad Medakovi biljei kako je Njegou, iako se grkim klasicima, itajui ih na
ruskom jeziku, mnogo koristio, ipak najmilija bila poezija, te da je posebno
rado itao poete visokog poleta Lamartina, Bajrona, Dantea i Petrarku.
1
U
svojim eanjima na susrete s crnogorskim vladikom Imbro Ignjatijevi Tkalac
pominje da su Njegoevi knjievni ideali vazda bili grki klasici, s kojima se
upoznao u ruskim i francuskim prijevodima, ali i Dante.
2
to se dvojice pomenu-
tih italijanskih pjesnika tie, meu ostacima Njegoeve biblioteke nije pronaen
primjerak ni Petrarkinog Kanconijera, ni Danteove Boanstvene komedije, niti
nekog od njihovih drugih djela (to ne znai da ih tamo nije ni bilo), ali jeste
trotomno djelo na italijanskom jeziku Antonija ezarija pod naslovom Ljepote
1
Milorad Medakovi, P. P. Njego, poslednji vladajui vladika crnogorski, Knjigopeatnja
A. Paevia, Novi Sad 1882, str. 174. Na istom mjestu Medakovi kae da ove pjesni-
ke vladika nije mogao dobro razumjeti, jer jezicima na kojima su napisana njihova djela
mogae govoriti, ali ih nepoznavae korenito. Up. i: Vesna Kilibarda, Njegoevo pozna-
vanje italijanskog jezika, Lingua montenegrina, god. VI/1, 2013, br. 11, str. 197207.
2
Imbro Tkalac, O pesniku Gorskog vijenca, Savremenici o Njegou, izabrali i redigovali
Vido Latkovi i Nikola Banaevi, Novo pokolenje, Beograd 1951, str. 134. Pretampano
iz: Imbro pl. Tkalac o pjesniku Gorskog vijenca, Sr, II/1903, br. 1 (16. I), str. 132134.
90
Vesna KILIBARDA
Komedije Dantea Aligijerija, s iscrpnim komentarima Danteovog remek-djela.
3

Ovaj podatak, iako nita ne dokazuje, obino je pominjan u vezi s pretpostavka-
ma o tuem uticaju, u ovom sluaju Danteovom, na Njegoevu Luu mikrokoz-
ma (1845). Prema navodima Alojza mausa, zaslunog ispitivaa Lue, koji se
ovom temom bavio tokom nekoliko decenija, tue uticaje na ovaj religiozno-f-
lozofski spjev, prvenstveno Miltonov, meu prvima su pominjali Jovan Skerli,
Tihomir Ostoji i Pavle Popovi, dok je Milan Reetar u predgovoru osmom
izdanju Gorskog vijenca za koje je napisao i komentare, pored Miltonovog, do-
pustio i mogunost izvjesnog Danteovog uticaja.
4
Neto ranije, u svojoj studiji
Religija Njegoeva, odriui Miltonov uticaj, Nikolaj Velimirovi je ustvrdio,
iako bez dovoljno konkretnih i pouzdanih injenica za tu svoju tvrdnju, da se
Njego, to se stranih uzora tie, donekle ugledao na pjesnika Boanstvene ko-
medije.
5
Sumirajui ove stavove na temu originalnosti Lue mikrokozma, maus
istie da su podudarnosti izmeu Njegoa i Miltona shvatane kao slinosti mate-
rijalne prirode, to jest slinosti koje se odnose na predmet ili pjesniki materijal,
dok su se slinosti izmeu Njegoevog i Danteovog djela odnosile vie na nain
obrade, to jest na arhitektoniku spjeva.
6
Uporeivanjem Njegoevog i Danteo-
vog spjeva maus je izdvojio nekoliko njihovih zajednikih crta. Prva se odnosi
na pjesniki oblik, jer su u pitanju alegorina djela, dok je drugu slinost izveo
iz injenice da oba djela predstavljaju neku vrstu uzvienog putopisa, datog u
obliku line ispovijesti, u kojoj ovi pjesnici slikaju drugi svijet u prvom licu,
kao oevici.
7
Uz to, oba pjesnika, i italijanski i crnogorski, imaju svoje pratioce,
Dante Vergilija i Beatrie, dok su putovoe kod Njegoa iskra boestvena,
to jest besmrtni dio due ili um ovjekov, i nebeski izaslanik, to jest aneo hra-
nitelj koji crtama podea na Danteovu Beatrie.
8
maus zakljuuje da nije ne-
mogue da je Njego prvi, putopisni dio svoga spjeva koncipirao ugledajui se
na Dantea, dok je drugi, koji opisuje pad anela, blii Miltonovom Izgubljenom
3
Antonio Cesari, Bellezze della Commedia di Dante Alighieri: dialoghi, t. IIII, Tip.di Paolo
Libanti, Verona 1824-1826. Trotomno djelo svetenika Antonija ezarija (17601828)
sainjeno je u formi dijaloga koji navodno vode tri pasionirana itaoca, komentariui
najljepe tercine Danteovog remek-djela. Strukturirana u 34 dijaloga, knjiga predstavlja
originalnu lingvistiku i stilistiku analizu Boanstvene komedije, napisanu s namjerom da
prevazie ogranienja savremenih istorijsko-eruditskih komentara djela.
4
Petar Petrovi Njego, Gorski vijenac, s komentarom Milana Reetara, S. B. Cvijanovia,
Beograd 1923, str. XXXVIII.
5
Nikolaj Velimirovi, Religija Njegoeva, S. B. Cvijanovi, Beograd 1921, str. 130131
(prvo izdanje 1911).
6
Up. Alojz maus, Lua mikrokozma i njene paralele u svetskoj knjievnosti, u: Alojz
maus, Studije o Njegou, CID, Podgorica, 2000, str. 16. Ovo je prvi dio mausove
studije Njegoeva Lua mikrokozma, tamparija Jedinstvo, Beograd 1927.
7
Isto, str. 40.
8
Isto, str. 41.
91
Njego i Dante
raju, i tu Danteov uticaj ne dolazi uopte u obzir.
9
Meutim, samo povrno
gledano, Njegoev spjev bi se, po mausu, mogao uzeti kao djelimino kom-
binovanje Danteovog i Miltonovog spjeva, jer se originalnost Lue pokazuje
upravo u povezivanju tih tako heterogenih pjesnikih predmeta.
10
Iako je posve-
tio panju i nekim sporednim slinostima Lue i Komedije, maus smatra da se
najvanije slinosti, odnosno one koje sa velikom verovatnoom svjedoe o
Danteovom uticaju, ipak nalaze u prvom dijelu Njegoevog spjeva, a to su ve
pomenuti oblik alegorinog putopisa i motiv putovoe.
11
Svjestan da izdvajanje
tuih tragova u Lui moe izgledati kao nasilje prema umetnikom delu kao
celini, maus ipak nalazi opravdanje za ovaj postupak naknadne analize, kao
jedini put da se doe do jasnijeg saznanja o Njegoevom duhovnom razvoju, o
njegovoj pjesnikoj i flozofskoj lektiri, kao i o tome koji su pjesnici ili mislioci
donekle mogli biti njegovi uitelji.
12
Sem toga, ovaj autor smatra da je i sama pri-
roda Njegoevog spjeva takva da se ne moe objasniti bez tuih uticaja, te da
njihovo otkrivanje ima za cilj da utvrdi ta je u njemu stvarno originalno.
13
Ne
poriui mogunost tuih uticaja, u prvom redu Miltona i Dantea, ali i Lamartina
i Kloptoka, maus, ipak, dri da svi ti uticaji ne mogu da objasne postanak
Njegoeve Lue, te da se o njima moe govoriti tek poto je bila stvorena os-
novna zamisao na kojoj poiva ovaj spjev.
14
mausova studija, koja predstavlja
njegov prvi veliki rad o Njegou, s pravom se smatra prekretnicom u recepciji
ovog Njegoevog djela, s obzirom da su se dotadanja malobrojna istraivanja,
kako je to ve primijetio Mirko Krivokapi, svodila na tezu da je Lua mikrokoz-
ma neoriginalno djelo, nastalo u tesnom oslanjanju na Miltona i Dantea, dok je
maus svojim istraivanjem pokazao da je Lua zasnovana na jednoj pjesniki
potpuno originalnoj koncepciji.
15
A same korijene Njegoeve ideje o grijehu u
preegzistenciji kao uzroku ovjekovog pada maus prepoznaje u idejama iz flo-
zofskih sistema Platona i Plotina, koje je preuzeo poznoantiki mislilac Origen,
unijevi ih i u hriansku teologiju.
16
Origenov uticaj, koji je pominjao i Nikolaj
Velimirovi, nije nevjerovatan, jer je, smatra maus, Origenovo uenje Njego
mogao upoznati preko ruskih teolokih kompilacija.
17
9
Isto, str, 4243.
10
Isto, str. 44.
11
Isto, str. 49.
12
Isto, str. 6162.
13
Isto, str. 62.
14
Alojz maus, Pesnika i flozofska koncepcija Lue mikrokozma, u: Alojz maus, nav.
djelo, str. 86-87. Drugi dio studije iz 1927. godine.
15
Mirko Krivokapi, Njegoevo delo u tumaenju Alojza mausa, u: Alojz maus, Studije
o Njegou, str. 215.
16
Alojz maus, Pesnika i flozofska koncepcija Lue mikrokozma, str. 97.
17
Isto, str. 99100.
92
Od konstatacije nesaglasnosti kad je rije o izvorima, uzorima ili glav-
noj inspiraciji Lue mikrokozma polazi Miron Flaar otvarajui pitanje o Nje-
goevim dugovanjima Danteu.
18
Prvi pomen Miltona u vezi s Luom Flaar
datira mnogo prije nego maus, jo 1851. godine kod Jovana Subotia, dok
prvi pomen Dantea nalazi u studiji o Njegou P. A. Lavrova iz 1887. godi-
ne.
19
On podea da maus ovima pridruuje i pretpostavke o Njegoevim
dugovima Lamartinu i Kloptoku, kao i da su se vremenom razvile hipoteze
o Njegoevoj zavisnosti od razliitih drugih izvora. A to su ne samo Platon
i Origen, nego i indijska uenja o prirodi dua i njihovoj sudbini, hrianski
apokrif, manihejstvo i bogumilstvo i, konano, zapadnoevropska flozofja
starijeg i novijeg datuma.
20
Flaar uoava da je u traganju za konceptualnim
izvorima Njegoevog spjeva narativna potka esto sasvim zapostavljena i
da preutno opstaje prvobitni utisak da je ona u mnogome odreena najprije
Danteovom Komedijom a potom Miltonovim Izgubljnim rajem. Smatrajui
da pitanje o stepenu Njegoeve zavisnosti od Dantea, koje treba formulisa-
ti kao pitanje o moguem primarnom jedinstvu konceptualnog i narativnog
sloja, naroito u prva dva pjevanja spjeva, nije konano raspravljeno, Flaar
je, oslanjajui se neprekidno na knjige iz Njegoeve line biblioteke, izvr-
io analizu nekoliko kljunih motiva i opisa kako bi argumentovano dokazao
sljedee: (1) da Njegoev prikaz vizionarskog ushoenja due iz prva dva pje-
vanja Lue mikrokozma nije samo spoljanjom lokacijom svojih etapa vezan
za jedan stari tip geocentrine kosmologije, nego su za odreene take u toj
geocentrinoj slici svijeta vezani i odreeni tradicionalni motivi koji potiu iz
antikih prikaza stvaranja svijeta i vizionarskog ushoenja; (2) da se Njego
razlikuje od Dantea u oba ta komplementarna niza elemenata, odnosno i u
kosmolokim pojedinostima slike svemira kroz koji pjesnikova dua ushodi,
i u varijantama zajednikih motiva od antike vezanih za odreene take u
toj ljestvici ushoenja; (3) da su razlike Dantea i Njegoa u slici svemira i
motivima ili opisima vizionarskog ushoenja takve da one Njegoev prikaz
pribliavaju onim opisima iz predanja evropske heksaemeralne i vizionarske
knjievne tradicije u kojima neke kljune koncepcije i simboli dobro uvaju
18
Miron Flaar, Dante, Njego i heksaemeralno predanje, u: Dante i slovenski svijet, JAZU,
Zagreb 1984, str. 183.
19
Povodom Njegoeve osude Pitagore i Epikura, flozofa koji poriu besmrtnost due, Lav-
rov ukazuje na neke sline Danteove stihove iz Boanstvene komedije u kojima se pak pom-
inje samo Epikur (Pakao, X, st. 1215). Up. Petar Aleksejevi Lavrov, Petar II Petrovi
Njego vladika crnogorski i njegova knjievna djelatnost, prevela Dubravka uri, Insti-
tut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica 2013, str. 315, fusnota 191 (prvo izdanje:
Moskva 1887); Miron Flaar, Njego i antika, CANU, Njegoev institut, knj. 1, Podgorica
1997, str. 103.
20
Miron Flaar, Dante, Njego i heksaemeralno predanje, str. 183.
Vesna KILIBARDA
93
bitne crte stare platoniarsko-flonske spekulacije.
21
Ova obiljeja Njegoevog
djela dovela su Flaareva istraivanja do zakljuka da je crnogorski pjesnik
morao poznavati neke razvijene opise ushoenja due, u kojima je saglasnost
izmeu konceptualnog i deskriptivno-narativnog nivoa ostvarena u istom pla-
toniarsko-flonskom duhu koji nalazimo u Lui mikrokozma, te da s ovog
kompozicionog aspekta Danteova Komedija Njegou svakako nije mogla po-
sluiti kao uzor.
22
Flaar e se kasnije vrlo iscrpno baviti djelima na koja se,
po njegovom uvjerenju, piui Luu Njego oslanjao, a koja su mu, kao veoma
zastupljena u njegovoj linoj biblioteci, bila pristupana od mladosti. A to su
u prvom redu djela originalne i prevodne ruske profane knjievnosti iz druge
polovine XVIII i s poetka XIX vijeka (M. M. Heraskov, M. V. Lomonosov,
G. R. Deravin, A. S. ikov, S. S. Bobrov), ali i tzv. novije vizionarsko i
metafziko pesnitvo, s prepoznatljivim uticajima antikih novoplatoniara
(Tomas Mur, Lamartin, Viktor Igo), koje je Njego itao ili u ruskom prevo-
du ili na francuskom originalu.
23
Cilj Flaarevog istraivanja ove nije bio
da iznae jedan odreeni izvor ili uzor, nego da prikae predanje kome
je Lua, u pojedinim svojim elementima i u cjelini, pripadala kao biblijsko-
-esto dnevni spjev umjetnike knjievnosti.
24
Flaar e na drugom mjestu
istai da je, bez obzira na otpor na koji ispitivanje izvora i uzora u novije vri-
jeme nailazi meu knjievnim kritiarima i ispitivaima istorije knjievnosti,
pitanje o genezi Lue mikrokozma relevantno ne samo za bolje razumijevanje
Njegoevog pjesnikog postupka nego i za potpunije prouavanje Njegoevih
pogleda na svijet.
25
U predgovoru knjizi Njego i antika, posveenoj istraiva-
nju Njegoeve klasine lektire i uticaja antikih knjievnih vrsta na Njegoeva
djela, a naroito identifkovanja udjela antikog knjievnog i misaonog naslje-
a u genezi Lue mikrokozma i njoj bliskih refeksivnih Njegoevih pjesama,
Flaar je naglasio da su mu, za razliku od ispitivaa koji u duhu romantiar-
skih pogleda na knjievno stvaralatvo odluno zastupaju Njegoevu potpunu
originalnost i autohtonost, blii oni tumai i kritiari Njegoevog djela koji
pojmu originalnosti prilaze sa vie realizma i zalau se za potpunije i sve-
stranije sagledavanje prirode Njegoeve pjesnike samosvojnosti.
26
Literarna
komponenta Njegoevog nadahnua za Flaara predstavlja inilac koji je pje-
21
Isto, str. 234235.
22
Isto.
23
Up. Miron Flaar, Njego i antika, glave V, VI, VII.
24
Isto, str. 219.
25
Up. Njegoeva Lua mikrokozma, u: Petar II Petrovi Njego, Lua mikrokozma, Sa-
brana djela, kritiko izdanje, I, priredili Aleksandar Mladenovi i Miron Flaar, CANU,
Podgorica, 2004, str. 102103 (i u knjizi: P. P. Njego Lua mikrokozma, Obod, Cetinje
1996).
26
Miron Flaar, Njego i antika, str. 8.
Njego i Dante
94
sniku omoguio da stupi u veliku evropsku knjievnost, u kojoj je ono to
je najbolje oduvek nastajalo uzajamnim primanjem i davanjem, u neprekinu-
tom dijalogu sa dostignuima prolosti.
27
Romantiarski pojam originalnosti,
koji bi da pesniku veliinu trai samo i jedino onde gde pretpostavlja da je
pesnik potpuno nezavisan, prema Flaaru, nije mjera kojom se moe obu-
hvatiti sve bogatstvo Njegoeve umjetnosti.
28
Podeajui na podatke iz Njegoevih biografja i narodne tradicije
da je vladika itao Dantea i ak ga citirao napamet i da je u biblioteci imao
ezarijevo djelo, kao i na knjievno-kritike napise o uticaju Boanstvene
komedije na Luu mikrokozma, Stjepo Kastrapeli je u jednom svom radu iz
1957. godine pokuao da dokae kako i u najranijoj Njegoevoj poeziji postoji
pjesma koja svjedoi da je on dobro poznavao djelo slavnog italijanskog pje-
snika i primio sugestije iz njega.
29
Radi se o pjesmi Crnogorac zarobljen od
vile, iz prve Njegoeve zbirke Pustinjak cetinjski (1834), u kojoj je pjesnik,
smatra Kastrapeli, svoje istorijsko vienje Srbije alegorijski opisao po uzo-
ru na Danteovo istorijsko vienje Hristove crkve u Boanstvenoj komediji,
tvrdei da se Njegoeva i Danteova vizija, pored podudaranja u glavnome,
to bi moglo da bude i sluajno, podudaraju i u nekim pojedinostima, te da se
to ne moe pripisati sluaju.
30
Kastrapeli se u svom radu pozabavio ne samo
dokazivanjem Danteovog uticaja, nego je pokuao da otkrije i ko bi mogao
biti mogui tuma Danteovog djela Njegou, smatrajui da ovaj, i pored sve
svoje nadarenosti, u ranoj mladosti ne bi mogao sm proniknuti u tajne Dante-
ovog spjeva. Toga tumaa Kastrapeli prepoznaje u Njegoevom uitelju Simi
Milutinoviu Sarajliji, iznosei u prilog ovoj svojoj pretpostavci podatak da je
Milutinovi boravio u Lajpcigu upravo u godinama kada su u njemakom pre-
vodu izala nekolika izdanja Danteovog spjeva, kao i podatak da jedna Simina
pjesma iz 1837. godine (Ev jot neto, te mnim bit e lje to) pokazuje vezu
s Danteovom Komedijom, i to ba s onim mjestom koje je i Njegoa podstaklo
za alegoriju njegove pjesme. Kastrapeli zakljuuje da su Milutinovi i Njego
imitirali Dantea i da je obojicu postakla ista alegorija Danteovog spjeva, ona
iz posljednjih pjevanja istilita, koju su, zakljuuje, morali onda zajedno
tumaiti.
31
Iako nam Kastrapelijevo dokazivanje ove pretpostavke danas
djeluje prilino nategnuto, njegov rad, kao i mausove priloge, italijanski sla-
27
Isto, str. 89.
28
Njegoeva Lua mikrokozma, u: Petar II Petrovi Njego, Lua mikrokozma, Sabrana
djela, kritiko izdanje, str. 38.
29
Stjepo I. Kastrapeli, Jesu li Sima Milutinovi i Rade Tomov zajedno prouavali Danteovu
Komediju, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, knj. XXII, 1956, sv. 12, str. 14.
30
Isto, str. 1519.
31
Isto, str. 21, 2628.
Vesna KILIBARDA
95
vist Arturo Kronia uvrstio je, zbog njihove ozbiljnosti i novine, meu rijetke
koje je u jednom svom radu o recepciji Dantea u srpsko-hrvatskoj knjiev-
nosti pozitivno ocijenio.
32
To ne udi s obzirom da je Kronia i sam gajio
pozitivistiki pristup traenja izvora, koji se svodio na nivo utiska o djelu i
istovjetnost nekog motiva ili teme u poreenju s italijanskim knjievnim mo-
delima.
33
Kastrapelijevim podacima i pretpostavkama Kronia se koristio i u
obimnijoj studiji objavljenoj takoe 1965. godine povodom 700-te godinjice
Danteovog roenja, a koja je u vrijeme svoga nastanka predstavljala znaajan
doprinos komparativnoj slavistici. Kronia istie da se u Njegoevoj pjesmi
Crnogorac zarobljen od vile oea danteovska klima, dok je, to se Lue
mikrokozma tie, podeajui i na mausov rad iz 1927. godine, zakljuio
da, iako Njego italijanskom pjesniku duguje razne vee i manje pozajmice,
u ovom spjevu Dante jeste prisutan i nije prisutan, odnosno prisutan je u
Njegoevoj misli ali ne i u njegovom djelu, to jest u umjetnikom izrazu.
34

Temi slinosti, mada ovoga puta ne Njegoevog i Danteovog djela nego
njih samih, posveen je krai esej Dragana Jeremia, nastao s ciljem da poka-
e koliko su Njego i Dante slini kao ljudi i kao pesnici.
35
Jeremi izvodi
sljedee paralele: da su i Njego i Dante ostali nedovoljno poznati kao privatne
linosti; da im ivotne okolnosti nijesu dozvolile da zadugo ive s najbliim
srodnicima; da su im uitelji bili dva drugorazredna pjesnika; da su, okrueni
osrednjou, primitivizmom i nerazumijevanjem, ivot proveli usamljeni; da
su ivjeli u burnim vremenima, aktivno se bavei politikom iako im je poe-
zija bila glavno zanimanje i najvee strast; da se njihova poezija temeljila na
flozofsko-teolokoj i nacionalno-politikoj inspiraciji; da Dante jeste bio vei
ljubavni pjesnik ali da No skuplja vijeka dovoljno pokazuje kakav bi bio
Njegoev novi ivot da pred smrt nije unitio svoje ljubavne pjesme; da i jedan
i drugi stoje na kraju jednog srednjovjekovlja i na poetku jedne renesanse;
32
Arturo Cronia, Dante nella letteratura serbo-croata, Dante nel mondo, raccolta di studi
dallAssociazione Internazionale per gli Studi di Lingua e Letteratura Italiana, a cura di V.
Branca e E. Caccia, Leo S. Olschi, Firenze 1965, str. 310311.
33
Valnea Delbianco, Talijanski kroatist Arturo Cronia (Zadar 1896 Padova 1967), Knjievni
krug, Split 2004, str. 222.
34
Arturo Cronia, La fortuna di Dante nella letteratura serbo-croata, Antenore, Padova 1965,
str. 7988. Na ovu studiju veoma kritiki osvrnuo se Josip Torbarina, spoitavajui autoru
da je mu je rad pun pogreaka a sudovi snano politiki obojeni. Na Kronijino opsesivno
traganje za uzorima ili slinim modelima u italijanskoj knjievnosti, s ciljem dokazivanja
neizvornosti ili podraavalakog duha pisaca s istonojadranske obale, reagovali su i
neki drugi hrvatski naunici. Up. Josip Torbarina, Arturo Cronia on Dante in Croatian
and Serbian Literature, Studia romanica et anglica zagrabiensia, 1966, sv. 2122, str.
161176. Vidi i: Valnea Delbianco, nav. djelo, str. 78.
35
Dragan M. Jeremi, Njego i Dante u: Kritiar i estetski ideal, Grafki zavod, Titograd
1965, str. 217223 (prethodno objavljeno u: Knjievne novine, 15. novembar 1963, str. 5).
Njego i Dante
96
da prije njih praktino nije bilo jezika kojim su oni pisali; da njihova poezija
nije poznavala razlike izmeu knjievnih rodova; da su jasno izdvojili drage
od mrskih linosti, prve slavom ovjenavajui a druge s mrnjom proklinjui;
da je za oba najvei grijeh i najvei zloin bilo izdajstvo; da kod obojice ima
vrlo malo dobroudnog humora i da iz njihove komike izbijaju jad i gorina.
Jeremievim poreenjima, meu kojima ima manje ili vie osnovanih, pa i
pogrenih, Arturo Kronia je u svojoj studiji, ocijenivi ih kao retorike pa-
ralele po uzoru na Plutarhove uporedne ivotopise slavnih Grka i Rimljana,
dodijelio sasvim marginalno mjesto.
36

Da zakljuimo. Tema Danteovog uticaja na Njegoa svojim iako skro-
mnim prisustvom u njegoologiji svjedoi koliko je i sama mogunost dovo-
enja u vezu najveeg italijanskog i najveeg crnogorskog pjesnika bila inspi-
rativna za prouavaoce linosti i pjesnikog djela Petra II Petrovia Njegoa.
Literatura
Arturo Cronia (1965). La fortuna di Dante nella letteratura serbo-croata,
Padova: Antenore.
Arturo Cronia (1965). Dante nella letteratura serbo-croata, u: Dante nel
mondo, raccolta di studi dallAISLLI, a cura di V. Branca e E. Caccia,
Firenze: Leo S. Olschi, str. 297-312.
Delbianco, Valnea (2004). Talijanski kroatist Arturo Cronia (Zadar
1896-Padova 1967), Split: Knjievni krug.
Flaar, Miron (1984). Dante, Njego i heksaemeralno predanje, u: Dante
i slovenski svijet, Zagreb: JAZU, str. 183-235.
Flaar, Miron (1997). Njego i antika, Podgorica: CANU.
Jeremi, Dragan M. (1965) Njego i Dante u: Kritiar i estetski ideal,
Titograd: Grafki zavod, str. 217-223.
Kastrapeli, Stjepo I. (1956). Jesu li Sima Milutinovi i Rade Tomov za-
jedno prouavali Danteovu Komediju, Prilozi za knjievnost, jezik, istori-
ju i folklor, knj. XXII, sv. 1-2, str. 14-32.
Krivokapi, Mirko (2000). Njegoevo delo u tumaenju Alojza mausa,
u: Alojz maus, Studije o Njegou, Podgorica: CID, str. 213-233.
Lavrov, Petar Aleksejevi (1887/2013). Petar II Petrovi Njego vladika
crnogorski i njegova knjievna djelatnost, prevela Dubravka uri, Pod-
gorica: Institut za crnogorski jezik i knjievnost.
Medakovi, Milorad (1882). P. P. Njego, poslednji vladajui vladika
crnogorski, Novi Sad: Knjigopeatnja A. Paevia.
36
Arturo Cronia, La fortuna di Dante nella letteratura serbo-croata, str. 83, bilj. 1.
Vesna KILIBARDA
97
Petrovi Njego, Petar (1923). Gorski vijenac, s komentarom Milana Ree-
tara, Beograd: S. B. Cvijanovi.
Petrovi Njego, Petar II (2004). Lua mikrokozma, u: Sabrana djela, kri-
tiko izdanje, I, priredili Aleksandar Mladenovi i Miron Flaar, Podgori-
ca: CANU.
Tkalac, Imbro (1951). O pesniku Gorskog vijenca, u: Savremenici o
Njegou, izabrali i redigovali Vido Latkovi i Nikola Banaevi, Beograd:
Novo pokolenje, str. 134-135.
Torbarina, Josip (1966). Arturo Cronia on Dante in Croatian and Serbian
Literature, Studia romanica et anglica zagrabiensia, sv. 21-22, str. 161-176.
maus, Alojz (2000).Lua mikrokozma i njene paralele u svetskoj knji-
evnosti, u: Alojz maus, Studije o Njegou, Podgorica: CID, str. 10-62.
maus, Alojz (2000). Pesnika i flozofska koncepcija Lue mikrokozma,
u: Alojz maus, Studije o Njegou, Podgorica: CID, str. 63-105.
Nikolaj Velimirovi, Religija Njegoeva, S. B. Cvijanovi, Beograd 1921.
Vesna KILIBARDA
NJEGO AND DANTE
Although the issue of Dantes infuence on The Ray of the Microcosm
is considered a resolved one, its decades-long presence in the literature about
Njego testifes that the possibility of fnding traces of the infuence of the
great Italian poet on Njegos poetry has been inspiring to those dealing with
the literary work of the greatest Montenegrin poet. The present paper shows
the course of the study of relations between the two poets, mainly based on the
fndings of Njegos spiritual development and his poetic and philosophical
reading.
Key words: Njegos library, Divine Comedy and The Ray of the Micro-
cosm, Dante and Njego
Njego i Dante
99
UDK: 821.133.1-992(497.16)
Izvorni nauni rad
Patrick LEVAI (Zadar)
Odsjek za francuski jezik i knjievnost
Sveuilite u Zadru
plevacic@unizd.hr
DRAMATINOST U FRANCUSKIM PUTOPISIMA
PO CRNOJ GORI U RAZDOBLJU FIN DU SICLEA

U radu analiziramo dramatine motive u francuskim putopi-
sima kroz Crnu Goru na prijelazu 19. i 20. stoljea. Usporedbom
francuskih putopisa iz razdoblja realizma i prve faze moderne do-
lazimo do zakljuka da je u razdoblju esteticizma manje drama-
tinih epizoda. Putopisna slika Crne Gore ne ostvaruje se samo
preko povijesnih i politikih injenica. Na dokumentaristiki
putopisni diskurs naslanjaju se ponekad fktivni elementi pa se
moe rei da su i knjievna razdoblja (realizam i moderna) uvje-
tovala da se Crna Gora razliito predstavi i umjetniki oblikuje.
Kljune rijei: dramatini motivi, francuski putopisi, Crna
Gora, realizam, esteticizam

Uvod
Fin du sicle iz perspektive povijesti knjievnosti oznaava prvu fazu
moderne odnosno razdoblje esteticizma. Pojavljuje se od 1890. do 1910.
1
Kako
se stvaranje lijepog ostvaruje atmosferom i impresijom aspekti dramatinosti
dobivaju sporednu ulogu. Na primjer u tzv. lirskoj drami na prijelazu stoljea
nema dramatskih napetosti u tradicionalnom smislu; pozornicom ne vladaju
likovi, karakteri, njihove sudbine i meusobni okraji, ve ugoaji, raspoloe-
nja, ono to zovemo atmosferom neke sredine.
2
Prati li takav knjievni trend
i putopisni anr na prijelazu stoljea? U putopisu se dramatinost ostvaruje u
poziciji koju zauzima subjekt, putnik ili autodijegetski pripovjeda. Putopisi
realizma imat e heroiziranog putnika to naelno nije sluaj za moderne pu-
1
Usp. M. Solar, Knjievni leksikon s.v. esteticizam, str. 110.
2
Viktor mega, Knjievni sustavi i knjievni pokreti, str. 513514.
100
Patrick LEVAI
topise. U putopisima realizma svijet, objekt ili proputovani prostor eli se to
jasnije prikazati dok u putopisima moderne pojavljuje se poetizirana zbilja.
3

Moe li se taj evolutivni presjek putopisnog anra odnositi i na francuske pu-
topise po Crnoj Gori?
Ovim radom elimo odgovoriti na dva pitanja: 1. Je li knjievni trend
utjecao na razliitu francusku putopisnu predobu Crne Gore? i 2. Moe li se
rei da je vea dramatinost prisutna u francuskom putopisu po Crnoj Gori u
razdoblju realizma nego u razdoblju prijelaza stoljea?
Dramatinost u putopisu
Iz putopisne aktancijalne sheme koju je postavio Dean Duda moemo
vidjeti da kategorija suparnika nije izravno povezana s kategorijom objekta.
4

Openito se moe rei da se dramatinost u putopisu odvija onda kada razliiti
suparnici na itinerariju oteavaju putnikov zadani cilj. Iz sheme se nadalje
vidi da razliiti motivi i likovi mogu biti u funkciji pomonika i suparnika.
Iz te perspektive pristupit emo sljedeim francuskim putopisima po Crnoj
Gori: Erdic, Autour de la Bulgarie (Okolo Bugarske) 1883; Bauron, Les rives
illyriennes Istrie, Dalmatie et Montngro, 1888; Avelot, La Nzire, Mon-
tngro,Bosnie, Herzgovine, 1895. i Marge, LEurope en automobile iz 1912.
godine. Tim putopisima se do sada pristupalo pozitivistiki. Iako je putopisni
diskurs dominantno dokumentaristiki ne moe se sa sigurnou tvrditi da
se u takvom diskursu ne pojavljuju fkcionalni elementi koji se ne poklapa-
ju s iskustvom koje je putnik imao na putu. Neki putopisni djelovi mogu se
naknadno ubaciti jer putopisac eli kod itatelja probuditi znatielju prikazu-
jui zgode i dramatinost na putu. Dramatinost, makar ona bila i izmiljena,
pojavljuje se kao idealan diskurs pri oivljavanju putopisnih informacija. U
tom smislu se moe rei da se na naglaeni nefkcionalni oblik pripovijedanja
mogu pojaviti mnogi fkcionalni elementi.
Epizodu koju emo u nastavku analizirati dobro e predstaviti sve su-
parnike koje je u razdoblju realizma imao francuski putnik na putovanju po
Crnoj Gori. Ta epizoda je uprizorena ilustacijom iz putopisa. Osim to tu ilu-
straciju stavljamo radi jasnoe izlaganja i dinamike fkcionalnog i nefkcio-
nalnog treba istaknuti da nijedan literarni anr nije toliko povezan s likovnim
medijem kao to je to putopis.
3
Vie o tim komparativnim aspektima vidi u: Ivan Pederin Hrvatski putopis i Povijesna
poetika putopisa.
4
Dean Duda, Pria i putovanje, str. 74.-80.
101
Dramatinost u francuskim putopisima po Crnoj Gori...
Erdic, Autour de la Bulgarie (Okolo Bugarske), 1883.
Od gore nabrojanih putopisa jedino se Okolo Bugarske ne bi po naslo-
vu moglo odmah povezati s Crnom Gorom. Meutim, Crna Gora zauzima
prilino prostora, a naslov nas usmjerava na aktualne politike dogaaje. Na-
kon turskog poraza u ratu protiv Rusije, Sanstefanskim mirom 1878. stvorena
je velika Bugarska s dijelovima istone Srbije, Albanije i Makedonije. Crna
Gora se nala u jednoj novoj geopolitikoj situaciji i to je glavni razlog Erdi-
covog putovanja.
Crnogorski itinerer poinje Budvom za koju autor kae da ima liliputan-
sku luku. Zapoinje u brodsko-dnevnikom stilu: 15. svibanj 7 sati Budva.
U deset i trideset nazire se Boka kotorska te on navodi vie-manje uobiajene
toponime: Castelnuovo, Catene i Prasto te utvrde Santa-Rosa i Spagnuolo.
S vie detalja opisuje dvije kapelice Saint-Georges i Madone-du-Scapulaire.
Iz njih se uje jaka zvonjava i pukaranje pa su se naglo razbjeale lastavice.
Sukob kranskog i islamskog svijeta redovito se pojavljuje pri opisu crno-
gorskog prostora pa tako i Erdic pie: Pitao sam razlog takve buke: takvom
fetom se proslavlja osloboenje od Turaka (str. 147).
Sutradan se sa svojim suputnikom, Bugarinom Dmitrijem,
5
uspinje do
Monte Nera. Prolazi kroz Njegue spominjui gusle (la guzla) bez kojih se
ini da ni jedan Srbin ne bi mogao ivjeti. To je vrlo prost instrument bez
harmonije, ali on povezuje tradiciju i mnoge generacije koje kao oduak nisu
imale knjigu. U Cetinju ga je srdano doekao Crnogorac koji je u isto vrije-
me bio i Parianin. Njegova Ekselencija M. Bojo Ptrovich Nigosch studirao
je u Parizu i vrlo je vana linost kneevine. Od 1876. do 1878. godine, kada
se Crna Gora borila za svoju neovisnost, pokazao se sposobnim u mnogim
kampanjama i vodio je vojsku koja je hrabrou pobijedila Turke (str. 156).
Opisuje mu crte lica i daje ilustraciju njegove fgure ispod koje stoji natpis
Le vovode Bojo Ptrovich. Na putopisac ostaje zadivljen kad se iz takve
gortake fzionomije uje izvrsni francuski glas. Petrovi je upoznat sa svim
francuskim politikim dogaajima, a naem putniku je najvie zamjerio fran-
cusku neupuenost za dogaaje izvan njenih granica. Na kraju susreta vojvoda
mu je poklonio Figaro i Journal des Dbats to je doivio kao ambivalentnu
gestu (str. 158). Erdic je zatim imao susret s princezom Milenom, kerkom
5
Vjerojatno je izbor vodia Bugarina bila povezano i s informacijama o kompetencijama.
Tako Amie Bou u putopisu Turquie d'Europe, 1840, IV. str. 453454. iznosi svoje milje-
nje i o tome koje nacionalnosti treba uzimati za pratioce, sluge i tumae. Najbolji su za to
Srbi, Bosanci i Bugari; dok ne preporuuje se, s obzirom na karakter i temperament, da se
uzimaju Vlasi (Rumuni) Grci i Albanezi. Vidi u: Midhat ami, Francuski putnici u Bosni
i Hercegovini u XIX stoljeu, str. 205, 1981. god.
102
vojvode Petra Vukotia (Voukotich). Ona ima devetoro djece (dva sina i se-
dam keri) a tek joj je 36 godina te je iznimno lijepa. Tako spokojan izraz
vrlo je rijedak u 19. stoljeu. Njezina Ekselencija malo govori francuski, ali
ga vrlo dobro razumije. Navela je mnogo detalja o Bugarskoj i ta tema joj je
stalno na dnevnom redu ustolienje princa Aleksandra u novu palau. Time
su se stvorile potekoe njezinog boravka u Sofji (str. 158).
Povratak u Kotor najjuzbudljiviji je dogaaj u cijelom putopisu i za to
Erdic daje zanimljivu ilustraciju (Vidi sliku Povratak u Kotor na kraju rada
Le retour Cattaro) u sklopu podnaslova Peripetije na putu (Les pripties
de la route). Navodi da je prihvatio neizbjean rizik u dvadesetkilometarskom
sputanju po kotorskoj nizbrdici. itatelj ostaje iznenaen naglom krimina-
listikom pozadinom putopisa, no u sutini rije je o ilustraciji koja bi se pri-
blino mogla dogoditi na putu, a manje je rije o projekciji zbiljskog doga-
aja. Zapravo nije nam vjerojatno da su pojedinane potekoe u putopisima
sada objedinjene u jednoj ilustraciji. Mislimo da je rije o ilustraciji fktivnog
karaktera a jedan od razloga koji nas vodi na tu pomisao je da neke motive
opasnosti imamo u romanu G. Sanda Lijepi Lorens (Le Beau Lorence). ini
se nestvarnim da ovjek s pitoljem predstavlja naeg subjekta (putnika).
6
Sli-
ka nije istinita u smislu poklapanja s dogaajem, nego je istina jer ilustrira
barem jednu od potekoa svakog francuskog putnika po Crnoj Gori. Kad
se ti strahovi objedine, reagira se samoodravajuim instiktom to je na slici
predstavljeno prijeteim pitoljem uperenim prema potiljku koijaa. Zbog tih
zanimljivosti navodimo isjeak toga dogaaja:
Tek to smo pohitali prema Kotoru, podiglo se nevrijeme. Dok ranjeni
konj vue nogu, njegov ivahni kompanjon, uplaen udarcima munje i zaslije-
pljen refulima, propinje se izvan pravca i zaokree vozilo koje se odvaljuje
nad ponorima. Koija se ljuja, inertan je i u pijanom stanju jer postaje pos-
pan. Bijae dovoljno nekoliko sekundi da se bacim na koenje, obuzdam kota
i epam ovjeka za kravatu pritiskajui mu na grkljan cijev revolvera koji je
izvaen iz moje torbe jo od Njegua. Po tom energinom tumau, potpomo-
gnuto Dmitrijevim bugarskim, dao sam mu do znanja da u ga za najmanju
pogreku ubiti kao psa.
7
6
Meutim, stvarnim drimo mogunost da je na putovanju imao pitolj jer primjerice puto-
pisac S. Bouillon je nosio revolver (karabinku) putujui kroz Dalmaciju i Hercegovinu a iz
konteksta se moe zakljuiti da to nije bilo neobino. U: Mithad ami, nav. dj. str. 195. Pu-
topisac Charles Yriarte navodi u svom putopisu Les Bords de l'Adriatique et le Montngro iz
1878. godine kako je u samoobrani instiktivno zgrabio revolver. Taj se dogaaj zbio u Kninu.
7
A peine tions-nous lancs vers Cattaro que l'orage se dchane. Tandis que le cheval ble-
ss trane la jambe, son compagnon trop fringant, apeur par le fracas du tonnere, aveugl
par les rafales, se cabre hors de traits, et dvie la voiture qui dvale aux abmes. Le cocher
se balance, inerte, dans l'ivresse arrive la priode d'assoupissement. Me jeter sur le fre-
Patrick LEVAI
103
Po ovom isjeku takoer se otkriva koliko je francuskom putniku
po Crnoj Gori bila bitna komunikacija. Erdic e prije rei kako je koija
ignorirao njegov govor. Vjerovao je u bezazlenost situacije sve do trenut-
ka mogue tragedije (str. 169). Kao pomonik u komunikaciji pojavljuje se
njegov bugarski suputnik Dmitrij. Takoer, iz gore spomenutog moemo
vidjeti koliko je francuskom putniku bila vana komunikacija s frankofonim
govornikom vojvodom Petroviem, a koliki problemi mogu nastati kad isto
izostane.
Zanimljivo je nadalje istaknuti da su suparnici i pomonici na putu go-
tovo identini s romanom Lijepi Lorans George Sand. Imamo slabe promet-
nice, strme staze uz ivicu ponora i neobazrivost vodia (u romanu su to ene
koje avrljaju i vode mazge).
U tom romanu imamo da je francuska putujua kazalina grupa doivila
brodolom na dalmatinskoj obali. Lijepi Lorans, koji se predstavlja kao Crno-
gorac, ljubazno nudi pomo. Vrlo je prijatan i lijepo se izraava te su prihvatili
njegovu ponudu. Lik je u funkciji pomonika na putu i ima iste osobine kao
vojvoda Petrovi: prijatnost, uslunost i komunikativnost na francuskom jezi-
ku. Crnogorska prijatnost inae se esto naglaava u francuskim putopisima.
Mogue je da roman ak slijedi opasnu kotorsku strmu cestu kao i putopis.
Lorans je kazalinu skupinu ukrcao na svoj jedrenjak te su stigli u luku Gru.
Odatle ih je odvezao do Raguse gdje ih je ekao obilat ruak, a omoguen im
je posjet dudevoj palai. Objasnio im je da je njegova kneevina udaljena
samo dan hoda od Dubrovnika. Unajmili su kola i uputili se prema planinama.
Uputili smo se, na kraju, prema planinama, lijepim sjenovitim putem i bla-
gom uzbrdicom koja je na svakom zavoju pruala pogled na prekrasan kraj.
Postali smo ponovno veseli i bezbrini i bili smo spremni sve prihvatiti. Sve
nae muke izbrisale su se poput sna jer, putujui po vrstoj zemlji, bili smo
u svom elementu. Meutim, poslije nekog vremena puta vie nije bilo, samo
jedna uasno strma staza. Kola su bila plaena i poslana natrag. krinje i kaza-
line dekoracije dostavljene su ad hoc unajmljenim ljudima koji su ih na ruka-
ma trebali za dva dana prenijeti. ene koje su u pitoresknim dronjcima vodile
mazge, ekale su nas na vrhu planine uz koju smo se morali popeti pjeke. (...)
Nae su se ene prije svega uplaile kad su se nale na leima mazgi to su ko-
raale vrtoglavim puteljcima. Predane su na milost i nemilost drugih ena koje
nisu prestajale avrljati i smijati se, iako su jedva drale uzde ivotinja koje su
vodile i nemarno ih putale uz ivicu ponora. No, malo po malo, nae glumice
in, enrayer la roue, empoigner l'homme la cravate en lui appuyant sur la gorge le canon
d'un revolver sorti de mon sac depuis Nigosch, fut l'affaire de quelques secondes. Par cet
interprte nergique, aid du bulgare de Dimitri, je lui fais comprendre qu' la moindre
dfaillance, je le tue comme un chien. (str. 170)
104
stekoe povjerenje u te snane branke. One obavljaju sve teke poslove od
kojih se poteuje mukarac posveen ratu.
8

Od zanimljivosti na putu izdvajamo Erdicovu asocijaciju na Boku i na-
vodni anegdotski dijalog izmeu vladike Petra i Marmonta.
Istu veer Erdic je nazoio neobinom dogaaju. U Boki kotorskoj ma-
gla se tako jako spustila da je rije boka (usta/bouche) povezao s ljudskim
disanjem. Moda je pri tom imao asocijaciju da je Boka (usta/bouche) moda
poput usta divovskog Pantagruela. Iz Kotora se Erdic 18. svibnja u devet sati
ukrcao na Lloydov brod Junio. Plovidba do Raguse mu je u znaku povijesnih
pitanja. Spominje kako Bokelji nisu prihvaali, nakon mira u Presbourgu, po-
koriti se Francuskoj. Marmont je neuspjeno pregovarao s vladikom Petrom
koji mu je rekao da ovdje zarobljenicima odsjecaju glave a Francuskoj pada-
ju glave kraljevima.
Navodno je vladika Petar pitao Marmonta tko ima veu duu i savjest,
Crnogorci ili Francuzi. Erdic konstatira da se ne zna to je Marmont na to
odgovorio. Ovdje je posve nevano kako se dijalog izmeu vladike Petra i
Marmonta odvijao, odnosno koliko se moe govoriti o faktima. Tzvetana To-
dorova u knjizi Nous et les autres (Mi i drugi) naglaava kako inzistiranje na
istinitosti nije vano u odnosu na to kako je predstavljen Drugi odnosno kako
se promatra postavlja u odnosu na ono to promatra gleda li on s visoka
ili gleda li on drugu kulturu samokritino. Vidimo da se Erdic ne postavlja
frankoncentrino i da Marmontov muk o tome gdje su se odigrale vee ratne
nedae, u Francuskoj ili Crnoj Gori, ujedno je i poziv svakom francuskom
itatelju da ne donese jednostavne tendenciozne zakljuke.

Bauron, Les rives illyriennes Istrie, Dalmatie et Montngro, 1888.
Kronoloki se na Erdicov putopis pojavljuje naslovljeni putopis francu-
skog opata Pierrea Baurona. Ljepota prirode zauzima prilino prostora. Bau-
ron, primjerice, navodi da se bokokotorski zaljev pree za otprilike pet sati, ali
turist nee aliti za izgubljeno vrijeme jer e pogledom na velianstven zaljev
biti obogaen svakojakim emocijama (str. 337). Dalmacija i Boka Kotorska su
mu zemlje koje bi se mogle prikazati pjesnikim stihovima Zdravo, zemljo
bogata plodovima i herojima (Salut, terre fconde en moissons et fconde
en hros str. 365).
U odnosu na Erdicov putopis kod Baurona nemamo istaknut problem s
komunikacijom, opasnom provalijom i nepouzdanim vodiem.

8
Usp. M. Pavlovi, Du regard au texte, str. 415416.
Patrick LEVAI
105
Neki korpulentan Slaven ponudio nam je vozilo. Pitao je dvadeset pet
forina. Dao sam mu jedan napoleondor u vrijednosti od etrdeset franaka.
Prihvatio je ispunjen radou. Krenuli smo u etiri sata naveer kako bismo
izbjegli arku podnevnu vruinu. (...) Uivali smo u prelijepom pogledu. (str.
367). Uoi Njegua naglaena je neusporediva panoramska ljepota prirode la
beaut de ce dcor incomparable (str. 368).
Precizne knjievnopovijesne odrednice izmeu realizma i esteticizma
nije jednostavno odrediti u korpusu francuskih putopisa po Crnoj Gori. Ako
kriterij razlikovanja tih epoha svedemo u okvir opreke dramatske napetosti i
atmosfere onda bi Bauronov putopis zbog slabe dramatske napetosti bio blii
esteticizmu. U odnosu na Erdicovu dramatinost Bauron e za isto podruje
na itinerariju rei sljedee: Unato uzbrdici, nai konji nisu prestajali kaskati
uz sam rub ponora. Na tom mjestu bi i najmanji krivi korak bio smrtonosan. (
Malgr la pente, nos chevaux nont cess de trotter sur le bord du prcipice,
o le moindre faux pas serait mortel. str. 368)
Ovdje bi sad oekivali dodatnu napetost s obzirom na Erdicov putopis.
Meutim nastavak je dan u potpuno leernom tonu i opasna konfguracija te-
rena izaziva Bauronu povijesne refeksije o tome kako bi bilo dovoljno samo
stotinu Crnogoraca da se prui otpor bilo kojoj svjetskoj vojsci (str. 368). Ja-
sno je da Bauron koristi podatak kako su se Krivoijci odupirali monoj Au-
striji, ali isto tako vidimo da Bauron eli o crnogorskoj ratobornosti izazvati
mitske refeksije kod francuskog itatelja stotine ljudi drao bi u kripcu sve
zemaljske vojske (cent hommes tiendraient en chec toutes les armes de la
terre, str 368).

Avelot, La Nzire, Montngro,Bosnie, Herzgovine, 1895.

Naslovljeni putopis takoer nema dramatinih elemenata koje je imao
Erdic na putu izmeu Kotora i Cetinja.
Putovanje od Kotora do Cetinja vie ne predstavlja nikakvu teko-
u. Godine 1880. Austrija je izmeu ova dva grada izgradila lijepi kolski put
umjesto skala gdje je postojala opasnost da se ovjek surva u provaliju ili
ozbiljno povrijedi.
9
Vodi vie nije problematian kao kod Erdica. Autori jo i navode da-
leko ispred nas ujemo tuni dvopjev vodia enidba bega Ljubovia Nikole
I Petrovia Njegoa.
10
U putopisu je navedena cijela pjesma. Nije li nerealno
da su daleko ispred sebe mogli razaznati svaki stih opjevan na crnogorskom
9
Avelot, Nzire, str. 33, Podgorica, 1996.
10
ibid., str. 36. i fusnota 9.
106
jeziku? Posrijedi nije iskustvo putopisca nego prioritet da se proputovani pro-
stor poetizira to je svojstveno upravo putopisima moderne odnosno razdoblju
esteticizma. Fascinacija i matovitost u opisu prostora jo je jedan element
esteticizma i pojavljuje se uoi Njegua: Ovo je straan, ali velianstven san.
Zaarani ovim bijelim privienjem kao da vidimo dvorove, kule i prostrane
kamene gradove. Malo dalje, gotovo i ne slutei, prolazimo kroz selo Njegu-
i. (str 3738.) U okviru putopisne retorike putopisci esto koriste postupak
dotematizacije odnosno umijee prelaenja s jedne teme na drugu.
11

Cetinje, kae na vodi skidajui kapu.
To je sasvim dobar povod da kaemo neto o kapi, toj nacionalnoj kapi
koju u Crnoj Gori nose svi (...).
Nakon povijesnih refeksija o slavnoj i obnovljenoj Crnoj Gori pripo-
vjeda se vraa itineraru. Evo ti Cetinje, ponavlja na vodi i mi otkrivamo
grad... (str. 38)
Motiv skidanja kape vjerovatno se ne poklapa sa stvarnou na putu, no
tim motivom oivljuju se povijesne informacije i nastoji stvoriti dojam zanimlji-
vosti budui da se oko jednog odjevnog predmeta moe stvoriti cijela pria.
U Cetinju putnici nisu zabrinuti to se mukarci ne odvajaju od revolve-
ra. Nemaju straha jer je to navika steena zbog stalnog ratnog stanja (str.
39). Glavni suparniki motiv pojavljuje se u kontekstu uslune djelatnosti i
to na duhovit nain neemo spominjati domau poslugu koja se sastoji od
samo jedne krupne, smee, rune, razroke i vrlo neuredne ene. ini se da
francuski putopis na prijelazu stoljea sve vie pribliava turistikom vodiu.
Takav bi bio sljedei putopis.

Putopis Pierrea Marga
Svoj putopis Marge tumai kao jednostavnu turistiku studiju (une sim-
ple tude de tourisme)
12
. Marga zanima hotelska usluga i tu nalazimo motive
u funkciji suparnika velike stjenice i sumnjivi mirisi.
Hotel Bella vista ne lae kada je u pitanju njegovo ime; lei na vrhu
malog grada i odatle se uiva u pogledu koji se prua na ulaz u zaliv. Ali hotel
je vie nego skroman. Velike stjenice bile su zajedno sa nama jedini gosti tog
prenoita. Sobe se nalaze u jednoj crnoj kui, smjetenoj usred uliice, gdje
se ire sumnjivi mirisi (...).
13

11
Vie o dotematizaciji imamo u knjizi Deana Dude, Pria i putovanje.
12
Francuski izvornik u uvodnom dijelu (Introduction I).
13
Pierre Marge, Putovanje po Crnoj Gori i Hercegovini, str. 910, prevod s francuskog Nada
Jovovi, Podgorica, 2000.
Patrick LEVAI
107
Marge je svoj putopis namijenio buduim vozaima automobila pa tako
imamo sljedei suparniki motiv: Odmah smo shvatili da autom ne moemo
doi do hotela; morali smo ga ostaviti pod vedrim nebom u jednoj ulici, na
periferiji, koja vodi prema moru.
14
Problem da se auto ne moe parkirati kraj
hotela u izvornom francuskom putopisu pojavljuje se i u Zadru.
Na poetku rada smo istaknuli mogunost da putopisci svoje putovanje
mogu doraditi. Vidjeli smo da se motivi imaginarne Crne Gore mogu pojaviti
i u dominantno nefkcionalnom anru putopisa. Doraivanje putopisa moe
se ostvariti tako da se od prethodnih putopisa preuzme reprezentativnu sim-
boliku pojedinog grada. Tako Cetinje kao glavni grad Crne Gore izaziva kod
francuskih putopisaca herojske refeksije,
15
no nain kako se herojski sadraj
prikazuje ne mora biti usklaeno s onim to je putnik doivio u Cetinju. Mo-
gue je da je Marge neke dijelove Cetinja preuzeo od francuskog putopisca
Augusta Meylana. Evo jednog primjera:
Prije odlaska na poinak, eljeli smo da se proetamo Cetinjem; nadali
smo se da emo lutati naputenim ulicama uspavane prestonice, izmeu sjenki
mirnog kamenjara, usred nonog mira koji je tako pogodan da bi se oivjela
herojska sjeanja na ova mjesta koja su zapamtila toliko uvenih bitaka, u
kojima je toliko heroja. Ali iznenadni krici naruie nae misli; na uglu jedne
ulice izgledalo je kao da se samo u jednoj kui ne spava; kroz njene prozore,
bogato osvijetljene, dopiralo je itavo bogatstvo melodija; te veeri bio je pri-
jem kod konzula neke od velikih sila (...); konzulova ena je pjevala, ali bez
sluha, zaista bez sluha...!
16

itatelj bi oekivao da e Marge rei neto vie o herojskim pothvatima
nakon konstrukcije u kojima je toliko heroja no nastavak daje odmak od
takvog sadraja (Ali iznenadni krici). Marge prati strukturu koja je prisutna
i kod Meylena vanjski opis i etnja gradom pa kua iz koje se uju melodije.
U tom smislu postavlja se pitanje koliko je Margeov opis doivljen ili prire-
en na osnovu Meylanovog opisa. Estetski oblikovan motiv koji doarava
duh naroda smatramo Meylanov opis gusala postavljen u jednoj tronoj kui
u Cetinju. Taj opis ima i literarnu vrijednost u odnosu na navedeni Margeov.
Francuzima je moralo biti novo i zanimljivo da u prostoru domainstva bude
sve objedinjeno: kuhinja, spavaa i primaa soba. Svojom jednostavnou A.
Meylan u potpunosti izraava atmosferu i duh kojom je okruen instrument.
On e rei kako su gusle povijesna knjiga (La guzla est le livre de lhisto-
re; str. 56) koja govori o slavnim pothvatima prolosti, dananjim strastima i
buduim nadanjima. Meylan kao da je slijedio Balzacov nain opisivanja od
14
ibid.str.10.
15
Vidi gore putopis Avelota i Nzira.
16
P. Marge, ibid. str. 57.
108
vanjskog prema unutranjem odreujui gusle kao centar oko kojeg su tako-
er drutvene podjele. Moda postoji odreena idejna analogija s Balzacovim
romanima. Nasuprot novca koji je uvjetovao drutvene podjele i pokvario svi-
jet imamo gusle po kojima se ljudi duhovno susreu:
Dola je veer, nekoliko grupa je etalo ulicom, etiri zadimljene pe-
trolejske lampe osvjetljavale su glavni grad na raskriju bunara, zatvaraju se
kue, kroz okna ili prozorie vide se ljudi kako na leajevima uzimaju mjesta
kako bi razgovarali i gdje uureno se dre okolo ognjita. Iz jedne jadne
drvenjare slamnatog krova neka harmonija odzvanjae u naim uima. To su
gusle, nacionalni insrtument crnogorskih i slavenskih barda. Diskretno smo
pokucali na vrata kako bi izbliza uli i naroito vidjeli tu Eolovu harfu. Dobra
notsche, rekli smo, i u zboru su nam odgovorili, zamolili su nas da uemo te
su eljeli da na obiteljskoj lealjci zauzmemo mjesto. Prostorija je bila svena-
mjenska: za primanje gostiju, spavaa soba, blagovaonica, oruarnica i kuhi-
nja. Po kutovima su pokrivena burad koje sadre vino, na zidovima su razapeti
pruti, oruja, kukuruzi i jatagani. Bard koji svira je glava obitelji, njegovi
susjedi su u krugu prostorije a to se tie ena one su po kutovima sakrivene
ili su vani, ().
17
Moglo bi se pretpostaviti da je Marge itajui ovaj opis htio od njega
odstupiti u elji da se stvori dojam novog i zanimljivog. Tako protumaeno
gore navedeno pjevanje konzulove ene u obliku krikova bila bi Margeova
izmiljena anegdota.
Na razini motiva u funkciji suparnika mogu se spomenuti crnogorski
carinici. Ovi carinici su vrlo strogi. Nikada nijesam prisustvovao tako detalj-
nom pregledu kao pri ulasku u ovu malu zemlju. A nai francuski pasoi, zar
nisu zavrijedili poseban simpatian doek i otklanjanje svih sumnji?
18
17
Vrijedi istaknuti u izvorniku ljepotu i duh cetinskog domainstva:
Le soir tait arriv, quelques groupes se promenaient encore dans la rue, quatre lampes
ptrole, fumeuses, clairaient la capitale au carrefour des citernes, les maisons se fermaient,
on voyait travers les fentres ou lucarnes les gens se disposer s'entendre sur les grabats
o s'accroupir autour de l'tre. D'une pauvre chaumire une sorte d'harmonie vint frapper
nos oreilles. C'est la guzla, l'instrument national des bardes montngrins et slaves. Nous
allons discrtement frapper la porte, afn d'entendre de prs et de voir surtout cette harpe
olienne. Dobra notsche, disons nous, et on nous rpond en chur, on nous prie d'entrer, on
veut que nous prenions place sur le grabat de la famille. Le local est tout la fois salle de
rception, chambre coucher, rfectoire, arsenal et cuisine. Dans les coins il y a des baquets
couverts qui contiennent du vin, aux murs sont suspendus des jambons et des fusils, des
pis de mas et des yatagans. Le barde qui joue est le chef de la famille, ses voisins sont
groups autour de la salle, quant aux femmes, elles sont caches dans les coins ou dehors,
(...). Auguste Meylan, A travers l'Herzgovine,1876. str. 5354.
18
ibid. str. 31.
Patrick LEVAI
109
Kotorske skale ne predstavljaju opasnost kao kod Erdica. Upravo su-
protno Marge u putopis stavlja ilustraciju prekrasne kotorske panorame. Osje-
a se utjecaj esteticizma, ali potencijalno opasnog i neoekivanog kao kod
Erdica. Gore, visoko sivilo stijenja proarano je malim bijelim linijama koje
izgledaju kao ogrebotine koje se diu du vertikalnih hridina i gube se u obla-
cima u kojima se skrivaju planinski visovi. Izgleda da taj put, tako vrtoglav,
vodi ka raju, sigurno... A raj tako siromaan gdje se sveci etaju sa handarima
i pukama za pojasom. To je put koji vodi u Crnu Goru i kojeg su sa razlogom
nazvali Kotorskim skalama (merdevinama).
19

Kotorska vijugava cesta inspiracija je mnogim knjievnicima neovisno
o razdoblju i knjievnoj vrsti.
20
Zakljuak
Naelno se moe rei kako razdoblje esteticizma nije bitno utjecalo na
sadraj francuskih putopisa po Crnoj Gori. Kao i u razdoblju realizma puto-
pisci su zaokupljeni politikim i povijesnim temama. Na razini forme vidimo
promjene i moglo bi se zakljuiti da putopisi na prijelazu stoljea sve vie
imaju funkciju turistikog vodia.
Po kriteriju dramatinosti i po kategorijama suparnik/protivnik moemo
razlikovati realizam i modernu pa se u tom kontekstu moe govoriti o poseb-
nom putopisnom diskursu iz prve faze moderne. Razlika se moe reprezen-
tativno predstaviti preko Erdicovog i Avaletovog opisa crnogorskog koijaa
i vodia. Kod prvoga je koija izrazito nepouzdan i ima funkciju suparnika
dok je kod drugog vodi idealiziran, poetski nastrojen i pouzdan pa stoga ima
funkciju pomonika. Erdicova ilustrirana dramatinost dobro objedinjuje sve
glavne francuske suparnike elemente na putu po Crnoj Gori. To su: strah od
razbojstva, nevrijeme, loe prometnice, komunikacijski nesporazumi, pote-
koe u prijevozu i problem s vodiem odnosno koijaom. Svi ti dramatini
elementi nisu naglaeni u razdoblju fn du sicle. Ta smanjena dramatinost
vidimo po Bauronu kad za vijugavu kotorsku cestu kae nai konji nisu pre-
19
ibid.str.22.
Ovdje se otvara pitanje je li Marge preutio podatak da su Crnogorci nazivali Kotorske ska-
le nebeski put. Taj podatak navode Avelot i Nzire u prevedenom izdanju na 24. stranici.
20
Osim kod George Sand i francuska spisateljica Marguerite Yourcenar u prii Markov osmi-
jeh spominje cestu izmeu Kotora i Njegua, a lijep opis imamo i kod hrvatskog putopisca
Frana Alfrevia: Serpentine vijugajui dugo i fantastino nad Kotorom vode u Crnu Goru.
Put nevjerojatnog uspinjanja u iste i kristalne vidike cijelog bokokotorskog zaliva, koji se
kao neki novi svijet ukazuje sa Lovena vizionerski, neprekinutim lancem brda, njihovih
duguljastih oblika, to izgledaju kao plovei brodovi na uskim pojasima nepomine vode.
(Frano Alfrevi, Boka u: Hrvatski putopis, str. 621, 2002. godine)
110
stajali kaskati uz sam rub ponora. Na tom mjestu bi i najmanji krivi korak
bio smrtonosan. Umjesto kulminirajue napetosti koju vidimo iz ilustracije
Bauron se vraa povijesnim refeksijama, atmosferi i ljepoti pejzaa.
Bibliografja
Alfrevi, Frano, Boka, ulomak, str. 611632. u: Hrvatski putopis od XVI.
stoljea do danas, antologijski izbor, izabrao i priredio Dubravko Horvati,
Zagreb, 2002.
Avelot, Henri Louis i J. de La Nzire, Montngro,Bosnie, Herzgovine,
Henri Laurens, Paris 1895.
Avelo, A. i . de la Nezijer: Crna Gora i Hercegovina : djelo ilustrovano sa
4 akvarela i 200 neobjavljenih crtea, prevela s francuskog Marija Adi.
Podgorica, 1996.
Bauron, Pierre: Les rives illyriennes Istrie, Dalmatie et Montngro, 1888.
Duda, Dean: Pria i putovanje. Hrvatski romantiarski putopis kao knji-
evni anr, Zagreb, 1998.
Marge, Pierre: Putovanje po Crnoj Gori i Hercegovini, prevod s francu-
skog Nada Jovovi, Podgorica, 2000.
Marge, Pierre: LEurope en automobile. Voyage en Dalmatie, Bosnie, Her-
zgovine et Montngro, troisime dition, Plon-Nourrit, Paris,1912.
Meylan, Auguste: A travers lHerzgovine, Librairie Sandoz et Fischbac-
her,1876.
Pavlovi, Mihailo: Du regard au texte, Narodna knjiga, Beograd, 1983.
Pederin, Ivan: Povijesna poetika putopisa, Franjo Kluz, Split, 2009.
Queill, Eumne (pseud. Jean Erdic): Autour de la Bulgarie, impr. de P.
Renouard, Paris, 1983.
Solar, Milivoj: Knjievni leksikon, MH, Zagreb, 2007.
ami, Mithad: Francuski putnici u Bosni i Hercegovini u XIX stoljeu
18361878 IRO Veselin Maslea, Sarajevo, 1981.
Yourcenar, Marguerite: Orijentalne prie, s francuskog preveo ivan Fili-
ppi, Ceres, Zagreb, 1999.
mega, Viktor: Knjievni sustavi i knjievni pokreti, str. 499525. u: Z.
kreb & A.Stama: Uvod u knjievnost: teorija i metodologija, Nakladni
zavod Globus, Zagreb,1998.
Patrick LEVAI
111
112
Patrick LEVAI
DRAMATIC MOTIFS IN FRENCH TRAVELOGUES
ABOUT MONTENEGRO AT FIN DE SICLE

The author of this paper analyzes the dramatic motifs in French trave-
logues about Montenegro at the end of the 19
th
and the beginning of the 20
th

century. By comparing the travelogues in the periods of Realism and the frst
stages of Modernism, we come to the conclusion that dramatic elements were
less frequent in the period of Aestheticism. The travelogue image of Monte-
negro is of course not formed only through the historical and political facts.
Sometimes, fctional elements are added so the literature periods (Realism
and Modernism) can be said to have conditioned different artistic image of
Montenegro in travelogues of the period.
Key words: dramatic motifs, French travelogues, Montenegro, Reali-
sm, Aestheticism
Patrick LEVAI
113
UDK: 821.163.4.09-32
Izvorni nauni rad
Vladimir VOJINOVI (Podgorica)
vojinovicv@t-com.me
OTKLON-PRIPOVIJETKE
KOPITOVIA, A. NIKOLAIDISA I SPAHIA
Autor u ovome radu analizira odnos naratora iz proza Zo-
rana Kopitovia, Andreja Nikolaidisa i Ognjena Spahia prema
usmenoj knjievnosti. U radu se prati status elemenata usme-
ne knjievnosti u prozama tih autora, a po srijedi je i analiza
postupaka i krajnjih dometa interpolacija, u skladu s kojima je
izvedena i osobena nomenklatura pisane crnogorske pripovijet-
ke nastale u periodu od 1990. do 2006. godine. U radu se iznosi
i argumentacija koja se tie statusa pripovjedaka trojice crno-
gorskih prozaista i svrstavanja njihovih pripovjedaka u sferu
otklon-pripovijetke.
Kljune rijei: Zoran Kopitovi, Andrej Nikolaidis, Ognjen
Spahi, usmena knjievnost, pisana crnogorska pripovijetka, in-
terpolacije, otklon-pripovijetka, tradicija...
Analiza interpolacija usmene knjievnosti u pisanoj crnogorskoj pri-
povijeci nastaloj u periodu od 1990. do 2006. godine dovela nas je do niza
rezultata o kojima se moe govoriti iz vie teorijskih uglova. Izmeu ostaloga,
nametnuo se i sud o uspostavi nomenklature crnogorske pripovijetke reenoga
perioda, u kojoj posebno mjesto zauzima otklon-pripovijetka.
Rije je o skupini onih pisanih pripovjedaka u ijim je redovima mo-
gue prepoznati tragove oblika i struktura usmene knjievnosti, ali samo u
sluajevima kad njihovom upotrebom autor, odnosno pripovjeda eli za-
uzeti konkretan ideoloki stav prema usmenoj knjievnosti i tradiciji uop-
te; odnosno o pisanim pripovijetkama naslovnoga perioda koje su najee
konstruisane uz pomo parodije, ironije, sarkazma i humora, a u kojima se
signali iz usmene knjievnosti nalaze u fokusu autorske otklon-intencije;
u ovim pripovijetkama narodna tradicija i kolektivno nasljee najee su
izloeni otroj kritici. Ipak, polukovanicu otklon-pripovijetka valja uslovno
posmatrati, s ogradom da svaki pokuaj prekida tradicije ne znai obavezno
i konani i u potpunosti ostvareni postupak toga procesa... Takve su pripo-
114
Vladimir VOJINOVI
vijetke Zorana Kopitovia, Dragana Radulovia, Ognjena Spahia, Andreja
Nikolaidisa i drugih.
Zoran Kopitovi
1
se, najprije, sluio narodnim govorima da obavi hu-
morizaciju tradicije, odnosno da pristupi sferi parodije. Rijei jopet umjesto
opet, ma umjesto mai, fiider umjesto friider, pljan umjesto pijan, go-
vore o Kopitovievu nastojanju da likove karakterie i portretie verbalnim
aktivnostima iz kojih saznajemo i o njihovu intelektu i o njihovu socijalnome
statusu. Otud i to da njegovi likovi u govoru koriste tipine lekseme i sinta-
gmeme usmene knjievnosti, poput mene kukavici, ili kako kuu dri (brine o
domainstvu).
Osim toga, u otklon-pripovijeci Zorana Kopitovia mikrooblici usmene
knjievnosti zastupljeni su uglavnom u govoru likova, koji su unutar dijege-
tikoga svijeta pozicionirani tako da, zahvaljujui pripovjedaevu opisu nji-
hovih radnji, govorom podgrijavaju ironijske plamove:
...kuku mene kukavici;
2
...kako kuu dri;
3
...to si se udrio ka noga nevarena
4
i sl.
Kopitovi u specifnim, incidentnim scenama koristi i formu deseter-
ca. U namjeri da karakterie likove koji pripadaju seoskim zabitima i usposta-
vi kontrast s vremenom u kome je junaki deseterac bio prava mjera vrijedno-
sti, Kopitovi u govor likova umee ritam i metar deseterca, te koristi leksiku
koja svojom vulgarnom dimenzijom parodira i deseterac i vrijeme u kome je
bio aktuelan. Ti postupci Kopitovia svrstavaju u red onih crnogorskih pripo-
vjedaa naslovnoga perioda koji su na krilima nasljea usmene knjievnosti
zauzeli potpuno novi pristup tradiciji i kulturi. Evo primjera takvoga Kopito-
vieva postupanja:
Blago tebe Taza zadovijek, divne li te noge okroie, divne li te
sise prignjeie...
5
Kopitovi varira gotove narodne deseterce s drugim, projektujui tako
okolnosti u kojima se razvijala drugaija narodnost od one koja je optepri-
hvaena:
1
Zoran Kopitovi. oek-ena i Beiri efet. Stvaranje (Titograd), XLV/1990, 23, 232241.
2
Ibid, 233.
3
Ibid, 237.
4
Ibid.
5
Ibid, 234.
115
Otklon-pripovijetke Kopitovia, A. Nikolaidisa i Spahia
Poljem se vije, oj zor delija / Kui se vraa ataman mlad...
6
Dalje, konstruktivni princip otklon-pripovijetke Zorana Kopitovia po-
iva na anegdoti. Onako kako crnogorska klasina usmena anegdota na opo-
zicijama proizvodi humor, tako su i u Kopitovievoj prozi sueljeni svjetovi.
Kopitovieva anegdota meutim funkcionie tako to se u situacije koje je
donio novi svijet umeu likovi s temeljima doboko pokopanim u junakoj,
ratnikoj prolosti. Slika lika Krsta Bajlaga na biciklu u pojedinim kritikim
analizama poreena je sa slikom Don Kihota na magarcu. U sreditu Kopi-
tovievih anegdota nijesu likovi koji su modulirani prema krupnim istorij-
skim linostima, ve lokalni heroji, to doprinose utemeljivanju izvrnute
istorijske perspektive.
Namjeru da napie veliko dokumentaristiko djelo, posveeno
Crnoj Gori, u vrijeme saobraajne revolucije, u kojoj se naselje Ruto-
vac, kao i mnoga prigradska i seoska crnogorska naselja, prikljuuje
kontrarevolucionarnom pokretu, sa ciljem da se ouva tradicionalni,
crnogorski nain vonje bicikla (sredinom dade, niza stranu bez
konica, noi bez svijetla isl) bolest je osujetila na jedan neobian, a
moglo bi se rei i plodan nain.
7

Kopitoviev pripovjeda zauzima ironijski stav ne samo prema neu-
sklaenome crnogorskom seljaku, koji se istrajno odupire modernome ambi-
jentu, ve i prema onome to je tradicijsko, temeljno, pokuavajui da ukae
na varijable i amplitude a ne konstantu tradicije; da tradicija, kao uostalom i
njene forme i oblici, podlijeu brojnim razvojnim tokovima koji je na momen-
te obesmiljavaju i okreu protivu sebe. Otud je u Kopitovievim prozama
crnogorska tradicija voziti biciklo sredinom dade. On ratniko-patrijahal-
noj svijesti kolektiva suprotstavlja burleskne scene iz prolih ratova, u kojima
crnogorski heroji umjesto vranih konja jau bicikla:
Kada se Crnogorci iz rata vraaju u svoja kozaka sela, oni, kae
profesor Ilija, po starom obiaju sa mosta u Don bacaju stara bicikla:
darivaju svoga hranioca bauku, svoga Dona Ivanovia...
8
6
Kopitovi, Zoran, Crna Gora prvi put kao nepregledna ravnica. Stvaranje (Titograd).
XLV/1990, 23, 239.
7
Ibid, 238.
8
Ibid, 239.
116
Zoran Kopitovi se u otklon-strategiji koristi dometima basne da paro-
dira sistem reda u drutvu o kome pie. Vrana i pas, na kraju prie o sudaru
dva bicikla, pomou paga mjere rastojanje od ivice puta do Tazinog bicikla.
Tim postupkom Kopitovi je uloge saobraajnih policajaca dodijelo ivotinja-
ma, gradei humornu scenu i ideoloki se odreujui prema inu uspostave i
ouvanja javnoga reda i mira.
Na osoben nain i proza Andreja Nikolaidisa postie sline efekte. Ka-
rakteristino za Nikolaidisov postupak je to to njegov pripovjeda zauzima
ironijske pozicije u postupku montae ili oslanjanja na fktivnu legendarnu
osnovu, i predanje. Ironijski kljuevi za otvaranje Nikolaidisova teksta lee
skriveni u legendi o caru Dukljanu, duhu zla, koji je okovan u sindire pod Ve-
zirovim mostom kod Podgorice (...); svi kovai moraju da na Badnji dan udare
ekiem u nakovanj tri puta, da bi podebljali lanac koji je Dukljan u toku go-
dine pregrizao; u legendama strane vizije propasti svijeta koja bi uslijedila
kada bi on uspio da se otrgne iz tog sindira.
9
Osim toga, u Nikolaidisovu
tekstu javlja se digresija o ratovanju Crnogoraca s pacovima i suivotu s
pacovima, koja, slino kao i Kopitovieve digresije, postupkom oslanjanja
na pseudoistorijske izvore ironizira pojedine etape crnogorske istorije. Sve
skupa tu prozu svrstava u otklon-pripovijetke.
Kada je otvorio oi, vidio je vodu koja tee. Mora da je rijeku vi-
dio kroz maglu. Kao kod Tarkovskog, pomislio bi, da je gledao flmove,
otkriva nam Simovi svoju naklonost prema ruskoj kinematografji. On je
detaljan u rekonstrukciji dogaaja, iako je jasno da je mata njegov naj-
vaniji izvor. Mira se osjeao mamurno, kao poslije tekog pijanstva.
Svijet se s mukom probijao do njegovih ula. Iznad sebe je uo automobi-
le i korake. Kada mu se razbistrio pogled, podigao je glavu. Ispred njega
je bio most Milenijum. Tako dakle, pomislio je, Crkva je odluila da me
razapne. Shvatio je: bio je zakovan za Vezirov most, pie hroniar.
Mira nije imao vremena da proklinje svoju naivnost, saznajemo
dalje. Podgoriki pacovi, poznati po svojoj hrabrosti i okrutnosti, na-
njuili su plijen i sada su se polako primicali raspetom ovjeku, nemo-
nom da se brani, pie Simovi. Po njemu, Mira je uo zastraujue
prie o podgorikim pacovima. uo je za bebe koje su zvijeri otele iz
kolijevki u porodilitu, za iznemogle starce koje su ive oglodali u nji-
hovim samakim sobama. Kroz istoriju, Simovi se odluuje na malu
9
Radoje Radojevi, Studije i ogledi iz montenegristike. Podgorica: Institut za crnogorski
jezik i knjievnost. 2012, 58.
Vladimir VOJINOVI
117
digresiju, pacovi su esto zagoravali ivot stanovnicima Podgorice.
Bilo je, meutim, i sluajeva da Podgoriani pacovima duguju ivot,
pa ak i, mada o tome nema dokaza osim usmenog predanja, pobratim-
stva izmeu ljudi i pacova. Sela u blizini Podgorice, tvrdi on, uvaju
drevna predanja o oporima pacova koja su napadala turske trupe u
pohodu na Crnu Goru.
U Kuima, pie Simovi, stari ljudi i dalje pripovijedaju o
selu koje su spasili pacovi. Turci su, kae legenda, rijeili udariti u zoru
Badnjeg dana. Zauzeli su busije iznad sela, i ba kada se zapovjednik
spremao izdati naredbu za napad, hiljade neustraivih krznenih ratnika
ustremilo se na njih. Turski krici i tek pokoji pucanj probudili su selja-
ne, veli Simovi. On opisuje domaine koji su istrali pred kue, dre-
i u jednoj ruci donje gae, a u drugoj uvijek spremne puke. Prizor koji
su zatekli prestravio je ove, na svakojaku okrutnost svikle ljude. Pacovi
su kidali meso sa mrtvih Turaka. Krv se beumno slijevala niz kamen.
Komadi jetre, bubrega i poneko dopola pojedeno srce kotrljali su se niz
litice i padali pravo pred noge domainima koji su kleali i, kao u tran-
su, krstili se. U ovoj zemlji ak i pacovi mrze Turke, pie sredinom
19. vijeka iz Crne Gore sultanu Senad Paariz, otomanski putopisac.
Sve je to, tvrdi Simovi, Mira znao kada je vidio podgorike pa-
cove rijeene da se pogoste njegovim tijelom. Ratniko iskustvo mu je
govorilo da je napad na pacovskog vou njegova jedina ansa da prei-
vi. Grozniavo je posmatrao pacove, traei meu njima predvodnika.
Iz opora se izdvojio krupni mujak. Brojne rane na njegovom tijelu
svjedoile su o bitkama kroz koje je proao. Nije bilo sumnje to je
bio lider, pie Simovi. Mira gleda pacova u oi. Dva ratnika stoje
jedan nasuprot drugom, pred borbu koja e se zavriti smru jednog od
njih, opisuje hroniar. Pacov skae ka Miraevom grlu, ali ga on u
letu zgrabi zubima i otkine mu glavu. Obezglavljeni le pacovskog voe
pada u rijeku. Zvijeri cijuu i uzmaknu za korak. Mira ispljune glavu
njihovog predvodnika i isputa krik pun bijesa i prijetnje. Pacovi su
razumjeli poruku. U tiini se povlae i nestaju u morakim peinama.
Simovi ovaj dogaaj na Vezirovom mostu smatra presudnim za
razumijevanje Miraeve herojske prirode. On je raspet kao Prometej,
raspet kao Hrist, pie. Jednom raspet, Prometej je nemoan i njego-
vu utrobu kljucaju zvijeri. Raspeti Hrist sa krsta ide u nebo. Prometej
je nemoni ovjek koji trpi muke, Hrist je Bog koji plae nad svojim
muiteljima. Mira je izmeu njih manje od Boga i vie od ovjeka.
On je onaj koji je razapet, onaj koji je pobijedio zvijeri i na koncu siao
sa krsta.
118
Mira se oslobaa okova i pada u rijeku. Voda ga izbacuje kod
Viseeg mosta, gdje ga pronalazi grupa Varvara. Njegove rane su teke,
ali preivjee. Nee proi ni mjesec, on e ponovo stati na noge.
10

Brojni su argumenti zbog kojih smo prozu Ognjena Spahia svrstali
u vrstu otklon-pripovijetke. Upotrebom narodne leksike i sintagmema Spa-
hi omoguava pripovjedau da ostvari parodijsku funkciju iskaza u odnosu
na znaenje leksike i sintagmema koji oni imaju unutar usmene knjievnosti.
Tako u prii Vampir, glavni lik, vampir koji se pribojava skoroga svitanja, u
trenucima seksualnoga zadovoljavanja razmilja na sljedei nain:
Raskopala je moje pantalone i pokuava da osvijesti mionju.
Ali i on osjea kobnu bliskost dnevnog svjetla pa se samo stidljivo
uspravlja, tek toliko da bi mogao ostati u toplom enskom grlu. Ne brini
mali moj: jo ne svie rujna zora.
11

U otklon-pripovijeci Ognjena Spahia javlja se i varijacija tubalice u
osmercu s etvoroslonim pripjevom:
Kako-sime-nagr-dio moj sokole/ Zada-demi ljutu ranu Krsto-vi-
lo/ Osta-vime bez ivota doma-ine/ Da se zorim sa-ju-na-kom lele
Krsto/ Sa nje-govom mrtvom gla-vom, lele muko/ Na epurke da-mi
lijee, to do-ekah/ e se tvoji svi kopaju, bla-go zemlji/ itd.
12
Za razliku od tekstova Milovana ilasa, koji nastaju po uzoru narodnih
narativa s motivom vampira koji se neposredno preokree u motiv sujevjerja
(to su prie kada sujeverni junak doivljava prirodne pojave kao vampirske
13
),
u tekstu Ognjena Spahia pripovjeda i glavni lik jeste vampir, ali apsolutno
atipian u odnosu na vampira i iz narodne usmene i iz ilasove proze. Spahi-
ev vampir nema zube da ugrize (time se ironizira narodni stereotip o sisanju
krvi zubima
14
), on to ini cijedei maramicu punu krvi, odnosno briui glavu
povrijeenoga epizodnog lika. Sva ta pripovjedaka rjeenja Spahievu pripo-
vijetku ine otklon-pripovijetkom.
10
Andrej Nikolaidis, Divni i uasni ivot Miraa Varvarina, u: Podgorike noi. Podgorica:
Vijesti. 2005, 8789.
11
Ognjen Spahi, Vampir, u: Podgorike noi, Podgorica: Vijesti. 2005, 155.
12
Ibid, 148.
13
Ana Radin, Motiv vampira u mitu i knjievnosti, Beograd: Prosveta. 1996, 75.
14
Narod veruje da vampir sisa ljudima krv i time izaziva njihovu smrt. (Ana Radin, 36)
Vladimir VOJINOVI
119
Dok sam uao iza drveta postalo mi je jasno da biblijska kri-
vica pada na moja plea. Ja sam grenik koji je prvi bacio kamen na
prostitutku. Jebi ga! To se moralo okajati. Prilazim tijelu koje krklja
valjajui se u lokvi krvi. Kleknem i uhvatim ga za rame, a on gmiui
cvili oekujui jo batina. Ne boj se jadan, ou da ti pomognem,
rekoh. Izvadio sam maramicu iz depa moja pedantna majka svakog
jutra zamijeni prljavu i obrisao mu lice. Koliko mlade i svjee krvi!
Koja u vreloj Ijetnjoj noi neodoljivo mirie. Koja se purpurno sija spo-
ro kapajui na beton koarkakog igralita i mami M. K. ivkovia da
pokae svoju istinsku ud. Obrisao sam njegov vrat i ranu na potiljku,
a maramica je primijetno oteala. Da bi je jo jednom iskoristio poma-
ui bijedniku, valjalo ju je nekako iscijediti. Kunem se da to to sam
uradio nema nikakve veze sa logino i svjesno artikulisanim pokretima
ruke koja sezajedno sa maramicom uspravila iznad mojih unaprijed
otvorenih usana i stala da lui tamne, ljepljive kapljice. Sjeam se da je
mlad mjesec kao sablja leao nad Podgoricom. Gledao sam ga onako
zakrvavljenih oiju mislei na svoje flmske kolege. Oni to rade mnogo
elegantnije. Umjesto maramice, Nosferatu bi iscijedio vratnu ilu do
posljednje kapi. Zario bi zube u nabubrelu arteriju i nastavio da loe
dok jadnik ne bude iscijeen poput vakumirane kese kikirikija. Miomir
Krstov ivkovi nije imao sreu da redovito posjeuje zubara. Kad je
trebalo ii tamo, iao sam iskljuivo zbog vaenja. Oistili su sve iole
upotrebljive alatke: sjekutie, onjake u gornjoj i donjoj vilici, povadili
etvorke i estice, pa sada ne bili mogao da isisam ni meduzin kurac,
a kamo li ovo nabubrelo i podatno tijelo. Jebem li mu majku pedersku!
opsovao sam pa i sam poeo da ga mlatim, mlatim, mlatim... a onda
briem maramicom, a maramicu cijedim sebi u usta. Pet-est krugova
i govedo je lealo na betonu bez svijesti. Ne mogu rei da mi ga je bilo
ao onako snudenog i izvaljenog na lea.
15
U istoj pripovijeci lik majke tui na vijest da je preminuo njen suprug
(i to u trohejskom osmercu s etvoroslonim pripjevom, kako smo ranije kon-
statovali). Forma klasine crnogorske tubalice proistekla je iz obiaja tuenja
nad tragino preminulim junakom tubalica je trebala da nadahne mlade cr-
nogorske narataje za herojske podvige. Otklon-postupak u Spahievoj prozi
ogleda se i u tome to je taj drevni crnogorski obiaj ironiziran injenicom da
lik ene tui nad likom mua pijanice. Stoga iznosimo i cijeli uzorak Spahie-
ve proze koji je obujmio ve citiranu tubalicu:
15
Ognjen Spahi, Vampir, 145146.
120
Starog su nala djeca Alije Dervievia. Bio je prislonjen na
ogradu damije pa su klinci mislili da je pijan i da je jednostavno za-
spao. A to ne bi bilo nita novo za Krsta Miloevog ivkovia, starog
podgorikog boema koji je stigao do dna hiljada i hiljada aa. Tajo,
aj izai! iko Krsto se oletvio pa zaspa na ogradu. Alija i njegov
brat Fahro su ga donijeli kui; spustili na klupu u dvoritu, opipali
puls shvatajui da je mrtav. Majka je istrala dolje i zakukala: Kako-si-
me-nagr-dio moj sokole/ Zada-demi ljutu ranu Krsto-vilo/ Osta-vime
bez ivota doma-ine/ Da se zorim sa-ju-na-kom lele Krsto/ Sa nje-go-
vom mrtvom gla-vom, lele muko/ Na epurke da-mi lijee, to do-e-
kah/ e se tvoji svi kopaju, bla-go zemlji/ itd. Kraj prie. Ukopali smo
ga sjutradan. Grobnica 325 na epurcima. No, bolje je rei da cijela
pria tu tek poinje. Tree jutro je okupilo dosta ljudi iz komiluka,
roake, daljnje strieve koje sam prvi put upoznao i nekoliko slinavih,
takoe, nepoznatih tetaka. Narezalo se prute, bilo je domae rakije,
katradine, vina i jedna boca viskija. Oko dva sata smo posjetili groblje
(vijenci se ne prilau), a onda svako svoj posao. Majka i ja pravo kui.
Sjeam se da sam odgledao drugi nastavak Kuma i tako zaspao u
fotelji. Navee je svratilo moje drutvo iz ulice koje je dokrajilo onu
fau Balantajnsa.
16
Integracija, interpolacija, uplitanje rijei iz usmene knjievnosti u tek-
stove pisane crnogorske pripovijetke nastale od 1990. do 2006. godine, kako
smo vieli, znai ujedno i indirektno autorsko suenje pitanjima tradicije i kul-
turnoga naslea. U tome pogledu, uprkos novinskim tezama da je cijela jedna
generacija knjievnika nainila konani raskid s tradicijom, jasno je da takav
in nije rezultat rada itave generacije knjievnika, ve samo odreenoga bro-
ja pojedinaca, koji ni na tome planu nijesu postigli prihvatljivu ujednaenost u
postupanju. Nasuprot tim izolovanim sluajevima stoji veina knjievnika
ije su poetike okamenjene usmenom, kolektivnom, narodnom mudrou. No
to stanje ne mora uvijek biti itano u negativnome kontekstu. Modelujui for-
me usmenoga stvaralatva, crnogorski knjievnici zapravo ostvaruju i visoke
tvorake rezultate, koji upravo zato nose peat autohtonoga prostora. S druge
strane, ostaje mogunost da se na tragovima tih narativnih strategija rodi nova
etapa crnogorske knjievnosti, koja na buduim dijahronim skalama moe eg-
zistirati nasuprot dosadanjim dometima crnogorske pisane pripovijetke.
16
Ibid, 148.
Vladimir VOJINOVI
121
Literatura
KOPITOVI, Zoran. Crna Gora prvi put kao nepregledna ravnica. Stva-
ranje (Titograd). XLV/1990, 23, 239.
KOPITOVI, Zoran. oek-ena i Beiri efet. Stvaranje (Titograd),
XLV/1990, 23, 232241.
NIKOLAIDIS, Andrej. Divni i uasni ivot Miraa Varvarina, u: Podgo-
rike noi. Podgorica: Vijesti. 2005.
RADIN, Ana. Motiv vampira u mitu i knjievnosti. Beograd: Prosveta.
1996.
RADOJEVI, Radoje. Studije i ogledi iz montenegristike. Podgorica:
Institut za crnogorski jezik i knjievnost. 2012.
SPAHI, Ognjen. Vampir, u: Podgorike noi. Podgorica: Vijesti. 2005.
Vladimir VOJINOVI
ATYPICAL SHORT-STORIES BY
KOPITOVI, A. NIKOLAIDIS AND SPAHI
The author of this paper analyzes the relationship of the narrator in
prose by Zoran Kopitovi, Andrej Nikolaidis and Ognjen Spahi to oral lite-
rature. The paper tracks the status of the elements of oral literature in the texts
of these authors, simultaneously analyzing the procedures and interpolations
limits, according to which a particular nomenclature of written Montenegrin
short-stories in the period from 1990 to 2006 was derived. The author also
presents the arguments concerning the status of the three authors of short-sto-
ries, classifying their short stories in the sphere of atypical short-stories.
Key words: Zoran Kopitovi, Andrej Nikolaidis, Ognjen Spahi, oral li-
terature, written Montenegrin short-story, interpolations, atypical short-stories
123
UDK:821.163.42.09-1
Pregledni rad
Kreimir IMI (Osijek)
Filozofski fakultet Osijek
RELIGIOZNA LIRIKA MAVRA VETRANOVIA

Uz raznolike amorozne lirske diskurze, religiozna lirika je
vana sastavnica renesansne knjievne kulture. O njezinoj ra-
irenosti, osim brojnih prijepisa i tiskanih zbirki lauda, govori
trotomna antologija Rime sacre (Venecija, 15501552). U njoj
su zastupljeni brojni renesansni pjesnici: Gerolamo Malipiero,
Jacopo Sannazaro, Pietro Bembo, Giovanni Guidiccioni, Vittoria
Colonna, Pietro Aretino, Bernardo Tasso, Luigi Almanni, Ago-
stino Caccia, Benedetto Varchi, Giraldi Cinzio, Lodovico Dolce,
Alessandro Piccolomini, Tullia dArgona i mnogi drugi. Osim
u Italiji, religiozno je pjesnitvo bilo raireno i u mnogim dru-
gim europskim dravama, primjerice u panjolskoj, Engleskoj,
Njemakoj, Francuskoj, i, dakako, u Hrvatskoj. Religioznu li-
riku na hrvatskom jeziku pisali su gotovo svi istaknuti, danas
kanonizirani hrvatski renesansni pjesnici, kao i oni neto manje
eksponirani: od Spliana Marka Marulia, Franje Boievia,
Frane Bogavia, Nikole Matulia, Jerolima Martinia, Zadra-
na Dominika Armanova i ime Budinia, Trogiranina Petra Lu-
cia, Hvaranina Hortenzija Bartuevia, pa do Dubrovana ika
Menetia, Dore Dria, Marina Kabuia, Nikole Dimitrovia,
Nikole Naljekovia, Dinka Ranjine, Tome Nadaljevia Budisla-
via, Dominka Zlataria, Horacija Maibradia, Marina Bure-
sia. Meutim, jedan od znaajnijih opusa esnaestostoljetne
religiozne lirike sainio je dubrovaki benediktinac Mavro Ve-
tranovi. Vanost njegova opusa je dvojaka: prvo, Vetranoviev
opus je najvei (rije je o vie od sedamdeset sastavaka) i, drugo,
on se izdvaja kako tematsko-motivski (u njemu se nalaze motivi
mitolokog, pastoralnog i biblijskog podrijetla koji nisu uobia-
jeni niti za medijevalnu niti za esnaestostoljetnu religioznu liri-
ku), tako i poetoloki (eklekticizam medijevalnih i renesansnih
knjievnih postupaka, motiva i iskaznih modusa).
Kljune rijei: Mavro Vetranovi, religiozna lirika, renesan-
sna knjievna kultura
124
Kreimir IMI
I.
Iako su vernakularnu ranonovovjekovnu europsku i hrvatsku knjievnu
kulturu u znatnoj mjeri obiljeili razliiti amorozni lirski diskurzi, vana je
sastavnica renesansne knjievnosti religiozna lirika.
1
O rairenosti religiozne
lirike u knjievnoj kulturi inkveenta govore brojni prijepisi i tiskane zbirke
lauda.
2
Takoer je znaajno da je u Veneciji 1536. tiskana knjiga Il Petrarca
spirituale (sonetti et canzoni di Francesco Petrarca divenuto theologo et spi-
rituale) Gerolama Malipiera, koja je za kratko vrijeme doivjela devet novih
izdanja.
3
Rije je o tzv. spiritualizaciji Petrarce: nastojanju da se iz Kanconi-
jera izbace sve nepoudne misli i izrazi, a na njihovo mjesto stave religiozni
motivi.
4
Ubrzo su se pojavili Malipierovi sljedbenici: Feliciano Umbruno da
Civitella (Dialogo del dolce morire di Ges Cristo sopra lei sei visioni di
M. Francesco Petrarca, 1544), Gian Giacomo Salvatorino (Thesoro de Sacra
Scrittura sopra Rime del Petrarca, 1547) i Pietro Vincenzo Sagliano (Espo-
sizione spirituale sopra il Petrarca, 1590). O vanosti religiozne lirike za ta-
lijansku esnaestostoljetnu knjievnu kulturu govori napose trotomna antolo-
1
O problematinosti apriorizma knjievnih vrsta, naroito kada je rije o primjeni trijade
epsko, lirsko, dramsko na stariji tekstovni materijal, pisao je Hans Robert Jauss. On smatra
da im pojmu roda oduzmemo ontologijski status, postaje teorijski koristan upravo stoga
jer pokazuje zakonitu prijelaznost knjievnih rodova. Nadalje, istie da su oite odlike
odreivanja koje knjievne rodove ne shvaa vie kao normativnu openitost (ante rem) ili
klasifkatorsku (post rem), nego kao povijesnu (in re): Takvo odreivanje oslobaa teoriju
hijerarhikoga kozmosa ograniena broja rodova, sankcioniranih antiknim uzorom, tako
da se oni vie ne mogu ni mijeati ni mnoiti. Na taj nain, ako ih shvatimo kao grupe ili
povijesne familije, mogu ne samo kanonizirani glavni rodovi i njihovi podrazdijeli tvoriti
grupe i opisivati se kao rod, nego i drugi nizovi djela koja se javljaju u povijesti, a vezana
su kontinuitetom strukture. Teorija rodova i knjievnost srednjega vijeka, s njema-
kog preveo Zdenko kreb, Umjetnost rijei, XIV, 3, Zagreb, 1970, str. 330331. Stoga je
gorespomenuti izraz religiozna lirika svojevrsni termin indikator koji oznaava pjesnike
sastavke religiozne tematike i relativne kratkoe.
2
Inizii di antiche poesie italiane religiose e morali: con prospetto ei codici che contengono e
introduzione alle laudi spirituali, Firenca, 1909, uvod Annibalea Tenneronija, str. VIIXXI.
Iscrpnu bibliografju religioznog pjesnitva (Saggio di bibliografa della poesia spirituale
14711600) nainio je Amadeo Quondam i objavio u knjizi Il naso di Laura. Lingua e po-
eisa lirica nella tradizione del Classicismo, Panini, Modena Ferrara, 1991, str. 283289.
3
Na poetku Malipierove knjige nalazi se svojevrsna apologija religiozne lirike fktivan
dijalog Malipiera i Petrarce, odnosno njegova duha, koji nije mogao nai poinak u nebu
zbog svoga ljubavnog pjesnitva.
4
Malipiero je od Petrarce zadrao samo sedamnaest posto soneta i dvadeset est posto kan-
cona, dok je ostalo zamijenio religioznim motivima. Ne udi stoga da su to izdanje kritiari
nazvali the mother of all expurgations. Ugo Rozzo, Italian Literature on the Index, u:
Curch, Censorship and Culture in Early Modern Italy, ed. Gigliola Fragnito, na engleski
preveo Adrian Belton, Cambridge University Press, 2001, str. 210.
125
Religiozna lirika Mavra Vetranovia
gija Rime sacre (Venecija, 15501552). U njoj su zastupljeni brojni pjesnici:
osim spomenutoga Gerolamo Malipiera, to su Jacopo Sannazaro, Pietro Bem-
bo, Giovanni Guidiccioni, Vittoria Colonna, Pietro Aretino, Bernardo Tasso,
Luigi Almanni, Agostino Caccia, Benedetto Varchi, Giraldi Cinzio, Lodovico
Dolce, Alessandro Piccolomini, Tullia dArgona i mnogi drugi.
5
U panjolskoj
su esnaestostoljetnoj i sedamnaestostoljetnoj knjievnoj kulturi najpoznatiji
autori religiozne lirike Sebastin de Crdova (Las obras de Boscn y Garci-
laso trasladadas en materias christianas y religiosas, 1575) i Juan Andosi-
lla Larramendi (Cristo Nuestro Seor el los versos del principe de nuestros
poetas, Garcilaso de la Vega, sacados de diferentes partes y unidos con ley
de centones, 1628).
6
O veliini korpusa engleske esnaestostoljetne religio-
zne lirike govori bibliografja Romana Dubinskog.
7
Najznaajnije lirske vrste
njemake renesansne knjievnosti bile su crkvene himne Kirchenlieder i
pjesme u kojima se odraavao utjecaj reformacije, tzv. Meisterlieder. Samo je
Hans Sachs zapisao vie od 4000 takvih pjesama.
Osim to je bila sastavni dio hrvatskog humanistikog latinskog pjesni-
tva (Juraj igori, Karlo Puci, Ilija Crijevi, Damjan Benei) i pjesnitva na
talijanskom jeziku (Sabo Bobaljevi Mieti i Miho Monaldi), religioznu liri-
ku pisali su gotovo svi istaknuti, danas kanonizirani hrvatski renesansni pje-
snici, kao i oni neto manje eksponirani: od Spliana Marka Marulia, Franje
Boievia, Frane Bogavia, Nikole Matulia, Jerolima Martinia, Zadrana
Dominika Armanova i ime Budinia, Trogiranina Petra Lucia, Hvaranina
Hortenzija Bartuevia, pa do Dubrovana ika Menetia, Dore Dria,
Marina Kabuia, Nikole Dimitrovia, Nikole Naljekovia, Dinka Ranjine,
Tome Nadaljevia Budislavia, Dominka Zlataria, Horacija Maibradia,
Marina Buresia.
8
Meutim, najznaajniji opus esnaestostoljetne religiozne
lirike sainio je dubrovaki benediktinac Mavro Vetranovi.
9
Vanost njegova
5
Ginetta Auzzas, Notizie su una miscellanea veneta di rime spirituali, u: Rime sacre dal
Petararca al Tasso, a cura di Maria Luisa Doglio e Carlo Delcorno, Il Mulino, Bologna,
2005, str. 205223.
6
Joseph G. Fucilla, The Pedigree of a Soneto a lo Divino, Comparative Literatu-
re, I, 3, Duke University Press, 1949, str. 267.
7
Roman R. Dubinski, English Religious Poetry Printed 14771640: A Chronologi-
cal Bibliography with Indexes, North Waterloo Academic, 1996.
8
Nipoto nije nevaan ni korpus rukopisnih pjesmarica, zacijelo prepisanih iz mnogo stari-
jih predloaka, meu kojima se veliinom i raznorodnou istiu Osorsko-hvarska i Split-
sko-trogirska pjesmarica te Vartal Petra Lucia.
9
Veina pjesama Mavra Vetranovia anrovski je teko odrediva, jer su sastavci mahom dugi,
sastavljeni od raznovrsnih tematsko-motivskih kompleksa (politiki, refeksivni, pastoralni,
amorozni, religiozni) i modusa (satiriki, refeksivni, elegini). Stoga se u korpus religiozne
lirike, osim onih sastavaka koji su anrovski isti, mogu uvrstiti i oni sastavci u kojima uz
126
politike i refeksivne prevladavaju religiozni motivi, zatim oni koji zavravaju religioznom
poentom i oni koji sadre nedvojbene signale spiritualizacije amoroznih i pastoralnih
tematsko-motivskih kompleksa. U Vetranoviev opus religiozne lirike, prema naznaenom
kriteriju, moemo ubrojiti sljedee sastavke: Bojnikom (Pjesme Mavra Vetrania avia,
Stari pisci hrvatski, knjiga III, skupili Vatroslav Jagi i Ivan A. Kaznai, JAZU, Zagreb,
1871, nadalje SPH III, str. 135147), udno prikazanje (SPH III, str. 181185), Jezuse,
smrt obra, da meni daruje (Dvadeset pjesama Mavra Vetranovia, Graa za povijest knji-
evnosti hrvatske, 7, JAZU, Zagreb, 1912, nadalje DPMV, str. 176. Pjesmi nedostaje svre-
tak), Moja plavca (SPH III, str. 169175), Molitva Jesusu (SPH III, str. 393396), Molitva
od kria (SPH III, str. 351), Molitva propetom Jesusu (SPH III, str. 396398), Na grobnici
Isukrstovoj (DPMV, str. 176177), Na no od Bojega poroda (SPH III, str. 300317),
Pjesanca prva, Pjesanca druga, Pjesanca trea, Pjesanca etvrta (Pjesance IIV nalaze se
u DPMV, str. 179185), Pjesanca angjelom (SPH III, str. 426427), Pjesanca boanstvu
(SPH III, str. 351362), Pjesanca Djevici (DPMV, str. 183184), Pjesanca Djevici prva
(Pjesme Mavra Vetrania avia, Stari pisci hrvatski, knjiga IV, skupili Vatroslav Jagi
i Ivan A. Kaznai, JAZU, Zagreb, 1871, nadalje SPH IV, str. 399401), Pjesanca Djevici
druga (SPH III, str. 406410), Pjesanca Djevici trea (SPH III, str. 410412), Pjesanca
Djevici etvrta (SPH III, str. 415417), Pjesanca Djevici peta (SPH III, str. 417418), Pje-
sanca Djevici esta (SPH III, str. 419426), Pjesanca Djevici sedma (SPH IV, str. 3639),
Pjesanca Djevici osma (DPMV, str. 186187), Pjesanca duha osloboena od tijela (DPMV,
str. 185186), Pjesanca Fenici prva (SPH III, str. 402403), Pjesanca Fenici druga (SPH
III, str. 404406), Pjesanca grjeniku (SPH IV, str. 270271), Pjesanca Jaganjcu (SPH
IV, str. 154158), Pjesanca Jesusu prva (SPH III, str. 382383), Pjesanca Jesusu druga
(SPH III, str, 383387), Pjesanca Jesusu trea (SPH III, str. 389391), Pjesanca Jesusu
etvrta (SPH III, str. 392393), Pjesanca Jesusu peta (SPH III, str. 398399), Pjesanca
Jesusu na kriu (SPH III, str. 328331), Pjesanca kouti (SPH III, str. 388389), Pjesanca
kratku roku naega ivota (SPH III, str. 268270), Pjesanca kufu prva (SPH III, str. 36),
Pjesanca kufu druga (SPH IV, str. 2426), Pjesanca lakomosti (SPH III, str. 158169), Pje-
sanca mladosti prva i druga (SPH IV, str. 5071), Pjesanca moru (SPH III, str. 122135),
Pjesanca o blaenstvu nebeskom (SPH III, str. 274276), Pjesanca o Jobu (SPH III, str.
151154), Pjesanca o pokori (SPH III, str. 277279), Pjesanca o spoznanju (SPH IV, str.
4350), Pjesanca Plutonu (SPH III, str. 112122), Pjesanca protiva oholasti (SPH III, str.
267268), Pjesanca razmiljanja od smrti (SPH III, str. 272274), Pjesanca salamandri
(SPH III, str. 276277), Pjesanca san (DPMV, str. 196199), Pjesanca slavi carevoj (SPH
III, str. 4153), Pjesanca smrti (SPH III, str. 283300), Pjesanca suda napokonjega (SPH
III, str. 181185), Pjesanca svom angjelu (SPH III, str. 427429), Pjesanca turku (SPH
III, str. 412415), Pjesanca trojstvu (SPH III, str. 429431), Pjesanca vrhu Oenaa (SPH
III, str. 362374), Pjesanca: mlohavo je svjetovno ufanje (SPH III, str. 271272), Pokornik
prid kriem (DPMV, str. 175176), Prilika od edna jelina (Franjo Fancev, Dubrovaka pje-
sma 16. stoljea u poakavljenom prijepisu, u: Reetarov zbornik iz dubrovake prolosti,
Dubrovnik, 1912, str. 249250), Psalam de profundis, po nainu od molitve (SPH III, str.
458465), Psalam: Salvum me fac Deus (SPH III, str. 465478), tit od napasti (SPH III,
str. 27928o), Tielu Jesusovu (SPH III, str. 391392), Tuba moja (SPH III, str. 258267),
Vjerovanje (SPH III, str. 374382), Vrhu psalma: Domine ne in furore tuo, po nainu mo-
litve (SPH III, str. 431432), Vrhu psalma: In te domine spero, po nainu molitve (SPH III,
str. 445458), Vrhu psalma: Miserere mei Deus, po nainu molitve (SPH III, str. 434445).
Sastavci Tuba kralja Davida vrhu Saula i Jonate, Tuba kralja Davida vrhu Absalona i
Tuba Djevice Marije, iako religiozne tematike, pripadaju izdvojenoj srednjovjekovnoj i
Kreimir IMI
127
opusa je dvojaka: prvo, Vetranoviev opus je najvei (rije je o sedamdesetak
sastavaka) i, drugo, on se izdvaja kako tematsko-motivski (u njemu se nalaze
motivi biblijskog, mitolokog i pastoralnog podrijetla koji nisu uobiajeni niti
za medijevalnu niti za esnaestostoljetnu religioznu liriku), tako i poetoloki
(eklekticizam medijevalnih i renesansnih knjievnih postupaka, motiva i ra-
zliitih modusa).
Iako je Vetranoviev opus religiozne lirike obiman i tematsko-motivski
raznolik, kao zasebne mogu se izdvojit sljedee skupine: pjesme o Isusu, ma-
rijanske pjesme, molitvene i psalamske parafraze, eshatoloke i religiozno-re-
feksivne pjesme.
III.
Veu skupinu pjesama o Isusu ine pokajniko-molitveno intonirane
pjesme proete suosjeanjem zbog Kristovih patnji (Pokornik prid kriem,
Jezuse, smrt obra, Molitva Jesusu, Molitva propetom Jesusu, Pjesanca Jesusu
prva, Pjesanca Jesusu druga, Pjesanca Jesusu etvrta, Pjesanca Jesusu na
kriu, Na grobnici Isukarstovoj). U pjesmama o Isusu esti su biblijski motivi
koje ne nalazimo u drugih hrvatskih esnaestostoljetnih autora, primjerice u
Molitvi propetom Jesusu lirski subjekt moli Isusa da ga kazni kao i Joba. Pje-
sanca Jesusu trea poinje sljedeim stihovima: Molim te Jesuse, da na me
pogleda, / grozni pla i suze s boljezni da mi da, / Mariji kako da grjenici
velikoj, / kada ju pogleda ljuveni pogled tvoj (s. 14). U prvom i etvrtom
stihu Vetranovi koristi osnovni element petrarkistike topologije ljubavi: oi.
Nadalje se opisuje obraenje Marije Magdalene, pri emu kaziva postaje
Magdalena (s. 1822). U opisu Magdalenina obraenja Vetranovi se koristio
topikom karakteristinom za petrarkistiku prozopografju: liepi pram i kosu
ter s plaem iz glasa / rasplete i prosu niz bil vrat do pasa (s. 1516). U Pje-
sanci Jesusu petoj nalazi se takoer motiv pokajanja Marije Magdalene, ali
se navode i primjeri pokajanja razbojnika na kriu (Lk 24, 3943) i apostola
Petra. Budui da je pjesma intonirana kao molitva za dostojno pristupanje
euharistiji (ku branom nasiti od tiela svetoga / i edniem da piti kladenca
ivoga; / kiem tielo ne brani ni krvi prisvete, / i duh njim sahrani od muke
proklete, s. 4346), umetnut je i biblijski motiv susreta Isusa i Kanaanke,
pri emu se spominju mrvice koje padaju sa gospodareva stola (Mt 15, 2128
i Mk 7, 2430). Euharistiji je samo proeta mnogim sloenim teolokim
izrazima (primjerice, u bitju jednomu gdi jednaga pribiva, s. 13) posve-
ranonovovjekovnoj vrsti planctusima, a Bogoljubno razmiljan'ja od muke Isukrstove,
zajedno sa Svarh muke Isukarstove Marka Marulia i Razmiljan'jem vrhu muke Isukrstove
Nikole Naljekovia, u pasionske poeme.
128
ena i pjesma Tielu Jesusovu.
10
Molitveno-ispovjedna pjesma Molitva Jesusu
takoer je proeta biblijskom motivikom. Rije je o motivima iz najpoznatijeg
penitencijalanog psalma 51. prema Vulgatinoj numeraciji, odnosno 50. pre-
ma numeraciji Septuaginte i evaneoskom motivu pokajanja apostola Petra,
koji je triput zatajio Isusa.
U Pjesanci salamandri legenda o guterici koja je navodno ivjela u
vatri (burnjak, burnik), ali nije izgarala, tema je prvih osam stihova. Nakon
legende o salamandri koja je posluila kao efektan uvod dolazi poenta, u
kojoj se konetozno zakljuuje: Vaj nu se ne udi na svieti nitkore, / to joj
bog prisudi da zgorjet ne more, / po sebi i ja sam za mogu toj znati, / koga me
ivi plam ne moe skonati, / plam boje ljubavi i boje milosti, / da moj duh
rastavi s telesnom mrklosti, / gdje gorim vajmeh vas i zimi i ljeti, elei kako
mraz na suncu skopnjeti (s. 25 32). Nadalje se lirski subjekt obraa Isusu:
emeran za duh moj ini dar ne eli, / u ljuven u kril tvoj ner da se naseli (s.
3738), to naroito stih 38 signalizira tzv. hedonistiki amorozni diskurz.
U pjesmi Prilika od edna jelina isprva se opisuje ranjeni jelen, koji
je iao na bistri izvor piti vodu, a zatim dolaze uobiajeni pasionski motivi
(krv, draa, okrunjena glava, probodena prsa). Na slian je nain strukturirana
i Pjesanca kouti. Nakon uvodnog dijela (s. 112), u kojem se opisuje tuba
ranjene koute, lirski se subjekt obraa Isusu i moli: da na moj smrtni dan,
kad pride vjena no, / ist, suzom vas opran, prida te budu do (s. 4950).
Tematsko-motivskim kompleksom, retorikim aparatom (izrazi ka-
rakteristini za pastoralno i ljubavno pjesnitvo, katalozi apostrofa, apeli) i
metrikom raznovrsnou, izdvaja se sastavak Na no od Bojega poroda. U
njemu nije rije samo o boinim motivima ve i o poklonstvu triju kraljeva
te pokolju nevine djeice. U pjesmi su prisutni pasionski (s. 107140) i pasto-
ralno-orfejski motivi (pastiri gdje tako u dipli zvonjahu, / ljuveno i slatko ter
pjesni pojahu, / da jelje i borje samo se snebiva, gora i zagorje gdje pjesan
odpieva, s. 233236). U stihovima 107140 kaziva je Marija, a u stihovima
191214 aneo. Iako je pisana dvanaesterakim dvostisima, na dva su mjesta
(s. 259266 i 273280) umetnuta po dva osmeraka katrena s rimom abab.
U pjesmi je prisutan i apel: Tiem vjerni krstjane, molim vas za svu mo (s.
449), a zatim i obiman katalog apostrofa (gradovi, sela, lugovi, dubrave, pla-
nine, gore, polja, more, otoci, ribe, ptice, proljee, cvijee, livada, lie, jesen,
ljeto, zima, snijeg, mraz, dad, rosa, sunani zraci, zemlja, kamenje, mladost).
10
Grupi euharistijskih pjesama pripadaju mnoge esnaestostoljetne adespotne, himniki in-
tonirane pjesme, ali i autorske poput omalenog ciklusa od pet pjesama naslovljenih Versi
Boja tila Dominka Armanova ili, primjerice, pjesma Boe, ki svakoja stvori as u jedan
Dinka Ranjine.
Kreimir IMI
129
IV.
Vetranovieva marijanska lirika oslanja se na medijevalnu, ali pjesnik esto
posee za amplifkacijom (biblijski, mitoloki, pastoralni i motivi raznih amoro-
znih lirskih diskurza). Prema srednjovjekovnoj marijanskoj lirici (apostrofranje
Djevice, obraanje itatelju/sluatelju da slavi Djevicu, molitva za posredovanje
[ter pomoli sinka tvoga, / slavna dievo i gospoje, s. 5758], samo osobno in-
tonirana, ispjevana je Pjesanca Djevici etvrta. Pjesanca Djevici peta takoer
je proeta uobiajenim medijevalnim apostrofranjem (zdravo dievo, zdravo
kruno, zdravo slavna gospoje, zdravo danice i morska zviezdo), ali i po-
znatim biblijskim motivima (Gabrijelovo navjetenje, Adam i Eva) te zavrnim
spominjanjem Isusove otkupiteljske rtve (krv, voda). Nadalje, u Pjesanci Djevici
prvoj ljubav spram Djevice iskazana je retorikim sredstvima karakteristinim za
razliite amorozne lirske diskurze. Uz intertekstualnu povezanost s petrarkizmom
(treptei, kopni, preda, ures, uzdah, oi) naziru se i signali koji ukazuju da je posri-
jedi utjecaj srednjovjekovne semantike dvorske ljubavi, za koju je karakteristino
shvaanje ljubavi kao slube i oekivana nagrada (dar, pomili), pa ak i hedoni-
stikog amoroznog diskurza (ter krilo toj tvoje za ljubav raskrili2, s. 24):
ki vene treptei i kopni i preda,
priku smrt elei, da te se nagleda;
za vlasti ne ima, da tamo vrh nebes
od tiela oima uiva tvoj ures.
Za toj ti posila suzami uzdah svoj
i srce iz tila, gospoje svieh gospoj,
blaenstvo toj tvoje da primi ovi dar,
prislavna gospoje, jaki sve dragu stvar.
A po tom, a po tom, o vjena ljubavi,
prie ner me ivotom prieka smrt rastavi,
ti dievo i gospoje trudna me pomili,
ter krilo toj tvoje za ljubav raskrili,
gdi moju duicu hotjel bih poslati,
pakljenu tuicu da vajmeh ne pati. (s. 1326, SPH III, str. 399400)
U Pjesanci Djevici treoj lirski subjekt moli Mariju da u njemu potakne
ljubavni plamen, pri emu Vetranovi, kao i u Pjesanci salamandri, koristi
motiv guterice salamandre (s. 112). U Pjesanci Djevici ija je okosnica
spiritualizirani ljubavni plamen podvojenost lirskog subjekta, sloen i bolan
odnos izmeu vjernika i Djevice Marije (zaljubljenika i nedostine odabrani-
ce) tipina je petrarkistika konvencija:
130
Tko da plam zgasi, ki gori u meni,
ner eljni uzdasi i moj pla ljuveni,
za vajmeh, pravedno ja nebog mogu re
da svi ivi zaedno kladenci budu te
i rijeka od Nila i morske puine,
ne bi zgasila gorute vruine,
u kojoj ja gorim, a to je boji sud,
da se ta rastvorim trpei tolik trud,
djevica prisveta srdace za moje
u iv plam popreta, da gori tuj stoje
i iva erava s ljubavi jedine
da ga tuj skonava, u plamu da gine. (s. 112, DPMV, str. 183)
U Pjesanca Fenici prvoj, alegorijsko-simbolinoj po eksplikaciji teme,
lirski subjekt isprva govori o groznom srdacu ke uti estoi (s. 2), a potom
dolaze sljedei stihovi sainjeni leksikim rekvizitarijem karakteristinim za
petrarkistiku liriku:
u vjenom istoku loila u meni
eravu estoku i taj plam ljuveni,
da tvoja prilika po daru tvomu
goji se do vieka u srdacu momu.
Za si ti gospoja od vjene ljubavi,
za kom se svies moja i moj duh zatravi,
za kojom vas manen prem svasma ostaju,
za ovi iv plamen oito poznaju,
da ga ti umnoi, o vjeno sunace,
i sama naloi u moje srdace,
hip i as da gori u vjenoj ljubavi (s. 3343, SPH III, str. 403)
U pjesmi se itatelju daje signal za alegorezu:
Nie ptica fenice u stranah istonieh,
ner li ti djevice, koja si vrhu svieh,
u vjenom istoku loila u meni
eravu estoku i taj plam ljuveni,
da tvoja prilika po daru po tvomu
goji se do vieka u srdacu momu. (s. 3136, SPH III, str. 402403)
11
11
Ptica feniks, samo kao metafora za Krista, posluila je i Torquatu Tassu u jednoj kanconi
(Descrive la Fenice, e le paragona Ges Cristo).
Kreimir IMI
131
Pjesanca Djevici esta takoer je motivski sloena (Dijana, pastiri, pa-
storalna fauna, antiki bogovi, Adam i Eva). Dijana i Marija se usporeuju da
bi se pokazalo koliko Marija nadvisuje Dijanu, pri emu se Vetranovi poslu-
io katalogom antikih bogova (s. 69116). Zavrni dio pjesme strukturiran je
prema medijevalnoj poetici marijanske lirike: apostrofranje Marije i molitva
Djevici za posredovanje kod Isusa. Amorozna tipika (srednjovjekovna se-
mantika dvorske ljubavi i petrarkizam) znaajno je prisutna i u pjesmi udno
prikazanje:
Lie pamet i um moj k meni se povrati
ter tuni nepokoj menie se prikrati,
ter spravih svies moju (ter) spravih sebe sam
na onu gospoju, ka vlada vinji kram,
i kopno i more, bez ke se na sviet saj
shraniti ne more lovjeja narav taj.
Tiem da mi ree sad: sluga e biti moj,
zabil bih svu tubu, ka me prie posvoji,
davi se na slubu toj slavnoj gospoji.
I da me nje pogled pogleda i dika,
zabil bih prjednju zled i ranu bez lieka,
i ovi jadan stril od gorke ljubavi,
kojim mi u sto dil srdace rastavi,
ki mi drum zapriei nasliedit tuj liepos,
kojom se sviet dii za ljubav i milos,
jak jednom od zviezda najsvjetljom na nebi,
gdje rajska nje gizda slavi se po sebi.
Za vee nie druge slavnije prilike,
gospoje ni sluge, lieposti ni dike;
i ona je samo taj, ka moe svu alos
i svaki plani vaj svrnuti u rados.
I nje je smiljenje krieposno vrhu svieh
ter grozno cvilenje obraa sve u smieh.
Kupido kad zgleda jo slavni nje obraz,
vas trepti i preda i stine kako mraz,
i trka i luk svoj jo krije strielami,
ter nee biti boj planinom s vilami. (s. 127, SPH III, str. 181182)
132
Drugi dio pjesme oniriki je strukturiran.
12
Nakon to se umorio od tra-
ganja za gospojom ka vlada vinji kram, lirski se subjekt poao odmoriti, pri
emu je zaspao (2budui dan njeki u podne pod gorom / stie me trudni san
u sjenici pod borom / u sjenici zeleni proljetje nu bjee / bistri vir vodeni pod
borkom gdi vriee / iz biela mramora, kako cklo ki sjae, / kojim se sva gora s
dubravom slavljae, s. 3136). U snovienju susree Gospoju svih gospoja,
koju moli da ga osobodi uza ljuvenih. Gospoja u maniri posrednice go-
vori: najti e po meni nebeski dvor i kram (s. 103), zatim se autodefnira:
(ja) nisam vila taj od ljuvene drube,
da dielim plani vaj mladosti za slube.
Tiem misal ostavi od himbe ljuvene
ter pamet svu spravi, da slidi ti mene. (s. 109112, SPH III, str. 184)
Nakon toga se lirski subjekt budi i zakljuuje da nije stvar himbena od
gorske naravi, / ner dieva blaena ka moe da shrani (s. 117118) te se obraa
mladosti gizdavoj:
A za toj ljuveni, mladosti gizdava,
vjerujte vi meni, da druga nie trava
ni bilje na svieti, pri kom je kripos taj,
kad striela zlaana zada mi tolik vaj,
kad mojoj mladosti trudan duh rascvieli,
s velikom radosti koju mi nadieli;
kad voljah umrieti, nego li biti iv,
ne mogu podnieti i trpjet tolik gnjev.
A sada a sada, meni se prigodi,
da mene svieh jada taj dieva slobodi. (s. 137146, SPH III, str. 184185)
Dakle, alegorijskim signalima amorozna motivika je prekodirana. Dru-
gim rijeima, Vetranovi je koristio pastoralni motiviku i motiviku karakteristi-
nu za raznovrsne amorozne lirske diskurze, ali im je dao spiritualno znaenje.
12
Snolike vizije uobiajene su za petrarkistiko pjesnitvo (Petrarcini soneti
CCLXXXII, CCLXXXIII, CCXLI CCCXLIII). U hrvatskom renesansnom pjesnitvu
motiv sna prisutan je u pjesmama udan san i Po vas dan minuti hodih si svim cvile Dore
Dria. Motiv snovienja nalazi se i u poslanici Petru Hektoroviu, vlastelinu hvarskom
Nikole Naljekovia, u kojoj se uz Nikolu Dimitrovia i Petra Hektorovia, u snovienju
pojavljuje i Mavro Vetranovi. U oniriki strukturiranoj pjesmi Antuna Sasina Drugi san
takoer se spominje Mavro Vetranovi. O onirikom kao poetolokom i antropolokom
problemu raspravlja se u zborniku Prostori snova, uredile iva Beni i Dunja Falievac,
Disput, Zagreb, 2012.
Kreimir IMI
133
Pjesma Tuba moja kao Pjesanca Fenici druga i Pjesanca duha oslo-
boena od tijela lakrimozno je intonirana. U njoj prevladavaju gotovo asin-
detski sainjeni stihovi u maniri formalnog manirizma mediolatinskog pje-
snitva i apostrofe u maniri tzv. plaljivih elegija (febili elegie) talijanskih
pjesnika quattrocenta:
da Sava i Drava i Dunav i Latan,
Vardar i Murava, i Bar i Bojana,
Visla i Turica, Tibika i Boterien,
Tisa i Marica, Neretva, Timot, Drien,
Po, Reno i Rodan, i Tever i Ticin
i Amon i Jordan, Erigon,
Tigris, Eufrates, i Gantes i Nilo. (s. 207213, SPH III, str. 263)
sve briege i gore, glavice i planine,
i slano sve more, jezera i blatine,
doline, potoke, rudine i polja,
sve od svieta otoke pomorske do kolja,
mrkiente i seke, sve jaze, sve spile,
sve jame duboke, sve gridje i gomile;
na pokon sva vrjela ivuieh voda svieh. (s. 223229, SPH III, str. 264)
13
13
Zazivanje prirode je poetski topos koji je u antici imao religiozni smisao. U Ilijadi se kod
molitava i zakletava zazivaju nebo, zemlja, rijeke. Eshilov Prometej zaziva eter, vjetrove,
rijeke, more, zemlju, sunce. Sofoklov Ajant obraa se moru, njegovim spiljama, alima,
tlu, izvorima, rijekama. Zazivanjem prirode slui se i Stacije. Srednjovjekovno kransko
pjesnitvo preuzima taj topos s tendencijom gomilanja:
Omnis factura Christi: sol, sidera, luna,
Colles et montes, valles, mare, fumina, fontes,
Tempestas, pluvie, nubes, ventique, procelle,
Cauma, pruina, gelu, glacies, nix, fulgura, rupes,
Prata, nemus, frondes, arbustum, gramina, fores,
Exclamando: vale! mecum predulce sonate.
[Svaka nek' Kristova tvorba: sunce, mjeseci, zvijezde,
humci, doline, brda, more, rijeke i vrela,
nevrijeme, kie i magle, vjetrovi, zamah oluje,
mrazi i snijeg i led i studen i munje i hridi,
livade, gajevi, lie, vonjaci, busenje, cvijee,
klikui: zdravo! preljupko zapjeva zajedno sa mnom.]
Ernst Robert Curtius, Europska knjievnost i latinsko srednjovjekovlje, s njemakoga pre-
veo Stjepan Marku, Naprijed, Zagreb, 1998, biljeka 25, str. 99. Zazivanje granica, trave,
134
Na samom kraju lirski se subjekt obraa Mariji, molei je da posreduje kod
Isusa: Tiem djevo pridraga, dokli sam vajmeh iv, / in da te primaga ovi pla
boljeniv; / vidj ivac od suza, ki sluga tvoj proli, / ter sinka Jesusa ljuveno
pomoli (s. 335338). Leksik navedenih stihova odgovara amoroznom lek-
siku kvatroentista, koji opjevavaju ljubavnu patnju, suze i pla. U Pjesanci
Fenici drugoj ptica feniks je alegorizirana: A za toj taj ptica sama se moe
riet / vjekuta djevica, dokole tee sviet (s. 4748).
U Pjesanci mladosti prvoj motivski kompleks amoroznog pjesnitva
takoer je spiritualiziran. U 107. stihu (ki ini ovjeka i mrtva i iva) dolazi
jedan od najeih antitetikih izraza (iv mrtav), karakteristian za petrar-
kistiko izricanje unutarnjeg razdora izazvanog napetou izmeu elje za u-
enom gospojom i svijesti o neostvarivosti te elje.
14
Pjesanca mladosti druga
zapoinje apostrofranjem Apolona i zazivanjem nadahnua, a potom slijedi
apelativno komponiran dio, u kojemu se mladost poziva da ostavi tjelesnu,
odnosno mahnitu ljubav (insania amoris) i okrene se boanskoj, pri emu se
Gracija (Marija) predstavlja kao pomonica: ter klikuj Graciju, gospoju svih
gospoj, / neka te pomoe, neka te ne ostavi (s. 246247).
V.
Psalamskim (Domine ne in furore tuo, In te domine spero, Miserere mei
Deus, Psalam de profundus i Salvum me fac Deus) i molitvenim parafrazama
(Pjesanca vrhu Oenaa i Vjerovanje) Vetranovi je znatno proirio biblijske,
odnosno kad je rije o Vjerovanju dogmatsko-teoloke predloke.
15
Svih
cvijeta, vjetra, spilja, brjegova, vala, i sl. nalazi se i u Petrarcinom Kanconijeru, primjerice
u sonetu CCCIII, dok je u sonetu CXLVIII prisutno asindetino nabrajanje rijeka (Non,
Tesin, Po, Varo, Arno, Adige et Terbo / Eufrate, Tigre, Nilo, Hermo, Indo et Gange, / Tana,
Histro, Alpheo, Garona, e 'l mar che frange, / Rodano, Hibero, Ren, Sena, Albia, Era, He-
bro). Francesco Petrarca, Kanconijer / Il Canzoniere, priredio Frano ale, Nakladni zavod
Matice hrvatske, Hrvatsko floloko drutvo, Liber, Zagreb Dubrovnik, 1974, str. 416. U
talijanskom renesansnom religioznom pjesnitvu takoer su esti slini katalozi:
Non vide Argo giamai, non vide Troia
Miracolo tal, non Cipro, o Gnido, o Delo;
N dove il Gange, il Tigre, ela Danoia,
O'l Tago bagno, o'l Nilo, o copre il cielo.
Rime spirituali del. R. P. Agostino de Cupiti da Euoli Min. Osser., Napoli, 1592, str. 18.
14
Oksimoronski izrazi karakteristini su i za izricanje mistinog doivljaja Boje ljubavi. Pri-
mjerice, Giordano Bruno je zapisao sljedei stih: in viva morte morta vita vivo, a na poetku
drugog odjeljka prvog dijela Degli eroici furori Bruno donosi i jedan sonet sainjen upravo
na antitetikim izrazima.
15
Parafraze psalama, napose penitencijalnih, zatim molitava i katekizamskih formula kanoni-
Kreimir IMI
135
pet psalama (31, 38, 51, 69 i 130) i oba molitvena predloka parafrazirano je
dvostruko rimovanim dvanaestercima. U parfarazama psalama prevladavaju
molitveni i refeksivni modusi, a ponekad i satiriki (slatko papaju i slijede
svaki blud, trbuhu slue, za dobar zalogaj [] bi duu dali itd.). esti su
motivi koji se nalaze i u drugim Vetranovievim pjesmama (primjerice, suhi
javor, krivi put, druga smrt, ivac vjene sladosti itd.). Psalam De pro-
fundus intenzivno je proet pasionskim motivima:
Jesuse prislatki, Jesuse dragi moj,
pokle si trud svaki i svaki nepokoj
podnesal za mene da na kri pristupi,
od jame pakljene vaj da me iskupi,
ne kamenjem draziem, ni zlatom ni blagom,
smiljenjem ner blaziem i krvi pridragom:
molim te za svu mo i sa svom kriposti,
ne moj me trudna o u mrkloj mrklosti.
Za onuj krunicu od trne nemila,
koja t je glavicu do modan probila;
za on trud i muke od aval najlie,
ziranost su stekli preko Dantea (I sette salmi penitenziali transportati alla volgar poesia da
Dante Alighieri ed altre sue rime spirituale, Bologna, 1753). U europskoj srednjovjekovnoj
i ranonovovjekovnoj knjievnoj kulturi psalmi su bili visokoestetizirani pjesniki sastav-
ci. U hrvatskoj knjievnoj tradiciji psaltiri se javljaju ve od 11. stoljea. Iz 16. stoljea
poznata su dva: Hrvatski psaltir i Matijaeviev psaltir. Iako je psalme prepjevavalo vie
esnaestostoljetnih pjesnika, korpus je psalamskih prepjeva ime Budinia najvei (Po-
korni i mnogi ini psalmi Davidovi, Rim, 1582). Skupinu penitencijalnih psalma (6, 32, 38,
51, 102, 130 i 143) amplifcirao je u svojim prepjevima Nikola Dimitrovi, ali ne izlazei
iz domene religioznog (rije je o pasionskim motivima, zatim motivima iz Starog zavjeta,
motivu oslobaanja otaca iz limba, nitavnosti svijeta i sl.), izuzev jednog satirinog pasusa
u drugom psalmu: Nemojte jakono konj i mulac vi biti, / ki kad ho pro mimo nj, pruca se
kopiti. / U kojih uma ni ni stida ni srama, / eljusti njih stegni oglavmi i uzdama, / neka se
oni tad ne budu prucati, / kad ih grieha rad bude pedepsat (s. 8590). Dimitrovi ili neki
prepisiva njegovih tekstova psalme je zavravao trinitarnom doksologijom, pri emu
je posljednja dva psalma zavrio esterakom oktavom, i to psalam 6. rimom aaabcccb, a
psalam 7. rimom aaaabbcb. Marko Maruli prepjevao je 51. psalam (Stumaen'j psalma:
Miserere mei Deus). Taj psalam takoer ima zavrnu doksologiju: Slavu vazda imaj, jedini
Boe i troj, to u potpunosti kristijanizira starozavjetni predloak. Biblijskog se predloka
prepjevavajui isti, 51. psalam (Psalam pokorni Davidov), ali bez zavrne trinitarne dok-
sologije vjerno drao i Marin Buresi. Marin Kabui je u prepjevao 109. psalma (Deus
laudem meam ne tacueris). Skupini psalamskih parafraza koje se ne udaljuju znaajnije od
predloka pripada i pjesma Tegnu me tva ruka, Boe moj, ter boles Dominka Zlataria. Ri-
je je o omanjoj pjesmi (14 dvanaesteraca), parafrazi 38. psalma, pri emu se mogu naslutiti
i utjecaji tualjke proroka Jeremije (Jeremija 15, 1021).
136
kiem noge i ruke k drievu ti pribie;
za udarac on priljuti, od koga vaj kade
prisvetu tvoju put otar ip propade;
i za krv prislatku, koju ktje proliti
da bude zled svaku od grjenika odmiti
in, da taj krv tvoja bude me oprati
od zloba bez broja, ke nie mo zbrajati. (s. 145163, SPH III, str. 461)
este su i usporedbe koje svoje podrijetlo imaju u svakodnevlju: kako
bez pastira ovica van stada, / ka vei predaje okolo svieh strana, / bridak no
gledaje, gdi e bit zaklana, / zaklana od guse u gori gdi e bit, / ali ju na kuse
vukovi razdrapit (Miserere mei Deus, s. 54 58), zapleten stojei jak piple
u kukah; / i u tubah u mnozieh zamren jo sam vas, / jak pljeva u snopieh,
kada se ponje klas (In te domine spero, s. 46), gdi je propas taj puna ko-
prjeve, ka prudi, / i lisic i kuna, koje su zle udi, / ke kune kidami frudaju i
glade, / i hitro suzami zadaju sve jade (Salvum me fac Deus, s. 8790). Pojav-
ljuju se i motivi karakteristini za satiriko pjesnitvo. U psalmu Salvum me
fac Deus perosnifcira se nepravda: Taj emer ta s jadom i s medom svieh
truje, / s gospodjom nepravdom, ka vas sviet kraljuje. / Nenavid jo je njom,
rad koga sviet tui / moj ivot pod vodom ki topi dui (s. 8184), a zatim i
lakomost i oholost: Jo cvilim bezredni, pod vodami stoje, / vidjevi za jedno
dvie tune gospoje: / lakomos i oholas, jednaga u drubi, / rad kojieh sviet je
vas u plau i tubi (s. 97100).
Pjesanca vrhu Oenaa ispjevana je in continuo bez naglih prijelaza na
parafraziranje sljedeeg retka.
16
Mijeaju se razliiti motivski kompleksi (uz
teoloke, dolaze i svjetovni: pojava protestantizma, turska osvajanja, razliite
drutvene anomalije) i modusi (molitveni, lamentacijski, refeksivni, polemiki).
esti su komentari koji se tiu politikih i moralnih pitanja, pa ak i Crkve. Go-
vori se o crkvenom nejedinstvu, ali i o prodaji indulgencija (oprosnica za grijeh):
16
Prafraze Oenaa bile su oito vrlo popularne. Nalazimo ih u Osorsko-hvarskoj pjesmarici,
Baffovoj pjesmarici, Vartlu Petra Lucia. Nikola Dimitrovi u svom Tumaenju od Oena-
a znatno proiruje biblijski predloak. Izvuen je svaki pojedini redak biblijskog teksta,
koji se zatim tumai. Refektira se o Bogu i njegovoj naravi, to podsjea na onodobne
katekizme. Naime, u katekizmima se svaki redak Oenaa posebno objanjavao, kao i u
prirunicima (primjerice, Kvadriga duhovnim zakonom), to je na neki nain korespondira-
lo s drugim versifciranim katekizamskim sadrajima (izuzev brojnih adespotnih pjesama,
primjerice, pjesma Marka Marulia Od deset zapovidi Bojih i Sedam crkvenih zapovijedi
ime Budinia). Iscrpnu analizu Vetranovieve parafraze Oenaa sainila je Lahorka Ple-
ji Poje u radu Vetranoviev Oena, Filologija, 49, Zagreb, 200, str. 195210.
Kreimir IMI
137
Pla, alos i tuba za se sva pobraja,
crkovna sva druba ar se sad razdvaja,
crkovni dom i stan ter se jur skonava,
gdi ob no i ob dan hvala t se sazdava. (s. 8588, SPH III, str. 364)
Ne samo svjetovni u tomuj porazu
ma jote crkovni timiem se zlom pasu,
a navla sieh dana taj se zled prigodi,
da vezan vezana drieei slobodi!
Mnim takoj ki veu i takoj ki driee,
da vema vez steu i vema sagriee,
ter o em nastoje, moj ote blaeni,
od pravde od tvoje tiem e bit plaeni. (s. 365372, SPH III, str. 372)
Budui da u hrvatskoj renesansnoj knjievnoj kulturi nedostaje protu-
crkvena satira, inae vrlo produktivna u knjievnosti inkveenta, navedeni
stihovi su posebice zanimljivi. Slino su intonirani i sljedei stihove iz pjesme
Moja plavca:
Trgovac i krivan zlu dobit priklada,
ki ob no i ob dan divanu podkrada,
divanu onuj dim, ku vajmeh svieh strana
odrtu sad vidim oda zlieh krstjana,
ka je prie vladala duhovna sva blaga,
a sad je ostala i gola i naga;
kradena i plienjena a sad je za nita
od svojieh scienjena u svoja godita,
ter se sad skonava, ni u goju ni u miru
od crkovnieh glava, ke ju sad odiru,
odiru nebogu, da naga zlopati,
da svoj rod pomogu planiemi dukati. (s. 4960 SPH III, str. 170)
gdi je pravda, gdi je razlog, ali ste sebe van,
gdi je dua, gdi je bog i gdi je sudnji dan?
Ako vi scienite da ete umrieti,
to takoj plienite boi stan na svieti?
Nee li plani vaj skoro prit i on as,
kad vam e rasap taj vrh glave pasti vas? (s. 105110, SPH III, str. 172)
138
Vetranovi tako satirikim pasusima u pjesmama u kojima satiriko nije
dominantno u esnaestostoljetno dubrovako pjesnitvo uvodi teme o kojima
se inae ne govori. Osim toga, kritika crkvenih poglavara pokazuje Vetranovi-
evo drugo lice, starijoj knjievnoj historiografji zamagljeno.
Tumaenjem sredinjih teolokih sadraja (stvaranje, grijeh, spasenje)
proeta je Vetranovieva parafraza Creda. Ritminost i apelativan karakter
pjesme graen je na ponavljanu imperativa vjeruj na poecima veine sti-
hova, zbog ega je pjesma bliska drugom dijelu ibenske molitve, u kojem se
ritmikom prozom tematiziraju temeljni teoloki sadraji vjerovanja. Ampli-
fkacije predloka uglavnom su teoloke refeksije to je razumljivo, jer je
Credo doktrinarna ispovijest. Ipak, u pjesmi su prisutni i odrazi onodobnih
kozmolokih spoznaja;
mjesec nad nami ki je ktil vlas dati,
morem i vodami da bude vladati. (s. 4142, SPH III, str. 376)
17
17
Odrazi astrolokih znanja da zvijezde nemaju vlastitu svjetlost, ve ju dobivaju od sunca,
te da zvijezde utjeu na sudbinu ovjeka vidljivi su u Pjesanci nesrei (stihovi 113128).
Ipak, najvanija pjesma za upoznavanje Vetranovievih astrolokih spoznaja je Pjesanca
mjesecu, u kojoj se govori o utjecaju mjeseca na zemlju u skladu s rairenim astrolokim
stavovima o mjesecu u drugoj polovini 15. i prvoj polovini 16. stoljea. Odraze astrolokih
spoznaja u Pjesnaci mjesecu detaljno je razloio arko Dadi u radu Mavro Vetranovi i Ni-
kola Naljekovi kao prirodoslovci, u: Dani Hvarskog kazalita, XIV, Knjievni krug, Split,
1988, str. 171179. Prvi izravni zapisi o Vetranovievim interesima i znanjima o astrologiji
nadgrobnica je Dum Mavru Vetranu, opatu, teologu, astrologu i spjevaocu izvrsnom koji
priminu na dan svetoga Mavra opata na 15. enara MDLXXVI Nikole Naljekovia. Meu
glasovite dubrovake matematiare i astronome Vetranovia svrstava Franjo Marija Ap-
pendini, ak napominje da je tijekom boravka na otoiu Sv. Andrije radio na astronomskoj
karti, koja nam se ipak nije sauvala ili moda nije jo pronaena: Mauro Vetrani anch' egli
Monaco Benedettino, coetaneo del Tuberone, e forse suo discepolo non era certamente, all'
oscuro di questa scienza. Oltreche le sue composizioni Slave ce danno qualche indizio non
equivoco (cosa notabile per quei tempi), gli scrittori patri affermano tutti d'accordo, ch' egli
fu realmente buon matematico, ed astronomo, e che dallo scoglio di S. Andrea, dove dimoro
per 20. anni, faceva di continuo sul mappamondo astronomico delle celesti osservazioni.
Notizie istorico-critiche sulle antichit
,
, storia e letteratude de' Ragusei, II, str. 42. Piui
o Vetranovievu boravku u samostanu Sv. Andrije na istoimenom otoiu, jo je opirniji
A. Kaznai: Pak u onoj strahovitoj samoi, razmatrajui neizmjerni prostor neba i puine
morske, tijek nebeskih tjelesa i vjekovitu uzrujanost mora, raznolikost vrsta ivina, koje se
kriju u morskim ponorima, one koje lete po vazduhu i one to ive na kopnu i ispitujui
svu zemlju i same dubine morske pokrivene neizbrojnijem i raznovrsnim biljem osobito
zaljubi udnovatu ljepotu prirode, te koliko mu doputae ondanja ograniena sredstva
znanja u tijem granama ljudskog nauka, zabavljae se zvjedoznanjem, ivoslovljem i biljar-
stvom, o kojima esto spominje u svojim pjesmama (SPH IV, str. III). Franjo upan pie
da po vedrih noih motrio je teaj zvzdah (Vetrani-avi Mavro, Hekuba i Posvetili-
te Abramovo, priredili Vjekoslav Babuki i Antun Maurani, Zagreb, 1853, str. IV).
Kreimir IMI
139
da po vas viek viekom jako no i kolo
protivniem potiekom vrte se okolo,
s istoka k zapadu s zapada u istok,
da broje u skladu vrjemenu svomu rok,
do konca od svieta kako su dieljena
godita i ljeta i ostala vrjemena. (s. 6166, SPH III, str. 377)
Odrazi suvremenih kozmolokih spoznaja nalaze se i u parafrazi Oenaa:
sa sviemi nebesi, koja su nad nami,
vinjiemi telesi a navla zviezdami,
gdi uzmnona i sveta, moj boe, tvoja vlas
sve sedam planeta uini, da svak as
nebesko toj kolo, o stvore priblaen,
sve vrte okolo po vas viek i amen. (s. 1924, SPH III, str. 363)
18
Katekizamski intoniranim parafrazama pripada Pjesanca trojstvu. Prvi
dio pjesme strukturiran je kao niz retorikih pitanja, kojima se potencira ne-
izrecivost boanske tajne. Pjesma zavrava pozivanjem na vjeru u crkvenu
predaju: Nu tko e raj dobit, mimo sve trjebuje, / bez sumlje stanovit da u
trojstvo vjeruje, / kako crkva mati i sveti govore; / inako prijati blaenstva ne
more (s. 5154). Pjesanca o Jobu je takoer svojevrsna prafraza. Rije je o
pjesnikoj obradi starozavjetne Knjige o Jobu, tonije uvodnog djela u kojemu
se govori kako je veliki Boji sluga Job ivio bogat i radostan, ali da je Bog
18
Iako je tijekom srednjovjekovlja slika kozmosa bila ptolomejska, pod utjecajem biblijske
teologije stvaranja i Boje vladavine, ona je zadobila i nove metafziko-religiozne simbo-
like vrijednosti. Cjelina kozmosa viena je kao kugla u ijoj se sredini nalazi Zemlja, koja
takoer ima oblik kugle. Oko nje krue sfere, ljuske od neunitive supstancije, kao nositelji
suzvjea. Tih je sfera devet, a posljednja, primum mobile, zakljuuje svijet. Oko nje se
protee empyreum, ono svjetlosno-gorue. Tijekom 16. stoljea, napose u Italiji, kolali su
komentari (Brucioli, Piccolomini, Clavius) poznatog srednjovjekovnog Sacroboscova djela
Sfera u kojima je zastupan geocentrini sustav, iako je Kopernik djelom De revolutionibus
orbium coelestium 1543. progovorio o heliocentrinom sustavu. Ti su komentari kao i
Naljekovi (Dialogo sopra la sfera del mondo, 1579) govorili o poloaju zemlje na
temelju starogrke peripatetike prirodne flozofje. Naljekovi je u svojoj knjizi dodao
i diskusiju o tome je li doputeno prihvatiti Ptolomejevu dopunu za objanjenje gibanja
planeta u okviru Aristotelove prirodne flozofje. Naime, Ptolomej je bio na temelju rado-
va Apolonija iz Perge, Hiparha i drugih starogrkih astronoma uskladio motrenja gibanja
planeta s geocentrinim sustavom peripatetike flozofje. arko Dadi, Mavro Vetranovi
i Nikola Naljekovi kao prirodoslovci, str. 177. Navedeni pasusi uz stihove 225230 iz
nadgrobnice U priminutje gospoe ive, druevnice gospodina Saba Menetia, vlastelina
dubrovakog i stihove 2932 iz Pjesance Plutonu ukazuju da je spomenute rasprave po-
znavao i Vetranovi.
140
dopustio Sotoni da ga iskuava (najprije je izgubio materijalna dobra, potom
djecu, a na kraju se razbolio). Unato svemu Job prihvaa da Bog uzme ono
to mu je dao, ostaje podloan Bogu i odbija od sebe enu koja mu savjetuje
da prokune Boga. Vetranovi je, dakle, parafrazirao upravo te motive, iako se
vei dio biblijske knjige odnosi na dolazak triju Jobovih prijatelja Elifaza,
Bildada i Sofara ijim razmatranjima Job suprotstavlja bolno iskustvo i ne-
pravednosti u svijetu, to je esta tema i Vetranovievih pjesama. Nakon to je
parafrazirao biblijski predloak, Vetranovi je posljednjih dvadesetak stihova
ispjevao kao molitvu Isusu, u kojoj lirski subjekt moli za pomo da nadvlada
kunje.
VI.
Eshatoloke pjesme Pjesanca grjeniku, Pjesanca smrti, Pjesanca:
mlohavo je svjetovno ufanje, Pjesanca prva, Pjesanca druga, Pjesanca krat-
ku roku naega ivota i Pjesanca razmiljanja od smrt ispjevane su u duhu
krilatice memento mori. est je motiv mors nivelatrix i naturalistiki opisi
raspadanja tijela, primjerice, u Pjesanci razmiljanja od smrt:
Za toj pla i tuba me srce izvija,
za e bit ma druba od guter i zmija;
a kamo jo ine kada tuj izljezu
gadljive ivine, me tielo da grizu!
A navla repati kad budu crvi prit,
i elji kosmati, bez broja ki e bit,
koje u tuj kante i pjesni usliat,
gdi budu tarante, i abe skritat?
Kakav u vaj biti, kad budu me oi
iz glave ispliti, kad ih crv rastoi?
Kud li e obrvi i lice me bielo,
kad zmije i crvi sve zgrizu nemilo?
I usni medene kad budu odpasti,
s kojim sam ljuvene ja util sve slasti;
i grlo i bil vrat, koji ja uz goru
podvizah esto krat, jak paun po dvoru;
i moj vlas gizdavi tuj li e po u prah,
koji rad ljubavi rastresah i eljah? (s. 2440, SPH III, str. 273)
Kreimir IMI
141
Nije iskljueno da je svojevrsno zastraivanje pjesnikih adresata smr-
u, pa tako i Vetranovievih adresata, motivirano skolastikom teologijom
straha, napose onom Tome Akvinskoga. Naime, Akvinac je u Teolokoj sumi,
polazei od est vrsta strahova koje je skicirao Ivan Damaanski u De fde
orthodoxa, strahove podijelio u dvije grupe: u prvoj su grupi strah od preve-
likog napora (lijenost), strah od naruavanja ugleda djelovanjem (stidljivost)
i strah od naruavanja ugleda ve uinjenim djelom (sram), u drugoj su grupi
strah od neoekivanih dogaaja (tjeskoba), strah od neuobiajenih dogaaja
(tupost) i strah od onoga to nadilazi ljudske moi (zauenost ili admira-
tio). Na temelju Aristotela (Metafzika, I. 2, 98 2b 1121) Akvinac smatra da
je zauenost, odnosno strah od onoga to nadilazi ljudske moi, dobar jer
oslobaa od ignorancije, za razliku od tjeskobe i tuposti, te moe dovesti do
poetka flozofranja, to potvruje i biblijska starozavjetna mudrost (Teoloka
suma, III. 41. 14).
19
Mistino su intonirane Pjesanca o spoznanju, Pjesanca boanstvu i
Pjesanca o blaenstvu nebeskom, u kojima se opisuje ekstatino iskustvo, pri
emu lirski subjekt dolazi do spoznaje poela svijeta, dobra i zla, smisla. U
Pjesanci boanstvu prisutna je augustinska teologija gledanja Boga:
Odjeven za lovik u odjei od tiela
ne moe po vas vike vidjeti taj djela;
nu malo po malo smiren duh po sebi
u otajno zrcalo toj vidi na nebi,
za svjetlost taj sine, koja ga obhiti,
nebeske visine da moe probiti,
i svijetla taj zraka od boje milosti
vodi ga iz mraka k nebeskoj svitlosti. (s. 512, SPH III, str. 351352)20
Prema Augustinu Boga se ne moe spoznati neposredno, osim u stanju mi-
stinog zanosa. Za razliku od Platona, Augustin smatra da put prema Bogu
ne prolazi kroz stvorenje, nego se nalazi u nama samima. To je stoga to Bog
19
Stephen Loughlin, The Complexity of timor in Aquinas's Summa Theologiae, u: Fear and
its Representations in the Middle Ages and Renaissance, Arizona Studies in the Middle Ages
and Renaissance, Volume 6, ed. Anne Scott and Cynthia Kosso, Brepols, 2002, str. 116.
20
U Augustinovim Ispovijestima (XIII, 11) pie: Trinitatem omnipotentem quis intelleget?
Et quis non loquitur eam, si tamen eam? Rara anima quae, cum de illa loquitur, scit quod
loquitur, et contendunt et dimicant, et nemo sine pace videt istam visionem (Tko moe
razumjeti svemogue Trojstvo? A ipak tko ne govori o njemu ako se doista govori o njemu?
Rijetka je dua koja zna to govori kad o njemu govori. I prepiru se ljudi i bore, i nitko bez
unutarnjega mira ne moe vidjeti to vienje). Aurelije Augustin, Ispovijesti, preveo Stje-
pan Hosu, Kranska sadanjost, Zagreb, 1994, str. 320.
142
nije transcendetan objekt ili naelo poretka predmeta koje elimo vidjeti, ve
je temeljno naelo ljudske aktivnosti spoznavanja. Drugim rijeima, Bog nije
samo ono to eznemo vidjeti nego i ono to daje mo oku koje gleda. Stoga
Boja svjetlost nije tek negdje vani, gdje osvjetljava poredak bitka, ve je tako-
er unutarnja svjetlost. To je svjetlost u dui: Alia est enim lux quae sentitur
oculis; alia qua per oculos agitur ut sentiatur; haec lux qua ista manifesta sunt,
utique intus anima est (Jedna je, naime, svjetlost koja se vidi oima, a druga
ona koju oi ine da vidimo; ta svjetlost po kojoj se ove stvari vide svakako
je unutra, u dui).
21
Za prepoznavanje naznaene teologije gledanja Boga,
poznatoj i po nazivu lumen gloriae, ilustrativni su sljedei stihovi iste pjesme:
Uspregnuh nu po tom, vidjev te potaje,
jak naglo ivotom kad se tko rastaje,
i streptjeh jo tako jak samo sjedei
djetece nejako stranu sjen vidjevi;
za tielo zemaljsko, gdi mi se duh vrati,
s veseljem tutako rados mi prikrati,
i meni svjetlos taj, s kom se ktjeh rastati,
ini mi vas sviet saj u mraku ostati,
ter mi je bio danak i sunce sve mrano,
jaki no noni mrak, kad je sve oblano. (s. 389398, SPH III, str. 362)
U Pjesanci o blaenstvu nebeskom istie se da se Boga ne moe vidjeti
u tijelu:
Tiem milos nie dana, da dua na sviet saj
u tieli svezana veselja vidi taj.
Lie tko se slobodi suanstva od puti,
ter k vinjiem prohodi, koliku slas utu! (s. 3336, SPH III, str. 275)
Tema visio Dei bila je esta u teolokim raspravama tijekom 13. i 14.
stoljea, a vaan odjek imala je i u pjesnitvu, primjerice u Danteovoj Boan-
stvenoj komediji i Petrarcinom Trionfo dellEternit.
22
U molitvenom modusu,
lakrimozno intonirane, sainjene su Pjesanca angjelom, Pjesanca svom an-
gjelu, Pjesanca o pokori i tit od napasti, u kojoj se rabi ratnika metaforika:
21
Navedno prema: tienne Gilson, The Christian Philosophy of Saint Augustine, Gollancz,
London, 1961, str 65.
22
Maria Cecilia Bertolani, Per una indagine del lessico teologico del Triumphus Eternitas,
u: Rime sacre dal Petrarca al Tasso, a cura di Maria Luisa Doglo i Carlo Delcorno, Il Mu-
lino, Bologna, 2007, str. 1735.
Kreimir IMI
143
K tomuj mi prikai prijazan tuj tvoju,
bridak ma pripai na bedru na moju,
koji u nositi pripasan u polju,
da budem dobiti vojnike na volju.
Drugi ma ne prosim, ner sam kri blaeni
u srcu da nosim u vieke pri meni,
neka se njim branim, moj boe, oda svud,
da moj duh sahranim ki prija tolik trud;
u oruje za sam toj vee ja stanovit,
da moe svaki boj odrvat i dobit. (s. 3948, SPH III, str. 280)
Ratnikom se metaforikom koja ima biblijsko podrijetlo (Poslanica
Efeanima 6, 1017) posluio Vetranovi i u pjesmi Bojnikom, apologiji
isposnikog ivota. Na poetku se opisuje hrabrost viteza da bi se istaklo jo
doliniju hrabrost remete, koji vodi duhovnu bitku. U toj pjesmi nije, dakle,
rije o zagovaranju humanistike koncepcije usamljenikog ivota (vita soli-
taria), nego redovnikog osamljenitva. Pjesma Bojnikom sadri i antiratnu
intonaciju: vojnike se poziva da oruje parjate / a da se u ruke Jesusu pridate
(s. 429430).
VII.
Iako u nekoj mjeri nasljeduju poetiku starije religiozne lirike (strukturi-
ranje pjesama po naelu adicije, nizanjem motiva, predmeta, likova, pojava
i dogaanja),
23
pjesme Mavra Vetranovia umnogome izlaze izvan okvira
ne samo starije nego i esnaestostoljetne autorske religiozne lirike, i to kako
tematsko-motivski (uvoenje motiva mitolokog, pastoralnog, biblijskog i
teolokog podrijetla), tako i koritenjem razliitih knjievnih postupaka (za-
zivanje osoba i predmeta u maniri elegia febile, odnosno antikog i sred-
njovjekovnog toposa zazivanja prirode, personifkacija fore i faune, poziv
na sudjelovanje u divljenju, tuzi, radosti i alosti, spiritualiziranje razliitih
amoroznih i pastoralnog diskurza). Leksiki je inventar njegovih religioznih
pjesama uvelike proet amoroznom topikom i idilino-pastoralnim izriajima.
Apostrofranje grlice, labuda (fgura passionis) i feniksa (fgura resurrecti-
onis) takoer je amoroznog podrijetla. este promjene iskaznog subjekta i
razliitih modusa (polazi se od molitve, ali se ona proiruje refeksivnim pasu-
sima, lamentima ili satirinim dijelovima, ili obrnuto, polazi se od refeksivnih
23
Dunja Falievac, Poezija Mavra Vetranovia prema hrvatskoj srednjovjekovnoj tradiciji,
Mogunosti, XXV, 5, Split, 1978, str. 595.
144
pasusa i lamenata, a zavrava se u molitvi) dominantne su odrednice Vetra-
novieve religiozne lirike. Nadalje, religiozne pobude mjestimice prerastaju
u misaone preokupacije ireg zahvata, preko kojih pjesnik problematizira i
svoju individualnu perspektivu. Lirski subjekt se katkad sumnjiavo pita kako
Bog moe trpjeti toliku nepravdu ili zato pravednik trpi. Polemian je spram
svijeta, pa i Crkve. Mogu se naslutiti i odrazi poetske teologije: tumaenje
sredinjih teolokih mjesta loci theologici kao to su stvaranje, grijeh, spa-
senje, Trojstvo, nebeska vienja.
24
Konano, Vetranovi je zainteresiran i za
aktualna zbivanja, stoga religiozne pjesme postaju u nekoj mjeri angairanim
komentarima zbilje (Pjesanci protiva oholasti i Pjesanci Plutonu). tovie,
ini se da je Vetranovi asimilirao razliite pjesnike tradicije upravo stoga da
bi postigao jae uinke teksta na zbilju, to znai da bismo o Vetranovievoj
religioznoj lirici mogli govoriti i kao o svojevrsnom pokuaju inkulturacije
vjere.
Kreimir IMI
MAVRO VETRANOVIS RELIGIOUS LYRIC POETRY
Religious lyric poetry is a wide-spread and important element of the re-
naissance literary culture. This is testifed by a three-volume anthology Rime
sacre (Venice, 1550-1552). The anthology encompasses poets such as Gerola-
mo Malipiero, Jacopo Sannazaro, Pietro Bembo, Giovanni Guidiccioni, Vitto-
ria Colonna, Pietro Aretino, Bernardo Tasso, Luigi Almanni, Agostino Caccia,
Benedetto Varchi, Giraldi Cinzio, Lodovico Dolce, Alessandro Piccolomini,
Tullia dArgona and many others. In addition to Italy, religious poetry has
been wide-spread in many other European countries, such as Spain, England,
Germany, France and Croatia. Almost all well-known and canonized Croa-
tian renaissance poets wrote religious lyrics in Croatian language. Still, the
same can be said for less known poets as well, such as Marko Maruli from
Split, Franjo Boievi, Frane Bogavi, Nikola Matuli, Jerolim Martini,
Dominiko Armanov and ime Budini from Zadar, Petar Luci from Trogir,
24
Govor o poetskoj teologiji postao je aktualan pri raspravama izmeu humanista i skolastika
o odnosu teologije i knjievnosti. Te su rasprave, s jedne strane potaknute flozofjskim
razlozima, ponovno pokrenula pitanja o naravi knjievnosti, odnosno njezinoj epistemo-
lokoj vrijednosti, a s druge strane, nasuprot redovnikom estetikom rigorizmu, nastojale
knjievnost kranski legitimirati. Ernst Robert Curtius, Europska knjievnost i latinsko
srednjovjekovlje, poglavlje Poezija i teologija, str. 222237. U Vetranovievim pjesmama
nije rije o odrazima humanistikih rasprava o epistemologiji knjievnosti, odnosno o po-
kuaju da se knjievnost izjednai s teologijom, nego o tome da su loci theologici izreeni
u pjesnikoj formi.
Kreimir IMI
145
Hortenzije Bartuevi from Hvar, iko Meneti, Dore Dri, Marin Kabu-
i, Nikola Dimitrovi, Nikola Naljekovi, Dinko Ranjina, Toma Nadaljevi
Budislavi, Dominko Zlatari, Horacije Maibradi, and Marin Buresi from
Dubrovnik. However, one of the most important works of the 16
th
century re-
ligious lyric poetry was the one made by Mavro Vetranovi, Benedictine from
Dubrovnik.
Key words: Mavro Vetranovi, religious lyric poetry, renaissance lite-
rary culture
147
UDK:811.163.4:050(497.13)
Izvorni nauni rad
Vanda BABI (Zadar)
Danijela DANILOVI (Zadar)
Sveuilite u Zadru
vanda.babic@zd.t-com.hr
DEMONOLOKI ZAPISI I OBLICI U
ZBORNIKU ZA NARODNI IVOT I OBIAJE (II)
Rad je sinteza onoga to se odnosi na demonoloke zapise i
oblike unutar Zbornika za narodni ivot i obiaje junih Slavena
(18962010). Analitikim pristupom Zborniku za narodni ivot
i obiaje junih Slavena (kasnije samo Zbornik za narodni ivot
i obiaje) od 1896. do 2010. utvrene su prie, bia i vjerovanja
koja imaju fantastini i demonoloki aspekt, a daljnim metoda-
ma sinteze i klasifkacije bia su svrstana u kategorije koje su
openito odreene vizualnim identitetom. Velik broj demono-
lokih bia zastupljenih u Zborniku za narodni ivot i obiaje
junih Slavena poznat je veini junoslavenskih naroda, ali ne
i sva. Pojedina vjerovanja koja nalazimo u sklopu predaja koje
su zabiljeene na junoslavenskim prostorima svjedoe o pre-
uzimanju motiva vezanih uz demonoloka bia stvarajui tako
varijante pojedinih predaja, bajki, poslovica itd. Upravo taj in
svjedoi o prihvaanju odreenih folklornih elemenata unutar
odreene zajednice.
Kljune rijei: demonoloki zapisi,prie, vjerovanja, knjievna
analiza, Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena
1. Bia nalik ivotinjama
Bia koja su slina ivotinjama svojim fzikim izgledom, ali i animal-
nim ponaanjem odgovaraju osobinama ivotinja uz koja se najee veu.
Jo su u srednjem vijeku postojale zbirke pria o ivotinjama bestijariji koje
su u razdoblju od 12. do 16. stoljea, odmah nakon Biblije, postale najtra-
irenijom vrstom tiva u kojem se razabiru kulturni ostaci drevnih civilizaci-
ja. Brojni bestijariji nastali u tom razdoblju ne promatraju ivotinju zbog nje
same, ve joj pristupaju kao kompilaciji nasljedovanih spoznaja naih stari-
148
Vanda BABI & Danijela DANILOVI
naca, dajui joj istodobno znaajke mirabilisa (pretkranskog naslijeenog
udesnog) i miraculosusa (kranskog udesnog). ivotinja je nositelj spo-
znaje mnotva vijednosti te ju treba interpretirati u knjievnom, povijesnom i
alegorijskom znaenju. Fragmenti hrvatskih bestijarijskih pria sauvani su u
glagoljskim rukopisima, a zamjetan broj kulturnoanimalistikih radova nalazi
se upravo u Zborniku.
1
U skupinu bia nalik ivotinjama prvenstveno spadaju zmija i zmaj.
Rije je o biima koja se esto dovode u meusobnu svezu, ali i povezuju s
jednim kranskim biem vragom. Uz njih, na junoslavenskim prostori-
ma, dosta se panje posveuje orbu, za kojeg je ve prije reeno da ne pripada
skupini slavenskih bia o kojima je ovdje rije. I on se u nekim krajevima
povezuje s vragom kao i druga bia u liku ivotinje za koja se vjeruje da su
samo jedan od likova u kojima se vrag javlja.
1.1. Zmija
Uz zmiju se nerijetko vee neto demonoloko i opasno. Narod strahuje
pred njom smatra je strahotom i nakazom. Ljudi esto iz straha za sebe i
druge napadaju zmije i druga bia nalik njima (gutere zelembae i sljepie) s
namjerom da ih poplae ili ubiju. Meutim, u kunu se zmiju nije smjelo dirati
zato to je narod vjerovao da im ona donosi sreu, a njezino ubojstvo nesreu.
U pjesmi o smrti Stojana Jankovia brat je ubio zmiju to se zavukla u grivu
Stojanova konja. Janko mu na to odgovara:
Ajme, brate, grdna rano moja! Koja mi je u pomoi bila.
Svu mi uze sreu i junatvo. Sad si meni odlomio krila,
Ti si mene pogubio, brate, Danas u ti junak poginuti,
Vilu moju, moju posestrimu, Jal od puke, jal od sablje britke.
2
Zmija kuarica povezana je s vjerovanjem u demone manistikog po-
drijetla, odnosno uz demone nastale od due predaka koje se najee javljaju
u spomenutom obliku.
3
Postoje razliita vjerovanja o njima kao to je to bilo i za druga bia,
npr. Bakrani i Griani vjeruju da zmija ima devet repova te je sposobna, onoga
tko je razdrai, omotati i drati ga u svome stisku dok ne pocrni ili pak da e
1
Prema: Suzana Marjani - Antonija Zaradija Ki, Animalno je elementarno!, u: Kulturni be-
stijarij, Biblioteka Nova etnografja Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 2007., str. 12-5.
2
Stjepan Banovi, Prilozi za istraivanje hrvatskih ili srpskih narodnih pjesama, u:
ZbNO, knj. 25., sv. 2., JAZU, Zagreb, 1924., str. 236.
3
Prema: Ivan Lozica, Tko je Edmund Schneeweis i zato nije preveden, u: nav. dj., str. 11.
149
Demonoloki zapisi i oblici u Zborniku za narodni ivot i obiaje (II)
zmija dobiti noge kao u krtice ili abe ako je se primakne vatri. Nadalje, dre
i da moe otrovati puanu cijev ako je se stavi u puku i ispali.
4
Vjerovanje
u zmiju kao bie koje nosi nesreu raireno je i na crnogorskom podruju
trudna ena ne smije vidjeti zmiju zato to e dijete u protivnom biti areno.
5

Najea su vjerovanja o kravosasu kojemu ime samo govori rije je o vrsti
zmije koja sie kravama mlijeko (rjee enama) nakon ega krave uglavnom
ugibaju. To vjerovanje nije zastupljeno samo meu kranima, nego i meu
muslimanima.
Ponekad se iz danog opisa teko moe zakljuiti da je doista rije o
zmiji, npr. kao to je to opis mulavara zabiljeen u Novom Vinodolu: Mulavar
da ima glavu kao buu, ui kao maak, u oi bi mu prsti mogli, pue kao mijeh,
debeo je kao stegno, a do 30 funti teak.
6
Ljudi iz straha pred nekim biima, pa
i ovim, hiperboliziraju njihovu veliinu kao to je to kod Bakrana koji vjeruju
da postoji toliko velika zmija da kad se protegne zauzme cijeli vinograd ili
pak da je lugar na Velebitu ubio zmiju ija je glava bila velika koliko i najvea
repa. Bakrani u svom vjerovanju nisu iznimka. Kod Plakog nalazimo priu o
zmiji koja je imala rebra kao ovca, a glavu koliku ima govee ili pak u drugoj
prii u kojoj je imala glavu veliine psa.
7
I kod susjeda u Bosni i Hercegovini
postoji vjerovanje u hiperboliziranu zmiju ona je toliko duga da moe opa-
sati Zemlju te na jednom mjestu spojiti glavu i rep.
8
Iz prethodnih primjera
vidi se da su zmije prikazivane gotovo uvijek u posve negativnom smislu, no
Franjo Buar u zagrebakoj okolici biljei priu o djeaku koji je upao u jamu
punu zmija. Zmije nisu napale djeaka koji je s njima prespavao zimu te se
probudio u proljee kada su ga iz jame izvukli pastiri kojima je u istu tu jamu
upalo janje.
9
1.1.1. Zmijski car
Kao to kod vila postoji sporadino spominjanje vilinskog kralja, kod
zmija se javlja, ali znatno ee, zmijski kralj ili car. Uglavnom je rije o
zmiji koja ima rou na glavi kao pijevac ili pak dijamant. Tim opisom zapravo
podsjea na nau najotrovniju zmiju poskoka. Ostale pojedinosti ponovno
4
Prema: Dragutin Hirc, to pria na narod o nekim ivotinjama, u: ZbNO, knj. 1., JAZU,
Zagreb, 1896., str. 18-9.
5
Prema: Luka Jovovi, Iz Gluhog Dola u crmnikoj nahiji, u: ZbNO, knj. 1., JAZU,
Zagreb, 1896., str. 64.
6
Dragutin Hirc, to pria na narod o nekim ivotinjama, knj. 1., str. 21.
7
Prema: Dragutin Hirc, to pria na narod o nekim ivotinjama, knj. 1., str. 20.
8
Prema: Ivan Zovko, Vjerovanja iz Herceg-Bosne, knj. 6., str. 115.
9
Prema: Franjo Buar, Prie o zmijama. (Zagrebaka okolina), u: ZbNO, knj. 20., sv. 2.,
JAZU, Zagreb, 1915., str. 306.
150
se razlikuju od mjesta do mjesta, npr. u Samoboru vjeruju da on uva jabuku
koja se nalazi u njihovu leglu, a onaj tko ukrade jabuku umire.
10
Ovaj primjer
o krai jabuke nije usamljen, a o tome svjedoi priu o ovjeku koji je zmi-
jama ukrao jabuku, meutim zmija se je sakrila u konjskom repu i ujela ga
kad je stigao kui. Spomenuta vjerovanja o jabuci i zmiji moe se povezati s
Biblijom, odnosno vragom koji Evi nudi jabuku, odnosno zabranjeno. I dok u
Bibliji oni bivaju kanjeni gubitkom besmrtnosti, u spomenutim priama oni
bivaju kanjeni gubitkom vlastitog ivota. U Bosni meu muslimanima po-
stoji neto drugaije vjerovanje u zmijskog cara on se mijenja svake tisuite
godine, a onaj koji napusti prijestolje kao da nikada na njemu nije niti bio.
11

Ponekad je zmijski kralj oznaen kao pastir zmija (modros). Niti on,
kao niti mulavar, svojim opisom ne podsjea na zmiju kakvu veina ljudi ima
u vlastitoj predodbi. Rije je o neem to se ne uklapa u okruje u kojemu
ovjek danas ivi; svijet takvih bia mu je nespoznatljiv: Dug je kao lakat,
glavu ima kao maak, na glavi greben, a oi kao kokot. Tijelo mu je golo,
crno, bijelo, uto. Noge ima kao kokot, sapaste kao patka, repa nema.
12
Ve je spomenuto kako se uz zmijskog cara/kralja vezuje dijamant koji
on uva. Taj dijamant uglavnom donosi sreu onome tko ga posjeduje, npr.
na Cresu vjeruju u zmiju koja nalikuje na koko nazivom gad. Rije je o biu
koje najradije boravi u gustoj umu, a nou ga se moe uti kako lijepo pjeva.
Ispod jezika ima dijamant koji ima mo (ako bi ga ovjek uhvatio, ostvarilo bi
se sve to bi zamislio). ovjek do dijamanta moe doi samo onda kada gad
ide piti vodu pa izbaci dijamant kako ga ne bi progutao. Gada se ne smije ubiti
nakon to mu se uzme dijamant zato to se u protivnom nee ostvariti ono to
je ovjek zamislio.
13

1.1.2. Motiv zmije mladoenje
Zmija je est sudionik narodnih pria bilo da je glavni akter radnje, bilo
da je samo usput spomenuta. Najei motiv koji se vee uz ovo bie je motiv
zmije mladoenje koji se nalazi i u Vukovim zapisima narodnih pripovjedaka
s prostora dananje Republike Srbije (Zmija mladoenja i Opet zmija mlado-
enja koje su zabiljeene u Zemunu). Poetak takvih pria, bez obzira na kraj
u kojem su nastale, je stereotipan ena koja nije imala poroda (nerijetko
stara da bi uope mogla imati djecu) moli Boga da joj podari dijete pa makar
ono bilo i u obliku kae te joj Bog ispunjava elju. Kada naraste dijete od
10
Prema: Milan Lang, Samobor. (Narodni ivot i obiaji), knj. 19., sv. 1., str. 120.
11
12
Dragutin Hirc, to pria na narod o nekim ivotinjama, knj. 1., str. 21.
13
Prema: Andrija Bartulin, nav. dj., str. 272-3.
151
roditelja trai da ga oene te se prve brane noi pretvara u prekrasna mladia
nakon to sa sebe svue zmijsku kouljicu. No, nevjesta, najee na nagovor
njegove majke, krade kouljicu te ju majka spaljuje. Nakon toga ina ona je
osuena da traga za mladoenjom, a njegovim pronalaskom raa dijete koje
je, u nekim sluajevima, nosila i godinama. Pogledajmo spomenute elemente
na sljedeim primjerima.
U prii Grofca bogata grofca raa muko dijete u liku zmije. Kada se
odluio eniti, majka ucijeni seljaka (jer je mladoenja bio nakazan) koji je
imao tri keri da ih da sinu za enu. I u ovoj prii, kao i u ostalim dogaa se
metamorfoza. Naime, ono to je zmija danju, nou je lijep mladi. Jedna od
varijanti sa spomenutim motivom zabiljeena je u Loboru.
14
Rije je o starici
(77) koja nije imala djece te je od Boga i Majke Boje zamolila dijete u liku
kaice. I u ovoj pripovijetci zmija e nou svlaiti zmijsku opravu i postajati
lijep mladi, ali e je ena ukrasti, a majka spaliti. U 9. prii iz akovake oko-
lice kraljica je, nakon to je vidjela zmiju, poeljela dijete nalik njoj koje se
uskoro i rodilo, a vrijeme je uglavnom provodilo u vrtu. Kada je dolo vrijeme
za enidbu, sin-zmija je zaprijetio majci smru ako mu ne nae enu; ubio je
dvije zarunice zato to mu nisu dale jesti, a treu je uzeo za enu. Mladi se
je nou pretvarao u lijepa mladia, a danju boravio u vrtu. U ovoj prii majka
takoer spaljuje kouljicu, ali djevojka ostaje trudna i raa sina u ljudskom
obliku to nemamo u prethodnim priama. Osim motiva zmije mladoenje,
postoji i verzija s mladiem jeom u 10. prii te abom koja se pretvarala u
lijepu enu u 11. prii, a njihove kouljice ponovno su spaljene.
15
Vidai u
lanku Zmija mladoenja tvrdi da je motiv majke koja raa zmiju donesen
iz Indije zato to su, i nae i prie drugih europskih naroda, srodne s priom
zabiljeenoj u Panatantri.
16
Jagi dri da se pripovijetke o zmiji i njezinom
svlaku u svim potankostima pripovijedaju kao u indijskoj prii Zaarani sin
Brahmanov (Panatantra) koja je u europske pripovijetke vjerojatno prela
preko perzijske redakcije.
17
Nada Miloevi-orevi smatra da je brak s nat-
prirodnim biem, u ovom sluaju brak sa zmijom, jedna od najrasprostranje-
nijih internacionalnih tema u bajkama. Veina strunjaka smatra da je rije o
adaptaciji narodnih motiva.
18

14
Prema: Josip Kotarski, nav. dj., str. 43-4.
15
Prema: Milena Papratovi, nav. dj., str. 115-122.
16
Prema: M. Vidai, Zmija mladoenja, u: ZbNO, knj. 21., sv. 1., JAZU, Zagreb, 1916.,
str. 12.
17
Prema: Vatroslav Jagi, Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i srbskoga, str. 107.
18
Prema: Nada Miloevi-orevi, Brak s natprirodnim biem (zmija mladoenja, zmaj
ljubavnik), u: nav. dj., str. 37.
152
1.1.3. Zmija, zmaj ili vrag govorimo li o istom?
Zmiju kod Kosinja u Lici narod povezuje s vragom. Oni vjeruju da se
u jednoj pilji nalazi kaca puna novaca koju uva sam vrag koji se prilikom
izlaska iz pilje pretvara u ogromnu zmiju
19
dok Otoani vjeruju da se vrag
krije u zmijskom repu
20
, kao i to da se sam stvorio pa ga je Bog nadario da
bude svemoan.
21
U okolici Varadina dre da kada zmijski pastir sikne (ka-
ji pastir) sve se zmije probude i skupe oko njega.
22
Pastir tako podsjea na
vraga i pale anele koje okuplja oko sebe s obzirom da je strah prema tim
biima gotovo ravan onom ovjekovu strahu da e ga jednom sustii vrag. To
se moe usporediti s uzreicom koja se i danas uje u narodu: uvaj se zmije
ko crnog vraga! injenica da je sam Sotona u Knjizi Postanka prikazan u
liku zmije koja je zavarala Evu razjanjava injenicu zato je se ljudi boje i
povezuju s njim. Lukava zmija koja je lukavija od svih zvjeradi oblikovana
je u Knjizi Postanka po uzoru na egipatskog boga Seta koji je uzeo zmiju od
Raova neprijatelja.
23
Bog je zbog poinjenog grijeha kaznio Adama, Evu, ali
i zmiju koju je osudio na vjeno puzanje. U Otkrivenju se takoer povezuje
zmija/zmaj s vragom sveti Ivan govori o zmaju kao o staroj zmiji koja se
zove Vrag ili Sotona.
24
S druge pak strane zabiljeen je prijetvor zmije, tonije kravosasa, u
zmaja koji dobiva krila te leti u daleke pustinje i jezera
25
ili pak vjerovanje da
se zmija, nakon to napuni sto godina, pretvara u zmaja.
26
U Kijevu vjerovanje
u zmaja pojaavaju slike sv. Mihovila koji svojom nogom gazi Sotonu koja je
prikazana u obliku krilate zmije
27
dok u zapadnoj Istri govore o matici zmija
koja ima krila i koja moe letjeti
28
pri emu ovakvi opisi asociraju na zmaja.
19
20
Vrag uzme vatru, pa doe prid top. Zavue ruku s vatrom u top. Barut se zapali, pa sve izleti
iz topa na vraga. Vrag se poplai pa utee u zmijski rep. Zato ko ubije u polju zmiju, rep ivi
sve dok onaj ne doe na kuni prag. Kad on doe na prag, crkne i vrag.( Josip Lovreti,
Otok. (Narodni ivot i obiaji), knj. 7., str. 113. )
21
Prema: Josip Lovreti, Otok. (Narodni ivot i obiaji), knj. 7., str. 113.
22
23
Prema: Gary Greenberg, 101 biblijski mit. Kako su stari pisci izmislili biblijsku povijest,
korpion, Zagreb, 2005.
24
Prema: Jorge Luis Borges, nav. dj., str. 203.
25
26
Prema: Frano Ivanievi, Poljica. (Narodni ivot i obiaji), knj. 10., sv. 2., str. 225.
27
Prema: Ante Juri-Arambai, Kijevo, u: ZbNO, knj. 54., HAZU, Zagreb, 2000., str. 403.
28
Prema: Stjepan ia, Zmije. (Zapadna Istra), u: ZbNO, knj. 26., sv. 1., JAZU, Zagreb,
1926., str. 192.
153
1.2. Zmaj
Zmaja se u Zborniku najee svrstava u skupinu nemani i nakaza. Go-
tovo se uvijek povezuje s vodenim prostorima (uglavnom je rije o jezeru). U
malom broju sluajeva povezuje ga se s boravkom u planinama. Najee je
rije o blizini grada, odnosno kraljevstva u bajkama. Za njega se veu prie
o ubojstvima pastira, prodiranju onih koji prolaze u blizini vode, ali i krai
djevojaka. Uz njegov postanak veu se i razliite predaje. Na otoku Krku, u
Samoboru te u Bosni i Hercegovini vjeruju da se zmaj moe izlei iz jaja to
ga je snio pijevac. Marijan Stojkovi smatra da se vjerovanje o pijevcu koji
nosi jaje k nama proirilo sa zapada i sjevera zato to se javlja samo u zapad-
nom dijelu naeg naroda Istri, Banovini, otocima te Bosni.
29
Danas je vjerovanje u zmaja ljudima najvie poznato po pjesmi Pisan
svetago Jurja u kojoj se sveti Juraj bori sa zmajem i spaava kraljevu ker. Tko
se sve bori sa zmajem? Uglavnom je rije o mladiima koji zauzvrat dobivaju
spaenu djevojku koja je u veini sluajeva jedna od kraljevih keri. Povijest
radnje takvih pria saeto je predoena u djejoj bajci Bajka o dobroj vili
Luke Paljetka gdje se vidi utjecaj usmenih motiva na pisanu knjievnost:
Kamo e? upita ga vila. eka me moja Princeza odgovori joj mladi.
Moram je spasiti; ubiti zmaja provaliti vrata, popeti se na kulu, razvaliti
katanac, uzeti je u krilo, ukrasti je iz dvorca, pobjei s njom na konju, oeniti
se njome, i imati mnogo mnogo, mnogo djece zadihano joj objasni on.
30

Na Cresu vjeruju da se u borbu sa zmajem mogu upustiti samo dva ovjeka,
moglo bi se rei jedan boji i jedan narodni sv. Juraj i Kraljevi Marko
31

dok u Konavlima narodna legenda kae da je uro obeao izbaviti kraljevu
ker od zmaja, samo ako preu na kransku vjeru na to je kralj pristao.
32

Meutim, Radoslav Katii u lanku Ljuta zvijer govori o borbi slavenskih
poganskih bogova i to Peruna, vrhovnog boga, boga gromovnika, i Volosa/Ve-
lesa, stoarskog boga i boga dobrobiti, kojega se, meu ostalim, povezuje i sa
zmajevima Perun (Grom) ubija svog protivnika Volosa koji se javlja i u liku
zmaja i u liku ljute zvjeri. S obzirom da ga se povezuje s bogatstvom, luiki
Srbi razlikuju novanog, mlijenog i itnog zmaja. Zmaj, koji se smatra
kao vrsta neiste sile, moe se pojavljivati i kao medvjed, a povezuje ga se i sa
zmijom koja ima medvjeu glavu, ali i s vragom kada ga se smatra vladarom
29
Prema: Marijan Stojkovi, udo od kokota, u: ZbNO, knj. 28., sv. 1., JAZU,
Zagreb,1931., str. 90.
30
Ivica Matievi (ur.), nav. dj., str. 93.
31
Prema: Andrija Bartulin, nav. dj., str. 272.
32
Prema: Vid Vuleti Vukasovi, Narodne legende, u: ZbNO, knj. 29., sv. 2., JAZU,
Zagreb, 1934., str. 208-9.
154
podzemnoga svijeta. Katii trai vezu takve zvijeri i s antikim motivom u
Ilijadi. Rije je o udovitu Himeri koja je sprijeda bila kao lav, straga kao
velika zmija, a sredinji je dio nalikovao na kozu. Poput zmaja i ona je strano
duhala silu plamenog ognja.
33
O boanskom dvoboju u slavenskim preda-
jama Katii govori i u Boanskom boju navodei pri tome bjeloruski primjer
predaje o Perunu koji ubija zmaja, ali njezinu verziju u kojoj gromovnik ubija
vraga, zloudnog natprirodnog protivnika koji je mnogo otrcaniji od zmaja.
Nakon ubojstva zmaja/vraga kia je padala danima (sve dog ga nisu poko-
pali). Prirodni elementi koji se vezuju uz zmaja su zemlja i voda; njegova je
dakle movara iz koje dolazi i u koju se vraa, on je gospodar podzemlja te ga
stoga treba pokopati kako bi se smirio pod zemljom. Osim u slavenskoj mito-
logiji ubojstvo zmaja, odnosno zmije od strane boanstva nalazi se i u grkoj
mitologiji gdje Apolon ubija zmiju/zmaja Pitona koji je leao u pilji na vodi.
34

Brojni slikovni prikazi zmaja, kao i opisi u priama slikovito doara-
vaju to bie najee je ono veliko, krilato i s pandama. Stanovnici Cresa
vjeruju da je prije vie bilo stranih stvorenja koja su, kako oni kau, liila
pola na mia, pola na pticu
35
dok u Loboru dre da je rije o velikoj krilatoj
ivotinji to lei pod zemljom, pri emu je glava pod jednim, a rep pod drugim
brijegom, a vani ga moe izvesti samo erni dijak. Kada ga izvede, pozoj
leti po zraku i mijea vjetrove.
36
Od toga vjerojatno potjee i vjerovanje da
na zmaju jau popovi koji prave tuu (Retkovci). U Varadinu takoer postoji
vjerovanje u zmaja kojemu je glava pod pavlinskom crkvom, a rep pod starim
gradom. Oni vjeruju da je Varadin pogodio potres zato to je zmaj zamahao
repom zbog njihovih grijeha
37
to ga dovodi u vezu s kranskom tematikom
kazna za poinjeni grijeh. Zmaj se spominje i u jednoj od ala to ih je Iva-
nievi zabiljeio u Poljicama (Zmaj u vrvi), a govori o Trogiranima koji su
uhvatili hobotnicu uvjereni da je rije o zmaju koji e im razoriti grad.
Zmaj nije nepoznat niti narodnoj pjesmi. Prikazan je kao i u veini vje-
rovanja i pria on leti, ima krila i krade djevojke, uglavnom kraljeve keri.
Jedna takva narodna pjesma zabiljeena je u Duvnu:
33
Radoslav Katii, Ljuta zvijer, u: Filologija, 49, Zagreb, 2007., str. 90-1, 94, 110.
34
Prema:Radoslav Katii, Boanski boj, u: Boanski boj. Tragovima svetih pjesama nae
pretkranske starine , Ibis grafka - Katedra akavskog sabora Opine Moenika Draga -
Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu,
Zagreb, 2008., str. 182-185, 193, 220.
35
36
Prema: Josip Kotarski, nav. dj., str. 52.
37
Prema: Ante imik, Uz veliki zagrebaki potres g. 1880, u: ZbNO, knj. 29., sv. 1.,
155
Zmaj prileti s mora na Dunavo, ijeg li si roda i plemena,
Zmaj pronese pod krilom divojku, ijeg li si roda i plemena,
A pod drugim ruvo divojako. Vele li si roda gospodskoga?
udna zmaju ea dosijala, Divojka mu rii progovara:
Pa zmaj pade za goru na vodu, Kad me pita, da ti pravo kaem,
Al na vodi carski delibaa, Ja sam erka cara stambolskoga,
Pa besidi carski delibaa: Seka lipa Uugli vezira,
Oj bora ti, kiena divojko, Virna ljuba zmaja estokoga.
38

Nerijetko se ljudske osobine izraavaju preko osobina ivotinja, ovdje
zmaja i adaje. Takav nain oblikovanja lika vidljiv je u narodnim pjesmama
iz Duvna:
1. 2.
U mog dragog runu kuju kau, Dvi adaje goru priletie,
Svekrvicu, vruu eravicu, Ter hrvatsku zemlju porobie:
Dvi jetrve, dvije plaje vode, Od Poege paa Ibrahime,
Dva divera, dva maa plamena, Od Bihaa silni Mustaj-bee.
39
Svekra babu, zmaja ognjenoga.
40
Ovisno o kraju iz kojega potjee vjerovanje, ovo bie javlja se pod ra-
zliitim nazivima (zmaj, adaja, ala, pozoj), a gotovo uvijek je rije o istom
biu. Meutim, s tim se ne slau Zaostroani. Oni razlikuju zmaja i adaju.
Zmaj odgovara dosadanjim vjerovanjima da kradu djevojke i odvode k sebi
dok adaje dre znatno gorim od zmajeva jer oni jedu ljude. No, i po pitanju
zmajeva razlikuju se od dosadanjih vjerovanja; oni ga dre za zmijskog kralja
koji ima krunu na glavi.
41
Nada Miloevi-orevi takoer razlikuje ta bia
zmaja dri dobronamjernim mitskim biem koje se esto identifcira sa zmij-
skim carem, a bori se s alama koje vode gradonosne oblake te odravaju vezu
s lijepim i mladim enama. Ala je prema tome ljudoder, prodrljivo i nesito
krilato bie koje moe postati preobraenjem od zmije starije od sto godina ili
od mrtvaca, a svojstvena mu je sposobnost metamorfoze dok je adaja krilato
demonsko bie s vie glava koje ima takoer mogunost metamorfoze; uvar
je voda i zabranjenih prostora, javlja se u predajama, bajkama, lirskoj i epskoj
38
Stojan Rubi, Narodne pjesme. (Duvno u Bosni), knj. 23., str. 241.
39
Stjepan Banovi, O nekim historikim licima naih narodnih pjesama, u: ZbNO, knj.
25., sv. 1., JAZU, Zagreb, 1921., str. 92.
40
Stojan Rubi, Narodne pjesme. (Duvno u Bosni), u: ZbNO, knj. 24., JAZU, Zagreb,
1919., str. 313.
41
Prema: Stjepan Banovi, Vjerovanja. (Zaostrog u Dalmaciji), knj. 23., str. 213.
156
poeziji. Putem pojmovne analogije povezuju je sa zmijom u srednjovjekov-
noj srpskoj knjievnosti adaja-zmija je bila simbol turskog zla.
42
1.2.1. Motiv zmaja u priama
Najvei broj narodnih pria s motivom zmaja zabiljeio je Tadija Smi-
iklas u osjekoj okolici. Motiv zmaja koji krade djevojke ili blago koje u
blizini pase est je motiv, npr. u narodnoj prii Kraljeva ki. Spaavanje triju
kraljevih keri javlja se u prii pod br. 1 to ju je zabiljeila Milena Papratovi
u okolici akova.
43
Naime, tri dana za redom iz vode izlazi po jedna adaja,
svaki put s jednom glavom vie, a svladava ih kraljev sin uz pomo psa. U pri-
i Petero brae zmaj je brai oteo sestru koju oni nastoje vratiti pomou vje-
tina koje posjeduju. Pria Oinji vid govori o brai koja trae oev vid. Zmaj
u borbi s najmlaim bratom zamoli za ivot te mu ree kako da ocu povrati vid
s obzirom da mu ga je on uzeo, ali ga brat, nakon priznanja to je uinio, ubija
kao i njegovu trudnu enu i njihovu djecu te spaava djevojku koju je zmaj
oteo. Motiv davanja keri onome tko prvi naie te ponovna potraga brae za
sestrama vezana je uz pojedine ivotinje pa tako i zmaja. U prii iz akovake
okolice otac je na samrti trojicu sinova zamolio da svoje tri sestre dadu onome
tko doe prvi po njih. Kada je dolo vrijeme, dva starija brata su se protivila, a
mlai ih je dao zmaju, orlu i sokolu. U ovoj prii o zmajevima se ne govori kao
o jednom, dva ili tri, ve o sedam stotina zmajeva koje zmaj obeava poslati
mlaem bratu u pomo.
44
U obradi zmije kao demonolokog oblika spomenut je motiv zmije mla-
doenje. S obzirom da se zmija i zmaj nerijetko dovode u svezu, analogna
tomu je i injenica da postoji i zmaj mladoenja koji je prije ulaska u lonicu
svlaio koulju te se pretvarao u mladia koji je bio kralj (Zmaj i zlatokrila
ribica). Meutim, djevojina majka spaljuje zmajevu koulju te im on prorie
nesreu.
1.3.1. Orbo (orko) i mrak
U podruju Vrgorca puk smatra da je rije o nekakvu magarcu kojega
ne moe svatko vidjeti, a koji se nekad javlja siuan kao maka, a nekada
velik kao najvei brijeg. Kada ga netko uzjai, on se pretvori u neto nalik bri-
jegu i odnese ga na posve drugo mjesto; mogue ga je zamoliti da ga vrati na
42
Prema: Nada Miloevi-orevi, Ala, Adaja, Zmaj, u: nav. dj., str. 11., 19., 280.
43
Milena Papratovi, Narodne pripovijetke iz okolice akova s komentarima i poredbenim
pregledom, bNO, kn.32, sv.2, JAZU, Zagreb, 1940.
44
Isto.
157
mjesto odakle ga je i odnio.
45
Ovo bie nije prikazano u potpuno negativnom
smislu ovjeku moe napakostiti, ali mu nee uiniti zlo. Vjerovanje u orba
nalazi se i u Zaostrogu gdje narod dri da je rije o vragu pretvorenom u ma-
garca kojeg ovjek katkad moe nai nou na raskriju i uzjahati ga, ali e ga
on odnijeti gdje ga bude volja. Nosati ga moe do prvih pijevaca kada ga zbaci
sa sebe ili ostavi na vrh brda i nestane.
46
Posve tree vjerovanje zabiljeeno je
u Bukovici gdje narod smatra da orko postaje od smetjita koje se nedjeljom
nosi na ubranik (kua oiena petkom). Iz smetjita izlazi magarac ili dri-
jebe koje se poslije moe vidjeti nou na cesti gdje lei ili pak pase uz put, a
ljude ostavlja na nekoj od velikih visina kao to su npr. zvonik crkve ili visoko
stablo. Takoer vjeruju da se orko najee sam podvue pod ovjeka, pa ak
i da kumuje s vukodlacima.
47
Orko u Brestu nije specifno odreen kao ma-
garac. Prema vjerovanju on e odnijeti samo dijete i seljaka te ga ostaviti na
nekom visokom mjestu, ali nerijetko malo dijete vraa u blizinu mjesta odakle
ga je uzeo. Mogue se je obraniti zamjenom cipela na nogama kada putnika
pone obuzimati malaksalost.
48
Vjerovanje u ovo bie (manjimorgo) Ivanie-
vi je zabiljeio u Poljicama, ali nam o njemu ne daje nikakve podatke osim
da je rije o biu slinom smetinjaku te da se pretvara u svaku ivotinju.
49

Ovo se bie u nekim krajevima javlja pod nazivom mrak i njegovim
izvedenicama pri emu se po svojim osnovnim karakteristikama ne podudara
u potpunosti s orbom iako ih prouavatelji dre za jedno bie. Na otoku Krku
vjeruju da je rije o gorostasu koji donosi zlo onome tko proe ispod njega
te da krade djecu i odnosi ih daleko od kue
50
dok na Cresu dre da ovjeku
nee nauditi, osim ako se ne ruga s njim. Tada se ovjeku uplete meu noge,
pone rasti i dobivati oblik make, psa, konja, koze, vola ili ovjeka te onoga
tko ga zadirkuje ostavi na visokom stablu ili pak zvoniku.
51
Gospiani vjeruju
u veliku mo mraka. On ne smije doi na pranje ili ruho djeteta te se stoga
roba, kao i dijete, mora unijeti u kui prije mraka (slino vjerovanje zabilje-
eno je u Brestu). Dijete ne smije nou biti vani jer mu mrak moe uzeti vid,
ruku, nogu ili oboje, odnosno nee njima moi micati. Djetetov zub ne smije
se bacati, ve dijete nou mora mraku samo baciti zub preko kue, a on e mu
45
Prema: Ivan Ujevi, Orbo (orko). (Vjera u osobita bia), u: ZbNO, knj. 1., JAZU,
Zagreb, 1896., str. 228-9.
46
Prema: Stjepan Banovi, Vjerovanja. (Zaostrog u Dalmaciji), knj. 23., str. 198.
47
Prema: Vladimir Ardali, Orko. (Bukovica u Dalmaciji), u: ZbNO, knj. 25., sv. 2.,
48
Prema: Jakov Mikac, nav. dj., str. 200.
49
Prema: Frano Ivanievi, Poljica. (Narodni ivot i obiaji), knj. 10., sv. 2., str. 269.
50
Prema: Ivan Mileti, Mrak i buan. Otok Krk (Vjera u osobita bia), u: ZbNO, knj. 1.,
51
158
dati drugi.
52
Ovome vjerovanju slino je ono u Samoboru, osim to vjeruju da
postoji nain kako se rijeiti mranjaka kada se poe spavati u vreu se stavi
imela te se pokrije s tim, a dobar je i dra.
53
U Kastavu vjeruju da nije rije o
ovjeku ve biu s velikim nogama i bez obraza. Nemogue ga je uti zato to
hoda neujno poput sjene.
54
1.4. CRNI OVAN I ZELENI KONJC
Odreena bia javljaju se samo sporadino, ali kada se pojave ostavlja-
ju upeatljiv dojam kao to je to rije s crnim ovnom za kojega se vjeruje da
uva novac to gori ovjeku se nita nee dogoditi ako na to mjesto baci po-
sveenu sol molei Oenaa.
55
O crnom ovnu govori i pria Ovan iz jezera u
kojoj ovan iskae iz jezera i oplouje est ovaca, a idue godine iskae iz vode
te odvodi est crnih janjaca.
56
Ova simbolika brojeva i boje u crnogorskoj prii
ukazuje na vezu crnog ovna i vraga. Neto slino se dogaa i u prii Vraje
jezero gdje iz vode iskae zeleni konj i oplouje kobilu vojvode Momila koja
e odrijebiti Jabuila krilatoga konja. Jezero od kuda zeleni konj iskae
crno je i stravino kao i u prii o crnom ovnom to i ovu priu dovodi u vezu
s vragom.
57
2. KRANSKA BIA DOBRA I ZLA
Vjerovanje u anele i vraga pristiglo je tek s kranstvom, a prema
vjerovanju u Hrvatskoj i Srbiji svakom su ovjeku roenjem dodijeljeni po
jedan aneo i avao.
58
Jedan od najveih demonologa 20. stoljea Egon von
Petersdorff smatra da ovjekov razum nije sposoban stvoriti si predodbu o
nekom bestjelesnom duhu kao to su to aneli i demoni te da za njih znamo
jedino iz Boje objave, a sve nadnaravne istine koje nije mogue obuhvatiti
razumskim moima, ponudio ih je Bog ovjeku na vjerovanje. Aneli su
stvoreni u mnoini jer jednost pripada samo Bogu, a rasporeeni su prema
rangu to je prisutno i kod palih anela (avo i ostali demoni) koje je Bog
52
Prema: Mijo Biljan, Mrak, u: ZbNO, knj. 17., sv. 2., JAZU, Zagreb, 1912., str. 375.
53
Prema Milan Lang, Samobor, knj. 19, sv.1, 145-6
54
Prema: Ivo Jardas, Kastavtina. (Zmamorija), knj. 39., str. 106.
55
56
Prema: Miun M. Pavievi, Crnogorske prie, u: ZbNO, knj. 28., sv. 2., Zagreb, JAZU,
1932., str. 131-2.
57
Prema: Miun M. Pavievi, Etiologike prie iz Crne Gore, u: ZbNO, knj. 30., sv. 2.,
58
Prema: Edmund Schneeweis, nav. dj., str. 51.
159
stvorio kao dobre, a koji su postali zli.
59
Koliko je zastupljeno vjerovanje u
spomenuta bia na junoslavenskom prostoru (naroito na hrvatskom) te ko-
jem biu narod pridaje vie panje, vidjet e se kroz razliite segmente ivota
kao i kroz zastupljenost u pojedinim knjievnim vrstama.
2.1. Aneo
Aneli se rijetko spominju u sklopu vjerovanja; uglavnom je rije o nji-
hovu pojavljivanju u molitvama, crkvenim i svetakim pjesmama, starim gla-
goljskim rukopisima to ih donosi Strohal, dok se u priama spominju znatno
rjee nego li njihova suprotnost (vrag) te ih se uglavnom vezuje uz krae
epizode. Jedna od pria u kojoj je aneo glavni lik je pria Anel na zemlji
(unjevo Selo u Hrvatskoj) ispriana u povodu smrti jedne ene, a govori o
anelu koji nije htio djeci uzeti majku na samrtnoj postelji zato to mu je bilo
ao djece. Zbog toga ga je Bog bacio na zemlju na kojoj je morao biti sve dok
se tri puta ne nasmije.
60
Ivanievi anele stavlja u skupinu stvorova nalik
ljudima. Prema njegovu miljenju Poljiani vjeruju da je Bog stvorio anele,
a one koji su htjeli vladati bacio u jamu 900 milijuna milijuna duboku a 900
milijuna milijuna iroku. Oni zli aneli koji su se nali na zemlji napastuju
ljude i vode ih u napast i zlo, a svi zli duhovi tvrde da su od Kainove krvi.
61

Aneli kao dobra nebeska bia i zatitnici ljudi nalaze se u jednoj omi-
koj pjesmi koju donosi Kuba (1). Ponekad se osobine anela, kakve ovjek
zamilja da posjeduju takva bia, pridaju osobama koje volimo. U pjesmama
se nerijetko tako oslovljavaju mladi i djevojka, a jedna takva pjesma zabilje-
ena je u Imotskom (2). Povezanost anela i neba vidljiva je u treem primje-
ru u pjesmi iz ibenika:
1. 2. 3.
(...) Ako si legla spat, (...) spavaj, spavaj, aneliu, Lipost tvoju ugledala,
Bila ti lahka no! Spavaj, spavaj, do zore! S neba anela,
Aneli od raja Zora e te probuditi, Sama sobom besidila,
Bili ti na pomo.
62
Dragi e te poljubiti.
63
Bila vesela (...).
64
59
Prema: Egon von Petersdorff, Demoni, vjetice, spiritisti: sve o postojanju i djelovanju
mranih sila, Split, Verbum, 2001., str. 21., 32., 40.
60
Prema: Juraj Boievi, Anel na zemlji, u: ZbNO, knj. 25., sv. 1., JAZU, Zagreb,
1921., str. 192.
61
Prema: Frano Ivanievi, Poljica. (Narodni ivot i obiaji), knj. 10., sv. 2, str. 254.
62
Ljudevit Kuba, Narodna glazbena umjetnost u Dalmaciji, u: ZbNO, knj. 3., JAZU, Za-
greb, 1898., str. 171.
63
Isto, str. 171.
64
Isto, str. 182.
160
2.1.1. Sudar dobra i zla, anela i vraga
Sudar dobra i zla ostao je do danas zabiljeen u razliitim segmentima
ivota, a tenja je uvijek ista pobjeda dobra nad zlom. Na sv. Nikolu, prema
obiaju koje biljei Horvat u Koprivnici, vrag zloestu djecu biljei u svoju
knjigu, vee ga lancima i stavlja u ko to ga nosi na leima, a aneo dobru
djecu biljei u biskupovu knjigu.
65

Aneo i vrag kao suprotnosti jedno drugom nalaze se i u djejim igra-
ma. Josip Lovreti u Otoku je zabiljeio igru cim cime drm drme: (...)
Aneo rekne koju stvar. Ako pogodi koga, onaj ide s anelom, a vrag dolazi,
da s babom divani. Ako ne pogodi, sklone se aneo bez diteta, a vrag dola-
zi i razgovara s babom (...). Kada pokupe svu dicu, koju aneo, koju vrag,
onda baba opet skupi svu dicu oko sebe, da ji spasi od vraga.
66
Milan Lang u
Samoboru biljei slinu igru nazivajui je Farbice, samo to umjesto babe
gospodar daje imena djeci, a aneo i vrag (svi su djeca) pogaaju imena.
67

Suprotstavljanje dobra i zla vidljivo je i u priama, npr. u prii Dva frentara u
kojoj se javljaju aneo i vrag, ali u obliku abe (vrag) i pauka (aneo).
68
2.2. Vrag
Vjerovanje u postojanje vraga toliko je raireno da ga se moe prona-
i u svim segmentima ivota, a ne samo u crkvenim tekstovima; javlja se u
usmenim predajama, bajkama, pjesmama, igrama, kletvama..., a nadasve u
poslovicama. Nada Miloevi-orevi smatra da ulogu u rasprostranjivanju
njegova lika igraju Biblija i apokrifna knjievnost kao i vieslojna usmena
tradicionalna vjerovanja. Pripada mu i uloga stvaranja svijeta i ivotinja na
zemlji, a u bajkama se javlja ee kao epizodna linost u vidu personifcira-
nog zlog duha. U aljivim i legendarnim priama mahom je simpatina linost
zbog svog neuspjenog druenja s ljudima koji mu uvijek podvaljuju (inter-
nacionalni krug pria o glupom avlu).
69
U Zborniku je zabiljeeno mnotvo
takvih primjera, ali ih zbog opsenosti nije mogue sve navesti. Vraga se po-
vezuje i u priama s bajanjem, npr. ako je lonac prazan ne smije preko noi
ostati otklopljen zato to e u njega vrag zavirivati,
70
a brojni su primjeri s
65
Prema: Rudolf Horvat, Koprivnica u Hrvatskoj. (Narodna vjerovanja s bajanjem), u:
ZbNO, knj. 1., JAZU, Zagreb, 1896., str. 245.
66
Josip Lovreti, Otok. (Narodni ivot i obiaji), knj. 7., str. 59.
67
Prema: Milan Lang, Samobor. (Narodni ivot i obiaji), u: ZbNO, knj. 18., sv. 2., JAZU,
Zagreb,1913., str. 245.
68
69
Nada Miloevi-orevi, avo, u: nav. dj., str. 71.
70
Prema: Rudolf Horvat, Koprivnica. (Narodna vjerovanja s bajanjem), knj. 1., str. 253.
161
upozorenjem pravilnog izgovaranja molitvi. Molitva za umirueg koju navodi
Smiiklas ne smije se pogrijeiti zato to koliko se god puta pogriei, toliko
se novih vrazi u paklu uini.
71
esto se javlja i u poredbama, npr. iz Crne
Gore: Crn ka avo, Grdan ka vrag, Muan ka avo, Pogan ka avo.
72
avo se javlja i u prenesenom znaenju u pjesmama, npr. u pjesmi
koju djevojke pjevaju udvaraima (1) ili pak u pjesmi koju mladii pjevaju
djevojkama (2):
1. 2.
Skoi, curo, skoide, Oj Marice, malena curice,
Ne stidi se gospode (...). Jesi mala, al si puna avla:
Gospoda su avoli Primamila b popa od oltara,
Ko i nai paori.
73
Kamo l ne bi iz ume sviara.
74
Povezuje ga se, kao i malia i zmaja s jajetom crne kokoi. U Otoku
postoji pria o traenju djeteline s 4 lista i vragu koji se izlegao iz jajeta crne
kokoi pa je poao po naredbi u potragu za djetelinom. U istoj toj prii spomi-
nje se i vragova ena za koju se mladi treba oeniti. Meutim, vrag je nad-
mudren, djetelina spaljena, a vile su isprebijale vraga i njegovu enu.
75
Slian
motiv javlja se u njemakoj usmenoj knjievnosti gdje se iz sedmog jaja crne
kokoi nakon sedam dana izlee vrai koji e ovjeku sluiti u zamjenu za
duu, ali i u Bosni gdje dre da se iz jaja, kojeg je snio pijevac nakon dvadeset
godina i koje je noeno etrdeset dana pod lijevim pazuhom, moe izlei a-
vao koji bi vlasniku nabavio sve to poeli.
76
2.2.1. Motiv vraga u priama
Prie koje govore o borbi izmeu Boga i vraga uvijek zavravaju po-
bjedom dobra i nadmudrivanjem vraga. Vrag je, uz Boga, glavni akter u prii
Kako je postala zemlja koju je Mijo Biljan zabiljeio u Gospiu. U priama
se javlja u razliitim oblicima. Borani navodi knjigu Petra Berkea u kojoj on
pripovijeda kako su se neki ljudi oslobodili vragova i vjetica molei se Mariji
71
Ivan Mileti (ur.), Sv. Jakov kraj Bakra u Hrvatskoj. Iz zbirke akademika T. Smiiklasa,
u: ZbNO, knj. 1., JAZU, Zagreb, 1896., str. 208.
72
Miun M. Pavievi, Narodna poreenja. (Crna Gora i Dukain), u: ZbNO, knj. 30., sv.
1, JAZU, Zagreb, 1935., str. 233-36.
73
Josip Lovreti, Otok. (Narodni ivot i obiaji), knj. 7., str. 97.
74
Isto, str. 98.
75
Prema: Josip Lovreti, Otok. (Narodni ivot i obiaji), knj. 7., str. 116.
76
Prema: Marijan Stojkovi, nav. dj., str. 92., 94.
162
Bistrikoj da ih oslobodi.
77
Vragovi se u tim priama javljaju u razliitim li-
kovima kao to su pokojni mu, maak, ptica, medvjed, pas, redovnik, konja-
nik....; skriva se u konjskoj potkovi ili pak ulazi u ovjeka koji ga se oslobaa
molitvom Mariji Bistrikoj. Vrag se javlja i kao djeak koji ide po due onih
koji neto krivo rade (majka kune dijete, ovjek koji se nije prekrstio, svee-
nik koji lei u naruju svoje kuharice)
78
, kao gospodin, starac i sl.
Veliki broj pria o vragu zabiljeio je Smiiklas u osjekoj okolici
79
,
dok e razmjerno velik broj poslovica u kojima se spominje vrag biti zabilje-
en na prostoru Prigorja
80
, Virja
81
i Istre
82
to ukazuje na mjesta ili podruja
na kojima je vjerovanje u takva bia izrazito jako. Osim pria koje e ovdje
biti spomenute, vano je naglasiti kako se veliki broj pria o vragu nalazi u
glagoljskim rukopisima to ih je objavljivao Strohal.
83

Vrag se javlja u priama kao glavni akter nastojei dobiti ono to eli.
Tako u narodnoj prii Zlatna Mara vrag u ovjejem liku dolazi zaprositi
Maru koja se prvotno pristaje udati za njega, a nakon to spoznaje da je on
vrag, odbija ga te joj umiru majka i otac, a zatim i ona
84
dok u prii Otac tel
vragu ker prodati vrag nije uspio sa sobom odvesti ki zato to se djevojka
77
Prema: Dragutin Borani, Vragovi i vjetice, u: ZbNO, knj. 17., sv. 2., JAZU, Zagreb,
1912., str. 365.
78
Prema: Juraj Boievi, Postanak jedne prie o vragu, u: ZbNO, knj., 23., JAZU,
Zagreb, 1918., str. 1-4.
79
Rije je o narodnim pripovijetkama koje je Smiiklas objavio u ZbNO (od 15-og do 18-og
broja zbornika).
80
Vrag ti oi skopal, kaj ne vidi! Oko dugo zeve, pak ne uje, unda mu znaeni rei (...) vrag
ti vuva zatrdil! Zloestimu ditetu velidu jo: to je pravi vrag, - samemu je vragu iz torbe
vulo (...). Vrag te je dal i stvoril ciganjski, kam ide? (...) to mu je smrdelo kak vragu
temjan (...). itd. (Vatroslav Roi, Prigorje. (Narodni ivot i obiaji), u: ZbNO, knj. 12.,
sv. 1. i 2., JAZU, Zagreb, 1907., str. 87., 224., 230., 263., 273.)
81
Ae je vrag zel roke, ne noge. Bez glada ili bez vraga nema blaga. Bog da, vrag zeme. Dok
krv vri, vrag ne spi. Eto vraga iznenada. Ne mre se sluiti Bogu i vragu. Ne ni vrag tak crn,
kak je namaljan. To ne bi ni vrag z maslom pojel. itd. (Pero Lukanec, Poslovice i fraze
(Virje u Podravini), u: ZbNO, knj. 31., sv. 2., JAZU, Zagreb, 1938., str. 137. , 139-40.,
151., 153., 172-3., 192.)
82
a po vragu dojde, po vragu jide. Ki se s vragon uprti, mu je do smrti. Ki vraga jie, vraga
najde. Mali vrag izlee velikoga. On je bija, di ja vrag opanke proda. On zna, di vrag spi.
Po vragu je dolo i po vragu je polo. Svaka mati odgoji i jeno dite za vraga. Svaka enska
jima jednu dlaku od vraga. itd. (Stjepan ia, Poslovice i uzreice iz Istre i sa kvarnerskih
otoka, u: ZbNO, knj. 33., JAZU, Zagreb, 1949., str. 149., 155-6., 158 -60.)
83
Rije je prvenstveno o tekstovima zabiljeenim u Prilike iz stare hrvatske glagoljske
knjige (knj. 21., sv. 2.) koje je Strohal prepisao iz djela Zadranina fra Marka Kuzmia,
Prilike iz stare hrvatske glagoljske knjige (knj. 22.) i Prilike iz stare hrvatske gla-
goljske knjige. Drugi dio. Prilike iz ostalih zbirki propovijedi 14.-18. vijeka (knj. 23.).
84
Prema: Tadija Smiiklas, Narodne pripovijetke iz osjeke okoline u Slavoniji, u: ZbNO,
knj. 16., sv. 1. i 2., JAZU, Zagreb, 1911., str. 140-1.
163
stala kriati i moliti, ali je zato uzeo oca koji je vlastitom krvlju s njim prije
petnaest godina potpisao ugovor o prodaji keri.
85
Kao ilustracija to se dogo-
di kad vrag ipak ne dobije ono po to je doao moe posluiti pria Kako je
soldat vraga podbrivao. Vojnik je vragu obeao poi s njim samo ako dozvoli
da ga obrije jer u protivnom s runim (vragom) nee ii vrag pristane, a
vojnik mu naredi da donese dasaka i avala, te ga prevari, zakuca na pod i
istue. Vrag mu naposljetku obea slobodu, dvorac te lijepu djevojku koja je
pretvorena u zmiju.
86
Kako izgleda kada se vragovi niti sami meu sobom ne mogu dogovo-
riti najbolje prikazuje pripovijetka Kraljeva ki vjetica. U njoj je, u jednoj
epizodi, prikazana svaa vragova zato to ne mogu podijeliti arobne stvari
(opanke, eir, kabanicu i kiobran) pomou kojih mogu nevidljivi odletjeti
gdje god poele. Vragove je nadmudrio stari vojnik koji je lovio kraljevu ki te
je arobne stvari uzeo sebi.
87
Gotovo identina epizoda nalazi se u pripovijetci
avolica, u kojoj brat ide u potragu za sestrama to ih je otac prodao za blago
i novac. On takoer sree dva vraga koja se svaaju tko e dobiti arobni tap,
izme i eir, a mladi ih nadmudruje govorei neka dobije onaj tko prije izae
iz vode avoli skau u more, a mladi uzima arobne stvari.
88
Vrag se u crnogorskim priama javlja uz odreene lokalitete koji su po
njima dobili ime ili su postali poznati, npr. uz peinu (Buavica) ili mlin (Mlin
na Buavici). U obje prie vrag je otjeran bacanjem eravice u ulice. U prii
Buavica pastir Jovan se sa stadom uselio u peinu za koju se vjerovalo da u
njoj ive vragovi, ali ga poglavica avola odlui istjerati poslavi mu susjeda
koji je bio jedan od njih dok se u prii Mlin na Buavici avo i Aleksa, koji nije
znao za strah, nou strijeljaju pogledom tko e kome prvi neto naao uiniti.
89
to se dogodi kada pojedinac zatrai pomo od vraga? O tome govori
pripovijetka Vraija pomo ovjek se uvijek molio vragu a nikada Bogu;
vrag mu je doista dao ono to je poelio, ali je i doao po njega.
90
Tematski
je zanimljiva i pria iz okolice Zagreba (Mesari vraga zvali). etiri mesara
imala su crnu maku koja im se okotila na mladu nedjelju, a meu crnim
maiima je bio jedan maak. Mesari odlue na raskriju dozvati vraga ne
bi li im dao sve to zaele. Meutim, vrag im se ukazao u liku koze, a poto
85
Prema: Franjo Buar, Narodne pripovijetke. (Iz okoline zagrebake), u: ZbNO, knj. 23.,
JAZU, Zagreb, 1918., str. 256-61.
86
Prema: Milan Lang, Samobor. (Narodni ivot i obiaji), knj. 19., sv. 1., str. 80-2.
87
knj. 18., sv. 1., JAZU, Zagreb, 1913., str. 144-5.
88
Isto, str. 145-7.
89
Prema: Miun M. Pavievi, Crnogorske prie, knj. 28., sv. 2., str. 121-2.
90
164
od straha nisu mogli rei to ele, stali su bjeati kui. Vrag ih je uhvatio te
im umjesto novca dao batine.
91
O motivu nagodbe s avlom, koji je est u
usmenim priama, Petersdorff osvrui se na dananje doba pie: Danas jo
uvijek (ili upravo danas ponovno) ima ljudi koji stavljaju svoj potpis avlu:
dodue, ne vie s krvlju ni na pisani pakt s avlom, ali svejedno u potpunoj,
slobodnoj voljnoj namjeri (...) kako bi im on ispunio elje koje na normalan
nain izgledaju nedostizivima.
92
Upravo spomenuto potpisivanje krvlju, odno-
sno potpisivanje odreenog dokumenta kao to je krsni list djeteta u zamjenu
za bogatstvo esto je koriten motiv narodnih pria. Ugovor s avlom najei
je u priama s motivom babe (ene) i vraga te motivom skrivenog u kui.
Skriveno u kui
Ovo je jedan od estih koritenih motiva u priama o vragu. Vrag se u
njima pojavljuje u ljudskom obliku i zauzvrat za dano bogatstvo od ovjeka
trai da mu da ono za to ne zna da ima u kui dijete. ovjek koji se dogovo-
rio s vragom za dijete saznaje tek povratkom kui kao i injenicu tko je zapravo
njegov dobroinitelj. To je vidljivo iz sljedeih primjera koji su zabiljeeni u
razliitim krajevima. U prii Vrag i ribar (okolica Osijeka) ribar daje spome-
nuto obeanje vragu koji mu nakon danog obeanja pomae uloviti mnotvo
ribe koju je ribar morao uloviti za kralja, a dolaskom kui spoznaje da mu je
ena rodila sina.
93
U prii Prodao duu vragu (Samobor) siromah sree gos-
podina (vraga) kojemu se poali na svoje siromatvo, a vrag siromahu obea
novac u zamjenu za ono to ne zna da ima u kui. Meutim, kada je vrag doao
po dijete, mu je otiao po sveenika pa su dijete krstili. Sin, tek kao sveenik,
saznaje da ga je otac prodao vragu, odlazi u pakao i od gospodara vragova
trai knjigu u koju je zapisan kada je kupljen; on mu je dao da ju spali te za-
povjedio drugim vragovima da takve stvari ne smiju kupovati.
94
Pria Rabar
Matija (Petrijanec) predstavlja svojevrsnu varijantu prethodne prie. Siromah
u umi ponovno susree gospodina, ali mu se na svoje siromatvo te mu pro-
daje dijete za novac, naravno nesvjesno, a spoznaja uslijedi kad se povrati kui
i zatekne enu koja je rodila sina. Dijete se na nagovor sveenika koluje za isti
poziv te polazi u potragu za krsnim listom to ga je otac potpisao s vragom.
95

91
Prema: Franjo Buar, Narodne pripovijetke. (Iz okoline zagrebake), knj. 23., str. 261-2.
92
Egon von Petersdorff, nav. dj., str. 111.
93
Prema: Tadija Smiiklas, Narodne pripovijetke iz osjeke okoline u Slavoniji, knj. 17.,
sv. 2., str. 356.
94
95
Prema: Olga Jerman, Rabar Matija. (Petrijanec u Hrvatskoj), u: ZbNO, knj. 21., sv. 1.,
JAZU, Zagreb, 1916., str. 140-2.
165
Baba i vrag
Uz skriveno u kui ovo je drugi est motiv u priama o vragu, ali
javlja se i u drugim knjievnim vrstama. A. Dui je u Gorskom kotaru zabilje-
io zanimljivu anegdotu o babi i vragu kojeg ubija sv. Petar na zahtjev Boga.
Petar grekom odsijeca i babinu glavu glavu te na nju stavlja vragovu.
96
U prii
(Baba gora od vraga) to ju je Strohal zabiljeio kod Karlovca gdje se vjeko-
vima ve prenosi, vrag nije uspio zavaditi enu i mua koji su trideset godina
slono ivjeli, ali je to za rukom polo babi mu je na kraju ubio enu, a baba
se prodala vragu za nove cipele.
97
U drugoj prii koja nosi isti naslov vrag u tri
godine nije uspio zavaditi mua i enu, a baba mu obea to uiniti za tri dana
ako joj da pun lonac novca. Meutim, baba je iskopala jamu, a loncu probu-
ila dno tako da je vrag umro ne uspjevi napuniti lonac, ali ju je zato predao
drugom vragu. Baba je uspjela posvaati mua i enu u jednom danu mu je
ubio enu, a njega su zbog tog ina objesili. Kraj se ipak razlikuje od prethodne
vrag je uvidio koliko je baba zla te ju je sa sobom ponio u pakao.
98

Slian motiv nalazimo u bosanskoj narodnoj pripovijetci ena vraga
prevarila. ena je pustila vraga iz boce, ali se predomislila i ponovno ga za-
tvorila zato to mu nije vjerovala da on moe stati u tako malu bocu.
99
U
narodnoj pripovijetci Zla ena mu i ena se nisu slagali oko toga je li trava
koena ili striena. Jednog dana ona upadne u jamu, a mu je odlui izvui
tek nakon nekoliko dana. Meutim, umjesto nje izvukao je vraga koji ga je
molio da ga ne vrati nazad zato to niti on nije mogao izai na kraj s njegovom
enom; od nje je posijedio.
100
Slian motiv nalazimo u Valjavevoj prii Stara
baba gora od vraga gdje je vrag uzeo babu Magdu koja ga je tukla i muila.
Kada vie nije mogao izdrati s babom, posluao je susjeda te je bacio u jamu,
a susjedu dao mo da ga moe istjerati iz dvije kraljevske keri, a iz tree ne
smije kako je bilo i u pripovijetci Zla ena.
101
akovaka pria br. 25 predstav-
lja svojevrsnu varijantu pripovijetke Zla ena. Rije je o muu i eni koji se
nisu slagali te je ona uvijek radila suprotno nego to joj je mu govorio. Kada
je upala u bunar iz znatielje, muu je bilo drago to je se rijeio, a onda se
saalio, ali je umjesto ene izvukao vraga koji ga je zamolio da ga ne vraa u
96
Prema: A. Dui, Gorski kotar u Hrvatskoj. (Narodna vjerovanja s bajanjem), u: ZbNO,
knj. 1., JAZU, Zagreb, 1896., str. 251.
97
Prema: Rudolf Strohal, ena gora od vraga, u: ZbNO, knj. 26., sv. 2., JAZU, Zagreb,
1928., str. 371-2.
98
Isto, str. 372-4.
99
Prema: Ivan Kasumovi, Esopovska basna grka i rimska u hrvatskom i srpskom narod-
nom prianju, u: ZbNO, knj. 19., sv. 1., JAZU, Zagreb, 1914., str. 19.
100
Isto, str. 25.
101
Isto, str. 25.
166
bunar zato to mu je zlo ivjeti s tom enom te se stao uditi ovjeku kako je
on toliko dugo godina mogao ivjeti s njom. Mu se na te rijei predomislio i
enu ostavio u bunaru.
102
Porijeklo spomenutih motiva, prvenstveno izvlaenja vraga iz jame ili
bunara, istjerivanje vraga iz drugih djevojaka te na kraju i nadmudrivanje
samog vraga Jagi vidi u jednoj ruskoj i jednoj ekoj pripovijetci te istonoj
prii zabiljeenoj u zbirci etrdeset vezirova (najblia prii Zla ena) pri emu
je svima njima izvor u jednoj indijskoj zbirci.
103
Sam naslov (Baba gora od vraga) je poslovian te su analogno tim pri-
ama nastale i druge poslovice: e avo ne moe to svriti, one babu poalje,
to vrag ne moe sam, tu mu zla ena pomogne!, Kam vrag nemre, tam babu
poalje! te ena je i vraga prevarila!
104
U ovo se svakako moe uklopiti i slje-
dea poslovica u kojoj je vrag ena: Uzmi vraga radi blaga, blaga nesta, a vrag
osta.
105
koja je odgovor na prijateljev prijedlog da se oeni bogatom enom. Go-
tovo identinu poslovicu biljei Stjepan ia u Istri
106
, ali i Anica auli u lanku
Lik ene u narodnim poslovicama
107
. U zapisima iz Virja u Podravini zabiljeeni
su takoer primjeri poslovica i fraza kojima je mogue potkrijepiti tvrdnju o
rairenosti ovog motiva.
108
Neke od spomenutih poslovica zabiljeio je sveenik
Vicko Juraj Skarpa u knjizi Hrvatske narodne poslovice (1909.)
109
to svjedoi o
ukorijenjenosti spomenutog motiva koji je iz prie preao u poslovicu.
3. Ostala bia
I dok je u Zborniku odreenim biima posveeno vie panje, neka od
bia su s druge strane tek spomenuta ili vrlo kratko objanjenja. Postoji vie
razloga tomu, npr. nedovoljno istraeno vjerovanje u odreeno bie, nepo-
102
Prema: Milena Papratovi, nav. dj., str. 161-2.
103
Prema: Vatroslav Jagi, Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i srbskoga, str. 110.
104
Farnjo Galinec, Knjievno porijeklo nekih hrvatskih narodnih pripovijedaka, u: ZbNO,
knj. 32., sv.2., JAZU, Zagreb, 1940., str. 72.
105
Pavlina Bogdan-Bijeli, Reenice i pitalice, u: ZbNO, knj. 29., sv. 1., JAZU, Zagreb,
1933., str. 228.
106
Ne uzmi vraga radi blaga; blago izgine, a vrag ostane. (Stjepan ia, Poslovice i uzreice
iz Istre i sa kvarnerskih otoka, knj. 33., str. 157.)
107
Uzeh vraga radi blaga;
Blago propade a vrag ostade. (Anica auli, Lik ene u narodnim poslovicama, u:
ZbNO, knj. 45., JAZU, Zagreb, 1971., str. 682.)
108
Baba je gora i od vraga. Baba je i vraga vkanila. Baba je tri dana starea od vraga. (Pero
Lukanec, nav. dj., str. 138.)
109
Gdje vrag ne moe svriti posao, onamo babu poalje. Uzmi vraga zarad blaga; blaga
nesta, a vrag osta. ena je i vraga prevarila. (Vicko Juraj Skarpa, Hrvatske narodne poslo-
vice, Genesis, Zagreb, 2004., str. 33., 312., i 317.)
167
znavanje toga bia na irem prostoru, njegovo ne biljeenje smatrajui da nije
toliko relevantno poput bia rasprostranjenih na irokom prostoru i sl. Rije je
o biima nalik ovjeku, ivotinji, ali i duhovima koji svojim izgledom ili ka-
rakteristikama podsjeaju na neto demonoloko/mitsko. Rije je nerijetko o
biima koji su zastupljeni samo u odreenom kraju ili kod odreenog naroda.
Osim o biima s karakteristinim demonolokim izgledom, u veini krajeva
govori se i o ljudima koji pogledom bacaju uroke.
Rza i gus su stvorenja poznata su samo u Prigorju. Rza podsjea izgle-
dom na janjca ili kopca, ivi u grmlju i izlazi samo nou. esto plai djecu,
ali vjeruju da nikome nita naao nee uiniti. Gus je dug i velik kao zmija,
a glava mu je slina pseoj. Za razliku od rze koja je miroljubiva, on napada
krave u umi omotavajui im se oko noge.
110
Ovo bie nekim svojim osobina-
ma podsjea na ve spomenutog kravosasa.
aba krastaa je jedno od stvorenja kojih se narod boji. On vjeruje da
je rije o vjetici te je zbog toga nastoji ubiti i to na slian nain kako su inili
s vukodlacima probadanje iljatim kolcem.
111

Odreenim ivotinjama ljudi pridaju arobnjake moi, a meu njima
je i vuk. Zovko u Bosni biljei vjerovanje da vuk moe, kako oni kau opshi-
riti i zasjeniti obanicu slamkom koja mu se nalazi u apama. Zanimljivo je
i vjerovanje u bie pod imenom zvjerka. Rije je o ivotinji koja je prenosila
ljude velikom brzinom s jednog kraja svijeta na drugi, ali nakon etvrtog puta
to im je utekla nisu je vie nikada uspjeli uloviti.
112

O Norinom kralju iz Zbornika ne saznajemo gotovo nita. Zna se samo da
ljudima donosi nevolju, tj. kada se pojavi ljudima e usjeve unititi tua ili ega.
113
Tokmakbabe su etiri babe od kojih svaka stoji na svojoj strani i udara
velikim maljem (tokmak) dok se ne sretnu na sred svijeta, a onda se vraaju
natrag poput raka i to isto ine uvijek iznova.
114
U Samoboru pak govore o
kvatrima koji hodaju po svijetu i dre svijet.
115
Vjerovanje u zle moi mrtvaca zabiljeio je Smiiklas. Rije je o mr-
tvacu to je oivio i kojega se odmah mora pokopati zato to e u protivnom
spaliti sve kuda pogleda.
116
On prema tome postaje demonsko bie s nadnarav-
nim moima, a podsjea na vukodlaka.

110
Prema: Vatroslav Roi, nav. dj., str. 100.
111
112
Prema: Ivan Zovko, Vjerovanja iz Herceg-Bosne, knj. 6., str. 118-9., 131.
113
Isto, str. 142.
114
Isto, str. 149.
115
116
Prema: Ivan Mileti (ur.), Sv. Jakov kraj Bakra u Hrvatskoj. Iz zbirke akademika T. Smi-
iklasa, knj. 1., str. 210 11.
168
U ertane i repae vjeruju samo u Poljicima. ertanima smatraju ljude
koji imaju mogunost da neto nestane ispred njih, ali da to i povrate dok re-
paima smatraju one koji se rode s repom i dre ih izrazito snanim ljudima.
117
Morski ljudi se spominju samo u Loboru. Rije je o veoma velikim lju-
dima koji nou izlaze iz mora nosei sa sobom kamen to svijetli. Vjerovanje
govori da e onaj tko se domogne toga kamena uvijek biti sretan.
118

Roi u Prigorju biljei vjerovanje u rojenice i vraia
119
koji se spo-
minju samo u njegovu prinosu. Podaci o njima su uglavnom nedostatni za
pretpostavku o kakvim je biima doista rije. Rejenice prema njegovu zapisu
nije nitko vidio, ali za njih znaju stare ene. Tentacija/betija/vrai je djeak
od tri ili etiri godine koji se uputa u razgovor s onima koji ne znaju moliti i
prekriiti se.
Ivanievi u Poljicima biljei bia koja takoer ne nalazimo na drugim
mjestima: divljeg ovjeka, irudicu, ovsara.
120
Ova bia su, kao i kod Roia,
gotovo nejasna. Divlji ovjek ivi u piljama i hrani se ljudima to nas iznova
podsjea na ve spominjani antiki motiv jednookog diva Polifema. Za irudi-
cu vjeruju da je zla ena koja ee po oblacima u vrijeme nevremena i grmlja-
vine, a tamo gdje padne to mjesto pogodi tua. Spomenuto obiljeje irudica
asocira na obiljeja vjetica i njihovo pravljenje tue. Dragi irudice opisuje
kao demonoloka bia koja su predvodila nevrijeme te napominje da je pria
o irudicama nestalo, ali da su jo uvijek sauvane molitve protiv njih.
121
Za
ovasara Ivanievi kae da je nakaza u ljudskom liku, velika koliko dub. Ovo
bie asocira na diva, ali nema jasne naznake da je doista rije o njemu s obzi-
rom na vrlo kratak zapis.
122
Kod muslimana u Bosni i Hercegovini postoji vjerovanje u zduhe. Sna-
an vjetar koji dolazi s prainom prema njihovu vjerovanju nije vjetar, ve
zdusi nalik vjetru pa kau: Tu im je vraje leglo. Smatraju da ljudi od tog
vjetra mogu oboljeti.
123
Neto slino biljei Horvat u Koprivnici vjetar
nastaje puhanjem osuenih i zakletih ljudi.
124
U Crnoj Gori vjeruju u zduha-
a, duha koji se bori perima lista i sitnim drvenim ljuicama to ih vjetar
moe ponijeti. Rije je o dobrom duhu koji je blagoslovljen i koji se raa u
bijeloj kouljici koju je potrebno uiti u sahtijan tako da je uvijek nosi sa
117
Prema: Frano Ivanievi, Poljica. (Narodni ivot i obiaji)", knj. 10., sv. 2, str. 227.
118
Prema: Josip Kotarski, nav. dj., str. 51-2.
119
Prema: Vatroslav Roi, nav. dj., str. 99.
120
Prema: Frano Ivanievi, Poljica. (Narodni ivot i obiaji), knj. 10., sv. 2, str. 267-8.
121
Prema: Marko Dragi, nav. dj., str. 439.
122
Prema: Frano Ivanievi, Poljica. (Narodni ivot i obiaji), knj. 10., sv. 2, str. 267-8.
123
124
Prema: Rudolf Horvat, Koprivnica. (Narodna vjerovanja s bajanjem), knj. 1., str. 256.
169
sobom.
125
Dovoenje u vezu vjetra kao personifkacije i demona nalazimo u
lanku Tanje Petrovi Vjetrovi kao mitoloka bia u predstavama junih Slo-
vena u istonom delu Balkana.
126
Muslimani vjeruju i u slute koje se mogu uvui u bilo koju stvar i koje
proriu to e se dogoditi. Tu su jo i vadine koje nisu navikle ivjeti s vilama,
a mogu se pretvoriti u bilo koje stvorenje osim u ivine te tako napastovati
ljude. Lune smatraju ejtanovim (avoljim) pomonicama; one ljude navode
na grijeh tamo gdje sam vrag nije uspio dok se keizube pakosnim smijehom
rugaju skrivene (nije ih mogue vidjeti) onima koji prolaze gorama i planina-
ma, pri emu ovjek ostaje bez svijesti. Kevre su pak najzgurenija bia koja
su se, kako kae Zovko, zgrbile kao srp do zemlje. Kojega ovjeka taknu, taj
e se poguriti kao to je i ona sama. Posljednje bie iz skupine utvara koje
navodi Zovko je mora. Morama je najvea smrt kad ih se zatvori u pranj
kahveni.
127
Treba spomenuti jo i none jagare ili nedjeljne lovce koji pred-
stavljaju due onih koji su najvie lovili nedjeljom i svetcima.
128
O duhovima inae nema puno predaja. Zakljuci o njima mogu se
uglavnom izvesti iz pria u kojima se javljaju. Takve utvare najee izlaze
oko ponoi. U ve spominjanoj prii Zet tuin, braa su prema obeanju ocu
na samrti dala sestru prvom tuinu koji naie. Meutim, poslije im je bilo ao
te stariji brat polazi u potragu za njom spoznaje da je sestru dao duhu koji e
ga kasnije zarobiti i pretvoriti u konja, a u potragu za njima polazi mlai brat
koji ih spaava. U ovoj pripovijetci duh, kao i druga bia do sada, ima mo-
gunost preobrazbe iz jednog oblika u drugi.
129
U samoborskoj prii Muzika i
duh duh odvodi muzikaa u svoje odaje u kojima boravi tri dana, odnosno sto
ljudskih godina. Po povratku u stvarni svijet ubrzo umire.
130
Na istom podru-
ju zabiljeene je pria o dvjema sestrama. Starija sestra je umrla, ali se digla
iz groba kako bi uzela rubac. Meutim, u grob je ponijela i sestru i rubac.
131
Zakljuna razmatranja
Zadatak ovoga rada bio je istraiti demonoloka bia, njihovu zastuplje-
nost i obiljeja unutar Zbornika za narodni ivot i obiaje junih Slavena i to
125
Prema: Miun M. Pavievi, Crnogorske prie, knj. 28., sv. 2, str. 115-16.
126
Prema: Tanja Petrovi, Vetrovi kao mitoloka bia u predstavama junih Slovena u isto-
nom delu Balkana, u: Studia mythologica slavica VII, 2004.
127
Prema: Ivan Zovko, Vjerovanja iz Herceg-Bosne, knj. 6., str. 138 141.
128
129
130
131
Isto, str. 134.
170
od poetaka 1896. godine pa sve do 2010. (Zbornik za narodni ivot i obiaje).
U Zborniku su zabiljeena viestoljetna narodna vjerovanja u neka demono-
loka bia, koja su tijekom stoljea ugraivana u pisanu literaturu, ponekad
sasvim neprimjetno, a ponekad izrazito i s namjerom, naroito u doba roman-
tiarskog pokreta. Pojedina vjerovanja koja nalazimo u sklopu predaja koje
su zabiljeene na junoslavenskim prostorima svjedoe o preuzimanju motiva
vezanih uz demonoloka bia stvarajui tako varijante pojedinih predaja, bajki,
poslovica itd. Upravo taj in svjedoi o prihvaanju odreenih folklornih ele-
menata (ija je sastavnica i usmena knjievnost) unutar odreene zajednice.
Velik broj demonolokih bia zastupljenih u Zborniku za narodni ivot i
obiaje junih Slavena poznat je veini junoslavenskih naroda, ali ne i sva. U
pojedinim krajevima postoji vjerovanje u mnotvo bia razliitih osobina dok
u drugim krajevima takvih vjerovanja ima jako malo to svjedoi o dubokoj
ukorijenjenosti vjerovanja u demonoloka/mitoloka bia (uglavnom slaven-
ska) na nekim naim prostorima. Monografja Frana Ivanievia Poljica pravi
je primjer obrade demonolokih bia za svako bie Ivanievi navodi vie
predaja i njihovih varijanti, kojima je potkrijepio rairenost i ukorijenjenost
vjerovanja u: viune, viice, irudicu, vilenjake, vile, morine, macie, popo-
ve, vraga i ukodlake.
Ponekad je teko razluiti pojedina bia s obzirom da se javljaju pod
razliitim nazivima, ali i s razliitim karakteristikama, npr. u veini krajeva
ne pridaje se panja razlikovanju zmaja, ale i adaje dok ih Zaostroani jasno
razlikuju. Slina je situacija s orbom i mrakom koje prouavatelji smatraju
jednim biem dok se po odreenim karakteristikama koja ta bia imaju, prema
predajama zabiljeenim u Zborniku za narodni ivot i obiaje junih Slavena,
ne mogu posve poistovjetiti.
Bia koja su najzastupljenija i koja se u veini krajeva podudaraju u
svojim osnovnim osobinama su: vila, vjetica, mora, vukodlak, krsnik, zmija,
vrag. Treba napomenuti da se pojedina bia javljaju kao opozicija nekom dru-
gom biu, npr. krsnik vukodlaku, vjetici i mori, vile vjetici, aneo vragu, kao
i injenica da se pojedina demonoloka bia povezuju s dugim koja su po svo-
joj karakterizaciji dobra ili zla meusobno slina, npr. crni ovan, zeleni konj,
zmija i zmaj koji se povezuju s vragom. Nerijetko su razlog tome metamorfoze
koje su karakteristine za demonoloka bia te se pojedina bia mogu javlja-
ti u razliitim oblicima, bilo da se radi o mitolokim ili biblijskim biima
koja se esto dovode u vezu to svjedoi o mijeanju poganskih i kranskih
elemenata. Metamorfoze su posebno karakteristine za vjetice, more, vukod-
lake, krsnike, zmije, zmajeve, orba i vraga kojemu je glavni cilj preobrazbom
iznuditi sklapanje ugovora i prodaje due u zamjenu za materijalno bogatstvo.
Pojedina bia povezana su odreenim motivom, npr. zmaja, malia i vraga
171
povezuje se s jajetom crne kokoi ili pijevca dok su kozje noge karakteristine
za vile, pustolovicu i Kugu.
Usmene prie bogat su izvor motiva kojima se porijeklo najee trai u
indijskoj zbirci Panatantri. Najei motivi koje nalazimo u lirskim i epskim
vrstama su: motiv zmije (jea, medvjeda, abe i sl.) mladoenje koji se prve
brane noi pretvara u prekrasna mladia, motiv zmijskog cara/kralja, motiv
uviljenja i vile posestrime kao i motiv vukodlakova dolaska po udovicu i
raanja djeteta, motiv mazanja mau i vjetijeg leta na metli, zmajeva oti-
manja djevojki, zatim motiv babe/ene s kojom niti vrag ne moe izai na kraj
te motiv ve spomenutog sklapanja ugovora s vragom, nerijetko kao razlog
izlaska iz siromatva.
U ovom zbornikuo su u uglavnom zastupljeni radovi koji se odnose na
podruje Republike Hrvatske, neto manje Bosne i Hercegovine i Crne Gore
dok su tekstovi zapisivaa iz drugih slavenskih zemalja slabije pristizali to
je suprotno prvotnoj elji urednitva. Usporeujui zapise vezane uz pojedina
demonoloka bia zastupljena u Zborniku za narodni ivot i obiaje junih
Slavena, mogue je doi do uopenih zakljuaka o pojedinim biima.
Vile su uglavnom prikazane kao dobronamjerna bia koja rado pomau
ljudima. Karakterizira ih i osvetoljubivost te ih u pojedinim krajevima dijele na
dobre i zle (prikazane su uvijek crno-bijelom tehnikom). Na prostoru Crne Gore
vezuje ih se uz odreene lokalitete i uvijek su prikazane u negativnom kontek-
stu. One su i drubenice junaka (najee Marka Kraljevia) koje upozoravaju
na pogibelj, ali i pastira koji im priskau u pomo kada su u nevolji. Zbog svoje
ljepote mladii ih uzimaju za ene i to nakon krae izvora njihove moi, ali je
podjednako est i obrnut slijed vile otimaju lijepe mladie koji postaju njihovi
muevi ili ih vraaju kui nakon to ih naue o ljekovitosti trava.
Vjetice i more su bia koja nastoje nauditi ovjeku. Smatra se da more
nakon navrene 21. godine postaju vjetice, ali i da vjetice i vjetaci nakon
smrti postaju vukodlaci. S obzirom da ih se esto dovodi u vezu, naini otkri-
vanja ova dva bia uglavnom su slini najei nain otkrivanja je drveni
stoli koji se na Badnjak nosi na polnoku, a onaj tko na njega stane moe
vidjeti tko je od prisutnih vjetica ili mora. Vjetice se u priama javljaju kao
bia koja nagrauju pastorke zbog skromnosti, bia koja kanjavaju maehinu
ki zbog oholosti i bia koja mladiima zadaju nerjeive zadatke u ijem izvr-
avanju im pomae vjetiina ki. Protiv ovih bia, kao i protiv vukodlaka bori
se krsnik. Rije je o biu s posve pozitivnim osobinama koje se raa s bijelom
kouljicom i koje se u borbi sa spomenutim biima pretvara u bijelog psa.
Vukodlak ili vampir je bie koje je poznato svim junoslavenski naro-
dima samo pod razliitim imenom. Prikazan je sa svim svojim negativnim
unutarnjim karakteristikama dok zapisa o njegovom fzikom izgledu nema
172
mnogo. Vukodlakom postaje ovjek nakon smrti, ali se to nastoji sprijeiti
rezanjem tetive na nozi mrtvaca. Uglavnom izlazi nou kada posjeuje svoju
enu s kojom dobiva dijete ili pak nastoji zarunicu odvesti sa sobom u grob.
Vukodlak se u Neretvi i Makarskoj javlja kao vampir koji ne napada ljude i
koji samo jednom godinje boravi u grobu dok u Boki i Vrgorskoj krajini po-
stoje prie o umrlim ljudima koji su se povukodlaili i godinama nakon smrti
radili u mesnici.
Bia poput diva i malia nisu uvijek i svugdje jednako okarakterizirana.
Divovima se smatraju bia koja su ivjela u davna vremena, a karakterizira
ih ogromna visina i izrazita snaga. Pri oblikovanju ovog bia u predajama i
bajkama koriten je esto antiki motiv jednookog diva Polifema i epizoda o
bijegu iz pilje koje se nalazi u Homerovoj Odiseji. Mali je svojim izgledom
potpuna suprotnost divu. Ovo bie najee ima namjeru ovjeku napakostiti,
ali ne i nanijeti zlo. Narod vjeruje da e gospodaru kojega slui donijeti sreu
i bogatstvo.
Posve negativno bie je i pasoglavac koji je najee spominjan na
hrvatskom tlu, a vjerovanja o njemu uglavnom je zabiljeio Dragutin Hirc.
Svojim fzikim izgledom podsjea pola na ovjeka pola na ivotinju tijelo
je ovjeje a glava psea. Prodiranje ljudi i jedno oko navrh glave ili ela i
ovo bie povezuje sa spomenutim antikim motivom kao to je to bila rije i
kod divova. Bia nalik ovjeku koja su takoer negativno okarakterizirana su:
vodeni ovjek ili duh koji ivi u vodi i napada ljude, pustolovica, bie nalik
eni, duge kose i kozjih nogu, za koju se zna samo na prostoru Crne Gore, a
koja se javlja u jesen i zimu kada ovjeka moe umotati u platno i nestati s
njim te popovi koji imaju mo jahanja na zmaju, ali i mo pravljenja tue kao
i vjetice.
Mogut, medivanii i mai su bia koja se vezuju uz djecu. Mogut je
ljudski stvor za kojega jedni vjeruju da mu je otac ovjek a drugi vrag. Majka
ga u utrobi nosi dugi niz godina. Meutim, drugo vjerovanje kae da je rije o
djetetu koje je rodila mrtva majka, pri emu je nerijetko takvo dijete ubijano
vjerovalo se je da je ono vraje zato to neto mrtvo ne moe roditi neto
ivo. Medivaniima narod smatra umrlu nekrtenu djecu ili djecu koje su
majke zadavile dok za maia vjeruju da nastaje od one djece to su ih majke
pobacile, a javlja se obuen u crne hlae i s mamuzama na nogama te najvie
voli jahati na mladom magaretu koje ugine ubrzo nakon to ga mai uzjae.
Bia koja su nalik ljudima, a koja predstavljaju svojevrsne personifka-
cije su: Kuga i Kolera, Smrt, Suenice, Mlada Nedjelja. Kugu i Koleru narod
smatra dvjema sestrama od kojih jedna uvijek hara svijetom. Zapisi o Kugi
su znatno brojniji nego o Koleri, a uglavnom je opisana kao najstraljiviji
stvor koji se boji vatre i pasa. Kuga i Kolera, pa tako i Smrt, sa sobom nose
173
knjigu u kojoj je zapisano tko e umrijeti. Smrt uglavnom nae osobu koja
ju, da bi sauvala svoj ivot, mora odnijeti na leima do kue onoga koga e
ona usmrtiti. Suenice su takoer povezane sa smru. Nakon roenja djeteta,
one dolaze pred kuu i vijeaju o njegovoj sudbini. Rije je o trima sestrama
koje djetetu najee proriu smrt koja se gotovo uvijek i ostvari dok Mlada
Nedjelja kanjava samo one koji ju nisu potovali i koji su nedjeljom nekome
krenuli u osvetu.
Bia nalik ivotinjama nisu brojna kao to je to rije o biima nalik
ljudima. U ovu skupnu bia spadaju zmija, zmaj, orbo/mrak, crni ovan i zeleni
konj. Zmiju esto ljudi povezuju s neim demonolokim i opasnim, hiperboli-
ziraju njezine moi i veliinu te ju nastoje ubiti. Jedina vrsta koja se potuje i
u koju se ne smije dirati je zmija kuarica za koje Schneeweis dri da je rije o
demonu nastalom od dua predaka koji su zadueni za uvanje ognjita. Zmije
imaju svoga cara koji na glavi ima rou ili dijamant, a u nekim krajevima
dre da je zmaj zmijski car/kralj. U priama se zmije nerijetko javljaju u posve
drugom kontekstu rije je o mladiu zmiji koji se nakon enidbe nou pre-
tvara u prekrasna mladia kao i zmaj u priama o zmaju mladoenji. Zmajevi
su velika krilata bia koja borave u blizini vodenih prostranstava, najee u
blizini kraljevstava, te napadaju pastire, ali i otimaju djevojke. Takve prie
uglavnom zavravaju enidbom mladia i kraljeve keri koju je mladi spasio.
Radoslav Katii zmaja povezuje s praslavenskim bogom Volosom/Velesom
kojega ubija vrhovni bog Perun (Grom). Zmija i zmaj esto se dovode u vezu
s vragom vjerujui da je zmija koja je kriva za Adamov i Evin pad zapravo
Sotona koji je na nekim slikovnim prikazima prikazan u liku zmaja. Zmaj je
bie koje se skriva u jezerima ili pak pod zemljom to dodatno potvruje vezu
s podzemnim svijetom. Inae se bia nalik ivotinjama u veini sluajeva po-
vezuju s vragom. To je vidljivo i kod crnog ovna koji iskae iz jezera koje
je crno ba kao i jezero iz kojega iskae zeleni konj. Na taj su nain i zmaj,
i crni ovan i zeleni konj povezani s istim prostorom jezerom/podzemljem.
Niti orbo nije iznimka u tom nizu veze s vragom u nekim krajevima dre da
je rije o vragu koji je pretvoren u magarca kojeg ovjek nou moe nai na
raskriju.
Vrag se javlja u jednini kao vrhovni voa posrnulih anela, ali i u mno-
ini, npr. mnotvo vragova u paklu, vragovi koji se svaaju oko arobnih pred-
meta, vragovi koji dolaze po prodane due i sl., a ponegdje postoji vjerovanje i
u vragovu enu. esto su glavni akteri u priama u kojima svojom lukavou
namamljuju ovjeka da za novac proda duu ili dijete. No, postoje i situacije
u kojima su prikazani kao komini likovi koje ovjek zbog njihove gluposti
lako moe nasamariti. Na komian nain prikazan je i njihov boravaka sa e-
nama u bunaru ili jami. Za razliku od njih, aneli su rijetko akteri pria i ee
174
se javljaju u vjerskim pjesmama kao i u pjesmama u kojima simboliziraju
odreenu osobu zbog neke njene osobine, npr. dobrote. Utvare i duhovi ee
se javljaju u predajama kod muslimana dok se u priama javljaju uglavnom
kao zla bia koja izlaze nou.
Preuzimanje motiva iz usmene knjievnosti jedna je od odlika pisane
literature. To je vidljivo i na planu demonolokih bia, naroito u bajkama,
npr. u bajci O miu, vjetici i pajcima Sunane krinjari, osim vjetice kao
demonolokog bia, nalazimo i aluziju na poznatu njemaku bajku: (...) moja
ukun-ukun-baka smrtno je stradala u onoj stranoj prii o Ivici i Marici, pa
ja sad ne mogu nai nikakav pristojan posao. Vjetice, vile i druga bia est su
motiv hrvatskih i stranih bajki, no neka od demonolokih bia, kao to su orbo
i mai, rijetko susreemo u naoj pisanoj literaturi. Mogui razlog tomu Lo-
zica vidi u injenici da spomenuta dva bia nisu slavenskog podrijetla (javljaju
se samo na prostoru Hrvatske i Slovenije) te su zbog toga shvaeni kao strani
utjecaj. Meutim, zanimanje za njih vidi i u injenici da moda nije rije o
samo dva demona zato to su utjelovljena u razliitim oblicima kao i u injeni-
ci da njihov znaaj varira to se vidi i u primjerima koje nalazimo u Zborniku.
Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena nesumnjivo je bogat
izvor zapisa o demonolokim/mitolokim biima na podruju regije. Samim
time potvrdio je svoju svrhu zbog koje je i pokrenut i nesumnjivo je nezaobi-
lazan i bogat prilog povijesti usmene knjievnosti i etnografje. Istraivanja,
terenski zapisi u njemu bila su polazite i mlaim znanstvenicima koji su se
bavili ili danas bave nadnaravnim biima (M. B. Stulli, I. Lozica, S. Botica,M.
Dragi, Lj. Marks, S. Marjani, J. Grbi, Z. ia, L. eo i dr.)
Sudei prema suvremenim zapisima nadnaravna bia iz tradicijske kul-
ture su i danas prisutna u hrvatskom narodu to u komparaciji sa zapisima
iz Zbornika za narodni ivot i obiaje junih Slavena te interdisciplinarnim
pristupom otvara novi znanstveni diskurs.
Literatura
Ardali, Vladimir: Narodne pripovijetke (evrske u Dalmaciji), u: Zbor-
nik za narodni ivot i obiaje junih Slavena , JAZU, sv. 1., knj. 10.,ur. dr.
D. Borani, Zagreb, 1905., str. 130143.
Ardali, Vladimir: Vukodlak. (Bukovica u Dalmaciji), u: Zbornik za na-
rodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 13., ur. D. Borani, JAZU, Za-
greb, 1908., str. 148154.
Ardali, Vladimir: Iz Bukovice u Dalmaciji, u: Zbornik za narodni ivot
i obiaje junih Slavena, JAZU, sv. 1, knj. 17., ur. D. Borani, Zagreb,
1912., str. 191192.
175
Ardali, Vladimir: Vile i vjetice. (Bukovica u Dalmaciji), u: Zbornik
za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 22., ur. D. Borani, JAZU,
Zagreb, 1917., str. 302311.
Ardali, Vladimir: Orko. (Bukovica u Dalmaciji), u: Zbornik za narodni
ivot i obiaje junih Slavena , JAZU., sv. 2., knj. 25, ur. D. Borani,Za-
greb, 1924., str. 383384.
Banovi, Stjepan: Vukodlaci, u: Zbornik za narodni ivot i obiaje junih
Slavena, knj. 26, ur. D. Borani, JAZU, Zagreb, 1928., str. 347357.
Banovi, Stjepan: Vjerovanja. (Zaostrog u Dalmaciji), u: Zbornik za na-
rodni ivot i obiaje junih Slavena knj.23., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb,
1918., str. 185214.
Banovi, Stjepan: O nekim historikim licima naih narodnih pjesama,
u: Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 25 (19211924),
sv. 1(1921.)., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb,1921., str. 57104.
Banovi, Stjepan: Prilozi za istraivanje hrvatskih ili srpskih narodnih
pjesama, u: Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena , knj. 25
(19211924) , sv. 2(1924)., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb, str.193254.
Bartulin, Andrija: Cres. (Vjerovanja), u: Zbornik za narodni ivot i obiaje
junih Slavena, knj. 3.,ur. Ante Radi, JAZU, Zagreb, 1898., str. 265275.
Biljan, Mijo: Mrak, u: Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena,
knj. 17., sv. 2., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb, 1912., str. 375.
Biljan, Mijo: Snaga nekih trava (Gospi), u: Zbornik za narodni ivot
i obiaje junih Slavena, knj. 12., sv. 1., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb,
1907., str.154156.
Bogdan-Bijeli, Pavlina: Reenice i pitalice (Dubrovnik i okolina), u:
Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 29., sv. 1., ur. D.
Borani, JAZU, Zagreb, 1933., str. 224232.
Borani, Dragutin: Vragovi i vjetice, u: Zbornik za narodni ivot i obi-
aje junih Slavena , knj. 17., sv. 2., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb, 1912.,
str. 365372.
Borges, Jorge Luis: Prirunik fantastine zoologije, kolska knjiga,
Zagreb, 2001.
Bokovi-Stulli, Maja: Usmena knjievnost u sklopu povijesti hrvatske
knjievnosti, u: Usmena knjievnost. Izbor studija i ogleda, (ur. Maja
Bokovi-Stulli), kolska knjiga, Zagreb, 1971., str.3158.
Bokovi-Stulli, Maja: O narodnim pripovijetkama, u: Usmena knjiev-
nost. Izbor studija i ogleda, (ur. Maja Bokovi-Stulli), kolska knjiga,
Zagreb, 1971., str. 247264.
Bokovi-Stulli, Maja Zeevi, Divna: Usmena i puka knjievnost,
Liber-Mladost, Zagreb, 1978.
176
Bokovi-Stulli, Maja: Pjesme, pria, fantastika, Nakladni zavod Matice
hrvatske, Zavod za istraivanje folklora, Zagreb, 1991.
Bokovi-Stulli, Maja: Tragom krsnika i benandantea, u: Od bugartice
do svakidanjice, Zagreb, 2005., str. 125159.
Bokovi-Stulli, Maja: Pria i prianje, Matica hrvatska, Zagreb, 2006.
Botica, Stipe: Vile u hrvatskoj mitologiji. Radovi zavoda za slavensku
mitologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, sv.25, 1990., str. 2940.
Boievi, Juraj: Anel na zemlji (unjevo selo u Dalmaciji), u: Zbor-
nik za narodni ivot i obiaje junih Slavena , knj. 25., sv. 1., ur. B. Dragu-
tin, JAZU, Zagreb, 1921., str. 192.
Boievi, Juraj: Narodni ivot u unjevu selu i akovcu, u: Zbornik
za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 11., sv. 2., ur. D. Borani,
Boievi, Juraj: Postanak jedne prie o vragu, u: Zbornik za narodni
ivot i obiaje junih Slavena, knj.23., ur. D. Borani JAZU, Zagreb, 1918.,
str. 14.
Buar, Franjo: Narodne pripovijetke. (Iz okoline zagrebake), Zbornik
za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 23., ur. D. Borani, JAZU,
Zagreb, 1918., str. 247268.
Buar, Franjo: Prie o zmijama. (Zagrebaka okolina), u: Zbornik za na-
rodni ivot i obiaje junih Slavena , knj. 20., sv. 2., ur. D. Borani, JAZU,
Zagreb, 1915., str.305307.
Bujanovi, J.: Praputnik (Vjera u osobita bia. Vjetice), u: Zbornik
za narodni ivot i obiaje junih Slavena , knj. 1., ur. I. Mileti, JAZU,
Zagreb, 1896., str. 234.
Bujanovi, J.: Praputnik. (Vjera u osobita bia. Vukodlak i krsnik), knj.
1., ur. I. Mileti, JAZU, Zagreb, 1896., str. 234.
Bujanovi, J.:Praputnik u Hrvatskoj. (Smrt), u: Zbornik za narodni ivot
i obiaje junih Slavena, knj. 1., ur. I. Mileti, JAZU, Zagreb, 1896.,
str. 211.
Chloupek, Drago: Mogut, u: Zbornik za narodni ivot i obiaje junih
Slavena , knj. 37., uredili D. Borani, M. Gavazzi, JAZU, Zagreb, 1953.,
str. 241250.
ia, Zoran: Vilenica i vilenjak. Sudbina jednog pretkranskog kulta u
doba progona vjetica, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, 2002.
Dui, A.: Gorski kotar u Hrvatskoj. (Narodna vjerovanja s bajanjem), u:
Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena , knj. 1., ur. I. Mileti,
JAZU, Zagreb, 1896., str.286288.
Dogovi, Alija: Alija erzelez mit ili stvarnost, u: Almanah, 3738,
Udruenje Almanah Podgorica, Podgorica, 2007., str. 1938.
177
Dragi, Marko: Poetika i povijest hrvatske usmene knjievnosti (fakultet-
ski udbenik), Akademska godina 2007/08., Filozofski fakultet sveuilita
u Splitu, Split, 2006., www.ffst.hr.
uri, Vojislav: Usmena i pisana knjievnost srpskohrvatska, u: Traga-
nje za duhom rei (izabrani ogledi), Srpska knjievna zadruga, Beograd,
1990.
Filakovac, Ivan: Vjerovanja. (Retkovci u Slavoniji), u: u: Zbornik za na-
rodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 10., sv. 1., ur. D. Borani, JAZU,
Zagreb, 1905., str. 144149.
Galinec, Franjo: Knjievno porijeklo nekih hrvatskih narodnih pripovije-
daka, u: Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 32., sv.2.,
ur. D. Borani, JAZU, Zagreb, 1940., str. 4572.
Gobo, Tamara: Ivan Mileti o hrvatskim demonolokim ili mitskim pre-
dajama, u: Zbornik o Ivanu Miletiu,Zagreb, 2002., str.319327.
Greenberg, Gary: 101 biblijski mit. Kako su stari pisci izmislili biblijsku
povijest, korpion, Zagreb, 2005.
Hirc, Dragutin: Pasoglavac. (Vjera u osobita bia), u: Zbornik za na-
rodni ivot i obiaje junih Slavena , knj. 1., ur. I. Mileti, JAZU, Zagreb,
1896., str. 229.
Hirc, Dragutin: to pria na narod o nekim ivotinjama, u: Zbornik
za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 1.,ur. I. Mileti, JAZU,
Zagreb, 1896., str. 126.
Horvat, Rudolf: Koprivnica u Hrvatskoj., u: Zbornik za narodni ivot i
obiaje junih Slavena , knj. 1., ur. I. Mileti, JAZU, Zagreb, 1896., str.
206207.
Horvat, Rudolf: Vukodlak i krsnik. Koprivnica. (Vjera u osobita bia.), u:
Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena , knj. 1., ur. I. Mileti
Horvat, Rudolf: Vile: Koprivnica, u: Zbornik za narodni ivot i obiaje
junih Slavena , knj. 1., ur. I. Mileti JAZU, Zagreb, 1896., str. 231.
Horvat, Rudolf: Mora i polega: Koprivnica, u: Zbornik za narodni ivot i
obiaje junih Slavena , knj. 1., ur. I. Mileti JAZU, Zagreb, 1896., str. 237..
Ivanievi, Frano: Poljica: Narodni ivot i obiaji, u: Zbornik za narodni
ivot i obiaje junih Slavena , knj. 10., sv. 1., ur. D. Borani, JAZU, Za-
greb, 1905., str.11111.
Ivanievi, Frano: Poljica. Narodni ivot i obiaji, u: Zbornik za narodni
greb, 1905., str. 181307.
Jagi, Vatroslav: Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i srbskoga,
tamparija Dragutina Albrechta, Zagreb, 1867.
178
Jagi, Vatroslav: Junoslavenske narodne prie o grabancijau dijaku i
njihovo objanjenje, u: Usmena knjievnost. Izbor studija i ogleda, (ur.
Maja Bokovi-Stulli), kolska knjiga, Zagreb, 1971., str. 265283.
Jakobson, Roman Bogatirjov, Pjotr: Folklor kao naroit oblik stvara-
latva, u: Usmena knjievnost. Izbor studija i ogleda, (ur. Maja Boko-
vi-Stulli), kolska knjiga, Zagreb, 1971., str. 1730.
Jardas, Ivo: Kastavtina graa o narodnom ivotu i obiajima u kastav-
skom govoru, u: Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knj.
39., ur. M. Gavazzi, JAZU, Zagreb, 1957., 416 str.
Jardas, Ivo: Ovarstvo u Lisini na Uki, u: Zbornik za narodni ivot i
obiaje junih Slavena , knj. 40., ur. B. Gui, JAZU, Zagreb, 1962., str.
213220.
Jelenkovi, Ive: Etnoloki prilozi iz Dobrinja sa otoka Krka, u: Zbornik
za narodni ivot i obiaje junih Slavena , knj. 40., ur. B. Gui, JAZU,
Zagreb, 1962., str. 221240.
Jerman, Olga: Rabar Matija. (Petrijanec u Hrvatskoj), u: Zbornik za na-
rodni ivot i obiaje junih Slavena , knj. 21., sv. 1., ur. D. Borani, JAZU,
Zagreb, 1916., str. 140142.
Jovovi, Luka Jovovi, Milo:: Crnogorski prilozi, u: Zbornik za na-
rodni ivot i obiaje junih Slavena , knj. 1., ur. I. Mileti, JAZU, Zagreb,
1896., str. 63106.
Juri-Arambai, Ante: Kijevo narodni ivot i tradicijska kultura, u:
Zbornik za narodni ivot i obiaje, knj. 54., ur. A.Mohorovii, M. Marko-
vi, HAZU, Zagreb, 2000., 491 str.
Kasumovi, Ivan: Esopovska basna grka i rimska u hrvatskom i srpskom
narodnom prianju, u: Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena ,,
knj. 19., sv. 1., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb, 1914., str. 134.
Katii, Radoslav: Boanski boj, u: Boanski boj. Tragovima svetih pje-
sama nae pretkranske starine, Ibis grafka Katedra akavskog sabora
Opine Moenika Draga Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju
Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu Zagreb, 2008.
Katii, Radoslav: Ljuta zvijer, u: Filologija, 49, Zagreb, 2007., str.
79135., dostupno na: http://hrcak.srce.hr/, (pristupljeno 21.11.2012.)
Kei-Azinovi, Anita, Dragi, Marko: Demonoloke predaje Hrvata u
Ljubukom, Hrecegovina, 20, Mostar, 2006., str. 6388.
Kilibarda, Novak, Usmena knjievnost, u: Istorija crnogorske knjievno-
sti, knj.I., Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2012.
Koreni, Stjepan: ivot, jezik i obiaji Stupniana kraj Zagreba, u: Zbor-
nik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 1., ur. I. Mileti, JAZU,
Zagreb, 1896., str. 119151.
179
Kotarski, Josip: Lobor: narodni ivot i obiaji, u: Zbornik za narodni i-
vot i obiaje junih Slavena, knj. 23., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb, 1918.,
str. 1163
Krmpoti, Ivan: Pasoglavci, u: Zbornik za narodni ivot i obiaje junih
Slavena, knj. 11., sv. 1., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb, 1906., str. 157158.
Krmpoti, Ivan: Vukodlak. (Osika opina u Lici), u: Zbornik za narod-
ni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 22., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb,
1917., str. 319320.
Kuba, Ljudevit: Narodna glazbena umjetnost u Dalmaciji: po strunom
svom putovanju iz godine iz g. 1890 i 1892., u: Zbornik za narodni ivot i
obiaje junih Slavena, knj. 3., JAZU, Zagreb, 1898., str. 116 i 167182.
Kurjakovi, M.: Vjetice:Vrbova u Slavoniji., u: Zbornik za narodni i-
vot i obiaje junih Slavena, knj. 1., ur. I. Mileti, JAZU, Zagreb, 1896.,
str. 234235.
Lang, Milan: Samobor. (Narodni ivot i obiaji), u: Zbornik za narod-
ni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 18., ur. D. Borani, sv. 2., JAZU,
Zagreb,1913., str. 1138.
Lang, Milan: Samobor: narodni ivot i obiaji, u: Zbornik za narodni
ivot i obiaje junih Slavena, knj. 19., sv. 1., ur. D. Borani, JAZU, Za-
greb, 1914., str. 1138.
Liepopili, Ante: Vukodlaci, u: Zbornik za narodni ivot i obiaje junih
Slavena, knj. 23., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb, 1918., str. 277290.
Lovreti, Josip: Otok: narodni ivot i obiaji, u: Zbornik za narodni ivot i
obiaje junih Slavena ,, knj. 3., ur. A. Radi, JAZU, Zagreb, 1898., str. 2654.
Lovreti, Josip: Otok: narodni ivot i obiaji, u:Zbornik za narodni ivot
i obiaje junih Slavena, knj. 7., ur. T. Mareti i D. Borani, JAZU, Zagreb,
1902., str. 57206.
Lozica, Ivan: Dva demona: orbo i mai, u: Narodna umjetnost, 32/2,
Zagreb, 1995., str. 1163.
Lozica, Ivan: Tko je Edmund Schneeweis i zato nije preveden, u: Vjero-
vanja i obiaji Srba i Hrvata, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb,
2005., str.
Lukanec, Pero: Poslovice i fraze (Virje u Podravini), u: Zbornik za na-
Zagreb, 1938., str. 135200.
Marjani, Suzana Zaradija Ki, Antonija: Kulturni bestijarij, Biblioteka
Nova etnografja Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 2007.
Marjnari, Suzana: Vjetije psihonavigacije i astralna metla u svjetovi-
ma hrvatskih predaja kao (mogui) aspekti amanske tehnike ekstaze (i
transa), u: Stud. ethnol. Croat., vol. 17, Zagreb, 2005., str. 111169.
180
Marks, Ljiljana: Ni o drvo, ni o kamen.... Magine formule u hrvatskim
predajama o vjeticama, u: Mitski zbornik (ur. Suzana Marjani i Ines Pri-
ca), Biblioteka Nova etnografja, Zagreb, 2010., str. 101113.
Matievi, Ivica (ur.): Hrvatske bajke i basne, Alfa, Zagreb, 2001.
Mikac, Jakov: Vjerovanja. (Brest u Istri), u: Zbornik za narodni ivot
i obiaje junih Slavena , knj. 29., sv. 2., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb,
1934., str. 195200.
Mileti, Ivan: Vjera u osobita bia. Mrak i buan: otok Krk, u: Zbornik
za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 1., ur. I. Mileti, JAZU,
Zagreb, 1896., str. 227.
Mileti, Ivan: Vjera u osobita bia. Mora i polega. Krk, Kastav, i hrvat-
ski kajkavci., u: Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 1.,
ur. I. Mileti, JAZU, Zagreb, 1896., str. 235237.
Mileti, Ivan: Vjera u osobita bia. Vukodlak i krsnik Krk i Kastav u
Istri. , u: Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 1., ur. I.
Mileti, JAZU, Zagreb, 1896., str. 224226.
Mileti, Ivan: Vjera osobita bia. Mali., u: Zbornik za narodni ivot i
obiaje junih Slavena, knj. 1., ur. I. Mileti, JAZU, Zagreb, 1896., str. 228.
Mileti, Ivan: Vjera u osobita bia. Vjetice. Otok Krk, i kajkavci., u:
Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 1., ur. I. Mileti
JAZU, Zagreb, 1896., str. 232233.
Mileti, Ivan (ur.): Pripomenak, u: Zbornik za narodni ivot i obiaje
junih Slavena, knj. 1., ur. I. Mileti, JAZU, Zagreb, 1896., str. VIIVIII.
Smiiklas, Tadija: Sv. Jakov kraj Bakra u Hrvatskoj. Zbornik za narodni
ivot i obiaje junih Slavena, knj. 1.,ur. I. Mileti, JAZU, Zagreb, 1896.,
str. 207211.
Panti, Miroslav: Vuk Stefanovi Karadi i srpske narodne pripovetke, u:
Srpske narodne pripovetke, Prosveta, Beograd, 1988.
Papratovi, Milena, Narodne pripovijetke iz okolice akova s komenta-
rima i poredbenim pregledom, Zbornik za narodni ivot i obiaje junih
Slavena , knj. 32., sv. 2., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb, 1940., str. 85195.
Pavievi, M. Miun: Crnogorske prie, Zbornik za narodni ivot i obiaje
junih Slavena, knj. 28., sv. 2., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb, 1932., str.
111144.
Pavievi, M. Miun: Narodna poreenja. (Crna Gora i Dukain), Zbornik
za narodni ivot i obiaje junih Slavena , knj. 30., sv. 1., ur. D. Borani,
JAZU, Zagreb, 1935., str. 233238.
Pavievi, M. Miun: Etiologike prie iz Crne Gore, Zbornik za narodni
greb, 1936., str. 145180.
181
Pei, Radmila Miloevi-orevi, Nada: Narodna knjievnost, Vuk
Karadi, Beograd, 1984.
Petersdorff, von Egon: Demoni, vjetice, spiritisti: sve o postojanju i djelo-
vanju mranih sila, preveo Vlado Vladi, Verbum, Split, 2001.
Petrovi, Tanja: Vetrovi kao mitoloka bia u predstavama junih Slovena
u istonom delu Balkana, u: Studia mythologica slavica VII, 2004., str.
143154.
Plas, Pieter: Vukovi i smrt: tanatoloko znaenje vuka u tradicijskoj kul-
turi zapadnojunoslavenskog podruja, u: Narodna umjetnost, 47/2, Za-
greb, 2010., str. 7795.
Primorac, Jaka: Arhivska graa odsjeka za etnologiju HAZU, Zbornik
za narodni ivot i obiaje junih Slavena , knj. 55., ur. Maja Bokovi-Stu-
lli, HAZU, Zagreb, 2010., str. 937.
Radenkovi, Ljubinko: Boja kao obeleje mitolokih bia slovenske
paralele, u: Junoslovenski flolog, 64, Beograd, 2008., str. 337346., do-
stupno na: http://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/0350-185X/2008/0350-
185X0864337R.pdf#search=narodna kultura (pristupljeno 7.11.2012.)
Radenkovi, Ljubinko: Slovenska mitoloka bia predstave i poreklo, u:
Zbornik Matice srpske za slavistiku, 73, Beograd, 2008., str. 315323., do-
stupno na: http://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/0352-5007/2008/0352-
50070873315R.pdf (pristupljeno 7.11.2012.)
Radi, Antun: Od Urednitva, Zbornik za narodni ivot i obiaje junih
Slavena, knj. 2., ur. A. Radi, JAZU, Zagreb, 1897.
Radi, Antun: Osnova za sabiranje i prouavanje grae o narodnom ivotu,
Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena , knj. 2., ur. A. Radi,
Roi, Vatroslav: Prigorje: narodni ivot i obiaji, Zbornik za narodni
ivot i obiaje junih Slavena knj. 12., sv. 1., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb,
1907., str. 49134.
Rubi, Stojan: Narodne pjesme. (Duvno u Bosni), , Zbornik za narodni
ivot i obiaje junih Slavena , knj. 23., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb,
1918., str. 232246.
Rubi, Stojan: Narodne pjesme. (Duvno u Bosni), Zbornik za narodni i-
vot i obiaje junih Slavena, knj. 24., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb, 1919.,
str. 308315.
Skarpa, Vicko Juraj: Hrvatske narodne poslovice, priredio Miroslav Vuk-
mani, Genesis, Zagreb, 2004.
Schneeweis, Edmund: Vjerovanja i obiaji Srba i Hrvata, Golden marke-
ting-Tehnika knjiga, Zagreb, 2005.
182
Stojkovi, Marijan: udo od kokota, Zbornik za narodni ivot i obiaje
junih Slavena, , knj. 28., sv. 1., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb,1931.,str.
87100.
Strohal, Rudolf: Folkloristiki prilozi iz starije hrvatske knjige, Zbornik
za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 15., ur.D. Borani, JAZU,
Zagreb, 1910., str. 120160.
ajnovi, Ivo: Kola: narodni ivot i obiaji, Zbornik za narodni ivot i obi-
aje junih Slavena,, knj. 3., ur. A. Radi, JAZU, Zagreb, 1898., 252264.
ajnovi, Ivo: Kuga. Kola u Bosni, Zbornik za narodni ivot i obia-
je junih Slavena, , knj. 24., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb, 1919., str.
316319.
auli, Novica: Tubalice ponajvie iz Durmitorskog kraja, Zbornik za
narodni ivot i obiaje junih Slavena,, knj. 42., ur. B. Gui, JAZU, Za-
greb, 1964., str. 445466.
eo, Luka: Problem istraivanja nadnaravnih bia u hrvatskoj etnologiji
i folkloristici, Mitski zbornik, ur. Suzana Marjani i Ines Prica, Biblioteka
Nova etnografja, Zagreb, 2010., str. 115125.
etka, Jeronim: Fra Andrija Kai Mioi i narodna pjesma, Zbornik za
narodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 38., urednici D. Borani i M.
Gavazzi, JAZU, Zagreb, 1954., str. 574.
imik, Ante: Uz veliki zagrebaki potres g. 1880., Zbornik za narodni
ivot i obiaje junih Slavena, knj. 29., sv. 1., ur. D. Borani, JAZU, Za-
greb, 1933., str. 238.
Smiiklas, Tadija: Narodne pripovijetke iz osjeke okoline u Slavoniji,
Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 16., sv. 1., ur. D.
Smiiklas, Tadija: Narodne pripovijetke iz osjeke okoline u Slavoniji, u:
ZbNO, knj. 17., sv. 1., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb, 1912., str. 151170.
Smiiklas, Tadija: Narodne pripovijetke iz osjeke okoline u Slavoniji,
Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, , knj. 17., sv. 2., ur.D.
Smiiklas, Tadija: Narodne pripovijetke iz osjeke okoline u Slavoni-
ji, Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 18., sv. 1., ur.
JAZU, Zagreb, 1913., str. 139160.
Strohal, Rudolf: ena gora od vraga. (Zapadna Hrvatska), Zbornik za na-
Zagreb, 1928., str. 371374.
auli, Anica: Lik ene u narodnim poslovicama, Zbornik za narodni
ivot i obiaje junih Slavena, , knj. 45., ur. Lj. Babi, F. ulinovi, JAZU,
Zagreb, 1971., str. 691697.
183
tefani, Vjekoslav: Sujevjerje na Krku u XVI. i XVII. Vijeku, Zbornik
za narodni ivot i obiaje junih Slavena, , knj. 29., sv. 2., ur. D. Borani,
JAZU, Zagreb, 1934., str. 229232.
urmin, uro: Povjest knjievnosti hrvatske i srpske, Zagreb, 1898.
Ujevi, Ivan: Orbo (orko). (Vjera u osobita bia), u: Zbornik za narodni
ivot i obiaje junih Slavena,, knj. 1.,ur. I. Mileti, JAZU, Zagreb, 1896.,
str. 228229.
Ujevi, Ivan: Vjetice. Vrhgorac, Zbornik za narodni ivot i obiaje ju-
nih Slavena,, knj. 1., ur. I. Mileti, JAZU, Zagreb, 1896., str. 232.
Vidai, M.: Zmija mladoenja, Zbornik za narodni ivot i obiaje junih
Slavena, knj. 21., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb, 1916., str. 1216.
Vuleti Vukasovi, Vid: Narodne legende. (Konavli u Dalmaciji), Zbor-
nik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 29., sv. 2., ur. D. Borani,
JAZU, Zagreb, 1934., str.207212.
Zori, Mate: Smrt: Kotari u Dalmaciji, Zbornik za narodni ivot i obiaje
junih Slavena,, knj. 1., ur. I. Mileti, JAZU, Zagreb, 1896., str. 204206.
Zori, Mate: Vjedogonja. Kotari u Dalmaciji., Zbornik za narodni ivot i
obiaje junih Slavena, , knj. 1., ur. I. Mileti, JAZU, Zagreb, 1896., str. 227.
Zovko, Ivan:Hrvatsko u narodnoj uspomeni Hercegovaca, Zbornik za
narodni ivot i obiaje junih Slavena, knj. 3., ur. A. Radi, JAZU, Zagreb,
1898., str. 150160.
Zovko, Ivan: Vjerovanja iz Herceg-Bosne, Zbornik za narodni ivot i obiaje
junih Slavena, knj. 6., ur. A. Radi,JAZU, Zagreb, 1901., str. 115160.
ia, Stjepan: Grinjak. (Iz Istre), Zbornik za narodni ivot i obiaje ju-
nih Slavena,, knj. 18., sv. 1., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb, 1913., str. 192.
ia, Stjepan: Zmije. (Zapadna Istra), Zbornik za narodni ivot i obiaje ju-
nih Slavena, , knj. 26., sv. 1., ur. D. Borani, JAZU, Zagreb, 1926., str. 192.
ia, Stjepan: Poslovice i uzreice iz Istre i sa kvarnerskih otoka, Zbor-
nik za narodni ivot i obiaje junih Slavena , knj. 33., ur. D. Borani i M.
Gavazzi, JAZU, Zagreb, 1949., str. 147163.
184
Vanda BABI
Danijela DANILOVI
DEMONOLOGICAL WRITINGS AND FORMS IN
THE COLLECTION ON THE FOLK LIFE AND CUSTOMS
OF THE SOUTHERN SLAVS
The paper is a synthesis of concepts related to demonological writings
and forms within the Collection on the Folk Life and Customs of the Southern
Slavs (1896-2010). Through an analytical approach to the above Collection
(later just Collection on the Peoples Life and Customs) from 1896 to 2010,
stories, beings and beliefs of a fantastic and demonological aspect are deter-
mined. Further methods of synthesis and classifcation are then used to cla-
ssify them into categories that are generally determined on the basis of visual
identity. A large number of demonological beings present in the Collection are
known to most South Slavs, but not all of them. Some of the beliefs we fnd in
the tales that have been created in South Slavic areas testify of an assumption
of motifs related to the demonological beings, thus creating variants of certain
tales, proverbs, etc. This is a proof of the acceptance of certain folklore ele-
ments within a specifc community.
Key words: demonological writings, stories, beliefs, literary analysis,
Collection on the Folk Life and Customs of the Southern Slavs
185
UDK: 821.163.4.09-2(497.6)
Pregledni rad
Amra MEMI (Biha)
mali_svijet@msn.com
DUKO ANI ILI POLITIKO JEDILITE KAO
SUROVA REFLEKSIJA BOSANSKE SUDBINE
Duko Ani spada u onu grupu dramskih autora koji nastoje
da ouvaju tradiciju knjievnog kontinuiteta i da vraanjem na
stare teme aktualiziraju na nain modernog politikog pragma-
tizma (totalitarna vlast i opta politizacija ivota). Za razliku od
dotadanjih romantiarskih historijskih drama koje su se gradile
na kontrastu ova dva historijska lika (Omer-paa Latas i Ivan
Franjo Juki), i koje su idealizirale lik i djelo Ivana Franje Juki-
a, Ani uspostavlja slian kontrast, ali je njegova dekonstruk-
cija junaka u duhu modernog teatra, pa ih prikazuje kao nepobit-
ni dokaz da je osnovni problem koji obojicu pritie totalitarna
vlast, koja nuno namee ideologizaciju. Razbija se idealistiki
zanos mladog Jukia i on postaje svjestan da niko slobodno ne
odluuje, nego je sve unaprijed zadano, svi su marionete viih
politikih igara, i niko ne moe pobjei tome. Ovaj historijski
dramski tekst je ujedno i najdublji komentar o ovjeku koji je
primoran da funkcionira kao politika ivotinja i koji shvata da
su u toj prljavoj egzistencijalnoj igri svi gubitnici, ak i oni koje
za kratko ponese misao da su pobijedili.
Kljune rijei: Duko Ani, historijski kontrasti, Omer-pa-
a Latas, Ivan Franjo Juki, epizacija dramskog teksta, politiki
teatar
Uvod ili politiko Jedilite
Sam naslov drame Duka Ania, Jedilite, predstavlja jednu metaforu
politike scene na kojoj jedni jedu druge i gdje nema ni trunke milosti, a
ta teza se ujedno eli i dati na recepciju gledateljstvu i prije samog izvoenja
drame. Prije dramskog teksta postoji uvod u kojem se naglaava da glavne
linosti u ovoj drami nose svoja prava imena, te da oni nisu metafora, ve
realni nosioci radnje koja ukazuje na prola vremena, ali su i simboli politike
svoga doba. Dakle, Ani spada u onu grupu dramskih autora koji nastoje da
186
Amra MEMI
ouvaju tradiciju knjievnog kontinuiteta i da vraanjem na stare teme aktu-
aliziraju na nain modernog politikog pragmatizma (totalitarna vlast i opta
politizacija ivota). Drama je pisana u dva ina i izgraena je na konkretnim
historijskim dogaajima, to nas opet dovodi do konstatacije da se dramski re-
cipijenti nalaze u nadreenom poloaju s obzirom na informiranost u odnosu
na same aktere drame, a to uvijek stvara dozu dramske ironije.
Historijski kontrasti kao nosioci klasinog dramskog modela
Lik i djelo fra. Ivana Franje Jukia predstavljaju znaajan konstituent
kontinuiteta izgradnje bosanske nacionalne svijesti i dravnosti, pa je neop-
hodno dati kratki uvid u njegovu biografju, te na taj nain obrazloiti zato
je ovaj ovjek inspirirao mnogobrojne umjetnike. Tadanje nevolje obinog
bosanskog ovjeka dolazile su uglavnom od veine silovnih domaih begova
i aga, od domaeg podmitljivog suda i inovnitva, a ne od strane osmalijske
vlasti - sultana. Osmanlijski carevi su u 19. st. eljeli obnoviti carstvo i pruiti
svim podanicima jednakost pred zakonom, u skladu s kulturalnim razvojem
historije i dominacijom ogranienih apsolutistikih monarhija, ali su njihove
odredbe u Bosni domai ljudi izigrali pa su one ostale samo na papiru. Bo-
sanski su velikai ak dizali i bune protiv svoje vrhovne uprave. Sultan je na
to (1850) poslao Omer-pau Latasa (18061871), biveg Mihajla Latasa iz
Like, s velikim ovlastima, da prisili Bosnu na novo ureenje. Omer-paa je
s dobrom vojskom vojniki uspjeno suzbio pobunjene Bosance, a onda ih
bez milosti ponizio, posmicao ili ih poslao u Carigrad. Na poetku je Juki
mislio da Omer-paa svojim vojevanjem protiv bosanskih monika ide za tim
da stvori uvjete za jednakost i blagostanje ove pokrajine, pa je u njemu gledao
i slavio osloboditelja i prijatelja.
Lukavi je paa, meutim, iskoristio Jukievo povjerenje, a kasnije, kad
su protivnici optuili samog Omer-pau da uruje s kranima i tei da se
odmetne od sultana, hladnokrvno je rtvovao i Jukia i mnoge druge krane:
lano je optuio svog nekadanjeg prijatelja, drao ga tri i po mjeseca u za-
tvoru u Sarajevu, a onda ga, 1852, bolesna otpremio u Carigard. Juki je tamo
proveo 25 dana u tamnici, dok ga nisu fra. Filip Paali i Antun Mihanovi
nekako odatle izbavili. Sprijeen mu je otada povratak u Bosnu, pa je boravio
kao kapelan u blizini akova. Iscrpljen naporima i zlostavljanjem i teko bo-
lestan, podvrgao se operaciji kamenca i uskoro iza toga podlegao. Pokopan je
u zajedniku grobnicu u Beu 1857.
Ani je dosljedno potovao kompoziciju klasinog dramskog modela,
pa je obrascem ABAB, prikazao suprotstavljene protagoniste svoje drame,
najprije pojedinano u njihovim ivotnim sredinama (Omer-pau Latasa u
187
Duko Ani ili politiko Jedilite kao surova refeksija bosanske sudbine
njegovom Konaku - A i Jukia u Fojnikom samostanu - B), a zatim ih je u
kulminirajuem dijelu drame spojio (AB) i na taj nain izgradio dramaturki
uspjean kontrast Omer-pae Latasa i fra. Ivana Franje Jukia.
Za razliku od dotadanjih romantiarskih historijskih drama koje su se
gradile na kontrastu ova dva historijska lika, i koje su idealizirale lik i djelo
Ivana Franje Jukia, Ani uspostavlja slian kontrast, ali je njegova dekon-
strukcija junaka u duhu modernog teatra, pa ih prikazuje kao nepobitni dokaz
da je osnovni problem koji obojicu pritie totalitarna vlast, koja nuno na-
mee ideologizaciju. Razbija se idealistiki zanos mladog Jukia i on postaje
svjestan da niko slobodno ne odluuje, nego je sve unaprijed zadano, svi su
marionete viih politikih igara, i niko ne moe pobjei tome.
O tome Josip Lei kae: Jer, Jedilite je ustvari drama o mladom o-
vjeku (fra Jukiu) koji je idealistiki zaneseno povjerovao u jednu veliku
ideju (ideologiju, politiku) i u velikog vou (uvjerenje da je doao as kona-
nog osloboenja i da bi ono moglo doi uz pomo otomanskog namjesnika
Omer-pae Latasa), a onda su ga ta ista ideja i taj isti voa , kad su to vii
interesi zahtijevali-jednostavno rtvovali, samo zato jer je bio dosljedan, ne-
pokolebljiv u odanosti i vjeri. (Lei, 1991, 221)
Meutim, nije samo Juki svjestan toga, oba junaka postaju svjesna da
nisu voe i da nisu slobodni individualci koji su u stanju da se odupru tota-
litarnoj vlasti, nego i oni moraju biti samo rtva na politikom jedilitu, jer
je ivot izvan toga naprosto nemogu. Sukob izmeu likova je u potpunosti
konstruiran putem politikog dijaloga, putem suprotstavljenih politika koje
se iznova i iznova sukobljavaju jedna sa drugom. Tako se ova drama moe
svrstati u drame ideja, u kojima sva dramska napetost proizlazi iz unog di-
jaloga (verbalni sukobi i debate), pa se moe initi statinom i umrtvljenom,
jer nema ekspresivne dramske akcije. Ani se ovdje suoava sa problemom
kako gledateljstvu prenijeti misao, i naalost, taj problem rjeava na klasini
nain tako da koristi jednostavni i tradicionalni instrument neposrednog go-
vora- strogog dramskog dijaloga, to dovodi do toga da ovaj dramski komad
varira na granici da postane bezbojan i pomalo povran.
Drama moe da se razvodni u niz dijalokih odlomaka koji su moda
intelektualno tanani, ali su dramski slabani. Znai, dakle, da je dramatiar,
ije je tumaenje sloeno ili duboko, suoen sa neim to izgleda kao nesavla-
div problem. Da bi svojoj publici preneo ma koji znatan deo svoga razumeva-
nja za doivljavanje lika koji je stvorio, on mora da nae druga sredstva ko-
munikacije sa publikom, hitnija i neposrednija od medijuma starog dramskog
dijaloga. (Fermar, 1981, 294)
Meutim, u drami se naziru i neki elementi razbijanja strogog dram-
skog dijalokog prenoenja informacije na recipijente, a takve elemente mo-
188
emo nai u koritenju horske muzike, mise pokajanja, u zvucima sadi stikog
i neobuzdanog smijeha Omer-pae, u igrom sa svjetlosnim varijacijama,
i svoje vrsnom monologu, kada Juki diktira slubena pisma, ali ipak su to
samo neznatni elementi pokuaja, u odnosu na cjelokupnu strogo dijaloku
konstrukciju drame. Tome doprinose i vrlo opirne didaskalije koje autor isko-
ritava da to poblie itatelju priblii vrijeme i mjesto dramske radnje, te da
im to vie priblii detaljni opis likova, dakle, drama je vie namijenjena za
itanje, nego za samu scenu, pa zbog toga i gubi svoju dramsko-kazalinu
autentinost.
Onaj isti sadistiko-perverzni smijeh iz plua. Isprui ruku, koju ona
etvorica obioe elom i ustima. Atanackovi se blago nakloni. Svi lagano,
jedan za drugim izaoe. Smijeh je postajao sve jai, od gra, sigurno, ne od-
ve normalnog ovjeka. Scenom ovlada mrak. S poetka glasnije, pa potom
sve tie greve smijeha nadvlada sakralna muzika orgulja (misa spasa, moli-
tva, krunice) na isti nain sama u prostoru, no u svojoj jednostavnosti topla i
plemenita. Muzika straha pred Bogom, ali i ljudske vjere u sama sebe, pa ma-
kar i uz pomo boju. Ako nita, ljudskija, pa tim snanija od malopreanjeg
urlika naputenog vuka. (Ani, 1985, 454-455)
Ovakav njegov postupak moemo defnirati kao autorsko epiziranje
drame koje podrazumijeva opirnu deskriptivnost i komentare, tako da drama
gubi od svoje realizacijske vrijednosti na sceni. Jer to vie nisu uobiajene
reiserske upute, nego postaju pravi knjievno oblikovani narativno-deskrip-
tivni dijelovi teksta koji dramsku realizaciju pomenutog komada stavljaju vie
u interpretativnu funkciju u smislu autorske intendirane perspektive recepcije.
Na taj nain je i sva koncentracija recipijenata skrenuta na svaki naredni dija-
log koji slijedi, jer on bitno odreuje tok statine dramske radnje.
Pomoni dramski tekst postaje pomoni komunikacijski sistem koji
usmjerava panju gledatelja, uspostavlja smisao i ustvari interpretira unutra-
nju sferu drame. Posmatano sa nivoa stilistike analize dramskog diskursa
upravo su didaskalije koje predstavljaju dramski govor autora najmanje izua-
vane. Ono to je najvanije kod analize didaskalija je to da se ona posmatraju
u suodnosu autorskog govora i govora likova. U ovoj drami, didaskalije nisu
vie samo uputa glumcima, reiserima ili napomene itateljima, one postaju
medij koji prenosi poseban tok dramske radnje, jer su one vie nego verbalno
potpune. Ovakva vrsta didaskalija ima poetsku/estetsku funkciju i vie su na-
mijenjene uitku itanja, nego to je njihova svrha da se iskoriste pri praizved-
bi drame, i to je zapravo i nemogue u cijelosti. One su blie proznom dis-
kursu i nadilaze tekstove koji su samo upute glumcima ili redateljima. Ovakav
nain pisanja didaskalija kod Ania u dramski tekst unosi i svojevrsni lirski
naboj koji je inae svojstven za poetske drame, jer to vie nije samo uputa za
Amra MEMI
189
izvedbu, ve vie medij za doaravanje atmosfera, lirskog tonaliteta. Pored
okosnice dramskog sukoba, Latas-Juki, Ani e se kratko dodirnuti i sukoba
izmeu pripadnika franjevakog reda, gdje e sukobiti pasivne teologe, koji se
kriju u sjeni manastirskih zidina i ograniavaju samo na duhovno djelovanje
i Jukieve ideoloke zamisli da je politiko oslobaanje u vidu panslavenstva
jedini nain da se istinsko duhovno djelovanje obavlja. On svakako ne ulazi u
direktnu dramsku realizaciju, ali nain na koji je on uoblien u knjievni tekst
istie intenciju autora da se u adekvatnoj recepciji i on uzme u obzir.
Zakljuak ili izjednaavanje doivljaja
i slike svijeta preko epizacije dramskog teksta
Unoenje epskog u dramsko dovodi do toga da se izjednaavaju
doivljaj i slika svijeta, pa gledalac vie nije samo puki posmatra, nego se
budi njegova aktivnost. Razbija se onaj tradicionalni stav da je samo pozor-
nica mjesto istraivanja u odnosu na gledatelje, sad vai i obrnuta relacije,
gdje scena istrauje svoje recipijente i konstalira njihova miljenja. Kako je
to defnirao Brecht, epsko bi trebalo da skae iz jedne scene u drugu i ini
svaku scenu scenom za sebe. Ova drama takoer, kao i veina modernih dra-
ma, ima otvoren kraj u kojem se nagovjetava problem ovjeka kao politike
ivotinje, i takva teza se stavlja kolektivnoj recepciji na preispitivanje.
Juki: Ja, sada, nemam vie kud, presvijetli !!!
Latas: Za to me nije briga, samo mi se sa oiju mii!
(Juki lagano, ne vjerujui, pognute glave, natrake, izae. Ona etvorica u
udu, skamenjeni stoje.)
Konzul: Htio bih..
Latas: Maaaaar!
(Ostadoe nijemi, Latas pree pogledom preko svih.)
Latas: Asker!!!
Karakteristinom kretnjom dade Latas znak onome askeru iza stuba, na ta
ovaj drugi krenu kao i za Aliaom. Ono etvoro shvati surovu igru, odahnue
zadovoljni i sjedoe na svoja mjesta. Latas sagnuo glavu meu ake. Zausta-
viti sliku. (Ani, 1985, 482)
Ovdje se moe uoiti i ona tipina upotreba didaskalija kojima je za-
datak da formiraju radnju koja je sadrana u rijeima dramskih dijaloga. Po-
jednostavljenim jezikom, didaskalije ovdje imaju ulogu da indiciraju kretnje,
raspoloenja, radnju likova, koja je uobliena u potpunosti, tek dramskim
dijalogom koji ti likovi izgovaraju. Kraj drame je pomalo specifan, jer on
zavrava u tiini, u ukoenoj i zaleenoj slici, te je jako zanimljivo napraviti
komparaciju ove zadnje dramske scene sa onim to je propagirao
190
an-ak Bernar, a to je Theatre de silence, kao jedan od moguih nai-
na rjeavanja otkrivanja neizreenih misli u drami. Po ovoj teoriji utanje je
upravo ono to treba da obiljei sve to je znaajno i dubokoumno u dramskoj
igri. Imamo zanimljiv kontrast u krajnjem postupku Omer-pae, koji je inae
prikazan kao vrstan galamdija, da nakon rtvovanja Jukia, zapada u nepo-
minu tiinu. On ne izrie rijeima nikakve osjeaje, nikakav stav, ali ta scena
zamrznute tiine govori vie nego hiljadu rijei, i ujedno ostavlja gledateljstvu
jak zadatak da razmilja o tome o emu to Paa uti, a to nikad ne bi priznao.
Ovo je ujedno i najdublji komentar o ovjeku koji je primoran da funkcionira
kao politika ivotinja i koji shvata da su u toj prljavoj egzistencijalnoj igri svi
gubitnici, ak i oni koje za kratko ponese misao da su pobijedili.
Literatura
Ani, Duko: Jedilite, Drame, Savremena knjievnost naroda i narodno-
sti BiH u 50 knjiga, Svjetlost, Sarajevo, 1985.
Lei, Josip: Dramska knjievnost II, Institut za knjievnost/Svjetlost,
Sarajevo, 1991.
Lei, Josip: Savremena drama i pozorite u Bosni i Hercegovini, Sterijino
pozorje, Novi Sad, 1984.
Lei, Josip: Savremena dramska knjievnost u Bosni i Hercegovini (tema
i struktura), U: Drame, Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH u
50 knjiga, Svjetlost, Sarajevo, 1985.
Lei, Josip: Vrijeme prolo - vrijeme sadanje, Scena, 1970, br. 1-2.
Lei, Zdenko, Nova itanja. Poststrukturalistika itanka, Buybook,
Sarajevo, 2003.
Lei, Zdenko, Teorija drame kroz stoljea, Svjetlost, Sarajevo, 1977.
Lei, Zdenko, Kapidi-Osmanagi, Hanifa, Katni-Bakari, Marina
i Kulenovi, Tvrtko: Zbornik radova grupe autora/autorica, Suvremena
tumaenja knjievnosti, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2007.
Luki, Sveta, Savremena jugoslovenska drama, Prosveta, Beograd, 1968.
Lica, godina XV, RO DES, Sarajevo
Melchinger, Siegfried: Povijest politikog kazalita, Grafki zavod Hrvat-
ske, Zagreb, 1989.
Mioinovi, Mirjana, Moderna teorija drame, Nolit, Beograd, 1981.
Muzaferija, Gordana, Rizvanbegovi, Fahrudin, Vujanovi Vojislav, Anto-
logija bonjake drame XX vijeka, Alef, Sarajevo, 2000.
Muzaferija, Gordana: Bosanskohercegovaka drama ili Dijalog s vreme-
nom. U: initi za teatar, Centar za kulturu i obrazovanje, Teanj, 2004.
Amra MEMI
191
Muzaferija, Gordana: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, Novija
knjievnost Drama, Alef, Sarajevo, 1998.
Muzaferija, Gordana: Izmeu historije i savremenosti (bosanskohercego-
vaka drama 1967-1977), U: initi za teatar, Centar za kulturu i obrazova-
nje, Teanj, 2004.
Pfster, Manfred: Drama. Teorija i analiza, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 1998.
Seleni, Slobodan: Dramski pravci XX veka, Umetnika akademija u
Beogradu, Beograd, 1971.
Pavis, Patrice: Pojmovnik teatra, Izdanja antibarbarus, Zagreb, 2004.
Kraj utopije i pozorita. Kritike i eseji (1985-2000), Otkrovenje, Beograd
Sterijino pozorje, Novi Sad 2000.
Amra MEMI
DUKO ANI OR POLITICAL JEDILITE AS A CRUEL
REFLECTION OF BOSNIAN DESTINY
Ani belongs to that group of playwrights who are trying to preserve
the tradition of literary continuity and to topicalize modern political pragma-
tism (totalitarian rule and the general political character of life). Unlike pre-
vious romantic historical dramas, built on the contrast of these two historical
fgures (Omer-pasha Latas and Ivan Franjo Juki), Ani establishes a simi-
lar contrast, but his deconstruction of the hero is adapted to modern theatre,
so he displays them as irrefutable evidence that the basic problem pressing
them both is the totalitarian rule. The idealistic enthusiasm of young Juki is
shattered and he becomes aware that nobody is free to decide, that everything
is predetermined, and that we are all merely puppets in political games. This
historical drama text is at the same time the most profound comment about a
man who is forced to live as a political animal, realizing that everyone is at a
loss in this dirty game of existence.
Key words: Duko Ani, historical contrast, Omer-pasha Latas, Ivan
Franjo Juki, turning drama text into epic forms, political theatre
193
UDK:821.134.2-31(862):159.964.26Jung K. G.
Izvorni nauni rad
Stijepo STJEPOVI (Zadar)
Ana STJEPOVI (Zadar)
Sveuilite u Zadru
stijepos@yahoo.com
JUNGOVA ANALITIKA PSIHOLOGIJA I ARHETIPOVI
KOLEKTIVNO NESVJESNOG U ROMANU STO GODINA SAMOE
Glavna tema ovog rada je odnos izmeu romana Sto godi-
na samoe Gabriela Garcje Mrqueza i analitike psihologije
Carla Gustava Junga, polazei od Jungovih arhetipova kolektiv-
no nesvjesnog. Autori analiziraju pristupe istraivanju romana
ukazujui na postojanje razliitih interpretativnih mogunosti
s naglaskom na socioloka i psihoanalitika istraivanja. Meu
spomenutim pristupima istiu mitsko-arhetipsku kritiku koja
obuhvaa kljuna podruja za cjelokupno ljudsko iskustvo ma-
nifestirano kroz knjievni izraz s arhetipovima kao svojim naj-
vanijim odrednicama.
Kljune rijei: Garca Mrquez, Jung, arhetip, analitika
psihologija, nesvjesno
Uvod
Godine 1961. godine u Zrichu je u dubokoj starosti umro vizionar
takozvane dubinske psihologije koja je obiljeila struku i stoljee, da bi neko-
liko godina kasnije kolumbijski pisac na pragu etrdesetih, onim to je opisao
kao svojevrsno prosvjetljenje, ispunio ostvarenje vlastite vizije koju je pohra-
njenu nosio od najranijih dana svog ivota. Sto godina samoe pisao je gro-
zniavim tempom rada kroz osamnaest mjeseci nakon to je konano iznaao
naratoloki modus za roman kakav je od mladosti elio napisati.
Uvod u istraivanje na ovakav nain ima za cilj odmah postaviti pita-
nje; to povezuje analitiku psihologiju Carla Gustava Junga s najslavnijim
djelom Gabriela Garcje Mrqueza? Razvoj psihologijske znanosti od Freuda
naovamo je ve oznaio njezino irenje i raznovrsne primjene u podruju knji-
evnosti i vizualnih umjetnosti, povijesti religije, mitologije, etnologije i sl. U
svojoj Autobiografji Freud je konstatirao kako je psihoanaliza tumaenjem
194
Stijepo STJEPOVI & Ana STJEPOVI
snova prela granicu isto medicinske djelatnosti, i snovi su postali klju za
psihoanalitiku kritiku umjetnosti.
1

Godine 1967. italaka i kritika publika prihvatila je roman Garce
Mrqueza s oduevljenjem koje ga je do danas uvrstilo meu najpoznatije
svih vremena. Pozicioniranjem na ljestvicu ranog postmodernizma otkriven
je kao slojevito djelo mnogobrojnih pristupa itanju i tumaenju koje ne nadi-
lazi njegovu zagonetnost, jer kako listamo slojeve prema unutra, nailazimo
tek na novo irenje njihovih znaenja. Struktura problemske kineske kutije
2

koja zamjenjuje tradicionalnu mimetiku narativnu organizaciju upuuje na
Riffattereovu tezu o vjerodostojnosti koja ne proizlazi iz mimeze, ve kon-
strukcije. U tom sluaju tekst, ponavljanjem nekih elemenata, stvara okvir u
kojem se oni ponavljaju. Okvir, ili vanjska u nizu spomenutih kutija odnosi
se na politiko-kulturnu povijest i geografju Kolumbije i Latinske Amerike
uope, a zadaje ga ustvari povijest i ivot samog autora Garce Mrqueza iji
su obiteljsko naslijee i vlastita biografja i sami protkani tim dogaajima.
To se ini jednom od kljunih osnova koje ovaj roman povezuju s Jungovim
razmiljanjima, jer iako se njihove biografske odrednice ne mogu analogno
povezivati nekim injeninim slinostima, ne moe se previdjeti kako je ono
to je Jung nazvao problemom tipa zauzetog stava, bitan za uvid u njihovo
stvaralatvo. U oba sluaja temelj i razrada njihove svekolike produktivnosti
uvelike su uvjetovani injenicama njihova ivota. Upravo oni dijelovi koji
su Jungovu teoriju uinili rubnom u odnosu na slubenu psihijatriju, ine se
nezaobilaznim da bi se, kao u ovom sluaju, pristupilo nainu pisanja Garce
Mrqueza i romanu Sto godina samoe. Put Jungove individuacije odnosno
osobnog sazrijevanja, osobit je dio njegove teorije budui da je vlastitom i-
votu pristupao kao najznaajnijem empirijskom uzorku. S druge strane, re-
levantni roman Garce Mrqueza izrastao je kao produkt individuacije koja
se doima upoznata s vlastitim transcendentnim, to je trei ovdje spomenuti
Jungov pojam, na korijenima stabla na kojem koegzistiraju plodovi svjesnog
i nesvjesnog, osobnog i zajednikog, povijesnog i mitskog.
Jungova analitika psihologija
Mlai kolega Sigmunda Freuda uinio je istraivanje unutarnjeg sebe
svojim ivotnim djelom. Za njega traeni pogled na svijet i samog sebe u
vidu aktivacije i zauzimanja stava esto se pokazuje kao ono to od ovjeka
iziskuje vie moralnu hrabrost, nego inteligenciju. Zahtjev pritom nije impe-
1
Sigmund Freud, Autobiografja, Zagreb: Matica hrvatska, 2006, 16.
2
Mara Elena de Valds, Mario J. Valds, ur., Approaches to Teaching Garca Mrquez's One
Hundred Years of Solitude, New York: The Modern Language Assotiation of America, 1990, X.
195
Jungova analitika psihologija...
rativ znanja, ve najboljeg mogueg saznanja
3
. Tako je za istraivanja, uz
podlogu Freudove teorije, koristio svoje iroko znanje iz mitologije, religije i
flozofje, u emu se osobito sluio simbolizmom mistinih tradicija i kran-
ske hereze poput gnosticizma, zatim alkemije, astrologije, kabale, uz tradicije
Istoka, hinduizma i budizma.
Analitiku psihologiju Jung izdvaja kao poseban pravac psihologije, jer
se bavi kompleksnim psihikim fenomenima
4
za razliku od fzioloke odno-
sno eksperimentalne psihologije koja iste razluuje na pojedinane elemente.
Ostavlja prepoznatljivim podrijetlo naziva iz Freudove psihoanalize, ali budu-
i da je smatra doktrinarno fksiranom, izraz koristi samo u tehnikom smislu.
Osnovna Freudova znaajka je otkrivena snaga nesvjesnog koje je po dina-
mikom naelu psihe u stalnom sukobu sa svjesnim, jer zahtjevi vanjske zbi-
lje ograniavaju ostvarenje nagona. Kasnijim topikim naelom oni dobivaju
naziv Id, nasuprot Superegu i Egu u sredini. Nesvjesno predstavlja najvei dio
psihe i ukljuuje sve ono to nije lako dostupno svjesnom, to je ustvari poti-
snuto jer je negativnog predznaka i za svjesni dio neugodnog ili ak prijeteeg
razornog potencijala. To je mjesto na kojem Jung istupa svojim teorijskim
zaokretom. Ono to eli ustvrditi jest prije svega pozitivna djelatnost nesvje-
snog, kao cjelokupnost svih sadraja in statu nascendi, a osnovnom Freu-
dovom grekom uzima to snove, ali i sama umjetnika djela promatra kao
simptome. Jung to naziva kuriozitetom dostojnim aljenja
5
. Pretpostavku
sublimacije, preusmjeravanje umjesto potiskivanja nesvjesnog, smatra novim
potiskivanjem i njegov je cilj ustvari uspostaviti odmak od nedovoljnog ra-
cionalistikog materijalizma koji je dominantan u Freudovoj teoriji, jer izo-
stavlja ljepotu, veliinu i svetost stvarnosti koje ine ivot vieznanim po
pitanjima nesvjesnog. Dodatni potencijal ono dobiva Jungovim shvaanjem
da uz individualno nesvjesno, postoji i kolektivno nesvjesno
6
, psihika
nasljedna masa koja nastaje kao razvoj dugog slijeda u nizu predaka, jer se
ljudsko bie ne raa kao tabula rasa koja se puni samo sadrajima vlastita
razvitka. Uvoenjem, za njega, tehnikog pojma arhetipa kao oznake slika
koje proizvodi kolektivno nesvjesno, potpuno se pribliavamo onom to se u
Jungovoj teoriji postavljalo kontroverznim, a temeljno je za pristup romanu
Sto godina samoe.
Milivoj Solar se u svojim Predavanjima osvrnuo na Jungovo uenje o
mitu prikazujui ga kao spoj erudicije i originalnosti u primjeni empirijskih
podataka s nainom izlaganja koje je vie sugestivno nego diskurzivno. Takav
3
Carl Gustav Jung, Duh i ivot, Novi Sad: Matica srpska, 1978, 56 (dalje: Duh i ivot).
4
Jung, Duh i ivot , 57.
5
Jung, Duh i ivot, 58.
6
Jung, Duh i ivot, 66.
196
pristup ini Junga vie prorokom nego znanstvenikom poglavito zbog ideje o
nasljeivanju misaonog iskustva ljudskog roda.
Solar je sklon pristupu mitu izvan konteksta krizne situacije s kojom se
Jung susretao u svojoj psihoterapijskoj ordinaciji ili onom svojstvenom samo
znanosti i poeziji, a koji ne proizlazi iz njegovog karaktera svakidanje situaci-
je iz razgovora i svakodnevnog jezika. Smatra da se njegova neposredna mo
gubi ako se znaenje simbolima i mitovima pridodaje samo radi mehanizma
koji u svemu trai znaenje, bez razdiobe na relevantne, te irelevantne simbole
i odnose. Tu opasnost treba nastojati izbjei i u arhetipskom pristupu u odnosu
prema knjievnosti ili nekom njezinom djelu kao u ovom sluaju, imajui na
umu i opasnost pretjerivanja u analogijama koje ne proizlaze iz teksta.
7
Dakle, preostaje vidjeti kako je sam Jung klasifcirao arhetipove, za koje
je prije svega naglasio da su njihovi atributi neljudska i neosobna mitoloka svoj-
stva, a iracionalno se javlja kao neizostavna, uvijek prisutna psihika funkcija.
U sluaju smanjivanja aktivnosti svijesti ona dolazi do izraaja, svakodnevno u
svaama radi kojih ovjekova okolina i blinji poprimaju arhetipske karaktere,
pa se onda kae da netko od nekoga stvara boga ili vraga, zatim u sanjarenjima,
snovima, vizijama, psihikim poremeajima, religijskim obredima, a i umjetno-
sti. Varijante boanskog arhetipa prepoznaje u arhetipu mudrog starca i sjenke,
a meu znaajnije arhetipove pripadaju majka, dijete, persona, anima i animus,
ivotinja, uz koje se javljaju i nebrojeni situacijski arhetipovi. Oni su za analitiki
pristup romanu Garce Mrqueza takoer vani budui da na posebno mjesto
Jung stavlja onaj arhetip koji predstavlja cilj ili ciljeve razvojnog procesa.
8

Mudri starac je arhetip koji u svom pozitivnom aspektu projicira sliku bo-
anstva, ili plemenskog vraa posebne snage i magijskih sposobnosti. U sluaju
da je aspekt negativan, esto se javlja kao tamnoput ili mongoloidan tip, a uto-
liko moe ui i u kontekst arhetipa sjenke, simbola skrivene ili potisnute, tamne
strane ovjekove prirode, koja je vana kao i njegov svjestan dio, jer ivot buja
samo u meuproimanju njihovih suprotnosti. Njezin antipod je persona, ovje-
kova drutvena maska koja zbog prisilne identifkacije s nametnutom socijalnom
ulogom, izopaenjem osobnosti kanjava one koji joj se preputaju. Anima i
animus tiu se Jungovog poimanja due, psiholokog, naspram flozofskog ili
religioznog. Muka sastavnica je anima koja kompenzira muku svijest i raa
udi, a enska animus, kompenzira ensku i stvara miljenje. Vana je njihova
objektivizacija, tj. nuan dijalog kako bi se postigla zdrava osobnost.
9
7
Milivoj Solar, Edipova braa i sinovi. Predavanja o mitu, mitskoj svijesti i mitskom junaku,
Zagreb: Naprijed, 1998, 85-97.
8
Carl Gustav Jung, O psihologiji nesvesnog, Novi Sad: Matica srpska, 1977, 117. (dalje: O
psihologiji nesvesnog)
9
Jung, O psihologiji nesvesnog, 219.
197
Ova dva arhetipa vode nas do ontoloke sfere, onog to je za Junga su-
tinska bit, ako ne svakog ovjeka, onda nekolicine izdvojenih, ili odabranih
za takozvani put transcendentne funkcije. To je put u kojem oni za vodia
imaju vlastitu imaginaciju ili fantaziju i koji vodi do individualne sudbine, te
predstavlja podruje u kojem se Jung odmie od zahtijeva terapijske metode
jer je za mnoge nedostian. Realizacijom nesvjesnih sadraja i aktivnim od-
nosom prema animi (animusu) kojom oni gube autonomiju nad osobnou, te
nadvladavanjem dominacije persone, dosie se ideal individuacije, ili svje-
snom Ja nadreena veliina Sebstvo:
10
Transcendentni put vodi do promjene linosti tako da se sredite li-
nosti koje je dotad bilo u sreditu svijesti, asimilacijom nesvjesnog pomie na
novo mjesto, centar izmeu priblienog svjesnog i nesvjesnog.
Za ovaj predmet je od velike vanosti da Jung pronalazi potkrepu ovih
teza u srednjovjekovnoj alkemistikoj simbolici putem koje moemo proma-
trati znaajne arhetipske konstrukcije romana Sto godina samoe.
U mistinim pokusima kojima su tragali za kamenom mudraca i nai-
nom pretvorbe materije, obinog metala u zlato, Jung pronalazi istu sposob-
nost preobraavanja izraenu u transcendentnoj funkciji.
11
Alkemijski je pokret, po Jungu, paradigmatski zbog svojeg duhovnog
aspekta koji uzdie do flozofskog stupnja kao pripremu za razvoj moderne
psihologije. Tri koncepta tako nastale analitike psihologije najbolje osvjet-
ljavaju bit nesvjesnog te psiholokog procesa u Mrquezovom romanu: ouro-
boros, temenos i arhetip majke.
12
Ouroboros je zmaj, meu najstarijim likovnim simbolima alkemije,
koji se pojavljuje kao repoder, s pronaenom potvrdom u dokumentu Co-
dexu Marcianusu iz 10/11. st. s legendom: jedno, sve.
13
Budui da alkemi-
ari inzistiraju da opus proizlazi iz jednog i vodi do jednog, on je u ustvari
kruenje zmaj koji grize vlastiti rep.
Temenos je izdvojeno podruje nastalo ljudskom potrebom za svojevr-
snom izolacijom. Ljudi se opisivanjem zaaranog kruga od najranijih vreme-
na slue kao magijskim sredstvom zatite od pogibelji ili ouvanja neke tajne
te kako bi odjelili neko podruje kao sveto i nepovredivo.
10
Jung, O psihologiji nesvesnog, 244.
11
Carl Gustav Jung, Psihologija i alkemija, Zagreb: Naprijed, 1984, 41. (dalje: Psihologija i
alkemija)
12
Gary Eddy, An Approach from Analytical Psychology, u Approaches to Teaching Garca
Mrquez's One Hundred Years of Solitude, Mara Elena de Valds, Mario J. Valds, ur.,
New York: The Modern Language Assotiation of America, 1990, 107.
13
Jung, Psihologija i alkemija, 303.
198
Arhetip majke ostao je prethodno nerazjanjen, a moda je najjasniji
primjer arhetipa kao rezultata nebrojeno puta ponavljanih otisaka odreenih
subjektivnih sadraja. Majka je tako arhetip svih majki koje su same nosite-
ljice arhetipa vjene majke. Ona, nasuprot ocu koji zastupa kolektivnu svijest,
zastupa kolektivno nesvjesno, izvor vode ivota.
14
Izvor oznaava materijalnu i duhovnu silu arhetipa, a prema Jungovom
ueniku Neumannu u majci pripada sve to je od nje roeno, ak i ako indivi-
dua postane neovisna, arhetipsko ensko relativizira tu neovisnost do neesen-
cijalne varijante u esenciji njena vlastita bivstvovanja.
15
Pri podjeli linosti Jung govori o dva fundamentalna naina na koji
se ljudi postavljaju ili reagiraju: ekstrovertiran ovjek odreen prvenstveno
objektivnim faktorima, te introvertiran onaj kojeg odreuju subjektivni fak-
tori.
16
U pitanju je razlika u temperamentu na temelju koje varira osam psiho-
lokih tipova ekstrovertirani ili introvertirani misaoni, osjeajni, osjetilni
te intuitivni tip.
17
Ovakav konceptualizam Jung prati jo od podjele Williama Jamesa na
tender-minded i tough-minded mislioce, i ta podjela se nastavlja preko
racionalizma i empirizma i suprotnosti novijeg vremena izmeu idealizma i
materijalizma. Introvertni su pritom povuene misaone osobe s mogunou
uzdizanja do oboavatelja apstraktnih i vjenih naela, a ekstrovertni sinoni-
mi za fatalizam i senzualizam. Ove funkcije se ne pojavljuju u istom obliku,
nego je jedna uvijek superiorna u odnosu prema drugoj koja se javlja kao
manje vrijedna.
18
Osnovna misao vodilja prvog poglavlja bila je proi kroz osnove Jungo-
ve psihologije zaustavljajui se na sadrajima koji svoju primjenu pronalaze u
susretu sa odreenim literarnim djelom, u ovom sluaju romanom Sto godina
samoe. Ti sadraji mogu, u sretnom sluaju, na taj nain poprimiti karakter
konkretizacije koja ipak ostavlja prostora za stvaranje uvjeta spoznaje, a ne
spoznaju samu, to bi bilo u skladu s Jungovim naukom i ranijim navodima.
14
15
16
Jung, O psihologiji nesvesnog", 44.
17
Carl Gustav Jung, Psiholoki tipovi, Novi Sad: Matica srpska, 1984, 59 (dalje: Psiholoki
tipovi).
18
Jung, Psiholoki tipovi, 325.
199
Mogui pristupi u prouavanju romana Sto godina samoe

Zbog njegove osobite heterogenosti, uz brojne druge metode pristupa
knjievnom djelu, a kako bi se pristupilo daljnjoj razradi na razini analitike
psihologije roman Garcje Mrqueza potrebno promatrati kao povijesno, mit-
sko i metafziko djelo.
19
Na povijesnoj razini tekst se otkriva kao metafora Latinske Amerike,
izoliranog kontinenta izmuenog tekom povijeu nebrojenih krvavih rato-
va i politikih prevrata od vremena kad je Francis Drake napao Riohachu
u esnaestom stoljeu. Mitska razina sadri sagu obitelji Buenda, meusob-
no povezanih fkcionalnih i realnih dogaaja kroz njezinih est generacija, te
ostalog stanovnitva grada Maconda u kojem ive. Ona pria o kolektivnoj,
ali i individualnoj borbi za oblikovanjem vlastitog ivota i sudbine, usponima
i padovima na nain koji dovodi u pitanje slubenu, dokumentiranu povi-
jest. Konani neuspjeh te borbe razotkriva treu, metafziku razinu teksta
- Melquadesov rukopis na pergameni koji egzistira kao dio prie, da bi se
na kraju s njom izjednaio i zatvorio vremenski krug od sto godina kroz koji
su ga razni lanovi obitelji pokuali deifrirati, da bi to uspjelo tek zadnjem
potomku, Aurelianu Babiloniji.
Kao glavni problem odreuje se upravo problem jezika, tj. njegove
upotrebe u prikazivanju dogaaja jer progresivni slijed linearne povijesti obi-
telji, nasuprot mitskom, cirkularnom, vodi do propasti koja se prikazuje pro-
roanskom, kao neto to se tek treba zbiti.
Slijed linearne fabule vodi itatelja kroz dvadeset poglavlja od osnutka
do propasti grada. Isabel Alvarez Borland vri daljnju podjelu cjeline po po-
glavljima u etiri glavna dijela: utemeljenje, ratne godine, ameriku interven-
ciju i posljednje dane Maconda.
20
Povijesna i mitska razina pokazuju se toliko
proetim da ih je teko razluiti, a metafziki podtekst kljuan za interpretaciju.
Prva etiri poglavlja posveena su utemeljenju Maconda, a pripovjeda
prvom retrospektivnom reenicom ve najavljuje pripovjednu organizaciju
romana. Njegova pozicija je poput boanske, sveznajui je, i kree se slo-
bodno prostorom i vremenom. Analogno su i mitski izvori koje upotrebljava
uglavnom biblijski i klasini, iako niti jedan nije eksplicitan ili prevladavaju-
i. Paradigmatska pozicija Maconda i obitelji Buenda kao povijesti svijeta
19
Isabel Alvarez Borland: An Approach Using History, Myth, and Metafction, u Approac-
hes to Teaching Garca Mrquez's One Hundred Years of Solitude, Mara Elena de Valds,
Mario J. Valds, ur., New York: The Modern Language Assotiation of America, 1990, 90.
20
Isabel Alvarez Borland: An Approach Using History, Myth, and Metafction, u Approac-
200
zapoinje stvaranjem, tj. utemeljiteljskim parom Jos Arcadia Buende i Ur-
sule Iguarn, njegove ene. Oni, tjerani grinjom savjesti kre putove od za-
baenog sela na planinskim ograncima do novog naselja, jer su ustvari roaci
ije je vjenanje izazvalo negodovanja i bilo uzrokom dvoboja u kojem je Jos
Arcadio Buenda ubio ovjeka, Prudencia Aguilara (iji lik i dalje egzistira
u prii kao duh). Naselje koje su utemeljili je utopijsko, svojevrstan raj na
zemlji u kojem se puno toga pokazuje moguim, osobito ansa da se osnuje
neko bolje drutvo za razliku od ostalog svijeta. Do pojave institucionalizaci-
je dravne i crkvene vlasti, te invazije amerike bananske kompanije u stare
strukture Maconda, ono se takvim i ini. Njegov mitski, fantastini karakter
podupiru ciganske karavane to u njega svraaju donosei svakojake ljudske
invencije iz cijeloga svijeta koje izazivaju matu stanovnika Maconda, da bi
ih zatim apsorbirali i asimilirali na sebi svojstven nain, ostajui zaahureni
u svoje predodbe i nain ivota kao i do tada. Ipak, uvijek sa spoznajnim
interesom za svijet izvan Maconda, kao to je i bilo u vremenima kada se taj
isti svijet inio neizrecivo velikim, a spoznaje i saznanja su s jednog kraja na
drugi putovala neizmjerno dugo.
21
Poglavlja od 5. do 9. uvode povijesni u ve predstavljeni mitski kon-
tekst romana, uvedeni su novi likovi, simboli drutvene i crkvene vlasti koji
svojim postupcima dokazuju nepotrebnost i besmislenost socijalnih instituci-
ja, ali i mogunost njihova izopaivanja, kao to je primjer lairanje izbora od
strane konzervativne vlasti u dvoboju s liberalima. Objavljen je rat kojem se
ipak ne zna toan uzrok, a koji rezultira znakom jednakosti izmeu zaraenih
strana ija razliitost postaje samo nominalna, jer im je djelovanje usmjereno
istim ciljevima koje postiu istim sredstvima.
Od 10. do 15. poglavlja, amerikom intervencijom u drutvo Maconda,
zaokruuje se historijski aspekt koji se podudara s povijeu Latinske Amerike
od sredine 19. do sredine 20. st. Dolaze do izraaja karakteristike pripovjedaa
koji kao da ne razlikuje stvarno od nestvarnog, a jednako se izmjenjuju mit-
sko i povijesno vrijeme. Mitsko, cirkularno, uvijek se ponavlja, i povijesno,
kronoloko, koje teoretiari poput Lois Parkinson Zamore
22
dovode u vezu s
arhivskim tekstovima o osvajanju Latinske Amerike iz 15. i 16. st. kao vanim
ishoditem latinoamerike pripovjedne proze. Uvrten je dogaaj trajka rad-
nika bananske kompanije koji su pobijeni u stotinama, s jedinim preivjelim
21
Gabriel Garca Mrquez, Sto godina samoe, Zagreb: kolska knjiga, 1995, 13. (dalje: Sto
godina samoe)
22
Lois Parkinson Zamora: One Hundred Years of Solitude in Comparative Literature Cour-
ses, u Approaches to Teaching Garca Mrquez's One Hundred Years of Solitude, Mara
Elena de Valds, Mario J. Valds, ur., New York: The Modern Language Assotiation of
America, 1990, 24.
201
svjedokom Jos Arcadiem Segundom, kojem nitko ne vjeruje to se ustvari do-
godilo, jer su vlasti zatakale istinu. To se u Kolumbiji dogodilo 1928. s identi-
nim ishodom. Tako je petnaesto poglavlje romana oda osobitostima povijesnih
dogaaja i njihovim interpretacijama, s posebnim naglaskom na mogunostima
jezinih manipulacija, koje tako postaju i oda moi koju ima jezik.
Ovi su dogaaji slijedili stvorenim okolnostima i uvjetima roenja zad-
njeg potomka obitelji - simbolinog imena, Aureliano Babilonia, mitskog
Mojsija. On je nepriznat, laima svoje bake da je naen na rijeci u koari,
upravo njima bio odreen da oslobodi stogodinje breme obitelji, ali s rezul-
tatom na koje sugerira prezime, sruene kule babilonske.
Zadnjih pet poglavlja bave se razrjeenjem prie koja treba biti izjedna-
ena s tekstom na pergameni Ciganina Mlquiadesa - mitskog alkemiara s
nekoliko transformacija i povrataka iz smrti. Tekst su mnoge muke glave obi-
telji pokuale deifrirati, no u tome nisu uspijevali dok se nije ispunilo proro-
ko vrijeme od stotinu godina. Jedini preivjeli lanovi obitelji, teta i nepriznati
neak, ne znajui svoju pravu rodbinsku vezu, incestom zatvaraju krug pro-
cesa koji je zapoeo Knjigom postanka, odnosno prvom incestuoznom vezom
Jos Arcadia Buende i Ursule Iguarn, grijehom koji je rezultirao strahom
da e se roditi dijete s praseim repom. To se konano i dogaa, jer usprkos
iscrpnom radu Aureliana Babilonie na manuskriptima (tj. mogunou da par-
ticipira u razvoju svoje sudbine), on ih radi opijenosti ljubavlju nije uspio de-
ifrirati prije nego se ispunilo i ostvarilo proroanstvo roenjem djeteta kojeg
prodiru mravi, kao to je u njemu i pisalo. Klju mitsko-povijesne proetosti
djela postaje samosvijest teksta kao literature, a metafziki aspekt osvjeuje
proces nastanka.
U Sto godina samoe metafzika izaziva itaoca prema razumijevanju
prie o Latinskoj Americi kako je izreena, kroz mit, i kroz mitove povijesti.
Manuskripti kao metafziki dokumenti postaju literarna metafora mitske i
historijske dimenzije o kojoj nam je ve govorio tekst: jedino kroz proces sa-
mo-razumijevanja moemo susresti izazov latinoamerikog predikamenta.
23
Sto godina samoe arhetipovi i analitika psihologija
Ovakav pristup romanu tie se subtekstualnog (ili podtekstualnog) kri-
tikog pristupa, za razliku od predtekstualnog ili tekstualnog u preliminarnim
teorijskim postavkama Roberta L. Simsa.
24
On podrazumijeva socioloka i
23
Isabel Alvarez Borland: An Approach Using History, Myth and Metafction, u Approac-
24
Robert L. Sims: Archetypal Approaches, u Approaches to Teaching Garca Mrquez's
202
psihoanalitika istraivanja, te mitsko-arhetipsku kritiku, odnosno pristupa-
nje tekstu perspektivama koje su izvan njega, te multiplikaciju znanstvenog
pristupa knjievnom djelu. Takav pristup osim toga, budui da se bavi po-
drujima za koja osnove ne pronalazi iskljuivo u podlozi teksta, pribliava
sveobuhvatnost ukupnog ljudskog iskustva odreenom njegovom literarnom
izrazu. Razvoj arhetipske kritike poiva upravo na Jungovim postavkama kao
najvanijim odrednicama. Psiholoki procesi, uzdignuti na razinu simbola,
poprimaju univerzalnu funkciju na nivou arhetipa. Kasnije se javio interpre-
tacijski problem, radi arbitrarnosti kao glavnog obiljeja pojave ovih simbola
na koju ovjek ne moe utjecati, jer je sam pod njihovim utjecajem. S druge
strane, postoji opasnost pretjerane interpretacije koja onda karakteristikom
proizvoljnosti ini s tekstom ono to joj se ini prikladnim ne obazirui se na
ogranienja koja joj zadaje. Reduktivnost u pristupu uspostavila je arhetipska
kritika Josepha Campbella takozvanim reduktivnim monizmom i pokuajem
da locira arhetip iza arhetipa ono to je prozvao monomitom (to je arhe-
tipski junak s tisuu lica ili situacijski arhetip mitske potrage). Osobiti cilj
ovog poglavlja bio bi stoga drati se okvira teksta iskuavajui Jungove teorije
unutar njega.
On je arhetipe, o emu je ve bilo govora u prvom poglavlju, podijelio
na arhetipske fgure i arhetipe situacije, kojima se bavio ipak manje detaljno
a mnogi prisutni u romanu ve su spomenuti u prethodnom poglavlju. Pri-
jevod s engleskog ih moda moe pojasniti archetypal patterns arhetipski
uzorci. Najei uzorak u ovom sluaju je Biblija, no nije jedini. Tekst romana
i pria preuzimaju njezin okvir zapoevi postankom i zavrivi otkrive-
njem. Ime zaetnika loze, Jos Arcadio Buenda, sugerira Arkadiju ze-
mlju sretnih pastira idilikog renesansnog pjesnitva koje je ime dobilo po
pokrajini stare Grke. Tako je Macondo utemeljen kao idealna zemlja i predu-
vjet za nastanak zemaljskog raja, s izmijenjenim pravilima igre u odnosu na
biblijski, jer je prvi par iz njega istjeran nakon dolaska grijeha. Macondo je
naprotiv, osnovan nakon incesta, s izostankom stvarnog kajanja, i pretenzi-
jama da nasuprot starom (u geografsko-povijesnim okvirima od renesanse,
to je Europa, kontinent), postane novi, bolji svijet (okruen je vodom, poput
otoka, paradigmatino naselje za itavu Ameriku):
Jos Arcadio Buenda, poduzetan kao nikada nitko u selu, tako je bio
porazmjestio kue te se iz svake moglo sii na rijeku i s jednako napora za-
hvatiti vodu, a ulice je isplanirao tako smisleno da je u svaku dolazilo jednako
sunca za najvruih sati. U malo godina Macondo je postao najurednije i najra-
One Hundred Years of Solitude, Mara Elena de Valds, Mario J. Valds, ur., New York: The
Modern Language Assotiation of America, 1990, 97.
203
dinije od svih sela u okolici za koje je znalo njegovih 300 stanovnika. Bijae
to zaista sretno selo u kojem nije bilo osobe starije od trideset godina i u kojem
jo nitko nije bio umro.
25
Loza se iri preko troje djece koje je prvi par dobio. Najstariji, pukov-
nik Aureliano Buenda takoer u imenu nosi motiv koji se javlja du cijeloga
romana aurum, lat. zlato. Zajedno s alkemijskim laboratorijem koji njego-
vom ocu daruje Ciganin Melquades u znak potovanja, a koji e presudno
utjecati na budunost sela
26
, upuuje na simbole alkemijskih spoznaja koje je
Jung vrlo iscrpno istraivao. Jednako tako na njih upuuje vremenska struk-
tura romana koja se kree istovremeno i naprijed i natrag, fabula se stalno
vrti u krugu - Macondo se neprestano nastoji dovesti u vezu s razvijenim
svijetom, ali usprkos tom kretanju, sve ustvari uvijek ostaje na mjestu. Krug
je arhetipski Jungov i alkemiarski put prema Sebstvu. Motiv fantastine pre-
tvorbe materije metala u zlato ili njezine verzije, esta su preokupacija mukih
lanova obitelji, iji se zaetnik kraj svih ostalih poduhvata, dao i u potragu za
kamenom mudraca.
Jo jednim od prepoznatljivih biblijskih motiva moe se tumaiti potop
koji je zapoeo nakon slamanja trajka i perioda Bananskog drutva, da bi po-
istio njegove tragove u Macondu - jer je izmijenio naravne prirodne i ivotne
zakone prvih stanovnika, kao to je bio sluaj u Noino doba. Zanimljiva je
opet vremenska kategorija, jer je trajanje potopa, (a kia je padala vie od e-
tiri godine) odreeno u mjesec i dan, dok se trajanje stogodinjeg perioda koje
bi trebalo biti pouzdano odreeno, mjestimino doivljava vrlo subjektivno.
Jungov izum kolektivno nesvjesnog jedna je od dominantnih kategorija
u romanu, pa tako likovi ive sa sjeanjima svojih pradjedova, umrli ostaju
meu njima kao duhovi, a pamenje se javlja kao bitna kategorija u prii:
Ljude iz ekspedicije obuzee pradavna sjeanja na onaj raj vlage i tii-
ne to je prethodio istonom grijehu, gdje su izme tonule u lokve ulja koje se
puilo, a maevi sjekli krvave ljiljane i zlaane dadevnjake.
27
Bitna odlika likova upravo je uronjenost u kolektivno nesvjesno i snagu
vlastitih arhetipova, a Robert L. Sims odreuje njihove aktivnosti karakteristi-
kama repetitivnosti i cirkularnosti
28
, koje su posljedice toga:
Nije bilo tajne u srcu jednog Buendije koja bi za nju bila nedohitna, jer
stoljee karata i iskustva bijae je nauilo da je obiteljska povijest dugi lanac
25
Garca Mrquez, Sto godina samoe, 13.
26
27
28
Robert L. Sims: Archetypal Approaches, u Approaches to Teaching Garca Mrquez's
One Hundred Years of Solitude, Mara Elena de Valds, Mario J. Valds, ur., New York: The
Modern Language Assotiation of America, 1990, 105.
204
nepopravljivih ponavljanja, pokrenuti kota koji bi se okretao do vjenosti, da
nije postepena i neumoljiva troenja osovine.
29
etiri glavna arhetipska lika predstavljena su ve na prvoj stranici ro-
mana; patrijarh Jos Arcadio Buenda, njegova ena i velika majka Ursula
Iguarn, prvi sin pukovnik Aureliano Buenda je ratnik - junak, te Ciganin
Melquades, mudri starac i plemenski vra. Svi ostali muki i enski po-
tomci obitelji nasljeuju varijacije dvaju imena, te zajedno s njima i karakteri-
stike koje odreuju vlasnika tog imena, a koje se takoer ponavljaju, te zatim
i ponitavaju kad se dvoje blizanaca u igri zamijene.
Brojni Auerliani i Jos Arcadiji, dobri su primjeri Jungove podjele tipo-
va na introvertne i ekstrovertne, a donekle tu podjelu mogu nositi i Amarante
i Remediose, iako se enski principi mogu i jasnije izraziti.
Ipak, itatelj se ne osjea pozvanim da se identifcira s nekim odree-
nim likom jer sredinji lik ne postoji, tako bi se junakom romana mogla radije
imenovati cijela obitelj Buenda kao junak na herojskom putovanju. Ona
ustvari formira metaforiki proces individualne psihe s kojom se onda u ra-
zliitim tragovima moglo poistovjetiti mnotvo itatelja koji su roman uinili
toliko popularnim. Gary Eddy u svom pristupu to putovanje naziva epskim,
jer se moe promatrati kao putovanje kroz vrijeme, prije nego prostor ono
je etvrto-dimenzionalna potraga. Ta potraga je osim toga negativna, jer se
razrjeuje rasplinuem u nesvjesno, i osuena na propast zbog toga to njezini
protagonisti ne uspijevaju pronai transcendentalni put vlastite individua-
cije integracijom nesvjesnih sadraja u svjesni dio ivota. Spomenuti autor
osim toga izolira ve spominjana tri osnovna alkemijska koncepta iz Jungovih
istraivanja, koji se pokazuju vrlo korisnim za mnoga tumaenja romana, a
to su: ouroboros, temenos i arhetip majke. Za Jungovog uenika Neumanna
ouroboros, onaj zmaj repoder iz Codex Marcianusa, simbol je ega uronjenog
u nesvjesno.
30
Sve nepoznato i prazno ispunjeno je psiholokom projekcijom, kao da
se u mraku odrazuje duevno zalee promatraa. Ono to vidi i misli da vidi
u tvari, ponajprije su njegove vlastite nesvjesne datosti, koje u nju projicira,
to jest, iz tvari mu se suprostavljaju svojstva i mogunosti znaenja to joj
prividno pripadaju, a kojih mu je tjelesna narav posve nepoznata. To napose
vrijedi za klasinu alkemiju u kojoj su prirodoslovno iskustvo i mistika flo-
zofja tako rei jo nerazlueni.
31
29
30
31
205
Mnoge alkemijske reference romana rezultirale su prepoznavanjem ou-
roborosa na mnogim razinama teksta, a analogno Jungovom opisu klasine al-
kemije i u romanu se pojavljuje nerazluivost prirodoslovnog i mistikog.
Pritom likovi na nadrealne pojave odgovaraju vrlo racionalnim postupcima.
Ouroboros se javlja u dvostrukoj ulozi, stvarateljski i prodirui, jer je kao
podrijetlo svjesnoga izvor arhetipova koji je oblikuju, ali i rastvaraju prevla-
davajuim strastima.
32
Tako konani ishod otkriva i samu strukturu romana
- dosad opisivanu kao krunu, ouroborikom, to je u biti isto. Melquadesov
pergamen na drevnom sanskrtu je poput alkemiarskog opusa - jedno, tekst
koji sadrava povijest cijelog svijeta.
Drugi koncept preuzet iz alkemije je temenos, izolirani prostor psihe u
kojem je zatiena od izvanjskih opasnosti, u romanu - kua Buenda. Ona je
Jungovo tabu okruje u kojem e moi doivjeti nesvjesno
33
. Kua-temenos
je izravno povezana s arhetipom majke koja njome dominira. U ovom sluaju
to je Ursula, snaan simbol matrijarhata i njegovih prevladavajuih osobina
u obliku ouvanja, rasta, njege, plodnosti, te izvor uspijeha. No kao to i pa-
trijarh ima naglaenu dvojnu prirodu koja se zatim dijeli meu potomcima,
introvertnim i ekstrovertnim, tako je posjeduje i Ursulin majinski arhetip.
Kao to je ve navedeno u prvom poglavlju, ona uz pozitivne snage odra-
vanja kue na okupu, kao izvor kolektivno nesvjesnog - posjeduje njegovu
razgraujuu snagu koja je tjera da povlai svoje potomstvo dublje i dublje
u nesvjesno. Nakon njene smrti, krajem prie, dogaa se upravo ono to je
cijeli dugi ivotni vijek smatrala svojom misijom da sprijei. Zadnji potomci
obitelji toliko su uronjeni u nesvjesno da nisu u stanju otkriti svoje rodbinsko
podrijetlo niti nositi se s realnou dogaaja. Potpuno predani jedno drugom,
zanemaruju potrebu psihe da se uzdigne iz nesvjesnog da bi opstala, a mravi
protiv kojih su se odravateljice kue od poetaka borile, spremni su ispuniti
prorotvo i prodrijeti njihovog sina sa praseim repom.
Dio prie su i jo neki enski likovi koji utjelovljuju snagu kreativnog
enskog principa; G. Eddy matrijarhalnoj majci Ursula, Santa Sofa de la
Piedad, prikljuuje djevice Amaranta, Lijepa Remedios i kurve-vjetice
Pilar Ternera i Petra Cotes.
34
Prve iz skupine su uvarice temenosa, druge
simboli duhovnih vrednota, dok tree imaju ulogu produivanja loze preko
32
New York: The Modern Language Assotiation of America, 1990,108.
33
34
206
seksualnosti i plodnosti. Mukarci su oni koji predstavljaju prijetnju temenosu
kojeg napuste da bi se u njega vratili donosei nove plodove nesvjesnog dok
stari jo nisu apsorbirani u psihu. Zato arhetipski patrijarh gubi razum zave-
den Ciganima i njihovim novotarijama, pukovnik Aureliano biva preputen
zaboravu nakon herojskih ratnih podviga, a njegov mlai brat Jos Arcadio
misteriozno ubijen nakon povratka s putovanja itavim svijetom i stanja iz-
gubljenosti u sili strastvene veze sa Rebekom, usvojenom obiteljskom keri.
Svi oni oznaavaju put koji postepeno, kao to je to sluaj i s razotkri-
vanjem pergamenskog rukopisa, vodi u vladavinu nesvjesnog.
Zakljuak
Postoje brojne interpretativne mogunosti i kritiki pristupi romanu Sto
godina samoe. U vidu ve spomenute podjele, zadatak ovog istraivanja bio je
posvetiti se onima u domeni subtekstualnog kao nadogradnje podlozi osnov-
nih Jungovih postavki. to se tie predtekstualnog pristupa koji priprema te-
ren bavei se tekstom kao odrazom autorova ivota, ine se dovoljnim navodi
iz uvoda, jer se na mnogim mjestima mogu pronai crtice iz biografje Garce
Mrqueza koje spominju Aracatacu u kojoj je odrastao, njegovu baku Tranqui-
linu i djeda Nicolsa. Ono to je bilo relevantno navesti u ovom radu injenica
je da se odnos autora romana prema vlastitoj povijesti i svjesnim i nesvjesnim
sadrajima ivota individualne psihe, moe dovesti u vezu Jungovim shvaanji-
ma - ija pojava kao da je pripremila uvjete nastanku literature ovog tipa.
Sama tekstualna razina tumaenja ukljuuje naratoloki, strukturali-
stiki, semiotiki, dekonstrukcijski pristup - koji su usmjereni iskljuivo na
strukturalne elemente djela i nisu ukljueni, osim u tragovima.
Kao to je Garca Mrquez podigao vlastitoj obitelji i domovini spo-
menik vri od mjedi
35
tako je i Jung zasluan za tolike adaptacije istraiva-
nja nesvjesnog i njegovih arhetipova kroz razliite medije, usprkos tomu to
svojevremeno nije doivio dovoljnu afrmaciju. Njegova pojava stoga upravo
anticipira mnoge bitne interese drutva do dananjih dana. Vie je nego po-
pularna injenica koju je ustvrdio i roman Sto godina samoe, individualne i
kolektivne potrebe za otkrivanjem vlastitog trancendentnog puta i postizanja
individuacije, da bi se tako ojaana psihika snaga mogla mjeriti sa zahtjevi-
ma koje pronalazi u aktualnom povijesnom trenutku i vlastitoj prolosti. Tako
je i Garca Mrquez mogao stajati pred akademskim zborom u vedskoj 1982.
i primajui Nobelovu nagradu za knjievnost, progovoriti neupuenoj Europi
o samoi Latinske Amerike.
35
Garca Mrquez, Sto godina samoe, pogovor Milivoja Teleana, 363.
207
Literatura
Alvarez Borland, Isabel. An Approach Using History, Myth, and Meta-
fction, u Approaches to Teaching Garca Mrquezs One Hundred Years
of Solitude, ur., Mara Elena de Valds, Mario J. Valds, 89-96. New York:
The Modern Language Assotiation of America, 1990.
Eddy, Gary. An Approach from Analytical Psychology, u Approaches to
Teaching Garca
Mrquezs One Hundred Years of Solitude, ur., Mara Elena de Valds,
Mario J. Valds, 107-115. New York: The Modern Language Assotiation
of America, 1990.
Freud, Sigmund. Autobiografja, Zagreb: Matica hrvatska, 2006.
Garca Mrquez, Gabriel. Sto godina samoe. kolska knjiga: Zagreb, 1995.
Jung, Carl Gustav. O psihologiji nesvesnog, Novi Sad: Matica srpska, 1977.
Jung, Carl Gustav. Duh i ivot, Novi Sad: Matica srpska, 1978.
Jung, Carl Gustav. Psiholoki tipovi, Novi Sad: Matica srpska, 1978.
Jung, Carl Gustav. Psihologija i alkemija, Naprijed: Zagreb, 1984.
Parkinson Zamora, Lois: One Hundred Years of Solitude in Comparati-
ve Literature Courses, u Approaches to Teaching Garca Mrquezs One
Hundred Years of Solitude, ur., Mara Elena de Valds, Mario J. Valds,
21-32. New York: The Modern Language Assotiation of America, 1990.
Sims, Robert.: Archetypal Approaches, u Approaches to Teaching Gar-
ca Mrquezs One
Hundred Years of Solitude, ur., Mara Elena de Valds, Mario J. Valds,
97-106. New York: The Modern Language Assotiation of America, 1990.
Solar, Milivoj. Edipova braa i sinovi, Naprijed: Zagreb, 1998.
208
JUNGS ANALYTICAL PSYCHOLOGY AND
ARCHETYPES OF THE COLLECTIVE UNCONSCIOUS
IN THE NOVEL ONE HUNDRED YEARS OF SOLITUDE
The main topic of this article is the relation between the novel One Hun-
dred Years of Solitude by Gabriel Garca Mrquez and analytical psychology
of Carl Gustav Jung, especially with regard to his archetypes of collective un-
conscious. Moreover, the authors analyze possible approaches to the study of
the novel pointing out that that there is a number of interpretative possibilities,
such as a sociological and psychoanalytical research and mythical-archetypal
criticism. Such an approach deals with areas that are fundamental for all hu-
man experience manifested through literary expression with archetypes as its
most important determinants.
Key words: Garca Mrquez, Jung, archetype, analytical psychology,
unconscious
209
UDK:821.133.1.09
Pregledni rad
Jovana SLIJEPEVI (Podgorica)
jovana.slijepcevic@gmail.com
OR SAND I PITANJA UMJETNOSTI I KNJIEVNOSTI
Godine 1878. posthumno su objavljena Pitanja umjetnosti
i knjievnosti, zbirka kritikih tekstova koje je or Sand za i-
vota objavila u veini tada poznatih francuskih asopisa. Drugo
izdanje knjige iz tampe izlazi tek krajem XX vijeka i daje nam
uvid u te gotovo zaboravljene tekstove. Ovaj rad daje njihov
krai pregled, prethodno se osvrnuvi na knjievno stvaralatvo
Sandove i vrijeme u kojem je ivjela, a nju predstavlja u novom
svijetlu.
Kljune rijei: or Sand, kritika, umjetnost, knjievnost,
ensko pisanje, feminizam
Mali je broj ena koje su u francuskoj knjievnosti bile tako aktivne kao
or Sand (Georges Sand, 18041876). Pravog imena Oror Dipen (Aurore
Dupin), ivjela je u vremenu koje su obiljeile ogromne socio-politike, eko-
nomske i kulturne promjene i koje nije bilo naklonjeno enama koje su htjele
da zauzmu zaslueno mjesto meu piscima, iako se njihova svijest u XIX
vijeku uveliko transformisala, a u modernosti vidjela jedna velika ansa. Tako
grofca Da
1
(comtesse Dash) u predgovoru za svoju Knjigu ena (Le Livre des
femmes, 1860) pie:
Ovaj vijek, koji eli sve da izmisli, sve da uniti; ovaj vijek, za koga
prolost nema relikviju koja bi bila sveta; ovaj vijek je, u svojim ludim
i pogrenim danima, smislio da promjeni poloaj ena; nastojao je da
nas inspirie idejama o nezavisnosti, o pobuni protiv situacije koja nam
je nametnuta...
2
1
Gabrijel An Sistern, vikontesa de Sen-Mar (Gabrielle Anne Cisterne, vicomtesse de Saint-
-Mars, 18041872), ostala je upamena po prijateljstvu i saradnji s Aleksandrom Dimom
(Alexandre Dumas), pod ijim je imenom, izmeu ostalog, objavila i Memoare jednog sli-
jepca (Mmoires d un aveugle, 1856).
2
Comtesse Dash, Le Livre des Femmes, Librairie Nouvelle, Paris, 1860, p. 1. (Ce sicle,
qui veut tout innover, tout dtruire; ce sicle, pour qui le pass na pas une relique qui soit
210
Jovana SLIJEPEVI
injenica je da e Francuskinje dobiti mogunost da se izraavaju, piu
memoare i da objavljuju romane i lanke u novinama, ali tu mogunost e i
dalje koristiti stidljivo, izmeu ostalog, potpisujui se lanim, i to najee
mukim imenima, a sve to e biti propraeno negodovanjem i burnim reak-
cijama s do tada najvie priznate muke strane. Otra kritika svakako nije
zaobila ni Sandovu. I ona je bila jedna od onih koje su uzele muki pseudo-
nim, kojim je nastavila da potpisuje djela ak i kada vie nije bilo potrebe za
time. Najgrublju kritiku je za ivota dobijala od Bodlera (Charles Baudelaire).
U svom djelu Moje ogoljeno srce (Mon cur mis nu, 1864), on komentarie:
Ona je glupa, ona je naporna, ona je priljiva. U svojim moralnim idejama,
ona ima istu jainu miljenja i istu istananost osjeaja kao kuepaziteljke i
prostitutke.
3
Moda je ona svojim slobodnjakim idejama i ponaanjem, na
primjer, oblaei se kao mukarac kako bi uspjela da dopre do brojnih mjes-
ta koja su za ene u to doba jo uvijek bila zabranjena (ogranci biblioteka,
sudnice), opovrgavala njegov stav da ena ne moe da bude dendi, to jest da
njeguje kult sopstva. Svojom nesvakidanjom hrabrou ona je ipak uspjela
da se svima suprotstavi, da ostvari cilj i da se oslobodi svih stega pisanjem.
Potvrdu za napor je, malo po malo, poela da dobija od mnogih uglednih ljudi
toga vremena. Poznavala je i odravala prijateljske i ljubavne veze s velikim
stvaraocima Listom (Ferenc Liszt), openom (Fryderyk Franciszek Szo-
pen), Miseom (Alfred de Musset) spomenimo samo neke od onih koji su u
njoj prepoznali nekoga ko im je po talentu bio jednak. Vremenom je Sandova
postala inspiracija mnogim piscima koji su priznali u kojoj mjeri je ona uticala
na njihov rad. Dovoljno je rei da je Marsel Prust (Marcel Proust) vie puta
spominje u djelu U potrazi za izgubljenim vremenom ( la recherche du temps
perdu, 19131927). U prvom tomu knjige, on navodi: Jo nikada nisam itao
prave romane. uo sam da kau da je or Sand tipian romansijer. Ve to me
je nagnalo da u Nahoetu Fransoau zamiljam neto neodredivo i divno.
4

sacr ; ce sicle, dans ses jours de folie et derreur, a imagin de changer la condition des
femmes; il a cherch nous inspirer des ides dindpendance, dinsurrection contre la si-
tuation qui nous est impos...) Dostupno na : http://books.google.com/ [13. 09. 2013.] Svi
citati su dati u prevodu autora rada.
3
Charles Baudelaire, Journaux intimes Fuses, Mon cur mis nu, Les Editions G. Crs,
Paris, 1920, p. 63. (Elle est bte, elle est lourde, elle est bavarde. Elle a, dans les ides
morales, la mme profondeur de jugement et la mme dlicatesse de sentiment que les
concierges et les flles entretenues.) Dostupno na : http://gallica.bnf.fr/ [13. 09. 2013.]
4
Marcel Proust, la recherche du temps perdu, A ct de chez Swann, Partie I Combray,
Livres en dition lectronique, p. 37. (Je n'avais jamais lu encore de vrais romans. J'avais
entendu dire que George Sand tait le type du romancier. Cela me disposait dj imaginer
dans Franois le Champi quelque chose d'indfnissable et de dlicieux) Dostupno na :
http://www.feedbooks.com/ [13. 09. 2013.]
211
or Sand i Pitanja umjetnosti i knjievnosti
Spisateljica je obiljeila pripovjedaevo djetinjstvo u Kombreu, gdje je nje-
gova majka uobiajavala da mu iitava romane Sandove, tako mu otkrivajui
svijet knjievnosti. Kad je odrastao, znao je da je njegov poziv pisca odavno
odreen, budui da se u njemu iznova budio kljuni osjeaj koji je vezan za
itanje romana Nahoe Fransoa (Franois le Champi, 1850).
Djelo or Sand po svojim odlikama pripada romantizmu, epohi
koju jo poetkom XIX vijeka najavljuju atobrijanovi Atala i Rene (Cha-
teaubriand Atala, 1802; Ren, 1802), teoretska djela Gospoe de Stal O
knjievnosti i O Njemakoj (Madame de Stal De la littrature, 1800; De l
Allemagne, 1814) i Adolf Benamena Konstana (Benjamin Constant Ado-
lphe, 1816), epohi koja prvenstveno izraava weltschmerz svjetski bol
nejasan i neizleiv za veinu umjetnika (individualista, sanjara, zanesenjaka)
koji e patiti od njega Lamartin (Alphonse de Lamartine), Vinji (Alfred de
Vigny), Mise, Igo (Victor Hugo). Najvei broj romana Sandove meu ko-
jima se izvajaju Indijana (Indiana, 1832), Lelija (Llia, 1833), avolja bara
(La Marre au Diable, 1846), Mala Fadeta (La Petite Fadette, 1849), zatim
njena autobiografja Pria mog ivota (Histoire de ma vie, 18541855), bio
je dostupan italakoj publici toga vremena. Kao romansijerka, ona je stvo-
rila irok dijapazon enskih likova opisavi ih na ubjedljiv i sebi svojstven
nain, a u autobiografji je ak predloila univerzalizaciju enskoga iskustva.
Zbog toga se, kad se danas govori o njoj, govori i o zaecima feminizma
u kojem se ona, kroz knjievnost, meu prvima otvoreno borila za slobodu
ena, feminizmu koji e svoj procvat doivjeti mnogo kasnije, tek u drugoj
polovini prologa vijeka i za svoju Bibliju uzeti kultno djelo Simon de Bovoar
Drugi pol (Simone de Beauvoir Le Deuxime sexe, 1949). Pa ipak, or
Sand u svojim tenjama nikad nije bila radikalna, kao to je to bio sluaj sa
socijalistikom aktivistkinjom i feministkinjom Florom Tristan
5
ije su ideje,
na primjer, zahvatale ekonomski plan i u to vrijeme nijesu bile ni razum-
ljive ni prihvaene, dok su se ideje Sandove polako proirile Evropom, a do
danas veinom i realizovale. Ona se prvenstveno zalagala za jednakost polo-
va, ravnopravnost u braku (samim tim i za iste odgovornosti u porodici) i pred
sudom, a za neko budue vrijeme je ostavila pitanje jednakosti graanskih
prava. Strunjaci za njen feminizam kau da je promiljen. Tako Fernand Ba-
san (Fernande Bassan) u jednom eseju pojanjava da ona eli da ene koje su
5
Flora Tristan (Flora Tristan, 18031844), kljuna fgura drutvene debate 40-ih godina
XIX vijeka koja je doprinijela otvaranju puta internacionalistikom socijalizmu. Zanim-
ljivo je da je upravo ona meu prvima koristila izraz radnika klasa (classe ouvrire).
Najznaajnija djela: Potreba da se dobro doekaju ene strankinje (Ncessit de faire un
bon accueil aux femmes trangres, 1835), etnje u Londonu (Promenades dans Londres,
1840), Radniki sindikat (Union ouvrire, 1843).
212
manje od nje pripremljene izbjegnu potekoe koje su nju snale i da dopri-
nosi mijenjanju drutva tako loe sainjenog za potlaene
6
, to jest za njih. Di-
jana Hilari Hodgson-Verdon (Diane Hilary Hodgson-Verdon) Sandovu smatra
konzervativnom u odnosu na feministkinje poput an Deruen (Jean Deroin)
ili Kler Demar (Claire Dmar), budui da jedino ona meu njima predlae
postepenu reformu drutva, koja treba da pone u porodinom okrilju. to se
vie njeni romani usmjeravaju na porodini ivot i obrazovanje, to njen femi-
nizam postaje sve blai.
7
Socijalistiki principi e u romanima Sandove dobi-
jati sve istaknutije mjesto, a u odreenom trenutku e ak prerasti u idealizam
koji prati moralizatorski ton. Sandova je, takoe, pacifsta, jer je za razliku od
gorepomenutih enskih boraca vjerovala da se do cilja moe doi mirnim pu-
tem; poznato je da je osuivala militantne feministike klubove toga vremena,
meu kojima je najpoznatiji bio Vezuvljanke (Vsuviennes).
Premda je za ivota objavila veliki broj kritikih lanaka u tada pozna-
tim asopisima
8
, a sa socijalistom Pjerom Leruom (Pierre Leroux) osnovala
Nezavisni asopis (La Revue indpendante) u kojem se vatreno zalagala za
socijalnu pravdu, buduim generacijama je ipak ostala najmanje poznata kao
kritiar, to i nije toliko udno ako se uzme u obzir rezervisanost asopisa za
ui krug istraivaa. Na inicijativu njena sina Morisa Sanda (Maurice Sand)
i njegove ene Line Kalamate (Lina Calamatta) posthumno su objavljena Pi-
tanja umjetnosti i knievnosti (Questions dart et de littrature), djelo koje
ini izbor tih lanaka, uz pojedine predgovore koje je pisala za svoje knjige.
Od 1878. godine, kada su Pitanja izala iz tampe, pa sve do pred kraj XX vi-
jeka, ona nijesu doivjela nijedno drugo izdanje, a danas predstavljaju najdos-
tupniji izvor za upoznavanje Sandove kao novinara, hroniara, i naroito kao
kritiara
9
.
itajui tu zbirku tekstova, otkrivamo sljedee: umjetnost je shvaena
kao oblik istine koji je napretku podjednako potreban kao, tada naroito
aktuelne, politike polemike ili parlamentarne diskusije. Oblici umjetnos-
ti su u to vrijeme, po rijeima Sandove, bili sekundarne manifestacije jav-
6
Fernande Bassan, Le fminisme de George Sand propos dIndiana in : Carrefour de
cultures, Tbingen : Narr, 1993, p. 164. (Elle contribue changer la socit si mal faite
pour les opprims.)
7
Diane Hilary Hodgson-Verdon, Le Moralisme fministe de George Sand dans son uvre ro-
manesque entre 1837 et 1849, McGill University, 1971, p. 87. (Plus les romans de George
Sand se centrent sur la vie familiale et sur lducation, plus son fminisme sattnue.)
8
Sloboda (La Libert), Reforma (La Rforme), asopis dva svijeta (La Revue des deux
mondes), tampa (La Presse), Umjetnik (L Artiste), Ilustracija (L Illustration), Svijet (Le
Monde), itd.
9
Knjiga je izala iz tampe 1991. godine u Parizu, u ediciji FEMMES (ENE), i to izdanje
je korieno pri pisanju ovog rada.
Jovana SLIJEPEVI
213
nog duha
10
, ali samo principjelno. Njena misao se temelji na vjerovanju da
umjetnost pripada svima, to jest i ljudima iz naroda, a ne samo istaknutim
pojedincima.
Dominantan plan objavljivanja njenih kritikih tekstova ne postoji. U
svojoj sveukupnosti, oni ukazuju na tematsku raznovrsnost, a samim tim i
na svestranost njihovog autora. Stil Sandove je jasan i jednostavan, a kritika
najee subjektivna i deskriptivna vokabular obiluje rijeima ushienja i
negodovanja, bez ikakve zadrke. Ona ne nastoji da nametne odreenu normu
koja e poto-poto biti prihvaena, budui da je svjesna da je u razmatranjima
knjievno-umjetnikih pitanja kriterijume teko odrediti. Da bismo se u to
uvjerili, dovoljno je poi od pitanja ukusa, uslovitelja bilo kojeg estetskog
doivljaja ko e njega defnisati? pita se Sandova, i dodaje: Ukus je jedna
velika misterija koja nema opipljiv karakter. Potpuno izmie samovolji kri-
tike. On samo sam sebe moe da ocjeni.
11

I pored linog peata koji ostavlja na svakoj ispisanoj stranici, to bi
mnogi kritiari osudili kao preveliko udaljavanje od objektivnog i vjerodostoj-
nog, zaboravljajui da se ne radi o klasinom pozoritu i njegovim striktnim
pravilima, or Sand ipak pokazuje sposobnost da analitiki proui postav-
ljeni problem. Primjer za to pronalazimo u njenom lanku o Senankurovom
Obermanu (tienne Pivert de Senancour Obermann, 1804), u kom ona, pri-
vuena Obermanom kao arhetipom romantiarskoga junaka, daje jedno za-
nimljivo vienje:
Premda moralna patnja moe da bude podijeljena na bezbroj vrsta,
[...] postoji nekoliko onih osnovnih iz kojih sve ostale boli vie-manje
odmah proizilaze. Postoji: 1 strast ometena u svom razvoju, to jest
ovjekova borba protiv stvari; 2 osjeaj viih sila, bez volje koja bi ih
mogla ostvariti; 3 osjeaj nepotpunih sila, jasan, oigledan, nesumnjiv,
postojan, priznat: ove tri vrste patnje mogu da budu objanjena i saeta
u ova tri imena: Verter, Rene, Oberman.
12
10
George Sand, Questions dart et de littrature, Editions des femmes, Paris, 1991, p. 177.
(des manifestations secondaires de lesprit public)
11
Ibidem, p. 182. (Le got, cest un grand mystre, et qui na pas de critrium palpable. Il
chappe absolument larbitraire de la critique. Il ne peut tre jug que par lui-mme.)
12
Ibid., p. 50. (Quoique la souffrance morale puisse tre divise en dinnombrables ordres,
[] il y a plusieurs ordres principaux dont toutes les autres douleurs drivent plus ou moins
immdiatement. Il y a : 1 la passion contrarie dans son dveloppement, cest--dire la
lutte de lhomme contre les choses ; 2 le sentiment des facults suprieurs, sans volont
qui les puisse raliser ; 3 le sentiment des facults incompltes, clair, vident, irrcusable,
assidu, avou : ces trois ordres de souffrances peuvent tre expliqus et rsums par ces
trois noms : Werther, Ren, Obermann.)
214
Ovaj roman u pismima, u kojima se istovremeno evociraju usamljenost
jednog neshvaenog ovjeka i ljepota vajcarskih predjela, nije doivio uspjeh
po svom objavljivanju, 1804. godine. Njegovu vrijednost e 30-ih godina XIX
vijeka otkriti romantiari, a meu njima i Sandova upravo e na njen nago-
vor ak i Franc List posvetiti Obermanu dva klavirska komada u svom pozna-
tom ciklusu muzikih minijatura pod nazivom Godine hodoaa. Spisatelji-
cin lanak datira iz 1833. godine, i u njemu ona istie novitet samog predmeta
koji Senankur obrauje, a naroito psiholoku dimenziju romana; isti lanak
e, sedam godina kasnije, bez ijedne prepravke biti uzet za predgovor Ober-
mana u erpantjeovom izdanju. Ustvari, est je sluaj da neki tekst Sandove
doivi vie izdanja njen odgovor na brouru ene u Akademiji (Les Femmes
lAcadmie, 1863), koju je potpisao izvjesni J.S., doivio je nevjerovatan
uspjeh kod italake publike, te je ve sledee nedelje ponovo objavljen. Ona
je taj rad naslovila pitanjem Zbog ega ene u Akademiji? (Pourquoi les fem-
mes lAcadmie?, 1863) i kroz njega je iskazala stav o toj instituciji, koju je
smatrala izrazito paseistikom: Kao i mnoge druge veliine prolosti, Fran-
cuska akademija je jedna beskorisna veliina, i samim tim se pred nama nalazi
kao lampa koja prestaje da gori
13
. Ona ovu instituciju vidi kao sve osim kao
Francusku akademiju, osnovanu da prepozna, podstie i nagradi talent.
14
U
jednoj takvoj instituciji ne postoji mjesto za ene, isto kao to ono ne postoji ni
u Senatu, ni u zakonodavnom organu. Sandova smatra da Akademija ne moe
da ponudi ono to vie nema, i kritikuje je to je izgubila priliku da se prikae
u boljem svijetlu time to, izmeu ostalog, u svoje redove nije primila enske
pisce kao to su gospoa De Stal ili Delfn de irarden (Delphine de Girardin).
Akademija za nju predstavlja ostatak knjievnog feudalizma, i svaki pisac ima
pravo da protestuje ptotiv nje, budui da svaki ozbiljni duh u sebi nosi svoju
sopstvenu Akademiju
15
.
Interogacija je svojstvena Sandovoj u njenim prikazima, to postaje njen
kritiki postupak sokratovski budui da ona postavlja pitanja koja slua-
ocima, to jest itaocima ukazuju na njihove sopstvene zablude. Ona na taj
nain privlai eljenu panju i stvari preokree u svoju korist, a onda nastu-
pa sa istinskim arom objanjava, opravdava, ubjeuje. Njena sugestivnost
je izrazito visokog stepena. Pojedine tekstove O Mari Dorval
16
(De Marie
13
George Sand, opere citato, p. 268. ( [] comme bien dautres grandeurs du pass, lAca-
dmie franaise est une grandeur inutile et ds lors place devant nous comme une lampe
qui achve de brler.)
14
Ibid., p. 265. (institue pour distinguer, encourager et rcompenser le talent.)
15
Ibid., p. 269 (chaque esprit un peu srieux porte en soi sa propre Acadmie.)
16
Roena Delone (Marie-Amlie-Thomas Delaunay, 17981849), Mari Dorval je jedna od
najpoznatijih francuskih glumica XIX vijeka.
Jovana SLIJEPEVI
215
Dorval, 1837), Povodom Male Fadete (A propros da la Petite Fadette, 1848)
objavila je u formi imaginarnog dijaloga, to je u njih unijelo posebnu knji-
evnu notu, a njoj dozvolilo da se izrazi s vie slobode. Na primjeru Male
Fadete vidimo da Sandova ne zaobilazi da pie ni o svojim djelima. Preduslov
svakog komentara te vrste jeste ispravna recepcija djela:
ako ideja koja je inspirisala knjigu sama po sebi nije dovoljno vidna
ili nije dovoljno jasno objanjena u pjesmi ili romanu koji joj slui kao
omot ili simbol, komentari i tumaenja niemu ne slue.
17
Kao to zapaamo, or Sand je sklona pribjegavanju izvjesnim def-
nicijama. Govorei o temi smjetenoj u odreenom kontekstu, ona esto pre-
lazi na opti nivo, dotiui vjeita pitanja umjetnosti i knjievnosti. Pa ipak,
razliitost fragmenata je umjeno struktuirana u cjelinu teksta meu njima
ne postoji raskol. Razumije se, ono to se ne oekuje, mami percepciju ita-
laca, igrajui se s njihovim horizontom oekivanja. Vano je napomenuti da
se akcentualizacija osnovnih knjievno-umjetnikih vrijednosti, ostvarena na
jedan tako spontan nain, javlja kao spona meu svim njenim tekstovima, i,
ako je shvaena kao takva, ona doputa bolje objanjavanje autorove motiva-
cije u kontekstu u kojem se prvobitno nala. Najbitnije je pisati o aktuelnim
dogaajima, bilo da se radi o pozorinoj ili muzikoj predstavi, ili o pojavlji-
vanju neke nove knjige or Sand je uvijek bila tu da sve dogaaje stavi na
papir: prijem Sent-Beva (Sainte-Beuve) u Francusku akademiju, nesreu koja
je na sceni snala glumca Debiroa
18
(Deburau), hrabro pojavljivanje gospoi-
ce Mar
19
(Mlle Mars) u predstavi Figarova enidba (Le Mariage de Figaro),
nezaslueno lou kritiku Floberovog Salamboa (Gustav Flaubert Salammb,
1862) i to naroito u asopisu dva svijeta, i mnoge druge. Kada je Flober u
pitanju, ona je uvijek bila na njegovoj strani. Mnogim istaknutim linostima
koje je poznavala pisala je o svom dragom bratu, kako ga je zvala, u namjeri
da im pokae njegov genij i da im stavi do znanja kako mu je njihova podrka
prijeko potrebna. esto ga spominje s Balzakom (Honor de Balzac), s ko-
17
George Sand, op. cit., p. 69. ([...] si lide qui a inspir un livre nest pas assez claire par
elle-mme ou nest pas assez nettement explique dans le pome ou le roman qui lui sert
denveloppe ou de symbole, les commentaires et les gloses ne servent de rien.)
18
an-Fransoa-Gaspar Debiro (Jean-Franois-Gaspard Deburau, 1796-1846), francuski glu-
mac i mimiar. Njegov ivot je inspirisao Sau Gitrija (Sacha Guitry) 1918. godine za
predstavu Debiro, a kasnije aka Prevera (Jacques Prvert) i Marsela Karnea (Marcel Car-
n) za njihov flm Djeca iz raja (Les enfants du paradis, 1945)
19
An-Fransoaz-Ipolit Bute (Anne-Franoise-Hippolyte Boutet, 17791847), veliki inter-
pretator klasinog pozorita i jedna od najveih zvijezda toga vremena. Komad Figarova
enidba je izveden u februaru 1833. godine, kad je ona imala 54 godine.
216
jim je razmjenjivala pisma i koji je elio da mu ba ona napie predgovor za
Ljudsku komediju (La Comedie humaine). Ta dva velika pisca se u XIX vijeku
esto porede, ega je ona svjesna i na ta eli da stavi taku:
esto smo ih poredili zato to imaju isti postupak. Oni zasnivaju svoju
fkciju na velikom prouavanju stvarnoga ivota. Ali oni se razlikuju
po osnovnim kvalitetima, i tu se poreenje zaustavlja. Flober je veliki
pjesnik i izvanredan pisac. Balzak, manje ispravan po pitanju ukusa,
ima vie ara i izobilnosti.
20
Sandova takoe mnoge svoje redove posveuje Viktoru Igou. Njegovu
aktivnost krajem dvadesetih i poetkom tridesetih godina XIX vijeka smatra
revolucionarnom u svega nekoliko godina on je uspio da uradi ono to mnogi
nikada nee uven je njegov predgovor Kromvelu (Cromwell, 1827), pisan u
oratorskom stilu, koji kao pravi manifest romantiarskog pozorita iznosi sa-
svim nove postavke i doivljava silan odjek kod Igoovih savremenika. Iako
se danas smatra da su mnoga njegova pozorina djela minorne vrijednosti (pr-
venstveno im se zamjera odsustvo dramskog smisla), or Sand, imajui prili-
ku da prisustvuje izvoenju nekih od njih, iskazuje potpuno drugaije, krajnje
pozitivne impresije. Uzmimo za primjer Igoovu melodramu u prozi, Lukreciju
Bordiju (Lucrce Borgia, 1833). Ona za to djelo kae da je moda najuzvi-
enije u njegovom cjelokupnom pozorinom opusu, uzbudljivije od Rij Blasa
(Ruy Blas, 1838) koji se oduvijek smatrao znaajnijim. Najvie se divi odvanoj
jednostavnosti Lukrecije koja je kroz tri kapitalne situacije sagradila tu veliku
dramu (uvreda majke u prisustvu sina, a potom: majka truje sina sin kanjava
i ubija majku), i istie da je sasvim prirodno da ona traje zauvijek.
or Sand se u kritici pozorita pokazala kao vrsni poznavalac toga
anra. Njene analize su detaljne i vode rauna o vie aspekata djela, a to su,
izmeu ostalog sadraj, interes radnje, kvalitet stila, zatim realizacija nje-
gove postavke na scenu, i naroito interpretacija od koje zavisi njegov dobar
prijem kod publike. Pored gorepomenutih Igoovih djela, izdvojimo i njene
kritike Avanturistkinje, komedije danas manje poznatog Emila Ojea (Emile
Augier L Aventurire, 1848) i Gospoe Obre, komedije Aleksandra Dime
sina (Alexandre Dumas fls Madame Aubray, 1860).
Sandova je uvijek spremna da pohvali ljudski kvalitet, bilo da ga vezuje
za ime Igoa, ili za nekog nepoznatog stvaraoca, na ijoj popularizaciji bi, u
20
George Sand, op. cit., p. 362. (On les a souvent compar lun lautre parce quils ont
le mme procd. Ils tablissent leur fction sur une grande tude de la vie relle. Mais ils
diffrent par des qualits essentielles, et l sarrte la comparaison. Flaubert est grand pote
et excellent crivain. Balzac, moins correct en fait de got, a plus de feu et de fcondit.)
Jovana SLIJEPEVI
217
tome sluaju, uveliko poela da radi. asopis koji je osnovala je za osnovne
ciljeve imao edukaciju narodnih masa i objavljivanje manje poznatih djela iji
su autori veinom bili samouki. Ona je u njemu branila pjesnike-radnike, meu
kojima je danas svakako najpoznatiji Moris de Geren (Maurice de Gurin).
21

Kao prvog velikog pjesnika koji potie iz radnike klase Sandova spominje
Beranea
22
, a pozitivnu kritiku naroito upuuje arlu Ponsiju (Charles Pon-
cy), zidaru iz Tulona, koji je u dvadeset i prvoj godini objavio svoje prvo djelo
Brodovlja (Marines, 1842). Pisanje je za sve njih predstavljalo potragu za li-
nim mjestom u svijetu koji ih je nepravedno potcjenjivao. Vokabular koji oni
koriste obiluje ivim i zvunim rijeima koje saimaju njihove osnovne ideje
(emancipacija, rad, solidarnost). Koncepcija po kojoj ne postoji nepremostivi
jaz izmeu pisca iz buroaskog sloja i pisca iz radnikog sloja jeste koncepcija
s kojim se oni poistovjeuju; nju su razvili Sandova i pjesnik Perdigje (Agri-
col Perdiguier), i ona poiva na ideji o neophodnoj nepristrasnosti knjievne
prakse.
23
I dok staje u odbranu pjesnika-proletera, Sandova istovremeno, uz
primjetnu dozu ironije i satire, kritikuje jednog Lamartina. Premda prepoznaje
dubinu misli poznatog francuskog pjesnika, ona njegove stihove smatra sta-
romodnim i visokoparnim, a naroito mu zamjera manjak angaovanosti,
jer upravo je ona potrebna velikim narodnim masama. Svi pjesnici-radnici su
u Sandovoj vidjeli svoj najjai oslonac, iskrenu podrku i uzor, pa ipak, nedo-
voljno poznavanje njihovog stvaralatva danas, kada su mnogi pali u dubok
zaborav, odraz je jednog kompleksnog perioda iz kog potiu i u kom njihov
poloaj nije bio zavidan. Pitanje radnike poezija XIX vijeka u Francuskoj
nije bilo toliko knjievnog, koliko u prvom redu socijalnog karaktera.
Ve smo napomenuli koje mjesto pripada enama u romanima Sandove
isti je sluaj i sa njenim tekstovima. Ona nastoji da promjeni sliku stvarnosti
tako to e kod svojih savremenika, izmeu ostalog, probuditi svijest o znaaju
enskog pisanja i o vanosti koju ene imaju u svijetu umjetnosti uopte. Sklo-
nost ka ponavljanju i plasiranju istih ideja u vie oblika samo je odraz njenog
nezadovoljstva njihovim tadanjim poloajem. Ona u promjenama vidi nunost.
Tendencija preuzimanja postulata enske egzistencije iz prolih vremena se, da-
kle, vrsto odbacuje. Sandova problemu prilazi direktno i obrauje ga na cjelovit
nain. U lancima sa tom tematikom ponekad nastupa agresivno, ali uvijek kraj-
21
or Moris de Geren (George Maurice de Gurin, 18101839), u francuskoj knjievnosti je
ostao upamen po svojim djelima Kentaur (Centaure, 1840) i Bahantkinja (La Bacchante,
1861), objavljenim poslije njegove smrti.
22
Pjer-an de Berane (Pierre-Jean de Branger, 17801857), pjesnik i satirista.
23
Dinah Ribard, De lcriture lvnement. Acteurs et histoire de la posie ouvrire autour
de 1840 in: Revue dhistoire du XIXe sicle [online], 32, 2006. (l'ide d'un ncessaire
dsintressement de la pratique littraire.)
218
nje objektivno. Pie ih u prvom licu mnoine, stajui ispred onih koje zastupa.
Sva njena izlaganja su voena nadom u boljitak
24
, koju pojaava njen stav da
dovoljno jaki i mudri mukarci takoe ele intelektualnu emancipaciju ena. Sto-
ga kritikuje sve one koji to nijesu. Primjetno je da kada govori o mukom rodu,
konkretno u jednom lanku posveenom Sjeanjima gospoe Merlen
25
(Madame
Merlin Souvenirs, 1836), poetno uoptavanje uopte ne postoji ona je daleko
od jedne takve misaone skuenosti, a dovoljan dokaz da u njenom odnosu prema
mukarcima nema podozrivosti, makar i latentne, jeste nain na koji je govorila
o mnogima, to smo ve imali prilike da pokaemo. Naravno da e u njenim tek-
stovima biti govora o mukoj i o enskoj strani, ali samo u onoj mjeri u kojoj
manir uoptavanja podrazumijeva najefkasniji uinak. U itavoj prii najbitnija
je vrijednost koja mora biti priznata, a nje svakako ima kod oba pola.
Gospoica Mar, gospoa Merlen, Mari Dorval samo su neka od en-
skih imena na koja nailazimo u tekstovima Sandove i iju posebnost ona s
razlogom velia. Amabl Tasti (Amable Tastu), Eliza Merker (Elisa Mercur),
Antoanet Kare (Antoinette Quarr), Mari Karpantje (Marie Carpentier) sve
pjesnikinje takoe zasluuju da ovdje budu spomenute, budui da je or
Sand i o njima pisala sa mnogo ara. Bavei se problemom enskog pisanja,
ona istie njegov veliki psiholoki znaaj i poziva da se ono paljivo proui,
milostivo ocjeni i zatiti. Obrazovanje shvata kao vaan faktor za poboljanje
njegovog kvaliteta, a kako ono enama nije omogueno, ili barem ne u onoj
mjeri kao kod mukaraca, ona u ime prosvetiteljstva, u ime flosofje, u sveto
ime pjesnike umjetnosti moli kritiku da se, umjesto strogih ocjena koje daje,
oinski poduhvati obrazovanja ena pisaca
26
.
or Sand je svojim angamanom uspjela da skrene panju italaca
na osobenosti enskog pisanja, i naroito na njegov znaaj. Poev od sedam-
desetih godina XX vijeka, njemu e biti posveena posebna panja u okviru
24
Njen fokus je vie puta usmjeren ka budunosti:
Dakle doi e vrijeme, moda, u kom e podruje nauke, umjetnosti i flosofje biti ot-
voreno za oba pola.
[u originalu (p. 83): Un temps viendra donc, peut-tre, o le domaine des sciences, des arts
et de la philosophie sera ouvert aux deux sexes.] Ili :
Jednog dana, moda, ravnopravnost e moi da bude zahtijevana.
[u originalu (p. 85) : Un jour, peut-tre, lgalit pourra tre rclame.]
Da nema rjece moda, oba puta upotrijebljene na isti nain - izdvajanjem zarezom -
reenice bi odavale utisak autorove sigurnosti u ono to predstoji, ovako mu ostaje nada.
25
Marija de la Mersedes de ariko (Maria de la Mercedes de Jaruco, 17881852), bila je
poznata po svom salonu koji su posjeivale poznate linosti tog vremena. Bavila se muzi-
kom i pisanjem.
26
George Sand, op. cit., pp. 8687. (Au nom des Lumires, au nom de la philosophie, au
saint nom de lart potique [elle prie la critique] dentreprendre paternellement lducation
des femmes auteurs.)
Jovana SLIJEPEVI
219
mnogih teorija. Navedimo ginokritiku teoriju koja se bavi rekonstrukcijom
enske tradicije, i francusku teoriju enskog pisma za koju je karakteristino
teorijsko itanje enskog kao diskurzivnog efekta u tekstu koje odbacuje
vremensku dimenziju.
27
Sandova bi svakako bila zadovoljna razvojem en-
skih studija kojima se, na izvjestan nain, sama bavila ak i vie nego to joj
je to dozvoljavalo vrijeme u kojem je ivjela.
Zahvaljujui objavljivanju tekstova, or Sand je iznad svega uspjela
da precizira mjesto knjievnosti i umjetnosti u svom ivotu. Pokazali smo
samo djeli miljenja koje je ona iznijela o romanu, poeziji i pozoritu, o um-
jetnosti uope, kao i o svima onima koji su na neki nain bili povezani s njima.
Iako se danas govori o manjku kvaliteta njenih romanesknih ostvarenja, za
njene kritike tekstove, za koje se podrazumijeva da ih ne treba uzeti u tradi-
cionalnom smislu rijei, sasvim sigurno moemo da kaemo suprotno oni
obiluju kvalitetom koji taj vid pisanja zahtijeva. I ba u njima talent Sandove
dolazi do punog izraaja.
Bibliografja
BASSAN, Fernande, Le fminisme de George Sand propos dIndiana
in: Carrefour de cultures, Tbingen: Narr, 1993, pp. 157164.
BAUDELAIRE, Charles, Journaux intimes, Les Editions G. Crs,
Paris, 1920.
DASH, Comtesse, Le Livre des Femmes, Librairie Nouvelle, Paris, 1860.
DOJILOVI-NEI, Biljana, Ginokritika: istraivanje enske knjiev-
ne tradicije in: enske studije, br. 56, Beograd, 1996, str. 61164.
HODGSON-VERDON, Diane Hilary, Le Moralisme fministe de Ge-
orge Sand dans son uvre romanesque entre 1837 et 1849, McGill
University, 1971.
PROUST, Marcel, la recherche du temps perdu, tome I, Livres en di-
tion lectronique.
RIBARD, Dinah, De lcriture lvnement. Acteurs et histoire de
la posie ouvrire autour de 1840 in: Revue dhistoire du XIXe sicle
[online], 32, 2006.
SAND, George, Questions dart et de littrature, Editions des femmes,
Paris, 1991.
27
Vidjeti rad: Biljana Dojinovi-Nei, Ginokritika: istraivanje enske knjievne
tradicije in: enske studije, br. 5-6, Beograd, 1996, str. 61-164. Dostupno na:
http://www.zenskestudie.edu.rs/ [13. 09. 2013.]
220
Jovana SLIJEPEVI
GEORGE SAND AND ISSUES OF ART AND LITERATURE
In 1878, a collection of criticism essays Issues of Art and Literature was
published posthumously. George Sand published those essays originally in the
most famous French magazines of the time. The second edition of the book
would be published only at the end of twentieth century, giving us an insight
into the almost-forgotten texts. This paper provides a brief overview of the
texts, refecting on the literary works of Sand and the time in which she lived.
Key words: George Sand, criticism, art, literature, feminism
Jovana SLIJEPEVI
221
UDK:27-36:929Ozana, blaena
Izvorni nauni rad
Saa BRAJOVI (Beograd)
Filozofski fakultet Beograd
BLAENA OZANA KOTORSKA. KONTURE IDENTITETA
Namera ovog rada je da rekonstruie konture identiteta Oza-
ne Kotorske (14931565), koja je jo za ivota smatrana sve-
tom, beatifkovana 1930, a ove, 2013. godine, poeo je proces
njene kanonizacije. Prvi deo rada posveen je biografji kotorske
blaenice, zabeleenoj u njenoj hagiografji i drugim izvorima.
Njena vitae objanjava znaaj koji je imala u ukupnom ivotu
renesansnog Kotora, kao i razlog formiranja njenog kulta koji
je snaio u buduim vekovima. Drugi deo rada posveen je jav-
nom identitetu Blaene Ozane kao produktu duhovnog, socijal-
nog, etikog i rodnog konteksta u kojem je oblikovan. Identitet
Blaene u prvom redu je izraz dominikanske pobonosti, pa je
posebna panja usmerena na Ozaninu pripadnost ovom redu Ka-
tolike crkve. Naroito se analizira njena vizionarska aktivnost,
oblikovana ondanjom vizuelnom kulturom, posebno ikono-
grafskim obrascima oltarskih slika. Trei deo rada posveen je
mistinim iskustvima Blaene Ozane, kao specifnom fenome-
nu podstaknutom tenjom za reformom Katolike crkve. Ozani-
na askeza, stroga pokora i mortifkacija, intenzivni patos njenih
vizija, nosili su poruku boanskog prisustva i bili doivljavani
kao opte dobro, a ona sama tovana kao proroica, iscelitelj-
ka i spasiteljica pojedinaca i itavog Kotora. etvrti deo rada
posveen je Blaenoj Ozani u rodnom kontekstu. Iako speci-
fna, njena uloga rekluze (zazidane), otelotvoruje jednu od
pretpostavljenih zamisli ondanjeg enskog identiteta. Peti deo
rada posveen je Ozani kao izrazitoj fguri ekumenizma. Roena
kao pravoslavna Crnogorka, koja nikada nije zaboravila na svoj
rod, u Kotoru je postala otelotvorenje katolike pobonosti ra-
nog modernog doba. Njen sveti ivot, uda, milosre, postali su
okosnica kulta u ijem su tkanju uestvovali ne samo katolici,
ve i pravoslavni. Poto su se u njenoj osobi susrele dragocene
osobine, kult Blaene Ozane nadvisio je antireligiozne klime i
antagonizme modernog doba, a ona sama postala identifkaciona
fgura generacijama ljudi dobre volje.
222
Saa BRAJOVI
Kljune rei: Blaena Ozana, Kotor, hagiografja, identitet,
dominikanska pobonost, mistine vizije, mistina iskustva, rod-
ni kontekst, ekumenizam.
Ozana Kotorska (14931565) imala je posebno mesto u celokupnom,
naroito duhovnom ivotu Kotora u 16. veku. Njen kult snaio je tokom na-
rednih stolea. Iako su je njeni savremenici, oseajui da je bila sveta jo za
ivota, u literaturi i pravnim spisima nazivali blaenom, a tenja za njenom
kanonskom beatifkacijom izraavana naroito od poetka 18. veka, taj po-
stupak zvanino je otpoet 1905, a okonan 20. decembra 1927, kada je papa
Pije XI odobrio tovanje Blaene Ozane. Ono je intenzivno i danas, meu
katolicima i pravoslavnima. Okosnica su mu moti Blaene koje poivaju u
crkvi Svete Marije Koleate (Sveta Marija od Rijeke, posveena Vaznese-
nju Bogorodiinom, poznata i kao crkva Blaene Ozane), u sarkofagu koji je
1930. izradio skulptor Antun Augustini. Blaena Ozana zatitnica je grada
Kotora i Kotorske biskupije, a Splitska mitropolija potuje je kao zatitnicu
ekumenizma. Na dan Blaene Ozane, 27. aprila, svetenstvo Kotorske bisku-
pije odrava sveanu pontifkalnu misu, a vernici se klanjaju njenim motima.
Na taj dan ove godine monsignor Ilija Janji, kotorski biskup, otvorio je pro-
ces kanonizacije Blaene Ozane.
Biografja
Biografja Blaene Ozane upoznaje se najpotpunije iz itija koje je na-
pisao Serafno Raci (Serafno Razzi), dominikanac, profesor logike i teologije,
sakuplja i izdava duhovnih i karnevalskih pesama svoga doba, vizitator i
vikar dominikanske kongregacije u Dubrovniku i jedno vreme upravitelj Du-
brovake nadbiskupije. Raci je hagiografju sastavio nakon svog boravka u
Kotoru 1589. i tampao u Firenci 1592. pod nazivom Vita della reverenda ser-
va di Dio la madre suor Ossanna da Cattaro, dellordina di San Domenico.
1

Istoriju Blaene Raci je sastavio na osnovu ve postojeih izvora rukopisa
na latinskom jeziku koji je dobio od dubrovakog plemia i benediktinca don
Euzebija Kaboge, koji je nastao prema jednom rukopisu na slovenskom je-
ziku, i rukopisa na italijanskom jeziku Vita della Beata Osanna da Cattaro,
iji je autor bio Ivan Bona Bolica, kotorski vlastelin i pisac, Ozanin savreme-
nik. U pisanju itija Raciju su pomagala svedoanstva onih koji su poznavali
1
Publikovano u: , , , M. ,
XII o XIX , 1996, 102129. O Raciju u Du-
brovniku u predgovoru S. Krasia, O.P., u knjizi: Serafno Razzi, Povijest Dubrovnika,
Matica hrvatska Ogranak Dubrovnik, Dubrovnik 2011.
223
Blaena Ozana Kotorska. Konture identiteta
kotorsku blaenicu, naroito sestre Dominike. Dubrovaki benediktinac Ba-
zilije Gradi, takoe savremenik Ozanin, pisao je o njenom ivotu u svom
Libarcu od djevstva 1566. Racijevu hagiografju je sledio kotorski vlastelin,
sudija i rektor kole, pesnik Vicko Bolica Kokolji u svom kratkom spevu na
narodnom jeziku u osmercima, ivot Blaene Ozane, iz 1628. Potom, ueni
teolog, dominikanac Dominik Ceci, u osmerakim katrenima pesme ivot
svete Hosane Crnogorkinje, koludrice reda Svetoga Dinka, nakon 1672 i, ubr-
zo potom, dominikanac Vicko Dudan u epu ivot blaene Ozane.
2
Na osnovu
mnogih izvora, koji ovde nisu svi pomenuti, ivot i kult Blaene Ozane najce-
lovitije je osvetlio Don Niko Lukovi, u knjizi tampanoj povodom etiristo
godina od njene smrti.
3

Blaena Ozana roena je u selu Releza u Ljeanskoj nahiji 25. novem-
bra 1493, u pravoslavnoj porodici. Njeno prvo ime bilo je, verovatno, Jovana
ujovi (ujovii su jedino bratstvo u selu Releza). Ime Katarina Kosi, koje
pominju neki autori, verovatno je kasnije odabrala sama, ili prema savetu ue-
nih ljudi, po Svetoj Katarini Aleksandrijskoj, koja joj je bila uzor, a iji se pra-
znik obeleava na dan na koji se rodila, 25. novembra prema gregorijanskom
kalendaru.
Ozana je bila niskog rasta, lepog lika i blage udi. Kao devojica uva-
la je ovce i bila proeta oseanjem pripadanja prirodi i Bogu. Ve tada imala
je mistina iskustva, vizije Hrista Deteta i Raspea Hristovog. Nakon smrti
oca 1507, otila je, poput mnogih mladih Crnogorki, da slui u bogatoj kui
u Kotoru. Sedam godina provela je kao sluavka u domu Aleksandra Bue,
potomka ugledne patricijske porodice. Tu je nauila itati i pisati. Izvori tvrde
da je nauila i italijanski i latinski jezik, da bi mogla itati teoloku literaturu.
Nakon sluanja propovedi o Hristovom stradanju i vizije Raspetog Hrista koju
je imala na Veliki etvrtak u Kotorskoj katedrali, duboko potresena, donela je
odluku da napusti svet i provede ivot kao rekluza (od lat. reclusio, tamnica),
zatvorenica pri crkvenoj eliji. Dvadesetpetog januara 1515, na dan Preobra-
enja Svetog Pavla, postala je dominikanka treeretkinja (laiki monaki red),
poloila stroge regulae, odnosno zavet siromatva, istote i poslunosti, i na-
zvala se Ozanom, prema Blaenoj Ozani iz Mantove (+1505).
Uz blagoslov kotorskog biskupa Tripuna Bisantija, nastanila se u ma-
lom ograenom prostoru, veliine jednog koraka, u uglu crkve Svetog Barto-
2
Ovi spevovi objanjeni su i publikovani u: . ,
, u: , .
, XII XIX , 1996, 1215, 4952,
119127, 225232; Don K. Stoi, ivot bl. Ozane Kotorke (Iz jednog ibenskog rukopisa),
Bogoslovska smotra, god. XX/3, Zagreb 1932, 384386.
3
Don N. Lukovi, Blaena Ozana Kotorka, Kotor 1965, o izvorima za biografju 103118.
224
lomeja, izmeu gradskih bedema na severozapadnoj strani grada. Kroz mali
otvor prema crkvi sluala je svetu misu i primala svete sakramente. Nakon
sedam godina preselila se u malu isposnicu kraj matine dominikanske crkve
u Kotoru, Svetog Pavla, blizu Katedrale, u kojoj je ivela do kraja ivota.
4
Kao zazidana devica ivela je 52 godine. Iz elije je izala samo kada
je Kotoru pretila opasnost od turske opsade, da bi snaila duh branilaca gra-
da. U njoj se molila, bdela, posveivala obredima u propisanom vremenu,
itala Sveto Pismo i vezla (pripisuje joj se izvezeni korporal koji se uva u
Kotorskoj katedrali). Pridravala se najstrojih oblika pokore: ispod redov-
nike haljine nosila je elezni obru sa kostreti, spavala na drvenim lestvama
sa pet preki, koliko je bilo i Hristovih rana, glavu polagala na komad drveta
prekriven platnom, bila u gotovo neprekidnom postu, o hlebu i vodi, i svoje
telo izlagala tekim oblicima mortifkacije.
Poseivali su je Kotorani i stranci, plemii i graani, koji su od nje
traili savete. Umela je da stia neprijateljstva i izmiri zavaene. Rado je,
tvrde izvori, primala i svoje seljane. Imala je proroku mo. Potovana je i
kao isceliteljka i izbaviteljka, naroito pomoraca. Hrabrila je graane Kotora
za vreme nevolja, epidemija kuge i napada neprijatelja, ime je stekla status
udotvorice. Poto je sve to je dobijala u znak zahvalnosti i kao nagradu za
runi rad predavala sirotinji, voljena je zbog milosra.
Kada je osetila da joj se pribliava smrt, traila je da je iz elije prenesu
u crkvu Svetog Pavla, gde je primila sveti sakrament priesti. Molila je da joj
se itaju Hristove muke prema Jevanelju po Jovanu i uz njih umrla 27. aprila
1565, u 72. godini ivota. Tada je prireena velika funerarna sveanost pre-
nos njenog tela kotorskim ulicama i viednevno ophoenje njenog odra, koju
je sproveo kotorski biskup Luka Bisanti. Telo joj je, neraspadnuto, ostalo u
crkvi Svetog Pavla do 1807, kada je francuska vojska ovu crkvu pretvorila u
skladite. Preneto je u crkvu Svete Marije Koleate, gde se i danas uva. To-
4
Crkva Svetog Pavla podignuta je 1263. Njen ktitor, Pavle Bari, predao ju je dominikancima
1266. Tokom 15. i 16. veka pretrpela je velike izmene. Prilikom nedavnih arhitektonskih i
arheolokih istraivanja pronaeni su tragovi polukrunog svoda, uz crkvu, prema dvoritu.
Prostor , u jugoistonom uglu uzanog istonog prolaza u crkvu, ima karakteristike monake
elije. To je, verovatno, prostorija u kojoj je boravila Blaena Ozana. Isposnica svetiteljke
je posle njene smrti pretvorena u kapelu koja je postojala do poetka 19. veka, kada je
samostan uz crkvu Svetog Pavla ugaen. Sanacione, konzervatorske i restauratorske ra-
dove izvode Z. ubrovi, arhitekta konzervator Regionalnog zavoda iz Kotora i S. Barii,
arhitekta konzervator u Republikom zavodu za zatitu spomenika kulture Srbije. Struni
nadzor nad radovima obavlja ekipa Regionalnog zavoda za zatitu spomenika iz Kotora.
O crkvi Svetog Pavla: J. Martinovi, Graditeljska djelatnost u Kotoru prve polovine XIV
vijeka. Pokuaj rekonstrukcije urbane topografje grada prema podacima notarskih knji-
ga 13261337. godine I, Godinjak Pomorskog muzeja u Kotoru XXXIXXXII, Kotor
19831984), 2344.
Saa BRAJOVI
225
kom 2009. godine tovalo se u Svetom Tripunu, povodom proslave 12 vekova
Kotorske katedrale.
Iz navedenih podataka naziru se konture javnog identiteta Blaene Oza-
ne. Njen privatni identitet ostae, po svemu sudei, zauvek tajna. Njen javni
lik je konstrukcija koja izraava idejne, drutvene, etike i estetske ideale vre-
mena u kojem je ivela. Interpretacija njene osobe zahteva analizu duhovnog,
socijalnog, kulturnog i rodnog konteksta koji ju je oblikovao.
Dominikanka
Identitet Blaene u prvom redu je izraz dominikanske pobonosti.
Ordo fratrum praedicatorum, propovedniki red, osnovao je u 13. veku
Sveti Dominik de Guzman (Dominic de Guzman), a potvrdio papa Honorije
III. Dominikanci su se zalagali za obrazovanje, neposredni kontakt s ljudima u
naraslim gradovima, propoved na narodnom jeziku. Red se irio po univerzi-
tetskim centrima, pa su dominikanci opravdano stekli status prosvetitelja. Dali
su veliki broj mislilaca (Albert Veliki, Toma Akvinski) i stvaralaca. Veoma
brzo po osnivanju poeli su propovedati i graditi crkve od Istre do Bosne.
5

Sredinom veka dolaze u Kotor.
6
Svojim delovanjem, propovedima, izgradnjom crkava i njihovom de-
koracijom, razliitim formama pobonosti, dominikanci su u velikoj meri
odredili duhovni ivot, kulturu, i mentalitet Kotora. Meu dominikancima
posebno su se isticali Vincentije/Vicko i Dominik Bua, teolozi, propovednici
i pisci, iz ugledne patricijske porodice, iji je predak sagradio prvi domini-
kanski manastir blizu gradskih bedema. Njihovi biograf isticali su Vickove
korizmene propovedi, tumaenja poslanica Svetog Pavla i traktat o Pesmi nad
pesmama, i Dominikove komentare o kanticima Novog zaveta, objavljene u
Veneciji 1537, kao izraz humanistike kulture. Braa su imala veoma vano
mesto ne samo u duhovnom, ve i obrazovnom ivotu Kotora. Vicko Bua,
svetenik u dominikanskom samostanu Svetog Nikole, bio je magistar grama-
tike u gimnaziji.
7
Bio je i ispovednik Blaene Ozane. Mogue je da je on bio
autor teksta pasije Muka Gospodnja po Ivanu koju je Ozana sluala na samrti.
8
5
S. Krasi, O.P., Dominikanci. Povijest reda u hrvatskim krajevima, Zagreb 1997; F. anjek,
Dominikanci i Hrvati: Osam stoljea zajednitva (13. - 21. stoljee), Kranska sadanjost
i Dominikanska naklada Istina, Zagreb 2008.
6
Monumenta Montenegrina VI/1, Episkopi Kotora i Episkopija i Mitropolija Risan, priredio
V. D. Nikevi, Istorijski institut Crne Gore, Podgorica 2001, 9697, 120121, 186187; I.
Stjepevi, Katedrala sv. Tripuna u Kotoru, Split 1938, 6263.
7
I. Stjepevi, R. Kovijani, Knjievni rad u Boki u srednjem vijeku, Stvaranje, Titograd
1954, 6569.
8
. , , 1, 1988, 6399, 74.
226
Kotorski graanin, dominikanac Albert Dujmi, profesor teologije na
rimskoj Sapienzi, bio je ugledni uesnik Tridentskog koncila (15451563),
jednog od najznaajnijih sabora u istoriji Katolike crkve. Kao potovanog
teologa, papa Pavle III izabrao ga je da proui decretum de justifcatione (de-
kret o opravdanju, goruem sporu katolika i protestanata u to doba), donet na
estoj sesiji ovog koncila, pre nego to je potpisan i oglaen. Dujmi je bio
ugledni mariolog, iji je traktat o bezgrenom roenju Bogorodice tampan u
Rimu 1547.
9
Dominikanski red dao je odluujui impuls razvoju Bogorodii-
nog kulta, naroito propagiranjem pobonosti Svetom Rozarijumu. Time su u
velikoj meri uticali na oblikovanje sakralne topografje Boke Kotorske, jer u
toj svetoj mrei dominiraju crkve, kapele, oltari, slike i skulpture posveeni
Gospi od Ruarija. Dominikanci su dali snaan podsticaj razvoju karitativnih
laikih kongregacija, tzv. bratovtina, naroito onih posveenih Bogorodici od
Rozarijuma, koje su imale veliku ulogu u svakodnevnom ivotu stanovnika
Zaliva.
10
Blaena Ozana je, kada je Kotoru zapretila opasnost od Hajrudina
Barbarose 1539, traila od sugraana da obnove pobonost svetom Rozari-
ju i stave se pod zatitu Majke Boije. Nakon herojske odbrane grada Turci
su se povukli, a Kotorani su, molei krunicu i Gospine litanije, u sveanoj
procesiji, zahvalili Bogorodici.
Predstavnici ovog propovednikog reda bili su, pre svega, uitelji. Zato
su svete slike, kao velika pomo u propovedima i drugim formama podua-
vanja, bile veoma vaan deo dominikanske misije. Dominikanske porudbine
snano su podstakle razvoj renesansne umetnosti, kao i one kasnijih epoha.
Iz hronike kotorskog dominikanskog samostana, koju je 1716. sastavio do-
minikanac i istoriar Vinko Babi, saznaje se da je u crkvi Svetog Nikole
bilo osam oltara, a svaki od njih je imao svetu sliku stvorenu rukom nekog
od slavnih venecijanskih umetnika. Predstavljale su, izmeu ostalog, svete
Katarinu Sijensku i Vinenca /Vinka/ Fererskog, i uda Svetog Rozarija.
11
I
iz opisa kotorskog dominikanca Gundislava Krave Breve narratione come fu
introdotta la Religione domenicana nella magnifca citt di Cattaro iz 1706.
saznaje se da je dominikanska crkva u Kotoru imala prekrasne slike.

9
O Dujmiu: D. Farlati, Illyricum sacrum VI, Venetiis MDCCC, 487489; V. tefani, Knji-
ge krkih glagoljaa u XVI stoljeu, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor XV,
Beograd 1935, 68.
10
O dominikanskom razvoju pobonosti prema Bogorodici u Boki Kotorskoj: S. Brajovi,
U Bogorodiinom vrtu. Bogorodica i Boka Kotorska barokna pobonost zapadnog
hrianstva, Beograd 2006, 117127, 133135.
11
S. Krasi, Nekadanji dominikanski samostan Sv. Nikole u Kotoru (12661807), Prilozi
povijesti umjetnosti u Dalmaciji 28, Split 1989, 129141.
Saa BRAJOVI
227
Slika, imago, imala je centralno mesto u oblikovanju religioznosti i,
ujedno, u vizionarskom misticizmu poznog srednjeg veka,
12
renesansnog i ba-
roknog doba. Kako god da se tumae vizije kao manifestacija entiteta, kao
keri seanja ili keri inspiracije, kao arhetipski simboli pojedinanog i
kolektivnog nesvesnog, sigurno je da su vizije Blaene Ozane bile jasnije i
ivlje nego svakodnevna optika percepcija okolnog sveta njenih sugraana,
te su im zato bezuslovno verovali. Iz kojeg god sloja njene persone dolazila,
intenzivna sila vizualizacije koju je Ozana imala bila je uobliena kodovima
ondanjeg kulturnog sistema.
Vizije koje je imala Blaena Ozana imale su preciznu vizuelnu struktu-
ru, kako to i sama re vizija podrazumeva. Dok je snana vizuelnost nekada
tumaena kao sposobnost heroja da imaju preciznu sliku istorije, nevidljivu
obinom oveku, dananja nauka vizuju posmatra i kao fziku operaciju,
ali i kao socijalni in. Ozanine vizije, iako bez sumnje deo njene kompleksne
snane line strukture, bile su velikim delom oformljene ondanjom duhovno-
u olienom u vizuelnoj kulturi, pre svega u ikonografskim obrascima slika
stvaranih za dominikanske samostane.
13
Jo dok je bila pastirica u svom selu, kako pripoveda Serafno Raci,
Ozana je imala snanu viziju Hrista i Bogorodice. Poto je kao dete stalno
razmiljala o veliini onoga koji je sve stvorio, majka joj je rekla da se vidi
u gradu (Kotoru) njegova prelijepa slika u prilici etia. Poto je imala silnu
elju da ga vidi, ukazao joj se eti Isus, kako se rodio, kao i Blaena Dje-
vica u drutu zatitnika Kotora, svetog Tripuna i Vincenza. Ta vizija ponav-
lja obrazac tada uobiajenih oltarskih slika Madonne sa Detetom, okruenih
svetiteljima-zatitnicima grada. Iako ju je doivela pre kontakata sa slikama
Bogorodice sa Mladencem u kotorskim crkvama i u pobonim knjigama koje
je itala, ta vizija, znatno kasnije uobliena i zapisana, bila je eho vizuelne
kulture Kotora toga doba.
Potreba da se vidi lik Gospoda i njegove Majke, i ispunjenje te elje,
opte je mesto svetiteljskih itija, naroito enskih, posebno od poznog sred-
njeg veka. Dominikanskoj svetiteljki Katarini Sijenskoj, veoma tovanoj u
Kotoru (sudei po relikviji uvanoj u crkvi Svetog Nikole i njenim predstava-
ma na freskama kotorskih crkava
14
), slina elja, takoe ispunjena u mladosti,
12
O tome u: J. Hamburger, The Visual and the Visionary: The Image in Late Medieval Mo-
nastic Devotions, Viator. Medieval and Renaissance Studies, vol. 20 (1989), 161181.
13
O vizijama Blaene Ozane kao preciznoj ikonografskoj strukturi: S. Brajovi, op. cit.,
134135; . , XIV-XVI ,
, 112, 10911.
14
R. Vujii, O novootkrivenim freskama u crkvi Sv. Ane u Kotoru, Boka 15, Herceg Novi
1983, 423435.
228
bila je presudna za njenu potpunu posveenost Bogu. I Ozana se, kao mlada,
stalno molila ah, da mi se zgodit moe, da te vidim, dobri Boe, samo jednim
mojim okom, kako pie Bolica Kokolji, a molbe su joj ipunjavane, jer je u
svojim zanosima videla Boga kao dete koje sedi u krunici sjajnijoj od sunca,
ali i raspetog na krstu.
Sveta Joa, kako je naziva njen barokni hagiograf Ceci, imala je
snanu viziju prilikom sukoba plemia i graana Kotora, koji se do krvi pro-
ganjahu nasred Pjace, naoruani i reeni da se sijeku do smrti. Tada se,
kako zapisuje Raci, uzdigla u zanosu i videla u vazduhu slavnu Djevicu i
Majku Boju koja je drala na desnoj strani blaenog Tripuna Muenika, za-
stupnika i zatitnika ovog grada, a na lijevoj blaenog ispovjednika Vinenca
dominikanca, takoe jednog od posebnih zatitnika grada... i njoj se inilo
da prvi svetac s lijevom rukom dri kraj plata ove Bogorodice, a desnom
umiruje uznemirene duhove plemia, koji su se radi odbrane svojih prava,
naoruani sakupili na Trgu sv. Tripuna... a za drugog sveca joj se inilo da sa
desnom rukom dri uzdignut drugi kraj pomenutog plata slavne Djevice, kao
da je elio da prekrije njima narod i ljude itavog ovog grada i da ih odbrani
od predstojeih zala... a sa lijevom rukom graane koji su esto dolazili na
oblinji Trg od mora....
Vizija Ozane Kotorske je razvijena ikonografska shema slike Mater
misericordiae (Majke od milosti), nastala u poznom srednjem veku, naroito
tokom 14. veka. Vizualizacija alegorije milosra podrazumeva prikaz Bogo-
rodice pod ijim rairenim platom, koji pridravaju svetitelji, klei objedi-
njena gradska komuna. Vizija Blaene Ozane ukazuje na potrebu izmirenja
sukobljenih kotorskih vlastelina i puana, koji se, trudom svetog Tripuna,
gradskog svetitelja zatitnika, i popularnog svetitelja Vinka Fererskog, mole
Bogorodici, amblematskoj fguri milosra i pravednosti. Blaena Ozana vidi
Bogorodicu iji plat okuplja izmirenu i zbratimljenu kotorsku komunu. Nje-
na vizija idealna je slika religijsko-politike ideologije grada i njegove uprave
privilegovane zatitom Bogorodice.
I prilikom teke epidemije neke bolesti, koja je izazvala veliku smrt-
nost, dok je u rano jutro molila i plakala, Ozana je u ekstatinoj viziji, u za-
nosu i van ula, ugledala slavnog svetog Vincenca koji ju je uteio, i zaraza
je prestala. Sveti Vinko Fererski, veliki propovednik i iscelitelj, kanonizovan
1455, esto je prikazivan u kontekstu zatite od bolesti ili iznenadne smrti,
a poruivanje njemu posveenih oltara i slika obino se vezuje za epidemije
kuge. Tako je, prema predanju, drvena fgura ovog svetitelja sauvala Dubrov-
nik od kuge. Predstavljan je u okviru poliptiha, naslikan i u drvetu rezan, kao
i na skulpturalnim dekoracijama oltara u Kotoru, i to ne samo unutar domini-
kanskih crkava. U Kotoru se krajem 15. veka pominje i crkva posveena ovom
Saa BRAJOVI
229
svetitelju, koja se nalazila uz dominikanski samostan Svetog Nikole. Zbog
svoje opte popularnosti, ovaj svetitelj bio je u prethodno opisanoj Ozaninoj
viziji umiritelj duhova graana i svog naroda, dok je sveti Tripun, zatitnik
grada i nukleus samosvesti Kotora, bio zaduen za ublaenje srdbe gospode.
Bogorodica je, kao i u mnogim sluajevima socijalnih i drugih tenzija u Boki,
mediteranskom i evropskom svetu, amblematska pomiriteljska fgura, iju su
mo koristile uprave mnogih ondanjih gradova-drava.
Blaena Ozana je na Badnje vee 1553. tokom predane molitve bila
duhom preneta u Vitlejemsku peinu. Prisustvovala je trenutku kada je Bogo-
rodica poloila tek roenog Hrista u jasle, okruena pastirima, svetim Josifom
i horovima anela koji su se klanjali Detetu i pozdravljali Slava Bogu na
visini i na zemlji mir ljudima dobre volje!. Ozana se, zajedno sa pastirima,
poklonila Mladencu koji je na sebe uzeo sve grehe sveta. Ova vizija ponovlje-
na je ikonografska formula slike Poklonjenje Hristu Detetu (nazvane i Poklo-
njenje pastira). Tema Hristovog roenja (Lk 2, 120) je od poetka 14. veka
u slikarstvu Zapada poprimila formu poklonjenja, adoracije Detetu, dok je
tradicionalni nain prikazivanja, formiran u vizantijskoj ikonografji, nestao.
Koreni ovakvog uoblienja Poklonjenja su u mistinoj pobonosti, posebno
franjevakoj. Imaginativni metod meditacije, zastupljen u Pseudo-Bonaven-
turinoj knjizi Meditationes de Vita Christi, mistinim vizijama Svete Brigite
od vedske, liturgijskim dramama kao verbalno-vizuelnoj formi, presudno je
uticao na sliku Hristovog roenja. Pozdrav anela Gloria in Excelsis Deo (et
in terra pax homnibus bonae volunttis), zasnovan na Lukinom Jevanelju
(2, 14), deo molitvi i liturgije u celom hrianstvu, ispisivan je na predstava-
ma Poklonjenja. Kotorska devica je, tako, imala viziju presudnog dogaaja u
povesti iskupljenja i spasenja oveanstva, uoblienu slikom koja je, dva i po
veka ranije, i sama bila uobliena mistinim iskustvom Ozaninih prethodnica.
I druge vizije koje je imala Blaena Ozana, od kojih e neke biti pomenute
i kasnije ali u drugom kontekstu, imale su slinost sa ondanjim ikonograf-
skim formulama. Vizuelna kultura poznog srednjeg veka, renesanse i baroka,
u znatnoj meri je bila oblikovana vizijama svetitelja. S druge strane, slike i
skulpturalne dekoracije, kao i druge forme vizuelne umetnosti, uokvirivale
su vizije izuzetnih osoba. Te osobe, kasnije beatifkovane i kanonizovane, da-
kle podrane institucijom crkve, bile su ujedno i subjekti, kreatori vizije i
objekti vizuelnog. Ova, tzv. dijalektika vizuelnosti, potvrena je na mnogim
poljima istraivanja vizuelne kulture.
15
15
O dijalektici vizuelnosti pisano je prvi put sveobuhvatno u: Vision and Visuality. Discus-
sions in Contemporary Culture 2, H. Foster ed., Bay Press, Seattle 1988.
230
Proroica, udotvorica, isceliteljka
Da bi vizije na odgovarajui nain bile projektovane u javnost, provi-
enje paljivo bira njihove prenosioce. To su obino ljudi koji jednostavnou
svog ivota, uklopljenotu u svoj ambijent, ili potpunom posveenou Bogu,
bivaju vrsti garanti neposrednog prihvatanja boanske poruke i njenog isti-
nitog i delotvornog prenoenja. Ozana je bila sve to. Ugled joj je poivao
na skromnom pastirskom poreklu i pripadnosti prirodi koja okruuje Kotor,
odstupanju od gradskog naina ivljenja i usamljenikom asketizmu, svetom
ivotu i devianstvu, mudrosti i udima koja je inila.
Vizije Blaene Ozane i uda koja je inila moraju se posmatrati i kroz
fenomen religioznog misticizma. Transcendentalna unija due sa Bogom, ideja
ije je poreklo u drevnim uenjima i neoplatonistikoj flozofji, opte je mesto
hrianske duhovnosti i na Istoku i na Zapadu. Na Zapadu je tokom srednjeg
veka bilo znaajnih predstavnika ovog uenja, ali je prava invazija mistizi-
cma krenula u 16. veku. Retoriki kvalitet mistinog zanosa koje su iskusili
svetitelji poput Filipa Nerija, Tereze Avilske, Jovana od Krsta, Franje Salekog,
Madalene dei Paci, bili su iskorieni u verbalnoj i vizuelnoj kulturi.
16
Sutinski, ovi mistiari vraaju se ideji Psudo Dionisija Areopagite o
naputanju oseanja i intelektualnih operacija, odbacivanju svega to pripada
ulnom i razumljivom, da bi se uzdiglo u neznanju s Onim koji je iznad svake
sutine i svakog znanja. Sveti Jovan od Krsta poruivao je da treba zatvoriti
vrata tamnice koju predstavlja telo i u mraku ula osloboditi dubinsko bie,
ranjivu nutrinu, koja postaje sposobna za susret sa Bogom. Uzdizanje do bo-
anske nadsutine bila je tenja jedne od najinspirativnijih mistiarki ikada,
Svete Tereze Avilske. U svojim biografskim spisima, naroito u Unutarnjem
zamku, ona je zadivljujuom psiholokom prodornou analizirala stepene
svog mistinog zanosa, slavnog bezumlja, nebeskog ludila, koje je dosezala iz
potpune posveenosti Bogu.
17
Blaena Ozana ivela je u istom veku kao pomenuti mistiari, mada je
bila neto starija od veine njih. U tom stoleu, njene i njihove vizije, uda,
proroanstva, nisu doivljavane kao strano, sakriveno ili udno iskustvo, ve
kao blagoslovena intuicija boanskog, neto to se moe opisati ivim jezi-
kom i vizuelnim formama, i neto emu se, kao takvom, moe verovati.
To je bilo vreme velike reforme Katolike crkve, uobliene na Trident-
skom koncilu. I pre poetka njegovog odravanja 1545. crkva je teila reor-
16
O tome: V. I. Stoichita, Visionary Experience in the Golden Age of Spanish Art, London
1995; G. Careri, Bernini: Flights of Love. The Art of Devotion, The University of Chicago
Press 1995.
17
St. Teresa of Avila, The Complete Works, Vol. I, London 2002.
Saa BRAJOVI
231
ganizaciji i sistematizaciji eklezijalne i devocionalne prakse i procedure. U
doba kada je od protestanata napadana kao neduhovna, pasivna, hijeratina,
korumpirana, Katolika crkva je iroko prihvatila irenje personalnijeg, emo-
cionalnijeg, intenzivnijeg religioznog iskustva, iji impulsi mogu pokrenuti
due vernika i vratiti zalutale. Crkva je uinila napor da ovu vrstu pobonosti
uini vanim delom svoje kulture, izmeu ostalog beatifkovanjem i kanoni-
zovanjem vizionara.
Zanosi Blaene Ozane bili su, kao i kod pomenutih mistiara, iznenad-
no, relativno kratko, ekstremno unutarnje stanje, ali dosegnuto nakon decenija
intenzivnih duhovnih vebi. Njih je Ozana sprovodila u svojoj minijaturnoj
korablji od molitve u koju se povukla iz sveta ne samo fziki, nego, to je
vanije, mentalno i duhovno. Poput drugih velikih mistiara, ona se odrekla
za ljubav Tvorca svih stvorenih stvari, liila pogleda na ljude, na zvijezde i
sunce, kako bi mogla bolje da uiva u drutvu anela i Boanskom vienju.
Meditacijom o Hristovim ranama, o kojima je sa najslaim uitkom nepre-
stano govorila, izlazila bi iz ula i iz tela, a nakon jedne vizije Raspea ostala
je bez svesti vie sati. Svoju ulnost je gasila, a mistina iskustva stimulisala
strogom pokorom i najteim oblicima samomuenja: S verigama i s konopi-
mi svoje tijelo udarae na taj nain da iz njega krv velika izhodae, i udarcima
kamenom u grudi. (Taj kamen su asne sestre kasnije poklonile Melhioru Teti,
srodniku Ozaninom, to je izazvalo, sudei po Cecievoj reakciji u njegovim
udesima Blaene Ozane Kotorkinje, veliku ojaenost u Kotoru). Kamen je,
kako je i barokni hagiograf zapisao, izazivao lijepo stanje Ozani. Posebna
stanja kojima je teila i u kojima se esto nalazila opisana su od strane nje-
nih biografa na nain na koji je tridentska i posttridentska kultura posmatrala
ekstatiko iskustvo kao fuziju konfikata: materije i duha, tenzije i odmora,
bola i radosti, fkcije i istine.
Intenzivni patos njenih vizija nosio je u sebi poruku otkrovenja i bo-
anskog prisustva, te zato bio doivljavan kao opte dobro. Sem toga, kako
je malopre opisano, mo tih vizija, dananjom reju kazano opsesivna, imala
je istu i preciznu pojavnost. Pripremljena dubokom kontemplacijom i rigo-
roznom pokorom, Ozana je bila sposobna da unutarnjim okom vidi nevolje
svojih sugraana, posebno na moru, i da ih od njih izbavi. Mogla je da se uz-
digne u duhu i ode u istilite iz kojeg je izbavila duu Jeronima Bisantija.
Da prorie dogaaje od sutinskog znaaja za pojedince i ceo grad. Kada su
joj predstavnici ugledne porodice Bisanti traili da moli za duu njihovog sina
Ivana, koga su bili zarobili Turci i o kome nisu nita znali dve godine, Ozana
im je kazala da je iv i da e ga uskoro zagrliti. Znaajne predstavnike vlasti
upozoravala je na neprilike i iskuenja, koje su zaista i imali. Prorekla je da
e u Kotoru biti uniteni manastiri. I, zaista, za vreme Barbarosine opsade
232
1537, zbog mogunosti da se Turci uane u manastirima van gradskih zidina,
mletaka uprava donela je odluku da se unite dominikanski i franjevaki sa-
mostani Svetog Nikole i Svetog Bernardina. Predvidela je razorni zemljotres,
verovatno onaj 1563, kao i to da e se zemlja nakon njega brzo smiriti. Videla
je pobedu u bici kod Lepanta 1571. u kojoj su uestvovali Bokelji, kao i to da
turski sultan Sulejman Velianstveni nee osvojiti Maltu...
Njene su vizije i molitve imale isceliteljsku mo. Leile su bolesne, nerot-
kinje, kune, slepe, decu. Mogle su da zaustave veliku poplavu, kao onu koja je
pretila Kotoru nakon neprestanih kia koje su padale vie od 100 dana. Njenim
zastupnitvom, kuga, koja je 1526. pustoila Dubrovnik, nije prodrla do Kotora.
Najveu silu njene ekstatine vizije ispoljile su za vreme opsade Kotora
1539. Hajrudin Barbarosa je, za vreme tursko-venecijanskog rata 15381540,
poslat da osvoji Boku. Ubzro je zauzeo Herceg Novi i Risan. Sa 70 galija i 30
000 vojnika krenuo je prema Kotoru i 11. avgusta se usidrio u Dobroti. Strah
je bio ogroman: Toliki strah od Turina Kotorani svi imahu, da se tako izgu-
bie da ne znahu to injahu. Ozana je nakon predane molitve, lica obasjanog
radou, puna Boijeg duha, providuru ovaniju Mateu Bembu i biskupu
Luki Bisantiju, koji su joj se bili uputili, rekla: Bog je s nama, a ne njima.
Zatim je krenula u akciju: pozvala je graane da se stave pod zatitu Bogoro-
dice, svetih Tripuna i Vinka, da se svi ispovede i prieste, da mole krunicu i
ine druge forme pobone prakse. Poverenje u nju i njene vizionarske sposob-
nosti bilo je potpuno. Uskoro su Kotorani, bodrog duha i dobro organizovani,
odbili napad s mora i s kopna. Barbarosa se povukao, a Kotor izbegao najveu
opasnost od Turaka u svojoj istoriji.
Vizije Blaene Ozane ponekad su imale elemente halucinacije. Mrane
sile su je pohodile u vidu crnih ptica koje su isputale krike i zaposedale njenu
malu prostoriju, demona i utvara, esto u obliju njoj bliskih ljudi, kao to je
bio njen ispovednik Vicko Bua, ili ak Bogorodice. Te hudobe znale su
isprva da je oaraju reima koje su joj upuivale, ali ju je straan nemir upo-
zoravao na opsenu. Tada bi Ozana predala svoj um Gospodu, i prilike bi se
preobrazile, i iezavale uz strahovit huk, ostavljajui za sobom teak zadah.
O svojim vizijama nije govorila. Nikada nije rekla da se vienje desilo
njoj, ve je govorila da poznaje osobu koja je u duhu to videla. Tek na samrti
poverila je neke od njih svom ispovedniku, dominikancu Tomu Baska.
Kada je umrla, njeno telo je bilo, suprotno obiajima, izloeno est dana
javnom tovanju. Njena smrt, kao i ivot, obuhvatila je posveenost svih so-
cijalnih stratuma. Pred njenim telom, koje je, prema izvorima, irilo ugodan
miris, poklonili su se najvii prelati crkve i nie svetenstvo, providur i patri-
ciji, ali i graani i seljaci, duboko alei to ih je ostavila. Telo joj je, prema
obiajima, poloeno u zajedniku kosturnicu dominikanskih asnih sestara u
Saa BRAJOVI
233
crkvi Svetog Pavla. Nakon dva meseca, zbog smrti jedne redovnice, kosturni-
ca je otvorena. Ozanino telo bilo je potpuno neoteeno, a iz njega je ishodio
prijatan jak miris koji je trenutno ispunio celu crkvu i samostan. Svestan da
je Ozani data svetost koja ne poznaje raspadljivost (non dabis sanctum tuum
videre corruptionem, kako kae stih iz Psalma 15,10, korien u liturgijskim
tekstovima i slubi), kotorski biskup Luka Bisanti odmah je naredio da se telo
izvadi iz kosturnice, poloi u drveni sanduk i izloi s desne strane oltara crkve
Svetog Pavla.
18
Tako je Ozana Kotorkinja i nakon smrti inila uda. To su
inile njene relikvije, tovane poput nje same.
Relikvije svetitelja (dok se u slovenskoj tradiciji na posmrtne ostatke
svetitelja odnosi samo re moti, u zapadnoj tradiciji termin relikvija ozna-
ava i smrtne ostatke svete linosti i tzv. sekundarne relikvije, objekte koji
su bili u nekoj vrsti kontakta sa njom) bile su okosnica o kojoj se formirao
identitet i integritet komune od ranog srednjeg veka. Posebno mesto one su
imale u Kotoru, gradu nadaleko uvenom po svom relikvijarnom blagu. Reli-
kvije svetog Tripuna bile su stoer upravne, ekonomske, crkvene autonomije
i stabilnosti ovog grada. tovanje relikvija Blaene Ozane bilo je deo kulture
grada oblikovanog ovom tradicijom, i ukupne crkveno-politike strategije.
One su doprinele oseanju sigurnosti i zatienosti zajednice, bile garant ne-
prekinutog razvoja i autoriteta grada. U burnim vremenima koja su donosila
velike promene, bile su jemac socijalne i konfesionalne integracije.
I pored potovanja koje je Ozana uivala za ivota i u smrti, njene reli-
kvije su ipak, prema obiajima, morale da dokau svoju mo. Nain za to bilo
je injenje uda i njihovo ponavljanje. Oboleli Kotorani, Bokelji, Budvani,
Dubrovani, Peljeani..., vlastela i puani, bili bi izleeni poto bi na sebe
prislonili deo monake odee ili usnama dotakli moti Blaene. Mornar, u
smrtnoj opasnosti od bure, poloio je u more komad tkanine kojom je Ozana
pokrivala glavu, relikviju to ju je uvek nosio uz sebe, i more se istog trena
umirilo. Kada bi zapali meu razbojnike zazivali bi njeno ime i bivali udesno
osloboeni. Nakon spasa, darivali bi crkvu u kojoj se tovalo telo Blaene.
Patoloke ekspertize vrene tokom 20. veka svedoe da je telo blaeni-
ce prekriveno koom. Ouvani su nos, zubi i jezik, kao i zglobovi svih udova.
Utvreno je da nedostaju stopala. Predanje kae da su nedugo nakon njene
smrti odseena i odneta kao relikvija, kojoj se gubi svaki trag.
18
Serafno Raci pokrenuo je Kotorane da prikupe novac za dostojniji sakrofag. Uskoro, uz
prisustvo najviih crkvenih i gradskih vlasti, telo Blaene poloeno je u novu kapelu, s
desne strane crkve Svetog Pavla. U drugoj polovini 1675. Melhior Teta, kotorski plemi,
nainio je novi oltar za crkvu Svetog Pavla sa posebnom niom za relikvije Blaene Ozane.
O tome u: Don A. Belan, Blaena Ozana. Prilog za hagiografju i povijest I, Hrvatski
glasnik. Glasilo Hrvata Crne Gore, god. X, br. 85, svibanj 2012, 4852.
234
I pored isticanja razliitosti dva entiteta, due i tela, hrianstvo ih ipak
razume kao interaktivne principe koji konstituiu jednu supstancu, jednu oso-
bu. Tako Ozanino telo, odnosno njena prisutnost u njemu, duhovno i psiholo-
ki snano utiu na vernike i njihovo tovanje koje mu ukazuju.

Blaena Ozana u rodnom kontekstu
Vizije i uda Blaene Ozane, osim to iskazuju vizuelnu semiotiku spa-
senja i sutinu mistine tridentske pobonosti, svedoe i o socijalnim i rodnim
odnosima toga doba. Ozanin identitet poiva, delom, na tome to je bila ena
oblikovana vladajuim drutvenim i kulturnim normativima svoga doba. On-
danja politika rodnih uloga zahtevala je konstrukciju lika ene koja precizno
iskazuje ono to drutvo od nje oekuje. Iako Ozana ne ulazi u rolu supruge
i majke, ni renesansne gospe to joj se posveuju stihovi, ni uobiajenog re-
dovnikog posveenja,
19
odlazak van sveta a boravak u svetu, odnosno ana-
horeza, jedan je od puteva artikulacije enske personalnosti njenog doba. Iako
izuzetna, Ozana ipak otelotvoruje jednu od pretpostavljenih zamisli ondanjeg
enskog idenitetita.
I pored toga to je katolika pobonost primarno defnisana od strane
mukaraca, ona je velikim delom poivala na mislima i delima svetiteljki,
reformatorki, mistiarki. Ove poslednje su imale naroito vanu ulogu u ra-
zvoju katolianstva. Poto su mukarci i ene u zapadnoj kulturi tradicionalno
defnisani kao razliite prirode mukarci intelektualne, ene emocionalne i
materijalne, ene su, naroito od poetka 14. veka, osvajale sve veu slobodu
u kreiranju intenzivnije emocionalne pobonosti, naroito putem svojih mi-
stinih kontakata sa Bogom. Mistino iskustvo i vizije bile su, iako ne samo
enski, ipak veoma enski domen. Vizije, proroanstva, isceljenja Blaene
Ozane bili su, u okviru takve kulture, prikladni njoj i kao eni.
Ukoliko je ena ija onostrana iskustva privlae panju bila deo crkve
kao institucije, ona su bila prihvatljiva crkvenoj hijerarhiji. Politika duhov-
ne ekstaze obuhvatala je dozvolu religioznih autoriteta, a oni su, zauzvrat, njo-
me bili osnaeni. Ozana je, prema svemu navedenom, takvu dozvolu imala.
Njena aktivnost u okviru dominikanskog treeg reda takoe se mora
posmatrati i iz perspektive rodnih uloga. Poto je prvi samostan koji je Sve-
ti Dominik Guzman osnovao bio enski, rodonaelnice dominikanskog reda
bile su ene. enska pobonost, veoma znaajna za razumevanje svih segme-
nata javnog i privatnog ivota, kulture i vizuelne kulture naroito od poznog
19
O ovoj temi u Kotoru: L. Blehova-elebi, ene srednjovjekovnog Kotora, CID, Podgorica
2002, 245254; Ibid., Hrianstvo u Boki 12001500, Istorijski institut Crne Gore, Pod-
gorica 2006, 105.
Saa BRAJOVI
235
srednjeg veka, bila je vaan fenomen dominikanske misije. Ovaj red dao je
jednu od najtovanijih svetiteljki katolianstva, Katarinu Sijensku, koja je i-
vela u drugoj polovini 14. veka. Ona je bila najvaniji model identifkacije i
podsticaj enama da se ukljue u tzv. trei red. Trei monaki red za laike bio
je izraz poznosrednjovekovne religioznosti, uoblien delovanjem prosjakih,
preciznije propovednikih redova, franjevaca i dominikanaca. U njemu su na-
roito ene mogle iskazati svoju posveenost veri, u okviru utvrenih i strogih
formi ukupnog ponaanja.
Dominikanski trei red dao je i znaajne beate: Kolumbu de Rijeti (Co-
lomba de Rieti), Stefanu de Kvinzani (Stefana de Quinzani), Luiju Brokadali
od Narnija (Lucia Brocadelli), koje su ivele u drugoj polovini 15. i u 16.
veku. Naroito je bila potovana beata Ozana Andreasi (Osanna Andreasi),
ije ime prilikom zareenja uzima budua kotorska blaenica. Ova plemkinja
iz Mantove divila se svetoj Katarini Sijenskoj, imala vizije i ekstaze, i u njima
stekla najbolnije iskustvo Hristovog stradanja stigmate. Dominikanski red
uglavnom je svesrdno podravao aktivnost pobonih i slubi Bogu potpuno
posveenih ena, i njihovo pristupanje u trei red.
20
Najvaniji izvor razumevanja ivota dominikanskih treeretkinja, kao i
kulta koji se o njima gradio, bile su nihove hagiografje, vitae. Pisali su ih ha-
giograf, mukarci. Bliska saradnja svete ene koja doivljava mistina isku-
stva i svojim ukupnim postupcima postaje stoer duhovnosti jednog grada, i
njenog mukog hagiografa, bila je uobiajena. Ova praksa, osim to je stvorila
poseban anr u religioznoj knjievnosti, uspostavila je model po kojem su se
ravnale generacije posveenica Bogu i milosru.
Odavno se tvrdi da je Serafno Raci, koji je u Kotor doao tri decenije
nakon smrti Blaene, njeno itije pisao prema zapisima kotorskog vlastelina
Ivana Bona Bolice, Ozaninog savremenika.
21
Ovaj kotorski vlastelin i literat,
bio je, verovatno, jedan od mukaraca koji su pomogli da Ozana izgradi svoj
javni integritet i autoritet. Franjevac Tomo Grubonja podstakao je da postane
rekluza.
Meutim, najznaajnija je bila Ozanina bliskost sa njenim ispovedni-
kom, uenim dominikancem Vickom Buom. Serafno Raci zapisao je da je
morala sve da podijeli sa svojim ocem ispovjednikom. S obzirom na to da
je Bua bio cenjen teolog, pisac i profesor, veoma je mogue da je on nainio
zapise o ivotu Blaene, koje su kasniji pisci koristili. U svakom sluaju, on je
20
O tome: M. Lehmijoki-Gardner, Dominican Penitent Women, New York and Mahwah, New
Jersey, 2004; T. Hercig, Savonarolas Women: Visions and Reform in Renaissance Italy,
University of Chicago Press 2008.
21
. , , ,
1926/1, . 2, 343350.
236
bio od presudnog znaaja za njen izbor naina sluenja Bogu, ukupnu duhov-
nost, vizionarsku aktivnost.
I kasniji ispovednik Blaene, dominikanac i kotorski plemi Tomo Ba-
ska, zasluan je za kreiranje Ozanine posmrtne svetosti. On ju je, na samrti,
uz zapovijed poslunosti, naterao da mu kae ko je bila osoba koja je imala
vienja, proganjanja i iskuenja, koja je ona u treem licu iznosila. Poto je
bila obavezana, ona mu je odgovorila da je to bila Ozana, ova mala i besko-
risna sluavka Boja. Obeala je da e mu, ukoliko doeka dan, poveriti jo
svojih udesnih susreta, ali je ujutru, prema svedoanstvu Baske, bila previe
blizu smrti. Njen autoritet gradili su najvii crkveni prelati, naroito Ozanin
istrajni zatitnik, kotorski biskup Luka Bisanti, predstavnici grada i Veneci-
janske republike, kao i pripadnici najmonijih kotorskih patricijskih porodica,
odlazei joj po savet povodom najznaajnijih pitanja za ivot Kotora.
Meutim, kult svetih ena, pa i Ozanin, snaen je ne samo uz pomo ha-
giografa, ispovednika i predstavnika crkvene i politike vlasti, ve i podrkom
sledbenica. One su svojim aktivnostima dodatno skretale panju zajednice na
ove posebne sluavke Boije. Ova vrsta podrke evidentirana je unutar do-
minikanskog reda u mnogim oblastima Evrope. Moe se interpretirati i kao
vrsta enske socijalne strategije, neophodna unutar ondanjeg dominantnog
homosocijalnog konteksta.
U Kotoru je i pre Ozane bilo ena koje su provodile strogi pokorniki
ivot. U poznom srednjem veku, kada je pustinjatvo prerastalo iz pasivnog
u aktivni princip, anahoreza je bila ivot van sveta, ali, istovremeno, usred
sveta. Zato su neke dominikanke treeretkinje ivele u Kotoru zazidane, uz
crkvu Svetog Pavla, Svete Marije i Lucije, Gospe od Zdravlja. asna sestra
Slavua prva je razumela autentinost Ozaninog opredeljenja za usamljeniki
asketizam, i uputila je na svog roaka Toma Grbonju.
Svi hagiograf istiu da je Naa Joe imala viziju devica nareenih
zlatnom krunom, sa dublijerom (svenjak sa dve svee) u desnoj ruci, dok
su levom bile meusobno povezane u formi kola, kako ulaze u crkvu Svetog
Pavla. Vizija ju je navela da shvati kako je to prilika za dumne (asne sestre)
Svetog Dominika da se u toj crkvi stane. I kako je videla u svom mistinom
zanosu, tako je i bilo u taj manastir ule su dumne. U terminima svakod-
nevnog ivota ondanjeg Kotora, to je znailo da je Ozana dobila dozvolu od
dominikanaca i kotorskog biskupa da osnuje enski samostan pri crkvi Svetog
Pavla 1521. Oito je razumela, ili ju je u tome savetovao njen ispovednik
Vicko Bua, da je potrebno okupiti pojedinane Virgines muratae i osnovati
dominikanski samostan koji e postati fokus enske pobonosti u Kotoru za
dugo vremena. U njega su poele ulaziti Kotoranke postajui dominikanske
treeretkinje, kojima je blaenica bila superiora. Ozanin i njihov sveti ivot
Saa BRAJOVI
237
bio je veoma uvaavan, te im je, kao posebnu nagradu, ondanji general domi-
nikanskog reda, Franesko Romeo Kastiljone (Francesco Romeo da Castigli-
one), 1547. dao pravo noenja belog kapulara, obeleje dominikanki drugog
reda.
22
asne sestre su bile uz nju kada je umrla, nakon to im je, kao svojim
kerkama dala poslednji blagoslov. Mnoge su uzimale Ozanino ime. Mnoge
pobone Kotoranke ostavljale su imetak samostanu, posebno naglaavajui
potovanje prema Blaenoj. Svedoile su o njenom ivotu i time, posredno,
oblikovale njen vitae.
Ujediniteljka

Sveta Odiva, kako su je zvali u Relezima, nikada nije prekinula odno-
se sa svojom Crnom Gorom. Njeni biograf zabeleili su da su je njeni roaci
poseivali, traili savet i utehu, koje im je velikoduno davala. Uzimali su
zemlju oko njene elije i uvali je kao svetinju. Zabeleeno je da je patila zbog
toga to su njeni sunarodnici bili porobljeni, i molila se za njihovo osloboe-
nje. Govorila je uvek maternjim jezikom, a ne italijanskim, to je uglavnom
bio obiaj kotorske vlastele. U smrtnom asu traila je da joj itaju na narod-
nom jeziku. Spomen na nju u Relezima, prema beleenju Don Nika Lukovia,
bio je veoma jak i u decenijama nakon II svetskog rata.
Kultura seanja na Blaenu Ozanu vizuelno je manifestovana ve kra-
jem 16. veka. Anonimni hagiograf blaenice iz druge polovine 18. veka na-
vodi da su se u kapeli Gospe od Rozarija uz crkvu Svetog Nikole nalazile dve
njene slike sa oreolom. Najstariji sauvani portret Blaene Ozane je bakrorez
iz 1602. Prema njemu su kasnije raene mnoge slike, ukljuujui i onu to
se uva u Muzeju sakralne umjetnosti Kotorske katedrale, za koju kotorska
tradicija dri da je vera effgies.
23
Vizualizacija njenog lika i ivota intenzivna
je i u 20. veku: na reljefma sakrofaga koji je nainio Augustini za njeno
telo,
24
fresci Mila Milunovia za oltar Blaene Ozane u crkvi Roenja Blae-
ne Djevice Marije u Pranju, slici Voja Stania Sacra Conversazione za oltar
Blaene Ozane u crkvi Gospe od krpjela i, naroito, reljefma Vaska Lipovca
za vrata crkve Marije Koleate u Kotoru.
Ozanin kult opstao je i nakon velikih revolucija, antireligiozne klime i
antagonizama modernog doba, i to ne zato, ili bar ne iskljuivo zato, to ga je
gradila Crkva, ve to je bio podran pobonou ljudi, u prvom redu katolika,
22
Regestu koju donosi Romeo objavio je I. Taurisano, Beata Osanna da Cattaro, Roma 1929,
129131, prema: Don N. Lukovi, op. cit., 51.
23
Don A. Belan, op. cit, 5152.
24
Don A. Belan, Blaena Ozana. Prilog za hagiografju i povijest II, Hrvatski glasnik.
Glasilo Hrvata Crne Gore, god. X, br. 86, lipanj 2012, 4648.
238
ali i pravoslavnih. Sve to je sutinski oblikovalo mit Ozane Kotorske deo je
zajednikog hrianskog duha obe konfesije: njen sveti ivot, milosrdna dela,
proroki i isceliteljski dar. U Ozani je pomireno njeno pravoslavno poreklo i
katolianstvo, to je ini jednom od najizrazitijih fgura ukupnog ekumenizma.
Sem toga, Blaena Ozana u sebi je pomirila pastiricu sa crnogorskog kra i
intelektualku iz otmenog Kotora, asketu koji ne pripada svakodnevnom ivotu
ali u njemu, na svoj nain, potpuno uestvuje, devicu i strastvenu vizionarku
koja govori tano ono to vidi/misli i u skladu s tim ivi, krhko telo i nevero-
vatno snaan duh. Sve Ozanine osobine, koliko god morale biti posmatrane u
okviru njenog vremena, osobine su sa kojima se mogu identifkovati ljudi svih
epoha i sadanjeg doba. Njen identitet, iji su segmenti rekonstruisani u ovom
tekstu, ujedinjavae i u budunosti ljude dobre volje u miru na zemlji.
Saa BRAJOVI
BLESSED OSANNA OF CATTARO: IDENTITY OUTLINE
The purpose of this paper is to reconstruct the identity of Osanna of
Cattaro (14931565), who was considered holy even during her life, and was
sanctifed in 1930, while the process of her canonization began in 2013. The
frst part of the paper is dedicated to her biography, as recorded in her hagi-
ography and other sources. Her biography explains the importance that she
had in the overall life of the Renaissance Kotor, as well as the reason for
the formation of her cult that would only be strengthened in the centuries to
come. The second part of the study is dedicated to the public identity of Bles-
sed Osanna as a product of the spiritual, social, ethical and gender context in
which it was formed. Her identity was primarily an expression of Dominican
devotion, which is why the author focused on Osannas affliation with this
order of the Catholic Church. The paper also discusses mystic experience of
Blessed Osanna as well as the position of this Orthodox Montenegrin who
would become the embodiment of Catholic piety in the gender context.
Key words: Blessed Osanna, Kotor, hagiography, identity, mystic visi-
ons, gender context, ecumenism
Saa BRAJOVI
GRAA
241
UDK: 811.163.4276(497.16)
Preliminarno saoptenje
Ibrahim REKOVI (Plav)
IZREKE, KLETVE I BLAGOSLOVI
PLAVSKO-GUSINJSKOGA KRAJA
U ovome radu date su izreke, fraze, kletve, blagoslovi i poslovi-
ce karakteristiene za plavsko-gusinjsku govornu oblast.
Kljune rijei: Plav, Gusinje, izreke, poslovice, fraze, kletve,
blagolovi
Ako i Dako su najgori ljui ne oslanjati se ni na koga
Ako moe na stopu, na nafaku mi ne moe moe me ierati, ali mi nafaku
ne moe pojesti
Ako mu je babo umro, nije mu li ponio on lae stalno
Ako se za kamen ufatio, zlato ti se obrelo neka ti je koristan bilo koji posao,
srea neka te prati
Ako smije, stisni petlju izazivanje na tuu
Ako te majka rodila! hajde ako smije
Ako vidim, vieo me jat! kunem se ne vidim nita
Ako vri, ne kipi! nije hitno, nije smak svijeta
Ako znam, znalji me jadi! zaista ne znam
Akam ne doekao! prvi mrak, vee ne doekao
Alah kuvetilja! neka ti Alah da zdravlje
Alah seljametilje! srean put
Alah te nagradio! Bog ti dao sreu
Allah kabulosem! neka ti Alah nadoknadi, uzvrati dobroinstvo
Aman jarabi! o Boe
Aman ti inim! moljim te nemoj, Bogom te kunem nemoj
Ar me od njih! sramota me, stidim se
Azim mal. nita naroito, bez vrijednosti
Bahta nemao! nemao zadovoljstva, sree
Bajrm na Bajrm ne ekati zadnji trenutak
Batal rabota propao posao
Bataljiti duhan ostaviti puenje
242
Ibrahim REKOVI
Bes te bez ove bez razloga
Bez evljada ga Bog ostavio! Bog ga bez poroda ostavio
Bez nafake ostao! Ostao bez prihoda
Bi mu ga rabota! to se desilo, svreno je
Bijela na oko katarakta
Bilo misljit na vakt! trebao si na vrijeme razmiljati
Bilo, ne povrnulo se. sluaj kojega se ne eli eati
Birana evojka ljijepa i primjerna evojka
Bit behovima ubjedljivo lagati, hvaliti se, prijetiti, blefrati
Bit na srce imati proliv
Biti (mu) hajtr naljutiti se, uvrijediti se
Biva vaki deava se; dogaa se
Bljejat za kim lueti od ljubavi za kim
Bog mu basire svezao! Bog mu pamet uzeo
Bog ti dua! Za Boga miloga!
Bogoti me razmini! molim te ne uznemiravaj me
Bogu duu, Bog ju noe za bolesnika koji trpi velike bolove, a ne moe
umrijeti
Bogu uur Bogu hvala
Bolji Agan-Alta jedn, no Osmanagi sedm! bolji jedan koji radi, nego
sedam koji etaju
Bolji je njojzin notek no ti cijela! kad svekrva kori snahu
Bolji se koplju! kae se za onoga koji je oronuo od bolesti
Bou opasao! prijekor za mukarca
Boe davanje kako Bog hoe, kako je sueno
Boe, od dva dermana uini jedn! kae se za bolesnika ili da umre ili da
ozdravi
Bruku nabit osramotiti sve
Brza kulja orava tenad rodi to je brzo, to je loe
Bunda trona ka brano ukusna i rastresita tikva
Cakun pakun uredno
efn s majke bi prodao! ne birati sredstva da se doe do cilja
ehre joj enu velja kae se za enu vedra raspoloenja, nasmijanu, veselu
ekat nagotovo oekivati da neko drugi zavri poslove
eki kopiljan prepredena osoba
erku kara snhi prigovara! svekrvina kritika snahi posredno upuena
preko erke
Cica mica zabavna igra s pasuljima
Cigani ga poekli! kletva za slaba ovjeka
Cigani joj se oko kue vreli! kae se neudatoj evojci
243
Izreke, kletve i blagoslovi plavsko-gusinjskoga kraja
Cigani mu na grob svirali! kletva za ovjeka ija smrt nikoga ne bi oalostila
Ciganska ga puka ubila! zavrio neslavno
inet belji uvaavati, potovati
inet are neto preduzeti, pomoi
Cio gori! kae se za onoga koji ima visoku temperaturu
orav kod oi nepismen, nesvjestan
ordu mu volovi ne mogu povuj za onoga koji ima previsoko miljenje o sebi
orilo te nalo! oslijepio
Crkn od muke! pukao od enje
Crn ka zift crn kao katran, bitumen
Crn mu obraz ka Kurtova guzica! sram ga bilo, prijekor za neto nemoralno
unut na pamet praviti se prepametan, mudrovati
unut od pameti polueti
ufar od ufara nevjernik
Cuknut se u glavu opametiti se
uma ga uzela! opaka bolest
Cvijee ti po obrazu! da si dugoga vijeka; rijei upuene momiu kome
poinju brii ili pufce po licu
Da ga puhne, pao bi! za mrava ovjeka
Da mi ne zna ta? kae se onome ko neosnovano proziva koga
Da prosti poto rekoh! izvinjenje nakon izgovorene nepristojne rijei
Da ti je glava zdravo! rijei upuene porodici povodom smrti umrlog lana
Dabogda mi crkn! krepao, nestao
Dabogda mu najzdnje bilo! doao mu kraj
Dabogda se ucrvljao! raspadao se
Daj ta da! dobro je koliko god da je
Daljeko mu kua! kae se za nepoeljnu osobu
Dalma ga ljipila! opaka bolest ga stigla
Damu davat pokuavati na svaki nain da se uspije
Dat duu umrijeti
Dat rije pristati na ponudu za udaju
avo mu u lubinu! obolio od stomane bolesti
avo ne ore nit koplje! avo nita ne radi izuzev to ljude navodi na zlo
avo ti ga ieo! ne bilo ti prosto to to si pojeo
e loe tu i laje! vjeran gazdi
e se teni tu se eni! e si roen tu i ostani
e tu e tu ponee, rijetko
Dever dunjah bijeli svijet
Deveta mu pcima melje koji je bezbrian, ne ekira se ni za ta
Dign ruku na sebe izvrio samoubistvo
244
Do kumine kue u nedogled
Do kurvia posvaati se
Dobro te nalo! u dobru boravio
Doe mi na hajtr prietih se
Dofati dva zalogaja! edi da jede
Doj posve vratiti se od mua roditeljima
Dok kulja ne vrcne repom, psi ne tru za njom. dok ena ne izazove, muka-
rac joj se nee nametati
Dok mu drugi drobi! dok ga drugi hrani
Dolje tvrdo gore visoko bezizlazna situacija
Dosadn je ka tijesne gae nepodnoljiv, nepromiljen i dosadan
Dosadn ka zubna muka dosadan
Don kuk na ruk. pokajati se i vratiti
Dola mu zla dekika! stigla ga nesrea
Dolo mu ehre oporaviti se, dobiti normalnu boju lica
ozi hor mnogo ljuta, opasna
Dr sirotu za svoju sramotu! kad ko zloupotrijebi pruenu pomo
Dugovat krf kae se za onoga koji je ubio koga
Duha vi se poljubila! elje za harmonian brak
Duman kahpe bes traga
Dua je blaga! rezerva, uzdranost, nesigurnost
Due bi tvoje eto no itavo ljeto odlaganje ispunjenja obeanja
Dva bez due, trei bez glave. kad dvojica lau, trei strada
Daba da je dunjah njegov! uzalud mu cijeli svijet
Debrahilj mu duu uzeo! aneo smrti mu duu uzeo.
Dehemski te ogen goreo! izgorio u paklu.
Devap davat opravdanje pred Bogom
Ela imi! slobodno uraditi
Evljada mu Bog ne dn! ne imao ece
Faljit daska u glavu biti nepametan
Fani ga Bog uinjeo! bog ga unitio
Fara ti se utrla! ostati bez poroda
Fuk pa u usta brzo jesti
Gaip se uinet nestati neopaeno, ieznuti
Glava ti prsla! glava te zaboljela
Gljedat svoj posn ne ekirati se
Gljedna ka vila prelijepa
Glup ka trnokop glup, zaostao
Gonit kome majku posvaati se sa nekim
Grdn don / otin kletva
Ibrahim REKOVI
245
Groba mi zakletva sopstvenim grobom
Grohnue mu suze ka iz ibrika proliti suze, zaplakati
Ha zora im svane
Habera nemat ni o emu nemati pojma
Haj dovalje sa sreom, sreno
Hajde e ji Bog dade, no e ji sstavi kae se za one koji su stvoreni jedno
za drugo
Hajra niemu ne vieo! nemati koristi ni od ega
Hajter ostat na koga uvrijediti se
Hak ga ubio! tua ga zarada ubila
Hakao od pameti! poludio
Hakat ugljijeve vraati
Hal boi kae se za onoga koji je mrav, bolestan
Hal habera nemat bez znanja
Hal na hal, mal na mal siromane snalazi nematina, a bogati se bogate
Hanovo doba davno
Haram mu moja sisa bila! ne bilo mu prosto majino mlijeko
Haram mu sve bilo! sve mu prokleto bilo
Har uinet upropastiti, unititi
Havrike uzet biti svejedno
Hijanet ka Hakovo magare tvrdoglav
Hodi mi doi mi uraditi neto povrno
Hodi ot sehira da vidi! doi da vidi ovo udo
Hodit ka pehljivan gaziti sigurno, gledati kuda se ide
Hoda ga kupao! kletva
Hoda mu koulju krojio! kletva
Hoja poja biti svejedno
Hor uinet iskritikovati koga
Huka na vuka a lisica meso ije iskoristiti situaciju
Huta Boa krupan
I ka bubrek u loj imaju sve, ive u izobilju
I mene e majka umrijet pa u se i ja najes halve i meni e jednoga dana
svanuti i krenuti na bolje
I ovn u tor i obras na mjesto kad se ponudi pomo a ona se ne prihvati
Ibadeta nemao! nemao sree
Ibljizom ga Bog uinjeo! Bog ga u avola pretvorio
Iz usti mu med izbija. slatkorjeiv
Ilja od edelja lijek od smrti
Imalj ta novo? jesi li trudna?
Ima lji ti kuu? to ne ide kui, vrijeme ti je da ide kui
246
Iz duka naiskap
Iz petnij il koliko ga grlo nosi, koliko moe
Iz tiha polako
Ies utek dobiti batine
Ja jednu, ona sto i jednu. na svaku njegovu rije ona mu sa sto odgovara
Jzk mu bilo! ne bilo mu prosto
Javit stoku dovoditi stoku s ispae
Jedna se otegla, druga se pritegla. jedna otila, druga eka
Jedra ka bostan zdrava
Jedva pihat jedva disati
Jeksik bit nedostajati
Jelj ti ena u ruke? ko se pita u kui ena ili ti
Jezik pregrizla! ne dozivaj zlo
Ka brat bratu pravino
Ka up mali, nizak
Ka da ga muha nije peila. kao da mu se nije nita dogodilo
Ka da si joj glavu oekn. iste su
Ka iza grada sigurno
Ka jardum ukusno
Ka krpeljica previe uporan
Ka lnski snijek uzaludno, nepovratno, bez vrijednosti
Ka mehljem na ranu blage naravi
Ka na paljevo katunjite pusto bez iega
Ka po jedn najbolji
Ka pod mos nesigurno
Ka pometen zbunjen; koji jede halapljivo
Ka pred glavom pohlepa pred smrt
Ka puce napredno dijete
Ka Puriii na etka kad neko nekoga previe iskoriava
Ka Puro pod krlju kad se ko krije i uporno uti
Ka rogovi u vreu neslaganje meu ukuanima
Ka sljiveno po mjeri skrojeno
Ka Teka pod kenu ostati ni tamo ni tamo
Ka tursko groblje zaputeno
Ka zubna muka uporan
Kt ide june, nek ide i konope! preputiti se nesrei
Kt se kola slome trista kolovoza. kad se desi nesrea. sve se raspada
Kt zadedelji, ne mo mu nita. tvrdoglav ovjek
Kakv k taka mu pria nepotena osoba nepoteno i govori
Kako je kabilj po mogunosti; da se moe i to bi
Ibrahim REKOVI
247
Kamen joj u viljice kletva za zlu enu
Kamen mu u lubinu kletva
Kartelj ga ljotio! nezgoda ga stigla
Katran ga ljipio! kletva
Ker ti je tua nafaka evojka (ker) je tua srea, roena za udaju
Kidat gnoj istiti ubre
Ko je ka on? kae se za onoga koji je uobraen
Kokoka mu pjeva kome je ena gazda u kuu
Kolaj rabota lako emo, bezveze
Koljko stope odovut toljiko godin otut! nikad se ne vratila
Komat vremena dugo
Komate ti donijelji! mrtva te donijeli
Kome kapa, kome arapa. ta koga zapadne
Kome muha pod kapu ko je sumnjiv
Kompir tron ka kotn rastresit i ukusan krompir
Konak drv drva spremljena za jedan dan
Konj prdi nebitna stvar
Kosti joj tamo ostalje! da joj bude dobro i da tamo ostane
Kosti neprosute mrav ovjek
Kraj ti krajao! imao sreu
Krmk mu majku gonio psovka
Krmkom ga Bog uinjeo! kletva
Krpe i trpa dru svijet. snalaziti se i trpjeti
Kua mu ga daje koji je od dobrih roditelja i plemena
Kujruk ka ruka debela pletenica
Kupi loj pa se goj! govori se eci da dobro jedu i napreduju
Kusur ga ufatio! nala ga nevolja
Kvasn ka mi iz rasola potpuno mokar
Lko ti je staroga upehnut. lako je staroga uvrijediti
Le, grane ne dri. lae ne prestaje
Ljanet ga Bog uinjeo! neka je od Boga proklet
Ljegni ljebu da te ijem! osoba koja ne radi nego oekuje sve nagotovo
Ljepotom je sve turila u kacu! ljepa od svih
Ljim ga ne bi oprao! obrukati se
Ljui snuju a Bog odluuje. ljudi planiraju, a Bog odluuje
Ljuljnut od pameti skrenuti pameu
Ljuskom se eao! osiromaio
Logom ljeat kad su svi ukuani bolesni
Loj ti se obreo! prijatno ti bilo
Lomit ruke snebivati se
248
Lomiti vrat ii bestaga
Lubina mi gori utroba mi gori od muke, temperature
Majka te na teneir poljubila! zadnji put te majka poljubila
Malo mu dn bilo! skratio mu se ivot
Mee svijea sijeva
Meljajad mi ss tobom neka si mi ti zdravo
Meso ka opnk staro i ilavo meso
Metak nasta, junak nesta nakon pronalaska metka, svaka ua moe ubit
ovjeka
Mim na usta zatvoriti usta, utati
Mjesto ga ne dri vrpoljiti se, biti nemiran
Mladi se nebo poinju oblaci
Mladica ga puhnula! naduo se
Moga ti haka za moju ljubav
Mo mi pljunut pod pender ne moe mi nita
Mri mi svijest imam vrtoglavicu, oeam malaksalost
Mrtva usta bi ga pojela ukusno jelo
Mudr ka da je starao pa mlaeo pametan mladi
Muka mu po drobu pala stomana bolest
Munja ga sprila grom, vatra
Na bejan oigledno, javno
Na bigeri hak na pravdi Boga
Na ef veseo, raspoloan
Na esim napolje
Na ordu prepotentan
Na debren na brzinu, u urbi, hitanje
Na fajdu s interesom, s kamatom
Na gornju imati visoko miljenje o sebi
Na hajr i na dobro kae se kad neko prepriava san
Na hakere iznenada, bez prethodnih bolova
Na ljipca pred izdisaj, teko bolestan
Na moj tahmin na moju pamet, po mojoj raunici
Na muku nije vano
Na pero na oak, presavijeno na ugao
Na pik zor na silu, bez pristanka
Na pla na albu povodom smrti
Na pofatu pri ruci, na dohvat ruke, blizu
Na pokljeku u nedoumici, neodlunost
Na prekotrup kraim putem, prijeka
Na pretuljke isprekidano; na prekide
Ibrahim REKOVI
249
Na svaku rije imat kapak na svaku rije imati spremljen odgovor
Na svoje se maslo prio! o svojoj se muci zabavio
Na teljhu neodluan, na prekretnicu
Na vrh mi je jezika! ne mogu se etiti
Nakrivo nasaen loega raspoloenja
Nakveit kapu rijeiti problem
Napako se vrnuo! mrtav se vratio
Nate srca na prazan stomak
Natutio se ka Vrmoa namrgodio se
Navaljio mi se sn prispavalo mi se
Ne bi are ne bi druge, na silu
Ne bi pjan poigrao neto nevrijedno panje i truda
Ne bir miljet nikakav narod; loa osoba
Ne bjehu od raskide ne bjehu protiv
Ne brat brigu ne briiti, ne ekirati se
Ne ula mi se rije! ne elim da se od mene uje
Ne da se okvasit ne oea se krivim; odbija krivicu
Ne dii mu ui ne hvali ga mnogo da se ne uobrazi
Ne dru joj se eca umiru joj eca
Ne ljazim nema potrebe, ne treba
Ne mogn duu dat! na mukama umro
Ne mogn ljeba jes! obolio
Ne mo ga ufatit ni za glavu ni za rep nestabilna osoba, sklona promjeni
miljenja
Ne mo zlo radit a dobru se nadat! ko zlo radi ne moe da se dobru nadati
Ne moe po konju, pa po samaru! linijom manjega otpora, iskaljuje srdbu
na nevinoga
Ne nala te nenadna! ne zadesila te iznenadna nesrea, zlo
Ne natovari, Boe, ta insan moe podnijet! moe ovjek da podnese i
najtee muke
Ne smije ni da hamne ne smije progovoriti
Ne sprovaj, Boe! ne daj boe
Ne udarat po tragu ne uvaavati, ne interesovati se, ne paziti
Ne vjeruje ni svojoj peti sumnja u svakoga
Ne alji zalogaj iz usti dareljiv
Ne zapade me ni da lanem ne mogah od njega ni progovoriti
Ne zna e je uplj neuk
Ne zna e udara optereen obavezama
Ne zna mu se ni strvi ni javi ni traga ni glasa od njega
Ne znam ka mu bilo! laka kletva etetu
250
Nek se pokrije uima bolje mu je da uti da ne kaem
Nema ara od harama nema koristi od imovine steene haramom
Nema ga halja kasni
Nema ga ni za ljijek ne mogu ga nikako nai
Nema od njega nita nema mu ljijeka, gotov je
Nema rata nema zbog ega
Nema zata ni ps da ju grizne mrava enska osoba
Nema kut no trpi mora istrajati, nema drugog izlaza
Nemo mi vjerovat nijesam siguran
Nevolja ti je u pravu si; tako je
Ni fala ni biriatversi bez zahvalnosti
Ni fus ni malo
Ni hi nimalo, nita
Ni kuka ni struka nesrazmjerno graena osoba
Ni ljijeek nimalo, ni mrvice
Ni metlom da mahne prazno, pusto, bez iega
Ni na te sent mi nije ne pomiljam o tome
Ni primknut ni priblino
Ni s tobom se ne preteklo! sve je propalo pa mi ni ti ne treba
Ni te ni ove ni jednu ne progovori, ne kae nita
Ni trnom da mahne prazno, pusto, bez iega
Ni vino ni voda osoba bez autoriteta i uticaja
Ni vragut nimalo, nema nita
Nie smirka nemala! nemala smiraja niti opstanka
Nije mi kolje nemam vremena
Nije mu ika na pupk nije mu toliko hitno
Nije od dobra pobjegla ne bi naputila mua da joj je bilo dobro
Nije od raskide ne protivi se, pristaje
Nije on hrepa bez korena nije bez ikoga svojega
Nije to Alaj-begova slama nije to svaije
Nijesi trebala, a neka si iako nije trebalo, ispalo je dobro
Nikaka sorta loa osoba, prevrtljivac
Niko ka on uobraen, prepotentan
Nit ore nit koplje nita ne radi
Nit povila nit podojila! nemala poroda
Nit smrdi nit mirie ni najbolji ni najgori
Nit ti pjelo nit plakalo! nemao poroda
Nog ne oeam da su moje bole me noge
Nog ne podvija stalno neto radi
Noge je podbio mnogo je pjeaio
Ibrahim REKOVI
251
O svome se jadu zabavio preokupiran svojim problemima
Obras mu uze obruka ga, narui ga, svata mu ree
Obrnut na bolje oporaviti se zdravstveno i materijalno
Oi ka fljdani krupne oi
Oi mu gladne pohlepan na jelo, nezasit
Oi ti ispalje! oslijepio
Oima itetit biti oduevljen neim, nekim
Oinij mi kosti zakletva mrtvim ocem
Oita bukvicu upozoriti, iskritikovati
Od orbe do oefa izobilje
Od edelja nema ljijeka od smrti nema spasa
Od govn se pita ne mijesi od nesoja se ne moe oekivat soj
Od mijene do utpa s vremena na vrijeme, rijetko
Od snage ga Bog urahatio! obolio
Od zla oca i od gore majke od loih roditelja
Odalji Boe ne daj Boe, daleko bilo
Ode ka poparen uznemiren, ljut, iznerviran
Ode mi dn ni u ta proe mi dan bez uinka
Odit tabanovia fjakerom ii pjeke
Odlomi vrat ode nege, izgubi se
Odra mu kou iskoristi ga, upropasti
Ogubao se kakv si bolovao teku i opaku bolest
Okapah ekajui ga ekati dugo
Oko ti zvrkalo obrati panju
Okolo kalaj, unutra beljaj naizgled zdravo a ustvari bolesno
On namlje svoju zavri kako je htio
Ot kako je krme rep zakofrilo bog zna od kad
Ot kt sebe odavno
Ot ket znam za sebe oduvijek
Ot sehira od uda
Ot st emo druke drugaije emo
Otegoh se od gladi ogladnjeti
Otepalje su mi ruke ruke utrnule od hladnoe
Otepao mu je jezik utrnuoo mu jezik od bolesti ili previe pia
Otis na oi urei (zlim oima)
Otin joj je glas pria se, ulo se o njoj
Otin mu glas prouo se
Otilo je od oi neko je urekao napredno dijete
Otkt znam za sebe oduvijek
Otkri joj zdnjicu kazati istinu
252
Otkri mu posapnik otkriti tajnu, kazati da svi uju
Otoh e car ide pjeke odoh u klozet
Ovaj nimet te ogubao prokleta ti hrana
Ove mi svitke ove mi svjetlosti, ovoga mi sina
Ove rede ovaj put, sada
Ozat mu se obrnulje okrenuta usta pozadi
Pade ka svijea onesvijestiti se
Pade mu nam etiti , prietiti se
Pade mu ekira u med uspio u neemu, posreilo mu se
Pamet stat zauditi se
Pao na postelju razbolio se
Pao na rudu ukroen, uzaptila ga ena
Pao na ape oslabio, popustio
Pao pokoljenke klonuo
Paa mu pogibija pukla neasno izgubiti ivot
Peentirao je obraz nita ga ne moe uvrijedit, bezobrazan
Ps mu se mesa najeo trag mu se utro
Ps s maslom nebi polokao izgrditi nekoga bujicom izreenih psovki i rijei
Ps sahibiju ne poznaje niko nikoga ne potuje
Petek i zavezek nikad vie
Pik i petek nikad vie
Pis miljet loa sorta ljudi
Pljune pa ljie neto runo kae pa se izvinjava
Pljunu mu na obras osramoti ga
Po ciku po tjemenu, po glavi
Po nadu u povjerenju
Po pameti po eanju, otprilike
Po pasulju razbacano, rastureno
Po srcu ga ftilo infarkt
Po suncu hodio zdrav i sretan bio zdrav i sretan bio kad dijete lii na umrlog oca
Pod kube nebesko to nema nige to nema
Pod napolje na pola
Podmazao ga podmitio ga
Pojeo je poparu dobio batine
Pojeo vuk magarca ne oekuj nita od toga
Pola bai u vodu od toga ta ti pria vjeruj polovinu
Pola ga nema propao, oslabio, smrao
Poloio orue prihvatio poraz
Pomamilo te nalo poludio
Pomenulo ne povrnulo se ne desio se runi dogaaj
Ibrahim REKOVI
253
Pomeo sm se premrzao sam od hladnoe
Popiaj ga st sad si ga upropastio, nema mu popravke
Porad Boga za ime Boga
Porad sebe u klozet
Poae mi se usta krenu mi voda na usta
Potkovan je naitan, spreman, obrazovan, vjet, lukav
Potpeene kundre podrvnute cipele
Poturio lea rtvuje se za nekoga
Prda kulaeva bezvezna pria
Prei je bljii komija no daljni brat vie vrijedi dobar komija no brat u
daljini
Pred svaija vrata moe meka da zaigra nesrea se moe desiti svakome
Preko srijede u struk
Prela dara mjeru ne moe se vie izdrati
Prevre magarca pravi kolut, salto
Prevrila dara mjeru dosadan, ne moe se vie trpjeti
Priela krava krava pred teljenjem
Prifati mi setru pridri mi kaput
Pripela mu se na glavu dosadila mu je
Pristaviti rukatku staviti varivo da se kuha
Proe ga huja razljutio se
Prohodi ka pored vlakoga groblja ravnoduan
Pron je sito i reeto puno je iskusio
Prosipat tafru blefrati
Prs u grlo odbija sve, nema govora sa njim
Prs u uho uspio da rijei problem i moe da zapjeva
Pre mi glava glavobolja
Prslji po svijetu svuda su otili
Prstima priao onijemio
Prva se tenad u vodu hakaju neuspjeni poetak
Prva zdnju ne stie daba se pravdati
Prva zdnju ne stie nepromiljena rije se ne moe ispravit
Puca u sebe nervira se, ekira
Pue od muke nervira se, ieda ga zavidnost
Pue pria po aiji proiri se vijest po naselju
Pukla ji tikva posvaati se
Pukla mu skapanija nesrea
Pua mi tendera protoala mi tendera-erpa
Puena knjiga dokument o razvodu braka
Radi pa e ti Bog dati Bog daje onima koji rade
254
Rane pao biti ranjen
Raskubusaji ka Panto pitu sve je pocijepao
Rastu mu zazubice ezne za nedostupnom hranom
Ravna ka tabut enska osoba bez oblina
Razaljilo mu se prisjetio se nekoga pa se rasplakao
Rekla mu se pristala na udaju
Rezilj ga Bog uineo hor
Rezilj ga uine izgrditi, opsovati
Rije mu dukat teko izvui rije od nekoga
Rodie vorka mnogo e se namuiti
Rozi mi i maera Sudnjega mi dana
Ruka rabote treba iskustva
S majke bi efn prodao sve bi prodao
S po huduta bez snage; bolestan
aka hala malo, bez
Seber seljamet u strpljenju je spas i srea
ejtanom ga Bog uinjeo vragom, avolom
Seljam Aljiji u vojsku ne nadati se
Sm druga u drugom stanju, trudna
enuo od pameti poludio
er budala ludak koga treba izbjegavati
er mu vie tetovao je
Ss kahve na kahvu dokona ena
Svio se ka prda u gae ne izlazi iz kue
Silah uprija most izmeu raja i pakla
Skini mi se ss konja, daba ti irija mii mi se s puta, ne traim ti nita
Skinula s viljice izgubila kontrolu nad ponaanjem
Skoi mu kantar naljuti se, ljutito reaguje
Skupo pot krf preskupo
Sle dok trepne lae na brzinu
Sljijevat stravu gasiti otopljeno olovo u vodu radi eranja straha
Smetnu pupk poremeaj i bolovi u stomaku
Smiju mu se mustai izraz lica pri pomenu neega to eli
Spao s noga premoren
Spava s kokokama rano lijee da spava
ta cuk, to fuk ta zaradi, to pojede
ta okom vidi to naini sposoban, dobar majstor
ta si zakuhao sad sri ta si zasluio to si sad i dobio
ta vi turae kako su vas doekali
Stao ka ukopan zastao iznenaen
Ibrahim REKOVI
255
Stavit kapu na koljeno razmisliti dobro pa odluiti
Sto dn, devedeset groe beskoristan rad
Strepi ka ovca od noa oekuje neku nesreu
turno mu ostalo nesreno
uur Bogu hvala Bogu; blago vama
Sunca ne vieo dopao zatvora
Sura vura do sufura-od Bandera ni hajra ni era beskorisno oekivanje
Sure Boe mrav
Sure od insana mrav
uti i svij se uti i nige ne mrdaj
Svaije pantolje su mu taman prilagoava se svakoj situaciji
Svaki mu damar igra uznemiren
Svakome nae mahanu svima nae nedostatak
Sve e mi platit na gomilu kazniu te odjednom za sve
Sve vi slatko bilo zahvaliti domainu nakon lijepog ruka ili kahve
Svega imahu do pod zadnje noge ivjeti u izobilju
Svelji ji u erdek odveo ih u sobu za prvu branu no
Svezala ga za gatnjik ne odbija se od nje, ne da mu nie da ide
Svijetla ti esa rijei upuene onome ko pomae
Svoju tee radi po svome, na svoju ruku
Svraka mu popila mozk neko ko ne razmilja pametno
Svrbi ga zdnjica izaziva da dobije batine
Svrbi me obras predoeaj da se desiti neto tuno
Svrnulo ji ka Medunskoj eci nemali poroda no im umirala eca
Ta bi ado Haso dogovoreno je i ne mijenja se
Tamo se dralo daleko bilo
Te ga u srce uvrijedi ga
Teksirat ga ufatio nesrea
Tnka ka vreteno vitka, mrava
Teko kokoki kt ju jajce ui teko starome kad ga mladi ponu uiti
Teko omraznome i bezobraznome teko zlim i bezobraznim osobama
Ti si ga pripeo na toga konja ti si ga uzdigao
Ti za drugo i nijesi drugo i ne zasluuje
Tice mu ga razabralje niko ga ne razumije ta pria ni ta radi
To bai s mosta u rijeku nema nita od toga ta je obeao
To bjee hal Boi sitan, mali, mrav
To ti je petek i zavezek zapamti, to ti je zadnje
Toptn u vodu potpuno mokar
Trijeskom se eala nemati nita
Trla baba lan da joj proe dan prazna, beskorisna pria
256
Trnom kuu istila loa osoba
Troljetnja ga drmnula viegodinja bolest
Tu mora uradit da e se zavrijet zavriti neto po svaku cijenu
Tu mu baba kljin kovala stalno je kod njega
Tua ruka srab ne ee niko ti ka ti sam ne moe neto obavit
Tupi zube pria dabe
Tura piljec podbada
Tura se u er pravi se da ne zna nita
Tura se u ugluke pravi se da ne uje
Tura uho prislukuje.
Turi kapu na koljeno stani i razmisli dobro
Turio mu puku u pusiju saekao ga u zaedu da ga ubije
Tuti taj dan nikad vie
Tuti te dn izgubi se nege
U isplak u medenjak rijei prilikom zavretka kupanja
U iste opnke odmah
U jednu tikvu prdu istomiljenici
U koju je ljepotu otila dobro se udala, otila u bogatu kuu
U krf mi se pretvori od muke ne mogu da ga gledam
U pomam skakao pomamio se, poludio
U sn ga zlo ftilo pogodilo
Ubi ga grka rije unitila ga la
Ubio se po obrazu osramotio se
Ubuljio ka tetrijeb ukoenog pogleda
Udarila sm dva erbeta nanijela , okreila
Ufati ga kusur snala ga nevolja
Ufatila ga huja naljutio se
Ufatne su mi ruke uposlene su mi ruke
U isplak , u medenjak, voda nanie a ti navie pjevui se etetu u toku
kupanja da napreduje i raste
Uljegn ejtan u njega ponaati se nenormalno
Uljegla mu zemlja u ljice bolestan i u licu dobio samrtniki izgled i boju zemlje
Uljeglo u vodu smanjilo , skupilo
Upaljenica upaljena bestidna evojka
Upaljila se horospa bestidna evojka
Usta su mi grka od emera previe gorka
Usukao se ka pritka mrav
Utra ga utrla unitenje
Utrunio sm se upao mi je trun u oko
Uze mi rije iz usti preduhitri me ja sam mislio da to kaem
Ibrahim REKOVI
257
Uze noge prohoda, poe hodati
Uzelo noge nestalo, ukradeno
Uzeo bi mu zalogaj iz usti gramziv ovjek
Uzeo ga na ljijepo privukao ga lijepim rijeima
Uzeo ga pod svoje pridobio ga
Uzeo goru na glavu poludio
Uzeo havrike poludio
Uzeo si ga za vrat neto ga nagovorio da uradi
Uzeo te u rije pominjao te po neemu loem, ogovarao te
Uzeo u zajm posudio
Uzeo za vrat nagovorio na neki postupak, prevarao uz obeanje
Uzeti na oko gledati svaku sitnicu, maltretirati
Uzimlje elju predoeaj smrti
Vadi mu duu na pamuk stalno ga maltretira
Vala mi osta hajter na tebe zamjeriti
Vala mu se ne poznaje ne primjeuje se
Vala se usreio loe je izabrao
Valahi, biljahi, talahi ! Kunem ti se tvrdo Bogom!
Velja havulje velja kuvetilja u uenju kad neto vidi
Velja havulje velja kuvetilja za Boga miloga
Veljki je krmk tvrdoglav je
Vzda mu je Bajrm ne misli ni o emu
Viela se vila za e nije bila siromah koji se iznenada naao u bogatstvu e
mu nije mjesto
Vilice mu se skamenilje ukoile
Vjee joj bjehu ka kuke od kantara velike i uvijene obrve
Vjee joj ka pihavice lijepo istanjene obrve
Vjera mu se ne faljila dobra osoba ali druge vjere
Voda ti se ufatila ne mogao da mokri
Vodaju se ka Hamo i Hamovica stalno ii i tumarati bez cilja
Vodu vari, vodu hladi, voda te voda ta god uradio nee nita promijeniti,
ostae isto
Vrag mi ga pojede kajati se zbog neega uraenog
Vraga bi potkovao prepredena, lukava osoba
Vrana mu je popila mozk ne razmilja nita
Vrata zna e su ako ti se ne svia idi trai bolje
Vrue ponese odmah kaza, prenese priu
Vrzma mi se po kui smeta mi, besposlen hoda po kui
Vue se ka prebijeno pe lijeno hoda, trom je
Za efn ti vljale upotrijebio ih za efn
258
Za ferek za malo, skoro da dostigne
Za kamen da se dofati zlato ti se obrelo bilo ta radio neka ti je korisno i
uspjeno
Za koju je , dobro je nije bolju ni zasluio
Za malja jani sve je uzalud
Za vraga mu pomenuh pogrijeih to mu rekoh
Za zdravlje vi bilo zdravo bili, hvala vam
Zabiberila mu je orbu zakomplikovala mu je situaciju
Zabija trn u zdravu nogu bespotrebno se zamjera, kvari dobre odnose
Zabrstila ka koza pria brzo i bez prestanka
Zacrveni se ka paprika zasrami se ili naljuti tako da je pocrveneo u licu
Zagluhnue mi se ui nita ne ujem
Zajat mi je krivo mi je
Zalomie punu sofru stavie puno svega na sofru
Zamalja jani sve je uzalud
Zaneeno mi je poelo je da se prlja
Zaolovilje mu se zatvorile
Zaolovilje ti se dabogda onijemila
Zapalo ciganinu carstvo dobio ono to nije zasluio, pokazuje kakav je
Zapjeva mi uho predoeaj pred neku vijest
Zalo mi je iza nokti bolovi na vrhovima prstiju od velike hladnoe
Zavarila mu bajala mu travama
Zebanija dehenemska zla ena
Zdnjica e mu uzet glavu halapljiv-pohlepan na hranu, jede i ta ne smije
Zerzelje ga mlatila zla sudbina
ilo ilavi mravko; otporan,izdrljiv
iva ti je majka kae se gostu koji ue u kuu dok ukuani jedu
ivi me sram pojede mnogo sam se zasramio
ivo potenje siromaan ovjek
ivot mu se skratio umrijeti
ivu potnko siromani su
Zla dekika zla sudbina
Zlo ga ne ljiilo ne zaobilo
Zlo goremu konja vodi gre od grega
Zub o zub cvokou zubi od hladnoe
u mu nije grka miran, dobar, tih, dobronamjeran
Zvrknulo mu oko svielo mu se
Ibrahim REKOVI
259
Ibrahim REKOVI
SAYINGS, CURSES AND BLESSINGS OF THE SPEECH
PATTERNS OF PLAV AND GUSINJE
The author of this paper deals with sayings, proverbs, phrases, curses
and blessings characteristic of the speech patterns of Plav and Gusinje and
surroundings.
Key words: Plav, Gusinje, proverbs, sayings, phrases, curses, blessings
261
UDK: 811.163.4373.21(497.16)
Preliminarno saoptenje
Petar LEKI (Podgorica)
Narodni muzej Crne Gore Cetinje
O JEDNOM TUMAENJU ETIMOLOGIJE
TOPONIMA TOMII U CRMNICI
Namjera nam je bila da ovim kratkim radom ukaemo na
mogunost da toponim Tomii potie od potovanja kulta Sv.
Tome. Budui da je u Tomiima jedina slava Tomindan i da je
saborna plemenska crkva posveena Sv. Tomi, pretpostavili smo
da se toponim Tomii, uprkos etimologiji koju nudi narodno
predanje, odnosi na one koji potuju kult Sv. Tome. U prilog
toj pretpostavci naveli smo niz analogija koje potvruju sline
tendencije i na irem prostoru.

Kljune rijei: onomastika, etimologija, Sv. Toma, Tomii
Toponim Tomii naziv je za selo u sastavu plemena Breli u Crmnici.
U ovome radu osvrnuemo se na mogunost da selo nosi ime po kultu Sv.
apostola Tome.
Analogije za nastanak naziva sela ili plemena po svatakome kultu
moda se mogu nai i u neto irem prostoru: tako se pretpostavlja da je nase-
lje Mikulii u okolini Bara, u kojoj postoji crkva sv. Nikole
1
i e dva bratstva
slave Sv. Nikolu,
2
dobilo naziv od oblika Mikula za Nikolu, a kao drugi pri-
mjer moemo uzeti naziv plemena eklii u Katunskoj nahiji, koje je vjero-
vatno potovalo kult Sv. ekle, pa bi naziv dolazio od oblika ekla.
3

Breli se u istorijskim izvorima prvi put spominju u vranjinskoj povelji
koja se pripisuje kralju Stefanu Deanskom (13211331),
4
Prvi pomen To-
mia pronalazimo u povelji Ivana Crnojevia (14651490)
5
. U Brelima se
1
. Bokovi, Stari Bar, Beograd, 1962, str. 191.
2
A. Jovievi, Crnogorsko primorje i Krajina, Cetinje, 2004, str. 85.
3
P. Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika I, Zagreb, 1971, str. 351.
4
F. Miklosich, Monumenta Serbica, Viennae, 1858, str. 114.
5
M. Dragovi, Granice crnogorske, dravne i crkvene, koje utvrdi gospodar crnogorski
Ivan Crnojevi i druge granice po Krusovulju cetinjskom, Crnogorka, god. II br. 1, Ce-
tinje, 1885, str. 3.
262
Petar LEKI
nalazi saborna plemenska crkva Sv. apostola Tome
6
za koju se vezuje oteeni
kameni natpis s imenom Danil i brojem 7235, to se vjerovatno odnosi na vla-
diku Danila, odnosno 1726. ili 1727. godinu, ime se sigurno moe zakljuiti
da su tada zavreni radovi na crkvi, ali ne i da crkva prije toga nije postojala
7
.
Indikativno je to da u selu Tomii sva bratstva imaju za krsnu slavu
Tomindan,
8
dok pet bratstava u suednim Brelima slave takoe Tomindan
9
.
Kao logian zakljuak namee se postojanje povezanosti crkve i slave u ple-
menu, tj. postojanje drutvenoga uticaja koji je vrila saborna crkva Sv. Tome
na stanovnike plemena. Tu konstataciju potvrdiemo na osnovu stanovnitva
u drugim plemenima koje ivi ili je ivjelo u blizinu crkve Sv. Tome i potuje
ili je potovalo taj kult.
Ukoliko se razmotre crkve posveene sv. Tomi u plemenima u okrue-
nju uoie se u tri primjera model po kojem se one vezuju po usmenoj tradiciji
za starodedilako stanovnitvo u odreenome plemenu.
Crkva Sv. Tome u Limljanima, u Crmnici, pripada bratstvu Klisia,
prema usmenoj tradiciji, staroedilakome stanovnivu u plemenu
10
. Limljani
se prvi put spominju u vranjinskoj povelji, koja se pripisuje kralju Milutinu
(12821321).
11
U povelji Skender-bega Crnojevia iz 1527. godine pominje
se Novak Klisa, po svemu sudei pripadnik ili predak bratstva Klisi, jer se u
istoj povelji pominje crmnika vlastela.
12

Prema usmenoj tradiciji u Banjanima saborna crkva Sv. Tome pripadala
je staroediocima Pareanima, koju su imali za slavu Sv. Tomu.
13
Toponim Pa-
re za brijeg i toponimi Pareke strane i Pareki do potvruju usmenu tradiciju
o Pareanima.
14
Na vjerodostojnost usmene tradicije o staroediocima Pare-
anima moe ukazivati toponim Skrobotno u okolini Bilekoga jezera, oko
kojega su ivjeli Pareani i e se nalaze pomenuti toponimi vezani za njihovo
postojanje. Naziv Skrobotno upuuje na pleme Scrobimesi koje se pominje u
Ljetopisu Popa Dukljanina, u dijelu koji se odnosi na dogaaje iz XI vijeka.
15

6
V. Nikaljevi, Crmnica opti podaci, Zbornik radova Crmnica nasljee i budunost,
Podgorica, 2002, str. 16.
7
A. Jovievi. Manastir Breli, Zetski glasnik, god. V br. 58, Cetinje, 1933., str. 2.
8
J. Vukmanovi, Crmnica: antropogeografska i etnoloka ispitivanja, Beograd, 1988, str 342.
9
Isto, str. 346.
10
Intervju s pripadnicima bratsva Klisia. Istu konstataciju o bratstvu Klisia navodi i Pavle
Rovinski u: Crna Gora u prlosti i sadanjosti II, Cetinje, 1994, str. 48.
11
S. Novakovi, Zakonski spomenici srpskih drava srednjeg veka, Beograd, 1912, str 580.
12
I. Jastrebov, Prepis hrisovulja na Cetinju o manastiru sv. Nikole na Vranjini, Glasnik
Srpskog uenog drutva, knj. XLVII, Beograd, 1879, str. 230.
13
S. Tomi, Banjani, Beograd, 1949, str. 88.
14
Isto.
15
Istorija Crne Gore I, Podgorica, 1967, str. 390391.
263
O jednom tumaenju etimologije toponima Tomii u Crmnici
U Bjelopavliima bratstvo Simonovia, za koje se tvrdi da su od sta-
roedilaca Luana, slave Sv. Simona, dok im je prislubica Tomindan.
16
Staro
mjesto boravita bratstva Simonovia bila je Slatina, u kojoj se nalazi mjesto
Simonovii,
17
u blizini kojeg je selo Brijestovo, u kojem se nalazi crkva Sv.
Tome. Luani se 1455. godine spominju meu optinama Zete koje zajedno
sa Stefanom Crnojeviem, ocem Ivana Crnojevia, prihvataju venecijansku
vlast.
18
U povelji Ivana Crnojevia Brijestovo se spominje kao njegov poed,
19

pa se stoga moe pretpostaviti da je imalo crkvu. I prema usmenoj tradiciji
Brijestovo je bilo poed Ivana Crnojevia.
20
Zabiljeena je usmena tradicija
o crkvi sv. Ilije na uzvienju kod Brijestova, koja je navodno pripadala Ivanu
Crnojeviu.
21
Navodno je zbog toga postojala vintica.
22
Toponimi Ivanovina i
Ivanova vitica u Brijestovu potvruju pisani izvor i usmenu tradiciju o Ivanu
Crnojeviu.
23

U selu Tomii postoje toponimi koji se odnose na lino ime Toma:
Tomija, Tomin do (njive) i Tomin potok
24.
Toponim Tomin potok pominje se
ranije u vranjinskoj povelji, koja se pripisuje kralju Stefanu Deanskom
25
.
Potvrdu da se taj toponim odnosi na potok u selu Tomii jeste redosljed na-
voenja, pri kojem se nakon Tominog potoka spominju Breli
26
. Pomenuti
toponim Tomija spominje se u defteru iz 1521. godine kao batine Stefana
27
.
Postavlja se pitanje da li se ti toponimi odnose na svjetovno lice ili partrona
crkve. Prema usmenom kazivanju selo je dobilo ime po linom nesvetakom
imenu Tomi, to bi mogao biti sluaj i s navedenim toponimina
28
. U prilog
drugome objanjenju ila bi injenica da u Tomiima postoje toponimi Marin
do (njive) i Marin potok
29
, dok u selu postoji crkva sv. Gospoe
30
. Sline pri-
16
P. obaji, Bjelopavlii i Pjeivci, Podgorica, 1996, str. 31.
17
Isto.
18
. Ljubi, Listine X, Zagreb, 1891, str. 68.
19
M. Dragovi, Granice crnogorske, dravne i crkvene, koje utvrdi gospodar crnogorski
Ivan Crnojevi i druge granice po Krusovulju cetinjskom, Crnogorka, god. II br. 2, Cet-
inje, 1885, str. 10.
20
P. obaji, n. dj., str 19.
21
M. Dragovi, Bjelopavlii II, Crnogorka, god. I br. 27, Cetinje, 1884, str. 131.
22
Isto.
23
V. Pulevi & N. Samardi, Ivan Crnojevi u crnogorskoj toponimiji, Lingua Montenegrina,
br. 2, Institut za crnogorski jezik i jezikolsovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008, str. 51.
24
B. ekularac & C. Pavlovi, Toponimija optine Bar, Podgorica, 2012, str. 208 .
25
F. Miklosich, n. dj., str. 114.
26
Isto.
27
B. urev & L. Hadiosmanovi, Dva deftera Crne Gore iz vremena Skender-bega
Crnojevia II, Sarajevo, 1973, str. 65.
28
J. Vukmanovi, n.dj., str. 90.
29
B. ekularac & C. Pavlovi, n. dj., str. 207.
30
V. Nikaljevi, n. dj., str. 20.
264
mjere nalazimo i na irem prostoru, pa tako kod Sutormana postoje toponimi
Markina glava, Markov studenac i Markova njiva
31
, dok se na Sutormanu na-
lazi dvopatronalna crkva sv. Romana i sv. Marka
32
. U pomenutoj povelji Ivana
Crnojevia, u kojoj se spominju Tomii, zapisan je naziv Tomiki potok, a ne
Tomin potok
33
, to bi moglo ukazivati da je potok pripadao crkvi. Izvedenica
Tomi od crkve sv. Tome prisutna je kod manastira Tomi kod Svilajnca, ija
je crkva posveana Sv. Tomi. Ipak, u nedostatku sigurnijih dokaza, u ovome
prilogu neemo donositi konaan zakljuak o porijeklu pomenutih toponima.
Namjera nam je bila da ovim kratkim radom ukaemo na mogunost da
toponim Tomii potie od potovanja kulta Sv. Tome. Budui da je u Tomi-
ima jedina slava Tomindan i da je saborna plemenska crkva posveena Sv.
Tomi pretpostavili smo da se toponim Tomii, uprkos etimologiji koju nudi
narodno predanje, odnosi na one koji potuju kult Sv. Tome. U prilog toj pret-
postavci naveli smo niz analogija koje potvruju sline tendencije i na irem
prostoru.
Literatura
. Bokovi, Stari Bar, Beograd, 1962.
Jovievi, Crnogorsko primorje i Krajina, Cetinje, 2004.
P. Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika I, Zagreb, 1971.
F. Miklosich, Monumenta Serbica, Viennae, 1858.
M. Dragovi, Bjelopavlii II, Crnogorka, god. I br. 27, Cetinje, 1884.
M. Dragovi, Granice crnogorske, dravne i crkvene, koje utvrdi gos-
podar crnogorski Ivan Crnojevi i druge granice po Krusovulju cetinj-
skom, Crnogorka, god. II br. 1, Cetinje, 1885.
M. Dragovi, Granice crnogorske, dravne i crkvene, koje utvrdi gos-
podar crnogorski Ivan Crnojevi i druge granice po Krusovulju cetinj-
skom, Crnogorka, god. II br. 2, Cetinje, 1885.
N. Martinovi, Cetinjski ljetopis, Cetinje, 1962.
Zbornik radova Crmnica nasljee i budunost, Podgorica, 2002.
Jovievi. Manastir Breli, Zetski glasnik, god. V br. 58, Cetinje, 1933.
J. Vukmanovi, Crmnica: antropogeografska i etnoloka ispitivanja,
Beograd, 1988.
P. Rovinski, Crna Gora u prlosti i sadanjosti II, Cetinje, 1994.
S. Novakovi, Zakonski spomenici srpskih drava srednjeg veka, Beograd,
1912.
31
B. ekularac & C. Pavlovi, n. dj., str. 188.
32
. Bokovi, n. dj., str. 191.
33
M. Dragovi, n. dj., str. 3.
Petar LEKI
265
Jastrebov, Prepis hrisovulja na Cetinju o manastiru sv. Nikole na Vranji-
ni, Glasnik Srpskog uenog drutva, knj. XLVII, Beograd, 1879.
S. Tomi, Banjani, Beograd, 1949.
Istorija Crne Gore I, Podgorica, 1967.
P. obaji, Bjelopavlii i Pjeivci, Podgorica, 1996.
. Ljubi, Listine X, Zagreb, 1891.
V. Pulevi & N. Samardi, Ivan Crnojevi u crnogorskoj toponimiji,
Lingua Montenegrina, br. 2, Institut za crnogorski jezik i jezikolsovlje
Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008.
ekularac & C. Pavlovi, Toponimija optine Bar, Podgorica, 2012, str. 208.
urev & L. Hadiosmanovi, Dva deftera Crne Gore iz vremena Skender
bega Crnojevia II, Sarajevo, 1973.
Petar LEKI
ON ETYMOLOGICAL INTERPRETATION
OF TOPONYM TOMII IN CRMNICA
The authors intention in this paper is to shed light on the possibility
that toponym Tomii in Crmnica comes from the respect for the cult of St.
Toma. Taking into account that the places tribal church is dedicated to St.
Toma, the author assumes that toponym Tomii, regardless of the etymology
offered by the folk tradition, refers to those who follow the cult of St. Toma.
To support this hypothesis, the author lists a number of analogies, which con-
frm similar trends in a wider area.

Key words: Onomastics, etymology, St. Toma, Tomii
O jednom tumaenju etimologije toponima Tomii u Crmnici
PORTRETI
269
UDK: 821.133.1.09Oben M.
821.163.4.09Petrovi Njego Petar II
Pregledni rad
Marjana UKI (Podgorica)
Institut za strane jezike
Univerzitet Crne Gore
marjana.dj@gmail.com
MIEL OBEN NJEGOOLOG
Francuski slavista Miel Oben, i pored izuzetno znaajne
monografje posveene Njegou i ostalog nauno-istraivakog
rada u oblasti jugoslavistike, ostaje bez prikladne recepcije u
knjievnoteorijskoj javnosti jugoslovenskih zemalja. Ovaj rad
e predstaviti znaaj i doprinos Miela Obena u oblasti njegoo-
logije i crnogorske knjievnosti.
Kljune rijei: Miel Oben, Njego, Crna Gora
Godina 2013. u znaku je crnogorskog knjievnog genija, Petra II Petro-
via Njegoa, a za romaniste je ova velika godinjica prilika da se podsjete zna-
aja dugogodinjeg istraivanja Miela Obena (Michel Aubin, 19231996),
1

koga je linost crnogorskog vladike i pjesnika podsticala na izuavanje, ana-
lize, rasprave i odbrane tokom cijelog ivota.
U istoriji francusko-jugoslovenskih odnosa, linost Miela Obena
viestruko je znaajna. Kao lektor za francuski jezik u Zagrebu i u Beogradu,
kasnije kao ef katedre za jugoslavistiku u Parizu, Miel Oben je u oblasti
jugoslavistike napravio veliki pomak naunim i istraivakim radom, pozna-
vanjem nae kulture, knjievnosti i istorije, svojim tekstovima, prevodima i
angaovanjem i tako se svrstao u red velikih imena slavistike pored Ogista
Dozona (Auguste Dozon), Luja Leea (Louis Leger), Emila Omana (Emile
1
Miel Oben roen je u Ruanu 15. aprila 1923. godine, gdje je stekao osnovne i srednje
obrazovanje. Poslije zavrenih studija anglistike na Knjievnom fakultetu u Tuluzi, zatim
ekonomije na Institutu politikih nauka, najzad zavrava studije srpskohrvatskog jezika i
civilizacija na koli za istone jezike u Parizu.
Za vrijeme Drugog svetskog rata uestovao je u Pokretu otpora, a za svoje zasluge u ratu
dobio je, pored ostali odlikovanja, Ratni krst (19391945).
Miel Oben zapoinje svoj nauni i prosvjetni put kao lektor za francuski jezik najprije u
Zagrebu od 1958. do 1962. godine (pri Francuskom institutu i Filozofskom fakultetu), onda
u Beogradu do 1971. godine na Filolokom fakultetu.
270
Marjana UKI
Huamant), Andrea Mazona (Andr Mazon), Andrea Vajana (Andr Vaillant).
Nakon zavrenog i odbranjenog doktorata na temu Vision historiques et po-
litiques dans l oeuvre potique de P.P. Njego na Sorboni, 8. maja 1971.
godine, velikog iskustva i irokog znanja, Miel Oben postaje ef tek otvo-
rene katedre za jugoslavistiku na Univerzitetu Pariz-Sorbona, gdje predaje
do odlaska u penziju 1991. godine. Obenova studija o istorijskim i politikim
vizijama u Njegoevom djelu izala je 1972. u zajednikom izdanju Sorbone
i Filolokog fakulteta u Beogradu, a srpski prevod ivojina ivoinovia pod
nazivom Njego i istorija u pesnikovom delu objavljen je 1986. godine.
Obenovo interesovanje za Njegoa podsticao je i podravao profesor
Nikola Banaevi, romanista, komparativista i veliki poznavalac Njegoevog
djela, kome Miel Oben posveuje svoju doktorsku disertaciju.
Njegou je posveivana panja u francuskoj javnosti jo za njegovog
ivota, pominjanjem ili tumaenjem djela, prevodima ili biografskim teksto-
vima, o emu svjedoi Krunoslav Spasi u studiji Njego i Francuzi. Dozon,
Lee, tekstovi povodom objavljivanja Gorskog vijenca u francuskom prevodu
Divne Vekovi 1917. godine, pokazuju da Njego nije bio nepoznat evropskoj
kulturnoj javnosti, no Miel Oben je prvi (i jo uvijek jedini) Francuz koji je
dao jednu iscrpnu, argumentovanu i briljivo uraenu monografju o Njegou
i Crnoj Gori iz doba vladavine dinastije Petrovia. Do Obenove studije, Nje-
go je privlaio panju u francuskoj knjievnoteorijskoj javnosti iskljuivo
djelom koje je najitanije i najpoznatije; Gorski vijenac je predmet svih ranijih
prikaza i kritikih tekstova.
Precizno tematski vezana za politike i istorijske poglede u Njegoe-
vom djelu, Obenova studija prvi put francuskoj akademskoj javnosti nudi pri-
kaz cjelokupnog Njegoevog stvaralatva, od mladalakih pjesama do epa-
na Malog.
Formalno, studija je podijeljena na tri dijela. U prvom dijelu Porije-
klo Oben opisuje Crnu Goru kakvu je Njego zatekao stupanjem na vlast
(period 18151830) drutvenu organizaciju, autoritet koji su imali lanovi
porodice Petrovi, obiaje i religioznost Crnogoraca, politike prilike, odnose
Crne Gore sa susjedima i velikim silama. Taj period Oben oslikava kao, pozi-
tivistiki reeno, milieu koji je Njego naslijedio. Mladost obuhvata Njego-
ev ivot do 1836. godine, to znai obrazovanje, prve korake u politici i knji-
evnosti, djela pisana u to vrijeme, Njegoeva upoznavanja Evrope i evropske
knjievnosti. Posebno se analiziraju, shodno zadatoj temi, istorijske i politike
vizije u prvim Njegoevim pjesmama, u Glasu kamentaka i u Svobodijadi.
Posljednji dio Zrelost prikazuje Njegoa od 1836. godine do smrti. Najzna-
ajniji vladarski i knjievni period Petra II posmatra se socioloki, istorijski i
politiki, ali taj period nudi vrlo znaajne promjene u knjievnom stvaralatvu
271
Miel Oben njegoolog
to Oben minuciozno prati nudei vrlo zanimljive interpretacije Lue mikro-
kozma, Gorskog vijenca i epana Malog.
Strani pogled, k tome i uen, doputa pristup koji Njegoa posmatra u
razvoju, u stalnoj promjeni. Odreene politike prilike, tradicija, istorija, pre-
danje bitno odreuju ideje upletene u knjievna djela. Odnos prema Rusiji i
slovenstvu, prema Srbiji, prema Turcima i prema Veneciji, prema Austrougar-
skoj, prema ilirskom pokretu i jugoslovenstvu, politika i istorijska pitanja su
koliko i knjievnokritiki inspirativna polazita za (ne)razumijevanje i razno-
lika tumaenja. Poznato je da je boljka Njegoevih tumaa to su pokuavali
da ga prilagode sopstvenim pogledima. Miel Oben paljivo prati promjene u
Njegoevom djelu, pokazuje kakav odabir pravi od onog to mu je poznato i
dostupno, ta izostavlja, ta dodaje, koje istorijske junake slavi a koje nikada
ne pominje, kako gradi svoje likove. Budui da je istorija u Crnoj Gori iska-
zana poezijom, Njego se zapravo, na osnovu ovog vrlo inovativnog Obeno-
vog itanja, ukljuuje u kreaciju istorijske istine. Ne samo da koristi istorijske
zapise, arhivska dokumenta i nasljee svojih prethodnika i savremenika, ve
se aktivno, literarno, uputa u rekonstrukciju istorije. Govorei na primjer o
Gorskom vijencu, Oben zakljuuje: Stalno prisustvo aktuelnog u istorijskoj
potki Gorskog vijenca ini od speva prigodno delo, angaovano, sa odree-
nim ciljevima.
2
Upravo specifnost teme kojom Oben pristupa Njegoevom
djelu omoguava mu da otkrije razliite vrste pievog angamana. epan
Mali, po Obenovom itanju, ne predstavlja samo jednu realistiniju sliku cr-
nogorskog drutva od one prikazane u Gorskom vijencu, ve pokazuje sposob-
nost Njegoeve kritike, gotovo satire, izraavanjem prije svega nepovjerenja
u sposobnost ruske politike da razumije Crnu Goru. Pesimistian i polemian
ton ne tedi ni slovenstvo, ni srednjovjekovnu istorijsku tradiciju ni ideju o
ujedinjenju junoslovenskih naroda.
Posebno znaajan elemenat ove studije jeste onaj koji govori o uticaju
Vuka Karadia na Njegoa. Naime, Njego prihvata novu koncepciju naci-
onalnosti zasnovanu na flologiji i etnologiji, koju je Vuk primio od Kopita-
ra i Herdera, gdje je narodno, suprotno knjievnom, najautentiniji izraz
nacionalnog duha, a poseban se znaaj pridaje narodnom jeziku i narodnim
obiajima. Tako Njego odbacuje pojam nacionalnosti koji je prevladavao u
to vrijeme kod Srba u Ugarskoj gdje se pojam nacionalnog vezuje za religiju i
za doba nekadanjih dinastija. Njego, kako pokazuje Oben, ostaje vjeran ideji
da dua nacije ivi u krilu naroda. Na taj nain se moe objasniti Njegoeva
religijska tolerantnost i, ako ne prihvatanje, onda pozdravljanje programa Ilir-
skog pokreta. Uz jedno metafziko, mistino promiljanje koje proiruje i na
2
Miel Oben, Njego i istorija u pesnikovom delu, str. 201.
272
istoriju, Njego stvara jedno moderno nacionalno osjeanje. Sve to, s pravom
konstatuje Miel Oben, ini Njegoa najsnanijim nacionalnim pjesnikom
svog naroda.
U metodolokom pogledu, Miel Oben pokazuje da do istine, koja je
njemu kao nauniku cilj, dolazi istrajnim prouavanjima arhiva, starih ruko-
pisa, tekstova svojih savremenika i prethodnika oslanjajui se i na istoriju,
etnologiju, religiju i politiku. Multidisciplinarni pristup i pozitivistiko fak-
tografsanje kao i Obenova temeljitost, egzaktnost i pronicljivost daju sasvim
originalan i inspirativan doprinos ne samo tumaenju najpoznatijih Njegoe-
vih djela, nego cjelokupnog opusa.
Uz nevjerovatno obilje injenica, odlino poznavanje i razumijeva-
nje jezika i upuenost u literaturu o Njegou, Miel Oben objanjava vezu
istorijskih i politikih prilika u Crnoj Gori i Njegoevog djela. Crnogorska
stvarnost, sa tradicijom, predanjima i istorijom, transponovana u Njegoevu
umjetnost vraa se crnogorskom narodu kao izraz njegovog nacionalnog bia.
Stoga Oben u uvodu s pravom uvia da uticaj Njegoevog djela prevazilazi
granice knjievnosti.
Razumijevanje prilika u Crnoj Gori i jedne knjievnosti mnogo razlii-
te od francuske, kritiko, utemeljeno analiziranje i tumaenje superiorno po-
zicionira Obenovu monografju iznad rodoljubivih oduevljenja i nacionalnih
tumaenja. Prouavanje istorije Balkana uinie da, meu rijetkima, podigne
glas protiv prouzvoljnih napada na Njegoevo djelo.
Monografja o politikim i istorijskim vizijama u Njegoevom djelu,
viestruko znaajna za francusku slavistiku i za studije o Njegou, nije bila
kraj Obenovog interesovanja za Crnu Goru i njenog vladara. Pomenuemo
jo neke radove: Legenda o badnjem veeru i evropska knjievnost (Filo-
loki pregled, 1971), O jednoj posledici prvog Njegoevog susreta sa Vu-
kom (Kovei, X, 1972), Povodom posvete Gorskog vijenca (Cetinjski
muzej, 1973), Stanislas Bellanger, destinataire dun abrg dhistoire du
Montngro dict par Njego (Uporedna istraivanja, I, 1976), Gorski vi-
jenac et le culte de Zrinski dans la littrature croate (Prilozi za knjievnost,
jezik, istoriju i folklor, 1977), Littrature orale et littrature crite dans les
premiers pomes de Njego (Revue des Etudes Slaves, 1978). Pored radova
posveenih Njegou, radovi Miela Obena u oblasti jugoslavistike i kompa-
rativne knjievnosti znaajan su doprinos u osvjetljavanju knjievnih pojava
jugoslovenskih naroda i korespodencije s francuskim nasljeem te analize po-
sveene Vuku, Dositeju, Simi Milutinoviu kao i prevod Dositejevog djela i-
vot i prikljuenija znaajan su napor da se ponite u velikom dijelu stereotipne
interpretacije civilizacija balkanskih naroda.

Marjana UKI
273
Jedan od znaajnijih radova jeste studija o Stanislasu Belaneu, odnosno o
Istoriji Crne Gore koju je navodno Njego diktirao ovom francuskom publici-
sti. Naime, Belane je objavljivao tekstove u asopisu LEcho franais, iji je
pretplatnik bio Njego. U lanku Excursion dans le Montngro, Belane je
iznio mnotvo nevjerovatnih podataka o stanovnitvu, predjelima i, naroito,
ivotinjskom svijetu koji je navodno sretao u Crnoj Gori. Za feljton #Esquisse
biographique Le vladika du Montngro - Extrait dun voyage en Orient,
koji je izlazio u pariskom dnevniku Sicle, autora Belfona (fr. Bellefond), u
kome se javljaju sline opservacije, Miel Oben, prouavanjem i analizom
tekstova oba autora, zakljuuje da je Belfon samo Belaneov pseudonim. ini
se da je potrebno naglasiti znaaj ovog Obenovog rada budui da se u strunoj
javnosti, naroito u radovima posveenim recepciji Njegoa u Francuskoj,
esto navodi pomenuti Belfon kao znaajan poznavalac Njegoevog ivota.
to se tie pomenute Istorije i Njegoevih veza sa Belaneom, budui
da autentini rukopis nije sauvan, mnogi istraivai (Lj. Nenadovi, P. Popo-
vi, D. Vuksan, K. Spasi i drugi), tragali su za pravim autorom i razlozima
crnogorskog vladike da se ovaj rukopis objavi u francuskoj javnosti. Stano-
vite Miela Obena je da je Njego vjerovatno htio da opovrgne Belaneove
neistine, aljui mu ne svoju, kako tvrdi Lj. Nenadovi, ve Medakovievu
Istoriju Crne Gore.
Tumaenje nae knjievnosti u Francuskoj esto je i dugo vremena op-
tereeno predrasudama koje su posljedica nepoznavanja i nerazumijevanja
jezika i originalnih tekstova, a nerijetko i nedovoljnog poznavanja osnovnih
istorijskih i geografskih podataka. Nije bila rijetkost da nai krajevi poslue
samo kao pejzai fantastinim i egzotinim priama. Miel Oben to ilustruje
u radu posveenom Volterovom interesovanju za jugoslovenske krajeve u vri-
jeme rusko-turskog rata (Volterovo interesovanje za jugoslovenske krajeve,
Zbornik MSC, 1974). Posebno znaajno je za ovu prigodu da pomenemo Vol-
terovo isticanje hrabrosti Crnogoraca (...un petit peuple ignor, une poigne
de Montngrins), pored izvjesne nesigurnosti u poznavanju prilika u ta-
danjim naim zemljama. Po rijeima Miela Obena, ovaj Volterov interes
za nae zemlje najavio je znamenito Fortisovo djelo Put u Dalmaciju koje je
podstaklo u znaajnoj mjeri zanimanje Evrope za nae krajeve, pribliilo nau
narodnu poeziju evropskoj knjievnosti i postalo nezaobilazno izvorite za
mnoge pisce.
Iako se nakon odlaska u penziju povukao iz javnog ivota, Miel Oben
se devedesetih godina oglaavao javno tek da bi pokazao svojim sunarodnici-
ma kako predubjeenja, poluistine i pogrena tumaenja, protiv kojih se borio
cijelog ivota, ponovo postaju dominantno miljenje. Ovaj vrsni poznavalac
istorije Balkana i knjievnog nasljea jugoslovenskih zemalja argumentovano
Miel Oben njegoolog
274
pobija tvrdnje autora Mirka Grmeka, Marka idara i Nevena imca, koji su
1994. godine u Parizu objavili knjigu o etnikom ienju kao vievjekovnoj
ideologiji srpskog naroda koja se ogleda jo u srpskim narodnim pjesmama
i Njegoevom Gorskom vijencu. Oben se oglasio pismom i Polu Gardu, koji
je traio miljenje za svoju knjigu ivot i smrt Jugoslavije. Obenovo pismo
pokazuje koliko neobavijetenosti i koliko logikih, pojmovnih, istorijskih i
knjievnih nedostataka nudi Gardova knjiga.
Jedinstvena monografja o Njegou, brojni radovi, organizacija slavis-
tikih konferencija, ureivaka djelatnost, intelektualna odbrana i astan an-
gaman, najzad, zato ne rei i to, iskrena ljubav prema zemlji Jugoslaviji,
ne samo da opravdavaju lino dugogodinje interesovanje za Miela Obena,
nego zaduuju crnogorsku romanistiku da pamti strunjaka rijetkog senzibi-
liteta za crnogorskog velikana i crnogorske prilike. Jubilej koji Crna Gora
slavi izuzetna je prilika da se linost i angaman Miela Obena istaknu u bo-
gatoj bibliografskoj aktivnosti kojom se slavi 200 godina od roenja Petra
II Petrovia Njegoa. Znaveno, inteligentno, nauno bavljenje Njegoevim
djelom, referentni i citirani radovi, poten i astan odnos prema nauci, iskreno
divljenje koje je gajio prema Njegou, sve to ini Miela Obena izuzetnim
jugoslavistom iji je rad zaduio crnogorsku nauku o knjievnosti.
Bibliografja
Aubin, Michel Visions historiques et politiques dans loeuvre de P. P.
Njego, Paris, Universit de Paris-Sorbonne, Belgrade, Facult de Philolo-
gie de Belgrade, 1972
Oben, Miel Njego i istorija u pesnikovom delu, prevod ivojin ivoji-
novi, Beograd, Knjievne novine, 1989.
Dereti, Jovan- Doprinos Miela Obena, tekst na komemoraciji povo-
dom smrti Miela Obena, Beograd, Filoloki fakultet u Beogradu
Pavlovi, Mihailo U dvostrukom ogledalu, francusko-srpske kulturne i
knjievne veze, Beograd, Prosveta, 1996.
Spasi, dr Krunoslav Njego i Francuzi, Zajear, Kristal, 1988
Thomas, Paul-Louis Michel Aubin (1923-1996), Revue des tudes
slaves, tome 68, fascicule 4, 1996, pp. 617-619 ;
ht t p: / / www. pe r s e e . f r / we b/ r e vue s / home / pr e s c r i pt / a r t i c l e /
slave_0080_2557_1996_num_68_4_6378

Marjana UKI
275
Marjana UKI
MICHEL AUBIN AS A NJEGOOLOGIST
Despite a very important monograph devoted to Njego and his other
scientifc research in the feld of Slavic and Yugoslav studies, French resear-
cher Michel Aubin remains without a proper reception in the literary and the-
oretical public in Yugoslav countries. This paper presents the importance and
contribution of Michel Aubin in the felds of Njegoology and Montenegrin
literature.
Key words: Michel Aubin, Njego, Montenegro
Miel Oben njegoolog
277
UDK:811.163.4(497.16)Bokovi R.
Pregledni rad
RADOSAV BOKOVI
KAO PROUAVALAC CRNOGORSKIH GOVORA
Ovaj prilog, nastao povodom 30-godinjice smrti crnogor-
skoga flologa Radosava Bokovia (19071983), ima za cilj
da ukae na njegov doprinos crnogorskoj dijalektologiji. Dija-
lektoloki rad nije spadao u osnovni domen bavljenja Radosava
Bokovia. O tome je ostavio svega etiri studije. No njegova
studija o glasu h u crnogorskim govorima i njegov sintetiki rad
o tzv. starocrnogorskim govorima (dopunjen kasnije izvjetajem
o ispitivanju ozrinikoga govora) nezaobilazna su literatura za
sve kasnije crnogorske dijalektologe.
Kljune rijei: Radosav Bokovi, dijalektologija, crnogor-
ski jezik
Radosav Bokovi jedan je od najznaajnijih flologa crnogorskih ne
toliko po obimu djela, ne ni po raznovrsnosti tema kojima se bavio, koliko
po tome to se usuivao razrjeavati i najzamrenija pitanja istorije jezika i
istorije jezik. I radio je to bez nametanja svoga miljenja po svaku cijenu,
ostavljajui pokatkad i napomenu Ko e bolje iroko mu polje. Njegovi
savremenici, prijatelji i studenti isticali su mu moralni, ljudski i intelektualni
278
Adnan IRGI
elitizam. Taj elitizam karakteristika je i njegova naina rada.
1
Svi su Boko-
vievi radovi i studije kratki, jasni, bez dugih uvoda i zamrenih zakljuaka.
I nijesu samo oni kratki. Kratak je i bibliografski spisak tih radova, koji za
oko pedeset godina djelovanja dostigao tek sedamdesetak jedinica.
2
Pa ipak,
njegovi su radovi, nakon selektivnoga objedinjavanja u jednu knjigu,
3
skrenu-
li panju svjetske slavistike te je nedugo zatim na ruski jezik, na insistiranje
Nikite Tolstoja, prevedena njegova Uporedna gramatika slovenskih jezika.
Tom knjigom profesor Radosav Bokovi svrstao se meu najuglednije svet-
ske lingviste koje su Rusi preveli, kao to su Paul, De Sosir, Humbolt, Meje,
Vajan, Benvenist, a za knjigu je reeno da predstavlja nezaobilazni priru-
nik na svim slavistikim katedrama u svetu.
4
U predgovoru knjige odabranih
Bokovievih studija prireivai su s pravom istakli: Prof. Bokovi je ne
samo jedan od danas najkompetentnijih komparativista-slavista nego i nau-
nik koji je, takoe danas, gotovo bez premca u slavistikom naunom svetu po
konciznosti teksta, logici argumentacije i matematikoj tanosti izraza i izra-
avanja.
5
Taj stav je danas jednako taan i odriv kao i prije tri i po decenije,
kad je izreen.
Radosav Bokovi roen je u Orjoj Luci, 28. decembra 1907. godine.
Radosav Peov, kako su ga zvali njegovi Bjelopavlii, sin je Petra Markova
Bokovia i Milice, roene Vojvodi. Podizali su ga ed i baba i stric i strina
1
O njegovu ljudskome elitizmu, koji je svakako i iz kue ponio kao potomak uvenih
Bokovia s Orje Luke, i naunome elitizmu koji je donekle nadgradnja ovoga prethodnog
pisali su mnogi, poredei ga ak s Humboltom, Mejeom, Sosirom i drugima. Vieti o tome:
Radojica Jovievi, Lingvista Radosav Bokovi, etvrti lingvistiki skup Bokovievi
dani (zbornik radova), CANU, Podgorica, 1999, str. 914. I jedan je broj asopisa
Stvaranje njemu gotovo u cjelosti posveen vieti: Stvaranje, 4, 5, 6, Podgorica, 1993,
str. 237359. I nekoliko referata na Prvome lingvistikom skupu u spomen na Radosava
Bokovia (CANU, Titograd, 1988) posveeno je njegovu ivotu i djelu.
2
Vieti: Drago upi, Bibliografja Radosava Bokovia, Prvi lingvistiki nauni skup u
spomen na Radosava Bokovia (zbornik radova), CANU, Titograd, 1988, str. 267271.
3
Radosav Bokovi, Odabrani lanci i rasprave, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti,
Titograd, 1978. Knjiga je sastavljena na inicijativu Radovana Zogovia, a u selekciji ra-
dova uestvovao je pored prireivaa Duana Jovia i Svetozara Nikolia i sam autor.
Zogovi je prije toga pokuavao da objavi izbor Bokovievih tekstova u Grafkome za-
vodu, u ediciji Lua, ali kako do toga nije dolo ideju je oivio kad je postao lan CANU
i u toj instituciji objavio navedeni izbor (naroito zbog toga to i neki beogradski izdavai
nijesu ispunili ranije dato obeanje Bokoviu da e mu objaviti izbor studija). (Vieti o
tome: Vojislav urovi, Vie o linosti, manje o djelu, i neizbjeno, i o djelu i o linosti,
nerazdvojno, Stvaranje, 4, 5, 6, god. XLVIII, Podgorica, 1993, str. 269.) I za tu, kao i za
prethodnu knjigu Bokovi je odbio da primi honorar.
4
Radojica Jovievi, n. d., str. 13.
5
Radosav Bokovi, Odabrani lanci i rasprave, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti,
Titograd, 1978 (predgovor prireivaa).
279
Radosav Bokovi kao prouavalac crnogorskih govora
jer je rano ostao bez oca (poginuo je 1912. na radu u Americi), a nedugo po-
tom je i majka naputila kuu. Od tada do kraja ivota on e ivjeti bez najue
porodice, u zrelijim godinama boleljiv i duevno bolestan, o emu svjedoi i
praznina u njegovoj bibliografji od cijelih deset godina od 1954. do 1964.
godine.
6
Osnovno obrazovanje stekao je u Danilovgradu, a gimnaziju je po-
haao u Danilovgradu i Podgorici. Ujesen 1926. upisao je u Beogradu srp-
skohrvatski jezik s knjievnou, uporednu gramatiku indoevropskih jezika,
uporednu gramatiku slovenskih jezika i staroslovenski jezik, to je i diplomi-
rao 1930. godine. Boravio je dvije studijske godine u dva evropska slavistika
centra u Pragu i Krakovu. Godine 1934. doktorirao je s tezom Razvitak su-
fksa u junoslovenskoj jezikoj zajednici, o kojoj su se odmah pojavile afrma-
tivne kritike. (I inae, nauna se kritika njegovim jezikom i stilom bavila kao
da je rije o knjievniku.
7
) Do 1936. godine Bokovi je radio kao gimnazijski
profesor, a od tada do kraja radnoga vijeka bio je vezan za Filozofski (Filolo-
ki) fakultet u Beogradu. Radosav Bokovi nije nagraivan. Odbijen je i kao
kandidat za Srpsku akademiju nauka i umetnosti. Kasnije, u drugim okolnosti-
ma, on sm nije htio prihvatiti to lanstvo ni u SANU ni u CANU, bez obzira
na nagovore njegova prijatelja Radovana Zogovia da bude lan CANU. Do
starosti je ivio kao podstanar u Beogradu, a ljeta provodio kod sestre u Niki-
u. I nijesu to podaci nebitni za jednu naunu biografju jer govore o uslovima
u kojima je ivio i stvarao Radosav Bokovi, sigurno najdarovitiji jeziko-
slovac crnogorski, viedecenijski profesor beogradskoga univerziteta, ovjek
koji je radom i talentom zasluio da boravi u Daniievu i Believu kabinetu,
da Jagievu biblioteku koristi gotovo kao svoju prirunu, ali i ovjek ije dugo
lijeenje u Beu nije platio ni fakultet na kome je radio, ni grad u kome je bo-
ravio. Njegov je stric Novica pokuavao prodati zemlju ne bi li platio to skupo
lijeenje, ali je nije imao ko kupiti. Lijeenje je tada platio Blao Jovanovi.
Posljednje dane i godine Bokovi je proveo u bolnicama i domovima, esto
odvojen od stvarnosti. Umro je 5. jula 1983. godine i sahranjen na Orjoj Luci.
8

Ve je istaknuta konciznost Bokovievih radova i kratkoa njegove
bibliografje. Iz oblasti crnogorske dijalektologije mogli bismo izdvojiti ove
naslove:
6
Vieti: Jovan aenovi, Na profesor Radosav Bokovi, Stvaranje, 4, 5, 6, god.
XLVIII, Podgorica, 1993, str. 349.
7
Radojica Jovievi, n. d., str. 9.
8
Za Bokovievu biografju posluili smo se biografskim podacima datim u zborniku radova
Prvi lingvistiki nauni skup u spomen na Radosava Bokovia, CANU, Titograd, 1988, str.
6. te tekstom Vojislava urovia, Vie o linosti, manje o djelu, i neizbjeno, i o djelu i o
linosti, nerazdvojno, Stvaranje, 4, 5, 6, god. XLVIII, Podgorica, 1993, str. 253281.
280
1. Radosav Bokovi, O prirodi, razvitku i zamenicima glasa h u go-
vorima Crne Gore, Junoslovenski flolog, XI, Beograd, 1931, str.
179197. (Uvren je u Odabrane lanke i rasprave, str. 721.)
2. Radosav Bokovi & Mjeislav Malecki, Istraivanja dijalekata Stare
Crne Gore s osvrtom na susedne govore, Glasnik Odjeljenja umjetno-
sti CANU, br. 20, CANU, Podgorica, 2002, str. 513. (Rad je prvobitno
objavljen na francuskome jeziku, 1932, a zatim je nepreveden uvren
u Odabrane lanke i rasprave (1978). Za Glasnik ga je na srpski jezik
prevela Maja ukanovi, a priredio Radojica Jovievi.),
3. Radosav Bokovi, Izvetaj g. Rad. Bokovia (o govoru Ozrinia),
Godinjak Zadubine Sare i Vase Stojanovi, II, Beograd, 1935, str.
2736. (Uvren je u Odabrane lanke i rasprave, str. 3944.)
4. Radosav Bokovi, Povodom nekih toponima, Prilozi za knjiev-
nost, jezik, istoriju i folklor, knj. XL, sv. 1-2, Beograd, 1974, str. 2235.
(Uvren je u Odabrane lanke i rasprave, str. 379392.)
Studija O prirodi, razvitku i zamenicima glasa h u govorima Crne
Gore nastala je kad je Bokovi imao svega 23 godine. I to je drugi Bokovi-
ev tekst uopte, a prvi iz oblasti dijalektologije.
9
No nema u tome radu niega
poetnikog. Asim Peco je u vezi s tim s pravom istakao: Objavio ga je u
Junoslovenskom flologu i tadanjem, i sadanjem vodeem lingvistikom
asopisu i u slavistici i u evropeistici. (...) Mnogi (su) drugi, i Bokovievi
vrnjaci, a i uenici, svoje strune priloge otpoinjali najee jezikim pou-
kama i kraim lancima u Naem jeziku. Radosav Bokovi (...) ne ide tom
stazom. On je na poetku svoje naunike karijere krenuo od Filologa i od
sutinskih problema i istorije i dijalektologije naeg jezika.
10
Ve na osnovu
te studije o fonemu h jasno se vidi budui Radosav Bokovi jezikoslovac,
flolog, podjednako uspjean prouavalac jezika i na sinhornoj i na dijahronoj
ravni. Na poetku studije Bokovi istie: Ja nemam nameru, da to odmah
istaknem, da ovim lankom pruim kakvu iscrpniju monografju o glasu h u
ovim govorima; naprotiv, eleo bih da se pozabavim vie principskom stra-
nom samoga pitanja.
11
Slino je postupio i u izvjetaju o ispitivanju govora
Ozrinia: Nije me tamo odvela elja, da to odmah istaknem, da sistematski
9
Vieti: Drago upi, Bibliografja Radosava Bokovia, Prvi lingvistiki nauni skup u
spomen na Radosava Bokovia (zbornik radova), CANU, Titograd, 1988, str. 267271.
10
Asim Peco, Radosav Bokovi kao dijalektolog, Prvi lingvistiki nauni skup u spomen
na Radosava Bokovia (zbornik radova), CANU, Titograd, 1988, str. 211.
11
Radosav Bokovi, O prirodi, razvitku i zamenicima glasa h u govorima Crne Gore, Odab-
rani lanci i rasprave, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1978, str. 7.
Adnan IRGI
281
prouim ozriniki govor kao zasebnu lingvistiku celinu...
12
Taj postupak,
izdvajanje pojedinoga problema iz jednoga govora ili skupine govora a ne mo-
nografska obrada cijeloga dijalekta, novina je koju Radosav Bokovi uvodi u
nau dijalektologiju. Problem koji je zahvaen ovim radom davao je mogu-
nosti da se ide na cijelu monografju. Ali, na nau veliku alost, on nije doivio
ni svoju potpunu obradu. Naime, ovdje je obraen samo jedan dio problema.
Nagovijeten je zavretak koji nismo doekali. (Bokovievo Svrie se na
kraju studije nikad se nije ispunilo. A. .) Pa ipak. Ovaj Bokoviev dija-
lektoloki prvjenac ostao je u naoj nauci kao vrlo cijenjen i koristan prilog.
13
Prije poetka izlaganja problema koji je naslovom naznaen Bokovi
naglaava tri bitne stvari: 1. nema nijednoga crnogorskoga govora koji uva h
dosljedno e mu je mjesto; 2. u govorima koji imaju umjesto h koji drugi glas
takoe nema dosljedne upotrebe tih zamjenika; 3. govori koji po pravilu
gube h gube ga u svim pozicijama. Na osnovu toga crnogorske govore dijeli
u tri grupe: jedini uvaju h, drugi umjesto njega imaju druge glasove, trei su
ga potpuno izgubili. U prvi tip (u kojemu se h uva) spadaju govori okoline
Cetinja Rijeka i Ljeanska nahija i djelovi Katunske nahije (Njegui, e-
klii i Bjelice).
14
No ve i u to vrijeme poeo je bio uzimati maha, naroito
kod tadanje mlae generacije, proces zamjene glasa h glasom g. Kao poseban
sluaj Bokovi istie razvoj glasa h u grupi hv, koja daje f (u onim govorima
koji uopte imaju f).
15
U drugi tip uvrstio je govore koji danas umjesto h imaju
druge glasove govori neposredne okoline Bara: Mrkojevii i Zupci. U tome
su dijelu naroito interesantna Bokovieva zapaanja o tome koji su lingvi-
stiki uslovi doveli do pojave odreenoga zamjenika glasa h u razliitim
poloajima, i u razliitim govorima mrkojevikome i zubakome. Neobino
je samo to je previe prostora posvetio pojavi zamjenika k i f za etimoloko
h na kraju rijei. ini se da je taj proces sasvim jasan. Budui da u tim govori-
ma h alternira sa g i v, prirodna je pojava k i f na kraju rijei jer je uslovljena
desonorizacijom zvunih suglasnika u fnalnome poloaju (tipinom za cio
prostor uz albansku jeziku granicu, a i neto dublje prema unutranjosti). Ta
12
Radosav Bokovi, Izvetaj Radosava Bokovia, Odabrani lanci i rasprave, Crnogor-
ska akademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1978, str. 39.
13
Asim Peco, n.d., str. 212.
14
Ove je Bokovi neprecizan. Naime, kae da u tu oblast spadaju cela Rijeka i Ljeanska
nahija, a zatim navodi da za Rijeku nahiju ima materijal samo iz dva sela Dobrsko-
ga Sela i Kosijera, a za Ljeansku samo titare. U Katunskoj nahiji obiao je Bjeloe,
Vojkovie i Petrov Do, a u Bjelicama nije bio.
15
Drukije objanjenje od Bokovieva nudi Mihailo Stevanovi u Istonocrnogorski di-
jalekat, Junoslovenski flolog, knj. III, Beograd, 1933-4, str. 48, i Adnan irgi, Govor
podgorikih muslimana, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi,
Cetinje, 2007, str. 9698.
282
je desonorizacija jamano uslovila pojavu k (kao nezvunoga alternanta g) i
f (koje se inae ponaa kao nezvuni alternant za v, npr. ofca, krf, crf i sl.). U
treu grupu, u kojoj je h izgubljeno bez zamjene, Bokovi ubraja tzv. crno-
gorska Brda: Bjelopavlie, Kue i Pipere
16
i govor Podgorice s okolinom. Je-
dino izdvaja Bjelopavlie u kojima se h jo uva u fnalnome poloaju u rijei
u odreenim kategorijama. Izuzetak iz te grupe ine i podgoriki muslimani,
iji je govor trebalo smjestiti u prvu grupu (kao uostalom i sve muslimanske
govore u Crnoj Gori, izuzev Mrkojevia).
17
No u vezi s prirodom suglasnika
h u svim crnogorskim govorima od posebna je znaaja Bokoviev zakljuak
da je njegovu sudbinu u tim govorima ponajvie odreivala pojava promjene
zvunosti (uz slabljenje artikulacije i redukciju frikativnosti). Taj je zakljuak
ne manje vaan od podjele koju je dao. Njegova studija o suglasniku h nije
vana samo za crnogorsku dijalektologiju, ve i za istoriju tokavskih jezika
uopte (naroito crnogorskoga, razumije se). teta je za montenegristiku to
rad nikad nije zavren. Uz to valja pomenuti jo jednu neobinost: u cijelome
tekstu Bokovi govori o crnogorskim govorima, u izvjetaju o ispitivanju
Ozrinia govori i o crnogorskoj dijalekatskoj oblasti kao cjelini,
18
a u naslovu
studije o suglasniku h kae govori Crne Gore. Je li to Bokovievo rjeenje ili
izmjena recenzenta/urednika to svakako ne utie na znaaj njegova rada. No
njegovi su nastavljai selektivno koristili samo sintagmu iz naslova.
19
Dio terenskih istraivanja (tj. onaj dio to se odnosi na tzv. Staru Crnu
Goru) koji su prethodili izradi studije o glasu h Radosav Bokovi obavio
je s poljskim jezikoslovcem Mjeislavom Maleckim. U koautorstvu s njim
objavio je 1932. studiju Przegld dialektw Starej Czarnogory (z uwzgldnie-
niem gwar ssiednich), koja je 2002. prevedena na srpski jezik pod naslovom
Istraivanja dijalekata Stare Crne Gore s osvrtom na susedne govore.
20
Iako
se autori u naslovu ograniavaju samo na tzv. starocrnogorske govore, oni do-
nose jeziki materijal i sa znatno irega podruja: Primorje, Zeta, Podgorica,
Kui, Piperi, Bjelopavlii, Pjeivci... i nude klasifkaciju govora toga podru-
ja. Kakvo je bilo stanje u tadanjoj crnogorskoj dijalektologiji, odnosno u lite-
raturi o crnogorskim govorima, vidi se lijepo iz prve dvije reenice te studije:
16
Naglasio je da u Vasojeviima i Bratonoiima nije bio.
17
Vieti: Adnan irgi, Govor podgorikih muslimana, Institut za crnogorski jezik i jeziko-
slovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2007, str. 7578.
18
Radosav Bokovi, Izvetaj Radosava Bokovia, Odabrani lanci i rasprave, Crnogor-
ska akademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1978, str. 39.
19
Vieti: Drago upi, Bibliografja govora Crne Gore, Crnogorski govori (zbornik ra-
dova), CANU, Titograd, 1984, 97128.
20
Vieti: R. Bokovi & M. Malecki, Istraivanja dijalekata Stare Crne Gore s osvrtom na
susedne govore, Glasnik Odjeljenja umjetnosti CANU, br. 20, CANU, Podgorica, 2002,
str. 513. (priredio Radojica Jovievi)
Adnan IRGI
283
Crnogorski dijalekti do sada nisu mnogo prouavani. Osim Reetarovih dela,
postoje samo prilozi nejednake vrednosti, kao i rasute beleke o razliitim
lingvistikim pitanjima; sve ovo nije dovoljno da se formira miljenje o di-
jalekatskim karakteristikama ovoga kraja.
21
Naravno, nije Bokoviu tada
mogla biti nepoznata studija Dialekt Istone Hercegovine Danila Vuovia,
objavljena 1927, u kojoj se obrauju zapadni crnogorski govori, niti studija o
akcentu pljevaljskoga govora Gojka Ruiia, objavljena iste godine. Te go-
vore Bokovi, u maniru tradicionalizma, nije ubrajao u crnogorske. Ubrajao
ih je u govore hercegovakoga tipa. No ne bi bilo tano rei da je u crnogor-
ske ubrajao samo one govore koji ne poznaju uzlazne akcente, ili samo tzv.
starocrnogorske govore. Ne bi u tome sluaju u crnogorske govore mogao
uvrstiti ni dobar dio Katunske nahije od eva do Zagrede i cijele Pjeivce.
Crnogorskim govorima Bokovi je smatrao govore s neprenesenom ili do-
sljedno neprenesenom akcentuacijom zato je obuhvatio, pored etiri nahije,
i primorske govore i tzv. Brda Bjelopavlie, Kue i Pipere. to nije iao
dalje, osobito to nije ukljuio Vasojevie, kojima je po svemu tu mjesto, te
to nije iao dalje k everoistoku u plavsko-gusinjski kraj i to tu nije uvr-
stio govore crnogorskoga dijela Sandaka, ne znai da te krajeve nije smatrao
crnogorskima. Razloge za to sam je naveo kad je isticao specifnosti mrko-
jevikoga govora (za koji kae da je pored podgorikoga tipa, koji je opisao
Reetar, (...) jedan crnogorski dijalekatski tip koji zasluuje da bude detaljno
prouen
22
): Isto tako i ostatak Crne Gore valja detaljno ispitati. Mi to nismo
mogli uiniti, pre svega iz fnansijskih razloga.
23
Budui da e o studiji o tzv. starocrnogorskim govorima biti vie rije-
i na drugome mjestu, u tekstu o Mjeislavu Maleckome kao prouavaocu
crnogorskih govora, ove emo ukazati samo na nekoliko bitnijih podataka.
Studija je nastala kao rezultat terenskih istraivanja Radosava Bokovia i
Mjeislava Maleckoga u ljeto 1931. Dvije neelje su zajedno izuavali ove
krajeve: Brelo (Crmnica), Kosijere, Malu Goranu, Seoca (Crmnica), titare,
Vojkovie i Zupce. Obili su i Bjeloe, Dobrsko Selo, Godinje, Peuricu i Pe-
trov Do. Zatim su prouili i ove krajeve, i to odvojeno Bokovi: Fundinu,
Kopilje, Orju Luku, Bioe, Medun, Oege, Petrovie, Seoca i Uble; Malec-
ki: Cerovo, Krug, Lastvu, Ljeev Stup, Pelinovo, Trenjevo, evo, Dajbabe,
Dobru Goru, Grab, Kobilji Do, Markovinu, Prentin Do, Resnu i Velestovo.
Namjera im je bila, kako sami istiu, da proue osobenosti svih crnogorskih
govora i okolnih dijalekata. Ovaj cilj nije u potpunosti ostvaren, delom
21
Isto, str. 5.
22
Isto, str. 13. Mrkojeviki govor opisae mnogo godine kasnije Luka Vujovi u knjizi
Mrkoviki dijalekat (s kratkim osvrtom na susjedne govore, SANU, Beograd, 1969.
23
Isto, str. 13.
284
zbog nedostatka materijalnih sredstava, a delom i zbog lokalnih tekoa, kao
to je klima, teren, higijenski uslovi i sl.
24
Ipak, obili su prilino iroko po-
druje i obavili posao kojemu nije dorastao nijedan dananji dijalektolog u
Crnoj Gori (o tome najbolje svjedoi podatak da danas, uprkos tome to po-
stoje solidni putevi i dobra oprema, gotovo da i nema terenskih istraivanja
u dijalektologiji). Za istraivanje su ranije (u Krakovu) bili pripremili upitnik
i dopunjavali ga na licu mjesta, no na kraju studije konstatovali su da bi za
crnogorske govore bilo sasvim uzaludno primeniti metod koji se sastoji u
prevoenju dijalekatskog upitnika.
25

Bokovi i Malecki dali su u studiji o kojoj je rije i klasifkaciju crno-
gorskih govora. Izdvojili su etiri govorna tipa:
1. cetinjski tip (etiri nahije i priobalje izmeu Boke i Bara)
2. barski tip (Bar s Mrkojeviima i Zupcima)
3. tip govora Kua i Pipera
4. tip govora plemena Bjelopavlii i Pjeivci.
Tu klasifkaciju potkrijepili su gramatikim crtama (ukupno ih je 13)
koje su joj posluile za osnov. Kasnija istraivanja pokazae da njihovu etvr-
tome tipu ne pripadaju cijeli Pjeivci no samo Donji Pjeivci, a da se toj grupi
treba dodati i vasojeviki govor. Trei tip (Kui i Piperi) treba da obuhvata i
Bratonoie. Klju za taj postupak i sami su indirektno naveli: Prelazak iz
jednoga dijalekta u drugi (u Crnoj Gori A. .) najee je neprimetan.
26
U
vezi sa studijom o kojoj je rije Mitar Peikan je istakao: Ovaj rad (...), iako
po obimu iznosi jedva desetak strana, moemo smatrati bitnim korakom dalje
i bitnom fazom u sagledavanju crnogorske dijalekatske problematike u pre-
djelu Stare Crne Gore i susjednog brdskog i primorskog pojasa. Identifkova-
ne su i najbitnije zajednike crte i unutranja diferencijacija ove govorne zone.
Istaknuta je i ilustrovana nizom podataka osobenost mrkovikog govora, kao
i specifnosti crmnike govorne situacije; ukazano je da posebni refeks po-
luglasnika prate i druge pojave u glasovnom sistemu; jasno su defnisana dva
akcenatska sistema starijih brdskih govora i pokazano da ozriniki ne ide s
njima, nego je u stvari varijanta crnogorske akcentuacije (...); ukratko po-
stavljene su dobre i pouzdane osnove za sagledavanje ukupnosti dijalekatskih
odnosa na tlu srednjovjekovne Zete i za orijentaciju buduih istraivanja.
27

Za ovu priliku treba istai jo jedan bitan podatak iz studije R. Boko-
via i M. Maleckoga, a to je podudaranje dijalekatskih izoglosa s plemenskim
24
Isto, str. 6.
25
Isto, str. 13.
26
Isto, str. 11.
27
Mitar Peikan, O ispitivanju crnogorskih govora izmeu dva rata, Prvi lingvistiki nauni
skup u spomen na Radosava Bokovia (zbornik radova), CANU, Titograd, 1988, str. 221.
Adnan IRGI
285
granicama: Kad su u pitanju izoglose, one se prostiru skoro celom duinom
granica plemena: podela na nahije i bratstva nije imala veeg uticaja na grupi-
sanje dijalekata. Retke su velike razlike u okviru jednog plemena, ali u okviru
nahije se ponekad mogu sresti dosta znaajne dijalekatske razlike.
28
To je u
potpunoj saglasnosti s kasnijom tvrdnjom Mihaila Stevanovia da meu cr-
nogorskim plemenima postoje izvesne razlike i u jezikim crtama. U jednom
plemenu, bilo ono manje (od svega jedne optine) ili vie (od nekolika sreza)
ne raunajui odive i doseljenike iz drugih plemena i za otro uho i do-
bro jeziko oseanje razlike su neznatne. Ova se okolnost zgodno iskoriava
za podelu govora u manje dijalekatske grupe i za odvajanje od krajeva koji
pripadaju drugim dijalekatskim oblastima.
29
Na to je svakako morala utica-
ti specifna podvojenost crnogorskih plemena u pojedinim sferama ivota.
Ipak, uporednom analizom postojee dijalektoloke grae moe se utvrditi da
ni meu pojedinim plemenima nema tolikih razlika da bi se moglo govoriti o
posebnim dijalektima ili dijalekatskim tipovima na nivou Crne Gore. Ukoli-
ko bi se iz praktinih razloga pokuala uspostaviti neka uslovna klasifkacija
crnogorskih govora, onda bi se moglo govoriti samo o govornim skupinama
koje bi se meusobno razlikovale u nekim sitnijim osobenostima (kojih je
danas iz razumljivih razloga sve manje).
30
Izvjetaj Radosava Bokovia o ispitivanju govora Ozrinia neka je vr-
sta dopune koautorskoj studiji s Maleckim. To i sam istie navodei tri razloga
koja su ga navela na dvadesetodnevno istraivanje u kojem je obiao sela:
evo sa zaseocima, Makljen, Velestovo, Barjamovicu, Markovinu i Zagredu.
Priznajui Reetarov trud u ispitivanju te oblasti, on navodi svoje motive istra-
ivanja: 1. interesovale su ga dijalekatske izoglose koje presijecaju crnogor-
sku dijalekatsku oblast kao cjelinu (istakao A. .) a ozriniki mu je govor, kao
periferijski starocrnogorski govor mogao pruiti materijala za to; 2. htio je
da odredi osnovne diferencijalne crte ozrinikoga i suednoga mu bjelopavli-
28
R. Bokovi & M. Malecki, Istraivanja dijalekata Stare Crne Gore s osvrtom na susedne
govore, Glasnik Odjeljenja umjetnosti, knj. 20, CANU, Podgorica, 2002, str. 11.
29
Mihailo Stevanovi, n.d., str. 2. Navedene injenice dopunio je interesantnim zapaanjima
povodom akcentuacije Lepetana Mitar Peikan u ve citiranome radu (str. 221222)
kad kae da ta akcentuacija izgleda kao lokalna anomalija na prostoru istone Boke i
ima analogiju samo u Perastu, a ne u susjednim mjestima. Vjerovatno je ovo uslovljeno
injenicom da su upravo Lepetane i Perast, za razliku od okolnog predjela, pripadali Opatiji
sv. ora; pokazuje se time da su za diferenciranje govora mogli biti od znaaja ne samo
plemenska pripadnost (na to su ukazali Bokovi i Malecki) nego i pripadnost takvoj
drutvenoj jedinici kakvu je predstavljala odreena crkvena metohija.
30
Vieti o tome: Adnan irgi, Klasifkacija crnogorskih govora, Crnogorski jezik u
prolosti i sadanjosti, Institut za crnogorski jezik i knjievnost & Matica crnogorska, Pod-
gorica, 2011, str. 5191.
286
kog govora
31
; 3. ostale starocrnogorske govore ve je bio obiao, a ostao mu
bijae samo ozriniki. I u ovome izvjetaju bitna je Bokovieva klasifkacija
crnogorskih govora ovoga puta data na osnovu akcenatskih tipova. Crnogor-
ske je govore podijelio u etiri grupe:
1. U prvu grupu svrstao je govore s potpuno starom akcentuacijom, tj.
govore u kojima akcenat uva staro mjesto u svim poloajima u rijei,
npr. mnj, sestr, nrd, no, grd, en, livda, utrnik. Tu ubraja
Pipere, Podgoricu s okolinom, Zetu, Kue i Bratonoie.
2. Drugu grupu ine govori s djelimino prenesenom akcentuacijom bez
uzlaznih akcenata. U njima je npr. umjesto mnj i sestr mnja i
sstra. Tu je ubrojio Rijeku, Ljeansku i Crmniku nahiju, Bar s okoli-
nom i Katunsku nahiju osim Ozrinia, Zagaraja i Komana.
3. Ozrinie, Zagaraje i Komane uvrstio je u posebnu grupu s djelimino
prenesenom akcentuacijom samo s jednim akcentom uzlaznoga karak-
tera, odnosno u grupu koja se od prethodne razlikuje to se prenoe-
njem ne javlja dugosilazni nego dugi poluuzlazni akcenat.
4. U etvrtu grupu spadaju govori s djelimino prenesenom akcentuaci-
jom s oba uzlazna akcenta. U njima se umjesto mnj, sestr, nrd,
no javlja mnja, sstra, nrod, ni. Tu je uvrstio Bjelopavlie
(osim Vraegrmaca) i Vasojevie.
Data Bokovieva klasifkacija prva je klasifkacija crnogorskih govo-
ra raena na osnovu akcenatskoga stanja u govorima. U tekstu o uzlaznim
akcentima u starijim crnogorskim govorima Drago upi o toj klasifkaci-
ji, izmeu ostaloga, kae: Razvoj (akcenta iz tree Bokovieve grupe A.
.) u Ozriniima (ovdje se posebno misli na evo), na jednoj, i Zagarau i
Komanima, na drugoj strani, ve u ovom vijeku drugaije je poao, tj. u Oz-
riniima ka dugom uzlaznom akcentu, a u Zagarau i Komanima ka dugom
silaznom akcentu. Tako se danas sa sigurnou moe rei da govori Zagaraa
i Komana pripadaju starocrnogorskom govornom tipu iz Bokovieve druge
grupe govora, tako da u treoj grupi ostaje samo govor eva, djelimino i Ve-
lestova i Markovine, ali ne i Zagrede. (...) U analizi Bokovieve klasifkacije
uoavamo da on ne pominje govore Bjelopavlia i Vasojevia, govore ostalih
Crnogorskih brda, govore Crnogorskog primorja osim Bara, kao ni govore u
dolini Lima i mimo Vasojevia. (...) U prvoj Bokovievoj grupi su i govori
Titograda i okoline te govor Zete. I ovdje se u meuvremenu stanje izmijenilo.
31
U poaru koji je zahvatio Narodnu biblioteku u Beogradu (1941) izgorjele su Bokovieve
biljeke i graa o bjelopavlikome govoru. Drago upi, Uzlazni akcenti u starijim
govorima Crne Gore, Prvi lingvistiki nauni skup u spomen na Radosava Bokovia
(zbornik radova), CANU, Titograd, 1988, str. 236.
Adnan IRGI
287
U ovoj grupi ostali su govori Pipera, Kua i Bratonoia. Meutim, Podgori-
ca, odnosno Titograd, zatim Ljekopolje i Zeta ispali su iz ovog tipa i ukljuili
se u drugu grupu (drugi tip), kojoj pripadaju starocrnogorske nahije, istina s
izuzetkom hipokoristika tipa Pro, Jvo i sl. (jer je u Titogradu, Zeti i Ljeko-
polju, kao i u Kuima i Bratonoiima Pr, Jv i sl.).
32

I Bokovieva klasifkacija i upiev osvrt na nju zasluuju posebnu
panju. U Bokovievoj prvoj grupi (dosljedno neprenesenih akcenata) nala
se Podgorica s okolinom i Zeta. upi kae da se tu stanje u meuvremenu
izmijenilo i da Podgorica, Zeta i Ljekopolje vie ne pripadaju toj grupi ve su
se ukljuili u drugu Bokovievu grupu s djelimino prenesenim akcentima
(bez uzlaznih akcenata). Dosadanja istraivanja ne potvruju ni Bokovievo
svrstavanje Podgorice i Zete u prvu grupu ni upiev stav da su oni u me-
uvremenu evoluirali i preli u drugu grupu. (Posebno je nejasno upievo
isticanje akcenatske evolucije u Ljekopolju, koje Bokovi u svojoj klasi-
fkaciji i ne spominje.) Naime, govor podgorikih iseljenika u Skadru, meu
kojima ima i savremenika Bokovievih informatora, kao ni govor njihovih
savremenika u Podgorici ne daje nikakvih potvrda za dosljedno neprenesenu
akcentuaciju u Podgorici. Ista je situacija i u Zeti.
33
Mora da su ga na pogrean
zakljuak naveli antroponimi tipa Mrk, Pr, Bl i sl. Dakle, Podgorica i
Zeta s okolinom i u Bokovievo i u nae vrijeme pripadaju njegovu drugome
tipu. Neobino je takoe to oblike tipa Pr, Jv i sl. upi vezuje za kuki i
bratonoki govor, a preskae piperski, za koji su podjednako tipini (jer piper-
ski govor uva tzv. stariju neprenesenu akcentuaciju). Imena tipa Pro, Jvo
nijesu odlika piperskoga govora. Javljaju se samo u selu Crnci, i to kao uticaj
suednoga bjelopavlikog govora. I to je u literaturi odavno poznato.
34
Neo-
bino je takoe to je Bokovi u ovoj klasifkaciji isputio govore Crnogor-
skoga primorja (koji su dio njegove klasifkacije zasnovane na drugim kriteri-
jumima, o emu je bilo rijei uz koautorski rad njegov i M. Maleckoga). to
nijesu uvreni govori u dolini Lima i mimo Vasojevia, objanjeno je takoe
u njegovu koautorskome radu s M. Maleckim, pa citirano uenje Draga u-
pia u vezi s time nije na mjestu, kao to nije na mjestu ni njegova konstatacija
da Bokovi u klasifkaciju o kojoj je rije nije uvrstio bjelopavliki govor,
koji je zapravo na prvome mjestu u njegovu etvrtome tipu. Kad je u pitanju
evolucija akcenata, za nas je danas posebno interesantan Bokoviev trei tip
32
Drago upi, Uzlazni akcenti u starijim govorima Crne Gore, Prvi lingvistiki nauni skup
u spomen na Radosava Bokovia (zbornik radova), CANU, Titograd, 1988, str. 235236.
33
Vieti: Adnan irgi, Govor podgorikih muslimana, Institut za crnogorski jezik i jeziko-
slovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2007.
34
Vieti: Mihailo Stevanovi, Sistem akcentuacije u piperskom govoru, Srpski dijalektoloki
zbornik, knj. X, Beograd, 1940, str. 67184. (vieti posebno str. 97)
288
s dugim poluuzlaznim akcentima. Naime, ta je evolucija dovela do znatnih
razlika u odnosu na Bokovievo vrijeme (to je prilino kratak period). Taj
akcenat je, po nalazima Draga upia, u Ozriniima postao dugouzlazni, a
u Zagaraju i Komanima dugosilazni, ime su se ta dva govora prikljuila
drugome Bokovievu tipu. No rezultati naih istraivanja ne potvruju upi-
evu tezu da Zagreda, uz evo, Markovinu i Velestovo, nije ostala u treemu
Bokovievu tipu.
35
Na kraju, u vezi s Bokovievim izvjetajem o ozriniko-
me govoru, treba rei da je nemjerljiva teta to nije ostavio nikakve podatke o
govoru Vraegrmaca (koji je izuzeo iz bjelopavlikoga govora) jer vie nema
tipinih predstavnika toga govora koji bi nam o njemu mogli dati bilo kakve
valjane podatke.
Bokovieva studija Povodom nekih toponima
36
podjednako pripada i
onomastici i dijalektologiji i istoriji jezika. Nastala je gotovo pred sam kraj
njegova radnoga vijeka i u njoj su toponimi posluili samo kao povod za ra-
spravu i objanjenja problema iz oblasti dijalektologije i istorije jezika (i ne
samo u Crnoj Gori). Povod za tu studiju je studija Mikrotoponimija Gornjih
Pjeivaca Dragoljuba Petrovia koju Bokovi karakterie kao izvanredno
sreen lanak.
37
Umjesto ire elaboracije Bokovieva postupka i navoenja
svih toponima na koje je skrenuo panju, mi emo se osvrnuti samo na dva
detalja koji nam se sa stanovita dijalektologije i dijalektoloke onomastike
ine posebno interesantnim.
Prvo je pokuaj objanjenja poznate konstrukcije Idem u Milana
(= kod Milanovih, u kuu u kojoj je Milan stareina) (koja) pokazuje, prvo,
da je negde postojao pridev *milan, -a, -o = Milanov, i drugo, da je dananji
imeniki genitiv Milana u toj konstrukciji nekadanji pridevski akuzativ
jednine mukoga roda. Naime, mi polazimo od prvobitne konstrukcije: Id
v milana dom, u kojoj je milana bio pridevski akuzativ (genitiv) od no-
minativa milan = Milanov (...). Putem elipse kao u toponimima ispao
je iz te konstrukcije upravni lan dom. Tako je dobijen obrt: Id v milana
(= Milanov). Kad su pridevi tipa milan, -a, -o izgubili u slovenskim jezici-
ma svoj sufksalni status, oblik milana u konstrukciji Idem u milana < v mi-
lana protumaen je na osnovu morfolokih i gramatikih kalupa date epohe
u jednom delu naih dijalekata kao genitiv jednine od imenice Milan. Tako
se u tim dijalektima novi obrt u milana < v milana izjednaio sa starim i
35
upieve smo nalaze provjerili u spontanim razgovorima s informatorkom Ikonijom (Mi-
lovanovom) Popovi, ro. u Zagredi 1925.
36
Radosav Bokovi, Povodom nekih toponima, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folk-
lor, knj. XL, sv. 1-2, Beograd, 1974, str. 2235. (Ove je citiramo na osnovu verzije iz
njegove knjige Odabrani lanci i rasprave, CANU, Titograd, 1978, str. 379392.)
37
Isto, str. 380.
Adnan IRGI
289
optim obrtom u milana < o milana.
38
Govori u kojima se javljaju konstruk-
cije tipa u Milana (= kod Milana) gotovo redovno imaju i konstrukcije tipa iz
Milana (= od Milana). Stoga se ni bi moglo zanemariti ni objanjenje Mihaila
Stevanovia koju tu sintaksiku osobinu objanjava semantikim razlozima:
Ova sintaksika osobina poiva na injenici, bolje rei sva je u tome to se
imenom lica koje se stavlja u genitiv zamenjuje sve to dotinom licu pripada:
imanje, kua, eljad itd.
39
Ne navodimo oba objanjenja da bismo presudili
koje je od njih ispravno; jedan je proces mogao podrati drugi. Neobino je
to Bokovi nije pomenuo i Stevanovievo objanjenje.
Drugi bitan detalj studije o kojoj je rije jeste znaaj akcenta u rasvjet-
ljavanju toponima. Bokovi to pokazuje na primjeru toponima tipa Ljpov
pod, Bjlov kri, Mlov torine. U osnovi tih toponima Bokovi vidi stara
skraena imena Ljepv, Bjelv, Milv (< Ljeposlav, Bjelimir, Miloslav). Ti su
toponimi, dakle, pridjevi izvedeni od navedenih skraenih imena starim -yi>,
a ne nipoto sufksom -ov, o emu najbolje svjedoi njihov akcenat. Tome
se Bokovievu zapaanju o sufksaciji i osnovnome obliku nema to zamje-
riti, osim pretpostavljenoga akcenta skraenoga imena od kojega su ti pridjevi
izvedeni. To je, naime, i sam Bokovi primijetio. Jer sufksacijom tih ime-
na (u pjeivakome govoru, dakle etvoroakcenatskom) oekivali bi se ovi
oblici Ljpov, Bjlov, Mlov. Bokovi smatra da je po srijedi najobinija
supstitucija hercegovakoga kratkouzlaznog akcenta starocrnogorskim krat-
kosilaznim akcentom.
40
Nama se ini da tu i nije moglo doi do prenoenja
kratkosilaznih akcenata u kratkouzlazne, pa samim tim ni do supstitucije koju
Bokovi pominje jer akcenat starih skraenih imena nije bio Ljepv, Bjelv,
Milv (od ega Bokovi polazi) nego Ljpov, Bjlov, Mlov (odnosno da je
zadran akcenat punoga imena od kojega su nastali (Ljpov, Bjlov, Mlov <
*Ljposlav, *Bjloslav, *Mloslav). Akcenatsko stanje u pjeivakome govoru
ne daje povoda za drugaija objanjenja.
I da zakljuimo. Radosav Bokovi je bibliografju crnogorskih govora
proirio s ukupno etiri jedinice: dvije svoje dijalektoloke studije, jednom
koautorskom (s Mjeislavom Maleckim) i jednom studijom koja je na granici
dijalektologije, onomastike i istorije jezika. Kvantitativno gledano malo. No
teko bi bilo nai drugoga flologa koji je s manje studija vie zaduio nau
dijalektologiju. Nijedna monografja o crnogorskim govorima danas ne moe
38
Isto, str. 383.
39
Mihailo Stevanovi, Istonocrnogorski dijalekat, Junoslovenski flolog, knj. III, Beo-
grad, 1933-4, str. 98.
40
Radosav Bokovi, Povodom nekih toponima, Odabrani lanci i rasprave, CANU, Tito-
grad, 1978, str. 389.
290
zaobii njegovu (poetniku!) studiju o glasu h, njegovoj prirodi i razvitku,
kao to nijedna klasifkacija crnogorskih govora ne moe zaobii njegove dvi-
je klasifkacije bez obzira na to to im je, s obzirom na vrijeme u kojemu su
nastale, neophodna revizija.
Koriena literatura
Bokovi, R. & Malecki, M.: Istraivanja dijalekata Stare Crne Gore s
osvrtom na susedne govore, Glasnik Odjeljenja umjetnosti CANU, br. 20,
CANU, Podgorica, 2002, str. 513.
Bokovi, Radosav: Izvetaj Radosava Bokovia, Odabrani lanci i ra-
sprave, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1978, str. 3944.
Bokovi, Radosav: O prirodi, razvitku i zamenicima glasa h u govorima
Crne Gore, Odabrani lanci i rasprave, Crnogorska akademija nauka i
umjetnosti, Titograd, 1978, str. 722.
Bokovi, Radosav: Povodom nekih toponima, Prilozi za knjievnost,
jezik, istoriju i folklor, knj. XL, sv. 1-2, Beograd, 1974, str. 2235.
Bokovi, Radosav: Odabrani lanci i rasprave, Crnogorska akademija
nauka i umjetnosti, Titograd, 1978.
aenovi, Jovan: Na profesor Radosav Bokovi, Stvaranje, 4, 5, 6,
god. XLVIII, Podgorica, 1993, str. 348351.
irgi, Adnan: Klasifkacija crnogorskih govora, Crnogorski jezik u
prolosti i sadanjosti, Institut za crnogorski jezik i knjievnost & Matica
crnogorska, Podgorica, 2011, str. 5191.
irgi, Adnan: Govor podgorikih muslimana, Institut za crnogorski jezik
i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2007.
upi, Drago: Bibliografja govora Crne Gore, Crnogorski govori (zbor-
nik radova), CANU, Titograd, 1984, 97128.
upi, Drago: Bibliografja Radosava Bokovia, Prvi lingvistiki nau-
ni skup u spomen na Radosava Bokovia (zbornik radova), CANU, Tito-
grad, 1988, str. 267271.
upi, Drago: Uzlazni akcenti u starijim govorima Crne Gore, Prvi lin-
gvistiki nauni skup u spomen na Radosava Bokovia (zbornik radova),
CANU, Titograd, 1988, str. 233239.
urovi, Vojislav: Vie o linosti, manje o djelu, i neizbjeno, i o djelu i
o linosti, nerazdvojno, Stvaranje, 4, 5, 6, god. XLVIII, Podgorica, 1993,
str. 253281.
Jovievi, Radojica: Lingvista Radosav Bokovi, etvrti lingvistiki
skup Bokovievi dani (zbornik radova), CANU, Podgorica, 1999, str.
914.
Adnan IRGI
291
Peco, Asim: Radosav Bokovi kao dijalektolog, Prvi lingvistiki nauni
skup u spomen na Radosava Bokovia (zbornik radova), CANU, Tito-
grad, 1988, str. 211218.
Peikan, Mitar: O ispitivanju crnogorskih govora izmeu dva rata, Prvi
lingvistiki nauni skup u spomen na Radosava Bokovia (zbornik rado-
va), CANU, Titograd, 1988, str. 219224.
Prvi lingvistiki skup u spomen na Radosava Bokovia, zbornik radova,
CANU, Titograd, 1988.
Stevanovi, Mihailo: Istonocrnogorski dijalekat, Junoslovenski flo-
log, knj. III, Beograd, 1933-4.
Stevanovi, Mihailo: Sistem akcentuacije u piperskom govoru, Srpski
dijalektoloki zbornik, knj. X, Beograd, 1940, str. 67184.
Stvaranje, 4, 5, 6, Podgorica, 1993, str. 237359.
Vujovi, Luka: Mrkoviki dijalekat (s kratkim osvrtom na susjedne govore,
SANU, Beograd, 1969.
Adnan IRGI
RADOSAV BOKOVI
AS A RESEARCHER OF MONTENEGRIN SPEECH PATTERNS
This paper, written on the occasion of 30
th
anniversary since the death
of Montenegrin linguist Radosav Bokovi (19071983), intends to shed light
on his contribution to Montenegrin dialectology. Dialectology was not the pri-
mary feld of Radosav Bokovis research. He wrote only four studies in the
feld. However, his study on voice h in Montenegrin speech patterns and his
work on the so-called Old-Montenegrin speech patterns (subsequently expan-
ded with a study of Ozriniis speech pattern) present the crucial literature for
all the later Montenegrin dialectologists.
Key words: Radosav Bokovi, dialectology, the Montenegrin language
293
UDK:821.163.09(497.16)
Pregledni rad
Krsto PIURICA (Podgorica)
MILORAD STOJOVI KNJIEVNI KRITIAR I ESEJISTA
Ovaj prilog podeanje je na knjievnokritiki angaman
uglednoga crnogorskog kritiara i knjievnoga istoriara Mi-
lorada Stojovia, s posebnim osvrtom na njegova dvotomna
Izabrana djela. Stojovieva Izabrana djela su vrhunac njegove
literarne angaovanosti. Za razliku od Sabranih djela ona jo
ne nagovjetavaju prizvuk zaokruenosti posla i kraj intelektual-
nog rada. Iako je u poodmaklim godinama, Stojovi do sabranih
djela ima jo vremena, ali ako do sabranih djela i ne doe on
je afrmisan kao crnogorski esteta i najuplivniji crnogorski knji-
evni kritiar druge polovine dvadesetog vijeka.
Kljune rijei: Milorad Stojovi, knjievna kritika, istorija
knjievnosti, crnogorska knjievnost, teatrologija
I
U poslijeratnoj Crnoj Gori do Milorada Stojovia nije bilo knjievnog
kritiara ili esejiste koji je tu ivio i stvarao. Njegoevi prethodnici s ovoga
podruja radili su u centrima van Crne Gore i otud bi se oglaavali kritikom
i esejistikom, kako onom vezanom za crnogorsku knjievnost i kulturu, tako
i onom s predmetom sa ireg jugoslovenskog prostora bive nam zajednike
domovine. Risto Ratkovi, uza Radovi, Vido Latkovi, Radovan Zogovi
i jo poneki iz meuratne generacije, ivjeli su daleko od Crne Gore, a za nji-
ma e, nekoliko godina iza rata, poi i pjesnici i pripovjedai, koji su kritiku
pisali, poput Mihaila Lalia i Janka onovia. Tek e se predstavnici gene-
racije, kojoj je pripadao i Stojovi (1927, Martinii, Danilovgrad), ustaliti,
po povratku sa studija, i radom vezati za matinu (uu) domovinu i u njoj
nastaviti profesionalnu karijeru i literarnu aktivnost. Toj generaciji pripadali
su: Jovan aenovi, Boo Bulatovi, Radivoje ukovi, Radoslav Rotkovi,
neto mlai Pavle Zori i Sreten Perovi. Iza njih uslijedio je talas inventivnih
tumaa knjievnih djela, ija aktivnost jo traje. I njih, naravno, smjenjuje
plejada najmlaih i darovitih kritiara.

294
Krsto PIURICA
Za razliku od svojih vrnjaka, Stojovi je poslije studija poslom bio ve-
zan za kulturni centar Crne Gore, pa je time bio blii cirkulaciji misli i ideja,
mogao je neposrednije da prati zbivanja u knjievnosti i kulturi i da se agilnije
ukljuuje u knjievne tokove. Ta povoljnost blagotvorno je djelovala na Sto-
jovia i za posljedicu imala je njegovo blagovremeno ukljuivanje u knjievni
ivot Crne Gore. Provevi jedanaest godina (od 1952. do 1963) kao gimna-
zijski profesor u Titogradu, on se, ipak, na vrijeme ratosiljao uionikog
posla i onih silnih, sitnih, ali okupirajuih, poslova to ih namee pedagoki
rad srednje kole i usmjerio se literarnim poslovima i prouavanju nacionalne
knjievnosti Crne Gore. Darovit, literarno informisan, student Beogradskog
univerziteta, s renomeom privrenosti nacionalnim vrijednostima Crne Gore i
uvjerenjem da crnogorska knjievnost poslije Njegoa, Marka Miljanova i St.
M. Ljubie, osobito meuratna, nije dovoljno izuena i valjano vrednovana,
Stojovi se dao na posao prezentovanja crnogorskog meuratnog knjievnog
nasljea i njegovog afrmisanja na planu sveukupnog konstituisanja duhov-
nog ivota Crne Gore. Srena okolnost, koja mu je bila sruke, otvorila mu je
horizonte aktivnosti u onom momentu kad je preao na rad u izdavakoj dje-
latnosti Gravikoga zavoda, a osobito, i iznad svega, kad se prihvatio rada
u urednitvu Stvaranja, centralnog knjievnog asopisa Crne Gore, druge
polovine 20. vijeka. Racionalan, razloan, inteligentan, usmjeren humanisti-
kim vizijama novoga doba, Stojovi se u urednitvu Stvaranja i proua-
vanju crnogorske knjievnosti izmeu dva rata uvao iskakanja iz vaeih
normi drutvenog ivota i literarno-kulturnim poslovima bavio se u skladu sa
dru tvenim konceptom. U Crnoj Gori od vajkada, recimo od Njegoa dalje,
lako se sijalo raspre eme gorko, pa tako i u Stojovievo doba, ali on u pro-
uavanju crnogorskog kulturnog nasljea nije upadao u ideoloke zamke koje
bi bacile sjenku na principe njegova naina prouavanja kulturno-knjievne
batine Crne Gore. A jedan od principa njegova sistema knjievne analize je
princip drutvene uslovljenosti knjievnoga djela, to e rei dovoenje knji-
evnoga djela u vremenski kontekst van kojega teko opstoji. Na poslu afr-
macije crnogorske knjievnosti Stojovi je ezdesetih i sedamdesetih godina
ovoga vijeka bio u sreditu knjievnih zbivanja kod nas i nae najglasovitije
kritiko pero (tokom dva spomenuta desetljea). U kulturi Crne Gore njegov
uticaj se oeao i kasnije kad je obavljao poslove direktora Crnogorskoga na-
rodnog pozorita.
U okviru Stojovieva uea u izdavatvu titogradskog Grafkog za-
voda nemogue je zaobii, a ne spomenuti, injenicu da je on bio u najuem
krugu pokretaa i urednika svojevremeno znaajne biblioteke Lua, koja je
u vie kola objavila desetine najznaajnijih knjievnih ostvarenja s podruja
Crne Gore. Do pojave Univerzitetske rijei (kasnije Unireksa) i pokre-
295
Milorad Stojovi knjievni kritiar i esejista
tanja edicije o romanu Crne Gore, Lua je, sa Stojoviem kao jednim od
urednika, dala nemjerljiv doprinos vrednovanju crnogorske knjievnosti, vie
nego desetljea koja su prethodila.
Stazama prouavanja crnogorske meuratne knjievnosti Stojovi se
zaputio od djela Marka Miljanova, ne zaobilazei ga. On je 1963. godine iz-
vrio izbor iz djela Marka Miljanova i priredio ga za tampu, pod naslovom
Sjaj legende, a 1967. u izdanju Grafkog zavoda priredio je za tampu Sa-
brana djela toga crnogorskog pisca i vojvode i propratio izdanje predgovorom
Nadmo ljudskosti. U jednoj od pet knjiga toga izdanja donio je panoramu
miljenja o vojvodinom djelu, naih i stranih kritiara i pisaca, meu kojima i
Skerlievo, Matavuljevo, Trifuna ukia. Stojovieva ocjena vojvodina dje-
la, saeta u formulaciji nadmo ljudskosti pronicljivo je sroena, uoila je bit
istine, pregnantno je saoptena. Dvije rijei u misaonom sklopu rijetko su e
imenovale sutinu stvari, sazvjee etiko-estetikih vrijednosti kao u Stojo-
vievom vienju djela Marka Miljanova. Tu je i etika i poetika i dominacija.
Za savlaivanje kompleksne linosti bilo je potrebno vie vremena od onog
to je za njega imao Stojovi. On je u vojvodinom djelu naglaavao prije dru-
gih, njegove moralne vrijednosti, vezu sa istorijom i tradicijom, realistinost
i dokumentarnost. Taj tekst o knjievnom djelu M. Miljanova nalazi se na
uvodnom mjestu Stojovievih eseja o crnogorskoj meuratnoj knjievnosti, a
on je i u naslovu itave zbirke (Nadmo ljudskosti) izale u izdanju Grafkog
zavoda, u Titogradu 1968. godine. Esej o Marku Miljanovu, objanjava on
unio sam (u zbirku) zato to njegovo djelo smatram vidom etikog prologa
nae novije literature.
Stojovieva knjiga Nadmo ljudskosti popunjava veliku prazninu koja
postoji u tumaenju crnogorske kulture i knjievnosti, ona je veliki doprinos
uoptavanjima i valorizaciji crnogorskog duhovnog ivota i posebno onog to
egzistira u snazi pisane rijei. Od uoptavanja knjievnog ivota na tlu Crne
Gore, koja je svojevremeno udbeniki saimao Trifun uki, do Stojovia
nijesmo imali sistematskoga i sistematinijega tretiranja, ne samo savremene
literature, ve ni one koja pripada knjievnoj tradiciji. U knjizi su se knjievna
interesovanja M. Stojovia nala na neprouenome terenu nae meuratne li-
terature. Svi eseji sabrani u zbirci Nadmo ljudskosti, izuzev onog o M. Milja-
novu, tretiraju stvaralatvo onih crnogorskih knjievnika koji su svojim dje-
lom davali peat naim meuratnim previranjima i doprinosili razvoju naega
knjievnog izraza. U zbirci su studije o pjesnicima: Marku Banjeviu, Janku
onoviu, Aleksandru Ivanoviu i Mihailu Vukoviu, i prozi Nikole Lopii-
a. Dva eseja su sintetikoga karaktera: u jednom se daje preek crnogorske
poezije od 1918. naovamo, a u drugom crnogorske proze istoga perioda.
296
Stie se utisak da Stojovi pristupa impresionistiki piscu i djelu. On
pie lako, bez napora. Trai i iznalazi misaone i poetske vrijednosti literarnih
ostvarenja, koja ine predmet njegove analize. Njegovi eseji su itljivi, nijesu
optereeni detaljima i digresijama. Stojovi se lako snalazi u materiji, suvere-
no se kree u prostoru i vremenu i ovlauje kategorijama literarnoga kritiara.
U djelu nalazi i analizira komponente na kojima pisac gradi djelo: Njega in-
teresuje i struktura djela, proces umjetnikoga stvaranja, pisac i sredina, jezik
piev i stil. U tome pogledu je karakteristian esej o prozi N. Lopiia i raz-
matranje i vrednovanje poezije J. onovia. Iz njegove analize stvaralatva
pomenutih pisaca d se vieti kako je teklo formiranje nae doratne literature
i kako se osvajao umjetniki izraz, posebno u poeziji.
Naglaeniji esejistiki pristup u Stojovievu prouavanju crnogorske
knjievnosti, oitavan u Nadmoi ljudskosti, redukovao je, mjestima, istori-
no-kritiki, osobito kad je rije o piscima. Mora se naglasiti da je npr. o N.
Lopiiu, prije Stojovia, pisao uza Radovi, a da je o M. Banjeviu i J.
onoviu, izmeu ostalih, pisao i Mihailo Lali. Ti radovi nijesu ujednaene
vrijednosti, ali su dio knjievne istorije.
Stojovi je u ocjenama i zakljucima siguran. Vrlo je vjerovatno da e
i novije generacije crnogorske italake publike, bez obzira na to to e imati
vlastite kriterije za procjenu estetskih i drugih vrijednosti ovoga kulturnog
nasljea, primiti i Banjevia, i onovia, i Lopiia, a Ivanovia, isto ona-
ko toplo i s uvaavanjem kako ih prihvata Stojovieva generacija. Vrijeme
e pokazati, pak, je li bilo potrebno, i koliko, da se kae jo poneto u onim
sintetikim studijama i preecima crnogorske proze i poezije od kraja Prvoga
svjetskog rata pa dalje. To je, ipak, bilo vrijeme kad se kod nas u Crnoj Gori,
delikatnije nego u bilo kom periodu nae istorije, postavljalo pitanje: pisac i
vrijeme. Rijetko kad su se, kao tad, u Crnoj Gori poistovjeivali ciljevi dru-
tvene i politike borbe s ciljevima i zadacima knjievnosti, i nikad kod nas
nije bilo toliko raskra u literaturi kao 30-ih godina. Potrebu za pisanjem u
duhu vremena oeao je skoro svaki intelektualac, koji je duhovno izrastao iz
ondanje komunistike svijesti, pa je zbog toga bilo i dosta pokuaja i dosta
literarnih promaaja.
im je crnogorska knjievnost dobila demokratski smisao i znaaj, im
je izala iz dominacije kue Petrovia i prestala da bude podreena, u njoj je
oivio polemiki duh, traila je smisao postojanja i van guslarske tradicije,
traila je uzore i to ne samo u idejnoj orijentaciji, ve i u jeziku, stilu, izrazu.
Ideja raiavanja u naem meuratnom ivotu nije se odvijala samo u publi-
cistici, ve su polemike prenoene i na teren literature. Sintetike studije o cr-
nogorskoj literaturi izmeu dva rata treba da razjasne npr. je li, i u kojoj mjeri,
bio kod nas prisutan M. Gorki i sve ono to je njegova pojava znaila, ta je
Krsto PIURICA
297
sa Zogovievim ugledanjem na Majakovskog (o emu je neto kasnije govo-
reno), e su nai pisci traili uzore i sl. U vezi sa tim treba razjasniti kakav su
odraz u naem knjievnom ivotu imali lanci R. Zogovia, Mila Nikolia, V.
Kukalja, . Lopiia. Kukalj i Lopii pisali su npr. i o Gorkom.
U preglednom i znaajnom eseju o crnogorskoj prozi Milorad Stojovi
nije spominjao imena nekoliko znaajnih naih prozaista, bez kojih se nee
moi praviti istorija crnogorske knjievnosti. Ne tvrdim da su spomena vrijed-
ni samo V. Mijukovi, M. Ranatovi, M. Nikoli, M. Gazivoda, V. Martino-
vi, N. Jovievi (i jo poneki), ali Stojovi o njima ne govori. Nije spominjao
ni neke mlae prozaiste, a prisutni su, poput M. onovia, R. Rotkovia. Sli-
no je i sa preekom poezije, nije spominjao: Bl. epanovia, Mila Bokovi-
a, Vita Nikolia, Ljub. Cvijetia, Pavla onovia. Od starijih Stojovi nije
spominjao: Trifuna ukia, . Radovia, S. Orahovca, Junusa Meedovia,
Puniu Perovia.
Stojovieva knjiga Nadmo ljudskosti znaajno je ostvarenje u novi-
joj crnogorskoj knjievnosti. Ona je nagovijestila i potvrdila autorove mo-
gunosti i nove zamahe. No, naporedo s radom na toj zbirci eseja, radio je i
na antologijskom izboru crnogorske pripovjedake proze, pa je rad na tome
planu rezultirao u Antologiji pripovjedake proze Crne Gore 19181965. U
kasnijoj literarnoj angaovanosti posvetio se i poeziji, priredivi Antologiju
crnogorske poezije XX vijeka (Grafki zavod Obod 1972). Obje an-
tologije, poezije i proze, nose obiljeje samoga autora i, kao svi proizvodi te
vrste, nose rizike mane i parametre pohvale, u zavisnosti od toga ko ta tamo
trai. Kasnije antologije crnogorskoga pjesnitva su u sjenci Stojovieve, ali
naravno s imenima i prispjelih pjesnikih poslenika. Jedan je od prireivaa
zbornika revolucionarne poezije Ljudi, 1969. god. Sa smislom za sinteze, ali
sa istananim nervima za krupnije zahvate i snanije zamahe, objavio je u
Stvaranju (9/74) studiju Pogled na savremenu crnogorsku knjievnost, u
kojoj je ustvrdio da i u prvim poratnim godinama nai najbolji pisci misao-
nom i stilsko-jezikom strukturom nastavljaju stvaralaka iskustva predratnog
perioda.
Dvadeset godina poslije prve knjige Nadmo ljudskosti, pojavila se
druga knjiga pod istim naslovom (1987, NIO Pobjeda). U propratnoj na-
pomeni autor saoptava da je u drugu knjigu Nadmo ljudskosti unio i osam
tekstova iz prve knjige budui da je tira prve knjige bio brzo rasprodat, pa
se pojavila potreba da se priredi novo izdanje, odnosno da se u okviru druge
knjige preuzmu i ti tekstovi. Druga knjiga toga naslova, u odnosu na prvu, je
bogatija, sadrajnija, s proirenim temama. Propraena bibliografjskim poda-
cima, druga knjiga donosi Stojovieve tekstove o sljedeim piscima: Radova-
nu Zogoviu, Niku Jovieviu, Mihailu Laliu, Stevanu Bulajiu i Vojislavu
298
Vulanoviu. Stojovi je, dakle, i dalje prouavalac crnogorske knjievnosti.
Zanimljivi su i tekstovi teorijske prirode: Stvaralaki kontinuiteti skica za
studiju o crnogorskoj poeziji 20. vijeka i Kritika i stvaralatvo smisao kri-
tikog angaovanja. Stojovi odabira pisce i njegova djela, pie s ljubavlju o
materiji i pojavi, suptilno otkrivajui tajne knjievnog teksta. Zanimljivo je
da je za interpretaciju Zogovieva stvaralatva odabrao njegovu prozu, a ne
poeziju, konstatujui da je Zogovi ostavio dvije zbirke pripovijedaka, Pejzai
i neto se deava (1968) i No i pola vijeka (1978). Vidan je njegov napor da
Laliev roman Raskid (nova verzija, 1969) i Pramen tame (1970) iupa iz
sjenke Hajke i Lelejske gore, konstatujui u zakljuku da ti romani zasluuju
ponovno obraanje kritike, ravnopravniji tretman u okviru bogatog, nadmo-
nog opusa Mihaila Lalia. U prirodi Stojovieve kritike nijesu opirnije stu-
dije iji bi zakljuci bili zasnivani na navoenjima pievih misli i epizoda i
sasvim malo se poziva na tua miljenja. On u analizama zadrava svoju taku
gledita, kako bi rekao Gorki, precizan je u formulaciji misli i sa jasnom ree-
nicom. U svim pristupima knjievnom tekstu on zna ta hoe, moe da doivi
ljepotu umjetnikoga iskaza i zna doivljeno da saopti.
Stojovi je pisao predgovore ili pogovovre za izdanja pjesnika ili pri-
povjedaa to ih je prireivao za tampu. Uz ono to je reeno priredio je:
Zavjet, izbor iz poezije M. Banjevia, 1966, Likovi i karakteri u Gorskom
vijencu Stanka Perunovia, 1968, Pjesme, izbor iz poezije Aleksandra Iva-
novia i Mihaila Vukovia, 1971, Kako umijem tako klikujem i Vojvodi Peku
Pavoloviu (separat) 1971, Spomenik, izbor pripovijedaka Stevana Bulajia,
1976, Antologija crnogorske knjievnosti IX XX vijeka (koautor), 1976, Ni-
kola Lopii, neobjavljeni rukopisi (Stvaranje, 11/77), Glas preko zemlje,
izbor iz poezije Vojislava Vulanovia, 1980. i Pripovijetke Radovana Zogovi-
a (izbor, predgovor, pogovor) 1985. Za vrijeme u kojem se intenzivno bavio
literaturom to je, ipak, dovoljno.
Milorad Stojovi je od 1976. godine bio direktor Drame, a od 1981.
upravnik Crnogorskoga narodnog pozorita u Titogradu. Tu je i penzionisan.
S mjesta upravnika Pozorita uticao je na izbor pozorinoga repertoara, ali
se bavio i pozorinom kritikom. Ranih pedesetih godina, uz redovan posao
profesora u titogradskoj Gimnaziji, u listu Pobjeda bio je stalni pozorini
recezent (19541961) i redovan saradnik u rubrici ivot knjiga. Dobitnik
je Trinaestojulske nagrade Crne Gore. Stojovi je dosta uinio za afrmaciju
nae knjievnosti i kulture. Njegove kritike i eseji plod su preciznih opserva-
cija, pouzdanih sudova i korisnih podsticaja, a antologijski izbori pionirskog
znaaja.
Krsto PIURICA
299
II
Naznaenim izdanjima Stojovievih knjievnih djela pridruuju se i
najnoviji izbori iz toga djela. Naime, izdavaka kua CID iz Podgorice, 2012.
izdala je Izabrana djela M. Stojovia u dvije knjige, od kojih prva ima naslov
Tragom vremena, u kojoj su eseji, prikazi, zapisi i Pozorine hronike, a druga
Pisali su mi, u kojoj je korespondencija. Iako je prvi tom te edicije zasnovan
na izboru iz ve objavljenih knjiga on u znatnoj mjeri proiruje tematiku iz-
bora i donosi novu materiju koja Stojovia predstavlja kao kritiara irih vidi-
ka, pri emu ga cjelovitije oblikuje i sagledava. On je s tom edicijom obimniji
i sadrajniji. Stojovievi estetiki nazori iz prethodnih knjiga, u toj ediciji su
artikulisaniji. Prosede njegova stvaralatva, vidan u tome izboru, prikazuje
Stojovia u znatno drugaijem svijetlu od drugih kritiara koji stvaraju na tlu
Crne Gore. Naznaujui drutvenu uslovljenost knjievnoga djela, Stojovi
ispituje ne samo estetsku komponentu, ve sagledava i flozofski podtekst kao
i etinost djela. Za razliku od studija i irih elaboracija crnogorske knjiev-
nosti, datih u prvim dvijema knjigama Nadmoi ljudskosti, u nadopunjenom
tekstovima Izabranih djela Stojovi se opredijelio na krai esej ili susret sa
jednim autorovim djelom, ali kritiarska naela prethodnih djela ostala su ista.
Ove je Stojovi saetiji, konciziniji, lucidne ekspresivnosti darovitog iskaza.
U ovaj izbor unio je tekstove o: Branku Banjeviu, Savu Dragojeviu, a iz
susreta sa po jednim autorom nikli su radovi o: Sretenu Asanoviu, oru
Lopiiu, Miomiru Markoviu, Vojislavu P. Nikeviu, Milovanu Kaleviu,
Stanku Ceroviu, Vojislavu Miniu, Ognjenu Raduloviu, Radomiru Ivano-
viu, Huseinu Baiu, Veljku Martinoviu, Duanu Kostiu, Marku Vujaiu,
Pavlu Mijoviu i jo ponekom. Ve sam popis linosti i djela o kojima je pisao
razmie okvire prvih Stojovievih knjiga i prikazuje ga kao plodnog kritiara
i estetiara vrijednog ukusa i irokih interesovanja. U tim radovima dola je
do izraza jedna od osnovnih vrijednosti Stojovieva kritiarskog pera konci-
znost izraza i ideal mjere estetskoga vrednovanja.
Meu Stojovievim esejima prvoga toma te edicije je i rad Pogled na
crnogorsku dramsku knjievnost, proiziao iz Stojovieva doticaja s pozori-
nim ivotom Crne Gore. Taj rad ima formu preeka i zanimljiv je. On je u listu
Pobjeda bio stalni pozorini kritiar (1955 1959), od 1976. bio je direktor
Drame, a od 19811990. upravnik Crnogorskoga narodnog pozorita u Tito-
gradu, pa je kao pozorini ovjek pratio scenu i pozorini ivot. Rezultatom
takve angaovanosti je njegov naznaeni rad o crnogorskoj drami, odnosno
i Pozorine hronike iz prvoga toma Izabranih djela. U njegovim pozorinim
radovima promiu pisci, dramaturzi, reiseri, glumci itava jedna galerija po-
zorinih radnika. Stojovi se prema svima njima odnosi s dunim potovanjem
300
i ljubavlju ovjeka koji prati scenu. Uz Sretena Perovia, on je i najznaajniji
pozorini kritiar crnogorske knjievnosti. Ko bude pisao o crnogorskoj dram-
skoj knjievnosti nee moi zaobii ono to je Stojovi napisao o drami.
III
Drugi tom Stojovievih Izabranih djela ima naslov Pisali su mi, u ko-
jem su pisma koja je pisao i dobijao. Njegovih pisama je sto pedesetak (152),
a njemu nekoliko stotina pisama. Stojovieva korespondencija je viestruko
zanimljiva, ja bih rekao i znaajna. Pisma su, inae, kao knjievna batina
znaajna prije svega sa stanovita drutvene slike vremena, angaovanosti
uesnika u korespondenciji, kao i sa psiholokoga stanovita. Ona je izvor
mnogih saznanja. Njegoeva, na primjer, pisma su istorijski izvor za sagle-
davanje prostora i vremena, kao i psiholokog profla autora pisama. Stojo-
vieva pisma, i ona njemu otposlata, su mapa, reljef, drutvenih zbivanja u
Crnoj Gori, reljef vremena odnosnog perioda. Kad se odstrane elementi du-
boke privatnosti, koju neminovno nose iz njih se sagledava puls ne samo
zbivanja u sferi kulture i izdavake djelatnosti, ve i puls drutvenih zbivanja.
Njegova pisma su upuivana prijateljima saradnicima, saradnicima asopisa
Stvaranje, u kojem je Stojovi bio jedan od urednika i to u desetogodi-
njem trajanju, saradnicima u sferi izdavake djelatnosti. Svoja pisma Stojovi
je najee poinjao obraanjem dragi/a, a zavravao odrednicom tvoj
ili va to govori ne samo o bliskosti saradnikih odnosa, ve i o kulturi
ponaanja i epistolarnoj formi pisama. Stojovieva pisma, kao i ona njemu
poslata, nijesu samo poslanice i pozdravi, niti iz njih (ne) izbijaju samo lina
raspoloenja, ve se stapaju s neposrednim ivotnim tokovima, pa su, ponovi-
mo, slika vremena. Pojedinana obimnost ovih pisama zavisi od poruke koju
pismo nosi, a meu njima najdue je jedno pismo od Radovana Zogovia. O
ovim pismima Vlatko Simunovi, knjievni kritiar, kae: Sva su autentina.
Uglavnom je to prepiska sa ljudima koji su se, u raznim vidovima, bavili knji-
evnou i teatrom. Imaju razliite sadraje i nude obilje podataka relevantnih
za istraivanja perioda u kojem su pisana. Nalazimo tu mnotvo faktografskih
elemenata koji mogu dopuniti nae poglede na bitne stvaraoce. Dragocjena je
to graa i za radoznale duhove koji insistiraju na spoznaji detalja koji ilustruju
line i drutvene situacije. Ima tu mnotvo elemenata koji vjeito govore o
opredjeljenjima ljudi i njihovim pogledima na drutvena pitanja. Tu su pisma:
Mihaila Lalia, Radovana Zogovia, Rista Dragievia, Jevta Milovia, Pavla
Mijovia, Ljuba urkovia. Naravno, Milorad Stojovi je estit, odgovoran i
jasan. Sa dunim se potovanjem odnosi prema svima koji su mu pisali, obja-
vio je samo pisma koja mogu biti interesantna za itaoca ili istraivaa epohe,
Krsto PIURICA
301
eliminiui sve sadraje koji odiu nabalnom privatnou i samoljubljem. Nje-
gova korespondencija jasna je i ostvarena, privlana kao pripovijedna proza
s elementima istorijskog. Ova korespondencija razbija monotoniju, izaziva
znatielju, u njoj nema nita to bona fde ne zahtijeva uzusna tehnika pisma.
Stojovieva Izabrana djela su vrhunac njegove literarne angaovanosti. Za
razliku od Sabranih djela ona jo ne nagovjetavaju prizvuk zaokruenosti
posla i kraj intelektualnoga rada. Iako je u poodmaklim godinama, on do sa-
branih djela ima jo vremena, ali ako do sabranih djela i ne doe on je afr-
misan kao crnogorski esteta i najuplivniji crnogorski knjievni kritiar druge
polovine dvadesetoga vijeka.
Krsto PIURICA
MILORAD STOJOVI A LITERARY CRITIC AND ESSAYIST
The present paper presents a reminder of the literary critic work of fa-
mous Montenegrin critic and literary historian Milorad Stojovi, with a spe-
cial emphasis on his two-volume Selected Works. Stojovis Selected Works
present the peak of his literary engagement. Unlike the Collected Works
they still did not give a feeling of comprehensiveness and the completion of
intellectual work. Either way, Stojovi is one of the most prominent Montene-
grin literary critics of the second half of nineteenth century.
Key words: Milorad Stojovi, literary criticism, history of literature,
Montenegrin literature
303
UDK:821.163.4.09(497.16)
Pregledni rad
Vladimir VOJINOVI (Podgorica)
vojinovicv@t-com.me
MONTENEGRISTIKE STUDIJE
AKADEMIKA RADOMIRA V. IVANOVIA
Autor ovoga rada portretie akademika Radomira V. Iva-
novia, akcentujui doprinos toga naunika montenegristici. U
radu se nalaze najznaajniji podaci o Ivanovievu strunom i
naunom usavravanju, podaci o bibliografjama, te panoramski
prikaz njegovih pojedinanih teza o crnogorskoj knjievnosti i
njenim osobenostima.
Kljune rijei: Radomir V. Ivanovi, montenegristika, crno-
gorska knjievnost, makedonska knjievnost, nacionalna knji-
evnost, nauka o knjievnosti...
Jedna nacionalna knjievnost, njeni povremeni tretptaji, jednako kao i
njen kontinuitet i njena ukupnost, neosporna biva tek onda kad se meu flo-
lokim stanovitima o njenim dometima pronau i oni ija je trenutna adresa
van geografskih granica drave po kojoj je ta knjievnost dobila ime. Tako i
crnogorska knjievnost ima zahvaliti injenici da su mnogi naunici koji ive
i rade izvan Crne Gore, skoro cio radni i ivotni vijek posvetili i temama iz
oblasti montenegristike. Sluaj je to i s naunim djelom akademika Radomira
V. Ivanovia.
Redovni lan Makedonske akademije nauka i umjetnosti u Skoplju,
Crnogorske akademije nauka i umjetnosti u Podgorici, Udruenja knjievnika
Srbije, poasni lan Drutva pisaca Makedonije, stalni lan-saradnik Matice
srpske u Novome Sadu i poasni doktor nauka Univerziteta Sv. Kiril i Meto-
dij u Skoplju, Radomir Vladov Ivanovi, roen je 28. avgusta 1936. godine u
selu Smonica u optini akovica. S poetkom Prvoga svjetskog rada Ivanovi-
eva porodica seli se u Titograd a u martu 1947. u selo Zmajevo, nedaleko od
Novoga Sada. Ivanovi je etiri razreda osnovne kole zavrio u Titogradu, tri
razreda nie gimnazije u Zmajevu, dok je pet razreda vie gimnazije zavrio
u Novome Sadu. Diplomirao je na Filozofskome fakultetu u Novome Sadu
februara 1960. (Grupa za jugoslovensku knjievnost i junoslovenske jezike).
304
Vladimir VOJINOVI
Na osnovu dostupnih Ivanovievih biografja i bibliografja, moe se
zakljuiti da je sav radni vijek Ivanovia bio usmjeren ka prosvjetnome i na-
unome usavravanju. Kratko vrijeme, nakon diplomiranja, radio je kao hono-
rarni profesor u Srednjoj medicinskoj koli u Pritini. Septembra 1960. godi-
ne izabran je za asistenta na novootvorenom Filozofskom fakultetu u Pritini
(Grupa za srpskohrvatski jezik i jugoslovenske knjievnosti). Od marta 1961.
do marta 1962. godine nalazi se na odsluenju vojnog roka u Jugoslovenskoj
narodnoj armiji (Delnice, SR Hrvatska). Ponovo je izabran za asistenta na
istom Fakultetu aprila 1962. godine. Na Filolokom fakultetu Univerziteta u
Beogradu odbranio je januara 1965 godine doktorsku disertaciju Milutin M.
Uskokovi i njegovo doba, pred komisijom: akademik Velibor Gligori, prof.
dr Vido Latkovi i prof. dr Dimitrije Vuenov. Polovinom 1965. godine iza-
bran je za docenta za predmet Novajugoslovenska knjievnost, a pet godina
docnije (1970) za vanrednog profesora za isti predmet. Iste godine izabran je
i za efa novoosnovane Katedre za jugoslovensku knjievnost i srpskohrvat-
ski jezik.(...) Juna 1980. izabran je za redovnog profesora za predmete Srpka
knjievnost XIX vijeka i Makedonska knjievnost, koje je predavao do kraja
kolske 2002/2003. godine. Penzionisan je 1. oktobra 2003. godine.
1

Prema Milovievu istraivanju, Ivanovi je do 2012. godine objavio
preko 1600 radova, kao i 47 knjigana srpsko-hrvatskom i 12 knjiga na make-
donskom jeziku. Radove je objavljivao u 164 publikacije na jezicima jugo-
slovenskih naroda i narodnosti, kao i na nekoliko svjetskih jezika. Ivanovievi
radovi prevoeni su na: francuski, ruski, engleski, njemaki, albanski, make-
donski, turski, rumunski, jermenski, slovaki, rusinski, bugarski, italijanski,
grki, panski i japanski jezik. Bio je predava na stranim univerzitetima (po
pozivu) i uestvovao je u radu brojnih naunih skupova iz oblasti flologi-
je. Od njih izdavajamo one u: Budimpeti, Minhenu, Jerevanu, Sentandreji,
Haleu, Lajpcigu, Bukuretu, Palermu i Varavi. Govori ruski i makedonski, a
slui se njemakim, slovenakim i bugarskim jezikom. Putovao je u Albaniju,
Austriju, Bugarsku, Italiju, Maarsku, Rumuniju, SSSR, Poljsku, ehoslo-
vaku, Demokratsku Republiku Njemaku, Saveznu Republiku Njemaku,
paniju i Grku.
2
Ivanovi je za rad i postignua u oblasti pedagoke struke i nauke o
knjievnosti nagraivan sljedeim priznanjima: Nagradom grada Pritine
(1967), Decembarskom nagradom SAP Kosovo (1970), Trinaestojulskom
nagradom SR Crne Gore (1974), Zlatnom znakom Kulturno-prosjetne za-
jednice Srbije (1977), Poveljom Meurepublike kulturno-prosvjetne za-
1
Milorad T. Milovi. Bio-bibliografja Radomira V. Ivanovia - montenegrina. CNBCG
ure Crnojevi. 2010: Cetinje, 78.
2
Ibid, 8.
305
Montenegristike studije akademika Radomira V. Ivanovia
jednice Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine (1983), Nagradom Sa-
veznog sindikata Vojvodine (1992), Nagradom osloboenja Podgorice
(1995), Balkanskom nagradom Koo Racin (1997), Kosovskom nagradom
Vuk Filipovi (1998) i Nagradom za ivotno djelo Paja Markovi Ada-
mov (Sremski Karlovci, 1999/2000).
O Ivanovievu djelu objavljene su i dvije svearske knjige Liber
amicorum 2001. godine i Izbor kritka kritike 2010. godine. Takoe, vie puta
je objavljivana i dopunjivana Ivanovieva bio-bibliografja: najprije iz pera
Branka Jokia u Bibliografskome vjesniku iz 1984. godine, potom je Joki
u koautorstvu s Jelicom Jovovi tri puta dopunjavao i objavljivao; zatim je
isti tim koautora sainio Ivanovievu bibliografju radova s makedonistikim
temama (2003); dok je, na koncu, Milovi objavio i posljednju Ivanovievu
bibliografju radova, s akcetom na montenegristikim temama. I upravo se iz
podataka koje je sistematizovao Milovi jasno vidi ukupan doprinos Radomi-
ra V. Ivanovia montenegristici. U toj knjizi sainjen je popis Ivanovievih
radova (knjiga i lanaka) koji se odnose na crnogorske autore i crnogorsku
knjievnost, kao i radove crnogorskih autora o Ivanovievom naunom djelu.
Ova Bibliografja sadri ukupno 1339 bibliografskih jedinica.
3
Kad se posmatra Ivanoviev doprinos montenegristici onda se lako
moe konstatovati kako je kvantitetu radova analogan i osebujan kvalitet
Ivanovieve sondae pruaju se prema svim poddisciplinama nauke o knji-
evnosti i iz svih uglova rasvjetljavaju domete knjievnih epoha, domete po-
jedinih kritikih i teorijskih rasuivanja te domete poetika pojedinih autora
crnogorske knjievnosti. Tome u prilog idu tekstovi, zahvaljujui kojima se
jasno moe vieti kako su nauka i kritika direktno doprinosile afrmaciji
nacionalne knjievnosti, potom doprinosile razvoju slavistike i jugoslavisti-
ke, a sopstvenim rezultatima i daljem razvijanju metodologije istraivanja.
4

Uprkos tome to je s vremena na vrijeme u radovima zakljuivao kako se
dometi nauke o knjievnosti ne daju primjenjivati samo na jednoj nacionalnoj
knjievnosti, budui da bi tako izgubili na svojoj objektivnosti, Ivanovi se
u dobrom dijelu svoga naunoga staa opredjeljuje upravo za isticanje klju-
nih crta crnogorske nacionalne knjievnosti i njihovo kompariranje sa slinim
suednim, to za posljedicu ima kvalitetne komparativistike studije. U nji-
ma Ivanovi, uoavajui pojedinano i poredei ga sa slinim izvodi neke od
najpreciznijih zakljuaka o crnogorskoj knjievnosti: podudarnost razvoja
crnogorske i makedonske knjievnosti ogleda se, izmeu ostalog, i u tome
to su u njima zastupljene iste stilske formacije i grupacije. Ta je podudarnost
3
Ibid, 10.
4
Radomir Ivanovi. Dijalog s djelom. Titograd: NIO Pobjeda. 1987, 231.
306
takoe primjetna i kada su u pitanju tematika i motivika, kao i primjena odre-
enih stvaralakih postupaka (...) Na prvom mjestu to se odnosi na potovanje
knjievne tradicije, odnosno potovanje sveukupne materijalne i duhovne kul-
ture.
5
A upravo odnos prema duhovnome nasljeu Ivanovi smatra jednim od
kljunih dokaza kontinuiteta unutar nacionalne knjievnosti, jer oslanjanje
na tradiciju, bez obzira na nain transpozicije, transformacije i modifkacije
celokupnog kulturnog i knjievnog nasljea, potvruje, sa jedne strane, konti-
nuum razvoja nacionalne knjievnosti, a sa druge strane posvedouje dijalek-
tiku razvoja svake umetnike vrste ponaosob i umetnost u celini.
6
U tome duhu Ivanovi i pristupa pojedinim etapama crnogorske knji-
evnosti i pojedinim autorima. Otud se u Ivanovievoj naunoj zaostavti-
ni srijeemo s knjigama o djelima autora Stefana Mitrova Ljubie, Stjepa-
na Zanovia, Petra II Petrovia Njegoa, Nikole I Petrovia Njegoa, Marka
Miljanova, Stefana Mitrovia, Mihaila Lalia, Radovana Zogovia, Nikole
Lopiia, Rista Ratkovia, eda Vukovia, uze Radovia, Nika Jovievia,
Janka onovia, Branimira epanovia, Sretena Asanovia, Dragana Niko-
lia, Mirka Banjevia, Branka Banjevia, Radonje Veovia, Duana Kostia,
Duana urovia, Aleksandra Ivanovia, ali i kritiara Vida Latkovia, Tri-
funa ukia, Jevta Milovia, Milorada Stojovia, Slobodana Tomovia (Mo-
gunost rei, Romani Mihaila lalia, Tumaenja savremenog romana, Ljepota
pisanja, Tekoe tumaenja knjievnog djela, Pisci i problemi: studije i ogledi,
Govor dela, Dijalog s djelom, Rei na raskru, Od rijei do rijei, Poetika
Rista Ratkovia, Njegoev poetski govor, Od Njegoa do Lalia, Retorika o-
vjenosti, Pisanje kao sudbina, Obnova poetskog govora, Fakta i fgure, Nje-
goeva psihologija i flozofja stvaranja, Dar i nadahnue, Vienja i snovie-
nja, Srodstvo po zboru, Saopisi i kazalice Stefana Mitrova Ljubie, Iskustveni
krugovi, Njegoeva poetika i estetika, Knjievno oblikovanje stvarnosti, Vre-
mekazi i knjigokazi, Darovi dugovi, Umee pripovedanja; posebno vrijedne
monografje, posveene crnogorskim klasicima 19. i 20. vijeka objavljene su
2003. i 2004. godine u izdanju bjelopoljskoga Pegaza, i to: Petar II Petrovi
Njego - monografja, Stefan Mitrov Ljubia prilog poetici, Marko Miljanov
Popovi, Nikola I Petrovi Njego, Risto Ratkovi prilog poetici, Mihailo
Lali i Duan Kosti). Ukupno 47 monografskih publikacija, od kojih su e-
tiri na makedonskome jeziku. Tome broju treba pridodati i 40-ak prireenih
knjiga, 40-ak urednitava i recenzija u knjigama i zbornicima, 50-ak posebnih
otisaka, blizu 400 ogleda, studija i lanaka, te blizu 250 prikaza i osvrta s te-
matikom iz oblasti montenegristike.
5
Ibid, 230.
6
Radomir Ivanovi. Ogledi o makedonskoj knjievnosti. Cetinje: Obod. 1980, 31.
Vladimir VOJINOVI
307
Dakako, obiman opus oituje i logian nauni razvitak Ivanovia, pa se
u njegovoj literaturi javlja cijeli spektar metoda i pristupa knjievnome djelu.
Na osnovu toga, a posmatrajui Ivanovievo djelo kao jedan od znaajnijih
montenegristikih nanosa, lako se moe pratiti i smjena naunih tendencija,
metoda i modela istraivanja u oblastima nauke o crnogorskoj knjievnosti.
Osim toga, Ivanovieva zaostavtina jeste izuzetno korektna osnova za sva
budua tumaenja i sondae onih epoha i djela crnogorske knjievnosti koja
je Ivanovi uspio da zahvati. U tom smislu Ivanovi je i zapisao da je znaaj
nauke o knjievnosti i knjievne kritike utoliko (...) vei ukoliko se zna da
bez moderno zasnovanih tumaenja nije mogue osvijetliti brojne autohtone i
zajednike osobenosti razvoja i nacionalne i nadnacionalne knjievnosti, te da
dalja specijalistika istraivanja u tom smislu predstavljaju neimovnu potrebu
i samorazumljivo polazite.
7

U prilog toj tezi, artikulisanoj prije dvije i po decenije, Ivanovi je dao
i konkretan argument, posvetivi se u najnovije vrijeme djelima znaajnijih
imena svjetske knjievnosti djelima Tomasa Mana, Umberta Eka, Gabrijela
Garsije Markesa i Mihaila A. olohova...
Vladimir VOJINOVI
ACADEMICIAN RADOMIR V. IVANOVIS STUDIES
IN THE FIELD OF MONTENEGRIN LANGUAGE
The author of this paper portrays academician Radomir V. Ivanovi,
emphasizing the contribution of this researcher to the study of the Montene-
grin language. The paper provides the most important data about Ivanovis
professional and scientifc training, information on bibliographies, and a pa-
noramic view of his individual theses of the Montenegrin literature and its
specifcs.
Key words: Radomir V. Ivanovi, Montenegrin language, Montenegrin
literature, Macedonian literature, the study of literature
7
Radomir Ivanovi. Dijalog s djelom, 246.
Montenegristike studije akademika Radomira V. Ivanovia
309
UDK: 821.163.4:929Rotkovi R.
In memoriam
RADOSLAV ROTKOVI
(19282013)
Ispratili smo u vjenost jednoga od rijetkih poslijeratnih heroja, poto-
njega naeg naunika renesansnoga tipa, neustraiva borca za dostojanstvo i
ast Crne Gore, neprevaziena govornika, knjievnoga istoriara i kritiara,
teatrologa, publicistu, istoriografa, istoriara kulture, flologa, slavistu i lati-
nistu, dramskoga pisca, flmskoga kritiara, onomastiara, romanopisca i pje-
snika, posljednjega naeg vrsnog prevodioca s mletakoga dijalekta. Radoslav
Rotkovi je sigurno jedna od najkrupnijih i najosobenijih fgura koja se javila
meu prouavaocima i afrmatorima crnogorske kulture u najirem smislu te
rijei, jo od prvih poslijeratnih godina (1948) pa do 8. septembra 2013.
Roen je 30. maja 1928. godine u Mojdeu kod Herceg Novoga, e je
stekao osnovno obrazovanje, a gimnaziju je zavrio u Kotoru. Diplomirao je
na Filozofskome fakultetu Sveuilita u Zagrebu 1953, a u Beogradu je za-
vrio i Fakultet politikih nauka 1974. godine. Doktorsku tezu Bokokotorska
crkvena prikazanja (XVIIXVIII stoljee) odbranio je 1979. godine na Filo-
zofskom fakultetu u Zagrebu.
310
Adnan IRGI
Radni je vijek zapoeo kao urednik rubrike za kulturu u Pobjedi
(19541959); bio je umjetniki direktor Loven-flma (1959-1966); glavni
urednik TV Titograd (19661980); nauni radnik u Crnogorskoj akademiji
nauka i umjetnosti (19801981); rukovodilac Odjeljenja za drutvene nau-
ke Leksikografskog zavoda Crne Gore (odakle je penzionisan 1988. godine).
Bio je lan i saradnik svih institucija i udruenja koji su doprinosili razvoju
i afrmaciji Crne Gore i njene kulture. Bio je lan (do 1989) i predednik
Udruenja knjievnika Crne Gore, lan Jugoslovenskoga nacionalnog komi-
teta za Enciklopediju evropske kulture ranoga srednjeg vijeka, lan Redakcije
za Crnogorsku enciklopediju DANU te lan i Leksikografskoga zavoda, i Cr-
nogorskoga PEN centra, i Matice crnogorske, i Dukljanske akademije nauka
i umjetnosti, i Crnogorske pravoslavne crkve, i Liberalnoga saveza, i Crno-
gorskoga drutva nezavisnih knjievnika, i Fondacije Sveti Petar Cetinjski, i
Instituta za crnogorski jezik i knjievnost. No njegovo je lanstvo doivotno i
bezuslovno bilo samo u humanoj borbi za autohtonu crnogorsku kulturu.
Dobitnik je bio: Ordena rada sa srebrnim vijencem (1984); Nagrade
osloboenja Titograda (1966); nagrada za TV reportae na Festivalu u Por-
torou: Nagrade za ekologiju (1974) i Nagrade za ekoloku emisiju (1977);
Nagrade Udruenja knjievnika Crne Gore za najbolju knjigu u 1976. godini
(knjiga Crnogorsko knjievno nasljee); Vijenca Petrovia, priznanje DANU
za poseban doprinos u istraivanju i prezentiranju crnogorske istorije i kultu-
re, i najviega dravnog priznjanja Trinaestojulske nagrade (2010).
Iako po primarnome obrazovanju nije bio jezikoslovac, Rotkovi se
jezikom cijeloga ivota bavio. ak je i pozamaan dio njegove doktorske
disertacije obuhvatio jeziku analizu bokokotorskih prikazanja s posebnim
osvrtom na jezik Nenadieva Prikazanja muke Jezusove. Koristei se uglav-
nom deskriptivnim i komparativnim metodom, obradio je grafju, pravopis,
akcenatske znake u jeziku prikazanja, konsonantske grupe, zamjenu jata,
padeni sistem, glasovne alternacije, Nenadiev pogled na jezik i pravopis,
odnos jezika prikazanja prema dijalekatskoj osnovi njihovih pisaca i prepisi-
vaa, odnos toga jezika prema starijemu jezikome nasljeu i hrvatskome i
crnogorskom, razliite uticaje na jezik Ivana Antuna Nenadia, neke tipine
sintaksike osobine i sl. Kad je u pitanju njegovo bavljenje dijahronim jezi-
kim pitanjima, naroito najstarijim periodima crnogorskoga jezika, posebnu
panju privlae onomastika ispitivanja objedinjena u monografji Odakle su
doli preci Crnogoraca. Posebno je znaajno poglavlje Polapsko-pomorske i
zetsko-pomorske onomastike paralele u kojem donosi preko 860 podudarnih
toponima u Polablju i Crnoj Gori. Tome njegovu radu jo uvijek se nije pristu-
pilo s dovoljno ozbiljnosti.
311
In memoriam RADOSLAV ROTKOVI
Radoslav Rotkovi je uestvovao na brojnim meunarodnim i doma-
im naunim skupovima koje su o crnogorskome jeziku ili crnogorskoj knji-
evnosti pokretale nacionalne crnogorske institucije tokom posljednje dece-
nije XX i prvih godina XXI vijeka, zadugo izvan ofcijelne potpore i protivno
stavovima zvaninoga jezikoslovlja u Crnoj Gori. Pored svega, treba istai
da je Radoslav Rotkovi kao lan uprave Udruenja knjievnika Crne Gore
stao iza Saoptenja o jeziku u kojem se istie zahtjev o ozvanienju zasebne
crnogorske jezike varijante u okviru ondanjega zajednikoga stadardnoga
jezika, te protest protiv jezike unitarizacije koja se provodila primjenom No-
vosadskoga dogovora. Jo otriji protest u kome je optuio jezike unitarite
iz Novoga Sada i Beograda za crnogorsku jeziku asimilaciju i negiranje cr-
nogorske knjievnosti, te se oglasio protiv onih koji su o jeziku u Crnoj Gori
raspravljali ak i bez konsultacije Crnogoraca, objavio je Rotkovi u reviji
Ovdje 1971. godine: Ako je jedinstvo naeg jezika, uz potovanje razlika u
izgovoru i pismu, prirodan put, onda je trebalo slijediti taj prirodni put. Ako
to nije neophodno, ako je to smetnja za samostalno izraavanje, ako to vodi
sterilizaciji i kastraciji jezika koji svoje sokove crpe jedino iz istog narod-
nog izvora, onda nije trebalo ni poinjati takav ujediniteljski posao. (...) Da
na prostranom podruju tokavskog knjievnog jezika postoje razlike, to nije
novo. Vuk u Rjeniku uz mnoge rijei stavlja oznake mjesta ili kraja. Takoe
on stavlja oznake ist., zap. jugoz., ju. ime razgraniava dijalekte kao kod:
gudeti, gudjeti i guditi ili zagudeti, zaguditi, zagudjeti i zagueti. Ono to je
kod Vuka istoni i zapadni dijalekat, to je sada istona i zapadna varijanta.
Zato onda Vukov juni dijalekat ne bi bio juna varijanta po istoj logici? da
li bi se stalo na samo tri varijante? (...) A itav ovaj nered i sva ova nervoza
koja dovodi ak do fzikih obrauna ima samo jedan izvor: Novosadski do-
govor. Nijesmo uestvovali u njegovom formulisanju ali smo sada prinueni
da se prema njemu odreujemo, branei se od pokuaja asimilacije, upravo od
onoga to je, objektivno, njegova sutina. Zbog takvih stavova bio je zajedno
s ostalima crnogorskim nacionalistima i separatistima unijet u tzv. Bijelu
knjigu, ime im je zabranjeno objavljivanje radova. Bio je Rotkovi brani
jezika crnogorskoga do kraja ivota, pa je i u najnovije doba otro i bespo-
tedno kritikovao poznate opstrukcije standardizacije crnogorskoga jezika od
stranih nekih naih javnih djelatnika: itav taj manevar izveden je tako kao
da su neki nai lingvisti i publicisti bili zadueni da crnogorstvuju godinama,
kako bi zauzeli to bolje pozicije, i savjetovani da ne izlaze na megdan junaki
s akademikom Nikeviem, jer bi se time otkrili, s tim da se pred otvaranje
nastave crnogorskoga jezika i knjievnosti probude i izau iz trojanskoga ko-
nja sa ajkaama i dragaevskim trubama, u borbu za srpski jezik ijekavskoga
izgovora.

312
Posebno je znaajno to je kao poliglota prevodio i prireivao djela
starih crnogorskih pisaca iz Boke Ljudevita Paskovia, Ivana Bone, ora
Bizantija, Ivana Antuna Nenadia, naroito to je priredio djela Krsta Ivanovi-
a, Stefana Zanovia i Stefana Mitrova Ljubie. Otkrivao nam je knjievnost
pretpetrovikoga vremena, otkrio nam je knjievni srednji vijek, otkrio nam
je i renesansno Cetinje i renesansnu Boku, argumentovano odgovorio na ne-
suvisle napade da crnogorska knjievnost ne moe poinjati Andreacijem a
zavravati Zuvdijom Hodiem i sl. A pred kraj ivota zavrio je i svoj ivotni
projekat i najznaajniji projekat u knjievnoj montenegristici Istoriju crno-
gorske knjievnosti od poetaka pismenosti do druge polovine XIX vijeka.
U Crnoj Gori nema vie naunika Rotkovieva profla koji su se ogle-
dali u razliitim strukama od flma i pozorita do onomastikih ispitivanja.
Ispratili smo u vjenost velikana i potonjega naeg polihistora.
Adnan IRGI
313
UDK: 37:929Milatovi B.
Aleksandra NIKEVI-BATRIEVI (Podgorica)
alexmontenegro@t-com.me
In memoriam
DR BILJANA MILATOVI
Poslije kratke i teke bolesti, 28. marta 2013. godine, napustila nas je
doc. dr Biljana Milatovi (roena Ognjenovi). Duboko nas je rastuio i po-
tresao rastanak od koleginice koja je bila uzor mnogima, strunou i profesi-
onalnou. Osobito je bila uzor svojom ovjenou, rijetkom takvom u ljud-
skom rodu, po kojoj emo zauvijek da je pamtimo i zbog koje e njen odlazak
zauvijek da boli.
Doc. dr Biljana Milatovi roena je 16. avgusta 1964. godine u Nikiu.
Osnovnu i srednju kolu (jeziko-kulturoloki smjer) pohaala je i zavrila
u Nikiu. Februara 1987. godine diplomirala je u Nikiu, na Odsjeku za
engleski jezik i knjievnost Nastavnikoga fakulteta, nakon ega je 1995. go-
dine na Filozofskome fakultetu stekla diplomu profesora engleskoga jezika i
knjievnosti. Magistrirala je 2002. godine na Filozofskome fakultetu u Novo-
me Sadu i time stekla zvanje magistra lingvistikih nauka. Njen rad se ticao
oblasti metodike nastave stranih jezika na temu: ,,Igra kao jedna od aktivnosti
u nastavi stranih jezika. Doktorsku disertaciju ,,Poetna nastava stranog je-
zika u osnovnoj koli (na primjeru nastave engleskog jezika) odbranila je na
Filozofskome fakultetu u Novom Sadu, septembra 2006. godine.
314
Aleksandra Nikevi-Batrievi
Univerzitet Crne Gore angaovao je u svojstvu saradnika na Odsjeku za
engleski jezik i Odsjeku za sociologiju i flozofju Filozofskog fakulteta u Nik-
iu. Na matinome studijskom programu predavala je Metodiku nastave en-
gleskog jezika i Savremeni engleski jezik I. Nakon izbora u akademsko zvanje
docenta drala je predavanja na predmetima Nastavni sadraji u predkolskom
i osnovnom obrazovanju i Nastavni sadraji u srednjokolskom obrazovanju,
kao i na predmetima Engleski jezik I i Engleski jezik II na Studijskome pro-
gramu za srpski jezik i junoslovenske knjievnosti i Studijskome programu
za crnogorski jezik i junoslovenske knjievnosti. Za rukovodioca Studijskog
programa za engleski jezik i knjievnost izabrana je 2008. godine.
Doc. dr Biljana Milatovi uestvovala je na mnogim naunim skupovi-
ma u Crnoj Gori, regionu i Evropi. Ona je brojnim radovima, vodei se najvi-
im naunim standardima, dala znaajan doprinos u oblasti kojoj je posvetila
svoje naunoistraivako djelovanje. Pri tom je mapirala smjernice naunici-
ma koji e se za ovu problematiku tek opredjeljivati. Veliki je i njen udio u
oblikovanju domaih i inostranih asopisa, u kojima je objavljivala naune i
strune radove, prijevode i prikaze, ali i uestvovala u ureivakoj politici i
recenziranju radova.
Trenutno je u tampi njena studija Rano uenje stranih jezika koja je
objedinila kompleksna istraivanja magistarskog i doktorskog rada, a koju e
objaviti Filozofski fakultet u Nikiu. Polazei od konteksta koji podrazumi-
jeva moderan naina ivota kao i integracije zemalja Evrope, ukazano je na
neophodnost u napreenja efkasnosti meunarodne komunikacije, uz poto-
vanje identiteta pojedinca i kulturne zajednice iz koje on potie. Pokazano je
kako uenje i nastava stranih jezika u tome smislu, moraju biti shvaeni kao
kontinuirani proces koji se odvija kako u koli, tako i van nje, tokom itavog
ivota svake individue. Poseban napor je posveen izuavanju nastave stranih
jezika u Crnoj Gori. Naglaena je injenica da strani jezici imaju specifno
mjesto u reformisanoj koli i da u tako organizovanoj koli, od samog njenog
poetka, engleski jezik poinje da se ui kao fakultativni predmet. Od ogrom-
nog je znaaja pokretanje cijelog niza pitanja i odgovora koji se tiu stanja u
kolskom sistemu Crne Gore kakva su npr. sljedea: kada se poelo s promje-
nama, kako se one odvijaju, dokad treba da budu zavrene i druga.
Doc. dr Biljana Milatovi, u saradnji sa koleginicom prof. dr Julijanom
Vuo, organizovala je deset naunih skupova posveenih metodici nastave
stranih jezika, a koji su odravani na Filozofskome fakultetu u Nikiu. U
istom koautorstvu priredila je vie zbornika s tih skupova inicirajui intere-
santne teme (npr. stavovi promjena, promjene stava; autonomija uenika i na-
stavnika u nastavi jezika i knjievnosti; individualizacija i diferencijacija u
nastavi, evaluacija u nastavi jezika i knjievnosti) koje su inspirisale veliki
315
In memoriam DR BILJANA MILATOVI
broj uesnika iz razliitih evropskih centara. Viestruko dragocjen je bio i njen
podsticaj skupovima naunika anglista koji izuavaju knjievnost, jezik i kul-
ture anglo-amerikog govornog podruja, a koji ve tradicionalno organizuje
Studijski program za engleski jezik i knjievnost Filozofskog fakulteta u Nik-
iu. Njeno prisustvo je na tim okupljanjima bilo nezaobilazno. Pomagala je u
radu organizacionih i akademskih odbora, ali i davala korisne sugestije u vezi
sa izradom zbornika i monografskih publikacija u kojima su odabrani radovi
prireivani. Uz to, od strane Zavoda za kolstvo Crne Gore, doc. dr Biljana
Milatovi je imenovana za predsjednicu ispitne komisije za polaganje stru-
noga ispita iz engleskog jezika za optinu Niki.
O znanju strunjaka i profesorskoj predanosti doc. dr Biljane Milatovi
svjedoie generacije studenata kojima je bila mentorka ili lanica komisije za
izradu diplomskih i magistarskih radova. I kroz pedagoki aspekt svoga rada
ona je pokazivala da ,,ne ivi dunosti, nego nadahnua. Tome u prilog svje-
doi i uspjena saradnja s kolegama s Internacionalnoga univerziteta u Novom
Pazaru i Fakulteta za pravne i poslovne studije u Novome Sadu gdje je bila
angaovana i gdje je upamena kao ozbiljni znalac i pregalac svoga posla.
Srdana i energina, u svakoj situaciji spremna da pomogne prijatelji-
ma, saradnicima i studentima, Biljana je znala da nae rjeenja za sve proble-
me s kojima smo se suoavali. Mi koji smo u njenom ivotu, poslije porodice
joj, imali posebno mjesto, ostajemo vjeno zahvalni na nesebinoj ljubavi i
panji koju nam je pruala, zahvalni to smo je imali na ovome svijetu, s kojeg
je tako rano morala poi. Za njom emo uvijek tugovati.
PRIKAZI
319
UDK: 821.163.4(497.16)(091)
Pregledni rad
Milica LUKI (Osijek)
Filozofski fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera u Osijeku
milica.lukic@os.t-com.hr
JO JEDNA O CRNOGORSKOJ KNJIEVNOJ POVIJESTI
(Istorija crnogorske knjievnosti (u 3 sveska),
Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica 2012., 1620 str.)
U ovome prikazu autorica daje osvrt na tri sveska Istorije
crnogorske knjievnosti u izdanju podgorikoga Instituta za
crnogorski jezik i knjievnost. Ovaj kapitalni projekt u sklopu
studija crnogorske knjievnosti obuhvaa razdoblje od poetaka
pismenosti do 1918. godine, a autori su Novak Kilibarda, Rado-
slav Rotkovi i Milorad Nikevi.
Kljune rijei: istorija knjievnosti, crnogorska knjievnost,
Novak Kilibarda, Radoslav Rotkovi, Milorad Nikevi

Ovo je istorija jedne knjievnosti. Ona se ne ograniava na knjige na-
pisane na jednom jeziku, ve opisuje knjievna djela jednoga naroda napisana
na bilo kojem jeziku rijei su engleskoga pisca i hispanista Geralda Bre-
nana koje se bez ostatka mogu primijeniti i na kapitalni projekt podgorikoga
Instituta za crnogorski jezik i knjievnost Istoriju crnogorske knjievnosti
u tri sveska (1620 str.; obuhvaa razdoblje od poetaka pismenosti do 1918.
godine), urednitva koje potpisuju elni ljudi te mlade crnogorske znanstvene
institucije doc. dr. sc. Adnan irgi i prof. Aleksandar Radoman. Rije je o
povijesti jedne nacionalne knjievnosti kojom se ostvaruju prikaz i ocjena
kontinuiteta knjievnih pojava odabranoga prostora i ljudi te se sustavno po-
janjava njihova meuovisnost (ili zrcalni odnos knjievnosti prema zbilji)
u odnosu na izvanknjievne sustave, prije svega politiki i drutveni (abi,
2002). Knjievnost se tada upisuje u temelje nacionalnoga identiteta, a (ne)
postojanje sustavnoga opisa knjievne batine jedne zemlje nesumnjivim je
svjedokom njezine dugotrajne borbe za priznanjem i prepoznanjem i njezina
trijumfa koji je okrunio ista nastojanja. Izradba crnogorske povijesti knjiev-
nosti ujedno je i svojevrstan hommage pokojnom crnogorskom akademiku
Vojislavu Nikeviu (19352007) (pa i time to je cijelo izdanje usklaeno
320
Milica LUKI
sa slubenim Pravopisom crnogorskog jezika iz 2010. godine), koji je ini-
cirao projekt izrade Istorije i postavio mu vrste temelje obradivi povijest
crnogorske knjievnosti od poetaka pismenosti do Miroslavljeva evanelja.
Taj su rukopis Adnan irgi i Aleksandar Radoman objelodanili 2009. godine
(ICJK, Cetinje) pod naslovom Historija crnogorske knjievnosti od poetaka
pismenosti do XIII vijeka objavljujui tako svoju ozbiljnu namjeru da nastave
projekt svog mentora i uitelja. Crna je Gora dosada bila jedna od rijetkih sla-
venskih zemalja ija bogata knjievna batina nije bila monografski opisana, ali
je sada dobila povijest knjievnosti usustavljenu prema relevantnim metodolo-
kim principima koji se primjenjuju u knjievnopovijesnim istraivanjima (ana-
litiko-sintetiki pristup; podjela po knjievnim periodima i pravcima za pisanu
knjievnost; reprezentativna djela i njihovi autori; podjela po rodovima i vrsta-
ma za usmenu knjievnost; knjige su opremljene saecima na crnogorskom i
engleskom jeziku, bibliografjom, imenskim kazalom i podacima o autorima)
obuhvaajui svojim opisom, u dijakroniji i sinkroniji, sve od supstratnoga
usmenoga knjievnoga teksta do autora iz Crne Gore, bez obzira na to gdje
su stvarali ili objavljivali svoja djela, ali i izvanjaca koji su se svojim radom
ugradili u crnogorski knjievni i kulturni ivot. Dva su opeprisutna modela
oblikovanja knjievnih povijesti. Prvi, koji se temelji iskljuivo na historizmu
ili ustanovljenju dogaajnice, tzv. pozitivistiki pristup, koji je dominirao do
kraja XIX. stoljea i drugi koji se javlja kao otpor sintetikom nastojanju da
se ukupna kulturnopovijesna zbivanja podrede jedinstvu i kontinuitetu (Biti,
2000). Drugi model javlja se ve krajem XIX. stoljea, ali radikalniji zahvati
poinju poetkom XX. stoljea s pojavom nove kritike te kasnijim intervenci-
jama ruskih formalista i ekih strukturalista. Ono to novije povijesti knjiev-
nosti defnira u irem smislu jest svojevrsna kontaminacija ili, bolje istaknuti,
interferencija dvaju modela (Saftch, 2007). I u trima se knjigama sinteze crno-
gorske knjievnosti, od usmene dionice do 1918. godine, dade prepoznati njiho-
vo proimanje, osobito ako na umu imamo da i pristup kroz prizmu dogaajnice
kao i imanentna (kontekstualna) knjievna povijest imaju svojih nezanemarivih
prednosti i nedostataka. Dijakronijsko-spacijalna (vremensko-prostorna) pa-
radigma kosturskom je osnovom svake sustavne nacionalne povijesti knjiev-
nosti. Izmeu ostalih, takav se sintetski pristup poimanja ukupnosti zbiljskih
povijesnih (drutvenih, politikih, kulturnih, javnih) dogaaja i njima pripada-
juih knjievnih ostvaraja razumijeva i Voltaireovom izrekom: Sva povijest je
nedavna. Nedavna po tome to se preobraava natrag u knjievnost. Ono to ih
nuno i sjedinjuje i relativizira injenica je da su i povijest i knjievnost, a onda
i povijest knjievnosti, tvorevine jezika i kao takve imaju svoje zakonitosti do
neke mjere uvijek distinktivne u odnosu na zbilju i do neke mjere uvijek pod-
lone kritici zbilje u kojoj trenutno ivimo, miemo se i jesmo.
321
Jo jedna o crnogorskoj knjievnoj povijesti
Preciznije: svezak 1. Usmena knjievnost (266 str.) Novaka Kilibarde, cr-
nogorskoga znanstvenika, napose povjesniara usmene knjievnosti i knjiev-
nika obuhvaa pet cjelina: O nazivu i postanku usmene knjievnosti, Tok crno-
gorske usmene knjievnosti, Historijski mozaik Crne Gore kao tematika njezine
usmene knjievnosti, Oblici crnogorske usmene knjievnosti te Narodsko iliti
imitativno pjesnitvo u Crnoj Gori. Zakonitost narodne, terminoloki preciznije
usmene (Kilibarda, 2012), knjievnosti nalae vee uposlenje prostorno-vre-
menskoga pristupa u identifkaciji knjievnosti Crne Gore koja se ima smatrati
usmenom, a koja je ostvarena crnogorskim jezikom i to na prostoru koji danas,
po povratku dravnosti 21. svibnja 2006., jest matian teritorij Crne Gore. Do-
gaajnica ili temporalna dimenzija pristupa ovdje se naziva tok, a s obzirom na
trajanje rije je o prikladnom terminu. Prva je postaja prethrianska, iscrplju-
je se u razumijevanju rijei Slovjene i plemensko-rodovskoga, politeistinoga
svjetonazora. Ta je poput spolije potom ugraena u temelje hrianskih zdanja
usmene knjievnosti (Kilibarda 2012). Autor knjige ipak upozorava na nedo-
statke metode koja ima, osobito ukoliko kaziva nije poznat, tematiku ambi-
jenta luiti kao kriterij prisvajanja nacionalnoj knjievnosti. Imajui istaknuto
na umu razumijemo dalje razredbu poglavlja: Dukljansko-zetski period, Spe-
cifnost crnogorskog XVI i XVII vijeka, Nahijska Crna Gora, Sedmoro Brda,
Moraki uskoci, Crnogorska plemena s hercegovakim predznakom itd. Ek-
splikacija anrovskoga sustava usmene knjievnosti, usmjerenost unutarnjim
knjievnim pitanjima, dolazi po iscrpljivanju vremensko-prostornoga pristupa.
Na samom kraju promatraju se imititativni pokuaji oivljenja usmenoga stiha
(osmerca i deseterca) kao instrumenti politike ideologije.
Svezak 2. Od poetaka pismenosti do sredine XIX vijeka (568 str.) sinteza
je dugogodinjih (viedesetljetnih) istraivanja stare crnogorske knjievnosti,
ali i povijesti i kulture uope, akademika Radoslava Rotkovia, nagraivano-
ga crnogorskog znanstvenika (flologa, historiografa, kulturologa, teatrologa)
i knjievnika koji je svoju znanstvenu naobrazbu stekao u Zagrebu. S obzirom
na to da je Rotkovi ne samo knjievni znanstvnik ve i historiograf i kulturo-
log, opis pismovnih/knjievnih pojava toga golemog milenijskog razdoblja
prati povijest drave i kulture kroz etiri cjeline: Srednji vijek, Humanizam
i renesansa, Barok i prosvjetiteljstvo te Petar II Petrovi Njego. Najranija
je pismenost u srednjovjekovnoj Duklji onakva kakvom ju tumai Crnorizac
Hrabar za Slavene uope u svom apologetskom spisu O pismenima (X. st.)
prije pokrtavanja slavenska se rije biljei crtama i urezima, a po pokr-
tavanju u uporabi grko pismo te sva tri slavenska pisma (glagoljica, irilica
i latinica). Ostvaruje se pod okriljem triju vladarskih dinastija: Vojisavljevia,
Nemanjia i Balia. O pismenosti na slavenskom jeziku postoje samo posred-
na svjedoanstva, dok su tragovi latinske i grke pismenosti dukljanskoga pe-
322
rioda djelomino sauvani. Jo su hrvatski flolozi Branko Vodnik i Vatroslav
Jagi ustvrdili da je srednjovjekovna Zeta rasadnik glagoljice (na njihovu
tragu u suvremenoj se hrvatskoj flolokoj znanosti o tom prostoru govori i kao
o istonom krilu hrvatskoga glagoljatva), a pretpostavlja se da se glagoljska
pismenost mogla razviti pod utjecajem snanoga sredita slavenske pismenosti
u Ohridu. Posebna je pozornost posveena djelovanju skriptorija u vrijeme Ne-
manjia te kasnije Balia u manastirima na Skadarskom jezeru te opisu naj-
vanijih spomenika najstarije crnogorske pismenosti/knjievnosti kao to su
Andreacijeva povelja (po. IX. st.), Barski epitaf (IX. st.), Legenda o Vladimi-
ru i Kosari (XI. st.), Povelje dukljanskih vladara (XI. i XII. st.), Ljetopis popa
Dukljanina (vjerojatno kraj XII.), temeljni predstavnici zetske redakcije crkve-
noslavenskoga jezika Marijinsko (XI. st.) i Miroslavljevo evanelje (kraj XII.
st.), Ilovaka krmija (1262), Zbornik popa Vasilija zvanog Dragolja (XIII. st.)
i mnogi drugi. U skladu s temeljnim metodolokim zadacima povijesti knji-
evnosti donosi se i opis anrovskoga sustava koji ukljuuje apokrife, hagio-
grafje, legende, udesa, narodno pjesnitvo, razliite pravne tekstove (povelje,
ugovore, oporuke), liturgijsku knjievnost u uem smislu i dr. U poglavlju o
humanizmu i renesansi sredinje mjesto pripada kotorskom knjievno-kultur-
nom krugu, ukljuivanju u Gutenbergovu galaksiju izdavakoj i tiskarskoj
djelatnosti Andrije Paltaia Kotoranina, Kotoranina Zagurovia, vladara, pis-
ca i tipografa ura Crnojevia te najpoznatijem crnogorskom humanisti-
kom pjesniku Ljudevitu Paskoviu. U razdoblje baroka i prosvjetiteljstva autor
uvodi opisom opih vojno-politikih, privrednih, vjerskih i kulturnih prilika,
upuuje na dominantne knjievne anrove tih razdoblja (lirska poezija, satire
i paskvili, spjevovi napose oni o Blaenoj Ozani epovi, crkvene drame,
polemiki spisi, putopisna proza, epistolarna knjievnost) i njihove predstav-
nike: Andrija Zmajevi, Ivan Kruala, ivo Bolica Kokolji, Kristofor Krsto
Ivanovi, Ivan Antun Nenadi, Stjepan i Miroslav Zanovi, Antun Kojovi,
Petar I. Petrovi Njego i dr. Posebno je poglavlje knjige posveeno Petru II.
Petroviu Njegou njegovu politikom, vjerskom i knjievnom djelovanju, s
nizom slikovnih priloga koji zornijim ine odnos prema iznesenu gradivu.
Svezak 3. Istorije Crnogorska knjievnost od 1852. do 1918. (786 str.)
djelo je osjekoga sveuilinog profesora, metodiara i metodologa Milorada
Nikevia, i obuhvaa sljedea poglavlja: Razdoblje romantizma, realizma
i moderne u crnogorskoj knjievnosti, Poezija druge polovine XIX i poet-
ka XX vijeka, Proza druge polovine XIX i poetka XX vijeka, Crnogorski
bokokotorski i pljevaljski knjievni krug, Dramska knjievnost, Putopisna i
memoarska knjievnost, Knjievna kritika i nauka o knjievnosti, Evropski
knjievni kontekst. Trea se knjiga crnogorske knjievne povijesti moe sma-
trati istinskom materijalizacijom procesa humanizacije povijesti knjievnosti
Milica LUKI
323
(Barac, 1986). Uspostavljena je ravnotea izmeu analitiko-interpretacijsko-
ga i knjievno-povijesnoga pristupa. Pozitivistiki je pristup pojedinim au-
torima i njihovu opusu produbljen interpretacijom i umjetnikom ocjenom
tekstova. Pomno se povezuju dimenzije prostornosti, autorstva i stila u ocjene
koje nadilaze dogaajnicu i opterenost kronologijom sustava, a u svom na-
dilaenju uspijevaju ostvariti kontekstualizaciju crnogorske knjievne rijei u
svjetskoj, potvrujui meuovisnost dimenzija nacionalnoga i univerzalnoga.
Da se meu prvim polazinim kriterijima istiu kategorije stila i knjievne
evolucije, koje su tek u djelominu podudaranju s drutveno-povijesnim do-
gaanjima (vladavina knjaza i kralja Nikole I. Petrovia Njegoa kulturno
uzdizanje Crne Gore), svjedoe i uvodne napomene Milorada Nikevia: Sve-
sti u pomenute vremenske koordinate crnogorske knjievne pojave romantiz-
ma i realizma te modernu kao stilsku formaciju potrebno je iz vie razloga
(Nikevi, 2012). Crnogorska poezija, pripovjedna proza i putopisno-memo-
arska proza toga vremena u duhu su novih misaonih strujanja obiljeena ko-
munikacijom fkcije i fakcije: crnogorske prolosti i sadanjosti, narodnoga
ivota i obiaja. Postupci dokumentarizacije knjievnosti i literarizacije zbilje
ponovno se prepoznaju preko temeljnoga vodia medija jezika koji ostaje
temeljnim sadrajem nacionalnih kategorija: povijesti, knjievnosti i pisme-
nosti. Isticanje komparativna odnosa nacionalno kontaktno univerzalno
u odnosu na formiranje, vrhunac i opadanje stilske formacije, te u odnosu na
anrovsko usmjerenje, vidljiva je u svim temeljnim poglavljima knjige. Svaki
se knjievni fenomen odreuje anrovski i tipoloki, a potom se utvruje do-
met oblikovne, jezino-stilske i umjetnike razvijenosti, osobito prema kon-
taktnim junoslavenskim knjievnostima. Na taj su nain poglavlja ustrojena
i sadrajem ispunjena poevi s Poezijom druge polovine XIX i poetka XX
vijeka i pojavom knjievnoga otoka Petra II Petrovia Njegoa, Pjesnitvom
epskoga narodnoga ruha (Savo M. Martinovi, Mirko Petrovi, Jovan Sun-
dei, Stefan Petrovi Cuca, Filip Radievi, Nikola I Petrovi Njego, Jovan
Magovevi, Miun Pavievi) i Pjesnikom ekspanzijom krajem XIX i u osvi-
tu XX vijeka i epigonima Nikole I Petrovia Njegoa (Risto Mili, Radoje G.
Roganovi Crnogorac, ivko Dragovi, Jovan Popovi Lipova i dr.). Da autor
sustavno nudi i umjetniku ocjenu tekstova svjedoi primjerice citat o stvara-
latvu Filipa J. Kovaevia: Premda je neumorno objavljivao stihove u vrije-
me snanijih impulsa i prodora moderne poezije, Kovaevi je do kraja ivota
ostao zarobljenik poetnike poetike: idiline i ve tradicionalno iscrpljene
rodoljubive i prigodne tematike koju je zatvarao u posve pojednostavljenje
i shematizovane, uglavnom osmerake i deseterake stihove () (Nikevi,
2012). Po prikazu prve rodovsko-anrovske artikulacije autor daje i pregled
razvoja poezije za djecu, a potom slijedi eksplikacija Proze druge polovine
Jo jedna o crnogorskoj knjievnoj povijesti
324
XIX i poetka XX vijeka. Rije je o najznaajnijem knjievnom fenomenu ana-
lizom obuhvaenoga razdoblja. Zamanjak u knjievnoj produkciji predstav-
lja tradicija usmenog narodnog blaga kojoj se ugledaju svi i prozaisti (od
Petra II. Petrovia Njegoa preko Stefana Mitrova Ljubie i Marka Miljanova,
te Marka M. Popovia i Vuka S. Karadia, do modernistikih impulsa, avan-
gardnih tenja i regionalnih knjievnih krugova crnogorskoga i pljevalj-
skoga), i putopisci (Arsenij Crnojevi, Nikon Jerusalimac, Kirilo Cvjetkovi,
Nikola Vasojevi, Vuk Vrevi, Petar II. Petrovi Njego, Savo Kosanovi i
dr.), i memoaristi (Antun Kojovi, Danilo Pavkovi, Lazar Popovi, ivko
Dragovi, Jovan Nikoli, Nikola I Petrovi Njego, Kiril Cvjetkovi, Maksim
obaji i dr.). Daljnje usustavljivanje poglavlja prema knjievnim rodovima
donosi i poglavlje o dramskoj knjievnosti na prostoru Crne Gore ijim je
autorom Aleksandar Radoman. Sedma glava treega sveska predstavlja razvoj
i temeljne predstavnike crnogorske knjievne kritike i znanosti o knjievno-
sti, a posljednja osma korpus prevedene poetske i pripovjedne knjievnosti,
osobito u knjievnim asopisima i listovima krajem XIX. i poetkom XX.
stoljea (Lua, Knjievni list, Dan, Glas Crnogorca, Nova Zeta itd.).
Tri sveska Istorije crnogorske knjievnosti, uza sve ostalo, pokazatelj
su ozbiljnosti, intelektualne snage i vizije mlade znanstvene institucije u Cr-
noj Gori podgorikoga Instituta za crnogorski jezik i knjievnost i njezi-
na vodstva, ali i potvrda vie od dva desetljea duge suradnje crnogorskih i
hrvatskih znanstvenika potaknute projektom prof. dr. sc. Milorada Nikevia
Kulture u doticaju: stoljetni hrvatski i crnogorski knjievni identiteti.
Milica LUKI
ANOTHER ACCOUNT OF THE MONTENEGRIN LITERATURE
(The History of Montenegrin Literature,
Institute for Montenegrin Language and Literature, Podgorica 2012)
The author of this review provides a refection on the three-volume
History of Montenegrin Literature published by the Institute for Montenegrin
Language and Literature from Podgorica. As a part of studying Montenegrin
literature in a broader context, this capital project covers the period from the
beginnings of literacy in Montenegro until 1918. Its authors are Novak Kili-
barda, Radoslav Rotkovi and Milorad Nikevi.
Key words: History of literature, Montenegrin literature, Novak Kili-
barda, Radoslav Rotkovi, Milorad Nikevi
Milica LUKI
325
UDK: 821.163.4:398(497.16)
Struni rad
Violeta PIRUZE-TASEVSKA (Skoplje)
Filoloki fakultet Skoplje
PRVA KNJIGA ISTORIJE CRNOGORSKE KNJIEVNOSTI
(Novak Kilibarda, Usmena knjievnost,
Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2012)
Ovaj prilog osvrt je na prvu knjigu kapitalne edicije Istorija
crnogorske knjievnosti objavljenu pod naslovom Usmena knji-
evnost, autora Novaka Kilibarde. Istorija crnogorske knjiev-
nosti izlae grau preko dobro organizovanoga knjievnoisto-
rijskog teksta i predstavlja izuzetnu teorijsku i kritiki fundiranu
sintezu. Crnogorska knjievna istorija prvi put se tretira kao po-
sebni knjievni i kulturni kontekst, dosad aspektirana u okviru
srpske knjievnosti kao njen dio, odnosno kao regionalna knji-
evnost. Posebno znaajno mjesto u knjizi zauzima prouavanje
anrova crnogorske usmene knjievnosti, njenoj impresivnoj
raznovidnosti, tj. stabilnom anrovskom sistemu kao karakte-
ristinom obiljeju usmene knjievnosti uopte.
Kljune rijei: Novak Kilibarda, usmena knjievnost, istorija
knjievnosti, crnogorska knjievnost
Istorija crnogorske knjievnosti izlae grau preko dobro organizova-
nog knjievnoistorijskog teksta i predstavlja izuzetnu teorijsku i kritiki fun-
diranu sintezu. Crnogorska knjievna istorija prvi put se tretira kao posebni
knjievni i kulturni kontekst, dosada aspektirana u okviru srpske knjievno-
sti kao njen dio, odnosno kao regionalna knjievnost. Kako Novak Kilibarda
istie, Crna Gora je povratila svoju dravnost 21. maja 2006. godine. Ovaj
eminentni poznavalac oralne tradicije pravi distinkciju izmeu termina narod-
na i termina usmena knjievnost (tzv. literatura na kamenu) koja je, prema
Jovanu Deretiu, u Crnoj Gori dominirala do pojave pisane knjievnosti. Na-
ime, ne javlja se kolektivni duh kao tvorac prema Herderovom, Grimovom,
pa i Vukovom konceptu nego su individualni stvaraoci umjetniki reprezenti
tog duha, o emu je pisao Vladan Nedi, naglaavajui individualnu kreaciju
narodnoga tvorca/pjesnika/pripovjedaa. Koncepcijski izvanredno utemelje-
326
Violeta PIRUZE-TASEVSKA
na knjiga tretira, pored genesisa, i tokove usmene knjievnosti u Crnoj Gori,
na primjer prethrianski period kao simbiozu paganskog osjeanja ivota i
istorijskih dogaanja, odnosno kao knjievni amalgam od mitologije, hri-
anstva i istorije.
Pod imenom Crna Gora podrazumijevaju se njena nekadanja imena
Duklja i Zeta (dukljanska alijas crnogorska drava i Zeta alijas Crna Gora).
Zato poglavlje Hriansko vrijeme istie individualne pjevae, kao na pri-
mjer Homerovog nasljednika Starca Miliju, o kome Vuk detaljno govori, a
spominje i Vukovu povezanost s Crnom Gorom. U svojoj izvanrednoj knji-
evnoistorijskoj studiji, N. Kilibarda je sagledao knjievne interferencije i
proimanja, koristei komparativni metod na svim nivoima i prihvatajui tezu
Maje Bokovi-Stuli da usmena knjievnost nijednog naroda ne moe biti
apsolutno autohtona i posebna, to znai da slinosti i razlike nee biti same
sebi mjerilo ni za stapanje, ni za odreivanje granica date usmene knjievno-
sti. Odlian primjer za to je Hasanaginica, balada anonimnoga bonjakog,
muslimanskog autora, iju je varijantu Vuk traio u drugim susjednim knji-
evnostima, ali je nije naao.
Dukljansko-zetski period kao tematika usmene knjievnosti fokusira se
na Ljetopis popa Dukljanina iz sredine 12. vijeka, naroito na usmenu legendu
o Vladimiru i Kosari. Analizirajui istorijske epohe, Kilibarda istie specif-
nosti crnogorskog 16. i 17. vijeka koji su bez usmene epske poezije, zbog ne-
odreenosti u kolektivnoj svijesti. Ali promjene su se dogodile kada se vladika
Danilo Pertovi Njego 1697. godine naao na elu etvoronahijske Crne
Gore, kada je usmena knjievnost obogaena epsko-junakim deseterakim
pjesmama, budui da Crnogorci zapoinju borbu neprestanu. Tokom vlada-
vine dinastije Petrovi-Njego gradi se i nacionalno jedinstvo nahijske Crne
Gore. Ipak, u crnogorskim junakim guslarskim pjesmama iz toga vremena
ima vie istorije nego poezije, kako je primijetio Vuk Karadi.
Posebno znaajno mjesto u knjizi zauzima prouavanje anrova crno-
gorske usmene knjievnosti, njenoj impresivnoj raznovidnosti, tj. stabilnom
anrovskom sistemu kao karakteristinome obiljeju usmene knjievnosti
uopte. Detaljno su analizirane stihovane forme, prozne tvorevine/usmena
proza i kratke anrovske forme, uz isticanje da je Starac Milija vrh u usmenoj
i pisanoj poeziji Crne Gore, a da su Primjeri ojstva i junatva Marka Milja-
nova vrh u usmenoj prozi Crne Gore. Na kraju knjige Novak Kilibarda daje
poseban osvrt na narodsko/imitativno pjesnitvo, kojim e zapoeti atrofja
autentine, autohtone, nepatvorene usmene poezije Crne Gore.
327
Prva knjiga Istorije crnogorske knjievnosti
THE HISTORY OF THE MONTENEGRIN LITERATURE
THE FIRST VOLUME
(Novak Kilibarda, Oral Literature,
Institute for Montenegrin Language and Literature, Podgorica, 2012)
The present article presents a review of the frst volume of the History
of the Montenegrin Literature. Authored by Novak Kilibarda, the volume is
entitled Oral Literature. The History of the Montenegrin Literature presents
material through a well-organized literary-historical text and presents a unique
and critically founded theoretical synthesis. Montenegrin literary history is
treated as a separate literary and cultural context for the frst time, as it was
previously viewed as a part of the Serbian, i.e. regional literature. Kilibarda
pays special attention to the study of oral literature genres in Montenegro and
their impressive diversity, i.e. stable genre system, as a typical feature of
oral literature in general.
Key words: Novak Kilibarda, oral literature, history of literature,
Montenegrin literature
329
UDK: 811.163.4374(497.16)
Struni rad
edomir DRAKOVI (Cetinje)
NJEGUKI RJENIK,
IZVORNOM STRUKTUROM KA JEZIKOME ORIGINALU
(Duan Otaevi, Njeguki rjenik,
Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica 2012)
U izdanju Instituta za crnogorski jezik i knjievnost publi-
kovana je knjiga Njeguki rjenik Duana Otaevia, kao druga
knjiga Biblioteke Lexicographia ovog ve veoma renomiranog
izdavaa naune literature u Crnoj Gori. Na kraju knjige, u Na-
pomeni urednika (urednici: dr Adnan irgi i Jelena uanj),
ukratko je predoen istorijat rukopisa: Knjiga Njeguki rjenik
posljednje je djelo dr Duana Otaevia, njegukoga naunika
koji je ivio i radio u Sarajevu. Neposredno pred smrt autor nam
je poslao rukopis ove knjige uz molbu da ga publikujemo jer mu
je narueno zdravlje onemoguilo dalje staranje o njoj. Djelo je
nastalo kao plod entuzijazma Duana Otaevia, koji je pripa-
dao drugoj struci (istoriografji i muzeologiji), a ovim je elio
vratiti dug rodnim Njeguima. U tome mu je sutinski pomo-
gao urednik, koji je (uz stvaranje materijalnih i tehnikih uslova
za publikovanje rukopisa) svaku rije u Rjeniku akcentovao,
udahnuo joj duu.
Kljune rijei: njeguki govor, crnogorski jezik, leksikografja
U izdanju Instituta za crnogorski jezik i knjievnost publikovana je
knjiga Njeguki rjenik Duana Otaevia, kao druga knjiga Biblioteke Lexi-
cographia ovog ve veoma renomiranog izdavaa naune literature u Crnoj
Gori (koji radi tek tri godine). Na kraju knjige, u Napomeni urednika (ured-
nici: dr Adnan irgi i Jelena uanj), ukratko je predoen istorijat rukopisa:
Knjiga Njeguki rjenik posljednje je djelo dr Duana Otaevia, njegukoga
naunika koji je ivio i radio u Sarajevu. Neposredno pred smrt autor nam je
poslao rukopis ove knjige uz molbu da ga publikujemo jer mu je narueno
zdravlje onemoguilo dalje staranje o njoj. Djelo je nastalo kao plod entuzi-
jazma Duana Otaevia, koji je pripadao drugoj struci (istoriografji i muzeo-
330
edomir DRAKOVI
logiji), a ovim je elio vratiti dug rodnim Njeguima. U tome mu je sutinski
pomogao urednik, koji je (uz stvaranje materijalnih i tehnikih uslova za pu-
blikovanje rukopisa) svaku rije u Rjeniku akcentovao, udahnuo joj duu.
Sutinski, skromnost je najsigurniji znak ljudskoga dostojanstva. Dr
Duan Otaevi prevashodno je linost u tome formatu koji je iz odaljenoga
horizonta stalnog mu boravka, bio trajno zagledan u rodnu grudu, istraiva-
ki opservirajui i kao zahvalni potomak, i kao narativni istoriografski hroni-
ar i analitiar. Rije je o glavnome Otaevievu djelu Njegui kroz vrijeme
(Pod gorica, 1999), zamanoj monografji koja se kompleksno bavi njegukom
regijom jo od prve polovine XIV vijeka, od vremena Balia, odnosno prvo-
ga pomena Njegua (prvobitnog Ledineca, ili luina, koji su predstavljali
kotorske feudalne poede (kroz koje je do drastinih tektonskih poremeaja
tekao potok Nelgoe, po kojemu su kasnije dobili dananji naziv). O ne-
to kasnijem politikom i kulturno-istorijskom, pa shodno tome i sutinskom
konstituisanju njegukoga plemena, koje je zbog blizine Kotora sve vie po-
primalo osobeniji stil ivota, temeljen na bogatijem iskustvu, na racionalnijem
odnosu prema realnim drutvenim izazovima, na brem i mudrijem prilago-
avanju, to je postupno stvaralo bolje i bogatije uslove za ivot dr Otaevi
izlae postupno i razueno. S tim u vezi, kompleksna upitanost njegova nau-
no-istraivakoga postupka ogleda se i u injenici da se u posebnom poglavlju
ove knjige bavio Govorom Njegua, odnosno izvornim jezikom zaviaja kao
najvanijim sadrajem za uvanje i trajno oblikovanje bia narodnoga. Neovi-
sno koliko se zvanino nije udubljivao u noviju imperijalnu prinudu po Crnoj
Gori jeziku i vjersku iako formalno sekularnoj i graanskoj dravi!?
Iako sutinski nije bio lingvistikoga obrazovanja, Duan Otaevi je
spontano oeao znaaj zaviajnoga narodnog govora kao prirodnoga subli-
mata narodne due, i noseega dijela njegukog, a samim tim i crnogorskoga
sistema kulturne vrijednosti o emu svjedoi ova njegova knjiga. Prevladala
je savjest i maniri razborita i dobronamjerna ovjeka i autora.
Poslije nekoliko standardizacija i kodifkacija na liniji srpskoga jezi-
kog etnocentrizma Karadi-Danii-Beli jeziku kao izvornome dijelu si-
stema vrijednosti mora se pristupati postupno: poev od neposrednih terenskih
jezikih istraivanja. S tim u vezi, da bi se odgovorno razmiljalo o autenti-
noj crnogorskoj kulturnoj i istorijskoj tradiciji, treba se podetiti posebno sa-
drajnih i kulturoloki znaajnih saznanja i stavova neutralnih stranaca, kao
na pr. Endrjua Aribalda Pejtona, Engleza, koji je neposredno po tampanju
Gorskoga vijenca (1847) iste godine preveo jedan broj stihova toga Njego-
eva remek-djela i propratno komentarisao: Gorski vijenac je pisan sna-
nim jezikom, s obiljem metafora koje se ponekad uzdiu do genijalnosti.

331
Njeguki rjenik, izvornom strukturom ka jezikome originalu
Poslije gotovo dvovjekovnoga politikog genocida prema crnogorskoj
kulturi, posebno jeziku, i dalje su nepristrasni strani strunjaci uoavali (ne-
kim udom) pretrajali crnogorski jeziki potencijal, imajui u vidu mnoge
lekseme i (slini) endemini crnogorski jeziki materijal (Marko Snoj, Slo-
venija). Ili, po svojevremenome sudu (1984) poznatoga hrvatskog lingvisti-
kog autoriteta Dalibora Brozovia: im otvori usta, odmah prepoznamo Cr-
nogorca i razlikujemo ga od svih drugih, pa i Crnogorca novotokavca od
drugih novotokavaca.
Da je bilo potenoga, istinoljubivoga bavljenja naukom i (sljedstveno
tome) nepolitizovanoga obrazovanja, ve bi i vrapci trebali da znaju kako
su od jedinstvenoga, sistemskoga staroslovenskog jezika nastajali naredni
etno-lingvistiki procesi. Od sve vie modifkovanih govornih jezika juno-
slovenskih naroda, preko njihovih administrativnih prilagoavanja, zatim
sljedeih slojeva prepisivake djelatnosti i usmene narodne knjievnosti, do
savremenijih im literarnih ostvarenja. U tome sazveu se jasno, i veoma dav-
no poeo izdvajati i formirati crnogorski jezik kao socio-lingvistika, odno-
sno etno-lingvistika i kulturoloki osobena varijanta tokavskog sistema. Ko
objektivno moe osporavati injenicu da jezik Petra I i Njegoa (i kasnijih
klasika crnogorske knjievnosti) nije posebna i autohtona jezika varijanta!?
No, duga silina falsifkovanja crnogorske svijesti bila je usredsreena (prije
svega) na nacionalno negiranje kulture, i to primarno crnogorskoga jezika i
crnogorske crkve. Zbog toga je dolo do programiranoga uproavanja i oko-
tavanja narodnoga jezika, njegova reduciranja i dekadentnoga minimiziranja
i marginalizovanja. Zbog toga i knjiga Njeguki rjenik D. Otaevia upuuje
na grku istinu da je u crnogorskoj kulturi i nauci, pa samim tim i ukupnoj dru-
tvenoj demokratiji obmana najrasprostranjenija disciplina! Zvanino, svi
kliu Evropi, i licemjerno se zaklinju u njene standarde, dok po pitanju osnov-
nih ljudskih prava i dalje tavorimo i ispatamo u sumornoj i dobro poznatoj
balkanskoj krmi. Ve je i populacija s psihotinim devijacijama izvjesna
na demokratskome horizontu, dok vjernici i potovaoci Crnogorske pravo-
slavne crkve ne mogu do svojih istorijskih prava i svoje cjelokupne imovine
po Crnoj Gori!? Slian je kontinuitet neodgovornosti zvanine Crne Gore, i
njen nedorastao vodei personalitet, posebno u kulturi i nauci zbog ega
ispata najvaniji kulturni i drutveni kapital, crnogorski jezik! Na drugoj stra-
ni, civilizovanost objektivno daleke nam Evrope, izmeu ostaloga, poiva i
na suprotnim reprezentnim kulturnim podacima, npr.: poetkom XIX vijeka
Evropa je imala ukupno 15 jezika: stotinu godina kasnije ve ih je bilo tride-
setak, a poslije Drugoga svjetskog rata ak pedeset!
Zar i nastrana politika injenica, kojom se Njegoevo djelo kalemi
na neki arhaini, lokalni i rudimentarni cetinjsko-njeguki govor (kako je
332
to nauno obrazlagao vodei savremeni srpski lingvista, akademik SANU,
A. Mladenovi koji je za bavljenje Njegoem svojevremeno dobio (ak!) i
dravnu nagradu Crne Gore, Trinaestojulsku), prosto ne vape ovakve i sline
knjige. Poput Otaevieve, ili prije toga objavljene (2009) sline knjige dr
Adnana irgia Rjenik njegukoga govora. I jo nekih, slinih ovovremenih
naslova, prije svega u produkciji Instituta za crnogorski jezik i knjievnost
(vezano za jezike osobenosti Bara, Roaja, Podgorice, zatim ostaloga dijela
irega cetinjskog zalea i sl.). Koje e (uz nastavak ove aktivnosti skuplja-
nja pretrajalih rijei crnogorske leksike, i sa korienjem ranijih kanalisanih
izvora i kumulacija lingvistikih (kao nacionalnog i dravnog crnogorskog
kulturnog nasljea) neminovno doivljavati naunu sintezu. Na takav po-
stupak eka i ve mnogo objavljenih priloga u brojnim knjigama, najee
imenovanih kao Rjenik manje poznatih rijei; ili su posebno velike lek-
sike konice ostajale pripremljene ali i nepublikovane kao odgovarajue
jezike riznice, sakupljane od strane znaajnih pojedinaca, poput Andrije Jo-
vievia, dr Pera oa, i drugih. Odnosno, crnogorske strunjake eka mno-
go posla: detaljna valorizaciju lingvistikoga nasljea i neophodna, pratea
struna tumaenja: semantika i semizioloka, i etimoloka; zatim eksperti-
ze fonetske, morfoloke, sintaksike... U daljem procesu, sve to analitiki
(tj. kritiki) treba propratiti u djelima vodeih pisaca s crnogorskog prostora,
shodno njihovim jezikim i vremenskim koordinatama. Da se ne bi deavali
takvi apsurdi (bez kritikog komentara, prije svega) po kojemu je na
standardni jezik kao knjievni alat i naratoloka infrastruktura kod mno-
gih, bolje rei listom crnogorskih pisaca lingvistiki blii Milovanu Gliiu i
Janku Veselinoviu, nego recimo Laliu, Ljubii, Miljanovu, Njegou (na to je
prije desetak godina upozorio poznati slavista, dr Vuk Mini). Jedino takvim
kompleksnim pristupom moemo revitalizovali nau smuenu i dezorijentisa-
nu kulturu i nauku, i uiniti je odgovornom i odrivom, odnosno humanom i
operativnom drutvenom kategorijom.
Prljava matica propadanja i nestajanja nadvija opasnost za nestanak
preko 4.000 narjeja razliitih narodnosti nae planete, kae se u nedavno
objelodanjenom naunom alarmu s Lajpcikog univerziteta. Razlog je u os-
novi jednostavan: povrnost i neodgovornost i suprotstavljena velika snaga
primitivizma! Znai, i jednih i drugih, i tlaenih i tlaitelja!
Umjesto dosadanjega jezikoslovlja u slubi politike, treba se vraa-
ti originalu jeziku kao najubjedljivijoj crnogorskoj kulturnoj i drutvenoj
determinanti. Njeguki rjenik dr Duana Otaevia jedna je od vrijednih ste-
penica na putu duhovnoga povratka sopstvenom istorijskom prostoru, i naoj
kulturnoj batini. Koja je ak i Vuku Karadiu u osnovu bila realnost, o emu
svjedoi njegov put u Crnu Goru 1841. godine, kad je s Ljudevitom Gajem
edomir DRAKOVI
333
i Antunom Mauraniem (bratom Ivana Maurania) poetio Cetinje i Crnu
Goru prevashodno se interesujui za upoznavanje raznih dijalekata ilirskog
jezika. Dakle, jezika koji Vuku kao zahuktalom srpskom reformatoru jo
uvijek nije bio srpski, nego jedna od varijanti tada aktuelnog ilirskog, odnosno
junoslovenskog konkretno crnogorskoga jezika.
Otkrivanje temelja ne znai automatski i njegovo ponovno i automat-
sko funkcionalizovanje. Da li i koliko se sadrajem ove knjige pokazu-
je, prije svega, neka biva leksika panorama iz dominantno leksikoga sloja
njegukog kraja: izuzeta iz politizovanoga procesa kolovanja, stihijnosti ur-
banizacije, i politiki-strukovnog drila nasilno nametnutih tuinskih strunih
kodifkacija? Zatim, koliko je i odakle su u njegukome govoru tzv. tu-
ice i posuenice, i da li one imaju mogunost slovenske alternative? Dalje,
da li je kod Otaevia prisutan previd da u leksikome podneblju Njegua
nema turcizama? Ili, koliko je aktuelna njeguka leksika zastupljena (recimo)
u Njegoevim djelima, itd. Ukratko, sve su to pitanja za kompleksnija budua
istraivanja. Od etnolokoga i dijalektolokoga problematizovanja, do etimo-
lokoga i toponomastikoga prouavanja, i suptilnih kulturolokih i strunih
analiza. Da bismo se (prioritetno i sa sutinskim razlogom) argumentovano
i s uvjerljivom naunom istinom ograivali od degutantnoga ideologizovanja
sveprisutne erdeljanovievtine i njenih brojnih trabanata i nastavljaa po Cr-
noj Gori, ija formalna nauka volebno sune, bolje rei iracionalno i nemuto
surdukne i u dubine srednjega vijeka, i onda potpuno paualno, a kobajagi
precizno izgusla eljene podatke, kao one o naseljavanju Njegua (kao da je to
bio prostor zaludnje regije i neartikulisane pustopoljine, a ne zalee dinami-
noga Kotora, i atraktivna zona interesovanja agresivnih zetskih feudalaca):
Od 442 porodice 67 je zeanskog porijekla; 297 je iz Bosne i Hercegovine;
16 iz Rake; 8 iz Brda, i 53 iz drugih crnogorskih krajeva. Sve navodno na-
uno, ak i oigledno, a u sutini proizvoljno izmatano i izmanipulisano kao
u najbizarnijim crtanim flmovima.
Na slinoj povrnosti i trivijalnosti u Crnoj Gori i dalje (i zvanino i
nezvanino) pluta tradicionalna srpska, i davno improvizovana srpsko-hrvat-
ska jezika taraba, koja se politiki (i kao formalni izraz demokratije) u zadnje
vrijeme moe batiniti i crnogorskom. Poto je, kau, to i krleijanski, s
obzirom na to da je o tome svojevremeno ovaj knjievni bard naelno op-
servirao: Lingvistiki gledano to je jedan jezik, koji svaki narod ima pravo
da zove svojim imenom. Kao da to ne zna svaki odgovorni intelektualac
odgovarajue struke, i kao da je dovoljno (trenutno nekako ostvareno) samo
demokratsko, tj. politiko pravo na sopstveno lingvistiko imenovanje ma-
lobrojnog i u dugom kontinuitetu kulturno degradiranog crnogorskog naci-
ona? U odnosu na taj (ak!) eto i krleijanski jedan jezik (kao izvorni i
334
sistemski), koji se jo od vremena staroslovenoga stadijuma poeo granati,
od vremena nastajanja Miroslavljeva jevanelja, odnosno izraajnih razlika
njegovih skriptora Versameleona i Grigorija. Ipak, to i dalje ne smeta mnogim
literatama crnogorske provinijencije kao utreniranim knjievnim SH-esov-
cima da arogantno i buno zaziru i distanciraju se od najvrjednijega dijela
crnogorskoga jezikog nasljea. Kao da su spregnuti s tradicionalnim batina-
ima crnogorskoga jezika, i satrapima njegove izvornosti, jezgrovitosti i sna-
ne metaforinosti, nekad zasnovane i na obilju sinonima. Uglavnom, i dalje
preputajui nestajanju i zaboravu, faktiki gurajui najbolji dio crnogorskoga
jezikog i knjievnog nasljea u arhaizme i neudobne rijei, ili (ak!) u
degenerativne plemenske jezike izopaenosti!? Kao da sutinska ujdurma
unisonih, traginih ujedinitelja iz 1918. i dalje samo formalno ne dobija
podrku?
Naravno, jedino je rjeenje da svako profesionalno radi ono zato ima
potrebne reference, a autentini kulturni procesi (poput prirodnoga sistema
odabira) dugorono e odluiti o budunosti crnogorskoga jezika. Na stru-
njacima Instituta za crnogorski jezik i knjievnost (i njihovim saradnicima)
je da obezbijede struni nivo i lingvistiku infrastrukturu za zvanino funk-
cionisanje standardnoga crnogorskog jezika (rjenik, gramatiku, pravopis i
sl.). A knjievne i ostale bundije iz Crne Gore neka piu na nivou sopstvene
savjesti i steenoga obrazovanja: na zvaninome crnogorskom ili nazovi cr-
nogorskome, ili na srpskome, hrvatskome, bonjakome. Moda i na svakom
poneto, u duhu ve vienih autorskih sloboda i njihove arijsko-anacional-
ne mimikrije. Blie reeno, zarad obezbjeivanja to ire medijske i trine
promidbe! Odnosno, vrijeme e pokazati da li e crnogorski jezik postati to
to bi trebao biti: kulturna i sistemski prihvaena kua bitka nacionalna i
dravna, crnogorska. Ili e funkcionisati kao uvezeni operativni sistem za te-
kuu komunikaciju, i neophodni dio ukupne politike i tehnike infrastrukture
drutva.
edomir DRAKOVI
335
edomir DRAKOVI
NJEGUIS DICTIONARY:
TO LINGUISTIC ORIGINALITY THROUGH A SOURCE STRUCTURE
(Duan Otaevi, Njeguis Dictionary,
Institute for Montenegrin Language and Literature, Podgorica 2012)
Njeguis Dictionary by Duan Otaevi was published by the Institute
for Montenegrin Language and Literature, as the second book within Lexi-
cographia library of this already renowned publisher of scientifc literature
in Montenegro. At the end of the book, in the editors note (editors: Dr. Adnan
irgi and Jelena uanj), the history of the manuscript is briefy presented:
The book Njeguis Dictionary is the last work of Dr. Duan Otaevi, Nje-
guis scientist who lived and worked in Sarajevo. Shortly before his death,
the author sent us the manuscript of the book asking us to publish it as his poor
health prevented him from taking further care about it. The book was created
as the result of enthusiasm of Duan Otaevi, who belonged to another pro-
fession (historiography and museology), but who wanted to repay his debt to
Njegui, his birthplace. In this effort, he was greatly assisted by the editor,
who (in addition to creating the material and technical conditions for the pu-
blication of the manuscript), accented each word in the dictionary, breathing
in a new soul in Njeguis Dictionary.
Key words: Njeguis speech pattern, Montenegrin language, lexi-
cography
337
UDK: 821.163.4.09Petrovi Njego P. II
Struni rad
Danilo RADOJEVI (Podgorica)
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti
ANTUN BARAC O NJEGOU
Knjiga Prilozi o Njegou, darovitog hrvatskog knjievnog
kritiara Antuna Barca, koju je u jubilarnoj Njegoevoj godini
objavio Institut za crnogorski jezik i knjievnost, vrijedan je pri-
log obogaivanju saznanja o tome koliko je djelo toga crnogor-
skog pjesnika i mislioca izazivalo istraivake interese. lanke
Antuna Barca skupio je, priredio za tampu i napisao predgovor
dr Krsto Piurica.
Kljune rijei: Antun Barac, Krsto Piurica, njegoologija
Knjiga Prilozi o Njegou, darovitoga hrvatskog knjievnog kritiara
Antuna Barca, koju je u jubilarnoj Njegoevoj godini objavio Institut za cr-
nogorski jezik i knjievnost, vrijedan je prilog obogaivanju saznanja o tome
koliko je djelo toga crnogorskog pjesnika i mislioca izazivalo istraivake in-
terese. lanke Antuna Barca skupio je, priredio za tampu i napisao predgovor
dr Krsto Piurica.
U predgovoru knjizi Antuna Barca, dao je Piurica iroku sliku rada
toga knjievnog kritiara koji je pokazao duboko razumijevanje Njegoeva
pjesnikog djela. Ujedno je Piurica iskazao jedan oblik zahvalnosti Antunu
Barcu, to mu je, kroz predavanja na studijama, pokazao put za otkrivanje
literarnih vrijednosti.
Piurica nalazi da je Barac donosio trezveni sud o vrijednosti knjiev-
nih djela koje je analizirao. Najvie se bavio hrvatskim knjievnicima (enoa,
Maurani, Nazor, i dr.). Objavio je, 1954. godine, knjige Hrvatska knjiev-
nost i Jugoslavenska knjievnost.
Prvi je tekst Antun Barac napisao o jednome Njegoevu djelu 1924.
godine. Povod je bio izdanje Lue mikrokozma, s predgovorom folozofa
Branislava Petronijevia (1923). U tome kritikom osvrtu, koji je objavio u
zagrebakome asopisu Jugoslavenska njiva, Antun Barac kae da je Lua
mikrokozma za Njegoev pogled na ivot - karakteristino djelo, jer sadri
pjesnikov pokuaj da rijei problem ovjekove egzistencije. Miljenje Petro-
338
Danilo RADOJEVI
nijevia da se poezija i flozofja uzajamno iskljuuju, Barac nije prihvatio jer
smatra da poezija rasuuje o biu svijeta i ivota i da na svoj nain rjea-
va problem bitka. I za flozofju Barac je tvrdio da je vezana sa ovjekovim
uvstvenim i voljnim ivotom. Zato on zakljuuje da su najvei pjesnici
- ujedno najvei flozof jer utiu na razvoj duha vie nego li flozof sa
svojim sistemima. Barac za Petronijevievu raspravu kae da se svodi na
dokazivanje Njegoeva pesimizma i da je zbog toga navodio samo ona mjesta
iz Lue mikrokozma koja potvruju tu tezu.
Stogodinjicu prvoga izdanja Gorskoga vijenca, 1947. godine, nova
vlast u Jugoslaviji rijeila je bila da iskoristi, da bi preko toga djela sugerira-
la zajedniku nit - oslobodilaku ideju - kod svih jugoslavenskih naroda.
Zato je, poetkom januara 1947. godine, Komitet za kulturu i umjetnost vlade
FNR Jugoslavije donio odluku o organizovanju proslave pomenutoga jubileja,
u itavoj zemlji. Komitet je odredio i zajedniki dan proslave za sve Republi-
ke, 18. maj. Rad na pripremi jubilarnoga izdanja Gorskoga vijenca prihvatili
su: u Crnoj Gori Vido Latkovi i Vuko Pavievi; u Bosni Salko Nazei koji
je napisao i komentar; u Hrvatskoj Antun Barac, iji je komentar objavljen
uz Gorski vijenac u izdanju Matice hrvatske; u Sloveniji pjesnik Alojz Grad-
nik, koji je uradio novi prijevod toga Njegoeva djela na slovenaki jezik; u
Makedoniji knjievnik Blae Koneski, iji je prijevod Gorskoga vijenca na
makedonski ujedno i prvo objavljivanje toga djela na tome jeziku.
Gorski vijenac je tada tampala i Jugoslovenska knjiga, s predgovorom
Radovana Zogovia, ali bez komentara. Iste godine pojavila su se i tri izdanja
Gorskoga vijenca, u Beogradu i Zagrebu, s komentarom uze Radovia.
Antun Barac je uz Gorski vijenac napisao komentar koristei komen-
tare Milana Reetara i Trifuna ukia, kao i tekstove nekih autora koji su
tumaili pojedine stihove. Potrebno je naglasiti da je Barac polazio od stava da
opirna tumaenja stihova mogu remetiti doivljaj pjesnikovih metafora. Zato
su njegova objanjenja kratka i sadre nune podatke o istorijskim linostima
koje su pomenute u tom dramskom spjevu, o geografskim pojmovima, i td,
kao i tumaenja najtamnijih mjesta. Barac je komentare primjerio hrvatskim
itaocima.
Krsto Piurica je u predgovoru ovoj knjizi konstatovao da je Antun Barac
komentarom Gorskoga vijenca ugradio kameni u mozaik crnogorsko-hrvat-
skih kulturnih veza, te da nije iznevjerio Njegoevu misao i jeziki izraz.
Barac je odbacio razne pretpostavke nekih autora o tome zato su u
Posveti Gorskog vijenca umetnute take meu neke strofe, zakljuujui da je
u pitanju samo tipografski razlog jer je Posveta u tampi sloena nakon to
je Gorski vijenac bio ve paginiran, pa je trebalo nai naina da se ispune
prazne stranice.
339
Antun Barac o Njegou
Pri proslavi stogodinjice od Njegoeve smrti, 1951. godine, Barac je
objavio dva lanka o Njegou, u crnogorskome asopisu Stvaranje: Jedan
prizor u Gorskom vijencu i Tri dana u Trijestu na njemakom jeziku. U
prvome tekstu autor zakljuuje da glavni pokreta radnje u Gorskome vijencu
nije pojedinac, ve narod, koji u otsudnim asovima ima bolje oeanje za po-
trebe vremena nego li duhom jai pojedinci. Tako je Njego za sudbonosnu
odluku o ustanku isticao pritisak naroda koji se ispoljavao u kolima, da bi taj
prijelom dobio najvie opravdanje. Barac je zakljuio da je vladika Danilo
samo izvrilac volje naroda.
U drugome lanku iz 1951. godine, Barac pie o prijevodu s italijan-
skog na njemaki, pjesme Tri dana u Trijestu, koji je objavljen u njemako-
me asopisu Der Pilger (Putnik), u Karlovcu. Barac pretpostavlja da je prije-
vod pjesme uinio Ivan Maurani, koji je tada ivio u Karlovcu i saraivao
u tome asopisu. On osporava tvrdnje da Njegoa njegovi savremenici nijesu
ocjenjivali kao pjesnika, nalazei da su ga tadanji kulturni radnici u Hrvat-
skoj smatrali odlinim knjievnikom, kao to ga je cijenio krug oko knjiev-
nika Stanka Vraza.
Barac je pisao o Njegou i u svojoj knjizi Jugoslavenska knjievnost.
On kae da je Njego, tragajui za smislom ivota, naao odgovor u preegzi-
stenciji ljudske due. ovjek je, kao aneo Adam, bio u savezu sa Satanom
protivu Boga, ali se pokajao pa zato nije baen u Tartar, ve na Zemlju da tu
bijedno provodi dane i da se priea nekadanje sree. Tako Barac daje osnov-
nu ideju spjeva Lua mikrokozma. U pomenutoj knjizi on govori o Gorskom
vijencu i drami epan Mali. Pri saimanju Njegoevih pogleda, Barac kae
da je on iskazivao vlastito iskustvo da se samo borbom, a ne kompromisom
i puzanjem stijee sloboda, spaava ast i nezavisnost. Njego je u glavnome
liku Gorskoga vijenca pokazao sopstveni udes.
Zahvaljujui knjievnom kritiaru Krstu Piurici, bavljenje Njegoem
hrvatskoga kritiara Antuna Barca dospjelo je do dananje crnogorske itala-
ke publike. Institut za crnogorski jezik i knjievnost ovim izdanjem potvrdio
je svoju predanost da naunom obradom uva kontinuitet crnogorske kulturne
i literarne batine, i sabira njene odjeke u drugim sredinama.
340
Danilo RADOJEVI
ANTUN BARAC ON NJEGO
The book entitled Studies on Njego by talented Croatian literary critic
Antun Barac, published by the Institute for Montenegrin Language and Li-
terature, presents a valuable contribution to the knowledge about how much
the work of this Montenegrin poet and philosopher aroused research interests.
The studies by Antun Barac were collected and prepared for publication by
Dr. Krsto Piurica, who also authored the foreword to the edition.
Key words: Antun Barac, Krsto Piurica, Njegoology
Danilo RADOJEVI
341
UDK: 811.163.4373.21(497.16)
Struni rad
Zarija BRAJOVI (Podgorica)
VRIJEDAN DOPRINOS CRNOGORSKOJ ONOMASTICI
(Boidar ekularac & Cvetko Pavlovi, Toponimija optine Bar,
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2012)
Crnogorska onomastika bogatija je za jedno vrijedno izdanje
iz oblasti toponomije. Radi se o knjizi Toponimija optine Bar
autora Boidara ekularca i Cvetka Pavlovia koja je nedavno
objavljena. Sakupljena i objavljena toponimija u ovome izdanju
ima poseban znaaj jer se radi o specifnome i interesantnome
jezikom i geografskom prostoru Crne Gore, odnosno o Baru
i njegovoj okolini, tj. nekadanjem Antibarumu. Ovo izdanje
vaan je doprinos crnogorskoj lingvistici u oblasti onomastike,
dok su prouavaoci crnogorskoga jezika dobili znaajnu smjer-
nicu za dalja prouavanja.
Kljune rijei: onomastika, toponimija, crnogorski jezik
Crnogorska onomastika bogatija je za jedno vrijedno izdanje iz oblasti
toponomije. Radi se o knjizi Toponimija optine Bar autora Boidara eku-
larca i Cvetka Pavlovia koja je nedavno objavljena. Sakupljena i objavljena
toponimija u ovome izdanju ima poseban znaaj jer se radi o specifnome i
interesantnome jezikom i geografskom prostoru Crne Gore, odnosno o Baru
i njegovoj okolini, tj. nekadanjem Antibarumu. Knjiga ima 285 strana, a njeni
recenzenti su akademik Radosav Rotkovi, akademik Vuki Pulevi i dr Mak-
sut Hadibrahimovi.
Toponimska graa predstavljena u knjizi je ne samo nesumnjiv dopri-
nos obogaivanju kartoteke onomastike Crne Gore, ve moe posluiti i kao
vaan materijal koji nee moi da se prenebregne, da se ostavi sa strane i da
se ne razmotri pri daljim lingvistikim istravanjima, kao i pri komparativnim
sociolingvistikim, istorijskim i etnolokim prouavanjima.
Toponimija je bila i ostala specifna disciplina onomastike koja za
predmet, prije svega lingvistikoga prouavanja, ima nazive mjesta. Rad u toj
oblasti zahtijeva sakupljanje, sistematizaciju i klasifkaciju toponima. Savre-
meno prostorno planiranje, irenje urbanih sredina, naputanje sela, migracije
342
Zarija BRAJOVI
u gradove i smjena generacija, faktori su koji neumitno utiu na zaboravljanje
mnogih starih toponimima, meu kojima ima i onih koji su veoma vani za
izuavanje istorije jezika odreenog mjesta, istorijskih dogaaja i tokova, et-
nikih, socijalnih, kulturnih i ekonomskih osobenosti, te imovinskih podataka
koji datiraju jo iz starih vremena pa sve do danas. Upravo je oslanjanje knjige
na ouvanje toga korpusa razlog zbog kojeg se autorima duguje ogromna za-
hvalnost i priznanje.
Poznato je da toponimi imaju razliito porijeklo. Neki od njih potiu
iz patronima i antroponima, neki su opisnoga karaktera, uz isticanje neke ge-
ografsko-prostorne osobine: boje, sastava, grae, poloaja, pozicije, koristi,
funkcije itd. Drugi su ftonimi i zoonimi koji se odnose na biljni ili ivotinjski
svijet odreenoga mjesta, ali i na promjene nastale zbog klimatskih uslova i
uticaja ovjeka. Neki potiu iz stranih jezika koji su se upotrebljavali u odre-
enim prostorima u raznim istorijskim periodima, od davnina do danas. Po-
sebnu vanost imaju toponimi-apelativi lokalnog govora, koji ponekad uka-
zuju na stare, krnje oblike koji su se tokom vremena izgubili na proputovanju
jezika kroz turbulentna vremena, naroito tokom onih kada nije bilo pisane
rijei. To je jo jedan razlog zato treba sakupljati, prouavati i objavljivati
toponimiju jednog mjesta.
Poznato je, takoe, da su toponimi formirane rijei, kompozicije i slo-
enice nastale razliitim jezikim metodama. Neki su korijeni, neki izvede-
nice s prefksima i sufksima, a neki sloene rijei. Po vanosti, na prvome
mjestu su toponimi od prostih rijei (apelativa) i izvedenica, koji su i naj-
stariji i prenose se u istom ili transformisanom fonetskom obliku. Takvi su
oronimi i hidronimi, koji se, pored naziva naseobina, smatraju toponimima
prve kategorije. Etimologija takvih toponima moe ponekad biti presudna
za odreivanje nekih pojava koje nijesu samo lingvistike, ve se odnose na
istoriju i druge aspekte odreenog prostora. Ta etimologija, meutim, zahtije-
va i strogu upotrebu naunih kriterija. Ona se mora analizirati vraanjem kroz
vrijeme (vertikalna ravan), pratei istorijske fonetske promjene (horizontalna
ravan), pisane tragove, a ukoliko je potrebno i one prije vremena pisane ri-
jei. Ovdje su, prije svega, potrebna i nezaobilazna poreenja s dva antika
pisana jezika: starogrkim i latinskim, kao i sa starim pisanim dokumentima
iz razliitih perioda koji se odnose na odreeni prostor i mjesto. Na taj nain
se moe doi do pouzdanih i tanih zakljuaka, nauno prihvatljivih i uter-
meljenih. Takvo nastojanje se upravo moe prepoznati u poglavlju Analiza
toponima optine Bar. Time su u knjizi izbjegnuta nagaanja i tzv. narodska
etimologija. Ovo je pokazatelj naune prudencije autora koja zasluuju pri-
znanje i osobito potovanje.

343
Vrijedan doprinos crnogorskoj onomastici
Pored toga, veoma je jasno da su toponimi koji su sloene rijei nastali
kombinacijom pridjev + imenica ili antroponim (patronim) + imenica, topo-
nimi novijeg datuma. Oni su ponekad jednostavno prijevod s nekog stranog
jezika. Kao takvi, ne mogu znaajno ili pouzdano posluiti za prouavanje
istorije jezika. Toponimi prve vrste su svakako znaajniji za jeziko proua-
vanje u njegovoj vertikalnoj ravni, dok su oni druge vrste vaniji za njegovo
prouavanje na horizontalnom nivou.
U vezi s toponimima u pomenutom izdanju uvaenih autora ekularca i
Pavlovia, ukazano je i na uestalost onih koji su albanskoga porijekla, te onih
u kojima se prepliu uticaji dva suedna jezika. Tako imamo sluajeve e je
korijen rije iz albanskog jezika, a nastavci iz crnogorskog, i obratno. Takva
simbioza pokazatelj je ne samo bilingvistine sredine u podruju Bara, ve i
potvrda visokoga nivoa komunikacije i tolerancije unutar sredine. Predstavlje-
nim materijalnom autori su ponudili crnogorskim i albanskim prouavaocima
jezika veoma interesantnu grau koja moe posluiti kao model za budua
slina prouavanja u toj oblasti.
Autori su toponime rasporedili prema abecedi, uvijek ukazujui na zna-
enje i osobine svakog od nih. Na taj nain olakava se njihovo dalje pro-
uavanje i mogunost podjele i sistematizacije prema nainu ili sredstvima
jezikoga formiranja, prema porijeklu ili jezikoj pripadnosti, prema starosti
ili migracionim osobinama itd.
Ovo izdanje vaan je doprinos crnogorskoj lingvistici u oblasti onoma-
stike, dok su prouavaoci crnogorskoga jezika dobili znaajnu smjernicu za
dalja prouavanja, ira u opsegu i to temeljnija u konkretnoj oblasti.
Uvjereni da e, pored ocjena i zapaanja lingvistukih krugova, poseb-
no onih koji se bave toponimijom i onomastikom, ovo izdanje privui i panju
ire javnosti, sa zadovoljstvom moemo prenijeti izraze estitki i priznanja
autorima zbog njihova vrijednog rada i znaajnog doprinosa uzdizanju mon-
tenegristike na zaslueni nivo.
344
Zarija BRAJOVI
A VALUABLE CONTRIBUTION TO MONTENEGRIN ONOMASTICS
(Boidar ekularac & Cvetko Pavlovi, Toponymy of Bar Municipality,
Doclean Academy of Sciences and Arts, Podgorica, 2012)
Montenegrin onomastics has recently been enriched by a valuable editi-
on in the feld toponymy. The collected and published toponymy in Toponymy
of Bar Municipality by Boidar ekularac and Cvetko Pavlovi, which was
recently published, has a special signifcance because it relates to a specifc
and interesting linguistic and geographical territory of Montenegro Bar and
its surroundings, i.e. former Antibarum. Through this book, Montenegrin lin-
guistics received an important contribution in the feld of onomastics, while
the Montenegrin language scholars received another important guideline for
further studies.
Key words: onomastics, toponymy, Montenegrin language
Zarija BRAJOVI
345
UDK: 821.163.4.09-2
Struni rad
Aleksandar RADOMAN (Podgorica)
aleksandar.radoman@icjk.me
DRAMSKA BATINA U NOVOME SVIJETLU
(Duan J. Sekulovi, Komedija uoi Gospe, priredio Milovan Radojevi,
Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 2011)
U ovome prilogu dat je osvrt na nedavno publikovanu dra-
mu Duana J. Sekulovia Komedija uoi Gospe, nastalu prije
sedamdeset pet godina, koju je za tampu priredio teatrolog
Milovan Radojevi. Pojava toga dramskog teksta u izdanju Cr-
nogorskoga narodnog pozorita, danas i ove dotie nekoliko
nezaobilaznih tema pitanje istraenosti naega dramskog na-
sljea, pitanje izdavake produkcije Crnogorskoga narodnoga
pozorita te pitanje pozicije toga dramskog teksta u kontekstu
crnogorske knjievnosti izmeu dva svjetska rata.
Kljune rijei: Duan J. Sekulovi, crnogorska knjievnost,
Milovan Radojevi, dramska batina
Zahvaljujui izuzetnom trudu i istraivakome pregnuu teatrologa
Milovana Radojevia drama Komedija uoi Gospe Novljanina Duana J. Se-
kulovia, prvi put se nala pred itaocima cijelih sedamdeset pet godina od
nastanka.
Pojava toga dramskog teksta u izdanju Crnogorskoga narodnog pozo-
rita, danas i ove dotie nekoliko nezaobilaznih tema pitanje istraenosti
naega dramskog nasljea, pitanje izdavake produkcije Crnogorskoga narod-
noga pozorita te pitanje pozicije toga dramskog teksta u kontekstu crnogor-
ske knjievnosti izmeu dva svjetska rata.
U crnogorskoj knjievnoj istoriografji neobino malo prostora posve-
eno je problemima istorije drame i teatra. Do danas najcjelovitiji rad o tome
problemu je studija Sretena Perovia Pregled crnogorske dramske knjievno-
sti, objavljena u asopisu Stvaranje 1974. godine. Crnogorskom dramskom
batinom bavili su se i drugi autori. Ove bi valjalo apostrofrati vrijedne pri-
loge Radoslava Rotkovia, Jagoa Jovanovia, Ljubomira urkovia, Milo-
346
Aleksandar RADOMAN
vana Radojevia, Darka Antovia, Sinie Jeluia, Natae Nelevi, i u potonje
vrijeme posebno agilnoga prouavaoca povijesti teatra Luke Milunovia.
Ipak, ini se da je publikovanje drame Komedija uoi Gospe dobra prilika da
se prietimo jedne posve izuzetne linosti crnogorske nauke i kulture Ratka
urovia. Kojim god fenomenom iz nae dramske batine da se pozabavi-
mo, prije ili kasnije, naii emo na ime Ratka urovia, kao ovjeka koji je
o tome, ako ne opirnije pisao, a ono bar u vidu anotacije neto pribiljeio.
Enciklopedijski duh i akribija toga znamenitog teatrologa i kulturologa zadu-
go e jo davati osnovni ton i smjernice prouavanjima crnogorske dramske
i scenske batine. urovi je i autor znaajne bibliografje crnogorske dra-
me Dramsko stvaralatvo do 1941, koja je svojevrstan majdan crnogorske
dramske knjievnosti, jo uvijek prilino neistraen i neiskorien. U izdanju
Crnogorskoga narodnog pozorita, prije neku godinu objavljena je jedina u-
rovieva knjiga Teatroloki spisi, izbor iz urovievih teatrolokih ogleda
i studija, koje je prikupio i znalaki pripremio Milovan Radojevi. Ovaj kratak
ekskurs o uroviu dakako nije sluajan. Upravo polazei od urovievih
istraivanja, Milovan Radojevi je priredio i dramu koja je upravo objavljena.
Drugo pitanje kojem bih posvetio panju je izdavaka produkcija
Crnogorskoga narodnoga pozorita. Iako izdavatvo ne spada u najui krug
djelatnosti nacionalnoga teatra, Crnogorsko narodno pozorite u tome smislu
predstavlja rijetko zanimljiv primjer osmiljene i kvalitetne izdavake pro-
dukcije. I vie od toga. S obzirom na posvemanju neistraenost naega na-
sljea, do skora i odsustvo institucija ili, u sluaju Crnogorske akademije nau-
ka i umjetnosti, apsolutne inercije a esto i svjesne opstrukcije nekih procesa,
izdavaku produkciju Crnogorskoga narodnog pozorita moemo ocijeniti
kao svojevrsnu misiju. U tri edicije za proteklih petnaest godina, Crnogorsko
narodno pozorite publikovalo je na desetine vrijednih izdanja, savremenih
drama ili onih koje pripadaju crnogorskoj dramskoj batini, potom vrijedne
monografje, bibliografje, hrestomatije i druge priloge iz istorije drame i po-
zorita. Ako su kolski programi ogledalo knjievnoga kanona jedne zajedni-
ce, onda se mora primijetiti da je znatan broj autora koji su prvi put objavljeni
u edicijama Crnogorskoga narodnog pozorita, danas dio crnogorskog knji-
evnog kanona. Naime, u crnogorskim kolskim programima od ove godine
nalaze se drame Marka Kavaje, Veljka Mandia, Veljka Radovia, Ljubomira
urkovia, Radmile Vojvodi, Igora Bojovia, kao i poznorenesansna dra-
ma nepoznatog Kotoranina Lukrecija iliti dero. S druge strane, monograf-
jama akademika Radoslava Rotkovia Oblici i dometi bokokotorskih crkvenih
prikazanja, Darka Antovia Kotorsko pozorite u XIX vijeku, Milovana Ra-
dojevia Crnogorsko narodno pozorite 1953-2003, knjigama Ratka uro-
via, Olge Brajii, Uzeira Beovia, bibliografjama Ljiljane Milunovi te
347
Dramska batina u novome svijetlu
dragocjenim hrestomatijama Milovana Radojevia, umnogome su proirena
naa saznanja o crnogorskome dramskom i scenskome nasljeu. Crnogorsko
narodno pozorite tim je vrijednim izdanjima obavilo ulogu kakve specijali-
zovane naunoistraivake institucije koja bi se trebala baviti ovim pitanjima.
Ako se ima u vidu da su edicije i izdanja Crnogorskoga narodnog pozorita od
1998. na ovamo utemeljili i ureivali Ljubomir urkovi, Milovan Radojevi
i Goran Bulaji, imena nespornoga renomea i izuzetne stvaralake energije,
moda i ne treba da zaudi ovako razgranata i briljivo osmiljena koncepcija
izdavatva.
Tree pitanje koje se namee povodom ovoga izdanja jeste problem
mjesta drame Komedija uoi Gospe u crnogorskoj knjievnosti. Iako je soci-
jalna literatura najsnanije obiljeila proznu i pjesniku crnogorsku lietaraturu
izmeu dva svjetska rata, te su se tendencije u manjoj mjeri refektovale u
dramskoj knjievnosti. Zapravo, moglo bi se govoriti o dva zasebna korpusa
crnogorske dramske knjievnosti izmeu dva svjetska rata. S jedne strane na-
laze se pisci koji se, tematski i stilski, nadovezuju na prethodni, poznoroman-
tiarski, period (Trifun uki, Ilija Zlatianin, Ljubomir Glomazi, Radule S.
Brajii, Arso B. Petrovi...), a s druge, autori u ijim djelima naziremo pro-
dor savremenih literarnih tendencija (Risto Ratkovi, Nikola Lopii, Marko
Cemovi, Vasilije Lekovi...). Drugome krugu autora pripada i Duan J. Se-
kulovi s dramom Komedija uoi Gospe. Ratko urovi, minuciozno i enci-
klopedijski precizno defnie poziciju Komedije kao prvog scensko-muzikog
djela koje se u crnogorskoj dramskoj produkciji odvojilo od svoga stereotipa
i izrazilo kroz modernu dramaturku strukturu, s inventivnim konfiktom i
obrtom, kao funkcionalnim rjeenjem dramske tenzije. Nadalje, primjeuje
da je to prvi i jedini pozorini igrokaz s muzikom, pjesmom i plesom do Dru-
gog svjetskog rata ija su oba autora s podruja dananje Crne Gore. U Ko-
mediji uoi Gospe prevladavaju neke kreativne dramske novine nad njenom
melodramatikom i sentimentalizmom. Komedija, po miljenju Ratka urovi-
a, predstavlja prvu modernu umjetniku formu u razvoju scensko-muzikog
rada i izraza u Crnoj Gori. Ako Ratkovi, kao najznaajnija pojava crnogorske
dramske knjievnosti izmeu dva rata, prati recentne tokove evropske poet-
sko-simbolistike drame, Sekulovi se modernistikom obrascu pribliava
uvoenjem strukture mise-en-abyma. Naime, centralni dramski konfikt rea-
lizovan je posredstvom te strukture, odnosno postupkom uvoenja teksta u
tekst, pri emu metadijegetiki nivo odraava odnose na primarnom nivou
teksta. Taj postupak, poznat jo od 1001 noi, rabljen i u ekspirovom Ha-
mletu, svoju eksplikaciju dobio je u tekstovim Andrea ida, postavi jedan od
bitnih toposa modernizma i postmodernizma.
348
Budui da je kritika postavku ovog komada u beogradskome Narodnom
pozoritu 1937. godine, uglavnom negativno ocijenila, to je prava recepcija
Sekulovieve drame izostala. Tekstovi Maksima Zlokovia, Ratka urovia,
Radoslava Rotkovia i instruktivni predgovor Milovana Radojevia, nezaobi-
lazni su putokazi za dalje tumaenje i vrednovanje toga zanimljivog teksta.
Aleksandar RADOMAN
DRAMATIC HERITAGE IN A NEW LIGHT
(Duan J. Sekulovi, Comedy on the Eve of Our Lady,
edited by Milovan Radojevi, Montenegrin National Theatre, Podgorica, 2011)
In this paper, the author gives an overview of the recently published
drama by Duan J. Sekulovi, Comedy on the Eve of Our Lady, written seven-
ty-fve years ago and prepared for publication by theatrologist Milovan Ra-
dojevi. The publication of this drama by the Montenegrin National Theatre
inevitably raises several issues the question of dramatic exploration of our
dramatic heritage, the question of publishing production of the Montenegrin
National Theatre and the question of the position of this drama in the context
of Montenegrin literature between the two world wars.
Key words: Duan J. Sekulovi, Montenegrin literature, Milovan Rado-
jevi, dramatic heritage
Aleksandar RADOMAN
349
UDK:612.391(091)
Struni rad
Krsto PIURICA (Podgorica)
KNJIGA O GLADI DR BOA VUKOVIA
(Dr Boo Vukovi: Glad medicinski i drutveni problem,
3 M. Makarije, Podgorica, 2013)
Ovaj tekst osvrt je na knjigu dr Boa Vukovia Glad me-
dicinski i drutveni problem. Povezujui istoriju medicine sa
svojim bogatim iskustvom Vukovi u centar svojih interesova-
nja stavlja ovjeka, ovjeka ranjenika, ovjeka osvetnika,
pri emu ga posebno interesuje poloaj crnogorskoga ovjeka
i njegovo istorijsko trajanje. Seui za umjetnikim tekstovima
lijepe literature, on u knjievnim tekstovima nalazi linosti i epi-
zode to se mogu objanjavati primjenom metode medicinske
nauke ili ih uzima kao sluajeve medicinske struke.
Kljune rijei: Boo Vukovi, glad, medicina, knjievnost
Tridesetak naslova, to iz medicinske struke, to iz broure ire tema-
tike autora dr Boa Vukovia, ljekara interniste i kardiologa, svjedokom su
jedne neiscrpne energije i neutaive elje jednog autora da to vie saopti
i sazna, kao i ireg dijapozna vlastite naobrazbe, taj veliki ljekar i narodni
dobrotvor ne miruje duhom ni u poodmakloj dobi svoga ivota, ve, kao da
mu se uri, zasipa nas novim naslovima i tematikom interesovanja svoje du-
hovnosti. Povezujui istoriju medicine sa svojim bogatim iskustvom on u
centar svojih interesovanja stavlja ovjeka, ovjeka ranjenika, ovjeka
osvetnika, pri emu ga posebno interesuje poloaj crnogorskog ovjeka i nje-
govo istorijsko trajanje. Seui za umjetnikim tekstovima lijepe literature,
on u knjievnim tekstovima nalazi linosti i epizode to se mogu objanjavati
primjenom metode medicinske nauke ili ih uzima kao sluajeve medicinske
struke. U razmiljanju o gladi Vukovi citira Dostojevskog, koji za glad kae
da je patnja, a patnja je iri izvor o zlu u ovjeku. Kod Dostojevskog je dosta
bijednih ljudi, a deviza da e svi biti sreni i siti je po njemu la, jer u o-
vjeku vlada praiskonsko, metafziko naelo zla, agonistiko naelo biti bolji,
bogatiji, moniji od drugoga. U romanu Braa Karamazovi je misao da je
ovjek tajna i zagonetka, i ako cio ivot provede u njenom odgonetanju,
350
Krsto PIURICA
nemoj rei da si uzalud proivio vijek. I pored vieznanosti i viesmisle-
nosti poema Dostojevskog Veliki inkvizitor mi nalazimo da su neke misli
iz nje, na primjer, pretvori (ovo kamenje) u hljebove i za tobom e potrati
ovjeanstvo, ili ti si im obeao hljeb nebeski, ali (...) moe li se on u oima
slabog, veno poronog i veno neblagorodnog ljudskog plemena, uporediti
sa zemaljskim, ili nahrani, pa tada moe zahtevati od njih vrlinu i sl. pri-
mjerene temi gladi.
Tema gladi prisutna je i u prozi M. Lalia. To je iroka tema kod naih
pisaca. Vukovi je za svoje opserviranje odabrao Lalievu Lelejsku goru
i Zlo proljee. Iz tih romana odabrao je nekoliko epizoda za citiranje, pri
emu se zapaa da se zadrao na epizodi s barjaktarom Griviem iz Lelejske
gore. Za ovu priliku, kao dopunu Vukoviu, mi citiramo Lalia: Dolo od
gladi oi da iskaplju a s glau strah i pakost druguju. Znaju ljudi kako treba,
no ne mogu dok se ne najedu, gladan ovjek je pogana zvjerka. Prvo izgubi
stid, a poslije pamet i strah, a onda je to strano neto moe od gladi da uini
to ni sam ne bi vjerovao.
Doktor Vukovi dio svojih istraivanja zasniva na Njegoevu djelu i
prozi Marka Miljanova. Kod kukoga vojvode i pisca je dosta materije za
temu koja se obrauje. I kod Njegoa, ali vie u prepisci. Nije se etio da pro-
uavanje protegne i na, recimo, Maurania i antia. Tema to zahtijeva. Ali
ne samo na njih. Siromani seoski ivot Maurani imenuje rajom. Kod njega:
Gacko polje, lijepo ti si
kad u tebi gladi ne ima,
ljuta glada i nevolje ljute!
pa dok aga trai hara, sirotinja vapije:
Hljeba, hljeba, gospodaru!
Ne vidjesmo davno hljeba
Glad, golgota, gospodaru.
Kod antia je, uz fziku glad, prisutna i psiholoka glad u pjesmi
Hljeb: No, hljeba nema... Zbogom! Hljeba, ... hljeba. Kod Njegoa u Kuli
uriia, skadarski vezir u knjizi Sultanu siromatvo i glad Crnogoraca apo-
strofra kao inioce mogue izdaje Crnogoraca, a to ini na sljedei nain:
Sultan care, dragi gospodare,
Crnu Goru muke pritisnule:
pogibe joj ito u dolini
pogibe joj stado u planini;
uzvija se narod u gorama,
351
Knjiga o gladi dr Boa Vukovia
nita ne zna, ta hoe da radi.
No otvori blago iz riznice,
a otvori ito iz itnice,
domamie na to Crnogorce,
predae se tebi Crnogorci,
pokorie lomnu Goru Crnu.
Kako se vidi vezir svoj plan o pokoravanju Crne Gore i Crnogoraca
zasniva na otvaranju blaga iz riznice i otvaranju ita iz itnice, a u podtekstu
svega je glad glad za novcem i fzika glad itd. Mi se zadravamo na dijelu
literarnih tekstova o gladi podstaknuti dr Vukoviem da bismo skrenuli panju
na irinu teme, ne samo kod istorijskoga crnogorskog ovjeka, ve i ire. Ta
tema zahtijeva iru elaboraciju. Opet se vraamo Crnoj Gori, sada Gagievom
izvjetaju o poeti Crnoj Gori 1837. godine. Gagi kae: Po nalogu Azijat-
skog Departmenta uputio sam se ja 8-moga tekueg marta na more u nadi da
u za 24 asa stii u Kotor, ali sam na 25 minuta od Risna bio sprijeen su-
protnim vjetrom i prinuen da se iskrcam na obalu, i do Herceg Novog nasta-
vim kopnom kroz turske krajeve, odakle sam opet nastavio morem do Kotora.
U Kotoru sam zatekao Pera Tomova Petrovia, brata vladike crnogorskoga i
Stevana Perkova Vukotia, starjeinu Katunske nahije, koji su kod austrijskih
trgovaca kupovali ito i dijelili ga siromanom stanovnitvu Katunske nahije,
koje je umiralo od gladi. Samo to sam se pojavio na pazaru, mjestu okuplja-
nja Crnogoraca, bio sam okruen mnotvnom siromaha, koji su traili hljeba
i pitali me hoe li se vladika brzo vratiti iz Rusije da ih spase gladi koja im
prijeti pogibijom. Kod Lalia je prisutna i glad za zemljom, kod crnogorskog
seljaka. On donosi primjer da je rovaki seljak ubio brata zbog meaa.
Autor ove knjige je predmetnu grau, temu, podijelio na devetnaest
poglavlja, s uvodom pri emu se zapaa razliita uspjenost od poglavlja do
poglavlja. Mi cijenimo da su poglavlje Klinika slika izgladnjelih zatvore-
nika na Golom otoku i Gladovanje kao uzrok propadanju i umiranju orga-
nizma najblia struci ovoga autora, te da je u njima najvie istraivakog. I
u poglavlju Ljekarska procjena zdravstvenog stanja pregledanih osuenika
oituje se istraivaki postupak. Od izgladnjivanja, loih zdravstvenih prilika,
raznih vidova maltretiranja, loih optih uslova i sl. zatvorenici su gubili i do
50% tjelesne teine, a da je kod 127 kanjenika dolo do atrofje testisa. Od
3000 pregledanih osuenika samo kod 240 nijesu se pojavile degenerativne
promjene, dok su kod ostalih evidentirana razliita oteenja na organizmu.
Zahvaljujui svom ljekarskom iskustvu, on se zadrava na primjeru kanjenika
s Gologa otoka, ime, neposrednim uvidom, toplinom vjerodostojsnosti opti-
jih istraivanja on citira izvjetaje i ljekarske tabele imenuje pojedince iz sfere
352
istraivanja, izvlai zakljuke i nudi iru grau da bi se optost izvela. Njemu
kao praktiaru potreban je kontakt sa sredinom i pojedincima i tako i sreuje
svoja teorijska znanja sa ivim organizmom ovjeka i njegovim doivljajima.
Knjiga je propraena fotosima citiranih pojedinaca i ukusno je opremljena.
Njena tematika je interesantna, koliko sa stanovita pojavnosti, toliko
kao i uzronik ovjekovih moralnih devijacija.
Krsto PIURICA
BOOK ON HUNGER BY DR. BOO VUKOVI
(Dr. Boo Vukovi: Hunger Health and Social Problem,
3 M. Makarije, Podgorica, 2013)
The present paper presents a review of the book by Dr. Boo Vukovi,
Hunger Health and Social Problem. Linking the history of medicine with
his rich experience, Vukovi places a man wounded man avenger in the
centre of his interest, while he is particularly interested in the position of the
Montenegrin man and his historical life. Searching for artistic texts, he identi-
fes, in literary texts, personalities and episodes that can be explained using the
medical methods, or he views them as the cases for the medical profession.
Key words: Boo Vukovi, hunger, medicine, literature
Krsto PIURICA
ARHIVA
355

1*
( ).

!
,
, ,
, . ,
.
, , , , ,
, , . . : , , , , , ,
. ,
, , , , : , , ,
, . , ,
, , . , , ,
,
, - .

,
, .
, , .
.
,
, ,

. ;
,
: ,
, ?
, ?

*
1884. . 37 (25.10.1884),
39 (8.11.1884). o
.
356

, ,
Grammatica della lingua serbo-croata (Vienna, 1867) (. 10)
: , . . .
, , , . . .
.
, ,
.
, ?
,
,,.
, ,
, ,
. , ,
, ,
. . ,
(. 15).
, ,
,
.
,
: .
, .
,
. ,
, .
,
, .
, . ,
, .
, .

, .
.
.
.

. 12.10.84.

357

, , .

, , ,

, , ,
, ,
.
, .

, ,
, .
. .
, ,
, ,
.
, , ,
.
, : , . .
, , (
,
, .).
, !
,
,
. . . : (:
), .
: (. ), (.
), (. ), (.
), (.
), (. ) . .
,
. , ?
, ?
, ,
; ,
, , .
358
, , ,
.
,
. . . : ( )
, : . ,
:
, ,
, , .
( , )
: , , ; :
(. ), (. ), (.
), (. ) . .
, ,
, ,
, . : , . .
(
) ,
, .

,
(. ).
, ,
( o ) ,
.
( ): (: ),
: (: ) . . :
, (. ), (. ), (. ), (.
) . ., : . , !
: , , . .,
, : , ,
( , ) , ,
, , , ,
. .
, : , , ,
. , ,
, ,
, : , , ,
: , , .
,
, ,

359
( )
,
. ,
, ,
.
,

, ,
.
: (. ), (. ), : (. ),
(. ), (. ), ( ,
. , . .), (. , . .), (. )
. .
. ,
, , , .
, .
( ),
, ( ).
, !
, ,
. , ,
( !)
, .
, . .
(
), ,
,
, (
!) ,
. e
,
, , :
juro in verba magistri,
,
, .
.
, .
.
, 24. 1884.

360

M O
(II. ).
!
,
. ,

, ,
.
.
, , ( !),

, ,
,
. :
: .
, ,
, . . -
, -.
, : -,
-, -, -, . .; ,
: -, -, : ,
, -, -, : ,
, .
,
, , .
. :
, ,
,
.
,
, ,
. . ;
, , : , ,
. , ,
, : , , , . .,
, : , , .

361

.
, 28.10.84

363
Danilo RADOJEVI
ODBORU ZA PODIZANJE NJEGOEVOG
MAUZOLEJA NA LOVENU
1*
Cetinje
Podstaknut sam pismom Dragana Jeremia, knjievnika iz Beograda,
koje je objavio u svojem listu (Knjievne novine, 29. avgusta 1970. godine),
te vam piem ovo nekoliko redova.
Nije u tome pismu vaan ni pokuaj (neka mi oprosti D. Jeremi to se
sluim njegovijem manirom) Jeremiev, da ospori autentinost i umjetniku
vrijednost kiparskog djela Ivana Metrovia (Metrovievo djelo je dovoljno
originalno, umjetniki cjelovito, ozraeno unutranjim smislom i svojevrsnim
proporcijama, da e se, bez napora, moi braniti, u svim vujim vremenima
za umjetnost, od prolaznosti, kao i od neiskrenih i neinteligentnih pokuaja
da se ljepota umjetnikog doivljaja zamijeni betonskim monstrumima koje
brane lane parade rijei, i koje dri varka da e kvantitetom pobijediti).
Bitno je na koji je nain Dragan Jeremi, ovjek koji je do sada nalazio
uvijek tuu ruku da potpisuje njegove politike okraje, iziao iz anonimno-
sti i morao lino stupiti u akciju, kao veliki majstor masonske loe. Nemam
namjeru ispravljati Jeremieve pogrjeke, posebno ne ovijem putem: pokaza-
u samo na nekolike osnovne netanosti, na kojima je on zidao cijelu isto-
rijsku istinu, na kojoj insistira u cijelom lanku, i tako pokuava moralno
oboriti akciju oko podizanja Njegoevog Mauzoleja.
Jeremi veli da su Metrovievi meuratni spomenici, koje je podizao
za potrebe monarhistikih reima, izmenom drutvene situacije izgubili
onaj prvobitni simbolian smisao, pa ne treba ruiti spomenik Zahvalnosti
Francuskoj (preko njega se zahvaljivala velikosrpska buroazija francuskoj
buroaziji to joj je pomogla da dobije kao priju jugoslovenske zemlje) ili
Neznanom junaku na Avali. Kako onda nije dobio svoj pravi simbolian
smisao Metroviev Mauzolej Njegou, koji je raen po porudbi narodne
vlasti crnogorske, a podie ga crnogorsko samoupravno drutvo. Tako se, na
samim Jeremievim rijeima, lomi njegova (Jeremieva) konstrukcija, da mo-
ralno ospori akciju oko podizanja Mauzoleja. Ali, to spada u cijelu istinu
Dragana Jeremia.
* Pismo se ove prvi put publikuje.
364
Danilo RADOJEVI
Njemu smeta to je dr Dedijer pred javnou pokazao da sadanja kapela, koju
je podigao kralj Aleksandar Karaorevi, predstavlja simbol unitenja crno-
gorske dravnosti, simbol prevage dinastije Karaorevia nad Petroviima,
i, najzad, simbol unitenja nezavisnosti Crnogorsko-primorske mitropolije.
Da bi nas uvjerio u dobronamjernost kralja Aleksandra, Jeremi istie da
je bio potomak i dinastije Petrovia. Poto je ovdje nemogue to opirnije
rei o tome, inae, vrlo poznatom roakom odnosu prema Petroviima i
Aleksandrovim plemenitim namjerama prema Crnogorcima i Crnoj Gori,
naveu samo rijei kralja Aleksandra Karaorevia, koje je uputio srpskom
generalu Drag. Milutinoviu, kada ga je odredio za komandanta srpskih trupa,
upuenih da, 1918. godine, umariraju u Crnu Goru: Vama je osiguran in
generalski (...). Pri radu u Crnoj Gori nemojte biti meka srca. Kralju Nikoli
treba zabraniti dolazak u Crnu Goru po svaku cenu, pa ma upotrebili razna
sredstva (Arhiv SANU, br. 11441/11493 1 8).
Jeremi kae, da je kralj Aleksandar 1932. godine naloio Metroviu
da ranije odloenu ideju otpone da realizuje, tj. mauzolej na Lovenu, ali da
su Ideju o podizanju reprezentativnog spomenika, i to u Beogradu, preuzeli
(...) zatim visoki srpski akademici, crkveni, vojni i politiki krugovi. A ta je
istina od ove cijele istine koju nam otkriva Dragan Jeremi? Udruenje
Crnogoraca u Beogradu donijelo je odluku 1929. godine da podigne spomenik
Njegou u Beogradu. Treba imati u vidu injenicu, da je Udruenje Crnogo-
raca u Beogradu formirao onaj dio crnogorske buroazije koji je pomagao
velikosrpskoj buroaziji, i regentu Aleksandru, da izvri prisajedinjenje Crne
Gore, pa se odmah u bratskoj zajednici osjetio ugroenim (srpska buroa-
zija se javno smijala i tako provjerenim bivim svojim agentima, inae Crno-
gorcima, kao to je jedan Tomo Oraovac, poto su im posluili da izvre prisa-
jedinjenje Crne Gore, sada su im ispali jadni, arhaini, epski, neupotrebljivi;
vidi, recimo: Govor Toma P. Oraovca, narodnog poslanika, u Narodnoj skup-
tini, stenografske biljeke, Beograd, 1924), jer nijesu dobili poloaje koje su
oekivali, nijesu bili nikakvi inioci. Zato su bili i formirali Udruenje, da bi
lake realizirali svoje ciljeve, udrueni; uzeli su Njegoa kao simbol okuplja-
nja, koji je visoko sa crnogorskih planina drao razvijenu zastavu: Za krst
asni i slobodu zlatnu; u tekim danima naega naroda, kada se po Njegoe-
vim rijeima zbivae: Bjee oblak sunce pomraio (ta crnogorska buroazija
je radila sve napamet, pa i Njegoeve stihove tako citirala, inae, taj stih glasi:
Bjee oblak sunce uhvatilo stih 2622 primj. D. R.), na oltaru plakae
kanelo (Njegoev stih glasi: Pred oltarom plakae kanelo primj. D. R.)
kako oni kau u pismu, 1932. godine, kojim mole srpskog patrijarha da se
primi lanstva u Odboru za podizanje spomenika Njegou u Beogradu. Kasni-
je se kralj Aleksandar prihvatio pokroviteljstva. Meutim, 24. oktobra 1933.
365
Odboru za podizanje Njegoevog mauzoleja na Lovenu
godine Nadzorni i Izvrni odbor preuzeli su akciju za podizanje spomenika
Njegou u Beogradu od Udruenja Crnogoraca u Beogradu, dakle, preuzeli su
inicijativu visoki srpski akademici, crkveni, vojni i politiki krugovi kako
dobro veli Jeremi, ali ne kae cijelu istinu jer ne veli da su ti srpski akade-
mici, crkveni, vojni i politiki krugovi, pod visokim pokroviteljstvom Nj. V.
kralja Aleksandra I, preuzeli od Udruenja Crnogoraca inicijativu, da bi joj
dali drugi smjer i smisao, da bi razbili okupljanje ugroene crnogorske buro-
azije, oko linosti Njegoeve. Jeremi nas opominje da je na elu Odbora
bio Gavrilo Doi koji je, kae, bio voa delegacije koja je u Beogradu 1918.
godine saoptila odluku velike narodne skuptine (Jeremi, naravno,
pridaje toj skuptini znaenje koje ona nema, pa je pie velikim slovom; ali,
i to spada u cijelu istinu njegovu). On i ovdje ostavlja tezu nedoreenu
da bi se kasnije ako ga neko napadne, lake branio, zato i nije rekao da je
Gavrilo Doi prodao svoju zemlju Crnu Goru za patrijarijski prijesto.
Ali, i to spada u cijelu istinu Dragana Jeremia. On ne govori ni to to je
predsjednik Izvrnog odbora za podizanje spomenika Njegou u Beogradu
bio poslije srpski general (i akademik) . G. Pavlovi. I to spada u cijelu
istinu koju nam nudi Jeremi.
Odbor kasnije nazvan Drutvo za podizanje spomenika u Beogradu
Petru II Petroviu Njegou nikako ne uspje podii spomenik (bili su, do
poetka drugog svjetskog rata, prikupili 886.058 dinara, koje su deponovali
u Optinskoj tedionici u Beogradu i Dravnoj hipotekarnoj banci), jer im se
nije ni podizao. Ali i to spada u cijelu istinu, koju namjerno preuuje, ili joj
drugi smisao daje D. Jeremi.
Ipak nije mogue nabrojiti sve injenice koje je tendenciozno izostavio
Dragan Jeremi, kao to se u pismu ne mogu ni prokomentarisati kako treba ni
sve injenice koje on navodi, ali je i iz ovih nekoliko stavova vidljiva krnja
cijela istina Dragana Jeremia.
Umjesto kakvog drugog zavretka ovoga pisma, elim da estitam dr
Vladimiru Dedijeru na potenom i znanstvenom pristupu problemima koji su
u vezi sa podizanjem Mauzoleja Njegou.
Beograd, 21. septembra 1970. godine
Dr Danilo Radojevi,
Beograd, D. Vaingtona br. 28
367
Radoslav ROTKOVI
NITA NIJE STRANIJE OD NEZNANJA KAD JE AKTIVNO
1*
Ovaj naslov su cijenjeni itaoci Oka svakako uoili u prolom broju kao
Geteovu misao. Bila je divna sluajnost da se Brkoviev lanak o Antologiji cr-
nogorske knjievnosti, objavljenoj u asopisu Stvaranje, pojavio u istom broju.
Zbog italaca, koji nemaju uvid u spomenutu antologiju (i problemati-
ku) potrebno je dati nekoliko objanjenja. Brkovi je ionako sve pobrkao i za
njega je kasno da se sada odaje nauci.
U prirodi je arijskog mentaliteta da se kroz kafansko staklo posmatra-
ju oni napolju koji prolaze i rade. Unutra je polumrak i tamo je pravo mjesto
za sveznalice. Svi oni zaziru od svjetla koje bi otkrilo njihov strah od izlo-
enosti, njihove vrijee, njihove nesigurne korake. Oni se, kao i brljan, mogu
popeti samo uz neije stablo ili grob. Oni ive samo zato da bi bili na neijoj
grbai. Oni se dive onima koji rastu, jer time zidaju spomenik na koji e oni
sletjeti kao muhe i uivati odozgo kako je sve to pod njima sitno i beznaajno.
I dok vi otkrivate stare krinje traei rukopise, oni ekaju. Da vas zakatane u
toj istoj krinji. I dok rastete, oni ekaju da vam skrate previe isturenu glavu.
Da vama bude bolje. Za spas nacije.
I sada, kada se pojavila prva Antologija crnogorske knjievnosti od po-
etaka do danas, osjea se neko komeanje u tom polumraku. Neko se usudio
da kresne svjetlo, i njima je postalo nelagodno. Zbunili ih vjekovi, nepozna-
ta imena, druge vjeroispovijesti, neke nove, nepoznate knjievne nahije. Ne
moe to tako, drugovi! ta se to tamo radi? Otkud nama tolika djela? Zato
nam priate o piscima koje mi ne umijemo itati? Od potresa napukla je kafa-
na i unutra uao traak sunca. Prerano ili prekasno?
* * *
Zaostajanje nauke u crnogorskoj knjievnosti vidljivo je iz same inje-
nice da se tek osniva, u Nikiu, prva katedra knjievnosti u SFRJ. Pojedine
publikacije koje su imale ambicije donosile su saznanja toga trenutka. Druge
* Ovaj tekst objavljen je u zagrebakome Oku, br. 127, 27. I 1977, str. 45, kao odgovor na
paskvilu publiciste Jevrema Brkovia Ako se rodilo zdravo dijete, zato utimo ili o jednoj
antiloginoj antologiji, objavljenu u Oku, br. 126, 13. I 1977. Tekst su priredili i strukturi
asopisa prilagodili Aleksandar Radoman & Adnan irgi.
368
Radoslav ROTKOVI
edicije, pripremljene kasnije, koristile su se onim to je u meuvremenu ot-
kriveno. I tako se stalno ilo naprijed bez ikakve podrke sadanjih kritiara
naeg rada na antologiji, a za mnoga djela i pisce o kojima sada suvereno
izlau svoj sud saznali su prvi put iz naih radova. Bilo je dolo do sasvim
nekorisnog i nepotrebnog konfrontiranja istraivaa i predavaa, jer su preda-
vai smatrali da je ono to su uili na fakultetima posljednja rije nauke i da se
neto novo moe samo izmiljati. Oni se nijesu stidjeli da priznaju da nijesu
nikad ranije uli za Kojovia, Nenadia, Krsta Ivanovia, Ljudevita Pasko-
via, pa je tako neznanje ve poodavno podignuto na nivo norme. Stvari se,
meutim, mijenjaju nabolje a to dokazuje i savjetovanje u Nikiu, 10. I ove
godine, o otvaranju katedre crnogorske knjievnosti. No, na alost, uvijek ima
onih koji kasne, pa se i kritiari nae Antologije, u onom dijelu koji se odnosi
na staru knjievnost, ude sa zakanjenjem od desetak godina. Jer u meu-
vremenu su se pojavile mnoge knjige, sa razliitim koncepcijama, ali korisne
po grai koju nude. O Andreacijevoj povelji, koja je prva na udaru, pisao je
Jovan Kovaevi u Spomeniku Srpske akademije nauka, CV, u lanku Na
tragu rane knjievnosti naeg Junog primorja i Duklje, smatrajui da upravo
ovo djelo, koje sadri i Priu o Teodori i Legendu o motima sv. Tripuna,
predstavlja takav trag. Sam izraz povelja nije adekvatan, ali se upotrebljava
u nauci u znake one tromosti duha koju pominje Krlea. I Testament u-
ra Crnojevia vie je literarno pismo nego pravni spis. I njegovu knjievnu
vrijednost uoili su istoriari knjievnosti poodavno. Ako nije imao pri ruci
neku stariju literaru, Brkovi je mogao nai poneto o tome u Istoriji Crne
Gore (II, 2, 398), gdje je rije o urevom smislu za lijepo knjievno izra-
avanje. Polemiui sa Jireekom koji je taj smisao naao ve u pashalnoj
tablici u Cetinjskom psaltiru iz 1495, dr D. Bogdanovi se oslanja na .
Sp. Radojiia koji istie upravo Testament koji zaista najbolje svjedoi o
knjievnim sklonostima njegovim. Ovo miljenje prihvata i N. S. Martinovi
u ediciji Prednjegoevsko doba. Radojii je smatrao poezijom i Ivan-be-
gov zapis o osnivanju manastira pa ga je razlomio u stihove u knjizi Tvorci i
dela, 285.
ta da se kae na Brkoviev crni humor kada pretpostavlja da e se Fra-
njo Morandi, ugledni graanin, kanonik kotorski i upnik dobrotski zau-
diti, kada pomou spiritizma ili crne magije, sazna da je postao antologijski
pjesnik, samo zato to je navodno u samostanskoj dosadi napisao Pofalu
jednom pokojnom kapetanu? Taj Morandi, o kome niko sem autora zbornika
Poezija baroka nije znao do pojave ove Antologije, pisao je pod uticajem
narodne poezije, na istom narodnom jeziku, u sjeditu mletake uprave u
Boki 1796. godine ovako:
369
Nita nije stranije od neznanja kad je aktivno
Trudan junak zaspa u planini
U planini na travi zelenoj.
K njemu doe planinkinja vila
Zagrli ga i zaspa uz njega.
A kada je o zorici bilo,
Obadva se oni probudie.
Pita junak: tko me zagrlio,
Ali vjetri, ali zorna rosa?
I tako dalje, da bi tek na kraju, poslije 77 stihova, pomenuo i pokojnog
kapetana i oduio svoj protokolarno-prijateljski dug. Svako ko je dobronamje-
ran radovao bi se pri otkriu takvih stihova, nastalih u vrijeme kada je mle-
taka okupacija slavila ve 38. deceniju u Boki, obeshrabrena da nije uspjela
da nametne svoj jezik ak ni katolikom kleru, na koji je mislila da se osloni,
a koji je, sreom, vie cijenio narodnost nego tuintinu. Tako je, na veliko
Brkovievo razoarenje, nastalo mnotvo djela koja remete njegovu viziju i-
sto pravoslavne Crne Gore od Svetoga Petra naovamo. Njemu smeta svaka
druga vjera, pa zato maliciozno apostrofra Andreacija i Zuvdiju Hodia. On
bi elio da se taj raniji, katoliki, primorski period ustupi nekom drugom,
i najsreniji je kad primijeti da je to neko ve svojatao. A svojatao je, kao
u ediciji Hrvatski latinisti, najvie zato to ih drugi nije jo ni poznavao.
U novoj Povijesti hrvatske knjievnosti, I kolo, Marin Franievi postupa
drukije. On informativno prikazuje kotorski krug humanista, ali istie da su
oni pisali pod uticajem italijanskog i hrvatskog humanizma, to je istina. On ih
ne prikazuje kao hrvatske pisce. iji bi onda bili? ali li Brkovi to Boka jo
nije pod Venecijom ili Austrijom? Pjesnike naeg baroka M. Pavi prikazuje
kao Crnogorce, ali u okviru srpskog baroka! To takoe Brkoviu ne smeta,
jer se na takvu neloginu inventuru nije bunio. Ili moda nije ni itao Pavia?
Dakle, kada je rije o piscima iju vrijednost ne moe porei, on se ljuti to
smo ih oteli Srbima ili Hrvatima. A kad je rije o uru Crnojeviu, Vasiliju
Petroviu i sl. on ne zna da je ure i osnovao tampariju da bi zadovoljio
svoje knjievne sklonosti, a Vasilija Petrovia je Skerli od 1909. uvrstio u
istoriju knjievnosti XVIII vijeka, dok u Istoriji nove srpske knjievnosti
takoe obrauje Vasilija, a Petra I tamo nema. Nije jo bio otkriven. Mi ih
nijesmo otkrivali. Mi smo ih samo smjestili u istorijski kontekst. A to se tie
napomene o Teodosiju Mrkojeviu koji je zapisao pismo Vasilija i Save, treba
samo napraviti razliku izmeu pisara i pisca. Ima slijepih pisaca ije misli
neko drugi zapisuje, ali zapisivai nijesu time postali autori.
Neznalaka i neukusna Brkovieva napomena o Paskoviu takva je da
nas je stid da o njoj i piemo. On veli da je gospar i, zaista, veliki pjesnik la-
370
tinista LJUDEVIT PASKVALI za ivota svoga (neko kada bi drugo?) pisao
samo na latinskom i italijanskom jeziku, pa bi se zaudio kad bi saznao da
smo ga preuzeli iz edicije Hrvatski latinisti i promijenili mu ime u PASKO-
VI. Veoma asocijativan korijen prezimena, kae Brkovi. On, dakle, eli
da nas okrivi da smo oskrnavili prezime Paskvali preokreui ga u Paskovi,
i tako naveli osjetljivog pjesnika da se zgrozi nad korijenom pas. On nije
proitao ni nau napomenu iz koje se vidi da je prvobitno prezime ovog pje-
snika bilo Paskojevi, i da se to prezime, skraeno, sauvalo do dananjeg
dana (Paskovi), te da je takav nain pisanja prezime davno preporuio prof.
Torbarina, ega se drao i autor teksta u novoj Povijesti hrvatske knjiev-
nosti u izdanju Libera. Prema tome usvojeno je u nauci da se pjesnikovo
prezime ne izvodi iz latiniziranog oblika Paschale i italijanskog Pasquale ve
iz njegovog domaeg izvora, iz imena rodonaelnika ove porodice Paskoja.
Dodue, kad bi sve ovo Brkovi znao, on ne bi ovako pisao. On s pravom
istie da je antologija morala da sadri i predgovor. Ali toga su bili svjesni i
sastavljai. Jedan autor je i prihvatio obavezu da napie predgovor, ali ga je
zasnovao preiroko pa nije stigao da ga zavri do predvienog roka, a jubilej
Stvaranja nije mogao da se pomjera. Ta primjedba je, dakle, ispravna, ali
predgovor je, po naem miljenju, morao da se objavi zbog onih graani koji
se ne bave istorijom i teorijom knjievnosti, zbog obinih italaca a ne samo
zbog onih koji pretenduju da su to sve i sami znali mnogo bolje od autora
Antologije. Brkovi ubudue mora da bude jasniji, jer ne moe u isto vrijeme
dijeliti lekcije i vapiti za objanjenjima.
Po njemu, crnogorska knjievnost poinje od Petra I. Kojoj knjiev-
nosti pripada onaj raniji period, on izriito ne kae, ali iz brojnih napomena
se vidi da bi on elio da se to knjievno nasljee vrati Srbima i Hrvatima.
Na taj nain on e svakako zadovoljiti dvije arije, ali narodi s time nemaju
veze. Svaki narod ima neotuivo pravo da prihvati kao svoje nasljee ono to
je sam, na svom tlu, bez obzira na okupacije i reime, stvarao u toku stoljea.
Ako bi se pojam crnogorske knjievnosti vezivao za naziv Crna Gora, i tada
bi trebao stii do XIV vijeka. U emu je principijelna razlika izmeu od-
vojenosti Dalmacije od zalea, na jednoj strani, i Boke i prirodnog, ekonom-
skog, etnikog zalea na drugoj strani? Pa kada su hrvatski pisci i igori i
Markantun Dominis, i Luci i Hektorovi, a to zaista jesu, iako su ivjeli pod
okupacijom, ili u tuini, odvojeni od teritorije koja je zadrala ime Hrvatska,
zato i pisci iz Boke ne bi bili uvrteni u crnogorsku knjievnost? Da li samo
zato to su bili fratri, ili to su ivjeli pod Venecijom, i jedno vrijeme pisali
latinski? Onda mi ne bismo imali humanizam.
Nezavisna Albanija konano je, na ambasadorskom nivou, potvrena
tek 1920. godine, sa granicama iz 1913, ali Albanci ipak biljee da je jo 1555.
Radoslav ROTKOVI
371
Buzuku objavio Meshari (Misal). ta da oni rade sa tim misalom? Da ga po-
klone Otomanskoj imperiji? Je li to djelo stvorio albanski narod ili sultanova
administracija? Koliko su Normani drali jug Italije? panci Napulj i Siciliju
od 1504. do 1713, Francuzi Milano (1500), a Mleci bili saveznici Francuza
1511! Zar nijesu Habsburgovci dobili paniju i time njihove posjede u Italiji?
Ni 1861. Italija nije bila itava osloboena, jer joj nedostajao Rim i Venecija.
Pa ipak postoji hiljadugodinja italijanska knjievnost, koja sadri i latinsko
nasljee od VI do XIII vijeka, a tek tada javlja se dijalektalni italijanski jezik
u knjievnosti. Petrarka je napisao na latinskom 18 djela, od kojih poema
Africa ima devet knjiga. On je to djelo smatrao najvanijim, a ostao je za-
pamen po Cenzioneru. Pa ta? Studenti moraju da ue i Africu, ne samo
zbog punskih ratova i slave Scipiona, jer i to ini italijansku knjievnost. A
kod nas naao se neki Jevrem Preblagi (ovaj epitet je iz njegove zbirke pjesa-
ma), siromaan duhom ali bogat ambicijama koji je uzeo u ruke krpu da oisti
crnogorsku knjievnost od praine starih vjekova, kako bi sa jednim svecem (i
zaista talentovanim vladarem i piscem) zapoeo jednu knjievnost koja je ve
prije njega postojala vjekovima i time obogatio nauku koja je bila mnogo
srenija bez njegovih usluga. I dok se drugi narodi raduju otkriu svake nove
pjesme i daju milionske sume za otkup rukopisa poznatog teksta, angauju In-
terpol zbog krae jednog crtea, i to stranog autora; dok vladar jedne evropske
zemlje smatra svojim osobitim doprinosom razvijanju prijateljskih odnosa sa
Jugoslavijom to to je donio kopije nekih naih starih rukopisa u Beograd, na
Jevrem rasipa pisce i stoljea, poklanja lijevo i desno, kao svako ko nije nita
s mukom stekao. I sipa nam prainu u Oko. Zaista, nita nije stranije od
neznanja kad je retroaktivno.
Nita nije stranije od neznanja kad je aktivno
373
KRITERIJUMI ZA PRIHVATANJE RADOVA
I UPUTSTVA SARADNICIMA
asopis Lingua Montenegrina objavljuje prevashodno rezultate origi-
nalnih flolokih i kulturolokih naunih ispitivanja, ali i preliminarna saop-
tenja te pregledne naune i strune radove. Pored toga, objavljuju se i recen-
zije i prikazi knjiga, asopisa, naunih i strunih skupova.
Radovi koji su prethodno objavljeni u drugim publikacijama, ili su u
postupku recenzije za objavljivanje u njima, ne mogu biti prihvaeni za objav-
ljivanje. Ukoliko autor u ponueni rukopis uvrsti djelove materijala koji je
prethodno objavio, takav sadraj duan je citirati ili oznaiti na drugi nain.
Autori su takoe duni eksplicitno navesti izvore svih ideja u radu preuzetih
od drugih, bez obzira na to radi li se o objavljenim, neobjavljenim ili elektron-
ski dostupnim materijalima.
Odluku o tome da li e rukopis ponuen za objavljivanje biti prihvaen
Redakcija zasniva na ocjeni recenzenata, na osnovu koje se vri i kategori-
zacija radova. Objektivnost i anonimnost recenzije obezbjeuju se time to
recenzenti prilikom ocjenjivanja radova nemaju informacije o njihovu autoru,
kao to ni autori nemaju podatke o recenzentima.
asopis Lingua Montenegrina izlazi na crnogorskome ili drugom slo-
venskome jeziku, kao i na nekom od svjetskih jezika (engleski, njemaki, ru-
ski, francuski itd).
1. Izvorni nauni rad (Original scientifc paper) sadri neobjavljiva ne re-
zultate izvornih teorijskih ili praktinih ispitivanja koje je autor korektno
naveo tako da se mogu provjeriti njihova tanost i tanost analiza.
2. Preliminarno saoptenje (Preliminary communication) sadri grau ili
naune podatke koji zahtijevaju brzo objavljivanje.
3. Pregledni rad (Review) jeste kritiki i analitiki pregled nekog podru-
ja ispitivanja ili jednog njegova dijela. U lanku treba biti vidan autorov
doprinos izuavanju izabrane problematike, a citirana literatura mora
biti cjelovita.
4. Struni rad (Professional paper) informie i uvodi u problematiku stru-
ke bez pretenzija da bude plod naunoga istraivanja.
U gornjem lijevom uglu potrebno je istai: ime i prezime autora,
instituciju u kojoj je zapoljen, grad i e-mail adresu.
374
Naslov rada mora biti kratak i jasan. Rad treba da sadri saetak do 200
rijei i 48 kljunih rijei. Naslov rada, saetak i kljune rijei potrebno je
prevesti na engleski jezik.
Redakcija zadrava pravo da u bilo koji segment rada unese neophodne
tehnike i sline izmjene.
Rukopisi i CD se ne vraaju.
Redakcija
375
Naziv teksta
PAPER SUBMISSION AND ACCEPTANCE CRITERIA
Lingua Montenegrina publishes primarily the results of original phi-
lological and cultural scientifc researches, as well as preliminary communi-
cations, and scientifc and professional papers. In addition, book reviews are
published, as well as reviews of magazines, and scientifc and professional
conferences.
Papers that have been previously published or submitted for publication
elsewhere may not be published in Lingua Montenegrina. Where the paper
submitted contains materials overlapping with the previously published works
of his/her own, the Author must cite these works in his/her paper. Authors
are also obliged to explicitly state the origin of all the materials and ideas
authored by others in their work, regardless of whether such materials were
previously published or not.
The decision of the Editorial Board on whether the paper is to be accep-
ted for publication, as well as the classifcation of papers accepted for publi-
cation, is based on the evaluation of Reviewers. Objectivity of the Reviewers
decision-making is ensured through a double-blind review process, whereby
the Reviewers do not know the Authors and vice-versa.
Lingua Montenegrina is published in the Montenegrin and other Slavo-
nic languages, as well as in internationally spoken languages (English, Ger-
man, Russian, French, etc).
1. Original scientifc papers contain unpublished results of original the-
oretical or practical researches. Its authors must list all the inputs and
information in such a manner that the accuracy of the data provided and
the analysis carried out may be verifed.
2. Preliminary communications contain the materials or the scientifc data
that need to be published urgently.
3. Reviews are critical and analytical overviews of a feld of study or
a part thereof. Articles must contain authors contribution to the
study of selected problem area, while the quoted literature must be
comprehensive.
4. Professional papers aim to provide information and introduce a feld
of study or problem area, while the author does not aspire to conduct a
detailed scientifc research of the subject matter.
376
In the upper left corner of a paper, all the authors should note: the au-
thors frst and last name, his/her affliation, place of residence, and e-mail
address.
Titles should be concise and clear. Each paper should contain an abstra-
ct of up to 200 words, and 4-8 key words.
The Editorial Board reserves the right to make any necessary technical
and similar changes to the papers.
Manuscripts and CDs will not be returned.
The Editorial Board
377
LINGUA MONTENEGRINA 12/2013.
SADRAJ
Josip SILI
Jo jedan prilog tezi o razliitosti standardnoga
jezika i jezika umjetnike knjievnosti .......................................................... 3
Adnan IRGI
Neke fonoloke i morfonoloke osobine jezika
Petra II Petrovia Njegoa u odnosu na crnogorske govore
(s posebnim osvrtom na njeguki govor) ....................................................... 7
Indira SMAJLOVI-ABI
Analiza prilonih izraza bosanskohercegovakoga
srednjovjekovnog epigrafkona ..................................................................... 15
Glagoljica Konstantina irila i Ars Magna Tamna Lulla
paradigme semiotikog komuniciranja ...................................................... 25
Ruica ZELJKO-ZUBAC
O nainima intenziviranja njemakih pridjeva
i njihovim prijevodnim ekvivalentima u hrvatskom jeziku ......................... 47
Sonja PADIJER
Prefaces des dictionnaires phraseologiques:
Est-ce un genre a part entiere? Aperu sur les ressemblances
et les differences entre les expressions idiomatiques et les proverbes............ 67
Danilo RADOJEVI
Njego kao vladika ....................................................................................... 85
Vesna KILIBARDA
Njego i Dante .............................................................................................. 89
Patrick LEVAI
Dramatinost u francuskim putopisima
po Crnoj Gori u razdoblju Fin du siclea ..................................................... 99
378
Vladimir VOJINOVI
Otklon-pripovijetke Kopitovia, A. Nikolaidisa i Spahia ......................... 113
Kreimir IMI
Religiozna lirika Mavra Vetranovia .......................................................... 123
Demonoloki zapisi i oblici u
Zborniku za narodni ivot i obiaje (II) .................................................... 147
Amra MEMI
Duko Ani ili politiko Jedilite kao
surova refeksija bosanske sudbine ............................................................ 185
Jungova analitika psihologija i arhetipovi
kolektivno nesvjesnog u romanu Sto godina samoe ................................... 193
Jovana SLIJEPEVI
or Sand i Pitanja umjetnosti i knjievnosti ............................................. 209
Saa BRAJOVI
Blaena Ozana Kotorska. Konture identiteta ............................................. 221
GRAA
Ibrahim REKOVI
Izreke, kletve i blagoslovi plavsko-gusinjskoga kraja ................................ 241
Petar LEKI
O jednom tumaenju etimologije
toponima Tomii u Crmnici ....................................................................... 261
PORTRETI
Marjana UKI
Miel Oben njegoolog .............................................................................. 269
Adnan IRGI
Radosav Bokovi kao prouavalac crnogorskih govora ........................... 277
379
Krsto PIURICA
Milorad Stojovi knjievni kritiar i esejista .......................................... 293
Vladimir VOJINOVI
Montenegristike studije akademika Radomira V. Ivanovia .................... 303
Adnan IRGI
In memoriam Radoslav Rotkovi .............................................................. 309
Aleksandra NIKEVI-BATRIEVI
In memoriam dr Biljana Milatovi ............................................................. 313
PRIKAZI
Milica LUKI
Jo jedna o crnogorskoj knjievnoj povijesti ............................................. 319
Prva knjiga Istorije crnogorske knjievnosti .............................................. 325
edomir DRAKOVI
Njeguki rjenik, izvornom strukturom ka jezikome originalu ............. 329
Danilo RADOJEVI
Antun Barac o Njegou .............................................................................. 337
Zarija BRAJOVI
Vrijedan doprinos crnogorskoj onomastici ................................................ 341
Aleksandar RADOMAN
Dramska batina u novome svijetlu ........................................................... 345
Krsto PIURICA
Knjiga o gladi dr Boa Vukovia ............................................................... 349
380
ARHIVA

.................................................................................... 355
Danilo RADOJEVI
Odboru za podizanje Njegoevog mauzoleja na Lovenu .......................... 363
Radoslav ROTKOVI
Nita nije stranije od neznanja kad je aktivno .......................................... 367
381
TABLE OF CONTENTS
Josip SILI
A Contribution to the Hypothesis About
the Different Character of Standard Language
Compared to the Language of Artistic Literature .......................................... 3
Adnan IRGI
Some Phonological and Morphonological Features
of the Language of Petar II Petrovi Njego
Compared to Other Montenegrin Speech Patterns
(With an Emphasis on Njeguis Speech Pattern) .......................................... 7
Indira SMAJLOVI-ABI
An Analysis of Adverbs and Adverbial Phrases
of Bosnian-Herzegovinian Medieval Epigraphs ........................................... 15
The Glagolitic Script of Constantine
Cyril and Ars Magna of Ramon Lull
Paradigms of Semiotic Communication ....................................................... 25
Ruica ZELJKO-ZUBAC
On the Methods of Intensifying German
Adjectives and Their Translation Equivalents in Croatian ........................ 47
Sonja PADIJER
Prefaces in Phrasal Dictionaries:
A Separate Category? A Review of the Relationship
Between Idiomatic Expressions and Proverbs .............................................. 67
Danilo RADOJEVI
Njego as a Ruler .......................................................................................... 85
Vesna KILIBARDA
Njego and Dante ......................................................................................... 89
382
Patrick LEVAI
Dramatic Motifs in French Travelogues
About Montenegro at Fin De Sicle ............................................................ 99
Vladimir VOJINOVI
Atypical Short-Stories by Kopitovi, A. Nikolaidis and Spahi ................ 113
Kreimir IMI
Mavro Vetranovis Religious Lyric Poetry ............................................... 123
Demonological Writings and Forms in
The Collection on the Folk Life and Customs
of The Southern Slavs ................................................................................. 147
Amra MEMI
Duko Ani or Political Jedilite as a Cruel
Refection of Bosnian Destiny .................................................................... 185
Jungs Analytical Psychology and Archetypes
of the Collective Unconscious in the Novel
One Hundred Years of Solitude ................................................................... 193
Jovana SLIJEPEVI
George Sand and Issues of Art and Literature ............................................ 209
Saa BRAJOVI
Blessed Osanna of Cattaro: Identity Outline .............................................. 221
MATERIAL
Ibrahim REKOVI
Sayings, Curses and Blessings of the Speech
Patterns of Plav and Gusinje ...................................................................... 241
Petar LEKI
On Etymological Interpretation
of Toponym Tomii in Crmnica .................................................................. 261
383
PORTRAITS
Marjana UKI
Michel Aubin as a Njegoologist ............................................................... 269
Adnan IRGI
Radosav Bokovi as a Researcher
of Montenegrin Speech Patterns ................................................................ 277
Krsto PIURICA
Milorad Stojovi A Literary Critic and Essayist ..................................... 293
Vladimir VOJINOVI
Academician Radomir V. Ivanovis Studies
in the Field of Montenegrin Language ....................................................... 303
Adnan IRGI
In Memoriam Radoslav Rotkovi .............................................................. 309
Aleksandra NIKEVI-BATRIEVI
In Memoriam dr Biljana Milatovi ............................................................ 313
REVIEWS
Milica LUKI
Another Account of the Montenegrin Literature ....................................... 319
The History of the Montenegrin Literature
The First Volume ..................................................................................... 325
edomir DRAKOVI
Njeguis Dictionary: To Linguistic
Originality Through a Source Structure ..................................................... 329
Danilo RADOJEVI
Antun Barac on Njego .............................................................................. 337
384
Zarija BRAJOVI
A Valuable Contribution to Montenegrin Onomastics ............................... 341
Aleksandar RADOMAN
Dramatic Heritage in a New Light ............................................................. 345
Krsto PIURICA
Book on Hunger by dr. Boo Vukovi ....................................................... 349
ARCHIVE
Lazar TOMANOVI
A Word on Orthography ............................................................................. 355
Danilo RADOJEVI
To the Committee for Raising the
Njegoss Mausoleum on Lovcen ................................................................ 363
Radoslav ROTKOVI
Nothing is Worse than an Active Ignorance ............................................... 367
Lingua Montenegrina
asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja
lingua.montenegrina@icjk.me
Izdava
Glavni i odgovorni urednik
Adnan irgi
Za izdavaa
Milenko A. Perovi
Lektura
Sanja Orlandi
Korektura
Goran Drini
Prijelom
Milutin Markovi
tampa
Grafo Bale
Tira
500
CIP K
,
81 (497.16)
LINGUA Montenegrina : asopis za jezikoslovna,
knjievna i kulturna pitanja = Lingua Montenegrina
: the magazin of linguistic, literary and
cultural issues / urednik Adnan irgi. Br. 1
(2008) . Podgorica (Bulevar Mihaila Lalia
1) : Institut za crnogorski jezik i knjievnost,
2008 (Cetinje : IVPE). 24 cm
Dva puta godinje.
ISSN 1800-7007 = Lingua Montenegrina (Cetinje)
COBISS.CG-ID 12545808
asopis je registrovan u Ministarstvu kulture, sporta i medija Crne Gore
(br. 05 2951/2)
asopis Lingua Montenegrina uvrten je u
meunarodnu bazu asopisa s otvorenim pristupom
DOAJ (www.doaj.org)

LM12

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

LM12

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

LINGUA MONTENEGRINA

asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja

Das könnte Ihnen auch gefallen